GLASOVNE PROMJENE

Fonoloki uvjetovane alternacije (zamjene). Do njih dolazi zbog prirode

samoga fonema, odnosno drugaije raspodjele fonema unutar morfema. Ovoj
skupini pripadaju jednaenja suglasnika (po zvunosti i po mjestu tvorbe)
te udvajanje i ispadanje suglasnika.
Morfoloki uvjetovane alternacije (zamjene) nisu uvjetovane prirodom samog
fonema, nego nekom gramatikom kategorijom (pade, lice) ili tvorbenom
kategorijom (umanjenica, uveanica, zbirna imenica i sl.). Morfoloki je uvjetovano
nepostojano a (kratak kratki), nepostojano e (akovec akovca), prijeglas
(poljom > poljem), navezak (tad tada), zamjena l sa o (itao itala),
palatalizacija (prah praina), sibilarizacija (oblak oblaci), jotacija (cvijet
cvijee) te alternacije ije, je, e i i (zvijer zvjerad).

NEPOSTOJANO A se gubi i ponovno javlja u razliitim oblicima iste rijei:

u N jd. i G mn. nekih imenica: vrabac, vrapca, vrapci, vrabaca, narana, narane,
narane, naranaa, izloba, izlobe, izlobe, izloaba
u N jd. pridjeva (neodreeni oblik): umoran, umorna; modar, modra; bistar, bistra;
dugaak (neodreeni vid), dugaki (odreeni vid); vjean, vjeni, siguran, sigurni

u N jd. nekih zamjenica: kakav, kakva; sav, svega; nekakav, nekakva

NEPOSTOJANO E je onaj e koji se u kajkavskim imenima mjesta i prezimenima
javlja samo u nekim oblicima. Kada se mjesna imena (toponimi) prenose iz mjesnih
govora u knjievni jezik, zadravaju neka svoja izvorna obiljeja. Javlja se
u N i A kajkavskih imena mjesta: Belec Belca; akovec akovca; Ivanec
Ivanca; Klanjec Klanjca, Vrbovec Vrbovca
u N nekih kajkavskih prezimena: Gubec Gupca, Sremec Sremca, Tkalec
Tkalca
U nekim je kajkavskim prezimenima samoglasnik e postojan i javlja se u svim
padeima: Maek Maeka Maeku , odec odeca odecu
PRIJEGLAS je zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih
suglasnika, suglasnika c i suglasnikih skupova t, d. Prijeglas se provodi
u I jd. imenica srednjega roda: poljom>poljem, suncem, igralitem, goditem
u I jd. i u svim padeima mnoine imenica mukoga roda kojima osnova zavrava
na palatale: ranjem, kraljem, muem, pritem, dudem.., ranjevi, ranjeva,
ranjevima ; kraljevi, muevi, pritevi, dudevi
Prijeglas se ne provodi u jednoslonih i dvoslonih imenica mukoga roda koje u slogu
ispred nastavka imaju samoglasnik e: Be Beom, je jeom, pade padeom.
NAVEZAK ili POKRETNI SAMOGLASNIK jest samoglasnik na kraju pojedinih rijei
bez kojih dotina rije moe biti, a da se njezino znaenje nimalo ne mijenja.
Navezak imaju:
1. zavisni padei pridjeva: dobrog dobroga; dobrom dobromu dobrome; dobrim
dobrima
2. zavisni padei zamjenica: mog moga; mom momu mome; mojim mojima;
njim njime
3. prilozi: tad tada, sad sada, kad kada, nikad nikada
4. prijedlozi: s sa, k ka, nad nada, pod poda, pred preda, uz uza, iz iza
Uz prijedloge kroz, nad, pod, pred i uz akuzativ jednine zamjenice on moe glasiti
i nj, ali tada prijedlog dobiva navezak -a: kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza
nj.
Prijedlog k moe glasiti ka ako iza njega slijedi rije koja poinje suglasnikom k ili
g, odnosno suglasnikim skupom u kojem je drugi suglasnik k ili g: ka gradu, ka
knjizi, ka koli, ka zgradi.
Prijedlog s moe glasiti sa ako iza njega slijede suglasnici s, z, ili ili suglasniki
skupovi gdje je drugi suglasnik s, , z, : sa sobom, sa strahom, sa kolom, sa
psom, sa Ksenijom, sa penicom, sa rzanjem, sa Brezine (Bezine).
Prijedlog s naveskom dolazi i ako iza njega slijedi samo jedan glas: To se pie sa
, a ne sa .

Navezak moe doi i onda ako iza prijedloga slijedi nepromjenljiva rije, odnosno
rije koja se u reenici upotrebljava kao da je nepromjenljiva: Sebinjaci svaku
reenicu poinju sa ja.
S takvim a ponekad se upotrebljavaju i prijedlozi iz, niz, uz : iza sna, niza stranu, uza
zid.
Prijedlozi nad, pod, pred imaju takvo a pred nekim zamjenicama: preda se, nada
mnom, poda mnom, preda mnom, nada nj
ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) jest zamjenjivanje suglasnika l samoglasnikom
o na kraju nekih rijei ili na kraju sloga.
Alternacija l/o provodi se:
u mukome rodu glag. prid. r.: hodala, hodao, htjela, htio, itao, pisao, radio, bio;
u N jd. nekih imenica mukoga roda: avao, posao, dio, kotao;
u N jd. pridjeva mukoga roda: cio, mio;
ispred sufiksa -ba: dijeliti dioba, seliti selidba i seoba
u zavisnim padeima imenica na -lac: gledalac, prevodilac, tuilac, etelac
Alternacija imenica na -lac ne provodi se samo u N jd. i G mn.: N jd. prevodilac, N mn.
prevodioci; G jd. prevodioca, G mn. prevodilaca;
Alternacija l/o ne provodi se:
u imenica i pridjeva u kojima je suglasnik l na kraju dugoga sloga: bolnica, jelka,
znalac, alac; bijel, stalan;
u umanjenica sa sufiksom na -ce: odijelce, ogledalce;
u nekih imenica sa suglasnikom l na kraju kratkoga sloga: molba, alba
Neke imenice i pridjevi imaju dvostruke likove: aneo i anel, predio i predjel, seoce i
selce, aneoski i anelski, cio i cijel, odio i odjel, seoski i selski
PALATALIZACIJA je glasovna promjena u kojoj:
velari (mekonepani suglasnici) k, g, h ispred samogl. e i katkada ispred i
prelaze u palatale (nepanike) , , : vuk vue, velik veliina, rak rai,
rekoh - ree; plug plue; mnogo mnoina; draga draica; duh due, prah
praina;
dental (zubnik) c ispred samoglasnika e i katkada ispred i prelazi u
palatal : mjesec mjesee, mjeseina; ptica ptiica; zec zee;
dental z ispred samoglasnika e prelazi u palatal : vitez - vitee.
K, G, H (ispred e, i ) => , , ;
C (ispred e, i ) => ,
Z (ispred e ) =>
.
Izmijenjena osnova koja je nastala palatalizacijom naziva se palatalizirana osnova.
Palatalizacija se provodi:
u V jd. imenica m. r. koje zavravaju na k, g, h: (vojnik) vojnie, (drug) drue,
(Bog) Boe, (puh) pue, (stric) strie, (mjesec) mjesee, (knez) knee
u prezentu glagola s osnovom na k, g, h: peem (pei osnova je pek +ti peku),
sijeem (sjei sjek+ti, sijeku)
u 2. i 3. licu aorista istih glagola: (sjekoh) sijee, (ispei = ispek+ti, ispekoh)
ispee, (dii = dig+ti, digoh) die
u tvorbi imenica ispred nekih sufiksa: uveanice (junak) junaina, (mukarac)
mukarina, umanjenice (ruka) ruica, (knjiga) knjiica, (krug) krui, (noga)
noica, (muha) muica, (prah) praak te (srce) sran
u tvorbi glagola ispred nekih sufiksa: (buka) buiti, (drug) druiti se, (prah) praiti
u tvorbi pridjeva ispred nekih sufiksa: (vuk) vuji, (Bog) Boji, (trbuh) trbuast,
(stric) striev, (knez) kneev.
Palatalizacija se ne provodi uvijek, npr. baka bakin, pjega pjegica, buha buhica,
Luca Lucin, Jozo Jozin
SIBILARIZACIJA je glasovna promjena u kojoj velari (mekonepani, jedrenici) k, g, h
ispred samoglasnika i prelaze u sibilante (piskavce) c, z, s.
Izmijenjena osnova koja je nastala sibilarizacijom naziva se sibilarizirana osnova.
K, G, H (ispred i ) => C, Z, S.
Sibilarizacija se provodi:

u D i L jednine imenica . r.: slika slici, majka majci, knjiga knjizi, svrha
svrsi;
u N, D, V, L i I mnoine imenica mukoga roda: pjesnik pjesnici, pjesnicima,
pedagog pedagozi, pedagozima, propuh propusi, propusima;
u N i V kratke mnoine imenica mukoga roda: ak aci, vrag vrazi, duh
dusi;
u imperativu nekih glagola kojima osnova zavrava na k, g, h: rei (prema rek+ti,
rekao) reci, recimo, recite, pei (pek+ti, pekao) peci , tei (tek+ti, tekao)
teci..., lei (leg+ti, legao) lezi...
Sibilarizacija se ne provodi:
u mnogim opim imenicama: liga ligi, kolega kolegi, psiha psihi, papiga
papigi, juha juhi, baka baki; u imenicama odmila (hipokoristici): seka seki,
zeko zeki..
u nekim imenima i prezimenima: uka uki, Luka Luki, Anka Anki, Dubravka
Dubravki, Grga Grgi, Olga Olgi, Ladika Ladiki, Gliha Glihi
u etnicima . r.: Beanka Beanki, Vukovarka Vukovarki, Braanka Braanki

u nekim zemljopisnim imenima: Krka Krki, Kartaga Kartagi, Volga Volgi

u veini tvorenica enskoga roda na -ka: bolniarka bolniarki, frizerka
frizerki,
novinarka

novinarki,
srednjokolka

srednjokolki,
intelektualka - intelektualki
u imenica na -cka, -ka, -ka, -tka, -zga: kocka kocki, maka maki, voka
voki, patka patki, mazga mazgi
u nekih posuenica: Bask Baski, bronh bronhi
Dvostruke likove imaju:
neke tuice: flamingo flaminzi i flamingi;
neka zemljopisna imena: Lika Lici i Liki, Poega Poezi i Poegi, Gradika
Gradici i Gradiki, Aljaska Aljasci i Aljaski;
neke ope imenice na -ska, -tka, -vka: guska gusci i guski, humoreska
humoresci i humoreski, pripovijetka pripovije(t)ci i pripovijetki, travka travci i
travki.
JOTACIJA (jota - grki naziv slova j) jest stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom
j u nov palatalni suglasnik.
Jotacija se provodi:
u komparaciji pridjeva (nastavak -ji): slai, blai, tii
u prezentu i imperfektu glagola (nastavak -jem, -jah): miem, voah
u glagolskom pridjevu trpnom (nastavak -jen): izraen, zapamen
u instrumentalu jednine imenica enskog roda (nastavak -ju): radou, pameu
u zbirnim imenicama (nastavak -je): cvijee, granje
nepalatal + j > palatal
c+j>
klicati > kliem (klic + -jem); zec > zeji (zec + -ji)
d+j>
mlad > mlai (mlad + -ji); roditi > roen (rod + -jen)
g+j>
blag > blai (blag + -ji); brz > bri (brz + -ji)
h + j >
mahati > maem (mah+-jem); puhati>puem (puh+-jem);
suh(+-ji) > sui
k+j>
jak > jai (jak + -ji); skakati > skaem (skak + -jem)
l + j > lj
sol > solju (sol + -ju); zagrliti > zagrljaj (zagrl + -jaj)
n + j > nj
tanak > tanji (tan + -ji); gran(a) + -je > granje; jesen + -ji >
jesenji
s+j>
pisati > piem (pis + -jem), piu (pis + -ju); visok > vii (vis +
-ji)
t+j>
smrt > smru (smrt + -ju)
z+j>
brz > bri (brz + -ji); lagati > laem (lag + -jem > laz + -jem)
Kako emo znati je li u prezentu dolo do palatalizacije ili jotacije?

Stavimo glagol u 3. lice mnoine prezenta i vidimo je li dolo do promjene.

Ako promjene nema (npr. od pei pek+ti peku peem), onda je to
palatalizacija.
Ako promjena postoji (npr. pisati pis +ju piu piem), onda je to jotacija.

EPENTEZA ili epentetsko (umetnuto) L jest vrsta jotacije.

To su glasovne promjene koje nastaju kad se izmeu usnenih suglasnika b, p, m, v, f
umee suglasnik l (epentetsko l ) koji s glasom j ini novi suglasnik lj :
b + l + j > blj
groblje (grob + l + je); grublji (grub + l + ji)
p + l + j > plj
gluplji (glup + l + ji); snoplje (snop + l + je)
m + l + j > mlj
grmlje (grm + l + je)
v + l + j > vlj
ivlji (iv + l + ji); mravlji (mrav + l + ji); zdravlje (zdrav + l +
je)
f + l + j > flj
Vakuf > Vakufljanin (Vakuf + l + janin)

JEDNAENJE SUGLASNIKA (ASIMILACIJA) (po zvunosti i po mjestu

tvorbe)
1. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO ZVUNOSTI
Zvuni suglasnici
Bezvuni suglasnici

b
p

d
t

g
k

z
s

Do jednaenja dolazi kada se dva suglasnika razliita po zvunosti nau jedan

pokraj drugoga. Uvijek se prvi suglasnik ravna prema drugomu (mijenja se prvi
suglasnik)!
Openito pravilo: kad se bezvuni suglasnici nau ispred zvunih,
prijei e u svoje zvune parnjake i obrnuto. (Sz = suglasnik zvuni; Sb =
suglasnik bezvuni)
Sz+Sz > Sz Sz => zvuni suglasnik moe stajati samo ispred zvunoga
suglasnika:
iz+graditi > izgraditi
Sb+Sb> SbSb =>bezvuni suglasnik moe stajati samo ispred bezvunoga:
s+topiti > stopiti
1. Sz + Sb > SbSb => zvuni ispred bezvunoga prelazi u svoj bezvuni par:
b/p: rob+stvo > ropstvo; vrab+ca > vrapca; gib+ka > gipka; d/t: slad+ka >
slatka;
g/k: bog+ca > bokci; z/s: odlaz+ka > odlaska; iz+kopati > iskopati; uz+put >
usput
Odstupanja u pisanju zvunoga suglasnika d (ne prelazi u t ili ne ispada) u trima
sluajevima:
1. d u predmecima ispred bezvunih c, , , s, : nadcestar, odcijepiti, podcijeniti,
podcrtati; nadovjean, odepiti, podiniti; odunuti, odutjeti; nadsvoditi,
odseliti, odsjek, predsjednik, odsutan, predstava, podstavljen;
nadumar,
oduljati se, odetati se, poditi...
2. d u sloenicama s predmecima ispod- i iznad-: ispodprosjean, iznadprosjean
3. d u drugim sloenicama zbog jasnoe: naddravni, naddrutveni, poddijalekt,
podtajnik, podtip, predturski.
Kad osnova rijei zavrava na bezvune skupove st i d, u tvorbi ispred zvunoga
suglasnika najprije ispada t, a onda se provodi jednaenje: gost+-ba>gosba=>gozba;
vjet + -ba > vjeba => vjeba.
2. Sb+Sz > SzSz =>bezvuni suglasnik ispred zvunoga prelazi u svoj zvuni par:
p/b: top+dija > tobdija; t/d: svat+ba > svadba, kosit+ba > kosidba; katkad
k/g: burek+dija>buregdija; s/z: glas+ba>glazba; s+biti>zbiti;
/d: naru+ba> narud+ba, narudbenica

Odstupanja od drugoga pravila, pisanje u nekim oblicima:

u sloenicama u kojima su prvi dio brojevi, npr. petgodinji, dvadesetgodinji,
tisugodinji
u predmecima stranoga podrijetla, u imenima i u nekim sloenicama: adhezija,
Habsburgovci, jurisdikcija, postgalenski, postdiplomski, podtekst
2. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE (po tvorbenom mjestu)
Do glasovne promjene dolazi kada se jedan do drugoga nau dva suglasnika razliita po
mjestu tvorbe. I ovdje se prvi glas uvijek ravna prema drugome.

Jednaenje po mjestu tvorbe provodi se kod samo etiri suglasnika: s, z,

h, n.

1. s + , , lj, nj, >

(Prednjojezini) umnik s ispred (srednjojezinih) nepanika , , lj, nj prelazi u
svoj (srednjojezini) parnjak, nepanik: misao (mislju) > milju; s + epati
> epati; (iz+arati) >isarati > i()arati, nositi (nosnja) > nonja; bijesan
(bjesnji) > bjenji
To se jednaenje katkad provodi poslije neke druge promjene, npr.
jednaenja po zvunosti: izupati (isupati) > iupati;
jotacije: list + je > (listje lise) > lie.
2. z + , d, lj, nj, >
umnik z zamjenjuje se ispred , d, lj, nj nepanikom : kazniti (kaznjiv) >
kanjiv; paziti (pazljiv) > paljiv; voziti (voznja)>vonja; miraz+dijka>miradijka;
razariti > raariti > raariti, kukuruz-njak > kukurunjak, mlaz-njak > mlanjak.
Zamjena suglasnika z nepanikom dogaa se i poslije neke druge promjene, npr.
jotacije: grozd (grozdje groze) > groe.
Odstupanja od pravila: s i z ispred lj i nj ne prelaze u i , ne jednae se:
ako njima zavrava predmetak (prefiks), a lj i nj su na poetku korijena:
sljubiti, izljubiti, razljutiti, iznjuiti, raznjihati;
ako su l i j rezultat jotacije (l + j, n + j), nastali stapanjem s glasom j nakon
kraenja korijenskoga sloga, npr. sljepoa (prema slijep), snjeiti (prema snijeg),
ozljeda (prema ozlijediti), bjesnjeti (prema bijesan).
3. h + , >
Suglasnik h zamjenjuje se nepanikom ispred nepanika i : orah (orahi)>
orai; trbuh (trbuhi)>trbui; drhtati i dahtati drhem, dahemi drem,
daem (vrijede oba lika)
4. n + b, p > mb/nb, mp/np
Kad je zvonanik n na kraju korijenskoga morfema, a sufiks zapoinje usnikom
b, zamjenjuje se nosnikom m (n /m): stan + beni > stambeni; obran + beni >
obrambeni; hiniti (hinba) himba, zelemba, prehrambeni, crmpurast ...
Jednaenje se ne provodi u pisanju sloenica kad je n na kraju prvoga dijela
sloenice (u pismu n, u izgovoru uvijek m): jedanput, izvanbrodski, vodenbuba,
izvanbrani
ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA
STAPANJE SUGLASNIKA
Kada se jedan uz drugoga nau dva ista suglasnika, oni se stapaju u jedan
suglasnik.
Pridjev bezvuan sloenica je nastala od predmetka bez- i pridjeva zvuan:
pojavila su se dva jednaka suglasnika (-zz-), tzv. udvajanje (geminiranje), od
kojih jedan ispada: bez + zvuan > bezzvuan > bezvuan. Slino i preddvorje

> predvorje; Rus + ski > russki > ruski; bezakonje, obeznaniti, odahnuti,
odijeliti.
JEDNAENJE I STAPANJE / ISPADANJE SUGLASNIKA
U nekim se rijeima najprije provodi jednaenje suglasnika po zvunosti, a onda
dolazi do stapanja/ispadanja: pet + deset > peddeset > pedeset; iz + sipati >
issipati > isipati; iz + shod > isshod > ishod; Englez + ski > englesski >
engleski; od + tud > ottud >otud; iseljenje, iscrpiti
U nekim se rijeima najprije provodi jednaenje po mjestu tvorbe, a onda
ispadanje: bez + ini > beini > beini; raz + ariti > raariti > raariti.
U nekim rijeima provedena su oba jednaenja suglasnika, a zatim
stapanje/ispadanje:
iz + arati > (zvuno jedn.) isarati > (mjesno jedn.) iarati > (stapanje) iarati;
raz + iriti > ras + iriti > rairiti > rairiti; est + deset > esddeset >
ezddeset >
ezdeset.
Odstupanje od ispadanja. U nekim se oblicima ispadanje ne provodi u pisanju:
u superlativu pridjeva koji poinju zvonanikom j: najjednostavniji, najjasniji,
najjeftiniji, najjai, najjuniji
u nekim sloenicama (radi jasnoe) iji korijen poinje istim suglasnikom kojim
zavrava predmetak: naddravni, jedna dvadesettreina (1/23), izvannastavni,
kreppapir, hiperromantian, superrevizija, kilogrammetar, nuzzarada.
Dvojako pisanje
Doputeno je dvojako pisanje nekih rijei, to ne znai da se ti oblici razliito i
izgovaraju, npr. zadaci i zadatci, pogoci i pogodci.
U nekim oblicima moe se i ne mora provesti ispadanje suglasnika d i t.
Doputeno je dvojako pisanje troslonih i vieslonih imenica na dac, -dak, -tac,
-tak, tj. s uvanjem ili bez uvanja polazne osnove u pisanju: mladac mladci
/mlaci; pogodak pogodci/pogoci; mlatac mlatci /mlaci; svetak (blagdan)
svetci/sveci. Izuzete su tri rijei: oci, suci, sveci (od svetac).
ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA D, T, S
U nekim oblicima moe doi do ispadanja suglasnika d i t::
1. d i t ispred c i
sudac (sudca) > suca, suci; otac (otca) > oca, oci;
svetac (svetca) > sveca, sveci; svetev > sveev
2. d i t ispred sufiksa tina (u izvedenicama): Hrvat + tina (hrvattina) >
hrvatina;
Buzet ( Buzettina) > Buzetina
3. d i t u suglasnikim skupovima st, t, zd, d ispred nekog drugog
suglasnika
(osim r, v ): bolestan (bolestna) > bolesna, bolesno; godite (goditnji) >godinji,
godinje;
nudan (nudna) > nuna, nuno
4. s u sufiksu -ski kada se ovaj sufiks nae iza suglasnika i
(suglasnik s ispada u pridjeva koji su izvedeni sufiksom ski, a korijen im zavrava na
- ili ):
pjeva + -ski pjevaski => pjevaki; ribi + -ski ribiski ribiki; igraki, osnivaki
plemi + -ski plemiski => plemiki; Gospi + -ski > gospiki; zapreiki
Odstupanje od ispadanja:
u pridjeva stranoga podrijetla izvedenih sufiksom -ni ne ispada t, ve ostaje
suglasniki skup st na kraju korijena, tj u pismu se suglasnik t ne gubi u nekim
rijeima stranoga podrijetla: aorist + ni > aoristni; azbestni, protestni
t i s ne ispadaju u rijeima koje zavravaju sufiksima -ski, -stvo: grad + -ski >
gradski; brodski, ljudski, sudski, bratski, hrvatski,brat + -stvo> bratstvo;
hrvatstvo, sredstvo, sudstvo
d ne ispada u sloenica na -to: budto, kadto, pokadto

ALTERNACIJE ije / je / e / i

Na mjestu staroslavenskog odnosno starohrvatskog samoglasnika jata (, tzv.

rogatog e) danas se nalazi ije (svijet), je (svjetlost), e (vredniji) ili i (vidio).
U hrvatskom standardnom jeziku postoji dvoglasnik ie koji se biljei troslovom
ije. Ima razlikovnu ulogu: U prvom dijelu knjige govori se o umjetnikom djelu.
Nekad se pisao ie, a posljednjih stotinu godina pie se ije. Gdje se (uvijek dugi)
dvoglasnik izgovara, tu se pie ije.

KRAENJE I DULJENJE KORIJENSKOGA SLOGA (alternacije ije /je / e/ i)

Do razliitih realizacija (odraza ili refleksa) jata najee dolazi jer se dugi slog
krati (ije u je, e ili i, npr. bijel bjelji) ili se kratki slog dulji (je prelazi u ije:
razumjeti razumijevati).
DULJENJE SLOGA S KRATKIM je (je < ije)
Duljenjem postaje dvoglasnik ie (pie se ije) u sljedeim tipovima i rijeima:
1. Duljenje kratkoga je daje dvoglasnik ie (ije) u nesvrenim glagolima i glagolskim
imenicama (ako u svrenom obliku nije u osnovi rije mjera, mjesto i sjesti): dospjeti:
dospijevati, dospijevanje; odoljeti: odolijevati, odolijevanje; razumjeti: razumijevati,
razumijevanje; zapovjediti: zapovijedati, zapovijedanje; (Iznimke: mjera zamjeriti:
zamjerati, zamjeranje; mjesto namjestiti: namjetati, namjetanje; sjesti zasjesti:
zasjedati, zasjedanje).
2. Na mjestu osnovnoga e, i u rijeima letjeti, lei, liti, njihovih sloenica i sloenica
sa -zreti u poloajima u kojima se taj slog dulji, dolazi dvoglasnik ie (ije): letjeti: lijetati,
lijetanje, lei: lijegati, lijeganje, dozreti: dozrijevati, dozrijevanje, liti: lijevati, lijevanje
3. U tvorbi imenica od glagola s predmetkom pre-: u jednih se imenica to pre- dulji
pa u prije- imamo dvoglasnik ie (ije) prijekor prema prekoriti, prijelaz prema prelaziti,
prijedlog (predloiti), prijelom (prelomiti), prijenos (prenositi), prijepis (prepisati), prijevod
(prevoditi), prijevoz (prevoziti);
u drugih ostaje -pre : pregib, pregled, prekid, prelet, premaz, prepad, prepjev, preplet,
prerez, presjek, preskok To je zato to se neke takve imenice govore i s kratkim
naglascima na -pre, npr. prevrat, prebjeg, pretek, pa se taj -pre samo produljio, a nije
se zamijenio dvoglasnikom.
U kolebanju izmeu likova sa -pre i prije- bolje je upotrijebiti likove sa prije-.
4. Dvoglasnik ie (ije) imaju glagolske imenice umijee, dospijee i prispijee.
5. U pojedinanim rijeima: htijenje (uz htjenje) prema htjeti; mnijenje (mniti, mnim);
pijevac, pijetao (pjevati); odijelo (odjeti), opijelo (opjevati), sijelo (sjesti).
U ostalim rijeima, koje su u pretenoj veini, duljenjem ne postaje dvoglasnik,
nego samo dugo je:
u genitivu mnoine: mjesto mjesta, djelo djela, vjera vjera, medvjed
medvjeda
ispred dva suglasnika od kojih je prvi l, lj, n, r, v : djelo djelce, vjera vjerna,
vjernik
u sloenicama tipa kutomjer, polumjer, toplomjer
u imenicama od milja i izvedenicama od njih: djevojka: djeva, djevin, djevac; djed:
djedo
u nesvrenih glagola i izvedenica od njih ako su im u osnovi rijei mjera, mjesto i
sjesti : zamjerati, namjetati, zasjedati (V. gore toku 1.)
u imenica izvedenih sa -je: bezvjerac bezvjerje, krivovjerac krivovjerje, licemjer
licemjerje, proturjeiti proturjeje. Takoer i u troslonih izvedenica s
dvoglasnikom u osnovi:
izvijestiti izvjee, obrjeje / obreje, uz kolebanje jer je: naslijediti naslijee i
nasljee, ali samo korijenje, porijeje
i u rijeima: mjerov (mjera), vjetac, vjetica, pjev (pjevati), bdjenje (bdjeti),
htjenje/ htijenje
Glagol sjei i njegove sloenice imaju u jednim oblicima je, a u drugima dvoglasnik ie
(ije):

sjei, sijeem, sijee, sijeci, sijekui, sijecijah, sjekao, sjekla, sjeen ;

odsjei, odsijeem, odsijee, odsijeci, odsjekoh, odsijee, odsjekosmo, odsjekavi,
odsjekao
Tako je i u glagola isjei, nasjei, podsjei, posjei, presjei, rasjei, sasjei, usjei,
zasjei
Premda se troglas ije jasno razlikuje od dvoglasnika ie (koji se pie troslovom ije),
dakle, rije nema u korijenu odraz jata, dobro je spomenuti da se javlja u sljedeim
kategorijama i rijeima:
u prez. glag. biti, liti, piti, iti, umjeti (i sloenica), sloenica sa -htjeti,
-spjeti i smjeti, brijati i sl.: liti lijem, piti - pijem, iti ijem, umjeti umijem,
razumjeti razumijem, sporazumjeti sporazumijem, smjeti smijem, prohtjeti
prohtijem, dospjeti dospijem, prispjeti prispijem, uspjeti uspijem , brijati
brijem
glagoli bdjeti, vreti i njihove sloenice, u prezentu (uz bdim, bdi, probdim,
probdi, vrim, vri, provrim, provri), imaju i troglasovni slijed ije: bdijem,
probdijem, vrijem, provrijem
Glagol zreti u znaenju gledati u sloenici nazreti, obazreti, prozreti ima prezent
nazrem, obazrem, prozrem U znaenju sazrijevati (uz zrem i zrim, sazrem,
sazrim) ima i likove s troglasovnim slijedom: zrijem, sazrijem
pridjevi s mofemnom granicom u padeima: niijega, novijega
G jd. imenica na -ija kao kutije, rakije
prilog prije
enski lik broja dva dvije (izgovara se i s dvoglasnikom: dvie)
zastarjeli zamjeniki i pridjevni likovi na -ijeh, -ijem(a), npr. tijeh, dragijeh, tijem,
dragijem(a)
u vie posuenica: dijeta, garsonijera, garderobijer, higijena, hijena, orijent,
orijentacija
KRAENJE KORIJENSKOGA SLOGA S DVOGLASNIKOM ije (ije < je/ e/ i)
Imenice i imenske rijei

U mnoinskih oblika jednoslonih imenica mukog roda: svijet svjetovi,

bijes bjesovi.. Iznimka! Ako je naglasak u jednini nepostojan, u dugoj mnoini
neke imenice ne krate korijenski slog, dvoglasnik ostaje: lijek lijeka lijekovi; dio
dijela dijelovi; tijek tijeka tijekovi; brijeg brijega bregovi / brjegovi;
smijeh smijeha smijehovi.
Kratka mnoina svih imenica ima dvoglasnik: bijesi, brijezi, korijeni...
U imenica s nejednakim brojem slogova (u obliku koji se za jedan slog
produuje, krati se korijenski slog): dijete djeteta; tijelo tjelesa; vrijeme
vremena/vrjemena
U oblika s tri uzastopna duga sloga: slijedei (glag. pril. sad.) sljedei
(pridjev), npr. Slijedei uitelja, uao je sljedei uenik.; svijetlei svjetlei (npr.
svjetlei objekt); kolijevka koljevaka; pripovijetka pripovjedaka; popijevka
popjevaka
U komparativa i superlativa pridjeva i priloga: bijel bjelji, najbjelji; vrijedan
vrjedniji najvrjedniji; bijedan (naj)bjedniji; trijezan (trezven, srb.!)
(naj)trjezniji; lijepo (naj)ljepe
Nijedan pridjev u hrv. standardnom jeziku nema u komparativu i
superlativu ije.
U prednaglasnome poloaju: primijeniti primjenjivati; procijeniti
procjenjivati; sprijeiti spr(j)eavati; zaprijeiti zapr(j)eivati; rijeiti rjeavati;
razrijeiti razrjeavati; lijep ljepota; slijep sljepoa; bijel bjelina; cijel
cjelovit; grijeh gr(j)ehota; brijeg br(j)egovit; bijel bjeloput; lijev ljevoruk
U imenica i pridjeva izvedenih iz glagola: promijeniti promjena; odijeliti
odjel; lijepiti ljepilo
U zbirnih imenica na -ad: drijebe dr(j)ebad; zvijer zvjerad;

U izvedenica na -ar i -ak: cvijee cvjear; lijek ljekar; lijev ljevak

(ljevoruk ovjek)
U deminutiva (umanjenica) na -i, -i, -ica, -ica: mijeh mjei; korijen
korjeni; grijeh gr(j)ei; trijeska tr(j)eica
U augmentativa (uveanica): svijet svjetina; mijeh mjeina; brijeg
br(j)eina
U pridjeva na -ast, -cat , -it: bijel bjelkast; cijel cjelcat; vijek vjeit;
rjeit, korjenit
U sloenih pridjeva tipa gologlav: dugovjek, skupocjen, bjelokos, sjedokos,
ljevoruk...

Izvoenje iz ve izvedenih rijei ne zahtijeva promjenu korijenskoga sloga: cjelovit

cjelovitost; rjeit rjeitost; prijelaz prijelazni.
Glagoli
Ije prelazi u je kada od svrenoga glagola koji u osnovi ima ije tvorimo nesvreni
glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti).
Krati se jer je jat tada u prednaglasnom poloaju: dodijeliti dodjeljivati, ocijeniti
ocjenjivati, razmijeniti razmjenjivati, rijeiti rjeavati, primijeniti primjenjivati.
Je prelazi u ije pri promjeni glagolskoga vida, obino kada od svrenoga glagola
koji u osnovi ima je tvorimo nesvreni glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti): dospjeti
dospijevati, podsjei podsijecati, sagorjeti sagorijevati, razumjeti
razumijevati.
Iznimka! Ako je u osnovi svrenoga glagola mjera, mjesto ili sjesti, ostaje oblik
-je: zamjeriti se zamjerati, premjestiti premjetati, nasjesti nasjedati.
E ili i prelazi u ije. Prema osnovnom e i i letjeti: lijetati, lijetanje; lei: lijegati,
lijeganje; liti: lijevati, lijevanje; zreti: sazrijevati. Iznimka! U prezentu imaju ije
glagoli umjeti: umijem, razumjeti: razumijem; -htjeti: prohtjeti, prohtijem;
-spjeti: dospjeti, dospijem; smjeti: smijem.
Ije ili je prelazi u i. Kad se je i ije nau ispred o, prelaze u i . Glagolski
pridjevi radni od glagola voljeti: volio, voljela, voljelo; ivjeti: ivio, ivjela,
ivjelo; vidjeti: vidio, vidjela, vidjelo; eljeti: elio, eljela, eljelo; crvenjeti se:
crvenio se, crvenjela se, crvenjelo se; stidjeti se: stidio se, stidjela se, stidjelo
se; htjeti: htio, htjela, htjelo. Iznimke: sjeo, odsjeo, zapodjeo i vreo, zreo (uz
glagole vrio, zrio. Pridjevi su samo vreo i zreo.) Pravilo ne vrijedi samo za glagole.
Isto se dogaa u rijeima: cijeo >od cijel > cio cijela; dio dijela.)
Glagoli koji u infinitivu imaju -ije zadrat e ga i u ostalim oblicima:
grijeiti, grijeim, grijeili. Isto se ponaaju glagoli koji imaju skup -je (tjerati,
tjeram, tjerali).
Iznimke: sjei, drijeti i mrijeti i njihove sloenice (posjei, prodrijeti,
umrijeti...): sjei sijeem, drijeti drem (zast.; derati), mrijeti mrem;
posjei posijeem, prodrijeti prodrem, umrijeti umrem