Fransis Bekon (1561-1626)- Novi Organon i nova metoda

•prvo nepristrasno posmatranje i organizovanje iskustvenih fakata, zatim formulisanje objašnjavalačkih

teorija, a onda njihovo testiranje eksperimentom

Ovaj proces naziva se induktivnim, jer ponovljivi testovi teorije nude induktivnu evidenciju njene
istinitosti. Bekon je smatrao da prilikom istraživanja prirode, mi moramo započeti posmatranjem i
eksperimentom, u kojima se prikupljaju podaci izraženi u pojedinačnim sudovima. Zatim je smatrao da,
brižljivom upotrebom induktivnih metoda u nauci, naše saznavanje treba postepeno, polako i oprezno, da
se uzdiže od pojedinačnih, preko posebnih (induktivnih generalizacija, empirijskih zakona), sve do
srednjih sudova (univerzalnih zakona kojima se utvrđuju kauzalne relacije). Tek kada se jednom
uspostave srednji sudovi, možemo pretendovati na to da iz njih izvedemo opšte sudove, sudove koji važe
za svako biće.

Instauration magna (Velika obnova) Glavno delo F. Bacona zove se Novi organon ili upute za tumačenje
prirode. Napisano na latinskom jeziku 1620. Marks je Bekona označio kao "oca engleskog materijalizma i
svih modernih eksperimentalnih nauka". Naime, u delu Instauratio magna, Bekon pokušava da izvede
veliku obnovu, temeljni preobražaj celokupnog dotadašnjeg znanja, a pre svega načina koji se znanje
stiče, tj. metode. Motivaciju za ovakav preobražaj nauka on pronalazi u svojoj oceni (njemu savremenog
i) aktuelnog stanja u naukama: "U pogledu koristi, valja otvoreno reći kako je ta mudrost koju smo u
glavnom, poprimili od Grka, detinjska nauka, i kako ima ono što je svojstveno deci, da čoveka čini
okretnim u brbljanju, ali je nesposobna i nezrela za stvaranje." Konstatujući još jednom kako "stanje
nauka nije sretno i nije mnogo uznapredovalo", Bekon smatra da se "ljudskom razumu mora otvoriti put
sasvim drugačiji od onoga koji je bio do sada poznat, i moraju se pribaviti druga pomoćna sredstva, kako
bi um najbolje mogao iskoristiti svoje pravo na prirodu". 

Na šta se odnosi izraz "put"? Na šta se misli tim izrazom? Dajući “dijagnozu” stanja nauka, Bekon ujedno
propisuje i odgovarajuće terapiju: 1. mora se izumeti novi put, tj. novi način saznavanja, sticanja znanja;
drugim rečima, neophodan je potpuno nov naučni metod. 2. Na tom putu, moramo se oslanjati na
pomoćna sredstva, tj. na instrumentalne tehnike i tehnologije neophodne u eksperimentalnoj praksi i
praksi posmatranja. 3. Cilj tog puta sastoji se u tome da um ostvari svoje pravo na prirodu. Um, prema
tome, ima pravo i polaže pravo na prirodu? Znanje je moć Natura parendo vincitur (Priroda se
pobeđuje poslušnošću)

U jednom aforizmu Bekon kaže da je “čovek sluga i tumač prirode”, što je između ostalog,
karakteristična promena u odnosu na hrišćansku ideju da je čovek sluga i tumač božjeg. b) Međutim:
natura parendo vincitur. Čovek je sluga, poslušnik prirode samo da bi je pobedio. "Ljudsko znanje i moć
poklapaju se u tome što, što nepoznavanje uzroka onemogućuje uspeh. Priroda se, naime, pobeđuje samo
poslušnošću, a ono što je kod razmišljanja uzrok, to je kod delovanja pravilo". Naime, da bih delovao na
prirodu, ja ne mogu, naprosto, svojom voljom narediti prirodi kako da se ponaša, kao što to mogu,
recimo, nekom čoveku. Ja naprotiv, moram da poznajem prirodne zakone, i da upotrebom prirodnih
zakona, dakle, pokoravajući se prirodnim zakonima, iskoristim prirodu za neke svoje svrhe i ciljeve. Ja,
drugim rečima, ne mogu da, pukom uptrebom volje ili neke magije nateram prirodu da proizvede
određeni prirodni fenomen. Samo proizvodeći uzrok tog fenomena, mogu da proizvedem traženi
fenomen. Prirodni zakoni mi, pak, govore koji uzroci proizvode koje posledice. Jer, ljudski um ,
podsetimo, "treba da iskrosti svoje pravo na prirodu", tj. ostvari svoj posed i svoju vladavinu nad
prirodom. c) Scientia se sastoji u otkrivanju uzroka i zakona prirodnih pojava, a onaj ko poznaje uzroke i
zakone, znaće kako treba da deluje (u skladu sa pravilima) da bi postigao moć nad prirodom. Znalac neće
delovati protiv prirode (onoga što je nužno), već će, pokoravajući se nužnosti, nužnosti iskoristiti kako bi
uveća svoju moć nad prirodom.

Stari Organon i Bekonova kritika: Šta pretpostavlja činjenica da je Bekon svoje delo naslovio imenom
Novi organon, a ne naprosto, Organon? Bekonov Novi organon treba da zameni stari Aristotelov
Organon. Aristotel je, kaže Bekon, "prirodnu filozofiju pokvario svojom dijalektikom, jer je svet izveo iz
kategorija". (Na koji način je Aristotel to učinio? Koliko ima kategorija?) Aristotel je o prirodi samo
mislio, samo razmišljao, samo kontemplirao (misaono promatrao), ali prirodu nije istraživao (nije
posmatrao, nije eksperimentisao). Drugim rečima, ako se i oslanjao na iskustvo, Aristotel se
uglavnom oslanjao na čulno opažanje. Međutim, nije se oslanjao na iskustvo u obliku posmatranja i
eksperimenta, tj. na naučno proizvedeno (organizovano) iskustvo. Bekon je, stoga, smatrao da je
dijalektika sholastičara (u stvari Aristotelova dijalektika, jer su je sholastičari preuzeli od Aristotela)
saznajno neproduktivna. U tom smislu, Bekon je veliki kritičar silogizma kao saznajnog metoda. On
smatra da silogizmu priroda isklizne iz ruke – silogizam zavisi od pojmova od kojih su obrazovani
sudovi, kao i od samih sudova. Ako su pojmovi i sudovi loše obrazovani, tj. ako pojmovi ne odgovaraju
suštinama stvari (pojmovi su misli o suštini), ako sudovi ne odgovaraju prirodnim zakonima, silogističko
zaključivanje nema nikakvu vrednost.

Kritika idola Kritika tradicije, tj. autoriteta “starih” + kritika nekritičkog iskustva. Eidolon izvorno
označava fantastičnu sliku, utvaru koja nije stvarno biće. Tako Bekon shvata idole kao ”lažne pojmove
koji zaokupljaju ljudski razum” i u njemu se “čvrsto ukorenjuju”, tako da predstavljaju prepreku za
objektivno saznanje. Idoli i lažni pojmovi (eidola, eidolon- (fantastične)sličice), koji su već zaokupili
ljudski razum, pa se u njemu čvrsto ukorenjuju, ne samo da tako obuzimaju ljudski duh, da se istini teško
otvara pristup, nego se oni, ako je pristup i bio dan i dopušten, vraćaju i smetaju kod samoga obnavljanja
nauke, ako se ljudi unapred ne opomenu da se protiv njih, koliko je moguće, zaštite.

Četiri su vrste idola, koji zaokupljaju duh ljudski. Njima smo, radi jasnoće, nadenuli imena nazivajući
prvu vrstu idolima plemena, drugu idolima pećine, treću idolima trga i četvrtu idolima pozorišta.

Idoli plemena imaju svoj temelj u samoj ljudskoj prirodi i u samome plemenu ili rodu ljudskome.
Pogrešno se, naime, tvrdi, da je čovečje čulo merilo stvari; nego, naprotiv, sve percepcije kako čula, tako i
uma zbivaju se primereno čoveku, a ne univerzumu. Ljudski je razum poput neravnog ogledala za zrake
stvari, koje svoju prirodu meša s prirodom stvari, pa ih iskrivljuje i prlja.

Idoli pećine su idoli pojedinog čoveka. Svako naime, pored zabluda ljudske prirode uopšte, ima posebnu
pećinu ili rupu koja lomi i kvari svetlo prirode, bilo zbog svačije posebne i pojedinačne naravi, ili zbog
vaspitanja i opštenja sa drugima, bilo zbog čitanja knjiga ili autoriteta onih koje neko ceni ili im se divi,
ili zbog različitosti utisaka koji se javljaju u pristrasnoj duši s predrasudama ili u mirnoj i ravnodušnoj
duši ili tome slično, tako da je zaista ljudski duh, kako je on disponiran kod pojedinih ljudi, nešto
različito, potpuno smućeno i, tako reći, slučajno. Stoga dobro veli Heraklit: Ljudi traže znanje u manjim
svetovima, a ne u višem ili zajedničkom.

Ima takođe idola, kao što su oni iz međusobnog saobraćanja i zajednice ljudskog roda, koje zbog trgovine
i udruživanja ljudi nazivamo idolima trga. Ljudi se naime druže uz pomoć govora ali se reči određuju
prema narodnom shvatanju. I tako to loše i nezgodno određivanje reči na čudan način stešnjava razum. Ni
definicije i tumačenja, kojima učeni ljudi katkad imaju običaj da se štite i brane od toga, nikako ne
ispravljaju stvar. Naprotiv, reči očigledno vrše nasilje nad razumom i sve brkaju, pa dovode ljude do
praznih i bezbrojnih protivrečnosti i izmišljotina.

Ima konačno idola, koji su ušli u ljudske duše iz različitih filozofskih dogmi, a takođe i iz naopakih
zakona dokazivanja. Njih nazivamo idolima pozorišta, jer držimo, da ima isto toliko proizvedenih i
prikazanih drama, koje su stvorile izmišljene scenske svetove, koliko i prihvaćenih ili izmišljenih
filozofija

Moja analiza:

Baconov plan obnove nauke bio je doista ambiciozan ali bitno je reci da je teziste njegovog poduhvata
bilo na dva glavna momenta: na ispravnom određenju glavnog cilja naucne spoznaje i na analizi uspjesne
metode naucnog istraživanja. On je kao cilj svake nauke vidio praktičnu korist, cilj je da se ljudski zivot
opskrbi novim pronalascima i dobrima-sluziti uklanjanju ljudskih tegoba i neprestano obogaćivati ljudski
rod novim djelima i snagama. Ta praktična korist se ogleda u vlasti čovjeka nad prirodom. Kroz spoznaju
kauzalnih veza u njoj. “nikakve sile ne mogu raskinuti ni razbiti lanac uzroka, priroda se pobjeđuje samo
pokoravanjem njoj. Dvije ljudske teznje: prema znanju i prema moci-neuspjeh proizilazi od
nepoznavanja uzroka. Vlast nad prirodom jeste osnovni i krajnji cilj nauke i zato je bitno teziti istinama
koje dublje otkrivaju tajne prirode. “djela treba ciniti vise kao zalog istine nego radi udobnog zivota”.

Skolasticka logika steti jer ona samo učvršćuje zablude temeljene na uobičajenim pojmovima. Silogizam
se sastoji od recenica, recenice od rijeci a rijeci su znaci za pojmove. Tako da , pogresan, zbrkan ili
nejasan pojam cini i silogizam takvim. Do istinitih i jasnih pojmova dolazi se samo empirijskom
metodom,

Sistematska indukcija zato pocinje od cula i pojedinacnih cinjenica pa se uzdize do najopcenitijih zakona-
razum ne smije preskakati pojedinacne cinjenice koje su nam date u iskustvu.

No, prije nove forme indukcije treba izvrsiti čišćenje ljudskog duha od idola. (stečene je iskorijeniti
tesko, a urođene je nemoguće)

Bacon sve dosadasnje filozofe (sve je to lazna filozofija koja je korijen zablude) svrstava u 3 grupe:
racionaliste/sofiste (Aristotel- doseci istinu razmisljanjem,djelatnoscu duha), empiricare (zakljucci
zasnovani na slucajnom i nemetodickom iskustvenom opazanju) i treci oni pod uticajem religije i
praznovjerja. Prvoj zamjera sto je potpuno napustila iskustvo, drugoj pak sto se onslanja na samo
ograničene pokuse. A trecu naziva kugom razuma koja nanosi zlo cijeloj filozofiji.

Prirodu spoznati pomocu uzroka (slaze se s podjelom na materiju, formu, djelatni uzrok i svrhu) ali…
svrha je beskorisna kada se ne radi o covjekovoj djelatnosti, djelatni uzrok i materija su prazne i
besadrzajne stvari. Plodonosna spoznaja je spoznaja dvije vrste: spoznaja formi i spoznaja latentnog
sematizma tijela (unutrasnja građa tijela koja se moze otkriti samo misaonom analizom) i njihovog
latentnog procesa (konkretan process u kojem slozena tijela nastaju, proapdaju ali koji vecim
dijelom izmiće osjetilima).
Njegov pojam forme pdorazumjeva “jedostavnu prirodu”, tj. Jednostavna svojstva na koja se
mogu rašćlaniti sva složena tijela. (boja, tezina, svjetlost, gustoca..). gdje postoji forma postoji i
odgovarajuca jednostavna priroda. Odnos forme i jednostavnog svojstva je odnos između
objektivne osnove i njene subjektivne pojave.

Induktivni metod- proucavanje tih formi počinje sastavljanjem tri tablice: 1. Postojanja/prisutnosti
(predmeta i pojava u kojima je prisutna priroda ciju formu trazimo) 2. Odstupanja/odsutnosti (te
prirode nema a inace su srodnim prefmetima i pojavama iz 1.) i 3. Stupnjeva/upoređivanja
(primjeri u kojim se ta priroda nalazi u vecoj ili manjoj mjeri). Na osnovu njih se postavlja
hipoteza za trazenu formu a onda proci kroz jos 9 faza gdje Bacon stize samo da vrlo opsirno
obradi prvu a to je rpoucavanje privilegiranih primjera koji jasniije otkrivaju povezanost forme
iprirode (njh 27)

Dvostruka greska osjetila: ili nas ostavlja na cjedilu ili nas vara- jako mnogo stvari izmiče osjetilu a i kad
ih zahvati njena obavjestenja su uvijek u odnosu na čovjeka a ne u odnosu na svemir- tako da mi
osjetilima dozvoljavamo samo da sude o pokusu, a pokus da sudi o stvari

Dijalektičko umijeće je vise pridonijelo učvršćivanju zabluda nego otkrivanju istine. Logika koja se
koristi je stetna zato sto vise sluzi za utvrđivanje zabluda koje se temelje na obicnim pojmovima nego za
istrazivanje istine. Od svih pojmobaa oni koji jos najmanje varaju su pojmovi najnizih vrsta (covjek, pas)
i oni neposrednih zamjećivanja osjetila (toplo,crno..)

Ispravan put za pronalazak istine se postepeno dize od osjeta i pojedinacnosti da bi dosao do

najopcenitijeg! Bitno je zadrzati se dovoljno dugo na iskustvu i pojedinosti. Ljudska prosuđivanja samo
su anticipacije prirode a mi tezimo razjasnjavanju prirode. Moc anticipacija raste sa brojem ljudi koji je
jacaju pa ona tako zaglusuje glas razuma. S pomocu nje ne mozemo ispravno stvoriti niti jedan sud i tesko
je navesti ljude da se ne povode za starim zakljuccima pri donosenju novih. IDOLI smetaju obnovi
znanosti, samo prava indukcija se moze njih osloboditi.

Ljudski razum je cesto pod utjecajem volje i afekata a iz toga se rađa proizvoljno znanje –čovjek lako
vjeruje u ono sto želi da bude istina.

OSJETILA SLUZITI SAMO DA SUDE O POKUSIMA A POKUSI O STVARIMA!

Problem je sto se ljudi tesko oslobađaju starih ubjeđenja a olakko preziru nova.

Čišćenjem od idola doseci lik djeteta!

Bitnost trazenja svjetlonosnih a ne plodonosnih pokusa. O filozofiji se sudi na osnovu plodova. Slijediti
napredak filozofije kroz znanost a ne kroz mniijenje “ako se mnostvo slaze, zapitaj se gdje si pogrijesio
”. Jedan od razloga zasto nauka nije napredovala jeste zato sto cilj nije bio ispravno postavljen, a jedini
pravi cilje jeste obogstiti ljudski zivot novim znanjima . treba dati pravi put razumu oslobđen idola. Ljudi
bez zelje da traze istinu, ucahureni u vec pronađenom, dive se tradiciji. Dogmatičke nauke nastupise sa
prestankom postavljanja pitanja. Jer nije neznanje najveci neprijatelj znanja, nego je to lazno znanje,

Oni koji su obrađivali znanost bili su ili empiričari koji poput mrava samo skupljaju i trose ili
dogmatičari koji poput pauka proizvode sebi tkivo.
Treba da dodje neko sa dovoljnom smjeloscu i strogoscu duha da unisti obične teorije i pojmvoe,da
očisti razum i usmjeri ga ka pojedinačnome. Posvetiti se svjetlonosnim pokusima – oni nemaju
korist po sebi, njihov je zadatak da otkriju uzroke

LJUDSKOM RAZUMU UMJESTO KRILA DATI OLOVNE UTEGE.

RAZARALACKI DIO OBNOVE SE SASTOJI IZ 3 POBIJANJA:

1. Pobijanje ljudskog uma u njegovom prirodnom, samom sebi prepustenom stanju

2. Pobijanje dokaza
3. Pobijanje poprimljenih/nasljeđenih teorija, nauka ili filozofija

Iz djela i pokusa vaditi uzroke i aksiome, a i iz njih opet nova djela i pokuse.

ŠTO JE GOD VRIJEDNO BITKA, VRIJEDNO JE I ZNANJA KOJE JE SLIKA BITKA

Otkrića stvari traziti u svjetlu prirode a ne u mraku starih vremena 

Osjetilo ne umanjujemo nego mu pomazemo, a razum ne preziremo nego upravljamo s njim i

omogucavamo mu da je u stanju pribliziti se prirodi stvari. Prvi dio oeganona se naziva razaralackim.

Otkriti forme kako bi se moglo ispravno razmatrati i djelovati. Forma nekog svojstva jeste ona koja
nepogresivo slijedi to svojstvo, uvijek je u njemu i potvrđuje ga. Bitno je spoznati unutrasnji oblik i
posebbne osobine koje su u stvarima-spoznati sta je duh u svakom tijelu
Istrazivanj forme: napraviti pregled svih poznatih slucajeva koji se slazu u nekom svojstu (napraviti
tablicu bitnosti), zatim pregled slucajeva gdje nedostaje odeđeno svojstvo (tablica odvajanja) i za kraj
pregled slucajeva u kojima se vise ili manje nalazi svojstvo. (tablica stupnjevana/poređenjaa). Ovdje se
uz pomoc negativnih slucajeva napreduje i u konacnici zavrsi s afirmativnim.
Početno razjašnjavanje – prva berba ( učinjena po dopuštenju razuma)-prelazi se na indukciju
(najodličnije slučajeve putem koji se pokusavaju razumjeti zbivanja i stanja prirodnih stvari) ima ih 27.
(jasni, skriveni, razmjerni, sudionički, popratni, krajnji, općekorisni, magični) slucajevi svjetiljke koji
pomazu osjetilima (6 mikroskop, dalekozor, astrolabe.
Slucajevi korisni za djelatni dio – praktični slučajevi to su matematički ili slučajevi mjere

Bitno je reći da mi u ovom organon obrađujemo logiku a ne filozofiju- nasa logika poucava obratuje
razum tako sto tacno ispita prirodu, otkriva sile i djelovanja n a tijela, njihove zakone. Ova nauka
proizilazi iz prirode uma i prirode stvari