1

ISLAMSKI POST
I ZEKAT
odabrani tekstovi i hutbe

Prireivai ovog pdf - izdanja:

www.dzemat-oberhausen.de
www.bosnamuslimmedia.com
avgust 2008./a'ban 1429. h.

SADRAJ
VRIJEDNOSTI POSTA I RAMAZANA ............................ 7
KNJIGA O TAJNAMA POSTA (Ebu Hamid El-Gazali) .................. 8
Izvanjski vadibi i sunneti te obaveze u sluaju prekida posta .... 12
O tajnama posta i njegovim unutarnjim uvjetima......................... 18
VRIJEDNOSTI RAMAZANA (Ebu Lejs Es-Semerkandi) ............ 26
POST (Dr. Muhamed Hamidullah)................................................... 34
VRIJEDNOST MJESECA RAMAZANA I UNUTARNJI SMISAO
ISLAMSKOG POSTA (Mustafa Spahi - Mujki)............................ 37
Smisao i unutarnja strana posta .................................................... 43
TAJNE POSTA (Dr. Jusuf El-Kardavi) ........................................... 47
Raznovrsnost ibadeta u islamu ..................................................... 47
Post je u svojoj sutini pozitivan in............................................. 47
Mjesec obaveznog posta ............................................................... 48
Tajne posta .................................................................................... 48
Post je jaanje duha ...................................................................... 48
Postite i biete zdravi .................................................................... 50
Post - odgoj volje .......................................................................... 51
Upoznavanje blagodati ................................................................. 52
Podsjeanje na neimatinu nevoljnih ............................................ 52
Potpuna pokornost Allahu ............................................................ 53
Muslimani i post ........................................................................... 54
PROPISI O POSTU .......................................................................... 56
POST - ES-SIJAM (Prof. Mustafa Sui) ....................................... 57
3

Ko je osloboen od posta .............................................................. 59

Vrste posta .................................................................................... 60
Mekruh-postovi ili nepoeljni postovi .......................................... 61
Kako se posti................................................................................. 62
ta e pokvariti post...................................................................... 62
Keffaret ......................................................................................... 63
Stvari koje kvare post ali ne zahtijevaju keffaret.......................... 64
Mekruhi postaa............................................................................ 65
Nain ustanovljenja poetka posta................................................ 65
Osamljenje u damiji - itikaf......................................................... 70
Vrste itikafa .................................................................................. 71
KAKO I KADA JE PROPISAN POST? (Dr. Jusuf El-Kardavi) .... 72
Vrste posta .................................................................................... 72
Ramazanski post - jedan od stubova islama ................................. 72
Kada je propisan post? .................................................................. 74
Kako je teklo propisivanje posta? ................................................. 75
KAKO SE UTVRUJE POETAK POSTA? (Dr. Jusuf El-Kardavi)
.......................................................................................................... 78
Zato je Allah, d. ., propisao da se posti lunarni mjesec? ......... 78
Mjesec traje 29 ili 30 dana ............................................................ 78
Kako se utvruje poetak mjeseca? .............................................. 79
Tri naina zu utvrivanje poetke ramazana ................................ 80
Kako postupiti ukoliko se sa zakanjenjem sazna da je ramazan
poeo? ........................................................................................... 87
injenice oko kojih se treba sloiti ............................................... 88
PROPISI O POSTU (Mr. efik Kurdi) ........................................... 91
4

Uvjeti za post ................................................................................ 91

Ko nije duan postiti? ................................................................... 92
ta kvari post?............................................................................... 93
1. Radnje koje kvare post i za koje je dovoljno samo napostiti dan
za dan ............................................................................................ 93
2. Radnje koje kvare post i za koje, uz napoavanje, obavezno
slijedi keffaret ............................................................................... 94
ta ne kvari post? .......................................................................... 95
etrdeset hadisa o ramazanu i postu ............................................. 96

LEJLETU-L-KADR, RAMAZANSKE NAFILE I

SAVJETI..................................................................................... 103
VRIJEDNOST LEJLETUL-KADRA (Dr. efik Kurdi) ............. 104
RAMAZANSKE NAFILE (ejh h. hafiz Mustafa ef. Muji) ........ 113
KRATKI RAMAZANSKI SAVJETI ............................................. 116
Neke greke i prijestupi koji se ine u ramazanu ....................... 118

H U T B E ................................................................................... 119
POSLANIKOVA HUTBA O VANOSTI I ZNAAJU
RAMAZANA ................................................................................. 120
POSLANIKOVA HUTBA O OBAVEZNOSTI POSTA............... 122
EHRU RAMAZAN (hfz. Ismet Spahi) ..................................... 124
PRIPREME ZA MUBAREK RAMAZAN (hfz. Ismet Spahi) .... 130
MJESEC POSTA KAKO SE ODNOSIMO PREMA NJEMU
(Mustafa Prljaa) ............................................................................ 135
OSTATI U RAMAZANU I NAKON RAMAZANA (evko ef.
5

Sulejmanovi) ................................................................................. 142

ZEKAT I SADEKATU-L-FITR ...................................... 148

ZEKAT - POREZ ZA OPTE DOBRO (Dr. Muhamed Hamidullah)
........................................................................................................ 149
PROPISI O ZEKATU (Autor: Abdul-Hamid Mahmud Tuhmaz). 154
Definicija zekata ......................................................................... 154
Mjesto i uloga zekata u islamu ................................................... 155
Zato je propisan zekat ............................................................... 157
injenice zbog kojih zekat nije obavezan .................................. 158
Davanje zekata ............................................................................ 161
Zekat na stoku ............................................................................. 163
Koliina zekata koji se daje na stoku .......................................... 164
Zekat na zlato, srebro i vrijednosne papire ................................. 167
Zekat na poljoprivredne proizvode ............................................. 169
Kategorije korisnika zekata ........................................................ 170
SADAKATU-L-FITR (Mr. efik Kurdi) ..................................... 179
Kakav je propis davanje sadakatu-l-fitra? .................................. 181
Ko daje i za koga se daje sadekatu-l-fitr? ................................... 181
Kome se daje sadakatu-l-fitr? ..................................................... 182
Koliko iznosi sadakatu-l-fitr? ..................................................... 183
Kada se daje sadakatu-l-fitr? ...................................................... 184

VRIJEDNOSTI POSTA I
RAMAZANA

KNJIGA O TAJNAMA POSTA

(Ebu Hamid El-Gazali)
U ime Allaha, Svemilosnoga, Samilosnog!
Allahu hvala, Onome Koji blagodatima uzvisi robove Svoje,
branei ih od avolskih (ejtanskih) spletki i djel, ubijajui mu
svaku nadu i plan mu kvarei. Hvala Mu to je post uinio bedemom
prijatelja Svojih (evlij) i titom. Prijateljima Svojim pootvarao je
vrata dennetska, i poduio ih da znaju da su ustaljene strasti nain
ejtanskoga ulaska u srca. Njihovim uvrivanjem spokojna dua
(en-nefsul-mutmeinna) postaje olienje jakog oruja u slamanju
njenog protivnika.
Zazivam blagoslov na Muhammeda, poglavara svih stvorenj,
proistitelja obiaja, i na porodicu njegovu (Ehlu-bejt), i na prijatelje
mu, one pronicljivoga pogleda, otroumne. Neka je spas na sve njih,
potpuni i opetovani.
Post je etvrtina vjere (imna), to se zakljuuje na osnovu
Alejhisselamovih rijei:
Post je polovina strpljenja.1
Takoer, ovo se zakljuuje i na osnovu rijei:
Strpljenje je polovina vjere.2
Potom je post izdvojen svojom posebnou meu ostalim
stupovima vjere, to pokazuju rijei Uzvienoga Allaha koje nam
prenosi Vjesnik, a.s.:

Poglavlje iz knjige: IHJAU ULUMID-DIN (Oivljavanje vjerskih znanosti),

Knjiga 2, Ebu Hamid El-Gazali, Izdava: Bookline, Sarajevo, 2004. god.
1
Hadis biljei et-Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim, prenosei ga od ovjeka iz Ben
Selima. Hadis biljei i Ibn Mde, prenosei ga od Eb Hurejre.
2
Hadis biljei Eb Nuajm u djelu el-Hil'je, te el-Hatib u djelu et-Trih, prenosei
ga od Ibn Mesda, dobrim nizom prenosilaca.

Za svako dobro pie se deset takvih pa sve do sedam stotina

puta vie, izuzev posta, on je Moj i Ja za njega nagraujem.3
Uzvieni veli:
Samo oni koji budu strpljivi bit e bez rauna nagraeni.4
Post je pola strpljenja, a njegova vrijednost dosee haman
nemogue. O njegovoj vrijednosti dovoljno je spomenuti rijei
Alejhisselama:
Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, zadah postaevih
usta kod Allaha ljepi je od mirisa miska. Allah Silni i Velianstveni
kae: "Ostavlja strasti svoje, jelo svoje, i pie svoje radi Mene. E pa
post je Moj, i Ja za njega nagraujem."5
Pripovijeda Alejhisselam:
Dennet ima vrrata, zovu ih gasnost (er-rejjn). Na njih samo
postai ulaze. Oni su mjesto ostvarenja susreta s Allahom Uzvienim,
nagrada za Njegov post.6
Prenosi Muhammed, a.s.:
Posta ima dva obeseljenja - obeseljenje prilikom mrenja
(iftra), i obeseljenje prilikom susreta s Gospodarom svojim.7
I kae Alejhisselam:
Sve ima svoja vrata, a vrata robovanja Bogu (ibdeta) jesu
post.8
I kae Vjesnik, a.s.:
Spavaev san robovanje je Bogu.9
Hadis biljee el-Buhri i Muslim, prenosei ga od Eb Hurejre.
Ez-Zumer, 10.
5
Biljee ga el-Buhri i Muslim, prenosei ga od Ebn Hurejre. Ovaj hadis dio je
prethodnoga.
6
Hadis biljee el-Buhri i Muslim, prenosei ga od Sehla b. Sa'da.
7
Hadis biljee el-Buhri i Muslim, prenosei ga od Eb Hurejre.
8
Hadis biljei Ibn Mubrek, u poglavlju "ez-Zuhd'; i Ebn e-ejh, u poglavlju "esSevb"; prenosei ga od Eb ed-Derda, s slabim nizom prenosilaca.
9
Zabiljeili smo ga u djelu Emli s nizom koji ine Ibn el-Mugire el-Kavvs od
Abdullaha ibn Amra, s slabim nizom prenosilaca. Ne postoji druga predaja Ibn elMugire, izuzev s Abdullahom b. Amrom. Hadis biljei i Eb Mensr ed-Dejlemi u
djelu Musnedul-firdevs, prenosei ga od Abdullaha b. Ebu Evf, no u tome nizu
3
4

Ebn Hurejre prenosi od Alejhisselama da je rekao:

Kada nastupi mjesec ramazan, pootvaraju se vrata Denneta,
pozatvaraju se vrata Vatre, a ejtani se okuju. Pozove poziva: "Ti
koji trai dobro pohiti! Ti koji trai zlo, proi se!"10
Rijei Uzvienoga Boga:
Jedite i pijte radosni, za ono to ste u danima minulim
zaradili!"11
Veki' ovako tumai: "Rije je o danima posta, kada su ostavili
jelo i pie."
Alejhisselam poredi sustezanje (zuhd) na ovome svijetu i post
govorei:
Allah Uzvieni poredi meleke (anele) Svoje s pokornim
mladiem pa kae: "Mladiu, ti koji si ostavio Strasti Svoje radi
Mene, ti koji Meni rtvuje mladost svoju, kod Mene si kao neki od
meleka Mojih."12
O postau Alejhisselam veli:
Kae Uzvieni Allah: "Pogledajte Moga roba, meleki Moji,
ostavio je Strasti Svoje, slasti, jelo i pie zbog Mene."13
O rijeima Uzvienoga:
I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono to su inili,
skrivene radosti ekaju,14 reeno je: "To to su inili jeste post,
budui da je reeno: 'Samo oni koji budu strpljivi bit e bez rauna
nagraeni"'
Postau e se nagrada u potpunosti dati, otkupit e mu se
nalazi se i Sulejman b. Amr en-Nehai, a on se ubraja u lace.
10
Hadis biljei et-Tirmizi i smatra ga neobinim (garib). Hadis biljee i Ibn Mde
i el-Hkim, a niz prenosilaca ocjenjuju vjerodostojnim na osnovu uvjeta elBuhrija i Muslima, a prenose ga od Eb Hurejre. Osnova hadisa nalazi se kod elBuhrija i Muslima, izuzev dijela: "Pozove poziva..."
11
El-Hkka, 24.
12
Hadis biljei Ibn Adijj, prenosei ga od Ibn Mesda, sa slabim nizom
prenosilaca.
13
Hadis se nalazi u zbirkama iji su autori el-Buhri i Muslim, koji ga prenose od
Eb Hurejre, s tim da nema rijei: "...meleki Moji."
14
Es-Sedda, 17.

10

post, i to nije nikakava fantazija ni nagaanje. Tako treba biti jer jr

post Njegov, zbog Njega je vrijedan. Iako su svi vidovi robovanja
Njegovi, kao to je Ka'ba vrijedna jer je Njegova, kao i sva Zemlja,
zbog dvije stvari post je poseban.
Prva stvar jeste to to je post suzdravanje i ostavljanje. U
svojoj biti on je tajan, nita se od njega ne pokazuje. Sva druga tijela
pokoravanja Bogu javna su, izloena, ljudi ih vide, a post vidi samo
Allah Silni i Velianstveni. Post je stvar skrivenosti i apsolutnoga
strpljenja.
Druga stvar kojom se post istie od ostalih vidova
pokoravanja Bogu dragome jeste to to je post savladavanje
Allahovoga neprijatelja. Strasti su orue prokletoga ejtana, a jaaju
konzumiranjem jela i pia. Zato kae Alejhisselam:
Uistinu, ejtan kola Ademovim potomcima poput kolanja krvi,
pa mu suzite puteve glau.15
Zato je rekao Alejhisselam hazreti Aii:
Stalno kucaj na vrata Denneta! Ona ree: "A ime?"
Alejhisselam odgovori: Glau.16
Ako Bog da, govorit emo o vrijednostima gladi u poglavlju
"Prodrljivost i lijek od te propasti".
Post ima naroito svojstvo, a to je pokoravanje ejtana,
zatvaranje njegovih put, suzbijanje njegova kolanja. Naroitost je
uzrokovana vezom sa Silnim i Velianstvenim Bogom jer
pokoravanje Allahovoga neprijatelja znai pomaganje Allahu,
uzvien neka je On, a ko pomae Allahu dobija Allahovu pomo,
kako kae Jedini:
Ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae
uvrstiti.17
Poetak ovoga odnosa jeste trud roba a naknada je Allahova
uputa, zato je rekao dragi Bog:
Hadis biljee el-Buhri i Muslim, prenosei ga od Safije, ali bez rijei: "...pa mu
suzite puteve glau."
16
Ovaj hadis nisam mogao pronai.
17
Sura Muhammed, 7.
15

11

One koji se budu zbog Nas trudili Mi emo, sigurno,

putevima koji Nama vode uputiti.18
I rekao je:
Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sm sebe ne
izmijeni.19
Ta izmjena odnosi se na mnotvo strasti, bujna ispasita i
stanita. Sve dok su plodna, ejtani e navraati, a kada oni
navraaju, nee se Uzvieni Allah razotkriti robu, niti e mu
omoguiti Svoje vienje.
Kae Alejhisselam:
Da ejtan ne krui oko srca Ademovih potomaka, vidjeli bi
melekutska prostranstva.20
Zbog svega ovoga post predstavlja vrata robovanja Bogu
dragome i tit. Pa kada su njegove vrijednosti tako velianstvene,
onda moramo objasniti izvanjske i unutarnje uvjete posta, navodei
njegove osnove i sunnete, te unutarnje uvjete, a sve kroz tri
potpoglavlja.
Izvanjski vadibi i sunneti te obaveze u sluaju prekida
posta
Sedam je izvanjskih vadiba posta.
Prvi vadib, jeste promatranje, iekivanje poetka mjeseca
ramazana. To znai oekivanje pojave mlaaka (hill). Ukoliko je
oblano, onda se rauna da (prethodni) mjesec aban ima trideset
dana.
Kada kaemo "vienje" (ru'ja), mislimo na saznanje, a
saznanje o vienju mlaaka dokazuje se svjedoenjem jedne
pravedne osobe. Meutim, utvrivanje vienja mlaaka, koje
Sura El-Ankebt, 69. Uslijed konteksta na ovome mjestu smo malo odstupili od
Korkutova prijevoda.
19
Sura Er-Ra'd, 11.
20
Hadis biljei Ahmed, prenosei ga od Eb Hurejre.
18

12

oznaava poetak mjeseca evvala,21 odreuje se iskljuivo na

osnovu svjedoenja dvije pravedne osobe, a sve iz predostronosti
prema pravilnome robovanju Bogu dragome.
Ko uje pravednu i pouzdanu osobu kako tvrdi da je vidjela
mlaak, a i sm je smatra iskrenom, dunost mu je postiti, makar
kadija (sudija) i ne donio odluku o poetku posta. Stoga, svaki rob u
slinim situacijama treba slijediti ono to mu njegov razum nalae.
Ukoliko mlaak bude vien u jednome gradu, a u drugome
ne, a meu njima je razdaljina manja od dva dana hoda, svima je
obaveza poeti s postom. No, ukoliko je razdaljina meu njima vea,
tada se svaki grad orijentira prema sebi. U tome sluaju obaveza se
ne odnosi na sve.
Drugi vadib je odluka (nijjet). Mora se svake veeri, po noi,
zanijetiti, konkretno i vrsto. Donese li osoba jednom odluku o postu
kompletnoga mjeseca ramazana, a ne uoi svakoga dana, nee joj biti
ispravno. Eto, na to mislimo pod pojmom "svake veeri". Odlui li
po danu donijeti nijjet o postu, nee joj biti ispravan post, niti
mjeseca ramazana niti post koji je stroga obaveza (fard), izuzev
dobrovoljnoga posta (savm tetavvu`). Na to mislimo pod pojmom "po
noi". Bilo da zanijeti post openito bilo da zanijeti farz openito,
nee joj biti ispravno sve dok ne zanijeti konkretno post mjeseca
ramazana, kao strogu Allahovu obavezu.
Ako se odlui u noi za koju se sumnja da oznaava poetak
mjeseca ramazana (lejletu-ekk) postiti sutranji dan, ukoliko je rije
o mjesecu ramazanu, tada joj odluka nije ispravna jer nije "vrsta",
izuzev ako se radi o oslanjanju na izjavu svjedoka da je sigurno vidio
mlaak.
E sad, mogunost greke pravedne osobe ili lane izjave ne
kvare vrstu odluku niti oslanjanje na prethodno stanje, kao to je
no za koju se pretpostavlja da je to zavretak mjeseca ramazana.
Sve ovo, dakle, ne kvari vrstinu odluke. ak ni oslanjanje na
vlastito promiljanje (idtihd), naprimjer, zatvorenika u tamnici,
21

Mjesec koji slijedi nakon mjeseca ramazana. (op.prev)

13

ukoliko osoba smatra da poinje mjesec ramazan. Tako sumnja ne

utjee na odluku. Meutim, ukoliko osoba nije sigurna u noi za koju
se pretpostavlja da je to poetak mjeseca ramazana, vrstina iskazane
namjere nee mu koristiti jer je mjesto donoenja odluke srce. U
njemu ne moe doi do formiranja vrste odluke ukoliko postoji
sumnja, kao kad bi osoba rekla u toku mjeseca ramazana: "Postit u
sutra ako bude mjesec ramazan"; ovo nee teti postu jer je to samo
puka izjava, a mjesto donoenja odluke ne trpi dvoumljenje, ve
samo izriitost, a on zna da je sutra mjesec ramazana.
Ko nanijeti po noi, a potom neto pojede prije nastupa zore,
namjera mu nee biti pokvarena, kao ni eni koja zanijeti u vremenu
menstruacije, pa joj prestane prije zore - post joj je valjan.
Trei vadib, jeste suzdravanje od unoenja stvari u stomak
namjerno, s tim da je osoba svjesna da posti. Post e osobi, znai, biti
pokvaren ukoliko neto pojede, popije, ukapa lijek kroz nos ili uradi
klistir. S druge strane, post nee biti pokvaren ukoliko potee krv,
ukoliko se pusti krv (hidma), podvue surma, stavi tapi u uho ili
mokrani kanal, izuzev ako se nakapa tenosti koja doe do
mokrane beike. Isto tako, post nee biti pokvaren onim to dospije
u unutranjost ovjeka nenamjerno, kao to su praina, muha ili
manja koliina vode koja ude prilikom ispiranja usta. Omrsit e se
samo ako mu previe vode od ispiranja usta ue jer je tada rije o
nemaru. Na to smo ciljali rijeju "namjerno".
Rekli smo: "...s tim da je osoba svjesna da posti" jer se time
iskijuuje zaborav. Naime, osobi nee biti pokvaren post ako neto
nenamjerno pojede.
Ko neto pojede na poetku ili na kraju dana, a potom
ustanovi da je jeo u vrijeme posta, slijedi mu obaveza napatanja.
Meutim, ako osoba stvarno vjeruje nakon to je dobro promislila da
nije jela u vrijeme posta, tada nema obavezu napatanja. Sve u
svemu, osoba ne treba jesti ni poetkom ni krajem dana izuzev nakon
to dobro promisli i uvjeri se da nije vrijeme posta.
etvrti vadib, jeste suzdravanje od spolnoga openja.
Definicija spolnoga openja jeste ulazak glavia u vaginu. Ukoliko
14

do seksualnoga odnosa doe iz zaborava, post nije pokvaren.

Ukoliko do spolnoga odnosa doe po noi, ili osoba polucira u snu, i
probudi se dunup u vrijeme posta, to se nee smatrati mrenjem.
Ukoliko osvane zora, a osoba upravo u to vrijeme ima spolni odnos,
te ako odmah prekine spolni odnos, post e joj biti ispravan. Ukoliko
pak nastavi s odnosom, post je pokvaren i nastaje obaveza otkupa
(keffra).
Peti vadib, jeste suzdravanje od ejakulacije. Ejakulacija je
namjerno izbacivanje sperme, bilo spolnim odnosom bilo bez njega.
Sve to prekida post.
Post nee biti prekinut poljupcem suprunika ili zajednikim
boravkom u postelji ukoliko ne doe do snoaja. No, ovo je
pokueno (mekrh), izuzev ako se radi o starijoj osobi ili osobi koja
u potpunosti vlada svojim nagonima. Poljubac nita ne smeta, s tim
da je bolje i od toga se suzdrati. Ukoliko osoba prepostavlja da
poljubac moe dovesti do ejakulacije, pa poljubi suprunika i izbaci
spermu, post se smatra prekinutim, i to zbog nemara.
esti vadib, jeste suzdravanje od povraanja. Povraanje
kvari post. No, ako ga povraanje najednom spopadne, post nee biti
pokvaren.
Ukoliko osoba proguta ispljuvak iz grla ili prsa, post nee biti
pokvaren, po principu olakice (ruhsa). Ali ako osoba proguta
ispljuvak nakon to mu je dospio u usta, tada je post pokvaren.
Postoje etiri obaveze u sluaju prekida posta. Napatanje
(kad'), nadoknadivanje (keffra), otkup (fidja) i suzdravanje
(imsk) od jela preostali dio dana, kao da je osoba stvarno posta.
Napatanje je opa obaveza svakoga muslimana, pravno
obavezujue osobe (mukellef), koja nije postila, bez obzira da li je
postojao razlog za to ili ne. ena koja ima mjesenicu napotava,
takoer, napotava i otpadnik od vjere (murted). Nevjernik (kfir),
dijete i mentalno poremeena osoba (mednn) nemaju obavezu
napatanja.
Napatanje nije uvjetovano vezanim napatanjem proputenih
dana mjeseca ramazana, ve osoba napata kako hoe, odvojeno,
15

danas jedan dan, prekosutra drugi i slino, ili dan za danom.

Nadoknaivanje (keffra) jeste obaveza samo u sluaju
spolnoga odnosa. Obaveza keffareta ne postoji za masturbaciju,
jedenje, pijenje i bilo ta drugo to nije seksualni odnos suprunik.
Obaveza keffareta sastoji se u oslobaanju roba. Ako je to osobi
preteko, onda prelazi u post dva mjeseca zajedno (bez pauze izmeu
njih). Ako ni to ne moe, onda mora nahraniti ezdeset osoba koje su
u potpunoj neimatini, i to hranei svaku pojedinano.
Suzdravanje preostali dio dana obaveza je osobi koja se
namjerno omrsila ili se omrsila uslijed nemara.
Ovo nije obaveza eni kojoj se menstruacija zavri po danu,
pa se oisti, niti putniku (musfir) koji je na putu dugom najmanje
dva dana hoda doao kui u vrijeme posta.
Obaveza suzdravanja odnosi se i na osobu kojoj je jedna
pravedna osoba posvjedoila vienje mlaaka u danu za koji se ne
zna pouzdano da je poetak mjeseca ramazana (jevmu-ekk).
Post na putu bolji je od mrenja, izuzev ako nije u stanju
izdrati. Na dan kad kree na put, a ve je zapostio dok jo bijae u
svome mjestu (mukm), post e dovriti. Takoer e post dovriti ako
je doao kui u stanju posta.
to se tie otkupa, on je obaveza trudnici i dojilji koje su
mrsile, strahujui za zdravlje djeteta, i to za svaki dan po jedan mudd
(koliko moe stati u ruke) penice osobi koja je u potpunoj
neimatini (miskn) uz napoavanje. Izuzetno stara osoba ukoliko ne
posti (zbog starosti) za svaki dan dat e iznos sadake u vrijednosti
mudda.
Sunneta posta ima est:
1) odgaanje sehura (jutarnjeg ruka pred post);
2) pourivanje s iftarom, mrenjem hurmom ili vodom prije
namaza;
3) neupotrebljavanje misvaka nakon to sunce pree zenit;
4) injenje dobrih dijela u mjesecu ramazanu, o emu smo
govorili u poglavlju o zekatu;
5) izuavanje Kur'ana;
16

6) povlaenje u i'tikaf u damiju, posebno u posljednjih

deset dana mjeseca ramazana, kao to je to bio obiaj
Allahova Poslanika, s.a.v.s.:
Kada bi nastupila posljednja treina, smotao bi postelju,
stegao haljetak, bio stroiji prema sebi i podstrekivao svoje
ukuane.22
Dakle, posebno bi ustrajavali u ibadetu, budui da u to
vrijeme pada No sudbine (Lejletul-kadr), a, po veinskome
miljenju, ona pada u neparne dane, dok je najvjerovatnije to prva,
trea, peta ili sedma no (zadnje treine).
Pree je da se ova vrsta i'tikafa obavi u kontinuitetu, a ukoliko
zanijeti zavjetni i'tikaf u kontinuitetu, bit e prekinut izlaskom iz
i'tikafa bez nude, kao to je npr. odlazak u posjetu bolesniku, na
sud, denazu, u posjetu, ili da bi obnovio abdest, gusul i sl. Ukoliko
izae radi obavljanja nude, kontinuitet nee biti prekinut, i tada
moe abdest uzeti u svojoj kui. Meutim, ne bi se trebao baviti
nekim drugim poslom:
Alejhisselam ne bi izlazio izuzev u nudi, i ne bi se raspitivao
za zdravlje bolesnika izuzev onako u prolazu.23
Kontinuitet e biti prekinut doe li do spolnoga odnosa, ali ne
ako doe samo do poljupca.
Nema smetnje da se osoba u damiji ureuje, ili da sklopi
brak, jede i spava, a zatim opere ruke u leenu. Sve ovo osobi treba i
u i'tikafu, koji se obavlja u kontinuitetu. I'tikaf nee biti prekinut ni
ukoliko osoba iz damije proturi jedan dio svoga tijela:
Alejhisselam bi primakao glavu, a hazreti Aia, koja bijae u
sobi, eljala bi ga.24
Kada osoba koja se nalazi u i'tikafu izae radi neke potrebe,
Hadis biljee el-Buhri i Muslim (muttefekun alejhi), prenosei ga od hazreti
Aie.
23
Prvi dio hadisa biljee el-Buhri i Muslim (muttefekun alejhi), prenosei ga od
hazreti Aie. Drugi dio hadisa biljei Eb Dvd, sa slabim nizom prenosilaca.
24
Hadis biljee el-Buhri i Muslim (muttefekun alejhi), prenosei ga od hazreti
Aie.
22

17

nakon povratka treba obnoviti nijet, izuzev ako nije zanijetio

unaprijed deset dana ili slino. U svakome sluaju bolje je nijet
obnoviti.
O tajnama posta i njegovim unutarnjim uvjetima
Postoje tri stupnja posta: post pka (umm), post posebnih
(huss) i post odlinika (hussul-huss).
Post pka sastoji se u uvanju stomaka i spolnoga organa od
zahtijeva strasti, kao to smo to potanko objasnili.
Post posebnih sastoji se od suzdravanja sluha, vida, jezika,
ruke, noge i ostalih organ od grijeh.
Post odlinika jeste post srca od ljubljenja dunjaluka (ovoga
svijeta) i dunjalukih misli; to je sputavanje srca od svega, osim
Allaha Uzvienoga. U ovome smislu, ovjek e se omrsiti s milju,
izuzev ako misli na Allaha Silnoga, Posljednji dan i ovaj svijet, ali
samo o stvarima vjere jer to spada u podruje ahireta (drugoga
svijeta) a ne dunjaluka.
Velikani koji zavladae svojim srcima kau:
"Ko razmilja po danu, za vrijeme posta, o tome ta e iftariti,
pie mu se grijeh. Razlog ovoga jeste to je takav postupak znak
maloga pouzdanja u Boije dobroinstvo, slaboga uvjerenja u
obeanu opskrbu."
Ovo govorenje oznaava stupanj vjesnik, iskrenih i bliskih.
Ne treba se zadravati na detaljnom verbalnom opisu ve treba
obratiti panju na postizanje ovog stepena.
Ovaj post znai dostii vrhunac, eljeti samo Allaha Jedinoga,
ostaviti sve osim Njega, shodno rijeima:
Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se laima svojim
zabavljaju."25
Post posebnih jeste post dobrih, uvanje organ od grijeh, a
upotpunjava se sa est stvari.
25

Sura El-En`m, 91.

18

Prva stvar je obaranje pogleda, nastojanje da ovjek ne pilji u

ono to je loe i pokueno te u sve to mu okuplja srca i odvraa od
sjeanja na Allaha zazivanjem Njegovih lijepih imen (zikr).
Alejhisselam kae:
Pogled je jedna od otrovnih strijela Iblisa, Allah ga prokleo.
Pa ko se toga proe strahujui od Allaha dragog, Allah e mu dati
vjerovanje (imn) iju e slast osjetiti u srcu.26
Dbir prenosi od Enesa da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
Pet stvari mrsi postaa: la (kezib), ogovaranje (gba),
prenoenje runih rijei o drugome (nemma), lana zakletva (jemin
kziba) i strastven pogled (en-nezar bi ehva).27
Druga stvar jeste uvanje jezika od blebetanja, lai, gibeta,
nemimeta, bestidnosti, mrnje, prepirke i svae. Obaveza je postaa
utjeti, zaokupiti se zikrom i uenjem Kur'ana. To znai post jezika.
Sufjn kae: "Ogovaranje kvari post." Predaju biljei Bir b. Hris.
Lejs prenosi od Mudhida: "Dva svojstva kvare post:
ogovaranje i la:"
Alejhisselam kae:
Post je tit (dunna). Kada je neko od vas posta, neka se ne
prepire i ne glupira. Ako se neko eli s njime posvaati ili ako ga
grdi, neka kae: "Posta sam, posta sam!"28
U predaji je zabiljeeno:
"Dvije ene postie u vrijeme Allahovoga Poslanika,
alejhisselam. Plaho ih spopadoe glad i e pred istek dana da haman
prekinue post. Poruie Muhammedu, a.s., da im dozvoli da se
omrse. Alejhisselam im posla posudu i ree: Reci objema da unutra
povrate ono to su pojele. Povrati jedna, pola povrae bijae crvena
krv i svjee meso. Druga Povrati to isto. Posuda se napuni. Zaudie
se ljudi pa ree Poslanik, a.s.: Zapostile su onim to im je Uzvieni
Allah dozvolio, a mrsie se onim to im je Allah Silni zabranio.
Hadis biljei Hkim i ocijenjuje niz prenosilaca kao vjerodostojan, prenosei
hadis od Huzejfe.
27
Hadis biljei el-Ezdi, u djelu Duaf, a prenosi ga Dbn od Enesa.
28
Hadis biljee el-Buhri i Muslim, prenosei ga od Eb Hurejre.
26

19

Sjedile su jedna s drugom i ogovarale ljude, i evo mesa koje su tako

pojele."29
Trea stvar, uvanje sluha, suzdravanje od sluanja svake
pokuenosti jer sve to je zabranjeno govoriti zabranjeno je i sluati.
Zato je Uzvieni Allah izjednaio onoga koji slua nevaljalo i onoga
koji jede nedozvoljeno:
Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu.30
Trebalo bi da ih estiti i ueni ljudi od lana govora i
zabranjena jela odvraaju.31
Zabranjeno je (harm) ne reagirati kada se neko ogovara:
Tada ste kao i oni.32
Zato je rekao Alejhisselam:
...Obojica, i onaj koji ogovara i onaj koji slua ine grijeh.33
etvrta stvar, suzdravanje svih ostalih organ od grijeenja,
ruku i nogu od pokuenoga i stomaka od mrenja u vrijeme za koje
nismo sigurni da nije vrijeme posta.
Post ne znai suzdravanje od dozvoljene hrane a mrenje
haramom (zabranjenim). Takav je posta kao osoba koja gradi kuu,
a rui grad. Halal hrana teti ako se previe uzima, a nije tetna po
sebi. Post znai smanjenje njenoga uzimanja. Ostavljanje
preobilnoga uzimanja lijekova iz straha da ovjeku ne naudi a
uzimanje otrova prava je budalatina. Haram je otrov koji unitava
vjerovanje. Halal je lijek koji koristi ako se malo uzima, a teti ako se
uzima mnogo. Svrha je posta smanjenje uzimanja i halala.
Rekao je Alejhisselam:
Koliko samo posta od svoga posta nemaju nita izuzev
Hadis biljei Ahmed, prenosei ga od Ubejda, hizmeara Allahovoga poslanika
Muhammeda, a.s. U nizu prenosilaca ima jedna nepoznata osoba (medhl).
30
Sura El-M'ida, 42.
31
Sura El-M'ida, 63.
32
Sura Eln-Nisa', 140. (Na ovome mjesto odstupili smo od prijevoda rahmetli
Korkuta.)
33
Hadis je neobian i usamljen (garib). Biljei ga et-Taberni, prenosei ga od Ibn
Omera, sa slabim nizom prenosilaca.
29

20

gladi i edi.34
Neki tumae da su to oni koji se mrse haramom. Drugi
smatraju da su to oni koji se suzdravaju od halala a mrse se ljudskim
mesom, ogovarajui, to je zabranjeno. Trei, opet, kau da su to oni
koji ne uvaju svoje organe od grijeha.
Peta stvar, da se ne uzima prekomjerno dozvoljene hrane u
vrijeme iftara, toliko da bi se napunio stomak, a nema napunjene
posude, Allahu dragome, mre od stomaka prepunjenog, halalhranom. Kako e post savladati Allahovoga neprijatelja i slomiti
strasti kada posta tokom mrenja naknadi svu hranu koja ga je
maila po danu, tavie, i povea koliinu jela i pia? Takav obiaj
ustalio se, pa se raznovrsna hrana sprema u mjesecu ramazanu i jedu
se takva jela kakvih nema u drugim mjesecima. Zna se da je cilj
posta pranjenje stomaka od hrane, slamanje strasti i jaanje due u
bogobojaznosti. Kada osoba nita ne jede po danu, sve do veeri, pa
se strasti uzburkaju i planu, a potom ovjek pojede raznovrsne
pripremljene slastice i napije se, slast se jo vie pojaa, strast ojaa i
dostigne mjeru koju ne bi dosegla da nema takvoga ponaanja.
Duh posta i njegova tajna jesu slabljenje snage ejtanova
sredstva za vraanje ovjeka zlu. Tako neto moe se postii
iskljuivo smanjenjem uzimanja hrane, a to znai jesti po noi koliko
bi normalno jeo da ne posti. Ukoliko se po noi nadoknadi ono to
se nije jelo po danu, post nema koristi. ak, od edeba je i ne
poveavati spavanje po danu kako bi se osjetili glad i ed, kako bi se
osjetilo gubljenje snage, ime se isti srce. To se nastavlja i po noi
sve dok se ovjek ne poboji da nee moi obaviti noni namaz i svoje
virdove (redovne dobrovoljne ibadete), sve to da ejtan ne bi vie
kolao srcem, a to e ovjeku omoguiti da vidi nevidljive nebeske
svjetove (melekut).
No sudbine (Lejletul-kadr) oznaava no u kojoj se otkriva
neto od svijeta melekutskoga, na to se misli u rijeima:
Mi smo ga poeli objavljivati u noi Kadr.35
34

Hadis biljee en-Nesi i Ibn Mde , prenosei ga od Eb Hurejre.

21

Pa ko prostor izmeu svoga srca i svojih prsa ispuni sepetom

hrane bit e od te noi zaklonjen. A ni onome ko se kutarie obiaj
obilnoga iftarenja to nee biti dovoljno za podizanje zastora sve dok
se ne oslobodi svih elj, osim elje za Allahom, Uzvienim,
Jedinim. A poetak svega toga jeste smanjenje koliine hrane. O
tome emo dosta priati u poglavlju o jelu, ako Bog da.
esta stvar, da srce postaa nakon iftara bude okrenuto
razmiljanju, da kuca izmeu straha (havf) i nade (red) jer ne zna
da li mu je post kabul (prihvaen), ime bi se ubrojio meu one
bliske (mukarrebn), ili mu je post odbijen, ime bi se ubrojio meu
osobe Allahu Silnome mrske (memktn). Ovako se treba ponaati
nakon zavretka svakoga oblika robovanja Bogu dragome.
Prenosi se da je Hasan b. Ebu Hasan el-Basri proao pored
nekih ljudi koji se smijae. Na to ree: "Allah Silni i Uzvieni uinio
je mjesec ramazana bojilitem Svojih stvorenja. U njemu se stvorenja
trebaju takmiiti u poslunosti Bogu dragome, pa jedni pobjede i
time dosegnu uspjeh, a drugi izgube i time odu u propast, pa se treba
uditi osobi koja se smije i igra u danu kada oni koji prednjae
dobijaju, a oni koji negiraju propadaju. A Boga mi dragog, kada bi
Allah Jedini digao koprenu (zastor), osoba koja ini dobra djela
zaokupila bi se dobrom, a osoba koja ini zlo zaokupila bi se zlom",
tj. radost osobe kojoj je post prihvaen odvratio bi je od igre, a tuga
osobe kojoj je post odbijen sprijeila bi je da se smije.
Prenosi se od el-Ahnefa b. Kajsa da mu je neko rekao da je
veoma star te da e ga post jo vie oslabiti, na to je odgovorio:
"Post razumijevam kao dugaak put. Strpiti se u poslunosti Silnome
Allahu lake mi je nego Strpiti se u Njegovoj kazni."
Eto, to je unutranje znaenje posta. A ako prigovori, fakihi
(islamski pravnici) kau da je ispravan post osobe koja se ogranii
samo na suzdravanje od strasti stomaka i spolnoga organa, ta je sad
to?
Vidi, islamski pravnici koji se bave izvanjskom stranom
35

Sura El-Kadr, 1.

22

erijata ustanovili su izvanjske uvjete s dokazima slabijim od dokaz

koje smo prethodno naveli ubrajajui ih u unutarnje uvjete, posebno
gibeta i slino. Islamski pravnici istiu one obaveze koje nee teko
pasti pku (umm), velikome broju nemarnih (gfiln), meu njima
onih koji imaju snanu vezu s ovim svijetom. Meutim, uenjaci koji
se bave onim svijetom zaokupljeni su prihvatanjem posta,
prihvatanjem koje dovodi do postizanja smjeranoga dospijea
(vusl). Ti uenjaci shvataju da je cilj posta kienje jednom od
osobin Uzvienoga Allaha osobinom samedijjeta,36 slijeenje
melek u obuzdavanju strasti, koliko je to mogue, jer su meleci
(aneli) bezgrijeni. ovjek se nalazi na stupnju iznad ivotinje jer
posjeduje svojstvo razbora koji prosvijetljava put slamanja strasti, a
na stupnju ispod melek, jer ga strasti obuzimaju, i on se protiv njih
bori. Kad god osoba utone, preda se strastima, padne u svijet najniih
bi i priblii se poloaju ivotinj. A kad god potini strasti, izdigne
se u vii svijet, svijet illijjn,37 stupanj melek. Meleci su bliski
"Rob je opisan kao da posti te mu je tim svojstvom (atributom) dato ime 'posta'.
Nakon to je utvrdio to svojstvo kod roba, Uzvieni Allah oduzima mu ga i
pripisuje ga Sebi. Kae: 'Post je Moj', pod ime se podrazumijeva svojstvo
bezvremenske samodostatnosti (sifa samedijja). Rob se odvaja od hrane. 'Post je
samo Moj makar te Ja njime opisao. Opisao sam te s odreenim ogranienjem
kvalifikativa 'odvajanje', a ne s punom transcendencijom (tenzh) koju Moja
velianstvenost zahtijeva. Zato rekoh: 'Naknadit u mu to.'"
Allah dragi nadoknauje postaev post ukoliko se post povee s Gospodarem te
robu pripisuje atribut posta jer 'Onoga Kome niko ravan nije' (es-Samed) moe
primijetiti jedino onaj koji nita tako nema. Zato je rekao Ebu Talib el-Mekki,
sultan onih koji kuae (zevk): 'onome ko kua na svome duhovnom putu to mu je
naknada.'" Vidi: Ibn Arebi, el-Futht el-Mekkijja, Darul-kutubil-ilmijja, Bejrut,
tom I, str. 724.-795. (nap. prev.)
37
'Illijjn je naziv za Knjigu - brojevima ispisanu. Tumaei kur'anske stavke koji
govore o Ilijjunu, Ibn Arebi kae: "Zbilja, u Illijjunu je knjiga estitih, tj. svi
zapisani oblici djela sree, radosti njihovih svjetlosnih dua i dobra koja stekoe,
sve se to nalazi u Illijjunu; Illijjun je neto suprotno Siddinu, i po uzvienosti i po
velianstvenosti svoga poloaja, defter, biljenica, djela dobrih osoba, kao to je
reeno: a ta je Illijjun - znade li ti? Knjiga - brojevima ispisana, asno mjesto
pobrojanih oblika njihovih djela koje ine nebeska tijela i osnovni elementi
36

23

Allahu, delle nuhu, pa ko ih slijedi i okiti se njihovim svojstvima

bit e blizak Bogu dragome, poput melek. U ovome smislu,
imitirajui bliske postie se bliskost, jer bliskost ne znai blizinu
mjesta ve osobin.
Ako je ovo tajna posta, po miljenju ljudi koji zagospodarie
srcima svojim i onih koji slijede ljepote srca, pa kakva je korist od
odgaanja jela a potom konzumiranja svih vrst hrane naveer uz
potpuno predavanje strastima? Ako to ima smisla, kakvo je onda
znaenje rijei Alejhisselama:
Koliko samo ima postaa koji od svoga posta imaju samo
glad i e!
Stoga je rekao Eb ed-Derd: "Kako li je samo lijep san
razboritih ljudi i njihovo jedenje! Kako samo svojim ponaanjem
ukazuju na mahane posta budal. Jedna zera bogosluja osobe koja
vjeruje i Boga se dragog boji vrednija je i vea od bogosluja
veliine planine koje prakticiraju zastranjeli."
Tako jedan od uenih kae: "Koliko samo postaa mrsi, a
koliko samo mrsitelja posti!" Mrsitelj koji posti jeste osoba koja uva
svoje organe od grijeenja, a jede i pije. S druge strane, posta koji
mrsi osoba je koja gladuje i edni, a organima puta na volju.
Shvatajui znaenje i tajnu posta, spoznajemo da je onaj ko se
suzdrava od jela i spolnoga openja, a mrsi raznolikim grijesima
poput osobi koja pere po tri puta dijelove tijela prilikom uzimanja
abdesta, to je, sa strane gledano, dobro, ali koja nije uinila ono
bitnije, a to je gusul (obavezno pranje nakon spolnoga odnosa i
poluciranja). Toj se osobi namaz ne prihvata. A onaj ko se mrsi
hranom, a posti svojim organima od pokuenih stvari slian je osobi
koja ini gusul - njoj se namaz prihvaa, ako Bog da, jer je
zadovoljio osnovu, makar izostavio pohvalne popratne radnje. A onaj
ko ispuni oboje slian je osobi koja svaki dio tijela gusul uini, i to
ovjeka! Nad njom bdiju oni Allahu bliski, dakle ovo mjesto nastanjuju naroiti
Allahovi odabranici, oni koji spoznae tevhid Biti." Ibn Arebi, Tefsir, tom II, str.
415. (nap. prev).

24

po tri puta. Sve je upotpunila, i osnovno i popratno. Rekao je

Alejhisselam:
Post je povjerenje (emnet), pa uvajte ono to vam je
povjereno!38
Kada su objavljene Rijei Uzvienoga:
Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih
dostojni povjeravate,39
Alejhisselam je stavio ruku na svoje ui i na oi i rekao:
Sluh je povjereno, i vid je povjereno.40
Ako sve ovo nije od emanet posta, zato je Poslanik, a.s.,
preporuio da se kae u sluaju grenja: "Ja sam posta", tj.
zavjetovao sam se uvati svoj jezik, pa kako onda da sebi dam
slobodu da ti odgovorim? Dakle, jasno je da svaki oblik sluenja
Bogu dragome ima svoj zhir (izvanjski aspekt) i svoj btin
(unutarnji aspekt), ljusku i sriku. Ljuska ima svoje slojeve a svaki
sloj ima svoje opne. Sada je na tebi izbor - da se zadovolji ljuskom
na utrb srik, ili da se prikloni osobama koje zavladae srcima.

Hadis bljei el-Hariti u poglavlju "Mekrimul-ahlk", prenosei ga od Ibn

Mesda, dobrim nizom prenosilaca (hasen).
39
Sura En-Nisa', 58.
40
Hadis biljei Eb Dvd, prenosei ga od Eb Hurejre ali bez rijei: "Sluh je
povjereno".
38

25

VRIJEDNOSTI RAMAZANA
(Ebu Lejs Es-Semerkandi)
Autor, svojim lancem prenosilaca, biljei od Ibn Abbasa, r.a.,
da je uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kae: Uistinu se Dennet svake
godine ukraava i dotjeruje, zbog dolaska ramazana. Kada nastupi
prva no ovog mjeseca, ispod Ara puhne vjetar, koji se zove Musire,
zadrhti lie na dennetskom drveu i zaigraju halke na dennetskim
kapijama. Od toga nastaje takav ton da ljepi od njega nije niko uo.
Pojave se dennetske hurije, poredaju se po dennetskim uzvisinama
i poviu: Ima li zarunika i muterija koji e biti prosci kod Allaha i
oeniti se nama? Ridvane, koja je ovo no?" On im se odazove i
kae: Ljepotice, ovo je prva no ramazana. " Uzvieni Allah naredi:
Ridvane, otvori dennetske kapije postaima iz ummeta
Muhammeda, s.a.v.s. " Onda se obrati Dibrilu: Dibrile, spusti se
na zemlju i okuj i svei u lance ejtanske otpadnike, a onda ih baci u
morske dubine, kako ne bi mogli da zavode sljedbenike Mog
miljenika Muhammeda, s.a.v.s., i kako im ne bi kvarili njihova
posta." Allah svake ramazanske noi pozove tri puta: Ima li nekoga
da trai neto, pa da mu to dam? Ima li pokajnika kome u pokajanje
primiti? Ima li nekoga ko trai oprosta, da mu oprostim?" Onda
kae: Ko e ponuditi i posuditi dugoroni dug, koji je vrijedan,
nekome ko e podmiriti taj dug i nee nanijeti nikakve nepravde?
"Allah svaki dan ramazana oslobodi, prilikom iftara, milion ljudi od
Dehennema, i to one koji s u ga zasluili. Uoi petka i petkom,
svakog sata oslobodi dehennemske patnje milion onih koji su

Autor: Ebu Lejs Es-Semerkandi, poglavlje iz knjige: UPOZORENJE

NEMARNIM, Izdava: Behram-begova medresa u Tuzli, 2006. god.

26

zasluili Dehennem. Zadnji dan ramazana oslobodi dehennemskog

azaba onoliko ljudi koliko je oslobodio od poetka ramazana do
tada. Kada nastupi Lejletu-l-kadr, Allah naredi Dibrilu da se spusti
u grupi meleka na zemlju. Nosi zelenu zastavu, koju usadi na krov
Kabe. Dibril ima est stotina krila, od kojih dva iri samo u noi
kadra. Tu no ih rairi i prekrije njima i istok i zapad. Dibril
razaalje meleke i na istok i na zapad i oni selame svakog ovjeka
kojeg zateknu da sjedi ili stojei ibadet ini, svakog klanjaa i onoga
to Allaha spominje. Oni se rukuju s njima i aminuju na njihove
dove. To traje sve do izlaska sunca. Kada izae sunce, Dibril
povie: Meleki, polazak, polazak!" Oni odgovore: Dibrile, to je
Allah uradio za potrebe vjernika iz Muhammedovog, s.a.v.s.,
ummeta?" On im kae: Allah ih je pogledao i oprostio svima, osim
etverici." Meleki e pitati: Koji su oni? " On e im odgovoriti:
Notornom alkoholiaru, neposlunom i nezahvalnom svojim
roditeljima, onome ko ne odrava rodbinsku vezu i muahinu. "
Ashabi su pitali: Allahov Poslanie, a ko je muahin?" On ree: To
je onaj koji ne govori s bratom muslimanom vie od tri dana. No
uoi bajrama se naziva no nagrade. Kada osvane bajram, meleki
budu razaslati u svaku oblast zemlje i svaku pokrajinu. Spuste se na
zemlju i budu u svakoj ulici. Dozivaju glasom koji uju sva stvorenja
osim dina i ljudi: Muhammedov ummete, izaite Plemenitom
Gospodaru Koji obilno nagrauje i Koji prata velike grijehe. "
Kada ljudi zauzmu mjesta u damijama i na musallama, Uzvieni
Allah kae: Meleki Moji, koja je nagrada najamniku ako dobro
uradi svoj posao za koji je unajmljen? Meleki odgovore: Boe na i
Gospodaru, njegova nagrada treba da mu bude pravedno isplaena."
Allah kae: Vas uzimam za svjedoke, meleki Moji, da sam im, za
njihov post i njihovo klanjanje, odredio nagradu - Moje zadovoljstvo
i oprost." Onda Allah kae: Robovi Moji, traite od Mene. Tako Mi
Moje veliine i uznositosti, danas neete nita zatraiti od Mene, bilo
da traite za svoju vjeru ili dunjaluk, a da vam to neu i dati."
Svojim lancem prenosilaca, autor biljei od Ebu Hurejre, r.a.,
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Mom ummetu je u ramazanu
27

dato pet blagodati koje nisu date nijednom ummetu prije njega:
zadah iz usta postaa je Allahu drai, ljepi i prijatniji od mirisa
miska, meleki mole oprosta za postae sve dok se ne iftare, ejtani
budu okovani i vezani u ramazanu, tako da ne mogu ostvariiti nad
ljudima ono to inae uspijevaju. Allah svaki dan ramazana
ukraava Dennet i govori mu: Moji dobri i estiti robovi samo to
se nisu rijeili svoje nevolje i tekoa i doli u tebe." I bude im
oproteno zadnju no ramazana. Neko je upitao: Allahov Poslanie,
da li je to Lejletu-l-kadr?" Poslanik, s.a.v.s., ree: Ne, nego bi
najamniku trebalo isplatiti njegovu najamninu odmah po zavretku
posla.
Autor, svojim lancem prenosilaca, biljei od Ebu Hurejre,
r.a., da je rekao: Poslanik, s.a.v.s., obradovao je svoje ashabe
rijeima: Doao vam je ramazan, blagoslovljeni mjesec. Allah vam je
dao u obavezu da ga postite, u njemu se pootvaraju dennetske
kapije, pozatvaraju dehennemske, a ejtani budu okovani. U njemu
je no kadra (Lejletu-l-kadr), koja je bolja od hiljadu mjeseci.
Biljei se od A'mea, a on od Hajseme da je rekao: Oni su
govorili: 'Vrijeme od ramazana do ramazana, od hadda do hadda,
od dume do dume, od namaza do namaza potire grijehe koji se
uine u meuvremenu, pod uslovom da se izbjegavaju veliki grijesi.'"
Prenosi se da je Omer b. Hattab, r.a., govorio, kada bi
nastupao ramazan: Dobro nam doao na ista. itav ramazan je
dobro. Danju se posti, a nou klanja. Ono to se u njemu udijeli je
kao ono to se udijeli na Allahovom putu."
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Ko posti ramazan i noi provodi u ibadetu, vjerujui i nadajui se
nagradi, oproste mu se njegovi prijanji grijesi.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Uzvieni Allah je rekao: Svako dobro djelo, koje ovjek uradi,
umnogostruuje mu se od deset do sedamsto puta, osim posta. On je
Moj i samo Ja mogu ocijeniti njegovu pravu vrijednost. ovjek
ostavlja svoje prohtjeve, hranu i pie radi Mene. Post je tit i posta
ima dvije radosti: radost iftara i radost zbog susreta sa svojim
28

Gospodarom na Kijametskom danu."

Autor, svojim lancem prenosilaca, biljei od Selmana
Farisija, r.a., da je rekao: Poslanik, s.a.v.s., drao nam je hutbu,
zadnji dan abana, kada je jednom rekao: Ljudi, natkrilio vas je
velianstven i blagoslovljen mjesec: mjesec u kojem je Lejletu-l-kadr,
a ona je bolja od hiljadu mjeseci; mjesec u kojem vam je Allah
propisao da postite i da dobrovoljno klanjate nou. Ko u ramazanu
uini ikakvo dobro, dobrovoljno i drage volje, to mu se pie kao da je
uinio neki farz izvan ramazana. Ko u njemu provede farz, pie mu
se kao sedamdeset farzova izvan ramazana. To je mjesec sabura
(ustrajnosti i strpljivosti), a nagrada za sabur je Dennet. To je
mjesec meusobnog pomaganja, mjesec u kojem se poveava
opskrba vjerniku. Ko u ramazanu da iftar postau, pie mu se kao da
je oslobodio roba i prataju mu se njegovi grijesi. Mi smo kazali:
Allahov Poslanie, nismo svi u stanju da pravimo iftar postau. On
kaza: Allah e tu nagradu dati i onome ko postau ponudi gutljaj
mlijeka, jednu hurmu ili gutljaj vode. Ko nahrani postaa do sitosti,
bit e mu oproteni, zbog toga, njegovi grijesi i Gospodar e ga
napojiti iz moga izvora, pa poslije toga nikada nee ei osjetiti, pa
e ga i u Dennet uvesti. Imat e nagradu za svoj post i nagradu
posta onoga kojeg je nahranio, a da se tome ne umanji nimalo od
njegove nagrade. To je mjesec iji je poetak milost, sredina je
oprost, a kraj je osloboenje od Dehennema. Ko svojim
uposlenicima olaka posao i zadatke u ramazanu, Allah e ga
osloboditi Dehennema.
Autor, svojim lancem prenosilaca, biljei od Ibn Mesuda, r.a.,
da je rekao: Nema ovjeka koji posti ramazan, provodei vrijeme u
utnji i spominjanju Allaha, potvrujui da je dozvoljeno ono to je
On dozvolio, a zabranjeno ono to je On zabranio, koji ne poini
nikakvu nevaljaltinu, a da sa zadnjim danom ramazana ne budu
oproteni svi njegovi grijesi. Bude mu za svaki tesbih i svako
izgovoreno la ilahe illellah izgraena kua u Dennetu, od smaragda
i iznutra ukraena rubinima. U unutranjosti rubina e biti ator od
upljeg bisera u kojem e ga ekati hurija, kao njegova supruga. Ona
29

e na sebi imati dvije zlatne narukvice ukraene rubinima kojom bi

zemlju mogla obasjati."
Istim ovim lancem prenosilaca se biljei od Ibn Mesuda, r.a.,
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada se pribliilo vrijeme ramazana,
rekao: Kada bi ljudi znali to je sve u ramazanu, moj bi ummet
prieljkivao da on traje godinu dana. Neki ovjek iz Huza'ata je
rekao: Allahov Poslanie, kai nam to je sve u ramazanu!" On
ree: Dennet se ukraava za doek ramazana, iz godine u godinu.
Prve noi puhne vjetar ispod Ara i zaumi lie u Dennetu. Hurije
izau da to pogledaju i kau: Gospodaru, u ovom mjesecu nam
odaberi mueve meu Tvojim robovima koji e nas radovati, a i koji
e biti obradovani nama. "Nema ovjeka koji isposti ramazan, a da
ga Allah nee oeniti dvjema hurijama i nastaniti u atoru od upljeg
bisera. To je opisano u Allahovim rijeima: Hurija u atorima
skrivenih. (Sura Rahman, 72.) Svaka meu njima e biti odjevena u
haljinu koja nee sliiti haljini bilo koje druge hurije. Bit e
namirisane sa sedamdeset vrsta mirisa. Svaka od njih e biti na
leaju od rubina, ukraenom biserom. Na svakom leaju e biti
sedamdeset prostirki, postavljenih kadifom. Svaka e imati i
sedamdeset slukinja. Ova nagrada je za svaki ipoteni dan, ne
raunajui dobra djela koja se uine u ramazanu i nagradu koja
sljeduje za nju.
Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., biljei se da je rekao: Redeb je
mjesec mog ummeta i njegova vrijednost nad ostalim mjesecima je
kao vrijednost mog ummeta nad ostalim ummetima. aban je moj
mjesec i njegova vrijednost nad ostalim mjesecima je kao moja
vrijednost nad ostalim vjerovjesnicima. Ramazan je Allahov mjesec i
njegova vrijednost nad ostalim mjesecima je kao vrijednost Allaha
nad svim stvorenjima.
Autor biljei od Muhammeda b. Fadla, a on svojim lancem
prenosilaca od Hasana, da je rekao: Vjerovjesnik, s.a.v.s., izaao je
jednom iz svoje kue i zatekao ljude da se prepiru napolju. Tada je
rekao: Doao sam, elei da vam kaem kada je Lejletu-l-kadr.
Strahovao sam da ete se osloniti na njenu vrijednost. Moda je i
30

bolje da se preuti. Traite je u zadnjih deset dana, zadnjih devet

dana, zadnjih sedam dana, zadnjih pet dana, zadnjih tri dana i u
zadnjoj noi ramazana. Ono to ukazuje da je to no kadra je
injenica da je to blaga i prijatna no u kojoj nema vreline, niti
studeni. Sunce ujutro izlazi, bez svojih zraka. Ko je provede u
ibadetu, vjerujui i nadajui se Allahovoj nagradi, Allah e mu
oprostiti sve prijanje grijehe."
Fekih, da mu se Allah smiluje, rekao je: Vjerovjesnik,
s.a.v.s., uslovljava, u provoenju noi kadra u ibadetu, vjeru i
nadanje u Allahovu milost. Vjerovanje je potvrivanje Allahovog
obeanja nagrade, a nadanje je da ovjek pristupi robovanju i ibadetu
uz punu skruenost i pokornost Allahu. Ako ovjek hoe da ostvari
nagrade i vrijednosti koje je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo, onda bi
trebalo i da zna asnost ramazana. Trebalo bi da uva svoj jezik od
lai, ogovaranja i besposlenog govora. Svoje udove i organe neka
uva od grijeha i pogreki, svoje srce od zavisti i neprijateljstva
prema muslimanima. Ako sve to uradi, trebalo bi i da strahuje da li
e mu Allah to primiti ili nee."
Biljei se da je jedan mudrac rekao: Boe moj, zagarantirao
si onome ko je u nevoljama dostojnu naknadu, a na Ahiretu nagradu.
Boe moj, ako nam ne primi ovaj na post, onda nam nemoj
uskratiti nagradu onog ko je u velikoj nevolji, Ti, Koji za dobro daje
mnogostruko dobro."
Biljei se da je Ebu Zerr, r.a., rekao: Postili smo s Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., i kada je nastupila dvadeset i trea no
ramazana, on je ustao i klanjao treinu noi. Dvadeset i etvrtu no
nije izlazio meu nas. Dvadeset i petu no je izaao meu nas i
klanjao, sve dok nije prolo pola noi. Mi smo rekli: Mogli bismo
noas ostati itavu no u ibadetu. On odgovori: Onaj koji izade u
damiju i za svojim imamom klanja dokle je i on na namazu, pie mu
se kao da je ibadetio itavu no. Dvadeset i estu no nije klanjao
(nita poslije jacije, op. prev.). Dvadeset i sedmu no je okupio svoje
supruge, izaao meu nas i klanjao s nama toliko da smo se pobojali
da e nas proi felah." Prisutni su Ebu Zerra pitali: A to je felah? "
31

On je odgovorio: Zora i vrijeme jela."

Biljei se da je h. Aia rekla: Vjerovjesnik, s.a.v.s., uao je
poetkom noi u damiju i klanjao. Ljudi su klanjali, kao to on
klanja. Sutradan su priali o tome to su radili prvu ramazansku no
u damiji, nakon jacije. Drugu no je ostalo jo vie ljudi i on je
klanjao, a oni su klanjali za njim. Treu no je bilo toliko ljudi da je
damija postala tijesna da ih primi, ali Poslanik, s.a.v.s., nije doao
meu njih, sve do sabaha. Kada je klanjao sabah, okrenuo im se i
rekao: "Nemojte misliti da vas nisam noas primjetio. Nisam doao
meu vas iz straha da e vam biti propisan noni namaz, a vi ga
neete moi klanjati." Aia dalje pria: Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
podsticao je muslimane na noni ibadet u ramazanu, ali ih nije
obavezivao. On je i umro, a noni namaz nije postao obaveznim.
Tako je bilo i za vrijeme Ebu Bekra, r.a., i u poetku hilafeta h.
Omera. Onda je Omer uveo praksu da se zajedniki klanja namaz u
damiji i odredio je Ubejja b. Ka'ba da ga predvodi."
Fekih, da mu se Allah smiluje, rekao je: Otac mi je, svojim
lancem prenosilaca, prenio da je h. Alija rekao: Omer, r.a., odredio
je zajedniko klanjanje teravije-namaza, na osnovu hadisa koji je uo
od mene." Prisutni upitae: A koji je to hadis, voo vjernika?" Alija
odgovori: uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kae: Allah oko
Ara ima mjesto koje se zove Haziretu-l-kuds (Sveti zabran) i on je
od svjetlosti. Tu su meleki, iji broj zna samo Allah. Oni Allahu
robuju i svoj ibadet ne prekidaju ni za trenutak. Kada nastupe
ramazanske noi, oni zamole Allaha da siu na zemlju i da klanjaju s
ljudima. Svaku no se spuste s nebesa na zemlju i koga god dodirnu
ili njih neko dodirne, taj e biti sretan i nikada nee osjetiti nikakve
nesree i nedae. Tada je Omer rekao: `Mi smo najprei da to
imamo.' Okupio je ljude da zajedniki klanjaju teraviju i to je postalo
praksom."
Biljei se da je h. Alija, jedne ramazanske noi, izaao iz
kue. uo je uenje Kur'ana iz damija i vidio uae osvijetljene.
Tada je rekao: Neka Allah obasja mezar h. Omera, kao to je
obasjao nae damije Kur'anom."
32

Slina predaja i dova je zabiljeena i od h. Osmana, da je

Allah svima njima zadovoljan.

33

POST
(Dr. Muhamed Hamidullah)
Druga islamska dunost vjernika je post od mjesec dana
svake godine. Tako, svaki dan u mjesecu ramazanu, treba se
uzdravati od jela, puenja i ma koje vrste pia - zabranjene su ak
injekcije bez potrebe - od zore do zalaska sunca u ekvatorijalnim i
tropskim zemljama (i za to odgovarajue vrijeme u regijama vie
udaljenim od centra globusa, koji uzimaju kao bazu vrijeme
propisano za 45 paralelu, kao to smo to ve rekli). U pogledu
bolesnih, bie rijei neto kasnije. Samo se po sebi razumije da post
gubi vrijednost duhovnog odgoja, ako se ovjek ne uzdrava raznih
uitaka, ak i u mislima. Za to je potrebna vrlo stroga disciplina, koja
u oima sljedbenika drugih religija moe izgledati vrlo teka, ali kao
to pokazuje vjekovno iskustvo, ak i novi vjernici vrlo brzo se
naviknu na tu disciplinu.
Post traje itav mjesec dana. Zna se da se islam pridrava
mjeseeve godine. Deava se dakle da ramazan pada u svako
godinje doba: jesen, zimu, proljee, ljeto. I ovjek se navikne na ta
odricanja kako za vrijeme tekih vruina, tako i za vrijeme estoke
hladnoe. Post, duhovna disciplina, mora se obavljati u duhu
poslunosti prema Bogu. Ako od posta, kao uostalom i od namaza,
imamo materijalne koristi (u higijenskom, i drugom pogledu), u biti
je post ipak, na prvom mjestu, vjerska dunost, duhovna vjeba koja
ovjeka pribliava Bogu. Ko bi postio na osnovu preporuke ljekara
ili iz nekih drugih ovosvjetskih razloga, bio bi daleko od toga da je

Poglavlje iz knjige: UVOD U ISLAM, Izdava: Starjeinstvo Islamske zajednice

za BiH, Hrvatsku i Sloveniju, Sarajevo, 1989. god.

34

izvrio svoju islamsku obavezu.

Kao i kod salata ene ne smiju postiti za vrijeme svoga
mjesenog pranja itd., ali s tom razlikom da se ovako izgubljeni dani
moraju napostiti u drugo vrijeme.
Podsjetimo uzgred da je Boiji Poslanik zabranio neprekidan
post ak i onima koji bi iz svoje vjerske revnosti htjeli da to vre kao
duhovnu vjebu, traei tako to vie blagoslova. On je rekao: Ti
ima dunost i prema samom sebi. Pored obaveznog posta za
vrijeme ramazana, moe se - po vlastitoj volji - postiti od vremena do
vremena. Kod ovih dobrovoljnih postova, Poslanik je preporuio da
se posti dva dana uzastopce. Sa medicinske take gledita konstatovano je da stalni post postaje navika koja nema isti efekat kao
povremeno prekidanje ustaljenog naina ivota; i da post kradi od
mjesec dana nema velikog uinka, a post iznad 40 dana pretvara se u
naviku.
Izmiljotina je tvrditi da je post, u smislu uzdravanja od jela
i pia, u hladnim klimatskim podrujima u suprotnosti sa zahtjevima
ljudskog zdravlja. Bioloka posmatranja pokazuju da divije ivotinje
praktino ne dobiju nita, a naroito kad pada snijeg. One spavaju ili
na drugi nain provode svoje vrijeme postei i pojavljuju se
podmlaene u proljee. Isto vrijedi i za drvee koje zimi potpuno
izgubi svoje lie i spava, bez napajanja, a nakon nekoliko mjeseci
posta ono se podmlauje u proljee i postaje krepkije nego prije,
kao to svak moe vidjeti, u svom novom liu i cvatu.
Ustvari kao i svi ivotni organi, probavni aparat isto tako
zahtijeva odmor. Post je jedini zamisliv metod za to. Savremena
medicina, u svim zapadnim zemljama, lijei, naroito kronine
bolesti, kraim ili duim periodima posta.
Stara je zamisao u ljudskom drutvu da nudi dio svoga dobra
Bogu; jedan primjer je izdvajanje od etve. Post je na neki nain
nuenje naeg jela Bogu. Paralelna zamisao (potvrena u Kur'anu u
6/160: Ko uradi dobro djelo, bit e desetostruko nagraen) je da
Bog nagrauje dobro djelo desetorostrukom nagradom. To
objanjava Poslanikova izreka: Ko god posti mjesec ramazan, i jo
35

est dana u slijedeem mjesecu evalu, to je kao da je postio cijelu

godinu. Zapravo mjeseeva godina, koja se koristi u islamu,, ima
355 dana, a mjeseev mjesec ima 29 ili 30 dana. Tako, ako musliman
posti svake godine 35 ili 36 dana, to je, ako se uzme desetorostruko,
350 ili 360 dana,a prosjek je 355 dana koliko ima mjeseeva godina.
Mistiari primjeuju da mo animalne prirode spreava
duhovno savrenstvo ovjeka. Da bi se tijelo podvrglo duhu, treba
lomiti snagu tijela, a poveavati snagu duha. Konstatovano je da u
tom cilju nita nije efikasnije od gladi, ei, odricanja od tjelesnih
uitaka i kontrole jezika (govora), srca (misli) i drugih organa. Jedan
od vidova ovjekovog savrenstva jeste podvrgavanje ivotinjske
prirode razumu, duhu; priroda je nekad u stanju pobune, a katkada u
stanju pokornosti. ovjeku su dakle potrebne surove vjebe, kao to
je post, da bi savladao ivotinjsko u sebi. Ako grijei, kajanje i
muenje postom ga tjei i isti mu duu, a uz to jaa njegovu
odlunost da vie ne ponovi svoje grijehe i svoje nedostatke. Takoer
se istie da odricanje od jela i pia obiljeava meleksku prirodu.
Nameui sebi taj reim, ovjek postaje slian melekima, a kako on
to ini u namjeri da se pokorava Bogu, on mu se pribliava i dobiva
Njegov blagoslov, to i predstavlja konani cilj ovjeka.

36

VRIJEDNOST MJESECA RAMAZANA I

UNUTARNJI SMISAO ISLAMSKOG POSTA
(Mustafa Spahi - Mujki)
"U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je
putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od
zla." (Kur'an, El-Bekare, 185.)
Ramazan je mjesec savma, islamskog posta ili trea i osnovna
praktina dunost islama. Ramazan je mjesec posta i mjesec poetka
objave Kur'ana, putokaza ljudstvu i jasnog i nepobitnog razmea
izmeu dobra i zla, istine i neistine, pravde i nepravde, svjetla i
tmine, pravog puta i zablude, vjere i nevjerovanja. Do Sudnjeg dana
Kur'an ljude vodi jedinom ispravnom putu, vjeri i moralu. Dakle,
ramazanom se ulazi u mjesec posta i mjesec objave Kur'ana. Poto su
prve rijei Objave: itaj u ime Gospodara svoga, Koji stvara" ramazan je i mjesec znanosti u ime i radi Svevinjeg Allaha. Mjesec
je ramazan i mjesec pobjede istine nad zabludom i lai:
"I reci: 'Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje.
(Kur'an, El-Isra, 81.)
Mjesec ramazan kao mjesec poetka objave Kur'ana, mjesec
je lijeka i Allahove milosti, dobrote, upute i svjetla vjernicima.
"Mi objavljiijenio u Kur'anu ono to je lijek i milost
vjernicima, a nevjernicima on samo poveava propast."
(Kur'an,
El-Isra, 82.)
"O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek
za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima." (Kur'an, Junns, 57.)
Kao to je Kur'an savjet, uputa, dobrota, lijek za srca vjernika

Autor: Mustafa Spahi, KORACI U ISLAM, Izdava: Sejtarija, Sarajevo, 1995.

37

i Allahova milost prema njima, tako je i odreivanje Muhammeda,

a.s., za vjerovjesnika u ramazanu takoer Allahova milost svim
svjetovima.
"A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." (Kur'an, ElEnbija,107.)
Drei hutbu uoi ramazana posljednjeg petka u abanu,
Poslanik se obraao vjernicima sljedeim rijei na:
- O ljudi, prikuio vam se asni mjesec, mjesec blagoslova,
sree i napretka, mjesec u kome je no Lejletu-l-kadr, koja je
vrednija od hiljadu mjeseci. Allah vam je naredio da postite danju u
ramazanu, a njegove noi da provodite u dobrovoljnom ibadetu. Ko
obavi nafilu uz ramazan, kao da je obavio farz u nekom drugom
mjesecu, a ko obavi farz u ramazanu, kao da je obavio sedamdeset
farzova izvan ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada je
za strpljivost dennet. To je mjesec meusobnog ispomaganja
muslimana, mjesec u kome se uveavaju prihodi i opskrba vjernika.
Uz ramazan posebno prakticirajte etiri stvari: dvije kojima ete
zadovoljiti svoga Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne moete.
One kojima ete zadovoljiti svoga Stvoritelja jesu stalno ponavljanje
(uenje) kelimei-ehadeta i istigfara, a ono bez ega vi nikako ne
moete jeste da molite Allaha za dennet i traite spas od
dehennema. Ko priredi iftar postau, imat e za to nagradu kao da je
roba oslobodio, i bit e mu oproteni svi manji grijesi uinjeni prema
Allahu, d..
- Boiji Poslanie - ree jedan od prisutnih - nije svako od nas
u mogunosti pripremiti iftar drugom (postau).
-Allah daje ovu nagradu - odgovori Muhammed, a.s. - i
onome ko radi iftara prui postau au mlijeka ili vode ili hurmu.
Ako postaa nahrani veerom, Allah e mu oprostiti sve manje
grijehe i napojit e ga s moga izvora, tako da nikada vie nee
oednjeti, a i u dennetu e imati za to posebnu nagradu.
- Kad bi znali ljudi kakva sve dobra donosi ramazan, sigurno
bi moji sljedbenici zaeljeli da cijela godina bude ramazan. Prvih
deset dana ramazana Allah, d.., prosipa Svoju milost meu ljude,
38

drugih deset dana Allah, d.., oprata grijehe svojim robovima, a

posljednjih deset dana ramazana oprata i onima koji su zasluili
dehennemsku kaznu.
Ova Vjerovjesnikova hutba istie veliinu i znaaj ramazana i
noi Lejletu-l-kadr, koja je u njemu, a zatim naglaava sve dunosti i
ibadete koje smo duni initi u ramazanu. Posebno se istie odlika
strpljivosti kod vjernika, ali i znaaj saradnje, sloge, solidarnosti i
meusobnog ispomaganja vjernika. Vjerovjesnik dalje naglaava
stalno potvrivanje tevhida uenjem kelimei-ehadeta i potrebu
istigfara te dova za zadobijanje denneta i spasa od dehennema. Pri
kraju hutbe ukazuje se na vrijednost pripremanja iftara postaima.
Zato je mjesec ramazan mjesec Objave, mjesec upute, mjesec istine,
mjesec razmea izmeu dobra i zla, mjesec milosti, dobrote i lijeka
za srca; mjesec sadekatu-l-fitra, teravih-namaza, mukabela, iftara,
strpljivosti, vjerske obnove; mjesec sloge, ljubavi i razumijevanja
meu vjernicima. Ono to je meu vjerovjesnicima Muhammed, a.s.,
meu melekima Debrail, meu enama h. Merjema, meu objavama
Kur'an, meu danima petak, meu surama Fatiha - to je meu
mjesecima ramazan. Kao nikada do sada u svome ivotu, ramazane u
ovom vremenu, uz Allahovu milost i pomo, trebamo doekivati
smirenih, iskrenih i vjerom upotpunjenih srca, istih od grijeha,
rastereenih dua, meusobno bratski i islamski povezani i udrueni
u ime Allaha, d.., u neprobojni zid. Nikada nismo bili u veim
iskuenjima, pa zato nam Kur'an i post kao uputa, pouka, poruka,
pomo i milost i nisu bili ovoliko potrebni. Od etiri vrste postaa mi
moramo biti oni koji, postei, stalno ive u strahu od Allahove kazne,
ali nikada ne gubei nadu u Njegovu pomo, zatitu, spas, milost i
dobrotu, predavi se duom i tijelom Allahu na takav nain da su na
Njegovom putu uvijek spremni, inei dobro u korist ljudi, sagorjeti.
Naravno, pri tome emo postiti i od hrane, pia, strasti, ali i uvati
svoje organe tijela, kao i rijei, namjere, elje i misli od haram djela.
"O vjernici! Propisuje varn se post, kao to je propisan
onima prije vas, da biste se grijeha klonili." (Kur'an, el-Bekare, 183.)
Ovaj ajet iznosi tri osnovne istine. Njime Allah propisuje
39

savm, ali nas i poduava da je nama post propisan kao i svim

prijanjim narodima, od Adema, a.s., ime se potvruje vjerski,
duhovni, moralni, obredni, erijatski i ibadetski kontinuitet
ovjeanstva. Takoer se naglaava da je naredbodavac posta uvijek
isti, dakle Allah, da se post iskljuivo nareuje objavom i da je cilj,
svrha, smisao i nakana posta svakom narodu jedna i ista. Post se
nareuje iskljuivo u ime i radi Allaha, da bi ljudi pomou njega
postigli pravu i potpunu vjersku svijest, da bi stalno mislili na Allaha,
da bi se grijeha klonili i izvravali ono to im se nareuje.
ta znai postiti? Postiti znai svjesno, slobodno, namjerno,
po svojoj volji i htjenju iskljuivo u ime i radi Allaha, d..,
suzdravati se od jela, pia, strasti, svih tjelesnih, biolokih i fizikih
ugodaja i zadovoljstava od zore do akarna (zalaska Sunca), ali,
takoer, suzdravati se i kloniti tokom cijelog ramazana, i danju i
nou, lai, prenoenja tuih rijei, ogovaranja, klevetanja, strastvenih
poudnih pogleda, kao i lanog govora i lane zakletve.
Svako stvoreno bie na zemlji moe gladovati, ali jedino ljudi
svjesno, namjerno i slobodno mogu postiti pod uvjetom da postei
tijelom poste i duom, srcem, mislima i namjerama tako to e se u
ramazanu, u ime Allaha, kloniti lai, ogovaranja, prenoenja tuih
rijei, lane zakletve, strastvenih pogleda i grijeenja uope. U
protivnom, ko ne ostavi laan govor uz ramazan i djela koja su
posljedica takvog govora, Allah nema potrebe za njegovim
gladovanjem i eu. Moramo postiti cijelim biem, kao osobe, a ne
samo dijelom, od hrane i pia, jer bi u ovom drugom sluaju post bio
nareen i ivotinjama. Naredni ajet odreuje vrijeme i trajanje posta:
"... i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude
bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva
podnose otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da
vie, za njega je bolje; a bolje vam je, neka znate, postiti. U mjesecu
ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i
jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u
tom mjesecu bude kod kue, neka ga u postu provede, a ko se razboli
ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah vam eli
40

olakati, a ne da potekoa imate, da odreeni broj dana ispunite, i

da Allaha veliate zato to vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni
budete. " (Kur'an, El-Bekare, 183 -185.)
Na osnovu ovih ajeta, vrijeme je posta mjesec ramazan. Posti
se cijeli mjesec, a on moe iznositi trideset ili dvadeset devet dana.
Dunost je posta fardi ajn, stroga, obligatna, pojedinana,
nezamjenjiva dunost, svakom zdravom punoljetnom, slobodnom,
umno i fiziki sposobnom muslimanu koji nema zapreka da posti.
Post mogu odgoditi i kasnije dan za dan napostiti trenutni, a izljeivi
bolesnici, musafiri, ratnici, ljudi koji rade teke neodgodive poslove i
ene koje imaju mjeseni ciklus ili su u stanju poslije poroaja. Stare
iznemogle osobe, koje vie ne mogu postiti, kao i neizljeivi
bolesnici, za svaki dan posta nahranit e po jednog siromaha. Pored
toga to pomou posta, kao instrumenta, postiemo svijest o Allahu,
d.., post nam olakava mnoge ivotne situacije i potekoe kojih
smo svjesni, a i one kojih nismo svjesni. Pomou posta tekbir
inimo, veliamo i slavimo Allaha, d.., zato to nam se smilovao i
to nas je uputio na pravi put. Za svakog vjernika post je blagodat, jer
Vjerovjesnik kae:
"Dennet jedva eka etvericu: uaa Kur'ana, onog ko uva
jezik od grena govora, dometa koji nahrani gladnog i postaa u
mjesecu ramazanu."
O teini i veliini posta jasno kazuje i sljedei hadis:
Ko isposti ramazan u ime Allaha s vrstim i iskrenim
imanom, vjerujui i nadajui se Allahovoj nagradi - Allah e mu
oprostiti ranije uinjene grijehe prema Njemu."
S druge strane, post je, po hadisu, jedini ibadet koji ne
prestaje i kada se spava.
"Postaevo je spavanje ibadet, njegova je utnja tesbih
(velianje Allaha, d..), njegovo se djelo udvostruuje, dova mu se
prima, a grijesi oprataju.
Dakle, tokom cijelog ramazana posta je u ibadetu. Pored
kur'anskih ajeta kojima se nareuje post, on i na osnovu sahih hadisa
spada u islamske arte. "Islam se zasniva na pet temelja: ehadetu,
41

salatu, zekatu, hadu i savmu ili ramazanskom postu", kae

Resulullah.
"Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i
molitvu obavljaju, i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih
odvraaju i Allahovih se propisa pridravaju - a vjernike obraduj!"
(Kur'an, Et-Tevbe, 112.)
U prave muslimane i muslimanke, vjernike i vjernice koji su
Allahu posluni i pokorni, potpuno iskreni, odani, predani i strpljivi,
skrueni i dareljivi, koji se grijeha i bluda klone i koji mnogo Allaha
spominju - spadaju svakako i postai. Ovakvim ljudima Allah, d.,
obeava oprost i neizmjernu nagradu. Post je, po hadisu, takav fadilet
da Allah svako djelo preputa ovjeku, ali post uzima Sebi i za njega
obeava posebnu, neodreenu, za ovjeka nepoznatu nagradu; a najmanja je nagrada za uinjeno dobro djelo deseterostruka, jer, kako
dalje navodi hadis, posta radi Allaha ostavlja hranu, pie i strasti,
inei to svjesno u ime Allaha. ovjek se tako na jedini nain, to se
hrane tie, izdie i odvaja od ivotinje.
Svaki posta posti od zore do akama. Vrijeme ustajanja na
ruak naziva se SEHUR, vrijeme kada se zanijeti post - IMSAK, a
vrijeme kad se prestaje postiti - IFTAR. Ko ima mogunosti, lijepo je
da se iftari hurmom ili vodom.
Ove godine mnoga naa braa postit e ramazan pod
atorima, u vagonima, u rovovima; neki u logorima, neki i po raznim
zemljama svijeta. Ima onih koji nikada nisu u svojoj vjeri bili
iskreniji, njene veliine i potrebe svjesniji, a elja da poste nije u
njima nikada bila jaa. Meutim, da li e imati mogunosti, naina i
opskrbe da poste? Mnogi ne mogu uti ezana. U ovom ramazanu
moramo iskrenije i ljudskije nego ikada razmiljati o svakom svom
bratu, izbjeglici, muhadiru, ranjeniku; svima koji su ubijeni, poklani
i popaljeni samo zato to su muslimani. Pa ako mi nismo svjesni
veliine svoje vjere, njene snage i moi, svjesni su nai i Allahovi
neprijatelji, te nas, samo zato to smo muslimani, spaljuju i
unitavaju. Njih nije strah nas ovakvih kakvi jesmo, nego ih je strah
islama i Kur'ana. U tome je spas, utjeha, lijek i pobjeda. Cijeli je
42

ramazan dova, istigfar, neprekidno ponavljanje ehadeta, uenje

Kur'ana i ibadet.
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju - ja sam, sigurno,
blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni
pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravorne
putu." (Kur'an, El-Bekare,186.)
Allah je uvijek blizu nas. Muka je, drama i tragedija naa to
to smo bili daleko od Allaha, to smo se najmanje pola stoljea
molili svakome osim Njemu. Oni kojima smo se pribliavali - oni su
se sve vie od nas udaljavali. Na sve nae elje oni nam uzvraaju
granatama i unitavanjem. Zato, brao, da bi nam dova bila primljena
i da bismo ispravno vjerovali i na pravom putu bili, obratimo se
Allahu, Onom Kome se jedino dova moe i initi, i udovoljimo
Njegovu pozivu.
Smisao i unutarnja strana posta
Trea, osnovna i bitna dunost islama kao dina -religije
muslimana jeste stalno i redovno postiti mjesec ramazan.
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima
prije vas, da biste se grijeha klonili." (Kur'an, El-Bekare,183.)
Savm ili post trei je islamski art, te, uz salat, i bitni obred
islama. "Islam se, kao religija (din), temelji na pet stubova:
vjerovanju,
svjedoenju
i
izgovaranju
kelimei-ehadeta,
uspostavljanju i klanjanju salata - namaza, postu ramazana, davanju
zekata i obavljanju hada", kae Vjerovjesnik. Svi vjerovjesnici imali
su potpuno isti, od Allaha, d.., nareeni nain izvravanja obreda.
Takav je sluaj i sa savmom ili postom, koji je propisan svakom
poslaniku i svakom ummetu u svakom vremenu.
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima
prije vas, da biste se grijeha klonili." (Kuran, El-Bekare, 183.)
S te strane savm ili post, sa salatom - namazom, na ravni
obreda predstavlja jednu jedinstvenu, iskonsku, neprekidnu tradiciju
ovjeanstva, koja kao iva historija povezuje sve generacije
43

ljudskog roda u jednu jedinstvenu duhovno-vjersku, moralno-etiku,

obredno-obiajnu, kulturno-civilizacijsku i pravno organiziranu
zajednicu i porodicu. Izvor i topos svakog obreda jesu Allahove
objave - suhufi i veliki kitabi. Kako je u svakom vremenu izvor
obreda jedan i isti, neizmjenjivi, tako i svrhu, smisao, nakanu i cilj
svakog obreda odreuje Objavitelj objave - Allah, d.. Kao to je
postiti mjesec ramazan, koji traje trideset ili dvadeset devet dana,
obavezna, pojedinana, fardi ajn dunost svakome muslimanu i
muslimanki koji su potpuno umno i fiziki zdravi ('akil), punoljetni
(bulug), slobodni (hurrijjet) i nalaze se kod svoje kue (mukim) tako je i svrha, smisao i cilj posta za svakog muslimana isti, tj.
le'allekum tettekun - da se u svakom vjerniku pomou savma ili posta
kao najjaeg Allahovog lijeka, instrumenta i sredstva, izgradi, uvrsti
i zaokrui potpuno ista, autentina, prava i iskrena vjerska svijest.
Takvaluk istodobno znai potpuno svjesno, slobodno, namjerno,
svojom voljom, unutarnjim htjenjima, osjeanjima, mislima,
osjetilima, umom, razumom - dakle pameu ili cjelokupnim biem ivjeti u skladu s Allahovom voljom, erijatom i Vjerovjesnikovim
putem - sunnetom. Et-takva takoer znai bojati se Allaha i Njegove
kazne i uzdati se u Njegovu milost i nagradu, kao i izvravati sve ono
to Allah nareuje, a kloniti se onoga to On zabranjuje. Dakle, ettakva znai potpuno svjesno i slobodno ivljenje u krugu i okviru od
Allaha objavljenih i od Vjerovjesnika demonstriranih i primijenjenih
propisa. Takvu svijest kao cjelokupno i, istodobno, integralno
funkcioniranje svih elemenata ovjeka: srca (vjere), due (etike),
osjetila i razuma kao kopi i antena za vanjske stvorene svjetove, na
jednoj, i uma, kojim se misli i razmilja, na drugoj strani - u svakom
ovjeku, na svakom mjestu i u svakom vremenu izgrauje, ini je
jasnom, izvjesnom, sigurnom, iskrenom, pravom i iskonski
prirodnom savm ili post. Post je obred u kome, po hadisu, nema
prijetvornosti, glume niti transparentnosti. "Es-sijamu la rija'e fihi."
Kada se hoe iftariti u duhu i smislu ovog hadisa, posta iza
bismille ui: "Allahu moj, Tebi postih. U Tebe vjerujem, uzdam se u
Tebe i iz Tvoga se obilja iftarim." Logino ovome, ko uz ramazan,
44

bilo danju ili nou, ne ostavi laan govor i sva nedjela koja su
rezultat i posljedica takvog govora, Allah nema nikakve potrebe za
njegovim gladovanjem i edu.
Uistinu, svaki musliman posti na dva nivoa i plana: od zore
do zalaska Sunca ili akama suzdrava se od hrane, pia, duhana,
svih tjelesnih ugodaja i zadovoljstava te odnosa sa enom u toku
cijelog mjeseca ramazana i, drugo, cijelog ivota suzdrava se od
lai, ogovaranja i klevetanja ljudi, prenoenja tudih rijei radi
zavaanja ljudi, strastvenih pogleda i svjesne lane zakletve. La,
lana zakletva, ogovaranje, prenoenje tuih rijei i strastveni
pogledi pogani su otrovi koji ne samo da razaraju, truju i pogane
meuljudske odnose ve kvare post i prekidaju Allahovo svjetlo
njihovim nosiocima. Zato je mjesec ramazan, pored ostalog, i mjesec
istine i iskrenosti, ali i unutarnje ovjekove borbe protiv lai, lane
zakletve i bestidnog govora, mjesec borbe protiv svaa, psovke,
smutnje, ogovaranja i ismijavanja ljudi.
Vjerovjesnik e post nazvati bedemom i titom, te zbog toga
posta ne smije initi sramotna ni runa djela, jer je zadah iz usta
postaa kod Allaha bolji od mirisa miska. Post je najjaa i
nesalomljiva poluga u svim situacijama u izgradnji, uvrenju i
odranju moralno-etikih kategorija ovjeka, moralnog suda, postupka, karaktera, savjesti, dunosti, pravila i moralnih vrijednosti.
Pomou posta ovjekova savjest kao integrirano funkcioniranje
osobnog sistema moralnih vrijednosti na osnovu kojih se kritiki
objektivno, iskreno, poteno i pravedno procjenjuje svoje ili bilo ije
ponaanje, postupci, dranje - karakter postaje i doivotno ostaje
jasna, ista i prirodna. Takvu savjest hrani post, a vodi je i inspirira
uvjerenje da govori, vrednuje i sudi o svemu i svakome, pa i o samoj
sebi, iskljuivo u ime Allaha, d.., a nje nema i nikad je nee biti
bez savma ili posta. "Post je uzvienje due", kae Gazalija, a
Muhammed Abduhu veli: "Post stvara kod postaa osjeaj stalnog
Boijeg nadzora i tako poveava stid. Ovaj osjeaj Boije prisutnosti
najvea je garancija ouvanja due od grijeenja, ustrajnosti na
Boijem putu i sree na ahiretu. Pogledaj hoe li onaj koji posti
45

iskreno vjerujui u Allaha, znajui da On budno prati sve njegove

postupke, varati i zavaravati ljude; je li mu svejedno kada ga Allah
vidi kako neija dobra nepravedno jede; hoe li odbiti dati zekat;
uzima li kamatu; ini li prijestupe - grijehe, bilo tajno ili javno. Ne!
Sigurno ne, jer onaj ko je svjestan da ga Allah, d.., stalno prati i
nadzire nee poiniti nijedan od ovih grijeha, a ako bi sluajno i
poinio neki od njih, brzo e tevbu Allahu uiniti i grijeha se proi."
Doista, ko ispravno i kompletno posti, njegovo je spavanje,
po hadisu, ibadet, njegova utnja-slavljenje i velianje Allaha, dova
mu se kod Allaha prima, grijesi mu se oprataju, a nagrada za dobra
djela uveava. Uistinu, mjesec ramazan mjesec je savma ili posta,
mjesec takvaluka, svijesti i odgoja ljudske due. To je mjesec etike,
istine i iskrenosti, ali i mjesec sadekatu-l-fitra, sveope solidarnosti i
meusobnog ispomaganja muslimana. Ramazan je, takoer, mjesec
objave Kur'ana, kao putokaza i pravog puta ovjeanstvu, ali i
mjesec u kome su objavljene sve ranije objave - suhufi i veliki kitabi.
To je mjesec naredbe kurbana, jer je Ibrahim, a.s., prve noi
ramazana usnio da je zaklao stotinu ovaca u kurban, pa mu nisu
primljene, zatim sto kamila, pa mu nisu primljene, da bi mu,
konano, u snu bilo nareeno da sina uini kurbanom. Za muslimana
je klanje kurbana Boija dunost i sunnet Ibrahima, a.s. Mjesec
ramazan, mjesec je dvije najznaajnije noi u islamu. U njemu je no
Lejletu-l-kadr, no poetka objave Kur'ana, bez koje vjerskog,
duhovnog, idejnog, tradicijskog, kulturnog, obrednog i pravnog bia
muslimana nikada ne bi bilo. U njemu je, takoer, i Lejletu-l-bedr,
no najvee i najpresudnije pobjede u povijesti islama, jer bez te
pobjede muslimani fiziki i bioloki ne bi postojali. Ujedno, to je
prvi sluaj da jedan vjerovjesnik izvodi ummet islama u borbu.

46

TAJNE POSTA
(Dr. Jusuf El-Kardavi)
Raznovrsnost ibadeta u islamu
Islamski ibadeti su vrlo raznovrsni: neki od njih se vre
rijeima kao dova, spominjanje Allaha d..(zikr), nareivanje dobra,
odvraanje od zla, pouavanje onoga ko ne zna, upuivanje zalutalog
i slino tome.
Neki se vre djelom: pokretima tijela kao namaz, imetkom
kao zekjat, ili zajedno i tijelom i imetkom kao hadd i borba na
Boijem putu.
A neki nisu ni rijei niti djela, kao post koji znai sustezanje
od jela, pia i kontakta sa enom od zore do zalaska sunca.
Post je u svojoj sutini pozitivan in
Ovo sustezanje i ostavljanje, iako po svojoj vanjtini izgleda
negativno, je ustvari, u svojoj biti vrlo pozitivno djelo; jer je post
odvraanje nefsa od onoga to eli s ciljem pribliavanja Bogu. On je
time psiholoko i namjerno djelo koje ima teinu na vagi istine,
dobra i primanja kod Boga.
Nijet je, dakle, taj presudni faktor u ovom to se ini ili ne
ini.
Pa da li je vjera ita drugo osim initi neto ili ostaviti? initi
ono to je nareeno ili pohvalno, a ostavljati ono to je zabranjeno ili

Autor: dr. Jusuf El-Kardavi, Poglavlje iz knjige: IBADET U ISLAMU, Izdava:

Medlis IZ-e Konjic, 2001. god.

47

pokueno. Da li su vrijednosti ita drugo do initi ono to treba, a

ostavljati ono to ne treba?
Post je ibadet koga su poznavale i druge vjere prije islama,
iako su ga vremenom mienjale. Uzvieni kae: O vjernici, propisan
vam je post kao to je bio propisan i onima prije vas, kako biste bili
bogobojazni." (El-Bekare, 183) Meutim, islamski post se razlikuje
od svih drugih.
Mjesec obaveznog posta
Islam je za post odabrao asni i mubarek mjesec, koji u
duama muslimana ima posebno mjesto, to je mjesec u kojem su
objavljeni prvi Kur'anski ajeti koje je dostavio Dibril u srce asnog
Poslanika: Ui u ime tvog Gospodara koji stvara." ( El-Alek, 1)
Ovaj mjesec je Allah d.. odabrao da u njemu objavi svoju
najvrijedniju knjigu svome najodabranijem stvorenju i zavrjeuje da
se u njemu propie post kao godinji ibadet. Uzvieni kae: U
mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz
ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od
vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga u postu provede, a ko se
razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah eli da
vam olaka." (El-Bekare, 185)
Tajne posta
Uzvieni Allah nam je propisao post u ramazanu zbog
skrivenih tajni i velikih mudrosti, neke od njih znamo, a neke ne
znamo; a neke od njih nam bivaju otkrivene vremenom, pa je na
nama da razmiljamo o Boijoj mudrosti koja se krije iza gladi i ei
i da spoznamo Njegovu tajnu u postu kako bi ga obavljali onako
kako Allah eli, a ne kako to ele ljudi.
Post je jaanje duha
48

Ne moemo spoznati tajnu ovoga posta, a da ne spoznamo

tajnu ovog ovjeka: ta je ovjek i ta je njegova bit?
Da li je on samo to uspravno tijelo? Da li je on skupina
organa, elija mesa, krvi, kosti i ivaca? Ako je ovjek samo to, on
je, uistinu, sitan i bezvrijedan!
ovjek, uistinu, nije samo taj opipljivi lik. On je nebeski duh
koji ivi u ovom zemaljskom tjelu!
ovjekova bit nije nita drugo nego Boiji dar i duhovni
dragulj koga je Uzvieni u njega pohranio, pomou njega razmilja i
spoznaje, osjea i razlikuje, pomou njega upravlja zemljom i
pronie do nebeskih sfera, i zbog njega je Allah naredio melekima da
uine seddu Ademu a.s., a ne zbog ilovae i blata koji su u njemu:
I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: Stvoriu ovjeka od
ilovae, pa kad mu savren oblik dam i ivot u nj udahnem, vi mu se
poklonite!" ( Sad, 71-72)
To vam je ovjek: nebeski duh u zemaljskom tijelu, tijelo je
kua, a dua njen vlasnik i stanovnik, tijelo je jahalica, a dua njen
jaha i putnik, a kua nije stvorena sama za sebe, a ni jahalica nije
sama sebi svrha, nego je kua radi njenog stanara, a jahalica radi
koristi jahaa; udni li su ovi ljudi koji su sebe zapostavili, a svu
panju posvetili svojim kuama i od sebe napravili sluge svojim
jahalicama, zapostavili su svoje due, a pokorili se svojim tijelima,
pa samo u korist tijela rade i radi zadovoljstva njegovih prohtjeva se
trude i oko svojih strasti i trbuha krue. Njihova stalna parola je:
Dunjaluk nije nita drugo do hrana, pie i spavanje.
Pa ako te ovo mimoie, mimoiao te dunjaluk!
Ili (poselami se sa dunjalukom)
Takve Allah d.. opisuje rijeima: Kai ti Meni, hoe li ti
biti uvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misli li ti
da veina njih hoe da uje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni,
ak su jo dalje s puta pravoga skrenuli." ( El-Furkan, 43-44)
To vam je ovjek - dua i tijelo - i njegovo tijelo ima zahtjeve
iz svog niskog svijeta, a dua ima zahtjeve iz svog uzvienog svijeta,
pa ako ovjek podredi enje svoje due zahtjevima svoga tijela i
49

odluke prepusti svojim nagonima, a ne razumu, pretvara se iz

milostivog stvorenja u pokuenu ivotinju, a vrlo esto u prokletog
ejtana.U ovom kontekstu pjesnik poziva:
O slugo tijela, koliko hita u slubi njegovoj,
trai li dobit iz onoga u emu je gubitak?
Okreni se dui i upotpuni njene vrline
jer si ti po dui, a ne po tijelu insan!
Kada ovjek spozna vrijednost svoje due i kad dokui tajnu
Boiju u sebi i ulogu nebeske strane u njemu naspram njegove
zemaljske strane i kad se bude brinuo o jahau prije nego o jahalici i
o stanovnku prije nego o zidovima i kad da prioritet enjama duha
nad nagonima tijela, postat e poput meleka ili moda bolji od
meleka A oni koji vjeruju i ine dobra djela - oni su zbilja najbolja
stvorenja." (El-Bejjine, 7) Zbog svega ovoga Uzvieni Allah je
propisao post kako bi se ovjek oslobodio od prevlasti svojih nagona
i da bi se oslobodio tamnice svoga tijela i time nadvladao elje svojih
strasti i postao neto slino melekima.
Zbog toga nije udo da se dua postaa uzdie i pribliava
Uzvienom Stvoritelju i da svojom dovom kuca na nebeska vrata pa
joj se otvore i kad moli svoga Gospodara i On joj se odazove, i kae:
Odazivam ti se Moj robe, odazivam." O ovome Vjerovjesnik s.a.v.s.
kae: Trojici se nee odbiti dove: postau sve dok ne iftari,
pravednom vladaru i molbi onog kome je nepravda uinjena."(
Biljee ga Et-Tirmizi; Ahmed; Ibn Made; Ibn Huzejme i Ibn
Hibban)
Postite i biete zdravi
Ako u postu postoji prilika za jaanje duha, onda u njemu
postoji i prilika za jaanje tijela jer mnoge bolesti koje snalaze ljude
su rezultat onoga to oni unose u svoje trbuhe, ne pravei razliku
izmeu onoga to im treba i to im ne treba. Poslanik s.a.v.s. kae:
ovjek nije napunio goru posudu od svoga trbuha. ovjeku je
dovoljno malo hrane da bi zadovoljio svoje potrebe, pa ako eli vie
50

onda je to jedna treina za hranu, jedna treina za vodu, a jedna

treina za njega. "( Et-Tirmizi)
Ako je eludac kua bolesti, onda je sustezanje od jela
najefikasniji lijek. eludac nema prilike da se odmori kao u vrijeme
posta, a to je odlina prilika tijelu da se oslobodi od mnogih tetnih
materija. Jedan poznati magazin je objavio da je tri stotine ljudi
izlijeeno od eerne bolesti postom. Istinu je rekao Poslanik s.a.v.s.
kad kae: Postite pa ete biti zdravi." (Biljei ga Et-Taberani)
Post - odgoj volje
Kroz post jaamo volju i navikavamo se na strpljenje, posta
trpi glad dok je pred njim ukusno jelo, trpi ed, a pred njim je hladna
voda, ostaje ist, a pored njega je njegova ena, niko ga ne prati osim
njegovog Gospodara, i njime niko ne upravlja osim njegova savjest,
niko mu ne pomae osim njegove jake volje, to traje oko petnaest sati
ili vie svakog dana i dvadesetdevet ili trideset dana svake godine. Pa
koja kola odgaja ovjekovu volju i pouava lijepom strpljenju kao
kola posta koju islam otvara i ini obaveznom u vrijeme ramazana i
dobrovoljnim van ramazana?
Njemaki psiholog je pisao o jaanju volje, tvrdei u svojoj
studiji da je post najuspjenije sredstvo za to. A to se tie islama on
je pretekao psihologe isto onako kako je pretekao ljekare, i dovoljno
ti je da uje Poslanikov s.a.v.s. poziv mladiima: O skupino
mladia, ko od vas ima mogunosti neka se oeni jer se time titi
pogled i uvaju stidna mjesta, a ko nije u stanju neka posti jer mu je
post tit." (Biljei ga Buharija)
Poslanik s.a.v.s. kae: Sve ima svoj zekjat, a zekjat tijela je
post, a post je pola strpljivosti." (Biljei ga Ibn Made)
Post je polovina strpljenja jer u ovjeku imaju tri snage:
snaga strasti kao u ivotinja, snaga srdbe kao kod divljai, i
duhovna snaga kao kod meleka, pa kada njegova duhovna snaga
nadvlada jednu od ostale dvije, onda je to pola strpljenja, a kroz post
musliman pobjeuje snagu strasti stomaka i stidnih mjesta, pa je
51

post, uistinu, polovina strpljenja.

Islam, uistinu, nije vjera indiferentnosti i mlitavosti, nego je
on vjera stalnog napora i borbe, a prvo oruje te borbe je strpljivost i
jaka volja jer onaj ko nije u stanju da se bori protiv sebe nije u stanju
ni da se bori protiv neprijatelja, i ko nije u stanju pobjediti svoje
strasti, nije u stanju da pobijedi ni svog neprijatelja, ko ne moe da se
strpi bez hrane jedan dan, teko je da se strpi na rastanku sa
porodicom i domovinom, ma kako cilj velik bio. Zbog toga je post
jedno od najboljih sredstava za pripremanje vjernika na strpljivost,
privrenost i borbu, koji e izdrati tekou, glad i uskraenost sve
dok je to u ime Allaha d...
Upoznavanje blagodati
Od mudrosti posta je i to da on upoznaje ovjeka sa
veliinom Boijih blagodati prema njemu; kod ovjeka koga obaspu
Boije blagodati smanji se osjeaj prema njima. Blagodati se ne
mogu spoznati osim kada one nestanu, vrijednost slatkoga se cijeni
tek onda kada se okua gorko, vrijednost dana se ne moe spoznati
osim kada padne no, po svojim suprotnostima se stvari poznaju.
Kroz post spoznajemo vrijednost hrane, vode, sitosti i
napojenosti, a sve se to nee spoznati osim ako tijelo osjeti estinu
edi i gorinu gladi.
Stoga Poslanik s.a.v.s. kae: Ponudio mi je moj Gospodar da
mi dolinu Mekke uini zlatom. Rekao sam: Ne moj Gospodaru,
nego u jedan dan sit biti, a drugi gladovati, pa kada ogladnim
skrueno Ti se molim i spominjem Te, a kada se zasitim zahvalim Ti
se." (Biljei ga Et-Tirmizi)
Podsjeanje na neimatinu nevoljnih
Meu tajne posta ulazi i praktino podsjeanje na glad
gladnih i nevolje bijednika, podsjeanje bez rjeita govora i sroena
vaza, podsjeanje koje posta slua kroz glas njegovog eluca i poziv
52

njegovih crjeva, jer onaj koji je odrastao u izobilju i nije okusio glad
niti tegobu edi moe da pomisli da su svi ljudi kao on, i kada on
ima, imaju svi ljudi i da nema ljudi kojima fali hljeba i osnovnih
namirnica!
Sasvim je jasno da je Uzvieni Allah u postu dao primjer
solidarnosti i potpune jednakosti, i da je glad uinio obaveznim
porezom koga daje i siromani i bogati, izvrava ga i onaj koji ima
riznice kao i onaj koji ne posjeduje dnevnu hranu, na taj nain
bogata osjea da ima eludaca koji su prazni i koji teko odravaju
svoje ivote. Zbog toga je neophodno da pozove ovjenost insana,
islam muslimana i iman vjernika da omekaju njihova srca i da daju
nevoljnicima i pomognu bijednicima. Allah je milostiv, i On e se
smilovati svojim milostivim robovima, a istinu je rekao Poslanik
s.a.v.s.: Milostivima e se smilovati Milostivi. Vi se smilujte onima
koji su na zemlji, vama e se smilovati Onaj koji je na nebu."
(Biljee ga Ebu Davud i Et-Tirmizi)
Prenosi se da je Jusuf a.s. mnogo postio mada je bio upravnik
riznica, pa poto je upitan o tome rekao je: Strah me je ako se
najedem da u zaboraviti glad siromanih."
Potpuna pokornost Allahu
U postu prije svega izraavamo potpunu predanost Allahu
d.. i potpunu pokornost Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi i Bogu
ljudi. Ova mudrost je sastavni dio svakog ibadeta i Uzvieni cilj
svakog propisa; ibadet nee biti ibadetom niti je rob robom osim sa
njim. Gospodar ljudi kae: Naredio sam i zabranio sam". A robovi
kau: uli smo i pokorili smo se, Gospodaru na, Ti nama oprosti i
mi emo se Tebi vratiti." (El-Bekare, 285)
Ova pokornost i predaja je posebno izraena u postu. Posta
gladuje i trpi ed, iako je pred njim voda i nita ga ne sprjeava da je
uzme osim ljubavi prema Bogu, elje za Njegovim zadovoljstvom i
davanja prednosti onome to je kod Njega. Zbog ovoga Uzvieni
pripisuje post Svojoj Uzvienosti i preuzima na Sebe da nagradi
53

postaa, pa kae: Svako djelo ovjekovo je njegovo osim posta, post

je moj i ja za njega nagraujem; ovjek ostavlja hranu radi mene,
ostavlja pie radi mene, ostavlja uitak radi mene i ostavlja enu radi
mene." (Biljei ga Ibn Huzejme u svom sahihu)
To vam je post u islamu, Allah ga nije propisao kao kaznu
ovjeanstvu niti kao osvetu, a kako bi to i bilo kad je ajete o postu
zavrio rijeima: Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe
imate." Naprotiv Allah ga je propisao da njime probudi duu, popravi
tjelo, ojaa volju, da ga navikne na strpljivost, da ga upozna sa
blagodatima i da mu probudi osjeaj milosti i pripremi ovjeka za
potpunu predaju Allahu, Gospodaru Svjetova.
Muslimani i post
Ove mudrosti moramo uvati i one nam moraju biti stalno na
umu u toku posta, kako bi on izvrio svoju ulogu i postigao eljeni
cilj.
Pa da li su muslimani shvatili tajne posta i da li su se
okoristili mjesecom ramazanom? to se tie naih prethodnika oni su
ubrali njegove plodove, crpei iz njega duh snage i snagu duha.
Danju bi bili aktivni, konstruktivni i uspjeni, a nou bi ibadetili i
zikir inili, a itavog mjeseca bi uili, ibadetili i dobroinstvo inili;
njihovi jezici su postili od nepotrebnog govora i grijeha, njihove ui
su postile jer nisu sluale la i grijeh, njihove oi su postile jer nisu
gledale u zabranjeno i runo, njihova srca su postila jer nisu enju
prema grijehu osjeala i njihove ruke su postile jer se nisu prema zlu
i uznemiravanju pruale.
A to se tie dananjih muslimana, jedni od njih su ramazan
uzeli kao sezonu ibadeta i uveavanja dobra, njegove dane poste,
noi u ibadetu provode, zahvaljuju na blagodatima koje im je Allah
d.. dao, ne zaboravljaju slabe i nevoljne. Oni slijede primjer
Poslanika s.a.v.s. koji je bio najdareljiviji u mjesecu ramazanu.
Uz te pravovjerne ive i drugi koji se nisu okoristili
ramazanom niti njegovim postom niti nonim ibadetom.
54

Allah ga je dao za srce i duu, a oni su ga dali za stomak i

eludac, Allah ga dao za blagost i strpljenje, a oni su ga uinili
mjesecom srdbe i nerazumnosti, Allah ga je odredio za smirenost i
dostojanstvo, a oni su ga uinili mjesecom pogrda i svaa, Allah ga
je uinio da u njemu poboljaju svoja svojstva, a oni nisu promijenili
nita osim termina obroka, Allah ga je uinio preispitivanjem za
bogataa i utjehom nevoljnika, a oni su ga uinili revijom
raznovrsnih jela i pia, u kojoj se poveavaju njihove probavne
smetnje u mjeri u kojoj se poveava tuga siromanih.
Moda e muslimani postiti tako da e ih post pripremati za
bogobojaznost, kako to Kur'an nareuje, i tako izai iz ramazana isti
i oprotenih grijeha.

55

PROPISI O POSTU

56

POST - ES-SIJAM
(Prof. Mustafa Sui)
Izvorni naziv za post je savm, to znai: uutjeti se, stiati se
(vjetar), popustiti (ega), stajati bez hrane... U fikhu, post se definira
kao sustezanje od jela, pia i svih tjelesnih prohtjeva i zadovoljstava
u vremenu od prije zore pa do iza zalaska Sunca.
Post je jedna od temeljnih islamskih ibadetskih obaveza koja
proistjee iz 183. ajeta sure El-Bekare, koja glasi:
O vjernici! Propisuje vam se post kao to je propisan i onima
prije vas da biste bogobojazni bili.
U ovom ajetu Allah, d.., obraa se vjernicima da bi im
naznaio da su oni postali obveznici posta kao to su to bili i oni
narodi prije njih kojima su dolazili poslanici sa Boijom objavom.
Ovdje se Svevinji obraa vjernicima kao takvima; Vi ste vjernici i iz
tog vaeg opredjeljenja proizlaze i neke obaveze! Ovaj put ta
obaveza je post. U sljedeem, 184. ajetu iste sure, konkretnije se daju
pojanjenja koliko se posti i pod kojim okolnostima se post moe
odgoditi za neko drugo vrijeme. Takoer se u tom ajetu daju
obrazloenja za sluajeve kada se ne moe postiti na propisan nain,
ali se obaveza posta moe izvriti na drugaiji nain od onog koji je
propisan za normalne uvjete ivota i za stanje punog zdravlja. Taj
drugi nain izvrenja obaveze posta je - fidija. To je neka vrsta
nadoknade za neispoteni post u propisanom vremenu. Ona se sastoji
u tome da obveznik, koji nije mogao postiti u propisanom vremenu i
na propisan nain niti ima bilo kakve nade da e ikada moi napostiti
proputeno, zbog beznadeno loeg zdravlja, izdvoji iz svog imetka

Autor: prof. Mustafa Sui, poglavlje iz knjige: FIKHU-L-IBADAT, udbenik za

medrese, Izdava: El-Kalem, Saarajevo, 2005. god.

57

koliinu koja odgovara njegovoj jednodnevnoj ishrani, za svaki

proputeni dan. To je minimum. Ako, pak, mukellef u toj nadoknadi
izdvoji i vie to e se smatrati dodatnim njegovim dobroinstvom.
No i pored svih datih olakica oko posta te mogunosti da se ta
obaveza izvri preko fidije, u istom ajetu se daje zakljuak koji glasi:
sve date olakice formalno oslobaaju obveznika od odgovornosti,
zbog odgode posta ili zbog izvrenja te obaveze putem fidije, ali je
ipak najbolje da se isposti na propisan nain, jer se samo tako moe
osjetiti puni smisao posta, ako se zna pravilno razmiljati. Taj ajet
glasi:
Odreeni broj dana, a ko od vas bude bolestan ili na putu toliko drugih dana (da naposti). A oni koji s mukom velikom
poste, otkup je da siromaha nahrane. A ko d vie otkupa,
toliko bolje za njega!A znate, bolje vam je da postite.
U sljedeem, 185. ajetu iste sure, data su detaljnija
objanjenja zato je obaveza posta smjetena u mjesec ramazan, a ne
u neki drugi vremenski trenutak u toku godine. Takoer se u tom
ajetu daju dodatna pojanjenja koje se sve druge koristi kriju u inu
posta, pa se kae:
U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, Upute
za ljude i jasnih dokaza prave staze, i luenja istine od lai.
Pa koji od vas u ramazanu budu kod kue, neka poste! A ko
bude bolestan, ili bude na putu - toliko dana napostit e.
Allah eli da vam olaka, a ne eli da vam otea, i da navrite
postom toliko dana, i da veliate Allaha zato jer vam je on
ukazao na Pravu stazu i da budete zahvalni.
Iz spomenutih ajeta je vidljivo da su postiti duni oni
muslimani koji u momentu nastupa mjeseca ramazana, ispunjavaju
sljedee uvjete:
1. da su bioloki punoljetni i umno zdravi;
2. da su u tom momentu kod kue a ne na putu;
3. da su fiziki zdravi u mjeri da mogu postiti bez ikakvih
posljedica po svoje zdravlje.
U neku vrstu obveznika posta spadaju i stariji maloljetnici,
58

djeca u dobu od sedme godine ivota pa do biolokog punoljetstva, i

to sa ciljem privikavanja na obavezu posta a ne kao in izvrenja
obaveze kao takve.
Ko je osloboen od posta
Iz gore navedenih uvjeta moe se razumjeti da su neka lica
osloboena od posta. Kad kaemo osloboena onda mislimo na tri
vrste oslobaanja, i to:
1. lica koja stjeu pravo na odgodu posta, koji e ispostiti u
nekoj drugoj, za njih normalnoj prilici. To su:
a)
bolesnik ija je bolest takvog karaktera da post
na nju tetno utjee, bilo da je pogorava ili
usporava njeno izljeenje;
b)
putnik ije je putovanje izuzetan napor koji se
teko moe izdrati;
c)
vojnik, svejedno da li se on nalazi neposredno u
borbi ili se nalazi u periodu napornih vjebi,
gdje bi post mogao tetno djelovati na njegovu
borbenu gotovost;
d)
ena u stanju hajza i nifasa, odnosno u
menstrualnom ili u postporoajnom periodu;
e)
trudnica;
f)
dojilja;
g)
radnik na tekim fizikim i psihikim
poslovima, gdje glad i ed direktna tetno utjeu
na njegovo zdravlje ili na uredno obavljanje
posebno odgovornog posla. To su radnici u
prljavim i zagaenim fabrikama, gdje su
zagaenja velika pa se ne moe izdrati due
vrijeme bez jela a posebno bez tenosti, i to u
uvjetima kada radnik nema prava sam odluivati
kada e raditi a kada e odmarati. Nekada radnik
ne mora biti fiziki ugroen ako posti, ali je
59

2.

3.

psihiki pritisak veliki. To su odgovorni poslovi

gdje od raspoloenja pojedinca zavise ivoti
drugih ljudi. To su poslovi: pilota, vozaa,
kontrolora letova i slina zanimanja. Ako osoba
koja radi te poslove teko podnosi glad ili ed
gdje postoji opasnost od poputanja njegove
panje i koncentracije, to direktno ugroava
ivote drugih ljudi a i njegov vlastiti ivot, onda
je bolje da svoj post odgodi te da ga nadoknadi u
pogodnijim uvjetima;
lice koje je steklo pravo da obavezu posta izvri na
drugaiji nain od propisanog, a to je putem fidije. To
znai da e osoba koja trenutno ne moe postiti zbog
neizljeive bolesti ili je tako iscrpljena i nalazi se u
dubokoj starosti, gdje ne postoji nikakva nada da e
jednoga dana njeno stanje biti bolje, umjesto posta imati
obavezu da za svaki svoj proputeni dan posta izdvoji po
jednu jednodnevnu ishranu, prema vlastitom standardu
ishrane, te da je urui onima koji su "siromasi i
obespravljeni", kako to stoji u 25. ajetu sure El-Me`arid,
gdje se kae: lis-sili vel-mahrum.
lice koje je potpuno osloboeno izvrenja obaveze posta
na bilo koji nain. To je ono lice koje boluje neizljeivu
bolest ili je iznemoglo zbog duboke starosti a ne
posjeduje imovinu iz koje bi moglo obavezu posta
izvriti putem fidije.

Vrste posta
Kao islamska ibadetska obaveza post je razvrstan u sljedee
kategorije:
a) Farz je postiti:
- ramazanski post,
- post svih kefareta.
60

b) Vadib-postovi su:
- nadoknada svakog pokvarenog nafila-posta,
- zavjetni post.
c) Sunnet-postovi su:
- deseti muharrem (jevmu-l-aura), zajedno sa
devetim ili jedanaestim.
d) Mendub ili mustehab-postovi su:
- postiti svakog hidretskog mjeseca po tri dana, a
poeljno je da dva od njih budu takozvani bijeli
dani, a to su: trinaesti i ertrnaesti dan u
hidretskom mjesecu;
- ponedjeljak i etvrtak u sedmici;
- est dana mjeseca evvala;
- davudov post ili postiti svaki drugi dan u godini;
- svaki post za koji postoji predanje da ga je Poslanik
postio.
e) Nafila-postovi su:
- Svaki dobrovoljni post koji se posti u danima u
kojima je doputeno postiti spada u nafila-postove.
Mekruh-postovi ili nepoeljni postovi
U nekim situacijama, odnosno u nekim danima nije poeljno
postiti, i to u mjeri kada se ta nepoeljnost granii sa zabranom haramom. Zato se kae da su to mekruh-tahrime postovi. To je prije
svega post u danima Bajrama. Tada nije prirodno da se posti kao to
nije prirodno da se ne posti u danima ramazana. Bajramski dani su
predvieni za radost, gdje treba da poastimo druge i da sami
budemo poaeni. Ne postoji motiv, vjerom opravdan, koji bi neko
naveo kao razlog svog posta u dane Bajrama, ramazanskog ili
kurbanskog, svejedno.
Takoer je nepoeljno, mekruh-tenzihen, postiti: samo
petkom, samo subotom i u sve druge dane u kojima poste pripadnici
drugih vjera jer bi se to moglo shvatiti kao oponaanje drugih u
61

njihovom postu, to nije doputeno.

Nepoeljno je postiti i danju i nou bez prestanka vie dana.
To je opasnost po zdravlje i to se ne smije raditi. Postoje drugi,
primjereniji naini da se energija vjere ispolji a ne samo postom,
pogotovo na takav nain.
Nepoeljno je postiti itavu godinu neprestano, kao i postiti
posljednja dva dana mjeseca a`bana.
Kako se posti
Svaki obveznik posta duan je da prije zore svakog
ramazanskog dana donese odluku da e taj dan postiti. Donoenje
odluke nije isto to i izgovaranje samog nijeta. Kada se kae da treba
donijeti odluku da se posti onda to znai poduzeti odreene pripreme
u tom smislu. Samo ustajanje prije zore i pripremanje ruka zapravo
odraava sutinu nijjeta i namjere da e se postiti. ak i onda kada se
na ruak ne ustane (zbog nebuenja) a postojala je namjera za post
narednog dana, smatra se da je ona vaea. to se tie izgovora
samoga nijeta ili njegova uenja, to je samo formalna potvrda onoga
to je ve sutinski uinjeno. To je samo posljednja psiholoka
priprema prije poetka posta. Nijet za post glasi:
Nevejtu en esume gaden tekarruben ilellahi te`ala!
"Odluih da postim nastupajui dan u elji da se pribliim
Allahu, d.."
ta e pokvariti post
Kada nastupi vrijeme posta onda posta mora svoje ponaanje
prilagoditi pravilima o postu. U toku posta on ne smije initi sljedee
stvari, jer e mu tada post biti pokvaren:
1. unoenje u organizam bilo kakve tvari, svejedno da li to
bilo jelo, pie ili bilo ta drugo to u sebi sadri hranjive
materije;
2. unoenje u organizam hranjive materije vjetakim
62

3.

4.
5.

6.
7.

8.
9.

putem, npr. infuzijom;

crpljenje iz organizma krvi ili drugih hranljivih tvari, kao
to se ini prije nekih operativnih zahvata na unutranjim
organima;
puenje ili unoenje u organizam duhanskog dima, na
bilo koji nain;
unoenje u organizam bilo kojeg drugog nadraujueg
sredstva, kao to su bilo koja vrsta droge, bilo to putem
injekcije ili na neki drugi nain;
primati injekcije bilo koje vrste, jer svaka injekcija sadri
u sebi hranjive tvari, makar to bila samo tenost;
seksualni odnos. Postau kome se desilo izlaenje
sjemena u snu, a zapostio je, to ne kvari post, ali je duan
okupati se odmah po budenju;
nastup hajz-perioda ili menstruacije, kod spolno zrele
ene;
izgovor nepristojnih i grjenih rijei.

Keffaret
Ovaj pojam dolazi od arapskog glagola kefere, to znai:
pokriti, sakriti. U fikhu se keffaret definie kao postupak pokajanja i
iskupljenja za namjerno pokvaren post! Kada se postau desi da
namjerno uini bilo koju stvar koja kvari post, ako eli da tu greku
ispravi, onda on podlijee posebnom postupku koji se zove keffaret.
Onaj ko se odlui za keffaret obavezan je da:
a) oslobodi neslobodnu osobu. Nekada je to bio rob, ali
danas robova, u klasinom smislu poimanja, nema jer je
ropstvo zabranjeno meunarodnim konvencijama. Sve
islamske zemlje su potpisnice tih konvencija. Meutim i
danas postoje druge vrste neslobodnih, pa ako je onaj ko
keffaret ini u stanju da izvue neslobodnog, onog ko se
nalazi u stanju nezakonitog zatoenitva, na slobodu to bi
bio njegov keffaret;
63

b) ako onaj ko se odluio za keffaret nije u stanju da na ime

keffareta oslobodi neslobodnog, onda mu je obaveza da
isposti bez prekida dva hidretska mjeseca plus
pokvareni dan posta;
c) kada pokajnik nije u stanju, iz bilo kojih razloga, da
izvri niti ovo prvo niti drugo onda je on obavezan da
osigura po jednodnevnu ishranu za ezdeset siromaha ili
obespravljenih, ili za jednog od njih ezdeset
jednodnevnih ishrana, koje su ravne njegovim
svakodnevnim prosjenim dnevnim obrocima (ruak,
veera), u periodu ramazana.
Ako se postau desilo da je neko od ovih pravila prekrio
nehotino, kao u zaboravu, onda on nema obavezu keffareta, ali ima
obavezu da naposti pokvarene dane posta.
Stvari koje kvare post ali ne zahtijevaju keffaret
Postau se mogu desiti stvari u toku posta koje zahtijevaju
samo napatanje toga dana, ali ne i keffaret. To su sluajevi kada
posta:
1. proguta neto to samo po sebi nije hranjivo, ali zbog
vremena u kojem je to uinjeno, ini post pokvarenim.
Nije prilino da posta dri u ustima bilo to, jer tada
postoji stalna opasnost da to proguta. Igranje po ustima
sa stvarima koje nisu hranjive, u vrijeme posta, lii na
neku vrstu ale sa inom posta pa se zato posta treba
kloniti takvih neozbiljnosti jer moe sam sebe dovesti u
nepriliku da pokvari post na tako bezazlen nain;
2. prijetnja i prisila od bilo koga, koje postaa natjeraju da
pokvari post. Tu grijeha nema za onoga ko je prisiljen na
kvarenje posta, ali post je ipak pokvaren i valja taj dan
napostiti, jer je hrana unesena u organizam;
3. kasno zapatanje i rano iftarenje, makar to bilo iz
neznanja ili bilo koje vrste obmane, kao kad bi nam neko
64

4.
5.

sugerirao da je vrijeme posta isteklo a to se stvarno nije

desilo;
namjerno povraanje;
ulazak tenosti ili hrane u organizam postaa bez njegove
volje. U svim ovim sluajevima posta e biti obavezan
da nastavi postiti taj dan, ali e biti duan i da ga naposti.

Mekruhi postaa
U toku posta treba izbjegavati sve to bi moglo dovesti do
kvarenja posta, iako to samo po sebi post ne kvari, ali je to
nepoeljno - mekruh initi. To su sljedee stvari:
a) pribliavanje gotovim jelima u cilju udisanja njihovih
mirisa;
b) kuanje jela putem igranja sa njima bez unoenja u usta;
c) isputanje krvi iz tijela, u manjoj koliini, bez nude;
d) ulaenje u ljubavne igre sa suprunikom, koje mogu da
dovedu do kvarenja posta.
Nain ustanovljenja poetka posta
Ve je reeno da je vrijeme posta smjeteno u mjesec
ramazan. To znai da je obaveza svakog muslimana koji u tom
momentu ispunjava uvjete za teklif, da pone postiti, i to onoga dana
kada se ustanovi da je nastupio taj mjesec. Utvrivanje nastupa tog
mjeseca direktno proizlazi iz kur'anskog ajeta koji smo ve navodili,
a to je 185. ajet sure El-Bekare, koji glasi:
Pa ko je od vas saznao da se pojavio mlaak, neka posti.
Takoer postoji i hadis Muhammeda, a.s., koji ukazuje na
vrijeme u kome se posti ramazanski post, a taj hadis glasi:
"Postite kada vidite mlaak i okonajte post kada vidite
(novi) mlaak."
Kur'ani-kerim precizira da post poinje od onog momenta
kada se osvjedoi pojava mlaaka na nebu. Poto se to u prvim
65

stoljeima islama moglo utvrditi samo njegovim opaanjem golim

okom, rezultiralo je da u to vrijeme nije bilo nikakvih nesporazuma u
tom pogledu meu islamskom ulemom. U tim prvim stoljeima,
poetak i kraj posta odreivao se iskljuivo praenjem pojave
mlaaka na nebu. U kasnijim stoljeima, kada su neke naune
discipline, posebno astronomija i matematika, dostigle takav nivo
razvoja da se, pomou njih, nedvojbeno moglo proraunati kada e
se mlaak novog mjeseca stvarno pojaviti iako to golim okom nije
mogue potvrditi, jer ne doputaju meteoroloki uvjeti. Od tog
momenta poelo se razmiljati o praktinom koritenju usluga koje
nude te znanosti. Sada se javljaju i prvi zagovornici, meu ulemom,
ideje da se pristupi izradi takvima na osnovu naunog prorauna, to
naroito zbog injenice da u mnogim krajevima svijeta, gdje ive
muslimani, u veem dijelu godine nije mogue ustanoviti pojavu
mlaaka na bazi njegovog uoavanja na nebu golim okom, zbog vrlo
este oblanosti na tim prostorima.
Oni koji su zagovarali tu ideju poli su od pretpostavke, koja
je od svih ve prihvaena, da je vrijeme posta smjeteno u okvir
mjeseca ramazana. Nama muslimanima, sama po sebi, namee se
obaveza da saznamo kada e se mlaak na nebu pojaviti, i to na bilo
koji od moguih naina u prolosti. Kako je ve reeno, to je bilo
mogue saznati samo i isljuivo vienjem mlaaka na nebu golim
okom. Sada, kada su ove naune discipline dosegle spomenuti nivo
razvoja, to vie nije sluaj jer nauna saznanja nude i druge
mogunosti.
Ono oko ega nije potignuta saglasnost meu islamskom
ulemom jeste to da li se moe koristiti nauka u te svrhe, budui da
Kur'ani-kerim kae Fe men ehide. Zagovornici ideje koritenja
nauke u svrhu ustanovljenja poetka i kraja posta postavljaju pitanje
zar matematika, astronomija, algebra i druge prirodne znanosti nisu
dobile svoj veliki zamah, ba kod muslimana, i to ba zbog toga to
se kod njih javila potreba za orijentacijom u vremenu, a vrijeme je u
ivotu muslimana uvijek igralo vrlo vanu ulogu. Ono je i jedna od
zakletvi Allaha, d.. To praktino znai da saznanja iz ovih naunih
66

oblasti omoguavaju muslimanskim alimima da ustanove poetke

namaskih vremena, poetak i kraj posta, vrijeme nastupa pojedinih
mubarek-noi i tako dalje. Ove znanosti razvio je um ovjeiji, a on
je dar Boiji. Zar islam ne podstie razvoj znanosti. Zagovornici
izrade vremenskog takvima poeli su malo vie obraati panju i na
sam kur'anski ajet koji definira vrijeme nastupa posta, pa su ustvrdili:
da rije ehide, koja se spominje u navedenom ajetu, znai svjedoiti,
mnogo vie nego to znai vidjeti. Takoer i kod spomenutog hadisa
kljuna rije je rujetihi - kada se vidi. Ova rije osim znaenja vidjeti
ima i druga znaenja kao to su: imati o neemu stav, ispitivanje,
uvid u neto.
Drugi dio uleme ostao je pri stavu da se poetak i kraj posta
moe utvrditi jedino vienjem mlaaka golim okom. Tako su ova
dva stava ostala nepomirljiva i pored mogunosti koje nudi nauka.
Vei dio islamskog svijeta i dalje se dri principa ustanovljenja
poetka novog mjeseca na bazi vidljivosti mlaaka golim okom.
Manji dio islamskog svijeta prihvatio je mogunost koju daje nauka i
svoje takvime izrauje na bazi matematiko-astronomskog
prorauna, i to na godinjem nivou. Razlog je vrlo jednostavan. U
ovom proraunu, mogunost greke manja je nego kod vienja golim
okom. Dokaz za ovu tvrdnju je injenica da i danas u islamskom
svijetu nikada ramazan ne poinje u isto vrijeme. Tako se deavaju,
skoro svake godine, paradoksi da u dravama koje su na istim
geografskim duinama, doe do razliitog vienja mlaaka, i to ne u
jednom nego u rasponu i do tri dana. Neke od imenovanih komisija,
u dotinim zemljama, zasigurno nisu vidjele mlaak jer bi ga u istom
vremenskom razdoblju vidjele i njihove kolege u susjedstvu.
Ipak postoji potpuna saglasnost meu muslimanskom
ulemom oko toga ko je jedini pozvan da ustanovi poetak ili kraj
ramazanskog posta. Jedini koji je, sa erijatskog stanovita, pozvan
da proglasi poetak i kraj posta jeste halifa muslimana. Poto hilafeta
i halife nema niti ima bilo kojeg zajednikog autoriteta kojeg
prihvataju svi muslimani, onda se ta nadlenost prenosi na ulu-l-emr
dotine muslimanske drave. Razliiti su nazivi za ulul-emr u
67

pojedinim islamskim zemljama. Negdje se on naziva vrhovnim

muftijom, negdje reisu-l-ulemom, negdje ministrom za vjerska
pitanja ili nekako drugaije. Bez obzira na zvanini naziv, bitno je da
taj islamski autoritet ili institucija predstavlja muslimane te zemlje u
pitanjima vjere.
Niko pojedinano nije za to nadlean niti se sa erijatskog
stanovita moe pravdati bilo kakvo prigovaranje u vezi s tim
pitanjem. Kada se vrhovna islamska institucija, u odreenoj zemlji,
odlui za jednu od ovih dviju opcija onda je ona duna da se
pridrava odreenih pravila, jer samo uz potivanje tih pravila njena
odluka e biti validna i ispravna sa erijatskog stajalita. Ako se
odlui za opciju utvrenja poetka posta putem vienja mlaaka
golim okom onda je duna da ispotuje sljedea pravila:
1. da imenuje komisije iji je zadatak da prate pojavu
mlaaka, i to u vremenu od predveerja dvadeset i
devetog a`bana pa do u kasnu no iste veeri;
2. u komisiju mogu biti imenovana lica koja su poznata kao
dosljedni vjernici i u ije se svjedoenje ne moe
sumnjati, a koja su uz to jo i dobrog vida;
3. praenje se vri sa najpogodnijih geografskih poloaja u
toj zemlji;
4. mlaak treba da bude vien od vie lanova te komisije, i
to sa razliitih geografskih pozicija. Hanefijska pravna
kola doputa mogunost prihvatanja svjedoenja samo
jedne osobe ako se radi o tmurnom vremenu pa postoji
mogunost da je pojedinac vidio mlaak u momentu
razrjeenja oblaka, dok to drugi lanovi komisije nisu bili
u stanju;
5. ako je mlaak vien od strane te komisije, onda vrhovna
vjerska institucija u toj zemlji oglaava da je sutranji dan
prvi dan posta ili prvi dan Bajrama;
6. ako spomenuta komisija u toku tog predveerja ili u toku
te noi, do pred sehursko vrijeme, ne vidi mlaak onda se
oglaava da a`ban ili ramazan ima trideset dana a da
68

sljedei dan nastupa post ili Bajram;

7. Dan koji dolazi iza dvadeset i devetog a`bana naziva se
jevmu-ekk ili sumnjivi dan. U tom danu je mekruh
postiti. Nije naime doputeno zapostiti taj dan sa
namjerom da se, ako bude poeo ramazan, to smatra
prvim danom posta a ako ne bude da se to tretira kao
nafila-post;
8. ako mlaak bude vien, od strane komisije, u toku dana
onda se tog dana nee zapatati, nego e se prvim danom
posta proglasiti sljedei dan. Taj dan e se naknadno,
pojedinano napostiti;
9. vienje mlaaka od nepozvanog pojedinca ne moe biti
osnova za utvrivanje poetka ili kraja posta. Ovdje se
nepozvanim pojedincem smatra svako lice koje nije lan
promatrake komisije. Ako je nepozvani pojedinac
siguran da je vidio mlaak onda on sam moe zapostiti
sljedeeg dana, ali ne smije to nuditi drugima kao istinu
jer to je stvaranje smutnje meu muslimanima, a to nije
nikome doputeno.
Ako se ulu-l-emr ili vrhovni zvanini vjerski autoritet, u
jednoj zemlji, odlui da poetak i kraj posta bude utvrden putem
matematikog i astronomskog prorauna onda se takoer imenuju
struna lica koja e to obaviti. Ta lica snose odgovornost za tanost
svog prorauna, i to u granicama ljudskih mogunosti. Njihov
proraun, dakle, mora biti taan do granice do koje to nauka doputa.
Ako pogrijee nisu grjeni jer su traili rjeenje to je mnogo bolje
nego isto ekati da odnekuda samo doe. Astronomsko-matematiki
proraun poiva na tri principa:
1. da se utvrdi astronomsko vienje mlaaka. To znai da se
izrauna kada bi se mlaak trebao pojaviti na dotinom
horizontu, a na osnovu brzine kretanja nebeskih tijela.
Ovakvo utvrenje pojave mlaaka samo nije dovoljno da
bi se proglasio poetak ili kraj posta;
2. da se utvrdi optika vidljivost mlaaka. To znai da
69

3.

treba, na osnovu zakona fizike, utvrditi kada bi to mlaak

mogao biti vidljiv golim okom, i to u idealnim
meteorolokim uvjetima. To jo uvijek nije dovoljno za
proglaenje poetka ili kraja posta;
da se prorauna kada e mlaak biti vidljiv golim okom, i
to od strane ljudi sa natprosjenom jainom vida, a na
osnovu prethodna dva principa. Tek kada se uzmu u
obzir sva tri ova elementa, moe se proglasiti poetak
posta ili njegov kraj, tog i tog dana ili te i te noi.

Osamljenje u damiji - itikaf

Pojam itikaf u arapskom jeziku znai imati obaveznost prema
neemu. U fikhu, itikaf se definira kao boravak u damiji odreeno
vrijeme uz posebna pravila ponaanja, sa ciljem produbljenja
pobonosti.
Kao islamska dunost, itikaf spada u onu vrstu obaveze koju
nazivamo sunneti-muekkede ale-l-kifaje ili obavezujua kolektivna
obaveza muslimana. Ova obaveza proizlazi iz prakse Muhammeda,
a.s., da se svakog ramazana, u posljednjoj njegovoj treini, povue i
osami u damiju gdje to vrijeme provede u zikru i dubokoj
povuenosti iskljuujui u toku tog vremena sve drutvene pa i
porodine obaveze. On je to inio za svoju duu, ali i za duu svih
muslimana pa se zato i naziva sunneti-kifaje. Kada se ustanovi da je
neto Poslanik redovno prakticirao onda se to namee kao obaveza
muslimanima, u svim vremenima i na svim prostorima, da isto
nastave prakticirati sve dok su to u mogunosti. Nastavljajui ovu
praksu Muhammeda, a.s., muslimani i na ovim prostorima, u svim
centralnim gradskim damijama, svake godine imenuju svog
mu`tekifa koji e u njihovo ime proboraviti u damiji posljednju
treinu ramazana. Pri izboru mu`tekifa mora se voditi rauna da on
ispunjava sljedee kriterije:
1. da se radi o linosti koja uiva nepodijeljen ugled kao
dobar vjernik kod svih dematlija;
70

da se radi o fiziki i psihiki zdravoj linosti koja moe

odgovoriti zahtjevu i`tikafa;
3. najpogodnija linost za mu`tekifa je imam dotine
damije jer on sve ove kriterije ve posjeduje pa dodatna
provjeravanja nisu potrebna. Osim toga imami su prvi
nosioci prakse Poslanika, a.s.
Kada mu`tekif ue u itikaf onda za njega vae sljedea
pravila ponaanja:
a) itikaf ne moe naputati osim radi linih fiziolokih
potreba, inae mu je itikaf pokvaren;
b) mu`tekif se ne moe baviti bilo kakvim aktivnostima
izvan dometa zikra i uenja Kur'ana;
c) mu`tekif ne smije naputati itikaf zbog hrane. Njemu se
hrana donosi;
d) mu`tekif ne smije imati spolnog odnosa sa suprugom.
2.

Vrste itikafa
Itikaf se, kao opi pojam, dijeli na tri vrste, i to:
1) Poslanikov itikaf o kome smo upravo govorili;
2) vadib-itikaf, to je itikaf koji nastaje po zavjetu. Kada se
neko zavjetuje da e provesti u damiji toliko i toliko
vremena, svejedno da li je to neim uvjetovao ili nije,
onda mu se namee vadibska obaveza da svoj zavjet
ispuni. Musliman ne moe kriti svoja obeanja bilo da
su data sebi ili drugima;
3) mustehab-itikaf, to je itikaf koji nije niim niti uvjetovan
niti je na bilo koji nain obaveza, ali kada neko provede
odreeno vrijeme u damiji u ibadetu to se zove
mustehab-itikaf.

71

KAKO I KADA JE PROPISAN POST?

(Dr. Jusuf El-Kardavi)
Vrste posta
S obzirom na obaveznost post se dijeli na: obavezni (fard) i
dobrovoljni (tetavvu'). Detaljnija podijela kae da post moe biti
obavezan (vadib), preporuen (mustehab), zabranjen (muharrem) i
pokuen (mekruh).
Obavezni post (fard, odnosno vadib) moe biti:
- Fardi-'ajn, odnosno obavezna dunost koju je Allah,
d.., propisao svakom pojedincu i koja se mora obaviti u
za to propisanom vremenu. Takva je obaveza post u toku
ramazana.
- Post je obavezan i u sluaju postojanja odreenog razloga
zbog koga je Allah Uzvieni propisao da se mora postiti,
post s ciljem izvravanja keffareta (iskupa), kao to su:
keffaret za krivokletstvo, keffaret za putanje ene putem
zihara, keffaret u sluaju ubistva grekom i sl.
- Konano, postoji i obavezni post kojim osoba obavee
samu sebe, radi se o zavjetnom postu.
Poeemo sa prvom vrstom, tj. postom u toku mjeseca
ramazana, jer on ima najveu vanost u islamu i ivotu muslimana.
Ramazanski post - jedan od stubova islama

Autor: Dr. Jusuf El-Kardavi, PROPISI O POSTU, Izdava: Medlis IZ-e Tuzla,
2001. god.

72

Post u toku mjeseca ramazana sveta je dunost, jedan od

islamskih ibadeta i pet stupova na kojima stoji zgrada islama.
Obaveznost ramazanskog posta utvrena je Kur'anom,
sunnetom i idma'om. Kur'an kae:
O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima
prije vas, da biste se grijeha klonili, i to odreeni broj dana... (ElBekare, 183-184)
"U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je
putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i, razlikovanja dobra od
zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue neka ga u postu
provede... (El-Bekare, 185)
U okviru poznatog "Dibrilovog hadisa" Omer, r. a., prenosi
rijei Resulullaha, s.a.v.s.: "Islam je da svjedoi da je samo Allah
bog i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavlja namaz, dijeli
zekat, posti ramazan i obavi hadd ako si u mogunosti."
Slino se kae i u hadisu koji prenosi Ibn Omer: "Islam se
temelji na pet stvari: ..." (Mutefekun alejh), meu ovih pet stvari
spomenut je i post u toku ramazana.
Ebu Hurejre r.a. prenosi sljedei hadis:"Jedan je beduin doao
kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazao: 'Uputi me ta da radim da bih
uao u Dennet.' On mu je rekao: 'Oboavaj Allaha i nemoj mu
nikoga ravnim smatrati (...) i posti ramazan..." (Mutefekun alejh)
Neki ovjek iz Nedda - prenosi Talha ibn Abdullah - doao
je i pitao ta je islam. Poslanik, a.s., naveo mu je pet namaza, a
potom i post ramazana. ovjek je upitao: "Jesam li duan jo neto?"
- a Vjerovjesnik, a.s., mu kazao je: "Ne, osim ako dobrovoljno ne
eli... (Mutefekun alejh)
Sve zbirke hadisa prenose veliki broj hadisa o ovoj temi i svi
su mutevatir po smislu.
Svi muslimani, bilo kojoj pravnoj koli ili skupini pripadali,
kroz cijelo vrijeme od doba poslanstva do danas bili su sloni da je
ramazanski post stroga dunost za svakog muslimana koji podlijee
toj dunosti. Niko nije u proteklim a ni u novijim vremenima u
pogledu kazanoga odstupao. ("Bidajetu-l- mudtehid", Ibn Rud,
73

Bejrut, 5/126)
Post je dunost ije je utemeljenje do krajnje mjere izvjesno i
poznato tako da nema bilo kakve potrebe za raspravom i
dokazivanjem.
Na temelju kazanoga islamski uenjaci jednoglasni su u stavu
da je osoba koja porie obaveznost ramazanskog posta, sumnja u nju
ili je omalovaava nevjernik i otpadnik od vjere, jer to ne znai nita
drugo nego iznoenje lai na Allaha i Poslanika i otvoreno odricanje
od vjere islama.
Izuzetak u ovome sluaju moe biti samo osoba koja je tek
prihvatila islam tako da nije imala vremena upoznati se sa vjerskim
dunostima. Takvoj se osobi prua prilika da naui ono to nije
znala, a to je duna uiniti i u ta ju je zajednica muslimana duna
uputiti, naroito oni koji su u najblioj vezi sa takvom osobom.
Kada je propisan post?
Kao i veina islamskih propisa post je nareen poslije Hidre,
u Medini.
Mekanski period bio je vrijeme ukorijenjenja i uvrenja
vjerovanja u Allaha, Jednoga i Jedinoga, period uvrenja moralnih
vrijednosti, te ienje vjerskih i moralnih ostataka iz prijeislamskog
perioda koji nisu bili u skladu sa islamom.
Poslije Hidre, meutim, muslimani su ve postali zajednica
kojoj se Kur'an obraa sa: "O vjernici!", i tada bivaju propisane
dunosti, kazne i propisi, izmeu kojih je i post.
U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne vanosti
koju ima. Namaz je propisan u noi isra'a desete godine poslanstva po najpretenijem miljenju. Pet ili vie godina poslije propisan je
post, tj. druge godine po Hidri, a iste godine propisan je i dihad.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana. (Zadul-mead,
2/30)
Budui da je odvikavanje od navika i prohtjeva jedna od
najteih stvari, post je propisan tek poslije Hidre onda kada se u
74

duama ljudi uvrstila vjera u Allaha Jednoga i Jedinoga i namaz i

kada su ljudi svikli pokoravati se kur'anskim odredbama. Tako se na
post prelo postepeno." (Zadul-mead, 2/30)
Kako je teklo propisivanje posta?
Post je propisan u dvije etape:
U prvoj etapi osoba koja je duna postiti i koja je u
mogunosti mogla je birati izmeu dvije stvari: da posti, to je bolje,
ili da ne posti, ali da plaa fidju u vidu hranjenja jednog siromaha.
Onaj ko bi dao vie od toga bilo bi bolje. U Kur'anu o navedenom
stoji: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima
prije vas, da biste se grijeha klonili, i to odreeni broj dana a onome
od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima
koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko
drage volje da vie, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da
postite. (El-Bekare, 183-184)
Tako su oni koji su htjeli postili, a drugi su mrsili i plaali
fidju.
U drugoj etapi post je propisan kao obavezan i dokinuta je
mogunost izbora koju je kao olakavajuu okolnost nudio prethodni
ajet i objavljen je sljedei ajet: "U mjesecu ramazanu poelo je
objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog
puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod
kue neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi,
neka isti broj dana naposti. Allah eli da vom olaka, a ne da
potekoe imate - da odreeni broj dana ispunite, i da Allaha
veliate zato to vam, je ukazao na Pravi put, da zahvalni budete."
(El-Bekare, 185.)
"Nakon to je objavljeno: 'Onima koji ga jedva podnose otkup
je da jednog siromaha nahrane' - onaj ko je elio mogao je ne postiti
i plaati fidju, sve dok nije objavljen sljedei ajet koji je dokinuo
ovaj predhodni" - kazao je Seleme bin El-Ekve', kako stoji
zabiljeeno kod Buharije i Muslima. (Muttefekun 'alejh, "El-Lu'lu'u
75

vel-Merdan", br. 766.)

U jednoj predaji koju biljei Muslim stoji da je tako bilo dok
nije objavljeno: Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga u
postu provede.
"Uobiajeno je bilo da se posti deseti dan muharrema - veli
Aia, r.a. - a kada je objavljeno da se posti ramazan ko je htio postio
je a ko je htio - mrsio je." Slino biljei i Buharija od Abdullaha bin
Omera i Abdullaha bin Mes'uda.
Dakle Allah, d.., onome ko je zdrav i kod kue naredio je
da obavezno posti a bolesnome i putniku dao je kao olakavajuu
mogunost da ne poste. To je, dakle, mudri metod kojim je islam
propisivao zakone, svejedno da li se radilo o propisivanju obaveza ili
zabrana. To je metod postupnosti koji ima za cilj olakavanje, a ne
oteavanje.
Druga, obavezujua etapa, - o kojoj je rije - takoer je imala
dva maha, od kojih je prvi karakterisalo obavezivanje, a drugi
olakavanje. Naime, ashabi su u prvi mah jeli, pili i osamljivali se sa
enama dok ne bi zaspali ili klanjali jaciju. Kada bi zaspali, odnosno
klanjali jaciju namaz nita od toga im nije bilo doputeno do sljedee
noi. Tako je jedan ensarija radio cijeli dan i kada je dolo vrijeme
iftara njegova ena mu je krenula pripremati hranu, a njega je u
meuvremenu savladao umor i on je zaspao ne jevi nita. Sljedeeg
dana spomenuti ensarija se onesvijestio uslijed malaksalosti.
Takoer se prenosi kako su neki ashabi, meu kojima Omer i
Ka'ab bin Malik, uivali sa svojim enama nakon to bi zaspali oni ili
njihove ene, to im je teko padalo te su se poalili Vjerovjesniku,
s.a.v.s. Poslije je objavljen sljedei ajet, kojim su konano
zaokruene odredbe o postu:
"Doputa vam se da se u noima dok traje post sastajete sa
svojim enama; one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea. Allah
zna da vam je bilo leko, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio
vam. Zato se sada sastajte s njima u elji da dobijete ono to vam je
Allah ve odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati
bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noi. Sa enama ne
76

smijete imati snoaja dok ste u i'tikafu u damijama. To su Allahove

granice, i ne pribliujte im se! Eto tako Allah objanjava ljudima
propise Svoje da bi se onoga to im je zabranjeno klonili." (ElBekare, 187)
Ovaj ajet mnogo je obradovao muslimane jer im je njime
doputeno da se sastaju sa svojim enama, jedu i piju tokom cijele
noi, odnosno do pojave zore. Ovim ajetom ukazana im je milost,
pruena olakica i oprotena prethodno uinjena prekoraenja.

77

KAKO SE UTVRUJE POETAK POSTA?

(Dr. Jusuf El-Kardavi)
Zato je Allah, d. ., propisao da se posti lunarni mjesec?
Vie je razloga zbog kojih je propisano da se posti u toku
jednog lunarnog mjeseca.
Muslimani inae koriste lunarni kalendar i u drugim
prilikama kao to su: utvrivanje vremena za davanje zekata,
obavljanje hada, trajanje poslijebranog prieka za enu (iddet) i
drugo.
Raunanje vremena po lunarnom sistemu je prirodno jer se
ravna po prirodnom znaku, a to je pojava mlaaka.
Lunarni mjesec prelazi iz jednog u drugo godinje doba, tako
jedan period bude zimi pa jedan period u proljee, odnosno ljeto i
jesen. Dakle nekada je vrijeme u toku toga mjeseca hladno, drugi
puta toplo, trei puta umjereno. Dani su nekada dugi, nekada kratki,
dok su nekada srednje duine. Muslimanu se tako prua prilika da
posti kako u vrijeme kada je hladno tako i u vrijeme kada je toplo,
odnosno kako za dugih tako i za kratkih dana. Sve ovo za rezultat
ima ujednaenost i umjerenost s jedne i praktino navikavanje
muslimana da bude pokoran Gospodaru i obavlja ibadet u svakom
vremena, s druge strane.
Mjesec traje 29 ili 30 dana
Lunarni mjesec ne traje krae od 29 niti due od 30 dana to

Autor: Dr. Jusuf El-Kardavi, PROPISI O POSTU, Izdava: Medlis IZ-e Tuzla,
2001. god.

78

ima utemeljenje u tekstu hadisa a i u samoj stvarnosti. U hadisu koji

je vjerodostojan se kae da mjesec nekada traje dvadeset i devet a
nekada trideset dana. Resulullah, s.a.v.s., to je jasno rekao a i
posredno je ukazao na to. (Muttefekun alejh)
Bilo da mjesec traje trideset ili dvadeset i devet dana nagrada
kod Uzvienog Allaha za post, namaz i dobra djela je jednaka - to je
upravo smisao hadisa koji kae:
"Dva mjeseca nee biti okrnjena: ramazan i zul-hidde."
(Vidi: "El-Lu'lu'u vel-Merdan")
Ova dva mjeseca Resulullah je posebno spomenuo jer su
vezani za dvije velike islamske dunosti: naime, radi se o mjesecu
posta i mjesecu hada.
"Sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s. - veli Ibn Mes'ud - nismo postili
dvadeset i devet dana vie puta nego trideset dana." (Biljee: Ebu
Davud, Tirmizi i Ahmed)
Kako se utvruje poetak mjeseca?
Budui da je Allah Uzvieni odredio da se posti u toku
ramazana - a to je lunarni mjesec - to nuno znai da se poetak tog
mjeseca utvruje pojavom mlaaka na horizontu. Mlaak je vidljivi
znak po kojem se odreuje poetak mjeseca kako to stoji i u Kur'anu:
"Pitaju te o mlaacima. Reci: Oni su ljudima oznake o
vremenu i za hadiluk. (El-Bekare, 189)
Kraj mjeseca odreuje se isto pojavorn mlaaka kojim
poinje naredni mjesec, u ovom sluaju evval.
Kako se utvruje poetak mjeseca? Resulullah, s.a.v.s.,
propisao je da to bude jednostavan, prirodan nain koji svi mogu
primjenjivati i koji nije nejasan niti komplikovan jer su ljudi u to
vrijeme bili mahom nepismeni, tj. nisu umjeli itati niti raunati. Taj
nain je vienje mlaaka okom.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:
"Postite kada ga ugledate (tj. mlaak) i zavrite sa postom
kada ga ugledate, a ukoliko ga ne uspijete vidjeti raunajte da a'ban
79

ima trideset dana." (Muttefekun 'alejh, "El-Lu'lu'u vel-Merdan", br.

656.)
Resulullah, s.a.v.s. - kako prenosi Ibn Omer - govorei o
ramazanu rekao je: "Ne postite dok ne vidite mlaak, i ne prestajte s
postom dok ne vidite mlaak, ali ako ga (zbog oblanosti i sl.) ne
mognete vidjeti onda procijenite sami." (Muttefekun 'alejh, "ElLu'lu'u vel-Merdan", br. 653.)
Ovakva je odredba bila milost za vjernike jer ih Allah, d..,
nije obavezao da moraju proraunavati. Oni to tada nisu znali ili pak
nisu valjano znali raditi te bi se morali u tome povoditi za narodima
koji nisu u islamu.
Tri naina zu utvrivanje poetke ramazana
Vjerodostojni hadisi kau da se poetak ramazana
ustanovljuje na jedan od tri naina:
1) vienje mlaaka,
2) uzimanje u obzir da a'ban traje trideset dana,
3) procjena da se mlaak pojavio.
Postoje meu islamskim pravnicima razilaenja u vezi sa
vienjem mlaaka: da li je dovoljno da mlaak vidi jedna, dvije ili
vie estitih osoba. Pravnici koji kau da je dovoljno da mlaak vidi
jedna estita osoba oslanjaju se na hadis koji prenosi Ibn Omer:
"Jednom prilikom, dok su ljudi gledali kada e se pojaviti
mlaak, ja sam rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s., da sam ga vidio, te je
on zapostio i naredio drugima da zaposte." (Biljee: Ebu Davud,
Darekutni i Bejheki)
Oni se takoer oslanjaju i na jedan hadis u kome stoji kako je
neki beduin posvjedoio pred Poslanikom, s.a.v.s., da je vidio
mlaak te je rekao Bilalu da pozove ljude "da ustanu i da zaposte."
(Biljei: Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)
Sened ovoga hadisa je diskutabilan. Spomenuti e pravnici
kazati kako je pametnije odrediti poetak ramazana na osnovu
svjedoenja jedne osobe jer je postiti dan a'bana manja greka nego
80

ne postiti dan ramazana.

S druge strane pravnici koji dre da je uvjet da mlaak vide
dvije estite osobe za argument uzimaju predaju El-Husejna bin
Hurejsa u kojoj stoji:
"El-Haris bin Hatib, emir Mekke, drao nam je hutbu i kazao:
'Resulullah, s.a.v.s., naredio nam je da se drimo mlaaka, a u
sluaju da ga ne vidimo a dvojica estitih ljudi posvjedoe da su ga
vidjeli da se drimo njihovog svjedoenja." (Biljei Ibni Abidin)
Hanefijski su pravnici na stanovitu kako je uvjet da mlaak
mora vidjeti vie osoba ukoliko je vrijeme vedro, a u sluaju da je
vrijeme oblano doputaju mogunost da se uzme u obzir ako je i
jedna osoba vidjela mlaak. Svakako, ako je nebo vedro, ako nema
praine, oblaka i bilo ega drugog to bi prijeilo vienje, kako bi se
moglo desiti da jedna osoba vidi mlaak a drugi ga ne vide? Shodno
ovome su kazali: "Obavezno je da vienje mlaaka potvrdi veliki
broj osoba koje su gledale kada e se mlaak pojaviti, jer ako bi
samo jedna osoba kazala da ga je vidjela, mada su i svi ostali
istovremeno osmatrali, pod pretpostavkom da nema nikakve
prepreke i da svi imaju zdrav, vie ili manje otar vid onda bi oito
bilo da je ta osoba u krivu." (Biljei Ibni Abidin)
Spomenuti "veliki broj osoba" ili "vie osoba" nije nikakav
tano odreeni broj. To se preputa na procjenu imamu ili kadiji.
(Vidi:EL-Ihtijar fi e-erh el-muhtar), 1/129)
Muslimanima je obaveza da osmatraju mlaak u sumrak
dvadeset devetog dana a'bana, jer ono bez ega se ne moe izvriti
obaveza i samo je obaveza, s tim to ovu obavezu moe izvriti jedna
grupa u ime svih (kifaje).
Drugi nain utvrivanja poetka ramazana jeste da se
pretpostavi da a'ban traje trideset dana, ukoliko mlaak niko ne vidi
ni tridesete noi a'bana. Ovo se podrazumijeva bez obzira da li je
vrijeme vedro ili oblano.
U spomenutoj situaciji nuno je znati kada je poeo a'ban
kako bi se znalo kada nastupa trideseta no toga mjeseca u kojoj
treba oekivati pojavu mlaaka, odnosno zakljuiti da je taj mjesec
81

istekao ukoliko niko ne bi vidio mlaak.

Treba napomenuti da se ovakav nain odreivanja poetka,
odnosno kraja mjeseca koristi samo u tri sluaja: u vezi sa
odreivanjem poetka ramazana radi otpoinjanja posta, pri
odreivanju poetka evvala radi prekidanja posta, i pri odreivanju
poetka zu-l-hiddea radi utvrivanja kojega dana treba boraviti na
Arefatu. Zajednica muslimana i njihovo vostvo inae trebaju
precizno utvrditi kada koji mjesec poinje jer su oni u meuovisnosti.
Trei je nain pribjei procjenjivanju u sluaju slabe
vidljivosti, odnosno oblanosti, tj. ako se pri oekivanju mlaaka
neto isprijei (o emu govori i hadis).
U nekim vjerodostojnim predajama meu kojima je i ona
koju prenosi Malik od Nafi'a a on od Ibn Omera sa valjanim
senedom, a koju biljei Buharija, stoji:
"Ukoliko zbog oblanosti ne moete vidjeti mlaak onda
prosudite (fakder leh)."
ta znai "fakder leh"?
En-Nevevi je u djelu "El-Medmu"' zapisao da po miljenju
Ahmeda bin Hanbela i nekolicine drugih to znai "ograniite ga" i
prosudite da se nalazi ispod oblaka, jer glagol "kadere" ima znaenje
ograniiti, kao u izrazu "Kadere alejhi rizkah" - "opskrbu mu je
oskudnom uinio (ograniio je)". Po njima je, ako se mlaak zbog
oblanosti i sl. nije mogao vidjeti, obavezno zapoeti s postom.
Mutrif bin Abdullah, jedan od velikih tabiina, te Ibu-lAbbas bin Surejd i Ibn Kutejjibe miljenja su da "fakder leh"
znai: "procijenite na osnovu mjeseevih poloaja".
Po Ebu Hanifi, afiji i veini uenjaka pod kazanim se misli:
"procijenite ga na temelju proteka trideset dana", oni potkrepljuju
svoje miljenje vjerodostojnim i eksplicitnim predajama koje kau:
"namirite trideset dana", i "procijenite ga na temelju proteka trideset
dana". Ove eksplicitne predaje pojanjavaju openito znaenje
predaje koja kae "procijenite ga". ("El-Medmu"' 6/670)
Imam Ebu-l-Abbas bin Surejd ne proturjei jednu predaju
drugoj ve, kako prenosi Ibnu-l-Arebi, kae: "Predaja koja kae
82

'procijenite ga' namijenjena je onima kojima je Allah, d.., dao

znanje da to urade, a ona koja kae "namirite trideset dana" upuena
je obinom svijetu." Vidi: "Fethu-l-bari", 6/23)
Razliiti iskazi u razliitim situacijama inae su evientni.
Oni su ustvari temelj za mijenjanje pravnog miljenja (fetve) shodno
promjeni mjesta, vremena i situacije.
Po miljenju En-Nevevija koje je iznio u "El-Medmu'i"
izraunavanje pojave mlaaka na osnovu mjeseevih poloaja je
neprihvatljivo - to argumentira sljedeim hadisom koji biljee i
Buharija i Muslim: "Mi smo nepismen narod, ne piemo i ne
raunamo..."
Neki su kazali sljedee: "Da su ljudi obavezani na to teko bi
im palo, jer proraunavati znaju samo pojedinci u velikim
gradovima." (El-Medmu 6/270)
Hadis koji En-Nevevi navodi ne moe se uzeti kao argument
jer govori o stanju Ummeta kakvo je bilo u doba poslanstva. Dakako,
to ne znai da je Ummet za svagda nepismen. Poslanik, a.s., nastojao
je da se vjernici izbave iz nepismenosti i da se opismene. Te je
aktivnosti poeo nakon pobjede na Bedru. Uostalom, nita nije
prijeilo da u Ummetu bude osoba koje poznaju proraunavanje i
koje su pismene. Dalje, astronomsko proraunavanje kakvim su
muslimani ovladali u vrijeme procvata njihove civilizacije bilo je
tako napredno da bi se u dananje vrijeme ravnajui se po njemu
moglo putovati na Mjesec.
Drugi razlog koji En-Nevevi navodi jeste da proraunavanje
poznaju samo pojedinci u velikim gradovima, to je bilo tano uzme
li se u obzir njegovo vrijeme. Meutim s obzirom na vrijeme u kome
mi ivimo to nije tano. Astronomija se danas prouava u razliitim
obrazovnim ustanovama pri emu se koriste instrumenti zadivljujue
preciznosti. irom svijeta poznato je da mogunost pogreke pri
naunom proraunavanju u dananje vrijeme iznosi 1:100000 u
sekundi!!
Veliki i mali gradovi danas su jedno te isto, ak se i cijeli
svijet danas zove globalnim selom! Vijesti za par sekundi putuju sa
83

jednog na drugi kraj svijeta.

afijski uenjak Ebu-l-Abbas bin Surejd miljenja je da kada
bi ovjek koji poznaje nain proraunavanja mjeseeva poloaja
proraunavanjem saznao da je ramazan poeo bio duan postiti jer je
doao do dokaza da je mjesec poeo, a takvo saznanje posve lii
jasnom argumentu. Ovo miljenje prihvatio je i Ebu Tajjib smatrajui
da, budui da je tim nainom kod spomenute osobe dolo do
preovladavanja miljenja, to se ima smatrati kao i da ju je obavijestio
neko pouzdan izmeu onih koji su vidjeli mlaak. Drugi e opet rei:
"Takva osoba moe poeti postiti ali nije obavezna." Neki e kazati
kako i onaj ko ima povjerenja u spomenutu osobu moe se povesti za
njom." (El-Medmu 6/279. i 280.)
I u nae vrijeme neki istaknuti uenjaci smatraju da pojavu
mlaaka treba utvrivati naunim putem. Ahmed Muhammed akir,
jedan od takvih, napisao je raspravu o temi: "O poecima arapskih
mjeseci i da li je sa stanovita erijatskog prava valjano utvrivanje
astronomskim proraunavajem?" Spomenuti autor iznio je jake
argumente koji bi se ukratko dali svesti na sljedee: Oslanjanje na
vienje golim okom imalo je razlog u posvemanjoj nepismenosti.
Ali budui da se stanje promijenilo, muslimani su postali pismeni i,
ne oslanjajui se na nemuslimane, kadri vriti precizna nauna
utvrivanja poloaja Mjeseca onda su postali i duni da se na to
oslanjaju umjesto vienja golim okom. Nauni je metod precizniji,
taniji i blii stvaranju jedinstvenog stava meu muslimanima
umjesto posvemanjeg razilaenja kojega smo svjedoci svakoga
ramazana koje ide do te mjere da se u nekim krajevima poinje
postiti, primjerice, u etvrtak, u drugima u petak, a u nekima u
subotu. Tako se, primjericc, desilo vezano za poetak ramazana
1409. h. g.
Prije njega je pozivajui da se koristi nauno proraunavanje
pisao Reid Rida u asopisu "El-Menar" u okviru tumaenja ajeta
koji govore u postu.
ejh Mustafa ez-Zerka jedan je od pravnika koji u dananje
vrijeme pozivaju da se koristi ovaj metod.
84

Kako se da vidjeti iz izvora, razlog zbog kojega su uenjaci

fikha zazirali od astronomije jeste astrologija, odnosno
zvjezdoznanstvo. Astrologija tvrdi da se putem zvijezda mogu
saznati neke tajne u budunosti, to je besmislica. S tim u vezi
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao je: "Ko preuzme kakvo znanje iz gatanja
po zvijezdama, preuzeo je ogranak sihra." (Biljee: Ebu Davud, Ibn
Made i Ahmed)
"Moj je stav - kae imam Ibn Dekik - da nije doputeno da se
vezano za post oslanja na proraunavanje na osnovu poreenja
Mjeseca i Sunca kako to rade astrolozi jer se deava da oni
proraunavaju da mjesec treba poeti dan ili dva prije, ime se uvodi
neto to Allah ne doputa. Meutim, u sluaju kada se proraunava
na neki od naina koji dolazi u obzir te se pokae da se mlaak
pojavio ali se zbog neke prepreke kakva je oblanost ne moe vidjeti
onda to povlai za sobom obaveznost jer postoji erijatski razlog."
Ibn Hader je ovo prokomentarisao na sljedei nain:
"Prihvatanje (u sluaju vienja mlaaka), poiva na iskrenosti onoga
ko kae tu vijest. Ne moemo mu potpuno vjerovati ako nije vidio, a
u ovom sluaju nije vidio, tako da se ne moe uzeti u obzir ono to je
kazao, a Allah zna najbolje."( "Telhisu-l-habir me'a el-medmu'",
6/266. i 267.)
Meutim, savremena astronomija slui se posmatranjem
putem ureaja, odnosno preciznim matematikim proraunavanjem.
Danas je kod mnogih vjerskih uenjaka raireno pogreno miljenje
da je astronomsko proraunavanje isto to i proraunavanje koje vre
sastavljai takvima koji se tampaju i dijele ljudima a u kojima su
upisana namaska vremena te kada poinje, odnosno zavrava koji
lunarni mjesec. Ove takvime sastavljaju nestrune osobe oslanjajui
se pri tome na kojekakve stare knjige iz kojih preuzimaju podatke i
uvrtavaju ih u svoje takvime.
Poznato je da se ovakvi takvimi meusobno razlikuju tako da
neki kau da a'ban ima 29 a drugi da ima 30 dana, odnosno ramazan
ili neki drugi mjesec. Zbog toga odbacuju sve ove takvime to je, bez
sumnje, ispravno. Ali, to nije nauno astronomsko proraunavanje o
85

kojem mi govorimo.
Ono o emu mi govorimo jeste savremena nauka o kosmosu
koja poiva na posmatranju i eksperimentu i koja je ovladala takvim
naunim i praktinim znanjima da omoguava da ovjek putuje na
Mjesec i alje svemirske letjelice do vrlo udaljenih zvijezda.
Mogunost pogreke svedena je na jedan prema sto hiljada. Na kraju,
najlakom je stvari postalo to da se sazna kada e se pojaviti mlaak i
na kojem e se poloaju odreene minute ili sekunde nalaziti.
Ja ve godinama pozivam da se koristimo preciznim,
naunim, proraunavanjem, i to barem u cilju korigiranja greaka ako
ne pri samom osmatranju mlaaka, kako bi se umanjila golema
razilaenja do kojih dolazi svake godine vezano za poetak posta i
datum ramazanskog bajrama, a koja meu pojedinim islamskim
zemljama znaju iznositi i po tri dana. Koristiti se naunim
proraunavanjem u cilju korigiranja znailo bi da se pojava mlaaka
i dalje utvruje vienjem golim okom - to je miljenje veine
fikhskih uenjaka u dananje vrijeme - ali da se nikako ne prihvati
bilo ije posvjedoenje o vienju mlaaka ukoliko nauni metod
proraunavanja kae da ne postoji mogunost da se mlaak igdje
pojavio. Budui da injenina stvarnost - koja je u ovom sluaju
utvrena decidnim proraunavanjem - porie mogunost vienja to
se u ovoj situaciji uope nee ni traiti da se osmatra pojava mlaaka
niti e odgovorne institucije prihvatati svjedoenja o vienju
mlaaka.
Ovo je moje uvjerenje o kojem sam govorio u fetvama,
predavanjima i razgovorima u medijima u vie navrata a Allahovim
htijenjem naao sam kako Tekijuddin Es-Subki (u 756. h.), jedan od
velikih afijskih uenjaka podrobno iznosi slino miljenje. Za ovoga
uenjaka inae se kae da je dostigao stupanj idtihada.
Es-Subki u svojim fetvama kae da ukoliko proraunavanje
porie mogunost vienja okom onda je kadija duan odbiti svako
posvjedoenje, jer: "Proraunavanje je decidan dokaz dok su
svjedoenje i vijest dokazi koji sa sobom nose odreenu sumnju i kao
takvi se ne mogu suprotstaviti decidnom dokazu a kamoli da mu se
86

da prednost." On, isto, navodi da je kadija taj koji treba preispitati

svjedoenje o bilo kojem pitanju da se radi te ukoliko vidi da ga
zdrav um i oigled opovrgavaju on ga bez ikakva obzira treba
odbaciti. "Uvjet za svjedoenje - obrazlae Es-Subki - jeste da
predmet svjedoenja bude osjetilno, razumski i erijatski mogu,
odnosno prihvatljiv; to znai da kada proraunavanje kao nepobitan
dokaz kae da je nemogue da se mlaak pojavio onda se vijest o
pojavi mlaaka ne moe erijatski prihvatiti jer ne postojiono o emu
se svjedoi a erijat ne propisuje nemogue. to se tie svjedoenja
koje iznose osobe koje osmatraju pojavu mlaaka ona sa sobom nose
mogunost obmane, greke ili lai."(Vidi: Fetava es-subki, 1/219. i
220.)
Kako postupiti ukoliko se sa zakanjenjem sazna da je
ramazan poeo?
Ukoliko se u toku dana sazna da je ramazan poeo onda e
osoba koja je duna postiti ispostiti ostatak dana. Dakle, budui da
jedan dio dana nije ispostila zbog opravdane isprike, duna je
ispostiti i onoliko koliko u ovom sluaju moe, jer Uzvieni Allah
kae: "...zato se Allaha bojte koliko god moete... " (Et-Tegabun, 16.)
Da li je obavezno napostiti ovaj dan?
Veina uenjaka je miljenja da jeste. Postoji i miljenje da
nije; a njega se dri i Ibn Tejmijje uzimajui u obzir kao da je
spomenuta osoba tek po zalasku Sunca saznala da je ramazan poeo.
(El-Mubde, 3/12)
Ibn Hazm se povodi za sljedeim sluajem koji je zabiljeio
Muslim u svome Sahihu. Naime, Er-Rubejji' bint Muavviz bin Afra'
ispriala je da je Resulallah, s.a.v.s., u jutro devetog muharrema
(aura') u ensarijska sela oko Medine poslao poruku: "Onaj ko je
poeo postiti neka do kraja isposti, a onaj ko nije poeo postiti neka
isposti ostatak dana."
"U to vrijeme - veli Ibn Hazm - bilo je obavezno postiti dan
aura (9. dan muharrema). Ovaj je propis imao snagu obaveze, a
87

obavijest o ovoj dunosti je bila namijenjena onima koji to nisu znali

(bilo da su zaboravili, bili neupueni ili spavali). Sluaj ovih osoba
treba promatrati onako kako je postupio Resulullah, s.a.v.s., tj. oni e
toga dana naknadno zanijetiti kada saznaju da su duni postiti.
Alejhisselam ove osobe naziva postaima a njihovo djelo postom.
Allah Uzvieni upuuje na Pravi put." (El-Muhalla, 2/461-463.)
injenice oko kojih se treba sloiti
Vezano za ovu temu treba utvrditi tri injenice oko kojih ne
bi trebalo biti razilaenja:
- Prvo: "U vezi sa ovim pitanjem, dakle, utvrivanjem
poetka mjeseca - postoji irina i prilagodljivost s obzirom na Tekst i
propise erijata a razilaenje meu uenjacima u ovakvim pitanjima
jeste milost za Ummet. Tako oni koji kau da se poetak mjeseca
utvruje svjedoenjem jedne, odnosno dvije estite osobe ili uvjetuju
da to bude vie osoba nisu daleko od miljenja koje su zastupali neki
znaajni islamski pravnici. I oni koji zagovaraju proraunavanje nai
e u prethodnim generacijama, jo od vremena tabiina, onih koji
zastupaju isto. I onaj ko uzima u obzir razliite pristupe kao i onaj
koji to ne ini imaju svoje argumente i gledite.
Sve u svemu nedoputeno je prigovarati nekome ko se dri
jednog od ovih naina, makar ih ti sam smatrao pogrenim, jer je
pravilo: "Nema prigovaranja u pitanjima koja su predmet idtihada."
- Drugo: Greka se u ovakvim prilikama oprata, makar onaj
koji svjedoi pogrijei i kae da je vidio mlaak ramazana ili evvala
te se kao rezultat toga desi da ljudi poste dan abana, odnosno mrse
dan ramazana. Allah je Taj Koji je kadar oprostiti takvu greku; On
je poduio da mu se upuuje sljedea dova: "...Gospodaru na, ne
kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo... (El-Bekare,
286.)
ak ako bi se pogrijeilo i u pogledu mjeseca zul-hiddeta
pa se boravilo na Arefatu osmog ili desetog dana, had bi bio valjan miljenje je Ibn Tejmijje.
88

- Tree: Nastojanje da se meu muslimanima postigne

jedinstvo u pogledu poetka i zavretka posta kao i u pogledu drugih
propisa stalna je zadaa. U tome ne treba nikada posustati. Ono to
treba odmah i bez pretjeranog polemiziranja potcrtati jeste, da bismo
budui da nismo postigli apsolutno jedinstvo u svim krajevima gdje
muslimani ive, onda, u najmanju ruku, trebali nastojati da ostvarimo
djelimino jedinstvo, tj. jedinstvo meu muslimanima jednog
podruja.
Nedopustivo je da se stanovnici jedne drave ili jednog grada
dijele, te jedni poste drei da jo traje ramazan a drugi ne, jer
smatraju da je nastupio a'ban. Takva je situacija neprihvatljiva.
Postoji opa saglasnost da odluka vladara ili nadlene osobe
uklanja razilaenje tamo gdje ono postoji.
Ako u nekoj islamskoj zemlji vjerska vlast koja je odgovorna
za utvrivanje pojave mlaaka (vrhovni sud, komisija za fetve, tijelo
koje upravlja vjerskim pitanjima i dr.) izda proglas da post poinje ili
zavrava, onda su muslimani te zemlje duni da se toga pridravaju
jer se radi o pokoravanju u injenju dobra, makar se to kosilo sa
datumom koji je utvren u nekoj drugoj zemlji. Odluka vlasti o
ovome sluaju na tragu je miljenja koje kae: "Svaka zemlja ima
vlastito vienje mlaaka."
Resulullah je - a to je pouzdano - kazao: "Post poinje onda
kada vi ponete postiti a prestaje kada vi prestanete postiti." (Biljei
Tirmizi, hasen garib)
U jednoj drugoj predaji stoji: "Post prestaje onda kada vi
prestanete postiti, rtve se prinose onda kada vi to inite." (Biljei
Ebu Davud)
Ebu Davud prenosi ovaj hadis u poglavlju pod naslovom
"Kada doe do greke u vienju mlaaka."
"Ovaj hadis znai da se deava da ljudi pogrijee kada je u
pitanju idtihad. Ukoliko bi ljudi nastojali da vide mlaak i ugledaju
ga tek nakon tridesetog dana te ne prestanu sa postom do tada a onda
se ispostavi da je mjesec trajao dvadeset i devet dana, onda je to
koliko su postili i kada su prestali ve prolost i nije nikakva greka i
89

odgovornost. Isti je sluaj ukoliko bi se pogrijeilo u vrijeme hada

vezano za odreivanje dana Arefata. Nema obaveze da se ponovo
odlazi na Arefat a i prineseni kurbani su valjani. Ovo je olakica i
samilost Allaha Uzvienog prema svojim robovima" - kazao je ElHattabi.

90

PROPISI O POSTU
(Mr. efik Kurdi)
Uvjeti za post
Ukoliko se ispune sljedei uvjeti musliman je obavezan
postiti:
1. Islam: Dakle, da bi neko postio potrebno je da prije toga
primi islam.
2. Pamet: Neuraunljiva osoba nee odgovarati za bilo koju
obavezu.
3. Punoljetnost: Ovaj uvjet bi se prije mogao definirati kao
spolna zrelost i sposobnost. Ibn Sirin kae: Djetetu treba
narediti da klanja namaz im razlikuje desnu od lijeve ruke, a
post im mogne postiti! Hiam b. 'Urve je rekao: Moj otac
je nareivao djeci namaz im su poeli raspoznavati stvari a
post kada su ga mogli izvriti! (Gavdi, Es-Sijamu ve
ahkamuhu, str. 27)
4. Zdravlje: Ukoliko je toliko bolestan da ne moe da izvri taj
propis, onda se na njega ta dunost ni ne odnosi. Ovo se
odnosi i na trudnicu i na dojilju ukoliko se ustanovi da to
smeta njenom ili zdravliu djeteta (Ukoliko ne poste duni su
nekada napostiti a nekada fidju-iskup dati).
5. Znanje: Ako bi, recimo, neko primio islam i ivio u
neislamskoj sredini, a da ga pri tom niko nije obavijestio o
ovoj obavezi, s te osobe ta obaveza spada. (Vidi o tome: E

Autor: Mr. efik Kurdi, Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ

U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA, Izdava: Islamska pedagoka
akademija Zenica, 2002. god.

91

urunbulali, Meraki-l-felah, str. 577-578 i Ahmed et-Tahtavi,

Haijetu-t-Tahtavi 'ala Meraki-l-felah, 2/292.)
Ko nije duan postiti?
Postiti nisu dune sljedee kategorije ljudi:
1. Nemusliman. On ak nije duan napostiti dane provedene u
nevjerstvu. Njegova obaveza je postiti od dana prelaska na
islam.
2. Dijete sve dok ne postane erijatski punoljetno. Jedino se
preporuuje navikavanje na post od malih nogu, kako djetetu
kada postane punoljetno, to ne bi priinjavalo tekou.
3. Neuraunljiva osoba. To isto vai i za senilnu osobu.
4. Stara osoba koja nije u stanju podnijeti post. Ona je,
meutim, duna dati fidju/iskup, tj. za svaki dan nahraniti po
jednog siromaha.
5. Bolesna osoba. Bolesnik e nadokanditi post nakon
ozdravljenja. Ukoliko je bolest stalna ili neizljeiva, onda e
podijeliti fidju.
6. Trudnica i dojilja. One e napostiti proputene dane im se za
to ukae prilika.
7. ena koja ima hajz/mjeseni ciklus ili nifas/stanje poslije
poroda. One e, takoer, napostiti proputene dane im
stignu.
8. Putnik. On e napostiti dan za dan kada se vrati kui.
9. Radnici u izuzetno tekim uvjetima. Ovdje se misli na
radnike koji rade toliko teke fizike poslove, koji im,
ukoliko poste, mogu nanijeti veliku tetu. Oni e napostiti dan
za dan ukoliko im se za to ukae prilika. U protivnom e dati
iskup-fidju.
10. Zatvorenici. Ovdje se misli na zatvorenike koji rade teke
poslove. Ako se, pak, radi o doivotnoj robiji, na kojoj se
rade vrlo teki poslovi, podijelie se fidja.
11. Osoba koja je prisiljena da se omrsi. To se misli na osobu
92

koja spaava nekoga iz poara, davljenja u vodi i slino. Ako

je neophodno da se omrsi, ona e to uiniti i taj dan, kasnije,
napostiti. (Vidi: Multeku-l-ebhur, 1/202-204; El-Ihtijar,
1/163-164; dr. . Rami, cit. izvor, str. 19-20 i mr. M.
tulanovi, cit. izvor, str. 14-15.)
ta kvari post?
Brojne su radnje koje kvare post. One se dijele na dvije
kategorije:
1. Radnje koje kvare post i za njih je dovoljno napostiti samo
dan za dan.
2. Radnje koje kvare post, za koje nije dovoljno napostiti samo
dan za dan, ve je obavezan i keffaret/kazna. Keffaret je
kazna koja podrazumijeva oslobaanje roba. Ako za to ovjek
nema uvjeta, onda e uzastopno postiti 60 dana, uz obavezno
napatanje onog dana koji je propustio. Meutim, ako to ne
moe ispuniti, tek e, onda, nahraniti 60 siromaha.
1. Radnje koje kvare post i za koje je dovoljno samo
napostiti dan za dan
Ako osoba koja zaposti uini neku od sljedeih radnji, duna
je napostiti:
- ako neto pojede ili popije na prirodan nain od onoga to
inae posebno ne jede, svejedno da li to jelo ili pie bilo
korisno organizmu ili, pak, tetno, kao npr.: so, brano,
pamuk, papir, zemlju i sl.
- ako mu se ubrizga hranjiva injekcija koja nadoknauje hranu,
jer se takve injekcije smatraju hranom i piem,
- ako bi ubrizagao u ui ulje, vodu i slino,
- ako bi mu u grkljan dospjela kia ili snijeg, ili voda dok
uzima abdest i on je proguta,
- ako pokvari post, pa makar ne svojom voljom, recimo da mu
93

natjera enu na spolno openje,

ako prekine post, plaei se za sebe ili za svoje zdravlje,
ako jede namjerno, nakon to je nenamjerno neto pojeo,
ako iz zaborava izvri polni akt sa svojom suprugom,
ako bi posta jeo, pio ili spolno opio mislei da je nastupilo
vrijeme iftara, ili da jo nije nastupila zora, pa se potom
pokae suprotno,
ako osvane kao putnik, a zatim odlui ostati u svom mjestu,
pa jede,
ako putuje, nakon to je osvanuo mukimom/ kod kue, pa
jede,
ako odlui prekinuti post, ne ruati i ne iftariti, pa, ipak,
nastavi postiti, pa makar nita ne pojeo ni popio,
ako se iftari mislei da je vrijeme iftara nastupilo a onda
ugleda da jo sunce nije zalo,
ako bi polucirao u toku posta,
ako bi pojeo neto u toku posta od hrane to mu je ostalo iza
zuba,
ako bi, u toku posta, namjerno povratio. (Uporedi: Eurunbulali, Meraki-l-felah, str. 616-623; Et-Tahtavi,
Haijetu-t-Tahtavi, 2/337-344; dr. ukri H. Rami, erijatski
propisi u vezi sa ramazanom i ramazanskim postom, Novi
horizonti, br. 4, decembar, 1999.god, str. 20 i mr. Muharem
tulanovi, Ramazanski post, str. 21-22.)
2. Radnje koje kvare post i za koje, uz napoavanje,
obavezno slijedi keffaret

Treba napomenuti da je stav hanefijskog mezheba da svako

namjerno kvarenje posta, bilo da se izvri spolnim aktom, jelom,
piem ili na drugi nain, povlai za sobom obavezno napoavanje,
uz kaznu keffareta. (O tome vidi: El-Merginani, El-Hidaje, 1/120122; El-Mevsili, El-Ihtijar, 1/169-171; El-Mejdani, El-Lubab, 1/15794

158; Es-Sagirdi, El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/368-370.)

ta ne kvari post?
-

Post nee pokvariti sljedei postupci:

Kupanje i rashlaivanje, samo treba voditi rauna da mu voda
ne ode u grlo i da je ne proguta.
Ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba etkicom ili
misvakom. Ebu Hanife upozorava da e posta koji izapire
usta i nos pokvariti post ako mu i nehotino voda ode niz
grlo. Zato treba biti obazriv prilikom kupanja, izapiranja usta
i nosa i pranja zuba.
Putanje krvi. Isto se odnosi i na davanje krvi za
laboratorijske analize i slino.
Primanje injekcije, bilo da se daje pod kou ili venu, jer ne
ulazi u unutranjost postaa na prirodan nain.
Vaenje zuba, s tim svto mora strogo voditi rauna da mu krv
ili neto drugo ne ode u grlo. Takoer, primanje injekcije
prilikom vaenja zuba nee pokvariti post, budui da
injekcija nije hranljiva i nije ula prirodnim nainom kako ide
hrana.
Poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni
odnos. U hanefijskoj pravnoj koli poljubac je mekruh samo
ako izazove strast, ali je, svakako, preporuljivo za vrijeme
posta kloniti se toga. Isto je i sa dodirivanjem ruke i
zagrljajem.
Podvlaenje surme i upotreba kapi za oi, ui i slino, pa ak
kada bi okus toga osjetio posta i u grlu, jer tim nainom ne
koristi prirodi nain uzimanja hrane.
Dunupluk. Naime, dozvoljeno je postau da zaposti dok je
dunub i da se okupa nakon pojave zore.
Ako eni prestane hajz i nifas, ona e zapostiti, pa makar se i
ne stigla okupati prije zore i to joj nee anulirati post.
95

Koritenje inhalatora, spreja za lake disanje oboljelim od

astme. (Provjeri: El-Hidaje, 1/120-121; Meraki-l-felah, str.
626628; El-Lubab, 1/156-157; Haijetu-t-Tahtavi, 2/349352;
Muhammed Mahmud es-Savvaf, Es-Sijamu fi-l-islam, str.
118-121; El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/371-373; dr.
ukri Rami, cit. izvor, str. 21 i mr. Muharem tulanovi, cit.
izvor, str. 19-20.)
etrdeset hadisa o ramazanu i postu

Veliki je broj hadisa koji tretiraju mjesec ramazan i post u

njemu. U ovom tekstu e biti prezentirani samo oni hadisi koji
doseu stepen sahiha ili hasana. Dakle, nee biti spomenuti hadisi
koji su, prema kriterijima hadiskih strunjaka, ocijenjeni kao
daif/slabi. To e uveliko doprinijeti naim itaocima da bez imalo
sumnje mogu citati i primjenjivati te hadise u svojoj svakodnevnici.
1. Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s,
da je rekao:
Ko posti ramazan, vjerujui i nadajui se nagradi, bie mu
oproteni grijesi (Misli se na male grijehe. Za velike grijehe potrebna
je tevba - pokajanje), koje je prethodno poinio! (Biljee Buhari i
Muslim)
2. Ebu Hurejre, r.a, takoer, prenosi od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s: Kada nastupi ramazan, otvore se dennetska, zatvore
dehennemska vrata a ejtani se poveu! (Biljee Buhari i Muslim)
Tumaei ovaj hadis Kadi Ijad napominje da se ovdje radi o
jednoj vrsti savjesnijeg odnosa vjernika spram svojih djela, pa u tom
mjesecu rade vie dobra, to automatski doprinosi smanjenju zla, a
uz smanjenje raznih zahtjeva pohota i strasti onemoguava se pristup
ejtanu i, na taj nain, oni izgledaju povezani!
3. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s, rekao: Allah e sedamdeset godina udaljiti Vatru od osobe
koja posti jedan dan na Allahovom putu! (Biljee Buhari i Muslim.
Slinu verziju biljee i Tirmizi, Taberani i Ebu Hazm el-Hanbeli)
96

4. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao:

Allah Uzvieni je rekao: Svako ovjekovo djelo pripada njemu,
izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagraujem!
(Biljee Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)
5. Ebu Hurejre, r.a, takoer, od Poslanika, s.a.v.s, prenosi:
Post je tit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne rijei
i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kae: ja
postim! (Biljee Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)
6. On, takoef, kae da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Tako
mi Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua, zadah iz usta postaa
kod Allaha je bolji od mirisa miska. (Biljee Buhari, Muslim, Ebu
Davud, Tirmizi i Nesai)
7. On prenosi od Poslanika, s.a.v.s, i sljedei hadis: Posta
ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim
Gospodarem! (Biljee Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i
Nesai)
8. On, takoer, prenosi i ovaj hadis: Svaki ovjekov posao se
viestruko nagrauje. Dobro djelo nagrauje se od deset do sedam
stotina puta, osim posta, jer je Allah Uzvieni rekao: On je Moj i ja
za njega nagraujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!
(Biljei Muslim. Slina verzija postoji i kod Buharije)
9. Sehl b. Sa'd, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s,
rekao: U Dennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev
postaa, niko drugi nee ui! Upitae se: Gdje su postai?l Oni e
ustati i niko drugi na njih, osim njih, nee ui! Kada oni na njih uu,
vrata e se zatvoriti i na njih niko vie nee ui. (Biljee Buhari,
Muslim, Tirmizi i Nesai)
10. Talha b. Ubejdullah, r.a, prenosi da je Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s, doao jedan beduin i, izmeu ostalog, ga upitao:
Obavijesti me o onome to mi je Allah uinio obaveznim od posta?!
On je odgovorio: Mjesec ramazan, osim ako ti jo neto hoe
dobrovoljno! (Biljei Buhari)
11. Huzejfe b. El-Jeman, r.a, prenosi da je uo Vjerovjesnika,
s.a.v.s, kako kae: Smutnja za ovjeka moe biti u njegovoj
97

porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i

dijeljenje zekjata! (Biljei Buhari)
12. Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Poslanika, s.a.v.s, da je
rekao: Zapostite kada vidite mlaak i prestanite postiti kada ga
vidite! Ako on bude zastrt oblakom, onda upotpunite a'ban
tridesetim danom! (Biljei Buhari)
13. Abdullah b. Omer, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s:
Ne postite dan ili dva prije ramazana, izuzev ko ve posti neki post,
neka ga onda i dovri! (Biljei Buhari) Ovdje se misli, kako tvrde
islamski uenjaci, da se ne posti dan-dva prije ramazana i tako
doekuje taj mjesec. Time se eli odvojiti nafila od farz-posta! (Vidi
o tome: Fethu-l-bari, 4/153)
14. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s,
da je rekao: Nemojte postiti kada nastupi druga polovina a'bana!
(Biljee Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih, Ebu Davud, sa
autentinim senedom i Ibn Hibban koji ga smatra vjerodostojnim)
Neki uenjaci smatraju da je to Poslanikova, s.a.v.s,
preporuka kako bi vjernik bio jai i spremnije doekao ramazan!
(Vidi: Fethu-l-bari, 4/153)
15. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a, prenosi od Poslanika,
s.a.v.s: U postu je suzbijanje strasti moga ummeta! (Biljee
Ahmed, Ibn Adijj i El-Begavi u djelu erhu-s-Sunne. Hadis je
autentian)
16. Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, rekao: Ko ima mogunost za brak, neka se eni, jer to bolje
djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zatiuje polni organ, a
onaj koji to nije u mogunosti, neka posti, jer je post jedna vrsta
zatite! (Biljei Buhari)
17. Sevban, r.a, prenosi od Poslanika islama, s.a.v.s, da je
rekao: Post mjeseca ramazana odgovara postu deset mjeseci, a post
est dana evvala, nakon njega, odgovara postu dva mjeseca, pa to
predstavlja post itavegodine! (Biljee Nesai, Ahmed i Ibn Hibban.
Slina predaja se nalazi i kod Ibn Made, Ibn Huzejme, Darimija,
Tahavija i Ibn Asakira. Hadis je ocijenjen kao sahih)
98

18. Ebu Ejjub, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, slian

hadis: Ko isposti ramazan zatim to poprati sa est dana evvala,
kao da je itavo vrijeme postio! (Biljee Muslim, Tirmizi, Ebu
Davud i Ibn Made)
19. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslaniik, s.a.v.s, rekao:
Ko se ne proe lanog govora i postupka po njemu, Allahu nije
potrebno da on ostavlja svoje jelo i pie! (Biljee Buhari, Tirmizi i
Ebu Davud)
20. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s,
rekao: Pet dnevnih namaza, duma do dume i ramazan do
ramazana, iskupljuju grijehe, ako se izmeu njih ne naine veliki
grijesi! (Biljei Muslim)
21. Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: Allahov Poslanik,
s.a.v.s, bio je najdareljiviji meu ljudima, a najdareljiviji je bio u
ramazanu, kada se Dibril sastajao s njim. Dibril se sastajao s njim
svaku no tokom ramazana kada je zajedno s njim uio Kur an.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi se s njim sastao, bio je dareljiviji
od vjetra koji donosi plodonosnu kiu! (Biljee Buhari i Muslim)
22. Enes b. Malik, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:
Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, beriet! (Biljee Buhari,
Muslim, Tirmizi i Nesai)
23. Od Amra b. El-Asa, na, prenosi se da je Muhammed,
s.a.v.s, rekao: Razlika izmeu naeg posta i posta idova i krana
je u ustajanju na sehur! (Biljee Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i
Nesai)
24. Od Sehl b. Sa'da, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, rekao: Ljudi e biti u dobru sve dok budu urili s iftarom!
(Biljee Buhari, Muslim, Tirmizi i Malik u Muvettau)
25. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
rekao: Allah Uzvieni je rekao: Moji najdrai robovi su oni koji
navie ure s iftarom! (Biljei Tirmizi i kae: Hadis je hasen i Ibn
Hibban i ocjenjuje ga kao sahih)
26. Od Selmana b. Amira Ed-Dabbija, r.a, prenosi se da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada se neko od vas iftari, neka se
99

iftari hurmama, a ako ih nema, neka se onda iftari vodom, jer je ona
ista! (Biljee Ebu Davud i Tirmizi i kau: Hadis je hasen-sahih i
Ibn Made, iji je sened sahih)
27. Enes b. Malik, r.a. kae: Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi se
iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi naao
sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi naao ni suhe hurme,
iftario bi se gutljajem vode! (Biljee Ebu Davud i Tirmizi iji je
sened ocijenjen kao dobar/hasen)
28. Od Ebu Hurejre, r.a, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s,
rekao: Kada od vas neko zaboravi pa neto pojede, ili se napije,
neka dovri svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio! (Bijee
Buhari, Muslim, Tirmizi i Ebu Davud)
29. Aia, r.a, kae: Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zaticala je
zora, a on je od odnosa sa svojim enama bio dunub, pa bi se tada
okupao i postio! (Biljee Buhari, Muslim, Ebu Davud i Malik)
30. Zejd b. Halid el-Duheni, r.a, prenosi od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko pripremi iftar postau, imae
nagradu kao i on, a da se postau njegovi sevapi uope ne umanje!
(Biljei Tirmizi i kae: Hadis je hasen-sahih; Ibn Made, Ahmed, iji
je sened autentian i Ibn Hibban, koji ga smatra autentinim)
31. Enes b. Malik, na, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s,
doao kod Sa'da b. Ubade, r.a, koji mu je iznio hljeba i maslinovog
ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s, jeo i nakon toga, prouio dovu:
Neka se kod vas iftare postai, neka vau hranu jedu poboni i neka
za vas istigfar ine meleki! (Biljei Ebu Davud s autentinim
lancem prenosilaca. Takoer, biljei i Ibn Hibban od Abdullaha b.
Zubejra, r.a, i smatra ga autentinim)
32. Od Aie, r.a, prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s, rekao:
Ko je umro, a ostao je duan post, napostie za njega njegova
najblia rodbina. (Biljei Buhari)
33. Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s, je doao jedan ovjek i rekao: Allahov Poslanie, majka mi je
umrla a ostala je duna mjesec dana posta. Hou li ja to za nju
nadoknaditi?! Da - rekao je on - jer najpree je da se izvri dug
100

prema Allahu! (Biljei Buhari)

34. Od njega se, takoer, prenosi da je jedna ena dola
Vjerovjesniku, s.a.v.s, i spomenula mu da je njena sestra ostala duna
postiti mjesec dana, budui da je, plovei morem, umrla i nije to
izvrila. Poslanik, s.a.v.s, joj je rekao: Posti za svoju sestru!
(Biljee Ahmed i Tajalisi u Musnedu. Hadis je ocijenjen kao sahih.
Postoje sline verzije i kod Buharije i to muallek-predaja, zatim kod
Muslima, Nesaije i Tirmizije)
35. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s,
rekao: Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujui i nadajui se
nagradi, bie mu oproteni prethodni grijesi! (Biljee Buhari i
Muslim, misli se na male grijehe)
36. Od Aie, r.a, se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
preporuio: Traite Lejletu-l-kadr u neparnim noima posljednjih
deset dana ramazana! (Biljee Buhari i Muslim)
37. Aia, r.a, kae: Pitala sam Poslanika, s.a.v.s: Allahov
Poslanie, ta misli, kada bih znala u kojoj noi se nalazi Lejletu-lkadr, ta bih u njoj uila?! On je odgovorio: Ui: ALLAHUMME
INNEKE AFUVVUN, TUHIBBUL- AFVE, FA'FU ANNI / Allahu,
Ti si Onaj koji oprata, Ti voli pratanje, pa oprosti meni! (Biljei
Tirmizi i oejenjuje ga kao hasen-sahih)
38. Od Aie, r.a, prenosi se da je rekla: Kada bi nastupila
zadnja treina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, provodio bi no u
ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude to
bolji! (Biljee Buhari i Muslim)
39. Abdullah b. Omer, r.a, rekao je: Allahov Poslanik,
s.a.v.s, boravio je u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana! (Biljee
Buhari i Muslim)
40. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je neki beduin doao
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: Allahov Poslanie, uputi
me na djelo s kojim u, ako ga budem uradio, ui u u Dennet! On
mu odgovori: Da oboava Allaha, ne pripisujui mu druga, da
obavlja namaz, da daje zekjat i da posti ramazan. Beduin tada
ree: Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj zivot, ja na ovo nita dodati
101

neu. Kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: Kome

priinjava zadovoljstvo da gleda u jednog od stanovnika Denneta,
onda neka pogleda u ovoga! (Biljee Buhari i Muslim)

102

LEJLETU-L-KADR,
RAMAZANSKE NAFILE I
SAVJETI

103

VRIJEDNOST LEJLETUL-KADRA
(Dr. efik Kurdi)
Ovo je najvrednija i najodabranija no uope. To je no
kontakta Neba sa Zemljom. To je dogaaj kakav Zemlja nije
doivjela. Nita se ne moe porediti s ovom noi u smislu veliine,
znaaja i utjecaja na ivot ovjeanstva.
No Kadr znai No odreivanja i planiranja, a moe znaiti
i vrijednost i poloaj. Oba znaenja su u suglasju s velikim
kosmikim dogaajem koji e promijeniti svijet, njegove vrijednosti i
kriterije, tenje i aspiracije. To je velianstvena no koju je Allah
odabrao da bude poetak objavljivanja Kur'ana koji e svoje svjetlo
snano emanirati na ljudsku svijest i kompletan ovjekov ivot.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
rekao: Ko posti ramazan, vjerujui da mu je to dunost i raunajui
da e za to biti nagraen, bie mu oproteni ranije uinjeni grijesi, a
ko provede No kadersku u ibadetu, vjerujui da mu je to dunost i
nadajui se samo Allahovoj nagradi, bie mu oproteni grijesi koje je
ranije poinio!"1
Citirani hadis dovoljno govori o vrijednosti ove noi. Kada
ak ne bi bilo, kroz Kur'an i sunnet, drugih podsticaja na poveani
ibadet, dovoljan bi bio samo ovaj hadis. Zapravo, poveani ibadet u
ovoj noi trebalo bi da bude oivljavanje velianstvenih znaenja
koja u sebi sadri ova no. Islamski program u odgoju, kako

Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ U SVJETLU

HANEFIJSKOG MEZHEBA, Izdava: Islamska pedagoka akademija, Zenica,
2002. god.
1
Hadis biljee Buhari, Muslim, Ebu Davud, Nesai i Tirmizi (Ovdje se misli na
grijehe za koje nije potrebna tevba sa svojim uslovima).

104

primjeuje Sejjid Kutb, vee ibadet i vjeru u svijesti i on ibadet ini

mehanizmom za oivljavanje ovih istina, njihovo razjanjenje i
uvrenje u ivoj slici koja proima osjeanja ne zadravajui se
samo u okvirima miljenja.2
Kur'an o Noi Kadr
Kur'an na dva mjesta konkretno spominje ovu no, dajui joj
dva imena:
Lejletun mubareketun/Blagoslovljena no i Lejletu-lKadr/Vrijedna no. U poglavlju Ed-Duhan Allah Uzvieni kae: Mi
smo Knjigu poeli da objavljujemo u blagoslovljenoj noi!3
Poglavlje El-Kadr je i dobilo ime po ovoj velianstvenoj
noi: Mi smo ga objavili u Noi kadr. A ta ti zna ta je No
kadr?! No kadr bolja je od hiljadu mjeseci. Meleki i Dibril, s
dozovolom Gospodara svoga, sputaju se u njoj zbog odluke svake.
Spas je u njoj sve dok zora ne svane.4
U poglavlju El-Bekare Allah Plemeniti spominje da je Kur'an
objavljen u blagoslovljenom mjesecu ramazanu: U mjesecu
ramazanu poelo je objavljivanje Kur ana, koji je putokaz ljudima i
jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.5 Dakle,
ovdje se, implicite, spominje da je ova no u ramazanu.
Zato je ova no dobila ovakav naziv?
Mudahid kae da je ova no dobila ovaj naziv zato to je No
odluke.6 Drugi kau da je nazvana zbog toga to Allah u toi noi
Vidi o tome ire: Sejjid Kutb, U okrilju Kur'ana, 30/265266.
Ed-Duhan, 3.
4
El-Kadr, 1-5.
5
El-Bekara, 185.
6
Vidi o tome: Ez-Zeddad, Me'ani-l-Kur'ani ve e'arabuhu, 5/347; Ebu Hajjan,
Tefsir El-Bahru-l-muhit, 8/492; El-Kutubi, El-Dami'u li ahkami-l-Kur'an, 20/131
i Es-Sujuti, Ed-Durru-l-mensur, fi-t-tefsiri-l-me'sur, 6/628,
2
3

105

odreuje ivot, smrt, nafaku i ostalo za itavu sljedeu godinu.7 Neki

kau da je nazvana tako zbog njene vrijednosti i dostojanstva.8 Brojni
autori navode da je nazvana tako zato to se u pokornosti u njoj
zadobijaju velike poasti i vrijedne nagrade.9 El-Halil kae da je
nazvana tako zbog velikog prisustva meleka na Zemlji tokom te
noi!"
Odreivanje Noi kaderske
Islamski uenjaci imaju, u pogledu odreivanja Noi
kaderske, vie od 40 miljenja!10 Neki kau da je bila samo u
vremenu Poslanika islama, Muhammeda, s.a.v.s, a zatim da je
dignuta. Meutim, veina ashaba i islamskih uenjaka smatra da je
ona aktuelna sve do Sudnjeg dana. To se, eksplicite, vidi iz predaje u
kojoj je Ebu Hurejre, r.a. bio upitan o tome da li je ova no dignuta
ili ne, pa je odgovorio da je ova no prisutna u svakom ramazanu!11
Dakle, niko ne sumnja da je ova no u ramazanu. Jedina nedoumica
je: koja je to no ramazana? Izuzetak su Abdullah b. Mes'ud, r.a. Ebu
Hanife i jo neki koji smatraju da je to jedna od noi u toku godine,
ne elei je preciznije odrediti kako bi ljudi tokom itave godine bili
angairani u ibadetu!12
Ebu Rezin el-'Ukajli tvrdi da je to prva no ramazana.13 Ibn
Uporedi: Tefsiru-l-Begavi, 4/509; Ibn Hader, Fethu-lbari, 4/301; E-evkani,
Fethu-l-kadir, 5/471 i El-Kinnudi el-Buhari, Fethu-l-bejan, fi mekasidi-l-Kur'an,
15/321.
8
Vidi: Tefsir Ibn Atijje, 15/520-52 1; El-Kurtubi, cit. djelo, 20/130 i E-evkani,
cit. djelo, 5/472.
9
Vidi: Ebu Hajjan, cit. djelo, 8/492; El-Kurtubi, cit. djelo, 20/131 i E-evkani, cit.
djelo, 5/472.
10
Tefsiru-l-Kurtubi, 20/131; Ibn Hader, cit. izvor, 4/301 i El-Kinnudi, cit. djelo,
15/322.
11
Vidi: E-evkani, cit. djelo, 5/472.
12
Tefsiru-l-Begavi, 4/509 i Fethu-l-bari, 4/309.
13
Vidi: E.M., Najvrednija i najodabranija no, Novi horizonti, god. 1, br. 4,
decembar 1999., str. 32.
7

106

Mulekkin smatra da bi to mogla biti 15. no,14 a Hasan el-Basri dri

da je to 17. no.15 Neki misle da je to 18. odnosno, 19. no.16 Ebu
Se'id El-Hudri, r.a, i Imam afija smatraju da je to 21, neki 23, a ima
onih koji misle da je to 24, 25, 26 i 29. no.17
Veina islamskih uenjaka preferira 27. no u odnosu na druge noi
zbog nekih Poslanikovih, s.a.v.s, predaja u kojima se precizira ba
ova no.18 S druge strane, neki islamski uenjaci navode da se u
poglavlju El-Kadr nalazi 30 rijei, a da je 27. rije HIJE/ona, te da i
to, donekle, ukazuje da se radi o 27. noi. Takoer, treba napomenuti
da se Lejletu-l-kadr u toj suri spominje tri puta, to pomnoeno sa
devet - koliko taj izraz ima harfova opet iznosi 27!19
Ubejj b. Ka'b, r.a, zakleo se da se radi o 27. noi. Meutim, veina
islamskih uenjaka to uzima openito i smatraju da se to odnosi samo
na odreenu godinu.20
Meutim, oito je, da je najispravnije ono to smatra veina,
tj. da je ova no u posljednjih deset dana ramazana, na temelju hadisa
Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Aia, r.a, u kojem je rekao:
Traite No kadersku u zadnjih deset dana ramazana!"21 U drugoj
predaji, takoer od Aie, r.a, Poslanik, s.a.v.s, veli: Traite No
kadersku u neparnim noima posljednjih deset dana ramazana!22
Najrairenije miljenje, i kod nas i u svijetu je da se radi o 27. noi
mubarek ramazana. Meutim, to nije sasvim sigurno. Postoji vie
argumenata da se ta no nalazi u posljednjih deset dana ovog
Uporedi: Fethu-l-bari, 4/310. ss Isti izvor, tom i stranica.
Tefsiru-l-Begavi, 4/510 i Fethu-l-bari, 4/310.
16
Fethu-l-bari, 4/310.
17
Vidi o tome: Fethu-l-bari, 4/311 i Putokazi islama, str. 123.
18
Muslim u Sahihu navodi predaju Ubejj b. Ka'ba, r.a, u kojoj Allahov Poslanik,
s.a.v.s, istie: To je 27. no!
19
Uporedi: Tefsir Ibn Kesir, str. 1515, Izdanje Visokog saudijskog komiteta za
pomo BiH, Sarajevo 2000. god. i E.M., navedeni lanak u Novim horizontima, str.
32.
20
Vidi: efik Kurdi, cit. djelo, str. 123.
21
Hadis biljee Buhari, Muslim i dr.
22
Hadis biljei Buhari i dr.
14
15

107

odabranog mjerseca, pa je otuda Allahov Poslanik, s.a.v.s, u

posljednjih deset dana ramazana pritegao svoju odjeu, sklonio
postelju, oivljavao noi ibadetom i podsticao svoju porodicu na
pojaani ibadet u tom periodu.23
Otuda je Poslanik islama, s.a.v.s, posljednjih deset dana
provodio u i'tikafu. To je inio sve do svoje smrti, a nakon njegove
smrti to je bila praksa njegovih asnih supruga.24
Postavlja se pitanje: ta je cilj nepreciznog odreivanja ove
noi u islamu? Krajnji cilj je, bez sumnje, poveano angairanje
tokom itavog mubarek-ramazana, a posebno posljednjih deset dana.
Fahruddin er-Razi u svom uvenom tefsiru veli da je skrivanje ove
noi plat ramazana, ustvari, oivljavanje svih ramazanskih noi, jer
- kako veli - onaj ko nije, doista, uvjeren da Lejletu-l-kadr nije
precizno utvrena, on e se truditi da bude u ibadetu i u drugim
ramazanskim noima, nadajui se da ba ta no bude - No kaderska!
Vrijednost ove noi
Allah Uzvieni samim pitanjem: A ta ti misli ta je No
kaderska?25 na najbolji nain je potvrdio njenu vrijednost, jer kada
Allah pone neki ajet sa ve ma edrake?/ta ti misli? on time skree
panju onome kome se obraa na neto to je posebno vano. Kao da
Allah ovim rijeima hoe iskazati, kako primjeuju neki komentatori
ovog poglavlja, da ljudski rod to ne moe shvatiti niti razumjeti i da
to jedino Allah zna!26
U sljedeem ajetu ovog poglavlja Allah, d., veli: No

Ovu predaju biljei Buhari. O tome ire: Ibn Hader, Fethu-l-bari, Poglavlje o
vrijednosti Noi kaderske, 4/316-317.
24
Ovu predaju biljei Buhari i brojni drugi autori hadiskih zbirki. O iroj
elaboraciji i'tikafa vidi: Fethu-l-bari, 4/318-335.
25
El-Kadr, 2
26
Pogledaj ta o tome kau: Ebu Hajjan, cit. izvor, 8/493; E-evkani, cit. izvor,
5/472 i El-Kinnudi, cit. djelo, 15/322.
23

108

kaderska je bolja od hiljadu mjeseci.27 Gotovo svi mufessiri

spominju Mudahidovu predaju u kojoj se veli da je Poslanik, s.a.v.s,
rekao kako se jedan pripadnik Benu Israila borio na Allahovom putu
hiljadu mjeseci - a to je 83 godine i 4 mjeseca - pa su ashabi bili
fascinirani takvom izdrljivou, udei za takvom nagradom, pa je
Allah objavio ovaj ajet, proklamirajui da je angairanost u toi noi
bolja od hiljadu mjeseci u kojoj nema te noi!28
Sujuti spominje da Mudahid, tumaei ovaj ajet, kae da je
ova no vrednija od 1.000 mjeseci rada, djelovanja, posta i kijama u
kojima nema te noi!29 Slino miljenje iznose i El-Fera' i EzZeddad.30
Zamaheri u Keafu, komentirajui ovaj ajet, kae da je razlog
tolikog velianja ove noi rezultat onoga to se u njoj nalazi od
vjerskih dobiti.31
Postoji, takoer, i verzija u kojoj se kae da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, smatrao da je iivotni vijek njegovog ummeta kratak, pa se
bojao da oni nee dostii djela prethodnih generacija, pa mu je, onda,
Plemeniti Allah dao Lejletu-l-kadr i uinio je boljom od 1.000
mjeseci koju su imale prethodne generacije!32
Neki kau da se pod rijeima hiljadu mjeseci eli iskazati
cjelokupno vrijeme, jer, kada Arapi upotrijebe termin hiljadu onda se
misli na neto veliko!33
Vrijednost ove noi je apsolutno nemjerljiva i neprocjenjiva.
Naime, bolja od hiljadu mjeseci ne znai - kako smatra Sejjid Kutb 27

El-Kadr, 3
Vidi o tome: Tefsir Ebu Hajjana, 8/492; Tefsiru-l-Begavi, 4/512; Tefsiru-lKurtubi, 20/131; Es-Sujuti, cit. izvor, 6/629; E-evkani, nav. djelo, 5/472 i ElKinnudi, cit. djelo, 15/322.
29
Es-Sujuti, cit. izvor, 6/629.
30
Uporedi: Fethu-l-kadir, 5/472.
31
Putokazi islama, str. 122.
32
Vidi ovu verziju: Tefsir Ibn Atijje, 15/519; Tefsiru-lKurtubi, 20/132; Fethu-lbari, 4/309; Es-Sujuti, cit. djelo, 6/629; Fethu-l-kadir, 5/472 i El-Kinnudi, cit.
izvor, 15/323.
33
Vidi: Fethu-l-kadir, 5/472.
28

109

ogranienje i precizno odreenje vrijednosti te noi, ve upuuje

samo na mnotvo i ogromnu vrijednost!34
Znaaj i vrijednost ove noi doarava Gospodar svemira i
svega stvorenog u nastavku ovog poglavlja: Meleki i Dibril, s
dozvolom Gospodara svoga, sputaju se u njoj zbog odluke svake,
spas je u njoj sve dok zora ne svane.35 Naime, zbog
blagoslovljenosti te noi u njoj se meleki sputaju na Zemlju vie
nego uobiajeno. Inae, meleki se u veem broju sputaju - kako
primjeuje Ibn Kesir - kada se sputa blagoslov i milost.36 Veina
komentatora termin Er-Ruh oznaava kao sinonim za Dibrila.37
Neki pod tim podrazumijevaju vrstu najodabranijih i najasnijih
meleka.38 Neki, opet, kau da je Er-Ruh vojska, ali ne od meleka!39
Zanimljivo je i miljenje onih koji smatraju da taj termin oznaava,
ustvari, milost!40
Rijei: Sputaju se u njoj zbog odluke svake, znae, kako
shvataju mufessiri, zbog svake stvari koju je Allah odredio te godine.
El-Kelbi tvrdi da se meleki sputaju i selame svakog ovjeka u toj
noi!41
U posljednjem ajetu ovog poglavlja: Spas je u njoj sve dok
zora ne svane, misli se na sigurnost od ejtana i njegovog
zavoenja.42 Mudahid kae da je to spasonosna no u kojoj ejtan
ne posjeduje mogunost loeg djelovanja i uznemiravanja vjernika43
S. Kutb, U okrilju Kur'ana, 30/264. 60 El-Kadr, 4-5.
Tefsir Ibn Kesir, str. 1515.
36
Vidi: Tefsiru-l-Begavi, 4/512; Ez-Zeddad, cit. djelo, 5/348 i Fethu-l-kadir,
5/472.
37
Kurtubi navodi da su oni uvari ostalih meleka, koje ostali meleki ne vide, kao
to ni mi ne vidimo meleke. (Vidi:Tefsiru-l-Kurtubi, 20/133.)
38
Vidi: Fethu-l-kadir, 5/472.
39
Uporedi: Isti izvor, tom i stranu. "6 Uporedi: Fethu-l-kadir, 5/472.
40
Uporedi: Fethu-l-kadir, 5/472.
41
Vidi: Ez-Zeddad, cit. djelo, 5/348; Tefsiru-l-Begavi, 4/512; Tefsiru-l-Kurtubi,
20/134 i Es-Sujuti, cit. izvor, 6/630.
42
Tefsir Ibn Kesir, str. 1515.
43
Vidi: Ez-Zeddad, cit. djelo, 5/348; Tefsiru-l-Begavi, 4/512; Tefsiru-l-Kurtubi,
34
35

110

E-a'bi veli: To je upuivanje selama od strane meleka na vjernike

u damijama, od zalaska sunca sve do raanja zore, koji prolazei
pored svakog vjernika, kau: Vjernie, neka je selam na tebe!"44
Neki, pak, tvrde da u toj noi meleki upuuju jedni drugima
selame!45 Ata' misli da se pod tim misli na selam koji je upuen
evlijama i onima koji su u stvarnoj pokornosti Milostivom Allahu!46
Kako najbolje iskoristiti tu no!?
Obzirom da se ta no pojavljuje samo jedanput godinje, da je
vrednija od hiljadu mjeseci u kojima nema te noi i da prua
jedinstvenu priliku zadobijanja Allahovih blagodati, neophodno ju je
iskoristiti na najbolji mogui nain. Allahov Poslanik, s.a.v.s, kroz
svoje savjete jasno je napomenuo da bi tu no trebalo provesti u
ibadetu. Uz to je Allahov Poslanik, s.a.v.s, Aii, r.a, kada ga je pitala
ta da ui u toj noi, preporuio dovu, koju bismo i mi trebali nauiti
i uiti je to vie upravo tu no. Dova glasi: Allahumme inneke
Afuvvun, tuhibbu-l-a'fve, fafu anni!/Allahu, Ti si, dotsta, Onaj koji
prata, voli pratanje, pa oprostz meni!47
Budui da je u toj noi poelo sputanje Allahove Rijei,
uspostavljanje kodeksa ponavsanja ovjeka na Zemlji i
uspostavljanja Allahovih zakona po kojima se Njegova stvorenja
moraju ponaati, onda bi, barem u posljednjih deset dana ramazana
trebalo jae osjeati glas Kur'ana, vie ga uiti, o njemu razmiljati i
pokuati u svoju svijest ubrizgati injenicu da se Kur'an nama
objavljuje.
I tek u uenju Kur ana i iznalaenju najsvrsishodnijih metoda
da kuransko uenje ubrizgamo u svakodnevni ivot osjetiemo
20/134 i Es-Sujuti, cit. izvor, 6/630.
44
Provjeri: Tefsiru-l-Begavi, 4/512; Tefsiru-l-Kurtubi, 20/134 i Es-Sujuti, nav.
izvor, 6/630.
45
Vidi: El-Kinnudi, cit. djelo, 15/324 i Fethu-l-kadir, 5/472.
46
Tefsiru-l-Begavi, 4/512, EI-Kinnudi, nav. izvor, 15/324 i Fethu-l-kadir, 5/472.
47
Hadis biljee Tirmizi, Nesai, Ibn Made, Ahmed i drugi.

111

puninu, vrijednost i pravi smisao ove noi, i, konano, shvatiti da se

Kur'an i nama objavljuje.

112

RAMAZANSKE NAFILE
(ejh h. hafiz Mustafa ef. Muji)
Kada doe prva vee ramazani-erifa tada se otvore
dennetske kapije, a zatvore dehennemske, a ejtani se poveu da bi
lake i komotnije mu'mini i mu'minke mogli postiti mjesec ramazan.
U ramazani-erifu svako dobro djelo vrijednije je nego u
obinim danima hiljadu puta vie. Svaku veer u vrijeme iftara u
ramazanu Allah d. . oprosti na hiljadu grijeha od Svojih robova do
lejletu-1-kadra, a u lejleti-l-kadru vie oprosti Svojih robova vie
nego preko cijelog ramazana do uoi bajrama, a uoi bajrama vie
oprosti Svojih robova nego preko cijelog ramazana. Zato svaki
musliman i muslimanka koji sa svega srca isposti ramadani-erif i
izvri sve druge obaveze prema Allahu i Alejhisselamu i uva da ne
bi pokvario taj svoj post govorom runim ili djelom ili loim
vladanjem, on e sa takim postom ostati ist od grijeha kao od majke
roen.
Koji god musliman i muslimanka sa velikim potovanjem i
veseljem doeka ramazani-erif i prvu vee ramadana klanja dva
rekata nafile namaza u poast dolaska ramazani-erifa i bude uio na
oba rekata suru Inna fetahna iza Fatihe i iza namaza prouio deset
puta Inna enzelnahu i deset salavata Allah e ga sauvati od svih
belaja i nesrea za cijelu godinu dana.
Prvi dan ramadana klanjati etiri rekata i uiti iza Fatihe
petnaest puta ajetu-l-kursijju na svakom rekatu, a iza toga treba
prouiti ajetu-l-kursijju jedanput, kao i tesbih i dovu i zamoliti Allaha
d.. da mu uslia i primi njegov ibadet i da mu oprosti grijehe. Treba
i prvi dan prouiti suru Inna fetahna leke do na kraj, a tako i uoi

Izvadak iz knjige: KITAB, Izdava: Libris, Sarajevo, 2004. god.

113

ramadana, pa e ga Allah sauvati za cijelu godinu dana.

Desetu veer ramadana klanjati dva rekata oko polovice noi i
uiti na svakom rekatu iza Fatihe Ajetu-l-kursijju sedam puta i pet
puta suru Kul huvallahu i po pet puta Mu'avvezetejni (to su sureta
Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi-n-nas). Poslije namaza
sedam puta Ajetu-l-kursijju i sedam salavata prouiti.
Deseti dan Ramazana klanjati etiri rekata i uiti iza Fatihe;
Kul ja ejjuhe-l-kafirun i suru Ihlas po deset puta.
Dvadesetu vee ramazana klanjati dva rekata, prouiti na
svakom rakatu Jasin suru, poslije dove prouiti deset puta Ajetu-lkursijju i tri puta salavat.
Dvadeseti dan Ramadana dva rekata klanjati i uiti na svakom
rekatu poslije Fatihe Ajetu-l-kursijju, Kul ja ejjuhe-l-kafirun, suru
Ihlas - sve po jedanput. Poslije namaza Ihlas suru prouiti deset puta
i salavat deset puta.
U Lejle-i-kadru klanjati najmanje dva rekata, pa do stotine i
vie. Uiti na svakom rekatu po sedam puta Ihlas suru. Poslije
namaza prouiti sedamdeset puta Estagfirullah ve etubu ilejhi. Ko
klanja dva rekata na ovaj nain u Lejle-i-kadru skrueno i ponizno i
plano, i proui poslije namaza sedamdeset puta Istigfar prije e mu
se oprostiti grijesi nego se on digne s mjesta. Allah e mu oprostiti
grijehe, njemu, njegovim roditeljima, i Allah e mu poslati meleke u
Dennetu gdje e mu zasaditi dennetsku mivu, dennetske saraje i
dennetske rijeke i prije e vidjeti mjesto u dennetu nego to u njega
unie.
U Lejle-i-kadru ima posebna dova koja se ui, a to je:
BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM ALLAHUMME
INNEKE AFUVVUN TUHIBBU-L-AFVE FA'FU ANN.
Ja Rabbi, zaista si Ti koji oprata, voli opratanje, pa
oprosti nam nae grijehe.
Lejle-i-kadr je prijepisna no kada meleki po Allahovu emeru
prepisuju iz Levhi Mahfuza za buduu godinu ta e se sve dogoditi
za godinu dana, ko e se u toj godini roditi, ko e umrijeti, koliko e
u toj godini pasti kapi kie, snijega, leda, vjetra, koliko e biljki iz
114

zemlje nii. Tu se veer izree svakom osuda ko je dennetlija, a ko

je dehennemlija. Ti se defteri dadnu etvorici meleka koji su carevi
meleka. Ko je dennetlija, a ko je dehennemlija - ti se defteri dadnu
hazreti Debrailu. Koliko e iz zemlje biljki nii - ti se defteri dadnu
Mikailu a.s. A koliko e pasti kapi kie i snijega i vjetra - ti se defteri
dadnu Israfilu a.s. A ko e se u ovoj godini roditi i umrijeti - ti se
defteri dadnu Azrailu a.s. Ovi meleki po ovom rasporedu vre te
zapovijedi i meleke rasporeuju gdje treba.
To je no najbolja za ibadet u godini dana. Ona ima posebna
svoja obiljeja. Ona je tiha, mirna, bez vjetra jaka i bez kakve holuje
i vidnija je od ostalih noi. Te noi ne padaju zvijezde. Te noi Allah
oprosti i oslobodi na milione svojih robova od dehennemske vatre.
U Lejle-i-kadru najmanje treba klanjati dva rekata, a najvie
hiljadu. Moe se uiti na svakom rekatu suru Inna enzelnahu
jedanput i tri puta Kul huvallahu i na svako dva rekata predavati
selam.
Tridesetu veer ramazana dvanaest rekata klanjati i uiti iza
Fatihe na svakom rekatu deset Ajetu-l-kursijja, deset puta Inna
enzelnahu i dvadeset puta suru Kul huvallahu. Poslije selama
dvadeset i pet salavata prouiti koje hoe.
Prvu veer evvala uoi bajrama etrdeset rekata klanjati, na
svakom iza Fatihe uiti Ihlas suru deset puta. Kad se pregne na ruk
prouiti tri puta Subhane Rabbije-l-'azim, a zatim Subhanallahi ve-lhamdu lillahi do na kraj deset puta. Kada se zavri taj namaz hiljadu
puta prouiti Estagfirullah, a zatim pasti na seddu i prouiti Ja
Allahu ja Rahmane-d-dunja ve Rahime-l-ahireti ja Hajju ja
Kajjumu ja Ze-l-delali ve-l-ikram, igfir li zunubi ve tekabbel savmi
ve salati, zatim moli Allaha to eli.
Prvi dan bajrama klanjati etiri rekata poslije bajram namaza.
Uiti na svakom rekatu: na prvom rekatu iza Fatihe Sebbihisme, na
drugom Ve--emsi, na treem Ve-d-duha, na etvrtom Ihlas sedam
puta. Poslije namaza sedamdeset salavata.

115

KRATKI RAMAZANSKI SAVJETI

1. Pouri s tevbom, jer je ona klju uspjeha na ahiretu, a njeni
uvjeti su: da se odmah prekine sa injenjem grijeha, da se
donese vrsta odluka da se vie nee initi i da se u srcu
iskreno kajemo za uinjeni grijeh.
2. Okiti se saburom i budi strpljiv nadajui se nagradi
Uzvienog Allaha i sauvaj svoj jezik, pogled i sluh od
harama.
3. Pored fard-namaza obavaljaj nafile, a posebno noni namaz i
budi u njemu skruen i razmiljaj o znaenjima kur'anskih
ajeta koje bude uio.
4. Redovno obavljaj namaze u dematu.
5. Navikavaj svoju malu djecu na post, a sa odraslima tokom
ramazana zajedno itaj prevod Kurana, islamske knjige i
lanke iz islamske tampe, i razgovaraj o proitanom.
6. Napravite ibadetski ugoaj u svojim kuama i stanovima tako
to ete umjesto televizije sluati uenje Kurana, ilahija,
kasida, mevluda, vazova i sl.
7. Nastoj prisustvovati uenju mukabele u damiji, pratei ili
sluajui uenje.
8. Porani u damiju kako bi zasluio nagradu za klanjanje u
prvom saffu i kako bi stigao obaviti namaz od poetnog
tekbira.
9. Vodi rauna o klanjanju svih pritvrenih sunneta.
10. Budi redovan na teravih-namazu i ne proputaj vitr-namaz.
11. Nastoj da priredi iftar postau.
12. Ako si u prilici, svakodnevno dijeli sadaku siromanima.
13. Posjeti bolesnika, zijareti rodbinu i isprati denazu jer je sve
116

to sunnet i donosi veliku nagradu.

14. Proui najmanje jedan duz Kur'ana dnevno i razmiljaj o
njegovim znaenjima itajui prijevod i komentar.
15. Ne zaboravi prouiti jutarnji i veernji zikr, a ini to i u toku
ostalih dijelova dana i noi.
16. Klanjaj duha-namaz.
17. Lijepo je da ponekad klanja dva rekata nakon uzimanja
abdesta.
18. Prisustvuj prigodnim vazovima, dersovima i predavanjima iz
raznih oblasti islama.
19. Svaki dan naui napamet nekoliko ajeta Kur'ani-kerima.
20. Svaki dan naui bar po jedan hadis Allahovog Poslanika,
s.a.v.s.
21. Proitaj krae djelo iz oblasti akaida, sire, fikha...
22. Ne zaboravi svoju obavezu da uputi nekoga na dobro i da
odvrati od zla.
23. Budi maksimalno plemenit, portvovan i irokogrudan u
ovom mjesecu.
24. Ako si u stanju, obavi umru u ramazanu, jer ona je ravna
haddu.
25. Upuuj dovu neposredno prije iftara.
26. Izmiri zavaene, bez odlaganja.
27. Ne zaboravi, u dovama, moliti za brau muslimane ma gdje
oni bili, a posebno one koji su u tekoj situaciji: u Palestini,
Iraku, Kamiru, eeniji i dr.
28. Pouri da se iftari, a ostavi sehur do pred zoru.
29. ini dobroinsnvo roditeljima dok su ivi i nakon njihove
smrti (uei dovu za njih, dijelei sadaku za njih, obavljajui
hadd, izvravajui njihovu oporuku, posjeujui njihove
prijatelje i dr.)
30. Ukoliko si duan savjesno obraunaj svoju imovinu na koju si
duan dati zekat i podijeli propisani dio, jer se nagrada za
uinjeno dobro djelo ili farz obavljen u ramazanu
umnogostuuje.
117

31. Nemoj zaboraviti u posljednjoj treini mjeseca ramazana ili u

danima pred bajram podijeliti sadekatul-fitr za sebe i lanove
svoje porodice.
32. Nastoj biti u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana.
33. Budi aktivan i konstruktivan lan svoga demata. Svojim
radom ili materijalnim prilogom nastoj da podri svaku
akciju koja se vodi u tvome dematu ili damiji.
34. Ne dozvoli da u danima Bajrama posrene i podlegne
ejtanovom zavoenju, pa bude od onih koji bajram
doekuju i slave sa haramom.
35. Posti est dana mjeseca evvala nakon Bajrama.
Neke greke i prijestupi koji se ine u ramazanu
1. Pretjerano spavanje danju i proputanje nekih namaza.
2. Veernja sijela i provoenje vremena uz televizor pratei
serije, filmove i druge neprimjerene i beskorisne sadraje.
3. Prejedanje za iftarskom sofrom i punjenje stomaka
prekomjernim kolinama hrane i pia.
4. Konzumiranje crvenog i bijelog luka prilikom iftara, a zatim
odlazak u damije, jer poznato je da neugodan zadah
uznemirava meleke i klanjae.
5. Naputanje damije nakon klanjanja osam rekata, a pohvalno
je ostati sve dok imam u potpunosti ne zavri s klanjanjem
teravih-namaza.
6. La, ogovaranje
7. Svaa i prepirka
8. Psovka i bestidan govor
9. Neustajanie na sehur u kojem je bereket.
10. Nedovoljno uenje Kur'ana i razmiljanje o njegovim
znaenjima.

118

HUTBE

119

POSLANIKOVA HUTBA O VANOSTI I ZNAAJU

RAMAZANA
Zabiljeeno je da je Allahov Poslanik na posljednjoj dumi u
mjesecu a'banu, poslije zahvale Allahu, odrao sljedeu hutbu:
"O ljudi, doao vam je mjesec ramazan sa berietom, rahmetom i
magfiretom, mjesec koji je najberietniji od svih mjeseci, iji su dani
vaniji od svih drugih dana, ije su noi znaajnije od svih drugih
noi, iji su asovi bolji od svih drugih asova. To je mjesec u kome
ste pozvani Allahu u gostoprimstvo gdje ste odreeni za one kojima
e On poasti ukazati. Vae disanje u ovome mjesecu je tesbih, a
spavanje ibadet. Va posao koji obavljate u ovom mjesecu bie
Primljen kod Allaha, a dova usliena.
Traite od svoga Gospodara, iskrenim nijjetom i istim srcem
da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u uenju (itanju)
Knjige koju vam je objavio. Nesrean je samo onaj kome je u ovom
mjesecu uskraen Allahov oprost. Sjetite se dok ste gladni i edni,
gladi i ei Sudnjeg dana. Dijelite onima koji su siromani i
naputeni. Potujte starije i imajte milosti prema mlaima.
Odravajte rodbinske veze.
Oborite poglede od onoga to vjerniku nije doputeno gledati
i to je vjerniku zabranjeno sluati. Smilujte se prema siroadima
drugih i Allah de se smilovati prema vaim. Traite od svoga
Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu sa
dovom poslije svakog namaza. To je najbolje vrijeme za dovu u
kome Allah obasipa svoje robove milou i prima dovu koja mu bude
upuena.

IZBOR POSLANIKOVIH HUTBI, priredio dr. Jusuf Rami, Izdava: El-Kalem,

Sarajevo, 2001. god

120

O ljudi, vae due su ovisne o vaim djelima. Oslobodite ih

traenjem oprosta od grijeha. Vaa lea su natovarena tekim
teretom. Ublaite tu teinu to duom seddom. Znajte da se Allah
kune svojom veliinom da nee muiti one koji klanjaju i seddu
ine i da ih nee uplaiti dehennemskom vatrom na Dan kad de se
svi ljudi dii pred Gospodarem svjetova.
(Hutbu biljei irazi u djelu Kelimetu-r-Resuli (str.362),
hutba je zabiljeena i u asopisu Medelletu-r-Rabita, maj 1988.)

121

POSLANIKOVA HUTBA O OBAVEZNOSTI POSTA

Selman Farisi prenosi da je Allahov Poslanik posljednjeg
dana mjeseca a'bana prisutnima odrao sljedei govor:
"O ljudi, pribliio vam se veliki i blagoslovljeni mjesec,
mjesec u kojem se nalazi jedna no bolja od hiljadu drugih mjeseci,
mjesec iji je post Allah uinio obaveznim, a njegove none namaze
dobrovoljnim. Ko uini dobro djelo u ovome mjesecu jednak je sa
onim koji je obavio strogu dunost, farz, izvan ovoga mjeseca, a ko
obavi strogu dunost, farz, u ovome mjesecu u ravni je s onim koji je
obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu.
Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je
Dennet. Ramazan je mjesec dobroinstva, mjesec u kojem se
opskrba iskrenog vjernika uveava. Ko u njemu postaa iftari bie
mu oproteni grijesi, bie sauvan od vatre Dehennema i imae
nagradu jednaku nagradi postaa kojeg je pozvao na iftar bez
ikakvog umanjivanja postaeve nagrade."
"Allahov Poslanie, meu nama ima i onih koji to nisu u
mogunosti", rekoe ashabi.
Na to im Allahov Poslanik ree: "Allah e nagraditi svakog
od vas navedenom nagradom ko postaa iftari, makar i sa hurmom, s
aom malo razvodnjena mlijeka ili jednim gutljajem vode. To je
mjesec iji je poetak milost, sredina oprost, a kraj spas od vatre
Dehennema. Ko pomogne robu da se oslobodi u ovom mjesecu,
Allah e njemu oprostiti i bie spaen od Dehennema.
U ovom mjesecu nastojte da vam do punog izraaja dou ove
etiri osobine: dvije kojima ete zadovoljiti Uzvienog Allaha i druge

IZBOR POSLANIKOVIH HUTBI, priredio dr. Jusuf Rami, Izdava: El-Kalem,

Sarajevo, 2001. god

122

dvije koje su vama potrebne. Prve dvije kojima ete zadovoljiti

Allaha jesu: ehadet, izjava da je samo Allah Bog, i molba upuena
Allahu za oprost od grijeha. Druge dvije koje su vam neophodne
Jesu: Molba upuena Allahu da vas nagradi Dennetom i sauva od
Dehennema.
Ko u ovom mjesecu nahrani postaa, Allah e ga napojiti sa
moga izvora, poslije ega nee osjetiti ed sve dok ne ue u
Dennet." (Hutbu biljei Ibn Huzejma u djelu Sahihu Ibn Huzejma
(3/191); Bejheki, Ibn Hibban i drugi)

123

EHRU RAMAZAN
(hfz. Ismet Spahi)
(Hutba je odrana 15. aprila 1987. god.)
Cijenjeni demaate,
Dolazi nam, hvala Bogu, na najdrai musafir; najdrai jer
nam donosi najvie dobra, koja nam nijedan drugi musafir ne moe
donijeti. To je post u ehru-ramazanu! Vi ste o ramazanu, dugom i
strogom islamskom postu, mnogo uli i proitali. Vi ga i sami
postite. Ipak - da li znamo osnovne smislove i svrhe naeg posta? Ne,
jo uvijek to ne znamo! Da znamo bilo bi ne samo vie postaa nego
bi i oni koji poste bolje uvali i vie pazili na ovaj islamski art. Da
ga shvatimo i doivljavamo kako mu prilii, ramazan bi od nas inio
vre vjernike, on bi nas preporoavao i njegovi tragovi bi se
osjeali tokom itave godine, sve do idueg ramazana.
Danas du vam iznijeti osnovne smislove naeg posta;
odgovoriu vam zato je Allah propisao post u mjesecu ramazanu i
ta On eli da post bude nama za sva vremena.
Svrhu posta izrekao je Allah: O vjernici, propisan vain je
post kao to je bio propisan i onima koji su bili prije vas - da biste
mislili na Boga. (El-Bekare, 185.).
U Kur'anu u ovom ajetu nalazi se zavisna reenica leallekum
tettequn. Dosad se ova reenica prevodila: da biste bili bogobojazni,
ali se nama ini da ju je bolje prevesti: da biste mislili na Boga.
Neko moe - Kur'an o tome govori - klanjati namaz da bi se
istakao pred drugima ili zbog nekog drugog motiva, moe da ga

HUTBE, hfz. Ismet Spahi, Izdava: El-Kalem, Sarajevo, 2000. god.

124

obavi samo pro forme, tj. da ne bude duhovno prisutan u njemu;

neko moe otii na had radi trgovine i turizma, a ne u ime Boga, ali
niko ne moe postiti ramazan ni u ije ime osim u ime Boga. Zato je
Muhammed, a. s., rekao: "U postu nema pretvaranja (murailuka)".
Doista, kad musliman posti, on ini ibadet koji nije samo
javan, kao izvravanje drugih islamskih arta, ve je i tajni. Mogao bi
da prekine post koliko hoe puta na dan, ali on to ne ini. On misli na
Boga i posti samo u ime Njega. Pogledajte nae teake: rade na njivi,
oedne, pokraj njih teku bistre vode, all oni ih ne primjeuju. Puai,
iskljuivo jakom vjerskom voljom, s lahkoom odustaju od puenja,
a slubenici od kahve. Odgovorite mi: moe li ita drugo ljude tako
iskreno, vrsto i bezuvjetno odvratiti od strasti kao post?
Da li sad razumijete svrhu posta? Dakle, Allah trai od ljudi
da budu moralni iskljuivo u ime Njega, njihova Stvoritelja i
Uzdravatelja, kako bi ne samo na javi ve i u tajnosti mislili na
Njega, tj. djelovali u skladu sa njegovim propisima. Da li e ovjek
uiniti zinaluk ako ga drugi ljudi gledaju? Nee. A da li e to uiniti
u tajnosti?
Brao i sestre u islamu, mi smo Ummet koji Boga slua ne
samo na javi ve i u tajnosti. Mi nismo moralni samo kad smo
izloeni pogledu drugih ljudi ve i kad smo sami i kad bismo mogli
uiniti moralni prijestup a da nikad niko od ljudi ne vidi i ne sazna za
nj. A da bismo se uspeli do tog stepena da mislimo na Boga i u
tajnosti, On neka je samo Njemu hvala - propisao nam je post.
Islamski post ui ovjeka najiskrenijoj moralnosti. Razmislite: koliko vremena smo u ivotu sami, pa ete vidjeti da bi nas
to vodilo u moralnu anarhiju kad ne bismo mislili na Boga.
Da bih potkrijepio svrhu islamskog posta, naveu vam dva
prirnjera:
U jednoj zemlji konzumiranje alkohola, koje je uzelo toliko
maha da je ozbiljno ugrozilo zdravlje i prosperitet nacije, zabranjeno
je dravnim zakonima. Ispostavilo se, nakon godinu dana, da ljudi
nita manje nisu pili alkohol. ak su, poto legalno nisu mogli doi
do njega, konzumirali njegove surogate te se trovali i umirali.
125

Na drugom kraju svijeta opasna, do danas neizljeiva holest

AIDS, u nas nazvana SIDA, direktno je ugrozila dva miliona
stanovnika, a indirektno nekoliko puta vie. Drava je upotrijebila
sva sredstva da bi sprijeila katastrofu. Istakla je zastraujue
reklame na TV, radiju i prometnim mjestima i organizirala struna
predavanja o bolesti. Da li e se njeni stanovnici odrei
heteroseksualizma i homoseksualizma - to emo vidjeti, ali povijesno
iskustvo nam govori da e to biti u nedovoljnoj mjeri.
A sad u vam iznijeti jedan kur'anski primjer. Rije je o
Jusufu, a. s. Bio je mlad i nadnaravne ljepote. Vi znate kazivanje o
njemu iz 12. sure Kur'ana. Dospio je na dvor Aziza i tu ga je
pokuala navesti na blud Azizova ena, takoer lijepa i mlada.
I ona je bila poeljela njega, a i on bi bio nju poelio da od
Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako je bilo, da odvratimo
od njega izdajstvo i blud, jer je Jusuf uistinu bio Na rob iskreni.
(Jusuf, 24.).
Jusuf je mogao poiniti "fahiu", ogavno djelo, a da ne
odgovara pred dravnim zakonima. Bio je ponukan na to u tajnosti.
All vidjeli ste, on i u tom momentu misli na Boga i samo njegovo
iskreno vjerovanje odvratilo ga je od zla. Eto, to je primjer kako se i
u tajnosti slua Bog, primjer koji svaki musliman mora slijediti.
Pogotovo to vai za mlade ljude.
"Ko bude postio u ramazanu pa sam u sebi donosio odluku
da, nakon ramazana, nee biti neposluan Allahu, ui e u Dennet bez polaganja rauna. A ko bude postio u ramazanu pa mislio kako
e, kad ramazan proe, biti neposluan svome Gospodaru, njegov e
post hiti odbijen." (hadis)
"Pet stvari kvare postau post i kvare abdest, a to su: la,
gibet (ogovaranje), prenoenje tuih rijei, strastven (nedozvoljen)
pogled i lana zakletva". (hadis).
Brao i sestre u islamu, vi se nemojte zadovoljiti samo time
da se u ramazanske dane odreknete jela, pia, seksualnog uivanja
(za vrijeme dana dok traje post), ve se okanite navedenih runih
stvari. Uinite da u ramazanu poste ne samo va trbuh ve i va jezik
126

- tako to ete paziti da ne izgovorite nijednu nepristojnu rije, vae

oi - tako to bete paziti da ne gledate to je Allah zabranio, vae ui
- tako to ete paziti ta sluate, i posebno vaa srca. Sad u varn o
tom govoriti, jer to su one derede na koje ramazan eli da vas
uzdigne.
Naa srca - to znai: naa osjeanja i nae misli. Mi i njih
moramo nastojati oistiti od svega, to Bog, koji nas je stvorio i
obasuo darovima, ne voli. Da bisrno to postigli, inimo ono to, po
uzoru na Allahove poslanike, ine evlije, Allahovi prijatelji. Oni
smatraju da su pokvarili post ak i ako im nevaljala misao ili elja
padnu u srce. Tako oni poste i srcem. Oni ramazan iskoriste da
ejtana odbiju to dalje od sehe. U kratkoj suri En-Nas ejtan je
nazvan: El-Hannas, to znai: onaj koji iz busije napada i povlai se,
ponovo napada i povlai se. El-Hannas ubacuje rune rnisli i elje u
srca ljudi i tako ih zavodi ili nastoji zavesti u svakom trenutku. Da
bismo ga odbili, ima jedan sigurno uspjean lijek: to vie uenja
Kur'ana, to vie spominjanja Boga i razmiljanja o Njemu. Ramazan
nije uzalud mjesec Kur'ana, mjesec u kojem je zapoelo i zavreno
sputanje s visina (tenzil) asne Knjige.
U ajetu koji dolazi iza ajeta u kojem je propisan stoji da je
Kur'an El-Furkan, Rastavlja istine od zablude. Kur'an to doista jeste
i to znaju samo oni koji su posluni samo Bogu, koji su apsolutni
gospodari svojih strasti i koji su ejtana odbili od sebe. Samo oni
shvaaju veliinu hadisa kome se kae da Kur'an nadvisuje sve
ljudske knjige kao to Rabb, Stvoritelj i Uzrdavatelj svih svjetova,
nadvisuje ljude.
Osim nae radosti dok sluamo umove i razgremo dubine
mudrosti "sedam mora" Kur'ana, mi emo duhovno uivati u
iftarima, sehurima, teravih-namazu, u i'tikafu, u iekivanju noi
Kadr, a zatim u Ramazanskom bajramu kojim se obiljeava na
trijumf nad ejtanom. O svemu tome ste sluali ili ete jo uti u
ovim blagoslovljenim danima.
Ramazan je mjesec koji naui da ivotu priemo ozbiljno, da
ne budemo sigurni da emo uvijek imati dosta jela i pia, da se ne
127

oholimo, da se pripremimo za situacije u kojima bismo mogli

gladovati i posebno da mislimo na one koji nemaju, te da im
udjeljujemo. Poslanik, a.s., je dijelio sadaku tokom itave godine, a
uz ramazan je to inio jo vie. uven je onaj njegov hadis u kojem
stoji da nije musliman onaj ko zanoi sit a njegov komija gladan,
ak ako taj komija nije musliman.
Ja vam danas nisam govorio kako post djelotvorno utjee na
nae zdravlje. Poslanik je rekao: "Postite - biete zdravi." Islamski
post - to je "operacija bez noa", kako je napisao jedan na autor.
Zaista islamski post sprijeava ili lijei niz bolesti probavnih organa,
krvotoka, srca, nervnog sistema i dr. Ali to nikako nije osnovna svrha
posta, kako se to eli protumaiti. Na isti nain se kae da je namaz
propisan "radi gimnastike" i sl. To su povrna, a nekad i glupa
tumaenja. Islamski propisi oivljuju ovjekovu duu i tijelo
u isto vrijeme. ovjekov duh i tijelo u islamu nisu razdvojeni,
tj. ne posmatraju se izolirano ve komplementarno. Naalost, ljudi
ogranienog miljenja ak i vjeru tumae u horizontu ovosvjetskih i
materijalnih interesa.
Da bih sumirao ideje dananje hutbe, naveu vam nekoliko
predivnih hadisa:
"Ima postaa koji od posta imaju samo gladovanje i e."
Uzvieni Allah je rekao: Zaista, post je Moj i ja u za njega
nagraditi.
"Posta ima dva veselja: iftar, kad mrsi, i susret sa Allahom,
kad e On nagraivati za post."
"Kad bi moj ummet znao ta ramazan donosi, zaelio bi da
traje itavu godinu"
"Ko isposti ramazan iskreno i sa nadom da e biti nagraen za
to - bie mu oproteni svi proli grijesi."
"San postaev je ibadet (poslunost Bogu); Njegova utnja je
velianje Allaha, djela mu se udvostruuju, dove primaju, a grijesi
oprataju."
"Dennet jedva eka etvoricu: uaa Kur'ana, onog koji uva
jezik (od nepristojna govora), onog koji nahrani gladnog i postaa u
128

mjesecu ramazanu."
Boe na, pomozi da nas u ramazanu ne mimoiu blagodati
koje nam alje iz Svoje milosti! Mi smo Tebi odani - javno i u
tajnosti!

129

PRIPREME ZA MUBAREK RAMAZAN

(hfz. Ismet Spahi)
(Hutba je odrana u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu)
Draga brao i sestre!
Mi smo se ve pribliili mubarek ramazanu. Pripreme za
doek mubarek-dana moraju dobiti na svojoj jaini i intenzitetu. A
mubarek-ramazan vjernik s radou doekuje, ista srca. Zato u ovim
danima vjernie, esto ini tevbe-istigfar i obraaj se Allahu, d.., i
moli ga za oprost svojih grijeha!
Allah, d.., kako stoji u suri E-ura, je Onaj koji prima
pokajanje ili tevbe od svojih robova , i Onaj koji oprata njihove
grijehe i Onaj koji zna ta oni rade Allah je onaj koji se odaziva
vjernicima kad Ga pozove i to onima koji vjeruju i rade dobra djela i
takvim Allah svoju dobrotu uveava, a oni koji nijeu Allaha, ne
vjeruju Ga, koji Mu druga pripisuju On njima priprema estoku
kaznu. Da je Allah svoju nafaku u izobilju prosuo na svoje robove na
Zemlji oni bi se osilili, napravili bi nered na Zemlji, nego Allah
nafaku sputa na svakog svog roba onoliko koliko on moe podnijeti,
(koliko je njegova nosivost ili izdrljivost, koliko ga moe drati da se
ne osili). Allah doista svakog svog roba vidi i obavijeten je i zna
njegovu izdrljivost. (E-ura, 25-27)
Nekog moe nafaka pokvariti ako je prekomjerna, pa ga
jedino fukarluk moe popraviti, ali i obratno. Ima takvih robova koje
jedino izobilje moe popraviti. No Allah zna tano, poto On nikome

HUTBE, hfz. Ismet Spahi, Izdava: El-Kalem, Sarajevo, 2000. god.

130

zuluma ne ini, On svakom od nas daje onoliko koliko mu je

dovoljno da ostane u granicama ibadeta i pokornosti Allahu, d..
Poto su ovo posljednje pripreme za ramazan, vjernik mora
precizno izvriti obraun sa sobom i vidjeti ta je uradio, a ta je
propustio. Mora se sjetiti dana, veliki ljudi kau, kad nee moi
pomai svoju ruku, ni svoju nogu, nego e mu je drugi pomicati, bula
ili hoda na teneiru. Mora se toga sjetiti. Mora se sjetiti
odgovornosti pred Bogom za svoja djela i za svoje obaveze.
Donijeli velikom islamskom uenjaku, Hasanu Basriji jednu
au vode da se napije. Basra je inae topla, pa kad je prinio vodu
ustima onesvijestio se. Pritrali mu ljudi, pa kad su ga osvijestili,
upitali su ga ta mu bi, a on im ree da se sjetio ajeta iz sure El-A`raf
po kojemu e stanovnici Dehennema dozivati stanovnike
Denneta, pa kau: "Daj saspite na nas taj dio vode koji vi imate ili
druge dobrote koju vam je Allah, d.., dao!" A oni kau: "Allah je
ove blagodati uinio zabranjenim za kafire." (El-Enam, 70) A ko su
kafiri, pazite dobro brao, Kur'an to dalje objanjava:
To su oni koji svoju vjeru uzimaju za igru, izigravanje,
smijeh i za zabavu i oni koje zavarava ovaj svijet. (El-En'am, 70)
Zato ja uvijek kaem, ovo je Boija milost to nam se dogaa,
jer nas je dunjaluk bio zavarao, poveo nas kud ne treba, pa se Allah
smilovao meni i tebi da se osvijestimo, da doemo na pravi put, da
ustanemo na noge. Sad je na nama da to vie tevbu Allahu, d. .,
inimo, da ga molimo za oprost, jer vidite brao moja, svaki dan
vjernik mora pomisliti bar jedanput na susret sa Allahom. I upravo ti
mubarek dani, oni slue vjerniku da oisti svoju duu.
Poslanik, a.s., kae:
"Allah mi je objavio i dao za moj ummet dvije stvari koje ih
osiguravaju, koje ih tite i daju im sigumost da nee doivjeti kaznu
od Allaha, d.. Prva je da Allah, kako stoji u Kur'anu, nee kazniti
ummet Alejhiselamov dok je Poslanik meu njima, dok se budu
drali sirati-mustekima, dok budu izvravali Boije emrove i uvali
se zabrana i dok budu izgovarali istigfar i inili tevbu Allahu d.., za
svoje grijehe i to iskrenu pravu tevbu. A ja u se povui, kae
131

Poslanik, ja u otii, ali ostaje istigfar do Kijametskog dana.

Zato je na nama, brao moja, da to ee, to vie inimo
istigfar, jer kae Poslanik ko mnogo ini istigfar dae mu Allah d. .
izlaz iz svake situacije, otklonuti brige od njega i nafaku kakvoj se ne
nada.
Zato u jednom hadisu Poslanik kae: Blago onom u ijoj
knjizi, a mi znamo da kiramenkatibini biljee naa djela, pa blago
onom u ijoj se knjizi nae mnogo istigfara, a to, brao draga, nije
teko nikome.
Nae majke i sestre, kad se bave kunim poslovima, dok
spremaju ruak mogu izgovarati istigfar, na borac u rovu moe
stojei izgovarati estagfirullah. Ja i ti kad idemo na posao ili etamo
ulicom moemo to isto tako izgovarati.
A ta je istigfar? To je priznavanje nemoi, priznanje da je
ovjek nemoan i da je sva vlast i snaga jedino kod Allaha, d.. To
vjernik esto kae i na taj nain on moli Allaha da mu oprosti
grijehe. Jer, kae u jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s.: "Kad vi ne biste
grijeili, kad biste bili ljudi koji ne grijee, Allah, d.., bi vas unitio,
a stvorio druge ljude koji e traiti oprosta od Allaha, d.., da im se
smiluje."
Dakle, veliina naa je u tome, brao moja, kad padnemo na
seddu da pustimo svoju suzu iz oka, da zamolimo Allaha da nam
oprosti, da nas uvrsti. Posebno u ovim momentima, brao moja,
nama je potrebna vrsta vjera i vrsta veza sa Allahom. Jedino nas ta
veza moe spasiti i uvrstiti u ovim iskuenjima da do kraja
istrajemo, da doemo do sree, da nai unuci, ako Bog da, i naa
djeca doive slobodu, da komotno mogu biti svoji na svome. No mi
to moemo, kaem, samo uz pomo Allaha, d.., nikako drugaije.
Nemojmo da nas ove pojedine trenutane situacije pokolebaju, da
izgubimo nadu. Jer Allah, d.., kae: Nemojte gubiti nadu u Boiju
milost. Allah oprata sve grijehe.
On je onaj koji oprata i koji je milostiv. I mi se moramo
samo sjetiti, upravo ovi mubarek dani nam posluuju i pomau da
iman obnovimo i ojaamo.
132

Jer, sjeate se, Poslanik kae: "Iman u vaim srcima se troi

kao ova koulja za vratom!" Isto tako se iman troi. Obnovite va
iman a njega upravo dani ibadeta obnavljaju. To je vrijeme kad se
pune akumulatori i mi trebamo ukljuiti, to kau, svoje akumulatore
u svojim srcima da se napune sa vjerom da moemo ovo iskuenje
koje je Allah dao nama, Allah to daje samo na dobre robove svoje,
jer najvee iskuenje su imali poslanici, oni to su Njemu blii. I ovo
je znak da u naim srcima i u nama ima neto vrijedno im je Allah
dao ovaj meni i tebi, zato nam treba vjera da nam da snage da
izdrimo, da ne klonemo duhom, da jednom zauvijek znamo da nam
je samo Allah i Poslanik i mu'mini prijatelji. Na drugoj strani
prijetelja nema. To moramo zapamtiti, brao moja.
Allah, Poslanik i mu'mini su nam samo prijatelji. Oni su ti
nai zatitnici i dobroinitelji. Svi drugi ele da vide moju i tvoju
propast. No mi kao vjernici nikog ne mrzimo ali, zapamtite, moramo
od sad znati ko nam je prijatelj. Dakle, nikog ne mrzimo, ali opet
ponavljam moramo znati da su nam Allah, Poslanik i vjernici samo
prijatelji.
Da zavrimo brao moja, ova teoba ima za cilj da naim
srcima ostavi malo istine, da moe svjetlo Allahovo ui u njih. Jer,
kae Poslanik:
"Kad ovjek uradi jedan grijeh na srce dolazi crna mrlja, ako
se ne pokaje, ako ga ne ostavi, ako ne uini dobro djelo, ta mrlja
ostaje. I jedno po jedno dok se potpuno srce ne zacrni. A kad ono
zacrni, onda on spada u grupu: I gluh i slijep i nijem on se ne
vraa. (El-Bekare, 18).
Ako mi ovu damiju potpuno zatvorimo vani moe biti sunca
koliko god hoete, a mi smo u mraku. ovjek na ijem srcu nema bar
malo istine, jedna zera to je ono to kae Poslanik, ko bude imao u
srcu jednu zeru od imana, ui e u Dennet, makar ikad. Onda ne
moe u takvo srce, brao moja, prodrijeti La ilahe illellah. On moe
biti roen i u kui muderrisa i hadije i kod koga hoete, ali ako mu
srce bude zacrnjeno, ne uje. I vidjeli ste, kao i ja, do unazad
nekoliko godina, da smo bili gluhi pored ezana. Ezan kod kue a mi
133

ga ne ujemo, kandilji na munari a mi ih ne vidimo. Sad smo hvala

Bogu poeli gledati i prouli smo.
Ovi mubarek dani nam slue da jo vie otpustirno ui i oi,
da malo bolje ujemo, da malo bolje vidimo, da spremniji doekamo
mubarek ramazan.

134

MJESEC POSTA KAKO SE ODNOSIMO PREMA

NJEMU (Mustafa Prljaa)
Draga brao!
Krajnji cilj svih islamskih propisa jest da ovjek njima izrazi
svoju pobonost i pokornost Allahu, d.., bez obzira da li zna
razlog zbog kojeg su ti propisi objavljeni i propisani ili ne zna. Tako
emo zapaziti da Kur'an odgovara na neka pitanja koja zaokupljaju
ljude, a na druga daje samo naelne odgovore. U vezi s ramazanskim
postom, Allah, d.., u Kur'anu otkriva sutinski smisao propisivanja
posta i kae:
O vi koji vjerujete, propisan vam je post kako je bio propisan
i onima prije vas - da biste bili bogobojazni! (El-Bekare, 183)
Bogobojaznost je jedno svojstvo koje u sebi sadri svako
dobro i koje podrazumijeva cjelovito pridravanje svih Allahovih
propisa vezanih za naredbe i zabrane.
Imam Ali, r.a., je rekao: bogobojaznost znai: strah od
Uzvienoga Gospodara, postupanje po objavljenom i spremanje za
dan odlaska s ovoga svijeta.
Drugi kau: Bogobojaznost znai to da te tvoj Gospodar
nikada ne vidi u onome to ti je zabranio, i da te nikada ne izgubi iz
vida u onome to ti je naredio!
Isto tako, jedan od ciljeva posta jest i taj da se vjernik sabere,
disciplinira i moralno uzdigne do najviih dereda.
Takoer, obuzdavanje ovjekovih poriva, koji su jedanaest
prethodnih mjeseci dobijali svoju punu zadovoljtinu, jedna je od
mudrosti koja proima sve ono to je propisano u vezi s mjesecom

Hutba, Autor: Mustafa Prljaa

135

posta, nakon to je ovjek prije toga obilno jeo, pio i upranjavao

svoje elje. Stoga e samo onaj ko poznaje tajnu i ko umije uvati
tajnu donijeti odluku da svoj nefs onaj ivotinjski elemenat u sebi natjera da bude posluan i discipliniran, bez ikakve vanjske kontrole i
utjecaja.
Allah Uzvieni onima koji se budu pridravali onoga to
prilii mjesecu ramazanu i drali se propisa vezanih za nj obeaje
Dennet. O tome govori i veoma veliki broj Poslanikovih, s.a.,
hadisa, koji su muslimanima veinom poznati, koje sluaju od
imama, hatiba i vaiza tokom svakoga mjeseca ramazana.
Postavlja se pitanje: Da li muslimani doista vode dovoljno
rauna o asnosti ovoga mjeseca? Da li taj obred ovakav kakav je
danas, dostie puninu onoga to se njime eli postii ili je taj cilj
redukovan, uproen, osiromaen?
U odgovoru na ovo pitanje moemo kazati da se veliki broj
muslimana neprimjereno postavlja spram ovog asnog mjeseca,
ponekad do te mjere da se u cijelosti gubi onaj efekat koji se
propisom elio postii. Neki od oblika te neprimjerenosti jesu
sljedei:
1. Dolazak na posao sa zakanjenjem, a odlazak prije
isteka radnog vremena
Ovo se pravda postom, nonim sijeljenjem, sehurom,
spavanjem poslije sabah-namaza i sl. Treba kazati da se onaj koji
kasni na posao nije u svom ponaanju okoristio postom, jer samo
jedna minuta moe biti presudna u ispravnosti ili neispravnosti posta.
Naprimjer, onaj ko zna da je do akamskog ezana ostala jo samo
jedna minuta pa ipak se svjesno napije vode, time e pokvariti svoj
post. Prema tome, samo jedna minuta moe pokvariti ibadet svih
prethodnih sati posta. ta onda kazati za polusatno kanjenje na
posao, ili odlazak s posla pola sata ranije, to je uzurpacija neijeg
prava, to je stjecanje zarade na nedozvoljen nain?! Treba se sjetiti
da post mora biti i zapoet i okonan halal-hranom. U protivnom e
136

biti bezvrijedan u duhovnom pogledu.

2. Pretjerano obilje hrane i pia uz ramazan
Jedan od ciljeva posta jest i lomljenje otrice pretjeranosti u
jelu i obuzdavanje pohote nefsa, one opake komponente u ovjeku, te
oslobaanje prostora duhu, pristizanju duhovne hrane, aktivnostima
due. Naalost, mnogi muslimani veina njih - tokom ramazana na
jelo i pie troe ak mnogo vie nego u drugim mjesecima.
Muslimanski ummet irom svijeta pritiu brojni obiaji i tradicije za
koje Allah, d.., nije objavio nikakvo uporite, a koji su postali
sastavnim dijelom ovoga mjeseca, njegovim opedrutvenim
izrazom. Ti obiaji se razlikuju od mjesta do mjesta, od drave do
drave, od sela do grada, no svi imaju jedno zajedniko obiljeje
prekomjernost. Samo jedna vrsta hrane smatra se krtou, samo
jedno pie cjepidlaenjem, dok se pretjerana raznovrsnost tog dvoga
dri pohvalnom stvari, makar to iziskivalo i finansijsko zaduivanje
ovjeka, odnosno iscrpljivanje i zadnjih rezervi hrane. Ti obiaji su
snani i tako vrsto srasli s drutvenom sredinom da postaju ozbiljan
problem i smetnja u pozivanju ljudi na iftar. Naime, da bi musliman i
bliskog prijatelja, komiju ili roaka pozvao na iftar potrebna su mu
ogromna sredstva da bi obiaj bio zadovoljen, da se ne bi osramotio,
to je poprimilo, upravo, suprotan smisao od onog kojeg islam eli
ostvariti. Tako je obiaj postao preprekom izvravanju vjerskog
naloga i doveo do otuivanja ljudi jednih od drugih.
U pojedinim bogatim muslimanskim zemljama neke porodice
bacaju velike koliine hrane nakon posebno prireenih iftara, dok
druge porodice bacaju sve ono to ostane iza njihovog iftara ili
sehura drei da uz ramazan nije prilino jesti bajatu hranu.
3. Spavanje tokom veeg dijela dana kako bi se "ubilo
vrijeme", te sijela tokom noi, kako bi se moglo to vie jesti i
piti
137

Ni jedno ni drugo ne prilii mjesecu posta, niti odraava opi

islamski duh. Cilj spavaa je, naime, da zaboravi post, da ga ne
osjea, to je opreno onome to Allah, d.., eli postii
propisivanjem posta, a da se i ne govori o tome da bi on trebao ii za
tim da to dragocjeno vrijeme jer je vrijeme ramazanskoga posta
naroito vrijedno, pa se i dobra djela u njemu vrjednuju viestruko popuni bavljenjem korisnim stvarima za sebe, svoju porodicu i za
ljude openito, da proizvodi neko dobro... Ovo dnevno spavanje u
toku ramazana ne samo da postu oduzima njegovu dra i bljetavilo,
ne samo da spavaa unizuje kao takvoga, ve nerijetko uzrokuje i
proputanje stvari koje su strogo nareene proputanje, naprimjer,
namaza, to znaajno osiromauje post i liava ga velikog dijela
njegova smisla.
Isto tako, bdijenje tokom itave noi bez ikakve korisne
aktivnosti, danguba, takoer je u opreci s nakanom Allaha, d.., i s
onim to je On propisao za ljude.
Mi smo vam san poinkom uinili! (En-Nebe, 9)
On ini da zora svie, On je no odredio za poinak, a Sunce
i Mjesec za raunanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajueg!
(El-Enm, 96)
4. Eksplozivnost i nabusitost u ophoenju sa ljudima
I ovo ponaanje se nerijetko pravda postom. Meutim, jedan
od osnovnih ciljeva posta jeste upravo tenja da se dosegnu visoki
moralni stupnjevi, da se iznau i primijene najbolji, i najljepi oblici
komunikacije sa ljudima i sa svijetom koji nas okruuje, ukljuujui i
onaj ivotinjski i biljni; da u ovjekovo srce unese smirenost,
staloenost i mir, da u njemu pobudi najplemenitija osjeanja. Neki
postai, meutim, osobito u sredstvima javnoga prijevoza, u
trgovinama, na alterima i na javnim mjestima pokazuju nekulturu,
nedolinost, prostakluk i runu narav dok, s druge strane, Poslanikov
hadis sugerira kako treba da izgleda ponaanje jednog postaa: "Ako
neko uvrijedi postaa, ili mu neto opsuje, neka on na to samo rekne:
138

Ja postim!"
5. Sustezanje da se uzima lijek, uprkos bolesti
Kada lijenik, specijalista, u ije ljudske i profesionalne
kvalitete ne postoji nikakva sumnja, propie uzimanje nekoga lijeka,
vjernik je duan posluati njegov nalog. Ne smije se sustezati od toga
pravdajui taj svoj postupak time da postu uz ramazan nije ravno
nita drugo, te da je u sutini izljeilac sam Allah, da je ivotni vijek
ionako ogranien... Sve je to, naravno, tano, no svemu tome se time
daje drugi smisao. Islam, naime, nedvosmisleno nalae da se ima
uvati zdravlje, da se uz ramazan ne mora, odnosno ne smije postiti u
sluaju kad to zahtijeva lijeenje, te da se proputeni post moe i
napostiti nakon izljeenja.
Nije isto nahlada, glavobolja, bol u prstu, crvenilo u oku i sl. i
bolest srca, bubrega, mjehura, upalne otekline i sl. Odnos prema
ovome drugom sasvim je razliit od odnosa prema onome prvom. U
ovom potonjem sluaju posta je obavezan prekinuti post i posvetiti
se lijeenju, a proputeni post napostiti kada ozdravi.
6. Otvaranje restorana, kafana i slastiarni tokom dana u
isto muslimanskim sredinama
Naime, iako vlasnik moe biti i posta i tim svojim
postupkom ne namjeravati podsticati druge da se javno mrse, takav
njegov postupak nije primjeren mjesecu ramazanu, budui da itava
zajednica muslimana treba da odie postom, da u svim svojim
manifestacijama izraava duh posta, da se to vidi na ulici, na javnim
mjestima, posvuda. Stoga bi takva mjesta trebalo otvarati naveer, a
danju ih drati zatvorenim.
7. Nastojanje da se "ubije" poslijepodnevno vrijeme
Zbog ovoga stava mnogo vremena se provodi u raznoraznim
139

igrama, bez obzira da li su one u sutini doputene ili zabranjene. Ne

ulazei u to koliko te igre panju postaevu odvlae od posta, one
svakako doprinose tome da on proputa iznimno povoljnu priliku da
uradi neto drugo to e mu biti od koristi i na ovome i na buduem
svijetu, jer od dvije raspoloive mogunosti musliman je duan da se
uvijek opredjeljuje za onu bolju, za onu manje lou, za onu koja ima
vie korisnosti u sebi, koja e ga pribliiti Allahu i doprinijeti da se
bude u Njegovu zadovoljstvu.
8. Proputanje da se mlai navikavaju na post
Uenjaci navikavanje na post stavljaju u istu ravan kao i
navikavanje na namaz. Brojni su primjeri kako su muslimani prvih
generacija navikavali svoju djecu na post, nabavljujui im razliite
igrake, kako bi se njima zabavili i zaboravili na glad.
Zanemarivanje ove injenice dovodi do toga da neki mladii i
djevojke, koji ranije nisu navikavani na post, zanemaruju ovu
islamsku dunost, drugi javno mrse, trei usred dana na javnom
mjestu pue i sl. Roditelji tih mladie i djevojaka svakako znaju, ili
bi morali znati, kako se ponaaju njihova djeca, ali ih njihovi ukori
obino ne odvraaju od toga. Greka je nainjena mnogo ranije.
9. Razliit odnos prema namazu i postu
Neki muslimani ne bi ni po koju cijenu prekinuli ramazanski
post dok, istovremeno, tokom mjeseca ramazana ne klanjaju ni jedan
jedini rekatnamaza, kao to ne klanjaju ni izvan ramazana. Drugi
opet klanjaju namaz uz ramazan i, sa zavretkom ramazana, odustaju
od obavljanja namaza. Post, meutim, po redoslijedu, dolazi poslije
namaza, pa se tako namaz podrazumijeva unutar posta. U protivnom,
post ostaje bez velikog dijela svoga smisla, budui da je propisan
kako bi se bilo bogobojazno, kako bi se uspostavila to vra veza
sa Allahom, d.. A namaz je ta najvra veza ovjek je Allahu
najblii kada je na seddi, u namazu.
140

10. Mrenje zabranjenim stvarima

Ovo se naroito odnosi na one koji se mrse cigaretama i pue
prekomjerno po prestanku posta, pravdajui se da im u krvi nedostaje
nikotina. Vjerovjesnik, s.a., meutim, podsticao je da se ovjek iftari
onim to e njegovu tijelu biti od koristi hurmom i vodom, a ne
neim to e tijelu tetiti.
11. Praenje televizijskih serija
TV serije predstavljaju oigledno gubljenje vremena, nou i
danju, da se i ne govori o tetnosti sadraja koji se nude posredstvom
njih, njihovoj izopaenosti. To se osobito odnosi na ene koje su, s
obzirom na svoj emocionalni sastav, na koji su proizvoai serija i
raunali, izloenije i podlonije njihovim utjecajima. Zbog tih serija
mnogo je ljudi propustilo obaviti namaz, ono najvrjednije to je
ovjek duan uraditi, ili su namaz sasvim zanemarili, premda se
bijednost jednoga i veliina drugoga ne moe ni usporediti. Tako su
se posvetili looj trgovini koja u konanici rezultira loim prinosima.
Stoga, bojati se da ramazan ne proe a da se ne ispuni
obeanje Allahovog Poslanika, s.a., koji je rekao da e "onome ko
bude ispostio ramazanski post sa imanom, raunajui da e za
svoje ramazanske aktivnosti dobiti nagradu kod Boga, biti
oproteni prethodni grijesi". Bojati se da e biti proputena jo
jedna prilika. A nikada se ne zna hoe li druge prilike uope i biti.
Zato, brao, postimo ovaj ramazan kao da nam je zadnji u ivotu!
Neka je Allah na pomoi!
AMIN!

141

OSTATI U RAMAZANU I NAKON RAMAZANA

(evko ef. Sulejmanovi)
Onima koji govore: Gospodar na je Allah pa poslije ostanu pri
tome - dolaze meleki: Ne bojte se i ne alostite se, i radujte se
dennetu koji vam je obean. (Kur'an, Fussilet, 30)
Muhammed a s. je rekao: Uzvieni Allah najvie voll onaj
posao koji ljudi ustrajno ine pa makar bio i neznatan. (Muttefekun
alejh)
Jedna od osnovnih oduka pravog vjernika je ustrajnost u
odranju i ouvanju usvojenih ivotnih naela. On ih svakodnevno
uvruje i ostaje im vjeran u svim situacijama, do kraja svoga
ivota. Tako treba biti i sa nama, posebno u ovim postramazanskim
danima. Meutim, kako vrijeme prolazi i odmie, sve vie se
udaljavamo od ramazanskih blagodati i bajramskih radosti.
Ramazanska atmosfera, protkana i produhovljena Allahovom
milou, oprostom i spasom od dehennemske vatre, kao da
svakodnevno, sve vie ostaje iza nas, i blijedi u izmaglici naih
svakodnevnih dunjalukih elja i potreba.
Po svemu onome to u sebi nosi i skriva, ramazan je mjesec
opeg dobra. Po onome to se zbivalo u ovome mubarek mjesecu,
ini se, kao da se sudbina muslimana kroz cijelu njegovu
povijest,dogaala i odvijala ba u ovome odabranom vremenu.
Nakon rastanka sa ramazanom kaemo da smo ga doekali
otvorenih oiju i velikog srca, doekali smo ga s radou, veselou i

Autor: evko ef. Sulejmanovi, objavljeno u: PREPOROD, islamske

informativne novine, br. 23/793, 1. decembar 2004. god.

142

nadom. Kada se s ramazanom opratamo, due su nam pune bojazni i

stida, saaljenja i tuge, jer ne zanamo koliko smo bili vjerni, kako nas
je ramazan naao, ta je nosio sa sobom od sjeanja na nas, je li
primio izvinjenje onih koji su to traili i da li je zadovoljan postom
postaa?2
Ali, valja zamijetiti injenicu da nae ukupne islamske
dunosti ne prestaju svretkom ramazana - kako to mnogi meu
nama, naalost, pogreno misle. Pojednostavljeno kazano, islamski
ivot ne traje samo mjesec dana. Ne moe se, tokom ramazana,
istrajavati u ibadetu i uzdravanju od harama a odmah nakon njega
nastaviti po starom. Islam se ivi itavog ivota. Ramazanom ne
iskupljujemo svoj uhodani nehaj prema onome ime nas Allah d..
dui tokom godine. Ramazan je tek vid intenzivnije duhovne
komunikacije sa Svevinjim, koju istinski musliman tei odravati
sve do konane Azrailove posjete.3
Kako bi odrali nau vezu sa ramazanom i nakon ramazana,
Poslanik nam preporuuje post est dana mjeseca evvala. Budui da
Allah plemeniti nagrauje za svako dobro djelo deseterostruko, tako
nagrada za ramazan iznosi ukupno deset mjeseci, est dana evvala dva mjeseca, to je ravno kompletnoj godini. Ko posti permanentno
est dana evvala, nakon ramazana, kao da posti itav, ivot?4
Ebu-Ejjub el-Ensari, r.a prenosi od Vjerovjesnika, s.a.vs. da
je rekao: Ko isposti ramazan a iza njega est dana evvala, kao da
je postio cijelu godinu!5
Ustrajnost na pravom putu je neto to treba da bude
uotjivo u naem svakodnevnom ponaanju. Tako mi pokazujemo da
Allaha i sva njegova stvorenja volimo i spremni smo, pod svakom

Esad Kavazovi, Uz ramazanske i bajramske (nae) blagdane, Kabes br. 15,

Islamski centar Mostar, 1997. god., str. 49.
3
Hifzija Suljki, Ramazan i nakon ramazana, Hikmet br. 1-2, Tuzla 1998, str. 3.
4
Dr. efik Kurdi, Ramazan i teravih namaz, Islamska pedagoka akademija
Zenica, 2002. god., str. 80.
5
Hadis biljei Muslim u Sahihu, Kltabu-s-sijam, hadis br. 1164.
2

143

okolnosti ispuniti nae obaveze. (Jusuf Ali)6

Koliko je Muhammed a.s. bio predan svojoj misiji, i sa
kolikom je ustrajnou irio Allahovu rije, ne treba nikada gubiti iz
vida.
Za vrijeme bojkota protiv muslimana u Mekki, u prvim godinama irenja islama, murici su nastojali da na svaki nain onemogue Muhammeda a.s. Koristili su sva sredstva, od zastraivanja
do muenja glau. Konano se obrate amidi Poslanikovom a.s. sa
zahtjevom da on utie na njega, ne bi li se odrekao svoje misije.
Obeali su veliko blaga, konje, deve, ene, atore, samo da prihvati
njihov zahtjev. Muhammed a.s. na to odgovori: Da mi dadnu Sunce
u desnu ruku,a mjesec u lijevu, to mi Allah d.. ne bi dozvolio, ne
bih odustao od nauavanja Allahove d.. vjere. Izmeu propasti svoje uz poziv na Allahov put i svih blagodati ovoga svijeta, ja bih
odabrao svoju propast i ne bih napustio svoju dunost da pozivam na
Allahov put.
Dirnut ovim rijeima, i zadivljen karakterom Muhammeda
a.s., njegov amida Ebu Talib mu ree: Pozivaj slobodno na Allahov put, ja te nikada neu napustiti i titit u te do kraja svoga
ivota7
Voeni Poslanikovim primjerom, ashabi su nastojali uraditi
najbolja djela i ustrajati u njihovom izvravanju. Pri tome se nisu
ustruavali pitati, kako samoga Poslanika, tako i one koji su bil
upueniji od njih. Slijedei primjeri najbolje nam govore o tome.
Sufjan ibn Abdullah kae: Ja sam rekao: - Allahov
poslanie, reci mi o islamu neto to e mi nepotrebnim uiniti da o
njemu ikoga drugog osim tebe pitam. Na to mi je Muhammed a.s.
odgovorio: Reci, vjerujem u Allaha, a onda budi ustrajan u tome.
(Muslim)8
Pogledati: Prijevod Kur'ana sa tefsirom i komentarom na bosanskom jeziku, str.
2191. Knjiga 9., SKD Bavaria Verlag, Munchen, Germanny. First Edition, 2001.
7
Ismet U. ehibrahimovi, Snagom vjere do savrenstva due, str. 41, El-Kalem,
Sarajevo 1990.
8
Tako je govorio Muhammed resulullah, Priredio Ahmed Mehmedovi, DP
6

144

Kako god su mukarci nastojali da se to temeljitije upoznaju

sa islamom i propisima islama, istu takvu, elju i ustrajnost moemo
susresti i kod ena. Kada neto ne znaju, najee dolaze do Aie r.a.
i nju pitaju, a ono to ona ne zna, pita Allahovog poslanika. I tako,
sve dok se ustrajava u dobro, Allah obilno dobrom nagrauje.
Aia, prenosi da je kod nje bila jedna ena, kada je uao
Allahov poslanik i upitao:
- Ko je ova?
-To je ta i ta - rekla je Aia - pria mi o svome namazu.
Pusti to. inite onoliko koliko moete jer, tako mi Allaha,
Allahu nee dosaditi da vas nagrauje sve dok vam ne dosadi da
inite dobro. Njemu je najdrae ono djelo u ijem izvravanju ovjek
ustraje. (Buhari, Nesai)9
inei dobro, vjernik oblikuju svoje ponaanje u svakodnevnom ivotu, korak po korak, u skladu sa svojom vjerom. Na taj
nain dokazuje da je iskreno prihvatio svoju vjeru. A to je put
narastanja
imana
i
pribliavanja
Allahu
d..
Hanzala ibn El-rebia se poalio Poslaniku da iman ne osjea onako
zorno kao kad je u drutvu sa Poslanikom, pa mu je Muhammed a.s.
rekao: Tako mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova dua, da ustrajete u tome kao kad ste u mome drutvu, pozdravljali bi vas meleki u
vaim posteljama, ali Hanzala, saaten, saaten, saaten. (Muslim)10
Ako je ovjek vrstog imana, iskreno predan i pokoran
Allahu, delle anuhu, nesunmjivo je da e vrlo rijetko grijeiti. Ako
mu se i omakne koja greka, ona se, u odnosu sa pravilom u njegovom ivotu, moe slobodno smatrati iznimkom. On je prije svega
nije namjerno uinio, niti teio da je uini, niti je on konstantno ini.
To je kao kada neko uri odreenom cilju, zaokupljen svojim
poslovima i nadama, pa padne u jamu koju, u takvom stanju, nije ni
primijetio. Taj, koji padne, skoi brzo, crven od stida, a istovremeno
Grafiar, Tuzla 1991, str. 26.
9
Isto, str 182-183.
10
Isto, str. 364.

145

ljut i srdit na sebe to je dozvolio da mu se to dogodi... Isto je i sa

mu'minom. urei svojim putem ka Allahu, delleanuhu, i on se
ponekada spotakne, uini neto to ne treba, ali se odmah iza toga
prene, zaboli ga to je tako postupio i zaali.11
Tako nas Uzvieni Allah u u svojoj asnoj Knjizi podsjea:.
INNE-L' HASENATI JUZHIBNE-S-SEJJI'AT. ZALIKE
ZIKRA LI-Z-ZAKIRIN.
Dobra djela zaista ponitavaju hrava. To je pouka za one
koji pouku ele. (Kur'an, Hud, 114)
Ebu Zerr r.a. veli da mu je Alejhisselam dao ovakvu
preporuku:Boj se Boga gdje god bude. Za loim djelom uradi
dobro djelo. Time e loe djelo izbrisati. Sa svijetom postupaj
dobroudno. (Tirmizi)12
Allah je obavezao ovjeka da ukoliko pogrijei treba pokajanjem da se dozove svijesti, kada se negdje oklizne da brzo povrati
ravnoteu, ako se spotakne i padne da odmah skoi, strese sa sebe
prainu i produi svojim putem ka eljenom cilju. Jer, dua je kao i
tijelo - oboje trae stalno ienje. Oboje su iznutra zatieni, a spolja
izloeni, to za sobom povlai neophodnost stalnog pranja i
neprekidnog odriavanja istoe.13
Kur'an kae: Allah zaista voli one koji se esto kaju i voli
one koji se mnogo iste. (El-Bekare, 222)
Naa ustrajnost u ouvanju duhovnog zdravlja i nakon
ramazana, treba da bude odluna i nepokolebljiva. Svakodnevno, pa i
sa malim nastojanjima, trebamo ostati ustrajni i vjerni svojim ivotnim naelima, a ne povodi ti se za niskim strastima i poudama..
Na putu dobra treba pobjedivati vlastite slabosti. Izvojevati pobjedu
dobra, prije svega, u svojoj dui. Slabi brzo posustaju i padaju, ve
na poetku, a jaki ustaju i ponova idu ka svome cilju. To su oni koji
ostaju vjerni sebi i svojim naelima, pa i onda kada ostaju sami na
Muhammed El-Gazali, Vjerovanje jednog muslimama, Preveo sa arapskog, Seid
Seljubac, Behrambegova medresa u Tuzli, Tuzla, 1995, str. 191.
12
Tako je govorio Muhammed Resulullah, str 171.
13
Muhammed El-Gazali, Vjerovanje jednog muslimama, str. 198.
11

146

tome putu. Resulullah nam imperativno poruuje: Nek niko od vas

ne bude beskimenjak pa da kae: "Ja sam sa ljudima. Ako ljudi ine
dobro i ja u ga initi, a ako budu grijeili i ja u grijeiti". Ne
budite takvi, ve budite dosljedni pa ako ljudi ine dobro vi im se
pridruite, a ako grijee vi se sustegnite od toga. (Tirmizi)14
Neki alim je upitan za znaenje kerameta , pa je rekao: ELISTIKAMETU 'AJNU-L-KERAMETI - Ustrajnost je osnova i temelj
kerameta. Ustrajnost u vrlinama ini ovjeka velikim i snanim. Zar
ne elimo, u vremenu velikih i tekih iskuanja, kao muslimani, biti
upravo takvi.
Sve ono to je rapmazan proizveo lijepo u nama trebamo,
ustrajno njegovati i uvati. Time e narastati i naa vrijednost i naa
snaga. Islam je nae najvee dobro, nae ue spasa koje nas uva i
dri na okupu i koje mi ne smijemo prekidati.
Allahu na,
Ti si na Gospodar,
pa podari nam ustrajnost u svakom dobru,
ojaaj nas ustrajnou na Tvome putu i
osnai nam vjeru u naim srcima!
Amin, ja rabbe-i-'alemin!

14

Tako je govorio Muhammed resulullah, str. 171

147

ZEKAT I
SADEKATU-L-FITR

148

ZEKAT - POREZ ZA OPTE DOBRO

(Dr. Muhamed Hamidullah)
Danas obini ljudi pod zekatom podrazumijevaju odreeni
postotak od nagomilanog novca koji treba dati siromanim svake
godine. Ali u Kur'anu, u hadisu i u praksi prvih stoljea islama,;
zekat (isto tako nazvan sadakat i hakk)1 oznaavao je sve vrste
poreza koji je primala muslimanska drava od podanika muslimana:
porez na poljoprivredne proizvode, na koritenje radnog bogatstva,
na komercijalni kapital, na stada domaih ivotinja koji pasu na
javnim panjacima, na nagomilani novac u gotovom itd. U poetku
su svi ovi porezi bili plaeni direktno vladi, ali je kasnije, za vrijeme
svoje vladavine, halifa Osman odluio da muslimani mogu porez na
gotovinu davati direktno korisnicima koji su spomenuti u Kur'anu
(9:60) bez posredstva vlade.
Kur'an priznaje da je bogatstvo bitno sredstvo opstanka
ovjeanstva. Zato nas ne treba uditi da je Poslanik plaanje poreza
vladi podigao na nivo temelja vjere i jednog od etiri osnovne
vjerske obaveze, zajedno sa namazom, postom i hadom. U islamu se
porez ne daje upravljau grada za njegov lini luksuz i tatinu, nego
samo ono to mu pripada, kao pravo koje izvire iz zajednice. Daje se
prije svega u korist onih kojim je potrebno i to sa ciljem rasta
linosti i ienja samog sebe, to je i stvarni smisao rijei zekat.

Poglavlje iz knjige:UVOD U ISLAM, Izdava: Starjeinstvo Islamske zajednice

za BiH, Hrvatsku i Sloveniju, Sarajevo, 1989. god.
1
Kronoloki govorei, Kur'an je koristio izraze nasib (6:136, 16:56) i hakk (6:141,
70:24) u mekanskim surama a zekat (2:43 esto), infak (2:267), sadakat (9:60) i
sadakah (9:103) u medinskom periodu. Kasnije je izraz zekat, uz iskljuenje svih
ostalih, postao tehniki izraz koji su koristili pravnici.)

149

Poslanik Muhamed a. s. je rekao: Vladar nekog naroda je ustvari

njegov slubenik. Da bi dokazao istinitost te izreke i potpuno
odsustvo interesa kod upravljanja svojim narodom kako u svojstvu
duhovnog vode tako i u svojstvu vlarada drave - Poslanik je
formalno izjavio da su prihodi muslimanske drave, koji dolaze od
poreza to ga plaaju muslimani, po vjeri izriito zabranjeni njemu i
svim lanovima njegovog plemena. Ako ef drave ne zloupotrebljava javno povjerenje slijedi da njegovi podreeni moraju biti vrlo
savjesni u izvravanju svojih dunosti.
U vrijeme Boijeg Poslanika i hulefai-raidina u islamskoj
dravi nije za muslimane bilo drugog poreza osim zekata. Daleko od
toga da bude milostinja, zekat je predstavljao graanski porez,
obavezno davanje podravano sankcijama i po potrebi upotrebom
sile protiv onih koji bi odbili da ga plaaju. Da bi vjernicima to vie
naglasio znaaj ovoga davanja, Kur'an ga je proglasio vjerskom
dunou, znaajnom koliko i vjerovanje u Boga jedinog, koliko i
namaz, post ili had. Ako je vjerovanje duhovna dunost, salat, post i
had tjelesne dunosti, plaanje zekata je novana dunost. Pravnici
ga nazivaju: ibadet malije (ibadet - putem rtvovanja dijela
imetka). To je jo jedan dokaz, ukoliko ih jo treba, za injenicu da
islam. ujedinjuje cjelokupni ljudski ivot u jedinstvenu cjelinu, kako
bi stvorio harmoninu ravnoteu izmeu tjela i duha, ne dajui ni
jednom prednost i ne zanemarujui nijedan od elemenata koji
sainjavaju ljudski ivot.
Kur'an ravnopravno upotrebljava vie naziva za ovaj porez:
zekat (to znai istovremeno: rast i ienje; znai da treba davati
jedan dio od rastuih dobara kako bismo ih oistili), sadaka. (koja
znai ljubav prema istini i milosre, to jest: da bismo dokazali
istinitost svoga milosra, treba dijeliti milostinju), hak (pravo: jer ako
je to pravo nekoga drugoga, onda je to dunost onoga koji ima. Pravo
i dunost predstavljaju meusobnu dopunu koja je potrebna za neku
saradnju, to predstavlja bazu svakog djelovanja drutva).
Na taj nain su oporezovane utede, etva, trgovina, stada
koja pasu na poljima, rudnici, proizvodi mora, itd. ...
150

Tarife su razliite, ali sve to se zove bez razlike: zekat, hak ili
sadaka.
Izgleda da se tarife iz Poslanikovog vremena nisu smatrale
krutim i nepromjenjivim. Vidjeli smo ranije da je sam Poslanik
oslobodio stanovnike Taifa plaanja zekata (ima jo primjera za neka
druga podruja). Veliki halifa Omer smanjio je, kako saoptava Ebu
Ubejd, carinu na uvoz ivenih namirnica u Medinu.
U toku svoga ivota Muhamed a. s. je morao u nekim prilikama da pribjegava uvoenju izvanrednih davanja, kao na primjer u
cilju odbrane od neprijatelja. Na osnovu toga pravnici su zakljuili da
vlada moe uvoditi nove privremene takse (nazivane navaib), ili
poveavati poreze dok traje neka kriza. utanje Kur'ana u pogledu
poreza daje pravnicima izvjesnu slobodu u tom pogledu.
Ali Kur'an detaljno govori o principima troenja javnih
dobara, o glavnim budetskim rashodima drave:
Doista, sadaka (dravni prihod koji dolazi od muslimana) je
namijenjena ubogim i siromasima, onima koji sadaku skupljaju,
onima ija srca treba pridobiti, za otkup robova, za pomaganje onih
koji su prezadueni, za sve ono to pomae da se ljudi upute Boijim
putem, to slui vjerskom prosvjeivanju i za putnika namjernika.
Ovo je Boije nareenje! A Bog je sveznajui i mudar.
Kao to je gore reeno, sadaka i zekat su sinonimi sa
znaenjem: ono to je obaveza podaniku muslimanu. Ono to je
obaveza nemuslimana, kao harad, ganima, itd. nije ukljueno u
zekat; korisnici ovih se isto tako bitno razlikuju.
Drugi zakonodavci bdiju naroito nad prikupljanjem prihoda,
a Kur'an glavnu panju posveuje uspostavljanju principa troenja tih
prihoda. Od osam kategorija onih kojima se daje sadaka, kao to je
navedeno u gornjem ajetu, zapaziemo da se ne spominje Boiji
Poslanik. Neka objanjenja bie od koristi da se bolje shvati znaaj
toga ajeta koje nabraja korisnike ovog poreza, iskljuujui sve ostale.
Prema tumaenju Omera, jednog tako visokog autoriteta, rije
ubogi, potrebni (fukara) oznaava pripadnike muslimanske vjere, a
siromasi (mesakin) - to je skoro identian pojam sa prethodnim 151

oznaava siromahe nemuslimanske vjerske pripadnosti, to jest

zatiene graane muslimanske drave. Treba primijetiti da sadaka
ne ukljuuje prihode od nemuslimana, ali meu njene korisnike islam
ukljuuje i nemuslimane, iako taj porez plaaju samo muslimani.
Oni koji rade na porezima - to su oni koji rade na
prikupljanju prihoda, na poslovima evidencije, na rasporedu
trokova, na kontroli prihoda i rashoda, na raiavanju rauna praktino predstavljaju itavu civilnu kao i vojnu administraciju
drave. (Cilj je da se u ove korisnike obuhvate sve administrativne
slube zemlje.)
Oni ija srca treba pridobiti raznih su kategorija. Jedan
veliki pravnik islama, Ebu el-A'la el- Ferra, kae o tom pitanju: to
se tie onih ija srca treba pridobiti, njih ima etiri vrste:
1) Oni ija srca pridobivamo da pomau muslimane,
2) Oni iju naklonost traimo kako bismo ih odvratili od
toga da nanose zlo muslimanima,
3) Oni koje elimo pridobiti da prihvate islam,
4) Oni preko kojih nastojimo da za islam pridobijemo
pripadnike njihovih naroda i njihovih plemena.
Dozvoljeno je dakle da se svaka od tih kategorija uini
korisnicima sadake, ukoliko je potrebno pridobiti njihova
srca, bilo da se radi o muslimanima ili o politeistima.
Izrazom osloboenje od jarma uvijek je nazivano osloboenje robova i otkup ratnih zarobljenika koje je neprijatelj zarobio
- ako su oni graani muslimanske drave, bilo da su muslimani ili ne
- plaanjem otkupine. Nekoliko rijei o robovima ovdje nee biti na
odmet. Izgleda da se nijedna religija prije islama nije starala o
poboljanju poloaja robova. Boiji Poslanik islama, prema onom to
prenosi Saraksi, potpuno je zabranio podvrgavanje Arapa ropstvu;
to se tie ostalih naroda Kur'an (24:33) nareuje slijedee: ako se
rob pokae spremnim da plati svoju otkupninu, i ako je dostojan
toga, gospodar ne moe odbiti tu ponudu. Naprotiv, sud e ga prisiliti
da omogui robu da zarauje i utedi potreban novac za otkup svoje
slobode. Osim toga, kao to smo ve naveli, muslimanska drava je
152

obavezna da u godinjem budetu predvidi sredstva za pomaganje

robova u svojim granicama, u cilju njihovog oslobaanja. Cilj legalnosti ropstva ne sastoji se u tome da iskoritavamo nesretno bie koje
je isto kao i mi. Daleko od toga. Njen cilj je u prvom redu u tome da
se osigura krov nad glavom ratnim zarobljenicima koji su sve
izgubili i koji se, ma iz kog razloga, ne mogu vratiti u svoju
domovinu. Na drugom mjestu, nastoji se za tim da se oni odgoje i da
im se prui najbolja prilika da prihvate kulturu, u islamskoj sredini, i
pod boanskom vlau. Robovi se jedino dobivaju zakonitim ratom
koji je objavila vlada islamske drave. Privatni pljakaki pohodi,
upadi na tuu teritoriju za kidnapovanje ljudi, ili ak prodaja djece
od strane roditelja, nemaju apsolutno nikakvu zakonitu osnovu.
Priskoiti u pomo onima koji su teko zadueni moe se
izvesti na razne naine. Mi vidimo kako je halifa Omer organizovao
jedan slubeni ured za davanje zajmova bez kamate.
Izraz na Boijem putu ukljuuje svaku vrstu milosra, i
pravnici se nisu ustruavali da sadaku namijene i za vojnu opremu za
odbranu islama, jer se islam bori jedino zato da uspostavi pravdu
Boiju na zemlji.
Napokon moe se pruiti pomo sinu puta (putniku), ne
samo dajui mu gostoprimstvo, nego i osiguravanjem njegovog
zdravlja i udobnosti: sigurnost puteva i sve mjere za udobnost onih
koji prolaze kroz neko mjesto, bilo da se radi o domaim ljudima ili
strancima, o muslimanima ili nemuslimanima.

153

PROPISI O ZEKATU
(Autor: Abdul-Hamid Mahmud Tuhmaz)
Definicija zekata
Rije zekat u arapskom jeziku ima znaenje rast i istoa.
Ova dva znaenja su prisutna u terminolokom znaenju rijei
"zekat" koje ona ima u erijatu. Zekat isti od grijeha osobu koja ga
izdvaja. Takoder, isti duu od runog svojstva - krtosti. Zbog ovih
karakteristika, zekat nije bio stavljan u obavezu Allahovim
poslanicima a.s., jer su oni bili sauvani od krtosti. Davanje zekata
uzrokuje napredak i rast imovine, s obzirom na to da se dolazi do
transfera jednog dijela imovine u posjed siromanih i potrebnih. To
dovodi do jedne vrste osvjeenja u ekonomiji i razvoja trgovine.
Allah d.. kae:
togod vi udijelite, On e to nadoknaditi.
A u hadisu se kae: Davanje zekata nee nikada umanjiti
imetak. (Navodi ga Taberani u Evsatu, i Haraiti u Mekarimulahlaki, od Ummu Seleme r.a. koja prenosi od Ebu Musa'a r.a.)
Nije obaveza davati zekat na onu imovinu koja se ne uveava,
ili za koju ne postoji tendencija da e biti unaprijeena, kao to emo
i izloiti kasnije.
U terminolokom znaenju, zekat je stavljanje u posjed
jednog odreenog dijela imovine siromanom muslimanu, kojem je
potrebna. To podrazumijeva prestanak bilo kakvog koritenja od
strane osobe koja ga daje, i to u ime Allaha d..
Da bi se neto smatralo zekatom, nije dovoljno dopustiti

Poglavlje iz knjige: HANEFIJSKI FIKH, Knjiga 1, Izdava: Haris Grabus,

Sarajevo, 2002. god.

154

koritenje imovinom, jer se time ne ostvaruje davanje koje se

spominje u rijeima Uzvienog:
I dajite zekat.
Tako, ako bi neko nahranio siroe, imajui namjeru da mu to
bude zekat, nee se ubrajati u zekat, osim ako mu je preda u posjed.
Jer, predajui mu hranu, uz nijet da daje zekat, osoba je koristi kao
svoju imovinu, za razliku od situacije kada davalac dozvoli da
primalac jede hranu i ne stavi mu je na raspolaganje i posjed.
Mjesto i uloga zekata u islamu
Zekat je trei od temelja vjere islama koji su spomenuti u
vjerodostojnom hadisu, a koji glasi: Islam se temelji na pet stvari...
Obaveza davanja zekata je ustanovljena Kur'anom, Sunnetom
i konsenzusom islamskih uenjaka. Allah d.. spominje zekat
uporedo s namazom u velikom broju ajeta. Allahovom d..
Poslaniku a.s. je davana zakletva da e se ova obaveza izvravati. Od
Derira ibn Abdullaha r.a. se prenosi da je rekao: "Dao sam zakletvu
Poslaniku a.s. da du obavljati namaz, davati zekat i upuivati savjete
svakom muslimanu."(Buharijin Sahih, u poglavlju o zekatu 1401.)
Ebu Bekr je poveo borbu protiv onih koji su uskratili davanje
zekata, a za taj svoj postupak je uzeo kao argument rijei Allahovog
Poslanika a.s.: Zaista se pravo na ivot i imovinu zasniva na
izvrenju obaveza, a obaveza koja se nalazi u imovini je zekat.
(Fethul-bari, 3/263.)
Od Ebu Hurejre (r.a.) se prenosi da je rekao: "Nakon smrti
Allahovog Poslanika a.s. hilafet je preuzeo Ebu Bekr r.a. Neki
Arabljani su se vratili u ncvjerovanjer. Omer r.a. je upitao Ebu
Bekra: Kako e povesti rat protiv ljudi, kada je poznato da je
Allahov
Poslanik a.s. rekao: Nareeno mi je da se borim sve dok ljudi
ne izgovore: La ilahe illellah. Pa ko izgovori te rijei njegova
imovina i ivot e biti zatieni osim u sluaju da uini kakav delikt
koji ugroava njegov ivot i imovinu, a konaan sud je kod Allaha
155

d..

Ebu Bekr je odgovorio: Tako mi Allaha, borit u se protiv

onih koji su napravili razliku izmeu namaza i zekata. Zaista je zekat
pravo koje se nalazi u imovini. Kada bi mi uskratili davanje samo
jednog malog braveta koje su davali na ime zekata u vrijeme
Poslanika a.s., ja bih poveo bitku protiv njih, zbog te utaje. Omer
r.a. je poslije toga rekao: Tako mi Allaha, to nije nita drugo osim
Allahova uputa koja je rairila grudi Ebu Bekra r.a. i znao sam da je
to istina." (Buharijin sahih u poglavlju o zekatu, 1399-1400.)
Obaveza zekata je kategorina. Onaj ko je zanijee je
nevjernik. Zekat je propisan druge godine poslije Hidre prije nego
to je nareen post ramazana. To je, poslije namaza, najvredniji
ibadet. Grijeh onoga ko ne daje zekat je veliki, ak toliki da je imam
Buharija rezervisao posebno poglavlje u svome Sahihu, u Knjizi o
zekatu, pod nazivom Poglavlje o grijehu onoga koji ne daje zekat i
rijeima Uzvienog Allaha d..:
Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovu
putu - navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se ono bude u vatri
dehennemskoj usijalo, pa se njime ela njihova i slabine njihove i
lea njihova budu igosala. Ovo je ono to ste za sebe zgrtali;
iskusite zato kaznu za ono to stegomilali! (Sura Et-Tevbe, 34-35)
Zatim je naveo u ovom poglavlju, sa svojim lancem
prenosilaca koji see do Ebu Hurejre r.a., da je Poslanik a.s. rekao:
Napast e deve na svoga vlasnika, krupnije nego to su bile, ako ne
bude na njih davao zekat, gazei ga svojim papcima. Napast e
bravad na svog vlasnika, krupnija nego to su bila, ako ne bude na
njih davao zekat, gazei ga svojim papcima i bodui ga svojim
rogovima. Zatim je rekao: Jedno od njihovih prava jeste da se muzu
kod vode. Zatim je rekao: Neka mi niko ne dolazi na Sudnjem danu,
nosei ovcu na svojim pleima, koja e blejati, dozivajui me: "O
Muhammede!"Ja u rei: Ja ti nita ne mogu pomoi, ve sam te
obavijestio. Neka mi niko ne dolazi na Sudnjem danu, nosei devu za
vratom, koja e riati, dozivajui me: "Muhammede!" Ja u mu
odgovoriti: Ja ti nita ne mogu pomoi, ve sam te upozorio.
156

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: "Kome

Allah d.. da imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on e mu doi
na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice sa dvije crne take iznad
oiju, koja e se omotati oko njega, steui ga, a zatim e ga epati
za vilice, govorei mu: Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!"
Potom je prouio rijei Uzvienog Allaha: Neka oni koji krtare u
onom to im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro
za njih; ne to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit e im o vratu
objeeno ono ime su krtarili, a Allah e nebesa i Zemlju naslijediti;
Allah dobro zna ono to radite. (Buharijin Sahih, dva hadisa o
zekatu 1402. i 1403. Ajet je iz sure Alu Imran, 180)
Zato je propisan zekat
Zekat je obaveza svakog muslimana, razumnog, slobodnog,
punoljetnog, koji je upoznat sa propisima o zekatu, makar da zna
samo za stav islama prema zekatu, a za to je dovoljno da osoba ivi
u muslimanskoj sredini. Zekat nije obaveza za malo dijete, roba,
osobu koja ivi u neislamskoj sredini i koja nije upuena i ne zna
nita o ovoj obavezi.
Uvjet pod kojim ova obaveza biva stavljena nekome u
dunost jeste da osoba posjeduje nisab (Nisab je odreena koliina
imovine utvrena na osnovu erijatskih izvora, a to je osnova za
davanje zekata) tokom cijele jedne godine, a da nije duna nekome
ko od nje potrauje taj dug. Isti je sluaj i ako je rije o dugu koji se
mora izvriti u ime Allaha d.. i nije pravo ljudi ve Allahovo.
Takav je zekat, a njega potrauje ovlatena osoba, to je bila praksa u
vrijeme Poslanika a.s., Ebu Bekra i Omera. Ili, pak, ako se radi o
dugu prema nekoj osobi, kao to je, recimo, mehr mu'eddel za
sluaj rastave braka. Istina, to ne oslobaa od obaveze davanja
zekata.
Treba istai to da se, nakon to je dolo do materijalnog
napretka u vrijeme Osmana r.a., dolo do uvjerenja da postoji
odreena neprijatnost za posjednike imovine u provjeri njene
157

koliine. Vlast im je dala slobodu u izvrenju ove obaveze, s obzirom

na to da se u tome vidjela odreena dobrobit.
Uenjaci su saglasni da pravo ovlatene osobe nije prestalo
samim uzimanjem zekata i zadovoljenjem njegove potranje. Kada bi
vladar saznao da stanovnitvo nekog mjesta ne daje zekat, on e ga
zatraiti od njih i prisilit e ih da ga daju.
Prolazak jedne godine od kako se nalazi nisab u posjedu je
uvjet da bi zekat bio obaveza. Ovdje se radi o lunarnoj godini.
Nazvana je havl, zato to se u godini dese mnoge promjene i zbog
promjene godinjih doba (a to sadri znaenje ove rijei - op. prev.)
Ebu Davud navodi u svome Sunenu hadis o ijem se stupnju nije
izjasnio, a u kojem Poslanik a.s. kae: Nema zekata na onu imovinu
koja nije bila u posjedu cijelu jednu godinu.
Takoer se uvjetuje da u ovoj imovini nema niega to je
osnovna potreba osobe koja daje zekat, a to odrava ljudski ivot,
kao to su sredstva za izdravanje, sredstva za stanovanje, nuna
odjea kojom se titi od vruine i hladnoe, profesionalna orua i
alat, namjetaj i pokustvo, nauna literatura i knjige i drugo to
spada u osnovne ljudske potrebe.
injenice zbog kojih zekat nije obavezan
Zekat se ne daje na imovinu koja je zalog kod neke osobe. Na
nju ne daje zekat ni osoba kod koje se nalazi zalog, zbog injenice da
nije pravi vlasnik, niti osoba koja ju je zaloila, zbog injenice da se
ne moe koristiti njome. Kada osoba koja je dala imovinu u zalog
vrati u svoj posjed tu svoju imovinu, nee davati zekat za protekle
godine.
Zekat ne daje zaduena osoba koja ima kod sebe imovine
onoliko kolika je potranja za dug. Ako ima preko toga i iznosi
nisab, dat e zekat na tu imovinu. Zaduivanje u toku godine u kojoj
se posjeduje nisab je isto kao i gubitak te imovine, jer je dug
injenica koja spreava da se rauna poetak godine, pa tako
spreava i raunanje trajanja godine. Ako osoba ima kod sebe
158

dirheme, dinare, trgovaku robu i stoku, pa se zadui, taj dug se

zaraunava i pokriva dirhemima i dinarima, zatim trgovakom robom
i, na kraju, stokom. Stoka je ovdje oznaena s arapskom rijei
sevaim, to je mnoina rijei saimetun, a oznaava onu stoku koja se
vei dio godine hrani na panjacima. (Reddul-muhtar, II/8.)
Zekat se ne daje na izgubljenu imovinu, koju osoba pronae
nakon nekoliko godina, niti na imovinu koja padne u more, pa se
izvadi nakon nekoliko godina. Takoer, zekat se ne daje na imovinu
koja je osobi neko uzurpirao, a ona nema argumenata za to. Ali, ako
postoje dokazi o vlasnitvu te imovine, zekat je obavezan i na
proteklo vrijeme, nakon preuzimanja od uzutpatora. Izuzetak od
ovoga pravila je situacija kada je uzurpirana stoka koja se hrani na
panjacima, jer se nije ostvario bitan uvjet, napasanje stoke, ak i ako
bi uzurpator potvrdio da je stoka napasana.( Reddul-muhtar, II/9.)
Zekat nije obavezan na zakopanu imovinu na otvorenom
prostoru, ako neko zaboravi mjesto zakopavanja, pa se poslije sjeti,
jer se otvoreni prostor ne smatra zatienim mjestom. to se, pak,
tie zakopane imovine u vlastitoj ili tuoj kui, tada postoji obaveza
davanja zekata na nju, jer je dolazak do te imovine mogu i lahak.
Takoer, nema obaveze davanja zekata na posueni novac
koji negira dunik, i gdje ne postoje dokazi o dugu, a kasnije davalac
duga doe do argumenata pomou kojih e vratiti svoju imovinu.
Takoer, nema obaveze davanja zekata u nepravedno konfiskovanoj
imovini, koja se vrati nakon dugo godina, zbog nemogunosti njene
oplodnje i razvijanja. Osnova za sve to je hadis kojeg prenosi Ali r.a.,
a koji glasi: Zekat se ne daje na nedostupnu imovinu." (U El-Hidaji
se ovaj hadis pripisuje Aliji, r.a. To navodi Sebt ibn El-Devzi,
prenosei od Osmana i Ibn Omera, kao to se navodi u erhunnikabe od Mula Alija El-Karija)
Zekat je ibadet vezan za imovinu, pa nije valjan ako se
izdvaja iz imovine koja je steena na nedozvoljen, haram nain, niti
je obaveza dati iz takve imovine zekat. Allah d.. kae: O vjernici,
udjeljujte od lijepih stvari koje stiete i od onoga to vam Mi iz
zemlje dajemo, ne izdvajajte ono to ne vrijedi da biste to udijelili 159

kad ni vi sami to ne biste primili osim zatvorenih oiju. I znajte da

Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan. (Sura El-Bekare,
267)
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov d.. Poslanik
a.s. rekao: Ko da sadaku koja iznosi vrijednost jedne datule, steene
na halal nain, a Allah d. i ne prima nita drugo osim onoga to je
steeno na dozvoljen, halal nain, Allah e je uzeti u Svoju ruku, a
zatim e je gajiti za njenog vlasnika, kao to neko od vas gaji i brine
se o malom drijebetu, sve dok ne postane kao brdo. (Buharijin
Sahih, O zekatu, 1410.)
Znaenje rijei "tajjib" jeste halal, jer je to atribut kakva treba
zarada da bude. Zarada je ili dozvoljena ili nedozvoljena.
Onaj koji daje sadaku iz imovine koja je sigurno haram ini
kufr, nevjerovanje. Ako bi siromah znao da je imovina haram i uio
dovu za onoga ko je dao, a ovaj aminao, poinili bi kufr zajedno.
Treba da je istovjetan propis i kada bi onaj koji amina bio tree lice,
niti onaj koji daje, a niti onaj kome se daje. Veina ljudi ne poznaje
ovaj propis, te ima onih koji, ne znajui ovaj stav, ine ovakve
radnje. Nadati se nagradi, tamo gdje su oigledna odgovornost i
kazna, spada u nevjerovanjej. (Reddul-muhtar, II/26)
Zekat je obavezan samo u onoj vrsti imovine koja se
unapreuje i plodi. To je ona imovina koja se ulae i skladiti do
onog momenta kada se moe ukazati potreba za njom, ili ona koju je
mogue unaprijediti, kao zlato, srebro, vrijednosni papiri. Stoga,
nema zekata u biserima i draguljima koliko god da im je vrijednost
velika, osim ako su trgovaka roba. Ibn Ebi ejbe u svom Musannefu
navodi hadis koji prenosi Ikrime: U biserima i draguljima nema
davanja zekata osim ako su trgovaka roba. A ako su namijenjeni
trgovini, tada se daje na njih zekat. Bejheki navodi predaju iji je
lanac prenosilaca prekinut, da je Alija r.a. rekao: "Nema zekata u
biserima." Ibn Kudame u Mugniju kae: "Nema zekata na ono to se
vadi iz mora kao to su biseri, merdani, amber i sl." Ovako neto se
prenosi i od Ibn Abbasa, a isto shvatanje zastupa i Omer ibn AbdulAziz, Ata', Malik, Sevri, afija, Ebu Hanife i drugi." (Pogledaj:
160

I`laus-sunen, IX/62)
Uvjetuje se da u ovakvoj imovini postoji nijjet da e se njome
trgovati u trenutku kupovine. Trgovina je sticanje imovine imovinom
putem kupovine, iznajmljivanja, traenja zajma. Zlato, srebro i stoka
su imovina koja se plodi i u kojoj je obaveza davanja zekata iz kojih
god ih razloga ovjek nabavi, kao to smo to i vidjeli.
Kada bi neko zanijetio da trguje, ali tek nakon sklapanja
ugovora, ili kupio neto da to zadri za sebe, s namjerom da, ako bi
imao dobru zaradu, to proda, nema zekata u takvoj imovini. Primjer
za to je kada bi neko imao namjeru da trguje onim to nae od
prinosa na svojoj zemlji. Nema zekata u tome sve dok to ne proda i
ne pridoda novac, dobiven za to, novcu koji je stekao trgovinom.
Obaveza zekata spada s one osobe kojoj imovina bude upropatena
nakon proteka godine, bez obzira na to da li je bila u prilici dati zekat
ili ne, jer je zekat obaveza koju treba izvriti s raspoloivim dijelom.
A to je imovina koja se uveava, ili koju je mogue uveati, kao to,
je naprijed reeno. Obaveza koja proistie iz raspoloivog dijela ne
moe postojati ako se njime ne raspolae. Ali, ako osoba potroi tu
imovinu, sa nje nee spasti obaveza davanja zekata. (Pogledaj:
Reddul-muhtar, II/74)
Davanje zekata
Oni koji imaju obavezu davanja zekata duni su je i ispuniti,
izvravajui Allahovu (d..) naredbu: I dajite zekat!
Da bi davanje zekata postalo obaveza, uvjetuje se prolazak
jedne godine, od momenta kada se u neijem potpunom posjedu
nalazi imovina koliine nisaba, kao to smo naprijed vidjeli. Uvjet je,
takoer, da nisab bude potpun, i na poetku i na kraju godine. Bit e
govora da prolazak perioda od jedne godine nije uvjet kod zekata na
poljoprivredne prinose. Uvjet za ispravnost zekata jeste nijjet
prilikom ispunjavanja ove obaveze, kao to je kod svih ostalih
ibadeta. Dovoljan je i nijjet prilikom odvajanja dijela imovine koji se
daje kao zekat, jer se izdvajanje zekata ne ini odjednom, pa je teko
161

svaki puta donositi nijjet kod svakog davanja svakom pojedinom

siromahu, ali ne i kada se daje ovlatenoj osobi. Ako bi neko dao
zekat bez nijjeta, a naknadno zanijjetio da to bude zekat, nijjet de biti
ispravan, ako imovina jo uvijek bude u posjedu siromaha, to ne
vrijedi ako je imovina ve potroena. Nijjet e vaiti, ako je imovina
u posjedu siromaha, pa makar i nekoliko dana kasnije. (Reddulmuhtar, II/11) Ako bi izjavio siromahu da mu daje poklon, a zanijetio
da je to davanje na ime zekata, bilo bi ispravno.
Ako bi opunomoenik dao svoje novce na ime zekata s
namjerom da ih kasnije vrati iz imovine osobe koja mu je dala
punomo, bit e to punovano ako postoje novci osobe koja ga je
opunomoila. Opunomoenik moe dati zekat svome siromanom
punoljetnom djetetu, ako osoba koja ga je opunomoila da dadne
zekat nije oporuila davanje odreenoj osobi. Takoer, on moe
usmjeriti zekat i svojoj siromanoj eni, ali ne i sebi, osim ako mu
nije kazano: "Usmjeri zekat kome hoe!" (El-Hedijjetul-`ala'ijje)
Osoba koja je obavezna dati zekat nee izai izvan okvira
erijatskih propisa tako to e odstraniti imetak na koji treba dati
zekat, osim da ga dadne onima koji imaju pravo na njega. Ako bi se
zagubila imovina, obaveza zekata bi ostala, a ako bi davalac umro,
njegovi nasljednici e dati umjesto njega.
Izvrenje zekata je dunost koja se mora odmah izvriti i ne
smije se odlagati za vrijeme u kojem se moe izvriti. Kada neko ne
bi dao zekat sve do prolaska dvije godine, uinio bi loe djelo i
grijeh, jer je sutina u tome da se usmjeri siromahu, kako bi
zadovoljio neke svoje potrebe. Stoga je zekat obaveza s kojom se
mora pouriti. Kada ne bi bila dunost koja se mora izvriti bez
odlaganja, ne bi postigla svoj efekat.
S obzirom na to da je dunost davanja zekata vezana za
ivotnu dob, raunat e se da ju je obaveznik izvrio, kada god da to
uini, ali ima obavezu da se pokaje za odlaganje izvrenja. Ako ne
izvri ovu obavezu sve do kraja ivota, vrijeme za izvrenje se
skrauje, te mora pouriti im prije moe, postupajui prema naredbi
Uzvienog Allaha d..: I od onoga ime vas Mi opskrbljujemo
162

udjeljujte prije nego nekome od vas smrt doe, pa da onda rekne:

"Gospodaru moj, da me jo samo kratko vrijeme zadri, pa da
milostinju udjeljujem i da dobar budem!" Allah sigurno nee ostaviti
u ivotu nikoga kome smrtni as njegov doe; a Allah dobro zna ono
to vi radite. (Sura El-Munafikun, 10-11)
Ako bi neko odgodio izvrenje obaveze zekata i ne dao ga sve
dok se ne razboli, a onda htjedne pozajmiti novac za izvrnje ove
obaveze, bolje je da pozajmi novac i izvri ovu obavezu, ako bude
siguran da moe vratiti dug. U protivnom, nee to uiniti, jer je
potraivanje zajmodavca prioritetnije.
Ako bi osoba koja ima nisab htjela unaprijed dati zekat za
nekoliko godina, moe to uiniti. Ako bi posjedovala manji iznos od
nisaba, pa dala unaprijed pet novanica iz dvije stotine, a godina se
zavrila sa dvije stotine, to davanje ne bi bilo dozvoljeno. Tu su jo
dva uvjeta: da se ne istopi nisab u toku godine i da bude potpun na
kraju godine. Kada bi neko posjedovao tri stotine dirhema, a platio
dvije stotine za narednih dvadest godina, bit e mu ispravno davanje.
Ako plati spomenutu stotinu na ime dvije stotine dirhema i za
devetnaest nisaba koji e se ostvariti, pa mu se i ostvare u toj godini,
bit e punovano. Ali, ako se ostvare tek u narednoj godini, moraju
se izdvojiti nova sredstva na ime zekata. Nije nepoznato da je bolje
ne davati zekat unaprijed zbog neslaganja uenjaka u ovom pitanju.
Zekat na stoku
Es-saime je arapski izraz koji oznaava stoku koja se hrani
dozvoljenom ispaom tokom veeg dijela godine, s ciljem mue i
rasplodnje. Ako bi se drala na ispai s ciljem trgovanja njome, tada
se na nju daje zekat kao na trgovaku robu. Ako bi je neko tovio pola
godine, ne bi se raunala u stoku koja se napasa.
Zekat na stoku i trgovaku robu se razlikuju po koliini i
uvjetima.
Ne moe se raunati prolazak godine tako to e se ona
upotpuniti drugom kategorijom stoke u odnosu na onu s kojom je
163

poeta godina. Ako bi kupio stoku s namjerom da njome trguje,

zatim se odlui da je hrani na ispai, raunat e poetak godine od
onog momenta kada je uinio promjenu namjene stoke, iz trgovake
robe u stoku koja se napasa. Ako bi je prodao prije zavretka godine
za dirheme ili za drugu stoku koja se napasa, prikljuit e svotu koju
dobije vrsti, pa e tako dodati dirheme dirhemima, a stoku sastaviti
sa stokom. (Reddul-muhtar, II/16) U stoku koja se napasa spadaju
deve, krave i bravi.
Koliina zekata koji se daje na stoku
Za deve nisab je pet deva, na koje se daje jedna ovca na ime
zekata. Kada broj deva dostigne deset, dat e se dvije na ime zekata,
a zatim na svakih pet deva jedna ovca, sve dok broj deva ne dostigne
dvadeset i pet. Kod ovaca se uvjetuje da su napunile jednu godinu,
bez obzira na to da li se radilo o mujaku ili enki. Sve to je izmeu
dvije koliine nisaba nee se uzimati u obzir i to je oproteno od
strane Uzvienog Zakonodavca, koji nije propisao nita u tom viku.
U hadisu kojeg prenosi Enes r.a. se navodi da mu je Ebu Bekr
r.a. napisao ovo pismo kada ga je slao u Bahrejn: "U ime Allaha,
Milostivog, Samilosnog. Ovo je obavezno davanje zekata, koje je
Allahov Poslanik a.s) stavio u dunost muslimanima i koje je naredio
svome izaslaniku. Pa, od kojeg muslimana bude zatraeno da je
izvri onako kako je propisano, neka to ispuni. Od koga bude
zatraeno vie od toga, neka ne daje. U dvadeset i etiri deve i sve
to je manje, za svakih pet deva, daje se jedna ovca. Kada se ovaj
broj upotpuni na dvadeset i pet, pa sve do tridest i pet, obaveza je
dati na ime zekata jednogodinju devu, kojoj je nastala druga godina
ivota. Kada broj deva bude iznosio tridest i est do etrdest i pet,
obaveza je na ime zekata dati jednu dvogodinju enku kojoj je
nastala trea godina. Kada broj deva bude od etrdeset i est do
ezdeset, obaveza je na ime zekata dati jednu trogodinju devu, koja
je prispjela za parenje s mujakom. Kada broj deva dostigne od
ezdeset i jedne do sedamdest i pet, obaveza je dati jednu
164

etverogodinju, koja je ula u petu godinu. Kada broj deva bude od

ezdeset i sedam pa sve do devedeset, obaveza je dati dvije
dvogodinje deve koje su ule u treu godinu. Kada broj deva bude
od devedeset i jedne do stotinu i dvadeset, obaveza je na ime zekata
dati dvije trogodinje deve, koje su prispjele za parenje s mujakom.
Kada se taj broj povea iznad stotinu i dvadeset u svakih etrdeset
deva e se dati deva koja je ula u treu godinu, a u svakih pedeset
obaveza je dati jednu trogodinju devu koja je ula u etvrtu godinu.
Ko ne bude imao vie od etiri deve, u toj koliini nema nikakve
obaveze, izuzev ako njihov vlasnik hoe dobrovoljno neto da dadne.
Kada broj deva dostigne pet, tada e se dati jedna ovca na ime
zekata.
Zekat na bravad je obavezan kada su na ispai. Kada ih
bude od etrdeset do stotinu i dvadeset, obaveza je dati jednu ovcu.
Ako se ovaj broj povea od stotinu i dvadeset do dvije stotine,
obaveza je dati dvije ovce. Ako je broj sitne stoke vei od dvije
stotine, pa sve do tri stotine, obaveza je izdvojiti na ime zekata tri
ovce. Kada se ovaj broj povea iznad tri stotine, u svakoj stotini
bravadi je jedna ovca zekat. Ako je brava koje se dre na ispai
manje od etrdeset za jednu, nema u tome obaveze zekata, osim ako
to eli vlasnik.
Na isto srebro se daje etvrtina desetine. Ako njegova
koliina bude manja od stotinu i devedeset, u tome nema nikakve
obaveze, osim ako to htjedne vlasnik. (Buharijin Sahih, O zekatu,
1454)
Ako vlasnik brava nije u mogunosti da pronae odreenu
starosnu dob, obaveza mu je, kada je rije o zekatu na stoku, da plati
razliku. To se i navodi u hadisu kojeg prenosi Enes r.a., da je Ebu
Bekru r.a. napisano o obavezi zekata koju je Allah d.. stavio u
dunost Svome Poslaniku a.s.: "Kod koga zekat dostigne koliinu da
treba dati trogodinju devu, a on ima dvogodinju, ona e se primiti
od njega i jo e dodati dvije ovce ili dvadeset dirhema. iji zekat
dostigne koliinu da treba dati dvogodinju devu, a on ima
trogodinju, on e je dati, a onaj ko prikuplja zekat vratit e mu
165

nazad dvadeset dirhema ili dvije ovce. Onaj ko treba dati na ime
zekata jednogodinju devu, a ima dvogodinju, moe je dati a natrag
e dobiti dvadeset dirhema ili dvije ovce. (Buharijin Sahih o zekatu,
1454)
Ovo je dokaz da je na ime zekata dozvoljeno dati
protuvrijednost, a vrijednost se odreuje na dan davanja u mjestu u
kome se nalazi imovina. Onaj ko skuplja zekat vodit de rauna da
primi na ime zekata stoku srednjeg kvaliteta, one starosti iz koje se
uzima zekat. To se vidi iz rijei Muhammeda a.s. , upuenih Mu'azu
r.a., kada ga je slao u Jemen: Ti e doi meu sljedbenike Knjige.
Prvo u ta e ih pozvati neka bude iskrena pobonost i ibadet Allahu
d.. Kada spoznaju Allaha, kai im da im je On stavio u dunost
obavljanje pet namaza u jednom danu i noi. Kada ponu obavljati
namaz, obavijesti ih da im je Allah d.. stavio u dunost zekat na
imovinu, koji se vraa njihovim siromasima. Kada ti u tome iskau
poslunost, uzmi od njih, ali se uvaj da ne uzima najkvalitetniju
imovinu. (Buharijin Sahih, O zekatu, 1458)
Kao to nee uzeti najkvalitetniju stoku na ime zekata, isto
tako nee primiti ni staru, jasno vidljivo, bolesnu stoku ili onu koja
ima kakav nedostatak. U predaji koju prenosi Enes se navodi da je
Ebu Bekr r.a. pisao: "Neka ne izuzima na ime zekata staru niti oravu
stoku, niti jarca, osim ako tako htjedne onaj koji daje zekat."
(Buharijin Sahih, O zekatu, 1455)
Sve spomenuto je u vezi sa zekatom na deve i sitnu stoku. to
se tie obaveze davanja zekata na goveda, dokaz za to su
Poslanikove a.s. rijei: Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua,
ili: tako mi Onoga pored Koga nema drugog boga, nema ni jednog
ovjeka koji posjeduje deve, krave ili bravad i ne daje na njih zekat,
a da one nee doi na Sudnjem danu vee i deblje nego to su bile,
pa e ga gaziti svojim papcima i bosti svojim rogovima, kada god
proe jedna, za njom doe druga, i tako sve dok se ne zavri sa
presudom svijetu. (Buharijin Sahih, O zekatu na goveda, 1360)
U Tirmizijinom Sunenu se navodi hadis kojeg prenosi Ibn
Mes'ud r.a. da je Muhammed a.s. rekao: Na svakih trideset grla
166

goveda daje se jednogodinje june ili junica, a na svakih etrdeset

grla daje se jedno dvogodinje govee.
Autori sunena navode, a ovu predaju navodi Tirmizija u svom
Sunenu, od Mu'aza (r.a.) da je rekao: "Vjerovjesnik a.s. me je poslao
i naredio mi da na trideset grla goveda uzmem na ime zekata
jednogodinje june ili junicu, a na svakih etrdeset grla jedno
dvogodinje govee." Potrebno je spomenuti da je Vjerovjesnik a.s.
podsticao vlasnike stoke koja se hrani na panjacima da daju zekat.
Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi da je neki beduin pitao Allahovog
Poslanika a.s. o Hidri, na to mu je odgovorio: Teko tebi, zaista je
pitanje Hidre veliko. Nego, ima li ti deva na koje treba dati zekat?
Beduin je odgovorio: "Da, imam." Poslanik a.s. je rekao: Radi, ako
hoe, s onu stranu mora, Allah d.. nee umanjiti nita od tvojih
djela. (Buharijin Sahih, O zekatu, 1452)
Hadis upuuje na injenicu da je nagrada za ostanak ovog
ovjeka u njegovom mjestu boravka, ako daje zekat na deve, kao
nagrada za uinjenu hidru i boravak u Medini.
Na zajedniku imovinu dvojice poslovnih partnera, ako
dostigne nisab prije nego to se integrie, duan je svaki od njih
ponaosob platiti zekat. Ali, ako ta imovina prije integracije ne dostie
visinu nisaba, nije dunost dati na nju zekat. (Reddul-muhtar, II/35)
Zekat na zlato, srebro i vrijednosne papire
Obaveza je dati zekat na zlato i srebro, bez obzira na to po
kom osnovu ih posjeduje osoba, jer su to vrijednosti same po sebi,
bez obzira na to da li su sirovina ili nakit, obraeni ili neobraeni, da
li je dozvoljena nekome njihova upotreba ili ne. Ono to je
relevantno za davanje zekata na ove metale jeste koliina. Kada bi
neko imao ibrik od srebra, ija je teina dvije stotine, a vrijednost tri
stotine, zekat e iznositi pet, jer se ne uzima u obzir njegova
poveana vrijednost zbog izrade. Ovako se postupa ako se radi o
davanju zekata iz vrste plemenitog metala. U protivnom, u obzir e
se uzeti stvarna vrijednost, u emu postoji konsenzus islamskih
167

uenjaka. (Reddul-muhtar, II/30)

U Buharijinom Sahihu se prenosi od Halida ibn Eslema da je
rekao: "Izali smo sa Abdullahom ibn Omerom r.a., a neki beduin je
rekao: Objasni mi Allahove rijei: Oni koji gomilaju zlato i srebro i
ne troe ih na Allahovom putu. Ibn Omer r.a. je rekao: 'Ko ih bude
gomilao i skrivao u riznici, ne dajui na njih zekat, teko njemu'. Ovo
je bilo aktuelno prije nego je doao propis o zekatu. Kada je
propisan zekat, Allah d.. ga je uinio sredstvom za ienje
imovine." (Buharijin Sahih o zekatu, 1404)
Ibn Hader kae: "Navodi ga, takoer, i Bejheki sa svojim
lancem prenosilaca od Ibn Omera, a glasi: Svaka imovina na koju se
daje zekat, makar se nalazila ispod sedam zemalja, ne smatra se
nagomilanom i skrivenom u riznici. A svaka imovina na koju se ne
daje zekat, makar se nalazila na povrini zemlje, smatra se
gomilanom i skrivenom u riznici." Iz ovoga proizilazi da erijatsko
znaenje pojma "nagomilan i uvan u riznici" (kenz) jeste da je to
imovina na koju se nije dao zekat. (Pogledaj: Fethul-bari, III/272)
Malik navodi od Ata'a da je rekao: "Doprlo je do mene da je Ummu
Seleme rekla: 'Nosila sam nakit od zlata i srebra i pitala sam:
Allahov Poslanie, je li ovo 'nagomilano zlato i srebro'? On je
odgovorio: Ako dostigne koliinu da se na njega mora dati zekat, daj
zekat i nije 'nagomilano zlato i srebro'."
Ako je zlato ili srebro dominantno u nekom metalu, tada se ta
legura smatra zlatom ili srebrom. All, ako je dominantan neki drugi
metal u zlatu ili srebru onda e se izvriti procjena, kao kod robe.
Iznos zekata u zlatu i srebru je etrdeseti dio, kao to je ve
navedeno kad je bilo govora o zekatu na deve i bravad: "A na srebro
se daje etrdeseti dio." U Tirmizijinom Sunenu se prenosi od Alija
r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: Oslobodio sam vas od zekata
na konje i robove, ali dajite zekat na srebro za koje se daje na svakih
etrdeset dirhema jedan dirhem. U stotinu i devedeset dirhema nema
obaveze davanja zekata, ali kada dostigne dvije stotine, obavezno je
dati pet dirhema na ime zekata.
Vrijednost trgovake robe se obraunava zajedno sa zlatom i
168

srebrom i pridoda im se prilikom davanja zekata, jer je Allah d..

dao zlato i srebro da se njima trguje, pa sve to se koristi u trgovanju
pridodaje se zlatu i srebru. Vrijednosni papiri koji zamjenjuju zlato i
srebro imaju isti tretman kao zlato i srebro.
Zekat na poljoprivredne proizvode
Allah d.. je propisao zekat u svim poljoprivrednim
prinosima i plodovima. Dokaz za to su Njegove rijei: O vjernici,
udjeljujte od lijepih stvari koje stiete i od onoga to vam Mi iz
zemlje dajemo...
Na usjeve koji se navodnjavaju vjetakim putem daje se
dvadesetina, a na ono to se navodnjava prirodnim putem, bez
ljudskog truda, daje se desetina. U hadisu koji prenosi Salim ibn
Abdullah, a on od svoga oca, Poslanik a.s. je rekao: Na prihode
dobivene iz usjeva koji su se navodnjavali prirodnim putem, kiom iz
neba, vodom koja tee iz izvora ili zato to imaju duboko korijenje
kojem ne treba navodnjavanje, daje se jedna desetina, a na prihode
od usjeva koji su se napajali zalijevanjem daje se dvadesetina.
(Buharijin Sahih, O zekatu, 1483)
Zekat je obavezno izdvojiti iz svih plodova i usjeva koje daje
zemlja, bilo ih mnogo ili malo, bez uvjetovanja nisaba, bez
uvjetovanja mogunosti skladitenja i prolaska jedne godine. ak,
ako bi zemlja davala plodove u vie navrata u godini, obavezno je
svaki puta dati zekat, jer tekst uopeno govori o davanju zekata na
poljoprivredne usjeve, bez dovoenja u vezu sa prolaskom godine.
Zekat na poljoprivredne usjeve i plodove se vezuje za ono to
nie iz zemlje, a nije u vezi s osobom koja daje zekat. Zato se ne
uvjetuje, i pored injenice da je stroga obaveza, razum, punoljetnost i
sloboda proizvodaa. Ova vrsta zekata je obavezna na sve one
prihode koje daje zemlja, pripadala ona maloljetniku ili osobi koja
nema razuma, bez obzira na to da li ta zemlja bila vakuf ili
unajmljena. Zekat nije obavezan u onim artiklima kod kojih ne
postoji nikakva namjera eksploatacije zemlje, kao to su drvo, trska,
169

sijeno i slama.
Obaveza se vezuje za vrstu poljoprivrednog usjeva, kao to
smo istakli, bez izdvajanja sjemena, naknade za radnike ili trokova
sjetve, na osnovu Allahovih d.. rijei:
On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i
palme i usjeve razliitog okusa, i masline i ipke, sline i razliite, jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan etve i berbe
ono to drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.
(Sura El-En`am, 141)
Zekat se odnosi na ono to se poanje i prikupi na dan etve i
berbe. Obaveza zekata spada u sluaju da propadnu usjevi u
elementarnoj nepogodi, od koje se ne moe odbraniti, kao to je
poplava, poar, skakavci, sua i vrelina, hladnoa i mraz. Ako bi
neko prodao poljoprivredne usjeve prije nego to sazriju, zekat je
duan dati kupac. Ako bi prodao usjeve nakon sazrijevanja,
vlasnikova dunost je da dadne zekat. (Pogledaj Reddul-muhtar,
II/54)
Kategorije korisnika zekata
Uzvieni Allah d.. je jasno odredio kojim se korisnicima
moe dati zekat i ko ima pravo na njega, taksativno pobrojavi
kategorije korisnika. Nije ga dozvoljeno dati mimo toga nekom
drugom. Allah d.. kae: Zekat pripada samo siromasima i
nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima ija srca treba
pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhe na
Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! - A
Allah sve zna i mudar je. (Sura Et-Tevbe, 60)
Siromasi: U arapskom se kae za siromaha faqir mn. fuqara'.
Siromah je onaj koji ne posjeduje imovinu u koliini jednog nisaba, i
koji se moe unaprijediti i oploditi, ili posjeduje nisab, all kojeg treba
iskoristiti u neku potrebu, ili potroiti za neto to je prijeko
potrebno, kao to je kua za stanovanje, odjea, naune knjige za
kojima ima potrebu. Ako neko posjeduje nisab i nije ga potrebno
170

usmjeriti u neku potrebu, ne smatra se siromanim i zabranjeno mu je

primiti zekat. Obaveza mu je da daje druge vidove davanja kao to su
sadekatul-fitr, kurban i izdravanje bliskih srodnika. (El-Hedijjetul`ala'ijje)
Nevoljnici: U arapskom su oznaeni rijeju miskin mn.
mesakin, a oznaava osobu koja ne posjeduje nikakvu imovinu. On
je u loijem stanju od siromaha. Allah d.. kae ili ubogoga
nevoljnika (Sura El-Beled, 16.) Oznaava ovjeka koja boravi na
pranjavoj zemlji zbog velikog siromatva. On je u potrebi da trai
od drugih za neophodnu hranu i odjeu kojom de pokriti tijelo. To
mu je dozvoljeno, ako nije u stanju da zaradi, za razliku od onoga
koji je u mogunosti da zaradi i kome nije dozvoljeno da trai, osim
ako nije u mogunosti da radi zbog zauzetosti dihadom ili sticanjem
erijatski utemeljene nauke. Allah (d..) kae: I to siromasima koji,
zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarauju, pa onaj
koji u to nije upuen misli da su, zbog skromnosti, imuni; poznaje
ih po izgledu njihovu, oni prosei ne dodijavaju ljudima. A ono to
od imetka drugima date, - Allah, sigurno za to zna. (Sura ElBekare, 273)
U Muslimovom Sahihu se navodi hadis koji prenosi Ebu
Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: Ko od svijeta trai milostinju,
a nije u velikoj potrebi ve da bi zgrtao novac, taj trai vatru.
U ovom hadisu se misli na to da takva osoba trai vie novca
od onoga koji joj je potreban.
Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: Neki
ovjek nee prestati da prosi i trai od ljudi sve dok ne doe na
Sudnjem danu, a na licu nee imati ni jedan komadi mesa.
(Buharijin Sahih, O zekatu, 1474)
Hatabi kae: "Mogue znaenje jeste da de doi ponien, bez
ikakvog znaaja i ugleda, ili da de njegovo lice podnijeti takvu kaznu
sve dok ne spadne s njega meso, kako bi kazna dostigla onaj organ
koji je uestvovao u grijehu, zbog injenice da je ocrnio obraz,
prosei. Ili, pak, da e biti proivljen, a cijelo njegovo lice de biti
sama kost, to de biti obiljeje po kome de se raspoznavati." (Fethul171

bari, III/339)
Dozvoljeno je siromahu, onome ko je u velikoj potrebi i
bijedniku, da uzme ono to mu se daje, bez traenja i pohlepe za
imovinom. U hadisu kojeg prenosi Omer r.a. se navodi: "Poslanik
a.s. bi mi dao neki poklon, a ja bih mu rekao: Daj to nekome ko je
siromaniji od mene. On je na to rekao: Ako ti doe neto od
ovakvog dobra, ti to slobodno uzmi, bez udnje za tim i bez traenja.
A ako ti ne doe, pa nemoj se time zamarati i za tim uditi.
(Buharijin Sahih, O zekatu, 1478)
U arapskom jeziku jedno od znaenja rijei iraf, koja je
upotrijebljena u ovom hadisu, jeste izlaganje neemu, pohlepa i
srana udnja za tim. Ustegnuti se od traenja i prosjaenja je bolje.
Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi hadis od Allahovog Poslanika a.s. i
kae: "Neki ljudi iz grupe ensarija su prosili i traili milostinju od
Poslanika a.s. On im je dao, a oni su opet traili. On im je ponovo
dao, a oni su ponovo traili. On im je opet dao, sve dok mu nije
nestalo onoga to je imao za podijeliti. Tada je rekao: Ako ja imam
kakvih dobara, ja ih neu od vas skrivati. Ko se ustegne od traenja i
prosjaenja, Allah e ga uiniti dostojanstvenim. Ko nastoji da bude
neovisan od ljudi, Allah e mu biti dovoljan i dat e mu zadovoljstvo
i bogatstvo. Ko nastoji da se strpi u nedaama, Allah e ga uiniti
strpljivim. Nije nikome dat bolji i vei dar od strpljivosti. (Buharijin
Sahih, O zekatu, 1469)
Prenosi se od Hakima ibn Hizama r.a. da je rekao: "Traio
sam milostinju od Allahovog d.. Poslanika a.s. i on mi je udijelio.
Ponovo sam traio i on mi je udijelio, pa sam ponovo traio i on mi
je udijelio. Onda je rekao: Hakime, ovaj imetak je privlaan i sladak,
pa koga uzme bogate due bit e mu blagoslovljen, a koga uzme sa
pohlepom i udnjom nee mu biti dat bereket u njemu. Bit e slian
onome ko jede, a ne moe se zasititi. Gornja ruka je bolja od donje
ruke." (Buharijin Sahih, O zekatu, 1472)
Nekada moe biti nevoljnik onaj koji ne trai milostinju od
ljudi zbog dostojanstva. To potvruje i ovaj hadis: Nije nevoljnik
onaj koji ide od ovjeka do ovjeka i koga zadovolji i odvrati od
172

traenja jedan ili dva zalogaja, ili jedna ili dvije datule. Nvvoljnik je
onaj koji se ne moe zadovoljiti, koga ljudi ne prozriju, pa mu udijele
milostinju, ko ne ustane da radi, ve trai od svijeta. (Buharijin
Sahih, O zekatu, 1479)
Oni koji skupljaju zekat: To su aktivisti koji rade na
skupljanju zekata i koji ga distribuiraju korisnicima. Uvjet njihova
statusa je da ih angauje odgovorna sluba. Svakom pojedincu koji
skuplja zekat daje se naknada za njegov angaman, onoliko koliko
mu je potrebno, uzimajui u obzir sredinu.
Onome ko se angauje na skupljanju zekata siromasima na
volonterskoj osnovi nije dozvoljeno da uzme za sebe bilo ta od
onoga to je prikupio, jer je on svoj angaman ustupio bez naknade,
pa nema pravo na nju. Isti je sluaj s onima koji se ponude da izgrade
damiju i da je odravaju.
Oni ija srca treba pridobiti: Nekada ih je bilo tri grupe:
Prva grupa su nevjernici kojima je Poslanik a.s. davao iz zekata da bi
njihova srca pridobio za islam. Druga grupa su oni kojima je
Poslanik a.s. davao kako bi sprijeio njihovo zlo. Trea grupa su oni
koji su primili islam, ali je njihova privrenost bila slaba, pa je tako
htio da ih pridobije da bi se uvrstili u islamu.
Ovaj propis je bio vaei, utemeljen na tekstu, a zatim je
njegova primjena prestala u vrijeme hilafeta Ebu Bekra es-Siddika,
zbog prestanka postojanja razloga za njegovu primjenu i zbog snage
islama. Ili je, pak, derogiran rijeima Allahovog d.. Poslanika a.s.
upuenih Mu'azu, kada ga je htio poslati u Jemen: Ti e doi
narodu koji su sljedbenici Knjige, pa ih pozovi u vjeru koja se temelji
na svjedoenju da nema drugog boga osim Allaha d.. i da sam ja
Allahov Poslanik. Kada ti se oni u tome pokore i odazovu, podui ih
da im je propisano obavezno klanjanje pet dnevnih namaza. A kada ti
se i u tome pokore, podui ih da im je propisano davanje zekata koji
se uzima od njihovih imunih i vraa se njihovim siromasima.
(Buharijin Sahih, O zekatu, 1496)
Sintagma u Poslanikovim a.s. rijeima "njihovim
siromasima" se odnosi na muslimane, pa se stoga ne daje onima ija
173

srca treba pridobiti od nemuslimana, ali se daje siromanim

muslimanima. (Reddul-muhtar, II/61)
Za otkup iz ropstva: To su oni robovi koji se dogovore sa
svojim vlasnicima da e im dati odreeni dio novca, a da e ih oni
zauzvrat osloboditi i pustiti. Allahove d.. rijei za otkup iz ropstva
znae oslobaanje od okova ropstva i potinjenosti drugom ovjeku.
Islam je preporuio i propisao da se jedan iznos izdvaja za
oslobaanje robova. Takoer, Uzvieni Allah d..)je podsticao na
oslobadanje robova na ovaj nain, rijeima:
A s onima u posjedu vaem koji ele da se otkupe, ako su u
stanju da to uine, o otkupu se dogovorite. I dajte im neto od
imetka, koji je Allah vama dao. (Sura En-Nur. 33)
Prezadueni: Prezaduen je onaj koji ne posjeduje imovine u
visini jednog nisaba, mimo sredstava koje je pozajmio. Dati zekat
ovakvoj osobi je pree nego siromanoj, koja nije zaduena, jer je
ovakva osoba u veoj potrebi.
U svrhe na Allahovom putu: Na Allahovom putu je onaj ko
se bori, a ne posjeduje nikakva sredstva zbog udaljenosti od kue i
siromatva. Ima shvatanja da je u ovoj kategoriji i hadija koji je
ostao bez sredstava i nema kontakta sa rodbinom, ili da je to i onaj ko
se u potunosti posvetio izuavanju korisnih islamskih nauka. Ima
shvatanja da "u svrhe na Allahovom putu" spada svako onaj ko
obavlja neku aktivnost iji je cilj ostvariti pokornost Allahu d.., ako
je siromaan i bez sredstava. (Vidi: Reddul-muhtar, II/61)
Putniku-namjerniku: To je svako ko ima sredstava, ali nisu
uz njega, bez obzira na to da li bio u tuoj ili svojoj zemlji, ili onaj
ko je pozajmio nekome novce, ali ne moe da doe do njih, ili nije
proao rok za njihovo vraanje. Isti tretman ima svako onaj ko ne
moe doi do svojih sredstava, po bilo kom osnovu, makar se i
nalazio u svojoj zemlji. Ovdje je relevantna potreba da bi se imalo
pravo na zekat, a ona je evientna. Osoba je faktiki siromana, iako
je formalno materijalno situirana.
Vano je napomenuti da putniku nije dozvoljeno da uzme iz
zekata vie nego to mu je potrebno, za razliku od siromaha kojem je
174

dozvoljeno da uzme vie od njegove potrebe. Ako putnik moe

pozajmiti novac, to je bolje uraditi, ali to mu nije obaveza zbog
injenice da se moe desiti da bude finansijski nesposoban da vrati
pozajmicu. On je u istoj ravni kao siromah koji se obogati i koji je
imao imovine koja mu je dola na ime zekata. On ne mora tu
preostalu imovinu dati u dobrotvorne svrhe. (Vidi: Reddul-muhtar,
II/62)
Ovo je osam kategorija korisnika zekata kojima je dozvoljeno
dati zekat, ili nekima od njih. Prilikom davanja zekata uvjet je da se
on da u formi bezuslovnog davanja u posjed, a ne u formi dozvole
koritenja, kao to smo ve naveli. Zekat se ne moe dati u
dobrotvorne svrhe u kojima ne postoji ovo stavljanje u posjed, kao,
naprimjer, za gradnju damije, ili opremanje mrtvaca, ili plaanje
njegovog duga.
Dozvoljeno je dati zekat za izmirenje duga siromane ive
osobe po njenom odobrenju i zahtjevu, jer i u tome postoji stavljanje
u posjed, s obzirom na to da zajmodavac prima zekat na osnovu
punomoi od strane siromane zaduene osobe, pa je isto kao da
siromana osoba uzima za sebe.
Zekat se ne daje umno poremeenoj osobi, niti djeaku koji
nije uao u pubertet, s obzirom na to da ove osobe ne shvataju
znaenje preuzimanja dobara, osim ako bi za njih preuzeo sredstva
neko ko je za to sposoban, kao to je otac ili opunomoenik. Ako
djeak shvata znaenje preuzimanja zekata, tada mu ga je dozvoljeno
dati.
Nije dozvoljeno dati zekat osobi koja je u uoj rodbinskoj
vezi. To znai da izmeu davaoca zekata i primaoca ne smije
postojati bliska rodbinska veza, jer su njihovi interesi meusobno
povezani, pa se ne moe u potpunosti ostvariti stavljanje dobara u
posjed. Stoga, nije dozvoljeno da osoba da zekat svojim direktnim
precima, roditeljima, djedovima i nenama, kao ni direktnim
potomcima koliko god bili udaljeni od njega, naprimjer, unucima iz
legalnog braka ili vanbranog odnosa. Tako, ne moe se dati ni
djetetu iz vanbranog odnosa, ili onome koga se odrekao.
175

Ostaloj rodbini, kao to su braa, amide, dajde koji su

siromani dozvoljeno je dati zekat. ak, takvima je pree dati zekat
nego drugima, jer je u davanju zekata njima i dobroinstvo i jaanje
rodbinskih veza u isto vrijeme. Zejneb, ena Abdullaha ibn Mes`uda
r.a., prenosi hadis u kojem kae: "Bila sam u damiji i vidjela
Allahovog Poslanika a.s., kako govori: Dajite sadaku, pa makar i od
svoga nakita. Zejneba je izdravala Abdullaha i siroad koja su
ivjela u njenoj kui, pa je rekla Abdullahu: 'Pitaj Poslanika spada li
sa mene obaveza davanja sadake time to izdravam tebe i siroad?'
On joj je rekao: 'Pitaj ti Poslanika a.s.!' Ja sam krenula
Vjerovjesniku i zatekla jednu enu Medinelijku na vratima njegove
sobe, koja je imala isto pitanje kao i ja. Pored nas je proao Bilal, pa
smo mu rekle: 'Pitaj Poslanika a.s. da li spada s mene obaveza
davanja sadake ako izdravam svoga mua i siroad koja se nalaze u
mojoj kui?' Jo smo rekle: `Nemoj govoriti o nama nita!' On je
uao kod Poslanika a.s.)i postavio mu to pitanje. On ga je pitao:
Koje su njih dvije? Odgovorio je: `Zejneb.' Ponovo ga je upitao:
Koja od Zejneba? Rekao je: 'Abdullahova supruga.' On je tada
rekao: Da, spada sa nje druga obaveza i jo ima za to dvije nagrade,
nagradu za odravanje rodbinske veze i nagradu za sadaku."
(Buharijin Sahih, O zekatu, 1466)
Nije dozvoljeno dati zekat branom drugu. ovjek ne moe
dati zekat svojoj eni, makar bila i putena, a nije joj istekao iddet.
Ne moe ena, koja je duna dati zekat, usmjeriti ga svome muu.
Meutim, Ebu Jusuf i Muhammed kau: "ena moe dati zekat
svome muu." Kao argument su uzeli gore navedeni hadis. Meutim,
Imam dri da ovaj hadis tretira dobrovoljnu sadaku, a ne zekat, koji
je obaveza.
Zekat nije dozvoljeno dati imunoj osobi. To je ona osoba
koja u svom posjedu ima koliinu jdnog nisaba koji ne treba
usmjeriti u neke osnovne potrebe, bez obzira na to iz koje vrste
imovine on bio. Recimo, ko posjeduje hanove ili stanove koje
iznajmljuje, ali to ne pokriva njegove potrebe i potrebe njegove
djece, smatra se siromanim, te mu je stoga dozvoljeno primiti zekat.
176

Postaje li ena imunom sa opremom koju dobije i donese u

kuu svoga mua prilikom vjenanja?
Ono to je evientno, ona tim ruhom, u koje ulazi namjetaj
kue, ili nuna odjea, posude za upotrebu koje ene njenog ranga
obavezno moraju imati, ubraja se u osnovne potrebe. Stoga se ona ne
rauna bogatom, ako to posjeduje. Sve to pretie preko toga, kao to
je nakit, sue koje slui za ukras, ako dostigne vrijednost nisaba, ini
je bogatom, pa joj nije doputeno primiti zekat.
Ono to treba istai jeste da se dijete smatra bogatim, ako je
njegov otac bogat. Zato mu nije dozvoljeno dati zekat. Razliita od
ovakvog djeteta je punoljetna bogata osoba, koja se ne broji
bogatom, na osnovu bogatstva svoga oca. Takoer, otac se ne ubraja
bogatim na osnovu bogatstva sina, niti ena bogatstvom svoga mua.
U vezi sa kerkom bogatog ovjeka, koja je udata i ima mua, postoji
razlika u miljenju kod islamskih uenjaka. Ono to je ispravnije
jeste dozvola davanja zekata ovakvoj osobi. (Reddul-muhtar, II/66)
Pokueno je dati siromanoj osobi vie od koliine jednog nisaba,
osim ako je ova siromana osoba zaduena, ili ako ima mnogo djece.
Lijepo je ovakvoj osobi dati onoliko koliko e je odvratiti od
prosjaenja. Osnova je da bi osoba koja daje zekat trebala da
razmotri ta zahtijeva situacija tog siromaha, potrebe njegove djece
koje se ogledaju u nabavci nune odjee, plaanju kirije za stan i dr.
Ono na ta treba obratiti panju kod zekata jeste mjesto u
kome se nalazi imovina. Mekruh je imovinu prebacivati s jednog
mjesta na drugo, osim ako ide rodbini, ili ako ide nekome ko je u
mnogo veoj potrebi, ko je bolji, poboniji, korisniji za muslimane,
ili iz nemuslimanske sredine u muslimansku, pa je bolje dati
siromasima, koji ive u muslimanskoj sredini nego onima koji ive u
nemuslimanskoj. Izuzetak su zarobljenici, ako e im davanje zekata
pomoi da se izbave od ropstva.
Taberani je naveo u svome Evsatu merfu' hadis, kojeg prenosi
od Poslanika a.s., koji je rekao: Sljedbenici Muhammedovi, tako mi
Onoga Koji me je poslao sa istinom, zaista, Allah nee primiti
sadaku od bilo kojeg ovjeka koji ima rodbinu koji imaju potrebu da
177

im on pomogne, a on je usmjeri drugima. Tako mi Onoga u ijoj je

ruci moj ivot, Allah nee takvog pogledati na Sudnjem danu.
Najbolje je da neko pone od svoje brae, sestara, zatim
djece, amida, tetaka po ocu, dajida, tetaka po majci, zatim ostalih
roaka, komija, zatim stanovnika kvarta, i na kraju stanovnika
njegove zemlje.
Dati sAdaku uenom siromanom ovjeku je bolje nego je
dati neukom siromahu. Takoer, dozvoljeno je prenijeti zekat ako
osoba koja ga daje ini to unaprijed, prije prolaska godine u
potpunosti. (Reddul-muhtar, 11/69)

178

SADAKATU-L-FITR
(Mr. efik Kurdi)
Sadakatu-l-fitr ili zekatu-l-fitr ili, kako se kod nas skraeno
kae vitre, uz zekat na imovinu, predstavlja idealan socijalni program
na zemlji. Prakticiranjem tih propisa uveliko se neutralizira razlika
izmeu bogatih i siromanih i veoma efikasno jaaju bratske veze
meu muslimanima. Zahvaljujui toj instituciji, kao i instituciji
zekata, osiguran je ivot miliona beskunika u svijetu, a brojnoj djeci
omogueno je normalnije ivljenje i sretnije kolovanje.
Otuda u islamskom drutvu nema mjesta ekstremnom
kapitalizmu. On nije mogu upravo zahvaljujui sadakatu-lfitru, kako
napominje ehid Mustafa Busuladi, zekatu i zabrani kamate.
Busuladi divno primjeuje: Da se ocijeni uloga i ivotna
sposobnost ovog sistema, potrebno je prelistati islamsku povijesnicu.
Dok su se zekat (i zekatu-l-fitr, kao njegova manifestacija - op.
autora) i zapovijed o zabrani kamate izvodili u praksi, islamske
zemlje cvatu, muslimani nose trijumf pobjede i slave, a islam, gdje se
iri, otjelovljuje carstvo zadovoljstva, ljubavi i socijalne pravde. I ne
samo to! Socijalne revolucije, komunistiki i nihilistiki pokreti
islamskoj historiji savreno su nepoznati. Graanski ratovi i bune u
muslimanskim zemljama bile su politike prirode, a nikada
posljedice socijalne bijede i siromatva. (Mustafa Busuladi,
Muslimani u Evropi, str. 42, )
Oito da mudrost propisivanja sadakatu-l-fitra lei upravo u

Autor: Mr. efik Kurdi, Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ

U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA, Izdava: Islamska pedagoka
akademija Zenica, 2002. god.

179

tome.

To najbolje ilustrira predaja Abdullaha b. 'Abbasa, na, koji

kae: Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio je postau sadekatu-l-fitr
kao mehanizam za ienje bespotrebnog i bestidnog govora i kao
hranu siromanima! (Hadis biljee Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-zzekat, 17 - Babu zekati-l-fitri, hadis br. 1609; Ibn Made u Sunenu: 8
- Kitabu-z-zekat, 21 - Babu sadekati-l-fitri, hadis br. 1827; EdDarekutni, u Sunenu: Kitabu zekati-l-fitri, hadis br. 1 i kae da u
senedu nema loih prenosilaca i Hakim u El-Mustedreku, 1/409 i
kae: Hadis je autentian prema uvjetima Buharije a s njim se slae i
hafiz Zehebi)
Na temelju spomenutog hadisa nedvosmisleno se tretiraju
dvije komponente:
1. Tretira se posta u toku ramazana i ienje njegovog posta
od bespotrebnog i bestidnog govora, jer obaveza je sauvati jezik i
ostale organe, kao to su sauvani stomak i spolni organ. Bez obzira
na to koliko osoba uvala svoj jezik od runog govora, oko od
gledanja u zabranjeno i uho od sluanja pokuenog, gotovo je
nemogue sve to sauvati, tako da se, dijeljenje sadakatu-l-fitra
doima kao pravi deterdent za ienje svih mrlja nastalih tokom
ramazana. Dijeljenjem sadakatu-lfitra neutralizira se navedena vrsta
nedostatka, ba kao to sehvi-sedda neutralizira neke nedostatke
prilikom obavljanja namaza.
To je lijepo komparirao veliki islamski uenjak Veki' b. ElDerrah, kada je rekao: Sadekatu-l-fitr za ramazan isto je to je
sehvi-sedda za namaz. On nadomjeta nedostatke u postu, kao to
sehvi-sedda nadomjeta propuste u namazu! (Dr. Jusuf elKaradavi, Fikhu-z-zekat, 2/922)
2. Tretira se drutvo i irenje ljubavi i solidarnosti u drutvu.
Posebno se tretiraju siromani u drutvu i oni koji su nasuno
potrebni pomoi. Bajram koji dolazi nakon ramazana treba da bude
dan radosti i veselja za sve, a ne samo za bogate i one koji imaju. To
je prilika za radost cijele zajednice. Bar na dan Bajrama siromani
nee morati imati brigu o svojoj opskrbi i sasvim normalno mogu se
180

opustiti i uivati u bajramskim arima i radostima. Abdullah b.

Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio dijeljenje
sadakatu-l-fitra, naglasivi: Opskrbite siromahe na dan Bajrama!"
(Hadis biljei Darekutni u Sunenu: Kitabu zekati-l-fitri, hadis br. 67)
Kakav je propis davanje sadakatu-l-fitra?
Sadakatu-l-fitr koji je propisan 2. god. po Hidri, iste godine
kada je propisan i ramazanski post, smatra se, u hanefijskoj pravnoj
koli, vadibom, sukladno njihovoj podjeli naredbi na farz i vadib.
(En-Nevevi, El-Minhadz, erh Sahihu Muslim b. elHaddad, 7/58;
El-Ihtijar, 1/158; Meraki-l felah, str. 663) Oni svoj stav temelje na
vjerodostojnoj predaji Abdullaha b. Omera, na, u kojoj se kae da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio davanje sadakatu-lfitra svakom
slobodnom muslimanu i robu, mukarcu i eni, velikom i malom, u
iznosu jednog saa hurmi ili saa jema. (Hadis biljei Buhari u
Sahihu: 24 - Kitabu-z-zekat, 70 - Babu fardi sadekatu-l-fitri, hadis br.
1503)
Meutim, preostala trojica velikih imama, shodno citiranima
riecima fereda/naredio je, smatraju da je dijeljenje sadakatu-l-fitra
farz. Dr. Jusuf El-Karadavi napominje da nema razlike u definiranju
propisa u sluaju sve etverice imama, s obzirom da se Ebu Hanifin
stav samo terminoloki razlikuje od stava ostalih imama, pa je za
njega vadib, ustvari ono to je za njih farz! (Vidi: Nejlu-levtar,
4/213 i Fikhu-z-zekat, 2/919)
Neki smatraju da je ova dunost sunneti-muekkede, poput
malikija, koji to prenose od Eheba, (Ibn Rud, Bidajetu-lmudtehid, 1/278) pa do onih koji smatraju da je propisivanjem
zekata, sadekatu-l-fitr derogiran i postao mustehab. (O tome vidi:
Fethu-l-Bari, 3/430-431 i Hasan kapur, Buharijina zbirka hadisa,
2/508)
Ko daje i za koga se daje sadekatu-l-fitr?
181

Vadib je svakom imunom muslimanu, kojem preko potreba

njegove porodice pretekne jedan saa (pregrt) hrane za jedan dan i
no, dati bajramsku sadaku ili sadaku za zavretak posta, zvanu
sadakatu-l-fitr. ovjek e dati za sebe i za svoju malodobnu djecu.
Ako djeca imaju vlastitu imovinu, onda e staratelj dati iz njihove
imovine. To je stav Ebu Hanife i Ebu Jusufa, dok Muhammed ima
suprotno miljenje. Tim davanjem zaduena je i ena. Mu nije
duan dati za svoju enu, ve je ona duna to uiniti iz svoje
imovine. Nee roditelj dati za svoju odraslu djecu. Takoer, majka
nee dati za svoju djecu, makar ne budu imali oca, ali je, zato, djed
zaduen za njih dati. (El-Hidaje, 1/113; Haijetu-t-Tahtavi, 2/402403; Fikhu-l-ibadat, str. 106-107 i A. Zeevi, Fikh, str. 70 i Fikhu-zzekat, 2/924-930)
Meutim, postoji Tahavijina predaja da se sadakatu-l-fitr daje
za svaku osobu koju kuedomain izdrava, bila ona malodobna ili
odrasla, slobodna ili rob, pa makar bila i kranin. Zabiljeeno je da
je Omer b. Abdulaziz davao sadakatu-l-fitr i za svoje robove
nemuslimane. (Uporedi: Buharijina zbirka hadisa, 2/509.)
Kome se daje sadakatu-l-fitr?
Sadakatu-l-fitr daje se onima kojima se daje i zekat. Kome se
ne moe dati zekat, ne moe se dati ni sadakatu-l-fitr. Ipak, prilikom
davanja, prednost treba dati siromasima. (Vidi: Fikhu-l-ibadat, str.
107) U naim uvjetima, posljednjih decenija, sadakatu-l-fitr davan je
odgojno-obrazovnim institucijama koje obrazuju i odgajaju potreban
kadar, to spada pod kategoriju fi sebilillah.
Treba naglasiti da veina islamskih uenjaka, za razliku od
Ebu Hanife, ne dozvoljava davanje sadakatu-l-fitra siromanim
nemuslimanima pod zatitom islamske drave.
Dr. Jusuf el-Karadavi naglaava da se sadakatu-l-fitr ne smije
davati neprijatelju islama, otpadniku od islama, greniku koji prkosi
muslimanima svojim grijeenjem i lijenini koji ima naina da radi i
zaradi a nee. Takoer, zabranjeno je davati ocu, djetetu i eni, jer bi
182

to bilo, ustvari, davati samome sebi. (Vidi: Zekatu-l-fitr, 2/959)

Koliko iznosi sadakatu-l-fitr?
Sadakatu-l-fitr iznosi jednu polovicu sa'a penice, to
odgovara koliini 1kg i 666 g ili itav saa jema, to odgovara 3 kg i
332 g, ili hurme ili suhog groda. Ustvari, navedene namirnice
spominju se u brojnim predajama od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, pa
se mnogi uenjaci njih srtriktno i dre, tako da veina imama ne
dozvoljava davanje sadakatu-l-fitra u bilo emu drugom izuzev u
spomenutim namirnicama.
Stav hanefijske pravne kole daleko je fleksibilniji: smatra se
da je cilj sadekatul-fitra unoenje radosti i sree za vrijeme Bajrama
u srca muslimana i onih kojima je pomo potrebna, pa se, otuda,
dozvoljava davanje sadakatu-l-fitra i u novcu, ako e to biti korisnije
za siromanog kome je upuen. Hasan el-Basri davanje u novcu
smatra dozvoljenim; Ebu Ishak tvrdi da je zapamtio svoje
prethodnike da su davali sadakatu-l-fitr u novcu, kao protuvrijednost
hrani, dok se prenosi za 'Ata'a da je obiavao davati sadakatu-l-fitr u
srebrenom novcu, kao protuvrijednost hrani preporuenoj u brojnim
predajama. (Fikhu-z-zekat, 2/948-949)
Oito je da se ovdje radi o onome to je najkorisnije i
najstabilnije u jednom drutvu. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s, to su
bile navedene namirnice. Da je to dolo Japancima, kako primjeuje
dr. Jusuf elKaradavi, njima bi bilo naredeno da dijele u rii. (Isti
izvor, 2/946)
Najlaki i najjednostavniji nain u dananje vrijeme jeste
davanje u novcu. Posebno, ako se ima u vidu da se i iz udaljenih
mjesta alje sadekatu-l-fitr, pa bi bilo kakav drugi nain davanja
oteao primjenu ovog propisa. Mislim da je zakljuak dr. ElKaradavija sasvim logian. On, naime, slaui se s hanefijskim
stavom u vezi s pitanjem davanja sadekatu-l-fitra, zakljuuje da su
dva temeljna razloga to je Vjerovjesnik, s. a.v. s, naredio davanje
sadakatu-l-fitra u navedenim namirnicama:
183

1. Zbog injenice da je mali broj ljudi u arapskom svijetu u to

vrijeme posjedovao novac, daleko lake bilo im je izdvojiti
namirnice, nego hranu, i
2. Zbog promjenljivosti vrijednosti novca, pa ukoliko bi se
odredila odreena valuta, ona bi, zbog este devalvacije i slino,
moda, nekada bila bezvrijedna. Zato je Poslanik islama, s.a.v.s, to
odredio u namirnicama koje e uvijek imati svoju vrijednost.
(Uporedi: Isti izvor, 2/949)
Kada se daje sadakatu-l-fitr?
Islamski uenjaci sloili su se da obaveza sadakatu-l-fitra
pada na koncu ramazana. Veina ih smatra da ga treba podijeliti dan
ili dva prije Bajrama, a po nekima moe se dati i od samog poetka
ramazana. Evza'i, Ahmed, Ishak i, po jednom miljenju i afija,
smatraju da je vadib dati ga sa zalaskom sunca posljednjeg dana
ramazana. Ebu Hanife, pak, smatra da obaveza davanja sadakatu-lfitra nastaje s pojavom zore prvog ramazanskog bajrama do samog
ina klanjanja Bajram-namaz. (Fikhu-z-zekat, 2/952)
To se temelji na Poslanikovim, s.a.v.s, rijeima da se
sadakatu-l-fitr dadne prije izlaska ljudi na bajram-namaz. (Hadis
biljeii Buhari u Sahihu 24 - Kitabu-z-zekat, 70 - Babu fardi sadekatil-fitr, hadis br. 1503)
Ikrime, r.a, takoer se slae da to treba uiniti pred sami
bajram-namaz i to temelji na ajetu: Postii e ta eli onaj koji se
oisti i spomene ime Gospodara svoga pa namaz obavi! (El- Eala,
14-15) On pod ienjem podrazumijeva sadakatu-l-fitr, kao ienje
posta od svih natruha i nedostataka.
Islamski uenjaci sloili su se u tome, da, ako proe vrijeme
davanja sadakatu-lfitra, ostaje obaveza da se to izmiri bilo kada do
kraja ivota. (Uporedi: M. tulanovi, Ramazanski post, str. 26))

184