Professional Documents
Culture Documents
UVOD
U ovom seminarskom radu obraditi e se o Pokrtavanje Hrvata. Pri tome e glavne
vodilje biti djelo koje se pripisuje bizantskome caru Konstantinu VII. Porfirogenetu De
administrando imperio, odnosno O upravljanju carstvom i djelo Tome Arhiakona Historia
Salonitana.
Kroz ovaj seminarski rad odgovoriti e se na pitanja: Tko je pokrstio Hrvate te zato postoje
dvije teorije o njihovom pokrtavanju? Koliko je proces pokrtavanja trajao? Gdje saznajemo
sve vijesti o Pokrtavanju?
2. KARAKTERISTIKE IZVORA
Hrvatskoj pomae nam rasvijetliti barem neke dijelove nae povijesti. Poglavlja 2931
takoer su znaajna zbog podataka o pokrtavanju Hrvata pa je tako Konstantinovo djelo
glavni izvor za prouavanje problematike doseljenja i pokrtenja Hrvata.2
Miljena se razilaze o dataciji nastanka djela, no veinom prihvaen podatak je da je djelo
nastalo u drugoj polovici 10. stoljea. Prijevod Porfirogenetovog djela na Hrvatski jezik
objavljen je u 1920-ih u Vjesniku kraljevskog dravnog arhiva,za prijevod je zasluan Nikola
pl. Tomai.3
4 Budak Neven, Prva stoljea Hrvatske , Hrvatska sveuilina naknada, 1994., Zagreb, 87-88
5 Budak, Prva stoljea Hrvatske, 88
6 Budak, Prva stoljea Hrvatske , 90-91
7 Goldstein Ivo, Hrvatski rani srednji vijek, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, 1995. , Zagreb , 229
8 Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 229
3
te
im
je
Heraklije
dopustio
da
se
na
tom
podruju
nasele.
Nepoznati autor dolazak Hrvata zamjenjuje legendom o Petero brae i dvije sestre. Za razliku
od Porfirogeneta u 29. poglavlju koji navodi da Hrvati nisu bili pokrteni do Bazilija I. , i da
im je Bazilije I. postavio arhonte iz obitelji koje su oni eljeli Nepoznati autor govori da je
Pokrtavanje Hrvata rezultat povezivanja kneza Porina za Rim nakon to su se Hrvati
oslobodili
Franake
vlasti.
Ovi podatci ostavljaju dojam vee vjerodostojnosti u korist Pisca 30. poglavlja i stoga on ima
vee povjerenje povjesniara nego Car pisac.9
5. ZAKLJUAK
O samom pokrtenju Hrvata postoji malo izvora koji su prilino nesigurni, nepotpuni i
nejasni, vjerojatno jer nastaju kasno nakon samog pokrtenja. Miljenja o pokrtenju se
razilaze i iz toga proizlaze dvije teorije kao najznaajnije, Bizantska ( Dalmatinska) i
Franaka, a za obije postoje argumenti zbog kojih ni jednu ne moemo odbaciti. Razliitost
teorija ponovno pokazuje koliko je poloaj tadanjeg Hrvatskog prostora bio bitan da su se
dva velika carstva dogovarala o njenoj podjeli, te su se meusobno nadmetale za politiku i
crkvenu prevlast nad tim podrujem. U principu ni jednu vijest o pokrtenju Hrvata, ma
koliko one bile razliite ne bismo smjeli odbaciti jer one svjedoe o naporima razliitih
sredina da pokrste Hrvate.