Professional Documents
Culture Documents
Znanje je mo
Natura parendo vincitur (Priroda se pobeuje poslunou)
a) U jednom aforizmu Bekon kae da je ovek sluga i tuma prirode, to je izmeu ostalog,
karakteristina promena u odnosu na hriansku ideju da je ovek sluga i tuma bojeg.
b) Meutim: natura parendo vincitur. ovek je sluga, poslunik prirode samo da bi je pobedio.
"Ljudsko znanje i mo poklapaju se u tome to, to nepoznavanje uzroka onemoguuje uspeh.
Priroda se, naime, pobeuje samo poslunou, a ono to je kod razmiljanja uzrok, to je kod
delovanja pravilo". Naime, da bih delovao na prirodu, ja ne mogu, naprosto, svojom voljom
narediti prirodi kako da se ponaa, kao to to mogu, recimo, nekom oveku. Ja naprotiv, moram
da poznajem prirodne zakone, i da upotrebom prirodnih zakona, dakle, pokoravajui se
prirodnim zakonima, iskoristim prirodu za neke svoje svrhe i ciljeve. Ja, drugim reima, ne mogu
da, pukom uptrebom volje ili neke magije nateram prirodu da proizvede odreeni prirodni
fenomen. Samo proizvodei uzrok tog fenomena, mogu da proizvedem traeni fenomen. Prirodni
zakoni mi, pak, govore koji uzroci proizvode koje posledice.
Jer, ljudski um , podsetimo, "treba da iskrosti svoje pravo na prirodu", tj. ostvari svoj posed i
svoju vladavinu nad prirodom.
c) Scientia se sastoji u otkrivanju uzroka i zakona prirodnih pojava, a onaj ko poznaje uzroke i zakone, znae kako
treba da deluje (u skladu sa pravilima) da bi postigao mo nad prirodom. Znalac nee delovati protiv prirode (onoga
to je nuno), ve e, pokoravajui se nunosti, nunosti iskoristiti kako bi uvea svoju mo nad prirodom.
Kritika idola
Kritika tradicije, tj. autoriteta starih + kritika nekritikog iskustva. Eidolon izvorno oznaava
fantastinu sliku, utvaru koja nije stvarno bie. Tako Bekon shvata idole kao lane pojmove koji
zaokupljaju ljudski razum i u njemu se vrsto ukorenjuju, tako da predstavljaju prepreku za
objektivno saznanje.
Idoli i lani pojmovi (eidola, eidolon- (fantastine)sliice), koji su ve zaokupili ljudski razum,
pa se u njemu vrsto ukorenjuju, ne samo da tako obuzimaju ljudski duh, da se istini teko otvara
pristup, nego se oni, ako je pristup i bio dan i doputen, vraaju i smetaju kod samoga
obnavljanja nauke, ako se ljudi unapred ne opomenu da se protiv njih, koliko je mogue, zatite.
etiri su vrste idola, koji zaokupljaju duh ljudski. Njima smo, radi jasnoe, nadenuli imena
nazivajui prvu vrstu idolima plemena, drugu idolima peine, treu idolima trga i etvrtu
idolima pozorita.
Idoli plemena imaju svoj temelj u samoj ljudskoj prirodi i u samome plemenu ili rodu
ljudskome. Pogreno se, naime, tvrdi, da je oveje ulo merilo stvari; nego, naprotiv, sve
percepcije kako ula, tako i uma zbivaju se primereno oveku, a ne univerzumu. Ljudski je
razum poput neravnog ogledala za zrake stvari, koje svoju prirodu mea s prirodom stvari, pa ih
iskrivljuje i prlja.
Idoli peine su idoli pojedinog oveka. Svako naime, pored zabluda ljudske prirode uopte, ima
posebnu peinu ili rupu koja lomi i kvari svetlo prirode, bilo zbog svaije posebne i pojedinane
naravi, ili zbog vaspitanja i optenja sa drugima, bilo zbog itanja knjiga ili autoriteta onih koje
neko ceni ili im se divi, ili zbog razliitosti utisaka koji se javljaju u pristrasnoj dui s
predrasudama ili u mirnoj i ravnodunoj dui ili tome slino, tako da je zaista ljudski duh, kako
je on disponiran kod pojedinih ljudi, neto razliito, potpuno smueno i, tako rei, sluajno.
Stoga dobro veli Heraklit: Ljudi trae znanje u manjim svetovima, a ne u viem ili zajednikom.
Ima takoe idola, kao to su oni iz meusobnog saobraanja i zajednice ljudskog roda, koje zbog
trgovine i udruivanja ljudi nazivamo idolima trga. Ljudi se naime drue uz pomo govora ali se
rei odreuju prema narodnom shvatanju. I tako to loe i nezgodno odreivanje rei na udan
nain stenjava razum. Ni definicije i tumaenja, kojima ueni ljudi katkad imaju obiaj da se
tite i brane od toga, nikako ne ispravljaju stvar. Naprotiv, rei oigledno vre nasilje nad
razumom i sve brkaju, pa dovode ljude do praznih i bezbrojnih protivrenosti i izmiljotina.
Ima konano idola, koji su uli u ljudske due iz razliitih filozofskih dogmi, a takoe i iz
naopakih zakona dokazivanja. Njih nazivamo idolima pozorita, jer drimo, da ima isto toliko
proizvedenih i prikazanih drama, koje su stvorile izmiljene scenske svetove, koliko i
prihvaenih ili izmiljenih filozofija.