INKLUZIVNA KULTURA, PRAKSA I

DIDAKTIKO METODIKI POSTUPCI U RADU SA DJECOM

SA POSEBNIM POTREBAMA

INKLUZIVNA KULTURA, PRAKSA I

DIDAKTIKO METODIKI POSTUPCI U RADU SA DJECOM
SA POSEBNIM POTREBAMA
SADRAJ

1. SAETAK
2. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA .............................................................................. 2
3. INKLUZIJA .......................................................................................................................... 3
4. UENICI SA POSEBNIM POTREBAMA ............................................................................ 3
4.1.Klasifikacija djece sa posebnim potrebama/tekoama ..................................................... 4
5. IDENTIFIKACIJA I OPSERVACIJA UENIKA SA POSEBNIM
POTERBAMA/TEKOAMA ................................................................................................... 5
5.1.Opservacija ....................................................................................................................... 5
5.2 Program provoenja opservacije ....................................................................................... 5
5.3. Sastav tima za opservaciju ............................................................................................... 6
6. NASTAVNI PLAN I PROGRAM .......................................................................................... 6
6.1. Prilagoeni program ili individualizirani pristup ............................................................ 7
6.2. ta je prilagoeni program ............................................................................................ .. 8
6.3. Kako ga izrdaiti i pratiti ................................................................................................. .. 8
6.4. Ko ga izrauje ................................................................................................................... 9
7. KORACI PRI IZRADI PRILAGOENOG PROGRAMA .................................................... 9
7.1. Inicijalna procjena ............................................................................................................. 9
7.2. Prilagoavanje u edukacijskom procesu .......................................................................... 9
7.3. Provjera, vrednovanje i ocjenjivanje uenika ................................................................... 9
8. DIDAKTIKO METODIKI POSTUPCI U RADU SA DJECOM SA POSEBNIM
POTREBAMA............................................................................... ........................................... 10
8.1. Percepcija ........................................................................................................................ 11
8..2. Zapamivanje i pamenje ............................................................................................... 12
8.3.Panja ................................................................................................................................ 12
8.4. Miljenje .......................................................................................................................... 12
8.5. Recepcija i ekspresija ...................................................................................................... 13
8.6. Adaptivno ponaanje ....................................................................................................... 13
9.PROCEDURE...................................................................................................................... 15
10. ZAKLJUAK/PREPORUKE......................................................................................... ... 17
11. LITERATURA ................................................................................................................... 18

1. SAETAK
Inkluzija se vidi kao okosnica iroke reforme obrazovnog sistema u cjelini u pokuaju
stvaranja efektivnog i pravednog drutva.
Cilj inkluzivnog obrazovanja je stvaranje obinog obrazovnog sistema koji je prilagodljiv
razliitostima uenika.
Ovaj rad prua vane teoretske informacije i preporuke uiteljima/cama i nastavnicima/cama
koji rade sa djecom sa posebnim potrebama/tekoama. Rad je zasnovan na pozitivnim
praktinim iskustvima iz oblasti inkluzivnog obrazovanja, naroito pozitivna praktina
iskustva se odnose na didaktiko metodike aspekte rada sa djecom sa posebnim
potrebama/tekoama te na primjenu individualiziranog pristupa u radu sa djecom sa
posebnim potrebama (nadarena djeca, djeca sa tekoama u uenju te djeca sa tekoama u
razvoju).
KLJUNE RIJEI: prava djeteta, inkluzija, djeca sa posebnim potrebama/tekoama,
identifikacija, opservacija, individualni edukacijski program/prilagoeni program, didaktiko
metodiki postupci u radu sa djecom sa posebnim potrebama/tekoama.

2. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

Zna li da ima prava?
Zna li da postoji zakon koji se zove Konvencija o pravima djeteta?
Tvoja prava su ono to smije raditi i ono to ljudi koji su odgovorni za tebe moraju napraviti
da bude sretan/na, zdrav/a i siguran/na. Naravno, i ti ima odgovornost prema drugoj djeci i
odraslima, kako bi i oni imali svoja prava.
Konvencija je dogovor izmeu zemalja da e potovati isti zakon. Kada vlada neke zemlje
prihvati Konvenciju, to znai da ona pristaje da e potovati zakon koji je napisan u toj
Konvenciji.

Konvencija o pravima djeteta je meunarodni dokument, usvojen na Glavnoj skuptini

Ujedinjenih naroda 20. novembra 1989. godine, a sadri standarde koje drava
potpisnica mora jamiti svakom djetetu;
Konvencija ima snagu ZAKONA tj. postoje sankcije u sluaju krenja tih prava;

Konvencija o pravima djeteta ima 54 lana.

lan 23 Konvencije o pravima djeteta deklarira pravo djece sa smanjenim sposobnostima na
pun i solidan ivot, u uslovima koji promoviraju samopouzdanje i osiguravaju njihovo
aktivno sudjelovanje u ivotu zajednice. Zatim, osigurava pravo na posebnu njegu,
obrazovanje, zdravstvenu zatitu, obuku, rehabilitaciju, pripremu za posao i rekreaciju; i to na
nain koji e doprinijeti da dijete postigne najveu moguu drutvenu integraciju i
individulani razvoj, ukljuujui njegov kulturni i duhovni razvoj.

3. INKLUZIJA
Svako ima svoje vienje jedne tako sloene ideje kao to je inkluzija. Inkluzija podrazumijeva
pozitivnu promjenu. To je jedan beskrajni proces i ideal kojem kole mogu teiti, ali koji
nikada nije u potpunosti ostvaren.
Inkluzivna kola je ona koja prihvata svu djecu (Thomas 1997)...
Inkluzivna kola se trajno razvija i ide naprijed.
Inkluzija u obrazovanju izmeu ostalog obuhvata:
jednako uvaavanje svih uenika i zaposlenih;
promjena kolske kulture, politike i prakse kako bi se odgovorilo na razliitosti
uenika u lokalnoj zajednici;
smanjivanje prepreka za uenje i participaciju svih uenika, ne samo onih ometenih u
razvoju ili sa posebnim obrazovnim potrebama;
priznavanje prava uenika na obrazovanje u lokalnoj zajednici;
unapreenje kole za zaposlene i za uenike;
prihvatanje da je inkluzija u obrazovanju jedan vid inkluzije u drutvo...
Inkluzija se temelji na nekoliko meunarodnih dokumenata:
UN Konvencija o pravima djeteta 1989/90.godine;
Deklaracija Obrazovanja za sve podrane od UNESCO OECD 1990. godine;
Salamanka UNESCO 1994.godine;
EC TAER Strategija za modernizaciju osnovne i ope srednje kole u BiH;
Reforma odgoja i obrazovanja u BiH koju provodi OSCE.
Inkluzivno kolovanje djece sa tekoama u razvoju jedna je od savremenih tendencija
njihovog odgoja i obrazovanja.
Inkluzija se odnosi na mogunost da osobe sa posebnim potrebama/tekoama u razvoju u
potpunosti uestvuju u svim obrazovnim, radnim, rekreacionim, porodinim i drutvenim
aktivnostima koje ine savremeno drutvo (1996).
Inkluzija uenika sa tekoama u razvoju u redovne osnovne kole/redovne uionice je dio
velikog svjetskog pokreta za ljudska prava.

4. UENICI SA POSEBNIM POTREBAMA

Ko su uenici sa posebnim potrebama???
Termin posebne potrebe uveden je 1993. godine u dokumentu koji je utvren na
Simpoziju o djeci sa posebnim potrebama u Salamanki, panija. Termin djeca sa
posebnim potrebama pored djece ometene u psihikom i fizikom razvoju obuhvata i
nadarenu djecu, djecu bez roditelja, izbjeglice, povratnike i djecu manjina u nekim
sluajevima.

Djeca i mlade s posebnim odgojno obrazovnim (edukacijskim),

odnosno (re) habilitacijskim potrebama su ona kojoj u svrhu
optimalnog razvoja sposobnosti i drugih drutvenih i osobno
pozitivnih svojstava linosti su nuni posebno prilagoeni i
individualizirani uvjeti i postupci (Stani, V. 1985.).

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 7 do 8% djece u svijetu pokazuje

tekoe u razvoju (Stefanovi 1980).
Najbrojniju grupu meu uenicima sa tekoama u razvoju ine uenici sa mentalnom
retardacijom (85%).
Mentalna retardacija (MR) nije bolest koja se lijei, nego STANJE, koje se moe korektivnim
radom do odreene mjere korigovati zavisno od preostalih sposobnosti.
Osobitosti uenika usporenog kognitivnog razvoja dolazi do izraaja na dva podruja:
kognitivnom i podruju adaptivnog ponaanja.
Na podruju razvoja kognitivnih sposobnosti osobitosti se najee prepoznaju kao tekoe
u procesu uenja (usvajanje kolskih sadraja i socijalno prihvatljivih ponaanja).
Na podruju adaptivnog ponaanja osobitosti se pak manifestuju kao tekoe primjene
nauenih kolskih sadraja, tekoe snalaenja u novim socijalnim situacijama odnosno,
odstupanja u dva ili vie podruja adaptivnog ponaanja: briga o sebi, komunikacija, socijalne
vjetine, samousmjeravanje, ivot u kui, koritenje ire socijalne zajednice, zdravlje i
sigurnost, funkcionalna znanja, slobodno vrijeme i rad (Mental retardation, 1992).
4.1. Klasifikacija djece sa posebnim potrebama/tekoama
U svijetu su se razvile brojne klasifikacije za djecu sa tekoama u razvoju.
Na naim prostorima prihvaena je sljedea klasifikacija:
- djeca sa oteenjem vida (slijepa i slabovida djeca);
- djeca sa oteenjem sluha (gluha i nagluha djeca);
- djeca sa mentalnom retardacijom (laka mentalna retardacija, umjerena mentalna retardacija,
tea mentalna retardacija, i teka mentalna retardacija);
- djeca sa poremeajem verbalne i glasovne komunikacije;
- djeca sa motorikim poremeajima i hroninim bolestima;
- djeca sa kombinovanim smetnjama;
Djeca sa poremeajem u ponaanju nisu obuhvaena postojeim Pravilnikom o
kategorizaciji s obzirom da nisu razvojno ometena, a ukoliko su psihiki ometeni u
razvoju i iskazuju poremeaj ponaanja linosti to pripadaju vrsti ometenosti pod
nazivom djeca sa mentalnim smetnjama.
Sva djeca imaju osnovno pravo na obrazovanje. Sve do poetka XX stoljea, redovne kole su
intenzivno odbijale/iskljuivale odreeni broj djece. Postojale su 'norme' u skladu s kojima bi
neko dijete sticalo 'pravo' da bude ukljueno u redovnu kolu ili bi u protivnom, bilo
smjeteno u 'specijalnu sredinu'.
Obzirom da je meunarodna zajednica s poetkom XX stoljea, na dotadanju praksu poela
gledati kao na negativnu diskriminaciju i ozbiljno naruavanje ljudskih prava, poela je i
raditi na razvijanju vizije inkluzivne edukacije ne kao privilegije za nekolicinu, nego kao
prava za sve (UNESCO 2001:16).
Ukljuivanje djece sa posebnim potrebama u redovne kole ostvaruje se jedno od temeljnih
prava djece pravo na obrazovanje.
Za ukljuivanje i napredovanje djece sa tekoama u razvoju u redovne kole potrebno je da
svaka kola ili bar nekoliko umreenih kola (to opet zavisi od broja uenika kojima je
potrebna struna pomo) ima struni tim koji ine:
- pedagog,
- logoped,
- psiholog,
- socijalni radnik i
- defektolog (odreene specijalnosti).
5

5. IDENTIFIKACIJA I OPSERVACIJA UENIKA

SA POSEBNIM POTREBAMA/TEKOAMA
Neka odstupanja mogue je brzo zapaziti. Uitelji/ce ubrzo primjete/otkriju odstupanja na
polju grube i fine motorike kao i odstupanja u razvoju govora (dijete oteano ili neobino
hoda, hiperaktivnost, otaano dri olovku, nespretnost ake, zakanjeli razvoj govora,
usporeni razvoj govra, nerazumljivost...).
Ve nakon nekoliko mjeseci djeca s tekoama u razvoju pokazuju zaostajanje u savladavanju
gradiva i opte pomanjkanje snalaljivosti u odnosu na svoje vrnjake.
Zato je najbolje da nastavnik opservira uenika biljei sve njegove uspjehe i eventualne
neuspjehe i preporui dijete na ocjenu njegovih psiho - fizikih sposobnosti (Prvostepena
struna komisija za ocjenjivanje i razvrstavanje djece i omladine ometene u fizikom ili
psihikom razvoju).
Identifikacija se vri na nekoliko naina:
- nastavnikova opservacija;
- razgovor nastavnika sa uenicima;
- usmeno i pismeno provjeravanje...
- pomou instrumenata objektivnog vrednovanja (testovi postignua, testovi
sposobnosti, skale, stavovi, preferencija, upitnici, inventari radnih navika, intervjui
itd.).
Nastavnik permanentno prati napredovanje svojih uenika i o tome vodi odgovarajuu
dokumentaciju (dosije, linu kartu, posebne biljenice, anegdotske biljeke i sl.).
5.1. Opservacija
Opservacija je metoda posmatranja, u ovom sluaju uenika sa posebnim
potrebama/tekoama za vrijeme rada na nastavi, za vrijeme odmora, slobodnih aktivnosti i
igre uenika.
Cilj opservacije je to bolje upoznati uenika sa smetnjama u razvoju kroz prepoznavanje
njegovih potencijala, sposobnosti i ogranienja kako bi se postigla i njezina svrha, a to je
izrada primjerenog programa kolovanja i rehabilitacije (Stani, V. 1985).
5.2. Program provoenja opservacije

Sadri:
- Praenje psihikih i fizikih osobina djeteta znaajnih za uspjeno
savladavanje odgojno obrazovnih zadataka;
- Praenje emocionalnih i socijalnih osobina djeteta znaajnih za
uspjeno ostvarivanje odgoja i obrazovanja;
- Izbor najboljih metoda i oblika rada sa djetetom.
Podaci opservacije slue kao osnova za :
- izradu programa rada;
- praenje promjena u razvoju uenika;
- odreivanje oblika kolovanja;

5.3. Sastav strunog tima za opservaciju

kola u kojoj se provodi opservacija duna je izraditi program opservacije.
Program izrauje struni tim.
Tim radi u sastavu:
- uitelj/ica odnosno nastavnik/ica kole u kojoj se ostvaruje pedagoka
opservacija,
- defektolog struni saradnik,
- pedagog,
- psiholog,
- lijenik primarne zatite, a po njegovoj ocjeni i lijenik odreene specijalnosti,
- predstavnik Komisije koja je uputila dijete na opservaciju ili strunjak kojega
je ona odredila,
- roditelj (saradnja sa roditeljima vana je u toku opservacije budui da su
roditelji ti koji najbolje poznaju potrebe vlastitog djeteta i mogu pomoi
savjetima i prijedlozima).
Ako ustanova za osnovno kolovanje nema u sastavu nekog od navedenih strunjaka, mora ga
angaovati vanjskom saradnjom.
Koordinator strunog tima za opservaciju u O u pravilu je defektolog, odnosno pedagog.
Opservacija uenika moe trajati najdue tri mjeseca.

6. NASTAVNI PLAN I PROGRAM

Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini trenutno se nalazi u procesu reforme, te je jo uvijek
proces adaptiranja rigidnog i prezahtjevnog nastavnog plana i programa, strategija uenja i
poduavanja potrebama malog broja djece s posebnim potrebama/tekoama koje pohaaju
redovnu kolu, nerazjanjena i komplikovana procedura.
Organiziranje inkluzivne kole u kojoj bi sva djeca bila priznata, cijenjena i potovana,
ukljuuje ne samo planiranje strategija i programa na nain da odgovara razliitim potrebama
uenika, nego uz to sam program mora biti kreiran da uzme u obzir razne aspekte u kojima se
djeca razlikuju.
kolski program je predugo bio shvaen, organiziran i primjenjivan s perspektive da redovni
razredi imaju standardiziran skup programskih zahtjeva koje svaki uenik mora postii da bi
uspjeno zavrio razred. Uglavnom, ako dijete nije u stanju savladati program, on ili ona
pada, te u nekim sluajevima biva iskljuen iz redovne edukacijske sredine.To je praksa
koja je predugo bila aktuelna u edukacijskom sistemu i jo uvijek jeste, barem kada govorimo
o Bosni i Hercegovini.
Obzirom da se pitanje, kako provoditi inkluziju, konstantno razmatralo posebno u toku
zadnje dekade, razvijeni su razliiti modeli i pristupi kreiranju kolskih programa. Iako ih je
mnogo, ipak svi oni nisu bili u stanju pokriti sve vane stvari koje trebaju biti uzete u obzir
prilikom provoenja inkluzije.
Obzirom da svaki uenik ima pravo na program koji je krojen u skladu s
njegovim/njenim potrebama ali u kontekstu zajednikog okvira rada u redovnom razredu,
zadovoljavanje tih potreba, stoga, ne predvia da djeca s posebnim potrebama/tekoama
budu poduavana odvojeno od svojih vrnjaka. Ne postoje specijalni uvjeti obezbjeeni
samo za djecu sa posebnim potrebama/tekoama, nego uvjeti kreirani za svako dijete u
skladu s njegovim sposobnostima, interesima i potrebama.

Istraivanja su pokazala da uenici sa tekoama u razvoju ukljueni u redovne razrede u

pravilu pokazuju dobre rezultate na podruju edukacije i socijalizacije, ukoliko se za njih
kreiraju prilagoeni programi rada i ukoliko se primjenjuje individualizirani pristup rada u
skladu sa njihovim sposobnostima.

6.1. Prilagoeni program ili individualizirani pristup???

Da li e se primjeniti jedan ili oba pristupa ovisi o tekoama djeteta, odnosno njegovim
mogunostima da slijedi redovni nastavni plan i program, a to se utvruje dijagnostikim
postupcima.
to se nastavnika tie, i jedan i drugi pristup zahtijeva dodatnu pripremu.
Ukoliko e se primjenjivati samo individualizirani pristup uitelj/ca treba predvidjeti i
napisati metode rada.
Prilagoeni program se odnosi na sadrajno i metodiko prilagoavanje,
a individualizirani pristup se odnosi samo na metodiko prilagoavanje u radu sa uenicima
s posebnim potrebama (nadareni uenici, uenici sa specifinim tekoama u uenju, uenici
sa smetnjama u razvoju).
Prvi korak u primjeni individualizirane nastave je identifikacija individualnih razlika meu
uenicima, a zatim izbor nastavne oblasti, odnosno nastavnog sadraja za individualizirano
uenje. Sljedee etape su izbor oblika i individualizacija, priprema odgovarajuih materijala,
organizovanje i izvoenje i , na kraju vrednovanjem procesa i efekata individualizovane
nastave.
Individualizacija se odnosi i na drugaiji pristup prema ponaanju uenika koji npr. ima
poremeaj panje-hiperaktivni poremeaj (popularna skraenica ADHD dolazi od engleskog
naziva Attention deficit/hyperactivity disorder).pa ne moe cijeli as sjediti na mjestu nego se
predvide aktivnosti u kojima moe ustati, otii u drugi dio uionice, baviti se drugim
sadrajima nakon to je zavrio svoj zadatak (koji je njemu primjeren).
Takav uenika se ne kanjava negativnim opaskama ili jedinicama zbog nemogunosti
prepisivanja s table zbog problema sa panjom, zaboravljanja domaih zadaa, ve se
primjenjuju postupci individualizirane nastave.
Nastavnik treba da dobro poznaje individualne psihofizike sposobnosti svojih uenika,
odnosno individualne razlike koje postoje meu uenicima njegovog odjeljenja. Njegova
funkcija se sada bitno mijenja. On je organizator, saradnik, pomaga, mentor, usmjeriva,
savjetnik, organizator. On ima dunost da pomogne uenicima kako bi otkrili svoj stil uenja i
bolje upoznali svoju linost. On dozira obim pomoi pojedinim uenicima, stimulira
meusobnu pomo i saradnju, sistematski uvodi pojedince u samostalni rad, omoguava svim
uenicima da usvoje metode rada koje im najvie odgovaraju. Za uspjeh individualizirane
nastave potrebno je obezbijediti:
- kreativnog, vrijednog, agilnog i stvaralaki usmjerenog nastavnika
- funkcionalne nastavne prostorije
- dobro opremljenu mediateku
- materijale za samostalni rad nadarenih uenika
- nastavna sredstva za individualni, grupni i kolektivni rad uenika.
Individualizovana nastava ima svojih prednosti i nedostataka.
Prednosti su velike, a osnovno je to se u interpretaciji nastavnih sadraja polazi od
psihofizikih mogunosti svakog uenika u odjeljenju.
Nedostaci u individualizovanoj nastavi su: ako se suvie potencira, moe negativno djelovati
na socijalno ponaanje uenika, na negiranje grupnih i kolektivnih oblika rada, na pojavu
akolektivizma, individualistikog i egoistikog ponaanja, usmjeravanje uenika na nevane

injenice, nedozvoljenu sporost i nedisciplinu u radu, pojave samozadovoljstva i

samoprecjenjivanja sposobnosti i sl.
Najee tekoe individualizirane nastave su vei broja uenika u odjeljenju i nedostatak
odgovarajuih tampanih materijala za individualizirani rad itd.
Pomou individualizirane nastave mogue je postii dobre rezultate ako se pravovremeno
osmisli i funkcionalno korelira sa ostalim vrstama nastave, oblicima i metodama uenja.

6.2. ta je prilagoeni program?

INDIVIDUALNI EDUKACIJSKI PROGRAM

PRILAGOEN PRVENSTVENO
Sposobnostima, jakim stranama uenika
tek onda
tekoama, slabim stranama uenika

Individualni edukacijski program je pisani, radni dokument;

Ima zadatak da govori i o progresu djeteta;
Baziran je na detaljnoj procjeni uenikovih potencijala, interesa i potreba;
Individualni edukacijski program za odreenog uenika se kreira, implementira i prati
timski.

6.3 Kako ga izraditi i pratiti?

utvrditi razinu: sposobnosti (ta uenik moe uraditi), interesa (ta uenik voli
raditi) i potreba (ta ueniku treba) te razinu (pred) znanja za svako nastavno
podruje (inicijalna procjena);
odrediti:
- godinji cilj odgoja i obrazovanja
- kratkorone ciljeve odgoja i obrazovanja
- utvrditi opseg do kojeg e uenik sudjelovati u redovnom programu
odrediti:
- vrijeme poetka i trajanja individualne pomoi
- kriterije, sredstva i metode evaluacije
navesti strunjake odgovorne za izradu i praenje programa
predloiti mogue promjene u provedbi prilagoenog programa
prihvatiti injenicu da neki uenici sa posebnim edukacijskim potrebama mogu:
- napredovati (u svim ili nekim podrujima) kao i njihovi vrnjaci;
- samo dio do odreene granice, ali da
- nema uenika koji se ne moe odgajati i obrazovati skladno svojim
sposobnostima.
Individualni ciljevi i zadaci moraju biti postavljeni za sva obrazovna podruja, ne samo za ona
podruja u kojima su naene barijere, iz razloga to generalni ciljevi postavljeni u generalnom
kolskom programu za sve uenike ne uzima u obzir individualne potrebe i razlike.

Za izradu dobrog programa za uenika s posebnom potrebom/tekoom potrebno je dobro

poznavati uenika za kojega se radi program, njegove mogunosti i ogranienja (s naglaskom
na potencijalima), njegovo predznanje te ope i specifine potrebe, stoga je jako bitno
napraviti dobru procjenu. Na temelju tano snimljenog stanja moe se pristupiti odreivanju
opih i specifinih ciljeva i potreba odgoja i obrazovanja konkretnog uenika s posebnim
potrebama/tekoama. Tu se ne radi samo o pitanju ta poduavati, nego takoe kako
poduavati, odnosno koje su modifikacije ili prilagodbe neophodne da bi se omoguilo
uenje.
6.4. Ko izrauje prilagoeni program?

uitelji/nastavnici u saradnji sa strunim saradnikom/defektologom;

izrauje se na poetku kolske godine (do kraja septembra);
usvaja se na razrednom odnosno na nastavnikom vijeu;
dostupan roditelju ili staratelju uenika.

7.KORACI PRI IZRADI PRILAGOENOG/INDIVIDUALNOG

PROGRAMA
Pri izradi prilagoenog programa potrebni koraci su:
inicijalna procjena;
prilagoavanje u edukacijskom procesu i
ocjenjivanje i finalna procjena.
7.1. Inicijalna procjena
Procjena uenika sa posebnim potrebama/tekoama provodi se uglavnom na poetku kolske
godine i vrednuje se opisno s obzirom na uspjenosti i tekoe uenika. Pri tome je znaajno
utvrivanje sposobnosti (ta uenik moe uraditi), interesa (ta uenik voli raditi) i potreba
(ta ueniku treba) uenika. Navedene procjene osnova su za odreivanje daljeg rada uitelja
u odnosu na planiranje i provoenje prilagoavanja u edukacijskom procesu u svim njegovim
etapama.
7.2. Prilagoavanje u edukacijskom procesu
Postupci prilagoavanj su:
perceptivno prilagoavanje (prilagoavanje slova, razni oblici isticanja u tekstu...);
spoznajno prilagoavanje (uvoenje u postupak, saimanje teksta...);
govorno prilagoavanje (prilagoavanje izraajnosti, razgovjetnosti, razumljivosti...);
prilagoavanje zahtjeva (zahtjevi u odnosu na samostalnost, u odnosu na vrijeme i
nain rada...).
7.3. Praenje, vrednovanje i ocjenjivanje uenika
Ocjenjivanje uenika u skladu sa individualnim ili normativnim metodama.
Normativno ocjenjivanje uvijek e imati negativne posljedice za neke uenike negativno
utiui na njihovo samopouzdanje i osjeaj vlastite vrijednosti stvarajui na taj nain
predispoziciju za kolski neuspjeh.
10

 Ipak, moramo naglasiti da je i u ovom sluaju vaee kao i za sve drugo zakoni
doneseni na nivou kole, drave i sl. u naem sluaju drave i kantona. Meutim, izvjesna
fleksibilnost po ovom pitanju postoji za uenike koji rade po individualnom edukacijskom
programu. Ovi uenici obzirom da imaju postavljene individualizirane ciljeve i zadatke uenja
u skladu s njihovim sposobnostima, interesima i potrebama, ocjene moraju da ocjenjuju.
Praenje je pojedinano i grupno, sveobuhvatno, analitiko, dosljedno,
dokumentirano, a odnosi se na sve korake edukacijskog procesa.
Provjeravanje nauenog provodi se: usmeno ili pismeno, individualno ili grupno uz
prilagoavanje zahtjeva osobitostima uenika. Najava provjere treba biti
pravovremena, pitanja poznata, zadaci po nivoima.
Naini i oblici provjeravanja i ocjenjivanja trebaju djelovati poticajno na SVE
uenike. Uenici trebaju sticati funkcionalna znanja i razvijati sposobnost
samoocjenjivanja.
Ocjenjivanje treba biti opisno i brojano (1-5) u odnosu na razine znanja unutar
pojedinog nastavnog predmeta.
Praenje napredovanja uenika, samoprocjene napretka trebaju biti kontinuirane
(mape sa radovima portfolio).
Evaluacija napredovanja uenika provodi se kroz obrazovna razdoblja, iskazuje se
putem izvjea (polugodinje, godinje).
Cjelokupna uspjenost uenika procjenjuje se u odnosu na inicijalnu procjenu i
vrednuje se obzirom na sve procjenjivane sposobnosti uenika (itanje, pisanje,
raunanje...).
U odnosu na zavrne evaluacije po potrebi je potrebno provesti izmjene i dopune
naina izvoenja programa i postupaka.
Pruanjem podrke u svakodnevnom radu osigurava se napredovanje.
Nagrade trebaju biti primjerene (pohvala, odobravanje, ocjena).
Vrednovanje i ocjenjivanje uenika treba biti usklaeno, potvrda i sredstvo voenja
individualiziranog plana napredovanja uenika.

AKO ODGOJNO OBRAZOVNI PROCES NIJE PRILAGOEN

INTERESIMA I POTREBAMA DJECE PRAVEDNO OCJENJIVANJE SLUI
DISCIPLINIRANJU DJECE (Beck, Boehnocke, 1976)
8. DIDAKTIKO METODIKI POSTUPCI U RADU
SA UENICIMA SA POSEBNIM POTREBAMA/TEKOAMA
Didaktiko metodiki postupci rada odnose se na odabir primjerenih strategija rada i
postupaka prilagoavanja sadraja u poduavanju uenika sa posebnim potrebama/tekoama
u skladu sa njihovim sposobnostima.
U nastavku e biti prikazane osobitosti koje se nejee javljaju na pojedinim podrujima
njihova razvoja.
Razvojna podruja:
- Percepcija (auditivna, vizuelna)
- Zapamivanje i pamenje
- Panja
- Miljenje
- Recepcija i ekspresija
- Adaptivno ponaanje

11

8.1 Percepcija
Sluna percepcija
Osobitosti slune percepcije
mogue smetnje koncentrisanog sluanja, razlikovanje i pamenje glasova, rijei i
govornih cjelina
Pojavnost u edukacijskom procesu
tekoe u tanom praenju i pamenju sluane informacije
nejasnoa i nepotpuna razumljivost sluanog kao da je prisutan neki vanjski
ometajui faktor u sluanju
netana govorna reprodukcija
izostavljanje slova pri pisanju
tekoe analize rijei i reenica
tekoe uenja teksta napamet, odgovaranja na usmeno postavljena pitanja, tekoe u
pisanju diktata itd.
Didaktiko metodiki postupci
upotreba jasnih, razgovjetnih kraih reenica s poznatim rijeima
ponavljanje izreenog
provjera razumijevanja i upotreba perceptivnog potkrepljenja.
Vidna percepcija
Osobitosti vidne percepcije
mogue tekoe vidno prostorne orijentacije, diskriminacija oblika po izgledu,
poloaju i smjeru, tekoe percepiranja prvog plana i pozadine
vidno motorike koordinacije, vidno motorike brzine uenja.
Pojavnost u edukacijskom procesu
tekoe uoavanja i izdvajanja bitnog u posmatranju pojava, predmeta i procesa
tekoe praenja slijeda rijei u redu itanja (pisanja)
tekoe snalaenja u redovima teksta
zamjenjivanje mjesta slogova, slova u horizontalnom i vertikalnom smjeru
zrcalno pisanje slova i brojki
loa tehnika pisanja.
Didaktiko metodiki postupci
jednostavna i pregledna nastavna sredstva usmjerena na zadatak
prilagoavanje tiska i teksta (poveavanje razmaka, uveavanje, saimanje,
pojednostavljivanje, uokvirivanje)
primjereno ukljuivanje u rad (itanje na poetku teksta, na poetku odlomka)
upuivanje na koritenje orijentira pri itanju (praenje slijeda itanja prstom,
povlaenje crta pri itanju)
usmjeravanje na preglednost i itkost napisanog (razmaci pri pisanju, isticanje pravila,
definicija).

12

8.2. Zapamivanje i pamenje

Osobitosti zapamivanja i pamenja
mogue tekoe memorisanja sluanih, itanih, gledanih kao i osjetljivih podataka u
odnosu na njihov broj, tok i povezanost
Pojavnost u edukacijskom procesu
djelimino i nepovezano zahvaanje podataka (tekoe u izlaganju, ponavljanju,
prepriavanju, odgovaranju na pitanja)
Didaktiko metodiki postupci
dugotrajnije vjebanje i opetovano ponavljanje bitnih dijelova sadraja uz usmenu
provjeru i razumijevanja sadraja
upotreba primjerenih sadrajno doziranih i zornih sadraja
primjena individualiziranih nastavnih listia (utvrivanje, ponavljanje/vjebanje).
8.3. Panja
Osobitosti panje
promjenjivost panje (distraktibilnost) ili smanjena sposobnost prijelaza iz jedne
situacije podraaja u drugi (perseveracija)
Pojavnost u edukacijskom procesu
nemir uenika, nedostatna usmjerenost na sadraje rada ili pak predugo zadravanje na
zadatku
Didaktiko matodiki postupci
jasno davanje uputa
doziranje informacija
provjera praenja rada
usmjeravanje aktivnosti
primjena ciljanih, jednostavnih, ueniku interesantnih didaktikih materijala
(pregledni, bez suvinih detalja, razumljivog sadraja).
8.4. Miljenje
Osobitosti miljenja
tekoe u izvoenju razliitih misaonih operacija (asocijaciranje, konkretiziranje,
povezivanje, ralanjivanje, apstrahiranje, zakljuivanje, generalizacije, induciranje,
deduciranje, isticanje bitnog, planiranje, odvajanje, osmiljavanje, mijenjanje,
procjenjivanje, saimanje, sistematiziranje, primjenjivanje...)
Pojavnost u edukacijskom procesu
tekoe u nastavnim aktivnostima usvajanja apstraktnih sadraja (snieno
kvantitativno i kvalitativno stvaranje pojmova, nepoznavanje sadraja pojmova i
njihova pravilna upotreba, zbrkanost i nepovezanost injenica i nauenih sadraja,
donoenje neloginih i pogrenih zakljuaka, neprimjerenost izlaganja ili odgovaranja
na pitanja, parcijalna znanja, tekoe rjeavanja problema, zamiljanja problemskih
situacija, tekoe primjene nauenoga...)
Didaktiko metodiki postupci
organizovano, osmiljeno, ciljano i rukovoeno posmatranje: stupnjevito perceptivno
potkrijepljenje istog sadraja rada
isticanje bitnog razliitim tipovima obiljeavanja i/ili slikovnog predstavljanja
13

saimanje teksta izdvajanje bitnih odrednica sadraja

semantiko pojednostavljivanje sadraja uenja preradom sadraja skladno
sposobnostima uenika
planiranje teksta uz pomo razliitih dispozicija (slike, reenice, pitanja, rijei) u
funkciji osvjeivanja slijeda dogaaja
primjena ematskih prikaza u cilju analitiko/sintetikog predoavanja sadraja na
pregledan nain
uvoenje u postupak rjeavanja zadataka stupnjevitim pruanjem pomoi (analitiki
plan radi preglednosti i jasnoe sloenijih zadataka).

8.5. Recepcija i ekspresija

Osobitosti recepcije
tekoe razumijevanja i slijeenja uputa (govorenih/napisanih rijei, reenica i
veih cjelina)
Osobitosti ekspresije
tekoe u artikulaciji (nepravilan izgovor glasa) tenosti govora (usporen, ubrzan,
mucanje) glasu (kvaliteta, rezonancija, visina, intezitet)
rjenik (siromaan)
reenica (gramatiki nepravilna struktura reenice, tekoe morfolokog
oznaavanja rijei, tekoa itanja i pisanja, komuniciranja).
Didaktiko metodiki postupci obzirom na recepciju
postupno proirivanje razumijevanja pojmova i jezinih kompozicija primjenom
raznolikih perceptivnih poticaja (taktilni, vizuelni, auditivni)
Didaktiko metodiki postupci obzirom na ekspresiju
* tretmanom/terapijom jezino-glasovno-govornog razvoja bave se strunjaci logopedi.
Poeljno je uvaavati nain govora uenika, biti uzoran govorni model, pravovremeno poticati
(roditelje/staratelje) postupke dijagnosticiranja tekoa.
8.6. Adaptivno ponaanje
Osobitosti adaptivnog ponaanja
mogue uoiti razliite pojavnosti (nemirno, agresivno, destruktivno...izrazito
povueno ponaanje)
najzahtjevniji rad s hiperaktivnim uenicima
Pojavnost hiperaktivnosti u edukacijskom procesu
pretjerana osjetljivost uenika na pokret, zvuk, boju, miris
povrnost u radu
tekoe u organizaciji rada
usporenost u rjeavanju pisanih zadataka
tekoe zapamivanja sadraja rada
niska tolerancija na frustraciju
este promjene radnog mjesta i aktivnosti
esto pretjerano prianje
esto prekidanje i ometanje drugih uenika
pretjerana osjetljivost na kritiku

14

Didaktiko metodiki postupci

uspostavljanje pozitivnog i dobronamjernog odnosa
pohvaljivanje za trud koji uenik ulae
fiziko pribliavanje ueniku kod zadavanja zadataka
pribliavanje uenika izvoru posmatranja
upoznavanje s planom-redoslijedom i trajanjem pojedinih aktivnosti
jasno davanje uputa
doziranje informacija i zadataka
usmeno provjeravanje nauenoga
pomo u pismenim zadacima uz produeno vrijeme rada
motivacijski plan (razraeni sistem poticajnih postupaka i aktivnosti s ciljem jaanja
interesa, volje i elje uenika za provoenjem planiranog rada)
omoguavanje promjene aktivnosti
ukljuivanje u praktine aktivnosti (nastavni as, izvannastavne aktivnosti).

15

9. PROCEDURE
Procedure koje uitelji/nastavnici trebaju provesti da bi obezbijedili adekvatan kontakt sa
uenicima u razredu i na taj nain osigurali motivaciju za rad predstavljene su na slici.

Osam vodeih principa pozitivne interakcije (prilagoeno iz Rye, 2001)

-

Pokaite pozitivna osjeanja (u koli ali i prilikom sluajnog susreta s uenikom

pokazati da ste zainteresirani za njega i da ste mu spremni pomoi)
Prilagoavati ueniku (prilagodite svoj nain rada ueniku kako bi uenik objanjavano
to bolje shvatio);
Razgovarati sa uenikom (potrebno je da mu obraivano gradivo objasnite na to
jednostavniji nain veui ga za neke svakodnevne, njemu zanimljive ivotne situacije);
Dajte pohvale i priznanja (pohvale i priznanja treba da dajete svim uenicima u razredu,
pa tako i ueniku sa tekoom. Svaki njegov uspjeh treba da pohvalite, jer tako ga
pozitivno motiviete);
Pomozite ueniku da fokusira panju (kada objanjavajui uenicima nastavne
sadraje primjetite da je nekom od njih odlutala panja, potapajte ga po ramenu, recite
mu o emu ste priali i motiviite ga da se zainteresuje za obraivani sadraj);

16

Osmislite vae instrukcije (sve to elite objasniti potrebno je da poveete sa

konkretnim situacijama iz svakodnevnog ivota kako bi uenik to na praktinom
primjeru, njemu bliskom, mogao shvatiti i nauiti);
Razraujte i objanjavajte (nuno je da nastavne sadraje povezujete i sa drugim
kolskim predmetima);
Pomozite ueniku da uspostavi samodisciplinu (organizujte vjebe u kojima e uenici
glumiti osobe koje su se nale u razliitim situacijama, a kojima e cilj biti da na
oiglednom primjeru vide koji su to lijepi oblici ponaanja).

17

10. ZAKLJUAK
Glavni cilj inkluzivnog obrazovanja je stvaranje kulture i sistema vrijednosti u kolama koji
vrednuju sve uenike bez obzira na razliitosti njihovih potreba.
Inkluzija treba da redefinie odnose kako bi djeca/osobe sa posebnim potrebama/tekoama u
razvoju bili cijenjeni zbog onoga to jesu, uprkos svojim razliitostima. Predrasude su velika
smetnja, zbog ega se inkluzija tee prihvata ili odbacuje. Ali predrasude se prevazilaze
adekvatnim informisanjem i edukacijom.
Moje skromno sedmogodinje radno iskustvo u inkluzivnoj koli , kao i studijska posjeta
Italiji u okviru projektne komponente Integracija djece sa posebnim potrebama u kolski
sistem, daje mi za pravo da konstatujem sljedee: Neovisno o pozitivnim teoretskim
postavkama, u praksi je inkluzija pokazala brojne tekoe i nedostatke. Samo smjetanje
djece u redovne kole bez potrebnih prilagodbi nastavnog plana i programa, strategija i
instrukcija te organizacije razreda i aktivnosti koja bi odgovarala njihovim individualnim
potrebama, ne daje eljene rezultate. Kultura, mogunosti i nain ivota objanjavaju razlike
izmeu pravila i implementacije.
Naime, praksa je pokazala da je inkluzivno obrazovanje uspjenije ukoliko se radi o djeci
graninih sposobnosti ili djeci sa lakom mentalnom retardacijom (LMR). Ma koliko nae
drutvo bilo humano, praksa pokazuje de je skoro nemogua inkluzija sve djece u redovan
kolski sistem bez ostvarivanja mnogobrojnih zakonskih i drugih pretpostavki. Neke od
zakonskih pretpostavki su ostvarene. Izmeu ostalog stvorene su zakonske mogunosti za
provoenje inkluzije u predkolskom odgoju i obrazovanju, kao i mogunosti odgoja i
obrazovanja djece sa posebnim potrebama/tekoama u redovnim kolama/razredima.
Meutim jedna od vanih zakonski pretpostavki jeste da se u pedagokim standardima i
drugim normativnim aktima na nivou redovnih obrazovnih ustanova regulie do kojeg stupnja
djeca sa tekoama u razvoju mogu ii u redovne obrazovne ustanove. Odnosno, ako sva
djeca (to inkluzija i podrazumijeva)mogu ii u redovne kole bez obzira na stepen tekoe u
razvoju onda samim tim treba primjeniti (obezbijediti) inkluzivnu praksu zemalja sa
dugogodinjim pozitivnim iskustvom. Pozitivno iskustvo pojedinih zemalja odnosi se na
ostvarivanje pored zakonskih, objektivne, organizacijske i subjektivne pretpostavke. Jedna od
vanih objektivnih pretpostavki jeste zapoljavanje strunih saradnika/defektologa
(edukatora) u redovne odgojno-obrazovne ustanove koji e uz redovne uitelje/nastavnike
pomoi u kreiranju, realizaciji i evaluaciji prilagoenih programa i uopte u realizaciji
inkluzivnog obrazovnaja.

Nemojte misliti da mala grupa

Ne moe promijeniti svijet,
Suprotno tome,
To je jedini naini,
Da se svijet promijeni.
Margaret Mead

18

11. LITERATURA:
1. Miller B., (2001)Kako ostvariti uspjean kontakt sa
uenicima;,Prirunik za nastavnike,ABC FABULAS, Sarajevo;
2. Komljenovi, V.,(2005) Opservacija i identifikacija djece sa posebnim
potrebama, Sarajevo;
3. Hadihasanovi, H., (1995) Pedagogija, Tuzla;
4. Smaji, M.,(2004)Magistarski rad, University of Oslo;
5. Grupa autora JUO Simin Han, (2005) Put ka inkluzinoj
koli,Tuzla;
6. Udruenje Inkluzija, Inkluzivna kola (2005), Brko Distrikt;
7. Materijal sa seminara Inkluzija djece sa posebnim potrebama u redovni
kolski sistem(2005) Tuzla;
8. NPP, Specijalni odgoj i obrazovanje, Sarajevo 1995/96;
9. Struni tim H.O.Duga, Prirunik za inkluzivnu nastavu, Sarajevo,
10. Pepeljak, Meali, ii, Isabegovi, Postignua uenice usporenog
kognitivnog razvoja ukljuene u redovnu osnovnu kolu,JU Univerzitet
u Tuzli, Defektoloki fakultet;
11. Meali ii, Junuzovi, Teskeredi, Neke karakteristike djece i
omaldine sa psihosomatskim tekoama u razvoju,
JU Univerzitet u Tuzli, Defektoloki fakultet;
12. Zlatari S. Prilagoeni programi (prezentacija Lukadinovi, A.);
13. Andrilovi, V. I udina-Obradovi, M. (1996), Psihologija uenja i
nastave, kolska knjiga, Zagreb;
14. Vici M. (1996); Metodika rada odgojno obrazovnog i rehabilitacijskog
rada za djecu i mlade sa mentalnom retardacijom, Hrvatsko;
15. Booth T., Ainscow M. (2008); Indeks inkluzivnosti, Save the Children,
Zenica;
16. Komisija za izradu strategije inkluzivnog obrazovanja, (2004),
Strategija uvoenja inkluzivog obrazovanja, JU Univerzitet u Tuzli,
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet;
17. http://www.roda.hr
18. http://www.monks.ba
19. http://www.unicef.hr
20. http//www.amnesty.hr
21. http//obdanite-travnik.tripod.com

Amira Begi dipl.def. - oligofrenolog

mart 2009.god.

19