Hrvatska Seljačka Zaštita

Karaula, .
Elaborat pukovnika Hrvatske seljake zatite Milana Pribania o Hrvatskoj seljakoj i

graanskoj zatiti iz 1948. u Hrvatskom dravnom arhivu, Arh. vjesn. 55(2012), str. 205-219
eljko Karaula
Banovine hrvatske 26b
Bjelovar
ELABORAT PUKOVNIKA HRVATSKE SELJAKE ZATITE MILANA PRIBANIA O HRVATSKOJ SELJAKOJ I GRAANSKOJ ZATITI IZ 1948. U
HRVATSKOM DRAVNOM ARHIVU
UDK 930.253:329(497.5)1935/1941
Struni rad
U radu se uz kratak uvod donosi elaborat jednog od zapovjednika Hrvatske
seljake zatite (HSZ) Milana Pribania rodom iz garenikog kraja, o njenom osnivanju i razvoju u razdoblju od 1935. do 1941. godine, to ga je dao 1948. godine istranim
organima Jugoslavije. Iako danas neki istraivai poetke osnivanja HSZ-a vide i u ranijem razdoblju, to je teko dokazati. Oigledno da se prve inicijative u organiziranju
HSZ-a pojavljuju oko 1932. godine nakon estojanuarske diktature, ali trebalo je protei nekoliko godina da se u konkretnu realizaciju krene. Ovaj elaborat jasno pokazuje
osnove i naine ustrojstva ove ilegalne odnosno poluilegalne organizacije HSS-a, sve do
Sporazuma Cvetkovi-Maek 26. kolovoza 1939. godine. Tek za vrijeme Banovine Hrvatske organizacija poinje legalno djelovati, dobiva svoja slubena pravila od organa
banske vlasti iz Zagreba, ali i dalje izaziva podozrenje beogradskih vlasti, najvie vojske Kraljevine Jugoslavije. Ovaj dokument je jedan od vanijih i vjerojatno najjasnije
oslikava razvoj i djelatnost te velike poluvojne organizacije Hrvatske seljake stranke.
Kljune rijei: Hrvatska seljaka zatita, Milan Pribani, Hrvatska seljaka
stranka, Vlatko Maek
Uvod
Povijest Hrvatske seljake i graanske zatite, poluvojne organizacije HSS-a
koja je djelovala od 1935. do 1941. godine nije napisana. U hrvatskoj historiografiji ne
postoji nijedna relevantna knjiga o Hrvatskoj seljakoj zatiti (HSZ) ili Hrvatskoj graanskoj zatiti (HGZ). Postoje tek dva lanka koji konkretnije govore o HSZ-u: T.
Ieka, Hrvatska seljaka zatita i Hrvatska graanska garda - poluvojne organizacije
Hrvatske seljake stranke (tu se veinom govori o HSZ u Bosni i Hercegovini) te S.
Rameta, Vladko Maek i Hrvatska seljaka zatita u Kraljevini Jugoslaviji.1 U emigraciji
1
Iek, T. Hrvatska seljaka zatita i Hrvatska graanska garda poluvojne organizacije Hrvatske seljake stranke. Prilozi (Sarajevo). 23(1987), str. 116-142. Ramet, S. Vladko Maek i Hrvatska seljaka
zatita u Kraljevini Jugoslaviji. asopis za suvremenu povijest (Zagreb). 1(2011), str. 137-154.
205
206
Karaula, . Elaborat pukovnika Hrvatske seljake zatite Milana Pribania o Hrvatskoj seljakoj i
je u nekoliko lanaka od strane Krunoslava Batuia, jednog od zapovjednika Zatite,

opisan razvoj HSZ u madridskoj Drini 1962-1963.2
Prema dosadanjim podacima HSZ se formira 1935. kao poluvojna organizacija hrvatskih seljaka i s vremenom postaje vaan instrument vodstva HSS-a. Sluila je
za zatitu ljudi iz vodstva HSS-a i osiguravala stranake zborove. Osnovna joj je svrha
bila zatita hrvatskog seljaka od andarmerijskih i drugih nasilja beogradskog reima.
Nakon sporazuma Cvetkovi-Maek iz 1939, HSZ dobiva znaajan utjecaj u politikom ivotu Banovine Hrvatske. Tada prelazi stadij poluvojne ilegalne organizacije i
dobiva pored pjeadijskog, konjiko, motorizirano i obavjetajno odjeljenje. Odreeni
dio njenih odreda sada je naoruan, za razliku od ranijih razdoblja kada su postrojbe
HSZ vjebale naoruane drvenim palicama. Odlukom banskih vlasti HSZ je legalizirana poetkom 1940. godine. Povjesniar Lj. Boban spominje u razdoblju Banovine
Hrvatske teror i ubojstva HSZ-a nad nosiocima ranijeg reima, preko nezadovoljnika
iz vlastitih redova do komunista. U HSZ-u bio je znatan utjecaj pripadnika ustakog
pokreta (prema Bobanu frankovaca), ali i komunista. Takoer, prema Bobanu, od osnivanja Banovine Hrvatske do veljae 1940. ubijeno je ili ranjeno od strane HSZ-a oko
200 ljudi.
U svom istraivanju i prikupljanju podataka o povijesti Hrvatske seljake i
graanske zatite i njenom djelovanju, kao nezaobilazan dokument pokazao se elaborat jednog od zapovjednika Zatite Milana Pribania, dan 1948. godine jugoslavenskim istraiteljima. O emu se radi i kako je taj elaborat nastao?
Nakon to su Komunistika partija Jugoslavije i partizanski pokret zavretkom
Drugog svjetskog rata uspjeno priveli kraju oslobodilaki i graanski rat, u zemlji su
ostali skriveni po umama i kod jataka mnogi pripadnici poraene vojske Nezavisne
Drave Hrvatske (veinom ustae), koji se nisu eljeli predati novim vlastima zbog razliitih razloga. Uskoro su te snage, sada pod kriarskim imenom, poele provoditi
teroristike akcije u zemlji, napadajui zadrune domove u selima, pojedine elnike
NOO-a i vienije mjesne komuniste. Jedna od glavnih mana kriarskog pokreta bila je
u tome to nije imao jedinstveno vodstvo. Godine 1947. u okviru Akcije 10. travanj,
ustako vodstvo u emigraciji poslalo je u komunistiku Jugoslaviju nekoliko skupina
gerilaca/kriara (pod vodstvom zapovjednika Boidara Kavrana) koje su trebale povezati sve domovinske kriarske skupine, nametnuti im organizirano vojno i politiko
vodstvo, omoguiti povratak lanova ustakog pokreta, koji bi u pogodno vrijeme nakon obrauna Zapada sa SSSR-om, organizirali masovni ustanak Hrvata radi obnove
NDH. No, cijela operacija doivjela je potpuni neuspjeh. Jugoslavenska sluba/uprava
dravne sigurnosti/bezbednosti (UDBA) ubacila je nekoliko svojih ljudi u vrh ustake
Batui, K. Hrvatska seljaka i graanska zatita. Drina (Madrid). 4-6(1962), str. 34-45; 7-9(1962), str.
190-197; 2(1963), str. 19-26. Neke osnovne podatke s kritikim odmakom vidi i u: Terzi, V. Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. Tom 1. Ljubljana, Beograd, Titograd : Narodna knjiga, Pobjeda, Partizanska
knjiga, 1982. Str. 175-180 (poglavlje Hrvatska seljaka i Hrvatska graanska zatita). ulinovi, F. Jugoslavija izmeu dva rata. Sv. II. Zagreb : JAZU, 1961. Str. 109-110. O HSZ-u u Banovini Hrvatskoj vidi
Boban, Lj. Previranja na selu u Banovini Hrvatskoj. Istorija XX veka. Sv. II. Beograd, 1961. Str. 309-364.
Postoje i publicistiki opisi HSZ-a. Vidi Konjhodi, M. Seljaki pokret u Hrvatskoj (reportae). Zagreb :
tamparija Grafika, 1940. Str. 107-109.
emigracije, pa su joj stoga bile poznate sve pojedinosti te operacije. Veina sudionika
akcije je uhiena ve na granici i zatvorena (radilo se o 96 uhienih kriara).3
U isto vrijeme kada se provodila Operacija Gvardijan, 19. kolovoza 1947. jugoslavenski organi su uhvatili jo jednu ilegalnu grupu koja se takoer nastojala prebaciti u Jugoslaviju, ali morskim putem preko Trsta. Radilo se o etnikoj trojki: etnikom majoru Boidaru Miiu, etnikom majoru Duku Toiu i Milanu Pribaniu,
pukovniku Hrvatske seljake zatite. Do danas nije posve razjanjena injenica zbog
ega se meu dva etnika majora naao pukovnik Maekove zatite Milan Pribani.4
Milan Pribani roen je u selu Vukovju
kraj Garenice 6. srpnja 1889. godine. Bio je asnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine SHS
(umirovljen 1923. u inu kapetana). Istaknuo se u
oslobaanju Meimurja 1918. kao lan dobrovoljne hrvatske legije. Pritom je teko ranjen. Nakon umirovljenja poinje se baviti trgovinom.
Pribani je bio jedan od vanih funkcionara HSSa, a posebno se istaknuo kao jedan od voa i organizatora HSS-ove Hrvatske seljake zatite
(HSZ), u kojoj je stekao in pukovnika. Poetkom
1941. HSZ je i slubeno ozakonjena kao poluvojna
pomona formacija HSS-a.5 Pribani je odigrao
znaajnu ulogu i u osnivanju NDH 1941. godine.
Odmah nakon Kvaternikovog proglasa o osnivanju NDH pukovnik Pribani je krenuo s 800 priSlika 1. Milan Pribani
padnika Hrvatskih zatitnih lovaca, kako su po
ustakim vlastima preimenovani lanovi HSZ-a, u
Sarajevo, Mostar i Nevesinje radi uspostavljanja nove ustake vlasti.6 U svibnju 1941.
Hrvatski zatitni lovci su rasformirani (ustae su se pribojavale te vojne organizacije
koja je ipak po svojoj strukturi organizacija HSS-a), a Pribani se vraa trgovini. U
emigraciju u Italiju odlazi 1945. godine. Pri pokuaju da se ilegalno ubaci u Jugoslaviju
uhien je, osuen na smrt i strijeljan u Zagrebu krajem 1948. godine.7
No, prema svemu sudei, iako je uhien u neobinom drutvu, prema Radeliu, radilo se o ubaenoj skupini koja je za razliku od drugih ubaenih skupina bila
prema sastavu i namjerama jugoslavenska skupina. Izgleda da se u emigraciji u Italiji
3
Protuakcija UDBE nazvana je Operacija Gvardijan. Vie o tome u: Radeli, Z. Kriari : gerila u
Hrvatskoj 1945.-1950. Zagreb : Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2002.
4
Krizman, B. Paveli u bjekstvu. Zagreb : Globus, 1986. Str. 182; Prusac, I. Tragedija Kavrana i drugova
: svjedoanstvo preivjelog. Izdanje autora. Salzburg, 1967. Str. 222.
5
Coli, M. Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska 1941. Beograd : Delta-pres, 1973. Str. 405-407. HSZ
je neformalno priznata od vlasti nakon sklapanja sporazuma Cvetkovi-Maek 1939. Njeni pripadnici
su ve 1940. dobivali odlikovanja od kraljevskog namjesnitva. Vidi U Zagrebu je jue ban g. dr. ubai predao odlikovanja veem broju zapovednika Hrvatske seljake zatite i policajaca. Politika (Beograd). 6. V. 1940, str. 8.
6
Hrvatski zatitni lovci : priznanje seljakoj i graanskoj zatiti. Hrvatski narod (Zagreb). 20. IV.1941,
str. 15; Jeli-Buti, F. Hrvatska seljaka stranka. Zagreb : Globus, 1983. Str. 49.
7
Rupi, M., Pribani, M. Tko je tko u NDH. Zagreb : Minerva, 1997. Str. 331.
207
208
Milan Pribani angairao na politikom povezivanju raznih grupa haesesovaca, ustaa i etnika radi pruanja otpora komunistikim vlastima, ali na projugoslavenskoj
osnovi. Prema nekim podacima njega je etniki vojvoda potpukovnik Sinia Ocokolji Pazarac prihvatio kao organizatora hrvatskog dijela jugoslavenske vojske u domovini.8
Takoer, prema nekim podacima Pribani se trebao vratiti u svoj rodni kraj i
tu organizirati protukomunistike jugoslavenske hrvatske udarne grupe. On se dakle
vraa u zemlju s dva etnika majora nosei sa sobom dokumente Uputstvo za vojniku organizaciju s uputama za mobilizaciju i organiziranje udarnih grupa i Uputstva o organizaciji mjesnog stanovnitva s uputama za organiziranje trojki po gradovima koje bi pomagale udarnim grupama. Nakon to je uhien, Pribani je kao jedan
od zapovjednika HSZ-a dao istraiteljima u zatvoru opsean elaborat o organiziranju i
razvoju Hrvatske seljake i graanske zatite u meuratnom razdoblju. S obzirom da
je ovo jedan od vanijih dokumenata, na koji se povjesniari esto pozivaju kada piu
o HSZ, ovdje ga objavljujemo u cijelosti.
Organizacija 'Hrvatske seljake i graanske zatite'9
Pravi osnutak zatite poinje u godini 1937. No, ve u 1935. godini kratko vrijeme nakon dolaska Maeka iz Mitrovice u Zagreb, formira se jedan manji odred za
Maekovu linu sigurnost, koji dobiva naziv Maekova garda. Taj odred organiziran
po Kovaevi Zvonku i Batui Kruni, ima na poetku oko pedesetak ljudi. Na prizemlju Maekove kue na Prilazu ureuje se jedna sobica kao straarska prostorija za
strau od desetak gardista koji se izmjenjuju svaka 24 sata. etvorica izmeu njih su
stalni pratioci Maeka. U to vrijeme vre organi dravne vlasti stare Jugoslavije jo razne ispade i nasilja nad narodom i pristaama opozicije. Iz toga je iznikla misao o
stvaranju samoobrambenih formacija na irokoj bazi.
Konkretan prijedlog iznio je bivi narodni zastupnik Kemfelja Djuka koji kasnije kod stvaranja toga predloga i upravlja cijelom organizacijom. Razni sukobi izmeu naroda i andara kao u Senju, Gospiu i Slavoniji ubrzali su odluku za ostvarivanje jedne iroke organizacije, koja e dobiti naslov Zatita, a ve prema mjestu
svojeg ustrojenja i djelovanja zvati e se seljaka ili graanska zatita.
Primarni njezin zadatak je bio tititi sastanke i zborove lanova HSS-a i njezine funkcionare od agresije organa vlasti. Kemfelja poima sa organiziranjem u zagorskim kotarevima, a Kovaeviu i Batuiu povjerava da u Zagrebu stvore jaku zatitu sa Gardom kao jezgrom.
Temeljni uvjeti za uvrtenje u zatitu bili su: lanstvo u stranci HSS, odsluenje vojnog roka, neporonost u kriminalnom pogledu (kazne radi umskih i lovnih
8
Radeli. Nav. dj. Str. 92-93; Doder, M. Jugoslavenska neprijateljska emigracija. Beograd : Centar za
informacije i publicitet, 1989. Str. 109.
9
HR-HDA-1561. Sluba dravne sigurnosti Republikog sekretarijata za unutranje poslove Socijalistike Republike Hrvatske (SDS RSUP SRH). Mikrofilm ZM 86/22, DD-127, 116-124. Elaborat Milana
Pribania o HSZ. Elaborat je prenesen integralno, a intervencije u tekstu odnose se samo na oite
gramatike greke. Radi bolje jasnoe u uglatim su zagradama [] dodani dijelovi rijei koji nedostaju.
prekraja nisu utjecale na neporonost), tjelesna sposobnost i dobro vladanje. Funkcionar stranke koji predlae aspiranta, odgovara za ispravnost u ispunjenju gornjih
uvjeta.
Pristup je na bazi dobrovoljnosti. Izgradnja organizacije i njeno postepeno
formiranje u vojnike ili u poluvojnike odrede dovreno je uglavnom u prvoj polovini
1938. U to vrijeme Zatita ve postoji skoro u svim kotarevima, gdje imade stranka
HSS veinu pristaa.
Dijeli se, kako je ve spomenuto, na seljaku zatitu sa Zapovjednikom selj.
kotarske zatite na elu i na graansku zatitu sa Zapovjednitvom graanske zatite na vrhu.
Teite i brojana snaga bila je u seljakoj zatiti sa centrom organizacije u
kotaru. Kemfelja je osobno izabrao budueg zapovjednika Kotarske SZ, davao mu
upute i povjeravao mu daljnji rad i izbor ostalog komandnog osoblja. Prema brojanoj
snazi lanstva i dobrovoljnog pristupa u Zatitu, nastaje Kotarska seljaka zatita odgovarajue jakosti. Razlike u brojanom stanju pojedinih KSZ su velike: variraju od
800 do 2500 ljudi.
Slubeni naziv ostao je kroz cijelo vrijeme Kotarska seljaka zatita (ime kotara). Podjela u bataljune ili pukove vrila se samo u vrijeme mimohoda ili parada radi
izjednaenja pojedinih jedinica. Naprotiv, satnije, vodovi i rojevi bili su od poetka
uvedeni i za stalno ustanovljeni.
Nastoji se da satnije, vodovi i rojevi budu po mogunosti iz istih ili meusobno najbliih mjesta, sela ili zaselaka. Radi toga nisu brojano izjednaene. Bilo je
satnija i sa 5 vodova, a pojedini vodovi imali su 3-5 rojeva. Prosjena norma za satniju
bila je 200 ljudi.
Po Kemfelji izabrani zapovjednici KSZ obino su i funkcionari u stranci. Najee su to predsjednici i Kotarske organizacije ili njihovi zamjenici. Veinom su svojedobno u vojsci poluili podoficirski in.
Taj izbor vrio je Kemfelja isto subjektivno, po svom linom raspoloenju
prema pojedincima, to je za cijelo vrijeme postojanja Zatite dovodilo do albi i tubi
kod vodstva HSS i kod Maeka protiv Kemfelje i protiv znatnog broja po njemu imenovanih zapovjednika.
Komandno osoblje satnija, vodova i rojeva, biralo je uglavnom samo ljudstvo
u dogovoru sa zapovjednikom HSZ. Vrlo rijetko su se te osobe kasnije mijenjale ili bile
smjenjivane, tako da je poetni pogreni izbor redovito trajao do kraja.
tab za Zapovjednitvo KSZ nije bio propisan, ali se tolerirao. Njega su sainjavali pobonik ordonans i truba. Cijelo postavljanje KSZ bilo je samo principijelno
jednoobrazno, dok je ustrojstvo samih zapovjednitava, to se tie broja ljudstva i jedinica uz uvaenje glavnih smjernica, preputeno zapovjedniku, da ga prilagodi lokalnim mogunostima i prilikama.
Direktive koje je Kemfelja osobno davao zapovjednicima KSZ-a za njihov rad
dijele se vremenski na upute do osnivanja Banovine Hrvatske i na smjernice posle
toga.
209
210
Do uspostave Banovine trebala je Seljaka zatita uglavnom da sprijei provokacije i nasrtaje vlasti; dolazak, kretanje i agitaciju njezinih agenata, te da svojim
skupnim nastupom i disciplinom iznudi respekt kod politikih protivnika. Nakon osnivanja Banovine trebala je SZ da u pojaanoj mjeri podupre daljnju Maekovu politiku i dade vidljivu podrku njegovom zahtjevu, izraenom u poznatoj krilatici Moj
novac u mom depu, a puka na mojem ramenu.
O realizaciji toga zahtjeva nije Kemfelja davao preciznih niti dosljednih izjava,
tako da su zapovjednici SZ to mogli tumaiti kao traenje federativnog ili konfederativnog dravnog ureenja, ili pak odcjepljenje od Jugoslavije. U svakom sluaju su
shvatili da Zatita ima za prvi momenat biti jezgra budue hrvatske vojske.
Istovremeno oivljavanje parole Zemlja onome tko je obrauje, pojaala je
kod svih SZ volju, da sa svoje strane doprinose u najveoj mjeri sve za jaanje Maekovog politikog poloaja.
U duhu tih Kemfeljinih uputa i smjernica radili su zapovjednici KSZ u svojim
kotarevima. Usporedo sa osnivanjem SZ u Zagrebu vri se po nalogu Kemfelje formiranje Graanske zatite (GZ). Taj posao je povjeren po izriitoj elji Maeka osnivaima njegove garde, Kovaeviu i Batuiu. Uvjeti za pristup su isti kao i kod SZ.
Razlika u formaciji je utoliko to se kod GZ osnivaju odmah i bataljuni i posebni jurini odred, a planiran je i jedan poseban sanitetski odred. Postojala je i sveuilina satnija, ali stvarno samo na papiru, jer u stroju nije nastupala.
Formiranje se provodi preko gradskih izbornih kotareva. Nastoji se, da po
mogunosti sainjavaju rojeve ljudi iz iste ulice, vodove iz istog biralita, a satnije iz
istog izbornog kotara. Bataljun se formira iz najbliih susjednih satnija.
Na toj bazi stvorena je GZ, u jakosti od jedne jurine satnije i dva bataljuna, a
kasnije jo i treeg bataljuna. Brojano stanje bataljuna predvieno je sa 900-1000
ljudi, formiranih u etiri satnije, a satnije po 200-220 ljudi sa 4-5 vodova, svaki sa 4
roja.
Uzrok ove neodreenosti kod propisivanja jakosti jedinica jest u tome to je
jedan dio ljudstva, uslijed svojih slubenih i poslovnih dunosti bio sprijeen dolaziti
na svaki nastup.
Cijela formacija dobiva naziv Hrvatska graanska zatita Zagreb i dolazi
pod komandu Kovaevia, koji postaje zapovjednik GZ. Stvoren je i Stoer zapovjednitva GZ koji se sastoji od pobonika 3-4 ordonansa, a kasnije i od jednog intendantskog asnika, 2 lijenika i nekoliko obavjetajnih podasnika. Naknadno dolazi
jo i propagandni i kulturni odsjek taba.
Komandno osoblje za formiranje jedinice birali su Kovaevi i Batui zajedniki, a i u sporazumu sa funkcionarima stranke u pojedinim izbornim kotarevima i
podnaali Kemfelji na uvid i potvrdu. U Zagrebu je na raspolaganju stajao vei broj
bivih austrougarskih i jugoslavenskih oficira, a takoer i rezervnih, pa su se od njih
uglavnom popunjavala mjesta zapovjednika bataljuna i satnija.
Pojedine satnije su same iz svojih redova izabrale komandni kadar, pa se to i
akceptiralo.
Nasuprot stalnosti zapovjednikog osoblja, koja se prakticirala kod SZ, bila su

izmjenjivanja na komandnom poloaju u GZ dosta esto. Organiziranje jurine satnije
JS posveena je naroita panja i postupak. Komandu nad njom preuzeo je Batui i
zadrao do kraja. I on je osobno uivao izuzetan poloaj. Formalno je samo zapovjednik JS, ali je stvarno uz Kovaevia glavni faktor u GZ, radi naroitog povjerenja koje
uiva kod Maeka i radi vanosti koja se pridaje toj jedinici. JS brojila je oko 200 ljudi
koji su izabrani izmeu najpovjerljivijih, najmlaih i tjelesno najsposobnijih od lanova bive Garde i ostalih satnija GZ. JS poinje prva s vjebanjem u stroju po propisu
Vjebovnika. Dobiva prva eire i kratko zatim uniforme i izme. Isto tako ona je
prva koja dobiva oruje (pistole, puke, bajunete). Za smjetaj jednog dijela svoje
momadi dobiva prostorije. Od toga vremena poinje se i po svojoj upotrebi dijeliti od
ostale GZ. Postaje pomona policija koja nastupa sama ili u vezi sa slubenom policijom kod raznih manifestacija sakupljanja ili demonstracija. Za vrijeme dok je u slubi
dobiva hranu u naravi i neku novanu nagradu. Pretvara se u straarsku formaciju, a u
odnosu prema ostaloj GZ postaje posebno tijelo. Kao takova ostaje do kraja.
Osnutkom Banovine prelazi jedan dio momadi JS i zvanino u pokusnu
straarsku i detektivsku slubu, a ostatak je uvijek na raspoloenju zapovjedniku redarstvene strae, po ijoj uputi daje ljudstvo za none ophodnje po gradu i zajednici
sa straarima. U pomanjkanju vlastite momadi davale su joj i ostale satnije GZ stanoviti broj ljudi za tu slubu. Svaki uesnik u tom patroliranju dobiva nagradu od 10
do 20 dinara za no, te su birani za to ljudi nezaposleni i oni kojima je ta plaa najpotrebnija. Jedan dio se je bio javio i bio je primljen u stalnu straarsku slubu i tako izaao iz GZ. Iz JS otilo je u policiju oko 100 ljudi, a iz cijele ostale GZ oko 50.
GZ formirana u dva, kasnije u tri bataljuna brojila je na papiru 4000 ljudi, ali u
stroju je nastupalo oko 3000. Svaki bataljun ima svoj rajon i u njemu zborno mjesto,
za satnije i bataljun. Zapovjednik bataljuna ima pobonike i jednog ordonansa ili biciklistu. Nazivi su isti kao i kod HSZ. Do osnivanja inspektorata ima Kovaevi naziv
zapovjednika isto kao i zapovjednik SZ.
Komandanti bataljuna GZ, a te formacije u SZ nema, nose naziv podzapovjednik. Satnijom zapovijeda satnik. Komandanti vodova imadu naziv prema inu u
koji su proizvedeni i to: natporunik, porunik, stoerni narednik. Podasnici u vodovima (ee) su narednik, vodnik, rojnik.
Uniformiranje GZ provaa se postepeno. Sastoji se od: eira, bluze, hlaa i
konatog opasaa, sve kestenjasto (braun) boje i kratkih crnih izama.
Cijela zatita dobiva malene znake iz bijeloga lima u kojima je urezan grb
stranke (srp i penini klas). Ove se znake stavljaju kod zvaninih nastupa na lijevu
stranu eira.
Djelomino naoruanje GZ provodi se pod kraj Banovine, a u svemu kod 5-6
satnija. Nakon provedenog uniformiranja propisuju se oznake za inove. Jedina vidljiva oznaka jest na vrpcama (norama) signalnih zvidaljki. Zatitnik bez ina ne nosi
vrpcu. Rojnik ima vrpcu crvene boje.
Vodnik crveno-utu vrpcu i jedan privjesak u obliku hrastovog ira, koji se
nalazi na gornjem kraju vrpce. Narednik istu vrpcu sa dva ira. Stoerni narednik sa tri
ira.
211
212
Porunik ima vrpcu ispletenu srebrnastim i pozlaenim nitima i jedan ir iz

istog pletiva. Natporunik isto sa dva ira. Satnik isto sa tri ira. Podzapovjednik ima
vrpcu ispletenu od pozlaenih niti i jedan ir istog pletiva. Zapovjednik isto sa tri ira.
Docnije (kasnije, op.a.) postavljeni inspektori imaju iste vrpce, samo mjesto
ira nose pozlaene kianke (snopi pozlaenih niti). Na svojim organizacionim putovanjima po kotarevima, Kemfelja obilazi i gradove, te u njima izabire pojedince, kojima stavlja u dunost osnivanje mjesne SZ, imenovavi ih ujedno zapovjednikom
dotine GZ. Tako nastaje lokalna GZ u Bjelovaru, Osijeku, Vukovaru, Brodu, Karlovcu,
Suaku, Splitu i u jo nekim gradovima. O jakosti i radu tih GZ, kao i o licima koja su ih
vodila, ulo se i znalo u Zagrebu veoma malo. Kemfelja ih vrlo rijetko spominje i ne
pridaje im vanosti.
Za vrijeme formiranja SZ i GZ ishodio je Belak Dragec od Maeka pristanak
na uspostavu konjike zatite (Konj. Z). Ustrojio je u Zagrebu jedan brojno slabi eskadron, a u prigorskim, posavskim turopoljskim selima nekoliko eskadrona. On je zapovjednik cijele te Konj. Z, a nad Konj. SZ imenuje nekog Pasvlia ili Pavia.
Zagrebaka Konj. Z dobiva brzo uniforme, veoma sline svojedobnim husarskim, samo umjesto kapa nose ubare. Za oruje dobiva sablje konjanikog tipa. To je
isto paradna formacija odreena za pratnju Maeka, za doeke i mimohode.
Konj. SZ nije bila uniformirana, a sudjelovala je samo kod veih parada (Maekov roendan, doek princa Pavla i sl.).
Istodobno dobiva Leakovi Franjo zadau da formira motoriziranu zatitu.
Ovo formiranje ide teko i sporo, tako da do kraja Banovine ima u svemu nekoliko
motocikla i moda jedan dva automobila. Ali se u organizaciji broji kao odred - ustrojava se i intendantura zatite. Glavni intendant je bio dr. Reberski. Nakon uspostavljanja svih tih formacija brojila je snaga cjelokupne zatite: preko 100 KSZ, oko 15 GZ,
1 eskadron Konj. GZ i oko 10 eskadrona Konj. SZ. Brojno stanje MOZ (motorizirani
odred zatite) bilo je neznatno i labilno.
Cijelom tom snagom zapovijeda Kemfelja u zvaninom svojstvu Vrhovnog
zapovjednika (VZ). On je podinjen samo Maeku. Kemfelja kao VZ ima svoj stoer.
Glavni pobonik mu je Mari i Belani Dane. Jo nekoliko drugih lica uvrstio je u svoj
tab, no ta se esto mijenjaju i nisu od neke vanosti. Ukazala se sad nunost da se
izmeu VZ i tih mnogobrojnih KSZ i GZ umetnu takova zapovjednitva, koja e obuhvatiti stanoviti broj tih zatita i tako odteretiti VZ. Zato su uspostavljeni rajonski inspektorati s inspektorima na elu.
Prva dva imenovana inspektora bili su Kovaevi kao inspektor GZ i SZ, te
Balak kao inspektor Konj. G i SZ. Pod Kovaevievu komandu potpada sada GZ Zagreb i 8 ili 9 KSZ, kao i Belak. Daljnji inspektorati bili su planirani u Brodu, Vukovaru,
Mostaru, Splitu i jo u nekim gradovima, ali uspostavljeni izgleda da nisu iz
nepoznatih razloga bili nigdje.
Postavi inspektori Kovaevi i Belak proiruju svoje tabove s nekoliko novih
suradnika i osnivaju propagandni i kulturni odsjek. Nakon toga posvrenog formiranja cijele zatite prelazi Kemfelja od opih uputa i smjernica na izobrazbu po utvrenom programu.
Kao osnovica za poduku sluila je knjiica nazvana Vjebovnik za seljaku i

graansku zatitu. Sastavljena je po Maeku, navodno uz pripomo nekih bivih oficira. Knjiica obuhvaa izobrazbu formacija od roja do bataljuna i to sam skupni egsercir10 (vjebanje) bez oruja.
Manjka joj poduka u bojulinoj izobrazbi, kao: razvijanje u rojne pruge, ukapanje, osiguranje i sve ostalo. To je trebalo da doe u drugom dijelu Vjebovnika ali
koji nikad nije izaao.
Kad su zapovjednici u svojim jedinicama zavrili izobrazbu po Vjebovniku,
obraali su se na Kemfelju ili Kovaevia za daljnji program rada i dobivali od njih instrukcije. Svaki od njih eli ono to misli da je vanije i ono to je on sposobniji sam lino provesti.
Posljedice toga su da su KSZ raznoliko izobraene. One u rajonskom inspektoratu Kovaevia napredovale su u vojnikoj poduci i nadalje, drugi izvan toga rajona, ali jo blizu centra apsorbirale su bar Vjebovnik u cijelosti, a one najudaljenije
na periferiji zaostale su i za ovim srednjima.
Da se to izjednai odredi Maek jedan izobrazni kurs za zapovjednike KSZ. U
meuvremenu Kovaevi rukovodi izobrazbom GZ i KSZ svojeg rajona. asnicima GZ
dri barem jednom u tjednu veernje predavanje o vojnikim predmetima. Isto tako nedjeljom i blagdanom prije podne sakuplja GZ na vjebu. Praznika poslijepodneva upotrebljava za pregled okolinih KSZ s kojima izvodi teoretsku i praktinu poduku do ukljuivo
bataljuna ne samo sa etnim (zatvorenim) formacijama nego i taktinu izobrazbu.
Kurs za zapovjednike KSZ odravao se za vrijeme zimskih mjeseci godine
1938/39. u zgradi vatrogasnog spremita u Fijanovoj ulici.
Ureena je prostorija i sve to je potrebno za nastaniti, prehraniti i pruiti
mogunost obuke za oko 100 ljudi.
Kemfelja, Kovaevi i Fabijanec Zlatko, kao imenovani zapovjednici zatitnikog teaja, izradili su plan nastave i izabrali predavae. Plan nastave obuhvaa
predmete iz vojnike struke, civilno-upravne slube, historije i geografije hrv. zemalja,
higijene, njege ivotinja i voarstva. Predavai su izabrani dijelom iz lanstva zatite,
dijelom iz odgovarajuih osoba izvan zatite.
Od prvih predavaju: Kovaevi, Fabijanec i Pribani, a od drugih Gero Milan,
Obertinski Zlatko, dr. Pavii Slavko i jo dvojica (mislim da je jedan bio lijenik, a
drugi inovnik u Gospodarskoj slogi). Trajanje teaja odreeno je za 8-10 tjedana.
Za svaki nastavni predmet predvieno je 20-30 sati obuke. Smjernice za predavaa jesu: na lako shvatljiv nain istaknuti sve bitno, ali obuhvatiti svoj predmet u
cijelosti u broju odreenih sati. Predavanja treba unaprijed pripremiti i napisati, tako
da se mogu u sluaju potrebe i umnoiti.
U daljnjem planu predvieno je pregled kulturnih ustanova i posjeta kazalitu, koncertnih priredbi i muzeja i portskih takmienja. Razgledavanje znamenitosti
grada i okolice. Organizirana je za sluaj potrebe i lijenika sluba. Nakon tih uinje10
Treba biti egzercir.
213
214
nih priprema pozivaju se teajci iz svih kotareva u kojima postoji KSZ na dolazak u
Zagreb. Za polazak na teaj odreeni su svi zapovjednici KSZ, a u sluaju bolesti ili
koje druge opravdane zaprijeenosti njihovi zamjenici tj. najstariji satnici. Tom pozivu odazvalo se i okupilo u Fijanovoj ulici oko stotinu ljudi uglavnom zapovjednici.
Zamjenika je bilo mogue desetak.
Bilo ih je iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine. Po zvanju je
najvie seljaka, ali ima i po[ne]gdje koji pravnik, uitelj, trgovac i obrtnik. Svi su sluili
u vojsci ponajvie u pjeatvu, dijelom jo u austrougarskoj vojsci, no veinom u jugoslavenskoj. Nekolicina bili su rezervni oficiri, ostali su postigli razne podoficirske inove. Stari su bili izmeu 30-55 godina. Dranje, stega i meusobno slaganje na teaju bili su im odlini.
Nakon okupljanja svih pozvanih poinje teaj. Kovaevi predaje egzercir u
stroju s orujem, ratnu slubu i taktine vjebe. Fabijanec predaje o vojnoj disciplini i
moralu, te unutarnju slubu u vojarnama, na maru, na bivaku i vojnim logorima.
Pribani predaje nauku o tlu, itanje vojnikih karata (sekofja), orijentaciju na
terenu i pravljenje skica. Gero predaje o ustrojstvu orunitva i njegovoj funkciji u
sklopu civilne uprave.
Obertinski predaje upravne zakone i propise i njihovu primjenu u kotarevima
i opinama, te cest[ov]no-redarstvene propise i slubu. Dr. Pavii predaje povijest i
zemljopis Hrvatske.
Jedan inovnik Gospodarske sloge predaje zakon o lovu i propise slube lugara, paara i cestara. Jedan predava (vjerojatno lijenik) tumai higijenu, mjere
profilakse i njegu kunih ivotinja.
Teaj je trajao oko 8 tjedana i pri njegovom zavretku dolazi u pregled Maek,
razgovara s pojedincima i ispituje ih o tome to su uli i nauili. S uspjehom izgleda
nije bio zadovoljan jer daljnjih namjeravanih teajeva vie nije bilo. Znaajno je da su
za trajanja toga kursa oboljeli skoro svi ljudi iz Primorja, Dalmacije i Hercegovine.
Promjena klime i hrane (a hrana je bila zdrava i izdana) djelovali su na te ljude starije
od 30 godina tako nepovoljno, da su morali dobiti bolniku njegu.
Poslije toga svrenog kursa nema promjene u radu KSZ. Kemfelja je obilazio
svoje kotareve i davao upute kao i ranije, a Kovaevi u svom rajonu radi po starom.
Maek je sve dulje izbivao iz Zagreba i sve manje brinuo za zatitu. Meutim, u GZ
Zagreb nastavlja se ve opisani razvoj. JS ulazi u neposrednu ili posrednu policijsku
slubu, a i jedan dio GZ upotrebljava se kao ispomo straarima za none ophodnje
po gradu. Da se to sve koordinira i da se Kovaevi navodno odtereti, dobiva GZ u
osobi Pelza Zvonka svojeg zasebnog komandanta.
Istovremeno on kao zapovjednik GZ Zagreb postaje i vii inovnik (zamjenik
komandanta) policijske strae u Zagrebu. U tome svojstvu neposredno je podinjen
banskoj upravi, a kao zapovjednik GZ opet Kovaeviu i Kemfelji.
Iz toga nastaje za Pelza i GZ sloena situacija, jer sada ima da se slue dva gospodara, koji nisu uvijek sloni. Kemfelja je navodno protiv svakog mijeanja GZ s policijom, a ubai kao ban forsira tu kombinaciju. Konano rjeenje donaa Maek,
prihvaajui miljenje ubaia. Ta povezanost GZ s policijom i ovisnost od upravne
vlasti djeluje negativno na lanstvo, te jedan dio prestaje dolaziti na zborna mjesta, te
se tako automatski izdvaja iz redova, a drugi dio dri se pasivno prema novom stanju,
dolazi dodue na pozive, ali bez prijanjeg elana.
Meutim, ovom kombinacijom dola je GZ do oruja. Iz redarstvenih skladita daje se u ruke JS i nekim satnijama GZ oko 1000 puaka i bajuneta s neto municije. Time se ukazuje i potreba za stalnu nastambu jednog dijela ljudstva i za smjetaj
oruja. U Frankopanskoj ulici 7 ureena je prostorija za dio JS i oruja, a u radnikoj
komori smjeten je ostatak oruja.
Sada vri JS i dio GZ vjebe sa i pod orujem. Do tada je naoruavanje bilo
isto individualno. Tko je mogao nabavio si je o svom troku. U SZ bilo je neto lovakih puaka i oruja zaostalog jo iz prvoga rata. Takovo stanje ostalo je kod SZ do
kraja. Bez velikih promjena u komandnom osoblju, izobrazbi i naoruanju ulazi se u
proljee 1941.
U drugoj polovini oujka, u vezi s vanjsko-politikom situacijom dolazi do vanih odluka sa strane GZ Zagreb u pogledu Zatite. Te odluke su posebne za GZ Zagreb a posebne za KSZ, no kako su meusobno protuslovne donaaju dosta pometnje
u cijelu Zatitu. Za GZ Zagreb nalazi se najvea koncentracija. Zapovjednitvo GZ za
sebe i svoj stoer prostorije u Ilici 44 i nekoliko prostorija za momad. Daljnje nastambe za smjetaj ljudstva dobivaju se u radnikoj komori, na Kaptolu, na Savskoj i
Selskoj cesti. Po tim ubikacijama rasporeuje se momad i oruje tako da je uvijek
oko jedna treina ljudi na okupu, koji se izmjenjuju po turnusu.
U vojsku pozvani pripadnici GZ dobivaju od Kovaevia direktivu, da se ne
odazovu pozivu, ve da se uvrste u svoje zatitne jedinice. Nasuprot tome dobivaju
zapovjednici KSZ od Kemfelje na apirografu umnoen, po Maeku potpisan nalog u
kojem se zapovijeda lanovima KSZ, da se odazovu svom vojnom pozivu. Ne tumaei ta protuslovlja Kemfelja insistira na izvrenju jednog i drugog naloga. Ta razdvojenost u direktivama traje do konca.
Zapovjednici u KSZ upuivali su svoje ljudstvo na ispunjenje vojnih obaveza,
a onima koji nisu bili pozvani, nareivali uvanje sela od raznih bjegunaca, koji su
ugroavali selsku imovinu. GZ Zagreb koncentriran na spomenutim mjestima, postavlja na zapovijed Kovaevia [s]trae oko objekata, koje se htjelo sauvati od razaranja ili bacanja u zrak bilo koje strane. Straareni su bili mostovi, eljeznike stanice,
pota, banke, vodovod, elektrina centrala, plinara i jo neke.
Veina tih objekata bila je uvana i sa strane vojske, ali nigdje ne dolazi do incidenata izmeu straa. Situacija se ne mijenja ni nakon 26. aprila jedino GZ pojaava
svoje strae i ophodnje po gradu.
Odredi vojske kreu se i prolaze nesmetano kao i ranije po gradu i okolici.
Grupa oficira jednog taba noi bez ikakvog smetanja u neposrednoj blizini GZ. Obostrano se izbjegavaju susreti i sukobi. Istom 10. aprila nakon Kvaternikove proklamacije i Maekovog poziva zatiti da novo stanje prihvati i potpomogne, te da se stavi
Kvaterniku na raspolaganje, poinje razoruavanje jugoslavenske vojske sa strane GZ.
Mogue da se je i prije dogodio koji pojedinani sluaj. Toga dana do veeri
bude u zapovjednitvu GZ u Ilici 44 dovedeno oko 100 oficira i nekoliko generala, koje
Kovaevi smjeta u hotel Milinov, gdje su straareni. Kasnije ih preuzimaju Nijemci.
Navodno su nii oficiri i momad puteni kui. Kod te akcije razoruanja nije bilo sa
215
216
strane GZ nikakvih gubitaka (ni mrtvih ni ranjenih), a nije se javilo ni o kakvim gubicima na strani vojske, pa izgleda da je bilo vie predaje nego razoruavanja.
(Lino nisam vidio ni jedan sluaj razoruavanja ili predaje, jer sam preko
dana boravio na terenu svoje KSZ /Vanjski kotar/, a tamo nije bilo vojske, niti intervencije zatite u kojem bilo pogledu.) Predveer po povratku u grad na ulicama nije
vie bilo jugoslavenske vojske. Gore navedeno o razoruanju saznao sam od pripovijedanja iduih dana. Iz provincije dolazile su u Zagreb vijesti o sudjelovanju zatite u
razoruavanju. Tako iz Bjelovara, Krievaca, Siska i Karlovca.
Ovoga dana 10. aprila 1941. prestaje ujedno opstanak zatite kao sastavnog
dijela HSS-a, a definitivno se rasputa i likvidira sa strane mladog Kvaternika do mjeseca lipnja 1941. Brojana snaga zatite u vrijeme njenog najjaeg razvitka, kada je
imala preko stotinu KSZ uz ostale manje formacije, mogla se samo priblino odrediti.
Kemfelja nije nikada navaao jednu tonu cifru nego je govorio o preko etvrt milijuna (250.000) zatitnika. To je vjerojatno bila pretjerana brojka. Kao solidan prosjek
jakosti KSZ moglo se uzeti 1700 ljudi. Na toj bazi raunato brojila je sveukupna zatita
oko 200.000 lanova.
Lica koja su stajala na istaknutijim poloajima u zatiti ili koja su na njenoj izgradnji suraivala su:
KEMFELJA DJUKA nar. posl. i VZ
KOVAEVI ZVONKO, inspektor GZ i SZ
BELAK DRAGEC, inspektor Konj. G i SZ
REBERSKI dr. JOSIP, glavni intendant zatite
PELZ ZVONIMIR, zap. GZ Zagreb
BATUI KRUNO, zap. JS
LEAKOVI FRANJO, zap. MOZ
BIGHI ANTUN, pok. ef stoera kod Kovaevia
SILOBRI, mag. farm., zap. splitske GZ i nar. Zast.
MURKOVI, zap. KSZ Gospi i nar. Zast.
FABIJANEC ZLATKO, zap. KSZ Stubica i zap. zatit. teaja
PRIBANI MILAN, zap. KSZ vanjski kotar i predava na teaju
KOVAEVI TEF, zap. KSZ Turopolje
OREKOVI ILIJA, intendant GZ Zagreb
PIPINI SLAVKO, pok. zap. Bataljuna GZ Zagreb
VUSKOVI, zap. bataljuna GZ Zagreb
BOLTEK, zap. bataljuna GZ Zagreb
MIKULII BRANKO, zap. bataljuna GZ Zagreb
Pobonici kod Kemfelje: Mari Djuro, zamj. nar. zast. i Belani Dane
Pobonici kod Kovaevia: Mance Lav, ubeli, Sinkovi Vlado
Pobonici kod Belaka: Opolski
Lijenik zatite: dr. Hitrec
Predavai na zat. teaju, nelanovi zatite: Obertinski Zlatko, Gero Milan i
dr. Pavii.
PRIBANI MILAN, kolovoz 1948.11
11
Uz elaborat se nalazi i shematski prikaz ustrojstva HSZ koji se ovdje prilae.
Vrhovno
zapovjednitvo
(VZ)
Inspektorat
gradske i seljake
zatite (IG i SZ)
Inspektorat
konjike zatite
(IKZ)
Eskadron gradske
seljake zatite
(GSZ) (1 eskadron)
Kotarsko
zapovjednitvo
seljake zatite
Zapovjednitvo
gradske zatite
Odred
motorizirane
zatite (OMZ)
Eskadron seljake
konjike zatite (SKZ)
(10 eskadrona)
Jurina satnija
gradske zatite
1. satnija
1. vod
GSZ
1. vod SKZ
Sanitetski odred
2. satnija
2. vod
GSZ
2. vod SKZ
1. bataljun
Gradske zatite
3. satnija
3. vod SKZ
2. bataljun
Gradske zatite
4. satnija
4. vod SKZ
3. bataljun
Gradske zatite
5. satnija
1. vod GZ
1. vod satnije
2. vod GZ
2. vod satnije
3. vod GZ
3. vod satnije
4. vod GZ
4. vod satnije
5. vod GZ
Slika 2. Shematski prikaz organizacije.
217
218
Izvori
HR-HDA-1561. Sluba dravne sigurnosti Republikog sekretarijata za unutranje poslove Socijalistike Republike Hrvatske (SDS RSUP SRH). Mikrofilm ZM
86/22, DD-127, 116-124. Elaborat Milana Pribania o HSZ.
Literatura
Batui, K. Hrvatska seljaka i graanska zatita. Drina (Madrid). 4-6(1962),
str. 34-45; 7-9(1962), str. 190-197; 2(1963), str. 19-26.
Boban, Lj. Previranja na selu u Banovini Hrvatskoj. Istorija XX veka. Sv. II.
Beograd, 1961. Str. 309-364.
Coli, M. Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska 1941. Beograd : Delta-pres,
1973.
ulinovi, F. Jugoslavija izmeu dva rata. Sv. II. Zagreb : JAZU, 1961.
Doder, M. Jugoslavenska neprijateljska emigracija. Beograd : Centar za informacije i publicitet, 1989.
Hrvatski zatitni lovci : priznanje seljakoj i graanskoj zatiti. Hrvatski narod (Zagreb). 20. IV. 1941, str. 15.
Iek, T. Hrvatska seljaka zatita i Hrvatska graanska garda - poluvojne organizacije Hrvatske seljake stranke. Prilozi (Sarajevo). 23(1987), str. 116-142.
Jeli-Buti, F. Hrvatska seljaka stranka. Zagreb : Globus, 1983.
Konjhodi, M. Seljaki pokret u Hrvatskoj (reportae). Zagreb : tamparija
Grafika, 1940.
Krizman, B. Paveli u bjekstvu. Zagreb : Globus, 1986.
Prusac, I. Tragedija Kavrana i drugova : svjedoanstvo preivjelog. Izdanje
autora. Salzburg, 1967.
Radeli, Z. Kriari : gerila u Hrvatskoj 1945.-1950. Zagreb : Hrvatski institut za
povijest, Dom i svijet, 2002.
Ramet, S. Vladko Maek i Hrvatska seljaka zatita u Kraljevini Jugoslaviji.
asopis za suvremenu povijest (Zagreb). 1(2011), str. 137-154.
Rupi, M., Pribani, M. Tko je tko u NDH. Zagreb : Minerva, 1997.
Terzi, V. Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. Tom 1. Ljubljana, Beograd, Titograd : Narodna knjiga, Pobjeda, Partizanska knjiga, 1982.
U Zagrebu je jue ban g. dr. ubai predao odlikovanja veem broju zapovednika Hrvatske seljake zatite i policajaca. Politika (Beograd). 6. V. 1940, str. 8.
Summary
THE STUDY WRITTEN BY THE HSZ (CROATIAN PEASANT DEFENCE) LIEUTENANT
COLONEL MILAN PRIBANI IN 1948 REGARDING CROATIAN PEASANT AND CIVIL
DEFENCE IN CROATIAN STATE ARCHIVES
This paper, with a brief introduction, is the study of one of the commanders
of the Croatian Peasant Defence (HSZ), Milan Pribani, coming from around Ga-
renica, as well as of founding and development of HSZ in the period from 1935 to
1941 through the testimony given by Pribani in 1948 before the investigators of the
communist Yugoslavia. Even though some researchers today see the beginnings of
HSZ's foundation during the previous period, this is difficult to prove. It is obvious
that the initiative to organise HSZ appeared around 1932 during the 6 January Dictatorship, but it took several years to start with the actual implementation. This study
clearly shows the ways and means of organising this illegal, i.e. semi-legal, organisation of HSS up to the Cvetkovi-Maek Agreement of 26th August 1939. Only during
the time of the Banovina of Croatia did the organisation become legal; it got its official
rules and regulations from the authorities of the Banovina from Zagreb, but it continued to be in the disfavour of the Belgrade government, mostly of the army of the
Kingdom of Yugoslavia. This article tries to give a clear account of the development
and the activities of this large semi-military organisation of the Croatian Peasant
Party.
Keywords: Croatian Peasant Defence, Milan Pribani, Croatian Peasant Party,
Vlatko Maek
219

Hrvatska Seljačka Zaštita

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hrvatska Seljačka Zaštita

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Karaula, .

Elaborat pukovnika Hrvatske seljake zatite Milana Pribania o Hrvatskoj seljakoj i

je u nekoliko lanaka od strane Krunoslava Batuia, jednog od zapovjednika Zatite,

Nasuprot stalnosti zapovjednikog osoblja, koja se prakticirala kod SZ, bila su

Porunik ima vrpcu ispletenu srebrnastim i pozlaenim nitima i jedan ir iz

Kao osnovica za poduku sluila je knjiica nazvana Vjebovnik za seljaku i

Treba biti egzercir.

Uz elaborat se nalazi i shematski prikaz ustrojstva HSZ koji se ovdje prilae.

Slika 2. Shematski prikaz organizacije.

You might also like