Arheoloski Godisnjak - B Tekst Unutar Korica

Hrvatski arheoloki godinjak, 7/2010
Croatian Archaeological Yearbook, 7/2010

Izdava/Publisher:
Ministarstvo kulture
Uprava za zatitu kulturne batine
Ministry of Culture
Directorate for the Protection of the Cultural Heritage
Za izdavaa/For the Publisher:
Andrea Zlatar Violi
Urednik/Editor:
Zoran Wiewegh
Urednitvo/Editorial Board:
Martina Barada, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Puli
Andrea Cukrov, Uprava za zatitu kulturne batine
Tatjana Loli, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zagrebu
Kreimir Ragu, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Karlovcu
Zoran Wiewegh, Uprava za zatitu kulturne batine
Lektor/Language Editor:
Ksenija Vuji
Korektor/Proof reader:
Andrea Cukrov
Zoran Wiewegh
Prijevodi na engleski/English Translations:
Graham McMaster
Graka priprema/Prepress:
Dag Gebauer
Adresa urednitva/Editorial Address:
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine,
Odjel za arheoloku batinu, Runjaninova 2, 10000 Zagreb
Naklada/Print run:
600
Tiskanje dovreno/Printing completed:
2011.
Tisak/Print:
Printera, Zagreb
UDK 902/904 (497.5)

ISSN 1845-8408
HRVATSKI
ARHEOLOKI
GODINJAK
7/2010
REPUBLIKA HRVATSKA
PODRUJA DJELATNOSTI
KONZERVATORSKIH ODJELA
KOOS Konzervatorski odjel u Osijeku
KOVU Konzervatorski odjel u Vukovaru
KOSB Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu
KOP Konzervatorski odjel u Poegi
KOBJ Konzervatorski odjel u Bjelovaru
KOV Konzervatorski odjel u Varadinu
KOKR Konzervatorski odjel u Krapini
KOZG Konzervatorski odjel u Zagrebu
KOSK Konzervatorski odjel u Sisku
KOKA Konzervatorski odjel u Karlovcu
KOPU Konzervatorski odjel u Puli
KORI Konzervatorski odjel u Rijeci
KOGS Konzervatorski odjel u Gospiu
KOZD Konzervatorski odjel u Zadru
KOI Konzervatorski odjel u ibeniku
KOTG Konzervatorski odjel u Trogiru
KOST Konzervatorski odjel u Splitu
KOIM Konzervatorski odjel u Imotskom
KODU Konzervatorski odjel u Dubrovniku
GZZG Gradski zavod za zatitu spomenika
kulture i prirode, Zagreb
Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010
OSJEKO-BARANJSKA
UPANIJA
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
Batina Gradac
Batina Sredno
Donji Miholjac ovci
Donji Miholjac uranci
Donji Miholjac Prinevac
Donji Miholjac Ratkovci
Donji Miholjac Ratkovci 2
Donji Miholjac Vrancari 1
Donji Miholjac zaobilaznica
akovo Trg J. J. Strossmayera
Grabrovac Ciglana
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
Gradac Naiki Sobice

Lipine Lipina 1
Mala Londica
Malinovac Blata 1
Malinovac Blata 2
Markovac Naiki Male Livadke
Markovac Naiki Oraje
Markovac Naiki Oraje 2
Markovac Naiki Stara Branjevina
Martin Risovi preko Lenije
Naice zaobilaznica
Osijek B. Radievia 3
Osijek Ciglana Zeleno polje
27 Osijek Huttlerova 12-14

28 Osijek Tvra (Vodena vrata)
29 Osijek Tvra, Perivoj kralja
Tomislava
30 Rijeke Drava i Dunav
31 ipovac Brezniko polje
32 ipovac Ribnjak
33 Valpovo ire podruje
34 Velika Londica Malo Polje
35 Velimirovci Arenda
36 Zoljan Grbavica
Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 1
Lokalitet: Batina Gradac
Naselje: Batina
Grad/opina: Dra
Pravni status: R-231
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofiziko istraivanje
Od 19. do 24. travnja 2010. geofiziki je istraen lokalitet
Gradac u Batini. Navedena se lokacija nalazi unutar podruja
zatienih registriranih arheolokih nalazita Gradac i Sredno.
Geofiziko snimanje organizirao je Igor Vukmani iz Ureda za
limes u Arheolokome muzeju Osijek, a obavili su ga djelatnici
i suradnici tvrtke Gearh d.o.o. (doc. dr. Branko Mui, Matja
Mori, Uro Kirn i Igor Medari). Mjerilo se georadarskom
metodom (GSSI SIR3000, antena 400 MHz) i metodom geoelektrinoga otpora (Geoscan RM15) na k.. 366, 367, 368,
375, 376, 379, 385, 386/2, 387, 587, 1435 i 1457/1. Ukupna je
povrina istraivanja obuhvatila podruje od 13.000 m.
Svrha geofizikih istraivanja bila je procjena arheolokoga
potencijala lokaliteta. Tamonja geoloka podloga, koja se
sastoji od sitnozrnatih pjeanih eolskih naslaga, za geofizika je istraivanja povoljan medij jer se radi o homogenoj
grai koja ne zadrava vee koliine vode. Zbog te je okolnosti u georadarskim profilima tetan utjecaj (um) prirodne
sredine minimalan, a dubina penetracije elektromagnetskih
valova optimalna, uz dobru vertikalnu i lateralnu luivost.
Dobar kontrast georadarskih signala, koji su posljedica
arheolokih ostataka, omoguuje detaljnu analizu objekata
u dvodimenzionalnoj i trodimenzionalnoj sredini, to bitno
pridonosi pouzdanosti interpretacije.
Metodom geoelektrinoga otpora (geoelektrino kartiranje)
bili su dopunjeni rezultati georadarske metode. Budui da
se radi o dvjema, u fizikalnom smislu nezavisnim metodama, njihove je rezultate mogue smatrati nedvojbenima
pri procjeni arheolokoga potencijala.
Na svim istraenim povrinama udaljenost izmeu paralelnih
georadarskih i geoelektrinih profila iznosila je izmeu 0,50
i 1 m. Rezultati analize georadarskih istraivanja napravljeni
su na horizontalnim rezovima georadarskih signala na kojima
je, prema dubini, mogue pratiti promjene u njihovu intenzitetu i tlocrtnoj pojavi. Crvenom su bojom oznaene linije
jakih georadarskih signala koje je mogue pripisati ostacima
arhitekture. Isprekidane su linije na mjestima gdje zbog situacije na terenu mjerenja nisu bila mogua, te su tako povezani zidovi detektirani na susjednim parcelama. Isprekidane
se linije upotrebljavaju i na mjestima gdje su na radarskim
slikama vidljive linije, relativno slabijega intenziteta. To ne
znai da je interpretacija manje pouzdana, nego da je rije o
slabijoj ouvanosti ostataka arhitekture. Odabrani su rezovi
najkarakteristiniji za neko podruje, odnosno oni na kojima
se arheoloki ostaci najjasnije vide. Potrebno je naglasiti da
to ne znai da na tim podrujima nema drugih ostataka
mogue je da se oni ne vide na odabranoj dubini. Zbog te su
injenice napravljeni brojni horizontalni presjeci na serijama
dubina u razmacima od nekoliko centimetara. Za odreivanje dubine na kojoj se javljaju arheoloki ostaci, kao i za
utvrivanje stupnja njihove ouvanosti, vrijeme povratnih
valova od 25 ns odgovara dubini oko 1 m. Time je, zahvaljujui georadarskomu signalu, bilo mogue utvrditi tonu
Prikaz odabranih georadarskih horizontalnih rezova na dubini od 0,50 m
Primjer serije horizontalnih rezova georadarskih signala na razliitim dubinama
Primjer trodimenzionalnoga prikaza georadarskih signala
Interpretacija rezultata georadarske metode
dubinu arheolokih objekata. Tragovi arhitekture javljaju se

na dubini od 0,30 do 0,50 m, a njihova je visina ouvanosti
priblino 0,50 m, ponegdje oko 1 m. Na nekim je vlanijim
dijelovima terena visina zidova moda podcijenjena jer se
radarski signal na veoj dubini gubi. Na osnovi interpretacije georadarske metode, moe se zakljuiti da su objekti
najvjerojatnije bili sagraeni u jednom zahvatu, jer se radi
o pravilnom rasteru graevina s minimalnim odstupanjima.
Rezultati metode geoelektrinoga otpora zbog suvremene
poljoprivredne obrade zemljita nisu u svim sluajevima
detaljni kao georadarski te upuuju na ira podruja visokoga otpora koja je mogue interpretirati kao ruevne slojeve
ili pravce zidova. Na rezultatima geoelektrinoga kartiranja
podruja visokoga otpora oznaena su strelicama, a mogue
ih je povezati s ostacima arhitekture i ruevnih slojeva.

Svijetloplavi isprekidani krugovi oznauju podruja dobre
korelacije izmeu rezultata georadarske metode i visokih vrijednosti otpora. Tamnoplave isprekidane linije oznauju iznimno niske vrijednosti otpora. U arheolokome kontekstu to
mogu biti negativne strukture (jarci) ili posljedica suvremene
infrastrukture, to se ipak ini manje vjerojatnim, jer su irine
anomalija vee od oekivanih za suvremenu infrastrukturu.
Ovim je istraivanjima bio odreen poloaj i tlocrtni izgled
zgrade zapovjednitva (principia) u sreditu kastela Ad Militare,
te sjeverno od nje poloaj dugake zgrade u obliku slova L,
koju je mogue tumaiti zasebno, kao spavaonicu (centuria)
ili kao dio veega kompleksa kue u kojoj je stanovao zapovjednik kastela (praetorium). Na svim povrinama gdje je
8
iz Arheolokog muzeja Osijek), probno je iskopavano nalazite Batina Sredno. Financijska sredstva osiguralo je
Ministarstvo kulture.
Cilj probnih iskopavanja bio je provjeravanje pretpostavki o
postojanju prapovijesnih i rimskih grobova na poloaju Sredno
koje se nalazi s june strane naselja na Gracu. Na tom su
poloaju, smjetenom na sjeveroistonom zavretku Banskog
brda to zavrava strmim lesnim padinama ispresijecanima
dubokim usjecima, tijekom terenskog pregleda 2008. na povrinama oranica prikupljeni keramiki ulomci daljske grupe s
kraja kasnoga bronanog i poetka starijega eljeznog doba
te ranorimskih posuda, kao i sitne spaljene kosti koje su upuivale na postojanje grobova (Boji et al. 2009).
Rezultati metode geoelektrinoga otpora
mjerenjima obuhvaen istoni rub topografskoga uzvienja,

jasno se prepoznaju ostaci nekadanjega bedema kastela.
doc. dr. Branko Mui
Igor Vukmani
Summary
Prapovijesni grob 25 (foto: V. Mesari)
In the course of 2010 in the town of Batina in Baranja, geophysical research was carried out at the site of the Roman castellum Ad Militare. The castellum is located along the former
border of the Roman Empire, which following the flow of the
Danube River, also penetrated the eastern region of Croatia.
The research was carried out by geo-radar and geo-electrical
resistance methods. The research included part of the castellum walls, the headquarters building and part of the structure
adjacent to it. The research established the position and layout
of the headquarter structure (principia) in the centre of the castellum Ad Militare, and to the north of it, the position of a long
L shaped structure, which is possible to interpret separately
either as a dormitory (centuriia), or else as part of a larger complex of a structure in which the commander of the castellum
lived (praetorium). On all the surfaces on which the research
included the eastern rim of the topographic elevation the
remains of the former castellum walls are clearly recognizable.
Dosad su na Gracu u Batini provedena brojna manja pokusna (Bulat 1970; Bulat 1970a; Bulat 1977; Pinterovi 1971)
i zatitna iskopavanja (Minichreiter 1976; Boji 1978;
imi 2002) ili su nalazi prikupljeni u terenskim pregledima
(Bulat 1962; Bulat 1964; Bulat 1974; Bulat 1981). Najvei
dio nalaza (za koje se pretpostavlja kako potjeu iz unitenih grobova) poznat je jo s kraja 19. i poetka 20. st.,
dok manji dio pripada naseobinskom kontekstu (Na, Na
1964; Metzner-Nebelsick 2002). Cilj probnih iskopavanja
na Srednom jesu spoznaje o kontekstu navedenih nalaza
te mogunost trajne zatite nalazita na kojem se kontinuirano grade objekti i infrastruktura, najee bez zatitnih
arheolokih istraivanja.
Redni broj: 2
Lokalitet: Batina Sredno
Naselja: Batina
Grad/opina: Dra
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: probno iskopavanje
Tijekom studenog i prosinca 2010., u sklopu projekta
Arheoloka batina Baranje (voditelj Zvonko Boji, prof.
Poloaji probnih istraivanja na Srednom 2010. godine
U probnim iskopavanjima na Srednom istraene su etiri

sonde, tri na sredinjem dijelu nalazita, dok je etvrta poloena najblie naselju na Gracu. Sonde su poloene preko
blagih uzvienja, odnosno radilo se o dugim probnim rovovima irine 1,20 m koji su proireni na mjestima nalaza grobova. Ispod sloja humusa, koji je ponegdje debeo i do 0,60
m, izdvojeni su tamnosmei predlesni sloj te sloj lesa. Na najviim dijelovima sloj lesa pojavljuje se odmah ispod humusa
koji je na tim mjestima debeo tek oko 0,30 m. Ukupno je istraena povrina od oko 748 m2, na kojoj je ispitan 61 grob (47
prapovijesnih i 14 rimskih). Broj pronaenih grobova znatno
je vei, no zapune onih grobova koje su veim dijelom izlazile
izvan povrine istraivanja nisu bile ispitane. U probnim je
sondama osim grobova pronaen i vei broj drugih arheolokih cjelina, najee jaraka razliite irine i dubine.
Prapovijesni grobovi
U probnom iskopavanju na Srednom pronaeno je ravno
paljevinsko groblje daljske grupe koja je na prostorima
Baranje, sjeveroistone Slavonije, krajnjega zapadnog
dijela Srijema i jugozapadne Bake obiljeila mlau fazu
Prapovijesni grob 12, bronane igle (foto: V. Mesari)
10
kasnoga bronanog doba, kao i poetne faze starijega

eljeznog doba. U terenskom pregledu 2008. na sjevernom
dijelu Srednog uoeno je i postojanje tumula na koje vjerojatno upuuju blaga nepravilna uzvienja koja se mogu
primijetiti i na ostalim dijelovima nalazita. Rezultati istraivanja potvrdili su takvu spoznaju, odnosno u sredinjem
dijelu sonde 1 dokumentirano je postojanje nasipa tumula
koji su poljoprivrednom obradom gotovo snieni do razine
okolnog prostora. U nasip tumula ukopana su dva groba,
dok je znatno vei broj grobova zabiljeen uz sam rub
nasipa tumula, to nakon istraivanja sredinjeg groba i
ire povrine oko tumula moe posvjedoiti o kronolokim
odnosima izmeu grobova. Sline spoznaje dokumentirane su i pri iskopavanju sonde 4 koja se nalazila uz sjeverni rub veeg tumula uz koji su takoer izdvojene zapune
grobova. Jednako tako, otkriem grobova u najsjevernijoj
sondi 4 potvrene su pretpostavke o granici rasprostiranja
naselja i groblja koje su poivale na rezultatima terenskog
pregleda 2008. godine (Boji et al. 2009).
Zapune su grobova daljske grupe svijetlosmee, sivosmee ili smee, ovisno o poloaju i dubini ukopa grobova.
U njima se esto nalaze ulomci keramikih posuda, ivotinjske kosti i mikroliti. Samo u rijetkim sluajevima zabiljeeno je presijecanje grobova, i to samo rubnim dijelom, to
svjedoi o postojanju vanjskih oznaka grobova. Jednako
tako, dio grobova oteen je ukopima irokih i dubokih rimskih jaraka u kojima su ostali sauvani samo najdublje ukopani grobovi. Pojedini plitko ukopani grobovi oteeni su i
intenzivnom obradom zemlje.
11
Rake su pravokutne ili kvadratne i zaobljenih uglova te razliitih dimenzija i dubine ukopa. Postojanje drvene komore
unutar rake zabiljeeno je kod groba 8. Spaljeni ostaci pokojnika u grobovima daljske grupe poloeni su u keramike
posude ili su se nalazili u nekome organskom omotau na
dnu groba. Kao are najee su upotrebljavani razliiti
oblici lonaca koji su u pokriveni zdjelom, iako je bilo i grobova
u kojima su spaljene kosti bile poloene u zdjelu. Ponekad
se u zapunama grobova nalaze ostaci paljevine s lomae u
kojoj takoer ima spaljenih kostiju te gorenih metalnih predmeta. U rijetkim sluajevima dokumentirano je postojanje
dvojnih grobova, o emu svjedoe razdvojene hrpice spaljenih kostiju ili njihova pohrana u dvjema posudama.
U grobovima je pronaen razliit broj nalaza. Najbrojnije
su keramike posude koje su vjerojatno sadravale popudbinu u hrani i piu, to je kod pojedinih grobova potvreno
nalazima ivotinjskih kostiju u zdjelama. Od keramikih se
posuda u najveem broju pronalaze razliiti oblici lonaca,
zatim zdjele, kantharosi, vrevi i alice, dok se sasvim
rijetko pronalaze dvostruke posude i stalci. Od metalnih se
priloga najee pronalaze predmeti nonje (fibule, igle) i
nakita (narukvice, torkvesi, privjesci), koji esto pokazuju
tragove spaljivanja s pokojnikom. Broj predmeta nonje
i nakita vei je u grobovima ena u kojima se jo pojavljuju staklene perle, razliiti kotani predmeti te keramiki
prljeni. U grobovima obaju spolova nalaze se manji eljezni noevi s blago povijenim sjeivom i kratkim trnom. Za
grobove mukaraca karakteristini su brusovi te eljezne
perle, dok nonji pripadaju bronane igle. Naoruanjem
(eljezno koplje; bronane zakovice kacige grupe Libna?:
koberne 1999: 73 76, sl. 59 60, sl. 67) i dijelovima
nonje (Teran 1990: 226, karta 23) izdvaja se grob 12 u
kojem se nalazio i velik keramiki simpozijalni servis koji se
moe povezati s pokopom istaknute muke osobe. Grob je
dijelom presjeen od groba 3 u kojem su pronaeni bronani privjesci tzv. trako-kimerijske konjske opreme.
S obzirom na tipoloke karakteristike keramikih i metalnih
nalaza, pronaeni grobovi daljske grupe preliminarno se
mogu izdvojiti u dva horizonta pokopavanja: stariji s kraja
kasnoga bronanog doba (9. st. pr. Kr.) te mlai s poetka
starijega eljeznog doba (8. prva polovina 7. st. pr. Kr.).
Starija skupina grobova ima manje i plitko ukopane rake
koje su mogle sadravati i vei broj keramikih posuda koje
pripadaju karakteristinim oblicima keramikog horizonta II
s tipinim daljskim vrevima s okomito kaneliranim trbuhom
i rukom izmeu donjeg dijela vrata i trbuha te zdjelama
zaobljenog tijela i koso izvuenog ruba (Metzner-Nebelsick
2002: 169, Abb. 73). Za mlau skupinu grobova karakteristine su vee i ponekad duboko ukopane rake s loncima
stoastog vrata, zatim zdjelama zaobljenog tijela i jae izvuenoga kosog ruba te kantharosima ukraenima okomitim
kanelurama i krunim otiscima koji upuuju na promjene
nastale poetkom eljeznog doba (keramiki horizonti IIIab) (Metzner-Nebelsick 2002: 169 175, Abb. 74, 75).
Grobovi istraeni 2010. imaju dobre usporedbe u nalazima daljske grupe iz Batine koji su pohranjeni u brojnim
europskim muzejskim zbirkama i koji su iznimno vani u
prouavanju prijelaza iz kasnoga bronanog u starije eljezno doba (Vinski, Vinski-Gasparini 1962; Na, Na 1964;
Metzner-Nebelsick 2002). O istodobnom naselju na Gracu,
koje od Srednog dijeli duboki surduk, svjedoe keramiki
Prapovijesni grob 13, eljezni torkvesi s privjescima (foto: V.

Mesari)
Prapovijesni grob 8, zdjela iznad spaljenih ostataka pokojnika

(foto: V. Mesari)
12
Prapovijesni grob 37, lonac ukraen spiralnim motivima (foto: V.

Mesari)
Rimski grob 43 (foto: V. Mesari)
su sasvim rijetki nalazi metalnih predmeta. Na dnu pojedinih jaraka primijeeni su uski i plitki ukopi koji slijede njihovu orijentaciju. S obzirom na veliinu istraenih sondi,
otvorenim ostaje pitanje radi li se o dijelovima infrastrukture
naselja ili su u pitanju ostaci jaraka kakvi su se nalazili uz
ceste koje su vodile iz naselja. Izdvojeno je i nekoliko uskih
i plitkih rovova koji pripadaju dijelovima objekata koje tek
treba detaljnije dokumentirati.
U sondi 1 otkrivena su dva jarka s karakteristinim
V-presjekom, koji vjerojatno pripadaju obrambenim jarcima (fossa) rimskih vojnih logora. Poznato je kako se na
Gracu nalazila utvrda Ad Militare uz koju se nalazilo i civilno
naselje (Klemenc 1961; 1963; Pinterovi 1968; Bulat 1969;
Sanader 2003), na kojima su se dosad odvijala samo manja
zatitna ili pokusna iskopavanja (Bulat 1970; Pinterovi
1971; Minichreiter 1976; 1987: 88 - 90; ; Boji 1978).
ulomci koji su prikupljeni u dosadanjim pokusnim i zatitnim iskopavanjima (Bulat 1962; Bulat 1970; Bulat 1970a;
Bulat 1974; Bulat 1984; Pinterovi 1971; Minichreiter 1976;
Minichreiter 1987: 72 75; Boji 1978; imi 2002).
Rimski grobovi
U sondama 2 i 4 na Srednom pronaeno je 14 rimskih
paljevinskih i kosturnih grobova june nekropole koja se
nalazila uz cestu koja je vodila od utvrde Ad Militare prema
onoj Ad Novas. Veina grobova istraena je u sondi 4 koja
je najblia naselju, no grobovi su otkriveni i u zapadnom
dijelu sonde 2.
Rake paljevinskih i kosturnih grobova najee su pravokutne i zaobljenih uglova, iako se kod paljevinskih grobova
nalaze i ovalne. Meu paljevinskim grobovima zabiljeena
su tri razliita tipa pokopa: u urni, tipa bustum te s rasutim spaljenim kostima u raci. Meu kosturnim grobovima
izdvajaju se tri groba s ukopima djece te jedan s pokojnikom u zgrenom poloaju.
Veina nalaza potjee iz paljevinskih grobova. U zapunama
grobova tipa bustum, zajedno sa spaljenim kostima, pronaeni su ulomci keramikih posuda i svjetiljki, zatim eljezni
avli, klinovi, zakovice, bronani okovi te deformirani ulomci
staklenih predmeta (perle). U grobu 43 u funkciji urne nalazio se lonac ukraen okomitim eljastim ukrasom.
S obzirom na nalaze iz paljevinskih grobova, najstariji
pokopi pripadaju 1. st. (u urni), dok se mlaima mogu smatrati grobovi tipa bustum koji vjerojatno pripadaju 2., najkasnije poetku 3. st. To su zasad jedini poznati rimski paljevinski grobovi iz Baranje. Kosturni su grobovi mlai i potjeu
iz 3. st., iako njihov malen broj zasad ne otkriva toan poloaj nekropole na kojoj se pretpostavlja vei broj grobova
iz 3.-4. st., iz vremena kada je utvrda imala vanu ulogu u
kontroli granice na Dunavu. Zbog toga je vaan podatak
kako rimski grobovi nisu pronaeni u sondi 1, to upuuje
na to da se kasnorimski dio nekropole mogao nalaziti na
junom dijelu Srednog, ali i rubnom dijelu naselja na Gracu.
Rezultati probnih istraivanja u Batini na Srednom 2010. s

otkriem prapovijesnih paljevinskih te rimskih paljevinskih i
kosturnih grobova potvrdili su iznimno znaenje tog nalazita za hrvatsku, ali i europsku arheoloku batinu. Nalazite
je smjeteno na rubu lesnog platoa iznad Dunava, vane
komunikacije kojom su strujali utjecaji povezujui sjever i
jug, istok i zapad Karpatske kotline i s kojeg se otvarao
pogled prema Transdanubiji, Bakoj s druge strane Dunava
te istonoj Slavoniji.
Pronalazak grobova daljske grupe s brojnim nalazima
keramikih posuda i metalnih predmeta svjedoi da se
radi o istaknutome junopanonskom centru iz razdoblja
velike civilizacijske promjene koja je nastupila s pojavom eljeznih predmeta. Dosad su iz Batine bili poznati
brojni predmeti nonje, nakita i konjske opreme koji su
pohranjeni u nekoliko eminentnih muzejskih zbirki (Berlin,
Mainz, Be, Budimpeta), zbog ega su ve krajem 19.
st. pobudili pozornost europske javnosti. Iako okolnosti otkria spomenutih nalaza nisu bile sasvim poznate,
pretpostavljalo se da potjeu iz bogato opremljenih grobova za kojima se tragalo posljednjih 50-ak godina. U
terenskom pregledu 2008. naznaen je mogu poloaj
groblja daljske grupe na Srednom, to su probna istraivanja i potvrdila. Jednako tako, vano je otkrie postojanja
tumula s gusto rasporeenim grobovima smjetenima uz
njihove rubove. Jednako je vano i otkrie june biritualne
Ostali objekti
U svim sondama pronaeno je nekoliko irokih i dubokih
jaraka za koje nije mogue odrediti funkciju. U zapunama
su pronaeni ulomci rimske i prapovijesne keramike, dok
13
Boji et al. 2010 Z. Boji, M. Dizdar, T. Hrak, I.

Vukmani, D. Dujmi, T. Lelekovi, Terenski pregled
podruja izmeu Batine i Suze, AIA, VI, Zagreb, 2010:
80 87.
Bulat 1962 M. Bulat, Arheoloki odio: Obilasci arheolokog
terena od 1. I. 1961. do 31. XII. 1962. i vanije prinove, OZ,
8, Osijek, 1962: 364 368.
Bulat 1964 M. Bulat, Rekognosciranje limesa izmeu
Batine Skele i Iloka, Arheoloki pregled, 6, Beograd, 1964:
63, 64.
Bulat 1969 M. Bulat, Topografska istraivanja Limesa u
Slavoniji i Baranji, OZ, XII, Osijek, 1969: 39 52.
Bulat 1970 M. Bulat, Gradac, Batina skela naselje
od srednjobronanog do eljeznog doba i rimski logor,
Arheoloki pregled, 12, Beograd, 1970: 42, 43.
Bulat 1970a M. Bulat, Najnovija istraivanja u Batini Skeli,
Glasnik slavonskih muzeja, 5, Vukovar, 1970a: 17, 18.
Bulat 1974 M. Bulat, Rekognosciranja prethistorijskih lokaliteta u Slavoniji, Arheoloki pregled, 16, Beograd, 1974:
152 154.
Bulat 1977 M. Bulat, Stanje istraivanja antikih naselja
u Slavoniji, Materijali SADJ, 13, Beograd, 1977: 63 91.
Bulat 1981 M. Bulat, Rekognosciranja Arheolokog odjela
Muzeja Slavonije, Arheoloki pregled, 22, Beograd, 1981:
181 187.
Bulat 1984 M. Bulat, Neki noviji antiki nalazi iz Slavonije i
Baranje, Izdanja HAD, 9, Zagreb, 1984: 117 128.
Klemenc 1961 J. Klemenc, Limes u Donjoj Panoniji, u:
Limes u Jugoslaviji, I, Beograd, 1961: 5 34.
Klemenc 1963 J. Klemenc, Der pannonische Limes in
Jugoslawien, ARR, III, Zagreb, 1963: 55 68.
Metzner-Nebelsick 2002 C. Metzner-Nebelsick, Der
Thrako-Kimmerische Formenkreis aus der Sicht der
Urnenfelder- und Hallstattzeit im sdstlichen Pannonien,
Vorgeschichtliche Forschungen, Band 23, Verlag Marie
Leidorf GmbH, Rahden/Westf., 2002.
Minichreiter 1976 K. Minichreiter, Batina skela, Opina
Beli Manastir prahistorijski i antiki lokalitet, Arheoloki
pregled, 18, Beograd, 1976: 37 40.
Minichreiter 1987 K. Minichreiter, Arheoloko blago
Baranje, Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, 5
(1986-1987), Osijek, 1987: 43 142.
Na, Na 1964 I. Na, P. Na, Katalog Arheoloke zbirke
dr. Imre Freya, Gradski muzej Sombor, Sombor, 1964.
Pinterovi 1968 D. Pinterovi, Limesstudien in der Baranja
und in Slawonien, Archaeologica Iugoslavica, IX, Beograd,
1968: 55 82.
Pinterovi 1971 D. Pinterovi, Batina praistorijski i antiki
nalazi, Arheoloki pregled, 13, Beograd, 1971: 55 58.
Sanader 2003 M. Sanader, The Ripa Pannonica in Croatia,
u: The Roman Army in Pannonia, An Archaeological
Guide of the Ripa Pannonica (ed. Z. Visy), Pcs, 2003:
135 142.
imi 2002 J. imi, Zatitno sondiranje na prapovijesnom nalazitu Batina-Gradac, Obavijesti HAD, 3/XXXIV,
Zagreb, 2002: 56 59.
koberne 1999 . koberne, Budinjak, Kneevski tumul,
izdanje Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1999.
Teran 1990 B. Teran, Stareja elezna doba na
Slovenskem tajerskem, Katalozi in monografije, 25,
Ljubljana, 1990.
Rimski grob 59 (foto: V. Mesari)
Jarak V-presjeka, SJ 186/187 (foto: V. Mesari)
nekropole utvrde Ad Militare koja se, s obzirom na pronaene nalaze, moe datirati u 1. 3. st. Paljevinski grobovi
koji su smjeteni blie naselju svjedoe o njegovim poecima, dok kosturni grobovi upuuju na kontinuitet pokopavanja. Rezultati probnih iskopavanja na Srednom svojim
iznimnim postignuima uputili su na potrebu za to skorijim nastavkom istraivanja.
Literatura
Boji 1978 Z. Boji, Gradac, Batina prethistorijsko
nalazite, Arheoloki pregled, 19, Beograd, 1978: 41 43.
Boji et al. 2009 Z. Boji, M. Dizdar, T. Hrak, T.
Lelekovi, Terenski pregled podruja Batine, AIA, V,
Zagreb, 2009: 125 129.
14
Vinski, Vinski-Gasparini 1962 Z. Vinski, K. VinskiGasparini, O utjecajima istono-alpske haltatske kulture i balkanske ilirske kulture na slavonsko-sremsko
Podunavlje, ARR, II, Zagreb, 1962: 263 293.
later than the 3rd century. The skeleton graves are younger
and date from the 3rd century. A number of wide and deep
ditches were discovered that are perhaps the remains of
ditches located along roads. Two ditches stand out that
have a characteristic V-section and were probably part of
the defensive ditches (fossa) of Roman military camps.
Zvonko Boji
Marko Dizdar
Tomislav Hrak
Tino Lelekovi
Redni broj: 3
Lokalitet: Donji Miholjac ovci (AN 4)
Naselje: Donji Miholjac
Grad/opina: Donji Miholjac
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: zatitno iskopavanje
Summary
During exploratory excavations carried out in 2010 at the
location of Sredno in the village of Batina prehistoric urn
and Roman urn and skeleton graves were discovered
which confirmed the exceptional meaning of this site not
only for Croatian but European archaeological heritage as
well. The site is located on the plateaux overlooking the
Danube which was an important communication line. The
research was carried out after the field survey in 2008 which
indicated the possibility of the existence of prehistoric and
Roman graves south of the former settlement at the location of Gradac. Four probes were excavated, three in the
central part of the site while the fourth was placed close as
possible to the settlement in Gradac. A total of 61 graves
were investigated: 47 prehistoric and 14 Roman ones. In
the course of the exploratory probes a large number of
ditches of varied burial width and depth were found.
During the excavations a flat urn graveyard of the Dalj
group was discovered. Considering the pottery and metal
finds, the graves can be preliminarily separated into two
burial horizons, the older from the end of the Late Bronze
Age (9th c. BC) and younger, from the early Late Bronze
Age (8th first half of the 7th century BC). Along the northern
edge of the graveyard the existence of tumuli was observed
whose remains are also hidden in the gentle irregular elevations in other parts of the site. The incinerated remains of
the deceased were placed in pottery or else in some other
organic wrapping. The most numerous finds were pottery
vessels pots of various shapes, bowls, cantharus, jugs,
cups, etc. Metal finds include costume accessories (fibulae,
pins) and jewellery (bracelets, necklaces, pendants). Among
other material, glass beads, bone items and pottery discs
were found. Small iron knives are characteristic for graves
of both genders. Grave 12 stands apart by found items of
armaments and costume parts as well as a large pottery
set. It was partly traversed by grave 3 in which bronze harness pendants were found. The graves have corresponding comparisons in the known finds of the Dalj group from
Batina which are kept in European Museum collections.
At Sredno, 14 Roman urn and skeleton graves were found
which belong to the southern necropolis located along the
road which led from the Ad Militare fort toward Ad Novas.
Graves containing incinerated remains in urns of the bustum
type were found as well as those with scattered bones in
them. In addition, skeleton graves with finds of coins were
also registered. In the fills of the urn graves fragments of
pottery and lamps were found, including iron nails, spikes,
rivets and bronze shackles. The oldest burial grounds date
from the 1st century while graves of the bustum type can be
considered younger, dating probably from the 2nd and not
Tijekom svibnja 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet

ovci (AN 4), jedan od osam lokaliteta koje sijee trasa hrvatskog dijela meunarodnog plinovoda Dravaszerdahely Donji
Miholjac. Voditeljica istraivanja bila je Helena Nodilo, a zamjenica Kristina Vodika Miholjek, obje diplomirane arheologinje.
Arheoloki lokalitet nalazi se jugoistono od ceste Donji
Miholjac Ivanovo, na poloaju koji se naziva ovci.
Smjeten je na oranicama, u ravnici jugoistono od poviene grede toponima Ratkovci i jugozapadno od odlagalita otpada. Smjeten je otprilike na sredini izmeu dvaju
vodenih kanala koji teku juno od ceste Donji Miholjac
Ivanovo i paralelni su s njom.
Istraena su tri ukopa na povrini velikoj priblino 200 m.
Istraivanjem unutar zadane zone iroke 2,60 m zahvaen
je vrlo ogranien prostor. Lokalitet je nastao u potpuno
nizinskom prostoru, u podnoju poviene grede Ratkovci i
vjerojatno je postojao relativno kratko.
Meu keramikim materijalom prevladava grubo crno
i crveno-smee kuhinjsko posue, debelih stijenki.
Motiv mreastog ureza s dvostrukim redom irokih uboda, stupanj

B2 badenske kulture (foto: N. Lete)
15
Redni broj: 4
Lokalitet: Donji Miholjac uranci (AN 1)
Razdoblje: P
Tijekom svibnja 2010. zatitno je arheoloki istraen
lokalitet Donji Miholjac uranci (AN 1) smjeten na
trasi meunarodnog plinovoda Dravaszerdahely Donji
Miholjac. Voditelj radova bio je Domagoj Maurin, dipl.
arheolog.
Ulomak alice tipine za badensku kulturu (foto: N. Lete)
Uglavnom je rije o ulomcima lonaca i zdjela debljih stijenki, meu kojima prevladavaju neukraeni ulomci.
Naena su tri ulomka alica s rukom koja nadvisuje
obod, te slabo naglaenim trbuhom. Jedan ulomak ruba
posude ima apliciranu duguljastu horizontalnu ruku, koja
se nalazi ispod samog ruba posude. Rije je vjerojatno o
zdjeli srednjih dimenzija. Istie se alica niskoga profiliranog trbuha s visoko izvijenom rukom. Rije je o niskoj
alici, kojoj se trbuh pretvorio u gotovo neprimjetno rebro
na samom dnu, pa se ini da je cijeli vri gotovo konian.
Ruka nadvisuje alicu za cijelu njezinu visinu. Posuda je
neukraena. Taj je oblik karakteristian za ranoklasinu
fazu badenske kulture (stupanj B2), kada tipini lonii
s visokom rukom postaju nii, gube ukras, a trbuh im
postaje sve manje naglaen. Dataciju potvruje i ulomak
keramike s tipinim ukrasom urezivanja mreastog motiva
koji je s jedne strane obrubljen igosanim ubodima u
dvama redovima.
Dva ulomka posuda pruila su nedvojbenu dataciju lokaliteta u stupanj B2 (pretklasina faza ili faza apsidnih kua)
badenske kulture. To je ujedno i posljednji stupanj badenske kulture na prostoru meurijeja Drave i Save, nakon
kojeg ona prestaje egzistirati, a zamjenjuje je kostolaka
kultura.
Ulomci lonca s urezanim snopovima vertikalnih traka, licenska

keramika (foto: N. Lete)
Lokalitet je smjeten sjeverozapadno od Donjeg Miholjca i

Ribnjaka koji se nalazi sjeverno od grada, na mjestu toponima uranci. Radi se o blago povienoj gredi smjera
JI-SZ. Sadanja je namjena prostora gospodarska, a
danas se ondje nalaze oranice.
Kristina Vodika Miholjek

Summary
The Archaeological site ovci (AN 4) is one of the eight
sites that are intersected by the route of the Croatian
part of the international pipeline Dravaszerdahely Donji
Miholjac. It is located south-east of the road Donji Miholjac
Ivanovo, in the plains south-east from the elevated ridge
of the toponym Ratkovci and south-east of the waste dump.
Three cuts have been investigated on approximately 200
square metres.
A cup with a low bowl profile and a high curved handle
and a pottery fragment with typical decorative grid motif
incisions edged on one side with branded punctures date
from the Baden Culture (pre-classic phase, level B2). It is
the last phase of Baden culture in the area between the
Drava and Sava rivers after which it ceased to exist and
was replaced by the Kostolac Culture.
Ulomci PIK keramike (foto: N. Lete )
16
materijala. Fina keramika ima tanje stijenke i kvalitetniju

fakturu, a uglavnom je smea i tamnosiva do crna.
Najvjerojatnije se radi o dijelu veeg naselja iz prijelaza
ranog u srednje bronano doba, kojem je zbog ogranienosti radnog pojasa utvren samo jedan malen dio.
Domagoj Maurin
Summary
In the course of 2010, rescue archaeological excavations
were carried out at the site of Donji Miholjac uranci
(AN 1) located on the route of the international pipeline
Dravaszerdahely Donji Miholjac.
Three pits with finds of Litzen and South-Trans-Danubian
incrusted pottery were discovered. The simultaneous existence of these cultures is a normal appearance for the region
of Slavonia and the Sava-Drava inter-river area. They are
most probably part of a larger settlement dating from the
end of the Early and beginning of the Middle Bronze Age
whose only one small part has been identified due to limited working space.
Ulomci posuda s urezanim snopovima vertikalnih traka,

licenska keramika (foto: N. Lete)
Istraeno je 200 m, a registrirana su tri ukopa. Veliinom i

koliinom nalaza izdvaja se ukop SJ 05/06. Rije je o ukopu
nepravilna oblika, koji je zapunjen tamnosivom do crnom
zemljom s velikom koliinom grube crvenkasto-smee
keramike debelih stijenki i finije crne keramike, tanjih stijenki, s inkrustiranim ukrasom. Zapuna je sadravala i ivotinjske kosti, manju koliinu kunog lijepa i garei. Ukop
ulazi pod istoni i zapadni profil iskopnog polja, zbog ega
se nije mogao u potpunosti istraiti. Njegov oblik i veliina
upuuju na zakljuak da se radi o ostacima stambenog
objekta. Materijal koji je pronaen unutar objekta pripada
licenskoj i junotransdanubijskoj inkrustiranoj keramici iz
prijelaza ranog u srednje bronano doba. Ukopi SJ 03/04 i
SJ 07/08 veim dijelom ulaze pod profil sonde, tako da im
nije bilo mogue utvrditi namjenu ni oblik. Sadravali su
manju koliinu grube crvenkasto-smee do crne keramike,
kuni lijep i gare.
Pokretni materijal u prvom redu ini gruba kuhinjska keramika, a neto je rjea fina keramika. Keramika pripada
licenskoj kulturi i kulturi panonske inkrustirane keramike.
Simultana pojava tih dviju kultura uobiajena je za podruje Slavonije i openito, savsko-dravskog meurijeja.
Najei su komadi lonaca i zdjela s vertikalno urezanim
snopovima traka, bez tragova inkrustacije, kakvi su karakteristini za grubo kuhinjsko posue licenske keramike.
Sporadino su prisutni i ukrasi nastali utiskivanjem razliitih vrpci, odnosno tkanica, koji pripadaju finijim posudama.
S obzirom na nedostatak viseih i valovitih traka, koje su
karakteristine za sam poetak licenske skupine, slijedi
zakljuak da se radi o kasnijoj varijanti kulture licenske
keramike, koja se okvirno datira u Br B1 stupanj sve do
prijelaza u Br B2 stupanj, odnosno u kraj ranog i srednje
bronano doba. U isto se vrijeme skupine s panonskom
inkrustiranom keramikom infiltriraju na podruje juno od
Drave, gdje se panonska inkrustrirana keramika uvijek
pojavljuje s licenskom keramikom. Na lokalitetu su pronaeni ulomci nekoliko etanih posuda s bogatim ukrasom,
kakvi su tipini za tu kulturu. Stijenke su posuda tanke,
crne, a povrina je ispolirana. U fakturi keramike nisu vidljivi tragovi primjesa. Gruba licenska keramika uglavnom je
smea i svijetlo crvenkasto/oker. Stijenke posuda dosta su
debele, s vidljivim primjesama sitnog kamenja i organskog
Redni broj: 5
Lokalitet: Donji Miholjac Prinevac (AN 8)
Pravni status: P-3219
Razdoblje: P
Tijekom lipnja i srpnja 2010. zatitno je arheoloki istraen
poloaj Prinevac, smjeten na trasi meunarodnog plinovoda Dravaszerdahely Donji Miholjac. Voditeljica istraivanja bila je Kristina Vodika Miholjek, a zamjenik Sinia
Majstorovi, oboje dipl. arheolozi.
Lokalitet je smjeten u oranicama zapadno od ceste Naice
Donji Miholjac, na ulazu u Donji Miholjac. Radi se o voritu gdje se spajaju magistralni i interkonekcijski plinovod.
Zbog obilnih kia i visokih podzemnih voda istraivalo se u
dvije etape.
Ulomci keramike (vinkovaka kultura) (foto: N. Lete)
17
Prema ulomcima oboda moe se primijetiti i dosta velika

zastupljenost zdjela i posuda s izvijenim obodom, kao
i zdjela s dvije do etiri ruke od oboda. Ruke zdjela s
razgrnutim izvijenim obom najee imaju duguljaste horizontalno buene ruke u obliku duguljastih ispupenja, a
nalaze se na najirem dijelu trbuha posude. Ruke posuda
s dvije do etiri ruke mogu biti obine, x-oblika ili s bradaviastim ukrasom na vrhu. Ruke spajaju sam rub posude
s gornjim dijelom trbuha. Trbusi su takvih posuda bikonini
ili zaobljeni, a ukraeni su bradaviastim ispupenjima na
najirem dijelu trbuha. Na dva ulomka prisutno je i dijagonalno iroko kaneliranje. Dna su posuda ravna. Oblici i
ukrasi odgovaraju posuu vinkovake kulture.
Na poloaju Prinevac djelomino je istraeno ranobronanodobno naselje. Uz brojna leita za stupove, koja
su jedina definirana u cijelosti, registrirana su i dva stambena objekta, jedan radni objekt te dvije otpadne jame. S
obzirom na to da je prostor istraivanja bio ogranien na
irinu od 2,5 m, vei objekti izraeni su samo djelomice, u
zadanoj irini pojasa istraivanja. Vea koliina pokretnoga
arheolokog materijala, u prvom redu keramike, naselje
vee uz nositelje vinkovake kulture.
Ulomci keramike (vinkovaka kultura) (foto: N. Lete)
Istraeno je 1250 m te su registrirane 132 stratigrafske

jedinice. Arheoloki ostaci pojavljuju se na 93,90 m n.m., a
najvea je dubina arheolokih struktura 93 m n.m. Nalazi
se pojavljuju na cca 0,50 m od dananje razine tla. Veina
nalaza koncentrirana je u sredinjem dijelu terena, dok
su u istonom dijelu terena registrirane geoloke pojave.
Mogu se izdvojiti dva stambena i jedan radni objekt, brojni
ukopi stupova uz istraene objekte ili samostalno, vjerojatno kao dio objekata koji se nalaze na irem podruju,
ali nisu unutar iskopnog polja, te dvije otpadne jame. Ni
jedan objekt, s obzirom na irinu iskopnog polja (2,5 m) nije
istraen u cijelosti. Stambeni su objekti zemunice u formi
vie meusobno povezanih jama uz koje se nalaze leita
stupova. Unutar tih objekata pronaena je vea koliina
keramikog materijala.

Summary
During June and July 2010 rescue archaeological excavations were carried out at the site of Prinevac (AN 8) located
on the route of the international pipeline Dravaszerdahely
Donji Miholjac. One-layer excavations were carried out at
the Early Bronze Age settlement of the Vinkovci Culture.
This is indicated by a large quantity of movable archaeological material, in the first place, pottery. Along with numerous
postholes, which were the only items defined in full, two
dwellings, a working unit and two waste pits were also registered. The excavation space was limited to a width of 2.5
m which on the whole rendered impossible the research
the larger working and housing structures.
Pokretni se materijal glavnom sastoji od ulomaka keramike,

vee koliine lijepa, a naena su i dva vea keramika
utega, prljen, kameni brus te nekoliko litikih komada.
Prevladavaju ulomci gruboga kuhinjskog posua, dok su
ulomci fine keramike dosta rijetki i sporadini. Gruba je
keramika uglavnom crvena ili oker, s dosta primjesa pijeska i tvari biljnog podrijetla. Stijenke posuda debele su i do
1 cm, a keramika je esto ukraena. Uoena su ak etiri
naina ukraavanja grube kuhinjske keramike. Najei
su barbotin i metliasto ukraavanje, dok se rjee javljaju
i plastine trake ukraene utiskivanjem prsta ili nekoga
drugog predmeta. Urezivanje na grubome keramikom
posuu javlja se samo sporadino (jedan ulomak). Fina je
keramika na lokalitetu mnogo rjea. Fino glaani ulomci
javljaju se u crvenoj, oker, svim nijansama smee te u sivoj
i crnoj boji. Stijenke posuda vrlo su tanke i izglaane do
visokog sjaja. Primjesa gotovo i nema. Najei su naini
ukraavanja urezivanje te bradaviasta ispupenja na najirem dijelu trbuha posua. Turbanasti obodi prisutni su na
dosta malom broju ulomaka. Na jednom je ulomku prisutan i tipian nain ukraavanja vinkovake kulture. Radi se
o kombinaciji urezivanja s dvostrukim redom igosanja, a
urezivanje je uglavnom prisutno u obliku vodoravnih ili cik-cak ureza. Od keramikih posuda mogu se izdvojiti veliki
recipijenti za hranu, koji pripadaju keramici grube izrade, a
najee su ukraeni grubim barbotinom neorganiziranog
rasporeda. Vrevi i vrii s cilindrinim vratom zastupljeni
su u finoj i gruboj varijanti izrade. Ukras je smjeten na
trbuhu posuda, dok su cilindrini vratovi uglavnom uglaani.
Redni broj: 6
Lokalitet: Donji Miholjac Ratkovci (AN 2)
Razdoblje: A, SV
Tijekom svibnja 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet Ratkovci 1 (AN 2), smjeten na trasi meunarodnog
plinovoda Dravaszerdahely Donji Miholjac. Voditelj je bio
Domagoj Maurin, a zamjenik Sinia Majstorovi, obojica
diplomirani arheolozi.
Istraeno je 80 m i registrirana su tri ukopa, od kojih ni
jedan nije u potpunosti definiran jer ulaze u profil iskopnog
polja. Ukope zapunjava tamnosiva do crna zemlja koja je
sadravala veu koliinu grube crvenkasto-smee do crne
keramike debelih stijenki, te crvenkasto-smeu keramiku
18
Dravaszerdahely Donji Miholjac. Voditelji su bili Blana

Maljkovi i Mirjana Baki-Stojsavljevi, diplomirane
arheologinje.
Otvoreno je iskopno polje u duini od 260 i irini od 2,50 m.
Na navedenoj lokaciji istraeno je naselje vieslojnog tipa s
horizontalnom i na nekim dijelovima vertikalnom stratigrafijom. Ispod sloja humusa ostao je sauvan kulturni sloj crne
boje s velikom koliinom primjesa keramikog materijala,
debeo 0,25 0,30 m i oznaen kao SJ 002. Na nalazitu je registrirano i istraeno 58 jamskih objekata razliite
namjene. Prema rezultatima istraivanja mogue je zakljuiti kako je navedeno podruje bilo naseljeno u nekoliko
razdoblja. Evidentiran je horizont bronanodobnih ukopa
(zbog nedovoljno reprezentativnog materijala ti su ukopi
okvirno datirani u razdoblje bronce), horizont mlaega
eljeznog doba u kojem je prikupljen i pokretni materijal
domorodake djelatnosti i kasnosrednjovjekovni horizont.
Evidentirani su ukopani arheoloki objekti vei objekti i
jame, manje jame i stupovi te dva kanala bez arheolokog
materijala. Veina istraenih objekata bila je ukopana u geoloku osnovu zdravicu. Prema veliini i namjeni, istraene
je ukope mogue podijeliti u nekoliko skupina. Evidentiran je
manji broj srednje velikih i veih ukopa u kojima je pronaena vea koliina keramikog materijala, na temelju kojeg
su ukopi i datirani (SJ 26/27, 30/31, 68/69, 72/73, 75/76,
80/81). Drugoj skupini ukopa pripadaju grupirane ili izolirane
jame krunog ili ovalnog tlocrta, manjih dimenzija. Bile su
zapunjene sivom do crnom zemljom s tragovima gara i sitnog
lijepa. Najvjerojatnije je rije o ukopima za stupove. Na nalazitu su istraena i dva kanala u kojima nije bilo materijala.
U manjoj su mjeri evidentirani i ostaci struktura od lijepa ili
zapeene zemlje (SJ 60/61, SJ 116/117, SJ 79). Od 58 istraenih, iz 26 su jama prikupljeni pokretni nalazi. Prema koliini
prikupljenog materijala mogue je izdvojiti nekoliko objekata
koji e biti opisani u daljnjem tekstu. Meu pokretnim inventarom dominiraju ulomci keramikih posuda. U manjoj su mjeri
pronaeni i dijelovi kunog lijepa, litike izraevine, ivotinjske kosti, manji broj metalnih predmeta, kao i troska.
Prapovijesnom bronanom razdoblju mogue je atribuirati
etiri istraene jame ija ua datacija ostaje nesigurna.
Iz dviju je zapuna objekata prikupljen materijal latenske
Ulomci kasnoantikog posua
finije fakture, tankih stijenki. Zapune se sadravale i veu

koncentraciju kunog lijepa i gara.
Pokretni materijal pronaen na lokalitetu pripada rimskoj
provincijalnoj keramici. Keramika je uglavnom gruba,
napravljena od slabo proiene gline, s dosta primjesa
sitnog kamenja. Boja je crna, smea, crvenkasta i oker, a
posude kojima ulomci pripadaju uglavnom su lonci. est je
ukras viestruke valovnice kombiniran s viestrukim horizontalnim trakama, koje su urezivane u jo nepeenu glinu.
Dna su posuda ravna. Oblici, ukrasi i faktura keramikih
posuda mogu se okvirno datirati od 2. do 4. st.
Domagoj Maurin
Summary
In May 2010 rescue archaeological excavations were carried out in the archaeological zone of the Ratkovci 1 (AN
2) site, located on the route of the international pipeline
Dravaszerdahely Donji Miholjac. Three cuts were excavated
(partially) whose fills contained fragments of Roman provincial
pottery. They date from the broad time frame spanning from
the 2nd to the 4th centuries without the possibility of more precise dating. The very narrow strip of the excavated area which
was possible to research additionally limited the insights.
Redni broj: 7
Lokalitet: Donji Miholjac Ratkovci 2 (AN 3)
Naselje:
Razdoblje: P, A, SV
Tijekom svibnja i lipnja 2010., na podruju grada Donjeg
Miholjca zatitno je arheoloki istraen lokalitet Ratkovci
2 (AN 3) smjeten na trasi meunarodnog plinovoda
SJ 030/031
19
Istraeni ukopi od stupova s june strane SJ 026/027 (foto: B. Maljkovi)
tradicije i ranorimsko-provincijalnog horizonta. Svi prapovijesni istraeni objekti zalaze pod profile iskopnog polja,
tako da izostaju potpuni podaci o poloaju, obliku i funkciji
istraenih objekata. Prema koliini prikupljenog materijala
izdvaja se SJ 072/073 bronanodobna otpadna jama
veih dimenzija (dimenzije su istraenog dijela 2,90x2,10
m i relativne dubine 0,60 m). Ukop je nepravilnoga bubreastog oblika, blago zakoenih stijenki i neravnog dna.
Manjim se dijelom podvlai pod jugozapadni profil iskopnog polja. Meu keramikom prevladava oker i smeecrvenkasto te u manjoj mjeri crno grubo posue. Oblici koji
su zastupljeni na ovom lokalitetu, a koji pripadaju prapovijesnom horizontu, karakteristini su za bronano razdoblje. Ipak je potrebno naglasiti kako sakupljeni nalazi ne
spadaju u reprezentativne primjerke, tako da ua datacija
nije mogua. U karakteristine oblike mogu se ubrojiti lonci
sa zaravnjenim i izvijenim obodom, alice s cilindrinim
vratom, naglaenim trbuhom i rukom koja ili nadvisuje
ili spaja obod s trbuhom, kao i zdjela s uvuenim rubom i
zadebljanim obodom. Od ukrasa su karakteristina bradaviasta ispupenja i plastine trake oblikovane u ukras. Po
tehnologiji karakteristina je gruba faktura, crveno ili sivo
peena keramika.
Dvije istraene jame (SJ 075/076 i SJ 026/027) mogue je atribuirati mlaem eljeznom razdoblju u kojem je takoer prikupljen i pokretni materijal lokalne proizvodnje. SJ 075/76, objekt
dimenzija 2,61x2,10 m i maksimalne relativne dubine 0,50 m.
Ukop je nepravilnog oblika, blago zakoenih stijenki. Istie se
nalaz bojnog noa dugakog oko 30-35 cm. SJ 026/027, objekt
dimenzija 3,23x2,20 m i maksimalne relativne dubine 0,60 m.
Ukop je nepravilnog oblika i podvlai se pod jugozapadni profil.
S june strane objekta 027 definirani su i ukopi za stupove koji
najvjerojatnije ine dijelove nekadanje konstrukcije objekta

SJ 026/027 i/ili nekoga drugog objekta koji nije registriran u
irini iskopnog polja od 2,50 m, kao i dio vatrita koje zalazi
pod profil. Prikupljeni keramiki materijal mogue je podijeliti
u tri osnovne grupe: izdvaja se gruba svakodnevna keramika,
zatim siva keramika latenske tradicije i ranorimska provincijalna keramika. Prevladavaju ulomci kuhinjskog posua grube
fakture, ponajprije lonaca raznih oblika. Domorodaka je keramika grublje fakture, tonovi su peenja raznovrsni; raspon se
kree od ciglaste do oker i smee boje peenja. U manjoj mjeri
pronaeni su i ulomci finije keramike, tanjih stijenki i sivkastih
tonova bez ukrasa. Tradicija izrade lonaca od sive gline see
u latensko doba. Meu materijalom nalazi se tipina kasnolatenska keramika vrlo svijetla siva keramika, dobro peena.
Ta keramika pripada kasnom stupnju kasnolatenskih oblika.
Meu keramikim nalazima sakupljeni su i ulomci tamnosive
i crne finije fakture iji oblici imaju karakteristina prstenasta
dna. Obodi su veinom ili izvueni prema van ili vodoravni i
zadebljani. Od sredine 1. st. zapoinju i lokalne imitacije ranoitalskih oblika tera sigilate i tera nigre te posuda tankih stijenki.
Sve to upuuje na kontinuitet materijalnoga i duhovnoga naslijea. eljezni su predmeti malobrojni. Istie se nalaz bojnog
noa, tuljak za nasaivanje koplja, koplje i nekoliko eljeznih
predmeta nepoznate namjene.
Srednjovjekovni su objekti definirani na sjevernom dijelu
nalazita. Svojom veliinom, oblikom i prema sakupljenom materijalu istiu se istraeni objekti SJ 030/031 i SJ
080/081. Oba objekta mogue je atribuirati kasnijem srednjem vijeku. SJ 30/31 je objekt ije dimenzije istraenog
dijela iznose 3 m duine, 2,31 m irine i relativne dubine
1,30 1,50 m. Nepravilnog je krunog oblika, stepenastih stijenki i ljevkastog dna. Stijenke ukopa neobino su
20
Dizdar 2006 M. Dizdar, Zatitna istraivanja naselja latenske kulture na nalazitu Virovitica, AIA, II., Zagreb, 2006:
55 60.
Drni 2007 I. Drni, Nalazi iz razdoblja latena, VAMZ, 3.s.,
XL, Zagreb, 2007: 167 185.
Gregl 1990 Z. Gregl, Rimskodobna nekropola Velika
Gorica Visoki Brijeg, OA, 14, Zagreb, 1990: 67 73.
Jane 2009 A. Jane, Josipovac Punitovaki Veliko Polje
I, Zatitna arheoloka istraivanja na trasi autoceste A 5,
(srednji vijek), Zagreb, 2009.
Jelini 2003 K. Jelini, Rimska keramika iz Iloka, Prilozi
IAZ, 20, Zagreb, 2003: 79 88.
Jovanovi 1987 B. Jovanovi, Istona grupa, Praistorija
jugoslavenskih zemalja, Sarajevo, 1987: 815 854.
Oani Rogulji 2009 I. Oani Rogulji, Rimski nalazi
s lokaliteta Liskovac juna obilaznica Vinkovaca, Prilozi
IAZ, 26, Zagreb, 2009: 79 142.
Sekelj Ivanan, Tkalec, iljeg 2003 T. Sekelj Ivanan, T.
Tkalec, B. iljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih
nalaza i nalazita u okolici Toreca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb,
113 130.
Ulomci keramikih posuda, SJ 026/027 (foto: N. Lete)
ispresijecane kanaliima nastalima nakon pranjenja dijela

zapune koji se uvlaio u stijenke. Prevladava gruba svakodnevna keramika od neproiene gline koja sadri
manje ili vie primjesa kamenia. Ulomci su zagasito
smei i tamnije sivi. S nekoliko primjeraka zastupljena je
i finija stolna svijetlo oker do oker crvena keramika proiene fakture. Meu grubim posuem dominiraju srednje
veliki lonci i lonii, lonci pitosi, sa zadebljanim i izvijenim,
blago ralanjenim ili otrim obodima. Fina gotika (ili ugarska) keramika inae je sastavni dio domainstva, a esto
te posude znaju biti oslikane crvenim ili crveno-smeim
oslikanim pravolinijskim ukrasom koji u pojedinim primjercima prelazi u mreasti motiv. Iz nekoliko zatvorenih cjelina
sakupljeni su ulomci lonaca s izvijenim manje ili vie profiliranim obodima. Od dekorativnih elemenata karakteristini
su urezani ukrasi; ravne crte u nizovima, jednoredna valovnica, igosani horizontalni nizovi malih pravokutnika i kvadrata. Najstariji datirani ukrasi kotaiem (10. st.) odlikuju
se nepravilnou otiska u meusobno veim razmacima,
dok su oni kasniji (iz prve polovine 13. st.) dosta pravilniji.
Prikupljena je i manja koliina ivotinjskih kostiju i lijepa.
Prema fakturi i dekoraciji keramike, datirana je u kasniji
srednji vijek. Na nalazitu je pronaena i neznatna koliina
glinenih predmeta ija funkcija ostaje nerazjanjena. Ipak,
jedna je od pretpostavki kako su ti nalazi povezani i s lovakom djelatnou u toj interpretaciji sluili bi kao oruje
za praku. Druga teza zagovara interpretaciju prema kojoj
su ti predmeti bili zagrijavani na ognjitima zbog dranja
topline i grijanja hrane ili objekata.
Nakon to su istraeni svi registrirani ukopi, na sredinjem
dijelu nalazita ostao je tamnije smei sloj (SJ 074) s primjesama lijepa i keramike, ijim je uklanjanjem definirano deset
novih ukopa. U sloju je pronaena manja koliina prapovijesne
keramike, a u veini ukopa nije bilo arheolokog materijala.
Blana Maljkovi
Summary
In the course of 2010 protective archaeological research
was carried out at the site AN 3 Ratkovci 2, located on the
route of the international pipeline Dravaszerdahely Donji
Miholjac. The excavation field was 260 m long and 2.5 m
wide. A multi-layered settlement with a horizontal and in
some parts vertical stratigraphy was researched. Under
the humus layer a cultural layer, black in colour and 0.250.30 m thick was preserved (marked as SJ 002), which
contained a large amount of pottery material. Fifty eight
various-purpose items from the pit were registered and
researched at the site. The mentioned area was settled in
numerous ages: the Bronze Age, the Late Iron Age and
Late Medieval Age.
It is possible to attribute 4 excavated pits to the prehistoric
Bronze Age without more precise dating. According to the
quantity of gathered material, SJ 072/073 a Bronze Age
waste pit of large dimensions stands out. It was possible
to attribute two pits to the Late Iron Age from which movable material of local production was also gathered (pits SJ
075/076 and SJ 026/027). Among the material, typical Late
La-Tne pottery light grey in colour and highly fired stands
out. Among the pottery finds, fragments of dark grey and
black finer structure shreds were gathered whose shapes
have characteristic annular bottoms. From the mid1st century local imitations began of Early Italic pottery forms terra
sigillata and terra nigra as well as thin walled ware. All this
indicated a continuity of material and spiritual heritage.
Medieval items were identified in the northern part of the
site. By their size, shape and movable material, items SJ
030/031 and SJ 080/081 stand out both from the Late
Middle Ages. Coarse everyday pottery made from nonrefined clay mixed with smaller or larger quantities of pebbles prevails. In regard to decorative elements incised
decorations prevail straight lines in rows, undulations,
impressed horizontal lines of small rectangles and squares.
Literatura
Dizdar 2001 M. Dizdar, Nalazita latenske kulture na vinkovakom podruju, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 103 134.
Dizdar, otari, Jelini, 2003 M. Dizdar, R. otari, K.
Jelini, Ranorimski grob iz Iloka, Prilozi IAZ, 20, Zagreb,
2003: 57 77.
21
Redni broj: 8
Lokalitet: Donji Miholjac Vrancari 1 (AN 5)
Pravni status:
Razdoblje:
Tijekom svibnja 2010., u okviru istraivanja na trasi meunarodnog plinovoda Dravaszeradajely Donji Miholjac,
istraen je i poloaj Vrancari 1 (AN 5), smjeten na podruju
grada Donjeg Miholjca. Voditelj je bio Domagoj Maurin, a
zamjenica Helena Nodilo, oboje dipl. arheolozi.
Istraena su i dokumentirana tri ukopa SJ 03/04, SJ 05/06
i SJ 07/08 u kojima nije bilo arheolokog materijala. Ukop
SJ 05/06 geolokog je podrijetla, dok su ukopi SJ 03/04 i SJ
07/08 recentna vatrita u ijim su zapunama bili vidljivi tragovi
crvenkasto-smee zapeene zemlje i vea koliina garei.
Keramika pronaena na lokalitetu, srednji vijek (foto: N. Lete)
Helena Nodilo
kanala za postavljanje cijevi plinovoda Dravaszerdahely

Donji Miholjac. Voditelj istraivanja bio je Kristian Paskojevi,
a zamjenik Domagoj Maurin, obojica dipl. arheolozi.
Summary
In May 2010, within the framework of excavations on the
route of the international pipeline Dravaszerdahely Donji
Miholjac, research was also carried out at the site Vrancari
1(AN 5), located in the area of the city of Donji Miholjac.
In addition, three cuts SJ 03/04, SJ 05/06 and SJ 07/08
were also excavated and documented but they did not
contain archaeological material. One cut was geological in
origin, while the other two were more recent fire holes.
Na 150 m registrirana su i istraena dva ukopa. Ukop SJ

03/04 nepravilnog je oblika, zapuna je pjeskovita tamno siva
do crna ilovaa s tragovima crvenkasto-smee zapeene
zemlje i manjom koliinom garei, bez arheolokog materijala. S obzirom na sadraj SJ 03/04, vjerojatno je da se
radi o otvorenom ognjitu. SJ 05/06 je ukop manjih dimenzija, nepravilnog oblika, zapunjen tamno sivom do crnom
zemljom koja sadri manju koliinu crne grube keramike,
oker keramiku finije fakture oslikanu crvenim rombovima te
manju koliinu kunog lijepa i garei s nekoliko komadia
ivotinjskih kostiju. Na temelju materijala pronaenog na
lokalitetu mogua je samo okvirna datacija u srednji vijek.
Redni broj: 9
Razdoblje: SV
Domagoj Maurin
Summary
During archaeological excavations of the Donji Miholjac
Vrancari 2 site located on the route of the pipeline
Dravaszerdahely Donji Miholjac, three cuts were registered and excavated: a hearth and waste pit. The movable
material can provisionally be dated from the Middle Ages.
Lokalitet Donji Miholjac Vrancari 2 arheoloki je istraivan

tijekom svibnja 2010. godine, a ubiciran je prilikom iskopavanja
Redni broj: 10
Razdoblje: P
Arheoloki lokalitet Vrancari 3 smjeten je na trasi plinovoda Dravaszerdahely Donji Miholjac, na plodnim oranicama prije zapadnog ulaza u grad Donji Miholjac. Nalazi se
SJ 05/06, zapuna otpadne jame (foto: D. Maurin)
22
SJ 36/37 je otpadna jama s veom koliinom nalaza. irina

iskopnog polja (2,6 m) onemoguila je istraivanje te tvorevine u potpunosti. Pokretni je materijal keramika: od keramikih posuda este su one s cilindrinim ili gotovo cilindrinim vratovima, a od ukrasa su esti metliasti i barbotin
ukrasi, ukrasi vertikalne cik-cak trake izvedeni lijebljenjem
te plastine trake s otiscima prstiju. Keramika je datirana u
rano bronano doba, vinkovaku kulturu. SJ 26/27 sadravala je ulomke latenske keramike, od kojih se istie ulomak
plitke latenske zdjele s uvuenim obodom.
Arheolokim istraivanjem na prostoru lokaliteta Vrancari 3
utvreno je postojanje naselja iz ranoga bronanog doba,
vinkovake kulture, koje se moe se datirati od 2500. do
2200. g. pr. Kr. Unutar jednog ukopa pronaeni su ostaci
latenske keramike, ime se itav ukop SJ 26/27 datira u
mlae eljezno doba.
SJ 26/27
Domagoj Maurin
Summary
The archaeological site Vrancari 3 is located on the route
of the pipeline Dravaszerdahely Donji Miholjac, on the
fertile plough-land west of the entrance to the city of Donji
Miholjac. Excavations established the existence of a settlement from the Early Bronze Age, the Vinkovci Culture
that can be dated from 2500 to 2200 BC. Within one of the
cuts, remains of La-Tne pottery were found which date
the entire cut SJ 26/27 to the Late Iron Age.
Redni broj: 11
Lokalitet: Donji Miholjac zaobilaznica (trasa D-34)
Razdoblje: P
Ulomci keramike (bronano doba)
Od srpnja do prosinca 2010. probno je iskopavana trasa

dijela dravne ceste D-34 zaobilaznica Donjeg Miholjca.
Voditelj istraivanja je bio dr. sc. Marko Dizdar iz Instituta
za arheologiju. Iskopavanja su financirana sredstvima
Hrvatskih cesta d.o.o.
Trasa zaobilaznice, duine 2,5 km, prolazi nizinskim
podrujem s blagim uzvienjima, a povezuje postojeu
D-34 od istonog ruba grada s D-53 koja vodi prema
Naicama. U terenskom pregledu trase zaobilaznice
Donjeg Miholjca tijekom 2008., na osnovi prikupljenih povrinskih nalaza zabiljeeno je postojanje etiriju arheolokih nalazita (Minichreiter 2009: 130 132), od kojih se na
dionici izgradnje nalaze dva. Na dijelovima trase na kojima
nisu bila zabiljeena nalazita probno se iskopavalo kako
bi se provjerilo postojanje jo kojeg nalazita te preciznije
definirala povrina za budua zatitna istraivanja.
Rezultati probnih iskopavanja pokazali su kako je potrebno
istraiti nalazite AN 3 Donji Miholjac Mlaka/Trafostanica
(3+540 3+730) na kojem su u terenskom pregledu
na povrini oranica prikupljeni prapovijesni, antiki i
Ulomak latenske zdjele
u ravnici, na poljoprivredno obradivoj povrini. Istraivanja

su se odvijala tijekom svibnja i trajala su do 1. lipnja 2010.
godine. Voditelj je bio Domagoj Maurin, dipl. arheolog.
Na povrini od 300 m registrirano je 49 stratigrafskih
jedinica. Radi se o leitima stupova, otpadnim jamama i
moguim jamskim stambenim objektima, jamama i kanalima neodreene funkcije u kojim je pronaena veoma mala
koliina materijala ili u kojima ga uope nema. Samo je
osam ispuna sadravalo arheoloki materijal, a prema nalazima od drugih se tvorevina izdvajaju SJ 36/37 i SJ 26/27.
23
Arheoloka nalazita na trasi dravne ceste D-34 zaobilaznica Donjeg Miholjca
srednjovjekovni nalazi (Minichreiter 2009: 131). Radi se

o blagom uzvienju koje se postupno sputa prema jugu
i nekadanjem manjem vodotoku. S obzirom na koliinu
prikupljenih povrinskih nalaza iz svih razdoblja, pretpostavilo se kako se radi o vanome arheolokom nalazitu, pri
emu su antiki nalazi pripisani naselju koje se nalazilo uz
trasu rimske ceste koja je povezivala Poetovio s Mursom.
Nekoliko stotina metara prema jugu pronaeno je jo
jedno antiko nalazite Donji Miholjac Jeroliko gue
(Dizdar, Lonjak Dizdar 2009: 136) koje svjedoi o vanosti komunikacije koja je vodila Podravinom. U probnim
iskopavanjima, koja su obuhvatila samo rubove nalazita,
zabiljeeni su meutim samo prapovijesni nalazi, odnosno
keramiki ulomci lasinjske i badenske kulture. Probna iskopavanja nalazita AN 4 Donji Miholjac Mlaka otkrivenog
u terenskom pregledu (Minichreiter 2009: 131 132) pokazala su kako na tom dijelu trase zaobilaznice nema nikakvih arheolokih nalaza, odnosno trasa prolazi zapadno od
nalazita, zbog ega nisu potrebna zatitna istraivanja.
Nekoliko stotina metara sjevernije, u probnom iskopavanju
zabiljeene su zapune jama i rupa od stupova koje upuuju
na postojanje dosad nepoznatoga prapovijesnog naselja
AN 5 Donji Miholjac Janjevci (4+950 5+160), smjetenog na rubu izduene uske grede. S obzirom na prikupljene malobrojne keramike ulomke na povrini oranice,
radi se o naselju lasinjske kulture. Nekoliko stotina metara
prema sjeveru otprije je poznato nalazite Borik Janjevci,
na kojem su otkriveni ranosrednjovjekovni bjelobrdski grobovi (Boji 1984: 218 219, sl. 7, 8).
Iskop probnog rova (foto: M. Vojtek)
24
Zatitna istraivanja nalazita AN 3 Donji Miholjac Mlaka/

Trafostanica i AN 5 Donji Miholjac Janjevci, na kojima su
zabiljeeni prapovijesni nalazi, omoguit e prikupljanje
novih spoznaja o naseljenosti prostora Donjeg Miholjca koje
se nalazi na vanome komunikacijskom pravcu koji je vodio
nizinom rijeke Drave i koji je povezivao jugoistonoalpski prostor s Podunavljem. Jednako tako, istraivanja e omoguiti
prikupljanje podataka o infrastrukturi eneolitikih naselja na
dosad arheoloki slabo istraenom podruju Donjeg Miholjca.
Literatura
Boji 1984 Zvonko Boji, Pregled istraivanja i rasprostranjenosti ranosrednjovjekovnih arheolokih nalaza u
istonoj Slavoniji i Baranji, Izdanja HAD, 9, Zagreb, 1984:
211 222.
Dizdar, Lonjak Dizdar 2009 Marko Dizdar, Daria Lonjak
Dizdar, Terenski pregled dijela trase magistralnog plinovoda Donji Miholjac Slobodnica u Osjeko-baranjskoj
upaniji, AIA, V, Zagreb, 2009: 134 138.
Minichreiter 2009 Kornelija Minichreiter, Arheoloki lokaliteti na trasi june obilaznice grada Donjeg Miholjca i june
obilaznice Kutine, AIA, V, Zagreb, 2009: 130 133.
Marko Dizdar
Summary
In the test excavations during the construction of a section of the state highway D-34 (beltway around the city of
Donji Miholjac) in the length of 2.5 km, archaeological finds
unknown until now were registered and where rescue excavations will be undertaken. The beltway passes through the
plains southeast of the city with gentle elevations where,
during field surveys surface finds were gathered which indicated the existence of archaeological sites from Prehistory,
Antiquity and the Middle Ages.
On the basis of test pits excavations, the site surfaces were
defined which will be excavated and enable to collection of
data on human presence in the Donji Miholjac area located
on an important communication route that passed though the
flatlands of the Drava River. Test excavations confirmed the
existence of the site AN 3 Donji Miholjac Mlaka/Transformer
Station at which prehistoric finds were recorded (Lasinja and
Baden cultures). At the northern part of the route the site AN 5
Donji Miholjac Janjevci was discovered at which pit fills and
postholes were recorded that belong to the Lasinja Culture.
Izbor glinenih lula i kalup za izradu lula iz Sonde 2 (foto: L. Bednjanec)
nalazi unutar arheoloke zone akovo. Investitor je Grad

akovo, a istraivanje je proveo obrt GAEA iz Zagreba.
Struna voditeljica bila je Linda Bednjanec, dipl. arheo.,
a u istraivanjima su sudjelovali Ivana Radi, dipl. arheo.,
apsolventi arheologije Vjekoslav Ilii i Katarina Muar,
tehniar apsolvent strojarstva te 8 14 fizikih radnika.
Istraivanjima su obuhvaene dvije sonde: Sonda 2,
dimenzija 7x14 m, sjeverno od Bogoslovnog sjemenita
i Sonda 3, dimenzija 6x60 m, zapadno od Bogoslovnog
sjemenita. Ukupna istraena povrina iznosi 458 m2.
Posebnim uvjetima zatite nepokretnoga kulturnog dobra
Ministarstvo kulture propisalo je istraivanje sedam sondi
ukupne povrine 1418 m2. Istraivanje e se nastaviti kada
investitor za to osigura sredstva.
Pokazalo se da se radi o vieslojnom lokalitetu, a istraeni slojevi jasno ocrtavaju razliita povijesna razdoblja. Najstariji arheoloki objekti ukopani su u zdravicu
(108,90 109,16 m n.m.), a mogu se preliminarno datirati
u kasni srednji vijek, tj. u 14.? 15. st. Posebno se istiu
vei objekti, uglavnom otpadne jame: SJ 034, 035, 043,
053, 054 i 068 u Sondi 2 te SJ 159, 173, 174, 245 i 246
u Sondi 3. U tim je objektima naen veinom kasnosrednjovjekovni materijal, uz poneto ulomaka mlae (turske)
keramike prisutne uvijek pri vrhu zapune. Pojedini nalazi
moda upuuju na starije razdoblje, no za tonu e dataciju biti potrebna detaljna obrada i analiza materijala. U
Sondi 3 otkrivena su i dva bunara: SJ 161 i SJ 181 dubine
Redni broj: 12
Lokalitet: akovo Trg J. J. Strossmayera
Naselje: akovo
Grad/opina: akovo
Pravni status: Z-3371
Razdoblje: SV, NV
Od 4. do 17. prosinca 2009. i od 28. travnja do 30. lipnja
2010., tijekom 33 radna dana, radi planirane rekonstrukcije arheoloki je istraen Trg J. J. Strossmayera koji se
25
Sonda 2 nakon istraivanja (foto: V. Ilii)
109,47 m n.m.). Iznimno brojan materijal upuuje na injenicu da ivot u akovu nije zamro nakon okupacije, ve se
nastavio u jednakom intenzitetu, ali s promijenjenim sastavom
stanovnitva. Naime, u 17. st. akovo je nastanjeno uglavnom muslimanima, dok je katolikih obitelji vrlo malo, svega
40-ak domainstava (Papi, Valeni 1990). Turski stanovnici odravaju prilino visok ivotni standard. Naeni ulomci
majolike i kineskog porculana dokaz su trgovakih veza s
raznim dijelovima svijeta, a brojne slikane cakljene zdjele i
tanjuri upuuju na razvijenu lonarsku proizvodnju lokalnih i
turskih majstora. Turci su akovo svojevoljno napustili 1687.,
a prilikom povlaenja zapalili su grad (Papi, Valeni 1990).
Moda je upravo u tom trenutku stradao drveni objekt iji su
ostaci naeni u Sondi 3 (SJ 140, 141, 144, 146, 147, 152 i
153) na 109,48 109,30 m n.m. U objektu je naen skupni
nalaz metalnih predmeta, meu ostalim posebni nalazi: 3 sjekire?, vale i stremen na kojem je naen uzorak tkanine i ita.
Nakon odlaska Turaka ivot u gradu postupno se obnavlja
te se, meu ostalim, gradi prvo drveni, a zatim 1753. i zidani
franjevaki samostan s crkvom. Istraivanjem su otkriveni
temelji tog samostana koji je poruen 1910. zbog gradnje
novoga Bogoslovnog sjemenita. Samostan je bio graen
od pune opeke vezane bukom, a ustanovljeno je postojanje podrumskih prostorija na SZ dijelu samostana (Sonda
3). Ispod sredinjeg dijela zgrade, u Sondi 2, podrumske
177 cm, odnosno 203 cm od vrha zapune koji su, sudei

prema materijalu, upotrebljavani dulje vrijeme. U tom razdoblju polako zavrava snana graevinska aktivnost u
akovu koja je zapoela u 14. st. gradnjom biskupskog
dvora, tvrave i franjevakog samostana s crkvom. Godine
1306. akovo se prvi put spominje kao castrum, a gradnja
utvrde oko katedrale zavrena je 1380. (Damijanovi 2009;
Mauran 1995). Brojan arheoloki materijal iz tog razdoblja
upuuje na cvatui ivot biskupskog sredita oko kojeg se
s vremenom razvija trgovite i grad.
Sljedei slojevi, SJ 038 i SJ 039 u Sondi 2 (109,40 m n.m.) te
SJ 131, SJ 158, SJ 185 i donji dio SJ 130 u Sondi 3 (109,22 m
n.m.), koji se nalaze odmah iznad zdravice, upuuju na neto
mlai period, tj. na 15. st. i prvu pol. 16. st. Naeni materijal ini uglavnom kasnosrednjovjekovna keramika s malom
koncentracijom turske keramike. To je doba sve eih
provala Turaka u Hrvatsku i Slavoniju i postupnog odljeva
lokalnog stanovnitva te tako primjerice do 1494. akovo
naputaju gotovo svi kanonici (Damijanovi 2009; Mauran
1995). O tonom trenutku turskog osvajanja akova mnogo
se raspravljalo, a najee godine koje se spominju jesu
1526. (prema G. Szabi) i 1536. (prema I. Mauranu).
Najbogatiji arheoloki slojevi u objema su sondama upravo
oni iz turskog razdoblja, tj. iz 16. i 17. st.: SJ 029 u Sondi 2
(110,05 m n.m.) te SJ 130, SJ 145 i SJ 150 u Sondi 3 (109,69
26
prostorije nisu prisutne, ve je ustanovljen kanalizacijski

sustav graen od opeke u vidu zida s lunim nadvojem.
Zid slian tom, takoer s polukrunim nadvojem, otkriven
je prilikom arheolokih istraivanja franjevakog samostana
u osjekoj tvri, kada je ustanovljeno da vjerojatno pripada
starom sustavu kanalizacije (Horvat, Biondi 2005). S obzirom na poznato vrijeme izgradnje, vrijeme ruenja te postojanje arhitektonskih nacrta i fotografija, ti zidovi nemaju
posebnu arheoloku vrijednost, ali zaokruuju priu o prolosti akova od kasnoga srednjeg vijeka do poetka 20. st.
Iz 19. st. potjee zanimljiv podatak koji govori da je biskup
Strossmayer organizirao drabu za ruenje stare katedrale
uz jedan od uvjeta da se nastali graevni otpad upotrijebi za
nasipavanje cesta i prostora oko sjemenita (franjevakog
samostana) i okolnih objekata (Damijanovi 2009). Time bi
se mogao protumaiti sloj nabijene opeke SJ 021 u Sondi 2
(110,29 m n.m.) te sloj opeke i graevnog otpada SJ 106 u
Sondi 3 (109,80 m n.m.) koji su nalazom kovanica datirani
upravo u 19. st. Ti se slojevi nalaze na dubini od 30 do 80 cm,
i ve su dijelom uniteni raznim intervencijama tijekom 20. st.
(polaganje razliite infrastrukture). Slojevi iznad su pak u potpunosti poremeeni i nemaju nikakvu arheoloku vrijednost.
Kao to je ve napomenuto, arheoloki je materijal vrlo
brojan i moe se preliminarno datirati od 14.?/15. st. do
20. st. Najbrojniji su nalazi keramike koji se mogu podijeliti na kasnosrednjovjekovnu keramiku, tursku keramiku,
cakljenu keramiku nastalu pod turskim utjecajem, habansku fajansu, novovjekovnu keramiku, kineski porculan i
majoliku, a posebnu skupinu ine penjaci. Dosta su zastupljeni i metalni te stakleni nalazi. Od posebnih nalaza, osim
navedenoga skupnog nalaza metalnih predmeta, treba
izdvojiti brojne glinene lule, ulomke staklenih narukvica,

rijedak kalup za izradu lula, nekoliko srednjovjekovnih
kovanica meu kojima ugarski srebrni denar iz sredine 16.
st. i dubrovaki srebrni denar s prikazom sv. Vlaha iz 1619.1621., nekoliko cijelih aastih penjaka, nekoliko pojasnih
kopi, gumba i utega te kameni rvanj, a kao posebna zanimljivost istie se kotana klizaljka iz bunara SJ 161.
Nakon istraivanja zidovi starog samostana prekriveni su
geotekstilom, a sonde su zatrpane. Pokretni se arheoloki
materijal obrauje (struna obrada, konzervacija i restauracija nalaza, laboratorijske analize uzoraka...), nakon ega
e biti pohranjen u Muzeju akovtine u akovu.
Literatura
Damijanovi 2009 Dragan Damijanovi, akovaka katedrala, Zagreb, 2009.
Horvat, Biondi 2005 Ida Horvat, Radmila Biondi,
Keramika i staklo 17. i 18. st. iz starog franjevakog samostana, Osijek, 2007.
Mauran 1995 Ive Mauran, akovo i Bosansko-akovaka
biskupija od 1239. do 1536. godine, Diacovensia: teoloki
prilozi, br. 3, vol. 1, akovo, 1995.
Papi, Valeni 1990 Tone Papi, Boica Valeni, upna
crkva Svih Svetih u akovu, Mala biblioteka Godinjaka
ZSKH, prilog uz br. 14/1988 15/1989., Zagreb, 1990.
Linda Bednjanec
Summary
In December 2009 and from April to June 2010, rescue
archaeological excavations were carried out on J.J.
Strossmayer Square in akovo. Two probes were excavated (north and west of the theological school) covering
an area of 458 square metres. The excavations uncovered
the foundations of an old monastery from 1753 and older
cultural layers from the post-Turkish (end of 17th and 18th
centuries), Turkish (16th/17th c.) and Late Medieval periods
(14th, 15th/16th c.) whereby the greatest concentration of finds
was in the layers from the Turkish and post-Turkish periods.
The remains of a burned wooden object with an assemblage
of metal objects (axes? curb bits, stirrups, smaller parts of
riding gear, metal reinforcements...), and most probably
destroyed during the retreat of the Turks from akovo, can
probably be dated to the end of the 17th century.
The archaeological material is quite abundant and indicates intensive activities in akovo from the Late Middle
Ages onward. The material can preliminarily be dated to the
14th/15th -20th centuries. Pottery and ceramics are the most
numerous among the materials (late Middle Ages, Turkish,
glazed ceramics created under Turksih influence, Chinese
porcelain, majolica, Haban faience, post-medieval earthenware). There were numerous stove tiles. Glass material and
various metal items were also frequent (knives, footwear
reinforcements, studs, spikes, nails...). Among the special
finds the following should be emphasized: clay pipes, mould
for making pipes, sherds of glass bracelets, bone slides
and a number of medieval coins among which a Hungarian
silver denar from the mid-16th century and a Dubrovnik silver
denar with the image of St. Vlahus from 1619-1621.
aasti penjak iz bunara SJ 181 u Sondi 3 (foto: V. Ilii)
27
Redni broj: 13
Lokalitet: Grabrovac Ciglana
Naselje: Kuevac
Grad/opina: akovo
Razdoblje: P, A
objekata iz kasne antike (kraj 3. i prva polovina 4. st.).

Takoer je uz juni rub iskopa pronaeno i istraeno nekoliko objekata badenske kulture te 12 kasnobronanodobnih
grobova koji se mogu pripisati grupi Barice Greani.
U zatitnim arheolokim istraivanjima 2010. zabiljeene
su 42 stratigrafske jedinice kojima su oznaeni slojevi,
zapune i ukopi. Ovdje je obraeno i 6 grobova iz kasnoga
bronanog doba. Pronaeno je 100 vreica nalaza, uglavnom keramike, kamena i kunoga lijepa. Zabiljeeno je i
20 posebnih nalaza (litike izraevine, keramike posude
kao prilozi iz grobova). Tijekom istraivanja prikupljeno je
26 uzoraka kostiju, ugljena i zemlje iz grobova te je nacrtano 25 crtea tlocrta i presjeka ukopa jama i grobova po
fazama istraivanja. Svi objekti pronaeni tijekom istraivanja fotografirani su i snimljeni totalnom stanicom.
Arheoloko istraivanje 2010. nastavljeno je uz rub iskopa
iz 2009., tako da se irilo u pojasu od 20 m prema zapadu
i prema jugu. Prema jugu se teren sputa izrazito strmo,
tako da postoji visinska razlika od nekoliko metara. Uza
zapadni rub iskopa ciglane i dalje se pronalaze ostaci
naselja sopotske kulture, koja se vjerojatno rasprostirala
du cijele zaravni te nekoliko objekata iz kasne antike
(kraj 3. i prva polovina 4. st.). Uz juni rub iskopa i dalje
se pojavljuju objekti badenske kulture te kasnobronanodobni grobovi koji se mogu pripisati grupi Barice Greani.
I badensko naselje i kasnobronanodobna nekropola ire
se dalje na jug.
Ostaci naselja sopotske kulture pronaeni su uza zapadni
rub iskopa na povrini od oko 3000 m. Radi se o jamama
razliitih namjena od kojih se izdvaja nekoliko veih objekata SJ 137, SJ 139, SJ 145, SJ 147. Svi ti objekti nalaze se
na junoj padini grede i mogu se okarakterizirati kao stambeni ili radioniki. Materijal u objektima moe se datirati u
razdoblje prijelaza stupnja IB u stupanj II sopotske kulture
prema Dimitrijeviu, a zastupljen je s bikoninim posudama
i kupama na upljoj nozi, dok je ukras izveden duborezom i
urezanim ubodno-trakastim motivima. Slinosti s tim materijalom vidljive su i na oblinjim lokalitetima akovaki Selci
Kaznica Rutak te Novi Perkovci Kravine. Ostaci naselja badenske kulture pronaeni su uz juni rub iskopa na
Od 7. lipnja do 9. srpnja 2010. Arheoloki muzej u Osijeku,

pod vodstvom dipl. arheologa i kustosa Tomislava Hraka
zatitno je arheoloki istraio eksploatacijsko polje ciglarske
gline Grabrovac Ciglana, koja se nalazi na registriranome
prapovijesnom lokalitetu Grabrovac. U istraivanjima su uz
voditelja sudjelovali diplomirani arheolozi i studenti arheologije s Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta u
Zagrebu: Petar Sekuli, Ivana Murati i Jelena Boras te tehniari i dokumentaristi iz akova i Osijeka. Radnike i strojeve
osigurala je tvrtka Tondach Hrvatska d.d., a teren je iskopavalo 20 radnika. Ukupna istraena povrina iznosi 10.000 m.
Arheoloki lokalitet Grabrovac kod akova smjeten je
na lesnoj zaravni uz jezero Joavu, oko 3 km sjeverno od
akova, na poloaju dananje ciglane blizu sela Kuevca
te na spoju nove zaobilaznice sa starom cestom prema
Osijeku. Na nekoliko kilometara zaravni oko jezera pronalaeni su raspreni objekti razliitih prapovijesnih kultura (Markovi 2002). Prva zatitna iskopavanja Muzeja
akovtine poela su 1980., kada je uoeno da iskop
ciglane unitava arheoloki lokalitet. Iskopavanja su trajala
nekoliko godina, a rezultati su upuivali na kasni neolitik,
eneolitik i bronano doba (Pavlovi, Boji 1981; Pavlovi
1984). Godine 1997. trajalo je zatitno iskopavanje na dijelu
akovake zaobilaznice, kada su takoer pronaeni objekti
od ranoneolitike starevake kulture do poetka srednjega
bronanog doba (Markovi 2002; Martinec 2002).
Godine 2009. obavljeno je prvo zatitno arheoloko iskopavanje na lokaciji eksploatacijskoga polja ciglarske gline
Grabrovac Ciglana. To istraivanje otkrilo je, uza zapadni
rub iskopa ciglane, ostatke naselja sopotske kulture koje
se vjerojatno rasprostiralo du cijele zaravni te nekoliko
Pogled na teren (foto: V. Mesari)
28
Literatura
ataj 2009 L. ataj, Badenska kultura, u: Josipovac
Punitovaki Veliko polje I, eneolitiko, bronanodobno i
srednjovjekovno naselje, zatitna arheoloka istraivanja
na trasi autoceste A5, Zagreb, 2009: 103 129.
Hrak, Boji 2008 T. Hrak, Z. Boji, Lokalitet
trosmajerovac Pustara, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008.
Hrak, Pavlovi 2007 T. Hrak, I. Pavlovi, Lokalitet
Kaznica Rutak, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 16, 17.
Markovi 2002 Z. Markovi, Grabrovac kod akova i
poetak bronanog doba u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi IAZ,
19, Zagreb, 2002: 31 46.
Markovi, Boti 2007 Z. Markovi, K. Boti, Novi Perkovci
Kravina, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 18, 19.
Martinec 2002 M. Martinec, Bronanodobna naseobinska
jama s lokaliteta Grabrovac, OA, 26, Zagreb, 2002: 275
312.
Pavlovi 1984 I. Pavlovi, Rezultati arheolokih iskopavanja na lokalitetu Grabrovac u god. 1980., Izdanja HAD, 9,
Zagreb, 1984: 53 61.
Pavlovi, Boji 1981 I. Pavlovi, Z. Boji, Ciglana
Grabrovac, akovo-prethistorijsko naselje, Arheoloki
pregled, 22, Beograd, 1981: 27, 28.
Grob kulturne grupe Barice Greani (foto: V. Mesari)
povrini od oko 400 m. Rije je uglavnom o objektima krunoga tlocrta, promjera oko 1,20 1,80 m te relativne dubine
oko 0,60 m 0,80 m, koji su sluili kao radne ili otpadne
jame. U istraivanju je pronaen i vei nepravilni objekt koji
bi mogao imati i stambenu namjenu. Materijal pronaen u
jamama moe se pripisati ranoj badenskoj kulturi, i to njezinoj fazi Boleraz, a zastupljen je s bikoninim zdjelama,
zdjelama S-profilacije, raznim tipovima lonaca i vrevima,
iji je trbuh ukraen kaneliranjem. Veina je keramikih ulomaka badenske kulture bila neukraena, dok se na jednome
manjem dijelu javljaju ukrasi tipini za ovaj stupanj badenske
kulture, kao to su jednoredne ili dvoredne plastine trake
smjetene uz rub posude, zatim kaneliranje na trbunome
dijelu kod vreva i zdjela te lijebljenje, ubadanje i urezivanje.
Nedavna zatitna arheoloka istraivanja na trasi autoceste
Osijek akovo otkrila su nekoliko naselja badenske kulture, od kojih se ona na lokalitetu trosmajerovac Pustara
(Hrak, Boji 2008) i Josipovac Punitovaki Veliko polje I
(ataj et al. 2009) mogu pripisati istom horizontu badenske
kulture. Posebno je zanimljivo badensko naselje na lokalitetu trosmajerovac Pustara koje je udaljeno oko 1 km
zrane linije. Moe se oekivati da e se badensko naselje
dalje iriti prema jugu. Kasnobronanodobno paljevinsko
groblje kulturne grupe Barice Greani nastavilo se rasprostirati uz juni rub iskopa na povrini od oko 800 m. Ukupno
je pronaeno 6 paljevinskih grobova. are su bile poloene
u rake promjera od 60 do 80 cm. Neki su grobovi ve bili djelomino uniteni zbog toga to su ukopani plitko, djelomice i
u humus. Groblje iste kulturne grupe pronaeno je i na oblinjem lokalitetu trosmajerovac Pustara (Hrak, Boji
2008). Prema sadanjem stanju istraivanja na ovome lokalitetu moe se pretpostaviti da su postojale odreene pravilnosti prilikom pokapanja, jer se grobovi nalaze u grupama
od 4 do 6, a meu tim grupama nalazi se prazan prostor u
radijusu od 50 do 100 m. Ostaci kasnoantikoga naselja ili
selita pronaeni su uza zapadni rub iskopa na povrini od
oko 1000 m. U istraivanjima 2010. pronaena su tek dva
objekta koji se mogu pripisati tom razdoblju. Prema materijalu pronaenom u tim objektima, naselje se moe datirati u
kraj 3. i prvu polovinu 4. st.
Tomislav Hrak
Summary
In the course of 2010 the Archaeological Museum in
Osijek carried out rescue archaeological excavations
at the site of the brick clay exploitation field Grabovac
Brickworks. The site is located on an elevated loess
plateau along the Joava Lake, about 3 km north of
akovo at the site of the present day brickworks near the
village of Kuevac. Along the west edge of the excavations the remains of the prehistoric Sopot culture settlement were discovered and it is assumed that it extended
along the entire plateau, as well as a number of objects
from Late Antiquity (end of the 3rd and first half of the
4th centuries). Along the south edge of the excavations
a number of objects from the Baden Culture were found
and researched and 6 Late Bronze Age graves that can
be attributed to the Barice Greani Group. Both the
Baden settlement and the Late Bronze Age necropolis
extend further to the south.
Redni broj: 14
Lokalitet: Gradac Naiki Sobice (AN 23 )
Naselje: Gradac Naiki
Grad/opina: Grad Naice
Razdoblje: P
Tijekom veljae 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet Gradac Naiki Sobice, smjeten na trasi gradnje plinovoda Slobodnica Donji Miholjac. Voditelj arheolokog
istraivanja bio je Kristian Paskojevi, dipl. arheolog.
29
bronanodobnom keramikom produkcijom, iako je pronaen malen broj tako dekoriranih fragmenata. Izostala je
vea koliina nalaza, kao i strukture koje bi upuivale na
naseobinski karakter tog poloaja. Ipak, postojei nalazi
i idealan strateki poloaj na povienom poloaju povrh
komunikacije koja je sigurno i prije bila u uporabi (u starije je vrijeme komunikacija gotovo sigurno pratila rijeku i
pruala se udolinom izmeu obronaka Krndije) upuuju na
funkcionalan karakter istraivanog poloaja: moda se radi
o toki s koje se kontrolirao promet, dok je naselje moglo
biti smjeteno istono na uzvisini.
Kristian Paskojevi
Summary
During February 2012 rescue archaeological excavations
were carried out at the site of Gradac Naiki Sobice (AN
23), located on the route of the construction of the pipeline Slobodnica Donji Miholjac. The site occupies significant positions east and north-east of the village of Gradac
Naiki. Today, the area is mostly under forests and fields
and orchards. Some pottery vessel fragments, house daub
and a piece of lithics were found. The quantity of the discovered finds was not great nor was there a structure that
would indicate a settlement-like character of this location.
Nevertheless, the existing finds as well as the ideal strategic position at an elevation above the valley between the
slopes of Krndija indicate the functional character of the
excavated location. Possibly, it is a location from which
communications could be controlled, while the settlement
could have been located in the immediate vicinity.
Smjetaj lokaliteta (foto: K. Paskojevi)
Lokalitet zauzima istaknute poloaje istono i sjeveroistono od sela Gradca Naikog. Danas se ovdje veim
dijelom nalaze ume, a na dijelu terena oranice i vonjaci.
Prostire se unutar k.. br. 395, 396, 397, 398, 399, 400,
401, 1499, 1500, 1501, 1502, 1503/1, 1503/2, 1504, 1505,
1506, 1507, 1508, 1509, 1510, 1511, 1512, 1513, 1514,
1515/1, 1515/2, 1516, 1517, 1518, 1519, 1520, 1521, 1522,
1523, 1524, 1527, 1528, 1529, 1530, 1531, 1532, 1533,
1534, 1535, 1536, 1537, 1538, 1543, 1544, 1545, 1546,
1547, 1551, 1552, 1553, 1554, 1557, 1558, 1561, 1562,
dio 1677, sve k.o. Zoljan. Terenskim pregledom naeni su
fragmenti keramike, ljep i litika. Materijal je okvirno datiran
u prapovijest i srednji vijek.
Istraivanjem je pronaena manja koliina ulomaka keramikih posuda, kunog lijepa i jedan komad litike, sve iz
povrinskog sloja. Nisu registrirane arheoloke strukture.
Svi nalazi koncentrirani su na jeziastom platou koji se
nalazi istono od ceste Slavonski Brod Naice, na sjevernom kraju naselja Gradca Naikog. Malobrojna je
keramika grube izrade, tamno naranaste do tamno sive
boje, raena od loe proiene gline i veoma fragmentirana. Od ukrasa se javlja plastina traka ukraena utiskivanjem prsta te horizontalne istake na ramenu posude.
Plastina traka s otiskom prsta ukras je koji se javlja od
prapovijesti do srednjeg i novog vijeka. Gruba neukraena keramika takoer nije pogodna za datiranje, tek se
horizontalne istake na ramenu posude mogu povezati s
Redni broj: 15
Lokalitet: Lipine Lipina 1 (AN 36)
Naselje: Lipine
Grad/opina: urenovac
Razdoblje: P
Tijekom travnja i svibnja 2010. arheoloki je istraivan lokalitet Lipine Lipina 1 (AN 36), smjeten na trasi gradnje plinovoda Slobodnica Donji Miholjac. Lokalitet se nalazi 14
km sjeveroistono od Naica, stotinjak metara zapadno od
naselja Lipine. Rije je o blagome ovalnom uzvienju u ravnici, presjeenom cestom za Lipine, zapadno od farme koja
se nalazi na zapadnom ulazu u naselje Lipine. Sadanja je
namjena prostora gospodarska, odnosno ondje se danas
nalaze oranice. Zatitno arheoloko istraivanje na lokalitetu (k.. 58, 81, 999/1, dio 1035, 1048, dio 1154, 1389, sve
k.o. Klokoevci) vodio je Domagoj Maurin, dipl. arheolog.
Ispod sloja humusa prati se sloj zdravice, tvrdo nabijene
ute ilovae, koja na pojedinim mjestima sadri veu koncentraciju metalnih oksida. Registrirana su 4 sloja i 48 jama
razliite namjene te jedna struktura od lijepa. Veina ukopa
grupirana je na relativno malom prostoru, na svega 40-ak
metara duine, na kojem su istraene i dokumentirane
Ulomci keramike (foto: N. Lete)
30
SJ 34 i 71, dio stambenog objekta s ognjitem (foto: D. Maurin)
Ukopi jama (foto: D. Maurin)
devedeset i etiri stratigrafske jedinice, od toga dva vea

ukopa, vjerojatno stambena ili radna objekta. Od pokretnih
nalaza prevladava gruba keramika, a pronaena su i etiri
dobro sauvana utega od peene gline s perforacijom pri
vrhu. Od nepokretnih nalaza zanimljiva je vea struktura
graena od kunog lijepa, koja zalazi pod istoni profil
iskopnog polja. Povrinom je najvei i najbogatiji nalazima
ukop SJ 33/34, ukop je nepravilnog, izduenog oblika,
orijentiran u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Duina istraenog dijela iznosila je 5 m, a irina 2,50 m. Dno ukopa
bilo je neravno, a dubina mu je varirala od 0,40 do 0,90 m.
Zapunjen je tamno sivom do crnom zemljom koja je sadravala veu koliinu crvenkasto-smee grube keramike i
finije crne keramike tanjih stijenki. Takoer je pronaeno i
nekoliko komadia ivotinjskih kostiju, polovica bikonine
posude s obodom izvijenim prema van, kao i etiri piramidalna utega od peene gline s perforacijom pri vrhu. Ukop
sadri strukturu od lijepa (SJ 71) pravokutnog oblika koja
ini uruenje dijela objekta s tragovima gorenja, a koja kao
i itav ukop zalazi pod istoni profil te ih nije bilo mogue
u potpunosti istraiti. Strukturu graenu od lijepa ine dva
zida, debljine 0,40 0,50 m, koji se sijeku pod pravim
kutem. Zid od lijepa sauvan je do visine od 0,30 do 0,40
m. Pri dnu samog objekta, odnosno njegova uruenja, vidljivi su tragovi jaega gorenja tragovi gorevine i zapeene
izrazito crne zemlje. S velikim objektom najvjerojatnije
korespondira i niz manjih ukopa (SJ 03/04, 07/08, 09/10,
11/12, 15/16, 17/18, 98/99 i 100/101) smjetenih s njegove
sjeverne strane, koji su ritmiki rasporeeni uz istoni profil
iskopnog polja nalazita. Takoer, moda se s njima moe
povezati i niz manjih ukopa (SJ 21/22, 27/28, 51/52, 53/54
i 55/56) koji su luno rasporeeni uza zapadni profil iskopnog polja, a smjeteni su oko 4 m sjeverozapadno od velikog objekta. Svi su ti ukopi najvjerojatnije jame iskopane za
postavljanje drvenih stupova koji su sastavni dio istraenog
objekta i s njim tvore koherentnu cjelinu.
Arheolokim istraivanjem utvreno je postojanje kasnobronanodobnog naselja, odnosno potvreni su rezultati
dobiveni rekognosciranjem. Arheoloki materijal pronaen
prilikom istraivanja pripada kasnom bronanom dobu,
mlaoj fazi kulture polja sa arama. S obzirom na poloaj i
raspored istraenih i dokumentiranih ukopa, sa sigurnou
se moe tvrditi da se ondje radi o ravniarskom naselju,
koje je dijelom uniteno gradnjom asfaltirane ceste za selo

Lipine i dubokih jaraka za odvodnju uz nju.
Literatura
Vrdoljak 1995 S. Vrdoljak, Tipoloka obrada kasnobronanodobne keramike iz naselja Kalnik Igrie (SZ Hrvatska),
OA, 18, Zagreb 1995: 7 81.
Domagoj Maurin
Summary
In the course of 2010, archaeological excavations were
carried out at the site of Lipine-Lipina 1 (AN 36) located
on the construction route of the pipeline Slobodnica Donji
Miholjac. The field survey discovered pottery and house
daub sherds from the Late Bronze Age.
Archaeological excavations confirmed the existence of a
Late Bronze Age settlement belonging to the early phase of
Urnfield Culture. Given the position and distribution of documented cuts it can be claimed with certainty that it was a lowland settlement that was partly destroyed by the construction
of an asphalt road leading to the village of Lipine and of deep
drainage ditches alongside it. Of the excavated pit objects,
SJ334 with the caved-in daub structure SJ, and SJ 88/89
at the southern rim of the settlement should be singled out.
Redni broj: 16
Lokalitet: Mala Londica (AN 22)
Naselje: Mala Londica
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P
Tijekom veljae i oujka 2010. zatitno je arheoloki istraen poloaj Mala Londica (AN 22), u sklopu istraivanja na
trasi magistralnog plinovoda Slobodnica Donji Miholjac.
Voditelji su bili Blana Maljkovi i Lujana Paraman, diplomirane arheologinje.
31
Redni broj: 17
Lokalitet: Malinovac Blata 1 (AN 39)
Naselje: Malinovac
Grad/opina: Magadenovac
Razdoblje: P
Tijekom oujka i travnja 2010. istraen je lokalitet Malinovac
Blata 1 (AN 39), smjeten na trasi gradnje plinovoda
Slobodnica Donji Miholjac. Voditelj istraivanja bio je
Domagoj Maurin, dipl. arheolog.
Lokalitet se nalazi 17 km sjeveroistono od Naica, odnosno 2 km jugozapadno od sela Malinovca, na podruju
opine Magadenovac. Rije je o blagom uzvienju sjeverno od rijeke Vuice, a zapadno od ceste Donji Miholjac
Naice. Sadanja je namjena prostora gospodarska,
odnosno ondje se danas nalaze oranice. Lokalitet obuhvaa k.. 935, 966, 967, 968, 1029, dio 1075, 1080, 1219,
1220, dio 1224, sve k.o. Kuanci. Povrinskim pregledom
terena pronaeni su ulomci keramike i mikrolita iz neolitika/
eneolitika te bronanog doba.
Istraena je povrina od 5500 m. Od trinaest registriranih
ukopa samo je ukop SJ 27/28 sadravao ulomke keramike,
dok je najzanimljiviji nalaz grob (SJ 11/12) u kojem se nalazila keramika urna okrenuta dnom prema gore, s ulomcima manjih keramikih posuda i glavom bronane igle u
funkciji grobnih priloga. Takoer, na lokalitetu je evidentirano i est slojeva, duine nekoliko desetaka metara, koji
nisu sadravali arheoloki materijal.
Grobna jama (SJ 11/12), u horizontalnoj projekciji krune
povrine, bila je ispunjena crnom goretinom, pomijeanom
s pepelom i pougljenim komadiima drva te komadiima
spaljenih ljudskih kostiju pri vrhu jame. Povrina je jame
0,73x0,71 m, a dubina od 0,32 do 0,57 m. U jami je naena
keramika urna poloena dnom prema gore (SJ 13/14),
zaobljenog tijela s blago izvijenim obodom i dvjema plastinim horizontalnim rukama na donjem dijelu trbuha posude.
Stijenke urne dosta su tanke, s vanjske strane neto grublje, a s unutranje finije obrade povrine. Nainjena je
od neproiene gline, pomijeane s kvarcnim pijeskom,
nejednako peene. Urna je tamno siva, djelomino smea,
te tamno siva u prijelomu. Ciglasto-oker mrlje na obodu i
trbuhu posude upuuju na to da je urna bila postavljena
neposredno uz samu vatru na spalitu pri obredu spaljivanja. Zapuna urne (SJ 14) sastojala se od crne izgorene
zemlje i uto-smee zemlje koja je zauzimala najvei dio
zapune. Desetak centimetara od dna urne nalazio se sloj
pepela i ostataka spaljenih ljudskih kostiju. Sloj je debeo
2 5 cm. U grobnoj jami, iznad urne, nalazili su se ulomci
dviju manjih keramikih posuda i jedna glava bronane igle
u funkciji grobnih priloga.
Radi se o manjoj bikoninoj zdjeli s naglaenim prijelazom
trbuha u vrat, blago izvuenim ravnim obodom i jednom
trakastom ukom. S vanjske i unutranje strane posuda
je ciglasto-oker, u prijelomu tamno siva. Neto je grublje
obraena s vanjske te finije glaana s unutranje strane.
Bridovi ulomaka dosta su istroeni i zaobljeni, to upuuje na to da je posuda bila ritualno razbijena na komade
uz spalite, zatim na hrpu baena u vatru, pa su ulomci
Ulomci keramikih posuda iz SJ 03/04 (foto: N. Lete)
Rije je o vrhu i jugoistonoj padini istaknutog brijega

koji se nalazi istono od eljeznike pruge. Sadanja je
namjena prostora viestruka i ondje se nalaze oranice
i vonjaci. Povrinskim pregledom terena pronaene
su litike izraevine, okvirno datirane u neolitik i eneolitik. Istraivalo se u duini od 320 m i unutar propisane
irine od minimalno 5 m. Humusni sloj debljine od 20
do 25 cm skidao se itavom povrinom iskopnog polja.
Zbog nepristupanog terena, na krajnjem jugoistonom
dijelu lokaliteta otvorena je probna sonda dimenzija 5x6
m. Registrirane su i istraene samo dvije manje jame na
sredinjem dijelu lokaliteta, dok na junim i sjevernim
padinama nisu evidentirane arheoloke pojave. SJ 03/04,
jama zapunjena sivom zemljom, ukop je ovalnog oblika,
relativno plitak i blago zakoenih stijenki. SJ 05/06, jama
zapunjena sivom zemljom s primjesama gara i ljepa. Ukop
je nepravilnog oblika, blago zakoenih stijenki i stepenastog dna. Na osnovi veliine jama i prikupljenoga arheolokog materijala, vjerojatno je rije o otpadnim jamama.
Sakupljena je manja koliina keramikih ulomaka okvirno
datirana u prapovijest. Keramika je uglavnom grube fakture, a boja joj varira od oker do tamno smee nijanse.
Samo je nekoliko ulomaka bilo ukraeno kanelurama i
urezivanjem.
Literatura
Wiewegh et al. 2008 Z. Wiewegh, D. Fofi, M. Sinobad,
M. Dizdar, H. Potrebica, J. Lozuk, Konzervatorska studija
za Magistralni plinovod Slobodnica Donji Miholjac DN
1000/75, Zagreb 2008: 11.
Blana Maljkovi
Summary
During February and March 2010 rescue archaeological excavations were carried out at the location of Mala
Londica (AN 22) as part of the excavations undertaken
along the route of the main pipeline Slobodnica Donji
Miholjac. Two smaller pits with prehistoric pottery finds
have been recorded and excavated.
32
Kasnobronanodobni ukop, grupa Barice Greani (foto: D. Maurin)
radilo o nakitu ili dijelovima odjee, moe se zakljuiti da

su pokojnici na lomai spaljivani u svojoj nonji. Nakon
polaganja are na paljevinske posmrtne ostatke, u veini
su se sluajeva grobne jame zatrpavale crnom goretinom
(gorena zemlja, pepeo, pougljeni komadii drva), koja je
bila donesena s pogrebne lomae. U starijoj su fazi nad
grobnim mjestima od nasute zemlje formirani niski tumuli,
a u mlaoj se fazi taj obiaj postupno naputao, oblikujui nekropole ravnih grobova. Na lokalitetu Malinovac
Blata 1 ne moe se sa sigurnou utvrditi je li grobnu
jamu prekrivao zemljani tumul ili se radi o ravnom grobu,
zbog toga to je danas to podruje u funkciji poljoprivrednog zemljita, odnosno sigurno je mnogo puta preorano,
a samim time i devastirano.
U junom dijelu iskopnog polja istraen je ukop nepravilnoga ovalnog oblika, ljevkastih stijenki i ravnog dna, dimenzija 1,54x0,82 m, dubine 0,40 m. Zapunjen je tamnije sivom
zemljom u kojoj je pronaeno nekoliko desetaka ulomaka
grube keramike i manja koliina kunog lijepa. Uglavnom
je rije o ulomcima grube naseobinske keramike debljih
stijenki tamno naranaste, smee i tamno sive boje, u prijelomu smee do tamno sive. Faktura keramike izrazito
je loe kvalitete (sadri dosta primjesa pijeska i komadia
drobljenog vapnenca). Zbog nedostatka reprezentativnih
uzoraka keramikih ulomaka i ukrasa, koji bi nedvojbeno
bili pokazatelji pripadnosti nekoj kulturi, keramiku je teko
ue datirati. S obzirom na fakturu, boju i nain peenja,
nalazi se okvirno mogu datirati u prapovijest.
Iako nalazi nisu bili brojni, istraivanja na nalazitu
Malinovac Blata 1 dala su arheoloki vrlo zanimljive rezultate. Dakako, najzanimljiviji je nalaz paljevinskoga groba
koji pripada poetku kasnoga bronanog doba. Iako je
pronaen samo jedan grob, to je uvjetovano ogranienou istraivanog prostora, nalaz upuuje na to da se ondje
nalazi nekropola kulturne grupe Barice Greani, i to najvjerojatnije njezin rubni dio, jer teko da je rije o izoliranom
grobu. Osim paljevinskog groba, na postojanje nekropole
upuuje i bronanodobno naselje definirano u neposrednoj
blizini lokaliteta. Radi se o poloaju Blata 2 (AN 40 na trasi
magistralnog plinovoda) koji od istraivanog lokaliteta dijeli
Glava bronane igle i mikrolit, KP, grupa Barice Greani (foto:

N. Lete)
nejednako gorjeli. Nisu sauvani svi dijelovi posude, tako

da ju je nemogue u potpunosti rekonstruirati. Druga
posuda ima ravno dno i ravan obod koji se blago izvija
prema van. Nainjena je od neproiene gline, debelih
stijenki i grublje fakture. S vanjske i unutranje strane, kao
i u prijelomu, posuda je tamno siva. Takoer, s vanjske
strane povrina je djelomino ciglasto-oker, to upuuje na
to da je urna bila postavljena neposredno uz samu vatru
na spalitu pri obredu spaljivanja. Glava bronane igle
pronaena je pri vrhu grobne jame u sloju crne goretine
pomijeane s pepelom (SJ 11), zajedno s ulomcima keramikih posuda. Pripada tipu ukrasnih igala okrugle glave
koja je spljotena pri vrhu. Ukraena je gustim horizontalno
postavljenim kanelurama, a po sredini ima plastino zadebljanje. U grobnoj jami pokraj grobnih priloga pronaen je
i jedan mikrolit.
S obzirom na nain ukapanja pokojnika i tip keramikih posuda, grob s lokaliteta Malinovac Blata 1 moe
se pripisati kulturnoj grupi Barice Greani, iz poetka
kasnoga bronanog doba (Br D Ha A1). U okviru kulture polja sa arama, koju karakterizira spaljivanje pokojnika i pokapanje njihovih posmrtnih ostataka u arama,
izdvojena je posebna kulturna grupa Barice Greani,
karakteristina po svome specifinom ritusu ukopavanja.
Specifinost je grupe nain pokapanja spaljenih ostataka, pri emu su se ostaci spaljenih ljudskih kostiju stavljali na dno plitke jame ili na tlo, nakon ega bi se poklopili
keramikom posudom u funkciji urne s dnom okrenutim
prema gore, a zatim bi se iznad urne stavljale razbijene
(rijetko cijele) keramike posude ili metalni predmeti kao
grobni prilozi. Takoer, pepeo i ostaci spaljenih ljudskih
kostiju mogu se nai i unutar same urne, kao to je to bio
sluaj na lokalitetu Malinovac Blata 1. Bronani predmeti naeni u grobovima grupe Barice Greani pokazuju tragove gorenja. S obzirom na to da se uglavnom
33
Redni broj: 18
Lokalitet: Malinovac Blata 2 (AN 40)
Naselje: Malinovac
Grad/opina: Magadenovac
Razdoblje: P
samo kanal za oborinske vode. Ako je ondje doista rije o

nekropoli, to bi trebala potvrditi daljnja istraivanja, bila bi
to ujedno i najsjevernija do sada otkrivena nekropola koja
pripada grupi Barice Greani u Slavoniji. Takoer, poloaj
je istovjetan svim do sada poznatim nekropolama grupe
Barice Greani u istonoj Hrvatskoj, jer su one u pravilu
oblikovane na najniim terasama uz obale vodenih tokova i
na rubnim podrujima movarnih ili plavnih zemljita.
Od 25. oujka do 16. travnja 2010. zatitno je arheoloki

istraen lokalitet Malinovac Blata 2, smjeten na trasi
gradnje plinovoda Slobodnica Donji Miholjac. Voditeljica
istraivanja bila je Helena Nodilo, a zamjenica Mirjana
Baki Stojsavljevi, obje diplomirane arheologinje.
Literatura
Balen-Letuni 1985 D. Balen-Letuni, Ostava kasnog
bronanog doba iz Malike, VAMZ, 3. s., 18, Zagreb, 1985:
35 44.
Minichreiter 1983 K. Minichreiter, Pregled istraivanja
nekropola grupe Greani u Slavoniji, Anali zavoda za
znanstveni rad u Osijeku, 2 (1982.-1983.), Osijek, 1983:
7 122.
Minichreiter 1984 K. Minichreiter, Bronanodobne nekropole s paljevinskim grobovima grupe Greani u Slavoniji,
Izdanja HAD, 9, Zagreb, 1984: 91 106.
Minichreiter, Soka-timac 1998 K. Minichreiter, D.
Soka-timac, Bronanodobni nalazi nekropole grupe
Greani-Barice u Vlatkovcu istono od Poege, Obavijesti
HAD, XXX/1, Zagreb, 1998: 34 37.
Lokalitet je obuhvaao prostor juno od Stare Vuice, a

zapadno od ceste Kuanci Kadii te sjeverno od nekadanjega manjeg vodotoka (k.. 937, 938, dio 1073, 1213,
sve k.o. Kuanci). Lokalitet se protezao u duljini od 320
m, a istraena je povrina od 1500 m. Registrirane su 74
stratigrafske jedinice. Radi se o leitima stupova, zatim o
otpadnim jamama i moguim jamskim stambenim objektima, o jamama neodreene funkcije u kojima je pronaena veoma mala koliina materijala ili u kojima ga uope
nema, o nakupinama lijepa koje su vjerojatno bile u funkciji
strukture zida ili pei/ognjita. Izdvojeno je i 12 posebnih
nalaza.
Domagoj Maurin
Na sjevernom kraju lokaliteta, juno od kanala, odnosno od poljskog puta koji vodi kroz oranice, na relativnoj
dubini od 30-ak cm, definirane su dvije ispune/ukopa, koje
su se meusobno dodirivale. Sjevernija se promjena (SJ
07/08/26) bolje ocrtavala na povrini, a najjasnije je bio vidljiv vijenac od lijepa irine 20 25 cm, unutar kojeg se nalazila ispuna od sive pepeljaste zemlje, u kojoj se nalazilo i
gara. Vijenac od lijepa prati rub ukopa. Juno od te tvorevine nalazi se SJ 23/24/72, ukop krunog tlocrta s ispunom
od tamno sive pjeskovite zemlje, s veom koncentracijom
lijepa na povrini. Manji je od SJ 07/08/26. SJ 08 je ukop
krunog tlocrta unutar kojeg su definirane struktura SJ 26
nainjena od veih komada lijepa i ispuna SJ 07, rastresito
tlo s primjesama pepela i gara u kojoj je naena i vea koliina grube keramike. Struktura od lijepa krunog je tlocrta,
prati stijenke ukopa i debljine je 40 50 cm. U gornjem
Summary
In the course of 2010 excavations were carried out at the
site Malinovac Blata 1 (AN 39), located on the pipeline
construction route Slobodnica Donji Miholjac. The site is
located 17 km to the northeast of the city of Naice on a
gentle elevation north of the Vuica River. Out of 13 excavated cuts, only cut SJ 27/28 contained shards of pottery
while the most interesting find was the grave (SJ 11/12)
in which a ceramic urn turned upside down with shards of
smaller pottery vessels and a head of a bronze pin as part
of the grave offerings were found Only one grave was found
as a result of the limited area of excavation. The find indicates that a necropolis of the Barice-Greani Culture group
was located there, most probably on its edge because it is
difficult to assume that it was an isolated grave. In addition
to the urn grave, the Bronze Age settlement defined in the
immediate vicinity of the site also confirmed the existence of
the necropolis. It is the site Blata 2 (AN 40) which is located
on the route of the main pipeline and is separated from this
site only by a rainfall canal. If it actually is a necropolis,
which further excavations should confirm, it would represent at the same time the most northern necropolis discovered to date belonging to the Barice-Greani Group in
Slavonia.
Within the strip of archaeological excavations, a smaller
and relatively deep cut containing archaeological finds was
also excavated. Only a small quantity of pottery vessel
shards was found among which course pottery of dark
orange, brown and dark grey colours dominate. More significant traces of settlement have not been registered. The
pottery material found in the pit, most probably a waste pit,
can provisionally be dated to the prehistoric period.
Presjek kroz strukturu SJ 26 (pe?) (foto: M. Baki Stojsavljevi)
34
Istraeni dio stambenog objekta s ostacima pei (foto: H. Nodilo)
(povrinskom) dijelu lijep je naranasto-crven, dok se ispod

njega nalaze komadi crnog lijepa. Strukturu od lijepa zapunjava SJ 07. Na dnu ukopa, ispod strukture od lijepa, provlai se tanak sloj gara. Navedeno navodi na zakljuak da
se radi o strukturi koja je sruena zbog gorenja (ili poara).
Kruni tlocrt strukture koja je najvjerojatnije imala kalotast
svod odgovara opisu pei veih dimenzija, promjera 3 m, a
istroena se kalota mogla uruiti zbog dugotrajne uporabe
pei.
Dalje prema jugu istraen je stambeni ili radni prostor/
objekt, koji se veim dijelom prua ispod istonog profila.
Skidanjem humusnog sloja najvie do izraaja dolazi gusta
Ulomci keramikih posuda (kultura polja sa arama) (foto: N. Lete)
koncentracija lijepa SJ 25 koja se prua ispod istonog profila i dio je ispune ukopa SJ 06. Uz tu koncentraciju lijepa
u ispuni se istie pepeljasto tamno sivo tlo s primjesama
gara. Najvjerojatnije se radi o pei/ognjitu, promjera 1,1
m. Uz pe (juno, takoer ulazi pod istoni profil) nalazi
se jama SJ 19/20, u ijoj je ispuni takoer pepeljasto tlo
s tragovima gara i primjesama drobljenog lijepa te neto
grube keramike. Zapadno od tih dviju tvorevina nalazi se
SJ 17/18 koja se manifestira kao promjena u boji i konzistenciji tla, meutim osim tragova gara i neto drobljenog
lijepa u ispuni nije bilo pokretnoga arheolokog materijala.
Kao to je ve navedeno, rije je o radnom ili stambenom
objektu, na to upuuje pe/ognjite SJ 25, a koji svojim
veim dijelom ulazi u istoni profil iskopnog polja. Za tri se
jame moe rei da su u meusobnom odnosu i da su dio
veega jamskog objekta. Materijal pronaen u njima pripada istom razdoblju, ali nema dovoljno podataka za bolju
rekonstrukciju objekta.
Osim navedenoga stambenog objekta i strukture najvjerojatnije u funkciji pei, izdvojena su dva vea ukopa otpadnih jama, ostaci najmanje dvaju objekata u formi pravilnih
nakupina lijepa koji se tumae kao uruenja zidova nadzemnih objekata, te niz leita za stupove koji zatvaraju
pravi kut, odnosno ostaci konstrukcije nadzemnog objekta,
koji se naalost pruaju ispod zapadnog profila iskopnog
polja.
Od pokretnih su nalaza najbrojniji keramiki, koji se mogu
se podijeliti na dvije kategorije: gruba i fina keramika. Gruba
je keramika nejednako peena, crvena, crna i smea,
grube fakture te nainjena od neproiene gline s primjesama kalcitnog pijeska. Od oblika se mogu izdvojiti veliki
lonci s koso zasjeenim i izvijenim obodom, veliki lonci s
Ulomci keramikih posuda (kultura polja sa arama) (foto: N. Lete)
35
grube fakture s primjesama kalcita. Jedina je razlika

izmeu grube i fine keramike debljina stijenki i veliina
posuda. Od oblika se mogu izdvojiti alice i manje zdjele.
alice su zastupljene sljedeim tipovima: posuda ima zaobljeno tijelo, cilindrian vrat, izvijen obod i naglaen prijelaz s vrata na trbuh te plastinu ruku na trbuhu posude.
Posuda je konina, zaobljenog tijela, ravnog oboda s trakastom rukom koja nadvisuje obod i bikonine alice s trakastom rukom koja nadvisuje obod. Od oblika fine keramike
prisutne su jo manje bikonine zdjele s izvijenim obodom
i plitke zdjele s uvuenim obodom. Fina keramika zastupljena je jo i s nalazom lice te neobinom posudom pravokutnog recipijenta. Raspon ukrasa na keramikim posudama relativno je malen. Zastupljene su plastine trake s
ubodom prsta koje mogu biti i oblikovane u zrakast ukras,
lijebljenje oblikovano u ukras girlandi, iroko horizontalno
lijebljenje po tijelu posude i horizontalno fasetiranje, takoer po tijelu posude.
Metalni su nalazi zastupljeni trima nalazima bronanih predmeta. Radi se o igli sa spljotenom glavicom s ukrasom
horizontalnih paralelnih linija, igli s uicom te fragmentu
bronanog predmeta sa lijebom, moguem dijelu srpa.
Keramika alica (kultura polja sa arama) (foto: N. Lete)
Keramiki se nalazi mogu vezati za ranu kulturu polja sa

arama. Lonci s izvijenim i zaravnjenim obodom tipian
su oblik za to razdoblje i pojavljuju se na samom poetku
KP-a u okviru virovitike faze. Lonci cilindrinog vrata,
izvijenog i zaravnjenog oboda te naglaenog trbuha pojavljuju se u Ha A2 i bit e karakteristini za kasnije faze
KP-a. alice s rukama koje nadvisuju obod pojavljuju se
ve u virovitikoj fazi KP-a (Br D Ha A1), bit e karakteristine i za kasnije faze te kulture. Igle sa spljotenom glavicom karakteristian su nalaz ranog KP-a. Pojavljuju se u
naseljima, grobovima i ostavama. U naseljima i grobovima
nalazimo ih tijekom virovitike i zagrebake faze, dok su
u ostavama do sada (prema Vinski-Gasparini) zabiljeene
jedino u fazi II.
Na osnovi svega navedenog, moe se zakljuiti kako naselje
pripada ranoj kulturi polja sa arama, vjerojatno stupnju Ha A.
Literatura
Vinski-Gasparini 1973 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja
sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije FF Zadar,
Zadar, 1973.
Helena Nodilo
Summary
Bronana igla (kultura polja sa arama) (foto: N. Lete)
In the course of 2010 rescue archaeological excavations

were carried out in the area of the site AN 40 Malinovac
Blata 2, located on the pipeline construction route
Slobodnica Donji Miholjac. An area of approximately
1500 square metres has been excavated. Seventy four
stratigraphic units were registered. They include pillar
seats, waste pits and possible pit dwellings, pits of undetermined purpose (in which a small quantity of material was
found or none at all), and of daub accumulations that were
probably part of a wall of stove/hearth. In addition 12 separate finds were distinguished.
izvijenim i zaravnjenim obodom, lonci zaobljenog tijela s

ravnim obodom, veliki lonci zaobljenog tijela cilindrinog
vrata te s ravnim obodom, lonci zaobljenog tijela s izvijenim i koso zasjeenim obodom, lonci zaobljenog tijela cilindrinog vrata s naglaenim prijelazom na trbuh te izvijenim
i zaravnjenim obodom. Od oblika grube keramike mogu
se jo navesti velike bikonine zdjele s izvijenim obodom i
veom trakastom rukom neposredno ispod oboda.
Fina se keramika fakturom malo razlikuje od grube. Takva
je keramika nejednako peena, crna, smea i crvena,
36
Pottery finds can be linked to the early Urnfield Culture.

Pots with twisted and levelled brims are typical in shape for
this period and appear at the earliest stage of the Urnfield
Culture within the Virovitica phase. Pots with cylindrical
necks and twisted and levelled brims and emphasized
bellies appear in Ha A2 and are characteristic for the later
stages of the Urnfield Culture. Cups with handles that are
higher than the brim appear as early as the Virovitica phase
(BrD-Ha A1) and will be characteristic for later phases of
this culture too. Pins with flattened heads are a characteristic find of the early stages of the Urnfield Culture. They
appear in settlements, in graves and dugouts. We find
them in settlements and graves during the Virovitica and
Zagreb phases while they have been recorded in dugouts
only in phase II according to Vinski-Gasparini. Based on the
above, it can be concluded that the settlement belonged to
the early Urnfield Culture, probably phase Ha A2 or the
Zagreb group.
Plitko ukopan objekt SJ 50 (foto: H. Tkalac)
keramikih predmeta, radi se o manjem kasnosrednjovjekovnom naselju koje se smjestilo uz manji vodotok koji je
tekao od sjevernih padina Krndije prema Naikoj rijeci.
Ostacima infrastrukture srednjovjekovnog naselja pripadaju ostaci jama s keramikim nalazima koji se na osnovi
tipoloke analize mogu datirati u kasni srednji vijek (13.
15. st.). Infrastrukturi naselja pripadaju i ukopi rupa za
stupove te kanali jarci u kojima su takoer pronaeni
keramiki ulomci, kuni lijep, ugljen te metalni i kameni
predmeti. Izdvojeni su i ostaci uskih te plitkih rovova koji
su najvjerojatnije bili dio ograde parcela i dvorita. Istraeni
dio naselja upuuje na postojanje manjih, obiteljski organiziranih mikrocjelina. Od materijalne ostavtine u najveem su broju pronaeni ulomci keramikih posuda koje su
izraene na lonarskom kolu. Metalni predmeti (eljezni)
pokazuju iznimno slabu sauvanost, pa ih je prije zavretka
konzervacije teko tipoloki klasificirati.
Zatitno arheoloko istraivanja nalazita Male Livadke u
znatnoj je mjeri omoguilo ispitivanje infrastrukture dosad
slabo poznatih kasnosrednjovjekovnih naselja u naikoj
Podravini te e analiza pokretnih nalaza vie posvjedoiti o
nainu ivota i kontaktima s veim centrima.
Redni broj: 19
Lokalitet: Markovac Naiki Male Livadke
Naselje: Markovac Naiki
Grad/opina: Naice
Razdoblje: SV
Od svibnja do srpnja 2010. trajala su zatitna arheoloka
istraivanja nalazita Male Livadke koje se nalazi na trasi
dionice dravne ceste D 2, zaobilaznice Naice. Voditeljica
radova bila je Slavica Filipovi iz Muzeja Slavonije Osijek.
Radovi su financirani sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o.
Nalazite je smjeteno izmeu stacionaa 1+160, +1+450 i
+1+620 te je istraivanjima obuhvaena povrina od 12.500
m2. U dogovoru s investitorom, teren je iskopavan na dva
naina: sloj humusa strojno je iskopan bagerom, dok su
zapune arheolokih cjelina istraene runim iskopom.
Na istonom rubu naselja Markovca Naikog, na zapadnim padinama blagog uzvienja s istone strane nekadanjega manjeg vodotoka, u terenskom pregledu 2003.
pronaeno je arheoloko nalazite koje je na osnovi povrinskih nalaza datirano u srednji vijek. S obzirom na prikupljene povrinske nalaze, primijeeno je kako se radi o
rubnom dijelu nalazita ije je sredite smjeteno stotinjak
metara istonije, na istaknutijem uzvienju orijentiranom u
smjeru sjeverozapad-jugoistok. Nakon arheolokog nadzora i iskopavanja probnih rovova povrina predviena za
istraivanje poveana je prema sjeveru, budui da se radi
o dijelu istog nalazita koje je presjekao poljski put, pa je
istraivan i taj dio trase.
U zatitnim istraivanjima nalazita Male Livadke na trasi
zaobilaznice grada Naica, ispod sloja humusa debljine cca
0,30-0,40 m izdvojeni su ostaci zapuna ukopanih objekata
iz srednjeg vijeka, dok ostaci slojeva nisu zabiljeeni. Radi
se o nizinskim naselju koje se smjestilo u kontaktnoj zoni
krndijskog pobra s dravskom ravnicom kojom je prolazila
i vana komunikacija koja je povezivala jugoistonoalpski
prostor s Podunavljem. S obzirom na prikupljene nalaze
Literatura
Dizdar 2011 M. Dizdar, Probna iskopavanja i nadzor na
izgradnji dionice dravne ceste D-2 obilaznica Naica,
AIA, VII, Zagreb, 2011: 23 25.
Markovi 2002 Z. Markovi, Kulture i stanovnitvo naikog kraja od prapovijesti do turskog osvajanja u 16. st.,
Naiki zbornik, 7, Naice, 2002: 7 26.
Minichreiter, Markovi 2004 K. Minichreiter, Z. Markovi,
Arheoloko rekognosciranje obilaznice Naice, Obavijesti
HAD, 1/XXXVI, Zagreb, 2004: 51 60.
Slavica Filipovi
Summary
were carried out at the Male Livadke site which is located
on the Naice beltway construction route. The excavations covered an area of 12.500 square metres. The site
is located on the eastern rim of the Markovac Naiki
37
settlement, on the western slopes of a gentle elevation on

the east side of a former minor waterway. After excavating a layer of humus cca 0.30-0.40 m thick, the remains of
the fills of buried objects from the Middle Ages have been
separated while the remaining layers were not recorded.
It is a low-land settlement located in the contact zone of
Krndija hills with the Drava plains. The remains of pits with
pottery finds that can be dated on the basis of typological analysis to the Late Middle Ages (13th-15th c.) belong to
the infrastructure remains of a Medieval Age settlement.
The cut of pillar holes and canal-ditches in which pottery
shards that were also found, house daub, coal and metal
and stone objects also belong to the settlement infrastructure. Also separated were the remains of narrow and shallow shafts which most probably represented lot and courtyard enclosures. The most numerous finds were shards of
pottery vessels made on pottery wheels. Metal items (iron)
are very poorly preserved making it difficult to typologically
classify them prior to the completion of conservation.
Plitko ukopan objekt SJ 28, 29, prije pranjenja (foto: H. Tkalac)
Redni broj: 20
Lokalitet: Markovac Naiki Oraje
Grad/opina: Naice
Razdoblje: SV
Tijekom lipnja i srpnja 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja nalazita Markovac Naiki Oraje,
koje se nalazi na trasi dravne ceste D2, zaobilaznica
Naica. Voditeljica radova bila je Slavica Filipovi iz
Muzeja Slavonije Osijek. Radovi su financirani sredstvima
Plitko ukopan objekt SJ 28, 29, nakon pranjenja (foto: H. Tkalac)
koji izvire na Krndiji te tee prema Dravi, pri emu stvara brojne
meandre koji nastaju oko blago povienih poloaja greda.
Na takvim se poloajima nalaze prapovijesna i srednjovjekovna nalazita koja su se smjestila u kontaktnoj zoni krndijskog pobra s dravskom ravnicom. S obzirom na prikupljene
nalaze keramikih i metalnih predmeta, radi se o manjem
kasnosrednjovjekovnom naselju koje se moe povezati s istodobnim veim naseljem s druge strane Naike rijeke.
Ostacima infrastrukture srednjovjekovnog naselja pripadaju
ostaci jama s keramikim i metalnim nalazima koji se na
osnovi tipoloke analize mogu datirati u kasni srednji vijek
(14. 16. st.). Infrastrukturi naselja pripadaju i ukopi rupa za
stupove te kanali u kojima su takoer pronaeni keramiki
ulomci, kuni lijep, ugljen te metalni predmeti. Od materijalne ostavtine u najveem su broju pronaeni ulomci keramikih posuda koje su izraene na lonarskom kolu. Metalni
predmeti (eljezni) pokazuju iznimno slabu sauvanost, pa
ih je prije zavretka konzervacije teko tipoloki klasificirati.
Zatitno arheoloko istraivanja nalazita Oraje omoguilo je
ispitivanje infrastrukture dosad slabo poznatih kasnosrednjovjekovnih naselja u naikoj Podravini te e analiza pokretnih
nalaza vie posvjedoiti o nainu svakodnevnog ivota jedne
manje zajednice tijekom kasnoga srednjeg vijeka.
Arheoloko nalazite smjeteno je izmeu stacionaa

2+325 + 2+439; 0+126 + 0+1,666 +0+268 te je u istraivanjima obuhvaena povrina od 5500 m2. U dogovoru
s investitorom, teren je iskopavan na dva naina: sloj
humusa strojno je iskopan bagerom, dok su zapune arheolokih cjelina istraene runim iskopavanjem.
Na istonom rubu naselja Markovca Naikog, na padinama
blagog uzvienja smjetenog s june strane Naike rijeke,
u terenskom pregledu 2003. pronaeno je arheoloko nalazite koje je na osnovi prikupljenih povrinskih nalaza datirano u srednji vijek. S obzirom na povrinske nalaze, primijeeno je kako se radi o manjem kasnosrednjovjekovnom
naselju koje je povezano sa znatno veim naseljem smjetenim sa sjeverne strane Naike rijeke. Povrina predviena za istraivanja nakon arheolokog nadzora poveana
je prema jugu na dio spoja trase budue zaobilaznice s D-2,
no iskop tog dijela pokazao je kako se radi o unitenom
dijelu nalazita, vjerojatno jo tijekom izgradnje D-2 kada su
iskopi kanala za oborinske vode otetili arheoloke cjeline.
U zatitnim istraivanjima nalazita Oraje na trasi zaobilaznice grada Naica, ispod sloja oraeg humusa debljine cca
0,40 m izdvojeni su ostaci zapuna ukopanih objekata iz srednjeg vijeka, dok ostaci slojeva nisu zabiljeeni. Radi se o nizinskim naselju koje se smjestilo uz Naiku rijeku, manji vodotok
Literatura
Dizdar 2011 M. Dizdar, Probna iskopavanja i nadzor na
izgradnji dionice dravne ceste D-2 obilaznica Naica,
AIA, VII, Zagreb, 2011: 23 25.
38
iskopu pronaene su zapune s keramikim nalazima,

dok su na povrini oranica prikupljeni ulomci posuda koji
su upuivali na postojanje rubnog dijela naselja lasinjske
kulture. U terenskom pregledu trase zaobilaznice Naica
2003., nekoliko stotina metara sjevernije uz Naiku rijeku
pronaeno je prapovijesno i srednjovjekovno nalazite
Oraje (Minichreiter, Markovi 2004: 58).
Nakon strojnog iskopa sloja humusa debljine oko 0,50 m,
izdvojene su razliite (najee sivo-smee i sive) zapune
u kojima se pojavljuju ulomci keramikih posuda i kunog
lijepa. U junom dijelu nalazita, ispod sloja humusa izdvojen je sivo-smei sloj debljine 0,15 0,20 m s nalazima
keramike, kunog lijepa te ulomcima kamenih predmeta.
Vjerojatno se radi o ostacima naplavinskog sloja koji se
akumulirao u prirodnom uleknuu smjetenom neposredno
uz nekadanji manji vodotok koji je protjecao junim rubom
nalazita.
Ostaci kua najvjerojatnije su pronaeni na sredinjem
dijelu nalazita, odnosno na junoj padini uzvienja povie
vodotoka, a od njih su preostali ukopi stupova, najee
promjera do 0,50 m, koji su rasporeeni u pravokutne
osnove. Osim ukopa stupova kua, zabiljeeni su i ukopi
stupova koji mogu pripadati ostacima ograda ili nekim
manjim pomonim objektima. U istraivanjima su izdvojeni
i ukopi ovalnih jama promjera do 1,50 m koje su sadravale
ulomke keramikih posuda i kunog lijepa. Na sjevernom
rubu naselja pronaen je plitko ukopan jarak s ije se sjeverne strane nalazi niz ukopa rupa za stupove. Moda su
to ostaci ograde oko dijela naselja, nekog dvorita ili obora
za stoku.
Slavica Filipovi
Summary
During 2010 rescue archaeological excavations were carried out at the site of Markovac Naiki Oraje, which
is located on the route of state highway D2, Naice beltway. The excavations covered an area of 8500 square
metres. The site is located on the slopes of a gentle elevation located on the south side of the Naice River. After
excavating a layer of ploughing humus cca 0.40 m thick,
the remains of the fills of buried items from the Middle
Ages were separated while the remaining layers were not
recorded. Given the gathered finds of pottery and metal
objects it is a smaller Late Middle Ages settlement that
can be connected with a larger settlement from the same
period on the other side of the Naice River.
The remains of pits with pottery and metal finds that be
dated on the basis of typological analyses to the Late
Middle Ages (14th-16th centuries) belong to the infrastructure of a Medieval Age settlement. The cuts of pillar holes
and canals in which shards of pottery vessels made on pottery wheels were found and also belong to the settlement.
The metal objects (iron) were exceptionally poorly preserved making it very difficult to typologically classify them
before the completion of conservation. Rescue archaeological excavations of the Oraje site enabled the examination of infrastructure of up to now little known Late Medieval
settlements in the Naice Drava basin area so the analysis
of the movable finds will give more details on the daily life
of a smaller community in the Late Middle Ages,
Redni broj: 21
Lokalitet: Markovac Naiki Oraje 2 (AN 2a)
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P
Pogled na nalazite tijekom iskopavanja (foto: M. Vojtek)
U srpnju 2010. trajala su zatitna iskopavanja nalazita

AN 2a Markovac Naiki Oraje 2 (2+040 2+250) na
trasi gradnje dravne ceste D2 zaobilaznica Naica.
Voditeljica radova bila je dr. sc. Daria Lonjak Dizdar iz
Instituta za arheologiju. Nalazite je otkriveno tijekom
probnih iskopavanja na trasi dijela dravne ceste D2 zaobilaznice Naica. Istraivanja su financirana sredstvima
Nalazite je smjeteno na blagoj uzvisini koja se postupno sputa prema nekadanjem manjem vodotoku istono
od prigradskog naselja Markovca Naikog. U probnom
Probni iskop na istonom dijelu nalazita s naplavinskim slojem SJ

3 ispod sloja humusa SJ 1 (foto: M. Vojtek)
39
Markovi 2008 Z. Markovi, Rezultati rekognosciranja
arheolokih terena oko Naica 2007. i 2008. g., AIA, V,
Zagreb, 2009: 139 147.
dr. sc. Daria Lonjak Dizdar
Ukop kanala SJ 65 (foto: M. Vojtek)
Summary
U zapunama jama te u naplavinskom sloju pronaeni su

keramiki ulomci koji se, na osnovi tipolokih karakteristika oblika, tehnika te motiva ukraavanja, mogu pripisati lasinjskoj kulturi. Prepoznaju se ulomci vreva i lonaca
S-profilacije crvenkasto smee, smee, sivo smee te
tamno sive boje. Na ramenu vreva nalazi se vodoravno
ukraena zona ispunjena kosim linijama uz koje su nizovi
sitnih ureza. Za preciznije datiranje naselja potrebne su
analize C-14 prikupljenih uzoraka ugljena (Balen 2008).
Dosad je na naikom podruju bilo poznato nekoliko
naselja lasinjske kulture koja su otkrivena u pokusnim
istraivanjima ili s njih potjeu nalazi karakteristinih keramikih ulomaka: Koka Pjeskana i Cer, Vujak Ferianski
Ribnjak/Suvae i Golubovac, Poganovci, Donja Motiina
Ulica M. Gupca, Seona Crna glava te Zoljan Grbavica
(Markovi 1977: 44 46, T. 1-8; Markovi 1984: 19, sl. 3,
1 7; Markovi 2002: 14, 15, T. 3; Markovi 2009).
During rescue archaeological excavations in 2010 on the

route of the state highway D2 Naice beltway, the site AN
2a Markovac Naiki Oraje 2 was investigated. At the site,
a Lasinja Culture settlement unknown up to now was excavated. The settlement is perched on a gentle elevation along
a former smaller waterway which flowed along the southern
edge of the settlement. The traces of houses can be depicted
in the central part of the site, of which pillar cuts of up to 0.50
m in dimension remained. Also singled out were cuts of oval
pits that contained shards of pottery vessels and household
daub. At the northern edge of the settlement a shallow cut
ditch was found which perhaps represents the remains of an
enclosure around part of the settlement or courtyard.
Based on typological characteristics shape, technique as
well decoration motifs - pottery shards can be attributed to the
Lasinja Culture. They mostly included shards of S- profile jugs
and pots. A horizontally ornamented zone filled with diagonal
lines with small incisions next to them is frequently found on the
upper body of the jugs. Pottery shards of the Lasinja Culture
have also been found on a number of sites in the Naice region.
The site at which an area of about 3.800 square metres has
been excavated represents the border area of a settlement
which probably had a family structure, while the analysis
of the finds will testify to the material heritage of Bronze
Age inhabitants of the wider area of the Naice Drava River
basin of which little was known up to now.
U zatitnim istraivanjima nalazita AN 2a Markovac Naiki

Oraje 2 istraena je povrina veliine oko 3.800 m2 na
kojoj je otkriven rubni dio naselja lasinjske kulture koje je
bilo smjeteno uz nekadanji manji vodotok. Naselje je otkriveno u probnim iskopavanjima, odnosno nije zabiljeeno
u terenskom pregledu trase 2003. (Minichreiter, Markovi
2004). Istraivanja su pokazala kako je povrina nalazita u
znatnoj mjeri oteena intenzivnom poljoprivrednom obradom, zbog ega su sauvani samo donji dijelovi objekata.
Otkrivena infrastruktura naselja upuuje na to da je ono vjerojatno bilo obiteljski strukturirano, odnosno sastojalo se od
manjih cjelina koje su ukljuivale nadzemne kue s okunicama (radni prostori, jame za otpatke i sl.). Iako se radi o
istraenom rubu naselja, rezultati zatitnih istraivanja omoguit e bolje poznavanje naseljenosti naikog podruja u
eneolitiku, kao i pripadajue materijalne ostavtine.
Redni broj: 22
Lokalitet: Markovac Naiki Stara Branjevina
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P, SV
Literatura
Balen 2008 J. Balen, Apsolutni datumi sa zatitnih istraivanja na prostoru Slavonije kao prilog poznavanju kronologije srednjeg eneolitika, VAMZ, 3. ser., sv. 41, Zagreb,
2008: 17 35.
Markovi 1977 Z. Markovi, Problem eneolita u naikoj
regiji (Prilog genezi i stupnjevanju lasinjske kulture), AV,
XXVII (1976), Ljubljana, 1977: 42 59.
Markovi 1984 Z. Markovi, Neka pitanja neolitika, eneolitika i bronanog doba naikog kraja i akovtine, Izdanja
HAD, 9, Zagreb, 1984: 13 29.
U sklopu zatitnih arheolokih istraivanja na trasi dravne

ceste D2 zaobilaznica Naica, tvrtka Geoarheo d.o.o. istraila
je lokalitet Stara Branjevina. Istraivanje je trajalo od sredine
travnja do sredine srpnja 2010. godine. Voditelji istraivanja bili
su Lujana Paraman i ime Vrki, dipl. arheolozi. Financijska
sredstva osigurao je investitor Hrvatske ceste d.o.o.
Lokalitet se nalazi u selu Markovcu Naikom, na oranicama koje se pruaju s lijeve strane magistralne ceste
Naice Osijek, oko 2700 m zrane linije sjeveroistono
40
od centra Naica. Rije je o blago uzvienom podruju sa

sjeverne strane Naike rijeke. Povrinskim pregledom
terena 2003. na trasi zaobilaznice Naica, na lokalitetu
su pronaeni ulomci srednjovjekovne keramike za koje
se pretpostavilo da pripadaju ostacima manjega ruralnog
kompleksa koje je okvirno datirano od 13. do 16. st.
Lokalitet je istraen u duini od 285 m, izmeu km
2+480,00 i km 2+765,00 trase (k.. 4262, 4263/1, 4263/3,
4264, 4265). Trasa je u zapadnom dijelu bila iroka 31 m, a
u istonom dijelu 24 26 m. Ukupno je istraena povrina
od oko 7560 m2.
Istraivanje je djelomino potvrdilo rezultate spomenutoga
terenskog pregleda, ali i iznijelo na vidjelo nova saznanja
o lokalitetu. Radi se u osnovi o jednoslojnom nalazitu
s utvrenom horizontalnom stratigrafijom. Naime, podruje je bilo naseljeno u dvama navratima u prapovijesti
(mlae eljezno doba) te ponovno u srednjem vijeku, gdje
se mogu pratiti najmanje dva horizonta naseljavanja u
ranome srednjem vijeku te u kasnome srednjem, odnosno
ranome novom vijeku. Sva tri naselja nalaze se u istonom
dijelu istraenog podruja, s centrom na blago uzvienom
poloaju sa sjeverne strane Naike rijeke. U tom sredinjem dijelu gusto su rasporeeni objekti iz ranog i kasnog
srednjeg vijeka ranosrednjovjekovni na sjevernoj polovici, a kasnosrednjovjekovni na junoj polovici trase dok
se mlaeeljeznodobni objekti nalaze vie prema istonoj
periferiji istraenog podruja.
Postojanje kulturnog sloja na lokalitetu nije utvreno, a
ako ga je i bilo, vjerojatno je uniten dugotrajnom poljoprivrednom obradom zemljita. Na lokalitetu su pronaeni
gotovo iskljuivo ukopani arheoloki objekti vei objekti
i jame, manje jame i stupovi te kanali ije su zapune
uoene nakon skidanja humusnog sloja i koji su ukopani
u geoloku osnovu zdravicu. Ukupno je istraeno 255
ukopa, od ega su oko 10% vei objekti i jame u ijim je
zapunama pronaena veina arheolokog materijala. U
najveem broju pronaeni su ulomci razliitih keramikih posuda, slijede nalazi kunog lijepa, opeke, kamena,
ivotinjskih kostiju, manji broj metalnih predmeta te neto
troske i stakla. Oko 9% pronaenih ukopa ine manje jame
i kanali, koji su u manjoj mjeri sadravali pokretni materijal,
dok ak 81% ine ukopi stupova, odnosno ostaci nadzem
nih objekata i konstrukcija. U manjem broju zapuna stupova (oko 25%) pronaen je i materijal. Ostale su evidentirane stratigrafske jedinice razliite zapune, ostaci struktura
od drva te ostaci struktura od lijepa ili zapeene zemlje
(vatrita, ognjita, pei i uruenja nadzemnih konstrukcija),
pronaeni unutar spomenutih objekata ili izvan njih. Veina
pronaenih ukopa pripada najmlaem, kasnosrednjovjekovnom horizontu naseljavanja, dok najmanji broj ukopa
pripada prapovijesti.
Ostaci prapovijesnog naselja pronaeni su na poetku
istonog dijela trase. Radi se vjerojatno o perifernom,
sjeveroistonom dijelu naselja koje se, kao i ona mlaa,
nalazilo na blago uzvienom terenu i prualo u smjeru
SI-JZ prema Naikoj rijeci. Naselje je istraeno u duini
od oko 45 m. Pripada mlaem eljeznom dobu, odnosno
latenskoj kulturi. Pronaeno je ukupno pet veih jamskih
objekata i petnaestak ukopa za stupove koji se mogu povezati s njima. Radi se o stambenim objektima poluzemunikog tipa koji su vjerojatno imali i nadzemnu konstrukciju
Stara Branjevina, zavrni plan nalazita (izradila: L. agar)
41
radi o manjem ruralnom naselju koje se okvirno moe datirati u srednji ili kasni laten.
Ranosrednjovjekovno naselje takoer je smjeteno u istonom dijelu trase i prua se u duini od 145 m u smjeru
SI-JZ. S obzirom na gustou nalaza, radi se vjerojatno o
rubnom dijelu naselja iji je centar bio neto sjevernije.
Prema nalazima, tom se horizontu sa sigurnou moe
pripisati 12 veih jamskih objekata te dvije manje jame.
Objekti su poluukopanog, odnosno poluzemunikog tipa,
veinom oblika izduenoga nepravilnog pravokutnika sa
zaobljenim rubovima. Radi se o tipu koji je karakteristian za slavenske ranosrednjovjekovne stambene objekte,
s dugim rasponom trajanja od 6./7. do 12./13. stoljea.
Izdvaja se jedan objekt krukolikog oblika u kojem je pronaena vea koliina eljezne troske i koji je, po svemu
sudei, radioniki. Dimenzije objekata variraju u duini od
3 do 5 m i irini od 1 do 2,60 m, te relativnoj dubini od 0,20
do 0,90 m. Ostaci nadzemnih konstrukcija u obliku stupova
oko objekata na lokalitetu nisu pronaeni (to je vjerojatno
posljedica dugotrajnog oranja), no njihovo postojanje potvruju ostaci uruenja od lijepa pronaeni unutar dvaju objekata. Meu pokretnim materijalom dominiraju ulomci grube
kuhinjske keramike. Radi se o razliitim oblicima lonaca sa
S-profiliranim tijelom. Ukraeni su najee plie ili dublje
urezanom (lijebljenom) eljastom valovnicom ili snopovima paralelnih linija te esto u meusobnoj kombinaciji.
Ostali je materijal slabije zastupljen. U objektima je pronaena i vea koliina kamenog materijala (veinom ulomci
rvnjeva) te spomenuti ulomci eljezne troske. eljezni
predmeti i kotani materijal gotovo u potpunosti nedostaju.
Meu materijalom se izdvajaju dva keramika prljena i
ulomak bikonine keramike perle, zatim kolut od staklene
plave paste te nekoliko kamenih brusova. Prema preliminarnoj analizi, pronaeni se materijal prema oblicima, fakturi i ukraavanju posua, moe datirati od 8. do 11. st., s
naglaskom na 9. i 10. st.
Najvei broj istraenih objekata na lokalitetu pripada kasnosrednjovjekovnom horizontu naseljavanja.
Kasnosrednjovjekovno naselje prua se u duini od oko
110 m od sredine istonog dijela do poetka zapadnog
dijela trase, te se, kao i ona prethodna, prua u smjeru
SI-JZ. Objekti se veinom nalaze u junoj polovici trase, s
veom koncentracijom u blizini junog profila, izvan kojega
se (prema Naikoj rijeci) nalazio najvjerojatnije centralni
dio samog naselja. Za razliku od starijih horizonata naseljavanja, kasnosrednjovjekovno je naselje pruilo raznovrsnije tipove objekta. Pronaeni su stambeni objekti, zatim
duboko ukopane jame i manje plitke jame, ostaci vatrita,
ognjita i krunih pei te bunar. Pronaeni ulomci penjaka upuuju i na postojanje kalijevih pei unutar naselja. Takoer su primjetni i tragovi prostorne organizacije
samog naselja. Uoene su dvije koncentracije objekata
prostor ograen kanalom L-oblika u istonom dijelu koji
ini vjerojatno vei stambeni kompleks te prostor formiran
oko bunara u zapadnom dijelu trase. Meu stambenim
objektima moe se izdvojiti nekoliko tipova. Nadzemnim
objektima pripada velik broj ukopa za stupove pronaenih na lokalitetu, koji su koncentrirani u zapadnom dijelu
istonog te na poetku zapadnog dijela trase, meu kojima
su s izvjesnom sigurnou definirana tri objekta. Objekti
su sastavljeni od jedne, a mogue i vie pravokutnih
Ulomak latenskog lonca PN 065, SJ 013 (foto: N. Lete)
Ulomci ranosrednjovjekovnog lonca N 173, SJ 331 (foto: N. Lete)
u obliku atora ili krova, to potvruju ostaci uruenog

lijepa, drvenih greda i velikih kamenih utega koji su pronaeni unutar dvaju objekata. U jednom je objektu pronaena i vea koliina eljezne troske, odnosno tragovi
radionike aktivnosti. Sve objekte karakterizira izduen
ovalni oblik (duine 2,50 4,30 m i irine 0,80 1,40 m)
i, kao posljedica dugotrajnog izoravanja terena, relativno
mala dubina (0,20 0,75 m) u veini sluajeva sauvana su samo dna objekata. Ostaci nadzemnih konstrukcija u obliku ukopa za stupove iz istog su razloga takoer
slabo sauvani. Pokretni materijal u objektima ine veinom ulomci razliitih posuda. Slijede spomenuti keramiki
utezi i troska te ulomak kamenog rvnja. Karakteristini su
oblici grube keramike lonci s ojaanim obodom, dok finu
keramiku karakteriziraju razliiti tipovi zdjela meu kojima
dominiraju zdjele S-profila s izvijenim obodom, zatim lonci
S-profiliranog tijela i lonci zaobljenog tijela s vodoravno
poloenim rubom te vrevi i kantarosi s visokim trakastim
rukama i prstenastom nogom. Od ukrasa su prisutna horizontalna rebra i horizontalne kanelure. Glaani ukras na
keramici nije uoen, ali na ukraavanje glaanjem upuuje
nalaz keramikog glaala u jednom objektu. Gustoa i tip
objekata te nalazi pronaeni u njima upuuju na to da se
42
prostorija, dimenzija veinom 5-6 2-3 m. Ostaci podnica i

drugih struktura unutar objekata nisu evidentirani, a ako su
i postojale, vjerojatno su unitene poljoprivrednom eksploatacijom terena. Drugi tip stambenih objekata ine dublje
ili plie ukopani jednoprostorni jamski objekti veih dimenzija (duine 2,50 4,25 m i irine 2,50 3,50 m, relativne
dubine 0,20 0,80 m), izduenog ili nepravilnog krunog
oblika, koji su najee okrueni ukopima za stupove. Radi
se po svoj prilici o nadzemnim objektima iji su sastavni dio
bili i spomenuti jamski objekti. Takve dublje ukopane jame
mogle su sluiti kao spremita. Poseban je tip nastambe
jedan velik dvoprostorni jamski objekt (dimenzije 6,403,15
m, relativna dubina 0,56 m) s nepravilno rasporeenim stupovima koji prate oblik samog objekta. Za jamske objekte
u kojima je pronaena velika koliina pokretnog materijala (meu kojim je zastupljena vea koliina fine stolne
keramike) moe se pretpostaviti dui vremenski raspon
uporabe, u kojem su nakon gubitka prvobitne stambene ili
druge funkcije, vjerojatno sekundarno upotrebljavane kao
otpadne jame. Takva situacija upuuje na to da bi istoni
dio kasnosrednjovjekovnog naselja mogao biti neto stariji u odnosu na zapadni u kojem je pronaena manja koliina pokretnog materijala i u kojem prevladavaju nadzemni objekti prvog tipa. U istraenim objektima pronaena
je velika koliina kasnosrednjovjekovnog materijala, meu
kojim dominira keramika. Radi se o oblicima koji su upotrebljavani tijekom duljeg razdoblja, stoga se iroko i datiraju, najee od 15. do 16. ili od 15. do 17. st. Od kuhinjske su keramike najzastupljeniji trbuasti lonci s izvijenim
vie ili manje profiliranim obodom i ravnim dnom, zatim
poklopci koninog ili zvonolikog oblika s ravnom krunom
rukom i profiliranim obodom. Kod ukraenih se primjeraka na ramenu lonaca javlja urezani ukras u obliku paralelnih horizontalnih linija, ponekad u kombinaciji s jednom
ili vie nepravilno izvedenih valovnica, dok se na nekoliko
ulomaka poklopaca uz obod javlja ukras nepravilne urezane valovnice. Izdvaja se ulomak trbuaste ae na nozi
koja je s vanjske i unutranje strane ukraena horizontalnim paralelnim linijama izvedenima igosanjem etvrtastim
predmetom. U manjoj mjeri zastupljene su i grube posude
debelih stijenki, koje su takoer sluile za kuhanje, te peke.
Fina je stolna keramika svijetle oker do okercrvene fakture,
a zastupljena je s razliitim oblicima vreva s profiliranim
obodom i jednom rukom, ukraenima crveno oslikanim
pravocrtnim ukrasom, odnosno snopovima kosih paralelnih crta koji najee formiraju mreast ukras na trbuhu i
ruki posude. Osim vreva, zastupljene su i boce te male
ae ukraene kaneliranjem. Uz keramiku, pronaena
je i vea koliina kotanog materijala, odnosno ostataka
hrane. Ostali materijal, osim manje koliine lijepa i opeke,
ine malobrojni ulomci eljeznih (klinovi, avli, okovi i sl.,
ulomak preice, pojasni jeziac) i kamenih predmeta (brusovi) te stakla. Izdvajaju se ulomak bronanog prstena s
ovalnim proirenjem na vrhu, ulomak veega pravokutnog
rvnja s krunom perforacijom u sredini te ulomak kamenog vijenca pronaen u bunaru. Meu nalazima posebno
mjesto zauzima ostava srebrnog novca. Pronaena je u
jednoj otpadnoj jami, gdje su uz novac pronaeni i ostaci
koe, tkanine i slame, odnosno dijelovi ambalae u kojoj
je novac bio spremljen i zatrpan. Pronaeno je ukupno 36
komada novca, i to dva talira, dva groa, pet turskih aki i
Ulomci kasnosrednjovjekovne stolne keramike N 051, SJ 017

(foto: N. Lete)
Talir Augusta I. Saksonskog PN 049, SJ 030 (foto: L. Paraman)
27 denara. Novac pripada redom ugarsko-hrvatskim vladarima iz 16. st. te istodobnim vladarima iz zapadne i sjeverne Europe te Otomanskog Carstva. Najstariji je novac
iz 1526. godine (Ludovik II. Jagelovi), dok je najmlai iz
1593. godine (Rudolf II., Sigismund III.), to znai da je
ostava deponirana ubrzo nakon te godine.
Pronaeni novac uvelike pridonosi smjetanju kasnosrednjovjekovnog naselja u povijesni kontekst. Naime, pokretni
materijal pronaen u naselju, posebice velika koliina fine
stolne keramike te ulomci penjaka upuuju na to da se
radi o vanijem ruralnom sreditu, koje je postojalo vjerojatno u 15. i 16. st. unutar naikoga feudalnog posjeda.
U tome je razdoblju na podruju dananjih Naica postojalo neutvreno trgovite koje se razvilo oko franjevakog
samostana i crkve, kao i samostana klarisa. Od poetka
16. st. naiko je podruje bilo na udaru turskih upada i
pljakakih pohoda, a nakon osvajanja trgovita Naice
(1532. godine) i istoimene utvrde (1541. godine), koja
43
Beketinaca 2007. i 2008. godine, AIA, V, Zagreb, 2009: 27

32.
Prapovijesno i ranosrednjovjekovno naselje Bente kod
Beketinaca, Prilozi IAZ, 26, Zagreb, 2009: 21 44.
Paraman, Vrki 2011 L. Paraman, . Vrki, Ostava srebrnog novovjekovnog novca s lokaliteta Stara Branjevina kod
Naica, Zbornik radova 6. meunarodnog numizmatikog
kongresa u Hrvatskoj INCC 2010, Rijeka, 2011: 259 264.
Radi, Boji 2004 M. Radi, Z. Boji, Srednjovjekovni
grad Ruica, Osijek, 2004.
nalaza i nalazita u okolici Toreca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb,
2003: 113 130.
Sekelj Ivanan, Tkalec, Slovenec, Lugovi 2005 T.
Sekelj Ivanan, T. Tkalec, D. Slovenec, B. Lugovi,
Analiza keramike s ranosrednjovjekovnog naselja na poloaju Ledine kod Toreca, Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: 141
186.
Ostava srebrnog novca iz 16. st., SJ 030 (foto: . Vrki)
se nalazila na padinama Krndije (dananji Bedem-grad),

cijeli je naiki posjed bio u rukama Osmanskog Carstva
i vie-manje opustoen. Ipak, franjevaki je samostan,
zajedno s fratrima, ostao poteen sve do kraja 16. st.
Pronaena ostava novca datirana u kraj 16. st. upuuje na
to da je i ivot na lokalitetu Stara Branjevina u kakvu-takvu
obliku nastavljen i nakon turskog osvajanja. Ipak, ini se
da je naselje prestalo postojati upravo krajem 16. st., zbog
dogaaja koji su moda doveli i do deponiranja samog
novca. Naime, zbog opeg slabljenja Osmanskog Carstva
nakon bitke kod Siska 1593. godine (iz te godine datira i
najmlai novac otkriven u ostavi), posljednje godine 16.
i poetak 17. st. obiljeili su ustanci na podruju cijele
Slavonije, koje je osmanska vojska ubrzo uguila. U tim
su okolnostima 1596. godine, zbog podravanja ustanika,
konano protjerani i franjevci iz naikog samostana, a
samostan je zaposjela osmanska vojska. Upravo bi se
s tim dogaajima moglo povezati deponiranje ostave na
lokalitetu Stara Branjevina, a vjerojatno i kraj ivota u
samom naselju.
Lujana Paraman
Summary
During 2010 rescue archaeological excavations were
carried out on the site of Markovac Naiki Stara
Branjevina, located on the construction route of the
Naice beltway. Although the existence of a smaller Late
Medieval rural complex (provisionally dated between
13th and 16th centuries) was assumed in the course of
field surveys carried out in 2003 at the site, research
showed that the area was inhabited on two occasions
in Prehistory and in The Middle Ages. Two horizontal settlements were documented the Early Iron Age, namely,
La Tne Culture and Late Medieval, within which Early
Medieval and Late Medieval horizons were separated.
The discovered remains of La Tne and Early Medieval
settlements are extremely important since settlements
from both periods are relatively unknown in the Naice
region. All three settlements are located in the eastern
part of the excavated area on a gently elevated ridge
that extends in the south-west-south-east direction along
the Naice River. The greatest part of the excavated
objects belongs to the Late Middle Ages. The excavations covered the north-western rim of the settlement.
The remains of various types of Late Medieval dwellings,
hearths, open fire pits, baking ovens and a well were
recorded. According to the traces of the spatial organization within the settlement itself, two concentrations of
structures distributed round the well in the western part
of the settlement can be singled out. An analysis of the
discovered structures and numerous materials found in
them indicate a possibly horizontal stratigraphy within
the settlement wherein the eastern, enclosed part of
the settlement would be somewhat older than the western part. The movable material found in the settlement,
particularly the large amount of fine table ceramics and
tile shards indicate that it was an important rural centre
which probably existed in the 15th and 16th centuries
within the Naice feudal estate.
Literatura
Boi 1984 D. Boi, Posue Kelta, Kelti i njihovi
suvremenici na tlu Jugoslavije, Ljubljana, 1984: 87 91.
Bugar 2008 A. Bugar, Naselje ranog srednjeg vijeka Velika
Gorica-epkovica, Srednji vek Mittelalter (ur. Mitja
Gutin), Ljubljana, 2008: 179 193.
Dizdar, Potrebica 2002 M. Dizdar, H. Potrebica, Latenska
kultura na prostoru Poeke kotline, OA, 26, Zagreb, 2002:
111 131.
Jovanovi 1987 B. Jovanovi, Istona grupa, Praistorija
jugoslavenskih zemalja, V, eljezno doba, Sarajevo 1987:
815 854.
Mauran 1998 I. Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo,
Zagreb, 1998.
Arheoloko rekognosciranje obilaznice Naica, Obavijesti
HAD, XXXVI, br. 1, Zagreb, 2004: 51 60.
Zatitna istraivanja na trasi autoceste Slavonica prapovijesnog, rano i kasnosrednjovjekovnog naselja Bente kod
44
Redni broj: 23
Lokalitet: Martin Risovi preko Lenije (AN 28)
Naselje: Martin
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P
Tijekom 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet
Martin Risovi preko Lenije (AN 28), smjeten na trasi
gradnje plinovoda Slobodnica Donji Miholjac. Istraivanje
je zapoelo je 4. oujka, zatim je privremeno prekinuto
zbog nerijeenih imovinskopravnih odnosa, a zavreno je
u travnju 2010. godine. Voditelji su bili Kristian Paskojevi i
Domagoj Maurin, dipl. arheolozi.
Lokalitet se nalazi s obiju strana magistralne ceste
Naice Slatina, u naselju Martinu pokraj Naica. Sa
sjeverne strane ceste nalazi se istaknuti breuljak orijentacije SZ-JI, koji se blago sputa prema istoku i
prema jugu. Juna padina brijega prelazi u nizinu gdje
se nalazi utok potoka Vrelo u Naiku rijeku. Na sjevernoj strani brijeg se strmo sputa prema potoku. Na vrhu
brijega nalazi se plato. Juni je dio arheolokog lokaliteta nizinski. Sadanja je namjena prostora viestruka,
odnosno ondje se danas nalaze oranice, vonjaci i
okunice. Povrinskim pregledom terena pronaeni su
ulomci keramike i opeke iz neolitika, eneolitika i srednjeg vijeka.
Arheolokim je istraivanjima registrirano i istraeno 15
ukopa koji se mogu interpretirati kao otpadne ili radne
jame, to upuuje na postojanje naselja. Osim keramikog materijala, koji je prisutan u gotovo svim zapunama, neki su ukopi sadravali i veu koliinu kunog
lijepa i garei. Od pokretnog materijala prevladava
gruba crvenkasto-smea do crna keramika debljih stijenki s horizontalno postavljenom jeziastom rukom ili
Ulomak posude ukraen u stilu Beierdorf Velatice (Br D Ha A1)

(foto: N. Lete)
Ulomci lonca (foto: N. Lete)
trakastom rukom ispod oboda. Pojedini ulomci ukraeni

su apliciranim plastinim trakama s otiscima vrha prsta.
Tipolokom analizom keramikog materijala, prije svega
njezina ornamenta, utvreno je da jamski objekti pripadaju kasnom bronanom dobu, odnosno kulturi polja
sa arama. Vrlo je zanimljiv ulomak keramike posude
prikupljen prilikom poliranja iskopnog polja nakon strojnog otkopa. Pronaen je izvan konteksta, odnosno nije
pripadao ni jednom evidentiranom ukopu. Ulomak ima
ornament koji se sastoji od izduenih plitkih kosih kanelura, koje seu sve do horizontalnog oboda blago izvuenog prema van. Takav nain ukraavanja karakteristian je za kulturnu grupu Biedorf Velatice, iji se utjcaj
u ranijoj fazi kasnoga bronanog doba (Br D Ha A1
po srednjoeuropskoj kronologiji) iri s prostora jugoistonih Alpa i zapadne Transdanubije i na prostor sjeverne
Hrvatske.
SJ 13/14 (foto: D. Maurin)
45
Literatura
Vrdoljak 1995 S. Vrdoljak, Tipoloka obrada kasnobronanodobne keramike iz naselja Kalnik Igrie (SZ Hrvatska),
OA, 18, Zagreb, 1995: 7 81.
Domagoj Maurin
Kristan Paskojevi
Summary
In 2010 rescue archaeological excavations were carried
out at the site Martin Risovi via Lenija (AN 28) located
on the construction route of the pipeline Slobodnica Donji
Miholjac. At the single layer type site, two layers and 15
various purpose pit items (work and hoard pits) were registered. The material found at the site dates from the Late
Bronze Age the Urnfield Culture. Given the considerable
quantity of gathered pottery material and house daub found
within a number of pits, the existence of a Bronze Age settlement in the area of the distinct hill in the settlement of
Martin near Naice can be established.
Iskop probnog rova na AN 4 (foto: M. Vojtek)
nalaza zabiljeeno je postojanje triju arheolokih nalazita (Minichreiter, Markovi 2004). Probno se iskopavalo
na onim dijelovima trase na kojima nisu zabiljeeni nalazi
kako bi se provjerilo postojanje jo kojeg nalazita te preciznije definirale povrine za budua zatitna istraivanja.
Rezultati probnih iskopavanja pokazali su kako je povrinu
pojedinih otprije registriranih nalazita potrebno poveati,
a otkrivena su i etiri dosad nepoznata nalazita na kojima
su takoer predviena zatitna arheoloka istraivanja.
Probna iskopavanja potvrdila su poloaje nalazita otkrivenih u terenskom pregledu: AN 1 Markovac Naiki Male
Livadke, AN 2 Markovac Naiki Oraje i AN 3 Markovac
Naiki Stara Branjevina (Minichreiter, Markovi 2004:
58, 59). Za kasnosrednjovjekovno naselje AN 1 Markovac
Naiki Male Livadke probna iskopavanja pokazala su
kako je predvienu povrinu istraivanja potrebno proiriti
za oko 150 m prema sjeveru. Radi se o uzvienju smjetenom uz nekadanji manji vodotok koji trasa zaobilaznice
presijeca u sjevernoj polovini. S obje strane Naike rijeke,
na blago povienim poloajima smjetena su dva nalazita,
AN 2 Markovac Naiki Oraje i AN 3 Markovac Naiki
Stara branjevina, na kojima prevladavaju kasnosrednjovjekovni nalazi, uz keramike ulomke iz mlaega eljeznog
doba zabiljeene na AN 3. S obzirom na prostornu bliskost
i istodobnost, naselja su vjerojatno dio veega kasnosrednjovjekovnog naseobinskog sklopa.
U probnim iskopavanjima otkrivena su i dosad nepoznata arheoloka nalazita koja e takoer biti obuhvaena zatitnim istraivanjima. Na blagoj uzvisini koja se
postupno sputa prema nekadanjem manjem vodotoku,
na povrini oranica prikupljeni su ulomci prapovijesne
keramike koji su upuivali na postojanje nalazita AN 2a
Markovac Naiki Oraje 2. U probnim iskopima izdvojene su zapune s keramikim nalazima (ulomci posuda,
kuni lijep) koje su upuivale na rubni dio naselja lasinjske kulture ija su nalazita otprije poznata na naikom
podruju (Markovi 1977; Markovi 1984; Markovi 2002).
Jo je jedno prapovijesno naselje pronaeno na izduenoj uzvisini smjetenoj sjeverno od Naike rijeke. Na
povrini oranice prikupljeni su keramiki i kameni nalazi,
dok su u probnim iskopima izdvojene zapune s ulomcima
Redni broj: 24
Lokalitet: Naice zaobilaznica (Trasa D2)
Naselje: Markovac Naiki, Naice, Velimirovac
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: probna iskopavanja
Od oujka do srpnja 2010. trajala su probna iskopavanja na
trasi gradnje dravne ceste D2 zaobilaznica Naica (voditelj dr. sc. Marko Dizdar, Institut za arheologiju). Trasa zaobilaznice, duine 4,1 km, prolazi nizinskim podrujem s blagim
uzvienjima kojima protjee nekoliko manjih vodotoka, od
kojih je najvei Naika rijeka. Zaobilaznica povezuje D-515
koja prolazi ispod sjevernih obronaka Krndije, slijedi sjeveroistoni rub prigradskog naselja Markovca Naikog te se
spaja s D-53 koja vodi prema Donjem Miholjcu. Iskopavanja
su financirana sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o.
U terenskom pregledu 2003., na predvienoj dionici
trase zaobilaznice na osnovi prikupljenih povrinskih
Arheoloka nalazita na trasi dravne ceste D2 zaobilaznica

Naica
46
dr. sc. Marko Dizdar
Summary
During trial excavations undertaken before the construction of part of the state highway D2 the Naice beltway,
numerous archaeological sites were discovered that were
unknown up to now. The Beltway route, 4.1 km long, passes
through the low-land area with gentle elevations through
which a number of smaller waterways flow, of which the
largest is the Naice River.
In the field survey of part of the Naice beltway route, three
sites were found in the envisaged section (AN 1 Markovac
Naiki Male Livadke, AN 2 Markovac Naiki Oraje,
AN 3 Markovac Naiki Stara Branjevina). During the
preliminary excavations four sites unknown till then were
also discovered. On a gentle slope shards of prehistoric
pottery were gathered which indicated the existence of
site AN 2a Markovac Naiki Oraje 2. In the preliminary
excavations, fills with pottery finds were identified which
indicated the outlying part of a Lasinje Culture settlement.
Another prehistoric settlement, AN 4 Velimirovac Arenda
1, was found on a small elevation located to the north of
the Naice River. Pottery and stone finds were gathered
from the surface of a plough-field while trial excavations
identified fills with shards of vessels and household daub
belonging to the Starevo Culture. On the west side of the
plough-field finds from the Late Bronze Age and the Middle
Ages were found that belong to the site AN 5 Velimirovac
Arenda 2. About a hundred meters to the west another
unknown prehistoric site AN 6 Velimirovac Branjevina
was found during a trial excavation on the Naice beltway route a total of seven archaeological sites was found
wherein the length of their distribution was expanded after
the field survey, from 735 to 1875 meters. Certain sites are
distinguished by the number of structures and finds and
the rescue archaeological excavations will enable the gathering of new facts regarding the presence of man in the
Naice region in the Early Stone Age, the Copper Age, the
Late Bronze Age, the Early Iron Age and the Middle Ages.
AN 1 Markovac Naiki Male Livadke (foto: D. Strenjak)
posuda i kunim lijepom, koji pripadaju starevakoj kulturi.

Otkriem nalazita AN 4 Velimirovac Arenda 1 potvrene
su pretpostavke o postojanju neolitikog naselja koje je
pronaeno u terenskom pregledu trase magistralnog plinovoda Donji Miholjac Slobodnica koji prolazi 30-ak metara
sjevernije (Dizdar, Lonjak Dizdar 2009: 136 138, nal.
red. br. 17 Arenda). U navedenom terenskom pregledu na
zapadnom dijelu uzvienja pronaeni su nalazi iz kasnoga
bronanog doba, odnosno virovitike grupe te srednjeg
vijeka (Dizdar, Lonjak Dizdar 2009: 136), to su potvrdila
i probna iskopavanja na osnovi kojih je izdvojeno nalazite
AN 5 Velimirovac Arenda 2. U probnom iskopu izdvojene
su brojne zapune od kojih se izdvajaju one otpadnih jama
te irokog jarka koji je moda okruivao dio naselja, ime
su potvrene spoznaje o postojanju naselja iz kasnoga
bronanog doba. Stotinjak metara zapadnije, na blagoj
uzvisini iznad nekadanjega manjeg vodotoka, u probnim
iskopavanjima pronaeno je nalazite AN 6 Velimirovac
Branjevina na kojem su izdvojene zapune s ulomcima
prapovijesne keramike. Radi se o istonom dijelu nalazita
iji se vei dio nalazi zapadno od D-53 koja ini zavretak
trase zaobilaznice.
U probnim iskopavanjima na trasi zaobilaznice Naica pronaeno je sedam arheolokih nalazita, pri emu je duina
njihova rasprostiranja sa 735 m nakon terenskog pregleda
poveana na 1875 m, to je opravdalo porebu probnog
iskopa po cijeloj duini trase. Pojedina nalazita izdvajaju
se brojem objekata i nalaza te e njihova zatitna istraivanja omoguiti prikupljanje novih spoznaja o naseljenosti
naikog podruja u mlaem kamenom, bakrenom, kasnom
bronanom i mlaem eljeznom dobu te srednjem vijeku.
Literatura
Redni broj: 25
Lokalitet: Osijek Branka Radievia 3
Naselje:
Grad/opina: Osijek
Razdoblje: A
Dizdar, Lonjak Dizdar 2009 M. Dizdar, D. Lonjak Dizdar,

Terenski pregled dijela trase magistralnog plinovoda Donji
Miholjac-Slobodnica u Osjeko-baranjskoj upaniji, AIA, V,
Zagreb, 2009: 134 138.
regiji (Prilog genezi i stupnjevanju lasinjske kulture), AV,
XXVII, Ljubljana, 1977: 42 59.
Markovi 1984 Z. Markovi, Neka pitanja neolitika, eneolitika i bronanog doba naikog kraja i akovtine, Izdanja
HAD, 9, Zagreb, 1984: 13 29.
Prije gradnje viekatne stambene graevine u Ulici

Branka Radievia 3 u Osijeku (k.. 7729/1, k.o. Osijek),
sukladno ugovoru izmeu naruitelja Antuna Wagnera i
47
SJ54
PN255
SJ89 SJ154
PN21 PN232
SJ118
SJ169
SJ139
SJ44
PN205
PN212SJ257
PN237
PN3
SJ272
SJ33
PN236
PN225SJ110
PN14
PN53
PN17
SJ82
PN13
PN30
SJ278
SJ98
SJ235
PN218
PN222
PN220
PN221
SJ255
SJ52
SJ27
SJ037
SJ284
SJ194
PN37
PN38
SJ262
PN48
SJ25
SJ015
PN50
SJ233
SJ014 PN49
PN11
PN12
PN20 SJ23
PN25
PN24
SJ21
SJ145
SJ223
PN29
SJ275 PN15
PN31
PN251
SJ35
SJ132
SJ260
SJ187
1090
SJ022
1088
PN51
PN196
PN5
PN226
SJ247
SJ194 SJ239
PN213 PN211
SJ182
SJ105
SJ135
PN56
SJ87
SJ208
SJ72
SJ266
SJ022
PN214 SJ204
SJ68
PN223
PN216
SJ4
PN217
SJ250
SJ219
SJ122
PN46
SJ63
SJ241
PN2
PN8
1087
SJ67RAZ H2O
PN233
SJ100
SJ237
PN7
SJ62
PN44
1093
1091
1089
PN248
SJ234
SJ49
SJ84
SJ162
SJ96
PN55
SJ127
PN32
PN9
PN6
PN10
PN27
SJ09
PN228
SJ118
PN52SJ6
PN28
SJ3
PN235
PN42
SJ142 PN206 SJ93
SJ115
PN4
SJ 39
PN229
PN230 PN198
SJ163
SJ022
SJ176
1092
SJ 091
SJ245
SJ225
SJ56
SJ125
SJ264
SJ287
PN256
SJ268
SJ 090
PN43
PN238
SJ88
PN203
SJ56
SJ281
SJ 092
SJ56
SJ145
SJ289
SJ207
PN243
PN242
PN241
SJ207PN224
PN33
SJ251
SJ208
SJ172
PN39
SJ56
PN215PN250
PN254
PN253
SJ213
PN247
PN244
PN245
SJ280
SJ274
PN57
SJ270
PN207
SJ95
PN240
PN227
SJ55
SJ193
SJ173
PN19
SJ30
PN36
PN35 PN26
PN47
PN16
PN41
PN40
PN18
PN259
PN1
SJ166
SJ101
SJ60
SJ256
SJ217
SJ164
PN34
SJ195
SJ32
PN252
PN257
SJ42
SJ110
PN258
SJ161
PN249
PN234
PN22
SJ140
PN23
PN231
PN219
SJ29
PN260
PN239
PN210SJ178
SJ198
SJ89
PN246
SJ221
SJ112
SJ159
PN202
PN201
PN197
PN200
SJ92
SJ85
SJ 018
SJ184
PN54
SJ57
SJ80
PN204
SJ201
SJ70
SJ64
PN199
SJ17
SJ22
SJ015
PN209
PN208
Skica nalazita u Radievievoj ulici 3 (izradio: M. Maeri)
sredine 20. st. Oba su stambena objekta bila ukopana

do predzdravinoga sloja. Strojno uklanjanje njihovih
vanjskih zidova i recentnoga graevnog otpada ve je na
poetku istraivanja omoguilo uvid u presjek lokaliteta
koji je u gornjim slojevima u smjeru sonde mjestimino
bio uniten suvremenom komunalnom infrastrukturom
(vodovod).
Arheolokim je istraivanjima, uz jame iz 17. i 16. st., pronaeno topovsko zrno te vei ulomak jedne keramike turske
lule s radionikim peatom. Ondje je takoer bilo definirano
vie graevinskih faza iz rimskoga razdoblja. Preliminarna
analiza pokazuje da se rimski materijal moe datirati od
zavretka 1. st. do sredine 4. st. Od ostataka arhitekture
bilo je istraeno nekoliko pravaca temelja rimskih zidova od
opeka, koji su se pod pravim kutom podvlaili pod sve profile u sondi. Zbog toga zasad nije mogue odrediti koliki se
tono broj graevina nalazio na toj i na susjednim katastarskim esticama. Najdulji pronaeni temelj zida bio je sagraen od opeka slaganih u tehnici opus spicatum i protezao
se u smjeru istok-zapad sredinom sonde. Mjestimino ga
je unitila izgradnja spomenute podrumske prostorije. U
krajnjem zapadnom dijelu sonde, koji izlazi izvan gabarita
buduega objekta, istraen je manji dio rimskoga odvodnog sustava. inile su ga pravilno tesane ploe kriljavca
na temelju od opeka povezanih hidraulikom bukom.
Arheolokoga muzeja Osijek, od 15. travnja do 17. lipnja

2010., tijekom 45 radnih dana na spomenutome su mjestu
trajala zatitna arheoloka istraivanja. Voditelj istraivanja
bio je Igor Vukmani, a zamjenik Domagoj Dujmi. U istraivanjima su kao dio strune ekipe povremeno sudjelovali
Marin Maeri, Neboja Cingeli, Ana Funduruli, Tomislav
Pui i Tomislav Hrak, dok je broj radnika koji su runo
iskopavali teren varirao prema potrebama.
Navedena se lokacija nalazi u sklopu preventivno zatiene povijesno-urbanistike cjeline grada Osijeka te unutar
podruja zatienoga registriranog arheolokog lokaliteta
Mursa.
Dimenzije sonde u kojoj se odvijalo arheoloko iskopavanje iznosile su 25x11 m (275 m), a protezala se u
smjeru istok-zapad Radievievom ulicom 3. Vertikalna
se stratigrafija u tome dijelu osjekog Donjega grada,
gdje se u rimsko doba nalazila Mursa, pokazala iznimno
sloenom. Upravo se ta lokacija, prema miljenjima R.
Franjetia, D. Pinterovi i M. Bulata, nalazila u samome
sreditu tog rimskoga grada. Kulturni sloj s ostacima
rimske arhitekture pojavio se na relativnoj dubini od 0,7
m i protezao do zdravice, do dubine od 3,5 m. Sredinji
je dio nalazita unitila kua sa svodom, sagraena
poetkom 20. st. te podrumska prostorija graevine iz
48
Sonda u doba istraivanja (foto: I. Vukmani)
U istonome je dijelu sonde pronaen bunar koji je u gornjem dijelu bio kvadratnoga, a u donjem dijelu okrugloga
oblika. Bio je zapunjen manjim brojem rimskih opeka koje
su moda nekad bile dio konstrukcije bunara. Voda se u
bunaru pojavila na dubini od 4,5 m od razine suvremene
prometnice.
Debeo sloj gara detektiran u sjeverozapadnome dijelu
sonde mogue je pripisati dobu markomanskih ratova na
kraju 2. st. Po njihovu je zavretku u itavoj Mursi uslijedila
Dokumentirani su i negativ temelja ukopa zida, poploenja,

podnice, vei broj pei i dio graevine s hipokaustom. Toj
je graevini debljina podnice, koja je u osnovi bila napravljena od ukoso postavljenih ulomaka tegula s glaziranom
hodnom povrinom, iznosila 15-ak cm. Pri njezinome su
postavljanju Rimljani upotrijebili graevni materijal iz prijanjih faza, primjerice opeku s peatom IMP(eratoris). Takve
se opeke pripisuju proizvodnji u ciglanama koje su se u
doba cara Hadrijana nalazile na podruju Murse. Osim te,
bilo je pronaeno i nekoliko opeka s peatima na kojima
se spominju rimske vojne jedinice. Zapadni je dio podnice
graevine s hipokaustom propao u jamu u kojoj je poslije
pronaen materijal koji nije bilo mogue kronoloki odrediti. Podnica se na nekoliko mjesta protezala izvan zidova
graevine s hipokaustom. Za njezino je niveliranje u kasnoj
antici uz dravski pijesak bila upotrijebljena velika opeka,
ije je izvorno mjesto bilo na loitu sa sjeverne strane opisane graevine. To upuuje na zakljuak da je podnica bila
napravljena poslije izlaska hipokausta iz uporabe, upotpunjujui time sliku o pregradnji koja se u Mursi odvijala
krajem 3. st. i u prvoj polovini 4. st. Iz toga su doba tamo
bili pronaeni brojni primjerci novca. Graevina s hipokaustom, sagraena jo u 2. st., nije bila u potpunosti istraena, jer se podvlaila pod juni profil sonde i djelomino ju
je presjekla vodovodna cijev. Dio pokretnih nalaza te vei
broj pei i ivotinjskih kostiju sugeriraju da se sa zapadne
strane graevine s hipokaustom nalazilo mjesto koje je sluilo kao kuhinja.
Ostaci graevine s hipokaustom (foto: I. Vukmani)
49
Rimski vr (foto: D. Dujmi)
Turska lula (foto: D. Dujmi)
oslikanih ulomaka rimske buke ukraenih geometrijskim

motivima.
Dana 7. lipnja 2010. bilo je uoeno da nalazitu prijeti
opasnost od uruavanja suvremenih graevina pod zatitom Republike Hrvatske, koje se nalaze sa sjeverne i
june strane podruja obuhvaenoga arheolokim istraivanjima. Povod su tomu bile obilne padaline koje su
izmeu 31. svibnja i 4. lipnja 2010. zadesile Slavoniju i
Baranju pa su dijelovi sjevernoga i junoga profila sonde
morali biti uvreni drvenom konstrukcijom. Dogovorom
izmeu investitora, konzervatora i izvritelja arheolokog istraivanja, odlueno je i da se sonda smanji kako
se ne bi ugroavala daljnja stabilnost okolnih graevina i
njihovih stanara. Takva je smanjena sonda bila istraena
do zdravice. Nalazi su nakon istraivanja pohranjeni u
Arheolokome muzeju Osijek i pripremljeni za ienje i
konzervaciju.
Literatura
Rimska svjetiljka (foto: D. Dujmi)
Bulat 1989 M. Bulat, Mursa, Osijek, 1989.

Pinterovi 1978 D. Pinterovi, Mursa i njeno podruje u
antiko doba, Osijek, 1978.
faza obnove grada. uta nabijena ilovaa upuivala je na

fazu poravnavanja pri izgradnji novih graevina.
Najstariji je rimskodobni primjerak novca iskovan u doba
cara Nerve (96. 98.). Iz predrimskoga su doba pronaeni
ulomci kamenih rvnjeva upotrijebljeni kao spoliji prilikom
izgradnje temelja za rimske graevine. U sjeveroistonome
uglu sonde iskopan je dio jarka s oblim dnom, koje nije
ouvano u izvornome obliku, a moda je omeivao keltsko
naselje koje se nalazilo blie rijeci Dravi i u koji su propale
sve poslijekeltske strukture. Takav zakljuak nije siguran,
jer je podataka o rasprostiranju toga naselja malo te je
takva interpretacija upitna.
Ukupno je u Radievievoj ulici 3 dokumentirano 289 stratigrafskih jedinica, pronaena su 263 posebna nalaza,
739 drugih nalaza te je izuzeto 46 uzoraka. Pronaene
su velike koliine stolne rimske keramike, ulomci reljefnih
sigilatnih i staklenih posuda, a vrijedi spomenuti i velik broj
kotanih i metalnih igala, eljeznih klinova, dvije bronane
kljuanice, snano profilirane fibule, keramike svjetiljke,
kotane etone, ruku patere s likom boice Lune, nekoliko
tesera i grla vodovodnih cijevi te veu koliinu raznobojno
Igor Vukmani
Summary
During 2010 rescue archaeological excavations were
carried out at the 3 Radievia Street site in Osijek (on
a surface comprising 275 square metres) by the experts
of the Archaeological Museum in Osijek. A small number
of finds from the 16th and 17th centuries were found and
a number of construction phases defined dating from the
Roman period, from the end of the 1st to the mid-4th centuries. From the architectural remains a number of directions
of the foundations of Roman brick walls were investigated
which slipped under all the probe profiles at a right angle
including a small part of a Roman drainage system. Along
with numerous finds from the Roman period the most significant is a structure with a hypocaust that functioned in
the 2nd and 3rd centuries.
50
Redni broj: 26
Lokalitet : Osijek Ciglana Zeleno polje
Naselje: Osijek
Grad/opina: Osijek
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: sondano iskopavanje
Od 10. svibnja do 10. lipnja 2010. godine, tijekom deset
radnih dana, arheoloki su istraene etiri sonde na
podruju lokaliteta Osijek Ciglana Zeleno polje. Strunu
ekipu inili su voditeljica arheolokog istraivanja Dragana
Rajkovi, dipl. arheo., kustosica Arheolokog odjela Muzeja
Slavonije Osijek i crta, a na terenu je svakodnevno radilo
etiri do pet radnika.
Ugovorom nastalim na temelju posebnih uvjeta
Konzervatorskog odjela u Osijeku predvien je arheoloki
nadzor gradnje sanitarne kanalizacije na dijelu Vinogradske
i Vukovarske ulice u Osijeku, koja je postavljena 2005.
godine. O navedenim radovima arheolozi nisu bili obavijeteni te je cjelokupan posao obavljen bez arheolokog nadzora. Kako se radi o zatienom i registriranom arheolokom lokalitetu, dogovoreno je da se iskopaju probne sonde
kako bi se utvrdila eventualna teta nastala prilikom iskopavanja sanitarne kanalizacije. Tako je tijekom 2010. ugovoreno iskopavanje etiriju sondi ukupne povrine oko 26 m.
Lokalitet Osijek Ciglana Zeleno polje nalazi se na
podruju osjekog Donjega grada, a Vinogradska ulica
smjetena je paralelno s rijekom Dravom, na samome
junom rubu dravske rijene terase. Sam lokalitet dobro
je poznat u arheolokoj literaturi. U razdoblju od 1953. do
1966., prilikom iskopavanja gline za potrebe ciglane otkriveno je biritualno groblje latenske kuluture s 53 groba datirana u fazu Lt B2 i Lt C. Tijekom 2006. prilikom zatitnoga
arheolokog iskopavanja na buduoj trasi magistralnog
plinovoda Belie Osijek, na tom su lokalitetu pronaeni
ostaci paljevinskoga groblja kulture junopanonske inkrustrirane keramike te naseobinski objekti starijeg i mlaeg
eljeznog doba, rimskog razdoblja te ranoga srednjeg
vijeka.
Sonda br. 1 tijekom istraivanja (foto: D. Rajkovi)
Ulomci junopanonske inkrustirane keramike (foto: D. Rajkovi)
Poloaj istraenih sondi 2010. bio je uvjetovan graevinskom zonom samog iskopa prethodne kanalizacije, tako da
se radilo o tek uskom pojasu uz sam rub ceste. Prva sonda
(veliine 1,5x2 m, smjera istok-zapad) otvorena je oko 20
m istono od kunog broja 128. Nakon to je strojno uklonjeno oko 40 cm humusnog sloja, uoen je sloj smekaste
zemlje, oznaen kao stratigrafska jedinica 03. Poliranjem
tog sloja, u sjevernom dijelu sonde uoena je pravilna
nakupina gara, vjerojatno ostatak stupia. Zapunu tog stupia inila je tamno siva zemlja pomijeana sa sitnim ulomcima gara i lijepa. Stupi je pak ukopan u sloj 07, koji se
protezao u sjevernom rubu sonde te ulazio u njezin rub, a
djelomino je presjeen telefonskim instalacijama. Prilikom
pranjenja sloja 07 pronaeni su ulomci gotike glazirane
keramike. Nakon skidanja sloja 07 na dubini od 90 m n.m.
uoena je svijetlo smea zdravica.
Sonda broj 2 bila je velika 1,5x3 m i protezala se smjerom
sjever-jug, takoer uz sam rub ceste, ispred kunog broja
123. Humusni sloj na tome dijelu skinut je prilikom ureenja
ceste, tako da su navezeni pijesak i uta. Ispod 10 do 15
cm toga recentnog sloja pojavila se svijetlo smea uta
zdravica, u potpunosti sterilna.
Sonda broj 3 otvorena je na mjestu biveg smetlita, zbog
ega je bila neto vea od ostalih sondi, odnosno dimenzija 3x6 m, s duim stranama u smjeru istok-zapad. Nakon
nedavnog ureenja smetlita itavo je podruje poravnato
s oko 20 cm ute nabijene ilovae koja je zajedno s ostacima smetlita strojno otklonjena.
Pogled na lokalitet prije poetka radova (foto: D. Rajkovi)
51
imi 1998 J. imi, Arheologija, u: Osijek i okolica, Osijek,

1998: 17 20.
imi 2001 J. imi, Bronano i starije eljezno doba na
podruju grada Osijeka, OZ, 24, 25, Osijek, 2001: 23 42.
Dragana Rajkovi
Summary
The archaeological site Osijek Ciglana Zeleno polje is
located in the eastern part of the city of Osijek. It belongs
to the period of Prehistory and The Middle Ages. In
Vinogradska Street, which is located parallel with the
Drava River a sewage system was constructed, without
the supervision of archaeologists. In order to establish possible damages, in 2010 four probes were excavated on
an overall surface of 26 square metres: Three of the four
excavated probes showed no presence of archaeological
material while in probe no. 3 shards of south-Pannonian
pottery with encrustations were found. The material was
found in an alluvial deposit which did not contain archaeological structures. The modest results of the research carried out support the topography of the Osijek region in the
Bronze Age.
Karta s oznaenim poloajem arheolokih sondi
Ispod ilovae i smea uoen je sloj tamno smee zemlje,

prepun usitnjenog materijala, odnosno keramike, ivotinjskih kosti, koljki te lijepa. Pronaeni keramiki nalazi
karakteriziraju vie kulturnih pojava srednjega bronanog
doba, meu kojima se istiu ulomci junopanonske inkrustrirane keramike. Kako taj sloj nije pokazivao nikakve
arheoloke konstrukcije, moe se zakljuiti da se radi o
prapovijesnome naplavinskom sloju rijeke Drave. Sloj se
nastavio skidati do neto masnije mee zemlje koja je
oznaena kao SJ 06. Sloj je bio prilino sterilan, bez materijala, a ispod njega na apsolutnoj visini od 88,93 m n.m.
pojavila se zdravica (uta pjeskovita zemlja) oznaena kao
Sj 2.
Posljednja, sonda broj 4, veliine 1,5x3 m, nalazila se oko
30 m istono od sonde broj 3. Nakon 30-40 cm humusa
pojavila se sterilna zdravica, na visini od 89,91 m n.m., bez
kulturnih slojeva i ikakvih arheolokih nalaza.
Na osnovi konfiguracije itavog terena te naplavnog sloja,
moe se naslutiti kako se naselje u prapovijesti formiralo u
blizini istraenog terena, premda istraene sonde nisu utvrdile njegovu tonu lokaciju. Skromni rezultati idu u prilog
topografiji osjekog podruja u bronanom dobu te upuuju
na jo bolju zatitu lokaliteta, ali i potrebu novih arheolokih
istraivanja.
Redni broj: 27
Lokalitet: Osijek Huttlerova 1214
Naselje: Osijek
Grad/opina: Osijek
Razdoblje: A
Od 29. lipnja do 12. srpnja 2010., tijekom devet radnih dana,
trajala su arheoloka istraivanja u Huttlerovoj ulici 1214
u Osijeku (k.. 6712, 6713, 6714 i 6715, k.o. Osijek). Povod
sklapanju ugovora bila je gradnja stambeno-poslovne graevine s kolnim i pjeakim prostorima i debljinom temeljne
ploe od 0,80 m. Istraivalo se na temelju ugovora o sondanom arheolokom istraivanju potpisanog izmeu
ARKE d.o.o. Osijek i Muzeja Slavonije Osijek. Strunu
ekipu inili su voditeljica arheolokog istraivanja Dragana
Literatura
Drni, Skelac 2008 I. Drni, G. Skelac, Latenski nalazi s
lokaliteta Ciglana Zeleno polje u Osijeku, VAMZ, 3.s.,
Zagreb, 2008: 385 415.
Lonjak-Dizdar 2001 D. Lonjak-Dizdar, Nalazita bronanog doba na vinkovakom podruju, Prilozi IAZ, Zagreb,
2001: 33 61.
Minichreiter 1993 K. Minichreiter, Bronano doba, starije
eljezno doba haltat, mlae eljezno doba laten, u:
Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek, 1993: 22 26.
52
Ukop recentnog temelja i dio uruenja (Sj 4) (foto: D. Rajkovi)
Sonda br. 1, poploenje (SJ 11) (foto: D. Rajkovi)
Rajkovi, dipl. arheo., kustosica Arheolokog odjela muzeja

i Hrvoje Juri, crta.
S obzirom na to da se navedena lokacija nalazi na podruju
zatiene i registrirane arheoloke zone u Osijeku te na
podruju vrlo sloene arheoloke situacije, posebnim
uvjetima Konzervatorskog odjela u Osijeku odreeno je
da se probnim arheolokim sondiranjem utvrdi debljina
recentnog nasipa i dubina na kojoj se pojavljuju arheoloki
slojevi. Na temelju sondanih istraivanja odredit e se
postoji li potreba za zatitnim arheolokim istraivanjem
ili arheolokim nadzorom. Na navedenim su se parcelama
prethodno nalazile tri graevine, odnosno obiteljska kua i
dvije pomone graevine, iji su se ostaci temelja mjestimino uoavali na povrini gradilita.
Bronani novac rimskog cara Valentiniana I. (321. 375.) (foto:

D. Rajkovi)
Sonda 1
Lokacija istraenih sondi odreena je u odnosu na ve
postojee objekte, kako bi se to uspjenije izbjegli recentni temelji. Tako je prva sonda otvorena u ulinom dijelu
budueg objekta. Prvobitno je odreeno da stranice sonde
iznose 4 m, ali su zbog nalaza naknadno proirene, tako
da se dobila povrina od 25 m (odnosno 4,70x5,40 m, s
duim stranama smjera I-Z). Sonda je podijeljena na etiri
mikrokvadranata (A, B, C i D u smjeru kretanja kazaljke na
satu).
Prvih 30 cm skidano je strojem kako bi se uklonili ostaci
razbacanih opeka prethodnih objekata, ali i proistila situacija koja je uputila na to kako je velik dio povrine izbrazdan
temeljima prethodnih zgrada iz minimalno dvaju razliitih
perioda. Ve pri prvom sloju skidanja bagerom uoeno je
da se na itavom podruju nalazi nasip, muljasta tamnosiva-crna zemlja s velikom koliinom razlomljenoga graevnog materijala, nejednake debljine.
Nakon to je itav nasip uklonjen, uoeno je kako se ispod
njega nalazi nekoliko faza gradnje, od rimskog perioda do
novog vijeka. Posljednja faza gradnje nastala je tridesetih godina 20. st. te je unitila prethodnu, takoer novovjekovnu arhitekturu. Zapune su temelja izvaene, tako
da su unutar njihova profila uoeni kulturni slojevi, koji
pokazuju vrlo ujednaenu sliku na cijeloj povrini sonde.
53
Karta s oznaenim poloajem arheoloke sonde
a debljine je od 5 do 20 cm. Prepun je antike keramike

i gara, a takoer izlazi izvan gabarita sonde 1. Uzorci su
uzeti za analizu. Sonda 1 A kopana je do apsolutne dubine
od 89,23 m n.m., a unutar nje zdravica se pojavila na 89,39
m n.m., odnosno oko 2,5 m ispod hodne povrine.
Dio novovjekovne faze ini i betonska baza za dimnjak

objekta sagraenog tridesetih godina, ija je ukop sezao
do predzdravinog sloja Sj 17, odnosno 89,85 m n.m.
Predzdravini sloj ini sivo-smea, glinasta i kompaktna
zemlja, a debeo je oko 40 cm.
Antiki ostaci gradnje vidljivi su kao poploenje s pripadajuom nabijenom podlogom (poploenje Sj 11, nabijena
podloga Sj 10), koje se nalazi oko 80 cm ispod povrine, na
visini od 91,02 m n.m., a smjeteno je u sjevernom dijelu
sonde. Nadalje, uruenje u jugoistonom dijelu sonde (Sj
4) takoer nije definirano u cijelosti jer izlazi izvan gabarita otvorene sonde, a i dodatno je uniteno novovjekovnim
gradnjama. Rimsko uruenje Sj 4 uoeno je na apsoltnoj
visini od 91,05 m n.m. U sjeverozapadnom uglu sonde
uoeni su ostaci zapune antikog temelja (Sj 19) na apsolutnoj visini od 90,77 m n.m. Ukopi recentnih temelja i
ostaci antike arhitekture snimljeni su geodetskom stanicom i obraeni u AutoCAD-u.
Od pokretnih nalaza pronaena je uobiajena rimska keramika te vrlo sitni ulomci tere sigilate. Na nabijenoj podlozi Sj
11 pronaen je bronani novac rimskog cara Valentiniana I.
(321. 375.). Prema dogovoru s Konzervatorskim odjelom
u Osijeku, ostaci antike arhitekture nisu uklanjani, nego su
nakon radova primarno zatieni geotekstilom. Kako bi se
odredila apsolutna dubina zdravice, u jugozapadnom dijelu
sonde 1 proiren je ukop recentnog kamena te sputen do
sterilnog sloja. To je proirenje oznaeno kao sonda 1 A. Na
taj nain dobili su se i ostali antiki slojevi. Najzanimljiviji je
goreni sloj Sj 18, koji se pojavio na dubini od 90,14 m n.m.,
Sonda 2
Sonda 2 otvorena je oko 10 m zapadno od sonde 1, takoer na mjestu budue graevine, odnosno dijela gdje se
ona suava, u povrini od 4 m2. Visina recentnog nanosa
iznosi oko 2 m, seui do predzdravinog sloja, oznaenog kao Sj 7, koji se pojavio na apsolutnoj nadmorskoj
visini od 90,11 m n.m. U predzdravini sloj Sj 7 ukopan je
izdueni spaljeni sloj koji se sastojao od izgorene zemlje i
gara. Oznaen je kao Sj 3,4, dok mu namjena, ali i rasprostiranje, zbog nedovoljno istraene povrine nisu razjanjeni. U jugoistonom uglu sonde 2 uoen je bunar, na
visini od 90,09 m n.m. Njegovu zapunu inila je tamno
siva propadljiva zemlja puna materijala. Od posebnih
nalaza pronaen je ulomak kamenog rvnja, te cjelovita
posuda. Otkopan je tek njegov malen dio, dok ostatak
ulazi u juni profil sonde. U sjeveroistonom uglu iskopana je probna sonda kako bi se utvrdila dubina na kojoj
se pojavljuje zdravica, a ta apsolutna visina iznosi 89,59
m n.m., tj. 2,5 m od hodne povrine. itava sonda prekrivena je geotekstilom.
Sondanim arheolokim istraivanjem utvreno je postojanje antikih kulturnih slojeva koji se nalaze na samoj
54
granici postavljanja betonske ploe za budui objekt, te e

na taj nain biti ugroeni daljnjim graevinskim radovima.
Literatura
Filipovi, Katavi 2006 S. Filipovi, V. Katavi, Osijek
Silos, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 14 16.
Pinterovi 1956 Danica Pinterovi, Prilog topografiji
Murse, OZ, V, Osijek, 1956: 55 92.
Pinterovi 1978 Danica Pinterovi, Mursa i njeno podruje
u antiko doba, Osijek, 1978.
Sunko, Katavi, Jeroni 2008 A. Sunko, V. Katavi, T.
Jeroni, Osijek Huttlerova (Silos), HAG, 4/2007, Zagreb,
2008: 20 26.
Dragana Rajkovi
Summary
At 12-14 Huttlerova Street in Osijek, at the location of the
future housing-business complex, probe archaeological
excavations were carried out in 2010. Two probes were
opened on a surface of 30 square metres, and their position was determined by the foundation of Modern Age structures. After removing the entire surface from the first probe
a number construction phases under it were observed,
from the Modern Age to the Roman period.
The last phase of construction undertaken in the 1920s
destroyed the previous one, also from the Modern Age,
The Antiquity remains can be depicted in the form of a
pavement which is 80 cm under the surface and located
in the northern part of the probe. The cave-in in the southeastern part of the probe is also Roman and is not completely defined since it is outside the scope of the open
probe and has additional been destroyed by Modern Age
construction. The movable finds discovered include pottery, very small shards of terra sigilatta pottery and bronze
coins of the Roman Emperor Valentinian I (321-375).
Probe 2 was opened about 10 m west of probe 1 on a surface of 4 m. The height of the recent deposit is about 2 m.
In the south-eastern part of probe 2 a well was observed.
Its fill consisted of dark grey earth full of material. Finds
of special interest include a shard of profiled stone and a
whole vessel.
Ostaci dijelova podzia u funkciji odvodnog sustava
Do poetka istraivanja od Vodenih vrata, jedinih ouvanih

gradskih vrata Tvre na sjevernoj strani, u smjeru bastiona
sv. Eugena, s obzirom na stanje iz 18. st., preostao je samo
ulazni portal s otvorima za vratnice i podizni mehanizam za
most. Izvorni nacrti Vodenih vrata koja ine dio linete same
Tvre seu u dvadesete godine 18. st., od kada datira projekt Nicolausa Doxat de Demoreta (glavni projektant fortifikacijskih sklopova u doba princa Eugena Savojskog),
ukljuujui i projekt za Vodena vrata.
Cilj arheolokoga zatitnog iskopavanja bio je pomou
usmjerenih, tj. unaprijed odreenih lokacija sondi, utvrditi
arheoloke kulturne slojeve i locirati dijelove izvornoga
odvodnog sustava koji ukljuuje poloaj i stupanj ouvanosti podzia opkopa zajedno s poprenim pregradnim zidom
neposredno ispred Vodenih vrata.
Istraivanja su zapoela na prostoru neposredno ispred
Vodenih vrata. Nakon to je uklonjena zaravnjena travnata
povrina preostala izmeu ouvanih dijelova zidina Tvre
te dio betonom poploene pjeake staze koja vodi izravno
od Vodenih vrata do etalita uz rijeku Dravu, zatitnim
arheolokim istraivanjima moglo se ustvrditi da postoji
mogunost s obzirom na raster pronaenih ostataka
zidova (SJ 016/017, SJ 018/019 i SJ 020/021), tj. njihov
meusobni poloaj i suodnos pronalaenja nekadanjih
dijelova podzia u funkciji odvodnog sustava vezanog za
visei most kao funkcionalnog dijela dananjih vidljivih
Redni broj: 28
Lokalitet: Osijek Tvra (Vodena vrata)
Naselje: Osijek
Grad/opina: Osijek
Razdoblje: SV
Na temelju financiranja Agencije za obnovu osjeke Tvre
te uz suradnju s Konzervatorskim odjelom Osijek i Muzeja
Slavonije Osijek, od 26. do 29. srpnja 2010. trajala su
zatitna arheoloka istraivanja na podruju arheoloke
zone Tvra Gornji grad u Osijeku, koja je vodila je Ida
Pavlakovi, dipl. arheo. i pov. umjetnosti.
55
Nacrt vodenih vrata iz 1746. g.
Daljnjim arheolokim zatitnim istraivanjima bit e mogue

utvrditi toan te izvoran poloaj i stanje, tj. stupanj ouvanosti podzida opkopa kao dijela odvodnog sustava vezanog za funkciju Vodenih vrata. U tome e uvelike pomoi
dokument, tj. nacrt iz 18. st. (nacrt iz projekta Nicolausa
Doxat de Demoreta), koji je dio niza ouvanih planova
Tvre iz tog razdoblja, a na kojem je vidljiv presjek kroz
cjelinu Vodenih vrata.
ostataka ulaznog portala s otvorima za vratnice i podiznog

mehanizma za most.
Navedeno potkrepljuju ostaci sloja ute (SJ 013) koji je bez
ikakvih arheolokih ostataka pokretnih nalaza, a sastoji se
samo od nabacanih oveih ulomaka opeke koja se nalazi
neposredno ispod dijela gdje je nekada, prema nacrtima
iz 18. st., bio pozicioniran visei most to upuuje na
mogunost da je rabljen, tj. nabaen radi popunjavanja
vodenog kanala ispod viseeg mosta, i to nakon to je njegova izvorna funkcija izmijenjena radi poploavanja ulaza
tome pak ide u prilog ostatak poploenja od kamena
(SJ 003/004) i opeke (SJ 005/006), pronaenih odmah do
samog izlaza iz Vodenih vrata
Takoer, u prilog pronalaenja odvodnog sustava ide i zateeno stanje SJ 027 sloj ute koji se sastoji od ulomaka
opeke, sporadino ulomaka gara, pijeska i arheolokoga
pokretnog materijala (ulomci keramike, kostiju, keramike i
metalnih predmeta) koji ispunjava prostor do SJ 018/019,
a iza kojeg se nalaze geoloki slojevi, ne ukljuujui povrinski sloj to upuuje na mogunost ispune odvodnog
sustava vezanog uz Vodena vrata i njegovo zatrpavanje
nakon to je prestala potreba za njegovu funkciju i na
djelomino ruenje sustava podzia radi prenamjene tog
prostora.
Ida Pavlakovi
Summary
were carried out in the area of the archaeological zone
Gornji Grad Tvra in Osijek, immediately in front of the
so called Water Gate which was the northern entrance to
the Fort. These excavations located specific parts of the
original drainage system including the remains of the supporting wall of the moat together with the transversal partition wall right in from of the Water Gate, all according to
the design of Nicolaus Doxat de Demoret, the chief design
engineer of the fortification assemblages during the reign of
Prince Eugene of Savoy in the first half of the 18th century.
56
Redni broj: 29
Lokalitet: Osijek Tvra, Perivoj kralja Tomislava
Naselje: Osijek
Grad/opina: Osijek
Razdoblje: NV
Na temelju ugovora sklopljenog izmeu Hrvatske elektroprivrede i Muzeja Slavonije Osijek, od 18. listopada do
4. studenog 2010., tijekom deset radih dana obavljeno je
zatitno arheoloko istraivanje prilikom proirenja rova
kabelskog dalekovoda, u osjekoj Tvri u Perivoju kralja
Tomislava. Voditeljica istraivanja bila je Dragana Rajkovi,
dipl. arheo., kustosica u Arheolokom odjelu Muzeja
Slavonije Osijek, crtanje je obavio student Hrvoje Juri,
geodetsko snimanje tehniar Konzervatorskog odjela u
Osijeku Damir Zahirovi, a svakodnevno je radilo i pet fizikih radnika.
Unutranjost obrambenog zida (foto: D. Rajkovi)
Navedena lokacija, koja je prvobitno bila predmetom strunoga arheolokog nadzora, nalazi se u sklopu zatiene
i registrirane kulturno-povijesne cjeline grada te unutar
zatienog i registriranog arheolokog lokaliteta. Strunim
arheolokim nadzorom prilikom gradnje kabelskog dalekovoda KB10(20)kV TS Osijek 34-TS Osijek 141 u osjekoj
Tvri, na prostoru zapadno od zgrade vojne strae i garnizonskog zatvora (Prehrambeno-tehnoloki fakultet) uoen
je zid, u irini od 1 m, za koji se pretpostavilo da je ostatak
baroknoga fortifikacijskog sustava Tvre, sruenog dvadesetih godina 20. st.
Na temelju dozvole Konzervatorskog odjela u Osijeku
zapoelo je proirenje rova, tako to je istraena sonda
od oko 80 m. Povrina iskopa podijeljena je na dva kvadranta, sjeverni A i juni B. Prvobitnih 20 cm skidano je
strojem, ali nejednako na svim dijelovima sonde jer su
ostaci obrambenog zida uoeni pri samoj povrini, tek
Unutranjost obrambenog zida (foto: D. Rajkovi)
nekoliko centimetara od hodne povrine parka. Humus

(oznaen kao SJ 01) inila je travnata povrina parka, sloj
tamno smee rahle zemlje.
Zid koji je uoen tek nekoliko centimetara ispod hodne
povrine parka u kvadrantu A, isti je zid koji je uoen prilikom kopanja kanala za instalacije, oznaen je kao Sj 2/3.
Apsolutna visina njegove najvie toke iznosi 90,31 m n.m.
Daljnjim istraivanjem navedenog zida uoen je smjer njegova pruanja u smjeru S-J. Zid je paralelan sa zgradom
Prehrambeno-tehnolokog fakulteta. U produetku zida Sj
2/3 uoen je sloj ute pomijean s crnom rahlom zemljom,
oznaen kao Sj 5, a na sloj ute nastavio se zid oznaen
kao Sj 11/12.
Nakon to je uklonjen sloj ute, utvreno je kako se radi o
jednoj cjelini, odnosno obrambenom zidu tzv. kurtini koja je
na zapadnom dijelu Tvre spajala bastione sv. Josipa i sv.
Terezije, a sagraena je dvadesetih godina 18. st. Ukupna
duina otkopanoga obrambenog zida iznosi 5,5 m. Kurtina,
graena od opeka povezanih bukom, uruena je kao i vei
dio obrambenog plata, a u njenoj unutranjosti uoen je
luni otvor te prolaz dalje prema zapadu. Vjerojatno se radi
o kanalizaciji ili javnom vodovodu inkorporiranom u tijelo
obrambenog zida. Uruena unutranjost kurtine ispunjena
je debelim uto-smeim slojem, oznaenim kao Sj 20, a
nalazi se tek nekoliko centimetara ispod humusnog sloja.
Pogled na istraeni dio obrambenog zida (kurtine) (foto: D. Rajkovi)
57
Karta s oznaenim poloajem arheoloke sonde
razvojem grada Osijeka zidine postaju teret i sruene su

20-ih godina prologa stoljea. Nakon istraivanja zidovi su
prekriveni geotekstilom, slojem dravskog pijeska i zemljom.
Za dijelove zidova oznaene kao Sj 11/12 moe se pretpostaviti da su dijelovi Valpovakih vrata koja su tono na tom
dijelu prolazila kroz obrambeni zid. Sj 11/12 pojavila se na
dubini od 90,21 m n.m. Ispred vanjskog lica obrambenog
zida Sj 2/3 nalazio se kanal (Sj 22/23) koji je nakon prestanka funkcije zatrpan masnim utim slojem oznaenim
kao Sj 4. Sj 4 pojavio se na dubini od 90,38 m n.m. Osim
svoje primarne obrambene funkcije taj je kanal vjerojatno
sluio i kao dio odvodnog sustava Tvre. S kanalom je
povezan i zid Sj 6/7 koji se sastoji od stepeniasto povezanih opeka te je ostacima negativa temelja (SJ 16/17) povezan s ostacima kurtine. Mogue je da se radi o elementima
mosta koji se nalazio ispred Valpovakih vrata.
Najmlau fazu u gradnji zapadnoga obrambenog zida
Tvre ini postament oznaen kao Sj 9/10. Sastoji se od
pravilno tesanog pjeenjaka te pravilno poslaganih opeka,
a presjekao je temelj Sj 16/17. U svome junom dijelu ulazi
pod profil sonde, a otkopan je u duini od 2,60 m.
Na istraenom prostoru pronaeno je poneto keramike,
metalnih (eljeznih) nalaza, staklenih predmeta novovjekovne provenijencije. Svi su nalazi primarno obraeni
i dokumentirani te pohranjeni u Muzeju Slavonije Osijek.
Zatitnim arheolokim istraivanjem zapadno od osjeke
Tvre istraen je dio baroknoga fortifikacijskog sustava,
odnosno vanjsko lice kurtine, obrambeni kanal ispred nje
te zidani elementi koji se mogu pripisati razliitim fazama
gradnje Valpovakih vrata. Fortifikacijski sustav datiran je u
poetak 18. stoljea, kad je cijelo to podruje pod izravnom
opasnou od Turaka. Prestankom opasnosti te daljnjim
Literatura
Bsendorfer 1994 J. Bsendorfer, Crtice iz slavonske
povijesti, Vinkovci, 1994.
Gaina, Ivankovi 1996 S. Gaina, G. M. Ivankovi,
Planovi i vedute Osijeka, Osijek, 1996.
Kljaji 2002 J. Kljaji, Habsburki fortifikacijski sustav na
jugoistoku Europe od kraja 17. do sredine 18. stoljea,
Hrvatski Institut za povijest (kn. 7), Slavonski Brod, 2002:
29 48.
Mauran 2000 I. Mauran, Grad i tvrava Osijek, Osijek,
2000.
Uzelac 2009 Z. Uzelac, Urbanistiko-konzervatorska studija prostora bastionske trase i vanjskih utvrenja, Zagreb,
2009.
ivkovi-Kere 1997 Z. ivkovi-Kere, Regulacija i plovidba
rijekom Dravom u drugoj polovini devetnaestog i poetku
dvadesetog stoljea, OZ, 22-23, Osijek, 1997: 203 208.
Dragana Rajkovi
Summary
During the construction of the power construction line in the
Osijek Fort, in the area west of the building of the military
58
guardhouse and garrison prison (today the Faculty of Food

Technology and Biotechnology) the remains of an Austrian
fortification system in the shape of a star that extended
round the baroque core of the city of Osijek were found.
In order to establish the precise function, appearance and
extension of found walls, smaller scale rescue excavations
were carried out. Finds of fortification architecture discovered during the mentioned works relate to part of the defensive wall, the so called curtain which connected two neighbouring bastions in the western part of the Fort, namely,
St Theresas bastion that was nearer to the Drava River
and St Josephs bastion nearer to European Avenue. The
research included the last phase of infrastructural interventions in the walls themselves and related to the construction of public water supply and sewerage systems in 1870s,
visible as vaulted canals in the curtain itself which extends
further through the caponier, outside the walls. In front of
the curtain there was a defensive canal filled in after its purpose ended, definitely in 1925 when the walls were almost
completely destroyed and whose part was also included in
this research.
One of the four city gates, the so called Valpovo Gate
passed through the excavated curtain and it connected
the Upper City with the Fort. At the end of the 19th century,
from 1884 on, a tram pulled by horses, the first in Croatia,
began passing through the Gate. The foundation wall of
the Valpovo Gate has been preserved directly under the
present day walking surface and was found much better
preserved than originally thought. The discovered fortification system has been dated to the early 18th century when
the whole area was under immediate threat from the Turks.
When the danger passed and owing to the needs of the
further development of the city, the walls became a burden
so a decision on their destruction was brought and took
effect in the 1920s.
Side-scan sonar snimka grupe krupnih kamenih blokova rimskog

mosta u Osijeku (snimio: K. Zubi)
potom bilo potrebno ronilaki pregledati i tono utvrditi radi

li se o arheolokom nalazu. Rijeka Drava snimana je od
grada Osijeka do luke u Nemetinu, a rijeka Dunav snimana
je na lokacijama Batina i Erdut. Ronilaki pregledi obavljeni
su u Osijeku na ostacima rimskog mosta uzvodno od stare
Koare i u Erdutu na Dunavu izmeu cestovnog i eljeznikog mosta.
Na lokaciji rimskog mosta u Osijeku (pozicijia na kojoj je
2008. pronaena kamena skulptura) detaljnije su pregledani ostaci stupa uz baranjsku obalu. Svrha je bila pregledati mjesto nalaza skulpture i probati pronai ostale njezine
dijelove. Zbog iznimno loe vidljivosti pregled je bio otean.
Mjesto nalaza skulpture sada je prekriveno pijeskom, koji
je promijenio povrinu rijenog dna. Ronilakim pregledom
nije pronaena in situ konstrukcija stupa mosta za tako
neto trebalo bi ukloniti povrinski sloj krupnoga graevnog
kamena. Uklanjanje takvih veih kamenih blokova u uvjetima loe vidljivosti tehniki je iznimno sloeno i planira se
u nastavku istraivanja. Druga lokacija koja je ronilaki pregledana jest ostatak junog stupa uz desnu Dravsku obalu
na 17+680 km plovnog puta (ostaci se nalaze 20 m uzvodno
od restorana Javor). Prilikom snimanja side-scan sonarom
uoena je vea nakupina graevnog materijala, ostataka
stupa mosta. Pregledano je podruje uzvodno od ostataka
stupa i vea koncentracija kamenih blokova. U podruju
uvodno od stupa nalazi se vea koncentracija recentnog
otpada, a razlog je tomu promjena toka struje rijeke Drave
koja na tome mjestu deponira recentno smee. Prilikom
pregleda izvaen je ulomak prstenastog dna posude od tere
sigilate, s istog je mjesta izvaen i komad pravilno klesanog
ugla kamenog bloka za petrografsku analizu kamena.
Prilikom pregleda podruja luke Nemetin radi pronalaenja ostataka prijelaza pretpostavljene antike komunikacije
prema Kopaevu (Ad Labores) na snimkama side-scan
sonara nisu uoene nepravilnosti koje bi upuivale na njegove ostatke.
Redni broj: 30
Lokalitet: Rijeke Drava i Dunav
Naselje: Osijek, Nemetin, Erdut, Batina
Grad/opina: Osijek, Erdut, Dra
Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje
Tijekom 2010. Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga
restauratorskog zavoda arheoloki je rekognoscirao vie
pozicija na rijekama Dravi i Dunavu. Projekt Osijek antiki
ostaci plovnog puta Drava Dunav financira Ministarstvo
kulture. Istraivalo se tijekom studenog, a u istraivanju
su sudjelovali lanovi ronilakih klubova DPA Mursa i DPA
Osijek te lanovi udruge HPID iz Zagreba.
Rekognosciranje se baziralo na snimanju rijenog dna
side-scan sonarom. Sonar s bonim snimanjem izabran
je zbog kvalitete njegove 2D-snimke dna, koja omoguava
uoavanje nepravilnih struktura. Zbog iznimno loe vidljivosti za vrijeme istraivanja, side-scan sonar pokazao se
iznimno uinkovit. Tijekom snimanja sonarom na terenu
oznaavane su karakteristine nepravilne strukture koje je
59
Summary
In the course of 2010, the Department for Underwater
Archaeology of the Croatian Restoration Institute carried
out archaeological reconnaissance on a number of sites
in the Drava and Danube Rivers. This years reconnaissance comprised of screening the river bed with a Sidescan sonar. A side-scan sonar was chosen for the quality
of the 2D shots of the bed, which enable the depiction of
irregular structures on the river bed. Due to exceptionally
poor visibility during the investigation the side-scan was
exceptionally efficient.
The diving surveys were carried out in Osijek at the remains
of a Roman bridge upriver from the old Leatherworks and in
Erdut, in the Danube between the road and railway bridges.
At the site of the Roman bridge in Osijek the remains of a
pillar along the Baranja shore were inspected in more detail
A stone sculpture was found at that location in 2008.The
diving survey did not find an in situ bridge column structure,
and for something like that the surface layer of large construction stones should be removed.
The second location surveyed was Batina. The town
of Batina is a well-known Roman archaeological site Ad
Militare and one of the posts on the limes. During World
War II the battle of Batina was fought there. In the length
of approximately 2 km on the left shore of the Danube in
the vicinity of the town of Batina about 80 anomalies were
discovered (side-scan sonar) on the river bed for which we
assume are the remains of military material.
Prstenasto dno posude (terra sigillata), promjer dna 115 mm (foto:

R. Moskovi)
Dvije lokacije koje su pregledane na Dunavu jesu Erdut i

Batina. Erdut se zbog svoga stratekog poloaja na unutranjoj strani dunavskog meandra smatra potencijalnom
lukom na Dunavu, a dodatni su razlog za pregled informacije dobivene od lokalnih ronioca. Pregledom snimki
utvreni su ostaci eljeznike pruge na dnu rijeke 30 m
uzvodno od dananjeg eljeznikog mosta i nasipi hidrotehniki graevina za spreavanje erozije obale.
Mjesto Batina poznati je rimski arheoloki lokalitet Ad
Militare. Batina je jedna od postaja na limesu. Za vrijeme
Drugoga svjetskog rata na tom su mjestu izmeu 11. i 19.
studenog 1944. jedinice NOVJ-a i Crvene armije vodile
Batinsku bitku s jedinicama Wehrmacha i njegovim saveznicima. Za niskog vodostaja Dunava na rijenom dnu
mogu se pronai ostaci ratnog materijala i opreme, stoga
je odlueno detaljnije snimiti tu lokaciju. Na duini od cca
2 km lijeve obale Dunava uz mjesto Batina otkriveno je
80-ak anomalija na rijenom dnu, za koje se moe pretpostaviti da su ostatak ratnog materijala. Ostaci starijih epoha
zasada nisu uoeni.
Redni broj: 31
Lokalitet: ipovac Breziko polje (AN 30)
Naselje: ipovac
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P, SV
Tijekom druge polovine oujka 2010. zatitno je arheoloki
istraen lokalitet AN 30 ipovac Breziko polje, smjeten na trasi gradnje magistralnog plinovoda Slobodnica
Donji Miholjac. Arheoloka istraivanja provela je tvrtka
Geoarheo d.o.o., a financirala tvrtka Plinacro d.o.o., koja je
investitor svih radova na trasi plinovoda. Voditeljice istraivanja bile su Blana Maljkovi i Lujana Paraman, diplomirane arheologinje.
Ukupna duina snimljenog dna rijeke Drave i Dunava, uz

upotrebu side-scan sonara, prelazi 20 km. Zbog iznimno
loe vidljivosti u rijekama ta metoda pokazala se jedinom
uinkovitom u povrinskom pregledu dna. Drugi puno
zahtjevniji dio posla koji slijedi jest ronilaki pregled uoenih nepravilnosti i njihova determinacija.
Rije je o blagom uzvienju u ravnici orijentacije SZ-JI u sjeverozapadnom dijelu nalazita te sjeverozapadnom rubu
padine breuljka na kojem se danas nalazi govedarska
farma u jugoistonom dijelu nalazita. Ta dva dijela lokaliteta razdvojena su velikim melioracijskim kanalom, koji se
prua u smjeru SI-JZ. Povrinskim pregledom terena na
podruju lokaliteta pronaeni su ulomci srednjovjekovne
keramike, a prijanje rekognosciranje tog podruja uputilo
je na postojanje prapovijesnog naselja na breuljku.
Istraivanjima je obuhvaen jugoistoni dio arheolokog
nalazita, odnosno rub padine spomenutog breuljka.
Povrinski sloj oranja (humus) debljine 0,30 0,50 m
Literatura
Garda 2001 Miro Garda, Neki novi podaci o rimskom
mostu pokraj Murse, Anali zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Osijeku, 17, Osijek, 2001: 7 26.
Garda 2002 Miro Garda, Ostaci rimskog mosta u koritu
rijeke Drave pokraj Osijeka prije i nakon raiavanja
1985. godine, Anali zavoda za znanstveni i umjetniki rad u
Osijeku, 18, Osijek, 2002: 7 22.
Krunoslav Zubi
60
Keramiarska pe SJ 29 u sjevernom uglu lasinjskog objekta SJ

28 (foto: L. Paraman)
Keramika lica (PN 05, SJ 56) (foto: N. Lete)
moda ukopi za ogradu, kakvi su poznati u stambenoj arhitekturi lasinjske kulture. Radi se o dubokom ukopu (relativna je dubina 1,30 m) veih dimenzija, koji se nalazi u
sredinjem dijelu jugozapadnog dijela trase, uz jugoistoni
profil. Istraivanjima je zahvaen samo sjeverozapadni
dio objekta, dok ostatak objekta izlazi iz trase plinovoda.
Istraeni je dio izduenoga trokutastog oblika sa stepenasto suenim stijenkama i ravnim dnom, dimenzija 4,30x2 m.
Objekt je imao dvije faze. Stariju fazu ini zapuna tamnije
modro sive boje (SJ 56) koja se javlja na relativnoj dubini
od 0,50 do 1,30 m i u kojoj je pronaeno svega nekoliko
ulomaka keramike te keramika lica. Mlau fazu ini
naranastosiva zapuna (SJ 27) koja se javlja na relativnoj
dubini od 0,00 do 0,50 m te uruena keramiarska pe SJ
29 veih dimenzija (1,40x1,20 m) i nepravilnoga krunog
oblika. U zapuni pei (SJ 55) pronaena je vea koliina
keramike te nekoliko ulomaka litike. Ispod pei pronaen je
i ulomak kamenog rvnja i fragmentirana keramika amfora.
Analiza keramike iz objekta SJ 28 pokazala je da on u cijelosti pripada eneolitikoj lasinjskoj kulturi. Veinom se radi
o neukraenim ulomcima grube sive, crvenkasto sive ili
ciglasto crvene fakture, koji su pripadali vrevima s trakastom rukom ispod oboda ili amforama s dvjema rukama
smjetenima iznad ramena posude. Veina tih posuda pronaena je unutar keramiarske pei SJ 29. Manji dio keramike pripada finoj keramici sivo-crne fakture, meu kojom
se istie vr bikoninog oblika s blago konkavno profiliranim donjim dijelom, ukraen urezivanjem i ubadanjem. Od
ostaloga keramikog materijala istie se keramika lica s
cilindrinim produetkom za nasad drvenog drka.
Istraivanjima na lokalitetu ipovac Breziko polje pronaena je manja koliina arheolokih tvorevina, to se moe
objasniti injenicom da se radi o naplavnom podruju. To
potvruju i brojni kanali za drenau te velik meloracijski
kanal koji se protee uz sjeverozapadni rub trase plinovoda. Pronaeni objekti, iako malobrojni, potvruju rezultate prijanjih terenskih pregleda i sigurno upuuju na
barem dva horizonta naseljavanja tog podruja jedan u
eneolitu (nosioci lasinjske kulture) te drugi u razvijenom
ili kasnom srednjem vijeku. Istraivanjima je zahvaeno
rubno podruje i jednog i drugog naselja. Pronaene arheoloke pojave koncentrirane su u jugozapadnom dijelu
lokaliteta.
Rekonstruirani lasinjski vr (PN 02, SJ 27) (foto: N. Lete)
uklonjen je strojno, nakon ega je zapoelo runo iskopavanje i dokumentiranje definiranih pojava i geolokih sondi.
Arheoloke pojave evidentirane su na jugozapadnom, povienom dijelu trase, koji se nalazi na padini breuljka na
kojemu se danas nalazi govedarska farma. Osim arheolokih, na trasi su evidentirane i geoloke pojave, recentni
ostaci ivotinja i korijenja drvea te vei broj kanala za drenau u kojima su se nalazile keramike ili plastine drenane
cijevi. Pokretni arheoloki materijal pronaen je u svega
nekoliko ukopa prapovijesni u objektu SJ 28 i maloj plitkoj
jami SJ 13/14 (dimenzije 0,76x0,60 m, relativna dubina 0,20
m), te srednjovjekovni u veoj jami ovalnog oblika SJ 11/12
(dimenzije 2,30x2 m, relativna dubina 0,40 m).
Malobrojni srednjovjekovni keramiki materijal pronaen
u ukopu SJ 12 upuuje na razvijeni ili kasni srednji vijek.
Radi se o loncima grube fakture, s obodima karakteristinima za to razdoblje. Pronaen je i jedan ulomak ukraen
valovnicom.
Meu pronaenim arheolokim objektima istie se spomenuti prapovijesni objekt SJ 28, s pripadajuim kanalima
SJ 30/31 i SJ 57/58 sa sjeverne strane objekta, koji su
61
Literatura
Lokalitet je smjeten na istaknutom breuljku istono od

naselja ipovca. Breuljak je orijentiran u smjeru SZ-JI i
blago se sputa prema istoku i sjeveru, dok se neto strmije

sputa prema jugu gdje se nalazi potok. Nalazi su zabiljeeni na sjevernoj i istonoj padini te na vrhu. Breuljak se
nalazi juno od ceste ipovac Brezik Naiki. Sadanja je
namjena prostora poljoprivredna ondje su smjetene oranice, vonjaci i vinogradi. Rasprostire se na k.. 585/1-2,
5-15, 18-26, 38, 41-43, 45, 48, dio 585/2, dio 585/4, 586/1,
586/2, 587, 588/1, 7, sve k.o. Martin. Ukupno je istraena
povrina od oko 2770 m2. Terenskim su pregledom pronalaeni ulomci keramike i opeke koji su se okvirno mogli
smjestiti u srednji vijek.
Ispod sloja humusa debljine 30 40 cm koji odgovara sloju
oranice, prati se sloj zdravice u koji su bile ukopane sve
registrirane pojave. Postojanje kulturnog sloja na lokalitetu
nije utvreno, a ako ga je i bilo, vjerojatno je uniten dugotrajnom poljoprivrednom obradom zemljita. Na lokalitetu
su pronaene iskljuivo ukopane arheoloke tvorevine
jedan objekt, bunar, jame razliitih funkcija te recentni
kanal, ije su zapune uoene nakon skidanja humusnog
sloja i koji su ukopani u geoloku osnovu zdravicu.
Ukupno je istraeno 25 ukopa, veina arheolokog materijala pronaena je u otpadnim jamama i bunaru. U najveem broju jama pronaeni su ulomci razliitih keramikih
posuda, zatim nalazi kunog lijepa te manji broj metalnih
predmeta.
Keramiki se materijal u osnovi moe podijeliti na dvije
skupine na kuhinjsku i stolnu keramiku. Kuhinjska je
keramika grube fakture s primjesama pijeska i kamenia.
Posude su sive, smee-sive ili tamno sive, rjee naranasto-smee, esto s tragovima upotrabe na otvorenoj vatri.
Od oblika su najzastupljeniji lonci. Radi se o razliitim oblicima trbuastih lonaca s izvijenim manje ili vie profiliranim
obodom te ravnim dnom, koji su najee neukraeni. Kod
ukraenih primjeraka ukras se u pravilu nalazi na ramenu
posude. Radi se o dublje urezanom ukrasu koji se javlja u
dvama oblicima: u obliku paralelnih horizontalnih linija koje
se javljaju u pravilnim razmacima na ramenu i gornjem
dijelu trbuha ili u nepravilnim uskim razmacima na ramenu
posude te u obliku jedne ili vie najee nepravilno izvedene valovnice u gornjem dijelu ramena kombinirane s
paralelnim horizontalnim linijama. Takoer se kao ukras
Bunar nakon istraivanja
Keramika posuda
Dimitrijevi 1979 S. Dimitrijevi, Lasinjska kultura, u:

Praistorija Jugoslavenskih zemalja, III, Sarajevo, 1979:
137 180.
Arheoloko rekognosciranje obilaznice Naica, Obavijesti
HAD, XXXVI, br. 1, Zagreb, 2004: 51 60.
Lujana Paraman
Summary
In the course of March 2010 rescue archaeological excavations were carried out at the site AN 30 ipovac Breziko
polje which is located on the route of the main pipeline
Slobodnica Donji Miholjac. The excavations encompassed the rim of the prehistoric and medieval settlements
located on a hill to the south-east of the excavated area.
Part of a larger structure with pottery and Lasinje Culture
finds was excavated as well as a cut with finds from the
Late Middle Ages.
Redni broj: 32
Lokalitet: ipovac Ribnjak (AN 29)
Naselje: ipovac
Grad/opina: Naice
Razdoblje: SV
Tijekom oujka 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet AN 29 ipovac Ribnjak, smjeten na trasi gradnje plinovoda Slobodnica Donji Miholjac. Voditeljica istraivanja
bila je Helena Nodilo, a zamjenica Mira Baki Stojsavljevi,
obje diplomirane arheologinje.
62
upuuje gustoa istraenih jama. Evidentirani su ostaci

stambenog objekta, zatim bunar te vie otpadnih jama.
Pokretni materijal otkriven u naselju upuuje na pomisao
da je rije o manjem naselju koje je vjerojatno postojalo od
15. do 17. st. unutar naikoga feudalnog posjeda.
Literatura
Mauran 1998 I. Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo,
Zagreb, 1998.
Helena Nodilo
Summary
In the course of March 2010 rescue archaeological excavations were carried out at the site AN 29 ipovac Ribnjak,
located on the construction route of the pipeline Slobodnica
Donji Miholjac. The site is located on a distinctive hill east
of the settlement of ipovac. The hill is positioned in the
NW-SE direction and there is a stream to the south of it. A
number of archaeological structures have been recorded at
the site a well, pits of various functions and a recent canal
whose fills were absorbed after taking off the humus layer
and were dug into the geological foundation - natural soil. A
total of 23 cuts were excavated and most of the archaeological material was found in waste pits and the well. The pottery items which are more or less uniform are indicative for
dating the finds and represent forms have been in use for a
longer period of time, so they have been broadly dated from
the 15th to the 17th centuries. Excavations have confirmed
the results of a field survey and the assumption of the existence of Late Medieval, namely Modern Age settlements.
The rim of the settlement has been covered confirmed by
the density of the excavated pits. The movable material
found in the settlement leads to the assumption that a small
settlement most probably existed here in the period from
the 15th to the 17th centuries within the Naice feudal estate.
Ulomci keramike (novi vijek)
javljaju plitke kanelure na ramenu posude. Osim lonaca,

zastupljeni su i poklopci koninog ili zvonolikog oblika s
ravnom krunom rukom i profiliranim obodom. Takoer su
pronaeni i ulomci peka od zapeene gline pomijeane sa
slamom, naranasto-crvene ili naranasto-smee fakture.
Stolna je keramika finije fakture od proiene gline, svijetle oker do oker-crvene boje. Radi se veinom o razliitim
oblicima vreva s profiliranim obodom i jednom rukom, koji
su ukraeni urezanom nepravilnom valovnicom. Pronaeni
su i ulomci glazirane keramike. Glazirana je vanjska ili unutarnja povrina, a glazura je smea, ukasta ili zelena.
Ponekad je glazura s vanjske strane ukraena i mehanikim ukrasom urezanim ravnim ili valovitim linijama ili irim
paralelnim urezima ravnih linija. Takoer, moe se izdvojiti
i sivo posue raeno od proiene gline, sivog presjeka,
koje se pripisuje turskom razdoblju. to se datacije tie,
keramiki materijal ne prua previe informacija. Keramika
je vie-manje uniformna i radi se o oblicima koji su upotrebljavani tijekom duljeg razdoblja, stoga se iroko i datiraju,
od 15. do 17. st.
Metalni su nalazi slabo zastupljeni. Radi se veinom o
ulomcima eljeznih predmeta: jedno sjeivo britve, dio
kope pojasa, jedan no (britva) sa sauvanim drvenim
drkom te sjeivo eljeznog predmeta, sve iz bunara.
Istraivanja su potvrdila rezultate terenskog pregleda i pretpostavku o postojanju kasnosrednjovjekovnog, odnosno
novovjekovnog naselja na tom prostoru, koje se nalazilo
na sredinjem dijelu istraenog lokaliteta, na padini koja
blago pada prema sjeveru, na samim obroncima Krndije.
Od 15. do 17. st. na podruju dananjih Naica postojalo
je neutvreno trgovite koje se razvilo oko franjevakog
samostana i crkve, kao i samostana klarisa. Poetkom 16.
st. naiko podruje nalo se na udaru turskih upada i pljakakih pohoda, da bi 1536. osmanska vojska bez tekoa
osvojila i trgovite Naice. Do 1541. godine, kada je osvojena utvrda Naice koja se nalazila na padinama Krndije
(danas poznata pod imenom Bedem-grad), cijeli je naiki
posjed bio u rukama Osmanskog Carstva. Povijesni izvori
spominju da je 1579. nekadanje trgovite Naice brojilo
samo 28 kua, dok je veina okolnih sela bila opustoena
i brojila su 10 do 15 kua, a neka su bila samo pojedinane kue. Istraene strukture na lokalitetu pripadaju
kasnom srednjem vijeku, odnosno prijelazu iz srednjega u
novi vijek. Istraivanjima je zahvaen rub naselja, na to
Redni broj: 33
Lokalitet: Valpovo ire podruje
Naselje: Zelin, Harkanovci, Ladimirevci, Marjaaci,
Cret, Broanci, Petrijevci, Valpovo
Grad/opina: Valpovo, Bizovac
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: terenski pregled
U travnju 2010. zapoet je sustavni terenski pregled valpovakog podruja. Istraene su katastarske opine Zelin i
Harkanovci, a zapoeto je i istraivanje k.o. Ladimirevci i
Marjaaci, dok su u k.o. Cret, Broanci i Valpovo evidentirani samo pojedini lokaliteti. Istraivanje je trajalo od 6. do
17. travnja 2010., a provela ga je ekipa u sastavu: Mirjana
Pauak, dipl. arheo. (Muzej Valpovtine), voditeljica istraivanja i dr. sc. Zorko Markovi (Institut za arheologiju u
Zagrebu). U deset radnih dana evidentirano je osamnaest
nalazita iz prapovijesti, antike, srednjeg vijeka, kasnoga
srednjeg vijeka i novog vijeka.
63
Karta Valpovtine s oznaenim nalazitima
4. Zelin Selite
Seoski je naziv lokaliteta Selie. Lokalitet (oranica) nalazi
se uz rub groblja na jugozapadnom izlazu iz sela. Nalazi su
kasnosrednjovjekovna keramika, a naena je i oker gotika
keramika.
1. Zelin Moilno (Gradine) 1

Lokalitet se nalazi na sjeverozapadu k.o. Zelin i na njemu
se uzdiu dva humka (nekada su bila tri, ali je jedan uniten). Na veem se humku nalazi dosta opeke i kamenih
ulomaka, kao i rimske opeke, upotrebljavane sekundarno.
Juno od tog lokaliteta nalazi se lokalitet Staro selo, gdje
je na oranicama pronaeno vie antikih ulomaka. Po
navodima starijih seljana, nekada su na humku na Moilnu
bile vidljive zidine i zato se u narodu taj lokalitet zove jo i
Gradine. Zakljueno je da je rije o srednjovjekovnom lokalitetu gradini.
5. Harkanovci Gradine
Sjeverozapadno od Harkanovaca u umi, uz rijeku Vuicu
nalazi se lokalitet Gradina. Lokalitet ima tri razliita velika
opkopa, a najdublji je dubok oko 5 m, dok je sredinji krug
irok oko 40 m. Vjerojatno se radi o srednjovjekovnoj utvrdi.
Voda je u opkope (u koje sada vie ne ulazi tekua voda)
dolazila iz okolnih rijeka Vuice i Breznice.
2. Zelin Moilno (Gradine) 2

Na manjem breuljku uoena je manja koliina graevnog
materijala. U blizini humka na veoj su dubini navodno pronaene kosti, a vjerojatno se radi o groblju uz srednjovjekovnu gradinu.
6. Harkanovci Kuite
Nalazi se na k.. 787, k.o. Harkanovci, jugoistono uz selo.
Lokalitet je oranica bez prilaznog puta. Nalazi su utezi i
kugle, ulomci keramike s uicama i rukama blizu oboda.
Keramika je siva do crvena i oker. Uz nalaze profiliranog
maza, tu je i obraeni jelenji rog.
3. Zelin Staro selo

Lokalitet se nalazi blie selu u odnosu na lokalitet
Gradine. Osim toponima, na nalazite su uputili i stanovnici. Konfiguracija je tla ravna oranica. Prikupljeni
prapovijesni materijal ine keramiki ulomci ukraeni
s trakama s otiscima prsta, grafitna ruka (haltat ili
laten) te druge ruke i dna. Antika je zastupljena sa
sivom i crvenom keramikom i jednim antikim avlom.
Pronaena je i kasnosrednjovjekovna keramika igosana nizom etverokuta te novovjekovna glazirana
keramika.
7. Harkanovci Selite
Nalazi se jugozapadno od sela uz umu Bree. Narodni
je naziv za lokalitet Selie, odnosno Totovica. Nalazi
su ulomci keramike, uice, ruke te ulomak kamenog
rvnja, ulomak kamene glodilice i malen komad kremena.
Ulomci upuuju na prapovijest i kasni srednji vijek, ali ima
i nalaza iz novog vijeka. Samo je jedan ulomak latenski
ili rimski.
64
8. Harkanovci Tibinci
Lokalitet je oranica uz umu i glavnu cestu. Nalazi su
kameni bat, ulomak kamenog rvnja te prapovijesna i
veim dijelom kasnosrednjovjekovna keramika te eljezni
avao.
stotinjak ulomaka s tog lokaliteta. Ovogodinji obilazak

terena samo je potvrdio ve prijanje spoznaje da se radi o
lokalitetu starevake kulture.
18. Broanci Vinogradi (Franjin bostan)
Lokalitet je danas panjak i oranica na blagoj padini.
Smjeten je na k.. 1172, 1173, k.o. Broanci. U katastru
se vodi kao Vinogradi, a u narodu je ve desetljeima
poznat kao Franjin bostan. Lokalitet je ve od prije poznat
po nalazima ulomaka starevake i sopotske keramike.
Ovogodinji obilazak tog terena rezultirao je obiljem povrinskih nalaza starevake i sopotske kulture.
9. Harkanovci Mikolje
Nalazi se uz umu zapadno od Selita. Predaja kae da
su tu bili stari Harkanovci. Toponim upuuje na crkvu.
Stanovnici svjedoe o uestalom izoravanju opeka. Zbog
usjeva nije bilo mogue pregledati teren.
10. Ladimirevci Dimitrovac
Dimitrovac je lokalitet na ulazu u Ladimirevce iz smjera
Valpova. Nalazi su uglavnom glazirana keramika te komad
ljake ili zgure. Moda se radi o srednjovjekovnom selu
koje ima kontinuitet u novi vijek.
Literatura
Bali 1976 M. Bali, Spomenici kulture Valpovtine,
Valpovo, 1976.
Bulat 1977 M. Bulat, Stanje istraivanja antikih naselja u
Slavoniji, Materijali, 13/1977, Beograd, 1977.
Bulat 1990 M. Bulat, Valpovako podruje u rimsko doba i
za seobe naroda, Odjeci prolosti, 7, Valpovo, 1990.
Markovi 1994 Z. Markovi, Sjeverna Hrvatska od neolita
do bronanog doba, Koprivnica, 1994.
Pauak 2008 M. Pauak, Probno istraivanje lokaliteta
Kraljevo brdo, k.o. Petrijevci, Obavijesti HAD, 1/2008,
Zagreb, 2008.
imi 1989 J. imi, Valpovtina u prapovijesti, Odjeci
prolosti, 6, Valpovo, 1989.
11. Ladimirevci, staro groblje

Lokalitet se nalazi juno od sela. Sredite groblja ima oblik
maloga gradita. Groblje je bilo u uporabi i u 20. st.
12. Ladimirevci Kuzminci
Lokalitet se nalazi uz Djeje selo Ladimirevci. Pregledan
je samo manji dio terena. Nalazi upuuju na kasni srednji
vijek, a ine ih sitni ulomci keramike i avli. Pregled cijelog terena onemoguile su loe vremenske prilike (jako
raskvaena zemlja).
13. Valpovo Kraljevci, Budak
Na lokalitetu Kraljevci uz valpovaku zaobilaznicu samo je
na podruju zvanom Budak bilo nalaza (k.. 3927). Juno
uz Budak tee rijeka Karaica. Antika je zastupljena s tri
siva keramika ulomka. Kasni srednji vijek prepoznat je
u viestruko profiliranim ralanjenim obodima, ukrasima
igosanima trokutima u dvama nizovima, urezanim valovnicama. Kasnosrednjovjekovna je keramika siva do crvenkasta. Naen je i ulomak brusa.
Mirjana Pauak
Summary
In April 2010, experts from the Archaeological Institute
in Zagreb and Museum of Valpovo Culture from Valpovo
began the systematic reconnaissance of the Valpovo
area. Eighteen sites have been recorded, from Prehistory,
Antiquity and The Middle Ages to the Late Middle Ages
and the Modern Age. The Middle Ages are most prominent
while Antiquity is the least prominent.
14. Cret Crkvenje

Lokalitet (udaljen oko 1 km od sela) nalazi se u umi sjeverno od sela iza zadnjih kua u zapadom dijelu sela i na
njega se stie umskim putem. Podruje u umi na kojem
je lokalitet oznaeno je 29a. Lokalitet je blagi humak s nalazima opeke i buke. Najvjerojatnije se radi o srednjovjekovnoj crkvi, moda i groblju naokolo.
Redni broj: 34
Lokalitet: Velika Londica Malo Polje (AZ 20)
Naselje: Velika Londica
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P
15. Marjanaci groblje

Groblje se nalazi iza centra sela, na povienom terenu.
Zbog nalaza moe se pretpostaviti da je tu bio samostan
benediktinki koji se spominje u predaji.
Zatitno arheoloko istraivanje na lokalitetu Velika

Londica Malo Polje trajalo je tijekom veljae 2010. u
okviru radova na gradnji trase magistralnog plinovoda
Slobodnica Donji Miholjac. Voditelj arheolokog istraivanja bio je Kristian Paskojevi, dipl. arheolog.
16. Marjanaci Crnica

Na njivi zvanoj Crnica, u blizini groblja, stanovnici su pronalazili razliito oruje.
17. Petrijevci upni vrt
Lokalitet se nalazi iza katolike crkve u sreditu sela. Vrt
je na obroncima breuljaka iznad rijeke Karaice. Svake
godine prilikom obrade vrta na povrinu izlazi obilje nalaza
starevake kulture. U Muzej Valpovtine predano je
Lokalitet je smjeten na istaknutom poloaju sjeverno,

istono i jugoistono od kua u Velikoj Londici i istono od
potoka Bukovca, na prostoru oranica i vonjaka. Prostire se
unutar k.. 326, 327/1, 327/2, 363/1, 363/2, 365, 366, 367,
65
Ulomak keramike badenske kulture (foto: Neven Lete)
pojave. Arheoloki nalazi javljaju se u junom dijelu lokaliteta,

na rubu platoa, na duini od priblino 40 m te na krajnjem sjevernom dijelu terena. Ukupno je istraeno 36 stratigrafskih
jedinica te dva geoloka sloja (SJ 01 i SJ 02). est ukopa
u junom dijelu terena sadravalo je materijal eneolitike
badenske kulutre (13/14, 15/16, 17/18, 19/20, 21/22, 23/24).
est ukopa na krajnjem sjevernom dijelu terena pripadaju
eneolitikoj lasinjskoj kulturi (SJ 25/26, 27/28, 29/30, 31/32,
33/34, 35/36), kao i dva ognjita (SJ 09/10 i 11/12). Ognjita
su sauvana kao strukture krunog oblika sastavljene od
kunog lijepa. Promjer je tih struktura od 1,0 do 1,5 m.
Pokretni nalazi na lokalitetu javljaju se u obliku grubih
ulomaka kuhinjskog posua, uglavnom debelih stijenki s
dosta velikom primjesom organskog materijala. Keramika
je uglavnom neukraena. Samo malen broj ulomaka bio je
signifikantan za datiranje lokaliteta. Jedan ulomak, pronaen na sjevernom dijelu lokaliteta, ini dio lasinjske zdjele.
Ulomak je crn, fino polirane povrine, s ukrasom urezane
koncentrine krunice u kombinaciji s redom sitnih uboda
gustog rasporeda. Urezi i ubodi ispunjeni su bijelom, kvalitetnom inkrustacijom. Prema profilu ulomka, ini se da se
ukras nalazio na unutranjem dijelu plitke zdjele, odnosno
368, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 379,
380, 381, 382, 387, 388, 389, 390, 391, 392, 393, 394, 395,
396, 397, 398, 399, 400, 401, 402, 403, 404, 406/1, dio 615,
dio 616, 617, 624, 625, 644, sve k.o. Londica. Nalazi su registrirani na junom i na krajnjem sjevernom dijelu lokaliteta.
Ispod povrinskog sloja oranice debljine 40 50 cm registriran je sloj zdravice u koji su bile ukopane sve arheoloke
Ulomak keramike lasinjske kulture (foto: Neven Lete)
66
tanjura. Istoj kulturi moe se pripisati i malen ulomak keramike sa sauvanim dijelom reda sitnih uboda gustog rasporeda, koji je takoer crn i fino poliran. Nekoliko ulomaka
keramike s junog dijela lokaliteta upuuje na pripadnost
badenskoj kulturi. Radi se o ulomcima jedne posude koji
sadre ukras urezane mree uokviren redom uboda promjera oko 0,5 cm. Taj nain ukraavanja karakteristian je
za B 2 fazu badenske kulture. Na temelju sauvanih ulomaka s lokaliteta, nemogue je utvrditi o kakvu se obliku
posude radi. Uz taj je materijal na lokalitetu pronaen i jedan
ulomak runoga brusnog kamena te nekoliko komada litike.
Arheolokim je istraivanjem utvreno da se na prostoru lokaliteta Velika Londica Malo Polje nalaze dijelovi dvaju naselja iz
dvaju razliitih razdoblja eneolitika. Radi se o dijelu badenskog
naselja na junom dijelu lokaliteta te o dijelu naselja pripadnika
eneolitske lasinjske kulture na sjevernom dijelu lokaliteta.
Zdjela s izvijenim obodom, ukraena fasetiranjem, KP faza

Virovitica (foto: N. Lete)
Kristian Paskojevi
postaje Velimirovac (k.. 4242, 4244, dio 5372, dio 5373,

dio 5285, sve k.o. Naice). Radi se o iznimno ravniarskom
kraju na samome junom kraju dravske doline. Sam lokalitet nalazi se na blagom uzvienju zapadno od Naike
rijeke, a prostor se danas upotrebljava u poljoprivredne
svrhe (oranica). Istraena je povrina od priblino 5000 m.
Arheoloki su nalazi distribuirani na dvjestotinjak metara u
zapadnom dijelu iskopa, odnosno registriranog lokaliteta.
Sveukupno su evidentirane 34 stratigrafske jedinice. Osam
ukopa sadravalo je pokretne arheoloke nalaze, a uglavnom
se radilo o ulomcima keramike produkcije. Sve arheoloke
tvorevine bile su nepravilno rasporeene u duini od 120 m, u
zapadnom dijelu iskopnog polja. Radi se o otpadnim jamama,
odnosno (tamo gdje su definirane nakupine lijepa) o ognjitima
ili vatritima otvorenog tipa. Unutar njih pronaena je dosta
velika koliina keramikog materijala, koji je relativno dobro
sauvan. Na temelju sauvanih veih ulomaka bilo je mogue
rekonstruirati itave posude. Pokretni arheoloki materijal datira
itav lokalitet u kasno bronano doba kulture polja sa arama.
Keramiki nalazi mogu se podijeliti na grubu i finu keramiku. Uglavnom se radi o neukraenoj keramici grube fakture s primjesama. Gruba keramika nejednako je peena,
crna, crvena i smea, debelih stijenki, grube fakture s primjesama kalcita. Od oblika su zastupljeni jednostavni lonci
s blago izvijenim obodom, vei lonci s izvijenim i zaravnjenim obodom, lonci zaobljenog tijela, cilindrinog vrata s
naglaenim lijebom na prijelazu iz vrata na tijelo posude
te velike bikonine zdjele s izrazito izvijenim obodom i ukrasom rogolikih ispupenja (lapne) po obodu posude. Ukrasi
na keramici javljaju se samo sporadino u vidu plastinih
apliciranih traka, traka s otiscima prstiju te fasetiranih ulomaka keramike. Fina se keramika fakturom ne razlikuje od
grube: nejednako je peena, crna, crvena i smea s primjesama kalcita. Jedino po emu se razlikuje od grube jest
debljina stijenki i oblici posuda. Na taj su nain izraene
samo alice. Na lokalitetu su ustanovljena tri tipa alica
alice zaobljenog trbuha, s izvijenim obodom i ukrasom rogolikih ispupenja (lapne) po obodu posude, alice
zaobljenog trbuha s koso zasjeenim izvijenim obodom te
ukrasom fasetiranja po trbuhu posude i rukom koja spaja
obod i trbuh posude te konine alice zaobljenog tijela s
trakastom rukom neposredno ispod oboda.
Najzanimljiviji je nalaz na lokalitetu broana igla s topuzastom
glavicom. Duina je igle 17 cm, a glavica je ornamentirana
Summary
Rescue archaeological excavations at the Velika Londica
Malo Polje site were carried out during February 2010
within the construction works on the route of the main pipeline Slobodnica Donji Miholjac.
The geostrategic location of the site, vicinity of the archaeological zone in the village Velika Londica and the reconnaissance of the terrain indicated the possibility of finding
remains from Prehistory to the Middle Ages. Archaeological
excavations established fifteen cuts with finds of undecorated coarse pottery shards in black and red and a number of
smaller structures of household daub. They were assembled
into two groups, the first in the southern and the second in the
northern part of the archaeological zone. On the basis of preliminary data attained by analysing the pottery, the existence
of the Baden and Lasinje Cultures can be established. The
finds of the Baden Culture are grouped in the southern part,
while the Lasinje cuts are in the northern part of the site. A
number of pottery shards from the Middle Ages were found in
the surface layer of the site. The excavations extended only
to the edge of a larger prehistory settlement of the Baden,
Namely, Lasinje Cultures. The possible existence of settlements from some other prehistoric periods is not excluded.
Redni broj: 35
Lokalitet: Velimirovac Arenda (AN 32)
Naselje: Velimirovac
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P, SV
Lokalitet AN 32 Velimirovac Arenda zatitno je arheoloki istraen tijekom travnja 2010., u sklopu arheolokih
istraivanja vezanih uz gradnju magistralnog plinovoda
Slobodnica Donji Miholjac. Voditelj je istraivanja Kristian
Paskojevi, dipl. arheolog.
Lokalitet je smjeten s desne strane ceste koja od Naica
vodi prema Donjem Miholjcu, istono od eljeznike
67
SJ 05, radni ili stambeni objekt (foto: B. Maljkovi)
Bronana igla s topuzastom glavicom, KP faza Virovitica (foto: N. Lete)
68
cik-cak linijama koje tvore niz uokvirenih trokuta. Pronaen je i

jedan keramiki uteg za tkalaki stan, promjera 5 cm. Na temelju pronaene keramike i posebnog nalaza topuzaste igle, lokalitet je datiran u kasno bronano doba, kulture polja sa arama.
Lonci zaobljenog tijela, cilindrinog vrata s naglaenim
lijebom na prijelazu iz vrata na tijelo posude jesu keramiki oblik koji se vezuje za najstariju fazu kulture polja sa
arama, virovitiku fazu. Takav se oblik ukraavanja gubi u
mlaim fazama. Velike bikonine zdjele s izrazito izvijenim
obodom i ukrasom rogolikih ispupenja (lapne) po obodu
posude jesu oblici koji se pojavljuje ve u srednjem bronanom dobu, karakteristini su za rani KP, ali se pojavljuju i u mlaim razdobljima. alice zaobljenog trbuha, s
izvijenim obodom i ukrasom rogolikih ispupenja (lapne)
po obodu posude vezuju se za virovitiku fazu KP-a i ne
pojavljuju se u mlaim razdobljima, to se moe rei i za
konine alice zaobljenog tijela. Ukras fasetiranja obino
se vezuje za razdoblje HaA1, ali on se pojavljuje ve u prethodnoj, virovitikoj fazi. Topuzaste igle karakteristian su
nalaz rane kulture polja sa arama. Nalaze se u grobovima
Virovitica i Barice Greani, na naseljima iz faza Virovitica
i Zagreb te u ostavama II. faze prema K. Vinski-Gasparini.
Takve igle imaju trajanje od Br D do Ha A2. Naselje na lokalitetu Velimirovac Arenda sa sigurnou se moe datirati
u ranu kulturu polja sa arama. Budui da na ovom lokalitetu nisu utvreni oblici koji su izrazito karakteristini za
grupu Zagreb i ne pojavljuju se u prethodnoj, virovitikoj
fazi, lokalitet se vjerojatno moe datirati u najstariju, virovitiku fazu KP-a ili prijelazni stupanj Br D Ha A1.
Literatura
Donji Miholjac. Arheoloka istraivanja provela je tvrtka

Geoarheo d.o.o., a financirala tvrtka Plinacro d.d., koja je
investitor svih radova na trasi plinovoda. Voditelji su bili
Blana Maljkovi i Mira Baki-Stojsavljevi, diplomirane
arheologinje.

sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije Ff Zadar,
Zadar, 1973.
Kristian Paskojevi
Rije je o istaknutom uzvienju s june strane iznad utoka

potoka Vrelo u Naiku rijeku, koje se nalazi sjeveroistono
od naselja Zoljana. Sadanja je namjena prostora viestruka, i ondje se nalaze oranice i uma. Radnim pojasom
trase plinovoda djelomino je zahvaena oranica, dok vei
dio trase prolazi brdskim terenom. Prilikom rekognosciranja 2003., u niem dijelu s blagim uzvienjima, podno
istonih obronaka breuljka Grbavice pronaeni su ostaci
naselja iz nekoliko razdoblja; dijelovi prapovijesnih jama iz
neolita i eneolita te srednjovjekovna keramika datirana u
9. i 10. st. Istraivanje je zapoelo strojnim iskopom humusne zemlje i recentne aktivnosti, kao i otvaranjem probnih
sondi na nepristupanim dijelovima terena, u duini od 310
m i u propisanoj irini od minimalno 5 m, nakon ega je
zapoelo sustavno poliranje i runi iskop registriranih ukopanih objekata. Radovi su bili privremeno prekinuti krae
vrijeme zbog dojave o postojanju zaostalih mina na dijelu
trase. Nakon to je Centar za razminiranje utvrdio kako
je nalazite sigurno, nastavljeni su radovi na lokalitetu. U
meuvremenu je izvoa djelomino devastirano nalazite
zemljanim radovima. Izvan propisane irine od 5 m, u profilu su registrirani pokretni arheoloki nalazi. U dogovoru
s nadlenim konzervatorom dogovoreno je zatitno arheoloko istraivanje i na tome devastiranom dijelu. Tijekom
istraivanja utvreno je kako se na tom dijelu nalazi dio
lasinjskog naselja.
Na nalazitu je ukupno definirano i istraeno desetak ukopa,
a istiu se upravo objekti u kojima je registriran naseobinski horizont lasinjske kulture. Unutar trase istraena je
manja otpadna jama radno oznaena kao SJ 03/04. Rije
je o ukopu nepravilnoga ovalnog oblika, dimenzija 3x2,60
m, koji je bio zapunjen tamnije sivom zemljom s dosta
primjesa gara i keramike. U jami je pronaena vea koliina keramikog materijala, grube i finije fakture. Dubina
ukopa varira od 10-ak do 45 cm. Nekoliko ulomaka grube
keramike bilo je ukraeno plastinim trakama s otiscima
prsta, dok je veina finije keramike ukraena urezivanjem
ili rovaenjem i bijelom inkrustacijom. Na osnovi sakupljenoga keramikog materijala nije bilo mogue sa sigurnou utvrditi kojoj kulturi pripadaju. S obzirom na pojavu
lasinjske kulture u drugim istraenim ukopima, mogue je
kako je rije o istodobnoj kulturi Retz-Gajary. Ipak, postoje i
naznake koje upuuju na panonsku inkrustiranu keramiku,
to bi na nalazitu pretpostavljalo postojanje horizontalne
stratigrafije. Pripadnost keramike iz jamskog objekta SJ
03/04 za sada ostaje otvoreno pitanje. Unutar iskopnog
polja definiran je i jedan kasnosrednjovjekovni ukop (SJ
09/10). Meu keramikim nalazima istie se keramiki uteg
za tkalaki stan.
Zatitna arheoloka istraivanja bila su propisana u irini
od minimalno 5 m, a devastirani dio nalazio se izvan
navedenog okvira. Prilikom poliranja ustanovljeno je kako
je na tome mjestu oteen kulturni sloj, a tijekom istraivanja ustanovljeno je da su presjeeni objekti lasinjske
kulture. Definirane su i dvije strukture graene od lijepa.
Summary
Rescue archaeological excavations at the site AN 32
Velimirovac Arenda were carried out in April 2010 within
the archaeological excavations linked to the construction of
the main gas pipeline Slobodnica Donji Miholjac. Rescue
archaeological excavations discovered the remains of a
Late Bronze Age Urnfield Culture settlement. The dating
was established by the examination of pottery items characteristic for the entire period of the Urnfield Culture. The
find of the bronze pin with a spiked head established more
closely the dating of the settlement in the Virovitica group
of the Urnfield Culture which dates to the end of the 13th
and early 12th centuries BC. The excavations covered only
the rim of the settlement in the length of about 120 m. On
the remaining part of the route which has been defined as
an archaeological site no archaeological material or finds
were found.
Redni broj: 36
Lokalitet: Zoljan Grbavica (AN 27)
Naselje: Zoljan
Grad/opina: Naice
Razdoblje: P, SV
Tijekom oujka i travnja 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu Zoljan Grbavica (AN
27), smjetenom na trasi gradnje plinovoda Slobodnica
Ulomci lasinjske posude (foto: N. Lete)
69
Istraeni lasinjski objekti (foto: B. Maljkovi)
Na sjeveroistonom rubu objekta nalazila se struktura od

lijepa (SJ 15). Pruala se u smjeru istok-zapad i najvjerojatnije je rije o uruenju neke konstrukcije iju namjenu
nije mogue utvrditi. Druga struktura (SJ 16) nalazila se
na jugozapadnom rubu objekta. Pojedinani komadi lijepa
nalazili su se i na sjeverozapadnom dijelu objekta, meutim nisu bili povezani. Sjeverozapadni dio objekta nije
bilo mogue definirati jer se podvlai pod profil rubnog
pojasa. Struktura SJ 15 bila je povezana ulomcima keramike i zapeene zemlje. Tijekom iskopa zakljueno je kako
se ondje radi o dijelu objekta (SJ 13/14) koji ini sustav
manjih jama razliite namjene. Stijenke objekta bile su na
mjestima gotovo okomite, a na jugoistonom dijelu blago
zakoene. Debljina zapune varira od 45 do 115 cm, a
razina objekta sputa se prema jugoistoku. Od pokretnih
nalaza pronaena je velika koliina raznovrsnoga keramikog materijala. Uoeni su elementi koji upuuju na lasinjsku kulturu. Meu arheolokim materijalom istiu se ulomci
keramike fine crne fakture i ukrasa tipinih za lasinjsku kulturu i pronalazak posude za lijevanje metala. Sustav jama
unutar objekta tako bi mogao imati dvojaku namjenu: dio je
sluio za stanovanje i kao otpadne jame, a otkrie posude
za lijevanje metala upuuje i na mogunost radionikog
djelovanja. Rubovi objekta definirani su na sjeveroistonoj i jugozapadnoj strani. S obzirom na injenicu kako je
istraen samo dio objekta koji nije bio presjeen zemljanim radovima, nije mogue donositi konane zakljuke o
obliku, veliini i funkciji objekta.
Karakteristike prikupljenoga keramikog materijala iz
istraenog objekta navode na zakljuak da se ondje radi o
poloaju koji su u eneolitikom razdoblju nastanjivali nosioci lasinjske kulture. Meu materijalom dominira grubo
intenzivno crveno, oker i smee kuhinjsko posue. Faktura
grube keramike izrazito je loe kvalitete, sadri dosta
primjesa pijeska i drobljenog vapnenca. Uglavnom je rije

o ulomcima lonaca i vreva debljih stijenki, meu kojima
prevladavaju neukraeni ulomci. Od ukrasa su najzastupljenije aplicirane plastine trake na obodima s otiscima
prsta. Sakupljeno je dosta karakteristinih rukica kao to
su kljunaste, ruke s roiima, ali i dosta rasprostranjene
okrugle i ovalne ruke. Meu materijalom izdvaja se i vea
koliina fine crne glazirane keramike. Stijenke su finijeg
posua tanje, povrine su zaglaene i ulomci su uglavnom
bogato ukraeni. Najizraenije je urezivanje i udubljivanje
snopova tankih linija u kombinaciji s nizovima tokica koje
uglavnom ine rubove ukrasa. Takoer je upotrebljavana
i tehnika inkrustacije. Osim keramikih posuda, pronaeni su i dijelovi nekoliko keramikih lica s otvorom za
drak, dva prljena, jedan uteg i jedna posuda za lijevanje metala. Litiki je materijal slabo zastupljen pronaena je jedna vea jezgra i manji no. Od nalaza se moe
izdvojiti i kameni brus. Obraeni materijal karakteristian
je za lasinjsku kulturnu grupu, a moe se datirati u srednji eneolitik. S druge strane, prikupljeni keramiki materijal iz otpadne jame upuuje na vie mogunosti. Zbog
nedovoljno reprezentativnog uzorka keramikih ulomaka i
ukrasa koji bi nedvojbeno bili pokazatelji pripadnosti nekoj
kulturi, za sada se moe govoriti samo o pretpostavci kako
na lokalitetu postoji horizontalna stratigrafija. Prema ukrasima mogue je nekoliko zakljuaka: koncentrini krugovi
javljaju se kod Mondsee tipa kulture Retz-Gajary koja je
rasprostranjena u Austriji, meutim takav oblik ukraavanja nije evidentiran kod tipa Kevderc Hrnjevac koji je
rasprostranjen kod nas. Takav tip ukrasa javlja se i kod
tipa Vinjica, meutim u neto drugaijem obliku. S druge
strane, upravo su koncentrini krugovi, kao i cik-cak inkrustirani ukras na rubu posude, karakteristike panonske
inkrustirane keramike.
70
fact that only part of the structure that was not cut off by
earth works was excavated, it is not possible to bring definite conclusions regarding the shape, size or purpose of
the structure. According to available movable finds they
were most probably dwellings and waste pits. The disco
very of a vessel for casting metal indicates the possibility of
workshop activities. Among the material a large quantity of
fine black glazed pottery stands out. The walls of the fine
vessels are thinner, the surfaces smoother and the shards
more elaborately decorated. The most prominent are the
incised and recessed sheaves of thin lines in combination
with series of dots which mostly represent the edges of
decorations. The technique of encrustation was also used.
Zapune objekata i definirane strukture prije istraivanja (foto: B.
Maljkovi)
Literatura
ataj 2009 Lea ataj, Retz-Gajary kultura, u: Josipovac
Punitovaki Veliko Polje I (zatitna arheoloka istraivanja na trasi autoceste Vc), Zagreb, 2009.
Praistorija jugoslavenskih zemalja, III, Sarajevo, 1979:
137 183.
do bronanog doba, Muzej Grada Koprivnice, Koprivnica,
1974.
Wiewegh et al. 2008 Z. Wiewegh, D. Fofi, M. Sinobad,
M. Dizdar, H. Potrebica, J. Lozuk, Konzervatorska studija
za Magistralni plinovod Slobodnica Donji Miholjac DN
1000/75, Zagreb, 2008: 12.
Blana Maljkovi
Summary
During March and April 2010 rescue archaeological excavations were carried out at the site of Zoljan Grbavica
(AN 27), located on the route of the pipeline construction Slobodnica Donji Miholjac. It is a prominent elevation above the confluence of Vrelo creek into the Naice
River. Ten cuts were investigated at the site and structures
in which the settlement horizon of the Lasinje Culture was
registered stand out. Within the route a small waste dump
was excavated and unofficially marked SJ 03/04. On the
basis of the collected pottery material it was not possible
to establish with certainty to which culture it belonged.
Considering the appearance of the Lasinje Culture in other
excavated cuts, it is possible that it belonged to the parallel
Retz-Gajary Culture. Nevertheless, there are indications
suggesting it to be Pannonian encrusted pottery which
would imply the existence of horizontal stratigraphy at the
site. The site shows topographic characteristics suitable for
settlement. For the establishment of a settlement complex,
members of the Lasinje Culture mostly selected a hilly landscape, positions that are near small rivers or stream, on
natural gentle elevations, such is the case with Grbavica.
Part of the excavated Lasinje structure (SJ 13/14) indicated
a system of multiple pits for various purposes. Given the
71
VUKOVARSKO-SRIJEMSKA
UPANIJA
37
38
39
40
Bapska Gradac
Borinci Blato
Cesta Nutar Vukovar
Ilok srednjovjek. citadela, kula 8
(hamam)
41 Melioracijski kanal Bi Bosut
42 Sopot
43 Sotin
72
44 Vinkovci J. Dalmatinca 19
45 Vinkovci zatiena arheo. zona
grada
46 Vuedol Gradac
47 Vuedol Vila Streim
48 Vuedol Vinograd Streim
49 Vuedol Vuedol 123
50 Vukovar dvorac Eltz
Vukovarsko-srijemska upanija, HAG 7/2010
6599500
6599550
6599600
6599650
5005400
6599450
5005400
6599400
.
!
.
!
#
0
5005300
5005300
.
!
#
0
5005250
5005250
#
0
5005200
5005150
5005200
#
0
5005150
3D-skeniranje cijelog lokaliteta obuhvatilo je povrinu od

30.000 m2, a magnetometarsko snimanje povrine nalazita napravljeno je na dubini od jednog metra. Te je radove
u obliku donacije obavio Institut za arheologiju Beograd
(voditelj projekta: dr. sc. Miomir Kora), a vrijednost izvedenih radova iznosi oko 130.000 kn. Realna 3D-snimka prebaena je u GIS-program koji e posluiti kao platforma za
digitalnu dokumentaciju svih zabiljeenih nalaza. Jednako
tako, unutar softvera generiranog 3D-podlogom, sva arhitektura moe biti prezentirana u virtualnoj animaciji.
Rezultati magnetometarnih snimanja oekivano su pokazali da
neposredno ispod povrine lei kasnoneolitiko naselje s urbanom strukturom gradnje u kojemu su kue pravilno rasporeene u organiziranom sustavu planske gradnje naselja, kakvi
su se suvremenim metodama otkrili i na nekim drugim lokalitetima u iroj okolici. Budui da je rezultat apliciran u GIS-u,
prilikom buduih iskopavanja bit e mogue detaljno planirati
iskopne sonde te istraivanjima, odnosno zatitom, obuhvatiti
poljoprivredom najugroeniji dio naselja. GIS je takoer iskoriten da se izradi 3D-model na originalnom reljefu zrane
snimke u crno-bijeloj tehnici, nakon ega su cjelokupni podaci
preslojeni s recentnom zranom snimkom iz Google Maps.
.
!
.
!
5005100
Tijekom 2010. nastavljeno je zatitno arheoloko iskopavanje na lokalitetu Bapska Gradac, u sondi B-G 06, (k..
2514, k.o. Ilok). Ovogodinje istraivanje obuhvatilo je dvije
faze: 3D-skeniranje i skeniranje povrine nalazita cezijevim magnetometrom te nastavak arheolokog iskopavanja.
Istraivanja je vodio dr. sc. Marcel Buri s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
5005100
geofiziko
5005350
#
0
5005350
Redni broj: 37
Lokalitet: Bapska Gradac
Naselje: Bapska
Grad/opina: Ilok
Razdoblje: P
Vrsta radova: zatitno iskopavanje,
istraivanje
Rezultati magnetometarnih snimanja

6599400
6599450
6599500
6599550
6599600
6599650
Drugi dio kampanje zapoeo je krajem rujna i trajao tijekom

Bapskalistopada
2010 - geomagnetska
prve polovine
(od 22. rujna doprospekcija
10. listopada 2010.).
1:1,500
Nastavljeno je iskopavanje
u sondi B-G 06, prilikom ega je
iskopavanje bilo koncentrirano na rezultate geomagnetskih
snimanja, tj. detaljno se istraivalo uza zapadni rub sonde
gdje su snimanja upuivala na jo jednu kuu (kua 2), koja
samo manjim dijelom ulazi u prostor iskopa. Unaprijed oekujui nalaze, taj je dio iskopavan s velikom panjom, to
je urodilo time da su u tom segmentu otkrivena dva velika
keramika pitosa, od kojih je jedan neznatno uniten poljoprivrednom aktivnou, a drugi sauvan u cijelosti.
DMR lokaliteta i blie okolice s apliciranim rezultatima geomagnetskih istraivanja
73
Rekonstrukcija kasnoneolitike kue u Bapskoj (crte: K. Ronevi)
kamene alatke, slikana keramika, kotana ila i rog. Uzeti

su i uzroci za radiokarbonsku dataciju i flotaciju.
Ovu istraivaku kampanju obiljeilo je izrazito loe vrijeme s mnogo kinih dana, stoga je ukupan broj nalaza
neto manji nego u prijanjim kampanjama. Ta je situacija
iskoritena za obradu materijala i unos podataka u dokumentaciju. Otvoreni dio sonde B-G 06 zatien je najlonom. Nalazi is sonde B-G 06 privremeno su pohranjeni na
Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Satelitska snimka s apliciranim rezultatima geomagnetskih istraivanja
dr. sc. Marcel Buri

Mateja Hulina
Sandra otari
Summary
were continued at the prehistoric site Bapska Gradac in
probe B-G 06. The excavations had two phases: 3D scanning of the site surface and continuation of archaeological
excavations. The first results of the scanning were transferred
to appropriate programmes and a part of them has already
been interpolated into results. The new house (house 2) was
defined and investigations there began this year. Given that
it is located in the lower layer, it was much less devastated
than the previous one which resulted in the less fragmented
finds of which the two most important are two completely preserved Late Neolithic pithoi storage containers. The shard of
a relief decorated and coloured household daub originates
from house 1. The other movable finds belonging to standard categories are as numerous as those from the previous
seasons (lithics, pottery vessel shards, etc.).
Kuni lijep ukraen plastinim i bojenim motivima (foto: M. Buri)
Radovi u sondi B-G 06 nastavljeni su ondje gdje su stali u

prethodnoj kampanji. Nastavljeno je ienje slojeva ispod
kue 1 i oko nje (SJ 2, 14a, 16, 20). U sredinjem dijelu sonde,
ispod kue 1 zabiljeeni su slojevi zapeene zemlje i lijepa
(SJ 30, 35) te tragovi uruenja (SJ 31, 34), meu kojima su
pronaeni i ulomci reljefno i bojeno ukraenog lijepa. Boja je
sauvana samo u tragovima, a zbog relativne plitkoe sonde
u tome njezinu dijelu, nije sauvan vei broj takvih nalaza.
U jugozapadnom dijelu sonde pronaen je crveni nabijeni zapeeni sloj zemlje (SJ 29) te vea nakupina lijepa
(SJ 32), koji su naknadno definirani kao navedena kua
2. Unutar nje pronaene su dvije cijele posude (pitosi za
skladitenje), (PN 102, PN 103).
U ovoj je kampanji iz sonde B-G 06 uvedeno 85 nalaza,
koji se uglavnom sastoje od keramike (vinanske i sopotske kulture) i ivotinjskih kostiju, a zabiljeeno je i poneto
litike; 22 posebna nalaza, a osim spomenutoga ukraenog
lijepa i dvije cijele posude ine ih keramiki utezi i kugle,
Redni broj: 38
Lokalitet: Borinci Blato
Naselje: Borinci
Grad/opina: Vinkovci
Razdoblje: P, A
U studenom 2010. trajalo je probno arheoloko istraivanje u naselju Borincima, na lokalitetu Blato (k.. 4277/1,
k.o. Vinkovci), za potrebe utvrivanja prirode lokaliteta,
74
SJ 158 od 159 s ljudskom nogom
donosio u muzej. Nakon 2008., muzeju je donirao itavu

zbirku nalaza prikupljenih na Blatu, to se nastavilo do
dananjih dana. Uvidom u donesene nalaze, uglavnom
metalne, utvreno je da se radi o fibulama, novcu, dijelovima konjske opreme, staklenim narukvicama i perlama,
kao i raznim drugim predmetima latenske kulture. Jednako
tako, prikupljen je i odreen broj rimskih fibula koje se
mogu datirati od 1. do 4. st., upuujui time na kontinuitet
naseljenosti i tijekom cijele antike.
Na osnovi navedenih spoznaja, odlueno je da u suradnji s dr. sc. Markom Dizdarom iz Instituta za arheologiju
zapone novo sondiranje, ovaj put veih razmjera, kako
bi se dokumentirao kontekst tih iznimnih i brojnih nalaza.
Zbog toga se na povrini nalazita odluilo istraiti probni
rov irine 2 m i duljine oko 500 m, koji bi zahvatio i estice
koje nisu bile ukljuene u zatienu zonu, a na kojima su
takoer zabiljeeni arheoloki nalazi.
Nakon strojnog uklanjanja humusa do razine zdravice,
pojavile su se zapune objekata te je uslijedilo njihovo poliranje i pranjenje objekata. Prosjena dubina zdravice
iznosila je 0,70 m. U probnom rovu ukupno je zabiljeeno
159 stratigrafskih jedinica. Radi se o jamskim objektima
i kanalima za koje, s obzirom na irinu iskopa, nije bilo
mogue tonije utvrditi namjenu, no radi se o dijelovima
infrastrukture tzv. nizinskog naselja ije se sredite pretpostavlja na sjevernije poloenoj blagoj uzvisini koju okruuje
izrazito nizinsko podruje kojim su protjecala dva manja
vodotoka. Iznenauje i relativno skromna koliina pokretnih nalaza u zapunama objekata, kao i u sloju iznad njih, a
s obzirom na brojne nalaze u sloju humusa.
Preliminarna analiza rezultata istraivanja pokazala je
kako najstarije cjeline pripadaju neolitiku (sopotska kultura), ime se potvruju i spoznaje koje je prikupio J.
Brunmid. Manji dio nalaza moda se moe pripisati bronanom dobu, to ne iznenauje s obzirom na pojedinane
nalaze prikupljene na tom podruju koje je u Muzej donio
Z. Harhaj (Lonjak 2001), no to je jo potrebno provjeriti u
buduim istraivanjima. Detaljnija e analiza pokazati radi
li se kod odreenog dijela keramikog materijala o neolitiku
ili o bronanom dobu, jer je na osnovi pregledanih nalaza
teko donijeti definitivne zakljuke, s obzirom na to da se
uglavnom radi o manjim i neukraenim dijelovima posuda.
Postojanje neolitikih i/ili bronanodobnih nalaza uglavnom
je ogranieno na istoni dio lokaliteta, dok se u sredinjem
Sonda
kao i dokumentiranje prisutne materijalne ostavtine koja

pripada razliitim razdobljima. Voditelj istraivanja bio je
Hrvoje Vuli, a radovi su financirani sredstvima znanstvenog projekta Razvoj i mobilnost protopovijesnih zajednica
na tlu kontinentalne Hrvatske pri Institutu za arheologiju.
Nalazite je smjeteno u sklopu zatiene i registrirane
arheoloke zone u Vinkovcima. U arheolokoj literaturi
nalazite prvi spominje J. Brunmid, potaknut nalazima
neolitike provenijencije do kojih je doao tijekom izgradnje eljeznike pruge 1878. godine (Brunmid 1902: 121).
Manje probno istraivanje proveo je 1887. . Ljubi, te je
uz nalaze iz mlaega kamenog doba otkrio i nalaze latenske kulture (Brunmid 1902: 122). Lokalitet je ponovni
dolazak arheologa ekao punih 110 godina. Naime, tijekom
1997. vinkovaki sakuplja Z. Harhaj donio je s lokaliteta
Blato u Muzej vei broj metalnih i keramikih predmeta,
to je iniciralo terenski pregled u studenom te iste godine.
Tom prilikom muzejska zbirka obogaena je za jo nekoliko predmeta pronaenih na izoranoj povrini oranice koji
su manjim dijelom pripadali neolitiku, dok veina nalaza
potjee iz mlaega eljeznog doba i pripada latenskoj kulturi. Na osnovi tog pregleda, djelatnici Gradskog muzeja
Vinkovci pretpostavili su da se radi o latenskoj nekropoli
unitenoj tijekom intenzivne obrade zemljita. Probna
istraivanja provedena su u listopadu 1998., u trima sondama veliine 4x4 m. Jedino je u Sondi I zabiljeen plitko
ukopan jarak, interpretiran kao granica grobne parcele, dok
je u preostalim dvjema sondama zabiljeen samo pokretni
materijal. Najbrojnije su fibule, no pronaeni su i drugi
predmeti koji su datirani u Lt D, odnosno u drugu polovinu
2. i 1. st. pr. Kr. (Dizdar 1998: 38 42; Dizdar 2001: 106,
T. 4 6). Tijekom godina gospodin Z. Harhaj redovito je
obilazio teren te prikupljao povrinske nalaze koje je potom
75
Izbor materijala s Blata
i zapadnom dijelu uglavnom radi o mlaeeljeznodobnim

nalazima, meu kojima je najstariji ulomak jedne bronane
Dux-fibule. Svi ostali nalazi, posebno brojne fibule, zatim
predmeti konjske opreme te dijelovi bronanih posuda pripadaju LT Lt D1, odnosno drugoj polovini 2. i prvoj treini
1. st. pr. Kr. Od fibula se u najveem broju pojavljuju one
bronane ili eljezne srednjolatenske sheme jednostavne
iane konstrukcije, koje su karakteristine za stariju fazu
Lt D1. Brojne su i bronane fibule tipa Vinkovci s trokutastim lukom trakastog presjeka koji je uz rub najee ukraen urezanim linijama. Te su fibule najvjerojatnije nastale
po uzoru na fibule tipa Nauheim II (Dizdar 2003; MajnariPandi 2009). Iznimni su nalazi fibula tipa Szalacska koje
su (Miske 1908: 51, T. 40, 22, 26, 30; Guillaumet 1987:
Fig. 5), s obzirom na patinu, najvjerojatnije izraene od tzv.

olovne bronce (Boi 2008: 74 77). Od konjske opreme
pronaeni su bronani trolisni razvodnici te gumbi ukraeni
motivom trojnog zavoja kakvi se u najveem broju pojavljuju na Velikom Vetrenu (Boi 1993; Schnfelder 2002;
Stoji 2003). Bronanim sitima pripadaju dijelovi ruki
kakve su i otprije bile poznate s Blata (Dizdar, Radman
Livaja 2004). Zasad je najmlai nalaz bronana fibula tipa
Jezerine lokalne izrade, datirana u Lt D2 (Dizdar 2003).
U sondi nije pronaen ni jedan grob, ve samo razni
jamski objekti i kanali koji su pripadali infrastrukturi naselja Skordiska. S obzirom na broj istraenih objekata, na
temelju konfiguracije terena koji se lagano uzdie prema
sjeveru pretpostavlja se kako je probni rov obuhvatio sam
juni rub naselja. No, jo nije dovoljno jasno zato se na
sjevernijem dijelu lokaliteta, gdje se smatra da je sredite
naselja, nalazi vrlo malo povrinskih nalaza. S obzirom na
znatne koliine nalaza metalnih predmeta, posebno konjske opreme i dijelova bronanih posuda, moe se zakljuiti
kako se radi o jo jednome istaknutom kasnolatenskom
naselju Skordiska (LT D1) na podruju grada Vinkovaca,
za koje ostaje pitanje u kojem je bilo odnosu s utvrenim
naseljem na Dirovom brijegu i njemu pripadajuim okolnim naseljima otvorenog tipa, budui da se na podruju
Skordiska za dosad poznata nizinska naselja uglavnom
smatralo kako su bila agrarnog karaktera (Brukner 1995).
Tzv. nizinska naselja tipa Blato s brojnim iznimnim nalazima poznata su i s drugih podruja rasprostiranja latenske kulture, posebno na podruju sjeverno od Alpa. Pitanje
infrastrukture i sredita naselja bit e bolje poznato tek
nakon buduih istraivanja, no ova su probna istraivanja
dala dobre smjernice za daljnji rad. Kako pretpostavljeni
poloaj groblja nije potvren, pretpostavlja se da se nalazi
neto junije od povrine istraivanja, jo neto to e tek
budua istraivanja potvrditi ili opovrgnuti.
U probnom rovu pronaeno je i vrlo malo rimskog materijala, i to iskljuivo izvan konteksta. Pitanje poloaja rimskog
naselja i/ili groblja vrlo je zanimljivo, jer dosad sakupljeni
Kanal 153
76
povrinski nalazi, ponajprije fibule (snano profilirane,

koljenaste, lukoviaste), upuuju na kontinuitet naseljavanja ili pokopavanja od 1. do 4. stoljea. Tim je vee bilo
razoaranje kada u sondi nije pronaen ni jedan objekt
rimskog podrijetla, unato povrinskim nalazima koji nedvojbeno upuuju na to. Utvrivanje njihova tonog poloaja
i vrste ostaje zadatak buduih arheolokih istraivanja.
Rezultati ovoga probnog istraivanja pokazali su potrebu
da se zatiena zona na lokalitetu Blato proiri. Blato je
evidentirano brojkom E186 i zatiena zona prostire se
na dijelu estice 4277/1. Meutim, ovo istraivanje uputilo
je na to da bi se zona trebala proiriti na cijelu esticu
4277/1, kao i na susjedne estice 4278 i 4789, a budua
e istraivanja vrlo vjerojatno potvrditi potrebu proirenja i na estice sjevernije od puta. Isto tako omogueno
je i uzdizanje razine zatite toga iznimnog arheolokog
nalazita.
der Raubbaufunde, Verlagsbuchhandlung Carl Konegen,

Wien, 1908.
Schnfelder 2002 M. Schnfelder, Das Sptlatnezeit
Wagengrab von Bo (dp. Lot-et-Garonne), Monographien
Rmisch-Germanisches Zentralmuseum, 54, Mainz, 2002.
Stoji 2003 M. Stoji, Veliki Vetren, Arheoloki institut,
Posebna izdanja, 38, Beograd, 2003.
Hrvoje Vuli
Marko Dizdar
Anita Rapan Papea
Summary
In November 2010 test archaeological excavations were
undertaken at the Blato site in the settlement of Borinci near
Vinkovci. Excavations were carried out in order to establish
the types of sites and document material remains which
belong to various periods. The excavations confirmed the
assumption regarding the existence of a Late Iron Age settlement Skordiska, but also discovered the possibility of the
existence of a Neolithic and/or Bronze Age settlement. Pit
items were researched the most, probably waste of communal type pits, while remains of houses or dugouts were
not found. This helped in attaining a basis for expanding
the area of the site and establishing a corresponding level
of protection.
Literatura
Boi 1993 D. Boi, Slovenija in srednja Evropa v poznolatenskem obdobju, AV, 44, Ljubljana, 1993: 137 152.
Boi 2008 D. Boi, Poznolatensko-rimsko grobie v
Novem mestu. Ljubljanska cesta in Okrajno glavarstvo,
Katalogi in Monografije, 39, Ljubljana, 2008.
Brukner 1995 O. Brukner, Domorodaka naselja, u:
Arheoloka istraivanja du autoputa kroz Srem, Novi Sad,
1995: 91 136.
Brunmid 1888 J. Brunmid, Tragovi predhistorijskih
naseobina u Sriemu, VHAD, X, Zagreb, 1888: 68.
Brunmid 1902 J. Brunmid, Colonia Aurelia Cibalae
Vinkovci u staro doba, VHAD, NS VI, Zagreb, 1902: 121,
122.
Dizdar 1998 M. Dizdar, Nekropola Keltsko-latenske kultura u Vinkovcima, Obavijesti HAD, XXX, Zagreb, 1998:
38 43.
Dizdar 2001 M. Dizdar, Nalazita latenske kulture na vinkovakom podruju, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 103 134.
Dizdar 2003 M. Dizdar, Prilog poznavanju kasnoga latena
u istonoj Slavoniji, OA, 27, Zagreb, 2003: 337 349.
Dizdar, Radman-Livaja 2004 M. Dizdar, I. RadmanLivaja, Finds of Roman Bronze Ware on Celtic Sites in
Eastern Slavonia, u: Actes du XIVme Congrs UISPP,
Universitde Lige, Belgique, 2-8 septembre 2001, Section
13, The Roman Age, General Sessions and Posters, ed.
Le Secrtariat du Congrs, BAR, IS, 1312, Oxford, 2004:
49 53.
Guillaumet 1987 Jean-Paul Guillaumet, Les Fibules
des Ages du Fer de Velem-Szentvid, Alba Regia 23,
Szekesfehervar, 1987: 19 24.
Lonjak 2001 D. Lonjak, Nalazita bronanog doba na
vinkovakom podruju, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 33
61.
Majnari-Pandi 2009 N. Majnari-Pandi, On the
South Pannonian Population in the Late Iron Age, in:
Keltske tudije II, Studies in Celtic Archaeology, Papers in
honour of Mitja Gutin, eds. G. Tiefengraber-B. Kavur-A.
Gaspari, Protohistoire Europenne 11, ditions Monique
Mergoil, Montagnac, 2009: 235 245.
Miske 1908 Klmn Freiherrn von Miske, Die prhistorische Ansiedelung Velem St. Vid, I. Band: Beschreibung
Redni broj: 39
Lokalitet: Cesta Osijek Vukovar Vinkovci upanja,
dionica Nutar Vukovar
Naselje: Nutar, Marinci, Bogdanovci, Bradin
Grad/opina: Nutar, Marinci, Bogdanovci, Bradin
Razdoblje: P, SV
Za potrebe izrade studije o utjecaju na okoli planiranog
zahvata brze ceste Osijek Vukovar Vinkovci upanja,
tijekom 2010. obraeni su kulturno-povijesni objekti/lokaliteti
na podruju utjecaja gradnje, i to na osnovi postojeih podataka o kulturno-povijesnoj batini toga podruja, kao i na
osnovi reambulacije terena. Teren dionice Nutar Vukovar
pregledan je izmeu 28. do 30. rujna 2010. Godine, radovi
su izvedeni na temelju ugovora izmeu tvrtke Hidroelektraprojekt d.o.o. i Hrvatskoga restauratorskog zavoda te
sukladno uvjetima Konzervatorskog odjela u Vukovaru.
Utjecaj gradnje brze ceste na kulturno-povijesnu batinu
promatran je kao izravan i neizravan. Pod izravnim utjecajem podrazumijeva se svaka fizika destrukcija kulturnih dobara unutar trase ceste u irini od 30 m, dok se
pod neizravnim utjecajem podrazumijeva naruavanje
integriteta pripadajueg prostora kulturnih dobara unutar
pojasa irine 500 m. Stoga je na cijelom podruju zone
izravnog utjecaja provedeno intenzivno rekognosciranje
terena s biljeenjem i dokumentiranjem svih prepoznatih lokaliteta, dok su u zoni neizravnog utjecaja obieni
i dokumentirani lokaliteti poznati iz strune literature,
77
Nalazita na trasi ceste
dokumentacije Ministarstva kulture ili nadlenih muzejskih ustanova (svi su poloaji fotodokumentirani i zabiljeeni GPS-ureajem po Gaus-Krygerovu sustavu).
Najvei dio podruja uz buduu prometnicu zauzimaju
oranice i manjim dijelom ume. Dio trase prolazi uz rijeku
Vuku, to je u prolosti bila idealna pozicija za formiranje naselja, a to se jasno pokazalo i prilikom pregleda
trase. Budua prometnica prolazi podalje od naseljenih
mjesta, tako da ni jedno naselje nije udaljenije od 250
m. Na prostoru planirane gradnje, odnosno ue zone
utjecaja, evidentirano je postojanje nekoliko arheolokih
lokaliteta. Problem prilikom pregleda trase bila je miniranost dijela predmetnog podruja, stoga e minirane zone
biti potrebno pregledati naknadno, nakon razminiranja.
Takoer, otegotna okolnost prilikom pregleda terena bila
je i djelomina zaraslost terena uvjetovana ili zaputenou pojedinih dijelova trase ili injenicom da se na pojedinim poljima jo uvijek nalaze zasaene poljoprivredne
kulture.
U zoni izravnog utjecaja evidentirani su arheoloki lokaliteti
Nutar Ervenica, Marinci enican, Marinci egetac
1, Marinci egetac 2, Marinci Jaro, Marinci Bare,
Bogdanovci Kerve i Bradin Gudura 1. Zbog graevinskih i zemljanih radova na trasi budue brze ceste Osijek
Vukovar Vinkovci upanja, dionica Nutar Vukovar,
svi lokaliteti koji se nalaze u izravnoj zoni utjecaja bit e
djelomice uniteni, stoga je potreban predloeni sustav
mjera zatite kulturno-povijesne batine kao uvjet pozitivne
ocjene prihvatljivosti gradnje planirane trase brze ceste.
Na osnovi podataka prikupljenih terenskim pregledom,
oslanjanjem na relevantnu literaturu te arhivskim radom,

napravljena je konzervatorska podloga predmetnog podruja za potrebe izrade studije utjecaja na okoli. Obradom
podataka identificirani su problemi i dane smjernice za njihovo rjeavanje.
Zona izravnog utjecaja Zona A
1. Nutar Ervenica
Zapadno od potoka Ervenice, na povienoj gredi i padinama prema potoku prikupljena je vea koliina keramikih ulomaka, kunog lijepa i kremenih alatki. Na tom dijelu
trasa brze ceste mostom prelazi preko potoka. Sadanja
namjena: oranice. Nalazi: keramika, kuni lijep, litika.
Datacija: prapovijest, novi vijek.
2. Marinci enica
Sjeveroistono od brda indikativnog toponima Zidina, na
povienoj gredi uz junu obalu Vuke prikupljena je manja
koliina keramikih ulomaka i kremena. Nalazi su prikupljeni na padinama koje se sputaju prema rijeci, okrenutima prema sjeveru. Sadanja namjena: oranice. Nalazi:
keramika, kuni lijep, litika. Datacija: prapovijest.
3. Marinci egetac 1
Na prostoru koji se prua uz junu obalu Vuke prikupljena
je vea koliina keramike. Padine na kojima je keramika
prikupljena okrenute su prema sjeveru. Sadanja namjena:
neobraena povrina, oranice. Nalazi: keramika. Datacija:
prapovijest, novi vijek.
78
samostan Svetog Duha i vjerojatno srednjovjekovno naselje Monotor. Sadanja namjena: oranice, uma. Dio je
podruja miniran, tako da teren nije detaljno pregledan.
Lokalitet je upisan u listu preventivno zatienih kulturnih
dobara P-3629. Datacija: srednji vijek.
Mjere zatite za sve lokalitete koji su dokumentirani na
samoj trasi budue brze ceste (Nutar Ervenica (1),
Marinci enica (2), Marinci egetac 1 (3), Marinci
egetac 1 (4), Marinci Jaro (5), Marinci Bare (6),
Bogdanovci Kerve (7) i Bradin Gudura 1(8)) predviaju probno arheoloko sondiranje kako bi se utvrdilo
tono podruje rasprostiranja navedenih lokaliteta. Ako
probna arheoloka sondiranja potvrde postojanje arheolokih lokaliteta na navedenim lokacijama, na istim je lokalitetima na temelju injenica utvrenih probnim arheolokim
sondiranjem potrebno zatitno arheoloko istraivanje.
Na ostatku trase takoer je potrebno osigurati arheoloki
nadzor tijekom zemljanih radova, radi utvrivanja ugroenosti potencijalnih, neregistriranih lokaliteta, a prema
potrebi i zatitna arheoloka istraivanja.
Podruje terenskog pregleda (foto: I. Pletina)
4. Marinci egetac 2
Na prostoru koji se kontinuirano nastavlja na prethodno opisanu dionicu, takoer uz junu obalu Vuke, prikupljena je
manja koliina keramike. Sadanja namjena: oranice. Nalazi:
keramika, kuni lijep. Datacija: prapovijest, srednji vijek.
Ivica Pletina
5. Marinci Jaro
Na povienoj gredi i njezinim padinama koje se nalaze
juno od rijeke Vuke pronaena je vea koliina keramike.
Sadanja namjena: oranice. Nalazi: keramika, kuni lijep,
metal. Datacija: prapovijest, srednji vijek.
Summary
For the needs of preparing a Study on the environmental
effects of the planned construction of the highway OsijekVukovar-Vinkovci-upanja, cultural-historic structures/sites
in the area of the construction impact were processed on
the basis of the existing data on the cultural-historic heritage of that region as well as on the basis of the re-ambulation of the terrain. By processing the data problems were
identified and guidelines established for their resolution.
The impact of the highway construction on the cultural-historic heritage has been viewed both directly and indirectly.
Direct impact implies any physical destruction of cultural
properties within the route of the road in the width of 30m,
while indirect impact implies the disruption of the integrity of
the surrounding space of the cultural property within a belt of
500 m. Surveys of the terrain established the sites, structures
or parts of cultivated landscapes. In the zone of direct impact
the existence of 8 sites was established, from Prehistory,
Antiquity, The Middle Ages and the Modern Age while in the
indirect impact zone, three sites were established.
6. Marinci Bare
Prostrani plato sjeveroistono od Marinaca, na kojem je
pronaena manja koliina nalaza. Sadanja namjena: oranice. Nalazi: keramika. Datacija: prapovijest, novi vijek.
7. Bogdanovci Kerve
Zaravan sa zapadne strane Vuke na kojoj je pronaena
manja koliina nalaza. Sadanja namjena: oranice. Nalazi:
keramika, litika. Datacija: prapovijest, antika, novi vijek.
8. Bradin Gudura 1
Uzvienje i padine s istone strane Vuke na kojima je pronaena vea koliina nalaza. Sadanja namjena: oranice.
Nalazi: keramika. Datacija: prapovijest, srednji vijek.
Zona neizravnog utjecaja Zona B
9. Nutar urkove njive/Ribnjak
Poviena greda uz sjevernu obalu potoka Ervenice na ijem
je vrhu i padinama prikupljena vea koliina nalaza. Nalazi
se izmeu Nutra i Ceria. Sadanja namjena: oranice.
Nalazi: keramika, metal. Datacija: prapovijest, novi vijek.
Redni broj: 40
Lokalitet: Ilok srednjovjekovna citadela, kula 8 (turski
hamam)
Naselje: Ilok
Grad/opina: Ilok
Pravni status: Z-2263, Z-4062, Z-1150
Razdoblje: P, SV
10. Bradin Gudura 2

Poviena greda koja se protee sjeverno od Vuke. Na
platou i junim padinama prikupljena je vea koliina keramike. Sadanja namjena: oranice. Nalazi: keramika, metal.
Datacija: prapovijest, novi vijek.
Od 18. do 23. listopada 2010. trajala su konzervatorska istraivanja koja je Odjel za kopnenu arheologiju
Hrvatskoga restauratorskog zavoda proveo arheolokom
metodom na lokaciji kula 8/turski hamam srednjovjekovne
11. Nutar Zidina i kapela sv. Ane

Poviena greda koja se prua u smjeru zapad istok pratei tok vuke. Na tom se poloaju nalazio benediktinski
79
Rez u junom zidu kule 8, pogled sa sjevera (foto: M. Krmpoti)
Sonda na nivou prapovijesnih slojeva SJ 11, 16; pogled sa sjevera

(foto: M. Krmpoti)
citadele u Iloku, ne bi li se dolo do sterilnog sloja zdravice ili

vrstih zidanih struktura na povrini kule 8. Voditeljica istraivanja bila je Ivana Hirschler, dipl. arheo., a u terenskim
su iskopavanjima sudjelovali zamjenica voditeljice Marijana
Krmpoti, dipl. arheo., arheoloki tehniar Petar Proti te
fiziki radnici koje je osigurala tvrtka Ing-grad d.o.o.
Ulomci srednjovjekovne keramike iz objekta SJ 19 (foto: M. Krmpoti)
brojnim ulomcima tegula, rimskih i srednjovjekovnih keramikih posuda te s nekoliko veeg neobraenog kamenja.
S obzirom na to da je objekt bio vrlo plitak, najvee relativne
dubine 37 cm, moe se pretpostaviti da je njegov gornji dio
oteen naknadnim intervencijama na povrini kule 8.
Da bi se utvrdila dubina prapovijesnog nasipa (SJ 16) i
eventualno pronalo dno temelja junog zida kule 8 i njegova proirenja, u kutu uz spoj zida s proirenjem otvorena
je kontrolna sonda dimenzija 0,5x0,5 m. Na visini od 125,38
m n.m. naeno je dno temelja junog, vanjskog zida kule,
a ispod dna temelja nastavlja se prapovijesni nasip, ispod
kojeg se pak uz juni rub kontrolne sonde javlja novi prapovijesni sloj (SJ 27). U ostatku kontrolne sonde sloj SJ 16
nastavlja se do dna iskopa.
U temelju junog zida kule 8 na visini od 126,54 do 126,51
m n.m. primjeuje se rez koji ide du temelja. Mogue je da
je on rezultat privremenog prestanka gradnje kule te njena
nastavka nakon nekog vremena. On se nalazi oko 1,30 m
nie od temeljne stope, odnosno vjerojatnog nivoa poda kule
8 koji je vidljiv na junom zidu, a 1,15 m iznad dna temelja.
U svim je slojevima, ukljuujui i slojeve recentnog zasipa,
naen pokretni materijal, uglavnom ulomci keramikih posuda
starijih od samog sloja. Na osnovi arheolokih istraivanja
moe se zakljuiti da je objekt kula 8 bio utemeljen na prapovijesnom sloju, koji je djelomice i presjekao. Temelji objekta,
odnosno njegova junog zida zavravaju na apsolutnoj visini
Nakon poliranja zateenog stanja, u jugozapadnom dijelu

kule 8 postavljena je sonda dimenzija 3x3,5 m. Zbog
statike novovjekovnog zida od opeke kojim je podboen
istoni zid turskog hamama koji je nalegao na zapadni dio
prostora kule 8, nije kopano na zapadnoj strani sonde u
irini 1,40 m, tj. do istonog ruba proirenja junog zida.
Nakon iskopa slojeva recentnog zasipa, u sjevernom dijelu
sonde pojavljuje se tanak sloj rahle tamne zemlje s dosta
drva i ljunka (SJ 17), dok se uz juni zid kule 8 javlja kompaktan sloj uto-smee zemlje s ulomcima bronanodobne
keramike i garom (SJ 11) u koji je ukopan niz jama od stupova koje sadre materijal kasnoga bronanog, odnosno
starijega eljeznog doba. Temelji junog zida kule 8 presijecaju navedeni sloj, kao i spomenute jame od stupova.
Ispod sloja SJ 11 javlja se sloj svijetloga utog prapora s
tamnim mrljama (SJ 16), u okviru kojeg se javljaju ulomci
srednjobronanodobne keramike. Mogue je da se radi o
prapovijesnoj nivelaciji terena. U sjevernom dijelu sonde, u
sloj SJ 16 (koji se ovdje pojavljuje neposredno ispod sloja
SJ 17) ukopan je vei objekt nepravilnoga krunog tlocrta
koji svojim zapadnim i sjevernim krajem izlazi izvan sonde
(SJ 19/20). Bio je zapunjen tamno smeom zemljom s
80
od 125,38 m n.m., dok se proirenje junog zida nastavlja

jo dublje od 124,73 m n.m., kolika je najvea dubina iskopa,
jednako kao i prapovijesni slojevi. Tijekom srednjeg vijeka
u prapovijesni je sloj bila ukopana vea kruna jama kojoj
je gornji dio bio uniten naknadnim intervencijama na prostoru kule 8. Vii slojevi uniteni su najkasnije ukopavanjem,
odnosno prigradnjom recentnog objekta u kojem se po svjedoenjima Iloana uvao led, a koji je sruen 1968. prilikom
zahvata Regionalnog zavoda za zatitu kulturne batine iz
Osijeka. Nakon istraivanja sonda je prekrivena geotekstilom i zemljom iz iskopa. Pokretni nalazi obraeni su i privremeno pohranjeni u Odjelu za kopnenu arheologiju HRZ-a.
pronaenim lokalitetima uslijedila su sustavna istraivanja

na kasnobronanodobnom groblju Zmijino, kasnobnonanodobnom i latenskom naselju Stari Vrt te kasnobronanodobnom i ranoeljeznodobnom naselju Gerzine. Sva su
tri lokaliteta veoma vana za upoznavanje prilika u prapovijesti na tom dosad arheoloki neistraenom podruju. Kako
su lokaliteti tri zasebne cjeline koje prelaze granice kanala,
veim su dijelom, naalost, ostali neistraeni.
Za vrijeme gradnje melioracijskog kanala arheoloki je
nadzirana trasa od km 8+650 do km 14+772, na podruju
k.o. Babina Greda i k.o. Gundinci. Gradnja melioracijskog
kanala nadzirana je zbog otkrivanja do tada neidentificiranih arheolokih lokaliteta. Probna istraivanja zapoela
su na osnovi konzervatorske podloge za studiju utjecaja
na okoli za vienamjenski kanal Dunav Sava, koju je
2008. izdalo Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, dok su sustavna istraivanja zapoela na
osnovi prethodnih probnih istraivanja. Probna arheoloka
istraivanja obuhvatila su trasu melioracijskog kanala za
navodnjavanje Bi Bosutskog polja od km 9+500 do km
14+772 u k.o. Babina Greda, na povrini od 716.839,64
m probnim rovovima irine 2 m postavljenima okomito na
trasu kanala. Probna su istraivanja s prekidima trajala od
10. oujka 2009. do 2. travnja 2009., od 14. svibnja 2009.
do 27. srpnja 2009. i od 21. kolovoza 2009. do 15. listopada 2009. Na toj su dionici pronaena tri spomenuta prapovijesna nalazita koja su poslije obuhvaena sustavnim
istraivanjima.
Sustavna arheoloka istraivanja na lokalitetu Zmijino s
prekidima su se odvijala od 21. kolovoza 2009. do 15. listopada 2009., na lokalitetu Stari Vrt od 21. travnja 2010. do
17. srpnja 2010. i na lokalitetu Gerzine od 5. svibnja 2010.
do 20. kolovoza 2010.
Istraivana povrina ini dijelove nalazita koje presijeca
kanal. Sustavno istraivana povrina na nalazitu Zmijino
iznosi 1491 m, na nalazitu Stari Vrt 3633 m, a na nalazitu
Gerzine 17.770 m. Lokalitet Zmijino nalazi se na k.. 2533,
k.o. Babina Greda, lokalitet Stari Vrt na k.. 2573, 2574 i
2575, k.o. Babina Greda, a lokalitet Gerzine na k.. 2672,
2671, 2708, 2685, 2688, 5956 i 2707, k.o. Babina Greda.
Za vrijeme sustavnih iskopavanja upotrebljavana je
metoda irokog iskopa po stratigrafskim jedinicama unutar
Harrisove matrice. Podruja koja su se istraivala dobila
Marijana Krmpoti
Summary
During November 2010 conservation research through
archaeological methods was carried out at the site Tower
8/Turkish hammam which is located within Iloks medieval
defensive walls.
On the basis of undertaken investigations it can be concluded that the foundations of the tower 8 structure were
laid in a prehistoric layer which it partially intersected. The
foundations of the structure, namely, its southern, outer wall
ends at a height of 125.38 m, while the expansion of the
southern wall continues even deeper than 124 m which is
the greatest depth of the excavation. On the foundation of
the western wall of tower 8 a cut is visible which extends
along the length of the foundation. It is possible that it is
the result of a temporary discontinuity in the construction of
the tower, and continued works on it after a period of time.
During The Middle Ages a large circular pit was dug into the
prehistoric layer and its upper part was destroyed by subsequent interventions in the space of tower 8. The upper
layers were destroyed the latest by digging in, namely,
extending a relatively recent structure in which, according
to the testimony of the citizens of Ilok, ice was stored and
which was demolished in 1968 during conservation works.
Redni broj: 41
Lokalitet: Melioracijski kanal Bi Bosut, dionica od
9+500 do 14+772
Naselje: Babina Greda, Gundinci
Grad/opina: Babina Greda
Razdoblje: P
Zaviajni muzej Stjepana Grubera iz upanje tijekom 2009.
i 2010. proveo je probna i sustavna arheoloka istraivanja
na podruju gradnje melioracijskog kanala za navodnjavanje Bi Bosutskog polja, dionici koja prolazi k.o. Babina
Greda. Investitor istraivanja bile su Hrvatske vode.
Radovi su zapoeli poetkom 2009. istranim iskopavanjima du dionice, a probna istraivanja rezultirala su pronalaskom i lociranjem triju lokaliteta koje sijee dionica
melioracijskog kanala. Nakon njihova definiranja, na trima
Nalazite Zmijino, grob 29
81
Nalazite Stari Vrt
su koordinatni sustav, mreu koja je pokrila nalazita i prikljuena na dravnu koordinatnu mreu. Mrea kvadrata
5x5 m postavljena je u smjeru sjever-jug preko svih triju
nalazita. Pokretni je arheoloki materijal opran i stavljen u
kutije te pohranjen u Zaviajnom muzeju Stjepana Grubera
u upanji i priprema se za obradu. Keramiki nalazi bit
e obraeni prema Smjernicama za tehniku analizu
(Prehistoric ceramics research group, 1997.). Metalni su
predmeti konzervirani, a ugljen i kosti poslani su na analizu
C-14 i osteoloku analizu.
koje bacaju novo svjetlo na pogrebnu praksu i naglaavaju

dublje znaenje fragmentacije predmeta u kasnobronanim zajednicama. Sustavno istraivana povrina na nalazitu Zmijino iznosi 1491 m, a lokalitet se nalazi na k..
2533, k.o. Babina Greda.
Spaljeni su ostaci osteoloki analizirani u laboratoriju
Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti (voditelj: prof. dr. sc. Mario laus; struni suradnici: dr. sc. Mario Novak, Vlasta Vyroubal, eljka Bedi i
Jozo Peri Perui). Za svaki su uzorak prikupljeni sljedei
podaci: 1.) spol osobe, 2.) starost u trenutku smrti, 3.) patoloke promjene na materijalu, 4.) tafonomske karakteristike
uuvanog materijala, 5.) asocirani materijalni ili ivotinjski
ostaci.
Od 35 uzoraka spaljenih kostiju poslanih na osteoloku
analizu, 10 uzoraka ine djeje kosti, a 25 su kosti odraslih
osoba. Od potonjih, 12 uzoraka enskih kostiju, 7 mukih,
dok na temelju 7 uzoraka nije bilo mogue utvrditi spol
osobe. Jedan je grob dvojni s djejim i enskim kostima.
Patoloke promjene prisutne su na 10 uzoraka (na 5 enskih, 2 muka, 2 djeja uzorka i jednome neodredivom
uzorku). Od patolokih promjena prisutni su: Schmorlov
defekt na dvama mukim uzorcima (najei je uzrok prekomjeran, kontinuiran fiziki rad), ektokranijalna poroznost
na trima enskim i jednom neodredivom uzorku (povezana
je s dugotrajnim i sustavnim izgladnjivanjem), degenerativni osteoartritis na dvama enskim uzorcima (OA rezultat je mikrotrauma koje su posljedica svakodnevnih aktivnosti), zarasla cribra orbitalia na dvama djejim i jednome
enskom uzorku (smatra se posljedicom anemije).
Nalazite Zmijino
Nalazite Zmijino groblje pripada kulturnoj grupi Barice
Greani, s poetka kraja bronanog doba, koja se odlikuje
specifinim pogrebnim ritualom pokapanja spaljenih ostataka pokojnika u preokrenutu aru ponekad s prilozima
metalnog nakita. Pronaeni grobovi s lokaliteta Zmijino
pruaju izvrsnu priliku za prouavanje te slabo razjanjene
prapovijesne pogrebne prakse. Zmijino je takoer i nekropola s dosad najvie pronaenih grobova grupe Barice
Greani na tom podruju. Ipak, 53 pronaena groba samo
su manji dio cijele nekropole, jer se ona iri prema jugu
izvan trase melioracijskog kanala. Uglavnom potpuno
ouvane are pronaene u kontekstu grobova pokazuju
veliku raznolikost tipova posuda (od razliitih tipova zdjela
do posuda neutralnog oblika), keramikog materijala i
naina peenja keramike, a pogotovo naina ukraavanja.
Pronaeno je i nekoliko grobova s bogatim i raznolikim
nalazima bronanog nakita. Radi se ponajprije o narukvicama razliite izrade (lijevanim i kovanim) i ukrasa (razliiti
tipovi geometrijskog ukrasa), ukrasnim iglama, tutulima,
ogrlicama, kariicama, ukrasnim ploicama i sl. Posebna
su zanimljivost i ritualno razbijene keramike posude pronaene koncentrino posloene oko pojedinih grobnih ara
Nalazite Stari Vrt

Dva pronaena naselja, Stari Vrt i Gerzine pruaju
obilje podataka o svakodnevnom ivotu ljudi u kasnome
82
ratnika i ratnikog obiljeja u bronanom dobu na ovome

nalazitu potvruje nalaz bronanog bodea. Kao i u prethodnim dvama sluajevima, ni ovaj teren nije u potpunosti istraen, jer se naselje iri izvan granica melioracijskog
kanala, u ovom sluaju prema sjeverozapadu. Sustavno
istraivana povrina na nalazitu Gerzine iznosi 17.770 m,
lokalitet se nalazi na k.. 2672, 2671, 2708, 2685, 2688,
5956 i 2707, k.o. Babina Greda.
Bogati arheoloki grobni i naseobinski nalazi pronaeni u
istraivanjima 2009. i 2010. na podruju k.o. Babina Greda
stavljaju nalazita s trase melioracijskog kanala meu
najbogatija nalazita kasne bronce na podruju istone
Slavonije. Posebnosti na tri istraivana nalazita otvaraju
mnoga nerazjanjena pitanja o kasnobronanodobnim
prapovijesnim zajednicama na tom podruju, ponajprije
pitanje stvaranja i transformacije lokalnog identiteta u okolnostima ive kulturne razmjene koju je podruje istone
Hrvatske doivjelo u tom razdoblju. Budua detaljna analiza materijala i prostornih podataka pokazat e na koji su
nain ovdanje prapovijesne zajednice integrirale novosti
koje je nosilo to prijelazno doba u svoj nain ivota i kako
su kombinacijom autohtonih elemenata i novih utjecaja
stvorile vlastiti grupni identitet.
Nalazite Gerzine, pe za keramiku
bronanom dobu. Nalazite Stari Vrt ujedno prua i dokaze

o keltskom naseljavanju tog podruja. Pronaeno je nekoliko kasnobronanodobnih kua s bogatim naseobinskim
materijalom, sagraenih konstrukcijom od kolaca, prua
i kunog lijepa. U naselju su pronaene i brojne otpadne
jame koje zbog koliine i raznolikosti naseobinskog materijala pruaju izvrsnu priliku za analizu i izradu tipologije
keramikih i metalnih nalaza tog podruja. Mnogi od pronaenih nalaza pruaju odgovore o nainu ivota, privreivanja i smislu za estetiku prapovijesnih zajednica, ali
paralelno s time i o njihovu duhovnom ivotu. Posebna su
zanimljivost nalaz drvenog amca i nalaz igle za tetoviranje s ukraenim kotanim drkom, koji upuuju na ekonomski, ali i bogat duhovni ivot keltskih zajednica. Uz velike
koliine uporabne i ukrasne keramike pronaene na ovom
nalazitu, vano je spomenuti i nalaze minijaturnih keramikih posuda koji se uglavnom interpretiraju kao djeje
igrake. Kao i u sluaju lokaliteta Zmijino, i ovaj je lokalitet tek djelomino istraen, jer se ostatak naselja prostire
izvan granice melioracijskog kanala, u ovom sluaju prema
sjeveru. Sustavno istraivana povrina na nalazitu Stari
Vrt iznosi 3633 m2, a lokalitet se nalazi na k.. 2573, 2574 i
2575, k.o. Babina Greda.
Literatura
Arnold 1998 D. E. Arnold, Ceramic Theory and Cultural
Process, Cambridge University Press, Cambridge, 1998.
Budden 2007 S. Budden, Renewal and Reinvention:
The Role of Learning Strategies in the Early to Late
Middle Bronze Age of the Carpathian Basin, University of
Southampton Press, Southampton, 2007.
Budden, Sofaer 2009 S. A. Budden, J. Sofaer, NonDiscursive Knowledge and the Construction of Identity,
Potters, Potting and Performance at the Bronze Age Tell
of Szzhalombatta, Hungary, Cambridge Archaeological
Journal, 19: 2, Cambridge, 2009.
Budden 2008 S. A. Budden, Skill amongst the Sherds:
Understanding the role of skill in the Early to Late Middle
Bronze Age in Hungary. In I. Berg (ed), Breaking the Mould:
Challenging the Past through Pottery. Prehistoric Ceramic
Research Group Occasional Paper 6, BAR, 1861, Oxford,
2008: 1 17.
Chapman 2000 J. Chapman, Fragmentation in
Archaeology, Rutledge, London, 2000.
Dizdar 1996 M. Dizdar, Bronanodobno naselje u
Vinkovcima Duga ulica br. 23, OA, 20, Zagreb, 1996.
Dizdar 1999 M. Dizdar, eljezno doba, Vinkovci u svijetu
arheologije, katalog, Vinkovci, 1999.
Earle 2002 T. K. Earle, Bronze Age Economics: The
Beginnings of Political Economies, Westvew Press,
Oxford, 2002.
Forenbaher 1991 S. Forenbaher, Nalazita grupe Belegi
II u istonoj Slavoniji, OA, 15, Zagreb, 1991.
Harding 2000 A. F. Harding, European Societies in the
Bronze Age, Cambridge University Press, Cambridge,
2000.
Hodder 1986 I. Hodder, Reading the Past: Current
Approaches to Interpretation in Archaeology, Cambridge
University Press, Cambridge, 1986.
Nalazite Gerzine
Na prapovijesnom naselju Gerzine pronaeno je nekoliko
kasnobronanodobnih kua s pripadajuim naseobinskim
keramikim, kotanim, litikim i metalnim materijalom,
mnoge jame razliitih funkcija s velikim koliinama frag
mentiranih ili cijelih nalaza, nekoliko pei za pripremu
hrane, ali i jedna dobro ouvana kruna pe za peenje
keramike s kupolom od peenog lijepa i tunelastim otvorom za loenje. Na tom je nalazitu pronaena i neobino
velika koliina bronanih nalaza, pogotovo ukrasnih bronanih igala razliitih tipova i ukrasa, ali i keramikih posudica za lijevanje metala, to upuuje na to da su se ondje
izraivali metalni predmeti. Ovdje valja takoer spomenuti
nalaze malih keramikih posuda djejih igraaka, ali i
nalaze nakita koji po svojim dimenzijama moe biti samo
djeji, malenih ukrasnih igala i narukvica. Ti nalazi otvaraju
mnoga dosad zanemarivana pitanja, a odnose se na status
djece u drutvu i na odnos zajednice prema njima. Ulogu
83
Hodges 1976 H. Hodges, Artefacts: An Introduction to

Early Materials and Technology. (2nd edition), Gerald
Duckworth, London, 1976.
Ideology 1984 Ideology, Power and Prehistory, (eds.:
D. Miller and C. Tilley), Cambridge University Press,
Cambridge, 1984.
Intrasite 1984 Intrasite Spatial Analysis in Archaeology,
(ed.: H. Hietala), Cambridge University Press, Cambridge,
1984.
Iskra-Janoi 1984 I. Iskra-Janoi, Arheoloka iskopavanja na podruju opine Vinkovci, Izdanja HAD, 9, Zagreb,
1984.
Jozi 1999 S. Jozi, Vinkovci u svijetu arheologije, Gradski
muzej Vinkovci, Vinkovci, 1999.
Kristiansen 1998 K. Kristiansen, Europe before History,
Cambridge University Press, Cambridge, 1998.
Lonjak 2001 D. Lonjak, Nalazita bronanog doba na
vinkovakom podruju, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001.
Majnari-Pandi 1994 N. Majnari-Pandi, Sjaj bronce i
eljeza u praskozorju povijesti, Vukovar, Vjekovni hrvatski
grad na Dunavu, Zagreb, 1994.
Marijan, 2010 B. Marijan, Crtice iz prapovijesti Slavonije
(bronano doba), Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek,
2010.
Potrebica, Dizdar 2002 H. Potrebica, M. Dizdar, Prilog
poznavanju naseljenosti Vinkovaca i okolice u starijem
eljeznom dobu, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002.
Praistorija 1983 grupa autora, Praistorija jugoslavenskih
zemalja, IV, (ur. A. Benac), Sarajevo, 1983.
Prehistoric 2010 Prehistoric Ceramics Research Group,
The Study of Prehistoric Pottery: general policies and
guidelines for analysis and publication, Occasional papers
nos 1 and 2, 3rd edition revisited, 2010.
Rice, 1987 P. M. Rice, Pottery Analysis: A Sourcebook,
The University of Chicago Press, Chicago, 1987.
Sofaer-Derevenski, Srensen 2002 J. SofaerDerevenski, M. L. Srensen, Becoming Cultural: Society
and Incorporation of Bronze, Archaeopress, Oxford, 2002.
imi 2001 J. imi, Bronano i starije eljezno doba na
podruju grada Osijeka, OZ, XXIV-XXV, Osijek, 2001.
sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar, 1973.
Vinski-Gasparini 1978 K. Vinski-Gasparini, Osvrt na istraivanja kasnog bronanog i starijeg eljeznog doba u sjevernoj Hrvatskoj, Izdanja HAD, 2, Zagreb, 1978.
Wiewegh, Kezunovi 2008 Z. Wiewegh, V. Kezunovi,
Konzervatorska podloga za Studiju utjecaja na okoli za
Vienamjenski kanal Dunav Sava, Ministarstvo kulture,
Uprava za zatitu kulturne batine, Zagreb, 2008.
and La Tne settlement Stari vrt and Late Bronze Age and
Early Bronze Age settlement Gerzine. All three sites are
invaluable for acquiring an insight into conditions in the prehistoric period in this area that has not been archaeologically excavated up to now.
Redni broj: 42
Lokalitet: Sopot
Naselje: Vinkovci
Razdoblje: P
Od 26. do 28. rujna 2010. trajalo je geofiziko istraivanje eponimnog lokaliteta Sopot pokraj Vinkovaca. Struna
voditeljica istraivanja bila je Maja Krznari krivanko, via
kustosica u Arheolokom odjelu Gradskog muzeja Vinkovci.
Istraivanje je provela firma Geoarh d.o.o. iz Maribora,
pod vodstvom doc. dr. Branka Muia. Istraivanja su
financirana sredstvima Ministarstva kulture, Vukovarsko-srijemske upanije i Grada Vinkovaca.
Cilj geofizikog istraivanja primjenom magnetne
(Geometrics G-858) i georadarske metode (GSSI
SIR3000, antena 400 MHz) (Mui 2006) bio je utvrditi
arheoloki potencijal na neolitikom arheolokom nalazitu Sopot, na ukupnoj povrini od 15.000 m2. Geoloka
podloga nalazita Sopot sastoji se od glinenih aluvijalnih
naslaga koje su povoljan medij za magnetnu metodu jer
se radi o homogenoj grai sitnozrnastih sedimenata u kojoj
se mogu prepoznati magnetno-kontrastni arheoloki ostaci
u vidu toplinskih promjena u podnicama neolitskih kua s
jakim termoremanentnim tipom magnetizacije. Takoer je
mogue uoiti i negativne forme jaraka zapunjene materijalom neto viega magnetnog susceptibiliteta od prirodnog
okolia. Za georadarsku je metodu nepovoljna okolnost
visok nivo podzemnih voda u blizini dananjeg vodotoka
Bosuta i malen kontrast u dielektrinim svojstvima zemljita i arhelokih ostataka. Usporedbom razultata magnetne
i georadarske metode moe se zakljuiti da su obje metode
u konkretnoj situaciji uglavnom komplementarne te se
meusobno nadopunjuju (Mui et al. 2010; Mui et al.
2011).
Magnetnom je metodom bilo nedvojbeno utvreno vie
razliitih tipova magnetizacije koje su odraz ostataka neolitikog naselja. Iznimno jake magnetne anomalije rezultat su toplinske intervencije glinenih podnica neolitikih
kua (vatrite, poar). Kako se radi o dugom kontinuitetu
ivljenja, na lokalitetu Sopot nalaze se deblje sekvencije
ostataka zgrada na istome mjestu, ime se objanjavaju
iznimno jake magnetne anomalije uzdu unutranje strane
obrambenog jarka. Na rezultatima magnetne metode jasno
je vidljiv pojas malo viih vrijednosti magnetizacije od prirodne sredine. Taj pojas okruuje naselje sa svih strana, pa
se on moe pouzdano interpretirati kao obrambeni jarak. Na
zapadnom se dijelu naselja prepoznaju najmanje dvije faze
jarka. Radi se o iskopu koji je poslije zapunjen materijalom
Andreja Malovoz
Summary
In the course of 2009 and 2010 the County Museum
Stjepan Gruber from upanja carried out archaeological
excavations in the area of the construction of the irrigation
melioration canal for the Bi-Bosut field, the section that
passes through the area along the settlement of Babina
Greda. Three sites are located in that part of the canal
route: Late Bronze Age cemetery Zmijino, Late Bronze Age
84
Rezultati magnetne metode na lokalitetu Sopot; naznaeni su tipovi pouzdano lociranih arheolokih objekata (podnice kua i negativne
strukture: obrambeni jarak)
vie magnetne susceptibilnosti od prirodnog zemljita, pa

se pretpostavlja da je za zapunu jarka rabljeno prirodno
zemljite izmjeano s paljevinskim slojevima iz naselja.
Na magnetogramima se jasno oslikao sloeni sustav
jaraka oko naselja, koji korespondira s visinskim linijama.
Oito je da se oko naselja nalazio dvostruki sustav jaraka,
kao dio sustava zatite oko naselja. Datacija je tih jaraka
jasna, budui da je tijekom sustavnoga arheolokog istraivanja naen stariji, zatrpani jarak, na kojem su poslije
sagraene kue (Krznari krivanko 2006: 16). Tada se
pretpostavilo da je iskopan nov obrambeni jarak, ali ija
pozicija nije utvrena istraivanjem. Prilikom prospekcije
sjeverni i istoni rubni dio naselja ostao je dosta nejasan. Do sada se smatralo da se jarak oko naselja nalazio
samo s triju strana, a sa sjeverne se strane nalazio Bosut.
Prospekcijom je utvreno da se i sa sjeverne strane nalazio jarak, za sada je sigurno da se radi o starijem jarku,
koji je paralelan s Bosutom. Mlai jarak na alost izlazi iz
pregledanog podruja.
Prospekcijom je utvreno da na dvama mjestima smjer
pruanja jarka upuuje na to da su tu locirani ulazi u naselje. Pretpostavljeni ulaz mogao bi se nalaziti na sjeverozapadnom dijelu jarka, gdje postoji prekid, to pokazuje i
unutarnji prostor gdje nema ostataka kunih osnova, to bi
takoer moglo sugerirati prostor gdje se ulazilo.
Kada se govori o dimenzijama naselja, stariji je jarak zatvarao povrinu naselja od oko 100x80 m. Budui da je poznato
da su nad starijim jarkom sagraene kue, tj. da je naselje
proireno, iskopan je mlai jarak koji je zatvarao povrinu
od cca 120x100 m. Naselje je bilo blago eliptinog oblika.
Arheolokim istraivanjem utvreno je kako je jarak bio
irok 6 m, i to od nivoa ukopa u zdravicu. Magnetna je
prospekcija i to potvrdila, i to ne samo za stariji, nego i za
mlai jarak koji se puno bolje vidi, budui da na njemu nisu

graene kue.
U geomagnetnoj prospekciji jasno su vidljive strukture kua.
Jedna od njih na istonom dijelu naseobinskog platoa, koja
je jasno vidljiva, potvruje dimenzije onih do sada istraenih, oko 6x4 m (kua SJ 11) (Krznari krivanko 2006: 12).
Iskopavanje je pokazalo kako su se kue uglavnom gradile
na istome mjestu, a eventualno se radi o malim pomacima
po horizontali. U svim horizontima naselja otkopavane
su izgorene kue (Krznari krivanko, 2006: 12 14).
Najbolje vidljive kue na magnetogramu upuuju na stradanje naselja u poaru. Budui da se radi o kontinuiranom
ivotu od skoro tisuu godina, na magnetogramima se na
mjestu kua vide velike mrlje, zbog ega je vrlo teko rei
o koliko se kua radi. Osim izgorenih kua, u iskopavanju su otkrivene i neizgorene strukture, koje se nejasno
oitavaju na rezultatima magnetnih anomalija. Kao to je
ve reeno, samo na nekoliko mjesta vide se pojedinane
kune osnove. to se tie orijentacije, iskopavanje je pokazalo da su sve do sada istraene kue na Sopotu imale
jedinstvenu orijentaciju u smjeru SZ-JI, osim najstarije
sagraene na jarku, koja je bila suprotne orijentacije SI-JZ
(Krznari krivanko, 2003, 65).
Arheoloka iskopavanja Stojana Dimitrijevia na lokalitetima u Otoku i Sopotu pokazala su nepostojanje kunih
osnova na sredinjem dijelu naseobinskog platoa. Zbog
toga on smatra da je centralni dio naselja imao funkciju trga
(Dimitrijevi 1968: 47). Geomagnetna prospekcija pokazala
je neto sasvim drugo. Na sjeverozapadnom dijelu naseobinskog platoa postoji podruje bez kunih osnova. Potvrdu
geomagnetnog mjerenja dalo je i geoloko buenje, koje je
pokazalo kako se na mjestu u naselju gdje se oekuje do
85
Prikaz rezultata magnetne metode na digitalnom modelu reljefa (morfologija dananje povrine)
3 m kulturnih slojeva, odmah ispod izoranog sloja ulo u

plitak kulturni sloj debljine oko 50 cm, da bi na dubini od 1 m
zapoeo nivo lesa. Postavlja se pitanje to se dogaalo na
toj relativno velikoj povrini irine 40 i duine 50 m. Radi li se
o manjoj obradivoj povrini unutar naselja ili o prostoru gdje
se drala i stoka, moe pokazati samo daljnje istraivanje.
Na horizontalnim rezovima georadarskih signala prepoznaju
se jai signali koji su refleks konzistentnih podnica neolitikih
kua. Ti se signali pojavljuju iskljuivo na podruju naselja
s unutranje strane obrambenog jarka. Obradom rezultata
georadarske metode u velikoj je mjeri povean odnos signala

i uma u korist arheoloke informacije, to je bitno pridonijelo
saznanjima dobivenima magnetnom metodom. Jai georadarski signali karakteristini za vru grau podnica kua
povremeno se pojavljuju na istim mjestima kao magnetne
anomalije, a djelomino ine komplementarnu informaciju
magnetnoj metodi. Na mjestima gdje se jai georadarski
signali prostorno ne preklapaju s magnetnim anomalijama
karakteristinima za termoremanentni tip magnetizacije spaljene gline, pretpostavlja se da se radi o vrstim glinenim
podnicama neolitskih kua koje nisu bile toplinski obraene.
Openito, podruja magnetnih i georadarskih anomalija
dobro se prostorno preklapaju. Svugdje gdje su ustanovljene
jake magnetne anomalije termoremanentnog tipa magnetizacije (izgorena glina u podnicama kua) pojavljuju se i jai
georadarski signali. Postoje i pojedina podruja bez prepoznatljivih magnetnih anomalija arheolokog izvora, kao i bez
karatkeristinih georadarskih signala. Moe se zakljuiti da se
radi o relativno praznim sredinama koje bi se moda mogle
interpretirati kao manje javne povrine unutar naselja.
Literatura
Dimitrijevi 1968 S. Dimitrijevi, Sopotsko-lenelska kultura, Arheoloke monografije, I, Zagreb, 1968.
Krznari krivanko 2003 M. Krznari krivanko, Neki
naseobinski pokazatelji na eponimnom lokalitetu sopotske
kulture, OA, 27, Zagreb, 2003: 49 63.
Krznari krivanko 2006 M. Krznari krivanko,
Istraivanja na Sopotu, u: Od Sopota do Lengyela,
Prispevki o kamenodobnih in bakrenodobnih kulturah med
Savo in Donavo, Univerza na Primorskem, Znanstvenoraziskovalno sredie Koper, Institut za dediino
Sredozemlja, Zaloba Annales, Koper, 2006: 11 19.
Mui 2006 Branko Mui, Primjena geofizikih istraivanja u arheologiji, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 439 451.
Mui et al. 2010 Branko Mui, Igor Medari, Izvjee o
geofizikim istraivanjima na arheolokom nalazitu Sopot.
Gearh d.o.o., Maribor, 2010.
Rezultati georadarske metode na lokalitetu Sopot; naznaeni su

jaki georadarski signali koji su odraz relativno vrih podnica
neolitskih kua na istim mjestima gdje je utvrena iznimno jaka
magnetizacija spaljenih podnica neolitskih kua
86
Mui et al. 2011 Branko Mui, Maja Krznari-krivanko,

Igor Medari, Geofizikalne raziskave v l. 2010: Sopot.
Slovensko arheoloko drutvo, marec 2011 (saetak).
magnetically susceptible than the natural environment

which is composed of low magnetically susceptible clay.
Natural soil mixed with layers of scorched material from the
settlement was most probably used for the ditch fill.
The high level of underground waters in the vicinity of the
current waterway Bosut is an unfavourable element for
geo-radar methods. The result of high level of humidity is a
relatively small depth of the effective scope of the geo-radar
signal as well as weaker contrasts in the dielectric properties of the soil and archaeological remains. On the horizontal
notches of geo-radar signals stronger signals are recognizable as they are the reflex of the consistent floors in Neolithic
houses. These signals appear exclusively in the area of the
settlement on the inner side of the defensive ditch. By processing the results of the geo-radar method we succeeded
in considerably increasing the interrelation between signal
and murmur in favour of archaeological data and thereby
fundamentally contribute to insights attained by the magnetic method. Stronger geo-radar signals characteristic for a
firmer floor structure occasionally appear in the same places
as the magnetic anomalies and in part represent complementary information to the magnetic method. In places
where the stronger geo-radar signals do not correspond
spatially with the magnetic anomalies characteristic for the
thermo-immanent type of the magnetisation of burned clay,
we presume firmer clay floors of Neolithic houses that have
not been thermally processed are at stake. Generally speaking, areas of magnetic and geo-radar anomalies overlap
considerably in terms of space. In every place where strong
magnetic anomalies of the thermo immanent type of magnetisation (burned clay in house floors) have been established, stronger geo-radar signals appear as well. There are
specific areas without recognizable magnetic anomalies of
the archaeological source as well as within characteristic
geo-radar signals. We can conclude that relatively empty
environments are at stake which could perhaps be interpreted as less public spaces within settlements.
doc. dr. Branko Mui

Maja Krznari-krivanko
Igor Medari
Summary
In September 2010 geophysical research of the Neolithic
site of Sopot near Vinkovci was carried out. The purpose
of the geophysical research by applying magnetic and
geo-radar methods was to establish the archaeological
potential of the Sopot site. The use of the magnetic method
established a number of various types of magnetisation
that were a reflection of the remains of a Neolithic settlement. The relative homogenous structure of the fine grain
alluvial sediment is a favourable natural environment for
the magnetic method in which magnetically exceptionally
clearly contrasted archaeological remains of the floors of
Neolithic houses with a powerful thermo-remnant type of
magnetisation could be depicted. In a number of places
house structures were clearly visible. The dimension of one
of the houses in the eastern part of the settlement plateau
is 6x4 m (house SJ 11). This type of magnetisation results
from the thermal intervention of the clay floor of Neolithic
houses (fire pit, fire). As we are dealing here with a long
standing dwelling continuity, thicker sequences of structure
remains were found at the site. This explains the exceptionally powerful magnetic anomalies along the inner side
of the defensive ditch. Previous archaeological excavations showed that houses were mostly built in the same
place, or else horizontally a small distance away. (Krznari
krivanko, 2006). The most clearly visible houses on the
magnetogram indicate that the settlement was destroyed
by a fire. Considering that there was a continuity of dwelling for nearly a thousand years here, large blurs that can
be seen on the magnetograms are actually the houses that
once stood there. Because of that it is difficult to precisely
indicate the number of houses. In addition to the burned
down houses some unburned structures have also been
discovered during the excavations that cannot be clearly
depicted in the magnetic anomaly results.
The negative forms of the ditches that surround the settlement on all sides can be clearly recognized, so they can
definitely be identified as defensive ditches. The complex
system of ditches around the settlement corresponds with
altitude lines. It is evident that there was a system of double
ditches round the settlement as part of the settlements
system of protection. The dating of these ditches is clear,
given that during the systematic archaeological excavations an older, covered up ditch was found on which houses
were later built (Krznari krivanko 2006:16).Entrances to
the settlement can be located in two places. The assumed
entrance could be located in the north-western part of the
ditch where there is a break, which is also indicated by
an inner space in which there are no house remains also
indicative of a possible entrance space. On the basis of
the magnetic method results, it can be assumed that the
ditch fills were composed of materials somewhat more
Redni broj: 43
Lokalitet: Sotin
Naselje: Sotin
Grad/opina: Vukovar
Pravni status: Z-4988 (arheoloka zona Sotin)
Razdoblje: P, A
Probna istraivanja u Sotinu na poloaju eljeznodobnoga
groblja koji obuhvaa nekoliko dananjih toponima (Srednje
polje, Vaarite, Jaroi, Selo), provedena su u dva navrata
tijekom 2010. godine: od 3. do 15. svibnja i od 25. kolovoza
do 4. rujna na poloaju Jaroi Selo. Istraivanja se odvijaju u sklopu projekta MZO-a Razvoj i mobilnosti protopovijesnih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske, pri
Institutu za arheologiju koji je i investitor radova, a u suradnji s Gradskim muzejom Vukovar. Voditeljica je istraivanja
Daria Lonjak Dizdar, a suvoditeljica Mirela Hutinec.
Cilj probnih istraivanja u Sotinu pokuaj je definiranja odnosa
naselja i groblja u smislu veliine i prostornog odnosa, zatim
87
Plan grobova daljske grupe istraenih 2010. godine (crte: D. Lonjak Dizdar)
U istraivanjima 2010. otkriveni su ostaci recentnih kanala,

tri horizonta iz rimskog razdoblja: dva starija kojima pripadaju istraeni bunari i jame te dvostruka fossa, koji su
presjeeni mlaim kanalima orijentacije sjeverozapadjugoistok. Vrijedno je otkrie istraeni dio dvostruke fosse
privremenoga vojnog logora koji je smjeten jugoistono
od poloaja rimske utvrde Cornacum koja se nalazila na
Popinu brdu. Fossa je presjeena u duini od 16 m (irina
sondi 7+9) te pripada obrambenom jarku oko privremenoga
vojnog logora (iscrpne podatke o vojnim logorima dao je dr.
sc. Domagoj Tonini s Odsjeka za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu). Obrambeni jarak irok je 3,40 m, a
provjera postojanja horizontalne stratigrafije groblja te definiranje pogrebnih obiaja tijekom eljeznog doba u tom dijelu
Podunavlja, ukljuujui rezultate interdisciplinarnih istraivanja. Dosad je, na osnovi terenskih pregleda i istraivanja
(2008. i 2009.), definiran priblian opseg naselja iz starijega
eljeznog doba te je naznaena istona granica istodobnog
groblja na kojem se nazire i mogue postojanje horizontalne
stratigrafije pokopavanja. Iznimno je i otkrie rimske biritualne nekropole iz 2. i 3. st. koja je zasad najvee istraena
rimska nekropola na limesu u zapadnom dijelu Srijema
(Lonjak Dizdar et al. 2009; Lonjak Dizdar, Hutinec 2010).
Istraivanja tijekom 2010. nastavak su probnih istraivanja i
terenskih pregleda koji su na prostoru Sotina kontinuirani od
2008. godine (Dizdar 2010). Bogatstvo arheoloke batine
u Sotinu, najveim dijelom poznato iz sluajnih nalaza,
istie svu sloenost arheolokih istraivanja nalazita na
kojem postoji nekoliko desetaka horizonata ivljenja od prapovijesti do novog doba (Ilki 1999; Ilki 2003). Cilj istraivanja 2010. bio je istraiti, prema dosadanjim spoznajama,
sredinji dio eljeznodobnoga groblja te provjeriti razlikuje
li se prostorna distribucija grobova i kronoloki, kao to je
bio sluaj u prethodnoj kampanji. Jednako tako, provjerene
su pretpostavke o postojanju naselja iz rimskog vremena
te njegov odnos prema junoj nekropoli, dijelom istraenoj
u jesen 2009. godine. Probna arheoloka iskopavanja provedena su u suradnji s Gradskim muzejom u Vukovaru, uz
suglasnost vlasnika istraivane estice, gospodina Zlatka
Vukojevia (k.. 1042) iz Vukovara. Istraene su tri sonde
(sonde 7 9), ukupne povrine 1108 m2, koje se nalaze u
jugoistonom dijelu dananjeg sela Sotina, a smjetene su
sjeverozapadno od sondi 4 5, istraivanih 2009. godine.
Grob 45, urna presjeena ukopom rimske jame (foto: M. Vojtek)
88
Istraeni su grobovi dali iznimne podatke o nainu pokopavanja u starijem eljeznom dobu. Dio grobova uniten je
obradom zemljita ili ukopavanjem rimskih objekata (grobovi 43, 46, 47, 48, 52, 55), pa su podaci o nainu pokopavanja o njima vrlo oskudni. Osim grobova u kojima su spaljeni ostaci pokojnika bili poloeni u urnu (grobovi 45, 49,
50, 51, 53, 54, 55, 56, 57), u grobu 44 zabiljeeno je kako
su spaljeni ostaci pokojnice bili poloeni u raku u nekome
organskom materijalu i na njih je stavljeno vreteno od kojeg
su preostali nalazi prljena koji su se sauvali iznad spaljenih kostiju. Spaljeni ostaci pokojnika, zajedno s dijelovima
nonje koji su takoer bili spaljeni na lomai, poloeni su
u vee lonce urne, dok se oko njih u nekim grobovima
nalaze ostali keramiki prilozi (grobovi 45, 50, 51, 53, 54,
57). Od nonje se najee radi o nalazima bronanih spiralnih vitica za kosu, eljeznim obruima pojasa i kotanim
ukrasima. Nonjom su bile bogato opremljene pokojnice iz
grobova 45 i 56. Bogatstvom priloga posebno se istie grob
54 u kojem je, uz urnu pokrivenu zdjelom, bio priloen itav
keramiki servis (kantharos, plitica na nozi, dvije zdjele,
cijedilo i zdjelica). Raznolikost u izboru priloga u grobovima
svjedoi o individualnom pristupu zajednice pri ispraanju
pokojnika na drugi svijet. Uz opi kanon spaljivanja i pokopa
ostataka pokojnika u urni, ostali prilozi (nonja i keramike
posude) u grobovima odabrani su ovisno o dobi, spolu, ali i
drutvenom poloaju pojedinca u ondanjoj zajednici.
Grobovi daljske grupe koji su istraeni 2010. prema keramikim oblicima mogu se datirati u 8. i prvu polovinu 7. st.
pr. Kr., odnosno u IIIa i IIIb keramike horizonte prema C.
Metzner-Nebelsick (Metzner-Nebelsick 2002: 172 175,
Abb. 75). Najsliniji grobovi prema keramografiji i nonji
zabiljeeni su u dosad najveem istraenom groblju daljske grupe u Doroslovu u Bakoj (Trajkovi 2008).
Sumiranjem dosadanjih spoznaja iz etiriju kampanja
istraivanja o rasporedu pokopavanja na groblju u Sotinu,
moe se zakljuiti kako je zajednica daljske grupe svoje
mrtve pokopavala u grobove koji su rasporeeni u redovima. O tome najbolje svjedoi raspored grobova istraenih 2010. u sondama 7 i 9. Udaljenost je izmeu grobova
raznolika, to moda upuuje na rodovski princip u pokopavanju, iako se dosad istraeni grobovi, usprkos velikom
prostornom rasponu meu sondama, mogu datirati od 9.
do sredine 7. st. pr. Kr, odnosno u II i IIIa-b fazu daljske
Grob 56 (foto: M. Vojtek)
dubok 1,20 m. U njegovoj zapuni pronaen je manji broj

keramikih ulomaka te eljezna ostruga. U istraivanjima
2009. otkriven je dio istoga obrambenog jarka u sondi 4
koja je poloena oko 140 m istonije od sondi 7 i 9. irina i
dubina jarka te njegove konstrukcijske karakteristike iste su
u svim sondama, to pokazuje da se radi o jednom logoru
kojem su tako definirane dvije stranice, istona i juna.
Meutim, to jo uvijek ne omoguava izraun njegove
povrine, kao ni definiranje poloaja ulaza. Privremeni vojni
logor podignut je jugozapadno od june nekropole, a dijelom preko jugozapadnog ruba gospodarskog dijela civilnog
naselja. Ipak, radi se o prvome potvrenom privremenom
rimskom vojnom logoru na prostoru sjeverne Hrvatske, to
je iznimno vano za budua istraivanja limesa u Hrvatskoj.
Istraeni rimski dio naselja odnosi se na vee jame koje su,
sudei prema nalazima, sluile kao jame za zalihe ili bunari,
na osnovi ega se moe zakljuiti kako se radi o rubnom
dijelu naselja koji je imao gospodarsku funkciju. U jami SJ
348 pronaen je pithos koji je bio poloen u dublje ukopan
dio jame koja je vjerojatno sluila za pohranu namirnica.
Otkrie rubnog dijela civilnog naselja u stratigrafskom
odnosu prema privremenom logoru rasvijetlilo je slojevitost rimskog perioda u jugoistonom dijelu Sotina, pri emu
se s pravom moe tvrditi kako se radi o rubnom dijelu
Cornacuma. S obzirom na iskljuivo otkrie jama u sondama 7 i 9 koje se preliminarno, prema nalazima, mogu
datirati u 2. 3. st., radi se o rubnome gospodarskom dijelu
naselja. Ti su objekti presjeeni kanalima koji pripadaju
najmlae istraenim cjelinama, vjerojatno iz 4. st., koje su
zabiljeene i na poloaju june nekropole, a povezuju se s
postojanjem stambene faze kojoj pripadaju ostaci ukopa za
temelje vee zgrade za koju se pretpostavlja da je uvjetovana smjerom pruanja rimske ceste.
U objema sondama otkriveni su i grobovi iz starijega eljeznog doba. Prema sadanjem stanju istraivanja, vjerojatno
je sondama 7 i 9 zahvaen zapadni dio groblja. Ukupno je
istraeno 15 paljevinskih grobova daljske grupe (grobovi
43 57), dok u sondi 8 daljski grobovi nisu zabiljeeni.
Istraeni dio obrambenog jarka privremenoga vojnog logora (foto:

M. Hutinec)
89
Summary
Test archaeological excavations carried out in Sotin in 2010
were aimed at researching the central part of the Iron Age
cemetery of the Dalj group. In addition to 15 graves of the
Dalj Group from the beginning of the Iron Age also found
were the peripheral part of a civilian settlement and part of
a defensive system of a provisional Roman military camp
positioned south-east of the Roman military fort Cornacum
located on Popino hill. It is the first hitherto certain discovery of a provisional military camp on the Croatian part of
the limes whose surface and internal infrastructure require
defining in future research. The provisional military camp
was built south-west of the south necropolis and in part over
the south-western edge of the husbandry section of the civil
settlement. The discovery of the bordering part of the civil
settlement in stratigraphic relation to the provisional camp
threw light on the multi-layer character of the Roman period
in the south-eastern part of Sotin wherein it can rightfully be
claimed that it is the bordering part of the Cornacum.
The variety in the selection of objects in the excavated
graves of the Dalj Group is testimony to the individual
approach of the community in seeing off the deceased to
the other world. Along with the general canon of incineration and burial of the deceaseds remains in an urn, the
other items (costume and pottery vessels) in the grave are
selected depending on the age, gender and social position
of the individual in the community. The Dalj Group graves
investigated in 2010 can be dated, on the basis of the pottery shapes, to the 8th and first half of the 7th centuries BC,
namely in the IIIa and IIIb pottery horizon according to C.
Metzner-Nebelsick. The most similar graves by their pottery characteristics and costumes have been investigated
at the largest cemetery of the Dalj Group researched to
date in Doroslovac in Baka (Trajkovi 2008).
Archaeological excavations in Sotin provided exceptional
results in relation to the Dalj Group cemetery from the Early
Iron Age and on the horizontal and vertical stratigraphy of
the Roman Cornacum. They also indicated the direction
of planned future excavations in which it is necessary to
define: the western border of the Iron Age cemetery, size
and infrastructure of the provisional military camp and
implementation of further field surveys aimed at defining
in more detail the rich horizontal layers of the exceptional
archaeological site along the Danube River.
Presjek zapune obrambenog jarka privremenoga vojnog logora

(foto: M. Hutinec)
grupe. Antropoloke analize, koje su u tijeku, donijet e

nove spoznaje o tim pitanjima, dok e budua iskopavanja naznaiti odgovore o poloaju najstarijih grobova te u
kojim se smjerovima groblje irilo tijekom viestoljetnog
pokopavanja.
Arheoloka istraivanja u Sotinu 2010. iznova su dala
izvanredne rezultate o groblju daljske grupe iz starijega
eljeznog doba te spoznaje o horizontalnoj i vertikalnoj
stratigrafiji Cornacuma. Ona su uputila i na smjer buduih
iskopavanja u kojima je potrebno definirati: zapadnu granicu eljeznodobnoga groblja, veliinu i infrastrukturu privremenoga vojnog logora te daljnje terenske preglede u
cilju detaljnijeg definiranja bogate horizontalne slojevitosti
iznimnoga arheolokog nalazita poloenog uz Dunav.
Literatura
Dizdar 2010 M. Dizdar, Arheoloka istraivanja u Sotinu
zadaci i ciljevi, u: Arheoloke spoznaje o Sotinu, Rezultati
probnih istraivanja 2008.-2010., katalog izlobe, Vukovar,
2010: 15 19.
Ilki 1999 M. Ilki, Hrvatsko Podunavlje u eljeznom razdoblju posljednje tisuljee prije Krista, Zadar, 1999,
magistarski rad
Ilki 2003 M. Ilki, CORNACUM Sotinski prostor i njegovo mjesto u organizaciji junog dijela provincije Panonije,
Zadar, 2003, doktorska disertacija
Lonjak Dizdar et al. 2009 D. Lonjak Dizdar, M. Ilki, M.
Hutinec, Sotin Srednje polje, probna arheoloka istraivanja 2008., AIA, V, Zagreb, 2009: 12 14.
Lonjak Dizdar, Hutinec 2010 D. Lonjak Dizdar, M.
Hutinec, Sotin Jaroi, probna arheoloka istraivanja
2009., AIA, VI, Zagreb, 2010: 7 10.
Metzner-Nebelsick 2002 C. Metzner-Nebelsick, Der
Thrako-Kimmerische Formenkreis aus der Sicht der
Urnenfelder- und Hallstattzeit im sdstlichen Pannonien,
Berlin, 2002.
Trajkovi 2008 D. Trajkovi, epfeld nekropola starijeg
gvozdenog doba kod Doroslova, Sombor, 2008.
Redni broj: 44
Lokalitet: Vinkovci J. Dalmatinca 19
Naselje: Vinkovci
Razdoblje: A
U srpnju i kolovozu 2010. obavljeno je probno arheoloko
istraivanje u Vinkovcima, Ulica J. Dalmatinca 19 (k..
1757, k.o. Vinkovci), za potrebe gradnje poslovno-stambene zgrade, plinskog prikljuka, MPR-a, plinske instalacije i parkiralita. Voditelj istraivanja bio je Hrvoje Vuli iz
Daria Lonjak Dizdar

Mirela Hutinec
90
u raci. Na suprotnom kraju, na raskriju Anine ulice i Ulice

kralja Zvonimira, godine 2002. na kunom broju 36 istraeno je 15 djelomice unitenih rimskih ukopa u rakama.
Iako su kosturi bili poremeeni, zbog ukopa u raci samo su
djelomino opljakani, to je inae rijetkost na vinkovakim
nekropolama, koje su vjerojatno prvi put bile pljakane jo u
antikim vremenima (Gale 2002: 336). Posljednje istraivanje u Anininoj ulici 2b u kolovozu i rujnu 2007. iznjedrilo je jo
12 rimskih grobova (Vuli, Krznari krivanko 2007: 68, 69).
Zapadna granica nekropole, koja je u ovom sluaju i zanimljiva, prema S. Dimitrijeviu ila je po Nazorovu bloku i
zapadnim dijelom Ulice J. Dalmatinca. Jo 1954. J. Korda i
M. Klajn utvrdili su veliku gustou ukopa izmeu Ulice kralja
Zvonimira i Ulice V. Nazora. Oni su sondirali jednu i drugu
stranu ceste Cibalae Mursa po Ulici kralja Zvonimira (od
Gajeve do Zvonarske ulice) te istraili 30-ak grobova na
relativno maloj povrini. Na podruju Nazorova bloka pronaeno je mnogo siromanih grobova bez ili s drvenom
konstrukcijom te 20 zidanih grobova. S podruja Nazorova
bloka potjee i stela s kristogramom naena 1956. iza
Zavoda za zapoljavanje, a iz Nazorove ulice 35 potjee
olovni sarkofag (Dimitrijevi 1979: 156 162).
Tijekom komunalnih iskopa za svjetlovodni kabel, na
podruju sjeverne nekropole u Nazorovu bloku, Ulici V.
Nazora i Mihanovievoj ulici 1998. istraeno je 30-ak veinom zidanih grobova te jedan sarkofag na uglu Ulice J.
Dalmatinca i Nazorove ulice. Treba naglasiti kako su svi grobovi i sarkofag, koji je sekundarno upotrijebljen, ve opljakani, kao i skoro svi zidani grobovi i sarkofazi s podruja
Cibala. Iskop svjetlovodnog kabela ispred kunih brojeva
17 23 u Ulici J. Dalmatinca bio je arheoloki nezanimljiv,
ali samo zato jer je prolazio kroz zapunu gradskog opkopa.
Istraivanja u Ulici J. Dalmatinca na kunim brojevima 23 i
21 u posljednjih su nekoliko godina otkrila nekoliko grobova
ukopanih u zemlju bez priloga i grobne konstrukcije.
Povrina iskopa prati dimenzije budue graevine, a radi se
o dimenzijama 24,23x15,04 m. Utvreno je postojanje triju
stratigrafskih jedinica: SJ 1 = recentna uta, SJ 2 = smei
tvrdi sterilni sloj i SJ 3 = uta zdravica. U iskopu su istraena
ukupno tri groba dva u najsjevernijem dijelu iskopa (prema
dvoritu), a jedan u junom dijelu iskopa, u blizini ulice. Taj
podatak pomalo iznenauje, jer bi u tom dijelu iskopa bio
oekivan gradski opkop, meutim slina je situacija dokumentirana u istraivanjima na PIK-u iz sedamdesetih godina,
gdje su grobovi takoer pronaeni na prostoru opkopa.
Grob 1
Gradskog muzeja Vinkovci, a radovi su financirani sredstvima privatnog investitora.

Lokacija se nalazi u sklopu zatiene i registrirane arheoloke zone u Vinkovcima. Ulica Jurja Dalmatinca protee se
sjeverno od dananjega gradskog sredita, a sam poloaj
iskopa blago sjeverozapadno od sredita grada. Poloaj
iskopa nalazi se na rubnome zapadnom podruju sjeverne
rimske nekropole, ija je okosnica bila cesta prema Mursi,
a zauzimala je prostor sjeverno od sjevernoga gradskog
bedema. Ta je cesta bila istonije od dananje Zvonimirove
ulice. Elitniji grobovi nalazili su se uz spomenutu cestu i odatle
potjeu dva sarkofaga, dvije stele isluenih oficira i gornji
dio stele vojnika u tunici. Sarkofag s ribom iz Zvonimirove
64 (biva kua Florijan) iskopan je 1881. (Brunmid 1902:
152). Prilikom komunalnog iskopa 2003. u Zagrebakoj ulici,
koja svojim dvoritem granii sa Zvonimirovom 64, ispod
zajednike zidane ograde naen je jo jedan sarkofag koji
je registriran budui da se zbog nezgodnog poloaja i nepristupanosti nije mogao izvui. S kunog broja 52 potjee
stela tribuna Gaja Aponija Menija Celera, a stela centuriona
Marka Herenija Valensa s broja 42a (Janoi 2001: 116).
Njezin istoni kraj po S. Dimitrijeviu iao je istonom stranom Zagrebake ulice. U Aninoj (biva Preradovieva) na
kunom br. 5 godine 1966. pronaen je tzv. Kapetanoviev
sarkofag s poklopcem (Dimitrijevi 1979: 162). Prilikom
zatitnih arheolokih iskopavanja za obiteljsku kuu 2001.
u Aninoj ulici 13 otkrivena su dva unitena rimska ukopa
Grobovi
Grob 1 jest kosturni ukop poloen na predzdravicu s kraljenicom na apsolutnoj visini 88,12 m, a dnom groba
na 88,07. Orijentacija je istok-zapad, s malim otklonom.
Nedostaju lubanja, kosti ramena, dio lijeve nadlaktice,
vratni i dio prsnih kraljeaka. Kostur je poloen na lea,
ruke su prekriene na trbuhu, noge ispruene. Kosti su u
dobrom stanju. Raka nije vidljiva. Od priloga su pronaeni
jedan bronani novac na lijevoj potkoljenici i dva okrugla
komadia bronce na zdjelici.
Grob 2 ima sauvano samo dno groba iz kojega su kosti
ve uklonjene. Dno je poploeno dvama crjepovima.
Grob 3 u potpunosti je ouvan kosturni grob poloen u
slabo vidljivu raku na koju su poloene opeke. Opeke se
nalaze na 87,27 m, kraljenica na 87,44 m, a kraj rake
91
Grobovi 1 i 2
na 87,23 m. Grob je ukopan u predzdravini sloj, orijentacije istok-zapad, s malim otklonom. Sudei po veliini i
obliku kostiju, radi se o eni. Kostur je poloen ispruen na
leima, s rukama poloenima uz tijelo, a prsti ruku nalaze
se na kukovima. Kosti su u dobrom stanju. Priloga nije bilo.
U ostatku iskopa nije bilo drugih nalaza ni objekata antikog podrijetla. Zdravica polako pada prema junom dijelu
terena te se na junom dijelu blie dananjoj cesti ve vidi
tamniji sloj, tj. zapuna opkopa. Iako skromna povrinom
i nalazima, ova su istraivanja potvrdila poloaj sjeverne
nekropole, ali uputila i na injenicu da je sjeverni opkop
Cibala u jednom trenutku, vjerojatno u kasnoj antici, bio
djelomino zatrpan i da su u njega ukapani pokojnici, kao
to je ve dokumentirano na nekim mjestima u Vinkovcima.
Literatura
Brunmid 1902 J. Brunmid, Colonia Aurelia Cibalae
Vinkovci u staro doba, VHAD, NS, VI, Zagreb, 1902.
Dimitrijevi 1979 S. Dimitrijevi: Arheoloka topografija i
izbor nalaza s vinkovakog kraja, Izdanja HAD, 4, Zagreb,
1979.
Gale 2003 I. Gale, Rezultati sustavnih i zatitnih arheolokih istraivanja Arheolokog odjela GMV u 2002. godini,
Godinjak Ogranka Matice hrvatske Vinkovci, 20, Vinkovci,
2003: 329 346.
Iskra Janoi 2001 I. Iskra Janoi, Urbanizacija Cibala i
razvoj keramiarskih sredita, Vinkovci, 2001.
Vuli, Krznari krivanko 2008 H. Vuli, Maja Krznari
krivanko, Vinkovci Anina ulica 2b, HAG, 4/2007, Zagreb,
2008: 68 69.
Hrvoje Vuli
Anita Rapan Papea
Summary
Excavations at the site of 19 J. Dalmatinca Street in Vinkovci
have confirmed the expected location of the north necro
polis. Unfortunately, the graves were without any items in
them, save for some coins that are illegible, however, on
Grob 3
92
Kriza se najvie osjetila u nedostatku veih javnih i privatnih

graevinskih aktivnosti, jer svi su tereni gradnje obiteljskih
kua ili rekonstrukcije postojee cestovne, vodoopskrbne ili
energetske infrastrukture. Arheoloki nadzor obuhvatio je
iskope za podrume, temelje te infrastrukturu (struja, kanalizacija, plin i dr.) na sljedeim lokacijama:
1.) A. Cesarca
2.) Bana Jelaia 79
3.) irila i Metoda Penava
4.) irila i Metoda Put
5.) irila i Metoda 35
6.) Duga 80
7.) Joine Ekstra Lad
8.) F. Krinia Kanovci
9.) F. Krinia Kneevi
10.) F. Krinia Maji
11.) F. Livadia 42
12.) Glagoljaka HEP
13.) Glagoljaka 49
14.) K. Zvonimira Vodovod
15.) K. Zvonimira 68
the basis of their status the finds can be dated to the period
of the late 4th or 5th centuries. It is interesting that grave 3
was dug into the fill of the north city entrenchment which
was evidently partly covered already in the Late Antiquity
period.
Redni broj: 45
Lokalitet: Vinkovci zatiena arheoloka zona grada
Naselje: Vinkovci
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zatitna iskopavanja i nadzori
Od veljae do studenog 2010. djelatnici Arheolokog odjela
Gradskog muzeja Vinkovci, na ukupno 26 lokacija obavili
su manji broj zatitnih arheolokih istraivanja i nadzora
unutar zatiene zone grada Vinkovaca koja se protee na
oko 1.500.000,00 m2.
Karta grada s ucrtanim pozicijama na kojima se istraivalo 2010. crvenom bojom oznaeni su nadzori, a crnom arheoloka istraivanja
93
16.) Lapovaka i I. G. Kovaia Kruni tok

17.) M. Gupca 79
18.) M. S. Maera uljak
19.) M. S. Maera Pulji
20.) Nikole Tesle
21.) R. Sremca
22.) V. Nazora 2
23.) Zvonarska Zavod za javno zdravstvo
24.) Zvonarska 21
Arheoloki su istraene sljedee lokacije:
1.) J. Dalmatinca 19
2.) Blato
Odlukom nadlenog tijela, a u dogovoru s nadlenim
Konzervatorskim odjelom u Vukovaru, zatiena arheoloka zona grada Vinkovaca podijeljena je na A i B zonu.
Istraivanja u Zoni A podrazumijevaju arheoloko istraivanje cjelokupnog zemljita predvienog za gradnju do zdravice, bez obzira na projekt, dok se u Zoni B obavlja arheoloki nadzor, a prema rezultatima i arheoloko istraivanje.
Vuedol Gradac, pozicija sonde u tijeku istraivanja 1938. g.

(foto: Arhiv Gradskog muzeja Vukovar)
arheoloka istraivanja platoa za koji se vjerovalo da je u

potpunosti istraen 1938. godine. Zabiljeeno je ukupno 80
stratigrafskih jedinica (SJ 1 SJ 80). Radi se uglavnom o
slojevima, preslojavanjima, zapunama i ukopima. S nalazita je izuzet sav arheoloki materijal (ulomci keramike,
kamen, kuni lijep) zabiljeen i prikupljen u 130 vreica s
nalazima (N 1 130). Evidentirana su 22 posebna nalaza
(PN 1 PN 22) koji su pomno zabiljeeni s obzirom na
okolnosti pronalaska te fotografirani in situ. Prikupljeno je
65 uzoraka (U 1 65) ivotinjske kosti, zemlja, ugljen
koljke i puevi. Nainjeno je 889 digitalnih fotografija (F
1 889) i 24 originalna crtea tlocrta i presjeka objekata i
jama te njihovih meusobnih odnosa u sondi (C 1 24): 4 u
mjerilu 1 : 10 i 20 u mjerilu 1 : 50. Teren je sniman totalnom
stanicom i izraeni su situacijski planovi.
Najprije je uoen tarac latenskog ognjita na jugozapadnom
rubu platoa smjetenog uz cestu koja dijeli Kukuruzite i
Vinograd Streim i vjerojatno je njezinim probijanjem 60-ih
godina prekinuta jedinstvena cjelina vuedolskog naselja.
Ognjite je imalo dva zapeena, prilino oteena taraca
iznad ulomaka latenske keramike poloenih na podlogu
(SJ 28) s vrlo malo materijala, uglavnom mijeanoga kostolakog i latenskog. Uz ulomke keramike izdvaja se jedan
lijep prljen (PN 4). Podest s keramikom razdvojen je i
Hrvoje Vuli
Anita Rapan Papea
Summary
From February to November 2010 experts from the
Archaeological Department of the Vinkovci Municipal
Museum undertook a series of rescue archaeological excavations within the protected zone of the City of Vinkovci
(which has been expanded in 2005 to encompass almost
the entire area of the City). At a total of 26 sites a large
quantity of archaeological material was collected during the
monitoring of the excavations for the construction of private
structures and utilities infrastructure.
Redni broj: 46
Lokalitet: Vuedol Gradac
Naselje: Vuedol
Grad/opina: Vukovar
Razdoblje: P
U sklopu realizacije projekta Arheoloko-turistikog parka
Vuedol i gradnje Muzeja vuedolske kulture s prateim
objektima parka, u prosincu 2009. zapoela je nivelacija
terena najmanjega vuedolskog platoa vuedolskoga
Gradca (k.. 7050/3, k.o. Vukovar), radi gradnje muzejske
zgrade Megaron ljevaa bakra. Istraivalo se od 18. oujka
do 9. travnja 2010. godine. Voditeljica istraivanja (koje je
financirano iz sredstava Muzeja) bila je Mirela Hutinec.
Poto je teren izniveliran, odnosno sputen za oko 1,60 m,
na rubnim dijelovima platoa pojavili su se tragovi ulomaka
keramike in situ. Gradski muzej Vukovar koji je nadzirao
istraivanje zaustavio je radove na platou Gradca. Nakon
iznimno hladne sezone pune snijega zapoeta su zatitna
Tarac latenskog ognjita (foto: M. Hutinec)
94
Vuedolski Gradac prije istraivanja (foto: Arhiv Gradskog muzeja Vukovar)
jedan manji dio blago pada prema rubu platoa. Zbog toga
je forma ognjita nepravilna, ovalno bubreasta s oteenjem u sjeveroistonom dijelu. Dimenzije su mu 120x150
cm. Uspostavilo se da je tadanja Schmidtova sonda
pozicionirana uz sam bok platoa koji se strmo sputao do
Dunava, tako tada nije bio istraen nasuprotan krak platoa,
kao ni dva manja bona, a gornji slojevi bili su uglavnom
oteeni erozijom tla.
Poliranjem itave povrine platoa oznaeni su uoeni
objekti i istraeni oni za koje se utvrdilo da do sada nisu
istraivani. Prema tlocrtima R. R. Schmidta (Die Burg
Vuedol, 1945., plan II, 30, 31) definirani su ostaci nekih
istraenih objekata u prvim pravim istraivanjima lokaliteta
daleke 1938. godine. Uoen je mogu juni zid apsidalne
kue koji se protee u smjeru I Z. U iskopu tog objekta
nije bilo dodatnih nalaza.
Ustanovljeno je takoer da je Megaron danas veim dijelom u Dunavu, emu je pridonijela erozija lesnog profila,
a i u Schmidtovo vrijeme sjeveroistoni je zid bio duboko
u padini.
Definirani su objekti u junom dijelu platoa. Zabiljeeni su
i istraeni manji recentni rovovi (SJ 4 i SJ 5) u kojima nije
bilo nalaza, dok je jama 1 (SJ 2 14) prepuna krasnoga
vuedolskog materijala klasine i kasne faze. Prema usporedbi terena sa Schmidtovim nacrtima, mogue je da se
radi o jami H II (3,20 5,40), a ako je tako, nejasno je zato
nije do kraja ispranjena u istraivanjima 1938. godine.
U istraivanjima 2010. zabiljeene su i istraene 34 jame.
Na dnu jame 5 (SJ 11 22) zabiljeen je recentni rov pravokutnog oblika. To je jo jedna potvrda kako je plato
vuedolskog Gradca i poslije upotrebljavan kao izniman

strateki poloaj. Jama 9 uz istoni bok platoa jest kostolaka jama (SJ 30 31) prilino velika, ali oskudna materijalom. Vrlo je blizu sjeveroistonom rubu i padini koja strmo
pada do Dunava. U zapadnom dijelu platoa nalaze se plitke
jame 25 (SJ 54 61) i 26 (SJ 55 62) objekti uglavnom bez
arheolokog materijala. Jame 32 (SJ 74 76) i 33 (SJ 75
79) zapunjene su utom kunim lijepom. Iako vrlo plitke,
te su jame bogate lijepo ukraenim ulomcima vuedolske
keramike, iz ega se izdvajaju dvije gotovo u potpunosti
sauvane terine PN 19 i PN 20 u jami 32, u kojoj je takoer
naeno dosta ribljih kostiju i ljusaka.
Recentni ukop u jami 5 (foto: S. Rajkovi)
95
elipsasto-bubreastog tlocrta, nalaze se jedna uz drugu, a

rastavlja ih debeli naboj lesa u koji su ukopane. Otvorene
su prema istoku, odnosno rubu platoa i najvjerojatnije su
se nalazile na svojevrsnom postamentu na kojemu se
stajalo i s kojega se moglo pristupati loitu. Pretprostor
pei (SJ 50) zajedniki je za oba loita, dobro zaglaen
i zapeen. Na toj zapeenoj stubi pretprostora nalazio se
deblji sloj pepela i gara. Zanimljive su podloge ispod taraca
pei. Obje se sastoje od ulomaka keramike koja prekriva
polovicu, dok je druga polovica potaracana lesnim lutkicama i oblucima. Nakon istraivanja nastavljena je gradnja Megarona ljevaa bakra u sklopu Arheolokog parka
Vuedol.
Literatura
Schmidt 1945 R. R. Schmidt, Die Burg Vuedol, Zagreb,
1945.
Mirela Hutinec
Summary
During March and April 2010 an expert archaeological team
from the Vukovar Municipal Museum undertook rescue
archaeological excavations at the site Vuedol Gradac for
which it was believed to have been whole investigated in
1938. Excavations were carried out before the construction
of a new museum structure Megaron of copper founders
which is being built as part of the project of the Vuedol
Archaeological Park. Thirty four pits of the Baden, Kostolac
and Vuedol cultures have been investigated. In addition to
the pottery finds, what stands out are the finds of La Tne
hearths and a Baden double kiln.
Dvojna badenska pe (foto: M. Hutinec)
Redni broj: 47
Lokalitet: Vuedol Vila Streim
Naselje: Vuedol
Grad/opina: Vukovar
Pravni status: Z-4321, Z-1134
Razdoblje: P
Vrsta radova: zatitno iskopavanje/arheoloki nadzor
Gradski muzej Vukovar tijekom 2010. arheoloki je nadzirao zemljane radove prilikom gradnje novih muzejskih
zgrada u sklopu arheolokog parka na Vuedolu.
Tijekom zemljanih radova na padinama platoa Vinograda
Streim, pri iskopu zemlje za gradnju zgrade Radionica
starih zanata na Vuedolu, u profilu iskopa iza Vile Streim,
uoena je mogua kupolasta pe ukopana u isti les.
Razmak izmeu vile i pei iznosi 10 m, a irina otvora
kupole 172 cm. Jasno je vidljiva itava konstrukcija pei
te njezina kupola kojoj otvor na najirem dijelu iznosi 83
cm. Debljina zapeene konstrukcije kupole iznosi od 5 do
7 cm. Podnica je objekta od vrsto nabijene i zaglaene
zapeene zemlje tamno smeeg lesa.
Zapuna je objekta sivo-smea rahla zemlja s vrlo malo ulomaka keramike, poneto ivotinjskih kostiju i zauujue
Badenski vr iz jame 28 (foto: M. Hutinec)
U istonom dijelu platoa, uz nasip kojim je posljednjim

zemljanim radovima prethodnih mjeseci zatrpan jarak to je
u eneolitiku razdvajao Gradac od ostatka naselja platoa
Kukuruzite Streim pronaena je dvojna badenska metalurka pe (SJ 19 20 i SJ 21 29). Kupole pei nisu ustanovljene, ali se dobro vidi njihov luk. Oba su otvora pei
96
bio je prof. dr. sc. Aleksandar Durman (Filozofski fakultet u

Zagrebu). Zamjenica voditelja bila je Mirela Hutinec, dipl.
arheo. (Gradski muzej Vukovar), a u istraivanjima su kao
dio strune i tehnike ekipe sudjelovali: mr. sc. elimir Brni,
arheolog iz Zagreba, Kreimir Ronevi i Martina Ronevi
(Filozofski fakultet u Zagrebu), Andrijana Pravidur (arheologinja, Odsjek za prahistoriju Zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine u Sarajevu), Saa Rajkovi (muzejski tehniar, Gradski muzej Vukovar), Anita Ivankovi, arheologinja iz Zagreba, te krae dr. sc. Zdravka Hincak (Filozofski
fakultet u Zagrebu) i Katarina Gerometta, arheologinja iz
Pule. U dva su navrata pomo pri snimanju terena totalnom
stanicom pruile kolegice iz Arheolokog muzeja u Zagrebu
dr. sc. Jacqueline Balen i Ana Solter. Teren je runo iskopavalo devet radnika iz Vukovara.
U kampanji Vuedol 2010. istraivan je Vinograd Streim
(k.. 7054/3, k.o. Vukovar). Nastavljeno je istraivanje IV.
iskopnog bloka sonde V-04. Povrina iskopa je 400 m.
Sonda je podijeljena na 100 kvadranata dimenzija 2x2 m.
Otkrivanjem zatitnih folija (geotekstila i dvaju slojeva crnog
najlona) ustanovljeno je da se promijenio izgled sonde.
Naime, od sjeveroistonog ugla po dijagonali u duljini 10
m u terenu se pojavila pukotina irine 20 cm, dubine najmanje 3 m. U suradnji sa strunjacima s gradilita muzeja
arhitektom, voditeljima gradilita, geostatiarima i geomehaniarima poduzete su sve mjere kako se pukotina ne
bi dalje poveavala: najprije su postavljeni kontrolni reperi
koje su geodeti svakodnevno pratili ne bi li se uoilo bilo
kakvo pomicanje tla, to bi znailo poveanje pukotine, a
zatim je preko pukotine prokopana manja sonda kako bi
Kupolasta pe u lesu padine iza Vile Streim na Vuedolu (foto: M.

Hutinec)
mnogo kuica rijenih pueva. Ispod podnice na naboju lesa,

koji je takoer tamnije smee-crvene, vrlo rahle konstitucije,
nalaze se ulomci keramike pravilno rasporeeni s razmakom izmeu svakog ulomka. Keramika je iz raznih razdoblja
vidljivi su ulomci badenske, kostolake, vuedolske, latenske, rimske keramike. Ispod keramike je isti les. Ukupna je
irina pei 180 cm, a visina 97 cm. Neobian je raspon razdoblja iz kojih potjee keramika ispod podnice pei. Mogue
je da je pe nainio i upotrebljavao neki od vlasnika vile koji
je dobro procijenio kako ispod lesa mora nainiti podlogu od
vrega materijala prapovijesne i antike keramike koja
se nalazila uokolo po vinogradima i oranicama.
Mirela Hutinec
Summary
In the course of 2010 the Vukovar Municipal Museum carried out archaeological supervision over earthworks during
the construction of new museum buildings within the framework of the Archaeological Park in Vuedol. At the bottom
of the slope of the Streim Vineyard plateau, in the vicinity
of villa Streim a dome shaped prehistoric kiln was found.
Redni broj: 48
Lokalitet: Vuedol Vinograd Streim
Naselje: Vuedol
Grad/opina: Vukovar
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 2. rujna do 13. listopada 2010. Gradski muzej Vukovar
sustavno je arheoloki istraivao lokalitet Vuedol na poloaju Vinograd Streim. Nositelj istraivanja bio je Gradski
muzej Vukovar. U istraivanjima je sudjelovao Odsjek za
arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i
povremeno Arheoloki muzej u Zagrebu. Voditelj istraivanja
Supstrukcija naselja; pogled s istoka (foto: M. Hutinec)
97
Zapadni profil sonde V-04 s tragovima podnica (foto: M. Hutinec)
i ukopima. S nalazita je izuzet sav arheoloki materijal

(ulomci keramike, kamen, kuni lijep) zabiljeen i prikupljen
u 295 vreica s nalazima (N 1107 N 1401). Evidentirano
je 69 posebnih nalaza (PN 177 PN 245) koji su pomno
zabiljeeni s obzirom na okolnosti pronalaska te fotografirani in situ. Prikupljen je takoer 191 uzorak (U 203 U
393) ivotinjske kosti, zemlja, ugljen, koljke i puevi bit
e podvrgnuti daljnjim zoolokim, arheobotanikim analizama i analizi C-14 (ugljen). Nainjeno je 1605 digitalnih
fotografija (F 962 F 2566) i 12 originalnih crtea tlocrta
i presjeka objekata i jama te njihovih meusobnih odnosa
u sondi (C 32 C 43): 11 u mjerilu 1 : 20 i 1 jedan u mjerilu
1 : 50. Teren je sniman totalnom stanicom i izraeni su
situacijski planovi. Nakon kampanje izraena je ortofotografija itave sonde V-04. Primarni cilj istraivake kampanje 2010. bio je istraiti 4. horizont podnica vuedolskih
kua. U posljednjoj kampanji 2008. taj je horizont bio ustanovljen otkriem objekata SJ 90 i SJ 57. Sjeverno od toga
objekta (SJ 90) ustanovljena je njegova ruevina (SJ 105),
a posljednjeg dana iz te je ruevine iskoila cijela gorena
posuda koja je leala na vjerojatno novoj, tvrdo zapeenoj
podnici. Ove je godine skidanjem ruevine iznimno bogate
velikim primjercima kunoga lijepa i spaljene keramike
ustanovljeno da se doista radi o novoj vuedolskoj podnici
koja je oznaena kao SJ 162. Ruevina kue SJ 90 (SJ
105) leala je na podnici kue SJ 162, to govori o njihovoj
istodobnoj upotrebi. U kv. 51, 52, 61 ustanovljene su rupe
od stupova koji su nosili sjeverni zid kue SJ 90, a u kv.
54, 55, 56 stupovi junog zida kue SJ 162. Iznimno je
vano i otkrie vertikalnoga gorenog zida kue koji okruuje podnicu pravokutnog tlocrta s polukrunim uglovima.
U ovim kvadrantima on je sauvan do visine nekoliko centimetara, dok je u kv. 41, 51 sauvan do visine ak 30 cm.
Podnica kue vrlo je dobro sauvana, vrsto zapeena i
blago prati teren, to znai da pada prema sjeveru, odnosno rubu platoa. Veim dijelom okruena je vertikalnim
zidom kojemu stupanj sauvanosti varira, ali je kua u
cijelosti jasno vidljiva. Kako je sjeverni dio sonde u gornjim slojevima bio presjeen recentnim vojnikim rovom
iz 1968. godine, ni podnica kue nije bila poteena tog
oteenja. U jugozapadnom uglu kue, u kv. 52 na podnici
su bili poloeni kameni rastira (PN 202) i vei fragment
Podnica kue SJ 162 na rubu naselja (foto: S. Rajkovi)
Odnos podnica SJ 90 i SJ 162 (foto: M. Hutinec)
se ustanovili pravi razmjeri pukotine. Naposljetku je glinom

zatrpana i sonda i itava pukotina koja se na sreu nije
dalje irila, a teren se nije odvojio prema gradilitu.
U istraivakoj kampanji 2010. zabiljeeno je ukupno
145 stratigrafskih jedinica (SJ 131 SJ 275). Radi se o
podnicama kua, slojevima, preslojavanjima, zapunama
98
Terina in situ u ruevini kue (foto: M. Hutinec)
kamene sjekire (PN 201). Istono od kue je sloj prepun

ivotinjskih kostiju, pepela i kunog lijepa. Sjeverno od
kue do samoga ruba sonde prati se vuedolski sloj SJ
11 takoer bogat velikom koliinom ivotinjskih kostiju i
ulomcima vuedolske keramike, iznimno lijepo ukraene
inkrustacijom. Sa zapadne strane zida, takoer ispod
iste ruevine nalazi se nova kua SJ 205. Otkrivena je
polukruna podnica, a dio ulazi u zapadni profil sonde uz
koji je pronaena polovica sedlastog rtvenika (PN 210),
poloena izravno na zaglaenu i zapeenu podnicu. Izvan
kue SJ 205 u kv. 31 teren naglo pada do dubine od 70 cm.
Jasno je vidljivo da su te dvije vuedolske kue na rubu
naselja, a ispod vuedolskog sloja SJ 11 utvrena je njihova supstrukcija u vidu vrlo dobro nabijene podloge koja
ide izravno ispod sjevernog dijela podnica i odrava ih u
niveleti. To znai da se u kuama moglo normalno stanovati i da nije bilo potrebno obnavljati podnice zbog njihova
propadanja uzrokovanog klizanjem terena prema sjeveru,
odnosno rubu naseobinskog platoa. Tako debeo vuedolski sloj, prebogat otpadnim materijalom koji se nalazio
izvan kua, pokazuje kako je tijekom duge upotrebe naselja nepotreban materijal odbacivan na njegove rubne dijelove. Sada je prvi put zabiljeen takav sluaj definiranja
supstrukcije naselja na Vuedolu i potvrda je injenici da
se ivjelo i u zadnjim kuama u naselju koje nisu bile ugroene svojom pozicijom. U kv. 65-67, 75-77 ustanovljen je
SJ 261, mogui trijem kue SJ 90. Ispod podnice SJ 57
definiran je istoni rub objekta SJ 90, kao i dio starije faze
podnice SJ 57. U kvadrantu 87 na podnici SJ 232 lealo je
pet keramikih prljena jedan do drugoga. To je izvanredan
nalaz tkalakog stana in situ koji se nekada nalazio naslonjen na zid kue. Juni dio sonde bogat je jamama koje
se uglavnom nalaze uz juni profil sonde, a neke i ulaze
u njega. Ukopane su iz vuedolskog sloja SJ 95. Rije je
o vuedolskim jamama SJ 183, 224 u kv. 95, SJ 222, 223
u kv. 99 i SJ 238, 239 u kv. 96 te o neto plie ukopanoj kostolakoj jami SJ 248, 249 u kv. 94/95. Jo je jedna
vuedolska jama SJ 272, 273 s prebogatim keramikim
materijalom u kvadrantu 57 udaljena svega 20 cm od zavretka novonastaloga procijepa koji se jasno vidi i u jami, te
je istraivana s posebnim oprezom. Na sjecitu kvadranata
69, 70, 79 i 80 nalazi se vinkovaka jama SJ 209, 210 u
kojoj su ustanovljeni slojevi SJ 252, 269 i 270. Na dubini od
109,12 u jami je vrlo dobro zapeen kompaktni sloj zemlje,
odnosno ognjite SJ 252.
Tkalaki stan in situ naslonjen na zid kue (foto: M. Hutinec)
Keramiki poklopac PN 205 (foto: G. Kui)
Istraivaka kampanja 2010. iznimno je bogata spoznajama o 4. pronaenome graevinskom horizontu kao vjerojatnoj 2. fazi vuedolskog naselja koju je mogue datirati
od 2900. do 2800. g. pr. Kr. Ona je iskristalizirala pozicije stanovanja i nain na kojoj je inteligentan Vuedolac
rabio svaki slobodan prostor u naselju te postavljao kue
u kojima je bilo mogue nesmetano stanovati i na samom
rubu platoa Vinograda Streim. Po prvi je put vidljivo
postavljanje kua na terasama u razliitim nivoima i jasna
supstrukcija naselja. Ova je sezona svojim rezultatima
otvorila mogunost daljnjeg istraivanja sonde V-04 s vrlo
vjerojatnom mogunou postojanja jo jednoga starijeg
horizonta vuedolskih podnica na sjevernom dijelu platoa,
dok se uz juni profil ve mjestimino nazire sloj kostolake kulture.
Literatura
Balen 2009 J. Balen, Vuedol vinograd Streim, HAG,
5/2008, Zagreb, 2009: 107 110.
prof. dr. sc. Aleksandar Durman
Mirela Hutinec
99
Summary
During September and October 2010 the Vuedol Municipal
Museum undertook systematic archaeological excavations
at the Vuedol site on the location of the Streim vineyard.
Investigation of the IV excavation block probe V-04 was
continued. The primary goal of the excavation campaign in
2010 was to investigate the fourth horizon of the Vuedol
house floors. An exceptionally important find was the discovery of the vertical scorched wall between two Vuedol
houses whose floors were set at two levels and which were
simultaneously used and were most probably under the
same roof. The wall surrounds the floor of the lower house
that has a rectangular layout and has been preserved to
the height of as many as 30 cm. Outside of this last house
on the plateau the terrain abruptly falls to a depth of 70 cm.
A sub-structure was established here in the form of hardpacked bedding which goes directly under the northern
part of the floor and keeps them levelled. This means that
a normal life could be led in the houses and that it was not
necessary to renew the floors due to their sinking caused
by landslides toward the edge of the settlement plateau.
It was the first time that such a case of defining the substructure of the settlement in Vuedol was registered and
the fact confirmed that people lived in the last houses of
the settlement without threat due to their position. On one
of the floors five ceramic discs were laid out one next to
the other, which represent an exceptional find of an in situ
weaving loom. The weaving loom once leaned against the
wall of the house. Along with the floors of Vuedol houses
numerous waste pits were found.
The 2010 campaign resulted in abundant insights regarding the fourth discovered building horizon as probably the
2nd phase of the Vuedol settlement that was possible to
place in the period 2900-2800 BC. This season opened the
possibility of further excavating probe V-04 with the distinct
possibility of discovering the existence of another older
horizon of Vuedol floors in the northern part of the plateau,
while a layer of Kostolac Culture can already sporadically
be discerned along the southern profile.
Karta s poloajem parcele OPG Zeko
i na temelju ugovora o arheolokom nadzoru sklopljenog

izmeu Gradskog muzeja Vukovar i OPG Denis Zeko.
Predmetna graevina nalazi se unutar arheoloke zone
Petri, koja se nastavlja na zonu arheolokog lokaliteta
Vuedol koji se sustavno istrauje od 1984. godine (osim
tijekom Domovinskog rata i godina tijekom kojih se razminiravao teren), takoer registriranoga spomenika kulture
i mjesta gradnje Arheoloko-turistikog parka Vuedol i
Muzeja vuedolske kulture.
Na podruju gradnje strojno je iskopan temelj dubine 0,8
m. U iskopu irine 0,50 m i dubine 0,80 m zabiljeeni su
sljedei slojevi: 1.) sloj humusa; 2.) sloj ispremjetane
zemlje i nasip sa utom; 3.) uti les zdravica. U iskopu
nisu pronaeni arheoloki nalazi.
Mirela Hutinec
Summary
In the Vuedol area, at 123 Vuedol Street (cadastre lot
6901/, cadastre municipality of Vukovar) during December
2010 the Vukovar Municipal Museum undertook archaeological supervision over earthworks on the expansion of an
existing building. The building in question is located within
the Petri Archaeological zone which is an extension of the
prehistoric archaeological site of Vuedol. No archaeological finds were found in the dig.
Redni broj: 49
Lokalitet: Vuedol Vuedol 123
Naselje: Vuedol
Grad/opina: Vukovar
Razdoblje: SV
Vrsta radova: arheoloki nadzor
Redni broj: 50
Lokalitet: Vukovar dvorac Eltz
Naselje: Vukovar
Grad/opina: Vukovar
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zatitno iskopavanje, nadzor
Na podruju Vuedola, u ulici Vuedol 123 (k.. 6901/1,

k.o. Vukovar) 15. i 16. prosinca 2010. godine djelatnici
Gradskog muzeja Vukovar (Mirela Hutinec, dipl. arheo. i
Saa Rajkovi, muzejski tehniar) arheoloki su nadzirali
zemljane radove na proirenju postojee graevine.
Radovi na proirenju postojee graevine u sklopu seoskog domainstva s rekreacijskim jahanjem nadzirani su
radi ispunjenja Posebnih uvjeta zatite nepokretnog kulturnog dobra koje je izdao Konzervatorski odjel u Vukovaru
Tijekom 2010. Gradski muzej Vukovar arheoloki je nadzirao radove prilikom obnove muzejskih zgrada u kompleksu
Eltz u Vukovaru. Radove je nadzirala Mirela Hutinec.
100
aa iz ispune pei u perivoju dvorca Eltz (foto: G. Kui)
Penjak iz ispune pei u perivoju dvorca Eltz (foto: G. Kui)
Tijekom zemljanih radova na obnovi kompleksa dvorca

Eltz, u iskopu za toplinske instalacije u studenome 2010.
pronaena je glinena srednjovjekovna metalurka pe.
Obavljeno je zatitno istraivanje koje je otkrilo strukturu
i nain gradnje pei koja je potom dokumentirana i zatiena, a unutar ije je ispune bilo dosta ulomaka srednjovjekovne keramike, jedan lijep penjak te jedna itava
mala aa. Nalaz je dokumentiran i zatien. Taj sluajan
nalaz pokazuje kako je prostor preko rijeke Vuke u srednjem vijeku takoer upotrebljavan, iako je srednjovjekovno
Vukovo bilo smjeteno na desnoj obali.
Mirela Hutinec
Summary
In the course of 2010 the Vukovar Municipal Museum carried out the archaeological supervision over the earthworks
during the reconstruction of the museum buildings of the
Eltz complex in Vukovar. In the gardens of the Eltz Manor a
medieval metallurgic furnace was found.
101
BRODSKO-POSAVSKA
UPANIJA
51 Autocesta V-c, dionica Sredanci

granica s BiH
52 Cesta Brestovac Staro Petrovo
Selo
53 Dolina Glaviice
54 Glogovica Duice 2
55 Glogovica Medvoe
56
57
58
59
60
61
Glogovica Podgajac
Graanica
Kuite
Makovac Crinjevi (nekropola)
Nova Gradika Slava
Regionalni vodovod, dion. Bicko Selo
Sl. Brod
62 Sl. Brod Galovo
102
63 Sl. Brod luka (Ruica Glogove

Praulje)
64 Sl. Brod Ul. H. Badalia
65 Sl. Brod Ul. J. J. Strossmayera 9
66 Sl. Brod Ul. M. Mesia
67 Sl. Brod Ul. P. Kreimira IV. 20
68 Sl. Brod Ul. P. Zorania 11
69 Sl. Brod Ul. R. Lopaia
Brodsko-posavska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 51
Lokalitet: Autocesta V-c, dionica Sredanci granica s BiH
Naselje: Zoljani, Prnjavor, Novi Grad
Grad/opina: Slavonski Brod
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: rekognosciranje
Tijekom 2010. arheolozi Muzeja Brodskog Posavlja rekognoscirali su trasu gradnje Autoceste V-c, dionicu Sredanci
granica s BiH. Cilj tih radova bio je provjera arheolokog
potencijala trase s obzirom na izmjene manjeg djela trase
autoceste.
Podruje koje obuhvaa koridor Autoceste V-c u prostoru
Brodsko-posavske upanije veim dijelom pripada reljefno
nizinsko-aluvijalnom terenu savskoga rijenog sliva. U
prolosti je ta ravnica bila uglavnom naplavno i movarno
podruje prekriveno umama (najee hrasta). Gledano
suvremenim oima, taj je prostor bio vrlo nepogodan za
naseljavanje. Na njemu se mogu uoiti neplavne niske
uzvisine lesne grede koje ine nekakvu osnovu za naseljavanje. Nadmorska visina ravnice ne prelazi 90 m, pa
je teren tek nekoliko metara iznad prosjene visine rijeke
Save. U jesenskim i proljetnim mjesecima kada se rijeka
izlije iz svog korita ostaju nepoplavljeni samo otoci ve
naznaenih lesnih greda.
Ipak, dosadanje iskustvo pokazuje da je na tim prostorima
u prolosti bujao ivot ve od najstarijih sjedilakih neolitikih kultura. Bogatstvo drvetom, divljai i vodom uinio
emeac
je taj kraj iznimno zanimljivim davnom ovjeku. Osim toga,

strateka pozicija mogunost komunikacija istok-zapad i
sjever-jug inili su taj kraj vrlo vanim u ranim, a i kasnijim
dravnim tvorevinama. Osobito vanu ulogu u komunikacijama igrala je rijeka Sava i njen plovni put.
Koridor V-c prolazi izmeu sela Divoevaca te izmeu
sela Struana i Zoljana, ide prema Savi pokraj sela
Svilaja i Prnjavora te izbija na obalu Save nedaleko od
sela Novoga Grada gdje prelazi rijeku Savu i nastavlja
kroz Bosnu i Hercegovinu. Na podruju ne duem od tri
kilometra utvreno je postojanje triju vanih arheolokih
lokaliteta (Zoljani emeac, Zoljani Vrtla i Prnjavor
Popovaa).
1.) Zoljani emeac je prapovijesni i srednjovjekovni
lokalitet. Nalazite je otkriveno 2001., a smjeteno je oko
300 m zapadno od centra sela Zoljana. Lokalitet se nalazi
na izrazito povienom platou koji je s tri strane okruen
vodenim tokovima, a na zapadnoj strani nalazi se velika
movarna depresija. Preko lokaliteta prolazi cesta koja
spaja sela Zoljane i Struane. Prilikom rekognosciranja
terena pronaeni su fragmenti prapovijesne keramike (vjerojatno iz bronanog doba). Ti nalazi, kao i sama strateki
vrlo dobra pozicija, upuuju na to da se radi o jednome
vanom prapovijesnom naselju. Osim toga, otkriveni su i
fragmenti srednjovjekovne keramike koji pokazuju da se
na toj poziciji razvija nekakvo manje naselje i u srednjem
vijeku.
2.) Zoljani Vrtla je prapovijesni i srednjovjekovni lokalitet.
Nalazite je otkriveno 2001., a nalazi se oko 800 m juno
od centra sela Zoljana. Lokalitet se nalazi na blago povienom platou. Nedaleko od lokaliteta (100 m junije) prolazi
cesta koja spaja sela Svilaj i Prnjavor. Prilikom rekognosciranja terena pronaeni su fragmenti prapovijesne keramike
koji pripadaju mlaem eljeznom dobu. Radi se oigledno o
manjem naselju domaeg stanovnitva iz vremena keltske
dominacije. Osim toga, otkriveni su i nalazi srednjovjekovne keramike, to svjedoi o postojanju manjeg naselja
u srednjem vijeku na prostoru tog lokaliteta.
Poloaj lokaliteta
103
Zagreba, a investitor Zavod za prostorno planiranje d.d.,

Osijek.
Planirana trasa brze ceste od Brestovca do Staroga
Petrovog Sela zapoinje na sjeveru od ceste Poega
Nova Gradika, i na tom se dijelu spaja s buduom zaobilaznicom grada Poege i Velike (Minichreiter, Markovi
2004: 102 117; Minichreiter 2005: 79 86). Od tog mjesta
prelazi preko Poeke gore prema jugu kroz zapadni dio
Slavonske Posavine do Autoceste Zagreb Lipovac. Taj
kraj zemljopisno pripada Slavoniji unutar regije istone
Hrvatske i sastavnica je junih rubnih dijelova velike
Panonske nizine. Na zemljitima planirane brze ceste u
duini od 16 km evidentirana su tri arheoloka nalazita
(oznaka AN 1, AN 2 i AN 3), koja pripadaju prapovijesti i
kasnom srednjem vijeku.
Poeko-slavonska upanija (za vie podataka vidi
red. br. 71)
Vrtla
3.) Prnjavor Popovaa je srednjovjekovni lokalitet.

Nalazite je otkriveno 2001., a nalazi se 1500 m zapadno
od centra sela Prnjavora i oko 1500 m istono od centra
sela Svilaja. Lokalitet se nalazi na blago povienoj lesnoj
gredi uz samu cestu koja spaja sela Svilaj i Prnjavor.
Prilikom rekognosciranja utvreno je postojanje srednjovjekovne keramike na toj lokaciji, iji toponim Popovaa
upuuje na postojanje nekakvoga kulturnog dobra. Nalazi
pokazuju da se radi o manjem srednjovjekovnom naselju.
AN 1 Daranovci Kamenjae, sjever (katastarska opina

Daranovci)
AN 2 Daranovci Kamenjae, jug (katastarska opina
Daranovci)
Brodsko-posavska upanija
AN 3 Brani Kremenjak (katastarska opina Brani)
Rije je o prapovijesnom arheolokom lokalitetu iz neolitika. Na istonom kraju sela Brana nalazi se zemljite
Kremenjak koje svojim toponimom upuuje na brojnost
kremena po povrini oranica. iroka terasa na junim
obroncima Psunja koja se blago sputa od sjevera prema
jugu u dolinu rijeke Save pruala je vrlo povoljne uvjete
za naseljavanje u najranijoj prapovijesti, osobito jer je s
istone strane presijeca potok Duboanac (tee od sjevera
prema jugu), koji je sigurno u prapovijesti obilovao vodom,
a vjerojatno je i donosio oblutke kremena iz kojih su izraivali orue i oruje (Mihaljevi 2003). Mjetani Brana
sjeaju se da su kao djeca sakupljali kremenje po oranicama i njima palili vatre. Osim kremenja, na oranicama
postoje i ostaci grube prapovijesne smee-sive keramike,
Josip Lozuk
Summary
During 2010, archaeologists of the Museum of Brod
Posavlje carried out a reconnaissance of the course of the
development of the V-c Motorway, Sredanci Bosnia and
Herzegovina border section. The objective of this was to
test out the archaeological potential of the course, because
of the change of a small part of the course of the road. In
an area not longer than three kilometres, the existence of
three important archaeological sites was ascertained (sites
Zoljani - emeac, Zoljani - Vrtla and Prnjavor - Popovaa),
which derive from the periods prehistory and the Middle
Ages.
Redni broj: 52
Lokalitet: Cesta Brestovac Staro Petrovo Selo
Naselje: Brani
Grad/opina: Reetari
Razdoblje: P
Tijekom svibnja 2010. na trasi budue brze ceste od
Brestovca (zapadno od Poege) do Staroga Petrovog Sela
(istono od Nove Gradike) trajao je terenski pregled za
potrebe izrade Studije o utjecaju na okoli izgradnje brze
ceste Brestovac Staro Petrovo Selo. Struna voditeljica
terenskog pregleda bila je dr. sc. Kornelija Minichreiter iz
AN 3 Brani Kremenjak, prapovijesno naselje (foto: K.

Minichreiter)
104
a naen je i ulomak fine keramike tankih tamno sivih stijenki. Komadi peene zemlje kuni lijep, mogu biti dijelovi
podnica, zidova ili krunih i lonarskih pei. Naselje je vjerojatno pripadalo neolitiku.
Literatura
Mihaljevi 2003 Marija Mihaljevi, Fragmenti arheoloke
topografije novogradikog kraja (katalog izlobe), Gradski
muzej Nova Gradika, Nova Gradika, 2003.
Minichreiter 2005 Kornelija Minichreiter, Arheoloki lokaliteti na trasama cesta Poeke kotline, AIA, I/2005, Zagreb,
2005: 79 86.
Minichreiter, Markovi 2004 Kornelija Minichreiter,
Zorko Markovi, Arheoloko rekognosciranje brzih cesta
Brestovac Poega Pleternica i Velika Poega,
Obavijesti HAD, 3/2004, Zagreb, 2004: 102 117.
dr. sc. Kornelija Minichreiter
dr. sc. Zorko Markovi
Summary
During 2010, a field survey of the course of the rapid road
from Brestovac (by Poega) to Staro Petrovo Selo (east
of Nova Gradika) was carried out. On the course of the
future road, about 16 km long, three archaeological sites
from prehistory and the early medieval period were registered. In the area of the Poeko-slavonska County
are sites AS 1 Daranovci-Kamenjae, north (dated to the
Neolithic/Aeneolithic) and AS 2 Daranovci-Kamenjace,
south (dated to the Neolithic/Aeneolithic, pre-Ottoman and
Ottoman periods). In Brodsko-posavska County lies the
site AS 3 Brani-Kremenjak (dated to the Neolithic).
Grob 1, presjek zapune (foto: M. Mihaljevi)
Probna arheoloka iskopavanja usmjerena su na tumule

zbog njihove ugroenosti izoravanjem te zbog dvojbi oko
njihove datacije. Tumul 6 nalazi se zapadno od naselja
zabiljeenog terenskim pregledom na Babinoj gredi i najjuniji je u skupini dokumentiranih tumula. Promjer tumula
6 iznosi 15 m, a njegova visina u sredinjem dijelu iznosila
je 1,10 m. S obzirom na promjer od 15 m, pripada tumulima manjih dimenzija. Iskopavanjem tumula 6 neposredno
ispod dananjeg humusa, uz rubove tumula izdvojen je
sloj od sivo-smee ilovae koji vjerojatno pripada starijem
humusu. U tom sloju pronaeni su ulomci prapovijesne
keramike. Ispod recentnoga oraeg sloja i dijela sloja starijeg humusa, tumul 6 imao je dva nasipa kojima su pojedinano bili zasipani grob 1 i grob 2.
Ispod nasipa od sive mijeane zemlje, u jugozapadnoj
etvrtini tumula uoena je paljevina pravokutnog oblika s
velikom koliinom gara grob 1, koji je imao konstrukciju
od etiriju drvenih stupova u uglovima uz koje su vjerojatno
bile poloene daske. U tako pripremljenu raku stavljen je
lonac urna sa spaljenim kostima pokojnika, meu kojima
je pronaena eljezna iana dvopetljasta manja fibula s
trokutastom nogom i okruglim presjekom luka. U loncu
urni pronaena je i eljezna perla te dio sitnih bronanih
zakovica promjera 0,5 cm. Urna je bila zasuta ostacima
lomae s garom, meu kojim su se nalazile spaljene kosti,
Redni broj: 53
Lokalitet: Dolina Glaviice
Naselje: Dolina
Grad/opina: Vrbje
Razdoblje: P
Od 22. rujna do 2. listopada 2010. Gradski muzej Nova
Gradika i Institut za arheologiju iz Zagreba, pod vodstvom
Marije Mihaljevi te sudjelovanje Darije Lonjak Dizdar
i Marka Dizdara, probno je arheoloki istraio nalazite
Dolina Glaviice. Sredstva za istraivanja osigurali su
projekt MZO-a Razvoj i mobilnost protopovijesnih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske pri Institutu za arheologiju i Gradski muzej Nova Gradika.
U toj drugoj kampanji probnih istraivanja istraen je tumul
6 znatno snien oranjem, koji se nalazi na k.. 131/3 (vlasnika Vladimira Janka Vonia iz Doline). Probna istraivanja zapoela su u lipnju 2009. s ciljem definiranja protopovijesnih kulturnih sljedova na otprije poznatim nalazitima
izmeu dananjih naselja Doline i Makovca, neposredno
uz lijevu obalu rijeke Save (Lonjak Dizdar et al. 2010).
105
Grob 2, keramike posude in situ (foto: D. Lonjak Dizdar)
ulomci keramike, velika koliina sitnih bronanih zakovica,

ulomci gorenoga eljeznog predmeta, dva kotana privjeska, od kojih je jedan ukraen koncentrinim krunicama,
te kameni privjesak koji je namjerno bio slomljen u tri dijela.
Grob 1 bio je ukopan u nasip groba 2.
Nasip groba 2 od smee pjeskovite zemlje koji nalazi se
u sredinjem dijelu, jugoistonoj i jugozapadnoj etvrtini.
Grob 2 bio je poloen u junom dijelu tumula. Spaljene
kosti pomijeane s ulomcima keramike i malom koliinom
gara bile su poloene u nekakvu organskom materijalu.
Sjeverno od spaljenih kostiju poloen je servis sastavljen od
triju lonaca, alice i zdjele. Grob 2 bio je zasipan smeom
pjeskovitom zemljom i oznaen vanjskom oznakom, budui
da je grob 1 bio poloen iznad i sjevernije od njega. Grob
2 bio je poloen na sloj zdravice od svijetlo utog pijeska.
Pokusna istraivanja tumula 6 na poloaju Glaviice u
Dolini pokazala su iznimne rezultate o poetku starijega
eljeznog doba u srednjoj Posavini koja, prema dosad rijetkim pojedinanim nalazima, pripada kulturnoj grupi Donja
Dolina Sanski most (ovi 1987). Tumul 6 s dvama nasipima i dvama paljevinskim grobovima vano je otkrie,
kako s aspekta prouavanja pogrebnih obiaja u Posavini
tako i za kronoloko odreenje prikupljenih nalaza unutar
obaju grobova pod tumulom. Slinu stratigrafiju imao je i
tumul 8 koji je istraen 2009. godine.
Prema nalazima u grobu 1 tumula 6 moe se zakljuiti kako
se radi o pokopu vane osobe s poetka starijega eljeznog
doba. Paljevinski nain pokopa djelomino u aru, a djelomino u ostatak grobne jame svjedoi o tradicijama kulture
polja sa arama. eljezna fibula i pretpostavka o zdjelastoj kacigi (nalaz bronanih zakovica) iz groba 1 svjedoe
o zapadnim utjecajima, keramike posude, brus i kotani
privjesci upuuju na istone veze, to ne iznenauje s
obzirom na geografski poloaj Doline u dolini Save, trans

verzali izmeu jugoistonoalpskog i podunavskog svijeta.
Ideja keramikog servisa i tumula koja je dokumentirana
u grobu 2 tumula 6 svjedoi o ve prisutnim haltatskim
idejama na periferiji istonoga haltatskog kruga.
Oba istraena tumula (T 6 i T 8) svjedoe o zajednici koja je
komunicirala s istovremenicima u susjedstvu i ire. Uz dijelove
nonje koji upuuju na iru povezanost i lokalne izriaje u keramici, moe se zakljuiti kako su pripadnici zajednice koja je
ivjela poetkom eljeznog doba u Dolini bili otvoreni novinama
(npr. ideja tumula) koje su primjenjivali u svakodnevnom ivotu
Bronane zakovice kacige tipa Libna (foto: D. Lonjak Dizdar)
106
na svoj nain (pokop s dvama paljevinskim grobovima sa

zasebnim nasipima u jednom tumulu). To nije konaan zakljuak, nego je potrebna provjera na veoj istraenoj povrini.
Primjer prostornog odnosa naselja i groblja (ravnoga groblja i
groblja pod tumulima) tek e u buduim istraivanjima (intenzivni terenski pregled, probna iskopavanja naselja, ravnoga
groblja i tumula) ponuditi odgovore na pitanja na koji je nain
ivjela i komunicirala zajednica koja je u Dolini ivjela krajem
kasnoga bronanog i poetkom starijega eljeznog doba.
Literatura
ovi 1987 B. ovi, Grupa Donja Dolina-Sanski most,
u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, (ur. A. Benac),
Sarajevo, 1987: 232 291.
Lonjak Dizdar et al. 2010 D. Lonjak Dizdar, M.
Mihaljevi, M. Dizdar, Rezultati pokusnog istraivanja prapovijesnog groblja Glaviice i Draganje u Dolini 2009, AIA,
VI, Zagreb, 2010: 41 46.
Crna ornamentirana keramika
Daria Lonjak Dizdar

Marija Mihaljevi
Marko Dizdar
Summary
During 2010, for the second year running, test pit archaeological excavations of the prehistoric necropolis of Glaviice
in Dolina were conducted. The southernmost tumulus, no. 6
(T 6) was investigated, underneath which were two cremation graves in vertical stratigraphic relations. The grave goods
show that the deceased were buried in the early Iron Age (Ha
C1a), combining the tradition of the Urnfield culture with the
Hallstatt mode marking the grave with a tumulus pile. Both
tumuli hitherto explored in Dolina (T 6 and T 8) tell of a community that was in communication with the neighbourhood
and further afield. As well as parts of clothing that tell of a wide
range of connections and local expression in ceramics, it can
be concluded that the members of the community that lived in
the Early Iron Age in Dolina were open to novelties (the idea
of the tumulus, for instance) which they applied in everyday
life in their own manner (the burial with two cremation graves
with separate mounds in a single tumulus). This is not a final
conclusion, but needs verification over a larger research area.
Keramika s metliastim ukrasom
Lokalitet Duice II smjeten je na zaravnjenom platou iznad

doline koju zatvaraju brda Dana i Pribudovec. Veliina
lokaliteta iznosi cca 400x300 m, a orijentiran je u smjeru
sjeverozapad-jugoistok. Od sela Glogovice udaljen je oko
1000 m zrane linije, juno. Istraivan je dio trase u duini
od priblino 65 m. Strojno se skidao humusni sloj debljine
30-40 cm, u irini radnog pojasa (5 m). Ispod povrinskog
sloja humusa prati se sloj zdravice pjeskovite ute ilovae. Istraena su 3 ukopa.
Svojom veliinom i sadrajem izdvaja se jamski objekt.
Manifestirao se kao tamniji sloj s ulomcima keramike,
lijepa i gara. Dimenzija je 4,5x1,5 m. Unutar objekta definirane su i dvije jame. Pronaena je vea koliina keramikog i litikog materijala. Keramika je uglavnom grube fakture, oker uta do siva. est je metliast ukras na grubim
posudama. Javlja se i crna keramika fine fakture, ukraena utisnutom vrpcom (schnur). Takav se ukras obino
pojavljuje zajedno s panonskom inkrustiranom keramikom
i materijalom vatinske kulture srednjega bronanog doba
(Br B Br C).
Redni broj: 54
Lokalitet: Glogovica Duice 2 (AN 4)
Naselje: Glogovica
Grad/opina: Podcrkavlje
Razdoblje: P
Od 27. srpnja do 8. kolovoza 2009. i u sijenju 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja lokaliteta Duice 2
Glogovica, (AN 4), na trasi buduega magistralnog plinovoda Slobodnica Donji Miholjac. Arheoloka istraivanja provela je tvrtka Geoarheo d.o.o., a financirala tvrtka
Plinacro d.d. Voditelj je bio Ranko Manojlovi, dipl. arheo.
107
Djelomino istraeni lokalitet pripada naselju otvorenog

tipa, smjetenom na povienom poloaju. Prema karakteristinim oblicima i ukrasima keramike lokalitet se moe
okvirno datirati u srednje bronano doba.
poljoprivrednim nasadima. Lokalitet je smjeten oko 800

m sjeveroistono od sela Glogovice i spada pod opinu
Podcrkavlje. Preko nalazita u smjeru sjever-jug prelazi
dravna cesta D53 (Slavonski Brod Donji Miholjac), cca 30
m istono od osi trase budueg plinovoda. U njegovoj neposrednoj blizini, na cca 750-800 m zrane udaljenosti nalazi
se jo jedno sopotsko naselje, AN 8 Donji Slatinik Praulje.
Istraivanje je teklo u smjeru jug-sjever, sloj humusa na
cijelom je nalazitu skidan strojno, a nakon toga zapoeo
je runi iskop. irina iskopnog polja iznosila je 5 m, osim
na junom dijelu terena gdje je istraivan cijeli radni pojas.
Istraena je ukupna povrina od 4411 m, a definirano je i
istraeno 970 stratigrafskih jedinica. Arheoloke strukture
nalazile su se na dubini od 0,30 do 0,50 cm ispod recentnog sloja oranice, tako da je dio bio djelomice uniten oranjem, i bile su ukopane u razliite vrste zdravice. Osim sredita prapovijesnog naselja koje je smjeteno na uzvisini i
gdje je zabiljeena vertikalna stratigrafija nalaza, ostatak je
nalazita jednoslojan.
Prema horizontalnoj stratigrafiji lokalitet se moe podijeliti
na vie dijelova: naselje iz rimskog doba na junoj padini,
prapovijesno naselje neolitike sopotske kulture i eneolitike kulture Retz-Gajary na sredinjem dijelu, a na krajnjem sjeveru lokaliteta naen je sloj kasnoga bronanog
doba, kulture polja sa arama.
Literatura
Majnari-Pandi 1984 N. Majnari-Pandi, Srednje
bronano doba u istonoj Slavoniji, Izdanja HAD, Zagreb,
1984: 63 91.
Marijan 2003 B. Marijan, Nalazi keramike s litzenskim ukrasima u upanjskom kraju, OA, 27, Zagreb, 2003: 103 115.
Kristian Paskojevi
Summary
During August 2009 and in January 2010, archaeological
rescue investigations were conducted at the site Duice 2
Glogovica (AS 4) on the route of the future Slobodnica
Donji Miholjac main gas pipeline. A total of three cuts were
investigated. A fairly large quantity of ceramic and lithic
material was found. The partially investigated site belongs
to a settlement of an open type located on a rise. According
to the characteristic forms and decorations of the pottery
the site can be dated to the Middle Bronze Age.
Nalazi iz rimskog doba bili su koncentrirani na junom dijelu

lokaliteta. Istraeno je 66 jama i jedna vanjska pe za keramiku. Veinu jama ine rupe od stupova i mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Te su grupe rasporeene u pravilnom nizu u smjeru jug-sjever u duini od 220 metara. Iako
izmeu pojedinih grupa postoji vea udaljenost, sve lee
na istom pravcu. Sa sigurnou su utvrena dva objekta
kod kojih se stupovi spajaju pod pravim kutom. S obzirom
na relativno malu iskopanu povrinu, mogue je da je objekata bilo vie, ali se to ne moe sa sigurnou tvrditi. Jo
su dvije jame na sredinjem dijelu terena datirane u rimsko
doba, ali su one usamljeni nalazi. Arheoloka je graa iz
tih jama oskudna i najveim je dijelom to keramika grube
fakture i hrapave povrine u kojoj se mogu prepoznati
proizvodi domorodakog stanovnitva i tradicija kasnolatenskih oblika posuda. Naeno je i nekoliko fragmenata
Redni broj: 55
Lokalitet: Glogovica Medvoe (AN 7)
Naselje: Glogovica
Razdoblje: P, A
Od 29. srpnja 2009. do 10. veljae 2010. godine, s prekidima radova u vie navrata zbog nerijeenih imovinsko-pravnih odnosa i loih vremenskih uvjeta, u sklopu zatitnih arheolokih radova na trasi magistralnog plinovoda
Slobodnica Donji Miholjac trajala su arheoloka istraivanja na podruju arheolokog nalazita AN 7 Glogovica
Medvoe, gdje je 1993. prilikom gradnje plinovoda
Slavonski Brod Naice otkriveno veliko zemuniko naselje sopotske kulture iz neolitika. Arheoloka istraivanja provela je tvrtka Geoarheo d.o.o., a financirala tvrtka Plinacro
d.o.o. Voditeljica je bila Maja Kuzmanovi, dipl. arheo.,
zamjenica voditeljice bila je Mira Baki-Stojsavljevi, a u
istraivanjima su sudjelovali i arheolozi Damir Martinov,
Lujana Paraman, ime Vrki, Blana Maljkovi te Neven
Lete (obrada materijala), Larisa agar, Branko Mikui,
Tomislav Lopandi i Tomislav Lozani te Mario Bodrui,
apsolvent arheologije. U runom je iskopavanju terena
sudjelovalo tridesetak radnika.
Lokalitet je smjeten u podruju glogovake doline na blagoj
uzvisini ispod pozicije Katuni podno junih obronaka Dilja,
veliine je 800x500 m i orijentiran je u smjeru sjever-jug.
Uzvisina je okruena aluvijalnim, movarnim podrujem
i nekada je vjerojatno bila poumljena, dok je danas pod
Pe SJ 170
108
Objekt SJ 252/253
jedan objekt bio okruen kolcima s vanjske istone strane.

Budui da je irina iskopnog polja iznosila 5 m, samo su
tri objekta istraena u potpunosti. Iz neolitike sopotske
kulture istraeno je ukupno dvanaest objekata i obrambeni
opkop. Takoer, uoeno je vie grupa jama koje bi mogle
pripadati nadzemnim objektima koji nisu ulazili u iskopno
polje, pa nije mogue rei nita vie o tome. Od pokretnih arheolokih nalaza naeno je jako puno keramike i
kremenih alatki. Prema stupnjevanju sopotske kulture S.
Dimitrijevia, naselje na Medvoi spadalo bi u stupanj IB-II.
Od posebnih nalaza treba istaknuti nalaz pintadere s urezanom dvostrukom spiralom u kojem je najbolje vidljiv utjecaj Vine, kao i na ukraavanju keramike u vidu urezanih
traka ispunjenih ubadanjem.
Objekt iz rimskog doba
imitacije tere sigilate, jedan fragment rimske tegule i jedan

Dioklecijanov antoninijan. U jami je takoer naen jedan
no ija forma podsjea na kasnolatenske noeve. S obzirom na pokretnu arheoloku grau, to se naselje preliminarno moe okvirno datirati od 1. do 4. st.
Prapovijesno naselje neolitike sopotske kulture koje
je smjeteno na uzvisini na sredinjem dijelu nalazita
s obzirom na strukturu nalaza moe se podijeliti na dva
dijela. U prvom su dijelu naene jednoelijske jame manjih
dimenzija i svijetlo sive zapune s malo arheoloke grae.
Naeno je ukupno 25 jama koje se preliminarno mogu okarakterizirati kao radne. U tom su dijelu naene i 3 vieelijske jame, ali su meusobno dosta udaljene i samo su
kod jedne u neposrednoj blizini naene rupe za stupove.
Na drugom dijelu sopotskog naselja naene su vieelijske jame veih dimenzija, tamno sive do crne zapune, s
puno pokretnih nalaza. Ta dva dijela naselja jasno su razgraniena jarkom na ijim su stijenkama naene rupe za
kolce, to sugerira da bi to mogao biti obrambeni opkop
koji je tipina pojava u sopotskim naseljima. Od jarka su u
smjeru sjevera objekti gusto rasporeeni, to upuuje na
to da je trasa plinovoda prola kroz sredite prapovijesnog
naselja. Objekti su se nalazili ispod recentnog sloja SJ 01
i kulturnog sloja SJ 211, a ukopani su u zdravicu SJ 02.
Nepravilnog su oblika koji najee podsjea na brojku
osam, a u sreditu su dvije ili vie jama dubine do 1 m, koje
su okruene s vie manjih jama sa strane. Po rubovima stijenki s unutranje strane obino se nalaze rupe od kolaca.
Prema obliku jama vjerojatno se radi o poluzemunicama s
gornjom atorastom konstrukcijom od isprepletenog iblja
oblijepljenog blatom, to pokazuju pojedini komadi lijepa s
vidljivim otiscima iblja. Objekti su orijentirani u smjeru sjever-jug i sa sjeverne strane pojedinih objekata, naene su
po tri rupe za stupove razmjetene polukruno oko objekta,
moda dijelovi konstrukcije ograde ili nadstrenice, dok je
Na mjesto starijega neolitikog naselja, u eneolitiku su se

naselili nosioci kulture Retz-Gajary, iji su objekti presjekli
sopotske. Zbog toga je na nekim mjestima stratigrafija bila
vrlo komplicirana, posebno kod velikog objekta SJ 244/245
(12x5 m). Manji, sjeverni dio pripada intaktnome sopotskom objektu, a ostatak je presjeen eneolitikim objektom koji je moda presjekao i vie sopotskih objekata, i u
jednom je trenutku bio zatrpan starijim otpadnim materijalom sopotske kulture. Budui da u boji zapune nije bilo
promjene, naknadni ukopi kulture Retz-Gajary mogli su biti
izdvojeni samo promjenom u pokretnoj arheolokoj grai.
Prema svojoj strukturi, osim sjevernog dijela, taj objekt
odgovara drugom objektu kulture Retz-Gajary. Objekt SJ
Nalaz pintadere sopotske kulture
109
Zdjelica kulture Retz-Gajary
boravak te populacije na Medvou. U tom je objektu definirano 7 slojeva, tri strukture i naene su dvije pei. Nalaz
nekolicine posuda za taljenje bakra i ostataka bakra u
svim slojevima objekta, ali najvie oko pei, upuuju na
metalurku djelatnost. Od ostale pokretne arheoloke
grae naeno je jako puno keramike i kremenja, od ega
su vei dio odbici i jezgre. Objekt je vjerojatno bio radioniki kompleks, a ne moe se iskljuiti ni da je istodobno
sluio i kao stambeni prostor. Prema pokretnoj arheolokoj
grai, ti nalazi okvirno spadaju u Kevderc Hrnjevac tip
kulture Retz-Gajary. Openito, ukras na keramici tipian
je za tu kulturu, izveden tehnikom urezivanja, duborezom
i rovaenjem. Posebno se istie nalaz cijele zdjelice s trakastom rukom koja je s vanjske strane ukraena rafiranim trokutima i motivom koji podsjea na stilizirane ptice
i dio alice s kaneliranim trbuhom. Ta alica podsjea na
ranobadenske alice, to nije udno s obzirom na istovremenost Boleraza, rane badenske kulture i kasne kulture
Retz-Gajary u koju spada grupa Kevderc Hrnjevac.
Keramika sopotske kulture ukraena urezanim trakama ispunjenima ubadanjem
Na krajnjem sjevernom dijelu terena, udaljenom od zadnjeg

objekta sopotskog naselja cca 300 m, naen je sloj SJ 4
datiran pokretnom arheolokom graom u sam poetak kulture polja sa arama. Relativno kronoloki, to je prijelazni
stupanj Br D Ha A1 paralelan s grupama Barice Greani
i Virovitica. Budui da je podzemni izvor uvelike oteavao
istraivanje i da je taj sloj izlazio iz iskopnog polja, mogue
je jedino datirati naenu pokretnu arheoloku grau. Vie
e podataka biti poznato nakon analize uzoraka i detaljne
obrade arheoloke grae, koje su u tijeku.
Literatura
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugoslavenskom delu provincije Donje Panonije, Beograd, 1981.
Dimitrijevi 1968 S. Dimitrijevi, Sopotsko-lenelska kultura, Zagreb, 1968.
Dimitrijevi 1980 S. Dimitrijevi, Zur Frage der RetzGajary Kultur in Nordjugoslawien und ihrer Stellung im
pannonischen Raum, BRGK, 61, Frankfurt, 1980: 17 89.
Dular, avel, Tecco-Hvala 2002 J. Dular, I. avel, S.
Tecco-Hvala, Bronastodobno naselje Oloris pri Dolnjem
Lakou, Ljubljana, 2002.
IAZ, 20, Zagreb, 2003: 79 88.
Ukop objekta SJ 309
309/310 kulture Retz-Gajary veliine 17x5m, vieslojni

je objekt, dubine zapune izmeu 1 i 2,50 m. Svi slojevi
objekta pripadaju kulturi Retz-Gajary i pokazuju dugotrajan
110
Karavani, Mihaljevi, Kalafati 2002 S. Karavani, M.

Mihaljevi, H. Kalafati, Naselje Makovac Crinjevi kao
prilog poznavanju poetka kulture polja sa arama u slavonskoj Posavini, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002.
Marijan 2006 B. Marijan, Naseobinski elementi na neolitikome lokalitetu Dubovo Kono kod upanje, Zadar, 2006.
Oani 1998 I. Oani, Gradina Osjeenica antiko razdoblje, OA, 22, Zagreb, 1998: 27 80.
Sam lokalitet nalazi se pokraj sela Glogovice, koje je udaljeno oko 10 km sjeverno od Slavonskog Broda. Rije je
o velikome naseobinskom kompleksu koji kontinuirano
traje od prapovijesti do srednjeg vijeka. Veliina lokaliteta iznosi cca 800x600 m, a orijentiran je u smjeru
sjeverozapad-jugoistok.
Lokalitet Glogovica Podgajac kompleksno je i vrijedno
nalazite koje je dalo puno arheolokog materijala razliitih vrsta i iz razliitih razdoblja eneolitika, kasnoga bronanog doba, kasnog latena i kasnoga srednjeg vijeka. Na
lokalitetu su jo utvreni i nalazi iz ranoga bronanog doba,
ali nisu ustanovljene nikakve strukture iz tog razdoblja.
Istraivanja na lokalitetu pokazala su dvije izrazitije naseobinske koncentracije, i to iz kasnog latena i iz kasnoga
bronanog doba.
Kasnolatenska naseobinska koncentracija smjetena je na
istonoj strani lokaliteta, u samom podnoju brda koje se
penje prema zapadu. Po svemu sudei, radi se o naselju
otvorenog tipa jer nisu utvreni nikakvi fortifikacijski objekti.
Na osnovi ovih istraivanja nije mogue rei o kakvu se tipu
otvorenog naselja tono radi. Arheoloke strukture koje su
otkrivene u toj naseobinskoj koncentraciji sastoje se od
ostataka vatrita, jama koje su spojene s kanalima, otpadnih jama i supstrukcije nadzemnog objekta. Sudei prema
tipu arheolokih struktura u toj naseobinskoj koncentraciji (vatrita, jame spojene s kanalima), vjerojatno je rije
o nekakvu radnom prostoru. Koja je tona namjena toga
radnog prostora neto je tee odrediti. Pronaeni ostaci
eljezne ljake i rastaljenog stakla mogli bi upuivati na
djelatnosti obrade eljeza i stakla. Ne treba iskljuiti ni proizvodnju keramikih posuda i obrade bronce, iako nisu pronaeni nalazi koji bi pouzdanije upuivali na takve djelatnosti. Iako su nalazi iz kasnog latena koncentrirani na tome
mjestu, ne treba pretpostaviti da se itavo naselje nalazilo
upravo i jedino ondje. Nalazi, pa i arheoloke strukture iz
kasnog latena distribuirani su duljinom gotovo itave trase.
Arheoloki materijal iz tog razdoblja ukljuuje grubu i finu
keramiku kasnolatenskih karakteristika, bronane nalaze
fragmenata astragalnih pojaseva, fibula i okova, staklene
perle, eljezne noeve i ukraeni predmet od kosti.
Dio kasnobroanodobnog naselja koji je obuhvaen ovim
istraivanjima sastoji se od jarka te neto udaljenijih kanala,
nadzemnog objekta i nekoliko otpadnih jama. Funkciju jarka
Maja Kuzmanovi
Summary
In the context of the archaeological rescue investigations
along the line of the Donji Miholjac Slobodnica main gas
pipeline, the site AS 7, Glogovica-Medvoe was investigated. In terms of the horizontal stratigraphy the site can
be divided into several parts: a settlement from the Roman
age on the southern slope, a prehistoric settlement of the
Neolithic Sopot culture and the Aeneolithic Retz-Gajary culture in the central part, while in the extreme north of the site
a stratum of the Late Bronze Age, early Urnfield culture, was
found. The finds from the Roman age were concentrated on
the southern part of the site, where altogether 66 pits and
one outside pottery kiln were found. On the whole these are
postholes that lie rectilinearly and created at least two structures of a settlement dated from the 1st to the 4th century.
The Sopot culture (of the Neolithic) is located on a rise in
the central part of the site, and was divided into two parts
by a large ditch, in the first part with small one-cell working
pits and on the other with structured objects. According to
the archaeological material, the settlement can be dated
to phase IB-II of Sopot culture, in the terminology of S.
Dimitrijevi. In the Aeneolithic, bearers of Retz-Gajari culture of the Kevderc-Hrnjevac type colonised the site of the
older Neolithic settlement and their structures cut accross
those of the Sopot culture. These are two large structures
SU 244/245, which cut across an older Sopot structure
(12x5 m) and SU 309/310 (17x5 m), a multilayered workshop complex with finds of kilns, crucibles for smelting
metals and finds of copper, in which a lot of flint and pottery
material was found. In the extreme northern part of the terrain layer SU 4 was found, dated to the very beginning of
Urnfield culture. Currently, the samples are being analysed
and archaeological material is being studied in detail, and
it will be possible to say more when the studies are over.
Redni broj: 56
Lokalitet: Glogovica Podgajac (AN 6)
Naselje: Glogovica
Razdoblje: P, SV
Istraivanja na lokalitetu Glogovica Podgajac izvedena
su u okviru projekta zatitnih istraivanja na trasi gradnje
magistralnog plinovoda Slobodnica Donji Miholjac i trajala su od sredine srpnja 2009. do sredine veljae 2010.
Dijelovi kasnolatenskog kantharosa
111
Primjerci grube kasnolatenske keramike
teko je odrediti na temelju ovih istraivanja. Naime, iako

ta struktura pokazuje sve karakteristike obrambenog jarka
(dubina od oko tri metra, ljevkast oblik) nije utvreno koju
povrinu zatvara taj jarak. Ovim je istraivanjima potvreno
njegovo postojanje samo na jednome mjestu i maloj povrini. Relativno velika udaljenost jarka od kasnobronanodobne naseobinske koncentracije dodatno dovodi u pitanje
funkciju te strukture. U jarku je pronaen raznolik keramiki
materijal, nekoliko bronanih igala te ulomak kalupa za lijevanje bronanih predmeta. Naseobinska koncentracija iz
kasnoga bronanog doba sastoji se od kanala, nadzemnog
objekta i nekoliko otpadnih jama.
Struktura koja je ondje odreena kao kanal izduenog
je oblika i nastavlja se pod oba profila iskopnog polja. U
njemu je otkrivena velika koliina keramikog materijala i
brojni kalupi za lijevanje bronanih predmeta. U kanalu je
utvrena i vea koncentracija izgorene zemlje, to upuuje
na djelatnost povezanu s visokim temperaturama (poput
lijevanja bronanih predmeta). Meutim, nisu utvrene
nikakve strukture poput pei koje bi mogle potvrditi da se
ta aktivnost odvijala upravo na tome mjestu i u toj strukturi.
Ljevaka djelatnost svakako se odvijala na lokalitetu, to
potvruju nalazi bronane ljake i barem jedan fragment
kalupa na kojemu se vidi da je bio podvrgnut visokim
temperaturama.
Nadzemni objekt sastoji se od dvaju paralelnih plitkih jaraka
i triju redova gusto postavljenih manjih jama. Paralelni jarci
vjerojatno su ostaci horizontalno postavljenih supstrukcijskih drvenih greda, dok su manje jame rupe od niskih
potpornja koji su dodatno uvrivali podnu konstrukciju.
Dakle, ovdje se vjerojatno radi o objektu pravokutnog
tlocrta koji je na horizontalnim gredama i niskim stupovima
bio blago izdignut iznad zemlje i koji je vjerojatno izgledao
poput dananjih slavonskih ambara.
Iako su nalazi i strukture iz kasnoga bronanog doba koncentrirani na tom dijelu trase, ne treba pretpostaviti da se
samo ondje nalazi naselje. Nalazi iz tog razdoblja distribuirani su gotovo cijelom duljinom istraenog podruja.
Fragment okova iz kasnog latena
Ukraena keramika s poetka kasnoga bronanog doba
Nalazi iz eneolitika i kasnoga srednjeg vijeka, iako impresioniraju svojom reprezentativnou, ne mogu se staviti ni
u kakav iri naseobinski kontekst. Ovim se istraivanjima
mogue ograniiti samo na ocjenu da je lokalitet bio naseljen i u tim razdobljima.
Na kraju se moe samo rei da su istraivanja na lokalitetu
Glogovica Podgajac pokazala da se doista radi o vanom
nalazitu i da bi istraivanja na njemu u budunosti trebalo
nastaviti.
Literatura
Balen 2005 J. Balen, Katalozi i Monografije AMZ, Sv. II,
Sarva neolitiko i eneolitiko naselje, Zagreb, 2005.
Dimitrijevi 1979 S. Dimitrijevi, Eneolitsko doba,
Badenska Kultura, u: Praistorija jugoslaveskih zemalja, III,
Sarajevo, 1979: 183 234.
Dizdar 2001 M. Dizdar, Latenska naselja na vinkovakom
podruju, Zagreb, 2001.
Dular, avel, Tecco Hvala 2002 J. Dular, I. avel, S. Tecco
Hvala, Bronastodobno naselje Oloris pri Dolnjem Lakou,
Ljubljana, 2002.
Durman 1983 A. Durman, Metalurgija vuedolskog kompleksa, OA, 8, Zagreb, 1983.
Tip naselja teko je odrediti jer je funkcija jarka nejasna,

a otkrivena je tek jedna kua. U svakom sluaju, ova su
istraivanja prvi put u Hrvatskoj pokazala postojanje jarka
(obrambenog ili ne) na nekome kasnobronanodobnom
naselju.
112

prilog poznavanju poetka kulture polja sa arama u slavonskoj Posavini, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002.
Vrdoljak 1992 S. Vrdoljak, Nalazi kalupa s lokaliteta KalnikIgrie kao primjer metalurke djelatnosti kasnog bronanog doba u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, OA, 16, Zagreb,
1992.
mr. sc. Igor Kulenovi
Summary
The archaeological site Glogovica Podgajac (located on
the course of the future main gas pipeline from Slobodnica
to Donji Miholjac) is a complex archaeological site inhabited in several periods (La Tne period, Late Bronze Age,
Aeneolithic and late medieval period). Three major settlement concentrations of archaeological material and structures were established at the site. These include: a group
of pits and hearths from the La Tne period, a Late Bronze
Age ditch and a group of Late Bronze Age structures,
including several pits, a ditch and a house. Structures
dating from the Aeneolithic and late medieval period do not
create any identifiable formation on the space investigated
and cannot be correlated with large settlement units.
Kameni kalup za lijevanje tuljaste sjekire
Redni broj: 57
Lokalitet: Graanica
Naselje: Bain Dol
Grad/opina: Cernik
Razdoblje: P, SV
Od 8. do 15. srpnja 2010. trajala su konzervatorsko-arheoloka istraivanja na srednjovjekovnom gradu Graanici
(k.. 1585., k.o. Bain Dol). Voditeljica radova bila je
Marija Mihaljevi (Gradski muzej Nova Gradika), uz koju
su sudjelovala dva lana strune ekipe te osam radnika
koji su runo iskopavali teren, a radove je nadzirao Ratko
Ivanuec iz Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu.
Istraivanja je financirao HPD Strmac Nova Gradika.
Srednjovjekovni grad Graanica smjestio se na junim
obroncima Poeke (Babje) gore, sjeveroistono od sela
Baina Dola i Cernika. Nalazi se na istaknutoj uzvisini od 402
m, a u blizini su potoci Putnjak, Batnjak i Graki dol. Toponim
Graanica ne odnosi se samo na grad, ve na ire podruje
i cijelo reljefno uzvienje zapadno od Kule koje se tako imenuje. Ima vrlo dobar prometno-geografski poloaj, nalazi se
istono od vane prometnice koja je u prolosti, kao i danas,
povezivala Cernik s Poegom, a ta je prometnica ujedno i
granica izmeu Psunja i Poeke gore. Srednjovjekovni
grad Graanica smjeten je na povienenom brijegu elipsoidna oblika, a zaravnjen plato unutar burga iznosi oko 450
m (duina osi sjever-jug je 25,53 m, dok je os istok-zapad
21,71 m). Srednjovjekovni grad bio je opasan obrambenim
jarkom (grabom), vjerojatno se radilo o strmim kosinama
Topuzasta igla
113
povezuje s Graanicom. Tvrava Lehovac ili Lehowycz prvi

put u izvoru spominje se 1525. kada kralj Ludovik II. plemiima Deeviima (Desislavii) potvruje pravo na posjedovanje nove utvrde ...castrum novum Lehowacz alias
Waskap in district Czernek.... Tom je darovnicom ujedno
Ivanu Deeviu i njegovoj brai kralj potvrdio naslov poekog upana. Tijekom 14. i 15. st. Deevii su oko Cernika
sagradili svoje plemike kurije, a godine 1514. cernikom
vlastelinstvu gravitiralo je dvadesetak sela, meu kojima se
spominje i selo Lehovice. Budui da su bili izloeni navalama Osmanlija, morali su braniti svoje i okolno podruje te
su proirili i ojaali utvrdu u brdima, to potvruje i povelja
kralja Ludovika II. O obitelji Deevi iz Cernika (Dessewffy
de Cernik et Tarkeo) u poekoj upaniji znano je podosta,
a spominju se kao zemljoposjednici od 13. st. Kralj Ljudevit
II. (1516. 1526.) potvrdio je ugovore glede Deevievih
imanja godine 1516., 1520., i 1525., a sinovi Franje
Deevia i njihovi nasljednici 1525. dobili su mnoga imanja
u Poekoj, Vrbakoj i opronjskoj upaniji (u Poekoj su
dobili grad Lehovac i Dolac). Godine 1537. Cernik su zauzeli Osmanlije, koji su u cerniku utvrdu doveli jaku vojnu
posadu, a tijekom 16. st. Cernik je bio sjedite sandakata.
Najvei dio nekadanjih imanja plemia Desislavia prisvojio je cerniki beg, pretpostavlja se za kulu Graanica da je
takoer bila pod vlau Osmanlija. U povijesnim izvorima iz
1720. o kuli se nije neto vie znalo zvali su je tvrava
ili Gradac, a navodi se kako je na vrhu brijega od kamena
uokrug sagraen zid duine 47 hvati, visine 4 hvata, a
prema jugu su vrata i toranj visok 7 hvati. Spominje se kako
je pristup tvravi teak i mogu uz velike trokove. . Szabo
spominje kako o prolosti grada nema nikakvih podataka i
kako se nita ne zna gdje je bio Lehovac te pretpostavlja da
bi Lehovac mogao biti kula Graanica.
Uzduni pregradni zid gospodarskog kompleksa na zapadnoj

strani utvrde (foto: R. Ivanuec)
Konzervatorsko-arheoloka sonda 1
Preliminarnim arheolokim istraivanjima u sondi 1 obuhvaena je unutranja zapadna strana burga. Otkopom
povrinskog sloja, debljine od 25 do mjestimice 30 cm, u
cijelosti je otkriven uzduni kameni zid, a koji je dijelom u
tlocrtu 1920. naznaio i . Szabo. Tim uzdunim zidom
zapadni gospodarski dio burga odvaja se od dvorita i
istonoga stambenog dijela burga, a prostire se u smjeru
sjever-jug i nije pravilno formiran. U sjevernom dijelu otkriveno je da je na jednom dijelu zid blago zaobljen, no tek
e nastavak arheolokih istraivanja potvrditi pretpostavku
kako se ispod otkrivenoga postojeeg zida nalazi zid starije utvrde, stoga je vano utvrditi njegov odnos s otkrivenim temeljima arhitektonskog objekta koji u ovoj, prvoj fazi
istraivanja, nije bilo mogue u cijelosti definirati. Na temelje arhitektonskog sklopa nasjeo je mlai uzduni zid, koji
odvaja zapadni dio od dvorita unutar grada. Uzduni pregradni zid gospodarskog dijela burga na zapadnoj strani
presjeen je ulaznim vratima veliine 2,10 m. Sjeverni dio
uzdunoga pregradnog zida do ulaznog otvora (vrata) dug
je 9,26 m, a debljina zida je oko 0,74 m.
Vanjska i unutranja lica zida graena su od kamena
lomljenca pravilno slagana u nizove slinih dimenzija
(12x20, 10x20, 12x17 i 12x19 cm), dok ispunu ini nepravilno slagan kamen i vezivni materijal, koji se sastojao od
zrnatog prljavo bijeloga vapna s komadiima sitnijega rijenog pijeska, a kako bi se postigla ravnina za slaganje novog
bez iskopane duboke grabe. U okolici kule Graanice jo

su dvije manje utvrde: Mala gradina oko 200 m zapadno od
sela i Gradac sjeverno do same kule Graanice.
Podruje brda na kojemu se nalazi kula Graanica naseljeno je jo u kasnoj bronci, a ira okolica sela Baina Dola
od kasnog neolitika (nalazi sopotske kulture). Pretpostavlja
se da se na mjestu dananjeg sela Baina Dola (prema
Tabuli Petingeriani) nalazilo rimsko naselje Manneiane
koje se smjestilo na rimskoj cesti od Varianisa (Kutina)
prema Incerumu (Poega).
U srednjem je vijeku Slavonija bila u sastavu ugarsko-hrvatskog kraljevstva, dinastije Arpadovia (1102. 1301.), a
podruje dananje opine Cernika pripadalo je pod upravu
poeke upanije. Pod Arpadoviima je ustrojena upravna
i crkvena vlast prema kojoj je glavnina dananje Slavonije
bila u Peujskoj biskupiji, dok su zapadni dijelovi pripadali
Zagrebakoj biskupiji. Potom je, od 1301. do 1386., Slavonija
bila u sastavu ugarsko-hrvatske drave pod Anuvincima.
U to se doba uzdiu plemike obitelji, meu ostalima i plemike obitelji Deevia (Desislavia). Povijesni izvori o srednjovjekovnom gradu Graanici nedostatni su i turi te se za
kulu Graanica ni danas sa sigurnou ne zna kako se zvala
u kasnom srednjeem vijeku. Postoje indicije kako je sagraena krajem 13. i u 14. st., a prvi pouzdani pisani izvori na
tom prostoru spominju tvravu Lehovac koju Julije Janula
114
Tlocrt prizemlja, graditeljske faze (crte: D. Zahirovi)
niza kamena veim dijelom slagani jedan iznad drugog.

Uzduni odvojak zida juno od ulaznih vrata dug je 12,68 m
i debljine 0,88 m. Otkriveni je dio zida, koji odvaja zapadni
dio burga od ostaloga dijela, u sjevernom dijelu nepravilno orijentiran, s blagim otklonom prema zapadu (prema
jugu otklon je vie prema JZ) i ima blago zaobljen tlocrt
(potrebno je otkopati ga do razine temeljenja). Zapadni,

gospodarski dio burga, ima dva poprena pregradna zida,
graena od nepravilno slaganog kamena lomljenca s
vezivnim materijalom koji se razaznaje od zemlje, koja je s
vremenom zasula temelje pregradnih zidova. Izmeu pregradnih zidova sauvan je kasnosrednjekovjekovni pod,
115
koji je najmlai sloj na 0,37 m od nulte toke, a nivo poda

unutranjih prostorija u gospodarskom je dijelu burga na
0,33 m.
Razina poda kasnoga srednjeg vijeka (s kraja 15. st.) slagana je od zaravnjenih kamenih oblutaka razliitih veliina
i zasuta pijeskom i vapnom. Meu pokretnim arheolokim
nalazima pronaeni su ulomci keramikog posua, koje se
po svojim stilskim obiljejima uklapa u vremenski horizont
od 13. do 15. st.
Konzervatorsko-arheoloka sonda 2 (istona strana
burga)
Arheolokim istraivanjima u sondi 2 obuhvaen je istoni
prostor burga gdje su otkriveni slabije ouvani zidani
ostaci struktura stambenoga prostora. Otkopom povrinskog sloja debljine oko 30 cm utvreni su slabo ouvani
materijalni ostaci obodnoga zida starije utvrde s konca 13.
i poetka 14. st., a vei dio zida uniten je naknadnim intervencijama i pregradnjama koje se slabo razaznaju. Duina
zida iznosi cca 4 m. Taj je zid nekompaktniji, graen od
kamena i tek ponegdje s vidljivim licem, sa slabo ouvanom ispunom i tragovima ukastog morta i rijenog pijeska. Zid se dijelom nazire i nastavlja prema sjeveru. U toj
je sondi na mjestu novijih iskopa, koji su otetili lokalitet,
nainjen manji vertikalni presjek kako bi se utvrdila arheoloka slojevitost te je na dubini od 1,30 od nulte toke
uoena podnica iz kasnoga srednjeg vijeka (13. 14. st).
Srednjovjekovni pod tvrdo je nabijen i sastoji se od nepravilno slaganog kamena, ljunka i morta debljine od 22 do
25 cm.
Loni, sonda 2, istona strana burga (foto: M. Soki)
su otkriveni vrsto zidani ostaci objekta graenog od

kamena lomljenca, iji tlocrt nije bilo mogue u potpunosti
definirati. Vjerojatno je rije o ostacima najstarije obrambene kule, to e se utvrditi nastavkom arheolokih istraivanja. Otkriveni objekt lei uz tvrdo nabijeni pod, na 1,49
m, a iznad je slabije ouvan pod, na 1,06 m, koji je uhvaen na istonoj strani burga u sondi 2 na 1,30 m. Podnice
na 1,30 m u sondi 2 i na 1,49 m pripadaju prvoj graditeljskoj fazi kasnoga srednjega vijeka, kao i ostaci polukrunoga obodnoga zida. Pokretnih arheolokih nalaza
ima malo, a vezuju se uz razdoblje od 13. do 15. st. Sloj
zapeene zemlje javlja se u jednom dijelu iznad nabijene
podnice, na 1,30 m, to navodi na mogunost da je stradala u poaru.
Konzervatorsko-arheoloka sonda 3 (sjever burga)

U sondi 3 preliminarnim arheolokim istraivanjima i skidanjem povrinskog sloja debljine do 30 cm dijelom su otkriveni temelji arhitektonskog sklopa objekta. Objekt je bio
svoen i otkrivena su etiri kontrafora, dimenzija od 1,45 do
1,50 m, a razmak meu njima je 1,80 m. Objekt je orijentiran
u smjeru zapad-istok, a duina jedne njegove strane iznosi
oko 6,43 m. Pod zidanog objekta nalazi se na 1,05 od nulte
toke mjerenja, to nije izvorna razina, ve ona do koje se
dolo u ovoj fazi ienja. Temelji su objekta na 0,93 m,
graeni od vie vrsta kamena: lomljenca, sedre i rjee endezita. Lica zidanog objekta slagana su pravilnije, a ispuna
izmeu njih sastoji se od nepravilno poslaganog kamena
povezanog ukastim mortom. Zidovi su debljine od 0,92
do 1 m. Objekt nije u cijelosti otkriven, a na zapadnom dijelu
presjekao ga je uzduni pregradni zid. S obzirom na njegove
dimenzije, pretpostavlja se kako je plato u razdoblju gradnje
sadanjeg obodnog zida preinaen i veim dijelom suen.
Pokretni arheoloki nalazi

Konzervatorsko-arheolokim istraivanjem unutranjosti
burga Graanice uz nepokretne zidane objekte pronaena
je malobrojna pokretna arheoloka graa, i to veinom
kasnosrednjovjekovna keramika. Otkopom povrinskog
sloja i kulturnog sloja 2 nije se dolo do intaktnih arheolokih cjelina, pa se otkrivene objekte ne moe poblie datirati
pokretnom arheolokom graom. Keramika iz 13. 15. st.
prikupljena je po cijeloj unutranjosti burga tijekom otkopa,
ali nije vezana uz sigurne arheoloke cjeline. Razlog je
tomu prebacivanje i iskapanje jama po unutranjosti burga,
ime je vei dio keramike zavrio na povrini. Moe se
pretpostaviti kako je keramika koja potjee iz 10./11. st. i
od 13. do 15. st. dokaz ivota i zajedno s nepokretnim nalazima upuuje na tri graditeljske srednjovjekovne faze na
tome arheolokom lokalitetu.
Konzervatorsko-arheoloka sonda 4 (jug burga)

U junom prostoru unutar srednjovjekovnoga grada otvorena je sonda 4, s ciljem utvrivanja slojevitosti srednjovjekovnih graditeljskih faza. ienjem korova i otkopavanjem nasute povrinske i prebaene zemlje otkriven
je polukruni zid irok oko 74 cm, graen od nepravilno
posloena kamena lomljenca, koji je zasut zemljom u kojoj
se vide ostaci vezivnog materijala. Vanjsko i unutranje lice
zida ini nepravilno posloen kamen.
Dimezije su polukrunog objekta 10,12x5,62 m. Unutar
polukrunog zida nalazi se najvei recentni iskop u kojem
Na prilaznom putu do srednjovjekovnoga grada otkriven je

dio zida u duini od 100 m koji je graen od kamena lomljenca
i vezan mortom. U presjeku puta ispod humusnog sloja erodirani je kulturni sloj s mijeanom keramikom iz prapovijesti
(kasnoga bronanog doba) te kasnoga srednjeg vijeka. Od
metalnih su predmeta naena dva noa iz 15./16. st.
Preliminarnim arheolokim istraivanjima srednjovjekovnoga grada Graanice otvorene su etiri konzervatorsko-arheoloke sonde za potrebe obnove, revitalizacije i
116
ugaj 1984 V. ugaj, Utvrde na Novogradikom podruju,

katalog izlobe, Nova Gradika, 1984.
utvrivanja arheoloke slojevitosti lokaliteta Graanica.

Otkriveni su prizemni ostaci uzdunoga pregradnog zida
koji odvaja gospodarski dio od dvorita te slabije ouvani
ostaci istonoga stambenog kompleksa burga. Na sjevernom prostoru burga otkriveni su zidani ostaci arhiktektonskog sklopa orijentiranog u smjeru zapad-istok, koji nije
u cijelosti definiran. Naknadnim gradnjama preko njegovih temelja nasjeli su zidovi, a dio je uniten suavanjem
samoga platoa burga za nove potrebe gradnje. Ostaci
otkrivenoga zidanog objekta te polukruni zid i srednjovjekovni tvrdo nabijeni pod pripadaju prvoj i drugoj srednjovjekovnoj graditeljskoj fazi s kraja 12./13. i. 14./15. st.
U prilog tome idu i pokretni arheoloki nalazi koji su (iako
nisu naeni u zatvorenim arheolokim cjelinama, ve su
prebaeni tijekom iskopa u novije vrijeme) dokaz ivota u
tom razdoblju. Treoj graditeljskoj, najmlaoj fazi pripada
uzduni pregradni zid s ouvanom podnicom na dubini od
0,37, slaganoj od rijenih zaravnjenih oblutaka ouvanih u
gospodarskom i stambenom kompleksu burga iz 15./16. st.
Uz to, nad polukrunim zidom u osi kolnog ulaza dijelom je
ouvan slagani kameni podest koji je bi mogao biti iz 15. i
16. st., ali i posluiti Osmanlijama u vrijeme njihova kratkotrajnog boravka. Otkriven je jo jedan dio zida u podnoju
kule koji je moda dio predgraa.
Rezultati pokusnih konzervatorsko-arheolokih istraivanja
preliminarni su i treba ih nastaviti kako bi se u potpunosti
definirali objekti u dvoritu palasa, ali izvan utvrde.
Marija Mihaljevi
Summary
During July 2010, conservation and archaeological research
was carried out at the medieval burg of Graanica. Four
conservation-archaeological test pits were opened up for
the purposes of renovation and revitalisation and for determination of the archaeological complexity of the site. The
ground floor remains of a longitudinal partition wall dividing
the working part from the hall were found, together with
more poorly preserved remains of the eastern dwelling part
of the burg. In the northern space of the burg, the masonry
remains of an architectural complex oriented west-east
were found, a complex that is not entirely defined. Walls
were placed over its foundations in subsequent building
operations, and some of it was destroyed by the reduction
of the actual plateau of the burg for the purposes of new
building. The remains of a masonry structure as well as a
semicircular wall and a medieval floor belonging to the first
and second medieval building phases from the turn of the
12th-13th centuries and of the 14th-15th centuries were found.
This supposition is supported by moveable archaeological
finds that (even if not found in closed archaeological units)
are evidence of the life in this period. A longitudinal partition
wall with an extant floor made of river pebbles, preserved in
the working and residential part of the burg of the 15th and
16th century, belong to the third and latest building phase.
In addition, over the semicircular wall in the axis of the carriage entrance a laid stone floor is partially preserved; it
might belong to the 15th or 16th century, but also served the
Ottomans during their brief stay. One more part of the wall
at the foot of the tower which is perhaps part of the suburb
was found. The results of the pilot conservation-archaeological investigations are preliminary and the research
needs continuing to define the structures in the courtyard
of the hall and outside the fort as well in their totality.
Literatura
Heller 1970 G. Heller, Comitatus Poseganensis, Munchen,
1970.
Horvat 2008 Z. Horvat, Pozicije burgova tijekom 13.-15.
stoljea u kontinentalnoj Hrvatskoj, Prostor, 16 (1/35),
Zagreb, 2008: 22 39.
Horvat 2009 Z. Horvat, Stambeni prostori u burgovima 13.15. stoljea u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, Prostor, 17,
Zagreb, 2009: 32 51.
Janula 1980 J. Janula, Povijest Cernika i cernika
samostanska kronika, Sl. Poega, 1980.
Kempf 1910 J. Kempf, Poega, zemljopisne biljeke iz
okoline i prilozi za povijest slob. i kra. Grada Poege i
Poeke upanije, Poega, 1910: 96 98.
Markovi 2002 M. Markovi, Slavonija povijest naselja i
podrijetlo stanovnika, Zagreb, 2002.
Mauran 1967 I. Mauran, Pakraki i Cerniki sandak,
Historijski zbornik, Zagreb, 1967.
Pinterovi 1975 D. Pinterovi, OZ, XIV-XV, Osijek, 1975:
123 170.
Szabo 1920 Gj. Szabo, Srednjovjeni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920.
Sekelj Ivanan T. Sekelj Ivanan, Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike, Obavijesti HAD, XXVII/3,
Zagreb, 1997.
Sekelj Ivanan et al. 2005 T. Sekelj Ivanan, T. Tkalec,
D. Slovenac, B. Lugovi, Analiza keramike s ranosrednjovjekovnog naselja na poloaju Ledine kod Toreca, Prilozi
IAZ, 22, Zagreb, 2005: 141 186.
Tkalec 2007 T. Tkalec, Vojakovaki Osijek-Mihalj
srednjovjekovni arheoloki kompleks u gornjem toku
Glogovnice, Prilozi IAZ, 24, Zagreb, 2007: 453 472.
Redni broj: 58
Lokalitet: Kuite (AN 1)
Naselje: Gromanik
Grad/opina: Sibinj
Razdoblje: P, SV, NV
Tijekom kolovoza 2009. i u sijenju 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet Kuite (AN 1), smjeten na trasi
buduega magistralnog plinovoda Slobodnica Donji
Miholjac. Voditelj istraivanja bio je Goran Skelac, dipl.
arheo. Arheoloka istraivanja provela je tvrtka Geoarheo
d.o.o., a financirala tvrtka Plinacro d.o.o.
Nalazite je smjeteno na junim obroncima Dilja.
Udaljeno je od sela Gromanika 1500 m zrane linije
u smjeru sjeveroistoka. Arheoloka zona pokriva ire
117
Srednjovjekovni radni objekt
Rekonstruirana posuda s kaneliranim trbuhom
podruje izmeu drugog i treeg kilometra trase plinovoda. Konkretno arheoloko nalazite otkriveno je i istraivano samo na sjevernom rubu oznaene arheoloke
zone. Rije je o zaravnjenoj padini orijentiranoj prema
jugu. Oko 150 m jugoistono u umi nalazi se i manji
izvor vode koji ne presuuje ni u ljetnim mjesecima. Na
tome mjestu pogodnom za ivot formiralo se prapovijesno naselje, srednjovjekovno selite, a ima i nalaza iz
novog vijeka. Ostali dijelovi arheoloke zone istraeni su
probnim sondama, pri emu se pokazalo da na tom dijelu
nema nikakvih arheolokih nalaza.
Strojno je uklonjen humusni sloj u debljini od 20 do 40
cm. Na mjestu gdje su probnom rovu otkriveni arheoloki
nalazi otvorena je ira povrina dimenzija 50x10 m. U
drugoj fazi istraivanja iskop je proiren na junu stranu u
irini od 5 m. Ukupno je istraeno oko 35 ukopa, uglavnom
rupa od stupova i plitkih ukopa manjih dimenzija, od ega
samo tri ine vee objekte koji su imali radnu ili stambenu
funkciju. Dva su stambena objekta iz prapovijesti. Prva je
plitka jama s ostacima vatrita na sredinjem dijelu i nalazima keramike lasinjskih obiljeja. Drugi je objekt poluzemunica koja je samo manjim dijelom istraena jer je izlazila izvan podruja zatitnog istraivanja. U istraenom
dijelu objekta pronaena je velika koliina keramikog i
litikog materijala. Malobrojni ukrasi na keramici upuuju
na zakljuak da se radi o objektu koji pripada pretklasinoj
badenskoj kulturi. To potvruje manji vr s okomitim kanelurama plitko urezanima na trbuhu te nekoliko ulomaka
s urezanim cik-cak ukrasima. U istoj jami pronaeni su i
neki nalazi koji bi mogli upuivati na istovremeno postojanje kulture Retz-Gajary, prije svega vei komad keramike
s ukrasom ahovnice izveden tehnikom rovaenja. Na
samome sjevernom rubu nalazita istraen je vei srednjovjekovni radni objekt pravokutnog oblika s dvije plitke
otpadne jame u neposrednoj blizini. Uza sjeverni rub
objekta otkriveno je ognjite, a u zapuni je pronalaena i
Keramika lica iz prapovijesti
Dijelovi keramike posude s ukrasima lasinjske kulture
118
Redni broj: 59
Lokalitet: Makovac Crinjevi (nekropola)
Naselje: Makovac
Grad/opina: Vrbje
Razdoblje: P
Od 25. listopada do 12. studenog 2010., Gradski muzej
Nova Gradika nastavio je sustavna istraivanja bronanodobne nekropole na poloaju Otrovi kod sela Makovca.
Istraivanje je financirano sredstvima Ministarstva kulture,
Brodsko-posavske upanije i Opine Vrbje. Voditeljica
iskopavanja bila je Marija Mihaljevi, prof. (Arheoloki odjel
Gradskog muzeja Nova Gradika).
Arheoloka istraivanja naselja Crinjeva kontinuirano se
odvijaju od 1997. U neposrednoj blizini naselja, na uzoranim oranicama 2003. na povrini je otkriveno vie unitenih
grobova, stoga su te iste godine provedena manja pokusna
istraivanja nekropole koja je pripadala naselju Crinjevima.
Nekropola je nastala na gredi koja se prostire smjerom sjeverozapad-jugoistok i blago nadvisuje okolni nizinski plavni
teren te za visokih voda i poplava ostaje neplavljena.
Sustavna arheoloka istraivanja 2010. nastavljena su na
prologodinju mreu kvadranata 5x5 m, oznaenih slovima od zapada prema istoku i brojkama od juga prema sjeveru. Sonda je postavljena tako da uhvati istoni rub nekropole pa nadovezana na rub iskopa 2009., neposredno uz
njega. Istraivanjima su obuhvaena 3 kvadranata (0/13,
N/13 i M/13) ukupne povrine 75 m. Numeriranje grobova
nastavilo se na prologodinja istraivanja.
Vei ulomak keramike s ukrasom ahovnice
eljezna troska (ljaka). Pronaena keramika (rekonstruirani lonci i poklopci) datira objekt u razvijeni srednji vijek,
dok manji broj nalaza na junom dijelu nalazita pripada
novom vijeku.
Istraivanje je potvrdilo da se radi o zanimljivome arheolokom nalazitu koje je bilo pogodno za naseljavanje
tijekom vie povijesnih razdoblja. Uz to, pronaena je i
vea koliina arheolokog materijala iz kojega su izdvojena 23 posebna nalaza, meu kojima je vie cjelovito
sauvanih predmeta te nekoliko rekonstruiranih keramikih posuda.
Literatura
Praistorija jugoslavenskih zemalja, III, Sarajevo, 1979.
Dimitrijevi 1979 S. Dimitrijevi, Badenska kultura, u:
Praistorija jugoslavenskih zemalja, III, Sarajevo, 1979.
do bronanog doba, Koprivnica, 1994.
ime Vrki
Summary
During August 2009 and January 2010, archaeological
rescue investigations were carried out at the site Kuite
(AS 1) located along the course of the construction of
the main gas pipeline from Slobodnica to Donji Miholjac.
An archaeological site was discovered on a south-facing
slope. Thirty five cuts were investigated, three of them
large, either dwelling places or working sites. The many
objects found date the structures investigated to the
Aeneolithic (Baden, Lasinja and Retz-Gajary cultures), as
well as to the High Middle Ages and in a smaller part to the
modern period.
Grob 78
119
A complete grave cut G 778 and two possible grave cuts

G 77 and G79 were uncovered (assumed to be remains of
graves) or at least of agglomerations of scattered pottery
from the ruined grave units. Grave 78 has a fragmented urn
with burned bones turned upside down, the bottom pointing
upwards. In graves 77 and 79 neither urns nor bones were
found, only fragments of pottery, but because of the chance
that they were graves they were nevertheless preliminarily
numbered.
These investigations provided a reliable definition of the
eastern edge of the necropolis.
Otkriven je cjelovit grobni ukop G 78 i dva mogua grobna

ukopa G 77 i G 79 pretpostavlja se da je rije o ostacima
groba ili nakupini razvuene keramike od unitenih grobnih cjelina. Raka G 78 nije bila vidljiva na povrini, grob je
ukopan u utu zemlju i bez grobnih priloga (u kvadrantu
M/13, a mogui ukopi G 77 i G 79 takoer).
Grob 78 ima aru sa spaljenim kostima okrenutu naopako,
dnom prema gore. Otkrivena posuda fragmentirana ara
i keramika dosta su porozne. Grob 78 sadravao je aru
zaobljenu zdjelu ravnog ruba i s jednom trakastom rukom,
koja se ravno spaja s rubom.
U grobovima 77 i i 79 nije pronaena ara ni kosti, nego
samo fragmenti keramike, ali su zbog mogunosti da je
rije o grobovima ipak preliminarno numerirani.
U ovoj sezoni istraena su tri paljevinska groba, od kojih
su dva mogua. Tim je istraivanjima pouzdano definiran
istoni rub nekropole. Kao i tijekom dosadanjih godina,
zapune grobova i sadraj svih ara prikupljeni su za daljnje
analize i obrauju se. Nekropola pripada oblinjem bronanodobnom naselju na Crinjevima, a zajedno pripadaju
grupi Barice Greani kulture polja sa arama. Nekropola
se preliminarno datira u kasno bronano doba, u 13. 12.
st. pr. Kr.
Redni broj: 60
Lokalitet: Nova Gradika Slava
Naselje: Nova Gradika
Grad/opina: Nova Gradika
Razdoblje: P
Od 4. do 22. listopada 2010. na nalazitu Slava pokraj
Nove Gradike, na k.. 826, k.o. Cernik (nova izmjera k..
2085) nastavljena su sustavna arheoloka iskopavanja.
Voditeljica iskopavanja bila je Marija Mihaljevi, via kustosica, uz lanove strune ekipe i pomone radnike koji su
runo iskopavali teren. Arheoloka istraivanja financirali
su Ministarstvo kulture, Brodsko-posavska upanija i Grad
Nova Gradika.
Literatura
ovi 1958 B. ovi, Barice nekropola kasnog bronzanog doba kod Graanice, GZM, XIII, Sarajevo 1958: 77
96.
prilog poznavanju poetaka kulture polja sa arama u slavonskoj Posavini, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002: 47 62.
Mihaljevi, H. Kalafati, Istraivanje bronanodobnog
naselja Makovac Crinjevi (1999.-2002.), Obavijesti
HAD, XXXV/1, Zagreb, 2003.
Marijan 2010 B. Marijan, Crtice iz prapovijesti Slavonije
(bronano doba), Osijek, 2010.
Mihaljevi, Kalafati 2006 M. Mihaljevi, H. Kalafati,
Makovac Crinjevi, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 48, 49.
Mihaljevi, Kalafati 2008 M. Mihaljevi, H. Kalafati,
Makovac Crinjevi, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 90, 91.
Mihaljevi, Kalafati 2004 Marija Mihaljevi, Hrvoje
Kalafati, Istraivanje bronanodobnog naselja Makovac
Crinjevi u 2003. g., Obavijesti HAD, XXXVI, Zagreb
2004: 40 44.
nekropola grupe Greani u Slavoniji, Anali Zavoda za
znanstveni rad u Osijeku, 2, Osijek, 1983: 7 122.
Arheoloka istraivanja prapovijesnog nalazita Slava,

koje se nalazi oko 1 km sjeverno od centra Nove Gradike,
zapoela su 1997. i u kontinuitetu traju do danas. Sustavnim
arheolokim istraivanjima nalazita Slava do sada su
izdvojena naselja iz neolitika: brezovljanskog tipa sopotske
kulture, klasine sopotske te eneolitike kulture (lasinjska,
kostolaka i vuedolska kultura).
Istraivanja tijekom 2010. nastavljaju se na iskopavanja iz
2009., s ciljem definiranja rubova kostolakog naselja, a
Marija Mihaljevi
Hrvoje Kalafati
Summary
During 2010, systematic excavations of the Bronze Age
necropolis at the site of Otrovi by the village of Makovac
were continued. The research was continued onto the previous years grid of 5 x 5 m quadrants, and in total an area
of 75 square metres was opened up.
Ulomak keramike, cjedilo
120
otvorene su dvije sonde te istraena ukupna povrina od

200 m. Pritom su otkriveni ostaci poluukopanih radnih i
otpadnih jamskih objekata s inventarom nositelja kostolake kulture, kao i neto keramike te ulomak kamene sjekire s rupom, u stratigrafskoj jedinici SJ 002. Prvu stratigrafsku jedinicu SJ 001 inio je tanak povrinski humusni
sloj, debljine oko 10 cm, ispod kojeg se pojavio kulturni sloj
SJ 002 s manjom koliinom prapovijesnih i novovjekovnih
nalaza, debljine 10 15 cm.
Istraivanje je bilo usmjereno na otkrivanje kostolakog
naselja koje se prostire sjevernije u odnosu na sopotsko
naselje, a otkriven je rubni dio kostolakog naselja sa sklopom jama i kanalom.
U istraenim sondama utvrene su 35 stratigrafske jedinice (slojevi, ukopi i zapune), a rije je o poluukopanim
jamama: radnim i otpadnim jamama, kanalu te rupama za
stupove. Sve jame bile su plie ukopane, razliitih oblika i
dimenzija, zapunjene razliitim zapunama, a sadravale su
malo pokretnih arheolokih nalaza. Na osnovi sakupljene
arheoloke grae u istraenim objektima, taj dio vieslojnoga prapovijesnog naselja na nalazitu Slava moe se
pripisati nosiocima kostolake kulture. Iako je nalaza bilo
malo, najzastupljenija je keramika meu kojom se razaznaju ulomci zdjela, lonaca, alica i dr.
Dosadanjim sustavnim arheolokim istraivanjima prapovijesnog naselja Slave istraena je povrina od 1500 m.
Uz istraivanja na terenu sustavno se restaurira keramika,
uz interdisciplinarna istraivanja i obradu te analizu ostale
prikupljene arheoloke grae.
various fills, and contained few moveable archaeological

finds. Of the few finds, the most frequent were of pottery
and potsherds from bowls, pots, cups, although others too
were discovered. In the research of 2010 the rim part of a
Kostola settlement was discovered, with an assemblage
of pits and a ditch. In archaeological excavations into the
prehistoric settlement of Slava, to date an area of 1500
square metres has been investigated.
Redni broj: 61
Lokalitet: Regionalni vodovod, dionica Bicko Selo
Slavonski Brod
Naselje: Zadubravlje, Donja Vrba
Grad/opina: Garin, Gornja Vrba
Pravni status: Z-1718 (Brezik), R-695 (Salo)
Razdoblje: P, SV
Tijekom listopada i studenog 2010. zatitno su arheoloki
istraivani lokaliteti Brezik kod Zadubravlja i Salo kod
Donje Vrbe, koji se nalaze na trasi gradnje regionalnoga
vodoopskrbnog sustava istone Slavonije RVSIS dionica 5 Bicko Selo Zadubravlje Vrba Slavonski Brod.
Voditeljica zatitnog istraivanja bila je Lidija Miklik-Lozuk,
a u terenskoj ekipi sudjelovali su Ivana Artukovi, Ante
Areli i eljko Matuko, svi iz Muzeja Brodskog Posavlja.
Arheoloka istraivanja financirao je investitor Vodovod
d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Slavonski Brod.
Literatura
Mihaljevi 2000 M. Mihaljevi, Istraivanje nalazita
Slava (Nova Gradika, 1999), Obavijesti HAD, XXXII,
Zagreb, 2000: 63 71.
Mihaljevi 2004 M. Mihaljevi, Istraivanje nalazita
Slava (Nova Gradika, 2000.-2003.), Obavijesti HAD,
XXXVI, Zagreb, 2004: 26 32.
Marija Mihaljevi
Summary
In 2010, excavations in the site of Slava by Nova Gradika
were continued. The objective of the works was to define
the edges of the Aeneolithic Kostola settlement; two test
pits were opened, and a total area of 200 square metres
was investigated. The remains of half-buried working and
waste pits with an inventory of bearers of Kostola culture
were found, as well as a little pottery and a fragment of a
stone axe with a perforation, in stratigraphic unit SU 002.
The first stratigraphic unit, SU 001, consisted of a thin surface layer of humus about 10 cm thick, below which came
a cultural stratum, about 10-15 cm thick (SU 002), with a
small amount of prehistoric and modern finds. backfill
The investigation was directed to the finds of Kostola culture, which stretched north from the Sopot settlement. In
the test pits investigated, 35 stratigraphic units were found
(strata, cuts and fills); these were half-buried pits, working
and waste pits, a ditch and postholes. All the pits were shallow and were of different forms and dimensions, filled with
Zadubravlje Brezik, pogled na teren sa zapada (foto: A. Areli)
121
zatienom i registriranom prapovijesnom i srednjovjekovnom arheolokom lokalitetu Salo kod sela Donje Vrbe,
na kojem je istraena povrina od oko 450 m2, na k.. 214,
k.o. Vrba. Prapovijesni i srednjovjekovni arheoloki lokalitet
Salo nalazi se oko 1,5 km sjeverno od centra sela Donje
Vrbe, juno od Autoceste Zagreb Lipovac, na blago povienom poloaju, odnosno na zadnjim rubnim terasama Dilj
gore prema savskoj nizini. Arheoloki lokalitet Salo otkriven
je tijekom rekognosciranja 1988. radi gradnje junog traka
Autoceste Zagreb Lipovac, dionica Slavonski Brod Velika
Kopanica. Nalazite je dijelom devastirano sredinom prolog
stoljea izgradnjom stare Autoceste Zagreb Beograd, odnosno dananjega sjevernog traka Autoceste Zagreb Lipovac.
Tijekom 1989. i 1990. zatitno je arheoloki istraena povrina
od 1650 m2 na lokalitetu Salo, prilikom ega su otkrivena 34
jamska objekta, od kojih su 32 pripadala eneolitikoj badenskoj kulturi, a samo dvije jame srednjem vijeku. Tadanja
istraivanja urodila su vanim otkriem grupe radnih jama
vezanih uz metalurke procese u kojima su otkrivene pei
za topljenje rudae te lijevanje bakrenih predmeta, o emu
svjedoe nalazi jednodijelnih glinenih kalupa za lijevanje plosnatih bakrenih sjekira te posude za lijevanje, kao i ostaci
bakra i rudae. Otkrie je tim vanije jer je prvi put na prostoru
Hrvatske unutar naselja otkriven i istraen vei metalurki
kompleks iz badenske kulture (Lozuk 1995; Lozuk 2004).
Tijekom zatitnoga arheolokog istraivanja na lokalitetu
Salo radi gradnje trase regionalnog vodovoda strojem se
skidao humusni sloj (SJ 001) prosjene debljine oko 30
cm, nakon ega je zapoelo runo iskopavanje i poliranje
te je utvreno postojanje dvadeset objekata od kojih pet
jama pripada badenskoj kulturi odnosno eneolitiku, a jedan
objekt pripada srednjem vijeku. Za etiri manje jame (ukopi
stupova) nije bilo mogue odrediti pripadaju li prapovijesti
ili srednjem vijeku s obzirom na to da je u njihovim zapunama pronaena samo manja koliina ugljena i/ili lijepa. Za
tri stratigrafske jedinice koje su se ocrtale kao obrisi jama
tijekom pranjenja utvreno je da se zapravo radi o plugom,
odnosno dubokim oranjem razvuenim dijelovima jama,
jer se ispod sloja tamne zemlje s arheolokim nalazima i
ugljenom nalazio deblji sloj zaorane recentne slame ispod
koje je bila uta ilovaa zdravica. Sedam manjih objekata
(uglavnom stupova) bez ikakvih nalaza koji su definirani na
krajnjem istonom dijelu terena sasvim su recentne prirode,
to potvruje injenica da je na tom dijelu terena uoen i
recentni presloj (SJ 002) od svijetlo uto-sivkaste zemlje
pomijeane s veim komadima lomljenog kamena oito
nastalo tijekom gradnje junog traka autoceste. Na lokalitetu
Donja Vrba Salo ispod sloja humusa (SJ 001) nalazio se
mjestimino vidljiv ostatak kulturnog sloja (SJ 004) koji je
iznosio svega oko 5 cm te je veim dijelom uniten obradom
zemlje, odnosno pomijean s dananjim humusom. Ispod
SJ 004 nalazila se uta sterilna ilovaa zdravica.
Od pet arheolokih objekata badenske kulture, najvie arheolokih nalaza i uzoraka prikupljeno je u velikoj poluzemunici (SJ 22/23 u 9/10) irine 5 m i relativne dubine 1,60
m, orijentirane u smjeru sjever-jug, koju je trasa regionalnog
vodovoda irine 1,80 m oito presjekla po sredini. Tijekom
pranjenja zapune SJ 23 u 9/10 pronaeni su ulomci
raznih keramikih posuda ulomci zdjela uglavnom ukraenih ubadanjem i urezivanjem, ulomci lonaca, alice s trakastom rukom izduena vrata i spljotena trbuha ukraenog
Donja Vrba Salo, pogled na teren s istoka (foto: A. Areli)
Na trasi regionalnog vodovoda od Bickog Sela do

Slavonskog Broda, koja prolazi juno od Autoceste Zagreb
Lipovac, nalaze se jo zatieni i registrirani arheoloki
lokaliteti: Selite u Satnici kod Bickog Sela, Bukovi kod
Donje Vrbe i Vrbsko polje kod Gornje Vrbe koji e sljedee
godine biti zatitno arheoloki istraeni, sukladno dinamici
radova investitora i izvoaa.
Zadubravlje Brezik
Tijekom listopada 2010. zatitno je arheoloki istraen zatien i registriran arheoloki lokalitet Brezik kod
Zadubravlja, na povrini od oko 770 m2, k.. 167, 168, 169,
170, k.o. Vrba. Lokalitet Brezik nalazi se oko 1,5 km sjeverozapadno od sela Zadubravlja, na povienoj gredi smjera
sjever-jug, odnosno na zadnjim povienim terasama Dilj
gore koje se sputaju u savsku ravnicu. Trasa gradnje
regionalnog vodovoda irine 1,80 m raena je juno od
Autoceste Zagreb Lipovac i duinom od oko 430 m prolazi perifernim dijelom lokaliteta Brezik kod Zadubravlja.
Nakon strojnog skidanja humusnog sloja (SJ 001) prosjene debljine oko 30 cm u vrlo tankom i neizraenom
predzdravinom sloju prapovijesnom humusu (SJ 002)
pronaen je jedan ulomak keramike starevake kulture.
Nakon runog iskopa i poliranja utvreno je postojanje triju
manjih arheolokih jama, od kojih je u jednoj (SJ 5/6 u
11) relativne dubine od 15 cm, pronaena manja koliina
ugljena i sitnoga rasutog lijepa. U zapuni jame SJ 7/8 u
30 nisu pronaeni nikakvi nalazi. Pranjenjem zapune
jame SJ 9/10 relativne dubine od 20 cm u 73 pronaena
je samo manja koliina ugljena. S obzirom na iznimno
malen broj pronaenih arheolokih objekata te jo manju
koliinu arheolokih nalaza i uzoraka, trasa regionalnog
vodovoda prola je perifernim dijelom zatienoga arheolokog lokaliteta Brezik kod Zadubravlja.
Donja Vrba Salo
Tijekom listopada i studenog 2010. po iznimno nepovoljnim
vremenskim uvjetima (blato, stalne kie, visok nivo podzemnih voda), trajalo je zatitno arheoloko istraivanje na
122
At the registered archaeological site of Salo by the village

of Donja Vrba, an area of about 450 square metres was
investigated and the existence of some score of structures
was ascertained, five of them belonging to the Aeneolithic
Baden culture, and one pit to the Middle Ages. Most of the
Baden culture archaeological finds were found in a large
half-dugout dwelling (SU 22/23), 5 m wide, with a relative
depth of 1.60 m, oriented north-south, which the course
of the regional water main, 1.80 m wide, intersected in
the centre. Fragments of ceramic bowls, pots, cups, loom
weights, a fragment of a clay spoon, various chipped stone
tools and parts of stone querns were found. An important
find was the rediscovery of a fragment of a one-part clay
mould for casting flat copper axes, copper slag and probably fragments of a clay vessel for pouring copper.
Along the course of the regional water main from Bicko
Selo to Slavonski Brod, which passes south of the Zagreb
Lipovac motorway there are still other protected and registered archaeological sites: Selite in Satnica by Bicko
Selo, Bukovi by Donja Vrba and Vrbsko polje by Gornja
Vrba, at which archaeological rescue excavations will be
carried out in the year to come.
Donja Vrba Salo, izbor pronaenih nalaza badenske kulture

(foto: L. Miklik-Lozuk)
kaneliranjem, ulomci glinenih prljenaka, ulomak glinene

lice, ulomak kalema za predivo, razne cijepane kamene
alatke, kao i dijelovi kamenih rvnjeva. Zasigurno je vaan
nalaz ponovno otkrie ulomka jednodijelnoga glinenog
kalupa za lijevanje plosnatih bakrenih sjekira, bakrene troske
i po svoj prilici ulomka glinene posude za lijevanje bakra.
Rezultati zatitnoga arheolokog istraivanja na lokalitetu
Salo kod Donje Vrbe radi izgradnje trase regionalnog vodovoda od Bickog Sela do Slavonskog Broda, ponovo su potvrdili vanost toga prapovijesnog, eneolitikog lokaliteta u prouavanju metalurgije badenske kulture na prostoru Hrvatske.
Redni broj: 62
Lokalitet: Slavonski Brod Galovo
Naselje: Slavonski Brod
Razdoblje: P
Institut za arheologiju iz Zagreba tijekom kolovoza 2010.,
u sjeveroistonom dijelu Slavonskog Broda na zemljitu
Galovo (k.. 6207/4, k.o. Brod) nastavio je sustavna arheoloka istraivanja neolitikog naselja starevake kulture
koje pripada njezinu poetnom stupnju razvitka Linear
A (Minichreiter 2010: 11 16). Ta istraivanja provode
se u okviru znanstvenoistraivakog projekta Instituta
za arheologiju u Zagrebu Prapovijesni identitet prvih
Literatura
Lozuk 1995 Josip Lozuk, A problem of the Baden group
metallurgy at the site of Salo-Donja Vrba near Slavonski
Brod, Ancient mining and metallurgy in southeast Europe
International symposium, Donji Milanovac, 1995: 55 58.
Lozuk 2004 Josip Lozuk, Raster naselja badenske kulture lokalitet Salo kod sela Donja Vrba, Vijesti Muzeja
Brodskog Posavlja, broj 9, Slavonski Brod, 2004: 23 27.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
During October and November 2010, archaeological
rescue investigations were conducted at the sites Brezik
by Zadubravlje and Salo by Donja Vrba, on the course
of the construction of the regional water supply system of
eastern Slavonia, the Bicko Selo Zadubravlje Vrba
Slavonski Brod section. The course of the water main, 1.80
m wide, passed through the peripheral part of the protected
archaeological site of Brezik by Zadubravlje, which is confirmed by the fact that on the investigated area of about 770
square metres only one find of pottery from the Starevo
culture was found, and three small archaeological pits, in
one of which a small quantity of charcoal and small scattered fragments of daub were found.
Zdjele na nozi i lonci na dnu jame 2010 (foto: K. Boti)
123
Slavonski Brod Galovo, jama 2010 (foto: K. Minichreiter)
zemljoradnikih populacija kontinentalne Hrvatske (1971970685-0681), iji je voditelj dr. sc. Zorko Markovi, sa
suradnicom dr. sc. Kornelijom Minichreiter. Arheoloka
istraivanja financirali su Ministarstvo kulture, Zaklada
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Institut za
arheologiju iz Zagreba. Lokalitet je iz zraka snimio Milivoj
Hucaljuk iz Slavonskog Broda.
U ovogodinjim radovima nastavljen je iskop u dijelu naselja koje se prostire jugozapadno od obredno-ukopnog prostora otkrivenog prve godine istraivanja. Istraen je dio
naselja koji obuhvaa 8 kvadranata (5x5 m), ukupne povrine 200 m2. U junom dijelu istraene povrine otkriven je
temeljni rov ravne pregrade (ograde?), irine 80 cm i duine
3 m, koji ide smjerom SI-JZ i dalje se nastavlja prema jugu
u neotkopani dio terena. Istono od njega otkriven je dio
polukrune ograde irine 30-40 cm koji se dalje nastavlja
prema istoku u neotkopani dio terena. Izmeu tih objekata
naeni su nizovi rupa od drvenih stupova promjera oko 20
cm, koji su najvjerojatnije drali nadstrenicu i natkrivali
Kamene izraevine (foto: K. Minichreiter)
124
U prostoru sjeverno od jame 2010 istraena je u gornjim

slojevima velika zemunica SJ 2012 koja se protezala kroz
dva kvadranta u duini od oko 6 m (S-J) i 4 m (I-Z). U tim
kvadrantima otkriven je samo zapadni dio velike zemunice
2012. Njezine stvarne dimenzije bit e utvrene u sljedeim arheolokim istraivanjima koja e se nastaviti u kvadrantima koji obuhvaaju njezin istoni dio. Ve u gornjim
slojevima te velike zemunice otkriveni su ulomci grube
keramike lonci raznoliko ukraeni naljepcima i urezanim
linijama i po obodu otiscima prsta (simbol zmije). Tim loncima pripadaju i nalazi ruki, zatim dijelovi trbuha s dvostrukim bradavicama to upuuje na to da su ti lonci visjeli na
uetu. Meu keramikom grube fakture istie se dno lonca
ukraeno urezanim linijama poput mree. U finu keramiku
ubrajaju se zdjele na nozi na kojima se vide tragovi crvene
boje po povrini. U tim gornjim slojevima zemunice bilo je
komada kamenih rvnjeva, kao i kamenih izraevina dio
sjekire s rupom, mala sjekira, raznovrsna sjeiva, ploice,
odbojci i jezgre.
Literatura
Minichreiter 2007 Kornelija Minichreiter, Slavonski Brod,
Galovo, deset godina arheolokih istraivanja, Zagreb,
2007.
Minichreiter 2010 Kornelija Minichreiter, Slavonski Brod,
Galovo, arheoloka istraivanja 2009, AIA, VI, Zagreb,
2010: 11 16.
Summary
During August 2010, in the north east part of Slavonski
Brod, in the plot of land called Galovo, systematic archaeological excavations into a Neolithic settlement of the
Starevo culture, in the early, Linear A, phase of its development, were continued.
Investigated was part of the settlement that covers 8
quadrants (of 5 x 5 m), with a total area of 200 square
metres. In the southern part of the area investigated, the
foundation trench of a straight partition wall (boundary
wall?) was revealed; 80 cm wide and 3 m long, it goes
in a north east to south west direction and then heads off
to the south into the part of the ground that has not been
excavated. To the east of it, part of a semicircular boundary
wall 30-40 cm wide was found; it continues to the east into
the unexcavated part of the ground. Between these two
structures series of holes for wooden posts about 20 cm
in diameter were found; the posts had probably supported
a roof covering working areas. North of them, pit SU 2010
was excavated, similar in its form and inventory to pits 41
and 43, which were dug south west of the dugout dwelling
place (Su 37) in the north west part of the settlement. Pit
2010 was in a horizontal projection of an irregular circular
shape 2.50 m in diameter from north to south and 1.70
from east to west, dug into the natural soil from the level of
the settlement to a depth of 40 cm. On the north east side it
had three dug out steps. On the edge of the pit there were
holes for wooden posts that held a roof over the pit. The
upper layer in the pit consisted of very black greasy soil
Dio sjekire s rupom (foto: K. Boti)
radne prostore. Sjeverno od njih otkrivena je i u cijelosti

istraena jama SJ 2010 koja je po svojem obliku i inventaru
u njoj vrlo slina jamama 41 i 43 koje su bile ukopane jugozapadno od stambene zemunice 37 u sjeverozapadnom
dijelu naselja. Jama 2010 bila je u horizontalnoj projekciji
nepravilnoga krunog oblika u promjeru 2,50 m (S-J) i 1,70
m (I-Z), ukopana u zdravicu od razine naselja do dubine
od 40 cm. Na sjeveroistonoj strani imala je ukopane tri
stube, dok su stijenke na zapadnoj, junoj i istonoj strani
bile okomite, s tim da je pri dnu 20 cm u stijenku bila ukopana mala izduena nia. Po rubnom dijelu jame bile su
rupe od drvenih stupova koji su najvjerojatnije iznad jame
drali nadstrenicu. Gornji sloj u jami sastojao se od jako
crne masne zemlje s rijetkim ulomcima keramike dvije
noge koje pripadaju zdjeli na nozi i ruka veeg lonca.
Meu nalazima bila je i glinena figurica stupasti idol na
kojem se samo vidi istaknuti nos. Taj je idol za sada drugi
primjerak takva tipa otkriven na Galovu (Minichreiter 2007:
135). U sjevernom dijelu jame ispod grupe keramike bilo
je nekoliko komadia kosti i ugljena. U junom dijelu jame
naena je grupica kamenih izraevina mikrolita, zatim
dijelovi dviju zdjela na nozi finije fakture i dio lonca grublje fakture s rukom. Naeno je nekoliko komada peene
zemlje lijepa nepoznate namjene.
125
na podruju gradnje luke Slavonski Brod, smjetenom

uz Savu istono od grada. Investitor je Luka uprava
Slavonski Brod, a istraivanje je proveo obrt GAEA iz
Zagreba. U istraivanju su sudjelovali: voditeljica istraivanja Linda Bednjanec, dipl. arheo, te vanjski suradnici
Vjekoslav Ilii, apsolvent arheologije i tehniki crta
Matej Tuferdi, apsolvent strojarstva. Iskopavanje
zemlje osigurao je investitor, a izvoa radova bila je
tvrtka Kamen-gradnja d.o.o. iz Slavonskog Broda. Ista je
tvrtka ustupila i 9 fizikih radnika za runo iskopavanje
terena. Istraena je povrina od 2220 m2 (10,15x218,65
m) koja obuhvaa juni dio k.. 310/1 i 308/3, k.o.
Ruica, dok je na sjevernom dijelu estica, koji se
nalazi izvan granica lokaliteta, proveden arheoloki
nadzor.
with occasional fragments of pottery two legs of a bowl

on legs, the handle of a large pot and a small clay figurine a cylindrical idol on which only the nose is discernibly prominent. In the northern part of the pit, underneath
the ceramic group, were several fragments of bone and
charcoal. In the southern part of the pit a group of stone
artefacts was found microliths, parts of two bowls on legs
of rather fine facture and part of a pot with rougher facture with a handle. Several pieces of fired earth or daub of
unknown purpose were found.
Redni broj: 63
Lokalitet: Slavonski Brod luka (lok. Ruica
Glogove Praulje)
Naselje: Slavonski Brod
Razdoblje: P
Vrsta radova: arheoloko iskopavanje
Lokalitet Ruica Glogove Praulje uveden je u evidenciju Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu
kao prapovijesni lokalitet. Istraivanje je pokazalo da se
radi o jednoslojnom lokalitetu s izrazitim nedostatkom
ikakva arheolokog materijala, to u potpunosti onemoguuje dataciju lokaliteta. Radovi su zapoeli strojnim uklanjanjem humusnog sloja (SJ 001 na 90,78 m
n.m.) prosjene debljine 15 cm. Ispod humusnog sloja
ustanovljen je pretkulturni sloj (SJ 003 na 90,46 m n.m.)
prosjene debljine 20 cm. Posebno je zanimljivo to
Arheoloko istraivanje na manjem dijelu lokaliteta

Ruica Glogove Praulje trajalo je od 24. do 31. kolovoza 2010., tijekom 6 radnih dana. Istraivalo se radi
gradnje infrastrukture (cesta, kanalizacija, odvodnja)
Ruica Glogove Praulje, istraivanje na poloaju budue ceste (foto: L. Bednjanec)
126
su oba sloja, SJ 001 i SJ 003, gotovo u potpunosti sterilni. U njima, naime, nije bilo nikakva recentnog materijala kakav se obino nalazi na obradivim povrinama
(komadi opeke, ulomci recentne keramike, stakla i sl.),
uz iznimku nekoliko manjih komada moderne opeke.
Zdravica (SJ 002) nalazila se na prosjenoj dubini od
50 cm: apsolutna visina varira od 90,28 m n.m. na jugu
do 90,04 m n.m. na sjeveru. SJ 002 okarakterizirana je
kao uti lesni sloj s primjesama svijetlo sive do tamno
sive gline, izrazito nepovoljan za poliranje i bilo koju
drugu aktivnost: zemlja je tvrda, lomi se i lista. U JI uglu
sonde zabiljeen je recentni rov za kanalizaciju (SJ 004)
poloen u smjeru JZ-SI, zapunjen rahlom crvenkastom
zemljom pomijeanom sa ljunkom.
Arheoloki objekti bili su ukopani u zdravicu (SJ 002).
Ukupno je ustanovljeno i istraeno 29 arheolokih objekata, od ega 25 jama i 4 rupe od stupa, a zapunu je u
svima inila siva do sivo-smea masna zemlja bez ikakvih nalaza i primjesa. U samo je jednoj zapuni (SJ 062)
naen malen fragment ivotinjske kosti (oko 1x2 cm) koji
se pri rukovanju pretvorio u prah. U zapuni SJ 010 naeno
je vrlo malo ugljena, a vaganjem na preciznoj vagi ustanovljeno je da prikupljena koliina nije dostatna za analizu
C-14 (prema uputama za sakupljanje uzoraka za analizu
C-14 Instituta Ruer Bokovi, potrebno je 10-15 g suhog
uzorka, a u ovom je sluaju prikupljeno svega 4,1 g uzorka),
stoga uzorak nije ni uveden u popis. S obzirom na izostanak nalaza, moda je rije o otpadnim jamama s biolokim
otpadom, no ne moe se iskljuiti ni mogunost da su mrlje
(jame) nastale prirodnim putem, tj. djelovanjem rijeke Save
koja je esto plavila to podruje. Takoer, prouavanjem
meusobnog odnosa objekata ne moe se ustanoviti nikakva njihova meusobna povezanost i ne nasluuju se neke
smislene cjeline.
S obzirom na rezultate istraivanja, nisu mogui nikakvi
vrsti zakljuci u svezi s datacijom i kulturnom pripadnosti tog lokaliteta. Nakon istraivanja investitor je zapoeo
radove na predmetnoj lokaciji, tj. zapoela je gradnja ceste,
kanalizacije i sustava odvodnje otpadnih voda.
site or to which culture it belongs. In fact, it cannot be ruled

out that the patches (the pits) were made naturally, i.e. by
the flooding of the Sava River.
Redni broj: 64
Lokalitet: Slavonski Brod Ulica H. Badalia
Naselje:
Razdoblje:
U prosincu 2010. trajalo je dvodnevno probno arheoloko istraivanje u Ulici H. Badalia u Slavonskom Brodu
na k.. 3337, k.o. Slavonski Brod. Navedena se lokacija
nalazi unutar registrirane arheoloke zone, na samom njezinu rubu. Voditeljica istraivanja bila je Ivana Artukovi, a
strunu su ekipu inili i Ante Areli te eljko Matuko, svi iz
Muzeja Brodskog Posavlja. Radove je financirao privatni
investitor.
Radi gradnje stambene zgrade, probno je arheoloki istraena povrina od 88 m. Strojem su iskopana dva probna
rova u smjeru jug-sjever. Prosjena duina rovova iznosila
je 20 m, irina 2,1 m, a okvirna dubina bila je 1,25 m. U oba
probna rova stratigrafska je situacija izgledala gotovo identino: ispod sloja zemlje pomijeane s ulomcima recentnoga graevnog materijala (debljina 0,55 m) nalazio se
Literatura
Miklik-Lozuk 2010 Lidija Miklik-Lozuk, Luka Slavonski
Brod, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 83 85.
Linda Bednjanec
Summary
In August 2010, archaeological rescue investigations
were carried out in part of the site Ruica Glogove
Praulje, which is in the area of the Port of Slavonski Brod.
The investigation lasted 6 days and was carried out on a
surface of 2220 square metres (10.15 x 218.65 m), in the
area of a future road and of its pertaining infrastructure.
The investigation determined that this is a single-layer site
with archaeological structures (pits) dug into the natural
soil. All told 29 structures were investigated, but there were
no finds. Although the site is recorded as prehistoric, the
marked absence of any kind of archaeological material
makes it impossible to determine the precise dating of this
Probni rov 2 (foto: A. Areli)
127
tamniji sloj ilovae iz novijeg doba (debljina 0,60 cm) te na

dnu sloj lesa. Na junoj strani obaju probnih rovova, odmah
ispod povrinskog sloja zemlje pomijeane s ulomcima
recentnoga graevnog materijala pojavili su se temelji prethodnog objekta. Na sredini probnog rova 1 uoen je obris
recentnog bunara, koji je svojim zapadnim dijelom ulazio
u zapadni profil probnog rova. Od sredine probnog rova
2 prema sjeveru, odmah ispod povrinskog sloja uoena
je jama zatrpana recentnim graevnim materijalom, iji su
ostaci vidljivi i u istonom i u zapadnom profilu probnog
rova. Probno arheoloko istraivanje u Badalievoj ulici u
Slavonskom Brodu nije dalo nalaze arheolokih artefakata
ni jamskih objekata.
je Lidija Miklik-Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja, a arheoloki nadzor financirao je investitor.

Lokacija se nalazi u centru grada Slavonskog Broda, u
sklopu registrirane arheoloke zone. Dolaskom na teren
radi arheolokog nadzora, utvreno je da je investitor svojevoljno strojno iskopao tri etvrtine povrine planiranih
temelja za buduu graevinu bez arheolokog nadzora.
Dimenzije budue poslovne graevine iznose 27,80x16,15
m. irina je temelja razliita: 60 cm, 50 cm i 40 cm, a dimenzije temeljnih stopa uglavnom su 2x2 m. Dubina je temelja
oko 1,30 m, a temeljnih stopa oko 2 m. Tijekom arheolokog nadzora utvrena je sljedea stratigrafska situacija: sloj
humusa pomijean sa utom (SJ 001), sloj recentne ute
(SJ 002), novovjekovni sloj (SJ 003), sloj ute ilovae
zdravica (SJ 004) i sloj lesa (SJ 005). Na zapadnom dijelu
strojno kopanih temelja budue graevine gotovo cijelom
duinom smjera sjever-jug nalazio se debeli sloj recentne
ute (SJ 002). U novovjekovnom sloju (SJ 003) pronaeno
je nekoliko ulomaka recentne glazirane keramike. Nije pronaen arheoloki kulturni sloj, kao ni arheoloki nalazi.
Ivana Artukovi
Summary
In December 2010, pilot archaeological research was carried out in Ulica H. Badalia in Slavonski Brod, occasioned
by the development of a residential building. The site is
on the very edge of a registered archaeological zone. The
research did not yield either archaeological artefacts or pit
structures.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
During June 2010, archaeological supervision was carried
out in Ulica J. J. Strossmayera no. 9 in Slavonski Brod for
the same of the construction of a commercial building on
cadastral parcel 3234. The site is in the centre of the city,
and is part of a registered archaeological zone. During
archaeological supervision of mechanical and manual
excavation of the foundations of the future buildings, only
a few fragments of recent glazed pottery were found, in the
modern stratum. No archaeological cultural stratum was
found, nor were there any archaeological finds.
Redni broj: 65
Lokalitet: Slavonski Brod Ulica J. J. Strossmayera 9
Naselje:
Razdoblje:
Tijekom lipnja 2010. arheoloki je nadzirano runo strojno
iskopavanje temelja u Ulici J. J. Strossmayera broj 9 u
Slavonskom Brodu radi gradnje poslovne graevine
izlobeno-prodajnog prostora Konikom, na k.. br. 3234
k.o. Slavonski Brod. Voditeljica arheolokog nadzora bila
Redni broj: 66
Lokalitet: Slavonski Brod Ulica M. Mesia
Naselje:
Razdoblje:
Tijekom listopada 2010. arheoloki su nadzirani radovi u
Ulici M. Mesia u Slavonskom Brodu, radi gradnje KTS
10(20)/0.4 kV Centar s prikljunim 10(20) kV kabelskim
dalekovodom (na k.. 3538 i 4908, sve k.o. Slavonski Brod).
Voditeljica arheolokog nadzora bila je Lidija Miklik-Lozuk
iz Muzeja Brodskog Posavlja, a financirao ga je investitor.
Lokacija se nalazi u centru grada Slavonskog Broda, u
sklopu registrirane arheoloke zone. Prostor koji je arheoloki nadziran nalazi se jugoistono od parcele u Mesievoj
ulici broj 7, koja je tijekom 2006. i 2007. godine arheoloki
istraivana, tijekom ega je otkriven i istraen dio opkopa i
posteljice zemljanog bedema koji je inio sjevernu obrambenu liniju srednjovjekovnog i turskog Broda (Mikiv,
Slavonski Brod Ulica J. J. Strossmayera 9, pogled na teren sa

sjevera (foto: L. Miklik-Lozuk)
128
Redni broj: 67
Lokalitet: Slavonski Brod Ulica Petra Kreimira IV. br. 20
Naselje:
Razdoblje:
Tijekom rekonstrukcije poslovne graevine Financijske
agencije (FINA) Podrunica Slavonski Brod u Ulici Petra
Kreimira IV. 20 u Slavonskom Brodu, arheoloki je nadzirana gradnja temelja za vanjsko poarno stubite na k..
3534/2, k.o. Slavonski Brod. Arheoloki nadzor trajao je tijekom svibnja 2010. godine. Voditeljica arheolokog nadzora
bila je Lidija Miklik-Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja, a
financirao ga je investitor.
Slavonski Brod Ulica M. Mesia, pogled na teren sa sjevera

(foto: L. Miklik-Lozuk)
Miklik-Lozuk 2007; Miklik-Lozuk 2008). Preko ceste u

Mesievoj ulici, jugoistono od parcele u Mesievoj 7, strojem je kopan rov u obliku slova T, pri emu je jedan krak
orijentiran sjever-jug i dug je 6,40 m. Drugi krak orijentiran je u smjeru istok-zapad i dug je 5 m te se nalazio na
junoj strani ceste u Mesievoj ulici. Rov je bio irok 0,70
m, a dubok 0,90 m. Tijekom arheolokog nadzora strojnog
iskopa uoene su razne cijevi prije gradnje infrastrukture
te je utvreno da je navedeni prostor ve prije prekopavan
te zatrpavan ljunkom, zemljom i pijeskom. Nije pronaen
arheoloki kulturni sloj, kao ni arheoloki nalazi.
Slavonski Brod Ulica Petra Kreimira IV. 20, pogled na teren sa

zapada (foto: L. Miklik-Lozuk)
Literatura
Lokacija se nalazi u centru grada Slavonskog Broda, u sklopu

registrirane arheoloke zone. Vanjsko poarno stubite smjeteno je s vanjske jugoistone strane zgrade FINE, a temelji
su budueg stubita u obliku slova H i njihove su dimenzije:
duina sredinjeg dijela orijentiranog smjerom istok-zapad
iznosi 5 m, dok su bone strane orijentirane smjerom sjever-jug i njihova duina iznosi oko 2,6 m. irina svih temelja
iznosi 0,5 m, a dubina 0,8 m. Cijelom duinom temelja orijentiranog u smjeru istok-zapad i duine 5 m nalaze se razne
cijevi i instalacije te uzemljenje. Tijekom arheolokog nadzora runog iskopavanja temelja budueg stubita pronaena je iskljuivo uta pomijeana sa zemljom te je utvreno
da je prostor na kojem su kopani temelji vanjskog stubita
ve prekopan oito prilikom gradnje same zgrade FINE, a
posebice prilikom iskopa za raznu infrastrukturu. Nije pronaen arheoloki kulturni sloj, kao ni arheoloki nalazi.
Mikiv, Miklik-Lozuk 2007 Jesenka Mikiv, Lidija MiklikLozuk, Lokalitet: Slavonski Brod Mesieva 7, HAG,
3/2006, Zagreb, 2007: 80, 81.
Miklik-Lozuk 2008 Lidija Miklik-Lozuk, Lokalitet: Slavonski
Brod Ulica M. Mesia 7, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 99
101.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
During October 2010, archaeological supervision was conducted over the mechanical excavation for the laying of a
cable HT line in Ulica M. Mesia in Slavonski Brod. The site
is in the centre of the city, within a registered archaeological
zone. During archaeological supervision of the mechanical digging, various infrastructure pipes were seen, and it
was ascertained that the area has already been dug up
and filled in with gravel, soil and sand. No archaeological
cultural stratum was found, nor were there any archaeological finds.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
During May 2010, archaeological supervision at Ulica Petra
Kreimira IV no. 20 in Slavonski Brod was completed; it
129
had been undertaken for the sake of building an outside

fire escape during the reconstruction of the office block
of FINA. The site is in the centre of the city, in part of a
registered archaeological zone. During the archaeological
supervision of the manual excavations for the future fire
escape, only rubble was found. No archaeological cultural
stratum was found, nor were there any archaeological
finds.
situacija pripada sloju recentnog humusa (SJ 001) ispod

kojeg se nalazi sloj ute ilovae zdravice (SJ 002) i na
krajnjem zapadnom dijelu probnog rova sloju lesa (SJ
003). Nije pronaen arheoloki kulturni sloj, kao ni arheoloki nalazi.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
During May 2010, probe archaeological excavations in
Ulica Petra Zorania 11 in Slavonski Brod were carried out,
occasioned by the development of a ground floor family
house at cadastral parcel 1525. The site is in the north
east part of the city, in a registered archaeological zone.
During the probe archaeological excavations, a test trench
oriented east to west, 8.5 m long and 1 m wide was investigated. No archaeological cultural stratum was found, nor
were there any archaeological finds.
Redni broj: 68
Lokalitet: Slavonski Brod Ulica Petra Zorania 11
Naselje:
Razdoblje:
Tijekom svibnja 2010. trajalo je probno arheoloko istraivanje u Ulici Petra Zorania 11 u Slavonskom Brodu
radi gradnje prizemne obiteljske kue na k.. 1525, k.o.
Slavonski Brod. Voditeljica istraivanja bila je Lidija MiklikLozuk, a u ekipi su sudjelovali Ante Areli i eljko avi,
svi iz Muzeja Brodskog Posavlja. Arheoloka istraivanja
financirao je investitor.
Redni broj: 69
Lokalitet: Sl. Brod Ulica R. Lopaia
Naselje:
Razdoblje:
Lokacija se nalazi u sjeveroistonom dijelu grada

Slavonskog Broda, u sklopu registrirane arheoloke
zone. S obzirom na to da je investitor na predmetnoj
lokaciji prije sklapanja ugovora o probnom arheolokom
istraivanju ve iskopao i zabetonirao sve temelje budue
graevine prizemne obiteljske kue, probno je arheoloki istraen jedini mogui slobodni, vrlo uzak prostor
buduega kolnog prilaza. Probnim arheolokim iskopavanjem istraen je jedan probni rov orijentacije istok-zapad,
duine 8,5 m i irine 1 m, a nalazio se juno od iskopanih
i zabetoniranih temelja budue obiteljske kue. Relativna
dubina probnog rova iznosila je 80-90 cm, a stratigrafska
Od 28. do 30. srpnja 2010. Marija Mihaljevi, via kustosica i voditeljica Arheolokog odjela Gradskog muzeja
Nova Gradika, s jednim lanom tehnike ekipe arheoloki
je nadzirala iskop u Ulici R. Lopaia na k.. 4320/1, 2, k.o.
Slavonski Brod, a koja se nalazi u sklopu kulturno-povijesne
cjeline grada Slavonskog Broda te unutar podruja zatienoga arheolokog nalazita. Na navedenoj estici predvia se gradnja stambeno-poslovne graevine Centra
za hagioterapiju s pomonim prostorijama. Investitor
gradnje navedenog objekta jest Zajednica Molitva i rije,
Podruna zajednica Slavonski Brod, Slavonska 71.
Slavonski Brod Ulica Petra Zorania 11, pogled na teren s istoka

(foto: A. Areli)
Stanje tijekom radova
130
rvanj
Registrirani arheoloki lokalitet nalazi se u uoj jezgri

grada Slavonskog Broda, na povienom platou; nadmorske visine 93-94 m. Na prostoru gdje se predvia
gradnja poslovno-stambenog kompleksa prema projektu Stinga d.o.o. iz Slavonskog Broda, nije kopana
cijela povrina, nego trake za temelje irine 0,60 m i
dubine 0,80 m. Na navedenoj lokaciji prije se nalazilo
vie graevina, koje su poruene prilikom pripremnih
radova za poetak gradnje. U tim je radovima veim
dijelom uklonjen graevni materijal, ali na jednome
mjestu preostala je manja hrpa opeka i crijepa, a ijim je
uklanjanjem pronaen kameni rvanj. Iskopom temeljnih traka za navedenu stambeno-poslovnu graevinu, u
jednom dijelu naeni su duboko ukopani temelji starije
kue, koji su uklonjeni u irini temeljne trake. U iskopanim temeljnim trakama nije bilo arheolokih slojeva ni
pokretnih nalaza.
Marija Mihaljevi
Summary
At the end of July 2010, archaeological supervision was
carried out of the excavation in the area of the development
of a mixed-used building in Ulica R. Lopaia in Slavonski
Brod (cadastral parcel 4320/1, 2), within the area of a protected archaeological site.
The registered archaeological site is in the immediate
city centre, on a raised plateau, height above sea level
93 to 94 m. The whole area of the future building was
not dug, only strips for foundations 0.60 m wide and
0.80 m deep. Apart from the remains of the foundations
of recent buildings, a stone quern outside any archaeological context was found. No archaeological cultural
stratum was discovered, nor were there any archaeological finds.
131
POEKO-SLAVONSKA
UPANIJA
70 Alilovci Lipje
71 Cesta Brestovac Staro Petrovo
Selo
72 aglin Ivanevac
73 aglin Mednjak
132
74
75
76
77
78
Kaptol Gradci
Migalovci - Vojvodine
Pleternica Krevina
Velika Stari grad
Vlatkovac
Poeko-slavonska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 70
Lokalitet: Alilovci Lipje
Naselje: Alilovci
Grad/opina: Kaptol
Razdoblje: P
Tijekom travnja 2010. nastavljeno je zatitno arheoloko
iskopavanje na prapovijesnome arheolokom lokalitetu
Alilovci Lipje. Zbog ogranienih financijskih sredstava
istraivanja su trajala svega dva dana.
Istraivanja lokaliteta 2009. rezultirala su nizom iznimno
zanimljivih keramikih nalaza. Pronaena je i keramika
s rupicama, za koju je pouzdano utvreno da se radi o
Brotlaibidolu, odnosno o idolu u obliku kruha. Takvi srednjobronanodobni idoli ovalnog su ili pravokutnog oblika,
nainjeni su od gline i ukraeni nizom utisnutih motiva ili
apstraktnih simbola. Njihova namjena jo nije u potpunosti
definirana. U novijoj se literaturi navodi kako su sluili u
onodobnoj trgovakoj komunikaciji ili u komunikaciji vezanoj uz razmjenu prestinih dobara. U prilog toj tezi idu i
lokaliteti na kojima su pronaeni Brotlaibidoli. Ti su lokaliteti smjeteni u podnoju planina ili na samim planinskim
prijevojima preko Alpa, Sudeta i Karpata. Mogue je da su
Brotlaibidoli bili sredstvo srednjobronanodobnog naina
plaanja, markirajui vrlo vanu trgovinu kositrom koja se
odvijala preko velikih planina. Vano je napomenuti kao su
Alilovci i Monkodonja jedini lokaliteti u Hrvatskoj na kojima
su pronaeni takvi nalazi. Osim toga, Alilovci odskau na
karti rasprostiranja Brotlaibidola, koja polukruno kree
od Julijskih Alpa u Italiji, preko Donje Austrije, eke i
Slovake, pa sve do erdapa. Zbog toga se pretpostavlja da je navedeni lokalitet morao biti vaan faktor u srednjobronanodobnoj komunikaciji sirovinama ili prestinim
dobrima. Zbog vrlo vanih podataka i pouzdanog stratigrafskog konteksta dobivenog tijekom iskopavanja 2009.
godine, i 2010. godine nastavljena su manja sondana
Sonda C (foto: J. Mavrovi)
Sonda D (foto: J. Mavrovi)
istraivanjima kako bi se utvrdilo mogu li se i u neposrednoj blizini poluukopanoga stambenog objekta oekivati
novi nalazi.
Otvorena je sonda B, veliine 8x3 m, koja se nalazila sjeverno od prologodinje sonde A. U sredini i na jugozapadnom dijelu sonde B definirane su dvije jame ukopane
u zdravicu. U obje jame pronaen je keramiki i osteoloki
materijal. Meu nalazima istiu se ulomci veega bikoninog lonca ukraenog otiskom vrpce, koji je karakteristian
za prvu fazu kulture Belegi, to je potvrdilo istodobnost
istraenih jama i poluukopanog stambenog objekta koji se
nalazio u neposrednoj blizini.
Otvorena je i sonda C, veliine 3x3 m, koja se nalazila
sjeverozapadno u odnosu na sondu B, u blizini prilazne
makadamske ceste. U sondi C, kao i sondi D veliine
5x2 m koja se nalazila sjeverno od sonde B, nije bilo
nikakvih nalaza. U obje se sonde odmah nakon gornjega izoranog sloja pojavila zdravica. Sve su istraene
sonde fotografirane, digitalno dokumentirane, a potom
i zatrpane.
Kratak period istraivanja na lokalitetu Alilovci Lipje
tijekom 2010. nije donio senzacionalne i mnogobrojne
nalaze, kao to je to bio sluaj prethodne godine. No
unato tomu dobiveni su vrijedni podaci koji upuuju
na moguu pretpostavku o koncepciji naselja u vrijeme faze Belegi I. U sondama C i D nisu pronaeni ni
Sonda B (foto: J. Mavrovi)
133
Redni broj: 71
Lokalitet: Cesta Brestovac Staro Petrovo Selo
Naselje: Daranovci
Grad/opina: Brestovac
Razdoblje: P, SV
Tijekom svibnja 2010., na trasi budue brze ceste od
Brestovca (zapadno od Poege) do Staroga Petrovog Sela
(istono od Nove Gradike) pregledan je teren za potrebe
izrade studije o utjecaju na okoli gradnje brze ceste
Brestovac Staro Petrovo Selo. Struna voditeljica terenskog pregleda bila je dr. sc. Kornelija Minichreiter iz Zagreba,
a investitor Zavod za prostorno planiranje d.d., Osijek.
Planirana trasa brze ceste od Brestovca do Staroga
Petrovog Sela zapoinje na sjeveru od ceste Poega
Nova Gradika i na tom se dijelu spaja s buduom zaobilaznicom grada Poege i Velike (Minichreiter, Markovi 2004:
102 117; Minichreiter 2005: 79 86). Od tog mjesta prelazi
preko Poeke gore prema jugu kroz zapadni dio Slavonske
Posavine do dionice autoceste od Zagreba do Lipovca. Taj
kraj zemljopisno pripada Slavoniji unutar istone Hrvatske i
sastavnica je junih rubnih dijelova velike Panonske nizine.
Na zemljitima planirane brze ceste u duini od 16 km evidentirana su tri arheoloka nalazita (oznake AN 1, AN 2 i
AN 3) iz prapovijesti i kasnog srednjeg vijeka.
Ulomci bikoninog lonca, sonda B (foto: J. Mavrovi)
ulomci keramikog materijala ni ostaci stambenih ili jamskih objekata, to upuuje na pretpostavku o formiranju
naselja na jednom poprilino velikom prostoru. Stambeni
objekti bili su graeni na udaljenosti od najmanje 15-20
m, to potvruje udaljenost izmeu kraja poluukopane
zemunice (sonda A) i najsjevernije sonde D u kojoj, kao
ni u okolnom prostoru nisu pronaeni nikakvi vidljivi tragovi arheolokih aktivnosti. To navodi na pretpostavku da
se u vrijeme faze Belegi I nije prakticirala zbijena gradnja (kua do kue) kakva je karakteristina za dananji
izgled sela.
Taj podatak bit e veoma vaan za budua arheoloka
istraivanja, kada e se pokuati locirati ostali stambeni
objekti na k.. 75 lokaliteta Alilovci Lipje.
Poeko-slavonska upanija
AN 1 Daranovci Kamenjae, sjever (katastarska opina
Daranovci)
Rije je o prapovijesnom arheolokom lokalitetu, datiranom
u neolitik/eneolitik. Zemljite Kamenjae sjeverozapadno
od sela Daranovaca ve svojim toponimom upuuje na
mogunost da je ondje bilo naselje iz starijih razdoblja prapovijesti (neolitik/eneolitik), na to upuuju brojni povrinski
ostaci kamenih izraevina. Sa sjeverne strane to zemljite
omeuje dananja cesta Nova Gradika Poega, dok
s june strane kroz iroku ravnicu vijuga potok Orljavica.
Prapovijesno se naselje smjestilo u udolini gdje se dodiruju
Janja Mavrovi
dr. sc. Hrvoje Potrebica
Summary
During April 2010, archaeological rescue excavations at
the prehistoric archaeological site of Alilovci Lipje continued. The shortness of the period of time for research did
not allow of any sensational or numerous finds, as it had
the previous year. Nevertheless, some valuable data were
obtained that indicate it might be possible to assume the
conception of the settlement in the time of Belegi Phase
I. In test pits C and D neither potsherds nor remains of
dwelling or pit structures were found, which leads to the
assumption of that the settlement was formed over a fairly
large area. The dwelling structures were built at a distance
of at least 15 to 20 meters, which is confirmed by the distance between the end of the half-sunken dugout house
(pit A) and the northernmost test pit D, in which no traces of
archaeological activities were found at all, as they were not
in the surrounding area. This leads to the assumption that
at the time of Belegi Phase I, dwellings were not built onto
each other, as is characteristic of the current appearance
of the village.
AN 1 Daranovci Kamenjae, sjever, prapovijesno naselje (foto:

K. Minichreiter)
134
Minichreiter 2005 Kornelija Minichreiter, Arheoloki lokaliteti na trasama cesta Poeke kotline, AIA, I/2005, Zagreb,
2005: 79 86.
Minichreiter, Markovi 2004 Kornelija Minichreiter,
Zorko Markovi, Arheoloko rekognosciranje brzih cesta
Brestovac Poega Pleternica i Velika Poega,
Obavijesti HAD, 3/2004, Zagreb, 2004: 102 117.
Summary
During 2010 fieldwalking of the course of the rapid road
from Brestovac (by Poega) to Staro Petrovo Selo (east
of Nova Gradika) was conducted. Along the course of the
future road, 16 km long, 3 archaeological sites from prehistory to the Middle Ages were registered. In the area of
the Poeko-slavonska County are sites AS 1 DaranovciKamenjae north (dated to the Neolithic/Aeneolithic)
and AS 2 Daranovci-Kamenjace south (dated to the
Neolithic/Aeneolithic, pre-Ottoman and Ottoman periods).
In Brodsko-posavska County lies the site AS 3 BraniKremenjak (dated to the Neolithic).
AN 2 Daranovci Kamenjae, jug, prapovijesno i kasnosrednjovjekovno naselje (foto: K. Minichreiter)
zadnji obronci Dilja i Poeke gore, pa se najvjerojatnije

protee i sa sjeverne strane dananje ceste. Takav poloaj
pruao je idealne uvjete za razvitak prapovijesnog naselja,
pogotovo to je tom udolinom ve od prapovijesti bila najpogodnija komunikacija iz Poeke kotline prema zapadu. Na
postojanje prapovijesnog naselja na oranicama Kamenjae
upuuju komadi obraenog kamena (alatki i brusa), kao i
komadi peene zemlje kuni lijep, koji je mogao biti dio
podnica, zidova ili raznovrsnih pei. Meu ulomcima keramike naeni su komadi grube fakture, sivo-smee i crvenkaste boje, ukraeni plastinom trakom s otiscima prsta
i nekoliko ulomaka fine crvene keramike i tankih stijenki.
Naselje se moe datirati u neolitik ili eneolitik.
Redni broj: 72
Lokalitet: aglin Ivanevac (AN 15a)
Naselje: aglin
Grad/opina: aglin
Razdoblje: P
AN 2 Daranovci Kamenjae, jug (katastarska opina

Daranovci)
Rije je o prapovijesnom i kasnosrednjovjekovnom arheolokom lokalitetu, koji datira u neolitik/eneolitik te u predtursko i tursko razdoblje. Juni dio zemljita Kamenjae prostire se na blagim sjevernim terasama zadnjih obronaka
Poeke gore koji se blago sputaju u dolinu do potoka
Orljavice. I ondje povrinski ostaci upuuju na postojanje
prapovijesnog naselja koje je vjerojatno bilo sa sjeverne i
june strane potoka Orljavice. Meu prapovijesnom keramikom naeni su ulomci grube fakture smee boje s vanjske i crne s unutranje strane. Naena je i mala kamena
alatka strugalo obraeno na dvije strane. Ulomci kasnosrednjovjekovne grube i fine keramike, kao i glazirane
smee sa zelenim uzorkom, te komadi opeka upuuju na
postojanje i kasnosrednjovjekovnog naselja, kao i naselja
iz turskog vremena.
Tijekom oujka 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu AN 15a Ivanevac aglin, koji sijee
Brodsko-posavska upanija (za vie podataka vidi red.

br. 52)
AN 3 Brani Kremenjak (katastarska opina Brani)
Literatura
Mihaljevi 2003 Marija Mihaljevi, Fragmenti arheoloke
topografije novogradikog kraja (katalog izlobe), Gradski
muzej Nova Gradika, Nova Gradika, 2003.
Dokumentiranje keramiarske pei (foto: . Vrki)
135
Iskapanje jedne od pronaenih pei (foto: . Vrki)
mjestu po izoranoj povrini naena je vea koliina keramikih i litikih nalaza.
trasa buduega magistralnog plinovoda Slobodnica Donji

Miholjac. Voditelji su bili ime Vrki i Goran Skelac, dipl.
arheolozi.
Literatura
Nalazite je smjeteno na oranicama u podnoju brda

koje se protee na istonom rubu aglina. Nadovezuje
se na ve istraeno nalazite aglin Krevine (AN 15).
Otkriveno je nadzorom zemljanih radova koji su prethodili
gradnji plinovoda kojima je znatno oteena juna polovica nalazita. Unato oteanim uvjetima rada, istraeno
je pet manjih i tri vea ukopa, dvije vee i jedna manja pe.
Posebno se istiu ostaci dviju izduenih pei, u literaturi
poznatih kao cigara pei. Duina im je iznosila oko 3 m,
a irina 0,60 0,90 m. Jedna od pei nalazila se samostalno na otvorenoj povrini, a druga je bila povezana s
djelomino istraenim radnim objektom. Unato znatnom
oteenju, potvreno je da se radi o neolitskim peima za
proizvodnju keramike. Od pokretnih nalaza prevladavaju
ulomci grube, neukraene keramike koja pripada starevakoj kulturi. Manji broj litikih nalaza pronaen je iskopavanjem, a vei dio prikupljen je prilikom pregleda okolnog
terena.
Obilaskom blie okolice utvreno je da se vjerojatno radi o
periferiji veega prapovijesnog naselja kojemu se sredite
protee na brdu sjeveroistono od trase budueg plinovoda, u blizini poloaja koji se naziva Staro Selo. Na tome
Minichreiter 1992 K. Minichreiter, Pei u starevakom

naselju kod Zadubravlja, OA, 16, Zagreb, 1992: 37 47.
Vrki 2010 . Vrki, aglin Kravine 1, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 97, 98.
Goran Skelac
Summary
During March 2010 archaeological rescue excavations
were conducted at the site AS 15a Ivanevac aglin,
which is on the line of the development of the main gas
pipeline from Slobodnica to Donji Miholjac. The investigation found the edge part of a Neolithic settlement belong
to Starevo culture. The remains of two elongated kilns
and a few larger or smaller cuts were investigated. It was
mainly coarse, plain pottery and a few lithic finds from the
Starevo culture that prevailed among the moveable finds.
Probably this was the periphery of a larger prehistoric settlement that rises on the hill north east of the line of the gas
pipeline.
136
Redni broj: 73
Lokalitet: aglin Mednjak
Naselje: aglin
Grad/opina: aglin
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: utvrivanje stanja
Orljava Londa Poega), kako bi se sprijeili svi daljnji

zemljani radovi na toj lokaciji. Tijekom 2008. i 2009. teren
je detaljno pregledan, utvrene su prostorne mee nalazita, primarno je analiziran prikupljeni materijal te je 2009.
doneseno rjeenje o preventivnoj zatiti. Nalazite je zbog
velike povrine (90,7 ha) oznaeno kao arheoloka zona.
Prema dosadanjim spoznajama, poloaj Mednjak, koji
se nalazi na cca 1,7 km zrane udaljenosti od sredita
aglina, bio je naseljen tijekom nekoliko prapovijesnih
razdoblja, kao i u srednjem vijeku. Tragove naselja smjerom zapad-istok presjekla je cesta aglin Zdenkovac, od
koje se odvaja prteni put prema selu Darkovcu na sjeveru,
inei zapadnu granicu zone, dok je istona odreena koritom potoka Dupljevca. Juni dio zone smjeten je u dolini
rijeke Londe, a sjeverni u junom podnoju brda Vlajevca,
jednog u nizu breuljaka koji se poevi od raskrija
cesta aglin Zdenkovac i aglin Ruevo na zapadu do
Kneevca na istoku izdiu nad dolinom Londe. Rije je
o prvim obroncima Krndije, koja dominira sjevernim dijelom
opine. Glavninu do sada prikupljenoga arheolokog materijala ine ulomci keramikih posuda, koji veinom pripadaju
starevakoj kulturi rane faze mlaega kamenog doba, a u
manjoj mjeri i lasinjskoj kulturi ranoga bakrenog doba, zatim
kasnome bronanom dobu te ranome srednjem vijeku
(struna miljenja o navedenom keramikom materijalu dali
su dr. sc. Kornelija Minichreiter, dr. sc. Zorko Markovi, doc.
dr. sc. Hrvoje Potrebica te dr. sc. Marko Dizdar).
Ulomci raznovrsnih posuda starevake kulture pripadaju
gruboj keramici debelih stijenki i ciglaste boje s tamno sivim
presjekom, ali prisutna je i finija, crveno oslikana keramika.
Na manjem dijelu prikupljenih ulomaka grube fakture, koji
su pripadali trbusima posuda, uoava se ukras u vidu plastino izvedenih vodoravnih traka s otiscima prsta ili naljepaka u obliku bradavica, nepravilno rasporeenih na povrini (barbotin), od kojih su neke na sredini imale utisnutu
jamicu. Slini primjeri ukraavanja posuda mogu se vidjeti u
Galovu kod Slavonskog Broda (Minichreiter 2003). Uoeni
su i epasti naljepci, utiskivanje gusto rasporeenih kratkih
zareza s dva nokta te ornament tipanja s dva prsta u
kombinaciji s nalijepljenom polukrunom trakom, ukraenom otiscima prsta. Navedeni naini ukraavanja prisutni
su i u Galovu (Minichreiter 2003; Minichreiter 2007). Meu
nalazima grube keramike na Mednjaku posebno se istiu
ulomci vrata i trbuha izrazito velike posude ciglaste boje,
ukraene nepravilno rasporeenim bradaviastim naljepcima. U prikupljenoj keramici uoeni su i mogui dijelovi
rtvenika ili neke druge vrste obredne plastike. Spomenuta
fina keramika s tragovima slikanja, tankih stijenki i tamno
sivog presjeka, pronaena je u manjim fragmentima koji
pokazuju jednolian premaz tamno crvene boje preko
ciglaste ili oker podloge na vanjskoj i unutranjoj stijenci
posude, a analogni se primjeri takoer nalaze u Galovu
(Minichreiter 2007). Na temelju pronaenih dijelova kalote
pei za kruh ili keramiku, a sudei prema obliku kalota pei
u Zadubravlju (Minichreiter 1992), moe se pretpostaviti da
su je upotrebljavali stanovnici starevakog naselja.
Lasinjsku keramiku ine etiri ulomka, od kojih dva pripadaju tijelu, jedan rubu, a jedan ruki posude. Izraeni su od
fino proiene, redukcijski peene gline te su tamno sivi i
glatke povrine. Na jednom od ulomaka tijela posude nalazi
se ukras u obliku mree, izveden u tehnici ireg urezivanja.
U sklopu praenja stanja kulturnih dobara, tijekom 2010.

arheolozi Konzervatorskog odjela u Poegi utvrdili su stanje
za 36 arheolokih nalazita i zona na prostoru Poekoslavonske i Virovitiko-podravske upanije, meu kojima je
i arheoloka zona Mednjak kod aglina (P-3527) u opini
aglin. Kako nalazi s podruja zone jo nisu objavljeni, na
njih se upuuje ovom prilikom, a ujedno se iznose osnovni
podaci o lokalitetu i njegovu aktualnom stanju.
U rujnu 2008. Gradski muzej Poega zaprimio je dojavu
sluajnog nalaznika o arheolokoj grai koja je zamijeena
u iskopu zemlje uz junu stranu ceste aglin Zdenkovac.
Dojava je proslijeena nadlenom konzervatoru te je izvren konzervatorski oevid. Ustanovljen je strojni iskop na
nekadanjoj oranici, sada podruju gradnje akumulacije
Londa. U izbaenoj zemlji primijeena je velika koliina
keramikog materijala, a na dnu iskopa tamno sivi obrisi
razliitih objekata, od kojih su neki sadravali ulomke keramike. Izvan konteksta objekata mjestimino su se takoer
mogli vidjeti ulomci keramike, ponegdje zajedno s tragovima gara. Dubina iskopa povrine cca 700 m iznosila je
od 1 m na istoku do 1,5 m na zapadu. U istonom profilu
bio je vidljiv sivi obris kulturnog sloja s tragovima keramike
ciglaste boje u duini od nekoliko metara, irine cca 20
cm, s gornjom razinom na dubini od cca 40 cm u odnosu
na povrinu tla. Paljivijim pregledom izbaene zemlje, uz
brojne ulomke keramikih posuda pronaeni su i dijelovi
oteenoga kamenog rvnja, dijelovi kalote pei za kruh ili
keramiku te tragovi obrade kamena sitna orua, odbojci
i jezgre. Takoer je uoeno nekoliko komada veih blokova od opeke (promjer 10 20 cm), nainjene od peene
gline, ilovae i vode uz zamjetnu koliinu pijeska. O nalazima i mjerama zatite obavijeten je investitor (Hrvatske
vode, Zagreb, VGO za vodno podruje sliva Save, VGI
aglin Mednjak, pogled na poloaj arheoloke zone u dolini

Londe (foto: V. Ciganovi)
137
aglin Mednjak, ulomak posude starevake kulture (foto: V.

Ciganovi)
aglin Mednjak, ranosrednjovjekovna keramika (foto: V.

Ciganovi)
Identian ukras nalazi se na primjerku keramike s nalazita

Novoselci Panjak (Potrebica, Balen 1999: T. 21: 3). Dio
ukrasa sauvan je i na ulomku ruba posude: urezani mreasti motiv ispod zadebljanog ruba trakastog presjeka. S obzirom na mreasti uzorak, oba spomenuta ulomka mogu se
pripisati zavrnoj fazi lasinjske kulture. Nalazita su te kulture
u Poekoj kotlini brojna, a Mednjaku je najblie nedavno
otkriveno na cca 850 m zrane udaljenosti u smjeru sjeverozapada, smjeteno na platou istaknutog breuljka (toponim
Staro selo), presjeenog trasom magistralnog plinovoda
Slobodnica Donji Miholjac (Paskojevi, Manojlovi 2010).
Keramici kasnoga bronanog doba moe se pripisati
ulomak ruba tamno sive posude, relativno tanke stijenke
(0,5 cm), ali grube fakture, s vidljivom primjesom kvarcnog
pijeska, a uvueni je rub s vanjske strane ukraen kosim
kanelurama. S obzirom na to da se koso kaneliranje na
ramenu zdjela uvuenog ruba javlja od sredine stupnja Ha
A do Ha C (Vrdoljak 1995), moe se pretpostaviti da je u
tom razdoblju nastala i posuda kojoj je pripadao spomenuti
ulomak. Slian nain ukraavanja primijeen je i na dijelu
nalaza iz istog razdoblja s poloaja Suhopolje Lajkovina
(Lonjak, Tkalec 2001: T. 1: 6, 7) te Nova Bukovica
Sjenjak (Kovaevi 2001: T. 3: 3).
Premda je kameni rvanj vjerojatan dokaz uzgoja i obrade
itarica u sklopu prapovijesnog naselja na Mednjaku, prema
nekim novijim miljenjima rvnjevi su se mogli rabiti i za
obradu divljih biljaka, mesa, soli ili pigmenata (Renfrew, Bahn
2000), pa funkcija pronaenoga fragmentarnog primjerka nije
sigurna. Ulomak se takoer ne moe pripisati odreenoj kulturi, s obzirom na to da je pronaen izvan arheolokog konteksta i da se vrlo slini oblici kamenih rvnjeva rabe tisuljeima (Miheli 2002). Spomenuti primjerci mikrolita za sada
se takoer okvirno datiraju od neolitika do bronanog doba.
O nastanjenosti lokaliteta Mednjak u ranome srednjem
vijeku svjedoe tri ulomka keramike koja su pripadala tijelima triju razliitih posuda. Izraena su na spororotirajuem
kolu (grubi, nepravilni tragovi vodoravnih linija na povrini
i mogue dorade rukom), s nepravilnostima u debljini stijenke (ulomak 1 i 2), vidljivim primjesama kremenog pijeska i grafita te vrlo sitnim (ulomak 2), sitnim (ulomak 1)
do krupnim (ulomak 3) granulama u sastavu. Boja stijenki
varira od svijetlo smee i smee do sive i tamno sive, dok
je unutranja stijenka ulomka 3 sasvim crna (grafitirana).
Povrina je keramike upljikava i hrapava, s iznimkom
glatke unutranje stijenke ulomka 3. S vanjske strane
sauvan je ukras u obliku guste i plitko urezane vieredne
eljaste valovnice (ulomak 1), odnosno ulijebljene eljaste valovnice i snopa vodoravnih linija (ulomak 2), te dva
snopa nejednako rasporeenih urezanih vodoravnih linija
(ulomak 3). S obzirom na fakturu i nain ukraavanja, a
na temelju usporedbi s nalazima u sjevernoj i istonoj
Hrvatskoj (Sekelj Ivanan et al. 2003; Sekelj Ivanan et al.
2005; Demo 1996) ulomci keramike mogu se okvirno datirati od 9. do 11. st. Srednjovjekovnom naselju vjerojatno su
pripadali i pronaeni komadi opeke.
Prilikom obilaska lokaliteta tijekom 2010., utvreno je da
se na sjevernom dijelu lokaliteta odvija intenzivna zemljoradnja, dok se na njezinu junom dijelu nalaze zaputene
oranice i livade. Podruje iskopa, koji je otetio kulturni
sloj u jugozapadnom dijelu zone, zaraslo je u vegetaciju,
a u iskopu se tijekom padalina nakuplja voda. Sjeverni
dio zone potencijalno je ugroen planiranim izmjetanjem
ceste aglin Zdenkovac u okviru realizacije projekta
akumulacije Londa, a juni moguim novim zemljanim
radovima te potapanjem tla nakon dovretka svih zemljanih radova vezanih uz navedeni projekt. Radovi trenutano
nisu u tijeku, a u njihovu su nastavku predviena zatitna
arheoloka istraivanja.
Literatura
Demo 1996 eljko Demo, Vukovar Lijeva bara, povijest
jednog arheolokog nalazita (tragovi, istraivanja, znamenja), katalog izlobe, AMZ, Zagreb, 1996.
138
Kovaevi 2001 Saa Kovaevi, Istraivanja prapovijesnog lokaliteta u Novoj Bukovici na poloaju Sjenjak povijest i novi rezultati, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 63 78.
Lonjak, Tkalec 2001 Daria Lonjak, Tatjana Tkalec,
Suhopolje Lajkovina, rezultati sustavnog terenskog pregleda kasnobronanodobnoga naselja, Prilozi IAZ, 18,
Zagreb, 2001: 275 284.
Miheli 2002 Sanjin Miheli, Prilog poznavanju pretpovijesne zemljoradnje, VAMZ, 3. s., XXXV, Zagreb, 2002: 249
264.
Minichreiter 1992 Kornelija Minichreiter, Pei u starevakom naselju kod Zadubravlja, OA, 16, Zagreb, 1992: 37
47.
Minichreiter 2003 Kornelija Minichreiter, Prilog poznavanju ornamentike na gruboj keramici starevakog naselja
na Galovu u Slavonskom Brodu, Prilozi IAZ, 20, Zagreb,
2003: 15 26.
Minichreiter 2007 Kornelija Minichreiter, Slavonski Brod
Galovo, deset godina arheolokih istraivanja, Institut za
arheologiju, Zagreb, 2007.
Paskojevi, Manojlovi 2010 Kristian Paskojevi, Ranko
Manojlovi, AN 14: Krevine 2 Brdo kod aglina, Izvjee
o zatitnom arheolokom istraivanju na trasi magistralnog
plinovoda Slobodnica Donji Miholjac, Geoarheo d.o.o.,
Zagreb, 2010.
Potrebica, Balen 1999 Hrvoje Potrebica, Jacqueline Balen,
Prapovijesni nalazi iz Poeke kotline u Arheolokom
muzeju u Zagrebu, Zlatna dolina, 5, Poega, 1999: 7 61.
Renfrew, Bahn 2000 C. Renfrew, P. Bahn, Archaeology.
Theories, methods and practice, London, 2000, u: Sanjin
Miheli, Prilog poznavanju pretpovijesne zemljoradnje,
VAMZ, 3. s., XXXV, Zagreb, 2002: 249 264.
Sekelj Ivanan et al. 2005 Tajana Sekelj Ivanan, Tatjana
Tkalec, Dragutin Slovenec, Boko Lugovi, Analiza keramike s ranosrednjovjekovnog naselja na poloaju Ledine
kod Toreca, Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: 141 186.
Sekelj Ivanan et al. 2003 Tajana Sekelj Ivanan, Tatjana
Tkalec, Bartul iljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazita u okolici Toreca, Prilozi IAZ, 20,
Zagreb, 2003: 113 130.
Vrdoljak 1995 Snjeana Vrdoljak, Tipoloka klasifikacija
kasnobronanodobne keramike iz naselja Kalnik-Igrie
(SZ Hrvatska), OA, 18, Zagreb, 1995: 7 81.
site. During 2008 and 2009 a detailed field survey was

carried out, the spatial boundaries of the site were determined, and a preventative protection ruling was made.
According to knowledge to date the site of Mednjak was
settled during prehistory and the Middle Ages. The finds
collected belong to the Starevo culture of the Late Stone
Age, to the Lasinja culture of the Copper Age, to the
Late Bronze Age and the early Middle Ages. The area of
the zone is threatened by the planned movement of the
aglin Zdenkovac road and other earthworks as well as
the drowning of the land as part of the construction of the
Londa reservoir. Currently the works are discontinued,
and archaeological rescue investigations are envisaged
to accompany their restarting.
Redni broj: 74
Lokalitet: Kaptol Gradci
Naselje: Kaptol
Grad/opina: Kaptol
Razdoblje: P
Istraivanja na prapovijesnom lokalitetu Kaptol Gradci
u sezoni 2010. vodio je dr. sc. Hrvoje Potrebica. Radove
je u najveoj mjeri financiralo Ministarstvo kulture, a
znatnu financijsku potporu pruili su Grad Poega i
Opina Kaptol.
Tragove gradinskog naselja i druge grupe tumula na brdu
Gradci pokraj Kaptola uoila je jo 1975. tijekom pregledavanja terena ekipa Arheolokog muzeja u Zagrebu, koja
je od 1965. do 1971. istraivala nekropolu na emernici.
Istraivanje koje je sada u tijeku na nalazitu Gradci
poelo je 2001. godine. Ustanovljeno je da lokalitet pokriva
preko 10 ha i nalazi se pri vrhu jednog od junih obronaka
Papuka koji dominira dolinom na apsolutnoj nadmorskoj
visini od oko 450 m. Rije je o nekropoli pod tumulima iz
starijega eljeznog doba (8. 6. st. pr. Kr.) na kojoj je do
sada uoeno 25, a istraeno 14 humaka. Nekropola je,
ini se, okruena nekom vrstom fortifikacije, a nalazi se na
Viktorija Ciganovi
Summary
During 2010, in the context of examining the condition of
cultural properties in the area of the competence of the
Conservation Department in Poega the condition of the
archaeological zone of Mednjak by aglin in the municipality of aglin was ascertained. The first archaeological
finds at the site of Mednjak were discovered in September
2008 during mechanical excavation done for the purpose
of developing the Londa reservoir. Along with many
potsherds, parts of a stone quern were found, parts of
the dome of a bread oven or kiln, small stone weapons,
flakes and cores, several pieces of large brick blocks.
The developer was informed of the finds and protection
measures in order to forestall all further earthworks at this
Tumul 13, pogled s jugoistoka (foto: H. Potrebica)
139
Tumul 13, pogled s jugoistoka grob 1 (foto: H. Potrebica)
Tumul 13, grob 1 (foto: H. Potrebica)
umskom podruju koje je dijelom pod visokom borovom

umom, a dijelom tumule prekriva mijeana listopadna
uma. Tijekom sezone 2010. u potpunosti su istraena dva
grobna humka, tumuli 13 i 14.
pa je s vremenom erodirao zbog prirodnih procesa ili je

dodatno oteen obradom zemlje i eksploatacijom ume to
je ubrzalo raspadanje stijene koja je na tom prostoru ionako
veoma osjetljiva na izloenost zraku i meteoroloke uvjete.
Neposredno uz navedeni profil, s njegove istone strane (u
jugoistonom kvadrantu) uoena je jama krunog oblika,
promjera od oko 40 cm. U jami je pronaen globularni lonac
koji je sluio kao urna za spaljene kosti pokojnika meu
kojima je kao prilog pronaena samo jedna mala bronana
narukvica pravokutnog presjeka. Urna je bila poklopljena pliticom i poloena na dno jame koje je bilo posuto materijalom
donesenim sa spalita, o emu svjedoi nekoliko fragmenata razliitih posuda manjih dimenzija koje su pronaene u
zapuni jame oko lonca. U gornjem dijelu jame uz lonac, na
njegovoj istonoj strani stajala je i jedna dublja plitica.
To je posebno vana cjelina jer prvi put upuuje na grobove ukopane ispod razine zemlje koji moda dokazuju i
postojanje ravnih grobova u kojima bi bili pokojnici koji nisu
pokopani pod tumulima.
Tumul 13
Na podruju tumula 13 ukupno je istraena povrina od
oko 150 m. Tumul 13 pripada skupini od pet manjih tumula
smjetenih u obliku kria na terenu koji se od monumentalnog kneevskog tumula 6 sputa prema jugu. Do sada
je iz te skupine bio istraen sredinji tumul 9 (Potrebica
2007: 87, 88), a tumul 13 nalazi se zapadno od njega. To
je moda najnie sauvan tumul u toj skupini. Bio je nepravilnoga krunog oblika promjera oko 11 m i uzdizao se tek
oko 45 cm nad okolnim tlom. Dodatni problem prilikom njegova istraivanja bila je injenica da su nasipi svih tumula
iz opisane skupine u odreenoj mjeri razvueni, pa je teko
procijeniti gdje jedan zavrava, a drugi zapoinje.
Istraivanje je zapoelo standardnim postupkom, ali vrlo
brzo dosegnuta je sterilna podloga, a da nije pronaen
nikakav kompaktan grob. Naalost, povrina tumula bila
je obrasla grabovom ikarom i ustanovljeno je da je korijenje u velikoj mjeri poremetilo stratigrafiju nasipa tumula,
ba kao to je to bio sluaj s tumulom 9. U sredinjem
dijelu tumula, u sjeverozapadnom kvadrantu, pod jednim
takvim panjem pronaeno je nekoliko ulomaka keramike
koji bi mogli pripadati posudama koje su moda nekada
bile grobni prilog danas oigledno u potpunosti unitene
grobne cjeline. Na istonoj periferiji nasipa tumula, upravo
na onom prostoru gdje se dotie s tumulom 9 pronaeno je
jo neto keramike i spaljene zemlje (lijepa?), meu kojima
ima i piramidalnih utega. Je li rije o potpuno unitenom
grobu, ili ritualnom kontekstu smjetenom izmeu grobnih
cjelina na nekropoli, ili su to moda tragovi naselja koje je
bilo preslojeno tumulima, pokazat e budua istraivanja
kojima e se pokriti vea povrina na tom prostoru.
Ispod junog profila zapaena je vea nakupina kamena.
U poetku se smatralo da je rije o nekakvoj suhozidnoj
konstrukciji, iako pod tim tumulom nije pronaeno nikakvih
tragova drvene ili bilo kakve druge grobne arhitekture, ali
se na kraju ispostavilo da je to zapravo prirodni izbojak
kamene podloge koji je ostao plitko ispod povrine nasipa
Tumul 14
Tumul 14 nalazio se u veoma blizu tumula 12 (Potrebica
2009: 135 138), na njegovoj istonoj strani, odnosno s
druge strane umskog puta koji prolazi uskim prostorom
izmeu njih. Sam tumul imao je promjer od oko 8 m, a
ukupna istraena povrina dosee oko 200 m. Iako je na
prvi pogled bila rije o niem tumulu, pokazalo se da je rije
o iznimno sloenoj konstrukciji.
Istraivanje je zapoelo standardnim postupkom, odnosno
krinom metodom s pomakom u sredini kako bi se dobila
dva jedinstvena presjeka. Ve na poetku, praktiki odmah
ispod humusnog sloja, uoena je sredinja kamena konstrukcija to je dosta neuobiajeno za tumule tih dimenzija.
Isto tako neobino bilo je i otkrie urne s pepelom i kostima
koja je bila poloena na gornji dio sredinje kamene konstrukcije i poklopljena pliticom preko koje je opet bilo sloeno nekoliko manjih komada kamena. Uz tu urnu, na vrhu
komore uoena je mrlja gara i veoma sitnih spaljenih kostiju.
U dva zapadna kvadranta sterilna podloga na kojoj je, ini
se, bio podignut tumul dosegnuta je na dubini od preko
metar i pol ispod dananje hodne povrine koja je opet
upravo ona povrina na kojoj je dizan tumul 12 koji se nalazi
140
Tumul 14, urna na vrhu komore (foto: H. Potrebica)
Tumul 14, zdjela s grafitnim slikanjem (foto: M. Gregl)
u neposrednoj blizini. S druge strane, iskopavanjem istonih kvadranata otkriveno je sloeno kameno poploenje
koje u potpunosti okruuje i prolazi ispod sredinje grobne
konstrukcije. Spomenuta je kamena konstrukcija horizontalna, za razliku od terena koji ondje prilino strmo pada s
istoka prema tumulu 14 i oigledno se nastavlja dalje prema
istoku izvan granica odreenih nasipom tumula te tako horizontalno ulazi pod strminu brda koje se uzdie na toj strani.
Na gornjoj strani komore, na njezinu sjeveroistonom kutu,
uz korijen stabla koji je djelomino otetio kamenu konstrukciju na tome mjestu, pronaena je skupina keramikih ulomaka koji bi moda mogli upuivati na posudu koja je nekada
bila cjelovita i stajala poput opisane urne s vanjske strane
kamene konstrukcije, na samoj komori. Prilikom ienja sjeverne strane komore, neposredno s istone strane sjevernog
profila, a djelomino i ispod njega, na donjoj razini komore
pronaena je skupina posuda iznimne kvalitete. Za jednu
posudu teko je odrediti tip, ali je svakako bila crvena (moda
s crnim slikanjem), dok se u sluaju drugih dviju posuda radi
o crvenom loncu i veoj crnoj zdjeli s tordiranom rukom
ukraenom plastino izvedenim rogovima na gornjoj strani.
Daljnjom razgradnjom komore omoguen je uvid u njezinu
unutranju strukturu. Ispod kamene obloge stajale su tri
odvojene drvene konstrukcije (sanduka) ispunjene paljevinom sa spalita. Juni sanduk bio je poloen u smjeru istok-zapad cijelom irinom sredinje konstrukcije, a na njega su
se uz istoni i zapadni rub prema sjeveru nastavljala preostala dva sanduka izmeu kojih je ostao prostor u sredini u
kojem nije bilo tragova paljevine. U sanducima je uz paljevinu
pronaeno veoma malo pokretnog materijala. Tek pokoji fragment keramike i sitni, rastaljeni ulomci bronce. Iznimka je
moda eljezni noi pronaen u istonom sanduku. Osim
veoma sitnih kostiju, u sanducima je pronaeno i dosta karboniziranih arheobotanikih uzoraka, poput itarica koje su
pogotovo jasno vidljive i obilne u junom sanduku. Posebno
je zanimljiv nalaz od gotovo petnaestak uzoraka spaljenih
plodova pronaenih u zapadnom sanduku, za koje preliminarne analize govore da bi moda moglo biti rije o divljim
jabukama! Uzorci takve vrste za sada su nezabiljeeni u
Kaptolu ili na bilo kojem drugom eljeznodobnom nalazitu
u Hrvatskoj, a njihova pojava u grobu omoguuje razliite
interpretacije o simbolikoj ili funkcionalnoj ulozi u grobnom
ritualu. U samom kanalu koji je trag unutranje (zapadne)

stranice istonog sanduka pronaena su dva eljezna
koplja u veoma loem stanju. Jedini drugi pokretni nalaz bila
je teko oteena i veoma fragmentirana zdjela na nozi koja
je pronaena na sjevernoj strani sredinjeg prostora izmeu
istonog i zapadnog sanduka. Zdjela je, ini se, bila crvena
s crnim slikanjem, a ukrasom, kvalitetom i poloajem uklapala bi se u kontekst skupine posuda koje su pronaene
neposredno izvan gabarita komore sjeverno od te posude.
Pranjenjem i uklanjanjem sredinje konstrukcije utvreno
je da je bila podignuta na rubnom dijelu kamenog poploenja koje se iri prema istoku od same sredinje konstrukcije.
ini se da je opisano poploenje bilo dio konstrukcije koja je
prethodila gradnji tumula koji ne mora biti nuno povezan s
prvobitnom funkcijom te konstrukcije. Na to upuuje i injenica da se ne zna koliko je proteklo od nastanka kamenog
poploenja do nasipanja tumula. Teko da je rije o nivelaciji terena jer je nema sa zapadne strane tumula, a na
drugu namjenu upuuju i tragovi drvenih stupova koji su,
ini se, bili uglavljeni izmeu kamenja od kojeg se sastoji
poploenje, ali se nalaze i izvan njega. Isto tako, i jednu
i drugu konstrukciju preslojava prilino debeo aluvijalni
nanos koji je vjerojatno erodirao s istone strme padine, a
iji su tragovi uoeni i pri inicijalnom istraivanju tumula 10.
Taj bi nanos donekle i objasnio razliku u dubini povrine na
kojoj su podizani tumuli 14 i 12.
Na dva su mjesta uklonjene gue nakupine kamena te je
utvreno da je poploenje poloeno na sterilnu podlogu te
da nema nikakvih pokretnih nalaza koji se mogu povezati s
tom konstrukcijom. Unato zavrenoj dokumentaciji, poploenje nije uklonjeno jer bi neko budue istraivanje koje
zahtijeva ukopavanje u padinu brda moglo otkriti nastavak
konstrukcije, pa bi pogled na cjelinu buduim istraivaima
mogao pruiti jasniju perspektivu pri interpretaciji. Umjesto
toga, poploenje je prekriveno vieslojnim geotekstilom i
nepromoivom folijom te zatieno na odgovarajui nain.
Svi pokretni nalazi vaeni su uz stalan nadzor i neposredno
sudjelovanje strunjaka koji su zadueni i za njihovu daljnju
konzervaciju, to omoguuje elementarnu zatitu pokretne
grae na samom nalazitu, kao i relevantnu procjenu ugroenosti i kontinuirano konzervatorsko praenje predmeta
od arheolokog konteksta do prezentacije.
141
Tumul 14, unutranja konstrukcija komore (foto: H. Potrebica)
Tumul 14, sredinja kamena konstrukcija (foto: H. Potrebica)
Tumul 14, karbonizirane jabuke (foto: H. Potrebica)
Osim to je cjelokupan zahvat pratila i izrada detaljne

nacrtne i digitalne fotografske dokumentacije uz preciznu geodetsku izmjeru, tijekom iskopavanja uzimani su
uzorci radi arheobotanikih, antropolokih i zoolokih
analiza.
Svi pokretni nalazi iz oba tumula upueni su na preliminarnu obradu i pregled te daljnjii postupak relevantnim
strunjacima. Nalazite je ureeno, uzorci upueni na
arheobotaniku, arheozooloku i antropoloku analizu, a

u skoranje bi vrijeme trebale uslijediti dodatne analize,
poput radiokarbonskog datiranja pojedinih cjelina.
Literatura
Potrebica 2007 H. Potrebica, Kaptol Gradci, HAG,
3/2006, Zagreb, 2008: 87 89.
142
Potrebica 2009 H. Potrebica, Kaptol Gradci, HAG,

5/2008, Zagreb, 2009: 135 138.
Redni broj: 75
Lokalitet: Migalovci Vojvodine (AN 13)
Naselje: Migalovci
Grad/opina: aglin
Razdoblje: P

Summary
During 2010 research was continued at the prehistoric site
of Kaptol Gradci. Two tumuli were fully investigated
tumuli 13 and 14.
Tumulus 13 belongs to a group of five smallish tumuli
shaped in cross form on ground that from the monumental princes tumulus, no 6., descends to the south. In the
central part of the tumulus, fragments of vessels that might
have been grave goods of what is today clearly a completely ruined grave unit were found. In the south east
quadrant, a circular shaped pit diameter of about 40 cm
was observed, and in the pit, a globular pot that served
as an urn for the cremated bones of the deceased was
found; among the bones, the only grave good found was
a small bronze bracelet. The urn was covered with a plate
and placed at the bottom of the pit, which was scattered
with material brought from the cremation site, as shown by
several fragments of various pots of small sizes that were
found in the fill of the pit around the pot. In the upper part of
the pit, alongside the urn, was a deeper plate. This is a particularly significant unit, because it shows for the first time
graves sunk below the level of the earth, which perhaps
indicates the existence of flat graves in which the population not buried in tumuli would have been interred.
The stone structure of tumulus 14 lay immediately below
the topsoil, and on the top was an urn with ash and bones
covered with a plate. At the bottom, alongside the external
northern side of the chamber, two red pots with black painting were found, as well as a large black bowl with a twisted
handle decorated with three-dimensionally rendered horns
on the upper side. Below the stone cladding there were
three detached wood constructions (caskets) filled with
burned material from the pyre. The southern casket was
placed in the east-west direction along the whole width of
the central structure, and on top of it, along the eastern
and western edge to the north, the remaining two caskets
continued, between which there were no traces of burned
material. In the caskets, along with burnt material, only
the occasional fragment of ceramic and small, molten fragments of bronze were discovered, but plenty of carbonised archaeobotanical samples such as cereals and almost
fifteen samples of burned fruit, probably crab apples. Along
with one of the caskets, two iron spears were found, and
between the caskets there was a very fragmented red bowl
on a stem decorated with black painting. The chamber was
raised at the edge part of a stone paving that widened to
the east of the actual central construction.
The stone paving totally surrounds and passes under the
central grave structure and continues outside the borders
determined by the piles of the tumuli and thus goes horizontally under the slope of the hill that rises to the east of the
chamber. Traces of wooden posts that were, it seems, stuck
between the stones of which the paving consisted, and also
found beyond it, lead to the hypothesis that this paving was
part of a structure that preceded the building of the tumulus.
U rujnu 2009. te u sijenju i veljai 2010. zatitno je arheoloki istraen poloaj Vojvodine kod sela Migalovaca,
Opina aglin, to je bilo jedno u nizu istraivanja na
trasi magistralnog plinovoda Slobodnica Donji Miholjac.
Voditelji istraivanja bili su Helena Nodilo i ime Vrki,
a zamjenici Blana Maljkovi i Goran Skelac, svi dipl.
arheolozi.
Lokalitet je smjeten na sjevernim padinama Dilja, koji u
tom dijelu, s Krndijom na sjeveru, zatvara krajnji istoni dio
Poeke kotline. To je udolina izmeu breuljaka Krekovca
na istoku i Plania na zapadu, sputa se od juga prema
sjeveru, od zaravnka Fjeri do potoka. Njezin jugozapadni
rub (k.. 1694, k.o. Ruevo) bio je zahvaen radnim pojasom trase magistralnog plinovoda Slobodnica Donji
Miholjac u duini od 37 m. Istraena je povrina od 314 m.
Istraeno je ukupno 27 paljevinskih grobova. Sve su are
sadravale spaljene kosti pokojnika te su bile poloene u
grobne jame krunog oblika i okrenute dnom prema gore.
Iznimka je bio jedino grob 10 ija je ara poloena otvorom
prema gore te je bila poklopljena drugom veom posudom.
Veina je grobova osim ara sadravala i ostatke drugih
keramikih posuda, koje su u funkciji priloga stavljane uz
ili povrh ara. Uglavnom se radi o nekoliko tipova posuda
kao to su lonci, kupe na nozi i zdjelice tankih stijenki.
Osim keramikih priloga, pronaeno je i 15-ak bronanih
nalaza, prevladava nakit, npr. igle i narukvice. Pronalaeni
su u zapunama ara zajedno sa spaljenim kostima, pa
Grob in situ
143
Rekonstruirane are i njihovi keramiki prilozi
se pretpostavlja da je veina spaljena na lomai zajedno

sa svojim vlasnicima. Na terenu je uoeno da su grobovi
grupirani u etiri skupine u kojima se nalazilo od 4 do 9
grobova. Vjerojatno se radi o obiteljskim ili rodovskim skupinama iji su lanovi pokapani jedni uz druge. Iznimka
su samo grobovi 5 i 20 koji su malo udaljeniji od drugih
grobova. Zanimljiv je podatak da u dvije grupe grobova
(grupa I i II) nije pronaen ni jedan bronani nalaz, dok su
u ostale dvije (grupa III i IV) bronani nalazi pronaeni u
veini grobova.
Pogrebni ritus, kao i sauvane keramike posude koje
su posluile kao recipijent ili prilog u grobu, upuuju na
vremensku i kulturnu pripadnost. Po svom obliku i ukrasu
imaju brojne paralele u grobljima i naseljima starije faze
kulture polja sa arama. Prema oblicima keramikih
posuda te ritualu, grobovi iz nekropole Vojvodine kod
Migalovaca mogu se pripisati grupi Barice Greani kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj. Izdvaja se grob
10, sa arom poloenom otvorom prema gore, poklopljenom drugom veom posudom, to je element virovitike
kulturne skupine.
Grupa Barice Greani pripada najstarijoj fazi kulture
polja sa arama koja u starijoj fazi kasnoga bronanog
doba egzistira u slavonskoj Posavini te Poekoj kotlini.
Grupu karakterizira specifian nain ukopa, pri emu su
spaljene ljudske kosti bile poloene u grobnu jamu i prekrivene zdjelom ili loncem kojem je u ovom sluaju pripisana
funkcija are. Uz aru, u grobu bile su priloene zdjele na
nozi te manje posude, gotovo uvijek u ulomcima, to se
tumai kao dio rituala. Valja naglasiti da u grobovima grupe
Greani nisu esti metalni predmeti, to taj lokalitet izdvaja
od njemu slinih.
Grupa Greani datirana je u Br D Ha A1, odnosno u 13. i
poetak 12. st. pr. Kr. U to vrijeme (kasna bronca), kada su
ara iz groba 27
na tlu sjeverne Hrvatske rasprostranjene razliite kulturne

grupe (Virovitica, Barice Greani, Belegi II), Poeka je
kotlina prostor nalaza grupe Barice Greani. Grupa se
rasprostire od Okuana na zapadu do upanje na istoku
te u Bosanskoj Posavini. Keramografija i metalni predmeti
vrlo su slini virovitikoj grupi, a razlikuju se po grobnom
ritusu: u virovitikoj grupi spaljene kosti pokojnika polagane
su u aru, dok su u grupi Barice Greani spaljene kosti
pokojnika polagane na dno grobne jame i pokrivane posudom dnom okrenutim prema gore.
Sporadini nalaz virovitike grupe na poekom prostoru
(groblje u Zarilcu, sluajni nalazi iz Vetova i Mitrovca (?),
kao i grob 10 s istraivanog lokaliteta) svjedoe o postojanju komunikacija preko gorskih usjeka Papuka kojima se
144
Redni broj: 76
Lokalitet: Pleternica Krevina
Naselje: Pleternica
Grad/opina: Pleternica
Razdoblje: SV, NV
ostvarila povezanost Podravine i Posavine tijekom starije

faze kulture polja sa arama.
Element koji tu nekropolu izdvaja iz dosad istraenih
nekropola pripisanih skupini Barice Greani jest prvi put
zabiljeeno ispreplitanje kulturnih elemenata virovitike,
grupe Barice Greani, grupe Belegi, pa i grupe Zagreb.
Karakteristike o kojima je rije ukljuuju: vei broj metalnih
predmeta kao prilog u grobovima, pogrebni ritual i oblike
keramikih posuda. Nekropola se istie po heterogenosti
keramikih oblika. Naime, keramiki oblici koji su pronaeni na nekropoli mogu se povezati s razliitim kulturnim
grupama, od kojih neke egzistiraju u isto vrijeme (virovitika, Barice Greani i Belegi), ali se konvencionalno
datiraju i kao neto mlae. Rije je o ari iz groba 27 koja
se prema analogijama moe povezati s grupom Zagreb.
Tijekom studenog 2010. probno je iskopavan dio podruja

lokaliteta Krevine, na k.. 2960, gdje je predviena gradnja tehnologijsko-inovacijskog centra s inkubatorom za
poduzetnike. Izvoa radova bio je Gradski muzej Nova
Gradika, a financirani su sredstvima Opine Pleternica.
Voditeljica je bila Marija Mihaljevi, uz dva lana strune
ekipe.
Literatura
nekropola grupe Greani u Slavoniji, Anali Zavoda za
znanstveni rad u Osijeku, 2, Osijek, 1983: 7 122.
Minichreiter 1984 K. Minichreiter, Prilozi daljem prouavanju bronanog doba u Slavoniji i Baranji, etvrti
znanstveni sabor Slavonije i Baranje, 1, Osijek, 1984:
73 92.
Minichreiter 1984 K. Minichreiter, Bronanodobne nekropole s paljevinskim grobovima grupe Greani u Slavoniji,
Nodilo, Vrki 2010 H. Nodilo, . Vrki, Izvjee s istraivanja nekropole Vojvodine kod Migalovaca na trasi
Magistralnog plinovoda Slobodnica Donji Miholjac,
Zagreb, 2010.
Presjek iskopa probnog rova
Nalazite Krevine kod Pleternice smjeteno je na povienoj gredi istono uz Orljavu i eljezniku prugu Nova
Kapela Pleternica, a prostire se na vie katastarskih
estica, meu kojima je i k.. 2960, k.o. Poega. Nalazite
je preventivno zatiena arheoloka zona. U kolovozu
2008. na navedenoj lokaciji rekognoscirana je trasa
magistralnog plinovoda Nova Kapela Poega (ekipa u
sastavu dr. sc. Daria Dizdar-Lonjak, dr. sc. Marko Dizdar
iz Instituta za arheologiju i Marija Mihaljevi, Gradski muzej
Nova Gradika). Na navedenoj lokaciji terenskim pregledom prikupljeni su nalazi iz kasnoga srednjeg vijeka. Kako
je arheoloko nalazite preventivno zatieno poetkom
studenog 2009., prije poetka radova oko postavljanja plinovoda lokalitet je zatitno arheoloki istraen i otkriven je
rubni dio kasnosrednjovjekovnog naselja.
Arheolokim radovima 2010. otvorena su etiri paralelna
probna rova (sonde) dimenzija 60x1,50 m, relativne dubine
0,40 m, a koji su ili preko cijele estice, tj. povrine na kojoj
se planira graditi poslovni objekt. Prvobitno je skinut povrinski sloj humusa, debljine 0,30 cm, ispod kojeg je bio sloj
ute sterilne zemlje (zdravice), koja se pojavljuje na relativnoj dubini od 0,40 cm. U probnim rovovima nije pronaeno
arheolokih nalaza i nisu uoeni kulturni slojevi, dok je na
okolnoj povrini prikupljeno neto novovjeke keramike.
Helena Nodilo
ime Vrki
Summary
In September 2009 and January and February 2010,
archaeological rescue investigations were conducted
at the site of Vojvodine by the village of Migalovci, one
in a sequence of excavations along the line of the main
Slobodnica Donji Miholjac gas pipeline. Altogether, 27
prehistoric cremation graves were investigated. All the
urns contained the burned bones of the deceased, and
were placed in grave pits of circular shape, and were
inverted. An exception was grave 10, the urn of which was
placed with the opening upwards, but it was covered with
another, larger, vessel. According to the forms of the pottery vessels and the ritual, the graves from the Vojvodine
necropolis by Migalovci might be ascribed to the older
phase of Urnfield culture, to the Barice group of Greani
culture. Elements that distinguish this necropolis from previously excavated necropolises ascribed to the Barice
Greani group are the first recorded intermingling of elements of the Virovitica group, the Barice Greani group,
the Belegi group, and even the Zagreb group (an urn from
grave 27). This necropolis stands out for the heterogeneity
of its ceramic forms.
Literatura
Dizdar, Mihaljevi, Lonjak Dizdar 2009 Marko Dizdar,
Marija Mihaljevi, Daria Lonjak Dizdar; Plinovod Nova
Kapela Poega, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 139, 140.
145
Mihaljevi 2009 Marija Mihaljevi, Izvjee o zatitnom

arheolokom istraivanju lokaliteta Krevine Pleternica,
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 138.
Marija Mihaljevic
Summary
During 2010 part of the area of the site of Krevina by
Pleternica was test excavated, on cadastral plot 2960,
intended for the development of a factory building. The
Krevina site is located on a raised ridge to the east of the
Orljava River and spreads over several cadastral parcels.
During the works, four parallel test trenches were opened
up, 60 x 1.50 m each, i.e., on the area on which the industrial facility is planned. In the test trenches no archaeological finds were made, nor were any cultural strata observed,
while on the surface around the site, a little modern ceramic
ware was collected.
Romaniki kapitel iz Staroga grada u Velikoj
Redni broj: 77
Lokalitet: Velika Stari grad
Naselje: Velika
Grad/opina: Velika
Razdoblje: SV
Vrsta radova: nadzor
vrevi) te raene na lonarskom kolu. Dijelovi posuda ukraeni su vodoravnim linijama, okruglim i trokutastim urezima
i valovnicom. Osnovne forme tih posuda upotrebljavale su
se od 15. do 17. st. Vani su i nalazi dijelova oker vria
s crvenim vodoravnim prugama koji su identini primjerima iz benediktinske opatije Rudina i srednjovjekovnog
objekta Ruica, a potjeu iz 15. st. Uza zid su pronaene
dvije kamene kugle i mnotvo ivotinjskih kostiju. Uz JZ su
zid u uti naene dvije pravokutne kamene ploe koje ine
poploenje prostorije. Uz ulomke srednjovjekovne keramike pronaeni su i kovani eljezni avli i ivotinjske kosti.
U junom dijelu utvrde, uz zid smjera istok-zapad naeni
su in situ ostaci dvaju kamenih dovratnika i kameni prag.
Radi se o dijelovima dvokrilnih vrata kroz koja se ulazilo
u veliku junu prostoriju. Uz SZ zid, na dubini od 0,30 m
pronaeni su brojni ostaci pei. Naeni su najjednostavniji
penjaci u obliku ae i penjaci u obliku lukovice koji su se
ugraivali s otvorom prema unutranjem dijelu pei. Takvi
oblici upotrebljavani su na podruju cijele srednje Europe
od 14. do 16. st.
Juno od utvrde u opkopu smjera istok-zapad (u rovu
duine 23 m, irine 2 m i dubine 0,80 m) pronaen je vrijedan arheoloki materijal koji upuuje na kontinuitet naseljavanja tog podruja od neolitika do kasnoga srednjeg
vijeka. Pronaeni su kameni predmeti (jezgra, sjekira i
klin), dijelovi glinenog poda kue, ulomci keramike iz bronanog doba, predmeti iz starijega eljeznog doba keramiki uteg za tkalaki stan, bronana aplikacija za odjeu i
ulomci keramikih posuda s ukrasima. Slian materijal pronaen je u oblinjem nalazitu u Kaptolu gdje su otkriveni
haltatski grobovi iz 5. st. pr. Kr.
Na prisutnost Rimljana na podruju Staroga grada u Velikoj
upuuju sauvani ostaci graevnog materijala (opeka i crepovi ljebastog oblika). Na crepovima su vidljivi ostaci koncentrinih krugova i otisci ape psa. Najvjerojatnije da je u
rimsko doba ondje bila neka manja graevina. Iz ranoga
srednjeg vijeka (9. st.) naen je ulomak keramike posude
s vie valovnica. Kasni srednji vijek zastupljen je s mnogim
keramikim posudama koje su naene unutar utvrde te na
Arheoloki nadzor nad iskopom na Starom gradu u Velikoj

trajao je tijekom rujna i listopada 2009., a radovi su u
manjem opsegu trajali i tijekom 2010. godine. Radove
su nadzirale Dubravka Soka-timac, prof. arheologije
iz Poege i Dorotea Bai, dipl. arheologinja iz Parka
prirode Papuk u Velikoj. U iskopu je sudjelovalo 6 radnika iz Istranog zatvora u Poegi. Radove je financiralo
Srednjovjekovna utvrda (castrum) duine 40 m i irine 20
m nalazi se na junom dijelu Lapjaka, na nadmorskoj visini
od 452 m. Utvrda je imala iskljuivo obrambenu funkciju.
Osim obrambene kule, za stanovanje je sluila dogradnja
na junom dijelu utvrde. Palas je glavna zgrada u srednjovjekovnom objektu sa slinom dvoranom i odjeljenjima
za stanovanje. Utvrda je u 13. st. sagraena od vrstoga
lomljenog i priklesanog kamena, a bila je u vlasnitvu plemia Velikih i Bekefijevaca.
U sklopu konzervatorskih radova sanacije zidova unutar
utvrde, arheoloki je nadzirano iskopavanje ute uz sjeveroistoni i jugozapadni zid. Uz SI zid uta je bila do 0,80 m i u
njoj su naeni mnogi profilirani gotiki arhitektonski kameni
dijelovi. Svakako je najreprezentativniji nalaz romanikog
kapitela isklesanog cvjetnim uzorkom i vidljivim ostacima
crvene i zelene boje. Pronaen je i profilirani kameni dio
oltara, to upuuje na mogunost postojanja kapele unutar
utvrde. Naeno je i ognjite s garom i mnogo ulomaka
keramike debelih stijenki koji ine keramike poklopce s
rukom (pekva, peka). Najbrojniji su nalazi ulomci srednjovjekovnih crnih i sivih posuda za svakodnevnu upotrebu
koje su bile raznih oblika (lonci, lonii, zdjele, tanjuri,
146
Rudini i na Trgu sv. Terezije Avilske u Poegi, a na tom je

prostoru pronaeno i vie ulomaka keramikih poklopaca s
rukom (peka).
Dubravka Soka-timac, prof.
Summary
Archaeological supervision of the excavation at Stari grad
in Velika went on during September and October 2009;
the works were continued to a lesser extent during 2010
as well. The medieval fort (castrum), 40 m long and 20 m
wide, is in the southern part of Lapjak, at a height of 452 m
a.s.l. The fort had a purely defensive function. It was made
of strong rubblework and roughly worked stone. It was built
in the 13th century.
While the rubble was being dug out, many moulded Gothic
architectural parts were found, the most impressive being
a find of a Romanesque capital carved with a floral pattern and visible remains of red and green paint. A moulded
stone part of an altar was also found, suggesting the possibility that there was a chapel in the fort. South of the fort in
the ditch in the east to west direction (in a trench 23 m long
and 2 m wide) valuable archaeological material was found
indicating the continuity of settlement in this region from the
Neolithic to the late Middle Ages.
Pogled na nalazite u Vlatkovcu (foto: M. Vojtek)
tri sonde ukupne povrine 72 m2: sonda 1 dim. 15x1,75 m

(s proirenjem: 2x1,50 m); sonda 2 dim. 20x1,60 m; sonda
3 dim. 7x1,50 m. Ispod sloja humusa debljine 0,30 0,40
m izdvojen je sloj smee ilovae u kojem se prepoznaju
razliite zapune, najee sivo-smee ili tamno sive, s
ulomcima keramikih posuda i kunog lijepa te kamenim
artefaktima. S obzirom na naseljenost tijekom razliitih razdoblja, u istraivanjima su dokumentirani sloeni stratigrafski odnosi.
Najvei broj objekata pronaen je na junoj padini breuljka koja se postupno sputa prema Londi gdje su se
vjerojatno nalazile kue kojima moda pripadaju pojedini
ukopi rupa za stupove, promjera oko 0,50 m. Pronaena
je i poluzemunica s ravnim dnom te sredinjim nizom dvostrukih stupova koji su vjerojatno nosili krovnu konstrukciju.
Posebno se izdvajaju vee jame ovalnog oblika promjera
do 4 m sa sivo-smeim ili tamno sivim zapunama koje su
sadravala znatne koliine keramikih ulomaka, kuni lijep,
kamene artefakte te ugljen. Vjerojatno su to ostaci dublje
ukopanih radnih ili pomonih objekata koji su potom iskoriteni za odlaganje ostataka iz naselja (tzv. otpadne jame).
U zapunama jama pronaeni su keramiki ulomci koji se
na osnovi oblika, kao i tehnika te motiva ukraavanja (bradaviasta i jeziasta izboenja, tunelaste ruke), mogu pripisati lasinjskoj kulturi. Prepoznaju se crvenkasto smei,
smei, sivo-smei te tamno sivi vrevi i lonci bikonine ili
S-profilacije. Rame pojedinih vreva ukraeno je vodoravnom zonom koja je ispunjena kosim linijama uz koje se
nalaze nizovi sitnih ureza koji su bili ispunjeni bijelom inkrustacijom. U zapunama su prikupljeni i uzorci ugljena za
analize C-14 koje e omoguiti preciznije datiranje naselja
(Balen 2008).
Naselja lasinjske kulture u Poekoj su kotlini brojna i
dosad su pronaena u Jakiu (Dimitrijevi 1961: 25, T.
VII; Soka timac 1984: 129), Aikovcima (Potrebica,
Balen 1999: 10), Frkljevcima (Potrebica, Balen 1999: 11,
T. 4, 1 2), Gradcu (Potrebica, Balen 1999: 11 13, T.
5, 1), Hrnjevcu (Potrebica, Balen 1999: 14), Ivanin Dvoru
(Potrebica, Balen 1999: 14), Kaptolu (Potrebica, Balen
1999: 15, T. 18, 4), Lonici (Potrebica, Balen 1999: 17, T.
18, 1 3) i Novoselcima (Potrebica, Balen 1999: 18, T. 21,
1 4, T. 22, 1 5). Njihova je brojnost vjerojatno ovisila
Redni broj: 78
Lokalitet: Vlatkovac
Naselje: Vlatkovac
Grad/opina: aglin
Razdoblje: P
U srpnju 2010. probno je iskopavano prapovijesno nalazite u Vlatkovcu (voditelji dr. sc. Daria Lonjak Dizdar,
Institut za arheologiju i dr. sc. Hrvoje Potrebica, Odsjek za
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu). Financijska
sredstva osigurana su u sklopu znanstvenog projekta
Razvoj i mobilnost protopovijesnih zajednica naseljenih na tlu kontinentalne Hrvatske Instituta za arheologiju
(197-1970685-0711).
Probna iskopavanja zapoela su kako bi se prikupilo vie
spoznaja o nalazima paljevinskih grobova grupe Barice
Greani iz starije faze kulture polja sa arama koji su
pronaeni 1987. prilikom gradnje gospodarskih objekata
obitelji Vukui (Minichreiter, okac timac 1998). Tijekom
vie navrata prikupljeni su ulomci keramikih posuda iz
jo nekoliko unitenih grobova koji su upuivali na postojanje iznimno vanog nalazita s kojeg su poznati i nalazi
iz drugih razdoblja, budui da su na povrinama okolnih
oranica pronaeni keramiki ulomci sopotske i lasinjske
kulture.
Nalazite je smjeteno na breuljku poloenome na krajnjim junim padinama Krndije koje se sputaju prema
rijeci Londi s ije se june strane poinju uzdizati sjeverni
obronci Dilja. Na sredinjem dijelu breuljka istraene su
147
Zapune jame SJ 4 (foto: M. Vojtek)
o nizu pogodnosti koje su blage padine uzvienja te blizina vodotoka nudile nekadanjim stanovnicima Poeke
kotline. Dosadanje analize materijalne ostavtine isticale su regionalne, ali i kronoloke karakteristike naselja
lasinjske kulture u Poetini (Dimitrijevi 1979: 158 159;
Teak-Gregl 1981; Potrebica, Balen 1999: 21), za koje su
karakteristini i nalazi idola (Teak-Gregl 1984).
Na junim padinama nalazita prikupljeni su i keramiki
ulomci sopotske kulture kojoj pripada dio objekata s keramikim ulomcima poput visoke noge zdjele. Naselja sopotske kulture takoer su brojna u istonom dijelu Poeke
kotline, no veinom se radi o sluajnim i povrinskim nalazima (Potrebica, Balen 1999; Balen, Potrebica 2006: 21,
sl. 1).
U probnim iskopavanjima nisu pronaeni kasnobronanodobni grobovi, na to su utjecali veliina povrine te nemogunost iskopavanja na dijelu nalazita na kojem su grobovi prije pronaeni. S prostora Poeke kotline grobovi
iz starije faze kulture polja sa arama potjeu iz Poege
(Soka timac 1976: 45), Zarilca (Minichreiter 1984: 84,
85) i Grabarja (Soka timac 1984: 129, 130), dok je broj
istovremenih naselja vei (Potrebica, Lonjak 2002: 10). U
nedalekoj Londici na Krndiji pronaena je ostava II. faze
kulture polja sa arama (Vinski Gasparini 1973: T. 74B). Za
Noga posude u jami SJ 19 (foto: M. Vojtek)
nalaze grobova iz Vlatkovca pretpostavlja se kako pripadaju sjevernom rubu rasprostiranja grupe Barice Greani
koja je na junim padinama Krndije i Papuka dosegnula
svoju sjevernu granicu, dok su s druge strane planinskog
masiva brojna nalazita istovremene grupe Virovitica.
Kontakti meu grupama ostvarivali su se kroz rijene
doline, kakva je dolina Londe, ili preko povoljnih gorskih
prijelaza, pri emu su nalazita u sjeveroistonom dijelu
Poeke kotline pogodna za prouavanje uspostavljenih
odnosa, iako dominacija grupe Barice Greani ostaje
neupitna (Lonjak Dizdar 2005: 33, 34).
Rezultati probnih iskopavanja u Vlatkovcu potvrdili su
postojanje istaknutoga prapovijesnog nalazita s ostacima
naselja sopotske i lasinjske kulture te groblja grupe Barice
Greani iz starije faze kulture polja sa arama (13. 12.
st. pr. Kr.). S obzirom na povrinu istraivanja i broj pronaenih objekata, radi se o jednom od istaknutijih prapovijesnih nalazita u dosad slabo istraenome sjeveroistonom
dijelu Poeke kotline uz gornji tok rijeke Londe. Probna
iskopavanja uputila su na potrebu daljnjih sustavnih istraivanja radi prikupljanja vie spoznaja o infrastrukturi naselja
sopotske i lasinjske kulture te grobovima grupe Barice
Greani iz kasnoga bronanog doba.
Literatura
Balen 2008 Jacqueline Balen, Apsolutni datumi sa zatitnih istraivanja na prostoru Slavonije kao prilog poznavanju kronologije srednjeg eneolitika, VAMZ, 3. ser., sv. 41,
Zagreb, 2008: 17 35.
Balen, Potrebica 2006 Jacqueline Balen, Hrvoje
Potrebica, Nalazite Radovanci u Poekoj kotlini, u: Od
Sopota do Lengyela, Prispevki o kamenodobnih in bakrenodobnih kulturah med Savo in Donavo, ed. A. Toma,
Annales Mediterranea, Koper, 2006: 21 27.
Dimitrijevi 1961 Stojan Dimitrijevi, Problem neolita i
eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, OA, V, Zagreb,
1961: 5 85.
Dimitrijevi 1979 Stojan Dimitrijevi, Lasinjska kultura, u:
Praistorija jugoslovenskih zemalja, III, Sarajevo, 1979: 137
181.
Vr lasinjske kulture u jami SJ 9 (foto: M. Vojtek)
148
Lonjak Dizdar 2005 Daria Lonjak Dizdar, Naseljenost

Podravine u starijoj fazi kulture polja sa arama, Prilozi
IAZ, 22, Zagreb, 2005: 25 58.
Minichreietr 1984 Kornelija Minichreiter, Prilozi daljnjem
prouavanju bronanog doba u Slavoniji i Baranji, u: etvrti
znanstveni sabor Slavonije i Baranje, 1, Osijek, 1984: 73
92.
Minichreiter, Soka timac 1998 Kornelija Minichreiter,
Dubravka Soka timac, Bronanodobni nalazi nekropole
grupe Greani-Barice u Vlatkovcu istono od Poege,
Obavijesti HAD, 1/XXX, Zagreb, 1998: 34 37.
Potrebica, Balen 1999 Hrvoje Potrebica, Jacqueline Balen,
Prapovijesni nalazi iz Poeke kotline u Arheolokom
muzeju u Zagrebu, Godinjak Poetine Zlatna dolina,
Poega, 1999: 7 61.
Potrebica, Lonjak 2002 Hrvoje Potrebica, Daria Lonjak,
Osvrt na naseljenost Poeke kotline u kasno bronano
doba, Godinjak Poetine Zlatna dolina, Poega, 2002:
9 24.
Potrebica, Lonjak Dizdar 2004 Hrvoje Potrebica, Daria
Lonjak Dizdar, Metalni nalazi kasnoga bronanog doba na
prostoru Poeke kotline, OA, 28, Zagreb, 2004: 19 40.
Soka timac 1976 Dubravka Soka timac, Slavonska
Poega, Ciglana prethistorijska nekropola, Arheoloki
pregled, 18, Beograd, 1976: 45.
Soka timac 1984 Dubravka Soka timac, Prilog arheolokoj topografiji Poeke kotline u svijetlu iskopavanja
1980. godine, Izdanja HAD, 9, Zagreb, 1984: 129 141.
Teak-Gregl 1981 Tihomila Teak-Gregl, Die Funde der
Lasinja im Becken von Slavonska Poega, Archaeologia
Iugoslavica, 20-21 (1980.-1981.), Beograd, 1981: 33 36.
Teak-Gregl 1984 Tihomila Teak-Gregl, Neolitika i eneolitika antropomorfna plastika iz fundusa Arheolokog
muzeja u Zagrebu, VAMZ, 3. ser., sv. XVI-XVII, Zagreb,
1984: 15 48.
Vinski-Gasparini 1973 Ksenija Vinski Gasparini, Kultura
polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije
Filozofskog fakulteta u Zadru, 1, Zadar, 1973.
In the excavations no remains of Late Bronze Age graves

were found, which was partially the result of the impossibility of excavating in the part of the site in which the graves
were found earlier. From the area of the Poega basin,
finds of graves from the older phase of Urnfield culture
are mentioned in Poega and Grabarje, while the number
of contemporaneous settlements is larger. The finds from
Vlatkovac can be assumed to have belonged to the northern edge of the distribution of the Barice Greani group
which attained its northernmost border on the southern
slopes of Krndija and Papuk.
The test excavations showed the need for further systematic excavations with the objective of collecting as much
information as possible about the infrastructure of the
Sopot and Lasinja culture settlement and the graves of the
Barice Greani group from the Late Bronze Age.
Daria Lonjak Dizdar

Hrvoje Potrebica
Summary
In test excavations in Vlatkovac in 2010 in the southern part
of the Poega basin, remains of a prehistoric site located
on a prominent oval hillock on the extreme southern slopes
of Krndija that drop down to the valley of the upper course
of the Londa River were investigated. The excavations
were undertaken in the hope that they would furnish more
information about the finds of cremation graves of the Late
Bronze Age Barice Greani group from the older phase
of the Urnfield culture, found in 1987. During fieldwalking
over the ploughland, Sopot and Lasinja culture potsherds
were observed.
In the central part of the hillock, three test pits were investigated, in which the pits and postholes revealed contained
a consideration quantity of potsherds, household daub
and stone artefacts. Ceramic fragments belong to Lasinja
culture, settlements of which are numerous in the Poega
basin.
149
VIROVITIKO-PODRAVSKA
UPANIJA
79 Autocesta A13, dionica Bjelovar

granica s Maarskom
80 Crkvari crkva sv. Lovre
81 Sladojevci Hruik Brodie
82 Sladojevci Hruik Brodie
83
84
85
86
87
Sladojevci Jurmanua
Sladojevci Lipa
Sladojevci Lug
Slatina Bobovite
Slatina Lipik 1 i 2
150
88
89
90
91
92
93
Slatina Panjak
Slatina Veliko polje Brezine
Slatina Veliko polje Potoani
Virovitica srednjovj. utvrda (kula)
Virovitica srednjovj. utvrda (most)
Voin crkva Pohoenja BDM
Virovitiko-podravska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 79
Lokalitet: Autocesta A13, dionica Bjelovar granica s
Maarskom
Naselje: Vukosavljevica, pii Bukovica, Golo brdo,
Virovitica, Luka, Turanovac, Novo selo, Gornje Bazje,
Terezino polje
Grad/opina: pii Bukovica, Virovitica, Luka
Razdoblje: P, A, SV
cijele trase budue autoceste u Virovitiko-podravskoj

upaniji. Nalazita su smjetena na istaknutim sjevernim
obroncima Bilogore te na blagim uzvienjima u podravskoj
ravnici zapadno i sjeverozapadno od Virovitice, najee
uz neki od vodotoka. Na virovitiko-podravskom podruju
dosad su provedena tek manja pokusna istraivanja, jedino
su zatitno istraene vee povrine 2005. tijekom gradnje
zapadne virovitike zaobilaznice, kada je posvjedoena
gusta naseljenost srednje Podravine tijekom svih razdoblja. Ipak, tek e gradnja autoceste omoguiti zatitna
istraivanja veeg broja nalazita, zbog ega su rezultati
terenskog pregleda vrijedan prilog poznavanju arheoloke
topografije spomenutog podruja.
S obzirom na prikupljene povrinske nalaze, utvrena je
rasprostranjenost nalazita te je odreena njihova vremenska pripadnost. Na pojedinim dijelovima trase na sjevernim obroncima Bilogore nije bilo mogue utvrditi postojanje nalazita, zbog ega je tijekom graevinskih radova
potrebno osigurati stalan arheoloki nadzor. Za preciznije
prostorno i vremensko definiranje nalazita potrebna su
pokusna istraivanja kako bi se provjerile spoznaje koje
poivaju na rezultatima terenskog pregleda. Bez prethodnih pokusnih iskopavanja nije mogue utvrditi postoji li na
nekom od nalazita i vertikalna stratigrafija.
Tijekom travnja i svibnja 2010., za potrebe izrade studije o gradnji Autoceste A13, dionica Bjelovar granica s
Maarskom, pregledana je trasa budue autoceste koja
prolazi Bjelovarsko-bilogorskom i Virovitiko-podravskom
upanijom (voditelj dr. sc. M. Dizdar iz Instituta za arheologiju). Financijska sredstva osigurala je Hidroelektra-Projekt
d.o.o. iz Zagreba.
Na osnovi prikupljenih povrinskih nalaza, zabiljeen je
velik broj arheolokih nalazita iz svih razdoblja (ukupno 66
nalazita, od kojih je 28 na trasi autoceste A13, na podruju
Virovitiko-podravske upanije). Prostorna distribucija
pokazuje kako su nalazita ravnomjerno rasporeena du
Arheoloka nalazita na trasi autoceste A13, dionica Bjelovar granica s Maarskom u Virovitiko-podravskoj upaniji
151
Turanovac Krevina (foto: M. Dizdar)
Terezino polje Djedovaa (foto: M. Dizdar)
Na otkrivenim i otprije poznatim nalazitima prikupljeni su

ulomci keramikih posuda, opeka i kamenih artefekata koji
omoguuju njihovo datiranje u prapovijest, antiku i srednji
vijek. Na pojedinim nalazita zabiljeeni su nalazi iz razliitih razdoblja, no u veem broju otkrivena su nalazita na
kojima su izdvojeni nalazi iz samo jednog razdoblja. Od
28 pronaenih nalazita u Virovitiko-podravskoj upaniji,
na njih 23 zabiljeeni su nalazi iz srednjeg vijeka, dok se
podjednakom broju javljaju ona iz bronanog (3) i eljeznog doba (3) te antike (3). Dva prapovijesna nalazita
nije bilo mogue preciznije datirati. Zanimljivo je kako nisu
izdvojena nalazita iz neolitika/eneolitika koja se, prema
rezultatima zatitnih istraivanja na trasi zapadne zaobilaznice Virovitice (Balen 2007), nalaze dublje ispod povrine
oranica, zbog ega ih nije mogue pronai u terenskom
pregledu, a to jo jednom istie vanost stalnoga arheolokog nadzora. O postojanju neolitikih naselja na prostoru kojim prolazi trasa budue autoceste svjedoe nalazi
iz pii Bukovice Baarov jarak (Salaji 2001: 6, 7). Na
eponimnome virovitikom podruju zabiljeena su i kasnobronanodobna naselja, posebno oko pii Bukovice i
Virovitice (Vinski-Gasparini 1973; Pavii 1991; LonjakDizdar 2005), dok starijem eljeznom dobu nije mogue
pripisati ni jedno nalazite. Mlaem eljeznom dobu pripadaju tri nalazita, od kojih se izdvaja ono poloeno zapadno
od Virovitice koje je dijelom istraeno 2005. tijekom gradnje
zapadne zaobilaznice. Tom su prilikom zabiljeeni ostaci
infrastrukture karakteristinoga nizinskog naselja smjetenog na blagom uzvienju uz iji je juni rub tekao nekadanji manji vodotok. Brojni prikupljeni keramiki, metalni i stakleni nalazi omoguili su datiranje naselja u LT D1 (Dizdar
2007). Trasa budue autoceste prelazi preko zapadnog
dijela nalazita, to e omoguiti otkrivanje jo veih dijelova infrastrukture naselja.
Antici pripadaju tri nalazita na kojima su prikupljeni ulomci
keramike i opeka. To su nalazita Virovitica Brekinja 2 te
pii Bukovica Lendava. Nalazi prikupljeni na poloaju
Virovitica Brekinja 2 mogu se povezati s istonije poloenim rimskim naseljem Virovitica Kikorija jug koje je
dijelom istraeno 2005. godine (Jelini 2007). Vjerojatno
se radi o veem naseobinskom kompleksu smjetenom
na blagim pjeskovitim uzvisinama zapadno od Virovitice.
Na poloaju Golo brdo Hrastova voda uoeni su ostaci
ljunka koji se u irini od desetak metara prua u smjeru Z-I

u duini od oko 200 m. Moda se radi o ostatku rimske ceste
koja je vodila neposredno ispod bilogorskog pobra kamo
se smjeta nekoliko rimskih naselja od kojih se izdvaja ono
na virovitikom Ribnjaku (Salaji 2001: 11) i koja se mogu
povezati s komunikacijom kojom se ostvarivala povezanost
jugoistonoalpskog podruja s Podunavljem (Poetovio
Mursa).
Najvei broj otkrivenih nalazita pripada srednjem vijeku.
Najee se radi o ostacima naselja koja su smjetena na
blagim uzvienjima uz manje vodotoke. Iako najvei broj
naselja, na osnovi keramikih nalaza, pripada kasnome
srednjem vijeku (14. 16. st.), zabiljeeni su i nalazi koji
upuuju na naseljenost tijekom ranog te razvijenoga srednjeg vijeka. Najvei broj nalazita vjerojatno odgovara
manjim naseljima u kojima je obitavalo nekoliko obitelji.
Kasnosrednjovjekovna nalazita otkrivena su i na istaknutim sjevernim breuljcima Bilogore (npr. Vukosavljevica
Skresni breg 1 ili Skresni breg 3) koja su nadzirala komunikaciju uskim rijenim dolinama kojima se ostvarivala
povezanost srednje Podravine s bjelovarskim podrujem i
koja je postala vana tijekom kasnoga srednjeg vijeka. Na
zranim snimkama nalazita pii Bukovica Varoina
uoavaju se ostaci trostrukih jaraka koji upuuju na postojanje kasnosrednjovjekovne utvrde. Sline su utvrde locirane i jugozapadno od pii Bukovice, meu kojima se
izdvaja poloaj Zidine s kojeg se mogao kontrolirati vei dio
srednje Podravine (Salaji 2001: 15, 30, 31). Trasa budue
autoceste ne prolazi izravno preko utvrda, no dotie njihova podnoja, zbog ega je potreban stalan arheoloki
nadzor.
U terenskom pregledu trase dionice budue autoceste A13
Bjelovar granica s Maarskom u virovitikoj Podravini
otkriven je velik broj arheolokih nalazita iz svih razdoblja,
od kojih je tek nekolicina bila poznata od prije. Iako rezultati
terenskog pregleda poivaju na prikupljenim povrinskim
nalazima, najvei broj nalazita bilo je mogue vremenski
definirati. Zanimljivo je nepoznavanje nalazita iz neolitika i eneolitika, pri emu je i broj protopovijesnih nalazita
neznatan, to upuuje na potrebu pokusnih istraivanja.
Otkrie antikih nalazita zapadno od Virovitice svjedoi
o vanosti komunikacije koja je vodila u kontaktnoj zoni
152
bilogorskog pobra i dravske ravnice. Najvei broj otkrivenih nalazita pripada srednjem vijeku, posebno kasnom
srednjem vijeku, kada je taj prostor bio posljednja obrambena linija ispred turskih napada, to je i razlog postojanja
brojnih utvrda na sjevernim obroncima Bilogore, kao i nizinskih naselja smjetenih zapadno od Virovitice.
in equal numbers they relate to the Bronze (3) and Iron

Ages and the Roman period (3). At two prehistoric sites
it was not possible to determine very precisely to which
period they belonged. It is interesting that no finds from the
Neolithic/Aeneolithic were isolated; judging from the results
of the rescue research on the course of the Virovitica west
bypass, such finds are deeper underneath the surface of
the ploughland, explaining why it was not possible to find
them in a field survey.
Literatura
Balen 2007 Jacqueline Balen, ura Zapad, u: Zapadna
virovitika obilaznica, Zatitna arheoloka istraivanja
2005./2006. godine, Gradski muzej Virovitica, Virovitica,
2007: 13 18.
Dizdar 2007 Marko Dizdar, Naselje mlaeg eljeznog doba
Virovitica Kikorija sjever, u: Zapadna virovitika obilaznica, Zatitna arheoloka istraivanja 2005./2006. godine,
Gradski muzej Virovitica, Virovitica, 2007: 35 46.
Jelini 2007 Kristina Jelini, Virovitica-Kikorija jug, u:
Zapadna virovitika obilaznica, Zatitna arheoloka istraivanja 2005./2006. godine, Gradski muzej Virovitica,
Virovitica, 2007: 27 34.
IAZ, 22, Zagreb, 2005: 25 58.
Pavii 1991 Ivanica Pavii, Prapovijesno nalazite Mali
Zagreb u pii Bukovici Prilog poznavanju virovitike
grupe, Prilozi IAZ, 8, Zagreb, 1991: 5 16.
Registar 1997 Registar arheolokih nalaza i nalazita
sjeverozapadne Hrvatske, Drugo dopunjeno izdanje,
Muzejsko drutvo sjeverozapadne Hrvatske, Sekcija arheologa i preparatora, Bjelovar, 1997.
Salaji 2001 Silvija Salaji, Arheologija virovitikog kraja,
Gradski muzej Virovitica, Virovitica, 2001.
Vinski-Gasparini 1973 Ksenija Vinski-Gasparini, Kultura
polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar, 1973.
Redni broj: 80
Lokalitet: Crkvari crkva sv. Lovre
Naselje: Crkvari
Grad/opina: Orahovica
Razdoblje: SV
Od 30. kolovoza do 11. rujna 2010. Institut za arheologiju nastavio je istraivanje srednjovjekovnoga groblja i
gradita s crkvom svetog Lovre u Crkvarima nedaleko od
Orahovice.
Ta, osma sezona sustavnih zatitnih arheolokih istraivanja odvijala se tijekom deset radnih dana. Struna voditeljica
Marko Dizdar
Daria Lonjak Dizdar
Summary
During April and May 2010, connected to the writing of a
feasibility study for the construction of the A13 motorway,
Bjelovar to Hungarian border section, a field survey of
the course of the future road in the Virovitiko-podravska
County was carried out, during which a very large number
of archaeological sites from all periods were registered.
The spatial distribution shows that the sites are evenly distributed all along the course of the future motorway, located
on the prominent northern slopes of Bilogora and on mild
eminences in the Podravina plain west and north west of
Virovitica. In the Virovitica and Podravina area, so far only
small test investigations have been conducted, and one
large research work was carried out in 2005, during the
development of the western bypass of Virovitica, revealing
the density of the settlement pattern in central Podravina.
In the area of the development of the motorway, the newly
discovered and earlier-known sites belong to prehistory,
the Roman period and the Middle Ages. Of the 28 archaeological sites in the Virovitiko-podravska County, at 23 of
them finds dating to the Middle Ages were registered, while
Crkvari Sv. Lovro, sloj kasnosrednjovjekovnih grobova (foto: T.

Tkalec)
153
Crkvari Sv. Lovro, situacijski plan arhitekture 2011. (crte: K. Turkalj, Arheo plan d.o.o., M. Vojti, K. Vujica)
visini ouvana samo etiri kontrafora najistaknutijeg dijela

svetita) koji su sluili kao potpornji, ali i kao stilski i umjetniki imbenik toj kasnogotikoj crkvi dograenoj na stariju
trobrodnu crkvu. Iskopom su obuhvaeni i temelji ramena
junog broda te starije crkve, kao i ugaoni kontrafor.
Strukturom i nainom gradnje zidovi i temelji starije gotike
trobrodne crkve razlikuju se od onih mlae gotike crkve,
meutim svi su graeni od razliitog kamena, pri emu su
najveim dijelom rabljene rijene valutice veih i manjih
dimenzija, a vezivo je uti mort. Graditeljski je jasno prepoznatljivo naknadno dograivanje mlae crkve. Debljina
zidova starije crkve iznosi 89 do 95 cm. Kontrafori mlae
crkve ouvani su ispod dananje hodne povrine te nie
sve do dna temelja. Dugi su 152 cm, a iroki od 95 do 100
cm. Osim tih struktura u novootkrivenom dijelu iskopa oko
junog ramena starije trobrodne crkve naslueni su i ostaci
neke strukture, moda grobnice ili bonoga oltara.
U deset radnih dana istraeno je i cjelovito dokumentirano
daljnjih 97 grobova, to ini ukupan broj od 368 istraenih
grobnih cjelina. Zamijeena su etiri osnovna horizonta,
kao i u prijanjim kampanjama: najmlai novovjekovni
s velikom zastupljenou pokopa male djece, dojenadi i
novoroenadi, potom mlaa faza kasnosrednjovjekovnih
grobova 15. i poetka 16. stoljea, starija faza kasnosrednjovjekovnih grobova (13. 14. st.) te ranosrednjovjekovni
grobovi i grobovi tzv. razvijenoga srednjeg vijeka (11. 13.
istraivanja bila je dr. sc. Tatjana Tkalec, a zamjenik mr.

sc. Sinia Krznar. Strunu ekipu inili su studenti arheologije Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Ivan Valent
i Vlatko Milak. U drugom dijelu istraivanja sudjelovale su
i studentice arheologije sa zagrebakog Sveuilita Edina
Bali i Ana Grbea. Pomonu ekipu inila su trojica radnika iz Nove Joave i Orahovice. Naruitelj je i nositelj
projekta Grad Orahovica, a radovi su bili financirani sredstvima Ministarstva kulture, uz logistiku pomo Grada
Orahovice. Projekt arheolokih istraivanja lokaliteta odvija
se i u sklopu znanstvenog projekta Instituta za arheologiju
Srednjovjekovno naseljavanje sjeverne Hrvatske u svjetlu
arheolokih izvora, voditeljice dr. sc. Tajane Sekelj Ivanan.
O dosadanjim arheolokim iskopavanjima na lokalitetu
redovito se izvjetavalo u strunim asopisima (Tomii
et al. 2004; Tomii, Tkalec 2005; Tkalec 2006; Tkalec
2007; Tkalec 2008; Tkalec 2009 s ostalom literaturom;
Tkalec 2010). Dio detaljnoga strunog izvjetaja o rezultatima arheolokih istraivanja 2010. u opirnijem je obliku
pripremljen za Godinjak Instituta za arheologiju (Tkalec
2011), dok se u ovome tekstu donosi tek krai prikaz
rezultata.
Istraen je prostor juno uz dananju kapelu, odnosno uz
njen dio koji potjee jo iz 15. stoljea. Otkriveni su temelji
dvaju junih kontrafora iz te faze crkve (danas su u punoj
154
st.). Posebnost je ovogodinjih istraivanja velika zastupljenost prilaganja novca (mahom u grobovima djece do
jedne godine starosti u trenutku smrti) u horizontu novovjekovnih grobova, osobito u 17. st. Od pokretnih nalaza
u grobnim je cjelinama osim novca pronaeno nekoliko
prstenova, krunica, keramiki vri, oglavlje djevojke (staklene perle, ukrasne bronane igle, trokutasti privjesci s
kalotama), zatim staklena boica, bronane kariice, kao i
ulomci keramikih posuda u zapunama raka.
Ovogodinji rezultati pruili su neke potpuno nove spoznaje
o pogrebnim obiajima na tome lokalitetu. Uzevi u obzir
ukupne informacije dobivene dosadanjim arheolokim
istraivanjima, a upotpunjene i antropolokim analizama,
razvidno je kako e taj lokalitet nakon cjelovite obrade i
objave uvelike proiriti spoznaje o ranosrednjovjekovnim,
a osobito kasnosrednjovjekovnim i novovjekovnim pogrebnim obiajima, kao i o samoj populaciji, o emu u Hrvatskoj
za sada postoji vrlo malo znanstveno obraenih podataka.
Dakako, taj lokalitet ne oduevljava samo grobljanskim
nalazima, ve i svojim znaenjem u onodobnome drutvu,
koji se manifestirao smjenama nekoliko faza sakralne arhitekture, njezinim proirenjima, pregradnjama te u konanici
i svojevrsnom zamiranju i reduciranju kako arhitekture tako
i znaenja tog poloaja, pretvorenog u dananjici u malu
seosku grobljansku kapelu.
I ovogodinji rezultati dali su opet neke potpuno nove spoznaje o pogrebnim obiajima na tome lokalitetu. Uzevi
u obzir ukupne informacije dobivene dosadanjim arheolokim istraivanjima, a upotpunjene i antropolokim analizama, razvidno je kako e taj lokalitet nakon cjelovite
obrade i objave uvelike proiriti spoznaje o ranosrednjovjekovnim, a osobito kasnosrednjovjekovnim i novovjekovnim
pogrebnim obiajima, kao i o samoj populaciji, o emu u
Hrvatskoj za sada postoji vrlo malo znanstveno obraenih podataka. Dakako, taj lokalitet ne oduevljava samo
grobljanskim nalazima, ve i svojim znaenjem u onodobnome drutvu koje se manifestiralo smjenama nekoliko
faza sakralne arhitekture, njezinim proirenjima, pregradnjama te u konanici i svojevrsnom zamiranju i reduciranju
kako arhitekture tako i znaenja tog poloaja, danas pretvorenog u malu seosku grobljansku kapelu.
Literatura
Tkalec 2006 Tatjana Tkalec, Crkvari Crkva sv. Lovre
2005., AIA, II, Zagreb, 2006: 23 28 .
Tkalec 2007 Tatjana Tkalec, Crkvari crkva sv. Lovre u
2006. godini, AIA, III, Zagreb, 2007: 21 25.
Tkalec 2008 Tatjana Tkalec, Arheoloka istraivanja
nalazita Crkvari crkva sv. Lovre 2007. godine, AIA, IV,
Zagreb, 2008: 23 31.
nalazita Crkvari crkva sv. Lovre 2008. g., AIA, V, Zagreb,
2009: 36 42.
nalazita Crkvari crkva sv. Lovre 2009., AIA, VI, Zagreb,
2010: 17 23.
nalazita Crkvari crkva sv. Lovre 2010. godine, AIA, II,
Zagreb, 2011. (u tisku)
Tomii et al. 2004 eljko Tomii, Sinia Krznar, Jasmina
Osterman, Mario Novak, Arheoloko-konzervatorska istraivanja crkve sv. Lovre kraj sela Crkvara u opini Orahovica
(2003.), Obavijesti HAD, god. XXXVI, br. 1, Zagreb, 2004:
156 162.
Tomii, Tkalec 2005 eljko Tomii, Tatjana Tkalec,
Crkvari, Crkva sv. Lovre 2004., AIA, I, Zagreb, 2005, 14
24.
dr. sc. Tatjana Tkalec
Summary
During 2010, archaeological research into the medieval
church and graveyard in Crkvari, not far from Orahovica,
was continued. The space south of the current chapel was
investigated, that is, alongside the part of it that derives
from the 15th century. The remains of two southern buttresses from that phase of the church were found (today in
their full height there are only four extant buttresses of the
most prominent part of the chancel), which were there for
structural support but also had stylistic and artistic importance in this Late Gothic church built onto an older threenave church. Also comprehended in the dig was part of the
foundation of the southern nave of that older church, as
well as a corner buttress. Apart from these structures, the
remains of some structure that might have been a tomb or
a side altar were found. In the ten working days, 97 graves
were investigated and documented, which makes the total
number of grave units investigated 368. Four basic horizons were observed, as in the previous campaigns: the
latest modern, with a great preponderance of burials of
small children, infants and new-born children; then the later
phase of the late medieval graves of the 15th and early 16th
Crkvari Sv. Lovro, ukrasna igla s oglavlja pokojnice iz G 295, kraj

17. st. (foto: T. Tkalec)
155
Prema tlocrtnom planu nalazita evidentno je kako postoje

dvije guste koncentracije kasnosrednjovjekovnih jamskih
objekata, dok je izmeu njih relativno malo ukopa. Prema
veliini i koliini sakupljenog materijala mogue je odrediti
nekoliko vrsta jama: srednje velike i vee ukope u kojima je
pronaena velika koliina keramikog materijala na osnovi
kojeg je naselje i datirano, jame manjih dimenzija krunog ili ovalnog tlocrta s manjom ili veom koliinom materijala koje i dominiraju nalazitem i grupirane ili izolirane
jame malih dimenzija najvjerojatnije rupe za stupove.
Stambenu funkciju najvjerojatnije su imale najvee istraene tvorevine, iako djelomino nedostaju ukopi za stupove
ponajprije je rije o SJ 205/206, dimenzija 11,79x9,44
m i maksimalnom dubinom od 1,55 m. Registrirana je na
zapadnom kraju nalazita Brodie, ovalnog je tlocrta, stijenke su ukopa zakoene, a dno je blago ljevkasto. Istona
stijenka ukopa ima stepenast prijelaz.
Registrirani su ostaci ognjita i pomoni jamski objekti u
obliku otpadnih jama. U tim jamama pronaena je velika
koliina keramikog materijala, a u veini ognjita ostaci
kasnosrednjovjekovnih peka. Na osnovi pronalaska troske
u nekim jamama, pretpostavlja se kako su pojedini objekti
sluili kao radne prostorije za obradu eljezne rude.
Zanimljiv je i nalaz velike koliine glinenih ovalnih i krunih predmeta ija funkcija i dalje ostaje nepoznata. Postoji
nekoliko interpretacija za te predmete. Prema jednoj, ti su
predmeti bili zagrijavani na ognjitima kako bi drali toplinu
century; then the earlier phase of late medieval graves (13th

to 14th century) and the early medieval graves and graves
of the High Middle Ages (11th to 13th century). A particular
feature of the investigations of this years research was that
in many cases coins had been placed in the graves, mainly
in those of children up to one year of age at death, in the
horizon of modern graves, particularly in the 17th century.
This site, clearly, arouses enthusiasm not only for its cemeterial finds but also for its meaningfulness concerning the
society of the time, which is manifested in the alternations
of several phases of religious architecture, its extensions,
rebuildings and ultimately its waning and being reduced in
both its architecture and in the importance of this place,
being turned into what is today a little rural graveyard
chapel.
Redni broj: 81
Lokalitet: Sladojevci Hruik Brodie
Naselje: Sladojevci
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P, A, SV
Radovi na nalazitu Hruik Brodie kod Sladojevaca
trajali su, uz nekoliko prekida, od 15. rujna 2009. do 15.
lipnja 2010. godine. Istraivanja su obuhvatila trasu zaobilaznice Slatine, izmeu stacionaa 1+880 i 1+500 (nalazite Brodie na istonoj strani aavice izmeu stacionaa 1+880 i 1+1700 i nalazite Hruik na zapadnoj strani
aavice izmeu stacionaa 1+700 i 1+500).
Arheoloki lokalitet Hruik Brodie smjeten je na blago
povienom poloaju koji se prostire na zapadnoj i istonoj obali rijeke aavice, sjeverno od dravne ceste D2,
u mjestu Sladojevcima, zapadno od Slatine. Povrinskim
pregledom terena pronaeni su ulomci srednjovjekovne
keramike, koji su upuivali na mogunost postojanja naselja iz toga vremena. Tome u prilog govori i konfiguracija
terena, jer povieni poloaj uz vodotok ima povoljne uvjete
za naseljavanje. Istraena je ukupna povrina od 7400
etvornih metara. Registrirano je 611 stratigrafskih jedinica
(359 na istonoj strani i 252 na zapadnoj strani nalazita).
Istoni dio pokazao se kao kompleksniji tip nalazita u
odnosu na zapadnu obalu rijeke.
Na lokalitetu Brodie dominira kasnosrednjovjekovni horizont naselja. Osim tih kasnosrednjovjekovnih, istraeno
je i desetak jama koje su pripisane ranoj fazi kulture polja
sa arama. Najmanji postotak istraenih objekata pripada
ranom srednjem vijeku.
Za prapovijesni horizont nije mogue utvrditi sigurne
pokazatelje organizacije naselja. Mahom je rije o
otpadnim jamama rasprostranjenima po itavom terenu.
Mogue je izdvojiti pravolinijski niz od vie jama koje najvjerojatnije ine dijelove nekadanje konstrukcije objekta
atorastog oblika, a u prilog pretpostavci idu nalazi veih
utega piramidalne forme u jamama, koji su sluili kako
potporanj atoru.
Brodie, grupacija ukopa za stupove, najvjerojatnije nekadanje

konstrukcije objekata
156
Brodie, ukop otpadne jame i pei
Nalazite Brodie tijekom istraivanja
Hruik, SJ 105/106
Kasnosrednjovjekovna peka
Primjer posua iz kasnosrednjovjekovnih jama
i na taj nain grijali hranu ili objekte. S druge strane, povezuju ih i s lovakom djelatnosti u toj interpretaciji sluili
bi kao oruje za praku. S obzirom na blizinu rijeke i nalaz
udice, mogue je kako se stanovnitvo naselja bavilo i
ribolovom. Na nalazitu Brodie meu nalazima prevladava keramiki materijal ponajprije je rije o ulomcima
kuhinjskog posua grublje fakture, napravljenog od neproiene gline tako da sadri manje ili vie primjesa kamenia. Ulomci su zagasito ciglasti, oker, smei i tamnije
sivi. Meu ulomcima sakupljeno je dosta dijelova rubova,
oboda, dna i tijela posuda s dekorativnim elementima na

osnovi kojih je mogue i datirati objekte. Iz nekoliko zatvorenih cjelina sakupljeni su ulomci lonaca izvijenog ruba,
svijetlo smee do tamno smee peene gline, ukraeni
kombinacijom dvoreda urezanih valovnica i vodoravnih
linija. Od dekorativnih elemenata kasnijega srednjovjekovnog razdoblja dominiraju tri vrste ukrasa: ukraavanje urezanim valovnicama, vodoravnim linijama i ukrasi izvedeni
kotaiem u nekoliko redova, u obliku odvojenih kvadratia ili trokutia. Pronaeni su i dijelovi peka. Od ostalih
157
At Brodie, there is a single-stratum site with horizontal

stratigraphy dominated by the late medieval horizon of the
settlement; dwelling places and working areas were investigated, as well as auxiliary spaces in the form of waste pits
and postholes. Ten pits investigated belonging to the early
phase of Urnfield culture.
The site of Hruik provided a simpler image. In total, 252
stratigraphic units were investigated, the great majority being
accounted for by geological features in which there was no
material. On the eastern part of the site, large-dimensioned
pits were defined and investigated; they were filled with dark
soil with a larger concentration of ceramic material, mainly
of local production. According to the material, a horizon of
exclusively early Roman provincial activity with strong Celtic
influence in the making of the pottery was defined.
nalaza izdvojeni su dijelovi noa, kara, udica, potkova te

jedan prsten.
Nalazite Hruik pokazalo je jednostavniju sliku. Istraene
su 252 stratigrafske jedinice, od ega velika veina
otpada na geoloke tvorevine u kojima nije bilo materijala.
Prevladavaju ukopi manjih i srednjih dimenzija s malo ili
nita materijala. Na istonijem dijelu nalazita definirane
su i istraene jame veih dimenzija, zapunjene tamnijom
zemljom s veom koncentracijom keramikog materijala
veinom lokalne proizvodnje. Od istraenih jamskih objekata
veliinom i materijalom istie se SJ 105/106 s ostacima pei
te SJ 43/44 i 168/169. Zanimljivo je kako su ukopi 44 i 169
okrueni nizom od 5, odnosno 6 manjih jama koje uglavnom
prate niz koji tvori oblik pravilnog kvadrata i nepravilnog trapeza. Ipak, u njima nije pronaen arheoloki materijal. U
jamama je zajedno pronalaen materijal kasnijega latenskog doba i rimska provincijalna keramika. U to vrijeme, na
srijemsko-slavonskom prostoru, u politikom i ekonomskom
pogledu u prvi plan dolaze Kelti, ali s vremenom postaje
izraeno i sudjelovanje autohtonog stanovnitva. Na nalazitu Hruik prema materijalu definiran je iskljuivo horizont
rimske provincijalne aktivnosti s jakim keltskim utjecajem
u izradi keramike. Prema pokretnim nalazima zapadni dio
lokaliteta dosta je siromaniji u odnosu na istonu stranu na
kojoj je sakupljena znatna koliina materijala. Prema materijalu izdvojeno je desetak karakteristinih jama u kojima
je pronaen reprezentativan keramiki materijal. Rije je o
jamama u kojima je zajedno pronaen latenski materijal i
posude svojstvene domorodakoj provincijalnoj aktivnosti.
Osim keramike, druge vrste pokretnih nalaza izostaju, tek je
prisutna jo manja koliina litikih tvorevina i kunog lijepa.
Redni broj: 82
Lokalitet: Sladojevci Hruik Brodie (AN 1a i 1b)
Naselje: Sladojevci
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P, SV
Tijekom 2010. zatitno je arheoloki istraena trasa
dravne ceste D2, odnosno budua zaobilaznica grada
Slatine. Arheoloko nalazite Hruik Brodie (AN 1a i
1b) smjeteno je izmeu stacionaa 1+500 i 1+880. Rijeka
aavica protjee izmeu stacionaa 1+700 i 1+720 te dijeli
lokalitet na dva dijela: istoni Brodie i zapadni Hruik.
Voditeljica istraivanja bila je Silvija Salaji, dipl. arheo., a
zamjenici Tomislav Pui i Naboja Cingeli, dipl. arheo. U
strunoj ekipi bili su Tomislav Tomakovi i Zvonimir Leroti
te studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ana Funduruli,
Darija Prelec, Mateja Hulina i Dubravka Tomii.
Literatura
Dizdar 2006 M. Dizdar, Zatitna istraivanja naselja latenske kulture na nalazitu Virovitica, AIA, II, Zagreb, 2006:
55 60.
Kalafati, Karavani, Mihaljevi 2002 M. Kalafati, S.
Karavani, M. Mihaljevi, Naselje Makovac Crinjevci
kao prilog poznavanju poetaka KP u Slavoniji, Prilozi
IAZ, 19, Zagreb, 2002.
IAZ, 26, Zagreb 2009: 79 142.
nalaza, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: 113 130.
Na temelju javnog natjeaja koji su raspisale Hrvatske

ceste d.o.o., tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita arheoloki
je istraila osam lokacija budue zaobilaznice, sukladno
uvjetima Konzervatorskog odjela u Poegi. Osim tvrtke
Delmat Galiot, trasu zaobilaznice zatitno su istraivali i
Geoarheo iz Zagreba, Muzej Slavonije te Arheoloki muzej
iz Osijeka. Takva su istraivanja dio programa sustavne
brige o zatiti i ouvanju arheolokih nalazita na mjestima
graevinskih zahvata koju provodi Ministarstvo kulture.
Lokalitet Hruik Brodie smjeten je na blago povienom poloaju koji se prostire istono i zapadno od rijeke
aavice, sjeverno od sela Sladojevaca i sjeverozapadno
od grada Slatine. Juno od lokaliteta prolaze dravna cesta
D 2 (Podravska magistrala) i eljeznika pruga Koprivnica
Osijek.
Lokalitet AN 1 Hruik Brodie 2009. i 2010. istraivala
je tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba. Predmetno je zemljite tijekom arheolokog nadzora gradnje zaobilaznice
Slatine u lipnju 2009. pridrueno meama arheolokog
lokaliteta utvrenima regnosciranjem 2003. i preventivno
zatieno. Tako je zapadno proirenje dobilo oznaku AN
1a Hruik i nalazi se na dionici trase D 2 na stacionaama
1+380 1+475, a istono proirenje dobilo je oznaku AN
Blana Maljkovi
Summary
Works at the site of Hruik Brodie by Sladojevci were
carried out, with a few pauses, from September 2009 to June
2010. The site is located on the course of the Slatina bypass
between chainage 1+880 and 1+500, the aavica River
cutting it into two (the site of Brodie east of the aavica
and the site of Hruik on the western side). A total area
of 7400 square metres was investigated. The eastern part
proved to be a more complex type of site than the western.
158
te dubine nalazi se sloj zdravice. Za razliku od tih struktura koje su sadravale arheoloke ostatke (fragmente
keramike, kostiju, zapeene zemlje/lijepa i tragove gara),
stratigrafske jedinice koje su sljedee definirane bile su bez
pokretnoga arheolokog materijala ili s tragovima recentnih aktivnosti, poput kanala za elektrini kabel (SJ 012).
Daljnjim radom na trasi terena, u blizini stacionae 1+960 u
C 3/4 i A/B 4, definirana je jama SJ 018, sive ispune i krunog tlocrta i kanal SJ 054 u kojima je pronaena fragmentirana kasnosrednjovjekovna keramika, ivotinjske kosti i
gar. U kvadrantima u kojima na radnoj povrini nisu definirane stratigrafske jedinice, iskopane su pokusne sonde:
PS 1 u B 7, PS 2 u C 10, PS 3 u C 13 i PS 4 u A 13, radi
provjere horizontalne stratigrafije.
Veina nepokretnih arheolokih nalaza (jama) definirana
je prema koncentraciji ugljena na povrini. Na terenu su
uoeni pravilni nizovi krunih i jama nepravilnih oblika u
tlocrtu, priblino jednakih dimenzija, to upuuje na mogunost postojanja nadzemnih objekata.
SJ 005 u kvadrantima B/C 1 zapuna je jame nepravilnog
oblika u tlocrtu, koja se podvlai pod sjeverni profil. Zapuna
je pjeskovita zemlja s brojnim ulomcima srednjovjekovne
keramike. Veina ulomaka keramike pronaena u zapuni
pripada srednjovjekovnim loncima. Takoer su pronaeni
fragmenti peke grube fakture s primjesama plijeve, svjetlo
smee boje. Jama SJ 005 povezana je sa stratigrafskom
jedinicom SJ 006 (sloj tamno sive pjeskovite zemlje), bez
nalaza.
SJ 018 u kvadrantu C 3 svijetlo siva zapuna krunog
oblika u tlocrtu. U svijetlo smeoj zapuni sa sivim mrljama
pronaeni su ulomci peke grube fakture s primjesama plijeve i drobljenog kamena. Na unutranjoj je strani ulomaka
prisutniji i vidljiviji drobljeni kamen. Ukop jame u tlocrtu je
nepravilnoga krunog oblika, a stijenke se sputaju prema
konkavnom dnu.
SJ 054 jest kanal definiran u kvadrantima A/B/C 4, a sa
zapadne strane povezan je sa SJ 061. Zapuna je tamno
siva masna zemlja s tragovima gara te brojnim ulomcima srednjovjekovne keramike i fragmentima ivotinjskih
kostiju. Ukop je nepravilno izduen u smjeru sjever-jug i
podvlai se pod oba profila te ide izvan trase.
Pozicije arheolokih nalazita na trasi zobilaznice grada Slatine
1b Brodie i nalazi se na dionici trase D 2 izmeu stacionaa 1+920 2+060. Ukupna povrina obaju proirenja
iznosi 4040 m. Tijekom istraivanja voena je zasebna
dokumentacija, a i istraivanja su vodile dvije odvojene
arheoloke ekipe.
Prema geomorfolokom je odreenju taj lokalitet plavna
ravnica. Na sjeveru dominira tok rijeke Drave u koju utjeu
potoci i manje rijeke, koje se s june strane sputaju s krajnjih obronaka Papuka, iznad sela Sladojevaca.
AN 1b Brodie
Istraivanja su obuhvatila dio trase izmeu stacionaa
1+920 i 2+060 (AN 1b Brodie). Zatitno arheoloko istraivanje trajalo je od 28. srpnja do 9. kolovoza 2010. Tijekom
ukupno 9 radnih dana istraena je povrina od 2520 m. U
istraivanjima je sudjelovalo 4 5 lanova strune ekipe
i do 25 radnika iz okolice Slatine. Povrinski slojevi oranice i humusa (SJ 001) strojno su uklonjeni do relativne
dubine od 0,35 do 0,40 m, a zemlja je odvoena kamionom
te deponirana na mjesto koje je predvidio investitor. Otkop
bagerom zapoeo je od stacionae 1+920 i nastavljen u
smjeru istoka. Zatim je raeno runo zaglaivanje radne
povrine SJ 002, pri emu su se pokazale promjene u boji,
sastavu i strukturi objekata ispod sloja oranice.
S lijeve strane trase, kod stacionae 1+960 otkopana je geoloka sonda radi odreivanja pedolokih, geolokih i arheolokih slojeva. Otkopana je sonda relativne dubine 1,10 m
koja je pokazala oekivanu uslojenost terena koji je nastao
naplavljivanjem, no nisu uoeni nikakvi arheoloki slojevi.
U kvadrantima A/B/C 1 nalazi se prva skupina jama s
ulomcima keramike (SJ 003, SJ 005, SJ 007, SJ 010).
Pranjenjem jama utvreno je da se arheoloki ostaci
nalaze na relativnoj dubini od 10 do 15 cm, a malo ispod
Lokalitet Brodie, N 30, ulomak dna kasnosrednjovjekovne

posude
159
Lokalitet Brodie, N 38, ulomak oboda srednjovjekovnog lonca
Lokalitet Hruik, izgled terena i odnosi slojeva i stratigrafskih jedinica
Svi naeni slojevi i strukture oznaeni su brojem stratigrafske jedinice te su dokumentirani digitalnim fotografijama,
tekstualnim opisom, crteima i geodetskom snimkom. Na
taj nain registrirane su ukupno 64 stratigrafske jedinice,
3 sloja, 2 kanala te 59 jama ije su zapune i ukopi oznaeni jednom brojkom. Tijekom istraivanja uzeti su uzorci
ugljena te uzorci zemlje iz nekih stratigrafskih jedinica.
Uzorci zemlje flotirani su na terenu, pri emu je izdvojena
teka i laka flotacija za daljnju analizu.
nepokretnih nalaza koje su definirane nakon poliranja te

kako bi se razlikovali uoili slojevi otkopani strojno i runo.
Jedina je vea razlika u uestalosti eljeznog oksida koji
je postajao ei to je dubina bila vea, a to je vidljivo iz
sastava i konzistencije zemlje otkopane u geolokim sondama SJ 033 i SJ 067. Geoloka sonda SJ 033 nalazi se
u sloju SJ 002. Na fotografiji je vidljiv humusni sloj SJ 001
u visini od 40 cm, i sivo-smei sloj koji na veoj dubini ima
veu koncentraciju oksida eljeza. Geoloka sonda SJ 067
nalazi se u zapadnom dijelu terena u sloju SJ 003 i istog je
karaktera kao prethodna.
Ve nakon prvog ureivanja sjeverozapadnog profila primijeena je i definirana zapeena zemlja na stacionai 1+475
u kvadrantu A 10. Radi daljnjeg ienja otvorena je manja
povrina iza stacionae 1+475, irine 120 cm i duine 200
cm, tijekom ega je pronaena manja koliina keramike u
zapuni crvene zapeene i tamno smee zemlje s garom.
Veina stratigrafskih jedinica manjih dimenzija, definiranih
prema koncentraciji ugljena na radnoj povrini, bila je bez
nalaza. U kvadrantima B, C 7/8/9 uoeni su nizovi ovalnih i
jama nepravilnih oblika u tlocrtu, priblino jednakih dimenzija te slinih karakteristika, koje je mogue povezati u stratigrafsku cjelinu (SJ 016, SJ 017, SJ 018, SJ 019) i poslije
im odrediti namjenu. Tijekom poliranja gornjih povrina tih
jama pronaeni su fragmenti keramike posude s ukrasom
izvedenim utiskivanjem nekoga trokutastog predmeta. U
jami SJ 016 pronaen je obraen kamen PN 1.
U kvadrantima A 4/5, B 6 i C 7/8 istie se kanal SJ 021 ispunjen ukasto smeom zapunom bez nalaza i kanal SJ 034
ispunjen sivo-smeom zapunom s veom koncentracijom
gara u svom sredinjem dijelu i nalazima keramike. Kanali
su meusobno povezani i pruaju se u smjeru sjever-jug s
devijacijom od 20, dimenzija 17,16x3,40 m, maksimalne
dubine 40 cm i prosjene dubine 17 cm. Kanali su s obje
strane okrueni jamama veih dimenzija, nepravilnih oblika
u tlocrtu (SJ 035, SJ 045 i SJ 046). Stratigrafske su jedinice
bez nalaza, a zapune su sivo-smee s garom. U suradnji s
Konzervatorskim odjelom iz Poege otvorena je vea povrina izmeu stacionaa 1+440 i 1+420, u kvadrantima A, B,
C, 4, 5, 6, 7, 8, a spomenute stratigrafske jedinice SJ 021,
SJ 034, SJ 035, SJ 045 sjedinjene su u jednu stratigrafsku
jedinicu SJ 068, zbog utvrivanja ukupne irine objekta
kanala. Smjer pruanja objekta, dimenzija 15x18 m, jest
AN 1a Hruik
Zatitno arheoloko istraivanje na lokalitetu Sladojevci
Hruik (AN 1a) trajalo je od 3. do 9. kolovoza i 2. rujna
2010. godine. Tijekom ukupno 7 radnih dana istraena je
povrina od 1520 m. U istraivanjima je sudjelovalo 4 do
5 lanova strune ekipe i do 25 radnika iz okolice Slatine.
Teren se prua u smjeru sjeveroistok-jugozapad, dug je 95
m i irok malo manje od 20 m. Terenska povrina podijeljena je na 30 kvadranta 10x10 m koji su od jugoistoka
prema sjeverozapadu oznaeni slovima A, B, C te od jugozapada prema sjeveroistoku brojkama od 1 do 10.
Nakon obilaska terena i poetka radova definiran je povrinski sloj kao jedna stratigrafska jedinica, koja ukljuuje
oranicu, humus i vegetaciju, relativne dubine 0,40 m (SJ
001). Sloj je strojno uklonjen, a zemlja je odvoena kamionom te deponirana na podruju koje je predvidio investitor. Otkop bagerom zapoet je od stacionae 1+475
i nastavljen u smjeru zapada. Nakon strojnog uklanjanja
povrinskog sloja zemlje, itava je radna povrina runo
zaglaena. Pri tome su se mjestimino javljale promjene u
boji zemlje s obrisima struktura razliitih dimenzija. Tijekom
dokumentiranja tih struktura kao stratigrafskih jedinica, u
obrazac za njihov opis uneseni su podaci o zapunama i
ukopima, dimenzije, boja, sastav, konzistencija, pripadajui
nalazi i uzorci te njihovi meusobni odnosi.
Sloj zemlje koji se otkrivao ispod otkopa bio je u istonom
dijelu terena svjetlo sivo-sme i glinast, a sadravao je
primjese pijeska i eljeznog oksida (SJ 002), ija je boja
nastala zadravanjem oborinskih voda, dok je u zapadnom
dijelu terena, koji je neto vii, zemlja uta, istog sastava
i konzistencije (SJ 003). Oba su sloja u mnogoemu jednaka sloju SJ 001 koji se nalazi iznad (po boji, konzistenciji,
sastavu), ali su odijeljena kako bi se dobile tonije pozicije
160
AN 1. Pronaeni ulomci keramikih lonaca, fragmenti peke

te oblici ostalih posuda i njihove fakture upuuju na isti horizont ivljenja i nastajanja pokretnih i nepokretnih arheolokih nalaza.
Pokretni arheoloki nalazi, prikupljeni tijekom istraivanja,
sortirani su, oprani, fotografirani u toj fazi te spajani i slijepljeni, signirani, nacrtani i konzervirani, nakon ega su
poslani na daljnju obradbu Zaviajnom muzeju Slatina.
Flotiranje nije pokazalo tragove arheolokog, biljnog ili
nekoga drugog materijala koji bi mogao determinirati stratigrafske jedinice. Rezultati uzoraka zemlje koji su poslani
na analizu u Zagreb do pisanja ovog teksta jo nisu stigli.
Literatura
Gorica epkovina, u: Srednji vek arheoloke raziskave med Jadranskim morem in Panonsko niino (ur.: M.
Dizdar 2006 M. Dizdar, Zatitna istraivanja naselja latenske kulture na nalazitu Virovitica, AIA, II, Zagreb, 2006:
55 60.
Dular, avel, Hvala Tecco 2002 J. Dular, I. avel, S. Hvala
Tecco, Bronastodobno naselje Oloris pri Donjem Lakou,
Ljubljana, 2002.
IAZ, 20, Zagreb, 2003: 79 88.
Karavni, Mihaljevi, Kalafati 2002 S. Karavni, M.
Mihaljevi, H. Kalafati, Naselje Makovac Crinjevci kao
IAZ, 26, Zagreb, 2009: 79 142.
Pui, Cingeli 2010 T. Pui, N. Cingeli, Struno izvjee,
Zatitna arheoloka istraivanja na zaobilaznici Slatine,
Lokalitet AN 1a i 1b: Sladojevci Hruik Brodie, 2010.
Sekelj Ivanan, Tkalec, igelj T. Sekelj Ivanan, T.
Tkalec, B. igelj, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih
Lokalitet Hruik, kanali i jame SJ 021, SJ 034, SJ 035 i SJ 045

koji ine SJ 068
sjever-jug, a stijenke padaju na ravno dno. U sredinjem

dijelu kanala nalazi se kanal manjih dimenzija, 1,26x7,83
m, koji se takoer prua u smjeru sjever-jug. U jugoistonom dijelu terena, u kvadrantima A 1 i 2, B 2 i 3 i C 3,
otkriven je ukop kanala ute zapune (SJ 063) s recentnim
materijalom plastinom cijevi za drenau terena.
Arheolokim istraivanjima na lokalitetu AN 1a Hruik
definirano je i dokumentirano 68 stratigrafskih jedinica, 4
nalaza (keramika i opeka) i jedan poseban nalaz (obraen
kamen), uzeta su 4 uzorka ugljena te 39 uzoraka zemlje
iz zapuna stratigrafskih jedinica, koje su imale ugljen na
povrini ili su se tijekom pranjena pokazale zanimljivima
za analizu. Uzorci su obraeni flotiranjem, tijekom ega je
izdvojena laka i teka flotacija za daljnju analizu. Tijekom
istraivanja fotografirane su sve stratigrafske jedinice u
svim fazama istraivanja: prije, tijekom i nakon pranjenja.
Zakljuna razmatranja
Nalazite AN 1a Hruik ima horizontalnu stratigrafiju.
Istraeno je 68 stratigrafskih jedinica kojima se pod istim
brojem nalaze i ukop i zapuna. Prevladavaju ukopi manjih
i srednjih dimenzija te zapune s oskudnim ili bez nalaza
arheolokog materijala. Pokretni i nepokretni nalazi potvruju pretpostavke iznesene u izvjeu o provedbi arheolokog nadzora na izgradnji dionice dravne ceste D2,
zaobilaznice grada Slatine. Malen broj keramikih i ostalih nalaza nije dovoljan za podrobniju ralambu i tumaenje nepokretnih nalaza: jama, statigrafskih cjelina i objekata otkrivenih na lokalitetu AN 1a Hruik. U usporedbi
s lokalitetom AN 1, sektor AN 1a siromaniji je pokretnim
arheolokim materijalom te se vremenski ne podudaraju.
Zapadni dio lokaliteta je smjeten u prapovijest, dok njegovo proirenje AN 1a, na osnovi arheolokog materijala, i
prema izvjeu o arheolokom nadzoru, odgovara nalazitu srednjovjekovnog karaktera.
Nalazite AN 1 Hruik Brodie ima razliite pokretne
arheoloke nalaze na istonoj i zapadnoj strani lokaliteta,
koje razdvaja rijeka aavica. Zbog toga i zapadno proirenje lokaliteta sektor AN 1b treba gledati kao cjelinu sa
zapadnom stranom lokaliteta AN 1 Brodie. Pronaeni
keramiki materijal na sektoru AN 1b odgovara kasnosrednjovjekovnom horizontu definiranom na zapadnom dijelu
Slavko Galiot
Summary
The site AS 1 Hruik Brodie was investigated in 2009
and 2010. This site is divided into two by the aavica
River: the eastern Brodie and the western Hruik. During
operations in 2010, works at the site were expanded; the
eastern enlargement was designated AS 1b Brodie, and
the western enlargement AN 1a Hruik.
In comparison with site AS 1, the sector AS 1a is more
meagre in moveable archaeological material and they do
not correspond temporally. The western part of the site is
located in the prehistoric period, while the enlargement AN
1a corresponds to a site of a medieval character. In sector
AS 1b, ceramic material is indicative of a late medieval
horizon.
161
According to the research results it is not possible to confirm the existence of dwelling structures in the area of the
western and eastern enlargements of AS 1 some of the
material probably belonged to some nearby settlement,
but some certainly might have arrived at this site in various
ways, mostly by the action of the nearby river, tributary
streams and torrents.
upuivala na postojanje manjeg naselja koje je inilo nekoliko objekata nadzemnog karaktera. Geomorfoloko obiljeje tog lokaliteta jest plavna ravnica, omeena rijekom
Dravom sa sjevera, a s june strane obroncima planine
Papuka i brojnim potocima koji izviru na Papuku i ulijevaju
se u Dravu.
Tijekom arheolokih istraivanja prvo je strojno uklonjen
povrinski sloj vegetacije na oranici te humus, poremeen
poljoprivrednim radovima, nakon ega je zapoelo runo
iskopavanje. Veina nepokretnih arheolokih nalaza (jama)
definirana je prema jasnoj promjeni boje i sastava zapune
na radnoj povrini. Na terenu su uoeni pravilni nizovi
sivih krunih jama, priblino jednakih dimenzija, masnog
sastava, obrubljenih prstenom eljeznog oksida, to upuuje na mogunost postojanja nadzemnih objekata.
Jurmanu trajalo je 30 radnih dana, a istraena je povrina od 11.000 m2. Teren se pruao u smjeru istok-zapad, s
devijacijom od 20, duine je 640 m i irine neto manje od
20 m, a terenska povrina podijeljena je na 143 kvadranta
veliine 10x10 m.
Nakon obilaska terena i poetka radova definiran je povrinski sloj kao jedna stratigrafska jedinica, koja ukljuuje
oranicu, humus i vegetaciju relativne dubine od 0,40 m (SJ
001). Sloj je strojno uklonjen, a zemlja je odvezena kamionom te deponirana na podruje koje je predvidio investitor. Lokalitet je na stacionai 2+520 presjeen irigacijskim
kanalom SJ 184 za odvod oborinskih voda, promjera 3,7 m
i dubine 1,8 m. Zbog umjetne podijeljenosti i makadamske
ceste, otkop bagerom zapoet je od stacionae 2+500 te
nastavljen u smjeru zapada do stacionae 2+220. Nakon
radova na zapadnoj polovici lokaliteta, strojem je nastavljen
rad na drugoj polovici u smjeru istoka, od stacionae 2+500
do stacionae 2+860. Tijekom i nakon strojnog uklanjanja
povrinskog sloja zemlje, itava radna povrina runo je
zaglaena, pri emu su se mjestimino javljale promjene u
boji zemlje. Promjene su sive, masnog sastava, obrubljene
prstenom eljeznog oksida, razliitih dimenzija. Tijekom
dokumentiranja tih struktura kao stratigrafskih jedinica,
u isti obrazac za opis uneseni su i podaci o zapunama i
Redni broj: 83
Lokalitet: Sladojevci Jurmanua (AN 10)
Naselje: Sladojevci
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P, SV
Arheoloko nalazite Sladojevci Jurmanua (AN 10)
pokraj Sladojevaca smjeteno je na trasi dravne ceste
D2, odnosno zaobilaznice grada Slatine, izmeu stacionae 2+220 i 2+860. Na temelju javnog natjeaja koji su
raspisale Hrvatske ceste d.o.o., od 10. kolovoza do 16.
rujna 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja,
koja je vodila tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita. Voditelj
istraivanja bilo je Neboja Cingeli, dipl. arheo., a zamjenik Slavko Galiot, dipl. arheo. U strunoj ekipi bile su studentice Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ana Funduruli i
Darija Prelec te tehniari eljka Bari, Josip Galiot i Ivan
Habijanac. U istraivanjima je sudjelovalo od 4 do 7 lanova strune ekipe i do 30 radnika iz okolice Slatine.
Lokalitet je smjeten sjeverno od sela Sladojevaca i sjeverozapadno od grada Slatine, s desne strane rijeke
aavice. Juno od lokaliteta prolaze dravna cesta D
2 (Podravska magistrala) i eljeznika pruga Koprivnica
Osijek. Lokalitet je definiran tijekom rekognosciranja
trase slatinske zaobilaznice 2003. godine. Tijekom terenskog pregleda, kojim je utvreno postojanje arheolokog
lokaliteta, prikupljena je manja koliina keramike koja je
Pogled na teren prema zapadu
162
SJ 119, prirodna formacija, nakon istraivanja utvreno je da ipak

nije rije o bunaru jer nisu ustanovljeni tragovi konstrukcije
ukopima, njihove dimenzije, boja, sastav, konzistencija, pripadajui nalazi i uzorci te njihovi meusobni odnosi.
Sloj zemlje koji se otkrivao ispod otkopa bio je ut, svjetlo
sme, glinast a sadravao je primjese pijeska i eljeznog
oksida (SJ 002). Taj je sloj po boji, konzistenciji i sastavu
jednak sloju SJ 001 koji se nalazi iznad, no odijeljeni su
kako bi se dobile tonije pozicije nalaza koji su prikupljeni
poliranjem te kako bi se razlikovali slojevi otkopani strojno
i runo. Razlika je izmeu tih dvaju slojeva, osim tragova
rada poljoprivrednim strojevima i plugom, u uestalosti
eljeznog oksida koji je dublje postajao ei, a to je vidljivo iz sastava i konzistencije zemlje otkopane u geolokim
sondama SJ 008, SJ 109, SJ 168, SJ 169, SJ 170, SJ 172,
SJ 216, SJ 278, SJ 320, SJ 358 i SJ 359.
Nepokretni nalazi najveih dimenzija na lokalitetu jesu
ukop kanala i jedan naboj seoskog, atarskog puta SJ 130,
kod stacionae 2+320, u kvadrantima A, B, C 9. Naboj
puta presijeca trasu lokaliteta gotovo pod pravim kutom, u
smjeru sjever-jug. Pokretni nalazi iz zapune nisu prikupljani
jer nisu imali arheoloku vrijednost.
Ostale stratigrafske jedinice manjih dimenzija definirane
su prema boji, sastavu i konzistenciji na radnoj povrini i
nemaju nalaza. Na terenu su uoeni pravilni nizovi krunih
jama, priblino jednakih dimenzija te slinih karakteristika i
oblika ukopa, koje je mogue povezati u stratigrafske cjeline i poslije im odrediti namjenu.
U kvadrantima a, A, B 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57 istiu
se stratigrafske jedinice krunih oblika u tlocrtu, sline ukasto smee boje, sastava i konzistencije zapune, slinih
dimenzija, u pravilnim nizovima, pa se pretpostavlja da
su to tragovi drvenih kolaca ili ostaci planskog drvoreda/
vonjaka.
Tijekom istraivanja u digitalnom su formatu snimljene
etiri GB-fotografije u svim fazama istraivanja. Fotografije
su snimljene u digitalnom formatu. U arheolokim istraivanjima definirano je i dokumentirano 359 stratigrafskih jedinica, 16 brojeva nalaza (keramika, lijep, eljezo i kamen),
no bez posebnih nalaza; uzeta su dva uzorka ugljena te
dva uzorka zemlje iz zapuna stratigrafskih jedinica s nalazima, koji su obraeni flotiranjem, tijekom ega je izdvojena laka i teka flotacija za daljnju ralambu. Voena je
SJ 119, bunar?
terenska dokumentacija: popis stratigrafskih jedinica, opis

stratigrafskih jedinica, popis nalaza, popis PN, opis PN,
popis uzoraka (ugljen, zemlja za flotaciju drvo), popis
fotografija te nacrtna dokumentacija i crtei.
Pokretni arheoloki nalazi prikupljeni tijekom istraivanja oprani su, fotografirani u toj fazi te spajani i slijepljeni,
signirani, nacrtani i konzervirani, nakon ega su poslani na
daljnju obradu Zaviajnom muzeju Slatina. Rezultati flotiranja nisu potvrdili postojanje arheolokog, biljnog ili nekoga
drugog materijala koji bi mogao determinirati stratigrafske
jedinice, dok su uzorci poslani na analizu u Zagreb.
Na lokalitetu Sladojevci Jurmanua registrirano je i istraeno ukupno 359 stratigrafskih jedinica. Rije je o jednoslojnom nalazitu s horizontalnom stratigrafijom. S june
strane lokaliteta istie se uzvienje na kojem je i smjeteno
selo Sladojevci, dok na sjevernoj strani teren pada prema
podravskoj ravnici i dolini rijeke Drave, stoga svi kanali za
odvodnju oborinskih voda idu upravo u tom smjeru.
Prema tlocrtnom planu nalazita jasno se moe izdvojiti
nekoliko gusto koncentriranih stratigrafskih jedinica, slinih karakteristika zapuna i oblika ukopa jama. Veina tih
stratigrafskih jedinica definirana je prema jasnoj sivoj boji
zapune, okruene eljeznim oksidom u obliku prstena na
radnoj povrini, manjih, priblino jednakih dimenzija, bez
nalaza. Sve te jame mogue je povezati u stratigrafske cjeline, jer ine pravilne nizove i pravokutne oblike. Te stratigrafske cjeline bile su u blizini kanala ili su jasno odvojene
odvodnim kanalima.
Pokretni arheoloki nalazi, tj. keramiki materijal, dijelom
su potvrdili rezultate istraivanja objavljenih u izvjeu o
arheolokom nadzoru gradnje dionice dravne ceste D2,
zaobilaznice grada Slatine. Ulomak keramike posude
i ulomak keramike lule smjetaju lokalitet u prapovijest
i kasni srednji vijek, a naselje populacije nositelja tih kulturnih pojava treba traiti junije prema dananjoj crkvi u
Sladojevcima.
163
plain and the Drava River valley. Accordingly, all surface

water drainage channels head in this direction, both in the
past and today. According to results based on moveable
and immovable finds, it can be said that this ground was
used mainly for temporary seasonal abodes, while the population of culture bearers had their settlement somewhere
around todays church in Sladojevci.
Redni broj: 84
Lokalitet: Sladojevci Lipa (AN 8)
Naselje: Sladojevci
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: SV
Ulomak keramike lule N 11, SJ 178
Literatura
Od 9. do 22. srpnja 2010. trajalo je zatitno arheoloko

istraivanje lokaliteta Sladojevci Lipa (AN 8), smjetenog
na trasi dravne ceste D2, odnosno buduoj zaobilaznici
grada Slatine. Tijekom 12 radnih dana istraena je povrina
od 4980 m. Na temelju javnog natjeaja koji su raspisale
Hrvatske ceste d.o.o., radove je vodila tvrtka Delmat Galiot
d.o.o. iz Splita. Voditeljica arheolokih radova bila je Silvija
Salaji, dipl arheo., zamjenici Tijana Eva Jurkovi i Tomislav
Pui, dipl. arheo., a strunu ekipu inile su i studentice
Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ana Funduruli, Darija
Prelec, Mateja Hulina. U istraivanjima je sudjelovalo 4 ili
5 lanova strune ekipe i do 25 radnika iz okolice Slatine.

Cingeli 2010 N. Cingeli, Struno izvjee, Zatitna arheoloka istraivanja na zaobilaznici Slatine, Lokalitet AN 10:
Sladojevci Jurmanua, 2010.
Dizdar 2006 M. Dizdar, Zatitna istraivanja naselja latenske kulture na nalazitu Virovitica., AIA, II, Zagreb, 2006:
55 60.
Ljubljana, 2002.
Jane 2009 A. Jane, A., Josipovac Punitovaki Veliko
Polje I, Zatitna arheoloka istraivanja na trasi autoceste
A 5, (srednji vijek), Zagreb, 2009.
IAZ, 20, Zagreb, 2003: 79 88.
IAZ, 26, Zagreb, 2009: 79 142.
Arheoloko nalazite Sladojevci Lipa smjeteno je

izmeu stacionaa 0+780 i 0+980 i nalazi se zapadno od
sela Sladojevaca i grada Slatine, s lijeve strane rjeice
aavice. Juno od lokaliteta prolaze dravna cesta D2
(podravska magistrala) i eljeznika pruga Koprivnica
Osijek. Lokalitet je definiran tijekom rekognosciranja trase
slatinske zaobilaznice 2003. i preventivno zatien 2009.
godine. Tijekom terenskog pregleda, kojim je utvreno
postojanje arheolokog lokaliteta, prikupljena je manja koliina srednjovjekovne keramike koja je upuivala na postojanje manjeg naselja sastavljenog tek od nekoliko objekata,
koje se smjestilo na ovalnom uzvienju sa zapadne strane
Slavko Galiot
Summary
The archaeological site of Sladojevci Jurmanua (AS 10)
is located on the course of the development of the Slatina
bypass. During 2010, an area of 11,000 square metres was
investigated. At the site a total of 359 stratigraphic units
were investigated. This is a single-layer site with horizontal
stratigraphy. On the southern side of the site an eminence
stands out on which the village of Sladojevci is situated,
while on the northern side the land drops to the Podravina
Pogled na zapadni dio nalazita s pjeanom gredom i kanalom

koji sijee teren
164
Tijekom istraivanja iskopane su dvije geosonde geosonda 1 u kvadrantima C, D 5 i geosonda 2 u kvadrantu

A 15. Rezultati tih dviju pokusnih sondi potvrdili su da je
rije o jednoslojnom lokalitetu, tj. o horizontalnoj stratigrafiji. Koncentracija je jama na terenu neravnomjerna, a to je
uvjetovano razlikama u reljefu. U zapadnom dijelu terena,
koji je blago uzvien, ustanovljen je vei broj jama, i to u
kvadrantima A 5, 6, 7, 8, i B 5, 6, 7. U tom se dijelu izdvaja
jama SJ 006/007 veih dimenzija, bogata pokretnim arheolokim nalazima. U istonom dijelu terena takoer je
ustanovljen vei broj jama u kvadrantima A/B 14 i B 15.
Izdvajaju se jame SJ 021 i SJ 031 bogate pokretnim arheolokim nalazima.
Arheolokim istraivanjem na lokalitetu Sladojevci Lipa
evidentirane su i istraene ukupno 54 stratigrafske jedinice, od kojih su slojevi: SJ 000 humusni, SJ 001 oranini
te SJ 004 sloj zdravice.Veina stratigrafskih jedinica, jama,
manjih je dimenzija, bez pokretnoga arheolokog materijala (SJ 008, 009, 010, 011, 012, 015, 018, 026, 033, 034,
035, 036, 037, 047, 048, 049, 050, 051, 052, 053, 054,
055), dok je stanoviti broj jama (SJ 003, 016, 017, 019,
022, 032, 041, 043, 044), takoer manjih dimenzija, s arheolokim nalazima. Raspored jama nije ureen, one se ne
nalaze u pravilnim nizovima, ali su grupirane na najviim
dijelovima terena, tako da su mogle initi vee stratigrafske cjeline. Pokretni arheoloki nalazi prikupljeni tijekom
istraivanja oprani su i fotografirani te spajani i slijepljeni,
daljnu obradu Zaviajnom muzeju Slatina. Flotiranjem nisu
dobiveni rezultati koji bi determinirali stratigrafske jedinice,
a jo nisu gotovi ni rezultati uzoraka zemlje.
Ulomci keramike s ukrasom N 21, SJ 020
rijeke aavice. Geomorfoloko je obiljeje tog lokaliteta

plavna ravnica. Na sjeveru dominira tok rijeke Drave u koju
utjeu potoci i manje rijeke koje se s june strane sputaju
s krajnjih obronaka Papuka iznad sela Sladojevaca.
Otkop bagerom zapoet je od stacionae 0+780 te nastavljen u smjeru istoka. To je ujedno i najnii dio terena jer
itav teren lagano pada od istoka prema zapadu. Na sredinjem dijelu, kod stacionae 0+870 teren je presjeen
melioracijskim kanalom, dok je istoni rub terena, na stacionai 0+980, prekriven umskom vegetacijom.
Istraivalo se na dva naina. Strojno je uklanjan povrinski
sloj vegetacije, oranice i humusa, poremeen poljoprivrednim radovima (SJ 001). Nakon toga runo je zaglaena
radna povrina SJ 004. Povrinski slojevi oranice i humusa
(SJ 001) uklanjani su strojno od 0,35 do 0,40 m dubine.
SJ 004 je sloj pjeskovite zemlje s primjesama eljeznog
oksida, veoma lagan za obradu. Taj je sloj u mnogoemu
jednak sloju SJ 001 koji se nalazi iznad (boja, konzistencija, sastav), no oni su odijeljeni kako bi se dobile tonije
pozicije nalaza koje su prikupljene zaglaivanjem te kako bi
se uoila razlika izmeu slojeva otkopanih strojno i runo.
Jedina je vea razlika izmeu tih dvaju slojeva u koncentraciji eljeznog oksida, koja je postajala vea na veoj dubini.
Nakon to je uklonjen sloj humusa postavljena je kvadratna
mrea u smjera pruanja trase ceste, a obiljeja su oznaena od juga prema sjeveru slovima A, B, C te od zapada
prema istoku brojkama od 1 do 21.
Veina nepokretnih arheolokih struktura (jama) definirana
je prema jasnoj promjeni boje i sastavu zapune na radnoj
povrini. Na terenu su se razlikovale dvije vrste jama:
smee jame veih dimenzija, s tragovima gara, bogate
pokretnim arheolokim materijalom te jame manjih dimenzija krunog oblika, s malom koliinom nalaza ili bez njih.
Zakljuak
Arheolokim istraivanjem na lokalitetu Sladojevci Lipa
potvreno je postojanje srednjovjekovnog nalazita.
Pronaeni arheoloki materijal i strukture sugeriraju da
je moda rije o dva horizonta omanjeg naselja koja su
bila smjetena na uzvienju zapadno od rijeke aavice.
Pronaena je odreena koliina arheolokog materijala,
uglavnom ulomci keramikih posuda, ali je pronaena
i odreena koliina litikog i kotanog materijala te jedan
eljezni avao. Velika koliina keramike pronaene na tom
lokalitetu jest gruba keramika debljih tamno smeih ili crvenkastih stijenki. Nalazi iz jame (SJ 031) u kvadrantima A/B
18, unutar koje su pronaena dva srednjovjekovna lonca:
PN9 keramiki lonac grube fakture s ukrasom meandra
na ramenom dijelu i PN6 keramiki lonac grube fakture s
ukrasima paralelnih valovnica na ramenom dijelu, kazuju da
je ivot u sladojevakom podruju bujao i u srednjem vijeku.
Prema rezultatima istraivanja moe se zakljuiti kako je
rije o manjem naselju koje je bilo smjeteno na uzvienju
zapadno od aavice, a u prilog toj injenici ide pronaeni
arheoloki materijal i strukture, kao to su rupe od stupa,
otpadne jame Oito je da je vei dio naselja izvan trase
obuhvaene istraivanjem te da je ovim istraivanjem obuhvaen tek rub veeg nalazita. Zbog relativno malobrojnih
nalaza nije mogua podrobnija ralamba i tumaenje samih
nepokretnih nalaza, kao ni tumaenje nastanka odreenih
tvorevina. Dvojbu oko jasnijeg definiranja karaktera stratigrafskih cjelina stvara blizina rjeice aavice, koja je vrlo
hirovita u kinim razdobljima. Tijekom izlijevanja iz korita
PN 6, SJ 031, srednjovjekovni lonac ukraen motivom valovnica
165
sa sobom raznosi razliit materijal koji nakon povlaenja u

korito ostaje razbacan po okolnom terenu, stoga je zakljueno da je dio materijala doplavljen s dugog mjesta, kao
npr. ulomak keramike s ukrasom Retz-Gajary.
javnog natjeaja koji su raspisale Hrvatske ceste d.o.o.,

istraivanja je vodila tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita.
Voditeljica arheolokih radova bila je Silvija Salaji, dipl.
arheo., zamjenik je bio Neboja Cingeli, dipl. arheo., a
strunu ekipu inili su i studenti Filozofskog fakulteta u
Zagrebu Ana Funduruli, Darija Prelec, Mateja Hulina.
U istraivanjima je sudjelovalo od 4 do 7 lanova strune
ekipe i do 25 radnika iz okolice Slatine. Teren je strojno
iskopavala tvrtka Bambo iz Budrovca Lukakog.
Literatura
Balen 2008 J. Balen, Rezultati zatitnih arheolokih istraivanja na trasi autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj,
katalog izlobe, Zagreb, 2008.
Beki 2006 L. Beki, Zatitna arheologija u okolici
Varadina, Arheoloka istraivanja na autocesti Zagreb
Gorian i njezinim prilaznim cestama, Zagreb, 2006.
Gorica epkovina, u: Srednji vek arheoloke raziskave med Jadranskim morem in Panonsko niino (ur. M.
Demo 1996 . Demo, Vukovar Lijeva bara, katalog
izlobe, Arheloki muzej u Zagrebu, Zagreb, 1996.
Kalafati 2009 H. Kalafati, Zatitna istraivanja lokaliteta epinski Martinci Dubrava na trasi autoceste Beli
Manastir Osijek Svilaj, 2007. i 2008., AIA, 5, Zagreb,
2009: 20 26.
Pui 2010 T. Pui, Zatitna arheoloka istraivanja
na zaobilaznici Slatine, Lokalitet AN 8: Sladojevci Lipa,
struno izvjee, 2010.
Arheoloko nalazite Sladojevci Lug smjeteno je

izmeu stacionae 1+140 i 1+320 i nalazi se sjeverozapadno od sela Sladojevaca i grada Slatine, s lijeve, sjeverne strane rjeice aavice. Juno od lokaliteta prolaze
dravna cesta D 2 (podravska magistrala) i eljeznika
pruga Koprivnica Osijek. Lokalitet je definiran tijekom
rekognosciranja trase slatinske zaobilaznice 2003. te je
preventivno zatien 2009. godine. Tijekom terenskog pregleda, kojim je utvreno postojanje arheolokog lokaliteta,
prikupljena je manja koliina keramike koja je upuivala na
postojanje manjeg naselja sastavljenog od nekoliko nadzemnih objekata. Geomorfoloko je obiljeje tog lokaliteta
plavna ravnica, omeena rijekom Dravom sa sjevera, a s
june strane obrocima planine Papuk i brojnim potocima
koji izviru na Papuku i ulijevaju se u Dravu.
Teren se prua u smjeru sjeveroistok-jugozapad, dug je 180
m i irok malo manje od 20 m, a terenska povrina podijeljena
je na 54 kvadranta veliine 10x10 m. Istraivalo se na dva
naina. Strojno je uklanjan povrinski sloj vegetacije, oranice i
humusa poremeen poljoprivrednim radovima, nakon ega je
slijedilo zaglaivanje radne povrine, definiranje stratigrafskih
jedinica horizontalne stratigrafije, crtanje, fotodokumentacije
i geodetsko dokumentiranje te runo pranjenje zapuna.
Nakon utvrivanja ukopa svi su podaci ponovno dokumentirani. Voena je terenska dokumentacija: popis stratigrafskih
jedinica, opis stratigrafskih jedinica, popis nalaza, popis PN,
opis PN, popis uzoraka (ugljen, zemlja za flotaciju drvo),
popis fotografija te nacrtna dokumentacija i crtei.
Povrinski sloj definiran je kao jedna stratigrafska jedinica
koja ukljuuje oranicu, humus i vegetaciju, relativne dubine
0,40 m (SJ 003). Taj je sloj strojno uklanjan. Otkop bagerom
zapoet je od stacionae 1+140 te je nastavljen u smjeru
sjeveroistoka. Nakon strojnog uklanjanja povrinskog
sloja zemlje, itava je radna povrina runo zaglaena, pri
emu su se mjestimino javljale promjene u boji zemlje s
Slavko Galiot
Summary
During 2010, archaeological rescue excavations were conducted at the medieval archaeological site of Sladojevci
Lipa, which lies on the course of development of the Slatina
bypass. There is an unequal concentration of pits on the
ground, brought about by the differences in relief. In total,
44 stratigraphic units were investigated. Most of the stratigraphic units, pits, are small in size, and include archaeological finds. According to material and structures found, it can be
concluded that there are two horizons of settlement, located
on the rise west of the aavica River, and that during this
campaign only the edge part of a large site was investigated.
Redni broj: 85
Lokalitet: Sladojevci Lug (AN 9)
Naselje: Sladojevci
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P, A
Lug (AN 9), smjetenom na trasi dravne ceste D2, odnosno buduoj zaobilaznici grada Slatine, trajalo je od 19.
srpnja do 4. kolovoza, i 2. rujna 2010. Tijekom ukupno 14
radnih dana istraena je povrina od 3580 m. Na temelju
Pogled na teren prema sjeverozapadu
166
krunog oblika. Karakteristike i razmjetaj tih stratigrafskih

jedinica upuuju na mogunost stratigrafske cjeline i daljnje
interpretacije. U junom dijelu SJ 073 izdvaja se SJ 124
nepravilnoga ovalnog oblika, s tamno i svijetlo sivim ulomcima vie keramikih posuda, grube i fine fakture.
Tijekom obrade pronaenog materijala spojena je posuda
veih dimenzija za uvanje tekue ili zrnaste hrane, pitos.
Grube je fakture, tamno smea uz obod, na dnu i s unutranje strane, a na trbuhu je svijetlo smea. Pitosi su se
poeli javljati u 2. pol. 1. stoljea prije Krista, i to samo na
podruju Posavine i Pomoravlja, dok se na lokalitetima
srednje Europe ne javljaju. Njihova se pojava vee za
keltske prodore u Makedoniju i Grku.
Izmeu stacionaa 1+275 i 1+285, u kvadrantima A, B 14,
15, definirana je stratigrafska cjelina SC 2, koju ine ukopi
kolaca krunih oblika, za koje se ne moe ustvrditi jesu li bili
dio nekog objekta ili su nastale iz drugih razloga. Stratigrafska
cjelina SC 2 pravokutnog je oblika u tlocrtu i postavljena u
smjeru sjever-jug, a ine je stratigrafske jedinice SJ 094, SJ
095, SJ 096, SJ 097, SJ 098, SJ 099, SJ 129, SJ 130, SJ 131.
Tijekom istraivanja snimljeno je 6 GB-fotografija u svim
fazama istraivanja, u digitalnom formatu. Definirana i
dokumentirana 131 stratigrafska jedinica, 49 nalaza (keramika, lijep, eljezo i zgura) bez posebnih nalaza, uzeta su 4
uzorka ugljena, 2 eljezna oksida iz zemlje te 114 uzoraka
zemlje iz gotovo svih zapuna stratigrafskih jedinica, koji su
obraeni flotiranjem, tijekom ega je izdvojena laka i teka
flotacija za daljnju analizu.
Pokretni arheoloki nalazi prikupljeni tijekom istraivanja
oprani su, fotografirani te spajani i slijepljeni, signirani,
nacrtani i konzervirani, nakon ega su poslani na daljnju
obradu Zaviajnom muzeju Slatina. Flotiranjem nisu dobiveni rezultati koji bi determinirali stratigrafske jedinice, a jo
nisu gotovi ni rezultati uzoraka zemlje.
SJ 048 i SJ 073
obrisima razliitih dimenzija. Tijekom dokumentiranja tih

struktura kao stratigrafskih jedinica, u isti obrazac za opis
jedinica, uneseni su podaci i o zapunama i ukopima, kao
i dimenzije, boja, sastav, konzistencija, pripadajui nalazi i
uzorci te njihovi meusobni odnosi.
Sloj zemlje koji se otkrivao ispod sloja SJ 003 bio je svjetlosivo-sme i glinast, a sadravao je primjese pijeska i eljeznog oksida (SJ 004). Taj je sloj u mnogoemu jednak sloju
SJ 003 koji se nalazi iznad (po boji, konzistenciji, sastavu),
no odijeljen je kako bi se dobile tonije pozicije nalaza koji
su prikupljeni poliranjem te uoila razlika meu slojevima
otkopanima strojno i runo. Jedina je vea razlika izmeu ta
dva sloja u uestalosti eljeznog oksida koja se poveavala
s dubinom, a to je vidljivo iz sastava i konzistencije zemlje u
geolokim sondama GS 1 (kv B 18), GS 2 (kv 9/10), GS
3 (kv B 1/2) (SJ 006, SJ 085 i SJ 103). SJ 004 rasprostire
se na viim dijelovima terena, dok su na niim dijelovima
definirani plavosivi slojevi SJ 005 i SJ 049, nastali zadravanjem oborinskih voda. Tijekom kopanja kontrolnog rova
ustanovljen je jo jedan plavosivi geoloki sloj glinaste konzistencije, koji se podvlaio ispod sloja SJ 004.
Veina stratigrafskih jedinica manjih dimenzija, definiranih
prema koncentraciji ugljena na radnoj povrini, bila je bez
nalaza. Na terenu su uoeni pravilni nizovi krunih jama
priblino jednakih dimenzija te slinih karakteristika i oblika
ukopa, koje je mogue povezati u stratigrafske cjeline i
poslije im odrediti namjenu. U kvadrantima A, B 4 istie se
kanal ukasto smee zapune koji presijeca teren u smjeru
sjever-jug (s devijacijom), dimenzija 17,16x1,8 m, relativne
dubine 40 cm. Uz sjeverni profil kanal je presjeen jamom
SJ 029. Na sredinjem dijelu terena, u kvadrantima A, B 8,
9 i 10 otkopana je vea povrina sive pjeskovite zapune,
definirana kao SJ 048 i SJ 073 koje su meusobno povezane, promjera 10x20 m, dubine 20 cm.
Zdjele su najee upotrebljavane posude, kako svakodnevno tako i u pogrebnom ritualu. Podijeljene su u dvije
osnovne skupine prvoj pripadaju zdjele koje se pribliavaju koninim oblicima, a drugoj zdjele bikoninih forma.
Lonci su u svim fazama latena zastupljeni u vrlo velikom
broju. Situlasti grafitni lonci grube su fakture, raeni slobodnom rukom, sa lijebom ispod ruba.
Tijekom definiranja ukopa stratigrafske jedinice SJ 073, na
dubini od 20 cm javljaju se tamno sive zapune jama SJ 121,
SJ 122, SJ 123, SJ 125 i SJ 126 manjih dimenzija, masne
konzistencije, glinastog sastava s uestalim tragovima gara,
Na lokalitetu AN 9 Lug registrirano je i istraeno ukupno
359 stratigrafskih jedinica. Rije je o jednoslojnom nalazitu s horizontalnom stratigrafijom. Prema prikupljenim
pokretnim i nepokretnim nalazima, najzanimljiviji je sredinji dio lokaliteta na kojem se izdvaja stratigrafska cjelina
SC 1, povezana od vie stratigrafskih jedinica; ponajprije
je najvei SJ 073 i SJ 048 povezan s njim, i skupine manjih
jama krunog oblika unutar njih: SJ 121, SJ 122, SJ 123,
SJ 124, SJ 125, SJ 126, SJ 127.
Tijekom istraivanja pronaeni su brojni ulomci keramike
bez konkretne grupacije materijala, kamena alatka, brus
PN1, te zapeena zemlja/lijep i gar. Uzeti su uzorci ugljena
Ulomci lonca situlastog oblika N 37, SJ 073
167
od trase, na povienom dijelu terena moglo nastati omanje

naselje koje je tjekom plavnih razdoblja vjerojatno imalo
potekoe s prometnom komunikacijom.
Literatura
Boi 1984 D. Boi, Relativna kronologija mlaje elezne
dobe v jugoslovenskem Podunavlju, AV, XXXII, Ljubljna,
1984: 315 347.
Sladojevci Lug, 2010.
Collis 1984 J. Collis, J., The European Iron Age, B. T.
Batstford Ltd, London, 1984.
Dizdar 1998 M. Dizdar, Nekropola keltsko-latenske kulture
u Vinkovcima, Obavjesti HAD, XXX/1, Zagreb, 1998: 38
43.
Dizdar 1999 M. Dizdar, eljezno doba, u: Vinkovci u svijetu
arheologije, Vinkovci, 1999: 39 48, 111 121.
Dizdar 2001 Latenska naselja na vinkovakom podruju.
Arheoloki zavod FFS, Zagreb, 2001.
Dizdar 2003 M. Dizdar, Prilog poznavanju kasnoga latena
u istonoj Slavoniji, OA, 27, Zagreb, 2003: 337 349.
55 60.
Dizdar, Potrebica 2002 M. Dizdar, H. Potrebica, Latenska
kultura na prostoru Poeke kotline, OA, 26, Zagreb, 2002:
111 131.
Jovanovi 1987 B. Jovanovi, Istona grupa, u: Praistorija
jugoslavenskih zemalja, V, Sarajevo, 1987: 815 855.
Korda 1970 J. Korda, Tragom prolosti Vinkovaca,
Vinkovci, 1960.
Majnari-Pandi 1970 N. Majnari-Pandi, Keltskolatenska kultura u Slavoniji i Srijemu, Gradski muzej
Vinkovci, Vinkovci, 1970.
Majnari-Pandi
1974
N.
Majnari-Pandi,
Kasnolatenski keltski grobovi iz Sotina, VAMZ, VI VII,
Zagreb, 1974: 55 74.
Majnari-Pandi 1984 N. Majnari-Pandi, Prilog problematici kasnolatenskih utvrenih naselja u Slavoniji, OA,
9, Zagreb, 1984: 23 35.
Papazoglu 1969 F. Papazoglu, Srednjobalkanska plemena
u predrimsko doba, Centar za balkanololoka istraivanja,
Sarajevo, 1969.
Tomii, Dizdar 2009 . Tomii, M. Dizdar, Ilok dvor knezova ilokih, AIA, I, Zagreb, 2005: 9 13.
Wells 2005 P. S. Wells, Creating an Imperial Frontier:
Archaeology of the Formation of Romes Danube
Borderland, Journal of Archaeological Research, Vol. 13,
No, 1., 2005: 49 88.
Zaninovi 2001 M. Zaninovi, Jadranski Kelti, OA, 25,
Zagreb, 2001: 57 63.
Crte pitosa, N 42, SJ 124
te zemlje za flotaciju. Teren ima lagani pad na obje strane

trase budue ceste, a zapune SJ 073 i SJ 048 nalaze se na
najviem dijelu lokaliteta. SJ 073 zapuna je nepravilnoga
pravokutnog oblika u tlocrtu, u kojoj je pronaen najvei
broj ulomaka keramike. Po brojnosti su na prvom mjestu
sive posude fine fakture. Obradom ulomaka keramike
izdvojene su dvije vrste keramikih posuda: fine keramike
posude raene na kolu i grube keramike posude raene
slobodnom rukom. Meu materijalom dominira siva keramika, osim nje javljaju se blijedo crvene i svijetlo smee
posude jednostavnih forma, a najzastupljenije su zdjele
koninih oblika s profiliranim rubovima. Vee su posude
bikoninih forma s uskim ili irokim otvorom. Keramiki
materijal pripada mlaem kamenom dobu, latenskom periodu. Datacija je odreena na osnovi keramikog materijala
jer nisu pronaeni predmeti raeni od drugih materijala koji
bi preciznije odredili kojoj fazi mlaega kamenog doba pripada arheoloka graa.
Prema tlocrtnom planu nalazita jasno se mogu izdvojiti dvije guste koncentracije slinih karakteristika i oblika
ukopa jama. Veina je tih stratigrafskih jedinica manjih, priblino jednakih dimenzija, definiranih prema koncentraciji
ugljena na radnoj povrini, bez nalaza. Lokalitet se nalazi u
blizini rjeice aavice koja se za kinog razdoblja izlijeva
iz korita i plavi okolno podruje, nosei za sobom razliit
materijal koji poslije povlaenja ostaje na okolnom terenu.
Mogue je da su ulomci rimskih posuda tako dospjeli na
taj dio terena, posebno zato to se s druge june strane
aavice nalazila rimska nekropola, a moda i jedna od
rimskih cesta. Naselje nositelja tih kulturnih pojava treba
traiti na jugoistonoj strani rjeice, prema pruzi i ciglani, jer
se na tome zapadnom plavnom terenu lokaliteta nije moglo
razviti naselje trajnog karaktera. Mogue je da je zapadnije
Slavko Galiot
Summary
During 2010 rescue archaeological investigations were
carried out at the site of Sladojevci Lug (AS 9), located
on the course of development of the Slatina bypass. An
168
area of 3580 square metres was investigated. According

to the ground plan of the site, two dense concentrations of
pits with similar characteristics and forms can be identified,
although there are very few moveable finds. All the pits can
be correlated into stratigraphic units for they make regular
sequences and rectangular shapes. Moveable finds belong
to the La Tne and Roman periods.
The site is close to the aavica River, which during rainy
periods overflows its banks and floods the surrounding
area, taking various kinds of material with it. It is possible that fragments of Roman vessels found their way to
this part of the ground in such a manner, particularly since
on the southern side of the adavica there was a Roman
necropolis.
Ulomak keramike posude s bradaviastom rukom N 7, SJ 016
rezultata i tijekom arheolokog nadzora 2009. proireno je

podruje zatite. Radove je arheoloki nadzirao Institut za
arheologiju iz Zagreba iji su djelatnici tijekom terenskog
pregleda prikupili manju koliinu keramike koja je upuivala
na postojanje groblja kulture polja sa arama te srednjovjekovnog lokaliteta. Geomorfoloko je obiljeje tog lokaliteta
plavna ravnica, omeena rijekom Dravom na sjeveru te
obrocima planine Papuk i brojnim potocima koji na Papuku
izviru i ulijevaju se u Dravu, s june strane. Lokalitet je
smjeten sjeverno od grada Slatine, s lijeve strane ceste
Slatina Donji Miholjac, izmeu stacionaa 6+625 i 6+700,
istono od potoka Javorice, a rije je o ovalnom uzvienju,
koje ima tendenciju pada prema prometnici Slatina Baki.
Redni broj: 86
Lokalitet: Slatina Bobovite (AN 3)
Naselje: Slatina
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P
Istraivalo se na dva naina. Strojno je uklanjan povrinski

sloj vegetacije, oranice i humusa, a ostatak radova izveden
je runo (poliranje, definiranje objetaka, pranjene zapuna
itd.). Voena je terenska dokumentacija: popis stratigrafskih
jedinica, opis stratigrafskih jedinica, popis nalaza, popis
PN, opis PN, popis uzoraka (ugljen, zemlja za flotaciju
drvo), popis fotografija te nacrtna dokumentacija i crtei.
Veina nepokretnih arheolokih nalaza (jama) definirana je
prema jasnoj promjeni u boji i sastavu zemlje, zapune na
radnoj povrini. Na terenu su uoeni pravilni nizovi tamno
sivih krunih jama, priblino jednakih dimenzija, masnog
sastava, obrubljenih prstenom zapeene zemlje, to upuuje na mogunost postojanja nadzemnih objekata.
Teren se prua u smjeru istok-zapad s devijacijom od
20, dug je 75 m i malo ui od 20 m, a terenska povrina
podijeljena je na 24 kvadranta veliine 10x10 m, te su od
juga prema sjeveru uspostavljene slovne oznake A, B, C
i od zapada prema istoku brojane od 1 do 8. Nakon obilaska terena i poetka radova, definiran je povrinski sloj
koji ukljuuje oranicu, humus i vegetaciju, relativne dubine
0,40 m, kao jedna stratigrafska jedinica (SJ 001). Sloj je
uklonjen strojno, a zemlja je odvoena kamionom te deponirana na podruje koje je predvidio investitor. Tijekom i
nakon strojnog uklanjanja povrinskog sloja zemlje itava
je radna povrina runo zaglaena, pri emu su se mjestimino javljale promjene u boji zemlje. Te su strukture bile
tamno sive, masnog sastava, obrubljene prstenom zapeene zemlje razliitih dimenzija. Tijekom dokumentiranja
tih struktura kao stratigrafskih jedinica, u isti obrazac za
opis uneseni su i podaci o zapunama i ukopima, njihove
dimenzije, boja, sastav, konzistencija, pripadajui nalazi i
uzorci te njihovi meusobni odnosi. itava povrina lokaliteta moe se podijeliti u dva dijela: vii zapadni, bogatiji
pokretnim i nepokretnim nalazima, i nii istoni dio, gdje
je uestalost nalaza znatno manja. U istonom je dijelu
terena sloj SJ 001 deblji i iznosi 60 cm, to je utvreno
nakon runog poliranja. Uz suglasnost konzervatora
Zatitno arheoloko istraivanje na lokalitetu Slatina

Bobovite (AN 3) trajalo je od 13. rujna do 17. rujna 2010.
Lokalitet je smjeten na trasi dravne ceste D2, odnosno
buduoj zaobilaznici grada Slatine. Tijekom ukupno 5
radnih dana istraena je povrina od 1400 m2. U istraivanjima je sudjelovalo 4 7 lanova strune ekipe i do 30
radnika iz okolice Slatine. Na temelju javnog natjeaja koji
su raspisale Hrvatske ceste d.o.o., radove je vodila tvrtka
Delmat Galiot d.o.o. iz Splita. Voditelj istraivanja bilo je
Neboja Cingeli, dipl. arheo., a zamjenik Slavko Galiot,
dipl. arheo. U strunoj ekipi bili su Kreimir Leroti, dipl.
arheo., te tehniari eljka Bari, Dino i Ivan Habijanac.
Arheoloko nalazite Slatina Bobovite (AN 3) smjeteno
je izmeu stacionae 6+625 i 6+700. Lokalitet je smjeten
sjeverno od grada Slatine, s lijeve strane ceste Slatina
Donji Miholjac. Juno od lokaliteta prolaze dravna cesta D
2 (Podravska magistrala) i eljeznika pruga Koprivnica
Osijek. Lokalitet je definiran tijekom rekognosciranja trase
slatinske zaobilaznice 2003., a 2010. istraivala ga je tvrtka
Geoarheo d.o.o iz Zagreba (Martinov 2010). Na temelju tih
Zapune i ukopi jama (SJ 009)
169
Keramika posuda PN 4, SJ 045
Tijekom istraivanja u digitalnom je formatu snimljeno pet

GB-fotografija u svim fazama istraivanja. Definirano je i
dokumentirano 67 stratigrafskih jedinica, 44 nalaza (keramika, lijep, spaljene kosti i kamen) te 5 posebnih nalaza, 3
obraena kamena i 2 keramike posude; uzet je 1 uzorak
ugljena te 14 uzoraka zemlje iz tamno sivih zapuna stratigrafskih jedinica s nalazima koji su obraeni flotiranjem, tijekom
ega je izdvojena laka i teka flotacija za daljnju ralambu.
Pokretni arheoloki nalazi prikupljeni tijekom istraivanja
oprani su, fotografirani u toj fazi te spajani i slijepljeni, signirani, nacrtani i konzervirani, nakon ega su poslani na daljnju obradu Zaviajnome muzeju Slatina. Flotacijom nisu
dobiveni rezultati koji bi determinirali stratigrafske jedinice,
a jo nisu gotovi rezultati uzoraka zemlje.
Minijaturna posuda PN 3, SJ 042
strojno je uklonjeno dodatnih 10 20 cm oranine zemlje u

kvadrantima A/B/C 5/6/7/8.
Sloj zemlje koji se otkrivao ispod otkopa je ut, svijetlo
sme, glinast, kompaktan s primjesama pijeska i eljeznog
oksida (SJ 002). Taj je sloj po boji, konzistenciji i sastavu
jednak sloju SJ 001 koji se nalazi iznad, no odijeljen je kako
bi se dobile tonije pozicije nalaza koje su prikupljene poliranjem te kako bi se uoila razlika izmeu slojeva otkopanih strojno i runo. Razlika je izmeu tih dvaju slojeva
u uestalosti eljeznog oksida koji je s dubinom postajao
ei, a to je vidljivo iz sastava i konzistencije zemlje otkopane iz geoloke sonde SJ 067.
Na terenu dominiraju ukopi i tamno smee, gotovo crne
zapune jama, s tragovima gara, orubljeni zapeenom crvenom zemljom. Veina je takvih stratigrafskih jedinica bez
nalaza, no postoje i iznimke u kojima su naene i itave
posude. Stratigrafske jedinice SJ 008, SJ 009 i SJ 010, u
kvadrantu A 2, jesu jame koje odgovaraju tom opisu. Zapune
su jama masne konzistencije, s nalazima keramike, lijepa i
ivotinjskih kostiju. Ukopi jama krunog su oblika u tlocrtu,
a stijenke padaju na kruno konkavno dno. Meusobno
sline stratigrafske jedinice SJ 033, SJ 034, SJ 035, SJ 036
i SJ 037 u kvadrantu B 3 ine jednu stratigrafsku cjelinu.
Siromane su pokretnim nalazima, osim SJ 033 u kojoj su
pronaeni ulomci keramike, lijepa i ivotinjske kosti.
U SJ 016, koja se nalazi u kvadrantima A 3/4, pronaena je
velika koliina keramike i lijepa. Zapuna jame SJ 016 jest
tamno smea i masne konzistencije, dimenzija 186x133
cm, dubine 59 cm. Ukop je u tlocrtu oblika nepravilne
elipse, a stijenke padaju na konkavno dno. Keramiki
ulomci pripadaju kulturi polja sa arama.
Jama SJ 042, u kvadrantu B 4: zapuna je sivo-smea,
masnog sastava i kompaktne konzistencije, s nalazima
vee koliine keramike te posebnim nalazima male keramike posude (PN3) i obraenim kamenom (PN1). Ukop je
nepravilnoga krunog oblika u tlocrtu, dimenzija 199x195
cm, dubine 54 cm, a stijenke padaju na ravno kruno dno.
Keramiki ulomci pripadaju kulturi polja sa arama.
Zapuna jame SJ 045, u blizini jame SJ 042 i sa slinim
materijalom, nalazi se u kvadrantima A/B 4. Zapuna je siva,
s garom i eljeznim oksidom, masnog sastava i kompaktne konzistencije s nalazima keramike i lijepa te izdvojenim posebnim nalazom keramike posude (PN4) koju je
mogue rekonstruirati. Ukop je izduenog ovalnog oblika
u tlocrtu, dimenzija 317x226 cm i dubine 43 cm, a stijenke
padaju na ravno dno.
Tijekom pranjenja stratigrafskih jedinica SJ 012, SJ 061
i SJ 065 ustanovljeni su i evidentirani recentni ostaci jo
neraspadnutih domaih ivotinja, bez posebnog reda
ukopavanja.
Na lokalitetu Slatina Bobovite (AN 3) registrirano je i
istraeno ukupno 67 stratigrafskih jedinica. Rije je o jednoslojnom nalazitu s horizontalnom stratigrafijom. Prema
tlocrtnom planu nalazita jasno se moe izdvojiti nekoliko
gusto koncentriranih stratigrafskih jedinica sa zapunama
slinih karakteristika i ukopima jama slinih oblika. Veina
tih stratigrafskih jedinica definirana je prema tamno sivoj
zapuni s tragovima gara, okruenoj zapeenom crvenom
zemljom na radnoj povrini, razliitih dimenzija, od kojih
su neke bile bogate keramikim nalazima. Odreene jame
mogue je povezati u stratigrafske cjeline.
Pokretni arheoloki materijal pronaen na lokalitetu, odnosno brojni ulomci keramike, sa sigurnou mogu datirati to
nalazite u kasno bronano doba, tj. kulturu polja sa arama,
ali usporedbom dobivenih rezultata s rezultatima prethodnih arheolokih istraivanja u veljai 2010., nisu potvreni
srednjovjekovni nalazi koji su tada bili definirani. Na temelju
rezultata istraivanja na tom dijelu terena AN 3 moe se sa
sigurnou potvrditi nazonost populacije nositelja tzv. kulture polja sa arama. Pokretni arheoloki nalazi prikupljeni
tijekom istraivanja oprani su, fotografirani u toj fazi te spajani i slijepljeni, signirani, nacrtani i konzervirani, nakon ega
su poslani na daljnju obradu Zaviajnome muzeju Slatina.
Literatura
Slatina Bobovite, 2010.
Ljubljana, 2002.
170
Martinov 2010 D. Martinov, Slatina Bobovite, HAG,

6/2009, Zagreb, 2010: 125 127.
Mauran, Tomii 1999 I. Mauran, . Tomii, Slatina
1297. 1997., Poglavarstvo grada Slatine, Slatina, 1999.
Beketinaca 2007. i 2008. g., AIA, V, Zagreb, 2009: 27 32.
AN 11 Lipik 1
Zatitno arheoloko istraivanje na lokalitetu AN 11 Lipik
1 trajalo je izmeu 20. lipnja i 15. rujna 2010., s prekidom
od 25. lipnja do 10. kolovoza 2010. godine. Pri istraivanju povrine od 4800 m sudjelovalo je pet lanova strune
ekipe i 25 radnika iz okolice Slatine. Povrinski sloj oranice
i humusa (SJ 001) uklonjen je bagerom od 0,35 do 0,70
m dubine te je deponiran uz trasu iskopa, kako je predvidio investitor. Otkop bagerom zapoet je od stacionae
4+680 te je nastavljen u smjeru istoka. Zemlja koja se
otkrivala ispod strojno otkopanog sloja bila je svijetlosivosmea, kompaktne konzistencije s primjesama eljeznog
oksida, to je u mnogoemu jednako sloju mlae oranice
(SJ 001), no odijeljena je od navedenog sloja kako bi se
jednostavnije razlikovali nalazi dobiveni strojnim iskopom
od radne povrine u koju su ukopane jame. Nakon skidanja
oraninog sloja zapoelo je runo zaglaivanje terena. Sve
promjene u boji, sastavu i strukturi oznaene su brojkom
stratigrafske jedinice. Ukop i zapuna jame imenovane su
istom brojkom te su dokumentirani digitalnim fotografijama,
tekstualnim opisom, crteima i geodetskom snimkom. Na
taj nain registrirano je i definirano ukupno 166 stratigrafskih jedinica. Tijekom istraivanja uzeti su uzorci ugljena te
uzorci zemlje iz stratigrafskih jedinica s pokretnim arheolokim materijalom. Uzorci zemlje flotirani su na terenu, pri
emu je izdvojena teka i laka flotacija za daljnju analizu.
Na nalazitu je tijekom istraivanja postavljena kvadratna
mrea: slovne oznake kvadranata A, B postavljene su od
juga prema sjeveru, a brojane od zapada prema istoku.
U sektoru AN 11 Lipik 1 teren lagano pada od zapada
prema istoku te se moe podijeliti u dva dijela zapadni
Slavko Galiot
Summary
During 2010 rescue archaeological investigations at the
site of Slatina Bobovite (AS 3) located on the course of
the development of the Slatina bypass were conducted.
An area of 1400 square metres was investigated. Most of
the immoveable archaeological finds (pits) were defined
according to a clear difference in colour and the composition of the fill on working areas. On the ground, regular
sequences of circular pits of about the same dimensions
were noticed; dark grey in colour, they were surrounded
by a ring of baked earth, which suggests the possibility of
ceramic vessels being fired in the open. There were very
slight elements allowing it to be said that these pits were
traces of above-ground dwellings, although the possibility
should not be ruled out. Moveable archaeological material,
that is, the many potsherds, can date this settlement with
certainty to the Late Bronze Age.
Redni broj: 87
Lokalitet: Slatina Lipik 1 i 2 (AN 11 i AN 12)
Naselje:
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P, A, SV
Tijekom 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja
grada Slatine. Na temelju javnog natjeaja koji su raspisale Hrvatske ceste d.o.o. radove je vodila tvrtka Delmat
Galiot d.o.o. iz Splita, sukladno uvjetima Konzervatorskog
odjela u Poegi. Arheoloko nalazite Slatina Lipik 1 i
Lipik 2 (AN 11 i 12) smjeteno je izmeu stacionae 4+680
i 5+400. Lokalitete Lipik 1 i Lipik 2 dijeli drenani kanal
koji se prua u smjeru sjever-jug, na stacionai 4+950.
Voditelj istraivanja bilo je Tomislav Pui, a zamjenik
Tomislav Tomakovi. U strunoj ekipi bili su Zvonimir
Leroti, Tijana Eva Jurkovi i prvostupnice arheologije
Dubravka Tomii, Darija Prelec te tehniari Josip Galiot
i eljka Bari.
Lokalitet Lipik 1, pogled s istoka na otkopani dio trase terena
Lokaliteti su smjeteni sjeverno od grada Slatine na putu

prema selu Bakiu. Juno od lokaliteta prolaze dravna
cesta D 2 (Podravska magistrala) i eljeznika pruga
Koprivnica Osijek. Lokalitet je definiran tijekom rekognosciranja trase slatinske zaobilaznice 2003. i preventivno
zatien.
Lokalitet Lipik 1, ulomak oboda posude, tera sigilata PN 10, SJ 16
171
u smjeru istok-zapad. Na taj nain uoeno je postojanje

kanala (SJ 166) irine oko 2 m, kojem je gornji dio izoran te
rairen po puno veoj povrini. Tijekom istraivanja kanala
prikupljeni su ulomci keramike, zapeene zemlje/lijepa,
kostiju te ulomci recentnoga graevinskog bloka. Kanal je
nastao djelovanjem bujica s okolnih pristranaka, odtkuda je
mogue doplavljen i materijal razasut po okolnom terenu.
AN 12 Lipik 2
Zatitno arheoloko istraivanje nalazita AN 12 Lipik 2 trajalo je izmeu 19. kolovoza i 25. rujna 2010., kada je istraena povrina od 8000 m. U istraivanjima je sudjelovalo
pet lanova strune ekipe i 25 radnika iz okolice Slatine.
Povrinski slojevi oranice i humusa (SJ 001) uklonjeni su
strojno do dubine od 0,35 do 0,70 m. Otkop bagerom zapoet je od stacionae 4+950 te je nastavljen u smjeru istoka.
Budui da teren sijee lokalna prometnica, izmeu stacionaa 5+100 i 5+200, te je s obje strane i niz kua, taj dio
terena nije bilo mogue u potpunosti istraiti. Nakon skidanja oraninog sloja zapoelo je runo zaglaivanje terena.
Promjene u boji, sastavu i strukturi oznaene su brojkom
stratigrafske jedinice. Ukop i zapuna jame i kanala imenovani su istom brojkom. Definirano je ukupno 211 stratigrafskih jedinica. Na poetku istraivanja, na zapadnom dijelu
terena, uz sjeverni profil u kvadrantima B/C 30/31 iskopana
je geoloka sonda GS 1, dimenzija 200x350 cm, relativne
dubine 195 cm. Na sva etiri bokocrta GS 1 definirani su
slojevi s vertikalnom stratigrafijom. Izdvojeno je ukupno 6
stratuma, poredanih jedan ispod drugog. U slojevima SJ
137, SJ 138, SJ 140, SJ 141 i SJ 142 nisu pronaeni arheoloki nalazi te se moe zakljuiti kako je rije o naplavinskoj formaciji. Naime, tijekom kinih razdoblja iz rijeke koja
se nalazi u blizini, nanoen je plavni mulj. Ti naplavni slojevi definirani su na osnovi promjena boje zemlje.
SJ 137, u sektoru AN 12: sloj kompaktne zemlje s crvenooker konkrecijama.
SJ 138, u sektoru AN 12: sastoji se od pjeskovite zemlje
s primjesama oker eljeznog oksida
SJ 140, u sektoru AN 12: sastoji se od pjeskovite svijetlosivo-oker zemlje.
Lokalitet Lipik 1, ukop jame bogate nalazima SJ 100
nii i istoni vii koji se razlikuju ponajprije u sastavu zemlje

i brojnosti arheolokih nalaza. U zapadnom dijelu, sjeverno
od trase iskopa, izmeu stacionaa 4+680 i 4+780 nalazi
se vonjak jabuka, pa je teren tijekom obrade zemlje bio
izloen dubokom oranju (do 0,80 m). Zbog toga je sputena visina iskopa relativne dubine do 0,70 m radi uklanjanja tragova brazda koji su presijecali teren u smjeru sjever-jug. Zbog utvrivanja stratigrafije iskopana je geoloka
sonda GS 1, dubine 1,20 m, koja se nalazi uz sjeverni profil
trase u kvadrantu B 1, i geoloka sonda GS 2 u kvadrantu A
12 uz juni profil. Ni jedna sonda nije pokazala arheoloke
slojeve, ali su pokazale da se sloj zemlje (SJ 002) protee
cijelom dubinom sonde uz neznatno poveanje eljeznog
oksida na veoj dubini. U prvih 100 m iskopa nisu pronaeni nikakvi nepokretni arheoloki nalazi, a pokretni arheoloki nalazi poremeeni su dubokim oranjem. Radi provjere
je li rije o horizontalnoj stratigrafiji iskopane su pokusne
sonde (PS) dimenzija 100x100 cm na svakih 10 m terena.
Ukupno je iskopano 12 pokusnih sonda koje su pokazale
jednake rezultate kao i GS 1 i GS 2, ujednaenost sloja SJ
002.
Drugi, istoni dio terena, od stacionae 4+820 na viem
dijelu terena, nema tragova dubokog oranja te je povrinski
sloj oranice i humusa SJ 001 uklanjan do relativne dubine
od 35 cm. Usporedbom sa zapadnim dijelom terena utvreno je da se na istonom dijelu nalaze gotovo sve stratigrafske jedinice i veina pokretnoga arheolokog materijala, od kojih su zanimljive: SJ 016, B 15 siva zapuna
s tragovima gara i vidljivim nalazima keramike u tlocrtu;
dimenzije su ukopa jame 174x127x38 cm; nalazi keramike
N5, N8, N15, lijepa N7, N14, ivotinjske kosti N6, kamena
N9; posebni nalazi PN1 eljezni avao, PN2 no, PN3
kameni brus, PN10 tera sigilata; uzorci U7 zemlja, U8
ugljen, U9 kamen kvarc.
Ostatak terena nije pokazao nikakve vanije stratigrafske
jedinice koje bi sadravale vee koliine arheolokog materijala ili koje bi tvorile nadzemne objekte. Pri samom kraju
iskopa trase, kod stacionae 4+925 uoen je sloj tamnije
zemlje u kojem su pronalaeni rijetki ulomci keramike,
kostiju i zapeene zemlje/lijepa. Taj je sloj vjerojatno nastao
izoravanjem iz neke od stratigrafskih jedinica koje se nalaze
ispod tog sloja. Iako je taj dio terena nekoliko puta runo
zaglaen te su prikupljeni nalazi, nije bilo mogue definirati njegove obrise, stoga je odlueno da se sloj presjee
pokusnim rovom i dvjema pokusnim sondama. Pokusni rov
1 presjekao je teren u smjeru sjever-jug, u duljini jednog
kvadranta, a pokusne sonde presjekle su ga na dva mjesta
Lokalitet Lipik 2, bronana igla s bikoninom glavom (PN 6) prije i

poslije konzervacije, datirana u 13./12. st. pr. Kr.
172
podruja. Uz juni profil, u kvadrantima A 39/40 nalazi se

stratigrafska cjelina (SC) koju ine dvije jame, SJ 078, SJ
082 i kanal SJ 091, svi povezani zapunama. U njima su
naeni komadi zapeene zemlje/lijepa, kamena, keramike
i ivotinjskih kostiju, od kojih su neki izdvojeni kao posebni
nalazi. Keramika je raena bez lonarskog kola, varira
od grublje prema finijoj, a stijenke su raznih debljina. Od
ukrasa se javlja urezivanje, barbotin, bradavice i utiskivanje. Oblici su zaobljeni i bikonini.
Prapovijesni horizont
Lasinjska kultura, definirana u SJ 078, SJ 082 SJ 091,
izmeu stacionaa 5+062 i 5+071, izdvojena je na osnovi
keramike koja je podijeljena u dvije vrste: gruba kuhinjska
i fina keramika. Faktura je srednje finoe s primjesama
drobljenog kamena. Posue je peeno redukcijski, premda
je loije kvalitete. Keramika je tamno smea, sivo-smea
i oker-smea, a na pojedinim dijelovima keramikih ulomaka boja je na povrini neujednaena. Posude su ukraene plastinim trakama s otiscima vrhova prstiju. Posude
manjih dimenzija takoer u fakturi imaju primjese drobljenog kamena, stijenke su bikonine bez otih prijelaza, trakaste ruke spajaju se s rubom posude i lagano ga prelaze.
Posude su ukraene okomito postavljenim urezanim cikcak linijama iznad kojih se nalaze tokasti ukrasi izvedeni
ubadanjem.
Kultura polja sa arama definirana je u SJ 002, SJ 024 i SJ
033, izmeu stacionaa 4+963 i 5+010, i datirana u 13./12.
st. pr. Kr. u II. fazu ostava, odnosno u stupanj Br D i Ha A1.
Pronaene posude veinom su bikonine zdjele, ravnog
dna ili na nozi. Trakaste ruke nalaze se ispod ruba posuda
ili ga lagano prelaze, a iznimka je ruka jeziastog oblika s
perforacijom. Na pojedinim se posudama na etiri strane,
u sredinjem dijelu nalazi funkcionalno-dekorativni dodatak
bradaviastog oblika. Zdjele su tamno smee, okersmee
ili neujednaene boje na vanjskoj i unutarnjoj povrini.
Pronaen je malen ulomak keramike tamno smee cjediljke konkavnog oblika i keramiki prljen koninog oblika.
Latenski kulturni elementi definirani su u SJ 042, SJ
043, SJ 044, SJ 048, SJ 052 i SJ 082, izmeu stacionaa 5+030 i 5+072. Taj keramiki materijal ima elemente domae tradicije i zbog toga se oblici posuda s
latenskim karakteristikima u Podravlju razlikuju od keramikog posua s lokaliteta u srednjoj Europi, pa ak i
od keramike susjednih lokaliteta sa slinim arheolokim materijalom. Prema predaji Kelti unose u panonski prostor keramiko kolo, koje se u sredinjoj Europi
javlja tijekom Latena A, kao novost u izradi keramike.
Uvoenjem brzorotirajuega keramiarskog kola nastaju
Lokalitet Lipik 2, rekonstruirana keramika posuda s jednom

rukom i tri bradavice (PN 42, SJ 002), koja pripada virovitikoj
grupi kulture arnih polja, 13. st. pr. Kr.
SJ 141, u sektoru AN 12: sastoji se od glinaste tamnosmee pjeskovite zemlje.

SJ 142, u sektoru AN 12: sastoji se od glinaste pjeskovite
sivo-oker zemlje.
Ispod se nalazi SJ 002, sloj tamnosive glinaste zemlje s
tragovima gara, s velikim brojem pokretnih arheolokih
nalaza. Tijekom njegova istraivanja pronaeni su brojni
nalazi keramike, zapeene zemlje/lijepa, ugljena, kamena
i ivotinjskih kostiju. Najvaniji je nalaz za datiranje kulturnog stratuma bronana igla PN 6 koja pripada kulturi
polja sa arama. Bronana igla s malom bikoninom glavicom PN 6 dobro je ouvana, no tijelo igle svijeno je, a
vrh je odlomljen. Glavica igle ukraena je horizontalnim
urezima, a na vratu se javlja cik-cak ornament. Takav tip
igle pronaen je tijekom arheolokih istraivanja kasnobronanodobnog naselja u Slavonskom Brodu te je datiran u 13./12. st. pr. Kr. Slina igla pronaena je u ostavi
Poljanci II, koja zajedno s ostalim nalazima, npr. sjekirama
s V-ukrasom i sjekirama sa zaliscima, potvruje datiranje
tog tipa u II. fazu ostava, odnosno u stupanj Br D i Ha A1.
Nalaz s Lipika moe se povezati i s iglom iz Posavskih
Podgajaca, kao i s iglom sa spljotenom kuglastom glavom
za koju Majnari-Pandi vidi poveznice s iglama u ostavama II. faze, Bonjaci, Gornja Vrba i Brodski Varo. Na
pojedinim stratigrafskim jedinicama pronaena je keramika
iz razliitih razdoblja, to govori o kontinuitetu uporabe tog
Lokalitet Lipik 2, ulomci keramikog lonca fine fakture PN 15, SJ 044
173
Lokalitet Lipik 2, bronana fibula u obliku dupina (PN 30, SJ 044),

prije i nakon konzervacije
Lokalitet Lipik 2, ulomak lasinjske keramike posude s ukrasima

N 131, SJ 078
znatne promjene u keramikoj proizvodnji. Pojavljuje se

i vei broj keramiarskih radionica, to svjedoi o razvijenoj zanatskoj proizvodnji. Dominira siva keramika,
javljaju se i blijedo crvene i svijetlo smee posude jednostavnih forma, a najvie su zastupljene zdjele koninih oblika s profiliranim rubovima. Vee su posude bikoninih forma, s uskim ili irokim otvorom. Dekoracija su
obino plastini prstenovi. Lonci su zastupljeni u svim
fazama latenske kulture u vrlo velikom broju. U 2. st.
pr. Kr. javljaju se grubi grafitirani situlasti lonci koji
su vjerojatno, zbog svojih vatrostalnih svojstava, upotrebljavani i u metalurgiji. Jednostavno su profilirani,
raeni rukom, sa lijebom ispod oboda, na ijoj se vanjskoj povrini najee nalaze duboko urezane ravne ili
polukrune crte.
Kasni srednji vijek

Kasni srednji vijek definiran je u slojevima SJ 166, SJ 167 i
SJ 182, izmeu stacionaa 5+294 i 5+340. Pronaeni keramiki oblici veinom su lonci grube fakture, s primjesama,
tamno smee ili smee, esto neujednaene boje, s urezanim ukrasom u obliku valovnice. Pokretni arheoloki nalazi
prikupljeni tijekom istraivanja oprani su, fotografirani u toj
fazi te spajani i slijepljeni, signirani, nacrtani i konzervirani,
nakon ega su poslani na daljnju obradu Zaviajnome
muzeju Slatina. Flotiranjem nije pronaen materijal pomou
kojeg bi se definirale jame iz kojih su uzeti uzorci, a rezultati
ralambe uzoraka zemlje nisu bili do ove objave.
Zakljuak
Zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetima Lipik 1 i
Lipik 2 pokazala su da je na prostoru grada Slatine i njegove okolice postojao kontinuitet ivljenja od prapovijesti do
danas. Jame s materijalom iz bronanog i rimskog doba te
srednjeg vijeka i poslije pokazale su raznovrstan materijal,
veinom keramiki, ali i kameni i metalni. Iako nema izravnih dokaza o grobljima ili stambenim objektima (jame se
mogu definirati kao otpadne), moe se pretpostaviti njihovo
postojanje u blioj okolici jer je istraen relativno uzak prostor. Ova istraivanja donijela su arheoloki materijal koji
e ostati trajna vrijednost grada Slatine i njegove okolice.
Na terenu su se javljali razliiti tipovi jama. Najuestalije
su sivo-smee ispune raznih oblika i malih dimenzija bez
arheolokih nalaza, dok su tamno sive ispune najee
krunog oblika s tragovima ljepa i gara i za njih se sa sigurnou, za razliku od prethodno navedenih, moe zakljuiti
da su ljudska tvorevina. Osim toga, naene su i jame veih
dimenzija bogate pokretnim arheolokim nalazima kao to
su keramika, zapeena zemlja/lijep, opeka, metal, ugljen,
kamen i ivotinjske kosti.
Rimsko razdoblje
U sektoru AN 11 antika je definirana u slojevima SJ 016,
SJ 020, SJ 050, SJ 051, SJ 096 i SJ 100, izmeu stacionaa 4+820 i 4+900. U sektoru AN 12 definirana je u sloju
SJ 049 na stacionai 5+040 i u sloju SJ 074 na stacionai
5+058. Prevladava crvena keramika fine fakture raena na
kolu, a od keramikih oblika dominiraju vrevi. Iznimka je
nalaz, ulomak tanjura tera sigilata, a rije je najvjerojatnije
o importu.
Literatura
Balen 2008 J. Balen, Rezultati zatitnih arheolokih istraivanja na trasi autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj,
katalog izlobe, Zagreb, 2008.
Homen 1990 Z. Homen, Lokaliteti lasinjske kulture na krievakom podruju, Arheoloka istraivanja u Podravini i
kalnikobilogorskoj regiji, Izdanja HAD, 14, Zagreb, 1990:
51 68.
regiji, AV, 27/1976, Ljubljana, 1977: 44 46.
Pui, Tomakovi 2010 T. Pui, T. Tomakovi, Struno
izvjee, Zatitna arheoloka istraivanja na zaobilaznici
Slatine, Lokalitet 11 i 12: Slatina Lipik 1 i 2, Split, 2010.
Slavko Galiot
Lokalitet Lipik 2, ulomak kasnosrednjovjekovnog lonca N 184
174
Summary
During 2010, rescue archaeological investigations were carried out on the national D2 road, that is, the future Slatina
bypass. The archaeological site Slatina Lipik 1 and Lipik 2
(AS 11 and 12) is sited between chainages 4+680 and 5+400.
These two sites share a drainage channel that extends
north to south at chainage 4+950. An area of 12,800 square
metres was investigated. Various types of pit appeared on
the ground. The most common were of grey-brown fill of
various shapes and small in size, without any archaeological
finds, while those with dark grey fills, including traces of daub
and soot, were most commonly circular in shape. Unlike the
previously mentioned pits, they can certainly be concluded
to be human artefacts. Apart from that, pits of various dimensions were found rich in moveable archaeological finds such
as ceramics, daub, brick, metal, charcoal, stone and animal
bones. Pits with material from the Bronze Age, the Roman
period and the Middle Ages and later showed the continuity
of life in this area. Although there is no direct evidence of
graves or dwellings (the pits can be defined as waste pits),
they can be assumed to have existed in the vicinity.
Dio Gutmannove drenane cijevi SJ 005
Arheoloko nalazite Slatina Panjak (AN 13) smjeteno je

izmeu stacionaa 7+360 i 7+630 i nalazi se na sjevernom
dijelu Slatine, sjeverno od eljeznike pruge Koprivnica
Osijek i sjeverno od ceste D2 (Podravska magistrala). Rije
je o zemljitu koje je tijekom arheolokog nadzora gradnje
zaobilaznice Slatine 2009. pridrueno arheolokom lokalitetu
(P-3144) utvrenom rekognosciranjem 2003. Dio zone predviene za istraivanja 2010. (istono proirenje) zatien je
dopunskim rjeenjem o preventivnoj zatiti. S obzirom na
geomorfoloka i hidrografska obiljeja, taj lokalitet nalazi se
u ravniarskom podruju, unutar plavne zone rijeke Drave, i
karakterizira ga aluvijalno tlo. S juga ga omeuje breuljkast
reljef sjevernih obronaka Papuka. Rije je o blago ovalnom
uzvienju koje se neznatno uzdie iznad okolnoga ravniarskog podruja. Tijekom rekognosciranja na povrini su
primijeeni malobrojni ulomci srednjovjekovne keramike koji
su upuivali na to da zaobilaznica prolazi rubom manjega
srednjovjekovnog naselja (Dizdar 2009).
Zatitno arheoloko istraivanje trajalo je ukupno 19 radnih
dana, tijekom kojih je istraena povrina od priblino 5670
m. Povrinski sloj od 0,70 m dubine uklonjen je strojno
(bager), a zemlja je odvoena kamionom. Rije je o dvoslojnom nalazitu s vertikalnom stratigrafijom. Prvi sloj definiran je na oko 70 cm relativne dubine, gdje je utvreno 38
objekata. Drugi sloj pronaen je tijekom kopanja pokusne
sonde 5 u zapadnom dijelu sektora, u kvadrantima A/B 21 i
22. Javlja se na dubini od 0,20 do 0,40 m ispod prvog sloja.
Treba napomenuti da su nalazi u drugom sloju sekundarno
deponirani, nanoeni vjerojatno naplavljivanjem. Rije je o
geolokom sloju u kojem je pronaeno mnogo arheolokog
materijala (preko 40 kg), na relativno maloj povrini (oko
20 m) u sloju debljine do 30 cm. Najvie je zastupljena
keramika (vie od 90 posto), a potom obraeni i neobraeni
kamen, zapeena zemlja/lijep, izgorene kosti te bronane
ukrasne igle prema kojima je, uz keramiku taj sloj datiran u
razdoblje kasne bronce. Geoloki slojevi utvreni su geolokim sondama od 1 do 9, iskopanima u pravilnim razmacima
uzdu cijelog terena. U svakoj sondi primijeeni su razliiti slojevi. Povrinski sloj produbljen je s poetnih 0,40 m
na oko 0,70 m uz odobrenje nadlenoga Konzervatorskog
odjela u Poegi. Naime, na 0,55 m dubine jo uvijek se
pojavljivao recentni otpad, to je upuivalo na to da je tlo
bilo obraivano dubinskim oranjem, tzv. izoraem.
Od kvadranata A C 1 i 2 do kvadranata A B 5 (poloaj
sonde 3) ispod oraeg je sloja (SJ 001) ustanovljen geoloki
sloj ute kompaktne ilovae (SJ 002). U kvadrantu B 12
13, u sondi 4 utvreno je drukije uslojavanje, tj. naplavni
sloj s arheolokim materijalom (SJ 028) ispod oranice.
Redni broj: 88
Lokalitet: Slatina Panjak (Panik) (AN 13)
Naselje: Slatina
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P
Tijekom 2010. zatitno je arheoloki istraeno nalazite
Slatina Panjak (AN 13) smjeteno na trasi dravne
ceste D2, odnosno buduoj zaobilaznici grada Slatine. Na
temelju javnog natjeaja koji su raspisale Hrvatske ceste
d.o.o., radove je vodila tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita.
Voditeljice istraivanja bile su dr. sc. Jasna imi i Tijana
Eva Jurkovi, dipl. arheo., a zamjenik Zvonimir Leroti,
dipl. arheo. U strunoj ekipi bili su Mateja Hulina, Sran
urii i Monika Bikei. U istraivanjima je sudjelovalo do
25 fizikih radnika iz okolice Slatine.
Pogled na teren u smjeru istok-zapad
175
U kvadrantu C2 runim je iskopom otvorena prva geoloka

sonda dimenzija 2,5x1,8 m u smjeru sjever-jug do dubine
od 1,80 m, a u kvadrantu A1 otvorena je druga geoloka
sonda dimenzija 3x1 m u smjeru zapad-istok do dubine od
1,50 m. Ni u jednoj sondi nije utvreno postojanje arheolokih slojeva na tom dijelu terena. Od ukupno 47 stratigrafskih jedinica, njih 8 su geoloki slojevi, a jednu (SJ
005) ine ciglene drenane cijevi koje je prije stotinjak
godina postavio vlasnik eljeznice i veleposjednik Edmund
Gutmann. Cijevi su postavljene u prosjeku na 80 cm relativne dubine u nepravilnim razmacima i ponirale su dublje
na povienome zapadnom dijelu terena.
U sondi 9, u kvadrantu B 17 utvreno je postojanje dvaju
geolokih slojeva, SJ 043 (sivo-uti sloj s neto primjesa
feroksida, pjeskovito-glinaste konzistencije) i SJ 045
(slian SJ 043, ali vie pjeskovit, neto svjetliji, s vie
primjesa feroksida). U prvom je pronaeno nekoliko ulomaka keramike (obod i dno) i jedan kamen. Stratigrafija
geolokih slojeva u sondi 5 ista je kao i u sondi 9, meutim ondje je u naplavnom sloju SJ 043 pronaen prilian
broj ulomaka keramike. Na kraju terena u kvadrantima A
26/27 i B 27/28, u sondama 6 i 7 sloj SJ 043 primijeen je
do iskopane dubine, meutim bez arheolokog materijala,
potpuno sterilan.
SJ 043, III. otkopni sloj, sa zapane i istone strane vidljivi probni

rovovi 1 6
Zanimljiva je pojava SJ 016. Rije je o velikoj nakupini

zapeene zemlje koja je odavala dojam rasutosti. Najprije
je definirana kao ognjite na rubu naselja, ali su neki mjetani rekli kako su oni na tome mjestu do polovine prolog stoljea proizvodili opeku na otvorenom, za privatne
potrebe. Najee su pojave na terenu jame i kanali, a
arheoloki se nalazi pojavljuju u njih 10: keramika (1 jama),
ivotinjske kosti (6 jama) i vee koliine zapeene zemlje/
lijepa (4 jame). U 32 stratigrafske jedinice/jame zamijeeni
su sitniji komadi gara i/ili lijepa, no ponekad je bilo teko
ustanoviti jesu li nastali ljudskim djelovanjem ili prirodnim
procesima. Ovdje se navode najzanimljivije SJ:
Jama SJ 023, nalazi se u kvadrantima A/B 12; zapuna
je tamno siva s tragovima gara, kompaktne konzistencije.
Tijekom pranjenja zapune pronaen je velik broj ivotinjskih kostiju N42, na relativnoj dubini od 20 cm. U junom
dijelu jame primijeena je vea koncentracija gara (U30) te
nalazi keramike N41. Ukop jame nepravilno je izduenog
oblika u tlocrtu, stijenke lagano padaju na neravno dno, a
dimenzije su 248x166x46 cm. Jama je sa sjeveroistone
strane povezana s kanalom SJ 028.
Kanal SJ 028, u kvadrantima A/B 11/12/13, jest tamno
siva i tamno smea zapuna masne konzistencije, s ostatcima gara. Tijekom pranjenja zapune kanala pronaena
je velika koliina keramikih ulomaka N7, N11, N12, N16,
Ulomak keramike s ukrasom izvedenim utiskivanjem prsta (N 207,

SJ 043)
N32, N43, N56, N223, N224 te nalaz goveega roga

N119. Ukop kanala nepravilno je izduenog oblika, prua
se u smjeru istok-zapad, a stijenke padaju na ravno dno.
Kanal SJ 028 u kvadrantu B 12 povezan je s jamom SJ
023. Ukop se podvlai s jedne strane pod zapadni profil u
kvadrantu B 13, a s druge strane pod istoni profil u kvadrantu A 11. Presjek kanala napravljen je geosondom GS
4 u kvadrantu B 13.
SJ 043, sloj sivo-smee glinasto-pjeskovite zemlje, kompaktne konzistencije s velikom koliinom pokretnoga arheolokog materijala, a nalazi se izmeu stacionaa 7+300 i
7+460, u kvadrantima A/B/C 18/19/20/21/22/23/24/25/26/2
7/28. Sloj je definiran uz pomo geosonda, GS 5, GS 6, GS
7, GS 8, GS 9. Ispod sloja SJ 002, na relativnoj dubini od
20 cm nalazi se sloj SJ 043, ija je maksimalna debljina 53
cm. Radi otvaranja vee povrine mehanizacijom je uklonjen SJ 002, u dokumentaciju uveden kao I. otkopni sloj.
Tom su prilikom uklonjeni ukopi jama SJ 037 u kvadrantu
B 23, SJ 038 u kvadrantu B 24, SJ 041 u kvadrantu C 24
i SJ 042 u kvadrantu B 25. Zapadni dio terena razlikuje se
od istonog ponajprije u vertikalnoj stratigrafiji. Sloj SJ 002
Srednjovjekovni keramiki ulomak s ukrasom (NP 3, SJ 028)
176
na radnoj povrini i nepokretni arheoloki nalazi ukopi

jama manjih dimenzija, ine prvi kulturni horizont. Ispod
sloja SJ 043 nalazi se sloj SJ 045 na relativnoj dubini od 70
cm. Zbog vee preciznosti i tonijeg evidentiranja nalaza
ve postojei kvadranti 10x10 m podijeljeni su na manje,
5x5 m. Tako je svaki kvadrant dobio etiri potkvadranta,
od kojih je svaki dobio oznaku pisanu malim abecednim
slovom, npr. A 21 podijeljen je na A21a, A21b, A21c i A21d.
Sloj SJ 043 iskopavan je runo, tijekom istraivanja podijeljen je na 3 otkopna sloja debljine od 15 do 20 cm, s time
da su vee nakupine keramike pomnije iene radi boljeg
dokumentiranja. Na taj se nain eljelo ustanoviti je li rije
o postojanju arheolokog konteksta ili o naplavinskoj formaciji. Od nalaza, osim keramike, u veim se koliinama
javljao lijep, kamenje raznih vrsta i oblika, od kojih su neki
poluobraeni te sporadino izgorene kosti i gar, ali je vrlo
bitna injenica da u sloju nije evidentiran ni jedan objekt.
Drugi otkopni sloj imao je potpuno jednake karakteristike
u sastavu zemlje, ali se izmeu stacionaa 7+410 i 7+440
sloj SJ 043 rasprostire na manjoj povrini. S njegove
zapadne i istone strane naknadno su se kopali pokusni
rovovi 1 6, u prosjeku iroki 1 m, koji nisu pokazali irenje
sloja. Tijekom istraivanja III. otkopnog sloja za daljnjih 15
20 cm, javio se kontakt sa slojem SJ 045.
Pokretni arheoloki nalazi, keramiki ulomci, keramiki
prljeni PN4, PN14 i PN15 te obraeni kamen datirani su
prema dvije bronane igle. Glavice igala po tipologiji se datiraju u Ha1 period kasne bronce, u 12. st. prije Krista, odnosno pripadaju kulturi polja sa arama. SJ 045 jest sloj sivoute, glinasto-pjeskovite zemlje, kompaktne konzistencije
s velikom koliinom pokretnoga arheolokog materijala.
Nalazi se u kvadrantima A/B/C 18/19/20/21/22/23, ispod
sloja SJ 043. U njemu se takoer pojavljuje keramika, ali
u znatno manjem broju nego u sloju SJ 043. Pronaena
je bronana igla PN17, koja pripada istom tipu kao PN12.
Na lokalitetu Panjak pronaene su dvije bronane igle
koje pripadaju tipu s bikoninom i na vrhu spljotenom
glavicom, odnosno s okruglom, na vrhu spljotenom i

vodoravno kaneliranom glavicom bikoninog profila (PN12
SJ 043 i PN17 SJ 045). Taj tip igala karakterizira bikonina
glavica sa zaravnjenim gornjim konusom te ravno tijelo
krunog ili kvadratnog presjeka. Glavica igle moe biti stepenasto razraena ili razdvojena horizontalnim linijama.
Nalazi igala s lokaliteta Panjak sa sigurnou se mogu
datirati u stariju fazu kulture polja sa arama, odnosno u
II. fazu ostava prema K. Vinski-Gasparini, to odgovara
maarskom horizontu Kurd prema A. Mozsolics, odnosno
stupnju Br D i Ha A1, odnosno 13./12. st. prije Krista.
Stratigrafija
U prvom arheolokom sloju, od ukupno 38 definiranih
povrina, u 32 jame pronaeno je neto garei i zapeene
zemlje/lijepa, uglavnom vrlo sitnih komada. Ulomci keramike (manji fragmenti) nalazili su se uglavnom na povrini u
oraem, i geolokim i/ili naplavnim slojevima odmah ispod
njega (SJ 002, 003, 028, 033), izvan definiranih iskopa. Toj
kategoriji pripada i PN2, a rije je o ostacima keramike
posude pronaene pri otkopu bagerom u kvadrantu A 23.
Njeni su se ulomci nalazili u geolokom sloju do 30 cm,
raspreni ukrug, i oko 20 cm u dubinu. Keramika je vrlo
gruba, raena od neproiene gline, ukraena otiscima
prstiju, a tipoloki je slina keramici pronaenoj u drugom
arheolokom sloju te bi se mogla datirati u isti period kasne
bronce. Drugi arheoloki sloj otkriven je u sondi SJ 043 i
SJ 045, a javlja se, kako je ve spomenuto, na 20 do 40
cm ispod prvog sloja. Budui da je bogat keramikom, povrina oko sonde 5 proirena je i produbljena bagerom za
iduih 20 cm, tzv. 1. iskop koji obuhvaa kvadrante A i B 21
i 22. Pokretni arheoloki nalazi prikupljeni tijekom istraivanja oprani su i fotografirani u toj fazi te spajani i slijepljeni,
daljnju obradu Zaviajnome muzeju Slatina. Flotiranjem
nisu dobiveni rezultati koji bi determinirali stratigrafske jedinice, a rezultati uzoraka zemlje jo nisu pristigli.
Arheolokim istraivanjem na lokalitetu Panjak evidentirano je i istraeno ukupno 47 stratigrafskih jedinica, od
kojih su 8 geoloki slojevi (SJ 001 004, SJ 026, SJ 028,
SJ 033). Veina ostalih stratigrafskih jedinica vjerojatno
su proizvod ljudskog djelovanja, meutim sami nalazi
nisu dovoljni da bi se o njima moglo rei ita podrobnije,
pogotovo o onim u naplavnim slojevima i izvan konteksta.
Analize ugljena/gara, kostiju, kao i veih nakupina lijepa ili
opeke, mogle bi pomoi u datiranju i objanjavanju funkcije tih objekata. Prema kazivanjima domaih stanovnika,
navodno se srednjovjekovno naselje prualo pod kutom od
70 na tu trasu, u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Takoer
je mogue da je SJ 016 ostatak pei gdje su jo donedavno
izraivane opeke namijenjene lokalnoj upotrebi. Istoni dio
terena, SJ 023, koji je povezan sa SJ 028, ima definiranu
zapunu sa slojem gara u junoj polovici, kao i neto keramike, lijepa te jednu dobro ouvanu ivotinjsku bedrenu
kost.
Najzanimljiviji je drugi horizont, s obzirom na to da je u sloju
debljine oko 20 cm pronaeno priblino 50 kg keramike na
20 m2. Najvei udio, vie od dvije treine, naen je na prostoru kvadranta B. Rije je uglavnom o vrlo gruboj keramici
Glava bronane igle (PN 12) prije i nakon konzervacije
Glava bronane igle (PN 17) prije i nakon konzervacije
177

Mozsolics 1985 A. Mozsolics, Bronzefunde aus Ungarn
Depotfundhorizonte von Aranyos, Kurd und Gyermely,
Budapest, 1985.
Plemi 1981 V. Plemi, Prethistorijski metalni predmeti s
podruja upanje u muzeju u upanji, upanjski zbornik,
7, upanja, 1981: 97 103.
hovsk 1979 J. hovsk, Die Nadeln in Mhren und im
Ostalpengebiet, PBF, XIII/5, Mnchen, 1979.
Strmnik-Guli 1989 M. Strmnik-Guli, Bronastodobni
naselitveni kompleks v Rabeljji vasi na Ptuju, AV, 39-40,
Ljubljana, 1989: 147 170.
imi, Jurkovi 2010 J. imi, T. Jurkovi, Zatitna arheoloka istraivanja na zaobilaznici Slatine, Lokalitet AN 13:
Slatina Panjak, struno izvjee, 2010.
Vinski-Gasparini 1983 K. Vinski-Gasparini, Srednje
bronano doba savsko-dravskog meurjeja i bosanske Posavine, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV,
Sarajevo, 1983: 493 503.
sa arama sa svojim grupama, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV, Sarajevo, 1983: 547 646.
Keramiki ulomak s urezanim ukrasom (PN 5, SJ 043)
loe kvalitete s primjesama kalcita, dodatno unitenoj djelovanjem naplavnih slojeva. Meu njima se prepoznaju
neki od tipinih oblika virovitike skupine kulture polja s
arama, koja se okvirno datira u kasno bronano doba, tj.
12. st. pr. Kr. Meu njima je i jedan ulomak keramike ukraene prepletom, PN 5, ije je datiranje upitno jer je takav
tip keramike karakteristian za starija razdoblja, eneolit, pa
ak i neolit. Najvaniji su nalazi svakako ve spomenuti
dijelovi bronanih ukrasnih igala, dvije glave i dva tijela,
pronaene u slojevima SJ 043, odnosno SJ 045. Na osnovi
dosadanjih injenica, moe se zakljuiti da u prvom horizontu postoje tragovi ljudskoga djelovanja, moda ak i
kratkotrajnog boravljenja, na ili u neposrednoj blizini lokaliteta (ve spomenuto naselje). Dobar je dio vjerojatno
uniten oranjem i djelovanjem prirode. Teko je datirati
cijeli sloj u srednji vijek na osnovi jednog ulomka, meutim
opcije ostaju otvorene. Ispod tog horizonta, na zapadnom
dijelu terena, jest bronanodobni materijal nanoen plavljenjem, a ulomci keramike vidljivi su u sjevernom i junom
profilu iskopa, kao i na zapadnoj i istonoj strani. Budui da
je rije o velikoj koliini keramike, iako loe kvalitete, ak
i ukrasnim metalnim predmetima, valja pretpostaviti da se
u blizini trase, vjerojatno u smjeru sjeverozapad-jugoistok,
rasprostire vaniji i vei bronanodobni lokalitet. Materijal
je najvjerojatnije vodenim tokom nanesen u depresiju na
podruju trase budue ceste, u kvadrante A, B i C 21 i 22.
Slavko Galiot
Summary
During 2010 rescue archaeological investigations of the
site Slatina Panjak (AS 13) located on the course of
the development of the Slatina bypass were conducted. An
area of about 5670 square metres was investigated. This
is a two-layer site with vertical stratigraphy, the ceramics
being mainly from the Late Bronze Age, and bronze needles found were dated to the Ha1 phase.
Literatura
ovi 1958 B. ovi, Barice nekropola kasnog bronanog doba kod Graanice, GZM, NS 13/1958, Sarajevo,
1958: 77 96.
Dizdar 2009 M. Dizdar, Izvjetaj o provedbi arheolokog
nadzora na izgradnji dionice dravne ceste D2 obilaznica
Slatine, Institut za arheologiju, Zagreb, 2009.
Homen 1982 Z. Homen, Novi kasnobronanodobni lokalitet u Krievcima, Muzejski vjesnik, 5, Varadin, 1982: 18
24.
Janes 2009 A. Janes, Josipovac Punitovaki Veliko Polje
Majnari-Pandi 1992 N. Majnari-Pandi, Ljevaonica
bronanih predmeta u kasnobronanodobnom naselju na
Kalniku kod Krievaca, OA, 16, Zagreb, 1992: 53 73.
Miklik-Lozuk 2006 L. Miklik-Lozuk, Razdoblje prapovijesti, u: Zatitna arheoloka istraivanja Trg Ivane BrliMaurani Slavonski Brod, Slavonski Brod, 2006: 4 5.
Miklik-Lozuk, Lonjak Dizdar 2011 L. Miklik-Lozuk, D.
Lonjak Dizdar, Slavonski Brod, u: Starija faza kulture polja
sa arama u sjevernoj Hrvatskoj novi izazovi, Osijek,
2011: 150 167.
Redni broj: 89
Lokalitet: Slatina Veliko polje Berezine (AN 7)
Naselje: Slatina, Kozice
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P, SV
Tijekom 2010. zatitno je arheoloki istraeno nalazite
Veliko Polje Berezine (AN 7) pokraj Slatine, smjeteno
grada Slatine. Zatitno arheoloko istraivanje trajalo je
ukupno 19 radnih dana, tijekom kojih je istraena povrina
od 30.000 m. Na temelju javnog natjeaja koji su raspisale
Hrvatske ceste d.o.o., istraivanje je vodila tvrtka Delmat
Galiot d.o.o. iz Splita. Voditeljica arheolokih radova bila
je dr. sc. Jasna imi, zamjenica Tijana Eva Jurkovi,
dipl. arheo.; strunu ekipu inili su i diplomirani arheolozi Tomislav Tomakovi i Neboja Cingeli te studenti
178
istok-zapad, do dubine od 1,80 m. U kvadrantu B 7 otvorena je druga geoloka sonda dimenzija 4x1 m, u smjeru
sjever-jug, do dubine 1,70 m. Ni u jednoj sondi nisu ustanovljeni kulturni slojevi.
Stratigrafija geoloke sonde 1: od 0,40 m do cca 1,00 m
sterilna ukasto-sivkasta ilovaa s primjesama eljeznog
oksida (SJ 004); od cca 1,00 m do cca 1,45 m sterilna
tamnosivo-zelenkasta ilovaa (SJ 083); od 1,45 m do 1,70
m sterilna tamnosmea glinasta zemlja (SJ 084); od 1,70
m do 1,80 m sterilna uta ilovaa (SJ 085).
Stratigrafija geoloke sonde 2: od 0,40 m do 0,60 m sivkasto-ukasta sterilna ilovaa s primjesama eljeznog
oksida (SJ 004); od 0,60 m do cca 1,25 m ukasta sterilna
ilovaa (SJ 086); od 1,25 m do cca 1,50 m tamnosmea
glinasta zemlja (SJ 084); od 1,50 m do cca 1,70 m uta
sterilna ilovaa (SJ 085).
U nekima od tih struktura uoeni su sitni tragovi zapeene
zemlje ili/i garei, a u ponekima i pokoji ulomak keramike.
Od ukupno 76 takvih struktura, u 19 se pojavljuju arheoloki nalazi, uglavnom vrlo sitni ulomci keramike (u 15 objekata), zatim sitni grumeni zapeene zemlje (u 9 objekata)
te jedan primjerak litike. U 15 objekata ustanovljena su
uglavnom vrlo sitna zrnca i grumenii garei, no ponekad
je bilo teko ustanoviti jesu li nastali ljudskim djelovanjem
ili prirodno. Iz svake stratigrafske jedinice uzet je uzorak
zemlje za mikroskopsku i kemijsku analizu, kao i za flotiranje, a uzeti su i uzorci ugljena, tamo gdje ga je bilo u
dovoljnoj koliini.
Veina stratigrafskih jedinica koje su sadravale arheoloki
materijal nalaze se na sjevernom dijelu lokaliteta, a pokretni
i nepokretni arheoloki nalazi dio su nalazita povezanog
s lokalitetom sa sjeverne strane pruge istraenim u rujnu
2009. Veina od ukupno 9 posebnih nalaza pronaena je u
povrinskom sloju SJ 001 (PN5, PN6 , PN8) i SJ 004 (PN2
i PN9), bez ikakva arheolokog konteksta. Sve spomenute
pojave na terenu fotografirane su u raznim fazama istraivanja (neispranjene, poluispranjene, potpuno ispranjene), geodetski snimljene i nacrtane u tlocrtu, a pojedine i u profilima.
Oranini sloj SJ 001 nalazi se iznad sloja SJ 004 u koji su
ukopane sve jame i objekti na terenu. Stratigrafski odnosi
ustanovljeni su u geolokim sondama u kojima se jasno
vidjelo pedoloko uslojavanje bez ikakvih arheolokih slojeva. Keramika koja je pronaena u zapuni jame SJ 020 u
kvadrantima E/F 19/20 je siva, fine fakture, veoma trona.
Jama se datira u mlae kameno doma, odnosno materijal pripada latenskom kulturnom krugu. U sjevernom dijelu
Pogled na teren s JI prema SZ
Kamena sjekira PN 8, SJ 004
arheologije Mateja Hulina, Sran urii, Monika Bikei. U

istraivanjima je sudjelovalo 5 6 lanova strune ekipe i
do 25 fizikih radnika iz okolice Slatine.
Arheoloko nalazite Veliko Polje Berezine (AN 7)
pokraj Slatine smjeteno je izmeu stacionaa 9+325 i
9+800. Sjeverno od pruge vei dio lokaliteta Veliko polje
2009. istraivao je Muzej Slavonije iz Osijeka, a tijekom
tih istraivanja pronaen je materijal iz kasnoga bronanog doba te mlaega eljeznog doba i srednjeg vijeka
(Filipovi 2010). Lokalitet se nalazi na sjeveroistonom
dijelu Slatine, juno od eljeznike pruge Koprivnica
Osijek te sjeverno od ceste D2 (Podravska magistrala),
i pripada slatinskom prigradskom naselju Kozice.
Lokalitet je definiran tijekom rekognosciranja trase slatinske zaobilaznice 2003. godine. Lokalitet Veliko polje
Berezine razdvojen je eljeznikom prugom Koprivnica
Osijek te su njegovi dijelovi odvojeno i istraivani.
Gledajui geomorfoloka i hidrografska obiljeja, taj se
lokalitet nalazi u ravniarskom podruju unutar plavne
zone rijeke Drave i karakterizira ga aluvijalno tlo. S juga
ga omeuje blago breuljkast reljef sjevernih obronaka
Papuka, iznad sela Kozica.
Istraivanje je zapoeto od pruge, na sjevernoj strani
lokaliteta i nastavljeno prema jugu. Povrina iskopa bila
je podijeljena na kvadrante 10x10 m, od A do F prema
istoku i od 1 do 20 prema sjeveru. Povrinski sloj do 0,40
m dubine uklonjen je strojno (bager), a zemlja je odvoena kamionom. Nakon strojnog uklanjanja povrinskog
sloja, sva je povrina runo zaglaena. Pri tome se mjestimino pojavila promjena u boji zemlje s obrisima razliitih dimenzija. Svaka takva povrina, kao i iskop nakon
runog pranjenja, oznaena je jednom brojkom, kao
jedna stratigrafska jedinica. Ispod oraninog sloja (SJ
001) nalazilo se sterilno ukasto-sivkasto naplavno tlo
(SJ 004). Kako bi se utvrdilo uslojavanje i postojanje kulturnog sloja, u kvadrantu C 14 runim je iskopavanjem
otvorena prva geoloka sonda dimenzija 6x1 m, u smjeru
SJ 009, profil i tlocrt
179
pojava evidentiranih na ovom lokalitetu imali nastambe

junije na pristrancima okolnih breuljaka. Isto tako treba
naglasiti da je najvei broj pojava na lokalitetu AN 7 prirodnog podrijetla, bez ikakva arheolokog sadraja i pouzdanog konteksta. Mogue je da su neki od pronaenih nalaza
(npr. neolitska sjekirica PN 8) na to podruje doplavljeni
s nekoga oblinjeg, za sada nepoznatog mjesta, a vatrita
rezultat stoarskih sezonskih boravita.
Ulomci sivog lonca fine fakture (N 7)
Literatura
iskopane povrine uoen je trag svjetlije boje od okolnog

tla, neto ire od 1 m, koji se dijagonalno pruao od sjeveroistoka prema jugozapadu (SJ 021). Tijekom istraivanja pronaeno je nekoliko loe ouvanih, vrlo korodiranih
eljeznih predmeta.
Pokretni arheoloki nalazi prikupljeni tijekom istraivanja oprani su, fotografirani u toj fazi te spajani i slijepljeni, signirani, nacrtani i konzervirani, nakon ega su
poslani na daljnu obradu Zaviajnome muzeju Slatina.
Flotiranjem nisu dobiveni rezultati koji bi determinirali
stratigrafske jedinice, a jo nisu gotovi rezultati analize
uzoraka zemlje.

55 60.
Ljubljana, 2002.
Filipovi 2010 Slavica Filipovi, Slatina Veliko polje
Berezine, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 130 132.
Jane A. Jane, Josipovac Punitovaki Veliko Polje I,
Zatitna arheoloka istraivanja na trasi autoceste A 5,
IAZ, 20, Zagreb, 2003: 79 88.
IAZ, 26, Zagreb, 2009: 79 142.
Arheolokim istraivanjem na lokalitetu Veliko polje
Berezine evidentirano je i istraeno ukupno 86 stratigrafskih jedinica, od kojih su 6 geoloki slojevi (SJ 001, SJ
004, SJ 083 SJ 086). Veina ostalih stratigrafskih jedinica
takoer su geoloke tvorevine, pa ak i one u kojima su
pronaeni neki nalazi nisu pouzdano rezultat ljudskog djelovanja. Jame SJ 016, SJ 020 te kanal SJ 021 i SC 1 nalaze
se u sjevernom dijelu terena i pripadaju horizontu mlaega
kamenog doba. Malobrojni nalazi ulomaka keramikih
posuda veinom su sivi, fine fakture i veoma troni, a meu
njima je jedna koja podsjea na domorodaku imitaciju
rimske keramike. Juno proirenje, sektor A 7, svakako je
dio jedne ire cjeline te bi se prema rezultatima istraivanja,
posebno na sjevernoj strani tog lokaliteta, moglo rei da je
rije o nastavku otprije istraenog lokaliteta Veliko polje, sa
sjeverne strane pruge, gdje je otkriven materijal mlaega
kamenog doba, mlaega eljeznog doba i srednjeg vijeka,
po emu je ustanovljeno i postojanje naseobina. Prema
tome, moe se zakljuiti da su nositelji odreenih kulturnih
Slavko Galiot
Jama (SJ 016) plitkog ukopa s nalazima keramike
Pogled na sektor AN 7 nakon iskopavanja, smjer SZ-JI
180
Summary
During 2010 rescue archaeological investigations were
conducted into the site Veliko Polje Berezine (AS 7)
near to Slatina, located on the course of development of
the Slatina bypass. An area of 30,000 square metres was
investigated. In some stratigraphic units very small traces
of baked earth and/or soot were noticed, and in some the
occasional potsherd, although most of them were entirely
sterile. Of all told 76 such areas, in only 19 were there
archaeological finds, on the whole tiny ceramic fragments
(in 15 features), then small lumps of baked earth (in 9
structures) and one lithic specimen.
Most of the pits that contained at least some archaeological
find are on the northern part of the excavation, which might
mean that this is the extreme edge of the site investigated
in September 2009 (Museum of Slavonia of Osijek) where
material from the Late Bronze Age, the Late Iron Age and
the Middle Ages was discovered.
Ruka patere (foto: S. Filipovi)
Prapovijesno se naselje smjestilo blie potoku, dok se

ostaci rimskog naselja rasprostiru jo nekih dvjestotinjak
metara od njega prema zapadu, sve do blage padine uzvisine koja se sputa u izrazito nisko podruje.
Od prapovijesnog naselja izdvojeni su ostaci jama s keramikim nalazima koji se na osnovi tipoloke analize (zdjele
uvuenog i koso kaneliranog ruba, lonci zaobljenog tijela s
plastinim trakama) mogu datirati u kasno bronano doba
(mlaa faza kulture polja sa arama, odnosno 11. 9. st.
pr. Kr.). Istovremeni su naselje i groblje istraeni na susjednom poloaju Veliko polje Trnovaa, na osnovi ega se
naselja poloena uz potok Potoane svrstavaju u red dosad
najveih istraenih nalazita iz tog vremena u Podravini.
Najvei dio istraenih objekata pripada rimskom razdoblju
te se moe povezati sa susjednim istraenim naseljem
na poloaju Veliko polje Trnovaa. Infrastrukturi naselja
pripadaju ostaci kua (u pravokutne osnove rasporeene
rupe od stupova) i nadzemnih spremita, zatim manje poluzemunice kojima se pripisuje radna funkcija te tzv. otpadne
jame u kojima su pronaene znatne koliine keramikih
ulomaka, kunog lijepa i ugljena. Takoer, izdvojeni su
i ostaci uskih te plitkih rovova koji su najvjerojatnije inili
ograde parcela i dvorita. Istraeni dio naselja upuuje na
postojanje manjih, obiteljski organiziranih mikrocjelina.
Redni broj: 90
Lokalitet: Slatina Veliko polje Potoani
Naselje: Slatina
Grad/opina: Slatina
Razdoblje: P, A, SV
Od prosinca 2009. do svibnja 2010. trajala su zatitna
arheoloka istraivanja nalazita Veliko Polje Potoani,
koje se nalazi na trasi zaobilaznice Slatine (voditeljica
projekta: Slavica Filipovi, Muzej Slavonije Osijek).
Nalazite je smjeteno izmeu stacionaa 8+860
9+055 te je u istraivanjima obuhvaena povrina od
5000 m2. Radovi su financirani sredstvima Hrvatskih
cesta d.o.o. U dogovoru s investitorom, zemlja je iskopavana na dva naina: sloj humusa strojno je iskopan
bagerom, dok su zapune arheolokih cjelina istraene
runim iskopavanjem.
Od materijalne ostavtine u najveem su broju pronaeni

ulomci keramikih posuda. Dio keramikog posua izraen
je na lonarskom kolu ili je modeliran rukom u autohtonim
tradicijama mlaega eljeznog doba, dok drugi dio pripada oblicima rimske provincijalne keramike. Od metalnih
su nalaza pronaeni eljezni predmeti, najee dijelovi
orua, za koje je prije konzervacije teko odrediti izvornu
namjenu. Brojne su i tzv. bronane otro profilirane fibule
koje datiraju naselje u drugu polovinu 1. i prvu polovinu 2.
st., to potvruju i ulomci bronanih ruki patere te velike
zdjele ije se posjedovanje moe povezati s pripadnicima
lokalne elite.
Istraeni dio naselja, s obzirom na kvalitetu i brojnost
nalaza, pripada autohtonoj zajednici koja je i nakon rimskog osvajanja meurijeja Save i Drave na kraju 1. st.
pr. Kr. nastavila prijanji nain ivota, samo se poinju
rabiti i neke novine, prije svega kvalitetno rimsko posue.
Naselje je vjerojatno zadralo prijanji agrarni karakter,
s lokalnom elitom kao najistaknutijim lanovima zajednice te je vjerojatno potrajalo do prve polovine 2. st. kada
takva naselja u Panoniji zamjenjuju vile kao novi osnovni
Na jugoistonom rubu grada Slatine, na blagom uzvienju

sa zapadne strane potoka Potoana, u terenskom pregledu
2003. pronaeno je arheoloko nalazite koje je na osnovi
povrinskih nalaza datirano u prapovijest i antiku. S obzirom na prikupljene povrinske nalaze, primijeeno je kako
se radi o rubnom dijelu nalazita ije je sredite smjeteno
stotinjak metara junije, na istaknutijem ovalnom uzvienju
koje dopire do najistonijih kua grada Slatine.
U zatitnim istraivanjima nalazita Potoani, na trasi zaobilaznice grada Slatine na povrini od cca 5000 m, ispod
sloja humusa debljine cca 0,30 0,40 m izdvojeni su ostaci
brojnih zapuna ukopanih objekata iz razliitih razdoblja,
dok ostaci kulturolokih slojeva nisu zabiljeeni. Radi
se o nizinskim naselju koje se smjestilo u kontaktnoj zoni
slatinskog pobra s dravskom ravnicom kojom je prolazila i vana komunikacija koja je povezivala jugoistonoalpski prostor s Podunavljem. S obzirom na prikupljene
nalaze metalnih i keramikih predmeta, poloaj Potoani
bio je naseljen tijekom prapovijesti te u rimskom razdoblju.
181
Ottomnyi 2005 Katlin Ottomnyi, Die sptlatnezeitlichrmische Siedlung von Budars, Die Grabungen in der
sptlatnezeitlich-rmischen Siedlung von Budars,
AAASH LVI/1-3, Budapest, 2005: 67 131.
Tkalec et al. 2003 Arheoloko rekognosciranje zaobilaznice Slatine i obilaznice vodocrpilita Medinci, Obavijesti
HAD, 2/XXXV, Zagreb, 2003: 70 77.
Slavica Filipovi
Summary
From December 2009 to May 2010, rescue archaeological investigation was carried out at the site Veliko Polje
Potoani, which is on the course of the Slatina bypass. The
investigations covered an area of 5000 square metres. The
site is located on the south east edge of Slatina, on a mild
rise on the western side of the Potoani brook.
The remains of numerous fills of buried structures of various periods of time were defined. This is a lowland settlement that is located in the contact zone of the Slatina foothills and the Drava plain through which the important line
of communication linking the south east Alpine space with
the Danube valley passed. From the prehistoric period,
the remains of pits with ceramic finds that can be dated to
the Late Bronze Age (later phase of the Urnfield culture, or
about 11th 9th centuries BC) were distinguished.
Most of the structures examined belong to the Roman
period. The infrastructure of the settlement accounts for
the remains of houses and the remains of above-ground
storage units, then small semi-dugout dwellings to which
a working function is ascribed and waste pits, in which a
considerable quantity of potsherds were found, with household daub and coal. Also, the remains of shallow, narrow
trenches were distinguished, most likely the borders of
land parcels and yards. The part of the settlement examined indicated the existence of small, family-organised
micro-units.
The potsherds found account for the greatest amount of
the material heritage. Some of the ceramic vessels were
wheel-thrown, and some were modelled by hand in the
indigenous traditions of the Late Iron Age, while another set
belongs to the forms of Roman provincial ceramics. Metal
finds include iron objects, mostly parts of weapons, and
other things. The part of the settlement examined, considering the quality and number of finds, belongs to an indigenous community that even after the Roman conquest of
the area between the Sava and the Drava at the end of the
1st century BC went on with its former manner of life, except
that they began to use certain new features as well, above
all the higher quality Roman ware. The settlement probably retained its earlier agrarian quality with a local elite
forming the most prominent members of the community,
which probably lasted on until the second half of the 2nd
century, when in Pannonia such settlements were replaced
by villae, the new fundamental economic agents. A quite
large number of contemporaneous settlements have been
investigated between the Drava and Lake Balaton.
Plitko ukopan objekt SJ 310 (foto: H. Tkalac)
gospodarski subjekt. Istovremena naselja u veem su

broju istraena izmeu Drave i Balatona te se pripisuju
zajednici Herkunijata. Zbog toga su naselja na Trnovai i
Potoanima vjerojatno bila dio veega regionalnog sredita
Andizeta s kontinuitetom od druge polovine 2. st. pr. Kr. pa
sve do 2. st. po Kristu, koje se smjestilo na vanome komunikacijskom pravcu koji je slijedio tok rijeke Drave.
Zatitno arheoloko istraivanja nalazita Potoani u znatnoj je mjeri omoguilo ispitivanje infrastrukture dosad slabo
poznatih ranorimskih naselja autohtonoga panonskokeltskog stanovnitva u Podravini te e analiza pokretnih
nalaza vie posvjedoiti o nainu ivota te kontaktima s
veim rimskim centrima.
Literatura
Dizdar 2007 Marko Dizdar, Naselje mlaeg eljeznog doba
Virovotica-Kikorija sjever, u: Zapadna virovitika zaobilz
anica, Zatitna arheoloka istraivanja 2005./2006. godine,
Virovitica, 2007: 35 46.
Filipovi 2010 Slavica Filipovi, Slatina Veliko polje
Trnovaa, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 132 135.
Gabler 1982 Dnes Gabler, Aspects of the development
of Late Iron Age Settlements in Transdanubia into Roman
Period (Evidence based upon the excavations at Szakly
in southern Hungary), u: Studies in the Iron Age in Hungary,
BAR IS, 144, Oxford, 1982: 57 127.
Gabler 1991 Dnes Gabler The survival of Late La Tne
settlements in the Roman Period, u: Roman Frontier Studies
1989, Proceedings of the XVth International Congress of
Roman Frontier Studies, ed. V. A. Maxfield M. J. Dobson,
University of Exeter Press, Oxford, 1991: 424 431.
Gabler 1991a Dnes Gabler, The shaping of the life of the
Late La Tne settlements in the Roman period, Antaeus,
19-20 / 1990-1991, Budapest, 1991: 51 73.
Gabler 2005 Dnes Gabler, Augusteische Sigillaten
in Budars. Italischer Import in der vorrmischen
Zeit im pannonischen Raum, Die Grabungen in der
sptlatnezeitlich-rmischen Siedlung von Budars,
AAASH LVI/1-3, Budapest, 2005: 133 175.
Kovaevi 2001 Saa Kovaevi, Istraivanja prapovijesnog lokaliteta u Novoj Bukovici na poloaju Sjenjak povijest i novi rezultati, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 63 78.
182
Redni broj: 91
Lokalitet: Virovitica srednjovjekovna utvrda (kula)
Naselje:
Grad/opina: Virovitica
Razdoblje: SV
Od 4. svibnja do 5. srpnja 2010. (s estim prekidima zbog
obilnih kia) iskopavani su ostaci srednjovjekovne kule
nekadanje nizinske utvrde u Virovitici. Istraivanja je
vodila Silvija Salaji iz Gradskog muzeja Virovitica.
Srednjovjekovna utvrda nizinskog tipa smjetena u sreditu
Virovitice u njezinu najljepem dijelu, u gradskom parku, vidljiva je samo po konfiguraciji tla s velikim platoom pravokutnog oblika i jarkom oko njega. Naime, potpuno je unitena
gradnjom dvorca Pejaevi poetkom 19. st., a u novije doba
djelomino gradnjom gradskog bazena na junom opkopu.
Pripremnim radovima na izradi projekta za obnovu gradskog
parka, koji okruuje to barokno-klasicistiko zdanje, zapoela su i arheoloka istraivanja na dvije lokacije: u sjeveroistonom dijelu platou otkopava se temelj kule, a ispred
zapadnog ulaza u utvrdu kopaju se piloti mosta.
Temelj krune kule promjera 16 m, a irine zida 4,60 m kopa
se od 2004. (osim 2006.). Solidno graen zid od lomljenog
kamena i opeke, povezan bukom dobro je sauvan, a
Dio temelja kule i istono proelje dvorca (foto: S. Salaji)
otkopan je do dubine od 3,50 do 4 m. Kako na vanjskom,

tako i na unutranjem platu zida pojavljuju se plitki utori na
pravilnim razmacima, vidljivi znakovi nekadanje gradnje.
Tijekom 2010. temelj kule iskopavan je u junom i zapadnom dijelu. Godine 2005. u tom je dijelu otkopan zid do
dubine 2 m. Meutim, odron zemlje uinio je puno tete te
se u poetku velik dio vremena potroio na njegovo izbacivanje. Temelj kule u junom dijelu, oznaen A1 i B1,
ve prilikom prvog iskopavanja pokazao je i dva izboenja
zida koja je dr. sc. Zorislav Horvat objasnio uruavanjem.
Dubljim kopanjem utvreno je da se zid ponovno ispravlja,
a na spoju obaju izboenja na dubini od 2,90 m pojavljuje
se jama. Oznaena kao SJ 52, jama je ovalnog oblika, s
najveom duinom (3,40 m) se prislanja uz temelj, a najvea irina iznosi 1,40 m. Izrazito je crna i relativno plitka,
s oskudnim nalazima preteito ulomcima grubih, sivih,
crnih i crvenkastih keramikih posuda izraenih na kolu
(profilirani rubovi posuda, trbusi ukraeni urezanim valovnicama). Najvea dubina jame (3,50 m) ujedno je i dubina
posljednje iskopanog sloja u tom dijelu kule za tu godinu.
Tako je nivo iskopa temelja snien s 2 m na dubinu od 3,50
m. Zemlja je uta ilovaa, s vrlo malo nalaza. Uglavnom
su to, kao i do sada, sitniji ulomci kasnosrednjovjekovne
keramike, ulomci ivotinjskih kosti, ljuture puia i koljki
te vrlo malo ulomaka eljeznih predmeta.
Naalost, temelj kule nije cjelovit, jer je u jugozapadnom
dijelu uniten gradnjom dvorca Pejaevi te trajno nedostupan budui da je ondje sada sjeveroistoni ugao toga
kulturnog spomenika. Temelj kule opet se pojavljuje uz
Snimka iskopane jame uz juni dio kule, snimljena s prvog kata

dvorca Pejaevi (foto: S. Salaji)
183
kao i do sada, od lomljenog kamena i opeke, povezan

bukom. Uz vertikalne utore, ondje je prisutan i rjei, horizontalan utor. U krajnjem junom dijelu sonde, uz kanal
je ustanovljen trag spajanja zidova, to je sluaj s veim
objektima. Isti spoj zidova ustanovljen je na sjeveroistonoj strani kule.
Zanimljivo je da se veim dijelom sonde, naroito u jugozapadnom dijelu na dubini od 2,50 m pojavljuje sloj plave
gline, te se iri cijelom sondom i nastavlja i dublje od nivoa
iskopanog ove godine, 3,60 m. I ondje su nalazi oskudni
te se rijetko pojavljuju ulomci keramike, ivotinjske kosti,
ljuture puia i koljki te ulomci eljeznih predmeta.
Prikupljeni su neki ulomci kamena, ali i opeke (od kanala)
i buke. Arheoloki nalazi, posebno keramika, upuuju na
kasni srednji vijek i datiraju kulu u 15. st. Nakon iskopavanja zid je prekriven geotekstilom, u sondama su iskopane
rupe i postavljena dva reda drvenih stupova s razuporama. Na kraju su sonde prekrivene krovom od dasaka i
najlonom.
Literatura
Adamek 1986 Josip Adamek, Virovitica i virovitika
upanija u srednjem vijeku, Virovitiki zbornik 1234-1984,
Virovitica, 1986.
Horvat 2001 Rudolf Horvat, Povijest grada Virovitice,
Matica hrvatska, Virovitica, 2001.
Saboli 2006 Dubravka Saboli, Od utvrde do dvorca
Pejaevi, 725 godina franjevaca u Virovitici, Zagreb
Osijek, 2006.
Salaji 2006 Silvija Salaji, Srednjovjekovna nizinska
utvrda u Virovitici, Glasnik slavonskih muzeja, 4, god.
XXVII, Osijek, 2006.
utvrda u Virovitici, Osvrt na arheoloka iskopavanja od
1991.-2008., katalog izlobe, Virovitica 2008.
imek 2008 Marina imek, Arheologija bedema i opkopa,
Iz srednjeg u novi vijek, Varadinski stari grad i projekt
Bastion, katalog izlobe, Varadin, 2008.
kiljan 2007 Ivana kiljan, Veliki Tabor u svijetlu arheolokih
otkria, katalog izlobe, Dvor Veliki Tabor Desini, 2007.
Jama SJ 52 (foto: S. Salaji)
Silvija Salaji
Summary
During 2010, the remains of the medieval tower of a former
lowland fort in Virovitica, now in a park in the centre of the
city, were excavated. Test pits were dug in the southern
and western parts of the tower. Thus the depth of 2 m is
now increased to a depth of 3.50 m. The wall of the tower
is well preserved; it is built of rubble and brick, bonded
with mortar. In the southern part, a shallow pit with few
archaeological finds was discovered. In the western part of
the tower is a still well preserved wall of the tower, 0.40 m
high, built of ashlars and bricks, alternately. An ever greater
problem is the water that seeps out of a channel and is
retained in the clay. The few potsherds, animal bones, mollusc shells and fragments of iron put the date of the site in
the 15th century. After the excavations, part of the tower will
be conserved and presented for the public.
Sauvan dio zida kule i razruen kanal u zapadnom dijelu kule

(foto: S. Salaji)
sjevernu stranu dvorca, gdje je 2005. zapoeto kopanje

zapadne sonde, u B 1. Tada je ta manja sonda iskopana
do dubine od 2 m. Naroito je vaan zid iznad temelja,
koji je jedino ondje sauvan u visini od 0,40 m, ali odaje
izgled kule sa zidanom opekom i klesanim kamenom. I
ta je sonda sadravala mnogo odrona zemlje, zbog zidanog kanala koji se prua u smjeru istok-zapad, iz kojeg
istjee voda. tovie, voda je stalno prisutna u sondi,
zbog nepropusne ilovae, pa je u tom dijelu razruen i
kanal. Usprkos tome, nastavak iskopavanja pokazao je
dobru ouvanost temelja kule, koji je jednakog sastava,
184
Redni broj: 92
Lokalitet: Virovitica srednjovjekovna utvrda (most)
Naselje:
Grad/opina: Virovitica
Razdoblje: SV
Od 20. travnja do 2. svibnja 2010., tijekom 6 dana iskopavani su piloti srednjovjekovnog mosta u Virovitici.
Voditeljica radova bila je Silvija Salaji iz Gradskog muzeja
Virovitica. Iskopavanja su potpomogli lokalni sponzori, a
uz Viktoriju Ciganovi iz Konzervatorskog odjela u Poegi
i dr. sc. Zorislava Horvata, istraivanja su obilazili i Ivana i
Filip kiljan, te prvi put i Robert imin iz Koprivnice, koji su
svojim strunim znanjem i iskustvom pridonijeli arheolokom iskopavanju.
Nastavkom arheolokog iskopavanja pilota mosta ispred
zapadnog ulaza u utvrdu iz 15. stoljea, obuhvaen je
jugoistoni i zapadni prostor. Naime, postavljanjem sonde
S-1 juno od ulaza u utvrdu ustanovljena je juna granica
rasprostiranja drvenih pilota, a time i mosta. Sonda (iako
je iskopana do dubine od 2,80 m) nije sadravala pilote,
ali ak ni uobiajeni, deblji sloj ute. Od 2005. od kada su
pronaeni piloti mosta na 3 m dubine u zapadnom dijelu
parka, otkriveno je 30-ak pilota mosta u 3 sonde uz ulaz u
utvrdu. Piloti se ne iskopavaju, ve samo pronalaze i utvruje njihov raspored.
Nastavkom iskopavanja druga sonda (S-2) postavljena je
zapadno od ulaza, iza etnice i postupno se irila u opkop
oko utvrde. Budui da je ondje teren nii, ispod tankog
humusa nastavljao se sloj ute s razlomljenim graevnim
materijalom, koji je sadravao nalaze iz novog vijeka u
gornjem dijelu i kasnoga srednjeg vijeka u donjem dijelu
(ulomci keramike i stakla, eljezni predmeti, ivotinjske
kosti, ljuture puia i koljki). Postupnim proirivanjem
prema opkopu oko utvrde, sonda je dosegla duinu od
12 m, ali s uvijek jednakom irinom od 2 m zbog blizine
drvea. Ukupno je pronaeno 10 pilota, rasporeenih
u redove, koso postavljene u odnosu na ulaz u utvrdu,
Proirivanje sonde 2 do nivoa pojavljivanja pilota mosta (foto: S.

Salaji)
to se objanjava tadanjim tokom rjeice. Jedino su

u posljednjem proirenju S-2, uz pilot pronaene i
masivne, horizontalno postavljene tesane grede koje su
pomou utora spojene u kri pod pravim kutom. Grede
su promjera 30 cm, kao i piloti, te jednako kao i oni prate
njihov smjer. Smatra se da su sluile za uvrivanja
pilota. Zanimljivo je da se nalaze dosta plitko, na dubini
od 1,30 m s obzirom na dosadanju dubinu od 3 m, u
jarku, nekadanjem opkopu oko utvrde nizinskog tipa,
pa se time (ako je izvediva) namee i njihova konzervacija in situ. Pronaeni piloti mosta grupirani su u dva
reda na uskom prostoru s razmakom od 3 m izmeu dviju
grupa. Vjerojatno bi dublje kopanje otkrilo po jo koji pilot
u toj sondi. Posebno je zanimljiv nalaz masivne eljezne
klamfe, pronaen uz pilot u prvom redu uz etnicu, koji
se pridruio ve oveoj skupini nalaza od eljeza koji su
u procesu stabilizacije u konzervatorsko-restauratorskoj
radionici u Arheolokom muzeju u Zagrebu. Nakon iskopavanja, sonda s pilotima prekrivena je geotekstilom,
slojem pijeska te zatrpana.
Arheoloki nalazi mogu se podijeliti na one iz novog vijeka
i kasnoga srednjeg vijeka. Ove je godine osobito puno
nalaza iz novog vijeka sadravala sonda S-1 na dubini od
0,80 m, i to samo u jednom dijelu. Zato se moe pretpostaviti da je nakupina koja sadri vrijedne primjerke slikane
keramike i porculana te stakla iz 19. st. u jednom trenutku,
vjerojatno iz dvorca, baena niz kosinu. Arheoloki nalazi
iz kasnoga srednjeg vijeka sadravaju grubu keramiku
za svakodnevnu upotrebu izraenu na kolu s ukrasima
valovnice i plitkih, urezanih linija, zatim glaziranu smeu,
oker ili zelenu keramiku, rjee penjake i ulomke staklenih
predmeta. Osim keramike, naen je i velik broj ivotinjskih
kostiju (uglavnom veih dimenzija), eljeznih predmeta u
vrlo loem stanju i ljuture puia. Iako ima nekih pokazatelja i keramike iz ranijeg razdoblja (14. st.), ipak veina pripada kasnom srednjem vijeku, stoga se lokalitet i nadalje
datira u 15./16. st.
Sonda 1 i sonda 2 u zapadnom dijelu gradskog parka u Virovitici

(foto: S. Salaji)
185
lowland-type fort of the 15th century in what is now the

Virovitica municipal park. Over a number of years, test
probes determined the distribution of the pilings. This year
the southern border of the bridge was ascertained. Through
excavations to the west of the entry, 10 more bridge pilings
were found, and to date there have been 40 of them found.
A test pit in the filled-in moat around the fort contained not
only pilings but also hewn beams that linked the pilings
and kept them rigid. As for archaeological finds, this year
a large iron staple stands out. Ceramic finds made in the
thicker layer of rubble date the site to the 15th/16th century.
Redni broj: 93
Lokalitet: Voin crkva Pohoenja BD Marije
Naselje: Voin
Grad/opina Voin
Razdoblje: P, SV
Od travnja do kraja rujna 2010. godine (ukupno 58
dana) arheoloki su nadzirani zemljani radovi oko crkve
Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu. Iskopavanje
je arheoloki nadzirala Dubravka Soka-timac, prof.
arheologije iz Poege. Radove je financiralo Ministarstvo
kulture, a izvoa je bila tvrtka Presoflex-gradnja iz
Poege.
Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije sagraena je oko
1500. u stilu raskone gotike. Pripadala je franjevakom
samostanu koji su 1496. utemeljile Katarina i Eufrozina,
sestre Nikole Ilokog. Turci su osvojili Voin 1543. te je
on postao je turska granina utvrda. Na sjeverozapadnoj
i sjeveroistonoj strani nalazio se je jednokatni samostan
s klaustrom. Na sjevernom dijelu crkve nalazio se hodnik
prema klaustru i nekadanjoj sakristiji iz koje se ulazilo
u svetite i samostan. Tijekom Domovinskog rata crkva
je bila sruena, a nakon rata obnovljena. Zbog ureenja
okolia arheoloki je nadzirana drenaa oko crkve, rovovi
za razne instalacije (struje, voda, grijanje) i poploenje na
cijelom kompleksu.
Na vie mjesta oko crkve i prostoru klaustra pronaeni su
ostaci fosila koljaka iz Panonskog mora. Na junom dijelu
crkve u rovu za drenau duine 5 m, irine 0,50 m i dubine
0,60 m bager je izbacio ulomke prapovijesne keramike iz
kasnoga bronanog doba. Radi se o paljevinskom grobu
G1 na dubini od 0,60 m u kojem je naena keramika urna
(ara) i manja zdjela koja je sluila kao njezin poklopac.
Unutar posude naeni su ostaci ugljena i sitnih ljudskih
kostiju, a u izbaenoj zemlji pronaen je piramidalni keramiki uteg za tkalaki stan. Paljevinski grob pripada nosiocima kulture arnih polja kasnoga bronanog doba iz 1300.
g. pr. Kr.
Uza sakristiju na istonom dijelu kompleksa crkve koju je
2002. istraila ekipa Instituta za arheologiju iz Zagreba prilikom kopanja rova za struju naeni su i istraeni temelji samostanske kapele duine 7,40 m, irine 4,50 m i
visine zidova 1 m. U poremeenim slojevima pronaeno
je vie nakupina kamenih gotikih profilacija svodna i
Piloti oznaeni SJ 42 i SJ 43 s gredom SJ 44 (foto: S. Salaji)
Literatura
Adamek 1986 Josip Adamek, Virovitica i virovitika
upanija u srednjem vijeku, Virovitiki zbornik 1234-1984,
Virovitica, 1986.
Horvat 2001 Rudolf Horvat, Povijest grada Virovitice,
Matica hrvatska, Virovitica, 2001.
utvrda u Virovitici, Glasnik slavonskih muzeja, 4, god.
XXVII, Osijek, 2006.
utvrda u Virovitici, Osvrt na arheoloka iskopavanja od
1991.-2008., katalog izlobe, Virovitica, 2008.
Saboli 2006 Dubravka Saboli, Od utvrde do dvorca
Pejaevi, 725 godina franjevaca u Virovitici, Zagreb
Osijek, 2006.
imek 2008 Marina imek, Arheologija bedema i opkopa,
Iz srednjeg u novi vijek, Varadinski stari grad i projekt
Bastion, katalog izlobe, Varadin, 2008.
kiljan 2007 Ivana kiljan, Veliki Tabor u svijetlu arheolokih
otkria, katalog izlobe, Dvor Veliki Tabor Desini, 2007.
Silvija Salaji
Summary
During 2010, the pilings of the medieval bridge in Virovitica
were dug up. A few years ago wooden bridge pilings
were found in front of the western entry into the medieval
186
Otkopana samostanska kapela (pogled sa sjevera)
zidna rebra, rebra od prozora i srednjovjekovne opeke. Na

istonom dijelu prostorija otkriveni su temelji pravokutnog
oltara, a uz njega kameno poploenje. Na svim zidovima
unutar kapele sauvana je gotika buka s oslikom u vidu
smeih vodoravnih linija. Prilikom istraivanja pronaeni
su mnogi arheoloki nalazi fosili koljki, srednjovjekovna
crna keramika, smea keramika s valovnicom, glazirana
zelena i uta keramika, mali eljezni no i kuka, eljezna
potkova za obuu i kamene topovske kugle. Sjeverno od
kapele otkriveni su temelji pravokutne prostorije samostana duine 7 m, irine 8,90 m i visine zidova 1,50 m. U toj
prostoriji naeno je mnogo ulomaka rubova crnih keramikih lonaca i dva kamena gotika rebra.
Na sjeverozapadnom dijelu crkve otkriveni su temelji
samostana koji je inio dvije vee prostorije i jednu manju.
Prostorija duine 26 m, irine 7,20 m i debljine 0,40 m i
visine 0,70 m ini blagovaonicu u kojoj je naeno poploenje s pravokutnom i kvadratnom opekom i ostatkom
ognjita s ugljenom. U drugoj prostoriji duine 10 m,
irine 7,20 m, debljine 0,40 m i visine 0,30 m pronaeni
su ostaci gotikih profilacija, a uz ostatke dimnjaka kamina
brojni ulomci srednjovjekovnih crnih lonaca i kosti razliitih ivotinja. Na sjevernom dijelu te prostorije otkopan je
potporni zid (kontrafor) duine 3,70 m i irine 1,10 m. Uza
zapadni dio prostorije istraen je pravokutni objekt duine
4,60 m, irine 3,90 m, graen velikim amorfnim kamenjem.
Debljina zidova iznosi 0,70 0,90 m, a sauvana visina
zidova iznosi 1,56 m. Unutar prostorije pronaene su
srednjovjekovne opeke za poploenje poda, ulomci crnih
lonaca i eljezni avli.
Samostansko dvorite (klaustar) veliko je 19x19 m, i u

njemu su otkrivena dva ulaza u hodnik s kamenim pragovima te dovratnicima. Prilikom ienja baroknog bunara
iz 18. st. koji je graen velikim kamenjem, u vodi su pronaena dva kamena gotika rebra. U klaustru je prilikom
kopanja rovova naeno mnogo eljeznih predmeta svakodnevne upotrebe (noevi, srp i kosir) i ulomci srednjovjekovnih keramikih lonaca.
Unutranjost kapele s gotikim profilacijama
187
Kapela sa sauvanom gotikom bukom i oslikom (vidljiv ostatak oltara i estriha)
a na sjeveru amorfno kamenje raznih veliina i nakupine

novijeg deponija. Posebno je vano napomenuti da su
prema projektu ureenja okolia Borisa Vuia, dipl. ing.
arh., konzervirani temelji samostana i klaustra i da e svi
hodoasnici i ostali posjetitelji Voina moi spoznati veliinu i vanost toga srednjovjekovnog kompleksa iz 15./16.
st. uz novosagraenu crkvu Pohoenja Blaene Djevice
Marije.
U rovu uza zapadni dio objekta (uz novu kamenu ogradu)

naena su dva vrijedna ulomka keramikih vreva bijela
glazirana keramika (majolika) s plavim vodoravnim i okomitim linijama iz druge polovine 15. st. i dio vra fine renesansne keramike sa utim i zelenim uzorcima iz 15. st.
Jednake takve posude naene su na srednjovjekovnom
gradu Ruici.
U rovovima na junom i istonom dijelu crkve pronaeno
je mnogo ostataka ljudskih kostiju (ruke, noge i lubanja) i
eljezni kovani avli s ostacima drva sanduka. Radi se o
pokojnicima koji su pokopani u groblju oko crkve u 18. st.
Svi ostaci kostiju pokopani su u zajedniku grobnicu u crkvi
PBDM. Istono od ostataka samostanske kapele naeni
su brojni ostaci etnografske glazirane ute, zelene i smee
keramike raznih oblika iz 20. st. U sjevernom dijelu kompleksa (iza upnog dvora) otkopan je temelj kamenog zida
smjera istok-zapad, gdje je naeno vie kamenih gotikih
rebara i srednjovjekovna keramika. Pronaen je i vrijedan
nalaz bronanoga iskucanog lima s prikazom latinskog
kria.
Arheoloki je nadzirano iskopavanje staza na istoku,
zapadu, sjeveru i jugu na ukupnoj povrini od 3700 m.
Naeni su ostaci ljudskih kostiju iz 18. st. (na jugu i istoku),
Dubravka Soka-timac, prof.

Summary
From April to the end of June 2010, earthworks around
the church of the Visitation of the BVM in Voin were
archaeologically supervised. The church was built
around the 1500s in the Gothic style. It belonged to
the Franciscan monastery that was founded in 1496 by
Katarina and Euphrosina, sisters of Nicholas of Ilok. The
Ottomans took Voin in 1543, after which it became a
Turkish-held border fort. On the north west and north
east sides there was a two-storey monastery with cloister. During the Homeland War (in the 1990s) the church
188
Ulomak gotike profilacije
was destroyed, and after the war was reconstructed. The

surroundings were now to be landscaped, and so archaeological supervision was conducted, particularly related
to the trenches for drainage around the church and for
various utility connections (electricity, water and heating)
as well as the paving of the whole complex. During supervision of the works, material remains deriving from the
Late Bronze Age and from the time of the origins of the
monastery were found.
189
BJELOVARSKO-BILOGORSKA
UPANIJA
94 Autocesta A13, dionica Vrbovec 2

Bjelovar
95 azma Gradina
96 Donja Vrijeska crkva sv. Ane
97 Gari grad
190
98 Hercegovac uma Trupinski gaj

99 Orovaki vinogradi
100 Sira Stari grad
101 Slovinska Kovaica uma
Jasenova
102 Streza pavlinski samostan
Bjelovarsko-bilogorska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 94
Lokalitet: Autocesta A13, dionica Bjelovar granica s
Maarskom
Naselje: Malo Korenovo, Galovac, Obrovnica, Kokinac,
Dautan, Severin, Stara Raa, Bulinac, Bedenik,
Babinac, Velika Pisanica, Mala Pisanica
Grad/opina: Bjelovar, Severin, Velika Pisanica, Nova
Raa, Veliki Grevac
Razdoblje: P, SV
uvid u intenzitet naseljavanja na tom podruju. S obzirom

na prikupljene povrinske nalaze, najvei broj nalazita bilo
je mogue i vremenski definirati. Najstarija nalazita pripadaju neolitiku te lasinjskoj kulturi iz bakrenog doba. Znatan
broj nalazita pripada i kasnome bronanom te mlaem
eljeznom dobu, dok antika nalazita nisu zabiljeena.
Ipak, najvei broj pronaenih nalazita pripada srednjovjekovnom razdoblju, posebno kasnom srednjem vijeku.
Na osnovi reljefnih karakteristika, podruje terenskog pregleda u Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji podijeljeno je na
dva osnovna dijela: na podruje junih obronaka Bilogore
istono od Bjelovara te podruje Bilogore. Za podruje
istono od Bjelovara karakteristini su breuljci u ijim podnojima protjeu brojni vodotoci to je, uz plodno tlo, bio
preduvjet tisuljetnoj naseljenosti, pa ne iznenauje velik
broj otkrivenih nalazita iz svih razdoblja. S navedenog
podruja otprije je poznat niz nalazita koja se, meutim,
ne nalaze izravno na trasi budue autoceste (Registar
1997: 207 239). Na Bilogori je, iako prevladavaju umske
povrine, takoer zabiljeen niz nalazita iz kasnoga srednjeg vijeka, koja se vjerojatno mogu povezati s nadzorom
nekadanje komunikacije koja je iz Podravine vodila prema
Bjelovaru i azmi. Ona je slijedila rijene tokove uz koje
se, na istaknutim breuljcima, nalaze keramiki ulomci koji
upuuju na mogue postojanje manjih utvrda te pripadajuih naselja.
Na osnovi prikupljenih povrinskih nalaza utvrena je rasprostranjenost nalazita te je odreena njihova vremenska i
kulturoloka pripadnost. Na pojedinim dijelovima trase zbog
nepreglednosti terena (uma) nije bilo mogue utvrditi postojanje nalazita te je tijekom graevinskih radova potrebno
Tijekom travnja i svibnja 2010., za potrebe izrade studije o gradnji Autoceste A13, dionica Bjelovar granica s Maarskom,
pregledana je trasa budue autoceste koja prolazi Bjelovarsko-bilogorskom i Virovitiko-podravskom upanijom (voditelj dr.
sc. M. Dizdar iz Instituta za arheologiju). Financijska sredstva
osigurala je Hidroelektra-Projekt d.o.o. iz Zagreba.
Na osnovi prikupljenih povrinskih nalaza, zabiljeen je
velik broj dosad nepoznatih arheolokih nalazita iz svih
razdoblja (ukupno 66 nalazita, od kojih je 37 na trasi
Autoceste A13 na podruju Bjelovarsko-bilogorske upanije). Prostorna distribucija pokazuje kako su nalazita ravnomjerno rasporeena du cijele trase autoceste. Nalazita
su smjetena na breuljcima i padinama Bilogore u dolinama rijeke esme i niza manjih vodotoka koji su bili povoljni
poloaji za naseljavanje tijekom svih razdoblja. Radi se o
podruju koje je dosad tek manje pokusno ili zatitno istraeno, pa e gradnja budue autoceste omoguiti zatitna
istraivanja veih povrina nalazita koja e pruiti potpuniji
Arheoloka nalazita na trasi Autoceste A13, dionica Bjelovar granica s Maarskom u Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji
191
Dautan ilavac (foto: M. Dizdar)

Malo Korenovo Vojvodinac 2 (foto: M. Dizdar)
od grobalja virovitike grupe (Majnari-Pandi 1988;

Majnari-Pandi 1994). Starijem eljeznom dobu sa sigurnou nije mogue pripisati ni jedno nalazite, no zato su
nalazi iz mlaega eljeznog doba zabiljeeni na veem
broju nalazita oko Bjelovara te Velike i Male Pisanice gdje
se nakon oranja na povrinama oranica prepoznaju jame
koje se na osnovi keramikih nalaza mogu datirati u kasni
laten (LT D). Navedena su nalazita zanimljiva budui da
bi njihova istraivanja mogla donijeti zanimljive spoznaje
o materijalnoj ostavtini zajednice Jasa koja se u rimskim
izvorima te na osnovi natpisa smjeta na podruje izmeu
Daruvara i Varadina (Schejbal 2003).
Najvei broj otkrivenih nalazita pripada srednjem vijeku.
Najee se radi o ostacima naselja koja su smjetena na
blago povienim poloajima uz rijeke ili manje vodotoke.
Iako najvei broj naselja, na osnovi keramikih nalaza,
pripada kasnom srednjem vijeku (14. 16. st.), zabiljeeni su i nalazi koji upuuju na naseljenost tijekom ranog
te posebno razvijenoga srednjeg vijeka. Najvei broj pronaenih nalazita vjerojatno odgovara manjim naseljima
koja su sastavljena od nekoliko objekata koja ine naselja manjih zajednica, odnosno nekoliko obitelji. Juno od
Obrovnice uz umu Dabrovina, izvan trase budue autoceste, spominje se srednjovjekovno gradite (Lovrenevi
1990: 157; Registar 1997: 230), kao i juno od Severina
(Lovrenevi 1990: 153; Registar 1997: 233). Znatan broj
kasnosrednjovjekovnih nalazita otkriven je i na istaknutim
breuljcima Bilogore koja su smjetena uz komunikaciju
koja je vodila uskim rijenim dolinama kojima se ostvarivala povezanost srednje Podravine s bjelovarskim podrujem ija je vanost bila velika tijekom kasnog srednjeg
vijeka i turskih upada.
U terenskom pregledu trase dionice budue Autoceste A13
Bjelovar granica s Maarskom, otkriven je velik broj arheolokih nalazita iz svih razdoblja, od kojih je tek nekolicina bila poznata od prije. Iako rezultati terenskog pregleda
poivaju na prikupljenim povrinskim nalazima, najvei broj
nalazita bilo je mogue vremenski definirati. Najstarija
nalazita pripadaju neolitikim starevakoj, linearnotrakastoj i sopotskoj kulturi te lasinjskoj kulturi iz bakrenog
doba. Broj protopovijesnih nalazita jo je vei, posebno
iz mlaega eljeznog doba kada na tom podruju borave
panonski Jasi. Najvei broj otkrivenih nalazita pripada
srednjem vijeku, posebno kasnom srednjem vijeku, kada
je taj prostor bio posljednja obrambena linija ispred turskih
napada, to je i razlog postojanja brojnih utvrda s pripadajuim naseljima na bjelovarskom podruju.
osigurati stalan arheoloki nadzor. Jednako tako, s obzirom

na velik broj nalazita, za njihovo preciznije prostorno i vremensko definiranje potrebna su pokusna istraivanja kako
bi se provjerile spoznaje koje poivaju na rezultatima terenskog pregleda. Bez prethodnih pokusnih iskopavanja nije
mogue utvrditi postoji li na nekom od nalazita i vertikalna
stratigrafija, dok su pojedina nalazita mogui ostaci groblja.
Na povrinama nalazita prikupljeni su ulomci keramikih
posuda, opeka i kamenih artefakata koji omoguavaju njihovo kronoloko i kulturoloko odreenje. Od 37 pronaenih nalazita u Bjelovarskoj-bilogorskoj upaniji, na njih 34
zabiljeeni su nalazi koji se datiraju u srednji vijek. Slijede
ona iz bronanog (11) te eljeznog doba (7) i neolitika/eneolitika (7). Za 3 prapovijesna nalazita, s obzirom na prikupljene keramike ulomke, nije bilo mogue odrediti precizniju vremensku pripadnost. Jednako tako, na pojedinim
nalazitima zabiljeeni su nalazi iz prapovijesti i srednjeg
vijeka, no u veem broju otkrivena su nalazita na kojima
su izdvojeni nalazi iz samo jednog razdoblja.
U terenskom pregledu otkrivena su neolitika/eneolitika
naselja koja su smjetena uz neki od vodotoka u duinu od
nekoliko stotina metara. Na povrini su prikupljeni keramiki
ulomci te esto i kameni artefakti (litika). Izdvajaju se keramiki ulomci s niza nalazita kod Malog Korenova te jo
nekoliko poloenih istono od Bjelovara koji se vjerojatno
mogu pripisati starevakoj kulturi, linearnotrakastoj kulturi
tipa Malo Korenovo i sopotskoj kulturi. Naselja starevake
kulture poznata su iz dralova i Stare Rae (Dimitrijevi
1969; Miklik 2003: 34), dok je naselje sopotske kulture pronaeno u Novoj Rai (Miklik 2003: 35). Dio nalazita pripada eponimnoj grupi kulture linearnotrakaste keramike
tipa Malo Korenovo iji je najvei broj dosad poznat upravo
iz okolice Bjelovara (Teak-Gregl 1993: 12 15, Bulinac
Staro groblje i Selie; Dautan Tuk; Malo Korenovo
Vojvodinac/Galovac/Dabrovac). Na osnovi navedenih spoznaja, povrinski nalazi s nalazita oko Malog Korenova vjerojatno se mogu pripisati pokusno istraivanom eponimnom
naselju. Naselje lasinjske kulture, koja je takoer esta na
bjelovarskom podruju, vjerojatno je otkriveno na nalazitu
Dautovac ilavac (Geri 1990; Miklik 2003: 35, 36).
Kasnom bronanom dobu pripada znatan dio nalazita
koja se na osnovi prikupljenih keramikih ulomaka mogu
pripisati grupi Virovitica iz starije faze kulture polja sa
arama (Vinski-Gasparini 1973; Lonjak-Dizdar 2005).
Kasnobronanodobna naselja posebno su brojna na istonome bjelovarskom podruju, odakle su poznata i neka
192
Literatura
could not be precisely dated from the ceramic fragments

collected. In the field survey, Neolithic/Aeneolithic settlements were revealed, located along some watercourse for
a length of several hundred metres. On the surface, potsherds were collected as well as stone artefacts (lithics).
Particularly worth mentioning are potsherds from a series
of sites by Malo Korenovo, as well as several more east
of Bjelovar that can probably be assigned to Starevo or
Sopot culture. Some of the sites belong to the eponymous
Malo Korenovo linear band ware culture group, the greatest
number of such sites having been actually found in the surroundings of Bjelovar. A settlement of what was most probably Lasinja culture was discovered at the site Dautovac
ilavac. A considerable number of sites belong to the Late
Bronze Age and can be ascribed to the Virovitica group.
Finds from the Late Iron Age were registered at a considerable number of sites around Bjelovar, Velika Pisanica and
Mala Pisanica, where after ploughing, pits can be identified
on the surface of the ploughland; on the basis of ceramic
finds, they can be dated to late La Tne (LT D).
The greatest number of sites discovered belongs to the
Middle Ages; mostly involved are remains of settlements
located on slightly elevated positions alongside a river or
smaller watercourse. Although the greatest number of settlements belong, according to ceramics found, to the Late
Middle Ages (14th-16th centuries), finds have also been
made that indicate settlement during the Early and the
High Middle Ages. A considerable number of Late Middle
Ages settlements were revealed on the prominent hillocks
of Bilogora, sited along the line of communication that led
along the narrow river valleys and enabled connections to
be kept up between central Podravina and the Bjelovar
area, which was very important during the Late Middle
Ages and the time of the Turkish invasions.
Dimitrijevi 1969 Stojan Dimitrijevi, Starevaka kultura u slavonsko-srijemskom prostoru i problem prijelaza
ranog u srednji neolit u srpskom i hrvatskom Podunavlju, u:
Simpozij neolit i eneolit u Slavoniji, Vukovar, 1969: 7 96.
Geri 1990 Boidar Geri, Rasprostranjenost naselja
lasinjske kulture na bjelovarskom podruju, Izdanja HAD,
14, Zagreb, 1990: 69 72.
Lovrenevi 1990 Zvonko Lovrenevi, Srednjovjekovne
gradine Bilogore, Izdanja HAD, 14, Zagreb, 1990: 139 166.
IAZ, 22, Zagreb, 2005: 25 58.
Majnari-Pandi 1988 Nives Majnari-Pandi, Prilog
poznavanju kasnoga bronanog doba u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, ARR, 11, Zagreb, 1988: 9 32.
Majnari-Pandi 1994 Nives Majnari-Pandi, Novi
kasnobronanodobni grobovi iz Drljanovca kod Nove
Rae, Bjelovarski zbornik, 4-5, Bjelovar, 1994: 43 56.
Miklik 2003 Lidija Miklik, Bjelovarsko-bilogorska upanija
topografija arheolokih neolitikih i eneolitikih lokaliteta,
Registar 1997 Registar arheolokih nalaza i nalazita
sjeverozapadne Hrvatske, Drugo dopunjeno izdanje,
Muzejsko drutvo sjeverozapadne Hrvatske, Sekcija arheologa i preparatora, Bjelovar, 1997.
Schejbal 2003 Berislav Schejbal, Prilog rekonstrukciji
rimskih komunikacija na jakom municipalnom teritoriju,
Teak-Gregl 1993 Tihomila Teak-Gregl, Kultura linearnotrakaste keramike u sredinjoj Hrvatskoj, Disertacije
i Monografije, 2, Arheoloki zavod Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1993.
Redni broj: 95
Lokalitet: azma Gradina
Naselje: azma
Grad/opina: azma
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zatitno i sustavno iskopavanje
Marko Dizdar
Daria Lonjak Dizdar
Summary
During 2010, in a field survey of the course of the future
A13 motorway, Bjelovar Hungarian border section, in the
area of the Bjelovarsko-bilogorska County, a large number
of previously unknown archaeological sites of all periods
were recorded, distributed evenly along the whole of the
course of the future road. This is an area in which to date
only small probe or rescue investigations have been carried out, and the development of the motorway will enable
rescue investigation that will provide a much fuller insight
into the intensity of the settlement of this space.
On the basis of the surface finds made, 37 sites from the
periods of prehistory and the Middle Ages were registered;
they are located on the hillocks and the slopes of Bilogora
in the valleys of the esma River and of a series of smaller
watercourses that formed favourable positions for settlement during all the periods. Of the 37 sites found, in 34 of
them finds were registered dating to the medieval period.
Then came those from the Bronze Age (11), the Iron Age
(7) and the Neolithic/Aeneolithic (7). Three prehistoric sites
Gradski muzej azma, koji djeluje pri Centru za kulturu

azma, tijekom 2010. nastavio je arheoloka istraivanja (zapoeta 2008.) na srednjovjekovnoj utvrdi u azmi.
Ove su godine zatitno i sustavno arheoloki istraene tri
razliite mikrolokacije. Osim zatitnog zahvata radi graevinskih radova na jugoistonom dijelu oko spoja dvaju
perimetralnih bedema, na platou su nastavljena istraivanja na spoju vanjskog dijela sjevernog bedema i SZ kule.
U posljednjoj etapi iskopavanja djelomino je istraena
etvrta u nizu prostorija uz zapadni bedem.
1. Jugoistoni dio utvrde; Gradsko parkiralite
Na krianju Ul. A. Vulinca i Ul. kralja Tomislava u neposrednoj blizini breuljkastog uzvienja na kojem je bila
srednjovjekovna utvrda, Gradska uprava azme zapoela
je prireme za gradnju novoga gradskog parkiralita (k..
193
spomenutome povijesnom planu nastavljao izvan sonde

uzdu cijeloga istonog perimetra bedema, sve do spoja
s dionicom opkopa poloenog uzdu sjevernog bedema.
U sredinjem dijelu bloka 1A, u smjeru SI-JZ na dubini od
1,60 m (kota 137,25 m) naen je ovei blok zida graenog od sedam redova opeka vezanih vapnenim mortom i
s mjestimino ouvanim tragovima obukavanja. Nastavak
zida mogao se pratiti i u SZ kutu bloka 1-B, a po gabaritima
i nainu gradnje mogao bi pripadati dijelu uruene cilindrine opene kule pozicionirane u JI kutu utvrde. Na otkrivenom dijelu opkopa nisu naeni nikakvi tragovi obzida, i
nije bilo ostataka drvene konstrukcije rubnog dijela.
Na samoj granici iskopnog bloka 1-A i 1-D, na 1 3 m dubine
naen je kutni dio opkopa koji se nastavljao spram zapada
uzdu junog perimetra bedema. Razmak izmeu junog
bedema i ruba junog kraka opkopa iznosio je oko 5 m.
U sjevernom profilu bloka 1-D opkop je bio zakoenoga
polukrunog oblika, a na 0,70 1,05 m dubine zapuna
toga junog kraka opkopa sadravala je naslagu brojnih
odbaenih, preteito izlomljenih opeka. U zapuni toga iskopnog bloka do pribline dubine od 2,50 m naeno je dosta
graevnog otpada sa znatno manjom koliinom uglavnom
izlomljenih opeka. Sve do 3 m dubine iskopa slijedio je sloj
sivo-plaviaste masne gline (pseudoglej) koji ini muljeviti
talog iznad samog dna opkopa. U junom rubu opkopa
takoer nisu uoeni nikakvi ostaci obzida, i nije bilo tragova
neke drvene konstrukcije. Tijekom iskopa tla u bloku 1-A i
1-B na dubini od 1,28 m pojavila se podzemna voda, a u
bloku 1-D na dubini od 2,12 m, zbog ega su radovi bili oteani i povremeno prekidani. Unato kontinuiranom pranjenju vode crpkama, ega nije bilo mogue nastaviti radove
u bloku 1-C i ustanoviti irinu istonog kraka opkopa. Zbog
istog razloga, ali i postojanja ulinih vodovodnih instalacija
i asfaltirane ceste, u Ulici kralja Tomislava nije bilo mogue
odrediti irinu i dubinu junog kraka. Prema terenskim pokazateljima, irina istonog opkopa morala je iznositi preko
deset metara, jer u bloku 1-D nije ustanovljen njegov rub.
U zapuni opkopa u sva tri nepotpuno istraena iskopna
bloka (1-A, 1-B, 1-D) prikupljen je raznovrstan arheoloki
materijal. Antika je zastupljena s nalazima opeka, sporadinim ulomcima keramike kuhinjske uporabe, ulomcima
staklenih posuda te eljeznim klinovima i avlima. Preteiti
dio pokretnog inventara pripada kasnom srednjem vijeku, a
osim malobrojnih ulomaka kamene gotike i glinene renesansne plastike nalo se dosta ulomaka keramikih posuda
kuhinjske namjene, kao i eljezni predmeti. Premda su
pokretni nalazi stratificirani, treba istai da su antiki i srednjovjekovni nalazi bili posve izmijeani u gotovo svim slojevima osim sterilnoga muljevitog taloga u bloku 1-D. Trasa
obaju krakova opkopa upotrebljavana je za naknadno
deponiranje arheolokog materijala s utvrde od vremena
turskog unitenja utvrde sve do suvremenog doba. Zasad
i nadalje ostaje otvoreno pitanje podrijetla antikih nalaza
u sklopu kompleksa utvrde jer dosadanjim istraivanjima
nije pouzdano ustanovljen antiki naseobinski horizont.
Parkiralite, poloaj opkopa u sondi I uz JI kut utvrde (LE-Grad,

Ivaniko Graberje)
2200). Lokacija budueg parkiralita nalazi se na prostoru

istonog kraka opkopa utvrde prikazane na povijesnom
planu azme iz 1639. godine. Na tom prostoru uz jugoistoni dio utvrde prilikom arheolokog nadzora obnove
ulinih vodovodnih instalacija, djelatnici Centra za kulturu, Gradskoga muzeja azma, u proljee 2009. otkrili su
nalaze iz antike i srednjeg vijeka te je Konzervatorski odjel
u Bjelovaru uvjetovao gradnju parkiralita zatitnim arheolokim istraivanjem. Voditelj istraivanja tijekom lipnja i
srpnja 2010. uz povremene prekide bio je Vjekoslav trk iz
Gradskog muzeja azma, materijalnu potporu osigurao je
Grad azma kao investitor radova, dok je pomona radna
ekipa angairana preko programa javnih radova Hrvatskog
zavoda za zapoljavanje.
Istraivanjem se nastojao ustanoviti poloaj i gabariti
opkopa u odnosu na istoni i juni bedem utvrde, kao i nain
njegove gradnje. Na pretpostavljenom poloaju opkopa po
pravcu Z-I postavljena je sonda veliine 5x13,50 m, podijeljena u tri iskopna bloka (1-A do 1-C). Izmeu bloka 1-A i
1-B ostavljen je dijagonalno poloen kontrolni profil na trasi
telefonskog kabela, a izmeu bloka 1-A i dionice ulinog
vodovoda otvoren je i etvrti blok 1-D, veliine 2,50x2,50
m. Na lokaciji iskopavanja zemljite je po pravcu zapad-istok imalo pad od 0,43 m, a od sjevernog ruba sonde do
trase ulinog vodovoda nagib je iznosio 1,65 m. U prva
dva bloka tlo je iskopavano do 1,80 m, u bloku 1-C bio je
otkopan samo povrinski recentni sloj, dok se u bloku 1-D
iskopavalo do priblino tri metra ispod povrine tla.
U zapadnom dijelu bloka 1-A ustanovljen je zapadni rubni
dio opkopa na 0,76 m dubine (kota 138,23 m) u sloju sterilne kompaktne ilovaste zemlje. Od spoja s blokom 1-D do
sjevernog ruba bloka 1-A pruao se u blagom luku, dok je
konturni profil opkopa imao blago zakoenje sve do 1,80
m dubine iskopa. Ispod povrine tla u blokovima 1-A i 1-B
tri postojea sloja zapune opkopa do 1,33 m dubine ine
sekundarne nasipnine s graevnim otpadom, a do dosegnute dubine iskopa na 1,80 m slijedila je izvorna zapuna
sivo-crne zemlje s graevnim otpadom. Razmak izmeu
openog zida pri vrhu platoa u jugoistonom kutu utvrde i
zapadnog ruba opkopa iznosio je 7,30 m, a opkop se prema
2. Sjeverozapadni dio utvrde

Gradski muzej azma od 10. do 18. kolovoza 2010. nastavio je sustavna arheoloka iskopavanja azmanske utvrde
zapoeta 2008. na njezinu sjeverozapadnom dijelu. Radove
je vodio Vjekoslav trk iz Gradskog muzeja azma, a
194
podnice u prostor sonde I-a, ali u potonjem sluaju izvedeno je preko zida najstarijega graditeljskog sustava utvrde,
poloenog usporedno s poslije sagraenim sjevernim bedemom. Izmeu oba ostatka podnica u sondi I-a na 2,10 do
2,50 m dubine naeno je dosta keramikih ulomaka, dok su
u stratigrafski odgovarajuem sloju sonde A i Rova 1 s unutranje strane bedema otkriveni u vrlo skromnom opsegu,
pa se i ondje nedvojbeno radi o sekundarnom deponiranju
ute s nalazima na prostor s vanjske strane zidova najstarijega graditeljskog sklopa utvrde. U donjim otkopima do 3,17
m dubine, odnosno do 10 cm ispod temeljne stope sjevernog bedema, slojevi pokazuju mjestiminu ispremijeanost.
U dublje poloenom intaktnom sloju ute zemlje do 3,75
m dubine otkriveni su ulomci srednjovjekovne keramike,
kakva je u istom intaktnom sloju, u kojem je izvedeno temeljenje najstarijega graditeljskog sustava utvrde, naena i s
unutranje strane bedema. Nastavak toga kulturnog sloja i
u prostoru sonde I-a dokazuje naseljenost barem sjeverozapadnog dijela utvrde prije gradnje najstarijega graditeljskog sklopa.
U istraenom dijelu od stope do dna temelja sjevernog
bedema (1,47 3,07 m) vanjsko lice bilo je izgraeno od
manjih amorfnih i grubo pritesanih blokova bijelog kamena
bez tragova obukavanja. Istona strana cilindrine kule
izgraene od manjih polukrunih opeka bila je obzidana
jednim redom grubo obraenih blokova utog kamena od
razine stope do dna temelja kule (1,473,97 m). Istovjetna
razina vrha kamenog obzida kule sa stopom sjevernog
bedema upuuje na njihovu istovremenu gradnju.
Na sjevernoj je strani kamena oplata bila posve unitena
zbog ratnih razaranja ili prilikom turskog ruenja utvrde.
Na tu mogunost upuuje jedan velik blok openog, izvana
obukanog zida odvaljenog iz kule i naenog s njezine sjeveroistone strane. Na tom dijelu kule nisu bili naeni nikakvi
ostaci zida koji je prema istraivanjima iz 1957. godine bio
prigraen, niti se u kuli mogao uoiti trag prigradnje, a odvaljeni zid ne moe mu pripadati po svojim gabaritima i izgledu.
Tijekom istraivanja pronaeni su ulomci opeka i eljezni
avli iz antike, a ulomci keramikih posuda mogu se datirati
u kasni srednji vijek.
Parkiralite, stratigrafski profil opkopa u sondi I-a/B u odnosu na JI

kut utvrde (LE-Grad)
pomona radna ekipa osigurana je preko programa javnih

radova Hrvatskog zavoda za zapoljavanje. Istraivalo se
u prostoru Rova 2 iz 2008., s vanjske strane sjevernog
bedema na spoju sa SZ kulom. Osim utvrivanja dubine
temeljenja i naina gradnje tih segmenata arhitekture te
postojanja kulturnih slojeva izvan sjevernog bedema, bilo je
potrebno dodatno provjeriti osobine i funkciju ostatka openog zida otkrivenog 2008. uzdu sjevernog bedema. Prema
rezultatima iskopavanja iz 1957., na terenskom crteu
naznaen je dio prigraenog zida uz sjeveroistoni dio te
kule, poloen spram istoka u duini od priblino 1,5 m.
U prostoru Rova 2 prethodilo je daljnje istraivanje tronog
i spram bedema nagnutoga openog zida poloenog u
smjeru zapad-istok. Njegov poloaj u naslazi sipkoga graevinskog otpada do 1,90 m dubine umjesto u prirodnom tlu
upuuje na sekundarnu dislociranost s neke mikrolokacije
unutar utvrde. U istonom profilu Rova 2, neznatno ispod
sadanjega humusnog sloja, bila je vidljiva naslaga opeka
od bedema luno poloena spram sjevera, to dodatno
upuuje na dislociranost tog zida, ali i drugih ostataka arhitekture. Ostaci arhitekture utvrde poruene 1559. oito
su prilikom ienja i gradnje nove vojnokrajike drvene
utvrde (1604. 1610.) sve do prolog stoljea s pokretnim
nalazima bili odlagani u podnoje sjevernog bedema.
Nakon skidanja naslage graevnog otpada do 1,9 m ispod
povrine tla na spoju SZ kule i sjevernog bedema otvorena
je sonda (I-a) veliine 2,20x5 m orijentirana u smjeru sjever-jug. Tlo je iskopavano od 1,92 do 3,97 m dubine ispod
sadanje povrine tla. U gornjoj razini iskopa, na 2,10 m
dubine ustanovljena je naslaga prakaste bijele buke
promjera 10 cm, koja se od bedema luno pruala spram
podnoja utvrde u duini od gotovo etiri metra. Istovjetna
naslaga po sastavu, obliku i stratigrafskom poloaju uoena
je prilikom iskopavanja 2008. u sondi A, uruena do temelja
zida najstarije graditeljske etape, usporedno poloenog sa
sjevernim bedemom s unutranje strane sjevernog bedema.
Naslaga u sondi I-a oito je dio te podnice, naknadno odbaene preko sjevernog bedema. Ispod te odbaene podnice
na 2,7 m dubine naen je po strukturi istovjetan ostatak
jedne starije podnice, iji su tragovi na istoj dubini uoeni s
unutranje strane bedema u Rovu 1 i sondi A. Kod te starije
podnice takoer je posrijedi naknadno deponiranje ostataka
3. Zapadni dio utvrde; prostorija 4

Na zapadnom dijelu utvrde nastavljeno je sustavno arheoloko istraivanje etvrte u nizu prostorija prigraenih
uzdu cijeloga zapadnog bedema. Istraivalo se u sklopu
Parkiralite, rubni dio opkopa s uruenjem zida u sondi 1-A (foto: V. trk)
195
kojeg je takoer bila odmaknuta za jedan metar. S unutranje strane tog djela bolte ostali su tragovi obukavanja.
Uzdu istonog ruba sonde D otkriven je nastavak zida iz
tree prostorije. Istoni zid (SJ 4) promjera 0,90 m graen
je na jednak nain kao i u treoj prostoriji. U zidu su na 1,5
m razmaka od spoja sa SJ 2 naeni ostaci donjega zakoenog dijela prozora irine jednog metra s openim obzidom.
Uz istonu stranu prozora zid je bio nasilno probijen gotovo
do jedan metar ispod donjeg ruba prozora i naknadno zasut
zemljom. U proboju je naen ouvan recentni betonski cjevovod na dubini od 2,20 m, poloen preko cijele sonde do
prozora u jugozapadnom dijelu SJ 1. Zbog te komunalne
instalacije postavljene za odvod oborinskih voda oblinje
spomen-kosturnice sagraene 1956., vjerojatno je uniten
trei utor u zapadnom bedemu. U unutranjem obukanom
licu istonog zida otkrivena su tri utora veliine 26x20 cm
poloena u pravilnim razmacima na 2,20 m dubine. etvrti
utor bio je pozicioniran na 1,60 m razmaka od spoja sa SJ
2. Juni pregradni zid (SJ 3) promjera 0,80 m graen je
od veih grubo obraenih blokova sivog i bijelog kamena
vezanog vapnenim mortom. Na poloaju sonde IV iz 1957.
godine bio je zbog uruavanja znatno snien u odnosu na
njegov istoni dio spram spoja sa SJ 4. Na toj dionici unutranje lice zida zadralo je tragove obukavanja.
Unutranjost etvrte prostorije u stratigrafskom pogledu
znatno se razlikuje od vrlo diferenciranoga slojevnog reda
tree prostorije istraene 2009. godine; u istonom dijelu
ispod recentne nasipnine promjera 0,50 m do 2,10, odnosno u rovu do 2,70 m dubine ustanovljen je sloj sivo-ute
zemlje izmijeane s bijelom prakastom bukom i sitnim
graevnim otpadom. U meuprostoru betonskog cjevovoda
i SJ 3 I spram zapadnog ruba sonde D od 1,40 do 2,10 m
dubine bio je uklopljen sloj izgorene masne ute zemlje s
dosta estica ugljena. Od sredinjeg dijela prostorije do SJ
1, sve do 2,10 m dubine naena je naslaga mekog crveno
speenoga kunog maza. Ispod kunog maza u rovu uz SJ
1 do 2,70 m dubine slijedio je sloj meke sivo-ute zemlje.
Istoni dio prostorije bio je vjerojatno jo od vremena gradnje
vojnokrajike utvrde (1604. 1610.) do 1956. sukcesivno
nasipavan golemom koliinom graevnog otpada. U sekundarnoj zapuni tog prostora na dubini od 1,25 do 1,65 m
naeno je vie velikih dijelova kamenih profilacija dovratnika
Sjeverozapadni dio utvrde, graditeljski sklop SZ kule i sjevernog

bedema 2008./2010. godine (T-projekt d.o.o., azma)
Sjeverozapadni dio utvrde, sjeverni bedem i SZ kula nakon istraivanja (foto: V. trk).
programa rada Centra za kulturu azma, od 18. do 30.

rujna 2010. godine. Pomona radna ekipa osigurana je
preko programa javnih radova Vlade RH, a voditelj radova
bio je Vjekoslav trk iz Gradskog muzeja azma.
Zapadni dio te prostorije uz bedem bio je arheoloki istraen 1957. u sklopu sonde IV veliine 3x5,30 m, s dubinom
iskopa do priblino 1,80 m. Uz tu sondu otvorena je nova s
oznakom D u smjeru istoka, veliine 6,50x6,90 m, u koju su
ukljuena oba pregradna zida na sjevernoj, odnosno junoj
strani. U unutranjosti se iskopavalo samo do dubine od 2,10
m, a uzdu zapadnog bedema i istonog zida dodatno su
otvorena dva rova s iskopom do 2,70 m ispod povrine tla.
Zapadni bedem (SJ 1) promjera 0,90 m sagraen je od
grubo obraenih blokova sivog i bijelog kamena, a od 1,34
do 2,70 m dubine bio je obukan. Uz spoj s junim pregradnim zidom (SJ 3) u uruenom dijelu ostali su ouvani
ostaci prozora irokog jedan metar, s vidljivim tragovima
openog obzida. Iskopom rova u bedemu su naena dva
pravokutna utora veliine 26x20 cm na dubini 2,25 m ispod
povrine tla. Sjeverni pregradni zid (SJ 2) djelomino je bio
otkriven 2009. tijekom istraivanja tree prostorije (So. C)
s ostacima opene zidane bolte irine u treoj prostoriji. U
prostoru sonde IV iz 1957. bolta je zbog uruavanja bila
neznatno sniena i od spoja SJ I sa SJ 2 odmaknuta za
jedan metar do dosegnute dubine iskopa. U sredinjem
dijelu SJ 2 bolta je bila potpuno sruena. Njezin nastavak
ostao je ouvan spram spoja s istonim zidom (SJ 4), od
Sjeverozapadni dio utvrde, sjeverna strana kule nakon istraivanja

(foto: V. trk)
196
mogue ustanoviti. Spomenuti utori u SJ 1 i SJ 4 mogli su

biti upotrebljavani za postavljanje drvenih greda po longitudinali za izvedbu stropnog dijela prizemlja. Zidana bolta
po cijeloj irini izmeu SJ 1 i SJ 4 povezivala je, vjerojatno
bez ugraenih vrata, treu i etvrtu prostoriju u nizu, koje
su imale istovjetnu namjenu.
Literatura
Prosen 1960 Nevenka Prosen, Arheoloko iskapanje tvrave u azmi, Ljetopis HAZU, 64, Zagreb, 1960.
trk 2009 Vjekoslav trk, azmanska tvrava, arheoloko
iskopavanje 2008. godine (katalog izlobe), Centar za kulturu azma, azma, srpanj 2009.
trk 2009 Vjekoslav trk, azmanska utvrda, zatitno
arheoloko iskopavanje 2009., (katalog izlobe), izd.
Centar za kulturu azma, azma, oujak 2010.
trk 2009 Vjekoslav trk, azma Gradina, HAG 5/2008,
Zagreb, 2009: 166 169.
trk 2010 Vjekoslav trk, azma Gradina, HAG 6/2009,
Zagreb, 2010: 153 156.
Vjekoslav trk
Summary
Zapadni dio utvrde, tlocrtni plan ostataka arhitekture etvrte prostorije (T-projekt d.o.o., azma)
During 2010, azma Municipal Museum continued with

its archaeological investigations into the medieval fort in
azma. The excavations were directed to three different
micro-locations.
1) The south east part of the fort, the municipal parking lot
At the foot of the south east part of a hillocky eminence with
the remains of the medieval fort, at the site of a future city
parking lot, rescue archaeological excavations were carried
out. In this area, during archaeological supervision of 2009,
remains from the Roman and medieval periods were found.
In the test pit explored, divided into four excavation blocks
(1A 1D), the edge part of the eastern leg of the forts moat
as shown on a historical map of azma of 1639 was found.
2) The north west part of the fort
Systematic excavation was continued in the area of trench
2 on the outer side of the northern defensive wall and the
north west tower, partially investigated in 2008. The outer
face of the northern wall from the footing to the bottom of
the foundation was made of roughly shaped smallish blocks
of stone. In the lowest parts of the test trench, finds were
made showing that this part of the fort was settled even
before the development of the oldest part of the defensive
system. Potsherds deriving from the Late Middle Ages, and
a few fragments of brick and iron objects belonging to the
Roman period were uncovered.
3) The western part of the fort; room 4
In the western part of the fort, systematic archaeological
excavation was continued into the fourth in a series of rooms
built on along the whole of the western defensive wall. The
interior part of the room, dimensions 5.30 x 8.30 m, was
filled with building rubble down to an excavation depth of
2.10 m. A smaller amount of the finds consisted of fragments of ceramic and glass vessels, iron objects, and stone
and clay mouldings. The archaeological material revealed
belongs to the Late Middle Ages and the Roman period.
i prozora. Zapuna je sadravala i veliku koliinu opeka, od

kojih poneki primjerci pripadaju antici. Iznimno su zastupljeni
i ulomci glinene reljefno ukraene renesansne plastike.
U zapadnom dijelu prostorije, u rovu uz SJ 1 i izmeu
betonskog cjevovoda i SJ 3, otkrivene su ouvane podne
opeke kvadratnog oblika s okomitim i zakoenim rubovima. Sporadino su naene i male srcolike podne opeke,
a oba tipa mogu se datirati u kasni srednji vijek. Uz nekoliko podnih opeka, antici pripadaju i malobrojni ulomci sive
i ute keramike kuhinjske namjene te ulomci staklenih
posuda i eljezni avli. Preteni dio keramikih nalaza, dio
metalnih predmeta te kamena i glinena plastika potjeu iz
razvijenog i kasnog srednjeg vijeka.
Ovom etapom iskopavanja nije dosegnuta razina podnice
prostorije, pa nisu poznati svi njezini konstruktivni elementi.
Zasad je utvreno samo postojanje dvaju prozora u SJ 1
i SJ 4, dok pristup iduoj petoj prostoriji u SJ 3 nije bilo
Zapadni dio utvrde, istoni dio prostorije s ulomcima kamene plastike (foto: V. trk)
197
Redni broj: 96
Lokalitet: Donja Vrijeska crkva sv. Ane
Naselje: Donja Vrijeska
Grad/opina: ulovac
Razdoblje: SV, NV
Dana 16. srpnja 2010. zapoela je druga faza sustavnoga
arheolokog istraivanja srednjovjekovnog lokaliteta kraj
crkve sv. Ane u Donjoj Vrijeski, koja je trajala 18 radnih
dana. Voditelj radova bio je dr. sc. Goran Jakovljevi,
muzejski savjetnik i voditelj arheolokog odjela Gradskog
muzeja Bjelovar, a u istraivanju su sudjelovali i Valentina
Mogu (studentica arheologije), Zoran Toki (restaurator
Gradskog muzeja Bjelovar) kao dokumentarist i ukupno
etvorica fizika radnika, iji je broj dnevno varirao ovisno
o potrebama istraivanja.
Donja Vrijeska, dijelovi arhitekture samostana
Budui da prole godine nije do kraja istraen kvadrant I

10, iz njega je izvaena zemlja do dubine zatitnog najlona kako bi se nastavilo istraivanje groblja. Takoer je
radi definiranja otprije otkrivene arhitekture zapoeto istraivanje kvadranta J 11 povrine 25 m2. Sve apsolutne
visine uzimane su od repera 2, koji se nalazi istono od
apside crkve i iznosi 156,04. U kvadrantu J 11 ve je pri
povrini zemlje registriran nastavak stratigrafske jedinice
015 iz kvadranta I 11, a u prvom tihu uza zapadni profil
naena recentna keramika i novac 18 st. Navedena SJ,
odnosno kameni zid smjera sjever-jug, oteen je i uniten
na dva mjesta polaganjem plastinih vodovodnih cijevi, a
njegov kraj na sjevernoj strani nije definiran jer se protee
i u buduu sondu K 11. Vodovod je unitio i dobar dio sredinjeg i sjevernog dijela sonde, ali se ipak uspjelo izdvojiti
est novih stratigrafskih jedinica sljedeih karakteristika:
Stratigrafska jedinica 022 kameni je zid smjera istok-zapad
koji na junom dijelu sonde spaja stratigrafske jedinice 014
i 015, tvorei tako zavretak hodnika definiranog prostora
uz sjevernu stranu lae crkve. Struktura zida SJ 015 i poloaj nekih ulomaka kamene arhitekture upuuju na to da
bi moda moglo biti rijei o arhitekturi ulaza u neki hodnik
iz vanjskog prostora oko crkve. Zid se u istonom kutu
sonde spaja s novim zidom smjera sjever-jug (SJ 026) te
tvori obrise nove arhitektonske cjeline koja se prua prema
sjeveru. Spojevi SJ 022 i SJ 026 te SJ 022 i SJ 015 u jugozapadnom dijelu sonde upuuju na najmanje dvije graevinske faze, budui da u prvom sluaju SJ 022 lei na SJ
026, a u drugom je SJ 015 prilijepljen uz SJ 022.
SJ 023 i 024 dva su vjerojatno meusobno povezana funkcionalna sloja, od kojih se prvi sloj sastoji od oker buke
i mrvljene opeke, djelomino ispunjene glinom, s mjestimino vidljivim tragovima paljevine. Mogue je da je rije
o sloju za niveliranje, budui da se njegov trag prati i na
sjevernom te zapadnom profilu kvadranta J 11, odnosno o
cjelini unutar i izvan arhitekture za sada nejasne namjene.
U tom sloju, sa zapadne strane SJ 015 bio je ukop IX. Na
tom je sloju u sjeveroistonom dijelu sredinjeg dijela kvadranta registriran tarac od nepravilno lomljene opeke (SJ
024), koji ide od SJ 014 prema sjeveru, ali samo do polovice kvadranta. Na taracu je pronaen maarski novac (2
forinte iz 1895.), to je za njega terminus post quem, ali
nije mjerilo niega budui da je naen u sloju graevnog

otpada. Ispod taraca registriran je novi sloj deblje oker
buke s mrvljenom opekom (SJ 025), a na njemu prapovijesni kremeni sivi mikrolit trokutastog presjeka.
Da bi se evenutalno uspjelo odrediti veliinu toga novog
prostora koji poinje u kvadrantu J 11, otvoren je i kvadrant
K 11 povrine 25 m2, meutim samo je konstatirano da se
SJ 015 protee i dalje prema sjeveru. Sjeverni dio kvadranta takoer je uniten polaganjem recentnog vodovoda,
a zavrna istraivanja slijede idue godine.
U kvadrantu J 11 naeno je nekoliko ulomaka kamene
arhitekture (kameni dovratnik gotike profilacije, kamena
greda, profilirana stropna greda i tri ulomka kamene plastike), neto recentne keramike te novac iz 18. i 19. st.
U kvadrantima J 11 i K 11, izmeu SJ 015 i zapadnog profila sondi, registrirana su i etiri nova ukopa, od kojih je
svaki zanimljiv na svoj nain. Ukop IX jest ukop djeteta
u neku vrstu vapnene podnice smjerom sjever-jug ispred
pretpostavljenog praga, odnosno ulaza u hodnik crkve.
Ukop XII (u SJ 023) prvi je ukop u drvenom sanduku. Rije
je o ukopu odrasle osobe orijentiranom zapad-istok, iji
je gornji dio tijela u kvadrantu J 10. Tragovi dasaka lijesa
dosta su dobro vidljivi te biti uzet uzorak za analizu C-14.
Ukop XIII jest cjelovit, orijentiran jug-sjever s glavom na
jugu, ruku poloenih na trbuhu i nije ukopan u sanduku.
Ukop XXIII nalazi se neposredno ispod ukopa IX, jednake
je orijentacije, ali ukopan u zemlju bez sanduka.
Ove je godine takoer zavreno i istraivanje kvadranta I
10, odnosno dijela do sad nepoznatog srednjovjekovnoga
groblja uz crkvu i samostan. Registrirano je trinaest novih
ukopa bez posebnih karakteristika, osim to valja napomenuti kako je veina njih na granici graevnog otpada
i humusa, to uvjetuje stanje njihove ouvanosti i poremeenosti. Svi su ukopani bez sanduka, nekima nedostaju pojedini dijelovi tijela, pojedini prate tipinu srednjovjekovnu orijentaciju ukopavanja smjerom zapad-istok,
dok neki prate smjer otkrivene arhitekture. Od pokretnog
materijala naena su jo dva srebrna novca Sigismunda
Luksemburkog (1387. 1427.; Unger tip 451), a vaenjem ukopa XI izvaen je i eljezni no sa zakrivljenim
sjeivom i drkom s vidljivom drvenom oblogom, koji se
nalazio ispod njegovih rebara.
198
possible to follow the continuation of some former monastic architecture to the north, although it was impossible to
determine its function. Of the few moveable finds of this
year, two more silver coins (Unger type 451) of Sigismund
of Luxembourg (1387-1427) deserve special attention.
Redni broj: 97
Lokalitet: Gari grad
Naselje: Podgari
Grad/opina: Berek
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zatitno iskopavanje, pripremni graevinski radovi
Stari grad Gari od 3. do 28. svibnja 2010. nastavio je arheoloki istraivati Hrvatski restauratorski zavod (Sluba za
arheoloku batinu, Odjel za kopnenu arheologiju; voditeljica istraivanja: dr. sc. T. Plee).
Donja Vrijeska, gotiki graevinski element
Na istraenoj povrini od 50 m2 (do sada ukupno istraeno

168,18 m2) prikupljeno je 17 vreica materijala, koje su
uz pomo tehnikog osoblja muzeja oprane i pohranjene
u muzeju te pripremljene za daljnju obradu. Svi nalazi
(novac, keramika i kamen) bit e obraeni u restauratorsko-preparatorskoj radionici Gradskog muzeja Bjelovar.
Za dokumentaciju istraivanja nainjene su ukupno 64
digitalne fotografije, ne raunajui dvije tlocrtne fotografije sondi I 13 i H 13 te devet dokumentacijskih crtea koji
se nalaze u dokumentaciji arheolokog odjela Gradskog
muzeja Bjelovar. Nakon istraivanja povrina je geodetski
snimljena, a lokalitet je zatrpavanjem vraen u prvobitno
stanje.
Rije je o jednom od najvanijih hrvatskih kasnosrednjovjekovnih burgova, koji se nalazi na obroncima Moslavake
gore u neposrednoj blizini dananjeg Podgaria. Gari
grad, koji se kao kastrum prvi put spominje 1256., bio je
gotovo u kontinuitetu u posjedu zagrebakih biskupa, a
naputen je nakon osmanlijske provale 1545. godine.
Prve istrane i konzervatorsko-restauratorske radove na
Gari gradu proveli su Restauratorski zavod Hrvatske i
Literatura
Jakovljevi 2009 G. Jakovljevi, Donja Vrijeska crkva sv.
Ane, HAG, 5/2008, Zagreb 2009: 170 173.
Jakovljevi 2010 G. Jakovljevi, Donja Vrijeska crkva sv.
Ane, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 156, 157.
Kai 1971 D. Kai, Srpski manastiri u Hrvatskoj i
Slavoniji, Beograd, 1971.
dr. sc. Goran Jakovljevi
Summary
During July 2010, the second phase of systematic archaeological research into the medieval site by the Church of
St Anne in Donja Vrijeska was conducted. The objectives
of the excavations into the former Paulist church this year
were to register the more distant parts of the Paulist monastic complex, to find an answer to the question of whether
the burials found last year in quadrant I 11 were fortuitous
or parts of some unknown graveyard. When 13 new burials were found in quadrant I 10 and 4 in quadrants J and
K 11, its existence was confirmed. A common characteristic is that they were buried without a casket (an exception
is in grave XII), some of them wanting parts of the body,
some of them following the typical medieval interment orientation of west to east, while some followed the direction
of the architecture revealed. In quadrants J and K 11 it is
Juno proelje sredinje kule prije radova 2010. godine (foto: J.

Kliska)
199
Muzej Moslavine od 1964. do 1973. te od 1977. do 1982.

godine. Radovi su nastavljeni tek 2009., a prioritet je bio
izrada dokumentacije postojeeg stanja sredinje kule
(snimljena metodom 3D-laserskog skeniranja), sjea guste
vegetacije unutar i oko gradskih zidina te gradnja novoga
pristupnog mosta.
Cilj ovogodinjih radova bila su revizijska istraivanja
rezultata postignutih od 1964. do 1969. godine na prostoru sjevernog platoa. Kontrolnim je iskopom utvrena
razina hodnog sloja cijelog platoa te izvorni nivo hodnica (tj. proirenja zidova s unutranje strane unutranjih
obrambenih zidova) koje su definirane do sjeverne granice
sredinjeg platoa grada. Tijekom istraivanja utvren je i
odnos sjevernog platoa sa sredinjom kulom. Ujedno je sa
svih ploha objekata na unuranjoj strani sjevernog platoa
uklonjena vegetacija kako bi se moglo snimiti postojee
stanje.
Uz revizijska arheoloka istraivanja sjevernog platoa, bila
je prijeko potrebna priprema za konzervatorsko-restauratorske radove na sredinjoj kuli. Strojno su uklonjene velike
koliine zemlje i ute koje su bile izbaene iz sredinje kule
tijekom istranih radova 1971. godine. Nakon tih radova
bilo je mogue potvrditi stanje najnie zone sredinje kule,
kao i odnos njenih temelja s podlogom (iva stijena). Osim
navedenog, time je osigurana ploha za postavljanje skele
potrebne za nadolazee graevinske radove, a ujedno je
onemoguen ulazak posjetiteljima u statiki krajnje nestabilan i za ivot opasan objekt.
Cijeli sjeverni plato i otkriveni najnii dijelovi sredinje kule
snimljeni su metodom 3D-laserskog skeniranja (VektraGeo3D d.o.o.) te su fotodokumentirani (J. Kliska, HRZ).
Juno proelje sredinje kule nakon radova 2010. godine (foto:

J. Kliska)
Pogled na Gari grad nakon radova 2010. godine (foto: J. Kliska)
200
Postojea je dokumentacija (izraena 1961., 1971. i 1973.

godine) usklaena s novoizraenom kako bi im lake mogla
zapoeti izrada izvedbenog projekta. Izraena je i cjelokupna
nacrtna dokumentacija postojeeg stanja unutranjeg plata
obrambenih zidova na sjevernom platou te JI i JZ proelja
male kule. Ujedno je s postojeim brojanim stanjem usklaen katalog arhitektonskih profilacija izraen 1969. i 1971.
Literatura
Bobovec 1992 A. Bobovec, Penjaci Gari grada, Muzejski
vjesnik, 15, Kutina, 1992: 19 22.
Kruhek 1973 M. Kruhek, Arheoloki radovi na Gari gradu
u toku 1971. godine, Vijesti muzealaca i konzervatora
Hrvatske, Zagreb, 1972-1973: 3 10.
Maroevi 1972 I. Maroevi, Gari grad prijedlog za
rekonstrukciju sredinje kule, Vijesti muzealaca i konzervatora, Zagreb, 1972: 12 21.
Pisk 2007 S. Pisk, Topografija Garia, Graenice i
Moslavine od 1163. do 1400., Zagreb, 2007.
Plee 2010 T. Plee, Gari grad, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 157 159.
Szabo 1920 Gj. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920.
Hercegovac uma Trupinski gaj, pretpostavljeni prapovijesni

objekti
sustavnoga arheolokog istraivanja prapovijesnog(?)

lokaliteta Hercegovac uma Trupinski gaj. Voditelj radova
bio je dr. sc. Goran Jakovljevi, prof., muzejski savjetnik
i voditelj arheolokog odjela Gradskog muzeja Bjelovar,
uz pomo Zorana Tokia (restauratora Gradskog muzeja
Bjelovar) kao dokumentarista i ukupno etiri fizikih
radnika.
dr. sc. Tajana Plee

Summary
Stari grad Gari (burg), one of the most important of the
Croatian late medieval burgs, is located on the foothills of
Moslavaka gora (hills), in the immediate vicinity of todays
Podgari. Gari burg, first mentioned as a castrum in 1256,
was almost continuously part of the estates of the bishops
of Zagreb, but was abandoned after the Ottoman invasion
of 1545. The first conservation, restoration and research
works were carried out, with pauses, from 1964 to 1982.
The operations were discontinued until 2009, when the
objective of new works was to draw up documentation of
the existing condition of the central tower (imaged with 3D
laser scanning), to cut down the dense vegetation in and
around the burgs walls and to build a new access bridge.
During 2010 the previous archaeological investigations of
the northern plateau of the burg were reviewed and the
plateau was afterwards documented in detail. At the same
time, preliminary conservation and restoration operations
on the central tower were started.
Istraivana je uma koja se prostire izmeu Hercegovca

i Velike Trnovitice s desne strane lokalne ceste i od nje
je udaljena oko 400 m. Uz juni rub ume na k.. 3205,
k.o. Velika Trnovitica (vlasnitvo Hrvatskih uma d.d.,
umarija Veliki Grevac, Gospodarska jedinica Trupinski
Paijanski gaj, odjel 10 b) na poziciji N 45 40 225 i E
17 00 263 nalaze se dva samostalna breuljka, koji bi
po obliku i veliini vjerojatno mogli biti prapovijesni tumuli.
Smjeteni su uz pretpostavljeni manji, danas presueni
vodotok ije je korito vidljivo u smjeru zapad-istok. Reljef
okolnog podruja (povrinom velika relativno podvodna
ravnica) upuuje na to da bi to mogao biti zadnji ostatak
vee nekropole unitene obradom zemljita. Od seljaka
koji su u umi izraivali drva dobivena je vrlo interesantna
informacija koja bi mogla bolje oslikati karakter lokaliteta.
Naime, prema njihovim iskazima, isueni vodotok koji prolazi pokraj objekata prije 30-ak godina bio je potok dubok
preko metra i u njemu se lovila riba. Voda je tekla prema
Hercegovcu na istoku budui da tako pada teren, a okolni
teren oko objekata bio je podvodan inei od objekata svojevrsni otok.
Poslije geodetskog pozicioniranja objekata i snimanja
veeg objekta (objekt I), istraivanje lokaliteta zapoeto je
pripremom manjeg objekta (objekt II) ienjem vegetacije s njegove povrine te postavljanjem mree sjever-jug
i istok-zapad s centrom na priblino najvioj toki objekta,
koji je po smjeru sjever-jug dug 8,40, a po smjeru istokzapad 7,20 m. Krak profila bio je irok 40 cm.
Poslije priprema u jugoistonom kvadrantu skinuta su
etiri tiha na povrini od 6,39 m2 kako bi taj kvadrant
(zbog najmanjeg utjecaja okolne vegetacije) bio ogledni
za cijeli objekt II. Prvi tih (SJ 001; 140,23 m n.m.)
Redni broj: 98
Lokalitet: Hercegovac uma Trupinski gaj
Naselje: Hercegovac
Grad/opina: Hercegovac
Razdoblje: P?
Na temelju plana i programa Arheolokog odjela Gradskog
muzeja Bjelovar za 2010. godinu, od 18. do 31. kolovoza (tijekom ukupno 10 radnih dana) trajala je prva faza
201
The smaller feature (II) was investigated in its entirety,

and there were no finds in it; the stratigraphic situation
is very simple and almost identical to that in the larger
feature (I). Because of the bad weather conditions and
the shortage of time, it was not possible to investigate
in feature I more than part of the north east quadrant, in
which only one fragment of a pot, perhaps wheel-thrown,
was found.
umski je sivi humus pomijean s korijenjem vegetacije,

dok je drugi (SJ 002; 140,02 m n.m.) uta i tvrda zemlja
gdje korijenje postupno nestaje. U njemu se mjestimice
pojavljuju sporadini komadii ugljena, vjerojatno od
korijenja. U treem (139,76 m n.m.) i etvrtom tihu
(139,52 m n.m.) zemlja se postupno mijea i prelazi
u jednolinu sivu glinastu strukturu prvobitnoga umskog tla (SJ 003). Ta se struktura stratigrafskih jedinica
poslije pokazala identinom i u ostalim istraenim kvadrantima na objektu II (jugozapadni kvadrant na povrini od 3,68 m2, sjeverozapadni kvadrant na povrini od
3,62 m2 te sjeveroistoni kvadrant na povrini od 2,76
m2). U sva etiri istraena kvadranta nije bilo pokretnih
arheolokih nalaza.
Istraivanje je nastavljeno poetnim radovima u sjeveroistonom kvadrantu objekta I, koji se nalazi na poziciji
N 45 40 229 i E 17 00 286. Postavljena je mrea s
centrom na priblino najvioj toki objekta, po smjeru sjever-jug duga 8,40, a po smjeru istok-zapad 7,20 m. Krak
profila bio je irok 50 cm. U sjeveroistonom kvadrantu
objekta skinuti su prvi (141,37 m n.m.), drugi (141,21 m
n.m.), trei te etvrti tih (140,79 m n.m.). Rije je o umskom humusu bez arheolokih nalaza, osim to kao zanimljivost treba spomenuti nalaz olovnih metaka u drugom
tihu, koji prema prianju starijih stanovnika okolnih sela
potjeu od vjebe gaanja andara prije Drugoga svjetskog rata.
Skidanjem petog tiha do 140,59 m n.m. naen je fragment
smee keramike s puno primjesa pijeska koji izgleda kao
da je raen na lonarskom kolu (srednjovjekovna provenijencija?). Zapoetim skidanjem estog tiha do 140,38
m n.m. nisu registrirani daljnji nalazi, osim to se uz rub
S-profila pojavljuju komadii ugljena. Zbog loih vremenskih uvjeta i nedostatka vremena radovi su prekinuti te e
biti nastavljeni (zavreni) sljedee godine.
Ove je godine ukupno istraeno 18,29 m2 lokaliteta, a za
terensku dokumentaciju snimljeni su tlocrti objekta I i II,
sjeverni i zapadni profil u jugoistonom kvadrantu objekta
II te izmjerene relevantne apsolutne visine. Za dokumentaciju istraivanja nainjeno je ukupno 8 digitalnih fotografija te etiri dokumentacijska crtea, koji se nalaze
u dokumentaciji arheolokog odjela Gradskog muzeja
Bjelovar.
Redni broj: 99
Lokalitet: Orovaki vinogradi
Naselje: Orovac
Grad/opina: Severin
Razdoblje: P
Od 14. lipnja do 7. srpnja 2010., tijekom 18 radnih dana trajala je nova faza sustavnoga arheolokog istraivanja prapovijesnog lokaliteta Orovaki vinogradi u opini Severin.
Voditelj radova bio je dr. sc. Goran Jakovljevi, prof., muzejski savjetnik i voditelj arheolokog odjela Gradskog muzeja
Bjelovar, uz pomo Zorana Tokia (restauratora Gradskog
muzeja Bjelovar) kao dokumentarista, i ukupno pet fizikih radnika, iji je broj dnevno varirao ovisno o potrebama
istraivanja.
Cilj ovogodinjih istraivanja bio je detektiranje graevinskih faza u naselju, ienje otprije lociranih objekata te
nastavak otvaranja sondi u sredinjem dijelu platoa. U ovogodinjoj fazi istraivanja registrirane su dvije nove stratigrafske jedinice (041 i 042), te je istraeno i definirano est
otprije otkrivenih stratigrafskih jedinica (023, 017, 016, 013,
022 i 011).
Stratigrafska jedinica 041 u kvadrantu G 6 polukruni je
objekt raen unutar oblikovanog sloja pjeenjaka, koji se
prua u smjera zapada. Njena ispuna sastoji se od tamne
zemlje s komadiima graevnog materijala te fragmentima

Summary
Archaeological investigations in 2010 at a site in the wood
of Trupinski gaj by Hercegovac were conducted to determine the archaeological potential of the site. The site in
Trupinski gaj consists of two freestanding hillocks, which
in form and size could well be prehistoric tumuli. They are
located alongside what is assumed to have been a smallish
watercourse, today dried up, the course of which can be
seen in the west-east direction. The relief of the surrounding
area shows this might be the last remaining part of a large
necropolis destroyed by tillage. According to the statements
of local countrymen, the dried up watercourse that passes
alongside these features was a brook more than a metre
deep in which fish were caught thirty years ago.
Orovaki vinogradi, obris unitene zemunice
202
Orovaki vinogradi, inventar zemunice, zdjela
Orovaki vinogradi, inventar zemunice, lonac
keramike, od kojih se istie zdjelica (igraka?) na povienoj

nozi. U ispuni je naen i jelenji rog.
Stratigrafska jedinica 042 oiena je te je vidljivo da ona u
kvadrantu G 9 nema nikakav poseban oblik, iako je u zemlji
naeno dosta kunog lijepa. Njeno je dno povrina stratigrafske jedinice 012, a bit e do kraja definirana buduim
radovima u kvadrantu G 10.
Stratigrafska jedinica 023 do sada je najkompleksniji otkriveni objekt. Nalazi se na granici kvadranata F 9/10 ispod
korijenja velike sruene bukve te, iako mu je za sada veliina potpuno nejasna (to zbog unitenih obrisa korijenjem,
to zbog toga to se protee niz padinu prema istoku),
izdvaja se bogatim, vrlo reprezentativnim pokretnim materijalom tipinim za veliku zemunicu. Uz kuni lijep, istie
se nalaz pet velikih potpuno ouvanih vinkovakih posuda:
velika konina zdjela s dvije okomite trakaste ruke iznad
kojih je reljefni romboidni ukras, vr (pitos?) s visokim cilindrinim vratom, bombastim donjim dijelom s dvije okomite
trakaste ruke i barbotinskim ukrasom te tri lonca. Naena
je i gotovo cijela bikonina zdjela po gornjem dijelu ukraena loe izvedenim reljefnim vuedolskim ukrasom te
mnotvo rubova posuda karakteristinih vinkovakih profila. Takoer je naena i velika koliina bikoninih utega (tri
su ak naena u nizu te upuuju na dio tkalakog stana koji
je uniten in situ), neto ivotinjskih kostiju te vei kameni
rvanj.
U kvadrantu G 6 stratigrafska jedinica 017 definirana je kao
palite ijim je ienjem ustanovljeno da je imalo gotovo
kruni oblik te da je oblikovano unutar vrstog pjeenjaka,
koji je gorenjem dobio dodatnu vrstou. Bilo je ispunjeno
tamnom zemljom te fragmentima vinkovake keramike. U
istom kvadrantu stratigrafska jedinica 016 definirana je kao
okrugla plitka jama ukopana u sloj vapnenca.
Najvei dio stratigrafske jedinice 013 u kvadrantu F 9
istraen je jo 2003. godine. Ovogodinje je istraivanje rezultiralo spoznajom da je rije o relativno okrugloj
dubokoj otpadnoj jami, ukopanoj u sloj pjeenjaka. Od
naenoga pokretnog materijala osim keramike istiu
se tri kotane alatke (dva ila i motika od probuenoga
jelenjeg roga).
U kvadrantu G 9 zapoeto je ienje stratigrafske jedinice 022 registrirane 2006. godine. Pronaeno je dosta
fragmenata vinkovake keramike, od koje se istie mala
figura ivotinje, neto kunog lijepa te mala kotana igla
s probuenom rupom. U istom kvadrantu do kraja je istraena stratigrafska jedinica 011 otkrivena 2006. godine.
Objekt ima kruno-bavast oblik, a ispunjen je fragmentima vinkovake keramike, od kojih se istiu gotovo cijela
bikonina neukraena zdjelica, predmet koji bi mogao biti
etverononi rtvenik te veliki jelenji rog. Prema njegovoj
veliini i naenim pokretnim nalazima (fragmenti keramike, tragovi paljevine), objekt bi vjerojatno imao funkciju
otpadne jame.
Ovogodinjim istraivanjima istraeno je ukupno 350 m2
lokaliteta, a tijekom istraivanja prikupljeno je ukupno 13 vreica materijala, koji je uz pomo tehnikog osoblja muzeja
opran i pohranjen u muzeju te pripremljen za daljnju obradu.
Materijal e biti restauriran u restauratorsko-preparatorskoj
Orovaki vinogradi, inventar zemunice, lonac s cilindrinim vratom
203
radionici Gradskog muzeja Bjelovar. Za terensku dokumentaciju snimljeni su: tlocrti kvadranata G 6, G 7, G 9 i F
9 na dostignutoj dubini; istoni profil u kvadrantu F 9, juni
profil u kvadrantu G 9 te zapadni profili u kvadrantima G
6, G 7 i G 9; za sve profile izmjerene su relevantne apsolutne visine; stratigrafske jedinice 023, 017, 016, 013, 022,
011, 041 i 042. Za dokumentaciju istraivanja snimljena je
ukupno 61 digitalna fotografija, ne raunajui tlocrtne fotografije pojedinih kvadranata, te nainjeno devet dokumentacijskih crtea, koji se nalaze u dokumentaciji arheolokog odjela Gradskog muzeja Bjelovar. Nakon ovogodinjih
radova lokalitet je privremeno zatien i konzerviran do
sljedee faze istraivanja.
to suggest that the settlement spread out in terraces to the

eastern side of the hill as well, without any spatial boundaries visible as yet.
Literatura
Tijekom 2010. trajala je IX. faza arheolokih i graevinskih radova na Starom gradu Sirau koje je vodio mr. sc.
Berislav Schejbal. Od svibnja do srpnja 2010. graevinski je saniran i konzerviran glavni bedem sjever (GBS) s
izvedbom junog lica i zavrne gornje krune bedema. U
radovima je oieno 25 m2 fuga zidova zajedno sa slojem
tronosti i konzervirano 19 m3 zia. Konzervacija GBS izravan je nastavak radova iz 2009. godine.
Redni broj: 100

Lokalitet: Sira Stari grad
Naselje: Sira
Grad/opina: Sira
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
Jakovljevi 2005 G. Jakovljevi, Orovaki vinogradi, HAG,

1/2004, Zagreb, 2005: 59 61.
Jakovljevi 2005 G. Jakovljevi, Antropomorfna figura iz
naselja vinkovake kulture u Orovakim vinogradima kraj
Bjelovara, HAnt, 13/2005, Pula, 2005: 49 55.
5/2008, Zagreb, 2009: 173, 174.
6/2009, Zagreb, 2010: 159 161.
Arheoloka istraivanja IX. faze zapoela su u sredinjem dijelu unutranjeg dvorita, Blok 8, kvadrant G6 /
H6, iskopom kontrolnog kanala (KK) 7 (smjer SJ), radi

Summary
During 2010 a new phase of the systematic archaeological
excavation of the prehistoric site of Orovaki vinogradi in
the municipality of Severin was implemented. The objective of the investigations was to detect any building phases
in the settlement, to clean up the structures located earlier
and to continue opening up a test pit in the central part of
the plateau. In this years operations, a total of 350 square
metres of the site in the northern part of the settlement
were uncovered. Two new stratigraphic units were registered (041 and 042) and six earlier revealed stratigraphic
units were investigated and defined (023, 017, 016, 013,
022 and 011)
None of the stratigraphic units, in size, form, function
and materials collected, deviate from those investigated
to date, but among them stratigraphic unit 023 is particularly interesting, so far the most complex structure uncovered. Although for the moment the size of this structure
is unclear, it is distinguished by its rich, very representative moveable material, typical of a large dugout dwelling.
Alongside household daub, the find of five totally preserved
vessels of Vinkovci culture stands out: a large conical bowl
with two vertical band-shaped handles over which is a diamond-shaped decoration in relief; a jug (a pithos ?) with a
tall cylindrical neck, a spherical lower part with two vertical
band-shaped handles and slip decoration, as well as three
pots. Two intact biconical bowls were found, decorated in
the upper part with poorly executed relief with Vuedol decoration and a great many rims of vessels with the characteristic Vinkovci mouldings. Also found were a large quantity of biconical weights, a few animal bones and a quite
large stone quern. The finding of these objects would tend
KBS, unutranje lice temelja
204
istraivanja na toj poziciji prekinuta zbog zemljane rampe

koja omoguava pristup na glavni plato utvrde. Visina na
ulazu na plato glavne utvrde bila je +1,40 m. Ispod te
kote nalazila se mjeavina crvene zemlje, ute s tragovima crnog humusa i organskog materijala do maksimalno
+1,00 m. Istraivanja su nastavljena na SI uglu KBS
otkopavanjem dijela PSBp4. Ispod trave tjeme PSBp4 u
cjelokupnoj otkrivenoj duini bilo je pokriveno slojem ute
crnog humusa s primjesama crvene zemlje (SJ 26). Juna
strana PSBp4 bila je zasuta sivo-bijelo-smeom utom
s primjesama zemlje i mjestimino krupnijim kamenom
(SJ 27), recentno nasipanom prilikom omladinskih radnih
akcija 80-ih, kada se u zemljanim radovima stvorio zaravnati umjetni pravilni plato s kosim nasipom. Isto se dogodilo i s platoom unutranjeg dvorita te njegovim istonim,
junim i zapadnim obodom.
Arheoloka istraivanja 2010. pokazala su da su jo
mogua neoekivana saznanja, posebice sa sjeverne
strane utvrde gdje je morao biti obrambeni kanal, ali i june
strane gdje je po svemu sudei morao biti ulaz u utvrdu
s mostom nad obrambenim kanalom. Jednako se tako
namee pitanje gdje je bila cisterna bunar za vodu, uzimajui u obzir geomorfoloku upljikavost stijene visinskog poloaja, odnosno breuljka na kojem je graena
utvrda, odnosno koja je bila uloga manjih spilja s istone
strane klisure nad rijekom Bijelom. S obzirom na nekadanje postojanje geotermalnih izvora u podnoju, datacija
lokaliteta Stari grad Sira prema dosadanjim (samo) srednjovjekovnim i novovjekovnim nalazima i pisanim izvorima
ipak ostaje otvoreno pitanje.
U istraivanjima IX. faze nije bilo arheolokih nalaza.
Vrijeme gradnje KBS vjerojatno je prethodilo gradnji kompleksa utvrde (nema tragova prizidavanja na sjevernoj
strani GBS), kao temelj samostojee obrambene kule ija
je gradnja zapoeta pa zaustavljena u nekom periodu,
PSBp4, perimetralni sekundarni bedem sjeverno lice
pronalaenja mogue pozicije bunara ili cisterne koji nisu

detektirani u dosadanjim istraivanjima. Apsolutna visina
lokaliteta prije istraivanja 2003. kretala se od 195 do 197
m n.m., odnosno relativna visina platoa unutranjeg dvorita imala je L-oblik s visinama od maksimalno +1,40
i minimalno +0,70 m. Kao nulta-kota lokaliteta odreen
je sauvani dio kamenog poploenja u Bloku 6, otkriven
2006. godine.
Iskop KK 7 irine 0,70 m zapoeo je na +0,02 m. U
iskopu se pojavila smea zemlja sa sitnim granulatima
buke i mjestiminim krupnim kamenom (SJ 9). Zemlja
zdravica (SJ 14) pojavila se na 0,50 m. Duina KK 7
bila je 7,5 m. Iskopavanje je zaustavljeno na 0,80 m. Na
sredini KK 7 u smjeru zapada iskopan je KK 8 maksimalne
duine 3,5 m, tako da je iskop kontrolnih kanala u Bloku 8
zadobio T-oblik. Stratigrafska situacija bila je ujednaena
kao i u KK 7.
Radovi su nastavljeni iskopom KK 9 s vanjske, sjeverne
strane GBS, Blok 11, kvadrant J 5, kao nastavak nekadanje sonde S 14 iz 2007. gdje je na +0,39 m otkriveno
tjeme dio temeljne stope (SJ 20) kompaktnog bedema
sjever (KBS). Stopa se prostirala do dubine od 0,95 m,
kad se pojavila zemlja zdravica (SJ 14).
KK 9 bio je irok 0,70 cm i iskopan je po pretpostavljenoj
sredini KBS, teren je ondje bio visok +0,65 m. Iskop je
sadravao zemlju zdravicu (SJ 25). Nakon dunog iskopa
KK 9 od 6 m, na +0,05 m u kvadrantu K5 pojavio se
novootkriveni zid Z 16, odnosno perimetralni sekundarni
bedem pozicija 4 (PSBp4 -Z 16) irine 0,90 m (SJ 25).
PSBp4 je bio prizidan uz sjeverno lice temelja KBS u
Bloku 11, a prostirao se u smjeru I-Z, vjerojatno u Blok
12, kvadrant K 6. Nakon toga planum-metodom oieno
je tjeme KBS u punoj irini od 3,93 m. Sa svoje zapadne
strane, na duini od 2,80 m KBS se lomio pod kutom od
90 u duini od 2,53 m, kada je opet zatvorio kut od 90
oblikujui polegnutu U-kvadratinu formu s prostiranjem
prema GBS koji ga je prezidao, kao i na prvootkrivenoj
poziciji. Sjeverni zavretak KBS sigurno je markiran poloajem perimetralnoga sekundarnog bedema na spoju
pozicija 3 i 4 (PSBp3 i PSBp4) koji nije istraen jer su
Tlocrt
205
je visina na tjemenom dijelu tumula III oko 60 cm, dok je

tumul IV razvuen gotovo do neuoljivosti. Koordinate
tumula III jesu N 45 46 667 i E 16 58 888 (134,47
m n.m.), a tumula IV N 45 46 664 i E 16 58 878.
to se veliina tie, tumul III neto je vei (promjer po
osi sjever-jug iznosi 14,10, a po osi istok-zapad 12,65
m, dok su jednake dimenzije tumula IV 13,12, odnosno
10,45 m).
U iskopavanju je primijenjena tipina metodologija uspostavljanja mree sjever-jug i istok-zapad, s centrom na priblino najvioj toki objekta te irinom kraka profila od 40
cm. Na tumulu III istraena su sva etiri kvadranta, a na
tumulu IV (zbog objektivnih razloga) samo sjeveroistoni i
sjeverozapadni, ali su rezultati barem to se stratigrafije
tie dosta slini. Naime, na ukupnoj istraenoj povrini
od 48,68 m2 uoljive su etiri stratigrafske jedinice: ispod
umskog humusa proaranog korijenjem vegetacije najprije se prostire sloj priblino oker boje, ispod njega nalazi
se plavkasto sivi sloj, a potom slijedi uta zdravica. Kod
tumula III prva dva sloja ispod humusa ine nasip objekta,
kojem se debljina poveava prema zapadu, a smanjuje
prema sjeveroistoku, dok nasip tumula IV jo nije definiran. Odstupanja od spomenutog vidljiva su u junom profilu
sjeverozapadnog kvadranta tumula III gdje su u istonom
uglu, u sloju plavkasto sive zemlje, uoeni brojniji komadii
ugljena. Slina je situacija i u sjeverozapadnom kvadrantu
tumula IV.
Pokretni nalazi u tumulu III naeni su u sjeveroistonom
i sjeverozapadnom kvadrantu: u prvom je pronaeno
nekoliko komada keramike, koja po fakturi i profilu odgovara bronanodobnoj, dok je u drugom registrirana vea
nakupina istovrsne keramike. Svi su ulomci sekundarno
gorjeli, vrlo su sitni i nee ih biti mogue povezati u cjelinu. to se tie pokretnih nalaza u tumulu IV, oni su neto
raznovrsniji. U jugozapadnom kutu sjeveroistonog kvadranta naeno je dosta ulomaka keramike u sivoj (spaljenoj?) zemlji te nekoliko komadia kosti, dok je u sjeverozapadnom naeno dosta ulomaka keramike (ulomci dna
i jeziasta ruka) i komadii spaljenih ljudskih kostiju, koji
su prikupljeni za analizu C-14. Naeni su i sitni utrusci
ugljena, no nije sigurno da je pokojnik spaljen na tome
mjestu.
Iz svega navedenog mogue je zakljuiti da se tek nakon
ovogodinje istraivake kampanje moe priblinije odrediti datacija lokaliteta kao bronanodobnog, ali bez detaljnije determinacije. Razlog tomu vjerojatno treba traiti u
injenici da su istraivani gotovo uniteni objekti, ali otvaranje sljedeih tumula treba pruiti detaljnije informacije
o toj prvoj bronanodobnoj nekropoli pod tumulima na
podruju Bilogore.
moda prvoj polovini 13. st. i vremenu gradnje benediktinskog samostana u Bijeloj. Zatim je ve sredinom 16. st.
pred turska osvajanja KBS pao u zaborav, to se zakljuuje iz injenice da je poradi razvoja topnitva mogao biti
iskoriten kao temelj bastiona na najslabijoj, vrlo dostupnoj obrambenoj toki utvrde. Iako nije otkopan u cijelosti, novootkriveni dio PSBp4 upuuje na nova saznanja
da je cijelo oploje glavne utvrde bilo pojaano i vanjskim
fortifikacijama.
U unutranjem se dvoritu KK iskopavalo ispod nivoa
nekadanjeg poploenja. Njegova stratigrafija potvruje
pretpostavku da su zbog lake dostupnosti lokalitet prekopavali tragai za blagom i starinama, arheolozi amateri te
da je prekopavan zbog omladinskih radnih akcija i vojnih
pozicija u posljednja dva rata itd., to je navedeno u prijanjim izvjeima. U radovima je iskopano 100 m3 zemlje
i ute. Pronaeni kameni graevni materijal posebno je
odvajan te deponiran za konzervaciju. Nastavak istraivanja u Bloku 12 slijedi 2011. godine, kada e se zaokruiti
istraivanje vanjskoga sjevernog sekundarnog fortifikacijskog oploja kompleksa utvrde (PSBp4).
Summary
mr. sc. Berislav Schejbal
During 2010, the 11th phase of works on the medieval Sira

burg was carried out, consisting of both archaeological and
building works. In the first part of the works, the conservation of the main northern wall was finished, the southern
face and the final top crenellation of the defensive wall
being completed. Archaeological excavations started in the
central part of the inner court, the purpose being to find
possible positions of a well or cistern, not detected in previous investigations. But no such position was found. The
operations were continued with the excavation of the foundations of the self-standing square defensive tower.
Redni broj: 101

Lokalitet: Slovinska Kovaica uma Jasenova
Naselje:
Grad/opina: Nova Raa
Razdoblje: P
Nakon petogodinje stanke, godine 2010. (tijekom 10
radnih dana i iskljuivo financijskim sredstvima bjelovarskog muzeja), nastavljeno je sustavno istraivanje pretpostavljene nekropole pod tumulima na lokaciji Slovinska
Kovaica uma Jasenova u opini Nova Raa. Voditelj
radova bio je dr. sc. Goran Jakovljevi, muzejski savjetnik
i voditelj arheolokog odjela Gradskog muzeja Bjelovar, a
teren su iskopavala etvorica fizikih radnika.
Literatura
Jakovljevi 2005 Goran Jakovljevi, Lokalitet: Slovinska
Kovaica uma Jasenova, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005:
61, 62.
Jakovljevi 2006 Goran Jakovljevi, Lokalitet: Slovinska
Kovaica uma Jasenova, HAG, 2/2005, Zagreb, 2005:
106, 107.
Osnova za istraivanje bili su rezultati iskopavanja

tumula II 2005., a istraivanje je nastavljeno sluajnim
odabirom sljedeih objekata, ponajprije na temelju njihove veliine. Rije je o tumulima III i IV, koji se nalaze
u sredinjoj grupi objekata i ovalnog su oblika; prosjena

206
Slovinska Kovaica - uma Jasenova - tumul III
Summary
25. lipnja 2010. godine. Voditeljica radova bila je dr.

sc. Tajana Plee iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda
(Sluba za arheoloku batinu, Odjel za kopnenu
arheologiju).
After a pause of five years, in 2010 research was continued into a hypothesised necropolis below the tumuli at
the site Slovinska Kovaica Jasenova wood. Tumuli III
and IV were excavated. Moveable finds were made in the
northern halves of both features: very small fragments of
charred ceramics (in tumulus IV fragments of a bottom
and a tongue-shaped handle were found), with pieces
of burned human bones and bits of charcoal. The whole
inventory found enables the site to be dated, for the first
time, to the Bronze Age.
Pavlinski samostan Svih svetih osnovao je 1374. magistar

Ivan Bisen, katelan Bijele Stijene. Tijekom neto manje od
dva stoljea streki je samostan postao jedan od najutjecajnijih u tom dijelu kasnosrednjovjekovnoga slavonskog
prostora. Radi sve osjetnijih posljedica osmanlijskih prodora, pavlini su izmeu 1538. i 1547. napustili samostan
u Strezi i sklonili se u sigurniju Lepoglavu. Naputeni je
samostan postao izvor graevnog materijala, te je tako u
posljednja etiri stoljea polagano nestao.
Arheoloka istraivanja strekoga samostanskog sklopa
zapoela su 2006., a provodi ih Hrvatski restauratorski
zavod. Tijekom etiri sezone istraivanja (2006. 2009.)
potvreni su vanjski gabariti samostanskog sklopa (oko
50x70 m), graenog na pravokutnom platou koji odreuju
potoci vastica i Sv. Marija s istone i june strane te s
preostalih dviju strana dvaju umjetnih kanala. Ujedno je
istraena samostanska crkva smjetena u jugoistonom
dijelu samostanskog sklopa. Crkva Svih svetih jednobrodna
je graevina ija je longitudinalnost (vanjske dimenzije:
32,90x9,25 m) naglaena je podjednakim dimenzijama
Redni broj: 102

Lokalitet: Streza pavlinski samostan Svih svetih
Naselje: Pavlin Klotar
Grad/opina: Kapela
Razdoblje: SV
Peta sezona arheolokih istraivanja pavlinskog samostana Svih svetih u Strezi trajala je od 31. svibnja do
207
Tlocrt istraenog dijela samostanskog sklopa Svih svetih (izradio: Vektra-Geo3D d.o.o.)
te jednostavnih aastih penjaka. Istraeni temelji crkve i

samostanskih prostorija u cijelosti su fotodokumentirani (J.
Kliska, HRZ) te snimljeni metodom 3D-laserskog skeniranja (Vektra-Geo3D d.o.o.). Do nastavka radova istraeni
temelji prekriveni su dvostrukim slojem geotekstila.
pravokutne lae (15,60x7,30 m) i poligonalno zakljuenog

svetita (15x6,90 m). Na svim slobodnim proeljima crkva je
bila ojaana masivnim, pravokutnim kontraforima. Potvren
je njen glavni ulaz na zapadnom proelju. U cijelosti su istraena samo prva dva traveja lae, a istraenih 47 grobova
moe se datirati izmeu 1375. i 1540. godine. Tijekom 2009.
zapoelo je istraivanje samostanskog prostora uz sjeverno
proelje lae crkve. Veina nalaza arhitekture sauvana je
u visini temelja, a neki su pak ostali vidljivi samo u profilu
sonde (takoer kao posljedica viestoljetnog odvoza graevnog materijala).
Istraivanjima 2010. bio je obuhvaen dio samostanskog
sklopa sjeverno od svetita crkve (14,50x10,50 m). Potvren
je istoni dio hodnika (poloenog na osi istok-zapad) koji se
spaja na istoni hodnik klaustra te najjuniji dio istonoga
vanjskog (obrambenog) zida samostanskog sklopa. Ujedno
je na sjevernom temelju svetita crkve pronaen pravokutni
kontrafor zbog kojeg je dovedeno u pitanje pozicioniranje
sakristije. Tijekom istraivanja tog dijela samostanskog
sklopa pronaeno je sedam arhitektonskih profilacija te
velik broj pokretnih arheolokih nalaza meu kojima su najzastupljeniji ulomci kasnosrednjovjekovne stolne keramike
Literatura
Dokal 1952 K. Dokal, Samostan Svih Svetih uz Strezi
(rukopis), Zagreb, 1952.
Koul 1999 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog
kraja, Zagreb, 1999.
Lovrenevi, Medar 1977 Z. Lovrenevi, M. Medar,
Gotika u Bilogori, Vijesti muzealaca i konzervatora
Hrvatske, 26/2, Zagreb, 1977: 44 60.
Plee 2010 T. Plee, Streza pavlinski samostan, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 163 165.
Plee, Karlo 2009 T. Plee, K. Karlo, Monasterium Omnium
Sanctorum de Ztreza Ordinis S. Pauli Primi Eremitae, OA,
33, Zagreb, 2009: 183 205.
dr. sc. Tajana Plee
208
Pogled na istraeni dio samostanskog sklopa Svih svetih nakon arheolokih istraivanja 2010. godine (foto: J. Kliska)
Summary
During 2010, the fifth season of archaeological investigations into the Paulist monastery of All Saints in Streza was
carried out. The monastery was founded in 1374 by Master
Ivan Bisen, castellan of the fort of Bijela Stijena. After a
little less than two centuries of prosperity, the monks left
the monastery because of the Turkish inroads, between
1538 and 1547 and moved to the safer Lepoglava.
Archaeological investigations to date (2006-2010) have
confirmed the exact position of the monastic complex,
determined its outer dimensions (about 50 x 70 m), and a
major part of the monasterys All Saints Church located in
the south east part of the complex has been investigated.
At the same time, some of the monastery rooms alongside the northern facade of the church (about 400 square
metres) and the southern part of the eastern outer (defensive) wall have been investigated.
209
KOPRIVNIKO-KRIEVAKA
UPANIJA
103 Brezovljani
104 Sveta Ana Gradina
105 Virje crkva sv. Martina
106 Virje Volarski brijeg
107 Virje Volarski brijeg
210
Koprivniko-krievaka upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 103

Lokalitet: Brezovljani
Naselje: Brezovljani
Grad/opina: Sv. Ivan abno
Razdoblje: P
Ispod sloja crvenkaste zemlje SJ 319 (boja prema

Munsellu: 10R 5/8 red), debljine oko 15 cm, koji je sadravao dosta lijepa, keramike i litikog materijala, a uoen je
ispod sloja oranja i recentnog humusa SJ 001, pojavili su
se obrisi dvaju zemunikih i jednog jamskog objekta (SJ
320, SJ 321, 321A, SJ 323). Sredinji dio sonde zauzimala
je zemunica SJ 321, 321A koja nije istraena u cijelosti jer
ulazi u istoni profil sonde, a dimenzije istraenog dijela
iznose 3,95x4,10 m. Ulazni dio objekta vjerojatno se nalazio uz istoni rub sonde, na to upuuje nekoliko pliih
platoa dubine 0,10 i 0,30 m, koji su omoguavali pristup
glavnom prostoru zemunice oznaenom kao SJ 321A (dim.
2,10x3,80 m). Dubina tog prostora iznosila je 0,60 m, a uz
njegov sjeveroistoni rub nalazilo se elipsoidno ognjite

SJ 322 (dim. 0,60x0,70 m). Sastojalo se od lijepa, ugljena
te vee koliine keramikog materijala. U istonome prilaznom dijelu zemunice naene su etiri rupe od stupova
promjera 4 i 6 cm (SJ 332 335) koje su bile zapunjene
zelenkasto sivom zemljom (Munsell: 5Y 5/3 olive). Sedam
rupa identine zapune i promjera (SJ 325 331) otkriveno
je uz sjeverozapadni rub SJ 321A. Zapuna SJ 321, 321A
sastojala se od tamno smee zemlje (Munsell: 10YR 4/3
dark brown), lijepa, dosta keramike i litikog materijala.
Juno od SJ 321, 321A, u jugozapadnom kutu sonde nalazila se zemunica SJ 320. Istraen je tek dio toga veeg
jamskog objekta (dim. istraenog dijela 4,10x2,60 m) koji
ulazi u zapadni i juni profil sonde. U objektu se istiu dva
manja elipsoidna prostora SJ 324 (dim. 1,30x1 m) i SJ 325
(dim. 1,20x0,70 m) ukopana u vii plato uz zapadni rub
sonde. Izdueni prostor (dim. 4x1,50 m) smjeten u istonom dijelu objekta sugerira postojanje hodnika. U tom su
prostoru na udaljenosti od 1,40 m otkrivene dvije rupe od
stupova SJ 341 i 342, promjera 6 cm, zapunjene zelenkasto sivom zemljom (Munsell: 5Y 5/3 olive). Uz rub jame
SJ 325 rasporeene su tri rupe od stupova (SJ 338 340)
promjera 4 i 5 cm, identine zapune. SJ 320 sadravala je
zapunu tamno smee zemlje (Munsell: 2.5Y 3/3 dark olive
brown) te keramiki materijal. U jami SJ 324 osim keramike
pronaeni su i dijelovi rvnja. Istono od SJ 320 otkriveno
je devet rupa od stupova grupiranih u tri paralelna niza (SJ
343, 344, 346, 347, 350 354). Zapunjene su zelenkasto sivom zemljom (Munsell: 5Y 5/3 olive). Njihov promjer
kree se od 4 do 6 cm, a iznimka je rupa od trupca SJ 350
otkrivena u o J/5, s promjerom od 12,5 cm.
Brezovljani, jamski objekt SJ 323 (foto: L. Okroa Roi)
Brezovljani, dio zemunice SJ 321, 321A (foto: L. Okroa Roi)
Od 9. do 23. kolovoza 2010. Gradski muzej Krievci nastavio je sustavna istraivanja neolitikog nalazita Brezovljani
koje se kontinuirano istrauje od 2002. godine. Voditeljica
iskopavanja bila je mr. sc. Lana Okroa Roi iz Gradskog
muzeja Krievci. Radove su financirali Ministarstvo kulture i Koprivniko-krievaka upanija. Iskopavano je na
k.. 2075/2, k.o. abno, oko 35 m juno od mjesta iskopa
iz 2007., a istraena je povrina od 60 m obuhvaena
sondom 20.
211
zdjele, bikonini loii, kao i kupe na nozi. Fina keramika

ukraena je plastinim izboinama, nizovima otisaka prsta
ili nokta, tipanjem, tipanjem u kombinaciji s kapljiastim
ubadanjem te slikanjem crusted postupkom. Na jednom je
fragmentu ispod oboda s unutranje strane vidljiva vodoravna crvena traka koja se otire, dok je vanjska povrina
ulomka ukraena nizom crvenih okomitih linija. Crvene
linije s naznakama oker slikanja takoer su vidljive na fragmentu mrljaste povrine. Od ostalih keramikih izraevina
naeni su jajoliki utezi s rupom. Tijekom iskopavanja prikupljeno je dosta litikog materijala. Pronaeni materijal
uglavnom pripada okresivanom kamenom oruu kao to
su vea i manja sjeiva, strugala i grebala. Takoer su
naene jezgre od kojih su cijepani artefakti te jedan brusni
kamen. Nekoliko grubljih komada kamena povezuje se s
runim kamenim rvnjem.
Zemunica SJ 321, 321A vjerojatno ini stambeni objekt, na
to upuuje vei i dublji prostor SJ 321A smjeten u njezinu
zapadnom dijelu, koji je omoguavao kretanje i boravak
vie ljudi. Arhitektura objekta SJ 320 s manjim odvojenim
ukopanim prostorima, kao i inventarom koji su sadravali,
upuuje na postojanje radne zemunice u kojoj su se odvijale odreene aktivnosti kao to je runo mljevenje ita.
Obilje ugljena i crvene zemlje sadrane u SJ 323 pretpostavlja postojanje pei u zasebnome jamskom prostoru.
Ovogodinjim istraivanjima upotpunjena je slika izgleda
stambeno-radionikog dijela naselja brezovljanskog tipa
sopotske kulture (oko 4900. 4700./4600. g. pr. Kr.) koji
se nalazio u njegovu sreditu. Nakon iskopavanja lokalitet
je zatrpan.
Literatura
Dimitrijevi 1978 Stojan Dimitrijevi, Neolit u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (pregled stanja istraivanja do 1975.
godine), Izdanja HAD, 2, Zagreb, 1978: 81 94.
Markovi, Okroa 2003 Zorko Markovi, Lana Okroa,
Nastavak istraivanja nalazita Brezovljani, Obavijesti
HAD, XXXV/1, Zagreb, 2003: 29 36.
Markovi, Okroa Roi 2004 Zorko Markovi, Lana
Okroa Roi, Istraivanja u Brezovljanima godine 2003.
i 2004., Obavijesti HAD, XXXVI/3, Zagreb, 2004: 57 62.
Okroa Roi 2005 Lana Okroa Roi, Brezovljani
etvrta sezona sustavnih arheolokih iskopavanja,
Obavijesti HAD, XXXVII/3, Zagreb, 2005: 62 68.
Okroa Roi 2007 Lana Okroa Roi, Peta sezona
sustavnih arheolokih iskopavanja na nalazitu Brezovljani,
Obavijesti HAD, XXXIX/1, Zagreb, 2007: 44 50.
Brezovljani 2010., tlocrt prostora iskopa (crte: L. Okroa Roi)
Sjeverno od SJ 321, 321A, u sjeveroistonom dijelu sonde

nalazi se jama SJ 323. Izduenog je oblika, nije istraena
u potpunosti jer ulazi u sjeverni profil sonde, a dimenzije
su istraenog dijela 1,60x0,60 m. Objekt je dubok 0,60 m,
mjereno od razine uoavanja, a na njegovu dnu ukopan je
elipsoidan plii prostor (dim. 1x0,40 m). SJ 323 sadravala
je crvenu zemlju (Munsell: 5/6 red), lijep, obilje ugljena i
keramikog materijala.
Od pokretnoga arheolokog materijala prikupljeno je najvie ulomaka keramikog posua brezovljanskog tipa
sopotske kulture. Gruba keramika zastupljena je butama s
kljunastim rukama, bikoninim loncima, bikoninim i zaobljenim zdjelama. Ukraena je plastinim aplikacijama te
otiscima prsta ili nokta. Toj kategoriji keramike pripisan je
fragment s pet grozdoliko postavljenih bradaviastih izboina. Najei su oblici prijelazne keramike bikonine i
zaobljene zdjele. Keramika veim dijelom nije ukraavana,
iako se kao ukrasi ponekad pojavljuju plastine izboine.
Ulomak prijelazne keramike s rupicama rasporeenima po
povrini vjerojatno potjee od cjedila. Oblici fine kategorije
keramike jesu zdjele S-profilacije, bikonine i zaobljene
mr. sc. Lana Okroa Roi

Summary
During 2010, work was continued on the investigation of
the Neolithic site of Brezovljani. One pit and two dugout
features were investigated. Moveable archaeological material collected included fragments of pottery, stone tools, a
whetstone and parts of a stone quern. This years research
added to the picture of the appearance of the dwellingworkshop part of a settlement of the Brezovljani type of
Sopot culture (around 4900-4700/4600 BC).
212
Redni broj: 104

Lokalitet: Sveta Ana Gradina
Naselje: Sveta Ana
Grad/opina: urevac
Razdoblje: SV
uzvienja izdueno-ovalnog do gotovo pravokutnog tlocrta,

dimenzija 32,5x19,5 m (S-J x I-Z) i junoga manjeg uzvienja (pristupne straarnice?) s kompleksom graba i nasipa.
Izmeu njih je jarak u osnovici irok oko 20 m, a uoljivo je
njegovo umjetno formiranje iskopom zemlje iz prirodnoga
brijega. Tom je zemljom vjerojatno dodatno povieno i oblikovano glavno uzvienje. U sklopu itavoga kompleksa
nalazi se i nii ovei prirodni plato, istono od glavnog
uzvienja.
Cilj istraivanja bio je sagledati stratigrafiju lokaliteta, prisutnost i rasprostranjenost arheolokih pojava poput jama
i stupova, zastupljenost pokretnih nalaza i openito ouvanost slojeva. Otvorena je probna sonda koja se u irini
od 1,5 m, a duini od 10 m prostirala od sredita uzvienja
prema padini, obuhvaajui i sam rub padine utvrde. Tako
odabran poloaj sonde trebao je omoguiti sagledavanje eventualnog postojanja palisada ili nekog objekta na
samome rubu utvrde, kao i sagledavanje plemike utvrde
koju valja oekivati u centralnome dijelu platoa. Ukupna
istraena povrina iznosi 15 m2, a istraeno je oko 12 m3
zemlje (iskop je sezao, ovisno o poloaju, do dubine od 60
do 100 m). Nakon istraivanja sonda je zatrpana zemljom.
U otvorenoj sondi ustanovljen je niz rupa od nekad drvenih nosivih stupova te nekoliko otpadnih jama u kojima su
pronaeni ulomci keramikih posuda i ivotinjske kosti. Na
temelju male istraene povrine, probnom se sondom ne
mogu konano interpretirati zateene jame i stupovi, no
moe se kazati da se vjerojatno radilo o otpadnim jamama
te da su stupovi vjerojatno ostaci nekoga drvenog objekta.
Njihov gusti raspored i veliki promjeri sugerirali bi postojanje
drvene konstrukcije koja je mogla drati masivnije zdanje,
moda drvenu utvrdu, odnosno sudei prema nalazima
kuhinjske i stolne keramike stambenu kulu plemia. Ipak,
za preciznije odreenje i utvrivanje rastera toga potencijalnog objekta, potrebno je otvoriti veu povrinu. Na boravak plemia, odnosno osobe viega drutvenog stalea,
na lokalitetu upuuju i nalazi mnotva ulomaka engobirane keramike, zatim no, staklo te nalazi stolne keramike
Od 7. do 10. lipnja 2010. Institut za arheologiju obavio je

kraa probna arheoloka istraivanja lokaliteta zvanog
indikativnim nazivom Gradina u mjestu Sveta Ana, sedam
kilometara jugozapadno od urevca. Naruitelj i investitor probnih arheolokih radova bio je Centar za kulturu
urevac, odnosno Grad urevac. Uz voditeljicu dr. sc.
Tatjanu Tkalec iz Instituta za arheologiju sudjelovao je
i mr. sc. Sinia Krznar. Pomonu ekipu osigurao je Grad
urevac, a inila su je trojica do etvorica sezonskih radnika iz Komunalnog poduzea urevac. Projekt arheolokih istraivanja lokaliteta odvija se i u sklopu znanstvenog
projekta Srednjovjekovno naseljavanje sjeverne Hrvatske
u svjetlu arheolokih izvora, voditeljice dr. sc. Tajane
Sekelj Ivanan.
Lokalitet je smjeten na strmom brijegu iznad sela Sv. Ana
na 215,36 m n.m., obrastao u mladu akaciju. Zemljite je u
privatnom vlasnitvu g. Pintara koji je bio suglasan s probnim arheolokim iskopavanjima.
Zvonko Lovrenevi i Pakal Cvekan taj lokalitet pripisuju
srednjovjekovnome Thyboninczu, a Cvekan je smatrao da
je poslije tu bio i srednjovjekovni katel Suica (Zwsida) ili
Soica (Lovrenevi 1985: 172; Cvekan 1991: 20 22).
U novije vrijeme Ranko Pavle iznio je svoje miljenje,
temeljeno na analizi povijesnih podataka, da se na tome
poloaju nije mogla nalaziti utvrda Thybonincz, a sloio se
s Cvekanovom tezom da se na poloaju Gradina nalazila
srednjovjekovna Suica (Pavle 2001: 231, 211 213).
Kasnosrednjovjekovno gradite uzdie se 40-ak m nad
samim selom. Sastoji se od viega, sjevernog istaknutog
Sveta Ana Gradina, pogled na sjeverno, glavno uzvienje (foto: T. Tkalec)
213
site is located on a steep hill some 40 m over the village

of Sveta Ana. It consists of a higher, northern, prominent
eminence, with an elongated oval to almost rectangular
ground plan, dimensions 32.5 x 19.5 m (north to south,
east to west) and a southern, smaller eminence (approach
sentry post?) with a complex of ditches and earth ramparts
and between them a moat about 20 m wide. In the whole
complex there is a lower, quite large, natural plateau, to the
east of the main eminence.
In a short (four-day-long) investigation, outstanding results
were obtained, which enlarge our understanding of this kind
of site, still insufficiently investigated in Croatia. A test trench
was opened up, on an area of 10 x 1.5 m, which covered
the western edge part of the main eminence and extended
towards the very centre of the fort. Two cultural horizons
were ascertained; there were sequences of holes for the pillars of some wooden structure, and several waste pits with
finds of late medieval table- and kitchenware, animal bones,
and a few glass and metal objects. The dense arrangement
of holes for the load-bearing wooden pillars and their relatively large diameters would suggest a wooden construction capable of supporting some rather substantial edifice,
perhaps of a wooden fort, or, judging from the finds of the
tableware, the residential tower of a nobleman. However,
for a more precise determination and ascertainment of the
grid of this potential structure, a larger area has to be excavated. A typological and chronological analysis would probably assign the ceramic finds from Sveta Ana Gradina to
the period from the second half of the 13th to the middle of
the 15th century, the 14th or at the turn of the 14th and 15th
centuries being the most likely times.
Sveta Ana Gradina, situacijski plan s poloajem probne sonde

2010. (geodetska podloga: P. Slavini; prilagodila: K. Turkalj)
vreva i lonastih zdjelica, tj. alica. Stratigrafska slika

uputila je na postojanje dva horizonta utvrde, meutim analiza pokretnih nalaza nije omoguila precizniju vremensku
diferencijaciju tih slojeva. Nalazi se openito mogu datirati
od 2. polovine 13. pa do sredine 15. st., s najveom vjerojatnou datacije u 14. ili prijelaz iz 14. u 15. st.
Kasnosrednjovjekovna visinska gradita u Hrvatskoj jo
su gotovo u potpunosti neistraena i obavijena velom tajni
te bi kontinuitet ovih radova bio velik znanstveni doprinos
hrvatskoj arheologiji kasnoga srednjeg vijeka.
Redni broj: 105

Lokalitet: Virje crkva sv. Martina
Naselje: Virje
Grad/opina: Virje
Razdoblje: SV, NV
Literatura
Cvekan 1991 Pakal Cvekan, urevac kakav nije
poznat, urevac, 1991.
gradine u podravskoj regiji, Podravski zbornik, 85,
Koprivnica, 1985: 168 199.
Pavle 2001 Ranko Pavle, Koprivniko i urevako vlastelinstvo, Povijest, topografija, organizacija, Koprivnica,
2001.
Tkalec 2011 Tatjana Tkalec, Probna arheoloka istraivanja visinskog gradita Sveta Ana Gradina 2010., AIA,
VII, Zagreb, 2011.
Tijekom 2010. Muzej grada Koprivnice nastavio je istraivanja kod upne crkve sv. Martina na podruju mjesnog
parka u Virju, prilikom kojih je pronaena kapela iz 1. pol.
17. st. te groblje sjeverno i istono od nje. Istraeni su sjeverni dijelovi kapele zidani opekom, odnosno dio svetita s
dvjema pobonim prostorijama (sakristija i spremite) i ulaz
u kriptu nove crkve. Budui da su istraeni zidovi kapele u
visokom stupnju ouvanosti, nakon istraivanja zapoela
je njihova konzervacija. Uz kapelu se usporedno istrauje
i popratno groblje s vie horizonata ukopavanja (do sada
je istraeno 30 grobnih cjelina). Pokopavanje je na tome
mjestu zapoelo vjerojatno krajem 15. st., kada se u povijesnim izvorima spominje postojanje drvene kapele, a odvija
se do kraja 17. st., kada seli na dananje mjesno groblje
pokraj kapele sv. Jakova, a ubrzo zapoinje i gradnja nove
upne crkve (1833.). Voditelj je istraivanja Robert imin
iz Muzeja grada Koprivnice, a radove su financirali Opina
Virje, Koprivniko-krievaka upanija, Ina Naftaplin Okrug
Podravina, tvrtka Gratit d.o.o. i obitelj Matvej iz Virja.

Summary
In June 2010, the Institute for Archaeology carried out test
archaeological investigations into the late medieval hillfort
over the village of Sveta Ana not far from urevac. The
214
Tlocrtni prikaz istraenih dijelova kapele sv. Martina i groblja (crte: R. imin)
(SJ 056/057 i SJ 068/069) naknadno zatvorena. Iako pod

nije ouvan, poznato je kako su ga inila tri reda opeke u
obliku tarazza (SJ 077). Pod je mogao propasti ruenjem
Kapela se nalazi u visokom stupnju ouvanosti, a zanimljivo

je kako se vrhovi zidova nalaze neposredno ispod dananje razine tla, ponegdje na manje od desetak centimetara
dubine. Sa sjeverne strane upne crkve do sada su istraeni sjeverni dijelovi kapele, tj. zid svetita i lae, te dvije
pripadajue pobone prostorije, od kojih je jedna sluila kao
sakristija, a druga najvjerojatnije kao spremite. Prostorije
su graene istodobno, a omeuju ih zidovi SJ 045, SJ 046
i SJ 060. Zapuna prostorija (vea koliina opeke i ute, SJ
004 i SJ 050) pokazuje kako su prostorije tijekom 1832.,
odnosno neposredno prije poetka gradnje nove upne
crkve, namjerno sruene prema unutranjosti kako bi se
tako dobiveni materijal iskoristio za potrebe drenae novoga
sakralnog objekta. Jednako tako, zidovi su rueni upravo do
razine koliko je to bilo potrebno, a zajedno sa svojim temeljima ujedno su uinili potporne zidove nove crkve. Sakristija
je etvrtastog tlocrta (8x6,50 m), zidovi su ouvani u visini
do 1 m, irine 0,80 m, a temelj je istraen do dubine od
1,5 m. Pregrauje ju mlai zid SJ 026 u zapadnom dijelu,
koji je svojim temeljenjem probio glaanu bukanu podnicu
(SJ 033, SJ 075). Svi su zidovi s unutranje strane bukani
i bojeni bijelom bojom, osim pregradnog zida. U sakristiju
se ulazilo iz svetita kapele, pomou etiriju stuba graenih opekom na kant. Najnia stuba (SJ 070) sastavljena je
od kamene profilacije i opeke. Prolaz (SJ 071/072) prilikom
gradnje nove crkve zazidan je kako se sruena opeka, odnosno drenaa izmeu zidova starog i novog svetita ne bi
rasipala. Uz to, u sastavu istonog zida SJ 045 na manjem
proirenju (SJ 074) nalazi se dvodijelni kameni umivaonik s
odvodnim kanalom (SJ 044). Prostorija do sakristije (7,5x3,5
m) mogla je sluiti kao crkveno spremite. U prostoriju se
ulazilo s vanjske strane i iz lae kapele, a oba su prolaza
Pogled iz zraka na istraene zidove kapele nakon istraivanja

(foto: R. imin)
215
Summary
Konzervacija nalazita tvrtka Gratit d.o.o. iz Virja (foto: R. imin)
visokih zidova (sloj krupne ute iznosio je oko 1,20 m, SJ

050) ili je u veoj mjeri izvaen i potom kao graevni materijal iskoriten u gradnji nove crkve.
Nakon istraivanja zapoela je graevinska konzervacija
zidanih struktura. Tvrtka Gratit d.o.o. iz Virja besplatno je
izvela radove te pribavila i veinu potrebnog materijala. Na
vie mjesta zidovi kapele bili su oteeni nedavnim strojnim
iskopima za potrebe postavljanja raznih cijevi i instalacija,
pa je tako ponajprije bilo nuno obnoviti upravo te dijelove
(rupe), kako bi se zatitili od daljeg rasipanja i uruavanja.
Zidovi su obnovljeni opekom prikupljenom prilikom istraivanja, dakle izvornim graevnim materijalom (model 22x12x6
cm) u visini od deset redova. Zatitna kapa nainjena je
starom stogodinjom opekom jedinkom (24x13x7 cm).
Tijekom 2009. istraene su 24 grobne cjeline, a 2010.
tek njih 6 (G 027, 028, 029, 030, 031 i 031). Pokojnici su
polagani u ispruenom poloaju s rukama uz tijelo ili preko
zdjelice (vrlo su rijetko ruke poloene preko trbuha, a tek u
jednom sluaju moe se govoriti o pokopavanju na bok, G
030). Pokopavalo se u vrlo jednostavnoj narodnoj nonji,
od koje su sauvani samo dijelovi pojasa (eljezne pojasne
kope razliitih oblika i dimenzija).
During 2010, Koprivnica Municipal Museum continued

with its researches into the parish church of St Martin (Sv.
Martin) in the area of the local park in Virje, during which
a chapel from the first half of the 17th century and a graveyard north and east of it were found. The brick-built northern parts of the chapel and part were investigated, that is,
part of the chancel with two side rooms (the sacristy and
a storeroom) and the entrance into the crypt of the new
church. Since the walls of the chapel investigated were in a
very good state of preservation, as the investigation came
to an end, their conservation was addressed. Alongside
the chapel, in parallel the accompanying graveyard with
several horizons of interments was investigated (to date
30 grave units have been investigated). Interment started
in this place very probably at the end of the 15th century,
when in the historical records the existence of a wooden
chapel is mentioned, and went on to the end of the 17th
century, when it was transferred to the current local cemetery alongside the chapel of St James, and the building of
a new parish church was started in 1833.
Redni broj: 106

Lokalitet: Virje Volarski breg
Naselje: Virje
Grad/opina: Virje
Poetkom 2010. Poljoprivredna zadruga Virje odluuje se
na gradnju objekta za uzgoj i tov svinja na k.. 3821/1, k.o.
Virje, odnosno na glavnoj povienoj pjeanoj gredi nalazita Volarski breg desno od dravne ceste D-210 izmeu
sela Virja i Molvi. Dana 30. oujka 2010. Konzervatorski
odjel u Bjelovaru uoio je nepravilnosti prilikom zemljanih
graevinskih radova na spomenutoj estici, odnosno prepoznao je ugroenost nalazita na preventivno zatienim esticama te je sukladno tomu privremeno obustavio
daljnje graevinske radove. Ubrzo potom, Poljoprivredna
zadruga Virje naruuje od Muzeja grada Koprivnice (voditelj istraivanja Robert imin) zatitne arheoloke radove
kako bi bilo mogue nastaviti graenje.
Literatura
Cvekan 1976 Pakal Cvekan, Virje, Virje, 1976.
imin 2008 Robert imin, Neka nova saznanja o jednom
srednjovjekovnom selu kod Virja, Podravski zbornik, 34,
Koprivnica, 2008: 253 256.
imin 2009 Robert imin, Probna arheoloka istraivanja
u Virju 2009. godine, Podravski zbornik, 35, Koprivnica,
2009: 323 350.
imin 2011 Robert imin, Virovska kapela Sv. Martina iz
17. Stoljea, VAMZ, 3. s., XXXXIII (2010), Zagreb, 2011.
uri, Feletar 1992 Tomislav uri, Dragutin Feletar, Stari
gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, etvrto
dopunjeno izdanje, Koprivnica, 1992.
gradine u podravskoj regiji, Podravski zbornik, 11/1985,
Koprivnica, 1985: 168 199.
Sukladno tomu, u cijelosti je arheoloki istraena istona

treina podruja graevine u irini od 10 do 12 m i duini
od 65 m, odnosno ukupne povrine oko 700 m. Humusni
orai sloj zemlje iskopavan je strojno, dok su arheoloki
slojevi i ostali nepokretni nalazi (jamski objekti) istraeni
runim iskopom i dokumentirani stratigrafskom metodom,
geodetskim izmjerama (Geoconsult MTM d.o.o. urevac),
nacrtnom i fotodokumentacijom. Strojni iskop osigurao je
izvoa graevinskih radova Gratit d.o.o. iz Virja, dok je
investitor osigurao pomonu fiziku radnu snagu (tri radnika u punome radnom vremenu) i potrebna financijska
sredstva. Radovi su trajali tijekom osam radnih dana, od 6.
do 19. travnja 2010. godine. Prepoznati su ostaci naselja iz
kasnoga bronanog (kultura polja sa arama, 14. 13. st.
Robert imin
216
dok se finija keramika radila na sporom pa i brzovrteem lonarskom kolu. Rije je o posuu veih dimenzija, loncima i
amforama s trakastim, polumjeseastim i jeziastim aplikacijama, koje mogu najee biti plastine trake s otiscima prsta
ili kao splet (cik-cak) uih plastinih traka otrog ili oblog presjeka. Postoji i manji broj finijega keramikog posua, poput
restaurirane alice s jednom rukom. Kamene predmete ini
polovino ouvan kameni eki s krunom rupom za nasad
drvenog drka te dio kamenog rvnja.
Dvadeset i est objekata sa sigurnou se pripisuje mlaem
eljeznom dobu. Prema obliku, veliini i namjeni izdvajaju
se tri zemunika objekta (SJ 002, 008 i 070). Svakako je najzanimljiviji i nalazima najbogatiji latenski objekt SJ 008/009
(3,55x3,63 m), s manjom pomonom pei (SJ 010/011) sa
sjeverne strane. Objekt SJ 070 istraen je izvan prostora
predvienog za istraivanje u vrijeme kada izvoai graevinskih zemljanih radova nisu bili prisutni na lokalitetu.
Upravo je stoga objekt znatno oteen i istraen je u svome
najniem dijelu. Rije je o poluzemunici etvrtastog oblika
(3,96x3,25 m) kojoj se ulaz nalazio na zapadnoj strani. Osim
stambenih objekata, pronaeno je i nekoliko sklopova koji
bi se mogli odrediti kao radni prostori. Latenska keramika
vrlo je kvalitetne izrade i veinom je rije o posudama raenima na brzovrteem kolu (fina keramika, crna i glaana),
dok je jedan manji dio izraen prostoruno ili na sporovrteem kolu (gruba keramika). Tipoloki, najvei broj ulomaka
pripada bikoninim zdjelama i grubim trbuastim loncima,
ali postoji i posue manjih dimenzija poput lonia ili alica.
Osim keramike, pronaen je i cjelovito ouvan eljezni no.
Horizont ranoga srednjeg vijeka (8. 9. st.) 2008. istraio je
Institut za arheologiju iz Zagreba (T. Sekelj Ivanan), dok je
Virje Volarski breg, tlocrtni prikaz istraene sonde (crte: R.

imin)
pr. Kr.) i mlaega eljeznog doba (laten, 2. 1. st. pr. Kr.),

a uoeni su i tragovi boravka u razvijenom (11. 12. st.) i
kasnom srednjem vijeku (15. 16. st.). Veina bronanodobnih objekata pronaena je u sjevernom dijelu iskopa
(Sektor 2 i 3), dok se u junom nalazio vei broj ostataka
latenskog naselja (Sektor 1).
Bronanodobno naselje ine ostaci jamskih i polujamskih
objekata i drvenih stupova, ukupno njih 39. Dio istraenih
objekata sluio je za stanovanje: objekti SJ 136 i 138 u sredinjem dijelu istraene sonde te objekti SJ 104, 110 i 118, a
mogu biti krunog, ovalnog ili etvrtastog tlocrta, tri do etiri
metra u promjeru i ukopani od 40 do 60 cm u zdravu zemlju.
Zidovi su nainjeni od kunog lijepa debljine do desetak
centimetara, iju je nosivu konstrukciju inilo drvo i iblje.
Zanimljivo je kako se svi navedeni objekti nalaze sa zapadne
strane spleta kanala (SJ 054, 146, 082, 090, 112 i 124).
Sline graevinske konstrukcije nisu poznate, no da je rije o
vrlo zanimljivu sklopu pokazuje i podatak kako se spomenuti
objekti lome pod gotovo pravim kutom i kako je svaki krak
dug oko osam metara. U zapuni je pronaena tek manja koliina kunog lijepa i ugljena u tragovima. Stvarnu namjenu
tim kanalima teko je odrediti, no moda su mogli sluiti kao
svojevrsna parcelacija, odnosno mogli bi initi ostatke ogradnih plotova ili moda ak vanjski zid zatvorenog naselja.
Keramika je grube fakture i prilino debelih stijenki, crveno ili
sivo peena, s veom koliinom primjesa pljeve, sitnog i krupnijeg ljunka. Veina takva posua raena je prostoruno,
Pogled iz zraka na istraenu sondu u odnosu na gabarite budue

graevine (foto: K. Petrina)
217
vrijeme osmanlijske provale na te prostore sredinom 16. st.,

zbog ega se stanovnitvo iz Virja sklanjalo u te movarne
i umovite predjele. U Muzeju grada Koprivnice od 10.
oujka do 10. svibnja 2011. rezultati istraivanja predoeni
su izlobom Zatitna arheologija vieslojnih nalazita Virje
Volarski breg (2008., 2010.) i Delovi Grede I (1982.).
Literatura
imin 2008 Robert imin, Neka nova saznanja o jednom
srednjovjekovnom selu kod Virja, Podravski zbornik, 34,
Koprivnica, 2008: 253 256.
imin 2011 Robert imin, Zatitna arheologija vieslojnih
nalazita Virje Volarski breg (2008., 2010.) i Delovi
Grede I (1982.), katalog izlobe, Koprivnica, 2011.
Dizdar 2001 Marko Dizdar, Latenska naselja na vinkovakom podruju, Zagreb, 2001.
Markovi 1982 Zorko Markovi, Nekoliko arheolokih
biljeaka iz sjeverozapadne Hrvatske, Muzejski vjesnik, 5,
Varadin, 1982: 11.
Markovi 1995 Zorko Markovi, Osvrt na nekoliko novopronaenih nalazita iz koprivnike Podravine, Muzejski
vjesnik, 18/19, Varadin, 1995: 19 25.
Sekelj Ivanan 2007 Tajana Sekelj Ivanan, Novi povrinski nalazi s lokaliteta Virje Volarski breg, Obavijesti HAD,
god. XXXIX, br. 3, Zagreb, 2007: 73 79.
Sekelj Ivanan 2009 Tajana Sekelj Ivanan, Arheoloka
istraivanja ranosrednjovjekovne radionice za preradu
eljezne rudae na lokalitetu Virje Volarski breg, AIA, V,
Zagreb, 2009: 65 70.
Sekelj Ivanan 2010 Tajana Sekelj Ivanan, Talionika djelatnost u okolici Molva u ranom srednjem vijeku. U: Molve
ljudi, selo i okoli u dugom trajanju (1658.-2008.). Zbornik
radova sa znanstvenog skupa u povodu 350-te obljetnice
osnivanja dananjeg sela Molve, Molve, 2010: 30 45.
Sektor 3 istraeni dio bronanodobnog naselja (foto: R. imin).
Sektor 1 tijekom istraivanja (foto: R. imin)
ovim istraivanjima na Volarskom bregu potvren horizont

razvijenoga srednjeg vijeka (11. 12. st.). Pronaen je tek
jedan manji keramiki lonac ukraen viestrukom nepravilnom urezanom valovnicom, a nepokretni nalazi nisu pronaeni, iako je lako mogue kako su se nalazili neto sjevernije od ovogodinjeg iskopa. Kasnom srednjem vijeku (14.
16. st.) pripadaju dva jamska objekta SJ 006 i 012. Oba
su definirana kao otpadne jame, s keramikom viestruko
ralanjenih oboda i tankih zvonkih stijenki. Osim kuhinjske keramike, naeni su i ulomci kasnosrednjovjekovnih
peka. Mogue je kako bi se ti tragovi mogli povezati uz
Robert imin
Summary
At the beginning of 2010, the Virje Agricultural Cooperative
commissioned Koprivnica Municipal Museum to carry out
rescue archaeological works at the site Volarski breg north
of Virje. The eastern third of the area of a future building,
Restaurirano keramiko posue iz najouvanijega latenskog objekta (foto: R. imin)
218
Redni broj: 107

Lokalitet: Virje Volarski breg
Naselje: Virje
Grad/opina: Virje
Razdoblje: P, SV
tijekom 2008. evidentirano mnotvo povrinskih nalaza,

a tijekom iste godine istraena je i pozicija s ostacima
pei talionike radionice. Zbog intenzivne poljoprivredne
obrade, tom dijelu nalazitu prijetila je devastacija, te je od
2. do 15. studenoga 2010. godine Institut za arheologiju iz
Zagreba pod vodstvom dr. sc. Tajane Sekelj Ivanan proveo
zatitno-konzervatorska arheoloka istraivanja dijela lokaliteta. Istraivanja su financirana sredstvima Ministarstva
kulture te dijelom sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, dodijeljenih znanstvenoistraivakom projektu Srednjovjekovno naseljavanje sjeverne Hrvatske u
svjetlu arheolokih izvora, voditeljice dr. sc. Tajane Sekelj
Ivanan. Uz voditeljicu istraivanja u iskopavanjima su
sudjelovali djelatnici Instituta za arheologiju dr. sc. Tatjana
Tkalec kao zamjenica voditeljice te dr. sc. Kristina Jelini
i mr. sc. Sinia Krznar. Teren su iskopavala petorica radnika/studenata, a u istraivanjima je sudjelovao i mr. sc.
Robert imin, kustos arheolog u Muzeju grada Koprivnice
i Ivan Valent, student arheologije i povijesti umjetnosti na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Smjetaj terenske ekipe
osiguralo je poduzee Ina Naftaplin, Okrug Podravina
(direktor Mirko Luki, dipl. ing.), teren je geodetski izmjerilo poduzee Geoconsult MTM iz urevca, a direktor
Poljoprivredne zadruge Virje, g. Krunoslav Dominikovi, dr.
vet. med., ljubazno je dopustio arheoloko istraivanje na
njivi bez dodatnih odteta ili financijskih naknada.
Sjeverno od poloaja blagog uzvienja zvanog Volarski

breg u Virju nalazi se povrina na kojoj je rekognosciranjima
Mnotvo povrinskih nalaza upuivalo je na to da se u

okolici pozicije istraivane 2008. nalazi jo ostataka pei
10-12 m wide and 65 m long, or a total area of about 700

square metres, was entirely archaeologically investigated.
The topsoil of the ploughland was mechanically stripped
while archaeological strata and other immoveable finds (pit
features) were investigated with manual excavation and
documented with the stratigraphic method, with geodetic
measurements, drawn and photographic documentation.
The remains of a settlement from the Late Bronze Age
(Urnfield culture, 14th-13th century BC) and of the Old Iron
Age (La Tne, 2nd-1st century BC) were identified. Traces
of habitation from the High (11th-12th centuries) and Late
Middle Ages (15th-16th centuries) were observed. Most of
the Bronze Age structures were found in the northern part
of the excavation (Sectors 2 and 3) while in the southern
part there were more remains of the La Tne settlement
(Sector 1).
Ostaci zapeenog lijepa, talionike zgure i ulomaka keramikih sapnica, SJ 115 u sondi S-2a sjever (foto: T. Tkalec)
219
iako su uoene pojedine skupine nalaza koje su se inile

kao iste cjeline, nisu prepoznati nikakvi dijelovi struktura
ni jedne pei in situ, to je bio sluaj tijekom istraivanja 2008. godine. Tek na jednom dijelu pronaen je vei
komad lijepa/zapeene zemlje, u stvari obruena stijenka
pei (SJ 131/132) veoma slina stijenkama iz 2008., naalost ne pozicionirana kao dio pei in situ. Zakljueno je da
bi itav taj dio (SJ 115) koji lei na sloju 104 i tek djelomino
u njega prodire u vidu plitkih, izduenih nepravilnih ukopa,
mogao biti odlagalite otpada iz jo neistraenog dijela
radionice s peima.
U junom dijelu S-2a nalazilo se dvanaest veih ili manjih
nepravilnih krunih ili izduenih mrlja uoenih u sloju SJ
104, veinom bez arheolokih nalaza. Meu njima se izdvajaju tek dvije male jame nepravilnog oblika (SJ 148/149 i
SJ 173/174), naranasto-smee boje do boje korodiranog
eljeza, iz kojih je prikupljeno nekoliko veih i manjih grumena eljeza (?). Vjerojatno se radi o jamama sa eljeznim
oksidima i komadima eljezne rudae (?) koji su se taloili
na nekim mjestima unutar sloja SJ 105.
Izmeu tvorevina u tome dijelu iskopa izdvajala se izduena zapeena ciglasto-naranasta zemlja, smjera S-J
(SJ 138/139), jasno vidljiva u okolnom sloju SJ 104. Na
junom i sjevernom dijelu zavravala je krunim tamnijim zapunama koje su se pri pranjenju protezale dalje
prema istoku u vidu izduenih kanalia iji zavretak ine
ire krune jamice. Prema konanoj istraenoj situaciji
moe se ustanoviti da tako postavljeni ukopi podsjeaju
na situaciju evidentiranu 2008., gdje su po dvije pei
postavljene jedna do druge, u veoma slinom rasteru kao
ta cjelina te da moda ine zadnje ostatke slabo ouvanog para pei.
Uz istoni rub dijela iskopa S-2a otvorena je povrina iroka
oko 6-7 m i duga oko 32 m, izduena smjerom istok-zapad,
ukupne istraene povrine oko 210 m2. Du itavoga tog
dijela situacija sa slojevima jest identina, a u arheolokom
smislu taj je dio u potpunosti sterilan.
U krajnjem pak istonom dijelu S-2 proirena je prema sjeveru jer su se poele uoavati pravokutne mrlje zapuna.
Na temelju povrinskih nalaza ranosrednjovjekovne keramike prikupljene jo 2008., te su mrlje tumaene kao vjerojatni ostaci objekata. Taj dio iskopa oznaen je kao S-2b
dimenzija 15x12 m, ukupne istraene povrine oko 165
m2. Objekti su bili vidljivi u sloju SJ 104 i/ili 105, ovisno o
debljini sloja, a istraene su tri cjeline. Iz njih potjeu ulomci
keramikih posuda koji svojom fakturom, izradom, oblicima
i ukrasom ukazuju na rani srednji vijek, odnosno kraj 8. i 9.
st. te ulomak manjega keramikog prljena.
Keramika sapnica PN 16 iz SJ 115 (foto: T. Sekelj Ivanan)
talionike radionice (Sekelj Ivanan 2008; Sekelj Ivanan

2009; Sekelj Ivanan 2010: 32, sl. 2; Sekelj Ivanan 2011),
a na temelju prikupljenih povrinskih nalaza ulomaka keramikih posuda pretpostavljene su pozicije istodobnoga
ranosrednjovjekovnog naselja (Sekelj Ivanan 2010: T. I.).
Prije poetka iskopavanja Poljoprivredna zadruga Virje
organizirala je skidanje kukuruza za silau, budui da to
nije bilo mogue tijekom listopada zbog iznimno kiovite
jeseni te zadravanja vode na povrini ili podizanja podzemnih voda na dijelu terena na kojem se planirala otvoriti
arheoloka sonda u 2010. godini. Usprkos tim oteavajuim okolnostima, tijekom 14 radnih dana obuhvaena je
planirana povrina te je istraeno 615 m2.
Ovogodinja je sonda (S-2) najprije prostorno odreena,
dokumentirana te povezana sa sondom (S-1) iz 2008.
godine. U zapadnom dijelu S-2, odmah ispod oranog,
humusnog sloja (SJ 001) u sredinjem prostoru tog
dijela iskopa javlja se situacija kao i iznad pei istraivanih 2008. u vidu mnotva zapeene zemlje i lomljene
zgure, poloene u smjeru sjever-jug. Taj dio sonde oznaen je kao S-2a, dimenzija 10x25 m, te ukupno istraene
povrine oko 240 m2. Debljina je oranog sloja varirala te
je ponegdje uklonjeno svega 17 cm, a ponegdje i do 40
cm humusa. Sjeverno od te nakupine ostataka zapeene
zemlje i komada zgure nalazila se masna siva ilovaa/
glina, ostaci mlake ili naplavinski sloj (SJ 103), ija se linija
polukruno protezala u smjeru istok-zapad samo u najsjevernijem i najniem dijelu S-2a, na mjestu gdje se zadravala voda. U ostalom dijelu S-2a ispod humusnog sloja
nalazio se svjetlije sivi masni sloj zemlje ilovae (SJ 104)
proarane pokojim komadiima gara i ciglastim ilama. To
je predzdravini sloj, u veini sluajeva sterilan, tu i tamo s
pokojim ulomkom koji je u njega dospio iz gornjih dijelova
lokaliteta (SJ 001). Ispod toga sivog sloja (SJ 104) nalazio se sloj ukaste/ute masne ilovae znatno proaran
ciglastim eljeznim ilama, kao i veim ciglasto-hravim
nakupinama (SJ 005) pigmentiran komadiima eljezova
oksida. Debljina sloja iznosila je desetak centimetara.
Nakon poliranja sjevernog dijela S-2a, odmah ispod oranog
sloja uoeni su ostaci zapeenog lijepa, komadi talionike
zgure te cjelovitije ouvani ulomci 21 sapnice (slika 1, slika
2). Ta je nakupina oznaena kao SJ 115, a protezala se
u smjeru S-J, dimenzija 7,70 m x 5,30 m. Na tom dijelu,
Arheolokim istraivanjima na poloaju Virje Volarski

breg tijekom 2010. potvreno je postojanje ostataka naseobinskih struktura od kojih su evidentirana tri objekta iz
ranoga srednjeg vijeka (S-2b), te ostataka oblinje talionike radionice (S-2a) iz istoga vremena. Nalazi vee
koliine zapeenog lijepa, talionike zgure i veeg broja
keramikih sapnica (S-2a sjever) tumae se kao mjesto
odlaganja otpada iz dijela radionice s peima. Obje su
pozicije prema povrinskim nalazima bile evidentirane jo
2008., odnosno znatno su ugroene recentnim poljoprivrednim radovima.
220
Osim spomenutog, istraivanjima su evidentirane jame

(S-2a jug) s ostacima veih i manjih grumena eljeza,
vjerojatno eljezne rudae koja se nakupljala i taloila u
prirodi, unutar sloja SJ 105. Te pretpostavke valja provjeriti detaljnim interdisciplinarnim analizama, a potrebne su i
analize C-14 prikupljenog ugljena iz objekata i tvorevina,
radi potvrde otprije poznate datacije nalaza, odnosno vremena funkcioniranja talionike radionice i naselja na poloaju Virje Volarski breg izmeu kraja 8. i tijekom 9. st.
Literatura
Sekelj Ivanan 2008 T. Sekelj Ivanan, Podruje izmeu
Molva i Virja bogato arheolokim nalazima, Molvarski informativni list, 35, Molve, 2008: 19 21.
Sekelj Ivanan 2009 T. Sekelj Ivanan, Arheoloka istraivanja ranosrednjovjekovne radionice za preradu eljezne
rudae na lokalitetu Virje - Volarski breg, AIA, V, Zagreb,
2009: 65 70.
Sekelj Ivanan 2010 T. Sekelj Ivanan, Talionika djelatnost u okolici Molva u ranom srednjem vijeku, Zbornik
radova sa znanstvenog skupa Molve ljudi, selo i okoli
u dugom trajanju (1658.-2008.) u povodu 350-te obljetnice
osnivanja dananjeg sela Molve, Molve, 2010: 30 45.
Sekelj Ivanan 2011 T. Sekelj Ivanan, Virje Volarski
breg, rani srednji vijek, 8.-9. st. Naselje i talionika djelatnost, u: Katalog izlobe, Robert imin, Zatitna arheologija
vieslojnih nalazita Virje Volarski breg (2008., 2010) i
Delovi Grede 1 (1982.), Koprivnica, 2011: 18 21.
dr. sc. Tajana Sekelj Ivanan
Summary
The archaeological investigations carried out at the site of
Volarski breg in Virje during 2010 confirmed the existence
of remains of dwelling structures, of which three structures
from the Early Middle Ages (S-2b) and the remains of a
nearby smelting workshop (S-2a) of the same time were
recorded. Finds of a large quantity of burned daub and
smelting slag (S-2a north) were interpreted as indicating the place for depositing waste from a still unknown and
unexplored part of the workshop in which the furnaces
were located. Both positions were recorded from surface
finds in 2008, and were considerably at risk from recent
agricultural activities.
As well as this, the researches recorded pits (S-2a
south), with remains of large and small lumps of iron, probably naturally occurring deposits of ore, inside stratum SU
105. These assumptions have to be checked with detailed
interdisciplinary analyses, and C14 analysis of the collected
charcoal from the structures and features has to be carried
out, to verify the earlier known dating of the finds, that is,
the time during which the smelting workshop and settlement at the site of Volarski breg Virje was at work at the
end of the 8th and during the 9th century.
221
MEIMURSKA UPANIJA
108 Macinec crkva Pohoda BDM

109 Trnovak
222
Meimurska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 108

Lokalitet: Macinec crkva Pohoda Blaene Djevice
Marije
Naselje: Macinec
Grad/opina: Nedelie
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: arheoloki nadzor, zatitno iskopavanje
Marciu, arheologinja Muzeja Meimurja akovec, dok je

investitor radova bila Opina Nedelie.
Crkva Pohoda Blaene Djevice Marije reprezentativan je
primjer neogotike arhitekture i crkvenog interijera iz kraja
19. st., a nastala je na mjestu stare gotike crkve koja je u
potpunosti sruena 1878. godine. Najstarija usmena predaja podruje Macinca vee uz templare, meutim sauvano je premalo povijesnih izvora koji bi potvrdili njihovu
prisutnost, a zanimljiva je i povezanost s ivanovcima, tonije s crkvom u Svetom Martinu na Muri, iji su najvjerojatnije i graditelji. O tome svjedoi njihov grb sauvan na
Tijekom studenog i prosinca 2010. arheoloki je nadzirano

postavljanje sustava za drenau crkve Pohoda Blaene
Djevice Marije u Macincu. Voditeljica nadzora bila je Branka
Konzola s prikazom anela i znakom majstora (foto: B. Marciu)
223
na kojem je bila i etvrta upa sv. Martina koja se spominje

u popisu upa zagrebake biskupije iz 1334. godine. Do
kad je trajala nije poznato, jer ve sljedei popis upa iz
1501. ne spominje upu u Macincu, na temelju ega se
moe pretpostaviti da je pod istim ili drugim titularom pripala susjednoj, velikoj upi Presvetog Trojstva u Nedeliu
(Sra 1994). Jedini su sauvani ostaci stare crkve osam
gotikih konzola koje su nekad nosile gotiki krini, a danas
pseudogotiki svod. Na tri konzole prikazan je ljudski lik,
dok sljedee tri konzole prikazuju po jedno polje za grbove,
od toga su dvije konzole s praznim poljima, dok se na treoj
nalazi grb karakteristinog oblika za drugu polovinu 15. st.,
s akljom i dvjema plastinim petokrakim zvijezdama. Do
danas nije utvreno kome pripada grb. Zadnje dvije konzole prikazuju anele. Na prvoj se nalazi poprsje anela,
koji nosi polje na kojem je dvostrukom linijom ubrazdan
kri jednakih krakova, povrh koso postavljenog kvadrata,
s donjim linijama produenima prema gore to je znak
majstora. Druga konzola prikazuje anela koji nosi vrpcu
s uklesanom 1475. godinom, koja oznaava godinu gradnje krinog svoda u svetitu (Horvat 1956). Staru crkvu
kanonska vizitacija iz 1660. spominje kao podrunu kapelu
Blaene Djevice Marije, zidanu s drvenim tornjem pred proeljem, a vrijedne podatke donose i kanonske vizitacije iz
18. st. Godine 1768. spominje se zidani zvonik uz proelje, a 1779. navode se dimenzije kapele, koja je u ono vrijeme bila duga 4 i pol hvata, iroka 2 i pol hvata, sa 6 hvati
Sjeverni zid crkvene lae (foto: B. Marciu)
zaglavnom kamenu svoda svetita, dok konzola s uklesanom 1468. godinom daje siguran datum gradnje mreastog
svoda (Horvat 1956). Dakle, crkvu u Svetom Martinu na
Muri s crkvom u Macincu veu neke podudarnosti. Prva
su podudarnost bliske godine gradnje u Svetom Martinu
na Muri 1467/8., a u Macincu 1475., dok je druga podudarnost jednak klesarski znak majstora koji se pojavljuje u
obje crkve. S obzirom na iznesene podatke, moe se pretpostaviti da su ivanovci u Macincu mogli imati svoj posjed,
Temeljni zid pronaen izmeu prvog i drugog kontrafora, sjevernog zida svetita (izradila: B. Marciu)
224
visokim tornjem na proelju. Unutranjost je bila poploana

opekom, a spominje se i obnovljeni krov pokriven crijepom,
te na sjevernoj strani dograena sakristija (Horvat 1993).
Godine 1876. crkva je zbog tronosti zatvorena, a zbog
skromnih dimenzija pokazala se potreba za gradnjom nove
vee crkve, koja je zapoela 1878., na mjestu stare crkve
koja je sruena do temelja. Iako je odreeno da se staro
gotiko svetite ouva i restaurira, naalost i ono je srueno zbog velikih oteenja (Liber).
Arheoloki nadzor trajao je tijekom kopanja drenanih
kanala za odvodnju oborinskih voda uz vanjski zid crkve
Blaene Djevice Marije. Pregledom cjelokupnog iskopa
utvrena je jednaka struktura temeljenja, to potvruje
injenicu da je sadanja neogotika crkva 1881. iznova
sagraena iz temelja. Kvaliteta je gradnje vrlo dobra, a
kao materijal uglavnom je upotrebljavan grubo lomljeni
kamen, dok se opeka pojavljuje tek mjestimino. U cijelosti
istodobnno sagraeni temelji nove crkve potvruju pretpostavke o dimenzijama i smjetaju stare gotike graevine.
Dakle, tragovi stare crkve veliinom gotovo duplo manje,
mogu se traiti unutar sadanje crkvene graevine.
Prilikom radova na iskopu drenanih kanala pronaene su
ljudske kosti, meutim izmjetene iz konteksta ukopa, to
potvruje devastaciju grobova prilikom gradnje nove crkve.
Praenjem iskopa uz zidove zapadnog dijela crkve, tonije izmeu prvog i drugog kontrafora sa sjeverne i june
strane, te proelja primijeen je izostanak grobnih ostataka.
Na temelju tih saznanja moe se sigurno odrediti zapadna
granica irenja groblja.
Tijekom arheolokog nadzora pronaene su tri zidane strukture: dvije uz svetite te jedna uz sjeverni zid crkvene lae.
Zidana struktura slina upornjaku pronaena je uz trei
kontrafor sjevernog zida svetita. Radi se o zidu od grubo
lomljenog kamena, koji nije vezan za kontrafor, ve je prislonjen, to sugerira da je dograen kao pojaanje temelju.
Druga zidana struktura pronaena je takoer na sjevernom
zidu svetita, izmeu prvog i drugog kontrafora. Radi se o
temeljima, graenima grubo lomljenim kamenom, debljine
svega 30 cm. Relativna irina temelja iznosi 2 m, to bi
odgovaralo veliini sakristije, ija se dogradnja uz crkvu
spominje u drugoj polovini 18. st. U nastavku temelja sakristije otkriven je temeljni zid smjera sjever-jug. Zbog ogranienih iskopnih radova, njegova funkcija i karakter ostaju
nepoznati te predmet buduih arheolokih istraivanja.
Uz sjeverni zid crkvene lae, tonije uz peti kontrafor, pronaena je trea zidana struktura na dubini od 1,4 m. Radi
se o temelju graenom od fino tesanog kamena, na podlozi od pravilno poslaganih rijenih oblutaka, poloenih na
zdravicu. Sloj iznad oblutaka sadravao je vrlo fragmentiranu i razmrvljenu opeku, kao ostatak uruenog zida ili
krovne konstrukcije. Kameni temelj orijentacije sjever-jug
zasebna je cjelina, nepovezana s temeljima crkve koji ga
prekrivaju. S obzirom na ograniene iskopne radove, nije
mogue sa sigurnou utvrditi pravu funkciju i karakter
nalaza. Meutim, s obzirom na metodu gradnje kamenog
temelja na podlozi od kamenih oblutaka, moe se pretpostaviti da se radi o rimskoj gradnji.
Ovogodinja arheoloka istraivanja crkve Pohoda Blaene
Djevice Marije u Macincu rezultirala su vanim saznanjima
o gradnji sadanje i poloaju stare crkve. Pronalaskom pak
temeljnih zidova uz sjevernu stranu crkvene lae, otkrivene
su nove, dosad nepoznate spoznaje, koje e tonije interpretirati tek budua arheoloka istraivanja.
Literatura
Horvat 1956 A. Horvat, Spomenici arhitekture i likovnih
umjetnosti u Meimurju, Zagreb, 1986.
Horvat 1993 R. Horvat, Poviest Meimurja, pretisak,
akovec, 1993.
Liber
Liber
memorabilium
casuum
Parochiae
Macinecensis, upni ured Macinec
Sra 1994 I. Sra, Meimursko srednjovjekovlje, Kaj,
Zagreb, 1994: 72, 73.
Branka Marciu
Summary
During November and December 2010, a watching brief was
conducted during the installation of a drainage system for the
Church of the Visitation of the BVM in Macinec. The church is
a good example of neo-Gothic architecture and church interiors from the end of the 19th century. It was built on the site
of an older Gothic church that was razed in 1878. During
the examination of the whole of the excavation, it was ascertained that the foundation structures were identical. Some
human bones were found, displaced from the context of the
burials, which tells of the devastation of grave cuts during
the building of the new church. The western border of the
enlargement of the cemetery on the site between the first
and the second buttresses on the northern and southern
side and the front elevation of the church were determined.
Alongside the northern wall of the chancel, two masonry built
structures from the modern period were found, as well as
the foundation of a wall running in the north-south direction.
Alongside the fifth buttress of the northern wall of the nave,
a stone foundation was revealed that might perhaps, considering the method of building on a footing of stone pebbles,
most probably be dated to the Roman period.
Redni broj: 109

Lokalitet: Trnovak
Naselje: elezna Gora
Grad/opina: trigova
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: rekognosciranje, sondano iskopavanje
Tijekom lipnja 2010. sondano je arheoloki istraivano nalazite Trnovak, nedaleko od elezne Gore.
Voditeljica istraivanja bila je Branka Marciu, arheologinja Muzeja Meimurja akovec, dok je investitor radova
bilo Ministarstvo kulture. Arheoloko nalazite Trnovak
smjeteno je na podruju sela elezne Gore, tonije u
zaseoku Trnovaku. Nalazite ini skupina rimskodobnih grobnih humaka tzv. noriko-panonskoga kulturnog
kruga. Saznanja o postojanju arheolokog nalazita na
podruju zaseoka Trnovaka, datiraju ve u 19. st., kada
su pronaeni vrijedni pokretni nalazi, danas pohranjeni u
225
Trnovak, pogled na poloaj sondi tijekom istraivanja (foto: B. Marciu)
Maarskome nacionalnom muzeju u Budimpeti. Tijekom

1979. nalazite je, u sklopu rekonstrukcije ceste Brezovec
elezna Gora, prvi put zatitno arheoloki istraeno,
a radovi su nastavljeni i sljedee 1980. i 1981. godine.
Rezultati istraivanja te nekropole dali su prve podatke o
duhovnoj kulturi stanovnitva Meimurja u rimskom razdoblju. Uz jednostavno polaganje grobnih priloga direktno u zemlju, uglavnom oko urne pokojnika, otkriveni su
i grobovi s grobnom komorom i dromosom, odnosno jednostavni grobovi od kamena lomljenca s kamenim poklopcem. Otkrivene pokretne nalaze inili su razliiti oblici
keramikog posua, novac, nakit te stakleno posue, ijom

je analizom nekropola datirana od druge polovine 1. do
sredine 2. st. (Tomii 1982).
Cilj ovogodinjih arheolokih radova bio je utvrditi opseg
nalazita te istraiti ostatak grobova. Istraivalo se pomou
sondi tipa presjeka, kako bi se na bri nain utvrdilo mjesto
nalaza. Prva sonda smjetena je na k.. 168, nekoliko
metara od grobnog humka nazvanog T-15 istraivanog
1981. i uz rub dananje, tj. rimske ceste. Iskopavanje prvih
slojeva rezultiralo je pronalaskom grubo lomljenih ulomaka
pjeenjaka i rijenih valutica kao ostataka rimske ceste.
Nastavkom istraivanja dubljih slojeva pronaeni su pojedinani i dislocirani ulomci rimskih keramikih posuda,
meutim ne i jasni pokazatelji ukopa. Zadnji sloj istraivan do sterilne svijetlo smee ilovae sadravao je vrlo
fragmentirane ulomke prapovijesne keramike, ugljena i
kunog maza. S obzirom na to da se radi o vrlo fragmentiranim ulomcima, razasutima po sloju, pretpostavlja se da
se radi o hodnoj povrini.
Druga sonda tipa presjeka smjetena je na k.. 168, istono
od prve, ali u neposrednoj blizini grobnog humka nazvanog
T-14, takoer istraivanog 1981. godine. I toj je sondi cilj
bio utvrditi smjetaj i daljnje irenje grobova. Iskop humusnog sloja rezultirao je rijetkim pokretnim nalazima. Radi
se uglavnom o fragmentima rimskoga keramikog posua,
a iznimku ini dio kamene alatke, preliminarno datirane u
eneolit. Nastavkom iskopa pronalaeni su tek rijetki fragmenti rimskoga keramikog posua.
Tijekom lipnja rekognoscirana je i rimska cesta na dijelu od
sela elezne Gore do Toplica Sveti Martin. Trasa ceste praena je od poljskog puta sjeveroistono od elezne Gore,
smjetenog izmeu uma Lugovec i Borovje. Navedeni
poljski put zapravo je trasa rimske ceste, koja se nastavlja
dalje u smjeru sjeveroistoka do raskrija ceste Trnovak
Prekopa. U nastavku se tragovi ljunka, kao ostaci rimske
Fragment prapovijesne kamene alatke (foto: B. Marciu)
226
Trnovak, tragovi ljunka kao ostaci rimske ceste (foto: B. Marciu)
ceste, mogu pratiti istono od ceste Trnovak Toplice

Sveti Martin. Jednim dijelom trasa prati dananji smjer
ceste, dok neto prije kue u Trnovaku pod kunim brojem
189 prelazi na zapadnu stranu, da bi na mjestu nalaza
rimskog groblja nastavila pratiti poloaj dananje ceste. I
dananji ulaz u selo Toplice Sveti Martin najvjerojatnije ini
staru trasu rimske ceste.
Iako iskopavane u neposrednoj blizini otprije otkrivenih
grobnih humaka, ovogodinje sonde nisu rezultirale otkriem novih grobnih ukopa. Meutim, pronaeni su prapovijesni pokretni nalazi koji sugeriraju postojanje naseobinskog nalazita u neposrednoj blizini toga pogodnog i
plodnog poloaja doline potoka Gradiaka. Terenskim
pak je pregledom potvrena trasa rimske ceste na dijelu od
sela elezne Gore do Toplica Sveti Martin.
Literatura
Tomii 1982 . Tomii, Arheoloka istraivanja antike
nekropole kod sela Trnovaka u Meimurju, Muzejski vjesnik, 5, Koprivnica, 1982.
Branka Marciu
Summary
During June 2010, probe archaeological excavations were
carried out at the site of Trnovak, not far from elezna
Gora. The site comprises a group of Roman period burial
mounds of the Noricum-Pannonia cultural circle. During previous research, during the 1979 to 1981 period, a total of
10 graves were investigated, yielding numerous and diverse
moveable finds. This years research, the objective of which
was to determine the further grid of the graves, did not result
in the finding of any grave cuts, but only of individual finds of
stone, fragments of a Roman road, and fragments of Roman
pottery vessels. As well as of Roman, some fragments of
prehistoric pottery were discovered, suggesting the existence of a prehistoric settlement site in the immediate vicinity.
227
VARADINSKA UPANIJA
110 Brezje 3
111 Brezje IV
112 Cukavec II
113 Humak
114 Ivanec Stari grad
115 Kriovljan kapela sv. Kria
228
116 Lonja Gradie

117 Ludbreg Vrt Somoi
118 arnjak
119 Utvrda anjevo
120 Varadin Kapucinski trg
121 Varadinske Toplice gradski park
122 Visoko crkva Sv. Trojstva
Varadinska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 110

Lokalitet: Brezje 3
Naselje: Varadin
Grad/opina: Varadin
Razdoblje: P, SV
Beki, imin 2007b Luka Beki, Robert imin, Varadin

Brezje 3, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 136, 137.
imek 1986 Marina imek, Varadin Brezje, Varadin,
u: 40 godina arheolokih istraivanja u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, Koprivnica, 1986: 108.
Na poziv investitora, tvrtke T7 VIS d.o.o. iz Varadina, na

temelju dopune konzervatorskih uvjeta arheoloki su nadzirani zemljani radovi na podruju lokaliteta Brezje 3 kod
Varadina prilikom gradnje Pogona za mehaniko-bioloku
obradu otpada s prateim sadrajima (dio k.. 10312/3,
k.o. Varadin). Nadzor je trajao od 22. do 27. srpnja 2010.
godine, a vodila ga je Maja Grguri, dipl. arheo.
Summary
Maja Grguri
In accordance with a supplementation of conservation conditions, in July 2010 archaeological supervision was conducted at
the site Brezje 3 by Varadin. Because of the shallowness of the
excavation and the height of the ground water, the finds were
restricted to the western side of the ground. Ten stratigraphic
units with moveable finds (potsherds, lithics) were ascertained;
the finds can be dated to the Bronze Age and the Middle Ages.
Arheoloko nalazite Brezje 3 kod Varadina nalazi se na

blago povienom poloaju sjeverno od rijeke Plitvice, s
istone strane ceste Varadin Turin. Zapadni dio terenskog iskopa obuhvatio je skidanje samo povrinskog sloja
zemlje (humusa), to je bilo dovoljno da se utvrde eventualni ostaci kulturnih slojeva, dok je na veem dijelu terena
skinut samo tanak humusni sloj kako bi se pripremila podloga za ljunani nasip. Definirano je tek 10 stratigrafskih
jedinica, od kojih je veina sadravala skromne keramike
i litike nalaze koji se mogu pripisati bronanom dobu te
srednjem vijeku. Sakupljeno je i neto povrinskih nalaza
keramike iste datacije. Svi nalazi bili su smjeteni uz probne
rovove koje je istraio Hrvatski restauratorski zavod, dakle u
zapadnom dijelu iskopa. Naknadni dublji iskopi u jugoistonom dijelu gradilita potvrdili su visoku razinu podzemnih
voda koje su se mjestimice javljale ve na dubini od 1,25 m.
Kako itav teren pada prema istoku, ispod humusa javlja se
ljunak, a zatim i voda, pa je jasno zato u tom dijelu nema
tragova kulturnih slojeva. Rezultati ovog nadzora potvrdili su
prijanje zakljuke istraivanja Hrvatskoga restauratorskog
zavoda. Svi nalazi predani su u Gradski muzej Varadin.
Redni broj: 111

Lokalitet: Brezje IV
Naselje: Varadin
Grad/opina: Varadin
Razdoblje: P, SV
Tijekom oujka i travnja 2010. Hrvatski restauratorski zavod
zatitno je arheoloki istraio k.. 10312/6, koja se nalazi
unutar zatienog podruja kulturnog dobra Varadin
Brezje. Radovi su izvedeni prema ugovoru s tvrtkom T7
VIS d.o.o., zbog namjere te tvrtke da sagradi pogon za preradu otpada na katastarskoj estici koja obuhvaa otprije
poznat poloaj Brezje IV, na kojem su vani ranosrednjovjekovni nalazi. Voditelj arheolokog istraivanja bio je mr.
sc. Luka Beki, a u iskopavanju je sudjelovalo desetak studenata i radnika iz Varadina i ire okolice.
Literatura
Beki, imin 2007a Luka Beki, Robert imin, Varadin
Brezje 1, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 134 136.
Pristup iskopavanjima bio je sljedei. Na dijelu estice gdje

se pretpostavljalo da se nalaze ostaci naselja provoeno
je cjelokupno istraivanje sustavom sektora irine 8 m.
Srednjovjekovna jama SJ 6 s keramikim i litikim nalazima (foto:

M. Grguri)
Pogled na istraivanje u sektoru 4 i neiskopanu zemunicu (foto:

M. Bobek)
229
ienja slijedi dugotrajniji proces kemijskog odsoljavanja

strukture.
Prilikom istraivanja pronaeni su i brojni pokretni nalazi
izraeni od keramike, metala, stakla ili kosti. Bakrenodobna
keramika izraena je prostoruno, a izdvajaju se ulomci s
ukrasima linijama i obodima u nizu koji su karakteristini
za lasinjsku kulturu. Uz keramike ulomke pronaeno je
i nekoliko glaanih sjekira poluproizvoda. Oni su i inae
est nalaz na Brezju. Takoer je pronaeno i nekoliko
komada alatki od ronjaka. Najstariji srednjovjekovni nalazi
iz ovog istraivanja mogu se datirati u 8. st., a najmlai u
9. st. I ondje su to uglavnom ulomci keramikih posuda, ali
vani su i metalni i stakleni nalazi. Rije je o vanim nalazima jer je to razdoblje nedovoljno istraeno na prostoru
sjeverne Hrvatske. Ranosrednjovjekovna keramika iz tih
jama uglavnom je izraena na sporovrteem kolu, ali nekoliko primjeraka zasigurno je izraeno i prostoruno. Veina
je keramike ukraena, i to urezanim vodoravnim usporednim crtama te viestrukim valovnicama, u raznim kombinacijama. Sve to upuuje na razdoblje 8./9. st. Tijekom istraivanja pronaena je i jedna cjelovita posuda lonac, koja
je bila postavljena naopake u in situ poloaju. Taj neobini
poloaj zasad se ne da protumaiti.
Zatitna arheoloka istraivanja na estici 10312/6 arheolokog nalazita Brezje IV iznjedrila su brojne vrijedne
nalaze iz bakrenoga doba i ranoga srednjeg vijeka. Tijekom
istraivanja pronaeno je 46 nalaza koji su posebno popisani. Meu njima se nalaze kamene glaane sjekire, staklene perle, eljezne kope, strelice, noii, tanke iice i
drugi neodredivi eljezni predmeti, ije restauriranje, konzerviranje i konano odreenje jo traje.
Posebno su vani nalazi dijela ranoslavenskog naselja
(kakva su dosad vrlo rijetko pronalaena i istraivana),
a ovo je tako najvee istraeno ranoslavensko naselje u
Hrvatskoj. Ovogodinjim su istraivanjem definirane tri
Iskopavanje grupe zemunica i jama u sektoru 5b (foto: L. Beki)
Istraeno podruje uglavnom zauzima krajnji zapadni dio

estice. Naknadno su, zbog provjere preostalog terena,
iskopana jo tri probna rova irine 2 m u smjeru istoka.
Kako u njima nisu naeni znatni arheoloki ostaci, istraivanje je dovreno proirenjem osnovnog prostora dvama
veim proirenjima kako bi se naselje obuhvatilo u cjelini.
Istraeno podruje sektora 1, 2, 3 i 4 tako je cjelovitih dimenzija oko 120x16 m. Na to se nadovezuje istraeni prostor proirenja podsektora 4b veliine oko 6x12 m i podsektora 5b
veliine oko 8x12 m te prostor probnih rovova: rov 6 veliine
oko 60x2 m, zatim rov 5 veliine oko 65x2 m i rov 7 veliine
oko 60x2 m. Sveukupno je tako istraeno vie od 2100 m.
Arheoloki su slojevi istraivani runo, stratigrafskom metodom. Svi nepokretni nalazi dokumentirani su totalnom geodetskom stanicom i fotodokumentirani. Prepoznato je 86
osnovnih stratigrafskih jedinica. U taj broj ukljueni su i nalazi
iz stare sonde koja se nalazila uz proirenje 4b.
Od sveukupno 86 prepoznatih stratigrafskih jedinica na
tom nalazitu, 55 ukopa ove kampanje pripada ranome
srednjem vijeku, a 10 prapovijesti. Prapovijesni nalazi
pripadaju iskljuivo bakrenom dobu i mogu se pripisati
lasinjskoj kulturi. Pokretni nalazi iz tog razdoblja mogu se
pronai posvuda po poloaju Brezje IV, pa tako i u ovom
prilikom istraenom podruju. Mnotvo je nalaza na povrini sloja SJ 2, odnosno na spoju zdravice i oranog sloja SJ
1. Logino je kako je ondje rije o nekadanjem hodnom
sloju bakrenog doba, koji je oteen oranjem, te su tako
mnogi nalazi dospjeli i u sloj 1. Od istraenih bi se objekata
samo SJ 22 mogao odrediti kao zemunika kua, dok su
ostalo radne i otpadne jame. Jama SJ 40 mogla bi biti ostatak dna pei za peenje keramike.
Ranosrednjovjekovni nalazi grupirani su u tri skupine, a u
svakoj od njih nalazi se nekoliko izduljenih jama koje ine
ostatke zemunikih kua. Zemunikih je kua najmanje
osam, a sve pripadaju tipu izduljenih oblih zemunica. Uz
njih se redovito nalaze i otpadne jame s mnotvom pepela,
ugljena, kostiju i keramikih otpadaka. Pronaeno je i vie
manjih jama koje pripadaju nekim stupovima zasad neodredive namjene te jedan plii kanal SJ 42, koji je popravljan u nekoliko navrata.
Svi su pokretni nalazi prikupljeni i trenutano se konzerviraju, restauriraju te struno obrauju u radionicama
Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zadru. Metalni
nalazi posebno su ugroeni korozijom te nakon poetnog
Restaurirani ranosrednjovjekovni lonac iz jame SJ 83 (foto: L.

Beki)
230
naseobinske cjeline, dok je jo jedna dodatna poznata iz

istraivanja poloaja Brezje V tijekom 2009. godine. Na
temelju toga moe se zakljuiti kako je rije o prostranom
nalazitu, a naseobinske cjeline ili domainstva vjerojatno su rasporeene u nizu oko vie pjeanih uzvisina.
U budunosti e biti zanimljivo istraiti poloaje zapadno i
juno od te estice.
Literatura
Beki 2006 L. Beki, Zatitna arheologija u okolici
Varadina / Rescue archaeology in the Varadin environs,
Zagreb, 2006.
Beki, imin 2007a L. Beki, R. imin, Brezje 1, HAG,
3/2006, Zagreb, 2007: 134 136.
Beki, imin 2007b L. Beki, R. imin, Brezje 3, HAG,
3/2006, Zagreb, 2007: 136, 137.
Beki 2009 L. Beki 2009, Ranosrednjovjekovno naselje
Varadin-Brezje, U: Zbornik o Luji Marunu (ur. . Tomii,
A. Uglei) ibenik Zadar Zagreb, 2009: 205 219.
Beki, imin 2009 L. Beki, R. imin, Brezje VI, HAG,
5/2008, Zagreb, 2009: 199 201.
Beki 2010 L. Beki, Brezje IV i V, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 191, 192.
Madiraca, imin 2009 V. Madiraca, R. imin, Brezje 1,
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 197, 198.
Detalj jame s nalazom ae (foto: M. Grguri)
mr. sc. Luka Beki

Summary
Brezje is a large area to the south of the city of Varadin at
which many investigations have been carried out to date. In
spring 2010, rescue archaeological excavations were carried
out at the site Brezje IV. This is a slightly raised sedimentary
ridge north of the Plitvica River in a onetime floodplain area.
The research was carried out in order to prepare for the construction of a plant for waste treatment on an area of more
than 2,100 square metres. Modest traces of the Bronze Age
belonging to Lasinja culture were found and many remains
of a settlement from the early Middle Ages. This dugout settlement can be ascribed to the Slavs and dated to the 8th
and 9th centuries. According to the area searched and the
number of closed units, this is for the moment the biggest
exploration of an early Slavic settlement in Croatia. The
early medieval settlement probably spreads to the area to
the west and south of the explored area.
Ukop jame (foto: M. Grguri)
Kneginec. Glinite Cukavec II nalazi se oko 8 km juno

od Varadina, na podruju Varadin Brega, a protee se
istono od ceste Varadin Zagreb. Nadzor je vodila Maja
Grguri, dipl. arheo., a radove je financirala tvrtka Leier
Leitel d.o.o. iz Turina.
Humusni je sloj skidan strojno (10 40 cm) prije no to je
investitor zatraio arheoloki nadzor, i to licom sa zubima,
to je otealo pregled terena. Iskop se nalazi uz sjeverni
rub starog vinograda i prua se prema sjeveru u duini od
10 m. Iskop je irok 120 m. Pregledom terena primijeena
je promjena u boji zemlje uz sam rub vinograda, 25 m od JI
ruba iskopane povrine. Poliranjem je ustanovljena crvenkasta zapuna elipsoidnog oblika, dimenzija 245x220 cm.
Postupno pranjenje jame pokazalo je viebojne slojeve i
prosloje, to znai da je jama zatrpavana u vie navrata.
Do dubine od oko 50 cm javljala se samo zapeena glina
(lijep?) i tek nekoliko fragmenata keramike. U dubljim slojevima lijep se poeo gubiti te se javljalo mnogo vie ulomaka keramike. Prema pojedinim ukraenim fragmentima
Redni broj: 112

Lokalitet: Cukavec II
Naselje: Gornji Kneginec
Grad/opina: Gornji Kneginec
Razdoblje: P
Od 2. do 14. rujna 2010., s prekidima zbog loeg vremena,
trajao je arheoloki nadzor strojnog iskopa dijela povrine eksploatacijskog polja Cukavec II, k.. 1128/4, k.o.
231
nalazi se mogu datirati u eneolitik, odnosno pripisati lasinjskoj kulturi. Radovi su vie puta odgaani zbog obilnih kia
koje su u jednom trenutku stvorile i bazen u jami, to je
dodatno otealo i produilo njezino istraivanje. Konana
dubina jame iznosi 1 m, a njezin ljevkast oblik, odnosno
dno dimenzija 80x50 cm, navodi na zakljuak da je rije o
otpadnoj jami. Uz juni rub jame u profilu ocrtava se crvena
mrlja koja bi mogla upuivati na jo jednu zapunu. Dobiveni
rezultati upuuju na mogunost postojanja naselja lasinjske kulture na mjestu trenuanog eksploatacijskog polja,
a isto potvruju i nalazi iz 60-ih godina prologa stoljea
datirani u bronano i rano eljezno doba. Budui da je rije
o sjevernoj padini, bogatiji nalazi mogu se oekivati prilikom nastavka iskopa prema jugu. Svi nalazi predani su u
Gradski muzej Varadin.
Sonda I na zapadnom dijelu krune depresije (foto: M. imek)
Literatura
brda: grad na Lonji i grad na Humaku. I ta legenda, jo

uvijek iva kod domaih ljudi, upuivala je na mogue arheoloke ostatke na Humaku.
Tijekom pregleda terena GPS-ureajem zabiljeeni su
poloaji zanimljivi po svojim karakteristikama i oni na
kojima su uoeni povrinski nalazi (imek 2010). Radovi
su obuhvatili k.. 2188, 2178/3, 2178/5, 2177/2, sve k.o.
epanje. Indikativno je da je za parcele na vrnom platou
Humaka ouvan naziv Pri gradu, dok se parcele na sjevernoj, vrlo strmoj padini brda nazivaju Zagrad. Izdueno
i relativno pravilno brdo Humak sastavni je dio reljefa
sjeverno od Breznikog Huma. Prirodni krajolik toga
junog dijela Varadinske upanije obiljeavaju breuljci
i brda aps. vis. od 150 do 300 m. U tom pejzau dominira Humak s visinom od 370 m. Protee se u smjeru
istok-zapad. Prednosti tog poloaja su, uz mogunost
kontrole irokoga okolnog podruja, takoer i zadovoljavajui uvjeti ivota u bogatome prirodnom okoliu. June su
padine brda blage i njima se jednostavno stie do izduenog platoa na vrhu na kojem, sudei prema povrinskim
nalazima, treba oekivati tragove ivota iz prapovijesti,
antike i ranoga novog vijeka. Sjeverne su padine izrazito
strme, njima je pristup do vrha gotovo nemogu, osim na
jednom dijelu gdje postoji terasasto proirenje. Funkcija te
terase za sada nije odreena moda je sluila za laki
pristup do vrha ili je u neko doba bila povezana s obranom samog poloaja. Zapadna i istona padina takoer su
vrlo strme. Istonu morfoloku granicu ini dolina potoka
Lonjice pritoka Lonje. Ta potona dolina od najstarijih je
vremena imala funkciju prirodne komunikacije smjera sjeverozapad-jugoistok. Iz stratekih je razloga na suprotnoj
strani potone doline, na brdu neto niem od Humaka,
nastao kastrum Lonja (Lonja-Gradie) koji se istrauje od
2005. godine.
Kao mjesto poetnih istraivanja Humaka odabrane su
dvije mikrolokacije. Jedna je krajnji zapadni dio terase,
odnosno mjesto na kojem se moda nalazio protuturski
ardak, a njega spominju arhivski izvori (Kruhek 1995: nap.
406), dok je drugi pravilna kruna depresija na sredinjem
dijelu terase. Ta depresija oznaena je tijekom rekognosciranja kao Objekt 1, jer se pretpostavljalo da se radi o negativu nekoga nadzemnog antikog objekta.
Na krajnjem zapadnom dijelu platoa, gdje su primijeeni
povrinski nalazi kasnosrednjovjekovne/novovjekovne
Registar 1997 Registar arheolokih nalaza i nalazita sjeverozapadne Hrvatske, upanija varadinska, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, 1997.
imek 2009 Marina imek, Cukavec II, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 201, 202.
Maja Grguri
Summary
Archaeological supervision of the mechanised excavation
of part of the area of the Cukavec II exploitation field by
Donji Kneginec, about 8 km south of Varadin, was carried
out in September 2010. Unlike the modern finds a year earlier, the finds of this year confirm the possibility of the existence of an Aeneolithic settlement in the area. Similar finds
were found in the 1960s, and further excavations of the
clay field are sure to provide still more interesting results.
Redni broj: 113

Lokalitet: Humak
Naselje: Gornji Hum
Grad/opina: Brezniki Hum
Razdoblje: P, A, NV
Vrsta radova: probno istraivanje
U lipnju 2010. pregledan je prostor brda Humaka, a na
temelju pozitivnih rezultata rekognosciranja od 28. listopada do 5. studenog 2010. probno su istraene dvije
odabrane pozicije cijelog terena. Radovi su se odvijali na
poticaj naelnika Breznikog Huma i uz financijsku pomo
Opine. Uz voditeljicu istraivanja (M. imek) sudjelovali
su: N. Sudec, muzejski preparator, M. Jalovec, apsolvent
arheologije te tri studenta i dva volontera.
Brdo Humak evidentirano je u dokumentaciji Arheolokog
odjela Gradskog muzeja Varadin kao vjerojatni arheoloki
lokalitet jo 2001. godine. Poslije je tijekom istraivanja na
Lonji Gradiu, brdu nasuprot Humaku, zabiljeena
pria o viseem mostu koji je povezivao dva grada na dva
232
Humak, pogled s juga (foto: B. imek)
keramike, komadi opeka i maza, otvorene su dvije sonde

(sonda II i sonda III). U sondi II evidentirane su svega tri
stratigrafske jedinice, bez kulturnog sloja. Vrlo fragmentirana prapovijesna i novovjeka keramika nalazila se
samo u S.J. 01 u humusnom sloju. Geoloku osnovu
inila je sivo-ukasta pjeskovita zemlja sa sitnim kamenom. Sonda III imala je dimenzije 3,5x1,5 m, a otvorena
je na prostoru gdje su na povrini naeni grumeni maza
i nekoliko fragmenata keramike. Odnos stratigrafskih jedinica ispod humusa upuuje na ostatke nekog uruenja u
kojem prevladavaju vei komadi maza. Meutim, izmeu
grumena maza naena je vrlo fragmentirana prapovijesna keramika, mala kamena sjekira, dva cijepana kamena
artefakta, ulomci jednostavnih penjaka i keramike ranoga
novog vijeka. Od posebnih nalaza treba spomenuti avle
i bronanu pozlaenu preicu. Sonda III nije istraena do
kraja, ve e se 2011. proiriti u smjeru istoka kako bi se
obuhvatila to vea povrina s uruenjem. Na taj e se
nain to uruenje pokuati povezati s odreenim objektom
koji za sada nije otkriven, a mogao bi se nalaziti na mjestu
vee nakupine kamenja.
Sonda I (irine 2 m, a duine 5,60 m) otvorena je na sredinjem dijelu platoa, na mjestu vee krune depresije.
Promjer depresije u gornjem dijelu iznosi oko 7 m, a ona
se prema sredini suavaju pa nalikuje na lijevak. Duboka je
oko 2 m. Na gornjem rubu toga objekta mjestimice se istie
blago povienje slino vijencu na kojem je tijekom pregleda
terena i ienja raslinja pronaeno nekoliko fragmenata
prapovijesne i antike keramike, a u unutranjem je dijelu
otkriven antiki olovni uteg za brzu vagu. Zbog strme povrine koja je imala pad prema sredinjem dijelu te ljevkaste
udubine, iskopavanje je bilo oteano, jer je zemlja oiena
na gornjem dijelu sonde klizila prema dnu depresije i zasipavala donji dio istraene povrine. U sondi I u toj poetnoj
fazi istraivanja evidentirane su stratigrafske jedinice 01,
01A, 01B, 02, 05 i 05A. Sonda nije do kraja istraena, a
njeno otvaranje pokazalo je da istraivanje cijeloga krunog

objekta nee biti jednostavno. Naime, gornji sloj debljine
oko 50 cm ini vee neobraeno kamenje. Za sada se nisu
mogle nazrijeti nikakve naznake graevinskih struktura, a
nema ni tragova veziva. Taj kameni plat probijen je samo
na gornjem, zapadnom dijelu sonde gdje se doprlo do S.J.
5A sloja tamno smee zemlje s manjim kamenjem, sporadinim komadima maza i prapovijesnom keramikom. Za
sada se ne moe nita zakljuiti o vrsti, funkciji i prvobitnom
izgledu objekta unutar kojega je otvorena sonda I, niti se
moe odrediti vrijeme njegova nastanka. injenica je da se
u slojevima koje se unato velikoj slinosti tijekom istraivanja nastojalo odvajati i zasebno tretirati, mijea prapovijesni i antiki materijal sve do S.J. 05. Ta i sljedea stratigrafska jedinica sadravale su samo prapovijesni materijal.
Kod prapovijesnih se nalaza za sada mogu razlikovati
nalazi eneolitika s karakteristikama kulture Retz-Gajary
tipa Vinjica te kasnoga bronanog doba.
Tijekom probnog istraivanja pronaeno je est posebnih
nalaza: mala plosnata kamena sjekira i iljak antike strelice (?) u sondi I te kovani avli i dvodijelna preica (sve
nalazi novoga vijeka) u sondi III. Jedino je sonda II istraena do zdravice pa je nakon radova zatrpana, a ostale
dvije proirit e se tijekom sljedee istraivake kampanje. Sonde I i III prekrivene su geotekstilom i zemljom do
sljedee sezone. Prikupljeni nalazi (vie od 600 komada),
a uglavnom su to fragmenti keramike, dijelom su pripremljeni za inventarizaciju, a dijelom za pohranu u studijsku
zbirku oieni su i signirani, a dio nalaza preventivno je
zatien. Nalazi i terenska dokumentacija pohranjeni su u
Arheolokom odjelu Muzeja.
Na jednom od predmeta, a odabran je antiki olovni uteg,
testirane su mogunosti 3D-skeniranja i izrade 3D-modela
sitnoga arheolokog materijala. Mogunosti upotrebe
3D-modela bezbrojne su, pogledi i presjeci mogu se proizvoljno birati ovisno o trenutanoj potrebi. Osim toga, takva
233
Matuini, on which for several seasons the ancient fortified

hill settlement of Lonja has been being excavated. While
Lonja has been in the process of investigation since 2005, it
was only in 2010 that the excavations started at Humak,
after the ground had been previously surveyed. In this
survey, surface finds from prehistory, the Roman period
and the early medieval period had been collected, and on
the plateau at the top some positions at which trial digs
should be carried out were identified. Among the surface
finds a lead weight for hanging Roman scales stands out.
The southern slopes of Humak are gentle and lead relatively easily to the elongated plateau at the top. The opposite, northern slope is particularly steep, except at the western part where there is a terraced expansion, the temporal
origins and functions of which are so far unidentified.
Two probes were dug in the western edge part of the terrace at the top or at the place where surface finds indicated
the presence of an anti-Ottoman chardak or lookout tower
mentioned in the archival sources. While test pit II was
investigated down to the natural soil, works in test pit III, in
which remains of household daub were discovered, were
not completed. Test pit I was opened in part of a largish
depression with a form that was circular and funnel-shaped.
The diameter of the depression is 7 m in the upper part,
and the depth is about 2 m. In test pit I, six stratigraphic
units were recorded, only the last two of which contained
entirely prehistoric finds, while in all upper stratigraphic
units prehistoric and Roman period finds were commingled.
Although pit I was characterised by a stratum of about 50
cm thick, consisting of undressed stone, so far no kinds
of building structures have been noticed. Found between
the stones were some Aeneolithic, late Bronze Age and
Roman period potsherds as well as small stone axes and
the spike of a Roman period axe. For the moment it can be
concluded that on Humak, at a strategically favourable
position, there were settlements in prehistory, and in the
Roman period and that at the beginning of the modern age
a chardak was put up on the western part of the hill.
Antiki uteg, 3D-model (izrada: Vektra d.d. Varadin)
dokumentacija predmeta svakako je najpotpunija i najpreciznija. Model je skenirala i izradila Vektra d.d. Varadin, s
kojom je Arheoloki odjel Gradskog muzeja Varadin uspostavio vrlo dobru suradnju. Ona otvara put prema novom nainu
dokumentiranja i vizualizacije sitnih arheolokih nalaza te
upotrebe 3D-modela ne samo u raunalnim prezentacijama,
ve i u strunoj literaturi umjesto klasinog crtea.
Redni broj: 114

Lokalitet: Ivanec Stari grad
Naselje: Ivanec
Grad/opina: Ivanec
Razdoblje: SV, NV
Literatura
Kruhek 1995 Milan Kruhek, Krajike utvrde i obrana
Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljea, Biblioteka
Hrvatska povjesnica Monografije i studije, knj.1, Zagreb,
1995.
imek 2010 Marina imek, Arheoloka nalazita na teritoriju upe Brezniki Hum i okolice, u: Ivanan Robert,
Brezniki Hum upa zaogrnuta platom sv. Martina
biskupa, Brezniki Hum, 2010: 16 22.
Summary
Institut za arheologiju od 10. svibnja do 12. lipnja 2010. obavio

je devetu fazu arheoloko-konzervatorskih istraivanja na
lokalitetu Stari grad u Ivancu. Voditelj istraivanja koja su
financirana sredstvima Grada Ivanca bio je dr. sc. Juraj Belaj,
zamjenica voditelja bila je Filomena Sirovica, dipl. arheo.
Nastavak je to istraivanja koja Institut za arheologiju, na poticaj Grada Ivanca, provodi od 1998. godine (Belaj 2008).
The hill called Humak extending in the east to west direction, is north of Brezniki Hum. Its eastern morphological
border is created by the valley of the Lonjica brook and this
valley divides it from the also striking hill of Gradae by
Ove je godine dovreno istraivanje prostora unutar sjeverne, pravokutne kule Staroga grada (Belaj 2010; Belaj,
Sirovica 2010). Zapoeto je istraivanje zapadno od kule,
a nastavljeno je i istraivanje prostora juno od kule, tj.
Marina imek
234
Ivanec Stari grad, pogled s juga na istraivani segment lokaliteta (foto: D. Tresi Pavii)
izmeu kule i gotike crkve sv. Ivana. No, najintenzivnije je

istraivana sonda veliine 4,80x7,20 m, smjetena istono
od sjeverne kule i to zbog iznimnih znaajki objekta pronaenoga ispod sjeverne kule tijekom prethodne kampanje
romanike crkve.
No, situacija ustanovljena na tom podruju odudara od
oekivanoga (Belaj, Sirovica 2011). Pronaen je, najvjerojatnije, velik obrambeni jarak koji je u nekoj starijoj fazi
okruivao Stari grad. Naalost, jo uvijek se ne moe
sa sigurnou tvrditi je li uistinu rije o jarku jer je istraen samo jedan manji dio njegove june padine. U prilog
pretpostavci da se radi o jarku govori injenica da je on
presjekao i time unitio pretpostavljeni istoni zid apside
romanike crkve, upravo onu novootkrivenu strukturu
koja je bila primarni cilj ovogodinjih istraivanja. Jarak
je poslije bio presjeen velikim dugakim ukopom koji se
pruao uz istoni temelj sjeverne kule. Dakle, sjeverna je
kula mlaa obrambena faza staroga grada, iako su moda
jarak i kula neko vrijeme upotrebljavani zajedno. U jarku je
vidljivo nekoliko faza zapunjavanja. Stariju fazu ini manji
broj zapuna presjeenih prilikom gradnje sjeverne kule,
dok je mlaa faza uslijedila nakon gradnje sjeverne kule,
kada je nakon to je jarak manje-vie zapunjen do vrha
prostor istono od sjeverne kule prekriven debelim slojem
ute gline koja je vjerojatno sluila za konano poravnavanje terena. Uoeni su ostaci stupova postavljenih u velike
rupe ukopane duboko u najnie zapune jarka, a oko kojih
su nanesene naknadne zapune jarka.
Iako je jarak, naalost, presjekao istoni zid apside romanike crkve, u prilog takvoj atribuciji te strukture govori grob
u kojemu su naene kosti potkoljenica i stopala. Smjeten

je u pretpostavljenoj apsidi i njegova usamljenost na tom
prostoru upuuje na pripadnost groblju romanike, a ne
gotike crkve sv. Ivana.
Na tom je prostoru, juno uz jarak, istraen i manji dio nekog
poploenja konstruiranoga od srednje velikoga kamenja
(15 20 cm) povezanoga vrstom bijelom bukom te prekrivenoga tanjim slojem bijele buke. Odnos tog poploenja moda ak i podnice nekog objekta s jarkom nije se
mogao tono ustanoviti.
Tijekom ovogodinje kampanje sjeverna je kula u potpunosti istraena. Istraeno je zadnjih deset grobova, od
kojih se njih devet nalazilo juno uz novootkrivenu graevinu, a jedan unutar pretpostavljene apside romanike
crkve. Nastavljena su istraivanja i na podruju sektora
sjeverno od broda gotike crkve sv. Ivana gdje je istraeno petnaest grobova. Grobovi su na temelju pojedinih
nalaza, njihovih meusobnih odnosa te tijekom prijanjih
istraivanja ustanovljenih razlika izmeu pojedinih faza
ukopavanja kronoloki razvrstani u vie faza ukopavanja. Nekoliko grobova istraenih sjeverno uz gotiku
crkvu sv. Ivana moe se pripisati mlaem horizontu ukopavanja. Karakteriziraju ga prisutnost pojasnih preica i
pokopavanje pokojnika s rukama prekrienima na prsima
ili trbuhu. Srednjoj fazi ukopavanja pripadaju pojedini grobovi s pokojnicima ruku poloenih uz tijelo. Kao i tijekom
prijanjih istraivanja, u grobovima te faze ne nalazimo
ni ostatke ljesova ni nalaze avala. Izdvojena je starija
srednja faza ustanovljena ve u i oko crkve sv. Ivana
koju ine ukopi koji ne potuju orijentaciju te crkve i oito
235
Meu nalazima iz ovogodinjih istraivanja prevladavaju

ulomci keramikih posuda, osobito novovjekovnih. Naeno
je i mnotvo ulomaka penjaka iz istoga razdoblja, mnogo
eljeznih avala i drugih metalnih predmeta te ulomci
stakla, porculana Iz srednjega vijeka potjeu uglavnom
ulomci keramike i lijepa pronaeni u crnome kulturnom
sloju te u brojnim zapunama. Kao posebni predmeti izdvojeni su osobito ukraeni ili oblikovani ulomci keramikih
posuda i penjaka, nekoliko bronanih igli, dva primjerka
novca i drugi razni metalni predmeti. Meu mlaim zapunama jarka naen je srebrni obrezani novac Ferdinanda II.,
vrijednosti tri krajcara, koji je bio iskovan vjerojatno 1622.
ili 1623. godine. Naeno je vie ulomaka staklenih boica
i drugih posuda, jedan keramiki prljen te ponovno
vie primjeraka ivotinjskih zubi u grobovima. Osobito se
istie nalaz estara, vjerojatno bronanoga, eljezni okovi
manjeg lijesa iz groba 279 te antika kotana oplata elja
s urezanim kruiima.
Ostaci nekog poploenja na rubu obrambenoga jarka (foto: D.

Tresi Pavii)
Literatura
Belaj 2008 Juraj Belaj, Ivanec kroz slojeve prolosti. Deset
godina arheolokih istraivanja u Ivancu, Ivanec, 2008.
Belaj 2010 Juraj Belaj, Ivanec Stari grad, HAG 6/2009,
Zagreb, 2010: 194 197.
Belaj, Sirovica 2010 Juraj Belaj, Filomena Sirovica,
Arheoloka istraivanja na lokalitetu Stari grad u Ivancu
2009., AIA, VI, Zagreb, 2010: 59 63.
Belaj, Sirovica 2011 Juraj Belaj, Filomena Sirovica,
Arheoloka istraivanja na lokalitetu Stari grad u Ivancu
godine 2010., AIA, VII, Zagreb, 2011: 65 69.
dr. sc. Juraj Belaj
Summary
Ulomak antike kotane oplate elja s urezanim kruiima (foto:

D. Tresi Pavii)
During 2010, the ninth phase of archaeological and conservation excavations were carried out at the site of Stari grad
[burg] in Ivanec. This year the investigation of the space
within the northern, rectangular tower of the burg was completed. Research into the area west of the church was started, and exploration of the area south of the tower was continued, that is, of the area between the tower and the Gothic
church of St John. But most intensive was the research into
the pit sized 4.80 x 7.20 m east of the northern tower. In
the pit, a large defensive moat was found, which in some
early phase had surrounded the burg. But unfortunately it
had transacted and destroyed the hypothesised eastern
wall of the apse of a Romanesque church. It was established that the northern tower represents the later defensive
phase of the old burg. In the ditch, several phases of fill
were recorded. The last ten graves in the northern tower
were investigated and investigation was continued into the
area of the sector north of the nave of St Johns, where
fifteen graves were excavated. The graves were classified
chronologically into various phases of interment.
To some extent the remains of earlier settlements are
still in existence. In a black stratum some small and large
fragments of household daub were found as well as potsherds, many of which are decorated with undulating
patterns, while in a brown layer, underneath the black,
pripadaju groblju starije, romanike crkve. Zanimljivost

koja je ve prijanjih godina primijeena meu nalazima iz
grobova te faze jesu ivotinjski zubi koji se relativno esto
javljaju kao prilog uz pokojnika, najvjerojatnije su to bili
amuleti. Pripadnost ponekih grobova najstarijoj fazi ukopavanja, koju inae karakteriziraju kamene obloge i materijal
bjelobrdske kulture, ove se godine mogla utvrditi samo na
osnovi stratigrafskih odnosa. Meu grobovima pripisanih
toj fazi osobito se istie grob 279 svojevrsna kosturnica
s relativno dobro ouvanim kostima odrasle osobe koje su
nepravilno poredane u grobu te se ini da je pokojnik ili
sekundarno pokopan u taj grob ili je prije pokopa raskomadan. Uz rubove ukopa naeni su veliki, loe ouvani eljezni okovi, pa se ini da su posmrtni ostaci bili pokopani u
okovanom kovegu!
Usprkos velikom broju grobova, u manjim su segmentima
bili sauvani i izrazito masni i kompaktni crni i smei kulturni sloj ostaci starijih naselja. U crnom je sloju naeno
neto manjih i veih komada kunog lijepa te fragmenti
keramike od kojih su mnogi ukraeni valovnicom, dok je
u smeem sloju (koji se ponovno bez iznimke javlja ispod
crnog) naeno dosta komada kunog lijepa i neto provincijalne antike keramike.
236
plenty of pieces of daub were found and some provincial

Roman period ceramics.
Among modern finds, potsherds and stove tiles prevail, after
which are iron nails and other metal objects, as well as fragments of glass and porcelain. From the Middle Ages mainly
potsherds and daub were found in the black cultural stratum
and in many fills. Particular finds worth mentioning are coins,
bronze needles, iron clasps of a small coffin and other miscellaneous metal items, fragments of glass phials and vessels
as well as several examples of animal teeth found in the
graves. Especially worth of mention are a find of dividers and
a Roman period bone covering of a comb with incised circles.
Redni broj: 115

Lokalitet: Kriovljan kapela Sv. Kria
Naselje: Kriovljan
Grad/opina: Kriovljan
Vrsta radova: arheoloka geofizika
U prosincu 2010., tvrtka Geoarheo d.o.o. georadarskom
je metodom nedestruktivno geofiziki istraila kapelu Sv.
Kria u Kriovljanu. Cilj geofizikih istraivanja bio je pokuaj lociranja eventualnih starijih faza arhitekture u podlozi
crkve te u njezinoj neposrednoj blizini.
Mjerilo se georadarom Subsurface Interface Radar SIR
3000 i antenom od 270 MHz, na povrini od priblino 240
m2. Unutar crkve izmjerena su 22 georadarska profila, od
Pozicija georadarskih profila
kojih 17 tvore sondu R1 te 4 profila uz temelje objekta.

Radarski profili unutar sonde mjereni su dvosmjernom
(zig-zag) metodom, s razmakom od 0,25 m unutar postavljene geodetske mree. Crkva Sv. Kria smjetena je sred
naselja Kriovljana na uzvisini, sjeverno uz cestu Varadin
Ludbreg. Jedno je od rijetkih sauvanih svjedoanstava
srednjovjekovne sakralne arhitekture u okolici Ludbrega,
tzv. Ludbrekoj Podravini. U svoju je strukturu ukljuila i
starije antike elemente, no njezin se graevinski razvoj
moe pratiti od srednjeg vijeka do sredine 19. st., s dominantnom kasnogotikom fazom, kada su starijem pravokutnom brodu prigraeni poligonalno svetite i sakristija. Od
16. st. crkva je filijala upne crkve sv. Martina u Martijancu,
no prije je bila upna crkva, a prema nekim izvorima mogla
je pripadati i kriarima (Horvat-Levaj 1997).
Premda na veem djelu istraene povrine sonde R1 nisu
uoene znatnije pojave, odreene strukture oznaene na
Kapela Sv. Kria, pogled na podruje istraivanja
237
Literatura
Horvat-Levaj 1997 Katarina Horvat-Levaj, Sakralna arhitektura, Kriovljan crkva sv. Kria, u: Ludbreg Ludbreka
Podravina, umjetnika topografija Hrvatske, Zagreb, 1997:
124, 277 279.
Goran Skelac
Summary
At the site of Holy Cross Chapel in Kriovljan, non-destructive geophysical research was carried out in December
2010, the objective being to locate any earlier phases
of the architecture there might have been in the foundations of the church or in its immediate vicinity. Holy Cross
is one of the rare preserved testimonies of medieval religious architecture around Ludbreg. It include older, Roman
period, elements in its structure, but the development of the
building can be traced from the Middle Ages to the mid-19th
century, late Gothic being dominant. Traces of the existence of these older phases of the structure will be partially
visible in the results of the geophysical research.
Redno broj: 116

Lokalitet: Lonja Gradie
Naselje: Matuini
Grad/opina: Novi Marof
Razdoblje: P, A, SV
Istraivanje lokaliteta Lonja Gradie u proljee 2010.
nastavak je radova iz prethodnih sezona (2008. i 2009.
g.). Iskopavalo se na istom poloaju kao i prijanjih godina,
odnosno na istonome rubnom dijelu prostranog platoa. Na
povrinu koja je istraena 2009. u smjeru juga nadovezala
se nova istrana sonda, otvorena na istoj k.. 2284/331,
k.o. Donje Makojie. Istraivanje je trajalo od 8. travnja do
3. svibnja 2010. godine. Uz voditeljicu istraivanja Marinu
imek (Gradski muzej Varadin) sudjelovali su: timac
Lovorka (apsolventica arheologije), dva volontera te dva
studenta.
Prikaz rezultata na dubini od 0,50 do 1,50 m
tlocrtnim prikazima mogu se tumaiti kao potencijalni ostaci

arhitekture i mogle bi imati arheoloku vrijednost. Mogui
ostaci starijih faza arhitekture uoeni su na zapadnom
dijelu sonde, na dubini od 0,50 do 1,50 m. Strukture oznaene crvenom strijelom pokazuju odreenu linearnost i
prema tome mogue antropogeno podrijetlo. Na sjevernom
i junom dijelu sonde uz rub crkve plavom bojom oznaene
su strukture koje vjerojatno ine temeljne stope noseih
stupova kapele. Linearne anomalije orijentirane sjever-jug
na povienom podruju oko oltara uzrokuju kameni pragovi u podu kapele. Na povrinama izvan crkve izmjerena
su etiri georadarska profila koja su mjerena usporedno
sa zidovima pratei konfiguraciju objekta. Osim pedolokih promjena, na profilima P5 i P6 uoene su strukture,
odnosno pojave u vidu poremeaja u prirodnoj stratigrafiji
slojeva, koji su moda nastali zbog gradnje temelja crkve.
Budui da raspored i oblik radarskih anomalija, odnosno
podzemnih slojeva tla ne upuuje direktno na arhitekturu,
arheoloka istraivanja na oznaenim mjestima dala bi
konkretnije rezultate.
Sonda IV radovi uza zid S.J. 28 (foto: M. imek)
238
platoa, djelomino istraen. S obzirom na njegov poloaj,

imao je funkciju potpornog zida, to meutim ne negira
i njegovu obrambenu zadau (imek 2007: 142, sl. 2).
Oba vrha Gradia obrasla su umom i ikarom, a juna
prostrana padina u novije vrijeme takoer postupno zarasta u gusto raslinje.
Od 2006. istraivanja su usredotoena na plato na zapadnom vrhu, budui da su upravo na platou uoena, a poslije
i potvrena graevinska uruenja te pod njima ostaci arhitektonskih sklopova. Osim toga, na tom su poloaju prikupljeni i povrinski antiki nalazi. Planskim otvaranjem povrine od istonog dijela platoa, odnosno od obodnog zida
u smjeru zapada namjerava se istraiti to vea cjelovita
povrina, jer bi se jedino tako moglo sagledati tlocrtnu sliku
antikih arhitektonskih ostataka. Velik je problem drvee,
jer do sada nije dobivena dozvola za njegovo ruenje, stoga
su neke manje povrine unutar sondi ostale neistraene.
Radovima 2010. istraivalo se sondu IV koja je otvorena
od junog ruba sonde II (istraivana 2006., 2008. i 2009.)
u smjeru juga. Prije zatrpavanja 2009. sonda II snimljena
je 3D-skenerom, dobiveni su podaci nakon toga obraeni
te se dobila detaljna, potpuna i precizna dokumentacija.
Dokumentiranje 3D-skenerom provela je tvrtka Vektra d.d.
iz Varadina, a dobiveni podaci povezat e se s 3D-snimkom
stratigrafskih jedinica u sondi IV, nakon to ona bude do
kraja istraena. Tako e se povezivanjem takve precizne
dokumentacije, raene po istraenim segmentima, na
kraju dobiti slika cijele povrine obuhvaene iskopavanjem.
Zbog toga e se istraivanje svakog segmenta lokaliteta
zakljuiti 3D-skeniranjem istraene povrine, a potom e
uslijediti zatrpavanje sonde.
Sonda IV zbog drvea je nepravilna oblika, tako da su joj
dimenzije 7,7x4,5 m, odnosno 2,9 m u junom dijelu. Uz
obrambeni zid, na manjoj povrini gdje nije raslo drvee,
otvorena je i sonda IV A dimenzija 1,5x1, 6 m, pa je
ukupno otvorena povrina od 32 m. U obje sonde evidentirano je dvanaest stratigrafskih jedinica, od kojih su
S.J. 22 i 28 kameni zidovi u sondi IV, S.J. 11 obodni je zid
koji titi plato, a uz taj je zid otvorena sonda IV A kako bi
se dokumentirao nain gradnje zida, irina i dubina njegova temelja te utvrdili stratigrafski odnosi zida i slojeva
na kojima je podignut. Stratigrafske jedinice S.J. 01, 02,
ealj in situ (foto: M. imek)
Podaci o nalazitu prikupljaju se od 2001. kada je teren

prvi put pregledan, a dopunjuju se svakom sezonom
arheolokih istraivanja zapoetih 2005. probnim sondiranjem (imek 2006). Sljedeih godina, od 2006. do
2010. (s iznimkom 2007. kada zbog nedostatka sredstava
nije bilo radova) istraivanja su usmjerena na prostor
velikog platoa na zapadnom vrhu Gradia (aps. vis. 268
m), gdje se otvaranjem vee povrine nastoji dobiti uvid
u tlocrtne ostatke antike arhitekture. Upravo su ostaci
graevinskih struktura najmarkantniji arheoloki tragovi
na osnovi kojih je lokalitet prepoznat kao visinsko antiko
utvreno naselje, prvo takvo nalazite na irem varadinskom podruju. Prema dosadanjim saznanjima, Lonja bi
se mogla usporediti s antikim castrumom Kuzelin kod
Sesveta.
O geografskim i stratekim osobitostima lokaliteta ve
je bilo rijei u dosadanjim izvjetajima, pa ovdje treba
istaknuti samo najvanije karakteristike toga, prostorno
velikog nalazita: ono zauzima dva vrha brda Gradia
juno od Novog Marofa, a povie udoline Lonjice pritoke Lonje. Brdo se prua u smjeru zapad-istok, zapadni
je vrh utvren kamenim zidom na istonoj strani, a sjeverna i zapadna padina dovoljno su strme da oteaju pristup do irokog platoa na vrhu. Na platou se, po svemu
sudei, nalazio sredinji, najvaniji i najbolje branjeni dio
naselja s kvalitetno graenim objektima, to potvruju
povrinski nalazi tubula, ali i manji apsidalni prostor otkriven 2006. u sondi II. June padine lokaliteta zatiene
su prirodnom barijerom one naime zavravaju velikom
strminom obraslom umom, koja se sputa do udoline
kojom danas prolaze dvije ceste: stara cesta i Autocesta
Zagreb Varadin, koje prate trasu antike prometnice
smjera sjever-jug preko Pyria (Komin) prema Andautoniji.
Istoni vrh Gradia nazvan Gornja Lonja dvadeset
je metara vii od zapadnog vrha te visinom od 288 m
omoguava nadgledanje irokoga okolnog podruja. Na
snimci iz zraka razabire se linija zida od zapadnog vrha
preko prijevoja do istonog vrha, u duini od nekoliko stotina metara. No, budui da istoni vrh dosad nije arheoloki istraen, samo se pretpostavlja da je ondje moda
bio podignut manji objekt za izvianje. Osim dugakoga
obrambenog zida koji se prua od jednog do drugog
vrha, na terenu se prepoznaju i tragovi poprenih zidova
od kojih je jedan, onaj na istonoj padini ispod vrnog
Sonda IVA nain gradnje obodnog zida i temelja S.J. 11 (foto:

M. imek)
239
11A, 24, 28A, 28B i 30 jesu slojevi, dok je S.J. 29 mala

prapovijesna jama u sondi IV A, a S.J. 31 je vei ukopani
objekt u junom dijelu sonde IV. Taj je objekt jama ispunjena keramikom kasnoga bronanog doba. Zanimljivo je
da je vei dio keramikih posuda deformiran i sekundarno
oteen vatrom, zbog ega su neki od ulomaka potpuno
porozni. Meu keramikom za svakodnevnu upotrebu
istiu se pekva i prijenosno ognjite (grija?). Pronaen
je i jedan piramidalni uteg te prljenak za vreteno, dvije
alice s visokim rukama, zdjele uvinuta ruba, nekoliko
potpuno deformiranih lonaca. Jama je otkrivena posljednjeg dana istraivanja te nije ispranjena do kraja. Iako je
najvei dio materijala izvaen, jamu e se tijekom kampanje 2011. istraiti do kraja, a istraivanje e se nastaviti i
na cijeloj povrini sonde IV skidanjem sljedeih slojeva.
Tijekom istraivanja prikupljen je 21 P.N., a uglavnom se
radi o antikome graevnom eljezu (klinovi, avli, arke)
te o veem broju ulomaka kasnoantikog stakla. Ulomci
pripadaju kasnoantikim polukalotastim aama od prozirnoga zelenog stakla, a na nekim su aama aplicirani
tamno plavi kapljiasti ukrasi (slini primjerci: Simoni
1986: 73; Rendi-Mioevi 1980: 241). P.N. 55 je kotani

ealj pronaen u S.J. 28A (sloj s antikim i prapovijesnim
materijalom) u sondi IV, dok mu je jedan fragment naen
u sondi IVA u S.J. 01 (humus). Iako je ealj fragmentiran,
prepoznaje se tip trodijelnoga jednorednog elja s polukrunim drkom, kakvi su u uporabi u 4. i poetku 5. st.
(Koroec 1983: 90). I kod obrade prapovijesne keramike
iz S.J. 31 zabiljeeni su fragmenti iste posude, naeni na
irokom prostoru u sondi IV i u sondi IVA u S.J. 28 A te u
S.J. 31, to znai da je prapovijesni materijal raspren na
veoj povrini. Za razliku od keramike kasnoga bronanog
doba, fragmenti kasnoantikog stakla koncentrirani su na
uem prostoru uza zid S.J. 28, uz njegovu junu stranu,
pa e se moda pokazati da se na tome mjestu nalazila
prostorija to se za sada, s obzirom na poetnu fazu
istraivanja sonde IV, ne moe tvrditi.
Vane podatke za stratigrafske odnose na tom dijelu
lokaliteta dala je sonda IV A otvorena uz obodni zid S.J.
11. Profil sonde pokazao je sljedee: 1.) kameni antiki
zid ouvan je u visini od otprilike 90 cm; 2.) zid je graen
od djelomino obraenih kamenih blokova izmeu kojih
je jedan red ukoenoga ploastog kamenja (nepotpuna
riblja kost); 3.) temelj je relativno uzak, izlazi samo desetak centimetara izvan vertikale zida, visina mu je oko 55
cm; 4.) temelj je ukopan u S.J. 30 ukasti sloj s manjim
kamenjem, sporadinim ivotinjskim kostima, komadiima
peene zemlje i prapovijesne keramike; 5.) temelj je u
donjem dijelu ukopan u S.J. 24 prapovijesni sloj s vrlo
malo nalaza: sitni fragmenti keramike, kosti, ugljen; 6.)
S.J. 24 lei na S.J. 02 uti rastresiti sloj sa ukastim
kamenjem zdravica. Zdravica je definirana jo tijekom
probnog sondiranja 2005. godine. U S. IVA javlja se na
aps. vis. od 264,39 m.
Usporeujui dosadanju stratigrafsku situaciju u sondama IV i IVA, namee se nunost povezivanja tih dviju
sondi irenjem istrane povrine, tim vie to je sada prvi
put uoen i prapovijesni objekt neposredno ispod antikog
uruenja, a takvih bi (ili slinih) objekata moglo biti i na prostoru koji za sada nije otvoren zbog drvea. Uz to, trebalo
bi istraiti i suprotnu stranu obodnog zida, tako da se uz
sliku unutranjeg lica zida dobije i izgled vanjskoga, to bi
omoguilo sagledavanje naina gradnje. Jedna od sljedeih sezona istraivanja svakako e biti usmjerena na junu
blagu padinu na kojoj bi se mogli pronai tragovi svakodnevnog ivota i gospodarskih djelatnosti.
Tijekom istraivanja vodila se pisana, nacrtna, fotodokumentacija i videodokumentacija, a pohranjena
je u Arheolokom odjelu Gradskog muzeja Varadin.
Dokumentaciju je vodila M. imek. Svi pokretni nalazi
oieni su i signirani, prapovijesna graa iz S.J. 31 preventivno je obraena i determinirana (M. imek i Martina
Jalovec, dipl. arheo. volonterka), nakon toga dio je restauriran u muzejskoj radionici (Neven Sudec), a dio je pripremljen za restauraciju. Kotani ealj predan je na obradu
u restauratorsku radionicu Arheolokog muzeja u Zagrebu.
Izdvojeni su predmeti koji e se inventirati, dok e ostatak biti pohranjen u okviru studijske zbirke. Karakteristike
antikog materijala, prije svega staklo i ealj, ali i nalazi
iz prijanjih sezona, upuuju na razdoblje 3. poetka 5.
st., dok se prapovijesna keramika pripisuje mlaoj fazi kulture polja sa arama. Nakon radova sonda je prekrivena
Situacijski plan: sonda II i IIA istraivane 2006., 2008. i 2009. te

sonda IV. istraivanje 2010. (crte: B. imek)
240
Redni broj: 117

Lokalitet: Ludbreg Vrt Somoi
Naselje: Ludbreg
Grad/opina: Ludbreg
Razdoblje: A
geotekstilom i zatrpana te e se ponovo otvoriti u sljedeoj

sezoni istraivanja.
Literatura
Koroec 1983 Paola Koroec, Predjama konec 4. do sredine 5. stoletja, AV, 32, Ljubljana, 1983: 84 114.
Rendi-Mioevi 1980 Ante Rendi-Mioevi, Ante,
Istraivanje antikog naselja u Prozoru u Lici ( Arupium) u
1978. i 1979. god., VAMZ, 3. ser., XII-XIII, Zagreb, 1980:
241 243.
Simoni 1986 Katica Simoni, Ludbreg i okolica u ranom
srednjem vijeku, u: Ludbreg, (monografija), Zagreb
Ludbreg, 1986: 73 80.
imek 2006 Marina imek, Lonja Gradie, HAG,
2/2005, Zagreb, 2006: 129 132.
imek 2007 Marina imek, Lonja Gradie, HAG,
3/2006, Zagreb, 2007: 141 143.
Trea sezona arheolokih istraivanja u Ludbregu na lokaciji Vrt Somoi trajala je od 26. srpnja do 17. rujna 2010.
godine. Istraivanja vodi Hrvatski restauratorski zavod
(Sluba za arheoloku batinu, Odjel za kopnenu arheologiju; voditeljica istraivanja: dr. sc. T. Plee).
Dananji grad Ludbreg nalazi se na mjestu antike Jovije
(civitas Iovia-Botivo), ranocarskog naselja zgusnutog tipa
sagraenog na lijevoj obali rijeke Bednje, a neposredno
uz dravsku komunikaciju koja je povezivala Ptuj i Osijek.
Zahvaljujui rezultatima sustavnih sondanih istraivanja koje je proveo Arheoloki muzej u Zagrebu (voditelji istraivanja: dr. sc. B. Viki Belani i M. Gorenc,
prof.) od 1968. do 1979., moe se pretpostaviti raster
antike Jovije. Naselje je bilo omeeno zidinama koje
su ograivale povrinu od oko 9 hektara. Taj se prostor
u veoj mjeri preklapa s centrom dananjeg Ludbrega,
odreenog ulicama bana J. Jelaia, P. Preradovia, P.
Zrinskog i M. Gupca. Moe se pretpostaviti kako se sredite naselja nalazilo na mjestu dananjega glavnoga
gradskog trga.
Sustavna arheoloka istraivanja nastavljena su 2008.
zbog vrijednog nalaza dvaju bazena na prostoru Vrta
Somoi, pronaenih jo 1969. godine. Tijekom prve
dvije sezone istraivanja (2008. 2009.) u cijelosti je
istraen kupalini sklop koji tipoloki pripada u grupu
termi zatvorenih, nerazvedenih tlocrtnih dispozicija
(Blocktyp). Takvi sklopovi graeni su ili u manjim naseljima ili kao druge gradske terme (npr. Baden-Baden ili
Pforzheim-Hagenschie). Ujedno je bio istraen i prostor zapadno (oko 200 m) i sjeverno (oko 100 m) od
kupalinog sklopa, no pronaene temelje zbog nedovoljno istraene povrine nije bilo mogue ispravno
protumaiti. Istraen je prostor izmeu sjevernog proelja kupalinog sklopa i junog proelja postojeega
stambenog objekta (kua Somoi). Tim opsenim
zahvatom istraen je vei dio monumentalnog objekta
javne namjene sa zapadne strane odreenog trijemom.
Kako zbog postojeeg objekta nije bilo mogue istraiti sjeverni dio trijema, njegova puna duina od 33,5
m dobivena je metodom prostorne translacije prikupljenih podataka. Monumentalni je objekt (iju funkciju
trenutano nije mogue sa sigurnou potvrditi) bio
organiziran oko sredinje pravokutne prostorije (P1:
12,10x10,55 m) s kojom su bile povezane po dvije ue
prostorije na sjevernoj i junoj strani. June prostorije
(P2: 3,80x9,70 m; P3: 7,65x10 m) znatno su unitene
novovjekovnim gospodarskim objektom. Dimenzije sjeverne dvije prostorije takoer su (zbog spomenutoga
stambenog objekta) dobivene prostornom translacijom
(P4: irina 4,85 m; P5: irina 6,45 m). Naknadnim graevinskim intervencijama prostoriji 3 (P3) s june je strane
dodan velik bazen (duina 4,60 m), dok je uz istono
Marina imek
Summary
During 2010 rescue excavations into the site of Lonja
Gradie by the village of Matuini south of Varadin were
conducted in this fourth season. The position of the site,
its strategic characteristics and the remains of a complex
Roman-period architecture show that this was a hill fort
settlement.
From 2006 on, research has been carried out into the
large plateau of the western peak. With continued
research into the space on the plateau - and a start has
been made on the eastern edge protected by a circumferential wall an image will be acquired of the remains
of the ancient architectural complexes in plan. Important
information was gained in 2010 by concentrating on SU
28A a stratum with Roman period and also late Bronze
Age material, lying just below the ruins of Roman period
architecture. The ancient walls were buried in this stratum, and also from this stratum is a large prehistoric
structure, a waste pit, which still needs investigating to
the end. Although the site has multiple strata, a striking
note is given by the remains of stone walls fortifications of the east to west direction, visible for a length of
several hundred metres, and it is the defensive architecture that gives this site its particular import. But perhaps
further research into the prehistoric strata will show that
the prehistoric settlement too was fortified. Among the
Roman period finds of 2010 we can pick out fragments
of transparent glass, green in colour with blue dropshaped appliqus, a bone comb and iron objects related
to architecture (wedges, nails and hinges), while in the
prehistoric Urn Field culture pit numerous fragments of
pottery were found, with a baking bell, a portable hearth,
a pyramidal weight, a weight for a spindle. Although the
research was carried out on the western peak, the remain
parts of this spacious site are also exceptionally interesting and could well provide valuable information: the eastern peak of Gornja Lonja, also with traces of stone walls,
and the gentle southern slope, a place seemingly meant
for life in more peaceful times.
241
Pogled na dio antike Jovije nakon arheolokih istraivanja 2010. godine (foto: J. Kliska)
Viki Belani, Gorenc 1984 B. Viki Belani, M. Gorenc,

Sustavna istraivanja u Ludbregu od 1968-1979. godine,
VAMZ, 3 s. XVI-XVII, Zagreb, 1983-1984: 119 165.
Yegl 1995 F. Yegl, Baths and Bathing in Classical
Antiquity, The MIT Press, 1995.
proelje dograen nenatkriveni prostor odreen hodnicima (irina 3,50 m) i nizom manjih pravokutnih prostorija. Do kraja ovogodinjih istraivanja potvreno je pet
prostorija smjetenih uz juni hodnik, no moe se zakljuiti kako se nastavljaju u smjeru istoka.
Tijekom istraivanja naena je velika koliina pokretnih
arheolokih nalaza, pri emu su najzastupljeniji ulomci
keramikih posuda irokoga vremenskog raspona (od
antike do dananjice). Istraene su strukture fotodokumentirane (J. Kliska, HRZ) te snimljene metodom
3D-laserskog skeniranja (Vektra-Geo3D d.o.o.). Istraeni
su temelji do nastavka radova zatieni dvostrukim slojem
geotekstila.
Summary
dr. sc. Tajana Plee
Todays city of Ludbreg lies on the site of Roman period Iovia

(civitas Iovia Botivo), an early Imperial compact settlement
developed on the left bank of the Bednja. Thanks to results
of systematic probe investigations that were carried out by
the Archaeological Museum in Zagreb (1968-1979) the grid
of ancient Iovia over about 9 hectares can be hypothesised.
Systematic archaeological investigations were conducted in
2008 for the sake of a valuable find of two bathing pools in Vrt
Somoi. During the first two seasons of works (2008-2009), the
baths complex was entirely investigated, while during season
three (2010) a structure of some public purpose indentified on
the western side of the portico was to a large extent explored.
During the first building phase the monumental structure was
divided into five large rectangular rooms. In some later building
interventions on the southern side a large pool was added to
the facility and on the eastern an unroofed space (a portico?)
defined by corridors and a series of smallish rectangular rooms.
Literatura
Aquae Iasae 1997 Grupa autora, Aquae Iasae
Varadinske Toplice, vizualizacija rimske arhitekture,
Zagreb, 1997.
Gregl, Migotti 2004 Z. Gregl, B. Migotti, Civitas Iovia
(Botivo), Situla, 42, Ljubljana, 2004: 131 143.
Heinz 1983 W. Heinz, Rmische Thermen - Badewesen
und Badeluxus im Rmischen Reich, Mnchen, 1983.
Tomii 1997 . Tomii, Arheoloka topografija i toponimija (Iovia Botivo Ludbreg), u: Ludbreg Ludbreka
Podravina, Zagreb, 1997.
242
Redni broj: 118

Lokalitet: arnjak
Naselje: emovec
Grad/opina: Trnovec Bartoloveki
Razdoblje: P, A, SV
Istraivanja tijekom studenog i prosinca 2010. na nalazitu arnjak nastavak su radova koje je Sluba za arheoloku batinu Hrvatskoga restauratorskog zavoda zapoela 2006. godine. U njima su, osim voditelja arheolokih
iskopavanja mr. sc. Luke Bekia, sudjelovali i zamjenik Igor
Mihajlovi, mjernik Marjan Radovi te Matija Bobek, Robert
Markovi, Borna Krstulovi, Dalibor Ruec i Ivica Havoji
koji su strojno iskopavali teren. Terenski dio rada trebao
je biti odraen u jesen, no poetak se zbog birokratskih
procedura otegao do prosinca te se istraivalo u loim vremenskim uvjetima. Istraivanja je financiralo Ministarstvo
kulture.
Nalazite arnjak otkriveno je prije vie desetaka godina,
kada su se na tome mjestu ume pretvarale u obradive
povrine za potrebe poljoprivrednog kombinata te se
regulirala rijeka Plitvica. S obzirom na to da je nalazite
svake godine ustrajno izoravano te su dotada netaknute
arheoloke strukture nepovratno unitavane, godine 2006.
zapoela su arheoloka sondiranja njegova junog dijela.
Istraivanjem se htjela utvrditi ouvanost arheolokih slojeva i procijeniti stupanj oteenosti slojeva. Ta su arheoloka istraivanja trajala kratko, ali su pokazala kako su
dublje ukopani objekti jo uvijek djelomino sauvani. Ipak,
vrlo brojni zdrobljeni nalazi u izoranom sloju pokazuju kako
je desecima godina uniten dobar dio arheolokog sloja.
Kako je tijekom kampanje 2006. ustanovljeno da se radi
o razvedenom nalazitu, odnosno o nalazitu na kojem
objekti nisu gusto smjeteni jedni uz druge, odlueno je
da se 2010. ne iskopava samo jedna sonda, ve da se u
maniri probnih istraivanja teren pokua pretraiti uzdunim rovovima. Iskopana su tri uzduna rova irine oko
1,75 m i razliite duljine (od tridesetak do vie od stotinu
metara). U svima je pronaeno arheolokih nalaza, ali je
sauvanih objekata bilo razmjerno malo. Na mjestima gdje
su pronaeni objekti proirivani su rovovi kako bi objekti bili
iskopani u cijelosti. Rovovi su postavljeni uzduno od obale
rijeke Plitvice prema najvioj toki terena, prema jugu. Cilj
je bio zapoeti istraivanje uz samu obalu rijeke kako bi se
ustanovila linija nekadanjeg toka rijeke te dosegla najvia
toka terena na kojoj su se prema dosadanjim rezultatima
rekognosciranja oekivali ostaci rimske ceste. S obzirom
na poplavu, nije bilo mogue prii rijeci, jer je razina dna
sonde tijekom istraivanja esto i ispod razine rijeke, pa je
tako riskirano izlijevanje rijeke u polje.
Nalaz piramidalnog utega za tkalaki stan (foto: R. Markovi)
zemlju iz objekata, usprkos uporabi detektora metala. Zbog

toga se pokualo zapune jama prikupiti u vree, kako bi
se vodenim sijanjem prikupilo to vie nalaza. Naravno,
takva je operacija takoer zahtjevna, jer se do nalazita
nije moglo doi vozilima, osim strojem (bagerom), a u
nekoliko se navrata zbog poplave nije moglo prii ni strojem. Sveukupno je prikupljeno petnaestak vrea zemlje iz
razliitih objekata, tekih otprilike jednu tonu. Tijekom iskopavanja rovova prikupljeni su i nalazi iz SJ 1 koji pripada
preoranom sloju i SJ 2, odnosno nekadanjoj razini zemlje.
U svim rovovima bilo je nalaza, a posebice mnogo ih se
nalazilo u viim dijelovima terena, prema jugu.
Rov 1 dug je oko 120 m. U rovu 1A pronaena je zemunica iz ranoga srednjeg vijeka (SJ 10). Kako bi se zemunica istraila u potpunosti, rov je proiren prema zapadu.
Zemunica je sadravala brojne nalaze keramike, kostiju i
gara. Vrlo je vrijedan i rijedak nalaz srebrni rovaeni avarski okov remena. Uz to, pronaena je i bronana aplika za
remen te dva dijela staklene posudice. Naknadnim proirivanjem rova i na istonu stranu, ondje je pronaena jo
jedna jama, vjerojatno otpadna jama SJ 20 koja takoer
pripada ranome srednjem vijeku. U drugom dijelu rova pronaena je samo manja jama SJ 11 koja pripada prapovijesti, vjerojatno starijem eljeznom dobu. U okolici te jame
nalazilo se mnogo ulomaka keramike u SJ 2. Na kraju rova
pronaeni su ostaci rimske ceste u vidu rasutog ljunka
u debljini od oko pola metra i irini oko 12 m. U strukturi
rimske ceste naeno je samo nekoliko neodredivih ulomaka keramike.
Rov 2 dug je oko 80 m. U prvom dijelu rova 2 pronaena
je nakupina keramike koja je prikupljena, a mjesto nalaza
Rovovi su paralelni, s razmakom izmeu rovova oko 10 m.

Oznaeni su brojkama od 1 do 4 prema redoslijedu istraivanja, s time da je sjeverna polovina rova dobila dodatnu
oznaku A, dok je juna polovina dobila oznaku B. Oznake
stratigrafskih jedinica te posebnih nalaza nadovezuju se
na istraivanje iz 2006., pa tako nema dupliranja brojeva.
Zbog blata nije bilo mogue zadovoljavajue pregledati
243
Zbog vode koja je konstantno prodirala u iskop, kosti nije

bilo mogue prikupiti bez osipanja. Uz njih su u jami naeni
ulomci prapovijesne keramike te mnotvo ulomaka i mrvica
lijepa. Oigledno je rije o nekoj otpadnoj jami.
Rov 4 zapoet je na sjevernom dijelu i dug je oko 30 m.
Ve ubrzo zaao je u sondu A iz 2006. pa je tu zavreno
njegovo iskopavanje. U njemu nije bilo pronaenih arheolokih struktura.
Tijekom istraivanja prikupljena je vea koliina razliitih
arheolokih nalaza. Prapovijesni nalazi uglavnom pripadaju starijem eljeznom dobu. U slojevima, ali i jamama,
prikupljeno je mnotvo razliite keramike, od ulomaka
grubih velikih posuda, do manjih vrlo kvalitetno izraenih
i glaanih crnih posudica, uglavnom zdjelica. Pronaena
su i dva piramidalna utega tkalakog stana razliite teine.
Najvrjedniji je nalaz tog razdoblja luna kopa (fibula)
tipa leach type koja se moe datirati u 8 st. pr. Kr. Takva
rebrasta kopa rijetka je u Hrvatskoj i karakteristinija je
za slovensko podruje. Taj e nalaz pomoi u razrjeavanju pitanja hallstattske kulture i njezinih utjecaja u tome
podravskom podruju.
Nekoliko ulomaka tzv. grafitne keramike i dobro proiene
sive keramike pripadaju latenskoj kulturi. To pokazuje kako
se negdje u blizini moraju nalaziti i objekti iz toga razdoblja,
ali oni naalost dosad nisu istraeni na arnjaku.
Sljedee je razdoblje antiko. Iz tog doba prikupljeno je
vrlo malo ulomaka keramike, i to iskljuivo u okolici rimske
ceste. Vrijedan nalaz, kasnoantiki novac tipa Gloria
Aexercitus iz druge polovine 4. st., pomae u razrjeavanju pitanja uporabe rimske ceste. Posebno su vani nalazi
iz dvije ranosrednjovjekovne jame. Pronaeni su brojni
ulomci keramike, a mogue je kako e neke posude moi
biti rekonstruirane i u cijelosti. Osim keramike, pronaeno
je i nekoliko nalaza od drugih materijala, to je posebno
vano za to razdoblje. To su bronana kruna aplika za
remen, dio eljezne ploice okova, dva ulomka staklenih posuda te eljezni okov remena sa srebrnom ploicom.
Srebrna ploica ima rovaeni ukras vitice. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj dosad nije bilo takvih nalaza izvan grobnih
cjelina, pa je to svojevrsna mala arheoloka senzacija.
Tijekom istraivanja napravljena je i geodetska dokumentacija pronaenih objekata. Naalost, objekti su prilikom
snimanja bili oteeni, a neki nisu vie pronaeni jer su
sonde bile poplavljene. Ipak, velika veina objekata ipak je
dokumentirana pa je izraen novi nacrt koji uzima u obzir i
objekte istraene 2006. godine. Arheoloka istraivanja na
arnjaku 2010. upotpunila su saznanja iz kampanje 2006.
godine. Sada se moe rei kako se na podruju nalazita arnjak jug, zapadno od ume nalazilo razvedeno
naselje iz starijega eljeznog doba. S obzirom na povrinske nalaze sjeverno od rijeke i juno, ali istono od ume,
vjerojatno se to naselje protee na velikim povrinama.
Pokretni nalazi svjedoe o pripadnosti tih stanovnika grupi
Martijanec Kaptol, pa je to jedno od njihovih rijetkih naselja istraivanih u tom kraju.
Na prostoru istraivanom u te dvije kampanje nije pronaeno mnogo latenskih nalaza, pa se (barem prema povrinskim nalazima) moe zakljuiti kako se latensko naselje
rasprostiralo na podruju arnjaka jug na mjestu juno
i istono od ume. Antikih struktura ondje zasigurno nije
Iskopavanje ranosrednjovjekovne zemunice; cjelokupna ispuna

pakirana je u vree za vodeno sijanje (foto: L. Beki)
oznaeno je kao SJ 12. S obzirom na to da su ti nalazi

bili razbacani u oraem sloju, moe se zakljuiti kako je
rije o predmetima koji su se nalazili u nekoj oblinjoj jami,
koja je prevrnuta plugom tijekom dubinskog oranja. Nalazi
pripadaju prapovijesti, vjerojatno starijem eljeznom dobu.
U drugom dijelu rova pronaena je neobina jama SJ 14.
Veim je dijelom sasvim plitka, ali s dosta nalaza keramike.
Na junom dijelu jame je produbljenje, a dno tog produbljenja bilo je poploano dijelovima nekad vrlo velike posude.
Dijelovi posude prikupljeni su, ali su se ve na licu mjesta
raspadali u mrvice, pa je vjerojatno kako je rije o stijenkama posude koja zbog svoje loe tehnike izrade nije bila
u upotrebi ve je iskoritena kao poploenje jame. Mogue
je da je ta jama sluila za uvanje neke sitnije robe, moda
sjemenki, ita ili slino. Taj objekt moe se datirati u starije
eljezno doba. Jo junije nalazila se manja jama SJ 13. U
njoj je pronaeno neto malo spaljenih kostiju i gara te razbijene prapovijesne keramike. Vjerojatno je rije o ognjitu.
Rov 3 dug je oko 120 m. U rovu 3A bilo je malo nalaza, ali je
uz rub pronaena jedna jama (SJ 15) iz starijega eljeznog
doba. Osim jako usitnjene keramike, u njoj je prikupljen i
jedan piramidalni uteg. Takoer je pronaena jedna rupa
od stupa bez nalaza. U sloju SJ 2 (nekadanji hodni sloj)
pronaena je rijetka hallstattska bronana luna kopa.
Nedostaje joj samo trn. Jo neto sjevernije, otprilike pred
rubom rimske ceste u SJ 2, pronaeno je mnotvo sitne
keramike meu kojom ima i rimskih i latenskih ulomaka.
Mogue je da je ta nakupina keramike otpad s nekadanje ceste. U tom je rovu ponovno iskopana rimska cesta.
Na tom je mjestu pronaeno nekoliko ulomaka recentnog
stakla i keramike, ali je podrobnim pregledom ljunanog
sloja detektorom pronaen bronani rimski novac. Ta kovanica nalazila se u sredini ljunanog sloja ceste i podsjea
na obiaj polaganja novca prilikom izgradnje ili popravka
ceste, kao to je poznato i iz nekih drugih primjera. Novac
se moe datirati u drugu polovinu 4. st. i dokazuje, uz
ulomke rimske keramike, vrijeme uporabe prometnice.
Ispod rimske ceste ponovno se nalazi SJ 3, zdravica, a
u njoj su pronaeni ostaci nekoga prapovijesnog objekta
(SJ 18) u kojem je bilo nekoliko komada veih ivotinjskih
kostiju, koje su bile u vrlo loem stanju, prhke i lomljive.
244
Fulir 1969 M. Fulir, arnjak Korlatina, Topografska

istraivanja na varadinskom i meimurskom podruju,
Rasprave SAZU 6, Ljubljana, 1969: 409 411.
mr. sc. Luka Beki
Summary
arnjak is a large site located on gentle elevations and
along the northern and southern banks of the Plitvica River
in north-west Croatia. This spacious site, on the basis of
finds to date, can be placed in various periods of prehistory, the Roman period and the Middle Ages. During 2010,
the investigations conducted in 2006 were supplemented.
Several facilities from the Old Iron Age were found, as well
as remains of a Roman period road and two early medieval dugout buildings. The research was carried out in
poor weather, but ten buried structures were successfully
defined and a mass of moveable finds were collected. The
site is damaged by regular ploughing, but because of its
size is hard to investigate in its entirety.
Nalazi prapovijesne keramike iz kasnoga bronanog i starijega

eljeznog doba (foto: R. Markovi)
bilo, ali vaan je rezultat ovih istraivanja i potvrda postojanja rimske ceste. Trasa te ceste poznata je iz dugogodinjih rekognosciranja tog podruja. Pretpostavljalo se
kako je rije o cesti smjera Poetovio Mursa navedene
u Tabuli Pointingeriani, i to preciznije reeno trasi Aquae
Viva Populos (Iovia) koja vodi od Petrijanca u Ludbreg.
Ta je cesta prepoznata i na nalazitu Kelemen arnica
(u starijoj literaturi vila kod Jalabeta), gdje se najvjerojatnije nalazio most kojim se prelazilo rijeku Plitvicu te
rimska putna postaja. Sami ostaci ceste u iskopu bili su
svojevrsno iznenaenje, jer cesta nije graena kao npr.
cesta kod Varadinskih Toplica (istraivanja Beki 2002.)
u devet razliitih slojeva uz bogatu uporabu vapnene buke
i raznoga drugog materijala. Cesta na arnjaku sastojala
se iskljuivo od sitnijeg ljunka. S obzirom na dugotrajno
oranje, cesta je sada uglavnom unitena tako da je izgubila svoju kompaktnost, pa se tako ljunak nalazi na irem
podruju nego nekada. Najgue je ljunak rasporeen na
irini od oko 8 m, pa je to moda i njezina originalna irina.
Posebno su zanimljivi nalazi novih otkrivenih objekata iz
ranoga srednjeg vijeka. Nalazi su vremenski sukladni onima
iz kampanje 2006. godine. To upuuje na to kako se ondje
nalazilo vee (ali razvedeno) naselje koje se moe datirati
od druge polovine 8. do 9. st. Na nekim poloajima istono
od ume, ali i sjeverno od rijeke, mogue je da e se pronai
i objekti iz 7. st. Ti nalazi upisuju arnjak u listu vrlo vanih i
rijetkih ranoslavenskih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Redni broj: 119

Lokalitet: Utvrda anjevo
Naselje: anjevo
Grad/opina: Visoko
Razdoblje: P, SV
Arheoloka istraivanja tvrde anjevo (iji je cilj u potpunosti je istraiti, graevinski obnoviti i konzervirati od
daljnjeg propadanja te prezentirati u turistike svrhe) ve
osmu kampanju provodi Sluba za arheoloku batinu
Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Ove su godine arheoloka istraivanja trajala tijekom svibnja i lipnja 2010.
godine. U njima su, osim voditelja arheolokih iskopavanja
mr. sc. Luke Bekia i zamjenika Ivice Pletine, sudjelovali
Literatura
Beki 2006 L. Beki, arnjak kod emovca (Varadin),
vieslojno razvedeno naselje, u: Zatitna arheologija u
okolici Varadina. Arheoloka istraivanja na autocesti
Zagreb Gorian i njezinim prilaznim cestama, Zagreb,
2006: 287 288.
Beki 2008 L. Beki, Usporedba keramike 8. st. s Blizne
i arnjaka kod Varadina, u: Srednji vek / Mittelalter (ur.
Mitja Gutin), Ljubljana, 2008: 107 112.
Beki, Percan 2007 L. Beki, T. Percan, arnjak, HAG,
3/2006. Zagreb, 2007: 143, 144.
Zahtjevno vaenje hrastovih korijena iz uruenja utvrde (foto: L.

Beki)
245
32, koji su zapravo istodobni. U unutranjosti kule pronaeni su ostaci grube zidne buke i na zidovima kule i kutu
Z 27 i 32.
U sektoru E kopalo se do zdravice, odnosno matine plaviaste stijene. S obzirom na to da je nalaza bilo do same
stijene, jasno je kako je u doba funkcioniranja utvrde ona
bila vidljiva. Zanimljiv trag u vidu kanala ukopanog u ivu
stijenu pronaen je 5 m pod zidom Z 32. Taj kanal zasad
nema jasnu funkciju ni dataciju. Nalazi pronaeni u njemu
mogu se datirati u kasni srednji vijek, pa je jasno kako u to
doba jo nije bio zatrpan. Moda je sluio kao neki odvodni
kanal, ali za to ini se nema neke potrebe na tome mjestu.
Druga je mogunost da su to ostaci za temeljenje drvene
palisade, moda prapovijesne, meutim za to zasad nema
nikakve potvrde. Ovdje istraeni zid Z 32 jednake je kvalitete kao i Z 27 koji je istraen u sektoru G i H. Z 32 sauvan je u maksimalnoj visini od oko 2 m, uglavnom u svojoj
punoj debljini s oba lica.
U sektoru P veliko je iznenaenje nova kula 3, Z 37. Dodue,
i prije se oekivala jo jedna kula na jugu, ali ne na sredini oekivanog bedema. Kula 3 (Z 37) slabo je sauvana.
Unutranje je lice sauvano u potpunosti, te dva nedefinirana proirenja u njemu, moda prostor za neke drvene
stupove!? Vanjsko lice moe se prepoznati u tragovima na
zapadnoj strani, a inae u potpunosti nedostaje. Kula nije
istraena u cijelosti, a mogue je kako je jedan dio kule
prema sjeveru bolje sauvan te bi mogao dati dovoljno elemenata da se rekonstruira puni radijus. U unutranjosti kule
pronaeno je mnotvo sitnih pokretnih nalaza, a temeljena
je na ivoj stijeni te nisu pronaeni tragovi glinene podnice.
U sektoru R oekivan je nalaz nastavka zida Z 32 koji bi
vodio prema oekivanom prednjem dijelu utvrde te je nepostojanje bedema na tome mjestu bilo iznenaenje. Ostaci
zida na tome mjestu nisu pronaeni ni u tragovima, pa se
ini kako ga ondje uope nije bilo ili se nalazi mnogo dublje
u unutranjosti zasad neistraenog prostora. U tom sektoru
iskopano je i odvoeno vrlo mnogo zemlje zasiene svakojakim pokretnim nalazima, pa se moe pretpostaviti, posebice
za crni sloj iznad drobljene matine stijene, kako je upravo
ondje tijekom ivota utvrde odbacivano mnotvo otpada.
Najvee iznenaenje nastavilo se u sektoru S, jer je ondje
uistinu pronaen nastavak utvrde, ali zasad bez tragova
spoja s ostalim junim dijelom utvrde. Pronaena su tri zida,
Nalaz husarskog maa in situ (foto: I. Pletina)
i arheolozi Josip Vinji te Katarina Jerbi. Pomoni fiziki

radnici bili su desetorica mjetana iz anjeva. Radove
financiraju Ministarstvo kulture i Opina Visoko.
Ove je godine plan istraivanja bio arheoloki u potpunosti
istraiti junu vanjsku stranu utvrde, to je podrazumijevalo
istraivanje u sektorima F, E, P, R i S. Istraivanje je zapoelo
s jugozapadne strane, a zavreno je na jugoistonoj strani
utvrde. Pronaen je juni bedem, nova kruna kula te posve
nov i nepoznat objekt koji moda ini izdvojeni bastion.
Istraivalo se u cijelosti runim iskopom. Iskopani kamen
potreban za buduu sanaciju zidova uglavnom je odvoen na ve pripremljeno odlagalite na jugoistonoj strani
utvrde, a iskopana i pregledana zemlja na privremeno
odlagalite na sjeveroistonoj strani utvrde, odakle je dalje
odvoena strojno. Kao i inae, veliku zapreku brem radu
inili su golemi hrastovi panjevi, koji rastu uglavnom iz
zidova. Njih je trebalo iskopavati vrlo paljivo kako upanjem ne bi otetili jo donekle sauvane ostatke zia.
U sektoru F nastavljeno je iskopavanje krune kule broj 2
ili Z 9, a ove je godine njeno istraivanje u cijelosti zavreno. Ustanovljeno je kako je kula osrednje ouvana.
Unutranje lice sauvano je u punoj duini, a pronaeni
su i tragovi glinene zemlje koja je upotrebljavana za podnicu. Vanjsko lice nije sauvano u cijelosti, ali su sauvana
dva segmenta; jedan uza zid 27 i jedan uza zid 32. Ta dva
segmenta zida koji su sauvani u cijelosti doputaju i idealno rekonstruiranje irine zida kule na prednjem dijelu koji
je sauvan mnogo nie. Takoer je ustanovljeno kako je
kula Z 9 sagraena naljepljivanjem na kut zidova Z 27 i Z
Dio jugozapadnog bastiona nakon obnove (foto: L. Beki)
246
Nacrt istraenog dijela utvrde anjevo do 2010. g. (izradili: D. Jakopovi, L. Beki)
elemente kojima e se otvoriti mogunosti za potencijalnu

prilagodbu saniranih dijelova.
Od pokretnih nalaza pronaen je standardan repertoar
utvrde. Uglavnom su pronalaeni nalazi iz ranoga novog
vijeka (16. 18. st.) te poneto kasnosrednjovjekovnih
nalaza (15. st.). To su uglavnom keramiki ulomci lonaca i
drugog posua, a nisu rijetki ni cakljeni reljefni penjaci. Osim
keramikih nalaza, brojne su ivotinjske kosti, eljezni avli,
ulomci prozorskog stakla, staklenog posua itd. Tijekom
istraivanja zabiljeen je i 61 poseban nalaz. To su razliiti
vrlo zanimljivi predmeti, primjerice eljezni zasuni, kugle
za puke, vilice, strijele, kljuevi, kope, potkove, spojnice,
noevi, bronano ukraeno ilo, zvono, medaljice, okovi i
oplate, srebrni novac, olovna plomba, keramika lula itd.
Dva su nalaza uistinu vrlo vana i zasluuju panju. Rije je o
pronalasku itavog, potpuno sauvanoga eljeznog maa koji
je sudei prema poloaju bio paljivo (neoteen, u koricama)
odloen na tlo i vrlo vjerojatno zakopan. Prilino je dobro sauvan, a vea oteenja zabiljeena su tek na ostacima limenih
ojaanja korica, koje su same po sebi propale jer su vjerojatno
bile izraene od organskog materijala koe ili moda tankog
drva. Nalaz neoteenog maa vrlo je rijedak, jer se uglavnom nalaze samo oteeni i odbaeni primjerci. Preliminarno
se moe odrediti kao husarski konjaniki ravni palo iz prve
polovine 18. st. Drugi vrlo vaan nalaz jest ostatak sata. Rije
je o gornjem dijelu sata s upisanim rimskim brojkama. Takvi su
satovi prvi mehaniki satovi uope, koji su se poeli proizvoditi
Z 38 u smjeru sjever-jug, zatim u njegovu nastavku istok-zapad Z 39 te na unutranjoj strani pregradni zid Z 40. Ti su
zidovi relativno dobro ouvani, s oba lica. Zasad je teko rei
kakvoj su tono arhitektonskoj cjelini pripadali, ali jedinim
se loginim objanjenjem zasad ini postojanje bastiona ili
zasebne cjeline s ulaznom kulom. To e se pitanje razrijeiti
nastavkom istraivanja tijekom sljedee dvije godine.
Nakon arheolokih iskopavanja zapoeta je i sanacija pronaenih zidova, koja je uz neke prekide trajala sve do rujna.
Ti su radovi bili vrlo urni, jer je veina pronaenih zidova
na junoj strani bila u vrlo loem stanju. Posebice treba
istaknuti nedostatak vanjskih lica i razgraenost temelja na
tim mjestima, koji moe uzrokovati nekontroliran nastavak
uruenja. Tijekom radova obnovljen je i zatien istraeni
dio tzv. bastiona, odnosno zidovi Z 38, 39 i 40. Nakon
toga obnovljena je kula 3 (Z 37), ali samo djelomice, jer se
tona irina zida tek mora ustanoviti u nastavku istraivanja. Takoer je do kape obnovljen zid Z 32, a radovi na
kuli 2 (Z 9) zapoeti su tako da je s prednje strane popravljeno temeljenje vanjskog lica u loginoj cjelini sa sauvanim dijelom na sjeveru i istoku. Osim tih opsenih radova,
dodatno su se popravila oteenja fuga u sektorima G, H,
I i L koje je prouzroila studen 2009. godine. Tako se, osim
novoiskopanih zidova, odravaju i ve istraeni i obnovljeni zidovi. Radove je obavljala licencirana tvrtka Gradnja
Havoji i njezini iskusni zidari. Ti su radovi izvedeni vrlo
struno i paljivo, a nastavak istraivanja otkrit e nove
247
circular tower was found on the southern defensive wall. A

rectangular bastion or tower was also found on the extreme
south east of the fort. As for moveable finds, especial mention is deserved by the find of a complete sword, buried in
its sheath. According to the type, it is a hussars cavalry
sword, called a palasz, from the first half of the 18th century.
Part of a small clock was found, belonging to the earliest
mechanical types of the 16th century. In the year to come,
research will be carried out in the eastern part of the fort.
od 16. st. u Njemakoj. Dosada u Hrvatskoj nije zabiljeen ni

jedan nalaz tako staroga mehanikog sata, jer se u to doba
jo rabe depni sunani satovi, a daljnjim prouavanjem
moda se ue u trag i majstoru koji ga je izradio.
Ovogodinjom kampanjom postignuto je vrlo mnogo u
pogledu istraivanja i obnove utvrde. Otkopan je cijeli juni
potez bedema i kula, otkriveni su novi arhitektonski elementi
koji iznenauju, ali takoer daju jo vee znaenje toj utvrdi.
Takoer su pronaeni brojni nalazi koji svjedoe o vrsti i
ivotu utvrde, a neki od njih vrlo su rijetki, ako ne i jedinstveni u Hrvatskoj. Graevinska obnova koja je pratila istraivanja uspjeno je sanirala i zatitila krhke dijelove zidova
od moguega pogubnog utjecaja atmosferilija u budunosti.
Redni broj: 120

Lokalitet: Varadin Kapucinski trg
Naselje: Varadin
Grad/opina: Varadin
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: probno istraivanje, arheoloki nadzor
Literatura
Beki 2004 L. Beki, Utvrda anjevo, novi poetak,
Varadin, 2004.
Beki, Sekula 2005 L. Beki, J. Sekula, Prilog istraivanju
posjeda i utvrde anjevo, Cris, g. VI/1, Krievci, 2005: 73
83.
Beki 2005a L. Beki, Arheoloki pogled na utvrdu anjevo
i crkvu sv. Trojstva u Visokom, u: Visoko, Oaza stare hrvatske krijeposti i estitosti (ur. Gustav Kuzmi), Varadinske
Toplice, 2005: 242 251.
Beki 2005b L. Beki, Gradie anjevo, HAG, 1/2004,
Zagreb, 2005: 79 81.
Beki 2006 L. Beki, Gradie anjevo, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 126 128.
Beki, imin 2007 L. Beki, R. imin, Gradie anjevo,
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 137 139.
Beki 2008 L. Beki (ur.), Utvrda anjevo istraivanja
2003.-2007. g. / Fort anjevo Researches 2003-2007.,
Visoko, 2008.
Beki, imin 2008 L. Beki, R. imin, anjevo Gradie,
HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 157 159.
Beki 2010a L. Beki, Rezultati istraivanja i obnove
utvrde anjevo na Kalnikom gorju, u: (A. Gulin, ur.) Sveti
Ivan Zelina Povijest i kultura, Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog 30. studeni 1. prosinac 2006. g
u Sv. Ivanu Zelini, 2010: 59 67.
Beki 2010b L. Beki, A Brief Introduction to Clay Pipe
Finds in Croatia With Special Attention to Local Pipes
Found at Fort anjevo in Kalnik Hills. Journal of the
Academie Internationale de la Pipe, 3, 2010.
Beki 2010c L. Beki, Utvrda anjevo, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 207 209.
imin, Beki 2009 R. imin, L. Beki, Gradie anjevo,
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 202 204.
Tkalec 2002 T. Tkalec, Stari grad anjevo, Cris, 1,
Krievci, 2002: 19 25.
Od 7. do 23. srpnja 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja na prostoru Kapucinskog trga u Varadinu, na k..
3129/1, k.o. Varadin. U istraivanju su sudjelovali: Marina
imek, muzejska savjetnica voditeljica (Gradski muzej
Varadin), Maja Grguri dipl. arheo., Martina Jalovec
apsolventica arheo., Neven Sudec muzejski tehniar
(Gradski muzej Varadin). Pomoni radnici bili su djelatnici
tvrtke Crtorad d.o.o. Investitor je osigurao bager za strojni
iskop te geodetske izmjere na terenu, koje je proveo ovlateni
inenjer geodezije mr. sc. Vladimir Jakopec iz Varadina.
Investitor radova bila je tvrtka Crtorad d.o.o. iz Varadina
Kapucinski trg, smjeten u jugozapadnom dijelu Varadina,
nastao je tijekom prve pol. 19. st. ureenjem prostora na
nekadanjem junom fortifikacijskom opkopu (Mirkovi 1962
1963: 52). Iz pisanih je dokumenata poznato da je gradski
obrambeni sustav graen tijekom 16. st. u vrijeme djelatnosti
talijanskog graditelja Doimenica del Allia i njegovih suradnika. Moderna gradska fortifikacija bastionskog tipa, graena
u duhu renesanse, prati stare obrambene linije zacrtane jo u
15. st. Meutim, kako kasnosrednjovjekovni sustav opkopa,
zemljanog bedema i palisada nije pruao sigurnu zatitu,
ve poetkom 16. st. obnavljaju se i moderniziraju varadinske gradske utvrde (Ilijani 1999: 158). Prestankom turske
mr. sc. Luka Beki

Summary
Eight excavations campaigns have already been carried out at the fort of anjevo, for the purpose of the final
arrangement and conservation of this interesting building.
During 2010, the southern part was mainly investigated.
Also explored was the south west tower and one more
Kapucinski trg, radovi u sondi II (foto: M. imek)
248
istraivanjima Staroga grada 2006., kada je ustanovljena

dubina sjevernog jarka bila oko 1,70 m (imek 2008: 20).
Izmjerom junoga opkopa na povijesnim planovima i preraunavanjem bekog hvata u metre dobila se srednja
irina opkopa od oko 80 m, to je potvreno i mjerenjima
na terenu. Dimenzije opkopa upuuju na solidan obrambeni sustav, kod kojeg je relativno mala dubina opkopa bila
kompenzirana njegovom zavidnom irinom.
U sloju mulja nalazi su sporadini: ivotinjske kosti, ocakljena i neocakljena novovjekovna keramika, nakupine graevnog otpada. Ispod s.j. 05 nalazi se aluvijalni sloj dravskog ljunka s.j. 06. U cijeloj sondi I, na relativnoj dubini
od oko 85 cm od povrine registriran je sivi sloj tvrdoga
ljunanog naboja s.j. 03. Naboj debljine oko 10 cm sastojao se od krupnije valutice u donjem dijelu i sitnijeg ljunka
i tucanika u gornjem sloju, bez veziva. Naboj je evidentiran
i na sjevernom dijelu trga u sondi IV, dok ga u sondi II-IIA
nije bilo. Oigledno se sloj koji markira prvo ureenje hodne
povrine trga nakon nivelacije opkopa, prostirao preko cijelog ili gotovo cijeloga trga. Vrijeme njegova nastanka ne
moe se ue odrediti; sigurno je postavljen nakon 1815.
(nakon nivelacije opkopa prepoznate u s.j. 04), a prije ureenja trga 1942. godine (s.j. 07 u sondama II-IIA, III, IV).
Sonda II (dimenzija 6,5x6 m) otvorena je na sjevernom
dijelu trga, a tijekom istraivanja proirena je (sonda IIA) za
4,5 m prema zapadu. Iskopana je do dubine od 4 m. U sondi
II-II A registrirano je 12 stratigrafskih jedinica, od kojih s.j. 07
objedinjuje recentna poploenja trga (asfalt, beton, ljunak,
beton). Za interpretaciju stratigrafije tog dijela trga vane
su sljedee stratigrafske jedinice: s.j. 05 (tamni mulj, dno
obrambenog jarka), s.j. 09 sivo-plavi glinoviti sloj (nasipani
izolacijski sloj), s.j. 13 (crni movarni sloj ispod obrambenog
jarka), a ti su slojevi registrirani u sondi II-II A i u sondi IV. Na
osnovi meusobnih odnosa tih slojeva te njihova pruanja
moe se zakljuiti da oni dokumentiraju odreenu graevinsku djelatnost na sjevernom dijelu Kapucinskog trga te
se mogu interpretirati kao nasip za izgradnju ugaone jugozapadne kule gradskog zida. Naime, iz povijesnih dokumenata, odnosno s planova i veduta Varadina, poznato je da
su se na jugozapadnom i jugoistonom uglu gradskoga zida
nalazili zemljani bastioni na kojima su bile okrugle kule, a
izvan zida zatitu je dodatno pruao jarak s vodom.
Masna, glinovita i vodonepropusna s.j. 09 (sonda II-IIA, sonda
IV) ini hidroizolacijski sloj dovezen i poloen na kosinu bastiona u vrijeme radova na junim gradskim utvrdama. Istovrstan
zahvat zabiljeen je tijekom arheolokog istraivanja 2006. i
na junoj kosini sjevernoga mokrog jarka Staroga grada, gdje
je sloj gline titio zidove burga od vlage (imek 2008: 14). Ta
situaciji pokazuje da je zemlja za gradnju bastiona nasipavana u jarak s vodom, to znai da je jarak na tome mjestu
ve neko vrijeme bio u funkciji kada je poela gradnja bastiona. Je li taj prvobitni jarak bio jednako irok kao i onaj koji
donose mlai planovi, a koji je bio irok oko 80 m, ne moe se
utvrditi. Moda je kasnosrednjovjekovni jarak oko grada bio
ui od onog koji je u 16. st. s ostalim obrambenim elementima
tvorio gradske utvrde. Istraivanjima na Kapucinskom trgu
evidentirano je 16 stratigrafskih jedinica svi slojevi.
Pokretni su nalazi malobrojni i potjeu iz s.j. 02 te se datiraju u kraj 19. poetak 20. st., dok je dio prikupljen u s.j.
05, gdje je uglavnom rije o keramici ranijega novog vijeka
te ivotinjskim kostima. Tek bi dva fragmenta keramike
Dio nalaza, oslikana keramika (foto: A. voger)
opasnosti krajem 17. st. obrambeni sustav postaje smetnja

razvoju urbane cjeline. Godine 1806. donesena je odluka o
ruenju zidina, zatrpavanju gradskih jaraka i kanaliziranju
voda iz opkopa, a radovi su zapoeli ve sljedee godine.
Ti zahvati omoguili su irenje grada izvan njegovih nekadanjih obrambenih linija i urbanizaciju novonastalih parcela.
Tako je poetkom 19. st. na zasutom i isuenom opkopu
nastao Kapucinak. Trg je tijekom povijesti mijenjao imena
pa se zvao: Kapucinski trg, Sajmini trg, Strossmayerov trg,
Trg 10. travnja 1941., Lenjinov trg i ponovo Kapucinski trg.
Zbog gradnje podzemne garae unutar zatiene povijesnourbanistike cjeline grada, Konzervatorski odjel u Varadinu
uvjetovao je investitoru (tvrtki Crtorad d.o.o. iz Varadina)
preliminarno arheoloko istraivanje, nakon kojega e se
odrediti vrsta i opseg daljnjih zatitnih radova.
S obzirom na ve poznate nekadanje karakteristike tog
dijela, cilj je istraivanja bio da se prikupi to je mogue vie
podataka o junom opkopu te da se po mogunosti locira
prostor jugozapadne kule. Meutim, kod odabira mikrolokacija za istraivanje moralo se voditi rauna o nekim tehnikim imbenicima problem je bila mrea instalacija na oba
dijela Kapucinskog trga (na etalinom prostoru, kao i na
dananjem parkiralitu koje je u vrijeme istraivanja jo bilo
u funkciji). Budui da e se instalacije premjetati tek tijekom graevinskih radova, sada su kod odreivanja istranih povrina bile ograniavajui faktor. U okviru preliminarnog istraivanja otvorene su 4 sonde, a istraene 3, jer se
u sondi III nailo na elektrine i telefonske vodove, iako je
sonda smjetena na prostoru gdje prema dokumentaciji ne
bi trebalo biti takvih instalacija. Ovisno o vrsti i karakteristikama slojeva, kombinirani su strojni i runi iskop.
Sonda I (dim. 5x15 m) iskolena je u sredinjem prostoru
parka, na junom dijelu Kapucinskog trga, a to je juni
dio nekadanjega junog opkopa. Evidentirano je 6 stratigrafskih jedinica od kojih je najinteresantnija s.j. 05 sloj
tamnog mulja, odnosno dno obrambenog jarka. Relativna
dubina toga sloja (oko 230 cm od dananje razine tla) i
debljina sloja iznad njega s.j. 04 koji je zasip jarka pokazuju da je jarak na tome mjestu bio dubok oko 1,30 m. Za
usporedbu treba navesti podatak dobiven arheolokim
249
in 2010, necessitated by the plan to build an underground

parking garage. The results were intended to define the
scope and kind of further investigations on the area intended
for development. The city fortification, consisting of a wall
with towers and a water-filled moat, was built in the early
16th century in Renaissance spirit but on the line of an older,
medieval fortification. In 1807 the demolition of the city fortifications began, so that the city could expand without hindrance. When the southern ditch was filled in early in the
19th century Kapucinski trg thus came into being.
Probe investigation was carried out in July 2010, and three
test pits with a total area of 165 square metres and an average depth of 2.5 m were investigated. All three were on the
area of the one-time southern ditch. It was determined that
the southern ditch was about 80 m wide, and the depth was
from 130 to 170 cm. The stratigraphic situation in test pits
II-IIa and IV showed there was a certain architectural activity in this part of the former ditch, related to the Renaissance
reworking of the older fortifications. The slope of SU 09 can
be interpreted as a fill for the development of the corner
tower at the south west corner of the city wall. From historical documents it is known that at the south western corner
of the city walls there was an earthwork bastion on which
the tower was built. The strata in the test pits show that
the bastion was filled at a time when the ditch was already
being used, and that a layer of impermeable clay for hydraulic insulation was placed on the slope of the bastion.
During the duration of construction works, the Conservation
Department in Varadin prescribed the implementation of
archaeological supervision. This started in November 2010,
and the ending is planned for February 2011 (depending on
the dynamics of the construction works). The supervision
was focused on the southern part of the plot, for the northern
had been already destroyed by the construction of a department store. On the extreme north east part of the building
site or in the area where according to preserved plans and
vedute there was the circular tower of the city walls, it was
expected that the remains of its foundations would be found,
and yet no architectural structures were actually found. As
for small materials, domestic ceramics of the 18th and 19th
century were found, as well as two majolica fragments probably from the 16th century, fragments of glass, roof slates,
horseshoes. Most of the finds come from SU 04, from a
stratum of soil, rubble and waste used to fill in the wet moat.
mogla pripadati kasnome srednjem vijeku. Dokumentacija i

nalazi uvaju se u Arheolokom odjelu Muzeja.
Nakon preliminarnog istraivanja, Konzervatorski odjel u
Varadinu propisao je arheoloki nadzor graevinskih iskopa
za gradnju podzemne garae, koji je zapoeo 8. studenog
2010., a zavretak je planiran za veljau 2011. (s prekidima,
ovisno o dinamici graevinskih radova). Radove su nadzirali
Marina imek i Neven Sudec iz Gradskog muzeja Varadin.
Nadziran je juni dio gradilita, jer je sjeverni dio parcele
jo prije tridesetak godina prekopavan prilikom gradnje
robne kue. Dolaskom na gradilite ustanovljeno je da je na
jednom dijelu povrine strojno ve skinuta zemlja do dubine
220-230 cm te da su prekopani slojevi koji su bili zasip nekadanjega mokrog jarka, a na nekim je mjestima odstranjen i
sloj koji je markirao dno obrambenog jarka kod prethodnog
sondiranja oznaen kao s.j. 05. Tijekom nadzora iz s.j. 04
prikupljena je graa koja najveim dijelom pripada kunom
posuu 18. i 19. st., uz iznimku dvaju fragmenata luksuznije
majolike 16. st. srednje italske proizvodnje (taj je podatak
dala Helga Zglav-Martinac). Iako se radi o fragmentima,
mogu se prepoznati razni oblici posua za uvanje i kuhanje hrane te posue s dekoriranom unutranjom povrinom
recipijenta produkti lokalne proizvodnje. Ostali su nalazi:
staklo, dijelovi krovnih ploica od kamena kriljevca, potkove
(konjske i one za vojnike izme), ivotinjske kosti i novac
pola penija iz 1889. godine. Svi su nalazi oieni i signirani.
S interesom su se pratili graevinski radovi na sjeveroistonom dijelu gradilita gdje je prema arhivskim podacima stajala jedna od kula gradskog zida. Meutim, nisu pronaeni
ni temelji kule ni gradskog zida. Situacija u iskopima pokazala je da su stariji slojevi na tom dijelu trga potpuno uniteni postavljanjem raznih instalacija nakon Drugoga svjetskog rata. Moda bi jedino nekoliko obraenih kamenih
blokova, od kojih je jedan pravilno zaobljen, moglo pripadati nekadanjoj kuli. No, blokovi su pronaeni u sekundarnom poloaju kod skidanja sredinje rampe na gradilitu,
pa se njihova prvobitna namjena ne moe sa sigurnou
utvrditi. Dakle, iako se oekivalo da e se nadzorom otkriti
temelji jedne od gradskih kula ili temelji zida, to se na alost
nije ostvarilo, jer su ostaci renesansne arhitekture na sjeveroistonom dijelu Kapucinskog trga ve uniteni.
Literatura
Ilijani 1999 Mira Ilijani, Varadinske gradske zidine,
zbornik radova Urbanizam, graditeljstvo, kultura, Varadin,
1999: 157 159.
Mirkovi 1963 Marija Mirkovi, O spajanju unutarnje varoi
i gradskih predgraa u Varadinu, Godinjak Gradskog
muzeja, 2-3, Varadin, 1963: 42 66.
imek 2008 Marina imek, Arheoloka istraivanja varadinske utvrde i projekt Bastion, Podravina, vol. VII, br. 13,
Koprivnica, 2008: 5 21.
Redni broj: 121

Lokalitet: Varadinske Toplice gradski park
Naselje: Varadinske Toplice
Grad/opina: Varadinske Toplice
Razdoblje: A
Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervatorskorestauratorski radovi
Marina imek
Zatitni radovi na kompleksu rimske arhitekture u

Varadinskim Toplicama tijekom 2010. godine sastojali su
se od zatitnih istraivanja na prostoru zapadnog trijema
foruma i jugozapadnog ugla foruma te konzervatorskorestauratorskih radova na zidovima junog i zapadnog
Summary
Preliminary archaeological investigations were carried out
in Kapucinski trg (square) in the historical centre of Varadin
250
Zapadni trijem, prostor arheolokih istraivanja 2010. (foto: D. Nemeth-Ehrlich)
Zatitna arheoloka iskopavanja

Tijekom 2010. nastavljeno je iskopavanje zapadnog trijema
na prostoru od oko 50 m i na prostoru foruma oko 30 m.
Zapadni je trijem istraivan na potezu od sjevernog stubita
do linije preljevnog kanala u junom dijelu trijema. Prilikom
prijanjeg iskopavanja (2001.) u sredinjem dijelu tog prostora uoen je sloj kamena lomljenca i buke. Prilikom
daljnjeg istraivanja uoeno je da se taj sloj protee od
zapadnog do istonog zida trijema te da je inio uvrenje
terena prilikom gradnje foruma i trjemova u 2. st.
U sjevernom je dijelu trijema taj naboj leao na sloju ilovae s laporom, tj. na prirodnoj kosini padine bez tragova
starije arhitekture, dok je u sredinjem dijelu trijema leao
djelomino na sloju s mnogo gara, keramike i opeke te
neto kamena, a djelomino na glini koja je zbog niveliranja
terena nabijena na taj sloj.
Istraivanje je nastavljeno u sredinjem dijelu trijema,
i tu su ispod slojeva za nivelaciju terena otkriveni slojevi
paljevine s opekom i keramikom te dijelovi arhitekture.
Neposredno uz zapadni zid (stilobat) foruma iz 2. st. otkriven je dio zapadnog zida starijeg foruma koji je dijelom
gotovo paralelan s njim, dok je u sredinjem dijelu polukruno oblikovan. Otkriveni dio zida manjim je dijelom
graen od kamena lomljenca, a veinom su upotrebljavani pravokutni kameni blokovi od ukastog pjeenjaka,
naroito na polukrunom dijelu zida gdje su i pojedinano
oblikovani prema zaobljenosti zida. U iskopu zapadno i
jugozapadno od polukrunog dijela zida naena je velika
koliina krovne opeke pomijeane s veom koliinom gara
trijema (od 2. do 4. st.), kao i skidanja i postavljanja zimske

zatite te odravanja lokaliteta. Osim toga, nastavljeni
su i radovi na muzeolokoj prezentaciji i dokumentiranju
radova na terenu te arhitektonskih elemenata s prostora
foruma i kapitolija snimanjem i 3D-skeniranjem. Skidanje
zimske zatite i odravanje odvijali su se prema potrebi od
2. travnja do 15. kolovoza 2010., dok su istraivanje, konzervatorsko-restauratorski radovi i zatitni radovi trajali od
23. rujna do 26. studenog 2010. godine. Svi su ti radovi dio
projekta sustavne zatite i prezentacije kompleksa rimske
arhitekture u gradskom parku u Varadinskim Toplicama.
Strune voditeljice radova bile su Dorica Nemeth-Ehrlich
i Dora Kuan palj iz Arheolokog muzeja u Zagrebu, a
radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture. U
istraivanju su sudjelovale arheologinje Ana Pavlekovi,
Nikoleta Perok i Lovorka timac-Dedi.
Kompleks rimske arhitekture nalazi se u donjem dijelu
parka (k.. 334/1) na povrini od 6000 m, a sastoji se od
kupalinog dijela (zgrade kupalita i bazilike), foruma s
izvoritem termalne vode i trjemovima te kapitolija s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Ti javni gradski sadraji graeni su i pregraivani od 1. do 4. st. oko izvorita termalne vode te su bili centralni dio rimskog naselja
Aquae Iasae. Zbog iznimno dobre sauvanosti, znaaja i
poloaja u sreditu dananjeg naselja, taj spomenik osim
kulturno-povijesnog, ima i iznimno turistiko znaenje i
mogunost razvoja kao kulturno-turistika destinacija kontinentalne Hrvatske.
251
Unutar oba zida zapadnog trijema sauvane su pokrovne

ploe kanala, a u dijelu kanala koji se nalazio ispod poda
zapadnog trijema otkrivena je dobro sauvana drvena podnica kanala koja se sastoji od dva blago koritasta drvena
elementa s utorima za spajanje. U okviru ovogodinjih iskopavanja istraen je i jugozapadni dio foruma, gdje je sauvan ugao junog stubita i zapadnog zida foruma (stilobat).
Konzervatorsko-restauratorski radovi
Tijekom 2010. trajali su konzervatorsko-restauratorski
radovi na zidovima junog trijema i june prigradnje 2. 4.
st. i na zapadnom zidu zapadnog trijema foruma 2. 4. st.
Na junom zidu junog trijema foruma duine 23 m, a irine
80 100 cm konzervirano je juno i sjeverno lice te kapa
zida. Nakon ienja zida fugirana su oba lica zida uz upotrebu produene buke kojoj su boja i materijal za ispunu
prilagoeni originalnoj rimskoj buci. Izraena je kapa zida
visine od jednog do dva reda kamena, a od originala je
odvojena geotekstilom.
Posebna panja posveena je konzervaciji stubita portala za ulaz u centralnu prostoriju june prigradnje foruma
duine 7 m. Na donjoj stubi koja je sauvana u cijelosti,
a sastoji se od zidanog dijela i od gazne plohe graene
velikim kamenim blokovima, konzervacija se sastojala od
fugiranja manjih pukotina u kamenim blokovima, dok su
blokovi s veim pukotinama rastavljeni, detaljno oieni i
spojeni bukom. S obje strane zida i stuba u cijeloj duini,
iskopani su drenani kanalii i napunjeni su ljunkom. Na
zidovima prostorija june prigradnje smjera sjever-jug produenom su bukom fugirana istona lica. Na zapadnom
zidu zapadnog trijema foruma u duini od 14 m na njegovu sjevernom dijelu izvedeni su konzervatorsko restauratorski radovi na istonom licu i temeljnoj stopi. Nakon
ienja zida, oteeni je kamen izmijenjen i fugiran.
Radove je izvodila Gradnja Havoji, obrt za graditeljstvo,
a trajali su od 23. rujna do 29. listopada 2010. godine.
Za radove je upotrebljavana produena buka s gaenim
vapnom te kamen izdvojen tijekom prijanjih iskopavanja.
Prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova zadrani
su gabariti zidova zateeni tijekom istraivanja, a takoer
i izgled te nain zidanja pojedinog zida. Nakon radova na
sjevernom dijelu lokaliteta (forum, juno stubite, trjemovi
i zidovi zapadno od foruma) postavljena je odgovarajua
zimska zatita (drveni krovii, geotekstil, stiropor, PVC
Apsida i zid foruma 1. st., uza zid (stilobat) zapadnog trijema 2. st.
(foto: D. Nemeth-Ehrlich)
Zidani, preljevni kanal kojim se odvodio viak termalne vode iz

izvorinog bazena u kanalizaciju (foto: D. Nemeth-Ehrlich)
i izgorenog drva, pa se moe zakljuiti da je polukruni prostor bio natkriven. Ispod sloja krovne opeke naeno je iznimno mnogo ulomaka keramike u sloju s velikom koliinom
gara, i to uglavnom juno od polukrunog prostora i unutar
njega. Istiu se ulomci tere sigilate, posudice tankih stijenki
i nekoliko keramikih svjetiljki. Naeno je i est primjeraka
rimskoga bronanog novca. Posebno su zanimljivi nalazi
keramike grube fakture kao to su zdjele, tanjuri, tronone
posude, lonci i poklopci, od kojih neki nisu raeni na kolu.
S obzirom na to da je 2001. otkriven istoni zid s polukrunom niom, a 1997. zidovi hrama iz 1. st. i poetka 2. st.
ispod sjevernog, trijema i stubita, ti nalazi upuuju na to
da je forum i sa zapadne strane u 1. st. bio omeen zidom
te da je uz izvorite bila oblikovana natkrivena polukruna
nia. Istraivanje tijekom 2010. upotpunjuje sliku izgleda
i veliine najstarijeg rimskog foruma oblikovanog oko termalnog izvora.
Istraivana je i unutranjost zidanog kanala (2. 4. st.)
kojim se viak termalne vode odvodio iz izvorinog bazena
prema jugozapadu, ispod oploenja foruma i zapadnog trijema, u kanalizaciju. Prilikom ienja preljevnog kanala na
prostoru foruma otkriveni su dobro sauvani zidovi kanala
graeni od kamena lomljenca, ispod razine oploenja, te
dvije pokrovne kamene ploe u razini foruma. Drvena podnica kanala izrazito je koritastog oblika, a unutar kanala
naeno je pet primjeraka rimskoga bronanog novca.
Detalj drvene podnice preljevnog kanala u zapadnom trijemu (foto:

D. Nemeth-Ehrlich)
252
materijala (3D-modeli dijelova arhitekture konzole, grede,

baze stupova, reljefi), izradila je Vektra Varadin.
S obzirom na to da se radi o lokalitetu na kojem je cilj svih
radova konana muzejska prezentacija koja se provodi
postupno, i ove je godine nastavljeno postavljanje informativnih ploa i drugih sadraja. Kao vaan element za
prezentaciju, ali i radi zatite, na podove prostorija zgrade
rimskog kupalita i u rimsku baziliku nasipan je dravski
sivo-smei sitniji ljunak. U prostoru bazilike, iza prozora
na istonom zidu postavljen je pano s prikazom grupe
Rimljana koji eu istonim trijemom. U ulaznom su dijelu
lokaliteta u velikom formatu prikazane i na ceradi otisnute
fotografije gradskog parka prije poetka arheolokog istraivanja. Osim toga, postavljene su tri informativne ploe sa
stalcima i 3D-modelima izgleda rimske arhitekture. Istono
i zapadno od foruma postavljene su i dvije klupe.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na stubitu june prigradnje

(foto: D. Nemeth-Ehrlich)
folija, pijesak). Iznad zidova koji su ove godine obuhvaeni konzervatorsko-restauratorskim radovima, postavljeni
su privremeni krovii ili PVC folija i geotekstil. Za posebno
osjetljive strukture upotrebljavane su ploe od stiropora radi
toplinske izolacije te geotekstil i PVC folija. Postavljena je i
zimska zatita na sve dijelove kamenog oploenja foruma
te na juno stubite. U zapadnom su trijemu geotekstilom,
PVC folijom i pijeskom zatieni i nalazi iz 2010.
Za potrebe izrade terenske dokumentacije prostor zapadnog trijema i foruma geodetski je izmjeren i 3D-laserski
skeniran te obraeni podaci i izraen jedinstveni georeferencirani 3D-model u obliku oblaka toaka u boji. Terensku
dokumentaciju, kao i dokumentiranje nalaza kamenog
Literatura
Kuan palj 1999 Dora Kuan palj, Forum rimskog
naselja Aquae Iasae-njegov razvoj i znaaj tijekom stoljea, HAnt, 5, Pula, 1999: 109 119.
Kuan palj 2004 Dora Kuan palj, The wall paintings
in the thermae in Aquae Iasae, VIIIe colloque International
de l`Association internationale pour la Peniture Murale
Antique, Plafonds et votes l` poque antique, BudapestVeszprem, 2004.
Nemeth-Ehrlich 2004 Dorica Nemeth-Ehrlich, The wall
paintings of the basilica in Aquae Iasae, VIIIe colloque
Informativna ploa s 3D-rekonstrukcijom izgleda rimske arhitekture na ulazu u gradski park (foto: D. Kuan palj)
253
Redni broj: 122

Lokalitet: Visoko crkva Sv. Trojstva
Naselje: Visoko
Grad/opina: Visoko
Razdoblje: SV, NV
International de l`Association internationale pour la

Peniture Murale Antique, Plafonds et votes l` poque
antique, Budapest-Veszprem, 2004.
Nemeth-Ehrlich, Kuan palj, Kuan 1997 Dorica
Nemeth-Ehrlich, Dora Kuan palj, Iva Kuan, Aquae
Iasae Varadinske Toplice, Vizualizacija rimske arhitekture (katalog izlobe), Zagreb, 1997.
Nemeth-Ehrlich, Kuan palj 2008 Dorica NemethEhrlich, Dora Kuan palj, Varadinske Toplice Gradski
park, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 221 223.
Viki-Belani, Gorenc 1961 Branka Viki-Belani,
Marcel Gorenc, Istraivanja antiknog kupalita u
Varadinskim Toplicama od 1956.-1959. VAMZ, 3,. II,
Zagreb, 1961: 181 223.
Viki-Belani, Gorenc 1980 Branka Viki-Belani,
Marcel Gorenc, Varadinske Toplice Aquae Iasae u
antiko doba,Varadinske Toplice, 1980.
Zbog namjere ureenja okolia crkve Sv. Trojstva u

Visokom (koja je otprije poznata, ali neistraeno arheoloko nalazite), Konzervatorski odjel u Varadinu zatraio
je prethodna arheoloka istraivanja na prostoru oko crkve.
Sredstva potrebna za radove od Ministarstva kulture dobila
je RKT upa Presvetog Trojstva, koja je s Hrvatskim restauratorskim zavodom sklopila ugovor o arheolokim istraivanjima u okolici crkve Sv. Trojstva u Visokom, koja su trajala od 18. listopada do 6. studenog 2010. godine. Voditelj
istraivanja bio je Tihomir Percan, zamjenik voditelja Josip
Vinji, a u istraivanjima su sudjelovale diplomirane arheologinje Maja Grguri i Katarina Jerbi. Strojni i runi iskop
te ostale pomone radove prilikom istraivanja obavili su
radnici tvrtke Havoi gradnja.
Dorica Nemeth-Ehrlich
Dora Kuan palj
Summary
U ukupno 14 radnih dana iskopana je sonda u obliku slova

L, smjetena izmeu junog zida crkve i zapadnog zida
zvonika. Sonda je od zidova crkve odmaknuta oko 1,5 m,
kako se ne bi poremetio drenani iskop iz 2004. te kako
se ne bi naruila statika crkve. Juni dio dvorita crkve
In the municipal park in Varadinske Toplice, 2010 saw the

continuation of archaeological and rescue works on the
complex of Roman architecture, and works on their museological presentation. Archaeological excavations were carried out in the western portico of the forum, where a wall
with a semicircular niche was found; in the 1st century it
had been enclosed on the western side. In strata with a
lot of soot, a large quantity of roofing tile was found, and
many fragments of ceramic objects (terra sigillata, thinwalled vessels and several ceramic lamps). Some finds of
coarse-facture ceramics such as bowls, plate, tripod vessels, bowls and lids, some of them not wheel-thrown, were
particularly interesting. Also investigated were the interiors
of the masonry channel that drained the surplus of thermal
water from the source pool into the sewers. A part of the
channel was investigated, in the western part of the forum
and in the area of the western portico. Well preserved walls
of the channel were discovered, as well the wooden floors
and some parts of the covering slabs of the channel.
During 2010 conservation and restoration works were conducted on the walls of the southern portico and the southern annex building of the 2nd to 4th century and also on the
western wall of the western portico of the forum of the 2nd
to 4th century. After the wall was cleansed over a length of
23 m, both faces were pointed, and a coping was made on
the wall. Particular attention was dedicated to works on the
steps for the entrance into the central room of the southern
extension of the forum, 7 m in length. Works were also carried out on the western wall of the western of the forums
western portico.
After the works were brought to a close, appropriate winter
protection was put in place (wooden roofs, geotextile, EPS,
PVC sheeting, sand) in the southern part of the site. During
2010, works were continued on museological presentation (installing info-boards, benches and so on) and on the
documentation of works in the field and of the architectural
elements of the forum and the capitol with imaging and 3D
scanning.
Radovi na nalazitu prilikom istraivanja groblja (foto: M. Grguri)
254
Prilikom iskopavanja uvedeno je ukupno 116 posebnih

nalaza (19 medaljica, 3 potkove, 17 perli od razliitih materijala, 8 kopa od razliitih materijala, nekoliko ulomaka
bronanih ploica, 1 krii, 1 komad litike te velik broj kalotastih i praporastih gumba te uica i kukica za kopanje), a
izuzeta su i 23 uzoraka (ugljen, drvo, pu, zemlja za flotaciju, tkanina, kotica i mogua ljudska kosa).
Posljednjeg dana istraivanja geodetski su snimljeni te
3D-skenirani nalazite, crkva te njezin vanjski zid. Snimanje
je obavila tvrtka Vectra d.o.o. iz Varadina. Prilikom istraivanja sve ljudske kosti pronaene izvan konteksta spremane su u crne vree, koje su neposredno prije zatrpavanja sonde smjetene u SI dio iskopa, unutar pravokutne
strukture. Kosti iz izdvojenih grobnih cjelina analizirane su
u HAZU-u, pod vodstvom dr. sc. Maria lausa.
Od 6 naenih zidova, za nekoliko se njih ini da tvore cjelinu. To su zidovi oznaeni kao SJ 003, 010 i 017. Zbog jako
loe ouvanosti zidova koji su, ini se, devastirani prilikom
postavljanja poprene drenane cijevi koja prolazi gotovo
cijelom duinom sonde u smjeru SZ-JI, oni se meusobno
ne spajaju fiziki. Nije iskljueno da toj strukturi pripada i
SJ 011 koja se javlja u istonom profilu na relativnoj dubini
od oko 60 cm. Visina zidova iznosi tek 40-ak centimetara,
osim u kutnom dijelu SJ 017 koji je dublji. Meutim zbog
njihova poloaja moe se zakljuiti da su nekada tvorili graevinu unutar dvorita crkve, zapadno od zvonika. Ispod
njihovih temelja nalazio se sloj s manje poremeenim ljudskim kostima oznaen kao SJ 014.
Zid oznaen kao SJ 002 nastavlja se na zapadno proelje
crkve prema jugu, sve do istonog dovratnika ulaznih vrata
dvorine crkvene ograde, s kojim je povezan. Zid je usmjeren S-J, a temelji mu lee na zdravici, na relativnoj dubini
od oko 135 cm. Zbog 1,5 m odmaka od crkvenog zida te
drenane cijevi i ahta koji se nalazi na samom zidu uz sjeverni profil sonde, nije bilo mogue ustvrditi je li zid organski vezan uza zid zapadnog proelja crkve. Spomenuta
drenana cijev takoer prelazi preko cijele ouvane duine
zida oznaenog kao SJ 013, koji je vrlo vjerojatno povezan
sa zidom SJ 002 na njegovoj istonoj strani, meutim zbog
cijevi se to ne moe sa sigurnou ustvrditi.
Meu istraenim grobnim cjelinama prednjae ukopi mukaraca (58,33%), slijede ukopi ena (33,33%), a pronaen
je tek jedan ukop djeteta (8,33%). Zanimljivo je takoer
primijetiti kako je prosjena doivljena starost mukaraca
visoka za arheoloke populacije srednjeg i novog vijeka,
pa je tako prosjena dob mukaraca u istraenim grobnim
cjelinama 45,5 godina. Meu enskom populacijom slika je
drukija, pa tako ene ive neto krae od uobiajenih vrijednosti arheolokih populacija te je prosjena doivljena
starost 37,5 godina.
Pokretni arheoloki materijal pronaen prilikom istraivanja
u okolici crkve Sv. Trojstva u Visokom moe se u grubim
crtama podijeliti u vie skupina. Prednjae ulomci keramikih posuda, slijede metalni predmeti, a u znatno manjim
koliinama pronaeni su fragmenti tekstila, staklenih predmeta i jedan ulomak kremena.
Iznimno je velika koliina prikupljenih eljeznih avala.
Njihova brojnost upuuje na nain pokapanja koji se prakticirao na groblju oko crkve Sv. Trojstva. Naime, oni potvruju kako su se na istraenom nalazitu pokojnici ukopavali u drvenim ljesovima, iji su drveni elementi bili spajani
Jedan od pronaenih pojasnih jeziaka (foto: J. Vinji)
podijeljen je na dva sektora ravnom linijom koja pod pravim

kutom spaja jugozapadni kut zvonika crkve s kamenom
dvorinom ogradom. Zapadni dio oznaen je kao Sektor
I, a istoni kao Sektor II. Sektori su dodatno podijeljeni na
kvadrante dimenzija 5x5 m, a ukupno je istraena povrina
od 83,25 m.
Prilikom iskopavanja oznaeno je ukupno 66 stratigrafskih
jedinica, od toga 6 zidova, 1 kameni blok prekriven debelim
slojem buke, drenani ukop i zapuna te 14 grobova, s time
da se svaki oznaeni grob sastoji od 3 stratigrafske jedinice
(zapuna, ukop i kostur). Ostale su stratigrafske jedinice
zemljani slojevi, vatrita i proslojavanja.
Povrinski sloj sonde iskopavan je strojno, uz stala arheoloki nadzor. Ve nakon 10-ak cm na nekim su se dijelovima poeli javljati zidovi. Prilikom strojnog iskopavanja
prvog sloja od same povrine iskopa javlja se mijeani sloj
zemlje i pijeska oznaen kao SJ 001. Taj se poremeeni
sloj jasno prepoznaje po sporadinim ulomcima keramike
(vrlo rijetki), avlima ljesova te ulomcima razbacanih ljudskih kostiju, to ne udi budui da se uz crkvu pokapalo do
1860-ih. SJ 001 javlja se do temelja zidova SJ 003, 010 i
017, na relativnoj dubini od oko 50-60 cm. Ispod SJ 001
u cijeloj povrini sonde javlja se sloj s manje poremeenim ljudskim kostima, oznaen kao SJ 014. Rije je o sloju
u kojem se nalaze cijele kosti, esto barem djelomino
pravilno rasporeene, a poslije i itavi kosturi, odnosno
grobovi.
255
Unutranja strana ploica brevara (foto: J. Vinji)
avlima. Prilikom ienja groba 6 pronaeni su i ostaci

drvenih dijelova lijesa. Meu ulomcima keramikih posuda
prevladavaju fragmenti trbuastih lonaca, slijede zdjele
i tanjuri koji u pravilu na unutranjoj strani imaju zelenu
glazuru. Posebnu skupinu ine ulomci tronoaca. Rije je
zapravo o zdjelicama s tri kratke ovalne noice i rukom,
koji su sluili za kuhanje nad otvorenom vatrom ili arom.
Meu dijelovima nonje daleko je najbrojnija skupina
metalnih gumba. Oni se pojavljuju u dvije osnovne varijante, kao lijevani sferini gumbi s uicom te lijevani ploasti gumbi na koje je privrena uica. Slijedi skupina dvopetljastih kopica za kopanje odjee sastavljenih iz dva
dijela, kukice i uice. Pronaena su i dva primjerka pribadaa s malom sverinom glavom te etiri primjerka etvrtastih kopi, odnosno njihovih preica, dok mehanizmi za
zakopavanje nisu sauvani. Osobito su zanimljivi nalazi
dvaju bronanih jeziaka koji su inili dio pojasne garniture. Na oba se primjerka nalaze floralni motivi. Prilikom
arheolokih istraivanja oko crkve Sv. Trojstva pronaene su 24 medaljice. Od toga su 4 medaljice iz grobova,
a ostalo su sluajni nalazi u sektoru 1. Meu njima su s
11 primjeraka najzastupljenije one sv. Benedikta. Meu
nalazima je i jedan krii s trolisno zakljuenim gredama
i raspelom. Osim njega, na prisutnost krunica u molitvenim obiajima ranonovovjekovnih Visoana upuuje i 16
pronaenih staklenih zrna, odnosno perlica. Pronaeni su
i dijelovi bronane limene kutijice s ostacima lista papira
koji se nalazio u njezinoj unutranjosti. Naeni su gornja
i donja ploice te bone spojnice, a na obje ploice zapaaju se ostaci ispisanog papira. Rije je o brevaru, kutijici
koja u sebi sadri razne zazive i blagoslove tekstove iz
Biblije i molitvenika. Numizmatiki nalazi zastupljeni su s
dva primjerka. Stariji od pronaenih novia je 6 krajcara
Leopolda I., datiranih u 1675. i kovanih u Grazu. Drugi je
novi mlai, a radi se o 1/2 krajcara iz 1791., iz vremena

cara Josipa II.
Osnovni zakljuak nakon dovrenoga terenskog dijela
arheolokih istraivanja jest da se oko crkve Sv. Trojstva
u Visokom nalazilo groblje koje je funkcioniralo u ranome
novom vijeku, a istraivanjima se svakako uspjelo prikupiti
dosta nalaza koji otkrivaju odreene aspekte ivota zajednice u tom razdoblju. Osim samih pogrebnih obiaja, daljnje
e analize uputiti na primjerice naine odijevanja tadanjih
stanovnika, razne aspekte njihove pobonosti ili determinirati razliite kulturne utjecaje kojima je bilo izloeno ondanje lokalno stanovnitvo, dok je antropoloka analiza donijela odreena saznanja o kvaliteti njihova ivota.
S obzirom na stilske karakteristike crkve, ostaje otvoreno
pitanje funkcije tog prostora u periodu koji prethodi datacijama dobivenima analizom veine prikupljenoga arheolokog materijala. Naime, crkva u svojoj strukturi pokazuje
gotiku fazu razvoja. Je li tijekom tog razdoblja ondje takoer funkcioniralo groblje ili je prostor bio namijenjen nekoj
drugoj funkciji, za sada ostaje otvoreno pitanje. Pojedini
nalazi keramikih predmeta mogu se datirati u 15. st., to
bi odgovaralo vremenu funkcioniranje gotike faze crkve.
Vano je spomenuti da se i u iroj okolici crkve, dakle i
izvan ograenoga crkvenog dvorita, mogu pronai ulomci
keramikih predmeta koji takoer odgovaraju tim starijim
datacijama, to navodi na pomisao o egzistiranju srednjovjekovnog naselja u okolici crkve. Takoer, mogue je i da
dio istraenih grobova pripada tom starijem razdoblju, to
se osobito odnosi na grobove pronaene na najdubljim
kotama i bez nalaza (SJ 12, 13, 14). S obzirom na brojna
prekopavanja i ureenja prostora (o emu svjedoi ak trideset vrea prikupljenih razbacanih kostiju), mogue je da
su eventualni stariji grobovi naknadno unitavani te nisu
ouvani do danas.
256
Tlocrt nalazita s prikazom poloaja istraenih grobnih cjelina (izradili: Vektra d.o.o.)
Literatura
materials, 8 buckles of various materials, several fragments of bronze plaques, 1 little cross, 1 piece of lithics
and a large number of hooks and eyes) and 23 samples
were taken (coal, wood, snail, earth for flotation, cloth, a
fruit stone and possible human hair). Prevailing among the
finds are potsherds, which can as a rule be dated to the
early modern period.
Beki 2005 L. Beki, Arheoloki pogled na utvrdu anjevo

i crkvu sv. Trojstva u Visokom, u: Visoko, oaza stare hrvatske kreposti i estitosti (ur. Gustav Kuzmi), Varadinske
Toplice, 2005: 242 251.
Josip Vinji
Summary
Because of an intention to lay out the environs of the Church
of Holy Trinity in Visoko during 2010, a previously known
but never explored archaeological site, the Conservation
Department in Varadin required preliminary archaeological
excavations to be made on the area around the church. An
area of 83.25 square metres was investigated. There was a
cemetery around the church, which was functioning in the
early modern period. The research led to the successful collection of plenty of finds that reveal certain aspects of the
life of the community in the early modern period. During the
excavations, a total of 66 stratigraphic units were defined,
including 6 walls, 1 stone block covered with a thick layer of
mortar, a trench for drainage and a fill and 14 graves. The
other stratigraphic units were earth layers and fire places.
During the excavations, 116 separate finds were discovered (19 little medals, 3 horseshoes,17 beads of various
257
KRAPINSKO-ZAGORSKA
UPANIJA
123 Cesargrad
124 Donja Stubica Stari grad
125 Hum Bistriki kapela sv. Marije
Magdalene
258
126 Konjina Stari grad Konjina

127 Lobor Majka Boja Gorska
128 Plemiki grad Vrbovec
129 piak
130 Utvrda Kostelgrad
Krapinsko-zagorska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 123

Lokalitet: Cesargrad
Naselje:
Grad/opina: Klanjec
Razdoblje: SV, NV
Arheoloka istraivanja plemikoga grada Cesargrada
trajala su od 27. rujna do 22. listopada 2010., ukupno 12
radnih dana. Voditelj istraivanja bio je Andrej Jane, dipl.
arheolog, a zamjenica voditelja mr. Lea ataj, oboje djelatnici Hrvatskoga restauratorskog zavoda. U istraivanju su
sudjelovali arheolozi Ana Grabundija i Ranko Manojlovi
kao dio strune ekipe te pet fizikih radnika. Ovogodinja
arheoloka istraivanja nastavak su planiranih viegodinjih arheoloko-konzervatorskih radova kojima e se taj
plemiki grad zatititi od daljnjeg propadanja. Za geodetska snimanja i izradu nacrta bila je zaduena tvrtka Vektra
d.o.o. iz Varadina. Struni nadzor obavila je Gordana
Divac iz Konzervatorskog odjela u Krapini. Istraivanja su
financirana sredstvima Ministarstva kulture i Grada Klanjca.
Za potrebe raiavanja lokaliteta od nabujale vegetacije,
Grad Klanjec ustupio je svoj Komunalni pogon, dok je HPD
Cesargrad raistio dostupnu stazu te uljudno ustupio prostorije planinarskog doma Cesargrad za odlaganje alata
i terenske opreme.
Pogled na sondu C (foto: R. Manojlovi)
U skladu s dogovorom s nadlenim konzervatorima, sonda

C smjetena je u junom krilu palasa K, na mjestu gdje
je postajala najmanja ansa uruavanja ionako nesigurne
arhitekture. Sonda je postavljena s june strane dvorinog
zida junog krila palasa K, na mjestu gdje se zid tek nazirao ispod slojeva zemlje i uruenja. Sonda nije postavljena
du cijele irine prostorije, ve dio uz juni zid palasa nije
iskopan, kako se ne bi ugrozila statika junog zida prostorije. Sonda C kvadratng je oblika, pribline duljine stranica
5x5 m. Istraena je ukupna povrina od priblino 20 m.
Istraivanjima sonde C otkriveni su ostaci uruenja sjevernog zida palasa te pod njim ostaci bukane podnice
koja je veim djelom unitena rastom korijenja. Pod njom i
slojem nasipa za njeno polaganje otkriveni su ostaci dosta
oteene starije podnice, takoer bukane. Pod starijom
podnicom i njezinom podlogom naeni su slojevi s tragovima gara i crvenkasto smee glinaste zemlje koji se izmjenjuju. Prilikom ovogodinje kampanje otkriven je prolaz u
sjevernom zidu junog krila palasa K. Time je definirana
komunikacija prostora palasa K i sredinjeg dvorita gradske jezgre koja nije bila vidljiva zbog uruavanja tog dijela
arhitekture. Toan izgled ulaza bit e utvren istraivanjima
s dvorine strane zida, ali nakon ovogodinjih istraivanja vidljivo je da nije imao klasian ravan prag, ve dva
paralelna utora nepoznate namjene. Mogue je da je na
tome mjestu postajala drvena konstrukcija koja je omoguavala silazak u neto nie prizemlje junog krila palasa.
Konstrukcija za ulaz izgubila je svrhu nasipavanjem i podizanjem hodne povrine u palasu K na nivo mlae podnice.
U povrinskim slojevima naene su vee koliine kamenja od uruenih dijelova arhitekture koje je izdvajano za
potrebe naknadne konzervacije postojee arhitekture ouvane u elevaciji.
Plan Cesargrada s naznaenim sondama A i B iz 2008. te C iz

2010. (prema D. Mileti izradio A. Jane)
Veinu pokretnog materijala ine ulomci kune, poglavito

kuhinjske keramike, koji su nalaeni u slojevima zasipa,
tj. podloga za podnice. Pripadaju loncima grube fakture te
njihovim poklopcima. Najei su oblici oboda viestruko
profilirani, rijetko bez profilacija, s utorima za nalijeganje
poklopaca. Povrina im je veinom ukraavana vodoravno
urezanim kanelurama, u nekoliko primjeraka kombiniranih
s valovnicama te plastinim trakama dodatno ukraenima
otiscima prstiju. Tek je nekoliko ulomaka ukraeno slikanim ukrasom vodoravnih crvenih linija. U daleko manjem
broju naeni su ulomci finije stolne keramike meu kojom
se istiu tzv. gotike ae, veinom ukraene otiscima
kotaia. Sav keramiki materijal pokazuje odlike keramikog inventara rabljenog od 14. do 16. st. Ostaci glazirane
keramike i penjaka naeni su u zanemarivom broju. Uz
259
this years research campaign, test pit C and the uncovered

part of the northern wall of the southern wing of the hall
were covered with geotextile and a layer of fine soil until the
following season of operations. Moveable materials found
included a large quantity of coarse kitchen pottery and to a
smaller extent, finer tableware in characteristic Late Gothic
shapes and decorations significant of the period of the 14th
to the 16th century.
Redni broj: 124

Lokalitet: Donja Stubica Stari grad
Naselje: Donja Stubica
Grad/opina: Donja Stubica
Razdoblje: P, SV
Stratigrafska situacija oko ulaza u juno krilo palasa (foto: R.

Manojlovi, izradio: A. Jane)
Muzeji Hrvatskog zagorja 2010. nastavili su probna arheoloka istraivanja na utvrdi Donja Stubica (struna voditeljica istraivanja: Ivana kiljan, Muzeji Hrvatskog zagorja).
U istraivanjima je sudjelovala studentica arheologije Tena
Karavidovi i etiri radnika. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture.
keramike nalaze naena je velika koliina ivotinjskih

kostiju te tehnike keramike, ulomci opeka i crjepova
karakteristinih za gotiko razdoblje.
Ovogodinja istraivanja omoguila su uvid u stanje unutar
junog krila palasa gradske jezgre plemikoga grada
Cesargrada. U sljedeim kampanjama iskopavat e se
do arheoloki sterilnog sloja, ime e se dobiti potpunija
slika te utvrditi tona namjena tog prostora. Zavretkom
ovogodinje kampanje istraivanja sonda C i otkriveni dio
sjevernog zida junog krila palasa pokriveni su geotekstilom i slojem fine zemlje, dok su pokretni nalazi za potrebe
znanstvene i strune obrade privremeno pohranjeni u prostorijama Odjela za kopnenu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zagrebu.
Arheoloka istraivanja tijekom 2010. usmjerena su na utvrivanje tlocrtne dispozicije utvrde na jugozapadnom dijelu
sredinjeg uzvienja. Dosadanjim istraivanjima utvrene
su najmanje dvije faze funkcioniranja utvrde iz srednjeg i
ranog novog vijeka. Najstarijom fazom na sjeverozapadnom dijelu sredinjeg uzvienja smatrani su ostaci drvenih
Literatura
Buturac 1970 Josip Buturac, Cesargradsko vlastelinstvo u
doba seljake bune, Kaj, III, 5, 1970: 85 93.
Horvat 1979 Anela Horvat, Pregled spomenika kulture
opine Klanjec, Kaj, XII, 3, 1979: 20, 21.
Laszowski 1902 Emil Laszowski, Hrvatske povjesne gradjevine, Zagreb, 1902.
Mileti 2000 Drago Mileti, Plemiki grad Cesargrad,
Peristil, 42, 43, Zagreb, 2000: 23 39.
Regan 2003 Kreimir Regan, Srednjovjekovni gradovi,
utvrde i kateli sjeverozapadnog Hrvatskog Zagorja, Kaj,
XXXVI, 3, 2003: 57 91.
Szabo 1920 Gjuro Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj
i Slavoniji, Zagreb, 1920.
Andrej Jane
Summary
In September and October 2010, archaeological excavations into the aristocratic burg of Cesargrad afforded an
insight into the condition within the southern wing of the
great hall of the burgs nucleus. The excavations were not
carried out down to an archaeologically sterile stratum,
which is to come in the following campaigns. At the close of
Ostaci starije drvene konstrukcije (prepoznate u slojevima SJ 244,

5, 9, 221-222) presjeene naknadnom gradnjom JZ prostorije/graevine (foto: T. Karavidovi)
260
Donja Stubica - Stari grad, tlocrt utvrde s pretpostavljenim razvojnim fazama (M. Maeri, T. Karavidovi, I. kiljan)
konstrukcija negiranih srednjovjekovnim kamenim zidom,

koja je datirana u 1430-te godine, kada se u povijesnim izvorima prvi put spominje castrum Donja Stubica koji zajedno
s itavim vlastelinstvom dobiva plemika obitelj Henning
(iko 2007: 27). Spomenuti temelji srednjovjekovnoga
kamenog zida koji oito ine ostatke neto poslije graene

kamene arhitekture, gotovo su u potpunosti istraeni iskopavanjima. Rije je o zasada jedinoj sigurno arheoloki
definiranoj cjelini, graevini (moda kuli) ili prostoriji dimenzija 8x5,5 m s potpornim stupom za gornje katove u sredini.
Naime, definiran je njezin zapadni rub, unato injenici to
su ostaci zida koji zatvara zapadnu stranu graevine iupani, te su se sauvali samo u vidu zapune temelja razasutog zida (SJ 6). S obzirom na pokretne arheoloke nalaze,
prostor unutar zidova funkcionirao je poetkom 16. i tijekom 17. st. te je u odreenom trenutku gorio. Brojni nalazi
predmeta iz svakodnevne uporabe upuuju na to kako je
rije o prostoru koji je rabljen i kao plemika rezidencija.
O tome svjedoe ostaci pojedinih eljeznih predmeta, primjerice noeva koji su sluili kao pribor za jelo, ali i ostataka grijaih kalijevih pei iz renesanse, poput penjaka s
prikazom Kristova raspea ispod arkade, estim motivom
na kalijevim peima tijekom 16. st. S obzirom na sastav
gline, izdvojene su dvije renesansne zeleno glazirane pei
koje su mogle grijati plemike odaje smjetene na gornjim
katovima. Nakon to je detaljno dokumentiran i iskopan
horizont hodne povrine, jasno je utvrena pretpostavljena
starija drvena faza vezana uz obitelj Henning. Otkriven je
dio tlocrta drvene graevine iz spomenutog perioda, na
Jugozapadna graevina (moda kula) ili prostorija dimenzija

8x5,50 m s potpornim stupom za gornje katove u sredini (foto: T.
Karavidovi)
261
Literatura
iko 2007 B. iko, Prolost Donje Stubice od starine
zvane varo, Hrvatsko zagorje, 3-4, Krapina, 2007.
Ivana kiljan
Summary
During 2010, systematic archaeological research into the
medieval fort at Donja Stubica known as Stari grad [burg]
was continued. The fort was mentioned for the first time in
historical sources in 1439. Research afforded indications
of the ground plan of the south west part of the fort with
an investigated quadrangular stone-built building or room
dimensioned 8 x 5.5 m, with a pillar in the centre propping
the upper storeys. The remains of the stone architecture
are buried in earlier cultural strata with remains of older
wooden architecture. Apart from the remains of architecture built in stone, other remains were found that tell of
the existence of several architectural operations at the site
itself, which needs confirming by further investigations.
Redni broj: 125

Lokalitet: Hum Bistriki kapela sv. Marije Magdalene
Naselje: Hum Bistriki
Grad/opina: Marija Bistrica
Pravni status: Z -3518
Razdoblje: NV
Rekonstruirani renesansni penjak s prikazom Kristova raspea,

pronaen u uruenju gornjih katova SZ graevine/prostorije (foto:
I. kiljan)
U okviru obnove kapele sv. Marije Magdalene 2010. u Humu

Bistrikom, tj. prilikom izrade sustava drenae i odvodnih
slivnih voda, tijekom srpnja i kolovoza te u studenom trajali
su zatitni arheoloki radovi. U strunoj arheolokoj ekipi
bili su: dr. sc. elimir Brni, voditelj istraivanja i Mirka
Badrov, dipl. bacc. arheologije. Za Konzervatorski odjel u
Krapini struni nadzor obavljao je mr. sc. Zoran Wiewegh,
glavni konzervator za arheoloku batinu, Ministarstva kulture. Investitor radova bila je RKT upa Uznesenja Blaene
Djevice Marije, Marija Bistrica.
zapadnom rubu uzvienja, orijentacije S-J, koja je jasno

presjeena gradnjom kamenog zida. Kulturni slojevi unutar
tog prostora nisu iskopani do kraja. Iskopana etverokutna
jugozapadna prostorija u smjeru istoka stratigrafski se
vee uz otkrivene ostatke jezgre uruenja nekadanjih
zidova (SJ 116-Z9, 139) koji su morali postojati i na tom
dijelu utvrde kao naznake odreene tlocrtne dispozicije
koja e daljnjim istraivanjem zasigurno dobiti vie smisla.
Iskopani su povrinski slojevi sjeverno, juno i istono od
jugozapadne prostorije, kako bi se mogla pruiti tek odreena pretpostavka o izgledu ostalih sauvanih kamenom
zidanih struktura. Tako su sjeverno od nje, priblino na
sredini uzvienja (na njegovoj zapadnoj polovici), pronaeni ostaci znatno dublje utemeljenih i neto debljih temelja zidova (SJ 134), koji su namjerno iupani do temelja.
Utvreni su negativi iskopanog zida koji su zatvarali prostoriju dimenzija 6x5,5 m, pod pretpostavkom da je takoer
etverokutnog tlocrta. Istraivanja na tom dijelu utvrde tek
su zapoela, te su za sada iskopani tek slojevi uruenja
drvene grae u kojoj su pronaeni ulomci novovjekovne
keramike. Detaljno su tlocrtno dokumentirani svi otkopani
temelji zidova i uruenja ostataka zidova na istonom dijelu
uzvienja. Osim brojnih ulomaka keramikih nalaza (penjaka, kuhinjske keramike i keramike s premazom), pronaeni su i ulomci stakla i metalni predmeti (no, strijele,
dijelovi orua).
Kapela sv. Marije Magdalene nalazi se u centru sela Huma

Bistrikog. Sagraena je u 19. st. na uzvienju toponim
Klopua vrh, (nadmorske visine 241,75 m) koji ini
zdravica (ilovaa) (SJ 10) iznad koje je nasipana zemlja i
uta debljine od 0,80 do 1,20 m. Jugoistono od kapele bio
je nasip od zemlje (SJ 3), dok je sjeverozapadno od kapele
bio nasip od zemlje i ute (SJ 10). To je longitudinalna jednobrodna graevina sa zvonikom ispred proelja i trostranom apsidom. Orijentirana je u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Brod te kapelice sastoji se od dva traveja nadsvoena
ekim kapama s istaknutim pojasnicama koje nose pilastri
s kapitelima nose te pojasnice.
Prema pisanim izvorima, najstarija kapela na istome mjestu
potjee iz 16. st., a spominje se 1590. godine. Bila je to
drvena kapela osmerokutnog tlocrta s predvorjem iznad
kojeg je bio drveni tornji sa zvonom. Ona propada, pa je
1734. poela gradnja barokne kapele koja s vremenom
262
kapele iz 19. st. sagraeni su tono iznad temelja baroknog

broda. Sjeverozapadni temelji (SJ 14) barokne kapele bili
su za 20-30 cm iri od dananje kapele, na osnovi ega
se moe zakljuiti da je brod barokne kapele bio za 30-ak
cm iri od broda kapele iz 19. st. Na sjeveroistonoj strani
kapele nalazili su se temelji apside barokne kapele (SJ 14),
koja je ispod apside kapele iz 19. st. To je bila trostrana
apsida s tri jednako dugake strane. Apsida kapele iz 19.
st. graena je s malim odstupanjima primjerice istona
strana bila je 30 cm ua od baroknih temelja.
Gradnja i oblik sakristije koja se nalazila uz sjeverozapadnu
stranu kapele bili su sloeniji. Arheolokim istraivanjima
utvreno je da je najstarija barokna kapela bila etverokutna,
iji su temelji dokumentirani kao Sj 12. Temelji barokne
sakristije (SJ 12) bili su graeni od neobraenog kamenja
povezanog bukom, slaganog tako da se dobilo ravno lice.
Prema uvidu u stari katastarski plan, utvreno je da je sakristija jo u 19. st. takoer bila etverokutna. Nova sakristija
(SJ 2) sagraena je u 20. st. od armiranog betona i opeke,
a u tlocrtu je polukrunog oblika. U sjeveroistonom uglu
sakristije i apside u 20. st. sagraen je i kosi betonski kontrafor, koji je trebao uvrstiti spoj sjeveroistone strane
sakristije i apside. Na tom spoju sakristije i apside i danas
je vidljiva velika pukotina.
Arheolokim istraivanjima otkriveni su temelji triju kontrafora barokne kapele. Dva kontrafora (SJ 52, 32) nalazila su se dijagonalno na jugozapadnu stranu proelja,
a bili su postavljeni na njegovim uglovima. Temelji kontrafora graeni su od veeg i srednjeg kamenja povezanog vapnenom bukom. Jedan barokni kontrafor (SJ 29)
nalazio se na spoju barokne apside i jugoistonog dijela
broda. Taj kontrafor bilo je sagraen od veeg kamenja
povezanog vapnenom bukom. Prilikom gradnje gromobrana i betonskog zida oko kapele, temelji tog baroknog
kontrafora bili su oteeni. Zapadno od kapele uz rub
platoa pronaen je manji zid (SJ 30) koji je vjerojatno
oteen gradnjom prilaza na susjednu parcelu. Njegova
je funkcija opasivanje platoa s kapelom od padine
prema cesti.
Kapelica sv. Marije Magdalene, temelji baroknog J proelja
takoer propada, te je 1876. na njezinu mjestu sagraena

nova kapela kojoj je u 20. st. dozidana polukruna sakristija
na zapadnoj strani, tik do apside, kao i betonski kontrafor.
Zbog visoke vlanosti temelja i zidova kapele te kapilarne
vlage, upa je odluila sanirati postojee stanje drenanim sustavom uz vanjske zidove, kao i sustavom odvodnje
slivnih voda. Prilikom iskopa kanala za drenau naene su
ljudske kosti i starije zidine, zbog ega su i bila potrebna
zatitna arheoloka istraivanja u gabaritima drenanih
kanala i kanala za slivne vode.
Arheoloka iskopavanja odvijala su se po svim pravilima
kontekstualne arheologije. Istraivalo se po stratigrafskim
jedinicama. Kanali za drenau i odvod slivnih voda bili su
podijeljeni na 33 sektora, i to tako da su oko kapele sektori bili dugaki 2 m, dok je svaki kanal za slivne vode bio
dokumentiran kao jedan sektor. Sve su arheoloke situacije fotodokumentirane, graevinski elementi snimljeni su
totalnom mjernom stanicom, a grobovi su dokumentirani
fotogrametrijski. Geodetska snimanja i fotogrametriju izveo
je Geodetski fakultet Sveuilita u Zagrebu, u suradnji s
geodetskom tvrtkom Gromatic KR d.o.o.
Istraivanje dijela groblja

Zatitnim arheolokim radovima otkriveno je groblje s
ukupno 33 groba razliitog stupnja ouvanosti lubanje,
Rezultati arheolokih istraivanja

Zatitnim arheolokim istraivanjima utvreno je da je
dananja kapela iz 19. st. sagraena na temeljima barokne
kapele iz 18. st. Barokna kapela bila je priblino jednake
veliine, s razlikama u obliku sakristije te u veliini proelja i zvonika. Temelji proelja (SJ 6, 7, 31) barokne kapele
bili su iri i dui od proelja dananje kapele, a graeni
su od srednjeg i veeg neobraenog kamenja povezanog
kvalitetnom vapnenom bukom. Temelji zvonika (SJ 53)
barokne kapele bili su ui, ali dui za 60 cm od zvonika (SJ
1) kapele iz 19. st. Bili su graeni od srednjih i veih kamenih blokova koji su imali obraena lica. Ne samo temelji
zidova baroknog zvonika, ve i cijela unutranja povrina
bili su graeni od srednjeg i veeg neobraenog kamenja.
Temeljni zidovi lae barokne kapele bili su jednako orijentirani u smjeru sjeveroistok-jugozapad, kao i laa kapele
iz 19. st.
Jugoistoni temelji broda barokne kapele (SJ 14) bili su
u gabaritima broda kapele iz 19. st., tj. jugoistoni zidovi
Temelji baroknog proelja 2
263
Redni broj: 126

Lokalitet: Konjina Stari grad Konjina
Naselje: Konjina
Grad/opina: Konjina
Razdoblje: NV
Zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu Stari grad
Konjina zapoela su 19. srpnja, a zavrila su 20. kolovoza
2010. godine. Voditelj istraivanja bio je dr. sc. Kreimir
Filipec, docent na Odsjeku za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu. U istraivanjima je sudjelovalo troje
studenata, dva tehniara te oko est pomonih radnika.
Zatitna arheoloka istraivanja financirana su sredstvima
Opine Konjina.
Superpozicija grobova
Cilj arheolokih istraivanja bio je istraiti dio prostora koji

se nalazi ispred ulaza u renesansnu utvrdu te istraiti dio
opkopa koji se nalazi sjeverno, sjeverozapadno i sjeveroistono od zidane zgrade utvrde. Sua i nizak vodostaj
potoka Selnice omoguili su iskopavanja bez veih problema. Sveukupno je istraena povrina opkopa u duini
od oko 50 m.
Sonda ispred ulaza u renesansnu utvrdu trebala je biti
nastavak istraivanja iz 1998. i 1999., kad su ispred istonog proelja sredinje graevine otkrivene babice mosta
kojim se u nju ulazilo. Njome se elio dobiti daljnji profil
kroz arheoloke slojeve u smjeru jugoistoka, odnosno u
smjeru prilaznog puta. Dimenzije sonde bile su 17,8x7,0
m. Skinut je samo humusni sloj i dio sloja ute koja je na
to mjesto navoena u posljednjih stotinu godina, posebno
nakon ruenja dvorca koji je stajao ispred postojee
zgrade. U humusnom su sloju, kao i prilikom istraivanja
1998., uz recentne nalaze nalaeni predmeti iz 17. i 18. st.,
prije svega ulomci keramikih posuda, penjaka, stakla i
razliiti eljezni predmeti. Nakon etiri dana, iskopavanje je
u tome dijelu prekinuto i svi su radnici prebaeni na ienje opkopa sjeverno od utvrde. Ni u jednom dijelu sonde
nije se dolo do starijih slojeva.
Istodobno s istraivanjima ispred ulaza u renesansnu
utvrdu zapoela su i istraivanja opkopa sjeverno od
utvrde. Prije poetka iskopavanja usporeene su snimke
terena iz 1998. i 1999. s novom geodetskom podlogom.
Analiza je pokazala da se u proteklih desetak godina tijekom obnove zidane graevine konfiguracija zemljita oko
staroga grada poneto izmijenila. Plato na kojem stoji
zidana graevina iri je nego to je to bio prije konzervatorskih radova. To je posljedica graevinskih radova prilikom
kojih je uta iz unutranjosti grada razvlaena po obodu
opkopa, ali je dospjela i u sam opkop. Zbog niskog vodostaja, istraivanja su bila koncentrirana po sredini kanala
opkopa, gdje se u veem dijelu dolo do sloja zelene gline.
Takva zelena masna glina prostire se i ispod temelja utvrde
i znak je da je rije o zavrnim arheolokim slojevima, nije
rije o zdravici, ve o movarnom sloju koji prethodi gradnji
renesansne utvrde. Prava zdravica obino se nalazi kojih
60-ak cm nie. Pokosi opkopa ravnani su samo do sloja
ute kojim je opkop zatrpavan do novijeg doba. Naen je
velik broj recentnih crjepova, opeka i smea. Iz opkopa je
vaen sav prikladan graevni materijal, kamen i opeka.
torza, pa i cijeli grobovi koji su ostali poteeni od naknadnih devastacija i premjetanja. Najbolje su bili ouvani grobovi na nivou zdravice relativne dubine od 0,80 do 1,20 m.
Grobovi su uglavnom bili orijentirani glavom prema zapadu
i jugozapadu. Kosturi su bili poloeni na lea s rukama
prekrienima na abdomenu. Grobovi su dokumentirani
fotogrametrijski. Najvei dio grobova pronaen je sjeverozapadno i jugozapadno od kapele, tj. uz njezinu sjeverozapadnu stranu i ispred zvonika u kanalima za slivne vode.
Jugoistono od kapele pronaena je samo jedna lubanja
(SJ 4) i jedna duga kost, dok oko apside nije zabiljeen
ni jedan ukop. Groblje se moe preliminarno datirati od
17. do 19. st., a treba napomenuti da se stariji stanovnici
Huma Bistrikog sjeaju, po usmenoj predaji, da je ondje
bilo groblje.
Literatura
Butorac 1981 J. Butorac, Marija Bistrica 1209.-1980.,
Povijest upe i protenja, Marija Bistrica, 1981.
Cvitanovi 1998 . Cvitanovi, upa Marije Bistrice
i njene kapele, u: Iz riznice Marije Bistrice, Gornja
Stubica, 1998.
dr. sc. elimir Brni
Summary
Rescue archaeological excavations around the Chapel
of St Mary Magdalene in Hum Bistriki were carried out
within the confines of the channels for draining ground
and surface water. The excavations revealed the foundations of a Baroque chapel with a massive front elevation
and bell tower. This Baroque chapel is mentioned in written sources, where there is mention of it having been built
between 1734 and 1753. The Baroque chapel was built
of stone bonded with high quality lime mortar. Unlike the
present chapel, built in the 19th century, the Baroque had
a monumental facade, broader and longer than the nave,
and a longer bell tower. In front of the chapel, alongside the
nave and the sacristy, part of a cemetery was found with
33 burials that can preliminarily be dated to the 17th to 19th
century.
264
Pogled na zidanu graevinu u sredinjem dijelu utvrde i opkop (foto: K. Filipec)
Osobito je velika koncentracija graevnog materijala bila

u opkopu kad su se istraivanja primaknula mjestu gdje
se prema katastarskom planu nalazila jedna od gospodarskih zgrada zapadno od postojee zgrade. Naeno je vie
obraenih kamena i profiliranih komada koji pripadaju vremenu izgradnje utvrde (kraj 15. poetak 16. st.). Prilikom
iskopavanja naen je arheoloki materijal koji datira od 16.
do 19. st., prije svega ulomci keramikih posuda, penjaka,
stakla i razliiti eljezni ulomci, meu njima i dvije strjelice
za samostrel. Istraivanja nisu dovrena, stoga se oekuje
nastavak.
In the humus stratum, along with recent finds, there was

also archaeological material of the 17th and 18th century,
above all fragments of ceramic vessels, stove tiles, glass
and various iron objects. At the same time as the excavations in front of the entry to the Renaissance fort, excavations into the moat north of the fort began. Because of
the low water level, the research was concentrated in the
centre of the channel of the moat, where there was mostly
a stratum of clay that also extended below the foundations
of the fort. This is not natural soil, but a stratum that precedes the time of the building of the Renaissance tower,
and the real natural soil regularly lies some sixty centimetres lower. The glacis of the moat was levelled only down
to the stratum of rubble with which the moat had been
filled by the modern age. From the moat, all the useful
building material, stone and brick, was extracted. Several
dressed stones were found, belonging to the period of the
construction of the fort (16th century). During the excavation, archaeological material dating to the period from the
16th to the 19th century was found, above all potsherds,
stove tiles, glass and various iron fragments, including
two crossbow quarrels.
Literatura
Horvat, Filipec 2001 Z. Horvat, K. Filipec, Novija saznanja
o katelu Konjina, OA, 25, Zagreb, 2001: 151 182.
dr. sc. Kreimir Filipec
Summary
During 2010, rescue archaeological excavations were
conducted at the site of Stari grad [burg] Konjina.
The excavations were aimed at exploring the part of the
space in front of the entry into the Renaissance fort and
to explore part of the moat to the north, north west and
north east of the masonry built fort. All told, the area of
the moat for a length of about 50 m was investigated. A
test dig in front of the entrance into the Renaissance fort
was supposed to have been a continuation of excavations
of 1998 and 1999 when in front of the eastern facade of
the central building the piers of the bridge used to enter
it were found. It was intended that the pit would provide
a further profile through the archaeological strata to the
south east, that is, in the direction of the approach road.
Redni broj: 127

Lokalitet: Lobor Majka Boja Gorska
Naselje: Lobor
Grad/opina: Lobor
Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervacija
Zatitna arheoloka istraivanja i konzervatorski radovi
na lokalitetu Lobor Majka Boja Gorska zapoela su 18.
265
iskopa bila oko 80 cm. Sveukupno je istraena povrina

od oko 100 m.
Arheoloki slojevi bili su prilino poremeeni zbog razliitih
recentnih intervencija (vodovi za plin, stari lokalni vodovod, zagorski vodovod, strujni kabeli te kabeli za telefonsku govornicu, septika jama i odvod), kao i zbog korijenja razliitog drvea koje je posjeeno prijanjih godina.
Na vrlo maloj dubini poeli su se pojavljivati novovjekovni
grobovi, mahom grobovi djece poloene izvan regularnoga
groblja, a nakon njih i kasnosrednjovjekovni grobovi koji se
mogu datirati do 16. st., odnosno prije nego je sagraen
grobljanski zid. U najstarijim grobovima naeno je vie velikoformatnih S-kariica koje valja datirati najranije u drugu
polovinu 12. st. Naeno je i vie eljeznih kariica, to je
ve na tome lokalitetu postalo uobiajeno. U ostalim grobovima naene su kope, prstenje i drugi predmeti koji datiraju grobove u 13., 14. ili 15. st. Oito se u tome vremenu
groblje irilo od crkve prema istonoj i junoj strani. Njihova
gustoa nije bila velika, oito nije rije o atraktivnom dijelu
groblja, ve o njezinoj periferiji. Sveukupno je istraeno
pedeset i sedam grobova, uz jo desetak unitenih grobova. Vei dio grobova bio je poloen do ive stijene ili je
bio ukopan u nju.
U jugoistonom dijelu sonde naeni su temelji zgrade.
Istraen je samo njen ugao. Prema nainu zidanja lijepo
priklesani kamen lomljenac i spoliji vezani uz obilje kvalitetne buke nedvojbeno je rije o kasnoantikoj zgradi.
Temelji, koji su se pojavili ve na dubini od 20-ak cm,
oteeni su prilikom iskopa za lokalni vodovod. Budui
da je zgrada svojim veim dijelom izlazila izvan iskopa,
ona je samo dokumentirana i bit e predmet istraivanja
sljedeih godina. Nije iskljueno da je tu rije o drugoj starokranskoj crkvi. Uz te temelje, na jo dva mjesta ustanovljeni su tragovi buke, vjerojatno takoer ostaci iste ili
neke druge kasnoantike zgrade. Toj pretpostavci u prilog
govorila bi tona orijentacija zgrade. Po cijeloj duini
iskopa nailazilo se na sitne ulomke antikih i ranosrednjovjekovnih keramikih posuda koje nisu este na lokalitetu.
Na samome dnu iskopa, na ivoj stijeni ustanovljene su
jame od stupova koji su dijelovi nekih prapovijesnih graevina. Naeno je dosta ulomaka kasnobronanodobne
keramike (Ha B2).
Pogled na vanjski prostor uz istoni i jugoistoni cinktor (foto: K.

Filipec)
srpnja, a zavrila su 10. rujna 2010. godine. Voditelj istraivanja bio je dr. sc. Kreimir Filipec, docent na Odsjeku
za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
U istraivanjima je u okviru terenske nastave sudjelovalo
oko trideset studenta arheologije iz Zagreba, dva tehniara
te oko deset pomonih radnika (veinom domaih studenata). Krajem kolovoza arheoloka je ekipa smanjena,
a povean je broj pomonih radnika koji su konzervirali
nalaze. Nakon iskopavanja zapoela je sanacija cinktora
i prostora tik do njega. Zatitna arheoloka istraivanja i
konzervatorski radovi financirani su sredstvima upe sv.
Ane, Opine Lobor, Odsjeka za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu u okviru terenske nastave za studente
arheologije te sredstvima sponzora. Graevinska sanacija
cinktora u cijelosti je financirana sredstvima upe sv. Ane
u Loboru.
Cilj arheolokih istraivanja 2010. bio je istraiti vanjski
prostor uz istoni i jugoistoni cinktor, kako bi u tome
dijelu mogla zapoeti sanacija temelja i donjeg dijela
zida. Projektom je bilo predvieno da se uz istoni i jugoistoni cinktor provedu kanali za odvod oborinskih i drenanih voda i da se na te kanale spoje drenani kanali iz
unutranjosti cinktora (nastavak arheolokih istraivanja
2009.). Iskop se pruao od istonih ulaznih vrata u cinktor sve do junog dijela cinktora. Prosjena je dubina
Grob 846 s velikoformatnim eljeznim S-kariicama, jedan od najstarijih ukopa prilikom istraivanja 2010. (foto: K. Filipec)
266
later Roman period. It is not to be ruled out that this is

in fact a second Early Christian church. Along with these
foundations in two more places traces of mortar were
found, probably also remains of the same or some other
Later Roman building. The exact orientation of the building would tend to confirm this assumption. At the bottom
of the excavations, postholes were discovered, parts of
some prehistoric buildings.
Redni broj: 128

Lokalitet: Plemiki grad Vrbovec
Naselje: Klenovec Humski
Grad/opina: Hum na Sutli
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno zatitno
konzervacija
Ostaci kasnoantike graevine uz rub iskopa i grob 864 koji je

unitio dio temelja (foto: K. Filipec)
Literatura
iskopavanje
Arheoloka istraivanja na lokalitetu Plemiki grad Vrbovec

trajala su od 14. do 29. lipnja 2010., tijekom 11 radnih dana.
Struni dio ekipe inili su voditeljica dr. sc. Tatjana Tkalec,
znanstvena suradnica Instituta za arheologiju, a etiri radna
dana pomagao je student arheologije Filozofskog fakulteta
u Zagrebu Ivan Valent. Teren su runo iskopavala osmorica radnika iz Klenovca Humskog, Huma na Sutli i okolnih
mjesta. Novana sredstva za arheoloko-konzervatorske
radove osiguralo je Ministarstvo kulture. Dozvolu za radove
na tome kulturnome dobru izdao je Konzervatorski odjel u
Krapini.
Filipec 2007 K. Filipec, Lobor slojeviti lokalitet od prapovijesti do danas, Crkvena kulturna dobra, Godinjak Ureda
za kulturna dobra Zagrebake biskupije, 5, Zagreb, 2007:
62 71.
Filipec 2008 K. Filipec, Kratak nacrt kristijanizacije hrvatskog dijela Panonije u ranom srednjem vijeku, Crkvena
kulturna dobra, Godinjak Ureda za kulturna dobra
Zagrebake biskupije, 6, Zagreb, 2008: 52 56.
Filipec 2009 K. Filipec, Slavenski paljevinski grob iz
Lobora, Adriatica, 3, Zadar, 2009: 347 357.
Filipec 2010 K. Filipec, Drvena crkva u Loboru najstarija franaka misionarska crkva u sjevernoj Hrvatskoj,
Starohrvatska prosvjeta, III. s., 37, Split, 2010: 51 59.
Filipec 2010a K. Filipec, Arheoloko-povijesni vodi po
svetitu Majke Boje Gorske u Loboru, Zagreb, 2010. / II.
izdanje
Institut za arheologiju istraivanje burga Vrbovca u

Klenovcu Humskome kod Huma na Sutli zapoeo je jo
prije dvadesetak godina, a posljednjih godina traju redovita sustavna iskopavanja i konzervacija zidova u onolikom
trajanju koliko to omoguuju osigurana sredstva (naalost,
u prosjeku samo po dva, maksimalno tri tjedna godinje!).
U 2010. su godini, nakon stanke 2009. (kada za radove
nisu bila osigurana sredstva), nastavljeni svi radovi, a
krajem godine srednjovjekovni burg Vrbovec prezentiran je i iroj javnosti muzejskom izlobom pod nazivom
Vrijeme utvrda: Plemiki grad Vrbovec na Sutli (autorica Ivana kiljan, glavna suradnica T. Tkalec). Izloba
je nastala u suradnji Muzeja Hrvatskog zagorja i glavnog
partnera Instituta za arheologiju, te je u listopadu 2010.
otvorena u Gornjoj Stubici u Muzeju Seljakih buna, nakon
ega je postavljena u Zelini te u Humu na Sutli, a slijede
i daljnja predstavljanja diljem Hrvatske. Publicirana je i
znanstvena monografija (Tatjana Tkalec, Burg Vrbovec
u Klenovcu Humskome: Deset sezona arheolokih istraivanja, Zagreb, 2010.), u kojoj sudjeluju i autori iz drugih
znanstvenih disciplina. Sve je to uinjeno s velikom eljom
da se javnosti prikau rezultati radova na tome lokalitetu,
i to na sveobuhvatan, interdisciplinaran nain, a s najveom nadom u pojaano zanimanje za taj lokalitet onih
institucija ija je pomo nuna kako bi se odrao kontinuitet zapoetih, odnosno uvelike poodmaklih radova na
srednjovjekovnome gradu.
Arheoloki radovi 2010. odvijali su se na svim stranama
izvan obodnog zida burga kako bi se taj prostor pripremao
dr. sc. Kreimir Filipec

Summary
During 2010, there was a continuation of rescue archaeological investigations and conservation operations at
the site of Lobor Majka Boja Gorska, Our Lady of the
Mountain/Uplands. The objective of the investigation was
to explore the outer spaces along the eastern and south
eastern enclosing wall. Modern age graves were discovered, mainly childrens graves placed outside the regular
graveyard, and after them, late medieval graves, dated
to before the 16th century. In the oldest graves, several
S-links were found, large in size, which should be dated
at the earliest to the second half of the 12th century. In
the other graves, buckles, rings and other objects dating
the graves to the 13th, 14th or 15th century were found.
All in all, 57 graves were investigated. In the south east
part of the test pit the excavations came upon the foundations of a building. Only the corner was investigated.
According to the manner of building, the nicely trimmed
rubblework, and spolia bonded with an abundance of
high quality mortar, this is undoubtedly a building from the
267
Konzervirani ostaci temelja aneksiranoga ulaznog objekta (foto: T. Tkalec)
za laki ophod oko plemikoga grada. Skidan je sloj recentnog humusa i nasipa na padinama lokaliteta nastalog
uklanjanjem i odbacivanjem zemlje i ute iz dosadanjih
arheolokih iskopavanja. Precizni radovi (s prosijavanjem
ukupnoga iskopanog materijala) odvijali su se unutar ulaznog objekta, aneksiranoga obodnome zidu jezgre burga
na njegovoj sjeveroistonoj strani, te je tim radovima
zakljueno da je objekt graen u romanikom stilu, u ranoj
fazi samoga burga, odnosno u 13. st. Zavreno je i istraivanje odreenih arheolokih slojeva zapoetih u prijanjim kampanjama, a otkriveno je i nekoliko novih slojeva.
Od pokretnih nalaza valja istaknuti pronalazak kremene
alatke u sloju iz 13. st., koji upuuje na boravak ovjeka
na tom poloaju i u prapovijesti. To je ve potvreno i u
prethodnim kampanjama pronalaskom sporadinih ulomaka keramike koji se mogu datirati u eneolitik. Nadalje,
pronaeno je mnotvo ulomaka keramikih posuda,
manje penjaka, zatim ivotinjske kosti te eljezni kovani
avli, a istie se lijep nalaz ulomka lotikog pehara, koji
se moe datirati u kraj 15. i poetak 16. st., te nekoliko
nalaza ulomaka staklenih aa. O svemu je nadlenome
konzervatorskom odjelu predano detaljno izvjee, koje
se u skraenom obliku objavljuje u godinjaku Instituta za
arheologiju, stoga se na ovome iznose tek osnovne informacije (Tkalec 2011).
Nakon arheolokih radova, u listopadu 2010. konzervirana
ja otkrivena arhitektura, odnosno konsolidirani su zidovi
Ulomak lotikog pehara s kraja 15. i poetka 16. st. (sjevernomoravske radionice) (foto: T. Tkalec)
268
Redni broj: 129

Lokalitet: piak
Naselje: Bojano
Grad/opina: Zagorska Sela
Razdoblje: P
Vrsta radova: zatitna iskopavanja
SJ 58, SJ 177, SJ 67 i dijelovi zidova SJ 66, SJ 51 i SJ

52 (o tumaenju stratigrafskih jedinica, kao i svih ostalih
spomenutih zdanja i situacija, konzultirati Tkalec 2010).
Prilikom konzervacije obavljeni su ustaljeni postupci
ienja, razgradnje zidova do zdrave osnove, mokro
ienje, zidanje, njegovanje buke i zimska zatita konzerviranog zida. Vezivno sredstvo produeni vapneni
mort sastojalo se od sipine (<4 mm) iz lokalnog kamenoloma kraj Pregrade, vapna i cementa, i to u omjeru (1 :
3 : 6 cement : vapno : sipina). Upotrebljavan je kamen
sa samoga lokaliteta. Zavrna kapa izraena je pomou
hidraulinog vapna Calx Romano, i to u omjeru 1 : 2
(Calx Romano : sipina). Calx Romanom fugirana su lica
zidova, i to izvorni srednjovjekovni dijelovi. Za fugiranje
lica nainjena je vra smjesa od Calx Romana (omjer 1
: 1). Meutim, ove je godine primijenjeno i vre vezivno
sredstvo, jer je primijeeno da Calx Romano ipak u ovim
naim sjevernim krajevima nije dovoljno otporan materijal za zimske uvjete. Stoga se dodao i sulfatnootporni
portlandski cement CEM I 42,5N SR (Dalmacijacement,
SULFACEM) koji je pogodan za zidane strukture u agresivnome okoliu. Zidanjem se imitirao izvorni nain gradnje, u ovogodinjem sluaju moralo se pristupiti imitiranju ruevina kod aneksiranog objekta (SJ 67, SJ 177
i SJ 85) jer se konsolidirala ruevina zida koji je odavno
uruen niz padinu lokaliteta. Na ostalim se dijelovima pri
izradi zavrne kape dizao tek jedan red kamenja, ponegdje po potrebi i dva, radi dranja eljene nivelacije i imitiranja ruevina. Fugirana su i lica svih spomenutih zidova,
kao i originalni segmenti zida SJ 66. Na podruju palasa
popravljeni su pojedini segmenti pregradnih zidova koje
su (zbog trusnog ivca na kojima su podignuti) tijekom
posljednjih godina otetile atmosferilije.
Tijekom 2010. Institut za arheologiju nastavio je arheoloke

radove na lokalitetu piak u Bojanom. Struna voditeljica bila
je mr. sc. Ivanica Pavii iz Instituta za arheologiju u Zagrebu.
Prapovijesni naseobinski lokalitet smjeten je uz lijevu
obalu rijeke Sutle, povie izvora Atomskih toplica u Harinoj
laki, na najvioj toki Kotrunova brijega, odnosno njezinu
posljednjem jugozapadnom ogranku. Naselje se prostiralo
na poloajima gradina I i gradina II piak. Najvia terasa
akropole gradina II piaka svojim izduenim elipsastim
oblikom dijeli gradinski poloaj na dva simetrina dijela,
sjeverni i juni. Juni dio gradine prirodno je najbolje branjen i zatien poloaj na kojem su podizani prapovijesni
nadzemni objekti, odnosno kue grupirane na terasama u
nekoliko cjelina. Jedna od dviju istaknutih zapadnih terasa
svojim zatienim poloajem unutar usjeka izmeu gradina
piak I i II, pogodovala je podizanju prapovijesne kue
D (treba istaknuti da su prapovijesne kue podignute na
akropoli gradine, koje su znatnim dijelom unitene zbog
poljoprivredne obrade zemljita).
Istraivanja 2010. bila su usmjerena na slijed prijanjeg
iskopa na objektu kui D sa svrhom definiranja cjelokupne stambene povrine. Nastavak iskopavanja uslijedio je
s proirivanjem sonde E (2x10 m) sa sjeveroistone strane
uzdu gornje najvie terase akropole, kojom su obuhvaeni kvadranti (kv 34 38). Nakon skidanja humusnog
sloja debljine 20 25 cm slijedio je kulturni sloj (sj 002)
od rastresite tamno sivo-smee zemlje u kojoj su se pojedinano javljali ostaci materijalne kulture iz kue D. Gornji
sloj (sj 003) uzdu cijelog iskopa u sondi E sadravao je
popratni gar od paljenja te manje ili vee usitnjene tragove
lijepa koji su pripadali zidanoj konstrukciji kue. Rastresita
tamno smea zemlja bila je pomijeana s ostacima izgorenih ivotinjskih kostiju te s ulomcima keramike od raznolikih
tipova posuda.
Literatura
Tkalec 2010 Tatjana Tkalec, Burg Vrbovec u Klenovcu
Humskome, Deset sezona arheolokih istraivanja,
Zagreb, 2010.
burga Vrbovca u Klenovcu Humskom 2010. godine, AIA,
VII, Zagreb, 2011.
Summary
Systematic archaeological and conservation works were
continued into the medieval burg of Vrbovec in Klenovec
Humski. The investigation of the entrance structure into the
Romanesque burg was completed. On other parts, around
the perimeter wall of the burg, on the whole the stratum of
recent humus and the post-medieval fills were removed, in
order to free up the walls for conservation and thus to set
up a walkway or temporary promenade around the burg.
After archaeological investigations, the conservation of and
repairs to part of the eastern perimeter wall and the remains
of the foundations of the annexed entrance structure were
carried out. A scholarly monograph was published, in which
authors from other disciplines also contributed chapters
(Tkalec, 2010).
Pogled na istraivanu sondu
269
Uzdu sjevernog i istonog ruba sonde u sloju (sj 005)

na dubini od 35 do 45 cm javljali su se tragovi podnice od
oker-ute gline (Munsell 5 YR 4/1), koja se i nadalje protezala uzdu cjelokupne stambene povrine kue D. Debljina
podnice na pojedinim mjestima iznosila je 13 17/20 cm. S
padom terena glineni sloj podnice bio je sve tanji i na nekim
mjestima pod temeljem ivca posve se gubio. Zapadna
strana sonde E (kv 37 38) u profilu upuivala je na jednaku strukturu glinene podnice, koja se pruala u duini od
6,30 m i nestajala prema rubu iskopa. U glinenu podnicu
uloeno je nekoliko komada plono klesanih kamenih blokova, raznih veliina. Vanjska povrina kamenih blokova
bila je plono odsjeena i zaglaena, dok su rubovi bili
nepravilno oklesivani.
Uza zapadni rub iskopa (kv. 36/37) na nivou podnice
javljali su se ostaci raspucanih komada zapeene arko
crvene gline (sj 007). Nakon ienja pokazala se kompaktna zapeena povrina ognjita, nepravilno krunog oblika, dimenzija 1,70x1,85 m. Premda veim dijelom oteeno, ognjite je s istone strane ograeno
nizom klesanih etvrtastih kamenih blokova, manjih i
veih dimenzija (16/19x20/25 cm) (sj 008). Uz ognjite
je postavljena vea kamena ploa, plono odsjeena i
nepravilnoga trapezoidnog oblika (34x27 cm), koja je bila
u funkciji nekoga pomonog radnog elementa, vjerojatno
sjedala jer se nalazila neposredno do ognjita. Povrina
ognjita bila je ispunjena pojedinanim nalazima ulomaka
keramike i prepeenim dijelovima ivotinjskih kostiju (sj
009) (kulturni sloj protee i nadalje spram sjeveroistone
strane iskopa sonde E).
U sondi D na podnici od oker-ute gline (kv 32/33) ocrtavala
se arko crvena mrlja (63x40/45 cm) s ostacima crnoga
gara po rubovima profila (sj 010). Daljnjim ienjem
iskopa utvreno je postojanje vatrita (3), postavljenog
uza zapadni rub kue (sj 011). Na spaljenoj povrini podnice pratili su se tragovi crnoga gara i pepela od paljenja,
pomijeani s neto spaljenih ivotinjskih kostiju. Vatrite je
sadravalo i nekoliko keramikih ulomaka koji su ocrtavali
trbuasti lonac s plastinom trakom na ramenu (L 2).
U kulturnom sloju (sj 012) neposredno do vatrita (kv 33)
pronaena je oteena zoomorfna skulptura, prva te vrste
u ovom naselju. Raena je od proiene, dobro peene
gline, zaglaene svjetlo smee povrine. Na prijelomu
vrata vidljive su primjese od nekoliko krupnijih kamenia.
Skulptura prikazuje gotovo cijelo tijelo ivotinje, valjkastoga izduenog oblika s naglaenim zadebljanim zatkom.
Ouvane su sve etiri kratke stupaste noge u stojeem
stavu. Iz zdepastog tijela izrasta vrat ivotinje na kojem se
prati prijelom i nedostatak glave. Skulptura je prikazana
dosta realistino, u stojeem stavu i po svojim tipolokim
obiljejima srodna je liku konjia. Na prostorima sjeverne
Hrvatske nalazi figuralne zoomorfne plastike od peene
gline javljaju se u naseljima na prijelazu kasnoga bronanog u starije eljezno doba. Iz sjeverne Bosne, iz nizinskog
naselja Donja Dolina II potjeu takoer srodni primjeri zoomorfne plastike (Mari 1964, T. X, 13; T. XXIV). U nekim
naseljima iz sredinje Hrvatske (Kirin-grad i Turska kosa)
u poetnoj fazi starijega eljeznog doba uz zoomorfnu plastiku prisutni su takoer i nalazi antropomorfne plastike s
realistinim ili stiliziranim prikazima ljudskog lika (eper
1944: 21, 22, T. 9, 10; Balen Letuni 1987: T. 9; ukovi
1983). Uz rijeku Savu kod Kutine na Maria gradini kod

Mikleuke pronaen je rijedak primjer antropomorfne figure
(Ivekovi 1968: sl. 48, 49). U zavrnoj fazi kasnoga bronanog doba i poetnoj fazi starijega eljeznog doba antropomorfna i zoomorfna plastika javlja se u naseljima na ognjitima ili vatritima, kao popratna pojava prilikom magijskih
ili kultnih obreda. U kui D na piaku popratni elementi
na vatritu (3) (gar, spaljene ivotinjske kosti, keramika
posuda i skulptura konjia) upuuju na njegovu namjenu,
vjerojatno nekoga manjeg spalita. Iz srodnoga nedalekog naselja Ormo iz kue S-II potjee takoer srodna
skulptura konjia s neto plastinije modeliranim tijelom.
Pronaena je takoer u kui na ognjitu zajedno s keramikom i iglom ukraenom koso urezanim vratom, datiranom
u stupanj Ormo II, Ha B3 i poetni stupanj Ha C (Lamut
1988/1989, S II, ognjite 28, T. 19, 5).
Popratni keramiki nalazi unutar naseobinskog sloja u kui
D, sadravali su mnotvo ulomaka keramike, grube ili prelazne fakture. Pripadali su preteno veim posudama (loncima) za svakodnevnu upotrebu. Najee su to primjeri
trbuastih lonaca s izvuenim rubom i plastinim rebrima
na ramenu (L 2) s tipolokim obiljejima mlae kulture
polja sa arama, stupnja Ha B. Taj je tip lonca i inae
dobro zastupljen u ostalim kuama na piaku (Pavii
1993: 174, T. 3, 5, T. 4, 1, 4), a potjee od virovitikog
tipa lonca u funkciji are, ukraenog plastinom trakom na
tijelu posude u obliku girlandi s malom trakastom rukom
na ramenu (Vinski Gasparini 1973: T. 7, 9). esto se javlja
i na ostalim naseobinskim lokalitetima sredinje Hrvatske
tijekom kulture polja sa arama. Loncu sa piaka srodan
je i tip trbuastog lonca iz kalnikog naselja Igrie I (A
6a), s dvije ruke ispod ruba otvora i plastinom trakom
na tijelu (Vrdoljak 1994: 27, T. 8, 1). Ti lonci javljaju se od
starije kulture polja sa arama i s odreenim se modifikacijama provlae tijekom cijelog njezina trajanja. Mlai tip
lonaca s kratkim vratom i izvuenim zadebljalim rubom,
ukraavan je plastinom trakom s motivom viseih girlandi na ramenu, kakvi potjeu iz nizinskoga turopoljskog naselja u Starom iu (Balen Letuni 1996: sl. 8,
1). Analogno tomu, trbuasti lonci s plastinom trakom na
ramenu javljaju se u srodnome kasnobronanodobnom
naselju Ormo I, stupnju Ha B1 (Lamut 1988-1989, 235
276, T. 1, 8, 12; T. 12, 7; Dular, Tomani Jevremov 2010:
T. 11, 10; 14, 8). Taj tip trbuastog lonca ima analogije u
nekropoli Pobreje te umjesto plastine trake nosi ukras u
vidu jeziastih drki na ramenu, plono odsjeenih s tipolokim obiljejima mlae kulture polja sa arama, stupnja
Ha B2-B3 (Pahi 1972: T. 10, 6). Analogije tom tipu lonca
nalaze se u grobnim cjelinama nekropole u Dobovi s tipolokim obiljejima grupe Dobova III stupanj, stupnja Ha
B1-B2 (Stare 1975: grob 184, T. 24, 8; grob 277, T. 42, 2;
Dular 1978: 38).
Od ostalog tipa posuda, tu su i zdjele s uvuenim rubom,
koje su uz lonce najzastupljeniji tip naseobinskog posua
u kui D. Po svojim tipolokim obiljejima rame je krae u
odnosu na stariji tip zdjela uvuena ruba, poznatih iz vremena starije kulture polja sa arama. Trbuh dobiva bikonian oblik i tijelo poprima izduen oblik (Z 7). Od zdjela
S-profila javlja se tip zdjele s kratkim ljevkastim vratom
izvuenima prema van (Z 6), bez naglaenog prijelaza
vrata u rame posude. Taj tip zdjele potjee od tipa zdjele
270
rukom i omfalos dnom, po svojim kronoloko-tipolokim

obiljejima ima analogije meu starijim tipovima alica s
uzdignutom trakastom rukom, grupe Velika Gorica, faza
I. (Vinski Gasparini 1973: T. 105, 4). Analogije tom tipu
alica s izbaenim ramenom i kratkim prstenastim vratom
s ravnim rubom nalaze se u rukoj grupi alica (var. 1, Skd
2) nekropole Rue II. stupanj, datiranima u stupanj Ha B2
i B3 (renar 2006: 128, sl. 26).
Koncentracija keramikih nalaza najee se javljala na
poloajima oko ognjita ili je bila rasprena po drugim
dijelovima podnice kue. Od ostaloga kunog inventara
u kui D treba spomenuti popratne nalaze gladilica od
tamno crvenog ili oker-utog kamena, pronaene uz vanjski rub ognjita. Nalazi kamenih gladilica pripisuju se tipu
alatke rabljene za tehniku obradu keramike, njihovo oblikovanje i zaglaivanje, osobito vanjskih povrina posuda.
Keramiko posue na piaku upuuje na lokalnu produkciju u naselju, koju prate ulomci odbaene gline i razni
tipovi kamenih gladilica ili brusova pronaenih uz samo
ognjite ili pe u kui D.
Zoomorfna glinena skulptura
s izduenim vratom, starije grupe Zagreb. Srodni tipovi

zdjela javljaju na visinskim naseljima Oreje Donje
Pogorie i Kalnik Igrie I (tip B 6a), starije kulture polja
sa arama, stupnja Ha A1 (Balen Letuni 1996: sl. 5, 4-5;
Vrdoljak 1994: 30, T. 26, 3). Mlai tipovi zdjela imaju krai
ljevkast vrat i izdueno tijelo s analogijama u skupini zdjela
S-profila grupe Velika Gorica I (Vinski Gasparini 1973: T.
100, 5; T. 105, 1). Srodan tip zdjele S-profila zastupljen je
takoer u naseobinskim slojevima u Ormou I, datiranima
u stupanj Ha B1 (Lamut 1989: T. 6, 15-16; Dular, Tomani
Jevremov 2010: T. 4, 10; T. 10, 3).
Od ostalih tipova posuda na ognjitu (2) u kui D javlja
se i primjer trbuaste alice izbaenog ramena s kratkim
cilindrinim vratom i ravnim irokim rubom. Na alici nema
naglaenog prijelaza vrata u rame urezanom linijom, ve je
on teku. Rub i rame posude spaja uzdignuta iroka trakasta ruka. alica ima uvueno (omfalos) dno, vrlo je tankih
stijenki i pripada tipu fine smee i tamno smee keramike
s tragovima poliranja na vanjskoj povrini. Kao i na ostalim
tipovima kasnobronanodobnim posudama, tako i na toj
alici svijetle i tamne mrlje upuuju na njihovo peenje u
otvorenim peima.
Tip bikonine alice s uzdignutom rukom karakteristian
je tip alice od rane kulture polja sa arama na prostorima srednjeg Podunavlja. Dobro su zastupljene u baierdorfsko-velatikom krugu keramografije od stupnja Br D
Ha Ha 1, iji se utjecaj rairio na prostore meurijeja
tijekom faze II grupe Zagreb, starije kulture polja sa
arama. Prema Ryhovskom, izraziti su predstavnik velatike kulture i dobro su zastupljene u donjoj Austriji, junoj
Moravskoj, Gradiu, jugozapadnoj Slovakoj (ihovsk
1958: sl. 5). Na naim prostorima bikonine alice s trakastim rukama koje nadvisuju rub posude javljaju se u
naseljima Martinec kod Krievaca i Kalnik Igrie I (tip
5b) (Homen 1988: sl. 2; Vrdoljak 2004: T. 28, 1-2). Taj
tip bikoninih alica pokazuje izrazite srodnosti s baierdorfsko-velatikim obiljejima na prostorima zapadnog
meurijeja. Kod starijih tipova bikoninih alica ruka
koja nadvisuje rub posude ima trokutast presjek, to je
karakteristino za alice stupnja Br D i Ha A1. Od sredine
stupnja Ha A1 ruka ima sve trokutastiji presjek, a bikonian trbuh zaobljuje se i dobiva omfalos dno. alica sa
piaka svojim zaobljenim tijelom s uzdignutom trakastom
Istraivanja prapovijesne gradine na piaku i ove godine

donijelo je niz novih znanstvenih spoznaja koje su dopunile podatke o ivotu njezinih itelja na prijelazu kasnoga
bronanog u starije eljezno doba. Ona su uputila i na svu
sloenost istraivanja sruene i spaljene kasnobronanodobne kue D na piaku. Kua je jednim dijelom bila
ukopana u padinu brijega, a drugim dijelom podzidana
kamenom nadgradnjom te pripada tipu nadzemne kue.
Podignuta je nad zemljom na osnovi ivca s drvenom
konstrukcijom zia, obljepljenog kunim lijepom. Tragovi
spaljenih zidova kue javljaju se u vidu izgorenih greda
ili manjih dasaka, irih ili uih povrina. Uzdu sredinjeg
dijela kue pruala se nosea greda (kv 2,5, 8), koja se
na pojedinim mjestima ouvala u povrinskim tragovima
dimenzija 15x23/28 cm. Krovite je bilo od slame, na to
upuuju ulomci tankoga sagorenoga granja po unutranjoj
povrini kue. Prema novim saznanjima mogla se donekle
isitati unutranja struktura kue D, koja je obuhvaala prostor omeen glinenom (oker-utom) podnicom, dimenzija
7,30x6,40 m. Definirali su je ploni kameni blokovi raznih
veliina i debljina koji su ocrtavali gotovo elipsast unutranji prostor kue. Postavljeni su uz unutranji rub kue oko
ognjita ili pei. Dosada je otkriveno osam takvih plosnatih kamenih ploa, usaenih u podnicu. Njihova namjena
bila je vjerojatno pomona menza ili stolac uz radni prostor
(ognjita ili pei).
Na onim mjestima gdje teren pada, kamen je rabljen za
gradnju podzida kue. Uz vanjski juni rub kue javljali su
etvrtasti ili pravokutni klesani kameni blokovi, raznih veliina i debljina, slagani u redovima u duini od 7,50 do 8,60
m. Od ouvanog dijela junog zida bilo je vidljivo da su
blokovi slagani u dva do tri reda u tehnici suhozida i poloeni na ivcu. Najbolje je ouvan suhozid na najnioj razini
terena gdje je njegov i najvei pad, to je zahtijevalo i veu
statiku podlogu kue. Na rubu jugozapadnog suhozida
kue D pratio se kruni otvor, iji su rubovi bili ojaani klesanim veim kamenim blokovima. Nalazi paljevine u otvoru
upuuju na to da je udubina sluila kao leite za polaganje
drvenog stupa koji je podravao konstrukciju kue. Kako
se moglo razabrati tijekom istraivanja, promjer krunog
271
Literatura
otvora za stup kretao se izmeu 17 i 23 cm. On u potpunosti ne odraava konaan promjer drvenog stupa, jer su
popratni kameni blokovi graeni u tehnici suhozida, koji
su tijekom vremena zasigurno napravili odreeni otklon.
Postoji i druga mogunost da je stup naknadno usaen u
suhozid s namjenom da podrava rubni dio kue.
Kua D poivala je na drvenim stupovima, uloenima u za
to izdubljene rupe u glinu ili kamenu osnovu. Ostale rupe
od stupova postavljene su u priblino jednakim razmacima
i bile su ukopane u glinenu podnicu. Iznimka su poloaji
udubina na podlozi ivca, koji su zahtijevali obradu ukopane povrine u kamenoj stijeni i obradu udubine koja je na
nekim mjestima brino zaglaena. Dubina rupa od stupova
varirala je, odnosno kretala se od 17 do 23/25 cm. Otvori
za stupove sadravali su ostatke pougljenog drveta ili gara,
ponekad i bez tih popratnih priloga. Drveni stupovi bili su
obloeni obraenim kamenjem, polukruno klesanim i istanjenim na onim dijelovima gdje su bili usaeni u rupu. Vee
koliine kamenih blokova (lomljeni ili klesani) koji su se javljali uz vanjske rubove kue, upuuju za njihovu uporabu
u nadzemnoj nadgradnji kue, ija visina nije utvrena.
Prema sadanjim saznanjima, kua D na piaku bila je
nadzemnog tipa i poivala je na kamenoj podlozi ivca,
koju je podravala drvena konstrukcija zia od stupova i
iblja, ojaana kunim lijepom.
Balen Letuni 1987 D. Balen Letuni, Prethistorijski nalazi

s gradine Kiringrad, VAMZ, n.s. 3, vol. XX, Zagreb, 1987:
1 13.
Balen Letuni 1996 D. Balen Letuni, Novi kasnobronanodobni lokaliteti sa zagrebakog podruja, Izdanja HAD,
17, Zagreb, 1996: 13 27.
renar 2006 M. renar, Novi arni grobovi iz Ru in
pogrebni obiaji v ruki arnogrobini skupini, AV, 57,
Ljubljana, 2006: 97 162.
ukovi 1983 L. ukovi, Prethistorijska gradina Turska
kosa, Karlovac, katalog izlobe, 1983.
ukovi 1985 L. ukovi, Arheoloka topografija karlovake regije, Izdanja HAD, sv. 10, Zagreb, 1986: 9 18.
Dular 1978 J. Dular, Poskus kronoloke razdelitve dobovskoga arnega grobia, AV, XXIX, Ljubljana, 1978: 36 45.
Ivekovi 1968 D. Ivekovi, Vieslojno prethistorijsko naselje na Mari-Gradini u Mikleuki, Zbornik Moslavine 1,
Kutina, 1968: 359 363, sl. 20 52.
Mari 1964 Z. Mari, Donja Dolina, GZMS, XIX, Sarajevo,
1964: 6 128.
Pavii 1987 I. Pavii, 1986/1987., Rezultati probnih
istraivanja na prethistorijskoj gradini piak u Bojanom,
Prilozi IAZ, 3-4, Zagreb, 1987: 5 23.
Pavii 1993 I. Pavii, Kasnobronanodobno naselje
piak u Bojano prilog poznavanju ruke grupe, Ptujski
arheoloki zbornik ob 100-letnici Muzeja in muzejskega
drutva, Ptuj, 1993: 171 188.
ihovsk 1958 J. ihovsk, Das Brandgrab I von Velatice
und seine Position in der Entwicklung der Velatice Kultur,
SlovArch XLIX, islo 1, Brno, 1958: 67 118.
Stare 1975 F. Stare, Dobova, Breice (katalog)
eper 1944 M. eper, Prapovijesne glinene figure, VAHD,
n.s., sv. 24-25, Zagreb, 1944: 21, 22.
Teran 1986 B. Teran, Stareja elezna doba na
Slovenskem tajerskem, kat. mon., 29, Ljubljana, 1986.
Vrdoljak 1994 S. Vrdoljak, Tipoloka klasifikacija kasnobronanodobne keramike iz naselja Kalnik Igrie (SZ
Hrvatska), OA, 18, Zagreb, 1994: 7 82.
Na osnovi pokretne arheoloke grae i tipoloke analize

materijala, moglo se zakljuiti da se ivot u kui odvijao
tijekom posljednje faze kasnoga bronanog doba i poetne
faze starijega eljeznog doba, Ha B2 i B3 i poetnog stupnja Ha C. U naselju se odvijala lokalna keramiarska produkcija, bazirana na kasnobronanodobnoj tradiciji starije
kulture polja sa arama. Mlai tipovi posuda (lonci i zdjela
s pseudovrpastim ukrasom) upuuju na analogije s tipologijom posuda na srodnim visinskim naseljima (zagrebaki
Gradec, Lobor svetite Majke Boje Gorske, Stari grad
u Krapini), grupe Velika Gorica I i II, mlae kulture polja
sa arama, stupnja Ha B1-B2-B3. Srodnosti se javljaju u
nainu ukraavanja posuda (urezivanje i igosanje) s analogijama u rukoj grupi (zdjele uvuenog ruba) i trbuasta alica s rukom koja nadvisuje rub, Rue II, stupnja
Ha B2-B3. Nalazi poetne faze starijega eljeznog doba
unutar kue D, dokumentirani su zdjelom s narebrenim tijelom (tvz. gubama), karakteristinima za Dolenjsku keramografiju, grupe Dobova IV, stupnja Ha C.
Visinsko kasnobronanodobno naselje piak i njemu
srodno u neposrednoj blizini Miljana u Brezovoj Ravni uputilo je na kulturoloku povezanost tih zagorskih predjela s
uim i irim prostorima uz rijeku Sutlu tijekom zavrne faze
V, mlae kulture polja sa arama, stupanj Ha B2 i B3. Nalaz
keramike zoomorfne figure konjia upuuje na prvu pojavu
skulpture u naselju piak na prijelazu kasnoga bronanog
u starije eljezno doba s analogijama u srodnim visinskim
naseljima na kordunsko-banijskim prostorima, Turska kosa
i Kiringrad. Rijedak primjerak posude tankih stijenki s narebrenim tijelom (tvz. gubama) upuuje na mogui import iz
dolenjskih radionica (Novo Mesto i Dobova) ili tajerskih
(Rifnik, Brezje) radionica poetkom starijega eljeznog
doba. Daljnjim istraivanjima nadzemnih kua na piaku
dopunit e se slika toga vanog prapovijesnog naseobinskog lokaliteta na prostorima Hrvatskog zagorja.
dr. sc. Ivanica Pavii

Summary
During 2010, archaeological operations were continued
at the site of piak in Bojano. This prehistoric dwelling
site is located along the left bank of the Sutla River, at the
highest point of Kostronov brijeg. The late Bronze Age settlement of piak shows the cultural links of the site with
the wider space along the Sutla River during the closing
phase of the later Urnfield Culture (phases Ha B2 and B3).
The find of a ceramic zoomorphic figure, of a little horse,
indicates the first appearance of sculpting in the settlement
of piak at the transition from the Late Bronze to the Early
Iron Age, with analogies in similar hill settlements in the
area of Banija and Kordun. A rare example of a thin-walled
vessel indicates a possible import from the area of todays
Slovenia, that is, from the workshops of Dolenska (Novo
Mesto and Dobova) or the Styrian workshops (Rifnik and
Brezje) at the beginning of the Early Iron Age.
272
Redno broj: 130

Lokalitet: Utvrda Kostelgrad
Naselje: Kostel
Grad/opina: Pregrada
Razdoblje: SV, NV
Jana Vitovca i njegovih sinova, sve do 1485. kada ga

kralj Matija Korvin daruje svom izvanbranom sinu Ivanu
Korvinu. Kratko je vrijeme taj stari grad i u vlasnitvu Jurja
Brandenburga, sve do 1523. kada ga prodaje Petru II.
Kegleviu. Kostelgrad je svoj procvat doivio upravo u vlasnitvu te poznate obitelji koja ga obnavlja i ivi u njemu
sve do 17. st. kada se gasi potreba za ivotom u teko
dostupnim utvrdama. Kostelgrad prestaje biti sjedite te
obitelji, a od 18. st. preputen je propadanju.
Arheoloka istraivanja utvrde Kostel kod Pregrade (na

k.. 31 i 32) trajala su od 29. lipnja do 16. srpnja 2010.,
ukupno 13 radnih dana. Voditeljica istraivanja bila je mr.
Lea ataj, a zamjenik voditelja Andrej Jane, dipl. arheolog, oboje djelatnici Hrvatskoga restauratorskog zavoda.
U istraivanju je sudjelovalo i pet fizikih radnika koje je
osigurao Grad Pregrada, ujedno i investitor istraivanja.
Za geodetska snimanja i izradu nacrta bila je zaduena
tvrtka Vektra d.o.o. iz Varadina. 3D-skenerom snimljeni su
sonda 1 i zapadni zid sjevernog palasa.
Sonda 1 smjetena je na unaprijed dogovorenoj lokaciji u

jugozapadnom dijelu staroga grada, zapadno od tzv. baterijske kule, a uz juni i zapadni potez obrambenih zidina.
To se mjesto inilo najpogodnijim zbog struktura koje su
se nazirale ispod raslinja i koje su navedene u nekim od
starih tlocrta. Kao najbezbolnija toka koja e ipak postii
neke rezultate uinila se jer ne zadire u postojee ugroene strukture koje su opasne za statiku itave utvrde, ali
i za ivot fizikih radnika i arheologa koji bi radili uz njih.
Prepoznato je ukupno 20 stratigrafskih jedinica, od kojih 10
pripada slojevima, a 10 strukturama. Osim sloja humusa
(SJ 1), radi se o slojevima uruenja unutar (SJ 2, SJ 11, SJ
18) ili izvan objekta 1 (SJ 3, SJ 10, SJ 12), te o sloju podloge za podnicu u rastresitom stanju (SJ 15). Arheoloki
sloj SJ 8 otkriven je uza zid SJ 5 izvan objekta. Arheoloki
sloj SJ 19 otkriven je uza sam rub sonde na veoma malenoj
povrini te e dati vie podataka u sljedeim kampanjama.
Deset stratigrafskih jedinica koje pripadaju strukturama
jesu zidovi ili podnice. Zidovi SJ 4 i SJ 9 pripadaju obrambenim zidovima, dok su zidovi SJ 5, SJ 6 i SJ 7 dijelovi
objekta 1. Objektu 1 moe se pripisati i nia (SJ 20) u zidu
SJ 5 te ulaz u objekt (SJ 17) u sklopu zida SJ 6. Unutar
objekta otkriveni su ostaci podnice SJ 13, a izvan njega
ostaci podnice SJ 14. Na malom dijelu zida SJ 4 otkriveni
su ostaci bukane podnice SJ 16. Prikupljena su ukupno
Utvrda Kostelgrad nalazi se na Kostelskoj ili Kuna gori,

odnosno na brdu Kostelju koje se nastavlja na Kuna goru.
Sagraena je kako bi branila prolaz Sutinsko (Sutlin) na
rjeici Kosteljini. Bila je ulaz u kraljevinu Slavoniju sa sjeverozapada i imala veliko strateko znaenje na granici
s Njemakim Carstvom uvajui njenu zapadnu granicu.
Najstariji spomen Kostelgrada datira iz 1330. kada je u
vlasnitvu Petra Gisingovca. Ludovik I. Anuvinac izmeu
1342. i 1347. oduzima Petru Zagorje s gradovima i izravno
ih podvrgava kraljevskoj vlasti. Kralj igmund Luksemburki
1399. daruje celjskom knezu Hermanu II. itavu Zagorsku
kneiju i gradove Krapinu, Lobor, Otrc, Belec, Trakoan,
Lepoglavu, Kostel i Cesargrad. U vlasnitvu grofova
Celjskih cijelo je Zagorje s dijelom tajerske, Kranjske i
Koruke do 1456., kada smru Hernrikova unuka Ulrika II.
izumire i cijela obitelj. Kostelgrad potom dolazi u posjed
Tlocrt Kostelgrada (prema D. Miletiu) s ucrtanom sondom 1 (izradila: L. ataj)
273
Kako je obrambeni zid uz koji je postavljena sonda u veoma

loem stanju i njegovo vanjsko lice gotovo u potpunosti
nedostaje, u dogovoru s konzervatorima iz KO Krapina
odlueno je da se uz njih nee kopati u dubinu. Tako je do
zidova SJ 4 i SJ 9 raieno raslinje i uklonjena uta, kako
bi se barem tlocrtno mogli dokumentirati. Iskop se nastavio
na udaljenosti od 1 m (na sjeverozapadu sonde) do 3 m (na
jugoistoku sonde). Ta tampon-zona ostavljena je kako se
dodatno ne bi ugrozila statika zidina.
U prvoj kampanji arheolokih istraivanja uoeni su arhitektonski ostaci jednog objekta. E. Laszowski spominje manje
zgrade prislonjene na vanjski zid koje opisuje kao tale ili
spremita. Na najranijim poznatim planovima Kostelgrada,
koje je nacrtao M. Pilar, nema naznaka zidova tog objekta.
Njega je u tlocrt Kostelgrada ucrtao tek D. Mileti.
Objekt 1 prislonjen je na jugozapadni potez obrambenih
zidina, zapadno od tzv. baterijske kule. Zidovi su graeni od
priklesanog kamena na licima te ispune od sitnog kamenja
i buke. Kao vezivo upotrebljavala se ukasta i sivkasta
buka, danas sauvana u dosta rastresitom stanju. Ulaz
u prostoriju nalazio se sa sjeverne strane, a zapadni je zid
s unutranje strane imao niu. Za sada oskudni pokretni
materijal moe se datirati od 14. do 16. st. Velika veina
nalaza pripada keramikom materijalu, kuhinjskoj i stolnoj
keramici, dok nalazi iz slojeva uruenja ine tzv. tehniku
keramiku, opeke i crjepove.
Objekt 1, pogled sa sjeveroistoka (snimila: L. ataj)
4 uzorka: dva uzorka ugljena i dva uzorka buke. Voen

je i popis kamenih spomenika u kojem su se u ovogodinjoj kampanji nala samo dva ulomka. Tijekom arheolokih
istraivanja pronaena je manja koliina pokretnih nalaza
(ulomci keramikih posuda i penjaka, prozorskog stakla,
kamenih spomenika, crjepovi, opeke, ivotinjske kosti) koji
su privremeno pohranjeni u prostorijama Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Nalazi su oprani, a njihova je struna
obrada u tijeku. Jedan uzorak ugljena poslan je na analizu
C-14 u Miami (uzorak ugljena sa zida SJ 4 dao je irok
vremenski raspon od 1450. do 1650. godine), a u tijeku je i
laboratorijska analiza uzoraka buke. Nepokretni su nalazi
oieni i zatieni geotekstilom.
Sonda 1 imala je oblik pravokutnika, pribline duljine stranica 6 m i 8 m, a istraena je ukupna povrina od priblino
52 m. Najvia toka na kojoj se poelo iskopavati izmjerena je na 405,47 m n.m. (na zidu SJ 5), a najnia 402,50
m n.m. (SJ 13 uza zid SJ 6).
Literatura
Klai 1909 Vjekoslav Klai, Krapinski gradovi i predaje o
njima, VHAD, 10, Zagreb, 1909: 1 32.
Laszowski 1902 Emil Laszowski, Hrvatske povjesne gradjevine, Zagreb, 1902.
Mileti 1997 Drago Mileti, Plemiki grad Kostel, Kaj, XXX,
3-4, 1997: 55 76.
Mileti 1997 Drago Mileti, Plemiki grad Kostel, Prilozi
IAZ, 11-12, (1994.-1995.), Zagreb, 1997: 111 134.
Nadilo 2003 Branko Nadilo, Utvrde na sjeverozapadu
Hrvatskog Zagorja, Graevinar, 55/10, Zagreb, 2003: 605
611.
Regan 2003 Kreimir Regan, Srednjovjekovni gradovi,
utvrde i kateli sjeverozapadnog Hrvatskog Zagorja, Kaj,
XXXVI, 3, 2003: 57 91.
Szabo 1920 Gjuro Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj
i Slavoniji, Zagreb, 1920.
Lea ataj
Andrej Jane
Summary
During 2010, archaeological excavations into the burg of
Kostel by Pregrada were carried out. The earliest mention
of Kostelgrad comes from 1330, while from the 18th century
it was allowed to deteriorate. During the investigations, test
pit 1 was opened up (with an area of 54 square metres),
located in the south west part of the burg.
In the first campaign of archaeological excavations, architectural remains of a structure were observed. E. Laszowski
mentions smaller buildings abutting onto the external wall,
which he describes as stables or stores. On the earliest
Objekt 1, tlocrt (ortofoto) (izrada: Vektra d.o.o. Varadin)
274
known plans of Kostelgrad, drawn by M. Pilar, there is

no indication of walls to this structure. It was first drawn
in on the ground plan of Kostelgrad by D. Mileti at the
end of the 20th century. Structure 1 abuts on to the south
west tract of defensive walls, west of what is called the battery tower. The face of the wall is made of roughly trimmed
stone, while the fill of the walls is made of small stones and
mortar. A yellowish-grey mortar was used as a bond, but
today it is in a fairly crumbly condition. The entry into the
room lay on the northern side, and the western wall had
a niche in the inside. For the moment the rather meagre
moveable finds can be dated to the period from the 15th to
the 16th century. Most of the finds are of ceramic material,
kitchen- and tableware, while the finds from the collapsed
strata are mainly building ware, bricks and tiles.
275
GRAD ZAGREB I
ZAGREBAKA UPANIJA
131 Budinjak kapela sv. Petke

132 Budinjak nekropola
133 Kobili 1
134 itarjevo kola
276
135 itarjevo upna livada

136 Sv. Kri Brdoveki naselje i
nekropola
137 Zelingrad (castrum)
138 umberak crkva sv. Nikole biskupa
Grad Zagreb i Zagrebaka upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 131

Lokalitet: Budinjak kapela svete Petke
Naselje: Budinjak
Grad/opina: Samobor
Razdoblje: SV ili NV
Vrsta radova: konzervacija
Tijekom svibnja i lipnja 2010. nastavljena je konzervacija
kapele svete Petke u Budinjaku. Struna voditeljica radova
bila je Morena elle iz Javne ustanove Park prirode umberak
Samoborsko gorje, a radove je nadzirala Tatjana Loli iz
Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Autor Izvedbenog projekta
konsolidacije temelja i zatite od vlage jest tvrtka Geoexpert
PROJEKT d.o.o. (glavni projektant: Boidar Magdaleni), a
izvoa radova graevinski obrt Ingor. Ovogodinje su radove
financirali Ministarstvo kulture i Zagrebaka upanija. Krajnji
je cilj viegodinjega programa ukljuivanje konzerviranih
i prezentiranih arheolokih ostataka kapele svete Petke u
opseg i sadraj Arheolokoga parka u Budinjaku.
Kapela svete Petke nakon konzervacije 2009. godine (foto: M.

elle)
Kao i prethodnih godina, zbog ogranienih financijskih sredstava, tijekom 2010. nisu bili mogui svi planirani radovi,
pa je odluka o vrsti radova koji e se izvoditi donesena na
temelju procijenjenih prioriteta i u suglasnosti s nadlenim
Konzervatorskim odjelom u Zagrebu. Iako je ve spomenuti nastavak arheolokog iskopavanja nuan radi mogueg otkrivanja nalaza koji bi rijeili pitanje datacije Svete
Petke, odobrena financijska sredstva u 2010. utroena su
u nastavak konzervacije radi to breg dovretka optimalne
zatite temelja jedinstvene etverolisne crkve u Hrvatskoj.
Na temelju projekta konsolidacije i zatite od vlage iz tla
(Izvedbeni projekt 2007.) nastavljena je konsolidacija temelja koji su u 2010. obuhvatili preostale dvije apside junu
i zapadnu, te dva temelja pravokutnog tlocrta smjetena
u unutranjosti svake od njih. Nakon uklanjanja zimske
zatite (zemlja i graevinski pokriva) s toga dijela graevine, uslijedilo je ienje i paljiva razgradnja nestabilnih
i razrahljenih dijelova temelja. Razloeni kamen oien je
i pripremljen za ponovnu ugradnju. Radovi su nastavljeni
ienjem sljubnica i njihovim zapunjavanjem produenim
mortom, a potom ponovnim uzidavanjem kamena. Nad
prezidanim dijelom temelja izraen je zatitni konzervatorski sloj u produenom mortu, za iju su izradu rabljeni bijeli
cement, gaeno vapno i pijesak. Isti postupak ponovljen
Zatitnim arheolokim iskopavanjima 2006. i 2007. otkriveni su temelji kapele etverolisnoga tlocrta (elle 2007;
elle 2008). Sveta Petka zasad je jedina poznata sakralna
graevina na podruju Hrvatske iji tlocrt ima oblik etverolista (elle 2007). Zbog odsutnosti pokretnih nalaza
tijekom iskopavanja, kao i arhivskih podataka, datacija je
Svete Petke sporna. Dok oskudni podaci iz literature upuuju na gradnju kapele za vrijeme prve seobe uskoka na
umberak (16. st.) (ematizam 1962; Keki 1991), graevine slinih tlocrtnih osobitosti s podruja sredinje,
istone i jugoistone Europe nastale su izmeu 11. i 13.
stoljea (Gervers-Molnr 1972; Motzoi-Chicideanu 2001).
Od 2008. na nalazitu traje konzervacija koja je do sada
obuhvatila obostrani drenani sustav (elle 2009) i konsolidaciju temelja sjeverne i istone apside.
Predloeni nastavak programa u 2010. bio je usmjeren na
ostvarivanje dvaju raznorodnih ciljeva. Nastavkom arheolokog iskopavanja i proirivanjem njegova opsega na
prostor okolice kapele svete Petke planirano je prikupljanje
podataka koji bi mogli olakati ili precizno definirati zasada
spornu dataciju te sakralne graevine, dok je nastavkom
konzervacije predviena realizacija zatitnih radova nunih
za trajnije ouvanje toga iznimnog kulturnog dobra.
Kapela svete Petke nakon konzervacije 2010. godine (foto: M.

elle)
Kapela svete Petke, juna apsida konzervacija (foto: M. elle)
277
Conservation operations are being performed according

to the plan for consolidation and protection against rising
damp, which was made after the archaeological excavations had been carried out.
je s kamenim temeljima pronaenima u unutranjosti obiju

apsida. Pijesak potreban za pripremu morta nabavljen je u
lokalnom kamenolomu Slapnica, a kamen za izradu zatitnoga konzervatorskog sloja, prema preporuci nadlenoga
konzervatorskog odjela, dopremljen je sa srednjovjekovne
utvrde Stari grad umberak. Grubo obraeni kamen, jednakih svojstava kao onaj od kojeg je graena kapela svete
Petke, kao razloeni materijal srednjovjekovne arhitekture
u Starome gradu umberku ouvan je u koliinama mnogo
veima od onih koje su potrebne za konzervaciju utvrde.
Nakon konsolidacije, na parternu povrinu june i zapadne
apside nasipan je tanak sloj oblutaka kao supstrukcija
budueg ureenja.
Redni broj: 132

Lokalitet: Budinjak nekropola
Naselje: Budinjak
Grad/opina: Samobor
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno i zatitno iskopavanje
Literatura
Tijekom lipnja i srpnja 2010. trajalo je arheoloko iskopavanje na prapovijesnoj nekropoli pokraj sela Budinjaka.
Voditelj istraivanja bio je elimir koberne, muzejski
savjetnik arheolog iz Muzeja grada Zagreba, a strunu
ekipu inili su i arheolozi Morena elle, Ivan Cvitkovi
i Vladimira Pavi. U radovima su sudjelovali i restaurator Ivica ivko, student Boris Bokovi i fotograf Miljenko
Gregl. Istraivalo se uz fiziku pomo radnika iz okolnih
umberakih sela.
Gervers-Molnr 1972 Vera Gervers-Molnr, A kzpkori

Magyarorszg rotundi, Budapest, 1972.
Izvedbeni projekt 2007 Izvedbeni projekt konsolidacije
temelja i zatite od vlage (glavni projektant: B. Magdaleni;
suradnici: M. udina, D. Zlatari), Geoexpert PROJEKT
d.o.o., Zagreb, 2007. (u arhivu Javne ustanove Park prirode umberak-Samoborsko gorje)
Keki 1991 Nikola Nino Keki, Kratki povijesni pregled
upe Kalje, u: umberaki krijes, Kalendar 1992, 1991: 38
66.
Motzoi-Chicideanu 2001 The medieval monument from
Gurasada, European Archaeology online; http://www.
archaeology.ro/imc_gurasada_eng.htm
ematizam 1962 Jubilarni ematizam krievake eparhije,
Zagreb, 1962.
elle 2007 Morena elle, Budinjak kapela sv. Petke,
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 170 172.
HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 184 186.
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 245 247.
Veliko starijeeljeznodobno arheoloko nalazite, otkriveno sredinom 80-tih godina 20. stoljea, koje obuhvaa
nekropolu i gradinu pokraj sela Budinjaka, smjeteno je
u sredinjem dijelu umberake gore, pedesetak kilometara zapadno od Zagreba. Rije je o naselju (gradina
idovske kue) i nekropoli tumula sjeverno od gradine u
Budinjakom polju. Bogatstvo do sada pronaenih nalaza
na nekropoli u Budinjaku, svjedoi o ekonomskoj snazi starijeeljeznodobne populacije koja je ivjela na budinjakoj
gradini. Ta je ekonomska snaga usporediva s onom najbogatijih eljeznodobnih nalazita s jugoistonoalpskoga
prostora. Nedvojbeno je da je na podruju umberka u starijem eljeznom dobu Budinjak bio veliko regionalno sredite, koje je odigralo vanu, a vrlo vjerojatno i dominantnu
ulogu u formiranju kulturnog identiteta cijeloga kraja.
Ove je godine ukupno istraeno 213 m2. Istraena su etiri
tumula: T. 126, T. 127, T. 128 i oteeni T. 93. Takoer je
istraen i manji, sjeverni dio T. 15 koji je veim dijelom
Morena elle
Summary
Rescue archaeological excavations of the remains of
the Chapel of St Parascheva (Petka) in Budinjak carried out in 2006 and 2007 resulted in the discovery of
the foundations of a chapel with a quatrefoil ground
plan, which makes this religious building one of a kind
in Croatia. The absence of any moveable finds belonging to the time of the building or use of the chapel of St
Parascheva makes the dating of this structure somewhat
disputable. In order to provide more lasting protection of
this exceptional cultural property, from 2008 conservation operations have been going on at the site. By 2010
they had encompassed the making of a drainage system
on both sides and the consolidation of the foundations of
both northern and eastern apse, and of the foundations
in the interior of the chapel found at the entrance into
the eastern apse. In 2010 these works were continued
with consolidation of the foundations of the southern and
the western apse, as well as two foundations of rectangular plan located in the interior of each of the apses.
Budinjak, dio situacijskog plana nekropole tumula u Budinjakome

polju s istraenim povrinama 2010. godine
278
Tumul 126
uniten poljskim putem koji presijeca polje. Tijekom istraivanja tumula velike je probleme uzrokovalo korijenje koje
je uvelike usporavalo iskopavanje i dodatno otetilo grobove s nalazima, stoga neki od grobova na fotografijama
nisu vidljivi u svoj potpunoj veliini, no tijekom istraivanja
bilo ih je mogue u potpunosti rekonstruirati i zabiljeiti.
U tumulima je pronaeno ukupno 8 grobova s materijalnim

ostacima, koji su sadravali keramike i metalne priloge,
dijelove haltatske nonje (prljene, eljezni i bronani
nakit) te grobnu poputbinu lonce za pie i alice te zdjele
s hranom.
Tumul 15
Taj je tumul veim dijelom uniten poljskim putem koji presijeca polje i tumul po sredini. Tijekom istraivanja njegova
junog dijela (2002.) pronaena su dva ouvana groba,
stoga je ove godine provjeren manji sauvani sjeverni dio
tumula. U iskopu nije pronaeno materijalnih ostataka.
Tumul 93
Manji tumul oteen vaenjem korijena neposredno sjeverno od puta koji presijeca nekropolu smjerom zapad-istok. Tumul je bio pravilnog oblika, 7 m, prosjene
visine 0,50 m. Sporadino je vidljivo kamenje loe ouvanog vijenca. Zbog jakog oteenja nije bilo mogue uoiti
grobne jame. Od materijalnih ostataka pronaeni su samo
dijelovi eljezne ogrlice ili obrua za kosu.
Tumul 126
Tumul je bio pravilnog oblika, 10 m, prosjene visine
0,70 m. U njemu je pronaeno pet grobova. Grobovi 1, 2, 3
Tumul 126, grob 3, bronane nanogvice
279
Grob 3 najzapadniji grob tumula, orijentacije sjever-jug,

a duine 2,10 m. Otkriven je neposredno ispod humusa i
oteen korijenjem, tako da se grobna jama uoavala djelomino, no, unato tomu mogla se u potpunosti rekonstruirati. Sadravala je posudu sa alicom, keramiki prljen,
eljeznu ogrlicu i pokraj nje eljeznu narukvicu ili fibulu,
nekoliko eljeznih narukvica i bronane nanogvice (6
primjeraka).
Grob 4 najsjeverniji grob u tumulu orijentacije zapad-istok, duine 1,90 m. Bogat ranohaltatski grob sadravao
je: keramiku posudu sa alicom, keramiki prljen, eljeznu ogrlicu, nekoliko eljeznih narukvica i bronanu lunu
fibulu.
Grob 5 najdublja grobna jama orijentacije sjever-jug,
duine 2,70 m, u sreditu tumula. U grobu je pronaena
posuda za pie sa alicom i neposredno uz nju, bronana
igla s vie glavica.
Tumul 127
Tumul je bio pravilnog oblika, 9 m, prosjene visine
0,60 m. U njemu su naena dva groba. Grob 1 u sreditu
tumula, a grob 2 na rubu iskopa u junom dijelu tumula.
Dok je grobna jama groba 1 bila jasno uoljiva, u sluaju
groba 2 nije je bilo mogue jasno definirati. Prilikom ienja keramikog materijala koji je pripadao grobu uoena
je jama krunog oblika 0,70 m, kao da je rije o arnom
grobu. No, sadraj ispune posude nije upuivao na arni
Tumul 126, grob 4
i 5 poloeni su u tumul u orijentaciji sjever-jug, dok je grob 4

orijentiran zapad-istok. Grobovi 1 i 3 relativno su plie ukopani, posebice grob 3 koji je pronaen neposredno poslije
uklanjanja humusa, stoga su grobne jame tih grobova bile
teko i samo djelomino uoljive. Moe se pretpostaviti da
su tri groba enska (1, 3 i 4). U grobu 5 bila je ukopana
muka osoba, dok u dobro ouvanoj grobnoj jami groba 2
nisu pronaeni materijalni ostaci.
Grob 1 pronaen je plitko u tumulu u sjevernom X-profilu,
bez jasne grobne jame, pa je orijentacija odreena prema
pronaenim nalazima. Grob je orijentiran u smjeru jug-sjever, pretpostavljene duine cca 2,10 m, a sadravao je
keramiku posudu za pie i eljezne fragmente, dijelove
torquesa.
Grob 2 najistoniji grob u tumulu, jasno definirane grobne
jame, orijentacije sjever-jug, duine 2,35 m. U grobu nisu
naeni materijalni ostaci.
Tumul 127
280
Tumul 128
Istraivanja zavravaju vraanjem tumula u prvobitno stanje
grob. Pripadnost spolu mogue je pretpostaviti samo kod

jednoga groba (grob 1).
Grob 1 bio je poloen u sreditu tumula orijentacije sjever-jug, duine 2,25 m. U grobu su pronaeni: keramika
zdjela s rukom, keramika alica, eljezna ogrlica i eljezna narukvica.
Grob 2 bio je poloen u junom dijelu tumula i mogue je
da je rije o arnom grobu. No, moda je dio toga groba,
koji sadri vrlo est prilog tipinoga haltatskog keramikog
servisa, dio kosturnoga groba kojem grobna jama nije u
cijelosti bila uoljiva zbog relativno plitkog ukopa. Prema
kakvoi zemlje, u tom sluaju, njegova orijentacija bila bi
zapad-istok. Sadravao je keramiku posudu sa alicom i
keramiku zdjelu.
Literatura
Egg et al. 1999 Markus Egg, Urlike Neuhuser, elimir
koberne, mit einem Beitrag von Dietrich Anker, Ein
Grab mit Schsselhelm aus Budinjak in Kroatien, Jahrb.
RGZM, 45, Teil 2, Verlag des Rmisch-Germanischen
Zentralmuseums, Mainz, 1999: 435 472.
koberne 1995 elimir koberne, The early Iron age cemetery at Budinjak in the umberak mountains (Northwestern
Croatia), Archologisches Korrespondenzblatt 25/3, Verlag
des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz,
1995: 291 299.
koberne 1997 elimir koberne, Budinjak, gradie in
grobie iz stareje elezne dobe, Gorjanci Dolenjski
zbornik 1997, Novo mesto, 1997: 92 98.
koberne 1999 elimir koberne, Budinjak kneevski
tumul (monografija), Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1999:
1 155.
koberne 2001 elimir koberne, Budinjak in Libna
elade istega livarja, katalog izlobe, Krko, 2001.
koberne 2002 elimir koberne, Pregled pretpovijesnih arheolokih istraivanja u umberku, katalog izlobe,
umberak od prapovijesti do kasne antike, Zagreb, 2002.
koberne 2003 elimir koberne, Nalaz neuobiajene
vieglave igle s budinjake nekropole, OA, 27, Zagreb,
2003.
koberne 2004 elimir koberne, Grupa Budinjak, katalog
izlobe, Ratnici na razmeu Istoka i Zapada Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2004.
Tumul 128
Taj je tumul bio smjeten juno od tumula 126 i 127, promjera
8 m, visine 50 cm. U njemu je pronaen samo jedan enski
kosturni grob duine 2,40 m, pribline orijentacije istok-zapad s manjim sjevernim otklonom. Pronaene grobne priloge inili su: keramiki lonac sa alicom, keramika zdjela,
prljen, eljezna ogrlica, fragmenti eljezne narukvice.
Pri sagledavanju grobne arhitekture, konstrukcije tumula i
broja ukopa u tumul, prema razraenoj shemi ukopa na
grobitu zakljueno je da tumul 126 pripada tipu 8, a tumul
127 tipu 7. Tumule 128 i 93 treba pripisati novom tipu koji
je potvren u iskopavanjima posljednjih godina, a ini pojedinane kosturne ukope u manjim tumulima (do promjera
7 m). Pojedinani je ukop u manjem tumulu prvi put zabiljeen prilikom iskopavanja kneevskog tumula 139, kada
je uoeno da je grob 7 prvobitno bio zaseban tumul manjih
dimenzija koji je poslije prekriven velikim tumulom. Novi
nalazi samo su potvrdili prologodinje spoznaje o potrebi
dopuna sheme naina ukopa na nekropoli, s novim tipom
pojedinanih ukopa u manjim tumulima. Ovogodinja istraivanja budinjakog lokaliteta upotpunila su saznanja o
budinjakoj ranohaltatskoj nekropoli. Svi pronaeni nalazi
pripadaju ranohaltatsko eljeznom horizontu, samim
poecima starijega eljeznog doba, pa e upotpuniti saznanja o zaecima haltatske kulture tog prostora i pridonijeti
boljem poznavanju materijalne kulture 8. st. pr. Kr.
elimir koberne, prof.

Summary
During June and July 2010, archaeological excavation
was carried out at a prehistoric necropolis by the village of
Budinjak. This year, the total area of land excavated was
213 square metres. Four tumuli were investigated: T. 126,
T. 127, T. 128 and the damaged T. 93. In addition, research
was conducted into a smaller, northerly part of T. 15, which
was mainly destroyed by the construction of a field track
that cuts across the field.
281
A total of 8 graves, with material remains, were found in

the tumuli. They contained metal and ceramic grave goods,
parts of Hallstatt clothing (iron and bronze jewellery) as
well as provisions for the journey beyond the grave pots
for drinks and beakers as well as bowls for food.
In a consideration of the tomb architecture, of the construction of the tumuli and the number of burials in a tumulus,
according to the scheme of interments in the burial site,
the new finds were just a confirmation of last years understanding about the need for a supplement to the scheme of
the way in which burials were carried out in the necropolis,
with a new type of individual burials in small tumuli. This
years research into the Budinjak site supplemented knowledge about this Hallstatt necropolis. All the finds made
belong to the very beginnings of the Early Iron Age, and
the character of the graves with the oldest ceramic shapes
and kinds of embellishment as well as the presence of
mainly iron jewellery tells us that this is an older phase of
the Hallstatt necropolis (8th 7th century BC)
trase zaobilaznice Velike Gorice, II. faza na D31 sa spojem

na D408. Jedan od lokaliteta na trasi je AB 1 Kobili 1,
koji je 2010. zatitno arheoloki istraila tvrtka Kaducej iz
Splita. Zatitna arheoloka istraivanja zapoela su sredinom rujna, a zavrena su koncem prosinca 2010., u ugovorenom roku od 50 radnih dana. Uz voditeljicu istraivanja Deni Los, dipl. arheo., arheoloku strunu ekipu na
lokalitetu inili su Nikolina Antoni, dipl. arheo. (zamjenica
voditeljice istraivanja), Andreja Naander, Goran obota,
Darko Kolano te kao struni suradnici, apsolventi arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ana Babajko, Vlatka
lender i Milo Krtini. Struni arheoloki nadzor obavila
je Tatjana Loli, via struna savjetnica konzervatorica
iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Naruitelj i investitor
radova bile su Hrvatske ceste d.o.o.
Metodom intenzivnoga terenskog pregleda te ponegdje sondanim iskopom, utvreni su lokaliteti na temelju
pronaene pokretne arheoloke grae (keramika i opeka
prapovijesnog, antikog i srednjovjekovnog podrijetla), a
naknadnim zatitnim istraivanjima takve su se procjene i
potvrdile. Radi se o lokalitetima AB 1 Kobili 1, AB 2 Kobili
2, AB 3 Bapa, AB 4 Selnica, a naknadno je tijekom arheolokog nadzora zemljanih radova tvrtka Kaducej ubicirala i
lokalitet Kobili Vojna baza.
Poloaj lokaliteta AB 1 Kobili 1 na trasi budue zaobilaznice
Velike Gorice lociran je u sjeveroistonom dijelu turopoljske
regije, udaljen 3 km sjeveroistono od grada Velike Gorice,
a uz zapadni rub naselja Kobilia, uz lokalnu cestu koja vodi
prema naselju itarjevu. Povrina utvrenog lokaliteta vee
se na povrinu linije eksproprijacije, tj. na povrinu trase
budue ceste, te je iz tih razloga iskopna povrina arheolokih istraivanja iznosila priblino 16.300 m (stacionae
Redni broj: 133

Lokalitet: Kobili 1 (AB 1)
Naselje: Kobili
Grad/opina: Velika Gorica
Razdoblje: P, A, SV
Tijekom 2010., sukladno uvjetima Konzervatorskog odjela
u Zagrebu, tvrtka Kaducej d.o.o. u suradnji s Muzejom
Turopolja iz Velike Gorice arheoloki je pregledala teren
Kompozitni prikaz lokaliteta ortofoto (izradila: A. Sii Naander)
282
Kompozitni prikaz objekata (izradila: A. Sii Naander)
2+280,00 2+680,00). Teren je veinom nizinske morfologije, te je obuhvaao povrinu zemlje devastirane recentnim
intervencijama i poljoprivrednu esticu, dok se prema svome
sjevernom kraju teren lagano uzdie te je bio prekriven
visokim raslinjem (k.. 832/1, 832/3, 833/1, 833/3, 1016/1,
1016/2, 1017/1, 1017/2, 1017/3, 1017/4, 1017/5, 1017/6,
1017/7, 1018/1, 1018/2, 1020/1, 1020/2, 1021, 1022/1,
1022/2, 1023/1, 1023/2, 1024/1, 1024/2, 1025/1, 1025/2,
1025/3, 1026/1, 1026/2, 1026/3, 1026/4, 1027/1, 1027/2,
1028/1, 1028/3, 1028/4, 1028/5, 1028/6, 1028/7, 1029/2,
1033/1, 1033/8, 1034/1, 1034/2, 1035/1, 1035/2, 1036/1,
1036/2, 1036/3, 1036/4, 1036/5, 1036/6, 1055/1, 1055/2,
2039/1, sve k.o. Velika Gorica).
Zahvaljujui velikoj povrini istraenog terena, koja je bila
uvjetovana velikim projektom gradnje cestovne infrastrukture, omoguen je vrlo detaljan i sadrajan uvid u arheoloku sliku tog podruja, ime je ujedno omoguena cjelovitija i tonija interpretacija pronaenih arheolokih tvorevina
i cjelina te njihove uloge tijekom povijesno-arheolokih razdoblja. Uzimajui u obzir prirodna obiljeja terena, namee
se ideja o nainu ivota na toj mikrolokaciji (razliiti tipovi
nastambi, bunari, sustav odvodnih kanala), te se moe pratiti kontinuitet naina boravka ljudi na tom podruju tijekom
razliitih arheolokih razdoblja. Na temelju preliminarnih
podataka za lokalitet AB 1 Kobili 1, moe se rei da je
kontinuirano ivio od eneolitika, ranog i kasnog bronanog razdoblja, kasnog latena, antike te srednjeg vijeka (4.
tisuljee pr. Kr. 15. st.). U arheolokom smislu utvrena
je jedna hodna povrina, tj. jedan kulturni nivo na kojem
se odigravao ivot tijekom spomenutih razdoblja, a koja
su utvrena na temelju preliminarne obrade pronaenoga
brojnog arheolokog materijala i njegova datiranja. Na
relativnoj dubini od priblino 0,40 0,65 m utvren je sloj
zanimljiv u arheolokom smislu na kojem su uoeni ostaci

ljudskog djelovanja, odnosno brojne arheoloke tvorevine
pod kojima se podrazumijevaju ukopi jama razliitih svojstava i namjena, kao i brojan arheoloki materijal iz pripadajuih zapuna. Analizom karakteristika tih ukopa i zapuna
te utvrivanjem njihove meusobne korelacije, utvreno
je postojanje odreenih arheolokih cjelina koje definiraju
naseobinski karakter nalazita (ukupno su dokumentirane
2783 stratigrafske jedinice).
Takvu interpretaciju potvruju ukopi nekadanjih bunara,
kanala, pei te ukopi jama razliitih svojstava i namjena
s veom koliinom ulomaka keramikog materijala, a u
ponekim i s veom koliinom ostataka ivotinjskih kostiju,
te ukopi jama za stupove. Ukupno je dokumentiran 1261
ukop, tj. 37,99% ukopa prapovijesnog horizonta, 7,85%
antikog, 4,52% srednjovjekovnog horizonta te 49,4%
neopredijeljenih ukopa koje nije bilo mogue kronoloki
opredijeliti.
Na lokalitetu su pronaena etiri bunara koja pripadaju
antici. Locirani su na jugozapadnom dijelu terena, a njihova
dubina varira od 1,45 do 2,28 m. Konstrukcijski gledano,
sva etiri bunara vrlo su slina po svojim karakteristikama.
Sastoje se od veeg ukopa koji je krunog tlocrtnog oblika,
ljevkastog presjeka, s manjim ukopom koji presijeca dno
velikog ukopa. Taj je manji ukop u pravilu kvadratnoga
tlocrtnog oblika u koji se smjetala drvena konstrukcija
sastavljena od popreno i okomito postavljenih dasaka, i za
koju se pretpostavlja da se uzdizala do nivoa hodne povrine. Zbog vremenskog odmaka i niza okolnosti koje su
uvjetovale propadanje konstrukcije, njezini su se sauvani
dijelovi javljali iskljuivo unutar manjih ukopa bunara koji
su, budui da su bili ukopani u geoloki sloj istog ljunka,
vremenski bili najdue u vodi, i tako su donekle konzervirali
283
Rekonstrukcija prapovijesnog objekta (foto: G. uri; izradila: D. Los)
Kasnobronanodobna posuda (foto: B. Roankovi)
drvo konstrukcije. Zapune drvenih konstrukcija imale su

pjeskovita ili ljunkovita svojstva, i vjerojatno su imale funkciju filtriranja vode. Vano je napomenuti da su u prijanjim istraivanjima Muzeja grada Zagreba i tvrtke Kaducej
d.o.o. na podruju Turopolja, na lokalitetima epkovica
(Gradii Donja Lomnica) i Okuje takoer otkriveni bunari
koji su konstruktivnim elementima i nainom gradnje istovjetni bunarima otkrivenima na lokalitetu AB 1 Kobili 1.
Moe se konstatirati gotovo jedinstven obrazac graenja
takvih konstrukcija na tim prostorima, ime se lokalitet AB 1
Kobili 1 uvruje u arheoloku kartu manjih naseobinskih
cjelina poput epkovice i Okuja.
Ukopi pei smjeteni su unutar jezgri naseobinskih cjelina.
U pravilu su jednostavnih pravokutnih tlocrtnih oblika sa
zapeenim stijenkama i debelim slojem gara, a s obzirom
na nalaze, pretpostavlja se da su bile u funkciji domainstva, odnosno da su sluile u metalurke svrhe. U morfoloku sliku lokaliteta uklapaju se i dva presuena korita
potoka koji su oito funkcionirali tijekom razliitih arheolokih razdoblja. Oba su potoka svojim aktivnostima, tj. plavljenjem utjecali na nastajanje slojeva na lokalitetu te ujedno
indirektno utjecali na tipologiju pronaenih naseobinskih
objekata u njihovoj neposrednoj blizini.
Tijekom svih utvrenih arheolokih razdoblja gradile su se
nastambe pravilne pravokutne ili kvadratne tlocrtne osnove,
ponekad podignute na stupove nosae, to je uvjetovano
geoloko-morfolokom slikom mikrolokacije, zatim nadzemne konstrukcije ija je namjena interpretirana na osnovi
konteksta njihova smjetaja u prostoru te nastambe zemunikog tipa koje su utvrene kao najstariji objekti na istraenoj povrini, odnosno pripadaju najstarijem razdoblju
prapovijesnog horizonta utvrenog na lokalitetu. U prilog
toj tvrdnji govori vrlo osebujan i indikativan keramiki materijal pronaen unutar zapuna tih objekata. Kompleksnost
objekata tipa zemunice upuuje na viefaznost i slojevitost
pojedinanih tvorevina unutar objekata i na kontinuiranost
njihove uporabe. Tu injenicu potkrepljuje i razliita kronoloka pripadnost keramikog materijala pronaena unutar
razliitih zapuna istog objekta.
Ukopi manjih dimenzija ine ukope jama za stup ija meusobna korelacija, tj. tlocrtna formacija u prostoru, sugerira
postojanje stambenih objekata ili nadzemnih konstrukcija razliitih namjena, a meu kojima se uoila tlocrtna,
odnosno tipoloka razlika. Dvostruki, paralelni nizovi takvih

ukopa, priblino jednakih veliina, s podjednakim razmakom meu njima (2-3 m) govore o objektima pravokutne ili
kvadratne tlocrtne osnove koji zatvaraju prostor povrine
od priblino 20-60 m. Viestruki nizovi s gusto ukopanim
jamama za stup ine stambene objekte uglavnom kvadratne osnove, koji su se podizali od tla i postavljali na stupove nosae. Ukopi jama za stup ine nosive konstrukcijske elemente objekata koji su meusobno vjerojatno bili
povezani horizontalno postavljenim daskama, a na manjim
su objektima nosivi stupovi meusobno bili povezani prepletom iblja ili grana koji se obljepljivao zemljom koja bi se
naknadno zapekla. Na taj nain dobila bi se zidna oplata
ili lijep. U antici, objekti stambenog karaktera definiraju se
kao objekti ruralnog tipa, pri ijoj se gradnji kao graa upotrebljavalo iskljuivo drvo. U prilog toj tvrdnji govori injenica da je podruje lokacije toga antikog naselja, kao i
cijela regija Turopolja, obilovala umama, te je upotreba
drva kao grae bila logian izbor. Iznimno malen broj pronaenih ulomaka antikoga graevnog materijala (opeka,
kamen) potvruje takvu interpretaciju.
Ukupno su interpretirana 33 objekta, od kojih 25 pripada
prapovijesnom, 6 antikom i 2 srednjovjekovnom horizontu. Brojni ukopi kanala veinom su koncentrirani na sredinjem dijelu terena, neovisno kojem arheolokom razdoblju pripadaju. S obzirom na njihovu brojnost i na nesluajni
smjetaj u prostoru na kojem je problem zadravanje vode
oito bio najizraeniji, pretpostavlja se da su sluili kao
mreni sustav kanala za odvodnju. Uzimajui u obzir glinovita svojstva tla na kojem se odvijao ivot te neposrednu
blizina dvaju potoka koji su plavili, takav sustav kanala bio
je neophodan tijekom svih povijesno-arheolokih razdoblja.
Arheoloke tvorevine navedenih svojstava i definirane
cjeline prisutne su u svim utvrenim vremenskim horizontima, a kronoloki ih se razlikuje na temelju pripadajueg
materijala.
Ukupno je pronaeno 14.290 ulomaka keramike, od kojih
57,50% pripada prapovijesnom, 11% antikom i 31,5%
srednjovjekovnom horizontu, a pronaeni su i ulomci
opeke i lijepa te eljezni i bronani predmeti.
Najbrojniji i vrlo osebujan te raznolik prapovijesni materijal
datira se u rani eneolitik, odnosno ima karakteristike vezane
za lasinjsku kulturu (3500. g. pr. Kr.) te ujedno vremenski
284
ukrasom rozete i antropomorfnim prikazom na stijenki te

posudica rebraste profilacije).
Srednjovjekovni je horizont na lokalitetu najslabije zastupljen s obzirom na broj utvrenih arheolokih tvorevina i
koliinu keramikog materijala, a razlog je tomu vjerojatno
injenica da je otkriven rub naseobine koja je funkcionirala
u srednjem vijeku i da se jezgra te naseobine sa svim elementima boravka, nalazi u neposrednoj blizini, ali izvan
ruba iskopne povrine lokaliteta. Preliminarno se tipoloki
opredijeljena keramika ukraena urezanim jednostrukim ili
dvostrukim valovnicama, nizom horizontalnih ureza, nizovima horizontalnih ljebova te tokastim otiscima irokim
predmetom datira od 10. do 15. st.
Zatitnim istraivanjem lokaliteta AB 1 Kobili 1 utvren
je nivo hodne povrine na kojem su otkrivene arheoloke
tvorevine i cjeline koje pripadaju razliitim povijesno-arheolokim razdobljima. Radi se o ostacima koji svojim znaajkama, rasprostranjenou i funkcijama determiniraju naseobinski karakter nalazita koje je kontinuirano egzistiralo od
prapovijesti (eneolitik 3500. 2000. g. pr. Kr., rano i srednje
bronano doba 2000. 1200. g. pr. Kr., kasno bronano
doba 1200. 900. g. pr. Kr., kasni laten 1. st. pr. Kr.), antika
(1. 2. st.), pa do srednjeg vijeka (10. 15. st.). S obzirom
na injenicu da se selo Kobili prvi put spominje u povijesnim izvorima poetkom 15. st., na tom prostoru postoji
kontinuitet ivljenja od prapovijesti sve do dananjih dana.
odreuje najstariju fazu ivota i boravljenja na tom lokalitetu. Nadalje, keramika ukraena bijelom inkrustacijom u
dubokim urezima sugerira egzistiranje lokaliteta ne samo u
eneolitiku, nego i u razdoblju rane i srednje bronce (2000.
1200. g. pr. Kr.). Takav tip keramike, tj. nain ukraavanja, vee se za panonsku inkrustiranu keramiku, odnosno
nalaze vatinske kulture. Tamnosiva keramika, zaglaene
povrine i bikonine profilacije, tj. lagano konkavnog vrata
i zaobljenog trbuha posude, datira arheoloke tvorevine u
razdoblje kasne bronce (1200. 800. g. pr. Kr.).
Od ukrasa prevladavaju oni izvedeni tehnikom urezivanja
s motivom linija, ponekad u kombinaciji s nizom tokastih
uboda, zatim otisnutim trakama ljestviastog motiva, mreastog uzorka. U veini primjera javlja se ukras s umetnutom bijelom inkrustacijom. Najvea koliina antikog
materijala potjee iz zapuna bunara koje su nastale prilikom zasipavanja, odnosno nakon vremena funkcioniranja
bunara, a datira u razdoblje rane antike (1. st. i prijelaz na
2. st.). Meutim, takoer su prisutni ulomci keramike koji
svojim obiljejima, bojom i oblikom podsjeaju na antiku,
ali svojom fakturom naginju prema starijoj, kasnolatenskoj
keramici (1. st. pr. Kr.). S obzirom na odlike pronaenih ulomaka keramike, potvruje se tvrdnja o ruralnom karakteru
istraene antike naseobine, iako su pronaeni i primjerci
finoga kuhinjskog posua (zdjele, lonci, pitosi lonci,
ae, tanjuri, ulomci posudice terrae sigillatae s reljefnim
Ukopi bunara s drvenim konstrukcijama, skica presjeka bunara 2 (foto: G. uri; izradio: D. Kolano)
285
2010. Archaeological remains were found determining the

site to have the character of a settlement, which existed
in continuation from prehistory (Aeneolithic, 3500-2000
BC, the Early and Middle Bronze Ages, from 2000 to 1200
BC, the Late Bronze Age, 1200 900 BC), to the Roman
period (1st and 2nd centuries) and up to the Middle Ages.
There are archaeological features, including the shafts of
former wells, channels, kilns and finally cuts of pits of various characteristics and purposes with very diverse archaeological materials (fragments of ceramic pots, stone, iron
and bronze finds), and in some a rather large amount of
remains of animal bones, as well as postholes.
Best represented was the prehistoric horizon, with 25 features. Then came the Roman period horizon, proving that
there was a rural type of settlement with artisanal activities,
with 6 defined structures, within the range of the Roman
city of Andautonia, and finally the medieval horizon, quantitatively the weakest, with 2 features.
Ukop srednjovjekovne zemunice s pei (foto: B. Roankovi)
Na lokalitetu AB 1 Kobili 1 najzastupljeniji je prapovijesni

horizont s brojnim ukopima i arheolokim cjelinama meu
kojima su uoene razliite faze funkcioniranja, odnosno prisutnost razliitih kulturnih grupa. Slijedi antiki horizont koji
potvruje ruralni tip naselja s obrtnikom djelatnou, a koji
se nalazi u arealu rimskoga grada Andautonije te na koncu
srednjovjekovni horizont koji je kvantitativno najslabije
zastupljen, ali s obzirom na prostorni kontekst smatra se
da je uhvaen rubni dio naselja koji se iri prema istoku.
Dosadanji rezultati potvruju da je rije o iznimno bogatom nalazitu koje zasluuje jo veu panju u strunoj
analizi i interpretaciji. Brojne dokumentirane arheoloke
tvorevine daju uvid u naseobinski karakter lokaliteta sa
svim svojim odlikama naseobine, dok opsean i vrlo raznolik arheoloki materijal (ulomci keramikih posuda, kameni,
eljezni i bronani nalazi) omoguava njegovo smjetanje
u vremenske okvire u kojima je egzistirao.
Redni broj: 134

Lokalitet: itarjevo kola
Naselje: itarjevo
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheoloki
istraivanja
nadzor
arheoloka
U dvije kampanje, od 2. do 16. prosinca 2009., te od 16.

do 22. veljae 2010., trajali su arheoloki nadzor te manja
arheoloka istraivanja na prostoru iza Osnovne kole
itarjevo, na kojem je predviena gradnja nove kolske dvorane. Istraivanja je obavila tvrtka Kaducej d.o.o.,
pod nadzorom Tatjane Loli, vie strune savjetnice
konzervatorice iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu.
Radove je financirao glavni izvoa graevinskih radova
tvrtka Zagorje tehnobeton. U strunoj ekipi bili su arheolozi Nikolina Antoni, Anita Sii i Josip Burmaz te Milo
Krtini, aps. arheologije, Borko Roankovi, fotograf, a u
manjem dijelu i Nika Vujnovi, dipl. arheo. te apsolventice arheologije Tonka Matana i Ivana Artukovi. Crtee
keramikog materijala izradila je Iva Marochini, dipl.
arheo. Rimski je novac (as cara Vespazijana, jedini novac
pronaen u ovim istraivanjima) analizirala Ana Pavlovi,
dipl. arheo., znanstvena novakinja na Katedri za klasinu
arheologiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Literatura
Bugar 2008 A. Bugar, Rezultati arheolokih zatitnih istraivanja na lokalitetu epkovica, preliminarno izvjee,
Zagreb, 2008.
Bugar 2010 A. Bugar, Rezultati arheolokih zatitnih istraivanja na lokalitetima Okuje (I, Ia, II, IIa, IIIb) i Mraclinska
Dubrava, preliminarno izvjee, Zagreb, 2010.
Bugar 2009 A. Bugar, epkovica, HAG 5/2008, Zagreb,
2009: 269 273.
Burmaz, Pintari, Vujnovi 2010 J. Burmaz, T. Pintari,
N. Vujnovi, Izvjetaj sa terenskog pregleda dijela trase
obilaznice Velika Gorica II faze na D31 (PB 45-faza II) sa
spojem na D 408 od stacionae 1+244,86 do 6+568,66
Prostor budue kolske dvorane veim je dijelom istraio

Arheoloki muzej u Zagrebu 2007. i 2008. Sam juni rub tog
prostora istraen je 2003. pod vodstvom Muzeja Turopolja
iz Velike Gorice. Nakon istraivanja 2008., neki su dijelovi
antike arhitekture (rimska ulica, objekt s trijemom, suhozid
na sjeverozapadnom dijelu terena) ostavljeni iznad nivoa
okolnog iskopa, radi konzervacije te budue muzeoloke
prezentacije. Budui da je prijetila opasnost da se dijelovi
tih struktura unite tijekom graevinskih radova, predmetni
je zadatak prve kampanje bio njihovo detaljno dokumentiranje te nakon toga privremeno razmjetanje. Uz to, on
Deni Los
Summary
The archaeological site AB 1 Kobili lies on the course of
the future Velika Gorica bypass, along the western edge
of the settlement of Kobili, and is 3 km north east of the
city of Velika Gorica. The excavation area came to about
16,300 square metres, the works being carried out during
286
Poloaj privremeno razmjetenih struktura i istraenih povrina na prostoru gradnje budue kolske dvorane O itarjevo (izradila: A. Sii)
je obuhvaao i arheoloki nadzor prilikom iskapanja prostora predvienog za gradnju temeljnih stopa osam nosivih
greda, te snimku i izradu nacrta arheolokih struktura koje
su ondje moda pronaene. Drugi zadatak odnosio se na
arheoloko istraivanje prostora predvienog za gradnju
trakastog temelja uz ve postojeu kolsku zgradu. Prema
dogovoru s konzervatorom, sve strukture pronaene na
prostoru ovogodinjih istraivanja dokumentirane su i privremeno rastavljene na jednak nain kao i dijelovi rimske
ulice i zgrade.
Istraivanja su dakle obuhvatila samo lokacije gradnje

pojedinih arhitektonskih dijelova kolske dvorane koje je
odredio investitor, te su vie povrinski manjih, prostorno
odvojenih lokacija. Poetna visina istraivanja, tj. pojavljivanja arheolokih struktura, varirala je ovisno o zavretku
prethodne razine istraenosti ili dubini destrukcije arheolokih slojeva recentnim zahvatima.
Prostor predvien za gradnju temeljnih stopa nosivih greda
kolske dvorane obuhvaao je osam odvojenih lokacija,
radno oznaenih kao stupovi 1 8, razliitih dimenzija.
Dimenzije temeljnih stopa 1 3, 5, 7 i 8 iznose 2,50
2,80x2,50 3,10 m, dok dimenzije temeljnih stopa 4 i 6
iznose 1,20x1,20 m.
Pet se lokacija (stupovi 4 8) nalazilo unutar povrine
u potpunosti istraene prethodnim istraivanjima, te je
potvreno da su ve istraene do sterilnog sloja. Tri preostale lokacije (stupovi 1 3) nalazile su se na junom
rubu te povrine, s tim da se dijelom nadovezuju i na
povrinu istraenu 2003. godine. Stupovi 1, 2 i 3 poredani su u ravnoj liniji, u smjeru istok-zapad, uz juni
profil prijanjeg iskopa. Razmak izmeu njih kree se
od 6 do 6,20 m.
Istraeni su temelji zidova objekata s trijemom, kao i slojevi
iz starijih stratigrafskih faza koje su zidovi negirali. Prostor
stupa 1 spojen je s junim krajem prostora predvienog za
gradnju trakastog temelja. Na taj se nain dobila iskopna
povrina duine 35 m, a irine 2,80 m, na kojoj arheoloki
slojevi i strukture nisu ravnomjerno sauvani. Na junoj su
polovici tog prostora pojedini dijelovi prethodnih godina
istraeni djelomino ili u potpunosti. Na sjevernoj su polovici veim dijelom uniteni recentnim zahvatima (gradnjom
zidova, kanalizacije i dimnjaka kolske zgrade).
Trakasti temelj, poloaj A, faza 3 pe i ostaci vatrita
287
Literatura
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugoslavenskom delu provincije Donje Panonije, Beograd, 1981.
Gregl 1991 Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Tragovi rimskog
carstva u gradu i okolici, Zagreb, 1991.
Gregl 1997 Z. Gregl, Rimske nekropole sjeverne Hrvatske,
Zagreb, 1997.
Nemeth-Ehrlich 1983 D. Nemeth-Ehrlich, itarjevo:
antika Andautonija, Obavijesti HAD, Zagreb, 1983.
Nemeth-Ehrlich, Kuan palj 2007 D. Nemeth-Ehrlich,
D. Kuan palj, 2000 godina Andautonije, od rimskog
grada do arheolokog parka, Zagreb, 2007.
Nemeth-Ehrlich, Kuan palj 2008 D. Nemeth-Ehrlich, D.
Kuan palj, Preliminarni izvjetaj o zatitnim arheolokim
radovima na lokalitetu itarjevo kola 2007. 2008.,
Zagreb, 2008.
Oani 2005 I. Oani, Tipovi amfora iz Cibala, VAPD, vol.
1, no. 98, Split, 2005: 133 149.
Plesniar-Gec 1997 Ljudmila Plesniar-Gec, Keramika
emonskih nekropol, Mestni muzej, Ljubljana, 1977.
Lonac s urezanim natpisom (foto: B. Roankovi)
Nikolina Antoni
Zbog navedenih razloga, ovogodinja istraivanja na prostoru gradnje trakastog temelja obuhvatila su etiri povrinski odijeljene iskopne povrine, nejednake duine i
poetne visine istraivanja, oznaene kao poloaj A, B,
C i D.
Sve su predviene povrine u potpunosti arheoloki istraene do nivoa zdravice, tj. najstarije faze lokaliteta. Na svima
je dokumentirano vie stratigrafskih faza ivota na lokalitetu,
a njihova brojnost svjedoi o intenzitetu ivota na prostoru
antike Andautonije. Nalazi ostataka drvene arhitekture
utvrenih u vie stratigrafskih faza, kao i pronalazak dijela
radionikog sredita sa sauvanom malom pei i tragovima vatrita, sve ispod razine zgrade s trijemom i rimske
ulice, dopunjavaju saznanja o ivotu u gradu u doba rane
antike, prije faze gradnje zgrada povezanih cestama, datirane okvirno od 2. do 4. st. Zanimljivi su i nalazi kanala (?),
jedne pei te jama za stupove i neto veih jama ukopanih
u zdravicu. Na tom je nivou u istraivanjima 2008. utvrena
paljevinska nekropola. Ovogodinja istraena povrina obuhvatila je samo dvije vee jame, no ni one nisu ispranjene
u potpunosti budui da se nastavljaju pod sjeverni i zapadni
profil iskopne povrine. Na ispranjenom dijelu nije bilo
spaljenih kostiju, no s obzirom na njihov prostorni poloaj
(uz nekropolu/dio nekropole?) pitanje njihove interpretacije
ostaje otvoreno.
Unato malim dimenzijama iskopne povrine, pronaeni
su brojni pokretni arheoloki nalazi (ulomci keramikog
i staklenog posua, ivotinjske kosti, metalni predmeti,
ulomci graevnog materijala te troska). Preliminarnom
analizom u najveoj mjeri pripadaju standardnim oblicima
druge polovine 1. te 2. st. Najbrojniji su nalazi ulomaka
gruboga kuhinjskog te transportnog posua (gdje se
moe izdvojiti nalaz amfore s peatom tip Dressel 6 B).
U manjem broju zastupljena je i fina keramika (tera sigilata i njezine imitacije, keramika tankih stijenki te ulomak
uljanice tipa Firma). Moda bi se kao najzanimljiviji nalaz,
zbog rijetkosti natpisa na obinome grubom kuhinjskom
posuu, mogao izdvojiti lonac grube fakture s natpisom
urezanim prije peenja.
Summary
In December 2009 and February 2010, archaeological
supervision and minor archaeological investigations were
carried out in the space behind the itarjevo Elementary
School, at which the building of a new school hall was envisaged. The research covered only the sites of the building of
individual architectural parts of the hall as indicated by the
client, and was carried out at a number of small, spatially
disjunct sites. The initial depth of the research varied, but
all the areas were investigated down to the natural soil. At
all of them, several stratigraphic phases of the life at the
site were documented, and their numerousness tells of the
vigour of life in the area of ancient Andautonia.
Redni broj: 135

Lokalitet: itarjevo upna livada (k.. 100)
Naselje: itarjevo
Razdoblje: A
Tijekom 2010. nastavljeni su radovi na lokaciji upna livada
(k.. 100) u selu itarjevu, koje vodi Muzej Turopolja iz
Velike Gorice. Voditeljica radova bila je Tatjana Pintari,
dipl. arheo.
U itarjevu, antikoj Andautoniji, traje viegodinje
sustavno arheoloko istraivanje. ire podruje itarjeva
ini jedinstven arheoloki lokalitet koji je mogue prezentirati u okviru arheolokog parka i ekomuzeja, ija je realizacija ve zapoela suradnjom Arheolokog Muzeja u
Zagrebu i Muzeja Turopolja iz Velike Gorice. Na lokaciji
upna livada, na samome junom rubu prvobitne jezgre
288
Kameni blokovi in situ, pogled s jugoistoka
oplatom i nasutim ljunkom. Na veinu preostalih zemljanih

povrina sonde takoer su navezeni batuda i ljunak.
Gradnja drenanog sustava ukljuuju runi iskop i odvoz
zemlje, postavljanje drenae i nasipavanje ljunka. U jugozapadnom dijelu sonde iskopane su potrebne kosine u
nepropusnom glinenom sloju, za ocjeivanje oborinskih
voda te su provrtane rupe za postavljanje plastine perforirane cijevi promjera 16 cm za odvodnju oborinskih voda.
Rupe su izbuene runim svrdlom promjera 20 cm do propusnoga ljunkovitog sloja. Prosjena dubina tako izbuenih
rupa iznosi 2,5 m (od razine zdravice, odnosno od razine na
kojoj su raene kosine). Nakon postavljanja cijevi navoen
je prvo sloj krupne batude (32+) te na njega sloj ljunka (frakcija 16-32), dok je u slobodni prostor izmeu cijevi i stijenki
izbuenih rupa zasipan sitniji ljunak (8-16). Taj zasip sitnog
ljunka potreban je da sprijei zapunjenje perforacija cijevi i
tako osigura njihovu propusnost. Na taj je nain omoguena
odvodnja oborinskih voda (otjecanje kie i otopljenog snijega) i sprijeeno vlaenje sauvanih temelja zidova objekta.
Kameni blokovi in situ, pogled sa sjeverozapada
Andautonije, ustanovljene su dvije osnovne graevne i kronoloke faze, odnosno ostaci dviju graevina, pri emu je
starija bila znatno unitena novijom gradnjom.
Na kraju svake sezone postavlja se zimska zatita lokaliteta koja ukljuuje geotekstil (graevnu drenanu tkaninu) i
drvene krovie prevuene katranskom ljepenkom, postavljene preko konzerviranih zidova te, po potrebi, ploe stiropora za dodatnu toplinsku izolaciju posebno osjetljivih
graevinskih struktura.
U dosadanjim arheolokim radovima tijekom 2007. i 2008.

proiren je iskop sonde u smjeru juga, na nove kvadrante A
E. U tom su se smjeru pruali negativi temeljnih podloga
zidova i dijelovi fragmentarno sauvane bukane podnice,
poloene na ilovau. Tijekom 2009. nastavljeno je produbljenje proirenog iskopa sonde. Napravljen je presjek
dviju velikih preslojenih rimskodobnih jama, obiju zapunjenih graevnim otpadom te ostalim sitnim materijalom iz
kasnocarskog vremena. Uz odbaeni lomljeni kamen, grumenje buke te ulomke opeka, tubula i krovne grae, pronaena je vea koliina ulomaka keramikih posuda i ivotinjskih kostiju. Naeni su i eljezni avli i klinovi, eljezni
no te dijelovi nonje i nakita, poput fibula, perli i narukvica
od staklene paste te folis cara Licinija I. (308. 324.). Ta je
situacija nastala kao posljedica ruenja i unitenja rimske
arhitekture iz razdoblja 3. 4. st., to osim stratigrafske
situacije potvruje i pronaeni materijal.
Tijekom 2010., prilikom ureenja iskopa te pripremnih
radova za drenau, iz navedene jame izvaeno je sedam
velikih pravilno isklesanih kamenih blokova, dimenzija
1,2x0,6x0,3 m. Dio iskopa je, zbog velike razlike u dubinama iskopanih dijelova, zatien privremenom drvenom
Tatjana Pintari
Summary
During 2010, operations at the site upna livada [the Glebe]
at cadastral parcel 100 in the village of itarjevo were
continued, under the auspices of the Museum of Turopolje
of Velika Gorica. In itarjevo, ancient Andautonia, longterm systematic archaeological excavations are being conducted. The general area of itarjevo is a unique archaeological site that is capable of being presented in the form of
archaeological park and eco-museum.
At the site upna livada, on the very edge of the original
core of Andautonia, two basic buildings and chronological
phases were established, in other words the remains of two
289
buildings. During 2010, several large ashlars were discovered, 1.2 x 0.6 x 0.3 m in size. Part of the excavation is
currently protected with temporary wooden panelling and
been covered in gravel.
Redni broj: 136

Lokalitet: Sveti Kri Brdoveki naselje i nekropola
Naselje: Sveti Kri Brdoveki
Grad/opina: Marija Gorica
Razdoblje: P
Mjesto istraivanja 2010. godine
Tijekom 2010. nastavljeno je viegodinje istraivanje na

prapovijesnom lokalitetu Sv. Kri. Voditelj istraivanja bio je
arheolog Ivan Cvitkovi, a strunu ekipu inili su i arheolozi
elimir koberne i Morena elle te studentice arheologije
Sandra otari, Mateja Hulina, Ana Funduruli i Sunica
api, kao i tehniar Boris Bokovi. Iskopavalo se uz
fiziku pomo radnika sa Sv. Kria te uz financijsku pomo
Ministarstva kulture i Zagrebake upanije. Otkopano je
ukupno 212 m2 povrine.
Haltatsko je naselje veim dijelom uniteno gradnjom

kua, mjesnoga groblja i vodospremnika. Lokalitet je pod
zatitom, i estom kontrolom, a dosadanja istraivanja
potvrdila su vanost tog naselja iz eljeznog doba. Treba
istaknuti konjaniki grob s kacigom i bogatim prilozima u
grobu. Keramika je produkcija iz naselja vrlo bogata zanimljivim ukraavanjima (urezivanje, kaneliranje, plastinim
trakama).
Godine 2010. istraen je istoni dio lokaliteta, uz sam
rub haltatske naseobine, na estici 1279/3, k.o. Ladu.
Tijekom 2009. kontrolom zatienog lokaliteta zapaeno
je devastiranje na k.. 1279/3. Rije je o estici koja je
poljoprivredno zemljite i nije doputena nikakva gradnja.
Obilaskom terena 26. studenog 2009. uoeni su zemljani
U prijanjim objavama rezultata istraivanja tog nalazita,

istaknut je strateki poloaj haltatskog naselja i njegova
kontrola nad okolnim prostorom, poglavito savskom i sutlinskom dolinom. Na haltatskom naselju sagraena je crkva
Sv. Kria, koja se spominje u prvom popisu upa u 14. st.
Ostaci kamene arhitekture kua
290
i iroka 1 m. Ve u prvom tihu pojavljuje se keramika, tj.

ulomci veih posuda i na mjestima vea nakupina kamena.
Na tim je mjestima sonda proirivana. Nakupine kamena
ile su u nekoj ravnini i bile su sigurno dio neke strukture,
nekog objekta, a na dubini od 0,50 m na jednom je dijelu
naen dio podnice. Nalaz je devastiran ve i prije dugogodinjom obradom zemlje, a pogotovo posljednjom nivelacijom bagerima. Sve vrijeme nalaeni su brojni keramiki
ulomci, svi iz haltatskog vremena i nije primijeena keramika iz drugih razdoblja. Takoer, na svim su dubinama
pronalaeni i brojni ostaci ivotinjskih kostiju. Brojni su i
nalazi troske (zgure), ostataka taljenja eljezne rude koji
svjedoe o proizvodnji i obradi metala.
U nastavku istraivanja tijekom rujna sonda je proirivana
pratei zidove uz brojne nalaze keramikih ulomaka i
drugog materijala. Pronaeno je nekoliko kamenih kalupa
za lijevanje metala (igala i pektoralnih ukrasa), ime je
dokazana proizvodnja metalnih predmeta na nalazitu.
Neki objekti bili su ukopani na veoj dubini, a neki su zidovi
praeni i do dubine od 2 m, na kojoj je uoena podnica
jednog objekta na kojoj su leale uruene pougljenjene
drvene grede. Ovogodinje istraivanje time je zakljueno.
Objekt je snimljen, ucrtan i zatien geotekstilom te se planira njegovo istraivanje do kraja kako bi sa sigurnou bila
utvrena njegova namjena.
Moe se zakljuiti da su stambeni ili radioniki objekti na
nalazitu graeni na razliitim dubinama, a pri njihovu
nastajanju rabljena je kamena i drvena graa s podnicama
od zapeene gline. S obzirom na veliinu naselja, budua
e istraivanja nedvojbeno upotpuniti saznanja o haltatskoj naseobini na Sv. Kriu Brdovekom.
Sauvane podnice od zapeene gline
Literatura
Podnica objekta na kojoj su leale uruene pougljene drvene grede
Cvitkovi, koberne 2003 I. Cvitkovi, . koberne, The

Find of an equestrian grave of Iron Age at S. Kri Brdoveki
(Croatia), Archologisches Korrespondenzblatt, 33/2,
2003: 221 228.
Radovi, koberne 1989 J. Radovi, . koberne,
Zagreb prije poetaka Najstarija prolost grada i okolice,
Zagreb, 1989.
koberne 1987 . koberne, Arheoloka istraivanja na
podruju opine Zaprei, Zapreiki zbornik, Publikacije
muzeja u Brdovcu, 2, Zaprei, 1987: 5 21.
koberne 2004 . koberne, Tragovi starijeg eljeznog
doba sredinje Hrvatske u prostoru izmeu definiranih kulturnih skupina, katalog izlobe Ratnici na razmeu Istoka i
Zapada Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj,
Zagreb, 2004: 160 172.
koberne 2006 . koberne, Lokalitet: Sveti Kri Brdoveki
nekropola Tursko groblje, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006.
Kalup za lijevanje
Ivan Cvitkovi
radovi, tj. vlasnik estice bagerima je poravnavao teren,

vadio kamenje i pripremao teren za sadnju ljekovitog bilja
(kako je tada objanjeno). Bilo je vidljivo da je lokalitet
dobrim dijelom uniten, ali je jo uvijek postojao arheoloki potencijal nalazita. U dogovoru s vlasnikom zemljita, godine 2010. lokalitet je istraen u dvije faze (od 27.
svibnja do 30. lipnja te od 14. rujna do 27. listopada 2010.
godine). Po sredini zemljita otvorena je sonda duga 30 m
Summary
During 2010, the long-term research into the prehistoric
site of Sveti Kri was continued. Research was carried out
in the eastern part, alongside the very edge of the Hallstatt
settlement, at cadastral parcel 1279/3. At this location, devastation of the site had occurred as a result of machine
291
levelling of the land, and the salvage excavation covered

an area of 212 square meters.
The investigations showed that the dwellings or workshops
at the site were built at differing depths, and that stone and
wooden material had been used in their creation, with floors
of fired clay. Because of the size of the settlement, future
research will undoubtedly provide additional information
about the Hallstatt settlement at Sveti Kri Brdoveki.
Redni broj: 137

Lokalitet: Zelingrad (castrum)
Naselje:
Grad/opina: Sveti Ivan Zelina
Razdoblje: A, SV
Ulazna vrata u hodnik koji vodi do jugozapadne polukule
tu pronaen vrh zida, ove je godine cilj bio da se taj zid

definira i vidi kakvu je ulogu imao u odnosu na druga vrata.
Zid ide od sjevera prema jugu i u njemu se pokazao otvor
vjerojatno jo jedna vrata. S obzirom na dubinu uruenog
materijala i zemlje, taj zid ove godine nije do kraja istraen
te e se veliina i visina vrata utvrditi u sljedeim istraivanjima. Na tom je dijelu istraeno oko 75 m i jo uvijek se
nije dolo razine poda. Od materijala je pronaena manja
koliina keramike, neto malo stakla i metala, a posebno
se istie jedna strelica na trn i jedan vrh samostrela.
Prema traenju konzervatora, a za potrebe konzervatorskih radova, na junom zidu na gornjoj razini june strane,
uz sami palas istraivan je dio hodnika koji je vodio do
june polukule te dio od ulaznih vrata u taj hodnik pa do
ulaznih vrata u palas. U tom su dijelu utvreni poloaj
i stanje potpornog zida te veliina vrata koja su vodila u
hodnik. Od materijala pronaena je manja koliina keramike i kosti ivotinja. Takoer su pronaeni ostaci ljudskog
kostura. S obzirom na to da nije bilo vidljivih promjena u
boji zemlje, odnosno nije bilo naznaka ukopa, moe se
pretpostaviti da je kostur zakopan u zemlju prije uruavanja
zidova palasa. Prema prvim analizama radi se o kosturu
mlaeg mukarca (starog do 40 godina) na kojem nema
vidljivih tragova nasilne smrti (preliminarnu antropoloku
analizu napravila je Martina Vargek, dipl. antropologinja i
etnologinja). Meutim, kako kostur nije cjelovit (nedostaje
mu vei dio lubanje), ne moe se sa sigurnou ustvrditi
Arheoloka istraivanja castruma Zelingrad zapoela su u

rujnu, s kraim su prekidima trajala do sredine listopada
2010. godine, a vodila ih je Romana Makovi iz Muzeja
Sveti Ivan Zelina.
Istraivana je juna padina grada (gornji i donji nivo) te spoj
june i istone strane vanjskog dvorita. Na junoj strani
dvorita nalazi se pomona zgrada u kojoj su 2005. godine
pronaena jo jedna vrata. Ta vrata, jednokrilna i iroka
toliko da kroz njih moe proi samo ovjek, u veem su
dijelu sauvana tako da imaju i vanjski profilirani dovratnik, vanjski i unutranji prag te visinu luka nad vratima,
prema kojem se moe utvrditi stvarna visina, zbog mogue
naknadne rekonstrukcije vrata. Kako se u ispravama koje
se uvaju u Muzeju navodi da grad ima dvoja vrata, taj
je pronalazak potvrda tim dokumentima. Ta vrata takoer govore i o poloaju prilaznoga zapadnog puta prema
gradu, koji je istraivan ove godine.
Ove godine nastavljena su istraivanja od tih vrata prema
zapadu, uz potporni zid hodnika koji se nalazi na vioj
razini i koji je vodio prema junoj polukuli. Dio je potpornog
zida 2009. konzerviran i obnovljen, tako su bila mogua
daljnja arheoloka istraivanja. U razini june polukule pronaen je zid koji je zatvarao prilazni hodnik. Kako je 2008.
Istraivanje jugoistonog ugla palasa i prilaznog hodnika do jugozapadne polukule
Istraivanje uz potporni zid na junoj padini grada
292
nain smrti. Kako se Zelingrad u ispravama iz 1640. spominje kao ruevina, moe se pretpostaviti da su ljudski ostaci
tu dospjeli kao posljedica ubojstva razbojnika.
kutu svetita gdje je stajala propovjedaonica. Tu je iskop

bio 2,5 m. Definirano je 27 stratigrafskih jedinica, od ega
su dio arheoloki slojevi, dio grobovi, a dio zidane strukture.
Ovogodinjim istraivanjima dobivene su neke nove spoznaje o nainu i fazama gradnje crkve sv. Nikole biskupa
u umberku. Temelji crkve zidani su od istog kamena kao i
zidovi crkve te se nain zidanja ne razlikuje previe. Donja
zona temelja, ispod temeljne stope, zidana je neurednije od
gornje. Vanjski temelj SJ16 u sondi 2, vjerojatno je u nekom
trenutku posluio kao ojaanje temelja svetita. Za sad je
teko drugaije interpretirati njegovu funkciju.
Razliite razine podova evidentirane u svetitu tek se
moraju nadopuniti podacima iz lae crkve. Za sada je jasno
da postoje 4 sigurne razine poda (taj podatak dobiven je
otvaranjem probnih sondi 2009. u unutranjosti crkve:
Sonde 1 4) i jedna vjerojatna. Oznaeni su brojkama od
1 do 5, s time da je pod br. 1 najmlai, a pod br. 5 najstariji.
Pod br. 1 napravljen je od keramitnih ploica, pod br. 2 od
opeke, kao i pod br. 3. Pod br. 4 definiran je kao uglaan
estrih, a ispod njega pronaen je jo jedan estrih koji se
moe interpretirati kao pod, ali i kao poravnanje podloge
za pod br. 4. S obzirom na to da je estrih br. 4 tako jako
uglaan, teko da je sluio kao podloga za neki drugi pod.
Svi zidovi i slojevi nacrtani su u mjerilu 1 : 20 ili 1 : 10, a
napravljena je i iscrpna fotodokumentacija.
U svetitu je pronaena kripta s ukopom dvaju pokojnika u
ljesovima, jedan odraslog mukarca (starog 45 60 godina)
i jedan djevojice (stare 4-5 godina). Ljesovi su iznimno
dobro ouvani. Lijes odraslog pokojnika ak je i ukraen
crno bojenim ravnim linijama u obliku trokuta, a lijes djevojice precizno je i vrlo kvalitetno izveden. Sauvani su i dijelovi odjee koji e se pokuati restaurirati u Odjelu za tekstil
HRZ-a te konate cipele koje e se konzervirati u Odjelu za
kou i papir HRZ-a. U vanjskoj sondi (sonda 2), na dubini
od cca 270 cm od dananje hodne povrine, odnosno na
290 od praga ulaza u crkvu poinju se javljati grobni ukopi.
Definirano je pet grobnih ukopa u rasponu od 40 cm te jo tri
vjerojatna radi se o dvije lubanje u profilima te o paru potkoljenica, takoer u profilu. Uz potkoljenice su naene kopice
baba i deda koje su sluile za kopanje arapa bjeava.
U SJ12, sloju smee zemlje koji prethodi sloju ukopa SJ 20,
meu ostalim naen je i novac, kreuzer Leopolda I. iz 17.
st. Time je i novcem potvreno vrijeme ukopavanja grobova
koji su razliito orijentirani te su u skladu s obiajima baroka.
Pokojnici se ukopavaju u svim smjerovima te nema stroge
forme. Obino se prati arhitektura ili se ukapa tamo gdje ima
mjesta. S obzirom na to da crkva sv. Nikole biskupa nije pravilno orijentirana, nisu ni grobovi. U njima su izdvojeni nalazi
tipini za vrijeme baroka medaljice, krunice i krievi, kopice za odjeu i arape baba i deda, prstenje, brevar i pojasna kopa. Svi nalazi trenutano se obrauju u Odjelu za
restauriranje arheolokih nalaza HRZ-a. Dr. sc. Mario Novak
iz Odsjeka za arheologiju HAZU-a analizirao je ljudske osteoloke statke grobova istraenih 2006. i 2010. godine.
Kako su grobovi iz kampanje 2006. uz junu stranu crkve
naeni vrlo plitko (ve nekih 30-ak cm od hodne povrine),
a grobovi istraeni ove godine uz SI proelje svetita tek
na dubini veoj od 200 cm, moe se zakljuiti da je hodna
povrina iz vremena ukopa grobova bila daleko plia nego
to je sada, ali i da je teren oko june i jugozapadne strane
crkve bio oko dananje hodne visine. Groblje oko crkve
Romana Makovi
Summary
During 2010, research into the castrum of Zelingrad was
continued. The research was conducted on the southern
slopes of the burg (the upper and lower level) and at the
juncture of the southern and eastern sides of the outside
yard. On the southern side of the courtyard was an auxiliary
building in which one more door was found in 2005. Since
in the documents kept in the museum it says that the burg
has two doors, this find is a confirmation of their veracity.
The door also tells of the position of the western approach
road to the burg, which was investigated this year. As for
materials, a small amount of ceramic material was found,
and a little glass and metal.
In the hall itself, part of the corridor leading to the southern half-tower was investigated. A quite small amount of
ceramics and animal bones was found. Also discovered in
this part were the remains of a human skeleton.
Redni broj: 138

Lokalitet: umberak crkva sv. Nikole biskupa
Naselje: umberak
Grad/opina: umberak
Razdoblje: SV, NV
Ovogodinja arheoloka istraivanja crkve sv. Nikole
biskupa u umberku trajala su 13 radnih dana, od 7. do
18. lipnja te od 30. rujna do 4. listopada 2010. godine.
Voditeljica arheolokih istraivanja bila je mr. sc. Ana
Azinovi Bebek iz Slube za arheoloku batinu Hrvatskoga
restauratorskog zavoda, uz sudjelovanje 5 fizikih radnika
koji su iskopavali teren. Radove je nadzirala Tatjana Loli
iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu.
upna crkva sv. Nikole biskupa (selo umberak) podignuta je 1654. godine. Crkva je jednobrodna, orijentirana
u smjeru SZ-JI. Na junoj je strani zakljuena poligonalnim svetitem, sa zapadne je strane sakristija, a na sjevernome, glavnom proelju zvonik. U crkvu se ulazi kroz
prizemlje zvonika, rastvoreno s tri strane polukruno zavrenim otvorima. S istone strane prizemlja zvonika dozidan je ulaz u pjevalite. Radove na crkvi od 2004. godine
vodi HRZ (2004. geodetsko mjerenje i kartiranje, a 2005.
arhitektonska mjerenja, izrada nacrta postojeeg stanja i
drenae te probne sonde uz temelje). Arheolokim radovima 2006. istraen je prostor uz sjeveroistono proelje
crkve i vei dio prostora oko poligonalne apside.
Tijekom 2010. otvorene su dvije sonde jedna u svetitu,
a druga uz JI vanjsko proelje svetita. Vanjska je sonda
veliine cca 6x3 m. Prosjena dubina iskopa vanjske sonde
bila je oko 3 m, a one u svetitu oko 1,5 m, osim u sjevernom
293
Crkva sv. Nikole biskupa, tlocrt s ucrtanim sondama iz 2010. godine (izradio: Odjel za graditeljstvo, HRZ)
Azinovi Bebek 2009 Ana Azinovi Bebek, Novovjekovni

nalazi u grobovima 17. i 18. stoljea oko crkve sv. Nikole
Biskupa u umberku, VAMZ, 3.s., XLII, Zagreb, 2009: 463
488.
Cvitanovi 1985 . Cvitanovi, Sakralna arhitektura baroknog razdoblja knjiga I. Goriki i gorsko-dubiki arhiakonat, Zagreb, 1985.
Protokoli Protokoli kanonskih vizitacija arhiakonata
Gorice, godina 1756./66., knjiga 122/V, str. 119 v; godina
1821., knjiga 127/X, str. 280.
Ana Azinovi Bebek
Nalazi iz kripte (foto: J. kudar)
Summary
prestaje biti u upotrebi premjetanjem na malo dalju lokaciju (vizitacija iz 1821. opisuje groblje na 1/5 sata hoda
udaljeno od crkve s obzirom na to da ga opisuje znai da
se ve neko vrijeme rabi), vjerojatno od kraja 18. st. Zato
je tolika velika razlika u visini hodne povrine jo uvijek
nije jasno. To e se pitanje vjerojatno moi razrijeiti kad
se otvori vea povrina uz sjeverni kraj crkve.
During 2010, rescue archaeological excavations into the

Church of St Nicholas the Bishop in umberak were conducted. This parish church in the village of umberak was
erected in 1654. The intention of the archaeological rescue
operations this year was to define the four levels of the floor
in the sanctuary of the church and to attempt to correlate
the external foundation along the south east foundation of
the sanctuary with some phase of the construction of the
church. For this reason, two test pits were opened up. One
was in the sanctuary, the other alongside the south east
external elevation of the sanctuary. The external probe was
about 6 x 3 m in size. The average depth of excavation
in the outer probe was about 3 m, and in the sanctuary
Literatura
Azinovi Bebek 2007 Ana Azinovi Bebek umberak
crkva sv. Nikole biskupa, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 184,
185.
294
about 1.5 m, except in its northern corner, where the pulpit

had stood. Here the excavation was 2.5 m deep. Twenty
seven stratigraphic units were defined; some of these were
archaeological strata, some were graves, some masonrybuilt structures. Separate finds (12 of them) of ceramic,
metallic and glass fragments were picked out.
This years research into the sanctuary confirmed that
there were four phases in which the church was rebuilt.
Five graves were investigated in the outside test pit, which
fit in with the graveyard around the church investigated in
2006. The burials are probably from the 17th century, which
is suggested by the finds of a rosary, a little medal, crosses
and rings. A crypt was found in the sanctuary, with the interments of two deceased persons in caskets, one of them an
adult male (45-60 years) and one of a little girl of 4 to 5. The
caskets are in an exceptionally good state of preservation,
as are parts of the clothing and leather shoes; an attempt
to restore them will be made.
295
SISAKO-MOSLAVAKA
UPANIJA
139 Banija podruje

140 Bela crkva
141 Burdelj
142 Donji Vukojevac
143 Donji Vukojevac sjever
144 Gornji Vukojevac
145 Kutina Kutinska lipa
296
146 Odra Staro Prano

147 Pavlinski samostan sv. Petra
148 Sisak Dunavski Lloyd
149 Sisak Sv. Kvirin
150 Sisak Sv. Kvirin
151 Sisak Ul. A. Cuvaja
152 Turska kosa
Sisako-moslavaka upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 139

Lokalitet: Banija podruje (Bojna i Lukini peina)
Naselje:
Grad/opina: Glina, Gvozd
Razdoblje: P, NV
Vrsta radova: terenski pregled, sondiranje
Projekt arheolokog rekognosciranja Banije zapoeo je
u studenom i prosincu 2009. godine na vie lokacija u
blizini Petrinje i Gvozda, a nastavljen je u 2010. kada
su obuhvaena samo dva nalazita (Bojna i Lukini
peina). Cilj projekta bio je topografsko dokumentiranje
i probno sondiranje arheolokih nalazita. Takoer su
zabiljeeni pedogeoloki imbenici na terenu, stanje i
utjecaj vegetacije te je utvreno stanje ouvanosti arheolokih nalazita. Rekognosciranje je dobra podloga
za razvijanje sustavnog prouavanja toga arheologiji
slabo poznatog podruja. Voditelji su bili Lazo ukovi
i Zoran ukovi
Lukini peina
blizini najvie kote oien je dio usjeenog profila te su

uoene ukopane strukture s mnogo tragova paljevine i krupnim ulomcima kunog lijepa, a vrlo je vaan nalaz komad
troske, nusproizvoda metalurke aktivnosti. Prikupljeni
ulomci lonarije karakteristini su za starije eljezno doba
(Ha B-C), tj. prvu polovinu 1. tisuljea pr. Kr. Prema tome,
rije je o tipinoj haltatskoj gradini s tragovima naseljavanja i metalurke aktivnosti. Nalazi iz drugih povijesnih razdoblja takoer su otkriveni prilikom arheolokih istraivanja
koja su uslijedila (voditelj Vinko Madiraca, neobjavljeno).
Na ulaznom dijelu prapovijesnog naselja uoena su dva
vrlo dobro ouvana uzastopna nasipa kakvi su vrlo esto
podizani na ulaznim dijelovima prapovijesnih gradinskih
naselja na podruju Banovine. Dimenzije su nalazita,
raunajui od ulaznih struktura do ruba eksploatacije, oko
500x100 m.
Kamenolom Bojna
Poetkom rujna 2010., na poziv investitora (tvrtke
Schwarzl d.o.o. iz Gline) preliminarno je pregledan
teren kamenoloma u Bojni kod Gline. Pregled je rezultirao otkriem veeg, dosada nepoznatoga arheolokog
lokaliteta u samom sreditu kamenoloma, na breuljku
Brekinjova kosa. Kamenolom dijabaza Bojna nalazi se u
brdovitom podruju zapadnih obronaka Trgovske gore,
u uskom klancu dubine 80 100 m, kroz koji protjeu
potoci Sivac i Bojna. Brekinjova kosa smjetena je u
samom sreditu kamenoloma i ini glavno eksploatacijsko polje. Teren je danas zarastao u umu koja prekriva vei dio june Banovine te je vrlo nepogodan za
detaljno rekognosciranje. Kamenolom Bojna u funkciji je
ve dulje vrijeme te je krajolik transformiran, a arheoloki
lokalitet oteen.
Prilikom izlaska na teren poetkom rujna 2010., kamenolom (koji je u funkciji ve vie godina) zateen je u punom
pogonu. Dobar dio povrine potpuno je transformiran radovima. Arheoloki nalazi otkriveni su u usjecima novoga
umskog puta koji je otvoren radi proirenja eksploatacije
na tjemenu spomenutog brijega. Zabiljeeni su ulomci
lonarije i tamni arheoloki slojevi debljine 20 30 cm,
neposredno ispod sloja humusa. Na jednome mjestu u
Lukini peina
Manja probna sondiranja u Lukini peini u selu
remunici, opina Gvozd, Gradski muzej u Karlovcu
obavio je 1986. godine. Tom prilikom utvreno je da se
u povrinskim slojevima nalazi kasnosrednjovjekovni
i novovjekovni materijal, a ispod njega sedimentne
naslage s fosiliziranim kostima ivotinja. Prepoznate su
kosti spiljskog medvjeda, a ostale jo nisu analizirane.
Lukinia peinu trebalo je ponovno detaljnije istraiti zbog
potreba dopune stalne postave u dijelu posveenome
ledenom dobu.
Probna je sonda bio probni rov postavljen okomito na ulaz
u spilju, a u blizini mjesta gdje je ve naen jedan kremeni
odbitak pa se pretpostavljalo da bi se tu mogli oekivati
tragovi boravka ljudi. Povrinski su se slojevi iskopavali
uobiajenim arheolokim metodama, a posebna panja bila
je posveena detaljnom dokumentiranju starijih slojeva iz
kojih se prema potrebi uzimao vei broj uzoraka te prosijavali iskopani slojevi. Pronaene su brojne raznovrsne
ivotinjske kosti. Posebno je zanimljiv nalaz obraene
kotane ploice, za koju se, naalost, moe samo pretpostavljati da pripada paleolitiku jer je naena vrlo blizu
povrine gdje ima dosta mijeanja raznovremenog materijala. Meutim, s obzirom na to da u tim slojevima brojem
Gradina Brekinjova kosa u kamenolomu Bojna
297
ages. Nevertheless, because in these strata fossilised

animal bones prevail, it seems to us to be most possible that this interesting little tablet, a kind of buckle or
clasp, does nevertheless belong to the Palaeolithic. The
cave is certainly extremely interesting, and awaits new
investigations.
Redni broj: 140

Lokalitet: Bela crkva
Naselje: Mikleuka
Grad/opina: Kutina
Razdoblje: SV
Druga sezona iskopavanja pavlinskog samostana Bela
crkva trajala je od 28. lipnja do 23. srpnja 2010. godine, a
izvoa radova bio je Hrvatski restauratorski zavod (Sluba
za arheoloku batinu, Odjel za kopnenu arheologiju; voditeljica istraivanja: dr. sc. T. Plee).
Ukraena kost iz Lukini peine
Podno najvieg vrha Dugakog brda na Moslavakoj gori,

juno od Gari grada, nalazi se najstariji pavlinski samostan na podruju dananje Hrvatske. Samostan Blaene
Djevice Marije (poznat i kao Bela crkva) osnovao je magistar Tiburcije sredinom 13. st. Nakon tri stoljea prosperiteta, redovnici su zauvijek napustili samostan izmeu
1520. i 1544. godine, kada je Gari grad potpao pod
osmanlijsku vlast.
Prvim arheolokim radovima 2009. godine istraena je
samostanska crkva Navjetenja Marijina (smjetena u sjeveroistonom dijelu sklopa), unutar sjevernog dijela longitudinalne simetrale. Rekonstrukcijom su dobivene njene
vanjske (31,55x10,50 m) i unutranje (laa: 16,65x8,50
m; svetite: 12,75x6,50 m) dimenzije. Crkva je bila sagraena u skladu s uzusima propovjednikih redova: njena
longitudinalnost naglaena je jednobrodnom, pravokutnom laom te neto kraim i uim poligonalno zakljuenim svetitem.
dominiraju fosilizirane kosti ivotinja, ini se izvjesnijim

da i ta zanimljiva ploica, neka vrsta kope, ipak pripada
paleolitiku. Spilja je svakako vrlo zanimljiva i oekuje nova
istraivanja.
Literatura
ukovi 2010 Zoran ukovi, Banija podruje, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 277, 278.
Lazo ukovi
Zoran ukovi
Summary
The project for the archaeological reconnaissance of Banija
started in November and December 2009 at several sites
close to Petrinja and Grozd and was continued in 2010, on
which occasion, only two sites were included (Bojna and
Lukini peina cave).
An inspection of the quarry at Bojna revealed a large
and previously unknown archaeological site in the very
centre of the quarry, at the hill called Brekinjova Kosa.
In the entrance into a prehistoric settlement, two very
well preserved successive embankments of the kind
very often built in the entry sections of the prehistoric hill
fort settlements in Banija were seen. In the hill fort, fragments of pottery and dark archaeological strata 20-30
cm thick were recorded just under the humus layer. The
potsherds collected are characteristic of the Old Stone
Age (Ha B-C).
A test trench in Lukini peina [cave] was disposed perpendicularly to the entrance into the cave. A find of a small
worked bone tablet was particularly interesting, although
unfortunately we can only assume that it belonged to the
Palaeolithic, because it was found very close to a surface where there is a lot of mixing of materials of various
Pogled sa zapada na istraeni dio lae samostanske crkve

Navijetenja Marijina nakon arheolokih istraivanja 2010. godine
(foto: J. Kliska)
298
Pogled na zapadni portal samostanske crkve Navijetenja Marijina (foto: J. Kliska)
Tlocrt samostanske crkve Navijetenja Marijina (izrada: Vektra Geo3D d.o.o.)
299
Redni broj: 141

Lokalitet: Burdelj (AN 9)
Naselje:
Grad/opina: Lekenik
Razdoblje: SV, NV
Tijekom 2010. arheoloki je istraen jugozapadni dio lae

samostanske crkve. Potvreno je kako je unutranjost
crkve bila poploena tavelama od opeke (24x24 cm).
Podnica je cjelovita, izuzev uleknua nastalih kao posljedica slijeganja zemlje iznad grobnica. Ujedno je u lai pronaena in situ sauvana stuba junog oltara. U cijelosti je
istraen i izvrsno sauvan, bogato profiliran zapadni portal
kasnogotikih karakteristika. Portal je izraen od vapnenca
(kalkarenit), a na njemu nisu pronaeni tragovi oslika.
Tijekom tih istraivanja pronaena su i 42 ulomka arhitektonskih profilacija.
Zbog nepogodnih atmosferilija te opeg stanja nalaza,
portal i in situ pronaene svenjaste slube u svetitu zatieni su u skladu s naputcima Prirodoslovnog laboratorija
te Odjela za kamenu plastiku Hrvatskoga restauratorskog
zavoda. Svi su istraeni zidovi do idue sezone radova
prekriveni dvostrukim slojem geotekstila. Istraeni je dio
samostanske crkve fotodokumentiran (J. Kliska, HRZ)
te snimljen metodom 3D-laserskog skeniranja (Vektra
Geo3D d.o.o.), prema emu je izraena cjelokupna nacrtna
dokumentacija.
Od 26. srpnja do 5. studenog 2010. trajala su zatitna

arheoloka istraivanja na lokalitetu AN 9 Burdelj, na trasi
Autoceste Zagreb Sisak, dionica Velika Gorica (jug)
Lekenik (2. dio Buevec Lekenik). Prethodno rekognosciranje lokaliteta istono od lokalne ceste koja povezuje
Peenicu s Breanama Lekenikim, tono iznad odvojka
za potonji zaseok, upuivalo je na srednji vijek. Rije je o
uzvisini, odnosno platou koji je do poetka radova u potpunosti bio prekriven gustom vegetacijom, to jest gustiem i
umom, zbog ega su arheoloki radovi bili nemogui bez
temeljitog krenja terena.
U zatitnim arheolokim istraivanjima koja su trajala
80 radnih dana, zabiljeeno je 213 stratigrafskih jedinica (SJ 1 SJ 213), od kojih se mogu izdvojiti slojevi,
ukopi i zapune. Prikupljeni su svi pronaeni predmeti i
ukupno je uvedeno 155 vreica (N 1 N 155), uglavnom
s nalazima keramike. Prikupljene su i 53 vreice (U 1
U 53) s uzorcima ugljena. U obrazac posebnih nalaza
upisana su dva nalaza (kameni brus i oslikani pehar)
te je precizno zabiljeen kontekst pronalaska (X, Y, Z
u pojedinom kvadrantu). Kao dio dokumentacije, kompjutorski su izraena 22 tlocrta te 1 plan, odnosno tlocrt
cjelokupnog iskopa. Tijekom iskopavanja napravljene
su 5053 digitalne fotografije. Teren je snimljen totalnom
geodetskom stanicom, i to prvo mrlje zapuna, a potom
i istraeni ukopi. Svi keramiki predmeti nalaze se u
konzervatorsko-restauratorskoj radionici Arheolokog
muzeja u Zagrebu gdje e se konzervirati i restaurirati.
Ukupna istraena povrina iznosila je 21.000 m, a u
zatitnim arheolokim istraivanjima sloj humusa SJ
001 skidao se strojno. Debljina humusnog sloja (SJ
001) iznosila je u prosjeku 40-ak cm. S obzirom na to da
do poetka arheolokih radova nije bila iskrena cjelokupna povrina terena, nije bio mogu odabir poetnog
prostora za istraivanja te je iskop otvoren s istone
strane, gdje prilikom pregleda povrinskog sloja nisu
primijeeni konkretni arheoloki tragovi, za razliku od
zapadne strane gdje je uoen relativno vei broj povrinskih keramikih fragmenata. Nakon sloja humusa,
nalazio se sterilan sloj u kojem su otkriveni recentni
irigacijski i odvodni kanali, no nije bilo nikakvih arheolokih nalaza.
Kako bi se potpuno potvrdilo nepostojanje arheolokih tragova na tom dijelu terena, u dogovoru s konzervatorima
napravljen je presjek, odnosno sondani rov dubine cca 2
m i irine 2 m, u kojem nisu zabiljeeni nikakvi tragovi ljudske djelatnosti, s iznimkom ve spomenutih plitkih irigacijskih i odvodnih kanala. Ujedno je nakon etiri tjedna zakljueno da postojea mehanizacija nije adekvatna, odnosno
da dostupni bager jednostavno nema dovoljan radni kapacitet koji bi omoguio relativno brze radove (tim vie to je
bio podloan estim kvarovima), stoga je izvoa radova
dopremio jai i pouzdaniji stroj.
Literatura
Bedi 1995 M. Bedi, Pavlinski samostan Blaene Djevice
Marije pod Gariem, Lepoglavski zbornik (Radovi sa
znanstvenog skupa est stoljea kulture i umjetnosti u
Lepoglavi), Zagreb, 1996: 97 110.
Dokal 1955 K. Dokal, Samostan Blaene Djevice Marije
u Gariu, Arhiv HAZU (rukopis), Zagreb, 1955.
Pisk 2007 S. Pisk, Topografija Garia, Graenice i
Moslavine od 1163. do 1400., Zagreb, 2007.
Plee 2011 T. Plee, Monasterium B. V. Mariae sub Monte
seu Promontorio Garigh, alias Garich, Radovi Zavoda za
znanstvenoistraivaki i umjetniki rad HAZU u Bjelovaru,
Bjelovar, 2011. (u tisku)
Tams 2003 G. Tams, A plos rend ptszete a kzpkori Magyarorszgon, Budapest, 2003.
dr. sc. Tajana Plee
Summary
The Monastery of the Blessed Virgin Mary (Bela Crkva),
the oldest monastic complex of the Paulist order in Croatia
was founded by Master Tiburtius in the mid-13th century.
After thriving for three centuries, the religious had to leave
the monastery in the face of the Ottoman assaults, in the
period between 1520 and 1544. In the first archaeological excavations, carried out in 2009, the monastic church
of the Annunciation was investigated, in the northern part
of the longitudinal line of symmetry. Reconstruction produced the external dimensions of the church with its single
nave concluded by a polygonal sanctuary (external 31.55
x 10.50 m; internal: nave 16.65 x 8.50 m; sanctuary 12.75
x 6.50 m). During the 2010 operations, the western portal
was examined; of Late Gothic characteristics it is in an
excellent state of preservation. At the same time it was
confirmed that the interior was paved with brick tavellas
(24 x 24 cm).
300
a po preliminarnim procjenama rije je cjelovitoj pei koja

e se u potpunosti moi rekonstruirati te bi bilo poeljno
predvidjeti i njeno trajno izlaganje u muzejskoj ustanovi
koja bi u konanici pohranila arheoloki materijal s lokaliteta Burdelj. Bitno je napomenuti da je rije o jedinstvenom nalazu, jer u Hrvatskoj do sada nije zabiljeen ni jedan
nalaz kompletno sauvane pei sastavljene od penjaka
iz 16. st.
Inae, 15. i 16. st. ine vremenski okvir u koji se moe
datirati velika keramikih nalaza, pomou kojih se ujedno
datiraju i stambene strukture. Iako nema dvojbe da se lokalitet moe datirati u to razdoblje, otkriveni su i, istina rijetki,
stariji arheoloki tragovi. Osim keramikih nalaza koji bi
mogli pripadati malo starijem razdoblju, tonije 14. st. i
koji su nedvojbeno trag kontinuiteta ivota na tom prostoru
u razvijenome srednjem vijeku i ranome novom vijeku
pronaeni su i izolirani ulomci prapovijesne keramike (SJ
04) koji se preliminarno mogu okvirno datirati u kasno
bronano doba, no tek e ozbiljnija analiza omoguiti precizniju dataciju. Na temelju tog nalaza nemogue je govoriti o kontinuitetu naseljavanja od prapovijesti do srednjeg
vijeka, no ipak je rije o zanimljivom pokazatelju za eventualna budua istraivanja. U svakom sluaju, nema nikakve
dvojbe da je lokalitet Burdelj nalazite srednjovjekovnog
karaktera koje se preliminarno moe definirati kao veliko
gazdinstvo, jer je utvreno postojanje barem jednoga velikog stambenog objekta pokraj kojeg se nalaze pomoni,
vjerojatno gospodarski objekti. Bitno je napomenuti da nije
otkriveno naselje, no povrinski nalazi upuuju na mogunost da se jo stambenih objekata nalazilo zapadno od
istraene povrine. Po svemu sudei, rije je o tragovima
srednjovjekovnog naselja, odnosno domainstvima koja su
mogla pripadati upi Peenica ija je povijest dosta dobro
dokumentirana u pisanim izvorima. Naselje je tijekom 16.
st. bilo izloeno uestalim osmanlijskim pljakakim upadima, a poznato je i da su stanovnici te upe masovno
napustili naselje krajem 16. st. koje je ponovno zaivjelo
tek nekoliko desetljea poslije, kad je minula osmanlijska
opasnost.
Na temelju ovogodinjeg istraivanja, moe se potvrditi da
je ivot na tom lokalitetu prestao tijekom 16. st. jer nisu
Zrana snimka lokaliteta Burdelj (foto: F. Beusan)
Poseban je problem bilo sporo krenje ume koje je krenulo od istone prema zapadnoj strani. Smjer krenja
promijenjen je jer se pokazalo da lokalitet na zapadnoj
strani ima tragove ljudske nazonosti, dok su ti tragovi
na istonoj strani izostali. Mahom je bilo rije o otpadnim
jamama, no ubrzo su identificirane i stambene strukture.
U osnovi je rije o jednoslojnom lokalitetu s horizontalnom
stratigrafijom.
Ovom prilikom navode se samo tono definirani objekti
(stratigrafske jedinice), u ijim je zapunama pronaen
arheoloki materijal. Sveukupno 30 jama, koje se uglavnom mogu definirati kao otpadne, sadri arheoloki materijal. U 34 stratigrafske jedinice otkriveni su arheoloki nalazi
(najvea koncentracija nalaza registrirana je u SJ 158, 166
i 228). Uvjerljivo najvea koncentracija nalaza otkrivena je
u jami s ostacima uruene pei (SJ 158) unutar najveega
stambenog objekta otkrivenog tijekom istraivanja. Pe se
sastojala od 70 penjaka koji se tipoloki mogu svrstati u
sljedee skupine: mamasti (25), kvadratni (7), trokutasti
(7), aasti (27), perforirani (2) te 2 manja tipoloki nediferencirana penjaka.
U restauratorskom laboratoriju Arheolokog muzeja u
Zagrebu u tijeku je konzervacija i restauracija dijelova pei,
ienje ostataka pei (foto: F. Beusan)
301
st. Nedvojbeno je dakle rije o kasnosrednjovjekovnom

lokalitetu koji se moe definirati kao seosko gazdinstvo,
odnosno vei stambeni objekt okruen objektima gospodarske namjene. S obzirom na stupanj istraenosti,
nemogue je sa sigurnou ustvrditi gdje se moglo nalaziti sredite tog naselja, odnosno gdje su bili koncentrirani ostali stambeni objekti, no na temelju rekognosciranja terena te skupljanja povrinskih nalaza, ini se da se
naselje (ili barem dio naselja) moglo nalaziti zapadno od
istraene povrine.
S obzirom na to da je prostor oko lokaliteta ve due vremena urbaniziran te presjeen manjim prometnicama, nije
iskljueno da su tragovi stambenih objekata devastirani
tijekom gradnje suvremene infrastrukture proteklih desetljea, no o tome ne postoji nikakav pisani spomen. Ipak, s
obzirom na to da domae stanovnitvo ne spominje nikakve arheoloke nalaze na tom prostoru, nije iskljueno da
bi se u budunosti moglo naii na sauvane ostatke kasnosrednjovjekovnog naselja u neposrednoj blizini istraenoga arheolokog lokaliteta. Ujedno se ne moe iskljuiti ni
postojanje nekoga prapovijesnog lokaliteta u neposrednoj
blizini, no o njemu se na temelju jedne otpadne jame ne
moe nita bitno rei.
Penjaci (foto: F. Beusan)
naeni mlai tragovi trajnijeg boravka ljudi na tom prostoru. Karakter nalaza upuuje na svjesno naputanje
objekta koje nije bilo prouzroeno neposrednom opasnou, odnosno nisu naeni tragovi ratnog razaranja. Po
trenutanoj procjeni, ini se da su stanovnici jednostavno
otili i odnijeli svoju pokretnu imovinu sa sobom, to
objanjava slabu prisutnost nalaza izvan otpadnih jama.
Objekti su naputeni, no oito nisu bili izloeni paleu.
Zanimljivo je primijetiti da se stanje na terenu poklapa s
podacima iz povijesnih izvora koji izriito spominju zbjeg,
odnosno to da vlasnici koji vie nisu htjeli riskirati izloenost jo jednom napadu akindija dogovorno naputaju
domainstva. Nakon stacionae 13+300,00 drastino
se smanjuje koncentracija nalaza, odnosno izostaju bilo
kakvi stambeni, gospodarski i jamski objekti, a nakon
stacionae 13+360,00 nisu vie zabiljeeni ni sporadini
nalazi keramike. U dogovoru s konzervatorskom slubom,
radi utede vremena i financijskih sredstava, odlueno je
iskop zavriti na stacionai 13+400,00. Ipak, kako bi se
dodatno potvrdio izostanak ljudske aktivnosti, iskopana su
3 sondana rova koja su presjekla lokalitet, i to na stacionaama 13+430,00, 13+460,00 i 13+490,00, svaki irok
2 m i dubok 2 m. Tim sondanim rovovima nedvojbeno je
potvreno da na tom prostoru nema vie nikakvih materijalnih arheolokih tragova, ime je jasno definiran areal
arheolokog lokaliteta (barem kad je predviena povrina
za iskop u pitanju).
Zatitnim arheolokim istraivanjima na poloaju Burdelj
bila je obuhvaena povrina od 21.000 m. Ustanovljeno
je postojanje veeg broja otpadnih jama, kao i stambenih i gospodarskih objekata koji se mogu datirati u kasni
srednji vijek. Mada arheoloki materijal na prvi pogled
nije posebno atraktivan, svojom relativnom raznovrsnou omoguava pouzdanu kulturoloku determinaciju nalazita. Na temelju dosadanje tipoloke analize pronaenog materijala, moe se ustvrditi da nalazi
okvirno potjeu od kraja 14. do kraja 16. st., no prevladavaju nalazi koji se mogu datirati u kasno 15. te 16.
Ivan Radman Livaja

Summary
During 2010, rescue archaeological investigations were
carried out at site AS 9 Burdelj, along the line of the Zagreb
to Sisak motorway, Velika Gorica South to Lekenik section. An area of 21,000 square metres was taken in by the
research. It was possible to establish the existence of a
large number of waste pits, as well as of dwelling places
and farm buildings that can be dated to the late medieval
period. Although the archaeological material is not at first
sight particularly attractive, its relative heterogeneity enables a reliable cultural determination of the site. On the
basis of typological analysis of the material carried out so
far, it is possible to state that the finds derive approximately
from the end of the 14th to the end of the 16th century, but
finds that can be dated to the late 15th and to the 16th century prevail. Undoubtedly, then, this is a late medieval site
that can be defined as a rural holding, or a larger residential
structure surrounded by structures the purpose of which
was husbandry.
Redni broj: 142

Lokalitet: Donji Vukojevac (AN 7)
Naselje: Donji Vukojevac
Grad/opina: Lekenik
Razdoblje: NV
Prema narudbi Ministarstva kulture, Arheoloki muzej
u Zagrebu izmeu 12. srpnja i 8. rujna 2010. zatitno je
arheoloki istraio poloaj AN T Donji Vukojevac, na trasi
Autoceste Zagreb Sisak, dionica Velika Gorica (jug)
302
Osnovna je karakteristika tih dvaju temeljnih slojeva gotovo

potpuni nedostatak nalaza, kako pokretnih tako i nepokretnih (tijekom itavog terena, u dokumentaciju je uvedeno
tek 12 vreica s nalazima iz tih slojeva, mahom oigledno
recentnih artefakata). U sedimentu su tek mjestimino
nalaene diskoloracije jamskog tipa (rije je o ekotvorevinama, takoer bez ikakvih nalaza), kao i komadi ili nakupine nagorenog ili istrunulog drva (naalost bez ikakve
asocijacije s bilo kakvim nalazima). S obzirom na to da je
nakon skidanja SJ 002 i djelomino SJ 007 na gotovo treini terena postalo jasno da se u gornjih gotovo 1 m sedimenta nee naii na naseobinski ili bilo kakav drugi kulturni horizont, odlueno je da se metodologija iskopavanja
modificira te da, umjesto gubitka vremena i sredstava na
skidanje evidentno sterilnog sedimenta, zapone otkopavanje manjih sondi na preostalom dijelu povrine te usmjeravanje panje na vertikalno iskopavanje, umjesto daljnjeg
irenja po horizontali. Takav pristup ubrzo je doveo i do
prvih konkretnih rezultata.
Na devetnaest mjesta po cijeloj povrini terena otvorene su
manje sonde u obliku kvadrata ili uzdunih rovova (oznaene kao probne sonde 1 19), ime je dobiven reprezentativni uzorak vertikalne stratigrafije za itav teren. Uz
SJ 002 i SJ 007 kao dijagnostiki slojevi pojavljuju se oni
oznaeni kao SJ 047, 049, 050, 056, 057, 058, 059, 066,
072, 073, iako je neke meu njima mogue meusobno
izjednaiti s obzirom na to da se u sondama na veoj
meusobnoj udaljenosti istovrsni slojevi pojavljuju u donekle izmijenjenom obliku. Posebno su zanimljivi SJ 049 i
056. Kod prvog od ta dva sloja rije je o glini s primjesom
pijeska. Pojavljuje se na relativnoj dubini od 150 cm od
povrine terena, u debljini od 28 do 37 cm, s evidentnim
nagibom od nekoliko stupnjeva od sjevera prema jugu.
U ovom je sloju naeno neto keramikih ulomaka meu
kojima je, uz srednjovjekovne i antike nalaze, mogue
izdvojiti i neke prapovijesne. S obzirom na potpun izostanak naseobinskih tragova, vjerojatno je rije o sloju koji
je postupno nastajao ispiranjem sedimenta s nedalekoga
povienog terena uz pomo oborina. Slina je situacija i
sa SJ 056, koji se prostire ispod prethodnog sloja. I ondje
je rije o ukasto-sivom ilovastom sloju, za koji je karakteristina prisutnost vee koliine ugljena, no jednako
Zapadni profil probne sonde 17 (foto: I. Kostei)
Lekenik, izmeu stacionaa 11+600 11+850. Struni

voditelj istraivanja bio je Sanjin Miheli, vii kustos
Arheolokog muzeja u Zagrebu, a zamjenik je bio diplomirani arheolog Antonio Daja. U terenskim istraivanjima sudjelovali su i diplomirani arheolozi Boris Babi,
Ana Franji, Ana Krolo, Rajko Manojlovi, Marina Sekar,
Goran obota, Ivana Turin, Ivan Valent i Vlatka lender, te
izmeu 6 i 10 studenata arheologije Filozofskog fakulteta
u Zagrebu.
Lokalitet se nalazi u ravniarskom kraju srednjeg Turopolja,
juno od sela Donjeg Vukojevca te od dravne ceste br.
30 koja spaja Zagreb i Sisak, u udolini na sjevernoj strani
potoka Koravca. Nalazite je otkriveno 2008. prilikom
intenzivnoga terenskog pregleda trase budue autoceste
koji su obavili djelatnici tvrtke Kaducej d.o.o., a definirano
je na temelju povrinske koncentracije keramikih nalaza iz
srednjeg vijeka i antike.
Prije poetka istraivanja itav teren bio je prekriven
niskim raslinjem te djelomino drveem, a zadani perimetar za istraivanje lokalnim asfaltnim putem podijeljen je na
dva nejednaka dijela. Istraivanje je zapoelo sa zapadne
strane, strojnim skidanjem vegetacijskog pokrova u prvoj
treini zadane povrine. Nakon toga, na oienom dijelu
terena otpoelo je strojno skidanje 30-40 cm debelog sloja
rahle pjeskovite ukasto-smee ilovae s primjesama
sive boje, koji je uobiajeno izoravan s obzirom na to da
se teren nalazi u sustavu poljoprivredne proizvodnje. Taj
se sloj protee itavom povrinom terena u debljini od priblino 35 cm (s odstupanjima od 5 cm navie ili nanie,
ovisno o nagibu i neravninama na terenu). Ispod tog sloja
prostire se sloj oznaen kao SJ 007: u geolokom smislu
rije je o istome aluvijalnom ilovastom supstratu kao i kod
prethodnog sloja, no s manje primjesa, to se moe pripisati injenici da na toj dubini sediment nije uobiajeno
zahvaen oranjem te je shodno tomu ispraniji od gornjeg
sloja, a ujedno ne prima redovito povrinske nakupine
(naturalne ili antropogene) poput gornjeg sloja. Debljina
tog sloja varira izmeu 40 cm i 70 cm, a takoer se protee itavom duinom terena, od najvie toke na visini
od 114,774 m n.m. do najnie od 112,88 m n.m.; najveim
dijelom zavrava na dubini od otprilike 90 do 100 cm od
povrine terena.
Podzemne i oborinske vode oteavale su tijek istraivanja (foto:

A. Franji)
303
Tlocrt istraivane povrine (izradile: I. Kostei i N. egvi)
tako i nedostatak keramikih ili drugih arheolokih nalaza.

Zdravica, koja se pojavljuje na relativnoj dubini od minimalno 120 cm, a ponegdje i na 200 cm, oznaena je kao
SJ 050. Najveim je dijelom crvenkasto-siva, a na nekoliko
je mjesta iskopom utvreno da se njen sastav ne mijenja ni
na dubini od 300 cm od povrine.
Nuno valja napomenuti da je itav tijek istraivanja bio
izrazito otean injenicom da se radilo na vodonepropusnom terenu, a vremenske su prilike bile izrazito nepovoljne. Osim toga, lokalitet se nalazi u udolini izmeu dva
povienja s kojih su neumoljivo pritjecale oborinske vode.
Takve su okolnosti dovele do toga da je tijekom gotovo
itavog istraivanja velik dio iskopane povrine bio ispunjen vodom. Uza sve to, na dubini od priblino 180-200 cm
od povrine pri iskopu su se poele pojavljivati podzemne
vode, tako da je ta okolnost efektivno postavila granicu vertikalnom iskopu.
U smislu stratigrafije, iznad zdravinog sloja pojavljuje se
nekoliko slojeva, ije se stvaranje moe pripisati gotovo
iskljuivo naturalnim faktorima, s malo ili bez antropogenih utjecaja. Kako se lokalitet nalazi u udolini izmeu dvaju
povienja na sjeveru i jugu, u profilima pomonih sondi
vrlo se lijepo uoava pruanje slojeva: u sjevernom dijelu
terena postoji oigledan pad prema jugu, dok se u junom
dijelu slojevi vie nego jasno sputaju prema sjeveru; sredinji uzduni dio terena pak, razumljivo, pokazuje vie ili
manje vodoravno pruanje slojeva.
Kako je u kronolokom smislu teklo nasipavanje prvobitno
znatno izrazitije depresije zahvaene istraivanjem, moe
se razmjerno lijepo pratiti preko rezultata apsolutnog datiranja sakupljenih uzoraka ugljena metodom radioaktivnog
ugljika (uzorci su analizirani u Beta Laboratory u Miamiju,
SAD). Od 15 prikupljenih uzoraka odlueno je da se, kao
relevantne za interpretaciju lokaliteta, na analizu poalje 5 uzoraka iz razliitih stratigrafskih jedinica (SJ 012,
016, 055, 049, 056), a dobiveni datumi potpuno se poklapaju s relativnom stratigrafskom slikom steenom tijekom
iskopavanja.
Analizom su dobiveni sljedei datumi: SJ 012: 1060 +/ 60
BP; SJ 016: 840 +/ 40 BP; SJ 049: 1260 +/ 30 BP; SJ
055: 1580 +/ 50 BP; SJ 056: 2570 +/ 30 BP. Za razumijevanje tih rezultata bitno je napomenuti da SJ 012 i 016
pripadaju kontekstu SJ 002 i 007 (relativna dubina cca
40 cm) i ine reprezentativni dijagnostiki datum za relativno mlai period stvaranja sedimenta; SJ 055 potjee s
relativne dubine od 100 cm od povrine u jugoistonom
dijelu terena i odgovara razdoblju koje prethodi stvaranju
SJ 007. SJ 049 se takoer vezuje uz razdoblje koje prethodi stvaranju SJ 007 u sjevernom dijelu terena; SJ 056
je sloj koji prethodi sloju oznaenom kao SJ 049, a lei na
zdravici.
U najkraim crtama, geoloka (i tek dijelom kulturna) povijest stvaranja istraivanog terena moe se predstaviti na
sljedei nain:
tijekom kasne prapovijesti (bronano i starije eljezno
doba) povrina terena nalazila se izmeu 100 i 200 cm nie
od dananje povrine (razlika je uvjetovana nagibom tla);
tijekom starijega eljeznog doba (uz nune ograde s
obzirom na samo jedan dijagnostiki apsolutni datum te
na poznatu haltatsku platformu u datiranju metodom
C-14) teren se izrazitije nasipava sedimentom s okolnih
povienja (valja napomenuti da je rije o konstantnom i
nezaustavljivom procesu, no koji moe biti izrazitiji u odreenim prilikama). Izrazita prisutnost ugljena uz gotovo
potpuno pomanjkanje nalaza vrlo vjerojatno upuuje na
paljenje uma, to je uostalom vrlo vjerojatno i bio uzrok
ispiranja tla s okolnih povienja zbog nestanka biljnog
pokrova;
u kasnoantiko doba i tijekom ranoga srednjeg vijeka
tlo se ponovno izrazitije nasipava/klizi, s tim da je do
304
Redni broj: 143

Lokalitet: Donji Vukojevac sjever (Luke) (AN 8)
Naselje: Donji Vukojevac
Grad/opina: Lekenik
Razdoblje: P
razvijenoga srednjeg vijeka povrina ve dosegla razinu

od barem 30 cm ispod dananje povrine.
U zatitnim istraivanjima 2010. na lokalitetu Donji
Vukojevac obuhvaeno je oko 9000 m2 od prvobitno planiranih 14.600 m2, to je posljedica revizije rabljene metodologije nakon uvida u stratigrafsku sliku nalazita, steenog
pri iskopavanju na zapadnom dijelu istraivane povrine.
Iskopavanjem je dobivena slika historijskih promjena na
tom lokalitetu, pri emu su prirodni imbenici imali primarnu
ulogu, dok je ovjekovo djelovanje bilo ogranieno prirodnim uvjetovanostima i injenicom da su mu okolni poloaji
pruali pogodnije uvjete za naseljavanje i ivot nego to je
to bio sluaj s prostorom zahvaenim ovim istraivanjima.
U smislu arheoloke periodizacije, istraivanjima su apostrofirana geoloko-kulturoloka zbivanja iz prapovijesti,
kasne antike te ranog i razvijenog srednjeg vijeka.
Prirodni smjetaj terena, karakteristike nizinskoga movarnog tla te manjak bilo kakvih naseobinskih elemenata jasno
pokazuju da se u sluaju Donjeg Vukojevca ne moe govoriti o arheolokom lokalitetu u punom smislu te rijei, ve
o jednom elementu irega arheolokog pejzaa u kojem
je prapovijesni, antiki, srednjovjekovni i suvremeni ovjek
ostavio neznatne, no ipak jasne tragove svoga boravka u
tom prostoru.
Na trasi Autoceste Zagreb Sisak, dionici Velika Gorica

(jug) Lekenik, (2. dio Buevec Lekenik) stacionaa od
9+200,00 do 20+200,00 na lokalitetu AN 8 Donji Vukojevac
sjever, tijekom lipnja i srpnja 2010. Institut za arheologiju
iz Zagreba, pod strunim vodstvom dr. sc. Zorka Markovia
zatitno je arheoloki istraio povrinu od 1000 m2. Za
potrebe geodetskog snimanja nalazita Nela Kovaevi
(tvrtka Arheo plan d.o.o. iz Dubravke) izradila je nacrtnu
dokumentaciju, a teren je iz zraka snimio Josip Sudi iz
Slavonskog Broda. Radove je organiziralo Ministarstvo kulture, a financirale su ih Hrvatske autoceste d.o.o.
Na zemljitima Luke u Donjem Vukojevcu, izmeu dananjih kua od postojee ceste prema jugu planirana je
izgradnja cestovnog prijelaza preko Autoceste Zagreb
Sisak, koji e povezivati sjeverni i juni dio sela. Upravo na
sjevernim zemljitima toga cestovnog prijelaza, premda je
zadana povrina istraivanja obuhvaala samo 1000 m2,
pronaeni su ostaci naselja iz starijega eljeznog doba
Haltata, starog oko 2800 godina.
Lokalitet Donji Vukojevac sjever nalazi se na zemljitima
pod katastarskim nazivom Luke, koji obuhvaa veliku
izduenu zaravnjenu terasu niskog breuljka (poput gradine) koji se protee smjerom istok-zapad i u blagoj kosini
sputa prema jugu u iroku dolinu potoka Koravca. Na toj
izduenoj terasi, ija je juna strana paralelna s tokom
Koravca, sagraen je niz kua sjevernog dijela sela Donjeg
Vukojevca. Potok Koravec dalje tee prema istoku kroz
iroku nizinu rijeke Odre, gdje se ulijeva u rjeicu Bunu, a
ona u Odru. Dananji potok Koravec sigurno je u prapovijesti bio puno vea rijeka, vjerojatno plovna i dobra komunikacija preko Odre do Save, na to upuuje naziv zemljita
Luke i otkrie tako velikoga utvrenog naselja iz starijega
eljeznog doba.
Sanjin Miheli
Summary
Rescue excavations at the site AS 7 Donji Vukojevac,
located on the line of the development of the Zagreb Sisak
motorway, the Velika Gorica South to Lekenik section, was
conducted during 2010. Extending beneath a 30-40 cm
thick stratum of friable sandy loam is an alluvial loamy substrate of between 40 and 70 cm thick. Basic characteristics
of these foundation strata is the total lack of finds, both
moveable and immoveable. Among strata at greater depths
a very few potsherds were found among which, along with
medieval and Roman period finds, it is possible to isolate a
few from prehistory. Because of the total absence of traces
of dwellings, these are probably strata that gradually came
into being by sediments being washed down by rainwater
from the not very distant elevated terrain.
Excavation provided an image of historical changes at this
site, with natural factors having the primary role, while the
anthropogenic impact was limited by natural givens and the
fact that the surrounding positions provided better conditions for settlement and life than the area covered by this
research. From the point of view of archaeological periodisation, the research brought to light geological and cultural
events since prehistory, the late Roman period and the
early and high medieval period. The natural position of the
ground, the characteristics of this lowland, swampy soil and
the lack of any elements of settlement clearly show that in
the case of Donji Vukojevac it is not possible to speak of
an archaeological site in the real meaning of the word, but
rather of an element in a broader archaeological landscape
in which prehistoric, Roman, medieval and contemporary
humanity has left inconsiderable but still clear traces of its
abiding in this area.
Temeljni rovovi pravokutne kue (foto: K. Minichreiter)
305
Sredinji dio terena (foto: J. Sudi)
Zadano zemljite za istraivanje putni prijelaz Donji

Vukojevac obuhvatilo je samo malen dio lokaliteta u
duini od 100 m (smjerom S-J) i irini 10 m (smjerom I-Z).
Sjevernih 65 m lokaliteta prostiralo se na ravnome rubnom
dijelu velike terase, dok je junih 35 m obuhvatilo blagu
kosinu prema dolini potoka Koravca koji danas tee nizinskim dijelom na udaljenosti od oko 200 m. Istraivanja su
pokazala da se arheoloki lokalitet dalje prostire na sve
etiri strane izvan istraene trase nadvonjaka.
U sjevernom dijelu zadanog zemljita, na ravnom dijelu
terase otkriveni su nizovi rupa od drvenih stupova, promjera 20 50 cm, koji su poredani u nizovima od SZ prema
JI u duini od 8 m i vjerojatno su drali nekakvu krovnu
konstrukciju nadzemnog objekta koji je mogao biti samo
djelomice istraen. Juno od tog objekta naene su brojne
plitko ukopane jame. Razliite veliine i oblika, bile su ukopane do dubine od 30 cm, a duine od 2 do 5 m. Te su
jame najvjerojatnije sluile kao radni prostori za razliite
aktivnosti u naselju.
Juno od njih otkriveni su temeljni rovovi pravokutne kue
veliine 5,70x3,70 m, koja je bila otvorena prema sjeveru
(unutranjosti naselja). Sva tri temeljna rova (zapadni, juni
i istoni) bila su ukopana oko 20 cm u zdravicu, i u njima su
naene rupe od gusto poredanih okomitih drvenih stupova
promjera 20 30 cm. U zapadnom temeljnom rovu, irine
30 cm, bio je ukopan jedan red stupova. Na sjevernom
zavretku temeljni rov ima proirenje prema istoku, sa skupinom stupova koji su drali krovnu konstrukciju iznad sjevernog ulaza. Najvei meu njima bio je juni temeljni rov,
irine 60 cm, s dva reda naizmjenino gusto poredanih stupova. Na svojem zapadnom zavretku imao je malu istaku
prema zapadu. Istoni temeljni rov, slian zapadnom, bio je
irok 45 cm, s jednim redom stupova. Na junoj strani imao
je malu istaku, a na sjevernoj strani, kao i zapadni, veu
istaku prema zapadu sa skupinom stupova uz sjeverni
ulaz. Sjevernu stranu kue zatvarao je niz stupova koji se

na sredini prekidaju, gdje su najvjerojatnije bila vrata iroka
1,40 m. Pretpostavlja se da je kua imala zidove napravljene od okomitih drvenih stupova isprepletenih pruem i
oblijepljenih glinom.
Zapadno uz kuu bila je velika jama vjerojatno ostava,
skoro krunog tlocrta, dimenzija 3,10x2,80 m, ukopana 30
cm. Sa sjeverne i june strane jame (smjerom I-Z) naen je
jarak ravne drvene ograde duine 2,40 m.
Juno od jame naena su dva temeljna rova koji pod
pravim kutom zatvaraju prostor s plitkim radnim jamama.
Temeljni rovovi duine 4,35 i 4,45 m imali su rupe od
stupova uz svoje vanjske rubove. Na tom prostoru dalje
prema jugu bilo je jo nekoliko rovova razliite duine, od
1,5 m do 3,5 m, a uz istoni rubni dio iskopa (prema pretpostavljenom sreditu naselja) otkriveni su temeljni rovovi
od druge kue koja je bila sagraena 11 m junije od prve.
Kua jednake orijentacije (otvorena prema sjeveru) imala
je temeljne rovove oblikovane na jednak nain. Istraen je
samo zapadni temeljni rov duine 2,25 m (S-J) i irine 20
cm uz kojeg je bio niz rupa od stupova. Na svojem junom
zavretku imao je malu istaku, i ondje je zapoinjao juni
temeljni rov (Z-I) koji je zbog granice iskopa otkriven samo
u duini od 50 cm. Zanimljivo je da je s vanjske strane
zapadnoga temeljnog rova otkriven jo jedan temeljni rov
duine 3,5 m, koji se za 2 m prema jugu produuje izvan
kue. Zbog ograniene mogunosti istraenog prostora,
temeljni rovovi te kue nisu mogli biti sagledani u cijelosti.
Zapadno od druge kue otkrivena je velika jama, u tlocrtu
izdueni pravokutnik, dimenzija 4,70x1,30 m, ukopana 55
cm (najdublje od svih). Jama je bila potpuno prazna, jedino
su na dnu sjevernog dijela pronaene 3 grupe posuda.
Inae je po cijelom lokalitetu naeno malo ulomaka keramike, no po svojoj fakturi i oblicima pripadaju starijem eljeznom dobu haltatu.
306
Najvaniji nalaz u tom naselju bilo je otkrie donjeg dijela

velikoga zemljanog bedema koji je smjerom SZ-JI okruivao sredinji dio naselja. Bedem je bio sagraen na padini
platoa smjerom S-J u duini (istraenoj) od 34 m. Na junom
se dijelu dalje nastavljao prema dolini, dok je na sjevernom
kraju polukruno skretao prema istoku. Temelj bedema bio
je irok 2 m, ukopan do 50 cm, a u svojem temeljnom rovu
imao je drenane kanale radi odvodnje vode. U unutranjem dijelu uzdu bedema naene su brojne rupe od veih
i manjih okomitih drvenih stupova promjera 10 60 cm, koji
su uz vodoravne drvene grede duine oko 2 m ojaavali
njegovu konstrukciju. Vanjsku stranu bedema pratio je niz
rupa od drvenih stupova promjera 10 15 cm, izmeu kojih
je najvjerojatnije bilo isprepleteno prue.
Uz istonu stranu bedema, na dijelu gdje se zemljite poinje sputati prema jugu bio je sagraen pravokutan objekt
zapadnom stranom naslonjen na bedem. Bio je sagraen
od niza rupa od gusto poredanih okomitih drvenih stupova promjera od 20 do 30 cm koji su u duini od 3,5 m
inili sjeverni zid. Na istonoj strani bio je ukopan temeljni
rov duine 2,5 m, u kojem je najvjerojatnije bila poloena
drvena greda. Prema junoj strani objekt je bio otvoren, i
ondje je samo na sredini stranice naena jedna rupa od
okomitog stupa promjera 20 cm. To je vjerojatno bio nekakav pomoni objekt ili su ondje bile sagraene i drvene prilazne stube na bedem.
Juno od tog objekta usporedno s bedemom s njegove
zapadne i istone strane bili su ukopani temeljni rovovi palisada, koje su bile mnogo ue od bedema. Vrlo je zanimljiv
podatak da te dvije usporedne palisade ne prate bedem u
cijeloj njegovoj duini, nego zapoinju na 17. metru od sjevernog poetka bedema i prate ga prema jugu niz padinu.
Radi ogranienosti zadanog terena, bedem i palisade na
svojoj junoj strani nisu mogli biti u cijelosti istraeni. Na
junoj strani terena istraivalo se do velikog kanala koji je
u novije vrijeme prokopan smjerom zapad-istok i koji je unitio dio arheolokih objekata.
Zapadna palisada bila je sagraena na udaljenosti 4 m od
bedema, i u svojem temeljnom rovu nejednake irine od 80
do 120 cm, po rubnim je dijelovima bila ojaana drvenim
stupovima. Na to upuuju nizovi rupa promjera 20 50 cm,
ukopanih u skoro pravilnim razmacima od 30 do 50 cm.
Istona palisada zapoinje oko 3 m nie od zapadne, i

sastojala se od dva uska usporedna temeljna rova, svakoga irokog oko 50 cm, koji su takoer po svojim rubnim
dijelovima imali nizove rupa od ukopanih drvenih stupova.
To jedinstveno otkrie zemljanog bedema i dijelova palisada uz njega omoguilo je detaljne spoznaje o izgledu i
nainu izgradnje obrambenih objekata oko naselja iz starijega eljeznog doba.
Premda su ostaci tog naselja bili plitko u zemlji (odmah
ispod oraeg sloja) pa je inventar objekata uniten oranjem, ipak malen prljen uteg za tkalaki stan, upuuje
na to da se u naselju odvijala i proizvodnja tekstila.
Iako je ovim zatitnim arheolokim radovima istraena
jako mala povrina od samo 1.000 m2, rezultati su iznimno
vani jer je otkriven dio veeg naselja koje je bilo utvreno
zemljanim bedemom i palisadama, to upuuje na to da je
to naselje u Donjem Vukojevcu bilo jedno od sredita ire
regije tijekom starijega eljeznog doba.
Novootkriveno naselje u Donjem Vukojevcu pripada savskoj haltatskoj skupini i srodna je (zemljani bedem) s istovremenim naseljem otkrivenim ispod zgrade Muzeja grada
Zagreba u Opatikoj ulici na Gornjem gradu u Zagrebu
(Balen Letuni 2006: 310, 311). U to su vrijeme u krajevima
juno od Turopolja bili Kolapiani, sa sredinjim utvrenim
svetitem na Turskoj kosi kraj Topuskog (ukovi 2004:
174 209). Sjevernije od Turopolja boravilo je veliko pleme
Jaza, kojemu je jedno od sredita bio Sv. Petar Ludbreki,
a veliko haltatsko utvreno naselje otkriveno u Donjem
Vukojevcu vjerojatno je pripadalo samostalnome panonskom plemenu Andizetima.
Literatura
Balen Letuni 2006 Dubravka Balen Letuni, Zagreb
Muzej grada Zagreba samostan Klarisa, Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, (A. Durman, ur.), Zagreb, 2006:
310, 311.
ukovi 2004 Lazo ukovi, Kolapijani, Ratnici na razmeu istoka i zapada-starije eljezno doba u kontinentalnoj
Hrvatskoj (D. Balen Letuni, ur.), Zagreb, 2004: 174 209.
Summary
Along the route of the Zagreb to Sisak motorway, the
Velika Gorica South to Lekenik section (seconnd part,
Buevec Lekenik) chainage 9+200 to 20+200 at the site
AN 8 Donji Vukojevac north, during June and July 2010,
rescue archaeological excavations covering an area of
1,000 square metres were conducted. On this area, part of
a settlement of the Early Iron Age was revealed. Although
the width of the excavation was limited to 10 m, numerous
working pits and stores, postholes and foundation trenches
of rectangular houses were found. The most important discovery came in the southern part of the excavations on a
gentle slope, where palisades and the foundation part of
an earthen rampart 2 m wide were discovered, which was
then researched for a length of 34 m. The newly discovered settlement in Donji Vukojevac belongs to the Sava
Temeljni dio zemljanog bedema (foto: K. Boti)
307
Hallstatt group and has similarities (the earthen rampart)

with a settlement of the same time discovered beneath the
building of Zagreb City Museum in Opatika ulica, Zagreb.
At that time, the Kolopiani dwelt in these regions south
of Turopolje, their central fortified shrine being at Turska
kosa by Topusko. North of Turopolje lived the great tribe
of the Jasi, one of whose centres was Sv. Petar Ludbreki,
while the great Hallstatt fortified settlement discovered in
Donji Vukojevac probably belonged to the independent
Pannonian tribe of the Andizeti.
Redni broj: 144

Lokalitet: Gornji Vukojevac (AN 6)
Naselja:
Grad/opina: Lekenik
Razdoblje: P, A
Prapovijesna kua 9 (foto: M. Vojtek)
Nalazite je pronaeno u terenskom pregledu budue

trase tijekom 2008., kada su na povrinama oranica
izmeu Gornjeg i Donjeg Vukojevca prikupljeni keramiki
nalazi koji su pripisani prapovijesti, antici i srednjem vijeku
(Burmaz, Vujnovi 2010: 245). Radi se o gredi orijentacije
Z-I u ijem junom podnoju protjee potok Koravec, dok
se prema sjeveru nastavlja u blagu uzvisinu koja takoer
zavrava dolinama dvaju potoka. Istraivanje je obuhvatilo juni dio uzvisine koja se najjasnije uoava stotinjak
metara istonije prema naselju Donjem Vukojevcu, gdje se
vjerojatno nalazi sredinji dio nalazita. Zabiljeena koncentracija prikupljenih keramikih ulomaka upuivala je na
postojanje jednoslojnog naselja sa sauvanim zapunama
ukopanih objekata.
Od svibnja do srpnja te od rujna do listopada 2010., Institut

za arheologiju zatitno je arheoloki istraio nalazite AN
6 Gornji Vukojevac na trasi izgradnje Autoceste Zagreb
Sisak, dionici Velika Gorica (jug) Lekenik. Istraivanja je
organiziralo Ministarstvo kulture, a financijska sredstvima
osigurale su Hrvatske autoceste d.o.o. (voditelj dr. sc.
Marko Dizdar, Institut za arheologiju). U istraivanjima su
iz Instituta za arheologiju sudjelovali i Asja Tonc, dr. sc.
Daria Lonjak Dizdar, dr. sc. Saa Kovaevi i dr. sc. Marija
Buzov.
Pogled na juni dio istraene povrine (foto: M. Vojtek)
308
Prapovijesni pomoni objekt 2 (foto: M. Vojtek)
Zapuna jame SJ 174 (foto: M. Vojtek)
Istraivanjima je ukupno obuhvaena povrina od oko

11.200 m2, pri emu je dio povrine uz postojeu cestu
Donji Vukojevac Gornji Vukojevac bio uniten iskopom
kanala za oborinske vode koji se nalaze s obje strane
ceste. Sloj oranoga humusa debljine do 0,50 m uklonjen je
strojno, a ispod njega izdvojena je svijetlosmea do smea
ilovaa ijim su poliranjem prepoznate zapune objekata
meu kojima se prepoznaju: jame, kanali, rovovi i stupovi.
U najveem broju zapuna pronaeni su ulomci keramikih
posuda i kunog lijepa te nalazi kamenih, metalnih i staklenih predmeta. Nalazi kostiju nisu zabiljeeni, najvjerojatnije
zbog kiselosti tla koja ih je trajno unitila.
U istraivanjima nisu zabiljeeni ostaci podnica kua, no
na njih upuuju brojni ukopi stupova razliitih dubina i promjera, kao i nalazi kunog lijepa. Najvei broj ukopa stupova moe se povezati u nizove koji vjerojatno ine ostatke
kua i spremita ili ograda koje se najbolje razaznaju na
junom dijelu nalazita te pripadaju dijelu infrastrukture
kasnobronanodobnog naselja. Od izduenih kua orijentacije JZ-SI preostali su usporedi nizovi ukopanih stupova,
na osnovi kojih su utvrene dimenzije kua koje su u prosjeku iznosile cca 18x10 m. Uz kue su izdvojeni ostaci
manjih pravokutnih objekata koji su vjerojatno imali ulogu
spremita. Kue su bile postavljene u nizove, s komunikacijama irine 2-3 m izmeu njih. Na postojanje nadzemnih
objekata u dijelu rimskog naselja upuuju ulomci opeka i
tegula, iako se i na tom dijelu nalazita prepoznaju ukopi
stupova koji ine ostatke nadzemnih objekata.
Izdvojeno je nekoliko veih, najee sivosmeih do sivih,
zapuna koje pripadaju veim i plitko ukopanim jamama
ovalnog oblika. Prapovijesnom dijelu naselja pripada
manji broj jama, dok se vei broj nalazio na sjevernom
dijelu nalazita i pripada infrastrukturi rimskog naselja.
Zabiljeeno je i nekoliko manjih jama koje su mogle nastati
pri iskopu zemlje za zidove kua te izrade keramikog
posua. Izdvojeni su i ukopi uskih rovova U-presjeka u
koje su vjerojatno bili postavljeni drveni stupovi nosai
koji su inili dijelove ograda dvorita ili okunica. Na to
upuuju i ukopi stupova u nastavku rovova. Uski kanali
U-presjeka pripadali su dijelu infrastrukture rimskog naselja, odnosno radi se o ostacima ograda dvorita koja su
poloena uz cestu od koje su se sauvala dva niza usporednih kanala, jedan s uskim i plitko ukopanim te drugi
sa irim i dublje ukopanim. Radi se o rubnim kanalima uz
Rimski grob 1 (foto: M. Vojtek)
cestu od koje se drugi konstrukcijski dijelovi nisu sauvali.

irina izmeu osi kanala iznosila je oko 5,50 m, to bi
odgovaralo irini pomone rimske cestovne komunikacije.
U dijelu rimskog naselja pronaen je i paljevinski grob tipa
bustum. Grob je pravokutnog oblika i zaobljenih uglova. U
donjem dijelu groba izdvojen je sloj paljevine s ostacima
spaljenih kostiju i metalnim nalazima. Radi se o rijetkom
sluaju nalaza paljevinskoga groba unutar rimskog naselja. Nedaleko od istraivanog naselja, u Donjem Vukojevcu
poznat je noriko-panonski tumul impozantnih dimenzija
309
Ostaci rimske ceste (foto: M. Vojtek)
koji je smjeten uz trasu rimske ceste s jo vidljivim jarcima

s obje strane (Gregl 1990; Gregl, Jelini, u tisku). Kao
posebna cjelina izdvojen je ukop novovjekovnog kanala
koji se nalazio uz nekadanji poljski put koji je dijagonalno
prolazio preko nalazita te je presjekao sve prapovijesne
i rimske ukope.
Nalazite je smjeteno na rubu uzvisine koje se prema

jugu blago sputa u nizinu potoka Koravca, pri emu je
uoeno kako je sredite nalazita poloeno istonije od
povrine istraivanja. Najvanije spoznaje odnose se na
prepoznatu infrastrukturu kasnobronanodobnog i rimskog naselja. Istraeni dio kasnobronanodobnog naselja
pokazuje kako se ono sastojalo od nizova kua s pomonim objektima i okunicama, koji svjedoe o visokoj razini
organizacije prostora. Keramiki nalazi pokazuju kako se
radi o naselju iz starije faze kulture polja sa arama (13.
12. st. pr. Kr.), to nalazite u Gornjem Vukojevcu svrstava u red najveih istraenih nalazita tog vremena u
sredinjoj Hrvatskoj. Istraeni dio naselja s dobro definiranom infrastrukturom postaje model za ostala, dosad slabo
poznata kasnobronanodobna naselja u posavskom i
turopoljskom dijelu sredinje Hrvatske. Drugo vano postignue istraivanja odnosi se na otkrie rimskoga ruralnog
naselja koje se nalazilo uz jednu od pomonih cesta irine
oko 5,50 m, koja je sagraena vjerojatno u neposrednoj
blizini magistralnoga cestovnog pravca koji je prolazio
Turopoljem, a povezivao je Emonu sa Siscijom (Klemenc
1938; Gregl 1980; Gregl 1984). Posebno je vano prepoznavanje zasebnih dvorita smjetenih sa sjeverne strane
ceste unutar kojih su se nalazili objekti razliitih namjena.
Izniman je nalaz paljevinskoga groba tipa bustum koji se,
kao i cijelo naselje, moe datirati od kraja 1. do poetka
3. st. Na osnovi pronaenih nalaza, vjerojatno se radi o
manjem ruralnom naselju sa snanom autohtonom ostavtinom. Konano vrednovanje prikupljenih pokretnih
nalaza omoguit e jasniji uvid u svakodnevni ivot nekadanjih stanovnika sredinje Hrvatske tijekom kasnoga
bronanog doba i rimskog razdoblja.
U zapunama objekata (uglavnom jama, a manje u kanalima i stupovima) pronaeni su ulomci keramikih posuda,
slijede nalazi kunog lijepa te opeka i tegula, dok su u
manjem broju zapuna izdvojeni nalazi metalnih, staklenih i
kamenih predmeta. Meu funkcionalnim oblicima iz prapovijesti prepoznaju se ulomci razliitih oblika lonaca i zdjela
koji su najee ukraeni plastinim aplikacijama te se
prema tipolokim karakteristikama mogu datirati u kasno
bronano doba, u stariju fazu kulture polja sa arama (13.
12. st. pr. Kr.). Najblie usporedbe za nalaze iz kasnobronanodobnog naselja zabiljeene su na nalazitu
epkovica (Bugar 2010: 271).
U zapunama objekata rimskog naselja te u kanalima uz cestu
pronaeni su ulomci opeka i tegula. Meu oblicima posuda
izraenih na lonarskom kolu prepoznaju se zdjele i lonci
koji pripadaju dijelu rimske provincijalne keramografije sa
snanim autohtonim utjecajima. Zbog kiselosti tla i ulomci
rimske keramike pokazuju velika povrinska oteenja zbog
kojih esto nije mogue prepoznati izvornu fakturu i povrinske ornamente. Izdvojeni su i nalazi metalnih predmeta za
iju veinu, s obzirom na stupanj sauvanosti i cjelovitosti,
nije mogue odrediti izvoran oblik ni funkcionalnu namjenu.
U zatitnim istraivanjima nalazita AN 6 Gornji Vukojevac
otkriveni su ostaci prapovijesnog i rimskog naselja.
310
Literatura
shaped pots and bowls can be recognised from the prehistoric settlements, mostly decorated with three-dimensional
appliqus that can be dated to the late Bronze Age, to
the older phase of the Urnfield Culture (13th 12th century
BC). In the fills of the structures of the Roman settlement,
fragments of wheel-thrown pots were found, belonging to
Roman provincial ceramography, with strong indigenous
influences.
The most important discoveries relate to the infrastructure
recognised, and the investigated part of the settlement will
become a model for other to date poorly known late Bronze
Age settlements in the Sava valley and Turopolje part of
central Croatia. Another important gain from the research
relates to the discovery of a Roman rural settlement that
lay alongside one of the auxiliary roads built in the immediate vicinity of the main road that went through Turopolje
and connected Emona with Siscia.
Bugar 2009 Aleksandra Bugar, epkovica, HAG, 5/2008,

Zagreb, 2009: 269 273.
Burmaz, Vujnovi 2009 Josip Burmaz, Nika Vujnovi,
Autocesta Zagreb Sisak, dionica Velika Gorica Lekenik,
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 243 245.
Gregl 1980 Zoran Gregl, O jednoj antikoj cesti u blizini
Zagreba, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god.
XXIX, br. 1, Zagreb, 1980: 18 22.
Gregl 1984 Zoran Gregl, Pokuaj rekonstrukcije antike
cestovne mree na podruju Zagreba, Zbornik iz starog i
novog Zagreba, VI, Zagreb, 1984: 7 14.
Gregl 1990 Zoran Gregl, Noriko-panonski tumuli u
Hrvatskoj, Izdanja HAD, 14, Zagreb, 1990: 101 109.
Gregl, Jelini u tisku Zoran Gregl, Kristina Jelini, O
nekim manje poznatim antikim lokalitetima u Zagrebu i
okolici, VAMZ, 3. ser., Zagreb, u tisku
Klemenc 1938 Josip Klemenc, Archaeologische Karte von
Jugoslawien: Blatt Zagreb, Beograd, 1938.
Redni broj: 145

Lokalitet: Kutina Kutinska lipa
Naselje: Kutina
Grad/opina: Kutina
Razdoblje: A
Marko Dizdar
Asja Tonc
Daria Lonjak Dizdar
Summary
During 2010 the Institute for Archaeology carried out
rescue excavations at the site AS 6 Gornji Vukojevac
along the lines of the development of the Zagreb Sisak
Motorway, Velika Gorica South to Lekenik section. This is a
ridge which is bordered on the southern side by the valley
of the brook called Koravec and continues on the northern
side to a gentle rise. An area of 11,200 square metres was
comprehended by the research.
Only buried structures were found, among which the following are isolated: pits, channels, trenches and postholes with
fills that contained finds. As for dwellings from the late Bronze
Age what remained were parallel rows of buried posts on
the basis of which the dimensions of the dwellings were
determined, on the whole coming to about 18 x 10 m. The
remains of smaller rectangular structures that probably had
the role of storehouse were also determined. The houses
were deployed in rows, with communications two to three
metres wide between them like streets. Fragments of brick
and tile (tegula) indicate the existence of surface level structures in the Roman settlement part. A small number of the
pits revealed belong to the prehistoric part of the settlement,
while most are in the northern part of the site and belong
to the infrastructure of the Roman settlement. Channels
at the edge of the Roman road were represented by two
series of parallel channels, one narrow and not deeply excavated and a second wider and more deeply dug in, while no
other structural parts of the road are preserved. The width
between the axes of the channels is about 5.50 m, which
would correspond to the width of an auxiliary Roman road.
In the Roman settlement a cremation grave of the bustum
type was found. This is a very rarely found case of a Roman
cremation grave inside the area of a settlement.
Found in the fills were potsherds, house daub and brick
and tegulae. As for functional forms, fragments of different
Sustavna arheoloka istraivanja na lokalitetu Kutinska

lipa u Kutini nastavljena su od 3. do 9. lipnja 2010. (tijekom
19 radnih dana) na k.. 1985/1 (k.o. Kutina). U istraivanju
je sudjelovalo osam radnika koji su runo iskopavali teren,
pod vodstvom arheologinje Muzeja Moslavine u Kutini, Ane
Bobovec i pomone strune osobe (preparatora) Dubravka
Vidieka. Tlocrtne situacije po sondama napravio je kustos
Mladen Mitar.
Arheoloki lokalitet iz rimskog razdoblja (2. 5. st.) Kutinska
lipa nalazi se na zapadnoj periferiji Kutine i poznat je od
1892. godine. Lokalitet se sustavno istrauje od 2004.,
na dvije parcele u vlasnitvu Grada Kutine. Naeni ostaci
Podruje iskopa 2010. godine
311
Podruje iskopa 2010. godine
temelja objekata bit e konzervirani, a lokalitet prezentiran

kao tematski (arheoloki) park u turistike i edukativne
svrhe.
Istraivanja su nastavljena produbljivanjem razina u sondama A/8; A/9; B/8; B/9 i a/2 te otvaranjem novih sondi A/7,
B/7, C/7 (prema zapadu), C/8, C/9, D/8, D/9 (prema jugu)
i a/3, b/2 i b/3 (prema sjeveru). Sonde su veliine 5x5 m,
dok se niz sondi pod brojkom 9 nalazi na samoj mei s k..
1984 (prema istoku) njihova je veliina 5x1 m.
Situacija po sondama je sljedea:
Sonda A/8 nastavljen je iskop na prologodinjoj razini
(138,42), kada su otkriveni ostaci vrstih struktura od
opeke vezane bukom i podnica (sve u vrlo loem stanju).
Na prostoru te sonde naeno je dosta pokretnoga arheolokog materijala.
Sonda B/8 takoer je nastavljen iskop na prologodinjoj
razini (138,37) na kojoj je otkriven raster temelja objekta
u najdubljem sloju iskopa kao temeljna graba ispunjena
utom. Ta se sonda djelomino preklapa s iskopom sonde
I/2005, kada su zabiljeeni i ostaci podnica (u tragovima).
Sonde A/9 i B/9 (5x1 m) teren je niveliran na prologodinju razinu iskopa.
Sonda a/2 Iskop je zapoeo skidanjem povrinskog sloja
u kvadrantima SZ i SI (juna polovica sonde istraivana je
2009. godine). I ondje su naeni ostaci vrstih struktura
temelji (?) od opeke i podnica (sve takoer u vrlo loem
stanju). Uz temelj je sa sjeverne strane otkopan kontrolni
profil do zdravice (vrlo plitko ukopano).
Sonda b/2 djelomino je istraen kulturni sloj s ostacima
podnice (od bijelog morta) pretpostavlja se da postoji jo
vrlo tanak sloj do zdravice.
Sonde a/3 i b/3 (5x1 m) nalaze se uz meu s k.. 1984
izvren je iskop sa razinama u sondama a/2 i b/2.
Sonde A/7, B/7 i C/7 niz sondi na mei s k.. 1989/7
djelomice su istraene skidanjem povrinskih slojeva
naene su nakupine arheolokog materijala, ostaci podnica i eventualno temelja (u sondi D/7).
Sonda C/8 iskop u toj sondi takoer se djelomino preklapa s iskopom sonde 1/2005., gdje su naeni tragovi
temelja objekta u najdubljem sloju ukopa (u negativu, kao
jama temelja) i podnice, s nekoliko veih opeka (vjerojatno
izvan stratigrafskog konteksta).
Novac naen tijekom istraivanja
Sonda D/8 istraen je vrlo tanak kulturni sloj siromaan

arheolokim materijalom. Uoavaju se tragovi vrlo unitene
podnice te konstrukcija od naslagane opeke (bez temelja),
koju treba dodatno istraiti.
Sonde C/9 i D/9 (5x1 m) iskopavalo se do razina u
prethodne dvije sonde. I nalazi su slini ostaci podnice
s nekoliko veih komada opeke i neto vea koncentracija pokretnoga arheolokog materijala, osobito kockica
mozaika).
itav prostor ovogodinjeg iskopa (255 m2) nije definiran
do kraja samo je u nekim sondama iskopavano do zdravice. Tijekom istraivanja vie se panje posveivalo ostacima vrstih podzemnih struktura (temelja i podnica), koji
su devastirani u najveoj moguoj mjeri.
Pokretni arheoloki materijal dosta je brojan i raznolik,
no uobiajen. Najvie je ostataka elemenata unutranjeg
ureenja prostora: kockica mozaika (pojedinano); elemenata podnog oploja od opeke (esterokutnih i romboidnih), ulomaka slikane zidne buke Naeno je i neto
sitnih eljeznih predmeta (avala, klinova, kljueva),
ulomaka tubula, keramikih posuda, stakla i nekoliko
primjeraka novca. Vanjski elementi arhitekture objekta
(opeke, krovni pokrov) usitnjeni su i izmjeteni iz stratigrafskog konteksta.
312
Literatura
muzej Sisak. Istraivanje su financirale Hrvatske autoceste. Arheoloke radove vodila je Iskra Baani, kustosica
arheologinja Gradskog muzeja Sisak.
Bobovec 2009 Ana Bobovec, Arheoloko nalazite

Kutinska lipa, Kutina prije Kutine, Kutina, 2009.
Istraivanje je obuhvatilo povrinu s desne strane rijeke

Odre, sjeverno i juno od retencijskog kanala koji se ulijeva
u Odru. Trajalo je od travnja do kraja srpnja kada je, naalost, privremeno prekinuto zbog nedostatka financijskih
sredstava investitora. Tom fazom istraivanja obuhvaena
je povrina od 1500 m. Zapadni dio iskopne povrine (tzv.
Sektor 4), juno uz retencijski kanal sadravao je nekoliko
antikih arheolokih slojeva i struktura koji su, vjerojatno
zbog estog izlijevanja rijeke Odre, relativno nejasnih
kontura i oblika. Prikupljena je i manja koliina pokretnih
arheolokih nalaza kao to su ulomci keramikih posuda
svakodnevne uporabe, ulomci metalnih predmeta itd. Svi
se mogu datirati unutar perioda postojanja antike Siscije.
Istoni dio iskopne povrine (tzv. Sektor 3), sjeverno od
kanala, neposredno uz desnu obalu rijeke Odre znatno
je bogatiji arheolokim slojevima, strukturama i nalazima.
S obzirom na kratak period istraivanja, uvjetovan privremenim prekidom financiranja, navedene strukture i slojevi
otkriveni su u poetnoj fazi i potrebno ih je dalje istraiti da
bi im se odredio toan oblik i funkcija. U svakom sluaju,
itava otvorena povrina sadravala je guste antike strukture: slojeve mrvljene i nabijene rimske opeke, uruenja
rimskoga graevnog materijala (opeke, tegule, imbreksi),
buke, slojeve gara, jame zapunjene keramikim materijalom (osim keramike za svakodnevnu uporabu, prikupljeni
su i brojni ulomci fine rimske keramike, terrae sigillatae,
keramike ukraene barbotinom, fine slikane keramike),
ulomke finih staklenih posuda itd. Posue se, osim nekoliko kasnoantikih ulomaka, uglavnom moe datirati u 1.
2. st. Prikupljena je i vea koliina pokretnih arheolokih nalaza koji ukljuuju novac (1. 4. st.), fibule (snano
Ana Bobovec
Summary
During May and June 2010, systematic archaeological
research was continued into the Roman period (2nd to 5th
century) site of Kutinska lipa in Kutina. The excavations
were carried out over an area of 255 square metres, partially, to the level at which solid above-ground structures
foundations and floors were buried. The moveable finds
were relatively numerous and diverse: tesserae of mosaics, and decorative elements of the flooring, fragments of
ceramics, glass, brick, tubuli, painted mortar, small iron
objects and coins.
Redni broj: 146

Lokalitet: Odra Staro Prano (AN 4)
Naselje: Sisak
Grad/opina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheoloka zona Siska)
Razdoblje: A
U 2010. nastavljeno je zatitno arheoloko istraivanje na
trasi izgradnje Autoceste Zagreb Sisak, dionici Lekenik
Sisak, poddionica od vora Sisak do Siska, na lokalitetu
AN 4 Odra Staro Prano. Naruitelj zatitnih arheolokih
istraivanja bilo je Ministarstvo kulture, a izvoa Gradski
Sloj uruenja rimskoga graevnog materijala (foto: I. Radi)
313
profilirane, Aucissa, lukoviaste), prstenje, staklene perle,

bronane igle, bronane ukosnice, pojasne kope, aplike te
ostali sitan metalni materijal. Iznimno su vana i dva nalaza
s prikazima ljudskog lica. Radi se o rijetkim nalazima antefiksa i kalupa za izradu maske traginog izraza. itav teren
pada juno prema kanalu te je i koncentracija nalaza na
tim dijelovima manja. Za sada je, zbog kratkog roka istraivanja nemogue tono definirati namjenu i karakter nalazita, no neizmjerno je vaan podatak o postojanju antikih struktura i neposredno uz desnu obalu rijeke Odre.
Istraivanje je u srpnju 2010. privremeno prekinuto te je
do nastavka iskopavanja lokalitet zatien geotekstilom i
zatrpan slojem zemlje kako bi se zatitio od utjecaja atmosferilija i unitavanja.
Pogled sa zapada na svetite samostanske crkve sv. Petra nakon

konzervatorsko-restauratorskih radova 2010. godine (foto: T.
Plee)
Iskra Baani
Hrvatski restauratorski zavod). Tijekom 2010. graevinski

obrt Ingor izveo je konzervatorsko-restauratorske radove
na spomeniku.
Summary
The year 2010 saw the continuation of archaeological
investigations into the course of the Zagreb Sisak motorway, Lekenik Sisak section, at the site AS 4 Odra Staro
Prano. The second phase of the research encompassed
the area on the right bank of the Odra River. Although the
research was interrupted in an early phase for want of
funding, it showed the existence of dense Roman period
structures and strata: strata of crushed and compacted
Roman brick, collapsed Roman building material, mortar,
soot strata, pits filled with ceramic material, fragments of
fine glass vessels and so on. The vessels, apart from some
late Roman period fragments, can mainly be dated to the
1st and 2nd century. A large amount of moveable archaeological finds were collected, including coins (1st - 4th century), fibulae (strongly profiled, Aucissa, bulbous), rings,
glass beads, bronze pins, bronze hair pins, belt buckles,
appliqus and other small objects of metal. Exceptionally
important are two finds with representations of the human
face. These are very rare finds of an antefix and a mould
for the making of a tragic mask. In July 2010 the excavations were temporarily halted, and until they are continued
the site has been protected with geotextile and covered
with a layer of earth in order to protect it from weather and
possible destruction.
Zlatski samostan, za sada jedini u cijelosti istraen kasnosrednjovjekovni pavlinski samostan na onodobnome slavonskom prostoru, osnovao je 1303./1304. otac Grdo.
Samostanski je sklop stradao u vrijeme osmanlijskih
napada oko 1451., a redovnici su se sklonili u Kamensko.
Pavlini su se vratili na Zlat oko 1495., a zauvijek su ga
napustili izmeu 1545. i 1558. godine. Tlocrtna dispozicija zlatskog samostana, znatno drugaija od uobiajenih onodobnih rjeenja, bila je odreena geomorfolokim
odrednicama terena, u skladu s kojom je sagraen sklop
primjeren potrebama jedne male redovnike zajednice
(povrina oko 490 m). Zlatski sklop odreen je s june
strane jednobrodnom crkvom sv. Petra (pravokutna je
laa sa zapadne strane ojaana trima kontraforima, dok
je podjednako dugako svetite zakljueno plitkom, polukrunom apsidom takoer ojaanom kontraforima). Crkva
je najvjerojatnije bila presvoena jednostavnim, drvenim
tabulatom. U vrijeme Vojne krajine laa crkve prenamijenjena je u ardak, dok su temelji svetita bili iskoriteni kao
temelji za drveni trijem. Poetkom 19. st. prenamijenjen je
prostor svetita pavlinske crkve u pravoslavni hram Silaska
Sv. Duha. U jedinome, istonom samostanskom krilu, nalazile su se dvije pravokutne prostorije odijeljene hodnikom:
refektorij/kapitularna dvorana i kuhinja. Kako je u samostanu boravilo malo redovnika, moe se pretpostaviti kako
su elije bile smjetene na katu iznad spomenutih prostorija. Sa zapadne je strane samostanski sklop bio (najvjerojatnije) odreen drvenom ogradom kojom je zatvoreno
pravokutno, nenatkriveno dvorite.
Tijekom 2009. zapoeli su konzervatorsko-restauratorski radovi na samostanskoj crkvi sv. Petra, a u suradnji s
Hrvatskim umama UP Karlovac djelomino je ureen i
prostor oko samostanskog sklopa. Tijekom prve sezone
radova konzervirani su sjeverni i zapadni zid te zapadni dio
junog zida lae, kao i sjeverno rame samostanske crkve.
Rekonstruirani su i konzervirani kontrafori na zapadnom
proelju te gazita na glavnom ulazu u crkvu. Ujedno je
razgraena novovjekovna zapuna izmeu lae i svetita
samostanske crkve, tj. zapadni zid pravoslavnog hrama.
Ovogodinjim radovima dovreno je konzerviranje istonog dijela junog zida lae, junog ramena crkve te
Redni broj: 147

Lokalitet: Pavlinski samostan sv. Petra
Naselje:
Grad/opina: Topusko, Vojni
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervatorsko-restauratorski radovi
Pavlinski samostan sv. Petra na Petrovoj gori (Petrovac,
Zlat) istraen je tijekom etiriju sezona radova. Prva, manja
istraivanja proveo je Hrvatski povijesni muzej 1987. i
1988. godine (voditelj istraivanja: dr. sc. M. Kruhek),
dok je tijekom 2006. i 2007. samostanski sklop istraen
u cijelosti (voditeljica istraivanja: dr. sc. T. Plee; Odjel
za kopnenu arheologiju, Sluba za arheoloku batinu,
314
Pogled na juno proelje samostanske crkve sv. Petra nakon konzervatorsko-restauratorskih radova 2010. godine (foto: T. Plee)
istonog dovratnika ulaza u crkvu. Radi jasnijeg tumaenja pavlinske crkve, povien je juni zid svetita do visine
konzerviranoga junog ramena crkve. Rekonstruirane su
i konzervirane obje lezene te temelji sjevernog i zaelnog
zida svetita (bez naruavanja strukture zaelnog zida pravoslavnog hrama).
asymmetrical ground plan of the complex (an area of about

490 square metres) with the Church of St Peter and just a
single monastic wing was adapted to the needs of a small
religious community. Conservation and restoration works
started in 2009 and encompassed the walls and buttresses
of the nave. Operations in 2010 took in the walls and buttresses of the sanctuary of the monastic Church of St Peter.
Literatura
Dokal 1953 K. Dokal, Pavlinski samostan na Slatskoj
gori, rukopis, arhiv HAZU, 1953.
Fras 1988 F. de Paula Julius Fras, Topografija Karlovake
vojne krajine, Gospi, 1988.
Flpp Romhnyi 2000 B. Flpp Romhnyi, Die Pauliner
in mittelalterlichen Ungarn, u: K. Elm (ur.), Beitrge zur
Geschichte des Paulinerordens, Berlin, 2000: 143 156.
Kruhek 2005 M. Kruhek, Petrova gora; povijesno turistiki vodi, Karlovac, 2005.
Lopai 1895 R. Lopai, Oko Kupe i Korane, Zagreb,
1895.
Plee 2011 T. Plee, Monasterium de s. Petri in Monte Zlat,
OA, Zagreb, 2011. (u tisku)
Radeka 1975 M. Radeka, Gornja Krajina Karlovako vladianstvo, Zagreb, 1975.
Tams 2003 G. Tams, A plos rend ptszete a kzpkori Magyarorszgon, Budapest, 2003.
Redni broj: 148

Lokalitet: Sisak Dunavski Lloyd
Naselje: Sisak
Grad/opina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheoloka zona Sisak)
Razdoblje: A, P
Prilikom izdavanja graevinske dozvole, investitor HRB
Dunavski Lloyd d.o.o. (ujedno i izvoa radova) dobio je
posebne uvjete zaite kojima je odreeno zatitno arheoloko istraivanje na k.. 943/2 i 944/1, k.o. Sisak stari. U
54 radna dana (od 25. oujka do 9. srpnja 2010.) Gradski
muzej Sisak istraio je povrinu od oko 300 m, a voditeljica istraivanja bila je Rosana krgulja, kustosica arheoloke zbirke antike.
dr. sc. Tajana Plee
Otkriveni su ostaci arhitekture te mnotvo pokretnih nalaza

(najvie keramike) koji se mogu datirati od 4. st. pr. Kr. do
20. st. Od rimskih struktura otkriveni su ostaci dvaju objekata. Prvi je objekt graevina omeena zidovima SJ 87, 88
i 187. Izmeu njih pronaen je niz zidova i postamenata,
koji se mogu pripisati razliitim fazama izgradnje, izdvojene su ukupno etiri faze. Prvoj fazi pripadali bi zidovi SJ
87, 88 i 187 te postamenti SJ 191, 263, 279, 265 i 313. Te
su strukture pronaene na prosjenoj visini od 100,60 m,
osim SJ 313 (na visini od oko 100 m). Temelji su graeni od
Summary
The Paulist (Order of St Paul the Hermit) monastery of St
Peter on Petrova gora (Petrovac, Zlat) was entirely archaeologically investigated during four seasons of operations
(1987-1988 and 2006-2007). It was founded in 1303/1304
by Father Grdo, and was abandoned for good after the
second Ottoman attack, between 1545 and 1558. The
315
268). Takoer je proirena sa zapadne strane te su joj nadodani zidovi SJ 53, 301 i 516. Unutranji prostor ralanjen je
u prostorije od 25 do 32 m (na lokalitetu su 3 cijele i 2 prostorije koje se nastavljaju u sjeverni profil). Kao pregradni zidovi
sluili su SJ 193, 194, 195, 270, 264 i 267. Vjerojatno je dio
juno od zida SJ 267 ostao slobodan (dodue, najvjerojatnije natkriven) kako bi se dobio kakav-takav atrij. Unutranji
pregradni zidovi imaju plitke temelje (30 50 cm) i nemaju
temeljnu stopu. Vanjski zidovi SJ 53 i 516 nemaju temeljnu
stopu, ali su jako solidno graeni, a temelji su duboki preko
1 m. Graeni su od ulomaka opeke i kamena, pomijeanih s
dosta vapnene buke bez primjesa lomljene opeke.
Treu i etvrtu fazu odlikuju daljnje pregradnje prostora i
smanjivanje impluvija. Moe se pretpostaviti da je ta graevina unitena jo u vrijeme rimske vladavine, moda u vrijeme Magnencijeva osvajanja Siscije. Faze od 2 do 4 moi
e se poblie datirati tek nakon detaljne obrade nalaza.
U junom dijelu lokaliteta (kvadrant C3) pronaena je druga,
najvjerojatnije kasnoantika graevina. Pronaen je jedan
postament (SJ 253), koji se naslanja na kut koji zatvaraju
zidovi SJ 252 i 308. Od zidova su sauvani samo temelji, graeni od ulomaka opeke i kamena, vezanih s dosta
vapnene buke. Graevina iz te faze datirana je u 4. st.
Pronaeni su ostaci najmanje dvaju predrimskih objekata,
koji se zbog poloaja ispod rimskih struktura nisu mogli do
Poloaj lokaliteta
ulomaka kamena vezanih vapnenom bukom, a sami zidovi

od opeke, koja se samo mjestimino sauvala. Postamenti
su dimenzija 78x75 cm, s temeljnom stopom dimenzija
91x80 cm i temelja dubine 85 cm. Graeni su poput zidova,
od lomljenih ulomaka opeke vezanih vapnenom bukom.
Gornji je dio od opeke. Zid SJ 187 vidljiv je u duini od 10,7
m, protee se cijelom sondom i ulazi u sjeverni profil. Na
junom dijelu omeen je zidom SJ 88. Zid SJ 87 vidljiv je u
duini od oko 5 m, takoer ulazi u sjeverni profil, a s june je
strane temeljito devastiran te se na osnovi ukopa (SJ 232)
moe zakljuiti da se nastavljao u juni profil. Zid SJ 88 na
zapadnom je kraju okomit na SJ 187. Vidljiv je u duini od
3,5 m, nakon ega ulazi u J profil. Ne protee se dalje do
pretpostavljenog I ruba zgrade (SJ 87 i 232) o ijoj je funkciji teko neto zakljuiti, osim to se sa sigurnou moe
utvrditi da nije imala stambenu, nego neku javnu namjenu.
Sva su tri zida iroka oko 66 cm te su imala temeljnu stopu
sa svake strane oko 6 cm iru od samog zida. Temelji su
duboki oko 100 cm. Ta faza datira u 1. st.
U drugoj fazi graevina je prenamijenjena, najvjerojatnije u
stambenu (domus), jer su tada izgraeni impluvij i odvod (SJ
Zavrna snimka lokaliteta (foto: V. Koprivnjak)
316
Zavrna situacija predrimske i rimske arhitekture (izradila: I. Baani)
oko 1x1 m (SJ 364, 366, 496, 497), koja je vjerojatno bila
ognjite. Kako nisu pronaeni tragovi gara ni ukop, moe
se pretpostaviti da je vatra gorjela na nekakvoj reetci i da
je ognjite bilo omeeno nekom pominom konstrukcijom.
Oito se prije svakoga novog nasipa podruje temeljito oistilo. Taj je dio bio i dosta izdignut (30-ak cm u odnosu na
rubna podruja).
U sondi 11 pronaeno je nekoliko izduenih ukopa, vjerojatno kanala, nepoznate namjene. SJ 480 i 459 spajaju se
kraja definirati. Prvi je objekt sa zapadne strane omeen SJ

436, a sa sjeverne, june i zapadne ulazi u profil, odnosno
ispod rimske arhitekture. Podnica je zemljana (SJ 400),
nema tragova poploenja. U JZ kutu pronaen je komad
zapeene zemlje prekriven garom (SJ 402), koji je vjerojatno ostatak ognjita. U podnici je pronaeno nekoliko
ukopa od stupia (SJ 428, 433, 435). Jednaka struktura
pronaena je u sondi 1 (SJ 446), pa se pretpostavlja da je
i tamo bio jedan objekt.
Drugi objekt nalazio se istono od prvog (od SJ 436). Ni
on nije do kraja definiran, jer je ulazio ispod junog profila i
ispod rimskih struktura na sjevernoj i istonoj strani. U pod
je bilo ukopano nekoliko ukopa (SJ 388, 397, 471, 415, 440,
463, 465, 441, 452, 477, 479). Ukopi SJ 397, 471 i 415
veih su dimenzija (dimenzije su otkopanog dijela SJ 397
80x108 cm, dubina 30 cm; SJ 471 96x62 cm, dubina 50 cm;
SJ 415 90x115 cm, dubina oko 70 cm), te bi se mogli definirati kao otpadne jame. Zapuna su im bili ostaci ulomaka
keramike, metala i kostiju. Ostali su ukopi manjih dimenzija
(od 25 do 5 cm) i najvjerojatnije su bili rupe od stupova. SJ
441, 477 i 479 presjekao je izdueni ukop SJ 376.
U sjevernom dijelu sonde 13 pronaeno je nekoliko slojeva gorene zemlje, debljine oko 1 cm (SJ 365, 391, 471
500), na kojima je juno od SJ 471 bila pravilna mrlja
jako nagorene zemlje, s jako malo tragova gara, dimenzija
Keramika posuda (foto: B. Suntei)
317
sonde koja je otkopana 2008. godine. Metodologija iskopavanja i dokumentiranja zasnivala se na sustavu stratigrafije, odnosno praenju i biljeenju svih struktura i slojeva
na lokalitetu. Dokumentacija na terenu voena je prema
slubenim obrascima Ministarstva kulture. Osim klasinog i
vertikalnog fotografiranja, za potrebe fotoskica sonda i cijeli
lokalitet snimljeni su balonom iz zraka. Kako se ovogodinja sonda nastavljala na istraivanja zapoeta 2009., sva
dokumentacija nastavljena je na ve zapoetu dokumentaciju, radi lake interpretacije lokaliteta. Ukupno je na lokalitetu zabiljeeno 99 stratigrafskih jedinica (SJ 253-352),
koje se odnose na ukope i zapune rupa za stupove, kanala
i jama te slojeve (nasipe) i zidove. Svaka stratigrafska jedinica upisana je u za to propisan obrazac, a za pojedine
situacije napravljena je i Harrisova matrica, da bi se dobila
to jasnija vertikalna slika lokaliteta. Od pokretnih arheolokih predmeta prikupljene su 503 vreice s nalazima.
Veinu nalaza ini keramiki materijal, a manji dio ine
predmeti od bronce, eljeza, olova i stakla. Ukupno je zabiljeen 61 poseban nalaz (PN 84 do PN 145). Uglavnom
se radi o predmetima od bronce i eljeza, a od keramikih
predmeta tu spadaju i etiri lampice. Posebno se izdvaja
30 komada bronanog novca i olovni kipi Minerve. Dio
posebnih nalaza (sav novac te nekoliko bronanih predmeta) izdvojen je i poslan na konzervaciju Damiru Doraiu
u Arheoloki Muzej u Zagrebu. Tijekom iskopavanja sakupljeno je 266 vreica s uzorcima ugljena, kostiju i buke
(U-7 U 273).
sa SJ 481. Bili su zapunjeni tamnom, masnom pjeskovitom zemljom, pomijeanom s ulomcima keramike, gara i
metala. SJ 481 presjeen je ukopom za temelj zida SJ 87,
a sa zapadne strane ulazi ispod rimskih struktura te ga nije
bilo mogue dalje pratiti.
Prapovijesne strukture, na osnovi pokretnih nalaza, okvirno
se datiraju u kraj 4. st. pr. Kr.
Nakon istraivanja itava je povrina zatiena 300-gramskim netkanim geotekstilom (geofolijom). Iskop je runo
zasut slojem zdrave zemlje te slojem pijeska do visine
struktura. Pokretni nalazi pohranjeni su u arheolokom
depou Gradskog muzeja Sisak.
Rosana krgulja
Summary
Rescue archaeological excavations in Sisak at the site
Dunavski Lloyd during 2010 revealed the existence of a 1st
century Roman building that by the 4th century, when its use
is assumed to have stopped, underwent a number of modifications. Four phases have been distinguished, in which it
was changed from a public into a residential building. In the
4th or 5th century a new structure was built alongside it, also
probably public in nature. Below the Roman structures, late
Old Iron Age structures were revealed. We assumed that
there were at least two buildings, which we date to the end
of the 4th century BC.
Ovogodinja su istraivanja najveim dijelom bila usmjerena na juni dio sonde u C-D/4 koji se spaja s istraenom
sondom iz 2008. te otkrivanjem zidova koji su djelomino
otkopani 2009. godine. Zateena stratigrafska slika pokazala je nekoliko slojeva, koji su definirani prilikom iskopavanja 2009. godine. U B-C/4-5 nalazio se sloj SJ 184 koji
je veim dijelom otkopan 2009., a tijekom ovogodinjeg
iskopavanja do kraja je skinut sa zida SJ 177 te zapadno
od njega u B/4-5. Radi se o sloju tamne zemlje s jako
puno ulomaka antike graevne keramike (opeke, tegula),
buke, stakla i eljeza. U sjevernom dijelu sonde zateen je
sloj tvrde i masne gline SJ 178, u koji su bile ukopane rupe
od stupova, jedan kanal i vea otpadna jama. S obzirom na
velik broj zapuna (rupa za stupove) ukopanih u SJ 178, tijekom ovogodinje kampanje sloj nije do kraja otkopan. Na
taj je nain sjeverno lice zida SJ 175 ostalo zatieno od
atmosferilija, jer ima svoju prirodnu zatitu. Iznad zida SJ
175 u C-D/5 nalazio se nasip ute pjeskovite gline SJ 167.
Otklanjanjem tog sloja u cijelosti je otkriven zid SJ 175 koji
se prostire u smjeru I-Z u duini od 9,10 m i irini od 1,65
m. Zid je jako dobro sauvan, a graen je od crvene opeke
poredane u 5 redova. Zid se javlja na visini od 96,91
m na istonom dijelu i 96,77 m na zapadnom dijelu. U
D-E/5 iznad zida SJ 175 nalazio se sloj tamne i tvrde gline
SJ 192 koji je djelomino pokrivao i zidove SJ 181 i 131 u
E/4-5.
U B-C/4-5 skidao se sloj SJ 184 koji ulazi u zapadni profil
sonde gdje je vidljiv vrlo visok recentni zid koji najvjerojatnije pripada parcelaciji novovjekovnoga groblja. ini se
da je cijeli sloj bio u funkciji nasipa, jer je prologodinjim
istraivanjem utvreno njegovo rasprostiranje gotovo po
cijelom terenu. Na osnovi novca zasada se moe okvirno
Redni broj: 149

Lokalitet: Siscija Sv. Kvirin
Naselje: Sisak
Grad/opina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheoloka zona Siska)
Razdoblje: A
Arheoloko istraivanje na lokalitetu Sv. Kvirin dio je projekta Arheoloki park Sv. Kvirin koji je nastao u skladu s
Urbanistikim planom centra grada Siska (CPA 2004), kada
je prihvaen prijedlog da se u sjevernom dijelu Siska, uz
sruenu baroknu kapelu sv. Kvirina iz 18. st. formira arheoloki park. Lokalitet se sustavno istrauje svake godine,
a sva otkopana arhitektura konzervira se nakon istraivanja. Ovogodinja istraivanja nastavljena su na poloaju
sjevernog ulaza u Sisciju, a vodio ih je Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 30. kolovoza
do 1. listopada 2010. godine. U strunoj arheolokoj ekipi
sudjelovale su voditeljica istraivanja Ina Miloglav i zamjenica voditelja istraivanja dr. sc. Rajna oi Klindi. U
istraivanju su sudjelovala 22 studenta s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji su na lokalitetu
odradili obveznu terensku praksu.
Ovogodinja istraivanja na lokalitetu Sv. Kvirin nastavak
su istraivanja zapoetih 2009. u Bloku 28, a obuhvatila
su B-E/5 i B-E/4. Nepravilan oblik ovogodinje iskopne
povrine sa sjeverne je strane omeen pristupnim putem
za bager i recentnim iskopom za aht, a s june granicom
318
Zrana fotografija sonde s oznaenim zidovima i granicom sonde (foto: I. Miloglav)
m na zapadnom dijelu te znatno pada prema istoku gdje

mu je najvia toka sauvanosti na 96,42 m. Debljine je
od 0,85 do 1 m. Zid SJ 281 jednim dijelom ulazi u zapadni
profil pa mu je debljina sauvana samo na manjem dijelu,
od 0,82 do 0,94 m. Na sjevernom dijelu zid se javlja na
nioj dubini od 96,43 m (ba kao i zapadni dio zida SJ
284), dok mu je juni dio zabiljeen na 95,55 m. Spoj tih
dvaju zidova tlocrtno pokazuju zaobljenu formu, meutim
takva situacija ne mora biti tona s obzirom na to da se
kut zidova nalazi u samom SZ rubu sonde, gdje je iskopavanje bilo ogranieno malim prostorom i profilima sonde.
Uklanjanjem sloja SJ 184 definiran je sloj rimskih opeka SJ
344 u B 5 i dijelu B 4. Dosta gusta nakupina opeka pada
od juga prema sjeveru, ba kao i zidovi SJ 284 i 281, to je
vjerojatno posljedica prirodnog pada terena. Cijeli sloj SJ
344 takoer pada, za cca 50 cm od zida SJ 177 prema zidu
SJ 281. Ovogodinja istraivanja zaustavljena su na dubini
od 95,90 m. U SI kutu B 4, u smjeru I-Z definiran je kanal
SJ 342, 343, koji je ukopan u sloj opeke SJ 344, a spaja se
s rupom od stupa SJ 299 300 sa zapadne strane zida SJ
177. Kanal je otkopan svega 60 cm u dubinu i nije u cijelosti
istraen jer ga fiziki nije bilo mogue otkopati do kraja. S
istone strane zida SJ 177, na istom pravcu nalazi se jednaka takva rupa od stupa SJ 297, 298. Kanal SJ 342, 343
irinom i pravcem upuuje na povezanost s rupama u zidu i
datirati u sredinu 3. prvu polovinu 4. st. (PN 97 antoninianus iz druge polovine 3. st. s prikazom PROVID AVG;
PN 137 ouvan revers s prikazom SPES REI PVBLICAE,
Konstantinova dinastija prve polovine 4. st.).
Otklanjanjem sloja SJ 184 u potpunosti je oien zid SJ
177 koji se javlja na 96,93 m, a rasprostire se u smjeru
S-J. Zid je irok 0,93 1,05 m, a graen je od dva reda
horizontalno poslaganih opeka. Zanimljivo je da je sloj
SJ 184 zapadno od zida SJ 177 jako dubok (oko 70 cm)
te prepun opeka, koje svojim oblikom (dosta zaobljenih
rubova) i bojom ne nalikuju opekama SJ 235 koje pripadaju
uruenju zida SJ 175 s njegove june strane. Jo je jedna
zanimljivost u sloju 184 sa zapadne strane zida SJ 177 i
velika koliina kamenih kugli, koje su se dijelom nalazile
i iznad zida SJ 177 i na tom ga mjestu otetile. Sve kugle
pohranjene su u Gradskom muzeju Sisak. Nakon prve faze
ienja i micanja ute i nakupine opeke, ocrtala su se jo
dva meusobno povezana zida. Zid SJ 284 smjera I-Z te
zid SJ 281 smjera S-J. Oba zida povezana su sa zidom
SJ 177 te s njim tvore zajedniku prostoriju. Zidovi SJ 284
i 281 znatno se razlikuju od zidova SJ 175, 177 i 181. Za
razliku od potonjih koji imaju jako dobro sauvane redove
pravokutnih opeka poslaganih u 2 5 redova, ta dva zida u
nivou ouvanosti pokazuju ostatke lomljene opeke i buke
te deblju irinu gradnje. Zid SJ 284 javlja se na 96,60
319
Izmeu zidova SJ 131, 181, 190 nema uruenja od opeka,

kao to je sluaj na zapadnoj strani sonde. S obje strane
zida SJ 181 definirana je slina situacija. Sa zapadne strane
zida nalazi se vea jama SJ 252 295 s nekoliko zapuna, a
s istone strane SJ 224 225 koja je takoer imala nekoliko
zapuna. Za sada izgleda da se radi o istoj velikoj jami, koja
je bila prepuna materijala (keramika, metal, staklo, kosti).
Stratigrafski odnos jama i zidova nije bilo mogue utvrditi,
jer jame nisu otkopane do kraja.
Zid SJ 131 ulazi u istoni profil sonde u smjeru S-J, a javlja
se na dubini od 96,94 m. Iznad njega nalazio se nasip
SJ 192 (sloj tamne tvrde gline) i SJ 222 (sloj maslinasto
sive pjeskovite gline). Oba sloja skinuta su do razine opeka
zida SJ 131. Na zidu se nalazi jedna ukraena opeka.
Ispod prvog reda opeka nalazila se drvena greda, naalost
sauvana samo u tragovima, iji su se ostaci jako dobro
vidjeli na licu zida. Za sada ostaje otvoreno pitanje funkcije
i namjene prostorija s istone i zapadne strane zida SJ 175.
Moe se samo zakljuiti da je za sada ta situacija identina,
odnosno da raspored i nain gradnje upuuju na to da se
radi o istome razdoblju. Prostorija s istone strane zida SJ
175, koja je omeena zidovima SJ 131 i 190, iroka je 2,40
m. Situacija je na zapadnoj strani zida SJ 175 identina, a
irina od 2,40 do 2,50 m omeena je zidovima SJ 281 i 284.
Sa sjeverne strane zida SJ 175 u C-D/5 nalazi se sloj SJ
178, definiran 2009. godine. Sloj pada od istoka prema
zapadu, oito pratei prirodni pad terena. U njega je ukopano 11 rupa od stupova. Prema nalazu novca, koji se
moe iitati, sloj je datiran u 4. st. (PN 84 tip VICTORIA
AVGG, Konstantinova dinastija, prva polovina 4. st.; PN
141 ouvan avers s likom cara iz 4. st.).
Sve rupe nalaze se u pravilnom rasporedu, slinih su
dimenzija i dubine (oko 1 m). Zapuna je svih rupa krunog,
a ukop etvrtastog oblika. Sve su rupe jako duboke, pa ih
nije bilo mogue oistiti do kraja, to e biti mogue kada
se skine sloj SJ 178. U svim navedenim rupama bilo je
jako malo nalaza (uglavnom manji ulomci keramike, opeke,
ugljena, kostiju i amorfni komadi metala), osim u rupi SJ
301, 302 u kojoj su pronaena dva bronana novia, dvije
bronane aplike i bronani privjesak.
U uglu zidova SJ 175 i 177 protee se kanal SJ 207, 269,
koji se prua u smjeru S-J i nastavlja se s june strane zida
SJ 175. Juni rub kanala otkopan je tijekom istraivanja
2008. godine (SJ 169/2008). U kanalu sa sjeverne strane
zida SJ 175 nalazile su se tri rupe od stupa. Izmeu dvije
rupe na sjevernom licu zida SJ 175 vidljiv je utor od drvene
grede irine 30 cm. Jednaki utori nalaze se i na junom
licu zida, te na istonom i zapadnom licu zida SJ 177.
Pretpostavlja se da su navedene jame dio iste strukture.
Kanal je bio bogat pokretnim arheolokim materijalom, a
posebno se izdvaja olovni kipi Minerve i bronani novac
cara Hostilijana kovan u Viminaciju 250. 251. godine.
Slina situacija u kanalu nalazi se i s june strane zida SJ
175, u koji su takoer ukopane tri rupe od stupa. Za sada
izgleda da kanal pripada mlaem graevnom horizontu na
lokalitetu, jer je vidljivo da je u smjeru irenja od juga prema
sjeveru djelomino unitio zid SJ 175.
Istraivanja s june strane zida SJ 175 zapoela su na razini
sloja svijetle pjeskovite gline SJ 167, te ienjem i uklanjanjem rupa definiranih 2009. godine. Ispod sloja SJ 167 nalazilo se jo nekoliko nasipa gline: sloj sivkasto-zelenkaste
Tlocrtna situacija lokaliteta s naznaenim fazama gradnje (istraivanja od 2005. do 2010.) (izrada nacrta: Gradski muzej Sisak,
Kaducej d.o.o., Odsjek za arheologiju FF)
vjerojatno pripada istoj fazi gradnje. SJ 297, 298 otkopan je

u dubini od 1,28 m, a SJ 299, 300 od 1,12 m. ini se da se
radi o rupama za stupove ija dubina puno vea od otkopane situacije. Tek e se skidanjem preostalih slojeva moi
utvrditi prava dubina ukopa navedenih stupova. Situacija je
oiena, snimljena i dokumentirana.
Slian raspored zidova nalazi se u istonom dijelu sonde
u E 4/5. Zidovi definirani u kampanjama od 2005. do
2009. godine (SJ 131, 181 i 190) vjerojatno su dio iste
prostorije i ine zrcalnu sliku situacije u B 4/5. Zid SJ
190 vrlo je loe ouvan, poput zidova SJ 281 i 284 na
kojima nisu sauvane poslagane opeke ve ostaci buke
i lomljenih opeka. Javlja se na 96,85 m, irok je od 1
do 1,15 m, a ulazi u istoni profil sonde. Iznad zida SJ 181
skinuti su nasipi gline SJ 191, 192 i 253, definirani i veim
dijelom otkopani 2009. godine. Zid se javlja na visini od
96,95 m, graen je od 3 reda pravilno poslaganih opeka,
a irina mu varira od 0,90 do 1,10 m. Zanimljivo je da
je nasuprotni zid SJ 177 jednako irok kao i zid SJ 181,
meutim slagan je od dva reda horizontalno poslaganih
opeka, za razliku od zida SJ 181 gdje su opeke vertikalno
sloene u tri reda. Unato razliitoj gradnji, oba su zida
jednako iroka.
320
Obrisi zidova istraene arhitekture tijekom iskopavanja od 2005. do 2010. (izradila: I. Miloglav)
zemlje SJ 274, sloj tvrde ute gline SJ 253, te uti pjeskoviti

sloj SJ 289. Kroz te su slojeve bile ukopane duboke rupe od
stupova, koje se kao i rupe sa sjeverne strane zida, nalaze
u pravilnim razmacima i najvjerojatnije su iz istog perioda.
Isti raspored rupa moe se pratiti i u sondi iz 2008. godine.
Nizovi rupa nalazili su se i u nasipima iznad zida SJ 175,
Na itavom dijelu sonde s june strane zida SJ 175 nalazilo
se uruenje od opeka SJ 235. Dokumentirano je i snimljeno
nekoliko faza micanja opeka.
Uz samo juno lice zida SJ 175 u itavoj duini moe se
pratiti uzak kanal SJ 282, 283, do sada dosegnute dubine
od 65 cm, koji je ukopan u sloj gline SJ 290. Taj sloj gline
nalazi se samo uz juno i sjeverno lice zida SJ 175. Moda
je kanal SJ 282, 283 povezan s kanalom SJ 343, 344 u B
4, jer se nalazi na istom pravcu i na relativno istoj dubini.
U D-E/4 stalo se na razini sloja SJ 218 ( 96,60 m) koji
dijelom prekriva i zid SJ 181, a u C-D/4 na razini sloja SJ
289 ( 96,45 m).
Keramiki je materijal jo uvijek u fazi obrade, a za sada ga
se moe kronoloki odrediti u 3. 4. st. Od ostalog materijala izdvojena su dva tipa svjetiljki: svjetiljke s reljefnim
prikazom i svjetiljke s peatom. Ovogodinja istraivanja
potvrdila su ve otprije poznatu vieslojnu stratigrafiju lokaliteta. Oito je da se radi o nekoliko faza gradnje na istome
mjestu. Istraivanjima 2005. definirano je pet stratigrafskih
faza lokaliteta. Najstarija faza pripada 1. st., slijedi faza
kasne antike (4. st.) kada se na tome mjestu nalazio sjeverni ulaz u Sisciju, te najmlaa faza kojoj pripada barokna
kapelica sv. Kvirina. Velik broj definiranih i po kompaktnosti razliitih nasipa potvruje vieslojnost stratigrafskog
zapisa, a upuuje na eventualno niveliranje terena za neke
naknadne gradnje ili nadogradnje. Zidovi SJ 177 i 181, djelomino otkopani 2005., 2008. i 2009., sada su gotovo u
cijelosti otvoreni te zajedno sa zidom SJ 175 zatvaraju jednu
trapezoidnu prostoriju povrine 94,40 m. U sjevernom produetku zida SJ 175 dvije identine prostorije zatvaraju
zidovi SJ 284, 281 i 177 sa zapadne strane i zidovi SJ 131,
190 i 181 sa istone strane. Tone tlocrtne obrise tih prostorija nije mogue do kraja definirati jer ulaze u profil sonde.
Bit e zanimljivo spojiti rezultate istraivanja s onima koje je
u isto vrijeme vodio Gradski muzej Sisak, sa zapadne strane
te sonde. Rupe za stupove sa sjeverne i june strane zida,
te one otkopane 2005. i 2008., pokazuju jednak i vrlo precizan raspored s jednakom meusobnom udaljenou. Oito
se radi o nekoj drvenoj konstrukciji, to se moe zakljuiti po
brojnosti stupova i po izrazito velikoj dubini njihova ukopa.
Neki od stupova nalaze se i povie zidova, a na mjestima su
ga i djelomino unitili, to upuuje na to da su stupovi mlai
od zidova. Kanal koji se moe pratiti du cijelog junog lica
zida SJ 175 moda bi pripadao drvenoj gradnji zajedno sa
spomenutim stupovima. Nalazi novca koji su se mogli iitati
takoer pripadaju razdoblju od sredine 3. prve polovine
Olovni kipi Minerve (foto: D. Dorai)
321
perhaps have belonged to a wooden construction together

with the posts mentioned. The finds of coins that are legible
also belong to the period from the mid-3rd to the first half of
the 4th century. Detailed dating pursuant to the coins will
be possible after conservation has been completed. Future
excavations and removal of the strata SU 178 and 289 are
bound to give more precise answers concerning the stratigraphic image of the site, together with the research bound
to the western edge of the probe.
4. st. Detaljnija datacija na osnovi novca bit e mogua

nakon zavrene konzervacije. Budua istraivanja i uklanjanje slojeva SJ 178 i 289 sigurno e dati preciznije odgovore
u vezi sa stratigrafskom slikom lokaliteta, zajedno s istraivanjima koja se veu na zapadni rub sonde.
Literatura
Burmaz, Loli 2005 J. Burmaz, T. Loli, Siscija Sv. Kvirin,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 125 127.
Loli 2007 T. Loli, Siscija Sv. Kvirin, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 203 206.
Toma 2008 T. Toma, Siscija Sv. Kvirin, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 228 229.
Summary
Redni broj: 150

Lokalitet: Sisak Sv. Kvirin
Naselje: Sisak
Grad/opina: Sisak
Razdoblje: A
Ina Miloglav
Archaeological excavations at the site of Sv. Kvirin are a

part of the St Quirinus Archaeological Park project, which
was produced in accord with the town plan for the centre
of Sisak (CPA 2004). The site is systematically excavated
each year, and all the unearthed architecture is conserved
at the end of the investigations. In 2010, the excavations
were continued at the position of the northern entrance into
Siscia (the operations are run by the archaeology department of the Faculty of Philosophy, University of Zagreb).
This year, the work confirmed the previously known multilayered stratigraphy of the site. Clearly there were several
phases of building in the same place. In the research in
2005, five stratigraphic phases were defined. The oldest
phase belongs to the 1st century, then comes the late
Roman period phase (4th century), when at this place there
was the northern entrance into Siscia, and the most recent
phase, to which the Baroque chapel of St Quirinus belongs.
The large number of defined fills, of different degrees of
compactness, confirms how multilayered the stratigraphic
picture is, and indicates some possible levelling of the
ground for later building or additions.
Walls SU 177 and SU 181, partially uncovered in 2005,
2008 and 2009 are now almost entirely opened up, and
together with the wall SU 175 enclose a 94.40 square
metre trapezoidal room. In the northern extension of the
wall SU 175, two identical rooms are enclosed by walls
SU 284, SU 281 and SU 177 on the west, and SU 131,
190 and 181 on the east. The exact ground plans of these
rooms cannot be finally defined, for they go into the profile
of the probe. It will be interesting to combine the results
of this research with those of the simultaneous investigations of Sisak Municipal Museum on the western side of
the probe, in order to obtain the final appearance of at least
the western room. Postholes on the northern and southern sides of the wall, and those excavated in 2005 and
2008 show the same very precise arrangement at an equal
distance from each other. This was clearly some kind of
wooden structure, as can be shown from the number of
the posts and the great depth of the holes for them. Some
of the posts are found above the walls, which they have
partially destroyed, suggesting that the posts are of a later
date than the walls. The channel that can be followed along
the whole of the southern face of the wall SU 175 might
Od 13. rujna do 13. studenog 2010. sustavno je arheoloki

istraivan lokalitet Sv. Kvirin u Sisku, gdje se u budunosti
planira stvaranje arheolokog parka. Istraivanje su financirali Ministarstvo kulture i Grad Sisak, a provodio ga je
Gradski muzej Sisak (voditeljica Rosana krgulja, kustosica arheoloke zbirke antike).
U ovoj je kampanji istraena sonda povrine oko 100 m,
prekrivena recentnim nasipima u debljini od oko 1 m, ispod
ega su se poeli pojavljivati recentni kosturni ukopi. Jedan
je kostur naen u lijesu, dok su ostali vjerojatno bili pokopani u drvenim ljesovima (oko njih pronaeno je puno eljeznih avala). Uz istoni rub sonde pronaen je recentan zid,
smjera S-J, duine 5 m, irine 0,80 m, koji je u dubinu dosezao do rimskodobne ute (1 3 m). Sama je namjena zida
nejasna. Pokretni nalazi sastoje se uglavnom od ulomaka
keramike (od prapovijesne do recentne), metalnih predmeta (avli) te novca. Izniman je nalaz Justinijanova solida.
Solid Justinijana I., 527. 538., avers (foto: B. Suntei)
322
Sisak Ul. A. Cuvaja, zid 1 (foto: V. Koprivnjak)
Solid Justinijana I., 527. 538., revers (foto: B. Suntei)
Pri kraju kampanje u zapadnom profilu otkriven je dio

rimske kloake, a s istone strane dio rimskog zida. Oni e
biti istraeni u sljedeim kampanjama. Nakon istraivanja
sonda je prekrivena 300-gramskim netkanim geotekstilom, a pokretni su nalazi pohranjeni u arheolokom depou
Gradskog muzeja Sisak.
Rosana krgulja
Summary
During 2010, systematic archaeological excavations conducted by Sisak Municipal Museum at Sv. Kvirin in Sisak
were continued. An area of about 100 square metres was
excavated down to a depth of about 3.30 metres. The
remains of recent skeleton burials and tomb architecture
were found. As for Roman structures, a wall of brick and a
cloaca were found. They are visible only in plan, and will be
investigated in more detail in subsequent campaigns.
Sisak Ul. A. Cuvaja, zid 3 (foto: V. Koprivnjak)
nadzor arheologa, u visini od 50 cm. Radilo se o recentno

nasutom sloju koji je sadravao recentni otpadni i graevni
materijal, utu. Ispod nasutog sloja sporadino se na dnu
iskopa trakastih temelja nalaze ostaci rimskih struktura
(zidova). Dva su zida (zid 1 i zid 2) graena od lomljenog
kamena povezanog bukom, dok je trei (zid 3) graen od
lomljene opeke vezane bukom. Strukture su iroke oko 40
cm. Zidovi 1 i 3 (od kamena i od lomljene opeke) pruaju se
u smjeru istok-zapad, dok je smjer pruanja zida 2 sjeverjug. S obzirom na to da su se zidovi nalazili u uskom rovu
iskopa temelja, nemogue im je odrediti tone dimenzije,
izgled i funkciju arhitekture kojoj su pripadali.
Redni broj: 151

Lokalitet: Sisak Ulica A. Cuvaja
Naselje: Sisak
Grad/opina: Sisak
Razdoblje: A, NV
Iskra Baani
U rujnu 2010. Vedran Koprivnjak i Iskra Baani, arheolozi

Gradskog muzeja Sisak, nadzirali su zemljane radove
prilikom izgradnje stambenog objekta u Ulici A. Cuvaja u
Sisku, k.. 810/2, k.o. Sisak Stari.
Summary
In September 2010 archaeological supervision of earthworks related to the development of a residential building
in A. Cuvaja street in Sisak on cadastral parcel 810/2 was
carried out. In the excavation for foundation strips 40 cm
Arheoloki nadzor obuhvatio je zemljani iskop trakastih

temelja stambenog objekta, irine 50 cm te relativne dubine
do 80 cm. Slojevi ispod humusnog uklonjeni su strojno uz
323
wide and at a relative depth of 80 cm, Roman built structures were found. Walls 1 (east to west) and 2 (north to
south) were built of rubble bonded with mortar, while wall
3 (east to west) was made of brick bonded with mortar.
The exact dimensions, the appearance and function of the
architecture to which they belong could not be determined
because of the fragmentariness of the excavation.
Redni broj: 152

Lokalitet: Turska kosa
Naselje: Velika Vranovina
Grad/opina: Topusko
Razdoblje: P
Tijekom 2010. trajala je nova kampanja arheolokih istraivanja na prapovijesnom arheolokom lokalitetu Turska
kosa. Voditelj radova bio je Lazo ukovi iz Gradskog
muzeja u Karlovcu.
Grob 27, alica
Osamdesetih godina prolog stoljea zapoeta su sustavna

arheoloka istraivanja na poloaju Turska kosa u selu
Velikoj Vranovini, koja su omoguila bolje sagledavanje
opsega i karaktera ilirskog naselja, nekropole i specifinih
kultnih mjesta s brojnim nalazima figuralne plastike. Ove su
godine nastavljena sustavna istraivanja lokaliteta. Glavni
je cilj bio utvrditi opseg i nain prerade eljezne rude te

otkriti veze izmeu metalurgije i kultnih mjesta. Planirano
je otvaranje dviju veih sondi koje e se formirati zavisno od novonastale situacije na terenu, a u sluaju nude
otvaranje vie manjih sondi umjesto velikih, to se i dogodilo. Naime, lokalitet je danas pod umom pa su se sonde
morale prilagoditi konkretnoj situaciji izbjegavajui vea
stabla gdje je zbog gustoe korijenja oteano iskopavanje i
uoavanje stratigrafskih jedinica.
Dvije sonde bile su postavljene na istonom rubu kultnog
mjesta 1 te su nastavak otprije zapoetih iskopavanja tog
svetita, a radi konanog utvrivanja opsega svetita i
mogue rubne arhitektonske konstrukcije. Prikupljena je
vea koliina keramikih nalaza. Sonde se nalaze na relativno strmoj padini, stoga je kulturni sloj prilino ispreturan
i nije bilo mogue uhvatiti vie od tri stratigrafske jedinice.
Meutim, slojevi su zanimljivi zbog sastava, preteno od
kvarcnog pijeska, i zbog velike koliine keramikih nalaza.
To je omoguilo relativno lagano prosijavanje slojeva, to
je olakalo pronalaenje sitnih predmeta. Ponovno je prikupljena vea koliina ulomaka keramikih posuda te manji
broj drugih predmeta, meu kojima se istiu nalazi zoomorfnih i antropomorfnih figurica
Jedna vea sonda otvorena je na poloaju nekropole u
neposrednoj blizini kultnih mjesta. U prijanjim je kampanjama na tome mjestu istraeno 14 paljevinskih i kosturnih
grobova. Zbog kiselosti tla kosti pokojnika nisu se sauvale, to znatno oteava istraivanja. Meutim, kako je kod
kosturnog ukopa bio prisutan obiaj da se s pokojnikom
ukapa i nakit, bilo je mogue utvrditi grobne cjeline. U kampanji 2010. pronaeno je jo 15 grobova. Radilo se uglavnom na produbljivanju otprije istraivane sonde. Pokazala
se prilino velika gustoa ukopa na tome mjestu. Mala proirenja sonde pokazala su jednaku sliku nalaza. Zanimljivo
je da su u jednom grobu relativno dobro sauvane kosti, a
da nije otkriven valjan razlog toj pojavi. Od grobnih priloga
izdvaja se nekoliko skromnih primjeraka bronanog nakita
i dvije ukraene velike alice. Prikupljeni predmeti pohranit
Grob 24
324
Idoli
e se u Gradskom muzeju u Karlovcu i postat e sastavni

dio Muzejske zbirke Topusko koja je pohranjena u karlovakom muzeju.
Lazo ukovi
Summary
During 2010 a new campaign of archaeological excavation
was carried out at the archaeological site of Turska kosa.
In the 1980s, systematic architectural excavations that
were started at the Turska kosa site in the village of Velika
Vranovina enabled a better understanding of the scope
and character of the Illyrian settlement, the necropolis and
the cult sites with the numerous finds of figural sculpting.
During 2010, two test pits were opened at the eastern edge
of cult site 1 and were a continuation of the excavations of
this Illyrian temple started earlier. Once again, a considerable amount of ceramic finds was collected. One large
probe was opened at the position of the necropolis. There
were both skeletal and cremation burials here. Because of
the acidity of the soil, the bones of the deceased had disappeared, which makes the investigation considerably more
difficult. However, since at the skeletal burials there was
the custom for jewellery to be buried with the deceased, it
was possible to determine the grave units. Here 15 newly
discovered graves in a probe investigated earlier were
explored. This site showed a considerable density of interments. As for grave goods, we would distinguish a few
modest specimens of bronze jewellery and two large decorated cups.
325
KARLOVAKA UPANIJA
153 Barilovi
gradina Osovlje
154 Bukovlje
gradina Crkvina
155 Doljani Gradina
156 Gorica
157 Karlovac
Zvijezda
158 Lasinja (opina)
Gradie,
Britveci,
Talijanovo brdo
159 Orije Gradie
160 Rijeka Kupa
antiki brodolom
161 Stari grad
Barilovi
162 Stari grad
Dubovac
163 Stari grad
Novigrad na
Dobri
164 Stari grad Slunj
165 pilja utno
166 pilja Hrenov
gri
167 pilja Zala
168 Utvrene peine
Karlovake
upanije
169 Viniica
326
Karlovaka upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 153

Lokalitet: Barilovi gradina Osovlje
Naselje: Barilovi
Grad/opina: Barilovi
Razdoblje: P
stanovnici gradine moda rabili taj poloaj i za promet rijekama, Koranom i Mrenicom.
Prapovijesna gradina Osovlje nalazi se tono nasuprot
Starom gradu u Bariloviu, na oko 200 m nadmorske visine,
iznad rijeke Korane. Plato gradine, koji je okruen umom,
geodetski je snimljen. Gradina je gotovo pravokutnog
tlocrta, dimenzija 90x50 m i prua se u smijeru SZ-JI. Na
sjeveroistonoj strani iskopana je probna sonda na mjestu
gdje je pretpostavljeno postojanje bedema. Izdvojene su
etiri stratigrafske jedinice s vrlo rijetkim ulomcima keramike i lijepa. Stratigrafska je jedinica 003 zemlja bez osobitih primjesa koja prati nagli pad terena, a ispod se nalazi
crvena masna kompaktna zemlja s tragovima keramikih
ulomaka.
Od keramikih je ulomaka najindikativniji antiki ulomak
poklopca. Zbog fragmentiranosti nalaza nije mogu detaljniji kronoloki zakljuak, ali je sigurno da je gradina bila
posjeena i u antici. Ostali ulomci pripadaju prapovijesti,
ali nije mogue sa sigurnou rei radi li se o bronanom
ili starijem eljeznom dobu. Lokalitet je direktno ugroen
zbog oblinjeg kamenoloma.
U blizini poloaja na Osovlju, u Kosijerskom Selu terenskim
pregledom utvreno je postojanje jednog humka. Tumul bi
mogao pripadati kasnome bronanom ili vjerojatnije starijem eljeznom dobu, i postoji mogua veza s gradinom na
Osovlju. U okviru programa istraivanja gradine Barilovi
Osovlje, terenskim pregledom podruja karlovake regije,
podruja opine Barilovi i probnim sondiranjem gradine
Osovlje dobiveni su novi podaci o naseljenosti toga inae
Arheoloko istraivanje u okviru programa istraivanja gradine Barilovi Osovlje trajalo je u nekoliko
etapa tijekom srpnja i rujna 2010. godine. Istraivanje je
financiralo Ministarstvo kulture, u suradnji s nadlenim
Konzervatorskim odjelom u Karlovcu. Najprije je zapoeo
terenski pregled podruja karlovake regije, zatim podruja
opine Barilovi te probno sondiranje gradine Osovlje.
Terenskim pregledom podruja karlovake regije pregledano je vie gradinskih lokacija du tokova rijeka Dobre,
Mrenice i Korane. Pregled je nastavljen du rijeke Korane,
gdje su posjeene dvije gradine, na Osovlju (Barilovi) te
u Konaloviima. Posljednja je gradina osobito zanimljiva
jer se u blizini nalazi lokalitet Sia Luica, s kojega je
poznata ostava bronanih predmeta (Perki, LonjakDizdar 2005: 41 119) koja se moe datirati u raniju fazu
kasnoga bronanog doba i pripada ostavama mjeovitog
tipa, vjerojatno majstora ljevaa. Obje su te gradine takoer sa strane rijeke Korane omeene prirodnom barijerom,
kamenom liticom, a u podnoju njih nalazi se tzv. luka
prirodno proirenje rjene obale. Pretpostavka je da su
Tlocrt gradine Osovlje (izradila: A. Kudeli)
327
Redni broj: 154

Lokalitet: Bukovlje gradina Crkvina
Naselje: Bukovlje
Grad/opina: Generalski Stol
Razdoblje: P, SV
U srpnju 2010. godine arheoloki je istraen poloaj Crkvina
u selu Bukovlju (opina Generalski Stol). Istraivanje je
financiralo Ministarstvo kulture, u suradnji s nadlenim
Konzervatorskim odjelom u Karlovcu. Najprije je zapoeo
terenski pregled podruja karlovake regije, a zatim probno
sondiranje gradine Crkvina u Bukovlju.
Terenskim pregledom podruja karlovake regije pregledano je vie gradinskih lokacija du tokova rijeka Dobre,
Mrenice i Korane. Poloaj Bukovlje Crkvina nalazi se
iznad rijeke Mrenice, s njezine desne strane. Na gradinskom platou nalaze se ostaci crkve iz 14. st., kao i nalazi
prapovijesne keramike, najvjerojatnije iz kasnoga bronanog i starijega eljeznog doba. Plato je gradine nepravilnog, gotovo trokutastog tlocrta, s ije se jugoistone i june
strane nalaze ostaci kamenog zida. Terenskim pregledom
nije bilo mogue datirati zid, ali se moglo pretpostaviti kako
pripada srednjem vijeku. S jugozapadne strane gradine
nalazi se prirodna klisura ili barijera, tako da je s te strane
gradina bila teko dostupna. Nakon pregleda terena odreen je poloaj sondi i geodetski izmjeren plato, ali i jo vidljivi srednjovjekovni zidovi. Gradinski je plato nepravilnoga
trokutastog oblika, dimenzija 100 m na zapadnoj strani,
prema rijeci Mrenici te otprilike 65 m duine s june i neto
dui sa sjeverne strane. Uz juni rub platoa otvorena je
Kosijersko Selo, tumul (foto: S. Karavani)
slabo istraenog podruja. Potvrene su do sada tek pretpostavljene lokacije gradinskih naselja, a novim istraivanjima dobili bi se vrijedni podaci o kulturnoj pripadnosti stanovnika te infrastrukturi takvih naselja.
Literatura
Perki, Lonjak-Dizdar 2005 D. Perki, D. LonjakDizdar, Kasnobronanodobna ostava Sia Luica, OA,
29, Zagreb, 2005: 41 119.
dr. sc. Snjeana Karavani
Andreja Kudeli
Summary
During July and September 2010, a field survey of the area
of the Karlovac region was conducted, to be precise, of
the municipalities of Barilovi and Generalski Stol. This
involved the examination of a number of hill fort sites along
the courses of the Dobra, Mrenica and Korana rivers.
Some small-scale probe excavations of these hill fort sites
were also undertaken so as to obtain an insight into the
stratigraphy of each site.
The prehistoric hill fort of Osovlje by Barilovi lies just
across the road from Stari grad [i.e. burg] in Barilovi, at
about 200 m a. s. l., over the Korana River. The hill fort
has a practically rectangular ground plan, and is 90 x 50
m in size; a test pit was dug at the northern eastern side,
at a place where it was hypothesised a rampart might be.
The most telling potsherd was a fragment of a lid from the
Roman period. It is not possible to give a precise dating,
because the find is fragmented, but it can be concluded for
certain that the hill fort was frequented in the Roman period
as well. Other fragments belong to the prehistoric period,
but it cannot be said for certain whether in the Bronze or
the Early Iron Age. A nearby quarry puts this site at risk.
Kosijersko selo [village] is close to the site at Osovlje, and
the field survey established the existence of a mound or
tumulus that might have belonged to the Late Bronze or,
more probably, the Early Iron Age.
Lasinjska keramika (izradila: S. ule i A. Kudeli)
328
Tlocrt gradine Crkvina u Bukovlju (izradila: A. Kudeli)
sonda 1 dimenzija 5x3 m i sonda 2 kojom je napravljen

presjek na kameni zid koji okruuje gradinu na jugoistonoj
strani.
Sonda 1 moe se podijeliti u dvije osnovne cjeline. Prva
bi inila juni dio gdje se nalaze kulturni slojevi i zapuna
ukopa od jame (SJ 005/023) te nekoliko stupova koji se
nalaze direktno na prirodnoj stijeni. Dalje prema sredinjem
dijelu sonde javlja se zapeeni sloj zemlje SJ 006/023 koji
se naglo sputa prema sjevernom dijelu gdje se kulturni

slojevi produbljuju. Na tom dijelu nalaze se dvije ukopane
jame. U sjevernom dijelu sloj SJ 025 obilovao je keramikim ulomcima koji su se nalazili na sloju, uz prirodnu stijenu
te moda ini neku vrstu unutranjeg dijela objekta (kue).
Uz sloj SJ 025 nalazi se ukopana jama SJ 005/016 u kojoj
je takoer pronaeno dosta ulomaka keramike, ali i dijelova piramidalnih utega. Ukopi za stupove za sada se ne
mogu povezati u cjeline, a razlog tomu vjerojatno je malen
opseg istraene povrine. Ispod sloja SJ 025, na prirodnoj
stijeni mjestimino se javlja pjeskovit smei sloj koji vjerojatno ini ostatke eneolitikog sloja, sudei prema pronaenim ulomcima keramikih posuda (lasinjska keramika).
Juno od sonde 1 otvorena je manja sonda veliine
1,20x4,30 m. Otkriven je zid ija su lica slagana od pravilnih, klesanih kamenih blokova. Kamenje je vezano
bukom. Zid irok 2,20 m nastavlja se zapadno i istono
gdje se vee na kulu. Prilikom njegova ienja pronaeno
je nekoliko ulomaka srednjovjekovne keramike, koja bi
mogla biti starija od 14. st.
Najvei broj posebnih nalaza pripada piramidalnim utezima i prljencima, to govori u prilog postojanju tkalake
djelatnosti u tom dijelu naselja. Velik ih broj dolazi iz jame
SJ 015/027/028 koja je bogata keramikim nalazima.
Uglavnom prevladavaju zdjele uvuenoga ruba ukraene
okomitim ljebovima na rubu koje su karakteristine za
Sonda 1 (foto: A. Kudeli)
329
period Ha B i prijelaz u Ha C, a ve su viene na gradinama poput Belaja, Kiringrada i Turske kose. U okviru programa istraivanja gradine Barilovi Osovlje, terenskim
pregledom podruja karlovake regije, podruja opine
Barilovi i probnim sondiranjem gradine gradine Bukovlje
Crkvina (susjedna opina Generalski Stol) dobiveni su
novi podaci o naseljenosti toga inae slabo istraenog podruja. Potvrene su do sada tek pretpostavljene lokacije
gradinskih naselja, a novim istraivanja dobili bi se vrijedni
podaci o kulturnoj pripadnosti stanovnika te infrastrukturi
takvih naselja.
sc. Stao Forenbaher, Hrvoje Jurii i Tatjana Vujnovi, dok

su tehniku ekipu inili Nikolina Vuglei, Darko Henc, Ivana
Ilija, Domagoj Plee i Lara ernicki. Voditelj je projekta
Javna ustanova Park prirode umberak Samoborsko
gorje, a istraivanja su financirana sredstvima Ministarstva
kulture. U 2010. topografski je snimljen lokalitet povrine
16.000 m, a na povrini od 1600 m obavljen je intenzivan
terenski pregled s prikupljanjem povrinskih nalaza.
Lokacija u Doljanima prvi je put pregledana 2008., nakon
to je na topografskoj karti uoen toponim Gradina.
Terenskim pregledom ustanovljeno je da se na k.. 1242,
k.o. Sekulii, nalazi arheoloko nalazite naseobinskog
karaktera. Morfoloke osobitosti vrha brijega istono od
Doljana nedvojbeno su upuivale na preoblikovanje prirodnog krajobraza izmeu zaravnjene povrine na vrhu
i koso poloenih padina u njezinu podnoju uoen je
nasip koji se, pratei prirodnu konfiguraciju, prostire oko
vrha brijega. Pretpostavljeno je da se radi o prilino dobro
ouvanim strukturama bedema u ijem se opsegu raspoznaju mjesta na kojima su se najvjerojatnije nalazili ulazi
u naselje. Tijekom terenskog obilaska prikupljena je manja
koliina povrinskih nalaza koje su inili ulomci keramikih
posuda. Na temelju tog uzorka nalazite je preliminarno
determinirano u prapovijest.
Istraivanje Gradine u Doljanima u 2010. zapoelo je izradom topografske snimke, koju je nainio dio strune ekipe
kao temeljnu dokumentaciju i podlogu za poetak istraivanja. Uz pomo kompasa, padomjera i mjerne trake, izraen
je precizan tlocrt s bedemom koji okruuje zaravnjenje na
vrhu brijega i definira opseg i povrinu naselja smjetenog
unutar njega. Najvea duina naselja, mjerena po osi sjever-jug iznosi otprilike 160 m, dok mu najvea irina po osi
istok-zapad dosie 100 m. Izraeno u kvadratnim metrima,
prapovijesno naselje na Gradini u Doljanima, u zasad pretpostavljenom opsegu, obuhvaa otprilike 16.000 m.

Andreja Kudeli
Summary
During July 2010, field surveys of the Karlovac region were
conducted, to be precise, of the municipalities of Barilovi
and Generalski Stol. This involved the examination of a
number of hill fort sites along the courses of the Dobra,
Mrenica and Korana rivers. Some small-scale probe
excavations of these hill fort sites were also undertaken
so as to obtain an insight into the stratigraphy of each site.
The prehistoric hill fort at the site called Crkvina in the village of Bukovlje lies over the Mrenica River. It has an
irregular but triangular ground plan, which is 100 m long on
the western side, onto the Mrenica, and about 65 m long
on the southern and just a bit longer on the northern side.
Test pit 1, 5 x 3 m, was dug along the southern edge of the
plateau, and test pit 2 was dug to provide a cross section of
the stone wall that surrounds the hill fort on the south east
side. In test pit 1, several prehistoric strata were found and
documented; they contained potsherds with various forms,
ornamentations and factures. On the whole bowls with an
inturned lip and vertical channelling on it characteristic of
Ha B and the transition to Ha C prevail, already seen in hill
forts such as Belaj, Kiringrad and Turska kosa, which are
exceptionally rich in ceramic finds. The greatest number of
separate finds are of pyramidal weights and circular whorl
which tend to indicate the existence of weaving in this part
of the settlement. A large number of them came from a pit
SU 015/027/028, rich in ceramic finds. Below strata from
the time of the Late Bronze Age a stratum belonging to the
Aeneolithic, to Lasinja culture, is partially preserved.
Nakon to je topografskim snimanjem stvorena temeljna

nacrtna dokumentacija nalazita, na povrinu arheolokoga nalazita aplicirana je mrea s kvadratima duine
stranica 10 m. Pri tome su upotrebljavanu opremu inili
kompas, padomjer i mjerna traka. Budui da na lokalitetu
Redni broj: 155

Lokalitet: Doljani Gradina
Naselje: Doljani umberaki
Grad/opina: Ozalj
Razdoblje: P
Krajem listopada i poetkom studenog 2010. zapoelo je
istraivanje arheolokoga nalazita Gradina u Doljanima u
zapadnom dijelu umberka. Struna voditeljica istraivanja bila je Morena elle iz Javne ustanove Park prirode
umberak Samoborsko gorje, lanovi strune ekipe dr.
Doljani umberaki Gradina (foto: M. elle)
330
Doljani umberaki Gradina, povrinski pregled (foto: M. elle)
raste uma crne johe, povrinu svakoga kvadrata, prije

poetka pregleda, bilo je potrebno oistiti grabljanjem radi
vee vidljivosti. Nakon ienja svaki je kvadrat podrobno
pregledan, a svi su povrinski nalazi prikupljeni. Zbog
slabe vidljivosti, u svakom kvadratu iskopana je po jedna
probna sonda malih dimenzija (shovel test pit), a mjesta
za te iskope definirana su metodom nasuminog odabira.
Povrinski pregled dokumentiran je ispunjavanjem standardiziranog obrasca za svaki kvadrat, u koji su, osim
podataka o lanovima ekipe i datumu realizacije pregleda,
nainu uporabe zemljita i poloaju kvadrata u mrei, unoeni i podaci o morfolokim osobitostima terena, zateenoj
vegetaciji, stupnju vidljivosti, vremenu potrebnom za pregled i vrsti prikupljenih nalaza.
Sustavni intenzivan povrinski pregled zapoet je na junome dijelu nalazita, a ukupno pregledana povrina tijekom istraivanja u studenome 2010. iznosi 16 kvadrata,
odnosno 1.600 m. Iako pretpostavljeno vrijeme za pregled
jednog kvadrata dimenzija 10x10 m iznosi otprilike sat vremena, na Gradini u Doljanima prosjeni utroak vremena
na jednome kvadratu iznosio je dva sata, a sporija dinamika pregleda bila je uvjetovana velikom koliinom vegetacije (niskog raslinja i suhoga lia).
Nalaze prikupljene na povrini bez iznimki ine ulomci
keramikih predmeta, koji su u najveem broju sluajeva
identificirani kao dijelovi gruboga kuhinjskog posua, preteno ciglaste i tamnije smee povrine, najee dvobojnog presjeka. Najzastupljeniji su nain ukraavanja na toj
vrsti ulomaka otisci prstiju ili nokata na nalijepljenim horizontalnim plastinim trakama. Meu manje brojnim nalazima
finije tamnosive do crne keramike jednobojnoga presjeka
zamijeeni su ulomci uvuenog oboda i zaobljenog ramena,
to je profilacija koja odgovara oblikovnom tipu plitkih zdjela.
Osim ulomaka koji pripadaju kuhinjskom posuu, prikupljeno je i nekoliko ulomaka keramikih prljena, od kojih je
na jednom uoeno ukraavanje urezivanjem.
Unato kratkome vremenu i oteavajuim uvjetima pregleda, na povrini ukupnog obuhvata 1600 m pronaeno
je petnaestak kilograma keramikih ulomaka. Njihove ope
tehnoloke i stilske karakteristike upuuju na kasno bronano doba ili starije eljezno doba, no vremenski i kulturni
kontekst kojem pripadaju s vie e se sigurnosti moi definirati nakon strune obrade koja e tek uslijediti.
Programom istraivanja planirana je izrada kartografskih
prikaza prostorne distribucije nalaza s obzirom na njihovu
vrstu i dataciju, kao i stupanj vidljivosti povrine. Za realizaciju te aktivnosti, na cijeloj je povrini lokaliteta potreban intenzivan terenski pregled s prikupljanjem povrinskih
nalaza, jer bi korpus na taj nain dobivenih informacija
mogao posluiti kao temelj za preciznije definiranje prostornog obuhvata arheolokoga nalazita, njegove kulturne i
vremenske pripadnosti, razlikovanja funkcija pojedinih prostora unutar cjeline nalazita, kao i stupnjeva ouvanosti
pojedinih dijelova. Zakljuci proizali iz takvoga intenzivnog arheolokog pregleda u konanici bi morali omoguiti
i uinkovitiji razvoj strategije daljnjeg istraivanja, odnosno
iskopavanja arheolokoga lokaliteta u Doljanima.
Morena elle
Summary
After it had been established in a 2008 field survey that
there is an archaeological site of a settlement nature at
Gradina in Doljani, excavations started at the site in 2010.
A ground plan was constructed and in it the position of the
ramparts that surround the level area at the top of the hill
and define the scope and surface of the settlement located
331
was inscribed. The maximum length of the settlement,

measured along the north to south axis comes to about 160
m, while the greatest width from east to west comes to 100
m. Expressed in square metres, the prehistoric settlement
at Gradina in Doljani in its compass known to date covers
an area of about 16,000 square metres.
In the southern part of the site, systematic intensive examination of the surface was started, including the gathering of
surface finds. Since the site was overgrown with forest vegetation, it was necessary to rake clean the surface of every
square, and because of the poor visibility, in each square, a
small shovel test pit was made, and the places for each of
these digs were defined by the random selection method.
The area totally examined during the research in November
2010 came to 16 squares, or 1600 square metres. Surface
finds consist of fragments of coarse or fine kitchenware,
and several fragments of ceramic loom weights, and the
general technical and stylistic characteristics of these finds
suggest the period of the Late Bronze or the Early Iron Age.
For the planned making of a cartographic representation of
the spatial distribution of the finds, as compared with their
kind and dating, and for the degree of visibility of the surface, an intensive survey has to be carried out, with surface
finds collected over the whole area of the site.
i lou, s puno primjesa pijeska te neuobiajeno laganu, to

je pripisao sekundarnom peenju u poaru naselja. U meuvremenu se pojavila hipoteza da je u sluaju Gorice zapravo
rije o golemome grobnom humku tumulu.
Primarni cilj radova 2010. bio je utvrditi je li rije o grobnom humku ili o lasinjskom naselju. Ponovno je pregledan i dokumentiran sav materijal pronaen prilikom sondiranja nalazita 1958. godine. Utvreno je da se doista
radi o lasinjskoj keramici koja se moe pripisati naseobinskom kontekstu, stoga je odlueno da se analiza postojeih podataka usmjeri na ire podruje oko samog lokaliteta. Rekognosciranja okolnog podruja koja je provodio
Konzervatorski odjel u Karlovcu posljednjih su desetak
godina uputila na postojanje nekoliko lasinjskih nalazita
u relativnoj blizini tog poloaja. S druge strane, topografija
koja se vee uz eljezno doba na tom prostoru ne iskljuuje
pojavu tumula na takvu mjestu. U dva su navrata pregledani teren i iri prostor oko nalazita Gorica. Utvreno je
da uzvisina koja ini nalazite doista djeluje umjetno i da
nagibi pod kojima se sputa na okolno tlo gotovo sigurno
nisu prirodni. To bi se moglo objasniti na dva naina.
Prva bi hipoteza bila da je rije o prirodnom uzvienju koje je
nekad imalo drugi oblik, a ljudskom je aktivnou u jednom
ili vie navrata u prolosti modificirano, vjerojatno s jasnom
namjerom oblikovanja terena kako bi sluio nekoj specifinoj namjeni. U tom sluaju trebalo bi utvrditi u kojem se to
razdoblju (ili vie njih) dogodilo te koja je bila svrha takve
modifikacije. Prisutnost lasinjske keramike na spomenutoj
mikrolokaciji sugeriralo bi postojanje lasinjskog naselja na
tom poloaju te datiralo modifikaciju uzvienja u to vrijeme.
Meutim, keramika nije pronaena u jasnome arheolokom
kontekstu. Prostor koji navedeno uzvienje nudi veoma je
ogranien. Stoga, iako su sonde bile veoma male povrine,
ako je rije o naselju morale bi sadravati neki trag infrastrukture naselja ili daleko vie keramikog materijala. U izvjeu
o tom sondiranju nema takvih podataka, ali se navodi da
se na dubini od 80 cm pojavilo sterilno tlo, a u drugoj sondi
nije bilo nikakvih nalaza. Ako je tona hipoteza o naselju,
moralo bi se raditi o jednoslojnoj, kronoloki veoma kratkoj i
ogranienoj pojavi, koja bi se mogla opisati kao privremeno
ili sezonsko naselje. U tom sluaju, ekstenzivna modifikacija tog prostora postaje kontradiktorna s njegovom namjenom. Jedno od rjeenja tog problema bilo bi da je modifikacija terena nastala neko vrijeme nakon njegove primarne
Redni broj: 156

Lokalitet: Gorica
Naselje: Kr Bosiljevski
Grad/opina: Bosiljevo
Razdoblje: P
Tijekom 2010. trajao je sustavni terenski pregled lokaliteta
Gorica kod mjesta Kr Bosiljevski, radi utvrivanja je li rije
o prirodnoj tvorevini na kojoj se nalazi naseobinski lokalitet
lasinjske kulture ili je rije o umjetno nasutome monumentalnom humku, vjerojatno iz eljeznog doba.
Tijekom rekognosciranja toga prostora jo 1958., kustosica
Arheolokog muzeja u Zagrebu Rua Drechsler-Bii naila
je na taj lokalitet. Opisan je kao gradina, a rije je o krunom uzvienju koje u donjem dijelu ima promjer oko 50 m
i u odnosu na okolno zemljite visok je oko 6 m. U sklopu
spomenutog rekognosciranja, Drechsler-Bii 6. studenog
1958. probno je istraila lokalitet dvjema sondama dimenzija
3x2 m. Sonda I poloena je uz rub opisanog uzvienja i u njoj
je pronaeno neto keramikih nalaza. Prema istraivau,
nakon 80 cm pojavio se sterilni sloj zemlje. U sondi II nije bilo
nikakvih pokretnih nalaza. Zbog navedenih rezultata, injenice da je bila rije o rekognosciranju, kao i zbog nedostatka
financija, istraivanje nije nastavljeno, a materijal je pohranjen u Arheolokom muzeju u Zagrebu. Tri godine nakon
istraivanja, materijal iskopan na nalazitu Gorica pregledao
je Stojan Dimitrijevi i uvrstio ga u svoju studiju o problemima
neolitika i eneolitika na prostoru sjeverozapadne Hrvatske
i Slovenije (Dimitrijevi 1961: 33, 34). Dimitrijevi je utvrdio
da je rije o keramici lasinjske kulture i odredio to nalazite
kao klasinu gradinu. Keramiku je opisao kao vrlo poroznu
Tumul u Gorici (foto: H. Potrebica)
332
eljeznodobnom) pri ijem je podizanju upotrijebljena

zemlja koja je sadravala ostatke lasinjskog naselja smjetenog na tome mjestu, ponajprije keramiku.
Bez obzira o emu je rije, istraivanje jedne takve cjeline
dugotrajan je i metodoloki veoma sloen zadatak te zahtijeva velika financijska sredstva i snanu multidisciplinarnu
potporu. Uz to, ni vlasnika struktura, a ni pravni status
nalazita nisu do kraja definirani, stoga bi se sljedea faza
istraivanja trebala uglavnom oslanjati na nedestruktivne
metode poput geofizikih. Ako se na taj nain ne dobiju
podaci zadovoljavajui za dugoronu metodoloku projekciju istraivanja tog nalazita, zapoela bi izrada stratigrafskih proba uz pomo geolokih alata, kako bi se definirala
izvorna stratigrafska struktura nalazita.
Naalost, ograniena sredstva, pogotovo u smislu nenajavljenog uskraivanja PDV-a iz namjenskih sredstava, ne
doputaju planirani nastavak istraivanja. U skladu s navedenom situacijom i veoma ogranienim raspoloivim sredstvima, ove je godine napravljen prvi korak u tom smjeru
detaljno geodetsko snimanje terena.
Prikaz geodetske snimke (snimka: Arheoplan d.o.o.)
uporabe, s time da treba biti svjestan da je to vrijeme moglo

biti od nekoliko desetaka do nekoliko tisua godina.
Druga bi hipoteza bila da je rije o umjetnoj uzvisini, odnosno nasutom humku. Kako taj kraj obiluje prirodnim uzvisinama koje strateki pokrivaju itav prostor, bilo koje objanjenje osim ritualnog inilo bi se malo vjerojatnim. Iako u
tom sluaju ritualni prostor ne znai nuno grobni humak,
ipak bi najvjerojatnije objanjenje bilo da se radi o tumulu.
U tom bi sluaju prvi zadatak bio odrediti vrijeme podizanja
navedenog humka. Kljuna kronoloka odrednica u tom je
sluaju pronaena lasinjska keramika. Meutim, rije je o
dvoznanom markeru. Ako je rije o primarnoj depoziciji tog
materijala, odnosno o naselju te kulture, onda bi to znailo
da je naselje podignuto na ve postojeem tumulu, a keramika bi u tom sluaju bila terminus ante quem. Tumul takvih
dimenzija na tom prostoru u neolitiku ili ranom eneolitiku
bio bi veoma malo vjerojatan nalaz, pa se ta mogunost
moe iskljuiti. Druga bi situacija bila da je rije o sekundarnoj depoziciji tog materijala, pri emu bi lasinjski nalazi bili
terminus post quem za konstrukciju tumula. U razdobljima
od eneolitika prema suvremenosti, u kojima je zabiljeen
obiaj pokopavanja pod grobnim humcima, najvjerojatnijim
se ini starije eljezno doba. Prostorna analiza krajolika
zasigurno ne iskljuuje takvu hipotezu. Parelele s nekim
drugim nalazitima, poput primjerice revizijskog istraivanja
monumentalnog tumula III na nekropoli Kaptol emernica,
govori da u sluaju podizanja tako velikih humaka golema
koliina zemlje prikupljena u okolici svakako moe sadravati i arheoloke nalaze. I u tom je sluaju nasip tumula
obilovao nalazima eneolitike keramike za koju se pokazalo da potjee iz razorenog naselja koje se prostiralo u
neposrednoj blizini i ispod samoga haltatskog tumula. To
bi bilo i najvjerojatnije objanjenje za nalaze lasinjske keramike u nasipu potencijalnog tumula na nalazitu Gorica, a
to podupiru i ostali lasinjski nalazi u neposrednoj okolici.
Neuobiajena pojava bile bi svakako dimenzije tog tumula
ako je rije o tome, u odnosu na druga nalazita u okolici.
Sljedea faza u istraivanju tog nalazita trebala bi odgovoriti na pitanje je li rije o naselju (vjerojatno lasinjskom)
na prirodnom uzvienju, koje je poslije oteeno nepoznatom ljudskom aktivnou, ili je rije o tumulu (vjerojatno
Literatura
Dimitrijevi 1961 S. Dimitrijevi, Problem neolita i eneolita
u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, OA, 5, Zagreb, 1961: 8 85.
Summary
During 2010, a systematic field survey of the site of Gorica
by the village of Kr Bosiljevski was conducted. The primary objective of the research was to determine whether
this was a natural feature on which there was a Lasinja culture settlement site or whether it is a massive man-made
mound, probably from the Iron Age. The field surveys show
that it was indeed an artificial feature, but it is still not obvious from which period of prehistory it derives. Because of
the size and structure of the site, and because of the ownership issues, the best results in the following several phases
will be achieved by non-destructive and primarily geophysical methods. Since the limited resources provided for this
years season were not sufficient for the implementation of
these activities, a detailed geodetic survey was conducted.
Redni broj: 157

Lokalitet: Karlovac Zvijezda
Naselje: Karlovac
Grad/opina: Karlovac
Pravni status: Z-2993 (kulturno-povijesna cjelina grada)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zatitno sondano iskopavanje
Zbog planiranog projekta revitalizacije karlovake Zvijezde,
od 8. prosinca 2009. do 6. svibnja 2010. (uz prekide) trajala
su zatitna arheoloka istraivanja na pozicijama bedema
karlovake Zvijezde. Naruitelj radova bio Grad Karlovac,
a izvoa tvrtka Kaukal d.o.o. iz Splita. Voditelj istraivanja bio je Tomislav Jeroni, dipl. arheolog, a zamjenik
333
Dio istraenih sondi na podruju Josipova bastiona; podloga je karta

iz 1850. godine: plavom bojom oznaene su istraene sonde, a zelenom pronaena arhitektura (izradili: T. Jeroni, V. Katavi i M. Kraljev)
SJ 136, pogled prema sjeveroistoku (foto: T. Jeroni)
u cijelosti), a kada se za to pokazala potreba, istraene

su dodatne sonde zbog eventualnog pronalaska arhitektonskih elemenata.
Sveukupno je tako istraena 31 sonda (28 sondi u 2010.
godini), unutar kojih je evidentirano 170 stratigrafskih jedinica koje se mogu podijeliti u nekoliko skupina. Na povrini cjelokupnoga istraenog prostora nalaze se humusni
slojevi i ine najmlae slojeve nastale prirodnim procesom
truljenja i taloenja okolne vegetacije, odnosno sadanju
hodnu povrinu na bedemskom sustavu. Izravno ispod
humusnih slojeva nalaze se najmlai nasipani slojevi
zemlje. Nastali su najvjerojatnije tijekom prolog stoljea
nasipavanjem samih vrhova nasipa svih bastiona, kurtina
i kontraeskarpi. Sljedea su kronoloki odrediva skupina
slojeva mlai i stariji nasipani slojevi zemlje na podruju
kontraeskarpe (nastali su unutar duljega razdoblja od 16.
do 19. st.). Mlai nasipani slojevi zemlje na podruju kurtina i bastiona nastali su nakon prestanka funkcioniranja
tvravskih bedemskih zidanih struktura, dakle nakon 1850.
godine. Ispod njih nalaze se stariji nasipani slojevi zemlje na
podruju kurtina i bastiona, a nastali su tijekom posljednje
faze (od 1839. do 1850. godine) gradnje zidanoga bedemskog sustava kao integriranog dijela obrambenog sustava
tvrave. Ispod tih slojeva, na prostoru itave tvrave
nalaze se najstariji nasipani slojevi zemlje, a vjerojatno su
nastali nakon 16. st., za vrijeme poetnih grubih zemljanih radova na podizanju tvrave. Potom, kao kronoloki
voditelja istraivanja Vedran Katavi, profesor povijesti i

arheologije. U istraivanju su sudjelovali i zaposlenici tvrtke
Kaukal d.o.o. koji su obavili potrebne nacrtne, fotodokumentacijske i tehnike radove. Nadleni konzervatori bili su
Kreimir Ragu, dipl. arheolog i Davor Trupkovi, dipl. ing.
arhitekture iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
Istrani su radovi dva puta prekidani, prvi put zbog izrazito loih vremenskih uvjeta i pronalaska mogue masovne
grobnice iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, a drugi
put zbog nemogunosti ulaska u prostor bive vojarne bez
suglasnosti MORH-a.
Cilj arheolokih istraivanja bio je odrediti poloaj ostataka bedema karlovake Zvijezde te sakupiti to vie
podataka o fizikom stanju samih bedema. U Uvjetima
Konzervatorskog odjela u Karlovcu odreen je opseg i
sadraj samih arheolokih istraivanja. Bilo je predvieno
istraiti 15 pravaca uzastopno postavljenih na podruju od
Karlova do Elizabetina bastiona, a okomitih na linije bastiona i kurtina. Tijekom istraivanja 2009. strojno su iskopane tri sonde na predvienim istranim pravcima 11, 13
i 15 (Jeroni 2010). U nastavku radova 2010. nije bilo
mogue istraiti sve pravce itavom njihovom duljinom.
Umjesto toga, sonde su pozicionirane tako da je istraeno svih 15 predvienih pravaca (neki djelomino, neki
334
Literatura
najstariji, slijede geoloki slojevi zemlje ili rijenog pijeska

i ljunka (nastali geolokim aktivnostima, najvjerojatnije
dugotrajnim naplavnim djelovanjem okolnih karlovakih
rijeka). Odvojeni od ostalih skupina stratigrafskih jedinica,
jesu zidani arhitektonski elementi karlovake tvrave koji
se mogu datirati u najkasnije razdoblje funkcioniranja tvrave, odnosno u razdoblje nakon polovine 19. st. kada
je karlovaka Zvijezda konano i dobila zidane bedeme.
Takoer, registrirani su i slojevi zemlje i graevnog otpada
nastali ruenjem i sravnjivanjem bedemskih nasipa nakon
1925. godine. Tijekom arheolokog istraivanja prikupljena
je manja koliina pokretnih arheolokih nalaza (ljekarnike
boce s natpisima, krajcari iz 1816., fragmenti penjaka,
keramiki fragmenti novovjekovnih i recentnih posuda...).
Nakon arheolokog istraivanja sonde su zatrpane. Pronaene
ljudske kosti i pripadajue nalaze pronaene na kontraeskarpi
pokraj Ruskog puta nakon oevida preuzeli su djelatnici
MUP-a. Malobrojni su nalazi primarno obraeni i dokumentirani, a potrebnu restauraciju i konzervaciju obavili su djelatnici
odjela za restauraciju i konzervaciju Umjetnike akademije u
Splitu. Uzorak drva, evidentiran kao PU 13, poslan je na radiokarbonsku analizu u Beta Analytic Inc. u Floridi.
Jeroni 2010 T. Jeroni, Karlovac Zvijezda, HAG,

6/2009, Zagreb, 2010: 303, 304.
Kruhek 1995 M. Kruhek, Karlovac Utvrde, granice i ljudi,
Karlovac, 1995: 3 97.
Tomislav Jeroni
Summary
In December 2009, probe archaeological excavations of
the walls of the Karlovac Star fort were started. The excavation trenches were placed perpendicularly to the lines of
the bastion and the curtain in order to collect as much information as possible about the current physical state of the
actual walls of the fort, as well as for a possible reconstruction and presentation of the Star. Up to the end of 2009,
three probes were investigated (HAG 6/2009), and by May
2010 the remaining 28 probes had been investigated. The
area of the probes investigated is quite small compared to
the total area of the fortification system of Karlovac fort,
but in spite of that a great deal of information was obtained
that, in combination with historical documents and archival
records, shows that there were several phases of the building and reconstructing of the fort and indicates the exact
positions of the remains of the walls.
Redni broj: 158

Lokalitet: Lasinja (opina) Gradie, Britveci,
Talijanovo brdo
Naselje: Crna Draga, Lasinja
Grad/opina: Lasinja
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregled, sondano istraivanje
Od 7. do 26. lipnja 2010. trajala su arheoloka istraivanja
na prostoru izmeu Crne Drage i Lasinje, odnosno na poloajima Gradie, Britveci i Talijanovo brdo. Strunu ekipu,
osim djelatnika Arheolokog muzeja u Zagrebu (J. Balen,
I. Drni, A. Solter), inili su i studenti arheologije te radnici
(4-5) koji su runo iskopavali teren.
U arhivu Arheolokog muzeja u Zagrebu uvaju se podaci
o arheolokim lokalitetima na navedenom prostoru. Za
poloaj Gradie (Gradite) koji je smjeten u zaseoku
Britveci, na samom rubu ume, uitelj Vjekoslav Duki
navodi da je naseljen tijekom kamenog i eljeznog doba
(Spis br. 142/1928). Taj je poloaj V. Duki istraivao,
meutim nepoznati su mjesto i okolnosti istraivanja, kao
i smjetaj nalaza. U zaseoku Britvecima, na njivi Ivana
Britveca pronaen je jedan ulomak keramike grube fakture
ukraen urezivanjem.
Poloaj Talijanovo brdo u manjem je opsegu istraivao
(naalost takoer ne postoji dokumentacija o poloajima
sondi) V. Duki tijekom 1928. i 1929. godine. Tom prilikom
pronaen je uglavnom materijal koji pripada lasinjskoj kulturi, iako ima i nalaza koji pripadaju vuedolskoj kulturi.
Ljekarnike boce s natpisima: LJEKARNA Sv. irilu i Metodu

Tvornica soda vode Gustava Modruana KARLOVAC
BANIJA, PN 6; H.Esser, PN 7; ..., PN 10 (crte: P. Kuko)
335
Lokalitet Talijanovo brdo, izbor ulomaka keramike lasinjske kulture, sonda II, SJ 2 (foto: I. Drni)
Iako je Talijanovo brdo (poznato jo i kao Vidakovo) odavno

registrirano u strunoj literaturi kao zanimljivo arheoloko
nalazite, dapae itava je eneolitika kulturna skupina
dobila ime po nalazitu Lasinja, osim spomenutih manjih
istraivanja nije arheoloki istraivan.
Kako ni za jedan navedeni poloaj ne postoji dokumentacija o mjestu i okolnostima nalaza, istraivanja su bila
usmjerena na: 1.) pregled prostora izmeu Crne Drage i
Lasinje; 2.) ubiciranje poloaja koji se spominju u arhivu
Arheolokog muzeja u Zagrebu; 3. sondana istraivanja
kako bi se potvrdio arheoloki kontekst starih nalaza.
Naalost, dio prostora oko Lasinje i Crne Drage miniran
je, pa su pregled terena i postavljanje samih sondi uvelike
ovisili o tome. Poloaji Gradie i Talijanovo brdo smjeteni
su u umi i na prvom postoje oznake minskih polja, dok je
za drugi upozoreno da su tijekom proteklih godina pronalaene bombe (usmjerene mine).
Naznaene pozicije lokaliteta Talijanovo brdo i Gradie te probnih

sondi u selu Britvecima
Crna Draga: Gradie i Britveci

Lokalitet Gradie smjeten je na povienom poloaju prirodnom uzvienju, ispod kojeg se nalazi prirodni izvor pitke
vode, potok Oti. Lokalitet se nalazi juno od sela Britveca,
u umi. Na SZ strani gradine nalazi se stari kamenolom koji
je djelomino unitio lokalitet koji je miniran. etiri sonde
postavljene su na platoima izmeu sela Britveca i gradine
(juno od sela Britveca, SI od gradine). Dvije sonde veliine 5x1 m, jedna 3x1,5 m te posljednja 1x2x3 m. U sve
etiri sonde definiran je humus i sterilni sloj zdravica, bez
ikakvih naznaka ljudske aktivnosti koje bi mogle sugerirati
da se radi o arheolokom lokalitetu, iako je na jednome
mjestu povrinski prikupljeno nekoliko ulomaka keramike i
litikog materijala.
Talijanovo brdo
Lokalitet Talijanovo brdo prirodni je brijeg (lokalitet je gradinskog tipa) koji se nalazi blizu rijeke Kupe (sa sjeverne
strane lokaliteta). Naalost, nalazite je ve dosta uniteno
kamenolomom koji se nalazi na JZ strani. Unitena je JZ
strana platoa, dok je SI pod umom, gdje se povrinski
Lokalitet Talijanovo brdo, izbor keramikih nalaza lasinjske kulture,

sonde I-III, SJ 2 (crte: K. Ronevi)
336
cm. Takoer je ustanovljen blagi pad terena prema sjeveru.

Upravo na mjestima gdje je ustanovljen pad terena ispod
sloja SJ 2 definiran je jo jedan sloj (SJ 12). Materijal iz
stratigrafske jedinice 2 u potpunosti odgovara keramikom repertoaru pripadnika lasinjske kulture. Pronaeni su
ulomci karakteristinih lasinjskih lica s tuljcem za nasad te
ulomak jedne pintadere.
Rezultatima dobivenima probnim sondama tijekom istraivanja 2010. na prostoru Crne Drage i Lasinje, naroito na
poloaju Talijanovo ili Vidakovo brdo valja pridodati otprije
poznate nalaze u fundusu Arheolokog muzeja u Zagrebu,
koje je ve S. Dimitrijevi atribuirao lasinjskoj te djelomice
vuedolskoj kulturi. Valja napomenuti da meu nalazima
koji se uvaju u Arheolokom muzeju u Zagrebu s poloaja Talijanovo brdo ima i onih eljeznodobne kulturne
pripadnosti.
Istraivanja su potvrdila da Talijanovo brdo valja smatrati
zanimljivim arheolokim nalazitem, s velikim potencijalom za daljnja istraivanja. Ve na temelju probnih sondi
mogue je zakljuiti da je rije o lokalitetu gradinskog tipa s
ustanovljenim kulturnim slojem koji se moe pripisati lasinjskoj kulturi, iako je poloaj bio naseljen i u bronanom te
eljeznom dobu, na to upuuju evidentirani mlai ukopi u
bakrenodobni sloj.
Vano bi bilo sustavno istraiti preostali dio platoa (polovica nalazita ve je unitena radovima u kamenolomu!!!),
kako bi se dobili podaci o nainu ivota lasinjske populacije na tom poloaju, kao i njihov odnos prema prirodnim leitima kremena u blioj okolici (potok uz gradinu
naziva se Kremenica). S tim u vezi valja napomenuti
i velik potencijal poloaja Gradie, iako naalost prije
razminiravanja na tom poloaju nisu mogua sustavna
istraivanja, budui da se i ono nalazi u neposrednoj blizini leita kremena. Takoer bi bilo neophodno nastaviti i sustavan pregled prostora izmeu Crne Drage i
Lasinje, kako bi se ustanovio odnos izmeu naselja i leita kamena koji je najvjerojatnije bio iskoritavan ve u
bakrenom dobu.
Lokalitet Talijanovo brdo, keramiki nalazi vinkovake kulture,

sonda II, SJ 21 (foto: I. Drni)
nalazi velik broj ulomaka keramike te kamene grae uglavnom bakrenodobne kulturne pripadnosti. Iskopane su tri
sonde (svaka veliine 4x2 m) na razliitim poloajima na
sauvanom dijelu platoa, dakle na SI dijelu, ovisno o konfiguraciji terena i korijenju drvea. Sve su sonde nakon
istraivanja zatrpane. Ukupno je definirano 35 stratigrafskih jedinica (slojevi, zapune i ukopi) te je sakupljeno 10
uzoraka (zemlja, kost, ugljen).
Sonda 1 ustanovljena su dva sloja (stratigrafske jedinice):
humus (SJ 1) i uto-smei rahli sloj (SJ 2). Sloj humusa
vrlo je tanak te gotovo odmah zapoinje kulturni sloj prepun
keramikog i litikog materijala. Debljina sloja je cca 40 cm,
kada se javlja sterilni sloj zdravica (SJ 3).
Sonda 2 stratigrafska slika jednaka je kao i u sondi 1,
osim to je zamjetno da u sloju (SJ 2) ima vie nalaza te
da je na SI dijelu deblji (cca 80 cm). Primjetno je da teren
blago pada od JZ prema SI. Materijal iz SJ 2 u potpunosti odgovara keramikom repertoaru pripadnika lasinjske
kulture. Ustanovljeno je nekoliko plitko ukopanih jama u
SJ 2: SJ 4/13 (radi se o pei ukopanoj u jamu), SJ 7/8, SJ
9/10, SJ 21/22, SJ 20/23. Iz etiri stratigrafske jedinice
bilo je dovoljno organskog materijala za radiokarbonske
analize, koje su pokazale da je rije o mlaim ukopima
koji su presjekli bakrenodobni, lasinjski sloj. Dobiveni
datumi iz SJ 9, 20 i 21 kreu se izmeu 2480. i 2190.
g. pr. Kr., to bi odgovaralo ranome bronanom dobu,
dok je datum iz SJ 4 bio 760. 400. g. pr. Kr., to pripada eljeznom dobu. Iako se zna da sve datume dobivene za eljezno doba treba prihvaati s oprezom, jer
su zbog kalibracijskog koljena neprecizni, datum iz SJ 4
potvruje je da rije o mlaem ukopu u sloj, to se vidi i
po nalazima keramike koji, iako goreni, imaju profilaciju
karakteristinu za mlae eljezno doba. Materijal iz SJ 9,
20 i 21 uglavnom je grube fakture, s primjesama pijeska i
kamenia u sastavu. Najblie analogije vidljive su u vinkovakoj kulturi, to se poklapa i s datumima. Buduim
istraivanjima tog poloaja bit e zanimljivo vidjeti odnos
vuedolske i vinkovake kulture, budui da dio nalaza
prikupljen istraivanjima 1928. i 1929. pripada vuedolskoj kulturi.
Sonda 3 stratigrafska slika gotovo je identina kao i u
sondama 1 i 2. Debljina sloja (SJ 2) iznosi izmeu 30 i 50
Poloaj lokaliteta Talijanovo brdo na topografskoj karti 1 : 5000

(izradila: A. Solter)
337
Redni broj: 159

Lokalitet: Orije Gradie
Naselje: Lipoaki
Razdoblje: P, SV
Zatitni arheoloki radovi na lokaciji Orije Gradie trajali su 14 radnih dana, od 21. listopada do 19. studenog
2010. godine. Radovi su izvedeni u okviru znanstvenog
projekta Ekohistorijski aspekti naseljavanja hrvatskog
kra u prapovijesti i antici dr. sc. Borisa Olujia, izv. prof.,
a u istraivanju su sudjelovali: voditeljica istraivanja dr. sc.
Jasmina Osterman, zamjenik voditelja dr. sc. Boris Oluji,
Iva Perkovi, studentica povijesti i arheologije te struni
suradnici Marina Trpi, dipl. ing. rudarstva, Neven uica,
dipl. ing. geologije i Vedran Proti. Istraivanje je bilo
nastavak istraivanja zapoetih 2007. (izvoa Gradski
muzej Karlovac), koja od 2008. takoer traju u okviru znanstvenog projekta dr. sc. Borisa Olujia pod vodstvom dr. sc.
Jasmine Osterman.
Lokalitet Talijanovo brdo, pogled s platoa na kamenolom (foto: J.

Balen)
Literatura
Dimitrijevi 1956 Stojan Dimitrijevi, Prilog daljem poznavanju vuedolske kulture, OA, I, Zagreb, 1956: 16, sl. 95,
96.
Dimitrijevi 1961 Stojan Dimitrijevi, Problem neolita i
eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, OA, V, Zagreb,
1961: 29, 30.
Ovogodinjim istraivanjem pokuala se definirati situacija

u sondi 3 otvorenoj 2008. godine. Tijekom tih istraivanja
na temelju velikog broja fragmenata keramike, kostiju i
popratnih nalaza (brusovi, prljenovi, utezi, kotane alatke,
bronana fibula, bronani prsten, eljezni noii, bronane
aplike...) utvreno je da je sondom 3 uhvaen prapovijesni objekt smjeten na samom rubu padine donjeg platoa
gradine. Objekt je bio samo djelomice istraen jer nije bilo
sredstava za zavravanje. Situacija do koje se kopalo
dokumentirana je, a sonda 3 bila je prekrivena geotekstilom i zatiena slojem zemlje.
Prole je godine samo djelomice istraen Sj 28 koji je
bio ukopan u, kako se tada inilo, Sj 34, kao i slojevi Sj
29 i 33. Sloj Sj 28 pruao se u smjeru SZ-JI (paralelno s
padinom platoa). Pronaene su i dvije rupe od kolaca (Sj
26 i 27) omeene veim, a zapunjene manjim kamenjem,
smjetene istono od Sj 28 i paralelne s njime i s padom
terena. Sloj 29 (recentni sloj odmah ispod humusa) nalazi
se uza zapadni profil sonde i paralelan je sa slojem Sj 28,
kao i Sj 33 (kasnije uruenje) koji se nalazi izmeu ta
dva sloja. Nakon otkopavanja sonde, micanja geotekstila
i skidanja povrinskog, utabanog sloja, prvo je do kraja
dr. sc. Jacqueline Balen

Summary
The results obtained from test pits during excavations in
2010 at the area of Crna Draga and Lasinja, particularly at
the positions of Talijanovo brdo or Vidakovo brdo should be
combined with the earlier known finds from the holdings of
the Archaeological Museum in Zagreb, which S. Dimitrijevi
had already attributed to Lasinja and partially to Vuedol
culture. It is worth mentioning that among the finds from the
site of Talijanovo brdo that are kept in the museum, there
are some that belong to an Iron Age culture.
The investigations confirmed that Talijanovo brdo has to
be considered an interesting archaeological site, with great
potential for further investigation. From the test pits it is
possible to conclude that this is a site of the hill fort type
with an established cultural stratum that we can ascribe to
Lasinja culture, although the position was populated in the
Bronze and Iron Ages as well, as shown by the later burials
in the Copper Age stratum.
It would be very worthwhile to carry out systematic excavations of the remaining part of the plateau (a half of the site
has already been destroyed by the working of the quarry)
so as to obtain information about the manner of life of the
Lasinja population at this site and its relationship to the
natural beds of flint in the immediate vicinity (the brook by
the hill fort is called Kremenica, deriving from flint). In
connection with this the big potential of the Gradie site
should be mentioned, since it is located in the immediate
vicinity of flint beds, but unfortunately before mine clearance was undertaken at this site it was not possible to carry
out systematic research.
Pogled sa sjevera na rov, Sj 36 i nakupinu kamenja
338
je znatno je dublji od samog rova. On se nalazi odmah

uza zapadni rub rova. Mogue je da se radi o nekom
dijelu bedema. Skinuti su i Sj 34 i 35 u kojima je pronaeno znatno manje keramike, lijepa i kostiju. Ispod oba
sloja dolo se do Sj 37 u kojem je na sjevernom dijelu
rova zamijeena manja nakupina kamenja i tamnije ilovae (vjerojatno Sj 28) koja se nije iskopala. Mogue je
da se radi o nekom ukopu (kolac) ili o sluajno propalom
kamenju i sloju Sj 28 u Sj 37. Ovogodinjim iskopavanjem uvidjelo se da veliko kamenje koje prati rub rova
nije dio kamena ivca ve vrlo veliko, pravilno poslagano
kamenje, poloeno dijelom na zdravicu, a (kako za sada
izgleda) dijelom i na Sj 37. Takoer je utvreno je da
je prologodinja konstatacija da je rov ukopan u Sj 34
pogrena, te da je najvjerojatnije ukopan u Sj 37. Nivo
sloja 37, kao ni popratna situacija, nisu istraeni do kraja
zbog nedostatka financijskih sredstava. Situacija do koje
se kopalo dokumentirana je, a sonda je prekrivena geotekstilom te zatiena tanjim slojem zemlje da bi se u
budunosti mogla u potpunosti istraiti.
Rezultati ovogodinjih istraivanja sonde 3 podupiru prologodinju konstataciju da se iskopavanjima uhvatio dio
prapovijesnog rova. Smjetaj rova na samom rubu padine
donjeg platoa, kao i cjelokupna situacija (rupe od kolaca,
pravilno naslagano veliko kamenje na jednom i znatno vii
teren na drugom rubu rova), upuuju na to da je rov moda
imao obrambenu funkciju. Do sada pronaeni pokretni
arheoloki materijal (ponajprije keramika) moe se preliminarno datirati u starije i mlae eljezno doba, ali treba uzeti
u obzir da sonda nije istraena do kraja (Osterman 2008;
Osterman 2009; Osterman 2010).
U ovogodinjim istraivanjima lokaliteta moglo se izdvojiti tri
stratigrafske jedinice (Sj 35 do Sj 37). Materijal pronaen u
slojevima Sj 34 i 35 previe je fragmentiran i nedostatan da
bi se datirao. Meutim, na temelju smjetaja slojeva ispod
Sj 28 moe se sa sigurnou zakljuiti da pripadaju starijem razdoblju od eljeznog doba. Sloj Sj 36 se na temelju
zapune koju ini Sj 28 moe prelimirno datirati u eljezno
doba. Za preciznije datiranje i definiranje objekata i njihove
funkcije potrebno je otvoriti i istraiti veu povrinu.
U tijeku istraivanja voen je terenski dnevnik, a iskopavalo se u skladu sa svim postojeim pravilnicima i normama vezanima uz arheoloka istraivanja. Praene su
Nakupina kamenja u rovu uz juni profil
istraen Sj 29. U njemu je uz vei broj fragmenata keramike i lijepa, pronaen i bronani noi (PN 2). Ispod Sj
29 odmah se dolo do Sj 33 u kojem je takoer pronaeno dosta keramike i lijepa. Skidanjem tog sloja utvrdilo se da lei na sloju uto-smee kompaktne ilovae u
kojoj je ukopano vee kamenje (Sj 35). Sj 35 nalazi se
u zapadnom dijelu sonde, a takoer je paralelan i sa Sj
28 i s rubom padine. On poinje naglo padati na otprilike
metar zapadno od ruba velikog kamenja koje obrubljuje
rov u kom je ukopan Sj 28. S obzirom na smjetaj, pad
i sastav samog sloja, mogue je da se radi o utabanoj
zemlji i kamenju koji su naneseni da bi na strani padine
uvrstili bedem. Do kraja je skinut i sloj Sj 28 u kojem
je i dalje bilo jako puno fragmenata keramike, lijepa i
kostiju, a pronaen je i jedan glaani, probueni kamen
(PN 1, moda privjesak). Ispod njega veinom se dolazi
do Sj 34, mjestimice do sloja tvrde, ute ilovae, proarane tamnijom zemljom u kojoj se zamjeuju komadii
gara i mali fragmenti keramike i lijepa (Sj 37), a samo
u sjevernom dijelu rova do Sj 10 (zdravica). Kod Sj 10,
unutar rova, nalazi se i nakupina (slaganog?) kamenja
koja ulazi pod juni profil sonde. Nakupina nije dirana,
pa se nije moglo utvrditi radi li se o nekoj konstrukciji
ili sluajno sloenom kamenju. Iskopan je i sloj Sj 30,
ukop polukrunog oblika koji djelomino ulazi pod juni
profil sonde. Ispod njega, izmeu dva velika kamena evidentiran je ukop (Sj 36) koji je bio zapunjen Sj 28 i koji
Pogled na rov i Sj 37 sa zapada
339
Redni broj: 160

Lokalitet: Rijeka Kupa antiki brodolom
Naselje:
Grad/opina: Ozalj, Karlovac
Pravni status:
Razdoblje: A
Tijekom 2010., Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga
restauratorskog zavoda arheoloki je rekognosticirao vie
pozicija na rijeci Kupi od mjesta Trga kod Ozlja do mjesta
Zamrija kod Luke Pokupske. Istraivalo se u vie navrata,
ovisno o vodostaju rijeke i vidljivosti.
Ovogodinje rekognosciranje baziralo se na snimanju rijenog dna side-scan sonarom. Sonar s bonim snimanjem
izabran je zbog kvalitete njegove 2D snimke dna, koja
omoguava uoavanje nepravilnih struktura na rijenom
dnu. Tijekom posljednjih nekoliko godina istraivanja unutranjih voda, metoda pregleda dna side-scan sonarom
pokazala se najkorisnijom u odnosu vremena i pregledane povrine. Tijekom snimanja na terenu oznaavane
su karakteristine nepravilne strukture za koje se smatralo
da se trebaju ronilaki pregledati i tono utvrditi radi li se o
arheolokom nalazu.
Rijeka Kupa pregledana je u dva podruja prvo je duine
cca 12 km od Trga do Gornjeg Pokupja i drugo je od
Hrnetia do Zamrja, duine cca 28 km. Pregledavalo se
snimanjem desne i lijeve obale rijeke Kupe, u irini snimanja od 15 do 25 m. Ronilaki pregled obavljen je u mjestu
Trgu nizvodno od Ozlja, a prema nepotvrenim informacijama u plitkom dijelu Kupe sjeverozapadno od crkve lokalni
ronioci pronalazili su arheoloki materijal. Na tom je dijelu
Kupe najvaniji nalaz ostatak kubure, pronaen na povrini ravnoga ljunkovitog dna rijeke. Radi se gornjem dijelu
kubure, dobro je sauvana cijev s mehanizmom za okidanje (kokotom na kremen) i obaraem. Okvirno se moe
datirati u 17. st. Taj nain okidanja na kremen zadrao
se tijekom dugog razdoblja, pa se kubura trenutano ne
moemo preciznije datirati. Ronilakim pregledom ponovo
je pregledan ostatak antikog brodoloma u Kamenskom
(Kobiliu Pokupskom). Moe se pretpostaviti je da s tog
lokaliteta potjeu nalazi razrezanih komada monumentalne
bronane skulpture. Skidanjem tankoga povrinskog sloja
pijeska utvreno je da se brodski teret opeke (dimenzija
30x44x5 cm) nalazi na veoj povrini nego to je utvreno tijekom prethodnih uviaja. Otkriveni povrinski dio
Mogua rupa od kolca u sjevernom dijelu rova
stratigrafske jedinice i iskopavalo se runo. Svi su iskopi

i situacije nacrtno i fotografski dokumentirani. Paralelno s
iskopavanjima i nakon njih opran je, signiran i adekvatno
pohranjen sav pronaen ovogodinji pokretni materijal. Dio
je sredstava utroen i na signiranje te analizu prologodinjeg materijala, a takoer se poela obraivati (lijepiti)
keramika prologodinjih istraivanja. Svi e nalazi nakon
daljnje obrade i analize biti predani najblioj nadlenoj
muzejskoj instituciji (Gradski muzej Karlovac).
Literatura
Osterman 2008 Jasmina Osterman, Orije Gradie,
HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 233, 234.
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 299, 300.
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 304, 305.
Jasmina Osterman
Summary
During 2010, the sixth season of rescue archaeological
operations at the prehistoric hill fort of Orije Gradie
by Bosiljevo continued from the investigation of the lower
plateau of the hill fort started in 2008. Previous research
carried out at this site resulted in rich prehistoric finds
and a prehistoric structure located at the very edge of
the slope of the lower plateau of the hill fort was located.
The structure was only partially investigated because
of the shortage of funding. In excavations carried out in
2009 it was ascertained that the previous excavations
had covered part of a prehistoric ditch. The location of
the ditch at the very edge of the slope of the lower plateau, and the whole situation (the postholes, regularly
laid large blocks of stone on one edge of the ditch and
considerably higher land on the other edge) indicate that
the ditch perhaps had a defensive function. The results
of this years excavation of test pit 3 support this observation of last year. The moveable archaeological material
finds (mainly ceramic) can be preliminarily dated to the
Early and Late Iron Age.
Kamensko side-scan snimka dvaju redova drvenih pilona na dnu,

vidljivih kao tanke sjene (izradio: K. Zubi)
340
mechanism) that can be approximately dated to the 17th

century. The remains of a Roman period shipwreck at
Kamensko was re-examined, and remains of a cargo of
bricks (30 x 44 x 5 cm) were found. In the first line next to
the bank there were 9 pylons, in the second line 7 pylons,
but in the historical sources there is no confirmation of the
existence of any bridge at this place. The last location that
was examined was a site alongside the bank of the Kupa
River at which the Church of St James stood, according
to historical sources and a map of the end of the 18th century. As a result of high river waters the church collapsed
in 1789.
Trg kod Ozlja, kubura s mehanizmom za okidanje na kremen (foto:
R. Moskovi)
Redni broj: 161

Lokalitet: Stari grad Barilovi
Naselje: Barilovi
Grad/opina: Barilovi
Razdoblje: SV, NV
tereta dug je cca 6 m. Povrinskim pregledom nisu pronaeni dijelovi bronanih skulptura. Uzvodno od crkve u
Kamenskom, uz obalu pokraj vojarne na side-scan snimci
uoena su dva reda drvenih pilona. U prvom redu do obale
nalazi se 9 pilona, u drugom redu 7 pilona, a u povijesnim
izvorima nema potvrde o postojanju mosta na to mjestu.
Zbog neposredne blizine vojarne Kamensko, mogue je da
se radi o recentnoj konstrukciji, a lokacija se planira detaljnije istraiti i utvrditi funkcija drvenih pilona.
Druga lokacija koja ja detaljnije pregledana nalazi se 800 m
nizvodno od ua Korane u Kupu. Tu se uz desnu obalu na
otrom zavoju rijeke Kupe prema povijesnim izvorima nalazila crkva sv. Jakova. I na karti s kraja 18. st. na obali rijeke
nalazi se ucrtana crkva sv. Jakova. Isti izvori spominju da
su 1789. godine nabujale vode rijeke Kupe toliko podrovale
crkvu da se poela ruiti, a nedugo nakon toga u poaru
je izgorio i upni dvor. Zbog toga su iste godine crkva i
sjedite upe premjeteni u pavlinsku crkvu i samostan
u Kamenskom, udaljen oko 3 km nizvodno. Povrinskim
pregledom nisu uoeni arheoloki nalazi. U nastavku se
planira manje sondano istraivanje na dnu rijeke.
Istraivanja Staroga grada Barilovia trajala su 3. svibnja

do 28. svibnja 2010., a vodila ih je mr. sc. Ana Azinovi
Bebek, arheologinja iz Hrvatskoga restauratorskog
zavoda, uz sudjelovanje mr. Leje ataj, Ivane Hirschler i
Andreja Janea, svi iz HRZ-a te sedam radnika iz Karlovca
(radove je nadzirao arheolog iz Konzervatorskog odjela u
Karlovcu Kreimir Ragu). Radovi su bili financirani sredstvima Ministarstva kulture.
Stari grad Barilovi smjeten je na vanoj geostratekoj
toki nad starom prometnicom, koja preko Ozlja i Dubovca
povezuje Kranjsku i stara feudalna sredita u porjeju
Kupe i Korane. U 16. st. Stari grad dodatno se utvruje
zbog turskih provala, a u 17. st. postaje krajika utvrda i
ulazi u sustav Vojne krajine. Njegova se arhitektura tijekom vremena prilagoavala raznim potrebama. Graen je
u obliku nepravilnog etverokuta te objedinjuje elemente
stambenog i fortifikacijskoga graditeljstva. Zidovi grada
iroki su od 80 do 100 cm (najiri su u kuli), graeni su
kamenom lomljencem, bez nekih posebnih arhitektonskih
Literatura
Lopai 1879 Radoslav Lopai, Karlovac poviest i mjestopis grada i okolice, Zagreb 1879: 107, 230.
ari 1986 Ivan ari, Rimski bronani materijal izvaen iz
rijeke Kupe kod Karlovca, Arheoloka istraivanja na karlovakom i sisakom podruju, Izdanja HAD, sv 10, Zagreb,
1986: 69 89.
Krunoslav Zubi
Summary
During 2010, the underwater archaeology department of
the Croatian Conservation Institute carried out archaeological reconnaissance of several sites on the Kupa River
from the village of Trg near Ozalj to the village of Zamrija
by Luka Pokupska. The method of examining the bottom
with a side-scan sonar proved successful during the last
few years of research into internal waters.
A diving examination of the Kupa at the place called Trg
downstream from Ozalj resulted in the find of the remains
of a kubura [a kind of horse pistol] (a barrel and a triggering
Istraeni zidovi (foto: A. Jane)
341
Svi zidovi i slojevi nacrtani su u mjerilu 1 : 20 ili 1 : 10,

napravljena je iscrpna fotodokumentacija te lokalitet snimljen totalnom stanicom.
Posebne nalaze ine uobiajeni predmeti za 15. 16. st.:
jedai pribor, uporabni kuni predmeti kao kljuevi, okovi
prozora i sl. te puana zrna i kamena topovska kugla.
Posebno se istie nalaz ugarskog denara Ferdinanda
I. iz 1558. koji je datirao SJ10 u 16. st. Keramiki ulomci
takoer su uobiajene distribucije, ve evidentirane na
tom lokalitetu. Radi se o stolnoj keramici 15. 17., st. uz
iznimke majolike. Keramika je oprana, signirana, a dio i slijepljen te slijedi obrada i izrada ue tipologije te eventualne
kronologije.
Pronaene ivotinjske kosti obradila je dr. T. Trbojevi
Vukievi s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Distribucija
ivotinjskih kostiju uobiajena je za takva nalazita
govedo, svinja, ovca koza i neto sitnih ivotinja. Izdvojeni
uzorci ugljena analizirani su u Beta analytic inc. u Miamiu.
Rezultati koji su dobiveni uklapaju se u pretpostavljene vremenske odrednice. Kako je SJ 10 datiran nalazom novca u
polovini 16. st., tako je lake dosta velike vremenske okvire
dobivene AMS analizom ograniiti na stotinjak godina
od polovine 15. st. (koje AMS analize stavljaju kao donju
vremensku granicu) do polovine 16. st. Nakon istraivanja
produno-vapnenim mortom sanirani su svi istraeni zidovi
u dogovoru s Vladankom. Miloevi, d.i.a., voditeljicom
obnove Staroga grada Barilovia te su tako zatieni za
istraivanja planirana sljedee godine.
Nacrt istraenih zidova (izradila: L. ataj)
Literatura
detalja. Brojne pregradnje unutranjosti unitile su gotovo

sve izvorne detalje fortifikacijske i stambene arhitekture
Staroga grada.
Stari grad Barilov HRZ obnavlja se od 1998. (raiavanje, izrada fotogrametrijske i geodetske dokumentacije,
konzervacija, sanacija), a arheoloki radovi traju od 2002.
godine. U prvoj sezoni istraena je istona ulazna kula,
2003. istraen je jugozapadni kut grada, tijekom 2004. i
2005. konsolidirani su zidovi, a 2006. nastavljena su istraivanja na podruju jugozapadnog kuta grada.
Namjera arheolokih zatitnih radova 2010. bila je definirati
unutranje dvorite Staroga grada iz 15. st., zbog ega je
sjevernije od prostora istraenog dosadanjim arheolokim istraivanjima 2003. i 2006. godine otvorena sonda
veliine cca 6x6 m. Prosjena dubina iskopa bila je oko
3 m. Definirane su 44 stratigrafske jedinice, od ega su
dio arheoloki slojevi, a dio zidane strukture. Izdvojeni su
posebni nalazi (njih 34) i keramiki ulomci srednjovjekovnih
i prapovijesnih posuda koji se obrauju u Odjelu za restauriranje arheolokih kopnenih nalaza Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Takoer su uzeta 4 uzorka ugljena koji
su analizirani AMS standardnom metodom na Beta analytic
inc. u Miamiu.
Zid unutranjeg dvorita iz 15. st. (SJ 03) irok je 90 100
cm, a istraen je u duljini od cca 5 m. Ostali identificirani
zidovi (SJ 05, 06, 08, 29, 30) pripadaju brojnim naknadnim
pregradnjama Staroga grada Barilovia. Od arheolokih
slojeva dominantni su oni koji pripadaju kasnome starom
i novom vijeku, a prvi put identificiran je i prapovijesni sloj
(SJ 43).
Azinovi Bebek 2007 Ana Azinovi Bebek, Stari grad

Barilovi, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 219 221.
Fras 1988 Franjo Julije Fras, Cjelovita topografija karlovake Vojne krajine, Gospi, 1988: 233 237.
Kruhek, Horvat 1983 M. Kruhek, Z. Horvat, Barilovi grad,
Godinjak ZSKH, 8-9, Zagreb, 1982-1983: 121 136.
Laszowski 1902 Emil Laszowski, Hrvatske povijesne graevine, Zagreb, 1902: 219 224.
Lopai 1985 Radoslav Lopai, Oko Kupe i Korane,
Zagreb, 1895: 35 42.
Ana Azinovi Bebek
Summary
During 2010, archaeological excavations at Stari grad
Barilovi were carried out. The north east corner of the
earliest court of the burg of the 15th century was defined.
The walls found cannot be dated with any certainty at the
present time for the space investigated was too small for
a final opinion to be ventured. The walls belong to later
rebuilding operations and can be accommodated within the
earlier hypothesised thesis that there were three building
phases of the burg. The earliest phase was pre-Ottoman,
from the 15th century; the second building phase belongs
to the time of the Military Frontier, and the third phase is
recent. It is still not clear how these phases fit into the overall image of the burg. Ceramic, metal, glass and other finds
indicate a broad span of time from the later medieval period
until the present day.
342
Redni broj: 162

Lokalitet: Stari grad Dubovac
Naselje: Dubovac
Grad/opina: Karlovac
U studenom i prosincu 2009. te u oujku i travnju 2010.,
Institut za arheologiju zatitno je arheoloki istraio lokalitet Stari grad Dubovac (Tkalec 2010; Tkalec, Karavani,
Kudeli 2011). Drenanim su radovima prethodila istraivanja u sklopu obnove i sanacije dubovake utvrde, a
trajala su 30 radnih dana te su prekidana zbog zimskih
uvjeta, snijega i smrzavice. Nositelj projekta bio je Gradski
muzej Karlovac, a financijska sredstva osigurali su
Ministarstvo kulture i Grad Karlovac. Strunu ekipu inile
su voditeljica dr. sc. Tatjana Tkalec te njezine zamjenice
dr. sc. Snjeana Karavani i Andreja Kudeli iz Instituta
za arheologiju. U strunom timu sudjelovala je i Nikolina
Broz, apsolventica arheologije Filozofskog fakulteta u
Zadru. Teren je runo iskopavalo est do sedam radnika
iz Karlovca i okolice.
Stari grad Dubovac (foto: T. Tkalec)
produetku na istonoj povienoj zaravni jo ispod povrine naziru ostaci srednjovjekovne crkve sv. Mihovila.
Na osnovi povijesne dokumentacije zakljueno je da je
Dubovac prije kraja 14. st. doao u ruke plemike obitelji
Zudara (Sudara). Godine 1442. Dubovac dolazi u najam
kneza i bana Stjepana Frankopanskog, ali uskoro prelazi i
u trajno vlasnitvo knezova krkih Frankopana. U njihovu
je posjedu Dubovac ostao sve do sredine 16. st., kada prelazi u posjed Zrinskih (Kruhek 2000a; Heller 1980: 95).
Stari grad Dubovac prvi je put arheoloki istraen jo
1958. godine. Zatitna je istraivanja radi drenae i sanacije objekta 2001., 2004. i 2008. nastavio Gradski muzej
Karlovac. U tim istraivanjima ustanovljen je obrambeni
jarak, zatim je na dubini od 3 do 3,5 m u temeljima dananjeg zida pronaen ostatak nekoga starijeg zida koji prati
Stari grad Dubovac nalazi se na istaknutom poloaju iznad

rijeke Kupe, na sjeverozapadnom rubu uega gradskog
prostora grada Karlovca. Sastoji se od triju krunih kula i
jedne etverokutna tlorisa, tzv. obrambene kule, na kojoj
je danas ureen vidikovac s kojega se prua izvanredan
pogled na Karlovac i iru okolicu. Zidana utvrda podignuta je na povienome prapovijesnom humku, u ijem se
Stari grad Dubovac, sektor F, sjeverozapadni profil sonde 2 (crte: A Kudeli)
343
je sagraena postojea arhitektura. Na rubovima istaknute

dubovake gradine ustanovljeno je formiranje kasnosrednjovjekovnog bedema utvrenog drvenim palisadama od
niza okomito ili nakoso, prema oekivanim neprijateljima,
okrenutim drvenim trupcima koji su na vrhovima vjerojatno
bili zailjeni. Novovjekovni je renesansni katel dakle sjeo
na stariju srednjovjekovnu utvrdu, a ona pak na prapovijesnu gradinu. U kasnome bronanom dobu lokalitet je sluio
kao visinsko naselje, a nalazi upuuju i na jo stariji kontinuitet ivota od eneolitika, ako ne i samog neolitika.
Prapovijesni slojevi pojavljuju se ispod srednjovjekovnog
sloja SJ 029. Ve se u utoj ilovai, koja je imenovana
kao SJ 027, mogu nazrijeti tragovi prapovijesnog objekta.
Podnice i faze uruavanja prapovijesnog objekta utvrene
su nakon to je skinut 20-ak cm debeo sloj 027. Ispod istog
sloja, zapadno od objekta otkriveni su ostaci drvenih greda
i zapeene gline (SJ 035), a smjer pruanja dasaka u sondi
1 kree se u smjeru S-J. Za SJ 027 moe se rei da se radi
o nasipu ute ilovae iznad sloja s izgorenim daskama, s
kojima ini dodatno uvrenje padine. U sondi 1 otkriven
je rub kasnobronanodobnog naselja s bedemom i nasipom od zemlje uz koji su otkriveni ostaci prapovijesne kue.
Mogue je da se u vrlo kratkom periodu na lokalitetu
Dubovac dogaaju dvije faze gradnje, a obje bi se vjerojatno mogle pripisati samom kraju kasnoga bronanog
doba. Ispod kasnobronanodobnih slojeva javlja se uta,
gotovo sterilna glina (SJ 143), a ispod nje nakon 20-ak cm
otkriven je svijetlo sivi sloj s vrlo sitnim i rijetkim komadima
ugljena. Sloj je imenovan kao SJ 161, javlja se nepravilno
i nije ga mogue pratiti. Debljina sloja iznosi 2 cm, a na
pojedinim mjestima 10 cm. Ispod SJ 161 ponovo se nalazi
sloj ute gline (SJ 143a), a ispod nje novi svijetlo sivi sloj
SJ 161a. U sloju 161a ipak su definirani ukopi (SJ 168, 170
i 175) za stupove. Ispod SJ 161a opet se javlja uta glina,
a ispod nje novi sloj SJ 173 sloj svijetlo sive zemlje s
neto veom koncentracijom ugljena (U-92), na dubini od
175,657 m.
U SJ 124 (dio bronanodobne kue) pronaeno je gotovo
itavo prijenosno ognjite. Sauvan je donji dio s dijelom otvora koji je bio ukraen trima okomitim apliciranim
rebrima i vjerojatno dio otvora reetke. Takva su ognjita
est nalaz na kasnobronanodobnim naseljima perioda Ha
B. Jedno slino otkriveno je u cijelosti na naselju BreganaKosovac (Vrdoljak 1996), a jedno je pronaeno i u naselju
Sv. Petar Ludbreki u Podravini. Ostali inventar keramikih
nalaza uklapa se u keramografiju mlae kulture polja sa
arama. Pronalaeni su vei ulomci zdjela uvuenog ruba
ukraenih okomitim lijebljenjem na rubu. Takve se zdjele
pojavljuju i na drugim naseljima karlovake regije, kao to
su Belaj i Kiringrad, ali iroko su rasprostranjeni te se mogu
povezati i s nekropolama daljske grupe kao to su Vukovar
Lijeva Bara, Dalj i Batina (Vinski-Gasparini 1973), ali i ire
s prostorom Maarske i grupe Vl.
Vrlo je zanimljiv nalaz ulomka crne uglaane keramike, iji
se oblik ne moe odrediti, koji je ukraen plastinim girlandama. Taj ulomak vjerojatno pripada neto finijoj keramici, a analogije se nalaze na Kalakai (Medovi 1988) i u
Ormou (Lamut 1989).
Zanimljiv je i nalaz minijaturne posudice ukraene okomitim urezima za koju je teko nai analogije, ali se okvirno
moe rei da je urezivanje ee na keramici mlae kulture
Stari grad Dubovac, sektor F, sonda 1, kasnobronanodobna kua

i slojevi uvrivanja padine (foto: T. Tkalec)
smjer jarka, pronaeni su srednjovjekovni i prapovijesni

nalazi iz kasnoga bronanog doba i s poetka eljeznog
doba, a izdvojena su etiri osnovna prapovijesna sloja.
Iskopavanja su se odvijala i unutar obrambene kule, do
dubine od oko 2 m, pri emu je utvreno postojanje novovjekovne podrumske prostorije. Otvorena je i sonda u dvoritu utvrde. Vrlo brzo ispod povrine nailo se na srednjovjekovne i antike nalaze, a na dubini od oko jednog
metra pronaeni su prilino dobro ouvani ostaci kua iz
ranohaltatskog razdoblja. Na dubini od 2 metra pronaeni
su i nalazi iz eneolitika. Probna sonda u sredini dvorita
otkrila je dio konstrukcije cisterne i pretpostavljene krune
romanike kule (Kruhek 2000b: 28; ukovi L. 2002: 15;
ukovi Z. 2002; ukovi L. 2009).
Arheolokim istraivanjima Instituta za arheologiju na prostoru istone obrambene kule etverokutna tlocrta ispod
slojeva novovjekovnoga podrumskog prostora, koji su istraeni u arheolokoj kampanji karlovakoga muzeja 2004.,
definiran je srednjovjekovni obrambeni jarak te su istraeni
svi njegovi slojevi zasipavanja s nalazima ulomaka prapovijesne i kasnosrednjovjekovne keramike. Na podruju
sektora F, izmeu kula B i C otkriven je takoer segment
toga obrambenog jarka. Ustanovljeno je da vrh ukopa jarka
na njegovu istonijem dijelu, dakle blie sreditu breuljka,
nije ouvan u gornjim dijelovima, ve je oteen novovjekovnim slojevima. Zapadniji dio jarka dao je jasniju sliku
nazire se njegov ukop unutar sloja SJ 95. Srednjovjekovni
obrambeni jarak, na svojoj gornjoj ouvanoj razini, bio je
irok 4,80 m, a prema dnu se ljevkasto slijevao. Od svoga
ouvana vrha pa do dna dubok je 2,5 m, odnosno od
dananje povrine terena pa do dna dubok je i vie od 3,5
m. Na osnovi profilacija, fakture, naina izvedbe i oblika
posuda koje su iskopane u zasipima obrambenog jarka,
moe se zakljuiti da se radi o materijalu koji se datira od
14. do 16. st. Tipini oblici iz starijih razdoblja kraja 12.
i 13. st. (vrijeme u koje bi se prema analogijama takoer
moglo pretpostaviti postojanje utvrde na lokalitetu), nisu
pronaeni, no mogue je da pokoji netipian nalaz potjee i
iz 13. st. Iako poetak gradnje obrambenog jarka prije radiokarbonskih C-14 analiza nije mogue preciznije utvrditi,
razvidno je da je u vrijeme podizanja dubovakog katela u
obliku kakav je danas poznat, taj obrambeni jarak ve bio
izgubio svoju funkciju jer je tada ve zatrpan i nad njime
344
Medovi 1988 P. Medovi, Kalakaa, naselje ranog gvozdenog doba, Novi Sad, 1988.
Tkalec 2010 T. Tkalec, Stari grad Dubovac arheoloka
istraivanja 2009./2010., Glas Gradskog muzeja Karlovac,
god. IX, svibanj 2010., Karlovac (u tisku)
Tkalec, Karavani, Kudeli 2011 T. Tkalec, S.
Karavani, A. Kudeli, Zatitna arheoloka istraivanja na
Starom gradu Dubovcu 2009./2010., AIA, VII/2011, Zagreb,
(u tisku)
polja sa arama. Od ostalih pokretnih nalaza pronaen je

jedan kameni brus, prljenci (SJ 140) i jedan piramidalni
uteg (PN 8) u SJ 072 u kuli te ima analogije u kasnobronanodobnim i starijeeljeznodobnim naseljima, a takoer ga
se moe nai i u grobovima npr. u Velikoj Gorici (Karavani
2009: T. 81, 9). Iz sloja 036 vaan je ulomak lasinjske kulture koji se okvirno datira poetak prapovijesnog naselja u
Dubovcu u bakreno doba.
I u sondi 2 ispod srednjovjekovnih slojeva i novovjekovnih
naeni su prapovijesni slojevi. Uzak prostor iskopa nije
omoguio razrjeenje jedne dvojbe koja se javila prilikom
iskopavanja. Naime, ini se da je na rubu dananjeg brijega
moda i u kasnome bronanom dobu bio nasipan bedem
koji upravo mimoilazi srednjovjekovni bedem, a unitio ga
je veim dijelom srednjovjekovni jarak. Valja obratiti panju
kako linija srednjovjekovnog jarka ima drugaiji smjer od
linije kasnobronanodobne padine koja koso skree pod
kulu B, dok jarak ide iroko uz sam rub gradine. Moda
kasnobronanodobna gradina ima otar jeziac na svome
samom sjeverozapadu; zapadnije od kule A; na mjestu koje
je i danas zanimljivo jer se oito radi o posebnom poloaju. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako je to mjesto rabljeno
u srednjem vijeku, a kako u kasnome bronanom dobu.
Ukoena linija kasnobronanodobne padine, ustanovljena
u iskopavanjima 2009. uz samu kulu B, poklapa se s linijom toga malog segmenta zemlje ispod srednjovjekovnog
bedema koji bi mogao biti ouvani dio kasnobronanodobnog bedema. Ipak, za postavljanje teze o postojanju kasnobronanodobnog bedema potrebno je otvoriti veu povrinu
na samoj padini, odnosno pronai vei segment ouvanih
prapovijesnih slojeva, neoteen srednjovjekovnim jarkom.
Stari grad Dubovac pokazao se izvanrednim izvorom podataka o kontinuitetu i nainu ivota u tome kraju, jer prua presjek kroz tisuljetne arheoloke slojeve nastale uporabom
toga poloaja u stambene i obrambene svrhe. Lokalitet svakako zasluuje ciljano sustavno arheoloko istraivanje kojim
bi se obuhvatio i prostor dananjeg parkiralita podno same
utvrde te susjedni poloaj s ostacima crkve sv. Mihovila.

Andreja Kudeli
Summary
The rescue archaeological excavations of the Institute for
Archaeology into Dubovac burg in 2009 and 2010 revealed
segments of a medieval moat around the fort in the space
below the eastern tower with a square ground plan and in
the eastern space of the small plateau of this prominent
hillock on which the burg was built, between circular towers
B and C. At the edge of it negative traces of palisade posts
were found. It is not possible at the moment precisely to
determine the time at which the defensive system with
moat was organised, for the older medieval strata were
destroyed when this Renaissance castle was built, with its
Gothic elements and other, later modern interventions. The
burg as we know it today stands on a moat already filled in
with earth. In the fill, fragments of prehistoric and medieval
pottery were found. In the area between towers B and C,
outside the nucleus of the fort, the remains of a late Bronze
Age house were found, and an interesting prehistoric way
of retaining the slope of the plateau by the method of burning wooden planks and beams and covering them with a
layer of sterile loam. This strata was assigned by C14 dating
to the end of the 11th and beginning of the 10th century BC,
while the material from the house, while material from the
house can, according to the typological characteristics of
the pottery, be dated to a somewhat later time, perhaps
the end of the late Bronze Age, to between the 10th and 8th
century BC. Also interesting is the find of a potsherd from
Lasinja culture, which confirms that the site of todays Stari
grad Dubovac must have been settled in the Copper Age.
Literatura
ukovi 2002 L. ukovi, Treba li Dubovcu Karlovac i
obrnuto?, Glas Gradskog muzeja Karlovac, god. I., br. 1-2,
Karlovac, 2002: 12 17.
ukovi 2009 L. ukovi, Stari grad Dubovac arheoloka istraivanja 2008., Glas Gradskog muzeja Karlovac,
god. VIII., br. 6, Karlovac, 2009: 22, 23.
ukovi 2002 Z. ukovi, Dubovac 2001. Izvjetaj
o zatitnim arheolokim iskopavanjima, Glas Gradskog
muzeja Karlovac, god. I., br. 1-2, Karlovac, 2002: 21, 22.
Heller 1980 G. Heller, Comitatus Zagrabiensis, A-L,
Mnchen, 1980.
Karavani 2009 S. Karavani The Urnfield Culture in
Continental Croatia, BAR IS, 2036, Oxford, 2009.
Kruhek 2000a M. Kruhek, Stari grad Dubovac, povijesnoturistiki vodi, Karlovac, 2000.
Kruhek 2000b M. Kruhek, Stari grad Dubovac, Svjetlo,
asopis za kulturu, umjetnost i drutvena zbivanja, 2/2000
(1-2), Tema broja: Dubovac II., Karlovac, 2000: 26 43.
Lamut 1989 B. Lamut, Kronoloka skica prazgodovinske
naselbine v Ormou, AV, 39-40, Ljubljana, 1989: 235 247.
Redni broj: 163

Lokalitet: Stari grad Novigrad na Dobri
Naselje: Novigrad na Dobri
Grad/opina: Netreti
Razdoblje: NV
Izmeu 9. lipnja i 16. rujna 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja Staroga grada Novigrada na Dobri, kao
nastavak radova iz prethodne godine. Naruitelj je arheolokih istraivanja Opina Netreti, a istraivanje je proveo
345
Stari grad Novigrad na Dobri, pogled s brda Takalnika sjeverno od grada (foto: S. Miheli)
i vanjske strane dosegnuta je kritina dubina pri kojoj je

oprez nalagao da se prije nastavka istraivanja potrai
savjet graevinskog statiara, da bi se sprijeila mogunost uruavanja zida. Iz cisterne je, uz naslage zemlje i
otpada, izvueno i nekoliko kamenih blokova, a posebnu
panju privlai nalaz profiliranoga kamenog arhitrava (PN
6).
S vanjske strane cisterne iskop se nastavljao u okviru SJ
8, iz koje je izdvojen uzorak ugljena (U 8) koji upuuje na
vrijeme oko 1660. godine (kalibracijska krivulja upuuje na
66% vjerojatnost datacije izmeu 1630. i 1660., ali jednako
tako i vremena izmeu 1530. i 1560., dok je vrijednost za
dvije standardne devijacije jo problematinija: 95% vjerojatnost da se moe datirati izmeu 1490. i 1670. ili izmeu
1780. i 1790. godine). Dakle, tim jednim datumom nije
dobiven odgovor na pitanje je li cisternu moda sagradio
jo Bernardin Frankopan, njegov unuk Stjepan ili moda
datira iz vremena neposredno pred suton Frankopan ili
ak iz doba Pataia (iz vremena posjeta cara Josipa II.!).
Iskopavanje unutar sonde sjeverno od cisterne iznjedrilo je podatke o neto starijim graevinskim zahvatima.
Primjerice, u sjevernom dijelu sonde uoeno je nekoliko
crnih zapuna, pretpostavljenih ostataka drvenih stupova.
Jedna od njih (SJ 55), pravilnoga krunog oblika, dala
je ostatke ugljena koji je uzet za analizu (U 2), a apsolutno kronoloki jest datum (jedna standardna devijacija
68% vjerojatnosti) dobiven za taj prapostavljeni stup
410 godina prije sadanjosti (sadanjost se odnosi na
1950. godinu), s odstupanjem od 30 godina, to bi otprilike odgovaralo 1540. godini, odnosno starijoj fazi ivota
katela u vrijeme Stjepana Ozaljskog. Toj bi istoj fazi pripadao i SJ 36, sloj zapeene zemlje ispod zida uz profil
struni tim Arheolokog muzeja u Zagrebu pod vodstvom

vieg kustosa Sanjina Mihelia, uz sudjelovanje arheologa Ane Franji, Nere egvi, Marine Sekar i Ranka
Manojlovia te Ive Kostei, apsolventice arheologije, kao
i Kreimira Ragua iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
U istraivanjima je sudjelovalo 6 fizikih radnika, a kao
pomo u istraivanju na terenu je tijekom tri tjedna boravilo i dvadesetak sudionika programa Eco Heritage Task
Force, Hrvatske matice iseljenika.
Istraivanja su bila dio programa obnove i revitalizacije
Staroga grada, u suradnji s Konzervatorskim odjelom u
Karlovcu. Lokalitet Stari grad Novigrad na Dobri zatieno
je kulturno dobro i obuhvaa k.. 1, 9, 5, 20 te dijelove k..
3 i 2, k.o. Zagradci. Ovogodinje je istraivanje nastavak
istraivanja u listopadu i studenom 2009., a dotadanja
je sonda (koja je obuhvatila prostor 10x6 m u sjevernom
dijelu dvorita) ove godine produbljena te proirena prema
istonom rubu dvorita u duini od 4 m, tako da ukupna
povrina zahvaena arheolokim istraivanjima iznosi 94
m2. Istraivalo se u tri faze: prva je faza trajala od 9. lipnja
do 6. srpnja, druga od 26. srpnja do 13. kolovoza, a trea
(dokumentacijska faza) od 2. kolovoza do 16. rujna 2010.
godine.
Tijekom prve faze rad je bio usredotoen na nastavak
iskopavanja u dubinu unutar primarne sonde. U poetku je
skinut geotekstil i sonda je oiena, nastavljeno je skidanje sedimenta u prologodinjim stratigrafskim jedinicama
(22, 31, 36, 38, 42, 44 i 45), a paralelno su otvarane i nove
SJ. U sredinjem dijelu sonde, oko cisterne, nastavljeno
je sputanje uz jugozapadni obod plata zida cisterne, a
istodobno je i pranjena zapuna cisterne s unutranje
346
na jugozapadnom rubu sonde (dobiveni datum za uzorak

br. 15 upuuje na cca 1560. godinu, s odstupanjem od
30 godina). Za oba ta uzorka izraun s dvije standardne
devijacije pokazuje neto iri vremenski raspon, izmeu
sredine 15. i kraja 16. st.). Datum dobiven za sloj neposredno iznad te SJ jest 1210. godina (s odstupanjem
od 40 godina), a rije je o sloju zapune ispod SJ 12, tj.
temeljnog zida za stup, koji moda upuuje na to da je za
zapunu rupe iskopane da primi temeljni zid rabljen materijal iz neposredne blizine, meu kojim se nalo i neto
starije pougljenjeno drvo.
Kada je rije o SJ 36 i SJ 55 valja se prisjetiti da se dobiveni datumi odnose na vrijeme kada je organski materijal
karboniziran, a ne na vrijeme gradnje, tako da se podatak
da su vjerojatno oko sredine 16. st. izgorjeli neki arhitektonski elementi unutar grada dobro uklapa u poetnu hipotezu
o tome da je do tog vremena Novigrad ve neko vrijeme
postojao kao utvrda. Pozove li se u pomo povijest, ubrzo
se dolazi do zakljuka da se dva odvojena nalaza koja
upuuju na paljenje grada sredinom 16. st. sasvim lijepo
mogu uklopiti u Lopaiev navod kako su Osmanlije popalile i orobile grad 1543. godine. Pritom, rije je tek o dva
apsolutnokronoloki posvjedoena nalaza, dok je tragova
gorevine iz srodnih konteksta (no za koje zasada nema
radiokarbonske potvrde) daleko vie.
Kada je o apsolutnim datumima rije, s tim je u vezi vrlo
zanimljiv datum dobiven za uzorak br. 5 iz sloja SJ 70, evidentiranog uz sjeverni rub sonde (kvadranti M-R 41-43).
Sloj se nalazi ispod SJ 22 i 65, iznad SJ 84, a rije je o
sloju s naseobinskim tragovima (nalazi keramike, kosti te
stakla). Uzorak je datiran u 1360. godinu (s odstupanjem
od 30 godina), to se u svakom sluaju ne moe uklopiti
u priu o gradnji renesansnog katela, ve vrlo jasno upuuje na kontinuitet ivota na toj lokaciji i prije same gradnje
Novigrada, moda na poziciju srednjovjekovne Dobre. S
time u vezi, preliminarna tipoloka analiza pokretne keramike grae koja je uputila na materijal koji je mogue datirati i tijekom starijih faza 15. st., dobila je svoju potvrdu
analiziranim apsolutnim datumima.
U drugoj i treoj fazi istraivanja naglasak je stavljen na
horizontalno irenje sonde prema istonom zidu, tako da se
obuhvati itav perimetar obodnog zida cisterne. Otvorena
su etiri nova niza kvadranata (T-W), sa stratigrafijom koja
dijelom prati onu u starijoj, zapadnije poloenoj sondi, a

dijelom donosi nove elemente. Najzanimljivije otkrie tog
dijela istraivanja bio je tunel s natkrivenim kanalom kojim
je iz smjera jugoistoka pristizala voda u cisternu, a koji je
moda mogao posluiti i kao tajni izlaz iz grada, odnosno
kao ulaz u grad. Tunel se sastojao od dva paralelno poloena zida graena od otesanih kamenih blokova; dnom
tunela tekao je kameni kanal natkriven debelim kamenim
ploama, a sline kamene ploe posluile su i za natkrivanje samog tunela. Na kontaktu s obodnim zidom cisterne
tunel se prekida, dok se kanal nastavlja kroz obodni zid
dalje prema cisterni. Na mjestu kontakta tunel je djelomice presvoen, a prilaz tome dijelu tunela svojedobno
je bio zaprijeen eljeznom reetkom. Reetka nije pronaena, no o njenu su postojanju rjeito govorile rupe na
uspravnim kamenim blokovima koje ine lateralni okvir
zida. Sauvani ostaci drva kojim je djelomino prekriven
pod tunela poslani su na analizu metodom radioaktivnog
ugljika, ali rezultati su pokazali da je rije o recentnom
materijalu te se u ovome trenutku jo ne moe dati pouzdanija prosudba o vremenu gradnje tunela. U svakom
sluaju, s obzirom na to da je tunel tek djelomice istraen, u sljedeim sezonama arheolokih istraivanja bit e
iznimno zanimljivo pratiti tijek i karakter njegova pruanja
prema izlazu iz Staroga grada.
Poetak istraivanja 2010. godine (foto: S. Miheli)
Jugoistoni kut sonde s tunelom (foto: I. Kostei)
Arheoloka istraivanja 2010. ponovno su produbila

spoznaje o povijesti Staroga grada Novigrada na Dobri.
Primjerice, moe se smatrati vjerojatnim kako su istraivanjima potvreni neki otprije poznati povijesni podaci,
poput navoda o osmanlijskom paleu grada iz 1543.,
zatim otkriveni su novi konstruktivni elementi u sustavu
vodoopskrbe Grada, ali to je moda i najvanije, istraivanja su prvi put uputila i na povijest prije nastanka
Grada: dobiveni apsolutnokronoloki datumi poklopili su
se s rezultatima preliminarne tipoloke analize keramikog materijala iz istraivanja 2009. i jasno pokazuju da je
prostor na kojem je negdje vjerojatno na prijelazu u 15. st.
niknuo tvrdi renesansni katel i prije toga bio nastanjen.
Je li rije o srednjovjekovnom pretku Novigrada, staroj
Dobri ili moda o podgrau toga utvrenoga grada, odgovor e vjerojatno dati budua arheoloka istraivanja tog
lokaliteta.
347
Redni broj: 164

Lokalitet: Stari grad Slunj
Naselje: Slunj
Grad/opina: Slunj
Razdoblje: SV, NV
Na lokalitetu Stari grad Slunj (k.. 917, k.o. Slunj) tijekom
2010. zatitna arheoloka istraivanja trajala su u dvije faze,
i to od 8. lipnja do 4. srpnja te od 19. studenog do 23. studenog 2010. godine (ukupno 23 radna dana). Izvoa radova
bila je tvrtka Arheo plan d.o.o iz Konavala, a podizvoditelj
je bio Graevinski obrt peli iz Slunja. Struna voditeljica
istraivanja bila je Konstanta Muci, dipl. arheo., zamjenica
voditeljice Nela Kovaevi, dipl. arheo., a ostatak strune
ekipe inili su Ante Butorac, tehniar dokumentarist i vanjski suradnik Dalibor unji, dipl. arheo. Radovi su financirani sredstvima iz programa Ministarstva kulture, posredovanjem tvrtke Graevinski obrt peli iz Slunja. Radove su
nadzirali konzervatori Sonja Jaki, d.i.a. i Kreimir Ragu,
dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
Zapadni bokocrt tunela (izradila: I. Kostei)
Literatura
Kruhek 2003 Milan Kruhek, Novigrad na Dobri povijesno-turistiki vodi, Drutvo prijatelja Novigrada na Dobri
Frankopan, Novigrad, 2003.
Lopai 1895 Radoslav Lopai, Oko Kupe i Korane:
mjestopisne i povjestne crtice, Naklada Matice hrvatske,
Zagreb, 1895.
Miheli 2010 Sanjin Miheli, Stari grad Novigrad na Dobri,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 310 313.
Stari grad Slunj nalazi se nad okukom rijeke Slunjice, u

blizini njezina utoka u Koranu, i to na dominantnom poloaju koji je lako branjiv s tri teko pristupane strane, dok
je s istone strane izloeniji napadu zbog laganog pristupa
blagom padinom te na prirodnom putu koji vodi od sjevernih prema junim dijelovima Hrvatske, odnosno prema
nekada vanome hrvatskom gradu Bihau. Sagradili su
ga knezovi krki Frankopani kao sjedite svoga feudalnog vlastelinstva u 14. st., nakon to su 1323. darovnicom
kralja Karla Roberta postali vlasnici Drenike biskupije
u ijem je sastavu bilo i podruje Slunja (Kruhek, Horvat
1993). Prvi se put spominje 1390. u ispravi kojom knez
Ivan Krki grad Slunj s posjedom daje u zakup knezu Pavlu
Zrinskom ubiu. O tadanjem izgledu Staroga grada
Slunja nema povijesnih izvora. Skueni prostor nad kanjonom rijeke uvjetovao je veliinu i tlocrt grada, iji su izvorni
izgled i organizacija prostora promijenjeni obnovama i
dogradnjama tijekom 16., 17. i 18. st. (Mileti, Valjato
Fabris 2001). Srednjovjekovna je jezgra sedmerokutnog
tlocrta, okruena vanjskim prstenom bedema ojaanim
krunim polukulama iz 16. st.
Sanjin Miheli
Summary
Archaeological excavations into Stari grad Novigrad na
Dobri [Novigrad Burg on the Dobra River] were carried out
in 2010 in the northern part of the interior of the burg, and
encompassed a total of 94 square metres. In the central
part of the probe the descent along the south west rim
of the wall of the cistern was continued, and at the same
time the fill of the cistern was emptied. Excavation within
the probe to the north of the cistern yielded information
about building phases from the earlier phase of the life of
the castle at the time of Stjepan of Ozalj. The remains of
architectural elements probably burned at the time about
the middle of the 16th century on the one hand fit well into
the initial hypothesis that up to that time Novigrad had
already existed for some period as a fort, and on the other
hand can be correlated very well with Lopais reference to the Ottomans burning and sacking the burg in
1543. Along the northern edge of the probe traces of a
settlement dating to the middle of the 14th century were
recorded, which cannot in any case be fitted into the story
of the development of a Renaissance castle, but clearly
show that there was a continuity of life at this location
even before the building of Novigrad, perhaps at the position of medieval Dobra. The most interesting discovery
of this part of the research was a tunnel with a covered
channel by which the cistern was fed with water from the
south east, and which also perhaps served as a secret
way into and out of the burg.
Stari grad Slunj, tlocrt s poloajem sondi (nacrt: N. Kovaevi)
348
djelomice rekonstruiranoga zapadnog vanjskog obrambenog zida i pravokutne polukule, pronaeni su pokretni
nalazi i ostaci arhitekture. U drugoj fazi radi upotpunjavanja
rezultata dobivenih u S 3 istraena je S 3a kojom je prethodna sonda proirena prema zapadu.
Istraivanjima u S 3 i S 3a definirani su sljedei ostaci
arhitekture: temelji manjega pravokutnog objekta, est
ukopa (1, 2, 3, 4, 5 i 6) za stupove i ostaci zidane strukture. Relativno siromatvo arheolokih nalaza (posebno
pokretnih) moe se razumjeti ako se uzme u obzir vrlo
plitak kulturni sloj, materijal (drvo) koji nije postojan na
otvorenom i tradiciju iskoritavanja ve obraenog ili poluobraenoga kamenog materijala za novu gradnju. Osim
toga, sve drvene konstrukcije na lokalitetu izgorjele su u
poaru 1821. te vie nisu obnavljane. Vertikalna stratigrafija upuuje na dvije faze: stariju i mlau. Starijoj fazi treba
pripisati ostatke ukopa 1, 3 i 5 za stupove. Zbog naina na
koji su raeni, vjerojatno se radilo o drvenim stupovima.
S obzirom na to da su ukopi 1, 3 i 5 poloeni u pravilnom
rasteru pravokutnog tlocrta, mogue je da pripadaju supstrukciji drvenog ardaka. Poloaj ukopa etvrtoga drvenog stupa ardaka koji se nalazio unutar temelja manjega
pravokutnog objekta nije pronaen ovim istraivanjima.
Mogue je zakljuiti da je negiran zidanjem temelja, to
ujedno upuuje na injenicu da su oni stariji. Kasnijoj fazi
pripisuju se temelji manjega pravokutnog objekta, definiranog neposredno ispred nedavno djelomice rekonstruirane
ulazne pravokutne polukule. Mogue je da su bili u funkciji
supstrukcije drvene konstrukcije. Na taj zakljuak osobito
upuuje injenica da su temelji u sjeverozapadnom i jugozapadnom dijelu ojaani, vjerojatno zbog bolje statike konstrukcije. Ostatke zidane strukture pronaene u sjevernom
dijelu S 3 zbog jako loe ouvanosti nije mogue svrstati u
navedene faze. Preostali ostaci arhitekture vjerojatno su
bili upotrebljavani tijekom obje faze i mogue ih je pripisati
konstrukciji mosta i pristupne rampe. Radi se o ostacima
ukopa 2, 4 i 6 za drvene stupove.
Prilikom zatitnih arheolokih istraivanja u S 3 i S 3a pronaeni su sljedei pokretni arheoloki nalazi: 16 metalnih
nalaza (od ega 3 kovana novca), 12 nalaza keramike, 3
staklena i 2 kamena nalaza. Veinom su datirani u kasni
srednji, rani novi i novi vijek. Najvaniji je nalaz pronaen
tijekom ovih istraivanja ugarski novac iz poetka 16. st.
Radi se o prilino loe ouvanome srebrnom kovanom
Poloaj grada u odnosu na suvremeno naselje
Lokalitet Stari grad Slunj ve se neko vrijeme zatitno

istrauje radi izrade projektne dokumentacije za njegovu
konzervaciju i prezentaciju. Nastavkom istraivanja 2010.
obuhvaen je predvieni dio izvan zidina na mjestu nekadanjeg ardaka te zapadnije na padini. Cilj istraivanja
bio je utvrivanje i dokumentiranje graevinskih ostataka,
ponajprije na poloaju pristupne rampe i ulaznog ardaka
na zapadnoj strani grada, odnosno pokuala se utvrditi vjerodostojnost grafikih prikaza iz 17. i 18. st. Na njima je
prikazan pristup gradu preko mosta na Slunjici te dalje
vijugavom i uskom stazom sa strme zapadne strane grada
do ulaza na sjeverozapadnom uglu. Pristupna rampa graena od drva vodi do ardaka unutar kojeg se zaokree
pod pravim kutem. I pristupna rampa i drveni ardak prema
prikazima konstruirani su na drvenim stupovima. Na najstarijem, Stierovu, crteu rampa se nastavlja od pristupne
staze u ravnoj liniji prema ardaku te je dodatno uvrena
zidanim potpornjem. Ostali crtei prikazuju konstrukciju vjerojatno neke vrste stubita od dva kraka povezana podestom. Iz ardaka se, opet preko mostia koji se vjerojatno
mogao podii, ulazi kroz pravokutnu polukulu u vanjskim
obrambenim zidom zatieno podgrae.
Ovom prilikom istraeno je ukupno pet sondi (S 1 S 4)
na zapadnom platou i padini ispred Staroga grada Slunja.
U prvoj su fazi istrane etiri sonde (S 1, S 2 i S 4). S 1,
S 2 i S 4 pozicionirane su na padini zapadno od Staroga
grada Slunja te su se pokazale arheoloki potpuno sterilne.
U S 3, pozicioniranoj na platou s vanjske strane nedavno
Stier, prikaz Slunja sa zapada
349
cultural stratum, the impermanent wooden material used

and the tradition of using dressed or partially dressed stone
for new constructions.
Redni broj: 165

Lokalitet: pilja utno
Naselje: Fratrovci
Razdoblje: A
Probna iskopavanja pilje utno trajala su od 1. do 12.
oujka 2010. godine. Voditelj istraivanja bio je Kreimir
Ragu, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu,
suvoditelj Domagoj Perki, dipl. arheo., a u istraivanjima
su sudjelovali i dr. sc. Boris Oluji, s Odsjeka za povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Juraj tefani, dipl.
ing. strojarstva (Barilovi), Hrvoje Cvitanovi, speleolog
(Karlovac) i Nataa Mato, speleologinja (Karlovac), lanovi speleoloke udruge Ursus spelaeus.
Weiss, prikaz Slunja sa zapada
novcu. Prema itljivim ostacima (tit s grbovima zemalja

krune sv. Stjepana), novac se moe prepoznati kao srebrni
ugarski denar s poetka 16. st. Po obliku tita (ravne bone
stranice) i sredinjem grbu s najvjerojatnije prikazom vuka,
denar se moe atribuirati Ivanu Zapolji (1527. 1540.).
Godina kovanja nije itljiva. Nalaz tog novca posebno je
zanimljiv u kontekstu odravanja Cetinskog sabora u nedalekom Cetingradu, gdje se sastalo hrvatsko plemstvo i 1.
sijenja 1527. izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda
Habsburkog za hrvatskog kralja. Protukandidat je bio
upravo erdeljski vojvoda Ivan Zapolja, voa skupine ugarskih plemia koja je tvrdila da strani vladar ne moe biti
kralj ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Nosio je krunu uz
potporu ugarskih i nekih hrvatskih plemia iz Slavonije, a
poslije i osmanskog sultana.
pilja utno nalazi se na junom podnoju brda Mali

Druac, oko 4,5 km zapadno od Bosiljeva i 1,2 km jugoistono od Zdihova. Koordinate su ulaza u pilju: 55 18
586 E, 50 30 204 N, 161 Z. Okolni prostor u arheolokom
je smislu bogat nalazitima od bronanog doba do srednjeg vijeka, s naglaskom na piljska nalazita kao to su
pilja Frae kod Velikog Jadra (prapovijest) i pilja u
Livadicama kod Liplja (prapovijest, kasni srednji vijek). U
kontekstu rimskog razdoblja izdvajaju se nalazi iz nekropola 1. i 2. st. kod Bosiljeva i Kraljeva Sela.
Ulaz u pilju veliine oko 8x6 m okrenut je prema jugu.
Iznad njega dominira amfiteatralni stijenski odsjek visok 10
m. Odmah nakon strmog ulaza prostor se iri u ulaznu dvoranu dimenzija 25x15x10 m. Iz ulazne dvorane kanalom
duine 20 m i irine 8 m, ulazi se u glavnu dvoranu dimenzija 30x18x10 m. Postoji jo niz manjih kanala i prostorija
koje se nastavljaju ili presijecaju, te je ukupna duina topografski snimljenih prostora 328 m, a dubina pilje 35 m.
Zavrna dvorana strmo se sputa prema potoku i zavrava
u sifonu koji bi se trebao dalje istraivati. Povrina pilje
prekrivena je nepravilnim kamenim blokovima, krjem, a
najvie istaloenim pijeskom i muljem.
U arheolokom smislu pilja je upotrebljavana najkasnije
od ranoga bronanog doba pa sve do kasnoga srednjeg
vijeka. U Gradski muzej Karlovac dospjeli su brojni povrinski nalazi koje su donijeli speleolozi iz Speleolokog
drutva Karlovac, speleoloke udruge Ursus spelaeus i
Hrvatskoga biospeleolokog drutva. Povrinski nalazi,
uglavnom ulomci keramikih posuda, rasprostranjeni su od
ulaznog dijela, kroz cijelu ulaznu dvoranu i kanal prema
glavnoj dvorani. Prema takvim nalazima mogla se pretpostaviti sezonska i povremena naseljenost u prapovijesti,
nasluivalo se postojanje rimske nekropole (srebrna fibula
dospjela u Gradski muzej Karlovac 1997.), a u razdoblju
nemirnoga kasnog srednjeg vijeka i turskih upada logino
se moe oekivati prostor zbjega. Meutim, 2009. kada je
Juraj tefani obilazio pilju naeni su povrinski nalazi
Literatura
Kruhek, Horvat 1993 M. Kruhek, Z. Horvat, Stari grad
Slunj, Mala biblioteka Godinjaka ZSKH, Zagreb, 1993.
Mileti, Valjato Fabris 2001 D. Mileti, M. Valjato Fabris,
Slunjski stari grad smjernice za arheoloka istraivanja, konzervatorsko-restauratorske radove, prezentaciju,
namjenu i odravanje, 2001.
Dalibor unji
Konstanta Muci
Summary
At the site Stari grad [burg] Slunj, rescue archaeological excavations were carried out during 2010. They were
undertaken because of the need to gather information
essential for further works on the elaboration of project
documentation for the conservation and preservation of
Stari grad Slunj. In this research, in essence the graphic
representations of the appearance of the entrance into the
western part of the burg were confirmed. The remains of
masonry built foundations and six postholes in a regular
grid that were found confirm that there was once at this
position the construction of an entry that must have been
several times added to and rebuilt. The relative poverty of
archaeological finds, particularly of moveable finds, can be
understood if we take into consideration the very shallow
350
Tlocrt i presjek pilje utno s poloajem sondi (osnovna dokumentacija: Speleoloko drutvo Karlovac, raunalna obrada: D. Perki)
antikih eljeznih kljueva te alatki, i to uglavnom u dnu

ulazne dvorane i prvom kanalu prema glavnoj dvorani.
Upravo u dnu spomenutog kanala naena je i srebrna
fibula koja je 1997. dospjela u muzej. Vrsta i poloaj nalaza
70-ak m od ulaza u pilju, potvrivali su mogunost postojanja rimske nekropole u pilji, ime bi ona bila peta takva
nekropola na tom prostoru i uklapala bi se u njegovu specifinost u smislu devijacije u pogrebnom ritualu u odnosu
na cijeli evropski dio ondanjega rimskog carstva, odnosno
bila bi rije o iznimno rijetkome i vrijednome arheolokom
nalazitu koje je nacionalno vano.
Slijedom svega navedenog, sve probne sonde postavljene
su u prostoru dna ulazne dvorane i prvom kanalu prema
glavnoj dvorani (vidi tlocrt i presjek pilje). Ukupno je iskopano pet sondi veliine 2x3 m (S-1), 2x2 m (S-2), 3,2x2 m
(S 3, 3a i 3b), 2x1 m (S-4) i 1x1 m (S-5).
U sondama je naeno svega 10-ak ulomaka keramikih
posuda iz rimskog razdoblja, 7-8 ulomaka kostiju te 29
posebnih nalaza (metalni i kotani predmeti). Meu nalazima posebno se istiu tri nalaza srebrnog i bronanog
rimskog novca (korodirani i bit e determinirani nakon
ienja i konzervacije koja je u tijeku), dvije kotane kockice za igru, est eljeznih kljueva, jedno eljezno koplje,
ulomci eljeznih klinova, avala, otrice noa, zakovice s
perforacijom na trnu, amorfni ulomci bronanog lima, jedna
srcolika bronana kopa, bronana igla, eljezne alatke
(struga bradva, motika) i sl. Uzeta su i tri uzorka za daljnje analize radi egzaktnog datiranja nalazita (dva uzorka
gara i jedan uzorak kosti). Iako za sada nisu determinirani
numizmatiki nalazi, kao ni dobiveni rezultati analiza C-14,
s obzirom na mikroarheoloki i makroarheoloki kontekst
te naene grobne priloge, s velikom sigurnou moe se

govoriti o postojanju rimske nekropole u pilji, vjerojatno iz
druge polovine 3. st.
Svi su nalazi bili u stratigrafskoj jedinici (SJ) 2, na dubini 7
12 cm od povrine, odnosno kao i u ostalim piljama gdje
su otkrivene rimske nekropole, moe se pretpostaviti polaganje pokojnika s popudbinom i nonjom na samoj povrini
pilje. Nastali sloj sterilne piljske gline (SJ 1) posljedica je
taloenja praine, zemlje i vode u otprilike proteklih 1700
godina. Primjetno je da se konfiguracija pilje nije bitno
promijenila od pokopavanja u antiko doba, o emu svjedoi tanak sloj gara i gline (SJ 2) (debljine 0,5 1 cm),
na kojem su naeni svi nalazi i koji prati dananju konfiguraciju terena. Bitno je naglasiti da rijetki nalazi kostiju,
kao i svi ostali nalazi nisu gorjeli, a sloj gara posljedica je
osvjetljavanja (baklje) pilje prilikom pokopavanja pokojnika. Takoer, svi su rimski nalazi na prostoru pilje (koji
je udaljen od ulaznog prostora) uglavnom u teko pristupanim dijelovima, ime se i ona uklapa u za sada poznat
obrazac pokopavanja u piljama.
Nedostatak vee koliine ljudskih kostiju posljedica je
este upotrebe pilje u mlaim razdobljima: kasni srednji
i novi vijek, vjerojatno kao sezonsko stanite skrovite i
mjesto zbijega u vrijeme turskih prodora u ta podruja, za
to analogija postoji i u drugim piljama takva karaktera
gdje je ustanovljena identina situacija (u piljama koje
nisu posjeivane od rimskih vremena do danas naeno
je znatno vie ostataka ljudskih kostiju). Moe se pretpostaviti da su kasniji posjetitelji pilje uklonili povrinske
nalaze ljudskih kostiju, kako bi izbjegli bilo kakav doticaj
s mrtvima.
351
Na osnovi navedenog, moe se zakljuiti kako je potvrena pretpostavka o postojanju rimske nekropole u pilji
utno, ime se i ta pilja, zajedno s Bubijevom jamom kod
Barilovia, Markovom piljom u Matekom Selu, Jopievom
piljom kod Krnjaka i piljom Lipa u Protulipi, uklapa u
rijetka nalazita takva karaktera i ini devijaciju u pogrebnom ritualu rimskog razdoblja. O moguim razlozima takve
devijacije u samo jednom razdoblju (trea etvrtina 3. st.) u
vie se navrata govorilo prilikom objave spomenutih pilja.
Iako za sada to nije mogue egzaktno i dokazati, najizglednija je pretpostavka o posljedicama epidemije kuge (tzv.
Ciprijanova kuga) koja je poharala cijelo tadanje rimsko
carstvo te neupitno zahvatila i ove prostore.
Literatura
Boi 1997 Neven Boi, Speleomorfologija pilje utno,
deplijan izlobe Suradnja speleolokog drutva i Gradskog
muzeja Karlovac, Karlovac, 1997.
Gregl 1997 Zoran Gregl, Rimske nekropole sjeverne
Hrvatske, Zagreb, 1997.
Perki 2002 Domagoj Perki, Grad mrtvih u Bubijevoj jami
kod Barilovia, HAnt, 8, Pula, 2002: 103 131.
Perki 2003 Domagoj Perki, Antike nekropole u piljama
kao posebnost kordunskog podruja, Subteranea Croatica,
1, Karlovac, 2003: 39 49.
Perki 2008 Domagoj Perki, Nova nalazita antikih
nekropola u piljama na podruju Korduna, Povijest u kru,
Zbornik projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza
jadranskog priobalja i unutranjosti u prapovijesti i antici,
Alpium Illyricarum Studia, Vol. I, Zagreb, 2008: 115 133.
Izbor arheolokih nalaza (foto i obrada: D. Perki)
Kreimir Ragu
Domagoj Perki
dr. sc. Boris Oluji
Summary
pilja utno [utno Cave] is located in the municipality of
Bosiljevo. It is recorded as an archaeological site because
of many surface finds that can be dated from the early
Bronze Age on, via the Roman, and all the way to the Late
Middle Ages. However, when Roman keys and tools of iron
were discovered, in concert with the earlier known find of
a silver fibula, it was correctly hypothesised that there was
a Roman necropolis in the cave. As a result, during 2010,
five probes were started in a space some seventy metres
from the entrance to the cave. No more than ten fragments
of ceramic pots from the Roman period were found, a few
fragments of human bones and 29 distinct finds (metal
and bone objects). Among the finds particularly prominent are 3 finds of silver and bronze Roman coins, two
bone dice, six iron keys, one iron spear, fragments of iron
wedges, nails, a knife blade, rivets with perforated shafts,
amorphous fragments of bronze metal sheeting, a heartshaped bronze buckle, a bronze needle, iron tools and so
on. Samples were collected for C14 dating. Considering
the grave goods found, it can be said with considerable
certainty that there was a Roman necropolis in the cave,
probably from the second half of the 3rd century. As in other
caves, the deceased were placed on the surface, without
Izbor arheolokih nalaza (foto i obrada: D. Perki)
352
further interment, and because of frequent later use of the

cave, almost all the human bones were destroyed. In all
segments, in an archaeological sense, utno Cave fits in
well among the rare sites of this nature, and is a deviation
in the burial rite of the Roman period. There have been
number of discussions of the reasons for such a deviation in just a short period of time (the third quarter of the
3rd century) when data about such caves have been published. Although it cannot be proved exactly, the most likely
hypothesis concerns the consequences of a plague pandemic (Plague of Cyprian) which ravaged the whole of the
Roman Empire of the time and without doubt took in this
area as well.
(elle 2007), zapoelo je 2008. godine. U dvije probne

sonde (od kojih je jedna bila smjetena u unutranjosti
pilje, a druga u ulaznom dijelu) definirana su tri kulturna
sloja razliite vremenske pripadnosti bronanodobni
sloj te dva kasnosrednjovjekovna sloja jedan je datiran izmeu 11. i 13. st., a drugi izmeu 14. i 15. st. Uz
pokretne nalaze (ulomke keramikih posuda, ivotinjske
kosti i novac), u probnoj sondi u unutranjosti pilje pronaeni su ostaci vatrita, a u sondi u ulaznom dijelu uruenje
zida kojim je najvjerojatnije bio zazidan ulaz u nju (elle,
Forenbaher 2009).
Na temelju rezultata iskopavanja procijenjeno je da se radi
o jednom od arheoloki zanimljivijih speleolokih objekata
na podruju Parka prirode umberak Samoborsko gorje,
a radi potpunijeg uvida u stratigrafiju pojedinih dijelova
nalazita te determinacije poloaja i funkcije pronaenih
ostataka graditeljske strukture (pretpostavljeni zid na ulazu
u pilju) potrebno je nastaviti iskopavanje.
Redni broj: 166

Lokalitet: pilja Hrenov gri
Naselje: Obre Vivodinski
Grad/opina: Vivodina
Razdoblje: P, SV
U 2010. istraivanje je nastavljeno u unutranjosti pilje

iskopom koji je obuhvatio povrinu od 4 m, kao i u ulaznom prostoru, na povrini od 2 m. Sav iskopani sediment
prosijavan je uz upotrebu 6-milimetarske mree. Sonda u
unutranjosti otvorena je u dijelu pilje koji s obzirom na
odnose duljine, irine i visine, povrinu sedimenta i morfologiju zidova i stropa, djeluje najprostranije. Taj je dio
pilje dvorana, udaljena od ulaza otprilike 5 m i odvojena
od njega blagim suenjem zidova pilje. Povrina sonde u
poetnoj je fazi istraivanja zapremala 2 m (kvadrati G12
i G13). U ukupnom broju od est evidentiranih stratigrafskih jedinica identificirani su kulturni slojevi iz prapovijesti i
srednjeg vijeka, koji su determinirani na temelju opih znaajki prikupljenoga keramikog materijala. Dok se kasnosrednjovjekovna keramika moe datirati od 11. do 13. st.,
prapovijesna, slobodnom rukom oblikovana i uglavnom
neukraena keramika pripisana je bronanom dobu. Osim
ulomaka keramikih posuda, u svim iskopnim slojevima
pronalaene su i ivotinjske kosti ili njihovi ulomci, a u kvadratu G13, na relativnoj dubini od 15-ak cm pronaeni su i
ostaci vatrita jednakog izgleda poput onih koja su pronaena tijekom iskopavanja 2008. godine (kompaktan naranasto-smei sediment koji je prirodna svojstva promijenio
pod utjecajem gorenja).
Praenje stratigrafije u kvadratima G12 i G13 bilo je oteano prisutnou brojnih, relativno prostranih i dubokih
jama ivotinjskog podrijetla. Samo je jedna jama, pronaena u kvadratu G12, bila pravilnijeg oblika i ukopana
dublje u zdravicu, pa je mogue da je nastala ljudskom
aktivnou, no budui da se protee u susjedni kvadrat koji
ovogodinjim iskopom nije bio obuhvaen, pitanje njezina
podrijetla (antropogeno ili ivotinjsko) zasad ostaje otvoreno. U nastavku istraivanja sonda je proirena prema
junom dijelu pilje na dva nova kvadrata (H12 i H13) i
manju povrinu preostalog sedimenta izmeu navedenih
kvadrata i june stijene (kvadrati I12 i I13). Iskopom tih kvadrata potvrena je stratigrafska slika uoena u kvadratima
G12 i G13, a od nalaza prikupljeni su ulomci keramike i
ivotinjske kosti.
Poloaj druge sonde u ulaznom prostoru pilje odabran
je na temelju procjene o mogunosti pronalaska ouvanog dijela graditeljske strukture ija je ruevina pronaena
Krajem rujna i poetkom listopada 2010. nastavljena su

sustavna iskopavanja u pilji Hrenov gri kod Obrea
Vivodinskog u jugozapadnom dijelu umberka. Struna
voditeljica istraivanja bila je Morena elle iz Javne ustanove Park prirode umberak Samoborsko gorje, lanovi
strune ekipe dr. sc. Stao Forenbaher i Hrvoje Jurii, a
lanovi tehnike ekipe Nikolina Vuglei, Filip Frankovi,
Domagoj Plee, Domagoj Tomakovi i Alen Kirin. Voditelj
je projekta Javna ustanova Park prirode umberak
Samoborsko gorje, a istraivanja su financirana sredstvima Ministarstva kulture.
Radovi su obuhvatili povrinu od 6 m, dok je prosjena
dubina iskopa iznosila otprilike 60 cm. Pokusno iskopavanje u pilji Hrenov gri, kao dio viegodinjeg programa
sustavnoga arheolokog istraivanja speleolokih objekata
na podruju Parka prirode umberak Samoborsko gorje
pilja Hrenov gri; radovi u ulaznom dijelu pilje (foto: M. elle)
353
pilja Hrenov gri; zid na ulazu u pilju (foto: M. elle)
pilja Hrenov gri; iskopavanje u piljskoj dvorani (foto: M. elle)
2008. godine. U kvadratima H6 i I6, koji su smjeteni na

najuem dijelu piljskog otvora, tijekom iskopa evidentirano je pet stratigrafskih jedinica i uoena su dva kulturna
sloja iz kasnoga srednjeg vijeka. Ispod sloja ruevine,
koju je inila vea koliina nepovezanoga poluobraenog
kamenja i ostaci buke, u oba kvadrata pronaeni su oekivani in situ ouvani donji dijelovi zida. Na temelju uoenog,
s velikom je vjerojatnou pretpostavljen smjer protezanja
zida, no bez proirivanja iskopa, za to tijekom 2010. nije
bilo financijskih mogunosti, ni vanjsko ni unutranje lice
zida, a time ni irinu zida nije bilo mogue precizno definirati. Tijekom iskopa tih dvaju kvadrata, od pokretnih su
nalaza prikupljeni ulomci keramikih posuda koji po opim
tehnolokim i stilskim znaajkama pripadaju 14. i 15. st.
Iskopavanjem u 2010. utvreno je da su piljska dvorana
i dublja unutranjost pilje koja je sondirana 2008., unato
razlikama u stratigrafskoj slici (u dvorani je zabiljeen
znatno manji volumen sedimenta i mnogo vea oteenja istraivane povrine, to oteava razlikovanje slojeva),
uvelike nalik s obzirom na kronoloku i kulturnu determinaciju nalaza. U oba su prostora naime pronaeni ulomci
keramikih posuda iz bronanog doba, kao i iz razdoblja
izmeu 11. i 13. st. Nastavkom iskopavanja u ulaznom je
prostoru pilje in situ pronaen zid, ime je potvrena ve
2008. pretpostavljena pripadnost Hrenova gria grupi pilja
sa zazidanim ulazima (Boi 2002), kakvih je na podruju
umberka sada evidentirano pet. Zahvaljujui dataciji
pokretnih nalaza, mogue je zakljuiti da je obrambena
uloga pilje Hrenov gri bila je iznimno vana izmeu 14. i
15. st., kada je zid na ulazu bio u punoj funkciji.
Summary
September and October 2010 saw the continuation of systematic excavations in the cave Hrenov Gri by Obre Vivodinski
in the south western part of umberak started in 2008 as part
of a long-term programme for the systematic archaeological investigation of speleological features in the umberakSamoborsko gorje Nature Park. The continuation of the
excavations was undertaken to obtain a fuller insight into the
stratigraphy of some of the parts of the site, and for the sake of
determining the position and function of remains of a building
structure found (a hypothesised wall at the entrance into the
cave). In 2010 the research was continued in the chamber in
the interior of the cave in an excavation that covered an area
of 4 square meters and in the entry space over an area of 2
square metres. The dig showed that the cave chamber and
the deeper interior of the cave (probed in 2008) are largely
alike with respect to the chronological and cultural determination of the finds in both spaces finds of ceramic vessels
from the Bronze Age were made, as well those from the 11th
to 13th century. The find in situ of a preserved part of a wall in
the entry space of the cave has confirmed the hypothesis that
Hrenov Gri belongs among the group of walled entrances
of which in the umberak area five have been recorded to
date. Thanks to the dating of the moveable finds, it is possible to conclude that the defensive role of Hrenov Gri was
very important in the period between the 14th and 15th century,
when the wall at the entrance was fully in use.
Redni broj: 167

Lokalitet: pilja Zala
Naselje: Tounj
Grad/opina: Ogulin
Razdoblje: P, A, SV
Literatura
Boi 2002 Vlado Boi, Obrambene pilje u umberku,
Ekoloki glasnik, 3, Zagreb, 2002: 11 16.
elle 2007 Morena elle, Spilja idovske kue, HAG,
3/2006, Zagreb, 2007: 179, 180.
elle, Forenbaher 2009 Morena elle, Stao Forenbaher,
Lokalitet: Spilja Hrenov gri, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009:
264 266.
Arheoloka istraivanja pilje Zale trajala su od 21. lipnja.

do 3. srpnja 2010. godine. Ekipu su inili prof. dr. sc. Ivor
Karavani (voditelj istraivanja), Rajna oi Klindi
Morena elle
354
Istraivanje epigravetijenskih razina; u sredini se vidi stara sonda, a s lijeve je strane kamene izvaeno prilikom iskopavanja sedimenta
(foto: I. Karavani)
(zamjenica voditelja), Nikola Vukosavljevi, James

Ahern (Sveuilite u Wyomingu), Katarina Gerometta,
Giovanni Boschian sa Sveuilita u Pisi te studenti arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Sveuilita u Pisi,
Univerziteta u Beogradu i studenti poslijediplomskoga studija antropologije Sveuilita u Wyomingu.
Teren je iskopavan runo, uz dokumentiranje stratigrafskih
promjena i iskopnih povrina pomou totalne stanice te uz
mokro prosijavanje cjelokupnog sedimenta kroz sita veliine 5 mm i 2 mm. Obuhvaen je prostor koji se iskopavao
tijekom istraivanja 2006. 2009. godine, s tim da se zbog
sigurnosti i lakeg ulaska u sondu obustavilo iskopavanje u
kvadrantima G 8 i 9 te D i E 8 11, a iskopavanje je nastavljeno u kvadrantima F 10 11, G 10 11 te H 8 11. Sav
iskopan materijal opran je i spakiran prema pravilima struke
te pohranjen na Arheolokom zavodu Filozofskog fakulteta
u Zagrebu do trajne pohrane u nadlenoj ustanovi.
Nakon uklanjanja velikih blokova kamena, istraeni su
mezolitiki slojevi u kvadrantima H 8 i H 9. Pronaeni su
ostaci mezolitikog vatrita, kamene rukotvorine, vea
koliina ribljih kostiju te probueni morski puevi vrste
Collumbella rustica, koji su pronaeni i tijekom prethodnih
sezona (Karavani et al. 2009). To je vrsta morskog pua
ija je uporaba za izradu nakita karakteristina za mezolitik.
U ostatku sonde nastavljeno je iskopavanje epigravetijenskih slojeva. Od pokretnih nalaza pronaene su kamene
rukotvorine i ivotinjske kosti, a posebno je vaan nalaz
ulomka koljke jakobove kapice (Pecten jacobaeus) i dvije
kuice vrste Cyclope neritea. Ove su sezone zapoele
Ulomak morske koljke vrste Pecten jacobaeus pronaene u paleolitikom sloju (foto: I. Karavani)
355
geoarheoloke analize peinskog sedimenta te su prikupljeni uzorci za mikomorfoloke i granulometrijske analize

na Sveuilitu u Pisi. Te e analize zasigurno mnogo otkriti
o dinamici i razlozima sedimentacije u peini, utjecaju vanjskih faktora te voda koje se nalaze u peini i upotpuniti
sliku o boravku ovjeka u pilji Zali.
Istraivanja 2010. jo jednom su potvrdila da je rije o vrlo
vanom lokalitetu za prouavanje gornjeg paleolitika, s
nalazima ostataka materijalne kulture koji e znatno upotpuniti sliku o finalnim razdobljima gornjeg paleolitika u
Hrvatskoj. Istraivanja je potrebno nastaviti radi zatitnih i
znanstvenih razloga. U listopadu 2010. zapoela je zatita
profila od uruavanja te su najprije dokumentirani i nacrtani
svi su profili. Istoni i juni profil prekriveni su geotekstilom
te je uz dijelove oba profila poslagano kamenje kako bi se
sprijeilo osipanje i uruavanje sedimenta.
Literatura
Karavani et al. 2009 I. Karavani, N. Vukosavljevi, J.
M. C. Ahern, R. oi, pilja Zala, HAG, 5/2008, Zagreb,
2009: 303 305.
Karavani et al. 2010 I. Karavani, N. Vukosavljevi, R.
oi, J. M. C. Ahern, pilja Zala, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 316, 317.
Ivor Karavani
Nikola Vukosavljevi
Rajna oi Klindi
Jim Ahern
Summary
During 2010 excavation was continued in the trench from
previous seasons. Excavated sediment contained lithic
artefacts and animal bones from the late Epigravettian.
Beside the mentioned finds, the remains of a marine shell
of the species Pecten jacobaeus and perforated marine
snail shells of Cyclope neritea were found. These finds
present the first unequivocal proof of contact between the
coast and the continental hinterland.
Kua
Redni broj: 168

Lokalitet: Utvrene peine Karlovake upanije
Naselje:
Grad/opina:
Pravni status:
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje
Dosad je u Hrvatskoj otkriveno oko 70 peina (zna se za

njih nisu sve pronaene, a kamoli dokumentirane). U
sklopu ovogodinjeg programa u Karlovakoj upaniji pronaene su i dokumentirane etiri utvrene peine, a teite
istraivanja bilo je na ove godine zapoetom 3D-laserskom
skeniranju peina i njihovih bedema.
Radi se o peini Kua kod Cetingrada, Krajaevoj peini
kod Trupinjaka, Hajdukoj peini kod Tounja i pilji pod
Kovaevcom kod Blagaja. Za svaki od etiri speleoloka
objekta nainjeni su speleoloki nacrti i profili, speleoloki
opisi te opisi pristupa i okolia, a svaki je taj objekt i pozicioniran na karti (1 : 25.000) te su uzete i GPS koordinate.
Arheoloki je rekognoscirana svaka od tih peina i prikupljeni su povrinski pokretni arheoloki nalazi s ucrtanim
mjestom nalaza u nacrt samoga speleolokog objekta.
Arheoloki je rekognosciran i okoli svakoga od tih speleolokih objekata. Izraeni su i nacrti i profili bedema svih
Hercegovinu. Od poetka 2010. poinje istraivanje tog

fenomena i u susjednoj Sloveniji, u suradnji s Drutvom
za raziskovanje jam iz Ljubljane. Istraivanja u Karlovakoj
upaniji 2010. financiralo je Ministarstvo kulture (kao i u
Liko-senjskoj upaniji), a istraivanja u drugim upanijama financirana su iskljuivo vlastitim sredstvima. Voditelji
su istraivanja Hrvoje Cvitanovi (speleolog SK Ursus spelaeus) i Kreimir Ragu (Konzervatorski odjel u Karlovcu).
Od 2007. godine, u okviru projekta speleolokog kluba

Ursus spelaeus iz Karlovca, u suradnji s arheologom
Konzervatorskog odjela u Karlovcu istrauju se utvrene peine u Hrvatskoj. Projekt je zapoeo na podruju
Karlovake upanije, gdje se arheoloki i speleoloki rekognosciraju te dokumentiraju utvrene peine. Od 2008.
istraivanje se iri i na Liko-senjsku upaniju, a 2009. i
na Zagrebaku, ibensko-kninsku, Zadarsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovako-neretvansku upaniju, kao i na
356
Summary
obraenih utvrenih peina, tj. njihovih zidova. Osim samih

nacrta bedema, izraene su i skice pojedinih arhitektonskih
elemenata (svih bedema svih utvrenih peina). Takoer
je izraen i detaljan opis svake od obraenih utvrenih
peina: pristupa, okolia, branjivosti, arhitekture, nalaza,
arhitektonskih detalja, pogodnosti prostora, takoer sa skicama, a prikupljena je i zabiljeena i usmena predaja lokalnog stanovnitva (posljednja je dokumentacija svakako
vrlo vrijedna i sakuplja se u posljednji as). Napravljena je i
vrlo opsena fotodokumentacija.
Peina Kua, osim navedenom vrstom dokumentiranja
snimljena je i laserskim 3D-skenerom koji je sinkroniziran
i fotoaparatom, tako da postoji i fotogrametrijska snimka.
Svaka od tih utvrenih peina upisana je u katastar speleolokih objekata, kao i u evidenciju Ministarstva kulture
(bazu podataka Konzervatorskog odjela u Karlovcu).
During 2010, the project for reconnaissance and exploration of fortified caves in the area of Croatia was continued.
In the area of Karlovac County, this year four of them were
documented. Of the seventy fortified caves in Croatia from
the time of the Turkish wars, a score of them are in Karlovac
County. People hid from the Turks in these little forts, and it
is interesting that they were also used as refuges in recent
times. People also took cover in them during the 1990s in
the Homeland War, and it is recorded that in Kua cave not
far from Cetingrad, local Croats sheltered for three days
and nights from the Serbian aggressor at the beginning of
the occupation of this region. In the research into fortified
and other caves in the regions of Croatia from the Kupa to
Prevlaka a very vivid tradition of hiding in caves from various enemies has been recorded, in all likelihood all during
the last half a millennium.
Literatura
Fras 1988 Franjo Julije Fras, Topografija Karlovake vojne
krajine, Like upe (pretisak), Gospi, 1988.
Hirc 1900 Dragutin Hirc, Lika i Plitvika jezera, Rijeka
1996. pretisak izd. iz 1900. g.
Ragu 2010 Kreimir Ragu, Utvrene peine Likosenjske upanije, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 490 492.
Redni broj: 169

Lokalitet: Viniica (kota 420)
Naselje: Skradnik, unjevo Selo, akovac Otarijski
Grad/opina: Josipdol
Vremenska pripadnost: P, A
Kreimir Ragu
Nova sezona arheolokih istraivanja lokaliteta Viniica

zapoelo je 13. rujna, a zavrila 4. listopada 2010. godine. U
istraivanju je sudjelovala ekipa u sastavu: dr. sc. Jasmina
Osterman, via asistentica, zamjenica voditelja, Jelena
Marohni, znanstvena novakinja na Katedri za staru povijest i studentica poslijediplomskog studija arheologije na
Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, Iva Perkovi,
studentica diplomskog studija stare povijesti i diplomskog
studija prapovijesne arheologije na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, Marina Trpi, dipl. ing. rudarstva, Neven uica i
Jadran Lindi, apsolventi geologije na Rudarsko-geolokonaftnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu te voditelj dr. sc.
Boris Oluji, izv. prof. U istraivanju su sudjelovali i studenti
diplomskog studija stare povijesti na Odsjeku za povijest
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Viniica je prostrano brdsko uzvienje (hum), koje dominira irim prostorom Ogulinske udoline. Radi se zapravo o
dvojnom kompleksu Velike (kota 420) i Male Viniice (kota
350,7). Ta je dvojna gradina bila kontinuirano i intenzivno
naseljena tijekom bronanog i eljeznog doba. Tijekom
antike, u podnoju se nalazilo naselje municipalnog statusa. Sustavno je istraivanje zapoeto u okviru projekta
Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog
priobalja i unutranjosti u prapovijesti i antici, (2002.
2006.), a nastavljeno u okviru projekta Ekohistorijski
aspekti naseljavanja hrvatskog kra u prapovijesti i antici
(130-1300644-0639; voditelj dr. sc. Boris Oluji, izv. prof.)
Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta.
Tijekom itave 2010. nastavljena je obrada doista iznimno
velikog broja pokretnih nalaza iz dosadanjih istraivanja
te priprema za objavu. Nastavljena je i izrada digitalizirane
3D-lasersko snimanje peine Kue (foto: K. Ragu)
357
Pogled na Veliku Viniicu iz zraka (foto: B. Oluji)
uzorke. Ve u tijeku iskopavanja zapoela je obrada i

zatita nalaza (pranje i signiranje keramike, konzervacija
metalnih nalaza itd.).
Dosadanjim istraivanjima utvreno je dovoljno elemenata na kojima se moe graditi strategija buduih sustavnih
istraivanja veih razmjera (stratigrafski odnosi, geodetska
podloga). Vanost, intenzitet te koliina nalaza upuuju na
to da se radi o vanome sredinjem naselju jedne ire prostorno-povijesne cjeline, posebno tijekom 1. tisuljea pr.
Kr. Ovogodinjim istraivanjem nastavljena je na priprema
dijelova lokaliteta za prezentaciju, obrada pokretnih nalaza,
ali je i zapoeto postupno otvaranje veih povrina naselja
radi njegove cjelovite zatite i prezentacije. Naravno, u tom
irenju polazi se od ve istraenih povrina (u ovom sluaju sonde 4), s jasnom stratigrafskom situacijom i do kraja
obraenim pokretnim materijalom. S obzirom na sloenost
stratigrafskih situacija te golemu koliinu pokretnih nalaza,
takav postupak bitno olakava proces istraivanja.
Istraivanje je dio praktine terenske nastave diplomskog
studija stare povijesti na Odsjeku za povijest Sveuilita u
Zagrebu. Studenti su bili ukljueni u razliite faze istraivanja, a tijekom istraivanja predavanjima i terenskim pregledom Ogulinsko-plaanske udoline predoen im je i iri
makroregionalni kontekst te iznimna vanost istraivanog
lokaliteta tijekom razliitih povijesnih razdoblja.
Projekt istraivanja Viniice ima punu podrku Opine
Josipdol. Katedra akavskoga sabora Modrue, udruga
osnovana radi promicanja i zatite bogate kulturne i
geodetske podloge itavoga naseljenog prostora Velike i

Male Viniice. Na sjeveroistonom rubu platoa Viniice, u
produetku sonde 4 prema zapadu, otvorena je sonda 7.
Sonda se nalazi na parcelama Rebatinka (panjak), broj
3014 (k.o. Otarije, br. posjedovnog lista 232, posjednici Juraj Jurii, Ul. Ivana Zajca 6, Karlovac, Mijo i Mate
Jurii, akovac Otarijski 424, Otarije) i parceli Stelnik
(panjak), broj 3015 (k.o. Otarije, br. posjedovnog lista
671, posjednik opina Ogulin, B. Frankopana 11, Ogulin).
Istraivanjem su definirane etiri stratigrafske jedinice: sj.
1, 9, 11 i 34. Uz brojne ulomke keramike, kunog lijepa
i ivotinjskih kostiju, pronaeno je i etrnaest posebnih
nalaza. Meu posebnim su nalazima dva utega za tkalaki
stan (PN 1, 407,71 i PN 12, 408,33), etiri prljenka
(PN 2, 407,99; PN 3, 407,72; PN 9, 408,54 i PN
10, 408,44), bronani novac (PN 4, 407,70), komad
eljeza (PN 5, 409,03), vrh bronane igle (PN 6,
408,61), keramiki kalup s krunim urezom u sredini (PN
7, 408,61), bronana figurica lava (PN 8, 408,64),
komad bronce (PN 11, 408,46), ulomak stakla (PN 13,
408,49) i komad bronanog lima (PN 14, 408,32).
Metalni su nalazi na obradi u laboratoriju Arheolokog
muzeja u Zagrebu, a keramiki su u postupku ienja i
konzervacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iz svake
su stratigrafske jedinice uzeti uzorci gara i zemlje. Tijekom
iskopavanja voen je terenski dnevnik, uz popunjavanje
obrazaca za nacrtnu dokumentaciju, fotodokumentaciju,
apsolutne i relativne visine, stratigrafske jedinice i razliite
358
Sonda 7 na kraju istraivanja 2010. godine (foto: B. Oluji)
ienje sonde 7. Na slici Marina Trpi, Jelena Marohni i Iva

Perkovi (foto: B. Oluji)
prirodne batine sjeveroistonoga podkapelskog prostora,

takoer kontinuirano (pomo u infrastrukturi, obradi nalaza
i dr.) pomae i podrava projekt sustavnog istraivanja
tog lokaliteta. U Modrukom zborniku, periodinoj publikaciji te udruge (prvoj i za sada jedinoj znanstvenoj periodinoj publikaciji u Karlovakoj upaniji) ve je objavljeno
izvjee o istraivanjima do 2004., a u rujnu 2011. objavljen je i etvrti svezak tog zbornika, s tekstom o nastavku
istraivanja lokaliteta Viniica, od 2005. do 2010. godine.
Istraivaka ekipa zajedno s Katedrom intenzivno radi na
popularizaciji istraivanja i senzibilizaciji lokalnog stanovnitva preko predavanja i razliitih manifestacija. U suradnji s vrtiem u Josipdolu te osnovnim i srednjim kolama
u Josipdolu, Otarijama i Ogulinu obavlja se terenska
nastava i obilazak lokaliteta za predkolsku djecu te uenike osnovnih i srednjih kola, uz vodstvo voditelja istraivanja i lanova Katedre. Istraivanje te priprema pojedinih dijelova lokaliteta za prezentaciju planira se nastaviti i
idue godine, prema raspoloivim financijskim sredstvima.
Oluji 2011 Boris Oluji, Istraivanje arheolokog lokaliteta

Viniica kod Josipdola (2005.-2010.), Modruki zbornik,
4-5, Modru, 2011: 137 158.
dr. sc. Boris Oluji
Summary
During 2010, there was a new season of archaeological
excavations of the Viniica site. On the north eastern edge
of the Viniica plateau, in the extension of probe 4 to the
west, probe 7 was opened up. In the research, four stratigraphic units were defined, SU 1, 9, 11 and 34. As well as
the many fragments of pottery, household daub and animal
bones, 14 particular finds were made. From each of the
stratigraphic units, samples of soot and earth were taken. In
research to date sufficient elements have been determined
for the building of strategies of future systematic larger
scale research (stratigraphic relations, a survey map). The
importance, intensity and quantity of finds show that this
was an important central settlement of a broader spatial
and historical unit, particularly during the 1st millennium BC.
In this years investigation, systematic work was continued
on the preparation of parts of the site for presentation and
on processing of the moveable finds, while the opening of
major areas of the settlement was started for the purpose
of the sites integrated protection and presentation.
Literatura
Babi, Trbojevi-Vukievi 2008 Kreimir Babi, Tajana
Trbojevi-Vukievi, Arheozooloka analiza animalnih
kotanih ostataka s lokaliteta Viniica Josipdol (2002.2004.), Povijest u kru, Zbornik radova projekta Naselja i
komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutranjosti u prapovijesti i antici, Alpium IIllyricarum studia,
vol. 1 (ur.: B. Oluji), Zagreb, 2008: 101 105.
Oluji 2007 Boris Oluji, Sustavno arheoloko istraivanje lokaliteta Viniica kod Josipdola, Modruki zbornik, 1,
Ogulin, 2007: 53 69.
Oluji 2008 Boris Oluji, Iskopavanje lokaliteta Viniica
2002.-2004., Povijest u kru, Zbornik radova projekta
Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog
priobalja i unutranjosti u prapovijesti i antici, Alpium
IIllyricarum studia, vol. 1 (ur.: B. Oluji), Zagreb, 2008: 87
99.
Oluji 2009 Boris Oluji, Viniica, HAG, 5/2008, Zagreb,
2009: 305 307.
Oluji 2010 Boris Oluji, Viniica, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 318, 319.
359
ISTARSKA UPANIJA
170 Biii Sv. Martin

171 Buje Sv. Sebastjan
172 Buje Trg sv. Servola
173 Guran srednjovj. naselje i
crkva sv. Cecilije
174 Istarski ipsilon (A8), dionica
Rogovii Matulji
175 Istarski ipsilon Bresti
176 Istarski ipsilon, dionica
Pelieti Pomer
177 Istarsko podmorje
178 Kamenolom Vranja
179 Katel (Castelvenere)
180 Katel Petrapilosa
181 Katoro rt Tiola
182 Krvavii Bokina
183 Lorun
184 Ljubieva peina
185 Markocija glavica gradina
186 Petrovac gradina
187 Plinovod Vodnjan Umag,
lok. VU 031A
188 Plomin crkva sv. Jurja
Starog i bedem
189 Pore antiki hram
190 Pore zaobilaznica
191 Pula Katel
192 Pula Marina Veruda
193 Pula od Kolodvorske ulice
do CS Riviera
194 Sv. Ivan Kornetski, k.. 21/33
195 Sv. Ivan Kornetski, k.. 21/36
196 Sv. Ivan Kornetski
197 Sv. Martin iznad Limskog
kanala
198 Svetvinenat Katel
Morosini Grimani
199 tinjan
200 Tar Stancija Blek
201 Tar Stancija Blek
202 Umag ire podruje
203 Umag Uvala Mujela
(Moela)
204 Utvrda Possert
205 Valalta
206 Vetar podmorje
207 Viula podmorje
208 Viula
209 Vodnjan crkva sv. Petra
210 minj katel
360
Istarska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 170

Lokalitet: Biii Sv. Martin
Naselje: Biii
Grad/opina: Barban
Razdoblje: SV
Arheoloka istraivanja u okolici crkve sv. Martina u
Biiima tijekom 2010. bila su logian nastavak prologodinjih istraivanja, kojima su utvreni arheoloki slojevi
intenzivne uporabe te lokacije i prije gradnje srednjovjekovne crkve. Istraivanja tijekom 2009. na poloaju Biii
Sv. Martin zapravo su potvrdila pretpostavke nastale na
osnovi prouavanja stratigrafskih odnosa pojedinih slojeva
zidanih struktura. Naime, potvreno je kako se dananja
crkva sv. Martina razvila na temeljima starije graevine, a
istraivanjima unutar same crkve potvren je smjer pruanja originalne oltarne pregrade te su utvrene razine
originalnih podnica crkve. Voditelj istraivanja bio je Josip
Vinji, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u istraivanjima su sudjelovali i apsolvent arheologije Sinia Pami te
dva pomona fizika radnika.
Komotre kotla (foto: J. Vinji)
je do visine od 70 cm i djelomice prelazi preko zida SJ

51, pa je teko procijeniti njihove relativnokronoloke
odnose. To zapravo znai kako se stariji objekt sastojao
od vie prostorija, odnosno da osim prostorije pronaene
prethodne godine, a tlocrtno djelomino definirane ove
godine (prostorija 1), zasigurno postoji jo jedna prostorija na junoj strani (prostorija 2). Kako je ve spomenuto,
za sada je teko procijeniti radi li se o istovremeno graenim prostorima. Prostorija 1 definirana je zidovima SJ
7, 8, 51 i 52, ali i zidom SJ 49. Manji segment tog zida
pronaen je u nastavku SJ 51, a nastavlja se u smjeru
sjevera i zalazi pod crkvu. Rub zida graen je uredno slaganim klesancima i vjerojatno ini dovratnik. Trenutani
je razmak izmeu zidova SJ 49 i SJ 51 1,3 m, no kako je
zid SJ 51 na tom dijelu znatno oteen, taj je ulaz nekada
vjerojatno bio ui.
Osim tih povezanih zidanih struktura, pronaeni su ostaci
jo dvaju suhozida. Prvi od njih nalazi se zapadnije od SJ
51 i sastoji se od dva velika kamena bloka (SJ 34, 35), dok
je drugi paralelan junom zidu crkve i graen je od sitnoga
ploastog kamena (SJ 48).
Osobito je zanimljiv pronalazak manje jame krunog oblika
SJ 39/46 koja je bila prilino plitka, promjera 50 cm. Unutar
nje pronaena je izrazito velika koliina ugljena i bronane
zgure te mala koliina usitnjenih spaljenih kostiju i keramike. Karakter te jame ostaje nepoznanica, no s obzirom
na sve komponente nalaza, realnom se ini mogunost da
se u okolici odvijala kakva kovaka ili ljevaka djelatnost,
a da je jama sluila za otpatke obrade metala. Zanimljivo
je i kako se istonije od jame definirao sloj paljevine, jasno
uoljiv prema sivoj boji tla i izgorenom kamenju (SJ 56).
Treba spomenuti i pukotinu na junom zidu crkve sv.
Martina koja korespondira mjestu na kojem zid SJ 49 zalazi
pod samu graevinu. Utjee li poloaj tog zida na oteenje na graevinskim strukturama danas postojeeg objekta
mogla bi pokazati neka daljnja istraivanja koja bi u tom
smislu trebala omoguiti i kvalitetnije rjeavanje problema
sanacije sakralne graevine.
Prologodinja istraivanja potvrdila su kako se stariji

objekt protezao na prostoru jugoistono od crkve, dok
njegovi ostaci nisu pronaeni na podruju jugozapadno
od crkve. Zbog toga je ovogodinja sonda postavljena u
nastavku prologodinje sonde 1, ime se pokualo definirati gabarite prostorije uoene tijekom prethodne istraivake kampanje. Sonda je u konanici dobila oblik slova L
dimenzija 4x5x2x2,2x1,8 m.
Arheoloka su iskopavanja u tom smislu ostvarila svoju
svrhu. Naime, pronaen je nastavak zida SJ 8, koji se
nakon manjeg prekida pojavljuje neto zapadnije (SJ 52).
Na njega se pod pravim kutom spaja zid SJ 51, koji je
usmjeren prema sjeveru i organski vezan uza zid SJ 52 te
zid SJ 32 koji je usmjeren prema jugu. Za taj zid nije u potpunosti jasno je li graen istodobno kao i dva spomenuta
zida ili je graen naknadno. Naime, dok su zidovi SJ 51
i 52 sauvani tek u svojim temeljima, zid SJ 32 sauvan
Pogled na pronaene arhitektonske strukture u sondi 4 (foto: T.

Percan)
361
Pokretni arheoloki nalazi neto su brojniji no prethodne

godine, iako jo uvijek ne daju jasnu sliku o dataciji opisanih najstarijih graevinskih struktura na lokalitetu.
Najbrojnija su skupina nalaza ulomci keramikih posuda.
Pronaeni ulomci ponajprije pripadaju grubom kuhinjskom posuu ija se datacija, ako na njima nema ukrasa,
ponajprije odreuje na osnovi oboda posuda. Zastupljeni
su nenaglaeni i ravno rezani obodi te zadebljani obodi
koji se presavijaju preko vrata posude i bivaju prelijepljeni
preko njezina tijela. To je karakteristika posua koje se na
istarskim nalazitima poinje pojavljivati od kasne antike
i ranoga srednjeg vijeka. Osim spomenutih oboda koji se
mogu povezati uz keramike forme lonaca, pronaene
su dvije rukice kotla te obod vra koji formom i fakturom podsjea na antiko posue. Osim spomenutog vra
te jo nekoliko ulomaka posua sline fakture, osobitost
veine pronaenih ulomaka jest slabija proienost gline
te znatna koliina primjesa poput drobljenog kvarcita i
vapnenca.
Uz pronaene ostatke keramikog kotla vjerojatno se
mogu povezati i pronaene eljezne komotre. Ostali su
metalni nalazi malobrojni i uglavnom se svode na eljezne
avle. Osobito su zanimljivi ovogodinji malobrojni stakleni
nalazi. Pronaena su dva dna uljanica u obliku lijevka. Te
rijetke uljanice bile su sastavni dijelovi polycandila, viseih
lustera. Nalazi slinih predmeta poznati su iz Dalmacije,
sjeverne Italije, ali i iz Istre. Zanimljivo je i kako su uglavnom
Dno ljevkaste uljanice (foto: J. Vinji)
Karta nalazita s ucrtanim poloajima nepokretnih nalaza pronaenih tijekom dviju arheolokih kampanja (izradio: J. Vinji)
362
vezani uz sakralne objekte. Njihova je upotreba bila iznimno dugog vijeka, pa ih se pronalazi na lokalitetima koji
datiraju od 5. pa sve do 20. st.
Prilikom istraivanja pronaen je i loe ouvan kosturni
ukop manjeg djeteta (SJ 43). Grob se nalazio priblino 1
m juno od crkve sv. Martina, na relativnoj dubini od 50
cm u odnosu na dananju hodnu povrinu, usmjeren od
sjeverozapada prema jugoistoku s glavom prema sjeverozapadu. Uz pokojnika nisu pronaeni nikakvi prilozi, a
grob nije posjedovao nikakvu grobnu konstrukciju. Kako
je rije o jedinome pronaenom ukopu u dosadanjem
tijeku iskopavanja koji se nalazio odmah ispod povrinskog
sloja, a ukopan je u starije arheoloke slojeve, moe se
pretpostaviti kako se radi o izoliranom primjeru ukopavanja
koji svakako odgovara funkcioniranju sakralnog objekta. S
obzirom na nedostatak grobnih priloga, nemogue je odrediti precizniju dataciju.
Arheoloka istraivanja tijekom 2010. na poloaju Biii
Sv. Martin proirila su spoznaje proizale iz prologodinjih istraivanja, uvrstila pouzdanost nekih od zakljuaka,
ali i otvorila niz novih pitanja. Istraivanjima su parcijalno
definirani gabariti jedne od prostorija najstarijeg objekta
(prostorija 1) te je utvreno postojanje dodatnih prostora
koji se proteu dalje prema jugu. Ostaje meutim pitanje relativnokronolokog odnosa sauvanih graevinskih
struktura, odnosno pronaenih prostorija. To je posljedica
slabe sauvanosti graevinskih struktura, ali i njihove tek
parcijalne istraenosti.
Drugi vaan rezultat ovogodinjih istraivanja jest pronalazak neto vee koliine pokretnoga arheolokog materijala na osnovi kojeg se mogu donijeti ipak neto sigurniji
zakljuci o dataciji najstarijih pronaenih arheolokih slojeva. Naime, gotovo sav pokretni arheoloki materijal pokazuje karakteristike kakve su svojstvene predmetima koji se
u uporabi pojavljuju tijekom kasne antike i traju tijekom
ranoga srednjeg vijeka. O tome jasno svjedoe pronaeni
ulomci oboda gruboga kuhinjskog posua, ali i pronaene
staklene uljanice. S druge strane, malobrojni pronaeni
ulomci keramikog posua pokazuju karakteristike klasine antike keramiarske produkcije. Sve to govori u
prilog pretpostavci kako se radi o nalazitu rabljenom u
periodu prelaska iz kasne antike u rani srednji vijek, no za
konane zakljuke svakako e biti potrebno prikupiti neto
veu koliinu databilnih nalaza te analizirati sve izuzete
referentne uzorke.
Nalazi su s druge strane otvorili pitanje karaktera pronaenih prostorija. Vea koliina prikupljenog ugljena i bronane zgure prikupljeni u manjoj jami (SJ 39/46) te pronaeni paljevinski slojevi ostavljaju otvorenu mogunost da
se u nekom kraem periodu na tom poloaju odvijala djelatnost vezana uz obradu bronanih predmeta. Naravno,
jo jednom valja napomenuti kako je do sada istraen tek
manji dio nalazita i kako su za sada nemogui konkretniji
zakljuci.
Summary
Literatura
S obzirom na to da je u tijeku priprema izrade nacrta prijedloga urbanistikog plana ureenja (UPU) za dio naselja Sv. Sebastijan u Bujama, Konzervatorski odjel u Puli
izdao je miljenje prema kojem je potrebna reambulacija
predmetnog podruja. Naime, u konzervatorskoj podlozi iz
2002. vrni i juni dio brda Pelegrina, koje se nalazi unutar
The archaeological excavations carried out in the surrounds of the Church of St Martin in Biii during 2010 were
a logical continuation of those of the previous year, which
ascertained the archaeological strata in which this site had
been vigorously used even before the building of the medieval church. For this reason, this years test pit was placed
so as to continue from the previous years test pit 1, an
attempt thus being made to define the outlines of the room
noticed during the previous excavation campaign. The test
pit finally took on an L shape.
The outlines of one of the rooms of the oldest structure
were defined (room 1) and the existence of additional
spaces that stretch off to the south was confirmed. But the
question remains of the relative chronological relations of
the extant building structures, i.e. of the rooms found. This
is a consequence of the poor state of preservation of building structures, as well as of their having been only partially
investigated.
Another important result of this years investigations is
the finding of a somewhat larger amount of moveable
archaeological material from which more certain conclusions about the dating of the oldest archaeological strata
found can be drawn. Almost all the moveable material
shows the characteristics of objects that appeared in use
during the later Roman period and lasted during the early
Middle Ages. This is clearly evidenced by found fragments of the rim of a coarsely made kitchen pot, as well
as of a glass oil lamp. On the other hand the few found
fragments of ceramic vessels show the characteristics
of Roman ceramic production. All this tends to confirm
the assumption that this is a site used during the period
of transition from later Roman period to the early Middle
Ages, but it will be necessary to gather a greater quantity
of datable finds and to carry out all the necessary analyses of reference samples before any final conclusions
can be drawn.
Redni broj: 171

Lokalitet: Buje Sv. Sebastian
Naselje: Buje (Sv. Sebastijan)
Grad/opina: Buje
Pravni status:
Razdoblje: NV
Na temelju ugovora s Gradom Bujama te sukladno uvjetima Konzervatorskog odjela u Puli, djelatnici Odsjeka za
kopnenu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda
tijekom 2010. pregledali su podruje Sv. Sebastijan u
Bujama.
Vinji 2010 J. Vinji, Izvjee o arheolokim istraivanjima nalazita Biii Sv. Martin 2010. g., Jurii, 2010.
Josip Vinji
363
terasa. Sjeverozapadni dio pregledanog podruja obrastao je gustom vegetacijom te je na nekim dijelovima
neprohodan.
Na sjeveroistonom dijelu pregledanog podruja na nekoliko mjesta pronaeni su ostaci poploenja ceste koja se
sputa prema sjeveru te blago krui oko brda Pelegrina
(k.. 3882). U junom i jugozapadnom dijelu pregledanog
podruja nalazi se stambeno naselje Sv. Sebastijan. Radi
se veinom o novijim gradnjama, s iznimkom jedne starije
kue koja je u jako loem stanju i nalazi se na istonom
ulazu u naselje (k.. 525) te je ujedno i jedini objekt koji je
na predmetnom podruju ucrtan na katastar iz 1911. god.
Ostaci crkve sv. Pelegrina koja se spominje u konzervatorskoj podlozi iz 2002. nisu uoeni tijekom terenskog pregleda i nisu ucrtani na katastru 1911. godine.
Prilikom pregleda terena nisu pronaeni znatniji materijalni ostaci arheoloke ili graditeljske batine, tako da je
potrebna zatita svih postojeih elemenata koji pridonose
ambijentalnoj slici okolnog prostora:
izvor vode koji se nalazi na sjevernom dijelu gornjeg
platoa (k.. 232/6) ima odreenu ambijentalnu vrijednost
te bi ga trebalo sauvati; s obzirom na to da su u prolosti u neposrednoj blizini izvora pronaeni nalazi keramike i
kostiju, on je potencijalno arheoloko nalazite, stoga se u
sluaju bilo kakvih zemljanih radova na podruju navedene
katastarske estice preporuuje arheoloki nadzor;
ostaci poploenja ceste (k.. 3882) koja vijuga oko sjeveroistone strane brda te se sputa u dolinu u kojoj se
nalaze polja, maslinici i vinogradi, svakako bi se trebali
sauvati, s mogunou obnove i prezentacije:
vei broj suhozidnih konstrukcija koje se nalaze na junim
i jugozapadnim padinama imaju ambijentalnu vrijednost te
bi se njihovim uklanjanjem izmijenila slika krajolika;
starija kua (P+1) sagraena vjerojatno krajem 19. st.
nalazi se u jako loem stanju (k.. 525); niske je graditeljske
vrijednosti, te je mogua djelomina izmjena arhitekture,
konstrukcija i volumena uz ouvanje izvornih elemenata
proelja, odnosno samo onih koji ine bitne determinante
njihova oblikovanja u odnosu na vrijeme nastanka.
Podruje terenskog pregleda
naselja Sv. Sebastijan, oznaen je kao arheoloki lokalitet na kojem su prepoznati prapovijesna gradina i ostaci
crkvice te je kao mjera zatite navedena potreba arheolokog istraivanja (Bradanovi 2002). Na osnovi podataka
prikupljenih terenskim pregledom, kao i onih prouavanjem relevantne literature, nainjeno je struno izvjee za
rekognosciranje.
Na prostoru obuhvaenom terenskim pregledom nisu evidentirana bilo kakva registrirana kulturna dobra, dok se u
iroj zoni nalazi vei broj objekata graditeljske batine te
potencijalni arheoloki lokaliteti.
Do vrha brda dolazi se poljskim putem, a najvii ovalni dio
tijekom 1994. temeljito je preoran (Mihovili 1994). Najvii
je plato u laganom nagibu prema istoku. Podijeljen je u dva
dijela, a druga polovica i nie terase prekrivene su vinogradima. Na samom vrhu nalazi se izvor vode koji nikad
ne presuuje (k.. 232/6). Prema konfiguraciji uzvisine
Pelegrin mogue je da je ona u prolosti imala funkciju
prapovijesnoga gradinskog naselja, no na prostoru koji
je obuhvaen terenskim pregledom nisu ustanovljeni njezini ostaci, i nije pronaen pokretni arheoloki materijal ili
strukture. Pregledom je postala jasna stratigrafija gornjeg
platoa, jer se na njegovu junom dijelu nalazi povea jama
koja je rezultat recentnog kopanja za temelje graevine
nepoznate namjene. U profilu iskopane jame ne primjeuju
se nikakvi kulturni slojevi, ve samo humus, zdravica te
matina stijena. Na nekoliko su mjesta na niim terasama
s june i jugozapadne strane brda vidljivi zemljani profili
nastali erozijom zemlje u kojima se takoer ne primjeuju
kulturni slojevi.
Zabiljeen je velik broj suhozidnih konstrukcija koje imaju
ambijentalnu vrijednost kultiviranog krajolika. Suhozidne
konstrukcije nalaze se na rubovima terasa koje se koncentrino pruaju po junim i jugozapadnim padinama
brda Pelegrina, te spreavaju eroziju zemlje unutar
Terase
364
Summary
During 2010 a field survey of the area of Sv. Sebastijan
in Buje was conducted. In the area covered by the field
survey, no kind of cultural property was recorded, but in
the wider zone there are a large number of structures of
the architectural heritage and potential architectural sites.
A large number of dry stone wall structures that have the
environmental value of a cultivated landscape were found.
In the north east part of the area examined, in a few places
the remains of a paved path were found, dropping to the
north and gently circling around the hill called Pelegrin
(cadastral parcel 3882). The remains of the church of St
Pelegrin, mentioned in a conservation plan of 2002 were
not noticed during the field survey, nor were they inscribed
in the cadastre of 1911.
Suhozid
Redni broj: 172

Lokalitet: Buje Trg sv. Servola
Naselje: Buje
Grad/opina: Buje
Terenski je pregled temeljen na podacima iz konzervatorske studije iz 2002. te relevantnoj literaturi za navedeno
podruje. Prilikom pregleda terena nisu prikupljeni arheoloki nalazi, dok je pri zemljanim radovima 1994. na gornjem platou brda Pelegrina oko izvora vode prikupljeno
dosta prapovijesne keramike, ulomci bronane ice i ivotinjske kosti. Nalaze je prikupila K. Mihovili iz Arheolokog
muzeja Istre u Puli. Svi nalazi potjeu iz srednjeg bronanog doba (16. 14. st. pr. Kr.) te su najvjerojatnije vezani
za uporabu izvora. U terenskom pregledu prikupljeno je tek
nekoliko fragmenata keramike koja se moe datirati u novi
vijek. Nakon pregleda otklonjena je mogunost postojanja
prapovijesne gradine ili naselja, kao i postojanja ostataka
crkve sv. Pelegrina. Zabiljeen je velik broj suhozidnih konstrukcija na junim i jugozapadnim padinama koje omeuju
terase koje koncentrino krue oko samog brda. Suhozidi
imaju ambijentalnu vrijednost kultiviranog krajolika, ali i
funkcionalnu vrijednost zadravanja zemlje unutar terasa.
Na sjeveroistonom dijelu pronaeni su ostaci poploenja
ceste koja je i danas u funkciji.
Prostor brda Pelegrina nalazi se samo nekoliko stotina
metara zrane linije od Buja gdje je potvreno postojanje ivota u prapovijesti, tako da ta injenica upitnom ini
mogunost jo jednoga prapovijesnog naselja. Danas se
velik dio brda Pelegrina, poglavito s june i jugozapadne
strane upotrebljava u poljoprivredne svrhe, gdje se veinom nalaze vinogradi i maslinici ograeni navedenim
suhozidima. S obzirom na to da nisu pronaeni dokazi za
postojanje naselja na toj mikrolokaciji, moe se pretpostaviti je da je taj prostor slinu namjenu imao i u prolim vremenima, odnosno da je bio poljoprivredni areal naselja u
Bujama.
Zbog namjere Grada Buja da preuredi Trg sv. Servola u

staroj povijesnoj jezgri, Konzervatorski je odjel u Puli meu
ostalim uvjetovao i arheoloki nadzor, odnosno zatitna
arheoloka istraivanja do kraja kulturnog sloja u sluaju
arheolokih nalaza. Izvoa arheolokih radova (koji su
trajali od oujka do travnja 2010. godine) bila je Sluba za
arheoloku batinu Hrvatskoga restauratorskog zavoda.
Voditelj istraivanja bio je Josip Vinji, zamjenik voditelja
Tihomir Percan, a u arheolokim istraivanjima sudjelovali
su i arheolozi Ivica Pletina, Lea ataj, Ivana Hirschler,
Katarina Jerbi te studenti arheologije Sinia Pami, Tanja
uflaj i Klaudia Bartoli. Arheoloke su slojeve runo iskopavali te strojno uklanjali povrinske slojeve oploenja i
ute radnici firme Dadi d.o.o. iz Novigrada.
Prostor predvien za istraivanja bio je ve od prije poznat
po nalazima ljudskih ukopa koji su uoeni prilikom strojnih
iskopa na prostoru trga i okolnih ulica. No, kako do sada taj
prostor nije sustavno arheoloki istraen, nije bio poznat
kontekst nalaza i ukopi nisu datirani. Takoer, iz povijesnih je izvora poznat podatak kako se na mjestu dananje
barokne crkve nekada nalazila sakralna graevina manjih
dimenzija, koja je za razliku od dananje imala pravilnu orijentaciju u smjeru istok-zapad.
Prije poetka istraivanja, prostor trga podijeljen je na pet
sektora nejednakih veliina. Pri tome je sektor I obuhvaao prostor ulice istono od crkve, sektor II prostor koji se
nalazi sjeverno od zvonika, sektor III prostor zapadno od
crkve, sektor IV prostor juno od crkve, a sektor V krajnji
juni dio istraenog prostora. Sektori su dodatno podijeljeni
na manje kvadrante koji takoer nisu imali pravilan oblik.
Prilikom radova istraeno je srednjovjekovno gradsko groblje s veim brojem pokojnika, a grobovi su bili postavljeni
na nain da prate smjer nekadanje crkve. Ostaci starije
Literatura
Bradanovi 2002 M. Bradanovi, Buje konzervatorska
podloga za Prostorni plan grada Buja, Pula, 2002.
Mihovili 1994 K. Mihovili, Izvjetaj o terenskom pregledu iz arhive AMI, 1994.
Ivica Pletina
365
Karta nalazita s ucrtanim najvanijim nalazima (izradili: I. Pletina, J. Vinji)
koji bi pripadao tom vremenu. Naime, sukladno tadanjim

vjerskim obiajima, pokojnici su u grobove pokopavani bez
ikakvih priloga, a kako se u blizini nije odvijao uobiajeni
svakodnevni ivot, nedostaju i uporabni predmeti iz tog
razdoblja. Na prostoru Trga sv. Servola u Bujama istraeno
je ukupno 25 grobnih cjelina, s 34 definirana pokojnika
te mnotvom osteolokog materijala koji je bio razbacan
unutar grobova i nije ga bilo mogue pripisati odreenim
pokojnicima.
Do sada nije bio poznat toan poloaj i dimenzije starije,
srednjovjekovne crkve, a posljednja su istraivanja tek djelomice rijeila dosadanje nepoznanice. Naime, otkriveno
crkve dokumentirani su u manjem dijelu jer je novija crkva

gotovo u potpunosti prekrila njezine ostatke.
Dublji arheoloki slojevi, a samim tim i znatno vea koliina pokretnih i nepokretnih nalaza, prikupljeni su u sektoru II, na dijelu gdje se ve pojavljuje prirodni pad terena.
Na tom dijelu iskopa pronaeni su ostaci novovjekovnih
kua i gradskih komunikacija, novovjekovni nasipi kojima
se nivelirao teren koji je poslije upotrebljavan za gradnju
spomenutih kua, potom ostaci srednjovjekovnih bedema
i na samom dnu sloj s prapovijesnim nalazima datiranima
od neolitika, preko eneolitika, pa sve do u bronano doba.
Prvi tragovi naseljavanja na istraenom prostoru datiraju iz
eneolitika do srednjega bronanog doba (3. i prva polovina
2. tisuljea pr. Kr.), kada se, sudei prema nalazima, na
tom poloaju nalazilo prapovijesno naselje. Sav pokretni
materijal koji pripada tom periodu prikupljen je na sjevernim
padinama brda, to je vjerojatno posljedica ispiranja slojeva s najviih kota i naknadnih graevinskih intervencija.
Nakon dugog perioda u kojem podruje povijesne jezgre
Buja nije bilo naseljeno, stanovnitvo se ponovno vraa
u razvijenome srednjem vijeku. Taj je gradski areal u tom
razdoblju imao specifian karakter s obzirom na to da nije
bio namijenjen stanovanju, ve je sluio kao gradsko groblje formirano oko manje crkve. Upravo je to razlog pronalaska manje koliine pokretnoga arheolokog materijala
Primjeri ukraavanja na pronaenoj prapovijesnoj keramici (foto:

J. Vinji)
366
barokne crkve uoeni ostaci zaelnog zida srednjovjekovne crkve (SJ 180), dok se ispred zapadnog zida barokne crkve uoava dio proelnog zida srednjovjekovne (SJ
176). Starija je crkva poneto ukoena u odnosu na dananju, tako da su zapravo uoeni tek njezin jugoistoni i sjeverozapadni kut. Sudei prema ostacima, ta je crkva imala
pribline dimenzije 10x20 m.
Datacijski slijedi gradnja gradskih bedema, iji su ostaci
pronaeni u krajnjem sjevernom dijelu iskopa, na svega
0,5 m udaljenosti od danas postojeeg zida uruene stambene kue, jedne u nizu zgrada koje sa sjeverne strane
zatvaraju urbanu jezgru Buja. Povijesni podaci potvruju
postojanje gradskih bedema jo poetkom 14. st., pa kako
i najstariji prikupljeni srednjovjekovni pokretni arheoloki
materijal uz bedeme datira priblino iz istog perioda, pronaeni se ostaci vjerojatno mogu pripisati najstarijim utvrdama tog dijela grada. Nedugo nakon gradnje bedema, uz
njega je dograen i manji objekt.
Srednjovjekovni pokretni arheoloki materijal prikupljen prilikom istraivanja 2010. iznimno je malobrojan u odnosu
na istraenu povrinu i intenzitet uporabe istraenog prostora tijekom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka. Meu
prikupljenim nalazima ipak se pronalazi odreen broj ulomaka koji su tipoloki i datacijski odredivi, stoga nude okvir
za dataciju pripadajuih pokretnih i nepokretnih nalaza.
Djelomino ouvana reljefna figura sveca, pogled na dvije obraene strane (foto: J. Vinji)
je kako duina srednjovjekovne crkve priblino odgovara

irini dananje, odnosno kako je barokna crkva svojim
bonim zidovima djelomino sjela na proelni i zaelni
zid srednjovjekovne. Tako su u temeljima istonog zida
Pogled na sektor I nakon istraivanja uz temelje postojee crkve vidljivi su ostaci jugoistonog kuta srednjovjekovne crkve (foto: I. Pletina)
367
later used for building these houses was levelled, after

which came the remains of the medieval walls and right
at the bottom a stratum with prehistoric finds dated to the
Neolithic, the Aeneolithic and right on to the Bronze Age.
After the research was carried out and the documentation
made, the immoveable archaeological finds were protected
with geotextile, and the public area in which the research
was carried out was prepared for the making of a newly
paved square.
Meu nalazima najbrojniji su ulomci keramikih posuda, a

tek su pojedinano zastupljeni ulomci staklenih i metalnih
predmeta. Pronaena su i dva novca te ulomak kamene
reljefne figure koji pripadaju istom razdoblju. Svi se nalazi
mogu pripisati periodu izmeu 11. i 16. st. Pronaeni se
srednjovjekovni i novovjekovni keramiki nalazi u najgrubljim crtama mogu podijeliti u dvije osnovne skupine:
grubu kuhinjsku keramiku i onu kvalitetnije izraenu, stolnu
keramiku s razliitim vrstama premaza. Pokretni arheoloki nalazi potvruju kako se od 13. st. nadalje u Bujama
odvijala i odreena trgovinska aktivnost, najbolje uoljiva
u importu luksuznijeg posua s talijanskog podruja, to
dodatno potvruju i nalazi novca iz istog perioda. Jedan od
svakako najvrjednijih nalaza istraivanja tijekom 2010. jest
djelomino ouvana reljefna figura sveca, koja se na osnovi
odreenih paralela moe datirati u prvu polovinu 14. st.
Daljnji urbani razvoj te mikrolokacije bio je usmjeren na
ruenje starijih objekata i gradnju novijih, to je uglavnom
znailo i veih objekata. Tako se primjerice rui starija srednjovjekovna crkva na mjestu koje se gradi ona barokna,
danas jo uvijek postojea crkva, a rue se gradski bedemi
i kua koja je do tada bila prislonjena na njih te se gradi
nova i prostranija stambena zgrada.
Nakon istraivanja i prikupljanja potrebne dokumentacije,
nepokretni arheoloki nalazi zatieni su geotekstilom, a
javna povrina koja je istraivana pripremljena je za izradu
novog poploenja trga.
Redni broj: 173

Lokalitet: Guran srednjovjekovno naselje i crkva sv.
Cecilije
Naselje: Guran
Grad/opina: Vodnjan
Pravni status: Z-4014 (naselje), P-1367 (Sv. Cecilija)
Razdoblje: A, SV
Tijekom kolovoza i rujna 2010. trajala je deveta kampanja arheolokih istraivanja na irem podruju srednjovjekovnoga naselja Gurana u junoj Istri. Ta su sustavna
istraivanja dio zajednikoga znanstvenog projekta
Meunarodnoga istraivakog centra za kasnu antiku i
srednji vijek Sveuilita u Zagrebu, Sveuilita u enevi
te Slube za arheologiju kantona eneve, a provode se
u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Puli. Projekt je
Literatura
Vinji, Percan, Pletina 2011 J. Vinji, T. Percan, I.
Pletina, Prilog arheolokoj topografiji i poznavanju urbanistikog razvoja grada Buja, HArch, 41, Pula, 2011: 35 82.
Josip Vinji
Summary
Following on from the intention of the city of Buje to remodel
Trg Sv. Servola in the historical old centre, the building
operations were subjected to archaeological supervision
and rescue archaeological excavations were conducted.
The space meant for the research had been known already
for the finds of graves noticed during mechanical excavations that took place in the past in the square and surrounding streets.
Also from historical sources it is known that at the site of
todays Baroque church, there was once a religious building of smaller dimensions, which, unlike that of today, had
a regular east-west orientation.
During the operations, 25 grave units were investigated
with a large number of deceased persons, the graves being
deployed in such a way as to follow the line of the former
church. The remains of the older church were documented
to a small extent, for the more recent church almost entirely
covered up its remains. The archaeological strata went
deeper, and accordingly a considerably larger quantity of
moveable and immovable finds was collected in sector II,
in the part where the terrain falls. In this part of the excavation, the remains of modern houses and city communications were found, with modern fills with which the ground
Guran crkva sv. Cecilije, detaljan crte istraene zone (izradile:

M. Berti i I. Plan)
368
Guran crkva sv. Cecilije, pogled sa zapada nakon istraivanja (foto: M. Berti)
otkriem razliitih prigradnji uz nju. Temelji od veih kamenih blokova koji se proteu od jugoistonoga ugla crkve
prema zapadu uz juni zid postojee graevine sauvani
su u duljini od 4 m. Njihova se orijentacija donekle razlikuje od orijentacije crkve te je istovjetna smjeru pruanja
ploa kojima je poploeno njezino svetite te orijentaciji
sjevernoga zida. Radi se o ostacima starije faze, iji su
temelji i poploenja svetita djelomice iskoriteni i prilikom
gradnje postojee crkve. Od prigradnji koje su otkrivene
valja spomenuti graevinu kvadratnoga tlocrta iji su
zidovi pronaeni uz zapadni kraj junoga zida (ST 75 i
ST 24). Najvjerojatnije je rije o temeljima zvonika koji je
naknadno prigraen crkvi. U nastavku istraivanja podruja zapadno od crkve otkrivene su dvije konstrukcije
koje su ondje sukcesivno graene. Od prve faze ostao je
samo segment junoga zida u duini od 3 m (ST 79) te
sjeverni u duini od 6,5 m (ST 42), dok je gradnja sljedee
graevine gotovo u potpunosti ponitila tragove te prvobitne konstrukcije. Te se zidove moe tumaiti kao dijelove
snane graevine koja se naslanjala na zapadno proelje
crkve, koje je poslije u potpunosti pregraeno. Na sjeverni
zid toga predvorja naslanjala se vea prigradnja A, ije
tlocrtnu dispoziciju nije bilo mogue u potpunosti iitati,
no kronoloki je valja smjestiti u razdoblje nakon 6. 7. st.
Potom je sagraena nova prostorija veliine 6,5x6,5 m, djelomino sauvana do 1 m visine, koja se poslije naslanja
veim dijelom financiran sredstvima stranoga partnera, a

tek manji dio sredstava osigurao je Grad Vodnjan.
Tijekom ovogodinje kampanje nastavljena su istraivanja
na podruju naselja te istraivanja crkve sv. Cecilije, koja je
smjetena otprilike 500 m sjeverozapadno. Osim detaljne
analize i preciznoga kronolokog odreivanja graevinskih
faza sakralnih zdanja, cilj je toga znanstvenog projekta prouavanje pitanja naseljavanja i organizacije ruralnog prostora june Istre tijekom kasne antike i srednjega vijeka te
prezentacija rezultata u sklopu arheolokog parka koji bi
objedinio sva etiri istraivana lokaliteta.
Crkva sv. Cecilije
Tijekom ovogodinje kampanje nastavljena su istraivanja
oko crkve sv. Cecilije. Proirenjem zone istraivanja sjeverno od crkve nije nije otkrivena sjeverna granica antikih
prostorija B, C i E koje su doivjele bitne promjene tijekom
kasne antike (tragovi gorenja, jama, pei). Taj je nivo tijekom 6. i 7. st. prekriven slojem zemlje bogatim nalazima
keramike. Slina je situacija utvrena istono od zaelja
crkve, gdje je kasnoantiko ognjite djelomice unitilo stariji zid. U istraivanju juno od postojee crkve nisu dosegnuti antiki slojevi i otkriven je tek jedan segment zida
rimske vile. Najvaniji rezultati koji se tiu faza izgradnje
crkve dobiveni su iskopavanjima temelja june fasade te
369
razliitih etapa razvoja toga dijela naselja. Iskopan je zid,

graen od veih nepravilnih blokova nevezanih bukom
ija irina mjestimino dosee i 75 cm (ST 42), koji se protezao cijelom duinom u prolim kampanjama istraenog
dvorita stambenog kompleksa. Na zapadu ga prekidaju
ogradni zid dvorita i cesta (ST 43 i R), dok je pak njegov
juni krak uniten gradnjom graevine C4. Najvjerojatnije
je rije o potpornom zidu terase kojim je ureen i zaravnan prostor koji se prostirao juno. Ondje je pak otkriven
sjeverni zid graevine (C10) koja je, ini se, graena u isto
vrijeme. Naime, iz njezina poda od nabijene zemlje uzeta
su dva uzorka ugljena koja su nakon analize aktivnim ugljikom dala sljedee rezultate: stariji je uzorak datiran izmeu
880. i 1020., a mlai izmeu 1280. i 1400. Ako se ti podaci
usporede s ve postojeim rezultatima dobivenima prilikom
istraivanja graevine C1, mogue je tvrditi da su te graevine graene u isto vrijeme, u drugoj polovini 9. st., te da su
naputene prije 15. st.
Guran srednjovjekovno naselje, detaljan tlocrt istraene zone

(izradili: M. Berti i I. Plan)
na zapadno proelje crkve (ST 22 i ST 70). U nju se ulazilo

kroz u zapadnom zidu otvorena vrata (iji je prag sauvan
in situ), te je bila poploena nepravilnim ploastim kamenom povezanim vapnenom bukom. Ostaci vrata govore
u prilog pretpostavci da se radilo o zatvorenom prostoru, a
ne o natkrivenoj galeriji, lopici, esto prigraenoj istarskim
crkvama. Detaljnom analizom spoja poploenja te prostorije i proelnog zida otkriveno je da je posljednja pregradnja
prethodila rekonstrukciji postojeega proelja zida crkve.
Za sljedeu kampanju predvien je nastavak istraivanja

unutar crkve sv. Cecilije (ispod poploenja postojeeg
svetita) i njezine neposredne okolice, odnosno prostora
juno i zapadno od postojee graevine kako bi se razjasnile prve faze gradnje crkve. Takoer se planira nastavak
zapoetih istraivanja srednjovjekovnoga naselja. Naime,
nakon to je sjeverni rub naselja detaljno istraen, nuno
je usmjeriti iskopavanja prema sreditu naselja, stoga je
tijekom ovogodinje kampanje raskrena vea povrina od
monumentalnog ulaza prema jugu, kako bi se omoguilo
transverzalno dokumentiranje i preciziranje struktura naselja od njegova ruba prema centru.
Srednjovjekovno naselje
Na prostoru srednjovjekovnog naselja Gurana nastavljena
su iskopavanja podruja koje se nalazi unutar zidina naselja, istono od monumentalnih vrata. Tijekom ovogodinje
kampanje istraivanja su usmjerena na konstrukciju i slojeve
koje prethode nizu graevina na sjevernome dijelu naselja,
koje su otkrivene i istraene tijekom prethodnih godina.
Iako je povrina istraene zone bila ograniena, rezultati
su dragocjeni jer su omoguili preciziranje kronologije
Literatura
Jurkovi, Mari, Terrier 2009 M. Jurkovi, I. Mari, J.
Terrier, Guran, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 331 333.
Jurkovi, Terrier, Mari 2008 M. Jurkovi, J. Terrier, I.
Mari, Guran, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 249 253.
Guran srednjovjekovno naselje, shematski tlocrt istraene zone po fazama (izradila: M. Berti)
370
Jurkovi, Terrier, Mari 2008 M. Jurkovi, J. Terrier, I.

Mari, Guran ranosrednjovjekovno naselje i njegove
crkve, u I. poreki susret arheologa rezultati arheolokih
istraivanja na podruju Istre, 2008: 111 123.
Jurkovi, Terrier, Mari 2011 M. Jurkovi, J. Terrier,
I. Mari, Les sites de lglise Sainte-Ccile et de
lagglomration mdivale de Guran en Istrie (Croatie) :
neuvime campagne de fouilles archologiques, HAM, 17,
Zagreb Motovun, 2011: 243 252.
Ruffieux 2010 Ph. Ruffieux, Cramique commune
delAntiquit tardive dcouverte sur le site de lglise
Sainte-Ccile Guran en Istrie, HAM, 16, Zagreb
Motovun, 2010: 247 266.
Terrier, Jurkovi, Mateji 2008 J. Terrier, M. Jurkovi, I.
Mateji, Les sites de lglise Saint-Simon, de lancienne
agglomration de Guran et de l lglise Sainte-Ccile en
Istrie (Croatie). Sixime campagne de fouilles archologiques, HAM, 14, Zagreb Motovun, 2008: 231 248.
Redni broj: 174

Lokalitet: Istarski ipsilon Autocesta A8, dionica
Rogovii Matulji
Naselje:
Grad/opina:
Od 1. do 16. travnja 2010. pregledana je trasa Istarskog
ipsilona, dionica budue Autoceste A8 od vora Rogovii
do vora Matulji za potrebu izrade konzervatorske podloge za studiju utjecaja na okoli. Terenskim pregledom
djelomino su obuhvaene dvije upanije (Istarska i
Primorsko-goranska) te pet opina (Grad Pazin, opine
Cerovlje, Lupoglav, Matulji i Grad Opatija). Struni voditelj bio je Tihomir Percan iz Slube za arheoloku batinu
Hrvatskoga restauratorskog zavoda, a u rekognosciranju
su sudjelovali i djelatnici HRZ-a Josip Vinji i Andrej Jane
te student arheologije Mario Zaccaria. Naruitelj i investitor
bila je Hidroelektra projekt d.o.o.
prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi

dr. sc. Jean Terrier
mr. sc. Iva Mari
Budui da prilikom prijanjih gradnji dionica ceste nisu

raene posebne konzervatorske podloge koje bi ukljuivale smjernice o zatiti kulturno-povijesnih dobara, bilo je
nuno izraditi konzervatorsku podlogu predmetnog podruja. Zbog toga su obraeni kulturno-povijesni objekti/
lokaliteti na podruju utjecaja gradnje, i to na osnovi postojeih podataka o kulturno-povijesnoj batini toga podruja,
kao i na osnovi reambulacije terena. Terenski je pregled
zapoeo na krajnjoj jugozapadnoj toki trase, odnosno kod
vora Rogovii koji prostorno pripadaju Gradu Pazinu, a
obuhvatio je dijelove opina Cerovlje, Lupoglav u Istarskoj
upaniji te dijelove Opine Matulji i Grada Opatije u
Primorsko-goranskoj upaniji. Najvei dio podruja uz
dananju prometnicu zauzimaju ume, oranice, panjaci
i vinogradi, dok se dio nalazi pod nasipima zemlje i ute
nastalih prilikom gradnje postojee ceste, a manji dio obuhvaaju naseljena mjesta. Na prostoru planirane gradnje,
odnosno ue zone utjecaja nisu evidentirana i ne postoje
bilo kakva registrirana kulturna dobra, dok se u iroj zoni
nalazi vei broj objekata graditeljske batine te potencijalni
Summary
During August and September 2010 the ninth campaign of
archaeological excavations in the area of the medieval settlement of Guran in southern Istria was conducted. During
this years campaign, research into the area of the settlement and excavations of the Church of St Cecilia, about
500 m to the north west, were continued.
The most important results of the excavations around St
Cecilias are concerned with the phases of the building of the
church, and were obtained by excavating the foundations of
the southern facade and the discovery of diverse adjoining
buildings alongside it. Of these adjoining buildings, a building of a square ground plan, most likely a bell tower, the
walls of which were found alongside the western end of the
southern wall should certainly be mentioned, as should two
successively built constructions discovered to the west of
the church. In the area of the medieval settlement of Guran,
excavations in the area lying within the walls of the settlement to the east of the monumental gate were continued.
We concentrated on investigating the strata that preceded
a number of buildings in the southern part of the settlement
that have already been researched into. Although the area
of the investigated zone was limited, the results were invaluable for they enabled a precise chronology to be made of
the various phases of the development of this part of the settlement. A wall that stretched the whole length of the courtyard of an already investigated residential complex was
also excavated; at the west it is interrupted by the boundary wall of the yard and by the road, while the southern leg
was destroyed by the construction of the later building C4.
Probably this was a retaining wall of the terrace with which
the space inside which the northern wall of a building contemporary to it (C10) was arranged and levelled. In a floor
of packed earth two samples of charcoal were taken, which
after an active carbon analysis gave the following results:
the older was dated to between 880 and 1020, while the
later derived from the period between 1280 and 1400.
Istarski ipsilon, suhozidne konstrukcije terasastih vrtova, okolica

Veprinca (foto: A. Jane)
371
arheoloki lokaliteti. Takoer, zabiljeen je velik broj suhozidnih konstrukcija koje imaju ambijentalnu vrijednost kultiviranog krajolika. Tako je u zoni izravnog utjecaja koja je
obuhvatila prostor do 30 m od trase evidentirano ukupno
11 lokaliteta. Rije je o jednom lokalitetu graditeljske, tri
arheoloke te sedam etnoloke batine. U zoni neizravnog
utjecaja evidentirano je 28 lokaliteta, od ega njih 22 pripada graditeljskoj te 6 arheolokoj batini. Time je ukupan
broj lokaliteta dosegao broj 39.
Na osnovi podataka prikupljenih u terenskom pregledu,
relevantnoj literaturi te arhivskom radu, napravljena je
konzervatorska podloga predmetnog podruja za potrebe
izrade studije utjecaja na okoli. Obradom podataka identificirani su problemi i dane smjernice za njihovo rjeavanje.
apsidalni objekt otkriven na dijelu trase Istarskog ipsilona

na breuljku Bresti kod Vinjana. Voditelj zatitnoga arheolokog istraivanja bio je Romuald Zlatuni (vii kustos
Arheolokog muzeja Istre), a u ekipi su bili i Zoran Grbin
(preparator, AMI), Katarina Jerbi, dipl. arheo., studenti
arheologije Klaudija Bartoli i Elvin Zejnilhodi te radnici
tvrtke Rigo d.o.o.
Tijekom arheolokog istraivanja prije gradnje dijela autoceste Ipsilona, na platou uzvisine Bresti registriran je dio
arhitektonske cjeline koja pripada veoj gospodarskoj vili
iz antikog ili kasnoantikog razdoblja. Dokumentirani arhitektonski dijelovi antikog i kasnoantikog objekta proteu
se du podruja sektora III u dijelovima kvadrantne mree
(I XV; b g). Povrina otkrivenog dijela arhitektonskoga
antikog i kasnoantikog objekata velika je oko 900 m.
Istraeni dio kompleksa antike i kasnoantike vile sadrava vie objekata, od kojih je najvaniji sredinji dio s
arhitektonskom cjelinom koja sadrava vie prostorija (prostorije A, B, C, D, E, F, G H, I, J, M), kao i prostoriju s upisanom apsidom. Taj se objekt prostire du podruja sektora
III u dijelovima kvadrantne mree (VII XIII; c e). Prema
tlorisu i rasporedu prostorija, taj sredinji objekt s upisanom
apsidom jako slii otkrivenoj poznatoj arhitektonskoj cjelini
tricliniuma u Stobima (Petrovi 1943: 476; Gerasimovska
2009: 398 405).
Preostali istraeni dijelovi iskopanog objekta pripadaju prostorijama mogue gospodarske namjene (prostorije K, L, O
i P) koji se proteu kvadrantima sektora III (XII XV; e g).
Zbog slabe gradnje zidova, kao i nepostojanja hidraulike
buke na njima, prostor apsidalnog kompleksa nije moga
pripadati nekakvim termama ili kupalitu. Nedaleko od
toga podruja, gdje je registrirana antika i kasnoantika
arhitektura u sektoru III u kvadranatima (XVII XVIII; c
d), otkrivena je grobna arhitektura s viestrukim grobnim
ukopom od tri do etri osobe. Grob se nalazi na rubnom
podruju istraene vee vrtae, koja se protee u kvadrantima (XVII XX; c d). Iskopana je vrtaa velika 12,5x7,5
m i duboka oko 3,5 m.
Visina pojedinih istraenih vanjskih i unutranjih zidova
antikog i kasnoantikog apsidalnog kompleksa varira od
0,50 do 1,60 m. Osim primarnoga arheolokog istraivanja
i zatite objekta, drugi zadatak bio je registrirati i utvrditi
nain gradnje svih prostorija, kao i utemeljenja otkrivenih
zidova antikoga gospodarskog i kasnoantikoga apsidalnog kompleksa. Tako je dobivena potpunija stratigrafska
slika objekta, gdje je otkriveno vie glavnih zemljanih i graevinskih slojeva. Zbog veeg broja stratigrafskih jedinica
na podruju sondi ili kvadranata (I XXI; a g), a koje
oznaavaju arhitektonske elemente (zidovi, pragovi, ulazi,
stube, manji zidani bazeni, podovi od buke, ognjita, grob
i recentna suhozidna osnova) stratigrafska slika iskopavanja sektora III na kojem je otkriven antiki i kasnoantiki
apsidalni objekt, kao i grobni ukop, je pojednostavljena
tako da ima vie glavnih stratigrafskih slojeva i to:
recentna suhozidna osnova B, koja se nalazi iznad humusnog sloja I; visina samoga suhozida iznosi oko 0,50 m,
stratigrafski sloj (SJ 1), humusni tamno smei sloj (10 YR
2/2) debljine do 0,20 m,
stratigrafski crvenkasto smei (2,5 YR 4/4) sloj zemlje
(SJ 2), pomijean s veim kamenjem, a ini terensku
Literatura
Buri-Matijai 1999 K. Buri-Matijai, Iz najstarije
prolosti Cerovlja i okolice, Cerovljanski zbornik, 1999: 11
18.
Buri-Matijai 1999 K. Buri-Matijai, Prapovijesna
arheoloka topografija Opine Lupoglav, Zbornik Opine
Lupoglav, knj. 5, 2005: 11 21.
Starac 1987 R. Starac, Stanje istraenosti arheolokih
lokaliteta na podruju Lovrantine u vremenskom razdoblju
od neolitika do antike, Liburnijske teme 6, 1987: 47 51.
ikli 2001 J. ikli, Crkve na podruju upe Dolenja Vas,
Zbornik Opine Lupoglav, knj. 3, 2001: 77 84.
Tihomir Percan
Summary
During a field survey of the course of the future A8 motorway from the Rogovii intersection to the Matulji intersection during April 2010 two zones were defined of direct
and of indirect impact. In the direct impact zone 11 sites
were found, three of which belong to the archaeological
heritage, while in the indirect impact zone, a total of 28
sites were found, 6 of them belonging to the archaeological heritage. A large number of dry stone wall structures
were found and they have the environmental value of a
cultivated landscape. From information collected during the
field survey, with the use of relevant references and work in
the archives, a conservation study of the area in question
was produced for the purpose of drawing up an environmental impact study. In a study of the data, the problems
were identified, and guidelines for solving them were given.
Redni broj: 175

Lokalitet: Istarski ipsilon Bresti
Naselje: Vinjan
Grad/opina: Vinjan
Razdoblje: P, A
Od 25. travnja 2009. do 15. veljae 2010. zatitno je arheoloki istraena antika gospodarska vila i kasnoantiki
372
Bresti, zrana snimka
u profilima svih kvadranata na kojoj se protee apsidalni

objekat (SJ LXXIV); taj zemljani sloj nalazi se na istoj visini
podnog naboja; debljina sloja iznosi oko 0,45 1,40 m,
stratigrafski crvenkasto smei (2,5 YR 4/4) sloj zemlje
(SJ 6), pomijean je sa sitnim kamenjem te ini jedinicu (SJ
LXXX), prostire se u profilima sondi 1 i 2 te na podruju cijele
prostorije L, taj sloj lei odmah ispod sloja tamne zemlje (SJ
4), a debljina sloja u prostoriji L iznosi oko 0,22 m,
stratigrafski sloj crvenkaste zemlje (SJ 7), pomijeane s
manjim komadima buke (SJ LXXVI), registriran je samo na
podruju ognjita (Sj. LV) i nalazi se odmah ispod tamnog
sloja zemlje (SJ 4); debljina sloja iznosi oko 0,20 m,
stratigrafski sloj tamno smee zemlje (SJ 8), pomijeane s
manjim komadiima buke (SJ LXXVII), registriran je samo
na podruju ognjita (SJ LV) i nalazi se odmah ispod crvenkastog sloja zemlje (SJ 6); debljina sloja iznosi oko 0,04 m,
stratigrafski jako tamno smei (10 YR 3/1) sloj zemlje (SJ
9), vodi se kao jedinica (SJ LXXXIII), registriran je u manjoj
sondi 2 na podruju prostorije L; taj sloj nalazi se odmah
ispod zemljanog sloja (SJ 5) i lei direktno na matinoj stijeni (SJ 10); debljina je sloja oko 0,12 m,
stratigrafski sloj (SJ 10), matina stijena (SJ III), registrirana je u svim prostorijama apsidalnog objekta A P, kao
i izvan samoga objekta; matina stijena pojavljuje se na
razliitim dubinama, od 0,25 pa do 1,40 m.
stratigrafsku jedinicu (SJ LXXV i LXXX); debljina tog sloja

varira, tako se u pojedinim prostorijama od A do P kree od
0,22 m do 0,1 m, dok je u prostoriji O debljina 0,22 0,30
m,
stratigrafski sloj (SJ 3) ine zidovi, podovi od buke, ognjita, pragovi, ulazi i stube arhitektonskog objekta iz antikog razdoblja u podruju prostorija F, O i P (SJ IV LXI,
LXIII, LXV LXXII); visina je tih antikih zidova razliita,
tako se u prostorijama F, O i P kree od 0,20 m do 0,45 m;
to se tie naina utemeljenja toga arhitektonskog sloja i
ovdje su vidljive vee razlike, tako pojedini zidovi antikoga
arhitektonskog sloja (SJ 3) lee na nabijenoj zemlji, dok su
neki poloeni direktno na matinu stijenu,
stratigrafski sloj (SJ 4) ine zidovi, podovi od buke,
ognjita, pragovi, ulazi i stube arhitektonskog objekta iz
kasne antike u podruju prostorija A L (SJ IV LXI, LXIII,
LXV LXXII); dubina je toga kasnoantikog arhitektonskog
sloja razliita, tako su u prostorijama A, B, C, N, te djelom
u E, H, I, J, M, razliite visine zidova od 0,20 m. do 0,45 m,
a u odreenim podrujima prostorija D, F, G, L, te djelom
i u prostorijama A, B, C, E, H, J visina pojedinih zidova
iznosi od 0,45 do 1,40 m; to se tie naina utemeljenja
toga arhitektonskog sloja i tu su vidljive vee razlike, tako
pojedini zidovi kasnoantikoga arhitektonskog sloja (SJ 4)
lee na nabijenoj zemlji, dok drugi stoje na matinoj stijeni; tom stratigrafskom sloju pripada i registrirani viestruki
kasnoantiki kosturni grobni ukop,
stratigrafski sloj zemlje (SJ 5) tamne boje (5 YR 2,5/1),
pomijean je s dosta kamenja i keramike; registriran je
Arhitektura
Sondanim istraivanjem u prostorijama A P, apsidalnog objekta, potvrena su dva razliita pristupa u gradnji
373
temelja zidova. Prvi ine zidovi, koji dijelom lee izravno

na zemlji ili matinoj stijeni. Drugi ine zidovi, koji lee na
matinoj stijeni. Novoregistrirana arhitektura prema nainu
gradnje zidova podijeljena je na:
zidove izraene od slabije obraenog kamena (kamen
je prirodno oblikovan, nema naznaka veih povrinskih
obrada ljudskom rukom), koji na vanjskom i unutranjem
licu te u fugama sadravaju manje koliine morta,
zidove od finije obraenog kamena (na kamenoj povrini
vidljivi su tragovi alata), sadravaju vee koliine buke na
vanjskom i unutranjem licu te u fugama.
Prema takvu nainu gradnje zidovi apsidalnog objekta
mogu se podijeliti na antike i kasnoantike. Antiki zidovi
utvreni su na podruju prostorija F, O i P, dok kasnoantiki
ine vanjski i unutranji zidovi, kao i ognjita te manji zidani
bazeni apsidalnog objekta u prostorijama A, B, C, D, E, G,
I, J, K, M, N te u prostoriji L. Arheoloki istraeno podruje
ini jednu manju cjelinu mogueg opsega objekta iji su
tragovi vidljivi u umi izvan gabarita istraivanja.
Sitni arheoloki pokretni materijal
Na podruju trase Ipsilona, na uzvisini Bresti (unutar lociranoga antikog i kasnoantikog apsidalnog objekta, kao
i izvan njega u blioj okolici) registrirana je vea koliina
keramikog, metalnog i staklenog materijala), koji pripada
istom razdoblju kao i navedeni apsidalni objekt. Izvan podruja gdje je otkrivena arhitektura u Kv. XIII c i Kv. V VII
b, prilikom skidanja zemljanih slojeva (SJ 2), kao i ienja
matine stijene (SJ 9), registrirano je neto prapovijesne
litike sitne materijalne grae kao to je sjekirica i struga.
Nalazi kamenih sjekirica u Istri kronoloki pripadaju razdoblju od kraja srednjeg neolitika pa do srednjega bronanog
doba (Zlatuni 2004: 87, sl. 65; Vitasovi 2001: 18, 38, T.
II., sl. 4; Vitasovi 2002: 27, T.XI, sl. 6). Osim prapovijesnoga kamenog orua, otkriveni su i nalazi od kamena koji
pripadaju antikom i kasnoantikom razdoblju, i to dijelovi
kamenice ili are te dio skulpture (nalaz prsta) registrirane u
Kv. (XVII XVIII d u Sj. LXII) u neposrednoj blizini vanjskog
zida apsidalnog objekta SJ 4 (IVd). Dalje u podruju prostorije L (Kv. XIII XIV e f) u (SJ 2) registrirani su razbijeni
dijelovi veega kamenog rvnja dimenzija 0,35x0,10 m.
Prapovijesnoj keramici pripada nekoliko nalaza koji su
uglavnom registrirani prilikom iskopa prostorije F. Ti su
ulomci ukraeni urezanim nepravilnim spiraloidnim motivima, koji bi mogli odgovarati kasnom ili srednjem neolitiku. Od bogatoga antikog i kasnoantikog keramikog
materijala treba spomenuti nalaze ulomaka terrae sigilatae s vegetabilnim i zoomorfnom ornamentikom, zatim
keramike tankih stijenki te amfora. to se tie najljepih
ulomaka terrae sigilatae i keramike tankih stijenki, ona je
locirana na lokacijama prostorija L i B (Kv. V i VI c-d, VII
VIII b, XIV e, XI XII b-c). Ostalu keramiku ine nalazi
dviju kasnoantikih amfora registriranih u podruju prostorija N i P (Kv. I II d, Kv. XV XVI f), zatim nalazi
ulomaka lampica od kojih jedan ima peat in planta
pedis, a drugi manji ulomak gornjeg dijela lampice ukraen je helenistikom kazalinom maskom (tip Loeschcke
IXa c i X), te ulomci lonarije s urezanim ornamentom
valovnica i horizontalnih rebara. to se tie nalaza dviju
amfora, prvi nalaz iz prostorije N koji je registriran prilikom skidanja sloja (SJ 2) (Kv. II III d) i ienja ini
Bresti, kamena prapovijesna sjekira
gotovo cijelu amforu (nedostaje joj dio oboda i donjeg

dijela posude), drugi nalaz amfore iz prostorije P (Kv.
XV XVI f) ini cijeli gornji dio oboda ruki i dijela vrata
posude.
Keramiki graevni materijal registriran na sektoru III i u
prostoru apsidalnog objekta uglavnom ine tegule s peatima C. CRISPINILLAE + (PIN), P. ITURII SABINI (IPIVR)
i (SAB), kao i opeke s urezanim stilizirajuim linijama koje
podsjeaju na oblik ribe (?). Prva tegula s peatom C.
CRISPINILLAE (PIN) pronaena je izvan podruja otkrivene arhitekture prilikom skidanja zemljanog sloja (SJ
2) u Kv. I II, a druga tegula s peatom (IPIVR) moda
P.ITURII SABINI (?) otkrivena je prilikom demontae suhozida B (SJ B) i iskopa humusnog i zemljanog sloja (SJ 1-2).
Trea tegula s peatnim natpisom P.ITURII SABINI (SAB),
jednako je tako registrirana prilikom nastavka demontae
suhozida SJ B i iskopa zemljanog sloja (SJ 2) na podruju
vanjskog zida prostorije L (SJ 4) unutar Kv. XVI e. Nalaz
opeke sa stiliziranim urezima koji slie ribi otkriven je prilikom iskopa i skidanja zemljanog sloja (SJ 2) u prostoriji K
(Kv. XI - XIII e), u neposrednoj blizini ulaza u prostorije I i F.
Metalni nalazi s toga lokaliteta mogu se podijeliti prema
materijalu u dvije grupe broncu i eljezo dok se prema
upotrebnoj funkciji mogu podijeliti na ukrasne predmete
(nakit), toaletno-medicinski i mjerni pribor (dijelovi pinceta,
tanjura vage), a ostali su predmeti orue, oruje, novac
te medaljoni. Nakit ine nalazi bronane narukvice, zatim
dijelova ogrlice i fibule tipa Aucissa koji su registrirani u
podruju prostorije D (Kv. XI XII d) i prostorije B (Kv. X
XI c). Toaletno-medicinskom priboru pripada nalaz pincete
i tanjura vage. Tanjur vage izraen je od bronce promjera
4 5 cm, okruglog recipijenta s rupicama na rubovima.
Nalaze orua i oruja uglavnom ine razliiti tipovi noeva,
noia, srpova, fragmenti sjekire, krampova, avala,
lanaca, kao i nalaz viska. Prema upotrebnoj funkciji mogu
se podijeliti u nekoliko kategorija: graevno orue (visak,
avli, krampovi), poljoprivredno orue (nalazi srpova),
ostalo orue (lanci, zvona) te oruje i orue (noevi,
noii, sjekira).
374
koji je demontiran prilikom ienja ponovo je iskoriten

za naknadnu ugradnju u postojee zidne strukture istoga
arheolokog objekta. Na podrujima gdje je vidljiva statika nestabilnost vanjskih i unutranjih zidova arheolokog objekta, postojei zidovi podzidani su kamenom i
vapnenim mortom te ojaani, odnosno zidna konstrukcija
poduprta je drvenom oplatom. Na dijelu arheolokog lokaliteta zatrpane su prostorije i kanal zbog statikog ojaavanja postojeih zidova koji su leali direktno na zemljanoj
podlozi, kao i jugoistoni i jugozapadni zid vanjskoga nosivog zida apsidalnog objekta. Sve podne povrine unutar
apsidalnog objekta prekrivene su geotekstilom i zatrpane
kamenim granulatom razliitih frakcija. Zatrpavanjem je
ujedno poravnat teren i ojaani zidovi koji su leali direktno
na zemljanoj podlozi. Dodatnim prezidavanjem krunita
hidraulikim vapnom i kamenom stabilizirani su svi postojei zidovi koji su u osnovi bili statiki stabilni. Prije izrade
zatitnih kapa, na postojea krunita zidova stavljen je
geotekstil, nakon ega je postavljena mortna zatitna
kapa. Podruje oko iskopanih zidova koji ine prostoriju
N (koji nisu povezani s apsidalnim objektom) nije konzervirano, tako je na preostalom dijelu lokaliteta potrebna
dodatna konzervacija manjeg opsega.
Bresti, aucissa fibula
Najljepi primjer graevnog orua jest nalaz eljeznog

viska koji ima obrnutu trokutastu ili piramidalnu formu. Na
sredinjem dijelu ili osi viska vidljiv je ostatak mjesta gdje
se privrivao konop. avli su najbrojnija skupina nalaza,
a u veini sluajeva izraeni su od eljeza i razliitih su
dimenzija. Tijelo im je kvadratnog presjeka s krunom glavicom. Nalazi eljeznih krampova i tesle (orue za obradu
drva) iz Brestia prema svome obliku tipoloki odgovaraju
antikom oruu. Poljoprivredno orue ine nalazi etiriju
srpova, od kojih samo jedan tipoloki odgovara antikom
srpu. Ostala tri nalaza srpova vjerojatno pripadaju recentnijim tipovima iz 19. i 20. st. Od ostaloga metalnog orua
dokumentiran je nalaz lanca, koji prema formi ili obliku
karika odgovara recentnijim razdobljima 19. i 20. st., te
registrirano bronano zvono.
to se tie numizmatikih nalaza, do sada je na lokalitetu Brestiu registrirano desetak antikih i kasnoantikih
novia te dva medaljona. Ostale metalne nalaze teko je
definirati zbog slabe ouvanosti i manjih dimenzija. Staklo
je uglavnom pronaeno u sitnim krhotinama, osim nalaza
dvaju gotovo cijelih staklenih posudica (balzamarija) koje
su pronaene na dijelu lokaliteta izvan otkrivene arhitekture
u Kv. IVa i na prostoru ispred apside u Kv. VII VIII c-d. U
istome kvadrantu registriran je nalaz dijela ruke staklene
posude. Meu staklenim nalazima istie se ouvani gornji
dio oboda i stijenke staklene boce, kao i nalazi sedamnaest
prizmatino oblikovanih tamnoplavih staklenih perlica koje
su inile kasnoantiku ogrlicu pronaenu u kasnoantikom
grobu I u podruju Kv. XVII c.
Literatura
Gerasimovska 2009 D. Gerasimovska, Late Roman
Dining Rooms in the Hauses in Stobi, HAnt, 18/1, Pula,
2009: 397 407.
Petrovi 1943 J. Petrovi, U Stobima danas, GZM, LIV,
Sarajevo, 1943: 463 525.
Vitasovi 2001 A. Vitasovi, Gromae, neolitiko/ eneolitiko naselje na Brijunima, HArch, 30/1999, Pula, 2001:
5 67.
Vitasovi 2002 A. Vitasovi, Gradina, HArch, 31/2000,
Pula, 2002: 5 61.
Zlatuni 2004 R. Zlatuni, Arheoloka interpretacija i
rekonstrukcija naina ivota u neolitikom razdoblju Istre,
HArch, 33/2002, Pula, 2004: 5 43.
Romuald Zlatuni
Summary
In the period from April 2009 to February 2010 before construction works concerning the development of the Istrian
Y Motorway at the hillock of Bresti by Vinjan, rescue
archaeological excavations and the provisional conservation of the site were carried out. On this occasion, rich
archaeological material in the form of very well preserved
parts of a complex of a Roman period villa rustica and a
late Roman period apsidal structure discovered on the
ascent of the same hillock were uncovered. At this site,
the prehistoric period was defined from a smallish number
of lithic artefacts and potsherds. The slight presence of
prehistoric material can be ascribed to two factors: to the
operation of erosion and anthropogenic effects on the environment during the construction of the Roman and late
Roman structure. The ceramic, glass and metal materials
found indicate the continuity of life at this site from the 1st
to the 4th century.
Privremena konzervacija
Nakon arheolokog istraivanja lokaliteta, tijekom travnja
2010. istraena antika i kasnoantika arhitektura privremeno je konzervirana. Izvoa konzervatorskih radova
bila je firma Macuka d.o.o., investitor radova Bina Istra
d.d., a konzervaciju su nadzirali Arheoloki muzej Istre
(Romuald Zlatuni) i Konzervatorski odjel u Puli (Marko
Uha). Tom je prilikom, prema ponudi i potpisanom ugovoru, pripremljeno gradilite, dopremljen graevni materijal, na apsidalnom je objektu oieno krunite zidne mase
od nevezivog materijala. Inae dobar kameni materijal
375
Redni broj: 176

Lokalitet: Istarski ipsilon, dionica Pelieti Pomer
Naselje:
Grad/opina: Pula
Razdoblje: P, A
prapovijesti i antike. Prema rjeenju o dozvoli za zatitno

arheoloko sondiranje Konzervatorskog odjela u Puli odreeno je da se istrai 7 izravno ugroenih lokacija (IYPP 05,
IYPP 08, IYPP 09, IYPP 12, IYPP 17, IYPP 18 i IYPP19),
kako bi se utvrdilo postoje li na navedenim pozicijama ouvani kulturni arheoloki slojevi. Tijekom arheolokog istraivanja na 7 spomenutih poloaja, zabiljeeno je jedino
arheoloko nalazite na poziciji IYPP 08. Iskopavalo se
krampom, a sav istraen sediment pregledavan je prilikom iskopavanja. Istraeni slojevi kopani su kao prirodni
(u sluaju promjene boje ili teksture sedimenta, koliine
kamenja i nalaza) ili umjetni (u sluaju da nije bilo nikakvih promjena u sedimentu, koliini kamenja ili nalaza). Na
poloaju IYPP08, u sondama 8 i 10 14 sediment je prosijan kroz sito zbog velike koliine ulomaka kremena. Boja
sedimenata odreivana je uporabom Munsell Soil Color
Charts. Tijekom istraivanja voena je struna arheoloka
dokumentacija te fotodokumentacija. Nakon istraivanja
nalazite je geodetski snimljeno.
Od 15. srpnja do 11. listopada 2010. zatitno je arheoloki

istraena trasa Istarskog ipsilona, dionica Pelieti Pomer,
poloaji IYPP 05, IYPP 08, IYPP 09, IYPP 12, IYPP 17,
IYPP 18 i IYPP19. Istraivalo se zbog potrebe izrade projekta te zatite moguih novih arheolokih nalaza. Strune
voditeljice bile su Maja uka i Lara Orli iz Arheolokog
muzeja Istre iz Pule. Radove je u potpunosti financirala
Bina Istra d.d.
Podruje planirane trase Istarskog ipsilona od Pelieta do
Pomera dugo je oko 7 km i prolazi kroz podruja bogata
arheolokim nalazima, etnografskim lokalitetima te kulturnim i povijesnim krajolicima. Tijekom reambulacije trase
Istarskog ipsilona, trase Pelieti Pomer, tijekom sijenja i veljae 2009., na trasi i u njezinoj blizini zabiljeene
su 23 lokacije, od kojih je 17 s arheolokim nalazima iz
IYPP 05 (koordinate po Gauss-Kruegerovoj projekciji:

x 5413397, y 4966830, z 33)
Pozicija IYPP 05 smjetena je na padini brda juno od
Campanoa u neposrednoj blizini austrougarskih opkopa,
bunkera i promatranice (poloaj tih objekata u izvjetaju
Arheolokog muzeja Istre o reambulaciji trase Istarskog
ipsilona iz 2009. oznaen je kao IYPP 07). Reambulacijom
terena na tom su poloaju pronaeni ulomci antikih tegula
na suhozidima koji su upuivali na mogue postojanje
antike aglomeracije. Prilikom arheolokog sondiranja na
toj lokaciji ukupno je istraeno 15 sondi veliine 1,5x1,5
m i tri vee sonde koje su podijeljene na manje jedinice.
Pronaena je velika koliina recentnog stakla i dijelova
mehanikih strojeva, ali i ulomaka izrazito erodiranih antikih tegula. Po zastupljenosti tegula izdvajala se sonda 9
na koju se nadovezao niz trakastih sondi (S.9 b-g) koje su
presijecale prostor u svim smjerovima. Kako bi se istraio
sloj, od poetne sonde 9 napravljena je kvadratna mrea
sa sektorima (1,5x1,5 m) te su istraeni sektori b5-b9.
Takvim sondiranjem utvrdilo se da se velika koncentracija
tegula nalazi u sloju 6 (SJ 6) koji karakterizira rahli smei
humusni sediment s puno rasutog kamenja srednje veliine. Sloj obuhvaa povrinu koja se moe procijeniti na
veliinu 15x15 m, te se gubi prema sjevernoj strani sonde f,
zapadnoj sonde d, istonoj sonde g. U junom dijelu iskopa
(sonda 9b) sloj je povezan s nakupinom kamenja koja
pokriva 2 m dubok kanal za vodu prokopan 1988. godine.
Budui da je taj sloj s koncentracijom arheolokih nalaza
uz sam kanal za vodu, mogue je da je nasut s nekoga
oblinjeg poloaja. Materijal pronaen u tom sloju upuuje
na postojanje kasnoantike villae rusticae u neposrednoj blizini. Osim tegula s tragovima buke, prikupljeni su
ulomci amfora, fragmenti granitnog rvnja, ulomak dolije,
ulomak terrae sigillatae, fragment staklene boice, ulomci
antikih posuda, spike, ulomak kuhinjske keramike s valovnicom, ulomak kamenog prljena, dio amotne opeke i
brusni kamen koji je sluio za otrenje metalnih predmeta.
Ukupna masa pronaenih tegula iz sonde 9 jest 170 kg.
Otvaranjem sondi sjeveroistono od sonde 9 (sonde 11
17) pokazalo se da one sadre neto tegula, ali znatno
manje nego u navedenom sloju. Nepoznati antiki objekt
Ortofotografski prikaz trase Istarskog ipsilona, dionice Pelieti

Pomer, s oznaenim arheolokim lokalitetima (foto: M. uka)
376
pronaena i jezgra tipa levallois svjedoe o tome da je rije

o lokalitetu na otvorenom koji se datira u srednji paleolitik,
treem na podruju Istre. Pretpostavljena je veliina nalazita oko 50 m, u obliku elipse, od ega je istraeno 10-ak
m. Vjerojatno je rije o nalazitu tipa Lithic workshop,
odnosno mjestu primarne dekortifikacije i pripreme jezgri,
koje su poslije transportirane u druge naseobine na daljnju
obradu.
x 5413876, y 4968173, z 53)
Pozicija IYPP 09 nalazi se u blizini naselja ikia, juno od
poloaja IYPP 12, na jugozapadnom podnoju Turtijana,
prapovijesne gradine koja je unitena u drugoj polovini
19. st. prilikom gradnje austrougarske utvrde koja je bila
u sklopu organizacije sustava obrane grada Pule. Prilikom
Poloaj lokaliteta na karti ireg podruja
vjerojatno se nalazio izvan trase Istarskog ipsilona, dionice

Pomer Pelieti, u blizini suhozida zapadno od trase koji
su prepoznati tijekom reambulacije. Potrebno je napomenuti da je zbog visine ive stijene koja tu i tamo izbija na
povrinu taj objekt vjerojatno potpuno uniten, odnosno da
je kamenje sa zidova ruevine odneseno, a da je sam tlocrt
graevine mogue eventualno prepoznati po tragovima priklesane ive stijene.
x 5413505, y 4967466, z 58)
Pozicija IYPP 08 smjetena je na jugozapadnoj padini brda
Campanoa, odnosno prapovijesnoga arheolokog lokaliteta iz neolitika/bakrenog doba. Prilikom probnoga arheolokog istraivanja istraeno je 14 sondi dimenzija 1,5x1,5
m. U sondama 1 7 i 9 pronaeni su sporadini ulomci erodirane i fragmentirane keramike koja bi se po svojoj fakturi
mogla svrstati u prapovijesnu, dok je takoer pronaeno
neto ulomaka antikih tegula. Unutar spomenutih sondi
nisu zabiljeeni kulturni slojevi te je dosta plitko pronaena
matina stijena. Pronaeni ulomci prapovijesne keramike
najvjerojatnije su erozijom tla ondje dospjeli s vrha brda
gdje je zabiljeen prapovijesni lokalitet, dok malobrojni
ulomci antike keramike svjedoe o postojanju antikog
lokaliteta izvan trase Istarskog ipsilona. Unutar sondi 8 i
10 14 pronaen je kulturni sloj na dubini od 50-ak cm,
koji karakterizira velika koliina ulomaka kremena (pronaeno ih je oko 9000). Unutar sondi pronaena je matina
stijena od vapnenca, bez ikakvih ostataka primarnih leita ronjaka. Kremene alatke i jezgre meu kojima je
Prikaz kulturnog sloja i pretpostavljena povrina lokaliteta na poloaju IYPP 08 u sondama 8, 10, 11, 12, 13 i 14 (foto: M. uka)
377
prilikom ega je istraeno 10 sondi dimenzija 1,5x1,5 m.

Prilikom istraivanja pronaena je vea koliina izrazito
erodirane i fragmentirane keramike koja se po svojoj fakturi i tipologiji svrstava u bronano doba te odreena koliina izrazito erodiranih ulomaka antikih tegula. Takoer
je zabiljeena znatna koliina recentnih predmeta (ulomci
ahura, dijelova granata i bombi) koji svjedoe o vojnim
vjebama na tom podruju (tijekom 20. st. to je podruje
bilo pod upravom JNA) te predmeta iz perioda Austro-Ugarske Monarhije (ulomak depnoga posrebrenog sata,
ulomci kremena za paljenje kremenjaa, metalne kuglice
koje su imale funkciju metka te ulomci novovjekovnih
tanjura i zdjelica). Kulturni sloj nije pronaen, a pronaena
prapovijesna keramika najvjerojatnije je erozijom tla i gradnjom austrougarske tvrave s vrha breuljka, gdje je bila
gradina, skliznula u podnoje. Nuno je naglasiti da su u
sondama zabiljeeni izrazito crveni i u donjem dijelu iskopa
sterilni slojevi te matina stijena nije pronaena ni u jednom
sluaju (odreene su sonde iskopane i do 2 m dubine, a
kopati se nije moglo dublje zbog dimenzija sondi te vremenske ogranienosti istraivanja), to upuuje na to da
je ondje rije o nekoj vrsti nasipa. Pronaeni ulomci antikih tegula ondje su u sekundarnom poloaju te upuuju na
mogue postojanje antikog lokaliteta u blizini. IYPP 12 je
u blizini ikia i katara na ijem su irem podruju zabiljeeni antiki lokaliteti te su nalazi ondje dospjeli obraivanjem i nasipanjem terena.
Kulturni sloj s kremenom u sondama 10 i 11 na poloaju IYPP08

(foto: M. uka)
reambulacije terena pronaena je velika grupa gromaa

koje su upuivale na mogue postojanje arheolokog lokaliteta. Prilikom zatitnoga arheolokog istraivanja ukupno
je istraeno 11 sondi dimenzija 1,5x1,5 m i 1 dimenzija
3x1,5 m te je pronaena manja koliina izrazito erodirane i
fragmentirane keramike koja se po svojoj fakturi moe svrstati u prapovijesnu, kao i odreena koliina izrazito erodiranih ulomaka antikih tegula i keramike. Takoer je zabiljeena znatna koliina recentnih predmeta (ulomci ahura,
dijelova granata i bombi) koji svjedoe o vojnim vjebama
na tom podruju (tijekom 20. st. to je podruje bilo pod
upravom JNA) te predmeta iz perioda Austro-Ugarske
Monarhije (novi, gumbi, metalne kuglice koje su imale
funkciju metka, staklena boica s utorom na trbuhu koji
je sluio za odlaganje nalivpera te ulomci novovjekovnih
tanjura i zdjelica). U sondama su zabiljeeni izrazito crveni
i u donjem dijelu iskopa sterilni slojevi, te se u 70% sondi
dolo do matine stijene. Odreene sonde postavljene su
iznad kamenih gromaa, a istraivanjem se utvrdilo da je
u pojedinim sluajevima rije o meanim suhozidima koji
su ograivali posjede, dok je u drugim sluajevima rije o
nabacanom kamenju koje je moglo imati funkciju vojnih
grudobrana. Kulturni sloj nije pronaen, a pronaena prapovijesna keramika najvjerojatnije je skliznula u podnoje
s vrha breuljka gdje je bila gradina tijekom erozije tla, kao
i tijekom gradnje austrougarske tvrave. Pronaeni ulomci
antikih tegula i keramike ondje su u sekundarnom poloaju te upuuju na mogue postojanje antikog lokaliteta
u blizini. IYPP 09 je u blizini ikia i katara na ijem su
irem podruju zabiljeeni antiki lokaliteti, a mala koliina
antikih nalaza na toj poziciji svjedoi da su mogui lokaliteti izvan trase Istarskog ipsilona.

x 5413727, y 4970576, z 61)
Poloaj IYPP 17 smjeten je u polju jugoistono od prapovijesnog nalazita andalja, na livadi iza hotela Aurora
koja se prije planirane ceste upotrebljavala za uzgoj poljoprivrednih kultura. Prilikom reambulacije terena pronaen
je ulomak kremene izraevine koja je upuivala na postojanje moguega arheolokog lokaliteta ili pak na zonu utjecaja prapovijesnog lokaliteta andalja. Prilikom zatitnoga
arheolokog istraivanja na tom poloaju ukupno je istraeno 8 sondi dimenzija 1,5x1,5 m. Unutar svih sondi slojevi
se mogu podijeliti na dva horizonta: na gornji povrinski u
kojem je jasno vidljivo djelovanje pluga i na donji koji se
sastoji od sterilne crvenice i matine stijene. Unutar sondi
nisu zabiljeeni kulturni slojevi. Od arheolokih nalaza
pronaeno je neto malo ulomaka izrazito erodirane keramike koju bi se po fakturi moglo svrstati u antiku, nekoliko ulomaka antikih tegula i jedan fragmentirani ulomak
svijetloplavog stakla. Pronaeni ulomci javljaju se samo
u dvije sonde (2 i 7) koje su bile smjetene u neposrednoj blizini trase antike centurijacije te su tu najvjerojatnije
dospjeli erozijom tla ili obradom poljoprivrednog zemljita.
Istraivanjem je utvreno da je zbog izrazito male koliine
pronaenih nalaza mogue postojanje antikog lokaliteta,
ali izvan trase Istarskog ipsilona, koja ga na ovom poloaju
zaobilazi i ne ugroava.

x 5413857, y 4968559, z 41)
Pozicija IYPP 12 nalazi se u blizini ikia, na zapadnom
podnoju Turtijana, prapovijesne gradine koja je unitena
u drugoj polovini 19. st. prilikom gradnje austrougarske
utvrde koja je bila u sklopu organizacije sustava obrane
grada Pule. Zbog mogueg postojanja prapovijesnoga groblja, podnoje breuljka zatitno je arheoloki istraeno,

x 5413611, y 4970721, z 61)
Poloaj IYPP 18 smjeten je u polju jugoistono od prapovijesnog nalazita andalja, na livadi iza hotela Aurora koja
se prije planirane ceste upotrebljavala za uzgoj poljoprivrednih kultura. Prilikom reambulacije terena pronaeni su
378
ulomci kremenih izraevina, ulomci keramike i novi, koji

su upuivali na postojanje moguega arheolokog lokaliteta
ili pak na zonu utjecaja prapovijesnog lokaliteta andalja.
Prilikom zatitnoga arheolokog istraivanja na tom poloaju ukupno je istraeno 8 sondi dimenzija 1,5x1,5 m u
kojima su pronaeni recentni predmeti kao to su staklo,
dijelovi tanjura, avao, dio stroja za obradu zemlje i austrougarski metak. Uz recentne ulomke pronaeni su i arheoloki nalazi kao to su ulomak prapovijesne kremene jezgre
od crnoga importiranog ronjaka, sitnih ostataka prapovijesne keramike, fragmenti jako spaljenih kostiju te ulomci
antikih amfora i tegula. Unato pronaenim nalazima, kulturni sloj nije zabiljeen, a unutar sondi uglavnom je rije
o rahlome preoranom crvenom sedimentu. Istraivanjem
se utvrdilo da, iako je matina stijena prema sredini livade
sve dublje, nije vjerojatno da se na toj poziciji nalazi arheoloki lokalitet. Rastresiti nalazi prapovijesnog kremena te
ulomaka prapovijesne keramike, antikih amfora i tegula
potvruju blizinu arheolokih lokaliteta koje trasa Istarskog
ipsilona, dionica Pomer Pelieti na tom poloaju zaobilazi
i ne ugroava. Pronaeni arheoloki nalazi najvjerojatnije
su pomaknuti sa svoje izvorne pozicije prilikom erozije tla
ili obradom poljoprivrednog zemljita.
x 5413383, y 4970974, z 55)
Pozicija IYPP 19 nalazi se sjeverozapadno od pozicije IYPP18, tj. jugoistono od prapovijesnog nalazita
andalja. Prilikom reambulacije terena pronaeni su ulomci
kremenih izraevina, ulomci keramike i erodirani ulomci
antikih tegula koji su upuivali na postojanje moguega
arheolokog lokaliteta ili pak na zonu utjecaja prapovijesnog lokaliteta andalja. Prilikom zatitnoga arheolokog
istraivanja na tom poloaju ukupno je istraeno 8 sondi
dimenzija 1,5x1,5 m u kojima su pronaeni ulomci recentnog stakla te malobrojni ulomci antikih amfora, tegula te
izrazito erodirane prapovijesne keramike. Istraivanjem
je utvreno da se matina stijena uglavnom nalazi ispod
same povrine. Unato pronaenim nalazima, kulturni sloj
nije zabiljeen, a unutar sondi uglavnom je rije o humusnome smeem sedimentu s veom koliinom srednjeg
i malog kamenja, lomljenog vapnenca koji se odlomio od
plitke matine stijene. Iskljuena je mogunost postojanja
lokaliteta na toj poziciji, iako sporadini ulomci prapovijesne keramike i antikih tegula potvruju blizinu takvih lokaliteta. Pronaeni arheoloki nalazi najvjerojatnije su pomaknuti sa svoje izvorne pozicije prilikom erozije tla.
Sonda 9 na poloaju IYPP05 (foto: L. Orli)
i ulomaka posuda te novovjeki nalazi iz perioda AustroUgarske Monarhije) koji su bili u sekundarnom poloaju, tj.
najvjerojatnije su pomaknuti sa svoje izvorne pozicije prilikom obrade tla ili prirodne erozije. Unato tomu to kulturni
sloj nije zabiljeen ni na jednoj poziciji, pronaeni arheoloki nalazi upuuju na mogunost postojanja arheolokih lokaliteta u blizini trase koja ih zaobilazi te je potreban
obvezan stalan arheoloki nadzor prilikom svih radova na
tom dijelu trase Istarskog ipsilona, dionici Pomer Pelieti.
Maja uka
Lara Orli
Darko Komo
Summary
In the time from July to October 2010, rescue archaeological excavations were carried out along the route of the
Istrian Y Motorway, the Pelieti to Pomer section, at the
sites IYPP 05, IYPP 08, IYPP 09, IYPP 12, IYPP 17, IYPP
18 and IYPP19 in order to protect possible new archaeological finds. A new archaeological site was found at IYPP 09,
where a large quantity of flint fragments were found, which
tell that this was a site in the open that dates to the period of
the middle Palaeolithic. Since this is an exceptionally rare
archaeological site in the area of Istria, it is necessary to
carry out rescue archaeological excavations and conservation of the finds discovered in agreement with the competent institutions. In other positions (IYPP 05, IYPP 09, IYPP
12, IYPP 17, IYPP 18 and IYPP19) archaeological finds
Prilikom zatitnoga arheolokog istraivanja na poloajima

IYPP 05, IYPP 08, IYPP 09, IYPP 12, IYPP 17, IYPP 18
i IYPP19 zabiljeeno je arheoloko nalazite na poziciji
IYPP 08 na kojem je pronaena velika koliina ulomaka
kremena (odbitci, alatke i jezgre) meu kojima je i jezgra
tipa levallois koja svjedoi o tome da je rije o lokalitetu na
otvorenom koji se datira u srednji paleolitik. Budui da je
rije o izrazito rijetkome arheolokom nalazitu na podruju
Istre, nuno je zatitno arheoloko istraivanje te konzervacija pronaenih nalaza u dogovoru s nadlenim institucijama. Na ostalim poloajima (IYPP 05, IYPP 09, IYPP 12,
IYPP 17, IYPP 18 i IYPP19) zabiljeeni su arheoloki nalazi
(sporadini ulomci prapovijesne keramike, antikih tegula
379
were recorded that have probably been displaced from

their original positions by tilling or natural erosion. Although
no cultural stratum was recorded, the archaeological finds
discovered do indicate the possibility of the existence of
archaeological sites in the vicinity of the course that skirts
them, and mandatory constant archaeological supervision
is necessary during all works on this part of the course of
the Istrian Y Motorway, Pomer to Pelieti section.
Redni broj: 177

Lokalitet: Istarsko podmorje
Naselje: Rovinj, Pula, Bale, Linjan, Kavran, Umag
Grad/opina: Rovinj, Pula, Umag
Razdoblje: A, SV
Podmorje Istre ve godinama rekognoscira Sluba za
arheoloku batinu Hrvatskoga restauratorskog zavoda u
suradnji s Meunarodnim centrom za podvodnu arheologiju u Zadru. Ove su godine arheoloka istraivanja trajala
u nekoliko navrata od srpnja do studenog 2010. godine.
U njima su, osim voditelja arheolokih istraivanja Igora
Miholjeka sudjelovali i zamjenica Vesna Zmai, arheolozi i
ronioci Mladen Pei, mr. sc. Luka Beki, Robert Moskovi,
Igor Mihajlovi, Davor Miloevi, Nenad Stari i Luka
Malji. Istraivalo se prema redovitom programu zatite
kulturne batine Ministarstva kulture.
Prva grupa urona 2010. bila je u kolovozu, druga u listopadu, trea u studenom, a istraivale su razliito sastavljene grupe. Prva serija urona bila je na junom i istonom
akvatoriju Istre, druga u rovinjskom akvatoriju, a trea u
pulskom i umakom akvatoriju. Sveukupno je pregledano
13 lokacija u jednom ili vie urona. Pregledane su lokacije za koje se otprije zna da sadre arheoloke nalaze,
kao i neke nove, uglavnom po dojavama ronioca, odnosno
Ulomci tegula kod Kavrana (foto: M. Pei)
svjedoenjima oevidaca. Veina je pregledanih lokacija

arheoloki pozitivna, odnosno pronaeni su evidentni tragovi antike arhitekture ili brodoloma. Pokretni arheoloki
nalazi uglavnom nisu prikupljani, a uzorci se desaliniziraju
u Odjelu za restauriranje i konzerviranje podvodnih arheolokih nalaza Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zadru.
Nepokretni su nalazi dokumentirani fotografski te izmjerama pojedinih znaajnih detalja na nalazitima.
Rt Uljeva, Linjan mjesto je pronalaska dvaju brodoloma.
Na Uljevi A definiran je ranoantiki brodolom s mnotvom
ulomaka amfora, dok se na oblinjem poloaju Uljeva B
potopio brod koji je osim manje koliine kasnoantikih
amfora prevozio mnotvo tzv. egejske kune keramike.
U uvali Luka kod Raklja trailo se pristanite koje pripadalo katelu Rakalj, unitenom 1510., a pronaeni su
tragovi kamenorezake djelatnosti i skromni tragovi novovjekovne keramike. Na hridi Sika kod Linjana naeni su
ostaci ranoantikog brodoloma koji je uz amfore prevozio i
tzv. spicatum opeke te amfore Dressel 6b. I na hridi Seka
kod Kavrana potvreni su ostaci antikog brodoloma s
teretom tegula, dok rijetki ulomci amfora jo nisu tipoloki
odreeni. Na Magareem otoku kod Rovinja pronaeno je
vjerojatno antiko kameno sidro, veliko eljezno novovjekovno sidro, ali i mogui tragovi novovjekovnog brodoloma
s teretom krovnog crijepa. U uvali kampa Villas Rubin FKK
kod Rovinja pronaeni su tragovi potopljenoga antikog
mola i suhozida. Pregledom uvale Faborso kod Rovinja
nisu pronaeni nalazi pod morem, mada su na obali brojni
Imbreks kod Kavrana (foto: L. Beki)
380
tragovi antike prerade ulja i rezanja kamena. Pregledan

je i zapadni dio otoka Sv. Katarina kod Rovinja, gdje je
pronaeno mnogo keramikih i ostalih nalaza iz novoga
vijeka. Pregledavane su i pozicije na poluotoku Viuli kod
Medulina. Pregledi uvale unac kod Pule te Vikuranske
vale nisu rezultirali vanijim arheolokim nalazima, mada
je bilo dojava o pronalascima amfora i druge antike keramike. U uvali Kolone kod Bala pronaen je splet antike
arhitekture koja pripada lukobranima, molovima te moda
ribnjaku. Pregledan je i kavezom zatien poloaj antikog
brodoloma u pliini Buje kod Umaga.
Rekognosciranje podmorja Istre ove je godine bilo
uspjeno. Nekoliko je lokacija koje su u potpunosti nove
i dosad neznane strunoj javnosti, kao to je potencijalni
brodolom kod Linjana i onaj kod Kavrana. Takoer su vrlo
vani ostaci antike arhitekture na Villas Rubinu te ve prije
nekoliko godina prepoznatog sklopa u uvali Kolone. I druga
su nalazita zanimljiva, a pregled poznatih nalazita dao je
novi uvid u karakter nalazita, kao i uvid u stanje nalaza. Iz
tih istraivanja moe se zakljuiti kako se kod Kavrana nalazi
mjesto potonua antikog broda koji je prevozio tegule, na
hridi kod Linjana mjesto brodoloma ranoantikog broda
koji je prevozio amfore i opeke, a kod Magareeg otoka brodolom iz novog vijeka koji je prevozio krovne kanalice. Na
rtu Uljeva nalaze se ostaci dvaju antikih brodoloma, jedan
stariji, s nekad bogatim teretom amfora tipa Lamboglia 2,
te jedan mlai s teretom stolne keramike egejskog tipa. U
uvali kod Vilas Rubina nalaze se vani ostaci obalnog kompleksa rane rimske vile rustike, a vjerojatno je slina situacija i u uvali Kolone. Naalost, pregledi Vinkuranske vale
i uvale unac nisu dale pozitivne rezultate. Obilazak podvodnog muzeja in situ na pliini Buje ohrabruje u pogledu
uspjene primjene tehnologije zatitom kavezima, ali s preporukom o jaanju nadzora takvih lokacija.
Ulomci amfora na Uljevi A (foto: M. Pei)
Summary
Underwater archaeological reconnaissance of the seabed
of Istria has been carried out for years now. Annually, in
line with the funding available, about ten locations are
examined, as reported to archaeologists by fishermen and
divers. During 2010, 13 locations were inspected. Some
of them were found recently and the wish behind these
inspections was to get a better insight into their extent and
condition. Four sites completely new to archaeology can
be isolated. These are two early Roman period wrecks and
two ancient port and economic complexes. The wrecks
are located on rocks off Linjan and Kavran on the eastern
coast, while the building complexes were found by Rovinj
and Bale on the western coast.
Literatura
Redni broj: 178
Lokalitet: Kamenolom Vranja
Naselje:
Grad/opina: Lupoglav
Pravni status:
Razdoblje:
Mihajlovi, ule 2010 I. Mihajlovi, S. ule, Istarsko podmorje, HAG, 6/2009, Zageb, 2010: 344, 345.
mr. sc. Luka Beki
U veljai 2010. pregledano je podruje sanacije kamenoloma Vranja u opini Lupoglav. Teren su pregledali
djelatnici Instituta za arheologiju iz Zagreba za potrebe
utvrivanja stanja kulturne batine na podruju sanacije
kamenoloma, a financijska sredstva osigurao je naruitelj
studije, Institut za istraivanje i razvoj odrivih eko sustava
iz Zagreba. Struni voditelj terenskog pregleda bio je dr.
sc. Marko Dizdar, a zamjenica voditelja Asja Tonc, oboje iz
Instituta za arheologiju.
Kamenolom Vranja smjeten je na zapadnom rubu podruja pod upravom Parka prirode Uka, na k.. 2819/390,
2819/398, 2819/399, 2819/402 i 2819/990. Vranja se
nalazi na zapadnim obroncima planine Uka, nedaleko od
kanjona Vele drage. Projektom sanacije predvien je postupan prestanak eksploatacije tehniko-graevnog kamena,
Spicatum opeke kod Linjana (foto: M. Pei)
381
sudjelovala tri fizika radnika, dok je cjelokupnu dokumentaciju, uz pomo Geodetskog ureda Mataia d.o.o. Umag,
izradila Biljana Boji, restauratorica i prof. likovne kulture iz
Muzeja grada Umaga.
Ve u 19. st. C. Marchesetti prepoznaje Katel kao prapovijesno gradinsko naselje. Poetkom 20. st. eljeznodobni
grobovi istrauju se na lokaciji Na vrtai, dok se naselje
Katel nije dalje istraivalo. Usporedo je s istraivanjem
prapovijesnih eljeznodobnih grobova, pronalaskom rimskih grobova te pokretnih nalaza kao to su ulomci amfora
i ostalih rimskih posuda, uljanica i kovanica, potvrena i
rimska prisutnost. Katel se u srednjem vijeku naziva Porto
Venere, Castrum Veneris ili Castro della Vena, iz ega je
najvjerojatnije proizalo dananje ime naselja na talijanskom jeziku, Castel Venere. Srednjovjekovni period naselja Katel obiljeen je gradnjom strateki vane utvrde koja
se u izvorima prvi put spominje sredinom 11. st. U 13. st.
Katel je glavna utvrda za spreavanje irenja Venecije
prema unutranjosti Istre, da bi ve sredinom stoljea bio
poruen, a poetkom sljedeeg stoljea osvojili su ga i
spalili Mleani. Sto godina poslije potpada pod vlasnitvo
Venecije, mada su se sve do kraja 18. st. komune Piran i
Buje borile za dominaciju nad njim.
Statika provjera zidova postojee graevine, odnosno
potreba za razidavanjem pojedinih zidova ili tek njihovih
dijelova, uvjetovala je otvaranje i smjetaj triju sondanih
jama, pa su tako sonde 1 i 2 bile smjetene uz vanjsko
lice zapadnog zida, dok je sonda 3 otvorena u unutranjosti graevine, uz juni zid. Veliina je kod svih sondi bila
podjednaka i iznosila je 1,20x1,20 m. Zavretkom iskapanja zakljueno je da se unutar sondanih jama 1 i 2 moe
definirati jedino recentniji nasipni sloj unutar kojega nisu
pronaeni relevantniji podaci kojima bi se mogao poblie
datirati zapadni zid postojee graevine. Iskapanjem je
postao vidljiv jedino temeljni zid zapadnog zida postojee graevine s loe sauvanom vapnenom bukom.
Sondana jama 3 otvorena u unutranjosti postojee graevine, uz juni perimetralni zid, potvrdila je postojanje
kule (straarnice) ispod dananje postojee graevine.
Straarnica ini dio neko postojeih bedema naselja,
iji je dio jo uvijek vidljiv uklopljen u kue s june strane
dananjeg naselja. Ustanovljeno poploenje, s tragovima
gorenja u JZ uglu postojee graevine, inilo je hodnu
Poloaj kamenoloma
s minimalnim irenjem postojeih gabarita kamenoloma i to

samo na zapadnom rubu, budui da na jugu prostor ograniava asfaltna cesta prema zaseoku Barieviima (Baria
selo) i eljeznika pruga, na sjeveru dravna cesta D-500
uz koju se ostavlja zatitni koridor, dok na istoku prirodnu
granicu ini duboka usjeklina za odvodnju vodenih bujica.
itavo je podruje jako izloeno erozivnom djelovanju voda
koje se slijevaju s gornjih obronaka, sa stvaranjem bujinih tokova, zbog ega je teren ispran do kamenog ivca,
s uglavnom rijetkim niskim raslinjem. Nisu uoeni pokretni
nalazi ili tragovi objekata, odnosno kulturna dobra na
podruju pod utjecajem planiranog zahvata sanacije.
Asja Tonc
Summary
Vranja quarry is on the western slopes of Uka, on the edge
of the area administered by Uka Nature Park in Istarska
County. A field survey of the area of the quarry being rehabilitated in February 2010 did not reveal any cultural properties threatened by the planned operation.
Redni broj: 179

Lokalitet: Katel (Castelvenere)
Naselje: Katel (Castelvenere)
Grad/opina: Buje
Vrsta radova: nadzor, probno sondiranje
Tijekom tri dana u studenom 2010. arheoloki su nadzirani zemljanim radovi prilikom rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje postojee graevine u naselju Katel
(Castelvenere) kraj Buja, na k.. zgr. 21/2 i 21/1, k.o. Katel.
Radove je financirao privatni investitor Anton Majzelj.
Voditeljica je bila Branka Miloevi, dipl. povj. umjetnosti
i arheo. iz Muzeja grada Umaga i Ante epi, apslovent
arheologije i povj. umjetnosti u Zadru. U radovima su
Perimetralni zid kule (foto: B. Milosevic)
382
povrinu posljednje faze kule. Pokretni keramiki nalazi

pronaeni unutar sonde 3 otvorili su pretpostavku o dataciji
kule (i bedema) u kasnu antiku s vidljivim srednjovjekovnim, ali i novovjekovnim (venecijanskim) nadogradnjama.
Postojea je graevina oito nastala nakon ruenja zidova
kule, jer je vidljiva upotreba velikih kamenih blokova koji
su neko inili zie kule. Planiranim nastavkom iskapanja
unutar postojee graevine trebali bi se moi definirati i
preostali perimetralni zidovi kule.
arheologije Sinia Pami. Pomone fizike radnike, koji su

sudjelovali u istraivanjima, osigurao je izvoa graevinskih radova, Kapitel d.o.o. iz minja.
Radilo se na statiki najugroenijem dijelu utvrde, istonom
zidu palasa. Kako su za potrebe graevinske sanacije bili
nuni odreeni pripremni radovi, poput nivelacije prostora
unutranjeg dvorita za nesmetanu organizaciju graevinskih radova, pronalaska ulaznog praga palasa radi mogunosti rekonstrukcije ulaznog portala te prikupljanja dovoljne
koliine graevnog materijala, odlueno je kako je prilikom
svih navedenih radova potreban stalan arheoloki nadzor.
Prije poetka samih istraivanja, prostor unutranjeg korpusa katela, u kojemu su se i odvijali svi radovi, podijeljen
je na dva sektora. Sektor I zauzima prostor unutranjeg
dvorita utvrde i dodatno je podijeljen na pet kvadranata
nejednakih veliina. Istraivana su prva tri kvadranta koji
zauzimaju prostor izmeu ulaznih vrata u prostor sredinjeg korpusa katela i ulaznih vrata palasa utvrde.
Osnovna zamisao istraivanja u kvadrantima 2 i 3 bila je
nivelacija terena do razine kakvu je prostor imao u posljednjoj fazi ivota u utvrdi. Tako je omoguena nesmetana
komunikacija izmeu ulaza u sredinji korpus i prostora
na kojem su se odvijali graevinski radovi, nuna zbog
transporta materijala i manevriranja njime. U kvadrantu 1
istraivalo se takoer samo do razine terena u posljednjoj
fazi ivota utvrde. Uz ve spomenute razloge, na tome je
mjestu bilo nuno otkriti i razinu praga ulaznih vrata palasa
zbog mogunosti rekonstrukcije njegova nekadanjeg
izgleda. Prilikom istraivanja u sektoru 1 prikupljao se i
iskoristivi graevni materijal.
Sektor II nalazi se na prostoru nekadanjeg palasa i glavne
kule utvrde. Prostor sektora II podijeljen je na 4 kvadranta
nejednakih dimenzija, a istraivalo se na prostoru kvadranta 2 koji se nalazi izmeu pregradnog zida palasa i
istonog zida glavne kule. Kvadrant 2 iskopavan je radi prikupljanja dovoljne koliine kamena iskoristivog za potrebe
graevinske sanacije te ujedno radi prikupljanja podataka
o stratigrafiji samog nalazita.
Prostor 1 definiran je zidovima SJ 298, 601 i 291. Zid SJ
291 jest vanjski bedem katela kakav je postojao u jednoj
od najstarijih faza razvoja kompleksa, dok su zidovi SJ 298
i 601 posljedica naknadnih dogradnji. Naime, ta su dva
zida zatvorila prostor ispred samog ulaza u palas, stvarajui tako ulazni pretprostor stambenog dijela utvrde.
Prilikom uklanjanja slojeva u sektoru I koji se nalaze iznad
hodne povrine zavrne faze ivota u utvrdi, uoene su
dvije osnovne stratigrafske jedinice (SJ 1001 i 1002).
Gornji sloj (1001) prepun je graevne ute s dosta kamena,
dok se u niem sloju (1002) pojavljuje vie humusa, ali jo
uvijek s dosta uruenog kamena. Pokretni arheoloki nalazi
gornjeg sloja pripadaju 16. i 17. st., dok se nii sloj moe
datirati u 15. st. Nakon uklanjanja SJ 1002 dolazi se do SJ
1007, sloja glinovite zemlje koji je oito rabljen kao hodna
povrina, dok se u istoj razini, na ulazu u palas dolazi do
kamenog praga (SJ 1003). Uza zid SJ 601 pojavljuje se sloj
tamnog humusa u kojemu je pronaeno jako mala koliina
pokretnoga arheolokog materijala. S obzirom na to da su
se na spomenutom zidu nekada nalazila vrata kojima se
pristupalo palasu, a da je razina terena u kvadrantu 1 nia
od razine terena u kvadrantima 2 i 3, moe se pretpostaviti
Literatura
Cestnik 2009 V. Cestnik, eljeznodobna nekropola Katel
kod Buja, Monografije i katalozi, 18, Arheoloki muzej Istre,
Pula, 2009.
Foscan 1992 L. Foscan, I castelli medioevali dellIstria,
Edizioni Italo Svevo, Trieste, 1992.
Branka Miloevi
Summary
During 2010, earthworks undertaken during the reconstruction, extension and raising of an existing building in the settlement of Kastel (Castelvenere) near Buje (on cadastral
parcel 21/2 and 21/1) were archaeologically supervised.
Of the three test pits opened, only pit 3 afforded archaeological results. In the interior of the existing building, along
the southern perimeter wall, the remains of a tower were
confirmed. The tower constitutes part of the once existing
ramparts of the settlement, a part of which is still visible,
incorporated into houses on the southern side of the settlement of today. Moveable ceramic finds discovered in Pit
3 gave rise to the hypothesis that the tower and the walls
should be dated to the later Roman period, with visible
medieval and modern (Venetian) additions. The existing
building was clearly constructed after the walls of the tower
had been knocked down, for the large stone blocks that
once made up the walls of the tower can be seen to have
been used.
Redni broj: 180

Lokalitet: Katel Petrapilosa
Naselje:
Grad/opina: Buzet
Vrsta radova: nadzor, zatitno iskopavanje
Tijekom 2010., nakon izrade svih potrebnih podloga
(odnosno konzervatorskih i statikih elaborata te izvedbenih projekata sanacije utvrde) pokrenuti su prvi konkretni
radovi na graevinskoj sanaciji katela Petrapilosa. Utvrda
se nalazi na uzvisini, cca 5 km zrane linije zapadno od
Buzeta. Grad Buzet, investitor radova, za potrebe arheolokih radova angairao je Hrvatski restauratorski zavod.
Radovi su trajali od 13. do 22. rujna 2010. godine. Voditelj
istraivanja bio je Josip Vinji, a u radovima na terenu
sudjelovali su i Tihomir Percan, Ivica Pletina te student
383
Pogled na utvrdu iz zraka (foto: Z. Novak)
kako je SJ 1017 zapravo ostatak nekadanjih drvenih

stuba kojima se denivelirao teren. Meu ostalim nepokretnim arheolokim nalazima definiran je zid SJ 1025 koji je
zatvarao prostoriju iz koje se nadzirao prostor ulaznog hodnika u sredinji korpus katela. Rije je o sjevernom zidu
spomenute prostorije, koji se nazirao i prije radova.
U kvadrantu 2 pronaeni su ostaci stubita (SJ 1011) kojim
se pristupalo povienom dijelu unutranjeg dvorita u njegovu junom dijelu. Od stubita su sauvana prva etiri
kamena gazita napravljena od monolitnih kamenih blokova irine 100 150 cm i debljine 25 cm. Zapadno od
gazita pronaeni su ostaci zidane kamene konstrukcije
(SJ 1024) koja je vjerojatno posluila kao baza za ostatak
stubita, koji je sudei prema ostacima bio drveni. Naime,
izmeu SJ 1011 i SJ 1024 pronaen je sloj tamnog humusa

s izrazito malo ostalih primjesa (SJ 1015) ili nalaza, koji
se ponovno moe tumaiti kao ostatak istrulih drvenih konstrukcija. Sjeverno od SJ 1011 nalazi se ostatak zida (SJ
1013) koji je pripadao zgradi ije se konture ocrtavaju na
sjevernome obodnom zidu unutranjeg dvorita, a koji je
zbog prenamjene prostora sruen do nove hodne razine u
posljednjoj fazi postojanja utvrde.
Treba napomenuti da se u kvadrantima 2 i 3 prilikom iskopavanja pojavila slina stratigrafska situacija kao i u kvadrantu 1. Naime, pri povrini se pojavljuje sloj s dosta graevnog otpada i kamena (SJ 1008), dok se ispod njega
pojavljuje sloj humusa s dosta kamena (SJ 1010). Ispod
tog sloja pojavljuju se hodne povrine koje su zbog svoje
Keramiki ulomci iz najstarijega srednjovjekovnog sloja utvrde

(foto: J. Vinji)
Ulomak posude iz skupine renesansne gravirane keramike (foto:

J. Vinji)
384
Karta nalazita s ucrtanim poloajima sondi i nepokretnih nalaza (izradili: I. Pletina, J. Vinji)
(1027) u kojem se ve poinju pojavljivati i najstariji ulomci

glaziranog posua pomou kojih se moe datirati u 13./14.
st. Slijedi sloj u kojem je dosta zastupljena graevna uta
(SJ 1026), a koji sadrava ulomke keramike koji pripadaju
kasnome srednjem i ranome novom vijeku, odnosno razdoblju posljednje faze ivota u katelu. Povrinski je sloj
(SJ 1023) sloj uruenja prepun kamena i vapnene buke.
Arheoloka istraivanja prostora srednjovjekovne utvrde
Petrapilosa tijekom 2010. omoguila su s jedne strane
tehniki poetak njezine graevinske sanacije, a s druge
strane uvid u svu kompleksnost odnosa stratigrafskih arheolokih slojeva i poetak njezina sustavnog arheolokog
istraivanja. Znanstvena komponenta istraivanja, odnosno uvid u kompleksnu stratigrafiju nalazita, ostvarena je
istraivanjima sektora II. U kvadrantu 2 spomenutog sektora pronaena je stratigrafska sekvenca koja zapoinje
slojevima koji pripadaju bronanom dobu, zatim se nastavlja ranosrednjovjekovnim slojevima te kontinuirano traje do
ranonovovjekovnih slojeva, kojima i zavrava. Graevinski
radovi tijekom 2010. poetak su sustavne sanacije utvrde,
nuno potrebne radi spreavanja njezina daljnjeg propadanja koje bi gotovo zasigurno dovelo do znatnijih uruavanja
sauvanih arhitektonskih elemenata u skorijoj budunosti.
strukture izdvojene u vie stratigrafskih cjelina (SJ 1012,

1018, 1022). Stratigrafska situacija u kvadrantu 2 sektora
II otkriva svu kompleksnost razvoja toga srednjovjekovnog
katela. Kako se radi o najstarijem dijelu tog kompleksa,
koji se tijekom vremena razvijao i rastao, u sondi su zastupljeni kulturni slojevi koji prate sve faze razvoja utvrde.
Sonda 2 sa zapadne je strane ograniena istonim zidom
glavne kule, na sjeveru vanjskim zidom palasa, na istoku
pregradnim zidom palasa, dok se prema jugu prua do
razine sauvanih struktura pregradnog zida. Sonda je istraena do kraja kulturnih slojeva, odnosno do matine stijene, koja naglo pada prema istoku. Na samom dnu sonde,
u njezinu istonom dijelu pronaen je tanak sloj s malobrojnim ulomcima prapovijesne keramike (SJ 1031). Sudei
prema fakturi ulomaka, sloj se okvirno moe datirati u bronano doba, to navodi na zakljuak kako se na istom poloaju u bronanom dobu nalazilo naselje, odnosno gradina.
Ostaci tog naselja danas nisu vidljivi, pa se moe pretpostaviti kako su uniteni prilikom gradnje srednjovjekovnog
katela. Iznad tog sloja, takoer u istonom, dubljem sloju
kvadranta, pronaen je sloj rahle zemlje s dosta kamena
i buke (SJ 1030). U njemu su prikupljeni ulomci trbuastih lonaca koji se na osnovi radiokarbonske analize mogu
datirati u kraj 10. ili prve polovinu 11. st. Slijedi sloj koji
se prostire preko cijelog kvadranta (SJ 1029), a u kojem
se pronalaze nalazi koji pripadaju razvijenome srednjem
vijeku. Iznad tog sloja pojavljuje se sloj tamne rahle zemlje
Literatura
Darovec 1996 D. Darovec, Kostel Petrapilosa, 1996.
385
Vinji 2008 J. Vinji, Petrapilosa, arhitektonska analiza

srednjovjekovne utvrde, u: M. Gutin: Miscelanea aetatis
mediae. Studiae universitatis hereditati, 1, Koper, 2008: 13
45.
Vinji 2010 J. Vinji, Petrapilosa. Arhitektonski razvoj
utvrde, Buzetski zbornik, 37, 2010: 49 76.
Josip Vinji
Summary
During 2010, after the making of all necessary plans, or
conservation and structural studies, as well as detailed
plans for the rehabilitation of the fort, the first actual operations on the constructional rehabilitation of the castle of
Petrapilos were carried out. The operations were done on
the structurally most endangered part of the castle, the
eastern wall of the hall. Since for the needs of building
rehabilitation it was necessary to carry out certain preparatory works, such as levelling the space of the internal courtyard, the finding of the entrance threshold of the hall for the
sake of the reconstruction of the entrance portal and the
collection of a sufficient quantity of building material, it was
decided that during all these works, constant archaeological supervision had to be carried out. The works were done
in the area of the internal court and the hall of the castle.
Archaeological excavations carried out in the area of the medieval castle of Petrapilos during 2010 enabled on the one hand
a technical start to be made to the structural rehabilitation and
on the other an insight into all the complexity of the relationships of the stratigraphic archaeological layers and the beginning of its systematic archaeological excavation. Quadrant
2 afforded a stratigraphic sequence that started with strata
belonging to the Bronze Age, then went on with early medieval strata and in a continuity until the early modern strata,
which concluded. The structural works carried out during 2010
are the beginning of the systematic rehabilitation of the castle,
absolutely necessary for the sake of preventing is further
dilapidation, which would almost certainly lead to the collapse
of the existing architectural elements in the near future.
Pogled na sektore 7/7 i 8/8
s tom razlikom to se u SJ 261 na AV 1,12 m pojavljuje

kamen ivac. SJ 268 nalazi se juno od SJ 262 i djelomice
iznad SJ 262. Na temelju brojnih nalaza ulomaka amfora
i velike koliine volaka i koljki pretpostavlja se da se radi
o otpadnoj jami (AV 1,21 0,45) koja se prua uza zid 1.
Taj je sektor iskopavan ponajprije radi potvrde da se radi o
sterilnom sloju, te je kopano od AV 1,29 m do 0,99 m. Na
AV 1,18 m naen je kamen ivac.
Ovogodinjim su iskopavanjem sektori 7/7 i 8/8 u potpunosti istraeni te je taj dio vile pripremljen za trajnu konzervaciju i prezentaciju.
Literatura
Bolec Ferri 2010 N. Bolec Ferri, Izvjetaj o izvrenom
arheolokom istraivanju na rtu Tiola Umag, arhiva KO
Pula, Pula, 2010.
Urednitvo HAG-a
Summary
During May 2010, Umag Municipal Museum carried out
review archaeological excavations at rt Tiola/Tiola Point,
which lasted for 13 days. This years excavations, which
are a continuation of research of 2008 in sectors 7/7 and
8/8, covered the northern part of the complex of a Roman
villa, NE of the large cistern. These sectors have been fully
investigated, and this part of the villa is being prepared for
permanent conservation and presentation.
Redni broj: 181

Lokalitet: Katoro rt Tiola
Naselje: Katoro
Grad/opina: Umag
Razdoblje: A
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
Redni broj: 182

Lokalitet: Krvavii Bokina
Naselje: Krvavii
Grad/opina: Marana
Razdoblje: P, A
U svibnju 2010., tijekom 13 dana Muzej grada Umaga

proveo je revizijsko arheoloko iskopavanje na rtu Tiola.
Ovogodinjim iskopavanjem, koje je nastavak istraivanja
iz 2008. u sektorima 7/7 i 8/8, obuhvaen je sjeverni dio
kompleksa antike vile, SI od velike cisterne. Voditeljica
arheolokog istraivanja bila je Narcisa Bolec Ferri, a
zamjenica voditeljice Biljana Petrovi Markei.
Sektor 8/8 istraen je do kraja kulturnog sloja (AV 1,3 m),
pri emu su izdvojene tri stratigrafske jedinice. SJ 261 i
SJ 262 ini crvena sterilna zemlje, bez arheolokih nalaza,
Od 4. do 22. studenog 2010. nastavljena su arheoloka

istraivanja dijela antike rustine vile na lokalitetu Bokina
kod sela Krvavia. Nositelj programa bio je Hrvatski
386
Nalazite nakon istraivanja, na desnoj se strani nalazi konzervirani dio arhitektonskih ostataka (foto: J. Vinji)
restauratorski zavod, a sredstva je osiguralo Ministarstvo

kulture. Voditelj projekta bio je Josip Vinji, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u arheolokim istraivanjima sudjelovali su i arheolozi Ivica Pletina, Jure Popovi, Katarina
Jerbi, apsolvent arheologije Sinia Pami te pet pomonih fizikih radnika. Dio istraenih nepokretnih arheolokih
nalaza konzervirala je licencirana firma Kapitel d.o.o. iz
minja, dok je 3D lasersko skeniranje i nacrt postojeeg
stanja izradila firma Vektra d.o.o. iz Varadina.
do razine njihovih podnica. Na drugim se pak dijelovima

nalazita, gdje su to doputale objektivne okolnosti, kopalo
do matine stijene ili zdravice, prolazei na taj nain kroz
sve stratigrafske slojeve pomou kojih se iitava kompleksnost razvoja lokaliteta. Glavnina pokretnih arheolokih nalaza prikupljena je u slojevima 49 i 55 koji se nalaze
juno od zida SJ 33. ini se da je taj prostor bio upotrebljavan i kao svojevrsna otpadna jama s obzirom na to da
se radi o prirodnoj krapi uz sam juni zid kompleksa, a u
kojoj su pronaeni mnogobrojni ulomci razliitih keramikih
posuda, uglavnom amfora i uljanica. U ostalim arheolokim
slojevima nije pronaena vea koliina pokretnih arheolokih nalaza, a to je posljedica njihova nastanka u vrijeme
gradnje ili pregradnje kompleksa.
Podaci koji su za sada prikupljeni daju odreenu sliku o
procesima koji su doveli do postojeeg stanja na nalazitu.
ini se kako je u prvoj fazi postojanja nalazita na tom prostoru funkcionirao prostor omeen zidovima SJ 36, 41, 27,
33 i 7. U odreenom je trenutku prostor prenamijenjen te je
zid SJ 41 sruen do eljene razine, izmeu njega i zida SJ
33 sagraeni su zidovi SJ 42 i 43 koji su pratili novu visinu
zida SJ 41, a sa sjeverne strane zida SJ 41 dozidano je
zidano ojaanje SJ 40/45. Cijeli je prostor zasut kako bi se
dostigla visina zidova SJ 41, 42 i 43 te je na novoj razini
napravljena podnica SJ 32. ini se kako je razina spomenute podnice padala u smjeru juga. Razlog takva naina
gradnje ini se bio je praktine namjene. Naime, na najviem dijelu podnice nalaze se ouvana dva kamena bloka
uklopljena u podnicu SJ 32. Od njih se u smjeru juga prua
kanali, koji je takoer graen od malih opeka upotrebljavanih prilikom gradnje u tehnici opus spicatum. Sve to upuuje na to kako je prostorija najvjerojatnije upotrebljavana
za gospodarske svrhe, mogue za preradu maslina. U
Cilj ovogodinjih istraivanja bio je dovretak iskopavanja sektora VI, odnosno prostora kompleksa koji se nalazi
zapadno od trase plinovoda istraivane prilikom zatitnih
arheolokih istraivanja 2006. godine. Prethodnim kampanjama do kraja su istraeni prostori dviju prostorija smjetenih izmeu zidova SJ 11, 27, 7 i 23, dok je prostor koji se
nalazi zapadnije bio istraen djelomino. Naime, na tom se
prostoru dolo do razine djelomino ouvane podnice SJ
32, koja je izraena tehnikom opus spicatum. No, na preostalom dijelu navedenog prostora podnica je bila unitena
te se jasno moglo uoiti kako ispod spomenute podnice
postoje neistraene graevinske strukture.
Ovogodinjim su istraivanjima arheoloki iskopani prostori unutar perimetra koji zatvaraju zidovi SJ 7, 27, 33 i 37,
zatim prostor zapadno od SJ 37 te prostor juno od SJ 33.
Istraivanjima unutar prostora gabarita objekta otkriveni
su arhitektonski ostaci koji svjedoe o odreenim prenamjenama prostora koje su se dogaale tijekom funkcioniranja tog kompleksa, dok se istraivanjima u eksterijeru
nekadanjeg objekta prikupila najvea koliina pokretnoga
arheolokog materijala.
Na pojedinim se dijelovima lokaliteta, zbog dobro ouvanih struktura iz posljednje faze razvoja kompleksa, kopalo
387
prilog toj tvrdnji ide i podatak da su u susjednoj prostoriji

pronaeni dijelovi tijeska za masline, kamenog kanala i
dolija. Snane kamene supstrukcije SJ 50 i 51 koje povezuju zidove SJ 42 i 43 sa zidom SJ 41, mogle bi dodatno
govoriti u prilog tvrdnji o gospodarskoj namjeni prostora.
Naime, tono iznad SJ 50 nalazi se kameni dio podnice
vezane uz SJ 32, a od tog se mjesta prema jugu prua i
kanali od opeka. Takve snane zidane supstrukcije, kao
i ostali spomenuti elementi, mogle bi upuivati na to da se
upravo na tom poloaju nalazio tijesak za masline. Njegovo
postavljanje na taj poloaj, odnosno takva organizacija prostora, oito su vezani uz drugu fazu razvoja kompleksa,
jer su zidovi SJ 42, 43, 50 i 51 zasigurno izgraeni tek u
tom periodu. Njihova gruba obrada znatno odskae od svih
ostalih zidanih struktura i pokazuje kako se uistinu radi tek
o supstrukcijama, a ne o zidovima koji su bili vidljivi.
Meu pokretnim arheolokim materijalom uglavnom su
ulomci amfora, tegula i uljanica, uz tek pokoji ulomak posuda
neke druge forme, metalnih predmeta ili iznimno i dijelova
arhitektonske dekoracije objekta. Razliiti ulomci dijelova
amfora ine najbrojniju skupinu nalaza. Meu nalazima
prepoznaju se ulomci amfora Dressel 6B, tzv. Forlimpopoli
amfora, ali i Africana II (Africana grande) amfora. U osnovi
se radi o amforama koje su proizvoene na podruju sjeverne Italije ili same Istre tijekom 1. i 2. st. S druge strane,
pojava afrikih amfora dokazuje postojanje trgovakih veza
izmeu udaljenih provincija Carstva. Amfore tipa Africana II
proizvode se od kraja 2. pa sve do 5. st., pa bi prisutnost
takve amfore na nalazitu moglo upuivati i na neto dui
ivot na Bokini od onoga to se do sada pretpostavljalo.
Druga su velika skupina nalaza uljanice. Ti nalazi pokazuju prilinu uniformnost, jer od devet ulomaka uljanica koji
se mogu pripisati odreenom tipu, njih ak osam pripada
skupini tzv. firma-lampi. Na tri pronaena ulomka nalaze
se i peati proizvoaa. Zastupljeni su peati CRESCE/S I
VIB(IANI). Posljednji ulomak, na kojemu se nalazi sauvan
djeli reljefnoga figuralnog ukrasa na kojemu se prepoznaje
ljudska noga, pripada svjetiljki tipa Loeschcke I, odnosno
Broeneer XXII ili Ivanyi I. Takve su svjetiljke, poznate i pod
deskriptivnim imenom svjetiljke uglata nosa s volutama,
takoer karakteristine za 1. i 2. st. Brojni su i pronaeni ulomci graevne opeke, odnosno tegula i imbreksa.
Osobito su zanimljivi ulomci tegula koji na sebi imaju otisnute peate proizvoaa. Sva tri pronaena peata na
sebi nose pridjev Pansiana (NERO., AVD PANSIAN, te
NSIAN). Od ostalog posua moe se izdvojiti nekoliko
ulomaka neto kvalitetnije izraenih lonaca, za koje se s
obzirom na oblik i fakturu moe pretpostaviti egejsko podrijetlo i mogu se datirati u 1. ili 2. st. Zastupljeni su i ulomci
stolnog posua poput zdjela s crvenim premazom ili dna
vreva. Meu metalnim artefaktima izdvaja se djelomino
ouvana Aucissa fibula. Od ulomaka arhitektonske dekoracije pronaen je tek jedan kapitel.
Pronaeni nalazi jo jednom potvruju dataciju kompleksa
na Bokini u 1. i 2. st., tijekom ega je objekt doivljavao razliite pregradnje potvrene i istraivanjima 2006.
godine. S druge strane, nalazi ulomaka amfora koji spadaju
i u neto mlai period govore u prilog tezi o neto duem
boravku na tom lokalitetu, ali sa smanjenim intenzitetom.
Istraeni je prostor u svakom sluaju pripadao gospodarskom dijelu kompleksa i zauzimao je njegov krajnji zapadni
Jedna od pronaenih uljanica (foto: J. Vinji)
Djelomino sauvana Aucissa fibula (foto: J. Vinji)
388
Among the moveable archaeological objects we mainly

find fragments of amphorae, tegulae and oil lamps, with
just the occasional fragment of vessels of some other form,
metal objects and, exceptionally, parts of the architectural
decoration of the structure. The finds can mostly be dated
to the 1st and 2nd century, and only exceptionally to later
centuries. The finds discovered reconfirm the dating of the
complex at Bokina to the period of the 1st and 2nd century,
during which the structure underwent various rebuilding
works confirmed also by research carried out in 2006. On
the other hand, the finds of amphora shards that belong to
somewhat later periods tend to confirm the proposition that
the site was occupied a little longer, if with reduced vigour.
The space investigated belonged in any case to the economic part of the complex and occupied its extreme western part, while the space investigated in 2006 belonged to
the residential quarters. Something of the character of the
economic activity on this estate is witnessed to by finds of
parts of a press, a channel and a dolium and engineering
solutions for the building structures, all of this showing that
the production of olive oil went on in these premises.
During the excavations, works were also carried out on the
conservation of some of the immoveable archaeological
finds discovered in the previous years. Thus the conservation of walls SU 36, 41, 27, 33 and 7 was addressed with
the use of stone collected during the excavations and with
mortar made from quicklime. At the end of this years excavations, survey measurements were taken and the site was
laser scanned, after which a detailed record of the existing
condition was made.
Karta nalazita s ucrtanim poloajima nepokretnih nalaza (izrada:

Vectra d.o.o.)
dio, dok je prostor istraen 2006. pripadao stambenom

dijelu. O karakteru gospodarske djelatnosti na tom posjedu
svjedoe nalazi dijelova tijeska, kanala i dolija te tehnika
rjeenja graevinskih struktura, to sve upuuje na to da se
u tim prostorima proizvodilo maslinovo ulje.
Tijekom istraivanja konzerviran je dio nepokretnih arheolokih nalaza otkrivenih prethodnih godina. Tako su konzervirani zidovi SJ 36, 41, 27, 33 i 7 uporabom kamena
prikupljenog tijekom istraivanja i mortom spravljenim od
ivog vapna. Na kraju ovogodinjih istraivanja lokalitet je
geodetski izmjeren i laserski skeniran, na osnovi ega je
postojee stanje detaljno snimljeno.
Redni broj: 183

Lokalitet: Lorun
Naselje: Tar, Vabriga
Grad/opina: Tar Vabriga
Razdoblje: A
Literatura
Beki 2007 L. Beki (ur.), Zatitna arheoloka istraivanja
na magistralnom plinovodu Pula Karlovac, Zagreb, 2007.
Vinji 2010 J. Vinji, Struno izvjee o arheolokim
istraivanjima na nalazitu Krvavii Bokina, 2010.
Tijekom srpnja i kolovoza 2010. trajala su sustavna arheoloka istraivanja na poluotoku Lorunu (istraivanja su
zapoeta 1994.). Meunarodna arheoloka ekipa sastojala
se od 20 lanova (studenata i apsolvenata studija arheologije, arheologa iz Hrvatske, Francuske, Italije i Kosova)
te etiri radnika. Financijsku potporu dali su Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih poslova
Francuske i Italije, regije Aquitanije, opine i TZ Tara
Vabrige te Narodnog sveuilita iz Trsta. Istraivanja je
organizirao Zaviajni muzej Poretine, pod vodstvom
Vladimira Kovaia.
Josip Vinji
Summary
During 2010, archaeological excavations of part of a
Roman period villa rustica at the site of Bokina by the village of Krvavii were continued. In this years research,
spaces inside the perimeter enclosed by walls SU 7, 27,
33 and 37 were excavated, and subsequently the space
west of SU 37 and the space south of SU 33. Investigations
inside the rooms revealed architectural remains that tell of
certain changes of the space that happened during the
working of the complex, while research in the exterior of
the former structure yielded the greatest quality of moveable archaeological material.
Mjeovita meunarodna arheoloka ekipa ove je godine

radila na sektorima C, F, G, na povrini od cca 160 m.
Zahvaljujui djelominom sondanom istraivanju, kampanja 2010. omoguila je upotpunjavanje dokumentacije
zapadne granice dvorita u Sektoru C. U Sektorima F i G
otkrivene su pratee strukture koje pripadaju keramikim
peima. Ovim se istraivanjima htjelo ujedno utvrditi trajanje, preinake i prestanak uporabe keramiarskih pei.
389
Tlocrt Loruna (izradio: A. Scarpa)
Sektor C
Polazei od tih spoznaja, ciljevi arheoloke istraivake
kampanje 2010. bili su: 1.) utvrivanje organizacije i arhitektonskih karakteristika prostora 38 i 39 koji sa zapada
zatvaraju dvorite, 2.) preciziranje njihove funkcije unutar
cjeline radionice.
Uzimajui u obzir prijanja ienja, unutar Sektora C
postavljene su etiri sonde: dvije u junom dijelu prostora 38 (na jugu kraj zida MR 3120 S42 i sjeveru S43)
te dvije u prostoru 39 (u sredini S40 i na sjeveru prostorije S41). Ujedno, ovdje su prikazani i ostvareni rezultati po prostoru i sondi, koji su povezani i s rezultatima
dobivenima u prethodnim istraivanjima. Prostor 38
datiran je u prvu fazu gradnje kompleksa: taj peterokutni
prostor sa zapadne strane omeen je zidom MR 3115,
s istone strane paralelnim zidom MR 3120 povezanim
s kosim zidom orijentiranim jug-istok/sjever-zapad (MR
3223) koji se na sjeveru spaja sa stubitem. Na spoju
tih dvaju zidova pronaen je precizno izraen prag koji
omoguuje pristup iz dvorita u unutranjost prostora
38. Pretpostavlja se da je itav prostor 38 bio prekriven
nasutim tegulama, najmanje do poprenog zida MR 3253
koji se prua u smjeru istok-zapad. Puno je tee utvrditi
funkciju sjevernog dijela prostorije, izmeu zida MR 3253
i stubita (SC 3272) u koju se ulazilo kroz otvor u sreditu zida MR 3253. Prostor 38 pretrpio je vie izmjena,
meu ostalim i preinaku istonog prolaza koji se otvara
na dvorite (istraenog ove godine), a koji bi mogao biti
povezan s naknadnim intervencijama koje su zamijeene
u prostoru 38 (rekonstrukcija zida MR 3253 s bazom
ponovno upotrijebljene pree i zatvaranje prolaza; rekonstrukcija kosog zida MR 3223).

Istraivanjem ureenog prolaza US 3277, koji se protee
uz kosi zid MR 3223, utvreno je da struktura od tegula US
3277 odgovara grubo ureenom prolazu koji se prua uz
prostor 38, a namijenjena je olakavanju pristupa u ulazni
dio prostora 38. Treba odustati od ideje da je to bio sustav
za otjecanje vode, jer nikakav otvor ili kanal nije zamijeen
u jugoistonom uglu dvorita uzdu zida MR 3105 koji se
prua u smjeru istok-zapad.
Sondanim istraivanjima prostora 39 tijekom 2010.,
utvrene su dvije faze gradnje dugakoga natkrivenog
prostora koji se otvara spram dvorita. Identian prostor
otkriven je i u istonom dijelu dvorita. Prva faza odgovara
inicijalnoj gradnji toga dijela, ukoenog u odnosu na sustav
za komunikaciju u dvoritu, s dva paralelna zida MR 3125
i MR 3115. U istonom zidu MR 3115 nalaze se dva otvora
prema dvoritu. Izrada sustava za komunikaciju koji nije
sauvan do danas iziskivala je veliko zaravnavanje terena,
tim vie ako se uzme u obzir opa zakoenost terena i
duina prostora od 32 m. U drugoj fazi, koja se ne moe
precizno datirati, izmijenjena je istona fasada prostora
39 s gradnjom zida ritmiziranog polustupovima. Postojei
otvori su sauvani. Iste preinake zabiljeene su i u prostoru
43 koji je simetrian pandan prostoru 39. Uz istraivanje
terena kompletno je analiziran i arheoloki materijal (inventiran 2007. godine) te zasipni materijal iz sektora 37N
(istraivanja 2007. 2009.). Analiza cjelokupnog naenog
materijala potvruje njegovu dataciju u 1. st., u razdoblje
od 10. do 40. godine).
390
Lorun, peat s natpisom Calvia Crispinilla (foto: A. Marchiori)
Pretpostavlja se da su i hodne povrine u prostoriji 45 poviene, posebno dio u sjevernom dijelu koji je bio namijenjen
punjenju velikih pei. Potvrda toga nalazi se u slojevima
uruenih komora koje su sluile za peenje keramike.
Sklonost stvaranju sve vieg tla potvrena je velikim nanosom koji se sastojao gotovo iskljuivo od ulomaka amfora.
Taj je nanos zapeatio starije slojeve i omoguio drenau
te je isti prostor posluio i kao prostor za isuivanje predmeta. Taj drenani sloj prekriva kameni prag na sjeverozapadnom prolazu i u direktnom je kontaktu sa slojevima
uruenja sjeveroistonog dijela prostorije 45.
Lorun, pogled sa sjevera na prostor 38 (foto: C. Taffetani)
Sektor F, prostorija 49 (Sonde F2S i F3SZ)

Obje su sonde zapravo proirenja: zapadna sonda otvorena je tijekom kampanje 2009., dok je druga sonda u
prostoriji 49 na sjeveroistonom rubu sektora G otvorena
2008. godine. Smjetene su na dvije osjetljive toke u
prostoriji 49 i poklapaju se s junim pristupom prostoriji
u odnosu na prostoriju 43, dvoritem i njegovim sjeverozapadnim prilazom prostoriji 45 s peima. Te dvije sonde
mogu se zajedniki usporediti budui da se njihova gotovo
identina stratigrafska slika i funkcija poklapaju.
Unato svemu, obje sonde pokazale su stratigrafski niz
koji se sastoji ponajprije od hodnih povrina sastavljenih
od nabitih ulomaka keramike u sloju gline s vapnencem i
koliko se moglo vidjeti iz kampanje 2009., tu nisu pronaeni tragovi obrtnikih aktivnosti. Kontaktna povrina koja
se moe izraunati na pragu koji povezuje suaru i prostoriju s peima (8,03 m) bila je oko 45 cm via u odnosu na
prag na junom ulazu (7,57 m). Na tom je mjestu u potpunosti otkrivena struktura s pregradom od tesanog kamenja koja se tumai kao temelj za jednu ili dvije stube, koje
su bile potrebne da bi se moglo doi do hodne povrine
prostorije. Poslije se uoilo da su te povrine bile uestalo
preureivane i prepravljane. Zbog toga se dogodilo da se
bez nekih znatnih izmjena nasipani nivo povisio za barem
50 cm. Posljedica je svega toga prekrivanje pragova dvaju
prolaza koji oko sredine 2. st. vie nisu sluili za ulaz i
izlaz, odnosno slobodan prolaz izmeu razliitih prostorija.
Sektor G, prostorija 45
Sonda je bila usmjerena na istraivanje prostorije 45 u
kojoj se nalaze keramike pei. Istraivanja iz 2010. nadovezuju se na ona iz prethodnih godina, pa je cilj bio utvrditi
broj pei unutar prostorije te u potpunosti saznati tlocrt velikih pei blizanki kako bi se mogle rekonstruirati. Sljedei
cilj istraivanja bio je analizirati prostore ispred loita kako
bi se usporedili s onim parom pei na istonoj strani, du
junog dijela prostorije, kako bi se dolo do korisnih podataka za kronoloko prepoznavanje dijelova pei te odrediti
njihovo trajanje, definirati razliite naine i ciljeve upotrebe
(u smislu keramike proizvodnje). to se tie pei koje su
se upotrebljavale za proizvodnju keramike za transport
robe, pretpostavljena rekonstrukcija pei blizanki pokazala
se tonom. Rije je o nizu od etiri pei, koje su spojene u
dva para i iste su tipologije (II/b Cuomo di Caprio) s orijentacijom i loitem na jugu.
Posebnost materijala iz pei otkriva da je bila sagraena
od opeka koje su bile ciljano proizvedene za tu svrhu, potkrijepljena je otkriem brojnih pilae na mjestu nasuprot
loitu. Naeno je i dosta karta: posebice kasne amfore
(3. st.), svakodnevna uporabna keramika i svi graevinski
elementi koji su uklonjeni iz uruene pei .
Ispostavilo se da je naroito vaan nalaz izmeu dvaju
razliitih grupa uruenja (SJ 4458, 4551, 4552). Rije je o
ulomku veziva u glini koji ima sauvan urezan negativ peata
391
passages that at a certain time in the middle of the 2nd century, approximately, were no longer used for entry and exit
or free passage between the different rooms. We assume
that the walking area in room 45 was raised, particularly the
part in the northern part that was meant for the charging of
the large kilns.
The test pit in Sector G, room 45, was directed to the investigation of room 45, which housed pottery kilns. As for the
kilns that were used for the production of ceramics for the
transport of commodities, the hypothesised reconstruction
of the twin kilns turned out to be correct. This is a series of
four kilns, linked into two pairs of the same typology (II/b
Cuomo di Caprio), with orientation and firebox to the south.
A particularly important find for dating the kiln is a fragment of bonding material that still bears a stamp with the
inscription Calvia Crispinilla, and is located in the framework of Tabula ansata and clearly comes from an original
impressed into one of the tegulae that were incorporated
into the walls of the stove. This fragment tells of the building technique of one of the oldest kilns, and the stamp can
be correlated with the stamps of Domitian that were found
in the campaign last year.
s natpisom Calvia Crispinilla, a nalazi se u okviru Tabula

ansata. On oito potjee od originala utisnutog u jednu od
tegula s rebrima koja je bila ugraena u zidove pei . Taj
ulomak svjedoi o tehnici gradnje jedne od najstarijih pei, a
moe se povezati s domicijanskim peatima koji su otkriveni
tijekom prologodinje kampanje te doputa da se u dataciji
doe barem do Neronova razdoblja kako bi se potvrdilo ne
toliko postojanje pei koliko trenutak radova/preinaka pei,
koje su izgleda najstarije pei u prostoriji 45 (barem u okvirima realizacije tlocrta). Svi naeni sitni pokretni nalazi nakon
svekolike arheoloke obrade na terenu pohranjeni su u
Zaviajnom muzeju Poretine u Poreu. Naena arhitektura
konzervirana je in situ, arheoloka e se istraivanja nastaviti.
Literatura
DInc et al. 2010 C. DInc, V. Kovai, A. Marchiori, Y.
Marion, G. Rosada, C. Rousse, F. Tassaux, M. Zabeo,
Loron-Lorun, Parenzo-Pore, Istria. Una villa maritima
nellagro parentino. La campagna di ricerca 2009, HAnt,
19, Pula, 2010.
Kovai 2010 V. Kovai, Lorun, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010.
Kovai 2010 V. Kovai, C. Rousse, A. Marchiori, P.
Maggi, Y. Marion, F. Tassaux, Arheoloka istraivanja
na Lorunu, Izvjee za 2010., arhiv Zaviajnog muzeja
Poretine
Tassaux et al. 2001 F. Tassaux, R. Matijai, V. Kovai,
Loron (Croatie), Un grand centre de production damphores
huile istriennes (Ier-IVe S. P.C.), Ausonius-Publications,
Mmoires 6, Bordeaux, 2001.
Redni broj: 184

Lokalitet: Ljubieva peina
Naselje: Marana
Grad/opina: Marana
Razdoblje: P
Vladimir Kovai
Od 19. srpnja do 6. kolovoza 2010., u suradnji Musee

dAnthropologie prehistorique de Monaco (Kneevina
Monako) i Hrvatskoga restauratorskog zavoda, trajala
je trea kampanja istraivanja Ljubieve peine pokraj
Marane. U istraivanjima su sudjelovali arheolozi Tihomir
Percan, Andrej Jane, Katarina Jerbi, Jelena Buri, studenti arheologije Mario Zaccaria, Goranka Perkovi,
Klaudija Bartoli Siroti, Anton Divi te nekoliko pomonih
radnika. Predstavnik Musee dAnthropologie prehistorique
Summary
In July and August 2010 systematic archaeological investigations and excavations at the Lorun peninsula were
started out (the investigations started in 1994). Thanks
to partial test pit excavations over a surface of about 160
square meters, the 2010 campaign enabled the supplementation of documentation of the western boundary of the
courtyard in Sector C. In Sectors F and G, auxiliary structures belonging to pottery kilns were found. This research
also endeavoured to find out how long the kilns lasted, what
changes were made, and when they ceased to be used.
Four test pits were established in Sector C, two in area 38
dated to the first phase of the development of the complex and two in area 39. Along with investigation with the
ground, a complete analysis was made of the archaeological material found and of the fill material from sector 37N
(excavations in 2007-2009), which confirmed the dating of
it to the 1st century, in a period of from 10 to 40 years.
In Sector F, room 49, two test pits were made that showed
a stratigraphic sequence comprising primarily walking surfaces composed of compacted fragments of ceramics in a
layer of clay and lime in which no traces of artisan activities
were found. The contact area that can be calculated on the
sill that links the drier and the room with the kilns was about
45 cm higher than the sill in the southern entrance. The
result of all this is the covering of the thresholds of the two
Kremena alatka (foto: T. Percan)
392
poetni slojevi, nalazio horizont iz neolitika i eneolitika,

kao i dva vatrita iz kojih su prikupljeni uzorci ugljena za
radiokarbonsku analizu. Prema pronaenome pokretnom
materijalu oba se vatrita mogu datirati u neolitik ili eneolitik (horizont B). U ostalom dijelu iskopa nalazili su se slojevi zemlje koji su identini onima iz 2009. godine. Ispod
ta dva horizonta pojavljuju se gornjopaleolitiki horizonti
C i D koji pripadaju razdoblju epigravetijena, a preciznije
su datirani analizom C-14. Tako je horizont C neto mlai
(izmeu 11170 i 10730 CalBP (Beta 290925)), od horizonta
D (izmeu 13780 i 13130 CalBC (LTL 5775A)).
U 5, 6, 7 i 8 nastavljeno je iskopavanje koje je u kampanji 2009. stalo na SJ 226, odnosno SJ 236. Nakon to
je oiena povrina sive glinovite, a ispod nje i slojevi
smee rahle, donekle pjeskovite i prilino vlane te smekaste zemlje, zapoelo je kopanje dubljih slojeva. Bila je
rije o debelim naslagama zemlje u kojima postoji naznaka
ljudske prisutnosti u vidu nekoliko pronaenih kostiju te
malo kremenog materijala, i upravo bi oni mogli initi najstariju fazu ljudskog obitavanja u peini (horizonti E i F).
Iskopavanje navedenih kvadranata stalo je na matinoj stijeni, odnosno golemom kamenju koje se nalazi na samom
dnu peine, ime je dubina sonde B dosegla 3 m. Jasno je
vidljivo kako slojevi padaju i postaju deblji prema unutranjosti prostorije 2. Takoer, stratigrafske jedinice istraene
tijekom kampanje 2010. u 5, 6, 7 i 8 pokazuju kako su
nastale dugotrajnim taloenjem sedimenta i sve su deblje
prema kraju, odnosno dnu peine. Kulturni su slojevi prilino tanki te su na povrini poremeeni recentnim ljudskim
djelovanjem. No, bez obzira na to pokazuju ljudsku prisutnost u peini jo od gornjeg paleolitika, odnosno epigravetijena. Jednako tako, istraivanje 2010. dalo je odgovor
gdje se nalazi dno peine i gdje staju slojevi, bilo kulturni ili
geoloki. Rije je o relativnoj dubini od 2,81 m od dananje
hodne povrine prostorije 2, odnosno 170,53 m nadmorske
visine.
Dio kremenog materijala (foto: T. Percan)
de Monaco tijekom istraivanja bio je dr. sc. Aurelien

Simonet. Cjelokupno arheoloko istraivanje financirala
je Kneevina Monako, odnosno Musee dAnthropologie
prehistorique de Monaco. Jednako tako, u suradnji Opine
Marana i javne ustanove za zatitu prirodne batine
Natura Histrica ureen je prilaz peini kako bi se nesmetano moglo pristupiti ulaznom dijelu.
U kampanji 2010. zavrena su istraivanja kvadranata 5,
6, 7 i 8 u sondi B te su istraena nova tri kvadranta po 1 m
(10, 11, 12) u prostoriji 2 koji su postavljeni uz kvadrante
7, 8 i 9 iz 2009., ime je ukupno istraena povrina od 7
m. Sav je sediment iz slojeva prikupljan u kante i plastine
vree kako bi se u pokretnom laboratoriju u Vodnjanu moglo
provoditi tzv. vodeno sijanje koje se odvijalo paralelno s
radovima u peini. Time je prikupljen i najsitniji arheoloki
materijal koji ne bi bilo mogue zamijetiti tijekom iskopavanja u peini zbog iznimno vlanog sedimenta i umjetne
svjetlosti. Jednako tako, iz svake je stratigrafske jedinice
uzet uzorak za flotaciju od 10 litara sedimenta.
Dio arheolokog materijala (keramika, kosti, kremen) prikupljen je i na samoj povrini novootvorenih kvadranata (10,
11, 12), a na cijeloj povrini tih triju kvadranata nalazio se
poetni sloj crvenosmee rahle zemlje. S obzirom na to
da je taj sloj bio povrinski, donekle je uniten i poremeen recentnim ljudskim djelovanjem, a identian je poetnim slojevima iz kampanja 2008. (SJ 101) i 2009. godine
(SJ 201). Jednako tako, stratigrafska je situacija ostala
nepromijenjena u odnosu na protekle godine te se ispod
bronanodobnog horizonta (horizont A) kojem pripadaju
Dio keramikog materijala (foto: T. Percan)
393
vie od 15 kg, a najvea im je koncentracija u horizontima A

i B koji pripadaju bronanom dobu i neo/eneolitiku.
Od karakteristinijih ulomaka horizonta B valja izdvojiti
nekoliko ulomaka oboda s urezanom horizontalnom linijom
ispod samog ruba koji pripadaju kasnom neolitiku. Istom
vremenu mogu se pripisati i ulomci ukraenih oboda s dvije
urezane horizontalne linije izmeu kojih je ornament valovitih okomitih linija ili spiralni ukras. Pronaen je i ulomak
bojene keramike iz kasnog neolitika. Nekoliko ulomaka
posude sa stanjenim obodom, koja je na trbuhu ukraena grupama urezanih okomitih kanelura izmeu kojih
se nalazi pravocrtna linija ukrasa nastalih ubadanjem, pripada bakrenom dobu, odnosno nakovanskoj kulturi, kao i
ulomci ukraeni urezanim, meusobno paralelnim linijama.
Ljubljanskoj kulturi (horizont A) valja pripisati ulomak mreasto ukraenog ua posude unutar kojeg se nalaze urezane kose linije, a velik broj ulomaka oboda, tijela i dna
posuda grube fakture mahom ukraenim plastinim trakama s otiscima prstiju karakteristika je bronanog doba
Istre. Prikupljeno je oko 44 kg ivotinjskih kostiju koje
su prevladavale u gotovo svim istraenim stratigrafskim
jedinicama, ali nije pronaena ni jedna kotana alatka.
Pronaeno je tek nekoliko kostiju s urezima, nekoliko sitnih
ribljih kostiju i mala kotana perla. Od ostalog materijala
veliku vanost imaju ulomci okera kojih je pronaeno vie
od 10, a u vodenom sijanju i flotaciji prikupljeno je vie
sitnih ulomaka pueva i koljaka.
Ulomak keramike ukraen bojenjem (foto: T. Percan)
Istraivanjima u kampanji 2010. evidentirane su ukupno 42

stratigrafske jedinice od kojih se dio podudara sa stratigrafskim jedinicama iz 2008., odnosno 2009. godine. Ukupno
je prikupljen 51 poseban nalaz (34 kremene alatke, 3 obraene kosti, 14 ulomaka ukraene keramike). Naravno,
rije je o nalazima prikupljenima in situ, dok je konaan
broj kremenih alatki, obraenih kostiju i ukraenih ulomaka
keramike mnogo brojniji zbog vodenog sijanja sedimenta.
Pronaen je velik broj kremenog materijala, ukljuujui
kremene alatke i odbojke koji se mogu datirati od gornjeg
paleolitika pa sve do neolitika/eneolitika i bronanog doba.
Takoer, prikupljeno je mnotvo keramike u gornjim slojevima (neolitik, eneolitik, bronano doba), od ega svakako
treba izdvojiti velik broj dijagnostikih ulomaka (obodi, dna,
ruke, ukraeni ulomci) koji pokazuju intenzivnu naseljenost tog prostora u kasnom neolitiku, ali jednako tako i
eneolitiku te bronanom dubu. Nekoliko ljudskih zubi pronaeno je u procesu vodenog sijanja koji nisu bile zamijeeni tijekom samog iskopavanja u slojevima sonde B, kao
ni mogui ostaci ljudskoga kosturnog ukopa. Uz ljudske
ostatke, veina kotanog materijala pripada raznim ivotinjama koje e nakon detaljne strune analize zasigurno
pruiti pregrt novih podataka vezanih uz ivot i prehrambene navike ljudi koji su boravili u Ljubievoj peini tijekom
prapovijesti. Jednako tako, tijekom iskopavanja i vodenog
sijanja zamijeeni su ostaci morskih i kopnenih koljaka i
pueva, nekoliko vrsta sjemenki te ostaci okera.
U kampanji 2010. evidentirano vie od 1,2 kg kremenog
materijala, ukljuujui ostatke redukcijskog procesa i
alatke kojih je bilo ukupno 226, odnosno 20% od ukupno
pronaenog kremenja (iljci s hrptom, alatke na sjeivima,
odbojcima i ploicama, dubila, strugala, grebala, obraena
sjeiva i odbojci, jezgre). Time je ukupno pronaeno 1107
komada kremena, a najvie je zastupljena lomljevina (46%)
posebice u horizontima C i D. Najnoviji radiokarbonski
datum dobiven analizom ugljena iz SJ 218 iz 2009. pripada
poetnom stadiju horizonta C. Rije je o datumu 959050
BP (Beta 290925) koji je odreen u raspon s dvije standardne devijacije izmeu 9220 i 8780 Cal BC (11 170 i 10 730
Cal BP). Keramiki su ulomci takoer brojni: skupljeno ih je
Literatura
Buri-Matijai, Matijai 1994 Klara Buri-Matijai,
Robert Matijai, Iz najranije prolosti Marane, Maranski
zbornik, Pula, 1994.
Percan, Komo, Beki 2008 T. Percan, D. Komo, L.
Beki, Izvjee o sustavnim arheolokim istraivanjima u
Ljubievoj peini kod Marane, Jurii, 2008.
Percan 2010 T. Percan, Izvjee o sustavnim arheolokim
istraivanjima u Ljubievoj peini kod Marane, Jurii,
2010.
Tihomir Percan
Summary
During 2010 in association with the Muse dAnthropologie
prehistorique de Monaco and with the Croatian
Conservation Institute the third campaign of investigation
into Ljubieva cave by Marana was conducted. Test pit B
in chamber 2 was expanded by three new quadrants, and
at the same time the excavations of the 4 quadrants started
in 2009 were completed, the totally explored area thus
being 7 square metres. All the sediment from the strata
was collected so that water sieving could be carried out. In
addition, from each stratigraphic unit a sample of 10 litres
of sediment was taken for flotation. In the 2010 campaign,
42 stratigraphic units were recorded, some of which coincide with the stratigraphic units of 2008 or 2009. All told, 51
separate finds were made (34 flint tools, 3 worked bones,
14 fragments of decorated pottery). Naturally, these are the
finds collected in situ, while the final number of flint tools,
worked bones and decorated potsherds might ultimately be
394
more numerous when water sieving and flotation of sediments have once been carried out. The results obtained
show further how life in the cave unfolded in the time of
the Upper Palaeolithic or in the Epigravettian, which is confirmed by the most recent dates obtained by radio carbon
analysis from horizon C (between 11170 and 10730 CalBP
(Beta290925)) and horizon D (between 13780 and 13130
CalBC (LTL 5775A)) as well as accompanying archaeological material (ridged points, small ridged axe heads, flake
tools, blades and plates, small points, cores, flakes). Other
strata show a certain continuity of life in the cave across
the Neolithic and Aeneolithic as well as the Bronze Age,
which represents the latest horizon (horizon A) of the use
of Ljubieva peina. Most of the finds from these strata
consist of ceramics of various forms and decorations, special attention being required by a fragment decorated by
painting, several fragments decorated with various incised
motifs or grooving and three-dimensional appliqus. The
material found in these excavations as well as the absolute
dating of horizons C and D show the importance of this
multilayered site for both the Upper Palaeolithic and for the
later periods represented at this site.
Ostaci vanjskog bedema (foto: A. Jane)
cijele gradine. itav juni dio bedema najbolje je sauvan

i na nekim je mjestima irok i do 7 m, dok mu maksimalna
visina iznosi oko 1,5 m. Prema preliminarnim podacima i
izraunima, vanjski bedem okruuje naselje povrine oko
800 m. Unutranji je bedem opsegom puno manji i okruuje najvii plato gradine, tzv. akropolu. Sauvan je tek
sporadino, no njegova se linija moe pratiti prilino dobro
prema konfiguraciji terena. Taj bedem okruuje akropolu
povrine oko 250 m. Sam bedem graen je od dva suhozidna lica od veih kamenih blokova koji nisu posebno priklesavani za zidanje, a zatim je prostor izmeu njih zapunjavan sitnijim kamenjem. S obzirom na to da se ivot na
gradinama odvijao tijekom dugog razdoblja, takav nain
gradnje zahtijevao je viestruke popravke i nadogradnje,
ime su bedemi postajali iri i masivniji. Vie faza gradnje
bedema na gradini Glavica uoeno je unutar sonde C, ime
je (uz pronaen keramiki materijal) potvreno postojanje
naselja tijekom dueg razdoblja.
Istraene su etiri sonde (sonda A, B, C i D) ukupne povrine 54 m. Sonde A (5x2 m) i B (5x2 m) postavljene su na
platou zapadno od unutranjeg bedema akropole kako bi
se ustanovio stratigrafski slijed slojeva i pokuali definirati
mogui stambeni objekti. Dobiveni podaci upuuju na to
kako je velik dio sedimenta iz obje sonde erodirao i prilino
se plitko dolazi do matine stijene te je veina pronaenoga pokretnog arheolokog materijala izvuena iz krapa
tih dviju sondi. Takoer, prepoznati su ostaci koji bi mogli
pripadati stambenim objektima. Rije je o suhozidnim konstrukcijama koje se pruaju u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a djelomice su iskoristile i matinu stijenu koja je mjestimice karakteristino uzdignuta i prua se u istom smjeru.
Jednako tako, pronaeno je nekoliko jama unutar krapa
(rupe od stupova) zapunjenih tamnom rahlom zemljom
koja je sadravala poprilian broj keramikih i manji broj
kotanih nalaza. Takve se konstrukcije moe povezati s
moguim stambenim objektima unutar naselja s obzirom
na to da je za pojaanje same konstrukcije kua rabljena
drvena graa koja je uglavljivana upravo u takvim i slinim rupama. Sonda C (6x4 m) postavljena je na samome
vanjskom bedemu, i to na njegovu zapadnom dijelu gdje
se po konfiguraciji terena dalo naslutiti postojanje bedema.
Redni broj: 185

Lokalitet: Markocija glavica gradina
Naselje: Vardica, Stancija Markocija
Grad/opina: Buje
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno sondiranje
Od 8. do 29. travnja 2010. trajala su probna arheoloka
istraivanja (sondiranja) na podruju gradnje budue vodospreme na vie punktova unutar gradinskog naselja na breuljku Glavica. Sluba za arheoloku batinu Hrvatskoga
restauratorskog zavoda istraila je etiri sonde ukupne
povrine 54 m. Voditelj istraivanja bio je Tihomir Percan,
zamjenik voditelja mr. Josip Vinji, a u istraivanjima su
sudjelovali i arheolog HRZ-a Andrej Jane, arheologinja
Snjeana Smoli te osam pomonih radnika. Cjelokupno
arheoloko sondiranje financirala je Stancija Markocija
d.o.o. S obzirom na to da je bila rije o arheolokom sondiranju na prostoru gdje se planira graditi vodosprema za
potrebe budueg igralita za golf, sonde su postavljene
na strateki birana mjesta parcele vodospreme kako bi
se utvrdili razmjeri ouvanosti naselja i njegove prostorne
dispozicije.
Gradinski lokalitet na breuljku toponima Glavica (N
4525570, E 1335560) nalazi se 5 km sjeverozapadno od
Buja, a najblie je naseljeno mjesto Vardica 500 m zapadnije, dok se stancija Markocija nalazi 700 m istonije. Rije
je o blagom uzvienju kojem se najlake pristupa s istone
strane, a najvia je toka na 122 m nadmorske visine, ime
je to najdominantnija toka u radijusu od 5 km. Na samoj
gradini danas se naziru i prepoznaju dva bedema, vanjski
i unutranji. Vanjski bedem okruuje cijelo naselje i prati
prirodnu konfiguraciju terena, a na nekim je mjestima vidljiv
u obliku veih nakupina kamenja koje se mogu pratiti oko
395
na sredini koje su karakteristine za podruje Istre tijekom

cijeloga bronanog doba, kao i ruke s ploastim zavretkom, trokutaste, horizontalne i tunelaste ruke koje su
karakteristine za kraj srednjeg i kasno bronano doba
Istre. Veina je pronaenih dna ravna, a dio njih je ukraen.
Jednako tako, valja izdvojiti dijelove posuda ukraene apliciranim trakama, trakama s otiscima prstiju te plastinim
bradavicama. Takoer, pronaeno je nekoliko ulomaka koje
se moe povezati uz nastambe, odnosno uz pripremanje
hrane i ognjite. Rije je o ulomcima tronoca i dijelovima
keramikih pei te o ostacima peka. Keramiki nalazi pokazuju kako je poetak ivota naselja nastao jo u ranome
bronanom dobu. Ipak, izgleda kako je (sudei prema keramikim nalazima) gradina najintenzivnije koritena tijekom
srednjega bronanog doba, a poneki ulomci pokazuju kako
se ivot, dodue u nekom skromnijem obliku, mogao nastaviti i djelomice u kasnome bronanom dobu.
Literatura
ukovi 2008 Z. ukovi, Umag ire podruje, HAG,
4/2007, Zagreb, 2008: 314 318.
Komo, Mihovili, Bradara 2005 D. Komo, K. Mihovili,
T. Bradara, Markocija, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 143
145.
Mihovili, Bradara, Komo 2004 K. Mihovili, T. Bradara,
D. Komo, Arheoloka reambulacija podruja Markocije
kod Buja, Obavijesti HAD, XXXVI/2, Zagreb, 2004: 68 73.
Ruke u obliku slova X (foto: T. Percan)
Takoer, povrinski su ve bili vidljivi ostaci nabacanog i

sruenog kamenja, a skupljen je i manji broj keramikih ulomaka. Tijekom istraivanja ustanovljeno je kako je
taj dio bedema graen u nekoliko faza, ime se svakako
eljelo uvrstiti i pojaati, ali i popraviti sam bedem ako je
za to bilo potrebe. Sonda D (5x2 m) postavljena je na jugozapadnom dijelu vanjskog bedema. Kao i u sondi C, tako
su i u sondi D ve bili vidljivi povrinski ostaci nabacanog i
sruenog kamenja koji su se djelomice nalazili na matinoj
stijeni iju je konfiguraciju pratila linija bedema. U sjevernom dijelu sonde D primijeeni su ostaci unutranjeg lica
vanjskog bedema. Rije je o velikim kamenim blokovima
koji su iskoristili poloaj matine stijene na koju su nadozidani. Taj dio bedema sauvan je u maksimalnoj irini od
2 m i visini oko 0,6 m, a i na njemu su vidljive najmanje tri
linije kamene konstrukcije i uruenja.
Tijekom istraivanja pronaen je velik broj pokretnoga
arheolokog materijala, to se prije svega odnosi na keramiku. Koncentracija tih nalaza daleko je najvea u sondi
D, posebice u kvadrantima koji se nalaze uz unutranje
lice bedema. Upravo mnotvo keramike pokazuje kako
je taj prostor intenzivno nastanjivan od starije faze srednjega bronanog doba pa sve do posljednje faze kasnoga
bronanog doba Istre. Uz keramiku je pronaeno manje
ivotinjskih kostiju, od ega valja izdvojiti dvije obraene,
odnosno probuene kosti i jedan kremen.
Meu pronaenim keramikim materijalom prevladava
keramika grube fakture te veina ulomaka ima primjese
kvarcita ili usitnjenog vapnenca, a tek manji broj nalaza
pripada ili se tek pribliuje keramici fine fakture. Najbrojniji
su, dakako, nedijagnostiki ulomci posuda, dok druga najbrojnija skupina pripada obodima. Evidentirani su ulomci
razliitih tipova rubova koji mogu pripadati ranom, srednjem, ali i kasnome bronanom dobu. Pronaene su etiri
u potpunosti sauvane ruke u obliku slova X koje su jedna
od glavnih znaajki ranog i srednjeg bronanog doba Istre
i sjevernog Jadrana te ih u tom smislu treba promatrati kao
moda neke od najstarijih nalaza s tog lokaliteta. Jednako
tako, pronaen je itav niz jeziastih drki sa ili bez utiska
Tihomir Percan
Summary
During April 2010 archaeological excavations employing
test pits were carried out at several points within the hill
fort settlement on the hill called Glavica, 5 km north west
of Buje. Four test pits with a total area of 54 square metres
were investigated. The works were carried out to determine
the extent to which the hill fort settlement was preserved
and its spatial disposition at the site where the building of a
reservoir for a future golf course is planned. At the hill fort
itself today two walls, inner and outer, can be discerned and
identified. Two test pits were placed on the outer wall, and
two in the plateau between the walls. In the two pits on the
plateau, the remains of dry stone wall structures and postholes were discovered, establishing the existence of residential structures. The other test pits defined the remains
of the outer wall built of large blocks of stone that made use
of the position of the bedrock onto which they were built.
Between the large blocks that made the face of the wall
there was a fill of smaller stone mixed with earth. Also, the
external and internal walls of the hill fort were defined and
geodetically recorded, making the lie and area of the settlement clearer. The strata investigated abounded in prehistoric material. Above all it is worth pausing on a large
number of ceramic materials, including rim fragments, handles, bottoms and decorated fragments that can be dated
from the older phase of the middle Bronze Age to the last
phase of the late Bronze Age of Istria. Along with the potsherds, a small number of animal bones were found, two of
them being worked, or perforated, and there was one flint.
396
Redni broj: 186

Lokalitet: Petrovac gradina
Naselje: Bava
Grad/opina: Vinjan
Razdoblje: P, SV
Istraivanjem su definirani gabariti kamene konstrukcije

grobnice. Dimenzije duih, bonih stranica jesu: duina 136
cm, irina 32 cm, visina/dubina 68 cm. Grob je sastavljen od
vapnenakih ploa debljine oko 5 cm, koje ine krinju orijentiranu u smjeru sjever-jug. Na pojedinim dijelovima ploa
uoljivi su tragovi obrade. Zbog prethodnih oteivanja,
nedostajala je pokrovna ploa, iji su ostaci razbacani izvan
gabarita istraivane sonde. Osim toga, ploa koja je inila
sjevernu krau stranicu krinje bila je u prolosti izvuena
iz prvobitnog poloaja i postavljena uza zapadni rub groba.
Prostor krinje bio je ispunjen tamnosmeom zemljom koja
je sadravala ostatke ljudskih i ivotinjskih kosti te malen
broj neizrazitih keramikih ulomaka. Na osnovi prikupljenih
dijelova ljudskih kosti, mogue je preliminarno primijetiti da
je u grobu bilo pokopano vie osoba. Broj e biti mogue
odrediti nakon detaljne analize materijala.
Osim grobne konstrukcije, na prostoru sonde 1 otkrivena je
suhozidna konstrukcija pravokutnog tlocrta, iji su istoni i
juni zid sagraeni uz sam bronanodobni grob. Gradnjom
sjevernog dijela zida pravokutne konstrukcije uniten je
sjeverni rub groba, tako to je vei kameni blok postavljen izravno na sjeverni dio grobne krinje. Tada je bila
izvuena ploa sjeverne strane krinje, koja je zatim bila
poloena uza zapadni rub groba. Gabariti konstrukcije nisu
poznati, jer izlaze iz prostora istraivane sonde. Osim opisane konstrukcije, otkriveno je jo nekoliko zidova, dijelova
arhitekture iji gabariti nisu definirani. Juni rub sonde ini
suhozid u smjeru istok-zapad, koji je ujedno i paralelan sa
zidom uz koji je smjetena grobna krinja.
Paralelno s istonim zidom pravokutnog objekta, uz grobnu
krinju otkriven je suhozid smjera sjeveroistok-jugozapad.
Taj se zid pod pravim kutom spaja sa zidom koji izlazi iz
okvira sonde, ali je djelomino dokumentiran proirivanjem
Sonde 1, prema sjeveroistoku (Sonda 1a). Time je obuhvaen prostor s vanjskim licem zida graenim od masivnih
blokova, ali mu nije definirano unutranje lice.
Veina nalaza (ulomci keramike, ivotinjske i ljudske kosti)
sakupljena je unutar pravokutnog objekta, koji obuhvaa
i bronanodobnu grobnicu, odnosno u zapadnom dijelu
sonde. Dokumentirano je 9 stratigrafskih jedinica. Iz kompaktnog, debljeg sloja sa spaljenom zemljom i sitnim kamenjem,
moe se posebno istaknuti ulomak trbuastog lonca s apliciranom horizontalnom trakom ukraenom otiscima prsta, dio
noge tronoca, ruka itd. Sakupljeno je i nekoliko kremenih
odbojaka i okrhaka. Ulomci ljudskih kosti pronaeni su takoer u sjeverozapadnom dijelu sonde, a najvjerojatnije su
tamo dospjeli prilikom prekopavanja groba 1957. godine. Pri
kraju istraivanja, uz jugozapadni rub sonde, ispod kamenog bloka dijela konstrukcije junog zida, uz koji se nalazi
grobnica, pronaeni su ulomci ljudskih kosti postavljene na
matinu stijenu, bez ikakve posebne grobne arhitekture.
Kako bi se dokumentirali i sakupili svi ljudski ostaci, sonda je
u tom dijelu proirena oko 50 cm u smjeru zapada.
Petrovac je umovit konian breuljak na 223,7 m nadmorske visine, koji se nalazi oko 1 km juno od sela Bave,
na podruju opine Vinjan. Na njemu se nalazi gradinsko
naselje, zatieno trima koncentrinim bedemima. Lokalitet
je prepoznao ve C. Marchesetti (Marchesetti 1903: 97),
a zatim ga spominju A. onje (onje 1966: 308 310) i
K. Buri Matijai (Buri Matijai 2007: 274, 276, 292,
293). Od 31. svibnja do 9. srpnja 2010., sondirano je podruje Petrovca, to je investirala Opina Vinjan. Voditeljica
istraivanja bila je dr. sc. Kristina Mihovili, a zamjenica
Giulia Codacci Terlevi, dipl. arheo. U radovima je sudjelovao i Ivo Jurii, muzejski tehniar AMI-ja, 7 pomonih
radnika i na kraju tvrtka Kapitel d.o.o. iz minja.
Prva oteenja lokaliteta 1957., zabiljeio je A. onje, kada
je prilikom poumljavanja u podnoju otkriven bronanodobni grob, a zatim je istona strana gradinskog naselja
oteena 1995. gradnjom ceste. Tada su mehanizacijom
probijena sva tri pojasa bedema, a na platou vrha naselja
potpuno je skinut kulturni sloj. Tijekom 2010. istraene su
dvije sonde. Sondom 1, veliine 4x4 m, u sjeveroistonom
podnoju naselja (k.. 836, k.o. Bava), istraeno je podruje groba otkrivenog 1957. godine. Sondom 2, veliine
4x14 m, uz juni rub nove ceste (k.. 874, k.o. Bava),
istraen je dio II. pojasa bedema i dio I. terase naselja.
Sonda 1 grob (koordinate: x 5399234.90, y 5012114.67)
Sonda 1 postavljena je na prostoru pronalaska bronanodobnoga groba 1957. (onje 1966), u sjeveroistonom
podnoju breuljka Petrovac, na 209,045 m nadmorske
visine. Zapravo se radilo o revizijskome zatitnom istraivanju. Grob je samo djelomino istraio A. onje, dok
je prostor oko njega bio sasvim netaknut. Postavljena je
sonda veliine 4x4 m (smjer sjeverozapad-jugoistok), tako
da je grobnica smjetena priblino na sredinu sonde.
Sonda 2 II. bedem (koordinate: x 5399193.47, y

5012092.17)
Izabran je poloaj sondiranja na srednjem, II. bedemu, uz
juni rub ceste, gdje je sauvani profil izgledao najizrazitiji,
iako prekriven umom i makijom, na nadmorskoj visini od
218,001 m. Sondom irine 4 m, od ruba puta prema jugu
zahvaena je u duini 4 m zaravan I. terase, a zatim prema
Petrovac, pogled na lokalitet sa SI (foto: D. Matoevi)
397
istoku, ruevina bedema u duini od 10 m. Nakon skidanja vegetacije izravnat je profil nastao probijanjem ceste.
Time se u profilu jasno pokazao tamnosmei, gotovo crn
sediment terase naselja, a prema istoku presjek suhozidanoga kamenog bedema sa svjetlijim smeim sedimentom.
Unutranje lice bedema prema terasi sauvano je u visini
od 90 cm iznad razine ceste. Graeno je veim kamenim
blokovima, na koje je naslonjena obloga graena manjim
blokovima kamena. Vanjsko lice bedema graeno je od
velikih blokova koji zatvaraju prostor zapunjen manjim
kamenjem i utom. Istraivanjem profila dijela bedema pronaeni su brojni ulomci keramike, posebno u sloju smee
zemlje, neposredno na razini puta. U istom je sloju pronaena kremena strelica s peteljkom. Pretpostavlja se da je
materijal sekundarno dospio na to mjesto radom mehanizacije, ime su predmeti razvueni s terase naselja.
Ispred vanjskog lica bedema teren se strmo sputa prema
III., vanjskom bedemu naselja. Povrina tog dijela sonde
bila je prekrivena ruevinom dijela II. bedema, koju su
inili vei blokovi, manje kamenje i ljunak naplavljen erozijom. Skidanjem uruenog materijala pred vanjskim licem
II. bedema otkrivena su dva potporna terasasta suhozida.
irina II. bedema uz rub puta iznosi 3,60 m, a zatim se
prema jugu suava do 2,90 m. Potporni zidovi ine dvije
luno oblikovane terase s licem graenim veim blokovima,
iza kojih se nalazi zapuna utom. irina svake terase uz rub
ceste iznosi 2 m, dok prema jugu skreu prema vanjskom
licu II. bedema. Istraivanjem prostora ruevine II. bedema
prema III. bedemu pronaeni su brojni ulomci keramikoga bronanodobnog posua, dijelovi kamenih i kotanih
alatki, kao i otpaci ishrane (ivotinjske kosti). U ruevinskom
nasipu, meu naplavljenim sitnim kamenjem ispred bedema
pronaena je takoer bronana fibula oblika jelena (?) u
skoku, bez glave, koja je najmlai nalaz (prema miljenju
eljka Ujia moe se datirati u drugu polovinu 6. i u 7. st.).
Posebna je pozornost usmjerena na istraivanje dijela
terase naselja. Prostor ruba terase iskopavan je kroz 6
razina. Kroz prve tri razine dokumentirana je dijelom ruevina bedema, ali veim dijelom naplavljeni materijal u crnoj
humusnoj zemlji. Te su tri razine, ukupne debljine 30 cm,
poremeene korijenjem gustog raslinja, grmlja i manjih stabala. Od etvrte razine do matine stijene cijeli je istraeni
prostor ruba terase pokazivao intenzivnu nastanjenost. Na
klesanjem zaravnatoj matinoj stijeni sagraen je suhozid,
usporedan s bedemom, udaljen oko 1 m od lica bedema.
Na povrini matine stijene, uz prirodne pukotine, mogli su
se prepoznati tragovi uklesanih udubljenja za uglavljivanje
nosivih greda.
Sakupljeni su brojni ulomci keramike, karakteristini bronanodobni dijelovi posuda, kameni i kotani artefakti,
otpaci hrane (brojne ivotinjske kosti). Trenutano su najvaniji nalazi koji potjeu iz etvrte razine, relativne dubine
50 cm. Na toj je razini otkriven trononi pladanj, promjera
45 cm, jo in situ, a u neposrednoj blizini takoer je pronaen ulomak bronane fibule oblika violinskoga gudala, tipa
peschiera, s tordiranim lukom.
Petrovac, Sonda 1 bronanodobni grob i suhozidani objekti (foto:

D. Matoevi)
Petrovac, Sonda 2 zrana snimka dijela II. bedema i I. terase

(foto: AERO d.o.o. Vinjan)
paralelan s unutranjim licem bedema, a zatim su prekriveni

zemljom. Istraeni dio suhozidanog bedema naknadno je
zatien ispravljanjem veih blokova i prekrivanjem dijela
bedema, kao i lunih potpornih terasa nizom veih blokova
i manjim kamenjem izdvojenim iz ruevinskog sloja. Za taj
dio zatite bila je neophodna posebna oprema i iskustvo,
zbog ega je angairana tvrtka Kapitel d.o.o. iz minja.
Literatura
Buri Matijai 2007 K. Buri Matijai, Gradine Istre,
Pula, 2007.
Marchesetti 1903 C. Marchesetti, I castellieri preistorici di
Trieste e della Regione Giulia, Trieste, 1903.
onje 1966 A. onje, Prethistorijski nalazi poslije drugog
svjetskog rata u Poretini, Jadranski zbornik VI, RijekaPula, 1966: 295 330.
Zatitni radovi
Nakon istraivanja, ostaci objekata u Sondi 1 prekriveni
su geotekstilom i zatim zasuti zemljom. U Sondi 2, geotekstilom su prekriveni sjeverno i juni profil, kao i suhozid
dr. sc. Kristina Mihovili

Giulia Codacci Terlevi
398
Summary
sondiranje odmah dalo rezultate, prelo se na metodu

irokog otkopa, pri emu je povrina podijeljena na sonde.
Otvoreno je 18 sondi (oznaene brojkama od 1 do 18), na
trasi radnog pojasa plinovoda, koje su bile razliitih dimenzija i prilagoene trasi plinovoda. U drugoj sesiji rada, u
listopadu 2009. otvoreno je 10 probnih sondi (oznaene
slovima od A do J) na izmjetenoj trasi plinovoda te dvije
sonde na samom lokalitetu (sonda 19 i 20). U sijenju se
istraio nastavak sonde 20 i dio sonde 21. U 62 radna dana
istraena je povrina od oko 400 m. Otkriven je srednjovjekovni stambeno-gospodarski objekt, dug 32 m i irok 25
m. Rije je o objektu koji je utvren vanjskim zidovima, a
unutranjost je ralanjena na manje prostorije ograene
suhozidima.
Ukupna je duina istraenih zidova 177,50 m. U potpunosti su istraeni sjeverni i istoni perimetralni zidovi, irine
1 m, graeni od kvalitetnih kamenih blokova, uz upotrebu
buke kao vezivnog materijala. U temeljima su upotrijebljeni antiki spoliji, to svjedoi o postojanju antikog
objekta u blizini. Na sjevernom zidu ustanovljen je ulaz
u objekt, irine 210 cm, sa sauvanim kamenim pragom.
Zapadni perimetralni zid djelomice je istraen, takoer kvalitetno graen uz upotrebu buke, ali je izrazito oteen.
Najkvalitetniji i najbolje sauvan zid jest juni perimetralni
zid, s najveom sauvanom visinom od 140 cm. Zidovi u
unutranjem dijelu objekta iroki su od 50 do 60 cm, graeni su metodom suhozida, od veih i manjih ploastih klesanaca, a veih blokova ima samo mjestimice u temeljnoj
stopi. Svi zidovi objekta, i vanjski i unutranji, postavljeni su
na sloj zemljanog nasipa debljine 10 30 cm.
Istraivalo se do matine stijene, koja je zabiljeena na
cjelokupnom prostoru istraivanja i koja se nalazila na
dubini od 1 do 1,5 m. U istonom dijelu objekta javlja se
14 krunih rupa uklesanih u stijeni, promjera od 20 do 70
cm. Pretpostavka je da su rupe sluile za umetanje kolaca
koji su podupirali drvenu krovnu konstrukciju. Osim toga,
u istonom dijelu objekta bila je izrazita koncentracija
keramikih i posebnih nalaza, stoga se pretpostavlja da je
istoni dio bio stambeni dio objekta, dok je zapadni bio gospodarski dio, mjesto za uvanje ivotinja i slino.
U istonom, sjevernom i junom kutu otkrivene su
zanimljive kvadratne prostorije, nepoznate namjene.
Specifinost je june kutne prostorije polukruno postavljen sloj ploastog kamenja, nalik na poploenje, s bogatim slojem crvene zemlje. U sijenju 2010. istraena je u
potpunosti te je otkriveno da se radi o pei. Graena je
suhozidno, bez vezivnog materijala, od ploastih krilja, a
izvorno je imala bavast svod. Pe je smjetena u samome
junom kutu objekta, omeena junim perimetralnim zidom
i dvama suhozidima na istoku i sjeveru. Oblik je potkovast,
irina i duina iznose 250 cm, promjer je otvora 110 cm,
dok je najvea sauvana visina 85 cm.
Lokalitet VU 031A izrazito je bogat nalazima meu kojima
su najbrojniji keramiki nalazi. Najzastupljenija je gruba
srednjovjekovna keramika, kvalitetne i vrste izrade,
sivo-crne, crveno-smee i smee boje. Mnogi su ulomci
ukraeni. Najzastupljenija su dva osnovna ornamentalna
motiva: valovnica i vodoravni urezi. Upravo je ta keramika
karakteristina za 9. i 10. st. u Istri. Tijekom istraivanja pronaeni su nalazi karakteristini za antiku: ulomci amfora,
antike keramike i tegula.
During 2010, on the eastern side of Petrovac hill fort, two

test pits were investigated. Test pit 1, 4 x 4 m in size, in the
north east lower slope of the hillock, was used to investigate an earlier discovered Bronze Age grave. Around
the grave, structures of a rectangular ground plan were
found, the size of which was not determined because of
the limited area of the test pit. In the area of a structure
that damaged the grave area in the Bronze Age when it
was built, as well as the remains of human bones, ceramics, flint and bone tools were collected in addition to the
remains of food (animal bones). In pit 2, 4 x 14 m, part
of the 1st terrace of the settlement and part of the 2nd wall
was investigated. A new manner of building the defensive
wall was documented, for underneath it two retaining terraces built in an arch were discovered. In part of the terrace investigated, part of a structure parallel to the wall was
found. On the small area of the excavation, a large quantity
of potsherds, stone and bone tools were found. The most
significant finds were a three-legged plate, part of a bronze
fibula, peschiera type, with a twisted arch and finally the
latest find, in front of the 2nd wall, part of a bronze fibula in
the shape of a deer (?) jumping, dated to the second half of
the 6th or the 7th century.
Redni broj: 187

Lokalitet: Plinovod Vodnjan Umag, lokalitet VU 031A
Naselje: Gajana, Vodnjan
Grad/opina: Vodnjan
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zatitno sondiranje i iskopavanje
Prilikom rekognosciranja trase magistralnog plinovoda
Vodnjan Umag, u blizini crkve Majke Boje od Zdravlja,
izmeu Vodnjana i Gajane, na stacionai 7+200 otkriven
je potencijalni lokalitet, oznaen kao VU 031A. Lokalitet
se prostire na k.. 2345/4, 2345/5 i 2346/2, k.o. Vodnjan.
Navedenu je poziciju Arheoloki muzej Istre u tri navrata
arheoloki sondirao i istraivao: od 29. sijenja do 25.
oujka 2009., od 5. listopada do 28. listopada 2009. te od
25. do 29. sijenja 2010. godine. Radovi su ukupno trajali 62 radna dana. Voditeljica istraivanja bila je Ivana
Janko, kustosica AMI-ja, a u radovima su sudjelovali djelatnici tog muzeja Zoran Grbin i Ivana Belui (terenska
crtaa dokumentacija) te sporadino kustosice Maja uka
i Teodora alov, preparatorica Luana Miloti, radnik Milan
Stani te studentica arheologije Katarina Jerbi. Fiziku
radnu snagu inili su radnici koje je osigurao Arheoloki
muzej Istre. Investitor radova bila je tvrtka Plinacro d.o.o.
iz Zagreba. Na kraju istraivanja tvrtka Geoservis d.o.o. iz
Pule geodetski je skenirala lokalitet.
Istraivalo se iskljuivo runim iskopom. Na samom
poetku istraivanja, prvog radnog dana otvorena je
probna sonda u kojoj je ve sljedeeg dana, u treem
sloju iskopa, otkriven prvi zid. Slijedilo je otvaranje druge
sonde kojom se pratio nastavak zida. Budui da je probno
399
Zrana snimka lokaliteta VU 031A
Posebno treba istaknuti da su pronaeni ulomci prapovijesne keramike, koji pripadaju neolitiku. Otkriveni su juno od
sjevernoga perimetralnog zida, u najniem sloju iskopa, tik
iznad matine stijene, na apsolutnoj visini od 138,38 m n.m.
Ulomci su grube fakture, s velikim primjesama kvarcita,
ukraeni urezima, ubodima, impresso i metliastim ukrasima. Jako je zanimljiva pojava prapovijesne keramike na
srednjovjekovnom lokalitetu, a tek se treba utvrditi njihova
izvorna funkcija ili se ulomci nalaze u sekundarnoj poziciji.
Treba svakako izdvojiti 33 posebna nalaza: metalni nalazi
(novii, strelice, noevi, prsteni), kotani nalazi (prljenovi,
ulomci eljeva, igla, ilo) i kameni spomenici (kamenica, mramorna posuda, impost kapitel, ulomak kamene sjekire, ulomci
dvaju kamenih stupica, dijelovi natprozornika, pragovi).
Na lokalitetu VU-31 A pronaeno je pet eljeznih strelica,
od kojih dvije spadaju u skupinu strijela s tuljcem za nasad
tipa lastina repa i tri strijele s tuljcem za nasad listolikog
oblika. to se tie datacije, eljezne se strelice mogu datirati u 8. i 9. st. i vrijedan su doprinos tipolokom i kronolokom poznavanju naoruanja Junih Slavena u ranome
srednjem vijeku. Valja istaknuti pronalazak triju prstena,
od kojih su dva bronana i jedan eljezni. Takoer su
pronaena dva bronana novia, jedan je kasnoantiki
na kojem se nazire lik cara, drugi je austrijski novi koji
na aversu ima natpis Ein Kreuzer 1816, a na reversu je
prikaz krune i grba.
U jugoistonom dijelu terena pronaeni su ulomci kotanih
eljeva. To su eljevi sa zupcima s obiju strana, od kojih
je jedna gue, a druga rjee nazubljena. Za kotani ealj
s dva reda zubaca moe se rei da je najraireniji tip elja
koji se u neizmijenjenom obliku upotrebljava od rimskog
vremena do kasnoga srednjeg vijeka. S obzirom na dugo
trajanje i veliku rasprostranjenost, teko je poblie kronoloki i etniki vrednovati taj predmet.
400
VU 031A, pogled prema istoku (foto: I. Janko)
Pe SJ 089 u prostoriji 9 (foto: I. Janko)
Budui da je lokalitet otkriven na samoj trasi plinovoda

Vodnjan Umag, izmijenjen je njezin smjer kako bi se
sauvali izrazito bogati nalazi. Trasa je izmjetena juno
od lokaliteta te je istraeno deset probnih sondi. U dosadanjem tijeku istraivanja istraeno je oko polovice cjelokupnog lokaliteta. Pokretni arheoloki nalazi obrauju se
u Arheolokom muzeju Istre, dok je arhitektura zatiena
geotekstilom i zatrpana ljunkom. Naime, budui da su svi
zidovi na lokalitetu (osim vanjskih) graeni metodom suhozida, bez buke, konzervacijom zidova bukom naruila bi
se njihova izvornost. Preliminarni rezultati pokazuju da se
radi o utvrenome srednjovjekovnom lokalitetu iz 8. 10.
st., stambeno-gospodarskog karaktera ili manjem naselju.
Detaljnom obradom prikupljene grae dobit e se odgovori
na ta otvorena pitanja.
working structure with well preserved architecture massive external defensive walls and dry stone walls inside the
structure. During the research a large quantity of medieval
finds were collected, mainly pottery, but also metal, bone
and stone finds. A particularity is constituted by the finds
of a small quantity of prehistoric pottery, discovered just
above the parent rock, south of the northern perimeter
wall, which can be approximately dated to the Neolithic.
Also found was a small quantity of Roman period pottery and fragments of roof tiles, displaced over the whole
area encompassed by the investigation. Apart from these
finds, 177.50 m of wall were investigated and documented,
which, notwithstanding the dry stone wall technique used
in the building, were quite well preserved. The dimensions
of the structure were determined, and they came to 32 m
long and 25 m wide.
Literatura
Beloevi 1980 Janko Beloevi, Materijalna kultura
Hrvata od 7. do 9. st., Zagreb, 1980.
Beloevi 2007 Janko Beloevi, Starohrvatsko groblje na
drijacu u Ninu, Zadar, 2007.
Marui 1987 Branko Marui, Materijalna kultura Istre od
5. do 9. stoljea, Izdanja HAD, 11/1, Pula, 1987: 81 105.
Marui 1987 Branko Marui, Materijalna kultura Istre
od 9. do 12. stoljea, Izdanja HAD, 11/1, Pula, 1987: 107
124.
onje 1982 Ante onje, Crkvena arhitektura zapadne
Istre, Kranska sadanjost Zagreb i Juraj Dobrila Pazin,
Zagreb Pazin, 1982.
Redni broj: 188

Lokalitet: Plomin crkva sv. Jurja Starog i srednjovjekovni bedemi
Naselje: Plomin
Grad/opina: Plomin
Pravni status: R-39 (kulturno-povijesna cjelina), Z-360
(crkva)
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: konzervatorski radovi, arheoloki nadzor
Tijekom travnja, rujna i listopada 2010., u sklopu viegodinje na sanacije crkve sv. Jurja Starog i plominskih bedema,
prema posebnim uvjetima koje je izdao Konzervatorski
odjel u Puli, arheoloki su nadzirani svi arheoloki radovi.
Voditelj arheolokog nadzora bio je Vedran Kos, a voditeljica konzervatorskih radova Nataa Nefat. Radovi su
financirani sredstvima Ministarstva kulture i Opine Kran.
Ivana Janko
Summary
During 2009 and at the beginning of 2010 the Archaeological
Museum of Istria conducted archaeological probing of and
investigations into the course of the future main gas pipeline from Vodnjan to Umag. At location VU 031A, between
Vodnjan and Gajana, opposite the Church of Our Lady of
Health, a valuable medieval site was found, dated to the
period of the 8th to 10th century. This is a residential and
Arhitektonski kompleks gradskih bedema, crkve sv. Jurja

Starog i romanikog zvonika, smjeten je na jugozapadnom rubu starogradske jezgre Plomina, a njihova konzervacija traje od 2003. godine. Prvobitni konzervatorsko-restauratorski radovi odvijali su se na crkvi sv. Jurja
401
Pogled na prostor staroga groblja i jugoistoni dio dvorita
Druga faza iskopa uz srednjovjekovni bedem
Prva faza iskopa uz jugoistoni dio dvorita
Starog. Radovi su dovreni 2009. te je 2010. zapoela

njihova druga faza, kojom je bila predviena obnova srednjovjekovnih bedema. Arheoloki nadzor provodi se u prostoru staroga groblja koje okruuju crkva sv. Jurja Starog,
kosturnica i srednjovjekovni bedemi. Groblje je neprestanim intervencijama stanovnitva devastirano, a prostor je
sluio za odlaganje otpada. Radi to kvalitetnije sanacije
srednjovjekovnih bedema u prostoru staroga groblja predvien je iskop od cca 2 m.
Tijekom prve faze radova u travnju, prepiljena su pojedina stabla koja su oteavala zemljani iskop te je nakon
toga zapoeo kombinirani strojno-runi iskop u jugoistonom dijelu staroga groblja, gdje je zemljani nasip bio najvii. Prilikom iskopa pronalazio se otpad koji su stanovnici
bacali proteklih 50-ak godina. Vea panja usmjerena je na
izdvajanje kamenja koje je pogodno za sanaciju bedema.
Paralelno sa zemljanim radovima zapoela je konzervacija
srednjovjekovnih bedema.
Arheoloki nadzor i konzervacija nastavljeni su u rujnu i
listopadu iste godine, a zapoeli su iskopom uz bedeme
(irine 1 m, dubine do 1,5 m), ime su otkriveni ostaci srednjovjekovnih bedema koji nisu bili vidljivi. Arheoloki nalazi
nisu zabiljeeni, a iskop se veinom sastojao od graevnog
otpada i recentnog materijala koji je godinama odlagan.
Antiki portret otkriven u jednoj od nia
Jedini panje vrijedan nalaz otkriven je u jednoj od obrambenih polukrunih nia iznad kojih se nalazio ophod.
Prilikom iskopa otkriven je antiki spolij uzidan u jednu od
nia. Radi se rimskome portretu, koji je bio dio vee nadgrobne stele. Prema stilskim karakteristikama, najblia je
analogija na nadgrobnoj steli koja se nalazi u plominskom
lapidariju. Tijekom prve faze obnove plominskih bedema
402
nisu otkriveni znatniji arheoloki nalazi. Veinom se kopao

recentan sloj nastao odlaganjem otpada posljednjih 50 i
vie godina. Netaknuti arheoloki sloj oekuje se na dubinama veima od 2 m. Konzervatorskim radovima sanirano
je krunite bedema i pojedine pukotine vidljive na vanjskom
i unutranjem dijelu bedema. Nastavak radova predvien
je u 2011. godini.
Tijekom iskopavanja pojavio se problem sanacije statike

hrama i nepoznanica vezanih uz problem financiranja
sanacijskih radova, to je rijeeno nakon dogovora investitora i Grada Porea. Naruenu statiku u temeljima hrama
sanirala je graevinska tvrtka Macuka d.o.o. Istraene
zidove hrama i novootkrivene antike zidove fotogrametrijski je snimila tvrtka AGG d.o.o. koja se bavi geodetskim
poslovima i projektiranjem. Iskopavalo se runo, uz uporabu krampa i rune lopatice, a sav je istraeni sediment
pregledavan prilikom iskopavanja. Istraene slojeve iskopavalo se kao prirodne (u sluaju promjene boje ili teksture
sedimenta, koliine kamenja i nalaza) ili umjetne (u sluaju da nije bilo promjena u sedimentu, koliini kamenja ili
nalaza). Boja sedimenta odreivala se uporabom Munsell
Soil Color Charts. Povrina sondi prije iskopa, kao i tijekom
iskopa, mjerena je uz pomo nivelira, svakih pola metra
udaljenosti. Tijekom istraivanja voena je struna arheoloka dokumentacija te fotodokumentacija. Nakon istraivanja nalazite je geodetski snimljeno.
Vedran Kos
Summary
During 2010, within the context of several years of works
on the rehabilitation of St George the Elder and the walls
of Plomin, archaeological supervision of all earthworks was
implemented. The only worthwhile find was discovered in
one of the defensive semicircular niches above which there
was a walkway. During the excavation, a Roman period
spolium was found incorporated into one of the niches. This
was a Roman portrait, which was a part of a larger grave
stela. During phase one of the works on the renovation of
the Plomin walls, no important archaeological finds were
discovered. On the whole, it was a recent stratum created
by the deposition of waste in the last 50 or so years that
was dug. An untouched archaeological stratum is expected
at depths of greater than 2 m. The crenellations of the walls
and some cracks visible on the external and internal part of
the walls were rehabilitated by conservation works.
Tijekom istraivanja u jugozapadnom dijelu lokaliteta,

uz bedem nisu otkriveni nepokretni arheoloki nalazi, a
od pokretnih su to uglavnom ulomci gruboga kuhinjskog
posua, amfora, keramikih tesera, prljenovi za vretena,
ostaci kunog lijepa itd. Usporedo se istraivao i prolaz
izmeu vile i hrama. Od arhitekture su otkriveni: zid ispod
hrama imenovan kao SJ 007, raen od pravilnih redova
klesanaca meusobno povezanih bukom, zid paralelan s
njim izraen jednakom tehnikom i s debelim slojem buke,
imenovan kao SJ 011, a izmeu tih dvaju zidova nalaze se
ostaci poprenog (anorganskog) zida imenovanog kao SJ
012 iz kasnoantikog sloja.
Od pokretnih nalaza otkrivena je vea koliina ulomaka
grubog i finog kuhinjskog posua, amfora, keramikih
tesera, prljenova za vretena, bronanih nalaza, dijelova
arhitekture hrama itd. Nalazi se datiraju od prapovijesti do
novog vijeka. U KV B2 otkriven je i djeji grob, orijentacije
jugozapad-sjeveroistok, u kasnoantikom sloju, bez priloga
i arhitektonski formiran samo u dijelu lubanje, uz pomo
nekolicine veeg kamenja. Hram je sa sjeverne i zapadne
strane saniran paralelno s istraivanjem graevinske tvrtke
Macuka d.o.o. Prilikom sanacije, odnosno ienja arhitekture ispod hrama, otkriveni su novi elementi vezani za
arhitekturu (nalaze se na zidu SJ 007, imenovanom kao
SJ 008) koji otvaraju nova pitanja vezana uz rimski nain
gradnje. Radi se o velikim keramikim opekama debljine
cca 8-9 cm, oker ute boje, a sastavni su dio zida SJ 007
i povezane su bukom. Tehnika zidanja donekle podsjea
na opus mixtum (Sui 1979), jer je rije o opekama puno
veih dimenzija (cca 40x30 cm). Neobino je i to to se
javljaju samo na sjevernom dijelu temeljnog zida, i to na
duini od cca 4,50 m, stepenasto su sloene u tri reda i
gube se ispod hrama.
U prolazu izmeu vile i hrama nisu istraena posljednja
dva kvadranta (zbog nadolazee turistike sezone), prema
istoku, tj. prema trgu Marafor. Ondje je naeno dosta keramikog materijala, neto keramikih i bronanih posebnih
nalaza. Nalazi iz tog dijela datiraju se od prapovijesti do
kasne antike.
Ukupno je zabiljeeno vie od osamdeset stratigrafskih
jedinica, vie od pedeset posebnih nalaza, golema koliina
Redni broj: 189

Lokalitet: Pore antiki hram
Naselje: Pore
Grad/opina: Pore
Pravni status: Z-2544 (kulturno-povijena cjelina)
Vrsta radova: nadzor i zatitno iskopavanje
Od 22. sijenja do 1. oujka 2010. nadzirani su radovi kod
Vile Polesini (izmeu vile i hrama, zapadno od hrama i
gradskih bedema), k.. 4, k.o. Pore, a od 3. oujka do
28. svibnja 2010. uz prekide trajala su zatitna arheoloka
iskopavanja. Zatitno arheoloko istraivanje na podruju
Vile Polesini, pod vodstvom Teodore alov iz Arheolokog
muzeja Istre u Puli, zapoelo je 3. oujka 2010., prekidano
je u dva navrata tijekom svibnja i zavreno 28. svibnja. U
arheolokim je poslovima uz voditeljicu sudjelovalo troje
arheologa (Katarina Jerbi, Davor Munda i Silvana Petei)
i apsolvent arheologije (Elvin Zejnilhodi). Investitor je bila
tvrtka Riviera Pore d.d. Geodet kojeg je ovlastio investitor
na zahtjev arheologa postavio je kvadratnu mreu preko
lokaliteta. Radnike je osigurao investitor.
Nadzirani su hortikulturalni radovi na podruju Vile Polesini,
i to kopanje kanala za navodnjavanje, uklanjanjanje visoke
vegetacije uz same zidove hrama i gradskih bedema te
kopanje rupa za sadnju bilja, nakon ega je zapoelo istraivanje. Istraeno je 333 m, osim dvaju kvadranata koji
nisu istraeni zbog nadolazee turistike sezone.
403
Pore hram, zrana snimka s pogledom na tlocrtne obrise rimskog hrama i istraivani dio oko hrama (foto: I. Zirojevi)
ostalih nalaza (ulomaka keramike, stakla, metala i kamene

plastike). Moe se zakljuiti da se sa zapadne strane rimskog hrama lijepo mogla pratiti stratigrafija tijekom stoljea, od novovjekovnih nalaza, Mletake Republike, kasne
antike, antike i prapovijesti, a u prolazu izmeu vile i hrama
radilo se o antikim slojevima i djelomino prapovijesti,
budui da nalaza ima i u krapama.
Strunom obradom nalaza iz SJ 041 i SJ 063 (kao databilnih slojeva) odredilo bi se i neko okvirno vrijeme gradnje hrama. Meu zanimljivije nalaze iz spomenutih slojeva
svakako spadaju ostaci dviju keramikih svjetiljki na
jednoj je vidljiv reljefni prikaz dviju (nasuprotnih) golubica,
a na drugoj stojei ljudski lik u poluprofilu, bez dijela trupa

i glave. Pripadaju skupini svjetiljki s trokutastim volutnim
nosom i okvirno se datiraju od druge pol. 1. do poetka
2. st. (Topi 2003). Fina keramika tankih stijenki pronaena u prolazu izmeu vile i hrama u spomenutim slojevima pripada razdoblju od Tiberijeva vremena do po. 2. st.
(Atlante II 1985). Nalaz fibule pripada najrasprostranjenijem tipu ranorimskih fibula tipa aucissa. Kako su najvanije
karakteristike tipa zglobna konstrukcija iglenog mehanizma
i tvorniki peat koji je bio est, ali ne i redovit, tako su te
fibule i dobile ime po proizvoau keltskog podrijetla ije
se ime nalazilo na peatu. Taj se tip javlja poetkom 1. st. i
Pore hram, kasnoantiki djeji grob uz sjeverozapadni ugao

hrama (foto: T. alov)
Pore hram, ulomak nosa, antike carske skulputre od bijelog

mramora (foto: T. alov)
404
Pore hram, pogled na zapadni zid rimskog hrama u vrijeme statike sanacije temelja hrama (foto: T. alov)
upotrebljava se tijekom itavog stoljea, a najintenzivnije u

doba Flavijevaca (Fischer 1996).
Ta nekolicina posebnih nalaza okvirno je datirana u 1. st.,
to bi ilo u prilog teoriji da se hram gradilo ili je gradnja
zapoeta otprilike u tom vremenu. Detaljnom obradom
materijala dobit e se i odgovori na mnotvo pitanja vezanih uz nastanak hrama, kao i uz ivot oko njega.
of the temple was, and when it was built. The cult centre
of Roman Pore was known even to G. F. Tomasini in the
16th century and B. Vergotini in the second half of the 17th.
Some investigators like A. Pogatschnig and M. Prelog
thought that it was a single cult building. A. Amoroso P.
Kandler and A. onje, however, thought that two structures
had been built on the Roman forum
During the investigation, on the instructions of a structural
expert, urgent rehabilitation of the foundations of the temple
was conducted. An area of 333 square metres along the
western elevation of the medieval walls and temple and a
large part of the northern elevation or the passage between
Villa Polesini and the temple was investigated, and 18
metres still remain to be examined. Below the temple, a
wall made of ashlars bonded with mortar was found; it was
of unknown depth and might have been the foundation wall
of the temple or the remains of some earlier building.
A large quantity of finds was gathered, and over fifty of
them are among the group of special finds. Eighty one
stratigraphic units were investigated, from prehistory, the
Roman and Later Roman periods, the Middle Ages and
the Modern period. Most in evidence were the Roman and
later Roman periods and so the finds too were mostly from
this time. On the north west corner of the temple, in the
Later Roman period, a childs grave with no grave goods
was discovered. Systematic research into the interior of the
temple would provide answers to the question of whether
the walls below the temple were the actual foundations of it
or whether they were part of an earlier building, as well as
a great many other answers.
Literatura
Atlante II Atlante II 1985, Enciclopedia dell arte antica,
Atlante delle forme ceramiche, vol. II, Roma, 1985.
Fischer 1996 F. Fischer, Frhe fibeln aus Aquileia, AN 37,
Udine, 1966: 7 26.
Sui 1976 M. Sui, Antiki grad na Istonom Jadranu,
Zagreb, 1976: 105 112.
Topi 2006 M. Topi, Stolno posue i glinene svjetiljke iz
Augusteuma Narone, VAHD, 95, Split, 2003: 183 363.
Teodora alov
Summary
The rescue archaeological investigation in 2010 at the site
of Pore, the Roman period temple, is of great importance
for an understanding of the Roman cult centres of Istria.
This is the biggest unexamined Roman temple in the Istrian
peninsula, concerning which there are very few data. It is
unknown whether there is one or more than one temple
on the Pore capitol. It is also known who the dedicatee
405
Redni broj: 190

Lokalitet: Pore zaobilaznica, juni dio (dionica Vrvari
Bijela uvala)
Naselje: Pore
Grad/opina: Pore
Razdoblje: P, A
Za potrebe izrade projekta te radi zatite poznatih i ubiciranja novih arheolokih lokaliteta, 20. sijenja 2010.
arheoloki je rekognosciran budui juni dio zaobilaznice
Porea dionica Vrvari Bijela uvala. Struna voditeljica
rekognosciranja (koje je u cijelosti financirano Grad Pore)
bila je Maja uka iz Arheolokog muzeja Istre u Puli.
Podruje planirane trase june zaobilaznice Porea prolazi kroz zalee Porea koje je iznimno bogato arheolokim nalazitima. Zamiljena je trasa u neposrednoj
blizini prapovijesne gradine Bejakin vrh te vieslojnih
arheolokih lokaliteta Velik Sveti Aneo, Mali Sveti Aneo
i Mordele. koji su zbog svoje vanosti u postupku upisa
u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Dio
trase prekriven je neprohodnom sredozemnom makijom,
draem i grmljem, zbog ega nije bilo mogue u potpunosti ustanoviti granice prostiranja arheolokih nalazita,
Poloaj lokaliteta na karti ireg podruja Porea
ni detaljno pregledati cjelokupno podruje te je nuno

predvidjeti stalan arheoloki nadzor prilikom uklanjanja
vegetacije, kao i tijekom svih zemljanih radova. Prilikom
rekognosciranja zabiljeena su 4 nova i 6 poznatih poloaja s arheolokim nalazima, iz prapovijesti i antike i/
ili kasne antike. Podruje je rekognoscirano na temelju
pregleda arhive Arheolokog muzeja Istre i dostupnih
zemljopisnih karata te zranih snimki (ortofotosnimke 1
: 5000, topografske karte 1 : 5000 i 1 : 25.000, talijanske topografske karte). Koordinate nalaza prikazane su u
Gauss-Kruegerovoj projekciji, prilagoenoj za Hrvatsku, i
zabiljeene GPS-om tvrtke Garmin. Tonost je prikazanih
koordinata 30 m.
T 001 ulomci keramike (Gauss-Kruegerova projekcija: x
5392106, y 5009026)
Na oranici zapadno od sela Garbina u blizini trase zaobilaznice prikupljeni su nalazi ulomaka prapovijesne, antike i
srednjovjekovne keramike, to upuuje na mogue postojanje arheolokog nalazita u blizini.
T 002 speleoloki objekt s ulomcima prapovijesne
keramike (Gauss-Kruegerova projekcija: x 5392125, y
5008891)
Prilikom zatitnoga arheolokog istraivanja lokaliteta
VU 303 na trasi magistralnog plinovoda Vodnjan Umag
(k.. 31/4 i 31/5) zabiljeen je speleoloki objekt orijentiran
prema jugu. Objekt se rasprostire na povrini velikoj oko
20-30 m2, a na povrini je vidljiv zemljani nanos u kojem
su zabiljeeni ulomci prapovijesne keramike i ivotinjskih
kostiju.
T 003 antiki lokalitet Radi (VU 303) (Gauss-Kruegerova
projekcija: x 5392103, y 5008805)
Prilikom gradnje magistralnog plinovoda Vodnjan Umag
u blizini trase zaobilaznice Porea, dionica Vrvari Bijela
Ortofotografski prikaz trase zaobilaznice s oznaenim arheolokim

lokalitetima (izradila: M. uka)
406
Ulomci antike keramike na poziciji T 009 (foto: M. uka)

Speleoloki objekt (T 002) na buduoj trasi zaobilaznice (foto: M.
uka)
poljoprivrednih radova razvueni po cijelom terenu s oblinje antike aglomeracije.
uvala, jugoistono od sela Garbina zabiljeen je i dijelomice istraen arheoloki lokalitet s arhitektonskim ostacima (antiki zidovi, podnice i preklesana matina stijena
s ostacima buke). Prema ulomcima pronaene grube
kuhinjske keramike, stakla, tegula i bronanih novia
lokalitet se moe datirati u razdoblje kasnijega rimskog
carstva, od 2. do 4. st. Pretpostavlja se da je rije o antikoj aglomeraciji, a tonija namjena lokaliteta jo nije
utvrena.
T 009 erodirani ulomci antikih tegula (GaussKruegerova projekcija: x 5391887, y 5008030)

U blizini trase budue june zaobilaznice Porea dionica
Vrvari Bijela uvala, izmeu Velog i Ciprijanovog vrha
zabiljeeni su erodirani ulomci antikih tegula. Matina stijena vidljiva je na samoj povrini, pa je najvjerojatnije rije o
ulomcima koji su prilikom poljoprivrednih radova razvueni
po cijelom terenu.
T 004, T 005, T 006 Veliki Sveti Aneo, Mali Sveti Aneo

i Mordele vieslojna nalazita (Gauss-Kruegerova projekcija: T 004 x 5392551, y 5008294; T 005 x 5392587,
y 5008553; T 006 x 5392676, y 5008713)
Istono od Porea, u neposrednoj blizini trase zaobilaznice Porea, dionice Vrvari Bijela uvala, nalaze se tri
breuljka na kojima su zabiljeeni brojni arheoloki ostaci.
Na Velikom Svetom Anelu zabiljeeni su ostaci prapovijesnoga gradinskog naselja, kao i crkvice posveene svetom
Anelu. Rije je o jednoj od najbolje sauvanih gradina
Poretine. Mali Sveti Aneo prapovijesno je nalazite, na
kojem su zabiljeeni ostaci krune megalitike strukture.
Mordele je prapovijesna gradina, gotovo u potpunosti
unitena srednjovjekovnim kamenolomom. Nalazita su
u postupku upisa u Registar kulturnih dobara Republike
Hrvatske.
T 010 gromaa (Gauss-Kruegerova projekcija: x

5391504, y 5007649)
Oko 2 kilometra sjeverozapadno od stancije Mulandrije, u blizini
trase zaobilaznice zabiljeena je nakupina kamenja, gromaa,
to upuuje na mogue postojanje arheolokog nalazita.
Na samoj trasi planirane june zaobilaznice Porea, dionica Vrvari Bijela uvala zabiljeen je speleoloki objekt
s ulomcima prapovijesne keramike i ivotinjskih kostiju, te
je prijedlog mjera zatite skretanje trase prema zapadu, a
u sluaju da to nije mogue, potrebno je sustavno zatitno
arheoloko istraivanje prije poetka bilo kakvih graevinskih i pripremnih radova te konzervacija pronaenih nalaza
u dogovoru s nadlenim institucijama. Na poljima unutar
trase pronaeni su i ulomci antike keramike i tegula koji
su, najvjerojatnije prilikom poljoprivrednih radova, razvueni po cijelom terenu s oblinjeg, djelomino istraenoga
antikog lokaliteta Radi. U neposrednoj su blizini smjetene i vane prapovijesne naseobine (gradina Bejakin
vrh te vieslojni arheoloki lokaliteti Velik Sveti Aneo,
Mali Sveti Aneo i Mordele) koje se esto nalaze na breuljcima, a njihova groblja u podnoju. Blizina poznatih
spomenutih arheolokih lokaliteta upuuje na mogunost
otkrivanja novih nalaza na trasi te je prijedlog mjera zatite
strogi nadzor svih pripremnih i zemljanih radova na tim
podrujima. Dio trase prekriven je neprohodnom sredozemnom makijom i grmljem, zbog ega nije bilo mogue
u potpunosti ustanoviti granice prostiranja arheolokih
nalazita, ni detaljno pregledati cjelokupno podruje te je
nuno predvidjeti stalan arheoloki nadzor prilikom uklanjanja vegetacije, kao i tijekom svih zemljanih radova.
T 007 Bejakin vrh prapovijesna gradina (GaussKruegerova projekcija: x 5392387, y 5009144)

Bejakin vrh, koji se nalazi istono od budue zaobilaznice
Pore, dionice Vrvari Bijela uvala, zabiljeen je u arheolokoj literaturi kao prapovijesni lokalitet. Prema Marchesettiju
(castelliere di Bejachi), rije je o malome gradinskom
naselju smjetenom na 86 m nadmorske visine.
T 008 ulomak antike keramike (Gauss-Kruegerova
projekcija: x 5392013, y 5008652)
U blizini budue june zaobilaznice Porea dionici
Vrvari Bijela uvala, oko 200 m juno od antikog lokaliteta Radi (VU 303) zabiljeen je ulomak antike keramike. Najvjerojatnije je rije o ulomcima koji su prilikom
407
Literatura
koji je izvorno vjerojatno inio dio zabata neke antike graevine. Kao spolij zabiljeen je i kanelirani stup postavljen
na junoj strani proboja u bedemu. Navedeni spoliji ostavljeni su na mjestu pronalaska.
Radi utvrivanja naina temeljenja tvrave, uz JI plat
obrambenog kraka iskopana je sonda veliine 2x1 m.
Visina hodne povrine prije iskopa iznosila je AV 29,20 m,
a iskopom je utvreno da se iva stijena nalazi na AV 28,38
m. Iznad ive stijene uoena je vea koliina kamenja
pomijeana s crnom rahlom zemljom iz koje je prikupljena
manja koliina prapovijesne keramike.
U nastavku iskopa strojno je uklonjen nasipni sloj prema
ahtovima 4 i 5, sastavljen od rahle zemlje i kamenja srednje veliine. U produetku postojee ceste prema ahtu
6 zabiljeen je gornji sloj lomljive ive stijene koja se kod
ahta 6 nalazi odmah ispod asfaltnog sloja te ju je bilo
potrebno strojno ukloniti. Iz nasipnog sloja u iskopu prema
ahtu 7 prikupljeno je nekoliko kamenih spomenika: profilirana baza stupia, kamenica s oteenom gornjom povrinom i dio kamenog praga. Kod ahta 7 iskop je proiren
radi utvrivanja temeljenja potpornog zida obrambenog
pojasa Katela (sonda 2). Utvreno je da je zid graen na
kamenim blokovima koji su u vodoravnom nizu postavljeni
ispod razine dananje ceste. Blokovi su sloeni u usjeku u
ivoj stijeni, odnosno pojedini na stijeni, a pojedini na podlozi od sitnijeg kamenja i zemlje. Prilikom ienja pronaeni su ulomci kasnosrednjovjekovne keramike. S obzirom
na to da su blokovi udaljeni od samoga potpornog zida,
mogue je zakljuiti da se radi o ostacima starijeg (srednjovjekovnog?) komunikacijskog pravca, to potvruju i nalazi
keramike.
Kod ahta 8 iskop je proiren (sonda 3) radi utvrivanja
junog dijela i ruba antike ceste pronaene tijekom gradnje plinske kanalizacije 1999. godine. Pronaena cesta
poploena je pravilno postavljenim kamenim ploama.
Na cesti je u kasnoj antici sagraen zid u smjeru SI-JZ,
s antikim spolijima (kanelirani stup, prag). Sa sjeverne
strane na zid se okomito naslanjaju jo tri konstrukcije
(vjerojatno popreni zidovi). Proirenjem sonde 3 u smjeru
ulice Gradinski uspon uklonjeni su povrinski nasipni slojevi, austrougarska cijev i njezina kamena obloga. Otkriven
je juni rub plonika koji nije pravilno definiran, odnosno
nedostaje rubnik. Pokraj plonika nalazi se sedimentna
Marchesetti 1903 C. Marchesetti, I castellieri preistorici di

Trieste e della regione Giulia, Trieste 1903: 98.
Maja uka
Darko Komo
Summary
In response to the needs of the city of Pore in January
2010, the Archaeological Museum of Istria carried out
archaeological reconnaissance of the future southern part
of the Pore bypass, the Vrvari Bijela uvala (bay) section,
for the protection of known and for the precise identification
of new archaeological sites. The envisaged course passes
over a speleological feature with recorded fragments of
prehistoric ceramics and animal bones, and a proposal for
a protection measure was that the course should be shifted
to the west, and if this was not possible, then systematic
and rescue archaeological investigations had to be carried
out before the beginning of any structural or preparatory
works. Also in the immediate vicinity of the course are the
partially investigated site Radi, the prehistoric hill fort of
Bejakin vrh, and the multilayered archaeological sites of
Velik Sveti Aneo, Mali Sveti Aneo and Mordele; the proposal for protection measures is the undertaking of strict
supervision of all earthworks in these areas.
Redni broj: 191

Lokalitet: Pula Katel
Naselje: Pula
Grad/opina: Pula
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: nadzor i zatitno iskopavanje
Tijekom sijenja i veljae 2010. prilikom gradnje kanalizacijskog prikljuka Povijesnog muzeja Istre u ulici Gradinski
uspon u Puli, Arheoloki muzej Istre proveo je arheoloki
nadzor i zatitno arheoloko istraivanje. Voditeljica arheolokih radova bila je Lara Orli, a zamjenica Vendi Juki.
Radovi su zapoeli iskopom kanala od postojeeg ahta
kod zida plata tvrave na Katelu, u kojoj je danas smjeten Povijesni muzej Istre, ispod mosta koji vodi u muzej.
Kod ahta 1 iskopano je 80 cm nasipnog sloja, koji se prema
ahtu 2 smanjuje na 30 cm. U daljnjem iskopu i bedemu
opkopa tvrave plitak nasipni sloj prati kamen ivac koji
lagano pada prema jugu, odnosno JZ kraku plata tvrave.
U kanalu uza zid kraka uoena je betonska cijev austrijske
kanalizacije. Istraivanjem je utvreno da je bedem opkopa
tvrave temeljen na ivoj stijeni. Bedem je graen od klesanih kamenih blokova, a s vanjske june strane u visini
postojee ceste u temelje zida postavljeni su veliki kameni
blokovi koji prema nainu klesanja upuuju na to da se radi
o spolijima. Prilikom razidavanja zida radi graevinskih
zahvata, pronaen je kameni blok s profiliranom stranom
okrenutom prema unutranjosti zida, s metopalnim frizom
Pogled sa S na antiku cestu i kasnoantiki zid s antikim spolijima

na mjestu ahta 8
408
struktura buke, zemlje i kamenja ispod koje se nalazi

struktura pomijeanog kamenja sa zemljom. U nasipnom
sloju iznad antike ceste pronaena su dva ulomka antike
arhitekture, ivotinjske kosti, koljka, kasnoantika i srednjovjekovna keramika i jedan eljezni no.
Literatura
Orli, Juki 2010 L. Orli, V. Juki, Izvjetaj o zatitnom
arheolokom nadzoru i istraivanju prilikom izgradnje
kanalizacijskog prikljuka povijesnog muzeja Istre u Puli,
arhiva KO Pula, Pula, 2010.
Urednitvo HAG-a
Summary
During January and February 2010, during the construction
of a sewage connection of the History Museum of Istria
in Ulica Gradinskog uspona in Pula, the Archaeological
Museum of Istria conducted archaeological supervision
and rescued archaeological excavations. Apart from the
spolia incorporated into the walls of the moat of the fort,
the other archaeological finds derive on the whole from fill
strata in the excavations around shafts 7 and 8, and are to
do with remains of animal bones, fragments of ceramics
from the later Roman period and the Middle Ages, as well
as fragments of Roman period stone monuments. In test pit
2 dug next to shaft no. 7, the remains of late medieval pottery and stone blocks were found, constituting the remains
of an older, probably also medieval, line of communication. In test pit 3, next to shaft no. 8, the remains of Roman
paving were found. In the later Roman period wall above
the Roman road, which extended from north east to south
west, two Roman spolia were found (a fragment of a fluted
column and a fragment of a sill), and in the fill layer over
the road the remains of animal bones, fragments of later
Roman period and medieval pottery, an iron knife, shells
and two fragments of Roman period architecture.
Ortofotosnimka s naznaenim pozicijama arheolokih nalazita
je vegetacijom te se nalazi u zoni intenzivne izgraenosti,

zbog ega nije bio mogu detaljan pregled terena. Osim
terena, pregledan je arhiv Arheolokog muzeja Istre te konzultirana struna literatura, a na temelju svih prikupljenih
podataka evidentirana su etiri arheoloka lokaliteta i jedan
potencijalni arheoloki lokalitet, odnosno zona industrijske
arheologije (vidi brojke na ilustraciji).
1.) Stara plinara
Potencijalno arheoloko nalazite, poznato iz starije
strune literature u kojoj se navode nalazi antike keramike i kosturnih grobova na obali u neposrednoj blizini.
Mogue je da je keramiki materijal naplavljen s nalazita
Grop, smjetenog istono od negdanje plinare. Podruje
je zanimljivo kao zona industrijske arheologije sa sauvanom industrijskom arhitekturom vezanom uz proizvodnju i
distribuciju plina, sagraenom 1912. godine.
2.) Zaljev Veruda (Uvala Pilica)
Prapovijesno arheoloko nalazite iz neolitika i bakrenog
doba. Prilikom jaruarenja morskog dna 1989. prikupljena
je vea koliina prapovijesne i antike keramike te brojni
ulomci cijepanog i poliranog kamenog orua i oruja.
3.) Grop (kota 49,9)
Vieslojno arheoloko nalazite. Prapovijesna gradina s
dva vijenca zidina i posebno utvrenim ulazom nalazi se
na uzvisini smjetenoj u dnu dubokog zaljeva Veruda.
Glavni plato je krunog oblika, okruen zidom. Uzvisina je
bila naseljena i u rimsko doba, a istom razdoblju pripadaju i
Redni broj: 192

Lokalitet: Pula Marina Veruda
Naselje: Pula
Grad/opina: Pula
Pravni status:
Vrsta radova: arheoloko rekognosciranje
Za potrebe izrade Urbanistikog plana ureenja (UPU)
Marine Veruda, tijekom svibnja 2010. godine djelatnici
Arheolokog muzeja Istre dr. sc. Kristina Mihovili i Darko
Komo, dipl. arheolog, rekognoscirali su podruje obuhvata predmetnog UPU-a
S obzirom na to da se podruje obuhvata UPU-a Marina
Veruda nalazi u zoni bogatoj arheolokim nalazitima,
arheolokim rekognosciranjem obuhvaen je neto iri
prostor uz granicu obuhvata navedenog UPU-a. Velik dio
podruja obuhvaenog UPU-om Marina Veruda prekriven
409
pronaeni grobovi. Do 1628. godine u cijelosti je bila sauvana i crkva sv. Tome, od koje su danas sauvane samo
ruevine. Crkva je manjih dimenzija, jednobrodna s polukrunom apsidom.
4.) Ribarska koliba
Prapovijesno arheoloko nalazite iz ranog neolitika.
Nalazi keramike i cijepanih kamenih nalaza prikupljeni
su i sredinom prolog stoljea na podruju depandanse
Ribarske kolibe.
5.) Bunarina
Arheoloko nalazite. Prilikom gradnje barake hangara
jedriliarskog kluba Uljanik, juno od autokampa i restorana Ribarska koliba pronaeni su ostaci zidova i podova
u tehnici opus spicatum te dva ugla prostorije s mozainim
podom i jednim sekundarnim ukopom iz mlaeg razdoblja.
Keramiki materijal pronaen u moru datiran je od 2. do
4. st.
Literatura
Mihovili 2010 K. Mihovili, Izvjetaj o izvrenom arheolokom rekognosciranju podruja Marine Veruda, arhiva
KO Pula, Pula, 2010.
Urednitvo HAG-a
Summary
For the purposes of the making of a detailed town plan
(or UPU) of Marina Veruda, during May 2010, archaeological reconnaissance of the area to be covered by the
plan was implemented. Since the area of coverage of the
detailed town plan of Marina Veruda lies in a zone rich in
archaeological sites, the reconnaissance included a somewhat broader space, along the borders of the area covered by the plan. Apart from a field survey, the archives of
the Archaeological Museum of Istria were examined, and
the scholarly literature was consulted. From all the information, the following archaeological sites were recorded:
Uvala Pilica or Zaljev Veruda; Grop; Ribarska koliba and
Bunarina; Stara plinara, as potential archaeological sites
or zones of industrial archaeology.
Poloaj fekalne i oborinske kanalizacije Kolodvorske ulice do CS

Riviera u Puli (izradila: M. uka)
Stalan arheoloki nadzor zemljanih radova cijelom duinom trase bio je nuan budui da se podruje radova
nalazilo unutar zatiene povijesne cjeline grada Pule te
su tijekom prijanjih radova na podruju pulske rive (bive
Obale marala Tita), u uvali sv. Petra (na sjevernoj strani
luke kod eljeznike stanice) i u blizini Vodnjanske ulice
koja se spaja na Transku ulicu pronaeni brojni arheoloki nalazi.
Trasa iskopa veim svojim dijelom smjetena je na samoj
pulskoj obali koja se jo u doba antike upotrebljavala kao
luka s popratnim arhitektonskim kompleksima. Juno i
sjeverno od trase zabiljeeni su njihovi ostaci. Poetkom
20. st., prilikom gradnje pjeako-artiljerijske austrougarske kasarne, juno od trase kanalizacije na pulskoj
rivi (biva Obala marala Tita) zabiljeen je rimski kompleks prislonjen uz rimski gradski bedem. U temeljima
kompleksa pronaeno je leite amfora postavljenih
u nekoliko vertikalnih redova. Amfore su bile u funkciji
depozita drenanog materijala za zatrpavanje movare,
a postavljene su u drugoj polovini 1. st. pr. Kr. (Starac
1999: 192).
Sjeverno od trase iskopa u uvali sv. Petra na sjevernoj
strani luke, u blizini eljeznike stanice takoer je pronaen antiki arhitektonski kompleks u ijim je temeljima
dokumentirana vea koliina amfora postavljenih naopako,
Redni broj: 193

Lokalitet: Pula od Kolodvorske ulice do CS Riviera
Naselje: Pula
Grad/opina: Pula
Razdoblje:
Od rujna 2009. do travnja 2010., arheoloki su nadzirani zemljani radovi prilikom gradnje fekalne i oborinske
kanalizacije Kolodvorske ulice do crpne stanice Riviera
u Puli, a za potrebe izrade projekta te zatite moguih novih arheolokih nalaza (struna voditeljica: Maja
uka, Arheoloki muzej Istre iz Pule, voditelj projekta:
Arheoloki muzej Istre; nadzor u potpunosti financirala
Pula Herculanea d.o.o. iz Pule).
410
noicom prema gore. Amfore su takoer bile postavljene

radi hidroizolacije (Starac 1999: 193).
Jednim svojim dijelom kanalizacija se spaja na Transku
ulicu koja izlazi na Vodnjansku ulicu (u doba antike dio
rimske komunikacije viae Flaviae). Vanost antikih prometnica kao arheolokih nalazita ne lei samo u injenici
da je rije o mrei komunikacija, ve su, budui da je to u
doba antike bio obiaj, istodobno imale i funkciju nekropola. Tako je 1935. pokraj kamenoloma kod Elektromlina,
na poetku Vodnjanske ceste, s istone strane, na povrini
od oko 30 m istraen dio antike nekropole, a ve 1894.,
1898., 1901. i 1929. na suprotnoj strani ceste zabiljeeni su
brojni grobni nalazi (Starac 1999: 183).
Zbog nedostatka podataka i neistraenosti podruja
izmeu spomenutih oblinjih arheolokih nalazita preko
kojeg prelazi sama trasa kanalizacije bio je nuan arheoloki nadzor svih zemljanih radova. Prvi radovi na trasi
fekalne i oborinske kanalizacije Kolodvorske ulice do CS
Riviera u Puli zapoeli su na prostoru budue crpne stanice Riviera na povrini od oko 10 m etvornih, a dubina
konanog iskopa bila je oko 5 m. U profilu iskopa jasno
je vidljivo da je rije o vieslojnome nasipnom materijalu (pijeskasto-glinast crveno-smei sediment, glinast
smee-crni sediment s ulomcima recentnih opeka, smei
sediment sa srednjim i velikim kamenjem te crni, izrazito
mokar glinasti sediment u razini s morem). U iskopanim
sedimentima nisu pronaeni arheoloki nalazi te nisu zabiljeeni kulturni slojevi. Radove su uvelike oteavali recentni elektrini kabeli na dubini od oko 1 m, kao i more koje je
na dubini od oko 2 m poelo prodirati na povrinu iskopa.
Zbog velike dubine iskopa na tome mjestu postavljena je
skela uz pomo koje su radnici uvrivali profile kroz koje
je prodirala voda.
Daljni radovi nastavljeni su u Kolodvorskoj ulici. Iskop je
bio irok 3 m i dubok oko 4 m. Ispod povrine asfalta zabiljeen je nasut pijeskasto-glinast crveno-smei sediment,
bez kulturnog sloja i arheolokih nalaza debljine oko 1 m.
Ispod toga nasutog sedimenta utvrena je matina stijena
(bijeli tanko uslojen do ploast vapnenac) koja se u daljnjem tijeku rada pikanirala. U profilu iskopa bila je vidljiva
stara kanalizacijska cijev, dok je na mjestima uoena cijev
Radovi u Parku kralja Zvonimira (foto: M. uka)
za plin te elektrini kabeli koji su uvelike usporavali radove.

Velika potekoa bilo je i more koje je na dubini od oko 1 m
prodiralo na povrinu.
Od Kolodvorske ulice radovi su se nastavili prema
Transkoj ulici, iskop je bio irok oko 2 m. Budui je iskop
pratio pad terena, njegova dubina varirala je od 4 do 2 m.
Zabiljeen je crveno-smei, glinasto-pijeskasti sediment u
kojem nisu pronaeni arheoloki nalazi i kulturni slojevi te
je utvreno da je i ondje rije o nasutom sloju. U tom dijelu
trase more nije prodiralo na povrinu, to je uvelike olakalo radove.
Istodobni su bili radovi u jugozapadnom dijelu Parka kralja
Zvonimira, ime se spajala kanalizacija od Kolodvorske
ulice prema crpnoj stanici Riviera. Iskop je bio irok oko
4 m, dok je iskop bio dubok oko 3 m. Pregled terena bio
je izrazito otean zbog razine mora koje se javljalo ve
na 1,5 m dubine. U profilu je ispod smeega povrinskog
sloja jasno vidljiv crveno-smei glinast sediment s veim i
manjim kamenjem bez arheolokih nalaza i kulturnih slojeva. Na dubini od 50-ak cm ispod povrine zabiljeene su
vodovodne cijevi koje su oteavale radove.
Zavrni radovi na trasi fekalne i oborinske kanalizacije
Kolodvorske ulice do CS Riviera u Puli obavljeni su na
prostoru crpne stanice Riviera do Splitske ulice. Iskop
kanala za kanalizaciju prati smjer eljeznike pruge te je
smjeten juno od crpne stanice. Iskop je irok oko 5 m
te dubok oko 3 m. U profilu je jasno vidljiv vieslojni nasipni materijal (pijeskasto-glinast crveno-smei sediment,
smee-crni glinast sediment s ulomcima recentnih opeka,
smei sediment sa srednjim i velikim kamenjem) u kojem
nisu zabiljeeni arheoloki nalazi ni kulturni slojevi. Na
dubini od oko 2 m poelo je prodirati more, ime su radovi
uvelike oteani.
Arheolokim nadzorom utvreno je da u svim iskopanim
slojevima nema arheolokih nalaza ni kulturnih slojeva.
Podruje kojim prolazi trasa kanalizacije u antiko je doba
najvjerojatnije bilo sama obala, o emu svjedoi relativno
plitka matina stijena, a poslije je, naroito prilikom gradnje
dananje rive i okolnih stambenih zgrada na prijelazu iz 19.
u 20. st., bila nasuta.
Iskop nasutog, crveno-smeeg sloja u Kolodvorskoj ulici (foto: M.

uka)
411
Literatura
Starac 1999 Alka Starac, Pula rezultati nekih sondanih
istraivanja, HArc, 28/1997, Pula, 1999: 152 230.
Maja uka
Lara Orli
Ivana Janko
Vendi Juki
Summary
For the purposes of Pula Herculanea d.o.o. of Pula, from
September 2009 to April 2010, staff members of the
Archaeological Museum of Istria carried out archaeological supervision of earthworks during the construction of
sewers and rainwater drainage from Kolodvorska ulica to
CS Riviera in Pula. The archaeological supervision ascertained that in all the strata excavated there were neither
archaeological finds nor cultural strata. The area crossed
by sewage pipes was in Roman times probably the coast
itself, as is shown by the relatively shallow parent rock, and
later, particularly during the construction of todays waterfront and the residential buildings of the end of the 19th century, it was filled.
Sloj SJ18 s ukopom bunara SJ28, grobovi G1 i G2 te suhozid

SJ15 u pozadini (foto: F. Sirovica)
doba. U antici je u uvali sagraena rimska vila maritima s

pristanitem. Termalni dio vile istraen je u zatitnim arheolokim istraivanjima 2008., a zidovi na obali i u moru, kao
i antika obala te mol geodetski su snimljeni 2009. godine.
Ostaci rimskih zidova prvi se put u strunoj literaturi spominju polovinom 19. st. U prvoj polovini 20. st. objavljen je i
nacrt rimskog pristanita te sluajni nalazi rimskoga groba
sa zlatnim nakitom i nadgrobna stela C PLOTIUS-a, bez
tonog mjesta nalaza. U srednjem vijeku Sv. Ivan postaje
feud u kojem se u 11. st. gradi katel, a u 13. st. crkva.
Brojni ulomci kasnosrednjovjekovne keramike iz lonarske
pei pronaeni u moru upuuju na mogunost postojanja
keramiarske radionice u 16. i 17. st. na podruju Sv. Ivana.
Susjedne su parcele tijekom 2008. i 2009. zatitno arheoloki straivane. Istono od k.. 21/33, na k.. 21/39 i 21/53
istraena je rimska vapnenica, a na k.. 21/52 dva rimska
kosturna ukopa iz 1. i 2. st. Sjeverno od k.. 21/33 na k..
255 pronaena je rimska grobnica iz 2. st. s paljevinskim
ukopom mlade djevojke sa zlatnim nakitom, ogledalom, tri
keramike aice, firma-lampe i staklena balzamarija te
dva bronana carska asa, stoga se opravdano pretpostavljalo da bi se na k.. 21/33, kao i na k.. 21/36 na kojoj se
istovremeno istraivalo, moglo pronai jo rimskih ukopa i
da se parcele nalaze na podruju rimske nekropole.
Redni broj: 194

Lokalitet: Sv. Ivan Kornetski, k.. 21/33
Naselje: Sv. Ivan
Grad/opina: Umag
Razdoblje: A
Katastarska estica 21/33, k.o. Lovreica, u vlasnitvu je
Petra Glibote koji je bio i investitor arheolokih radova.
Arheoloko zatitno istraivanje napravljeno je prije
poetka gradnje kue za odmor vlasnika estice. Nositelj
arheolokih radova je Muzej grada Umaga. Voditeljica
istraivanja je Tea Katunari dipl. arheologinja. U istraivanjima su sudjelovali Filomena Sirovica, prof. arheologije, Tanja uflaj, studentica arheologije, dokumentaristica
Biljana Boji, prof. likovne kulture restauratorica, v.d. ravnateljica MGU-a te Andrea Devalhovi, dipl. arheologinja
koja izrauje digitalnu dokumentaciju. Radnike je osigurao
investitor preko graevinske tvrtke Intermegrad d.o.o. iz
akovca. Arheoloki radovi trajali su od 10. prosinca 2009.
do 2. veljae 2010., ali zbog iznimno loih vremenskih
uvjeta bilo je mogue raditi samo tijekom 24 radna dana.
Rezultati istraivanja na k.. 21/33

Parcela je podijeljena na tri sektora. Sektor 1 je najistoniji.
Na njegovu podruju nisu bili planirani graevinski radovi
pa i nije arheoloki istraen. Sektor 2 obuhvaa sredinji
dio katastarske estice u gabaritima tlocrta planirane novogradnje, pa je u potunosti istraen. Sektor 3 jest najzapadniji dio parcele. Na njemu je nadziran iskop stupa za struju,
prilikom ega je utvreno da se kulturni slojevi proteu i u
sektor 3, stoga je investitor odluio da sve podzemno planirane instalacije postavi iznad zemlje te daljnja istraivanja
sektora 3 nisu bila potrebna.
Kulturni slojevi u sektoru 2 pojavili su se na 20 cm dubine od
dananje hodne povrine na junom dijelu sektora, dok je
na sjevernom dijelu bio kamen ivac. Najvia je apsolutna
visina kulturnih slojeva 5,91 m, a najnia 4,14 m, odnosno 1,62 m koliko iznosi iskopana dubina bunara SJ28.
Utvreno je postojanje 34 kulturna sloja, meu kojima su
grobovi G1 i G2, ukop bunar SJ28 i suhozidi SJ15 i 25.
Sv. Ivan Kornetski neko je bilo malo tradicionalno ribarsko naselje smjeteno na sjevernoj obali poluotoka Finide,
koji s juga zatvara duboku, od bure i juga zatienu, uvalu
Kocie. Danas se uz junu obalu poluotoka smjestilo naselje manjih, uglavnom lijepo u okoli uklopljenih vikendica.
Zbog povoljnoga geografskog poloaja i prirodnih osobitosti mjesta, podruje Sv. Ivana bilo je naseljeno jo od prapovijesti. Na poluotoku Finidi nalazilo se gradinsko naselje opasano bedemom iz srednjega i kasnoga bronanog
412
Grobni su prilozi bronani novac (PN 6) i firma-lampa (PN

8) s peatom VIBIANI.
Kruni ukop bunara SJ28 prolazio je kroz rimske kulturne
slojeve SJ6, 18, 32, 34 te kamen ivac obraen ljudskom
rukom. Vrh bunara na apsolutnoj je visini od 5,42 m.
Ispunjavali su ga SJ11, 12, 21, 23 i 33. Na vrhu i po sredini
bunara, a ispod ispune SJ11 nalazilo se vee posloeno
kamenje SJ12. Unutar ispune bunara SJ21 i 23 pronaeni
su ulomci tri amfore N 1, 2 i 5, ulomci sive aice narebrenih stijenki N 4 te firma-lampa s peatom CRESCE/S (PN
17). Iskopavajui ukop bunara nije se dolo do kamena
ivaca ili zemlje zdravice, ve se kopanje zaustavilo na
apsolutnoj dubini od 1,62 m, jer je daljnje produbljivanje
ispune bunara postalo opasno zbog uruavanja stijenki
bunara. Najdonji sloj ispune bunara SJ33 sastojao se od
zemlje pomijeane sa sitnijim kamenjem. To bi mogla biti
i prirodna ispuna bunara koju je naplavila voda tekuica
koja je neko tu tekla, a do koje je bunar bio iskopan. Ispod
istraivane parcele i danas protjee vodeni tok koji se kroz
stjenovitu obalu ulijeva u more, to je dobro vidljivo za vrijeme veih oseka.
Bunar nije imao vidljivu zidanu ili drvenu konstrukciju. U
sjeverozapadnom dijelu SJ23 zamijeeni su vrlo loe sauvani ostaci drva pa ih nije bilo mogue izdvojiti te odrediti
pripadaju li konstrukciji bunara ili drvetu koje je sluajno
upalo u ispunu bunara. Zapadno od navedenih kulturnih
slojeva nalazio se ukop SJ27 u kojem je pronaeno nekoliko ulomaka prepeene kuhinjske keramike. Na jugozapadnom dijelu sektora, unutar kulturnoga rimskog antikog sloja SJ6 definirani su suhozidi SJ15 i 25. Zidii su
sagraeni od nepravilnog kamenja veliine 10x15 cm i
veih ulomaka tegula. Neko je kamenje sivo od gorenja i
na povrini se poelo pretvarati u vapno, to upuuje na
to da je bilo izloeno visokoj temperaturi. Zidi SJ15 bio je
vidljiv u iskopu sektora 2 samo svojim istonim licem, dok
se ostatak zida nalazi unutar kulturnih slojeva sektora 3 koji
nije istraen. Po svojoj strukturi, obliku i sastavu, zidi SJ15
mogao bi biti ogradni zid grobne parcele.
Nakon to su svi kulturni slojevi istraeni i dokumentirani
te iskopani do kamena ivca i zemlje zdravice, investitor je
zapoeo graditi planirani objekt.
Paljevinski grob G1 s prilozima PN 13, 14 i 15 (foto: F. Sirovica)
Grob 1 paljevinski je grob bez urne. Ukopan je u smjeru

istok-zapad. Spaljene kosti pokojnika poloene su zajedno
s jo vruim ili goruim drvima lomae u raku, pa je ukop
u gornjem dijelu bio obloen zapeenom zemljom. Grobni
prilozi nalazili su se na povienoj stubi sa zapadne strane
groba. Prilozi su: aica s rebrastim stijenkama i rukicom
(PN 13), firma-lampa s teko itljivim peatom, mogue
CRESCE (PN 15) te loptast crni loni s trakastom rukom
(PN 14). Grob 1 sjeverozapadnim je dijelom ulazio u
susjednu parcelu k.. 21/16. Kako bi se istraio cijeli grob,
proiren je iskop sektora 2 u gabaritima groba na parcelu
k.. 21/16 u dogovoru s vlasnikom parcele. Grob je bio
devastiran jo u vrijeme kada je postavljena iana ograda
izmeu parcela k.. 21/33 i 21/16. Temelj stupa koji je nosio
ogradu ukopan je u gornje slojeve groba koje je poremetio.
Grob 2 jest kosturni ukop koji se prua u smjeru jugoistok-sjeverozapad. Ukopan je u zemlju bez grobne konstrukcije.
Sama ispuna groba od okolne se zemlje razlikovala samo
po veoj koliini kamenja u zapuni. Iznad groba prolazila je
kanalizacijska cijev koja je devastirala pokrov groba. Ispod
kanalizacijske cijevi, a iznad i pokraj samog ukopa pronaena je manja kamena ploa te vei dio tegule s peatomom Q.AMBROSIA. Kamena ploa i tegula mogli su biti
dio poklopnica groba. Kosti pokojnika loe su sauvane.
Strukture na istraenom dijelu k.. 21/33 datiraju iz 1. i 2. st.

Grobovi su dio nekropole oblinje vile maritime. Nekropola se
Sloj ispune bunara SJ23 s firma-lampom PN 17 (foto: F. Sirovica)
413
Redni broj: 195

Lokalitet: Sv. Ivan Kornetski, k.. 21/36
Naselje: Sv. Ivan
Grad/opina: Umag
Razdoblje: A
protee na susjedne, prethodnih godina istraivane k.. 21/52

i 255. Protee se i do k.. 21/36 koja je istraivana kada i k..
21/33 te je na njoj pronaeno jo sedam rimskih grobova.
Literatura
Katunari 2009 T. Katunari, Sv. Ivan Kornetski, (vila
maritima, k.. 24/17 i 24/21), HAG, 5/2008, Zagreb, 2009:
373 376.
Katunari 2010 T. Katunari, Sv. Ivan Kornetski, (rimska
vapnenica i nekropola, k.. 21/39, 21/52 i 21/53), HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 395 397.
Petrovi Markei 2010 B. Petrovi Markei, Sv. Ivan
Kornetski, (nerkropala, k.. 255), HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 397 400.
Katastarska estica 21/36, k.o. Lovreica, u vlasnitvu je Maje

Demar koja je bila i investitorica arheolokih radova prije
poetka gradnje kue za odmor. Nositelj je arheolokih radova
Muzej grada Umaga, voditeljica istraivanja Tea Katunari
dipl. arheologinja. U istraivanjima su sudjelovali Filomena
Sirovica, prof. arheologije, Branka Miloevi dipl. arheologinja, kustosica MGU-a, Tanja uflaj, studentica arheologije,
dokumentaristica Biljana Boji, prof. likovne kulture restauratorica, v.d. ravnateljica MGU-a te Andrea Devalhovi, dipl.
arheologinja koja izrauje digitalnu dokumentaciju. Radnike
je osigurao investitor preko graevinske tvrtke Intermegrad
d.o.o. iz akovca. Arheoloki radovi trajali su od 10. prosinca
2009. do 3. oujka 2010., ali zbog iznimno loih vremenskih
uvjeta bilo je mogue raditi samo tijekom 36 radna dana.
Tea Katunari
Summary
At cadastral parcel 21/33 in Sv. Ivan by Umag, during winter
2010, rescue archaeological operations were carried out. In
the scholarly literature, the site was known as early as the
19th century. Here there was a Bronze Age hill fort settlement
In Roman times a villa with a jetty was built in the bay. The
thermae, as part of the villa, was investigated in 2008, and
the walls on the shore and in the sea, as well as the Roman
period waterfront and mole were surveyed in 2009, when the
neighbouring parcels of land were also investigated, revealing a Roman lime kiln, two Roman skeleton burials and an
opulent cremation grave of a young girl. Hence with justice
it had been supposed that at 21/33 there might be found still
more Roman burials, and that the plot was in the area of
a Roman necropolis. Thirty four cultural strata were investigated, among which there were two graves (G1 and G2)
and well and two small dry stone walls (SU 15 and SU 25).
Grave 1 was a cremation grave without an urn, the grave pit
extending in the east to west direction. Grave goods were
found on a raised shelf on the western side of the grave.
The goods were a cup with ribbed walls, a firma lamp with
a stamp, possible CRESCE/S and a spherical black pot.
Grave two was a skeleton burial in the south east to north
west direction, and there is no grave structure. A sewage
pipe passed over the grave, devastating its covering. A
small stone slab was found and a larger part of a tegula
with the stamp Q.AMBROSIA, which might have been part
of the lid of the grave. Grave goods were a bronze coin (PN
or MF 6) and a firma lamp (PN 8) with the stamp VIBIANI.
The well did not have any visible built or wooden structure.
In the fill of the well, fragments of three amphorae and a
grey cup with fluted sides and a firma lamp with the stamp
CRESCE were found. The small dry stone walls SU 15 and
25, because of their structure, shape and composition, might
have been the boundary walls of the grave plot. The structures at the investigated part of cadastral parcel 21/33 can
be dated to the 1st and 2nd century. The graves are part of
the necropolis of the nearby villa maritima. The necropolis
stretched onto the neighbouring parcels 21/52 and 255,
investigated the previous year. It also extends as far as
cadastral plot 21/36, which was investigated at the same
time as 21/33 and which yielded seven more Roman graves.
Kosturni ukop, grob G 5 (foto: T. Katunari)
414
rimska kosturna ukopa iz 1. i 2. st. Jugozapadno od k..

21/36, na k.. 255 pronaena je rimska grobnica iz 2. st.
s paljevinskim ukopom mlade djevojke sa zlatnim nakitom, ogledalom, tri keramike aice, firma-lampe i staklena balzamarija te dva bronana carska asa. Stoga se
opravdano pretpostavljalo da bi se na k.. 21/36, kao i na
k.. 21/33 koja je istodobno istraivana, moglo pronai jo
rimskih ukopa i da se parcele nalaze na podruju rimske
nekropole.
Rezultati istraivanja na k.. 21/36
Parcela je podijeljena na tri sektora. Sektor 1 i 2 obuhvatili su istoni i sredinji dio katastarske estice na kojima
je planirana gradnja. Na sektoru 3, najzapadnijem dijelu
estice, nije bila planirana gradnja pa se taj dio parcele nije
istraivao. Kulturni slojevi pojavili su se na 20 cm dubine
od dananje hodne povrine. Najvia apsolutna visina kulturnog sloja bila je 3,59 m, a najdublja 1,65 m. Utvreno
je postojanje 62 arheoloke stratigrafske jedinice te zemlja
zdravica i kamen ivac. Veina je kulturnih slojeva iz rimskog vremena i bili su uslojeni na zapadnom dijelu lokaliteta, dok se na istonom dijelu pojavio kamen ivac neposredno ispod hodne povrine. Uza zapadni rub kamena
ivaca unutar antikih slojeva pojavila se nakupina pravilnije posloenoga manjeg kamenja SJ13. U antikim kulturnim slojevima bilo je ukopano sedam grobova i mogui
ostaci jo jednoga devastiranoga groba. Dva su groba
(G1 i G5) kosturni ukopi, a ostalih je pet G 2, 3, 4, 6 i 7
paljevinskih.
Stratigrafske jedinice SJ 5, 6, 14 i 15 sastojale su se od
manjeg kamenja i ulomaka keramike posloenih u dijelom
zapeenoj zemlji. Prilikom ienja slojeva pronaeni su
bronani novac PN 1, ulomak izvijenoga staklenog tapia PN 2, ulomci dviju crvenih posudica tankih stijenki
PN 42 i 43, bronana trakasta kasnolatenska fibula PN 4,
bronani novac s kvadratnom rupom koji je noen kao privjesak s lijepo vidljivim lijevim profilom Nerona i slovima
ROCAESAR AVG... na aversu PN 5, polovica eljeznog
prstena PN 6, keramiki prljen ili uteg za mreu PN 7 i vrlo
loe sauvana keramika uljanica PN 11. Navedene stratigrafske jedinice mogle bi biti ostaci devastiranoga groba
koji je uniten prilikom novije gradnje na parceli.
Grob G1 kosturni je grob djeteta u amfori. Kostur djeteta
vrlo je loe sauvan. Amfora je bila orijentirana u smjeru
sjeveroistok-jugozapad. Ukop je velik 70x60 cm. Amfora
je bila uglavljena izmeu dva vea kamena. Kako joj je
nedostajalo grlo, bila je zatvorena s pet grubo priklesanih
kamena. U ispuni amfore pronaeno je vie ulomaka crvenih posudica tanjih stijenki.
Grob G5 kosturni je ukop odrasle osobe u zemlji, dok
je dno rake bilo ukopano u kamen ivac. Ukop je velik
150x50x50 cm. Grob je orijentiran sjever-jug. Ukop je bio
poklopljen sa sedam veih kamenih ploa veliine oko
40x30x5 cm. Iznad poklopnica nalazila se zemlja bojom i
konzistencijom izrazito slina zemlji u koju je grob ukopan,
no sloj iznad poklopnica sadravao je primjetno vie antikog materijala. Pokojnik je poloen na lea, s glavom na
sjeveru. Desna mu je ruka leala na zdjelici, a lijeva je bila
poloena uz tijelo. Noge su mu bile ispruene i prekriene,
a stopala uzdignuta uz juni rub ukopa. Uz pokojnika nije
bilo priloga.
Paljevinski ukop, grob G 2 (foto: T. Katunari)
Sv. Ivan Kornetski neko je bilo malo tradicionalno ribarsko naselje smjeteno na sjevernoj obali poluotoka Finide,
koje s juga zatvara duboku, od bure i juga zatienu, uvalu
Kocie. Danas se uz junu obalu poluotoka smjestilo
naselje manjih, uglavnom lijepo u okoli uklopljenih vikendica. Zbog povoljnoga geografskog poloaja i prirodnih
osobitosti mjesta, podruje Sv. Ivana bilo je naseljeno jo
od prapovijesti. Na poluotoku Finidi nalazilo se gradinsko
naselje opasano bedemom iz srednjeg i kasnog bronanog doba, a u antici je u uvali sagraena rimska vila maritima s pristanitem. Termalni dio vile istraen je u zatitnim arheolokim istraivanjima 2008., a zidovi na obali i
u moru, kao i antika obala te mol, geodetski su snimljeni
2009. godine. Ostaci rimskih zidova prvi se put u strunoj
literaturi spominju polovinom 19. st. U prvoj polovini 20.
st. objavljen je i nacrt rimskog pristanita te sluajni nalazi
rimskoga groba sa zlatnim nakitom i nadgrobna stela C
PLOTIUS-a bez tonog mjesta nalaza. U srednjem vijeku
Sv. Ivan postaje feud u kojem se u 11. st. gradi katel, a
u 13. st. crkva. Brojni ulomci kasnosrednjovjekovne keramike iz lonarske pei, pronaeni u moru, upuuju na
mogunost postojanja keramiarske radionice u 16. i 17.
st. na podruju Sv. Ivana.
Susjedne su parcele tijekom 2008. i 2009. zatitno arheoloki istraene. Jugoistono od k.. 21/36, na k.. 21/39 i
21/53 istraena je rimska vapnenica, a na k.. 21/52 dva
415
Grob G2 paljevinski je grob orijentiran u smjeru istokzapad. Spaljene kosti pokojnika bile su poloene u ovalnu
zemljanu raku veliine 220x100 cm, skupa s jo goruim
drvima lomae, na to upuuje tanji sloj zapeene zemlje
neposredno iznad i ispod dobro sauvanoga karboniziranog drva. Tanji sloj zapeene zemlje pojavio se mjestimino na dnu i na bonim stranama du cijelog ukopa,
a u zapuni groba nalaeni su grumeni zapeene zemlje.
Spaljene kosti pokojnika veim dijelom grupirane su u
sredinjem dijelu groba. Dio kostiju naen je i u keramikoj zelenoj posudi PN 18 koja se nalazila na sredini
groba izmeu izgorenog drva. U grobu su, uz navedenu
posudu, kao prilozi uz istoni rub ukopa bile keramika
i staklena aa na nozi PN 9 i 10. Na zapadnom dijelu
ukopa priloene su keramika zdjelica PN22 i uljanica tipa
firma sa igom FESTI (PN 21). Nad samim ukopom, a po
sredini groba, stajala je vea keramika posuda PN 8 ija
je gornja polovica bila unitena temeljem kue koja se tu
nalazila prije istraivanja.
Grob G3 paljevinski je grob orijentiran u smjeru istok-zapad. Sauvao se donji dio ukopa rake uz kamen ivac.
Grob nije imao grobnu konstrukciju. Spaljene kosti pokojnika bile su poloene u pravokutni ukop veliine 130x70
cm, zajedno s goruim drvima lomae, na to upuuju tragovi zapeenih stijenki rake i grumeni zapeene zemlje u
ispuni groba.
Uza zapadni rub ukopa uz pokojnika je priloena zelena
uljanica tipa firma PN14, a ispod nje bio je priloen bronani novac PN20. Uz istoni rub ukopa kao prilog se nalazila crvena keramika aica tankih stijenki PN15.
Grob G4 paljevinski je grob ija je sjeverna strana unitena
prokopom septike jame. Sauvani ukop rake bez grobne
konstrukcije ovalan je, veliine 60x30 cm. Orijentiran je
u smjeru istok-zapad. Spaljene kosti pokojnika poloene
su u grob skupa s goruim drvom lomae, pa su stijenke
groba u tragovima zapeene, a u ispuni groba nalazilo se
grumenje zapeene zemlje. U sauvanom dijelu groba kao
prilozi pronaeni su ulomak metala PN32 i plitka zelena
keramika posuda PN26.
Grob G6 paljevinski je grob pravokutnog oblika, veliine
145x90 cm. Prua se u smjeru sjeveroistok-jugozapad.
Spaljene kosti pokojnika poloene su du cijele zemljane
rake skupa s goruim drvom lomae, pa se zemlja na svim
stijenkama ukopa zapekla u debljini oko 1 cm, a u zapuni
ukopa naeno je vie grumenja zapeene zemlje. Priloga
u grobu nije bilo, osim to je u zapuni groba naeno nekoliko sitnih ulomaka finog posua. Ukop je bio prekriven s
11 kamenih veih i manjih poklopnica veliine do 60x30x6
cm i 20x10x5 cm te jednom cjelovitom utom tegulom sa
igom Q AMBROSIUS i prstom utisnutom krunicom. Po
sredini kamenog pokrova ukopa nalazilo se grlo amfore PN
36.1 i u njoj crvena uljanica tipa firma PN 33. Poklopnice
groba bile su prekrivene masnom, kompaktnom tamnijom
crvenom glinastom zemljom s neto pijeska i ploastog
kamenja. U njoj su naeni ulomci fine antike keramike te
sive posude ukraene bradavicama PN 37.
Grob G7 paljevinski je grob ovalnog ukopa veliine
140x50x35 cm. Nad ukopom je naena vea kamena
ploa veliine 60x50x5 cm koja bi mogla biti i poklopnica
groba. Spaljene kosti pokojnika poloene su cijelom duinom rake, skupa s dobro ouvanim karboniziranim drvima
Poklopnice groba G 6 (foto: T. Katunari)
lomae koja su vjerojatno jo tinjala, pa se u zapuni groba

nalo vie grumenja zapeene zemlje. Uz sjeverni rub
ukopa bila je priloena zelena uljanica tipa firma PN35.
Nakon to su svi kulturni slojevi istraeni i dokumentirani
te iskopani do kamena ivca i zemlje zdravice, investitor je
zapoeo gradnju planiranog objekta.
Interpretacija i datacija nalazita
Istraeni dijelovi k.. 21/36 dio su nekropole oblinje vile
maritime koja se datira u 1. i 2. st. Nekropola se protee na
susjedne, prethodnih godina istraivane k.. 21/52 i 255,
do k.. 21/33 koja je istraivana istovremeno s k.. 21/36 te
su na njoj pronaena jo dva rimska groba.
Literatura
Katunari 2009 T. Katunari, Sv. Ivan Kornetski, (vila maritima, k.. 24/17 i 24/21), HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 373
376.
Katunari 2010 T. Katunari, Sv. Ivan Kornetski, (rimska
vapnenica i nekropola, k.. 21/39, 21/52 i 21/53), HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 395 397.
Petrovi Markei 2010 B. Petrovi Markei, Sv. Ivan
Kornetski, (nerkropola, k.. 255), HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 397 400.
Tea Katunari
Summary
At cadastral plot 21/36 in Sv. Ivan by Umag during winter
2010, Umag Municipal Museum carried out rescue archaeological excavations. The site has been known in the scholarly literature since the 19th century. The bay has been settled since prehistory. Here there was a Bronze Age hill fort
settlement. In Roman times, a villa maritima was built in the
bay, with a jetty. The part of the villa containing the thermae
was investigated in 2008, and the walls on the shore and
in the sea, as well as the Roman period waterfront and
mole, were surveyed in 2009, when the neighbouring parcels of land were also investigated, revealing a Roman lime
kiln, two Roman skeleton burials and an opulent cremation
grave of a young girl. Hence with justice it was supposed
that at 21/36 there might be found still more Roman burials,
and that the plot was in the area of a Roman necropolis.
416
During the excavation of cadastral plot 21/36, seven

Roman graves were investigated, and the possible
remains of one devastated grave in the area of which
there were finds of a bronze coin, a fragment of a glass
rod, fragments of two red thin-walled vessels, a bronze
strip-shaped late La Tene fibula, a bronze coin of Nero
with a square hole worn as a pendant, half an iron ring, a
stone weight for a net and a very poorly preserved firma
type of oil lamp. Of the seven, there were two skeleton and
five cremation graves. G1 was a skeleton burial of a child
in an amphora. Grave G5 was a skeleton burial of an adult
in earth and bedrock, and covered with seven stone slabs,
with no grave goods. Graves G2, G3, GF4, G6 and G7
were cremation graves in which the burned bones of the
deceased were placed in an earth grave pit without an urn
together with the burning wood of the pyre. Along with the
deceased there were the following goods: a firma type oil
lamp; ceramic and glass vessels; and in G3 a bronze coin.
The stamp FESTI is placed on the oil lamp from grave 2.
All the burials except for G7 were covered only with earth.
G7 was covered with stone slabs and a tegula with the
stamp Q. AMBROSIUS.
The researched parts of cadastral plot 21/36 are part of
a necropolis of the 1st and 2nd century that belonged to
the nearby villa maritima. The necropolis extended to the
neighbouring parcels 21/52 and 255, investigated the previous year. It also extends to 21/33, which was excavated
at the same time as 21/36, and in which two more Roman
graves were found.
Sv. Ivan, kanalizacija
Arhivska dokumentacija donosi podatak o postojanju srednjovjekovnog katela u neposrednoj blizini nekadanje
antike vile. Katel je spaljen krajem 11. st. Na ruevinama
staroga novi feudalni gospodari ve poetkom 12. st. grade
novi katel i vjerojatno obnavljaju ve postojeu crkvu.
Arheolokim nadzorom nisu pronaene nikakve arheoloke
strukture ni arheoloki kulturni slojevi, te je zakljueno da je
cijeli taj dio naselja neko, a jednim dijelom i danas, sluio i
slui kao plodna oranica kojom se u prolosti prehranjivalo
stanovnitvo tog naselja.
Redni broj: 196

Lokalitet: Sv. Ivan Kornetski (San Giovanni della
Corneta)
Naselje: Sv. Ivan Kornetski
Grad/opina: Umag
Razdoblje:
Literatura
Tijekom 2010. arheoloki su nadzirani zemljani radovi

prilikom gradnje kanalizacijske mree u naselju Sv. Ivan
Kornetski, oko 4 km juno od Umaga. Radove je investirao 6. maj d.o.o. Umag. Kanalizacijska mrea naselja Sv.
Ivan provedena je na sasvim junome dijelu naselja, na
podruju od glavne ceste Umag Novigrad do rta Sv. Ivan.
Benedetti 1973 A. Benedetti, Umago d Istria nei secoli,

vol. I, Trieste, 1973.
Bole Ferri, Miloevi 2012 N. Bole Ferri, B. Miloevi,
Batina Umaga i okolice, Monografija grada Umaga, Umag,
2012.
Branka Miloevi
Prostor na kojemu je smjeteno dananje naselje Sv. Ivan

Kornetski kontinuirano je naseljavano jo od prapovijesti.
Najstariji prapovijesni nalazi zabiljeeni su na rtu Finida
i predjelu Gromae. Sluajni antiki nalazi pronaeni jo
krajem 19. st. (grob sa zlatnim nakitom, nadgrobni spomenik Gaja Plotija) jasno govore o bogatstvu i znaaju
naselja u antici. To je u posljednje vrijeme potkrijepljeno
otkriem jo jednoga groba sa zlatnim nakitom, zatim otkriem rimske rustine vile te nekropole koja se protezala
uzdu ceste koja i danas, kao i u ondanje vrijeme, prolazi kroz naselje. ivot je u tadanjem antikom Sv. Ivanu
oito bio koncentriran oko dva sredita: jedno je bila vila, a
drugo velika dobro zatiena luka u uvali Kocite (Kacite).
Summary
During 2010 archaeological supervision was conducted of
the earthworks involved in the construction of the sewage
network in the settlement of Sv. Ivan Kornetski, about 4 km
south of Umag. The area in which todays Sv. Ivan Kornetski
settlement is located has been continuously inhabited ever
since prehistory. The archaeological supervision yielded no
archaeological finds and it was concluded that the whole of
that part of the settlement was once, as it is in part today,
used as fertile ploughland.
417
Redni broj: 197

Lokalitet: Sv. Martin iznad Limskog kanala
Naselje: Bubani
Grad/opina: Kanfanar
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: nadzor, zatitno iskopavanje
Kako je bila rije o zatitnom istraivanju na mjestu gdje

e biti postavljene instalacije za radarsku stanicu, iskop
je ogranien na irinu od svega 1,5 m. Jedino je prostor
antike cisterne istraen u cijelosti kako bi se dobili njezini gabariti i to je mogue bolje dokumentirala postojea
situacija. Bez obzira na malu irinu iskopa, istraivanja su
dala i vie nego zanimljive rezultate. Lokalitet Sv. Martin
nalazi se na istaknutoj uzvisini s june strane Limskog
kanala. ini najdominantniju kotu u iroj okolici, nadmorske visine 230,5 m. Na najvioj toki breuljka nalazi se
crkva sv. Martina, pravilnoga pravokutnog tlocrta. Uzvisina
Sv. Martin jest vieslojno arheoloko nalazite iji najstariji
tragovi seu u neolitik te bronano i eljezno doba. Upravo
je tada na tome mjestu postojalo vee naselje okrueno
trima koncentrinim bedemima koji su i danas djelomice
vidljivi. Uz obrambene zidove nalaze se zaravnate terase

na kojima se nalazi brojni pokretni arheoloki materijal
(keramika, kosti). Jugoistono od crkve i prije samih istraivanja 2010. bili su vidljivi ostaci antike cisterne. S obzirom
na svoju vanu strateku poziciju na uzvisini Sv. Martin,
jo je 1985. probijen put s istone strane do vrha naselja,
ime su na nekoliko mjesta probijeni i oteeni prapovijesni bedemi. Iste je godine sagraen i objekt na ijem se
mjestu danas nalazi novoizgraena radarska stanica za
potrebe Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Taj se
kompleks nalazi 20-ak m jugozapadno od ulaza u crkvu, a
na istonom dijelu najvieg platoa postoji i antenski kompleks. Upravo je zbog tih graevinskih radova poetkom
90-ih godina 20. st. mjesto gradnje telekomunikacijeske
antene djelomice zatitno arheoloki istraeno, dok je jo
50-ih godina 20. st. na jugozapadnom dijelu podnoja Sv.
Martina potvreno postojanje nekoliko eljeznodobnih
arnih grobova.
Arheoloki je nadzirano uklanjanje objekta sagraenog
1985., ispod kojeg se svugdje nalazila matina stijena.
Nakon uklanjanja betonske arhitekture zapoela je priprema terena za gradnju pristupne ceste s istone strane
kompleksa. Upravo su na tom dijelu tijekom strojnog iskopa
obustavljeni radovi zbog pronalaska kulturnih slojeva te
je nakon toga zapoelo zatitno arheoloko istraivanje.
Iskop je podijeljen u ukupno 3 sektora i 10 kvadranta od
5 m. Tijekom istraivanja u sektorima II i III otkriven je sjeverni i manji dio istonog zida antike cisterne te je iskop
na tom dijelu proiren kako bi se itava cisterna mogla
istraiti i to bolje dokumentirati.
Veina arheolokih nalaza pronaena je u sektoru I, gdje
se ispod prvog sloja zemlje pomijeane s kamenjem nalazio sloj crvenkastosive zemlje pomijean sa bukom, a
sadravao je i ulomke tegula i imbreksa. Ispod SJ 2, koji
se mogao opredijeliti kao antiki sloj, nalazio se prapovijesni horizont lokaliteta Sv. Martin. Rije je o sloju tamne
rahle zemlje s mnotvom nalaza keramike i kostiju, koji je
bio prilino debeo. Ispod prapovijesnog horizonta gotovo
svugdje nalazila se matina stijena koja se u stepenastim
terasama sputa prema podnoju brda. Jednako tako, u
sektoru I pronaeni su ostaci prapovijesnih eljeznodobnih stambenih objekata, odnosno zidovi sauvani u svojim
Pogled na ostatke zidova (foto: G. Perkovi)
ienje arnoga groba 1 (foto: T. Percan)
Radi gradnje radarske stanice na arheolokom lokalitetu

Sv. Martin u Opini Kanfanar, od 16. lipnja do 19. srpnja
2010. trajao je arheoloki nadzor, ime je utvreno postojanje najmanje dvaju kulturnih slojeva te su radi zatitnoga
arheolokog istraivanja obustavljeni graevinski radovi.
Iskopavanjima, koja su trajala od 22. rujna do 28. listopada 2010., istraen je kanal duine 49 i irine 1,5 m, kao i
antika cisterna uz juni dio kanala. Tim je radovima arheoloki istraena povrina veliine oko 166,5 m, izvoa je
bila Sluba za arheoloku batinu Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Voditelj istraivanja bio je Tihomir Percan,
zamjenik voditelja mr. Josip Vinji, a u istraivanjima je
sudjelovao i arheolog Hrvatskoga restauratorskog zavoda
Ivica Pletina, studenti arheologije Goranka Perkovi,
Klaudija Bartoli Siroti, Anton Divi i Matija Dronji te 10
13 pomonih radnika. Cjelokupan arheoloki nadzor i
zatitno istraivanje financiralo je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
418
mnotvo keramike iji se dio moe povezati sa spremanjem (ulomci tronoca, pladnjeva, pei) ili uvanjem hrane
(pithosi, lonci). Analizom pokretnog materijala moe se
ustvrditi kako je rije o stambenom dijelu intenzivno upotrebljavanom od 11. do 8. st. pr. Kr. (stupnjevi Istra I i II
eljeznog doba Istre), to prije svega pokazuju ulomci
alica ukraeni kanelurama i bradavicama, obodi s koso
kaneliranim uem (tzv. turbanasti obodi), iroko izvijena
fasetirana ua, profilirani rubovi ua, trbuasti lonci s
jeziastom rukom, keramika s inkrustracijom bijele boje,
ali i razliiti tipovi dna i ruki.
Takoer su pronaeni i ostaci dva arna groba ukopani
u matinu stijenu. Grob 1 bio je oblika kamene krinje (a
cassettina). U ovom je sluaju u matinoj stijeni usjeena
grobna jama krunog oblika promjera oko 1 m, dok su u
sredini jame okomito postavljene kamene ploe koje su
inile oblik kamene krinje. Naalost, kompletna kamena
konstrukcija nije ostala sauvana. Dno groba prekrivalo
je nekoliko manjih kamenih ploa na kojima su pronaeni
ostaci ukupno pet keramikih posuda, a bilo je prekriveno
i sitnim ljunkom pomijeanim s malim kamenim oblucima.
Zapuna groba sadravala je tamnu zemlju, sitne spaljene
kosti i ugljen. Sav sediment iz groba prikupljan je u plastine vree kako bi se mogao flotirati. Time je skupljen
velik broj nalaza koji ne bi bili zamijeeni tijekom samog
istraivanja groba. Sam grob sadravao je ukupno 7,5 kg
spaljenih kostiju, ostatke pet posuda, od ega tri lonca tipa
Timav, dvije cjelovite vieglave bronane igle te vie ulomaka igala bez sauvanih glava, narukvicu okruglog presjeka, kalotaste bronane gumbe, eljezni no te kotanu
Vieglava igla iz groba 1 (foto: T. Percan)
temeljima i rupe od stupova. Izgleda kako su se ponegdje ti

zidovi nalazili na takvim stubama i odvajali dva meusobno
spojena objekta. Naalost, gabariti tih objekata ostali su
nepoznati s obzirom na to da je irina iskopa iznosila tek
1,5 m, a pronaeni zidovi nastavljaju se u profil u smjeru
sjevera te je istraen samo njihov juni dio. Najvjerojatnije
je rije o dva objekta meusobno povezana zajednikim
zidom. Tijekom njihove gradnje matina je stijena priklesana, zaravnata i prilagoena kako bi se mogla upotrebljavati kao pod, a ini se kako je kamenje na licu mjesta upotrebljavano za zidanje. Upravo je na tom dijelu pronaeno
Pogled na istraenu cisternu (foto: T. Percan)
419
mjestu cisterne, a vezivni materijal upotrebljavan prilikom

gradnje jest vapnena buka, dok je unutranjost cisterne
obloena debelim slojem (0,4 m) tzv. hidrauline buke.
Dno cisterne, osim to ima podlogu graenu od hidrauline buke, graeno je opekama u tehnici opus spicatum,
sauvanoj samo uz rubove unutranjosti cisterne. Osim
cisterne, pronaeni su ostaci zidova koji se mogu pripisati
objektima iz vremena gradnje cisterne. Najvie ulomaka iz
antikih slojeva pripada amforama tipa Dressel 6B, koje se
datiraju u 1. i prvu pol. 2. st. te se gradnja cisterne moe
smjestiti upravo u to razdoblje.
Uza zapadni zid cisterne pronaen je kosturni ukop djeteta
(grob 3), poloen u smjeru sjever-jug. Rije je o konstrukciji
graenoj od okomito postavljenih kamenih ploa koje su
pokrivene jednom veom i masivnijom horizontalno namjetenom kamenom ploom. Uz pokojnika nije bilo nikakvih
grobnih priloga te je nemogue preciznije datiranje. Jedino
se moe zakljuiti da je ukop nastao nakon gradnje cisterne
i kompleksa oko njega te je openita pretpostavka kako
je pokojnik pokopan u kasnoj antici ili ranome srednjem
vijeku. Takvu pretpostavku podupire i nain gradnje same
grobne konstrukcije koji je tipian upravo za to razdoblje.
Nakon terenskih istraivanja svi su zidovi prekriveni geotekstilom, postavljene su instalacije za potrebe radarske
stanice, a cisterna je u potpunosti prekrivena geotekstilom
i zatrpana.
Literatura
Beki 1996 L. Beki, Sustav Gradina na rovinjskom
podruju, HArch, 27, Pula, 1996: 19 92.
Buri-Matijai 2007 K. Buri-Matijai, Gradine Istre.
Povijest prije povijesti, Povijest Istre, VI, Zaviajna naknada
akan Juri, Pula, 2007: 277, 278.
Gabrovec, Mihovili 1987 S. Gabrovec, K. Mihovili,
Istarska grupa, PJZ, V, Sarajevo, 1987.
Djeji kostur unutar grobne konstrukcije groba 3 (foto: G. Perkovi)
perlu oblika okrugle ploice. Analizom priloga i grobnih ara

nedvosmisleno je rije o ukopu groba koji pripada kraju 8.
ili 7. st. pr. Kr. (Istra III). Naravno, detaljniji zakljuci oko pripisivanja ukopa mukim ili enskim osobama bit e mogui
tek nakon detaljnijih analiza kostiju i priloga, a jednako e
tako nakon analize kostiju metodom AMS datiranja biti preciznije poznat vremenski raspon ukopa. Grob 2 naalost je
bio gotovo u potpunosti uniten. Zapuna je sadravala tek
neto spaljenih ljudskih kostiju (0,42 kg) i ulomke keramike
koji se uvjetno mogu odrediti kao lonac tipa Timav, ime se
datiranje moe okvirno pripisati kraju 8. st. pr. Kr. (kraj Istra
II) ili 7. st. pr. Kr. (Istra III), odnosno otprilike u isto razdoblje, kao i opisani grob 1.
Antika cisterna pronaena je djelomice u sektorima II i
III, a najveim dijelom nalazi se u sektoru IV. Upravo je
sektor IV postavljen na mjestu rasprostiranja cisterne juno
od sektora II i III. Jedan dio cisterne bio je vidljiv i prije
samih arheolokih istraivanja, a sauvani ostaci zateeni su u prilino dobrom stanju. To se prije svega odnosi
na zidove. Vanjska duina cisterne iznosi oko 11,65 m, a
irina 6,35 m. Unutranjost cisterne duga je 9,8 m i iroka
3,8 m. irina sauvanih zidova u prosjeku iznosi od 0,8
do 1,2 m, dok visina varira od 0,5 do 1,8 m. Na nekoliko
je mjesta vidljivo kako je cisterna ukopana u matinu stijenu, odnosno kako je matina stijena donekle prilagoena
gradnji cisterne. Zidovi su graeni od pravilnih isklesanih
kamenih blokova srednjih dimenzija, od kojih je dio zasigurno izvaen tijekom kopanja matine stijene na samome
Tihomir Percan
Summary
Because of the construction of a radar station on the
archaeological site of Sv. Martin in Kanfanar municipality, in 2010, archaeological supervision was carried out,
establishing the existence of several cultural strata, after
which rescue archaeological excavations were carried out.
In the excavations a trench 49 m long and 1.5 m wide was
investigated, as was a Roman period cistern along the
southern part of the trench. In these operations, an area of
about 166.5 square metres was subjected to archaeological investigation. The whole of the work, both the supervision and the rescue excavation, was funded by the Ministry
of the Sea, Transport and Infrastructureof the Republic of
Croatia. Since this was a matter of rescue excavations at
the place where installations for a radar station are to be
placed, the dig was limited to a width of just 1.5 m. Only the
space of the cistern was entirely investigated, in order to
find out its dimensions and in order to document the existing situation as well as possible. It was confirmed that an
Iron Age hill fort settlement existed on the rise of Sv. Martin.
This relates above all to the found remains of two dwelling
420
structures with a great deal of pertaining moveable material (potsherds, bones, metals). Similarly, two urns of an
Iron Age burial was found, one rich in grave goods, and
also a skeleton burial of a child along the western wall of
the cistern that belongs to the period of the later Roman
period or the early Middle Ages. The dimensions of the cistern show that during the Roman period, the eminence of
Sv. Martin was used vigorously, for both military and civilian purposes. This is confirmed by walls that continue in a
southerly direction, not investigated on this occasion. The
abundance of finds of moveable material confirms the richness and importance of this multilayered site, which is the
highest and the dominating elevation in the general environment. After the archaeological works were completed,
the immovable finds were covered with geotextile and
poured with gravel in order to protect them against dilapidation, and in the trench investigated, all the installations
for the radar station were placed.
a vjerojatno je sluio kao pristup platou cisterne s kojeg se

mogao nastaviti uspon prema straarskoj stazi i pokretnom
mostu palasa. Najmlae graevinske strukture iz sonde
A odnose se na dozidavanja na zid SJ 45, nad kojim je
dograen zid SJ 4, a na koji se pod pravim kutom nastavljao zid SJ 5, usmjeren prema jugu. Ti se zidovi gotovo sa
sigurnou mogu vezati uz funkcioniranje pristupa straarskoj stazi.
U sondi A pronaeni su ulomci glaziranog posua koji
spadaju u skupine arhajske gravirane keramike, arhajske
majolike, zaffera in rilievo, majolike strogog stila i porodice
cvjetne gotike. Sve te skupine posua mogu se datirati od
14. do 15. st. Osim skupocjenijeg importiranog posua,
pronaena je i vea koliina ulomaka gruboga kuhinjskog
posua koji se na osnovi oblika oboda takoer mogu datirati u 14. i 15. st.
Sonda B smjetena je uz sjeveroistoni kut palasa katela.
U sondi su pronaene strukture koje su najvjerojatnije
vezane uz funkcioniranje same zgrade palasa. U zapadnom dijelu sonde otkriven je kanal ije su stranice graene
neobraenim kamenim blokovima vezanima bukom (SJ
29), dok se na dnu nalazi poploenje nainjeno od ploastog kamena lomljenca (SJ 30). Pokretni arheoloki materijal u sondi B bio je iznimno malobrojan i svodio se uglavnom na ivotinjske kosti te malobrojne ulomke keramike
koji su bili iznimno fragmentirani.
Poloaj sonde C odabran je radi utvrivanja karaktera
vie graevinskih faza koje se uoavaju na sjevernom
zidu katela. Naime, na vanjskom i unutranjem licu
Redni broj: 198

Lokalitet: Svetvinenat Katel Morosini Grimani
Naselje: Svetvinenat
Grad/opina: Svetvinenat
Razdoblje: SV, NV
U sklopu nastavka graevinske sanacije na katelu Morosini
Grimani u Svetvinetu, koja je bila predviena za 2010.,
Sluba za arheoloku batinu Hrvatskoga restauratorskog
zavoda istraila je unutranjost katela. Istraivanja je u
potpunosti financirala Opina Svetvinenat. Voditelj istraivanja bio je Josip Vinji, zamjenik Ivica Pletina, a u istraivanjima je sudjelovao i student arheologije Sinia Pami
te sedam radnika. Radovi su trajali od 1. do 10. rujna 2010.,
a odvijali su se u podrumu jugoistone kvadratne kule, na
dijelu podnoja djelomino unitenog stubita kojim se pristupalo straarskoj stazi junog zida, ali i palasu katela te
na prostoru dvorita sjeverno od palasa.
Arheoloki su istraene etiri sonde ukupne povrine 62,3
m i oien je prostor podruma kule povrine 42 m. Tim su
radovima dobiveni dokazi o postojanju starijih faza katela,
to je poetak egzaktnog dokazivanja teorija o postupnom
razvoju utvrde koje su u prolosti iznoene na osnovi prouavanja ouvanih graevinskih struktura.
Sonda A smjetena je zapadno od cisterne i sjeverno od
stubita kojim se pristupalo straarskoj stazi na vrhu zidina
katela te pokretnom mostu preko kojeg se ulazilo u zgradu
palasa. Pronaene graevinske strukture mogu se podijeliti u nekoliko faza razvoja. Najstarije su strukture zid SJ 9
i SJ 26 i poploenje koje se nalazi izmeu ta dva zida (SJ
25). Ta je manja zgrada u trenutku graevinskih preinaka
unutar katela sruena do temelja, a na njezinu junom
dijelu podignute su graevinske strukture vezane uz rjeavanje pitanja pristupa palasu katela i straarskoj stazi.
ini se kako je tom prilikom sagraena i nova graevina
koju su zatvarali zidovi SJ 40, 41 i 43. Novi je objekt bio
pomaknut u smjeru sjeveroistoka u odnosu na prethodni,
Sonda A nakon istraivanja (foto: J. Vinji)
421
nije pronaen, no dobiveni su zanimljivi rezultati vezani

uz stratigrafiju nalazita. U sondi su pronaeni ostaci
poploenja graenog od gusto slaganih kamenih blokova
(SJ 23). Poploenje se nalazilo gotovo odmah ispod
povrinskog sloja i rasprostiralo se i dalje, izvan profila
sonde. Nakon dokumentiranja poploenje je uklonjeno, a
ispod njega istraen je sloj tamnije zemlje (SJ 24), nakon
koje se dolazi do matine stijene. Sav pokretni arheoloki
materijal u toj je sondi prikupljen u SJ 24. To je ujedno jo
jedan intaktan sloj iz starijih faza funkcioniranja utvrde u
kojemu je pronaen iskljuivo materijal iz 14. i djelomino
15. st. Meu pronaenim materijalom mogu se ponovno
izdvojiti ulomci trbuastih lonaca sa zadebljanim obodima te nekoliko ulomaka glaziranog posua. Pronaen
je primjerice ulomak bikonine zdjelice s rebrom na vanjskoj stijenci koja je ukraena tzv. invetriata tehnikom,
kakve se se proizvodile u venetskim radionicama tijekom
14. st., a moe se izdvojiti i ulomak posude ukraene u
stilu arhajske gravirane keramike karakteristine za kraj
14. i 15. st.
Arheoloka istraivanja 2010. na vidjelo su iznijela graevinske strukture i pokretni arheoloki materijal koji potvruju ideje o postupnome graevinskom razvoju i rastu
utvrde, ali daju i odreen vremenski okvir s kojim bi se
mogle povezivati pojedine faze razvoja. Pokretni arheoloki nalazi potvruju kako se gradnja prvobitne utvrde
moe datirati u 14. st. Uz taj se period svakako mogu
vezati najstarije graevinske strukture u sondi A (objekt sa
zidovima SJ 9, 26 i podnicom SJ 25) te ostatak bedema
iz sonde C (SJ 35). Kako je poznato i iz povijesnih izvora,
obitelj Morosini krajem 15. st. dovrava obnovu utvrde
koja je po svemu sudei tom prilikom i proirena. Stoga, u
to se vrijeme moe datirati i ruenje spomenutog objekta
iz sonde A te bedema ili kule iz sonde C. Istom vremenu
vjerojatno se moe pripisati i gradnja poploenja SJ 23 iz
sonde D. Takve pretpostavke potvruje pokretni arheoloki materijal pronaen primjerice uz objekt iz sonde A ili
ispod poploenja SJ 23, a koji se odreda moe datirati u
14. i 15. st.
Ostatak bedema u sondi C (foto: I. Pletina)
spomenutog zida uoavaju se dvije razliite strukture zidanja, meusobno odijeljene kosom vertikalnom linijom koja
lagano pada prema zapadu. Takva kosina pri dnu zidova
karakteristina je za srednjovjekovne gradnje obrambenih
struktura, a kako se zbog uporabe veih rubnih kamenih
blokova jasno uoava, prvobitni zid imao je sjeverozapadni
kut upravo na tome mjestu. Otvaranjem sonde potvrene
su pretpostavke o postojanju starijih zidova na tome mjestu.
Tono na poloaju spomenutoga pretpostavljenog sjeverozapadnog kuta starije graevine otkriven je zid koji se pod
pravim kutom odvaja od sjevernog zida katela u smjeru
juga (SJ 35). Zid je sauvan samo u najniim strukturama.
Na temeljnoj stopi irok je 1,9 m, dok je irina samog zida
iznosila 1,4 m. Zid je istraen u duini od 4,5 m, gdje se
prekida uniten naknadnim gradnjama. Spomenuti recentniji zid (SJ 36) protee se u smjeru istok-zapad. Graen
je od priklesanog kamena slaganog u nepravilne slojnice,
povezane vapnom. Njegova irina iznosi 60 cm, a istraen
je u duljini od 5 m. Zid se nastavlja u smjeru istoka i zapada.
Taj je zid pripadao objektu koji je na tome mjestu postojao
jo u 19. st., to je poznato iz prvih prikaza katela. Objekt
se protezao gotovo cijelom duinom sjevernog bedema
utvrde. Najstarija razdoblja postojanja katela, odnosno
period od 14. do 16. st., zastupljeni su ponajprije ulomcima
gruboga kuhinjskog posua, odnosno trbuastih lonaca
prepoznatljivih ponajprije po zadebljanim obodima koji najee dobivaju trokutast oblik u presjeku. Osim njih, znatno
je slabije zastupljeno glazirano kuhinjsko posue.
Poloaj sonde D odabran je radi utvrivanja eventualnoga daljnjeg rasprostiranja zida SJ 35. Zid u toj sondi
Ulomci posude ukraene tehnikom zaffera in rilievo (foto: J. Vinji)
422
Literatura
These works provided proofs of the existence of older

phases of the castle, which is the beginning of an exact
proof of theories of the gradual development of the fort,
which were in the past put forward pursuant to the study of
the preserved architectural structures.
The archaeological investigations carried out in 2010
brought to the light of day building structures and moveable
archaeological material that confirm the idea of there having
been a gradual architectural development and growth of the
fort, and also provide a certain temporal outline with which
the individual phases of development can be correlated.
The moveable finds confirm that the building of the first fort
can be dated to the 14th century. And we can certainly connect the oldest building structures in test pit A (a structure with
walls, SU 9 and 26 and a floor SU 25) as well as the remains
of a defensive wall from test pit C (SU 25) with this period.
As known from historical sources, the Morosini family finished
the renovation of the fort at the end of the 15th century and
judging from all accounts also extended it. Hence, we can
date to that time the demolition of the structure from test pit A
mentioned and the tower from test pit C. We can also probably assign to the same period the laying of the paving SU 23
from test pit D. Such assumptions are confirmed by the moveable archaeological material found, for example, alongside
the structure from test pit A or under the paving SU 23, which
can without exception be dated to the 14th and 15th centuries.
Vinji, Pletina 2010 J. Vinji, I. Pletina, Izvjee o

arheolokim istraivanjima katela Morosini Grimani u
Svetvinentu, 2010.
Josip Vinji
Summary
As part of the continuation of the structural rehabilitation
of the Morosini-Grimani Castle in Svetvinenat which was
envisaged for 2010, the Pula Conservation Department
required archaeological investigations to be carried out in
the area of the castle. The investigation was carried out
by the archaeological heritage department of the Croatian
Conservation Institute, and was entirely financed by the
municipality of Sventvinenat. The operations went on
in the space of the substruction of the south east square
tower, in part of the foot of the partially destroyed stairs
leading to the sentry route of the southern wall as well as to
the hall of the castle and in the space of the courtyard north
of the hall. On this occasion four test pits were archaeologically excavated, with a total area of 62.3 square metres,
and the space of the cellar of the tower was cleared, an
area of 42 square metres.
423
Redni broj: 199

Lokalitet: tinjan
Naselje: tinjan
Grad/opina: Pula
Pravni status: Z-4556 (Punta Krito); Z-5546 (Hidrobaza)
Za potrebe izrade Urbanistikog plana ureenja (UPU)
tinjana, tijekom studenog 2010. Arheoloki muzej Istre
arheoloki je rekognoscirao podruje obuhvata predmetnog UPU-a. Voditelj predmetnoga arheolokog rekognosciranja bio je Darko Komo, zamjenica Tatjana Bradara, a
u pripremi dokumentacije sudjelovali su i Kristina Mihovili,
Alka Starac, eljko Uji te Maja uka.
Navedeno podruje nalazi se cca 3 km zrane linije SZ od
Pule, u zoni bogatoj arheolokim nalazitima, povijesnim
lokalitetima te kulturnim i povijesnim krajolicima. Velik dio
podruja obuhvaenog UPU-om tinjan prekriven je vegetacijom te se nalazi u zoni intenzivne izgraenosti, zbog
ega nije bio mogu detaljan pregled terena. Osim terenskog pregleda, konzultirana je struna literatura i arhivska
dokumentacija. Na temelju svih prikupljenih podataka evidentirano je 9 arheolokih i povijesnih lokaliteta.
1.) Punta Krito prapovijesno nalazite
Na podruju brda Punta Krito i Protine zabiljeeni su
nalazi prapovijesne keramike. Nalazite je veim djelom
uniteno, vjerojatno gradnjom tvrave Punta Krito tijekom
19. st.
Karta s naznaenim pozicijama evidentiranih arheolokih i povijesnih lokaliteta
4.) Punta Krito antiki brodolom

Uz juni rub rta Punta Krito, na dubini od 16 do 38 m pronaeni su rastresiti ulomci amfora, preteno tzv. istonojadranske provenijencije iz republikanske faze. itava je
zona puna arheolokih ostataka.
2.) Punta Krito crkva (Kapella del Christo)

Na samom rtu poluotoka Punta Krito nalazila se mala
crkva, zabiljeena na katastarskom planu iz 1820. kao
Kapella del Christo, a po kojoj je cijeli poluotok dobio ime.
Danas nisu vidljivi ostaci crkve, ali je itava zona puna
arheolokih ostataka.
5.) Turulu prapovijesno i antiko nalazite

Prikupljeni brojni ulomci keramike iz neolitika, bronanog/eljeznog doba i antike upuuju na to da se radi o vieslojnome
arheolokom nalazitu. Lokalitet je u velikoj mjeri uniten gradnjom topnike bitnice iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije.
3.) Punta Krito austrougarski obrambeni sklop

Obrambeni sklop sagraen tijekom 19. st. u razdoblju
austrougarske vladavine u Istri, sastoji se od obalne utvrde,
uzobalne topnike bitnice, bunkera i tunela. Sklopu takoer
pripadaju kamenolomi i vapnenice. Obalna utvrda Punta
Krito nalazi se iznad rta poluotoka koji sa sjevera zatvara
Pulski zaljev. Oko 1836. izveden je Martello toranj s fiksnim
drvenim mostom, a 1851. izveden je podizni most. Toranj
je od 1857. do 1859. integriran unutar tada sagraene
vee krune utvrde. Tijekom 1864./1865. sagraena je ira
kruna utvrda, pri emu je starija kruna utvrda inkorporirana u novu krunu utvrdu s unutranjim i vanjskim obrambenim rovom. Od 1880. do 1883. krunoj utvrdi dograena
su dva bona krila s nasipima i rovovima, ime je itava
utvrda transformirana u poligonalnu obalnu utvrdu s blindiranom elinom kupolom i tri otvorene topnike bitnice.
Nakon to je do poetka 20. st. opremljena modernim naoruanjem, nasipima i elektrinim reflektorom, postaje najvea i najsnanija obalna utvrda K.u.K. obalnog topnitva. Za dovoz tekih tereta do utvrde u tinjanskoj dragi
(Val Maggiore) izveden je i novi mol sa strmom prilaznom
rampom do utvrde.
6.) Turulu austrougarska obalna topnika bitnica

Obalna topnika bitnica Turulu (Turulla) smjetena je na
breuljku S od tinjana. U prvoj fazi gradnje 1854. ili 1859.
nastala je otvorena poljska (zemljana) utvrda s 14 topova
u stilu passagerer. Godine 1869. projektirana je promjena
utvrde permanentnog stila s 24 topa, ali do 1902. ostaje
Feldwerk. Tijekom 1907. vie ne postoji kao obrambena
lokacija, sve do 1990. kada je vjerojatno izvedeno osam
zaklona za laki protuzrakoplovni top, etiri zaklona za vojnike i dva zaklona za zapovjednika voda.
7.) Hidrobaza Puntiela
Podruje Puniela (Puntisella) upotrebljava se kao
Mornarika zrakoplovna postaja od 1915./1916. godine, a
krajem Prvoga svjetskog rata postala je najvea mornarika
zrakoplovna postaja na istonoj obali Jadrana. Temeljito je
preureena u izmeu 1923. i 1930., za vrijeme talijanske
prevlasti u Istri. Naputena je nakon Drugoga svjetskog rata.
424
8.) Puntiela autokamp

Na podruju dananjeg autokampa Puntiela na vie
mjesta prikupljeni su ulomci antike keramike i amfora.
9.) Monte peh
Na lokaciji izmeu brda peh i tinjana 21. veljae 1945.
protuzranom paljbom sruen je RAF-ov zrakoplov B-24
Liberator VIII KH231 614 Sqn 8 KIA. Od 9 lanova posade
preivio je samo jedan koji je zarobljen. Ostaci zrakoplova
nisu uoeni terenskim pregledom.
Literatura
Komo 2010 D. Komo, Izvjetaj o arheolokom rekognosciranju za potrebe izrade Urbanistikog plana ureenja tinjan, arhiva KO Pula, Pula 2010.
Kontrolni profil unutar prostorije 5: SJ 020, 021, 027, 038 i 039/40

(foto: B. iljeg)
Urednitvo HAG-a
i porta. Istraivanja je financiralo Ministarstvo kulture, a

rije je o projektu Zaviajnog muzeja Poretine i Turistike
zajednice Tar-Vabriga. Arheoloku strunu skupinu inili su
kolega Vladimir Kovai iz Zaviajnog muzeja Poretine
(zamjenik voditelja), Andreja Kudeli sa instituta, Ana
Konestra (Rijeka), dipl. arheolozi, te apsolventica arheologije s zadarskog odsjeka Klaudija Bartoli Siroti. Teren
je runo iskopavalo pet radnika, koji su i izdvajali obraeni
kamen te radili na privremenoj zatiti istraivanih dijelova
lokaliteta.
Summary
Because of the exigencies of the elaboration of the detailed
town plan (UPU) of tinjan, during November 2010 the
Archaeological Museum of Istria carried out archaeological reconnaissance of the area within the scope of this
plan. This area is in a zone rich in archaeological sites,
historical localities and cultural and historical landscapes.
A large part of the area covered by the tinjan plan is covered with vegetation and lies within a densely built-up area,
for which reason it was not possible to make a detailed
review of the land. In addition to the field survey, scholarly
literature and archival records were consulted. From all
the data collected, identification was made of the following
archaeological localities: the historical site of Punta Krito,
the Roman period site of Puntiela, the multilayered site
of Turulu and an underwater site off the Punta Krito peninsula. Historical sites comprise the fortifications from the
period of the rule of Austro-Hungary in Istria, Punta Krito
and Turulu, the seaplane base on Puntiela from the first
half of the 20th century and two locations without any visible
remains, but known from the archival records: Kapella del
Kristo on Punta Krito and the site at which an RAF plane
came down between Monte peh and tinjan.
Lokalitet je smjeten na lijevoj strani ua rijeke Mirne na

nadmorskoj visini od 74 m. Nalazi se na plodnom zemljitu
koje je u rimsko vrijeme uklopljeno u poreki ager (Matijai
1988: 66, 84, 85). Komunikacijski je vezan na uvalu Tar u
kojoj je sjecite cestovnih komunikacija Pore Novigrad
te prometnice koja dolinom Mirne ide prema sredinjoj Istri.
Prvo je spominjanje u srednjovjekovnim izvorima u listini
Otona II. iz 983. godine, koja spominje praedium (...) Turrim
quae est supra piscatione None (Beni 2006: 324). Ostaci
vile rustike nalaze se u gusto naseljenom dijelu porekog
agera (Matijai 1988: 66, 84, 85). Tragovi arhitekture vile
ouvani su u dijelovima zidova kule raenih u tehnici opus
quadratum. U Progetto Torre donosi nalaze koji upuuju na
funkcioniranje vile od 1. do 7. st. (Beni et al. 2006). Velika
koliina ostataka amfora na irem podruju lokaliteta takoer ide u prilog intenzivnoj proizvodnji i trgovini vina i ulja.
Srednjovjekovni nalazi predromaniki pleter, stupovi prozora u romanikom stilu te nalazi novca, stakla i keramike
iz 13. i 14. st. upuuju na ivot koji se odvijao tijekom tog
perioda (Bencic 2006; Cuscito, Riavez 2008; iljeg 2009).
Ovogodinji su se radovi odvijali u prostoriji 5 (Cuscito,
Riavez 2008: Tav. 1; iljeg 2009: 114), koju ine dvije cjeline odijeljene zidovima SJ 009 i SJ 006. Radi lakeg snalaenja, prostor unutar navedenih zidova nazvan je prostorija
5a. Nakon ienja prostorije nastavilo se skidanje slojeva,
ali je radi vertikalne stratigrafije ovaj put ostavljen kontrolni
profil u SI dijelu prostorije. itavom povrinom pruao se
sloj ute mijeane s crvenkastom zemljom SJ 020. Ispod
20 cm debelog sloja ute pojavio se izrazito taman sloj
paljevine SJ 021. Debljina tog sloja iznosila je gotovo 10
cm, dok u zapadnom dijelu (gdje teren lagano pada) sloj
nestaje. U sloju SJ 024 pronaena su 22,4 kg antike
Redni broj: 200

Lokalitet: Tar Stancija Blek
Naselje: Stancija Blek
Grad/opina: Tar-Vabriga
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno istraivanje
Od 23. studenog do 5. prosinca 2010. istraivana je k..
549/1, koja je dio lokaliteta Stari Tar na Stanciji Blek. Voditelj
istraivanja bio je dr. sc. Bartul iljeg, znanstveni suradnik
na projektu Sjeverno Hrvatsko primorje u kontekstu antikog obrambenog sustava (197-1970685-0683), voditeljice
dr. sc. Goranke Lipovac Vrkljan s Instituta za arheologiju u
Zagrebu, koji je odobrilo Ministarstvo znanosti obrazovanja
425
graevne keramike. Ispod sloja paljevine nalaze se vei

kameni blokovi. Rije je o zidu irine 0,75 m (SJ 027), koji
se prua u smjeru sjeverozapad-jugoistok. U sjevernom je
dijelu ouvan, dok ga je u junom dijelu unitio ukop SJ
040. Zid se dalje nastavlja ispod SJ 009, gdje se nalazi
struktura od pravilnog kamenja SJ 038 istovjetna nastavku
zida SJ 027. U sloju ute SJ 028 i sloju uruenog kamenja
SJ 029 pronaen je velik broj ulomaka graevnog materijala (tegule, imbreksi). Ispod slojeva uruenja nalazi se
dio lijepo ouvane podnice SJ 033. U jugozapadnom uglu
sonde, odmah ispod veih komada kamena i tegula, na
vrlo maloj povrini nalazi se mastan, crni sloj SJ 032. Sloj
je bogat nalazima (ulomci ukraenih posuda, ulomak lampice, ulomak bronane ice, dio eljeznog noia), s obzirom na to da je ouvan na vrlo maloj povrini, a debljina
sloja iznosi 2 5 cm. Ispod SJ 032 prua se nastavak podnice, ali izgleda kako je rije o starijoj fazi poda SJ 044 iji
se ostaci nalaze ispod SJ 033. Na sjeverozapadnoj strani
nalaze se ostaci manjih zidova. Jedan se prua u smjeru
istok-zapad (irine: 15-20 cm), a sastoji se od vapnaste,
masne podloge na kojoj su otisci manjeg kamenja SJ 042.
Pokraj te strukture, sa sjeverne strane nalazi se jo jedna
naranasta podnica SJ 040 od hidraulike buke (opus
signinum). Radovi su nastavljeni u junom dijelu sonde
izmeu zida SJ 009 i SJ 037 (1 m). Ispod SJ 044 (podnica) nalazi se sloj manjeg kamena, graevne keramike i
ulomaka amfora SJ 047, SJ 048 te se ini kako je rije o
podlozi za podnicu SJ 044 (sl. 2). Ispod SJ 047 i 048 nalazi
se pjeskoviti sloj zemlje te tragovi neke starije podnice SJ
051, no nije mogue sa sigurnou tvrditi je li uistinu rije o
jo jednoj, starijoj fazi zbog male istraene povrine. Ispod
tog sloja nalazi se zdravica, crljenica.
U prostoriji 5a unutar slojeva SJ 010 i SJ018 pronaen je
najvei broj sitnih nalaza, odnosno stakleni ulomci i novac
koji datiranju slojeve u 14. st. (iljeg 2009: 114, 115).
Pronaeno je vie ostataka boca (tijelo, vrat, dno i obod)
te neto dijelova aa. Od boca su ouvani vratovi s diskoidnim proirenjem te prema van izvueni rubovi. Dna su
Najstariji slojevi unutar prostorije 5 (foto: A. Kudeli)
konusno udubljena s prstenastim obrubom ili bez obruba.

Takve se ae pojavljuju od kraja 13. st. Unutar istog sloja
pronaene su dvije skoro u potpunosti sauvane keramike zdjelice (PN 75 i 79) ukraene engobom preko koje
je nanesena kolorirana zelena glazura. Sline plitice prstenastog dna s unutranjim ispupenjem, lagano izvijenog
ruba, bikoninih stijenki te ukraene navedenom tehnikom,
izrazito su este u Istri. Njihova se proizvodnja vezuje uz
talijansku regiju Veneto te su posebno zastupljene u sjeveroistonoj Italiji, a mogu se datirati u 14. i 15. st. Iz istog je
sloja takoer i ulomak keramike, vjerojatno tipa majolika s
viebojno oslikanim ukrasom na vanjskoj strani i s glaziranom unutranjom stranom (maiolica policroma) (PN 77).
Nie slojeve, ba kao i one kasnosrednjovjekovne, moe se
interpretirati kao uruenje zidova neke starije faze, a poglavito zbog njihova sastava kojeg ini uglavnom graevna
uta. Od sloja SJ 026 poinje se javljati vea koncentracija ulomaka tegula i imbreksa, koje bi se moglo datirati u
kasnu antiku ili antiku. Taj je sloj jedini u sebi imao i nakupine gara, a u sloju je jo uoeno i neto ulomaka ukraene
keramike koja bi takoer mogla upuivati na kasnoantiko
ili antiko razdoblje. Nakon uklanjanja sloja SJ 026 otkriven
je sloj SJ 030 sa zapadne strane, koji se sastoji od crvenkaste zemlje i mrvljenog kamena, i na istonoj strani (na
puno veoj dubini) SJ 031, sloj rahlije zemlje s ulomcima
graevne keramike. Nakon dokumentiranja slojeva SJ
Keramike zdjelice ukraene engobom i zelenom glazurom PN

075 i 079 (foto: A. Konestra)
426
030 i 031, zakljueno je kako bi daljnje iskopavanje moglo

destabilizirati statiku zia koje omeuje Prostoriju 5a, stoga
su radovi na tom djelu graevine obustavljeni.
Istraivanja unutar prostorije 5 omoguila su odreivanje
odnosa meu zidovima koji se javljaju na tom prostoru.
Najmlai je zid juni zid SJ 034 koji je pregradio veu prostoriju na dvije prostorije 2 i 5 (Cuscito, Riavez 2008: Tav.
1). Od njega su stariji zid SJ 006 i zid SJ 009 koji je dijelom
iskoriten u strukturi zida SJ 034. Zidovi SJ 036, 037 i SJ
035 srednjovjekovni su zidovi. Temelj je zida SJ 036 plii
jer je dijelom sjeo na ostatke zida zabiljeenog u prijanjim radovima (Cuscito, Riavez 2008: Tav. 1, Ril. 2. US 23).
Antikoj fazi pripadaju zidovi SJ 027 (038), manji zid SJ
042 te zid ispod zida SJ 034.
Nalaz staklenih predmeta, uglavnom boca, dodatno je obogatio repertoar srednjovjekovnog stakla s lokaliteta. U antikim slojevima pronaeno je vie predmeta koji e omoguiti
preciznije datiranje pojedinih slojeva. To je ponajprije grublja
keramika tamnijih tonova koja je ve dobro zabiljeena u
Istri, ali i na cijelome sjevernom Jadranu (Ruffieux 2010).
Istraivanja 2010. dala su odgovor o sauvanosti antikih slojeva u blizini danas vidljivih zidova. Zidovi raznih orijentacija
upuuju na viekratne pregradnje unutar graevnog sklopa.
Na vee rezove upuuje paljevinski sloj SJ 021 koji je jasno
odvojio kasnoantiku fazu od srednjovjekovne na prostoru
prostorije 5. Srednjovjekovni su slojevi oekivani na podruju
koje pokriva prostorija 8 te izmeu prostorije 1 i crkve.
Roman period finds appeared (coarse pottery with wavy

line and three dimensional decorations). The north wall of
the room is seated on a layer of burning and remains of a
wall known from earlier research. How richly they lived in
this period is shown by the remains of a wall SU 027 (038),
disposed north to south and going under SU 009. This wall
is connected with the remains of a smaller wall SU 042
that encloses a small pool probably lined with the hydraulic
mortar opus signinum SU 040.
In room 5a, a 14th century stratum was examined, in which
there were parts of glass vessels. Inside the same stratum
there are two almost totally preserved ceramic bowls (PN
i.e. MF 75 and 79), decorated with slip and green glazing.
The production of these bowls is connected with the Veneto
region and can be dated to the 14th and 15th century. A fragment of pottery, probably majolica, with polychrome painted
decoration on the external and a glazed internal side (maiolica policroma) was found in the same stratum (MF 77).
Research in room 5 enabled the determination of the relations among the walls that appear in this place. The latest
wall is the southern wall lSU 034 that divided the room into
two rooms 2 and 5 (Cuscito, Riavez 2008: Tav. 1). The walls
SU 006 and SU 009 are older than it, SU 009 being partially used in the structure of all SU 034. Walls SU 036, 037
and 035 are medieval. Walls SU 027 (038), the smaller wall
042 and the wall below wall SU 034 belong to the Roman
period phase. Numerous walls and strata discovered and
defined in 2010 confirm the assumptions of the abundance
of life as lived at the locality St Blek in the Roman period
and in the Middle Ages.
Literatura
Bencic, Malaguti, Riavez 2006 G. Bencic, C. Malaguti,
P. Riavez, Progetto Torre. Relazione Preliminare della
Campagna di Rilievo, Pula, 2006.
Bencic 2006 G. Bencic, Nastanak Tara Od kule do
naselja, u: Tar, Frata, Vabriga kulturna batina, (ur.: D.
Ratkovic), Puko otvoreno uilite Pore Zaviajni muzej
Poretine, Pore, 2006: 323 335.
Cuscito, Riavez 2008 G. Cuscito, P. Riavez, Torre di
Parenzo. Risultati delle analisi architettonico/stratigrafiche,
Archaeologia Adriatica, 2, No. 2, Zadar, 2008: 727 737.
Matijai 1988 R. Matijai, Rimski ager Pule i Porea,
Zagreb, 1988.
Ruffieux 2010 Ph. Ruffieux, Cramique commune de
lantiquit tardive dcouverte sur le site de lglise SainteCcile a Guran, en Istrie, HAM, 16, 2010: 233 246.
iljeg 2009 B. iljeg, Arheoloko-konzervatorska istraivanja lokaliteta Stancija Blek, AIA, V, Zagreb, 2009: 113 115.
Redni broj: 201

Lokalitet: Tar Stancija Blek
Naselje: Stancija Blek
Grad/opina: Tar-Vabriga
Razdoblje: A, SV
Parcela k.. 419/2, k.o. Tar nalazi se u neposrednoj blizini
vidljivih arhitektonskih ostataka ranosrednjovjekovne kule
i antike rustine vile, zbog ega je zajedno s k.. 419/3,
549/7, 549/5, 549/1, 549/2, 549/6 i dijelom ceste k.. 1738/1,
k.o. Tar uvrtena u opseg arheolokog lokaliteta Stari Tar na
stanciji Blek kod Tara i upisana u registar kulturnih dobara.
Na zahtjev Odvjetnikog drutva erin, ohilj, Rovis j.t.d.,
u ime vlasnika parcele Luciana Darisa, Hrvatsko vijee za
kulturna dobra na izvanrednoj je sjednici odranoj 15. travnja 2010. raspravljalo o preispitivanju opsega zatite na
arheolokom lokalitetu Stari Tar. Vijee je donijelo odluku
kojom smatra da su na dijelu estice potrebna arheoloka
istraivanja kojima bi se utvrdile granice rasprostiranja lokaliteta, odnosno utvrditi je li mogue dio parcele izuzeti iz
zatite. Sukladnoj toj odluci, Uprava za arhivsku djelatnost
i arheoloku batinu odredila je da se na istonom dijelu
parcele naprave probne sonde kojima bi se utvrdile granice
rasprostiranja arheolokog lokaliteta. Na temelju svega
navedenog, sklopljen je ugovor izmeu vlasnika parcele i
Hrvatskoga restauratorskog zavoda o probnim arheolokim
Bartul iljeg
Vladimir Kovai
Andreja Kudeli
Ana Konestra
Summary
During November and December 2010, part of the locality
Stari Tar on Stancija Blek was investigated. Involved was
room 5 (Cuscito, Riavez 2008: Tav. 1). A layer of rubble,
SU 020, stretched along the whole of the surface. Below
the 20 cm thick layer of rubble a very dark stratum of
burning, SU 021, appeared. In the strata below, only late
427
Ulomak kasnoantike uljanice (foto: J. Vinji)
Sonda 1 nakon istraivanja s vidljivim kasnoantikim arhitektonskim ostacima (foto: J. Vinji)
sondiranjima na prostoru k.. 419/2, k.o. Tar na stanciji Blek

kod Tara. Istraivalo se tijekom rujna 2010. godine. Osim
Josipa Vinjia kao voditelja i Ivice Pletine kao zamjenika voditelja, u istraivanjima su sudjelovali i arheologinja
Klaudia Bartoli-Siroti te est pomonih fizikih radnika.
Kasnoantiki novac (PN 4) pronaen u SJ 15 (foto: J. Vinji)
u okolici srednjovjekovne kule, stoga su nalazi koji pripadaju

tom razdoblju na k.. 419/2 iznimno rijetki. Meu pokretnim
arheolokim nalazima iz tog perioda istiu se ulomci sjevernoitalske terrae sigillatae te keramike tankih stijenki.
S propadanjem rimskoga ekonomskog sustava postupno
propada dotadanji nain funkcioniranja rustinih vila koje
bivaju naputene ili se na njihovu poloaju poinju razvijati manja naselja ruralnog karaktera. ini se da se upravo
takav razvoj dogaaja moe pratiti na stanciji Blek, gdje se
tijekom kasne antike (od 3. do 5. st.) lokalitet iri, to se
prepoznaje u pojavi objekata graenih tehnikom suhozida
te znatno poveanom koliinom prikupljenoga pokretnog
arheolokog materijala koji pripada upravo tom periodu.
Nesigurna vremena prelaska kasne antike u rani srednji
vijek na stanciji Blek nisu uzrokovala naputanje naselja i
njegovu destrukciju. Ona su ipak razlog gradnji ranosrednjovjekovne kule koja se nalazi na susjednoj parceli, a koja je,
osim kao nadzorna toka plovidbenog puta, mogla posluiti
i kao zatita stanovnitvu u sluaju opasnosti. Naseljenost
lokaliteta i tijekom ranoga srednjeg vijeka potvrena je pronalaskom pokretnoga arheolokog materijala iz tog razdoblja. Meu materijalom iz ovog perioda prevladavaju ulomci
amfora i sigilatnog posua proizvedeni u sjevernoafrikim
radionicama te ulomci grubog posua lokalne proizvodnje.
Kad se govori o ranome srednjem vijeku, podrazumijeva se
irok vremenski raspon od 6. do 10. st. Preciznije datacije
Kako je cilj istraivanja bio definiranje granica rasprostiranja

arheolokog lokaliteta, a raspoloiva sredstva ograniena,
odlueno je da se napravi vei broj probnih sondi manjih
dimenzija kojima bi se pokrila to vea povrina predmetne
parcele. Poloaj sondi odabiran je na osnovi konfiguracije
terena koja je sugerirala mogunost postojanja eventualnih
arhitektonskih ostataka na tim poloajima. Sonde su postavljene zrakasto s ishodinom tokom usmjerenom prema
srednjovjekovnoj kuli koja se nalazi na susjednoj parceli.
Ukupno je istraeno 11 probnih sondi irine 1,5 m, ija
je duina varirala. Istraivanje je zapoelo na sjevernom
dijelu parcele, najbliim vidljivim arhitektonskim ostacima
iz antike i srednjeg vijeka, a svi pronaeni arheoloki nalazi
pomicali su istraivanja dalje prema junom dijelu parcele.
Pokretni arheoloki nalazi potvruju kako se prvi tragovi ljudske aktivnosti na tom poloaju mogu datirati u 1. i 2. st., u
vrijeme snane romanizacije na podruju Istre, kada su sagraene gotovo sve istarske rimske rustine vile. Njihovo postojanje zabiljeeno je ponajprije uz zapadnu obalu poluotoka, gdje
je iskoritena gotovo svaka pogodna uvala, pa ne udi da je
upravo tada i na tom pogodnom poloaju sagraeno jedno
slino zdanje. Ono je najvjerojatnije bilo namijenjeno obradi i
distribuciji agrarnih proizvoda. Sredite tog imanja nalazilo se
428
Literatura
nisu mogue s obzirom na to da se navedenom periodu

nisu dogaale velike promjene u karakteristikama upotrebljavanih predmeta, ve se kontinuirano nasljeuju tradicije koje je autohtono stanovnitvo uglavnom preuzelo iz
kasne antike. Dio suhozidnih konstrukcija svakako pripada
kasnoj anitci, no dio njih takoer se moe datirati u rani
srednji vijek. Razlog neto slabijoj zastupljenosti ranosrednjovjekovnih nalaza moe se traiti u injenici da se radi o
najmlaim arheolokim strukturama, odnosno onima koje
su bile najblie povrini i stoga sve donedavno najpodlonije unitavanju obradom zemlje. Zanimljivo je da, iako se
naselje u povijesnim izvorima spominje sve do 15. st., na
podruju k.. 419/2 nisu pronaeni nalazi iz tog razdoblja.
Arheolokim istraivanjima na parceli k.. 419/2, k.o. Tar,
potvreno je postojanje arheolokog nalazita te je prikupljena dovoljna koliina podataka na osnovi kojih se mogu
donositi zakljuci o dataciji i rasprostiranju tog nalazita u
jugozapadnom dijelu. Koncentracija nepokretnih arheolokih nalaza pokazuje kako se njihova glavnina moe pratiti
na dijelu nalazita koje se nalazi zapadno od srednjovjekovne kule, dok prema jugu nestaju. Sve su arheoloke
sonde nakon istraivanja zatrpane, a nepokretni arheoloki
nalazi prekriveni su geotekstilom.
Vinji, Pletina 2010 J. Vinji, I. Pletina, Izvjee o

arheolokim istraivanjima na prostoru Stancije Blek (k..
419/2, k.o. Tar), 2010.
Josip Vinji
Summary
Cadastral parcel 419/2 of Tar is located in the immediate
vicinity of visible architectural remains of the early medieval tower and the Roman period villa rustica, because of
which it is classified within the scope of archaeological site
of Stari Tar at Stancija Blek by Tar and has been inscribed
into the Register of Cultural Properties of the Republic of
Croatia. At the request of the owner of the plot, the Croatian
Council for Cultural Properties in a special session held
in April 2010 debated the re-examination of the scope of
protection at the archaeological site Stari Tar. The council
passed a decision voicing the opinion that in part of the
parcel archaeological research should be carried out to lay
down the borders of the extent of the archaeological site,
429
i.e., to determine whether it is possible to exempt part of

the plot from protection. In accordance with this decision,
the Directorate for Archival Activity and the Archaeological
Heritage ordered that test pits be made on the eastern part
of the plot in order to determine the borders of the extent
of the archaeological site. The archaeological operations
were carried out by the archaeological heritage department
of the Croatian Conservation Institute.
Since the objective of the research was to define the borders of the extent of the archaeological site, it was decided
to make a large number of test pits of small sizes in order
to cover as large an area of the plot as possible. The position of the pits was chosen on the basis of the configuration of the ground that suggested the possibility of there
being some architectural remains on these positions. The
pits were disposed radically with the point of origin from the
medieval tower that lies on the neighbouring plot. In total, 11
trenches were explored, 1.5 m wide, of varying lengths. The
archaeological excavations carried out on plot 419/2 (k.o.
Tar) confirmed the existence of an archaeological site and a
sufficient quantity of data was gathered that allowed conclusions to be made about the dating and extent of the site in
the south west part. The finds show that in this area during
the 1st and 2nd century there was a Roman villa rustica, which
during the late Roman period turned into a rural settlement,
which went on existing during the early Middle Ages when
the nearby tower changed. The concentration of immoveable archaeological finds shows that the main part of them
can be followed in the part of the site that lies to the west
of the medieval tower, while they vanish towards the south.
Karta s prikazom reambuliranih lokacija
Redni broj: 202

Lokaliteti: Umag ire podruje (Umag, Marketi Umag,
Sportski centar Umag, usluno servisna zona Volparija)
Naselje: Umag, Savudrija
Grad/opina: Umag
Pravni status:
Razdoblje:
Vrsta radova: reambulacija
po terenu, ostaci vapnene buke itd.), ulomci keramikih

posuda, kao ni ulomci graevne keramike, koji bi mogli
upuivati na postojanje arheolokog lokaliteta. Meutim,
zbog nemogunosti uoavanja svih arheolokih lokaliteta
i pojedinanih nalaza samo povrinskim pregledom terena,
naglaena je potreba da se u sluaju otkria arheolokog
lokaliteta ili pojedinih arheolokih nalaza postupi prema
lanku 45. Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. Ni
na jednoj katastarskoj estici unutar zone obuhvata nije
ustanovljen lokalitet etnoloke vrijednosti (npr. lokva).
Tijekom listopada 2010., na traenje Upravnog odjela za

prostorno ureenje Grada Umaga, djelatnici Muzeja grada
Umaga arheoloki su pregledali (reambulirali) tri zone.
Rije je o zoni Marketi Umag u Umagu, zoni Sportski
centar Umag u Umagu te usluno-servisnoj zoni Volparija
u Savudriji. Struna voditeljica radova bila je Branka
Miloevi, dipl. arheologinja i povj. umjetnosti, a u pregledu
su sudjelovli i Ante epi, apsolvent arheologije i povijesti
umjetnosti u Zadru te Biljana Petrovi-Markei (Volparija),
dipl. arheologinja Muzeja grada Umaga.
Literatura
Benedetti 1973 A. Benedetti, Umago d Istria nei secoli,
vol. I, Trieste, 1973.
Reambulacija je obuhvaala terenski hodoloki pregled

zone te pretraivanje objavljene strune literature potrebne
za stvaranje konanog zakljuka o pregledanom terenu,
odnosno navedenoj zoni, te izradu zavrnog izvjea u pisanom i u digitalnom obliku. Zavretkom pregledavanja svih
triju navedenih zona zakljueno je da se ne moe sa sigurnou utvrditi postojanje arheolokog lokaliteta, jer nisu
pronaene nikakve kamene strukture (razbacano kamenje
Sportski centar Umag (foto: B. Miloevi)
430
Gravisi 1930 G. Gravisi, Toponomastica del comune di

Umago, AMSI, vol. XLII, II, Pola, 1930.
pregledali su podmorje uvale Mujele, na podruju grada

Umaga. Investitor radova bio je 6. maj d.o.o., komunalno
poduzee iz Umaga. Voditeljica arheolokih radova bila
je Tea Katunari, dipl. arheologinja. U pregledu terena
sudjelovali su Goran Radovanovi, profesionalni ronilac iz
Umaga, a ispomo na kopnu pruile su djelatnice Muzeja
grada Umaga.
Branka Miloevi
Summary
During the month of October 2010 three archaeological reviews
of the ground (reambulations) were carried out, for the sake of
the elaboration of a detailed town plan of the three zones. This
is the zone of Marketi Umag in Umag, the zone of the Umag
Sports Centre and the Volparija service zone in Savudrija.
In none of the reviewed areas were confirmatory indicators
of the existence of a site found.
Uvala je pregledana od plae na dnu uvale Mujele do

zgrade Muzeja, s posebnom panjom na podruju havarijskog ispusta. Dno uvale na podruju plae 2007. i 2008.
nasuto je pijeskom. Tada su sagraene i dvije rampe za
invalide koje lee na podvodnim nasipima napravljenima
od veih kamenih blokova. Dno ostalog dijela uvale, do
oko 5 m dubine, stjenovito je i prekriveno gustom morskom travom, a prema veoj dubini dno je pjeskovito.
Na dnu cijelog podruja uvale nalazi se mnotvo ulomaka kasnosrednjovjekovne i novovjekovne glazirane
keramike.
Istono od planiranoga havarijskog podvodnog ispusta,
na dubini od oko 1,5 m zamijeena su tri vea pravilnija
kamena bloka. Dva su bloka poloena na kamenito dno,
a trei se naslonio na jednoga od njih. Sjevernije od ta tri
kamena bloka nalazi se jo jedan izolirani kameni blok te je
zamijeena mogunost da je stjenovito morsko dno obraeno u pravilnoj liniji koja se lomi pod tupim kutom te ini
stubu na kojoj se nalazi pokoji kameni blok koji bi mogao
Redni broj: 203

Lokalitet: Umag Uvala Mujela (Moela)
Naselje: Umag
Grad/opina: Umag
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: pregled podmorja
Za potrebe izrade havarijskog ispusta za kanalizaciju,
djelatnici Muzeja grada Umaga 13. i 15. travnja 2010.
Prikaz zone podvodnog pregleda uvale Muejla s ucrtanim moguim podvodnim strukutrama (geodetsku snimku izradio geodetski ured
Mataja; AutoCAD crte izradila B. Miloevi)
431
Sand was placed on the bottom of the bay in the area of the
beach in 2007 and 2008. Two ramps for the disabled lying
on underwater embankments made of large stone blocks
were constructed at the same time. The bottom of the rest
of the bay, down to about 5 m deep, is rocky and covered
with dense marine grass, but down to a greater depth the
bottom is sandy. On the bed of the whole area of the bay
there are many fragment of late medieval ceramics and
modern glazed ceramics.
East of the planned underwater emergency outlet, at a
depth of 1.5 m, three large and rather regular stone blocks
were observed. Two blocks were posed on a stony bottom,
and the third is leaning on one of them. To the north of
the blocks it was noted that there is the possibility that
the rocky sea bed has been worked, in a regular line that
breaks at an obtuse angle and creating steps on which
there is an occasional stone block that might be part of
a structure, or worked natural stone for the foundation of
a possible jetty or small harbour. These possible structures were surveyed and recorded and were not further
investigated, for they are not along the line of the outlet.
It was not possible by a visual survey to make precise the
character of the actual possible structures for they, like
the whole of the bottom, were covered with dense sea
grasses.
Kameni blokovi (foto: G. Radovanovi)
Redni broj: 204

Lokalitet: Utvrda Possert
Naselje: Belaj
Grad/opina: Cerovlje
Razdoblje: SV
Tijekom 2010. Hrvatski restauratorski zavod arheoloki
je istraivao dijelove srednjovjekovne utvrde Possert
(Sv. Martin) te su obavljeni konzervatorsko-restauratorski radovi na istonom zidu glavne kule. Voditelj projekta
bio je Josip Vinji, zamjenik voditelja Tihomir Percan,
a u arheolokim istraivanjima sudjelovala je i diplomirana arheologinja Katarina Jerbi te etiri pomona
fizika radnika. Graevinske radove obavljala je licencirana tvrtka Kapitel d.o.o. iz minja. Radove je financiralo
Ulomci kasnorednjovjekovnih i novovjekovnih glaziranih posuda

na morskom dnu (foto: G. Radovanovi)
biti dio strukture, odnosno obraeni prirodni kamen za

temelj mogueg mandraa ili manjeg pristanita. Navedene
mogue strukture snimljene su geodetski te nisu dalje istraivane, jer se ne nalaze na trasi ispusta. Vizualnim pregledom nije se mogao precizirati karakter samih moguih
struktura, jer su one (kao i cijelo dno) prekrivene gustom
morskom travom.
Cilj arheolokih istraivanja 2010. bio je daljnje definiranje dosad nepoznatih arhitektonskih dijelova utvrde, ali i
daljnje prikupljanje graevnog materijala, odnosno uruenog kamenja zidova potrebnog za planirane graevinske
zahvate. Kako su u prethodne tri arheoloke kampanje
definirani gabariti palasa utvrde, te je utvreno kako se u
njegovu nastavku prema zapadu nalazilo manje unutranje
dvorite, odlueno je da se do kraja istrai prostor spomenutog dvorita. Druga bitna stavka ovogodinjih istraivanja
bilo je utvrivanje irine opkopa koji je tijekom prethodnih
kampanja uoen sa sjeverne strane palasa i unutranjeg
dvorita utvrde.
Istraivanjima su u potpunosti definirani svi nepokretni
nalazi u unutranjem dvoritu utvrde, odnosno zidovi SJ
Tea Katunari
Summary
For the purposes of the making of an emergency sewage
outfall, on April 13 and 15, 2010, an underwater survey of
Mujela Bay in the area of the city of Umag was made. The
bay was examined from the beach at the head of the bay
to the building of the museum, with special attention paid to
the area of the emergency outlet.
432
na zapadnom zidu kompleksa, bilo ih je nuno lagano ukositi kako bi eventualni teret dopreman na kolima mogao
nesmetano ui u prostor unutranjeg dvorita. Ulazna su
vrata iroka oko 1,5 m.
Vani su nalazi dobiveni istraivanjem kvadranata koji
se nalaze sjeverno od palasa i unutranjeg dvorita.
Naime, istraivanjima je potvreno kako je utvrdu sa
sjeverne strane branio opkop irine 6 m, ukopan u zdravicu. Prilikom istraivanja otkriveni su slojevi kojima je
opkop bio zatrpavan jo tijekom koritenja utvrdom, ali
i oni nastali nakon njezina naputanja. I dok se potonji sastoje uglavnom od uruenja zidova utvrde, slojevi nastali tijekom ivota u njoj nude obilje pokretnoga
arheolokog materijala koji ondje dospijevao kao otpad
bacan kroz prozore katela. ini se kako su se iznad tog
dijela opkopa nalazili kuhinjski prostori i prostori namijenjeni objedovanju s obzirom na to da veinu nalaza
ine ulomci razbijenog kuhinjskog i stolnog posua te
osteoloki ostaci sisavaca i ljuske koljaka. Vrlo je bitno
naglasiti kako je unutar prostora opkopa utvrena dobro
prepoznatljiva stratigrafija koja e biti korisna prilikom
analize pokretnoga arheolokog materijala.
Ovogodinja istraivanja donijela su i prvi nalaz kamene
plastike na Possertu. Naime, kako se ini, veina eventualnih dekoracija morala je biti izraivana od drva. Kamen
upotrebljavan za gradnju utvrde odve je nekvalitetan da
bi mogao posluiti kao materijal namijenjen zahtjevnijoj
obradi, a primjerice i svi su dovratnici, sudei prema ostacima na terenu, bili izraivani od drva. Kameni luni nadvoj
pronaen je u opkopu sa sjeverne strane palasa, a izraen je od kvalitetnijeg kamena vapnenca. S obzirom na
ostatke prozorske reetke, odnosno rupa za uglavljivanje
metalnih ipki reetke, moe se pretpostaviti kako je rije o
Prostor unutranjeg dvorita s ostacima palasa i glavne kule u

pozadini (foto: J. Vinji)
3, 11, 16 i 22. Na podruju unutranjeg dvorita, uz njegov

sjeverni zid pronaene su dvije rupe za stupove SJ 50, 51
i SJ 52, 53, koje najvjerojatnije ine ostatke drvene nadstrenice. Na suprotnom kraju dvorita, uz njegov juni zid,
dokumentirano je postojanje pei. Njezino je loite ouvano tek djelomice, u vidu podloge nainjene slaganjem
opeka na kojima su pronaeni ostaci vatrita. Taj bi nalaz
sugerirao kako je i taj dio dvorita vjerojatno bio natkriven,
no nikakvi ostaci konstrukcije nisu pronaeni. Spomenuti
stupovi nalaze se izmeu ulaznih vrata dvorita i ulaznih vrata palasa, to djeluje pomalo nelogino. Mogue
se objanjenje moe traiti u injenici da su ulazna vrata
dvorita lagano ukoena prema sjeveru te bi osoba koja
je ulazila u prostor dvorita bila usmjerena prema sjevernom zidu. To bi ujedno znailo kako bi se odmah po
ulasku u unutranje dvorite nali u natkrivenom prostoru.
Ukoenost ulaznih vrata unutranjeg dvorita uvjetovana je
injenicom da je put prema sreditu utvrde bio maksimalno
produen, to je jedna od dobro poznatih srednjovjekovnih tehnika obrane utvrenih mjesta. Tako je pristupni put
najprije prolazio istono od utvrde, podno glavne obrambene kule, potom uz straarnicu skretao prema zapadu i
vanjskom dvoritu utvrde, a zatim je pratei rub dvorita
koji je ujedno i rub platoa skretao prema sjeveru i stizao do
ulaznih vrata unutranjeg dvorita. Kako se vrata nalaze
Ulomak renesansne gravirane posude (foto: J. Vinji)
433
Istoni zid glavne kule prije i poslije konzervatorsko-restauratorskih radova (foto: J. Vinji)
nije bilo jedini proizvod koji se do Posserta dopremao iz

obalnih gradova. Konstatirajui to, u vidu treba imati veliku
koliinu ljusaka morskih koljaka koje su primijeene prilikom istraivanja.
Prilikom istraivanja pronaeno je i nekoliko glaziranih
reljefnih penjaka kakvi su karakteristini za 14. i 15. st.
Meu staklenim su nalazima najzastupljenije vitke noge
aa s nodusom i meulankom, koje se mogu datirati u
16. st. Osim njih, pronaen je niz ulomaka boca, zdjelica
i aa koji su u znatnoj mjeri dekorirani razliitim ukrasnim tehnikama. Meu nalazima su vrlo dobro zastupljeni
metalni predmeti. To se prije svega odnosi na primjerke
eljeznih kosira. Drugu dobro zastupljenu skupinu eljeznih predmeta ine noevi. Osim spomenutih predmeta,
pronaeni su i eljezni lokot, vrh strelice samostrela te
kalotast gumb.
Glavnina financijskih sredstava bila je usmjerena na
graevinsku sanaciju istonog zida kule. Zid se prije
poetka graevinskih radova nalazio u izrazito loem
stanju, to se osobito odnosi na njegove gornje dijelove,
zidne perforacije te djelomino ouvane konzolno istaknute zahode.
Arheoloka istraivanja 2010. bila su usmjerena na dovravanje poslova na otprije zapoetim segmentima istraivanja. Tako je do kraja istraeno unutranje dvorite utvrde
te je napravljen popreni presjek kroz opkop s njezine
sjeverne strane. Unato tomu, istraivanja su ponudila
vie nego bogate rezultate, osobito u pogledu pokretnih
ostatku prozora. Prozor se vjerojatno nalazio na zapadnom

zidu palasa, okrenutom prema dvoritu, s obzirom na to da
sauvani prozori palasa na njegovu sjevernom zidu pokazuju potpuno razliite karakteristike.
Ovogodinja istraivanja ponudila su najobilniju koliinu
pokretnoga arheolokog materijala do sada. Osim brojnih ulomaka kasnosrednjovjekovnih i ranonovovjekovnih
posuda glaziranih stijenki, pronaena je i velika koliina
ulomaka gruboga kuhinjskog posua, ponajprije lonaca.
Brojni su i ulomci eljeznog orua, poput noeva, srpova
i kosira, a pronaena je i znatna koliina ulomaka ukraenoga staklenog posua. Sav pronaeni materijal moe se
datirati od 14. do 17. st.
Glazirano posue u osnovnim se crtama moe podijeliti na
invetriatu, oslikanu engobiranu keramiku, graviranu engobiranu keramiku i majoliku. Meu malobrojnim ulomcima
bojenoga engobiranog posua pojavljuju se primjerci ulomaka posuda tzv. viebojno oslikane engobirane keramike
i engobirane keramike s mramornim ukrasom. Znatno su
bolje zastupljeni primjerci graviranog posua. Meu njima
nalazi se posue iz skupina: kasne arhajske graffite,
gravirane keramike s pojednostavljenim ukrasom i renesansne gravirane keramike. Majoliko je posue, sudei
prema ovogodinjim nalazima, bilo oito najpopularnija
skupina stolnog posua meu stanovnicima Posserta.
Najbrojnija su skupina majolikog posua vrevi porodice
cvjetne gotike. Ostalo posue uglavnom pripada skupini
trbuastih lonaca grube fakture. Glazirano posue oito
434
Karta nalazita s ucrtanim poloajima nepokretnih nalaza (izradili: T. Percan, J. Vinji)
radova i kada je jo uvijek daleko od prezentabilnog stanja

ipak privlai izletnike, moe biti putokaz i smjernica za ureenje i prezentaciju toga iznimnog kulturnog dobra koje je
pomalo izolirano od urbanih i gusto naseljenih podruja,
no smjeteno u prostor iznimnoga prirodnog i povijesnog
bogatstva.
arheolokih nalaza. Nalazi jasno potvruju iznesene pretpostavke o dataciji utvrde izmeu 14. i kraja 16. st., no to
je jo znatno vanije, na osnovi prepoznate stratigrafije
nude mogunosti ue datacije pojedinih skupina nalaza u
relativnom i apsolutnom kronolokom pogledu. Nepokretni
su arheoloki nalazi, to se prije svega odnosi na zidove
unutranjeg dvorita, osim rasvjetljavanja nejasnoa oko
funkcioniranja pojedinih dijelova utvrde, ovogodinjim istraivanjima dovedeni do stanja u kojem su pripremljeni za
nune konzervatorsko-restauratorske zahvate. Zidovi su
definirani, detaljno oieni, dokumentirani te su definirani svi prolazi koje e prilikom konzervatorskih radova biti
potrebno naglasiti. Konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na sauvanim arhitektonskim elementima utvrde
nastavljeni su radovi na glavnoj obrambenoj kuli. Saniran
je istoni zid kule, ime je sanacija tog dijela utvrde gotovo
privedena kraju. Bitan sastavni dio ovogodinjih istraivanja bili su dokumentacijski radovi na arhitektonskim ostacima utvrde. Dokumentaciju je geodetskom izmjerom i
3D-laserskim skeniranjem izraivala tvrtka Vectra d.o.o. iz
Varadina.
Zbog potrebe ureenja okolnog prostora utvrde, oko iskopa
je napravljena zatitna drvena ograda. Naime, iako utvrda
jo uvijek nije predviena za posjete javnosti, ve sada privlai posjetitelje te su potrebni svi neophodni zahvati kako
bi se sprijeile neeljene posljedice koje se mogu dogoditi
prilikom nesmotrenog obilaska kulturnog dobra. Upravo
ta injenica, odnosno podatak da utvrda ve sada u tijeku
Literatura
Vinji 2010 J. Vinji, Izvjee o arheolokim istraivanjima nalazita Possert 2010. g., 2010.
Josip Vinji
Summary
During 2010, the Croatian Conservation Institute carried
out archaeological investigations of parts of the medieval
fort of Possert (Sv. Martin) and conservation-restoration
works on the eastern wall of the main tower were carried
out. The archaeological researches carried out in 2010
were aimed at further definition of the previously unknown
architectural parts of the fortress, as well as further collection of building material, that is, from the collapsed stone
of walls necessary for the planned building operations.
Since in the previous three archaeological campaigns the
dimensions of the hall of the fort had been defined, and
it had been ascertained that there was in its continuation
435
to the west a small inner courtyard, it was decided that

the space of this courtyard would be investigated completely. A second essential item in this years investigations had been the determination of the width of the ditch
that during the previous campaigns had been noticed on
the northern side of the hall and the inner courtyard of
the fort. This years research afforded the most abundant
quantity of moveable archaeological material yet. Apart
from numbers of fragments of late medieval and early
modern vessels with glazed walls, a large quantity of
fragments of coarse kitchenware was found, mainly pots.
There were also many fragments of iron tools, such as
knives, sickles and billhooks, and significant numbers of
fragments of decorated glass vessels were found. All the
material found can be dated to the period from the 14th to
the 17th century.
Conservation and restoration operations on the extant
architectural elements of the fort continued the works on
the main defensive tower. The eastern wall of the tower
was rehabilitated, which meant that the rehabilitation of
this part of the fort was almost finished. An essential part
of this years research consisted of works documenting
the architectural remains of the fort. The documentation
was produced with surveying measurements and 3D laser
scanning.
Redni broj: 205

Lokalitet: Valalta
Naselje:
Grad/opina: Rovinj
Pravni status:
Razdoblje: P, A, SV
Lokaliteti
Tijekom veljae i oujka 2010., za potrebe turistikog naselja Valalta arheoloki je rekognoscirano podruje obuhvaeno Urbanistikim planom ureenja (UPU) Valalta, koje se
rasprostire se na podruju od ulaska u Limski kanal na sjeveru do uvale Saline na jug, a na istoku zavrava na brdu
Majorov vrh. Ukupna povrina obuhvata Plana iznosi oko
Kamenolom
100 ha. Radove je vodio Damir Matoevi iz Zaviajnog

muzeja grada Rovinja.
Prirodna konfiguracija tog prostora sa zatienom morskom uvalom, plodnim poljima u zaleu i dominantnim
brdima, pruali su dobre uvjete ljudima za osnivanje
stalnih naselja, a da su ljudi to prepoznali pokazuju
Pogled na rt sv. Ivana
436
blizine mora, kamenolomi su se rabili u srednjem i novom

vijeku. Iako su na dva mjesta registrirani ostaci vile
rustike, koji najvjerojatnije ine dio jedinstvenoga veeg
kompleksa, ona je gotovo u potpunosti devastirana 60-ih
godina, kada je na tome mjestu sagraeno turistiko
naselje Valalta. Sada se njeni ostaci mogu vidjeti sporadino u profilu obale na mjestima gdje ona nije ureena
za potrebe kampa. Sretna je okolnost da je najvei dio
naselja ureen kao autokamp, tako da je vei dio terena
samo nasut te se moe pretpostaviti da je odreen dio
ostataka antike vile rustike i kasnoantikih grobova koji
su pronaeni na rtu Sv. Ivana prilikom gradnje kolektora
1968. sauvani ispod nasipa. Na tom su se prostoru
nalazile dvije romanike crkve. Jedna je crkva sv. Feliksa
koja se nalazila u istoimenoj uvali, a druga je crkva sv.
Ivana koja se nalazila na istoimenom rtu nekoliko stotina
metara junije od prve. Sredinom 20. st. na njihovim su
se mjestima jo uoavale ruevine, meutim danas ni
jedna nije sauvana. U podnojima brda i uz rub obradivih poljoprivrednih povrina na etiri su mjesta naeni
ostaci poljskih kua. Budui da su ta polja podalje od
grada, one su sluile poljoprivrednicima kao privremeno
boravite za vrijeme poljoprivrednih radova i za smjetaj
alata i proizvoda. Na junoj obali uvale Saline nalaze se
ostaci ceste koja je sagraena uz samo more i sluila je
za pristup crkvi sv. Eufemije. Na pojedinim su mjestima u
ivoj stijeni vidljivi ostaci kolotraga.
Literatura
Buri Matijai 2007 Klara Buri Matijai, Gradine
Istre Povijest prije povijesti, Pula, 2007.
Gnirs 1925 Anton Gnirs, Istria praeromana, Karlsbad,
1925.
Matijai 1998 Robert Matijai, Gospodarstvo antike
Istre, Pula, 1998.
Mlakar 1979 tefan Mlakar, Neki prilozi poznavanju arheoloke topografije Istre, HArch, X/2, Pula, 1979.
onje 1982 Ante onje, Crkvena arhitektura zapadne
Istre, Zagreb, 1982.
Cesta
Damir Matoevi
Summary
During 2010, for the purposes of making the detailed town
plan of Valalta, archaeological reconnaissance was carried
out in order to gain an overview of the number and the condition of sites in this area. The reconnaissance led to the
registering of 20 sites, the most numerous group consisting
of the quarries, the remains of which were found in nine
places, and stemmed from the Roman period to the Middle
Ages. The oldest site was a hill fort settlement on the hill
Majorov vrh, which was almost completed devastated by
the exploitation of the stone. Almost no visible traces of the
Roman villa rustica or of two medieval churches remained,
for in the 1960s they were devastated by the building of a
camping site. The other sites registered four field huts used
by farmers during their time in the fields, and the remains
of a path located along the southern side of Salina Bay that
led to the church of St Euphemia.
Ostaci gradinskog bedema
materijalni ostaci koji potvruju kontinuitet ovjekove prisutnosti od prapovijesti do danas. Uvidom u literaturu i
obilaskom terena potvreno je 20 lokaliteta. Najbrojniju
skupinu ine kamenolomi iji su ostaci pronaeni na 9
mjesta. Sustavna eksploatacija kamena poinje u antici
kada se on vadio za potrebe gradnje vile rustike, iji su
ostaci pronaeni na dva mjesta izmeu uvala Sv. Feliks
i Valalta, a najvjerojatnije i za potrebe drugih antikih
naselja u neposrednoj blizini. Zbog povoljnog poloaja,
437
Redni broj: 206

Lokalitet: Vetar podmorje
Naselje: Kukuletovica
Grad/opina: Rovinj
Vrsta radova: podvodno zatitno istraivanje
Podmorje uvale Vetar ve drugu godinu zaredom arheoloki istrauje Sluba za arheoloku batinu Hrvatskoga
restauratorskog zavoda u suradnji s Meunarodnim centrom za podvodnu arheologiju u Zadru, Bayerischen
Gesellschaft fr Unterwasserarchologie i Zaviajnim
muzejom Grada Rovinja. Istraivanja se provode prema programu Ministarstva kulture te uz pomo Turistike zajednice
grada Rovinja, a trajala su tijekom studenog 2010. godine.
U njima su, osim voditelja arheolokih iskopavanja Igora
Mihajlovia, sudjelovali i zamjenik mr. sc. Luka Beki, arheolozi i ronioci Mladen Pei, Ivica Pletina, Marcus Prell,
Christian Goerlitz, Dietlind Paddenberg, Mario Bloier, Axel
Sabisch, Davor Miloevi, Nenad Stari i Damir Matoevi.
Grlo amfore Dressel 6b iz sonde B (foto: M. Prell)
Ovogodinji radovi u uvali Vetar nastavak su zamiljenog

projekta koji bi trebao dati uvid u karakter i stanje ouvanosti podvodnih arheolokih nalaza. Naime, zbog razvijanja
turistike posjeenosti uvale, podvodni se nalazi devastiraju, a arhitektonski se ostaci oteuju i djelovanjem mora.
Cilj je u potpunosti arheoloki istraiti uvalu, uz to konzervirati mol od daljnjeg propadanja te ga po mogunosti prezentirati u turistike svrhe. U budunosti se planira proirenje radova i na kopneni priobalni dio nalazita
Tijekom 2009. u sondi A zabiljeeno je nekoliko slojeva
(stratigrafskih jedinica). Na vrhu se u prvih 15-ak cm nalazi
muljeviti sloj pijeska i kamenja sa sporadinim nalazima
antike i novovjeke keramike (SJ 1). Ispod njega nalazi
se vrsto nabijen sloj lomljenoga veeg i manjeg kamenja, meu kojim se nalaze brojni ulomci tegula, buke,
imbreksa i amfora, pa i jedan kameni kapitel (SJ 2).
Oigledno je to sloj uruenja mola, ali i s tragovima uruenja obalnih zgrada. Ispod njega je ve 2009. godine
dotaknut sljedei sloj, sloj antikoga morskog dna (SJ 5),
koje se odlikuje brojnim nalazima sitnih ulomaka keramike.
Taj je sloj veim dijelom istraivan 2010. godine, a sastoji
se od pijeska, crnog mulja, oblog kamenja, brojnih ljutura
koljaka i morskih pueva te drugih tragova koji upuuju na
morsko dno. Tu su brojni organski nalazi kao npr. komadi
neobraenog drveta i grana, kotice breskvi i drugog voa,
pinjoli, ivotinjske kosti itd. Uz njih, sloj je prepun dijelova
amfora, imbreksa, tegula, i razne antike keramike te ponekim ulomkom stakla ili eljeznog klina. Sloj je istraivan u
debljini od oko 40 cm i nije mu dostignuto dno, pa e se tu
trebati nastaviti sljedee godine.
Sonda B 10-ak m udaljena je od sode A i obale, a u njoj
je zabiljeena i poneto drugaija stratigrafija. Na poetku
se nalazi sloj debeo do trideset centimetara u kojem su
se mogli pronai samo novovjekovni nalazi (SJ 3). Ispod
njega nalazi se sloj lomljenoga veeg i manjeg kamena,
tvrdo nabijenog u sloju bez ikakvih arheolokih nalaza
(SJ 4). No krajem prole godine pronaeno je nekoliko
ulomaka amfora na dnu, to se nastavilo i ove godine, pa
je tako imenovan i novi sloj (SJ 6) koji se od prethodnog
Crtanje blokova mola pod morem (foto: D. Miloevi)
razlikuje samo po zastupljenosti nalaza. Uz prevladavajue

antike nalaze, uglavnom ulomke amfora, pronaeni su i
sitniji ulomci novovjekovne keramike i staklenih tapia za
koje nije sigurno da nisu ispali iz profila tijekom kopanja.
U svakom sluaju, moe se zakljuiti kako e se ispod tog
sloja uruenja mola (SJ 4 i 6) naii i na pravi sloj antikoga
morskog dna, ali tek od sljedee godine. O tome svjedoe
i dva nalaza grla amfora i obod antikog lonca na samom
dnu postignute dubine sonde pred kraj istraivanja.
Antiki mol u duini od oko 50 m na poetku je irok do 5 m,
a na vrhu do 10 m. Graen je od kamenih blokova, a ove ih
je godine geodetski dokumentirano i ucrtano sedamdesetak. Pred kraj mola nalaze se i tragovi pregradnje ili produenja (proirenja) mola. Prema dosadanjim arheolokim
nalazima, u sondama A i B ini se kako je mol bio sagraen u 1. st. i upotrebljavan do najkasnije 3. st. Postavlja se
pitanje gdje se nalazio mol u stoljeima koja su uslijedila,
kada se ini da je Vetar znaaj stekao tek izmeu 5. i 7. st.
Oigledno je kako u Vetru ekaju jo brojne tajne, stoga
e se sljedee godine nastaviti rekognosciranje te velike
uvale, ali i sondiranje uz mol i oko njega.
438
Redni broj: 207

Lokalitet: Viula podmorje
Naselje: Medulin
Grad/opina: Medulin
Razdoblje: A
Vrsta radova: podmorsko istraivanje
Od 12. do 22. srpnja 2010. trajala su podvodna arheoloka
istraivanja lokaliteta Viula kod Medulina. Voditelj istraivanja bio je Igor Miholjek, dipl. arheolog, a sudjelovali su
i Vesna Zmai, dipl. arheologinja iz Odjela za podvodnu
arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda te vanjski
suradnici Robert Moskovi i studenti arheologije Sveuilita
u Zagrebu i Zadru: Pavle Dugonji, Luka Malji, Dino Taras
i Iva Stojevi. Financijska sredstva za zatitno arheoloko
istraivanje osiguralo je Ministarstvo kulture.
Ronioci s prizmom prilikom geodetskog snimanja (foto: L. Beki)
Priobalni dio arheolokog kompleksa na poluotoku Viuli

kod Medulina, nastao u razdoblju antike i kasne antike,
godinama se devastira na kopnu uz samu obalu i u moru.
Prirodna erozija uzrokovana djelovanjem morskih valova
i slijevanjem oborinskih voda postupno je izmijenila konfiguraciju tla i morsku obalu. Tomu treba pridodati i lokalno
stanovnitvo i sve vei broj turista. Te injenice utjecale
su na odluku o arheolokim iskopavanjima i sanaciji itavog kompleksa te spreavanju daljnjih devastacija. Odjel
za zatitu arheoloke batine Ministarstva kulture, danas
Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog
zavoda, u suradnji s Meunarodnim istraivakim centrom
za arheologiju Brijuni Medulin, 1995. izradio je program
arheolokog istraivanja podmorskog dijela kompleksa.
Tijekom istraivanja uoeno je najmanje osam graevinskih sklopova, od kojih se neki nalaze pod morskom povrinom, a dva su imala luke ureaje. Objekti su oznaeni
slovima od A do H.
Kod objekta B u etiri sonde otkriveni su kulturni slojevi
debljine 2 m, a u njima velika koliina ulomaka graevnog
materijala, amfora, imbreksa i buke te ulomaka keramikih posuda s prepoznatljivim dijelovima oboda, dna te grla
grube, srednje i fine strukture. Naeni su i ostaci ivotinjskih
kostiju i stakla te bijelo-sivog, crvenog, utog, crnog i zelenog mramora. Ulomci se okvirno mogu datirati u 2. i 3. st.
Najvaniji je nalaz otkriven prilikom iskopa arheolokih sondi
u moru ispred objekta B ulomak korintske reljefne keramike
(Jurii 2006: 307). Ulomak zdjelice, u reljefnom frizu prikazuje kolica s jareom zapregom i likom koji stoji postrance,
te je vrlo vjerojatno rije o prikazu dionizijske tematike.
Sondiranje uz objekt C pokazalo je kako taj objekt, a rije
je o ostacima mola, treba vezati uz oblinji kamenolom koji
je poslije eksploatiran. Na to upuuje i nain gradnje mola,
bez pripreme terena (tako da su blokovi slagani izravno
u mulj, neposredno na morsko dno) te izostanak antikog
materijala (Jurii 1996: 33).
Tek sondiranje uz blokove antike obale objekta D otkriva
postojanje kulturnog sloja. Materijal iz ti slojeva moe se
datirati u od 1. do kraja 4. st. Na obalnom dijelu objekta
otkrivena je cisterna, koja je drugaije orijentirana od objekata u moru (Jurii 1996: 33).
Za objekt F, koji je istraivan 2000., 2007. i 2009., utvreno je da je rije o glavnom i najvanijem dijelu operativne
Struno gledano, rezultati istraivanja ove godine ponovno

upuuju na potrebu ouvanja mola i drugih nalaza koji jesu
i bit e jo vie ugroeni u godinama koje slijede zbog turistikog razvoja uvale. Tu treba ubrojiti podatak o pljaki
podmorja budui da turisti ronioci vade povrinske nalaze,
profesionalni i amaterski koljkari prekopavaju arheoloke
slojeve, arhitektonski se ostaci ispiru djelovanjem mora
za nevera, a ilegalno se sidrite (a potencijalno i kamp)
iri prema dijelu uvale bogatom antikim ostacima. Antiki
bi mol trebalo zatiti nakon istraivanja, a postoje ideje o
uvrivanju antikih blokova i vraanju kamene ispune
mola. Na taj bi nain mol, osim to bi bio uvren od unitavajuih neverina, bio atraktivan za organizirane posjete
turista ronilaca.
Literatura
Beki 2001 L. Beki, Rimski i bizantski novac iz Vetra,
VAMZ, XXXIV, Zagreb, 2001: 169 180.
Beki 2010 L. Beki, Vetar podmorje, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 414 416.
Beki, Vinji, Pei, Bloier 2011 L. Beki, J. Vinji, M.
Pei, M. Bloier, Podvodna arheoloka istraivanja uvale
Vetar 2008. 2010. / Ricerche archeologiche subacquee
nella baia di Vestre 2008 2010, Rovinj, 2011.
mr. sc. Luka Beki
Summary
During 2010, for the second year running, underwater
archaeological excavations were carried out in Vetar Bay
south of Rovinj. Apart from Roman period finds, many
post-medieval finds were made in the bay, which can be
ascribed to the use of the bay as a port for the transport of
goods to the interior. This year in test pit A, an early Roman
period stratum was reached, but in B, the layer of a collapsed pier was still not penetrated; it is characterised by
stone blocks and small-sized rubblework. It is planned to
continue the excavations in the following year, and when
the excavations are finished, to conserve and present the
ancient pier.
439
Poluotok Viula s oznaenim istraenim objektima (nacrt: D. Jakopovi)
graevine, meu kojima je prepoznatljiva apsida. S obzirom na to da objekt A nije sondano istraivan, do daljnjega
nema prave interpretacije apside unutar samog objekta.
Zbog nekih naznaka poput podnice od vodonepropusne
buke unutar apside, moe se pretpostaviti da je ona inila
bazen, a vea koliina ulomaka tegula, pronaenih unutar
same apside, vjerojatno ini elemente svoda koji ju je natkrivao. Sve to upuuje na to kako je ondje moda rije o jo
jednome rimskom kupalitu, termama. Prilikom rekognosciranja obale 2010. pregledana je zona plime i oseke te su
u moru ispred objekta uoeni ostaci arhitekture u temeljnoj
stopi. Ti ostaci arhitekture u prijanjim istraivanjima nisu
uoeni te bi daljnja podvodna istraivanja mogla pruiti
nova saznanja o objektu A.
Tijekom 1997. zapoeta su istraivanja na sklopu arhitekture objekta E, a nastavljena su od 2007. do 2010.
godine. Utvrene su temeljne stope itavog niza gradnji.
Kanalizacija je uklesana i prati prirodni rub u stijeni, a s
lijeve i desne strane kanala, simetrino, jasno su vidljive
rupe uz svaki kanal. Vjerojatno je rije o nekom sustavu
natkrivanja kanala. U arhitekturi zidova uoeno je nekoliko
faza gradnje, no za sada se ne mogu kronoloki pratiti. S
obzirom na to da je rije o zidovima u neposrednoj blizini
obale. Tu je ustanovljen antiki mol uz koji su iskopane dvije

sonde, jedna na samoj glavi, druga sa zapadne strane.
Svrha sondiranja bila je utvrditi nain gradnje tog objekta,
dubinu kulturnog sloja te vaenje pokretnoga arheolokog
materijala. Antiki mol duine 35 m vjerojatno je najmanje
tri puta nadograivan, a to je bilo vrlo vjerojatno uvjetovano
samim poniranjem obalnog pojasa, podizanjem morske
razine te djelovanjem junih vjetrova i valova. Materijal koji
se upotrebljavao za produivanje mola jest graevni materijal iz starijih faza ivota vile. Nakon nasipavanja sitnog
materijala koji su inili sekundarno upotrijebljeni kameni
elementi, ulomci mramornih podova, zidne freske, na nasip
su u dva reda slagani kameni blokovi te na njih poploenje
od bolje obraenih kamenih ploa (Miholjek 2006: 296).
Dvije arheoloke sonde dale su obilje materijala koji se
moe datirati od 1. st. sve do kraja 4. st., s time da prevladava keramika iz 2. st. (Miholjek 2008: 301).
Sljedei uoeni objekt na obali jest objekt G. Tu su vidljivi
ostaci zidova na kopnu i na samoj plai, dok u moru nisu
uoeni. Za sada je samo napravljena geodetska snimka, a
objekt G nije istraivan.
Ostaci arhitekture objekata A nalaze se na ljunanoj plai,
u zoni plime i oseke. Vidljive su temeljne stope zidova
440
mora, zidani su jedan uz drugi, tako uvrujui postojei

ili ojaavajui propali zid, dok silne pregradnje i ne ude
s obzirom na dugi kontinuitet ivota na Viuli. Graena
antika obala ovdje se prua pod morskom povrinom
u ukupnoj duini od oko 50 m. Unutar te graene obale
uoava se niz zidova raznih objekata, a meu interesantnijima su zidovi ovalne prostorije, dimenzija 12x5 m. Objekt
podsjea na bazen, no prilikom iskopa arheoloke sonde
uz tu prostoriju 2009. nije uoena vodonepropusna buka
ili tesere koji bi upuivale na luksuzniju namjenu, ve
grubo zidano nepravilno kamenje postavljeno na kamen
ivac. Ipak, ne treba iskljuiti mogunost da je rije o prostorijama koje mogu pripadati termama. Vrlo su interesantni i ostaci zida etvrtaste vee prostorije s dvije vidljive
apside u tlocrtu. Arheoloka sonda iskopana unutar vee
apside nije dala nikakav pokretni materijal, ali je pokazala
nain gradnje, to jest da su temelji dozidani u irinu jo
jednim zidom, tako inei vre temelje za zidove koji
su moda nosili svod (Miholjek 2009: 7). Prava namjena
objekta E za sada nije poznata. Trenutano postoje samo
naznake kako bi mogla biti rije o dijelu terma. Te su takoer prostorije u jednoj svojoj fazi mogle biti i dio nekog
skladita, koje je bilo blizu pozicije za ukrcaj i iskrcaj brodova. S jugozapadne strane objekta E vidljivi su ostaci
malog mola koji je bio namijenjen manjim plovilima, no
trenutano nije poznato je li bio u funkciji u starijem periodu ili pripada kasnoj antici.
Kod objekta H, istraivanog i dokumentiranog 1997. uoeni
su ostaci zidanih zidova i zidova uklesanih u ivoj stijeni, a
po nainu gradnje vrlo je vjerojatno rije o ostacima antike
arhitekture. No, u njegovu je sklopu uoena takoer jedna
zanimljiva graevina. Rije je o ostacima graevine koji
podsjeaju na nasip ili cestu. Tijekom istraivanja 2010.
pokazalo se da moe biti rije ili o cesti koja je spajala kopno
i Viulu ili o kanalu kojim je dopremana voda na Viulu.
Naime, ove je godine pregledan objekt H i ustanovljeno je
da graevina, uz oba ruba, ima graeni zid, mjestimino
visok do 50 cm. Uoeno je da su oba zida isprekidana u
nepravilnim duljinama, ali geodetska snimka pokazala je
kako je rije o pravocrtnoj gradnji duine najmanje 118 m
i irine 3 m. Nije poznato koje su stvarne visine bili zidovi
i (ako je rije o kanalu) jesu su bili natkriveni, ali je ustanovljeno da je cesta (ili kanal) bila poploena kamenim
ploama koje su mjestimice dobro sauvane, vrlo su zaglaene i na geodetskom planu vidi se da itava graevina
ima lagani pad od Burla prema Viuli. Takoer je uoeno
da je usmjerena direktno na objekt A, za koji od ove godine
postoje naznake da je rije o jo jednim termama. Najvea
je dubina mora iznad graevine 1,5 m.
Arheoloka sonda A u Objektu E, dvostruki zid vee apside (foto:

I. MIholjek)
Arheoloka sonda B u Objektu E, temelji zida ovalne prostorije ili

bazena (foto: I. Miholjek)
Miholjek 2006 Igor Miholjek, Podmorsko arheoloko istraivanje ostataka arhitekture poluotoka Viule kod Medulina,
HAnt, 14, Pula, 2006: 293 301.
Miholjek 2008 Igor Miholjek, Viula podmorje, HAG,
4/2007, Zagreb, 2008: 322 324.
Miholjek 2008 Igor Miholjek, Underwater archaeological
research at the Viula peninsula near Medulin, Terre di mare
Atti del Convegno Internazionale di Studi, Trieste 8-10
novembre 2007, Universita degli Studi di Trieste/Pomorski
muzej Sergej Maera Piran, Trieste/Piran, 2008: 299 304.
Miholjek 2009 Igor Miholjek, Izvjee Rekognosciranje
podmorja poluotoka Istre, arhiva Hrvatskog restauratorskog zavoda, Zagreb, 2009: 7 10.
Miholjek 2010 Igor Miholjek, Izvjee Podmorska arheoloka istraivanja poluotoka Viule u 2010. g., arhiva
Hrvatskog restauratorskog zavoda, Zagreb, 2010.
Miholjek, ule 2009 Igor Miholjek, Suzana ule, Viula
podmorje, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 389 391.
Orli 1995 Marijan Orli, Podmorsko arheoloko istraivanje dijela arheolokog kompleksa Viula kod Medulina,
HAnt, 1/1995, Pula, 1995.
Spitzer 1942 Doreen Canaday Spitzer, Roman relief bowls
from Corinth, Hesperia 11, Journal of the American school
of classical studies at Athens, Atena, 1942.
Literatura
Jurii 1996 Mario Jurii, Hidroarheoloka djelatnost
Dravne uprave za zatitu kulturne i prirodne batine u
godini 1995., Obavijesti HAD, 1, XXVIII, Zagreb, 1996.
Jurii 1998 Mario Jurii, Hidroarheoloka djelatnost
Uprave za zatitu kulturne batine tijekom godine 1996. i
1997., Obavijesti HAD, 1, XXX, Zagreb, 1998.
Jurii 2006 Mario Jurii, Podmorska arheoloka istraivanja na Viuli pokretni nalazi, HAnt, 14, Pula, 2006:
303 313.
Igor Miholjek
441
Summary
kockicama (3x3 cm) u tehnici opus reticulatum. Jednako

tako, istraivanje prostora sjeverno od prostorije s mozaikom i ognjitem nije otkrilo postojanje mozaika u niem
sloju i ve utvren kontinuitet odvodnje kanalizacije starijih
struktura iz 3. i 4. st.
Previous investigations of the seabed around the Viula

peninsula have given an interesting image of what the peninsula looked like in the Roman period and what contents
it might have had. Eight building complexes were recorded
and labelled for working purposes with letters from A to H.
The research in 2010 documented the remains of the architecture of structure A. It showed that this had probably been
part of thermae. Investigations into structure E were continued; test pits A and B were completed, but led to no specific
conclusions about the purpose of this structure. Above the
remains of structure E, on the land, channels carved into
the bed rock were documented, which must have been part
of structure E. Excavations were also started at structure
H. For the moment it is not possible to say whether this
was a road or some kind of a channel. What can be concluded ultimately is that what is concerned is a very large
villa maritima with its port, in which life went on for more
than 500 years. In future research, the emphasis will have
to be placed on a continuation of the research started and
on the unexplored part of Viula, so as to combine investigations on land and in the sea. This will provide a complete
and clearer image of the life of the villa in the Roman and
Late Roman periods, when this complex, judging all in all,
took on the appearance of a settlement.
Tijekom istraivanja 2010. pronaeni su ulomci opeka (tegulae) koji pripadaju radionici Kvinta Klodija Ambrozija Q.
Clodi Ambrosi. Tegule s radionikim peatom Kvinta Klodija
Ambrozija karakteristine su po utisnutim slovima peata i
po nedostatku okvira kartue. Otkrivene su na irokome sjevernojadranskom podruju, meutim najbrojnije su u sjeveroistonom dijelu sjevernog Jadrana. Taj podatak bitan je za
smjetaj same radionice u Akvileju, a vaan je podatak i da
su poznata samo dva razliita tipa peata, to je pojedine
autore dovelo do zakljuka da je radionica vlasnika Kvinta
Klodija Ambrozija bila kratkovjena, ali je izvoz proizvoda
radionice bio veoma razvijen. Ulomak tegule pod inventarnim brojem MV 2010/92 pronaen je kao integralni dio SJ
032 graevine od tegula meusobno povezanih bukom i
s unutranje strane premazanih slojem buke. Dimenzije SJ
032 iznose 3x2,5x3 m, a irina zidova kree se od 50 do 30
cm. Pronalazak tegule s peatom radionice Kvinta Klodija
Ambrozija svakako je terminus ante quem non.
Tegule s peatom radionice datirane su u iroko razdoblje,
odnosno od 1. st. do prve polovine 2. st. Zahvaljujui novim
spoznajama omoguena je datacija u ue vremensko razdoblje, odnosno prema graevnom materijalu iz Burnuma,
tegule s peatima radionice Kvinta Klodija Ambrozija mogle
bi biti starije. Nadalje, tijekom arheolokih istraivanja pronaeni su i manji ulomci mramornog materijala. Arheoloki
kompleks na lokalitetu Viula zasigurno je bio bogato opremljen luksuznim materijalom, ali je tijekom vremena opustoen. Dva mramorna ulomka obloge zida samo su malen
dio bogatog inventara vile na Viuli.
Ulomak pod inventarnim brojem MV 2010/93 pronaen je
u sondi 5, SJ 031. SJ 031 nasipni je sloj, koji se sastoji od
zemlje pomijeane s graevnom utom i ulomcima keramike, pa se materijal iz tog sloja ne moe upotrebljavati za
dataciju. Mramorni je ulomak dio dekoracije od bijelog mramora, srednjozrnate strukture, najvjerojatnije grkog podrijetla i dio je profilirane klupice, tj. graninog dijela obloge
izmeu zidnih i podnih povrina. Profilirane mramorne
klupice uglavnom su se izraivale od bijelog mramora
sitnozrnate i srednjezrnate strukture, ali bijeli je mramor
Redni broj: 208

Lokalitet: Viula
Naselje: Medulin
Grad/opina: Medulin
Razdoblje: A
Arheoloka istraivanja rezidencijske maritimne vile smjetene na zapadnoj strani poluotoka Viule kod Medulina
tijekom 2010. organizirao je Meunarodni istraivaki
centar za arheologiju u suradnji s Institutom za drutvene
znanosti Ivo Pilar Centar za arheoloka istraivanja.
Istraivanje kasnoantike i bizantske faze rimske maritimne rezidencijske vile na etiri terase, tijekom 2010. potvrdilo je arhitektonski i arheoloki kontinuitet ivota na tom
podruju od 1. do 6. st. Iskapanje je nastavljeno na etvrtoj terasi lokaliteta, koja je tijekom prethodnih arheolokih
istraivanja potvrdila nastanjenost, destrukciju, obnovu i
transformaciju kompleksa do 6. st. Iskapanja na sjeveroistonoj strani kompleksa nisu otkrila kontinuitet prostorija
i mozaikih podova u 6. i 7. st., ve prekid arhitektonske
cjeline i mreu novih graevinskih konstrukcija i malternih
podova u najmanje tri sloja: struktura zidova pregradnji i
onih na razini sadanjih konstrukcija etverokutnih prostorija i mozaika. Otkrivena je jedna etverokutna prostorija
iji su zidovi graeni iskljuivo od tegula, meu kojima
se naao i ig Quintus Clodius Ambrosius, sada u novoj
zidanoj fazi u pregraenom i prepolovljenom prostoru, koji
se nastavlja na sjeveroistok i upuuje na postojanje daljnjega graevinskog sklopa poploenog velikim keramikim
Viula, pogled na SJ 032
442
Pogled na Medulinski zaljev s poluotokom Viulom
Meu brojnim ulomcima staklenog materijala pronaenog

na Viuli izdvojen je ulomak pod inventarnim brojem MV
2010/90. Ulomak je pronaen u SJ 038 (zapuna SJ 032),
a sastoji se od tegula, kamena i zemlje. Ovdje se radi o
ulomku staklene boce loptastog tijela s ljevkastim vratom
tipa Isings 104b. Boce tog tipa upotrebljavale su se kao prilozi u grobovima s inhumacijom, ali i za kunu uporabu (za
uvanje vina te kao stolno posue). Boce loptastog tijela
datiraju se u drugu polovinu 3. st. i prvu polovinu 4. st., a
proizvodile su se u rajnskom radionicama.
Od keramikog materijala pronaenog na lokalitetu posebno
mjesto zauzimaju etiri ulomka zdjele MV 2010/89, 1-4.
Ulomci su pronaeni u SJ 050, odnosno u sloju masne smee
zemlje s malo ulomaka keramike i neto ugljena. SJ 050
nalazi se iznad matine stijene SJ 042. Zdjela ima vodoravno
izvuen obod, prijelaz iz stijenke u obod naglaen je rebrom,
dno joj je ravno, a stijenka blago narebrena. Zdjela je vaan
terminus post quem za dataciju gradnje zida SJ 033, jer se
njezin dio nalazio ispod zida SJ 033. Zid SJ 033 suhozidna je
konstrukcija od kamena i ulomaka tegula irine 40 cm.
nemogue optiki prepoznati, to naravno trai detaljnu

laboratorijsku analizu.
Ulomak mramora pod inventarnim brojem MV2010/94 dio
je zidnih ili podnih obloga, takoer grkog podrijetla i prepoznat je kao zeleni porfid serpentin, lapis lacedaemonius.
Ulomak zelenog serpentina pronaen je u SJ 035 kao dio
graevne ute. SJ 035 je sloj uruenja sa zidova SJ 036, SJ
039 i SJ 040 te recentnijeg nasipa, a sastoji se od zemlje,
kamena i buke. Materijal iz tog sloja, kao uostalom i arheoloki materijal iz SJ 031, ne moe biti oslonac za dataciju. Dio mramornog materijala struno je obraen prije, a
ulomci pronaeni 2010. nadopunjavaju sliku o dekoraciji i
raskoi vile na poluotoku Viuli.
Sustavnim arheolokim istraivanjima maritimne vile na

poluotoku Viuli tijekom 2010. pronaena su etiri primjerka
rimskoga carskog novca, dok jedanaest primjerka novca
ine pojedinani povrinski nalazi sluajnih prolaznika. Od
ukupnih petnaest primjerka novca najstariji je as, dok je
najmlai AE 4 kovan za Honorija (393. 423.). Kako su i
prethodna istraivanja pokazala, najzastupljeniji je novac
druge polovine 4. st. Pronaeni novac pripada uglavnom sitnim bronanim nominalama male vrijednosti, koje
Viula, ulomak tegule iz radionice Kvinta Klodija Ambrozija
443
Viula, pogled na sondu

Viula, sonda 5, SJ 031
Viula, ulomak tegule s peatom Kvinta Klodija Ambrozija
Obraeni primjerci podijeljeni su u dvije skupine. Prvu ini

carski novac pronaen sustavnim arheolokim istraivanjima, a drugu skupinu ine pojedinani povrinski nalazi.
Unutar skupine novac je podijeljen na carski (grupiran
prema godinama vladanja poznatih careva) te na neodredivi koji je grupiran kronoloki. Kronoloki novac s lokaliteta see od najstarijeg asa do najmlaeg novia cara
Honorija (393. 423.) iz 5. st. Najvaniji je nalaz novca
iz sustavnog iskapanja sjeverne prostorije Konstantina II.
(337. 361.) i Konstansa Augusta (337. 350.), nasljednika cara Konstantina Velikog za kojeg se veu gradnje
i zbivanja na Viuli. Kovnice novootkrivenih novia jesu
Rim, Nikomedija i Antiohija. Osim nalaza dekorativnih elemenata te staklenih i keramikih predmeta, numizmatiki
nalazi potvruju kasnoantiku fazu gradnje i uporabe vile
na etvrtoj terasi.
upuuju na vrijeme propadanja drave te kolaps nekada

uspjenoga novarskog sustava i gospodarstva. Zbog loe
ouvanosti, pet primjerka novca nije bilo mogue odrediti. Kovnica je vidljiva tek na etiri primjerka, od kojih su
dva iz kovnice Rima te po jedan iz Antiohije i Nikomedije.
Pronaeni je novac razliite kvalitete, odnosno u velikom je
dijelu loe ouvan, izlizan, oteen i fragmentiran, stoga se
u odreenim sluajevima mogao odrediti samo tip reversa,
ali ne i vladar. U drugim sluajevima mogao se utvrditi
vladar i tip reversa, ali se nije mogla utvrditi kovnica. Novac
koji je u cjelini identificiran odreen je prema RIC-u.
Nalaz keramikih crno-bijelih mozaikih kockica i crvenih

keramikih kockica (reticulae), crne kuanske kasnoantike
keramike, posude izvrnutog i vodoravno izvuenog oboda
iz rimskih radionica te fragmenta plave staklene boce loptastog tijela iz rajnskih radionica 3. st., upuuju na standardni
kasnoantiki kuanski inventar prostorija vile krajem 2. do 4.
st. Posebno su zanimljivi numizmatiki nalazi malih i veih
444
zbivanja na Viuli. Kovnice novootkrivenih novia jesu Rim,

Nikomedija i Antiohija. Kuna keramika istog tipa, zdjele s
izvuenim ravnim rubom, otkrivene su i u Puli (Castropola
40), nepoznatog su podrijetla, ali oblikom podsjeaju na
srednjorimsko posue (2. 3. st.). Meu staklenim ulomcima posebno se istie loptasta boca za vino datirana u kraj
3. ili u prvu polovinu 4. st. i smatra se uvozom iz rajnskih staklarskih radionica. Mramorne bijele klupice i obloge zidova
prostorije podrijetlom su iz grkih kamenoloma te jo jednom
potvruju bogatstvo mramorne dekoracije rezidencijske vile.
Tih nekoliko otkrivenih arheolokih predmeta upuuju na
intenzivne trgovake kontakte vlasnika i korisnika graevine
sa zapadnim i istonim provincijama Rimskog Carstva u 3.
i 4. st. od Germanije do Male Azije. Kao rezultat istraivanja
tijekom 2010. namee se pretpostavka da je rimski kompleks maritimne rezidencijske vile graditeljski transformiran
i postupno pregraivan u kasnoantiko naselje zbijenog
tipa, u kojem se nastavio ivot i nakon 6. st. pa do ranoga
srednjeg vijeka u slijedu drutvenih, socijalnih i etnikih promjena u tom dijelu june Istre.
Viula, ulomak mramorne klupice
Literatura
Arvellier-Dulong, Arvellier 1985 V. Arvellier-Dulong, J.
Arvellier, La verre depoque romaine du Muse archeologique de Strasbourg, Paris, 1985.
Beki 2009 L. Beki, Podvodni numizmatiki nalazi iz
uvale Verige na Brijunima, Juriiev zbornik, Zagreb, 2009:
36 51.
Bravar Gobi 2006 . Bravar Gobi, Antiki mramori s
arheolokog lokaliteta Viula kod Medulina, HAnt, 14, Pula,
2006: 315 321.
Bruun 1966 P. M. Bruun, Roman Imperial Coinage, VII,
London, 1966.
Din 1995 K. Din, Spomeniki nalazi i projekt eko-arheolokog parka Viula kod Medulina, HAnt, 1, Pula, 1995:
73 78.
Gnirs 1908 A. Gnirs, Rmische Luxusvilla im Medolino.
Funde und Notizen, Jahrbuch fr Altertumskunde, 2, Wien,
1908: 157.
Jurki Girardi 1983 V. Jurki Girardi, Medulin i okolica od
prapovijesti do srednjega vijeka, Prilozi o zaviaju, 3, Pula,
1983: 99 121.
Jurki Girardi 2008 V. Jurki Girardi, Rezidencijska
vila na Viuli / Antique residential villa at Viula, Katalog
Arheolokog muzeja Istre, 76, Pula, 2008: 5 15.
Jurki Girardi 2008a V. Jurki Girardi, Spoznaja o antikoj
maritimnoj vili na Viuli kod Medulina. Istraivanja 2006. i
2007. godine, I. Poreki susret arheologa, Rezultati arheolokih istraivanja na podruju Istre, 1, Pore, 2008: 89
104.
Jurki Girardi 2008b V. Jurki Girardi, Late antique hearths in the roman residential villa on the Viula peninsula
near Medulin. Campagne 2007, HAnt, 16, Pula, 2008: 161
168.
Jurki Girardi, Din 2006 V. Jurki Girardi, K. Din, Viula,
HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 250 253.
Jurki Girardi, Din 2007 V. Jurki Girardi, K. Din, Viula,
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 279 283.
Jurki Girardi, Din 2006a V. Jurki Girardi, K. Din, Isola
del Vescovo (Viula). Complesso maritimo residenziale
Viula, ulomak mramora
Viula, ulomak staklene boce loptastog tijela
primjeraka kasnoantikog i bizantskog novca (13 primjeraka). Zanimljivo je da novac s lokaliteta see od najstarijeg
asa do najmlaeg novia iz 5. st. cara Honorija (393.
423.), to jo jednom upuuje na kasnoantiku fazu gradnje
i uporabe vile na etvrtoj terasi. Najvaniji je nalaz novca
iz sustavnog iskapanja sjeverne prostorije Konstantina II.
(337. 361.) i Konstansa Augusta (337. 350.), nasljednika cara Konstantina Velikog za kojeg se veu gradnje i
445
A quadrilateral room was discovered in the eastern part of

villa. The walls of the room were built exclusively of tegulae
on which a stamp reading Quintus Clodius Ambrosius was
observed. The room belongs to a newly discovered building phase and is located in an area that had been divided
in half by partitions and which continues towards the north
east, suggesting the further expansion of the building complex paved with fairly large brick cubes (3.0 cm x 3.0 cm)
executed in opus reticulatum. The investigation of the area
to the north of the room with a mosaic and fireplace also
did not reveal any traces of mosaics or any continuity of the
wastewater system belonging to older structures from the
3rd and 4th centuries AD. Ceramic mosaic tiles, late Roman
period black kitchen vessels with inverted rims and fragments (3rd century AD) of blue glass bottles (3rd-4th century
AD) all point to a standard late antique inventory. Late
antique and Byzantine coins of different sizes are particularly interesting, including an as, a coin of Honorius.
The results of investigations conducted in 2010 suggest
that the Roman complex of the maritime residential villa
was architecturally transformed into a late antique settlement of a condensed type in which life continued after the
6th century AD into the Early Middle Ages with a series of
social, economic and ethnic changes. The import of kitchen
vessels from Rome, glass bottles from Germany, coins
from Asia Minor and marble from Greece shows that there
was contact with the whole of the Roman world.
antico-tardoantico nei pressi di Medolino. Campagna di

ricerche 2005, Atti, Centro di ricerche storiche, sv. 36,
Rovigno, 2006: 473 486.
Jurki Girardi, Din, Pai 2010 V. Jurki Girardi, K. Din,
A. Pai, Viula kod Medulina. Rezidencijska maritimna
vila: istraivaka kampanja 2010 / Viula near Medulin.
Maritime residential villa: investigation campagne 2010,
Materijali, 22, Pula, 2010: 58, 122, 123.
Kent 1981 J. P. C. Kent, Roman Imperial Coinage, VIII,
London, 1981.
Kent 1994 J. P. C. Kent, Roman Imperial Coinage, X,
London, 1994.
Matijai 1987 R. Matijai, La produzione ed il commercio di tegole ad Aquileia, Antichit Altoadriatiche, 29/2,
Udine, 1987: 495 531.
Matijai 1995 R. Matijai, Vecchi e nuovi rinvenimenti di
tegole con bollo di fabbrica in Istria (II Istria occidentale),
HArch, 2425/1993-1994, Pula, 1995: 38 73.
Miholjek 2006 I. Miholjek, Pomorsko arheoloko istraivanje ostataka arhitekture poluotoka Viule kod Medulina,
HAnt, 14, Pula, 2006, 291 301.
Pears 1951 J. W. E. Pears, Roman Imperial Coinage, IX,
London, 1951.
Pedii, Podrug 2007 I. Pedii, E. Podrug, Antiki opekarski peati iz fundusa Muzeja grada ibenika, OA, 31,
Zagreb, 2007: 81 141.
Stari Ettinger 2009 Z. Stari Ettinger, Rimski carski
novci s lokaliteta Viula kod Medulina, Juriiev zbornik,
Zagreb, 2009: 163 178.
Zlatuni 2010 Z. Zlatuni, Zatitno arheoloko istraivanje lokaliteta Castropola 40 u Puli / A rescue archaeological excavation at Castropola street in Pula, Katalog
Arheolokog muzeja Istre, 80, Pula, 2010.
Zuccon 1994 B. Zuccon, Nalazi kasnorimskog bronanog
novca na lokalitetu Viula u Istri, Numizmatike vijesti, 36,
Zagreb, 1994: 23 42.
Zuccon 1995 B. Zuccon, Bronani novac Konstantinove
dinastije naen kod Medulina u Istri, Numizmatike vijesti,
37, Zagreb, 1995: 11 45.
Zuccon 1996 B. Zuccon, Republikanski i ranocarski novac
s lokaliteta Viula u Istri, Numizmatike vijesti, 38, Zagreb,
1996: 5 20.
Redni broj: 209

Lokalitet: Vodnjan crkva sv. Petra
Naselje: Vodnjan
Grad/opina: Vodnjan
U sklopu radova na trasi istarskog plinovoda, Arheoloki
muzej Istre tijekom zime 2009. i ranog proljea 2010.
zatitno je arheoloki istraio gromau koja je prekrila
ostatke zaboravljene crkve sv. Petra nedaleko od Vodnjana
(lokacija VU-302, cca od 4+760 do 4+790 m trase). Voditelj
radova bio je . Uji, zamjenica mr. sc. T. Bradara, a u
radovaima je sudjelovao i muzejski tehniar I. Jurii.
Investitor radova bio je Plinacro d.o.o.
Vesna Girardi Jurki

Kristina Din
Aleksandra Pai
Zrinka Ettinger Stari
Arhitektonski ostaci temelja crkve sv. Petra (k.. 4321/2,

k.o. Vodnjan) smjeteni su 1,5 km sjeverno od Vodnjana
(koordinate: Y 5410659, X 4981858, odnosno 44 58 31 N
/ 13 51 38 E), upravo na pravcu rimskih premjera centurija ouvanih u tradiciji suhozida vinograda i maslinika. Tom
danas zaputenom cestom od Vodnjana prema Sv. Kvirinu,
jo su kao aci kroili neki ivui mjetani. Zapadno proelje crkve nasjelo je upravo na istoni suhozid rimske
komunikacije.
Prva crkva (10,90x15,80 17,40 m) bila je pravilno orijentirana s jednom polukrunom lezeniranom apsidom na
istoku kao slijedom kasnoantike tradicije. etiri lezene
nisu u potpunosti simetrine, a samo svetite bilo je oploeno opekom opus spicatum. Krakovi apside naroito
Summary
In 2010, investigations relating to the late antique and
Byzantine phases of the maritime residential villa located
in the western area of the peninsula of Viula near Medulin
confirmed the architectural and archaeological continuity of
life in the area. Excavations continued on the fourth terrace
of the site. It was on this terrace that previous investigations revealed traces of life, destruction and transformation
leading into the 6th century AD.
Excavations performed in the north-eastern area of the
complex did not reveal a continuity of rooms and mosaic
floors from the 6th and 7th centuries AD.
446
Crkva sv. Petra kod Vodnjana (foto: I. Zirojevi)
se duboko produuju kao pravac pilastara s lukovima trobrodne graevine. Tako su naglaena bona svetita, ali
ne bonim apsidama ve ravnim zaeljima. Debljina zida
apside iznosi 0,50 m, a ouvan je do sedam redova opusa
(0,70 m). Sjeverozapadni kut crkve (1,24 m visine, 0,54 m
debljine), najvie je ouvan do 17 redova opusa, tonije
8 redova od veih kutnih blokova. Nakon ruenja prve
crkve (gotovo do temelja), podie se istovjetna crkva mjestimice kvalitetnijeg zidanja i poploena kriljama, ali na
obnovljenoj apsidi nisu obnovljene i lezene. Jedna je faza
crkve zasigurno ranosrednjovjekovna, to potvruje skroman nalaz stupia s predromanikim kapitelom ispred proelja zdanja (bifora?). Kod junije gromae (450 m udaljenosti) irega topografskog naziva Draevica, 2002. takoer
je pronaen predromaniki kapitel (Krnjak, Bradara 2003).
Zanimljive su slinosti u povijesno-graevinskom razvoju s
oblinjom ouvanom crkvom sv. Kvirina (16. st.). Najmlaa
je arhitektonska faza pravokutna crkva, reducirana na prostor sredinjeg broda (13,90x5,40 m), te je novo zaelje
(debljina zida 0,82 m) negiralo apsidu starijeg svetita.
Kako je zbog velikog oteenja ouvan samo istoni dio
najmlaeg zdanja Sv. Petra, nije jasno potvrena slinost u
zazidanom ritmu sedam lukova (po tri bona od starijih brodova i istoni trijumfalni), kako se biljei tzv. sedam vrata
(San Pietro delle Sette Porte) (Ghiraldo 2000, 2004).
jamu prireenu u crvenici (gr. 6), neke su briljivo poloene

uz jamu s pepelom u keramiku urnu (gr. 7), a neke samo
u urnu bez jame (jednostavni keramiki lonci grube fakture gr. 11 i 12). Sjeverno do crkve, paralelno s antikom
komunikacijom smjeten je vei, izdueni paljevinski grob s
izrazitim ostacima nagorenog drva, kao mjesto spaljivanja
i pokapanja pokojnika (bustum), te briljivo prekriven uslojenim kriljama (gr. 4).
U grobovima su, uz paljevinske ostatke s lomae, prikupljeni grobni prilozi: uglavnom keramiki ulomci antikih
posuda, dvije oteene uljanice (gr. 7 s uglatim volutnim
gorilom Loeschcke I; i gr.12 s okruglim nosom i cvjetnom rozetom na disku Loeschcke VIII), mnogo eljeznih
avala, bronani kljui (gr. 6). Suznice (stakleni lakrimariji)
upravo nad samim grobom (gr. 7) ili nad kostima u urni
keramiki lakrimarij (gr. 12), dokumentirani su svjedoci
alosti blinjih kao posljednjeg ina oprotaja s pokojnikom. U grobu 4 pronaeno je najvie bronanih priloga
(nekoliko prepletenih lania, ulomak ogledala, dijelovi bravice, neitak novi Titus?). Ostale kovanice prikupljene
izvan grobova pripadaju carskim razdobljima Augusta (15.
g. pr. Kr.), Tiberija (22./23. g. i 34./37. g.) te Konstancija II.
(kovano 348. 354. g.).
Tri kasnoantika kosturna groba smjetena su kod istonog suhozida (istovjetna orijentacija sjever-jug), na koji je
nasjelo proelje crkve. Grobovi su istraeni pod kriljama
crkve (gr. 5), pri ostacima oteenog suhozida (djeji gr.
2), ali i u prostoru antike komunikacije ispred crkve (gr.
3). Grobne konstrukcije uobliene su kao sanduk od doraenih veih i manjih krilja u kombinaciji uslojenog zidanja
s puno buke od izrazito bijelog vapna. Dvije srednjovjekovne kosturnice smjetene su odmah uz vanjski juni zid
zdanja i slijede orijentaciju crkve. Kosturnica kod lateralnog
ulaza zidana je uslojeno (gr. 10), a ona zapadnija graena
je u suhozidu (gr. 8).
Mnogi su sakralni objekti u Istri, ranokranske i srednjovjekovne crkve na ageru, vremenski uvari i svjedoci lokacija
naputenih antikih vila. Meutim iznimno, crkva s. Petra
ne slijedi kontinuitet ivota antikog naselja, ve naselja
mrtvih, jer je sagraena na rimskoj nekropoli. Tipoloki
raznovrsno malo groblje (istraeno 13 grobova) pripada
antici, kasnoj antici i srednjem vijeku. Ostaci oteenoga
rimskoga groblja sa arama istraeni su istono do antike
komunikacije, odnosno pod zapadnim podrujem crkve.
Grobna tipologija pet paljevinskih grobova karakterizira pripadnost siromanijem drutvenom sloju. Prikupljene nagorene kosti pokojnika poloene su u tamnu krunu grobnu
Zbog oteenja lokaliteta tijekom prijanjih mehanizacijskih radova na junom dijelu gromae, izvan stratigrafskog
447
Crkva sv. Petra kasnoantiki grob 3 (lijevo), proelje crkve na

suhozidu antike centurijacije (sredina), kruna jama paljevinskoga groba ispod crkve (desno) (foto: . Uji)
crkve sa kriljama prekriven je geotekstilom i sitno mljevenjim kamenjem. Izvan crkve, usko podruje do sjevernog suhozida koji odreuje cintor zapunjen je klesarskim
otpadom kao podsjetnik na uklonjenu gromau crkve. U
planu je ureenje bonih suhozida zaputenoga izvornog
pristupnog puta (rimska centurijacija) sve do Vodnjana
(budua staza sv. Petra).
Literatura
Ghiraldo 2000 C. Ghiraldo, Dignano Storia in un manoscritto del parroco di Gallesano Giacomo Giachin (1875),
Atti del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno XXX,
Trieste-Rovingo, 2000: 587, 601, 609.
Ghiraldo 2004 C. Ghiraldo, Cenni sopra le chiese esistenti o crollate nella campagna di Dignano, Atti del Centro
di Ricerche Storiche di Rovigno, XXXIV, Trieste-Rovigno,
2004: 645.
Krnjak, Bradara 2003 O. Krnjak, T. Bradara, Trasa istarskog ipsilona. Dionica od Vodnjana do Pule, Obavijesti
HAD, XXXV/3, Zagreb, 2003: 132.
Crkva sv. Petra kod Vodnjana, kasnoantiki djeji grob 5 (foto: .

Uji)
eljko Uji
konteksta naknadno je prikupljeno vie spomenika od

vapnenca: npr. rustini nadvratnik (odgovara junom lateralnom ulazu), manji ulomci rustinih tranzena, torzo sa
stegnutom tunikom irih rukava (ruke na prsima), ulomak
stranjeg dijela ivotinjskog prikaza s poloenim repom
(konj ili lav?). Takoer je blizu jugozapadnog kuta crkve
pronaeno oteeno okruglo postolje kalea (mogui svijenjak ili relikvijar) od pozlaene bronce (16./17. st.), a
ispod je urezano DELLA SCVOLA DE . S . QVERINO.
Summary
The remains of the church of St Peter are 1.5 km north
of Vodnjan, at the crossing of Roman land measurements,
centuriation, preserved in the tradition of the dry stone
walls of olive groves and vineyards. The western facade
of the church is seated on the eastern dry stone wall of an
abandoned Roman line of communication (north to south)
to Sv. Kvirin. The first three nave church was regularly oriented with a semicircular apse with lesenes to the east,
which is paved with brick (opus spicatum), and after the
demolition of the first building, a church with an identical
ground plan (paved with slate) but without the lesenes was
erected. The early medieval phase is emphasised by the
find of a small column with a pre-Romanesque capital in
front of the facade (a mullioned window). The latest architectural phase is a small church of rectangular ground plan,
reduced to the area of the central nave with a flat back
Uz arheoloko-arhitektonsku dokumentaciju lokalitet je

i laserski snimljen (Geoservis d.o.o., Pula). Pokretni su
nalazi preneseni na laboratorijsku obradu u Arheoloki
muzej Istre. Krajem 2010., u suradnji s Konzervatorskim
odjelom u Puli (nadzor: M. Uha) lokalitet je konzerviran
(Macuka d.o.o., Sveti Petar u umi). Slojevito su, visinski i
kronoloki graevinski ureeni i naglaeni: suhozid antike
komunikacije, okvir trobrodne crkve s apsidom, istoni
ostatak najmlae faze crkve irine srednjeg broda, ambijentalni suhozidi etnografskog znaaja. Unutranji prostor
448
and without the older apse. Only the eastern part of this
latest building is in existence, and the rebuilt intercolumniation of the older three nave church has not been clearly
confirmed. It is interesting that the church of St Peter was
built on a Roman necropolis. Thirteen typologically diverse
graves of the Roman, later Roman and medieval periods
have been investigated.
Redni broj: 210

Lokalitet: minj katel
Naselje: minj
Grad/opina: minj
Razdoblje: P, SV
Tijekom 2010. nastavljena su arheoloka istraivanja dijela
srednjovjekovnog katela u minju. Voditelj projekta bio je
Josip Vinji iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda, zamjenik voditelja mr. sc. Luka Beki, a u arheolokim istraivanjima sudjelovali su i arheolog Ivica Pletina, apsolvent
arheologije Sinia Pami te osam pomonih fizikih radnika. Popratne poslove obavljao je obrt Orbani iz minja.
Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
Ulomak kremene strelice pronaene u bronanodobnim slojevima

(foto: J. Vinji)
8,5x3,5x5x3x2,5x8,5 m te je podijeljena na tri kvadranta

nejednake veliine. Pri tome je kvadrant A zauzimao
istonu treinu sonde, kvadrant B sjevernu, a kvadrant C
zapadnu treinu sonde. Kvadranti A i C smjeteni su na
prostor koji je neko pripadao unutranjosti katela, dok
se kvadrant B nalazio na prostoru koji nekada inio neposredno sjeverno podzie utvrde. Zbog toga je stratigrafija
samih kvadranata poneto razliita, s obzirom na razliitu
dinamiku uporabe tih dviju mikrolokacija, no u osnovnim
crtama uglavnom prati sva povijesna i prapovijesna razdoblja uporabe naseobinskog platoa.
Istraene stratigrafske jedinice mogu se grupirati u etiri
vee cjeline koje pripadaju prapovijesnom, odnosno bronanom dobu, ranome srednjem vijeku, razvijenome srednjem vijeku te kasnome srednjem i ranome novom vijeku.
Situacija u kvadrantima A i C neto je kompleksnija s obzirom na to da su se tijekom vremena ondje odvijale razliite graevinske aktivnosti koje su u veoj ili manjoj mjeri
unitavale i negirale prethodne faze postojanja utvrde.
Dio arheolokog materijala trenutano se restaurira, a na
analizu su poslani i referentni uzorci ugljena. Lokalitet je
naknadno snimljen georadarom kako bi se pokuale definirati i graevinske strukture koje nisu bile obuhvaene arheolokim istraivanjima.
Na dva sauvana povijesna prikaza minjskog katela
(P. Petronio, J. W. Valvasor) istraivani sjeverozapadni
dio utvrde prikazivan je s kutnom kulom koja je, dodue,
u jednom sluaju pravokutna (Valvasor), dok je u drugom
kruna (Petronio). Prilikom istraivanja pronaeni su arhitektonski ostaci pravokutnog spoja dvaju zidova, pa bi
sukladno tomu Valvasorov prikaz bio blii realnom stanju
na terenu. Rije je o sjevernom (SJ 75) i zapadnom (SJ
66) zidu bedema, ija irina dosee i 1 m, dok sauvana
visina zidova dosee 1,20 m. Zidovi su graeni od veih
klesanaca slaganih u pravilne slojnice, a tehnikom gradnje
poneto se razlikuju od do sada pronalaenih segmenata
sjevernog bedema katela. Iz do sada iznesenih podataka
moglo bi se zakljuiti kako se zasigurno radi o pravokutnoj
Cilj arheolokih istraivanja 2010. bio je daljnje definiranje

arhitektonskih gabarita katela. Naime, od srednjovjekovne
utvrde danas je vidljiva jo jedino jugoistona kruna kula,
dok su istraivanjima u prethodne dvije godine pronaeni
ostaci sjeveroistone krune kule te sjevernog bedema
katela. Iz povijesnih prikaza grada poznato je kako su se
kule nalazile i na preostala dva kuta katela, no nisu bile
poznate dimenzije kompleksa prema kojima bi se mogao
odrediti toan poloaj tih kula. Zbog toga je ovogodinja
sonda postavljena u krajnji zapadni kut parka koji se nalazi
sjeverno od crkve sv. Mihovila Arhanela, na prostoru koji
nije prekriven postojeim graevinama.
Sonda E zahvatila je prostor juno i zapadno od
gradske bine, imala je oblik slova L, duine stranica
Srednjovjekovni objekt u sondi E koji je sruen prilikom gradnje

kasnosrednjovjekovnih bedema vidljivih u pozadini (foto: J. Vinji)
449
preko njezina tijela. Sljedea skupina nalaza pokriva razdoblje razvijenoga srednjeg vijeka i moe se datirati od 10.
do 14. st. Meu nalazima pronalaze se gotovo iskljuivo
ulomci gruboga kuhinjskog posua, koji u najveoj mjeri
pripadaju trbuastim loncima. Njihova su osnovna karakteristika zadebljani obodi koji u presjeku dobivaju trokutastu formu i bivaju kljunasto presavijeni preko vrata posude.
Zajedno s ulomcima grubog posua, pri kraju ovog razdoblja poinju se pojavljivati i najstariji primjerci luksuznijega
glaziranog stolnog posua.
Slijede nalazi koji se mogu datirati izmeu 14. i 16. st., a
meu kojima postupno poinju prevladavati ulomci skupocjenijeg posua glaziranih stijenki, koje je do minja stizalo s podruja sjeverne Italije ili panjolske. Javljaju se
tako ulomci posua s jednostavnom olovnom glazurom
(invetriata), engobirane keramike (viebojno ukraena
engobbiata i gravirana keramika) te majolike. Meu nalazima jo su uvijek zastupljeni i ulomci gruboga kuhinjskog
posua koje u ovom periodu karakteriziraju zadebljani
izdueni obodi koji u presjeku esto dobivaju trokutastu
formu, a uestala je pojava i njihova horizontalna ralanjenost. Ponekad su zastupljeni i utori za poklopce na unutranjoj strani oboda. Svakako treba spomenuti i ulomke
staklenog posua i metalnih predmeta koji se mogu datirati
u isti period. U povrinskim su slojevima nalazi iz recentnog perioda pomijeani s onima iz razdoblja ranoga novog
vijeka.
Pronaeni nalazi jo jednom potvruju kako se na najviem platou grada tijekom bronanodobnog i osobito
srednjovjekovnog razdoblja intenzivno ivjelo, to je
ostavilo brojne pokretne i nepokretne arheoloke nalaze.
Ovogodinja su istraivanja tek pokretnim arheolokim
nalazima potvrdila postojanje bronanodobnog naselja
na podruju povijesne jezgre minja, dok su nalazi nepokretnih arheolokih nalaza izostali. Osobito su zanimljivi
nalazi ulomaka ranosrednjovjekovnih keramikih posuda,
koji vjerojatno potvruju kako je u vrijeme egzistiranja
minjske nekropole naselje funkcioniralo na vrhu oblinjeg
breuljka te kako je to naselje inilo zaetke mlaega,
srednjovjekovnog naselja iz kojeg takoer nema nikakvih
tragova stambenih objekata. Razvijeni srednji vijek vrijeme
je oitoga prvog snanog razvitka naselja, o emu svjedoi velika koliina pokretnih arheolokih nalaza koji se
mogu datirati izmeu 10. i 14. st., a iz istog perioda potjeu
i najstariji ostaci graevinskih struktura. Kada se tijekom
kasnog srednjeg vijeka donosi odluka o gradnji gradskog
katela, dio postojeih objekata morao je biti rtvovan za
gradnju nove obrambene strukture. Tako je i stariji objekt
bio sruen, a na njegovo mjesto dolazi sjeverozapadni kut
utvrde. Zanimljivo je kako je promjena karaktera nalazita
popraena i znatnijom promjenom u inventaru pokretnoga
arheolokog materijala. Ta pojava vee koliine luksuznijeg i skupljeg posua svakako je uvjetovana i karakterom
razdoblja u kojem takvo posue postaje dostupno, no ne
smije se zanemariti ni injenica kako u kasnome srednjem
vijeku ondje ipak borave pripadnici viih drutvenih slojeva
koji su si mogli priutiti veu koliinu skupocjenijega importiranog posua. Nakon istraivanja i izrade dokumentacije,
nepokretni arheoloki nalazi zatieni su geotekstilom, a
javna povrina na kojoj se odvijalo istraivanje vraena je
u prvobitno stanje.
Ulomci posuda iz najstarijih srednjovjekovnih slojeva (foto: J.

Vinji)
kuli utvrde, no manji problemi nastaju kada se pokua spojiti segmente bedema pronalaene prethodnih godina s
novootkrivenim segmentima. U tom se sluaju naa pretpostavljena kula istie prema sjeveru za tek neto vie od 1 m
u odnosu na bedem, to svakako nije praksa kod srednjovjekovnih obrambenih gradnji. Naravno, kako su prethodnih godina pronalaeni tek manji segmenti bedema, njihov
pretpostavljeni smjer dobiva se povezivanjem segmenata,
uz pretpostavku da se radi o pravocrtnom smjeru pruanja
zida. Rezultati snimanja georadarom, koji su obavljeni tijekom ove godine, potvruju meutim pretpostavljeni smjer
pruanja sjevernog bedema, dok zbog loeg odaziva, uvjetovanog postojanjem guste mree instalacija, nije potvren smjer pruanja zapadnog bedema. Tako dobivene
zakljuke vezane uz sjeverozapadni kut katela mogu se
naravno iznositi tek kao pretpostavke, dok e za konane
zakljuke trebati priekati egzaktne potvrde. Periodu u
kojem funkcionira taj dio srednjovjekovnog katela pripadaju i djelomino istraeni pregradni zid SJ 61 te vezana
vapnena podnica SJ 55.
Svi do sada opisani graevinski elementi pripadaju razdoblju u kojemu na ovom poloaju funkcionira kasnosrednjovjekovna utvrda koja je podignuta vjerojatno u vrijeme
gotike. No kako su to pokazali i pokretni arheoloki nalazi,
na tom se poloaju i prije gradnje utvrde intenzivno ivjelo,
o emu svjedoe i pronaeni ostaci starijih objekata.
Najstariji su tragovi gradnji na tom prostoru zidovi SJ 56, 57
i SJ 60. Zid SJ 56 graen je od pravilno uslojenog kamenja
vezanog bukom. Usmjeren je od zapada prema istoku.
Na njega je spojen zid SJ 60 koji polukruno skree prema
sjeveru. On je poneto izboen od SJ 56, pa u tlocrtu dobivamo gljivast oblik graevine. Na SJ 56 spojen je zid SJ 57
koji se nastavlja u smjeru juga.
Tijekom istraivanja pronaeni su brojni pokretni arheoloki nalazi koji pripadaju svim zastupljenim razdobljima.
Najraniji su malobrojni nalazi prapovijesne, bronanodobne
keramike i litike, meu kojom valja istaknuti kremenu strelicu. Nalazi su prikupljeni u slojevima 63 i 71, koji se nalaze
juno i sjeverno od SJ 66. Iznimno zanimljiva i u dosadanjim istraivanjima neprepoznata skupina nalaza pripada
ranome srednjem vijeku. Naime, u SJ 70, sa vanjske strane
gradskog bedema, odmah iznad sloja s prapovijesnom
keramikom prikupljeni su ulomci keramikih posuda grublje izrade, koje prije svega karakteriziraju zadebljani obodi
koji se presavijaju preko vrata posude i bivaju prelijepljeni
450
Karta nalazita s ucrtanim poloajima nepokretnih nalaza (izradili: I. Pletina, J. Vinji)
Literatura
were no immoveable finds. Particular interest attached to

finds of fragments of early medieval ceramic vessels, which
probably confirm that at that time of the existence of the
minj necropolis the settlement functioned at the top of the
nearby hillock, and that the settlement represented the origins of the later medieval settlement. This period too left no
traces of dwelling places. The High Middle Ages is the time
of an obvious first powerful development of the settlement,
as indicated by a rather large quantity of moveable archaeological finds that can be dated to between the 10th and
14th centuries, and from the same period derive the oldest
remains of building structures. When during the later Middle
Ages a decision was made to build the castle, part of the
existing structures had to be sacrificed for the building of the
new defensive building. And thus the older structure was
pulled down, and in its place came the north west corner of
the fort. It is interesting that the change in the character of
the settlement was accompanied by a rather considerable
change in the inventory of moveable architectural material.
The appearance of a larger quantity of more luxurious and
expensive vessels was certainly conditioned by the character of the period in which such crockery became available,
but the fact that in the late Middle Ages members of the
higher classes who could afford a greater quantity of costly
imported dishes lived here should not be neglected.
Vinji 2010 J. Vinji, Struno izvjee o arheolokim

istraivanjima na katelu minj 2010. g., 2010.
Josip Vinji
Summary
During 2010, archaeological excavations into part of the
medieval castle in minj were continued. The aim of these
works was the further definition of the architectural volumes of the castle. Today, only the south eastern circular
tower is to be seen of the medieval fort, while in the excavations of the previous two years, the remains of a north
east circular tower and the northern wall of the castle were
found. Accordingly, this years test pit was placed in the
extreme western corner of the park that is located north of
the church of St Michael the Archangel, in the area that is
not covered by existing buildings.
The finds made confirm that life was very vigorous on the
highest plateau of the burg during the Bronze Age and
particularly during the Middle Ages, many moveable and
immoveable archaeological finds being left as a witness.
But it was only with moveable finds that this years investigations confirmed the existence of a Bronze Age settlement in the area of the historical nucleus of minj, and there
451
PRIMORSKO-GORANSKA
UPANIJA
211 Cres
benediktinski
samostan
212 Cres Grotica,
nova luka
213 Cres ul. Put
fortece i lokalna
cesta
214 Cres ul. Con,
Riva creskih
kapetana i Zazid
215 Crikvenica
Igralite
216 Drivenik
Gradina
217 Ilovik Siadrija
(crkva sv. Andije)
218 Jadranovo
Lokvie
219 Krk Kamplin
220 Mali Loinj
Katel
221 Martinica
luka
222 Omialj uvala
Pesja
223 Osor
benediktinska
samostan i crkva
224 Peina Bukovac
225 Podmorje
Kvarnera (Oruda,
Unije)
452
Primorsko-goranska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 211

Lokalitet: Cres benediktinski samostan svetog Petra
apostola
Naselje: Cres
Grad/opina: Cres (otok Cres)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: sondano zatitno iskopavanje
Od 12. do 17. oujka 2010. Creski muzej proveo je prvi
dio zatitnih arheolokih istraivanja u enskom benediktinskom samostanu sv. Petra apostola u Cresu (Jadranska
obala 17). Radovi su obuhvatili blagovaonicu i dva hodnika
samostana, povrine oko 40 m2, do relativne dubine od 0,40
m. Voditeljica istraivanja bila je Jasminka us-Rukoni.
Rukovoeni podacima iz katastarskih mapa iz 1821. i 1979.
te njihovom meusobnom usporedbom, bilo je oito da su
se tijekom posljednjih dvjestotinjak godina na podruju
samostana dogaale razne pregradnje i nadogradnje
samostanskoga arhitektonskog tkiva, dok su podaci iz
strune arheoloke literature i sluajni terenski nalazi govorili da se radi o podruju gdje se prostirala antika i kasnoantika vila rustika s mozainim poploenjem te pripadajuim antikim i kasnoantikim grobljem.
Prije poetka zatitnih arheolokih istraivanja u blagovaonici samostana, izvoa je djelomino digao poploenje
od keramikih ploica i betonsku deku debljine oko 20 cm.
Nakon toga nastavljen je runi iskop samo na mjestima
gdje e se polagati drenane cijevi u kanalima irokima
40 te dubokima 20 cm. Nadzor iskopavanja kanala u blagovaonici pokazao je da se ve na oko 20 cm dubine od
nivoa nekadanjeg poda pokazuje iva stijena, a zemlja u
kanalima je ista crvenkasta zdravica bez ikakvih organskih primjesa. Uz istoni zid blagovalita, ve na dubini
od 25 cm od starog nivoa poloenja pokazuje se temeljna
stopa zida, koja je sastavljena od vrlo gruboga nabacanog
kamena bez primjene veziva. U iskopu za drenani kanal
u sjeverozapadnom dijelu blagovaonice (neposredno uz
pregradni zid s kuhinjom) pronaene su ljudske kosti,
pa je zapoelo njihovo paljivo ienje i skidanje te je
utvreno da se radi o poremeenome kosturnom kasnoantikom grobu iz 4./5. st., ukopanom u obinu zemljanu
raku, orijentiranu zapad-istok. U grobu su se kao sluajni nalazi nala dva ulomka antike keramike i jedan
ulomak krovnog crijepa. Vjerojatno se na cijelom podruju
Drenani kanal u blagovalitu
prostiranja blagovaonice nalazilo kasnoantiko groblje,

koje je devastirano postavljanjem poda od keramikih
ploica. Podruje rasprostiranja groblja moglo bi biti i na
podruju kuhinje.
U iskopu za drenani kanal u hodniku koji vodi prema centralnom klaustru, na dubini od oko 40 cm ispod dananjega
kamenog poploenja naeno je poploenje od kamenih
oblutaka s pasicama od opeka s kraja 19. st. Oploenje
oblucima zavrava kamenim pragom, a iza toga se nastavlja vapnena podloga s primjesama lomljene opeke. Izgleda
da se prilikom pregradnji na zgradi samostana osim tlocrtnih promjena mijenjao i nivo podova, odnosno nasipavali
su se postojei stari podovi kako bi se novi izveli na viem
nivou, moda kao zatita od prodora oborinske i morske
vode.
U centralnom klaustru nadziran je iskop ispod praga ulaznih vrata do bunara, a nalaz je u potpunosti negativan.
Utvreno je samo to da je prag izraen od dva monolitna
kamena na koja su poslije postavljene dvije ire kamene
ploe.
U iskopu za postavljanje drenanih cijevi u hodniku ispred
samostanske blagovaonice i kuhinje, na dubini od 35 cm
naeno je kameno poploenje s tragovima gorenja (moda
ostatak od poara), a u nastavku iskopa i drugo kameno
Fotografija benediktinskog samostana s poetka 19. st.
453
Apostle in Cres (Ulica Jadranska obala 17) was carried out.

The operations were done in the refectory and in two corridors of the convent, covering an area of about 40 square
metres, down to a relative depth of 0.40 m. In the excavation of a drainage trench in the north west part of the refectory (right by the partition wall with the kitchen) a disturbed
skeletal late Roman period grave (4th to 5th century) was
found, a simple grave pit, oriented west to east. Fortuitous
finds in the grave were two sherds of ancient pottery and
one fragment of roof tile. Probably, over the whole area
covered by the refectory, there was once a late Roman
period cemetery, devastated when a floor of ceramic tiles
was being laid.
In the excavation for the drainage trench in the corridor
that leads to the central cloister paving of stone pebbles
with strips of brick from the end of the 19th century was
found. In the trench for drainage pipes in the corridor in
front of the refectory and kitchen, the remains of paving
from the end of the 19th century were found. In a continuation of the investigation, which should cover the convent
kitchen, results throwing light on the almost two thousand
year long history of the space on which the convent building lies should be obtained.
Redni broj: 212

Lokalitet: Cres Grotica, nova luka
Naselje: Cres
Grad/opina: Cres
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: podmorsko zatitno iskopavanje
Poploenje od kamenih oblutaka u hodniku prema centralnom

klaustru
poploenja za 10 cm vie od prvog, koje u nastavku ima

podlogu od vapnene buke. I taj nalaz koji se moe pripisati kraju 19. st., kao i nalaz od kamenih oblutaka, govori o
ivoj graevinskoj djelatnosti u enskome benediktinskom
samostanu sv. Petra apostola u Cresu. U nastavku istraivanja koje treba obuhvatiti samostanku kuhinju vjerojatno
e se dobiti rezultati koji e rasvijetliti dio skoro dvije tisue
godina duge povijesti prostora na kojem je samostanska
zgrada.
Izmeu 14. i 25. listopada 2010., zatitno je arheoloki

istraeno podmorje luke Cres, poloaj Grotica. Voditelj
istraivanja bio je dr. sc. Zdenko Brusi, a obuhvaen je
prostor zapadnog dijela luke, koji je u zoni gradnje nove
ribarske luke.
Pregledom cijele zone zahvata na poloaju Grotica, obuhvaen je cjelokupan obalni pojas uz rivu, te je pregledan
i dublji dio spomenutog prostora. Sastav morskog dna je
sljedei: uz obalu, na nekih 70 cm zapoinje nasip koji se
Literatura
us-Rukoni 1982 Jasminka us-Rukoni, Arheoloka
topografija otoka Cresa i Loinja, Izdanja HAD, 7, Zagreb,
1982.
Lemessi 1979 Nicolo Lemessi, Note storiche geografiche
e artistiche di Cherso, vol. I., Roma, 1979.
e artistiche di Cherso, vol. V., Roma, 1980.
Rafajlovi-Dragovi et al. 2005 Gordana Rafajlovi-Dragovi
i dr., Kulturno-povijesna batina Primorsko-goranske upanije: graditeljska batina, Rijeka, 2005.
Jasminka us-Rukoni
Summary
In March 2010, the first part of archaeological rescue
excavations into the Benedictine Convent of St Peter the
Podruje istraivanja s oznaenim arheolokim sondama
454
arheoloki artefakti dokumentirani su te je zapoeta

desalinizacija.
dr. sc. Zdenko Brusi
Mate Parica
Summary
During October 2010, underwater archaeological investigation of a rescue nature was carried out in Cres harbour,
at the site called Grotica. The space of the western part
of the harbour was covered, for it is in the development
zone of a new fishing harbour. Also comprehended was the
whole littoral belt along the waterfront, and a deeper part
of this space was also examined. During the examination
of the whole impact zone, a large number of fragments of
modern glazed pottery from the 16th to the 19th century were
found. Within the probes examined, archaeological material was found in probes 5 and 7. A number of fragments
of modern glazed ware were also found here. In probes 5
and 7, just above the bedrock, a number of fragments of
coarsely made pottery with wavy line decoration that derive
from the late Roman period or from the early Middle Ages
were found.
Podvodni radovi u sondi (foto: M. Parica)
Redni broj: 213

Lokalitet: Cres ulica Put fortece i lokalna cesta LC
58095
Naselje: Cres
Grad/opina: Cres
Pravni status: Z-2685 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Ulomak novovjekovne keramike (foto: M. Parica)
Od 2. do 15. studenoga 2010., Creski muzej arheoloki je

nadzirao sanaciju dijela kolnika lokalne ceste LC 58095 i
ulice Put fortece u Cresu. Voditeljica nadzora bila je muzejska savjetnica Jasminka us-Rukoni, mag. art., a radove
je financirao Grad Cres.
sastoji od sitnijeg i krupnog kamena, u njemu se nalaze

ulomci novovjekovne glazirane keramike te dosta recentnog otpada. Nasip se protee oko 6 do 8 m od obale, a na
dubini od otprilike 2,5 m protee se ispod sivoga marinskog
mulja. U zoni utjecaja na povrini dna pronaeno je vie
ulomaka novovjekovne glazirane keramike te jedno grlo
amfore Lamboglia 2 koje je, budui da je sa svih strana
obraslo morskim organizmima, vjerojatno ondje donesena
naknadno. Istraeno je sedam arheolokih sondi veliine
2x2 m, postavljenih na mjestima gdje se mogao oekivati
povoljan uvid u stratifikaciju podruja. Sonde su istraivane
u blizini obalnog pojasa, jer sondiranje u najdubljim dijelovima zone utjecaja nije mogue zbog vrlo debelih taloina
marinskog mulja.
Prilikom pregleda cijele zone utjecaja pronaen je vei broj
ulomaka novovjekovne glazirane keramike iz razdoblja od
16. do 19. st. Unutar istraivanih sondi, arheoloki materijal
pronaen je u sondama 5 i 7 (vie ulomaka novovjekovne
glazirane keramike). Neposredno iznad matine stijene
pronaeno je vie ulomaka grublje keramike s ukrasom
valovnice koja bi mogla pripadati kasnoj antici ili ranome
srednjem vijeku.
Nakon arheolokih istraivanja istraene su sonde zatrpane i povrina dna vraena je u prvobitno stanje. Izvaeni
Plan grada Cresa iz 1821. godine
455
Negativna sonda s kamenim klesancem iz gradskih bedema
Zatitna arheoloka istraivanja zahvatila su povrinu veliku

oko 20 m2, do relativne dubine od 2 m na krianju lokalne
ceste LC 58095 i ulice Put fortece, a slijedila su trasu zemljanog iskopa za postavljanje nove trase infrastrukture. Prije
poetka zatitnih arheolokih istraivanja izvoa je strojno
digao asfaltni sloj, a nakon toga se nastavio iskop do ukupne
dubine od 2 m. Rukovoeni podacima iz katastarske mape
s poetka 19. st., koja ima ucrtane gradske bedeme s pripadajuom kulom, oekivalo se da e se u simetrali ulice Put
fortece i krianja lokalne ceste LC 58095 naii na temelje
nekadanjega gradskog bedema. Naalost, naeni su samo
pravilni kameni klesanci pomijeani sa zemljom i nabojem
za cestu, koji su oito pripadali gradskom bedemu. Od istih
su klesanaca nainjene stube koje vode s lokalne ceste LC
58095 prema kuli. Izgleda da su ostaci gradskog bedema
na tom potezu u cijelosti uniteni sredinom 80-ih godina 20.
st., kada se lokalna cesta LC 58095 proirivala i za oko 2 m
sniavala te se istodobno postavljala i infrastruktura.
Pogled na kulu iz Zagrebake ulice i njezin parter oko 1940., prije

probijanja ceste za Melin i industrijsku zonu
Literatura
us-Rukoni 1991 Jasminka us-Rukoni, Izvjetaj o
arheolokim istraivanjima na obalnoj liniji u Cresu 1990.
godine i istraivanjima na trasi kanalizacije u Cresu I. faza
1991. godine, Cres, 1991.
us-Rukoni 1991 Jasminka us-Rukoni, Zatitna arheoloka istraivanja na otocima Cresu i Loinju tijekom 1991.
godine, Obavijesti HAD, br. 3., god. XXIII, Zagreb, 1991.
arheolokim istraivanjima na trasi kanalizacije u Cresu (I.
faza, II. etapa) izvrenim 1993. godine, Cres, 1993.
e artistiche di Cherso, vol. II., Roma, 1979.
e artistiche di Cherso, vol. III., Roma, 1980.
e artistiche di Cherso, vol. IV., Roma, 1980.
Tomaz 2002 Luigi Tomaz, Mura e torri della Magnifica
Comunita di Cherso, Padova, 2002.
Pogled na buduu zonu zatitnih arheolokih istraivanja
Zadnji prsten renesansnih gradskih bedema u Cresu

graen je od 1510. do 1620. godine, da bi krajem 18.
st. prestala njihova obrambena funkcija. Poetkom 19.
st. Opina Cres prodaje gradske bedeme i kule privatnim licima te zapoinje prenamjena naputenih vojnih,
obrambenih objekata u civilne, uglavnom stambene i
utilitarne objekte. Tek tada se rue gradski bedemi koji
se proteu simetralom dananje Zagrebake ulice i ulice
Put fortece, pa od tada okrugla obrambena kula kao dio
nekadanjih gradskih utvrda postaje izdvojen, samostalan objekt.
Na starim razglednicama i fotografijama moe se pratiti
promjena izgleda kule (bez krunita, zatim s njime, poslije
Gnirsove konzervacije 1911. godine), kao i promjene u
izgledu partera ulica kojima se prilazi kuli (Zagrebaka i
Put fortece), s poloanjem i bez njega.
Jasminka us-Rukoni
456
Summary
During November 2010, the repair works to part of the
carriageway of local road LC 58095 and of the street
Put fortece in Cres were supervised. The last ring of the
Renaissance city walls in Cres was built between 1510 and
1620, and at the end of the 18th century ceased to be put
to any defensive use. In the early 19th century, the commune of Cres sold off the walls and towers to private persons, and the abandoned military and defensive structures
started to undergo change of use and were turned into civilian, mainly residential and utilitarian, facilities. It was only
then that the city walls that extend along the line of symmetry of todays Zagrebaka ulica and Ulica Put fortece
were knocked down, and since then the round defensive
tower that was once part of the city fortifications became a
detached, independent structure.
In spite of expectations, no remains of the former city walls
were found. It seems that the remains of the walls in this
tract were entirely destroyed in the mid-1980s when local
road LC 58095 was widened and lowered at the same time
by about 2 m, infrastructure being laid at the same time.
Pristanite izmeu dva rata, 20. st.
od Morske kule do nekadanjeg Fontega itnice, dananjeg hotela Cres.

irenja sadraja Creske luke iz dananjeg mandraa zapoinje u 19. st., premjetanjem brodogradilita u istoni dio
luke ispod franjevakog samostana. Kako s vremenom
postojei kapacitet luke postaje premalen za povean
brodski promet i izmijenjenu tehnologiju brodarenja (pojava
parobroda), krajem 19. st. gradi se i Glavni mul koji se u
vie navrata sanira (1912. i 1946.), rekonstruira (2004.) te
nadograuje (2008.) da bi zadovoljio nove zahtjeve suvremenog brodarstva.
U travnju 2010. zapoet je arheoloki nadzor iskopa za
glavni kolektor na Consu, a prema Morskoj kuli (kafi
Fortis). Tom je prilikom utvrena i linija stare obale prije
proirenja 1936. godine, s pripadajuim kanalom za oborinsku vodu.
More se, prilikom proirenja operativne obale, nasipavalo
razliitim materijalom: zemljom, kamenjem i raznim odbaenim organskim i anorganskim predmetima, a nakon toga
su vanjski rub obale (bankina) i plonik oploeni kamenim ploama. Prilikom radova na iskopu za oborinsku
vodu otkrivena su tri ulomka renesansnih stupova, renesansni kapitel s kraja 15. st., jedan manji kameni ulomak
s kraja 16. st. i tri ulomka glazirane keramike iz 18./19. st.
Na temelju stilske usporedbe, a i zbog izrazitih tragova
gorenja, zakljueno je da su to odbaeni stupovi i kapitel
iz upne crkve sv. Marije Snjene u Cresu, koja je teko
stradala u velikom poaru 2. prosinca 1826. godine. Poar
je znatno otetio crkvu, a tom su prilikom stradali i stupovi
s kapitelima, pa su osim jednoga na kojemu se i danas vide
tragovi gorenja svi ostali zamijenjeni novima, izraenima
striktno po starom predloku, a stari, originalni s kraja 15.
st. odbaeni su kao neupotrebljivi za prvobitnu namjenu,
ali korisni za nasipavanje obale na Consu. Sitnome keramikom materijalu pripadaju tanjur i vr s caklinom iz prve
polovine 19. st. te konina noica posude iz 18./19. st., a
sav je proizveden u italskoj pokrajini Veneto, kao i jedan
manji kameni ulomak arhitektonske plastike s kraja 16. st.
Zatitna arheoloka istraivanja zahvatila su povrinu
od oko 10 m2, do relativne dubine od 0,80 m na krianju
ulica Cons i Rive creskih kapetana. U travnju 2010. otvorena je manja sonda veliine 4x2 m u ulici Riva creskih
kapetana, kako bi se utvrdila linija prostiranja jugoistonih
Redni broj: 214

Lokalitet: Cres ulice Con, Riva creskih kapetana i
Zazid
Naselje: Cres
Grad/opina: Cres
Razdoblje: NV
U oujku, travnju i svibnju 2010. Creski muzej bio je nositelj
programa arheolokog nadzora zemljanih radova prilikom
rekonstrukcije vodovoda, sanitarne i oborinske kanalizacije
s parternim ureenjem Riva Cons, I. faza, na k.. 3773 i
dijelu k.. 2389, k.o. Cres grad. Voditeljica nadzora bila
je muzejska savjetnica Jasminka us-Rukoni, mag. art., a
investitor radova Grad Cres.
Arheoloki nadzor iskopa zapoeo je u oujku 2010. na
pristanitu prema Velikom mulu, gdje se dizao gornji sloj
poploenja te su se stare instalacije zamjenjivale novima.
Ulica Cons nastala je sredinom 19. st. nasipavanjem mora,
tonije pomicanjem obalne linije radi unapreivanja i osuvremenjivanja lukih postrojenja. U Cresu je u nekoliko
navrata nasipavano more i proirivana ta operativna obala
(1821., 1841., 1855., 1873., 1936. godine), a posljednji je
put obala rekonstruirana 1989. i 1990., kada obalna linija
poprima dananji izgled. Svaki se put obalna linija irila
nasipavanjem mora i udaljavanjem od posljednjeg prstena
renesansnih gradskih bedema graenih od 1510. do 1620.,
naravno kada su oni izgubili obrambenu funkciju krajem
18. st. Poetkom 19. st. Opina Cres prodaje gradske
bedeme i kule privatnim licima te zapoinje prenamjena
vojnih, obrambenih objekata u civilne, uglavnom stambene
i utilitarne objekte. Tek tada mogao je biti formiran plato
Cons izmeu Morske kule (danas kafi Fortis) i dananje
Male preskve (purpurele), kada se ujedno i proiruje obala
457
Prije poetka zatitnih arheolokih istraivanja izvoa je

djelomino strojno digao betonski sloj i kameno poploenje od oko 20 cm zemlje. Nakon toga se nastavio runi
iskop do ukupne dubine od 70 cm. Utvrena je irina
gradskog zida od 165 cm, dok je njegova visina iznosila
45 cm. Gradski bedem sastavljen je od nepravilnih klesanaca povezanih ukastom vapnenom bukom, a lei na
sloju masne crvene gline. S jugoistone strane, du linije
prostiranja bedema u irini od 110 cm prostire se obalna
linija, a zbog dizanja mora njezina dubina utvrena je na
20 cm. Linija gradskih bedema s uskom obalom (od oko 1
m) protezala se na potezu dananjeg Hotela Cres (nekadanja itnica fontego) do dananje zgrade kafia Fortis
(nekadanja okrugla Morska kula). Krajem 19. st. taj se
potez gradskih bedema dijelom uklanja, dijelom se prenamjenjuje u stambene zgrade, a kruni je tlocrt okrugle kule
izmijenjen u pravokutni. Posljednji je put obalna linija proirivana 1936., kada taj dio obale u Cresu dobija vie-manje
dananji izgled.
Nakon istraivanja, dokumentiranja i geodetskog snimanja gradskog bedema s pripadajuom obalom, arheoloki
nalaz gradskog bedema prekriven je zatitnom geofolijom
te slojem pijeska i graevinskim pokrivaem, kako bi se i
na toj povrini postavilo novo poploenje. Paralelno s tim
radovima trajao je stalan arheoloki nadzor u plitkim slojevima u ulici Zazid, koji je u cijelosti bio posve negativan, jer
je to podruje otprije premreeno infrastrukutrom, a prije
njezina polaganja poetkom devedesetih godina 20. st.
podruje je zatitno arheoloki istraeno.
Ulomci stupa (0,47x1,80 m), kraj 15. st.
Literatura
Bradara 2006 Tatjana Bradara, Keramiki i stakleni nalazi
iz ulice Porta Stovagnaga i Flaciusove (od 18. do 20. st.),
Tragovima Kamenoklesara, Arheoloki nalazi u ulici Porta
Stovagnona, Monografije i katalozi, 17, Pula, 2006.
arheolokim istraivanjima na obalnoj liniji u Cresu 1990.
godine i istraivanjima na trasi kanalizacije u Cresu, I. faza
1991. godine, Cres, 1991.
us-Rukoni 1991 Jasminka us-Rukoni, Zatitna arheoloka istraivanja na otocima Cresu i Loinju tijekom 1991.
godine, Obavijesti HAD, br. 3., god. XXIII., Zagreb, 1991.
arheolokim istraivanjima na trasi kanalizacije u Cresu (I.
faza, II. etapa) izvrenim 1993. godine, Cres, 1993.
Duda Marinelli 1986 Gianna Duda Marinelli, Il Quattrocento
a Cherso: considerazioni sul Duomo, Atti e memorie della
Societa istriana di archeologia e storia patria 34, Trieste,
1986.
Fui 1995 Branko Fui, Apsyrtides, Kulturno-povijesni
putopis po otoju Cresa i Loinja, Mali Loinj, 1995.
Gudelj 2008 Jasenka Gudelj, Zborna crkva sv. Marije
Snjene u Cresu, Renesana i renesanse u umjetnosti
Hrvartske, Zbornik Dana Cvita Fiskovia, 2, Zagreb, 2008.
e artistiche di Cherso, vol. I., Roma, 1979.
e artistiche di Cherso, vol. II., Roma, 1979.
e artistiche di Cherso, vol. III., Roma, 1980.
Ostaci morskoga gradskog bedema
Fotografija Cresa iz 1898. s djelomino ouvanim gradskim

bedemima
renesansnih gradskih bedema. Rukovoeni podacima

iz katastarske mape s poetka 19. st., koja ima ucrtane
gradske bedeme s pripadajuom Morskom kulom, nije bilo
teko odrediti arheoloku sondu koja se ubrzo i pokazala
pozitivnom glede nalaska temeljne stope gradskoga morskog bedema s uskom obalom, ali potpuno negativnom
glede sitnih arheolokih nalaza.
458

e artistiche di Cherso, vol. IV., Roma, 1980.
e artistiche di Cherso, vol. V., Roma, 1980.
Tomaz 2002 Luigi Tomaz, Mura e torri della Magnifica
Comunita di Cherso, Padova, 2002.
keramiarskog proizvodnog sredita. Sustavna istraivanja

dio su znanstvenog projekta Sjeverno Hrvatsko primorje u
kontekstu antikog obrambenog sustava Instituta za arheologiju, koji vodi dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan sa suradnicima: dr. sc. Ivanom Oani Rogulji, dr. sc. Bartulom
iljegom i Anom Konestrom, mag. arheo. U ovogodinjoj
ekipi sudjelovala je i dr. sc. Kristina Jelini iz Instituta za
arheologiju, diplomirani arheolozi i studenti arheologije.
Geodetsku ekipu osigurao je Muzej grada Crikvenice.
Teren su iskopavali te prali nalaze studenti iz Crikvenice.
Sredstva za arheoloko istraivanje i ove su godine osigurali Ministarstvo kulture i Grad Crikvenica.
Jasminka us-Rukoni
Summary
During 2010 earthworks undertaken during the reconstruction of the water supply, sewage and surface water drainage pipes in Cres in the area of Ulica Con, Riva creskih
kapetana and Zazid. The last ring of Renaissance city
walls in Cres was built in the period from 1510 to 1620 and
at the end of the 18th century no longer had any defensive
function, and hence in the early 19th century, the commune
of Cres sold the walls and towers to private persons, and
the abandoned military and defensive structures started
to undergo change of use and were turned into civilian,
mainly residential and utilitarian, facilities. It was only then
that the plateau of Cons, between Morska kula [Sea tower]
(today Fortis caf) and todays Mala preskva (purpurela),
when the waterfront was widened, from Morska kula to the
former Fonteg or granary, today Hotel Cres. The expansion of the features of Cres harbour from todays jetty
started with the displacement of the shipyard to the eastern part of the port beneath the Franciscan monastery in
the 19th century and then gradually until the beginning of
the 21st century.
During earthworks at Con st., three fragments of
Renaissance columns, a Renaissance capital, a small fragment of stone architecture from the end of the 16th century
and three fragments of glazed kitchenware of the 18th and
19th century were found. Pursuant to stylistic comparison,
and also on account of marked traces of burning, probably
these are fragments from the parish church, St Mary of the
Snow, in Cres, which was seriously damaged in a conflagration of 1826, and would have been discarded as unsuitable for their original use, but useful as fill for the waterfront.
A small test pit was opened in Ulica Riva creskih kapetana
in order to determine the line along which the south east
Renaissance city walls extended. The footing of the city
sea wall with a narrow waterfront was found, but there were
no small archaeological finds.
Ovogodinja su istraivanja bila usmjerena na sjeveroistoni dio nalazita. Arheolokim iskopavanjem obuhvaeno je 400 m radionikog prostora unutar istonog
i sjevernog ogradnog zida radionice (SJ 022 i SJ 097).
Posljednjih pet godina istraivanja Instituta za arheologiju bila su usmjerena unutar nekoliko razina: iskopavanje
nalazita na poloaju Igralite, obrada nalaza, rekognosciranje crikvenikog teritorija i ireg prostora Vinodola, reambulacija postojeih arheolokih nalazita, izrada antike
topografije Ad turresa i prostora koji je u antici bio ukljuen
unutar te topografske cjeline, multidisciplinarne kemijske,
mineraloke, paleontoloke analize, podmorska arheoloka istraivanja lokaliteta s crikvenikim nalazima unutar
Kvarnera i Kvarneria, usporedbene analize nalaza unutar
muzejskih zbirki i uvaonica u Hrvatskoj i inozemstvu te
izrada tipologije crikvenike keramike.
Prema dosadanjim rezultatima istraivanja, na lokalitetu
Igralite utvrene su sljedee injenice: rimska keramiarska radionica Seksta Metilija Maksima u Crikvenici djeluje
tijekom 1. st. i rasprostire se na prostoru unutar jednog
hektara (prema dostupnim provjerama). Unutar te radionice sauvani su gotovo svi proizvodni objekti koji objanjavaju tehnoloki ustroj figline: ogradni zidovi, radionika
cestovna komunikacija, bazen za pripremu sirovine (gline),
pei, natkriveni prostor za obradu predmeta i suenje gotovih proizvoda, prostorije unutar kojih se privremeno boravilo
Redni broj: 215

Lokalitet: Crikvenica Igralite
Naselje: Crikvenica
Grad/opina: Crikvenica
Razdoblje: A
Od 14. lipnja do 14. srpnja 2010., na antikom lokalitetu
Crikvenica Igralite (Ad turres), na prostoru izmeu rjeice Dubraine i Kotorske ulice, trajala je peta kampanja
arheolokih istraivanja i sustavnih iskopavanja rimskoga
Crikvenica Igralite, dio Sjeverne prostorije sa zapadnim zidom

SJ 136, sjeverim zidom SJ 102, kanalom od tegula SJ 304, istonim zidovima SJ 107 i SJ135 te pregradim istonim zidom SJ 396 i
ostacima nepeene keramike, SJ 498 (foto: K. Jelini)
459
Istonije slijedi naplavinski sloj plavkasto sive gline SJ

483 i zemljani proboj SJ 253 s kamenom nakupinom SJ
480. Taj proboj nastaje istodobno s gotvo svim probojima
unutar strukture sjevernoga ogradnog zida radionice.
Kako bi se jasnije odredila te arheoloka situacija, istraivanje je proireno i na prostor istonije od zida/kanala s
tegulama, SJ 135. Nakon skidanja sloja SJ 025 na cijelom
prostoru od ogradnog zida radionice SJ 097 prema jugu,
slijedi sloj sivkasto smee zemlje (SJ 497) s manjom koncentracijom keramikih ulomaka. Unutar sjevernog dijela
tog sloja naeni su tragovi ugljena i buke. Na njegovu
junom dijelu javlja se crvenija zemlja zbog vee prisutnosti keramike. Tu je otkriven jo jedan kanal (temeljna
struktura?) od uslojenih tegula, koji se prua od SJ 135
prema istoku. Nakon skidanju SJ 497 slijedi sloj masne
gline sa sivim i crvenim mrljastim naznakama SJ 505
(Munsell: 5YR, 3/3 dark reddish brown; 5YR 5/6 yelowish
red; 2.5 Y 4/4 olive brown), koje nastaju kao posljedica
prisutnosti gara i amorfnih keramikih ulomaka. Ispod tog
sloja javlja se masna zelenkasta glina (Munsell: 2.5 5/4
light olive brown) s tragovoma gara i vapna. Radi se o
podnom poravnanju hodne radionike povrine (SJ 506)
koje je proteklih godina definirano unutar junog dijela
radionice (SJ 008).
Na jugozapadnom dijelu Sjeverne prostorije, nakon
skidanja SJ 345 i SJ 469 pojavila se nova struktura od
poloenih tegula (SJ 304) kao dio oploenja prostorije
(kanala za vodu?) i prostire se cijelom povrinom prostorije. U istonom produetku tog oploenja nakon uklanjanja zapeene crveno-ljubiaste masne zemlje, (SJ 476,
Munsel: 2.5YR 3/4 dark reddish brown) zabiljeena je
drenana podna izolacija sa znatnijom koncentracijom
tegula i amfora poloenih na masnu zelenkasto sivu glinu.
Uz tragove gara, u tom se sloju uz zapeene grumene
crvene zemlje nalaze i nepeeni ulomci tegula i opeka (SJ
498). Ta zapuna prostorije pripada keramikoj pei jedne
starije faze koju su naknadno negirali gradbeni dijelovi
Sjeverne prostorije.
Stratigrafija Sjeverne prostorije upuuje na nekoliko faza
unutar kojih su se zbile mnoge pregradnje, kao i jedna
vana prenamjena. Naime, u toj se prostoriji u prvim
fazama nakon osnivanja figline nalazila keramiarska
pe. Potvrde o njezinu postojanju nalaze se na zapadnome vanjskom rubnom dijelu prostorije, u strukturi ukoeno poloenih tegula SJ 187. Potom su, na zapadnom
dijelu, prisutni znatni ostaci amorfne zapeene gline s
ulomcima gara i luga (SJ 396), kao i sloj zapeene crvene
zemlje. Takoer, na sjeveroistonom dijelu prostorije javljaju se ulomci nepeene ili vrlo slabo peene keramike
(uglavnom graevinske) SJ 498 koja se stopila s podnom
strukturom. Unutar pokretnih nalaza otkriveni su i ostaci
reetke pei. Prema svim navedenim elementima, na prostoru Sjeverne prostorije tijekom poetne faze radionice
nedvojbeno je postojanje keramiarske pei. Nakon njezina prestanka rada, na istom prostoru gradi se prostorija
koja tijekom nekoliko faza radionike djelatnosti mijenja
namjenu. Temeljni dijelovi negirane pei tada se upotrebljavaju kao drenana substrukcija novoga radionikog
objekta. Sjeverna prostorija ograena je zidovima koji
pripadaju raznim fazama pregradnji/dogradnji te prosorije. Pretpostavlja se da su zidovi: SJ 173 (juni), SJ 107
Naplavinski proboj zemlje SJ 253 sa slojem ljunka i kamenja, SJ

480 (foto: K. Jelini)
i oblikovalo keramiko posue, kanali za dopremu vode i

otpadna jama za odlaganje luga iz pei (Lipovac Vrkljan,
iljeg 2009: 108 112). U iskopavanjima 2010. stratigrafski su definirana dva radionika objekta: Sjeverna prostorija (ili prostorija C) unutar D-F 16 18 i Sjeverna
rimska keramiarska pe SJ 157 = SJ 451 unutar F 12
13, G 12 13.
Sjeverna prostorija omeena je zidom SJ 209 (kanal
od tegula) i sljedeim zidnim strukturama: SJ 173, SJ
107, SJ 136, SJ 102. Tijekom protekle tri godine istraivanja na njezinu junom dijelu definirane su brojne faze
preinaka tog prostora. S obzirom na iznimnu sloenost
unutar stratigrafskih odnosa i na sjevernom dijelu te prostorije, Sjeverna prostorija i nadalje izaziva odreene
dvojbe oko pitanja vremenskih odnosa njezinih raznih
proirivanja, dogradnji, ali i namjena. Nakon uklanjanja
sloja naplavinske gline pomijeane s usitnjenim ulomcima keramike i mnotvom sitnijeg ljunka (SJ 056),
na prostoru uz unutranju stranu sjevernoga ogradnog
zida prostorije SJ 102, nalazi se zelenkasto siva zemlja
SJ 345 s tragovima gara, luga i pregorenog kamenja te
znatnom koliinom keramikih ulomaka. Uz taj sloj uoen
je i naboj s lugom i crveno zapeenom zemljom, SJ 469
(Munsel: Rio 4/8 red). Jednaka je struktura definirana
tijekom prolih kampanja unutar junog dijela prostorije.
Nakon uklanjanja toga crvenog zemljanog sloja, unutar
G, H 17 javlja se ljunkoviti sloj Sj 253 koji se povezuje s naplavinskim probojem kroz ogradni sjeverni zid
radionice. Pjeskovita plavkasto siva glina pomijeana sa
ljunkom i zaobljenim amorfnim manjim ulomcima nanesena je vodenim bujicama iz zalea radionice (Vinodola),
prilikom ega je taj sloj probio donje strukture ogradnog
zida radionice i prodro je unutar Sjeverne prostorije.
Nakon detaljnog struganja, na prostoru izmeu sjevernoga ogradnog zida radionice (SJ 097) i sjevernog zida
sjeverne pei definirana je sljedea stratigrafska slika:
du gotovo cijele zapadne polovice tog prostora, ispod SJ
076 protee se sloj (SJ 483) koji je u potpunosti iste boje
(plavkasto zelenkasta glina) kao i SJ 076, ali je znatnije
ispunjen keramikim ulomcima stolne keramike i staklom.
460
Pogled na Sjevernu keramiarsku pe presjeenu bunarom (foto: G. Lipovac Vrkljan)
(istoni), SJ 102 (sjeverni) i SJ 209 (zapadni) bili poetni

ogradni zidovi te prostorije. Unutar i izvan te ogradne
zidne arhitekture prostorije javljaju se zidne strukture njezinih preinaka: SJ 396 je sjeverno skraenje prostorije u
smjeru zapad-istok, SJ 400 i SJ 401 zapadno proirenje
iste prostorije u smjeru jug-sjever. Stukture od uslojenih
tegula, SJ 209 i SJ 315, koje svojim izgledom, gradbenim
elementima i dimenzijama mogu biti upotrebljavane kao
temeljna stopa zidova, tijekom prvih faza radionice imale
su namjenu radionikog sustava kanala za dovod tekue
vode. Naknadnom gradnjom sjeverne prostorije, dio tih
kanala iskoriten je kao temeljna stopa ogradnih zidova
te prostorije: SJ 209 i juni dio SJ 135. Potvrda navedenoga kronolokog slijeda namjene i upotrebe gradbenih
struktura kanala definirana je zahvaljujui otkriu produetka istog kanala izvan ogradnog zida prostorije sve do
sjevernog ogradnog zida radionice, SJ 097. Ta injenica
upuuje na to da je kanal pripadao radionikim objektima graenima u prvoj fazi figline (prije ogradinih zidova
radionice).
Na primjeru istraivanja Sjeverne radionice oite su iznimne potekoe koje se javljaju u pokuajima odreivanja namjene pojedinih struktura koje se otkrivaju unutar
radionikog prostora i njihove vremenske sljedovnosti.
Radionica je ivi organizam koji se neprestano mijenja,
dorauje, pregrauje. Rezultati tih promjena sauvani su
unutar svega nekoliko desetaka centimetara stratigrafskih suodnosa, to dodatno oteava precizna kronoloka
definiranja. Ujedno, arhitektonske promjene zbivale su se
unutar temeljnih struktura prethodnih faza, i to s reuporabama pojedinih gradbenih elemenata starije faze unutar
novijih faza. Dodatna otegotna okolnost itanja stratigrafskih suodnosa i kronologije jest injenica da se radioniki
podni prostor svakodnevno ispunjavao keramikim otpadnim materijalom koji se upotrebljavao i kao drenana podna
supstrukcija unutranjosti prostorija.
Ostaci sjeverne radionike keramiarske pei (SJ 157 =
SJ 451) uoeni su ve prve godine sustavnih arheolokih
iskopavanja (2006.) na lokalitetu Igralite, na njegovu sjevernom dijelu unutar F 12 13, G 12 13, nakon uklanjanja povrinskih slojeva SJ 001 (recentna uta) i SJ 002 (sloj
naplavinske gline). Posebnost toga arheolokog objekta
jest ukop srednjovjekovnog bunara (SJ 079/SJ 080/ SJ
081) unutar njezine strukture. Taj je bunar presjekao pe
tono u njezinu srednjem dijelu, u G 13. Sjeverna struktura pei smjetena je uz sjeverni ogradni zid radionice SJ
097. Prema zapadu prua se uz lokalnu radioniku cestu.
Na istonome pristupnom dijelu pei u G 13 zapaena
je znatnija koncentracija ljunka SJ 445 ispod SJ 078 i
SJ 056. Taj ljunak dopire sve do ulaska u pe, odnosno
prefurnija, i ima funkciju drenane zapune pretprostora
tog objekta. Jugoistono od pei nalazi se kruna jama
(SJ 446/SJ 447) ispunjena mnotvom ulomaka keramike.
Sredinja zapuna pei (SJ 452 i SJ 500) sastoji se od zbijenog, kompaktnog sloja crvene zapeene zemlje s ulomcima keramike (veinom graevna). Taj je sloj istovrstan
svim zapunama unutar crikvenikih keramiarskih pei i
ini standardiziran postupak unutar svih dosada istraenih
radionikih sredita. Tijekom pranjenja te zapune uoen
je sloj pregorenog kamenja (SJ 452) i koncentracija vapna
i usitnjenog kamenja (SJ 471).
461
Prema navedenim ouvanim strukturama, Sjeverna pe

sastoji se od ulaznog vatrinog/loinog kanala prefurnija i komore za izgorijevanje, ukopanih 0,80 m u glinastu zdravicu. Dimna komora i njezin pokrov nisu sauvani. Gradbena struktura sastoji se od uslojenih tegula
povezanih izolacijskim vezivom. Sjeverna pe prua se
u smjeru zapad-istok. Pravokutnog je tlocrta, dimenzija:
2,80x4,63 m i pripada tipu Cuomo di Caprio IIb. (Cuomo di
Caprio 1972). Pe je svojim sjevernim zidom prislonjena uz
ogradni zid radionice (SJ 097). Isti primjer slijede jo dvije
crikvenike pei na junom dijelu radionice, a to je i est
primjer unutar mnotva rimskih keramiarskih radionica.
Kako bi se zidovi toplinski izolirali, izmeu zida pei i zida
radionice postavljen je izolacijski sloj SJ 467. Taj se sloj u
donjoj stopi sastoji od smjese buke i kamenja (SJ 530),
dok je ponad njega stavljen sloj gline (SJ 002). Unutar
strukture junoga ogradnog zida Sjeverne pei primjeuju
se njegove dvije faze koje su povezane s dvije faze pei.
Sjeverna pe tijekom svog rada doivjela je odreene
preinake: skraena je njena duina. U prvoj, starijoj fazi,
pe je imala est pari nasuprotnih pilastara koji su nosili
lukove i konstrukciju reetke. Tijekom sljedee faze, pe se
skrauje za jedan par pilastara, kada se dorauju i zidovi
vatrinog/loinog kanala (SJ 474 i SJ 466).
Kao to je ve reeno, sjevernu keramiarsku pe presjekao je bunar, SJ 080. Time su veim dijelom negirani juni
pilastri (osim dva zapadna, SJ 491 i SJ 492) i sam juni
ogradni zid komore. Gradbene elemente tog bunara ine
reuporabljeni antiki kameni ulomci (mogue iz struktura
prostorija ili ogradnih zidova) koji su sekundarno upotrebljavani u gradnji njegove zidne strukture. Takoer, ispune
izmeu slojeva kamene arhitekture bunara dopunjene su
antikim keramikim ulomcima izvaenima iz svog sloja prilikom kopanja bunara. Bunar je promjera 1,5 m, a temeljna
stopa nalazi se na 1,10 m. Visina vijenca bunara bila je
sauvana u istoj razini kao i struktura pei i struktura svih
ostalih radionikih objekata (1,84 m). Taj bunar po svojoj
strukturi moda potjee iz srednjega vijeka, kada se na
prostoru tog lokaliteta nalaze pavlinski vrtovi i vinogradi.
Izvjesno je da se nastavio upotrebljavati i tijekom 19. sve
do polovine 20. st. kada na istom prostoru pavlinske vrtove
zamijenjuju vrtovi Crikveniana koji se koriste naslijeenim
bunarima, ali i grade nove.
Tijekom pranjenja zapune prefurnija (SJ 484), na prostoru
ispred prefurnija situacija je znatno sloenija. Nakon uklanjanja SJ 056, odn. SJ 004, u G 13 na visini 1,78 m
javlja se sloj ljunka pomijeanog s vrlo malo gline i keramikih ulomaka (SJ 445). Nakon skidanja zapune prefurnija dolazi se do podnice vatrinog kanala i komore za
izgaranje sa slojem luga i gara (SJ 502). Ti slojevi ine
ostatke izgorenog ogrjeva posljednje faze rada pei (SJ
501). Sauvalo se nekoliko faza podnih premaza unutar
Sjeverne pei, to upuuje na duu izloenost podnice
komore visokim temperaturama. Posebno je zanimljiv
nalaz podnih ploica (SJ 511) u sjeverozapadnom dijelu
podnice komore. Rije je o predmetima koji su kao ispuna
posljednje faze peenja ostali na dnu pei. To je vrlo vrijedan podatak o proizvodnom asortimanu koji se pekao
unutar te pei. Nakon rada Sjeverne pei i njezina zatrpavanja, teren se nivelira slojem ljunka i keramikim otpadom za novu namjenu.
Nekoliko slojeva podnog premaza vatrinog kanala i komore za

izgorijevanje (foto: A. Konestra)
Sjeverna pe sastoji se od sljedeih strukturnih dijelova:

zabatnog zida, SJ 462 na zapadnom dijelu u G, H 12 na
visini 1,73 m; zid se protee u smjeru jug-sjever, a ine
ga slojevi zapeenih tegula izmeu kojih je amotno vezivo,
sjevernog zida, SJ 512; sjeverni zid komore pei sastoji
se od iznimno jako zapeenih uslojenih tegula sa amotnom ispunom; cijelo je lice premazano amtnim premazom,
junog zida, SJ 513 komore pei,
sjevernih pilastra i njihovih rebara, SJ 157, SJ 486, SJ
487, SJ 489; i pilasti i pripadajui lukovi sastoje su od uslojenih zapeenih tegula, opeka i amota sauvanih visina
od 1,74 m do temeljne stope 1, 11 m,
junih pilastra i njihovih rebara, SJ 491, SJ 492 strukturno
jednakog izgleda kao i njihovi sjeverni parnjaci, priblinih
visina od 1,80 m do 1,11 m,
izolacijske strukture SJ 467 izmeu sjevernog zida pei
i ogradnog zida radionice SJ 097; sastoji se od sloja gline
pomijeanog s tegulama, kamenjem i manjom prisutnou
keramike pri gornjem sloju,
sjevernog i junog zida prefurnija, (SJ 466, SJ 474),
zapune komore pei, SJ 500, i SJ 452 1,70 m do
1,109 m, sloj ljubiasto crvene zapeene zemlje s ulomcima keramike i graevne keramike,
dna pei, SJ 501 i SJ 536, sloj masne smee naranaste
zbijene kompaktne zemlje koja ini temeljnu stopu podnice
komore pei,
premaza podnice, SJ 539, sloj znatno zapeenoga
zemljanog premaza,
sloja luga unutar komore, SJ 524, ostaci izgorenog drva
pomijeani s glinom (Munsel: 10YR 6/4 light Yelow brovn),
sloja luga u prefurniju, SJ 502, ostaci izgorenog drva
pomijeani s glinom (Munsel: 10YR 6/4 light Yelow brovn),
podnice pei i prefurnija, SJ 528, SJ 531, SJ 532, SJ
533 otvrdnute glinaste stukture, bijedo ukasto zelenkaste boje,
izolacijskog sloja buke s kamenjem, SJ 530 u temeljnoj
stopi pei (termika izolacija od buke i kamenja izmeu
zida pei i ogradnog zida radionice),
ostataka rebra prve faze pei, SJ 540, SJ 541,
izolacijskih slojeva uz zabatni i juni zid pei, SJ 078, taj
se sloj sastoji od debelog sloja gline i uslojenih tegula,
junog ogradnog zida pei i njegova podupriraa SJ 221
i SJ 453.
462
Literatura
Cuomo di Caprio 1972 N. Cuomo di Caprio, Proposta
di classifi cazione delle fornaci per ceramica e laterizi
nellarea italiana, dalla preistoria e tutta lepoca romana,
Sibrium, 11, 1972: 371 464.
Lipovac Vrkljan, iljeg 2009 G. Lipovac Vrkljan, B. iljeg,
Crikvenica Igralite rezultati tree godine sustavnih
istraivanja lokalne rimske keramiarske radionice, AIA, 5,
zagreb, 2009: 108 112.
dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan
Summary
During 2010 at the Roman site Crikvenica Igralite (Ad
turres), in the area between the Dubraina brook and
Kotorska ulica, the fifth campaign of archaeological investigations and systematic excavations into a Roman ceramic
production centre was conducted. This years research
was oriented to the north east part of the site. About 400
square metres of workshop space within the eastern and
the northern boundary wall of the workshop were investigated and two workshop premises were defined: the North
Room and the North Ceramic Kiln.
The North Room is located in the central part of the workshop area. During several phases, there were many
rebuilding operations and one important change of use. In
the space of this room, in the first phases after the foundation of the figlina, there was a ceramic kiln. When it stopped
working, in the same space, a room was developed that
had its purpose changed over the course of several phases
of workshop activity.
In 2010, alongside this structure, the North Ceramic Kiln
was defined; at some later time it was cut into by a well.
The kiln lies west to east. It has a rectangular plan, 2.80 x
4.63 cm in size. It belongs to the Cuomo de Caprio IIb type,
a standard Roman type of medium-sized kiln. The kiln was
at work for a long period.
Ulomci oslikane buke (foto: T. Rosi)
Arheoloki je istraena unutranjost katela povrine oko

570 m. Prostor je podijeljen na sektore (1 9), i na kordinatnu mreu s kvadrantima veliine 5x5 m. Istraivanjem
nije obuhvaen sektor 6, odnosno ulazna kula, koja je prekopana i poploena tijekom sanacije katela 80-ih godina
20. st. Istraivanjem takoer nije obuhvaen sektor 5,
odnosno obrambena kula, koja je istraena 1999. za vrijeme probnog iskopavanja katela.
Sektor 1 jugozapadna je ugaona kula katela. Tijekom
probnih istraivanja 1999. u visini od jednog metra iskopana je zemlja u cijeloj povrini kule. Zatitnim istraivanjem 2010. nastavljeno je iskopavanje te je utvren sloj (SJ
068, poetna visina 190,50 m n.m.) pjeskovite ute koja
je upotrebljavana kao naboj i nivelacija unutranjosti kule.
Rijetki nalazi glazirane novovjekovne keramike i nekoliko
manjih ulomaka oslikane buke, identini onima pronaenima u sektoru 2, upuuju na to da je taj sloj nastao prilikom gradnje katela tijekom prve polovine 16. st. Uz ivac
(SJ 037) i ispod SJ 068 nalazio se je sloj tamne zemlje
(SJ 071) s rijetkim nalazima bronanodobne keramike. Taj
je sloj ostatak prapovijesne gradine koja se prostirala na
zaravnjenom vrhu drivenikog brijega. Zbog velikog pada
terena prema zapadu, graditelji katela djelomino su se
koristili ivcem kao temeljem bedema, a u zapadnom dijelu
kule, gdje je pad najvei, sagraena je temeljna struktura
(SJ 072, poetna visina 186,20 m n.m.).
Sektor 2 jest sjeverozapadna ugaona kula katela.
Ispod recentnoga povrinskog sloja, ostatka konzervacije bedema iz 80-ih godina, naeno je 40-ak cm sloja
uruenja (SJ 003) s ulomcima kanalica i avli. Rije je o
uruenju krova kule iz perioda kada je katel preputen
propadanju nakon 17. st. Ispod tog sloja uruenja nalazio se sloj (SJ 007) u kojem su pronaeni ulomci glazirane keramike i grube novovjekovne kuhinjske keramike.
Rije je o prebaenom sloju. Uz sloj SJ 007 nalazio se
je sloj glinaste zemlje (SJ 015) koja je djelomice gorena
te su se na njoj uoavale dvije krune tamne mrlje promjera 20 cm. U tom sloju nisu pronaeni nikakvi nalazi.
Ispod SJ 007 i SJ 015 cijelom povrinom kule prostirala
se vapnena podnica (SJ 038) koja je u gornjem dijelu od
5 cm bila kopaktna, dok je u donjem dijelu bilo 30-ak cm
ute s kamenjem u kojem su pronaeni ulomci zidnog
oslika. Kemijskom analizom plavog pigmenta eljelo
se utvrditi razdoblje nastanka oslika. Utvren je azurit,
Redni broj: 216

Lokalitet: Drivenik Gradina
Naselje: Drivenik
Grad/opina: Opina Vinodolska
Od prosinca 2009. do oujka 2010. Muzej grada Crikvenice
zatitno je arheoloki istraio katel u Driveniku. Istraivanja
je financirala Opina Vinodolska koja vodi projekt rekonstrukcije i revitalizacije katela. Strunu ekipu inili su voditeljica istraivanja Tea Rosi iz Muzeja grada Crikvenice,
diplomirani arheolozi Zrinka Serventi i Dalibor Kerea te
apsolventica arheologije Ana Konestra. Nacrtnu dokumentaciju izradila je Kristina Turkalj, struna suradnica Instituta za
arheologiju u Zagrebu. U istraivanje koje je trajalo 44 radna
dana bilo je ukljueno i 7 radnika. Svi pronaeni pokretni
arheoloki nalazi pohranjeni su u Muzeju grada Crikvenice.
463
Zavrna situacija istraivanja iz zraka (foto: M. Mateji)
pigment koji se je upotrebljavao od antike do kraja 16. st.

Na temelju analize pigmenta i tehnologije izrade oslika
moe se utvrditi kako su oslikani ulomci buke nastali
zasigurno u srednjem vijeku. Pronaeni ulomci nemaju
figuralne motive koji bi omoguili precizniju dataciju, a
takoer je nepoznato odakle potjeu. Je li rije o nekoj
reprezentativnoj prostoriji katela ili jednoj od drivenikih crkava?
Sektor 3 sjeveroistona kula katela, kao i sektor 2, nije
bio devastiran prijanjim prekopavanjima, to je naalost
sluaj sa sredinjim prostorom katela. Ispod recentnih
slojeva u sektoru 3 nalazio se sloj (SJ 006) s veom koliinom ivotinjskih kostiju, eljeznih avala i keramike (kuanska gruba keramika esto ukraena valovnicom, datirana u
kasni srednji vijek i novi vijek te glazirana stolna keramika
novog vijeka). Ispod SJ 006 bili su slojevi buke i zemlje,
koji se prema koliini nalaza i rasporedu mogu smatrati
hodnom povrinom u 16. st. U zanimljive nalaze ubrajaju se polovica keramikog kalupa za lijevanje projektila,
eljezni klju, jedan komad novca Mletake Republike (jo
nedeterminiran) i olovni projektili. Ispod tih slojeva nalazio
se prapovijesni sloj (SJ 021). Pronaeni ulomci keramike s
Glazirana keramika (foto: T. Rosi)
Ulomci penjaka (foto: T. Rosi)
464
ispred polukule u ijem su unutranjem dijelu pronaeni

ostaci vapnene podnice napravljene na nabijenoj glini.
Na to kako je izgledala hodna povrina katela upuuju
priklesane stijene ivca, utvrene na nekoliko mjesta
u sektoru 8, izmeu kojih se pojavljuju manje povrine
vapnene buke. Trag hodne povrine posebno je uoljiv
na cijeloj duini zapadnog bedema u sektoru 8. U ivcu
pokraj zidova (SJ 048, 049, 050) pronaeni su kruni
ukopi vjerovatno za drvene stupove. Mnogo je jasnija
namjena ukopa SJ 065 i SJ 057, uz juni bedem katela.
Ti su ukopi upotrebljavani kao utori za drvene stupove
stubita kojim se pristupalo ulazu u glavnu kulu, a moda
i na drveni ophod bedema.
U pukotinama ivca naen je sloj crne zemlje (SJ 051) s
keramikom iz srednjega bronanog doba. Pronaeni su
ulomci alica s karakteristinim trakastim, X i sedlastim
rukama. Pojedini ulomci stijenki posuda ukraeni su koncentrinim krunicama i bradaviastim ispuenjima u sreditu. Keramika sline tipologije pronaena je na brojnim
prapovijesnim gradinama ireg podruja. U velikoj pukotini
pokraj zida (SJ 050), na granici kvadranata J8/J9 pronaena je najvea koliina prapovijesne keramike uz koju
su pronaeni manji ulomci kunog lijepa i jedna bronana
mala karika. Rije je o otpadnoj jami bronanodobne gradine koja se nalazila na vrhu drivenikog brijega. Zatitnim
istraivanjima nije utvrena lokacija vodospreme katela ni
starija graevinska faza cijele utvrde.
metliastim ukrasom i ulomak opsidijana upuuju na eneolitik ili rano bronano doba. Ispod tog sloja, kao i u cijelom
katelu, nalazio se sterilni geoloki sloj koji se prua uz
ivac.
Sektor 9 jest pretprostor sjeveroistone kule, s june strane
omeen zidom velikoga stambenog objekta (SJ 033) i sa
zapadne strane podzidom (SJ 053). U sektorima 9 i 7,
iznad ivca nalazila se samo tamna zemlja (SJ 002) u
kojoj su bili pomjeani keramiki nalazi kasnoga srednjeg i
novog vijeka. Na mnogim je mjestima u tom dijelu katela
zemlja prekopavana, na to upuuju pronaeni ulomci
etnografske keramike i recentni predmeti. Otvori zida (SJ
033) i njegova graevinska struktura omoguuju razumijevanje sredinjeg prostora katela u ijem je sjevernom
dijelu postojao vei stambeni objekt, nastao u istoj graevinskoj fazi kao i bedemi katela na koje se prislanja.
Sektor 8 i 4 obuhvaaju sredinji prostor katela u
kojemu su utvreni najvei poremeaji stratigrafije uzrokovani niveliranjem terena tijekom posljednjih nekoliko
desetljea. Zbog toga su povrinski, recentni slojevi
uklanjani bagerom. Novovjekovni sloj (SJ 043) utvren
je u cijelom istonom dijelu sektora 8, a sastojao se od
pjeskovite ute s mnogo buke, kamenja te ulomaka
kanalica i keramike (veinom zdjele i vrevi s dekoracijom cvjetne gotike, renesansne majolike i kasne majolike) iz 16. i 17. st. U tom relativno tankom sloju pronaeni su temelji zidova. Rije je o ostacima prigradnje
Tlocrt istraene povrine (izradila: K. Turkalj)
465
Literatura
Rosi 2010 T. Rosi, Izvjee o zatitnim arheolokim
istraivanjima lokaliteta Drivenik Gradina, Crikvenica,
2010.
Starac 2002 R. Starac, Rezultati pokusnog arheolokog
istraivanja gradine u Driveniku, Vinodolski zbornik, 8,
2002: 207 213.
aina, Sra 2010 T. aina, I. Sra, Izvjee o izvrenim
konzervatorsko-restauratorskim radovima na ulomcima
oslikane buke iz kaela Drivenik, Rijeka, 2010.
Tea Rosi
Summary
In the period from December 2009 to March 2010, Crikvenica
Municipal Museum carried out archaeological rescue investigations in the castle in Drivenik, carried out in the context
of the project for the partial reconstruction and revitalisation
of the castle. Only the interior of the castle was covered by
the investigation. The stratigraphy in the corner towers (sectors 1, 2 and 3) and in the eastern part of the central space
(sector 8) was documented. In the remains of the castle,
the stratigraphic relationships were considerably disturbed
by frequent digging. A prehistoric horizon was determined
in the strata of land by the bedrock over almost the whole of
the area investigated. At issue are remains of pottery deriving from the Bronze Age hill fort that existed on the flattened
top of the hill of Drivenik. Most of the moveable finds made
date to the late Middle Ages and the modern age. This is the
time of the development of the castle, during the first half of
the 16th century, and a period of its most active use during
the whole of the 17th century. The investigation revealed no
remains of an earlier building phase of this fort.
Pogled na crkvu tijekom radova
Proelje crkve tijekom radova
drobljene opeke mijean s vapnom i malom koliinom

cementa. Nabavljen je lokalni pijesak koji vezivnom mortu
daje karakteristinu ukastu boju. Uz sanaciju obodnog
zia crkve, jednobrodne graevine s istaknutom polukrunom apsidom, sanirane su i zidne kape ostataka trijema ispred proelja kapele, sauvanog u obliku niskog
zidia do visine od 60 cm, koji je prigraen uz proelje
crkve, no ne dugo nakon gradnje bogomolje u drugoj
polovini 6. stoljea. Tijekom radova pokualo u nekoliko
se pravaca probiti udolinom ispod poloaja crkve, kao i
pregledati obronke brijega iznad crkve, na kojem bi trebali postojati tragovi neke nadzorne postaje. Meutim,
makija je praktino neprohodna, prepuna trnja, a jedino
to je bilo mogue utvrditi jest da je itavo podruje nekad
bilo kultivirano, padine brijega ispunjene su terasatim lijehama omeenima suhozidinama. Na gomilama kamenja
nastalima ienjem terena za sadnju vinograda (teren
je bio obraivan do poetka 20. st., odnosno do propasti loze od filoksere) uoavaju se brojni ulomci antikih
opeka i tegula, komadii crepova, amfora i druge keramike. Poloaj Svetog Andrije bio je uvjetovan stratekim
razlozima, kapela je bila sagraena u podnoju ili u blizini povremeno rabljene nadzorne postaje, zaklonjene od
udara velebitske bure, iznad koje se nalazi vrh s kojeg se
moe nadzirati velik dio morske povrine izmeu sjevernih
Redno broj: 217

Lokalitet: Ilovik Siadrija (crkva sv. Andrije)
Naselje: Ilovik (otok Ilovik)
Grad/opina: Mali Loinj (otok Loinj)
Razdoblje: A, SV
Nakon opsenog ienja drvea i grmlja, gomile nabacana
kamena te iskopavanja ostataka crkvice sv. Andrije iznad
uvale Siadrija na otoku Iloviku u svibnju 2009., tijekom 2010.
zapoela je prva etapa konzervacije arhitektonskih ostataka.
S obzirom na ograniena sredstva (koja je osigurao Grad
Mali Loinj), izmeu 21. i 28. rujna 2010. sanirani su raspukli
i korijenjem razoreni dijelovi obodnog zia crkve. Radove je
nadzirao arheolog Ranko Starac iz Pomorskog i povijesnog
muzeja Hrvatskog primorja iz Rijeke, a graevinski obrtnik
Nedeljko Vidovi s dva je pomona radnika sanirao sve
gornje dijelove zidova i zidne kape, kako bi se sprijeilo uruavanje zidnih ploha te prodor vode u gornje dijelove zia.
U radovima je upotrebljavan zateeni lokalni kamen,
izduljeni vapnenaki lomljenac, pijesak s primjesom
466
Redni broj: 218

Lokalitet: Jadranovo Lokvie
Naselje: Jadranovo
Grad/opina: Crikvenica
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: konzervacija
Arheoloka zona na vanjskom rubu poluotoka Havia,
uz uvale Lokvie i Trsteno, poznata je od kraja 19. st.
(tada se rabio stari naziv naselja Sveti Jakov iljevica).
Sustavna arheoloka istraivanja dijela lokaliteta uz uvalu
Lokvie u Jadranovu s prekidima su realizirana od 1993.
godine. Tijekom 15 radnih dana, u proljee 2010. na cijelom su lokalitetu (unutar kastarskih estica 2716, 2712,
2713, 2715 i 2718 k.o. Sveti Jakov iljevica) oieni
trava i nisko raslinje, potom je dio otprije iskopanog i prosijanog zemljanog materijala vraen unutar iskopanih
povrina, a dio je deponiran na ledinu u blizini iskopa.
Arheoloku ekipu inili su Ranko Starac iz Pomorskog i
povijesnog muzeja Hrvatskog primorja iz Rijeke, Tea Rosi
iz Gradskog muzeja u Crikvenici, a u radovima su sudjelovala i dva pomona radnika.
Zaelje crkve tijekom konzervacije zidova
otoka zadarskog arhipelaga, obala Paga do naih otoia

Svetog Petra i Ilovika, odnosno Orude i Palacola, sa straama na opasnom putu izmeu Zadra i Osora, odnosno
Zadra i Pule.
Prikupljeni povrinski pokretni arheoloki materijal u okolici
crkvice pripada irem rasponu kasne antike, ali prevladavaju primjerci keramike i komadii stakla iz ranobizantskog
razdoblja. U skorijoj budunosti trebat e se sanirati i dijelom rekonstruirati dijelove podnice prekrivene podlogom
od lijevanog morta pomijeanog sa ljunkom i drobljenom
opekom te postaviti obavijesno-informativne ploe. Za
sada je oiena staza od sredita sela Ilovika do Siadrije
i postavljene su markacijske oznake te turistiko-obavijesna signalizacija.
Priobalna zona Jadranova s gradinom na brijegu elo (naseljenom od kraja ranoga bronanog doba) bila je povremeno
u funkciji sigurnog zaklona i pristanita i poslije, o emu svjedoe pokretni arheoloki nalazi iz starijeg i mlaeg eljeznog
doba, a posebno iz 2. i 1. st. pr. Kr. kada su prostor privremeno zaposjele legije za vrijeme graanskog rata izmeu
Pompeja i Cezara te blokade otoka Krka 49. g. pr. Kr.
Tijekom 1999. i 2000. konzervirani su i prezentirani do tada
istraeni arhitektonski ostaci jednog vrlo zanimljivoga fortificiranog priobalnog kasnoantikog objekta, sagraenog
povrh taloina s tragovima intezivnoga ovjekova boravka
u toj zatienoj uvali u razdoblju protoantike i ranog principata, ali bez za sada vidljivih tragova vrstih objekata
iz te rane faze naseljavanja. Unutar sonde A, istraene
veim dijelom tijekom 2009., nastavljen je postupni iskop
taloina sivo-mrke ilovaste zemlje, no pokazalo se da su
pokretni nalazi iznimno fragmentarni i rijetki, svode se na
sitne ulomke keramikog posua, amfora iz 1. st. pr. Kr. i 1.
st. nakon Krista, poneki eljezni ili bronani klin ili avao te
nekoliko veoma korodiranih (zbog djelovanja soli i kiselog
tla) i neprepoznatljivih kovanica.
Ranko Starac
Summary
After extensive archaeological investigations of the single
nave chapel of St Andrew above the bay of Siadrija on
the island of Ilovik in 2009, when the whole area was thoroughly cleared of trees and piles of heaped stones, during
2010 rehabilitation of the walls of the building was undertaken. In the meantime the access path to the site from
Ilovik village had been cleared, signboards with information had been put up, and the site had become accessible
to interested visitors. For the future, it is planned to repair
the flooring, and to cut through the impenetrable maquis
to the dwelling parts of the site, which suggest that the
church was used by a smallish garrison that controlled the
entrance to the straits between Sveti Petar island and Ilovik
from the south east, that is, from the direction of the Zadar
archipelago. The church put up in the 6th century was used
for a short time, and was abandoned as early as the early
medieval period, and all the stone furnishing, like parts of
the altar table with mensa and rood screen, was removed
and taken to some other location, probably the complex of
the Benedictine Abbey on the nearby island of Sv. Petar.
After the chapel had been cleared of its furnishing, it gradually fell in and turned into a ruin, occasionally used by shepherds at the beginning of the modern period as a shelter,
right until the early 20th century.
Kasnoantika i srednjovjekovna zgrada uz uvalu Lokvie
467
Summary
During spring 2010, works were continued on the remains
of the Roman architecture in Lokvie Bay, Jadranovo. All
the area of the site was cleared of grass and low vegetation, and then part of the earlier excavated and sieved
earth was returned to the excavated areas, while some
was deposited in the waste area close to the excavation. In
addition, part of the walls was conserved, and it is planned
to continue the works next year. The area of the site has a
long continuity of use, from the early Roman period, via the
late Roman period, to the Middle Ages and modern period.
Sonda A uz istoni dio lokaliteta
Redni broj: 219

Lokalitet: Krk Kamplin 1 (muzej)
Naselje: Krk
Grad/opina: Krk (otok Krk)
Razdoblje: P, A, SV
Arheoloka ekipa koncentrirala se na sanaciju i konzervaciju u proteklom razdoblju otkrivenoga temeljnog traka
zida koji se prua prema jugu u gornjem dijelu Sonde A
(SJ 003) te poetka temelja zida koji se pod pravim kutom
kree prema istoku (SJ 008). Naalost, vlasnik terena nije
dopustio iskop u pravcu pruanja zida prema istoku, ak
ni ienje trnja i ikare s parcele, pa je unutar sonde A
zid saniran i konzerviran u zateenoj visini od 20-ak cm.
Kako iskop nije mogu prema istoku, i sredinjem dijelu priobalja uvale u kojem se oekuju najvaniji arheoloki tragovi, iskopavanja na spomenutim esticama smatraju se
dovrenima. U radovima 2010. (zbog vremenskih neprilika
i blata) nije se uspjelo doi do matine litice, pa e se iskop
dovriti u sljedeem razdoblju, no prije svega 2011. planira
se izrada nove geodetske snimke s presjecima do sada
istraenog dijela lokaliteta, kako bi se on mogao adekvatno
publicirati i prezentirati.
U budunosti e trebati usmjeriti panju na istraivanje
istonog dijela priobalja uvale Lokvie, gdje su ve ustanovljeni tragovi iz razdoblja rimske republike i ranog principata, ali uz hidroarheoloko ispitivanje taloina crnoga
sumporovitog blata i mulja unutar uvale, u kojem se kriju
vani tragovi potopljenog pristanita i sidrita iz veoma
dugog perioda od prapovijesti do kraja srednjeg vijeka.
Ovogodinji skromni pokretni arheoloki nalazi obrauju
se u Gradskom muzeju Crikvenica, u kojem se uva i sva
popratna dokumentacija.
Tijekom listopada i djelom studenog 2010. arheoloki je

istraivana zgrada Kamplin 1 u Krku. Struni je voditelj
istraivanja bio Matija Makarun, dipl. arheo., asistent prilikom istraivanja bio je apsolvent arheologije Mirko Vukui,
dok je terenska dokumentaristica bila apsolventica povijesti umjetnosti Natalija Skitareli. Radove je nadzirao Nino
Novak iz Konzervatorskog odjela u Rijeci, dok je izvoa
radova bila graevinska tvrtka Marika d.o.o. Arheoloka
istraivanja financirao je Grad Krk.
Na trgu Kamplin preko puta Frankopanskog katela, u blizini Krke katedrale nalazi se zgrada Kamplin 1 koja je s
vremenom mijenjala svoje funkcije od kole, stambene
zgrade pa sve do veterinarske stanice i spremita u dananje vrijeme. Kako ve due vrijeme postoji projekt grada da
spomenutu zgradu pretvori u muzej, Konzervatorski odjel
u Rijeci propisao je posebne uvijete za arheoloko istraivanje prizemlja zgrade i podruja vrta situiranog sa sjeverne strane zgrade. Ti su sektori predvieni za istraivanje, budui da je ve postojao arhitektonski projekt Nenada
Kocijana, d.i.a, kojim je bilo predvieno sputanje prizemlja
za jo jednu razinu, kao i graevinski radovi u vrtu.
S obzirom na dotadanje istraivanje okolnog podruja,
kada je istraen prostor katedrale gdje su naene antike
terme iz 1. st., kao i prostor sjeverno od katedrale (dananji
Trg svetog Kvirina gdje je naena nekropola), smatralo se
da e ovogodinja istraivanja dati nalaze vane za spoznaje o rimskom urbanizmu ili barem ostacima nekropole
vezane za katedralu.
Istraivanje je zapoelo u interijeru odreenom kao sektor
A, u prizemlju zgrade. Tu se na dubini od 40 cm, od nulte
toke uzete u pragu ulaznih vrata, nailo na graevinski
sloj u cijeloj povrini sektora. Sloj je skinut i nakon 12-13
cm dolo se do sloja iznivelirane ive stijene. U tom sektoru
nema nikakvih nalaza, stoga je on dokumentiran i zatvoren.
U veem dijelu sektora C nailo se na situaciju gotovo
identinu onoj sektora A, odnosno graevinski sloj ute
odmah ispod betonske podnice i direktno iznad ive
Ranko Starac
Poloaj sonde A
468
onom finalnom u manjoj podzemnoj prostoriji gdje je naen

sloj pepela, nema tragova gorenja.
U sektoru B naen je recentni odvodni kanal koji iz prostorije A, kroz prostoriju B vodi prema izlazu. Radi se o
betoniranom kanalu prekrivenom reupotrijebljenim kamenim podnim ploama. U sektoru B nije se nalo nita to bi
odudaralo od ostatka terena. Jedino je u zapuni ive stijene
u sloju smee ute naeno neto antikog materijala u vidu
fragmenata amfora i tegula.
Drugo podruje arheolokog istraivanja bio je prostor
vrta situiranog sjeverno, u eksterijeru zgrade Kamplin 1.
Podruje je odreeno kao sektor D i podijeljeno u 4 kvadranta, D1 D4. Istraivanje sektora zapoelo je kopanjem
sonde 1 na junoj strani sektora na razmei kvadranata
D4 i D3. Kopanjem sonde 1 utvren je sloj debljine 2 m
koji se sastoji od tamnosmee ute s malom primjesom
buke. Nalazi su vremenski ispremijeani i sastoje se od
fragmenata antike keramike, srednjovjekovne keramike,
venecijanske majolike pa sve do novovjekovne keramike.
Samo se u profilu pojavljuje ukast sloj pijeska pomijean
sa zemljom i komadima buke. Na dnu sonde, na dubini od
2 m od nulte toke uzete u pragu gornje prostorije, naena
je kamena konstrukcija bez vezivnog sredstva, o ijoj se
svrsi moe samo nagaati. Radi se o kamenju poslaganom
u krug, dubine 40-ak cm. Konstrukcija je bila zapunjena
slojem tamno sivo-smee zemlje bez bilo kakvih primjesa
ili nalaza. Konstrukcija se djelomino temelji na ivoj stijeni. Sama injenica da u njezinoj gradnji nije upotrebljavana buka, kao i njezina dubina koja se nalazi direktno
iznad kraja kulturnog sloja, odnosno iznad sterilne crvenice, visinski poloena ak i ispod razine ive stijene, koja
na nekim dijelovima ini i temelj konstrukcije, navodi na
dataciju same konstrukcije u prapovijest. Nalaz paljevinskog sloja u direktnom kontaktu s konstrukcijom, kao i sloj
pepelaste zemlje u zapuni konstrukcije navodi na pretpostavku da se radi o prapovijesnom ognjitu. U slojevima
ispod i pored konstrukcije nisu naeni nikakvi nalazi koji bi
pomogli u uoj dataciji nalaza. Nalaz neolitike opsidijanske strugalice pola metra iznad konstrukcije ne moe se
povezivati s njom samom, ve je ona tu dola naknadno,
naknadnim nasipavanjem vrta. Na razmeu kvadranata D1
i D2 sa sjeverne strane sektora D naena je fiksna buka
bazirana na ivoj stijeni, s tragovima kamenja u samoj
Podzemna prostorija naena u interijeru zgrade, sektoru C (foto:

M. Makarun)
stijene. Pojava novih slojeva uoila se tek u junoj polovici

prostorije C, u JI kutu i u sredini uz juni zid sektora C. U JI
kutu prostorije nailo se zidove koji su sastavni dio manje
podzemne prostorije dimenzija 2,20x2 m. Prostorija se
sputa ispod razine poda kojeg tvori iva stijena. U gradnji
zidova osim kamena i opeke upotrijebljena je i iva stijena
kao njihov sastavni dio. Uza zapadni zid, ali i dijelom istonog zida, naen je red opeke zidan na no, s laganim
kutom otklona te se nedvojbeno radi o ostacima pokrova
u obliku volte. Nalazi u zapuni te prostorije vremenski su
raznovrsni: od prapovijesti, antike te ranog i razvijenog
srednjeg vijeka. Finalna dva sloja ine sloj pepela koji se
javlja na dubini od 1,20 m te iva stijena, iji je meuprostor
zapunjavao sloj pepela. U sloju pepela naena je samo
recentnija venecijanska keramika i jedna keramika lula.
Skidanjem sloja pepela utvreno je postojanje kanala koji
je ponirao s june prema sjevernoj strani i koji je nestajao
pod sjevernim zidom ukopane prostorije. Nalaz volte ispod
razine podnice upuuje na njezinu stariju fazu od gradnje
same zgrade i odnosi se na arhitekturu koju treba istraivati na Kamplinu do njezine pune znanstvene verifikacije.
U neposrednoj blizini spomenute prostorije, s njene istone
strane naen je sloj tvrde zemlje s primjesama buke.
Njezinim skidanjem utvreno je postojanje novog sloja
neto svjetlije boje s vie primjesa buke. Taj sloj zapunjava
konstrukciju oblika polukruga. Na toj polukrunoj formaciji
isklesanoj dijelom u ivoj stijeni vidljivi su tragovi buke. Dno
konstrukcije definirano je tvrdom bukom. Nalazi iz sloja pripadali su samo antici; komadi amfora, tegula i zidne buke.
Sam nalaz mogue je povezati s kasnoantikim torkulom,
ali injenica da je recentna zgrada legla direktno na polovicu nalaza onemoguava njezino potpuno identificiranje.
Strojnim skidanjem recentnog zida od opeke koji je pratio
sjeverni zid prostorije C na vidjelo je izaao stariji kameni
zid. Na zidu su vidljivi tragovi crne boje, vezani uz proces
gorenja. Na zidu se vidi vie graevinskih faza i dio zida
zapravo slui kao juni zid koji definira nadzemnu cisternu.
Iz iskapanja je nemogue doi do bilo kakvih zakljuaka o
vremenu nastanka zida, budui da su recentnim betoniranjem uniteni bilo kakvi tragovi stratigrafije u prostoriji C,
podno zida. Ni na ivoj stijeni ni u bilo kojem sloju, osim
Polukruna konstrukcija naena u interijeru zgrade, sektoru C

(foto: M. Makarun)
469
svemu, ne radi se o gotovoj podnici, ve o pripremi podnice. Sjeverna septika jama legla je na samu podnicu i probila ju je u samoj sredini. Na toj istonoj strani nije naena
podnica, nego tek netaknuta iva stijena naknadno zasuta
recentnim slojem ute. Ua je datacija nemogua budui
da je naknadnim graevinskim radovima u vrtu naruena
njegova stratigrafija te nije bilo nalaza u netaknutom kulturnom sloju. Ipak tehnika gradnje podnice (opus signinum)
vremenski uokviruje nalaz u antiku. Strukture naene in situ
u vrtu zatiene su geotekstilom i prekrivene zemljom. Kako
nije bila mogua arheologija na cijeloj povrini vrta, pogotovo na povrinama koje zauzimaju dvije septike jame, kao
i na ostavljenim profilima preporuio se arheoloki nadzor
buduih graevinskih radova u vrtu zgrade Kamplin 1.
Matija Makarun
Summary
Kruna konstrukcija naena u sondi 1 vrta zgrade Kamplin 1 (foto:

M. Makarun)
During October and part of November 2010, archaeological excavations at the site of the building Kamplin in Krk
were conducted. Archaeological excavation was conducted
because of a plan to convert the building into a museum
facility. The archaeological excavation revealed just four
unrelated finds from various periods of human activity in
the city, from prehistory to the late Middle Ages.
In the investigations of the interior of the building there
were no very interesting discoveries since after 30 cm or
so levelled bedrock over almost all of the ground floor was
reached. It was only in the south east part of the building that
traces were found of two preserved structures. The first find
relates to a semicircular structure that might be identified as
a torculus which is only partially preserved (it can be approximately dated to the Roman period). The other find relates to
an underground room with traces of arched ceilings of brick,
and a channel for drainage cut into the bedrock. According
to the finds, it can be dated to the high Middle Ages.
In the garden of the building located north of the structure
itself archaeological excavation was also carried out. A round
stone construction was found, built of large stone cobbles
with no bonding material. Traces of soot and ash, as well as
the manner of building, would suggest a prehistoric hearth,
but the absence of any moveable finds makes any closer
dating impossible. The second find in the garden is related
to the Roman period. Traces of a Roman room with a floor in
opus signinum were found, but the absence of materials and
the destruction of the stratigraphy by the recent construction
of a septic tank disable any more precise dating.
Tlocrt vrta (izradila: N. Skitareli)
buci. Radi se o pripremnom sloju za zid koji prati liniju

utog sloja te se, poput utog sloja, lomi prema zapadu.
Naeno je meutim samo unutranje lice zida, dok njegovo
lice s vanjske strane nestaje. Nedostaje i vanjski kut loma
zida, kao i njegov nastavak prema zapadu, koji je destruiran kopanjem sjeverne septike jame.
Skidanjem sloja sjeverno od sjeverne septike jame nailo
se na sloj podnice. U sloju iznad podnice naeni su dislocirani fragmenti podnice tipa opus signinum, konstruirane od
posloenog kamenja, relativno jednakih dimenzija, preko
kojih je nabacana buka. Podnica slijedi liniju ive stijene
i temelja zida prema istoku na kojoj se temelji zid. Prema
Radno broj: 220

Lokalitet: Mali Loinj Katel
Naselje: Mali Loinj
Razdoblje: NV
U proteklom razdoblju realizirana su pokusna sondana
arheoloka istraivanja ostataka novovjekovne utvrde
470
Sjeverni dio interijera utvrde nakon iskopavanja
Pogled na zapadno, vanjsko lice bedema Katela
Katel u sreditu Malog Loinja, koja su tijekom dvadeset

radnih dana nastavljena i tijekom listopada 2010. godine.
Radove je vodio Ranko Starac iz Pomorskog i povijesnog
muzeja Hrvatskog primorja iz Rijeke, a pomone dokumentacijske poslove obavljala je apsolventica arheologije Mirna
Vujovi iz Vrbnika, uz pomo dvaju studenata.
u funkciji kamenoloma iz kojeg je vaen kamen i opeka za

gradnju okolnih kua. Krajem 60-ih i ranih 70-ih godina 20.
st. Katel je grubom i neprimjerenom radikalnom adaptacijom pretvoren u ljetnu pozornicu, s ugostiteljskim objektom, sanitarijama, betoniranim terasama i plesnim podijem,
bez ikakvih istraivanja ili mjera zatite. Tijekom tih radova
uniten je i svodni pokrov goleme vodospreme, ukopane u
liticu, koja je primala vodu s krova sredinjega peristilnog
objekta, zapravo zgrade vojarne, od koje su preostali tek
obodni zidovi i tragovi temelja pregradnih zidova.
Upravo u radovima zapoetima u listopadu 2010. iz vodospreme je trebalo izbaciti prljavu vodu i otpad. Naime, tijekom rekonstrukcije katela u prolom stoljeu, poruen
je svod nad cisternom od pune opeke, a nad jamu vodospreme postavljena je masivna betonska ploa, deblja od
30 cm te duga 22 m, kao i cisterna. Kroz betonsku su plou
postavljene kanalizacijske cijevi i odvodi, sobzirom na to da
je ona bila u funkciji septike jame za spremanje otpadnih
i sanitarnih voda. Nakon naputanja i propadanja ugostiteljskih funkcija krajem 80-ih godina 20. st., kroz otvore u
betonskoj ploi ubacivan je svakakav otpad. Teak zadatak
pranjenja vode i mulja iz cisterne dublje od 4 m i duge
22 m obavili su loinjski vatrogasci. Blato na dnu i krupni
otpad tada nije bilo mogue ukloniti, ali je barem omoguen
silazak u vodospremu i njezino snimanje. Arhitektonska
snimka katela, kao i svih otkopanih tragova zidova iz
kasnomletakog i francuskog razdoblja, prostorije tamnice
otkopane u proloj godini, kao i goleme vodospreme, bit
e nainjena u sljedeem razdoblju. Recentnim radovima
ustanovljeni su brojni nepoznati elementi graevine, sakriveni raznim betoniranjima, tako da prvobitna arhitektonska snimka graevine vie nije aktualna, ve treba snimiti
novootkrivene situacije.
U radovima 2010., osim uklanjanja vika zemlje i kamena
nad interijernim povrinama katela, docrtavani su i dokumentirani tragovi temelja sredinjeg objekta vojarne te
pristupnog koridora podzemnoj presvoenoj prostoriji
tamnice, koju su sagradili Mleani u funkciji cisterne za
vodu u 18. st., a potom su je poetkom 19. st. Francuzi pregradili u tamnicu. S prostora katela uklonjeno je oko 1100
kubinih metara nataloenoga kameno-zemljanog materijala, betona i recentnih gomila smea. Skromni pokretni
nalazi, poput nekoliko kovanica iz mletakoga, austrijskog
i talijanskog razdoblja, ulomaka grube i glazirane keramike
Istraivanjima je utvreno stvarno stanje utvrde, sagraene

poetkom 19. st. za francuske uprave, na mjestu mnogo
manje, dijelom poruene, a dijelom uklopljene u novu, povrinom veu utvrdu iz kasnomletakog razdoblja (18. st.).
Sondama su na vie lokacija zahvaeni svi slojevi unutar
katela, pa je opovrgnuta tvrdnja C. Marchesettija da je na
tom poloaju postojala prapovijesna gradinska promatranica. Katel je sagraen na priklesanoj vapnenakoj litici,
poravnatoj i dijelom zasutoj crvenicom pomijeanom s drobljenim kamenom, praktino bez ikakvih tragova ovjekova
boravka prije 18. st. Mogu je poloaj prapovijesne gomile
ili manje utvrde dvjesto metara istonije, gdje je francuska
uprava sagradila krunu utvrdu tipa martello, na kojoj su
bili postavljeni topovi. Taj je katel zapravo bedemima i
kulama omeena i zatiena zgrada za smjetaj vojnika,
dok je na istonijem poloaju (danas prekrivenom novom
stambenom gradnjom) bio artiljerijski poloaj, s kojeg se
dobro vidi i nadzire maloloinjski zaljev i stara luka Svetog
Martina. Katel je za austrijske vladavine u 19. st. bio samo
Ulazni koridor u prostor tamnice
471
iz 18. i 19. st., te dviju masivnih eljeznih topovskih kugli

predani su Loinjskom muzeju.
Literatura
Starac 2009 R. Starac, Mali Loinj Katel, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 426 428.
Ranko Starac
Summary
During 2010, the clearing of the interior of the late Venetian and
French fort called Katel on the top of the hill above the centre
of Mali Loinj continued. Because of the collapse of the perimeter walls and the internal building of the barracks, and after
the hospitality facility and dance terrace had stopped working
in the early 1920s, the space of the castle, even earlier devastated by the removal of stone and an ugly conversion and
concreting became a subject of mockery in Mali Loinj. From
2008 a vast quantity of concrete has been removed (the interior of the castle was poured with thick slabs of concrete) and
recently piled stones, earth and large scale household and
building waste. And so it was possible gradually to start on a
careful renovation, rehabilitation and presentation of this small
monument from the time of Napoleons Illyrian Provinces of
the beginning of the 19th century, built on the remains of a
small fort from the Venetian period. During excavation works
in 2010, the excavation and removal of material was supervised, yet there were very meagre finds, and clearly any there
had been were taken away earlier. Still, the attractiveness of
the position and the appearance of the remains of the fort,
one of the few extant examples of French architecture on the
eastern coast of the Adriatic, are reason enough for the Katel
in Mali Loinj, with its vast cistern 22 m long and more than
4 m deep, with a small subterranean dungeon and a central
building, to become a properly arranged and renovated nook
of the city, located just behind the parish church.
Prostor uvale Martinica s oznaenim sondama
Istraivanje sonde 1 (foto: M. Parica)
koji je na ilustraciji oznaen plavom bojom sadri naslage

morskih organizama odbaenih prilikom ienja ribarskih
mrea (ostaci koralja i sl). Osim spomenutih organizama,
ribarski brodovi privezani za glavni mul s vremena na vrijeme odbace ulomke keramike. Pregledom je utvreno da
se radi o novovjekovnoj keramici. Na prostoru koji je na
ilustraciji oznaen zelenom bojom vidljiva je pojava ulomaka novovjekovne glazirane keramike, meutim, vidljive
su i djelomine devastacije na samome morskom dnu.
One su posljedica intervencija graevinskim strojevima,
to je uzrokovalo ispremjeanost sloja morskog dna te
stvaranje izoliranih nakupina kamena.
Prilikom gradnje kolektora do ive je stijene iskopavan kanal,
tako da je pregledom materijala izbaenog neposredno
uz trasu lako utvrditi ima li u morskom pjesku arheolokih
nalaza. Zona pregleda na ilustraciji oznaena je crvenom
bojom. Pregledom tog dijela nije utvreno postojanje arheolokog materijala. Zatitna istraivanja pokazala su kako
u jugozapadnom dijelu luke postoji manja koncentracija
novovjekovne keramike koja je mogla dospijeti na dno kao
posljedica povremenog sidrenja novovjekovnih brodova.
Redni broj: 221

Lokalitet: Martinica luka
Naselje: Martinica
Grad/opina: Cres
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zatitno istraivanje
Tijekom listopada 2010. trajalo je zatitno podvodno arheoloko
istraivanje u Martinici na otoku Cresu. Istraivanje (koje je
vodio dr. sc. Zdenko Brusi) uzrokovano je planovima o ureenju i dogradnji luke Martinica, koje je predvialo djelomino
nasipavanje te mjestimino produbljivanje lukog prostora.
Prva faza ukljuivala je potpuni povrinski pregled podvodnog dijela luke, kako bi se uz pomo povrinske koncentracije artefakata utvrdilo podruje za sondiranje. Istraene
su tri sonde dimenzija 2x2 m. Najvea dosegnuta dubina
u sondama iznosi 60 cm. U sondama je pronaen manji
broj ulomaka novovjekovne glazirane keramike. Prostor
dr. sc. Zdenko Brusi

Mate Parica
472
Summary
During October 2010, underwater archaeological rescue
investigations were conducted in Martinica on the island
of Cres. The investigation was brought about by plans to
develop and extend the harbour of Martinica, which calls
for partial filling, and in places deepening the harbour area.
The first phase included a full surface survey of the seabed
of the harbour so that with the help of surface concentrations of artefacts the area for probes could be ascertained.
In the second phase of the works, three test pits, of 2 x 2 m,
were excavated. The greatest depth reached in the test pits
was 60 cm. A small number of fragments of modern glazed
ceramics were found in the test pits.
Poloaj uoenih arheolokih nalaza (1 novovjekovna brodska
konstrukcija; 2 vea koncentracija ulomaka keramikog posua;
3 dvije kamene gomile) (foto: I. Radi Rossi)
Redni broj: 222

Lokalitet: Omialj uvala Pesja
Naselje: Omialj
Grad/opina: Omialj (otok Krk)
Pravni status: Z-2006 (povijesna urbana cjelina)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, probno istraivanje
stanje te su bovama oznaene pozicije za postavljanje probnih arheolokih sondi. Na postojeim pontonskim gatovima
provjeren je i dokumentiran dosadanji nain njihova sidrenja. Betonski blokovi poloeni su na morsko dno bez ukopavanja, ali debeo sloj morske vegetacije ne doputa izradu
kvalitetne fotografske dokumentacije postojeega stanja.
Na povrini morskoga dna uoene su tri gomile lomljenog
kamena koje nisu prirodnog podrijetla. Prva od njih, promjera
oko 5 m, nalazi se 7,5 m sjevernije od sredinje linije budueg
pontona, 26 m od obale i na dubini od 2,5 m. Pod gomilom su
uoeni ostaci novovjekovne brodske konstrukcije u vidu debelih drvenih platica. Sljedee dvije gomile, dimenzija 4,5x13 m i
2x15 m, nalaze se 12 14 m u smjeru jugozapada, na dubini
od 3 do 5 m. Proteu se paralelno u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a sudei prema izgledu i pod njima bi se mogli
oekivati ostaci novovjekovnih drvenih brodskih konstrukcija.
Kako se gat sidri blokovima koji su od njegove sredinje linije
udaljeni oko 10 m na jednu i na drugu stranu, njihovim postavljanjem nee se naruiti situacija na morskom dnu.
Sa sjeverne i june strane budueg pontonskoga gata u povrinskom se sloju mjestimice nalaze manji ulomci antikoga
keramikog posua, koje u veini sluajeva nije mogue
datirati. Vea koncentracija keramikih ulomaka s june
strane buduega gata i ostaci drvene brodske konstrukcije
oznaeni su bovama, kako bi se na tim mjestima podmorskim iskopom utvrdilo stanje u dubljim slojevima luke.
Na poloaju brodske konstrukcije postavljeno je pomono
metalno mreite dimenzija 2x2 m. Iskopom uz pomo podvodnih sisaljki i vodene vatrogasne pumpe utvreno je kako
je rije o dijelu boka broda veih dimenzija. Debljina platica
iznosi 7 cm, dok njihova irina varira od 20 do 23 cm. Na
istraenoj povrini zabiljeeno je sveukupno sedam platica
i dva rebra te vea koliina korodiranih eljeznih avala.
Izgled elemenata brodske konstrukcije i stanje bolje ouvane drvene grae upuuje na njezino datiranje u novi vijek.
Nakon probnog iskopa i dokumentiranja u Sondi 1,
pomono metalno mreite prebaeno je na poziciju nalaza
ulomaka keramikog posua, oko 15,5 m juno od linije
buduega pontona, oko 35 m od obale i na dubini od 3,5
m. Na povrini dimenzija 2x2 m uklonjen je itav povrinski
sloj u kojemu nije bilo nalaza. U sjevernom dijelu kvadranta
U uvali Pesja u dnu Omialjskog zaljeva nalazi se sportska

luka s pontonskim privezitima za brodove. Pesja nautika
d.o.o., poduzee u vlasnitvu Opine Omialj, dobilo je koncesiju na koritenje pomorskog dobra posebne namjene, a zbog
poveane potranje za vezovima naruilo je idejni projekt
dogradnje luke novim plutajuim gatom. Idejni projekt izradila
je tvrtka MareCon d.o.o. iz Rijeke. S obzirom na dosadanje podmorske arheoloke nalaze na podruju Omialjskog
zaljeva, na blizinu lokaliteta Fortiina s ostacima kasnoantike
utvrde i na poloaj antikog naselja Fulfinum u oblinjoj uvali
Sepen, lokacijskom dozvolom uvjetovano je podmorsko arheoloko istraivanje koje je bilo potrebno radi dobivanja graevinske dozvole za planiranu intervenciju. Podmorsko arheoloko istraivanje trajalo je od 14. do 16. rujna 2010. godine.
Tijekom prvog urona pregledano je ire podruje na kojem se
planira dogradnja luke, fotografirano je i opisano postojee
Poloaj luice Pesje
473
Brodska konstrukcija pod kamenom gomilom na poloaju 1 (foto:

R. Frka)
Ulomci keramikog posua iz sonde na poloaju 2 (foto: R. Frka)
Kamena gomila na poloaju 3 (foto: R. Frka)
Na osnovi zateene situacije i sondiranja na odabranim

pozicijama, utvreno je kako nema zapreka za dogradnju luke Pesje novim pontonskim gatom. U razgovoru s
projektantom i naruiteljem projekta potvreno je da se
zahvatom ne zadire u morsko dno. S obzirom na situaciju
u povrinskom sloju nalazita, utvreno je da pri postavljanju betonskih blokova nije potreban arheoloki nadzor
te da je on neophodan samo u sluaju da se iz bilo kojeg
razloga odlui mehanizacijom zadrijeti u morsko dno, jer bi
se u dubljim slojevima luke mogla mjestimino pojaviti vea
koncentracija arheolokih nalaza.
Keramiki ulomci u povrinskom sloju morskoga dna na poloaju

2 (foto: R. Frka)
iskop je dosegnuo dubinu od 50 cm, a u sjeverozapadnom

uglu kopalo se do dubine od 1 m. U dubljim slojevima pronalaze se rijetki keramiki ulomci za koje se moe rei da
pripadaju antici, ali ih uglavnom nije mogue preciznije vremenski i tipoloki odrediti. Nekoliko dijagnostikih ulomaka
upuuje na injenicu kako je rije o materijalu koji se ne
nalazi in situ, ve je vjerojatno nanesen naplavljivanjem
ili erozijom obale. Na takav zakljuak navodi prije svega
ulomak amfore tipa Lamboglia 2 iz 2./1. st. pr. Kr., ija stratigrafska pozicija pri samom vrhu iskopa, iznad ulomaka
kasnoantike keramike, pokazuje kako nije rije o intaktnim
kulturnim slojevima.
Iako na preostaloj povrini morskoga dna nisu zapaeni
znatniji arheoloki nalazi, mogue je oekivati da se mjestimino u dubljim slojevima luke pojavi vea koncentracija arheolokog materijala. Na tu mogunost upuuje
prije svega poloaj luke koja ini odlian prirodni zaklon,
a potom i blizina kasnoantike utvrde Fortiine i rimskog
naselja Municipium Flavium Fulfinum.
Irena Radi Rossi

Summary
In Pesja bay at the head of Omisalj Bay there is a sports port
with a pontoon mooring for boats. Because of increased
demand for moorings, it is planned to extend the port with a
new floating quay, and hence in 2010 underwater archaeological excavations were undertaken to determine whether
there were any archaeological finds there. On the surface
474
of the seabed, three piles of broken stone not of natural

origin were spotted. The first of them, with a diameter of
about 5 m, is 26 m from the shore at a depth of about 2.5
m. Under the pile the remains of a modern ships structure
were found. The next two piles, dimensions 4.5 x 13 and 2 x
15 m, were 12 to 14 m out in the south-westerly direction at
a depth of from 3 to 5 m. Under them the remains of some
modern wooden boat constructions might be found. With
a test pit in the area of a large concentration of ceramic
fragments on the southern side of the future pier, in deeper
layers some potsherds were found. Some of the fragments
indicate that this is material that was probably brought here
by being washed down or eroded from the coastline. This
conclusion would tend to be confirmed above all by a fragment of a Lamboglia 2 type amphora from the 2nd to 1st century BC, the stratigraphic position of which at the very top
of the dig, above fragments of late Roman period ceramics,
shows that it is not intact cultural strata that are concerned.
Although on the remaining surface of the seabed no very
significant archaeological finds were observed, it is to be
expected that in separate places in the deeper strata of the
part there will be some greater concentration of archaeological
material. This would be suggested above all by the position of
the port, which is an excellent natural haven, and also by the
propinquity of the late Roman period fortress called Fortiina
and the Roman settlement Municipium Flaviium Fulfinum.
antikoga razdoblja te utvrditi rasprostiranje i dubinu ukopa

srednjovjekovnoga groblja. Naime, jedan od ciljeva istraivakoga projekta jest utvrivanje prostorno-arhitektonskih
datosti lokaliteta prije i u trenutku osnivanja samostana
poetkom 11. st., pomou dijakronijske prostorne analize
toga podruja smjetenog unutar zidina antikoga grada.
Tijekom ovogodinje kampanje napokon su u potpunosti
istraeni svi ukopi srednjovjekovnoga groblja koji su pronaeni unutar sektora III. Pretpostavlja se da se groblje, koje se
nalazilo iza zaelja crkve, prostire i istonije od granice sektora koja je odreena na poetku istraivanja. Broj istraenih
ukopa dosegao je 105, od kojih se 89 nalazi u tome sektoru.
Prvi apsolutno datirani ukopi nalaze se u dvije zidane grobnice koje potjeu iz 11. st. Meutim, u veini je sluaja rije o
jednostavnim mlaim ukopima u obinu zemljanu raku.
Sloj u koji se poinje ukapati od 11. st. nadalje prekriva
graevine stambene arhitekture iz kasne antike i vjerojatno
ranoga srednjeg vijeka. Apsolutnu kronoloku sekvencu
jo je uvijek teko utvrditi, no ipak je potvreno da najstarije identificirane strukture pripadaju dvjema graevinama:
A i E. Graevina A, smjetena u junome dijelu sektora,
identificirana je tijekom prijanjih kampanja, a ovogodinja su istraivanja omoguila utvrivanje njezine cjelovite
tlocrtne dispozicije otkriem njezine sjeverne granice.
Graevina E nalazi se pak u sjevernome dijelu sektora III i
slabije je istraena budui da se njezin vei dio nalazi izvan
granica istraene zone. Utvreno je nekoliko faza gradnje.
Na temelju slinosti upotrebljavanih veziva te orijentacije
zidova, prva faza graevine E, koja se moe grubo datirati
u 4. st., mogla bi se povezati s treom fazom graevine A.
Trenutano je u fazi obrada keramikog materijala povezanog s tom fazom, a osim ulomaka kuhinjske keramike,
pronaeni ostaci faune i koljaka upuuju na to da je rije o
prostoru namijenjenom stanovanju.
Tijekom 2008. prilikom istraivanja sektora VI. (sjeverno
od crkve sv. Petra) otkrivena je srednjovjekovna graevina
6.109 prislonjena na sjeverni zid crkve te zid koji se na
nju okomito naslanja (6.112). U uglu koji ine ta dva zida
geofizikim sondiranjem otkrivena je vea kruna struktura
relativno blizu povrine, te je odlueno ondje otvoriti sondu
veliine 5x5 m. Prvu fazu u tome sektoru ini istoni zid
srednjovjekovne graevine (6.109) koji je sauvan u duini
od 10,20 m, a maksimalna mu visina dosee 1,2 m. Na
njega se naslanja temelj stubita (6.113), a sondiranjem je
otkriven i zid 6.121 koji je okomit na istono proelje graevine. Prije daljnjih iskopavanja, tu je graevinu (koja je jedno
od posljednjih samostanskih zdanja) mogue okvirno smjestiti u vrijeme izmeu gradnje trobrodne bazilike te njezine
pregradnje u 15./16. st. kada je prostor crkve reduciran. U
treoj fazi gradi se kruna struktura 6.119 koja ini postolje
za kruni kameni bazen koji se sastoji od spojenih razlomljenih dijelova kamenog recipijenta. Dno je toga bazena
od poliranog kamena, a u njegovu se sreditu nalazi nekoliko udubina koje jasno upuuju na reupotrebu mlinskog
kamena. Na temelju opisanih elemenata, pretpostavlja se
da je rije o dijelu postrojenja za preradu vune. Takoer je
mogue da je takav pogon postavljen u posljednjim desetljeima funkcioniranja samostana, no tek e dodatna istraivanja omoguiti potvrdu iznesenih pretpostavki.
Geofizika istraivanja poetkom 2010. dala su vrlo zanimljive
rezultate za podruje sektora IV (juno od crkve), te je odlueno
Redni broj: 223

Lokalitet: Osor benediktinski samostan i crkva sv.
Petra
Naselje: Osor (otok Cres)
Grad/opina: Mali Loinj
Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija
Tijekom svibnja i lipnja 2010. trajala je peta kampanja
istraivanja benediktinskog samostana sv. Petra u Osoru
na otoku Cresu. Tim su radovima prethodila geofizika
istraivanja tijekom veljae 2010. godine. Istraivanja
su dio znanstvenoga projekta MIC-a za kasnu antiku i
srednji vijek Sveuilita u Zagrebu i istraivakog centra
ARTeHIS C.N.R.S.-a iz Dijona te Konzervatorskoga odjela
u Rijeci. Ovogodinju su kampanju, osim spomenutih institucija, financirali Ministarstvo vanjskih poslova Republike
Francuske te fondacija Caritas Veritatis.
Osnovni rezultati tiu se istraivanja srednjovjekovnoga
groblja smjetenoga iza zaelja crkve, kao i kasnoantikih
stambenih graevina. Takoer su predstavljeni rezultati sondanih istraivanja sjeverno i juno od crkve. Zahvaljujui
uporabi razliitih metoda istraivanja (arheoloka iskopavanja, geofizika istraivanja, prouavanje izvora itd.), mogue
je predloiti novu hipotezu o kasnoantikom postanku crkve
te prvu skicu srednjovjekovne topografije samostana.
Osnovni cilj ovogodinje kampanje bio je dovretak istraivanja dijela lokaliteta smjetenog iza zaelja postojee crkve
(sektora III i VI). Time se pokualo utvrditi narav i funkciju
otkrivenih graevina, ustanoviti sve graevinske faze iz
475
Osor Sv. Petar, pogled na sektor III i VI tijekom istraivanja (foto:

I. Mari)
Osor Sv. Petar, sektor III i VI, prijedlog faza i rekonstrukcija graevina koje prethode gradnji crkve (izradio: L. Fiocchi)
ondje otvoriti veu sondu. Graevina koju je A. Mohorovii

djelomino iskopao pedesetih godina jasno se ocrtavala juno
od crkve. Takoer su uz juni zid crkve uoene dvije dosad
nepoznate prostorije, od kojih je jednu mogue interpretirati
kao zvonik. U svakome sluaju, cilj je bio utvrditi u kojoj je mjeri
i je li graevina B, koja vjerojatno potjee iz kasne antike (i
time je moda istodobna fazi III graevine E) djelomino upotrebljavana kao dio samostanskih prostorija na to upuuje
tlocrt. Utvreno je da su slojevi jako uniteni Mohoroviievim
radovima, no ipak je mogune predloiti kronoloku sekvencu
graevinskih faza. Prvu fazu mogue je datirati u antiku, dok je
tijekom druge faze u antikom sloju iskopan iri rov ija ispuna
tvori pripremu za temelje sastavljenu od veih nepravilnih blokova bez upotrebe veziva. Potom su od priklesanih blokova
povezanih vapnenom bukom sagraeni temelji. Iako su obje
strukture vrlo slabo ouvane, na temelju njihova poloaja i
stratigrafskih odnosa moe se pretpostaviti da ine dijelove
junoga perimetralnog zida trobrodne bazilike. Tu hipotezu
potvruje i smjetaj zidane grobnice 4.110 koja se prislanja uz
njega, ponavljajui situaciju i poloaj grobnice 3.108. Grobnica
je bila djelomino modificirana i prije nego su je dodatno unitila prethodna iskopavanja. Meutim, mogue je bilo utvrditi
da je rije o suhozidnoj konstrukciji, za iju je gradnju kao graevni materijal iskoriten ulomak ukraen nizom kuka koji se
moe okvirno datirati u kraj 8. 10. st. Nadalje, otkriveni ostaci
upuuju na mogunost postojanja starije graevine na ijim je
temeljima crkva djelomino sagraena. Naime, uza zid postojee crkve otkrivena je masivna zidana konstrukcija 4.107 na
kojoj je postavljen temelj prvog stupa 4.105 dakle imala je
funkciju stilobata trobrodne bazilike. Meutim razlike u tehnikama zidanja izmeu te strukture i bonog zida bazilike, ostavljaju prostor i za drugaije interpretacije, koje e tek proirenje
iskopavanja u tome sektoru, predvieno za 2011. godinu, moi
potvrditi ili opovrgnuti. Posljednju fazu identificiranu u tome
sektoru ine temelji zvonika koji je sagraen nakon redukcije
crkvenoga prostora te je bio prislonjen uz juni zid nove crkve.
Naposljetku, valja naglasiti da se poinju uoavati elementi samostanske topografije u njezinoj srednjovjekovnoj, odnosno kasnosrednjovjekovnoj fazi. Zapravo, zasad
nita nije doputalo povezivanje opatijske crkve s nekom
njoj istodobnom samostanskom zgradom. Jedina je dosad
otkrivena samostanska zgrada ona dograena sjeverno od
crkve u nekom mlaem periodu. Od nje se prema sjeveroistoku protezao obodni zid samostana, omeujui prirodnu
terasu, iji je jedan dio zauzimalo groblje. Taj se obodni
zid, ini se, protezao do tzv. venecijanskih zidina. Meutim,
preliminarnom analizom zidina uoeno je da su graene u
nekoliko faza, te je vrlo mogue da je jedan njihov dio (juni
segment) zapravo zid velike samostanske zgrade koja se
prostirala istono od crkve. Detaljna analiza dijela elevacije
te dodatna geofizika istraivanja predviena za 2011. trebala bi potvrditi tu hipotezu.
476
Summary
During 2010, the fifth excavation campaign into the
Benedictine monastery of St Peter in Osor, Cres island,
was conducted. The basic results are concerned with the
research into the medieval cemetery located behind the
back of the church, and also of dwelling buildings of the
late Roman period. Also presented are the results of test pit
investigations north and south of the church. Thanks to the
use of different methods of research (geophysical investigations, archaeological digs, study of the sources and so
on) it is possible to propose a new hypothesis concerning
the origin of the church in the late Roman period and the
first sketch of the medieval topography of the monastery.
The basic objective of this years campaign was to bring to a
close the research into the part of the site located behind the
back of the existing church (sectors III and VI). The endeavour
here was to establish all the building phases from the Roman
period and to determine the extent and depth of the burials of
the medieval graveyard. The stratum in which they started to
carry out interments from the 11th century onwards covers over
the buildings of dwellings from the late Roman period and probably the early medieval period. It is always difficult to determine
the absolute chronological sequence, but still it has been determined that the oldest identified structures belong to two buildings, labelled A and E. Geophysical research carried out early
in 2010 gave very interesting results for the area of sector IV
(south of the church) and it was determined to open up a large
test pit. Building B, which was partially dug up in the 1950s, was
clearly outlined south of the church. And alongside the southern wall of the church, two rooms previously unknown were
discerned, one of which could be interpreted as a bell tower.
Finally it should be emphasised that elements of the monastic
topographic have started to become visible in its medieval, or
perhaps late medieval, phase. The only monastery building
revealed to date is the building built to the north of the church
in some later period. From it a perimeter wall of the monastery
extends to the north east, bounding a natural terrace, one part
of which has been occupied by the graveyard. This boundary wall, it seems, extended as far as what are called the
Venetian defences. However, in a preliminary analysis of the
defensive walls it was observed that they were built in several
phases, and that it is very possible that one part of them (the
southern segment) is in fact the wall of the great monastic
building that extended eastward from the church. A detailed
analysis of part of the elevation and additional geophysical
research provided for in 2011 should verify this hypothesis.
Osor Sv. Petar, pogled na sektor VI nakon istraivanja (foto: S.

Bully)
Nadalje, nastavak terenskih istraivanja, kao i obrada materijala koja je u tijeku, omoguit e bolje razumijevanje prostornih datosti u vrijeme osnivanja samostana te njegova
arhitektonskog razvoja u tom dijelu antikoga grada. Radna
je pretpostavka da je crkva sv. Petra, u dosadanjoj literaturi datirana u prvu polovinu 11. st., sagraena na ostacima
neke starije, moda ve crkvene graevine, no dataciju i
toan oblik toga zdanja tek treba utvrditi istraivanjima. Radi
razjanjenja tih pitanja tijekom sljedeih kampanja, predviena su ciljana iskopavanja prostora same crkve, kako bi se
odredilo na koji je nain ona povezana s graevinama smjetenima juno, a tada e biti mogue predloiti dataciju trobrodne crkve i smjestiti je unutar samostanskoga kompleksa
iji su organizacija i izgled jo uvijek uglavnom nepoznati.
Literatura
Bully et al. 2009 S. Bully, M. Jurkovi, M. auevi-Bully,
I. Mari, Osor benediktinski samostan i crkva Sv. Petra,
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 436 440.
Bully et al. 2011 S. Bully, M. Jurkovi, M. auevi-Bully,
I. Mari, Le monastre de Saint-Pierre dOsor (le de Cres):
cinquime campagne dtudes archologiques, HAM,
15/2, 2009: 377 392.
Jurkovi et al. 2008 M. Jurkovi, M. auevi-Bully, I.
Mari, S. Bully, Le monastre de Saint-Pierre dOsor (le de
Cres): seconde campagne dtudes archologiques, HAM,
14, 2008: 293 306.
Mari et al. 2010 I. Mari, S. Bully, M. Jurkovi, M.
auevi-Bully, Le monastre de Saint-Pierre dOsor (le
de Cres): quatrime campagne dtudes archologiques,
HAM, 16, 2010: 277 291.
Mohorovii 1953 A. Mohorovii, Pregled i analiza novootkrivenih objekata historijske arhitekture na podruju
grada Osora, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU,
1-2, Zagreb, 1953: 10 14.
Redni broj: 224

Lokalitet: Peina Bukovac
Naselje:
Grad/opina: Lokve
Razdoblje: P
mr. sc. Morana auevi-Bully

mr. sc. Iva Mari
dr. sc. Sbastien Bully
prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi
Od 14. do 26. lipnja 2010. trajala su manja probna sondana istraivanja peine Bukovac u Gorskom kotaru.
Voditelj istraivanja bio je doc. dr. sc. Ivor Jankovi (Institut
477
za antropologiju, Zagreb), a zamjenik voditelja prof. dr. sc.

Ivor Karavani (Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet
u Zagrebu). Osim voditelja, u istraivanju su sudjelovali:
prof. dr. sc. James C. Ahern (Department of Anthropology,
University of Wyoming), Nikola Vukosavljevi, dipl. arheo.
(Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu),
Barbara Cvitkui, dipl. antropol. (Institut za antropologiju,
Zagreb), studenti arheologije i antropologije Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, kao i studenti triju amerikih sveuilita (Univerity of Wyoming, University of Illinois
i University of Central Florida). Znatnu logistiku potporu i
pomo pruili su gospodin Miren Androi (Udruga Lujizijana)
i Ivan Bolf te Sanjin Miheli (Arheoloki Muzej u Zagrebu),
a dio sredstava osiguran je u okviru projekta Ministarstva
znanosti obrazovanja i sporta (196-1962766-2740).
Arheoloki potencijal tog lokaliteta shvaen je ve 1911.,

kada je T. Kormos (Kormos 1912) istraivao peinu i u
sondi u poprenoj dvorani u pleistocenskim slojevima pronaao iljak jeljenjeg roga, kao i vie ivotinjskih kostiju s
tragovima vatre i lomljenja. Prema tipu iljka mogue je da
se radi o takozvanoj orinjasijenskoj industriji (kulturi) ili pak
nekoj drugoj regionalnoj pojavi ranoga gornjeg paleolitika.
Iako je manja istraivanja pedesetih godina prolog stoljea proveo pokojni akademik Mirko Malez (Malez 1959;
Malez 1979), osim ivotinjskih kostiju na kojima je opisao
tragove gorenja, nije naiao na druge tragove ljudske djelatnosti ni artefakte, stoga su bila prijeko potrebna dodatna
iskopavanja uporabom suvremenih arheolokih metoda i
tehnologije istraivanja. Cilj manjih sondanih istraivanja
bio je utvrivanje stratigrafskog slijeda nalazita te procjena potencijala tog lokaliteta za daljnja istraivanja.
Nakon posjeta lokalitetu i njegove procjene, odlueno je
da se u glavnu (poprenu) dvoranu postavi manja sonda.
U dvorani se nalazila otprije iskopana rupa koja se nastavljala na prilazni hodnik. Jama je ovalnog oblika i duga oko
3,5 m i iroka oko 2 m (najiri dio). Radi se o ostacima
starije sonde koju je za svojih istraivanja (sudei po postojeim objavljenim priopenjima) postavio pokojni akademik
Mirko Malez. Odlueno je da e se probna sonda postaviti
desno od navedene jame (sjeverozapadni dio dvorane).
Prije poetka istraivanja bilo je potrebno oistiti sediment
nabacan iz starijih sondi (Kormoseve i Malezove sonde).
Nakon dolaska do intaktnog dijela sedimenta otvorena je
sonda veliine 2x1,5 m u kojoj je zapoelo sputanje dvaju
Peina Bukovac, smjetena je na sjeverozapadnoj padini

brda Slemena, opina Lokve (k.. 4269). Ulaz u peinu
okrenut je prema sjeveroistoku. Peina se sastoji od 40-ak
m dugog i oko 3 m irokoga ulaznog hodnika koji se iri u
10-ak m dugaku i otprilike toliko iroku poprenu dvoranu.
Iz dvorane se nadalje ire dva manja kraka: jedan prema
jugozapadu, a drugi prema jugoistonoj strani. U jugoistonom kraku zamijeeno je vaenje sedimenta iz nepoznatih
razloga. Nadalje, u prilaznom hodniku peine na dva mjesta
zamijeene su jame koje je iz nepoznatih razloga napravio nepoznat poinitelj. Prema dostupnoj literaturi, Malez i
Kormos svoja istraivanja ograniili su na sonde u centralnoj (poprenoj) dvorani, odnosno pretpeinskom prostoru.
Bukovac, tlocrt s oznaenom sondom 2010.
478
Bukovac, postavljanje sonde
Bukovac, iskopavanje
kvadranata (A1 i A2), veliine 1x1,5 m. Svaki je kvadrant

podijeljen na 4 supkvadranta koji su sputani po slojevima.
Iskopavalo se standardnom metodologijom uobiajenom za
arheoloke lokalitete slinog razdoblja. Sonda veliine 2x1
m podijeljena je u dva kvadranta (A1 i A2), a svaki kvadrant
dodatno je podijeljen u etiri supkvadranta dimenzija 50x50
cm (supkvadranti A1.1, A1.2, A1.3, A1.4, A2.1, A2.2, A2.3 i
A2.4). Pri iskopavanju upotrebljavali su se manji alati (zidarske
lice, pahtle i sl.). Dubine slojeva mjerene su pomou nivelira, sediment je prosijavan kroz sito propusnosti 3 mm, budui
da je sediment bio glinast te nije bilo mogue upotrebljavati
sito manje propusnosti. Sav sakupljeni materijal (faunalni
nalazi) oznaen je prema sloju i kvadrantu (supkvadrantu). Iz
svakog sloja uzet je uzorak nekolicine nalaza za radiometrijsko datiranje. Nadalje, po jedna litra uzorka iz svakog sloja
odvojena je za budue analize (polen, analiza sedimenta i
sl.). Svakodnevno je voen terenski dnevnik i fotodokumentacija, a posebna dokumentacija voena je za svaki kvadrant.
Nakon istraivanja, poloaj sonde i slojeva te tloris poprene
(glavne) dvorane peine snimljeni su totalnom stanicom.
U kvadrantu A1 dolo se do razine sloja 4. Kvadrant A2
sputen je do stratigrafskog sloja 3, s time da je supkvadrant A2.1 sputen do poetka sloja 4.
Sloj 1 = povrinski sloj dubine od 6 do 47 cm. Crvenkasto
sme (prema Munsellu: 10YR 4/4), mjestimino crvenkast
(Munsell: 2.5YR 4/8).
Sloj 2 = siga debljine od 2 do 14,5 cm.
Sloj 3 = glinast svjetlosmei sloj (Munsell: 10YR 4/6),
debljine od 14 do 20 cm.
Sloj 4 = glinasti tamnosmei sloj (Munsell: 10YR 3/6).
Debljina sloja nije odreena budui da je istraivanje zavrilo prije nego se dolo do kraja te stratigrafske jedinice.
U razini sloja 4, na dubini od 193 cm, u supkvadrantima
A1.2 i A1.4 javlja se crvenkasta zemlja koja se po sastavu
razlikuje od ostatka sloja 4, a slinost pokazuje sa slojem
3, pa je taj sloj nazvan 3A. Iako pokazuju slinost sa slojem
4, supkvadranti A1.1 i A1.3 po sastavu zemlje ipak se razlikuju od njega te je taj sloj nazvan 4A. U buduim istraivanjima pokazat e se je li ta podjela opravdana.
Iz stratigrafskih slojeva 3, 4 i 4A uzorci su poslani na radiokarbonsku dataciju (C-14). Rezultati analiza koji e biti
objavljeni u znanstvenoj publikaciji upuuju na to da su navedeni slojevi formirani u relativno kratkom razdoblju gornjeg
pleistocena, prije otprilike 30-31.000 godina. Preliminarna
taksonomska odreenja faunalnih nalaza upuuju na to
da je veliku veinu nalaza mogue ubrojiti u genus Ursus
(materijal je na obradi i rezultati analize bit e objavljeni).
Literatura
Kormos 1912 T. Kormos, Die ersten Spuren des
Urmenschen in Karst-Gebirge. Fldtani Kzlny, 52, 1912:
97 104.
Malez 1959 M. Malez, Speleoloka istraivanja kra u
1956. Godini, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti, 63, Zagreb, 1959: 340 354.
Malez 1979 M. Malez, Nalazita paleolitskog i mezolitskog
doba u Hrvatskoj. u: Praistorija jugoslavenskih zemalja,
I: paleolitsko i mezolitsko doba, (ur. A. Benac), Sarajevo,
1979: 227 276.
dr. sc. Ivor Jankovi
dr. sc. Ivor Karavani
dr. sc. James. C.M. Ahern
mr. sc. Sanjin Miheli
Summary
During June 2010, a minor test pit investigation of Bukovac
cave (the municipality of Lokve in Gorski Kotar) was conducted. In 1911 at this site T. Kormos carried out research
and made numerous finds of fauna, as well as of a point
made from a deer antler. Since it was not certain to which
archaeological culture and time this find should be ascribed,
and the excavations of M, Malez in the 1950s afforded,
apart from animal bones with traces of burning, no new
archaeological material, it was necessary to carry out additional excavations using contemporary research methods.
A test pit sized 2 x 1.5 m was opened, up, in which two
quadrants (A1 and A2) sized 1 x 1.5 m were made.
From stratigraphic layers 3, 4 and 4A, samples were sent
for radiocarbon dating (C14). The results of the analysis
479
will be published in a scholarly publication and show that

these strata were formed in the relatively short period of the
Upper Pleistocene, about 30,000 years ago. Preliminary
taxonomic determination of the faunal finds shows that
most of the finds can be classified as belong to the genus
Ursus (the material is still being studied).
madira (oplate broda) iznosi 6 cm, a njihova irina varira

izmeu 26 i 36 cm. Svakako treba istaknuti iznimno vrstu,
pojaanu konstrukciju koja se odlikuje gusto rasporeenim
duplim rebrima. irina jednog rebra iznosi 20 cm. U sektoru
1 dokumentirano je 9 rebara koja su oznaena oznakama
ZR 100 ZR 108, 9 madira oznakama ZM 1 9. Kobilica
je oznaena kao KOB. Uz keramike nalaze pronaeno je
nekoliko grumena kamenog ugljena, to upuuje na to da
je (uz pojaanu konstrukciju broda) vjerojatno rije o parobrodu ili vojnom brodu. Pronaeno je i nekoliko keramikih
nalaza koji su, zanimljivo, prema preliminarnoj analizi datirani u prapovijest. Mogue je da na oblinjem otoiu Orudu
postoje ostaci prapovijesnog naselja. Veina opreme broda
spaena je vjerojatno nedugo nakon nasukavanja, na to
upuuje nedostatak bilo kakvih nalaza osim spomenutih. Taj
unikatni brodolom svakako treba i dalje dokumentirati kako
bi se dobio uvid u nedovoljno istraenu brodogradnju 18. st.
Redni broj: 225

Lokalitet: Podmorje Kvarnera (Oruda, Unije)
Naselje:
Pravni status:
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: podmorsko rekognosciranje
Od 1. do 8. rujna 2010. Odjel za podvodnu arheologiju
Hrvatskoga restauratorskog zavoda arheoloki je rekognoscirao i dokumentirao podmorje Kvarnera. U rekognosciranju su sudjelovali Igor Mihajlovi, dipl. arheo. i pov.,
voditelj rekognosciranja, Igor Miholjek, dipl. arheo. (voditelj
Odjela za podvodnu arheologiju), Vesna Zmai, dipl. arheo.,
i mr. sc. Luka Beki. Uz njih su sudjelovali i Mladen Pei
iz Odjela za restauriranje podvodnih arheolokih nalaza,
Zrinka Ettinger-Stari, ravnateljica Loinjskog muzeja,
Nenad Stari i Jurica Bezak, instruktori ronjenja, Pavle
Dugonji, student arheologije, troje kolega iz Makedonije:
Valentina Todoroska, Slobodan Rojkoski i Sanja Gjorgjevik
te vie ronilaca specijalne policije. Financijska sredstva za
podmorsko arheoloko rekognosciranje i dokumentiranje
osiguralo je Ministarstvo kulture.
Uvala Skopalj i rt Lakunji (otok Unije)

Druga je pregledana pozicija uvala Skopalj s istone strane
otoka Unije. Pregledana je gotovo cijela uvala u vie ronilakih parova. Izvaeno je vie ulomaka amfora (grla, ruke
dijelovi trbuha), kao i jedna cijela, tipa Forlimpopoli na dubini
od 19 m. Taj tip amfore, iji se produkcijski centri smjetaju u
sjeveroistonu Italiju, datira se u 1. i 2. st. (Panella 1989). Na
dubini od 19 m uoena je i protubrodska mina iz Drugoga
svjetskog rata. Kod rta Pejni (pozicija Skopalj 2) pronaeni
su i drveni brodski konstruktivni elementi te nekoliko eljeznih i jedan bronani avao. Za sada nije jasno radi li se o
brodolomu, ali uzet je uzorak drva za analizu C-14. Na sjeverozapadnoj strani uvale, na dubini od 3 m pronaena je
hrpa balastnog kamenja uz nekoliko drvenih dasaka oplate
plovila. Vjerojatno je rije o brodolomu od kojeg je zbog
blizine obale i djelovanjem mora vrlo malo ostalo (pozicija
Skopalj 1). I ondje je uzet uzorak drva za analizu C-14.
Na temelju prethodnih dojava pregledano je podruje oko
lanterne na rtu Lakunji do dubine od 5 m, gdje se ne nalaze
vee koncentracije materijala, samo manji ulomci amfora u
usjecima na dnu. Vjerojatno se na toj lokaciji nalaze ostaci
vie brodoloma od kojih, zbog djelovanja morskih struja i jakih
valova, nije ostalo gotovo nita osim spomenutih nalaza. S te
pozicije izvaena su dva ulomka antikih staklenih posuda.
Podmorje izmeu otoia Orude i Palacola

Ovogodinje rekognosciranje baziralo se na dokumentiranju ostataka drvenog broda koji se nalazi izmeu otoia
Orude i Palacola, na dubini od 5 m. Poziciju tog brodoloma otkrio je jedan talijanski turist tijekom prologodinjeg
rekognosciranja. Na dnu su se mogla uoiti rebra u duini
od 12 m, iz kojih su virili bronani klinovi. Tada, u 2009.
izraena je samo osnovna dokumentacija te je uzet uzorak
drva za radiokarbonsku analizu u Poznan Radiocarbon
Laboratory, koja ga je datirala 195 +/ 25 prije sadanjosti.
Plan rekognosciranja bio je dokumentiranje dijela drvene
konstrukcije broda i izrada kvalitetne fotodokumentacije
nalazita. Podmorsko dokumentiranje zapoeto je iskopavanjem zatrpanih dijelova ostataka broda mamut-sisaljkama kako bi se odredila pozicija/smjer broda. Postavljen je
metar po duini vidljivih ostataka broda, ukupne duine 18
m. Ostaci broda nastavljaju se u gustoj posejdoniji (morska
trava) prema Orudu. Nakon toga odlueno je da se vrsto
aluminijsko mreite postavi na jedan kraj broda koji nestaje
u pijesku (prema Palacolu), za koji se pretpostavlja da je
krma (sektor 1). Zatim je postavljeno est kvadrananta (koji
imaju oznake A1, A2, B1, B2, C1, C2), na povrini od 24 m2.
Prije nego to su bili nacrtani, svi su drveni elementi koji se
nalaze u mreitu temeljito oieni. Podruje dokumentiranja ograeno je zidom od vrea napunjenih pijeskom kako
bi se sprijeilo zatrpavanje nalazita djelovanjem morskih
struja. Nakon to je planirana sekcija broda nacrtana, prekrivena je geotekstilom i zatrpana. Debljina dokumentiranih
Fotomozaik brodoloma kod otoia Orude (izradio: R. Moskovi,

arhiva HRZ-a)
480
Novovjekovni brodolom kod otoia Orude (foto: I. Miholjek, arhiva HRZ-a)
archaeological reconnaissance of and documented the

seabed of the Bay of Kvarner. The reconnaissance was
based on the documenting of the remains of a wooden ship
that lies between the islets of Oruda and Palacol at a depth
of 5 m. The position of this wreck was discovered by an
Italian tourist during a survey of the previous year. At the
bottom it was possible to see wooden frames for a length of
12 m from which bronze wedges protruded. Then, in 2009,
only the basic documentation was made, and a sample
of the wood was taken for radiocarbon analysis (the age
shown was 195 +/- BP). The plan for this reconnaissance
was to document part of the wooden structure of the ship
and to make good quality photographic documentation of
the site.
The second position examined was Skopalj Bay on the
eastern side of Unije island. Several pairs of divers surveyed almost the whole of the bay. Numbers of amphora
fragments were raised (necks, handles, parts of the belly)
as well as a whole amphora, Forlimpopili type, from a depth
of 19 m. At rt Pejni (Pejni Point) (the Skopalj 2 position) parts
of wooden ships structural elements were found as well as
one bronze an d several iron nails. On the northern part of
the bay, at a depth of 3 m, a pile of ballast stone was found,
alongside several wooden boards, part of a ships planking.
Because of previous reports, the area around the light on rt
Lakunja (Lakunja Point) was examined down to a depth of 5
m. Here no very large concentration of material was found,
merely small amphora shards in clefts on the bottom.
Amfora tipa Forlimpopoli u uvali Skopalj (foto: P. Dugonji, arhiva

HRZ-a)
Literatura
Panella 1989 C. Panella, Le anfore italiche del II secolo
D.C., Amphores Romaines, 1989: 139 178.
Igor Mihajlovi
Summary
During September 2010, the underwater archaeology
department of the Croatian Conservation Institute did an
481
LIKO-SENJSKA
UPANIJA
226 Caska podmorje

227 Caska Sv. Juraj
228 Liko Cerje Vak(h)tarica
229 Liko Cerje Velika draga
230 Lovinac Begovac
231 Novalja ire podruje
232 Otoac stari grad Fortica
482
233 Ramljani Gradina Kloko

234 Smiljan Crikvine ovini
235 Udbina Gradina
236 Udbina stolnica sv. Jakova
237 Utvrene peine Liko-senjske
upanije
238 Velebit planina
239 Vrebac ureva greda
Liko-senjska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 226

Lokalitet: Caska podmorje
Naselje: Novalja
Grad/opina: Novalja (otok Pag)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno istraivanje,
snimanje
sveukupno petnaest kvadranata dimenzija 2x2 m, a iskopna povrina iznosila je 60 m2. Kao i prethodne godine,
sloj nad brodskom konstrukcijom sastojao se od lomljenog
kamenja, granja, ulomaka opeke i gruboga keramikog
posua te vee koliine ivotinjskih kostiju i rogova.
Sve kosti prikupljene su za analizu, a na razliitim dubinama izvaeni su uzorci slojeva iz kojih je ispran sitan
organski materijal koji e, uz palinoloke analize, posluiti za rekonstrukciju nekadanje vegetacije na prostoru
Pakoga zaljeva. Sputanjem iskopa u dubinu uoen je
sloj sitnijega kamenja i buke kojim je bio ispunjen prostor
izmeu brodskih rebara. Nakon detaljnoga fotografskog
dokumentiranja situacije kamenje je uklonjeno, a ostaci
brodskoga korita oieni od mulja i ostalih neistoa.
Iskopom se utvrdilo kako se brodska konstrukcija protee
u smjeru jugozapada u duini od dodatna 4 m, pa njezina
sveukupna duina iznosi oko 8 m. U smjeru jugozapada
poveava se i dubina na kojoj lei nalaz, a najvea debljina
sloja mulja i kamenja iznosi oko 60 cm. U novoistraenom
dijelu nastavilo se pratiti kobilicu i nizove platica, a u punoj su
duini otkrivena jo tri brodska rebra (jedno uoeno ve tijekom istraivake kampanje 2009.). Na tri mjesta s unutranje
strane brodske oplate uoeni su tragovi nedostajuih rebara.
U kv. E-3 pronaeno je jedno dislocirano rebro (rebrenica) i
dio profiliranoga gornjeg dijela rebra (produnik).
Od uzdunih graevnih elemenata ouvala se kobilica u
duini od 6,55 m, jednostavnoga tipa (bez kobilinog utora)
i etvrtastog presjeka dimenzija 12x16 cm, lagano zaobljenoga donjeg dijela. Izraena je od drveta hrasta crnike
(Quercus ilex L.), a na oba kraja nalaze se spojevi na klju,
kojima su na kobilicu bile spojene pramana i krmena
statva. Spoj je bio dodatno uvren okomito zabijenim
drvenim klinom.
geodetsko
Tijekom svibnja 2010. u okviru projekta Cissa antiqua

nastavljeno je istraivanje podmorja uvale Caske u organizaciji Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru i francuskog instituta Centre Camille Jullian (UMR 6573, Universit
Aix-Marseille-CNRS, Aix-en-Provence). U realizaciji projekta ove je godine sudjelovao i Mediteranski institut za
ekologiju i paleoekologiju (IMEP, Universit Paul Czanne,
Aix-Marseille).
Meunarodno istraivanje 2009. zapoelo je otvaranjem
sonde na mjestu pronalaska ostataka ivanog broda iz
antikog doba, nedaleko od kamenog tornja za promatranje kretanja tuna, zvanog Tunera, u uvali Caski na sjevernom dijelu otoka Paga, a tijekom 2010. nastavljeno
je ponovnim otvaranjem te sonde. Tijekom prvog urona
ronioci su postavili pomono metalno mreite jednakih
dimenzija kao i prethodne godine i uklonili kamenje koje je
prekrivalo geotekstilom zatiene nalaze. Postavljene su
i vodene sisaljke, a potom uklonjen geotekstil i nabaeni
pijesak kako bi se ponovo u cijelosti oistio ve poznati dio
brodske konstrukcije. Drvena je graa zateena u jednakom stanju kao i prethodne godine.
Paralelno s ienjem prologodinjega dijela konstrukcije nastavljeno je iskopavanje u smjeru juga. Istraeno je
Poloaj sonde u odnosu na Tuneru i naselje u Caski (foto: R. Frka)
483
Poloajni plan nalaza (crte: V. Dumas)
Nacrtno dokumentiranje nalaza (foto: L. Damelet)
Oplata je sastavljena od platica izraenih od drveta bukve

(Fagus sylvatica L.), spojenih stino i povezanih jednostavnim ligaturama koje su dodatno osigurane drvenim
avliima, veinom izraenima od drveta jele (Abies alba
Mill.). Platice irine od 12 do 16 cm u nekim su sluajevima meusobno spojene dijagonalnim stinim spojem
unutar jednoga voja. Prosjena debljina oplate iznosi tek
1,5 cm, to je vrlo vjerojatno posljedica velikog optereenja
lomljenim kamenjem i kompresije drvene grede. Njezina
originalna debljina procijenjena je na 2 2,5 cm. Meu
rebrenicama F7 i F9 primijeena je jedina obnova platice
(P12) u obliku manje umetnute daske, spojene na ostatak
konstrukcije jednakim nainom ivanja upotrebljavanim za
izradu itave brodice.
Radni fotomozaik nalazita (foto: V. Frka)
484
Generalni nacrt nalaza (crte: G. Boetto, V. Duma, N. Lete)
485
Detalj ivane brodske konstrukcije (foto: L. Damelet)

Gornji dijelovi jadranskih amfora ravnoga dna (crte: L. Delavault)
ivano je uz pomo jednostavnoga provlaenja uzice kroz

nizove otvora du rubova platica, bez meusobnoga krianja. Spojevi platica bili su zabrtvljeni snopovima biljnih vlakana, nalik na debele konope, postavljenima du stikova
s unutranje strane brodskoga korita, preko kojih je bila
zategnuta spomenuta uzica. Rezultati preliminarnih analiza biljnih vlakana iskoritenih za ivanje broda upuuju na
vjerojatnost uporabe podkornih vlakana nekog drveta, vjerojatno lipe (Tilia sp.), a ne brnistre (Spartium junceum L.)
koja je pretpostavljena na osnovi podataka antikih autora.
Loe stanje organskog materijala naalost nije dopustilo
njegovu precizniju determinaciju.
Od poprenih graevnih elemenata brodskoga trupa ouvalo se samo sedam rebrenica izraenih od hrastova
drveta (Quercus sp.), povezanih s oplatom uz pomo drvenih klinova izraenih od drveta masline (Olea europea L.)
i hrasta crnike (Quercus ilex L.). Sudei prema tragovima
s unutranje strane oplate, brodska se konstrukcija morala
sastojati od najmanje etrnaest rebrenica, meusobne
prosjene udaljenosti od 39,5 cm. Sve ouvane rebrenice
etvrtastog su presjeka, dimenzija 4,5 5 x 5 6,5 cm,
a s njihove donje strane nalaze se utori koji su izraeni
radi zatite ivanih spojeva. U dislociranom su poloaju
pronaeni jedan vijenac (rebrenica u obliku slova V) te tri
produnika s profiliranim gornjim zavretkom. Rije je o
detalju koji je vjerojatno imao funkciju uvrenja ogradnih
dasaka. ienjem povrinskog sloja u sjevernom dijelu
sonde, tj. u kv. A-3 pronaen je leaj od granja kojim je bila
uvrena obalna konstrukcija od nabaenog lomljenog
kamena. U kv. A-2 i A-3 pronaena su jo dva dislocirana
ulomka brodskih rebara.
Tijekom rada na nalazitu ivanog broda povrinski je
pregledano i ire podruje Tunere. Na vie mjesta primjeuju se tragovi konstrukcija izgraenih od drvenih greda,
balvana i kolaca. Nalazi su dosta oteeni djelovanjem
morskoga crva, a bez detaljnijeg istraivanja nije mogue

utvrditi njihovu originalnu namjenu.
Paralelno s podmorskim istraivanjem obraivali su se
nalazi na kopnu. Inventirani su te nacrtno i fotografski dokumentirani svi keramiki, kotani i drveni predmeti, a flotiranjem su iz razliitih slojeva izdvojeni sitni
ostaci biljnog i ivotinjskog svijeta koji pripadaju antici.
Laboratorijska obrada dokumentacije i izdvojenih uzoraka
nastavit e se tijekom sljedeih mjeseci. Krajem istraivanja sa svakog je dijela brodske konstrukcije uzet uzorak
za analizu drvene grae, a na nekoliko su mjesta izvaeni
i uzorci za dendrokronoloko datiranje. Odabrani uzorci
izdvojeni su za datiranje metodom radioaktivnog ugljika
(C-14). Za potrebe detaljnijeg prouavanja, konzerviranja
i prezentiranja nalaza u Gradskom muzeju u Novalji, odlueno je da se iz mora izvade rebra br. 9 i 10, svi dislocirani
ulomci rebara, juni zavretak kobilice i detalj spoja platica
u jednome voju. Paralelno s istraivakim radom educirani
su domai i inozemni studenti diplomskog i poslijediplomskog studija u podruju arheologije broda, dendrologije i
dendrokronologije.
Irena Radi Rossi
Summary
During May 2010, as part of the Cissa antiqua project,
work was continued on the investigation of the seabed
of Caska Bay, organised by the archaeology department of Zadar University and the French Centre Camille
Jullian (UMR 6573, Universit Aix-Marseille-CNRS, Aixen-Provence) with the active participation of the Institute
for Mediterranean Ecology and Palaeoecology (IMEP,
Universit Paul Czanne, Aix-Marseille).
486
In 2007, not far from a stone tower for tuna-spotting, known

as the Tunera, the remains of a sewn boat from ancient
times were discovered. Research and further documentation of the find was started in 2009. On this occasion a keel
was found, five ribs and five rows of planking on each side.
In 2010, the extant part of the hull was entirely uncovered,
two more ribs being discovered in situ at the time.
The remains of the ship were discovered at the full depth of 8
m, but scattered parts were found all over the general area.
A large number of wooden stakes shows the existence of a
quay structure, for the building of which the ship was probably used. During work at the site of the find of the sewn boat
the general area of the seabed surface around the Tunera
was also surveyed. In several places, traces of structures
built of wooden beams, logs and stakes can be seen. The
finds have been quite damaged by worm, and without further
research it is not possible to ascertain their original purpose.
Ogrlica iz groba 7 (foto: I. ondi)
djelatnici Komunalije, Arburoa iz Novalje. Logistiku potporu pruile su i Hrvatske ume, ispostava Novalja.
Redni broj: 227

Lokalitet: Caska Sv. Juraj
Naselje: Caska
Grad/opina: Novalja
Na poetku radova ureen je vei dio utvrde, presloeno je

i na drugo mjesto preneseno vie od 35 m3 raznog kamenja
iz iskopa i utvrde. Sonda br. 2 proirena je prema zapadu
i jugu. Na vidjelo je izilo nekoliko novih zidova ispred proelja crkve. Ispod kontrafora na junom se zidu prema jugu
prati zid koji je crkva preslojila. S njegove istone strane
nalazi se vea podnica, koja je u fazi istraivanja. U cijelosti
je istraena prostorija koja se prislanja na proelje crkve
(nju ograuju zidovi 2, 3, 12 i 13, a pregrauju zidovi 4 i 5).
Prostorija je oznaena slovom A.
Tijekom ovogodinjih istraivanja pronaeno je nekoliko
ulomaka crkvenog namjetaja, kao i ulomci zemljanih
posuda (gruba keramika, crno peena s ukrasom valovnice i manja koliina majolike), jedan kasnosrednjovjekovni
mletaki novac, dva keramika prljena, eljezni avli,
ulomci stakla, ivotinjske kosti i koljke. Dosad je istraeno
12 grobova koji se javljaju u dva sloja, od kojih je donji
sloj iznimno vaan. Od 6 istraenih ovogodinjih grobova
dva su djeja i etiri odrasla in situ ukopa. U grobu 7 otkriveni su nakitni predmeti iz ranoga srednjeg vijeka, odnosno ranohrvatskoga razdoblja. U grobu je bila pokopana
djevojica stara izmeu 8 i 10 godina (nazvana je Mala
od Caske). Uz glavu su pronaene bronane naunice s
jednom jagodom, zatim jedan srebrni prsten s krunom te
bronana ogrlica kakva dosad nije pronaena ni u jednom
starohrvatskom grobu. Taj je grob bez grobne arhitekture i
ukopan je jednim dijelom u stariji zid (Juri 2010.). Kostur
te djevojice (duine 114 cm), kao i drugi kosturi pronaeni
u Sv. Jurju analizirani su pod strunim vodstvom prof. dr.
Maria lausa s Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije
znanosti i umjetnost u Zagrebu. U tijeku je i konzervacija
nakitnih predmeta iz groba 7.
Nakon ovogodinjih istraivanja svi otkriveni zidovi preventivno su zatieni geotekstilom i ponegdje tankim slojem
zemlje preko njega. Konzervirani su juni i proelni zid
crkve sv. Jurja.
Financijskom potporom Grada Novalje od 5. svibnja do

29. lipnja 2010. trajala su arheoloka istraivanja na poloaju Sv. Juraj u Caskoj kod Novalje. Strunu ekipu inili
su: voditelj radova Radomir Juri, muzejski savjetnik u
Arheolokom muzeju u Zadar, suvoditelj Aleksij kunca
iz Novalje, Jelena Veki, dipl. arheo., Ivan ondi, prof.,
dokumentarist u Arheolokom muzeju u Zadru, Olja
Rastovi, Marin Stani i Marko Jablan, L. i K. Lui, vanjski suradnici Arheolokoga muzeja te D. Vukoa, S. Vuk
i M. Horvatinovi, . Tomi, K. Bagari, N. Mutavdija,
studentice Odjela za turizam i komunikacijske znanosti
Sveuilita u Zadru. U dogovoru s Konzervatorskim odjelom iz Gospia, radovi su usredotoeni na crkvu Sv. Jurja i
njen blii okoli te djelomice na graditeljske ostatke utvrde.
Posredovanjem Grada Novalje u radovima su sudjelovali i
Literatura
Brusi 1988 Z. Brusi Kasnoantika utvrenja na otocima
Rabu i Krku, Izdanja HAD, 13, Zagreb, 1988.
Caska Sv. Juraj, istraivanje u tijeku (foto: I. ondi)
487
Redni broj: 228

Lokalitet: Liko Cerje Vak(h)tarnica (AB 4)
Naselje: Liko Cerje
Grad/opina: Lovinac
Razdoblje: NV
Bukariol 1988 F. Bukariol, Prilozi arheolokoj topografiji otoka Paga na temelju biljeaka Mihovila Abramia,
Izdanja HAD, 14, Zagreb, 1988.
Delonga 1996 V. Delonga, Latinski epigrafiki spomenici u
ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.
Fiskovi 1953 C. Fiskovi, Biljeke o pakim spomenicima, Ljetopis JAZU, 57, Zagreb 1953.
Hilje 1999 E. Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu, Zadar, 1999.
Juri 2010 R. Juri, Caska Sv. Juraj, Obavijesti HAD, 2,
Zagreb, 2010: 103 105.
Juri, kunca 2010 R. Juri, A. kunca, Caska Sv. Juraj,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 469 471.
Kunkera 1997 J. Kunkera, Novalja kroz 30 stoljea,
Novalja, 1997.
Kurili 2008 A. Kurili, Caska nekropola, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008.
Petricioli 1952 I. Petricioli, Spomenici srednjovjekovne
arhitekture na otoku Pagu, SPH, ser. II, sv. 2, Zagreb, 1952.
Radi Rossi 2008 I. Radi Rossi, Caska podmorje, HAG,
4/2007, Zagreb, 2008.
Regan 2002 K. Regan, Utvrda Sv. Jurja u Caskoj na otoku
Pagu, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002.
Sabljar 1852 M. Sabljar, Bag/Pag, Putna biljenica br.
5 1852, Knjinica Uprave za zatitu kulturne batine u
Zagrebu.
Szabo 1929 Gj. Szabo, Putna biljenica (1929), Knjinica
Uprave za zatitu kulturne batine u Zagrebu
onje 1981 A. onje, Kasnoantiki spomenici otoka Paga,
Peristil, 24, Zagreb, 1981.
Radomir Juri
Aleksij kunca
U sklopu arheolokih istranih radova na trasi gradnje III.

dijela plinovodnog sustava Like i Dalmacije, od MS-3
Gospi do P/MRS Benkovac, tijekom lipnja 2010. tvrtka
Kaducej d.o.o. iz Splita zatitno je arheoloki istraila
lokalitet Vak(h)tarnica (AB 4). Iskopavanje je vodio Josip
Burmaz, a zamjenik voditelja bio je Nika Vujnovi. Strunu
i tehniku ekipu inili su Nikolina Antoni, Anita Sii, Milo
Krtini i Borko Roankovi. Radove je arheoloki nadzirao Dalibor unji, proelnik Konzervatorskog odjela u
Gospiu. Financijska sredstva za istraivanje osigurao je
investitor, Plinacro d.o.o. iz Zagreba.
Istraivan je lokalitet koji je u konzervatorskoj studiji oznaen kao AB 4 Liko Cerje Vak(h)tarnica, povijesna cesta
(Wiewegh, Kezunovi 2009). Rasprostire se na podruju
katastarske opine Cerje, na k.. 718, izmeu stacionaa
141+880 i 141+950. Prema konzervatorskoj studiji, lokalitet je moda ostatak nekadanje cestovne komunikacije
koja se prema prapovijesnoj gradini Cvitua spaja s ostacima antike vicinalne ceste istraene 2006. i 2007. godine
(Oluji 2007; Oluji 2008), odnosno moda je rije o pravcu
antike, odnosno srednjovjekovne ceste. U monografiji o
Lovincu taj se pravac spominje kao novovjekovna cesta
koja je Cerje spajala s opinskim sreditem u Lovincu
(Pavii 1987). Istu je informaciju dao i Frano Paveli,
pok. Marka, iz zaseoka melovia u Likom Cerju. Prema
kazivanju, ista se cesta od Cerja prema jugoistoku zove i
Rimski put.
U skladu s konzervatorskom studijom ugovoreno je sondano iskopavanje 3 m irokog pojasa na centralnoj osi plinovoda i njegovo eventualno irenje, ovisno o otkriu arheolokih informacija. Geodetsko mjerenje s pozicioniranjem
centralne osi, kao i numeriranje stacionae provedeno je
Summary
During May and June 2010, archaeological excavations
were conducted at the site Sv. Juraj in Caska, by Novalja.
This is the continuation of research from the previous year.
Test pit no. 21 was extended westwards and southwards.
Several new walls were revealed, before the front elevation
of the church. Below a buttress on the southern wall are the
remains of a wall that the church restratified. On the eastern side was a large floor, which is currently being investigated. A room that abutted onto the front of the church has
been completely investigated.
During this years excavations, several fragments of
church furnishing were found, as well as shards of pots
(rough pottery, black fired with wavy line decoration and
a small quantity of majolica), one late medieval Venetian
coin, two ceramic weights, iron nails, fragments of glass,
animal bones and shells. To date 12 graves have been
investigated; they appear in two layers, one of which,
the lower, is very significant. In grave 7, early medieval
jewellery was found, that is, from the Old Croat period.
A young female was buried, her age being between 8
and 10 years old. Bronze earrings with a single bead
were found by the head, a silver ring with a crown, and
a bronze necklace of a kind never before found in an
Old Croat grave. Conservation of the southern and the
front elevation wall of the Church of St Juraj was also
carried out.
Pozicija lokaliteta (izradio: S. Krolin)
488
jama koje su izgledale kao jame ukopane u zdravicu, no

iskopavanjem je utvreno da se radi o ostacima istrunulih debala stabla s korijenjem koje se podvlailo pod
zdravicu.
S istone strane ceste poslije skidanja povrinskog sloja
otkriven je suhozid napravljen od kamenja srednje veliine (10 30 cm), izraen je u smjeru SZ-JI uz rubnu liniju
ceste. Istraeni dio suhozida dug je 450 cm, irok 90 cm i
sauvane visine 10 20 cm. Najvjerojatnije je suhozid bio
u funkciji granice, odnosno mee izmeu ceste i privatnog
posjeda. Oko 2 m istono od suhozida, uz juni rub iskopa,
otkriven je obraen kamen, pravokutnog tlocrta (dimenzije 21x12 cm), okomito ukopan u zemlju. Moda se radi o
meanom kamenu ili je neka oznaka uz cestu ili prugu. Na
zapadnom je dijelu iskopne povrine cesta kojoj je na povrini ustanovljen sloj betona sauvan u tragovima, dok je
vie usitnjen razmrvljen ostatak betona na povrini nastao
njegovim propadanjem tijekom vremena pod utjecajem
atmosferilija. Ostataka betona nema na povrini ceste u
smjeru Lovinca. Uz istonu stranu izvan trase ceste dokumentiran je sloj betona nepravilnog oblika, koji je najvjerojatnije odbaen kao viak prilikom gradnje uvareve kue,
ili nekih drugih radova na pruzi. Odbaeni beton pronaen
je i u grmlju izvan iskopne povrine.
Ispod betona pronaen je sloj zbijenog sitnog ljunka
i manjeg kamena koji se mogu interpretirati kao sauvani dijelovi stare ceste, unutar koje je pronaen ulomak
novovjekovnoga graevnog materijala. Na zapadnom
rubu ceste dokumentirana je struktura od veeg kamena
(dimenzije na istraenoj povrini su 350x100 cm), gdje
je prilikom ienja pronaen ulomak ruba porculanskog tanjura, ulomak novovjekovne keramike, 9 ulomaka
modernoga graevnog materijala. Rubno kamenje uz
cestu uoava se i na drugim dijelovima trase ceste prema
Lovincu, negdje i s obje strane. Ravna linija ceste dobro
se vidi na zranim snimkama, takoer je ucrtana na topografskoj karti, a u katastru je upisana pod k.. 1294/1, k.o.
Cerje. Najvjerojatnije se ovdje radi o ostacima novovjekovne ceste koja vie nije u funkciji, a povezivala je okolna
naselja s Lovincem.
Ostaci suhozida na granici izmeu ceste i privatnog posjeda (foto:

B. Roankovi)
na osnovi nacrtne dokumentacije Plinacroa d.o.o. koja je

dostavljena u natjeajnoj dokumentaciji. Ista kartografska
podloga upotrebljavana je prilikom rada na terenu i izrade
zavrne dokumentacije. Tijekom iskopavanja na nalazitu
mikrolokacije obiljeavane su kvadratnom mreom definiranom oznakama stacionaa u intervalima od 5 m.
Lokalitet se nalazi uz dananji prijelaz preko eljeznike
pruge do ruevine kue za uvara (ophodara) pruge, a udaljen je 150 m sjevernije od prvih kua u zaseoku melovai
u Likom Cerju.
Ispod povrinskog sloja, odnosno sloja humusa, pokrov
terena, koji je inila zemlja i trava, utvren je sloj zemlje
ispod humusa na istonom dijelu iskopne povrine
izmeu stacionaa 141+900 i 141+960. To je zemlja
nejednake boje i konzistentnosti, ispresijecana korijenjem velikih stabala i vieg raslinja koja je zateena na
prostoru predvienom za iskopavanje. U sloju su pronaena tri ulomka novovjekovne keramike, est ulomaka
modernoga graevinskog materijala i velik eljezni klin
koji je najvjerojatnije sluio za uvrenje prunih tranica. Svi nalazi pronaeni su blie pruzi i cesti. Ispod
njega ustanovljen je zelenkasto-smei sloj koji je u gornjem dijelu mekan i lako drobljiv, dok je u donjem dijelu
tvrd, kompaktniji i srednje drobljiv. Zemlja s tim karakteristikama primijeena je na vie mjesta na razini zdravice. Na povrini spomenutog sloja istraeno je nekoliko
Veliko kamenje na zapadnom rubu novovjekovne ceste (foto: B.

Roankovi)
489
Literatura
Oluji 2007 B. Oluji, Pod Cvituom, HAG 3/2006, Zagreb,
2007: 321 323.
Oluji 2008 B. Oluji, Pod Cvituom, HAG 4/2007, Zagreb,
2008: 377, 378.
Pavii 1987 L. Pavii i suradnici, Lovinac, monografija,
Lovinac, 1987.
Konzervatorska studija za trasu plinovodnog sustava Like i
Dalmacije III. dio sustava od MS-3 Gospi do P/MRS
Benkovac, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne
batine, Zagreb, 2009: 7.
Nika Vujnovi
Josip Burmaz
Summary
At the end of June 2010, archaeological rescue excavations were carried out at the site AB 4 Liko Cerje Vak(h)tarnica, which is located on the course of the main gas
pipeline, Gospi-Benkovac. During the excavations, no
information was discovered to confirm the idea that it was
in this direction that the Roman period road leading to the
site Pod Cvituom, where a segment of the Roman road
has been excavated and presented. It was ascertained that
this was a modern road that linked the surrounding villages
with the centre of the municipality in Lovinac.
Zahvaljujui tolikoj koncentraciji nalaza, lokalitet je uvrten

u program zatitnih iskopavanja na trasi plinovoda.
U skladu s konzervatorskom studijom ugovoreno je iskopavanje 3 m irokog pojasa na centralnoj osi plinovoda,
kao i njegovo irenje ovisno o otkriu arheolokih informacija. Sva geodetska mjerenja s pozicioniranjem centralne
osi, kao i numeriranje stacionae provedeno je prema
nacrtnoj dokumentaciji Plinacro d.o.o., koja je dostavljena
u natjeajnoj dokumentaciji. Ista je kartografska podloga
rabljena prilikom rada na terenu i izrade zavrne dokumentacije. Tijekom iskopavanja, mikrolokacije su obiljeavane
kvadratnom mreom definiranom oznakama stacionaa
u intervalima od 5 m. Arheoloki je istraen prostor gdje
je pronaena prapovijesna i novovjekovna keramika, sjeverno od naselja Likog Cerja, 1400 m jugoistono od prapovijesne gradine Cvitua i 650 m jugoistono od poloaja
Pod Cvituom gdje je istraen i prezentiran segment rimskoga vicinalnog puta (Oluji 2007; Oluji 2008).
Na povrini prostora predvienog za iskopavanje sakupljeni su pokretni arheoloki nalazi te su pozicionirani geodetskom mjernom stanicom. Na 34 pozicije pronaeno je
5 ulomaka prapovijesne keramike, 45 ulomaka novovjekovne keramike izraene na kolu, 3 ulomka recentnoga
graevnog materijala i avao etvrtastog presjeka. Od
novovjekovne je keramike kao poseban nalaz izdvojeno 6
ulomaka oboda posuda i ulomak oboda posude od porculana s ukrasom.
Ispod povrine utvren je sloj oranice koji se sastoji od svijetlo maslinasto smee, kompaktne, srednje drobive pjeskovite gline, debljine od 10 do 30 cm. Najvei dio terena
prekriven je zdravicom, a samo na istonom kraju nalazita kamenom ivcem. U sloju je pronaeno 7 prapovijesnih
ulomaka, od kojih su 4 keramika ulomka i 3 ulomka lijepa.
Ispod sloja oranice, izmeu stacionaa 141+512 i 141+546
otkriven je kulturni sloj (SJ 10) srednje kompaktne, srednje drobive, smee pjeskovite gline pomijeane s oko 10%
manjeg kamena. Utvrena mu je duina od 35 m, a debljina
varira od 10 do 20 cm. U sloju je pronaeno 29 ulomaka
prapovijesne keramike, meu kojima je ravno dno prapovijesne posude te deset sitnijih ulomaka prapovijesnog lijepa.
Redni broj: 229

Lokalitet: Liko Cerje Velika draga
Naselje: Liko Cerje
Grad/opina: Lovinac
Razdoblje: P, NV
U sklopu arheolokih istraivakih radova na III. dijelu plinovodnog sustava Like i Dalmacije, od MS-3 Gospi do
P/MRS tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita zatitno je arheoloki istraila lokalitet Velika draga. Voditelj istraivanja bio
je Nika Vujnovi, prof. povijesti i arheologije, a zamjenica
voditelja Anita Sii, dipl. arheo. Strunu i tehniku ekipu
inili su Nikolina Antoni, prof. povijesti i arheologije, Milo
Krtini, apsolvent povijesti i arheologije, Silvije Krolin te
fotograf Borko Roankovi. Radove je arheoloki nadzirao Dalibor unji, proelnik Konzervatorskog odjela u
Gospiu. Financijska sredstva potrebna za istraivanje osigurao je investitor Plinacro d.o.o. iz Zagreba.
Istraivan je lokalitet otkriven prilikom iskopavanja ostalih
lokaliteta predvienih konzervatorskom studijom i koji se
nalazi na poziciji izmeu nalazita AB 3 Lovinac Begovac
i AB 4 Liko Cerje Vak(h)tarnica (Wiewegh, Kezunovi
2009). Lokalitet se rasprostire na k.. 737/1, 739, 741,
743/1, k.o. Cerje, izmeu stacionaa 141+500 i 141+600.
Na tom je poloaju na povrini sakupljen 51 ulomak keramike, od ega 5 pripada prapovijesti, a 46 novom vijeku.
490
Literatura
Oluji 2007 B. Oluji, Pod Cvituom, HAG, 3/2006, Zagreb,
2007: 321 323.
2008: 377, 378.
batine, Zagreb, 2009: 6, 7.
Nika Vujnovi
Summary
In the context of archaeological research works on the
course of the development of the main Gospi-Benkovac
gas pipeline at the beginning of July 2010, rescue excavations were carried out at the site Velika draga in Lovinac.
After the discovery of modern and prehistoric ceramics the
excavation led to the ascertainment of a prehistoric stratum
35 m long with finds of pottery. Also discovered was a stratum of stone that covered a channel. In all archaeological
strata, a certain amount of ceramic material was found that
will approximately date these remains to the Bronze Age,
and they should be observed in the context of activities
related to the prehistoric hill fort of Cvitu.
Ukop kanala s pogledom na sjeverni profil (foto: B. Roankovi)
Redni broj: 230

Lokalitet: Lovinac Begovac (AB 3)
Naselje: Lovinac, Sveti Rok
Grad/opina: Lovinac
Razdoblje: P, A, NV
Ostaci prapovijesnog sloja s kamenjem razliitih veliina (foto: B.

Roankovi)
Takoer, ispod oranice na stacionai 141+535 ustanovljen

je sloj manjeg i srednjeg kamenja (4 15 cm), uglavnom
zaobljenog i 50% pomijeanog sa zemljom. Sloj je pravilnoga pravokutnog tlocrta i smjerom sjever-jug mjeri 320
cm, irine 240 270 cm, debljine 5 10 cm, a iri se izvan
ruba iskopne povrine prema sjeveru i jugu. U njemu je
pronaeno 6 ulomaka prapovijesne keramike i 2 manja
ulomka lijepa.
Uklanjanjem sloja s kamenjem otkriven je ukop, najvjerojatnije kanala, zapunjen tamno maslinastosmeom, srednje kompaktnom i srednje drobivom pjeskovitom glinom.
U sastavu zapune bilo je i nekoliko manjeg kamenja i
ulomak prapovijesne keramike. Sam ukop kanala izduenog je tlocrta, nakoenih stijenki i ravnog dna irine 33 cm
i dubine 10 cm. Protee se pod sjevernim i junim profilom
izvan ruba iskopne povrine.
U spomenutim arheolokim slojevima pronaena je odreena koliina arheolokoga keramikog materijala koji
bi na osnovi prvih analiza pripisali bronanom dobu. S
obzirom na neposrednu blizinu prapovijesne gradine na
brdu Cvitua, to bi nalazite vjerojatno trebalo promatrati
u kontekstu aktivnosti zajednice vezane uz spomenutu
gradinu.
U sklopu arheolokih istraivanja na III. dijelu plinovodnog

sustava Like i Dalmacije od MS-3 Gospi do P/MRS
491
dokumentacije Plinacroa d.o.o., koja je dostavljena u natjeajnoj dokumentaciji.

Na vrhu povrine prostora predvienog za arheoloko
istraivanje te prostora juno od samog terena (raskrenog
za potrebe gradnje plinovoda, ukupne irine 16 m) pronaen je 51 komad arheolokog materijala koji je pozicioniran
geodetskom mjernom stanicom. Od 39 ulomaka keramike
34 su prapovijesnog (preliminarno datiranom u bronano
doba), a 5 novovjekovnog podrijetla, izraeni na kolu. Uz
to, pronaena su i 3 ulomka prapovijesnog kunog lijepa,
te 1 ulomak antikog i 11 ulomaka recentnoga graevnog
materijala. Pronaena su takoer 2 ulomka brusa, avao
etvrtastog presjeka i kruni komad olova s urezom, koje
je izvan konteksta teko kronoloki odrediti. Najvie bronanodobnih ulomaka sakupljeno je po sredini povrine
juno uz lokalitet (pretpostavljeni tumul), gdje je na nioj
gredi smjerom SI-JZ iskopan kanal koji zahvaa i iskopnu
povrinu. Prema informacijama mjetana, radi se o rovu
iskopanom u vrijeme Domovinskog rata, dubine oko jedan
metar te se moe pretpostaviti da je tim iskopom na povrinu iskopan i spomenuti arheoloki materijal.
Iako su brojni povrinski nalazi upuivali na postojanje
objekata pretpostavljenih u studiji, sadanja istraivanja
nisu potvrdila postojanje arheolokih struktura koje se
mogu datirati u prapovijest i srednji vijek. Na prostoru predvienom za iskopavanje ispod povrinskog sloja, na sredini
iskopne povrine utvren je sloj crvenkasto ute, kompaktne, srednje drobive pjeskovite gline s nalazima keramike
i graevnog materijala. Prapovijesno razdoblje zastupljeno
je s 9 ulomaka keramike i 2 ulomka kunog lijepa, dok se
6 keramikih ulomaka i 9 ulomaka graevnog materijala
pripisuje novom vijeku. Pretpostavlja se da je taj sloj samo
dno ve uklonjenoga povrinskog, oraeg sloja. Njegova
debljina iznosila je 25 35 cm, a prekrio je zdravicu, tj.
kamen ivac. Na istonoj i zapadnoj strani lokaliteta taj sloj
nije uoen. Ispod povrinskog sloja pojavili su se ukopi
jama i strukture, ukopani u zdravicu.
Na istonoj strani pronaene su etiri jame. Tri pripadaju
novom vijeku (nalazi novovjekovne keramike, graevnog
materijala, stakla, eljeznog avla), a jednu od njih, zbog
sadrane vee koliine ivotinjskih kostiju unutar zapune,
vjerojatno se moe pripisati recentnom ukopu domae ivotinje. Te se jame vjerojatno mogu povezati s aktivnostima
ljudi iz oblinjeg naselja, koje zapoinje desetak metara od
junog ruba lokaliteta. Ispod jedne od njih pronaena je
etvrta jama. Njezin je ukop bio krunog tlocrta, zaobljenih
stijenki i ravnog dna, s dimenzijama 100 cm u promjeru i
dubine 23 cm. Zapuna (svijetla maslinasto smea, srednje
kompaktna, pjeskovita glina) po boji i konzistentnosti jasno
se razlikovala od spomenutih novovjekovnih jama (njihove
su se zapune sastojale od tamnije smee, rahlije, pjeskovite gline). Nalazi unutar zapune (2 ulomka antike keramike, ulomak antikog lijepa i 6 ulomaka troske) datiraju tu
jamu u antiku.
Na zapadnom dijelu lokaliteta, ispod povrinskog sloja
otkrivena je struktura (?) kojoj nije utvrena namjena. Ukop
te strukture izduenog je tlocrta, s dva proirenja sa sjeverne strane. Ukop izduenog tlocrta protee se smjerom
istok-zapad, neravnih je stijenki i dna s dimenzijama u
duini 11,70 m, irine koja varira od 60 do 110 cm i dubine
10 cm. Zapunjen je kamenjem razliitih oblika i veliina
Arheoloka iskopavanja lokaliteta s pogledom na prapovijesnu

gradinu Cvitua (foto: B. Roankovi)
Benkovac, tijekom lipnja 2010. tvrtka Kaducej d.o.o. iz

Splita zatitno je arheoloki istraila lokalitet AB 3 Lovinac
Begovac (smjeten izmeu stacionaa 140+770 i
140+900). Iskopavanje je vodila Nikolina Antoni, a zamjenica voditeljice istraivanja bila je Anita Sii. Strunu
i tehniku ekipu inili su Nika Vujnovi, Milo Krtini i
Borko Roankovi. Nacrtnu dokumentaciju izradila je
tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita. Radove je arheoloki nadzirao Dalibor unji, proelnik Konzervatorskog odjela u
Lokalitet Begovac nalazi se na k.. 1297, na podruju k.o.
Sveti Rok, u opini Lovinac. U novije doba ta se povrina
upotrebljavala u poljoprivredne svrhe. Smjetena je na
niskoj gredi koja se protee smjerom sjever-jug. Na jugu
je omeena naseljem sa eljeznikom postajom, a sa sjeverne strane brdom Cvituom, na vrhu kojega se nalazi
crkva svetog Ante, po kojem je brdo dobilo ime (cvijet kao
simbol sv. Ante). Na tom je brdu smjetena i prapovijesna
gradina, koja nije istraivana. Izmeu Cvitue i lokaliteta
protjee rijeka Riica s nekoliko izvora.
U Konzervatorskoj studiji lokalitet se vodi pod nazivom AB 3
Lovinac Begovac, tumul, naseobinski objekti (Wiewegh,
Kezunovi 2009). Na osnovi nalaza ulomaka keramike
i kunog lijepa u profilima (u duini od 10 m) recentnoga
kanalskog iskopa koji se protee uzdu lokaliteta te ostataka kunog lijepa u gustiu nedaleko od spomenutog poloaja, pretpostavljeno je postojanje naseobinskih objekata
te moguih tumula. Naeni keramiki ulomci pripadali su
prapovijesti, srednjem te novom vijeku. Iako u starijoj arheolokoj literaturi nema podataka koje bi se moglo povezati
s tim nalazitem, ipak sam poloaj podno prapovijesne gradine Cvitua upuuje na mogui znaaj tog prostora (Oluji
2007, Oluji 2008).
Sukladno studiji, ugovoreno je sondano iskopavanje 3 m
irokog pojasa na centralnoj osi plinovoda, kao i njegovo
eventualno irenje ovisno o otkriu arheolokih informacija. Geodetsko mjerenje s pozicioniranjem centralne osi
i numeriranje stacionae provedeno je na osnovi nacrtne
492

2008: 377, 378.
Nika Vujnovi
Nikolina Antoni
Summary
In the context of archaeological excavations along the
course of the construction of Part 2 of the gas pipeline
system of Lika and Dalmatia, from Gospi to Benkovac,
during June 2010, archaeological rescue excavations were
conducted at the site AB 3 Lovinac Begovac. This site is
located in the plain below the hill fort of Cvitu. During the
investigations, on a low ridge, a large amount of Bronze
Age pottery was found in a space where in the recent
Homeland War a trench had been dug. Three modern pits
were investigated, and a pit with finds of Roman period
pottery and several fragments of slag was also revealed.
These archaeological finds suggest activities related to the
plain connected with the Cvitu hill fort.
Izduena zapuna sastavljena od kamenja razliitih veliina nepoznate namjene (foto: B. Roankovi)
(10 20 cm), bez veziva i pomijeano s 10 20% zemlje.

Istoniji je od dva sjeverna proirenja ukop polukrunog
tlocrta neravnih stijenki i dna s dimenzijama 160x90 cm i
dubine 10 cm. Zapunjen je kamenjem razliitih oblika i veliina (10 15 cm i dva neto vea od 30 cm), takoer bez
veziva, pomijeano s 30% zemlje. Zapadni je ukop polukrunog tlocrta, neravnih stijenki i dna, dimenzija 100x63
cm, dubine 10 cm. Zapunjen je kamenjem razliitih oblika i
veliina (10 20 cm), bez veziva i pomijeano s oko 10%
zemlje. Oko pola metra zapadno od izduenog ukopa koji
se protee u smjeru istok-zapad, i u ravnini s njim, istraena je zapuna u ijem je sastavu kamenje razliitih oblika
i veliina (10 20 cm), nepovezano i pomijeano s 10%
zemlje. Zapunjavala je ukop nepravilnog tlocrta, neravnih
stijenki i dna s dimenzijama 230x130 cm i dubine 10 cm. U
svim spomenutim zapunama nije pronaen ni jedan nalaz
pokretnoga arheolokog materijala, to onemoguava datiranje te strukture. Svi su ukopi u zdravici.
Potrebno je naglasiti da iako istraivanja nisu potvrdila
postojanje prapovijesnih objekata na lokalitetu Begovac, ne
moe se iskljuiti njihovo postojanje na tom prostoru. Treba
uzeti u obzir to da je istraivana povrina malih dimenzija
(230x30 m), unaprijed odreena trasom gradnje plinovoda
te da nije obuhvaen prostor najvee gustoe povrinskih
nalaza. S obzirom na to, kao i u konzervatorskoj studiji
zabiljeenu i ponovo potvrenu gustou pronaenih povrinskih nalaza izvan ruba iskopne povrine te na ve spomenuti poloaj lokaliteta ispod gradine Cvitue, mogunost
postojanja prapovijesnih objekata ostaje otvorena.
Otkrie jame s antikim materijalom te troskom takoer
upuuje na mogue postojanje naselja ili nekih drugih objekata antikog horizonta, koji je ve dokumentiran na prostoru opine Lovinac otkriem dijela rimske ceste udaljene
400 m sjeveroistono od lokaliteta Begovac (Oluji 2008,
Oluji 2008).
Redni broj: 231

Lokalitet: Novalja ire podruje
Naselje: Novalja, Caska, Stara Novalja
Grad/opina: Novalja (otok Pag)
Pravni status:
Razdoblje:
Na lokalitetima Novalja, Caska i Stara Novalja u lipnju
2010., tvrtka Geoarheo d.o.o. provela je nedestruktivna
geofizika istraivanja, georadarskom i geoelektrinom
metodom. Voditelj radova bio je Goran Skelac, dipl. arheo.
iz tvrtke Gearheo d.o.o. iz Zagreba.
Cilj geofizikih istraivanja na lokacijama u Novalji, Caski i
Staroj Novalji bila je procjena arheolokih struktura, tj. otkrivanje objekata za koje se moe pretpostaviti da su nastali
djelovanjem ljudi. Pod tim se podrazumijevalo tonije
poznavanje razmjetaja, ve djelomino istraenih arhitektonskih struktura antike graevine na lokalitetu Caska,
istraivanje susjednih arheoloki potencijalnih podruja
radi detekcije novih struktura te pokuaj utvrivanja lokacije
antikog vodovoda na irem podruju Novalje uz pomo
poznatih podataka. Za detektiranje podzemnih struktura
rabljene su georadarska i geoelektrina metoda na povrini
od priblino 7600 m2. Mjerilo se unutar 4 georadarske i 1
geoelektrine sonde te su kartirane situacije s poloajima
vrstih struktura. Uporabom vie geofizikih metoda eljela
se postii jednoznanija interpretacija dobivenih rezultata,
a najbolja potvrda rezultata moe se ostvariti usporedbom
s otprije otkopanim dijelovima terena. Procjena terenskih uvjeta te probna ispitivanja sugerirala su upotrebu
Literatura
2007: 321 323.
493
Prikaz rezultata na lokalitetu Caska
Poloaj lokacija georadarskih mjerenja
Poloaj georadarske sonde R1 na lokalitetu Stara Novalja
su mjereni s razmakom od 1 m (zig-zag) metodom, unutar

postavljene geodetske mree na povrini od 500 m2.
Rezultati su obraeni u programu Geoplot 3.00, proizvoaa Geoscan research. Finalni rezultati prikazani su i
obraeni u programu Surfer 8.00.
Poloaj georadarskih mjerenja na lokalitetu Caska
Najvie saznanja o poloaju arheolokih struktura prepoznato je na lokalitetu Caska, u sondama R3 i R3y. Naime,
na dubinama od otprilike 0,5 m do 1,5 m uoen je raster
pravilnih linarnih anomalija u zapadnom dijelu sonde,
koji su interpretirani kao ostaci zidova ili temelja. Sonde
su smjetene u prostor, a uoene strukture u potpunosti
korespondiraju s nalazima iz arheoloke sonde te rezultatima prijanjega geofizikog istraivanja.
Na lokalitetu Stara Novalja, uz obalu u blizini kapelice mjerena je sonda R1. Detektirane su brojne georadarske anomalije pravilnog oblika. Na istonom i jugoistonom dijelu
uoena je vodovodna ili kanalizacijska cijev i aht, a rebrasta pojava oznaena na sjevernom dijelu sonde, interpretirana je kao armiranobetonska struktura. Potencijalne arheoloke strukture uoene su na zapadnom i jugozapadnom
dijelu sonde, a interpretirane su kao mogui ostaci zidova
ili temelja.
Geofizika mjerenja, iji cilj nije bio utvrditi poloaj vodovodnog kanala na irem podruju grada Novalje i Novaljskog
polja, nisu dala puno informacija. Na profilima su uoeni
brojni recentni infrastrukturni objekti (u gradu) te geoloke
georadara i antene od 200 MHz, koja se upotrebljavala na

veim povrinama, dok su se geoelektrine sonde postavljale na povrinama koje se htjelo detaljnije istraiti.
Georadarski se mjerilo unutar 4 sonde (R1, R2, R3 i R3y)
i 9 pojedinanih georadarskih profila na povrni od otprilike 7200 m2. Radarski profili unutar sonde mjereni su
dvosmjernom (zig-zag) metodom, s razmakom od 0,5 m i
1,0 m, unutar postavljene geodetske mree. Mjerilo se s
vremenskim rasponom od 100 ns (tzv. time window), to
je nakon testova brzine signala prevedeno iznosilo 4 5
m dubine georadarskog snimanja. Dielektrina konstanta,
odnosno brzina signala kroz tlo utvrena na terenu iznosi
10. Rezultati georadarskih profila obraeni su u programu
Radan 6,5 istog proizvoaa GSSI.
Geoelektrina metoda temeljila se na mjerenju prirodne
otpornosti tala. Mjerilo se dvoelektrodnim rasporedom
aparaturom tvrtke Geoscan research Resistance meter
RM15-D, s razmakom pominih elektroda od 0,5 m. Profili
494
postavljanje geodetske mree, mjerenje georadarskih profila s razmakom od 0,5 m ili 1,0 m te uporabu seizmikih
metoda (seizmika refrakcija s tomografskom obradom te
plitka seizmika refleksija) radi definiranja rasjedno-pukotinskih zona te kategorizacije stjenovite mase po dubini.
Goran Skelac
Summary
In June 2010, at the sites Novalja, Caska and Stara Novalja
on the island of Pag, archaeological geophysical research
was carried out, the aim being to test out the existence
of possible remains of architecture. This implies the more
accurate understanding of the location of already partially
investigated architectural structures of a Roman period
building at the site of Caska, research into neighbouring
potentially archaeological areas and an attempt to determine the location of the Roman aqueduct in the general
area of Novalja with the help of known data.
The most information about the position of archaeological
structures was recognised at the site of Caska, in probes
R3 and R3y. At depths of about 0.5 to 1.5 m, a grid of regular linear anomalies was found, interpreted as the remains
of walls or foundations. At the site of Stara Novalja, numerous georadar anomalies of a regular shape were detected.
Alongside recent building structures, archaeological structures were observed on the western and south western
parts of the probe. In Novaljsko polje, three georadar profiles were imaged - P6, P7 and P8. A structure that could
be correlated with remains of an aqueduct was found on
profile P7. This is an area where radar signals are strongly
reflected, of between 35 and 55 m. The discontinuity
observed is interpreted as a cut or a channel filled with
recent sediments.
Prikaz rezultata na lokalitetu Stara Novalja
Poloaj georadarskih profila u Novaljskom polju
Redni broj: 232

Lokalitet: Otoac stari grad Fortica
Naselje: Otoac
Grad/opina: Otoac
Razdoblje: NV
Zatitno arheoloko istraivanje na Starom gradu ili utvrdi
Fortica u 2010. godini nastavak je radova koji traju od
2007. godine. Voditeljica radova bila je Maja Kuzmanovi,
dipl. arheo., iz tvrtke Geoarheo d.o.o. Arheoloka istraivanja financirali su Katedra akavskog sabora pokrajine
Gacke i Ministarstvo kulture.
Georadarski profil P7
strukture. U Novaljskom polju snimljena su tri georadarska

profila P6, P7 i P8 u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Dugi
su 35 m, 141 m i 716 m. Jedina struktura koja bi se mogla
povezati s ostacima vodovoda pronaena je na profilu P7,
snimljenom otprilike 130 m sjeverno od odihe br. 8. Na profilu je uoeno podruje snanog refleksa radarskog signala,
duine od otprilike 20 m. Radi se o promjeni u sastavu tla,
tj. strukturi u tlu, na kojoj se jasno vidi podruje diskontinuiteta u sredinjem dijelu. Uoeni diskontinuitet interpretiran
je kao usjek ili kanal ispunjen recentnim sedimentom.
Ako se istraivanje nastavi, sustavnijim pristupom moglo
bi se prikupiti vie informacija, a pod tim se misli na
Grad Otoac smjeten je u sjeverozapadnom dijelu Like, u

dolini rijeke Gacke. U vrijeme gradnje utvrde Fortice 1619.
godine, Otoac je u sklopu Vojne krajine (kao vana strateka toka na prvoj crti obrane od Turaka) pripadao pod
Senjsku kapetaniju. Utvrda Fortica smjetena je na uzvienju sjeverno od Staroga (Donjeg) grada Otoca. Prema
opisu povjesniara Emila Laszovskog (Gomeri 1999:
56), utvrda je bila dvokatna s trokutastom osnovom i na
495
utvrde Fortice prate konfiguraciju terena te se veinom

temelje na ivoj stijeni (SJ 020) i definirani su ulazni pragovi u sjeverozapadnu i jugozapadnu kulu (SJ 036, 048).
Godine 2010. arheoloki su radovi obuhvatili prethodno
djelomino istraene sonde 2 i 3 te prostor ispred ulaznih
vrata utvrde tzv. sondu 8. Sonda 2 iskopana je unutar prostorije koja se nalazila izmeu sredinjeg dvorita utvrde,
tzv. sonde 3, i istone kule utvrde. Cilj je bio istraiti navedene dijelove utvrde do kamena ivca ili sterilnog tla, da bi
se utvrdili toni obrisi utvrde i eventualno postojanje faza
koje su prethodile gradnji utvrde 1619. godine. Takoer,
ovo istraivanje trebalo je potvrditi ili opovrgnuti postojanje cisterne u sredinjem dvoritu utvrde, koja je prikazana
na planovima iz 1619. godine i spominje se u povijesnim
izvorima.
U sondi 2 pronaena je zidana kamena struktura SJ 054
koja okruuje obraeni ivac SJ 058 i zidanu kamenu
strukturu SJ 059. Zidana kamena struktura SJ 059 nalazi
se izmeu obraenog ivca SJ 058, kamene strukture
koja je mogla biti stuba SJ 044 i poploenja poda SJ 034.
Prema visinama vidljivo je da visine zidane kamene strukture SJ 054, obraenog ivca SJ 058 i poploenja SJ 034
korespondiraju, i moe se pretpostaviti da se tu radi o podu
ili strukturi vezanoj uz konstrukciju poda. U ivcu su primijeeni utori koji su prema visinama mogli biti dio neke konstrukcije u vezi s navedenim zidanim kamenim strukturama
SJ 054 i poploenjem SJ 034. Zid SJ 059 prema svojoj je
strukturi stariji od ostalih struktura u sondi 2 i pripada prvobitnoj graevinskoj fazi.
U sondi 3, u sredinjem je dvoritu ispod uruenja SJ 038
naena cisterna iji oblik ne odgovara u potpunosti onoj
prikazanoj na planovima. Cisterna, u obliku nepravilnog
peterokuta, s etiri je strane graena od pravokutnih ploica, dok je sa zapadne strane kao njezina stijenka upotrijebljen ivac SJ 061 koji je prethodno izravnat. Budui
da je cisterna SJ 053 bila ispunjena utom iz uruenja
SJ 066 i da je postojala opasnost od njezina uruavanja,
prema dogovoru s konzervatorom, D. unjiem, dipl.
arheo., ona nije ispranjena do ivca. Cisternu je s etiri
strane okruivao potporni zid SJ 060. Na zapadnoj strani,
gdje je za stijenku cisterne iskoriten kamen ivac SJ
061, nije bilo potrebe za potpornim zidom. Iznad cisterne
SJ 053 prilikom ienja uruenja SJ 038 definirano je
poploenje od velikih kamenih pravokutnih ploa SJ 055.
Ispod poploenja SJ 055, a iznad cisterne SJ 053 i junog
dijela potpornog zida SJ 060, protezala se kamena struktura SJ 056 iz istonog u smjeru zapadnog kuta cisterne.
Moda se u jednom trenutku cisterna prestala upotrebljavati i onda je zatvorena kamenom strukturom SJ 056,
budui da ne djeluje kao da je pala na cisternu SJ 053.
Kameno poploenje SJ 055 korespondira s poploenjem
u junom dijelu sonde 3, tako da bi moglo biti dio poploenja dvorita utvrde. U junom dijelu sonde 3, a sjeverno
od praga SJ 027, definirana je ulazna stopa u dvorite
utvrde SJ 057. U sjevernom dijelu sonde 3, uz sjeverni
potporni zid cisterne SJ 60, nakon skidanja sloja vapna
SJ 47 naena je podloga za pod ispod koje se nalazila
karbonizirana greda SJ 052 koja je oiena, dokumentirana i uklonjena.
U sondi 8 s vanjske strane ulaza u utvrdu otkopan je nastavak temeljne stope ulaza SJ 057 koja se nalazila ispod
Fortica, izgled prema planovima iz 1804., Dravni arhiv Republike

Hrvatske, Zbirka planova inv. br. 231 (Gomeri 1999: sl. 1)
svakom je uglu imala okruglu kulu, od kojih je kula na istonom uglu bila najira. Unutar utvrde nalazilo se usko dvorite sa zidanom cisternom.
U istraivanjima 2007. i 2008., koje je vodila H. Nodilo, dipl.
arheo., definiran je opseg graevinskih ostataka na cijelom
prostoru staroga grada, na povrini od 350 m. Otkrivene
su osnovne strukture utvrde, jedna vea kula na istoku (SJ
023) te dvije manje na sjeverozapadu (SJ 024), odnosno
jugozapadu (SJ 025). Potvreno je da osnovnu strukturu
utvrde ini trokutasta osnova (SJ 013, 015, 016, 026), oko
koje su sagraene kule i koja je zatvarala unutranje dvorite. Prilaz utvrdi nalazi se s june strane, okrenut prema
Donjem gradu. Do ulaza, od kojeg je sauvan drveni prag
(SJ 027), prema postojeim nacrtima vodilo je pet stuba,
vjerojatno drvenih jer nisu naeni njihovi ostaci. U istraivanjima 2009., koje je vodio R. Manojlovi, dipl. arheo., u
prostoriji koja se nalazi izmeu dvorinog prostora i istone
kule tzv. sonde 2, pronaena je zidana struktura (SJ 034)
i struktura od obraenog kamena (SJ 044) koja oblikom
podsjea na stubu. Zid SJ 029 iskopan je u cijeloj svojoj
duini te se dolo do spoznaje da zajedno sa zidovima SJ
015 i SJ 016 tvori najstariji dio utvrde oko kojeg su poslije
zidani njeni ostali dijelovi. Takoer, utvreno je da zidovi
Plan Fortice iz 1804.
496
Sonda 3
slabo proiene gline i posudama od proienije gline

s glaziranom unutranjom stranom. Vrlo je malo majolike
i keramike katakteristine za 16. i 17. st. Sezona zatitnih arheolokih istraivanja 2010. dopunila je dosadanja
istraivanja i arheoloku sliku utvrde Fortice, prema kojoj
su u tijeku radovi na projektu konzervacije i prezentacije
utvrde.
Literatura
Gomeri 1999 M. Gomeri, Utvrda Fortica u Otocu, u:
Grad Otoac, sv. 5 (ur.: N. Odori), Otoac, 1999: 55 62.
Manojlovi 2009 R. Manojlovi, Izvjee o zatitnim arheolokim istraivanjima na lokalitetu Ruevine starog grada
Fortica, Zagreb, 2009.
Nodilo 2010 H. Nodilo, Otoac stari grad Fortica, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 473 475.
Sonda 2
Maja Kuzmanovi
Summary
During 2010, archaeological rescue excavations at the
burg of Fortica, in Otoac, were continued. The following
partsof the burg were covered by the research: the central
courtyard of the fort, partially investigated earlier (test pit
3); the room between the central courtyard and the eastern
tower (test pit 2) and the external part of the entry space
into the fort (test pit 8). Test pit 3 confirmed the existence
of a cistern, SU 053, shown on plans of 1619. Above the
cistern, a stone structure, SU 056, was found, on which a
stone paving lay, SU 055. The stone paving SU 055 corresponded with the paving in the southern part of test pit 3,
which shows that it might have belonged to the paving of
the yard of the fort. Below the sill SU 027 at the entrance
to the fort, the footing of the entrance sill, SU 057, was
found. In test pit 2, a walled stone structure, SU 054, and
worked bedrock, SU 058, were found, corresponding with
the previously discovered paving SU 034, probably part
of the floor construction. The investigations of 2010 completed the archaeological rescue excavations into the site
of the ruins of the Fortica burg.
Sonda 3
praga SJ 027. Osim nje nije bilo drugih arheolokih nalaza

i ispod humusa naen je sloj sterilne crvene zemlje SJ 065.
Pokretni arheoloki nalazi iz sezone istraivanja 2010. u
potpunosti se uklapaju u dosadanja istraivanja, a najvie
je nalaza iz sezone istraivanja 2009. godine. Svi su nalazi
datirani izmeu 17. i 19. st., a najvie ih je tipino za 18.
st. Radi se uglavnom o loncima za kuhanje bez glazure od
497
Redni broj: 233

Lokalitet: Ramljani Gradina Kloko
Naselje: Ramljani
Opina/grad: Otoac
Razdoblje: P, A, NV
Lokalitet Kloko kod Ramljana tipina je japodska gradina,

poput drugih u Lici, a nalazi se na strateki vanome mjestu
s kojeg je lako kontrolirati okolna brda i prolaze u smjeru
Vrhovina i Peruia, odnosno vanu antiku komunikaciju
zabiljeenu u povijesnim izvorima koja je iz Senja (Senia)
preko Gacke vodila dalje prema Plitvikim jezerima do
Siska (Siscia). Sam brijeg ima na vrhu zaravnjen plato, koji
zauzima vie od 10.000 m povrine. Obrubljen je kamenim bedemom, koji je mjestimino dobro sauvan. Bedem
je graen od krupnijeg kamenja s vanjske strane, a sredina
je zapunjena sitnijim lomljenim kamenjem. Profilacija je
bedema vidljiva jer su ga mjetani na nekoliko mjesta probili radi gradnje seoskih cesta. itava povrina platoa gradine dugo se godina obraivala, a oranjem je uniten vei
dio kulturnog sloja, to je uobiajena teta na likim gradinama. Istraivanje je obuhvatilo zemljite obitelji Jerbi
(kuda prolazi trasa plinovoda), koja je intenzivno obraivala zemlju na tom terenu. Zbog toga je kulturni sloj uniten, a arheoloki nalazi smrvljeni i dislocirani. Naeno je
dosta ulomaka keramikog posua, dijelova podmetaa za
vatrite te ostataka kunog lijepa. Takoer je naeno dosta
ivotinjskih kostiju, preteno lovnih. Najstariji keramiki
ulomci mogu se datirati u 8. st. pr. Kr. Prema tome moe se

zakljuiti da je tu bilo japodsko naselje, iako temelje kua
nije bilo mogue locirati. Osim ulomaka keramike, zanimljiv
je nalaz jedne naunice (?) od bronane ice sa staklenim
zrnom te lijepo izrezbarena kost koja je vjerojatno sluila
kao drak nekog predmeta.
Golema zaravnata povrina unutar bedema bila je iskoritavana i dalje tijekom povijesti. Naena su tri rimska novia, jedan Klaudijev iz 1. st., te jo dva koja su oteena
i ne mogu se determinirati. To dokazuje da je i u rimsko
doba na gradini bilo odreenih aktivnosti. Lokalni mjetani
govore da se na brdu Klokou nalazi grko groblje, jer su
njihovi stari obraujui zemlju nailazili na ljudske kosti.
Tijekom Domovinskog rata, na brdu je bila vojna jedinica
koja je sluajno iskopala dva kostura: jedan odraslog mukarca s novcem u ustima te jedan djeteta. Kosturi i novac
nisu sauvani. Iz toga se moe zakljuiti da je (moda)
rije o groblju iz vremena rimske vladavine. Bilo bi vrijedno
nastaviti istraivanja te saznati o kakvu se groblju radi.
Japodi su skup plemenskih zajednica, koje su boravile su
na podruju Like, Ogulinsko-plaanske udoline s dijelom Gorskog kotara i Korduna te dijelom sjeverozapadne
Bosne oko srednjeg toka rijeke Une (Bihaka i Cazinska
krajina). Njihov se razvoj moe pratiti od kraja 10. st. pr. Kr.,
sve do 35./34. g. pr. Kr., kada su potpali pod rimsku vlast.
O njihovoj asimilaciji svjedoi prilino obilna arheoloka
ostavtina, a neto malo i povijesni pisani izvori. Glavni i
najvei gradovi Japoda nalazili su se upravo u Gackoj
Arupium na Vitlu u Prozoru, Avendo na Crkvini u Kompolju,
u blizini je i Monetium na Humcu u Brinju te Metulum na
Viniici kod Josipdola. Gradine u Prozoru i Kompolju dijelom su istraene, a bogato opremljeni grobovi iskopani u
njihovu podnoju danas krase vitrine nekoliko muzeja.
Gradina Kloko u Ramljanima vana je kao strateka lokacija (kao takva rabljena je i u Domovinskom ratu), bila je
naselje, straarnica, zaklonite i sabiralite stoke. Iako nije
dala bogatstvo arheoloke grae, njezino je otkrie vano
zbog samog poloaja, koji je rabljen gotovo dva tisuljea
u kontinuitetu.
U okviru radova na terenu ispunjeni su svi glavni ciljevi
naznaeni u uvjetima nadlenoga Konzervatorskog odjela
u Gospiu. Rezultat istraivanja sa znanstvenog je aspekta
Arheoloko iskopavanje
Posuda in situ
Prilikom nadzora trase gradnje plinovodnog sustava Like

i Dalmacije, II. dio sustava od Josipdola do Gospia, proelnik Konzervatorskog odjela iz Gospia Dalibor unji,
dipl. arheo., opazio je mnotvo ulomaka prapovijesne keramike u iskopu na brdu Klokou kod Ramljana te je obustavio radove dok se lokalitet arheoloki ne istrai. Voditelji
istraivanja bili su Lazo ukovi iz Gradskog muzeja
Karlovac i Lidija Bakari iz Arheolokog muzeja u Zagrebu,
uz pomo studenta arheologije Filipa Matijevia i pomonih
radnika s podruja Otoca i Gospia. Radovi su trajali 20
dana, a financirala ih je tvrtka Plinacro.
498
kulture i Grad Gospi). Cilj kampanje 2010. (od 26. srpnja

do 2. kolovoza) bio je definiranje zapadnog proelja
crkava, kako bi tvrtka Arheo plan mogla napraviti arhitektonsku snimku postojeeg stanja kao preduvjet za planiranu konzervaciju nalazita u 2011. godini. Osim voditeljice
istraivanja Tatjane Kolak, sudjelovali su Vesna Milek, dipl.
arheo., i etiri pomona radnika.
Zbog proirenja iskopa prema zapadu na susjednu parcelu,
od korisnika i vlasnika ishoena je dozvola za iskop. Nova
sonda, Kv. X-2, dimenzija 5x5 m, otvorena je u produetku
dotadanjeg iskopa prema zapadu. Ispod humusnog sloja,
pojavljuje se sloj rastresite zemlje (Sj. 2) s dislociranim
ljudskim kotanim ostacima, uz poneki ulomak keramikih posuda koje se izvan konteksta mogu datirati u prilino
irok vremenski okvir od srednjeg vijeka do 20. st. Rije
je o posudama raenima na lonarskom kolu, od gline s
prilinom koliinom sitnoga kvarcnog pijeska, tamnosive do
crne boje, uglavnom ukraene nekom varijantom valovnice.
Jedini, posve drugaiji primjerak jest ulomak keramike
oker-crvenkaste posude, s najmanje tri niza sitnih uboda,
izvedenih otrim predmetom u svjeu glinu (Sj. 2 na Sj. 20).
Iz iskopa potjee i vea koliina eljeznih kovanih avala, koji
se mogu vezati uz postojanje nekadanje krovne konstrukcije,
ali i otvore na sakralnom objektu vrata i prozore. Premda
je dosad u svim sezonama pronaena vea koliina avala,
njihova koncentracija u ovogodinjem iskopu (44 kom.) ipak
doputa navedenu pretpostavku, tim vie to je pronaen i
mogui ulomak okova vrata u formi eljeznoga cjevastog tuljca.
Rimski novi
izvanredan. to se pak tie ugroenosti lokaliteta, zbog

nastavka radova na plinovodu istraivanjima je utvreno
da su kulturni slojevi ve otprije prilino oteeni zbog
obrade tla, tako da se u nastavku radova nee znatnije
otetiti kulturni slojevi.
Lazo ukovi
Lidija Bakari
Summary
During supervision of the course of the development of
the Lika and Dalmatia gas pipeline system, Part 2, from
Josipdol to Gospi, in the excavation at the hill called
Kloko by Ramljani a great number of prehistoric potsherds
were discovered and the works were halted until archaeological research was carried out.
Kloko by Ramljani is a typical Iapod hill fort, like others in
Lika, and lies at a strategically important site, from which it is
easy to control the surrounding hills and passes in the direction of Vrhovine and Perui, or the important Roman period
route recorded in historical sources that went from Senj
(Senia) via Gacka and then towards the Plitvice lakes and to
Sisak (Siscia). The hill itself has a flattened plateau at the top,
which occupies and area of about 10,000 square metres. It is
rimmed with a stone defensive wall, well-preserved in some
places. The oldest ceramic fragment can be dated to the 8th
century BC. Accordingly it can be concluded that there was
once a settlement of the Iapodi here. Three Roman coins
were found; one of Claudius of the 1st century, and two that
are too damaged to be determined. This proves that there
was some activity in the hill fort during Roman times.
Pogled na istraeni lokalitet (foto: T. Kolak)
Redni broj: 234

Lokalitet: Smiljan Crkvine ovini
Naselje: Smiljan ovini
Grad/opina: Gospi
Razdoblje: SV
U dosadanjim sezonama istraivanja otkriveni su arhitektonski ostaci dviju crkava gotovo u cijelosti te je istraen 91
grobni ukop (od 2005. istraivanja financiraju Ministarstvo
Pogled na dio negativa zapadnog proelja i negative junih zidova

broda crkava (foto: T. Kolak)
499
Arhitektonska snimka (Arheo Plan)
at the site Smiljan Crkvine ovini. In this years season

of digs the objective was to define the western facades
of the ecclesiastical structures, and to make an archaeological record of the existing condition as precondition for
the planned conservation in the coming year. Three new
grave burials (Gr. 92-94) were investigated, but no grave
goods were found. The negatives of existing walls of the
nave were revealed as well as the negative of the common
western facade,
A large concentration of iron nails found in the excavation
of the western facade allows the assumption that there was
once a roof construction, and that there were also apertures a door and probably a window. This is the more
likely in that a possible fragment of the fastening of the door
in the form of tubular iron cone was found. The conclusion
of the excavations of the archaeological remains showed
that both churches, irrespective of given extensions or
modifications, were built on the Romanesque scale. The
older church had the dimensions 9 (10) x 5 metres, and the
later 14 x 7 m.
Na relativnoj dubini od 60 cm otkriveni su samo negativi zidova crkava. To je bilo oekivano, s obzirom na to
da postoji podatak da je s tog poloaja 30-ih godina 20.
st. gospiki trgovac od Opine Smiljan otkupio kamen.
Evidentirano je da je negativ zapadnog proelja zajedniki
za obje crkve, kao to je to bio i sjeverni zid broda. Dok su
svi negativi iroki 100 cm, negativ zida zapadnog proelja
varira, i irok je od 170 do 180 cm. Kako bi se u cijelosti
definirala arhitektura proireni su Kv. X-2, Kv. X-1 i Kv. X-3.
S obzirom na limitirana sredstva predviena za iskopavanje u ovogodinjoj sezoni, iskopavalo se do Sj. 5, odnosno
do nivoa sloja grobova, kako je to dosad definirano. Tamo
gdje je to bilo potrebno, dijelom se zalo i u Sj. 5, pa su
istraena tri nova grobna ukopa. Grob 92. dijelom je devastiran ukop odrasle osobe, uz vanjsku liniju zapadnog proelja, orijentiran S-J, s glavom na S (ouvane kosti glave,
dijelom dislocirani kraljeci, kosti lijeve ruke poloene na
zdjelicu), bez priloga. Grob 93. i 94. samo su djelomino
istraeni, u nivou kostiju nogu, s obzirom na to da se ostatak kostura nalazi izvan zapadnog profila Kv. X-2. Oba su
pokojnika odrasle dobi, orijentirani Z-I, s glavom na Z, bez
priloga (prema dostupnoj istraenosti).
Dovrenje iskopavanja arhitektonskih ostataka pokazalo
je da su obje crkve, bez obzira na odreene dogradnje ili
izmjene, graene u romanikom omjeru. Starija je crkva
dimenzija 9 (10)x5 m, a mlaa crkva 14x7 m. Iskop je prekriven geotekstilom, dok e se 2011. lokalitet konzervirati.
Redni broj: 235

Lokalitet: Udbina Gradina
Naselje: Udbina
Grad/opina: Udbina
Razdoblje: SV, NV
mr. sc. Tatjana Kolak

Summary
Od 17. svibnja do 9. lipnja 2010. trajala je trea sezona

iskopavanja na poloaju Gradina u Udbini. Osim voditeljice
Tatjane Kolak, u istraivanjima su sudjelovali dr. sc. Goran
During 2010, investigation continued into the architectural remains of two medieval churches and graveyards
500
Pogled na prostoriju 1 s juga (foto: T. Kolak)
Ostaci dviju podnica ispred prostorije 1 u kuli (foto: T. Kolak)
Jakovljevi te nastavljajui suradnju s Arheolokim muzejom u Zadru, zamjenik voditeljice Radomir Juri, prof., Ivan
ondi, dokumentarist, Jelena Veki, dipl. arheo. te sedam
pomonih radnika. Arhitektonsku snimku postojeeg stanja
napravila je tvrtka Arheo plan d.o.o. Financijska sredstva
za istraivanje osiguralo je Ministarstva kulture.
klinova i avala do obrua i kuka razliitih dimenzija, pojasne kope ili preice, sjeiva noeva te dijelovi vatrenog
oruja i/ili naoruanja (puana cijev, olovna zrna, kotani
valjkasti prljen kao dio samostrela i sl.). Meu njima svakako se izdvaja nalaz eljezne ostruge uz sjeverno lice
kule. Na temelju preliminarnog pregleda moe se zakljuiti
da je rije o tipu kasnosrednjovjekovnih ostruga luno svijenih krakova sa zvjezdicom, koji se mogu datirati u 15. st.
Takoer je iznimno zanimljiv nalaz gotovo cjelovite opeke,
ukraene otiskom ape, kao i keramiki plitki kalup za lijevanje potkova ili potpeta za obuu. Svega jedan iskopni sloj
nie u odnosu na temeljnu stopu kule, pojavila se konstrukcija u jugoistonoj polovici kule, koja je uskoro pokazala da
je rije o postojanju pregradnje kule u prostoriju (Sj. 28.,
30., 31.), s gotovo ouvanom cjelovitom podnicom (Sj. 29.)
od dobro zaglaene buke i ulazom sa stubom (Sj. 32.) i
rupom za nosivi stup, promjera 8 cm (Sj. 33), zasigurno
drvenih jednokrilnih vrata to su se otvarala prema unutra.
Svi zidovi prostorije 1 presjeeni su temeljnom stopom
kule (Sj. 29.) ili preslojeni njome, to govori da je ona
nastala prije gradnje te faze krune kule. Iskopom u sjeverozapadnom dijelu kule otkriven je temelj starije krune
kule (Sj. 34.), koja dijelom izlazi iz gabarita mlaeg objekta.
Skidanjem Sj. 19. otkriven je jo jedan ostatak bukane
podnice (Sj. 29.) koji lei izravno na ivcu na kojem su
takoer podignuti temelji, a raspukline unutar njega zapunjene mjeavinom izrazito crne zemlje i kamena lomljenca
(Sj. 36.). S obzirom na situaciju, jasno je da je prostorija
1 nastala u vrijeme gradnje starije krune kule. Zanimljivo
je da unutar iskopa starije kule nije pronaena vea koliina pokretnoga arheolokog materijala, odnosno skromni ulomci keramikih posuda apsolutno korespondiraju
s dosadanjim nalazima jednostavne, neukraene sive do
crne keramike. S vanjske strane sjevernog zida prostorije
1 (Sj. 28.) i ulaza pronaeni su ostaci dviju podnica: starije, kompaktne, iste bukane, dobro zaglaene podnice
(Sj. 29.) kakva se nalazi i unutar prostorije 1 i u zapadnom
dijelu kule te mlaa, od sitnoga nabijenog kamena u buci,
rastresitije teksture. Mlaa podnica nalegla je izravno na
stariju, bez ikakva traga kontaminacije.
Sonda 6 otvorena je na sjevernoj padini vrnog platoa, od
S-3 na jugu, do perimetralnog sjevernog zida (Sj.16.), u
duini od 17 m, a irini od 4 m. Paralelna je s dosadanjim sondama S-1, S-2 i S-5. Nije se iskopavalo u cijelosti,
ve je iskop zapoet u sredinjem dijelu, gdje nasip ute
Na samome sjevernom rubu brda na kojem je sagraeno

dananje naselje Udbina, na povienom, lako branjivom
poloaju Gradina (kota 849), nalazi se istoimena arheoloka zona. Smjetena nad samim rubom stjenovite uzvisine pod kojom se Krbavsko polje razdvaja na dio prema
istoku oko Visua i Kozje drage i dio prema jugu oko
Kurjaka i Komia, ini zanimljivu poziciju za smjetaj kontrolne toke radi nadzora ireg podruja Krbavskog polja.
Radovi planirani za 2010. su dovretak iskopa unutar kule
(S-3) do zdravice, radi konzervacije te iskop nove sonde
(S-6) u nastavku S-1, S-2 i S-5, prema zapadu, duine 17
m u osi S-J i irine 4 m u osi I-Z.
Sonda 3 odreena je ouvanim arhitektonskim ostatkom
kule te je proirena u odnosu na definiranje vanjskog lica u
nepravilnom krugu, kako uvjetuje i geomorfologija terena.
Unutranji promjer kule iznosi 6,86 m (odnosno 7,37 m),
dok debljina zida (Sj. 5.) iznosi cca 2,40 m. Temelj izravno
lei na kamenu ivcu, a uz jugoistoni dio zida visoko je
postavljen i obraen kamen ivac. Unutranje i vanjsko
lice Sj. 5. u potpunosti su dakle graeni od klesanaca, dok
je unutranjost zapunjena neobraenim veim ili manjim
kamenjem te zapunjena veom koliinom buke, i to u dvije
graevinske faze. Iz starijeg razdoblja vremena gradnje,
potjee vrsta, gotovo okamenjena svijetla buka, a rastresita buka ute do tamnoute boje moe se povezati s
razdobljem popravaka, vjerojatno vremena Vojne krajine.
U unutranjosti kule nastavljeno je skidanje Sj. 19. koji se
nalazi i ispod visine temeljne stope, s kojom je zavren
prologodinji iskop. U tom sloju rastresite buke i zemlje
pronaena je prilina koliina pokretnoga arheolokog
materijala.
Rije je o ulomcima keramikih posuda (jednobojne, tamno
sive ili oker boje, ukraene brojnim inaicama valovnice,
urezima ili ulomci majolike oslikane vegetabilnim motivima,
od ega i jedan gotovo cjelovit vr, 31 cjelovita ili djelomino ouvana kamena topovska kugla razliitih dimenzija i vrste kamena (ukupno su pronaene 34 kugle) te
velika koliina razliitih eljeznih ili bronanih predmeta: od
501
eljezna ostruga iz kule (foto: T. Kolak)
nalaz bronani novi, zasad neitljiv i izlizan, promjera 13

mm i okvirno se moe determinirati u 15./16. st. Takoer je
pronaena i djelomino ouvana eljezna ostruga pliega
ostrunog luka i produenog vrata, to je preliminarno
determinira u kasnogotiki tip, odnosno 16. st. Od staklenih je nalaza pronaen ulomak plastine pastile, kao ukras
tzv. ae Krautsrunk, utozelene boje, a ulomci dna istog
tipa ae, kao i dvije zelenoplave pastile koje joj zasigurno
pripadaju, pronaene su u zasipu zapadnog profila S-1,
odnosno Kontrolnog profila S-1/S-2. Keramiki materijal u
najveem se broju odnosi na velik broj penjaka, jednostavnoga cilindrinog tijela i suenog dna.
Kontrolnim profilom S-1/S-2 nazvana je dananja etalina
staza koja vodi podnojem vrnog platoa od ulaznog prostora. Osim Sj. 1. i 2., evidentiran je i sloj gorenja, to je dio
istog sloja otkrivenog u S-1 u sezoni I. Sloj lei na ivcu.
Jedino je uza zapadno lice temelja Sj. 4., uz prag pronaena nepravilno etvrtasto oblikovana udubina (Sj. 37.) u
ivcu, duine 46, irine 33 cm (vrh), odnosno 26 cm (dno),
koja je oito sluila za nosivu gredu, a moe se dovesti u
vezu ili s postojanjem ulaznih stuba, s obzirom na to da je
nivo podnice (Sj. 15.) 1,10 m nii u odnosu na prag, ili s
eventualnim drvenim ophodom uz ulaz.
Iskop u unutranjosti kule dijelom je prekriven geotekstilom
(prostorija 1), odnosno zatrpan (temelj starije kule, raspukline ivca u SZ dijelu kule).
Arhitektonska snimka kule nakon sezone III. (Arheo Plan)
Literatura
Kolak 2010 T. Kolak, Udbina Gradina, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 487, 488.
mr. sc. Tatjana Kolak
Majolika iz kule (foto: T. Kolak)
Summary
varira od 40 do 170 cm. Iskopavalo se do nivoa nivelacije

kosine padine. Pokretni arheoloki materijal vrlo je skroman, to je i oekivano, budui da se zbog strmine padine
veina materijala akumulirala u sjevernom dijelu sonde, u
dijelu zaravnanja komunikacije uz sjeverni perimetralni zid.
Ostaci nove arhitekture nisu pronaeni, a pokretna graa
potjee iz Sj. 2. sloja svjetlije smee zemlje pomijeane
s rasutom bukom, utom te kamenom, i identina je nalazima iz kule, a izdvajaju se nalazi eljeznog noa s drvenim koricama ili samo korice, dva kamena brusa, eljezna
kvaka vrata, manja eljezna grabilica te bronani pehar
na niskoj nozi zvonolikog recipijenta. Prvi je numizmatiki
During 2010 the third season of research in the archaeological zone of Gradina [hill fort] at Udbina took place.
Research into the top plateau was continued, related to the
remains of the circular tower. The remains of the foundations of an older circular tower were discovered, partially
extending beyond the outlines of the later tower, being
shifted to the south. In this older structure there was a
walled-off room, with an almost entirely preserved mortar
floor, as well as the entrance. The entry to the room is
made of fine ashlars and brick, and on the interior steps
there is a regular circular groove for the door mechanism.
502
dislociranih ukopa. Grobnica je zidana od veih sedrenih

blokova, a dno joj je obukano. U grobu 235 pronaen je
jedan srebrni novi i ostaci zlatnih niti srma, a u slojevima
oko grobova i poneto ulomaka grube keramike. U svim
dosadanjim kampanjama istraena su 244 groba (bilo
je i vie ukopa u jednom grobu). Sav osteoloki materijal
besplatno je analiziran u Odsjeku za arheologiju Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, pod strunim
vodstvom prof. dr. Marija lausa.
U dijelu svetita prole godine otkriven je jedan ovei zid
koji se prua po cijeloj irini, ali je devastiran recentnim
ukopima (zid G, vel. 6,36x1,30 m). Ove je godine samo
djelomice istraivan, jer se u njegovoj neposrenoj blizini
(sjeverni dio iskopa) nalazi jedna zidana grobnica. Uz samo
tjeme apside (s unutranje strane) uz potporanj br. 2 i 3, na
samoj zdravici pronaena su dva groba (br. 231, 232) koja
je naknadno presjekla navedena poligonalna apsida, to je
svako respektabilan rezultat koji e pomoi u cjelovitoj interpretaciji toga sakralnoga objekta (mogue faze nastanka).
U pretpostavljenom biskupskom dvoru posebice su se
istraivali zidovi H i E. Zid H (irok izmeu 76 i 77 cm) istraen je u duini od 18,5 m, u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Uz njega je pronaeno poneto ulomaka zemljanog
posua, sedre, stakla, vie eljeznih avala. Zid E izvorno
se spaja sa zidom H, i on je istraen u duini od 15,30 m
(irok je od 73 do 80 cm, a s temeljnom stopom iznosi 1,05
m). I uz njega su pronaeni ulomci sedre, grube keramike,
Research into the pits opened last season, S-5 and control
profile S-1/S-2 was completed; they were expanded, and a
new test pit, 17 x 4 m in size, was started.
The moveable material found is fairly numerous and
diverse, which is usual for a site that vigorously combined
two functions military and defensive, and residential.
These are fragments of ceramic vessels, and also a large
quantity of fragments of simple cylindrical stove tiles narrowing at the bottom and fragments of glass. There are
many stone cannon balls of different dimensions and a
large quantity of iron and bronze items: wedges and nails,
hoops and hooks of different dimensions, belt buckles and
clasps, knife blades and parts of firearms and/or arms (barrels, lead bullets, a stone cylindrical ring, part of a crossbow and similar items).
In this years season, special attention is certainly claimed
by the find of an iron spur with ends bent in an arch with a
star, which can be dated to the 15th century, and a fragmental spur of the late Gothic type of the 16th century found in
S-6. This years research results refer to the phase of life
of the Udbina hill fort during the 15th and in the early 16th
century.
Redni broj: 236

Lokalitet: Udbina stolnica sv. Jakova
Naselje: Udbina
Grad/opina: Udbina
Razdoblje: SV, NV
Od 27. kolovoza do 15. studenoga 2010. (uz viekratne
prekide zbog loeg vremena) trajala su arheoloka istraivanja stolnice krbavskih biskupa u Udbini. Nastavak je
to istraivanja iz prethodnih godina. Istraena je povrina
od 133 m2. Struni voditelj bio je Radomir Juri, muzejski
savjetnik iz Arheolokoga muzeja u Zadru, suvoditeljica mr.
Tanja Kolak, muzejska savjetnica u Muzeju Like u Gospiu.
U istraivanjima su sudjelovali Jelena Veki, Ivan ondi
i Robert Mari, dokumentaristi u Arheolokom muzeju,
tri studenta Sveuilita u Zadru, tri vanjska suradnika
iz Zadra i etiri fizika radnika iz Udbine. Viekratno je
na terenu boravio Dalibor unji, dipl. arheo., proelnik
Konzervatorskog odjela u Gospiu. Istraivanja su financijski pomogli Ministarsto kulture, Opina Udbina, a logistiku
je potporu pruila Osnovna kola Kralj Tomislav u Udbini.
Kao i prethodnih godina, istraivanja je proveo Arheoloki
muzej iz Zadra, u suradnji s Muzejom Like iz Gospia.
Stolnica sv. Jakova nalazi se na poloaju Karija ili Korija
(Kruhek 1997; Horvat 2003; Juri 2001; Juri 2004; Juri
2005; Juri 2006; Juri 2007a; Juri 2007b; Juri 2008;
Juri 2009; Juri 2009a). Radilo se na dva poloaja: unutar
stolnice i u prostoru pretpostavljenoga biskupskog dvora
koji se protee juno od katedrale sv. Jakova (kvadranti 2,
31, 36, 37, 47, 48, 49, 50, 51). Istraivanja su nastavljena
u svetitu katedrale, gdje je otkriveno vie grobova i jedna
zidana grobnica. Nalazi u grobovima veoma su skromni. U
zidanoj grobnici br. 5 naena su dva kostura in situ i vie
Udbina katedrala sv. Jakova, grob u svetitu sakralnoga objekta

(foto: I. ondi)
503
Udbina stolnica sv. Jakova, grobovi u svetitu katedrale (foto: I. ondi)
Juri 2008 R. Juri, Arheoloka istraivanja u Udbini

(1996.-2006.), Znanstveni skup Arheoloka istraivanja
u Lici, Gospi 16.-18. listopada 2007, Izdanja HAD, 23,
Zagreb-Gospi, 2008.
Juri 2009 R. Juri, Arheoloka istraivanja katedrale
Sv. Jakova u Krbavi (Udbini 2000.-2006.), Identitet Like:
Korijeni i razvitak, Zbornik radova, 2, Zagreb-Gospi, 2009.
Juri 2010 R. Juri, Udbina stolica Sv. Jakova, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 488 490.
Kruhek 1997 M. Kruhek, Topografija krbavske spomenike batine, Krbavska bitka i njezine posljedice (Zbornik),
Zagreb, 1997.
majolike, vie avala, poneto profiliranih gotikih ulomaka,

jedna eljezna preica, jedne eljezne kare te ljudske i
ivotinjske kosti. U kvadrantima 26 i 31 u iskopima je pronaen po jedan kasnosrednjovjekovni novi. Naeno je
pedesetak ulomaka gotikoga kamenog pokustva i poneto ulomaka fresaka u raznim kvadrantima.
Od vieg i nieg raslinja oien je i lijepo ureen iri prostor oko katedrale i njezinih dogradnji. Novootkriveni zidovi
i sve dosad otkrivene i istraene zidane grobnice prekrivene su (i zatiene) geotekstilom, plastikom i zemljom
do sljedeih istraivanja. Geotekstil je donirala Osnovna
kola Kralj Tomislav iz Udbine. I ovogodinji su rezultati
respektabilni, pa istraivanja, koja su imala zapaen odjek
u medijima (Hrvatski radio, Radio postaja Zadar, Novi list i
dr.), svakako valja nastaviti.
Radomir Juri
Summary
Literatura
Archaeological excavations of the remains of the Cathedral

of St James in Udbina went on in 2010 from August to
November. This is a continuation of research from the previous works. A surface of 133 square meters was investigated. Work went on at several places: inside the cathedral and on the southern side of the cathedral, that is, in
the space of what is assumed to have been the bishops
palace. Attention was particularly devoted to the chancel of
the cathedral, where a number of graves and one masonry
tomb were revealed. Finds in the graves were extremely
Horvat 2003 Z. Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve

krbavsko-modruke biskupije, Zagreb-Gospi, 2003.
Juri 2001 R. Juri, Katedrala Sv. Jakova u Krbavi
(Udbina), Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2001.
Juri 2004 R. Juri, Arheoloka istraivanja u Udbini (19962003), Rijeki teoloki asopis, god. 12, br.1, Rijeka, 2004.
Juri 2007 R. Juri, Stolnica Sv. Jakova u Krbavi (Udbini),
Novija arheoloka istraivanja na podruju Like (katalog
izlobe), Gospi, 2007.
504
od 2010.) sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture (istraivanja u drugim krajevima financirana su iskljuivo vlastitim sredstvima). Voditelji su istraivanja speleolog Hrvoje
Cvitanovi i Kreimir Ragu, arheolog Konzervatorskog
odjela u Karlovcu.
modest (iron nails, a coin, gold threads, rings). In all the

campaigns to date, 244 graves have been investigated
(there were several burials in one grave).
Two walls were investigated in the hypothesised bishops
palace. During this years research, some 50 fragments of
Gothic stone furnishing were found, several fragments of
pottery and a few fragments of frescoes.
Projekt istraivanja utvrenih peina u Hrvatskoj traje od

2007. godine. Arheoloko i speleoloko rekognosciranje
te dokumentiranje utvrenih peina zapoelo na podruju
Karlovake upanije, gdje je otkriveno i dokumentirano
20-ak takvih peinskih utvrda. Od 2008. istraivanje se
iri i na Liko-senjsku upaniju, a 2009. i na Zagrebaku,
ibensko-kninsku, Zadarsku, Splitsko-dalmatinsku i
Dubrovako-neretvansku upaniju, kao i na Hercegovinu.
Od poetka 2010. poinje istraivanje tog fenomena i u
susjednoj Sloveniji, u suradnji s Drutvom za raziskovanje
jam iz Ljubljane.
Dosad je u Hrvatskoj zabiljeeno (prema podacima speleologa, stanovnitva razliitih podruja te literature) 70-ak,
a u Liko-senjskoj upaniji oko 20 peina sa zidovima. Tu
spadaju svi speleoloki objekti koji su doli u obzir za pronalaenje i rekognosciranje zbog podatka da se u njima
nalazi (ili se nalazio) zid. Iz tog su broja iskljueni speleoloki objekti za koje je utvreno da je u njima zid koji po
materijalu, nainu gradnje, tipu ili vremenu nastanka ne pripada razdobljima do 19. st. ili koji nije nikakva fortifikacija.
Meutim, i takvi su objekti (barem radi provjere) razmatrani
u samome radu. U taj broj takoer ne ulaze peine koje su
isto razmatrane, a u kojima nema podataka o zidu ili zidovima, ali bile su zanimljive zbog toponima koji bi se mogli
povezati s Turcima ili hajducima ili one za koje je stanovnitvo govorilo da postoji pria da su sluile kao zbjeg,
najee upravo u razdoblju ratova s Turcima. Napokon,
razmatrane su te posjeivane i one peine u kojima su pronaeni ljudski ostaci koji se vjerojatno mogu povezati sa
stradanjima iz navedenog razdoblja. Iz toga su bili iskljueni iznimno brojni speleoloki objekti u kojima se takoer
nalaze ostaci stradalnika na zavretku i poslije Drugoga
svjetskog rata: iskljueni su zbog iznimno velike brojnosti,
kao i zbog nepripadanja fokusu interesa projekta prema
vremenskoj i tematskoj pripadnosti. Ipak, tim je mjestima
stradanja posveena barem panja, a i zabiljeena su
kad se na njih nailazilo. Takoer je vrlo vano naglasiti da
su i lokaliteti iz toga nedavnog razdoblja razmatrani zbog
potrebe antropoloke usporedbe. Tako je naime, meu
ostalim, ustanovljeno i da primjerice postoji kontinuitet
uporabe speleolokih objekata, pa ak i u istu namjenu, za
zbjegove, a i s istim obrascima ponaanja sve do dananjih dana, tj. i do Domovinskog rata.
Redni broj: 237

Lokalitet: Utvrene peine Liko-senjske upanije
Naselje:
Grad/opina:
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje
Tijekom 2010., Speleoloki klub Ursus spelaeus iz
Karlovca, u suradnji s arheologom Konzervatorskog odjela
u Karlovcu nastavio je projekt rekognosciranja utvrenih
peina Hrvatske. Za istraivanja u Liko-senjskoj upaniji
2010. godine (kao i 2008., 2009. te u Karlovakoj upaniji
Prema projektu, predvieno je dokumentiranje svakoga

speleolokog objekta sa zidom ili utvrene peine na sljedei nain: nacrti i profili speleolokog objekta, nacrti i
presjeci svih zidova, fotodokumentacija, opis sa skicama
smjetaja, pristupa i izgleda utvrenih peina te prikupljanje minimalnog broja povrinskih nalaza s pozicioniranjem
nalaza na tlocrtu peine.
Dakle, tako je od 2008. do kraja 2010. rekognoscirano i
dokumentirano (s manjim ili veim potekoama, a za
neke ta osnovna dokumentacija nije ni dovrena zbog
nepristupanosti te potrebe ponovnog dolaska) ukupno 9:
Zelena peina
505
Ulaz, tj. korito potoka, nije velik i nema nikakva traga zida.
Meutim, zidani dio nalazi se 30-ak m vie. Rije je o ostacima kamenog bedema pri samom vrhu pukotine u klisuri
gdje postoji udubina. Tu se smjestio bedem. Meutim, osim
uobiajenih elemenata kao to je kamen i vapneni mort,
ondje je ostala sauvana i jedna drvena greda koja je najvjerojatnije bila hodni dio galerije pri vrhu bedema. Jo je
neto iznimno: izgleda da je bedem, osim pukotine s kojom
je inio neku vrstu kule, zatvarao i jedan otvor u stijeni promjera 1 m koji je ini se umjetno doraen i iza kojega se
krije prostorija u stijeni. itav taj dio nalazi se nad vertikalom visine 30-ak m i pristup mu je iznimno teak, meutim nekad se nije dolazilo izvana, ve mu se pristupalo
drugom skoro vertikalnom uskom pukotinom koja ide od
vrha peinske ulazne dvorane do unutranjosti navedene
kule zatvorene zidom. O tome svjedoe pravilno rasporeene udubine u stijenkama tog dimnjaka koje su nekad
oito sluile za uglavljivanje drvenih greda za konstrukciju
neke vrste stubita. Tijekom 2010. istraena je i prostorija
veliine 2x2x2 m iza navedenog otvora u stijeni. Radi se
o najvjerojatnije prirodnoj pojavi, ali je takoer vjerojatno
(prema pregledu) da je sam otvor barem doraen ljudskom
rukom. Takoer su pronaena i dva manja, takoer barem
umjetno doraena otvora. Takoer je, od grede koja je najvjerojatnije inila hodni dio iza zida, uzet uzorak drva za
analizu. Nakon pregleda uzorka nije bilo mogue utvrditi
o kojoj se vrsti drva radi, a uzorak je poslan na analizu
C-14 u Sjedinjene Amerike Drave. Naalost do trenutka
pisanja ovoga izvjetaja, izvjee o analizi jo nije stiglo
u Hrvatsku. Ni ovaj put nije napravljena sama nacrtna
dokumentacija bedema Zelene peine (peina je nacrtno
dokumentirana, a povrinski su nalazi prikupljeni i ucrtani
na njezin tlocrt).
Ove je godine laserski 3D snimljena peina Stijeljina kod
Donjeg Lapca. Nakon 3D-snimanja utvrene peine Kue
kod Cetingrada u Karlovakoj upaniji, utvreno je da je
taj nain dokumentacije iznimno pogodan za idealnu dokumentaciju speleolokih objekata (i samog ulaza i prostora
oko njega, a takoer i bedema). 3D-lasersko snimanje
obavljeno je pod vodstvom Branka Kordia iz Zavoda za
geomatiku Geodetskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i K.
Ragua arheologa Konzervatorskog odjela u Karlovcu,
uz sudjelovanje jo dvojice asistenata s Geodetskog fakulteta. Peina Stijeljina jedina je od etiri ubicirane utvrene
peine (prema literaturi) kod Donjeg Lapca. Radi se o
pukotini u ravnoj okomitoj stijeni visokoj preko 15 metara,
iji je otvor (visok 5 m, a irok oko 1,5 m) zazidan. Zid je
raen tehnikom identinom svim dosadanjim primjerima
utvrenih peina: zidan je priklesanim kamenom s upotrebom vapna i sitnijeg kamena te pijeska kao vezivom. Iako
zid nije cjelovit, ouvan je relativno velik dio, pa su i danas
vidljivi otvori. Iza zida je jedna manja prostorija iroka do
najvie 2 m, a duga oko 2 m. Ta je prostorija zapravo samo
jedna vea pukotina u stijeni zazidana zidom, da se tako
dobije jedna minijaturna utvrda.
Peina Stijeljina
peina iznad vrela Babinovac kod Smiljana, Zidana peina

kod Peana, Orlovia peina kod Peruia (nepotpuno),
Vranova peina kod Bunia (nepotpuno), peina Stijeljina
kod Donjeg Lapca (nepotpuno), Zelena peina kod Bunia
(nepotpuno), Kalvarija kod Buima (nepotpuno) i peina
ispod staroga grada Buima (nepotpuno). Takoer, jedan
broj utvrenih peina zasad nije pronaen usprkos traenju, npr. Ivanova peina kod Mutilia, tri utvrene peine
kod Donjeg Lapca te tri utvrene peine kod Likoga
Petrovog Sela i Prijeboja.
Tijekom 2010. ponovno je rekognoscirana i djelomino
dokumentirana Zelena peina kod Bunia. Zelena peina
kod Bunia 2009. koja je nepotpuno istraena i dokumentirana (iako je otprije speleoloki i istraena i dokumentirana). Kako je navedeno u izvjetaju iz 2009., radi se o
speleolokom objektu iz kojega istjee voda, tj. izvor-peini.
U utvrenim peinama u Liko-senjskoj upaniji koje su

istraivane 2009. pronaeno je vrlo malo pokretnih nalaza.
Radi se doslovce o svega nekoliko vrlo sitnih i neprepoznatljivih ulomaka keramikih posuda. Dodatni je problem
506
to je i inae vrlo teko preciznije datirati keramike nalaze

u tim dijelovima Hrvatske koji pripadaju razdobljima u
posljednjih vie od pola tisuljea. Sve se te navedene
utvrene peine ili uope ne spominju u povijesnim izvorima ili se spominju tek u 19. st. kada turske opasnosti vie
nema, to govori o tajnosti tih mjesta o kojima se saznanje
prenosilo s koljena na koljeno. Prema dosad prikupljenim
podacima, na podruju Liko-senjske upanije ima ukupno
20-ak utvrenih pilja iz vremena turskih ratova. Program
se nastavlja i u 2010. godini. Naalost, 3D laserska snimka
i potpuna dokumentacija u digitalnom obliku snimanja
peine Stijeljine kod Donjeg Lapca, kao i izvjetaj o analizi
C-14 uzorka drveta iz bedema Zelene peine (i laserska
snimka s dokumentacijom te izvjetaj o analizi C-14 trebali su biti sastavni dio dokumentacije u 2010.) dosad nisu
gotovi.
Literatura
Mikulinske torine (foto: B. Oluji)
Fras 1988 Franjo Julije Fras, Topografija Karlovake vojne

krajine, Like upe (pretisak), Gospi, 1988.
Hirc 1900 Dragutin Hirc, Lika i Plitvika jezera, Rijeka
1996. pretisak izd. iz 1900. g.
Ragu 2010 Kreimir Ragu, Utvrene peine Likosenjske upanije, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 490 492.
Kreimir Ragu
Summary
During 2010, the project for reconnaissance of the fortified
caves of Croatia continued. Of the 70 or so fortified caves
in Croatia from the time of the Turkish wars, a score are in
the Liko-senjska County. From 2008 to 2010 nine of them
were found and partially or completely documented. Among
these nine caves, several different types can be found: small
caves, hard to see, with walls in the interior, or entrances
that are quite inaccessible with walled entrances. According
to the current state of research, it seems that the fortified
caves in the county are the same as those in Karlovaka
County and in Dalmatia, and belong to the same time, the
Turkish wars, when they served as little forts or refuges.
Ruevni stan u Strugama (foto: B. Oluji)
trase pojedinih puteva rekognosciran sjeveroistoni rub

Likog polja (1. listopada 2009.).
Na temelju ugovora izmeu Javne ustanove Nacionalni park
Sjeverni Velebit i Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
tijekom 2009. i 2010. dr. sc. Boris Oluji s Odsjeka za povijest
evidentirao je lokalitete kulturne batine na prostoru tog nacionalnog parka. Radi se o vrlo opsenom i sloenom poslu u
okviru kojega se istrauje arhivska graa u domaim i inozemnim arhivima te pregledava teren itave povrine parka.
Ujesen 2009. nastavljena je evidencija stanova u vrnim dijelovima sjevernog Velebita. Lokaliteti Budina kosica, Modri
dolac, Buljevac, i Zalovci, evidentirani su 30. rujna 2009. Na
lokalitetima Zelengrad, Struge i Strugov stan teren je pregledavan 8. i 9. listopada 2009. godine. Na podruju Velikog
Alana 12. studenog 2009. godine evidentirani su pastirski
stanovi i ostali infrastrukturni objekti. Lokaliteti Mikulinska
duliba i Planice pregledani su 13. studenog 2009. godine.
Osim stanova, evidentirane su i terne te ostali infrastrukturni objekti (pristupni putovi, ograde, kamenice, lokve itd.).
Tijekom 2010. nastavljen je obilazak prostora Nacionalnog
parka radi evidentiranja lokaliteta kulturne batine. Prostor
Redni broj: 238

Lokalitet: Velebit planina
Naselje:
Grad/opina:
Pravni status:
Tijekom travnja 2009. godine, ekipa projekta Ekohistorijski
aspekti naseljavanja kra u prapovijesti i antici Ministarstva
znanosti, obrazovanja i porta (Jasmina Osterman, Boris
Oluji) sudjelovala je u rekognosciranju june trase plinovoda (Graac, Lovinac, Gospi) u suradnji s Muzejom Like
u Gospiu i Konzervatorskim odjelom u Gospiu. U suradnji s Muzejom Like u Gospiu nastavljen je i terenski pregled istraivanje starih prometnica te je radi utvrivanja
507
Kaducej d.o.o. iz Splita zatitno je arheoloki istraila lokalitet AB 2 Vrebac ureva greda. Iskopavanje je vodio
Nika Vujnovi, a zamjenica voditelja bila je Anita Sii.
Strunu i tehniku ekipu inili su Nikolina Antoni, Milo
Krtini i Borko Roankovi. Nacrtnu dokumentaciju izradila je tvrtka Kaducej d.o.o., a radove je arheoloki nadzirao Dalibor unji, proelnik Konzervatorskog odjela u
Istraivan je lokalitet koji je u konzervatorskoj studiji
oznaen kao AB 2 Vrebac ureva greda (Wiewegh,
Kezunovi 2009). Rasprostire se na podruju katastarske opine Vrebac na k.. 3637/1, 3637/2, 3636 izmeu
stacionaa 118+650 i 118+950. Prema studiji na poloaju
uzdignute kamenito-zemljane grede iznad koljena rijeke
Jadove pronaeni su ostaci kremenih artefakata iz prapovijesti. R. Dreschler-Bii u svom lanku navodi kako
je J. Brunmid 1896. posjetio Vrebac gdje su na urevoj
gredi na njivi M. Dragosavca prilikom oranja pronaeni
kremeni noii i jedna vea kalupasta sjekira. Sama je
1958. posjetila lokalitet i nije pronala nikakve povrinske
nalaze (Dreschler-Bii 1958). U izvjetaju o rekognosciranju (Prorokovi-Lazarevi 1988), iji je dio ustupila dr.
Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiu, zabiljeeno je da
su vlasnici zemljita u vie navrata prilikom obraivanja
zemlje pronalazili kremene artefakte i kamene brusove.
Sakupljeni arheoloki materijal izloen je u vitrini Muzeja
Like u Gospiu.
Arheoloko istraivanje 3 m irokog pojasa na centralnoj osi plinovoda obuhvatilo je podruje od stacionae
118+650 na zapadu do 118+960 na istoku, to je 10 m
due nego je predvieno studijom. Geodetsko mjerenje
s pozicioniranjem centralne osi, kao i numeriranje stacionae, provedeno je na osnovi nacrtne dokumentacije
Plinacro d.o.o. koja je dostavljena u natjeajnoj dokumentaciji. Ista kartografska podloga rabljena je prilikom
rada na terenu i izrade zavrne dokumentacije. Tijekom
iskopavanja na nalazitu mikrolokacije su biljeene kvadratnom mreom definiranom oznakama stacionaa u
intervalima od 5 m.
Lokalitet ureva greda nalazi se na podruju naselja
Vrepca i udaljen je zranom linijom u smjeru JI 11 km od
Gospia. Pema jugu je Velebitski planinski masiv udaljen
Put iz Podgorja prema Barievi docu (foto: B. Oluji)
od Struga prema Liscu pregledavan je 21. i 22. srpnja 2010.

godine (Matajua, Jerkovi dolac, Zavrata, Vukui torine,
Mikulinske torine, Kirin doi, Crna duliba, Laa, Mri
duliba). Prema predaji, u Mikulinskim se torinama nalazila i
jedna crkva s grobljem. Jedna od zateenih suhozidnih struktura sauvanih u tlocrtu, svojom veliinom i izdvojenim poloajem iznad svih ostalih stanova upuuje na moguu lokaciju
spomenute crkve. Ujesen, 12. i 13. studenog 2010., evidentirani su stanovi na podruju Barievi doca te starog, dobro
graenog puta koji iz smjera mora ide prema unutranjosti
planine, prelazei Barievi dolac. Pregledan je Dundovi
pod te rekognoscirani potencijalni pravci starih puteva koji su
povezivali primorsku s kontinentskom padinom Velebita.
dr. sc. Boris Oluji
Summary
In 2009 and 2010 the Ecohistorical Aspects of the
Settlement of the Karst in Prehistory and Antiquity Project
team carried out various kinds of non-destructive archaeological activities. Above all this was to do with a reconnaissance and field survey in the area of Mt Velebit. The emphasis was placed on the determination of the communication
routes that linked various spatial and historical units during
prehistory and antiquity, and on exploring and considering
the functional relations of settlements and other infrastructure features as correlated with these routes. Apart from
that, since 2006 the team has been carrying out systematic
recording of the sites of the cultural heritage in the area of
North Velebit National Park Public Institution.
Redni broj: 239

Lokalitet: Vrebac ureva greda (AB 2)
Naselje: Vrebac
Grad/opina: Gospi
Razdoblje: P
U sklopu arheolokih istranih radova na gradnji III. dijela
plinovodnog sustava Like i Dalmacije, od MS-3 Gospi
do P/MRS Benkovac, tijekom svibnja i lipnja 2010. tvrtka
508
Ostaci prapovijesnog objekta (foto: B. Roankovi)
izdvojene su dvije neolitike keramike drke. Otkrivena je

takoer i manja jama ovalnog tlocrta (55x52 cm i duboka
20 cm), ravnih stijenki i dna, ukopana u zdravicu uz kamen
ivac. Jama je bila zapunjena tamno smeom, kompaktnom, srednje drobljivom pjeskovitom glinom s vrlo malim
tragovima gara. Naeni su ulomci neolitike lonarije, kao
i litiki nalazi (retuirano sjeivo, odbojak, komad ronjaka,
iskrzani komadi te napola dovrena bradva). Prilikom flotiranja zapune te jame iz uzorka od 7 litara zemlje, u tekoj
frakciji pronaeno je 8 komadia kremenog sitnea (chips)
i pet manjih ulomaka lonarije.
oko 10 km. ureva greda je dakle smjetena na sjevernom rubu Likog polja uz junu stranu koljena rijeke
Jadove, dok je sa zapadne strane omeuje Mandaria
potok s izvorom vode Crno vrelo. U smjeru istok-zapad
greda je iroka 190 m, a u smjeru juga protee se vie
stotina metara. Arheoloki slojevi, tvorevine i objekti pronaeni su samo na uzdignutoj gredi, i to na zapadnom,
sredinjem i istonom dijelu. Spomenuta tri dijela prilikom
istraivanja tretirana su kao zasebni sektori.
Zapadni sektor na temelju prostiranja nalaza i arheolokih
slojeva moe se pozicionirati izmeu stacionaa 118+810
i 118+837. Ispod povrinskog sloja ustanovljeni su ostaci
kulturnog sloja nepravilnog tlocrta (dimenzija na istraenom dijelu 1370x300 cm, debljine oko 20 cm), sa zapadne
strane omeenog kamenom ivcem, dok se prema sjeveru
i jugu iri izvan ruba iskopne povrine. To je sloj tamno
smee, masne, ljepljive, iznimno tvrde, kompaktne pjeskovite gline u kojemu su naeni ulomci neolitike lonarije
i litiki nalazi (ulomak bradve, odbojak te ulomak sjeiva
od opsidijana). U sredinjem dijelu sloja skoro na samom
dnu izdvojena je vea nakupina lonarije ovalnog tlocrta
dimenzija 55x50 cm i debljine 5 cm. Kao posebni nalazi
Sredinji se sektor prema otkrivenim arheolokim informacijama smjeta izmeu stacionaa 118+865 i 118+895.
Otkriveni kulturni sloj prostire se skoro itavom duinom
sredinjeg sektora smjerom istok-zapad, s duinom od
22,70 m. To je sloj tamno smee, kompaktne, tee drobljive pjeskovite gline s nalazima neolitike lonarije i
litikog materijala. Od pronaenoga keramikog materijala izdvojeni su ulomak oboda, tri dna posuda, ulomak
s plastinim aplikacijama, a od litikog materijala dva
segmenta sjeiva te po jedan odbojak i komadi sitnei.
Pronaena su takoer dva brusna kamena i tri ulomka
509
Oblici posuda zastupljeni na nalazitu ureva greda (izradio: S. Forenbaher)
rvnja. Na vrhu kulturnog sloja po sredini sektora pronaena je velika grupa nepovezanog kamenja nepravilnoga
tlocrtnog oblika dimenzija 610x300 cm, prosjene veliine
kamenja od 20 do 50 cm. Spomenuti kulturni sloj prekrivao
je dvije razliite arheoloke situacije. To su jame s nalazima ukopane u zdravicu i jame ukopane u zdravicu uz
kamen ivac, koji pri tom tvori rub jame. Jame ukopane
u zdravicu nalaze se u istonom dijelu sektora. Od dvije
vee jame, koje prema sjeveru svojim gabaritima prelaze
rub iskopa, istona je ovalnog tlocrta (93x73 cm) zaobljenih stijenki i neravnog dna jer je na dnu kamen ivac.
Zapunjena je tamno sivkasto smeom, kompaktnom, tee
drobljivom pjeskovitom glinom s 2-3% tragova gara i nekoliko komada ugljena uzetog za analizu C-14. Zapadna je
jama polukrunog tlocrta (90x50 cm) zaobljenih stijenki i
ravna dna zapunjena maslinasto smeom, kompaktnom,
srednje drobljivom pjeskovitom glinom s nalazima neolitike lonarije i kamenog brusa. Trea je jama, koja s
june strane svojim gabaritima prelazi rub iskopne povrine, ovalnog tlocrta (50x30 cm), zaobljenih stijenki i
ravnog dna, a duboka je 20 cm. Bila je zapunjena maslinasto smeom, kompaktnom, srednje drobljivo pjeskovitom
glinom s nalazima neolitike lonarije i litikim odbojkom.
Po sredini sektora registrirane su dvije manje jame za
stup. Istona je jama ovalnog tlocrta (25x22 cm), duboka 8
cm, zapunjena maslinasto smeom, kompaktnom, srednje
drobivom pjeskovitom glinom u kojoj su naena tri manja
ulomka neolitike lonarije. Zapadna je jama krunog
tlocrta, promjera 30 cm i dubine 17 cm, zapunjena veim
kamenom i maslinasto smeom, kompaktnom, srednje
drobljivom zemljom. Iako je ta jama interpretirana kao

jama za stup, mogue je da je ona nastala prirodnim procesima taloenja oko kamena. Naime, tamnija zemlja oko
kamena uoena je na vie mjesta na terenu, pa je time i
interpretacija upitna. Takoer, po sredini sredinjeg sektora evidentirane su dvije jame koje se nalaze s istone
i zapadne strane velikih kamenih blokova ivca. Izmeu
zapadne jame i junog profila iskopne povrine otkriven
je kulturni sloj izrazito tamno smee, srednje drobljive pjeskovite gline koji je prekrio prirodnu udubinu izmeu nekoliko kamena ivca. Pronaeno je vie ulomaka neolitike
lonarije i ulomak rvnja.
Istoni sektor nalazi se izmeu stacionaa 118+935 do
118+960. U sredinjem je dijelu zbog otkria prapovijesnog objekta iskopna povrina proirena izvan ugovorene
irine iskopa za 40 kvadratnih metara. Ostaci objekta koji
ine suhozidne strukture vjerojatno su dijelom oteeni prilikom strojnog planiranja terena za postavljanje plinovoda.
Sredinji dio objekta ini kamena struktura nepravilnoga
pravokutnog tlocrta, dimenzija 390x350 cm. Sjeverni i
istoni rub te strukture ini desetak veih kamena, poloenih duom stranom tako da tvore ravne linije koje se spajaju pod pravim kutom. Povrina strukture sastavljena je
veinom od sitnijeg kamenja, veliine 5 20 cm, nabijenog
sa zemljom. U strukturi se nalazi i vee ploasto kamenje
ravne gornje plohe (110x50 cm, 50x30 cm). Prema gornjim karakteristikama, ta je struktura interpretirana kao
podnica. S njene zapadne strane pronaena je struktura
izduenoga pravilnog tlocrta, na sjevernom dijelu blago
510
zakrivljena prema istoku. Njen sjeverni dio sastavljen je

od veeg kamenja (20 35 cm), a juni od neto vee
koncentracije manjeg kamena (7 20 cm). Na njega se u
smjeru juga nastavlja ua struktura sastavljena od jednog
reda kamenja koja na junom kraju zavrava veim kamenom ivcem.
Neposredno uz jugozapadni rub podnice, na njenu junu i
na zapadnu stranicu spojene su dvije suhozidne strukture,
vjerojatno temelji ili sam poetak strukture zidova. Temelj
suhozida spojenog na junu stranu podnice pronaen je
u ravnoj liniji prema jugu u duini od 3,30 m, irine 1 m, a
sauvane visine od 0,10 m. Sastavljen je od kamena razliite veliine (10 40 cm), poslaganog uz i na kamen ivac
koji je iskoriten kao sastavni dio same strukture zida.
Temelj drugog suhozida spojenog sa zapadnom stranom
podnice zidan je takoer u smjeru juga, tako da je blago
polukrunog tlocrta. Na junom zavretku omeuju ga dva
vea nepravilna kamena (mogu ivac). Duina mu je 3,5
m, irina 50 cm, a dubina 20 cm, sastavljen je od gusto
naslaganog kamena razliite veliine, veinom manjeg (10
20 cm), te nekoliko veih kamena (20 30 cm). Dijelom
je ukopan u zdravicu i lei na kamenu ivcu. Izmeu tih
dvaju suhozida, po sredini s june strane podnice nakupina
je sastavljena od krupnijeg (30 40 cm) i manjeg (10 20
cm) kamena izduenoga nepravilnog tlocrta. Moda se radi
o pristupu sredini objekta s june strane.
Unutar gabarita objekta registriran je i kulturni sloj debljine
10 cm s nalazima neolitike lonarije. Istono od objekta
u duini od 12 m istraen je prostor u kojem je otkriven
drugi kulturni sloj tamno smee, kompaktne, srednje
drobljive pjeskovite gline s nalazima neolitike lonarije
s izdvojenim posebnim nalazima kao to su noga ritona,
dna i ruke posuda, cijeli rvanj te komad gorskog kristala.
Sa zapadne strane objekta otkriven je sloj tamno smee,
srednje kompaktne, srednje drobljive pjeskovite gline
debljine 15 cm, s nalazima neolitike lonarije. Sa zapada
je omeen nizom od est kamena (tri vea veliine 30
40 cm i tri manja veliine 10 25 cm) ukupne duine 135
cm, irine 60 cm, i visine 10 20 cm, a s istone strane
nizom od 11 kamena razliite veliine (dva veliine 30
40 cm i devet veliine 10 20 cm). Dva spomenuta niza
kamenja naslagana su smjerom sjever-jug i okruuju kulturni sloj (SJ 49).
Pokretna arheoloka graa obuhvaa lonariju i izraevine od cijepanog i glaanog kamena. Kotani ostaci
ivotinja nisu zabiljeeni unato sustavnom uzorkovanju
i paljivom prikupljanju nalaza, to moe biti posljedica
kemijskih obiljeja tla. Od 879 ulomaka lonarije (ukupne
teine 3471 g), njih 864 (98,3%) potjee od posuda oblikovanih rukom, peenih na otvorenoj vatri ili u jami.
Njihova crvenkastosmea povrina svjedoi o oksidacijskim uvjetima peenja, no sredina presjeka esto je sivkasta, to upuuje na nepotpunu oksidaciju, razmjerno
niske temperature i kratko trajanje peenja. Glina sadri
vrlo malo primjesa, uglavnom sitnih zrnaca nekarbonatnih materijala. Ulomci lonarije izrazito su upljikavi.
Brojne upljine (dimenzija oko 1 mm i manje) vjerojatno
su nastale postupnim, dugotrajnim ispiranjem drobljenog kalcita ili vapnenca koji je dodavan glini prilikom
pripreme mase za izradu posua. Otapanje i uklanjanje
karbonata iz lonarije mogli su izazvati isti oni kemijski
rvanj, prizmatina sjeiva od ronjaka, segment sjeiva od opsidijana i bradva od glaanog kamena s nalazita ureva greda
(foto: S. Forenbaher)
uvjeti u tlu koji su prouzroili potpun nestanak kotanog

materijala. Povrina ulomaka posve je unitena prirodnim procesima troenja. Sudei po jedinom ulomku sa
sauvanom glaanom povrinom te jo nekoliko ulomaka s jedva zamjetnim tragovima glaanja, zakljueno
je da su barem neke od posuda bile glaane. Oteenost
povrine ipak ne moe objasniti potpun izostanak ukraavanja, jer bi barem neki od urezanih ili utisnutih ukrasa
morali ostati vidljivi. Oblici posuda djelomino su rekonstruirani na temelju 59 dijagnostikih dijelova (oboda,
dna, ruki, drki i noica). Veinom se radi o jednostavno
oblikovanim posudama (dubokim zdjelama ili loncima)
otvorenog ili blago stegnutog oboda, ponekad s neizrazitim prstenastim vratom. Usna oboda gotovo uvijek je jednostavno zaobljena, dok je u pojedinanim sluajevima
zaravnjena ili zadebljana izvana. Dna su ravna, najee jasno istaknuta u odnosu na donji dio posude, a prilino su este i posude na visokoj nozi. Neke od posuda
imale su kratke, zdepaste ruke ovalnog presjeka ili jednostavne plastine naljepke koji su mogli posluiti kao
ruke. Uz to su prisutna dva ulomka zdjela stanjenoga
511
prstenastog vrata i jasno naznaenog ramena te jedan

ulomak plitke zdjele stegnutog oboda. Napokon, prikupljeno je i nekoliko karakteristinih ulomaka specijalnih
posuda s noicama i koso poloenim otvorom (takozvanih danilskih ritona). Devet slobodnom rukom oblikovanih ulomaka tehnoloki se posve razlikuje od ostale
lonarije. Napravljeni su od fino proiene gline i peeni
pod kontroliranim oksidacijskim uvjetima. Pripisuju
se najfinijoj kategoriji neolitike lonarije, takozvanoj
figulini (ref. Spataro). Potjeu od trbuha triju razliitih
posuda nepoznatog oblika i tankih stijenki. Povrina im
nije sauvana, pa nije mogue utvrdili jesu li bili oslikani.
Napokon, samo est ulomaka pripadalo je posudama
izraenima na lonarskom kolu koje se pripisuju novijim
povijesnim razdobljima.
Skup izraevina od cijepanog kamena sastoji se od 23
predmeta od ronjaka (ukupno tekih 34,5 g), jednog
predmeta od opsidijana (teine 0,6 g) i pet predmeta od
silificiranog vapnenca (ukupno tekih 64,8 g). Ronjak je
neproziran ili mutan, neizrazitoga votanog sjaja, od svijetlo sive/svijetlo smeesive do tamno sive/tamno smeesive boje, esto proaran sitnim svijetlim tokicama ili
pjegama. Od te sirovine izraena su etiri segmenta prizmatinih sjeiva (od kojih je jedno retuirano), est odbojaka i jedan iskrzani komadi, dok ostatak ini lomljevina
(sitne i komadi). Jedini predmet od opsidijana je kratak,
irok segment prizmatinog sjeiva. Silificirani vapnenac razmjerno je krhka stijena od koje se cijepanjem ne
mogu proizvesti alatke otrih, ilavih rubova pogodne
za sjeenje ili struganje. Od tog materijala izraivane su
bradve koje su najprije bile grubo oblikovane cijepanjem,
a zatim doraivane glaanjem. etiri odbojka od tog
materijala ine proizvodni otpad prve faze izrade, dok
je peti, velik i grubo retuiran odbojak zapravo pripravak
(blank) za bradvu, odbaen u ranoj fazi izrade. Uz njih
su prikupljena jo tri predmeta od istog materijala: jedna
djelomino uglaana (poludovrena) bradva, jedna zgotovljena i slomljena bradva te jedan amorfni kameni
eki, kao i jedan manji ulomak glaane bradve od posve
drugaije sirovine, tamno sivomaslinaste metamorfne
stijene. Osim bradvi, skup nalaza od glaanog kamena
obuhvaa jedanaest ulomaka i jedan cijeli rvanj. Svi
imaju jednu dobro uglaanu radnu plohu. Napravljeni su
od tamno sivomaslinastoga grubozrnatog pjeenjaka
koji esto pokazuje tragove izloenosti vatri. Jedini cijeli
rvanj ovalnog je oblika i tei 2,675 kg. etiri brusna
kamena od sitnozrnatog pjeenjaka svijetlo maslinaste boje prikupljena su u sredinjem sektoru nalazita.
Plosnati su, nepravilnoga uglatog oblika, s jednom ili
vie povrina koje su zaglaene uporabom.
Sve kategorije nalaza zastupljene su na sva tri sektora
nalazita, ali ne u podjednakom broju. U najmanje poremeenome istonom sektoru, uz tragove nadzemnog objekta
prikupljeno je razmjerno malo lonarije i samo jedan odbojak od cijepanog kamena, jedna glaana bradva (slomljena
i odbaena) te razmjerno velik broj ulomaka rvnjeva i
bezoblinih komadia terakote (ostataka kunog lijepa,
pei ili ognjita). Nalazi upuuju na kontekste potronje
vezane uz svakodnevne aktivnosti (primjerice, pripremanje hrane). Najvei broj svih kategorija nalaza prikupljen je
u srednjem, prilino poremeenom sektoru nalazita, to
moe znaiti da je taj prostor bio intenzivnije upotrebljavan od drugih. Veina nalaza i ondje upuuje na kontekste
potronje vezane uz svakodnevne kuanske aktivnosti.
Osim toga, niz predmeta od silificiranog vapnenca (kameni
eki, pripravak za bradvu u ranoj fazi izrade, otpadni
odbojci) i brusovi od finozrnatog pjeenjaka jasni su tragovi proizvodnje glaanih kamenih bradvi. Prilikom bruenja, bradve i brusove trebalo je stalno zalijevati vodom, to
u ovom sluaju nije bilo problem zbog neposredne blizine
rijeke. Znatan broj nalaza svih kategorija prikupljen je i u
zapadnom sektoru, no taj je dio nalazita najvie poremeen. Jamica (SJ 9) sadravala je malu koncentraciju litikih nalaza (dvije alatke, odbojak, lomljevinu i djelomino
uglaanu bradvu). Spomenuti nalazi upuuju na odvijanje
neke aktivnosti koja je ukljuivala doradu i upotrebu alatki
od cijepanog i glaanog kamena. Zanimljivo je takoer da
su jedini nesumnjivi importi (segment sjeiva od opsidijana i ulomak bradve od tamno sivomaslinaste metamorfne stijene) naeni jedan kraj drugoga unutar sauvanog
dijela kulturnog sloja (SJ 5).
Gotovo sva prikupljena arheoloka graa s ureve grede
pripada neolitiku. Vremenski je najosjetljivija lonarija koja
se velikom veinom, prema svojim formalno-tipolokim
obiljejima, moe pripisati srednjem neolitiku, s analogijama na irem prostoru istonog Jadrana i njegova zalea
(Koroec 1958; Gimbutas 1974; euk, Radi 2005;
Forenbaher, Kaiser 2006). Jednostavni oblici i izostanak
ukraavanja upuuju na sam poetak srednjeg neolitika,
a takvo opredjeljenje podupire i jedini raspoloivi radiokarbonski datum, Beta-293836: 671050 (kalibrirani raspon
95% vjerojatnosti: 5716-5542 pr. Kr.). Prema tome, ako se
izuzmu dva ulomka (vjerojatno srednjoneolitike) lonarije
iz pilje Golubinjae kod Kosinja (Drechsler-Bii 1970),
radi se o prvom vrsto dokumentiranom, neosporno neolitikom nalazitu u Lici. Samo etiri dijagnostika ulomka
lonarije upuuju na mogue posjeivanje nalazita u
mlaim prapovijesnim razdobljima. Ulomak zdjele stegnutog, izvana zadebljalog oboda vjerojatno pripada kasnom
neolitiku (Forenbaher i Kaiser 2008), dok dva ulomka
zdjela stanjenoga prstenastog vrata i jasno naznaenog
ramena vjerojatno pripadaju eneolitiku. Sva tri spomenuta
ulomka pronaena su zajedno, u istonom sektoru nalazita, unutar SJ 49. Prisutnost spomenutih nalaza ne iznenauje, budui da je prije stotinjak godina s ureve grede
prikupljeno nekoliko bifacijalno obraenih vraka strelica
bakrenodobnog tipa, danas pohranjenih u Muzeju Like u
Gospiu. Napokon, ulomak prstenastog vrata koji lomom
prelazi u trbuasto rame vjerojatno treba pripisati bronanom ili eljeznom dobu.
Literatura
euk, Radi 2005 B. euk, D. Radi, Vela spila: vieslojno pretpovijesno nalazite Vela Luka, otok Korula,
Centar za kulturu,Vela Luka, 2005.
Dreschler-Bii 1958 R. Dreschler-Bii, Naselje i grobovi
preistoriskih Japoda u Vrepcu, VAMZ, 3. ser., 1, Zagreb,
1958: 36.
Dreschler-Bii 1970 R. Dreschler-Bii, Zatitna iskopavanja peine Golubinjae kod Kosinja, VAMZ, 3. ser., 4,
Zagreb, 1970: 111 117.
512
Forenbaher, Kaiser 2006 S. Forenbaher, T. Kaiser,

Lonarija Pupiine pei. Pretpovijesni stoari sjeverne
Istre: arheologija Pupiine pei, sv. 1, (ur.: P. T. Miracle,
i S. Forenbaher), Arheoloki muzej Istre, Pula, 2006: 163
223.
Forenbaher, Kaiser 2008 S. Forenbaher, T. Kaiser,
Lonarija. Grapeva pilja: pretpovijesni stan, tor i obredno
mjesto, (ur.: S. Forenbaher, T. Kaiser), Knjievni klub, Split,
2008: 37 71.
Gimbutas 1974 M. Gimbutas, Chronology of Obre I and
Obre II, Wissenschaftliche Mitteilungen des BosnischHerzegowinischen Landesmuseums (Archaologie), 4,
Sarajevo, 1974: 15 35.
Koroec 1958 J. Koroec, Neolitska naseobina u Danilo
Bitinju, JAZU, Zagreb, 1958.
Prorokovi-Lazarevi 1988 B. Prorokovi-Lazarevi,
Izvjetaj o rekognosciranju, Vrebac 12. 5. 1988., Arhiv
muzeja Like, Gospi, 1988.
Nika Vujnovi
Stao Forenbaher
Summary
As part of the archaeological research works on the construction of Part 2 of the gas pipeline system of Lika and
Dalmatia, from Gospi to Benkovac, during 2010 archaeological rescue excavations were carried out at the site
AB 2 Vrebac urevac greda. This site is located on a
ridge over a bend of the River Jadova. The most important immoveable find is a prehistoric structure the dry stone
wall technique foundations of which were uncovered, as
well as a floor of smaller and larger stones. As for moveable objects, fragments of pottery were found, the most
interesting of which were fragments of Middle Neolithic
rhythons, as well as lithic finds, of which we would particularly mention prismatic blades, a fragment of an obsidian
blade, querns and whetstones. According to the typology
of the finds and carbon dating, the site belongs to the early
Middle Neolithic, about 6 thousand years BC.
513
ZADARSKA UPANIJA
240 Asseria
241 Babindub
242 Benkovac Vie lastvina
243 Biograd na Moru vrt Pere
Matijevia
244 Bruska kod crkve sv. Nikole
245 Cvijina gradina nekropola
246 urkovii
247 Doine
248 Dvorine ostaci rogovskog dvora
249 Gende
250 Gornji Zrilii
251 Gradina sv. Trojice
252 Gradina u Mukovcima
253 Izvor Pitet
254 Kod izvora Suac
255 Kod Torina
256 Kod zaseoka Gende

257 Lastve
258 Ljuba Ljubaka kosa nekropola
259 Muline
260 Nin Banovac
261 Nin Kneeva palaa
262 Otok Pag (juni dio)
263 Pag Stari grad
264 Pakotane Crkvina
265 Peina Vlakno
266 Plovni kanal Pag Koljun
267 Pod
268 Polaa ispod gradina trkovaa i
Krugla
269 Radainovci Vinogradine
270 Selina grobni humak
271 Silba Juni greben
514
272 Silba uvala Pocukmarak

273 Smiljevac
274 Smiljevac
275 Smokovi crkva sv. Georgija
276 Sv. Katarina crkva sv. Katarine
277 Tepe
278 Ugljan crkva sv. Hipolita i Kasijana
279 Vidakovii
280 Vjetroelektrana Orljak podruje
gradnje
281 Zadar Poljana pape Ivana Pavla II.
282 Zaton Rt Kremenjaa
283 Zelengrad orluka
284 Zelengrad izmeu Kamenice i brda
Gradine
285 Zidine
Zadarska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 240

Lokalitet: Asseria
Naselje: Podgrae
Grad/opina: Benkovac
Razdoblje: P, A
Sustavna arheoloka istraivanja Aserije i konzervatorski
zahvati nastavljeni su i u 2010. godini. Trinaesta arheoloka kampanja trajala je od 14. rujna do 31. listopada
2010. godine. Na terenu je bilo prisutno 11 arheologa iz
Muzeja antikog stakla, Zaviajnog muzeja u Benkovcu,
Arheolokog muzeja u Zadru i Zaviajnog muzeja u
Obrovcu, dvoje diplomiranih arheologa izvan institucija i
dva studenta. U istraivakom timu bili su: voditelj istraivanja dr. sc. Ivo Fadi i Marin urkovi, dipl. arheo.
i ravnatelj Zaviajnog muzeja u Benkovcu, zatim mr. sc.
Berislav tefanac, Anamarija Eterovi, Vedrana Jovi
Gazi kustosi Muzeja antikog stakla, te ime Perovi,
restaurator i kustos Muzeja antikog stakla, kao i Jadranka
Belevski dokumentaristica MAS-a. Iz Arheolokog muzeja
u Zadru u istraivanju je sudjelovala Timka Alihodi, dipl.
arheo. Struno su osoblje na terenu inili Zrinka Serventi
i Morana Vukovi, dipl. arheo., Marina Jurjevi kustosica Zaviajnog muzeja u Obrovcu, studenti arheologije
Manuela Plohl i Mario Mustapi te 8 fizikih radnika koje je
dijelom financirao i Grad Benkovac.
Pogled na prapovijesni ulaz
Istraivanja su nastavljena ispred sjevernoga plata kasnorepublikanskog bedema. Tonije, radilo se u zoni petoga
kasnoantikog kontrafora, odnosno u podruju ispred tree
kasnorepublikanske kule. Iskop se nastavio u smjeru sjeveroistoka pred treom kasnorepublikanskom kulom u zoni
prapovijesnog bedema i na kasnoantikom zidu, koji se
prua paralelno s antikim bedemom.
Prapovijesni suhozid pred treom kulom ima sauvan uzak
ulaz. Naime, kod tree kasnorepublikanske kule uoen je
ugao suhozidnog bedema liburnske gradine koji formira
jasan ulaz u gradinu u smjeru istoka. U tom prolazu sauvani su i ostaci prapovijesnog poploenja. Kasnoantiki zid
lei na prapovijesnom suhozidu i zadrava njegov pravac
Pogled na iskop prema etvrtoj kasnorepublikanskoj kuli
prema sjeveroistoku. Gornja razina suhozidnog bedema

sauvana je uglavnom do temeljne stope kasnorepublikanskog bedema, a ponegdje je visok i preko 1,5 m. Debljina
prapovijesnog bedema liburnske gradine, na mjestima
gdje je on sauvan i s unutranjim licem, iznosi oko 1,5
m. Kasnoantiki zid (6. st.) pred sjevernim gradskim bedemom, posebno pred treom kasnorepublikanskom kulom,
bitno se razlikuje od dijelova koji su podignuti kod zapadnih
vrata i pred sjeverozapadnom stranom antikog utvrenja.
Relativno uredno zie protee se gotovo do Trajanovih
vrata. Uz sjeverni potez kasnorepublikanskog bedema,
posebno kod tree kule, struktura zida posve je drugaija.
Sekundarno upotrijebljeni kameni blokovi (elementi grobne
i urbane arhitekture) na tom dijelu gotovo su nabacani po
pravcu liburnskoga fortifikacijskog sustava, kako bi osvajau prijeili pristup monumentalnom bedemu. Segment
pred treom kasnorepublikanskom kulom nainjen je od
velikih blokova koji su slagani u dva reda okomito poloena
u zemlju (vanjsko i unutranje lice). U ispuni su tog dijela
zida zemlja i klesanci s iznimno malo vezivnog materijala.
Na cijelome spomenutom prostoru pronaeno je mnotvo
ulomaka keramike koja se (po slojevima) moe datirati od
Pogled na prapovijesni i kasnorepublikanski bedem te na prapovijesni ulaz
515
ulaza. Na duini od oko 40 m ustanovljeno je da je bedem

na toj dionici doivio prilina razaranja (mogue zbog proklizavanja terena) te da je potom, najvjerojatnije nakon 4.
st., veoma nekvalitetno obnavljan. U ovogodinjoj kampanji napravljene su tri poprene sonde kako bi se ustanovila
unutranja struktura bedema, a radi kvalitetnijih i brojnijih
spoznaja za izradu konzervatorskog projekta. Poprene
sonde urodile su plodom, jer se ustanovilo da je na tom
dijelu junog bedema kasnorepublikanski bedem preslojio
liburnski bedem. Prapovijesni je bedem na tome mjestu
ostao u strukturi vanjskog lica antikoga monumentalnog
bedema i unutranjeg zida antikoga zapadnog ulaza.
Meusobni odnosi tih dviju struktura bit e preciznije definirani u sljedeoj arheolokoj kampanji, nakon ega bi
se moglo razmiljati o konzervatorsko-restauratorskim
zahvatima.
U urbanom tkivu istonog dijela grada, nakon privremene
konzervacije antike cisterne zapoelo je njezino oblaganje i ispunjavanje kamenom prainom. Cisterna je zatrpana do vrha. Ostali su vidljivi njezini gabariti i sredinji
stub na kojem je postavljen impost za osiguranje svoda
nad cisternom. Na istom su prostoru konzervirani novoistraeni dijelovi suburbane arhitekture.
Konzerviran je i prapovijesni suhozid pred sjevernim
kasnorepublikanskim bedemom. Dio temeljne strukture
Dio junoga kasnorepublikanskog bedema
mlaega eljeznog doba do kasne antike. Keramika je prireena za sustavnu analizu i kataloku objavu.
Do sada istraena zona od zapadnih vrata do Trajanova
slavoluka (gradska vrata podignuta u ast caru Trajanu)
najveim je dijelom konzervirana i prezentirana za posjete,
stoga je bilo nuno nastaviti istraivanja na junom potezu
kasnorepublikanskog bedema u produetku zapadnog
Dio urbanog tkiva Aserije s cisternom koja je preventivno ispunjena kamenom prainom
516
junog bedema preventivno je zatrpan u cijeloj duini

probne sonde kod zapadnih vrata (duine 12 m). Teren je
dokumentiran tehniki crtei, videozapisi, fotodokumentacija (klasina i digitalna), i geodetski izmjeren. Priprema
se skeniranje sjeverozapadnog i junog bedema i produetak georadarskih mjerenja urbanog tkiva grada.
Literatura
Fadi 2010 Ivo Fadi, Asseria, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 497 500.
dr. sc. Ivo Fadi
Summary
Systematic archaeological investigations into Asseria as
well as conservation operations at the site were continued
in 2010 (the thirteenth campaign). Research was continued
in front of the northern face of the late Republican defensive
wall. To be more precise, work was done in the zone of the
fifth late Roman period buttress, that is, in the area in front of
the third late Republican tower. Excavation was continued in
a north-easterly direction in front of the late Republican tower
in the zone of the prehistoric rampart and on the later Roman
wall, which extends in parallel with the late Republican wall.
Investigations were also carried out in the southern tract of
the late Republican wall in the prolongation of the western
entrance. At a length of about 40 m it was established that
the wall had undergone quite a lot of destruction (perhaps
from slippage of the ground), and that it was subsequently,
probably after the 4th century, rather poorly renovated. In
this years research, three transverse test trenches were
made to establish the interior structure of the ramparts, for
the purpose of arriving at better quality and more numerous data for the purpose of drawing up the conservation
plan. The transverse probes produced results, for it was
established that in this part of the southern wall the late
Republican walls had restratified the Liburnian rampart.
The prehistoric rampart remained in this place in the structure of the outer face of the Roman period monumental wall
and of the inner wall of the Roman period western entrance.
Dio nalaza tesserae iz sloja SJ 03 (foto: K. Volf)
Pogled na SJ 02 sa zapada (foto: V. arak)
Lokalitet se veim dijelom smjestio na platou, a manji dio

trase nastavljao se u polju zapadno, oko 1,50 m nie. Plato
je podravao spomenuti zid, ovdje u funkciji podzida, koji
je definiran kao SJ 02 te detaljno istraen i dokumentiran
duinom kojom ulazi u radni pojas. Sauvana visina zida
na tom dijelu zajedno s temeljima iznosi cca 1,30 m, od
ega sami temelji iznose cca 0,80 1,00 m. Zid je ukopan
u zdravicu i poloen na njezin tvri dio.
Osim navedenog, na platou istono od zida provedena
su i sondana iskopavanja itavom irinom trase plinovoda. Na lokalitetu je utvren jedan kulturni sloj (SJ 03)
koji je sadravao arheoloki materijal: ostatke keramikih
posuda, ulomke tegula, metal, staklo te brojne crne i bijele
tesserae. To su preteno nalazi iz kasnoantikog perioda, s
iznimkom nekoliko nalaza ranocarskog perioda, ali u istom
su sloju nalazi iz mlaih perioda, jer SJ 03 po svemu sudei
zbog obrade tla te djelovanja erozije nije intaktan sloj.
Zid SJ 02 svojom stratigrafijom i karakteristikama najvjerojatnije pripada antici, to potvruju nalazi. Prvobitnu funkciju zida zbog ogranienosti podataka nije mogue utvrditi
te je mogue da se radi o vanjskom zidu ili strukturi sline
funkcije. Treba napomenuti da je zid irok 0,60 m, to bi
Redni broj: 241

Lokalitet: Babindub
Naselje: Babindub
Grad/opina: Bibinje
Razdoblje: A
Tijekom kolovoza 2010. trajala su zatitna arheoloka
istraivanja na lokalitetu Babindub, poznatom kao antiko
nalazite. Naime, tijekom nadzora graevinskih radova na
trasi III. dijela plinovodnog sustava Like i Dalmacije utvreno je postojanje zida od priklesanog kamenja povezanog bukom, te su uoeni ulomci keramike, ostaci mozaika, metalnih nalaza, to je bio povod za ova istraivanja.
Voditelji su bili Vesna arak i Mario Radaljac, dipl. arheolozi.
517
Tlocrtna situacija (crte: T. Lopandi)
there was a lack of archaeological finds to throw any light

on the previous fortuitous finds, nevertheless the finds that
were made did confirm the assumption that a large structure existed in the area in the Roman period.
odgovaralo standardu rimske gradnje od 2 stope te tehnika

gradnje priblino odgovarala tehnici opus incertum.
Ovo istraivanje samo je potvrdilo poznato: u antici je ondje
postojao objekt, najvjerojatnije vila rustika. Zbog ogranienosti ovih istraivanja, ija je svrha ponajprije zatita, izostali su konkretniji rezultati koji bi dali odgovore na pitanja
o lokalitetu, stoga detaljnije podatke mogu dati samo neka
budua sustavna istraivanja tog podruja.
Redni broj: 242

Lokalitet: Benkovac Vie Lastvina
Naselje:
Razdoblje: P
Literatura
Anzulovi 2007 Iva Anzulovi, Crkva sv. Marije od Duba ili
Stublja, njezin poloaj i srednjovjekovno selo na podruju
nekadanjeg Obrovca jugoistono od Zadra, Diadora, 22,
2007: 301 340.
Istraivanje eneolitikog nalazita Vie Lastvina u

Benkovcu tijekom 2009. i 2010. dio je znanstvenog projekta
Rani prapovijesni periodi na podruju istonog Jadrana
koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta.
U iskopavanju su, osim voditelja prof. dr. sc. Brunislava
Marjanovia, sudjelovali i mr. sc. D. Vujevi, asistent na
Odjelu za arheologiju Sveuilita u Zadru, M. urkovi,
ravnatelj i kustos Zaviajnog muzeja u Benkovcu, diplomirani arheolozi V. Glava i J. Popovi te studenti arheologije na Sveuilita u Zadru S. Dilber, A. Naki, B. Lazinica,
I. Huljev, K. Horvat, N. Oceli, B. Tekli, I. Volarevi, M.
Bodrui i M. Sajatovski.
Vesna arak
Summary
During August 2010, rescue archaeological investigations
were carried out at the site Babindub, near Zadar. The
research defined a wall of quite large dimensions, probably
from the Roman period, the original purpose being unclear.
Most of the finds derive from the Roman period, although
it is possible to isolate some finds from the Middle Ages
and later periods. The finds are poorly preserved. Although
518
Pogled na istraenu povrinu
Dio sjevernog profila istraene povrine
Obrisi plitke jame ukopane u zdravicu
Tijekom istraivanja obuhvaena je kompaktna povrina

od 85 m2, a iskopavalo se prema naelima stratigrafskog dekonstruiranje depozita. Debljina depozita varirala
je izmeu 0,50 i 1 m, to je primarna posljedica prvobitnog reljefa na istraivanoj povrini, odnosno uvjeta koji
su determinirali stratifikacijske procese. Depozit je posve
kompaktan i bez stratigrafskih cezura koje bi upuivale na
potrebu izdvajanja manjih stratigrafskih cjelina, odnosno
uih relativnokronolokih sekvenci. Kulturnu i kronoloku
koherentnost potvruje brojna arheoloka graa u kojoj
posve dominiraju keramiki nalazi vrlo ujednaenih tipolokih i stilskih odlika.
Tijekom iskopavanja nisu ustanovljeni nikakvi ostaci nadzemnih objekata, ali istraen je dio jednoga veeg i dublje
ukopanog (mogue stambenog) ovalnog objekta te jo
dvije manje plitko ukopane jame nepravilna oblika. Uz
junu stranu istraene povrine, na samoj zdravici utvreno
je postojanje vrlo solidnog ognjita. Kako nisu ustanovljeni
ostaci bilo kakve konstrukcije ili objekta s kojim bi ga bilo

mogue povezati, zasigurno se radi o ognjitu podignutome na otvorenom prostoru.
U prikupljenoj arheolokoj grai zastupljene su sve vrste
nalaza: orue od cijepanog i glaanog kamena, orue od
kosti, pojedinani primjerci bakrenog orua te keramiki
nalazi koji ine najbrojniju skupinu arheoloke grae na
ovomu nalazitu. Unato iznimnom bogatstvu, keramike
nalaze ne karakterizira ni velika tipoloka raznovrsnost, a
ni iroki repertoar ukrasnih tehnika i motiva. U tipolokom
pogledu posve dominiraju bikonino profilirane posude
ije je variranje najveim dijelom vezano uz otrije ili blae
profiliranje prijelaza iz jednog u drugi konus, dok je ukraavanje u potpunom znaku kaneliranih motiva; T. I, 1-5.
Oba svojstva keramikih nalaza s ovoga nalazita posve
se uklapaju u pojave koje su ve prije nekoliko desetljea
determinirane kao izrazita manifestacija ranog eneolitika
istonog Jadrana i njegova zalea. Bikonino profilirane
519
Summary
Investigations of the Aeneolithic site Vie Lastvina in
Benkovac were carried out in 2009 and 2010 as part of
the scientific project The early prehistoric periods in the
area of the eastern Adriatic. An area of 85 square metres
was excavated. During the excavations, no remains at all
of above ground structures were established, but part of a
larger and deeper-buried oval structure was investigated,
perhaps of a residential character, and two other, smaller,
shallowly buried pits of irregular shapes. In the archaeological material gathered, all sorts of finds were represented:
tools of cleaved and burnished stone, tools of bone,
some specimens of copper tools, and ceramic finds that
accounted for the most numerous group of archaeological
materials at this site. In spite of the abundance, there is
no great typological diversity in the ceramic finds, nor any
wide repertoire of decorative techniques and motifs.
Redni broj: 243

Lokalitet: Biograd na Moru vrt Pere Matijevia
Naselje: Biograd na Moru
Grad/opina: Biograd na Moru
Razdoblje: NV
Ognjite (poslije ienja)
Zatitna arheoloka istraivanja lokaliteta Biograd na

Moru vrt P. Matijevia zapoela su 23. studenog 2009.,
a zbog velikog broja kinih dana radovi su nastavljeni do
13. sijenja 2010. godine. Financijska sredstva osigurala je
Opina Biograd, a istraivanja je vodio Marko Metrov iz
Zaviajnog muzeja u Biogradu. lanove strune ekipe uz
voditelja istraivanja inili su mr. sc. Karla Gusar s Odjela za
arheologiju Sveuilita u Zadru, Jure Popovi, dipl. arheo. i
Eduard Viskovi, apsolvent arheologije Sveuilita u Zadru.
Lokalitet se nalazi u sreditu Biograda, 50-ak m jugozapadno
od stolne crkve sv. Stoije. Iako je rije o poloaju koji se
nalazi u strogom centru Biograda, podaci o njemu u potpunosti su nepoznati. Arheolokih istraivanja na tom prostoru do
Ulomak keramike
posude s kaneliranim ukrasima izrazita su odlika odgovarajuih slojeva u: Ravlia peini, Grapevoj pilji, Gudnji,
Veloj spili, Odmutu i drugim vieslojnim nalazitima.
Samim tim, posve jasno odreena je i kronoloka pozicija
nalazita Vie Lastvina. Meutim, za razliku od navedenih, nalazite u Benkovcu prvo je jednoslojno nalazite na
kojemu je ta keramika zastupljena kao posve samostalna
pojava te prvo istonojadransko nalazite ranog eneolitika
na otvorenom.
Posebnost nalazitu u Benkovcu daju i nalazi ulomaka
dviju antropomorfnih figurica koje svojim tipolokim karakteristikama ulaze u skupinu akefalne antropomorfne plastike poznate s veeg broja badenskih nalazita.
Biograd vrt P. Matijevia, pogled na lokalitet tijekom istraivanja

(foto: E. Viskovi)
prof. dr. sc. Brunislav Marjanovi

520
Zid 5 (foto: E. Viskovi)
sada nije bilo, a jedini podatak nalazi se na katastarskoj mapi

Biograda iz 1826., na kojoj je na irem prostoru tog poloaja
naznaena vea ruevina. Tijekom 2009. i 2010. istraivan je
prostor vrta u privatnom vlasnitvu Pere Matijevia. Povrinski
sloj uklonjen je bagerom kada je teren istio vlasnik koji je
uoio fragmente keramike i o tome obavijestio Zaviajni muzej
u Biogradu koji tada zapoinje zatitna istraivanja.
Vrt je ograen recentnim zidovima, a povrina mu iznosi cca
65 m. Sa sjeverne i istone strane granii s ulicama, a s june
i zapadne strane prislonjen je na postojee kue. Tijekom
vremena cijeli je prostor zatrpan slojevima zemlje i kamena,
a kako je ograen recentnim zidovima u odnosu na razinu
ulice bio je vii za 60 cm. Lokalitet je istraen do ivca koji je
bio na dubini od 1 do 1,5 m. Razlikuje se nekoliko osnovnih
slojeva koji su dokumentirani. U dva sloja najblia povrini
pronaen je najvei broj nalaza. U drugom sloju (SJ2) koji
se sastojao od tamnosmee zemlje pomijeane s manjim i
veim kamenjem i ulomcima kupa kanalica zabiljeena je ve
koliina keramikih ulomaka, ivotinjskih kostiju i koljaka.
Meu keramikim nalazima osobito je brojna gruba kuhinjska
keramika unutar koje prevladavaju lonci i kotlii. Glazirana
stolna keramika prisutna je u neto manjem broju, a zastupljena je s nekoliko osnovnih vrsta kao to su jednostavna
olovno glazirana i engobirana keramika, majolika i kamenina.
Istom sloju pripadaju nalazi metalnih predmeta, meu kojima
treba istaknuti novac, dvije bronane preice, bronani naprstak, dva prstena vitice i jednu vilicu. Naeno je i nekoliko
ulomaka staklenih boca, dva kremena koji pripadaju mehanizmu za paljenje vatrenog oruja te jedan eljezni projektil.
Nalazi se okvirno mogu datirati od kraja 16. do kraja 19. st.
Na junom dijelu lokaliteta otkriven je zid irine 50 cm koji se
pruao u smjeru zapad-istok preko itave povrine terena
(zid 5). Sauvan je u visini od 50 cm, a donjim je dijelom
prislonjen na ivac. Graen je od veeg kamenja s klesanim licem i vezan je bukom. Na sjevernoj strani lokaliteta
otkriven je jo jedan zid paralelan s prethodnim (zid 6), irok
takoer 50 cm, sauvan u visini od 30 cm, koji je takoer
prislonjen na kameni ivac. Oba zida izlaze izvan prostora
terena, a meusobno su udaljeni 4,7 m. Izmeu zidova nalazi
se kameni ivac koji pada prema jugu. ivac je mjestimice
zaravnjen, odnosno mogue je da je sluio kao hodna povrina, to bi upuivalo na to da se izmeu navedenih zidova
Grob 1 (foto: E. Viskovi)
nalazila ulica te da zidovi ine zidove kua ili dvorita koji

su pratili ulicu. Na alost, starost tih zidova nije bilo mogue
utvrditi, jer uz njih nije pronaen ni jedan databilan element.
Uz sjeveroistoni kraj zida na sjevernom dijelu vrta (zid 6)
otkriven je nepotpuno sauvan grob (gr. 1) koji je prislonjen
uza zid 6 te je prekriven kamenom arhitekturom. Sauvan je
samo donji dio groba, dok se ostatak prua ispod recentnoga
ogradnog zida i nastavlja ispod dananje ulice. Grobna konstrukcija sastoji se od kamenih okomito postavljenih ploa, a
jedna vea ploa sluila je kao poklopnica groba. S obzirom
na dimenzije groba, vjerojatno je rije o ukopu djeteta, a od
pokojnika su sauvane kosti nogu, zdjelice i rebara. U grobu
nisu pronaeni nalazi, a sauvane mjere groba iznose
48x33 cm. Nakon istraivanja prostor lokaliteta ponovno je
zatrpan zemljom, a materijal s istraivanja pohranjen je u
Zaviajnom muzeju gdje se trenutano obrauje.
Literatura
Bouli 2007 G. Bouli, Biogradsko podruje na katastarskim mapama XVIII. i XIX. st., katalog izlobe, Biograd na
Moru, 2007.
Marko Metrov
mr. sc. Karla Gusar
Summary
From November 2009 to January 2010 rescue archaeological investigations of the site Vrt Pere Matijevia in Biograd na
Moru were conducted. The investigations led to the discovery
of two walls between which communication most probably took
place, that is, they were probably the walls of houses or yards
that were on the street. Along the wall that extended on the
northern part of the ground a childs grave built of stone slabs
was discovered. The grave was fragmentarily preserved, for
521
the upper part of it extends outside the land and goes on under
the street of today, and no finds were recorded in it. Among
the finds, most numerous were kitchen and glazed tableware
of the modern period; several fragments of glass vessels
were also found. Metal objects were also represented, among
which mention should be made of several small coins, a ring,
a buckle and a thimble. The material can be approximately
dated to between the 16th and the 19th century.
sondi 2 naeno je nekoliko keramikih, najvjerojatnije prapovijesnih ulomaka, ali nisu otkriveni arheoloki ostaci i tvorevine koje bi definirale prapovijesni kulturni sloj. Uz iskopavanja, na lokalitetu je takoer dokumentiran i djelomino
ouvan etnoloki objekt. Rije je o suhozidnoj konstrukciji u
obliku kuice uklopljene u terasni suhozid. Stanovnitvo tog
kraja takav tip suhozidne strukture naziva podarica.
Literatura
Batovi 2004 . Batovi, Benkovaki kraj u prapovijesti,
Matica hrvatska, Zadar, 2004.
ae 2007 S. ae, Aserija i njezino zalee: Bukovica,
Zrmanja i juni Velebit, Asseria, 5, Zadar, 2007: 39 82.
Vrki 2006 . Vrki, Topografija srednjovjekovnih arheolokih nalazita Bukovice i njezina rubnog dijela prema
Ravnim Kotarima, diplomski rad, Sveuilite u Zadru, 2006.
batine, Zagreb, 2009.
Redni broj: 244

Lokalitet: Bruka kod crkve sv. Nikole (AB 28)
Naselje: Bruka
Razdoblje: P, NV
U sklopu arheolokih istranih radova na III. dijelu plinovodnog sustava Like i Dalmacije od MS-3 Gospi do P/MRS
Benkovac, od 3. do 5. studenog 2010. zatitno je arheoloki
istraen lokalitet AB 28 kod crkve Sv. Nikole, koji je pozicioniran na k.. 119/1, k.o. Bruka. Lokalitet je istraila tvrtka
Kaducej d.o.o., dok je investitor istraivanja bila tvrtka Plinacro
d.o.o. Istraivanja je vodio Nika Vujnovi, ija je zamjenica
bila Tonka Matana, uz koje su strunu arheoloku ekipu inili
Marina imii i Ante Vuki. Svu fotodokumentaciju izradio je
Goran uri, a nacrtnu tvrtka Arheo plan d.o.o. Preliminarnu
obradu keramikih nalaza obavio je Dinko Tresi Pavii.
Radove je arheoloki nadzirala Barbara Perani, via struna
savjetnica konzervatorica i Ivan Matkovi, konzervator pripravnik iz Konzervatorskog odjela u Zadru.
Nika Vujnovi
Tonka Matana
Summary
As part of archaeological research works on the main gas
pipeline from Gospi to Benkovac, during November 2010,
rescue archaeological excavations were conducted at site
Ab 28 Kod crkve Sv. Nikole /At the Church of St Nicholas.
Two test pits were dug at the site, which, along with recent
materials, yielded several fragments of prehistoric pottery,
most likely of the Bronze Age. No other archaeological material apart from these ceramic finds was discovered at the
site, nor were there traces of possible archaeological features. Not only was research conducted, but at the site the
remains of the partially collapsed dry stone wall incorporated
into the terrace dry stone wall were documented. This type
of structure, according to local informants, is called podarica.
Lokalitet AB 28 pozicioniran je izmeu stacionaa 186+890 i

186+960 na sredinjoj osi plinovodne trase, u ogradi istono
od crkve sv. Nikole gdje su prema navodima konzervatorske
studije primijeene nejasne kamene strukture. Istraivanje je
obuhvatilo dvije sonde dimenzija 5x3 m. Istraivanja u obje
sonde ponudila su recentne nalaze, dok su otkria arheolokog materijala izostala. Meutim, uz recentni materijal u
Redni broj: 245

Lokalitet: Cvijina gradina nekropola
Naselje: Kruevo
Grad/opina: Obrovac
Razdoblje: P, A
Izmeu 29. travnja i 25. svibnja 2010., u okviru struno znanstvene suradnje Zaviajnog muzeja Pukoga otvorenog uilita Obrovac, tvrtke Artefakt d.o.o. iz Zadra i Arheolokog
muzeja Zadar, arheoloki je istraen dio antike i prapovijesne nekropole Cvijine gradine u mjestu Kruevu kraj Obrovca.
Zbog vremenskih neprilika istraivanje je prekidano u vie
navrata te je u navedenom razdoblju trajalo ukupno 15 radnih
dana. Voditelj istraivanja bio je dr. sc. Zdenko Brusi, direktor
tvrtke Artefakt d.o.o. Kao dio strune ekipe u istraivanjima
Sonda 1 nakon iskopavanja (foto: G. uri)
522
puta, na mjestu gdje se na povrini uoava vea koncentracija moguih grobnih konstrukcija. Na navedenoj poziciji
postavljena je sonda dimenzija 6x6 m, oznaena kao sonda
1. Cijela sonda ispunjena je tamnosmeom do crnom
rahlom zemljom (humus) naplavljenom u nanosu debljine
tridesetak centimetara na sloj svijetlosmee suhe zemlje
pomijeane sa sitnim kamenjem i mjestimino glinom. Pod
navedenim slojem nalazi se ivac. Debljina naslaga neujednaena je zbog pada terena na povrini nekropole od sjeverozapada prema jugoistoku. Sjeverozapadni dio sonde ini
visok ivac koji se stepenasto sputa prema jugoistoku, dok
jugozapadni dio i zapadni kut sonde zauzima zdravica od
guste, masne, svijetlocrvene zemlje, potpuno sterilna.
Istraivanjem je utvreno da su kamene ploe koje su bile
vidljive na povrini sonde 1 u potpunosti dislocirane te su
inile dijelove sasvim devastiranih grobova. Paljivim skidanjem tankih otkopnih slojeva po cijeloj povrini sonde, a
osobito oko pretpostavljenih grobnih konstrukcija, nastojao se ustanoviti toan poloaj i ostaci grobova. Utvreno
je postojanje dvaju grobova. Uz sjeveroistoni rub sonde,
u sloju tamnosmee zemlje pomijeane sa sitnim kamenjem pronaen je ukop novoroeneta u amfori koji je definiran kao grob I. Unutar groba nisu pronaeni prilozi. U
sjeverozapadnom dijelu sonde pronaen je grob II koji je
devastiran. Naime, poklopnice groba nisu sauvane. Kao
sjeverozapadna stranica groba veim je dijelom iskoriten
ivac, dok je uz krajnji zapadni rub definiran vei upali
kamen. Kao sjeveroistone, jugozapadne i jugoistone
stranice groba posluilo je neobraeno kamenje razliitih
veliina, poloeno u zemlju na no. Jugozapadna i jugoistona stranica groba dodatno su ojaane nizom kamenja
Cvijina gradina, sonda 1, pogled sa sjevera na sondu 1 prije istraivanja (foto: M. Jurjevi)
su sudjelovali: Marina Jurjevi, kustosica Zaviajnog muzeja

Obrovac, Natalija ondi, via kustosica Arheolokog muzeja
Zadar, Mate Parica, znanstveni novak Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru, Zrinka Serventi, dipl. arheo., studenti arheologije Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru:
A. Naki, S. Dilber, M. Matea, B. Perani, S. Jurii i H.
Klemeni, student povijesti i geografije Sveuilita u Zadru.
Radovi su u cijelosti financirani sredstvima Grada Obrovca.
Na jugoistonoj padini gradine, na kojoj se prostire liburnska
i rimska nekropola, do danas je rekognosciranjem i geodetskim snimanjem obuhvaena povrina od oko 80x20 m.
Rije je o krevitoj povrini zarasloj u travu i nisko, ponegdje
i gusto raslinje, po kojoj se uoavaju konstrukcije grobova
graenih od kamenih ploa postavljenih na no. Mjestimino
su grobovi vrlo teko uoljivi ili pokriveni zemljom, no veinom su njihovi ostaci jasno i dobro vidljivi. Na temelju dosadanjih istraivanja utvreno je da ih je veina oteena ili
unitena erozijom tla. Osim na opisanoj poziciji, na terenu
je vidljivo pruanje nekropole prema sjeveroistoku i jugoistoku. Njezine granice nastojat e se utvrditi sukcesivnim
pregledom terena i geodetskim snimanjem u sljedeim
istraivakim kampanjama. Dodatan je problem prilikom
istraivanja nekropole nedostatak dokumentacije o arheolokim istraivanjima s poetka 20. st., zbog ega je teko
rei jesu li pojedini grobovi ve istraeni ili ih je s vremenom
devastiralo lokalno stanovnitvo u potrazi za blagom.
Kako je navedeno, dosadanje spoznaje o nekropoli upuuju na kontinuitet pokapanja na jugoistonoj padini gradine u liburnsko i u rimsko doba. Naime, poetkom 20. st.
(1903. godine) na podruju nekropole prikupljeno je vie
ulomaka rimskih nadgrobnih spomenika i sarkofaga te pojedinani primjerci novca i sitnoga grobnog inventara. Tijekom
sustavnih istraivanja koja od 1999. na lokalitetu provodi
Arheoloki muzej Zadar, na navedenom je prostoru istraeno ukupno est grobova ije su grobne konstrukcije bile u
veoj ili manjoj mjeri sauvane, ali su unutranjost i sadraj
bili ve posve devastirani. U grobovima br. 1 i 2 pronaene
su dvije dislocirane ranolatenoidne fibule (izbaene uz vanjsku stranicu groba) i neto smrvljenog jantara, to te ukope
okvirno datira u 5. st. pr. Kr., dok je u ostalim grobovima
pronaeno tek neto ulomaka liburnske i rimske keramike.
Za ovogodinje istraivanje odabran je poloaj na jugoistonom rubu nekropole, sjeverozapadno od dananjeg kozjeg
Cvijina gradina, sonda 1, grob I (foto: M. Jurjevi)
523
istraivanja pronaena je vea koliina ulomaka rimskodobne

keramike razliite fakture i kvalitete izrade, fibula te ulomci
stakla. Prilikom ienja ivca unutar sonde 1 utvrene su tri
pukotine u ivcu, razliite duine i dubine, koje se od jugoistonog ruba sonde pruaju prema sjeverozapadu. Njihovim
ienjem pronaeno je nekoliko ljudskih kostiju te vea koliina razliite pokretne arheoloke grae (ulomci prapovijesne i rimskodobne keramike, ulomci antikog stakla, nekoliko
perli od jantara i staklene paste, eljezni avao i drugi nalazi).
Nakon istraivanja i dokumentacije sonda je do vrha zatrpana zemljom i kamenjem.
Literatura
ae 1993 S. ae, Broj liburnskih opina i vjerodostojnost Plinija (Nat. hist. 3, 130; 139 141), Radovi FFZ, 32
(19), Zadar, 1993: 1 36.
ondi 2009 N. ondi, Istraivanja na Cvijinoj gradini u
Kruevu kod Obrovca, Diadora, 23, Zadar, 2009: 9 22.
ondi 2009 N. ondi, Cvijina gradina, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 484, 485.
Glavini, Kubitschek M. Glavini, W. Kubitschek, Ein
Denarfund in Dalmatien, JAI, 1, Wien, 1898: 83, 84.
eparovi 2005 T. eparovi, Revizija skupnog nalaza
rimskog novca iz Krueva kod Obrovca, VAPD, 72, Split,
2005: 71.
Cvijina gradina, sonda 1, grob II (foto: M. Jurjevi)
Natalija ondi
Marina Jurjevi
Summary
During 2010, archaeological research was carried out
in part of the Roman period and prehistoric necropolis
of Cvijina gradina [hill fort] in the village of Kruevo near
Obrovac. For this investigation, a position on the south
east edge of the necropolis was chosen, at a place where
a larger concentration of possible grave structures can be
noticed on the surface. A test pit 6 x 6 m in size was established, and designated test pit 1. It was determined that the
stone slabs visible on the surface were entirely displaced
and were parts of completely devastated graves. By careful removal of the strata over the whole area of the test pit,
an attempt was made to establish the exact position of the
graves. The existence of two was established. Along the
north east edge of the probe, the burial of a newborn infant
in an amphora was found, and this was defined as grave I.
No grave goods were found in the grave. In the northwest
part of the pit, grave II, earlier devastated, was found. In it
various kinds of moveable architectural material were found
(a smallish quantity of prehistoric and Roman period potsherds, a large number of amber beads of various sizes,
several beads of glass paste of different sizes and colours,
several animal bones, a complete bronze fibula needle,
a chain of bronze links, four bronze appliqus and other
finds). Pursuant to the material found and the osteological
remains it can be concluded that this was a Liburnian grave
in which several persons were buried, with a rich grave
inventory. In the other parts of the test pit, quite a large
amount of moveable archaeological material from the prehistoric and Roman periods was found at various positions.
Cvijina gradina, sonda 1, pogled s jugoistoka na sondu 1 nakon

istraivanja (foto: M. Jurjevi)
s vanjske strane. Grob je poloen izravno na ivac. Unutar

groba pronaena je vea koliina dislociranih ljudskih
kostiju (kosti odraslih osoba i djeje kosti) u vrlo loem
stanju. Tijekom ienja groba II pronaena je vea koliina razliite pokretne arheoloke grae (manja koliina
ulomaka prapovijesne i rimskodobne keramike, vei broj
perli od jantara razliite veliine i stupnja sauvanosti,
nekoliko perli od staklene paste razliite veliine i boje,
nekoliko ivotinjskih kostiju, cjelovita bronana igla fibule,
lani od bronanih kariica, etiri bronane aplike i drugi
nalazi). Na temelju pronaene grae i osteolokih ostataka
moe se zakljuiti da je rije o liburnskom grobu u kojem je
ukopano vie osoba s bogatim grobnim inventarom.
Jugoistono od groba II, u sloju humusa i sloju svjetlije zemlje
ispod njega pronaeno je takoer neto razbacanih kostiju i
sporadini nalazi poput oteene fibule (certosoidne ili ranolatenoidne) vei broj perli od jantara, zatim u jugoistonom
rubu sonde ulomci jantara s luka fibule, igle fibula, bronane
aplike i gumb. Radi se o rasutim nalazima kao posljedici
devastacije najvjerojatnije opisanoga groba II. Kamene ploe
koje su se isticale na povrini u istonom kutu sonde moda
su upravo odbaeni dijelovi njegove konstrukcije. U sloju
humusa i svjetlije zemlje, u ostalim dijelovima sonde prilikom
524
Redni broj: 246

Lokalitet: urkovii (AB 35)
Naselje: Perui Benkovaki
Razdoblje: P, A, SV
U sklopu arheolokih istranih radova na III. dijelu plinovodnog sustava Like i Dalmacije od MS-3 Gospi
do P/MRS Benkovac, tijekom prosinca 2010. tvrtka
Kaducej d.o.o. arheoloki je istraila lokalitet AB 35
urkovii (k.. 788/1, k.o. Perui Benkovaki). Voditelj
istraivanja bio je Josip Burmaz, a zamjenik voditelja Filomena Sirovica. Strunu i tehniku ekipu inili
su Marina imii, Dinko Tresi Pavii i Goran uri.
Nacrtnu dokumentaciju izradila je tvrtka Arheo Plan
d.o.o. Radove su nadzirali konzervatori Barbara Perani
i Ivan Matkovi iz Konzervatorskog odjela u Zadru.
Financijska sredstva potrebna za istraivanje osigurao
je investitor Plinacro d.o.o.
Gomila s lokaliteta AB 35 urkovii (foto: G. uri)
lokaliteta AB 35 urkovii, na kojoj se nalaze ostaci srednjovjekovne utvrde.

Lokalitet AB 35 urkovii nalazi se na uzvienom prostoru
Peruike kose, prosjene nadmorske visine oko 220 m,
koja nadgleda iroke obradive povrine na jugu i sjeveru.
Na junom rubu sredinjeg dijela kose smjetena je velika
kamena gomila promjera oko 13 metara, a visoka oko 1,50
m. Na njezinu su vrhu vidljivi tragovi devastacije u obliku
veeg prokopa kvadratnog oblika (dimenzija oko 4x3,50
m). Kako je tijekom spomenutih arheolokih radova naen
i ulomak prapovijesne keramike, moe se pretpostaviti da
je rije o prapovijesnom tumulu.
Sline velike kamene gomile primijeene su i drugdje na
prostoru Preuike kose. Jedna se nalazi neto sjevernije, dok su preostale dvije smjetene dvjestotinjak metara
prema zapadu, nedaleko od mjesnoga groblja gdje je do
Domovinskog rata stajala crkva Uznesenja sv. Marije.
Promjera su od 10 do 14 m i nisu vie od 0,50 m.
U ovom kontekstu vano je spomenuti da se sjeverozapadno od lokaliteta oznaenog kao AB 35 urkovii,
nalazi i lokalitet Gradina Perui. Na tom se prostoru
nalaze ostaci srednjovjekovnog katela Perui koji se
kao i oblinja, danas poruena, crkva Marijina Uznesenja
prvi put spominje u 15. stoljeu. Utvrda je etvrtastog
tlocrta, a od nje su danas sauvani samo vanjski zidovi
i ostaci visoke sredinje kule. Na samom lokalitetu ve
se na povrini mogu nai i ulomci prapovijesne keramike,
a kako je utvrda smjetena je na blagom uzvienju koje
moda ini ostatke neke starije arhitekture, mogue je
pretpostaviti i kontinuitet uporabe tog prostora od prapovijesti. Dio vanih arheolokih spomenika pronaenih
na prostoru Peruike kose potjee i iz antike, kada to
podruje pripada aserijatskom teritoriju. S jedne strane ti
nalazi upuuju na postojanje rimskog pagusa, smjetenog vjerojatno ispod dananjeg sela Gornjeg Peruia,
dok s druge strane ponovno govore o znaaju te krevite zaravni koja s jugozapadne strane ini prirodnu meu
plodne i vodom bogate aserijatske doline (Mileti 2003:
412). Zbog iznimnog poloaja lokaliteta te znatnih arheolokih ostataka na njegovu irem prostoru, ponajprije
na poloaju Gradina obiljeenom ostacima srednjovjekovne utvrde i crkve, a zatim i nalaza antikih spomenika
te indikativnih dokaza o postojanju vanih prapovijesnih
Lokalitet AB 35 urkovii smjeten je na junom rubu

sredinjeg dijela Peruike kose, gdje se nalazi velika
kamena gomila koja je vjerojatno prapovijesni tumul.
Nakon to su na navedenom lokalitetu, na osnovi nacrtne
dokumentacije dostavljene u natjeajnoj dokumentaciji
Plinacro d.o.o., provedena geodetska mjerenja i pozicioniranje centralne osi, ustanovljeno je da se gomila nalazi
izvan zone utjecaja te da nije ugroena radovima na plinovodnoj trasi. Zbog toga lokalitet nije iskopavan, ve je
gomila dokumentirana opisnom, mjernom i fotodokumentacijom. Uz to, proveden je i ekstenzivni pregled ireg
podruja istraivanja, kojim je utvreno da se na tom prostoru nalazi nekoliko velikih kamenih gomila, a dokumentirana je i Gradina Perui, smjetena sjeverozapadno od
ire podruje istraivanja (foto: preuzeto iz natjeajne dokumentacije Plinacroa d.o.o.; obrada: S. Krolin i F. Sirovica)
525
Redni broj: 247

Lokalitet: Doine (AB 32)
Naselje: Lisiii
Razdoblje: P, A
Benkovac, tijekom prosinca 2010. godine tvrtka Kaducej
d.o.o. zatitno je arheoloki istraila lokalitet AB 32 Doine
(k.. 766/1, k.o. Lisiii). Voditelj istraivanja bio je Josip
Burmaz, a zamjenica voditelja Filomena Sirovica. Strunu i
tehniku ekipu inili su Marina imii, Goran uri i Nika
Vujnovi, uz iju je strunu pomo i pregledan teren ireg
podruja istraivanja. Nacrtnu dokumentaciju izradila je
tvrtka Arheo plan d.o.o. Radove su nadzirali konzervatori
Barbara Perani i Ivan Matkovi iz Konzervatorskog odjela
u Zadru. Financijska sredstva potrebna za istraivanje osigurao je investitor Plinacro d.o.o.
Ostaci srednjovjekovnog katela Perui (foto: G. uri)
tvorevina, moe se zakljuiti da je rije o lokalitetu visokoga arheolokog potencijala u irim prostornim i vremenskim okvirima.
Lokalitet AB 32 Doine pozicioniran je kod stacionae

196+020 gdje je primijeena manja gomila od zemlje i kamenja. Kako je geodetskim mjerenjima utvreno da navedena
kamena gomila nije pod utjecajem radova na plinovodnoj
trasi, arheoloko istraivanje obuhvatilo je njezino ienje i
dokumentiranje. Tom je prilikom utvreno da se radi o gomili
sastavljenoj od zemlje i kamenja, dimenzija oko 9x7,5 m, a
visokoj oko 0,4 m. Tijekom spomenutih arheolokih radova
nije bilo nalaza, pa se o vremenskoj odredbi te gomile kao
prapovijesne moe govoriti samo na osnovi navoda iz konzervatorske studije gdje se spominje da je na tome mjestu
naen ulomak prapovijesne keramike (Wiewegh, Kezunovi
2009). Ipak, na irem je prostoru lokaliteta meu nalazima
preteno antike keramike primijeena i odreena koliina
Literatura
ae 2007 S. Batovi, Aserija i njezino zalee: Bukovica,
Mileti 2003 . Mileti, Territorium Asseriae, HAnt, 11,
Pula, 2003: 409 416.
Mileti 2004 . Mileti, O rimskim cestama na aserijatskom podruju, Asseria, 2, Zadar, 2004: 7 21.
Josip Burmaz
Filomena Sirovica
Summary
As part of archaeological research works on the course
of the development of the Gospi-Benkovac main gas
pipeline, during December 2010 archaeological investigations were conducted at the site AH 35 urkovii.
After it was determined that the site is not in the impact
zone of the works on the gas pipeline, the research comprised a field survey and documentation of the established elements of the archaeological heritage. On this
occasion, in the wider area of the site, four large stone
cairns disposed on the elevated space of Peruika kosa
were determined, and at the same time Gradina Perui
(hill fort) was documented; it is located north west of site
AH 35 urkovii, and it is occupied by the remains of a
medieval fort.
Visinski prikaz gomile s lokaliteta AB 32 Doine (izradio: Arheo

plan d.o.o.)
526
ire podruje istraivanja s oznaenim elementima arheoloke batine (foto: preuzeto iz natjeajne dokumentacije Plinacroa d.o.o.;
obrada: S. Krolin i F. Sirovica)
hodnoj povrini, gdje se meu niskom travom moe jasno

nazrijeti vee kamenje poslagano u dva paralelna reda koje
vjerojatno ini dva lica zidane strukture. Meu utvrenim
tvorevinama ustanovljen je i vei broj krunih uzvienja, tj.
gomila. Od ukupno 13 dokumentiranih, 11 ih se nalazi meu
drugim uzvienjima i strukturama ustanovljenima na podruju
istraivanja te je mogue da su i one ostaci uruenih struktura koje s ostalim tvorevinama ine jedinstvenu cjelinu.
Preostale dvije smjetene su jugozapadno od prostora obiljeenog visokom koncentracijom tvorevina. Gomila oznaena
brojkom 12 smjetena je juno od ceste Bukovi Aserija, a
na njezinu je vrhu primijeen irok i dubok prokop, vjerojatno
prouzrokovan vaenjem kamena za potrebe graevinskih
radova. Gomila oznaena brojkom 13 smjetena zapadno od
gomile 12, a tono preko nje prua se cesta Bukovi Aserija.
Iako terenski pregled nije obuhvatio podruje dalje prema
zapadu, vidljivo je da se i u tom smjeru javljaju nova izduena i kruna uzvienja. S druge strane, istono od plinovodne trase takoer se naziru takve tvorevine, a dio njih
moe se direktno povezati s dokumentiranim arheolokim
ostacima presjeenima radovima na trasi.
prapovijesnoga keramikog materijala. U tom kontekstu

vano je spomenuti da ta gomila nije usamljena na poloaju Doine, ve je na irem prostoru zapadno od lokaliteta ustanovljeno nekoliko slinih. Jedna od njih nalazi se u
umi zapadno od Doina, dok se ostale u duini od stotinjak
metara pruaju od Doina prema sjeverozapadu. S obzirom
na to da su na irem prostoru oko lokaliteta ve povrnim
pregledom utvreni raznovrsni arheoloki nalazi, detaljnije
je pregledan i prostor juno od lokaliteta. Tom je prilikom na
irem podruju oko plinovodne trase primijeen velik broj
arheolokih ostataka, dio kojih je presjeen i radovima na
plinovodnoj trasi. Kao podruje visokoga arheolokog potencijala ovim se istraivanjem zasigurno pokazao prostor smjeten zapadno uz trasu, izmeu ume zapadno od Doina i
ceste koja iz Bukovia vodi za Podgrae i Aseriju. Na tom su
prostoru prosjene nadmorske visine oko 250 m, utvrena
razliita kruna i izduena uzvienja visoka od 0,5 do 2 m.
Izduena su uzvienja obiljeena irokom pojavom na povrini vidljivih struktura koje se javljaju u vidu veeg kamenja
ije se pravilno pruanje nazire ispod zemlje i niskog raslinja
kojim je prekriven taj prostor. Ostaci struktura vidljivi su i na
527
pregledom, na kojem se javljaju jasni ostaci razliitih struktura koje neodoljivo podsjeaju na ostatke velikog objekta ili
kompleksa graevina kakvi bi odgovarali rimskoj vili rustici.
Na kraju, treba imati na umu da je na tom prostoru zabiljeen irok raspon devastacija koje bi u skorije vrijeme mogle
i ozbiljno ugroziti utvrene arheoloke ostatke. U skladu s
time, potrebna su daljnja istraivanja kojima e se utvrditi
puni opseg tog nalazita, to e omoguiti njegovu punu i
primjerenu zatitu.
Literatura
Zrmanja i juni Velebit, Asseria, 5, Zadar, 2007: 39 82
Mileti 1993 . Mileti, Rimske ceste izmeu Jadera,
Burnuma i Salone, Radovi FFZ, 32 (19), Zadar, 1993: 117
150.
Mileti 2003 . Mileti, Territorium Asseriae, HAnt, 11,
Pula, 2003: 409 416.
Mileti 2004 . Mileti, O rimskim cestama na aserijatskom podruju, Asseria, 2, Zadar, 2004: 7 21.
Struktura vidljiva na hodnoj povrini (foto: N. Vujnovi)
Josip Burmaz
Filomena Sirovica
Summary
As part of the archaeological research works on the course
of the development of the Gospi-Benkovac main gas pipeline, during December 2010, archaeological investigations
were conducted at the site AH 32 Doine, on which there was
a small stone cairn. Since in survey measurements it was
established that this cairn was not at risk from the works on
the gas pipeline, the archaeological research involved cleaning and documenting it. On the occasion, an extensive survey
of the general research area was made, and to the west of the
site, a larger number of cairns was established, while to the
south west of the site, a high concentration of archaeological
remains located alongside the road that led from the nearby
village of Bukovi to Podgrae and Asseria was discovered.
Mjesto na kojem cesta Bukovi Aserija prelazi preko gomile 13
(foto: N. Vujnovi)
Redni broj: 248

Lokalitet: Dvorine ostaci rogovskog dvora
Naselje: Sv. Filip i Jakov
Grad/opina: Sv. Filip i Jakov
Rezultati prikazanog istraivanja mogu se povezati s istraivanjima eljka Miletia koji je arheolokim iskopavanjem
na prostoru oko sela Bukovia utvrdio dijelove vane rimske
prometnice Iader Asseria Burnum (Mileti 2003; Mileti
2004). Njegovo je istraivanje obuhvatilo posljednju milju
ceste koja se od Bukovia prua prema Aseriji, a u ijoj se
blizini, ponajprije jugozapadno uz prometnicu, vjerojatno
nalaze rimski gospodarski objekti, tj. vile rustike (Mileti
2003; Mileti 2004). U tom kontekstu vano postaje i neto
sjevernije smjeteno podruje obuhvaeno terenskim
Od 15. lipnja do 2. srpnja 2010. godine, tijekom 12 radnih

dana nastavljena su zatitna iskopavanja i konzervacija
lokaliteta Dvorine ostaci rogovskog dvora u zaleu mjesta
528
Budui da su posljednji radovi na lokalitetu bili jo 2007.,

dobar dio obrastao je u raslinje, stoga je uz pomo komunalnih radnika Opine Sv. Filip i Jakov trebalo oistiti i pokositi
unutranjost dvora. Prije zatitnih iskopavanja lokalitet je u
situacijskom planu podijeljen na kvadrante veliine 4x4 m,

koji su dobili svoju slovnu i brojanu oznaku. Istraivanjem
su obuhvaeni kvadranti H7, H8, I7 i I8, tj. juni ugao dvora,
ukupne povrine cca 20 m.
Runim iskopom zapoelo je oslobaanje od zemljanih
nanosa pregradnog zida (zid br. 12) u kvadrantima H7 i H8.
Nakon skidanja sloja humusa i korijenja, osim uruenog
kamena sa zidova nije bilo drugih nalaza. Prvi sloj humusa
i uruenog kamena ujedno je i najdeblji na tom dijelu lokaliteta, stoga se o drugom sloju moe govoriti tek od 1,20
m. Openito, lokalitet je na strmoj zaravni pa visinske kote
variraju od nie sjeverne do june vie, to je i vidljivo na
geodetskoj podlozi. Drugi sloj bio je neto tvri i sastojao se
od nabijene zemlje s tragovima vapna i granulama buke
na 1,55 m do 1,80 m.
Potom je iskopom obuhvaen sam juni ugao, pri emu
se na junoj fasadi zida br. 8 (kvadrant I 7) otkrila do tada
zatrpana pukarnica. Nakon skidanja humusa na niveleti
1,43 pronaen je oteen keramiki prljen, dok su u
blizini pronaene dvije kamene polukugle (runi rvnjevi
sekundarno uporabljeni kao oruje?) promjera 11,5 cm,
to odgovara identinim kuglama pronaenima u kampanji
2007. godine. Na najnioj koti iskopa, na 1,87 pronaeni
su tragovi ugljena i garei.
Sukcesivnim iskopom nailo se na temelje zida na koji
nalijee pregradni postojei zid br. 12. Novootkriveni zid
irine 80 cm na relativnoj visinskoj koti od 1,20 do 1,44
graen je od nepravilnog kamena gotovo bez uporabe
buke, uz koji je pronaen ulomak majolike alla porcellana (16. st.). Jednako tako, u razini zida na gornjem licu
drugog sloja pronaeno je nekoliko kamenih ploa debljine
5 cm, koje su posluile kao podnica. Uz novootkriveni zid
br. 13, u razini temelja zida, na koti 1,62 uoavaju se tragovi garei i tvrdi sloj nabijene zemlje. Definirano je postojanje 3. sloja debljine od 2 do 5 cm, koji se sastoji od crvenkaste zemlje, kao i 4. sloj koji ini trona kamena stijena
na kojoj i lei veina temelja zidova dvora. Novootkriveni
zid svakako je stariji od 16. st., koji prolazi ispod zida br.
12. U konanici ove kampanje zid je konzerviran tako da
je poloen u suhozid te plombiran zapunjavanjem gornjih reki zida cementno-vapnenim mortom. Jednako tako,
konzerviran je vanjski dio kule koja je oiena u kampanji
2007. godine.
Pogled na istraeni prostor
Pogled na istraeni prostor
Juni ugao graevine
Sv. Filipa i Jakova. Radove je nadzirao mr. sc. Filip ini,

vii struni savjetnik konzervator iz Konzervatorskog
odjela u Zadru. Za dokumentaciju i zatitno iskopavanje na
terenu bila je zaduena arheologinja Iva Zori, uz pomo
djelatnika tvrtke HMB-LAM d.o.o. iz Biograda na Moru.
Radove je financiralo Ministarstvo kulture, a nositelj programa bila je Opina Sv. Filip i Jakov.
529
Literatura
ini 2008 F. ini, Dvorine Rogovski dvor, HAG,
4/2007, Zagreb, 2008: 393 395.
ini, Zori 2008 F. ini, I. Zori, Zatitno iskopavanje
i konzervacija na Dvorinama ostacima Rogovskog dvora,
Obavijesti HAD, Zagreb 2008: 98 105.
mr. sc. Filip ini
Iva Zori, prof.
Summary
During 2010, rescue excavations and conservation works
were carried out at the multi-strata site of Dvorine the
remains of the Rogovo citadel behind the village Sv. Filip i
Jakov. The research covered an area of 20 square metres.
The foundation of a wall was found and according to the
accompanying finds (potsherds) it can be dated to the
period before the 16th century.
Ulomak ruke koljenastog tipa naen u prapovijesnom sloju u

sondi 2 (foto: B. Roankovi)
U sklopu arheolokih istranih radova na III. dijelu plinovodnog sustava Like i Dalmacije od MS-3 Gospi do P/
MRS Benkovac, od 30. rujna do 13. listopada 2010. arheoloki je istraen lokalitet AB 23 Gende, koji je pozicioniran
na k.. 2245 i 2246, k.o. Bruka. Lokalitet je istraila tvrtka
Kaducej d.o.o., dok je investitor istraivanja bila tvrtka
Plinacro d.o.o. Voditelj istraivanja bio je Nika Vujnovi,
zamjenica Tonka Matana, a dio strune arheoloke ekipe
inili su Marina imii i Luka Godina. Svu fotodokumentaciju izradio je Borko Roankovi, a nacrtnu tvrtka Arheo
Plan d.o.o. Preliminarnu obradu keramikih nalaza obavio
je Dinko Tresi Pavii. Radove su nadzirali konzervatori
u Zadru.
Sonda 2 nakon iskopavanja s pogledom na terasni suhozid (foto:

B. Roankovi)
Lokalitet AB 23 Gende pozicioniran je izmeu stacionaa

183+549 i 183+620 na sredinjoj osi plinovodne trase, te
prema navodima konzervatorske studije smjeten u dolcu
jajolikog oblika koji obiljeavaju dvije terase okruene suhozidnim ogradama. Obje su terase na kojima su i pozicionirane istrane sonde pregledane te su u njihovim zapadnim
dijelovima naeni ulomci najvjerojatnije prapovijesne keramike. Uz niu terasu zapaeni su i ostaci jo uvijek upotrebljavanoga srednjovjekovnog puta koji povezuje zaselak
Gende sa zaselkom Gornji Zrilii, te je s obzirom na njihov
poloaj uoeno da terase pruaju dobar zaklon od vjetrova.
Obje istraene sonde smjetene su na sredinjoj osi trase
plinovoda i velike su otprilike 8x3 metra. U sondi 1, koja se
nalazi na nioj terasi, otkriveni su ostaci kulturnog sloja koji
je sadravao iznimno veliku koliinu keramikog materijala
na osnovi kojeg je itav sloj datiran u bronano doba. U
sondi 2 uz pojedine recentne nalaze jest i manje vatrite
isto najvjerojatnije mlaeg datuma, takoer otkriven kulturni sloj sa slinim i koliinski podjednako bogatim keramikim sadrajem. Naroito treba napomenuti da su u obje
sonde naeni keramiki ulomci bili pozicionirani u uskim
prostorima meu kamenom ivcem.
Nakon istraivanja sonde su arhitektonski snimljene, dok
su sve otkrivene arheoloke tvorevine dokumentirane fotografski i opisno, a uz to je prikupljeni keramiki materijal
preliminarno obraen. Od svih definiranih dijelova posude
posebice se istie velika koliina ulomaka ruki, meu
Redni broj: 249

Lokalitet: Gende (AB 23)
Naselje: Bruka
Razdoblje: P
530
Redni broj: 250

Lokalitet: Gornji Zrilii (AB 24)
Naselje: Bruka
U sklopu arheolokih istranih radova na III. dijelu plinovodnog sustava Like i Dalmacije od MS-3 Gospi do
P/MRS Benkovac, od 12. do 30. listopada 2010. trajala
su zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu AB 24
Gornji Zrilii, koji je pozicioniran na k.. 2288, 2290, dio
2291, 2293, 2294, 2295 i 2299, k.o. Bruka. Lokalitet je
arheoloki istraila tvrtka Kaducej d.o.o., dok je investitor
istraivanja bila tvrtka Plinacro d.o.o. Istraivanja je vodio
Nika Vujnovi, ija je zamjenica bila Tonka Matana, a
strunu arheoloku ekipu inili su Marina imii, Luka
Godina i Ante Vuki. Svu fotodokumentaciju izradili su
Borko Roankovi i Goran uri, a nacrtnu Silvijo Krolin
iz tvrtke Kaducej d.o.o. Preliminarnu obradu keramikih
nalaza obavio je Dinko Tresi Pavii. Radove su arheoloki nadzirali konzervatori Barbara Perani i Ivan Matkovi
iz Konzervatorskog odjela u Zadru.
Izdvojeni ulomci s bradaviastim ukrasom naeni u prapovijesnom

sloju u sondi 1 (foto: B. Roankovi)
kojima su prepoznati primjerci ruki tzv. koljenastog tipa koji

su bili glavna odrednica datacije otkrivenih slojeva. Takav
oblik ruki pojavljuje se u Vaganakoj peini, gdje obiljeavaju fazu 7, datiranu u kraj srednjeg i stariju fazu kasnoga
bronanog doba, a osim toga isti keramiki nalazi poznati
su i s prapovijesnih lokaliteta na zadarskim otocima.
Lokalitet AB 24 Gornji Zrilii pozicioniran je izmeu stacionaa 184+656 i 185+078, na sredinjoj osi plinovodne
trase. Prema navodima konzervatorske studije, na tom
su poloaju u polju duine 400 m i smjetenom uz asfaltiranu cestu navedeni nalazi keramike i troske. Pregledan
je teren na irem podruju lokaliteta, prilikom ega je na
obradivim oranicama juno od zaselka Gornjih Zrilia prikupljena manja koliina prapovijesnoga keramikog materijala, uz koje je takoer zabiljeeno da su slini nalazi ve
otkriveni na podruju samog zaseoka zahvaljujui pregledu
keramikih ulomaka nalaznika Tome Zrilia, koji tamo stanuje. Isti je nalaznik dao i korisne informacije o pojedinim
poloajima u okolici Gornjih Zrilia (brdo Grabar i poloaj u
blizini izvora vode Peina i Lokva) koji bi mogli imati odreeni arheoloki znaaj. Na podruju Gornjih Zrilia, kao
i u njihovoj okolici dokumentirano je vie detalja etnolokih elemenata, a registrirani su i ostaci uruenih objekata
Literatura
Batovi 1973 . Batovi, Prapovijesni ostaci na zadarskom otoju, Diadora, 6, Zadar, 1973: 5 165.
Matica Hrvatska, Zadar, 2004.
Zrmanja i juni Velebit, Asseria, 5, 2007: 39 82.
Forenbaher, Vranjican 1985 S. Forenbaher, P. Vranjican,
1985, Vaganaka peina, OA, 10, Zagreb, 1985: 1 21.
Nika Vujnovi
Tonka Matana
Summary
As part of the archaeological research works on the
course of the development of the Gospi-Benkovac main
gas pipeline, during 2010, archaeological investigations
were conducted at the site AH 23 Gende. Archaeological
investigation of the site furnished no positive results, but
from a survey of the surrounding ground, a very large
quantity of pottery material was collected. This confirmed
that there had been human activity in the area in the
Bronze Age.
Sonda 7 nakon iskopavanja (foto: B. Roankovi)
531
Nalazi avala za potkivanje nakon restauracije (foto: B.

Roankovi)
Izdvojeni ulomci oboda kasnosrednjovjekovne i novovjekovne
keramike iz sonde 9 (foto: B. Roankovi)
Rezultati arheolokog istraivanja na lokalitetu AB 24

nadopunjeni podacima prikupljenima terenskim pregledom potvrdila su postojanje intenzivne ljudske prisutnosti
na tom podruju ve od prapovijesti, dok ujedno nalazi
novije keramike zajedno s otkrivenim tragovima obraivanja zemlje, kao i ostacima objekata naputenog zaseoka
Rujaca jasno pokazuju da je i u dosta mlaim povijesnim
razdobljima ivot na tom podruju bio vidno aktivan.
smjetenih zapadno od plinovodne trase, koji su pripadali

zaselku Rujacima, naputenom izmeu dva svjetska rata.
Na samom lokalitetu AB 24 istraivalo se sondanim iskopavanjima sredinje trase plinovoda u irini od tri metra, te
je ukupno iskopano deset istranih sondi. Osim pojedinih,
preteito skromnih keramikih nalaza, veina istraenih
sondi nije ponudila nikakva znatnija arheoloka otkria.
Koliina naenih keramikih ulomaka bitno se razlikovala
od sonde do sonde, tako je svega nekoliko nalaza prikupljeno u sondama 1, 3 i 4, dok je neto vea koliina
naena u sondama 2, 5 i 6 te sondama 8, 9 i 10. Rije je
o sitnim i uglavnom posve neukraenim ulomcima koji se
prema svojoj fakturi mogu svrstati u prapovijest, najvjerojatnije bronano doba te kasni srednji do novog vijeka. Meu
nalazima ulomaka kasnosrednjovjekovne/novovjekovne
keramike izdvaja se ulomak keramike lulice naen u sondi
5 u kojoj su naeni i ostaci eljeznih avala za potkivanje.
Osim toga, u sondi 2 uz otkrivene keramike ulomke uoeni
su tragovi obraivanja zemlje na dvije razine te ostaci
manjega izoranog vatrita i vei ukop nejasne namjene.
Na samom lokalitetu ipak je otkrivena i vanija arheoloka
situacija na poloaju sonde 7, iji je povrinski sloj sadravao veliku koliinu keramikog prapovijesnog i novovjekovnog/kasnosrednjovjekovnog materijala. Daljnjim
istraivanjima u sondi 7 otkriveni su ostaci veeg vatrita
oko kojeg je oito postojala svojevrsna konstrukcija od
drvenih stupova, sudei prema nizovima takoer otkrivenih
manjih preteito krunih i uglavnom pravilno rasporeenih zapuna, od kojih su pojedine sadravale i keramike
ulomke. Na nedvojbeno postojanje drvene konstrukcije
vezane za vatrite upuuju i ouvani ostaci dvaju izgorenih drvenih stupova otkrivenih prilikom uklanjanja samog
vatrita. Uz otkrivene ostatke vatrita i drvenih stupova
evidentiran je takoer i vei ukop neutvrene funkcije
koji je sadravao dosta ulomaka prapovijesne keramike.
Dokumentirane arheoloke tvorevine u sondi 7 sugeriraju
da je rije o otkriu moguega pretpostavljenog objekta s
vatritem uz koje su se nalazile odreene konstrukcije od
drvenih stupova. Namjena objekta nije jasna, no s obzirom
na vatrite, najvjerojatnije je vezan uz organizaciju prostora
za privremeni boravak.
Literatura
Zrmanja i juni Velebit, Asseria, 5, 2007, 39 82.
Nika Vujnovi
Tonka Matana
Summary
of the development of the Gospi-Benkovac main gas pipeline, during October 2010, archaeological investigations
were conducted at the site AH 24 Gornji Zrilii. Along with
the archaeological research, a quite small field survey was
made of the general area of AH 24, which resulted in the
collection of various data about the undeniable archaeological potential of this area. The results of the archaeological excavations carried out yielded the finds of a certain quantity of very diverse ceramic material, with a wide
range of dates, from prehistory to the Late Middle Ages and
the modern period. Of other finds, particularly interesting
are the remains of a small hearth and traces of a structure of wooden pillars that suggest the existence of a small
532
structure of unknown purpose The archaeological features

found together with the ceramic material uncovered show
the marked human activity in the area in prehistory, most
likely in the Bronze Age. The whole area functioned equally
in the later periods, which is proved by not only the ceramic
finds but also the traces of ploughing and the remains of
the ruinous structures of the abandoned village of Rujaci.
Redni broj: 251

Lokalitet: Gradina Sv. Trojica
Naselje: Tribanj Kruica
Grad/opina: Starigrad
Razdoblje: P, A
Pogled s gradine na sondirane terase (foto: M. Vojtek)
Od 11. do 16. listopada 2010. trajala su probna arheoloka iskopavanja na lokalitetu Gradina Sv. Trojica u
opini Starigrad. Istraivana je k.. 2915/1, k.o. Tribanj
Kruica, oko 6 km zapadno od Starigrada Paklenice, u
blizini naselja ibuljine. Struni voditelj bio je dr. sc. Ivan
Radman-Livaja iz Arheolokog muzeja u Zagrebu, a zamjenici dr. sc. Marko Dizdar i Asja Tonc, dipl. arheo., oboje iz
Instituta za arheologiju iz Zagreba. Financijska sredstva
osigurana su u okviru projekta Razvoj i mobilnost protopovijesnih zajednica naseljenih na tlu kontinentalne Hrvatske
na Institutu za arheologiju (ifra 197-1970685-0711).
rije je o jako tankom sloju humusa, koji nekad lei izravno

na kamenome vapnenakom ivcu ili se ispod njega nalazi
mijeani sloj zemlje i sitnog kamenja, ija debljina varira
ovisno o konfiguraciji terena. Prikupljeno je vie ulomaka
keramikih posuda i dijelova amfora, a koncentracija nalaza
opada s odmicanjem junije od podnoja gradine. Kako
nisu uoeni tragovi stambenih ili pogrebnih struktura, a svi
su nalazi fragmentirani i nalaze se u humusu ili u tankom
mijeanom sloju, najvjerojatnije su zbog erozije s gornjih,
gradinskih poloaja nataloeni na istraivane povrine.
Ipak, treba istaknuti metalne nalaze, uglavnom povrinske,
koji ukljuuju i fibulu protocertoke sheme te fibulu arnirne
konstrukcije (tipa Aucissa), kao i vie eljeznih avlia s
ukrasom na poleini koji imaju paralele u zakovicama
legionarskih cipela kasnorepublikanske datacije. Upravo
ti nalazi potvruju prisutnost rimske vojske na tom poloaju, dokazanu i nalazom groba augzilijara, koji naalost
nije struno istraen (Radman-Livaja 2010: 257). Fibula
protocertokih karakteristika moe se datirati u 6. st. pr. Kr.
(Glogovi 1989: 30, 31), ime je zasad najstariji nalaz s tog
lokaliteta te ujedno pokazuje mogui viestoljetni kontinuitet liburnskog naselja nastalog na tom prirodno zatienom
poloaju, povezanog pomorskim pravcima s ostalim obalnim zajednicama, ali i (zahvaljujui planinskim prijevojima)
sa zaleem. Nakon iskopavanja sonde su snimljene totalnom stanicom i zatrpane. U planu je nastavak istraivanja
u podnoju gradine radi ubikacije nekropole, ali i sondiranje
na samoj gradini.
Arheoloka zona Gradina Sv. Trojica obuhvaa utvreno

liburnsko naselje i bizantski kastrum, a o vanosti poloaja
govori i znatna koliina pokretnog materijala koja upuuje
na intenzivnu naseljenost u protopovijesti (Dubolni 2006;
Tonc 2010). Prvim probnim istraivanjima u jesen 2010.
pokuala se locirati nekropola, koja se isprva oekivala
na donjim terasama, nedaleko od kastruma. Nakon intenzivnog pregleda terena istraivanja su usmjerena na podnoje uzvienja na kojem se nalazi gradina, gdje je uoena
vea koliina pokretne grae, a konfiguracija terena prikladnija je za ukapanje, budui da je na donjim terasama
zemlja isprana sve do ivca. Otvoreno je ukupno 6 probnih
sondi, od ega etiri kvadratnog do pravokutnog oblika te
dva probna rova L-oblika, kojima se pokualo dobiti presjek
situacije na manjim terasastim povrinama. Stratigrafska je
situacija u svim otvorenim povrinama jednaka, odnosno
Literatura
Dubolni 2006 M. Dubolni, Prapovijesna nalazita na
podruju Starigrada Paklenice, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 48, Zadar, 2006: 1 55.
Glogovi 1989 D. Glogovi, Prilozi poznavanju eljeznog
doba na sjevernom Jadranu, Hrvatsko Primorje i Kvarnerski
otoci / Studies in the Iron Age of the Northern Adriatic,
Hrvatsko Primorje and Kvarner islands, Monografije JAZU,
1, Zagreb, 1989.
Radman-Livaja 2010 I. Radman-Livaja, Lokaliteti civilnog
znaaja i sluajni nalazi, u: Nalazi rimske vojne opreme u
Hrvatskoj (ur. I. Radman-Livaja), Arheoloki muzej Zagreb,
Zagreb, 2010: 247 260.
Rov 1 na zavretku istraivanja (foto: M. Vojtek)
533
Tonc 2010 A. Tonc, Terenski pregled podruja TribanjKruica Gradina Sv. Trojica, AIA, VI, Zagreb, 2010: 118
121.
dr. sc. Ivan Radman-Livaja
Asja Tonc
Summary
In October 2010 exploratory excavations at the site Gradina
Sv. Trojica not far from Starigrad-Paklenica were conducted.
Six small test pits were opened, in which ceramic and metal
finds dating on the whole to the last century BC were discovered, particularly interesting being the rivets of the shoes of
Roman legionaries dating to the late Republic, proof of the
presence of a Roman army. All the finds were gathered in
the topsoil layer or a mixed layer of earth and small stones
and probably arrived at the foot of the hill fort by erosion
from the upper terraces. No structures that could be correlated with any dwelling or funerary function were found.
Pogled sa zapada na uruene bedeme (foto: . Vrki)
Uzdie se na brdu iznad akumulacijskog jezera HE

Mukovci. Rije je o prapovijesnome gradinskom nalazitu koje je smjeteno na brdu bubreastog oblika koje se
protee u smjeru sjeverozapad-jugoistok. S june strane
protjee rijeka Zrmanja prema kojoj se brdo lagano sputa,
a sa zapadne se strane nalazi strmi kanjon rjeice avle.
Ostaci velikih prapovijesnih bedema nalaze se na sjevernoj i istonoj strani brda i proteu se u duinu od oko 380
m. Sjeverna je strana bila najpristupanija, pa su i ostaci
bedema na njoj najvei. Prosjena irina njihova uruenja iznosi oko 30 m, dok je na istonoj strani upola manja.
Bedemi na sjevernoj strani sauvani su kao niz gomila uruenog kamenja, visokih vie metara. Gomile se ne pruaju
u pravilnom nizu, ve su neke uvuene, a druge isturene
prema padini brda. Sve su povezane velikom koliinom
uruenog kamenja u kojemu se uoavaju razliiti suhozidi.
Na jednome mjestu na sredini bedema vidi se i velik ulaz
u gradinu. Jedan manji ulaz vidljiv je i na istonoj strani, a
drugi slian otkriven je zatitnim iskapanjem na sjeverozapadnom rubu gradine.
Zatitno iskapanje obuhvatilo je samo manji dio bedema
i platoa na sjeverozapadnom rubu gradine. Iskapanjem
probnih sondi i terenskim pregledom utvreno je da na
platou gradine ne postoji nikakav arheoloki sloj. Nakon
toga zapoelo je iskapanje manjeg dijela uruenih bedema.
Na uskome istraivanom prostoru otkriven je manji ulaz u
gradinu i put koji je vodio do ulaza te vie suhozida koji su
bili dio obrambene arhitekture. Svi su zidovi graeni suhozidnom tehnikom od manjega neobraenog kamenja, a na
pojedinim mjestima uoene su improvizacije i nadogradnje.
Ni na jednome mjestu nisu pronaeni veliki blokovi koji bi
pripadali vanjskom ili unutranjem licu glavnog bedema.
itava sjeverna strana bedema sastojala se od niza velikih gomila uruenog kamenja. Izmeu dvije takve gomile
pronaen je i spomenuti ulaz. Oito je da je obrambena
arhitektura na sjevernoj strani bila znatno sloenija i vea
od veine drugih gradina. Prilikom iskapanja bedema i pregledom gradine pronaeno je svega dvadesetak ulomaka
prapovijesne keramike koja se ne moe tono datirati te se
moe samo pretpostaviti da su bedemi sagraeni krajem
bronanog ili vjerojatnije poetkom eljeznog doba. Osim
Redni broj: 252

Lokalitet: Gradina u Mukovcima (AN 6)
Naselje: Mukovci
Grad/opina: Obrovac
Razdoblje: P, NV
Od kolovoza do listopada 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu AB 6 Gradina Mukovci,
na trasi plinovodnog sustava Like i Dalmacije, III. dio
sustava, dionica od Gospia do Benkovca. Voditelj istraivanja bio je ime Vrki, a zamjenici Lujana Paraman i
Domagoj Maurin, dipl. arheolozi.
Arheoloko nalazite Gradina smjeteno je na desnoj
strani rijeke Zrmanje, oko 5 km uzvodno od grada Obrovca.
Zrana snimka gradine u Mukovcima
534
Pogled na djelom istraen ulaz u gradinu (foto: . Vrki)
toga, pronaeni su i neki novovjekovni nalazi koji svjedoe

o odvijanju nekih aktivnosti na gradini i u to vrijeme.
Veliina bedema i strateki poloaj na kojemu se nalazi
gradina govore u prilog tome da se radi o vojno-obrambenoj, a manje naseobinskoj gradini. Strateku joj je vrijednost mogla davati kontrola prijelaza preko rijeka Zrmanje i
nadzor junovelebitskog Podgorja koje je i u nekim mlaim
povijesnim razdobljima bilo sporno granino podruje.
found and also a path that led to it. A smallish quantity of

prehistoric ceramics and some modern objects were found.
The hill for belongs to the end of the Bronze Age or more
probably to the beginning of the Iron Age and probably had
a military and defensive purpose.
Redni broj: 253

Lokalitet: Izvor Pitet (AB 20)
Naselje: Medvia
Razdoblje: P, SV
Literatura
Alachevich 1879 D. Alachevich, Rovine antiche nel distertto politico di Benkovac. Bulettino di archaeologie e storia
dalmata, god. II, br. 3, Split, 1879: 39 42.
Batovi 1977 . Batovi, Caractristiques des agglomrations fortifies dans la rgion des Liburniens, Centar za
balkanoloka ispitivanja, Godinjak ANU BiH, XV/13,
Sarajevo, 1977: 853 887.
Zrmanja, juni Velebit, Asseria, 5, Zadar, 2007: 39 82.
P/MRS Benkovac, od 16. do 29. rujna 2010. trajala su
zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu AB 20 Izvor
Pitet koji je pozicioniran na k.. 925/11, k.o. Medvia.
Lokalitet je arheoloki istraila tvrtka Kaducej d.o.o.,
dok je investitor istraivanja bila tvrtka Plinacro d.o.o.
Istraivanja je vodio Nika Vujnovi ija je zamjenica bila
Tonka Matana, uz koje su strunu arheoloku ekipu inili
Marina imii i Luka Godina. Svu fotodokumentaciju izradio je Borko Roankovi, a nacrtnu tvrtka Arheo Plan d.o.o.
Preliminarnu obradu keramikih nalaza obavio je Dinko
Tresi Pavii. Radove su nadzirali konzervatori Barbara
Perani i Ivan Matkovi iz Konzervatorskog odjela u Zadru.
ime Vrki
Summary
In the period from August to October 2010, rescue
archaeological excavations were carried out at the site
AH 6 Gradina Mukovci, along the course of the GospiBekovac gas pipeline. Part of the ruined prehistoric ramparts was investigated. A small entry into the hill fort was
535
Masivni suhozid (foto: N. Vujnovi)
Jugoistono od tog zaselka dokumentiran je i izvor vode

ograen suhozidom te su takoer registrirani ostaci nekoliko suhozidnih objekata, smjeteni stotinjak metara sjeverno od ograenog bunara. U povijesnim izvorima taj izvor
vode navodi se kao Demin bunar, dok je poloaj na kojem
su registrirani suhozidni objekti prema topografskim kartama poznat pod nazivom Veliko Krmpotsko Selo, a lokalni
stanovnici na istome mjestu spominju i toponim Crkvina.
Na samom su lokalitetu AB 20, prema ugovorenim radnim
uvjetima, na sredinjoj plinovodnoj trasi u irini od 3 m
iskopane sonde, uz dodatno irenje ovisno o ustanovljenoj
arheolokoj situaciji. Od ukupno tri iskopane sonde, arheoloki ostaci otkriveni su jedino u sondi 2, gdje su osim
recentnih nalaza prikupljenih u povrinskom sloju naeni
ostaci dvaju kulturnih slojeva koji se prema malobrojnim
keramikim ulomcima mogu datirati u srednjovjekovni i prapovijesni bronanodobni period. Na razini prapovijesnoga
kulturnog sloja otkrivena je jedna vea i nekoliko manjih
zapuna. Vea zapuna mogla bi se objasniti kao zapuna
manje jame, dok bi se pojedine manje zapune mogle interpretirati kao mogue zapune jama od stupova. S obzirom
na to da one nisu sadravale nikakav arheoloki materijal,
teko je precizno odrediti njihov pravi smisao. Zbog otkria
tih zapuna povean je opseg istraivanja sonde 2 te je ona
dodatno produena, ali je naalost oekivani rezultat izostao i nije dobivena jasnija arheoloka situacija toga bronanodobnog horizonta.
Osim sondanih istraivanja, na lokalitetu AB 20 dokumentirani su i prisutni elementi etnoloke batine, od kojih se
veina nalazila u zoni izravne ugroenosti plinovodnom
trasom. Meu njima posebice se istie velik, masivan suhozid koji ograuje manju povienu terasu na junoj strani i
koji zapravo dominira itavim podrujem lokaliteta. Suhozid
je sastavljen od velikih kamenih blokova koji su s prednje i
stranje strane pojaani manjim kamenjem. itava je struktura prilagoena prirodnom poloaju kamena ivca na koji
su slagani kameni blokovi koji ine njezin najnii dio. Da bi
se taj vani etnoloki element sauvao, prema odluci nadlene konzervatorske slube te u dogovoru s investitorom,
smjer plinovodne trase naknadno je izmijenjen.
Istraivanja na lokalitetu AB 20 Izvor Pitet i rezultati pregleda terena u iroj okolici lokaliteta zabiljeila su jasne
Poloaj arheolokog nalazita AB 20 s prikazanim elementima

arheoloke i etnoloke batine (foto: preuzeto iz natjeajne dokumentacije Plinacroa d.o.o.; obrada: S. Krolin)
Lokalitet AB 20 Izvor Pitet pozicioniran je izmeu stacionaa 181+200 i 181+355 na sredinjoj osi plinovodne trase.
Prema navodima konzervatorske studije, na tom poloaju
(koji se nalazi na obraslom polju) pri dnu sjeveroistone
padine brda Gradina aria glavica, naeni su ulomci
grube keramike. Sam naziv lokaliteta dolazi od dva obzidana izvora vode koja su smjetena na sjevernoj strani brda
Gradine te udaljeni neto vie od stotinjak metara od lokaliteta AB 20. S obzirom na to da je lokalitet pozicioniran na
podruju koje se odlikuje bogatstvom elemenata etnoloke,
ali i arheoloke batine, izvren je vei terenski pregled kojim
su registrirani i dokumentirani navedeni otkriveni elementi.
Poevi od spomenutih izvora, terenskim pregledom zapaena je komunikacija zavojitoga brdskog puta koji povezuje
izvore s oblinjim zaselkom ariima, ali i vodi prema samom
brdu Gradina. S obzirom na to da je utvreno kako samo
brdo ima odreen arheoloki potencijal, budui da su na njegovu vrhu otkriveni nalazi koji upuuju na postojanje prapovijesnog, najvjerojatnije bronanodobnoga utvrenog objekta
gradinskog tipa (nalazi keramike i kremenih alatki, kao i
ostaci uruenoga shozidnog bedema), moe se pretpostaviti
da je ta komunikacija vjerojatno rabljena tijekom prapovijesti.
Nadalje, terenskim pregledom dokumentirani su i ostaci
dvaju devastiranih tumula, otkrivenih u blizini zaselka
Pilipovia, koje se nalazi sjeverno od spomenutog brda
Gradine. Tumuli su datirani u bronano doba, zahvaljujui
ulomku keramike pronaenom na povrini tumula 1, uz koji
su otkriveni i ostaci kamene grobne konstrukcije, sastavljene od etiri plosnate kamene oblonice postavljene na
no s pokrovnom ploom.
536
tragove postojanja ljudske aktivnosti na tom podruju u

bronanom dobu te su pruila uvid na koji je nain bio organiziran ivot te prapovijesne zajednice, to e jo preciznije
i detaljnije ocrtati i predoiti nova arheoloka otkria koja se
sasvim lako mogu oekivati na tom podruju.
izvora Suac, koji je pozicioniran na k. 326/1, 326/2,

326/3, 326/4 i 326/5 katastarske opine Lisiii. Teren je
arheoloki istraila tvrtka Kaducej d.o.o. u suradnji s tvrtkom Arheo Plan d.o.o., dok je investitor istraivanja bila
tvrtka Plinacro d.o.o. Istraivanje je vodio Nika Vujnovi,
ija je zamjenica bila Tonka Matana, a strunu arheoloku
ekipu inili su Marina imii, Dinko Tresi Pavii i Ante
Vuki. Svu fotodokumentaciju izradio je Goran uri, a
nacrtnu tvrtka Arheo Plan d.o.o. Preliminarnu obradu keramikih nalaza obavio je Dinko Tresi Pavii. Radove su
nadzirali konzervatori Barbara Perani i Ivan Matkovi iz
Konzervatorskog odjela u Zadru.
Literatura
Mitrovi, Mitrovi 2008 M. Mitrovi, I. Mitrovi, upa
Medvia, Prilozi za povijest, Varadin, 2008.
Lokalitet AB 31 smjeten je na magistralnoj plinovodnoj trasi i pozicioniran je izmeu stacionaa 195+494 i

195+627. Prema navodima konzervatorske studije, na tom
su poloaju primijeeni nalazi ulomaka antike keramike i
tegula koji su naeni uz zapadni rub trase u duini oko 80
m, to upuuje na mogunost postojanja antikog objekta
(ili objekata) iji se ostaci ne naziru na povrini. U skladu s
tim navodima, na lokalitetu AB 31 iskopane su etiri sonde
smjetene na sredinjoj osi plinovodne trase.
U sondi 1 od poetka istraivanja prikupljena je vea koliina ulomaka rimskoga keramikog i graevnog materijala
koja je upuivala na postojanje vanije arheoloke situacije,
ije je otkrie i uslijedilo definiranjem veeg broja kamenih uruenja. Otkrivena uruenja bila su pozicionirana na
vie mjesta u itavoj duini sonde i jasno su upuivala na
postojanje veih struktura. Meu njima naroito se izdvaja
Nika Vujnovi
Tonka Matana
Summary
As part of the archaeological research works on the course of
the development of the main Gospi-Benkovac gas pipeline
in September 2010, rescue archaeological excavations were
carried out at site AH 20 Izvor Pitet. Along with archaeological excavations, a wider field survey was conducted,
which revealed elements of the archaeological heritage,
particular interest attaching to the remains of a devastated
tumulus with a preserved burial structure of stone slabs, and
apart from that a number of ethnological structures were
documented. The results of the actual test pit excavations
at site AH 20 were interpreted as the fills. In addition, dry
stone wall structures were documented at this site, among
which a large, solid, terrace stone wall stands out. Since this
important element of the ethnological heritage was directly
threatened by the laying of the pipeline, in agreement with
the developer and the competent conservation service, it
was decided to protect the dry stone wall structure and for
this sake the course of the pipeline was partially modified.
Redni broj: 254

Lokalitet: Kod izvora Suac (AB 31)
Naselje: Lisiii
Razdoblje: A
MRS Benkovac, od 17. do 30. studenog 2010. trajala su
zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu AB 31 Kod
Poloaj lokaliteta (foto: preuzeto iz natjeajne dokumentacije

Plinacroa d.o.o.; obrada: S. Krolin)
537
Pogled na sauvano unutranje lice zidne konstrukcije antikog

bunara (foto: G. uri)
Ulomak rimskog rtvenika naen u vinogradu Dalibora Baia

(foto: N. Vujnovi)
uruenje otkriveno u junom dijelu sonde ijim je ienjem

definiran dio zidane konstrukcije najvjerojatnije krunog
oblika sastavljene od veega neobraenog i priklesanog
kamenja koje je vezano zapeenom glinom. Taj polukruni
zid dobro je ouvan u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu,
dok je njegovo juno i jugozapadno lice urueno. Zid nije
u cijelosti istraen te je u istonom profilu sonde 1 vidljivo
da se nastavlja. Oblik i nain konstrukcije tog objekta pokazuju da je moda rije o zidu koji je okruivao antiki bunar,
to potvruju i otkriveni ulomci graevnog materijala i keramike. Zbog postavljanja plinovodne cijevi zid je istraen do
dubine od 200 cm, nakon ega je prekriven geotekstilom
i na taj nain zatien za budua arheoloka istraivanja.
Ostale istraene sonde takoer su sadravale antiki keramiki i graevni materijal, ali su izostala oekivana otkria
ostataka rimske arhitekture. Uz te prikupljene nalaze u
sondama 2 i 4 dokumentirani su i otkriveni recentni ukopi
koji se najvjerojatnije mogu vezati za poljoprivredne aktivnosti, te takoer i djelomino rasuti suhozid i vea krevina
na poloaju sonde 3.
Uz arheoloko istraivanje na irem podruju lokaliteta AB
31 izvren je pregledano je ire podruje u okolici lokaliteta,
prilikom ega je prikupljeno vie ulomaka rimske keramike
i graevnog materijala te je zabiljeeno da je isti materijal uz vee kamenje nalaen prilikom obraivanja okolnih
vinograda, prema navodima Branka Baia iz sela Lisiia.
Isti kazivatelj dao je i informacije o pojedinim poloajima
u blizini lokaliteta koji bi mogli imati arheoloki znaaj.
Sam lokalitet nalazi se u blioj okolici zidanog bunara po
Dio zidne konstrukcije i zapune antikog bunara, presjeeni recentnim ukopom za telefonski kabel (foto: G. uri)
kojem je i dobio ime te koji je pozicioniran u neposrednoj blizini vinograda prilikom ijeg obraivanja je otkriven
ulomak natpisnog spomenika koji je nalaznik, ujedno i vlasnik vinograda Dalibor Bai, ustupio na uvid. Zahvaljujui
ouvanom dijelu natpisne kratice koja se moe u cijelosti
rekonstruirati, jasno je da je rije o spomeniku zavjetnog
karaktera. Na samom se ulomku naalost nije sauvalo
ime/imena dedikanta/dedikanata kao ni ime boanstva
(jednog ili vie njih) kojem je posveen spomenik. Poloaj
samog bunara Suac ima ve prepoznat arheoloki znaaj,
budui da su kraj njega ve otkriveni miljokazi, a prethodnim arheolokim istraivanjima na tom podruju dokumentiran je i segment komunikacijskog puta iz Aserije prema
Sidroni.
Literatura
538

Mileti, 2003 . Mileti, Territorium Asseriae, HAnt, 11,
Pula, 2003: 409 416.
Nika Vujnovi
Tonka Matana
Summary
In the context of archaeological research works on the
course of the development of the main Gospi to Benkovac
gas pipeline, during 2010, rescue archaeological investigations were carried out at the site AB 31 Kod izvora Suac
At Suac spring. In addition to Roman period potsherds
and fragments of building material being found, several collapsed stone features were investigated. Part of a walled
structure was successfully defined; it was probably of circular shape and was composed of large pieces of stone.
The appearance and manner of construction of the feature
suggest that it was perhaps the remains of a wall that surrounded a Roman period well.
As well as archaeological research into the general area
of the site, a field survey was conducted, during which the
Suac well was documented, and a fragment of a Roman
period altar was uncovered. Fragments of Roman period
pottery and building material were found. All this information constitutes quite strong circumstantial evidence that in
this area lie the remains of a Roman economic complex lie,
the discovery of which is still to come.

Plinacroa d.o.o.; obrada: Arheo plan d.o.o.)
su Goran uri i Borko Roankovi, dok je Marina imii

izradila fotografije nalaza. Nacrtnu dokumentaciju izradila
je tvrtka Arheo Plan d.o.o. Radove su nadzirali konzervatori
u Zadru.
Lokalitet AB 26 Kod Torina smjeten je na magistralnoj
plinovodnoj trasi Gospi Benkovac, izmeu stacionaa
186+070 i 186+100, gdje je prema Konzervatorskoj studiji
zabiljeeno vie gomila od kojih su neke izloene radovima
na plinovodnoj trasi. U skladu s tim navodima, istraivanje
je (uz arheoloko iskopavanje) obuhvatilo i ekstenzivni pregled terena kojim je utvreno i dokumentirano 15 kamenih
gomila koje se u duini od oko 200 m u smjeru sjever-jug
pruaju uz zapadne terase brda koje lokalno stanovnitvo naziva Glavica. Smjetene su na prirodnom prijevoju
izmeu brda Kunovca i Glavice, uz poloaj koji lokalno
stanovnitvo (prema kazivanju Petra Zrilia, pok. Andrije,
iz zaseoka Zrilia) naziva Staze. Veinom je rije o gomilama promjera od 6 do 12 m, visokima izmeu 0,5 i 1 m.
Uglavnom su izrazito obrasle u nisko i visoko raslinje te
su esto u potpunosti zakrivene stablima degradiranoga
bijeloga graba (Carpinius orientalis). Sastavljene su od
kamenja razliite veliine (15 40 cm), a na nekima se
na povrini moe uoiti i izrazito veliko kamenje (70 100
cm). Dvije gomile smjetene su na samoj plinovodnoj trasi
te su istraene i detaljno dokumentirane, dok je preostalih
13 gomila dokumentirano opisnom, fotodokumentacijom i
mjernom dokumentacijom.
Arheoloki su istraene gomile 1 i 2, smjetene na plinovodnoj trasi i time direktno ugroene radovima na plinovodu. Gomila 1 promjera je 5,3x6,2 m, a visoka je oko
70 cm. Tijekom uklanjanja njezinih plateva od veeg i
Redni broj: 255

Lokalitet: Kod Torina (AB 26)
Naselje: Bruka
Razdoblje: P
MRS Benkovac, od 29. listopada do 10. studenoga 2010.
godine tvrtka Kaducej d.o.o. u suradnji s tvrtkom Arheo
plan d.o.o. zatitno je arheoloki istraila lokalitet AB 26
Kod Torina (k.. 1526, k.o. Bruka). Financijska sredstva
potrebna za istraivanje osigurao je investitor Plinacro
d.o.o. Voditeljica istraivanja bila je Ivana Galinovi, dipl.
arheo., a zamjenica voditeljice Marina imii, dipl. arheo.
Strunu i tehniku ekipu inili su Dinko Tresi Pavii, dipl.
arheo., te Luka Godina i Ante Vuki, apsolventi arheologije
sa Sveuilita u Zadru. Terensku fotodokumentaciju izradili
539
zemlje u kojem je naeno pet ulomaka prapovijesne keramike, a na ijem su vrhu ustanovljeni tragovi gorenja koji
moda ine ostatke vatrita.
Arheoloka istraivanja pokazala su da, iako nije rije o
prapovijesnim tumulima, obje gomile sadre ostatke arheolokih tvorevina te sporadine nalaze prapovijesnoga
keramikog materijala, dok ostaci struktura ustanovljeni na
prostoru gomile 2 upuuju na postojanje manjeg objekta
ija se namjena i vrijeme nastanka nisu mogli sa sigurnou utvrditi. Zbog nedostataka arheolokih nalaza koji bi
preciznije datirali taj objekt, na osnovi indikativnih dokaza
moe se samo nagaati da je nastao u prapovijesti.
Literatura
Colnago, Keil 2008 A. Colnago, J. Keil, Arheoloka istraivanja u Sjevernoj Dalmaciji, Asseria, 6, Zadar, 2008: 125
146.
Gomila ustanovljena terenskom pregledom ireg podruja istraivanja (foto: B. Roankovi)
Marina imii
Ivana Galinovi
Summary
Within the context of archaeological research works on the
gas pipeline, rescue archaeological excavations were conducted at the site AH 26 Kod Torina. The research included
not only archaeological digs but also an extensive survey
of the wider area of research, which established and documented 15 stone cairns located along the western terrace
of the hill that the local population calls Glavica [i.e. hilltop]. Two cairns were determined to lie on the course of
the pipeline and were completely investigated. The results
showed that although these were not prehistoric tumuli,
both contained the remains of archaeological features and
sporadic finds of prehistoric ceramic material.
Lokalitet AB 26 Kod Torina tijekom istraivanja (foto: G. uri)
Redni broj: 256

Lokalitet: Kod zaseoka Gende (AB 22)
Naselje: Medvia
Razdoblje: P, NV
Objekt ustanovljen istraivanjem gomile 2 (foto: G. uri)
manjeg kamenja naen je jedan ulomak prapovijesne keramike te tragovi gorenja ustanovljeni iznad kamena ivca.
Istraivanje na gomili 2, promjera 9x6,2 m, a visokoj oko
70 cm, dalo je neto drugaiju situaciju. Nakon uklanjanja
njezinih plateva od veeg i zatim od manjeg kamenja,
na sredini gomile ocrtali su se ostaci suhozidnih struktura
konstruirani od veega neobraenog kamenja koje zatvaraju manji objekt pravokutnog oblika, dimenzija oko 3x2 m.
Oko objekta ustanovljen je sloj masnije crvenkasto smee
MRS Benkovac, od 27. rujna do 13. listopada 2010. godine
540
tvrtka Kaducej d.o.o. zatitno je arheoloki istraila nalazite AB 22 kod zaseoka Gende (k.. 240/1, 240/2, 241/1,
241/, 242/1, 242/2, 242/3, 242/4 i 242/5, k.o. Medvia).
Voditelj istraivanja bio je Josip Burmaz, a zamjenica voditelja Filomena Sirovica. Strunu i tehniku ekipu inili su
Marina imii, Luka Godina i Borko Roankovi, dok je
nacrtnu dokumentaciju izradila tvrtka Arheo plan d.o.o.
Radove su nadzirali konzervatori Barbara Perani i Ivan
Matkovi iz Konzervatorskog odjela u Zadru. Financijska
sredstva potrebna za istraivanje osigurao je investitor
Plinacro d.o.o.
Lokalitet AB 22 kod zaseoka Gende pozicioniran je izmeu
stacionaa 183+358 i 183+452, gdje je ve pregledom
terena sakupljeno vie ulomaka novovjekovne, ali i prapovijesne keramike te taj zatieni i obradivom zemljom
bogat dolac ostavlja dojam arheolokog potencijala. Ipak,
istraivanjem nisu utvrene prave arheoloke tvorevine te
je sakupljena samo oskudna koliina arheolokoga pokretnog materijala, nerazmjerna povrinskim nalazima. Naime,
na lokalitetu su istraene dvije sonde, od kojih je u sondi
1 ispod sloja donedavno obraivane oranice istraen 55
cm debeo sloj masne i kompaktne pjeskovite gline. Iako je
rije o sloju koji nije geolokog nastanka, ini se da je na
tom prostoru deponiran dugotrajnim prirodnim, vjerojatno
erozivnim procesima.
S druge strane, u sondi 2 ispod sloja oranice, uz zdravicu
i kamen ivac, ustanovljeni su razliiti vei i manji ukopi
zapunjeni masnim i kompaktnim glinama u kojima nije
naen arheoloki materijal. Iznimka je zapuna manjeg,
ali dubokog krunog ukopa, na ijem je vrhu naen jedan
sasvim sitan ulomak vjerojatno prapovijesne keramike.
Kako su spomenuti ukopi ustanovljeni odmah ispod vjerojatno jo donedavno iskoritavane oranice, a ukopani su u
zdravicu, ne mogu se sa sigurnou datirati, no ini se da
je rije o starijoj fazi obraivanja i iskoritavanja toga dolca
ili o nekom obliku pripreme tla za obraivanje i uzgoj.
Iako arheolokim istraivanjem na lokalitetu nisu utvreni
pravi arheoloki ostaci, sporadini nalazi keramikog materijala, meu kojima je izdvojeno 20 ulomaka prapovijesne
keramike, ipak upuuju na odreenu razinu ovjekove
aktivnosti na tom prostoru u prapovijesti. Uzrok nedostatku
drugih tipova arheolokih ostataka moda treba traiti u
dugotrajnom obraivanju zemlje na tom prostoru, ali i u
ogranienjima istraivanja odreenima ponajprije njegovim granicama u skladu s radovima na plinovodnoj trasi.
Ako se navedeno uzme u obzir, u buduim istraivanjima
ne bi trebalo zanemariti mogui arheoloki potencijal tog
nalazita.

Lokalitet AB 22 kod zaseoka Gende tijekom istraivanja (foto: B.

Roankovi)
Literatura
Ukopi ustanovljeni tijekom istraivanja sonde 2 (foto: F. Sirovica)
541

Josip Burmaz
Filomena Sirovica
Summary
During 2010 rescue archaeological research was carried
out at the site AH 22 Kod zaseoka Gende, located on the
course of the main Gospi-Benkovac gas pipeline. At this
site, two test pits were investigated in which, if the burials in test pit 2 are excepted, which are probably recent,
there were no real archaeological finds. On the other hand,
there were sporadic finds of prehistoric ceramic material that, although mainly from the surface stratum, show
a certain level of human activity in this space in prehistory. The cause of the lack of other types of archaeological
remains should perhaps be sought in the long-lasting tilling
of the soil in this space, as well as the limited scope of the
research, which was determined by the width of the course
of the pipeline.
Redni broj: 257

Lokalitet: Lastve (AB 25)
Naselje: Bruka
Razdoblje: NV

Benkovac, od 21. do 29. listopada 2010. tvrtka Kaducej
d.o.o. zatitno je arheoloki istraila lokalitet AB 25 Lastve
(k.. dio 1526/1, 1887, 1888, 1889 i 1890, k.o. Bruka).
Voditelj istraivanja bio je Josip Burmaz, a zamjenica voditelja Filomena Sirovica. Strunu i tehniku ekipu inili su
Marina imii i Goran uri, dok je nacrtnu dokumentaciju
Lokalitet AB 25 Lastve tijekom istraivanja (foto: G. uri)
izradila tvrtka Arheo plan d.o.o. Radove su nadzirali konzervatori Barbara Perani i Ivan Matkovi iz Konzervatorskog
odjela u Zadru. Financijska sredstva potrebna za istraivanje osigurao je investitor Plinacro d.o.o.
Lokalitet AB 25 Lastve smjeten je na magistralnoj plinovodnoj trasi Gospi Benkovac, izmeu stacionaa 185+600 i
185+770. Arheoloki potencijal lokaliteta utvren je konzervatorskom studijom koja spominje sporadine nalaze vjerojatno prapovijesne keramike na suhozidima ograenima
Sonda 4 nakon istraivanja (foto: G. uri)
542
ispranim poljima. U skladu s rezultatima konzervatorske

studije te prema ugovorenom terenskom zadatku, na lokalitetu AB 25 Lastve istraene su etiri sonde (dimenzija oko
5x3 m, smjetene na centralnoj plinovodnoj osi), kako bi
se utvrdilo postojanje arheolokih ostataka i arheolokog
materijala pod izravnim utjecajem radova na plinovodnoj
trasi. Arheoloka istraivanja pokazala su da se na tim
niskim terasastim poljima ve plitko ispod povrinskog
sloja javljaju geoloki slojevi te arheoloke tvorevine nisu
pronaene, dok je od arheolokog materijala naen samo
jedan manji ulomak vjerojatno novovjekovne keramike. Uz
to, na uem podruju lokaliteta izvren je manji pregled
terena kojim takoer nije utvreno postojanje arheolokih
tvorevina.
godina arheologije na istom odjelu u okviru terenskog dijela

nastave iz metodologije istraivanja.
Istraeno je 10 novih grobova, to s onima otkrivenima u
prethodnoj istraivakoj kampanji ini ukupno 35 grobnih cjelina. Na temelju zapaanja tijekom istraivanja u
obje istraivake kampanje, naina pokapanja i prostornih
odnosa unutar nekropole te kronolokih odnosa meu pojedinim grobnim cjelinama utemeljenima na arheolokoj grai,
rezultate istraivanja mogue je saeti na sljedei nain:
1.) Nekropola ini manju, ali posve kompaktnu cjelinu, u
ijoj neposrednoj blizini nema nikakvih indikacija koje bi
upuivale i na njezinu prostornu ekstenzivnost izvan istraene povrine.
2.) Osim grobova, istraivanjem je obuhvaen i dio kompaktnih kamenih struktura vezanih uz periferiju prostora s
grobovima, koje sugeriraju postojanje neke vrste ograde
podignute oko ukopnog podruja. Tu mogunost, meutim,
treba uzeti s rezervom s obzirom na to da je istraena mala
povrina s tim strukturama.
3.) Jezgru nekropole inila su tri tumula s primarnim i
sekundarnim sukcesivnim pokopima (4, 5 i 6) pojedinanih
i jasno odvojenih grobova. Tumuli spadaju u skupinu manjih
sepulkralnih konstrukcija te vrste, s promjerom 4 5 m.
Korpus tumula inio je nasip krupnijeg kamenja koji je zbog
sukcesivnih pokopa i recentnijih aktivnosti, ukljuujui i one
iz nedavne prolosti, sauvan uglavnom na razini osnove,
a u neto veem opsegu svoga izvornog oblika samo kod
jednog od istraenih tumula. S obzirom na to, o izvornoj
visini tumula nije mogue iznijeti nikakav siguran podatak,
ali je vjerojatno da im nasip nije mogao biti znatno vii od
jednog metra. Imajui u vidu njihove navedene promjere, ta
se visina ini realnom. Unato tomu to korpus tumula nije
sauvan, da se radi o toj vrsti grobnih konstrukcija jasno
pokazuje grupiranje grobova unutar sauvane baze tumula,
Literatura
Josip Burmaz
Filomena Sirovica
Summary
of the development of the main Gospi-Benkovac gas pipeline, during 2010, rescue archaeological excavations were
conducted at site AH 25 Lastve. On the central axis of the
course of the pipeline four test pits were investigated, in
which geological strata were found at quite a shallow depth
below the surface and no archaeological features were
found. As for archaeological material, only a small fragment
of probably modern pottery was found.
Redni broj: 258

Lokalitet: Ljuba Ljubaka kosa Nekropola Venac
Naselje: Ljuba
Grad/opina: Raanac
Razdoblje: P
Tijekom svibnja 2010. dovreno je istraivanje jedne od
brojnih liburnskih sepulkralnih cjelina na velikome arheolokom kompleksu Ljubaka kosa kod Zadra, zapoeto
2009. Uz voditelja (dr. sc. Brunislav Marjanovi), u istraivanju je sudjelovao mr. sc. Dario Vujevi, asistent na
Odjelu za arheologiju Sveuilita u Zadru, te studenti svih
Pokopi u tumulu primarni i sekundarni pokopi
543
Pokopi u tumulu primarni i sekundarni pokopi
Grob br. 28
Grob br. 28, detalj
potpuna ritualna i prostorna kompaktnost toga dijela nekropole, razliita orijentacija grobova (istok-zapad i sjeverjug) uvjetovana raspoloivim prostorom za pokop, dobro
sauvan periferni prsten na jednom od istraenih tumula
te kronoloka ujednaenost i kompaktnost grobnih cjelina.
Veina grobova imala je dosta dobru grobnu arhitekturu
koju je inilo krupnije ploasto kamenje upotrijebljeno za
formiranje stranica grobe jame, dok su grobovi izgleda
redovito pokrivani ploama konglomerata ili vapnenca.
Premda prevladavaju pojedinani pokop, u pojedinim grobovima toga dijela nekropola ustanovljeno je i sekundarno
pokapanje u istim grobnim jamama. Grobni prilozi ili kakve
druge indikacije ritualnih postupaka provedenih pri pokopu
nisu utvrene, ali su u veini grobova pronaeni vrlo vrijedni nalazi, iskljuivo nakita i drugih ukrasnih predmeta,
koji su pripadali pokojnicima i inili dio njihove opreme.
4.) Mlai dio nekropole, kojem pripadaju sve ostale
grobne cjeline, ine ravni grobovi s relativno ujednaenom
544
Grob br. 30
Grob br. 34
a dubina ukapanja oigledno je limitirana tankim humusnim i suphumusnim slojem iznad vapnenake stijene.
Samo je u iznimnim sluajevima ukapanjem plitko zahvaena i vapnenaka podloga. Veina grobnih jama imala
je skromnu grobnu arhitekturu koju je najee inio
jednostavan okvir od krupnijeg, ali i sitnijega amorfnog
kamenja poredanog po rubu jame. Rijetko i samo djelomice sauvane ploe poklopnice od konglomerata ili
vapnenca sugeriraju zakljuak da je pokrivanje grobne
jame ploama moglo biti uobiajena praksa kod svih ili
veine grobova te da su vjerojatno propale zbog poljodjelskih aktivnosti u novijoj prolosti. Veina grobnih jama
upotrijebljena je za sekundarno ukapanje najmanje jo
jedne, ali i vie osoba, to je potpuno poremetilo anatomske poloaje ostataka starijih pokopa. U pojedinim takvim
grobovima uobiajenim arheolokim postupcima nije
mogue utvrditi siguran broj pokopanih osoba. Jednako
kao i kod starijih grobova, ni u mlaima nisu zapaeni
tragovi ritualnih postupaka pri pokopu, a grobne nalaze
ine osobni ukrasni predmeti. Premda meu nalazima
ima i onih koji e pridonijeti upotpunjavanju postojee
kulturne slike, pogotovo onog njezina dijela koji je zbog
brojnijih jantarnih nalaza povezan s liburnsko-japodskim
odnosima, taj je dio nekropole cjelini skromniji u vrstama
i kakvoi nalaza.
5.) Unato razlikama u nainu pokapanja, svi istraeni
grobovi mogu se u cjelini pripisati liburnskome kulturnom
krugu, a u vremenskom smislu vezati za raspon od 8. do 5.
st. pr. Kr. U tom kontekstu stariji grobovi pripadaju 8. 7., a
mlai 6. 5. st. pr. Kr.
Grob br. 30, detalj
Grob br. 33, primarni i sekundarni pokop
orijentacijom istok-zapad. Jedan dio tih grobova naslonjen je izravno na periferiju tumula, to sugerira i njihovu
bliu povezanost s pokopima unutar tumula, moda
uvjetovanu nekim socijalnim odnosima meu pokopanim osobama. Grobne jame ukopavane su dosta plitko,
545
Literatura
Marjanovi 2010 B. Marjanovi, Ljuba Ljubaka kosa,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 506 509.
prof. dr. sc. Brunislav Marjanovi
Summary
During May 2010, research into one of the many Liburnian
sepulchral units in the great archaeological complex of
Ljubaka kosa by Zadar was completed. Ten new graves
were excavated, which, with those uncovered in the previous research campaign, amounts to a total of 35 grave
units. In spite of differences in the manner of burial, all the
graves investigated could as a whole be ascribed to the
cultural circle of the Liburni, and could be correlated chronologically with the time from the 8th to the 5th century BC. In
this context the older graves belong to the 8th and 7th and
the younger to the 6th and 5th century BC.
Redni broj: 259

Lokalitet: Muline
Naselje: Muline
Grad/opina: Preko (otok Ugljan)
Razdoblje: A
Tijekom 2010. Arheoloki muzej iz Zadra naruio je geofizika istraivanja na irem podruju antikog objekta za
preradu maslina u Mulinama na otoku Ugljanu (nositelj
projekta: dr. sc. Smiljan Gluevi). Lokalitet je geofiziki
istraio te obradio rezultate doc. dr. Branko Mui iz tvrtke
Geoarh d.o.o. iz Maribora.
Grob br. 35
Cilj geofizikog istraivanja primjenom georadarske

metode (GSSI SIR3000, 400 MHz antena) i metode geoelektrinog otpora (Geoscan RM 15) bio je utvrditi arheoloki potencijal na podruju antikog objekta za preradu
maslina. Georadarskom metodom istraeno je 13 odvojenih podruja (kv. 1 13), a metodom geoelektrinog otpora
2 podruja (sl. 1, kv 1 2).
Zbog vrste podloge Mulina, tetan je utjecaj (um prirodne
okoline) na rezultate geofizikih istraivanja minimalan, a
dubina penetracije elektromagnetskih valova optimalna uz
dobru vertikalnu i lateralnu rezoluciju. Dobar kontrast geroradarskih signala omoguio je detaljnu analizu anomalija
(objekata), to je bitno pridonijelo pouzdanosti interpretacije i na mjestima gdje su ostaci arhitekture manjih dimenzija ili loije sauvani.
Georadarska metoda preko odailjake antene usmjerene
u tlo alje impulse elektromagnetske energije, a prijemna
antena registrira vremena i amplitude povratnih valova. Uz
poznavanje dielektrine konstante koja odreuje brzinu
irenja elektromagnetskih valova u istraivanom mediju,
vrijeme povratnih signala izraeno u nanosekundama
moe se pretvoriti u duinske jedinice, tj. dubinu. Dubina
zahvata ovisi o frekvenciji odailjake antene. Kod antene
Grob br. 35, detalj
546
Generalna interpretacija otkrivenih ostataka arhitekture, tj.

cjelokupnoga arheolokog potencijala na osnovi geofizikih metoda, prikazana je na slici. Rezultati geoelektrinog
kartiranja na podrujima kv. 1 i kv. 2 zapadno i istono od
antikog kompleksa u potpunosti potvruju rezultate georadarske metode. Tako je dvjema nezavisnim geoofizikim metodama dobiven jednak rezultat, to je i pridonijelo
pouzdanosti generalne interpretacije.
dr. sc. Smiljan Gluevi
Summary
During 2010, the Archaeological Museum of Zadar commissioned geophysical research in the broader area of the
Roman period structure for the processing of olives in Muline
on the island of Ugljan. The research confirmed the existence of walled structures in the surrounding area as well.
Redni broj: 260

Lokalitet: Nin Banovac
Naselje: Nin
Grad/opina: Nin
Razdoblje: P, A, SV
Od 29. oujka do 5. kolovoza 2010. trajala su arheoloka
istraivanja na lokalitetu Nin Banovac. Struni voditelj
istraivanja bio je Mate Radovi, a strunu ekipu inili su
Majda Predovan, kustosica i Robert Mari, dokumentarist,
te studenti arheologije s Odsjeka za arheologiju Sveuilita
u Zadru. Istraivalo se na inicijativu i financijskim sredstvima Grada Nina i Ministarstva kulture.
Georadarski rezultati muline 2
centralne frekvencije 400 MHz u ovim uvjetima dubina

zahvata iznosi priblino 2,5 m, uz dobru rezoluciju koja
omoguava otkrivanje i slabije sauvanih ostataka arhitekture. Na cijeloj istraenoj povrini udaljenost izmeu
paralelnih radarskih profila iznosi 0,5 m, to je rezultiralo
serijom tlocrta na odabranim dubinama. Na slici su naznaeni jaki radarski signali koji su najvjerojatnije posljedica
ostataka arhitektonskog kompleksa. Na mjestima gdje nisu
bila mogua mjerenja s vie paralelnih profila upotrebljavana su mjerenja u pojedinanim profilima.
Metoda geoelektrinog otpora temelji se na elektrinom
polju koje se pod povrinom uspostavlja s jednosmjernim
galvanskim lankom i parom strujnih elektroda. Drugim
parom elektroda prate se promjene u potencijalnoj razlici
zemlje, koje se uz poznavanje struje izraava u prividnom
otporu odreenog volumena zemljita. Volumen je odreen
geometrijskim faktorom, tj. nainom razmjetanja etiriju
elektroda na povrini. U arheologiji se kao najdjelotvornija
metoda postavljanja elektroda pokazala elektrodna konfiguracija twin probes, odnosno metoda elektrodnih blizanaca. To bi znailo da jedan par elektroda (strujna i potencijalna elektroda) stoji nepomian na jednome mjestu, dok
se drugi par jednakih elektroda pomie. To je jednostavna
i djelotvorna metoda kojom se otkrivaju zidovi i vei jarci
te se uglavnom opotrebljava za geoelektrino kartiranje, a
rezultati su prikazuju tlocrtno. Rezultati geoelektrinog kartiranja jasni su za oba podruja, na kojima su ustanovljeni
objekti visokoga elektrinog otpora (zidovi) na mjestima
gdje su i georadarski signali bili jaki.
U srpnju 1999. na poloaju Banovac, mikrolokaciji Vrt

Kera, zapoeti su pripremni radovi za gradnju obiteljske
kue. Prilikom kopanja rovova za temelje, na dnu jednog
od njih voditeljica Muzeja ninskih starina Marija Kolega
uoava ostatke mozaikog poda i o tome obavjetava
Konzervatorski odjel u Zadru. Nakon dojave zaustavljaju
Nin Banovac, poetak radova (foto: M. Radovi)
547
Nin Banovac, novootkriveni mozaik (foto: R. Mari)
se daljnji radovi, a u suradnji s Gradom Ninom zapoinju

pregovori o otkupu ili zamjeni zemljita sa svim vlasnicima
estica u navedenom vrtu. Skoro istodobno kad i pregovori,
u dijelu vrta za koji su dobivene suglasnosti vlasnika, 2000.
djelatnici Arheolokog muzeja Zadar Muzeja ninskih starina zapoinju zatitna arheoloka istraivanja. Tijekom
2008. planiran je dovretak arheolokih istraivanja na lokalitetu te poetak gradnje ogradnog zida na dijelovima gdje
nedostaje. Ravnanjem istonog profila te pripremom terena
za gradnju ogradnog zida na istonoj strani lokaliteta, utvreno je postojanje mozainog poda i u iduoj prostoriji vile u
smjeru istoka, pa su zbog tog nalaza zaustavljeni svi radovi
na tom dijelu lokaliteta i zapoeli su pregovori Grada Nina
i vlasnika susjedne parcele (k.. 1098/2, k.o. Nin Zaton)
o njezinu otkupu ili zamjeni. Arheoloka istraivanja 2010.
zapoela su nakon rjeavanja imovinsko-pravnih odnosa.
Ovogodinjim arheolokim istraivanjima (od travnja do
kolovoza 2010.), u cijelosti je istraen prostor navedene
estice, povrine 209 m. Istraivanima u SI djelu domusa
otkrivena je nova prostorija, dimenzija 11,15x3,00 m, prekrivena mozainim podom, kao i vie pomonih prostorija
smjetenih u jugoistonom dijelu. Meu nalazima prevladava ponajprije graevni materijal: ulomci fresaka, tegula
i imbrexa te dijelovi mozainog poda; a tek u manjoj mjeri
ulomci keramikih, staklenih, kotanih i metalnih predmeta
svakodnevne uporabe.
Viegodinjim je istraivanjima najveim dijelom otkriven
za ninske prilike monumentalan rimski domus. Nastanak
graevine na osnovi pronaenoga arheolokog materijala, kao i na osnovi ostataka mozainog poda datiran je
u prvu polovinu 2. stoljea. Jednako tako, na osnovi pronaenoga sitnog, ponajprije keramikog materijala, moe
se ustvrditi da graevina funkcionira do 5. st., kada se
objekt naputa te on neupitno poinje propadati. U 8. st.
objekt naseljava starohrvatska zajednica koja suhozidnim

pregradnjama adaptira ostatke rimskog objekta u stambeni
prostor prilagoen vlastitim potrebama. Oko ranosrednjovjekovnog objekta registrirano je i istraeno 17 grobova, od
ega ovogodinjim istraivanjima novih 6. Od navedenog
broja pet pripada ranome srednjem vijeku, dok jedan pripada kasnome srednjem vijeku i vezuje se uz djelovanje
oblinjega dominikanskog samostana. U svih pet grobova
registrirani su nalazi na osnovi kojih je groblje datirano u
drugu polovinu 8. i poetak 9. st.
Literatura
Kolega 2005 M. Kolega, Lokalitet Nin Banovac, HAG,
1/2004, Zagreb, 2005.
2/2005, Zagreb, 2006.
3/2006, Zagreb, 2007.
Mate Radovi
Sumarry
In 2009, thanks to the efforts of the authorities of the City of
Nin, a plot of ground, located south-east of the researched
area of the domus was repurchased. This years campaign
explored an area of 209 m. New rooms of the domus were
discovered on in this part. However, some of them remain
under the south-east profile. The remains of a dry stone
wall belonging to the early medieval house were discovered
close to the profile itself. There were six graves around the
house, five of them belonging to the same period as the
house, while the sixth belongs to the late medieval period.
548
Redni broj: 261

Lokalitet: Nin Kneeva palaa
Naselje: Nin
Grad/opina: Nin
U sklopu izrade projektne dokumentacije vezane uz prenamjenu zgrade iz kolskog prostora u prostor gradske uprave,
tijekom prosinca 2009. te sijenja i veljae 2010. djelatnici
Arheolokog muzeja Zadar Muzeja niskih starina sondano
su arheoloki istraivali prostor nekadanje Osnovne kole
Petra Zorania u Ninu. Sama zgrada kole graena je od
1907. do 1909., i to veim dijelom na temeljima nekadanje
Kneeve palae, a naputena je 2009. godine. Struni voditelj
istraivanja bio je Mate Radovi, a strunu ekipu inili su Majda
Predovan, kustosica i Robert Mari, dokumentarist. Istraivalo
se na inicijativu i financijskim sredstvima Grada Nina.
Prema don Luki Jeliu, ostatke graevine vidljive do 1907.
mjetani nazivaju Palaina, dok se u srednjovjekovnim
ispravama naziva kneevskim dvorom (palatium comitis ili
comitatus). Palaa je bila jednokatna pravokutna graevina
dimenzija 32,96x23,75 m, to je i dokazano ovogodinjim
istraivanjima, ali i istraivanjima tijekom prolog desetljea, izvan gabarita zgrade osnovne kole, prilikom ureenja trgova Kraljevac i Plokata. Prema povijesnim izvorima
zgrada Kneeve palae obnavlja se 1334., da bi 1646. za
Kandijskog rata (1645. 1669., u vrijeme kada Venecija
rui Nin) bila naputena i uvelike oteena. Godine 1673.
obnavlja je dalmatinski providur Pietro Civrano te je u uporabi sve do pada Mletake Republike 1797., nakon ega je
iseljena i ubrzano propada.
U etiri su sonde arheoloki istraene tri kolske prostorije,
i to uionice I i II te zbornica. Istraivanjima je utvren raspored prostorija u jugozapadnom dijelu prizemlja Kneeve
palae. U sondama 1 3 kopanima u uionicama I i II, te
sondi 4 kopanoj u prostoru zbornice, pronaena je bogata
kasnosrednjovjekovna i novovjekovna arheoloka graa.
Nakon uklanjanja oploenja palae u uionicama I i II otkriveno je i istraeno 12 srednjovjekovnih grobova. Navedeni
Nin Kneeva palaa, arhajska majolika (foto: M. Radovi)
grobovi dio su groblja formiranog oko katedrale sv. Anselma,

a datiraju se od 12. do poetka 14. st. Ranokranskom
sloju pripada vrlo malo arheolokih nalaza, dok je neto
bogatiji rimskodobni kulturni sloj. Prapovijesni ostaci registrirani su samo u tragovima. U sondama, osim ulomka
suhozidnog utemeljenja u prostoru zbornice, nisu utvreni
ostaci starijih srednjovjekovnih gradnji na tom prostoru, a
time ni ostaci starije palae, tj. boravita hrvatskih vladara.
Literatura
Jeli 1902 L. Jeli, Spomenici grada Nina, VAMZ, Zagreb,
1902.
Kolega 2002 M. Kolega, Nin istraivanja u glavnoj ulici,
poloaj Kraljevac godine 2001. i 2002., Obavijesti HAD, 32
(2002) 2, Zagreb, 2002.
Mate Radovi
Summary
Due to the change of purpose of the building of the Petar
Zorani Elementary School exploratory archaeological
research was performed within the premises. Four test pits
enabled the gathering of relevant information on life in the
Dukes Palace, as well as on the spatial arrangement on
the ground floor, primarily the south-east part. In addition,
a clearer image has been obtained about the Roman, and
more importantly, the medieval layers that preceded the
construction of the Dukes Palace. This primarily refers to
the fact that the palace dimensions overlay the end, northern part of the graveyard formed around St Anselms, the
cathedral of the time.
Nin Kneeva palaa, prostorija I, grobovi 12. 14. st. (foto: M.

Predovan)
549
Redni broj: 262

Lokalitet: Otok Pag (juni dio)
Naselje: Pag, Gorica, Vrii, Dinjika, Povljana
Grad/opina: Pag, Povljana
Pravni status:
Razdoblje: P, A, SV
keramiki ulomci u pravilu bili jako usitnjeni i slabo prepoznatljivi te teko kronoloki odredivi. Ulomci keramike,
osobito manji i nedatabilni, u pravilu su ostavljani in situ.
Oni koji su prikupljeni, nakon strune obrade bit e predani
na uvanje i daljnju obradu nadlenoj muzejskoj ustanovi
(Arheoloki muzej u Zadru).
Zona I: Pag (okolica Staroga grada do starog puta za
Koljun)
Pregledano je podruje zapadno uz cestu koja vodi uz
pake solane, a od Staroga grada prema jugu.
Od 11. do 15. veljae 2010. sustavno je rekognoscirano

vie podruja na junom dijelu otoka Paga. Primarni cilj bila
je reambulacija terena, i to za potrebe izrade sintetskog
pregleda prapovijesti i antike povijesti otoka Paga (Kurili
2011). Osim voditeljice prof. dr. sc. A. Kurili, u rekognosciranju su sudjelovale i dvije doktorandice sa Sveuilita
u Zadru (V. Jovi i Z. Serventi). Sredstva su osigurana iz
znanstvenoistraivakih projekata A. Kurili i V. Skraia
(oboje sa Sveuilita u Zadru) koje financira Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i porta.
1.) Pag Stari grad

Imenom Stari grad oznaava se poloaj na kojem se nalazio grad Pag prije svog preseljenja 1443. na dananju lokaciju (Sui 1953; Hilje 2011). S obzirom na podatke u dijelu
starije strune literature (Sui 1953, Batovi 1990, Batovi
1992) da na poloaju Staroga grada postoji kontinuitet jo
od prapovijesti, sustavno je pregledano podruje istaknute
glavice (utvrene citadele Staroga grada) i oko nje, meutim ni ovom prilikom nisu ustanovljeni prapovijesni ostaci,
kao ni tragovi ivota u rimsko doba, to je posve u skladu sa
zakljucima nastalima na osnovi novijih arheolokih istraivanja, prema kojima je Pag na ovom poloaju bio osnovan
tek u srednjem vijeku (Juri, Batovi 2003; Juri 2005; Juri
2006; Juri 2008; Juri, Batovi 2008). Njegov bedem, koji
Unato burnom vremenu, teren je ponegdje i dalje bio

poplavljen zbog vrlo obilnih kia iz prethodnog razdoblja,
to je onemoguavalo pristup svim eljenim podrujima.
Gdje god je bilo mogue, teren se pregledavao usporednim prolascima na razmaku od nekoliko metara izmeu
osoba. Veina pregledanih zona koje bile su dugotrajno
obraivane (poljoprivredom ili radom solana), tako da su
Juni dio otoka Paga, rekognoscirana podruja (izradila: A. Kurili)
550
zonama i s dosta kalcita u presjeku, loe fakture) koji nije

mogue ue datirati. U okolici tumula zamijeeno je nekoliko malih keramikih ulomaka koji bi meutim mogli biti iz
antike (ulomci su vrlo maleni da bi se to moglo sa sigurnou tvrditi, no ini se da su mogli biti od antikih crjepova
ili moda amfora). Tumul 2 bio je neto vei od prethodnog, na to upuuju vea sauvana visina (maksimalna
sauvana visina iznosi do oko 1,2 m) i vea povrina koju
zauzima. Iako je promjer osnove koji danas dosee i do
10 m vjerojatno vei nego u doba nastanka (zbog procesa
erozije), promjer pri vrhu (koji je zacijelo ostatak originalne
strukture) danas ima oko 5 m, to znai da je tumul u vrijeme nastanka imao osnovu promjera neto veu od 5 m.
Na zapadnoj je strani recentnija rupa. Po povrini je zamijeeno vie sitnih keramikih ulomaka jednakih svojstava
kao na Tumulu 1, ali i onih recentnijih (npr. slikani porculan)
te jedna koljka. Jedan od prapovijesnih ulomaka pripada
ravnom dnu neke posude.
Zona II: Gorica
Pregledano podruje juno od pakih solana kod mjesta
Gorice, izmeu dravnih cesta D106 i D108 te lokalne
ceste koja uz zapadni rub pakih solana ide od Paga
prema Povljani (poloaji Krinac i Livade) te manji dio podruja juno od dravne ceste D108 (Gorica Povljana).
Nedvosmisleni ostaci koji se mogu vezati uz arheoloki
lokalitet identificirani su samo na jednom podruju na
poloaju Krinac (toka 4) dok su drugdje uestalo nalaeni vrlo brojni ostaci posve usitnjene, neprepoznatljive
keramike, koji svjedoe o nekadanjoj vrlo dugoj i intenzivnoj obradi tla. O tome svjedoe i recentnije krevine veih
dimenzija (na poloajima 5 i 6) te tragovi vrlo starih terasa
(na poloaju oznaenom brojkom 5).
Stari Grad u Pagu, bedem graen od veeg kamenja (foto: A.

Kurili)
je dijelom graen od velikog, nepravilnog i neobraenog

kamenja vezanoga grubljom bukom, a dijelom od pravilnijih etvrtastih klesanaca, takoer vezanih bukom, nije
ni prapovijesni ni antiki, ve iskljuivo srednjovjekovni
(Kurili 2011). Ovogodinjom reambulacijom terena podno
bedema nalaeni su ulomci kasne, glazirane keramike,
poput npr. jednog ulomka oboda s rukom.
2.) Sv. Bartol (44.4155S 15.0792I )
Na junom kraju podruja zvanog Sv. Bartol pronaeno je
jedno etvrtasto kremeno strugalo koje bi se moda moglo
datirati u neolit (Kurili 2011). Na cijelom podruju koje
se protee oko 500 m na sjever, povremeno su uoavani
sitni ulomci grube keramike s primjesama kalcita, za koje
se ne moe precizno utvrditi kojem bi dobu mogli pripadati
(moda su neki ak i prapovijesni) te ulomci kasne, glazirane keramike. Osim toga, na cijelom podruju zamjetni su
ve odavno zaputeni ostaci terasiranja.
4.) Krinac rimski ostaci (44.4006S 15.1083I)

U starijoj strunoj literaturi postoji jedna usputna napomena
da su na poloaju Krinac zapaeni rimski ostaci (Batovi
1990). Imenom Krinac domicilno stanovnitvo naziva poloaj koji se na topografskim kartama naziva Krivac. elei
ustanoviti lokaciju tih ostataka te njihovu prirodu, poloaj je
1992. rekognosciran, no bez uspjeha (neobjavljeno; Kurili
2011). Ovom je prilikom ponovno pregledano opisano podruje juno od pakih solana, ali vee od onoga koje je pregledano 1992. godine. Neto vea koncentracija ulomaka
antike keramike (mogli su se prepoznati ulomci graevne
keramike te jedna ruka) nalazi se na podruju oznaenom
tokom 4, a antiki keramiki nalazi proteu se dalje prema
sjeveru i istoku po povrini od oko 120x170 m, meutim
nisu zamijeeni ostaci rimske arhitekture, to ne znai da
se oni ne kriju ispod dananjih suhozidina i krevina.
3.) Debelo elo (44.4053S 15.0878I)

Na krajnjem junom dijelu podruja koje je na topografskoj
karti oznaeno toponimom Debelo elo, u blizini tzv. staroga puta za Koljun registrirana su dva manja kamena
tumula koja do sada nisu bila poznata. Nalaze se pri vrhu
kamenite kose, a u blizini nije bilo drugih humaka. S obzirom na poziciju, mogue je da su sluili i kao limiti ili strae.
Tumul 1 promjera je oko 5 m i dosta je erodiran te je visok
tek oko 80 cm. Na povrini je uoen vrlo malen ulomak
prapovijesne keramike (tamnije smee boje s tamnijim
5. 6.) Livade ostaci terasiranja (br. 5: 44.3984S

15.1052I br. 6: 44.394S 15.1115I)
Istono od starog puta Pag Povljana, na kosi koja se
sa zapada sputa na ravniarsko podruje Livada, nalazi
se vie veih krevina (od poloaja oznaenog brojkom 5
do poloaja oznaenog brojkom 6). Na njima nisu naeni
arheoloki artefakti, no po okolnom podruju povremeno se
nalazilo sitnih keramikih ulomaka, kako se ini iz mlaih
razdoblja (srednji vijek, a vjerojatno i poslije). Na cijelom
podruju proteu se ruevni ostaci nekadanjih terasa,
551
Sv. Bartul kod Paga, etvrtasto kremeno strugalo (foto: A. Kurili)
Stari Grad u Pagu, bedem graen od pravilnijih etvrtastih klesanaca (foto: A. Kurili)
koje su ve odavno zaputene i preputene propadanju.

Terase su bile poduprte duim, usporednim suhozidima.
Krevine i terase nedvosmisleno svjedoe o nekadanjem
intenzivnome poljoprivrednom obraivanju i tog podruja.
Zona III: Vrii
Pregledano je podruje sela Vria, od dubokih i irokih
vododerina na sjeverozapadu do kamenite kose na jugoistoku te izmeu zadnjih seoskih kua i dravne ceste D
106. Na prilino poplavljenom podruju uz tu cestu naeno
je vie kasne, glazirane keramike, jednako kao i na poloajima 7 i 9.
7.) Straica gradina (44.3882S 15.1417I)
Neto sjevernije od mjesta Vria registrirana je jedna
manja gradina koja do sada nije bila poznata u strunoj
literaturi. To je podruje na topografskim kartama oznaeno kao Grabovac, a mjetani ga zovu Straica, jednako
kao i neto vie brdo sjeveroistono od Vria (tt. 124).
Gradinica je opasana jednostavnim kamenim bedemom i
po njezinoj povrini zamijeeni su keramiki ulomci grube
fakture s primjesama kalcita. Ovom prilikom nije sustavno
rekognoscirana, tako da e za detaljniji opis biti potrebna
dodatna istraivanja (Kurili 2011).
Dinjika, ostaci keramiarske pei (foto: A. Kurili)
naeni su dvjestotinjak metara junije od zadnjih kua u

Dinjikoj (gledano iz smjera Paga), odmah uz dravnu
cestu D106, s njezine istone strane. Tu se nalazi kompaktan, ovei dio lunog svoda pei (priblino 70x80x30
cm) oko kojega se nalaze opeke koje pripadaju konstrukciji
pei, a moda i njezinoj produkciji. Ostaci su raspreni uz
cestu u duini od jedva 50-ak metara. Pe, u kojoj se moda
proizvodio graevni materijal, bila je prije vie desetljea
unitena gradnjom asfaltne ceste, a potom i vodovodnog
kanala (Gluevi 1989, Kurili 2011).
8.) Vrii (44.3846S 15.1425I)

Na jednoj izoranoj njivi juno od kua sela Vria zamijeen je manji keramiki ulomak, moda od vrata prapovijesne posude.
Zona V: Povljana
11.) Obatnice antika arhitektura (44.338S 15.1035I)
Ve su poznati ostaci antike arhitekture na poloaju
Obatnice u Uvali epurinac, uz sjeveroistoni zavretak
poluotoka Rastovca, gdje se na samoj obali mora vide
ostaci dvaju usporednih rimskih zidova (meusobno udaljenih 6,7 m). Sjeverozapadni krajevi zidova, a jamano
i cijeloga lokaliteta, uniteni su djelovanjem mora (Juri,
Batovi 2007; Juri 2008a; Kurili 2011). Zidovi su orijentirani u smjeru sjeverozapad-jugoistok, graeni su od
neobraena kamenja, sloena u redove i vezana grubljom bijelom bukom. iroki su 51 cm, najvea im je
sauvana duljina 2 2,6 m, a najvea sauvana visina
40 60 cm. Nalazili su se na relativnoj dubini od 40-ak
cm ispod dananje povrine tla (Kurili 2011). Godine
2007. poduzeta su i manja sondana istraivanja te su
9.) Vrii (44.3833S 15.1462I)

Na poljima i panjacima jugoistono od kua, u okolici
triju istaknutih krevina naeno je vie ulomaka antike
keramike (mogue od amfora), kao i mlae (glazirane)
keramike.
Zona IV: Dinjika
10.) Dinjika keramiarska pe (44.3549S 15.195I)
Cilj reambulacije bilo je utvrivanje tone lokacije keramiarske pei (najvjerojatnije antike) koju literatura smjeta
u Dinjiku, to se i uspjelo ostvariti. Njezini skromni ostaci
552
otkriveni ostaci jo dvaju zidova koji nisu istraeni do

kraja (Juri 2008a).
D106 and D108; 3) Vrii; 4) Dinjika south of the town;

5) Povljana epurinac Bay.
In addition to the field review being conducted, on this
occasion some new sites were found, such as two prehistoric tumuli near Pag (site no. 3) and a smallish hill fort
in Vrii (no. 7). The existence of a previously unknown
Roman period site is shown by remains of Roman period
pottery found by Vrii (no. 9). Two Roman period sites
Krinac by Gorica (no. 4) and a pottery kiln in Dinjika
(no. 10) were more precisely defined. Also defined was
the extent of the third Roman period site (about 300 x 300
m) at the position of Obatnice by Povljana (no. 11). At two
localities the remains of long since abandoned remains of
very old terracing (nos. 2, 5 and 6) were established. At a
few positions, small potsherds were found that could not
be temporally defined very precisely (nos. 2 and 8, perhaps prehistoric), and at almost all sites remains of later,
mainly glazed, pottery were found. At the site of Sv. Bartol
by Pag an approximately square flint racloir was found,
which might have been from the Neolithic (no. 2). When
the medieval Stari grad (burg) in Pag was inspected (no 1)
it was confirmed that there were no traces there of habitation from the prehistoric or Roman periods.
Osim reambulacije terena, cilj ovogodinjega strunog

obilaska bio je determiniranje areala na kojem se proteu
antiki ostaci. Ustanovilo se da se antiki artefakti (poglavito ulomci keramike, kako graevne tako i stolne, ali i
ulomak rvnja) proteu jo 80-ak m jugozapadno i 200-ak
m sjeveroistono od zidova. Mogue je da se pred sjeveroistonim krajem podruja rasprostiranja nalaze ostaci jo
jednog zida. U zaleu obale antiki su se artefakti, dodue
vrlo usitnjeni zbog vrlo dugotrajne obrade tla, nalazili sve
do 300-tinjak m udaljenosti od mora. Sve to upuuje na
mogunost da se ondje nalazilo ovee rimsko imanje villa
rustica (Juri 2008a).
Literatura
Batovi 1990 . Batovi, Rekognosciranje otoka Paga u
1989. godini, Obavijesti HAD, 22/1, Zagreb, 1990: 26 32.
Batovi 1992 . Batovi, Rekognosciranje otoka Paga u
1990. i 1991. godini, Obavijesti HAD, 24/1, Zagreb, 1992:
74 77.
Gluevi 1989 S. Gluevi, Antika keramika s otoka
Paga, u: Arheoloka istraivanja na otocima Krku, Rabu
i Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja HAD, 11, Zagreb,
1989: 73 85.
Juri 2005 R. Juri, Pag Stari Grad, HAG, 1/2004,
Zagreb, 2005: 196, 197.
Zagreb, 2006: 312, 313.
Zagreb, 2008: 398.
Juri 2008a R. Juri, Povljana (opina), HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 403, 404.
Juri, Batovi 2003 R. Juri, . Batovi, Istraivanje
Staroga grada u Pagu, Obavijesti HAD, 35/3, Zagreb,
2003: 122 129.
Juri, Batovi 2007 R. Juri, . Batovi, Povljana (opina),
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 335 337.
Juri, Batovi 2008 R. Juri, . Batovi, Istraivanja
u Starom Gradu u Pagu, Diadora, 22, Zadar, 2008: 269
280.
Kurili 2011 A. Kurili, Otok Pag od prapovijesti do kraja
antikog razdoblja, Toponimija otoka Paga, (ur. V. Skrai),
Zadar, 2011: 51 91.
Sui 1953 M. Sui, Pag, Zadar, 1953.
Redni broj: 263

Lokalitet: Pag Stari grad
Naselje: Pag
Grad/opina: Pag (otok Pag)
Pravni status: R-171 (povijesno-urbanistika cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrata radova: zatitno iskopavanje
Od 6. do 26. travnja 2010. trajala su zatitna arheoloka
istraivanja u Starom gradu u Pagu (struni voditelj:
Radomir Juri, muzejski savjetnik u Arheolokom muzeju
u Zadru, a sudjelovali su i Jelena Veki, dipl. arheo., Ivan
ondi, prof., dokumentarist, Robert Mari, prof., dokumentarist te Olja Rastovi, Mario Duca, Marin Stani,
Marko Jablan, Lovre Lui i Kreimir Lui).
Tijekom prijanjih godina probno je arheoloki istraivan
prostor oko crkve Gospe od Staroga grada (Juri 2005;
Juri 2006; Juri 2007; Juri 2008; Juri, Batovi 2003;
Juri, Batovi 2007). Odronom suhozidnog podzida uz
zapadni zid nekadanjega franjevakog samostana, odnosno u neposrednoj blizini proelja crkve Gospe od Staroga
grada, u profilu su se pokazali ostaci zidanih grobnica.
Pretpostavlja se da je nekim prethodnim radovima, moda
1938., devastirano nekoliko zidanih grobnica, a ovom je
prilikom istraeno ono to je od njih ostalo. Vei dio kostura
iz grobova ve je bio ispranjen. Ipak, u svakoj od etiri
zidane grobnice ostalo je vie desetaka ljudskih kostura
koji su naknadnim ukopima poremeeni, odnosno pomaknuti su na krajeve grobova kako bi se napravilo mjesta za
nove pokojnike.
U dvije zidane grobnice (djelomice oteene) pronaene su
tri naunice s tri jagode iz 14. st. kao i dva puceta. Izvan grobova pronaeno je vie ulomaka posuda od peene zemlje
(radi se o gruboj keramici i onoj s pocaklinom) iz kasnoga
Anamarija Kurili
Summary
During February 2010, systematic reconnaissance of several areas in the southern part of Pag island was undertaken. The primary objective was to undertake a field
review of the terrain, for the purpose of the making of a
synthesising survey of prehistoric and Roman period history of the island of Pag (Kurili 2011).
The following areas were inspected: 1) Pag west along
the road from Pag salt works, from Stari grad to the south;
2) Gorica south of the salt works, between national roads
553
Pag Stari grad, grobnice u profilu (foto: I. ondi)
Pag Stari grad, zidana grobnica 1 (foto: I. ondi)
srednjeg vijeka i renesanse. Pronaeni su i ulomci stakla iz

istoga doba i jedan mletaki novi, kao i vie ivotinjskih
kostiju te poneto koljaka. Radi se o zanimljivim nalazima
za osvjetljavanje prolosti toga vanog nalazita.
Ovim istraivanjima potvreno je ono to se na poetku
intervencije i pretpostavljalo, a to je da se radi o kasnosrednjovjekovnim grobovima, kao i onima iz ranoga novog
vijeka. Tu se nastavilo pokapati i nakon preseljena Grada
na sadanji poloaj. Ostvarena je veoma dobra suradnja s
gradskom upravom u Pagu, upnikom i Konzervatorskim
odjelom u Zadru, kao i s Paanima koji su sudjelovali
u istraivanjima. Nakon istraivanja, prema uvjetima
Konzervatorskoga odjela u Zadru na istom poloaju
ponovno je sagraen podzid i ureen okoli, a istraivanja bila zapaena i u medijima (Radio Pag, Zadarski list,
Jutarnji list, Novi list i dr.).

Zagreb, 2005.
Zagreb, 2006.
Zagreb, 2008: 398.
Radomir Juri
Summary
During April 2010, rescue archaeological investigations in
Stari grad (burg) in Pag were conducted. Because of the
slippage of a dry stone subwall alongside the western wall
of the former Franciscan monastery, that is, in the immediate vicinity of the front elevation of the Church of Our Lady
of Stari Grad, the remains of grave vaults appeared in the
profile. Four grave vaults were investigated, but they had
been already devastated in some earlier operations. In
two of them (partially damaged) three three-bead earrings
of the 14th century and two buttons were found. Outside
the graves several terracotta potsherds were found (rough
pottery and glazed ware) of the later Middle Ages and the
Renaissance. Fragments of glass too were found, from
the same period, and one Venetian coin, as well as a
number of animal bones and a few shells. These are finds
Literatura
Hilje 1999 E. Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu, Zadar, 1999.
Juri, Batovi 2003 R. Juri, . Batovi, Istraivanja
Starog Grada na Pagu 2002. i 2003. Obavijesti HAD, 3,
Zagreb, 2003.
Juri, Batovi 2007 R. Juri, . Batovi, Istraivanja u
starom Gradu u Pagu, Diadora, 22, Zadar, 2007.
554
that are interesting for the illumination of the past of this

important site.
The investigations confirmed what had been hypothesised
at the beginning of the intervention, that the graves were
late medieval and early modern period. Interments continued here after the movement of the Burg to its current
position. After the investigations, according to conservation
instructions, the subwall was built in the same position and
the surroundings were put in order.
Redni broj: 264

Lokalitet: Pakotane Crkvina
Naselje: Pakotane
Grad/opina: Pakotane
Grob 8 (foto: K. Gusar)
k.o. Pakotane, uz cestu koja vodi od Pakotana prema

Vrani. Ostatke crkvene arhitekture uoio je Luka Jeli
krajem 19. st. te ih navodi kao ostatke starohrvatske crkve
sv. Marije i manje kapele uz crkvu, koje su poruene u vrijeme ratova s Osmanlijama. Crkva sv. Marije pripadala je
srednjovjekovnom selu Zablau. Posljednji spomeni Sv.
Marije u Zablau javljaju se u dokumentu iz 1664. i na katastarskim mapama iz 1792., kada se spominje samo crkva u
Zablau, bez navedenog titulara.
Dosadanjim istraivanjima na lokalitetu otkrivena je jednobrodna crkva s polukrunom apsidom uz koju su sa sjeverne
i june strane otkrivene bone prostorije, a itav lokalitet
ograen je zidom. Sjeverna prostorija longitudinalnog je
oblika, dok juna ima longitudinalan oblik i na istonoj strani
polukrunu apsidu. Obje prostorije imaju po jedna vrata
kojima se komuniciralo s crkvom. U sjevernoj bonoj prostoriji tijekom prethodnih kampanja otkrivena su etiri groba.
Tijekom 2010. istraivanja su nastavljena unutar sjeverne
i june bone prostorije, na prostoru jugoistono od crkve,
odnosno izmeu junog zida crkve i zapadnog zida june
prostorije te na sjeverozapadnom dijelu kompleksa izmeu
istonog zida sjeverne prostorije i apside crkve. Na navedenim dijelovima otkriveno je jo 7 grobova, tako da ukupni
broj do sada istraenih grobova iznosi 11. Nalazi iz ove
kampanje okvirno se mogu datirati od 9. do 15. st., s time
da ih veina potjee iz razdoblja od 12. do 15. st. Unutar
sjeverne prostorije tijekom prethodnih kampanja otkrivena
je uruena konstrukcija koja se pruala u smjeru SZ-JI.
Ispod nje otkrivena je zidana grobnica (gr. 8) koja je na
istonoj polovici bila prekrivena slojem buke koji je sluio
kao djelomina poklopnica groba. Ispod njega nalazio se
sloj zapune koji se sastojao od tamnosmee zemlje pomijeane s velikom koliinom kamenja, meu kojim je bilo
neobraenih komada te obraeni ulomci greda, natprozornika, lunih nadvoja prozora, polukrunih i poligonalnih stupia te ulomak gotike kropionice. ienjem groba zamijeeno je da su sjeverna i juna uzduna stranica groba
prekrivene iznimno tankim slojem bijele buke na kojoj su
oslikani crveni krievi. Na svakoj stranici groba nalazi se
po jedan kri proirenih hasta, sjeverni veliine 51,5x49 cm
te juni 37x46 cm. Krievi izgledaju poput templarskih, no
toan oblik bit e im mogue utvrditi tek nakon konzervacije. Kri na junoj stranici neto je bolje vidljiv od onog
Od 21. travnja do 11. lipnja 2010. trajala je peta kampanja sustavnih arheolokih istraivanja lokaliteta Pakotane
Crkvina, koja su zapoela 2006. godine. Istraivanja je
proveo Odjel za arheologiju Sveuilita u Zadru u okviru
projekta Srednjovjekovno arheoloko nasljee june
Hrvatske od 5. do 17. stoljea glavnog istraivaa i voditelja istraivanja prof. dr. sc. Ante Ugleia. Financijska sredstva osigurali su Turistika zajednica Opine Pakotane
i Ministarstvo znanosti u sklopu navedenog projekta.
lanove strune ekipe inili su arheolozi J. Baraka, T.
Fabijani, K. Gusar, M. Metrov, M. Musta, J. Popovi
i studenti arheologije Sveuilita u Zadru S. urii, L.
Godina, I. Praen, E. Viskovi i M. Vukui.
Lokalitet se nalazi stotinjak metara od obale Vranskog
jezera, na poloaju poznatom kao Koevi, tj. na k.. 51/3,
Lokalitet Pakotane Crkvina s poloajem vanijih nalaza (izradio: D. Vujevi)
555
Na sjeverozapadnom dijelu kompleksa, izmeu apside

crkve i istonog zida sjeverne prostorije u povrinskom
humusnom sloju otkriven je ulomak predromanikoga oktogonalnog stupia s troprutom pletenicom na svakoj stranici, te jo jedan grob s kamenom grobnom arhitekturom
koja se sastojala od oblonica (gr. 10), unutar kojeg je su
otkriveni ostaci est pokojnika i ulomci bronanog zvona.
Uz zapadni zid sjeverne prostorije pronaeni su i ulomci
staklenih aa iz 14. i 15. st. te nekoliko lunih nadvoja
prozora.
U junoj prostoriji tijekom prethodne kampanje otkriveno
je kameno poploanje poda. Na mjestima gdje su kamene
ploe nedostajale pronaena su i istraena dva groba (gr.
5 i 6) u kojima su naene fragmentarne kosti vie pokojnika, a od grobnih nalaza uglavnom dominiraju bronane
vitice (gr. 5 i 6), srebrni gumbi (gr. 6), a naen je i zadarski
bagatin s likom sv. imuna iz 15. st. (gr. 6). U sloju kamenog poploanja uz grob 6 pronaeni su ulomci staklenih
boca (bikoninih, ampolla) i aa te glaziranih keramikih
posuda (roulette ware) iz 14. st.
Na jugoistonom dijelu kompleksa izmeu zidova crkve i
junog pastoforija otkrivena su tri groba (7, 9 i 11). Unutar
grobova javljaju se ukopi u jednom (gr. 9), dva (gr. 7) ili tri
(gr. 11) sloja. Grobovi imaju kamenu arhitekturu s poklopnicama i oblonicama. Od nalaza treba istaknuti bronano
prstenje vitice, bronane kope za odjeu (aule), srebrni
novac 13. i 14. st. te jednu srebrnu kariicu s tri koljenca.
Uz juni zid crkve otkrivena je pravokutna konstrukcija
veih dimenzija (240x110 cm). Tri stranice ine joj fino
Juna stranica groba 8 (foto: K. Gusar)
na sjevernoj, a njihova loa sauvanost posljedica je iznimno tankog sloja podloge, tj. buke na kojoj su naslikani.
Odmah nakon njihova otkria zapoela je preventivna konzervacija oslika. Sa svake strane kria nalazi se po jedna
rupa kvadratnog oblika koja se pojavljuje na sjevernoj i
junoj stranici te su vjerojatno sluile za grede na kojima
su bili postavljeni ukopi. Unutar groba otkrivena su etiri
sloja ukopa, a u svaki od njih bez vidljivog je reda poloeno
vie pokojnika. U grobu je pronaeno nekoliko bronanih
kaneliranih vitica i eljeznih avala.
Zidana konstrukcija uz juni zid crkve (foto: J. uur)
556
of a church of longitudinal shape with a semicircular apse

at the east were discovered in the excavations. Alongside
the church itself, on the northern and southern sides, side
rooms of longitudinal plan were found; the northern ends in
the east with a straight wall, and the southern with a semicircular apse. Also in 2010, research was continued inside
the northern and southern side rooms, in the area south
east of the church, that is, between the southern wall of
the church and the western wall of the southern room, and
in the north west part of the complex, between the eastern wall of the northern room and the apse of the church.
In these parts, 7 more graves were found, and the total
number of graves excavated now comes to 11. The finds
of this campaign can be dated in outline to the period from
the 9th to the 15th century, although most come from the
12th to the 15th. Particular mention should be made of the
find of a grave vault (grave 8) painted with red crosses,
and the find of a masonry structure of large blocks with an
in situ preserved base of a marble Romanesque baluster
in the south east part of the complex. In the area explored
during this years campaign, fragments of stone church furnishing belonging to the pre-Romanesque, Romanesque
and Gothic were found, with fragments of pottery and glass
vessels and grave finds of jewellery (bronze tendrils, circlet
with three nodes) and coins from the 13th to 15th centuries.
Romaniki mramorni kapitel (foto: K. Gusar)
klesani veliki kameni blokovi spojeni eljeznim spojkama,

dok etvrtu stranicu ini juni zid crkve. Na jugoistonom
je uglu konstrukcije in situ sauvana baza mramornoga
romanikog stupia, a na ostalim blokovima vidljivi utori za
njihov nasad. Po sredini konstrukcije javlja se velika koliina
buke, a ini se da su joj rubovi (tj. blokovi) nosili ogradu
s nizom stupia. U sloju oko te konstrukcije pronaena je
velika koliina stupia krunog presjeka, baza i kubinih
kapitela sa eljeznim i olovnim trnovima za nasad. Svi su
ulomci romaniki i raeni su od mramora. Osim njih, u sloju
je pronaen i jedan predromaniki ulomak ukraen troprutim pleterom takoer raen od mramora. U sloju su takoer
pronaeni ulomci staklenih, grubih i glaziranih keramikih posuda, od kojih posebno treba izdvojiti roulette ware
zdjelicu i ulomke spirale-cerchio venetske proizvodnje te
fragmente arhajske majolike koji pripadaju 14. st. Nakon
istraivanja zapoela je konzervacija arhitektonskih ostataka (Krevan d.o.o.), a sitni nalazi konzervirani su u radionici Odjela za restauraciju podvodnih nalaza Hrvatskoga
restauratorskog zavoda u Zadru.
Redni broj: 265

Lokalitet: Peina Vlakno
Naselje: Savar
Grad/opina: Sali (otok Dugi otok)
Razdoblje: P
Poetkom 2010. provedena je trea kampanja arheolokih
istraivanja peine Vlakno na Dugom otoku, kao nastavak
probnih istraivanja iz 2004. i 2007. godine. Istraivanja su
se vodila u sklopu projekata B. Marijanovia i Z. Brusia
koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta
te Ministarstvo kulture. Cilj je bilo utvrivanje kompletne
stratigrafije nalazita, pa se iskopavalo unutar prethodno
otvorene Sonde B (Brusi 2005; 2008). U istraivanjima su,
osim autora, sudjelovali Vedrana Glava, Mario Radaljac,
Marko Metrov te Nikola Vukosavljevi.
Literatura
Baraka 2009 J. Baraka, Pakotane Crkvina, rezultati
arheolokih istraivanja, Zbornik o Luji Marunu, ibenik
Zadar Zagreb, 2009: 182 193.
Baraka, uur 2010 J. Baraka, J. uur, Pakotane
Crkvina, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 518, 519.
Jeli 1898 L. Jeli, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju, VHAD, n. s., 3, Zagreb, 1898: 33 126.
Uglei, Gusar 2010 A. Uglei, K. Gusar, Pakotane
Crkvina, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 515 517.
Peina Vlakno, ije je istraivanje zapoelo 2004., nalazi

se na sredinjem dijelu Dugog otoka izmeu mjesta Luke i
Savra, iznad uvale ipnatica, na visini od 30 m iznad mora.
Omanji prostor peine od svega 30-ak kvadrata ima irok
otvor okrenut na jug/jugozapad. U novije vrijeme otvor je
suen gradnjom debelog suhozida s ostavljenim prolazom.
Pretpeinski prostor takoer je ograen suhozidom koji mu
daje kvadratni oblik.
U prethodnim istraivanjima dosegnuta je dubina od oko
2 m ispod dananje hodne povrine, pri emu je naen
sloj tefre. Prema preliminarnim analizama, rije je o 5 cm
debelom sloju utoga napuljskog tufa izbaenog prilikom
erupcije na Flagrejskim poljima u blizini Napulja prije 14
tisua godina. U novoj kampanji iskopano je dodatnih 80
prof. dr. sc. Ante Uglei

dr. sc. Karla Gusar
Summary
During 2010, the fifth campaign of investigation into the
site Pakotane-Crkvina was carried out. The investigations revealed the remains of the religious architectural
complex with St Marys Church. The complex lies some
hundred metres from the shore of Vransko Lake. Remains
557
Peina Vlakno, tlocrt i presjeci (izradio: D. Vujevi)
slojevima, kada s rastom morske razine morski resursi preuzimaju kljunu ulogu.
Veina je pronaenih predmeta isto utilitarnog karaktera,
a tek manji dio spada u domenu estetike, moda u najirem smislu te rijei, i u domenu umjetnosti. Ve u proloj
kampanji, kada se djelomino zakopalo ispod sloja tefre,
u sloju su pronaeni probueni kotani zubi jelena te malo
kotanog alata (Brusi 2008). Tijekom novih istraivanja
pronaeni su fragmenti 14 kotanih ila i probojaca, od
kojih je veina pronaena u sloju direktno ispod tefre. Iako
je rije o utilitarnim predmetima, na dva primjerka mogu se
pronai paralelni urezi, koji ne potjeu od upotrebe, nego
su napravljeni kao ukras ili moda s nekom drugom, nepoznatom namjerom.
Nova kampanja donijela je jo tri probuena zuba jelena i
tri koljke s rupom na zatku (rod Glycimeris). Sveukupno, u
dvije posljednje kampanje pronaeno je osam probuenih
zuba jelena, est razliitih probuenih koljki te perlica od
koljke roda Entalina (Dentalium tetragonum). Meu pronaenim predmetima posebno se istiu fragmenti gomolja s
urezanim prikazima (Parica, Vujevi 2011). Nije iskljueno
da su prikazi neko imali i dublje, simboliko znaenje, iako
do pronalaska drugih fragmenata svako tumaenje ostaje
na razini pretpostavke. Datumi dobiveni za taj sloj pokazuju
vrijeme od 12.710 do 12.120 kal. godina pr. Kr. (14.660
do 14.060 kal. godina prije sadanjosti). Iako istraena u
malom opsegu, peina Vlakno ve sada brojnou nalaza
istie svoju vanost za razumijevanje gornjeg paleolitika
na prostoru Jadrana, a kontinuitet uporabe peine tijekom
cm naslaga ispod tefre, ali do kraja kampanje nije dosegnuto dno peine.
Ispod sloja tefre mogu se izdvojiti tri glavna sloja odvojena
tankim proslojima pepela i zagorene zemlje, koji zapravo
ine hodne povrine iz vremena kada je peina bila upotrebljavana. Najizraeniju od tih hodnih povrina ini zbijena
i djelomino zapeena zemlja s ostacima ognjita u jugoistonom kutu sonde, pronaena pri dnu novog iskopa. Od
poetka novog iskopa primjetno je poveanje broja kopnenih ivotinja, ponajprije velikih preivaa. U veem broju
nego u prethodnim slojevima javlja se kotani alat, kao i
nakit. I dok su u mezolitikim slojevima glavni ukras bili probueni puevi (Columbella rustica), sada meu nalazima te
vrste dominiraju probueni zubi jelena (Cervus elaphus) te
probuene koljke (Cyclope neritea).
Svi su slojevi bogati kremenim materijalom. Samo u treoj
kampanji pronaeno je vie od tisuu odbojaka, a pronaeno je i 260 obraenih alatki. Analize materijala iz sva tri
sloja i dalje upuuju na kasni epigravetijen, to se poklapa s
opim razvojem gornjeg paleolitika na obje strane Jadrana.
Najvei broj izraevina napravljen je od lokalnih ronjaka i
radiolarita, koji se i danas mogu pronai u brojnim uvalama
Dugog otoka. Alatke su najee izraivane na ploicama
i sjeivima, s velikim brojem ploica s hrptom. Tehnoloke i
tipoloke karakteristike inventara pokazuju najvie slinosti
s nalazima iz Vele pilje. Mnogobrojni nalazi kostiju krupnih
ivotinja, poput jelena (Cervus elaphus) upuuju na to da
je lov bio glavni izvor prehrane stanovnika peine. Prisutne
su i kosti riba, ali u daleko manjem broju, nego u viim
558
excavated are rich in various kinds of finds, among them

the most numerous being flint tools. The typological and
technological characteristics of the objects found indicate
the late Epigravettian, and the C14-obtained dates put the
deposits in the period of 14-15 thousand years BPE. The
appearance of a large number of flint tools, a large number
of items of personal adornment like perforated teeth and
shells, of decorative incisions on bone tools, and finally
the discovery of representations on the cortex of chert
nodules highlight Vlakno Cave as one of the most important sites of the eastern Adriatic, all the more so that a
smaller area has been explored than in other Palaeolithic
and Mesolithic sites.
Redni broj: 266

Lokalitet: Plovni kanal Pag Koljun
Naselje: Pag, Koljun
Grad/opina: Pag (otok Pag)
Pravni status:
Razdoblje: A, SV
Presjek iskopanih slojeva (foto: M. Parica, D. Vujevi)
U travnju 2010., za potrebe izrade studije utjecaja na kulturnu batinu za podruje zahvata, Institut za arheologiju
pregledao je podruje planirane gradnje plovnog kanala
Grad Pag Koljun u opini Pag. Naruitelj studije bio
je Institut za istraivanje i razvoj odrivih eko sustava iz
Zagreba, koji je osigurao financijska sredstva, podloge
te potrebnu dokumentaciju o zahvatu, dok je za strunu
voditeljicu imenovana Asja Tonc, dipl. arheo. s Instituta
za arheologiju, u skladu s odobrenjem nadlenoga
Konzervatorskog odjela u Zadru.
Pregledano je podruje zahvata ukupne duine oko 6,6
km, prosjene irine do 500 m od osi zahvata, na prostoru
od grada Paga do Koljunskog zaljeva. Junije od Paga
planirana je uporaba postojeeg kanala solane, ime je
sjeverna granica utjecaja ograniena na bazene solane,
dok se najvei radovi planiraju u zoni od solane do ulaza
u Koljunski zaljev, gdje je potrebno probijanje stijenskog
masiva. Iz tog razloga zona kod naselja Koljuna pregledana je u najveoj irini. Rije je o krevitom terenu koji
se upotrebljava za ispau, s jako rijetkom niskom vegetacijom i suhozidnim ogradama te nekoliko objekata koji
su izvan granica utjecaja zahvata. Oko 700 m jugoistono
od posljednjih kua u naselju, a oko 450 m udaljenosti od
ruba zone zahvata uoeni su ostaci manjega pravokutnog
objekta graenog od kamenja slabo povezanog bukom,
sa zidovima sauvanima u visini od oko 1,50 m. Graevina
je smjetena uz samu morsku obalu, ima jednu apsidu na
istonoj strani, a identificirana je kao crkvica sv. Lucije, najvjerojatnije kasnoantike datacije (Vei 2005: 124). Neto
sjevernije uoeno je vie ulomaka tegula i keramikih
posuda, koji se moda mogu povezati s razdobljem uporabe crkve, iako se s obzirom na fragmentiranost nalaza ne
moe iskljuiti i neto recentnija datacija. Gradnja kanala,
odnosno svi radovi vezani uz probijanje stijenskog masiva,
ukljuujui miniranje, nee imati izravan utjecaj na crkveni
objekt ni ostatke potencijalnog nalazita sjeverno od
Dva fragmenta ronjaka s urezanim prikazima (foto: M. Parica)
gornjeg paleolitika i mezolitika prua brojne mogunosti

tumaenja promjena koje su se dogodile na prelasku pleistocena u holocen.
Literatura
Brusi 2005 Z. Brusi, Peina Vlakno, HAG, 1/2004,
Zagreb, 2005: 197 199.
Brusi 2008 Z. Brusi, Peina Vlakno, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 400 403.
Parica,Vujevi 2011 M. Parica, D. Vujevi, Nakit i umjetnost peine Vlakno, Archaeologica Adriatica, 3, Zadar,
2011: 23 34.
dr. sc. Dario Vujevi
Mate Parica
Summary
Peina Vlakno (Vlakno Cave) lies in the central part of
Dugi otok between Luka and Savar villages. Investigations
started in 2004 were continued in 2010 with the aim
of determining the stratigraphy of the site. The strata
559
potencijalnim nalazima u njemu, te prostoru oko crkvice sv.

Lucije istono od naselja Koljuna, a potreban je i pregled
podmorja u samom zaljevu.
Literatura
Juri 2004 R. Juri, Pag Stari grad, HAG, 1/2004,
Zagreb, 2005: 196, 197.
Zagreb, 2006: 312, 313.
Zagreb, 2008: 398.
Juri, Batovi 2003 R. Juri, . Batovi, Istraivanje
Staroga grada u Pagu u godini 2002. i 2003, Obavijesti
HAD, XXXV, br. 3, 2003: 122 129.
Sui 1953 M. Sui, Pag, uz 510-tu obljetnicu osnutka
grada Paga, Zadar, 1953.
Vei 2005 P. Vei, Zadar na pragu kranstva: arhitektura ranoga kranstva u Zadru i na zadarskome podruju,
Arheoloki muzej, Zadar, 2005.
Asja Tonc
Summary
In April 2010, the Institute for Archaeology carried out a
field survey of the area of the development of a navigable channel from the city of Pag to Koljun for the sake
of making a cultural heritage impact study. It was determined that the archaeological zone of Stari Grad with finds
from the 14th and 15th centuries and the historical core of
todays Pag are in the impact area, as are the remains of
the probably late Roman period Church of St Lucy east of
Koljun village. In these positions the works will have to go
on under expert supervision. No unknown sites have been
observed to date, but it is assumed that there will be finds
in the channel of the salt works as well as in Koljun Bay.
Podruje kanala s oznakama nalaza
njega. Prenamjena postojeeg kanala uz juni rub solane

za potrebe plovnog puta na nekim mjestima ukljuuje isisavanje mulja, pa tako i na dijelovima koji prolaze u podnoju ruevina Staroga grada Paga (povijesna urbanistika
cjelina R-171), gdje e stoga biti potreban struni nadzor
kako bi se sprijeila eventualna devastacija nalaza. Ostaci
raznih graevina koje su pripadale gradskoj jezgri u podnoju citadele s crkvom Gospe od Staroga grada rasprostiru se sve do samog ruba kanala solane, a na zranim
snimkama mogu se uoiti i vjerojatni ostaci objekata (pristanita) u samom kanalu. Tijekom posljednjih godina traju
sustavna istraivanja unutar Staroga Grada, koji egzistira
na tom poloaju do druge polovine 15. st., odnosno do
preseljenja stanovnitva u novi grad na dananjoj lokaciji,
ija je planska gradnja zapoeta 1443. godine (Juri 2004;
Juri 2005; Juri 2007; Juri, Batovi 2007; Sui 1953).
Prolaz kanala izmeu renesansne jezgre grada Paga i
skladita soli, zatienih spomenika graditeljstva (Z-2381),
predvien je uz postojei gradski most, ija je rekonstrukcija radi dobivanja izvornog izgleda kamenog mosta s dva
luka dovrena tijekom 2010. godine.
Osim postojeih evidentiranih kulturnih dobara, tonije
arheoloke zone Staroga grada i povijesne gradske jezgre
sa skladitima soli u dananjem Pagu, nisu uoeni novi,
nepoznati nalazi ili objekti koji bi bili ugroeni planiranom
gradnjom plovnog kanala na tom dijelu zahvata. Nakon
terenskog pregleda i utvrivanja stanja kulturne batine
na podruju buduega plovnog kanala grad Pag Koljun,
izdvojeno je nekoliko kljunih poloaja na kojima e se
radovi morati odvijati uz struni nadzor nadlenih tijela te
eventualan prekid radi istraivanja ako se za tim pokae
potreba. Rije je o prostoru kod skladita soli i mosta te
onom uz renesansnu jezgru Paga, zatim podruju u podnoju citadele Staroga grada Paga, zajedno s kanalom i
Redni broj: 267

Lokalitet: Pod (AB/EB 3)
Naselje: Bruka
Razdoblje: NV
P/MRS Benkovac, od 17. do 23 studenog 2010. tvrtka
Kaducej d.o.o. (u suradnji s tvrtkom Arheo plan d.o.o.)
zatitno je arheoloki istraila lokalitet AB/EB 3 Pod (k..
540, k.o. Bruka). Voditeljica istraivanja bila je Ivana
Galinovi, a zamjenica Marina imii. Strunu i tehniku
ekipu inili su Filomena Sirovica, Eduard Viskovi i Goran
uri. Nacrtnu dokumentaciju izradila je tvrtka Arheo plan
d.o.o. Radove su nadzirali konzervatori Barbara Perani
i Ivan Matkovi iz Konzervatorskog odjela u Zadru.
Financijska sredstva potrebna za istraivanje osigurao je
investitor Plinacro d.o.o.
560
Objekt smjeten na mjestu prolaska plinovodne trase vjerojatno je jo u nedavnoj prolosti sluio kao pastirsko
sklonite, tj. bunja, a naen je djelomino sruen te prekriven veom koliinom kamenja koje se uruilo s njegovih
struktura. Nakon to je uruenje u potpunosti uklonjeno,
ustanovljeno je da se objekt sastojao od dvije prostorije.
Zapadna je prostorija vjerojatno bila pravokutnog oblika, a
od nje su sauvani samo temeljni dijelovi sjevernog i junog
zida, nadograeni na potkovasti zid istone prostorije.
Istona i bolje ouvana prostorija potkovastog je oblika, s
izduenim ulaznim prostorom s june strane. Vjerojatno
je bila natkrivena velikim ploastim kamenjem kakvo je
naeno u uruenju unutar i oko te prostorije. Potkovasti je
zid te prostorije konstruiran na ravnoj ploi kamena ivca,
iji je dio uzvien i iskoriten za konstrukciju junog dijela
tog zida. Kako s vanjske strane taj uzvieni dio ploe dijelom izlazi iz linije pruanja samog zida, mogue je da je
ona prilikom svakodnevne uporabe objekta imala i neku
drugu, ne samo konstruktivnu funkciju, moda kao stol ili
klupa ispred objekta.
Ostali su zidovi toga suhozidnog objekta konstruirani na
relativno ravnoj ploi kamena ivca koja je iskoritena i kao
podnica unutar objekta. Na mjestima gdje je kamen ivac
nedostajao, a najjasnije na ulazu u prostoriju, u zemlju je
utisnuto vee i manje ploasto kamenje kojim je poploan
ostatak unutranjosti. Na sam ulaz postavljen je vei ploasti kamen kvadratnog oblika, koji je inio prag na ulazu
u objekt.
Prilikom ienja unutranjosti istone prostorije naeno je
manje vatrite ograeno ploastim kamenjem na kojem su
bili vidljivi i tragovi gorenja, dok je u sjevernom dijelu njezina potkovastog zida otkriven manji otvor prekriven veim
kamenim ploama koji je vjerojatno sluio kao ostava kojoj
se moglo pristupiti s vanjske strane, gdje su njezin sadraj
zaklanjala tri pomina kamena postavljena jedan na drugi.
S unutranje ju je strane zatvarao loe ouvan istoni zid
prostorije iznad kojeg je naena vea koliina uruenoga
ploastog kamenja. Ustanovljena situacija upuuje na
mogunost da se na tome mjestu nekada nalazio manji
otvor koji je s jedne strane omoguavao osvjetljenje, zraenje i odvod dima, a s druge pristup ostavi iz unutranjosti
prostorije.
Prikazanom strukturnom analizom objekta dobiveni su vrijedni podaci o konstruktivnom i funkcionalnom znaenju
njegovih strukturnih elemenata, a dobiveni rezultati doputaju i pretpostavke o njegovoj svakodnevnoj upotrebi kao
pastirskog zaklona. U skladu s time, ini se da je istona
prostorija, u kojoj su otkriveni jasni tragovi ljudske aktivnosti, od poetka zamiljena kao prostor za boravljenje i
zaklon. S druge strane, svrha na nju nadograene zapadne
prostorije nije sasvim jasna te je ona mogla imati i drugaije
funkcije, kao radionica, spremite ili sklonite za ivotinje.
Nakon to je u potpunosti dokumentiran opisnom, mjernom
i fotodokumentacijom, objekt je rastavljen na strukturne
dijelove koji su sloeni istono uz trasu te ija je pripadnost
odreenom strukturnom elementu objekta oznaena pripadajuom oznakom stratigrafske jedinice. Uz to, nainjen
je i plan na kojem je prikazan smjetaj pojedinih dijelova
objekta kako bi se nakon postavljanja plinovodnih cijevi,
a prema arheolokoj dokumentaciji, taj objekt mogao
rekonstruirati.
Objekt etnoloke batine s lokaliteta AB/EB 3 Pod (foto: G. uri)
Tlocrt objekta etnoloke batine s lokaliteta AB/EB 3 Pod (izradio:

Arheo plan d.o.o.)
Lokalitet AB/EB 3 Pod smjeten je na magistralnoj plinovodnoj trasi Gospi Benkovac, kod stacionae 189+822.
Pregledom terena prilikom dolaska na nalazite uoena su
tri suhozidna objekta, od kojih se jedan nalazi na centralnoj
plinovodnoj osi, dok su preostala dva smjetena istono i
zapadno od trase. Svi su ustanovljeni objekti detaljno dokumentirani, dok je objekt ustanovljen na centralnoj osi plinovoda oien, detaljno analiziran i dokumentiran te razloen
na strukturne elemente kako bi se omoguila njegova rekonstrukcija nakon postavljanja i zatrpavanja plinovodnih cijevi.
Tijekom navedenih radova ustanovljeno je da na lokalitetu
nema elemenata arheoloke batine pretpostavljenih konzervatorskom studijom, stoga on nije arheoloki istraivan.
561
heritage. This concerns three dry stone wall structures, one

of which lay on the central axis of the pipeline, while the
other two were located to the west and east of the course.
All the structures were documented in detail while the
structure established on the centre line of the pipeline was
cleaned, analysed in detail and documented, and carefully disassembled so that it can be reassembled when
the pipeline has once been laid. During these works it was
established that at this site there are no elements of the
archaeological heritage.
Redni broj: 268

Lokalitet: Polaa ispod gradina trkovaa i Krugla
(AB 44)
Naselje: Polaa
Grad/opina: Polaa
Razdoblje: P, SV
Ognjite ustanovljeno u istonoj prostoriji objekta (foto: G. uri)
Od 6. srpnja do 16. kolovoza 2010. arheoloki je istraen

lokalitet AB 44 Polaa ispod gradina trkovaa i Krugla,
koji se nalazi na trasi plinovodnog sustava Like i Dalmacije,
III. dio sustava. Voditeljica istraivanja bila je Mirjana BakiStojsavljevi, dipl. arheo., a zamjenik mr. sc. Igor Kulenovi.
Lokalitet Ispod gradina trkovaa i Krugla nalazi se na
polju Polai, udaljenom oko 10 km od Biograda. Rije je o
tipinim krakom polju: ravniarski teren okruen je breuljcima. S june strane to su Vinculja, Velika i Mala Muvaa,
Veliki i Mali Rui te Velika elika. Sa sjeverne strane polje
okruuju osina gradina, Peljegua, Otruljica, Krugla
i trkovaa. Gotovo svi navedeni breuljci poznati su u
arheolokoj literaturi kao gradinski lokaliteti koji se datiraju
u bronano i eljezno doba. Sam lokalitet smjeten je na
najniim padinama breuljka trkovae, a u neposrednoj
blizini gradine Krugla. Istraeno je 500 m, a arheoloki
nalazi i strukture grupirani su na dva poloaja: na blagoj
padini, na mjestu gdje se polje uzdie prema breuljku
trkovai, te oko 200 m sjeveroistono od toga, na najniim obroncima trkovae.
Otvor u sjevernom dijelu potkovastog zida (foto: F. Sirovica)
Literatura
Juvanec 1995 B. Juvanec, Istarski kaun (Europe),
Prostor, 3 (1995) 2 (10), Zagreb, 1995: 323 334.
Kale 2010 J. Kale Prijedlog modela inventarizacije suhozida, Prostor, 18 (2010) 2 (40), Zagreb, 2010: 452 467.
Kului 1999 S. Kului, Tipska obiljeja gradnje u suho
na kru hrvatskog primorja, (Na primjeru kornatskih otoka),
Hrvatski geografski glasnik, 61, 1999: 53 83.
ari ic 2004 I. ari ic, Tradicijsko graditeljstvo senjskog zalea: osvrt konzervatora, Stud. ethnol. Croat., 16,
Zagreb, 2004: 33 46.
Filomena Sirovica
Ivana Galinovi
Summary
In the context of the archaeological research works on the
gas pipeline, during 2010, archaeological investigations of
site AH/EH 3 Pod were carried out. The research covered
a field survey and documentation and geodetic surveying at the site of established elements of the ethnological
Cesta iz bronanog doba
562
obuhvaena u duljini od 20 m te irini od 2,5 m. Keramika

pronaena neposredno iznad strukture i u njoj iskljuivo je
raena rukom, nejednako je peena, raznih boja povrine
(smea, crvena, crna) te raznih tipova jezgri (tzv. sendvijezgre, jednobojne crne jezgre itd.). Keramike posude,
bez obzira na debljinu stijenke, nainjene su od neproiene gline s puno primjesa kalcitnog pijeska. Potrebno je
naglasiti da sva keramika pronaena na toj poziciji ima tehnoloke osobine koje odgovaraju navedenom opisu. Ve
je to dovoljno za tvrdnju da se cesta moe datirati u neko
razdoblje prapovijesti. Prema tipolokim karakteristikama,
keramiki nalazi mogu se datirati iroko, u bronano doba.
Na osnovi podataka dobivenih istraivanjem, teko je odrediti uu dataciju, ali mogue je da se ondje radi o materijalu
iz kasnoga bronanog doba.
Druga lokacija: naselje iz kasnoga bronanog doba i
srednjovjekovno groblje
Bronanodobno naselje druga istraivana lokacija smjetena je na samim obroncima breuljka i gradine trkovaa.
Stratigrafski, od povrinskog sloja nie prati se smei
humusni sloj koji se sastoji od pjeskovite zemlje pomijeane sa sitnim kamenjem. Ispod njega nalazi se kulturni
sloj koji se sastoji od sive pjeskovite zemlje pomijeane sa
sitnim kamenjem. Na dnu se nalazi crvena zemlja pomijeana sa sitnim kamenjem. Stratigrafske odnose uvelike
komplicira injenica da je u prapovijesni sloj ukopano groblje iz srednjeg vijeka. Osim srednjovjekovnih grobova, na
toj poziciji determinirano je nekoliko struktura i tvorevina.
Na alost, nije bilo mogue utvrditi treba li te strukture
povezivati s prapovijesnim naseljem ili srednjovjekovnim
alica pronaena u naselju iz kasnoga bronanog doba
Prva lokacija: cesta iz kasnoga bronanog doba

Stratigrafski odnosi na prvoj lokaciji relativno su jednostavni. Na vrhu se nalazi humusni sloj koji se sastoji od
tamno smee zemlje pomijeane sa sitnim kamenom
(prosjene granulacije oko 3 cm). Ispod njega nalazi se
sloj crvene zemlje koja je takoer pomijeana sa sitnim
kamenom jednake prosjene granulacije. U taj je sloj plitko
ukopana (oko 20 cm dubine) struktura nainjena od krupnijeg kamena prosjene granulacije veliine ljudske ake,
pomijeana sa zemljom. Neposredno iznad same strukture te unutar nje pronaena je manja koliina relativno
loe sauvanih ulomaka keramike. Struktura je sondom
Pogled na srednjovjekovno groblje i prapovijesno naselje tijekom istraivanja
563
pronaeno je i kamenih nalaza, i to kremenje (10, od kojih 9

potjee iz groba 25) i brusovi (2). Od keramikog materijala
pronaena je tek jedna keramika posuda, i to u grobu br.
16, uz lijevo stopalo pokojnika. Izraena je od neproiene
gline s primjesama kalcita, tamnosive boje i tanjih stijenki.
Jajolikog je oblika s naglaenim trbuhom i koninim vratom
te ravnog dna. Ukraena je koncentrinim, horizontalno
urezanim linijama. Grobovi s prilozima mogu se vezati uz
najraniji horizont ranosrednjovjekovnih grobalja druge polovine 8. i 9. st. Ostali grobovi (bez priloga) ne pruaju vrste
osnove za dataciju klasinim arheolokim metodama.
Meutim, potrebno je naglasiti da ukopi ne presijecaju jedan
drugi, to znai da su grobovi bili vidljivi u vrijeme ukapanja.
Uzorci iz pojedinih grobova poslani su na analizu C-14, to
e svakako pruiti pouzdanije podatke o dataciji grobova.
No iz groba 16
grobljem. Tehnoloke karakteristike keramikih nalaza s

naselja veoma su sline nalazima na cesti. Keramika je
nainjena od neproiene gline s puno primjesa kalcitnog
pijeska. Povrina posuda veinom je grubo uglaana, dok
je tek na jednom primjerku uglaana fino. Boja unutranjih i vanjskih povrina te jezgri varira od crvene i smee
do crne. Veinu nalaza od peene zemlje ine keramike
posude. Pronaen je i jedan primjerak utega za tkalaki
stan. Od oblika posuda moe se izdvojiti nekoliko tipova
veih i manjih lonaca te jedan tip alice. Prema tipolokim
karakteristikama, taj materijal moe se datirati u kasno
bronano doba.
Srednjovjekovno groblje na lokalitetu Ispod gradina
Krugla i trkovaa istraeno je 28 srednjovjekovnih kosturnih grobova, od kojih u dva groba nije naen kostur. Svi
su grobovi unutar suhozidnih kamenih struktura (SJ 83 na
sjeveru i SJ 136 na jugu) koje su najvjerojatnije granice
grobnih parcela. Grobovi istraeni na nekropoli mogu se
svrstati u nekoliko tipova: grobovi u obinoj zemljanoj raki,
grobovi u raki kojima je kostur sa strane ograen rijetkim
nepravilnim kamenjem (kamenje je kod glave ili sa strane,
a ponekad i uz noge), ovalni grobovi izraeni od vertikalno
postavljenih nepravilnih kamenih ploa, uslojenih u vie
redova kao pojaanje; grobovi pravokutnog oblika kojima
vertikalno postavljene kamene ploe ine kameni sanduk,
s poploanim dnom, grobovi trapezoidnog oblika i grobovi
sa suhozidnom konstrukcijom. Orijentacija je grobova Z-I i
SZ-JI (s manjim otklonima od sjevera). Svi su kosturi poloeni na lea, ruku najee ispruenih uz tijelo, iako su pronaeni i kosturi s rukama na zdjelici ili jednom (desnom)
rukom na zdjelici, dok je druga ispruena uz tijelo i ispruenih nogu. U grobovima je uglavnom pokopan samo jedan
pokojnik, jedino su u grobu br. 26 pronaeni ostaci dvaju
kostura. Kosti primarnog pokojnika odloene su uz glavu
i noge sekundarnog pokojnika. Ostaci lubanje primarnog
pokojnika poloeni su uz lubanju sekundarnog. Prema
rezultatima antropoloke analize osteolokog materijala,
radi se uglavnom o odraslim osobama u dobi izmeu 45 i
55 godina, mukarcima i enama, bez trauma na kostima.
Zastupljeno je i 5 djejih kostura u dobi od 4 do 9 godina
te osobi u dobi izmeu 12 i 15 godina, takoer bez trauma
na kostima. Veinu grobnih priloga ine metalni nalazi koji
se mogu podijeliti na noeve (7), bodee (2), strelicu s tuljcem i iljkom u obliku lastina repa (1), kasnoantiki novi
(1), kope (2) i kresiva (2), a ravnomjerno ih sadre grobovi s mukim i enskim pokojnicima. Uz metalne priloge
Literatura
Beloevi 1980 J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od
7. do 9. stoljea, Zagreb, 1980.
Chapman, Shiel, Batovi 1996 J. Chapman, R. Shiel, .
Batovi, The changing face of Dalmatia: Archaeological
and ecological studies in a Mediterranean landscape,
Leicester University Press, 1996.
ovi 1965 B. ovi, Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni, GZM, ns XX, Sarajevo, 1965.
Jelovina 1976 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split,
1976.
mr. sc. Igor Kulenovi
Summary
From July to August 2010, the site AH 44 Polaa below
the hill forts of trkova and Krugla was archaeologically
examined; it lies on the course of the development of the
Lika and Dalmatia gas pipeline, Part 3 of the system. The
Late Bronze Age was represented in finds of a road and
remains of a settlement outside the hill fort. A cemetery with
28 skeleton graves pertains to the Early Middle Ages.
Redni broj: 269

Lokalitet: Radainovci Vinogradine
Naselje: Radainovci
Razdoblje: SV
Nakon stanke od dvije godine, 2010. nastavljena su arheoloka istraivanja ranohrvatskoga groblja na poloaju
Vinogradine u Radainovcima kod Benkovca (Juri 2000,
Juri 2001, Juri 2006, Juri 2007, Juri 2008, Juri 2009,
Juri 2010). Financijsku potporu istraivanjima dalo je
Tijekom 2010. pojavila se potreba za urnom intervencijom
u Starom gradu u Pagu, kada se sruio podzid uz crkvu
Gospe od Staroga grada, a na vidjelo izilo vie zidanih
564
Marko Jablan, Marin Stani i Olja Rastovi, vanjski suradnici muzeja, Ana Duvani, Kreimir Lui i Nikolina
Mutavdija, studenti Sveuilita u Zadru te etiri fizika
radnika iz Radainovaca. Istraena je povrina od 115,4
m2 (k.. 185/1, 185/2, 185/4).
Istraivalo se na tri razliita poloaja: jugozapadnom, junom
i sjevernom dijelu iskopa. U jugozapadnom je dijelu to bio
nastavak iz 2007. godine. Tu je istraen jedan grob te jo
nekoliko u sjevernom dijelu iskopa, pa je tako u svim dosadanjim kampanjama otkriveno i istraeno 112 grobova.
Nakit pripada dosadanjem repertoaru nalaza i datira se
iza druge polovine 9. i poetka 10. st. i pripadao je krtenim
Hrvatima. Godine 2007. u sjevernom dijelu iskopa nakon
skidanja raslinja na dubini od 0,50 m naene su uredno sloene ploe, veliine 4x1,8 m. Njihova namjena za sada nije
jasna. Mogue je da je taj poloaj sluio u obredu pokapanja. Ove je godine nastavljeno istraivanje prema sjevernom
kutu terena gdje se nalazi ovea kamena gomila. Opreznim
skidanjem velike koliine kamena pronaen je zid orijentiran
SZ-JI koji sjeverozapadnim krajem zalazi pod profil, a istraen je u duini od 3,20 m, irini od 0,68 m do 0,73 m i visini
od 0,20 do 0,55 m. Zid je sauvan u zoni temeljne stope
koja je zidana od veega nepravilnog kamena. Kao graevni
materijal u ispuni izmeu kamenja pronaeni su ulomci
tegula. Graen je neujednaeno, loe, s vrlo malo buke.
Tijekom istraivanja pronaeno je vie ulomaka grube keramike (dna, obodi, ruke), nekoliko ulomaka stakla, vea koliina ulomaka tegula, grumena buke, bijelih tesera, ljudskih
i ivotinjskih kostiju. Iako se radi o skromnim graditeljskim
ostacima, na temelju pronaenih ostataka materijalne kulture
moglo bi se pretpostaviti da se ondje radi o kasnorimskome
graditeljskom sklopu. Budua istraivanja, uz doputenje
novog vlasnika, omoguit e sigurnije zakljuke o nalazitu.
Dosadanja istraivanja odvijaju se s velikom susretljivou
vlasnika zemljita (Krpina, Jakovac), koji to omoguavaju
tijekom vie godina, a da za to ne trae nikakvu naknadu.
Vrijedna osteoloka graa proslijeena je na antropoloku
analizu (i ovaj put besplatno), u Odsjek za arheologiju HAZU
u Zagrebu. Otkriveni graditeljski ostaci pokriveni su geotekstilom i djelomice zemljom do sljedeih radova.
Radainovci Vinogradine, u posjetu uenici podrune osnovne

kole iz Radainovaca (foto: I. ondi)
grobnica s mnotvom ljudskih kostiju. Ovogodinja su istraivanja u Radainovcima trajala u dvije faze.
I. faza istraivanja uz prekid (u svezi s navedenom intervencijom u Starom Gradu na Pagu) trajala je od 29. oujka
do 4. svibnja 2010. U istraivanjima muzeja sudjelovali
su i uenici Podrune kole u Radainovcima (O Petar
Zorani Stankovci) te je tako ostvaren projekt Muzej u
gostima, koji je bio tema ovogodinjega Meunarodnog
dana muzeja. Jednako tako, 17. svibnja 2010. u toj je koli
otvorena izloba uenikih radova, a 18. svibnja 2010. u
Sv. Donatu u Zadru u sklopu Meunarodnoga dana muzeja
otvorena je izloba o istraivanjima ranohrvatskoga groblja
u Radainovcima. Bio je to dio programa koji su zajedniki
priredili pedagoki i srednjovjekovni odjel Arheolokoga
muzeja u Zadru.
II. faza arheolokih istraivanja ranohrvatskoga groblja u
Radainovcima trajala je od 30. lipnja do 4. kolovoza 2010.
godine. Struni voditelj bio je Radomir Juri, muzejski
savjetnik u Arheolokom muzeju u Zadru, a sudjelovali su
i Jelena Veki, dipl. arheo., te Ivan ondi, dokumentarist,
Literatura
Juri 2000 R. Juri, Ranohrvatsko groblje u Radainovcima
kod Benkovca, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2000.
Juri 2001 R. Juri, Radainovci Vinogradine 2001,
Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2001.
Juri 2002 R. Juri, Novija istraivanja srednjovjekovnih
grobova na zadarskom podruju, HAnt, 8, Pula, 2002.
Juri 2006 R. Juri, Radainovci Vinogradine, HAG,
2/2005, Zagreb, 2006.
3/2006, Zagreb, 2007.
4/2007, Zagreb, 2008: 404, 405.
Juri 2009 R. Juri, Radainovci Vinogradine 19992007, Diadora, 23, Zadar, 2009.
Juri 2010 R. Juri, Ranohrvatsko groblje u Radainovima
kod Benkovca, Izdanja HAD, 25, Zagreb Pula, 2010.
Radomir Juri
Radainovci Vinogradine, istraivanje u tijeku (foto: I. ondi)
565
Summary
After a two-year break, in 2010, systematic archaeological excavations were carried out at the site of Vinogradine
near Benkovac. Research went on at three different positions: the south west, the southern and northern parts of
the dig. In the south west part one grave was investigated,
and several more in the northern part of the dig, and thus
so far in all campaigns 112 graves have been uncovered
and examined. Items of personal adornment found relate to
the previously known repertoire and date from the second
half of the 9th and the early 10th century and belonged to
baptised Croats.
This year, research was continued on towards the northern
angle of the ground where there is a large cairn. When a
large quantity of stone was very cautiously removed, a wall
oriented NW to SE was found. The wall in the north west
end went under the profile, and it was investigated over a
length of 3.20 m, a width of from 0.68 m to 0.73 m and a
height of 0.20 to 0.55 m. Although these are but modest
building remains, from the remains of material culture it
could be hypothesised that what is involved here is a late
Roman period complex.
Grob 1
vegetacijom. Tek nakon to je s njega oieno umsko

raslinje, bilo je mogue definirati njegovu veliinu, odnosno oblik. Bio je ovalnog oblika, najveeg promjera
12-13 m, a visina mu je varirala od 1 2 m. Nainjen je
od lomljenog kamena razliitih dimenzija pomijeanog s
tamno smeom do crnom zemljom. Grobni humak podijeljen je na etiri kvadranta (oznaeni su rimskim brojkama I IV, u smjeru kazaljke na satu, poevi od junog
segmenta). Orijentacija glavne osi mree bila je sjever-jug, s otklonom od 20 prema sjeveroistoku. Vanjski plat
grobnog humka sastojao se od lomljenog kamenja razliitih dimenzija (SJ 01) obraslog mahovinom i liajem. Ispod
njega nalazi se tanak sloj tamno smee zemlje pomijeane sa sitnim kamenjem i korijenjem (SJ 02) ispod kojeg
se ponovo javlja sloj lomljenog kamenja. U sloju SJ 02
pronaeno je nekoliko ulomaka grube smee keramike s
plastinim ukrasom. Slijedi sloj crne boje (SJ 03), sloj usitnjenog kamenja (SJ 04) pod kojim se ponovno javlja sloj
lomljenog kamenja veih dimenzija, koji ini jezgru samog
tumula (SJ 05). Ispod tog sloja javlja se sloj crne zemlje
pomijeane s usitnjenim kamenjem (SJ 06) te zemlja
crvenica i kamen ivac (SJ 07), odnosno sloj koji ondje
ini zdravicu.
Dakle, istraena je prapovijesna grobna gomila u ijem je
centralnom dijelu bio jedan ukop s djelomino ouvanim
ostacima pokojnika u grobu. Gomila je u zateenom stanju
bila djelomino devastirana, a u izvornom je obliku zasigurno imala vei obujam. U samom sreditu humka, u sloju
lomljenog kamenja veih dimenzija (SJ 05), bio je smjeten
grob (SJ 08/09) dimenzija 0,90x0,52x0,45-0,50 m i orijentiran u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Grobna je arhitektura bila djelomino dislocirana, a moda i opljakana.
Ipak, mogue je zakljuiti kako je rije o klasinom obliku
prapovijesnih grobnih komora kovegu. U zateenom
stanju grob je bio formiran od tri vee oblone ploe poloene na no. etvrta oblonica nedostaje, a umjesto nje
sjevernu stranu zatvara ovei kamen nepravilnog oblika.
Kamena poklopnica groba nije ostala sauvana, meutim
u sloju usitnjenog kamenja (SJ 04), u blizini groba stajala je
kamena ploa nepravilnog oblika dimenzija 1,35x0,86x0,20
m, koja je mogla posluiti kao poklopnica. U grobu je pronaena velika koliina razbacanih ljudskih kosti (SJ 10)
koje su porozne, lomljive i loe ouvane. Grobnih nalaza i
Redni broj: 270

Lokalitet: Selina grobni humak (AB 14)
Naselje: Selina
Grad/opina: Obrovac
Razdoblje: P
Zatitno arheoloko istraivanje na podruju lokaliteta AB
14 Selina na trasi plinovodnog sustava Like i Dalmacije,
III. dio sustava, na k.. 7083, k.o. Biliane, trajalo je tijekom lipnja i srpnja 2010. godine. Voditelj istraivanja bio je
Domagoj Maurin, a zamjenik Kristian Paskojevi, obojica
dipl. arheolozi.
Istraen je i dokumentiran prapovijesni grobni humak u
koji je bio ukopan jedan grob. Grobni humak smjeten
je na blagoj padini i bio je gotovo u potpunosti prekriven
Gomila prije poetka istraivanja
566
prehistoric grave in the actual central part of the barrow

has been registered and investigated. On the northern, southern, western and eastern sides there is stone
paving that framed the grave construction, and probably
was placed there in order to shore up the grave architecture. A large number of scattered human bones were
found in the grave; they were porous, frangible and in a
poor state of preservation. There were no grave finds or
grave goods. From the pile of stones of the mound, just
a few potsherds were collected and one nail, not a good
enough sample for any very precise dating of the barrow
to be defined.
Redni broj: 271

Lokalitet: Silba Juni greben
Naselje: Silba (otok Silba)
Grad/opina: Zadar
Razdoblje: A
Vrsta radova: podmorsko istraivanje
Ulomci keramike
priloga nije bilo pronaeno je tek nekoliko ljutura kopnenih pueva. Na dnu groba, na dubini od oko 50 cm javlja
se zemlja crvenica sa sitnim ploastim kamenjem i kamen
ivac. Gotovo se sa sigurnou moe pretpostaviti da je
grob opljakan, i to sa sjeverne strane, gdje se umjesto
vertikalne kamene ploe nalazio ovei kamen. Ispod tog
kamena, a izvan groba, pronaena je vea koliina ljudskih kostiju razbacanih na sve strane. Tome u prilog ide i
nedostatak grobnih nalaza i priloga, razbacane kosti unutar
samoga groba, udubljenje pri vrhu grobnog humka, a
moda i ve spomenuta velika kamena ploa pronaena u
II. kvadrantu. Sa sjeverne, june, zapadne i istone strane
nalazi se kameno poploenje koje uokviruje grobnu konstrukciju, a najvjerojatnije je poloeno u funkciji potpornja
grobne arhitekture. Osim centralnoga groba, nisu zabiljeene druge arheoloke strukture. Rub kamene gomile nije
ostao sauvan.
Od pokretnih nalaza sakupljena je manja koliina ulomaka
keramike iz SJ 02 i jedan avao u SJ 05. Ulomci keramikih posuda nisu dovoljno reprezentativan uzorak na osnovi
kojeg bi bilo mogue odrediti uu dataciju gomile. Rije je o
smeoj keramici grublje fakture. Uoen je urezani ukras na
sauvanom dijelu tijela posude i aplicirani plastini ukras.
Osim keramike, sa zapadne strane grobne arhitekture pronaen je i jedan avao etvrtaste glave.
Od 13. do 28. rujna 2010. Odjel za podmorsku arheologiju Arheolokog muzeja Zadar nastavio je sustavna
arheoloka istraivanja ostataka antikog brodoloma iz
1. st. na Junom grebenu kod otoka Silbe (Gluevi
2000; Gluevi 2002; Gluevi 2003; Gluevi 2004).
Sam lokalitet smjeten je na sjevernoj strani Junoga
grebena (karta), na dubini izmeu 31 i 34 m. Rije je o
brodu koji je, dolazei s prostora istonog Mediterana,
prevozio dva glavna tereta: prvi su bile amfore tipa
Dressel 2-4, a drugi nepravilno lomljeno kamenje.
Istraivanje je financiralo Ministarstvo kulture. Kampanja
je trajala 16 dana, a voditelj istraivanja bio je dr. sc.
Smiljan Gluevi. U istraivanju su sudjelovali i diplomirani arheolozi, apsolventi arheologije, profesionalni
Domagoj Maurin
Summary
During 2010, rescue archaeological investigation was
done out in the area of site AH 14 Selina burial mound,
located on the course of the development of the main
Bosiljevo-Split gas pipeline. In the state as found, this
barrow was overgrown with dense vegetation and in
part devastated. During excavations it was established
that this is in fact a prehistoric tumulus about 12-13 m
in diameter, and the greatest extant height is about 2
m. The ring of the barrow is not preserved. Only one
Brodovi na lokalitetu (foto: R. Mari)
567
Pogled na kvadrante 13 15 (foto: S. Gluevi)
Vei kameni blokovi u KV. 15 i necjelovite amfore u KV
Ronilica na nalazitu (foto: S. Gluevi)
Ekran i snima ROV-a (foto: D. Romanovi)
ronioci, ronioci pripadnici Interventne policije PU

zadarske, kao i djelatnici Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba.
na nalazite, veliine 250x250 cm, a unutar nje elastinim

su trakama napravljeni potkvadranti veliine 125x125 cm.
Mrea je eljeznim klinovima i elinim sajlama privrena za okolne stijene. Ukupno je napravljeno 15 kvadranata. Ove godine radilo se na kvadrantima 11 15.
Kao i veina dosada istraenih, i ti su kvadranti (osim
Najveim se dijelom ronilo uz pomo mjeavine nitrox.

Istraivalo se unutar vrste metalne mree postavljene
568
Summary
KV. 11) bili prekriveni veim i manjim preteito ploastim

kamenjem koje je oito bilo dio brodskog tereta. Radilo se
vrlo intenzivno, uglavnom mamut-sisaljkama, kako bi se
odstranio pijesak da bi se dolo do kamena. U ovogodinjoj se kampanji pokazalo kako meu velikom koliinom
amorfnog kamena ima i nekoliko veih kamenih blokova
koji takoer izgledaju kao prirodno formiran kamen. Svi
su takvi blokovi izvaeni, a dio njih (kao i ostalog kamena)
analiziran na Rudarsko-naftnogeolokom fakultetu u
Zagrebu. U KV. 12 naene su tri necjelovite amfore, dok
su u drugim kvadrantima naeni samo ulomci amfora,
odnosno rudimentarnih ostataka brodske konstrukcije.
Jednako je tako zabiljeeno nekoliko izoliranih nalaza
bronanih avala koji nisu bili vezani uz drvo nego su
naeni u pijesku.
Tijekom cijelog istraivanja izraivana je fotodokumentacija, a rad se pratio uz pomo dviju kamera. Prva je
kamera bila fiksirana na jednom poloaju uz nalazite
kako bi se mogao pratiti rad na tom dijelu te je kabelom bila vezana s povrinom i ekranom preko kojega
se mogao kontrolirati rad. Druga kamera nalazila se u
sklopu ROV-a (Remotly Operately Vehicles), dakle ronilici kojom su s povrine (takoer pomou kabela) rukovali
djelatnici FSB-a iz Zagreba, ije je i vlasnitvo. Ronilica je
opskrbljena motorima koji omoguuju da se kree u svim
smjerovima, pa se na taj nain mnogo bolje mogao pratiti cjelokupan rad, jednako kao i pojedinosti iskopa. Na
pomonom brodu bio je smjeten agregat i ekran preko
kojega se sve to moglo pratiti. Tom je kamerom snimljeno
vie od 20 sati materijala na VHS kasete koji je poslije
prebaen na DVD diskove.
Sav pronaeni materijal preliminarno je obraen na terenu
tako da je opran, oznaen ceduljicom s odgovarajuim
kvadrantom i slojem. Materijal je takoer fotografiran, a
napravljen je i privremeni inventar. Nakon istraivanja
materijal je prenesen u Arheoloki muzej Zadar, gdje je u
bazenu sa slatkom vodom podvrgnut procesu desalinizacije. Dokumentarist muzeja napravio je i GPS sliku itavog
Junoga grebena, koju e u budunosti biti mogue uklopiti
u sliku podmorskog dijela nalazita.
During 2010, Zadar Archaeological Museum went on with

systematic archaeological investigation of the remains of
a Roman period wreck of the 1st century on South Reef,
i.e. Juni greben, off Silba island. Work went on in quadrants 11-15 which (apart from Q 11) were covered with
large and small mainly flat stones, which clearly constituted the ships freight. In Q 12 three incomplete amphorae were found. During the whole of the research the work
was monitored with two cameras, one of them part of a
ROV Remotely Operated Vehicle, cable-operated from
the surface.
Redni broj: 272

Lokalitet: Silba uvala Pocukmarak
Naselje: Silba (otok Silba)
Grad/opina: Zadar
Razdoblje: A, SV
Tijekom rujna 2010. nastavljena su arheoloka istraivanja
nalazita u uvali Pocukmarak na otoku Silbi. To je trea
istraivaka kampanjia iji je cilj bio iskopavanje podvodnog nasipa u koji su inkorporirani kameni sarkofazi koji su
iskoriteni kao graevni materijal prilikom njegove gradnje.
Prof. dr. sc. Zdenko Brusi voditelj je istraivanja, a istraivanja su financirana sredstvima Ministarstva kulture i znanstvenog projekta voditelja istraivanja.
Tijekom istraivanja u kampanji 2010. nastavljeno je iskopavanje, odnosno uklanjanje kamena na sredinjem dijelu
originalnog nasipa. Radilo se na uklanjanju kamenog
nasipa na prostoru izmeu sanduka i dva poklopca sarkofaga te istonog kraja nasipa. Na nekim dijelovima zapadne
strane nasipa ve je u proloj kampanji dosegnuta matina
stijena, tako da je spomenuti dio samo poien u manjoj
mjeri, dok je prema istoku, gdje kamen ivac strmo pada
u dubinu ispod nasipa, uklonjena vea koliina kamena.
Zbog debljine kamenog nasipa u ovoj kampanji nije bilo
mogue dohvatiti matinu stijenu na tome, sredinjem
Literatura
Gluevi 2000 S. Gluevi, Otok Silba Grebeni,
hidroarheoloko istraivanje rimskodobnog brodoloma,
Obavijesti HAD, XXXII/3, Zagreb, 2000: 100 103.
Gluevi 2002 S. Gluevi, Otok Silba Grebeni, podmorsko istraivanje antikog brodoloma, druga kampanja,
Obavijesti HAD, XXXIV/1, Zagreb, 2002: 64 70.
Gluevi 2003 S. Gluevi, Silba Grebeni 2002, podmorsko istraivanje antikog brodoloma, trea kampanja,
Obavijesti HAD, XXXV/1, Zagreb, 2003: 84 90.
Gluevi 2004 S. Gluevi, Silba Grebeni 2003,
nastavak podmorskog istraivanja rimskodobnog brodoloma, etvrta kampanja, Obavijesti HAD, XXXVI/2, Zagreb,
2004: 112 118.
Gluevi 2004 S. Gluevi, Antiki brodolom na
Grebenima kod otoka Silbe, (publikacija uz izlobu), Zadar,
2004.
Podvodni arheoloki radovi (foto: M. Parica)
569
ienje prostora izmeu sarkofaga (foto: M. Parica)
to reach the central part of the mound, which because of

the amount of piled ballast, still might be concealing some
stone monuments.
dijelu nasipa, koji zbog koliine nasutog materijala moda

jo uvijek skriva kamene spomenike koji bi mogli biti otkriveni u buduim istraivakim kampanjama. Nalazite u
uvali Pocukmarak zahtijeva jo nekoliko istraivakih kampanja te ozbiljan plan zatite i konzervacije kamenih spomenika, a nakon to se sustavna istraivanja privedu kraju,
lokalitet bi trebao biti prezentiran in situ, kao kulturna i turistika znamenitost.
Redni broj: 273

Lokalitet: Smiljevac (AN 42)
Naselje: Gornja Jagodnja
Grad/opina: Polaa
Razdoblje: P
prof. dr. sc. Zdenko Brusi

Mate Parica
Summary
Tijekom srpnja 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet AB 42 Smiljevac, smjeten unutar radnog pojasa
trase gradnje Plinovodnog sustava Like i Dalmacije, III.
dio sustava. Voditeljice su bile Blana Maljkovi i Helena
Nodilo, dipl. arheo.
The continuation of systematic underwater archaeological

investigation of a site in Pocukmarak Bay on Silba island
went on during September 2010. During this campaign,
the excavation or rather the removal of stones in the central part of the pile of original ballast was continued. Work
continued on the removal of a stone mound in the area
between the caskets and two sarcophagus lids and the
eastern end of the pile of ballast. In some parts of the western side of the ballast, in the previous campaign the bedrock had already been reached, so that this part was only
slightly cleared, while towards the east, where the bedrock
plunged sharply into the deep below the mound, a large
amount of stone was removed. Because of the thickness
of the pile of stone, in this campaign it was not possible
Prilikom terenskog pregleda utvreno je da se na lokalitetu Smiljevac nalazi kamena gomila. Pretpostavka je
bila da se radi o prapovijesnome grobnom humku. Preko
gomile su zidane suhozidne konstrukcije, sagraene slaganjem lomljenog kamena u suho. S terena je iskrena
ikara i nisko raslinje te je dokumentirana suhozidna konstrukcija sazidana preko kamene gomile, koja je fotografirana i geodetski izmjerena tlocrtno i bono. Suhozid je
570
Pogled na suhozid sagraen na kamenoj gomili (foto: B. Maljkovic)
premjeten izvan radnog pojasa, a namjera je da se, ako

to bude mogue, nakon zemljanih radova vrati na izvornu
poziciju. irina suhozida iznosila je 60 80 cm, a ukupna
duina 22,4 m. Nakon dokumentiranja suhozida s gomile
je oiena vegetacija. Zbog konfiguracije terena podruje
rasprostiranja gomile nije se moglo jasno definirati. Rije
je o krakom terenu na kojem se istiu ploe kamena
ivca. itava padina na kojoj je sagraena gomila identinog je sastava; istiu se ploe kamena ivca i kameni
nasip ili nanos. Na osnovi ruba padine, na sjeveroistonoj strani i istake kamena ivca veih dimenzija koja je
mogla posluiti kao rub pretpostavljene gomile na jugozapadnoj strani, odreeni su gabariti unutar kojih se istraivalo (promjera 14 15 m po osi sjever-jug). Izmjereni su
presjeci gomile u zateenom stanju te je zapoelo njezino
istraivanje. Gomila je podijeljena na segmente, na etiri
kvadranta, oznaena rimskim brojkama u smjeru kazaljke
na satu. Orijentacija glavne osi mree bila je sjever-jug.
Metoda podjele na kvadrante omoguila je dobivanje profila, odnosno presjeka kroz stratifikaciju nalazita. Gomila
je bila sagraena na krakoj kosini koja blago pada od
jugozapada prema sjeveroistoku. Od vrha krevitog brda,
na kojem dominira jedna vea gomila, bila je udaljena oko
135 m. Za obje je gomile karakteristina pojava suhozidnih konstrukcija koje su s vremenom bile sazidane preko
gomila ili ukopane unutar njih. Za gradnju tih konstrukcija
upotrebljavano je kamenje od plata gomile. Gomila je graena od lomljenoga nabacanog kamenja razliitih dimenzija. Stratigrafski odnosi pokazuju jednostavnu sliku; zateeni vanjski plat gomile sastavljen od veega lomljenog
Nalaz venecijanskog novca 2 solda Av: SAN.MARC.VEN. u

odsjeku .II. Rv: DALMA. E.T ALBAN, 17. 18. st. (foto: N. Lete)
Istraeni kvadrant III (foto: H. Nodilo)
571
kamenja mijea se s kamenom osipinom (SJ 01 i SJ 02).

SJ 01 i SJ 02 lee na zemlji crvenici (SJ 04) i kamenu
ivcu (SJ 03). Takve stratigrafske odnose pokazuju svi
kvadranti. Tijekom istraivanja nije registrirana grobna
konstrukcija i nisu pronaene ljudske kosti, a prikupljeno
je tek nekoliko manjih fragmenata keramike i dvije kovanice iz vremena Mletake Republike. Promatrano u irem
kontekstu, kada se zna za naseobinski karakter susjedne
gradine Mali Smiljevac iji se poetak zasada smjeta u
kasni eneolit, moe se zakljuiti da je mogue kako se njezino stanovnitvo povremeno koristilo Velikim Smiljevcem
tijekom ratne opasnosti ili zbog nadziranja okolnog kraja.
Literatura
ime Batovi 1990 Benkovaki kraj u prapovijesti, Radovi
FFZ, 29, Zadar 1990.
Blana Maljkovi
Zrana fotografija brda Veliki Smiljevac i okolnog podruja
Summary
During July 2010, rescue archaeological investigations
were carried out at the site of Smiljevac, which lies within
the course of the development of the main Bosiljevo-Split
gas pipeline. It had been determined in a field survey that
at the Smiljevac site there is a stone cairn across which
there are dry stone wall structures. The cairn was built
on a karst slope that falls gently from south west to north
east. During the excavations, no grave constructions or
remains of human bones were registered. Just a few small
potsherds and two coins from the time of the Venetian
Republic were collected. Considering the broader context,
when we know of the inhabited nature of the neighbouring
hill fort of Mali Smiljevac, the beginnings of which are for
the moment put in the late Aeneolithic, it can be concluded
that the inhabitants of it used Veliki Smiljevac for surveillance of the surrounding area, or occasionally during some
wartime emergency.
Suhozidne konstrukcije na sredinjoj kamenoj gomili na Velikom

Smiljevcu (foto: V. arak)
blizini arheolokog objekta, radi zatite odreeno je probno

sondiranje. Voditeljice su bile Lujana Paraman i Vesna
arak, dipl. arheologinje.
Redni broj: 274

Lokalitet: Smiljevac (AN 43)
Naselje: Polae
Grad/opina: Polaa
Razdoblje: P
Otvorene su etiri probne sonde dimenzija 2x3 m, iji je

cilj bio utvrditi postojanje arheolokih struktura ili nalaza na
lokalitetu, uz one ve poznate. Sve su sonde pokazale jednake rezultate: ispod sloja kamenja nalazio se tanak sloj
crvenice koji je izravno nalijegao na kamen ivac, mjestimino vidljiv i na povrini. Nisu pronaeni nikakvi arheoloki
nalazi ni drugi tragovi ljudske aktivnosti. Na trasi budueg
plinovoda uoeno je i vie suhozidnih konstrukcija manjih
dimenzija koje su radi zatite detaljno dokumentirane. Radi
se preteno o konstrukcijama koje su mogle imati gospodarsku (kao sklonite za stoku), zatim obrambenu i izvidniku svrhu (za vrijeme ratnih opasnosti), a mogle su sluiti
i kao eke za lov.
S obzirom na sam poloaj gradine Veliki Smiljevac, njegove
dimenzije i nedostatak kulturnih ostataka, najvjerojatnije se
radi o gradini koja je bila povremeno naseljena ili je sluila
kao izvidnica ili sklonite. Promatrano u irem kontekstu,
kad je poznat za naseobinski karakter susjedne gradine
Tijekom srpnja 2010. zatitno je arheoloki istraen poloaj

AB 43 Smiljevac, na trasi gradnje plinovodnog sustava Like
i Dalmacije, III. dio sustava. Lokalitet Smiljevac nalazi se
na brdu Veliki Smiljevac, na ijem se vrhu nalaze ostaci
istoimene gradine koju je ubicirao ime Batovi. Trasa
koja je prvobitno prolazila kroz podruje gradine intervencijom Konzervatorskog ureda u Zadru premjetena je, pa je
tako zaobila sredinju kamenu gomilu na vrhu Smiljevca
i pripadajue suhozidne konstrukcije, kao i vijenac koji je
prema . Batoviu ostatak bedema prapovijesne gradine.
S obzirom na to da se trasa ipak nalazi u neposrednoj
572
ura (Georgija) u Smokoviu. Voditelj radova bio je Jakov

Vui.
Smokovi se rijetko spominje u starijim povijesnim izvorima.
Tijekom srednjeg vijeka moda je postojalo manje naselje pod
tim imenom u sklopu srednjovjekovnih sela Podi ili Miljaa.
Godine 1510. Federik Grisogono dobio je doputenje za gradnju utvrde u Smokoviu, a godine 1527. selo je imalo 54 stanovnika. Nikodim Mila donosi podatke iz ljetopisa Simeona
Konarevia (pisan nakon 1762. godine), prema kojima
je crkva sv. ura u Smokoviu posveena 1567. godine.
Stanko Bai na osnovi ulomka predromanikoga crkvenog
namjetaja pretpostavio je kako je ona sagraena nad ostacima starohrvatske crkve. Crkva sv. ura jednobrodna je
longitudinalna graevina s prostranom polukrunom apsidom
na sjeveroistoku. Orijentirana je u smjeru sjeveroistok-jugozapad, azimut 236. Unutranje su dimenzije broda 5,5x10,7 m.
Apsida je iroka 5 i duboka 3 m. Crkva je zateena u ruevnom stanju, dijelom obrasla u travu i nie raslinje.
Za ovu godinu planirano je istraivanje pojasa u irini do 2 m
oko crkve. Na navedenom prostoru ispod sloja tla debljine
od 30 do 80 cm zateene su poklopnice recentnih grobova,
zbog ega se u dogovoru s konzervatorima odustalo od
daljnjeg iskopavanja i radovi su preusmjereni na unutranjost crkve. Tijekom ove kampanje u crkvi je u cijelosti istraeno oko 60 m. Bazu terena ini uslojeni mekani kamen
ivac. Na nalazitu su dokumentirana etiri razdoblja.
Prapovijest je zastupljena s brojnim ulomcima grube keramike neujednaene boje peenja, raenim bez upotrebe
lonarskog kola. Ulomci se u pravilu nalaze u sloju tamnosmee kompaktne zemlje koji poiva na ivcu (S.J. 10).
Antici pripadaju tri paralelna zida orijentirana u smjeru jugoistok-sjeverozapad. Temeljne stope tih zidova ukopane su
u S.J. 10 i poivaju direktno na ivcu. Za odreivanje vremena nastanka i trajanja antikog objekta kljuni su nalazi
prikupljeni iz S.J. 8 i S.J. 12, koji se nalaze nad S.J. 10, a
prostiru se na gotovo cijeloj povrini istraenog prostora.
U njima je pronaen velik broj ulomaka tegula i imbreksa
te fine i grube keramike. Poblie odredivi ulomci keramike
datiraju se u 1. i prvu polovinu 2. st. Na licu jedne od temeljnih stopa antikih zidova sauvali su se otisci potplata sandale, nastali prilikom gradnje objekta, dok je buka jo bila
svjea. Na prostoru sjeveroistono od apside crkve, gdje
Suhozidna konstrukcija na trasi (foto: V. arak)
Mali Smiljevac, iji se poetak zasad smjeta u kasni eneolit, moe se zakljuiti da je mogue kako se njezino stanovnitvo koristilo Velikim Smiljevcem u nadzoru okolnog
kraja ili povremeno tijekom ratne opasnosti. Stoga je kao
takvo u nekom trenutku utvreno jednim vijencem bedema,
etvorokutnog tlocrta, iji su ostatci danas vidljivi u obliku
nasipa, gotovo na cijelom potezu nekadanjeg perimetra.
Literatura
Batovi 1990 ime Batovi, Benkovaki kraj u prapovijesti, Radovi FFZ, 29, Zadar, 1990.
Vesna arak
Summary
During July 2010, investigations were carried out at the
site AH 43 Smiljevac on the course of development of the
Lika and Dalmatia gas pipeline system, Part 3. The site
of Smiljevac is on the hill Veliki Smiljevac, at the top of
which are the remains of a hill fort of the same name. The
course originally went through the hill fort area, but was
changed after intervention from the conservation authority, and accordingly skirted the central stone cairn and the
pertaining dry stone walls. Since the course nevertheless still lies in the immediate vicinity of an archaeological
structure, it was determined to carry out exploratory excavations. During these probes, no archaeological remains
were found. The dry stone walls that were located inside
the future course of the pipeline were documented in detail.
Redni broj: 275

Lokalitet: Smokovi crkva sv. Georgija
Naselje: Smokovi
Grad/opina: Zemunik
Razdoblje: P, A, NV
Od 20. svibnja do 2. srpnja 2010. godine Arheoloki muzej
Zadar zatino je arheoloki istraio podruje kod crkve sv.
Otisak rimske sandale sauvan u buci (foto: J. Vui)
573
Uzduni profil u apsidi crkve (izradio: J. Vui)
Jaki 1997 N. Jaki, Zemunik, Split, 1997.

Mila 1989 N. Mila, Pravoslavna Dalmacija, Beograd,
1989.
se ukopavalo samo do visine poklopnica recentnih grobnica pronaeni su i ulomci sjevernoafrike crvenoglaane
keramike datirani u 4. i 5. st. Zanimljivo je da svi pronaeni
kasnoantiki ulomci potjeu s prostora sjeveroistono od
antikih zidova, dok jugozapadno od njih nije pronaen ni
jedan ulomak.
U novije vrijeme nad ostacima antikih graevina podignuta
je crkva sv. ura. Temeljne stope crkve raene su od neobraenih krupnih komada lokalnog kamena vezanog crvenicom, dok su zidovi raeni od manjeg, u nepravilne redove
slaganog, lokalnog kamena vezanog vapnenom bukom.
Istraivanjem su otkrivene tri podnice koje se mogu vezati
uz samu crkvu. Pri pogledu na temeljne stope i sauvano
zie crkve sv. ura, koji ne pokazuju nikakve tragove
dogradnji, jasno je kako je crkva u svojim dananjim tlocrtnim gabaritima rezultat jednoga graevinskog zamaha.
Za pokuaj odreivanja vremena gradnje dananje crkve
vana je injenica da su tijekom istraivanja izostali pokretni
nalazi srednjeg i kasnog srednjeg vijeka. Najstariji numizmatiki nalazi poput quattrina pape Aleksandra VII (1655.
1667.) i mletake gazete od 2 solda te nekoliko ulomaka
glazirane keramike upuuju na kraj 17. i poetak 18. st.
Tijekom iskopavanja u crkvi je istraeno 17 grobova kojima
su pronaeni kosturi ukupno 23 pokojnika, od toga 17 djejih i 6 odraslih. U dvanaest grobova pokopan je po jedan, u
etiri po dva, a u jednom su pokopana tri pokojnika. Odnos
grobova naspram crkvene arhitekture upuuje na zakljuak
da se ukopavalo nakon gradnje crkve.
Prilikom razidavanja nestabilnog dijela zida kod sjeverozapadnog ramena apside, u zidu je otkriven ulomak kamenog zabata predromanike oltarske pregrade. Kako na
nalazitu nisu otkriveni pokretni i nepokretni nalazi koji bi
se mogli datirati u rani srednji vijek, do daljnjeg treba pretpostaviti da taj ulomak potjee s nekoga drugog poloaja.
Jakov Vui
Summary
During 2010 Zadar Archaeological Museum held a watching brief at the site of the Church of St George in Smokovi.
Pursuant to the stratigraphy as well as moveable and
immovable finds, at the site, four temporally distinct periods
were documented. The oldest, the prehistoric, was confirmed by potsherds that are hard to date more precisely.
From the Roman period come remains of a building that
had both an economic and a residential component, and
was in existence during the 1st and 2nd century. From the
later Roman period, alongside the Roman building that had
already been abandoned, a modest building intervention is
recorded. Finally, at the end of the 17th and in the beginning
of the 18th century, over the ruins of the previous periods,
the present-day Church of St George was built. A fragment
of pre-Romanesque church furnishing incorporated into
St Georges tells of the existence of a pre-Romanesque
church in the area of todays Smokovi.
Redni broj: 276

Lokalitet: Sv. Katarina crkva sv. Katarine
Naselje: Sv. Katarina (otok)
Razdoblje: SV
Literatura
Od 11. do 22. listopada 2010., Zaviajni muzej Biograd na

Moru zatitno je arheoloki istraio ostatke crkve sv. Katarine
na otoku Sveta Katarina (k.. 3102/1, k.o. Biograd). Voditelj
Bai 1998 S. Bai, Osvrt na knjigu Pravoslavna

Dalmacija E. Nikodima Milaa, Zadar, 1998.
574
istraivanja bio je Mirko epo, kustos u Zaviajnom muzeju

Biograd na Moru, a zamjenica voditelja Iva Zori, vanjska
suradnica Zaviajnog muzeja. U istraivanju su sudjelovali i
pomoni radnici Ivan Santini, Nermin Hadovi i Milan oso
te volonteri iz biogradskih upa sv. Stoije i sv. Ivana. Radove
je financirao Zaviajni muzej Biograd iz vlastitih prihoda.
Ostaci crkve nalaze na uzvienom platou ispod kojeg se

uoava poloaj kamenoloma aktivnog do polovine 20. st.
Crkva je jednobrodna s apsidom koja je u unutranjosti
polukruna, a izvana pravokutna i presvoena je polukupolom. Dimenzije su crkve 7,70x4,40 m i graena je od
neuslojojenoga priklesanog kamena vapnenca. Zidovi su
oteeni i sauvani do visine od 3 m. Izvorno proelje crkve
urueno je zbog aktivnosti u kamenolomu. Popreni zid u
prednjem dijelu crkve vjerojatno je sagraen nakon ruenja
izvornog proelja. Na vanjskom licu zida apside vidljivi su
tragovi bukane fasade. Na unutranjem licu sjeveroistonog zida vidljivi su utori za graevinsku skelu nastali prilikom gradnje crkve. Na zidu apside nalazi se manji pravokutni prozor, a na jugozapadnom zidu neto vei, dok su na
unutranjoj strani zidova uzidane male zidne police, jedna
na sjeveroistonom zidu i druga u desnom uglu crkve do
apside. Po sredini jugozapadnog zida nalazi se velika rupa.
Runi iskop zapoet je od apside prema proelju. Iskop
se sastojao od jednoga stratigrafskog sloja, tamnosmee
rahle zemlje s ostacima korijenja, priklesanog kamenja,
kamenih ploa i kupa kanalica. Pronaeno je nekoliko
ulomaka neukraene crno peene keramike s primjesom
kalcita. Na nekoliko mjesta unutar crkve uoeni su ostaci
podnice, nepravilne kamene ploe debljine 4-5 cm, koje
lee na sloju buke ispod kojeg je 10 cm naboja od zemlje.
Neposredan je povod istraivanju inicijativa stanovnika

Biograda za ureenje ostataka crkve i otoka. Cilj istraivanja bio je ukloniti korijenje i nisko raslinje u unutranjosti i okoliu ostataka crkve, runo iskopavanje unutranjosti crkve te privremena zatita lokaliteta nasipanjem
unutranjosti crkve ljunkom radi sprjeavanja rasta
niskog raslinja. Ruevine crkve sv. Katarine nalaze se na
otoku Katarina u Pamanskom kanalu. Otok je udaljen
800 m od Biograda, i danas je gotovo u cijelosti vlasnitvo
Grada Biograda, osim svjetionika s kuom (sagraenih
1885.) koji su u privatnom vlasnitvu. Ostaci crkve rekognoscirani su nekoliko puta 70-ih i 80-ih godina prolog
stoljea, kada je i okvirno datirana u kasno romaniko
i rano gotiko razdoblje (Juri 1990: 286). Na katastarskoj mapi iz 1826. naznaeni su ostaci crkve (prikazani
kao ruevina). Taj podatak, iako indirektan jer ne spominje crkvu, jasno govori da je crkva poetkom 19. st.
ruevna, a sam toponim Katarina (govorno) ili Sveta
Katarina (slubeno), bez dvojbe svjedoi o titularu crkve.
Pisana vrela o otoku i crkvi neznatna su, i svode se na
jedan spomen iz 16. st. Iz izvjetaja opata samostana sv.
Kuzme i Damjana na okovcu na otoku Pamanu, pisanog 1570. razabire se da samostan posjeduje tri otoka u
kanalu nasuprot samostanu, jedan od njih zvani Rabasol
iznajmljuje se i donosi prihod, dok dva ne donose prihod
i zovu se Scapanosi (Jeli 1898: 60). U literaturi se otok
Rabasol identificira s Katarinom (Badurina 1935: 5;
Galovi 2010: 190, 366) ili se Rabasol samo spominje,
bez poblie ubikacije (Jeli 1898: 60; Ostoji 1964: 231).
Ako se prihvati ubikacija nesonima Rabasol s otokom
Katarinom i injenica da je otok Katarina vlasnitvo benediktinaca u 16. st., zakljuak bi bio da je otok imenovan
toponimskim likom Katarina/sveta Katarina izmeu 1570.
i 1826. godine. To bi bio jedini vrst kronoloki okvir za
period funkcioniranja crkve.
Plan istraivanja (izradila: I. Zori)
Poloaj otoka Sveta Katarina u Pamanskom kanalu
575
Pogled na ostatke crkve svete Katarine (foto: M. epo)
Kamen, kamene ploe i ulomci kupa izvaeni prilikom

iskopa deponirani su i sloeni s jugozapadne strane crkve.
Unutranjost crkve nasuta je slojem sitnog kamenja i
ljunka do razine podnice.
Unutar sloja pronaene su dislocirane ljudske kosti koje su

pripadale trima osobama. Ispred proelja crkve pronaena
su dva groba.
Grob 1 orijentacija kostura SI-JZ, odrasla osoba, vjerojatno mukarac. Grob je gotovo u cijelosti oteen. Grobna
arhitektura nije sauvana, dok su od pokojnika sauvani
samo lijevi i desni femur, lijeva i desna fibia te lijeva fibula.
Skidanjem humusnog sloja ispod kostura pronaeno je i
nekoliko zubiju, rebrenih kostiju i tragova garei.
Grob 2 orijentacija JI-SZ. Dijete u dobi oko 10 godina.
Grob se nalazi na zapadnom uglu proelja i protee se
ispod poprenog zida crkve. Grobna arhitektura djelomino je sauvana, vidljivo je da se sastojala od pravilnih
kamenih oblonica irine 10 cm i visine do 15 cm na koje je
nanesen sloj buke. Od kostura su fragmentarno sauvane
rebrene i zdjeline kosti, femur i fibula lijeve noge te fibia
desne noge.
U iskopu je pronaen velik broj kamenih ploa i manji broj
ulomaka kupa kanalica, pa je vrlo vjerojatno da je crkva bila
pokrivena drvenom konstrukcijom i kamenim ploama, dok
je sljeme bilo pokriveno kupom kanalicom. Uz junu stranu
apside otvorena je pokusna sonda dimenzija 1,5x1,5 m.
Nakon 20 cm iskopa pojavljuje se kamen ivac. U toj sondi
nije bilo nalaza. Iz okolia crkve uklonjeno je nisko raslinje
i grane okolnih stabala koja su ugroavala zidove crkve.
Na mjestu pokusne sonde uz apsidu crkve napravljena je
kosturnica za sve kosture pronaene tijekom istraivanja.
Literatura
Badurina 1935 Odorik Badurina, Drevna benediktinska
opatija u Biogradu na moru, Hrvatska straa, VII, 1935.
Galovi 2010 Tomislav Galovi, Libellus Policorion,
Rogovski kartular (diplomatiko-povijesna analiza), sv.
1, doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Filizofski
fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2010.
Jeli 1898 Luka Jeli, Povijesno topografske crtice o biogradskom primorju, VHAD, 3, Zagreb, 1898.
Juri 1990 Radomir Juri, Srednjovjekovni spomenici na
biogradskom podruju, Biogradski zbornik, 1, Zadar, 1990:
279 318.
Ostoji 1964 Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima, sv. II, Split Tkon, 1964.
Mirko epo
Summary
During 2010, Biograd na Moru Local History Museum carried out rescue archaeological research on the remains of
576
the Church of St Catherine that is located on the small island

of Sveta Katarina in the Paman Channel. Reconnaissance
of the remains of the church was conducted several times in
the 1970s and 1980s, when the approximate dating to the
late Romanesque and the early Gothic period was established. The remains of the church lie on a raised plateau
below which the position of a quarry active up to the middle
of the 20th century can be seen. The immediate occasion
for the research was the initiative of Biograd inhabitants to
put the remains of the church and the island in better order.
The objective of the current campaign was to clear away
the roots and low vegetation in the interior of and around
the remains of the church, to do manual excavation in the
interior of the church, and temporarily to protect the site
by covering over the interior with gravel. In the excavation
the levels of the original floor were established, and two
damaged graves in the front part of the church and the displaced bones of several individuals in the nave and apse
were found. The surroundings of the church were cleared
of their low vegetation and the branches of the neighbouring trees that were threatening the walls of the church were
cut. The interior of the church was covered with a layer of
small stones and gravel to floor level.
Redni broj: 277

Lokalitet: Tepe (AN 19)
Naselje: Zelengrad
Grad/opina: Obrovac
Razdoblje: P
Grob u sredinjem dijelu tumula
Lokalitet se nalazi na blagoj uzvisini iznad doca kod istoimenog zaselka u Zelengradu, oko 5 km jugoistono od
Obrovca. Zaselak Tepe danas je naputen, a njegove
poruene kue imaju funkciju privremenog sklonita za
lokalne pastire. Terenskim pregledom utvreno je da se
na lokalitetu Tepe nalaze tri tumula od zemlje i kamenja. Samo se najvei od njih, promjera oko 10 m, nalazi
uz sam rub radnog pojasa trase gradnje plinovoda. Tumul
je krunog oblika nainjen od zemlje i kamenja, promjera
oko 10 m i visine oko 1 m, oteen odnoenjem kamenja.
U samom sreditu tumula, pri vrhu su bile vidljive oblonice devastiranoga groba, irokog oko 65 cm, orijentiranog
u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Tumul je bio prekriven
niskom suhom travom, bunjem i niskim drveem.
Povrinski sloj tumula (SJ 01) debljine oko 5 cm, nainjen
od sitnoga lomljenog kamenja i smee zemlje, bio je prekriven niskom vegetacijom. Ispod tog sloja nalazi se vrlo
tanak sloj usitnjenog kamenja (SJ 02). Slijedi sloj tamnosmee zemlje (SJ 03), ispod kojeg se nalazi sloj lomljenog
kamenja veih dimenzija i tamnosmee zemlje pomijeane
sa sitnim kamenjem (SJ 04), koji ini jezgru tumula, a poloen je na zemlju crvenicu (terra rossa) i vapnenaki kamen
ivac (SJ 05). U samom sreditu humka, u sloju lomljenog
kamenja veih dimenzija (SJ 04) smjeten je devastirani
grob (SJ 06/07), orijentiran u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Grob je sastavljen od etiri vapnenake oblonice
nepravilnoga pravokutnog oblika, djelomino ukopane u
zemlju crvenicu. Grob je bio dug 1,40 m, a irok 0,75 m.
S obzirom na to da je grob bio vidljiv na povrini tumula,
U sklopu arheolokih istraivanja na trasi gradnje plinovodnog sustava Like i Dalmacije, III. dio sustava, tijekom srpnja
i kolovoza 2010. trajalo je zatitno arheoloko istraivanje
na podruju lokaliteta AN 19 Tepe. Voditelj istraivanja bio
je Domagoj Maurin, a zamjenik Kristian Paskojevi, obojica
dipl. arheolozi.
Tumul prije poetka istraivanja
577
razliitog oblika i dimenzija, tvorei luk pokraj june oblonice groba. U zapuni unutar strukture (SJ 09), koju ini
tamnosmea zemlja, usitnjeno kamenje, oblutci te lomljeno
kamenje razliitih dimenzija, pronaena je velika koliina
keramikih ulomaka crnih i crvenkasto-smeih posuda.
Prilikom istraivanja prikupljena je vea koliina keramikog
materijala. Uglavnom se radi o ulomcima grube crvenkasto-smee do tamnosmee keramike. Takoer, sakupljena
je i manja koliina vrlo fine crne keramike. Najvie keramikih ulomaka prikupljeno je unutar groba i u strukturi u suhozidu s njegove june strane. Najvei dio pronaenih ulomaka pripada manjoj zdjeli u funkciji grobnog priloga. Rije
je o glaanoj smeoj keramici s primjesom kalcita. Zdjela
ima bikoninu formu s obodom blago izvijenim prema van
i s etiri horizontalno postavljene jeziaste ruke koje izrastaju tik iznad konusa. Dno je zdjele ravno. Dimenzije keramike posude: visina 9,50 cm, promjer oboda s unutranje
strane 19,50 cm, promjer dna 7 cm. Pokraj bikonine zdjele
unutar groba pronaeni su ulomci fine, dobro peene, glaane tamnosmee do crne keramike. Keramika je veoma
fragmentarno sauvana, ali je kompaktna i sadri vrlo malu
koncentraciju kalcita. Meu ulomcima moe se izdvojiti
mala bikonina posuda fine fakture, vrlo tankih stijenki, s
dvije trakaste ruke. Na ulomku te posude pokraj gornjeg
dijela ruke sauvao se dio valovitog ukrasa. Ulomci keramikih posuda pronaeni unutar strukture sagraene uz
junu oblonicu groba loije su kvalitete i grublje fakture od
ulomaka posuda pronaenih unutar groba. S obzirom na
vei broj ulomaka koji pripadaju razliitim posudama, moe
se pretpostaviti da je rije o nekoj vrsti pogrebnog rituala
u kojem su te posude razbijene i razbacane unutar strukture pokraj groba. Posebno se istiu ulomci veih posuda
(lonaca) s trakastim, na gornjoj strani blago spljotenim
rukama. Sauvano je i nekoliko horizontalnih, izvuenih
oboda. Na osnovi pronaene keramike tumul je okvirno
datiran u kasno bronano doba ili poetak starijega eljeznog doba.
Keramika zdjelica, prilog u grobu
odnosno da je otvoren i opljakan davno prije poetka

istraivanja, pri vrhu u njegovoj zapuni (SJ 07) pronaena
je vea koliina recentnog materijala, poput plastike, konzervi, raznih metalnih predmeta, gume i jednoga jugoslavenskog dinara iz 1974. godine. Takoer, na vrhu tumula
pronaeni su slomljeni dijelovi oblonica i pokrovne ploe
groba. Po rubu tumula ustanovljen je obzid sastavljen od
ploastoga lomljenog kamenja veih dimenzija. Obzid se
moe fino pratiti s njegove sjeverne i istone strane, dok je
na junoj strani kamenje poneto dislocirano. Na zapadnoj
strani obzid zamjenjuje kamen ivac, djelomino obraen.
Zapuna groba (SJ 07) sastoji se od tamnosmee zemlje,
kamenja razliitih dimenzija i oblutaka. Vea koliina ljudskih kostiju (SJ 10) pronaena je razbacana u svim dijelovima zapune groba. Kosti su porozne, lomljive i loe ouvanosti. Pri dnu zapune naeni su dijelovi bedrene kosti
(femur), ljudskih zubi (sjekutii, kutnjaci) i ulomci fine crne
keramike. Na dnu groba, na dubini od oko 1,10 m, javlja
se manje ploasto kamenje poloeno na zemlju crvenicu i
kamen ivac (SJ 05).
Uz junu oblonicu groba podignuta je struktura u suhozidu
(SJ 08/09), duine oko 2 m i irine 0,40 m. Njezinu istonu
stranu pri vrhu zatvara manja kamena ploa, sjevernu
oblonica groba, a junu i zapadnu lomljeno kamenje
Literatura
Batovi 1989 . Batovi, Istraivanje prapovijesti sjeverne
Dalmacije od 1984. do 1988., Diadora, 11, Zadar, 1989:
5 57.
Domagoj Maurin
Summary
As part of the archaeological investigations along the
course of development of the Lika and Dalmatia gas pipeline, Part 3 of the system, during July and August 2010
rescue archaeological investigation was conducted in the
area of site AS 19 Tepe. In a field survey it was established that there were three tumuli at the site. Only the biggest of them lies on the very edge of the course of the pipeline. The tumulus is round, made of earth and stone, about
10 m in diameter and 1 m high, and is damaged because
the stone has been carried away. During the excavation
it was established that the tumulus is prehistoric, and is
bounded with slabs of stone. Only one grave was registered, lying in almost the central part of the tumulus. On the
Ulomci keramikih posuda (SJ 09)
578
southern side of it is a structure in dry stone wall technique

with the remains of ritually smashed pot vessels. A large
quantity of scattered human bones was found in the grave.
The grave goods found were the remains of quite small
ceramic vessels of very fine workmanship and one larger
vessel that because of its degree of preservation has been
almost entirely reconstructed. Also, from the mound of the
tumulus, a small quantity of potsherds was collected. From
the fine ware found in the grave and the structure by its
side, the tumulus can be dated in outline to the Late Bronze
Age or the beginning of the Early Iron Age.
Redni broj: 278

Lokalitet: Ugljan crkva sv. Hipolita i Kasijana
Naselje: Ugljan
Grad/opina: Preko (otok Ugljan)
Od 9. do 21. rujna 2010., tvrtka Arheolog d.o.o. zatitno
je arheoloki istraila lokaciju stare crkve sv. Hipolita i
Kasijana u mjestu Ugljanu na otoku Ugljanu (k.. 2695.,
zk. ul. 422 i k.. zgr. 45, zk. ul. 188, sve k.o. Ugljan).
Zatitna arheoloka istraivanja u cijelosti su financirana
sredstvima Ministarstva kulture, a zapoela su radi prikupljanja svih relevantnih informacija o kulturnim slojevima
te arheolokim pokretnim i nepokretnim nalazima na predmetnom prostoru. Struni voditelj istraivanja bio je Damir
Martinov, dipl. arheo., a uz njega su u iskopavanjima sudjelovali Vedrana Glava, dipl. arheo., te pet apsolvenata
arheologije.
Sonda 3, pogled na otkrivenu apsidu (foto: D. Martinov)
Arheoloki lokalitet crkva sv. Hipolita i Kasijana nalazi se

u zaseoku Varoi u mjestu Ugljanu na istoimenom otoku.
Dosadanja su znanja o toj crkvi vrlo skromna, budui da
do sada nije arheoloki istraivana. Crkva se prvi put spominje 1350. godine u dokumentu u kojem se navodi da je
kapelan crkve sv. Hipolita i Kasijana, po imenu Ivan, imenovao nekog sveenika svojim zastupnikom. Sauvano je
jo nekoliko dokumenata iz druge polovine 14. st. koji spominju crkvu, ali posebno je zanimljiv onaj o sporu iz 1393.
na osnovi kojeg se moe pretpostaviti da je u drugoj polovini 14. st. znatnije pregraivana. Sama crkva okruena
je zidom unutar kojeg se nalazilo groblje. Prema mjesnoj
tradiciji, na tom su se groblju pokapala nekrtena djeca,
no pojedini sauvani dokumenti svjedoe da su se ondje
pokapali i odrasli, to e potvrditi i arheoloka istraivanja.
Istraena je povrina veliine cca 30 m. Otvorene su
ukupno 3 sonde. Sonda 1 otvorena je uz SI i JI zid crkve,
sonda 2 otvorena je uz JZ zid, dok sonda 3 obuhvaa prostor sakristije crkve sv. Hipolita. Arheoloko iskopavanje
pokazalo je stratigrafsku sekvencu od 8 faza. Najstarijoj
fazi pripadaju ostaci starije graevine, tonije ostaci polukrune apside u sondi 3 s pripadajuom joj podnicom i
bazom oltara sa stupom (in situ) za postavljanje oltarne
mense. Osim apside, istoj fazi najvjerojatnije pripada i zid
koji ulazi pod temeljnu stopu crkve u sondi 2. Prua se
u smjeru SI-JZ te vjerojatno pripada jednoj od pomonih
crkvenih prostorija. Po svemu sudei, na prostoru crkve sv.

Hipolita i Kasijana nalazila se jedna starija crkva koja bi
mogla biti ranokranska, to se bez planiranih istraivanja
ne moe sa sigurnou potvrditi.
Druga faza crkve pripada srednjovjekovnoj graevini. Ta
su istraivanja pokazala da je i srednjovjekovna crkva sv.
Hipolita i Kasijana imala apsidu, no tone dimenzije nisu
ustanovljene jer je devastirana gradnjom mlae sakristije.
Ustanovljen je samo njezin manji dio na junoj strani sonde
3. Na srednjovjekovnu fazu nadovezuje se gradnja dananje crkve sv. Hipolita i Kasijana. Crkva je u nekom mlaem
periodu dobila pokos. U posljednjoj fazi graevine izniveliran je teren oko crkve, to je ustanovljeno u svim otkopnim
sondama te joj je dograena sakristija.
Oko crkve ustanovljeno je postojanje groblja. Otkriveno je
ukupno 11 novovjekovnih ukopa. Prva faza ukopa devastirana je ukopom druge, mlae faze ili neprekidnim prekopavanjem okolia crkve. Rije je o kosturnicama od najmanje
dva pokojnika. Veina je kostura dislocirana, a oni otkriveni
in situ orijentirani su u smjeru SZ-JI. Tijekom istraivanja
pronaena je manja koliina pokretnih nalaza. Uglavnom
se radi o koljkama, ulomcima novovjekovne keramike i
stakla. Osim nekoliko ulomaka glazirane keramike, veinom su naeni ulomci grube crvene i crne keramike. Od
staklenih predmeta veina pripada ulomcima posuda i boca
od puhanog stakla. U dva groba pronaeni su bronani
579
by an apse; however, its dimensions remain undetermined

due to the devastation that occurred in the later construction
of the sacristy. The medieval church served as a basis for
the construction of the present-day church. At some point,
the church walls were supported by buttresses. The last
phase is characterized by levelling of the terrain surrounding the church and the sacristy that was built concurrently.
In the vicinity of the church there were eleven burials with
skeletons mostly displaced due to the continuous usage of
the burial site. Two of them contained personal belongings
of the deceased, mainly bronze medallions featuring saints
alongside glass and wooden rosary beads. Movable findings included shells, fragments of glazed ceramics, black
and red pottery, blown glass bottles and vessels.
Redni broj: 279

Lokalitet: Vidakovii (AB 21)
Naselje: Medvia
Razdoblje: P, SV
Benkovac, od 13. do 28. rujna 2010. tvrtka Kaducej d.o.o.
Baza i postolje mense koji se nalaze in situ na podnici apside,

ugraeni u pregradni zid broda i sakristije crkve (foto: D. Martinov)
medaljoni s prikazom svetakih likova te dijelovi krunica

(perle od staklene paste i drvene perle). U ovom trenutku
teko je sa sigurnou datirati pojedine graevinske faze
crkve, no planirana budua istraivanja zasigurno e razjasniti pitanje moe li se najstarija faza crkve uistinu pripisati
ranokranskom dobu, to bi dalo jedan posve novi znaaj
tome arheolokom lokalitetu i sakralnom objektu.
Damir Martinov
Summary
During September of 2010 rescue archaeological excavations were conducted at the site of the Church of St Hippolytus
and St Cassian on the island of Ugljan with the aim of collecting the relevant information on cultural strata as well as
on movable and immovable findings. The site has not been
previously archaeologically excavated, therefore little is
known; the church was first mentioned in a document dating
from the 14th century. The excavated area amounted to 30
m and three probes were opened. The stratigraphic excavation showed that there were eight phases: the remains of
a semicircular apse, a part of church floor, a part of wall discovered under the substruction of the church and the base
of the altar with a column belonging to the oldest phase.
The second phase is of the medieval church, characterized
ire podruje istraivanja s oznaenim elementima arheoloke

i etnoloke batine (foto: preuzeto iz natjeajne dokumentacije
580
Pogled na Gradinu aria glavicu s lokaliteta AB 21 Vidakovii

(foto: D. Tresi Pavii)
Keramika perla ukraena utisnutim kruiima ispunjenima bijelom inkrustacijom (foto: B. Roankovi)
zatitno je arheoloki istraila lokalitet AB 21 Vidakovii

(k.. 1057, k.o. Medvia). Voditelj istraivanja bio je Josip
Burmaz, a zamjenica voditelja Filomena Sirovica. Strunu
i tehniku ekipu inili su Marina imii, Luka Godina i
Borko Roankovi, dok je nacrtnu dokumentaciju izradila
tvrtka Arheo plan d.o.o. Radove su nadzirali konzervatori
u Zadru. Financijska sredstva potrebna za istraivanje osigurao je investitor Plinacro d.o.o.
pogled prema gradini Medvia (Hadra?, Sidrona?). Na

samom brdu Gradina aria glavica primijeeni su ostaci
veim dijelom uruenoga suhozidnog bedema smjetenog
na istonom rubu zapadnog, najvieg dijela brda. Bedem
je djelomino ouvan i moe se pratiti u duini od 62 m,
dok je ispod njega vidljiva vea koliina uruenog kamenja. Maksimalna dokumentirana irina bedema iznosi 1,6
m te se na mjestima moe jasno uoiti njegovo istono lice.
Utemeljen je na kamenu ivcu koji je dijelom iskoriten i
za njegovu konstrukciju. Oko bedema, kao i na najviem,
zapadnom i neto niem istonom platou brda, primijeena
je vea koliina prapovijesne keramike, dok su na terasi
istono od bedema naene i dvije kremene alatke.
U podnoju Gradine pregledom terena utvreno je 10
kamenih gomila koje svojim izgledom i poloajem upuuju
na mogunost da se radi o tumulima. Smjetene su na kosi
istone padine brda Gradina aria glavica te se pruaju
u smjeru istok-zapad. Na veini tih gomila naeni su manji
ulomci prapovijesne keramike.
Na samom lokalitetu istraene su tri sonde, od ega su u
sondama 1 i 3 plitko ispod povrinskog sloja ustanovljeni
geoloki slojevi te, uz rijetke nalaze keramikog materijala, nisu utvreni drugi arheoloki ostaci. Izniman je nalaz
crne keramike perle ukraene utisnutim kruiima ispunjenima bijelom inkrustacijom koja je naena u sondi 3, na
kontaktu povrinskog i geolokog sloja. S druge strane, na
prostoru sonde 2, koja je obuhvatila cijeli juni i sredinji
dio istraivanog podruja gdje su ve na povrini sakupljeni sitni ulomci keramike, kao i jedna kremena strelica,
utvreni su manji ostaci prapovijesnog sloja koji je zapunio prostor izmeu dvije ploe kamena ivca, a u kojem
je naena zamjetna koliina prapovijesnoga keramikog
materijala. Takoer je istraeno i dokumentirano 7 plitkih
krunih udubina u geolokim slojevima, od kojih je pet
poredano u pravilnom nizu koji se prua u smjeru SZ-JI,
dok su preostale dvije postavljene sjeverno od njih, pod
kutom od oko 90 stupnjeva. Kako je veina tih udubina
izrazito plitka, nije se moglo sa sigurnou utvrditi radi li se
o ukopima antropogenog ili geolokog nastanka. Rezultati
arheolokog istraivanja pokazali su da je rije o ponajprije prapovijesnom nalazitu koje se, zbog nedostataka
jasnog dijagnostikog materijala, moe okvirno smjestiti u
Lokalitet AB 21 Vidakovii smjeten je na magistralnoj

plinovodnoj trasi Gospi Benkovac, izmeu stacionaa
181+840 i 181+915. Istraivanje je, uz arheoloko iskopavanje, obuhvatilo i dokumentiranje, uklanjanje elemenata etnoloke batine ugroene radovima na plinovodnoj
trasi (meu kojima se istie odvodni kanal konstruiran na
mjestu prirodnoga vodenog protoka) te ekstenzivni pregled
terena kojim su utvrene i dokumentirane kamene gomile
smjetene sjeverno od istraivanog podruja i manja prapovijesna gradina smjetena na brdu Gradina aria
glavica, zapadno od trase plinovoda. Rije je o prapovijesnoj gradini koja dominira irim podrujem zapadnog dijela
Medvie te obradivim povrinama oko nje. Prema zapadu,
s Gradine je mogua jasna vizualna komunikacija s gradinom Zelengrad, dok se na istonoj strani prua dobar
Lokalitet AB 21 Vidakovii tijekom istraivanja (foto: B. Roankovi)
581
bronano doba, dok sporadina pojava srednjovjekovne

keramike u povrinskom sloju govori o iskoritavanju tog
podruja i u mlaim razdobljima, to u odreenoj mjeri
traje i danas. S druge strane, terenskim pregledom utvren je irok raspon arheolokih ostataka, njihov prostorni
raspored, kao i uoeni odnos s otprije poznatim i vanim
elementima arheoloke batine, govori u prilog potencijalu ireg podruja istraivanja za budua struna i znanstvena razmatranja.
Zelengrada, Grad Obrovac. Voditeljica je arheolokog rekognosciranja dipl. arheo. Natalija ondi, a radove je financirala tvrtka Vjetroelektrana Orljak d.o.o. iz Obrovca.
Cilj rekognosciranja jest izrada elaborata izvjea arheologa o zateenom stanju, utjecaju na kulturno-povijesnu
batinu i mjerama zatite arheolokih i kulturnih dobara,
koji e se upotrebljavati kao prilog studiji o utjecaju na
okoli vjetroelektrane Orljak. Prostor na kojem se planira
gradnja vjetroelektrane nalazi se u sredinjoj Bukovici
na irem podruju sela Zelengrada. Obuhvaa povrinu
duine 4,5 km (smjerom SZ-JI) i irine 3,5 km (smjerom
SI-JZ) oblika krnjeg pravokutnika. Na toj povrini planirano
je postavljanje ukupno 19 vjetroagregata (VTG) koji bi zauzimali mahom istaknute toke u okoliu (uzvisine i vrhove
brda).
Poduje Zelengrada nije arheoloki istraivano ni temeljito
rekognoscirano. Teren je temeljito arheoloki pregledan
tijekom 2007. na trasi magistralnog plinovoda koji dijelom
prolazi kroz podruje budue vjetroelektrane Orljak. Tom
je prilikom na dijelu trase koji prolazi podrujem vjetroelektrane zabiljeeno nekoliko lokaliteta s povrinskim nalazima keramike i ostaci starije ceste.
Navedeno je podruje izrazito brdovito, visoki kr zarastao
je u raslinje. Teren je teko, a mjestimice i vrlo teko prohodan. Na krevitim dijelovima povrina je uglavnom pregledna, na podrujima s gustim raslinjem (grmlje, niska
grabova uma) preglednost je znatno smanjena i teko je
sa sigurnou uoiti eventualne kulturne ostatke. uma najee onemoguuje i stjecanje cjelovitog dojma prostora.
Sredinom podruja koje obuhvaa vjetroelektrana Orljak u
smjeru SI-JZ prolazi trasa plinovoda. Radovi su ondje dosta
odmakli i iskopana je veina zadanog dijela trase. Plinovod
sijee samo predvieni pristupni put prema VTG 19.
Poloaj svakoga pojedinanog vjetroagregata obuhvaa
povrinu veliine 30x60 m na zadanoj GPS koordinati.
Pristupni putovi do pojedinih objekata, kao i njihove meusobne kabelske veze i trafostanice ucrtane na karti, takoer ine zadano podruje predvieno za obilazak. Zbog
prirode terena, rekognosciranje je obuhvaalo ire zone
oko zadanih lokacija i kablovskih veza, pogotovo u sluaju
teke pristupanosti kad se lokaciji prilazilo s vie strana.
Literatura
Josip Burmaz
Filomena Sirovica
Summary
As part of the archaeological research on the course of the
development of the main Gospi-Benkovac gas pipeline,
during 2010 rescue archaeological research was carried
out at the site AH 21 Vidakovii. In addition to archaeological excavations, the research included documentation and
removal of elements of the ethnological heritage threatened
by works on the course of the pipeline. In addition, an extra
field review was made, and stone cairns located north of
the area investigated as well as of a small prehistoric hill
fort located on the hill of Gradina-aria glavica west of the
course of the pipeline were established and documented. At
the site itself, three test pits were investigated, of which in
pit 1 at a shallow depth below the surface layer, geological
strata were discovered, while pit 2 covered the whole southern and central part of the investigated area, where minor
remains of a prehistoric stratum were determined, as well
as 7 shallow concavities which cannot be determined with
certainty to be of either anthropogenic or geological origins.
Redni broj: 280

Lokalitet: Vjetroelektrana Orljak podruje gradnje
Naselje: Zelengrad
Grad/opina: Obrovac
Pravni status:
Razdoblje: P, SV
Od 1. do 4. listopada 2010. arheoloki je rekognoscirano
podruje gradnje vjetroelektrane Orljak na podruju naselja
Vjetroelektrana Orljak, plan
582
Vjetroelektrana Orljak, pogled na zapadnu stranu Zelengradine i

okolna brda (foto: I. ondi)
Vjetroelektrana Orljak, podruje budue vjetroelektrane Orljak

(poloaji oko Zelengradine) (foto: I. ondi)
Na pregledanoj povrini u okviru 19 zadanih lokacija predvienih za gradnju vjetroagregata arheoloki i povijesni
ostaci ustanovljeni su samo na poloaju VTG 1, lokalitet
Zelengradina. Arheoloki ostaci koji bi upuivali na tragove
naseljavanja ili pokapanja na tom prostoru primijeeni su
u blizini etiri lokacije: Gradina pokraj VTG 3 i tri tumula
(nedaleko od VTG 9, VTG 10 i VTG 16).
Pozicija predviena za VTG 1 Zelengradina arheoloki je
i kulturno-povijesni lokalitet. Cijela povrina pristupa brdu s
jugoistone strane sadri pojedinane arheoloke ostatke
poput tragova zidova i mjestimino vrlo teko uoljivih konstrukcija grobova. Na povrini se uoava i dosta ulomaka
keramike. Sam vrh gradine zauzimaju ostaci srednjovjekovne utvrde. Preporueno je premjetanje cijelog vjetroagregata na drugu poziciju u potpunosti izvan podruja
Zelengradine kako bi se izbjegla bilo kakva devastacija
gradine koja mora od podnoja do vrha zadrati svoju prirodnu i kulturno-povijesnu cjelovitost.
Drugi poloaj, predvien za VTG 3, nalazi se na uzvienju
juno od poloaja Gradina u zaseoku orluku i na samoj
lokaciji nema arheolokih tragova. Meutim, sjeverno uzvienje (Gradina) arheoloki je lokalitet od poloaja VTG 3
odvojen manjom vrtaom obzidanom suhozidom. Sa sjeverne su strane ostaci suhozidnog bedema sauvani u
duini od ezdesetak metara. Zbog nedostatka pokretnih
nalaza (keramike) i mogueg sloja, ondje je vjerojatno rije
o povremeno upotrebljavanom gradinskom utvrenju, a
ne o naselju. Budui da se gradina nalazi u neposrednoj
blizini lokacije VTG 3, u ovom je sluaju preporuen poseban oprez, uz arheoloki nadzor prilikom postavljanja vjetroagregata (odnosno u boljem sluaju i njegovo potpuno
premjetanje).
Tri kamena tumula uoena su u blizini poloaja predvienih
za VTG 9, VTG 10 i VTG 16. Svi oni nalaze se na rubu
izravne zone utjecaja (250 m oko buduega gradilita) i
nisu izravno ugroeni. Rije je o gomilama graenima od
sitnijeg kamenja, promjera od 5 do 7 m, a na jednoj od njih
(onoj prema poziciji VTG 16) po povrini se vide konstrukcije grobova i dijelovi obzida. Neizravna zona utjecaja, koja
obuhvaa zonu unutar 500 m oko svakoga pojedinanog
poloaja, krevit je prostor ujednaenih prirodnih odlika,
Poloaj vjetroelektrane
na kojem se prema dosadanjem iskustvu moe oekivati postojanje pojedinanih objekata poput npr. grobnih
humaka. Na irem je prostoru ve bilo odreenih graevinskih intervencija, kao to je gradnja plinovoda, postavljanje
GSM antena, dalekovoda i sl.
Na svim ostalim zadanim poloajima u planiranom okviru
postavljanja vjetroagregata (30x60 m), kao i na trasama
meusobnih veza, nisu ustanovljeni nikakvi arheoloki ostaci.
Veinom je rije o visokim i teko pristupanim brdima koja
nemaju odlike gradina. Meutim, mjestimino postoje neprohodna podruja na kojima je povrina terena nepregledna
(VTG 13, VTG 14, veza izmeu VTG 4 i VTG 5, djelomino
poloaj VTG 15) gdje je vrlo teko (ili nemogue) evidentirati
bilo kakve povrinske nalaze i gdje bi rekognosciranje trebalo ponoviti nakon uklanjanja povrinskog raslinja.
Literatura
Colnago 1915 A. Colnago, Untersuchungen in
Norddalmatien, Jahreshefte des sterreichischen archologischen Institutes, 18, Wien, 1915.
583
Predovan, Jurjevi, urkovi 2010 J. Predovan, M.

Jurjevi, M. urkovi, Bukovica i Ravni kotari/vodi kroz
kulturnu batinu, Centar za mirovne studije, Kua ljudskih
prava, Zagreb, 2010.
Natalija ondi
Summary
During October 2010 archaeological reconnaissance of the
area where the Orljak Wind Farm is being developed in the
area of the village of Zelengrad (by Obrovac) was carried
out. The purpose of the reconnaissance was the production of a study concerning the state as found, the impact
on the cultural and historical heritage and measures for the
protection of archaeological and other cultural properties,
which will be used as an annex to the environmental impact
study concerning the Orljak Wind Farm.
The area where the wind farm is planned to be built is
in central Bukovica in the general area of the village of
Zelengrad. It covers an area 4.5 km long (running NW to
SE) and 3.5 km wide, on which it is planted to build 19
wind turbine generators (WTGs). The area is very hilly,
high karst country overgrown with vegetation. The ground
is difficult, and sometimes very difficult, to negotiate. Over
the reviewed area in the framework of the 19 locations set,
archaeological and historical remains were established
only at position WTG 1, Zelengradina. Archaeological
remains suggestive of traces of habitation or interment
in this space were noticed in the vicinity of four sites:
Gradina by WTG 3 and three tumuli not far from VTGs 9,
10 and 16. In all the other positions within the framework
of which it is planned to place the wind turbine generators
(30 x 60 m), as well as on the course of the infrastructure
among them, not archaeological remains of any kind were
established.
Redni broj: 281

Lokalitet: Zadar Poljana pape Ivana Pavla II.
Naselje: Zadar
Grad/opina: Zadar
Razdoblje: P, A, NV
Tlocrt temelja srednjovjekovnih bedema s rimskim poasnim

bazama (crte: R. Mari)
Tijekom 2006. i 2007. godine zatitno je arheoloki istraen prostor u Poljani pape Ivana Pavla II. u Zadru (koji
se upotrebljavao kao neorganizirano i neureeno parkiralite), radi ureenja dijela podruja uz rimski forum.
Istraivanja je proveo Arheoloki muzej Zadar (voditeljica istraivanja mr. sc. Kornelija A. Giunio, vidi: Giunio
2008). U zimu 2010. investitor radova, Grad Zadar, odluio je zavriti ureenje novoga gradskog trga. Izvoa je
radova GP Ploter d.o.o. Tim je radovima, s obzirom na
to da je prostor Poljane pape Ivana Pavla II. najveim
dijelom arheoloki istraen, predvieno da se svojevrsni
arheoloki radovi baziraju na rubna (neistraena) podruja. Radovi su trajali od poetka veljae do kraja lipnja
2010. godine, s kraim boravcima na terenu, to je ovisilo
o tempu graevinskih radova. U ime Arheolokog muzeja

Zadar, na terenu je boravila mr. sc. Kornelija A. Giunio,
via kustosica, dokumentarist Robert Mari te vanjske
suradnice Ivana Juras i Martina Rajzl.
U sreditu poljane 1559. sagraena je velika cisterna, iji
su gabariti otkriveni u istraivanjima 2006. i 2007., kao
i ostaci njezinih bonih kanala. Uz jugozapadnu, duu
stranu foruma, bila je u rimsko doba podignuta monumentalna gradska bazilika koju, na temelju njezinih stilskih
odlika, treba datirati u kraj 2. ili sam poetak 3. st. Sredinji
je dio bazilike veim dijelom uniten gradnjom mletake
cisterne, a otkriveni su nastavci zidova junog broda
584
Pogled na Poljanu pape Ivana Pavla II. nakon konzervacije i ureenja trga (pogled sa zvonika katedrale sv. Stoije) (foto: T. Vrki)
bazilike, dijelom u temeljima zidova cisterne. Prilikom konzervacije cisterne otkrivena su i dokumentirana jo dva
segmenta zidova rimske bazilike uz sjeverozapadni kut
mletake cisterne. Uz ulicu Zadarskog mira 1358. naen
je pravac srednjovjekovnoga gradskog bedema grad je
bio zatvoren visokim zidovima i kulama te gotovo neosvojiv. Zadar koji je tijekom 12. st. postao moan i snaan
grad obnovio je bez dvojbe u to vrijeme i fortifikacijski
pojas iz ranijega srednjeg vijeka. U dva navrata ruen
tijekom mletakih opsjedanja, ponovno je obnovljen potkraj 13. st. U to je vrijeme bio definitivno fiksiran i nije se
bitno mijenjao sve do gradnje novih utvrda u prvoj polovini
16. st. Na jugozapadnom dijelu srednjovjekovnih bedema
nalazila su se dvoja vrata: Porta Angeli i u 16. st. otvorena
nova Mesnika vrata (Porta Beccaria), nazvana tako po
oblinjoj klaonici (ostaci tih vrata otkriveni su u temeljima).
Arheoloki je nadzor bio potreban radi otvaranja dijela
srednjovjekovnog bedema, od Porta Angeli dalje prema
jugoistoku. Od Porta Angeli u istraivanjima 2006. otkrivena je jedna kula. Nastavak bedema i druga kula otkriveni su u temeljima, u tragovima. U temeljima je otkriveno,
te iskoriteno kao graevinski element, est rimskih poasnih baza skulptura s iznimno vanim natpisima, veoma
povijesno vanih (sada smjeteni u arheolokom parku na
Poljani pape Ivana Pavla II.), ulomak rimskoga mramornog stupa te ulomak vijenca.
Za ureenje arheolokog parka na otvorenom u okviru
ovoga trga, zapoelo je popisivanje svih kamenih spomenika razbacanih po okoliu. Spomenici su fotografirani, izmjereni, inventirani te rasporeeni po postavljenim
bazama. Dio je prenesen u taberne foruma, na prostor
Istraivanja temelja srednjovjekovnog bedema s rimskim poasnim arama u temeljima (foto: K. A. Giunio)
585
was fixed for good, and it did not change essentially until
the development of new fortifications in the first half of the
16th century.
For the development of the archaeological open air park in
the context of this square, the listing of all the stone monuments scattered around the environment was addressed.
The monuments were photographed, measured, inventoried and such as they were deployed on bases that were
provided. Some were taken to the taberna of the forum,
in the area of the capitol, the lapidarium of the archaeological Museum. The actual deployment of the monuments
was consistent with the wishes of those responsible for the
Poljana pape Ivana Pavla II development project, the architect Ante Uglei, the Conservation Department in Zadar
and the developer.
kapitolija, u lapidarij Arheolokog muzeja. Raspored

spomenika uvjetovan je eljama autora projekta ureenja Poljane pape Ivana Pavla II., Ante Ugleia, dipl.
ing. arh., Konzervatorskog odjela u Zadru i investitora
radova.
Lokalitet je zatien pod nadzorom Konzervatorskog odjela
u Zadru prema prethodno izdanim posebnim uvjetima, a
na osnovi kojih je izraeno novo arhitektonsko-urbanistiko
rjeenje ureenja tog dijela poluotoka u Zadru.
Literatura
Giunio 2008 K. A. Giunio, Zadar forum, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 406 409.
Petricioli 1965 I. Petricioli, Ikonografija Zadra do pada
Mletake Republike, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 11-12, Zadar, 1965:
519 522.
Petricioli 1965a I. Petricioli, Novi rezultati u istraivanju
zadarskih srednjovjekovnih fortifikacija, Diadora, 3, Zadar,
1965: 169 203.
Petricioli 1976 I. Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do
1409., Prolost Zadra, II, Zadar, 1976.
Raukar, Petricioli, velec, Perii 1987 T. Raukar, I.
Petricioli, F. velec, . Perii, Zadar pod mletakom upravom, Prolost Zadra, III, Zadar, 1987.
Redni broj: 282

Lokalitet: Zaton Rt Kremenjaa
Naselje: Zaton
Grad/opina: Nin
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofizika istraivanja
Tijekom 2010. Arheoloki muzej iz Zadra naruio je geofizika istraivanja na podruju rta Kremenjae u Zatonu
pokraj Zadra (nositelj projekta: dr. sc. Smiljan Gluevi).
Podruje je geofiziki istraio te rezultate obradio doc. dr.
Branko Mui iz tvrtke Geoarh d.o.o. iz Maribora.
Kornelija A. Giunio
Summary
Rescue archaeological investigations at the site of Poljana
pape Ivana Pavle II in Zadar necessitated by the redevelopment of the area alongside the Roman forum, space that
was being used as a rough parking lot, were carried out in
2006 and 2007.
The research was conducted by Zadar Archaeological
Museum (see: Giunio 2008). In the winter of 2010, the
developer, the city of Zadar, determined to start on works
to finish the development of the new city square. It was
planned that in these works, since this area has been
for the most part archaeologically investigated, some
kind of archaeological preparations would be based on
the peripheral or unexplored areas. The works lasted
from early February to the end of June 2010, with short
stays in the field, depending on the tempo of the building works.
Alongside the south west or longer side of the forum in
the Roman period a monumental municipal basilica was
erected that can be dated from its stylistic features to the
end of the 2nd or the very beginning of the 3rd century. The
central part of the basilica was mainly destroyed in 1559
when a Venetian cistern was built there. Alongside Ulica
Zadarskog mira 1538 during archaeological investigations
the direction of the medieval city defensive walls was discovered, for the city was ringed with high walls and towers
and was practically impregnable. Zadar, which had become
a strong city in the 12th century, at that time reconstructed
the ring of fortifications from the earlier Middle Ages. Twice
knocked down during Venetian sieges, it was renovated
again at the end of the 13th century. At that time its position
Cilj geofizikog istraivanja primjenom georadarske

metode (GSSI SIR3000, 400 MHz antena) i metode geoelektrinog otpora (Geoscan RM 15) bio je utvrditi nastavak antikoga arhitektonskog kompleksa na lokaciji rt
Kremenjaa u Zatonu. Povrina istraenog podruja iznosi
1400 m2. Obje su metode upotrebljavane zbog pouzdanosti generalne interpretacije.
Metoda geoelektrinog otpora temelji se na elektrinom
polju koje se pod povrinom uspostavlja s jednosmjernim
galvanskim lankom i parom strujnih elektroda. Drugim
parom elektroda prate se promjene u potencijalnoj razlici
zemlje, koje se uz poznavanje struje izraava u prividnom
Zaton, rezultati geofizikih istraivanja
586
Kremenja in Zaton near Zadar. An area of 1400 square

metres was investigated and the existence of ancient architectural structures was determined.
Redni broj: 283

Lokalitet: Zelengrad orluk (AB/EB 2)
Naselje: Zelengrad
Grad/opina: Obrovac
Pravni status:
Razdoblje: P, SV
Od svibnja do kolovoza 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja na arheolokom i etnolokom lokalitetu
AB/EB 2 Zelengrad orluk, koji sijee trasa buduega
plinovodnog sustava Like i Dalmacije, III. dio sustava.
Voditelji istraivanja bili su ime Vrki i Maja Kuzmanovi,
dipl. arheolozi.
Zaton, rad na terenu
otporu odreenog volumena zemljita. Volumen je odreen geometrijskim faktorom, tj. nainom razmjetanja etiri
elektrode na povrini. U arheologiji se kao najdjelotvornija
metoda postavljanja elektroda pokazala elektrodna konfiguracija twin probes, odnosno metoda elektrodnih blizanaca. To bi znailo da jedan par elektroda (strujna i potencijalna elektroda) stoji nepomian na jednome mjestu, dok
se drugi par jednakih elektroda pomie. To je jednostavna
i djelotvorna metoda kojom se otkrivaju zidovi i vei jarci
te se uglavnom upotrebljava za geoelektrino kartiranje, a
rezultati su prikazuju tlocrtno. Na junom dijelu lokaliteta
relativno je nia razina tla, a samim time i vea blizina
razine mora, to rezultiralo tetnim utjecajem na geoelektrinu metodu na tome dijelu lokaliteta.
Georadarska metoda preko odailjake antene usmjerene
u tlo alje impulse elektromagnetske energije, a prijemna
antena registrira vremena i amplitude povratnih valova. Uz
poznavanje dielektrine konstante koja odreuje brzinu
irenja elektromagnetskih valova u istraivanom mediju,
vrijeme povratnih signala izraeno u nanosekundama moe
se pretvoriti u duinske jedinice, tj. dubinu. Dubina zahvata
ovisi o frekvenciji odailjake antene. Kod antene centralne
frekvencije 400 MHz u ovim uvjetima dubina zahvata iznosi
priblino 2,5 m, uz dobru rezoluciju koja omoguava otkrivanje i slabije sauvanih ostataka arhitekture. Na cijeloj
istraenoj povrini udaljenost izmeu paralelnih radarskih
profila iznosi 0,5 m, to je rezultiralo serijom tlocrta na odabranim dubinama. Jaki radarski signali na karakteristinim
dubinama najvjerojatnije su posljedica ostataka antikoga
arhitektonskog kompleksa.
Generalna interpretacija otkrivenih ostataka arhitekture,
tj. cjelokupnoga arheolokog potencijala na osnovi obje
geofizike metode prikazana je na slici. Na temelju tih
geofizikih istraivanja sastavljen je vjerodostojan tlocrt
antikog kompleksa koji se uklapa u tlocrt antikih zidova
na obali.
Arheoloki i etnoloki lokalitet AB/EB 2 nalazi se u sredinjem dijelu sela Zelengrada na podruju Bukovice. Kao
mogue arheoloko nalazite odreeno je podruje uz
naputene kue zaselka orluka, koje se nalaze ispod brda
Gradine. Protee se u duini od nekoliko stotina metara
i zahvaa dva mala krka polja (Zvijezda i Podvornica) i
terasu izmeu njih. Terenskim pregledom pronaeni su
ulomci prapovijesne keramike iz bronanog i eljeznog
doba. U etnoloku batinu bilo je ukljueno jedno zaputeno gumno koje se nalazilo uz trasu budueg plinovoda.
Zatitna arheoloka istraivanja ukljuila su kopanje niza
probnih sondi u duini cijelog nalazita. Na dva mjesta pronaeni su prapovijesni nalazi. U vie sondi uz rub sjevernog polja pronaena je eljeznodobna keramika. I u dvije
sonde na sredini junog polja naena je keramika koja bi
mogla pripadati bronanom dobu. Osim veeg broja sitnih
ulomaka keramike oteenih dugotrajnom obradom zemlje,
nisu naeni nikakvi drugi ostaci koji bi upuivali na postojanje prapovijesnog naselja na samoj trasi plinovoda. Ostaci

Summary
During 2010, the Zadar Archaeological Museum commissioned geophysical research into the area of Rt [Point]
Dio ukraene srednjovjekovne keramike (foto: . Vrki)
587
Iskapanje probnih sondi na junom dijelu nalazita (foto: . Vrki)
naselja nisu uoeni ni na brdu Gradini koje se uzdie sjeverno od nalazita. Na tom poloaju nalazio se zbjeg kojim
su se prapovijesni stanovnici povremeno koristili u sluajevima opasnosti. Ostatke prapovijesnih nastambi treba
traiti u podnoju brda blizu dananjih kua. Pronaeno
je i nekoliko sluajnih nalaza iz antike. Osim toga, u blizini se nalaze i ostaci lokalne ceste iz istog razdoblja. To
dokazuje naseljenost tog mjesta i u antici. U probnim sondama na terasi izmeu dva spomenuta polja pronaeni su
srednjovjekovni nalazi. Osim pokretnih nalaza, uoeni su i
ostaci suhozidnih uruenja pa su dvije sonde proirene u
ire iskope. U njima su pronaeni ostaci dvaju suhozidnih
objekata od kojih je jedan vjerojatno imao stambenu funkciju. Nalazi datiraju objekte u kasni srednji vijek, a moda
i poetak novog vijeka. Nalazite je ukljuivalo i ostatke
etnoloke batine. Rije je o zaputenom gumnu za
vridbu ita, promjera 15 m. Nainjeno je priklesavanjem
vapnenake podloge i ograeno suhozidom s dvije strane.

Gumno je oieno i dokumentirano.
Analizom pronaenih arheolokih nalaza i pregledom
okolnog terena, utvrena je naseljenost ueg sredita
Zelengrada koja je trajala od bronanog doba do 20. st.
Razlog trajnoj naseljenosti tog podruja jest postojanje vie
malih krkih polja koja su bila jedina obradiva povrina u
tom izrazito brdovitom kraju. Moe se pretpostaviti da se
radilo o manjim, rasprenim naseljima tijekom cijelog razdoblja naseljenosti.
Literatura
Colnago 1928 A. Colnago, Sredovjene kule i gradine oko
Novigrada i Karina, Starohrvatska prosvjeta, n.s. II, 1-2,
Zagreb Knin, 1928: 127 135.
Colnago, Keil 1905 A. Colnago, J. Keil, Archologische
Untersuchungen in Norddalmatien, Jahreshefte des
sterreichischen archologischen Institutes, 8, Be, 1905:
32 60.
ime Vrki
Summary
In the period from May to August 2010, rescue archaeological investigations were carried out at the site AH/EH 2
Zelengrad orluk, located on the line of development of
the gas pipeline. At a potential archaeological site some
hundred metres long, a number of test pits were dug. In
two places, pottery from the Iron and the Bronze Age was
found. Several Roman period finds were also accidentally
made. In the centre of the ground, the remains of a dwelling
from the Late Middle Ages were excavated. The research
also included the cleaning and documentation of a threshing yard.
ienje zaputenoga gumna (foto: M. Kuzmanovi)
588
Redni broj: 284

Lokalitet: Zelengrad izmeu Kamenice i brda Gradine
(orluke) (AB 17)
Naselje: Zelengrad
Grad/opina: Obrovac
Razdoblje: A, SV
U srpnju 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet AB
17 Zelengrad izmeu Kamenice i brdo Gradina (orluke),
pozicioniran na trasi gradnje plinovodnog sustava Like i
Dalmacije, III. dio sustava. Voditeljica arheolokog istraivanja bila je Kristina Vodika Miholjek, dipl. arheo.
Lokalitet je smjeten na podruju zaseoka Zelengrada,
izmeu dviju gradina, Zelengradine na sjeveru i Gradine na
jugu. U literaturi se spominje da su na tom poloaju uoeni
kolotrazi ceste u kamenu ivcu. Cesta je vidljiva u duini od
250 m i sputa se s podruja krevitog terena prema jugu
i zaseoku Dolci. Nalazi se na k.. br. 1737, k.o. Zelengrad
na podruju grada Obrovca. Na terenu su uoeni ostaci
ceste koji se mogu mjestimino pratiti u kru izmeu dviju
suhozidnih ograda koje se sputaju prema zaseoku Dolci.
Kolotrazi su dosta plitki i samo mjestimino vidljivi. Trasa
ceste neto je nia od okolnog terena. irina trase ceste
iznosi od 0,90 do 1 m. Pregledom terena uoena je trasa
stare ceste koja se prua u smjeru od juga prema sjeveru.
Cesta se mogla pratiti u duini od 250 m prema sjeveru,
gdje se gubi u ogradama obraslima umom i makijom. Tim
Pogled na trasu stare ceste
zatitnim istraivanjem oieni su i dokumentirani ostaci

ceste koja se nalazi na trasi plinovoda.
Budui da se nalazi na potezu izmeu dviju prapovijesnih gradina (Zelengradina i Gradina), mogue je da je tu
i prije postojao put, dok su sami ostaci kolotraga i ceste
nastali poslije, u antici ili kasnome srednjem vijeku (na
Zelengradini se nalaze i ostaci srednjovjekovne utvrde).
Summary
During July 2010 rescued archaeological investigations
were conducted at the site AH 17 Zelengrad between
Kamenica and Gradina hill (orluka), placed on the course
of development of the main Lika and Dalmatia gas pipeline, Part 3 of the system. In these rescue investigations,
the remains of a road that lies on the course of the pipeline
were cleaned and documented. The road can be tracked for
a length of 250 m. Ruts can be seen only partially, and from
their distance the width of the road came to 1 m. Since it lies
on a tract between two prehistoric hill forts (Zelengradina
and Gradina), it is possible that this route has been used
since prehistory. The remains of ruts and the road were created in later times (Roman period or Late Middle Ages). The
remains of a medieval fort are to be found on Zelengradina.
Redni broj: 285

Lokalitet: Zidine (AN 49)
Naselje:
Razdoblje: SV
U srpnju i kolovozu 2010. zatitno je arheoloki istraen
lokalitet AN 49 Zidine, na trasi gradnje Plinovodnog sustava
Like i Dalmacije, III. dio sustava. Voditeljice su bile Blana
Maljkovi i Helena Nodilo, dipl. arheologinje.
Zrana snimka ceste kod Zelengrada
589
Poloaj objekta, kamenih gomila te trase prije i nakon premjetanja (crte: T. Lozani)
U polju je otvoreno 11 probnih sondi dimenzija 10x3 m,

jedna sonda dimenzija 5x3 m i jedan rov duine 25 m. Sve
su sonde bile relativno plitke, a osim nekoliko ulomaka
keramike iz sonde 10, izostaju pokretni nalazi. Nakon to
je polje istraeno i premjeten dio trase, nastavljen je iskop
probnih sondi. Iskopano je jo 30 sondi pet sondi dimenzija 5x3 m, a ostale dimenzija 10x3 m. Pretpostavljena
antika vila i dio suhozidnih graevina geodetski su izmjerene. U svim sondama evidentirani su jednaki stratigrafski
odnosi; ispod sloja humusa nailazi se na sloj zdravice
sitniji lomljenac pomijean sa smeom zemljom i kamen
ivac. U veini iskopanih sondi nisu registrirane arheoloke
strukture. Izdvaja se sonda 34 u kojoj je definirana konstrukcija suhozida sastavljena od krupnijih i djelomino
obraenih komada. Takoer je definirana i kamena gomila
manjih dimenzija. Nakon ienja ustanovljeno je kako je
rije o uruenju nekadanje konstrukcije.
U sondama je prikupljena relativno mala koliina keramikog materijala. Neto vea koliina ulomaka srednjovjekovne keramike prikupljena je u sondama 34, 35 i
37. U sondi 32 pronaen je venecijanski novi iz 16. st.
Potrebno je naglasiti kako nije pronaen ni jedan ulomak
antike keramike koji bi potvrdio postojanje graevina iz
tog razdoblja. Meu malobrojnim pokretnim arheolokim
nalazima dominiraju keramiki ulomci. Najvea koliina
keramikih ulomaka skupljena je u probnim sondama 34 i
U konzervatorskoj studiji navodi se da se na tom poloaju,

na blago uzdignutom breuljku usred polja nalaze ostatci
antike vile dimenzija 26x24 m. Takoer, na irem prostoru
oko pretpostavljene vile uoena su brojna uruenja za koja
se pretpostavljalo da su ostaci srednjovjekovnih nastambi.
Dio nalazita rasprostire se posred obraivanog polja u
kojem su sporadino pronalaeni fragmenti keramike.
Zamisao je bila da se dio nalazita na kojem se nalazi vila
raskri radi definiranja njezina opsega i prostornog smjetaja perimetralnih zidova, zatim geodetski izmjeri i da
se, itavom duinom i propisanom irinom od 3 m, istrae
kamene konstrukcije posred kojih je trebala proi os kanala
za plinske cijevi. Preostali dio (u polju i u pojasu sjeverozapadno od suhozidnih graevina) trebalo je sondano
istraiti. Naknadno je dio trase plinovoda premjeten za 15
20 m istono od definiranog objekta i suhozidnih gomila.
Izmjenom trase plinovoda nalazite je istraeno na principu
sondanog iskopavanja; duinom od 895 metara otvorene
su ukupno 43 sonde. Iskopavano je do geoloke osnove
zdravice.
Prije izmjene dijela trase, radovi su zapoeli krenjem
terena na poziciji suhozidnih graevina koje su bile zarasle gustom vegetacijom. Istovremeno je bio zapoet i
iskop probnih sondi u polju. Namjera je bila otvarati probne
sonde na meusobnoj udaljenosti od cca 10 m. Eventualne
nove sonde otvarale bi se ovisno o dobivenim rezultatima.
590
I dalje ostaje otvoreno pitanje ini li objekt usred polja,

dimenzija 26x24 m, zaista ostatke antike vile. Na karti
Vranskog feuda, providura Francesca Grimanija iz 1756.,
za podruje rasprostiranja pretpostavljene villae rusticae
upotrijebljen je naziv villa distruta. Najvjerojatnije se u tom
kontekstu spominje srueno srednjovjekovno naselje koje
je egzistiralo na tom poloaju. Potrebno je naglasiti kako
nije pronaen ni jedan ulomak antike keramike koji bi
potvrdio postojanje graevine iz tog razdoblja.
Literatura
Biogard 20070 Grupa autora, Katalog izlobe Biogradsko
podruje na katastarskim mapama XVIII. i XIX. stoljea,
katalog izlobe, Biograd na Moru, 2007: 23.
Ostatak zida (foto: H. Nodilo)
Blana Maljkovi
Summary
During July and August 2010 rescue archaeological investigations were carried out at the site AS 49 Zidine, one in
a series of investigations on the line of the development of
the Lika and Dalmatian gas pipeline, Part 3 of the system.
At this site the remains of walls were defined; occasionally
in the literature they are interpreted as remains of a Roman
period villa. On a gently elevated hillock in the middle of
the plain there are remains of a building, sized 216 x 24
m. All around, in the general area, there are numerous dry
stone wall buildings assumed to be the remains of medieval dwellings. Over a length of 895 m, a total of 43 test
pits were opened. Excavation was carried out down to the
bedrock. In most of the pits dug, no archaeological structures were registered. Pit 34 however stands out, for a construction of dry stone wall consisting of larger and partially
dressed pieces of stone was defined. A stone cairn of small
dimensions was also defined. After cleaning, it was determined that in fact it was some former structure that had
collapsed. A slightly larger quantity of fragments of medieval pottery was collected in test pits 34, 35 and 37. In test
pit 32, a Venetian coin of the 16th century was discovered.
From the medieval potsherds collected from the test pits
it can be concluded that the area was certainly inhabited
at that time. It is still unsettled whether the structure in the
middle of the plain, 26 x 24 m in size, really does represent
the remains of a Roman villa. On the map of the Vransko
feud of Providore Francesco Grimani of 1756 the term villa
distruta was used for the area of the hypothesised villa rustica. It should be pointed out however that not a single fragment of Roman pottery capable of confirming the existence
of a building of this period has been found.
Nalaz mletakog novca iz 16. st. (foto: N. Lete)
Srednjovjekovna keramika (foto: N. Lete)
37. Prevladava gruba keramika od neproiene gline koja

sadri manje ili vie primjesa kamenia. Ulomci su zagasite smee i tamnije sive boje. S nekoliko primjeraka zastupljena je i fina glazirana keramika. Meu grubim posuem
dominiraju lonci sa zadebljanim i izvijenim, manje ili vie
profiliranim obodima, a dna su posua ravna. Keramika je
pronaena u izrazito fragmentiranom stanju. Od dekorativnih elemenata karakteristini su urezani ukrasi; urezane
ravne linije i urezani motivi poput zareza ili utiskivanje
otrim predmetom, najee ispod oboda. U manjoj koliini
pronaene su i ivotinjske kosti. Izdvaja se nalaz mletakog novca iz 16. st.
Izmjenom trase nisu istraene kamene gomile koje se
rasprostiru oko pretpostavljene villae rusticae. Pretpostavlja
se kako bi te suhozidne konstrukcije mogle initi ostatke
srednjovjekovnih nastambi. Prikupljanjem ulomaka srednjovjekovne keramike iz probnih sondi mogue je zakljuiti kako se na nalazitu sigurno odvijao ivot u to vrijeme.
591
IBENSKO-KNINSKA
UPANIJA
286 Bilice Lukovnik

287 Bilice Trtar
288 Bioii Jelia ograde
289 Bribir Ogradice i Velika Vlaka
290 Bribir Igralite
291 Bribirska glavica
292 Bribirska glavica
293 Brnjica Ograde
294 Burnum Karlovac
295 Cecela
296 ista Mala Velitak
297 Drni Petrovo polje U mjestu

298 Kadina glavica Botua
299 Konjevrate bunja
300 Konjevrate Krovatovac
301 Konjevrate Okrugljaa
302 Konjevrate Tomievac
303 Konjevrate Tomievac
304 Murter Gradina
305 Orli Zadruga
306 Otres
307 Pakovo Selo Laine
592
308 Rae Brijeg

309 Rakitnica Tri bunara
310 Siveri Cecela
311 Sonkovi Sveti Marko
312 ibensko podmorje pliina Mijoka,
otok Bisage
313 Tepljuh Bristovaa
314 Trbounje Crkvina
315 Utvrda Glava
316 irje Gradina
ibensko-kninska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 286

Lokalitet: Bilice Lukovnik (EB 2)
Naselje: Bilice
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: NV
Vrsta radova: dokumentiranje
Etnografski lokalitet EB 2 Bilice Lukovnik (k.. 1341, k.o. Bilice)
koji se nalazi na padini, izmeu brda Debeljaka i Trtara istraivan je i dokumentiran tijekom rujna 2010. Rije je o jednom
u nizu istraivanja na trasi gradnje plinovodnog sustava Like
i Dalmacije, plinovod Benkovac Dugopolje, odvojni plinovod
ibenik Knin. Voditelj je bio Mario Radaljac, dipl. arheolog.
Tlocrtni obrisi unutranjeg ruba kamene konstrukcije (pogled

prema jugozapadu) (foto: M. Radaljac)
Na lokalitetu je uoena ruevina krunog tlocrt, graena u

suhozidnoj tehnici, kojoj se sauvao dio unutranjeg lica zida
u visini od 80 cm. Na tom podruju vidljive su suhozidne
ogradne strukture koje su odvajale pojedina zemljita. Cijeli
taj prostor na kojem se zamjeuju tragovi nekadanje obrade
zemljita (stara stabla maslina), odavno je naputen i prekriven gustom visokom i niskom vegetacijom. S lokaliteta
je uklonjeno raslinje, u dijelu koji obuhvaa gomilu i suhozidnu polukrunu strukturu unutar nje. Suhozidna struktura
unutar gomile ima polukruni oblik, u kojem se primjeuje
nekadanji ulaz s jugozapadne strane. U pojasu unutranjeg
zida nalazi se vee kamenje koje tvori unutranje lice koje je
dobro vidljivo na istonoj strani zida (desno od ulaza) i koje je
sauvano u rasponu visina od 25 do 55 cm. Sjeveroistona
strana unutranjeg zida (nasuprot ulazu) loije je sauvana
u visini od oko 5 do 15 cm i zasuta kamenjem, dok je sjeverozapadna strana (lijevo od ulaza) djelomino vidljiva samo
u temeljnoj stopi. Treba napomenuti da unutranje lice polukrune graevine ini vee slagano kamenje, dok vanjsko lice
ili vanjski zid u dananjem stanju ne postoji. Njega tvori sama
kamena gomila (uruenje) koja ga okruuje. U blioj i iroj
okolici lokaliteta vidljivi su suhozidovi koji ograuju parcelu,
kao i poneko davno zaputeno stablo masline. Prema svemu
tome, kamena gomila nalazi se unutar nekada obraivanog
zemljita. Za takva udaljenija zemljita esto su se gradile
suhozidne nastambe tipa bunja (kauni, emeri). Moe se
pretpostaviti da je nakon nastajanja kamene gomile nastala
suhozidna polukruna graevina koja se ne bi svrstavala
u tip tipine bunje. Argument za nastanak kamene gomile
pa tek onda graevine polukrunog tlocrta mala je koliina
kamena koja je upala u unutranjost graevine, dok se na
njezinim vanjskim stranama nalazi golema koliina kamena.

Za razliku od drugih bunja u ibenskom kraju, koje su graene boljim ploastim kamenom koji je omoguavao slaganje konstrukcije s kupolom bez upotrebe veziva, to je primitivnija graevina koja je sluila samo kao priruno sklonite.
Literatura
Konzervatorska studija za trasu plinovodnog sustava Like
i Dalmacije IV. dio sustava od P/MRS Benkovac do P
Dugopolje, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne
Mario Radaljac
Summary
Ethnographic site EH 2 Bilice Lukovnik lies on a slope
between the hills of Debeljak and Trtar. Research and documentation were carried out in September 2010, part of a
series of such activities conducted along the course of the
development of the Lika and Dalmatian main pipeline system,
Benkovac to Dugopolje section, ibenik to Knin branch pipeline. A dry stone wall structure inside a mound of stones of
semicircular shape was recorded, on which a former entrance
from the south west was observed. It should be said that the
interior face of the semicircular building was made of courses
of quite large stones, while the external face, or outside wall,
does not exist in the condition of today. It is formed only by
the collapsed pile of stones that surrounds it.
Redni broj: 287

Lokalitet: Bilice Trtar (EB 3)
Naselje: Bilice
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: NV
Tijekom rujna 2010. na lokaciji Trtar kod Bilica (EB 3)
(k.. 1368, k.o. Bilice) dokumentirana je etnografska
Uklanjanje raslinja s terena (foto: M. Radaljac)
593
Redni broj: 288

Lokalitet: Bioii Jelia ograde (EB 9)
Naselje: Bioii
Grad/opina: Drni
Razdoblje: NV
Vrsta radova: dokumentiranje, zatitno iskopavanje
Tijekom rujna 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet
na poloaju Jelia ograde kod Bioia (EB 9), smjeten na
trasi gradnje plinovodnog sustava Like i Dalmacije, plinovod
Ostaci graevine krunog tlocrta (foto: D. Maurin)
batina. Lokalitet se nalazi na trasi gradnje plinovodnog sustava Like i Dalmacije, plinovod Benkovac
Dugopolje, odvojni plinovod ibenik Knin. Voditelj je
bio Domagoj Maurin, a zamjenik Sinia Majstorovi, obojica dipl. arheolozi. Podatke dobivene mjerenjem obradio
je te izradio nacrtnu dokumentaciju Tomislav Lopandi,
ing. graevine.
Rije je o vrlo strmoj junoj padini brijega, stotinjak metara
zapadno od junog ulaza tunela na cesti Drni Knin.
Prilikom terenskog pregleda trase plinovoda na tom
podruju uoena je graevina krunog tlocrta promjera oko
8 m, raena je u tehnici suhozida. Sauvan je donji dio
zida koji je zatvarao prostor krunog tlocrta. Promjer iznosi
oko 7 m (vanjsko lice), a unutranji oko 4 m. Unutranje
lice raeno je od prirodnog kamenja veih dimenzija, dok je
vanjsko lice izraeno od kamenja manjih dimenzija. Prostor
izmeu dva lica ispunjen je sitnijim kamenjem. Struktura je
visoka oko 0,50-0,60 m. U samom sreditu krune graevine nalazi se udubljenje ispunjeno odronjenim kamenjem
razliitih dimenzija i zemljom. S unutranje strane kamenje
je loe kvalitete, truni se na sitne kockice kao da je bilo
izloeno vrlo visokoj temperaturi, odnosno procesu naglog
hlaenja nakon izlaganja visokoj temperaturi. Struktura
definirana na tom lokalitetu mogla bi odgovarati ostacima
zida bunje.
Domagoj Maurin
Summary
During September 2010 at the site EH 3 Trtar by Bilice, ethnographic heritage was documented. The site lies on the
course of the development of the Lika and Dalmatian main
pipeline system, Benkovac to Dugopolje section, ibenik to
Knin branch pipeline. The building investigated has a circular plan, and is made in dry stone wall technique. The lower
part of the wall that enclosed the space of a circular ground
plan is preserved. The diameter is about 7 m (outer face),
while the inner diameter is about 4 m. The structure defined
at this site might correspond to the remains of the wall of a
beehive-shaped stone hut.
Poloaj gomila u odnosu na os plinovoda (crno) i radni pojas

(crveno)
594
Benkovac Dugopolje, odvojni plinovod ibenik Knin.

Lokalitet se nalaz na k.. 1719/1, k.o. Bioi. Voditelj je bio
Kristian Paskojevi, a zamjenik Sinia Majstorovi, obojica
dipl. arheolozi. Voditelj izmjere bio je Tomislav Lopandi,
ing. graevine, koji je izradio i nacrtnu dokumentaciju.
Sam lokalitet smjeten je na strmoj uzvisini obrasloj makijom i gustiem, na teko pristupanim stijenama, to je
oteavalo istraivanje i dokumentiranje kojima je prethodilo krenje okolia. Na lokalitetu su uoene etiri kamene
strukture koje prema konzervatorskoj studiji ine mitraljeska gnijezda, a potjeu iz Drugoga svjetskog rata.
Suhozidne strukture graene su od neobraenog kamena
veih dimenzija. Formiraju zakrivljenu liniju, duine od 2 do
3 m, a visoke su od 1,1 do 1,6 m. Vana je karakteristika
svih tih struktura to to redovito iskoritavaju ve postojee
stijene i krape kao podlogu za daljnju gradnju. Osim tih
struktura, evidentirano je i jedno ognjite manjih dimenzija,
uvueno u krapu izmeu dvije stijene. Izostali su pokretni
nalazi, ukljuujui i one koji bi mogli upuivati na ratno djelovanje (meci, ahure, otpadni materijal) te se dovodi u
pitanje funkcija definiranih i dokumentiranih struktura.
Bribir Ogradice, otvorena sonda (foto: T. Brajkovi)
Kristian Paskojevi
Summary
During September 2010 rescue archaeological research
into and documentation of the site at the position of Jelia
ograda by Bioii (EH 9) was conducted. It is located on the
course of the development of the Lika and Dalmatian main
pipeline system, Benkovac to Dugopolje section, ibenik to
Knin branch pipeline. At the site four stone structures were
defined that, according to a conservation study, represent
machine-gun nests, and derive from World War II. The dry
stone wall structures are built of quite large undressed
stones. They form a curving line, 2 to 3 m in length and
about 1.1 to 1.6 m high. The important characteristic of all
these structures is that they regularly take advantage of
already existing rocks and crags as foundation for building. Apart from these structures, a quite small hearth was
registered, recessed into a crag between two rocks. There
were no moveable finds, including any that might suggest
use during hostilities.
Bribir Velika Vlaka, pogled na otvorenu sondu sa zapada (foto:

T. Brajkovi)
je na lokaciji Velika Vlaka otvorena sonda kako bi se istraio grob koji su otkrile i dijelom devastirale divlje zvijeri.
Voditelj istraivanja je bio Toni Brajkovi, a radove su financirali Grad Skradin i ibensko-kninska upanija.
U zatitnom arheolokom istraivanju u selu Bribiru na
dvije lokacije (Ogradice i Velika Vlaka) otvorene su dvije
sonde. Na poziciji Ogradice naalost nije naeno nita, dok
je na lokaciji Velika Vlaka otkrivena vjerojatno prapovijesna
nekropola nad kojom je srednjovjekovno groblje, o emu
svjedoi i naeni materijal.
Cilj istraivanja na Ogradicama, tonije u dvoritu obiteljske kue Milivoja Bijelia (Bribir 193), bio je pronalaenje
dijela rimske nekropole, segment koje je ve istraen pod
temeljima obiteljske kue u arheolokoj kampanji 1979.
godine. Otvorena je sonda dimenzija 3,70x2,35 m u gornjem vrtu, tik do postojee cisterne za vodu. Kopalo se do
dubine 1,00 1,15 m (pratei nagib terena), meutim nita
nije naeno.
Nakon toga prelo se na poziciju zvanu Velika Vlaka na
koju je uputio Milivoj Bijeli. Ona je udaljena 30-ak m
Redni broj: 289

Lokalitet: Bribir Ogradice i Velika Vlaka
Naselje: Bribir
Grad/opina: Skradin
Razdoblje: P, SV
Arheoloka istraivanja u selu Bribiru na predjelima zvanima Ogradice i Velika Vlaka, podno Bribirske glavice
trajala su od 30. kolovoza do 16. rujna 2010. godine (trinaest radnih dana). Na poziciji Ogradice namjera je bila
pronai nastavak ve istraivane rimske nekropole koja je
prije 32 godine devastirana gradnjom obiteljske kue, dok
595
Summary
In protective archaeological investigations in 2010 in the village of Bribir at two sites (Ogradice and Velika Vlaka) two test
pits were opened. At the position of Ogradice, the remains
of a Roman necropolis were expected, but on this occasion
nothing was found. At the site Velika Vlaka, what was probably a prehistoric necropolis was discovered, over which a
medieval cemetery arose, as shown by the materials found.
Redni broj: 290

Lokalitet: Bribir Igralite
Naselje: Bribir
Grad/opina: Skradin
Razdoblje: P
U kolovozu 2010. otvorene su dvije probne sonde u selu
Bribiru, na poziciji na kojoj su oekivani nalazi liburnskih
grobova. Voditelj istraivanja bio je Emil Podrug iz Muzeja
grada ibenika.
Bribir Velika Vlaka, grob 1 (foto: T. Brajkovi)
zrane linije od ve istraenoga srednjovjekovnoga groblja na Vratnicama. Po dolasku je primijeeno nekoliko

rupa koje su iskopale divlje zvijeri otkrivi dio grobne konstrukcije te izbacivi tom prilikom i ulomke grobnog inventara na povrinu. Otvorena je sonda dimenzija 3,20x2,40
cm. Na dubini od oko 50 cm (zbog nagiba terena ona
varira) dolo se do grobova pokrivenih velikim kamenim
poklopnicama koje su karakteristika uglavnom srednjovjekovnih grobova. Zbog nedostatka vremena uvjetovanog financijskim okvirima, od dva groba unutar sonde
izabran je samo jedan koji je oito bio intaktan. Unutar
njega sve do dubine od oko 50 cm, osim ulomaka keramike i kostiju (uglavnom ivotinjskih) nije naeno nita.
Dimenzije groba koji se prua u smjeru istok-zapad su
sljedee: duina 194 cm, uzglavnica 55 cm, dononica
50 cm. Dno groba nije ni na koji nain bilo markirano, a
zbog nedostatka kostura odreeno je tek aproksimativno
na temelju dubine uzglavnih, dononih i bonih kamenih
ploa. Desetak centimetara nie (60 65 cm od povrine
groba) poeli su se javjati tragovi gara koji su upuivali
na to kako se moda radi o starijem ukopu nad koji je
nasjeo mlai srednjovjekovni. Meutim, ni u tom sloju
(iako je sputen dublje od metra), osim dislociranih ulomaka keramike i kostiju, nije naena nikakva grobna
arhitektura. Bitno je napomenuti kako su unutar groba
pronaena tri duboka tunela koji se pruaju u svim smjerovima. Napravile su ih divlje zvijeri i vjerojatno tom prilikom devastirale ukop (ili ukope) te razasule i pripadajui
materijal. Konano, na osnovi keramikih ulomaka, meu
kojima je osim srednjovjekovne naena i grka Gnathia
keramika (4. 2. st. pr. Kr.), a uzevi u obzir i to da grob
prije nije diran (otvaran), zakljueno je kako je devastiran
kopanjem jazbina divljih zvijeri te kako se vjerojatno na
toj poziciji radi o liburnskom groblju nad kojim je mlae
srednjovjekovno. Sve je to jo u fazi pretpostavke, a tek
bi budua sustavna arheoloka istraivanja dala bolji uvid
u stvarno stanje stvari.
Godine 1985., prilikom niveliranja terena za igralite (boalite) u selu Bribiru, u junom podnoju poznatoga arheolokog nalazita Bribirske glavice, devastirano je desetak liburnskih grobova. Rije je o nekropoli gradinskog
naselja Varvarije, odnosno njezinu mlaeeljeznodobnom
segmentu, koji je naalost otkriven upravo na taj nain.
Zatitnim zahvatom kolege Marka Menuia spaen je
dio materijala iz dvaju grobova uz istoni rub boalita
(Menui 1985). Grobna arhitektura sastojala se od okomito postavljenih kamenih ploa, a ukopi su bili kosturni.
Oba groba bila su djelomino devastirana, a pruala su se
ispod ogradnog suhozida susjedne privatne parcele, zbog
ega nije bilo mogue daljnje istraivanje.
Tijekom 2010. otvorene su dvije probne sonde (4x2 i 4x1,5
m), a nalazile su se s druge strane spomenutoga ogradnog
suhozida, otprilike 1 m istono od dvaju grobova istraenih
1985. Sonde su se pokazale arheoloki sterilne u njima
nisu naeni grobovi, a nije bilo ni tragova njihove eventualne devastacije. Vertikalu izmeu humusa i matine stijene
(koja se nalazi od 100 do 110 cm dubine) popunio je nasip
od veeg i manjeg kamenja, unutar kojeg je naen jedino
poklopac antike kamene etvrtaste urne, oito u sekundarnom poloaju. Liburnska se nekropola dakle nije irila na
tu stranu (istono od boalita). Moe se meutim pretpostaviti da daljnje grobove treba traiti prema sjeveru i jugu,
du prastaroga pristupnog puta koji je vodio na Bribirsku
glavicu. Pritom treba napomenuti da je 1980. na poloaju
Ogradice, oko 300 m sjevernije od poloaja Igralite, uz
trasu toga pristupnog puta ubicirana i djelomino istraena i
ranocarska nekropola Varvarije (Krnevi 1995: 46).
Literatura
Menui 1985 M. Menui, Bribir nekropola mlaeg
eljeznog doba, Arheoloki pregled, 26/1985, Ljubljana,
1986: 79.
Toni Brajkovi
596
Krnevi 1995 . Krnevi, Historijat arheolokih istraivanja na ibenskom podruju, u: Stoljee arheologije na
ibenskom podruju, ibenik, 1995: 9 56.
Emil Podrug
Summary
In August 2010, two test pits were opened in the village of
Bribir at a site where the remains of graves of the Liburni
were expected. In 1985, that is, while the ground for the
playing field in the village was being levelled, at the southern foot of the known archaeological site of Bribirska glavica, some ten Liburnian graves from the Late Iron Age were
devastated. In rescue research at that time, some of the
material from two graves was salvaged. In August 2010
two test trenches were opened (4 x 2 m and 4 x 1.5 m)
alongside the dry stone wall boundary of the playing field,
about 1 m to the east of the two graves investigated in 1985.
The test pits were architecturally sterile no graves were
found in them, nor were there any traces of possible devastation of graves. It can be concluded that the Liburnian
necropolis did not expand to this side (east of the playing
field) but probably to the north and south, along the ancient
approach route that led to Bribirska glavica.
Konzervirani zidovi uz crkvu sv. Marije
sanirana su i srednjovjekovna ojaanja bedema. Prilikom

toga radovi su se nastojali prilagoditi onome to je konzervirao dr. Stjepan Gunjaa, a kako (kao u nekim prethodnim
kampanjama) ne bi bile vidljive drastine razlike u konzervaciji, nastojali su se svakako pogoditi omjeri materijala s
kojima se radilo. Osim toga, kamen koji je nedostajao ili je
bio oteen dopunjavan je ili zamjenjivan onim koji najbolje
odgovara ve konzerviranim segmentima. Sanirajui najnunije dijelove bedema i ojaanja, nastavljeni su radovi
u srednjovjekovnoj kuli koja se nalazi uz dananji ulaz
na Bribirsku glavicu, a uz antiki Nymphaeum. Ondje je
zapoela sanacija vanjskog plata zidova, nakon ega je
u unutranjosti kule sanirano nekoliko zidova, a na jednom
je mjestu bilo potrebno i manje istraivanje. Ove je godine
takoer poelo uklanjanje i ostataka eljeznih avlia iz
kamionskih guma koji se nalaze po bedemima na cijeloj
Bribirskoj glavici. Naime, ondje je pred Domovinski rat
bio obiaj (bez ikakvih sankcija) da se o nekim slavama
pale gume na Glavici. Ostaci tih guma, tj. zahrali avlii,
i dan danas oteuju kamen na bedemima, tako da je ove
godine zapoelo njihovo uklanjanje. Treba napomenuti da
je u navedenom periodu lokalitet ak dva puta morao biti
hortikulturno ureen.
Sanacija i konzervacija nastavljene su uglavnom na Dolu,
ali je takoer bilo potrebno s Glavice viekratno ukloniti
raslinje i smee (u meuvremenu se dogodio i poar), Uz
to, sreen je i zapadni ulaz na Glavicu, tzv. Vratnice te je
oieno i nekoliko cisterni.
Svakako, kao to je ve i napomenuto, ondje je potreban opsean zahvat, a na Bribirskoj glavici u to skorije
vrijeme trebala bi zapoeti konzervacija svega onog to
je istraeno (mnogi segmenti antike i srednjovjekovne
arhitekture otkopani su jo 1970-ih, a do danas nisu konzervirani), a tek onda nastaviti istraivanja i prezentaciju
lokaliteta. Naravno, zbog znaaja lokaliteta, napokon bi se
trebali sastati svi zainteresirani za Bribirsku glavicu i prihvatiti, uz primjedbe i sugestije, plan koji ve godinama
postoji u Muzeju grada ibenika. Za to je krajnje vrijeme,
jer Hrvatskoj Troji, kako ju je nazivao fra Lujo Marun, prijeti opasnost da se vie istraenih zidova srui i razrui,
nego to ih se ovakvim tempom moe odrati.
Na Dolu su sanirana oteenja nastala od vremena konzervacije sredinom 60-ih godina prolog stoljea. Saniran
je velik dio segmenata arhitekture, i to na potezu od
Nimfeuma pa sve do kraja istraenog dijela Dola, dakle
Redni broj: 291

Lokalitet: Bribirska glavica
Naselje: Bribir
Grad/opina: Skradin
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sanacijsko-konzervatorski radovi
Prvi dio sanacijsko-zatitnih i konzervatorskih radova na
Bribirskoj glavici trajao je od 31. svibnja do 31. srpnja 2010.
godine. Novana sredstva osiguralo je Ministarstvo kulture.
Voditelj radova bio je mr. sc. eljko Krnevi, a arheoloku
ekipu inili su studenti arheologije Ivana Cunjac i Matko
vrljak. Uz strunu ekipu u radu su sudjelovali zidari Dinko
Sulje i Ivan Vuki iz Danila te Ante Bura iz Piramatovaca,
a pomoni su radnici bili studenti iz ibenika.
Radovima je prethodilo hortikulturno ureenje gotovo cijele
Bribirske glavice. Misli se na one dijelove koji se ureuju
za posjet turista i grupa, a ove je godine prvi put nakon
vie desetljea zapoelo ureenje nekih dijelova lokaliteta. Tako je ureen istoni i jugoistoni dio bedema stare
Varvarije, kako bi svaki posjetitelj ostao fasciniran im se
pone penjati na Glavicu, a uz to je bilo ve vrijeme za
nastavak konzervacije i istraivanja cijelog antikog i srednjovjekovnog bedema. Na cijelom tom potezu sanirana su
oteenja nastala od vremena konzervacije sredinom 60-ih
godina prolog stoljea. Svakako, ondje je potreban opsean zahvat, a u to skorije vrijeme trebalo bi konzervirati
sve ono to je istraeno (mnogi segmenti antike i srednjovjekovne arhitekture otkopani su jo 1970-ih, a do dan
danas nisu konzervirani), a tek onda nastaviti istraivanja
i prezentaciju toga iznimnog lokaliteta. Osim navedenog,
597
Konzervacija zidova
srednjovjekovne arhitekture), napravljena tako da zidovi

nisu dobro utemeljeni, nego su, da bi se prikazao slijed
ivota na Glavici, konzervirani bez dobrog utemeljenja. I
u drugom dijelu ovogodinje kampanje vodilo se rauna
o hortikulturnom stanju lokaliteta, kako bi svakom turistu i
posjetitelju ostao u lijepom sjeanju.
Znatan dio ovogodinjih sanacijskih radova ini upravo
sanacija i zatita mozaika u antikim cisternama na dijelu
koji se naziva Nymphaeum. Naime, ove je godine angairana i konzervatorica Danijela Skelin, specijalizirana za
mozaike, jer se vei dio dna cisterni na kojima su mozaici
jako otetio, a mozaici se razvlae i unitavaju. U ovogodinjoj kampanji svi su mozaici zatieni i prekriveni geotekstilom, a kamenii spremljeni u depo na Bribirskoj glavici, popisani i spremni za konzervaciju u iduoj kampanji.
Literatura
Gunjaa 1968 Stjepan Gunjaa, Strateko i historijsko-kulturno znaenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta, III ser., vol.
10, Zagreb, 1968.
Sui 1976 Mate Sui, Antiki grad na istonom Jadranu,
Zagreb, 1976.
Konzervacija mozaika u cisterni
sjeveroistonog zida samostana sv. Marije. U crkvi sv.

Marije potrebna je revizija konzervacije nekih dijelova
arhitekture, ba kao i na jo nekim poloajima na Glavici.
Dakle, osim uobiajenog saniranja, na nekoliko bi mjesta
trebalo kompletno poruiti zidove te ih vratiti u istome onakvom slogu kakvi su bili, i to uz pomo fotografske i tehnike dokumentacije. Nadalje, na nekoliko je mjesta bilo
nuno podmetati betonske potpornje jer ondje zidovi
jednostavno tonu. Naime, konzervacija je ondje (posebice
mr. sc. eljko Krnevi

Summary
During 2010, ibenik Municipal Museum carried out rescue
and conservation works on Bribirska glavica. The works
598
were preceded by landscaping and horticultural treatment of

almost the whole of Bribirska glavica on the whole the parts
that are arranged for the visits of tourists and groups, and this
year, for the first time after several decades, it was decided to
lay out some other parts of the site. Accordingly the eastern
and south east parts of the ramparts of old Varvaria were put
in order, and in addition to this the conservation and investigation of the whole of the ancient and medieval ramparts
were continued. The items of damage that occurred after the
last conservation operation in the 1960s were repaired.
Work continued on the operations in the medieval tower that
lies alongside the present-day entrance to Bribirska glavica,
alongside the Roman period Nymphaeum. Also rehabilitated was a large segment of architecture, in the tract from
the Nymphaeum to the end of the part of Dol investigated,
that is, the north eastern wall of the Convent of St Mary.
(fotografije) iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika.

Novana sredstva osiguralo je Ministarstvo kulture.
Dana 19. lipnja 2010. navrilo se sto godina od poetka
organiziranih arheolokih istraivanja na Bribirskoj glavici.
Obiljeavajui taj jubilej, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika postavio je izlobu Bribir 100 godina arheolokih istraivanja 1910.-2010., tiskao katalog istog naslova
i izradio prigodne majice. Unutranjost Marunove kue, u
kojoj je smjetena izloba, ponovo je ureena i obojena,
obnovljene su vitrine, prilagoena rasvjeta, a na lokalitet
su postavljeni jarboli na kojima se zavijorio stijeg Republike
Hrvatske i stijeg lokaliteta (grb ubia). Preureeni su i
sanitarno-kupaoniki prostori na katu tzv. Gunjaine kue,
koja je pripremljena za dui boravak strunoga terenskog
tima, za uporabu je osposobljena prostorija ispod stubita,
a popravljen je i vodoopskrbni sustav (hidrofor). Lijepom
ugoaju, za tu priliku, svoj doprinos dali su i Muzej grada
ibenika te Opina Skradin, koji su uklanjanjem grmlja,
stabala i koenjem korova i trave na dijelu lokaliteta Dol
i jugoistonih padina Glavice pod bedemom omoguili
posjetiteljima pristup pitoresknim, iznimno vrijednim i arheoloko-batinski vanim spomenicima.
Sukladno osiguranim novanim sredstvima za 2010. te
dogovoru s Konzervatorskim odjelom u ibeniku (o kontinuiranom odravanju prije konzerviranih, ali zubom vremena naetih zidova antikih i srednjovjekovnih objekata
na Bribirskoj glavici te nastavku konsolidacije i restauracije otkrivenih, ali nekonzerviranih graevina zapadno od
Marunove kue prema tjemenu Glavice) nastavljeni su
prologodinji radovi du junoga obrambenog bedema
podignutog nad liticom, i to do njegova otkrivenog i dograenog zapadnog kraja. Na tom mjestu razgraen je
Redni broj: 292

Lokalitet: Bribirska glavica
Naselje: Bribir
Grad/opina: Skradin
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: konsolidacija i restauracija
Od 26. do 30. srpnja, od 28. rujna do 1. listopada te od 11.
listopada do 16. studenoga 2010. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika iz Splita istraio je i konzervirao lokalitet na Bribirskoj glavici. Voditelj radova je bio Mate Zekan,
muzejski savjetnik, a sudjelovali su i Maja Markovi i Nada
imundi Bendi (tehnika dokumentacija), Zoran Alajbeg
Bribir, juni bedem, kue V i VI tijekom konsolidacije i konzervacije (foto: M. Zekan)
599
suhozidni kameni prsobran bunkera srpskih pobunjenika

iz Domovinskog rata te selekcioniran i sloen kamen (priklesani i neobraeni) u dvije obzidane kamene gomile. Uz
to, ponovno je ureena cijela povrina konzervirana prole
godine (uklonjeno je raslinje i naplavni nanosi) te je i ove
godine dostojno prezentiran graevinski sklop uz obrambeni zid nad liticom jugozapadno od Marunove kue te prometnica sa spurilama. Zavrena je prole godine zapoeta
restauracija sjevernoga zida u prostoriji II, kao i istono od
njega odvojene dvije krae esti temelja istog zida te su oni
u konanici plombirani, a zidni plat fugiran.
Prologodinjim revizijsko-istranim radovima dio obrambenog zida prema zapadu, koji je ujedno i juni zid dviju unutranjih prostorija (prostorije V i VI), pripremljen je za zatitu
i sanaciju. Na njega se okomito prislanja temelj zida izmeu
tih prostorija koji, iako pokazuje strukturalnu bliskost, nije prilikom prijanje konzervacije s njim organski povezan (?!) pa
je, potujui zapaanja prijanjih istraivaa i njihovo rjeenje, tako i ostavljen. Taj temelj (irine 80 cm), kao i podstroj
zapadnog zida prostorije VI te ouvani segmenti temelja sjevernih zidova prostorija V i VI, pokazuju lou i nepravilnu tehniku gradnje od neobraenog, grubo naslaganog kamena
utopljenog u debele naslage buke od utog zemljanog
pijeska i vapna. buka je tijekom vremena izgubila vezivno
svojstvo, zidovi su se rastoili, a nepravilni kameni blokovi
pomakli iz svoga leita i pridonijeli irenju zida.
Tijekom radova u 2010. u cijelosti su konsolidirani, sanirani i fugirani ostaci svih zidova prostorija V i VI, iskljuujui
junu stranu obrambenih bedema na litici koja e se tretirati kao cjelina poslije njegove restauracije na tom dijelu
lokaliteta. Nakon konsolidacije ouvanih dijelova temelja
zida izmeu prostorija V i VI, on je nadograen, povrina
je plombirana te sukladno zateenom stanju starijih zidova
fugirana (bolje reeno: ispunjene su iroke nepravilne
upljine meu kamenim blokovima) njegova istona strana.
Ouvani ostaci sjevernih temelja zida tih prostorija, jednakih morfolokih svojstava kao i onoga izmeu njih, iroki
su izmeu 84 i 90 cm, a na prijelazu iz jedne u drugu prostoriju lome se prema jugu. Pri njihovoj restituciji i obradi,
zbog nepostojanja sigurnih indicija nije sagraen dio podzida uz sjeverozapadni ugao prostorije V. te nije spojen sa
zapadnim zidom iste prostorije. Izvorni ostaci temelja tog
zida nalaze se tek pri njegovu spoju s uglom prostorije IV.
Zatitna istraivanja unutar tih dviju prostorija pokazala su
kako je za njihovu podnicu prilagoena litica koja je mehaniki
zaravnata. Pri tome, litica je u prostoriji V zaravnata u dvije
razine (istoni je dio za 30 cm nii od zapadnoga). Izmeu
litica u sjeverozapadnom uglu prostorije VI. udubljena je okrugla rupa, poput plitkoga trapa za uvanje namirnica, obzidana
sedrom koja je veim dijelom ouvana, a u kojoj osim usutoga kamenja i zemlje nije naeno drugih sadraja. Istono
od rupe ouvan je estrih od vapnene buke kojom su bile
zaravnane pukotine i prostori izmeu litica. Na istoj razini, uz
sredinu zapadnog zida prostorije naena je in situ ispucana
pravokutna keramika podnica ognjita s pepelom oko nje.
Na alost, odmah nakon njezina pronalaska uslijedio je
prekid rada uzrokovan viednevnom kiom. Po povratku
na lokalitet podnica otkrivenoga ognjita zateena je devastirana, raskopana, razbacana i uklonjena, a pod njom
iskopana rupa kojom je nepoznati poinitelj traio blago,
vjerojatno pretpostavljajui da se radi o grobu.
Bribir, glinena podnica ognjita prije devastacije (foto: M. Zekan)
O devastaciji nalaza telefonom je izvijeten Konzervatorski

odjel u ibeniku. I taj vandalizam, kao i neovlateno ulaenje automobila, pa ak i autobusa s turistima, osobito kamiona, traktora i prikolica kojima se dovozi graevni materijal
za zabranjenu gradnju i novo ureivanje grobnica (to se
dogodilo i ovo ljeto) na lokalitet, ispaa ovaca koje oteuju
sanirane te jo nekonzervirane zidove, pokazuje potrebu
cjelovitog ograivanja toga lokaliteta, postavljanja ulazne
rampe te zapoljavanje makar jednoga uvara domara
lokaliteta tijekom cijele godine. Sve do Domovinskog rata, o
lokalitetu je svakodnevno skrbio uvar, zaposlenik Muzeja
hrvatskih arheolokih spomenika, koji je pred sam rat preminuo, zbog okupacije tog prostora tada to radno mjesto
nije obnovljeno, a nakon rata za njega nisu osigurani novani uvjeti. Potrebu za zapoljavanjem ovjeka koji bi svekodnevno nadzirao lokalitet te spreavao nekontrolirano i
tetno kretanje lokalitetom, osnauje i kraa kamenog spomenika tekog stotinjak kilograma s natpisom cara Tiberija
(14. 37.) tijekom 2005. godine, kao i otuenje graevnog
pijeska nabavljenog za potrebe konzervacije i restauracije.
Na aktualnost i urnost sustavnog rijeena toga pitanja
upuuje i istovremeni atak na zatienu arheoloku zonu
oko groblja gradnjom i dogradnjom grobnica (provokativno
objedinjavanje skupa grobnica pod petokrakom), kao kontinuitet kulturocida zapoetog krajem 80-ih godina 20. st.
Pripremajui nastavak planiranih radova u 2011. za kosolidaciji i sanaciju krajnjega zapadnog dijela prije restituiranoga junog obrambenog bedema, s njegove vanjske
(june) strane uklonjen je i pregledan nasip od zemlje i
kamena nataloen uza zid. Uz temelje zida naen je naboj
pravokutnog oblika nastao utapanjem manjeg kamena
u utu glinu (temelj kontrafora?), kao i neto poveana
smjesa vapnene buke zapadno od te konglomeracije. Na
taj nain ojaan je stabilitet bedema.
Ve prole godine uoeni su poredani kameni blokovi koji
su postavljeni kao sjeverni zid prostorije VII, produavajui
se u prostoriju VIII, a koji su upuivali na izvorni podzid stare
prometnice koja prolazi izvan sjevernog zida prostorija I
VIII. Priljubljeno uz junu stranu blokova prometnice, u prostoriji VIII, naen je dio izvornoga podnog naboja od vapna
i kamenia. Unutar prostorije, meu usutim kamenim
600
Pedii 2004 Ivan Pedii, Sanacijsko-konzervatorski

radovi na ostacima rimskih graevina na Bribirskoj Glavici,
Obavijesti HAD, XXXVI/2, Zagreb, 2004: 119 123.
Pedii 2005 Ivan Pedii, Sanacijsko-konzervatorski radovi
na poloaju Kosa u ibenskom Donjem polju i na Bribirskoj
glavici, Obavijesti HAD, XXXVII/2, Zagreb, 2005: 72 77.
Pedii 2005a Ivan Pedii, Bribirska glavica, HAG,
1/2004, Zagreb, 2005: 205, 206.
Pedii 2006 Ivan Pedii, Bribirska glavica, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 325, 326.
Pedii 2007 Ivan Pedii, Bribirska glavica, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 363, 364.
Zekan 2010 Mate Zekan, Bribirska glavica, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 547 549.
blokovima naeno je dosta ulomaka amfora i ukrasna eljezna aplika, poput glave avla kupastoga oblika.
Ovogodinjim zatitnim radovima iznad ceste uklonjeni su
slojevi ispunjeni kamenom i zemljom pod kojima je leao
sloj buke s veom primjesom oslikanih viebojnih ulomaka,
meu kojima prevladava pompejansko crvena boja, numizmatiki nalazi rimskoga bronanog novca 2. i 3. stoljea, bijelih mozainih kockica (tesera), ulomaka keramikih posuda i
svjetiljki, kotane igle. Ispod tog sloja naen je nastavak podzida prometnice. Na sjevernu stranu trase ceste u srednjem
vijeku nalegla je vea graevina (3) koju hodnik (prolaz)
odvaja od istone kue (1) poloene uz sjevernu stranu iste
prometnice. iroki zidovi te kue, s nekvalitetnim plitkim utemeljenjem, pripadaju takoer srednjovjekovnom objektu koji
je nalegao na stariju rimsku graevinu od koje je preuzeo
proelni juni zid orijentiran prema prometnici, a koji se istie
svojom pravilnou i uslojenou gradnje te znatno manjom
irinom (45 cm). Graen je pravokutnim klesancima vezanima bukom. Na istonom je dijelu do temelja razoren. Tri
manje esti takva zida uoene su s unutranje strane istonog zida srednjovjekovne kue, i to ispod neuredno, vodoravno poredanog reda kamenja prislonjenog s njegove unutranje strane, koji je sluio kao podnica kue. Djelominim
uklanjanjem podnice omoguen je nalaz ostataka rimskog
zida, neto drugaije orijentacije u odnosu na iroki srednjovjekovni zid, koji je nalegao na njega pri njegovu junom
dijelu, razorivi izvorni ugao rimske zgrade kojemu pripada
otkriveni, strukturalno isti, juni zid. Podnica rimske kue
zaravnana je klesanjem, a prostor izmeu litica poravnan
je podnom bukom od vapna pomijeanoga s komadiima
keramike. Pri pripremi za konzervaciju zidova rimske provenijencije, unutar prostorije, na litici tik do desnog dovratka
naen je rimski bronani novac (dupondij) iz 1. st.
Kao novost u prouavanju rimske arhitekture pokazalo se
temeljenje zidova na liticama kojima su bone strane zidova
isklesane i sputene 20 40 cm, a uz zidove je ponegdje s vanjske strane udubljen i kanal za odvodnju vode. Na
taj nain rijeen je problem prodora vlage u zidove kua.
Ouvani su dijelovi zidova rimskoga objekta konsolidirani,
djelomino restituirani, plombirani i fugirani. Konsolidiran je i
dio kamenog poda uz istoni zid srednjovjekovnog objekta.
Za konsolidaciju i sanaciju pripremljeni su zidovi srednjovjekovne kue (2) smjetene sjeverno od kue 1. I njezini
su zidovi plitko utemeljeni na zemlji, rasuti i u veoma su
loem stanju. Sagraena na substratu rimske Varvarije, u
prostoriji je naena velika koliina tegula, ulomaka amfora
i keramikih posuda. Litica je kao i u ostalim sluajevima
zaravnata klesanjem, dok su upljine izmeu njih popunjene estrihom s primjesom opeke.
Osim osnovne konsolidacije i sanacije zidova, posebna
pozornost bit e usmjerena na osmiljavanje tehnikog
rjeenja koje bi pri sljedeim zahvatima trebalo omoguiti
prezentaciju kua (1, 2 i 3) srednjovjekovnoga ubieva
Bribira, a koje tek djelomino lee na vroj podlozi litica i
rimskih objekata, a veim su djelom utemeljene na zemljanom meusloju iznad njih.
Mate Zekan
Summary
June 19, 2010 marked the centenary of the beginning of
organised archaeological excavations at Bribirska glavica. In celebration of this jubilee, the Museum of Croatian
Archaeological Monuments put on the exhibition 100
years of archaeological excavations of Bribir and organised ancillary events. Contributions to the celebrations
were made by ibenik Municipal Museum and the municipality of Skradin.
In 2010, the works of consolidation and restoration along
the southern defensive wall were continued. Here a dry
stone wall put up by Serbian rebels during the Homeland
War (in the 1990s) was demolished. When vegetation and
various deposits had been removed, the architectural complex alongside the defensive wall over the cliff south west
of Marunova kua was presented as well as a road featuring wheel ruts. The restoration of the northern wall in
room II started last year was completed. The remains of
all walls of rooms V and VI, excluding the southern side of
the defensive walls on the cliff, were consolidated, repaired
and pointed.
The walls of medieval house 2 located north of house 1
were prepared for consolidation and repair. Its walls have
shallow foundations on soil, they are scattered and in very
poor condition. In the room a large quantity of tegulae,
painted mortar, fragments of amphorae and pottery vessels were found.
Redni broj: 293

Lokalitet: Brnjica Ograde (AB 10)
Naselje: Konjevrate
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: A, NV
Tijekom rujna i listopada 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu Brnjica Ograde (AB 10),
smjetenom na trasi gradnje plinovodnog sustava Like i
Dalmacije, plinovod Benkovac Dugopolje. Voditelji su bili
Blana Maljkovi i Vesna arak, dipl. arheolozi.
Literatura
Gjurain 2010 Hrvoje Gjurain, Bribir, 100 godina arheolokih istraivanja 1910. 2010., Split, 2010.
601
Krenje okolia i ienje gomila (foto: V. arak)
Presjek gomile 33 (foto: B. Maljkovi)
Rije je o panjacima koji su ograeni suhozidom na kojima

se nalazi preko 40 gomila, a prema konzervatorskoj studiji,
u radnom pojasu gradnje budueg plinovoda nalazi se 15
kamenih gomila promjera 1 5 m i prosjene visine 0,50 m.
Gomile se rasprostiru i na susjednim esticama zemljita.
Prilikom terenskog pregleda trase plinovoda, kao i tijekom
samih istraivanja, na tom podruju (k.. 5060/1, 5060/2,
5060/3, k.o. Konjevrate) registrirano je ukupno 58 kamenih
gomila promjera 1 5 m i visine do 1 m. Unutar radnog
pojasa gradnje plinovoda nalazilo se 10 kamenih gomila.
S terena je iskrena ikara i nisko raslinje te su evidentirane
kamene gomile unutar radnog pojasa budueg plinovoda.
U duini od 150 m, koliko se prostire lokalitet, registrirano
je, dokumentirano i istraeno ukupno 10 kamenih gomila.
Utvreno je da se radi o krevinskim gomilama nastalima
prilikom ienja panjaka. Na susjednim katastarskim
esticama evidentirano je i dokumentirano jo 48 manjih
gomila. Pokretni arheoloki materijal pronaen je na razini
ive stijene u tri istraene gomile.
Cilj zatitnih arheolokih istraivanja bio je istraivanje
gomila koje ulaze u radni pojas te dokumentiranje i kartiranje svih postojeih kamenih gomila na katastarskim
esticama. Izmjereni su obrisi i presjeci svih gomila u zateenom stanju, a istraene su gomile koje ulaze u radni
pojas zemljanih radova. Tako je na lokalitetu AB 10 Brnjica
Ograde istraeno deset manjih kamenih gomila koje su

ulazile u radni pojas trase budueg plinovoda. Sve su bile
nepravilnoga krunog ili ovalnog oblika, promjera od 1 do
5 m i relativne visine do 1 m. Formirane su od nabacanoga
amorfnog kamenja, a nastale su prilikom ienja panjaka. Sve su gomile leale na tanjem sloju humusa ispod
kojeg se nalazi iva stijena. U bazi gomila 5, 33, 50 pronaena je manja koliina keramikih ulomaka. Rije je uglavnom o ostacima antikih amfora. Iz gomile 5 sakupljena je
manja koliina ulomaka grla i stijenke amfora, najvjerojatnije iz carskog ili kasnoantikog razdoblja. Najvie ostataka
amfora pronaeno je u gomili 33 i najvjerojatnije je rije o
tipu Lamboglia 2, najeem tipu amfore na istonoj obali
Jadrana. Proizvodile su se od sredine 2. st. pr. Kr. do kraja
1. st. pr. Kr. na zapadnoj obali Jadrana, a pretpostavljena
je i lokalna proizvodnja u srednjoj Dalmaciji. Ponajprije su
sluile za transport vina, a mogle su prevesti oko 30 litara
tekuine. Vjerojatno su sluile i za prijevoz maslinova ulja.
Literatura
Miholjek 2009 I. Miholjek, Antiki brodolom kod Pliine
avlin, Istraivanje podvodne kulture batine u Hrvatskoj,
Prirunik, Zadar, 2009: 2, 3.
Starac 2008 A. Starac, Promet amforama prema nalazima
u Rovinjskom podmorju, HArch, 37, Pula, 2008.
Blana Maljkovi
Summary
During September and October 2010, rescue archaeological investigations were carried out at site AH 10 Brnjica
Ograde, located on the course of the development of
the Like and Dalmatia gas pipeline system, Benkovac to
Dugopolje pipeline. The research did not yield any archaeological structures. Ten small mounds of stone were investigated and documented, and established to have been
Ulomci keramike, gomila 33 (foto: N. Lete)
602
created while the pasture was being cleared. Also documented and mapped were another 48 piles on neighbouring parcels. At the bottom of three stone mounds (working
designations G [M] 5, 33 and 50) a small quantity of Roman
period pottery was found, determined to be amphorae of
the Lamboglia 2 type, produced from the mid-2nd century
BC to the end of the 1st century BC on the western coast
of the Adriatic, while local production in central Dalmatia is
also hypothesised. They were mainly used for transporting
wine, and could hold about 30 litres of liquid. They also
probably served for the transportation of olive oil.
Redni broj: 294

Lokalitet: Burnum Karlovac
Naselje: Ivoevci
Grad/opina: Kistanje
Razdoblje: A
Od 27. svibnja do 17. listopada 2010., Gradski muzej Drni
u suradnji sa Sveuilitem u Zadru Odjelom za antiku
arheologiju nastavio je sustavna arheoloko-konzervatorska istraivanja rimskoga vojnog amfiteatra u Burnumu
(Karlovac) i kampusa (vojnog vjebalita) koji je u neposrednoj blizini amfiteatra.
Amfiteatar, tlocrt
Amfiteatar
Sjeverni prolaz amfiteatra zapoelo se istraivati 2004. na
tjemenu elipse. Za razliku od junog i istonog prolaza,
ondje su istraivanja zapoela iz arene, jer je tada vei
dio unutranjeg prstena ve bio otkopan. Bilo je posve
jasno da je tu ulaz. Poevi od toga propusta, iskapalo se

prema sjeveru, smjerom kojim su vodili boni zidovi prolaza. Na izlazu iz amfiteatra pokazalo se proirenje razliito od onoga na junom ulazu. Otkopani desni zid u formi
Pogled na juni i sjeverni ulaz amfiteatra
603
se jednako tako sniavaju, svod sjevernog prolaza nose

zidovi koji na vrhu nemaju kosinu nego se kaskadno sputaju prema areni. Nekoliko metara od ulaza u arenu bile
su uvlake u bonim zidovima, u kojima su otkrivene stube
za distribuciju posjetitelja na strminu gledalita. Isto je bilo
i na junom ulazu, to bi upuivalo na to da su i jedan i
drugi, osim u sveane svrhe (pompae), sluili i za kretanje
gledatelja. I ondje je litica bila priklesana da bi bila vrsta
osnova za podnicu.
Ove se godine istraivalo s unutranje strane zidova sjevernog prolaza, kako bi se omoguila nesmetana konzervacija
i djelomina rekonstrukcija. S lijeve i desne strane otkopane su sonde irine cca 6 m. Zidovi su poloeni na liticu
i prate konfiguraciju terena. Unutranji nasipni sloj sastoji
se od kamenja nejednake veliine uz minimalnu koliinu
zemlje. Budui da je nasip stoastoga oblika, dubina sloja
varirala je od 30 do 5,50 m. Zbog mogunosti odrona nasipnog sloja sonde, unutranje su strane nasipa zakoene
kako bi se izbjeglo odronjavanje. Lijeva i desna sonda u
cijelosti su dokumentirane, a nakon konzervacije i statike
konsolidacije zidova sjevernoga prolaza otkopani dijelovi
nasipa bit e vraeni u izvorno stanje. Prilikom tih istraivanja naeni su ulomci tegula koje su u nasip dospjele kao
Idealna grafika rekonstrukcija unutranjeg dijela sjevernog ulaza
Lijevo bono stubite sjevernog ulaza tijekom ienja zida
Injektiranje postojee arhitekture
je lijevka, dok lijevi zid prati vanjsku elipsu amfiteatra.

Desni zid prati konfiguraciju terena, a sluio je kao zatita
vanjskog nasipa amfiteatra. Lijevi je zid otkopan u duini
od 3 m. Prekriven je visokim nasipnim slojem, a daljnja
istraivanja pokazat e njegov konaan oblik. Arhitektura
sjevernog ulaza (vrata) bolje je ouvana od junih, ali
su sline konstrukcije. Ulaz je bio bavasto nadsvoen.
Konstrukcija je bila kao i na junom i istonom ulazu,
gotovo identina. Poetak svoda oznaen je jednostavnim
kamenim profilom. Osnova su bile pojasnice od vapnenakih blokova, a prostor izmeu njih zapunjen sedrenim
blokovima. Za razliku od junog prolaza gdje se svod ravnomjerno sputa prema areni i poloen je na zidove koji
Konzervacija lijevoga bonog zida sjevernog ulaza
604
Konzervirani sjeverni perimetralni zid kampusa
graevni otpad. Osim tegula, nisu pronaeni ostali materijalni ostaci.

U prvoj fazi konzervacije i djelomine rekonstrukcije sjevernoga prolaza radilo se na uvlakama bonih zidova gdje se
nalaze stube za posjetitelje. Zidovi su temeljito oieni, s
njih je ispran zemljani nanos te su konsolidirani injektiranjem. Oteeni i uniteni kameni tesanci iz zidnog plata
zamijenjeni su istovjetnim kamenom. Rekonstruirani dijelovi zidova izraeni su od kamenih klesanaca i slijede ritam
postojeih zidova. Vanjski zidni plat lijeve i desne strane
fugiran je kao i u izvornom obliku irokom preklopnom
fugom.
istraivanja rezultirala su velikom koliinom raznovrsnoga

arheolokog materijala koji se gotovo u cijelosti moe datirati od 1. st. pr. Kr. do kraja 1. st. Osim velike koliine keramikog materijala, pronaeno je desetak komada rimskoga
srebrnog novca datiranog u vrijeme Republike, nekoliko
desetaka komada novca iz prve polovine 1. st., fibule tipa
Aucissa, dijelovi rimske vojne opreme, kotani predmeti,
ulomci staklenih posuda. Pronaena arhitektura u cijelosti
je dokumentirana, kao i nalazi koji su uneseni u raunalnu
bazu podataka.
Kampus (vojno vjebalite)

Godine 2008. zapoela su sustavna istraivanja na prostoru kampusa (vojnog vjebalita) koji je smjeten u
neposrednoj blizini amfiteatra. Do sada je istraeno i konzervirano 87 m sjevernog i sjeverozapadnoga perimetralnog zida kampusa. Istraivalo se s njegove unutranje i
vanjske strane sustavom rova irokog 1 metar uz itavu
duinu zida. Prosjena dubina iznosila je od 10 do 70 cm.
Otvorena je i sonda okomito na zid kampusa, budui da je
tu potvreno postojanje arheolokog sloja na dubini veoj
od 2 m.
Od konca svibnja do sredine listopada 2010. nastavljena
su arheoloka i konzervatorska istraivanja na istonom i
sjeveroistonom dijelu kampusa. Pronaeni su i otkopani
zidovi u duini od 50 m te monumentalan portik ulaza s
trima vratima. Otkopni sloj bio je veoma plitak (izmeu
10 i 40 cm). Pronaen je vei broj arheolokih predmeta
(ulomci keramike, staklenih posuda, metala i sl.). Ova
Summary
Joko Zaninovi
From May to October 2010, Drni Municipal Museum, in

collaboration with Zadar University, went on in the village
of Ioveci with systematic archaeological-conservational
excavations of the Roman military amphitheatre (the location called Karlovac) of the one-time Burnum and the
campus (military exercise ground) that lies in the immediate vicinity of the amphitheatre. This years excavations in
the amphitheatre were conducted on the inner side of the
walls of the northern passage so as to facilitate unhindered
conservation and partial reconstruction. On the right and
left sides test pits about 6 m wide were dug. Archaeological
and conservational investigations were continued in the
eastern and north eastern parts of the campus. Walls 50
m long were found, as well as a monumental portico of the
entry with three doors. The excavation layer was very shallow (between 10 and 40 cm).
605
Redni broj: 295

Lokalitet: Cecela
Naselje: Siveri
Grad/opina: Drni
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: konzervatorsko-restauratorski radovi
Bendi, a bili su prisutni i arheolozi Maja Petrinec i Ante

Jurevi. Sudjelovalo je i 13 fizikih radnika.
U potpunosti je saniran manji sakralni objekt (romanika
crkva) te je rekonstruiran i nedostajui dio apside. Zidovi su
preventivno opiveni i sanirani i na predjelu svetita veega
sakralnog objekta (ranokranske bazilike), a djelomino
su sanirani i zidovi svih triju brodova. Ovom je prilikom s
cijelog lokaliteta uklonjeno raslinje.
Od 26. travnja do 15. svibnja 2010., u okviru programa

koji je odobrilo Ministarstvo kulture, na Ceceli u Siveriu
zapoela je sanacija arhitektonskih ostataka na istraenom
dijelu nalazita. Radovima su rukovodili djelatnici konzervatorsko-restauratorske radionice Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika Darko Popovi i Tomislav imundi
Literatura
Jurii 1979 Karlo Jurii, Fra Lujo Marun, osniva starohrvatske arheologije, Split, 1979.
Marun 1998 Lujo Marun, Starinarski dnevnici, Split, 1998.
Petrinec 2007 Maja Petrinec, Cecela, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007.
eparovi 2005 Tomislav eparovi, Cecela, HAG,
1/2004, Zagreb, 2005.
Maja Petrinec
Summary
During April and May 2010, at Cecela in Siveri, the rehabilitation of the architectural remains in the excavated part
of the site was addressed. The smaller religious structure
(a Romanesque church) was completely rehabilitated and
the missing part of the apse was reconstructed. Preventive
edging and rehabilitation of walls were carried out in the
area of the chancel of the larger religious structure (the
Early Christian basilica), and the walls of all three naves
were partially rehabilitated. On this occasion the whole site
was thoroughly cleared of vegetation.
Pogled na sanirani dio arhitekture na Ceceli
Redni broj: 296

Lokalitet: ista Mala Velitak
Naselje: ista Mala
Grad/opina: Vodice
Razdoblje: P
Konzervirana i rekonstruirana romanika crkva
etvrta istraivaka kampanja na kasnoneolitikom nalazitu ista Mala Velitak trajala je tijekom listopada i studenog 2010. godine. Voditelj istraivanja tog naselja hvarske kulture bio je Emil Podrug, a u radovima su sudjelovali
Jelena Jovi, dipl. arheo., i studenti arheologije Ivana Cunjac
i Matko vrljak. Otvorene su dvije sonde (D i E), ime je
ukupna istraena povrina nalazita poveana na 135 m2.
Sonda D (6,5x5 m) otvorena je juno od dosad istraenog prostora. U tom dijelu nalazita nema kulturnog sloja, ve se ispod
40-ak cm humusa i suphumusa (SJ 1 i 2) nalazi zdravica (SJ
16) s ukopanim tvorevinama. Istraene su etiri jame (SJ 41,
41a, 54 i 57) i jedan rov (SJ 47). Jame imaju krune ili ovalne
tlocrte te okomite ili luno usjeene stijenke. Jama SJ 54
nalazi se u JI kutu sonde. Meuodnosi ostalih triju jama i rova
upuuju na horizontalnu stratigrafiju na razini zdravice, to se
Grob iza apside romanike crkve, koji je probio apsidu ranokranske crkve
606
podnice SJ 31 iz sonde B (Podrug 2008). Uz podnicu je

istraena kruna jamica SJ 59 (leite drvenog stupa?)
i nakupina veeg i sitnijeg kamenja (SJ 58). Podnica se
nastavlja u I i Z profile sonde E, gdje e trebati nastaviti
iskopavanja. Iz tog razloga, sonda E nije zasad istraena
do zdravice, ve je na razini podnice pokrivena geotekstilom i tamponom od iskopane zemlje.
Literatura
Podrug 2010 E. Podrug, Velitak, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 552 554.
Podrug 2010 E. Podrug, ista Mala Velitak: prve
tri istraivake kampanje na nalazitu hvarske kulture,
Diadora, 24, Zadar, 2010. (u tisku)
Emil Podrug
ista Mala Velitak, tri jame i rov ukopani u zdravicu (foto: E. Podrug)
Summary
During 2010 at the site ista Mala Velitak, a settlement of
the Late Neolithic (Hvar culture), four campaigns of excavations were conducted. Two test pits were opened (D and E),
thus bringing the totally explored area of the site to 135 square
meters. In test pit D four pits and one trench dug in the natural soil were excavated. The distribution and interrelations of
pits SU 41, 4 1a and 57, as well as trench SU 47 show that
there is horizontal stratigraphy at the level of the natural soil.
Judging from the differences in the fills, first of all the pit SU
41a was dug, which then on the western side was partially
intersected by pit SU 41. After that a small part of the trench
SU 47 passed through the southern parts of the fills of both
pits. Finally in time trench SU 47 too lost its original purpose,
and pit SU 57 was partially dug into it. The rectangular trench
SU 47 has parallel edges and a V-shaped cross-section. It is
dug into the natural soil 85 cm deep, and at the level of the
edges it is 175 cm wide. It stretches in an east to west direction
and enters both profiles. In test pit E, beneath the topsoil and a
15-20 cm deep cultural stratum, SU 3, a layer of yellowish-light
brown compacted clay was defined, probably representing a
continuation of the floor of SU 31 from test pit B.
ista Mala Velitak, zapune jama SJ 41 (lijevo) i SJ 41a (desno)

(foto: E. Podrug)
moglo uoiti i u prethodnim sondama (Podrug 2010). Naime,

jame i rov djelomino se presijecaju i na taj nain meusobno
negiraju, a razlike u zapunama omoguuju njihovo kronoloko
razdvajanje. Najprije je ukopana jama SJ 41a, koju je, nakon
to je ve bila zapunjena, sa zapadne strane djelomino
presjekla jama SJ 41. Juno od njih ukopana je jama SJ 57
(nije istraena u cijelosti jer se prua u istoni profil sonde).
Naposljetku je rov SJ 47 proao kroz june dijelove zapunjena jama SJ 41 i 41a te kroz sjeverni dio zapune jame SJ 57.
Pravocrtni rov SJ 47 ima paralelne rubove i presjek u obliku
slova V. U zdravicu je ukopan 85 cm, a rubovi su razmaknuti
175 cm. Prua se u smjeru I-Z i ulazi u oba profila (dakle, istraen je u duini od 5 m). Zapunjen je jednolinim sedimentom
(SJ 47-1), koji je tvri i kompaktniji u odnosu na zapune jama
na tom nalazitu. Tri su jame takoer zapunjene jednolinim
sedimentom; jedino je zapuna jame 41 kompleksnija i sastoji
se od superponiranih vatrita i zemljanih slojeva, ukljuujui i
5 cm nabijenoga ukastog sloja (moda ostatka podnice koja
se s vremenom ulegnula u meku zapunu jame ispod nje?).
Sonda E (5x5 m) nalazi se sjeverno od dosad istraenog
prostora, odnosno sjeverno od sonde B iz 2008., od koje je
dijeli kontrolni profil irine 1 m. U tom je dijelu nalazita zbog
nagiba zdravice stratigrafija dublja, pa se izmeu humusa i
zdravice nalazi kulturni sloj SJ 3. Nakon to je skinuto 15
20 cm SJ 3, u veem dijelu sonde pojavio se sloj ukastosvijetlosmee nabijene gline, koji je vjerojatno nastavak
Redni broj: 297

Lokalitet: Drni Petrovo polje U mjestu (EB 8)
Naselje: Drni
Grad/opina: Drni
Razdoblje: SV, NV
Krajem rujna 2010., u sklopu zatitnih istraivanja na trasi
plinovodnog sustava Like i Dalmacije, IV. dio sustava od
P/MRS Benkovac do P Dugopolje, odvojni plinovod
ibenik Knin, tvrtka Geoarheo d.o.o. zatitno je arheoloki istraila lokalitet EB 8 Drni Petrovo polje U mjestu,
koji je oznaen kao etnografska batina. Financijska sredstava osigurala je tvrtka Plinacro d.o.o., koja je investitor
svih radova na trasi plinovoda. Voditelji istraivanja bili su
Lujana Paraman i Igor Kulenovi, dipl. arheolozi.
607
Kameni most prije istraivanja (foto: L. Paraman)
Detalj obraene kamene ploe (foto: L. Paraman)
stranji dio uz jedan rub. Uz njih, prilikom istraivanja pronaena su jo dva kamena spomenika. U uruenju nosive
konstrukcije pronaen je obraeni kamen ovalnog oblika,
dimenzija 0,30x0,20 m s urezanim slovima S B sa strana
kria, koji je odlomljen sa stranje strane, dok je na vrhu
jednog od nosivih suhozida bio uzidan ploast kamen pravokutnog oblika, dimenzija 0,35x0,30 m, s vidljivim tragovima obrade na jednom licu te na kraim bonim stranama.
Budui da se radi o sekundarno upotrijebljenim spomenicima, teko je iznositi pretpostavke o njihovoj izvornoj
namjeni ili ih poblie kronoloki odrediti. S obzirom na nain
obrade i veliinu velike kamene ploe, moe se zakljuiti
da je bila uglavljena u ili na neto, moda kao dio grobne,
odnosno nadgrobne arhitekture. Ulomak s natpisom S B
pokazuje neke slinosti s meanim kamenjem, odnosno
stupovima iz vremena austrougarske uprave.
Ulomak kamenog spomenika s natpisom S B (foto: L. Paraman)
Lokalitet se nalazi oko 1800 m zrane linije jugoistono

od Drnia, u jugozapadnom dijelu Petrova polja, s istone
strane veega melioracijskog kanala. Radi se o malome
kamenom mostu preko jarka izmeu dvije parcele (k..
608/5 i 608/8, kod km 23+640 trase), koji se prua u smjeru
SZ-JI u duini od 4 i irini od 1,50 m. Konstrukcija mosta
sastavljena je od dva nosiva suhozida i hodne povrine
mosta koju ine tri velike kamene ploe. Ploe su evidentirane u konzervatorskoj studiji kao sekundarno upotrijebljeni arheoloki spomenici, okvirno datirani u srednji vijek.
Cilj istraivanja na lokalitetu bio je dokumentiranje i kartiranje postojeeg stanja, utvrivanje stupnja ugroenosti
lokaliteta radi eventualnog premjetanja trase plinovoda
te definiranje postojeih i eventualan pronalazak novih
arheolokih spomenika. Konstrukcija mosta u potpunosti je
dokumentirana i, budui da nije ugroena gradnjom plinovoda, nakon istraivanja vraena je u prvobitno stanje.
Spomenute su ploe duine 1 1,50 m, irine 0,75 1 m
i debljine 5 10 cm. Sjeverozapadna je ploa obraena.
Odlomljena je s dvije strane i zasigurno je dio nekoga veeg
spomenika. Ima obraeno i zaglaeno jedno lice, obraene
dvije bone strane s utorom u uglu te obraen i stanjen
Literatura
Bertoa, Bradara, Kuzmanovi 2009 S. Bertoa, T.
Bradara, N. Kuzmanovi, Kunfini i zlamenja oznake
granica i mea u Istri od srednjeg vijeka do naega doba,
HAarch, 40, Pula, 2009: 115 145.
Lujana Paraman
608
Summary
At the end of September 2010, as part of rescue investigations along the course of development of the Lika and
Dalmatia gas pipeline system, Part IV of the system from
Benkovac to Dugopolje, the ibenik-Knin branch line,
rescue archaeological investigations were carried out at the
site EH 8 Drni Petrovo polje U mjestu, which is designated as ethnographic heritage. The investigation covered
the documenting of a stone bridge between two parcels of
land. Three worked stone monuments were found.
Redni broj: 298

Lokalitet: Kadina Glavica Botua (k.. 608/1, 613, 645)
Naselje: Kadina Glavica
Grad/opina: Drni
Razdoblje: A, SV
U prosincu 2010., na lokalitetu Botua Kadina Glavica
(k.. 608/1, 613, 645), tvrtka Geoarheo d.o.o. provela je
nedestruktivna istraivanja po principima arheoloke geofizike. Cilj istraivanja na lokaciji Botua kraj Drnia bio je
pokuaj lociranja ostataka arhitekture, odnosno otkrivanje
struktura za koje se moe pretpostaviti da su nastale djelovanjem ljudi. Na osnovi sluajnih nalaza dijelova kamenih
komada arhitekture, u suradnji s vlasnikom parcele pokuao se utvrditi to precizniji poloaj nalazita. Odreena je
povrina od priblino 2600 m na prostoru koji se danas
nalazi pod nasadom vinograda.
Za detektiranje vrstih podzemnih struktura upotrebljavan
je georadar, koji u ovom sluaju omoguuje otkrivanje ostataka zidova, temelja ili podnica objekata koji se nalaze ispod
povrine zemlje. Istraivalo se georadarom Subsurface
Interface Radar SIR 3000 i antenom od 200 MHz sa snimkama od 100 ns (tzv. time window), to je nakon testova
brzine signala prevedeno iznosilo 3-4 m dubine georadarskog snimanja. Dielektrina konstanta utvrena na lokaciji
za povrinski sloj tla, cca 60 80 cm iznosi 10 i zatim naglo
raste zbog veeg sadraja glina i vlage. Obrada rezultata
georadarskih profila napravljena je u programu Radan 6.6.
Ostaci kamene plastike ostataka arhitekture
Unutar georadarske sonde R1 izmjereno je 58 georadarskih profila na povrini od 2600 m2 maksimalnih dimenzija
90x38,5 m u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Radarski profili unutar sonde mjereni su dvosmjernom (zig-zag) metodom, s razmakom od 0,5 m unutar postavljene geodetske
mree. Georadarska sonda postavljena je na lokaciji na
kojoj su na povrini uoeni kameni ostaci arhitekture, koji
se mogu datirati u iroko razdoblje od kasne antike do predromanike. Vlasnik vinograda, Ivica Kranjac, pronaao je
navedene kamene ulomke tijekom poljoprivrednih radova.
Geofiziko mjerenje dalo je uvid u poloaj i raspored podzemnih promjena, odnosno georadarskih anomalija na istraenoj povrini. Georadarske anomalije posljedica su promjene
u stratigrafiji tla, odnosno diskontinuiteta izmeu medija razliitih dielektrinih svojstava. Takve promjene na georadarskim snimkama vidljive su kao kontrasti u koliini refleksije
Poloaj lokaliteta na ortofotografiji
609
to accidental finds of stone parts of architecture and information obtained from the owners, an effort was made to
locate the position of the architecture, supposing any is
preserved. The results of the research carried out over
2600 square metres yield the position and size of linear
structures that stretch over about 500 square metres at a
depth of from 70 to 80 cm under the surface of the soil.
Redni broj: 299

Lokalitet: Konjevrate bunja (13+820)
Naselje: Konjevrate
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: NV
Poloaj geofizike sonde
U listopadu 2010. godine, tvrtka Geoarheo d.o.o. dokumentirala je etnografski lokalitet (bunju) u blizini Konjevrata,
smjeten na stacionai 13+820. Bunja se nalazi na trasi
plinovodnog sustava Like i Dalmacije, plinovod Benkovac
Dugopolje, odvojni plinovod ibenik Knin. Voditeljice
su bile Blana Maljkovi i Vesna arak, dipl. arheologinje.
Prilikom terenskog pregleda ustanovljeno je kako se uz stacionau 13+820 nalaze ostaci jedne kamene bunje ukorporirane u ire suhozide debljine do 2 m. U zateenom stanju
krov bunje bio je poruen, a njezina unutranjost zapunjena
kamenim nasipom. Kupolast ljuskav oblik krovne konstrukcije bio je u potpunosti devastiran. Okoli bunje, koja se nalazila u kutu sjeverozapadnog i sjeveroistonog suhozida koji
ograuje esticu, djelomino je bio obrastao niskim raslinjem.
Kako bi se mogla lake dokumentirati, zapoelo je ienje
okolnog prostora. Zapadna/sjeverozapadna vanjska strana
suhozida djelomino je bila uruena, tako navedeni dio suhozida i rekonstruiran. Nakon ienja okolnog prostora zapoelo je izbacivanje kamena iz unutranjeg dijela bunje. Rije
je o kamenju manjih i veih dimnezija te sitnijem nasipu, a
velike ploe koje su podravale krovnu konstrukciju veinom
nisu pronaene (u okoliu su evidentirane tek dvije).
Ulaz u bunju nalazi se na junoj strani (blagi otklon prema
jugozapadu). Ulazna vrata bunje visoka su 1 m, a iroka 0,60
m. Graena su od 6 redova poslaganih masivnih kamenih
Rezultati geofizikog istraivanja
elektromagnetskog vala, odnosno u grafikom smislu kontrasta boja. Uoeni kontrasti u sondi R1 relativno su slabi te su
vidljivi do dubina od oko 1 m. Uzrok slabijoj penetraciji te priguenju signala moe biti visok sadraj gline i vlage u tlu. Na
veim dubinama nisu uoene znatnije promjene koje bi bile
vrijedne daljnje studije u kontekstu zadatka ovoga istraivanja.
Premda na veem djelu istraene povrine sonde R1 nisu
uoene znatnije pojave, odreene strukture oznaene na
tlocrtnim prikazima mogu se tumaiti kao potencijalni ostaci
arhitekture i mogle bi imati arheoloku vrijednost. Na zapadnom dijelu istranog podruja, na dubini od otprilike 0,8 m
uoene su izduene, gotovo paralelne georadarske anomalije
te nekoliko anomalija amorfnog oblika. Crvenom bojom oznaeni su obrisi potencijalnih arheolokih struktura, a plavom
geoloke i druge nejasne anomalije. Ovim istraivanjem kartirana su podruja veega arheolokog potencijala te su zbog
toga dobra podloga za probna arheoloka sondiranja.
Marko Marii
Goran Skelac
Summary
In December 2010 at the site Kadina Glavica Botua,
geophysical research was carried out with GPR. According
Ulaz u bunju (foto: B. Maljkovi)
610
Pogled na unutranjost bunje, ptija perspektiva (foto: B. Maljkovi)
Pogled na ostatke bunje i suhozide (foto: B. Maljkovi)
ploa, a nadvratnik je dimenzija 0,90x0,12 m. U temelju je

ostao sauvan ulazni prag napravljen od 4 reda postavljenog
kamenja. Visina bunje iznosi 1,80 m, a irina gornje vanjske
razine 3,40 m (bez irine suhozida na koji je naslonjena).
Unutranji promjer bunje po osi sjever-jug i istok-zapad iznosi
1,60x1,60 m. Duina dijela vanjskog lica sjevernog suhozida
na koji je naslonjena iznosi 5 m. Dno je zemljano. Nisu registrirani pokretni nalazi. Unutranji promjer bunje u veini je
sluajeva rijetko vei od 3 m, a uobiajen je od 1,8 do 2,5 m.
Unutranja visina na sredini uglavnom iznosi od 1,5 do 1,8 m.
Iako nije lako odrediti kojem razdoblju bunje pripadaju, ipak
postoje neke naznake koje mogu okvirno odrediti vrijeme
nastanka za neke oblike takvih graevina. Tako se moe pretpostaviti kako bunje koje se nalaze unutar ograenih obradivih povrina na kru gotovo uvijek nastaju u vrijeme kada je
nastalo i iskreno zemljite. Poznato je kako su se najvee
diobe zajednikog zemljita dogaale u drugoj polovini 19. st.
pa je tako mogue i te bunje smjestiti u isti vremenski okvir.
Za one sazidane na stratekim poloajima pretpostavlja se
kako su iz prve etvrtine 19. st. Velika veina zimskih bunja
starija je od druge polovine 20. st., najstarije su one koje su
danas vidljive samo u tlocrtu, a njihov skrovit poloaj odraava nesigurna vremena turske prisutnosti u kontinentalnoj
Hrvatskoj. Sigurno postoje i starije graevine, meutim bez
arheolokih artefakata teko je dokazati navedenu tvrdnju.
at chainage 13+820. This site is on the course of development of the Lika and Dalmatia gas pipeline system, Part
IV of the system from Benkovac to Dugopolje, the ibenikKnin branch line. During a field survey it was established
that remains of a stone beehive hut were incorporated into
a wide dry stone wall, up to 2 m thick. The entry into the
hut lies on the southern side. The entry door is 1 m high,
0.60 m wide. The entrance is composed of 6 courses of
massive stone slabs, and the lintel is 0.90 x 0.12 m. In the
foundation, the entry sill made of four courses of stone is
preserved. The height of the hut comes to 1.80 cm, and the
width of the top outer level is 3.40 m (not including the width
of the dry stone wall it abuts onto). The internal diameter of
the hut along the north to south and the east to west axes is
1.60 and 1.60 m. the length of the outer face of the northern
dry stone wall onto which the hut abuts comes to 5 m. The
bottom of the hut is earthen. The internal diameter of the
hut is in most cases seldom greater than 3 m, and is usually
from 1.8 to 2.5 m. The internal height in the centre comes on
the whole to 1.5 to 1.8 m. The outer appearance of the hut,
the outer face of the dry stone all and the ground plan of the
hut were documented using photogrammetric techniques,
and the necessary measurements with a geodetic total station were made. No moveable finds were registered.
Literatura
Redni broj: 300

Lokalitet: Konjevrate Krovatovac (EB 4)
Naselje: Konjevrate
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: NV
Sven Kului 2004 S. Kului, Trag predaka u kamenu:

bunje i stanovi, Obiljeja gradnje u suho na jadranskom
prostoru Hrvatske, Hrvatska revija, IV/1, Zagreb, 2004: 56
63.
Na podruju Konjevrata, u okviru zatitnih radova na trasi

plinovodnog sustava Like i Dalmacije, plinovod Benkovac
Dugopolje, odvojni plinovod ibenik Knin, registrirano
je i dokumentirano vie spomenika etnoloke batine.
Jedan je od njih poloaj Krovatovac (EB 4) koji je istraivan tijekom studenoga 2010. godine. Voditelj je bio Sinia
Majstorovi, a zamjenik Domagoj Maurin, obojica dipl.
arheolozi. Izmjeru i snimanje vodio je Tomislav Lopandi,
ing. graevine.
Blana Maljkovi
Summary
In October 2010 an ethnographic site (a beehive shaped
stone hut) was documented close to Konjevrate, located
611
Istono proelje bunje (foto: D. Maurin)
Pogledi na bunju (crte: B. Mikui)
fotografijama te su uzete referentne toke kako bi se fotografije, odnosno bunja, mogle smjestiti u prostor te posluiti
kao podloga za izradu nacrtne dokumentacije.
Ulazna vrata bunje visoka su 0,91 m, a iroka 0,50 m.
Sagraena su od u redove poslaganih masivnih kamenih ploa izmeu kojih su mjestimice poslagane pravilne
kamene ploe manjih dimenzija. Nadvratnik je dimenzija
1,12 (duina) x 0,13 m (visina). U temelju je ostao slabo
sauvan ulazni prag. Visina bunje s vanjske strane iznosi
1,94 m, dok je visina u unutranjosti 1,6 m. Visina prve
stube jednaka je visini suhozida koji je okruuje i iznosi
1,07 m, dok joj je irina, koja je oblika krnjeg stoca, u
donjem, najirem dijelu 3,8 m s istone strane, odnosno
3,5 m sa zapadne strane, a 2,2 m u gornjem dijelu prve
stube. Druga stuba visoka je 0,54 m, a promjer joj je 2,1
m, dok je trea, posljednja stuba visoka 0,25 m te promjera
1,4 m. Dno je bunje zemljano. Na njezin su vrh postavljena
dva vea neobraena kamena. Kao to je ve navedeno,
na bunju se s june i sa sjeverne strane naslanja suhozid debljine od 1,9 do 2 m, koji dijeli k.. 783/4 i 780/1,
k.o. Konjevrate. Tijekom radova nisu registrirani pokretni
nalazi, to je onemoguilo pobliu dataciju graevine.
Pogled na bunju odozgo (foto: D. Maurin)
Domagoj Maurin
Summary
In the area of Konjevrate, in the context of rescue operations on the course of development of the Lika and Dalmatia
gas pipeline system, the Benkovac to Dugopolje pipeline,
ibenik-Knin branch line, numbers of monuments of the
ethnological heritage were registered and documented.
One such is at the position of Krovatovac (EH 4) at which
works were carried out during November 2010. This was
a traditional beehive-shaped stone hut with a round base.
The dome of the hut on the outside has a cylindrical form,
divided into three steps, although inside it is dome-shaped.
The entry with a stone sill is on the south east side of the
hut. The area around the hut and dry stone wall, as well as
the hut itself, was well maintained, and all that was necessary was to remove the weed and document it. It was
clearly in use recently, probably as a tool store. During the
works, no moveable finds were registered.
Unutranja strana svoda (foto: D. Maurin)
Bunja se nalazi sjeverno od ceste Drni ibenik, integrirana

je u suhozid koji se prua u smjeru S-J, s malim otklonom
prema istoku, a koji dijeli k.. 783/4 i 780/1, k.o. Konjevrate.
Kada se govori o graevini na tom poloaju, moe se rei
da se radi o tradicionalnoj bunji okrugle baze. Kupola bunje
s vanjske je strane valjkastog oblika, podijeljena na tri stube,
dok je unutranjost kupolasta. Ulaz s kamenim pragom
nalazi se na jugoistonoj strani bunje. Prostor oko bunje i
suhozida i sama bunja veoma su dobro bili odravani, tako
da je bilo potrebno oistiti samo okolni korov te ju je bilo
mogue dokumentirati. Bunja je veoma dobro ouvana i
oito je da je donedavno bila u uporabi, najvjerojatnije kao
sklonite za alat. Sva lica graevine dokumentirana su
612
Redni broj: 301

Lokalitet: Konjevrate Okrugljaa (EB 5)
Naselje: Konjevrate
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: NV
Lokalitet (bunja) u neposrednoj je blizini sela Konjevrata, na
poloaju Okrugljaa (EB 5) na poljoprivrednoj parceli ograenoj kamenim suhozidom (k.. 3986/2, k.o. Konjevrate).
Bunja se nalazi na trasi gradnje plinovodnog sustava Like
i Dalmacije, IV. dio sustava od P/MRS Benkovac do P
Dugopolje, odvojni plinovod ibenik Knin. Tijekom listopada 2010. godine dokumentirana je etnografska batina,
a lokalitet je zatitno arheoloki istraen. Voditelj radova
bio je Kristian Paskojevi, a zamjenik Sinia Majstorovi,
obojica dipl. arheolozi. Voditelj izmjere bio je Tomislav
Lopandi, ing. gra.
Netipina su dva otvora na istonom proelju bunje u funkciji prozora (foto: K. Paskojevi)
Parcela je prekrivena niskim raslinjem i manjim stablima

smreke, a prisutno je i dosta kamenih gomila (vjerojatno
nastalih krenjem parcele). Sama parcela inae slui kao
panjak. Dravna cesta E 33 prolazi 35 m jugoistono od
lokaliteta. Cilj radova bio je dokumentiranje i kartiranje
postojeeg stanja na lokalitetu (bunja), utvrivanje stupnja
ugroenosti lokaliteta radi eventualnog premjetanja trase
plinovoda te definiranje postojeih i eventualan pronalazak
novih arheolokih/etnolokih spomenika. Lokalitet je fotodokumentiran prije, za vrijeme i nakon istraivanja. Takoer
su izraeni i crtei svih struktura koje su smjetene u prostor i mjerilo.
Bunja je prema vrhu podijeljena u 2 valjka, donji vei i
gornji manji, dok njezin najvii i najui dio geometrijski najvie podsjeaju na stoac. Ulaz je s june strane, a graevina je visoka 2 m. Lice joj je izraeno je od grubo klesanog kamena nejednakih dimenzija i slaganog u nepravilne
redove. Donji dio zatvara prostor krunog tlocrta, visok je
1,5 m te promjera 2,6 m. Debljina zidova iznosi 50 cm, a
unutranjost je za pojam bunje prostrana (veliine 6,74 m2,
visine 2,34 cm). Sredinji dio bunje takoer je valjkastog
oblika te s njim poinje oblikovanje krovne konstrukcije.
Bunja samostojei objekt (foto: K. Paskojevi)
Visok je od 20 cm na zapadnoj strani do 30 cm na istonoj

strani, a promjer mu je priblino 1,85 m. Krovna konstrukcija zavrava stoastim vrhom sagraenim od kamenih,
grubo otesanih ploa. Na vrhu krovita nalazi se i malen
otvor, vjerojatno namjerno ostavljen kao imitacija dimnjaka
u sluaju paljenja vatre. Zidovi su s unutranje strane bunje
zacrnjeni, najvjerojatnije od dima. Nadalje, postojanje
praga i izbjegavanje uporabe oblinjih suhozida kao vlastitih zidova takoer je dio morfologije koji se razlikuje od
dosad istraivanih lokaliteta. Na njezinoj se SZ strani nalazi
vee uruenje konstrukcije koje skupa s uruenjem povrina itave strukture iznosi 20 m2. Pokretni nalazi nisu zabiljeeni, to onemoguava preciznije datiranje graevine.
Kristian Paskojevi
Summary
This site (a beehive shaped hut) is very close to the village
of Konjevrate, at the position called Okrugljaa (EH 5), on
an agricultural parcel bounded with a dry stone wall. The
beehive hut is on the course of development of the Lika
and Dalmatia gas pipeline system, Part IV of the system
from Benkovac to Dugopolje, the ibenik-Knin branch line.
Documentation of the ethnographic heritage and rescue
Poloaj bunje (foto: K. Paskojevi)
613
archaeological investigations, were carried out during

October 2010. The hut is divided close to the top into two
cylinders, the lower larger and the upper small, while the
highest part recalls a cone. The entrance is on the southern
side. The buildings height is 2 m. The face of the building
is made from roughly worked stone of unequal dimensions,
laid in irregular courses. At the top of the roof is a small
opening, probably deliberately for smoke, should any fire
be lit in the inside.
prapovijesne i antike keramike. Lokalitet je oznaen kao

arheoloka batina AB 6.
Istraeno je ukupno pet gomila. U jugozapadnom dijelu
trase istraene su tri gomile, radno oznaene kao Gomila
1 (dimenzije 16,50x9 m), Gomila 2 (dimenzije 18x5,20
m) i Gomila 3 (dimenzije 6,50x5,50 m), dok su u sjeveroistonom dijelu trase istraene dvije gomile, oznaene
kao Gomila 5 (dimenzije 13x8 m) i Gomila 6 (dimenzije
10,60x8,20 m).
Radi se o gomilama od zemlje i kamena, koje su bile u
potpunosti prekrivene vegetacijom i grmljem. Osim Gomile
5, formira ih tanji ili deblji sloj humusa pomijean sa
sitnim kamenjem (debljine 0,05 0,15 m), ispod kojega
je kameni plat od nabacanog sitnijeg i krupnijega amorfnog kamenja veliine od 0,05 do 0,30 m. Relativna visina
gomila iznosi od 0,20 do 0,50 m. Istraivanjem je utvreno
da se ne radi o gomilama grobnog karaktera, ve se njihov
nastanak moe povezati s krenjem i ienjem terena
panjaka i nabacivanjem kamenog i ostalog materijala na
za to najprikladnija mjesta, bilo uz suhozidne mee izmeu
parcela, ostatke suhozidne arhitekture ili na kamen ivac.
Iznimka je Gomila 5 koja ini ostatke suhozidnih struktura
prekrivenih humusom.
Redni broj: 302

Lokalitet: Konjevrate Tomievac (AB 6)
Naselje: Konjevrate
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: P, A
U okviru zatitnih arheolokih istraivanja lokaliteta na
trasi gradnje plinovodnog sustava Like i Dalmacije, IV. dio
sustava od P/MRS Benkovac do P Dugopolje, odvojni
plinovod ibenik Knin, istraen je lokalitet Tomievac u
selu Konjevratama (AB 6). Istraivanje je trajalo od poetka
listopada do poetka prosinca 2010. godine. Voditeljice
istraivanja bile su Mirjana Baki-Stojsavljevi i Lujana
Paraman, dipl. arheologinje.
Gomile 1 i 3 nastale su nabacivanjem kamenja uz postojee

kamene mee. Gomila 1 nalazi se sa sjeverne strane mee
izmeu parcela k.. 3968/7 i 3968/8, a Gomila 3 s istone
strane mee izmeu parcela k.. 3968/9 i 3969. Zajedno s
kamenjem, na gomile su nabacani i ulomci krupnog antikoga graevnog materijala, keramike i ostali materijal koji se
nalazio na povrini terena. Slian materijal uoen je i prilikom ireg obilaska terena, kao i u povrinskom sloju Gomila
5 i 6. Slina situacija vrijedi vjerojatno i za Gomilu 2, gdje je
kameni i ostali materijal dijelom nabacan i na ve postojee
ostatke zidova i na kamen ivac koji izbija na povrinu.
Lokalitet se nalazi sa zapadne strane magistralne ceste

ibenik Drni, jugoistono od sela Goria. Rije je o nekoliko parcela (k.. 3969, 5968/7 i 3968/8) obraslih smrekom
i hrastom koje se danas rabe kao panjaci, na kojima su
prilikom terenskog pregleda evidentirane dvije gomile od
zemlje i kamenja, ulomci antikoga graevnog materijala te
Gomila 6 nakon istraivanja (foto: M. Radaljac)
614
0,40 m. Okomito na jugoistono lice nadograen je manji

kameni suhozid, irine 0,50 m, od poslaganoga veeg neobraenog ploastog kamenja, sauvan u duini od 1,20 m
i relativnoj visini od 0,20 m. Sa sjeverozapadne strane zida
definirani su ostaci jo jednoga manjeg kamenog suhozida.
Suhozid je L-oblika, irine 0,55 m, od poslaganoga veeg
neobraenog ploastog kamenja. Sauvan je u duini od
2,15 m (sjeveroistoni krak) i 0,90 m (jugozapadni krak) te
relativnoj visini od 0,30 m. Dui krak suhozida prua se u
smjeru SI-JZ, a krai u smjeru SZ-JI. Pronaeni se zidovi
ne mogu sa sigurnou dovesti u vezu s antikim materijalom pronaenim u gomili, a po strukturi i tehnici gradnje
vrlo su slini zidovima otkrivenima u sjeveroistonom dijelu
lokaliteta te moda pripadaju istom razdoblju.
U sjeveroistonom su dijelu istraenog podruja pronaeni
ostaci veeg kompleksa, koji se po svemu sudei nastavlja i sa zapadne strane radnog pojasa trase plinovoda. Uz
spomenute strukture ispod povrinskog sloja na prostoru
oznaenom kao Gomila 5, ostaci suhozidnih struktura pronaeni su i ispod Gomile 6 koja se nalazi s istone strane
kamene mee izmeu parcela k.. 3969 i k.. 3968/10.
U sredini gomile pronaeni su ostaci velikoga kamenog
suhozida konstruiranog od dva paralelna reda veih neobraenih kamenih blokova koji formiraju sjeverno i juno
lice zida, izmeu kojih je ispuna od sitnog amorfnog kamenja i smee zemlje. Zid se prua u smjeru I-Z, u duini od
10 m, irini od 1,35 do 2,30 m i relativnoj visini od 0,20 do
0,30 m. Obilaskom terena uoeno je da se zid nastavlja i
sa zapadne strane kamene mee, u duini od minimalno
10 m.
S june se strane uzdu velikog suhozida prua se struktura od manjega amorfnog kamenja veliine od 0,05 do
0,20 m, uz iji se jugozapadni rub u smjeru SZ-JI prua uruenje vjerojatno manjeg suhozida, od jednog reda veega
neobraenog kamenja, koje je vie ili manje dislocirano
(dimenzije 3,90x0,20 0,90 m, relativna visina 0,20 0,35
m). Spomenuta je struktura polukrunog oblika, dimenzija
9,30x2,90 m i relativne visine od 0,10 do 0,15 m. Izmeu
kamenja strukture nalazila se nabijena crvenkastosmea
zemlja u kojoj su, uz jugoistoni rub, na prostoru dimenzija
Suhozid SJ 09 u Gomili 6 (foto: L. Paraman)
Pronaeni antiki pokretni materijal ine u prvom redu

ulomci antikoga graevnog materijala, odnosno otpada
tegula, imbreksa, opeke i, u manjoj mjeri, krupniji ulomci
amfora. Ostali su keramiki nalazi malobrojni. Radi se o
izrazito usitnjenim i istroenim ulomcima posuda, meu
kojima se nisu mogli izdvojiti databilni elementi, a koji su
pronaeni veinom u predzdravinom sloju ispod Gomila
1, 2 i 3. Izdvaja se ulomak bifidne ruke, karakteristine za
amforiske u 1. i u prvoj polovini 2. st. U Gomili 2 pronaen
je i ulomak eljeznog noa, zatim pojasni jeziac od bronanog lima te ulomci narukvice od staklene paste polukrunog presjeka, datirani u vrijeme kasnog carstva (3. 4. st.).
Pronaeni materijal najvjerojatnije je povezan s ostacima
koji se nalaze oko 300 m jugozapadno od istraivanog podruja, na poloaju Okrugljaa. Pretpostavlja se da se radi
o veem antikom kompleksu, mogue i naselju, emu bi
u prilog ili i ostaci antikog materijala raspreni na irem
podruju, ukljuujui i poloaj Tomievac.
Istraivanje Gomila 2, 5 i 6, za razliku od situacije ustanovljene na prostoru Gomila 1 i 3, omoguilo je uvid u jednu
sasvim drugaiju situaciju. Naime, uklanjanjem povrinskog sloja zemlje i kamena te kamenog plata, na sjeveroistonom dijelu prostora oznaenog kao Gomila 2
utvreni su ostaci suhozidnih struktura. Radi se o ostacima
veeg suhozida koji se prua u smjeru SI-JZ, konstruiranog od dva paralelna reda veih neobraenih kamenih
blokova poslaganih u jedan red, koji ine sjeverozapadno
i jugoistono lice zida, izmeu kojih je ispuna od manjega
amorfnog kamenja i smee zemlje. Puna irina zida iznosi
1,25 m, a sauvan je u duini od 5,55 m i relativnoj visini od
Gomila 5 nakon istraivanja (foto: L. Paraman)
615
Ulomak lonca s jeziastom drkom i ojaanjem s unutranje strane

(PN 10, G 5) (foto: N. Lete)
Bronani pojasni jeziac (PN 14, G 2) (foto: N. Lete)
ivcu. Manji dio pripada ulomcima oboda, dna, ruki i ukraenih dijelova razliitih posuda. Faktura keramike veinom
je gruba s vie ili manje primjesa pijeska i kamenia. Boja
posuda varira od tamnosmee i smee do naranastocrvene, okernaranaste i rjee oker, okersive i sive boje.
Meu ulomcima mogue je prepoznati dijelove zdjela,
lonaca i vreva, ponekad s naglaenim ramenom. Obodi
posuda veinom su sa zaobljenim rubom, jednostavni,
blago izvijeni ili, rjee, blago razgrnuti. U manjoj mjeri javljaju se zadebljani ili plitkim udubljenjem naglaeni obodi.
Dna su posuda ravna, ponekad s naglaenom petom. Na
posudama se javljaju razliite varijante jeziastih drki te
nekoliko tipova ruki. Najee su trakaste, meu kojima
je i nekoliko ulomaka sa zadebljanim rubovima, a javljaju
se i koljenaste, odnosno trokutaste ruke s ploastim zavretkom, najee samo fragmentarno sauvane. Istie
se jedan ulomak velikog lonca s jeziastim ojaanjem
za poklopac s unutranje strane posude, koje se u literaturi povezuje s posudama za kuhanje i obradu mlijeka.
Ukraavanje posuda dosta je skromno. Ukraen je manji
broj ulomaka, i to najee u obliku plastinih aplikacija.
Radi se o horizontalnim rebrima ili bradavicama na ramenu
ili ispod oboda posude. Sudei prema preliminarnom analizom utvrenim elementima, materijal se moe datirati
u mlai dio srednje bronce ili u prijelaz srednje na kasnu
broncu Br. C, odnosno Br. C D. Na to upuuju skromno
oblikovanje i ukraavanje posuda, ije se analogije, budui
da nema poznatih i istraenih lokaliteta iz tog vremena na
podruju Dalmacije, pronalaze u istovremenom materijalu
s istarskih gradina, ija je kronoloka pozicija utvrena
stratigrafijom na lokalitetima transkog Krasa, te materijalu iz 7. faze Vaganake peine kod Senja.
Strukture pronaene u sjeveroistonom dijelu lokaliteta na
prostoru Gomila 5 i 6, zajedno s velikom koliinom prapovijesnog materijala datiranog u srednju broncu upuuju
na dugotrajniji boravak ljudi na tom prostoru u to vrijeme.
Mogue je da se radi o ostacima naselja nizinskog tipa, na
3,50x1,80 m evidentirani razmrvljeni ostaci lijepa i ugljena,

sitni ulomci keramike te ostaci dvaju izgorenih drvenih
kolaca promjera 5 7 cm, meusobno udaljenih oko 1 m.
Uz jedan kolac pronaena je i vea koncentracija lijepa, od
kojeg je jedan vei ulomak imao i otisak kolca.
Na istoni dio velikog zida sa sjeverne su strane nadograena dva manja suhozida od poslaganoga veeg ploastog neobraenog kamenja. Zidovi su paralelni i meusobno udaljeni oko 1,15 m. irina zapadnog zida iznosi
0,50 m, a sauvan je u duini od 1,65 m i relativnoj visini od
0,30 m, dok irina istonog zida iznosi od 0,60 do 0,70 m, a
sauvan je u duini od 1,10 m i relativnoj visini od 0,30 m.
Oko 15 m sjeveroistono, na prostoru oznaenom kao
Gomila 5, pruaju se dvije paralelne suhozidne konstrukcije
lunog oblika, koje formiraju veliki neobraeni kameni blokovi postavljeni na no. Pruaju se u smjeru I-JZ, na meusobnoj udaljenosti od 1,40 do 1,70 m. Sjeverna je struktura
iroka od 0,40 do 0,90 m i istraena je u duini od 13 m i
relativnoj visini od 0,35 do 0,75 m, dok je juna iroka od
0,30 do 0,70 m i istraena je u duini od 12,50 m i relativnoj
visini od 0,20 do 0,50 m. Izmeu istonog dijela i uz vanjske
rubove tih dviju struktura nalazilo se manje amorfno kamenje (dimenzije 9x2,60 3,50 m, relativna visina 0,15 0,60
m). S obzirom na slabu ouvanost istraenih ostataka, nije
jasno radi li se o ispuni izmeu dva lica masivnog zida ili o
poravnavanju i niveliranju terena. Naime, u jugozapadnom
dijelu, gdje strukture lee na prirodno zaravnjenom kamenu
ivcu, takvo manje kamenje nije naeno, dok je u istonom
dijelu izmeu struktura vea udubina u ivoj stijeni koja je
bila zapunjena amorfnim kamenjem.
Na prostoru Gomile 5 i 6, te na podruju oko i izmeu njih,
pronaena je vea koliina bronanodobnoga keramikog materijala. Radi se o izrazito usitnjenim i istroenim
ulomcima, koji su pronalaeni razbacani u svim slojevima
i strukturama od humusnog sloja do udubina u kamenu
616
to (uz ostatke struktura i nalaze lijepa) upuuje i injenica da

se usitnjeni prapovijesni keramiki materijal nalazi na irem
podruju lokaliteta. Tako su ulomci prapovijesne keramike
pronaeni i u predzdravinim slojevima u Gomilama 1, 2 i 3.
S obzirom na relativno malo istraeno podruje i slabu ouvanost pronaenih struktura, teko je sa sigurnou utvrditi njihovu izvornu namjenu. Ipak, pronaeni ostaci upuuju na velik doprinos lokaliteta na poloaju Tomievac za
poznavanje bronanog doba na ibenskom i openito dalmatinskom podruju, kao i potencijal za neka budua istraivanja. Naime, bronano je doba na podruju Dalmacije
iznimno slabo poznato i istraivano. To se posebno odnosi
na razdoblje srednje bronce, kada u Dalmaciji skoro i nema
registriranih lokaliteta. Ako se doista radi o ostacima naselja nizinskog tipa iz vremena srednje bronce, bio bi to prvi
takav lokalitet istraivan na podruju srednje Dalmacije.
of the village of Gori was investigated. Along the course,

a total of five mounds of stone and earth were registered.
The research showed that they were not mounds of a
funerary nature, rather can be connected with the clearing
of stones from the land, which is pasture land, that is, they
are the remains of dry stone wall structures.
Mounds 1 and 3 were created by stones being piled up
alongside existing dry stone wall boundaries, when
together with the stones some fragments of ancient building material, ceramics and other material lying on the surface were also thrown. A similar situation probably holds
true for mound 2 were the stone was piled on already existing remains of walls and on bedrock. Roman period moveable material found can be connected with the remains of
a large Roman complex, perhaps a settlement, at the site
of Okrugljaa, which is some 300 m to the south west. The
found material was on the whole not suitable for any closer
dating, except for one fragment of a bifid handle that can
be dated to the early Empire, and a bronze buckle tongue
and a fragment of a glass bracelet dated to the time of the
later Empire.
In mounds 5 and 6 in the north east part of the site, the
remains of prehistoric dry stone wall structures with finds of
daub and prehistoric ceramics that in preliminary analysis
can be dated to the Middle Bronze Age or the transition
from the Middle Bronze to Late Bronze Age (Br C or Br
C-D). Judging all in all, these are remains of a settlement
of the lowland type. In spite of the small scale of the area
investigated and the poor state of preservation of the structures found, these are very important finds indeed. For if
they really involve remains of a lowland type settlement
from the Middle Bronze Age, then this is the first such site
ever investigated in the area of central Dalmatia.
Literatura
Batovi 1972 . Batovi, Problemi prapovijesti kninskog
podruja, Radovi FFZ, 10 (4), Zadar, 1972: 5 39.
Brusi 1978 Z. Brusi, Prethistorijski i ranoantiki nalazi
u ibenskoj okolici, Novija i neobjavljena istraivanja u
Dalmaciji, Izdanja HAG, 3, Split, 1978: 25 33.
Buri-Matijai 1999 K. Buri-Matijai, Ceramica del
castelliere di Monte Orcino in Istria, HArch, 28/1997, Pula,
1999: 108 154.
Buri-Matijai 2010 K. Buri-Matijai, Bale i keramiki materijal iz palae Soardo-Bembo (istraivanje 2000.
2003.), OA, 34, Zagreb, 2010: 7 36.
ovi 1989 B. ovi, Posuka kultura, GZM, n.s. 44,
Sarajevo, 1989: 61 127.
Forenbaher, Vranjican 1985 S. Forenbaher, P. Vranjican,
Vaganaka peina, OA, 10, Zagreb, 1985: 1 21.
Forenbaher 1987 S. Forenbaher, Vlaka pe kod Senja
Rezultati istraivanja 1986., OA, 11-12, Zagreb, 1987: 83 97.
Forenbaher, Raji ikanji, Miracle 2008 S. Forenbaher,
P. Raji ikanji, P. T. Miracle, Lonarija iz Vele Pei kod
Vranje (Istra), HArch, 37/2006, Pula, 2008: 5 46.
Marin 1994 E. Marin (ur.), Salona Christiana, Split, 1994.
Marovi 2002 I. Marovi, Sojeniko naselje na Dugiu kod
Otoka (Sinj), VAHD, 94, Split, 2002: 217 263.
Mihovili 2009 K. Mihovili, Gropi Stari Guran Analiza
prapovijesne keramike, HArch, 38-39/2007-2008, Pula,
2009: 37 79.
Redni broj: 303

Lokalitet: Konjevrate Tomievac (EB 6)
Naselje: Konjevrate
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: NV
U okviru zatitnih arheolokih istraivanja i dokumentiranja
etnoloke batine na trasi plinovodnog sustava Like i Dalmacije
IV. dio sustava od P/MRS Benkovac do P Dugopolje,
Lujana Paraman
Summary
As part of rescue archaeological investigations of sites
along the course of development of the Lika and Dalmatia
gas pipeline system, Part IV of the system from Benkovac
to Dugopolje, the ibenik-Knin branch line, the archaeological site AS 6 Konjevrate Tomievac that lies on the
western side of the main ibenik to Drni road, south east
Istono proelje bunje integrirane u suhozid (foto: D. Maurin)
617
Summary
Within the framework of archaeological investigations
and of documentation of the ethological heritage along
the course of development of the Lika and Dalmatia gas
pipeline system, Part IV of the system from Benkovac to
Dugopolje, the ibenik-Knin branch line, documentation
of the ethnographic heritage at the site EH 6 KonjevrateTomievac was carried out. Concerned is a beehive
hut integrated into a dry stone wall that is the boundary
between cadastral plots. It extends north to south with a
slight shift to the east. It can be said that this is a traditional beehive hut with a round base. It is integrated into the
dry stone wall that marks the field boundary. Outside it is
divided into three steps, while the interior is dome-shaped.
The entry is on the eastern side of the hut. On the outside
the height is 2.25 m, and in the interior, 2 m. An opening
at the top of the roof construction is closed off with a large
undressed stone. The surface occupied by the hut is 6.05
square metres. The floor is earthen. During the works, no
moveable finds were registered.
Redni broj: 304

Lokalitet: Murter Gradina
Naselje: Murter
Grad/opina: Murter (otok Murter)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sanacija
Pogled na bunju odozgo (foto: D. Maurin)
dokumentirana je bunja na poloaju Konjevrate Tomievac

(EB 6), k.. 3973/2, k.o. Konjevrate. Radovi su trajali tijekom
studenog 2010. Godine, voditelj je bio Sinia Majstorovi, a
zamjenik Domagoj Maurin, obojica dipl. arheolozi. Izmjeru i
snimanje vodio je Tomislav Lopandi, ing. graevine.
Zahvaljujui suradnji Udruge Argonauta iz Murtera (koja

je uz Opinu Murter osigurala sredstva) i Muzeju grada
ibenika, godine 2010. zapoela je sanacija ostataka
antike vile na Murteru. Voditelji radova bili su arheolozi
mr. sc. eljko Krnevi i Toni Brajkovi, a struni suradnici
Snjeana Ferneir i Ivana Cunjac. Radovi su trajali od 2.
svibnja do 15. lipnja 2010. godine.
Radi se o bunji integriranoj u suhozid koji ini granicu katastarskih estica. Prua se u smjeru S-J, s malim otklonom
prema istoku. Kada se govori o graevini na tom poloaju,
moe se rei da se radi o tradicionalnoj bunji okrugle baze.
Integrirana je u suhozid koji omeuje polje. Izvana je bunja
podijeljena na tri stube, dok je unutranjost kupolasta. Ulaz
se nalazi na istonoj strani bunje. Ulazna vrata bunje visoka
su 0,66 m, a iroka 0,4 m. Sagraena su od u redove poslaganih kamenih blokova izmeu kojih su mjestimice poslagane pravilne kamene ploe manjih dimenzija. Nadvratnik
je nepravilna kamena ploa dimenzija 0,77 (duina) x 0,25
0,12 m (visina). Visina bunje s vanjske strane iznosi 2,25
m, dok je visina u unutranjosti 2 m. Visina prve stube jednaka je visini suhozida koji je okruuje i iznosi 1,46 1,56
m. U smjeru S-J duina je 3,3 m, dok je irina (smjer I-Z)
2,3 m. Vidljivi dio istonog proelja irok je 3 m. Druga
stuba visoka je 0,3 0,35 m. U smjeru S-J duina je 2,1
m, dok je irina (smjer I-Z) 1,5 m. Trea, posljednja stuba
visoka je 0,25 0,28 m. U smjeru S-J duina je 0,98 m,
dok je irina (smjer I-Z) 0,95 m. Otvor na vrhu krovne konstrukcije zatvoren je jednim veim neobraenim kamenom.
Povrina koju bunja pokriva iznosi 6,05 m. Dno je bunje
zemljano. Prilikom radova nisu registrirani pokretni nalazi,
to je onemoguilo pobliu dataciju graevine.
Rije je o lokalitetu koji je istraivan krajem ezdesetih

godina prolog stoljea. Voditelji su bili akademik Duje
Rendi Mioevi i Aleksandra Faber iz Instituta za arheologiju. Otkriveni su i istraeni (na nekoliko razliitih poloaja)
Domagoj Maurin
Lokalitet prije poetka radova
618
Lokalitet nakon konzervacije zidova
ostaci arhitekture antikih vila. Nakon istraivanja nalazi

su i konzervirani. Naalost, od tog vremena nije se vodilo
puno rauna o tom lokalitetu, tako da je zbog atmosferilija znatno oteen. Tijekom 2010. zapoela je sanacija
objekta uz samo more koji je bio najvie ugroen. U ovoj
je fazi vei dio objekta saniran. Problem je bio i u tome to
je za vrijeme plime jedan njegov dio bio pod morem, to
uvelike ugroava i podove. Za sada su pokriveni ljunkom.
Osim toga, oien je i vei (istraeni i neistraeni) dio vile

koji se prostire na otprilike 500 m2.
Literatura
Faber 1998 Aleksandra Faber, Rimsko naselje u Murteru,
Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do srednjeg
vijeka, Izdanja HAD, sv. 19, Zagreb, 1998: 97 122.
Summary
During 2010, after almost 50 years, the renewed rehabilitation of the remains of a Roman period villa on Murter that is
right by the sea shore was addressed. The objective of the
works was to prevent its further physical dilapidation, and
to draw attention to the significance of the site and the need
for the continuation of the works.
Redni broj: 305

Lokalitet: Orli Zadruga
Naselje: Orli
Grad/opina: Biskupija
Razdoblje: SV
Vrsta radova: rekognosciranje, sondano istraivanje
Od 12. do 25. oujka 2010. realiziran je dio programa koji
se odnosi na arheoloko rekognosciranje na podruju
Kosova polja kod Knina. Arheoloka ekipa u sastavu M.
Petrinec i A. Jurevi obila je sve otprije poznate lokalitete na podruju Kosova polja (sela Biskupija, Orli,
Riane i Markovac) te nainila opsenu fotodokumentaciju
Lokalitet tijekom radova
619
Ulomci ranosrednjovjekovnih posuda s ostacima pepela i ivotinjskih kostiju
Istraivanje je trajalo od 28. lipnja do 30. srpnja 2010.,

a u njemu su sudjelovali arheolozi M. Petrinec i A.
Jurevi, student arheologije iz Varave A. Arabadi
te dokumentaristice Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika M. Markovi i N. imundi Bendi. Tom je prilikom otkriven jedan ranosrednjovjekovni grob s nalazom
eljeznog noa i ila te dvije kamene gomile koje su natkrivale jame s nalazima ranosrednjovjekovne keramike
i ivotinjskih kostiju okruene vatritima. Pretpostavlja
se da je rije o ostatku ranosrednjovjekovne slavenske
nastambe, odnosno poluzemunice, to je ujedno i prvi
takav nalaz na podruju Dalmacije. S obzirom na to da
se radilo o manjem sondanom istraivanju, objekt nije
definiran do kraja, a zbog iznimne vanosti nalaza, na
tom su poloaju u budunosti planirana sustavna arheoloka istraivanja.
Ranoslavenska zemunica u Orliu
Maja Petrinec
Summary
During March 2010, a part of the programme that relates to
the archaeological reconnaissance in the area of Kosovo
polje by Knin was completed. All the previously known
sites in the area of Kosovo polje (the villages of Biskupija,
Orli, Riane i Markovac) were toured, and extensive photographic documentation and an archaeological map of the
area were made. Shovel tests were carried out during June
and July 2010 in Orli. One early medieval grave was discovered, with a find of an iron knife and an awl, and two
stone mounds that covered pits with finds of early medieval
pottery and animal bones surrounded with fireplaces. It is
hypothesised that this is the remains of an early medieval
Slavic settlement, or a semi-dugout, which is also one of
the first such finds in Dalmatia. Since this was a small test
pit excavation, the structure was not defined to the end, but
because the exceptional importance of the find, systematic
archaeological investigations are planned at this site for the
future.
Vatrite s ostacima ivotinjskih kostiju i ulomcima keramike
i arheoloku kartu podruja. Obavljeno je i vie razgovora

s lokalnim stanovnitvom, koji su uputili na nove i dosad
nepoznate poloaje, ime je upotpunjena arheoloka topografija naznaenog prostora. Tom je prilikom odlueno da
e se sondano istraiti poloaj u blizini dananje zgrade
Opine Biskupija u Orliu, na nekadanjem zemljitu
Dujakovia i Joviia gdje su poetkom 20. st. pronaena
dva ranosrednjovjekovna groba s nalazima ranokarolinkih
maeva.
620
Redni broj: 306

Lokalitet: Otres
Naselje: Bribir
Grad/opina: Skradin
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: graevinska sanacija i konzervacija
uruio. Prije poetka bilo kakvih sanacijskih i konzervatorskih radova na lokalitetu je zapoelo uklanjanje izraslog
korova i grmlja te koenje trave, pri emu je tretirana povrina od 2800 m2.
Prilikom zatitnih radova na ranosrednjovjekovnoj crkvi iz
Branimirova vremena, koja je svojim zidovima nalegla na
liticu, injektirana je unutranjost njezinih zidova, fugirani
su kameni blokovi zidnog plata te je plombirana gornja
povrina zidova. Time je za due vrijeme rijeeno ouvanje i dolina prezentacija ostataka najstarijega datiranog
kranskog objekta na istonoj obali Jadrana. Zatim su
temeljitim uklanjanjem raslinja, nataloene zemlje, rasute
malterne smjese i unutranje kamene ispune zidova, za
sanaciju pripremljena dva graevinska objekta u sjeveroistonom dijelu lokaliteta.
Znatniji zahvat bio je na zapadnom pravolinijskom zidu
kojemu je uz ouvane segmente pravac i irinu odreivala
izdignuta profilacija priklesane litice na kojemu je utemeljen.
Prije njegova restituiranja sanirani su ouvani segmenti
zida, to je obuhvaalo injektiranje njegove unutranjosti
te vraanje i uvrivanje iskliznutih i nevezanih blokova
od grublje prilagoenog kamena lomljenca. Nakon saniranja sjevernog i junog segmenta zida restituiran je njegov
nestali sredinji dio, ime je zid postao cjelina. Skoro po
cijeloj duini zid je djelomino nadograen, a potom mu je
zavrno plombirana gornja povrina.
Time je raspoloivim novanim sredstvima uspjeno saniran tek dio otkrivenih graevinskih objekata nestaloga
srednjovjekovnog sela Otresa, koje je batinilo i prijanje
ranosrednjovjekovne graevine, meu kojima i crkvu ureenu zavjetnim natpisom i imenom kneza Branimira.
Od 15. do 28. studenoga 2010. trajali su radovi u Otresu

kod Bribira. Voditelj radova bio je Mate Zekan, muzejski
savjetnik u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, a
sudjelovali su i Maja Markovi i Nada imundi Bendi
(tehnika dokumentacija) te Zoran Alajbeg (fotografije) iz
Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u ibeniku, oslanjajui se na visinu raspoloivih novanih sredstava u
2010., nastavljeni su zatitni radovi na lokalitetu Otres.
Prema planu graevinske sanacije i konzervacije sakralnih graevina i stambenih objekata srednjovjekovnog sela
Otresa, nestalog u 16. st., ovogodinji su radovi prioritetno
usmjereni na zavrnu sanaciju i konzervaciju ostataka
zidova ranosrednjovjekovne crkve sagraene 757. godine,
a koja je u vrijeme kneza Branimira u drugoj polovini 9. st.
obnovljena i ureena novim crkvenim kamenim namjetajem uz zavjet sedmorici svetaca, kako to stoji na uklesanom natpisu crkvene pregrade, naenom 1984. godine.
Uz taj zahvat, urnu sanaciju i restauraciju zahtijevalo je
i loe stanje zapadnog zida nedefiniranoga graevinskog
objekta u sjeveroistonom dijelu lokaliteta, koji je zbog
atmosfrilija i slabljenja morta raspukao i veim se dijelom
Otres, srednjovjekovne crkve nakon konzervacije (foto: M. Zekan)
621
Zekan 1986 Mate Zekan, Otres kod Bribira, nastavak revizijskog istraivanja, Obavijesti HAD, XVIII/1, Zagreb, 1986:
31 33.
Zekan 1987 Mate Zekan, Otres kod Bribira, Slobodna
Dalmacija, 13090, Split, 6. 5. 1987. sa slikom
Zekan 1993 Mate Zekan, Pet natpisa kneza Branimira
s posebnim osvrtom na nalaz iz Otresa, Kai, 24, Sinj,
1993: 405 421 sa 6 slika i 2 table
Zekan 1995 Mate Zekan, Otres srednjovjekovno selo
kod Bribira, Obavijesti HAD, XXVII/2, Zagreb, 1995: 19.
Zekan 2000 Mate Zekan, Pregled istraivanja lokaliteta
Otres Lukaua, Starohrvatska prosvjeta, 27, Split, 2000:
261 272.
Zekan 2010 Mate Zekan, Otres, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 557 559.
Mate Zekan
Summary
During November 2010, works went on in Otres near Bribir.
Structural rehabilitation and conservation of religious buildings and dwelling places of the medieval village of Otres,
which vanished in the 16th century, were above all directed
towards the remains of the walls of an early medieval
church built in 757. At the time of Prince Branimir, in the
second half of the 9th century, the church was renovated
and ornamented with new church stone furnishing, with
a vow to seven saints, as is written in a carved inscription of the church screen found in 1984. Rescue works on
the church settled for a good period of time the preservation and presentation of the remains of the oldest dated
Christian structure on the eastern shore of the Adriatic. A
conservation operation was also conducted on the western
wall of an undefined architectural structure in the north east
part of the site.
Otres, srednjovjekovni zid prije graevinske sanacije (foto: M.

Zekan)
Redni broj: 307

Lokalitet: Pakovo Selo Laine (EB 7)
Naselje: Pakovo Selo
Grad/opina: Drni
Razdoblje: NV
Tijekom listopada 2010. dokumentirana je etnografska
batina i zatitno je arheoloki istraen prostor oko bunje
na poloaju Pakovo Selo Laine (EB 7). Bunja se nalaz
na k.. 779/1, k.o. Pakovo Selo. To istraivanje i dokumentiranje navedenog spomenika jedno je u nizu istraivanja na trasi plinovodnog sustava Like i Dalmacije, plinovod Benkovac Split, odvojni plinovod ibenik Knin.
Voditelj je bio Kristian Paskojevi, a zamjenik Sinia
Majstorovi, obojica dipl. arheolozi. Voditelj izmjere bio je
Tomislav Lopandi, ing. graevine, koji je izradio i nacrtnu
dokumentaciju.
Otres, srednjovjekovni zid nakon sanacije i djelomine restitucije

(foto: M. Zekan)
Literatura
Mimica 2008 Ivan Mimica, Lokalitet Otres u povijesti i
hrvatskoj usmenoj poeziji, Titius, I/1, Split, 2008: 53 70.
Zekan 1983 Mate Zekan, Otres kod Bribira, revizijska istraivanja, Obavijesti HAD, XV/3, Zagreb, 1983: 33, 34.
Zekan 1985 Mate Zekan, Otres Lukaua kod Bribira,
srednjovjekovna nekropola i romanika crkva, AP,
Ljubljana, 1985: 161 164.
Radi se o bunji etvrtaste osnove u kutu suhozida koji ograuju poljoprivrednu parcelu (panjak) sa sjeveroistone i
622
Jugozapadno proelje (foto: K. Paskojevi)
Pogled na bunju odozgo (foto: T. Lopandi)
Sjeveroistoni suhozid iskoriten kao zid objekta (foto: K.

Paskojevi)
jugoistone strane, a smjetena je 60 m sjeverno od dravne

ceste ibenik Drni Knin, istono od Pakova Sela. Ulaz
u bunju nalazi se na jugozapadnoj strani. Krajolik lokaliteta
tipian je za podneblje dalmatinskog zalea; niska vegetacija i manja stabla hrasta i smreke, makija te velika koncentracija vapnenakih stijena i kamenja. Panjak na kojem je
lokalitet smjeten uredno je raskren i u uporabi.
Suhozidno graena kamena bunja manji je objekt etvrtaste osnove, u istonom uglu parcele, za iju su gradnju
iskoriteni suhozidi koji sa sjeveroistone i jugoistone
strane ograuju navedenu parcelu te je smjeten u njihovu kutu. Suhozidi, koji su u jednom trenutku najvjerojatnije bili urueni, iskoriteni su kao prostor unutar kojeg
je integrirana bunja malenih dimenzija (najmanja od svih
dokumentiranih u okviru radova na trasi plinovoda). Zidovi
zatvaraju bunju s njene stranje (sjeveroistone) i bone
(jugoistone) strane. Ulaz je smjeten na jugozapadnoj
strani i dimenzija je 0,8x0,5 m. Tlocrtne su dimenzije bunje
pribline: i po osi SI-JZ, i po osi SZ-JI duina je priblino 2,4
m. Kao to je ve navedeno, SI i JI lice bunje odgovaraju
licu (licima) suhozida unutar kojih je smjetena bunja. Lice
zida graeno je od veeg i manjeg neobraenog kamenja
(vjerojatno priklesanog prema potrebi), slaganog u nepravilne redove (vidljivo kod SI suhozida). Izmeu dva lica
nabacan je lomljenac manjih dimenzija, to je vidljivo i u
uruenju junog (JZ) lica sjeveroistonog suhozida, kao i
Tlocrt graevine (crte: T. Lopandi)
kod JI suhozida koji je jae oteen na dva mjesta uz bunju,

a i ostatak je u loijem stanju od SI suhozida. Jugozapadno
je proelje bunje lunog oblika, u donjem dijelu iroko priblino 2 m, a visoko 1,1 m. S gornje je strane bunja zatvorena grubo klesanim nejednakim kamenim ploama, poslaganima u oblik koji bi se najblie mogao opisati kao stoac.
Taj pokrov centralnog dijela ini bunju, od baze do vrha,
visokom 1,35 m.
Od pokretnih nalaza evidentirana je jedino eljezna otrica
noa. No je kovan, dug 17,5 cm i irok 2 cm, te je relativno datiran u novi vijek. Prilikom radova nisu registrirani
pokretni nalazi koji bi pomogli blioj dataciji graevine.
Kristian Paskojevi
Summary
During October 2010 the ethnographic heritage of the area
around the beehive shaped hut EH 7 Pakovo Selo Laine,
623
located on the course of the development of the gas pipeline, was documented. The hut has a square base for it is
sited in the angle of dry stone walls that mark the boundary
of an agricultural parcel (pastureland) on the north east and
south east sides. The dry stone walls, which at one time
were probably knocked down, were used as space within
which a stone hut of small dimensions (the smallest of all
those documented along the course of the pipeline) was
integrated. The entry is located on the south west side. Of
moveable finds, there was only an iron knife blade that can
be dated to the modern age. During the works, no moveable finds enabling any more precise dating of the building
were found.
sigurnou utvrena. Mogue je da su se upotrebljavale

kao neka vrsta privremenog zaklona ili da ine meae,
kako je navedeno u konzervatorskoj studiji.
Mario Radaljac
Summary
During September 2010, rescue archaeological research and
documentation of remains of the ethnographic heritage at the
site of Brijeg by the village of Rae (EH 10) located on the
course of the development of the gas pipeline were conducted.
Two small mounds were excavated in the field. They were
composed of large and small amorphous pieces of stone, the
larger of which were concentrated at the edges of the mounds.
According to the current state of the mounds it seems that the
edges of the mound fell in towards the centre, in which in both
mounds an area of subsidence can be observed. The function
of the mounds was not determined with any certainty. It is possible that they were used as some kind of temporary shelter,
or perhaps they might be boundary markers.
Redni broj: 308

Lokalitet: Rae Brijeg (EB 10)
Naselje: Rae
Grad/opina: Biskupija
Razdoblje: NV
Vrsta radova: dokumentiranje i zatitno istraivanje
Redni broj: 309

Lokalitet: Rakitnica Tri bunara
Naselje:
Grad/opina: Vodice
Razdoblje: A
Tijekom rujna 2010. zatitno su arheoloki istraeni te dokumentirani ostaci batine na poloaju Brijeg kod sela Raa
(EB 10). Lokalitet se nalaz na k.. 1754/2, k.o. Uzdolje.
Voditelj je bio Mario Radaljac, a zamjenik Domagoj Maurin,
obojica dipl. arheolozi.
Lokalitet se nalazi u ogradama iznad sela Raa. Na terenu
su definirane i istraene dvije manje gomile oznaene
oznakama G1 (Gomila 1) i G2 (Gomila 2). Duina po sredinjoj osi u smjeru sjever-jug im iznosi 2,90 m, a irina
4,50 (G1) i 3,50 m (G2). Sastavljene su od veeg (30 40
cm) i manjeg (10 30 cm) amorfnog kamena, od kojeg
je vee koncentrirano na rubovima gomila. Po sadanjem
stanju gomila, ini se da su se rubovi gomile uruili prema
sreditu u kojem se kod obje gomile zamjeuje ulegnut
prostor.
Istraivanje je pokazalo da obje gomile imaju neku vrstu
potkovasto graene strukture, tj. jedan vanjski plat koji
se djelomino uruio prema unutra. Funkcija im nije sa
Od 24. svibnja do 21. lipnja 2010., tijekom 19 radnih dana

nastavljeno je sustavno arheoloko istraivanje na lokalitetu Rakitnica Tri bunara, na k.. 4680/1, k.o. Vodice,
zapoeto prije dvije godine. Strunu ekipu inili su voditelj
istraivanja Toni Brajkovi i likovni tehniar Muzeja grada
ibenika Branko Vukorepa. Istraivanje su financirali grad
Vodice i ibensko-kninska upanija.
Kamene gomile nakon raiavanja i krenja
Topografska karta Rakitnice s okolicom
624
Rakitnica, situacijski plan s ucrtanim sondama (izradili: Geodezija d.o.o. i T. Brajkovi)
U treoj arheolokoj kampanji otvorene su etiri nove

sonde sa sjeverne, istone i jugozapadne strane rimske
opekarske pei. Takoer je geofiziki istraena povrina
veliine oko 1100 m. Cilj istraivanja bio je, kao i prethodne godine, pronalaenje mogue arhitekture opekarske
radionice i proizvodnog kompleksa, no nita od navedenog
nije naeno.
Sustavna arheoloka iskopavanja na lokalitetu Rakitnica
Tri bunara nakon pripremnih radova zapoela su 2010.
otvaranjem sonde br. 5, veliine 5,50x3,80 m. Ona se dijelom preklapa sa sondom 1 unutar koje je 2008. otkrivena
pe. Pokazalo se da osim ivca i sloja ilovae na dubini od

oko 50 cm nema nikakvih naznaka arhitekture. Isto je utvreno u sondi 6 koja je dimenzija cca 3,50x3,50 m. I tu se
teren, gledajui od lokve, polako sputa sa sjeverozapadne
strane. Ispod sloja humusa, na dubini od 25 cm poinje
sloj ilovae koji se nakon 3,70 m na sjeveroistonom rubu
sonde nalazi na dubini od pola metra. Negdje usporedo s
njim poinje i litica koja takoer prati nagib terena, a meu
njom pronaeni su brojni ulomci razbijenih posuda lokalne
proizvodnje i jako slabe kvalitete. Zbog loe teksture keramike nije sauvan ni jedan vei fragment. Poradi toga, kao
i zbog injenice da se meu naenim ulomcima istie samo
malen dio oboda jedne i dva ulomka ruki (vjerojatno razliitih) posuda te da ostali ulomci pripadaju tijelima posuda
bez karakteristinih markera, upitno je hoe li se uspjeti
rekonstruirati ijedna posuda. To e se konano znati nakon
detaljne obrade i konzervacije u Muzeju grada ibenika.
Dana 8. lipnja 2010. djelatnici tvrtke Geoarheo d.o.o.
geofiziki su istraili lokalitet na povrini od oko 1100 m.
Istraivalo se nedestruktivnim metodama pomou tri ureaja: georadara, magnetometra i elektrootpornika. Oni
su pokazali tek tri GPR anomalije na cijelom podruju.
Najzanimljivije su bile na mjestima na kojima su poslije
i otvorene dvije sonde (sonde 7 i 8). Ni to, naalost,
nije ispunilo oekivanja. Pokazalo se kako je u sondi 7
(2,30x5,10 m) anomalija vidljiva na radaru litica pravilnog
smjera pruanja koja ima prirodan pad te ponire u dubinu.
Idua sonda 8 (3,10x3,20 m) otvorena je na mjestu gdje je
po prianju starijih ljudi prilikom oranja nalaeno mnotvo
Rakitnica, geofizika istraivanja georadarom (foto: T. Brajkovi)
625
northern, eastern, and south western sides of a Roman

brick kiln. Geophysical investigations were carried out over
an area of about 1,100 square metres. As in the previous
years campaign, the objective of the research was to find
possible architecture of the brick making workshop and production complex; however nothing of the kind was found.
Redni broj: 310

Lokalitet: Siveri Cecela 1 (AB 16)
Naselje: Siveri
Grad/opina: Drni
Razdoblje: A
Tijekom rujna 2010. trajala su zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu Cecela 1 kod Siveria (AB 16), k..
194/5 i 194/6, k.o. Siveri, koji sijee trasa gradnje plinovodnog sustava Like i Dalmacije, plinovod Benkovac
Dugopolje, odvojni plinovod ibenik Knin. Voditeljice su
bile Maja Kuzmanovi i Vesna arak, dipl. arheologinje iz
tvrtke Geoarheo d.o.o.
Rakitnica, geofizika istraivanja elektrootpornikom (foto: T.

Brajkovi)
ulomaka rimskih krovnih opeka (tegula). Ta se sonda nalazi

tik do rimske opekarske pei, s njezine istone strane, tj. iza
prefurnija (loita). Pokazalo se kako je anomalija pravilnih
linija uoena na georadaru na dubini do pola metra tek niz
razbacanih i razlomljenih komada tegula i opeke, unitenih
ili prilikom nekadanje obrade terena ili baenih kao otpad
netom nakon peenja. Ispod tog sloja, sve do dubine od
oko 60 do 80 cm nije bilo niega, tek pokoji ulomak posuda
lokalne proizvodnje. Na mjestu tree GPR anomalije nije
otvarana sonda jer se nalazi na mjestu gdje su posaene
mlade masline. Ona, meutim, ne upuuje ni na kakvo
postojanje arhitekture, ve se radi o jarku ili tek prirodnom
fenomenu koji je stvorila naplavina vode. Na kraju se na
osnovi istraivanja u prethodne tri godine (2008. 2010.)
moe zakljuiti da je rakitnika pe definitivno bila u funkciji krae vrijeme, za potrebe lokalnog stanovnitva koje je
boravilo na tom podruju. Nikakav vei kompleks s radionicama za pripremu i skladitenje proizvoda nije postojao
te osim uoenih ostataka drvenih kolaca uz samo loite
pei, koji su sluili vjerojatno kao nosai nadstrenice, ne
postoje drugi ostaci arhitekture.
Lokalitet zauzima poloaj 100 m SZ od preventivno zatienog lokaliteta Cecela. Terenskim pregledom pronaeni
su ulomci keramike i stakla. U Petrovu polju, istono od
eljeznike stanice Drni i pokraj Siveria nalazi se uzvisina
Cecela, gdje je jo fra Lujo Marun 1885. otkopao temelje
jedne crkve, a poslije i druge. Danas arheolozi tvrde da
su na lokalitetu bile ak tri crkve, ali za vrste zakljuke
nemaju dovoljno podataka.
Iskopavalo se itavom duinom zatienog dijela trase, u
irini od 3 m. Definirana su etiri sloja (SJ 01 SJ 04), od
kojih ni jedan nije arheoloki. Tijekom istraivanja pronaeni su samo manji ostaci keramikih posuda, od kojih se
izdvajaju keramiki ulomci iz SJ 02 koji pripadaju kategoriji grubog posua, od kojih jedan ulomak ima crvenu glazuru i moe se datirati u antiku. Ostala keramika na lokalitetu ne pokazuje dovoljno karakteristika na osnovi kojih
bi se mogla odrediti tonija datacija. Meutim, s obzirom
Literatura
Brajkovi 2010 T. Brajkovi, Rakitnica Tri bunara, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 567, 568.
Marun 1998 L. Marun, Starinarski dnevnici, (ur. M.
Petrinec), Split, 1998.
Patsch 1900 C. Patsch, Archologisch-epigraphische
Untersuchungen zur Geschichte der rmischen Provinz
Dalmatien, IV, WMBH, 7, Wien, 1900: 33 166.
Toni Brajkovi
Summary
During May and June 2010, systematic archaeological
excavations at the site of Rakitnica Tri bunara in the
municipality of Vodice were continued. In the third archaeological campaign, four new test pits were opened on the
Radovi na trasi (u pozadini se vidi breuljak Cecela) (foto: V. arak)
626
sluajno pronaenih, koji se nalaze u ibenskom muzeju,

a neki od njih su i objavljeni. U Sonkoviu kod crkve sv.
Marka prilikom kopanja temelja za zvonik 1954. na dubini
od oko 1,5 m pronaeno je nekoliko grobova, od kojih je
jedan bio zidan od pravilnog kamenja povezanog bukom,
a ostali su bili izvedeni u suhozidnoj tehnici. Tom zgodom
otkrivene su tri naunice. Pronaen je par srebrnih, pozlaenih naunica tipa s tri koljenca (naroskane). Koljenca
su izraena od zrnaca, a donji im je dio takoer ukraen
zrncima, tehnikom granulacije. Trea pronaena kariica
takoer je tipa s tri koljenca, ali jednostavnije izvedbe te
izraena od srebra. Koljenca su nainjena od po dva kolutia od svijene srebrne ice, meu kojima je aplicirano niz
zrnaca. Sve tri navedene naunice datiraju se u 12. 14.
st. Takav se tip naunica ne javlja u grobljima na redove
9. 11. st., nego ba u grobljima oko crkava na kojima
pokapanje traje do u 16. st. (ponegdje i due).
Ovogodinja je kampanja zapoela u dogovoru sa upnikom
fra Nevenom Pavlinuiem, gradonaelnikom Nediljkom
Duiem i djelatnicima Konzervatorskog ureda iz ibenika.
Namjera je bila istraiti unutranjost crkve kako bi mogle
zapoeti daljnja konzervacija i sanacija. Crkva se nalazi
unutar recentno dograivanoga grobnog kompleksa, koji je
u funkciji jo i danas. Pronaeno je i istraeno 17 grobnih
cjelina, s priblino 70-ak kostura. Neki su sauvani in situ,
dok su u pojedinim grobovima (primjer: grob 2, 3, 4) naeni
ljudski kosturi zapakirani u najlonske vree, to se odnosi na
istraivanja konzervatorskog ureda prijanjih godina. Izgled
grobnih cjelina varira od fino obraenih, bukanih grobova,
do obinog polaganja u zemlju u nekom prostoru izmeu
dviju definiranih grobnica (primjer djejeg ukopa). Openito,
grobovi su graeni od obraenog kamena, spojeni vezivnim
materijalom, dok su neki graeni od nepravilnih kamenih
ploa. Zbog nalaza viestrukih ukopa, moglo bi se govoriti
(prema kazivanju lokalnog stanovnitva) o dvojnoj funkciji
grobova, kao ukopno mjesto i kao kosturnica za starije
ukope. To objanjava brojnost kostura. Datiranje samih grobova olakavaju neke injenice, ponajprije odredbe da se
vie ne ukapa unutar crkvenih objekata (za francuske vlasti
na tim prostorima; poetak 19. st.) te pronalasci nominala
koje su bile u optjecaju poetkom 19. st. Prosjena duina
grobova iznosi 175 cm i nemaju neki strogo odreen raspored, tonije iskoritavala se sva dostupna povrina.
Nalazi keramikih ulomaka iz SJ 02 (foto: V. arak)
na stratigrafsku povezanost s glaziranim fragmentom,

mogue je da i ti fragmenti keramike pripadaju rimskom
vremenu.
Iako na lokalitetu Siveri Cecela 1 nisu pronaene arheoloke strukture, a nalaza je bilo malo, nalazite je vrijedno
za daljnja istraivanja. Istraena povrina bila je mala i
velika je vjerojatnost da bi veim istraivanjima utvrdili
lokaciju arheolokih struktura i nalaza.
Vesna arak
Summary
During September 2010, rescue archaeological investigations were conducted at the site Cecela 1 by Siveri (AH
16), which is cut by the course of development of the Lika
During the research, no kind of archaeological structures
were found, while moveable finds comprised smaller fragments of Roman period pottery.
Redni broj: 311

Lokalitet: Sonkovi Sveti Marko
Naselje: Sonkovi
Grad/opina: Skradin
Razdoblje: SV
Zatitna arheoloka istraivanja u crkvi sv. Marka u
Sonkoviu trajala su od 1. lipnja do 14. kolovoza 2010.
godine. Voditelj radova bio je mr. sc. eljko Krnevi, a
struni suradnici Tijana Jurkovi, dipl. arheo., i student
arheologije Matko vrljak. Istraivanja su financirali Grad
Skradin i Muzej grada ibenika.
Selo Sonkovi smjeteno je oko 7 km sjeverno od Skradina.
Iz tog mjesta potjee nekoliko srednjovjekovnih predmeta,
Pogled na ostatke crkve i istraene grobove
627
Pogled na ostatke crkve i istraene grobove
some were built of stone slabs. The dating of the graves is

made easier by certain facts, primarily the order that burials should no longer be carried out within church buildings
(during the French rule of this area, at the beginning of the
19th century), and finds of coins of denominations that were
in circulation in the beginning of the 19th century. The average length of a grave was 175 cm, and there is no strict
order, rather, all the available land was used.
From the archaeological aspects, the more valuable are
graves nos. 11, 12, 13 and 15, which were made before
the first phase of the building of the church, which is visible through a correlation of the actual structure and these
grave units. Grave 11 was investigated completely, and in
it were found some links, while the others were because
of their positions (going under the wall of the church) only
recorded. In the other graves we found fragments of rosaries, rings, medallions, crosses and so on.
S arheolokog aspekta najvrjedniji nalazi potjeu iz grobova

11, 12, 13 i 15 koji su nastali prije prve faze gradnje crkve. U
grobu 11 pronaena je kariica datirana od 12. do 15. st. U
potpunosti je istraen grob 11 u kojemu je i pronaen spomenuti nalaz, dok su ostali zbog mjesta na kojem se nalaze
(pod samim zidovima crkve) samo evidentirani. U ostalim
grobovima naeni su ulomci krunica, prstenje, medaljoni,
krievi i slino. Nakon istraivanja grobnih cjelina, ostaci su
prebaeni u zajedniku ve unaprijed pripremljenu grobnicu.
Literatura
Jelovina 1963 Duan Jelovina, Statistiki tipoloko-topografski pregled starohrvatskih naunica na podruju SR
Hrvatske, Starohrvatska prosvjeta, III ser., sv. 8-9, Zagreb,
1963: 101 119.
Krnevi 1995 eljko Krnevi, Historijat arheolokih istraivanja na ibenskom podruju, u: Stoljee arheologije na
ibenskom podruju, katalog izlobe, ibenik, 1995: 9 56.
Redni broj: 312

Lokalitet: ibensko podmorje pliina Mijoka, otok
Bisage (Kornatsko otoje)
Naselje:
Grad/opina: Murter (otok Murter)
Pravni status:
Razdoblje: NV

Summary
During 2010, rescue archaeological investigations in the
church of St Mark in Sonkovi were carried out. The church
is in the recent added grave complex, which is still in use
today. On the outer side of the remains of the church there
are recent graves. Seventeen grave units were opened and
investigated, with some 70 skeletons. The graves were built
of dressed stone and joined with bonding material, while
Tijekom lipnja 2010., Odjel za podvodnu arheologiju

Hrvatskoga restauratorskog zavoda rekognoscirao je
628
Bisaga, plan arheolokog lokaliteta (crte: V. Zmai)
zapadu. Ostaci brodoloma lee na blagoj padini prekrivenoj pijeskom i rasprostiru se na irokom podruju od 30
do 50 m dubine, gdje se mogu vidjeti eljezni topovi, sidra
i djelomice opljakani dijelovi brodske opreme te ostaci
trgovakog tereta. Zbog velikog podruja rada, prilikom
izrade nacrtne dokumentacije plana nalazita primijenjena
je metoda triangulacije, zbog ega je na dnu postavljeno 9
referentnih toaka unutar kojih su umreeni svi predmeti
pronaeni izvan arheoloke sonde (Sl. 1). Tri eljezna
sidra lee na razdaljini od dvadesetak metara. Sva su tri
jednakog oblika i dimenzija, duljine 3 m i raspona krakova
oko 2 m, s trokutastim lopaticama na krajevima duljine 60
cm. Svako sidro na vrhu ima okruglu alku za vezivanje,
promjera 60 cm. Naoruanje broda inilo je vie eljeznih topova, od kojih je est naeno na jednome mjestu,
na dubini od 39 m i jedan drugaijeg tipa, desetak metara
dalje. Duljina im iznosi oko 2,50 m, irina na najirem dijelu
60 cm, a promjer je usta oko 40 cm. U povrinskom sloju
pijeska lealo je keramiko i bakreno posue, stakleni predmeti te dijelovi brodske opreme i drvene oplate. Na dijelu
ibensko podmorje (rekognosciranjem su obuhvaena

dva novovjekovna lokaliteta, jedan kod otoka Bisaga u
kornatskom arhipelagu, a drugi na pliini Mijoka kod otoka
Murtera). Voditeljica radova bila je Vesna Zmai, a sredstva za rad osiguralo je Ministarstvo kulture.
Od 14. do 21. lipnja 2010. trajala je prva faza rekognosciranja na podruju novovjekovnog brodoloma u podmorju
otoka Bisaga (Kornatsko otoje). Nakon pregleda 2009.,
zakljueno je da je zbog uznapredovale korozije metalnih
predmeta lokalitet neophodno sustavno istraiti i dokumentirati. Lokalitet je prvi put pregledan 1978., u sklopu rekognosciranja kornatskog otoja, u suradnji Muzeja grada
ibenika (Z. Brusi, D. Martinovi) i Republikog zavoda
za zatitu spomenika kulture iz Zagreba (M. Orli). Ve je
tada povrinski sloj nalazita bio prilino devastiran (Brusi
1986: 473), no vei predmeti poput sidara i topova leali su
in situ, a ispod povrinskog sloja nalazio se intaktan arheoloki sloj. Rije je o ostacima trgovakog broda koji je s
bogatim orijentalnim teretom iz istonih luka plovio prema
629
dugogodinje devastacije lokaliteta, sav je vidljivi materijal opljakan, a konstrukcija broda temeljito unitena, no
na dnu je ostao netaknut tanak sloj s vrlo vrijednim arheolokim materijalom. Zbog sitnih nalaza jedva vidljivih u
pijesku, metodologija istraivanja nalagala je postavljanje
mreastih vrea na krajeve usisnih cijevi kojima se iskopavalo. Na taj se nain mogao prikupiti sav pijesak s dna,
koji je potom temeljito prosijavan na kopnu. Materijal koji
je izaao na vidjelo pokazao je da se na dnu nalaze ostaci
broda s vrlo luksuznom robom za praktinu i iroku upotrebu, ukrasnom robom i zlatarskim materijalom. Sudei
prema preteno luksuznoj robi raznolike provenijencije i
veliini plovila, mogue je da je rije o ostacima piratskog
broda koji je svoju nesretnu sudbinu doivio poetkom 17.
st. Prema signaturama na pojedinim predmetima, roba je
veim dijelom potjecala iz Nrnberga i iz drugih srednjoeuropskih trgovakih gradova. To potvruju mjedeni etoni
za raunanje sa signaturom Hans Schvltes in Nornberg i
maleni preklopni sunani satovi iz radionice Hansa Milera
iz Nrnberga. Stakleni se materijal prema odreenim
karakteristikama i kvaliteti mogao pripisati staklarskim
radionicama Murana (Zmai, 2009: 431). Postavljene
su probne sonde oko istraenog podruja (istraivano
2006., 2007. i 2008.) radi provjere rasprostiranja kulturnog
sloja. U tu svrhu postavljeno je deset sondi, od kojih je
est pokazalo da se na sjevernoistonoj, istonoj, jugoistonoj i junoj strani vie ne pojavljuje kulturni sloj te da
povrinski sloj pijeska bez i jednog nalaza see do ive
stijene. Na podruju zapadno, sjeverozapadno i sjeverno
od kvadranata E, C, A i F iz 2008. pojavio se crni kulturni
sloj debljine 15 20 cm, stoga je iskop u tim kvadrantima
nastavljen (Zmai 2010). Najvei dio nalaza iz tog sloja,
kao i prethodnih godina bili su produkti srednjoeuropskih
radionica: drci noeva, pribora za jelo i britvi. eljezni dijelovi potpuno su korodirali i propali, a sauvani su samo
drveni drci s mjedenim okovima. Pronaeno je nekoliko ulomaka metalnih svijenjaka, male mjedene kutije,
pribadae i ulomci praporaca. Od zlatarskog materijala
pronaeni su dijelovi vie preciznih vaga s pripadajuim
utezima i nekoliko nodula kristaliziranog pirita (FeS2),
esto upotrebljavanog prilikom izrade nakita. Pronaene
su velike koraljne perle te brojne staklene perle u raznim
oblicima i dimenzijama: u obliku cvjetne ake, ovalne,
okrugle, prstenaste ili izraene u murano-tehnici, s karakteristinim uzduno umetnutim bijelim nitima u prozirnom
staklu. Od proizvoda muranskih radionica pronaeno je
vie stakala zrcala u najmanje tri dimenzije. Iznenauje
vie desetaka kovanica raznorodnoga srebrnog i zlatnog
novca. Pronaeno je dvadesetak ugarskih srebrnih denara
inkrustiranih u grumenu. Na jednome mjestu nazire se grb
Habsburke Monarhije, no natpisno polje novca nije vidljivo, stoga e se tek nakon restauracije ustanoviti o kojoj je
seriji novca rije (Zmai 2011, 337). Nekoliko srebrnih poljskih polugroa pronaeno je slijepljeno zajedno sa srebrnim turskim akama. Prema novcu pronaenom u kampanji 2008. i teko itljivom natpisu, moe se pretpostaviti da
je rije o novcu kovanom za vladavine Aleksandra imeu
1501. i 1506. godine. Uz vladarsku krunu na aversu nalazi
se natpis: MONETA : REGIS : POLONIE, a na reversu uz
raskriljenog orla s krunom na glavi, natpis: ALEXANDER
: DEI : G[RATIA] : REX. Drugi polugro pripada vremenu
Bisaga, turske keramike lule s pripadajuim kamiima (foto: R.

Moskovi)
lokaliteta s najveom koncentracijom nalaza postavljena je

sonda veliine 16 m, podijeljena na etiri kvadranta A, B,
C i D. U kvadrantu A iskopavalo se do dubine od 85 cm, a
u kvadrantu B do 70 cm. Zbog prilino dubokoga kulturnog
sloja s brojnim nalazima, iskop unutar kvadranata C i D nije
zavren, stoga je prekriven geotekstilom i tako zatien
do sljedee kampanje, kada e se istraiti do ive stijene.
Ispod povrinskog sloja pijeska (10 20 cm) unutar svih
kvadranata pojavio se rahli, tamniji sloj s velikom koliinom materijala, veinom ostataka trgovakog tereta broda.
Pokazalo se da su najvei postotak trgovake robe inile
keramike lule (Zmai 2010) koje se prema obliku mogu
svrstati u istoni ili mediteranski tip lule turske proizvodnje.
Lule su se sastojale od dva dijela: aice recipijenta za
smjetaj duhana i od drvene cjevice s usnikom za uvlaenje dima kamia. Uz preko dvjestotinjak keramikih
recipijenata, pronaena su i dva drvena kamia duljine
7,5 cm. Lule su izraene od vrlo fine i dobro proiene
gline, u dvodijelnom kalupu. Osnovna dekoracija izvedena je u kalupu, zatim je dodatno doraivana finim kotaiima, malim igovima i otrim alatom na jo neosuenu
glinu. Najzastupljenije su lule oker do crvene boje, dok je
samo nekoliko primjeraka pronaeno u tamnim tonovima,
od tamno smee do crne boje. U nekoliko primjeraka lule
imaju premaz metalnog sjaja. Prema obliku, lule s lokaliteta
Bisaga mogu se podijeliti u est grupa, a prema ukrasu
na vie od 35 razliitih inaica (Zmai, Miholjek 2011).
Ponekad se pojedini oblik ponavlja, no naknadna dekoracija u detaljima je drugaija. U istom sloju naene su porculanske alice poluloptastog oblika s malom prstenastom
noicom s ukrasom izvedenim u modroj i tamnosivoj boji.
Z. Brusi u suradnji s Arheolokim institutom u Pekingu
doao je do vrlo preciznog vremena i mjesta nastanka tih
alica. Rije je o porculanu izraenom u tradicionalnoj kineskoj tehnologiji pod nazivom artikli s kraja dinastije Ming i
s poetka dinastije Qing u gradu Jingdezhenu u pokrajini
Jiangxi i okvirno se datira od 1620. do 1680. godine (Brusi
1986: 489). Prema tim podacima, itav teret broda i njegov
udes mogu se datirati u kraj 17. st.
Druga faza rekognosciranja trajala je od 22. do 28.
lipnja 2010. na rubu pliine Mijoka kod Murtera. Zbog
630
Pliina Mijoka, nalazi: A, B mjedeni etoni za raunanje; C poljski srebrni polugro kralja Aleksandra; D poljski srebrni polugro
Ludovika II., kralja Ugarske i eke; E srebrni ugarski denari u grumenu; F zlatna ugarska forinta kovana 1587. za Sigismunda
Bthorija (foto: R. Moskovi)
Ludovika II., kralja Ugarske i eke. Na aversu je natpis:

CIVITAS . SWICNI : 1526, a na reversu: LVDOVICVS :
R VNG : BO. Taj je novac gotovo jedno stoljee stariji od
ostalih nalaza na lokalitetu, a prema rupicama na nekoliko primjeraka vjerojatno je da je nakon opticaja sluio kao
ukras ili aplika (Zmai 2011: 336). U istom sloju pronaena
je ugarska zlatna forinta kovana 1587. u Hermannstadtu
u Rumunjskoj za Sigismunda Bthorija (1581. 1589.)
s likom Ladislava u vojnom oklopu na aversu, godinom
1587. i natpisom: MONE TRA IL SIGI B D : S, te likom
Bogorodice s malim Isusom u krilu na reversi i natpisom:
PATRONA : VNGARIE (Resch 1901: 25). Sudei prema
rezultatima ovogodinjih rekognosciranja, moe se zakljuiti da su podvodna nalazita na pregledanom podruju u
veem dijelu sustavno pljakana i jo uvijek vrlo ugroena.
Unato tomu, pokazalo se da jo uvijek kriju vrijedan i jo
nedovoljno utvren materijal te ih treba adekvatno zatititi,

istraiti i dokumentirati.
Literatura
Brusi 1986 Zdenko Brusi, Dio tereta s lae iz 17. st.
potonule kod otoka Bisaga u kornatskom arhipelagu,
PPUD, 26, Split, 1986/7, 473 490.
Resch 1901 Adolf Resch, Siebenbrgische Mnzen und
Medaillen von 1538 bis zur Gegenwart, Hermannstadt,
1901.
Zmai 2009 Vesna Zmai, Ostaci tereta potonulog trgovakog broda s poetka 17. st. na lokalitetu Mijoka kod
Murtera, Juriiev zbornik, Zagreb, 2009: 430 442.
Zmai 2010 Vesna Zmai, Izvjetaj o rekognosciranju ibenskog podmorja u 2010.g. Odjel za podvodnu
631
arheologiju, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2010.

neobjavljeno
Zmai 2011 Vesna Zmai, O nalazu novca na brodolomima
kod pliine Mijoka u blizini murtera i pliine Sv. Pavao na
Mljetu, Acta Numismatica, Zbornik radova 6. meunarodnoga numizmatikog kongresa u Hrvatskoj, Rijeka, 2011:
331 342.
Zmai, Miholjek 2011 Vesna Zmai, Igor Miholjek:
Novovjekovni brodolomi hrvatskog podmorja, Arheologija
varadinskog kraja i srednjega Podravlja, Izdanja HAD, 27,
Zagreb, 2011 (jo neobjavljeno).
Vesna Zmai
Summary
During June 2010, the underwater archaeology department
of the Croatian Conservation Institute carried out a reconnaissance of the ibenik seabed. The reconnaissance took
in two modern wrecks from the 17th century one off the
island of Bisaga in the Kornati archipelago, and the other in
the shallows of Mijoka, off the island of Murter.
In the seabed off Bisaga in the Kornati, at a depth of from
30 to 50 m, lie three 3 m long iron anchors, and 7 iron
cannon. At the bottom, parts of ships equipment can be
seen, wooden planking and the remains of a commercial
cargo. Four test pits, 2 x 2 m, were opened, which provided
an abundance of archaeological material. From the great
quantity of ceramic pipes of Turkish origin and porcelain
cups from China, the wreck can be dated to the end of the
17th century.
On the edge of the Mijoka shallows off Murter at a depth of
37 to 40 m are the remains of the cargo of a sunken ship.
In many years of devastation, all the large objects have
been alienated or destroyed, but on the bed there is still
an archaeological stratum rich in finds. Judging from the
great luxury of goods of diverse origins and the size of the
vessel, it is possible to say that we are concerned here with
the remains of a pirate ship that sank at the beginning of
the 17th century. There are some small and very luxurious
goods, objects for practical and wide use, decorative items
and goldsmithing materials from the craft centres such as
Nuremberg and from the glass workshops of Murano. In
this campaign of investigation, several dozen Hungarian
denars, a Polish half-grosz, a Turkish ake and one gold
Hungarian forint of 1587 were found.
Pogled na iskopno polje sa sjevera s ukopima SJ 4/5, 6/7, 8/9,

10/11, 12/13
Ulomci keramike posude iz SJ 07
odvojni plinovod ibenik Knin. Voditeljice su bile Maja

Kuzmanovi i Vesna arak.
Selo je udaljeno est kilometara sjeveroistono od Drnia,
a lokalitet je smjeten na zaputenoj oranici, koja danas
slui kao panjak. U konzervatorskoj studiji navodi se da
su na lokalitetu Bristovaa pronaeni ulomci keramike iz
antike, kada se ondje nalazilo naselje Promona kojem je
prethodnica prapovijesna Promona, smjetena na breuljcima planine Promine iznad sela Tepljuha. Istraeno
je 180 m. Registrirano je pet slojeva (SJ 1 3, 16, 17) i
est ukopa (SJ 4/5, 6/7, 8/9, 10/11, 12/13, 14/15). Radi se
uglavnom o geolokim tvorevinama. Samo je ukop SJ 6 u
svojoj ispuni (SJ 7) sadravao nekoliko ulomaka keramike
nainjene od neproiene gline s primjesama vapnenca,
koja se prema morfolokim i tehnikim karakteristikama ne
moe datirati u neko odreeno razdoblje.
Redni broj: 313

Lokalitet: Tepljuh Bristovaa (AB 19)
Naselje: Tepljuh
Grad/opina: Drni
Razdoblje:
Vesna arak
Summary
Tijekom rujna 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet Bristovaa kod Tepljuha (AB 19), k.. 917/1 k.o.
Tepljuh, smjeten na trasi gradnje plinovodnog sustava
Like i Dalmacije, plinovod Benkovac Dugopolje,
During September 2010, rescue archaeological excavations were carried out at the site of Bristovaa by Tepljuh
(AH 19) located on the course of development of the Lika
632

In the archaeological investigations, five strata and six
cuts were defined, only SU 06 containing finds, of a few
potsherds.
Redni broj: 314

Lokalitet: Trbounje Crkvina
Naselje: Trbounje
Grad/opina: Drni
Razdoblje: A
Tijekom 2010. nastavljena je konzervacija arhitekture ranokranske crkve na lokalitetu Crkvina kod sela Trbounja.
Voditelj radova bio je Joko Zaninovi iz Gradskog muzeja
Drni.
Pogled na konzerviranu arhitekturu
Starokranski lokalitet Crkvina nalazi se u selu Trbounju

(zaselak upii), 5 km sjeverozapadno od Drnia, neposredno uz cestu Oklaj Miljevci. O tom se lokalitetu
gotovo nita nije znalo, ali je spomenut u strunoj literaturi.
Vjerojatno je tomu razlog toponim Crkvina. Prvi ga spominje fra Lujo Marun 1910. kada ga osobno obilazi. Drugi
franjevac, fra Karlo Kosor, u jednoj svojoj raspravi pie
kako su u selu Trbounju (zaselak Donji upii) na mjestu
zvanom Crkvina, ustanovljeni oiti tragovi omanje crkve,
vjerojatno iz starohrvatskog doba.
Radovima je obuhvaen je zapadni dio objekta koji je, po
svemu sudei, ostatak rimske vile rustike. Objekt je istraen i dokumentiran 1999. na poetku sustavnih arheolokih istraivanja tog lokaliteta. Sastoji se iz dva dijela
veeg i manjeg pravokutnog prostora, paralelno poloenih
jedan na drugi, s tim da je manji naslonjen na perimetralni
zid kompleksa. Prostori su meusobno odijeljeni nosivim
zidom te imaju odvojene ulaze koji se nalaze s jugozapadne strane.
Zidovi su zidani neobraenim kamenjem s tzv. jednim
licem uz obilnu uporabu vapnene buke. Kamen je slagan
u redove s neznatnim odstupanjem. Vanjski i unutranji
zidni plat bili su obukani. Debljina zidova iznosi od 65 do
Detalj konzervirane arhitekture
70 cm. Izvorno, ostaci zidova sauvani su u visini od cca 70

cm. Zidovi su konzervirani uz minimalnu izmjenu kamena.
Podnice su bile obukane debelim slojem vapnene buke.
U manjem objektu podnica je u cijelosti propala, tako da je
prilikom istraivanja naena kamena podloga.
Prilikom arheolokih istraivanja pronaeno je nekoliko kamenih spolija koji su vjerojatno pripadali jednoj
antikoj graevini. Najzanimljiviji je komad oveeg tarionika ili kamene posude koji na istaci ima uklesan Kristov
monogram.
Pronaen je i krovni keramiki crijep kojim su te prostorije
bile prekrivene. Od ostalih materijalnih ostataka nije pronaeno nita.
Sakralni dio itavoga kompleksa datiran je u konac 4. ili
poetak 5. st. Ostaci vile rustike interpolirani su u novonastali arhitektonski kompleks i zasigurno su dobili novu
ulogu. Nema elemenata koji bi upuivali na to da je vei
objekt bio stambeni prostor, premda ni ta mogunost nije
iskljuena. Trbounjska crkva pripada jednobrodnim sakralnim graevinama s cijelim nizom pomonih objekata koji
su uklopljeni u jedinstven arhitektonski sklop. Gledajui
objekt izvana, posebice iz smjera istoka prema zapadu,
stjee se dojam da je graevina trobrodna bazilika, a za to
su zasluni objekti prislonjeni s desne i lijeve strane centralne lae s apsidalnim zavrecima. Taj sakralni kompleks
Konzervirana arhitektura zapadnog dijela arhitektonskog sklopa
633
spominjao i Marun (Marun 1895: 224 230), a negdje u

isto vrijeme i vrliki upnik fra Petar Stani (Stani 1896:
25 29). Zanimanje za tu utvrdu nastavilo se i poslije,
u prvom redu zbog njezina arhitektonskog sklopa, koji
je poseban i svrstava je u red kasnosrednjovjekovnih
utvrda (Marasovi 1952: 195 197). U novije je vrijeme
utvrda obraivana i u kontekstu ostataka srednjovjekovne arhitekture kninskog podruja (Gugo Rumtajn
2009: 119, 120).
Zatitno istraivanje 2010. obuhvatilo je kvadrant 2 prostorije 1. Istraivanje je pokazalo nain na koji su graditelji
utvrde pripremili teren za gradnju tako sloenog objekta.
Gradnja utvrde temeljila se na iskoritavanju prirodnog
pada terena koji su inile brojne litice i stijene, ispunjene
prirodnim otvorima. Na takvu prirodnu podlogu postavljao se sitan kamen pomijean sa zemljom, a potom sloj
zemlje. Na mjestima gdje je otkrivena podnica uoilo se
je da je naboj prije postavljanja buke takoer inio sloj
zemlje ispunjen sitnijim kamenom, a potom podnica od
buke. Istraivanjem su utvrene dvije podnice. Prva
podnica naena je neposredno uz liticu, dok se druga
podnica nalazila uza zid koji je otkriven prole godine
(SJ 025), a koji dijeli kvadrant 1 od kvadranta 2. Od te
druge podnice sauvan je samo naboj od zemlje i sitnijeg kamena. Takoer, neposredno uza zid SJ 025 tik do
podnice otkriven je sloj zemlje stratigrafske oznake SJ
041, koji je dobio oznaku Goreno 1. Slian sluaj, gdje su
vidljivi tragovi gorenja, otkriven je na rubnom dijelu kvadranta 1 prilikom njegova ienja, te je i taj otkriveni dio
zemlje dobio naziv Goreno 2, stratigrafske jedinice SJ 39.
Nadalje, evidentirana su i dva uruenja zida, od kojih je
jedno bilo neposredno uz liticu i dobilo je oznaku SJ 039,
a iznad njega nalazi se zid SJ 014, s kojega je urueno
kamenje. Drugo uruenje pripada zidu SJ 025, a dobilo je
oznaku SJ 050.
Unutar kvadranta 2 evidentirano je ukupno 18 novih SJ.
Pronaeni materijal odnosi se na 47 novih nalaza, 40
posebnih nalaza i 38 novih uzoraka. Od posebnih nalaza
istiu se dva bronana prstena, kamene topovske kugle,
Trbounje Crkvina, tloris arhitekture
nastao je u dvije faze, a oratorij s narteksom nastao je

veoma rano, koncem 4. ili poetkom 5. st.
Joko Zaninovi
Summary
Systematic conservation of the Early Christian complex
of Crkvina in the village of Trbounje was carried on in
2010 to the western part of the architectural complex,
which, judging all in all, is the remains of a Roman villa
rustica. The coonservation comprehended the western
part of the structure, which consists of two parts a
larger and a small space of rectangular form, placed perpendicularly to each other. The spaces are divided by
a load-bearing wall and they have separate entrances.
They are made of irregular shaped stones and with
ample use of lime mortar.
Redni broj: 315

Lokalitet: Utvrda Glava
Naselje: Podglava
Grad/opina: Kijevo
Razdoblje: SV
Od 6. do 18. rujna 2010. Kninski muzej zatitno je arheoloki istraio utvrdu Glava, s konanim ciljem trajne
zatite utvrde. Voditeljica istraivanja (koja je financiralo Ministarstvo kulture) bila je mr. sc. Katarina Gugo
Rumtajn.
Utvrda Glava najistonija je utvrda ibensko-kninske
upanije iz kasnoga srednjeg vijeka. Nalazi se na prostoru opine Kijevo, na k.. 387, k.o. Kijevo, ueg toponima Podglava. Prvi nacrt koji se je odnosio na tu
srednjovjekovnu utvrdu bila je Paganova karta iz 1525.,
s ucrtanim poloajem Dinaria (Glavaa). Poslije ju je
Zapoeto zatitno istraivanje u prostoriji 2 (foto: A. Sii

Naander)
634
uoen kri urezan u litici iste stratigrafske oznake SJ 057.

Istraivanjem su otkrivene i stube u litici koje su manjim
dijelom doraene, kako bi se mogle upotrebljavati. Treba
istaknuti kako su mjernom stanicom zabiljeene visine i
poloaji svih posebnih nalaza, kao i obrisi u kvadantu 1 i
kvadrantu 2, za Goreno 1 i 2, kao i to da su poloaji na
kojima je gorjelo i snimljeni.
Nadalje, u pukotinama litice koja je otkrivena uza zid SJ
09 pronaeno je vie nalaza. Takve su pukotine oznaene
kao Litica 1 5. One su takoer snimljene i dokumentirane mjernom stanicom. Na otkriveni zid SJ 025 koji dijeli
kvadrant 1 i 2 prostorije 1, kao i na vei dio ve otkrivenog
zida i podnice, u oba kvadranta postavljen je geotekstil
kao zatita od uruavanja zbog velikih kia i hladnoe.
Analiza kuhinjske i stolne keramike uputila je na to da
kuhinjska keramika ima lokalne i kasnosrednjovjekovne
karakteristike, dok je stolna keramika uvozna i ondje je
dospjela trgovinom. Datiranje stolne keramike pokazalo je
kako se radi o renesansnoj majolici (famiglia gotico floreale) iz 15. i 16. st.
Zatitno istraivanje zapoelo je i unutar prostorije 2, na
krajnjoj sjevernoj strani utvrde ija je povrina oko 25 m2.
To je ujedno i najvea prostorija utvrde, ali i jedini prostor
koji se jo moe istraivati.
Literatura
Gugo Rumtajn 2009 K. Gugo Rumtajn, Ostaci antike
i srednjovjekovne arhitekture na kninskom podruju,
Zagreb, 2009: 119, 120.
Marasovi 1952 T. Marasovi, Srednjovjekovna utvrda
Glava na Dinari, Hrvatsko Kolo, 5, br. 3., Zagreb, 1952:
195 197.
Marun 1895 L. Marun, Starohrvatsko groblje sa crkvom Sv.
Spasa u Cetini, Starohrvatska prosvjeta, 1, Knin, 1895.
Stani 1891 P. Stani, Sredovjeni spomenici u vrlikoj
okolici, VHAD, 13, Zagreb, 1891: 224 230.
Dokumentiranje prostorije 1, kvadranta 2 (foto: A. Sii Naander)
mr. sc. Katarina Gugo Rumtajn

Summary
Topovska kugla iz prostorije 1, kvadranta 2 (foto: A. Sii Naander)
keramika lula, mjerni instrument, razvodnik za sedlo i dr.

Tijekom istraivanja pronaena je vea koliina kasnosrednjovjekovne, kuhinjske i stolne keramike. Po dekorativnom
stilu radi se o renesansnoj majolici (famiglia gotico floreale) ili porodici cvjetne gotike. U litici stratigrafske jedinice SJ 057 pronaena je i zapuna SJ 043 s veim koliinom kuhinjske keramike. Potom je kao poseban nalaz
635
During 2010, at Glava fort, rescue excavations were

conducted. They indicated how the builders of the fort
had prepared the ground for the building of a structure as
complex as this. The building of the fort was based on the
use of the natural declivity of the land, which consisted
of numerous cliffs and rocks with natural openings. On
this natural base, they placed small stones mixed with
earth, and then a layer of earth. Standing out among the
separate finds are two bronze rings, stone cannon balls,
a ceramic pipe, a measuring instrument, part of a saddle
and other things. Analysis of kitchen- and tableware
showed that the kitchen pottery had local features and
late medieval characteristics, while the table ceramics
were imported and arrived through commerce. The dating
of the tableware showed that Renaissance majolica from
the 15th and 16th centuries was involved (famiglia gotico
floreale). Rescue excavations also started in room 2 at
the extreme northern side of the fort, about 30 square
metres in size.
Redni broj: 316

Lokalitet: irje Gradina
Naselje: Otok irje
Grad/opina: ibenik
Razdoblje: A
Vrsta radova: konzervacija, sanacija
Od 21. svibnja do 10. listopada 2010. trajala je redovita
sanacija i konzervacija vanjskih bedema, kao i prostora
unutar bizantske utvrde Gradina na otoku irju. Taj zatieni arheoloki lokalitet obuhvaa dijelove k.. 1688/3,
736/123. Voditelj istraivanja bio je Toni Brajkovi, a radove
su financirali Ministarstvo kulture, Grad ibenik i ibenskokninska upanija.
Tijekom ovogodinjih sanacijsko-konzervatorskih radova
radi odravanja i planova za njegovu bolju prezentaciju,
lokalitet je oien, proiren je pristupni put, sanirani dijelovi utvrde oteeni djelovanjem atmosferilija ili ljudskog
faktora te konzervirani dijelovi glavnog ulaza na Gradinu
sa sjeverne strane. Ranobizantska Justinijanova utvrda na
junoj strani otoka irja smjetena je ponad uvale Velika
Stupica. Budui da je naglasak bio na ureenju ulaza i arhitektonskog kompleksa oko njega, zapoele su konzervacija i sanacija uruenih zidova ulaza sa sjeverne strane s
pripadajuom propugnakulom u duini od 11 m. Posebno
je devastiran bio dio arhitektonskog kompleksa zapadno
Cisterna, ostava za hranu s prostorijom B i kupaonicom nakon

sanacije (foto: T. Brajkovi)
od ulaza. On je u potpunosti saniran, kao i spomenuti dijelovi. Istoni krak propugnakula konzerviran je i dignut za
tri reda kako bi se dobio potpuni vizualni dojam. Zapadni
je krak iz istih razloga dignut na jednome mjestu za jedan,
a na drugom za dva reda. Saniran je i dio zapadnog zida,
u duini od tri metra, koji spaja zapadni krak propugnakula
sa sjeverozapadnom kulom. Nadalje je saniran kompleks
stana zapovjednika s termalnim sklopom na junoj strani
Konzervirani, sanirani i oieni ulaz s propugnakulom (foto: T. Brajkovi)
636
Propugnakul nakon sanacije i konzervacije (foto: T. Brajkovi)
utvrde. Oien je prostor oko bedema s kulama te je sve

dovedeno u stanje primjereno vanosti tog spomenika kulture. Sveukupna je duina konzerviranih, saniranih i oienih zidova oko 90 metara.
Literatura
Gunjaa 1985 Z. Gunjaa, Otok irje, Gradina kasnoantika utvrda (I), Arheoloki pregled, 26, Ljubljana, 1985:
158.
Gunjaa 1994 Z. Gunjaa, Tri rada o irju, Arheoloki spomenici otoka irja, irajski libar, ibenik, 1994: 35 44.
Pedii 2001 I. Pedii, Ostaci stambene arhitekture u
bizantskoj utvrdi na otoku irju, HAnt, 7, Pula, 2001: 123
130.
Toni Brajkovi
Summary
During 2010, regular rehabilitation and conservation works
on the outer defensive walls as well as in the interior of the
Early Byzantine fort called Gradina on the island of irje
were carried out. The site was cleared, the access path
was widened, the parts of the fort damaged by weather
action or human activities were repaired, and parts of the
main entrance into Gradina on the northern side were
conserved.
637
SPLITSKO-DALMATINSKA
UPANIJA
317 Bast Kobilie, Groblje

318 Cista Velika Crkvine
319 Gardun (Tilurium)
320 Gornji Koljani Crkvina
321 Grohote Studenac
322 Hvar rt Pelegrin, Pakleni kanal
323 Katel tafili podmorje
324 Omi Brzet
325 Peina Bubnjavaa
326 Plinovod Like i Dalmacije, 4. dio
sustava
327 Rat
328 Rupotina Crkvine
329 Sinj tvrava Grad
330 Sitno Gornje Sv. Klement
331 Solin centar
332 Solin (Salona) Marusinac
333 Solin (Salona) teatar i hram
334 Soline villa maritima
335 Split Bernardinova ul. 2 i 4
336 Split centar
337 Split centar (istok)

338 Split Dioklecijanova p.(Aljeijeva 3)
339 Split Dioklecijanova p.
(Arhiaonova 1)
340 Split Dioklecijanova p.
(Bajamontijeva)
341 Split Dioklecijanova p. (Dosud 6)
342 Split Dioklecijanova p. (Dosud)
343 Split Duilovo
344 Split Luac
345 Split Marulieva ulica
346 Split Narodni trg (Hotel Central)
347 Split Narodni trg (Hotel Central,
plonik)
348 Split Nigerova ulica
349 Split Nigerova ulica
350 Split Nodilova i Ul. kralja Tomislava
351 Split Poljud
352 Split Radunica, Luac, Manu
353 Split sjeveroistok
354 Split Ul. 141. brigade
638
355 Split UL. Domovinskog rata

(akvedukt)
356 Split Ul. kralja Tomislava
357 Split zapadna obala
358 Splitska uvala Splitska
359 Stanii rt elina
360 Stari grad Remetin vrt
361 Stari grad Vrt Baji
362 Starogradski zaljev
363 Supetar groblje
364 Sutivan podmorje (sarkofazi)
365 pilja Kopaina
366 pilja Turska pe
367 pilja Turska pe
368 Utvrda Nutjak
369 Uvala Duboka
370 Vis centar
371 Vis luka
372 Vis (Issa) helenistiko-rimska
arhitektura
373 Vis (Issa) rimske terme
Splitsko-dalmatinska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 317

Lokalitet: Bast Kobilie, Groblje
Naselje: Bast
Grad/opina: Baka Voda
Razdoblje: P, SV
Prapovijesni grob na poloaju Kobilie

Pruanje iskopa vodovodne trase u Bastu, od jugozapada prema suvremenom groblju sela na sjeveroistoku,
zahvatilo je i zaputene terase poloaja Kobilie oko 60

m jugozapadno od ceste uz suvremeno groblje. Ondje
je prilikom strojnog iskopa rova oteen grob, kojemu je
odvaljena poklopnica (vel. 1,17x0,77x0,08 m), sjeverni
dijelovi oblonica i nevelik sloj nasipa ute sa zemljom nad
njim. Grob, sauvane vel. 1,05x0,42 m, nainjen je od pravilnih monolitnih kamenih ploa (debljine 5 6 cm), poloen je u smjeru sjever-jug, s neznatnim nagibom prema
zapadu. Po svemu sudei, radilo se o ukopu u tumul, koji
je razgraen prilikom podizanja vee kamene suhozidne
mee uz njegovu sjevernu stranu. Tom je prilikom grob
vjerojatno i opljakan dizanjem sjeverne ploe, doglavnice,
koja nije zateena oko njega. Na to upuuje i to to je sa
zemlje, odbaene strojnim iskopom, upravo uz otprije otvorenu i devastiranu sjevernu stranu groba sakupljen manji
broj bronanog nakita i njegovih dijelova. Uz to, primjerci
nakita naeni ienjem te strane groba, ispunjene utom
i rastresitijom, manje kompaktnom zemljom u odnosu na
preostale dijelove, dokazivale bi usmjerenost pljakaa tek
na nalaze vee materijalne vrijednosti.
ienjem groba evidentiran je dosta loe ouvan kosturni
ukop odrasle osobe u zgrenom poloaju s glavom na sjevernoj strani, na sauvanome donjem dijelu osobito poremeen ilama okolnog drvea. Oko njega naena je veina
cjelovito ili djelomice sauvanih primjeraka bronanog
nakita, spirala i obinih kariica. Meu njima karakteristina
je cjevasta spirala, vel. 6x0,7 cm, naena po sredini groba
u razini kostura, na 0,35 m relativne dubine groba. Takvi
oblici spirale okvirno su datirani u bronano doba (Muci,
Nalaz cjevaste i prstenaste spirale uz kostur groba na Kobiliu u

Bastu (foto: M. Tomasovi)
Cjevasta spirala iz groba na Kobiliu u Bastu (foto: M. Rogoi)
Zatitno arheoloko iskopavanje na trasi vodovoda u

selu Bastu iznad Bake Vode trajalo je od 10. lipnja do 1.
srpnja 2010., sredstvima Vodovoda Makarska kao investitora radova. Istraivanju je prethodila dojava konzervatora Sae Denegrija iz Konzervatorskog odjela u Splitu, o
radovima na iskopu vodovodne trase te strojnom oteenju
jednoga groba. U ekipi su sudjelovali Marinko Tomasovi,
voditelj istraivanja u ime Gradskog muzeja Makarska (pod
nadzorom Konzervatorskog odjela u Splitu), Jasminka
Brzovi kao pomona arheologinja te pomoni manuelni
radnici izvoaa radova, tvrtke Lasi company iz Imotskog.
Geodetsku snimku terena s poloajima lokaliteta nainio
je edo Vujatovi, in. geod., a crte groba na Kobiliu
Goran Novovi, prof. Metalne su nalaze oistili, konzervirali
i nacrtali Marko Rogoi, vii preparator, te Maja Markovi,
via dokumentaristica Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
639
Prstenasta spirala iz groba na Kobiliu u Bastu (foto: M. Rogoi)
Kovaevi Bokarica 2011: 191, kat. jed. 40, T. 6/40), odnosno u srednju (Drechsler-Bii 1983a: 254, T. XL, 4-5) i
kasnu fazu bronanog doba (Drechsler-Bii 1983b: 385,
T. LV, 12). Meu sauvanijim primjercima bronanog nakita
naena su i dva prstenasta spiralna oblika (vel. 2x2,5 cm),
takoer iz istog repertoara nalaza najokvirnije opredjeljenih
u bronano doba (Muci, Kovaevi Bokarica 2011: 191,
kat. jed. 52, T. 7/52). Dno groba inio je kompaktni naboj
manjeg i veeg kamenja. Zbog istraivanja groba predvieni smjer trase iskopa rova pomaknut je nekoliko metara
junije, a potom nakon njegova dokumentiranja u potpunosti prekriven graevnim pijeskom te nanosom zemlje.
Nalaz groba na Kobiliu u Bastu, izvorno najvjerojatnije
prekrivenog kamenim platom tumula, kronoloka je, ali i
topografska novost na tome uem dijelu sela. Arheoloka
rekognosciranja upuivala su iskljuivo na mogunost
postojanja kasnosrednjovjekovnih lokaliteta na tom, u
vegetaciji djelomino zaraslom terenu blie ili jugozapadno
od crkve. Prapovijesni tumuli pretpostavljeni su na oko 1
km zapadnijim niim poloajima u Gornjem polju i Griama,
odnosno na temelju usmenih navoda i na jugoistonijim
Vrbicama te Majem docu (Tomasovi 2008: 64, 70, bilj.
16). Sigurna je prapovijesna toka tek Gradina (445 i 435
m n.m.) oko 500 m istonije od Kobilia. Brojni ulomci
keramike s njezina naseobinskog djela na zapadnom
podnoju, devastiranog probijanjem protupoarnog puta,
dokazuju izrazit kontinuitet poloaja od kasnoga bronanog do helenistikog doba (Tomasovi 2008: 65, 69, sl. 12,
T. I). Time se istraeni grob na Kobiliu moe vezati za pripadnika naseobinske jezgre 500 m istonije Gradine, iako
tek uz vei oprez i, ponajprije, uvaavanjem okvirno istog
kronolokog sloja. Oprez je potreban i u pogledu nepoznavanja izgleda navodnih ukopa izmeu dvaju poloaja, a
osobito u nekoliko navrata davno otkrivenih ravnih grobova
na Zacrkvici, svega 200 m sjevernije od Gradine, koji se
takoer mogu promotriti kroz svoju pripadnost gradinskom
naselju (Tomasovi 2008: 65, 67, sl. 12).
Srednjovjekovni grobovi uz suvremeno groblje
Iskop dijela trase vodovoda na asfaltiranoj cesti u pruanju
prema sjeveroistoku, u irini rova od 0,80 m, zahvatio je i tri
kosturna groba, poloena prema sjeverozapadu svega nekoliko metara juno od visokoga betonskog podzida suvremenoga groblja u Bastu. Grobovi su uoeni na relativnoj dubini
od 0,40 m u odnosu na rub asfalta, poloajem sjeverozapad-jugoistok i meusobnoj udaljenosti od 1,85 m (gr. 1, 2),
odnosno 0,40 m (gr. 2, 3). Zbog njihova podvlaenja pod

nasip ceste rov je, nakon rezanja asfalta, proiren na tom
dijelu iskopa kako bi se istraili grobovi nainjeni od grubih
ploa i amorfnog kamenja za obrube te nepravilnih ploastih blokova kao poklopnica. Dno grobova posuto je sitnim
ljunkom na kompaktnom naboju veeg kamenja. Grob 1
(vel. 1,80x0,45 m), grob 2 (vel. 1,78x0,49 m) i grob 3 (vel.
1,25x0,39 m), relativne dubine izmeu 0,33 i 0,40 m, sadravali su po jedan kosturni ukop, poloen na lea i prekrienih
ruku na trbuhu te s glavom na sjeverozapadnoj strani.
Grobovi su nainom gradnje karakteristini za kasniji
srednji vijek, a njihovo ue razdoblje osobito naznaava
venecijanski soldin duda Michaela Stena (1400. 1413.)
(Papadopoli 1893: 238, 3) u grobu 2, naen neposredno
iznad donjeg dijela desne nadlaktice kostura. Kostur je bio
djelomice poremeen, jer je dio kalote i eljusti zateen
uz lijevu potkoljenicu. Preostali nalazi, nekoliko usitnjenih
ulomaka grube keramike ispod lubanje kostura u grobu 1,
prije upuuju na ilirsko razdoblje i u grob su najvjerojatnije prispjeli sluajno. Zanimljivost je nain ukopavanja u
grobu 3, gdje je tijelo osobe stare do 15 godina poloeno
istodobno s nabacivanjem pjeskovitog kamena, uoenog
u dnu groba i uzdu kostura. Nakon ienja i dokumentiranja grobova kosturi su dislocirani zbog polaganja cijevi,
odnosno ukopani u nainjenu udubinu u profilu rova te pregraeni kamenjem.
Kasnosrednjovjekovni grobovi u iskopu rova za polaganje
vodovodnih cijevi potvruju kako ukopni areal tadanjega
groblja nije podudaran opsegu ograenoga suvremenog
pokapalita na junoj strani, na kojemu su i sauvani nadgrobni spomenici 15. st. (Tomasovi 2007: 28, 29, 88 90).
Oko 5 m sjeverozapadno od mjesta istraenih grobova
i prije su prilikom radova na cesti naeni kosturni ukopi.
Odreenu nedoumicu ine nalazi grobova oko 60 m jugozapadno, sluajno otkriveni uz dananju cestu u duem
razdoblju tijekom 20. st. Odsutnost konkretnih podataka
o njima ne moe poblie pokazati jesu li ti ukopi rubni
dio neto uzdignutijeg kasnosrednjovjekovnoga groblja
ili odvojeno, istodobno ili neto mlae pokapalite neke
zajednice ili pojedinaca (Tomasovi 2008: 65). Iskop rova
Kasnosrednjovjekovni grob 2 uz ogradni zid suvremenoga groblja

u Bastu (foto: M. Tomasovi)
640
Soldin duda Michaela Stena (1400. 1413.) Av. + Michael Sten

Dux (foto: M. Rogoi)
Soldin duda Michaela Stena (1400. 1413.) Rv. + S Marcus

Veneti (foto: M. Rogoi)
za polaganje vodovodnih cijevi prolazio je i tim dijelom

ceste, spajajui se pod pravim kutom s rovom koji se pruao
preko Kobilia, ali u njegovoj irini do 1 m nisu uoeni grobovi ili njihovi ostaci. Grobovi i kulturni ostaci nisu uoeni ni
u nastavku iskopa rova uz istonu stranu groblja, gdje se
dosta plitko nalazila stjenovita podloga ceste.
Rezultati zatitnih arheolokih istraivanja na trasi iskopa
rova za polaganje vodovodnih cijevi u Bastu, predoeni
su jednim bronanodobnim grobom na Kobiliu i trima
kasnosrednjovjekovnim uz suvremeno pokapalite kod
crkve Gospina Uznesenja. Dok bronanodobni ukop upuuje na nunost daljnjih arheolokih istraivanja i topografskih ralambi, nalazi grobova iz poetka 15. st. dokazuju otprije pretpostavljenu prostornu sliku jednog dijela
srednjovjekovlja, pokapanja u okviru kulture nadgrobnih
ploa. S druge strane, groblje sa stecima na istonijem
Grebiu upuuje na drukiju etniku sliku njegova nositelja (Tomasovi 2007: 29 31, 77, 78), to e se u buduim
istraivanjima napose morati uzeti u obzir.
Summary
During 2010, rescue archaeological excavations were
done on the course of the water main in the village of
Bast over Baka Voda. At the site of Kobilie, about 60 m
south west of the road along the contemporary cemetery,
a partially damaged Bronze Age grave was investigated.
The grave was composed of regular stone slabs and was
covered with a monolithic lid. It contained the skeleton of
an adult person, which was found quite disturbed and in a
flexed position. Completely and partially preserved examples of bronze personal adornments, spirals and ordinary
links were found. The objects are dated to the Middle or
Late Bronze Age. The find of the grave at Kobilie in Bast,
originally probably covered with a tumulus, is a chronological as well as a topographic novelty in this particular part
of the village.
In the excavation of the trench alongside the contemporary
cemetery, three late medieval graves were investigated.
Composed of rough slabs and amorphous stones, they
contained one skeleton burial each, in a supine position,
arms crossed over the abdomen, head at the north west
side. The immediate dating is particularly indicated by a
Venetian coin, a soldino, of Doge Michaele Steno (14001413) from grave 2. These graves confirm that the interment area of the cemetery of that time is not consistent with
the scope of the contemporary burial area on the southern
side, on which there are also preserved tombstones of the
15th century.
Literatura
Drechsler-Bii 1983a R. Drechsler-Bii, Srednje bronano doba u Lici, Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV,
Bronzano doba (ur. B. ovi), Sarajevo, 1983: 242 270.
Drechsler-Bii 1983b R. Drechsler-Bii, Srednje bronano doba u Lici, Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV,
Japodska kulturna grupa (ur. B. ovi), Sarajevo, 1983:
374 389.
Muci, Kovaevi Bokarica 2011 K. Muci, N. Kovaevi
Bokarica, Doprinosi poznavanju povijesti Vrgorake krajine na osnovi rezultata novijih arheolokih istraivanja, u:
Arheoloka istraivanja na trasi autoceste u Zabiokovlju
i Plini, katalog izlobe (ur. M. Tomasovi), Gradski muzej
Makarska, Makarska, 2011: 125 212.
Papadopoli 1893 N. Papadopoli, Le monete di Venezia,
vol. I, Venecija, 1893.
Tomasovi 2007 M. Tomasovi, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Makarskom primorju, Makarska, 2007.
Tomasovi 2008 M. Tomasovi, Arheoloko-topografski
podaci za naselja istonog dijela opine Baka Voda u
Makarskom primorju (Krvavica Bratu Promajna
Bast), Obavijesti HAD, XL/2, Zagreb, 2008: 56 72.
Redni broj: 318

Lokalitet: Cista Velika Crkvine
Naselje: Cista Velika
Grad/opina: Cista Provo
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: konzervacija i prezentacija
Od 15. travnja do konca lipnja te tijekom listopada 2010.
nastavljeni su te veim dijelom dovreni konzervatorski
radovi na arheolokom lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj.
Radove je izvodila ekipa Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (vii kustos Ljubomir Gudelj, konzervatori Marko
Marinko Tomasovi
641
Crkvine, pogled s istoka
Rogoi, Dalibor Popovi i Ante undov), koja je uz pomo

skupine radnika sanirala arhitektonske ostatke prilagodivi
ih za prezentaciju na otvorenom.
Zahvatom je obraeno priblino 3000 m etvornih, a obuhvaene su parcele s ostacima povijesnih graevina te
prilaz s parkiralitem i okretitem za vozila s istone strane
Crkvina. Prezentirani arhitektonski ostaci ine skladnu
cjelinu s prirodnim okrujem ispunjenim autohtonim livadnim biljkama i stablima te ine arheoloki park pogodan
za razgledavanje, izvanuioniku nastavu ili za razliite
kulturne manifestacije. Posebna pozornost posveena je
stvaranju dobrih uvjeta za budue odraavanje lokaliteta u

sklopu aktivnosti mjesne komunalne slube. Nain rada i
upotrijebljeni materijali usklaeni su s usvojenim konzervatorskim propisima. Zidovi graevina uvreni su bukom,
a kaldrme unutar pojedinih prostorija sanirane ili djelomice
rekonstruirane prema zateenim elementima. Osjetljivi
dijelovi arhitekture, poput podnica dviju cisterni, pokriveni
su ljunkom ili zemljanim nasipom, kao i manje povrine
podova sauvanih u pojedinim prostorijama. Za prezentaciju na otvorenom prilagoeno je pet kasnoantikih grobnih komora te dva ranosrednjovjekovna groba, dok su
ostali zatrpani zemljom. Na temelju zateenih elemenata
Ranokranski krsni bazen
Ranokranska nadsvoena grobnica
642
Redni broj: 319

Lokalitet: Gardun (Tilurium)
Naselje: Gardun
Grad/opina: Trilj
Razdoblje: A
rekonstruiran je dvostreni kameni pokrov nad kasnoantikom grobnicom prislonjenom uz temelje apsida crkava.
Tee oteeni elementi, poput okvira vrata kasnoantikih
grobnica od lapora muljike, rekonstruirani su ili zamijenjeni istim materijalom.
Zahtjevnija, a takoer uspjeno okonana zadaa tijekom
posljednje kampanje bila je sanacija ostataka ranokranskoga krsnog bazena u prostoriji na junoj strani kompleksa. Rije je o sloenom, tri puta ureivanom objektu,
stoga je valjalo voditi rauna o prezentaciji pojedinih faza
njegova nastanka. Zbog manjka sredstava ostao je otvoren problem izrade i montae prozirne staklene nadstrenice koja bi omoguila njegovu zatitu i razgledavanje
tijekom cijele godine te je privremeno pokriven dostupnim
materijalima.
Djelomice je oiena prirodna jama s otvorom juno od
kompleksa graevina, iz koje je izvaeno preko 50 m3 zemlje
iskoritene za ravnanje okolne povrine. Prapovijesni artefakti iz njezine unutranjosti upotpunili su saznanja o prolosti tog poloaja, dajui lokalitetu novu dimenziju. Otvor
te jame dublje od 4 m zatien je metalnim vratima koja
onemoguavaju neovlateno sputanje i mogue nesree.
Prirodne udubine u litici na istoj strani parcele ureene
su kao kamenice, odnosno pojilice za ptice i ostale divlje
ivotinje koje borave na Crkvinama. Dovreno je ureenje
deponija kamena na istonoj strani lokaliteta, s pristupnom
rampom do povienog poloaja pogodnog za razgledavanje lokaliteta. Zbog istog razloga, na zapadnoj je strani
podignuta 5 m visoka metalna promatranica. Nekoliko
drvenih klupa i kameni stol namijenjeni su posjetiteljima,
a metalni stupi onemoguuje ulaz automobila s parkiralita na arheoloki lokalitet. Izradom i montaom prometnih putokaza i dvojezinih informativnih panoa Crkvine su
pribliene eljenom cilju, zadanom prije poetka revizijskih
istraivanja 1993. godine.
U selu Gardunu, na mjestu nekadanjega rimskog vojnog

logora Tilurija, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu u lipnju i srpnju 2010. proveo je etrnaestu uzastopnu sezonu sustavnih arheolokih iskopavanja. Struna
voditeljica bila je dr. sc. M. Sanader, red. prof., zamjenici
dr. sc. D. Tonini, vii asistent i D. Demicheli, dipl. arheo.,
a uz njih su sudjelovali dr. sc. M. Milievi-Brada, red.
prof., dr. sc. Z. imi-Kanaet, via asistentica i diplomirani
arheolozi I. Miloglav, I. Kai, A. Pavlovi i M. Ronevi s
Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
te djelatnice Arheolokog muzeja u Splitu, diplomirane
restauratorice Ivana Zrinka Baji Frankovi i H. Tresi
Pavii. U iskopavanju su sudjelovali i V. Bubi, mag. arheologije, 17 studenata arheologije s Filozofskog fakulteta u
Zagrebu (H. Martinoli, L. Malji, D. Prelec, A. Venaver,
I. Stojevi, L. Lui, A. Grbea, N. Radman, V. Mati, M.
Boi, K. Husti, K. Mandac, . Ivi, A. Keserin, P. Vrbanc,
. Trbui, O. Novakovi) te J. Kopackova, studentica
arheologije s Odsjeka za klasinu arheologiju Filozofskog
fakulteta Karlova sveuilita u Pragu. Iskopavanja se provode u sklopu znanstvenoistraivakog projekta Rimski
vojni logori u Hrvatskoj (130-0000000-0777), koji od 1997.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta podrava tijekom treega projektnog razdoblja, a uz potporu Ministarstva
kulture, Splitsko-dalmatinske upanije i Grada Trilja.
U 2010. radilo se na sondama Z (k.. 2870/1, k.o. Koute)
i D (k.. 2679, 2663, 2658/1, 2658/2, 2659/1, 2659/2, k.o.
Koute), dok je na sondama Z i B (k.. 2848/2 i 2823/1, k.o.
Koute) ponovno provedena arheoloka geofizika.
Nakon arheolokog iskopavanja i geofizikih istraivanja
2007. i 2009., tijekom 2010. na podruju sonde D zapoelo
je sustavno arheoloko iskopavanje. Na osnovi komparativne analize tlocrta rimske arhitekture na sondi A, zidova
koji su 2007. godine dokumentirani na sondi D i tlocrtnog prikaza geofizikih istraivanja na sondi D 2007., konfiguracije
terena te karakteristinih tlocrta rimskih legijskih logora, bilo
je mogue, na razini teoretske pripreme daljnjeg istraivanja, pretpostaviti izvorni tlocrt i namjenu antike arhitekture
iji su tragovi dokumentirani na sondi D (Sanader, Tonini,
Demicheli, Miloglav 2008). Ostaci rimske arhitekture na
sondi A tumae se kao vojnike spavaonice (centuriae),
odnosno kao niz od est vojnikih spavaonica koje su poloene u smjeru istok-zapad i ine sklop spavaonica jedne
legijske kohorte (Sanader 2009). Zidovi koji su geofizikim
mjerenjima i iskopavanjem 2007. dokumentirani na sondi D
mogli su se s malim odstupanjima uklopiti u idealnu rekonstrukciju sklopa od est spavaonica jedne legijske kohorte
koje su poloene u smjeru sjever-jug, a nadovezuju se na
sondu A. Zid SJ 2 prema tome je mogao biti juni zid dviju
centurija, a zid SJ 3 granini zid izmeu njih. Dio vrstih linearnih struktura koje su geofizikim mjerenjima dokumentirane na prostoru sonde S3 orijentirane u smjeru istok-zapad
Literatura
Gudelj 2005 Ljubomir Gudelj, Crkvine, HAG, 1/2004,
Zagreb, 2005: 216 219.
Gudelj 2007 Ljubomir Gudelj, Cista Velika Crkvine, HAG,
4/2007, Zagreb, 2008: 443, 444.
Ljubomir Gudelj
Summary
During 2010 conservation works on the archaeological
site of Crkvine in Cista Velika were continued. The goal of
these works was the permanent presentation of the site in
the open air. The existing walls were reinforced with mortar,
the cobbled floors inside the rooms were rehabilitated, and
the sensitive floors protected with a fill. Particular attention
was devoted to the arrangement of the pool of the Early
Christian baptistery, a structure made in three phases,
clearly brought out in the presentation. The remains presented in this way in their natural setting have become an
archaeological park, suitable for viewing, extra-curricular
teaching and the performance of various cultural events.
The site also contains circulation signs, bilingual information boards, an observation point and visitor benches.
643
Gardun (antiki Tilurium), sonda A i D (izradili: I. Miloglav i D. Tonini)
poloajem i dimenzijama ga potvruju. To se prije svega

odnosi na zidove SJ 9 i 11, odnosno njihovu udaljenost od
zida SJ 3. Rije je dakle o junom kraju dvaju centurionskih
stanova. Sa sjeverne i june strane zida SJ 2 dokumentiran
je smei masni sloj SJ 5. Na SJ 5 poloen je suhozid SJ 12,
orijentiran u smjeru S-J, koji se uz oblinji zid SJ 11 naslanja na zid SJ 2. Juno od zida SJ 2 dokumentiran je svijetlosmei rahli (pjeskoviti) sloj SJ 12, pun graevnog materijala
i oblutaka. SJ 12 protee se sjeverno od uruenja SJ 8 koje
te sjever-jug, prema tome mogle su biti sjeverni kraj triju

centurija (Sanader, Tonini, Demicheli, Miloglav 2008).
vrste horizontalne strukture koje su geofizikim mjerenjima
dokumentirane u sjevernom dijelu sonde S1 nalaze se na
pravcu junog bedema SJ 157 koji je 2005. dokumentiran
na podruju sonde A (Sanader, Tonini, Demicheli, Miloglav
2008; Sanader, Tonini, Oani, Miloglav 2006). Geofizika
mjerenja na podruju sonde D tijekom 2009. u pojedinim su
segmentima dodatno potvrdila navedene pretpostavke.
Za potrebe iskopavanja u 2010. iscrtana je mrea od 8x21
kvadranata (A-H/1-21) dimenzija 5x5 m kojom je obuhvaeno podruju sonde D, odnosno k.. koje je grad Trilj otkupio za potrebe arheolokog istraivanja. Na osnovi opisane
analize, zakljueno je da je na navedenoj povrini mogue
obuhvatiti dvije itave centurije okrenute leima jedna na
drugu (kvadranti D-G/8-20). Podjednako je zanimljiv i prostor sjeverno i juno od centurija. Juno od centurija mogu
se istraiti intervalum te pretpostavljeni juni bedem, a sjeverno od centurija arhitektura ija namjenu za sada nije
mogue odrediti.
Uklanjanjem humusa SJ 1 u kvadrantima D-F/6-8 i D-G/9
dokumentirane su SJ 2, 3, 5 i 7-12. Zid SJ 2 povezan je
sa zidovima SJ 3, 9 i 11 koji su orijentirani u smjeru S-J
i od zida SJ 2 nastavljaju se prema sjeveru zid SJ 9 na
zapadnom kraju zida SJ 2, zid SJ 3 na njegovoj sredini i zid
SJ 11 na istonom kraju zida SJ 2. Nalaz zidova SJ 2, 3, 9
i 11 uklapa se u pretpostavljeni tlocrt dviju centurija i svojim
Gardun (antiki Tilurium), sonda D
644
U 2010. nastavljeni su radovi na sondi Z koja se (s dvogodinjom stankom, uvjetovanom potrebom da se dovre istraivanja i konzervacija drugih zapoetih lokacija na Gardunu)
istrauje od 2001. godine (Sanader 2002; Sanader 2003;
Sanader, Tonini 2003; Sanader, Tonini, Oani 2004;
2005; Sanader, Tonini, Demicheli, Miloglav 2007; 2008;
2009; 2010). Tijekom istraivanja 2010. nastavljeno je iskopavanje u blokovima 9 11. Istraivanjem je obuhvaena
povrina od 75 m2. Na granici bloka 10 i 11 dokumentiran je
suhozid SJ 72 koji se prua u smjeru S-J, a dug je oko 4
m. S njegove je istone strane zdravica u visini gornje plohe
kamena, dok je na zapadnoj strani kamenje poloeno na zdravicu, pa se vidi njegovo zapadno lice. Suhozid SJ 72 otkriven
je i u sjevernom dijelu bloka 11, a tamo je ostao bolje sauvan
i vidljivo je kamenje naslagano u dva reda. Izmeu suhozida
SJ 72 i zida SJ 1 dokumentirano je uslojeno kamenje koje
se prua duinom itave sonde prema sjeveru, gotovo potpuno paralelno sa zidom SJ 1. Radi se o nastavku SJ 63 iz
susjednog bloka 6 koji je od bloka 9 11 odvojen kontrolnim profilom, a dokumentiran je 2009. godine. To je kamenje
naslagano u etiri reda itavom svojom duinom, ali vidi se da
je slagano ukoso prema istoku, pa se ini kao da je izvorno
pratilo padinu terena. Ta je stratigrafska jedinica najvjerojatnije prethodila gradnji zidanih struktura na sondi. Izmeu SJ
1 i SJ 63, u prostoru koji je inio svojevrstan rov, ustanovljen
je novi sloj sivkasto smee zemlje nazvan SJ 76. Ta je stratigrafska jedinica leala na zdravici na koju je poloena i SJ 63.
Gardun (antiki Tilurium), sonda D
Literatura
Sanader 1998 M. Sanader, Tilurij rimski vojni logor,
Prethodno izvjee s arheolokih istraivanja u 1997. i
1998., OA, 22, Zagreb, 1998: 243 255.
Obavijesti HAD, 32, 1, Zagreb, 2000: 51 62.
Prethodno izvjee o arheolokim istraivanjima u sezoni
2000., OA, 25, Zagreb, 2001: 183 194.
Sanader 2002 M. Sanader, Tilurij arheoloka istraivanja u
godini 2002., Obavijesti HAD, 34, 3, Zagreb, 2002: 87 97.
Sanader 2003 M. Sanader, Tilurium I. Istraivanja
Forschungen 1997 2001, Zagreb, 2003.
Sanader 2009 M. Sanader, Mannschaftsbaracken mit
Strebepfeilern im Legionslager Tilurium, u: A. Morillo, N.
Hanel E Martin (ur.) LIMES XX Estudios sobre la frontera
romana/ Roman Frontier Studies, Madrid, 2009: 1509 1514.
Sanader, Tonini 2003 M. Sanader, D. Tonini, Tilurij
arheoloka istraivanja u godini 2003., Obavijesti HAD, 35,
3, Zagreb, 2003: 87 99.
Sanader, Tonini, Oani 2004 M. Sanader, D. Tonini,
I. Oani, Tilurij arheoloka istraivanja u 2004. godini,
OA, 28, Zagreb, 2004: 221 243.
Sanader, Tonini, Oani 2005 M. Sanader, D. Tonini,
I. Oani, Gardun (Tilurium), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005:
219 221.
Sanader, Tonini, Oani, Miloglav 2006 M. Sanader,
D. Tonini, I. Oani, I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG,
2/2005, Zagreb, 2006: 348 351.
Sanader, Tonini, Demicheli, Miloglav 2007 M.
Sanader, D. Tonini, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 391 393.
Gardun (antiki Tilurium), sonda Z, kvadrant 10-11, GAR 09 PN 4
granii sa SJ 7. SJ 7 nalazi se na pravcu junog bedema SJ

157 koji je 2005. dokumentiran na sondi A. irina bedema
SJ 7 iznosi 3,20 3,30 m, graena je od dva paralelna niza
krupnog kamenja koji se jasno ocrtavaju kao lica. Prostor
izmeu popunjen je slojevima krupnog i sitnog kamenja
koje je odozgora bilo ispunjeno humusom SJ 1. Sudei po
tragovima buke izmeu kamenja, ispuna bedema SJ 7 bila
je vezana bukom, ali znatnija koncentracija bukom vezanog kamenja na toj razini nije dokumentirana.
645

dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
dr. sc. Domagoj Tonini
Dino Demicheli
Ina Miloglav
Summary
In June and July 2010, the village of Gardun (in Roman
times Tilurium) saw the fourteenth successive season of
systematic archaeological excavations. After archaeological excavations and geophysical investigations carried out
in 2007 and 2009, a start was made on excavation in the
area of test pit D. On the basis of a comparative analysis
of the ground plan of the Roman architecture in test pit A,
the results of geophysical research and the walls that were
documented in 2007 in test pit D, the configuration of the
ground and of the characteristic ground plans of Roman
legionary camps, it was possible, at the level of theoretical preparation for further research, to predict the original
ground plan and purpose of the Roman architecture in it
D. It is interpreted as a dormitory or centuria. The walls
SU 2, 3, 9 and 11 documented in the research fit into the
assumed ground plan of two centuriae and in their position
and dimensions confirm this. This relates above all to walls
SU 9 and 11, that is, with respect to their distance from wall
SU 3. This is the southern end of two centurion dwellings.
South of wall SU 2, SU 7 was documented. It is located
along the line of the southern wall, SU 157, which was
documented in 2005 in test pit A. In 2010, works on test pit
Z were continued. Dry stone wall SU 72 was documented,
and between it and well SU 1, layered stone almost completely parallel to wall SU 1 was documented. This is a continuation of SU 63, documented in 2009. This stratigraphic
unit probably preceded the building of the masonry structures in the test pit.
Rimski bedem
Ostaci zidova i podnice prostorije prislonjene uz rimski bedem
Rije je o etvrtoj istraivakoj kampanji na tom nalazitu.

S obzirom na to da je zbog obilnih kia poloaj groblja na
Crkvini pod vodom akumulacijskog jezera Perua, nastavljena su iskopavanja na poloaju iza Bodruia gradine gdje je prole godine otkriven rimski bedem i ostaci
kasnoantike arhitekture, a pretpostavlja se da se ondje
nalazilo i srednjovjekovno naselje. Otkriven je nastavak bedema s ostacima drvenih konstrukcija u temelju.
U nasipu uz bedem otkriveni su brojni ulomci rimske i
kasnoantike keramike i stakla.
Redni broj: 320

Lokalitet: Gornji Koljani Crkvina
Naselje: Gornji Koljani (zaseok Bodruii)
Grad/opina: Vrlika
Literatura
Jelovina 1984 D. Jelovina, Ranosrednjovjekovni poloaj
Crkvina u Gornjim Koljanima kod Vrlike, Izdanja HAD,
8/1980, Split, 1984: 227 243.
Jurevi 2010 A. Jurevi, Gornji Koljani Crkvina, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 588 590.
Petrinec 2009 M. Petrinec, Gornji Koljani Crkvina, HAG,
5/2008, Zagreb, 2008: 537 539.
Petrinec, Jurevi 2008 M. Petrinec, A. Jurevi, Gornji
Koljani Crkvina, HAG, 4/2007, Zagreb, 2009: 447.
Stani 1892 P. Stani, Izvjee o iskopinama na starohrvatskoj crkvi u gornjim Koljanima kod Vrlike, Viestnik
Od 9. do. 23. srpnja 2010. trajala su revizijska i zatitna

arheoloka iskopavanja u Gornjim Koljanima kod Vrlike.
U istraivanjima su sudjelovali arheolozi M. Petrinec i A.
Jurevi te dokumentaristice Muzeja hrvatskih arheolokih
spomenika M. Markovi i N. imundi Bendi.
646
hrvatskog arheologikog drutva, god. XIV, Zagreb 1892:

73 76.
budueg supermarketa Studenac u Grohotama na otoku

olti. Voditelj je bio Vedran Katavi, prof. povijesti i arheologije, a zamjenik Tomislav Jeroni, dipl. arheolog. Tehnike
i dokumentacijske poslove obavili su Marin Kraljev i Porin
Kuko, svi djelatnici tvrtke Kaukal d.o.o. Strojni iskop, fizikog radnika, kao i ostala ugovorena logistika sredstva osigurao je investitor tvrtka Studenac d.o.o., Omi.
dr. sc. Maja Petrinec

Summary
During July 2010, review and rescue archaeological excavations were implemented in Gornji Koljani by Vrlika.
Because of the copious rainfall, the position of the Crkvina
graveyard was under the water of the Perua reservoir, and
so excavations were continued at the site behind Bodrui
hill fort where in the previous year a Roman rampart and
remains of late Roman architecture were discovered, and
where it was supposed that a medieval settlement might
have been. The continuation of the rampart with the remains
of wooden structures in the foundation was uncovered.
S obzirom na idejno rjeenje budueg objekta, istraivanja

su obuhvatila povrinu od cca 3700 m, na k.. 5545, 5546,
5520, 5521, 5544, 5542, 5543, 5541, k.o. Grohote, u vlasnitvu Studenca i naselja Grohote. Istraeno je 18 sondi
koje su obuhvatile 10% graevne povrine (cca 370 m).
Njihove dimenzije i poloaj uvjetovani su zateenom situacijom te idejnim projektom planiranog objekta, a registrirani su i ostaci zidane novovjekovne suhozidne arhitekture
i parcelizacije, unutar kojih nisu pronaeni spoliji ve samo
sitno fragmentirani erodirani keramiki ostaci. Prostor je
pri izlasku na teren funkcionirao kao parkiralite veim
je dijelom bio zaravnat ljunkom, dok je manji bio zarastao
u nisko raslinje te sluio kao odlagalite. Strojno i dijelom
runo, uklonjeno je nisko raslinje, a uz nadzor arheologa
teren je strojno iskopan. Dubina iskopa, ovisno o pruanju
geoloke litice, dosezala je i do 2 m. Nakon strojnog iskopa
uslijedilo je definiranje zateenih stratigrafskih odnosa, to
je popraeno fotodokumentacijom i nacrtnom dokumentacijom. U sondama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10 i 11 pozicioniranima
na sjeverozapadnom, zemljanom dijelu, bili su sljedei
stratigrafski odnosi: humusni sloj (SJ 1), sloj smee zemlje
sa sporadinim nalazima (SJ 2), sloj crvene sterilne zemlje
Redni broj: 321

Lokalitet: Grohote Studenac
Naselje: Grohote
Grad/opina: olta (otok olta)
Pravni status:
Razdoblje: A?, NV
Od 10. do 22. svibnja 2010. (tijekom 11 radih dana) trajalo
je zatitno sondano arheoloko istraivanje na prostoru
Kompozitni tlocrt istraenih sondi (izradio: M. Kraljev)
647
Posebni nalazi keramike (foto: T. Jeroni)
(SJ 4) i geoloka kamena struktura (SJ 3). Na veem dijelu

istraene povrine, odnosno na sredinjem, junom i istonom dijelu, unutar istraenih sondi 7, 8, 12, 13, 14, 16,
17 i 18 registrirani su drugaiji stratigrafski odnosi. Kako
je predmetni prostor u posljednje vrijeme funkcionirao kao
parkiralite, nakon odvoza zemlje nasut je sloj kamenog
tampona (ljunka) i otpada (SJ 16). Stoga su izostali slojevi
SJ 1 i 2, a dubina tampona dosezala je kamene litice.
Na sauvanoj zemljanoj povrini, kao i u sloju SJ 2, pronaeni su fragmenti keramikog posua koje je mogue
iroko vremenski determinirati od pretpostavljenog rimskog
do novovjekovnog perioda, dok se nekoliko nalaza novca
datira u kraj 19. i sredinu 20. st. Ti malobrojni pokretni
arheoloki nalazi primarno su obraeni, dokumentirani
i konzervirani na Odjelu za restauraciju i konzervaciju
Umjetnike akademije u Splitu te su privremeno pohranjeni
u Arheolokom muzeju u Splitu.
Podruje predvieno za pregled bono skenirajuim sonarom tijekom istraivanja 2010. godine
Aurora Ocean Exploration and Education Trust, sa sjeditem u SAD-u i ispostavom na Malti.
Suradnja triju institucija zapoela je 2009. u okviru interdisciplinarne radionice Breaking the surface, usmjerene na
primjenu podvodne robotike u biologiji mora, podmorskoj
arheologiji i pomorskoj sigurnosti, odrane na Murteru u
listopadu 2009. godine. Rije je o interdisciplinarnom istraivakom projektu koji objedinjuje uporabu visokih elektronikih i raunalnih tehnologija za podvodna istraivanja
s arheolokim, povijesnim i prirodoslovnim istraivanjima
brodoloma u akvatoriju otoka Hvara.
Istraivaka akcija 2010. realizirana je na irem podruju
rta Pelegrina, a obuhvatila je sjeverni dio samoga rta te
oblinjih Paklenih otoka i Paklenoga kanala. Tim prostorom
prolazi plovni put koji vodi prema gradu Hvaru ija je luka
oduvijek bila vano zaklonite i mjesto za snabdijevanje
brodova.
U provedbi projekta upotrebljavana su sredstva visoke
pomorske tehnologije, sastavljene od istraivakih platformi i mjernih ureaja u posjedu udruge Aurora Trust.
Vedran Katavi
Summary
During May 2010, rescue test pit archaeological excavations were carried out in the area of the future Studenac
supermarket in Grohote on the island of olta. The excavations occupied 10% of the whole area. The position of the
18 test pits was conditioned by the situation as found, that
is the preliminary architectural design, and no important
archaeological remains were found inside the test pits.
Redni broj: 322

Lokalitet: Hvar rt Pelegrin, Pakleni kanal, Pakleni
otoci
Naselje: Hvar
Grad/opina: Hvar
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: daljinsko podmorsko istraivanje
Tijekom 2010. realiziran je dio istraivakog projekta Triton,
koji je osmiljen kao trilateralna suradnja regulirana sporazumom o suradnji Sveuilita u Zadru (Odjel za arheologiju
i Odjel za pomorstvo), Sveuilita u Zagrebu (Fakultet elektrotehnike i raunarstva, Laboratorij za podvodne sustave i
tehnologije) i nevladine neprofitne multinacionalne udruge
Priprema za rad bono skenirajuim sonarom (foto: D. Kalogjera)
648
sonara dao je iznimno kvalitetne sonarske slike na kojima

je bilo mogue raspoznati ak i predmete relativno malih
dimenzija. Konana provjera zanimljivosti lokacije provodila se uz pomo daljinski upravljane ronilice (ROV) s opremom za fotografsko i videodokumentiranje, a po potrebi
i mehanikom rukom za uzimanje uzoraka. U treoj fazi
brod se odravao na poziciji nad odabranom lokacijom, na
koju se ronilica navodila uz pomo kamere ili mehaniki
skenirajuega sonara.
Trajanje izrade fotografske i videodokumentacije ovisilo je
o veliini i zanimljivosti lokacije. Od 27 odabranih meta, tri
su potvrene kao arheoloka nalazita, dok se u sluaju
biologije mora njih desetak pokazalo zanimljivima za daljnju obradu. Na dva arheoloka nalazita pretpostavljena
je zanimljivost njihovih dubljih slojeva, pa je dodatno dokumentiranje provedeno uz pomo geoloko-strukturnog
dubinomjera. Rije je o instrumentu kojim se biljee strukture i anomalije ispod povrine morskog dna.
Posljednji korak istraivanja bio je detaljna naknadna obrada
podataka prikupljenih terenskim radom. Georeferencirani
videomaterijal, georeferencirane fotografije i georeferencirane akustike slike obraivale su se u programima za
popravak slike te alatima za izradu fotomozaika. Tako
obraeni podaci spremljeni su u bazu podataka oblikovanu
u okviru geo-informacijskog sustava (GIS) kako bi se iskoristili u daljnjem planiranju istraivanja i zatite podvodne
kulturne batine.
Tijekom prve istraivake kampanje otkrivene su etiri
arheoloki zanimljive pozicije. Na poziciji Contact0001
(T-HV-2010-1) potvreno je postojanje manje skupine rimskih kasnorepublikanskih amfora tipa Lamboglia 2. Poloaj
vidljivih nalaza i vie grla koja proviruju iz pijeska upuuju
na pretpostavku da je rije o ostacima brodoloma, pri emu
se vea koliina tereta nalazi pod debelim slojem pijeska.
Sastav morskoga dna upuuje i na mogunost postojanja
dobro ouvane brodske konstrukcije. Sudei prema izgledu
nalazita, sedimentacija u tom dijelu kanala ubrzano napreduje, pa bi se moglo dogoditi da se tijekom nekog vremena
izgubi svaki povrinski trag arheolokih nalaza.
Antiko nalazite na poziciji Contact0009 (T-HV-2010-2)
pojedinani je nalaz pitosa ili dolija manjih dimenzija, koji
vjerojatno pripada helenistikom vremenu. Predmet je
poloen bono na morsko dno i jednom treinom zakopan
Sonarska slika nalazita amfora tipa Lamboglia 2 na poziciji 0001
Tijekom pregleda terena pozornost je usmjerena ne samo

na kulturnu, ve i na prirodnu podmorsku batinu. Sukladno
tomu, ime projekta u sebi objedinjuje simbol monoga mitolokog bia ljudskoga tijela i ribljega repa koje se nalazilo u
pratnji morskoga boga Posejdona, ali i rijetkoga mediteranskog pua koji je u Hrvatskoj pod strogom zatitom.
Povrina podruja predvienog za istraivanje iznosila je
oko 48 km2. Terenski rad zapoeo je sustavnom pretragom
dna bono skenirajuim sonarom, namjetenim na nisku
frekvenciju (450 kHz). Smanjenjem frekvencije postignut je
vei domet, ali je zbog toga smanjena rezolucija sonarske
slike. Sustavno pretraivanje ostvarivalo se tijekom plovidbe linijom pretrane mree u jednome smjeru, pri emu
se sonar vukao oko 20 m nad morskim dnom. Na taj je
nain akustikim signalom obuhvaen pojas irok 200 m
(2 trake po 100 m), a tijekom povratka sljedeom linijom
u suprotnom smjeru zahvaao se pojas jednake irine.
Preklapanje izmeu dva susjedna pojasa bilo je minimalno.
Pozicija sonara odreivala se pomou brodskog GPS-a,
brzine povlaenja sonara i duine odmotanoga kabela.
Automatski ju je izraunavala programska podrka za
sonar, uz moguu pogreku od oko 10 25 m. U okviru
preciznosti sustava odreena je i oznaena svaka potencijalno zanimljiva lokacija (meta), pri emu je odluujuu
ulogu igralo iskustvo operatera. Unutar pretrane mree
oznaeno je pedesetak potencijalno zanimljivih lokacija
koje su detaljnije obraene u drugoj fazi istraivanja.
Faza provjere oznaenih meta provodila se na obiljeenim
potencijalno zanimljivim lokacijama, odmah poslije detekcije lokacije ili nakon to je analiza misije pokazala da se
lokacija isplati provjeravati. Postupak provjere bio je slian
kao i u prvoj fazi istraivanja, uz razliku to se akustikim
signalom nije pokrivala velika povrina dna, ve samo dno
u neposrednoj blizini lokacije. Sonar podeen na nisku
frekvenciju (450 kHz) dovodio se na desetak metara od
morskog dna, nakon ega se frekvencija poveavala (900
kHz), a ureaj teglio 2 7 m udaljen od dna. Takav poloaj
ROV snimka amfora tipa Lamboglia 2 na poziciji 0001
649
Uz otkrivanje pozicija novih arheolokih nalazita na tee

dostupnim dubinama, najvei doprinos istraivanja u hvarskom podmorju u listopadu 2010. svakako su iskustva rada
sa sofisticiranom opremom, interpretacije sonarskih slika
i uinkovite organizacije posla. Odlino osmiljen model
koji je ponudio Aurora Trust, koji ne zahtijeva mobilizaciju
velikih i skupih istraivakih brodova, ve samo koncentraciju nune opreme i uigranog tima strunjaka na radnoj
brodici, relativno je lako ostvariv. U kombinaciji s odgovarajuim rjeenjem za pravnu i fiziku zatitu lokaliteta, on bi
mogao postati odlinim alatom za sustavan rad u dubokom
podmorju.
Vano je istaknuti interdisciplinarnu komponentu projekta,
u kojemu se pozornost posveuje ne samo kulturnoj, ve i
prirodnoj batini podmorja, te aktivno ukljuivanje hrvatskih
strunjaka za podvodne sustave i tehnologije, koji na taj
nain usavravaju svoja znanja i vjetine. Najveu financijsku podrku projektu pruila je lokalna zajednica smjetajem brodova u hvarskoj luci, to je znatno pridonijelo
njegovoj uspjenoj realizaciji u 2010. godini.
ROV snimka dolija na poziciji 0009
je u pijesak. Njegov poloaj ne odaje dojam da se pod pijeskom krije jo nalaza, iako ni tu mogunost ne treba u cijelosti odbaciti. Ako je doista rije o pojedinanom nalazu,
njegov dananji poloaj valja pripisati odbacivanju ili ispadanju s broda.
Na poziciji Contact0018 (T-HV-2010-3) nalaze se drveni
ostaci broda nepoznate datacije. U duini od oko 7 m
vidljivi su elementi brodske konstrukcije koji ukljuuju
masivna brodska rebra te daske unutranje i vanjske
oplate. Povrinski vidljivi dijelovi broda oteeni su djelovanjem morskih organizama. Sudei prema analogijama iz
hrvatskog podmorja, stanje ouvanosti nalaza i raspored
ouvanih brodskih elemenata upuuju na njegovu starost
od nekoliko stoljea, tj. na njegovu vjerojatnu pripadnost
postsrednjovjekovnom razdoblju.
Na poziciji Contact0025 (T-HV-2010-4) uoeno je krilo
aviona. Potrgane ribarske mree koje ga prekrivaju navode
na zakljuak kako je rije o nalazu koji je iz originalnog
poloaja izmaknut koarenjem. Tijekom pretraivanja okolnog podruja nisu uoeni drugi ostaci koji bi uputili na potopljeni avion, ali je mogue da se oni kriju u jednome od
pojasa izravno ispod sonara (tzv. nadir), koji su ostali izvan
dometa akustikog signala.
Irena Radi Rossi

Summary
The Triton research project is conceived as a trilateral
programme of research carried out by the department of
archaeology and the department for maritime affairs of
Zadar University and the underwater systems and technology of the Electrical Engineering and Computing Faculty
of Zagreb University and the non-government not-for-profit
multinational association Aurora Ocean Exploration and
Education Trust, headquartered in the USA, with a field
office on Malta. This is an interdisciplinary research project
that unites the use of high electronic and computer technologies for underwater research with archaeological, historical and natural history research into shipwrecks in the
waters off the island of Hvar. A research campaign in 2010
was carried out in the general area of [rt] Pelegrin Point
and encompassed the northern part of the point itself and
the nearby Pakleni islands as well as the Pakleni channel.
During the first research campaign, four archaeologically
interesting positions were found.
At position Contact0001 (T-HV-2010-1) the existence of a
small group of late Republican amphorae type Lamboglia
2 was confirmed. The position of visible finds and several
necks poking out of the sand indicate the hypothesis that
these are the remains of a wreck, with a large quantity of
the freight being under a thick layer of sand.
A site at the position Contact0009 (T-HV-2010-2) is a single
find of pithoi or dolia of smallish dimensions, which probably belonged Hellenistic times.
At the position Contact0018 (T-HV-2010-3), there are the
wooden remains of a ship of unknown date. According to
analogies, state of preservation and distribution of the elements of the ship, it probably belongs to the post-medieval
period.
At the position Contact0024 (T-HV-2010-4) the wing of an
aeroplane was observed. The torn fishing nets that cover it
lead to the conclusion that this is a find that was displaced
from its original position by trawling.
ROV snimka detalja drvene brodske konstrukcije na poziciji 0018
650
Redni broj: 323

Lokalitet: Katel tafili podvodno paleolitiko
nalazite
Naselje: Katel tafili
Grad/opina: Katela
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno istraivanje
Arheoloka istraivanja podvodnoga pleolitikog nalazita Katel tafilia trajala su od 4. do 10. listopada 2010.
godine. Ekipu su inili: Ivor Karavani (voditelj istraivanja),
Kruno Zubi (voditelj ronjenja), Rajna oi Klindi i Ivo
Svilan. Dozvolu za istraivanja izdao je Konzervatorski
odjel u Trogiru.
Iskopavanjima u 2008. ustanovljena je stratigrafija.
Pokazalo se da su nalazi unutar slojeva vrlo rijetki te da
se ee javljaju na samoj povrini dna, stoga je odlueno
da umjesto iskopavanja zapone sustavno prikupljanje
nalaza s povrine, prema oznaenim kvadratnim metrima
u mreitu. Postavljeno je podvodno mreite veliine 8
m, podijeljeno na kvadrante veliine 1x1 m. Vanjski rubovi
mreita i reper snimljeni su totalnom stanicom s kopna.
Budui da pod vodom nije bilo mogue razlikovati nalaze
od obinog kamenja, sav materijal s povrine prikupljan je
u vree. Dubine kvadratnih metara uzimane su pomou
ureaja koji je postavio K. Zubi. Vree su transportirane na kopno gdje je zapoelo ispiranje kroz sito veliine
5 mm. Povrinski sloj nazvan je SJ1 (ekvivalent OS1 iz
2008.) i sastojao se uglavnom od kamenja i neto mulja.
Pronaeno je vie musterijenskih alatki i artefakata.
Premda se nalazi zbog djelovanja valova i drugih utjecaja
nalaze u sekundarnom poloaju, primarno paleolitiko
stanite moglo je biti na mjestu gdje su naeni ili u blizini.
Mogue je dakle da nalazi nisu transportirani s nekoga
udaljenog mjesta, to je pretpostavljeno nakon prvog istraivanja (Karavani et al. 2009). Za odgovor na to pitanje i
korelaciju s ostalim musterijenskim nalazitima u Dalmaciji
(Karavani et al. 2008; Vujevi 2009) potrebno je nastaviti
Izgled morskog dna prije prikupljanja materijala (foto: K. Zubi)
istraivanja i pozornost posvetiti rekonstrukciji dinamike

prirodnih procesa i geologiji tog podruja. Sav iskopan
materijal opran je i spakiran prema pravilima struke te
pohranjen u Arheolokom zavodu Filozofskog fakulteta u
Zagrebu (trenutano je u tijeku desalinizacija), do trajne
pohrane u nadlenoj ustanovi.
Ovogodinja istraivanja podvodnoga paleolitikog nalazita
Katel tafilia potvrdila su da je nedvojbeno rije o srednjopaleolitikom podvodnom nalazitu, prvom takve vrste u Hrvatskoj
koje je istraeno. Veoma je vano da se istraivanja nastave,
kako bi se utvrdio opseg nalazita i korelacija prema Mujinoj
peini i ostalim srednjopaleolitikim nalazitima u Dalmaciji te
zatite lokaliteta koji je izloen razliitim devastacijama.
Literatura
Karavani et al. 2009 I. Karavani, K. Zubi, M. Pei, M.
Parica, R. oi Klindi, Katel tafili podvodno paleolitiko nalazite, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 549 551.
Karavani et al. 2008 I. Karavani, P. T. Miracle, M. Culiberg,
D. Kurtanjek, J. Zupani, V. Golubi, M. Paunovi, J. Mauch
Lenardi, V. Malez, R. oi, I. Jankovi, F. H. Smith, The
Middle Paleolithic from Mujina Peina, Dalmatia, Croatia.
Journal of Field Archaeology, 33, Boston, 2008: 259 277.
Vujevi 2009 D. Vujevi, The relationship between the
Middle Palaeolithic sites in the Zadar hinterland and the
Zadar Islands, u: (ur.: S. Forenbaher), A Connecting Sea:
Maritime Interaction in Adriatic Prehistory, BAR International
Series 2037, Arhaeopress, Oxford 2009: 1 11.
Ivor Karavani
Kruno Zubi
Rajna oi Klindi
Summary
During 2010 archaeological research on a Mousterian underwater site in Kael tafili were continued. Since the research
in 2008 showed that there is much bigger concentration of
artefacts on the surface than in the layers of sediment, it was
decided not to excavate but to collect finds from the larger
area. On the area of 8 m Mousterian artefacts and tools were
Priprema za prikupljanje materijala s povrine morskog dna (foto:

K. Zubi)
651
collected. This years research proved that it is an important

Mousterian underwater site and that the assemblage was not
transported from distant areas, but maybe just moved from
its original position in the vicinity due to the effect of waves.
Redi broj: 324

Lokalitet: Omi Brzet
Naselje: Omi
Grad/opina: Omi
Razdoblje: A
Istraivanja na lokalitetu Brzet odvijala su se tijekom
svibnja 2010. godine. Voditelj istraivanja je bio Hrvoje
Gjurain iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, a u
istraivanjima je sudjelovao Ivan Alduk iz Konzervatorskog
odjela u Splitu, crta Miran Palok te fiziki radnici. U realizaciji istraivanja pomagao je Ante Novakovi iz Gradskog
muzeja u Omiu. Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
Novootkrivena graevina s apsidom, stanje nakon istraivanja

(foto: H. Gjurain)
je tu naknadno ukopana odrasla osoba, od koje su sauvane

samo kosti donjih ekstremiteta. Drugi dijelovi kostura uniteni su ruenjem dijela apside. Jasniji zakljuci moi e se
donijeti tek nastavkom istraivanja, ali se pretpostavlja kako
je taj prostor bio u funkciji krstionice. Nalaza je vrlo malo, i
to su uglavnom ulomci keramike, neto stakla te tri novia.
Iako je nastavak istraivanja odgoen, sredinom svibnja u

dva dana palo je toliko kie da je gotovo cijeli arheoloki
lokalitet nekoliko dana bio poplavljen. Moglo se raditi tek
na jugozapadnom dijelu lokaliteta, uz apsidu novootkrivene
graevine. Za normalno odvijanje arheolokih istraivanja
potrebno je rijeiti drenau lokaliteta te osigurati to blii
deponij za odlaganje zemlje s iskopa.
Istraivan je samo prostor unutar novootkrivene, izduene
graevine, pravokutnog oblika s polukrunom apsidom,
od koje je sauvano samo 50%. Graevina je povezana s
crkvom preko desnog transepta, ali je i odvojena uskom izduenom prostorijom, hodnikom irine oko 2 m. Sauvani dio
apside s vanjske strane ima jak potpornjak, organiki vezan
sa ziem. On je u visini sauvanih ostataka apside, a graen
je u isto vrijeme kada i apsida. Uz stijenke apside otkrivena
je zidana subsellia, koja je bila obukana i oslikana. Na sredini apside subsellia je proirena u obliku kvadrata.
Najvjerojatnije se radi o katedri, zidanom sveenikom sjedalu koje je oteeno u dijelu uz sam zid apside. Izgleda da
Literatura
Gjurain 2008 Hrvoje Gjurain, Ranokranska crkva u
predjelu Brzet (Istraivanja 2004.-2008. god.), Omiki ljetopis, 4, Omi, 2008: 199 205.
Gjurain 2010 Hrvojr Gjurain, Omi Brzet, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 602, 603.
Hrvoje Gjurain
Summary
Research at the site of Brzet in Omi went on in the month of
May in 2010. The area inside a newly discovered elongated
building with a semicircular apse was investigated. It is connected with the church over the right transept, but also separated by a narrow, elongated room or hallway. The extant part
of the apse has on the outer side a strong buttress, organically connected with the wall. Alongside the walls of the apse
we discovered a built subsellium which was plastered and
painted. Probably this is a cathedra, a built chair for the clergy.
Redni broj: 325

Lokalitet: Peina Bubnjavaa
Naselje: Veliko Brdo
Grad/opina: Makarska
Razdoblje: P
Trea, zavrna istraivaka kampanja u peini Bubnjavaa
uz prekide se odvijala od 31. kolovoza do 28. rujna
Novootkrivena graevina s apsidom, stanje nakon istraivanja

(foto: H. Gjurain)
652
Proirenje sonde III u peini Bubnjavai (izradio: R. Mari)
0,70 do 1 m, i u kojemu je naen ulomak keramike kulture

impresso (Tomasovi 2010: 603).
Proirenje sonde III potvrdilo je prethodna zapaanja o
izrazitijoj uporabi peine i u eneolitiku i ranome bronanom dobu. Nju dokazuje keramiki materijal iz povrinskog
iskopa, keramografski i ukraavanjem, iako na temelju
zemljanih prosloja u viim nivoima nije bilo mogue pouzdano prepoznavanje stratigrafskih jedinica. U poetnome
rahlijem zemljanom sloju, do oko 0,20 m relativne dubine,
zajedno su evidentirani primjerci eneolitike keramike
(ojaanje oboda, lijebljenje) i cetinske kulture. Meu tim
materijalom naen je i ulomak stijenke vee rimske posude
(vel. 8,1x4,4x0,8 cm), vra ili amfore. Nalazi te keramike
prethodno su potvreni i primjercima masivnijih stijenki,
vjerojatno kasnorepublikanskih tipova amfora (Tomasovi
2010: 603).
Eneolitika keramika izrazitije se javlja od nivoa nanosa
manjeg kamenja, na relativnoj dubini od oko 0,20 0,40 m.
U tom nivou tamnije zemlje naeni su i karakteristini ulomci
kasnoneolitike, hvarsko-lisiike keramike. Jedan je ukraen motivom urezanih trokuta uz obod (vel. 5,8x3,8x0,6
cm), dok dva primjerka imaju naglaen bikonizirani oblik ili
naglaeno rame zdjele s obodom izvijenim prema van (vel.
4,1x9x0,6 cm; 6,5x9,8x0,6 cm; 9,2x9x0,5 cm).
2010., sredstvima Ministarstva kulture i Gradskog muzeja

Makarska. U ekipi su sudjelovali Marinko Tomasovi kao
voditelj istraivanja te troje pomonih radnika, studenata
arheologije i povijesti. Dokumentaciju je izradio profesor
Robert Mari iz Arheolokog muzeja Zadar. Prije istraivanja speleolozi Roman Ozimec i Predrag Rede pregledali
su teren iznad Bubnjavae.
I u ovoj kampanji proirena je sonda III prema unutranjoj
dvorani peine, na povrini veliine 1,85x1,20 m. Sonda
je istraena do kraja kulturnog sloja, do relativne dubine
od 1,20 m. Zbog pada tla peine prema jugu i vee stijene u sondi, povrina istraenog dna (vel. 0,55x0,40 m)
manja je od poetnog dijela iskopa. U najniem kulturnom
sloju, u svjetlijoj kompaktnoj zemlji naeni su ulomci keramike kulture impresso (vel. 8,2x9,8x1,5 cm; 3x4x0,7 cm;
2,3x4,5x0,6 cm). Taj kulturni sloj korenspondira s istraenim nivoom 2009., ija je relativna dubina iznosila oko
Pogled jugozapadnog profila sonde III u peini Bubnjavai (izradio: R. Mari)
Pogled sjeveroistonog profila sonde III u peini Bubnjavai (izradio: R. Mari)
653
Keramika kulture impresso iz sonde III (foto: M. Tomasovi)
Obod eneolitikog lonca iz sonde III (foto: M. Tomasovi)
Kulturni ostaci iz proirenog dijela sonde III najveim dijelom odnose se na ulomke keramikog posua (oko 1000
primjeraka). Naeno je 11 primjeraka kamenih odbitaka,
a pojedini su i doraeni u namjeni alatki. Meu priblino
4500 komada ivotinjskih kostiju (dobrim dijelom posve
usitnjenih), 30 primjeraka upuuje na doradu. Morskih koljaka i pueva naeno je oko 130, to je uz ivotinjske kosti
podudarno brojanoj evidenciji prve kampanje (Tomasovi
2009: 603, 604).
Sveukupna saznanja u vezi s nalazima kostiju ivotinja
sitnog i krupnog zuba u Bubnjavai upuuju na njihov
uzgoj kao osnovni izvor prehrane. Njihova obrada radi
prepoznavanja ivotinjskih vrsta osvijetlit e organiziranje ivota tadanjeg ovjeka i odgovoriti na pitanje zastupljenosti uzgoja vrsta u odnosu na lov. Za sada se moe
zakljuiti kako je, s iznimkom stoarstva, organizirana i
lovno-sakupljaka djelatnost. Ipak, prijanji nalaz kamenog
rvnja za itarice u sondi III dokazuje kako su se stanovnci
Bubnjavae bavili i zemljoradnjom (Tomasovi 2010: 605),
koliko je to ve doputao podbiokovski kraki teren s malo
obradivog zemljita. To je saznanje korigiralo dotadanje
sagledavanje ekonomske osnovice njezinih stanovnika na
tragu mezolitikih tradicija (Marijanovi 1983; Tomasovi
2009: 570). Svakako, nalazi kremenog i kotanog orua
govore o njihovoj uporabi u najopenitijim, svakodnevnim
djelatnostima.
Zavrna kampanja istraivanja u Bubnjavai uputila je i
na razloge poremeenih kulturnih slojeva. injenica da su
brojni ulomci neolitike keramike prije istraivanja naeni
tek na povrini zaelne strane ulazne dvorane (Tomasovi
2004: 40, 41, 50, T. I. III., IV, 1; Tomasovi 2009: 569)
promotrena je i u mogunosti naplavljivanja ili prispijea
materijala kroz svodne otvore peine (Tomasovi 2010:
605, 606). Ipak, pregledom terena iznad Bubnjavae nisu
uoeni jamski objekti ili povrine prikladne za uporabu,
iz kojih bi u peinu prispjeli nalazi. Uz to, visinska razlika
izmeu svoda peine i gornjeg kamenitog terena iznosi oko
30 m, dok su upljine u svodu ulazne dvorane sluile za
odvod dima. Stoga su poremeeni kulturni slojevi u peini
rezultat naknadnih devastacija, a dijelom svakako uzrokovanih i bujicama kroz ulaz i svodne upljine.
Na temelju istraivanja u peini Bubnjavai, osobito u
pogledu brojnih ulomaka keramikog posua, potvruje se znaaj Bubnjavae kao dugotrajnijeg stanita u
Keramika cetinske kulture iz sonde III (foto: M. Tomasovi)
prapovijesti, najvjerojatnije sezonskog. Nakon istraivanja,

sonda III prekrivena je geotekstilom i zatiena nanosom
kamenja i zemlje, ime je onemogueno uruavanje profila.
Nalazi su oieni, razvrstani te pohranjeni u Gradskom
muzeju Makarska.
Literatura
Marijanovi 1983 B. Marijanovi, Prilog prouavanju ekonomike starijeg neolita Hercegovine, GZM, 38, Sarajevo,
1983: 65 72.
Tomasovi 2004 M. Tomasovi, Peina Bubnjavaa u
Velikom Brdu iznad Makarske Novo neolitiko i eneolitiko nalazite u srednjoj Dalmaciji, Obavijesti HAD,
XXXVI/2, Zagreb, 2004: 39 54.
Tomasovi 2009 M. Tomasovi, Peina Bubnjavaa,
Veliko Brdo, Makarska, sustavno iskopavanje, HAG,
5/2008, Zagreb, 2009: 567 571.
Tomasovi 2010 M. Tomasovi, Peina Bubnjavaa,
Veliko Brdo, Makarska, sustavno iskopavanje, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 603 606.
Marinko Tomasovi
Summary
The third campaign of research into the cave of Bubnjavaa
unfolded during summer 2010. It was continued by the
654
enlargement of test pit III inwards, over an area of 1.85 x

1.20 m. In the lowest cultural stratum, Impressed Ware culture potsherds were found. This stratum corresponds with
the level investigated in 2009, which had a relative depth of
about 0.70 to 1 m.
The expansion of test pit III confirmed the observations
about the use of the cave in the Aeneolithic and in the
Early Bronze Age. In the initially looser stratum of soil,
to about 0.20 m relative depth, Aeneolithic and Cetina
culture ware was recorded. Aeneolithic ware was visible at a relative depth of about 0.20 0.40 m. At this
level of darker soil, fragments of Late Neolithic and
Lisiii culture ware were found. Some finds of stone
flakes had been worked as tools. Among the numerous
animal bones, some had been worked. A relatively large
amount of seashells and snail shells were found. The
animal bones in Bubnjavaa suggest domestication.
Light will be cast on the distinction between domesticated and prey animals by further examination and the
identification of the species. The earlier find of a stone
quern in pit III shows that the inhabitant of Bubnjavaa
was also engaged in farming, which is a correction of
the understanding of its economic base along the lines
of Mesolithic traditions.
The closing research campaign in Bubnjavaa indicated
the reasons for the disturbed cultural strata. A survey of
the land above the cave did not reveal any pit features
or surfaces from which finds could have found their way
into the cave. The disturbed strata in the cave are the
results of later devastations but they were also caused
by torrents coming through the entry and cracks in the
ceiling. The research has confirmed the importance of
Bubnjavaa as a long-lasting habitat in prehistory, probably of a seasonal nature.
Od ukupno 16 lokaliteta, djelatnici tvrtke za arheoloka

istraivanja Kaukal d.o.o., od srpnja do prosinca 2010.
istraili su 12 lokaliteta na trasama magistralnog i odvojnog
plinovoda (AB 27, AB 28, AB 29, AB 30, AB 31, AB 36, AB
37, AB 38, AB/EB 1, AB/EB 2, EB 11 i EB 12). Voditelji i
zamjenici voditelja istraivanja bili su Vedran Katavi, dipl.
arheo. i prof. povijesti, Ana Sunko Katavi, dipl. arheo. i
Tomislav Jeroni, dipl. arheo. U istraivanjima su jo
sudjelovali Marin Kraljev, dipl. oec. i Porin Kuko, dokumentaristi i tehniari te do devet fizikih radnika.
U okviru tih zatitnih istraivanja na trasi magistralnog plinovoda, djelatnici Muzeja grada Katela tijekom kolovoza
i rujna 2010. obavili su radove na podruju sela Vuevice,
gdje su istraena preostala etiri arheoloka nalazita
(AB 32, AB 33, AB 34 i AB 35). Istraivanja je vodio Ivan
uta, dipl. arheo., a u istraivanjima je sudjelovao vanjski
suradnik Miroslav Gogala, dipl. arheo. i muzejski dokumentarist Dominik ani. Nadleni konzervatori bili su dr.
sc. Miro Kati, proelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru
i dipl. arheo. Dubravka erina, via struna savjetnica
Konzervatorskog odjela u Splitu.
AB 27 Primorski dolac (administrativna opina:
Primorski dolac)
Lokalitet se nalazi izmeu stacionaa 267+000,00
i 268+000,00 magistralnog plinovoda Benkovac
Dugopolje. Radi se o krkome ravniarskom prostoru koji
se nalazi izmeu 206 i 234 m n.m. Unutar radnog pojasa
registrirano je nekoliko kamenih struktura, tzv. krevina.
Najvea krevina nepravilnog je elipsastog oblika, dimenzija 25x10 m, visine do 2,5 m. U njezinoj neposrednoj
blizini nalazi se znatno manja krevina gotovo krunog
oblika, dimenzija 5x4 m i visine 0,8 m. Neto dalje prema
sjeverozapadu registrirana je jo jedna vea krevina
dimenzija 23x13 m. Krevine su nacrtno i fotodokumentirane te prostorno pozicionirane u odnosu na centralnu
os plinovoda. U njihovoj neposrednoj blizini provedena su
probna sondana istraivanja (7 sondi). Unutar relativno
plitkog iskopa od cca 0,4 m registrirani su samo humusni sloj te geoloki sloj crvene tvrde kompaktne zemlje.
Pokretni su arheoloki nalazi izostali, s iznimkom sonde
7 gdje su pronaeni kremeni odbojci. Ispod malene hrpe
kamena pokraj sonde 6 pronaen je i jedan primjerak
bronanog novca koji preliminarnom analizom upuuje
na kasnu antiku. Ipak, ostaje nejasan njegov kontekst
Redni broj: 326

Lokalitet: Plinovod Like i Dalmacije, 4. dio sustava,
lokaliteti AB 27, AB 28, AB 29, AB 30, AB 31, AB 32, AB
33, AB 34, AB 35, AB 36, AB 37, AB 38, AB/EB 1, AB/EB
2, EB 11, EB 12
Naselje: Gornji Seget, Prapatnica, Prgomet, Primorski
Dolac, Vuevica, Konjsko, Koprivno
Grad/opina: Seget, Primorski Dolac, Prgomet, Klis,
Dugopolje
Radi gradnje plinovodnog sustava Like i Dalmacije, IV.
dijela sustava od P/MRS Benkovac P Dugopolje i
odvojnog plinovoda BS-14 Jadrii MRS Trogir, tijekom
2010. zatitno su arheoloki istraeni lokaliteti izravno ugroeni iskopom plinovodne cijevi. Istraena su 3 lokaliteta
arheoloke batine u nadlenosti Konzervatorskog odjela
u Splitu te 13 lokaliteta arheoloke i etnografske batine u
nadlenosti Konzervatorskog odjela u Trogiru. Istraivalo
se na temelju ugovora izmeu investitora Plinacroa d.o.o.
i izvoaa, poslovne udruge tvrtke Kaukal d.o.o. iz Splita i
Muzeja grada Katela.
AB 31 Ivice rimska cesta 2, istraena sonda na rimskoj cesti,

poploenje od oblutaka i vezivnog sredstva na kolotrazima, pogled
prema istoku
655
Trasa plinovoda s poloajem lokaliteta
jer u oblinjoj sondi nisu pronaeni nikakvi drugi nalazi.

Obilaskom predmetne trase uz pristupni put autoceste
pronaen je jedini fragment prapovijesne keramike na
itavom lokalitetu. S obzirom na mjesto nalaza, vjerojatno
se radi o dislociranom nalazu.
vrtae, moe se zakljuiti da je vrtaa sluila uglavnom u

poljoprivredne svrhe; vjerojatno i do kraja prolog stoljea.
AB 29 Prapatnica rimska cesta (administrativna
opina: Seget)
Lokalitet AB 29 Prapatnica rimska cesta nalazi se 54 m
sjeverozapadno od upanijske ceste 6112, na dionici od
Prgometa do Prapatnice, na stacionai 5+038,00 odvojnog
plinovoda BS-14 Jadrii MRS Trogir. Usjek izmeu brda
Prae i Labintice u kojem se nalazi lokalitet i kojim prolazi
antika, pa i dananja upanijska komunikacija, rasprostire
se na nadmorskoj visini od otprilike 350 m. Istraena je
jedna sonda tono na mjestu na kojem centralna os plinovoda presijeca cestu; na k.. 2507/1, k.o. Prapatnica.
Dimenzije su sonde 5x3 m, a zateeni odnosi upuuju na
to da je eventualna razina funkcioniranja puta u prapovijesti, odnosno antici mogla biti iznad dananje. Tijekom
istraivanja pronaena su samo tri nalaza jedan kameni
odbojak, jedna jezgra koja je vjerojatno nastala pri izradi
kamene alatke te 10 sitnih fragmenata grube keramike
raene bez lonarskog kola (vjerojatno prapovijesne). Svi
su nalazi iz SJ 2 (crveni kompaktni sloj). S obzirom na to
da na lokalitetu nedostaju fiziki dokazi o postojanju bilo
kakva poploenja ili pokretnih arheolokih nalaza iz antike,
vjerojatno je rije o prapovijesnome lokalnom putu koji je
povezivao istaknute gradine tog kraja i koji je okomit na
pravac antike komunikacije Prapatnica Prgomet, te se
vrlo vjerojatno rabio i u antici.
AB 28 Jadrii vrtaa (administrativna opina:

Prgomet)
Vrtaa se nalazi u mjestu Prgometu, na k.. 286/2 i 287,
k.o. Prgomet, izmeu stacionaa 2+041,00 i 2+068,00,
odvojnog plinovoda BS-14 Jadrii MRS Trogir. Gotovo je
krunog oblika, promjera oko 35 m, na nadmorskoj visini
od otprilike 313 m. Sukladno natjeajnoj dokumentaciji i
konzervatorskim uvjetima, na trasi plinovoda koja prolazi
sjeverozapadnim rubom predmetne vrtae pozicionirano je
pet istranih sondi. Registrirani su jednolini arheoloko-geoloki slojevi, kao i manja koliina pokretnih arheolokih nalaza. Najdublji iskop dosezao je priblino 2 m relativne dubine u sredinjoj sondi 3 gdje su zateeni neto
sloeniji stratigrafski odnosi. Od nalaza su prikupljeni vrlo
sitni fragmenti crveno i crno peene vrlo grube keramike,
esto s kalcitnim primjesama; tipoloki i kronoloki neosjetljive. Unutar nalaza PN 4 nalazi se i nekoliko fragmenata
keramikih posuda raenih na kolu, to upuuje na njihovo
antiko ili srednjovjekovno podrijetlo. Osim toga, pronaena je i jedna manja neukraena eljezna ploica nepoznate funkcije i jedan fragment zelenkastog stakla. Svi su
nalazi pronaeni unutar slojeva SJ 2 i 5, osim dvije puane
ahure iz humusnog sloja, s tri ureza irilina slova i godinom 1983. Svi prikupljeni nalazi upuuju na ljudsku prisutnost tijekom prapovijesti i novog vijeka. Budui da izostaju
konkretniji nalazi koji bi upuivali na gradnju nastambi ili
dugotrajniji, odnosno kontinuiran boravak ljudi unutar
AB 30 Strize vrtaa (administrativna opina: Seget)

Vrtaa se nalazi na k.. 1855, k.o. Prapatnica, izmeu stacionaa 6+960,00 i 6+984,00 odvojnog plinovoda Jadrii
Trogir. Blago je eliptinog oblika, dimenzija 31x24 m, na
656
nadmorskoj visini od otprilike 398 m. Obzidana je kamenim

suhozidima. Sukladno natjeajnoj dokumentaciji i konzervatorskim uvjetima, na trasi plinovoda koja prolazi istonim rubom predmetne vrtae pozicionirane su etiri sonde.
Najdublji iskop dosezao je priblino 3 metra relativne
dubine u sredinjoj sondi 2, gdje su zateeni neto sloeniji stratigrafski odnosi i znatniji nalazi. Meu pronaenim nalazima istie se novovjekovni nalaz keramike lule
s reljefnim metliastim motivom, rub keramike posude,
vjerojatno eneolitike, grublje fakture s okomitim urezanim
lijebom te kremeni artefakt. Prikupljeni su i malobrojni
uzorci sitnih komada lijepa, ugljena i jedne ivotinjske
kosti. Ti nalazi upuuju na ljudsku prisutnost unutar ireg
prostora tijekom prapovijesti. S obzirom na svojstva vrtaa
kao obradive povrine te pronaene novovjekovne nalaze,
moe se pretpostaviti kako je sam prostor te vrtae relativno nedavno rabljen u poljoprivredne svrhe.
AB 31 Ivice rimska cesta 2 (administrativna opina:
Seget)
Lokalitet se nalazi 54 m jugozapadno od dravne ceste D
58; dionica Prapatnica Seget na stacionai 13+241,00
odvojnog plinovoda Jadrii Trogir. Istraena je jedna
sonda tono na mjestu na kojem centralna os plinovoda
presijeca cestu. Sonda je dimenzija 5,5x5 m, sa istraenom
povrinom od oko 27 m. Osim nje, istraena je i sonda na
oblinjem puteljku okomitom na cestu. Taj puteljak ograen
je suhozidima, a prua se od te ceste direktno prema jugu.
Put je irok otprilike 1,5 m, a istraen je u duljini od 4,5 m;
takoer na mjestu na kojem ga presijeca centralna os plinovoda. Unutar sonde na puteljku nisu pronaene nikakve
AB 35 Boljati Kovaina vrtaa 2, ulomak trbuha posude s

litzen-ukrasom
strukture, dok je unutar sonde na cesti pronaena kompaktna struktura kaldrme i buke koja upuuje na mogui
antiki karakter ceste. To se poploenje nalazi samo na
kolotrazima ceste. U istraenim sondama na cesti i puteljku
registrirano je 6 stratigrafskih jedinica, a svi su nalazi
recentnog podrijetla; dvije ahure puanog metka i jedna
ahura metka od pitolja, tri fragmenta staklenih posuda te
dva komada nepravilno odlomljene novovjekovne opeke.
Zahvaljujui relativno dobrom stanju ouvanosti poploenja
oblucima uglavljenih u sloju zemlje i buke, s velikom se
sigurnou moe tvrditi da se uistinu radi o antikoj komunikaciji. Vjerojatno je rije o prikljunoj cesti koja je okomita na
pravac magistralne ceste Salona Tragurium Arausona
Blandona Iader te je kao i mnoge antike vicinalne (sporedne) ceste nastala na prapovijesnoj mrei putova.
AB 32 Vuevica bronanodobno naselje (administrativna opina: Katela/Klis)
Izmeu lokve Popiraa i Savia peine smjeteni su ostaci
manjeg, najvjerojatnije sezonskog naselja, koje se okvirno
moe datirati u bronano doba. Trasa plinovoda djelomino presijeca naselje te su otvorene dvije sonde da bi
se preciznije utvrdilo vrijeme uporabe i karakter naselja.
Sonda 1 dimenzija 3x3 m otvorena je u neposrednoj blizini
rupe nastale vaenjem zemlje prilikom gradnje autoceste.
Veina materijala pronaena je u povrinskom humusnom
sloju, a uglavnom je rije o manjim ulomcima keramikih
posuda iz ranoga bronanog doba te litikim artefaktima.
Sonda 2, dimenzija 2x3 m, otvorena je 100-tinjak m istonije na manjoj uzvisini. Ondje je prethodnim pregledom
takoer utvreno postojanje koncentracije ulomaka keramikog posua. Istraivanjem je pronaena vea koliina
keramikog i litikog materijala koji je okvirno istodoban
materijalu iz sonde 1. U blizini sonde nalazi se manja
vrtaa. Obje sonde potvruju postojanje naselja iz ranoga
bronanog doba, no istraivanjem nisu pronaeni ostaci
nastambi. S obzirom na to da je nalazite ve znatno devastirano gradnjom autoceste, teko je donositi zakljuke o
rasprostiranju i unutranjem ureenju naselja. Istraene su
AB 31 Ivice rimska cesta 2, detalj poploenja od nabijenih

oblutaka
657
otvorene su ukupno tri sonde u okolici jame; jedna na

manjem platou zapadnije od peine, druga blizu samog
ulaza u jamu, a trea na malom platou istono od jame.
Stratigrafska je situacija unutar svih sondi slina. Veina
je kulturnog sloja tamnosmea humusna zemlja ispod koje
se nalazila crvenica ili matina stijena. Materijal pronaen
istraivanjem pokraj jame moe se odrediti u rano bronano doba: 1. i 2. faza posuke kulture. Od oblika posuda
utvreni su lonci s razliitim vrstama izvijenih ili razvraenih oboda, ruke koje zapoinju od oboda ili s izdignutih oboda te manje istake u obliku roia iznad poetka
drke. Osim keramike, zastupljeni su i litiki nalazi i manja
koliina ivotinjskih kostiju.
AB 35 Boljati Kovaina vrtaa 2 (administrativna
opina: Klis)
Poloaj Kovaina nalazi se na izrazito krevitom podruju
istonije od lokve Popirae i Gradine. Ondje se, kao i u
vrtai blie Gradini, istraivalo 2002. i 2003. godine, kada
su u samom dnu vrtae istraene ukupno 3 sonde. Sonda
2 pruila je vrijedne podatke o kronologiji uporabe vrtae u
kulturnom sloju koji je bio debeo gotovo 4,7 m. Utvreno je
da se vrtaa rabila od srednjeg neolitika do ranoga bronanog doba. Koncentracija nalaza manja je nego u vrtai 1,
no kulturni su slojevi deblji i dobro uoljivi. Karakteristini
su slojevi spaljene zemlje koji su u sondi 2 debeli i do 40
AB 36 Medovac; kasnoantiko naselje i gomile; crte ulomka eneolitike keramike posude ukraene utiskivanjem kotaia
sonde oito, s obzirom na koliinu nalaza, bile na periferiji

naselja iz ranog i srednjeg bronanog doba.
AB 33 Savia peina (administrativna opina: Klis)
Savia peina ili Savinica nalazi se u prodolini izmeu
Vuevice i Radoia, kojom prolazi staza povezujui ta
dva naselja. Manji otvor orijentiran je na junu stranu, a
peina je rabljena kao pastirsko sklonite, o emu svjedoe
brojna vatrita i kameni naboj na veem dijelu povrine.
Unutranjost je suha i dovoljno osvijetljena, povrine oko
60 m. Visina stropa u sredinjem dijelu prelazi 3 m, dok
se prema rubovima postupno smanjuje. Unutar peine
otvorena je manja sonda, dimenzija 1x1,5 m, a oko peine
jo tri sonde koje nisu dale vanije rezultate, osim nalaza
litike alatke. Rije je o bjelkastom noiu, sauvanom u
cijelosti, dugakom 4,5 cm. Istraivanjima je utvreno da
se peina rabila kao stoarsko sklonite tek od 18. st.
Glavnina nalaza koncentrirana je na prvih 30-ak cm dubine
u pepelastom sloju; uglavnom su to ulomci keramikih
posuda tzv. lopia, nedefinirani komadi eljeza i keramike
lule. Ispod tog sloja javlja se crvenica koja je uglavnom sterilna. Na dubini od oko 60 cm pronaena je ivotinjska kost,
to ipak upuuje na to da je u ranijoj prapovijesti peina bila
otvorena.
AB 34 Vuevica jama pod gradinom (administrativna
opina: Klis)
Prilikom istraivanja 2002. i 2003. u neposrednoj blizini
vrtae 1 uoena je jama ispred koje je pronaena vea
koliina keramikog materijala koji se okvirno moe datirati u rano bronano doba. Osim keramikog materijala,
pronaen je i ulomak kamene buene eki-sjekire. U
proljee 2003., uz pomo speleologa povrinski je pregledana itava jama, duboka oko 14 m, ali u njoj povrinskim
pregledom nije pronaeno arheolokih nalaza. S obzirom
na to da se projektirana trasa plinovoda nalazi u neposrednoj blizini jame i da je rije o irem gradinskom podruju,
AB 36 Medovac kasnoantiko naselje i gomile, metalni balistiki

projektil, vjerojatno vrh piluma
658
jugozapadu zbog samog poloaja lokaliteta na padini brda

Medovca.
Gotovo svi nalazi pronaeni su unutar SJ 2 (smei relativno
kompaktan sloj zemlje), bez obzira na to u kojoj se sondi
nalazili te je veinom rije o fragmentima antikih keramikih posuda. Meutim, u istom sloju, u sondi 4 pronaena je
i nekolicina fragmenata grube keramike koji se vjerojatno
mogu povezati s eneolitikim razdobljem. Skupinu posebnih nalaza ini deset sitnijih crveno peenih fragmenata
keramike posude tanjih stijenki fine fakture (vjerojatno
tanjura ili plitke zdjele), balistiki projektil piramidalnog
oblika i kvadratnog presjeka (vjerojatno vrh piluma) te dva
fragmenta eneolitike, odnosno ranobronane keramike.
Jedan od posebnih nalaza (br. 3) ukraen je horizontalnim
ravnim linijama te trokutastim oblicima izvedenima utiskivanjem kotaia.
Na lokalitetu nisu naene graevinske strukture, pa je
malobrojan pokretni arheoloki materijal samo dokaz
boravka ljudi, dok se toni procesi i dogaaji ne mogu do
kraja razjasniti. Gotovo 60 m istono od sonde 5, odnosno od trase plinovoda, opaena je i nacrtno dokumentirana manja niska kamena gomila u ijem je povrinskom
sloju kamena vidljiva kamena konstrukcija, vjerojatno grob.
Gomila se nalazi izvan trase radova pa nije detaljnije istraena, ali treba spomenuti i injenicu da je sjeverozapadno
od trase, a djelomino i na samoj trasi plinovoda ravnanjem
terena i deponiranjem graevnog materijala nepovratno
uniteno nekoliko kamenih gomila.
AB 37 Konjsko kasnoantiko naselje, ukop 2 unutar groba 1,

lubanja djeteta s prilozima
cm. S obzirom na to da predviena trasa plinovoda presijeca sjeverni dio vrtae koji je ostao sauvan nakon gradnje
autoceste, ovdje su otvorene dvije sonde. Sonda 1, dimenzija 3x2 m, nalazi se samom rubu vrtae, na zaravnjenom
terenu s june strane vee stijene visoke oko 3 m, odakle
je mogua dobra vizualna kontrola okolnog prostora. U
humusnom sloju koji je debeo do 60 cm pronaena je vea
koliina materijala. Sonda 2 nalazi se unutar vrtae, na
manjoj zaravni sa zapadne strane ruba, takoer uz stijenu
visoku oko 2 m. I ondje je veina materijala pronaena u
humusnome smeem sloju.
Pronaena je vea koliina pokretnih nalaza. Uglavnom je
rije o ulomcima keramikog posua, litikim artefaktima i
ivotinjskim kostima. U sondi 1 pronaen je ulomak keramike posude s litzen-ukrasom. Zastupljene su trakaste
ruke i tzv. dugmetasta ispupenja. Od litikih artefakata
izdvaja se fino retuirana listolika strelica i strugalo. U
sondi 5 pronaeno je vie ulomaka istog lonca, bikoninog
oblika, s trakastim aplikacijama trokutastog presjeka koje
su ukraene kosim irokim urezima. Obod je okomit, takoer s trakastom aplikacijom, ali bez ureza. U obje sonde
pronaena je vea koliina ivotinjskih kostiju, to nije bio
sluaj u vrtaama i u okolici jame. Istraivanja vrtae 2 na
poloaju Kovaina pridonijela su poznavanju naseljavanja
vrtae u cjelini. Nalazi iz sonde 1 upuuju na uporabu poloaja izvan vrtae u ranome bronanom dobu. To je vrijeme
naseljavanja oblinje gradine, pa je mogue da se i ondje
radi o gradinskom podgrau.
AB 37 Konjsko kasnoantiko naselje (administrativna opina: Klis)

Lokalitet AB 37 Konjsko kasnoantiko naselje nalazi se
izmeu stacionaa 293+320,00 i 294+000,00 magistralnog
plinovoda Benkovac Dugopolje te se po konzervatorskoj studiji rasprostire na 640 m centralne osi plinovoda
s padom terena od 8,6 m od istoka prema zapadu. Istoni
dio lokaliteta nalazi se na 335,80 m n.m., a zapadni na
344,40 m n.m. Istraene sonde pozicionirane su na k..
1718/1, 1725, 1726, 1727/1, 1750/40 i 1694, k.o. Konjsko.
Istraene su ukupno 32 sonde koje su podijeljene unutar 6
sektora. Dimenzije sondi variraju od 2,5x2,5 m do 5,5x5,5
m te cjelokupna povrina istraenih sondi iznosi neto vie
od 350 m.
Unutar sondi 1 17, dakle u prva 4 sektora, registriran je
jednostavan odnos stratigrafskih jedinica. Na povrini je
tanak humusni sloj, a neposredno ispod njega su crvenkasti, gotovo sterilni sloj zemlje i kamena litica. Pronaena je
zanemariva koliina nalaza u vidu grube, sitno fragmentirane keramike. Izmeu sektora 4 i 5 nalazi se prostor povrine oko 60 m unutar kojeg je pronaena velika koliina
pokretnoga arheolokog materijala (sonde 18, 19 i 24), za
razliku od ostalih sektora. Na tom su podruju registrirani i
prvi kulturni slojevi zemlje (SJ 7 i 9) unutar kojih se nalazi
veina arheolokih nalaza, a gotovo svi su antike provenijencije. Osim pokretnih nalaza unutar slojeva zemlje, u
sondi 19 pronaen je antiki grob izmeu dvije kamene
litice. Unutar groba registrirana su etiri ukopa (etiri razliita zemljana sloja) s ukupno tri individue i grobnim prilozima. Naime, antropolokom analizom pronaenih kostiju
ustanovljeno je da su unutar groba pokopani jedan mukarac (u dobi izmeu 45 i 55 godina), jedna mlaa ena (u
AB 36 Medovac kasnoantiko naselje i gomile (administrativna opina: Klis)

Lokalitet AB 36 Medovac nalazi se izmeu stacionaa 291+200,00 i 291+350,00 magistralnog plinovoda
Benkovac Dugopolje, na padini brda Medovca, odnosno iznad tunela Konjsko na autocesti A1. Deset istraenih sondi, dimenzija od 2x2 m do 4x3 m, ukupne povrine
oko 82 m, pozicionirano je na k.. 477/1, k.o. Konjsko.
Konfiguracija izrazito krevitog terena samo je na pojedinim
mjestima doputala nastanak debljih slojeva zemlje dugotrajnim nakupljanjem i taloenjem humusa, pa su upravo
na tim mjestima pozicionirane sonde. Du linije planiranog plinovoda na kojoj su pozicionirane istraene sonde
primijeen je znatniji pad terena od sjeveroistoka prema
659
maleni stakleni vr tankih stijenki (PPN 67), eljezni noi

s trnom (PPN 59), dvije loe ouvane bronane kovanice
manjih dimenzija (PPN 60), staklena modra perlica (PPN
63), dva fragmenta oboda crnopeenih keramikih posuda
(PPN 70), fragment metalnog predmeta nepoznate funkcije
u obliku kuke i etvrtastog presjeka (PPN 6) i trakasti bronani limi (PPN 62). U dislociranom ukopu (SJ 14) lubanja i
kostiju gornjeg dijela tijela odraslih osoba, kao grobni prilog
naen je i jedan primjerak rimskoga bronanog novca (PPN
58), koji je zbog loe ouvanosti i nakon restauracije nemogue datirati, te grlo i otvor staklene boce tankih stijenki
(PPN 64). U najstarijoj zapuni groba (SJ 17) u kojoj su pronaene kosti tijela obje odrasle osobe, pronaeni su samo
sitni fragmenti keramikih i staklenih posuda evidentiranih
unutar skupnih nalaza. Sam grob 1 (SJ 13 17) prua se
u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a konstruiran je tako da
je zapunjena uska krapa izmeu dvije paralelne kamene
litice te je na tako zatrpan grob poloena kamena ploa
nepravilnog oblika. Iznad groba, kao najmlai kulturni sloj
zemlje nalazi se SJ 7 koji je registriran ispod humusnog
sloja u gotovo svim preostalim istraenim sondama (u sondama 19 32 koje se nalaze u sektorima 5 i 6).
Veina preostalih posebnih nalaza pronaena je u sondi
24, u slojevima zemlje SJ 7, 10 i 11. Radi se najvie o rimskome bronanom novcu (18 primjeraka), koji se poput
onoga naenog u drugim sondama moe pripisati kasnoj
antici. Bronani novii uvedeni su kao PPN 36 i 43, na
njima su djelomice ouvani prikazi i mogu se datirati u prvu
AB 37 Konjsko kasnoantiko naselje, crte sauvanog luka

T-fibule
dobi izmeu 25 i 35 godina) i jedno dijete (u dobi izmeu

5 i 7 godina). Nain na koji su pokojnici ukopani dovodi
do zakljuka da su mukarac i ena pokopani prvi, dok je
dijete (odnosno samo lubanja djeteta s grobnim prilozima)
pokopano naknadno. Za vrijeme obreda pokapanja djeteta
dislocirane su kosti lubanja i gornjeg dijela tijela dviju odraslih osoba te su smjetene na vrh grobne zapune. Kosti
tijela djeteta nisu pronaene. Pokraj lubanje u SJ 16 pronaena je plitka keramika zdjela (PPN 68), cjelovito ouvan
AB 37 Konjsko kasnoantiko naselje, zrana fotografija lokaliteta istraenog prilikom gradnje autoceste i s oznaenom buduom trasom
plinovoda (plava linija) te zonom vee koncentracije nalaza istraene 2010. (zeleni etverokut), pogled prema sjeveru
660
polovinu 4. st. Meu nalazima jo se istiu i dvije bronane

fibule. Prva je pronaena u sondi 24 u SJ 11, a tipoloki
pripada lunim aucissa-fibulama, sa simetrino izvijenom
lunom krivuljom i fragmentom paetvorinaste zaglavne
ploice na jednom kraju svijene u zglobni tuljac. Djelomice
je ouvana i kratka noga s draem igle. Openito prihvaen vremenski okvir kojemu pripadaju te fibule jest sam
poetak 1. st., dok se vrijeme trajanja protee na itavo stoljee, uz najintenzivniju upotrebu za vrijeme Flavijevaca.
Geografski, pojavljuju se na irokom podruju od Atlantika
do Kavkaza, s teitem pojavljivanja u junim provincijama,
dok je Drava granica nakon koje se rjee susreu. Druga
je naena u sondi 30 u sloju SJ 7, a sauvan joj je samo
luk (PPN 69). Na krajevima luka vidljiva su hvatita kojima
je luk bio spojen na glavu i nogu fibule. Trapezoidnog je
presjeka, a na hrptu luka vidljiv je ukras oblika dvoprutoga
oblog pletera premazanog svijetlom bojom, mogue emajlom. Dostupne analogije upuuju na lukoviaste fibule ili
T-fibule sa zglobnom konstrukcijom (Bojovi, 1983: 78
87). Iako prethodna istraivanja lokaliteta za vrijeme gradnje autoceste prije desetak godina nisu objavljena, oito je
da se lokalitet Konjsko, istraen 2010., nalazi na samome
sjevernom rubu prethodno istraenoga antikog naselja.
AB 38 Koprivno; srednjovjekovno groblje; kameni grob s kriem na

lokalitetu Kod kria, pogled prema zapadu
plinovoda BS-14 Jadrii MRS Trogir, 18 m zapadno od

dravne ceste D 58. Najvia je dokumentirana toka gomile
na 302,17 m n.m., a najnia na 300,71 m n.m. Gomila je
gotovo krunog oblika, dimenzija 15x14,5 m. Nedostaje
sam juni rub koji je pregraen suhozidom u recentnije
doba, to bi znailo da je izvorno bila neto izduenijeg
oblika.
Kameni objekt graen suhozidnom tehnikom koji je zateen na gomili, nalazi se otprilike 3,5 m sjeverozapadno
od pretpostavljenog sredita gomile. Za njegovu gradnju upotrebljavano je kamenje iz vanjskog plata gomile.
Pravokutnog je tlocrta, duih stranica postavljenih u smjeru
istok-zapad. Zidovi su sauvani do visine od maksimalno
1,3 m, bez vidljivih ostataka krovne konstrukcije. Ulaz se
nalazi na istonom zidu. Vrlo je izvjesno da je objekt sagraen u novije doba; moda u vrijeme Drugoga svjetskog
rata te je vjerojatno sluio kao bunker ili mitraljesko gnijezdo. Gomila i kameni objekt na njoj nacrtno su dokumentirani. Kako dokumentirane kamene strukture nisu direktno
ugroene ukopom centralne osi, ve se nalaze u radnom
pojasu, gradnja plinovoda nee devastirati arheoloke
nalaze; pod uvjetom da se ne devastira nadzemna kamena
struktura koja se nalazi unutar slunog pojasa plinovoda na
stacionai 12+053,00, i to na nain da se na predmetnoj
stacionai ne rabi istona strana slunog pojasa.
AB 38 Koprivno srednjovjekovno groblje (administrativna opina: Dugopolje)

Lokalitet AB 38 Koprivno nalazi se izmeu stacionaa 295+550,00 i 295+750,00 magistralnog plinovoda
Benkovac Dugopolje, na k.. 75/1, 81/1, 1203/85, 1203/86
i 1290/2 k.o. Koprivno. Istraeno je 8 sondi ukupne povrine oko 72 m koje su pozicionirane po liniji centralne osi
planiranog plinovoda. Sonde su (sukladno rezultatima prethodnog istraivanja) pozicionirane 2001. i 2002. kada su
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika i Konzervatorski
odjel u Splitu tijekom gradnje autoceste istraili lokalitet.
Tada je na toj lokaciji poznatoj pod imenom Kod kria
istraeno 97 kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih grobova. Sedamdeset metara zapadnije, juno od suhozidne
ograde Jakova Nazlia, istraena su jo 23 srednjovjekovna groba. to se ovogodinjih istraivanja tie, osim
sondanog istraivanja tijekom kojeg nije pronaen ni jedan
arheoloki relevantan nalaz, detaljno je dokumentirano
zateeno stanje nadgrobnog sanduka s kriem po kojem
je lokalitet i dobio ime. Na prednjoj strani kria reljefno je
prikazan antropomorfni lik rairenih ruku (vjerojatno prikaz
Krista), dok se na poprenoj gredi kria uz krajeve nalazi
po jedna rozeta. Sanduk groba sagraen je od obraenog
kamenja razliite veliine, dok mu zapadnu krau stranicu
ini sekundarno upotrijebljen steak (tip ploa) s reljefno
prikazanim polumjesecom i rozetom koja vjerojatno ini
zvijezdu Danicu te dva urezana kria razliitih veliina.
Pomou georeferenciranih fotografija ucrtani su svi pogledi
i tlocrt kamenog sanduka i samog kria s reljefnim figuralnim prikazom.
AB/EB 2 Ivice rimska cesta i krevine (administrativna opina: Seget)

Lokalitet AB/EB 2 Ivice nalazi se 125 m jugozapadno od
dravne ceste D 58; dionica Prapatnica Seget. Radi se o
krkome ravniarskom prostoru gdje trasa plinovoda dijelom zbog kua zaobilazi postojeu cestovnu komunikaciju
te jednim dijelom prolazi kroz obradivo zemljite. Trasa
plinovoda presijeca postojeu komunikaciju na stacionai
12+822,00, odvojnog plinovoda Jadrii Trogir; na k..
8402/2, k.o. Gornji Seget.
Na mjestu kolizije trase plinovoda s postojeom komunikacijom istraena je sonda povrine cca 5 m. Registrirani su
novovjekovni slojevi i slojevi obnove te komunikacije. Nakon
0,60 m sloja zemlje i veeg kamena, registriran je pedimentum starije ceste obnovljene prije otprilike 50 godina. Hodna
povrina sauvana je u vidu kaldrme, odnosno vodoravno
postavljenoga nepravilnog kamenja (SJ 4). Na novovjekovni
AB/EB 1 Tomai gomila i poljska kuica (administrativna opina: Seget)

U mjestu Gornjem Segetu, oko 500 m jugoistono od
zaselka Donjih Tomaa, na k.. 5951 i 8408/4, k.o. Gornji
Seget nalazi se prapovijesna gomila sa suhozidnim objektom. Gomila se nalazi na stacionai 12+053,00 odvojnog
661
Bojanovski 1974 Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u

rimskoj provinciji Dalmaciji, Djela ANU BIH, knjiga XLVII/2,
Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo, 1974.
Bojovi 1983 Dragoljub Bojovi, Rimske fibule
Singidunuma, Zbirke i legati Muzeja grada Beograda, katalog XII, Beograd, 1983.
euk, Radi 2005 Boidar euk, Dinko Radi, Vela
Spila, vieslojno pretpovijesno nalazite Vela Luka otok
Korula, Centar za kulturu Vela Luka, Vela Luka, 2005.
Gjurain 2007 Hrvoje Gjurain, Kasnosrednjovjekovna
groblja opine Dugopolje, katalog izlobe, Narodna knjinica u Dugopolju i Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
u Splitu, Split, 2007.
Katavi, uta 2003 Vedran Katavi, Ivan uta, Arheoloka
istraivanja i rekognosciranja na podruju sela Vuevica u
zaleu Katela, Obavijesti HAD, g. XXXV, br. 3, Zagreb,
2003.
Koevi 1980 Remza Koevi, Antike fibule s podruja
Siska, Zagreb, 1980.
Marovi 1991 Ivan Marovi, Istraivanje kamenih gomila
cetinske kulture u srednjoj Dalmaciji, VAHD, 84, Split, 1991.
Mileti 1993 eljko Mileti, Rimska cestovna mrea izmeu
Arauzone i Tragurija, Radovi FFZ, Razdio povijesnih znanosti, 18, Zadar, 1993.
Mileti 1993 eljko Mileti, Rimske ceste izmeu Jadera,
Burnuma i Salone, Radovi FFZ, Razdio povijesnih znanosti, 19, Zadar, 1993.
Radman-Livaja 2004 Ivan Radman-Livaja, Militaria
Sisciensia Nalazi rimske vojne opreme iz Siska u fundusu Arheolokoga muzeja u Zagrebu, Katalozi i monografije AMZ-a Vol. 1, AMZ, Zagreb, 2004.
uta 2010 Ivan uta, Prilog poznavanju topografije prapovijesnih nalazita na podruju Labina, Prgometa i Opora,
Zbornik Opor i Kozjak, spona priobalja i Zagore, 2010: 9
17.
Konzervatorska studija za trasu Plinovodnog sustava Like
nastanak te kaldrme upuuju nalazi plastike. Ispod tog nivoa

ceste, na dubini od 0,55 m od povrinskog sloja registrirana
je vapnenaka litica (SJ 6) bez tragova rimskih kola. Otprilike
160 m sjeverozapadnije od istraene sonde na komunikaciji, na k.. 5916, k.o. Gornji Seget, nalazi se kamena gomila
odnosno krevina gotovo krunog oblika, dimenzija 18x20
m. Pozicionirana je geodetskim mjernim instrumentom, a
na njoj je evidentirana i nacrtno dokumentirana suhozidna
ograda na koju je naslonjen etvrtast poljski objekt, takoer
graen u tehnici suhozida. Istraivanja nisu ponudila eljene
arheoloke nalaze, a dokumentirane kamene strukture nisu
direktno ugroene ukopom centralne osi.
EB 11 Znojilo tradicijska kua (administrativna
opina: Prgomet)
Lokalitet EB 11 Znojilo nalazi se na stacionai 4+136,00
odvojnog plinovoda BS-14 Jadrii MRS Trogir; 20-ak m
juno od same trase plinovoda, a 17 m sjeverozapadno
od upanijske ceste 6112. Predmetna dokumentirana tradicijska kua nalazi se na k.. 2508, k.o. Prapatnica u podnoju gradine Gradac Znojilo. Kua je graena u suhozidnoj tehnici, s krovom na dvije vode, graenim od tankih
kamenih ploa. Naalost, krov je u potpunosti uruen, tako
da je ostao sauvan samo po rubovima zidova, najvie u
junom dijelu. Duina kue (smjer SZ-JI) iznosi oko 4,5
m, a irina 3,05 m, dok je irina samih zidova 0,50 0,55
m. Zapadni zid toga kamenog objekta zapravo je integrirani dio suhozida koji se prua s istone strane puteljka
smjera sjever-jug. Nakon dokumentiranja zateenog stanja
s terena je uklonjeno gusto raslinje obraslo po kui. Nakon
toga zapoelo je dokumentiranje same kue u vidu geodetskog pozicioniranja i crtea tlocrta, presjeka te unutranjih
i vanjskih pogleda na sve zidove kue.
EB 12 Strize gustirne (administrativna opina: Seget)
Toan je poloaj gustirni na k.. 1919/1, k.o. Prapatnica,
na stacionai 7+455,00 odvojnog plinovoda BS-14 Jadrii
MRS Trogir. Obje su gustirne vjerojatno prirodnog podrijetla te su samo otvori graeni ljudskom rukom, tako da su
po dvije dulje i dvije krae kamene ploe uglavljene okomito, tvorei kvadratni otvor u podzemnu upljinu. Takoer
su pronaeni ostaci arki i lokota koji su sluili za montiranje eljeznih poklopaca. Tijekom istraivanja (tijekom
ljeta, odnosno sune sezone) u obje gustirne primijeena
je odreena koliina nakupljene vode. U gustirni 1 razina
vode bila je na 376,85 m n.m., dok je razina vode u gustirni
2 bila na 377,28 m n.m., to bi znailo da vjerojatno nisu
meusobno povezane, jer bi inae povrine vode u obje
gustirne bile na jednakoj razini. Na spomenutoj stacionai
potreban je poseban oprez pri iskopu kanala za plinsku
cijev, kako se eventualno ne bi otetila ta vrijedna kulturna
nepokretna batina.
Tomislav Jeroni
Ivan uta
Summary
Because of work on the development of the Lika and
Dalmatia gas pipeline system, Part IV of the system, from
Benkovac to Dugopolje and the branch gas pipeline from
Jadrii to Trogir during 2010, rescue investigations were
conducted at sites directly threatened by the excavations
for the pipelines. A conservation study of the line of the
pipeline by the Ministry of Culture on these parts registered
12 sites of the architectural heritage (AH), 2 sites of the
ethnological heritage and 2 sites at which there were finds
of both the archaeological and the ethnological heritage.
Employees of the archaeological research firm called
Kaukal of Split investigated 12 sites on the courses of the
main and the branch pipeline (AH 27, AH 28, AH 29, AH 30,
AH 31, AH 36, AH 37, AH 38, AH/EH 1, AH/EH 2, EH 11 i
EH 12). In the context of the rescue investigations on the
Literatura
Babi 1984 Ivo Babi, Prostor izmeu Trogira i Splita,
Kulturnohistorijska studija, Pretisak izdanja iz 1984. godine,
Katel Novi, 1991.
Beg 2009 Ida Beg, Zatitno arheoloko istraivanje na
lokalitetu AN 18 Gomila u Begoviima u mjestu Kozici,
Obavijesti HAD, g. XLI, br. 3, Zagreb, 2009: 70 76.
662
course of the pipeline, staff members of Katela Muncipal

Museum carried out works in the area of the village of
Vuevic, where four archaeological sites were investigated
(AH 32, AH 33, AH 34 and AH 35)
At archaeological heritage sites, the following were investigated: a later Roman period settlement in the open
Primorski Dolac (AH 27), Medovac (AH 36) and Konjsko
(AH 37); of a Roman road Prapatnica (AH 29) and Ivice
(AH 31 i AH/EH 2); prehistoric settlements Vuevica (AH
32), Vuevica pit under hill fort (AH 34); prehistoric sites
in karstic depressions Jadrii (AH 28), Strize (AH 30) and
Boljati (AH 35); a prehistoric site in a cave Savia peina
(AH 33); prehistoric mounds Tomai (AH/EH 1) and Ivice
(AH/EH 2); and a single medieval graveyard Koprivno
(AH 38). A site with piles or stones or mounds alongside the
Roman road at Ivice (AH/EH 2) is given in the conservation
study as a site at which archaeological and ethnographic
heritage are found together, but after a more detailed
inspection of the situation in the field, this site was put into
the context of the archaeological heritage (of the Roman
road). Sites of the ethnographic heritage are more recent
traditional buildings or structures like the traditional houses
under the hill fort of Znojilo (EH 11), the field hut built on a
prehistoric mound in Tomai (AH/EH 1) and the cistern at
the position Strize (EH 12).
Ulomak impresso-keramike posude (foto: Luka Dragievi)
student geologije sa Sveuilita u Zagrebu. Voditelj istraivanja je dipl. arheolog Vedran Barbari, zaposlenik
Filozofskog fakulteta u Splitu. Radove je nadzirao Saa
Denegri iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Sredstva je
osiguralo Ministarstvo kulture u sklopu programa financiranja javnih potreba u kulturi za projekt Loia, prapovijesni
naseobinski kompleks, gradina Rat.
Lokalitet je iskopavan pomou sitnog alata. Kompletan
iskopani sediment prosijavan je kroz sito otvora 5 mm.
Uzorci sedimenta pripremljeni su za mokro sijanje radi
paleobotanikih istraivanja. Nakon radova lokalitet je
saniran sukladno propisima koje nalae pravilnik o arheolokim istraivanjima. Pokretni nalazi zadrani su na znanstvenoj obradi, dok e nakon znanstvene obrade u zakonski predvienom roku biti predani na trajno uvanje Muzeju
otoka Braa u kripu, kako je i predvieno u dozvoli za
istraivanje.
Redni broj: 327

Lokalitet: Rat
Naselja: Loia
Grad/opina: Milna (otok Bra)
Razdoblje: P, (A)
Sonda 1
Na sredinjem platou prapovijesnog naselja na Ratu
nastavljen je rad u sondi 1. Na tom je mjestu zapoet rad
u kampanji iz 2007., nastavljen 2008. i 2010. godine. U
sondi se pokazala kompleksna stratigrafska situacija koja
upuuje na postojanje vieslojnog naselja koje je funkcioniralo tijekom dueg razdoblja, poevi od bronanog
doba (Barbari, Kirigin, Popovi 2008: 470 472; Barbari
2009). S nastavkom rada u toj sondi istraene su stratigrafske jedinice u relativnoj dubini od 210 do 260 cm.
Rad je zapoeo uklanjanjem ostataka sj. 33, s kojim je
zavrilo istraivanje 2008. godine, prilikom ega se pojavilo ognjite sj. 34 i 34.1. Detaljno su dokumentirani ostaci
i konsekutivne faze ognjita. Ognjite stoji u vezi sa suhozidom sj. 38. koji dijeli prostor sonde 1 na istoni i zapadni
dio. Dokumentirana je situacija toga vremenskog horizonta
i nastavljeno istraivanje u slojevima sj. 40 i 40.1. U kutu
sonde pred kraj istraivanja napravljen je manji probni
iskop koji je trebao pokazati situaciju koja e slijediti u
nastavku istraivanja. Pokazuje se kako je ispod situacije
na kojoj je istraivanje zaustavljeno (na relativnoj dubini od
240 cm, tj. sj. 37, 40 i 40.1) prisutan jo najmanje jedan vremenski horizont zastupljen s ostacima sruenoga kunog
lijepa ouvanog u veim komadima, ispod kojeg se nalaze
ivotinjske kosti. ini se kako se radi o fazi naselja koja
Arheoloko istraivanje na prapovijesnom lokalitetu Rat

kod Loia trajalo je od 27. lipnja do 18. srpnja 2010.
godine. U istraivanju su sudjelovali Marko Cekovi, Iva
Perkovi, Ivan Huljev i Barbara Oluji, studenti arheologije sa Sveuilita u Zagrebu i Zadru te Kristijan Bakari,
Dokumentiranje triju faza ognjita u sondi 1 (foto: Barbara Oluji)
663
Ulomak impresso-keramike posude, povrinski nalaz (foto: Luka

Dragievi)
Sonda 3; sj. 102.1, novac grada Fara (foto: Toni Seser)
ini zatvoreni nalaz. Takva e se situacija trebati dodatno

potvrditi iduim istraivanjima u toj sondi. Zakljuenjem
iskopavanja u toj sondi za 2010. potvruje se kako je dobro
sauvana stratigrafija od minimalno 2,5 m na tom nalazitu
iznimno vana za istraivanje bronanog i eljeznog doba
na srednjodalmatinskim otocima.
Sonda 3
Nedaleko od sonde 1, na sredinjem platou otvorena je
nova sonda veliine 2x2 m. Istraivanjem na tome mjestu
eli se potvrditi pretpostavka o moguoj ouvanosti slojeva
mlaega eljeznog doba ispod ostataka suhozida koji je
na tom lokalitetu podignut prije 1876., kada je zabiljeen
na katastarskom planu. Mogue je da su poljoprivredne
aktivnosti koje su unitile veinu stratigrafije na nalazitu
do dubine od 0,5 m pokrenute krajem 19. st., pa bi se ispod
suhozida moda mogli oekivati profili lokaliteta stariji od
tog vremena.
Iskopavanje sonde trajalo je 7 dana u ovoj kampanji.
Dokumentirani su ostaci suhozida i slojevi (sj. 100, 101,
102, 102.1) koji su ispod dananje povrine, a posljedica
su poljoprivrednih aktivnosti. U slojevima je pronaena
vea koliina pokretnih nalaza, veinom keramikih ulomaka lokalne proizvodnje. Zabiljeena je i manja koliina
ulomaka grkog podrijetla. Istraivanje je zaustavljeno na
relativnoj dubini od 80 cm. Na toj se razini dolo do sloja do
kojeg nije doprlo kopanje za vinograde. Jo uvijek se nije
uspjelo u dovoljnoj mjeri potvrditi pretpostavku o postojanju
navedenih eljeznodobnih slojeva. Kao zanimljiv nalaz iz
te sonde istie se bronani novac grada Fara, pronaen u
sloju 102.1.
Obod amfore korint B-tipa, povrinski nalaz (crte: Vedran

Barbari)
nedovoljnih tehnikih saznanja u lonarskoj proizvodnji)

nabava pitosa iz nekog razloga bila bitna za lokalne stanovnike. Takoer je na sjevernom potezu sipine koja ini
ostatke bedema pronaen ulomak oboda i grla amfore
korintske B-produkcije, iroko datirane od 6. do 3. st. pr. Kr.
Ako se radi o amfori koja je sluila transportu vina, ovdje bi
se moglo govoriti o do sada najstarijem poznatom dokazu
konzumacije vina na Brau.
Iznimno je vaan nalaz dvaju ulomaka keramikih posuda
impresso-stila. Ti ulomci, koji pripadaju dvjema razliitim
posudama, tipini su za taj stil izrade keramikih posuda u
starijem neolitiku. Iako su na otoku Brau ve naeni artefakti iz tog razdoblja, ti su primjerci prvi do sada naeni
keramiki ulomci iz tog vremena na otoku Brau. Daljnjim
razmatranjem tih nalaza otvaraju se brojna pitanja o trajanju ivota na tom lokalitetu, na koja je jo uvijek teko dati
odgovore s obzirom na kontekst pronalaska.
Povrinski nalazi
Prilikom trajanja istraivanja nastavljeno je detaljno rekognosciranje prostora lokaliteta zapoeto 2007. i 2008.
godine. Prilikom ovogodinjeg rekognosciranja pronaen
je velik broj ulomaka velikih keramikih posuda, pitosa,
vjerojatno grkih proizvoda. Taj podatak dovodi u pitanje vrijednosni sustav unutar razmjene izmeu lokalnog
stanovnitva i grkih trgovaca, jer je poznato kako su te
posude u grkom svijetu imale viestruko veu vrijednost
od slikanoga stolnog posua. Pokazuje se kako je zbog
nemogunosti lokalne proizvodnje takvih posuda (zbog
Literatura
Barbari, Kirigin, Popovi 2008 V. Barbari, B. Kirigin, S.
Popovi, Rat, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 470 472.
Barbari 2009 V. Barbari, Rat, HAG, 5/2008, Zagreb,
2009: 576, 577.
Vedran Barbari
664
Summary
juno od jednobrodne crkve te su sanirani njezini zidovi,

ove je godine na redu bilo istraivanje unutranjeg prostora. Istraivanja je vodila Nikolina Uroda iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, a u tim su radovima
sudjelovala etiri arheologa i studenta arheologije, dokumentaristica Silvana Juraga te jedan fiziki radnik.
During 2010, the prehistoric site of Rat by Loie on the

island of Bra was investigated archaeologically. In the central plateau of the prehistoric settlement at Rat, work was
continued in test pit 1. In this place, work was started in the
2007 campaign and continued in 2008 and 2010. A complex
stratigraphic situation was seen in the test pit, suggesting
the existence of a multi-strata settlement that functioned
through a long period of time, starting from the Bronze Age.
Not far from test pit 1 in the central plateau, a new test pit
was opened, 2 x 2 m in size. The aim of the research in this
spot is to confirm the assumption that there is some possible
preservation of strata of the Late Iron Age below the remains
of a dry stone wall that was put up in this spot before 1876,
when it was recorded on the cadastral plan. A large quantity of moveable finds was discovered in the strata, most of
them potsherds of local production. Also found was a smaller
quantity of fragments originating in Greece. The research
was halted at a relative depth of 80 cm. A particularly interesting find from this test pit is a bronze coin of the city of Pharia.
U jednom dijelu crkve bili su sauvani ostaci poploenja,

no samo u dijelu izmeu prezbiterija i naosa te su se ploe
nalazile na svome izvornom mjestu. Ostale su bile pomicane vjerojatno tijekom prolih istraivakih radova koje su
vodili don Frane Buli i Ejnar Dyggve. Kako bi se istraila
crkva, trebalo je pomaknuti poploenje te je zapoelo oznaavanje ploa, dokumentiranje njihova smjetaja i njihovo
privremeno uklanjanje. U apsidi je pronaena bukana
podnica koja je bila sauvana u junom dijelu, dok je u sjevernom bila djelomice vidljiva samo uza zid apside. Slojevi
ispod podnice pokazali su kasnoantiki materijal tegule,
ulomke kasnoantike keramike narebrenih stijenki, a u
zapadnom dijelu pronaena su i dva ulomka koja pripadaju
lucerni datiranoj u 5. 6. st. Uz rame apside pronaena
je i kovanica koje bi prema opim karakteristikama mogla
pripadati 5. st. U naosu crkve otkrivene su dvije grobnice
smjetene uz sjeverni i juni zid crkve, i to u zapadnom
dijelu naosa. Oblonice se proteu od proelnog zida
prema istoku, a u njima su pronaene kosti ukupno pet
osoba. Pronaene su i jo dvije kamene strukture koje su
posluile kao kosturnice, jer su kosti iz grobova bile pomicane prilikom pregradnji crkve. U sjevernoj grobnici (G-64)
pronaen je i dio zida koji bi mogao pripadati nekoj starijoj
graevini. Zid se pruao u smjeru sjever-jug, a na njemu
su pronaeni kraljeci i rebra starije osobe in situ, dok je
ostatak kostura vjerojatno zavrio u spomenutoj dozidanoj
kosturnici istono od G-64. Sjeverna oblonica spomenute
grobnice nije bila u potpunosti sauvana. U grobnici koja
Redni broj: 328

Lokalitet: Rupotina Crikvine
Naselje: Solin (Rupotina)
Grad/opina: Solin
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: revizijsko i sustavno iskopavanje
Istraivanja na lokalitetu Crikvine (Sv. Ilija) u Rupotini
i 2010. nastavljena su zahvaljujui financijskoj pomoi
Grada Solina. Kako je prole godine osloboen prostor
Pogled na unutranjost crkve tijekom istraivanja
665
se nalazila uz juni zid crkve, pronaene su fragmentirane

kosti dviju osoba. Nije bilo posebnih nalaza, osim bronane
igle koja se nalazila ispod kostiju.
Zanimljivo je otkrie da su temelji sjevernog zida graeni
u potpunosti drugaijom tehnikom nego oni junoga zida.
Naime, sjeverni je zid graen nad temeljom nainjenim
od nabacanog veeg kamena koji je vezan mortom, dok
je temeljna stopa junog zida graena pravilno slaganim
pravokutnim kamenom ije su sljubnice ispunjene mortom.
Lezene prislonjene uz juni zid imale su iroke baze prema
kojima se moe zakljuiti da im je funkcija bila prije svega
statika. Nasip oko lezena kod svih je bio ispunjen ulomcima buke, ponegdje i bojene, a uz juni je zid u nasipu
oko srednje lezene pronaena i rimska fibula tipa aucissa.
Kako su istraivanja tek nedavno zavrena, nije mogue sa
sigurnou utvrditi slijed gradnje same crkve, kao ni njezinu
definitivnu dataciju. Materijal pronaen tijekom istraivanja
jo se obrauje, kao i dokumentacija koja je nainjena tijekom istraivanja objekta.
Literatura
Buli 1909 Frane Buli, Quattro bassorilievi di Mitra a
Salona, Bullettino di archeologia e storia Dalmata, Spalato
1909: 50 57.
Dyggve E. Dyggve, arhiv Konzervatorskog odjela u Splitu
Dyggve 1951 Ejnar Dyggve, History of Salonitan
Christianity, Oslo, 1951.
Kati 1950 Lovro Kati, Topografske biljeke solinskog
kraja, VAHD, sv. LII, Split, 1950: 79 96.
Starohrvatski Solin, Split, 1992.
Uroda 2008a Nikolina Uroda, Crikvine, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 473 475.
Uroda 2008b Nikolina Uroda, Prilog upoznavanju lokaliteta
Crikvine u Rupotini, Tusculum, I, Split, 2008: 69 80.
Uroda 2009 Nikolina Uroda, Rupotina Crikvine, HAG,
5/2008, Zagreb, 2009: 579 581.
Uroda 2010 Nikolina Uroda, Rupotina Crikvine, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 613 616.
Uroda 2010 Nikolina Uroda, Ranosrednjovjekovni grobovi
s lokaliteta Crikvine (Sv. Ilija) u naselju Rupotina u Solinu,
Starohrvatska prosvjeta, 37, Split, 2010: 61 75.
mr. sc. Nikolina Uroda
Summary
During 2010, research was continued at the site of Crikvine
(Sv. Ilija St Elijah) in Rupotina by Solin. Since the previous
year a space south of the single nave church was freed and
its walls were repaired, this year it was time to investigate
the interior space. In the apse a mortar floor was found,
preserved in the southern part, while in the northern part
it was partially to be seen only alongside the wall of the
apse. The strata beneath the floor contained late Roman
period material (tegulae), late Roman period ceramic fragments with ribbed walls, and in the western part two fragments belonging to an oil lamp of the 5th or 6th century were
discovered. In the western part of the naos, two graves
located along the northern and southern wall of the church
were found, and the bones of a total of five persons in it.
Grob 64
666
Redni broj: 329

Lokalitet: Sinj tvrava Grad
Naselje: Sinj
Grad/opina: Sinj
Razdoblje: SV, NV
Istraivalo se uz unutranju stranu sjeveroistonog

bedema u kvadrantima 35m, 35n, 34n, 34m, 33m, 33n,
33o, 32n, 32o, 32p, 31p, 31r, 30p, 30r, 30s, 29r, 29s, 28s,
28r (ukupno 19 kvadranata), na povrini od oko 280 m.
Arheolokim istraivanjima prethodilo je postavljanje geodetske mree (kv. dimenzija 5x5 m), koje je obavila tvrtka
GEOdata d.o.o. iz Splita. Radovi su zapoeli u kv. 35m,
35n, 34n, 33n i 33o, odstranjivanjem povrinskog, humusnog sloja (SJ 01) ispod kojeg je definiran velik nasipni
sloj (SJ 250) u kv. 33n, 34m, 34n, 35m i 35n. U kv. 35m i
35n otkrivene su dvije nepravilne suhozidne strukture (SJ
251, SJ 252) koje se mogu odrediti recentnom obrambenom gradnjom tijekom Drugoga svjetskog rata. U kv. 33n,
ispod humusnog sloja registrirani su ostaci arhitekture,
zid Z30 (SJ 248) smjera pruanja S-J koji se pod pravim
kutem spaja sa zidom Z31 (SJ 254). Zid Z31 nije do kraja
definiran jer se prua dalje u zapadnom profilu iskopa.
Zid Z30 graen je od obraenih kamenih blokova razliitih dimenzija, s dva lica, ispunjen sitnijim neobraenim
kamenjem i crvenkastom zemljom. Izmeu zidova Z30 i
Z31 nalazi se visoka prirodna stijena ija je istona strana
pravilno obraena s vidljivim tragovima vodonepropusne
buke (SJ 256). Slojevi na tom dijelu istraivane povrine
uglavnom su zemljani nasipni slojevi, a izdvajaju se dvije
suhozidne strukture nainjene od jednog reda kamenja
(SJ 247 i SJ 258).
Sjeveroistoni bedem tvrave (SJ 12) na tom je dijelu istraene povrine registriran kroz sve kvadrante kao SJ 266
(kv. 35n), SJ 267 (kv. 34n), SJ 268 (kv. 33n) i SJ 269 (kv.
33o). Bedem je graen od djelomino obraenih kamenih
blokova povezanih vapnenom bukom. Sauvana je irina
bedema od 80 do 100 cm, a sauvana visina od 52 do
170 cm. Bedem se dalje prema sjeveru spaja sa strmom
prirodnom liticom. Naime, bedem na litici nije sauvan, ali
su evidentirani ostaci buke koji su istovrsni sa bukom
na bedemu te se moe pretpostaviti kako se bedem ondje
temeljio na ivoj stijeni slijedei prirodnu konfiguraciju
terena.
Zatitno su arheoloki istraeni i kvadranti 31o, 32o, 31p i
32p. Rije je o povrini koja se nalazi na povienom dijelu
tvrave, omeena je spomenutom liticom na jugu i drugom
na sjeveru. Ispod velikoga nasipnog sloja (SJ 271) pronaeni su ostaci arhitekture objekta 7. Otkriven je istoni dio
objekta; perimetralni juni, sjeverni i istoni zid. Zapadni
dio objekta prua se u jo neistraenom profilu iskopa.
Najvjerojatnije je rije o ostacima objekta koji je prikazan
na povijesnim likovnim prikazima tvrave iz 17. i 18. st. uz
sjeveroistoni bedem.
Juno lice objekta 7. ini zid Z32 (SJ 281) s dva lica, nainjen od relativno pravilnih obraenih kamenih blokova
povezanih vapnenom bukom. Sauvan je u duini od 290
cm, irini 50 80 cm. Istono lice objekta 7. ini zid Z33 (SJ
280) temeljen na litici, sauvan u duini od 767 cm, irine
oko 70 cm. Sjeverno lice objekta 7. ini zid Z34 (SJ 282 i
SJ 284), takoer direktno podignut na litici. Zid Z34 graen
je od nepravilnih kamenih blokova povezanih vapnenom
Sinj tvrava Grad, pogled sa zapada na istraenu povrinu

unutranja strana sjeveroistonog bedema (foto: A. Librenjak)
Sinj tvrava Grad, pogled sa zapada na istraenu povrinu

objekt 7 (foto: A. Librenjak)
Od 10. svibnja do 1. srpnja 2010., Muzej Cetinske krajine

obavio je VII arheoloku kampanju zatitnih arheolokih
istraivanja na tvravi Grad u Sinju, koja kontinuirano
traju od 2004. u sklopu Programa ouvanja i obnove
zidina sinjske tvrave. Lokalitet koji se zatitno arheoloki istrauje nalazi se na k.. 462/4, k.o. Sinj, unutar
podruja kulturnog dobra upisanog u registar nepokretnih
spomenika kulture. Struna voditeljica radova bila je Anita
Librenjak, dipl. arheo., a zamjenica voditeljice, Andrea
Devlahovi, dipl. arheo. Strunu ekipu inili su Ivo Uglei
dipl. arheo., a strunu arheoloku dokumentaciju izradila je tvrtka GEOdata d.o.o., Kopilica 62, Split, pod vodstvom Daria Jakae, dipl. ing. geod. Radove je nadzirala
arheologinja Dubravka erina, via struna savjetnica iz
Konzervatorskog odjela u Splitu. U arheolokim istraivanjima sudjelovalo je 12 pomonih radnika. Radove su investirali Ministarstvo kulture i Grad Sinj.
667
Sinj tvrava Grad, pogled s juga na sjevernu kulu i objekt 9 (foto:

A. Librenjak)
Sinj tvrava Grad, tlocrt 7, povrina istraenog dijela s visinama

(izradili: D. Klari i J. amija)
bukom. Sauvan je u duini od 214 cm i irini od oko 60

cm. Ostaci bedema uz objekt 7. nisu otkriveni, a mogue
je da je umjesto bedema dostatna zatita bila strma visoka
litica.
Istraivani su i kvadranti 30p, 31p, 30r i 31r. Ispod nasipnog
sloja SJ 270 otkriveni su fragmentirani ostaci objekta 8.;
zidovi Z36, Z37, Z35, podnica P25 te polukruna zidana
struktura (SJ 287). Arheoloki ostaci objekta 8. oteeni
su recentnim betonskim postoljem za zastavu. Kako bi se
arheoloki definirao objekt 8., potrebno je premjestiti navedeno postolje. Dalje prema sjeveru nalaze se kula i bedem
koje je 1990. godine sanirao Konzervatorski odjel u Splitu.
Istono od objekta 8. otkriveni su ostaci objekta 9. (kv. 28r,
29r, 28s) koji je konstrukcijski vezan uz konzervirani dio
sjevernog bedema. Otkriven je samo manji dio objekta 9.;
zidovi Z44 (SJ 312), Z45 (SJ 304), Z46 (SJ 305), Z47 (SJ
306), podnica P27 (SJ 313), jer je u sljedeoj arheolokoj
kampanji ondje planiran nastavak istraivanja.
Terensku dokumentaciju kojom je popraeno arheoloko
istraivanje inili su: 1.) terenski dnevnik u kojem su opisani svi svakodnevni zahvati uvjetovani trenutanom situacijom na terenu; 2.) fotodokumentacija koja je pratila
cjelokupan tijek istraivanja i kojom su obraeni svi nalazi
nalazi keramike, posebni nalazi, uzorci, nalazi metala,
stakla i kamena; 3.) tehnika dokumentacija koja ukljuuje poglede, tlocrte i presjeke u odgovarajuem mjerilu,
koju je vodila tvrtka GEOdata d.o.o. iz Splita; 4.) popis
stratigrafskih jedinica (SJ 245 314) kontinuirani jedinini popis u kojem se posebno izdvaja svaka uoena
promjena na lokalitetu. Svi pojedinani i skupni pokretni
nalazi evidentirani su sljedeim obrascima: popis posebnih nalaza (PPN 01-26) u kojem su evidentirani odreeni
nalazi metala, kamena i nalazi novca; popis uzoraka (PU
01-03) u kojem su evidentirani nalazi koljaka i graevnog
materijala (buka); popis nalaza stakla (PNS 01-08); popis
nalaza metala (PNM 01-06); popis nalaza keramike (PNK
01-37). Od pokretnoga arheolokog materijala izdvajaju
se: ulomak kamene plastike ukraen troprutom isprepletenom trakom, ulomci grubog i glaziranog viebojnog keramikog posua, nalazi novca, kremeni nalazi, avli i ulomci
eljeznih topovskih kugli.
Sinj tvrava Grad, tlocrt 7, povrina istraenog dijela s visinama

(izradili: D. Klari i J. amija)
Literatura
Librenjak, erina 2005 Anita Librenjak, Dubravka erina,
Preliminarno izvjee o zatitnim arheolokim istraivanjima na tvravi Grad u Sinju 1998. i 1999. godine, VAPD,
98, Split, 2005: 271 282.
Librenjak, erina, upi 2006 Anita Librenjak, Dubravka
erina, Branimir upi, Sinj tvrava Grad, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 393 396.
Librenjak, erina, 2006 Anita Librenjak, Dubravka erina,
Sinj tvrava Grad, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 432 433.
Librenjak, erina, 2010 Anita Librenjak, Dubravka erina,
Sinj tvrava Grad, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 619 622.
Librenjak, 2011 Anita Librenjak, Pregled arheolokih istraivanja u Cetinskoj krajini od 1980. do 2006. godine, u:
Arheoloka istraivanja u Cetinskoj krajini, Izdanja HAD,
27, Zagreb, 2011: 9 31.
Skelac, 2006 Goran Skelac, Sinj tvrava Grad, geofizika istraivanja, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 433.
Anita Librenjak
Dubravka erina
Andrea Devlahovi
668
Summary
During 2010, the 8th archaeological campaign of rescue
archaeological excavations into the fort called Grad in
Sinj, conducted without a break since 2004, was carried
out. Archaeological excavations were conducted along
the internal side of the north east rampart in a total of 19
quadrants (of 5 x 5 m each), an area of about 280 square
metres. Between the uncovered walls Z30 and Z31 there
is a high natural rock, the eastern side of which is regularly
worked with visible traces of impermeable mortar. The north
east wall of the fort in this part of the area investigated is
registered through all the quadrants. During this season of
research, parts of a structure thought to be visible in historical artistic representations of the fort from the 17th and 18th
century were found along the north east defensive wall. No
remains of this wall were discovered alongside structure 7.
It can be assumed that the steep cliffs were considered to
be protection enough, obviating the need for a wall.
Investigations were also carried out in quadrants 30p, 31p,
30r and 31r. Below the fill stratum the fragmentary remains
of structure 8 were found, damaged by a recent flag stand
of concrete. Further to the north is a tower and wall that
were rehabilitated in 1990 by the Conservation Department
in Split. To the east of structure 8, the remains of structure 9
were found; this is structurally connected to the conserved
part of the northern defensive wall. Only a small part of
structure 9 was revealed, because in the next archaeological campaign investigations are planned to be continued
here. Standing out of the moveable archaeological material are: a fragment of stone architectural sculpture decorated with a triple interwoven band, fragments of rough and
glazed polychrome ceramic vessels, finds of coins, flint
finds, nails and fragments of iron cannon balls.
Sitno Gornje Sv. Klement
podruju nogostupa crkvenog trijema zateena su tri devastirana groba: dva zidana groba (G-1, G-2) s razbijenim,
kvalitetno klesanim masivnim pokrovnim ploama i zidanim oblonicama te vidljivim, intaktnim kosturnim ostacima
dostupnima za istraivanje, dok je jedan od grobova bio
potpuno razoren, a orijentacijom (sjever-jug) pratio je liniju
nogostupa. Dijelovi oteenih ploa izvueni su iz oblinjeg
nasipa iskopane zemlje i, prema potrebi, mogu se ponovno
spojiti u cjelinu.
Arheolokim istraivanjima zahvaen je prostorni pojas
predvien za graevinsku sanaciju prilaznog puta koji vodi
od ulaza u groblje do crkve sv. Klementa, kao i ui areal
pred samim crkvenim objektom. Crkva sv. Klementa zatieno je kulturno dobro, u ijem se graditeljskom slogu oituje nekoliko povijesno-kulturnih faza od 12. st. do danas.
U kulturnom ivotu Poljica vana je kao mjesto prepisivanja
Poljikog statuta i poznato regionalno vjersko okupljalite,
to se zrcali i u prostranom groblju koje se prua oko crkve,
nastalo u dugom kontinuitetu od srednjega vijeka do suvremenog doba. Tako se danas na velikom dijelu starog groblja u perimetru crkve na povrini vide masivne nadgrobne
ploe srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih grobova,
kakve su u velikom broju zapremale znatno iri areal, a
unitene su gradnjom suvremenih grobnica.
Istraivanja su se odvijala unutar dvije istrane zone:
sonda I, pred crkvenim ulazom i sonda II, na postojeem
puteljku koji vodi od ulaza u groblje do crkve. Ukupno je
Redni broj: 330

Lokalitet: Sitno Gornje Sv. Klement
Naselje: Sitno Gornje
Grad/opina: Split
Razdoblje: SV, NV
Od 6. do 26. kolovoza 2010., Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika u Splitu zatitno je arheoloki istraio prostor
staroga groblja ispred crkve sv. Klementa u Sitnu Gornjem,
sjeveroistono od rnovnice. Istraivanje je financiralo
komunalno poduzee Lovrinac iz Splita, kao investitor sanacijsko-graevinskih radova. Istraivanja je vodila
muzejska savjetnica Vedrana Delonga, sa suradnicima,
arheologinjom Vedranom Supan i tehnikim dokumentaristom restauratorom, Miranom Palokom. Radove je nadzirao konzervator Saa Denegri iz Konzervatorskog odjela
u Splitu.
Istraivanja su uslijedila nakon intervencije konzervatorske
slube u Splitu, odnosno privremene obustave radova na
dijelu groblja pred crkvom sv. Klementa, zbog oteenja
grobnih konstrukcija strojnim iskopom. Izlaskom na teren u
669
Sitno gornje, tlocrt (izradio: M. Palok)
istraeno 55 m2 povrine, pri emu 71 m3 iskopnog materijala (zemlja i kamen). Iskopano je i istraeno 14 grobova,
koji se na temelju pronaenoga grobnog inventara i prema
tipologiji grobne konstrukcije mogu smjestiti u kasni srednji i rani novi vijek. Donja vremenska granica u uporabe
groblja u dijelu pred ulazom u crkvu see u 14. 15. st.,
dok se gornja prati tijekom 16. i 17. st. i najzastupljenija
je grobovima. Prosjena dubina istraenih grobova iznosi
oko 1,30 m u odnosu na zateeni povrinski sloj. S obzirom na to da je arheoloka akcija imala zatitni karakter,
uvjetovana ogranienim arealom istraivanja zbog blizine
novih grobnica te raspoloivim novanim sredstvima, bilo
je mogue u potpunosti istraiti 14 grobova, dok se barem
5 grobova nazire u profilima sondi, odnosno oni zalaze u
neotkopani dio groblja.
S aspekta tipologije groblja, posebno obiljeje istraenom
dijelu daje izgled vanjske kamene grobne konstrukcije.
Ona je sloena i sastoji se od tri osnovna elementa: nadzemnoga grobnog biljega od masivne debele kamene ploe,
grubo (G-7 i ostali otkriveni grobovi) ili finije klesane (G-1,
G-2), zemljanog sloja ili sloja nabaenog kamenja koji see
do samoga kamenog groba ukopana u zdravicu ili ivac.
Grobne rake obloene su poput veine srednjovjekovnih
grobova amorfno obraenim lomljenim kamenom te pokrivene viedijelnim lomljenim ploama. Tu su grobne rake
najveim dijelom formirane u prostoru izmeu kamena
ivca, koji je u nekim sluajevima i dodatno preklesavan
za ukop.
U veini grobova registrirani su viekratni ukopi, ponekad
i s 14 20 ukopanih individua; pojedinani su sporadini.
To govori o dugotrajnoj uporabi pojedinoga groba, najvjerojatnije kao obiteljskoga grobnog mjesta, to e se egzaktno tek potvrditi DNK analizom koja e se provesti na svim
otkopanim kosturnim ostacima u Zavodu za patologiju i
sudsku medicinu KBC Split.
Nalaze u grobovima uglavnom ine metalni dijelovi
muke i enske odjee te nakit ili kotane i drvene krunice. Najee su kukice za odjeu, jaknu ili hlae, takoer
bikonina puceta te poneka aplika. Od nakita prevladava
muko i ensko prstenje, mahom od srebra, u razliitim
oblicima i ukrasima. Za dataciju je vrlo vrijedan i nalaz trojagodne naunice, kao i nekoliko primjeraka novca, koji e
se zbog istroenosti moi determinirati tek nakon ienja

i mikroskopskog pregleda u Muzejskom laboratoriju. Pod
nadzorom antropologa iz KBC-a Split, ostaci kostura pokojnika ukopanih na istraenom dijelu groblja ve su nakon
istraivanja u posebnim kartonskim kutijama prebaeni
na dalju antropoloko-genetiko-kemijsku obradu. Nakon
iskopavanja, dio istraene zone prekriven je geotekstilom
i pripremljen za daljnje graevinsko-sanacijske radove,
sukladno napucima nadlenog konzervatora.
Literatura
Fiskovi 1950-1951 C. Fiskovi, Utjecaj Dioklecijanova
mauzoleja na kasnije graditeljstvo, VAHD, LIII, Split, 1951:
181 195.
kobalj 1970 A. kobalj, Obredne gomile, Sv. Kri iovo,
1970: 188 191.
mr. sc. Vedrana Delonga
Summary
During August 2010, rescued archaeological excavations
were carried out in the area of the old graveyard in front
of the church of St Clement in Sitno Gornje, north east of
rnovnica. This rescue operation at the site alongside the
church ensued because of the repairs made to an access
path that led from the entrance into the current cemetery to
the church structure. The investigations took place in two
research zones: in front of the entrance to the church and
on the existing path. Fourteen graves were also excavated
and investigated, which, pursuant to the grave inventory
found and the typology of grave construction can be located
in the later medieval and early modern period. The bottom
margin in the use of the cemetery, in the past in front of the
entrance into the church, goes back to the 14th-15th century, while the upper margin can be followed during the 16th
and 17th century and is the most common in the graves.
From the aspect of grave typology, a special feature of the
part investigated is the appearance of the external stone
grave structure. It is complex and consists of three basic
elements: an above ground grave marker of a solid thick
670
stone slab, roughly (G-7 and other uncovered graves) or

more finely carved (G-1, G-2), and an earth layer or a layer
of piled stone that goes down to the stone grave itself dug
into natural soil or bedrock. The grave finds are mainly the
metal parts of male and female clothing, adornments or
bone and wooden rosaries. The remains of the skeletons
of the deceased buried in the part of the graveyard examined were sent for further study, anthropological, genetic
and chemical.
Redni broj: 331

Lokalitet: Solin centar
Naselje: Solin
Grad/opina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheoloka zona)
Razdoblje: P, A, NV
Registrirani stratigrafski odnosi u sondi 9 (foto: V. Katavi)
i Tomislav Jeroni, dipl. arheo., koji je obavljao tehnike i

dokumentacijske poslove te tri fizika radnika za runi iskop.
Strojni iskop, kao i ostala ugovorena logistika sredstva, osigurao je investitor Moenium d.o.o., Split. Nadleni konzervator bio je Saa Denegri, dipl. arheolog iz Konzervatorskog
odjela u Splitu, koji je tijekom istraivanja aktivno sudjelovao
u provedbi konzervatorskih uvjeta.
Od 7. lipnja do 9. srpnja 2010. trajala su zatitna sondana

arheoloka istraivanja na lokalitetu Solin centar, na k..
3372/15, 3372/1, 3372/28, 3372/29, 3372/30, k.o. Solin,
zbog gradnje stambeno-poslovnog objekta. Voditelj arheolokih istraivanja bio je Vedran Katavi, prof. povijesti i arheologije (Kaukal d.o.o. iz Splita), a u istraivanju su sudjelovali
Zatitnim arheolokim sondanim istraivanjima istraeno

je 13 sondi koje su obuhvatile cca 280 m graevinske povrine, a dubina iskopa iznosila je do 3 m, to je uvjetovano
planiranim iskopom temelja. Dimenzije i poloaj sondi uvjetovani su zateenom situacijom, idejnim projektom planiranog objekta i uvjetima nadlenoga konzervatora (prostor
u irini od 15 m oko apside pronaene 1979. izuzet je od
gradnje). Povrinski humusni sloj (SJ 1) iskopan je strojno,
uz nadzor arheologa, a njegova je debljina (ovisno o poloaju sonde, iznosila od 0,30 do 0,70 m. Radilo se o sloju
nastalome novovjekovnim taloenjem, koji je u nedavnoj
prolosti sluio kao obradivo zemljite te su prilikom iskopa
uoeni brojni recentni nalazi graevnog otpada i moderne
industrijske proizvodnje. Ispod humusnog sloja registriran je crn, kompaktan sloj (SJ 2), koji je istraen runim
iskopom te prosijavan, a unutar kojeg su pronaeni brojni
pokretni nalazi. Ispod tog sloja registriran je sloj smee glinaste zemlje (SJ 3), a njegova je dubina ovisila o poloaju
sonde. Sloj sedre (SJ 4), uz nadzor arheologa strojno se
iskopavao do dubine od 3 m. Nakon strojnog iskopa uslijedilo je definiranje brojnih geolokih slojeva i odnosa, to je
popraeno fotodokumentacijom i nacrtnom dokumentacijom, kao i strunim geolokim uvidom i interpretacijom koju
su obavili Zrinka Lonar i Vicko Svilii, dipl. geolozi. Dno
iskopa u veem broju sondi inio je tvrd kompaktan ukasto-smei do crveni sloj (SJ 28). Slini arheoloki rezultati,
odnosno geoloki odnosi, registrirani su prilikom nedavnih
istraivanja u neposrednoj blizini, kao i tijekom istraivanja
1979. godine.
Pronaeni su raznovrsni pokretni arheoloki nalazi, koji
uglavnom potjeu iz sloja SJ 2. Istie se 20-ak uglavnom loe ouvanih nalaza rimskog novca (neto je itljiviji nalaz bronanog novca iz razdoblja nakon 60-ih
godina 2. st. na aversu se uz profil enske glave oitava
natpis Faustina Avgvsta, vjerojatno je rije o Faustini II.,
eni Marka Aurelija), fragmentirani rimski kotani nalazi
igle i aplike, fragment stakla ukraen tehnikom mille fiori,
mnotvo tesera od svijetlo plave i zelenkaste staklene
paste, ulomci staklenog i keramikog posua itd. Svojom
Poloaj i povrina istraenih sondi (izradio: M. Kraljev)
671
Nodilo 2008 H. Nodilo, Solin novi most na Jadru, HAG,

4/2007, 2008: 490 492.
Nodilo 2008 H. Nodilo, Solin Zvonimirova ulica, HAG,
4/2007, 2008: 498 501.
Skelac 2008 G. Skelac, Solin Gospin otok, HAG, 4/2007,
2008: 488 490.
Vedran Katavi
Tomislav Jeroni
Summary
During 2010 rescue test pit archaeological excavations
were carried out at the site of Solin-Centar, because of the
development of a mixed purpose structure. A total of 13
shovel test pits were dug, with a total area of about 280
square metres, in line with the preliminary design of the
planned mixed use structure and the conditions of the
competent conservator. Archaeological and geological
strata were registered, and moveable archaeological finds
were discovered. The absence of remains of architecture,
in spite of the site being located within the walls of Roman
Salona, can be correlated with the fact that this is an area
of sediments or an area unsuitable for building. Still, the
relations found indicated continued habitation of the general area in the time of prehistory and in antiquity.
Nalaz bronanog novca s likom Faustine na aversu (PN 5) prije

restauracije (foto: T. Jeroni)
Redni broj: 332

Lokalitet: Solin (Salona) Marusinac
Naselje: Solin
Grad/opina: Solin
Razdoblje: A
Vrsta radova: sanacija, konzervacija,
istraivanje
Fragment stakla ukraen tehnikom mille fiori (PN 14) (foto: T.

Jeroni)
brojnou istiu se raznobojni nalazi kamenih tesera,

najee bijele boje i kockastog oblika, koji su vjerojatno
ostaci mozaika pripadajueg objekta pronaenog 1979.
godine. U potpunosti izostaju cjelovitiji nalazi obraenog
kamena i opeke, kao pokazatelji graevinske djelatnosti.
Dva nalaza kremenih odbojaka te neto keramikih ulomaka upuuju na prapovijest. Nalazi su primarno obraeni i dokumentirani, po potrebi konzervirani na Odjelu za
restauraciju i konzervaciju Umjetnike akademije u Splitu
te e biti privremeno pohranjeni u Arheolokom muzeju u
Splitu.
Gradnja planiranog objekta sukladna idejnom projektu ne
bi uzrokovala devastaciju nepokretnih arheolokih ostataka, s obzirom na to da su oni na toj lokaciji u potpunosti
izostali. Prethodna istraivanja dijelom i na toj lokaciji, kao i
rezultati arheolokih istraivanja u blioj okolici, upuuju na
neizgraene zone unutar bedema antike Salone jer je tim
prostorom tijekom due geoloke povijesti prolazio manji
pritok ili ogranak rijeke Jadra.
sondano
U okviru projekta sanacije, konzervacije i restauracije sjevernog dijela tzv. Basilicae discopetae na Marusincu u
Solinu, djelatnici splitskoga Arheolokog muzeja i ove su
godine nastavili radove koji su trajali od 19. svibnja do 8.
kolovoza 2010. S obzirom na iznos odobrenih sredstava,
radovima je bio obuhvaen sjeverni dio transepta bazilike
(Raum I). Osim konzervatorsko-restauratorskih radova,
lokalitet je i arheoloki istraen. Strunu ekipu inili su:
Ema Vii-Ljubi (voditeljica), via kustosica arheolokog
lokaliteta Salona, Jagoda Mardei (zamjenica voditeljice),
via kustosica arheolokog lokaliteta Salona, Ivanka Vuki
(restauratorica), Branko Pener (vii preparator), Borko
Vjenica (restaurator). Radove je financiralo Ministarstvo
kulture.
Prostor sjevernog dijela transepta bazilike (Raum I) potpuno je otkriven i istraen u kampanjama koje je 1991.,
1993. i 1994. vodio Emilio Marin, tadanji ravnatelj AMS-a.
Istraivanja su pokazala da se taj dio bazilike tlocrtno razlikuje od predloene rekonstrukcije E. Dyggvea koja je izvedena na temelju sondanih istraivanja manjeg opsega.
Naime, novija istraivanja pokazala su da je sjeverni zid
prostorije dui nego na Dyggveovu tlocrtu. S unutranje
Literatura
Jelii-Radoni 2006 J. Jelii-Radoni, Salona istoni
bedemi/Zvonimirova ulica, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006:
386, 387.
672
Ostaci mramornog poploenja (foto: I. Vuki)
strane toga zida otkrivena je klupa s kontraforom na sredini,

kojemu se irina podudara sa irinom klupe. Uz vanjsku
stranu sjevernog zida pruao se kanal od kojega je sauvano dno graeno od veih kamenih ploa postavljenih u
nizu. Ploe su bile postavljene u blagoj kosini (59,75 m
n.m. na zapadnoj strani, a 60,05 m n.m. na istonoj). Ispod
razine poda prostorije pronaena su i etiri sarkofaga. Tri
su poloena u smjeru istok-zapad, a etvrti, koji je smjeten
ispod sauvanoga kamenog poploenja bazilike poloen je
u smjeru sjever-jug. Svi poklopci sarkofaga bili su razbijeni.
U istraivanjima 2006., pod vodstvom Eme Vii-Ljubi
zapoelo je istraivanje unutranjosti sarkofaga u kojima
su bili manje ili vie ispremijeani kosturni ostaci pokojnika.
Potom je zapoelo detaljno ienje unutranjeg lica zida,

pri emu se nastojalo sauvati svaki kamen iz njegova
sastava. Tijekom ienja utvrena su velika oteenja
zida, osobito njegova sredinjeg dijela s kontraforom koji
je gotovo u potpunosti nestao. Zid je na jugoistonom kutu
sauvan u najveoj visini (oko 2,50 m). Sauvan je i istoni
dio klupe (u jugoistonom kutu do izvorne visine, oko 50
cm) koji se protezao do sredinjeg kontrafora. Zapadni dio
zida slabije je ouvan, a u njegovu je kutu vidljivo nekoliko
redova kamenja. Na zidu i klupi djelomice je sauvana i
vanjska buka. Struktura zida upuuje na gradnju od poluobraena kamenja razliitih veliina, slaganih u redove
i povezanih mortom. Mjestimice se uoava i umetnuta
opeka. Ispuna zida raena je od lomljenog kamena i dijelova opeke povezanih mortom.
Prije ienja vanjskog lica zida podignute su dvije kamene
ploe koje su inile dno kanala koji se pruao uz sjeverni
zid. Te su ploe preostale nakon to je est od osam ploa
dna prilikom uruavanja zida otklizilo u sondu sa sarkofazima. Budui da se na oko 1 m udaljenosti od sjevernog
zida nalazi ogradni zid lokaliteta graen u suhozidu, a zbog
opasnosti od njegova ruenja, za otkrivanje vanjskog lica
zida bilo je jedino mogue iskopati rov irok oko 20 do 30
cm. Najdublji je iskop bio po sredini zida (do 58,06 m n.m.).
Utvreno je da je vanjsko lice zida graeno od nepravilnijeg kamenja nemarno slaganog u redove i povezanog
mortom. Zateeno je stanje dokumentirano i potom su (na
temelju dokumentacije s prijanjih istraivanja i zateenog
stanja) zapoele sanacija i rekonstrukcija zida. Dijelovi zida
kojima je bila oslabljena struktura oznaeni su, nivelirani i
Konzervatorsko-restauratorski radovi
Ovogodinji konzervatorsko-restauratorski radovi obuhvatili su sjeverni i istoni zid Rauma I. Posebna pozornost bila
je usmjerena na sanaciju sjevernog zida prostorije koji se
zbog velikog pritiska zemlje deformirao i uruio. Zbog naruene statike zida najprije je u njegovu zapadnom dijelu na
temeljnoj cementnoj ploi sagraen potporni zid od opeka
koji je sezao do razine dna klupe. Nakon gradnje potpornog
zida (dimenzija 3,20x1,60x0,38 m) koji je ujedno i sjeverni
ogradni zid sonde sa sarkofazima, ta je sonda sanirana u
zapadnom dijelu Rauma I. Prostor oko sarkofaga iskopan
je do zdravice, a profili su sonde zaravnjeni. Budui da u
toj fazi projekta nije bilo mogue prezentirati sarkofage,
preventivno su zatieni i zatrpani do razine poda. Svaki
sarkofag zamotan je geotekstilom, a prostor izmeu i iznad
njih zatrpan je jalovinom.
673
Raum I, prije radova (foto: E. Vii-Ljubi)
Raum I, nakon konzervacije (foto: I. Vuki)
rasloeni kako bi se poslije mogli vratiti na svoje mjesto.

Zapadni dio zida u potpunosti je razgraen. U tom je dijelu
sagraen temelj od opeka u duini od 4,10 m i postavljen
na 57,93 m n.m. Zid od opeka postupno se povisivao od
istoka prema zapadu (najvea je visina 55 cm). Zapadno
od kontrafora klupa se postupno suavala i nije sezala
do kraja zida, a u prostoru izmeu zavretka klupe i kraja
zida nalazila se tranzena i jedna kamena ploa. Tranzena
je nakon istraivanja pohranjena u muzejskom depou, a
predvieno je da na terenu bude postavljena njezina kopija.
Uslijedilo je zidanje zida do najvie toke ouvanosti zbog
rekonstrukcije dna kanala koji se protezao uz vanjsko lice
zida. Za rekonstrukciju kanala rabljene su originalne kamene
ploe postavljene na nasip od nabijene jalovine. Tijekom
razlaganja sredinjeg dijela klupe, na razini njezina dna
pronaeni su dijelovi ljudskog kostura koji najvjerojatnije pripadaju unitenom grobu. Prilikom konzervacije, za popunu
nestalih dijelova zida upotrebljavao se kamen deponiran na
lokalitetu. Na pojedinim dijelovima unutranjeg lica sjevernog
i istonog zida sauvana je originalna buka koja je tijekom
ovogodinje konzervacije opivena i premazana impregnacijskim sredstvom. Na njoj se uoavaju vodoravni i okomiti plitki
ljebovi koji upuuju na izvornu obradu buke. Unutranja
lica sjevernog i istonog zida fugirana su smjesom gaenog
vapna, bijelog cementa i turjakoga rijenog pijeska u omjeru
1 : 3. Na sjevernom zidu izraena je i zatitna kapa.
otvorena je druga sonda u kojoj je otkriven mozaini pod

izraen od raznobojnih kockica mozaika. Mozaik je in situ
opiven i prekriven geotekstilom i jalovinom.
Pokretni su nalazi pronaeni tijekom tih radova malobrojni
i ukljuuju ulomke keramike, stakla, jednu olovnu traku,
jedan bronani novi. Sanacija, konzervacija i restauracija
popraene su iscrpnom tehnikom i fotodokumentacijom, a
izmjereni su i svi konzervirani zidovi.
Literatura
Dyggve, Egger 1939 Ejnar Dyggve, Rudolf Egger, Der
altchristliche Friedhof Marusinac, Forschungen in Salona
III, Wien, 1939.
Dyggve 1989 Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog
kranstava, Izabrani spisi, Split, 1989.
Marin 1993 Emilio Marin, Nova istraivanja na Marusincu u
Saloni, Diadora, 15, Zadar 1993: 259 273.
Vii-Ljubi 2007 Ema Vii-Ljubi, Salona Marusinac,
HAG, 3/ 2006, Zagreb, 2007: 426 428.
Ema Vii-Ljubi
Summary
During 2010, works were continued on the repair, conservation and restoration of the northern part of the Basilica
discoperta at Marusinac in Solin. The works covered the
northern and eastern wall of Raum I. Particular attention
was directed to the rehabilitation of the northern wall, which
because of great pressure of earth had become deformed
and collapsed. Consolidation and partial reconstruction of
the northern wall with bench and central buttress were carried out. The inner faces of the northern and eastern walls
were pointed. The shovel pit with sarcophagi that lay in the
western part of the room was, because of the impossibility
for the sarcophagi to be adequately presented, preventively
protected and filled. Archaeological operations were also
carried out to the west and east of the pit with sarcophagi.
In the western part, marble paving next to the bench of the
northern wall of the nave was uncovered, as well as smaller
parts of a single-colour mosaic floor. On the eastern side
a large part of a mosaic floor made of different coloured
Arheoloki radovi
Obavljeni su i neophodni arheoloki radovi radi dobivanja egzaktnih podataka za konzervaciju i restauraciju te
naknadnu bolju prezentaciju bazilike. Otvorene su dvije
manje sonde. Zapadno od sonde sa sarkofazima, uz
sjeverni zid broda bazilike otvorena je sonda dimenzija
2,50x2,50 m. U tom dijelu otkriveno je mramorno poploenje
koje se nalazi uz klupu sjevernog zida broda. Poploenje se
sastoji od nekoliko pravokutno oblikovanih mramornih ploa
koje su postavljene jedna do druge. Istono od njih, uz sam
rub sonde otkriveni su ostaci slabo sauvanoga mozainog
poda. Pronaene su tri manje povrine koje su radi daljnje
obrade i konzervacije prenesene u muzej. U junom dijelu
sonde, uz sam profil pronaen je zid koji se protee u smjeru
I-Z. Ne zna se tono kakvoj graevini pripada. Moda se
radi o zidu grobnice. Istono od sonde sa sarkofazima
674
Radi se o lokalitetu peko kojega je prolazila trasa tzv. stare

ceste za Trogir i to ukoso preko sonde.
U sondi je otkrivena platforma iji se vrh nalazio oko 20 cm
ispod povrine stare ceste za Trogir (SJ 001). Platforma (SJ
054) je pravokutnoga oblika dimenzija 7,5 m (u smjeru sjeverjug) x 6,3 m (u smjeru istok-zapad). Sauvana visina iznosi
od 1,2 do 1,3 m. Graena je od lomljenog kamenja meu
kojim su kao spoliji ugraeni ulomci arhitektonske skulpture.
Prilikom gradnje platforme prvo je bio sagraen okvir od tri
zida, a zatim je ispunjavana sredina, i to tako da je poloen
sloj buke, zatim red lomljenoga kamena pa ponovno buka
i tako dalje. Na junoj strani platforme nalazi se naboj od
kamena i buke koji se protezao cijelom irinom platforme.
Taj je naboj u smjeru juga irok 0,8 m. Najvjerojatnije se radi
o podlozi stuba koje su vodile na platformu. Na istonom
rubu june fasade platforme sauvana su tri pravilno klesana kamena koja su oito inila lice platforme, odnosno
radi se o fasadnom kamenju. Na ostalim dijelovima platforme vidljivi su tragovi fasadnog kamenja koje je bilo poupano i odneseno. Na temelju dimenzija tragova, kao i dimenzija sauvanoga fasadnog kamenja, mogue je zakljuiti da
je povaeno kamenje bilo visoko oko 30 cm.
Sa sjeverne strane platforma se naslanja na zid SJ 023
koji je bio otkriven tijekom prethodnih kampanja. Ove je
godine otkriven u duini od 7,3 m u smjeru istoka. Taj je zid
paralelan sa zidom portika teatra. Sjeverno je lice zida 023
tesserae was found. Moveable finds made during these

operations were few in number, and include potsherds,
glass sherds, one leaden strip and a small bronze coin.
Redni broj: 333

Lokalitet: Solin (Salona) teatar i hram
Naselje: Solin
Grad/opina: Solin
Razdoblje: A
Vrsta radova: revizijsko istraivanje
Istraivanja prostora uz teatar i hram u Solinu zapoela su
2. rujna, a zavrila 29. listopada 2010. godine. Voditeljica
radova bila je J. Mardei, a sudjelovali su i E. Vii-Ljubi,
T. Neuhauser i I. Garac (arheolozi) te I. Vuki, restauratorica i etiri fizika radnika. Tijekom istraivanja bila je angairana mehanizacija za odvoz kamenja te za podizanje i
odvoz vodovodne cijevi i elektrinog kabela koji su se nalazili u tzv. staroj cesti za Trogir.
Radovi su nastavak viegodinjeg istraivanja na prostoru
juno od portika teatra i istono od hrama. Sonda je proirena u smjeru istoka za 7,3 m i u smjeru juga za 11,1 m.
Pogled na platformu (hram) sa zapada
675
Juni zid portika teatra s temeljima kojima nedostaje gornji red

kamenih ploa
Istoni rub platforme (hrama) s podlogom poploenja
obukano, a na buci su tragovi vjerojatno oplata. Temelji

toga zida neto su nii od temelja zida portika teatra koji su
takoer dokumentirani tijekom ove kampanje.
Platforma je sa zapadne, june i istone strane bila okruena slojem buke i manjeg kamena na kojemu su vidljivi
tragovi kamenih ploa koje su takoer odnesene. Tragovi
pokazuju da su ploe bile dimenzija 1 1,2 m. Izgleda da
se radilo o jednom redu ploa, odnosno da poploeni prostor oko platforme nije bio iri od 1,2 m. U podlogu za
poploenje uzidana su dva ulomka baze stupa. Platforma
je vjerojatno ostatak jo jednog hrama na tom prostoru.
Novootkriveni hram paralelan je s hramom koji je otprije
poznat, ali je manjih dimenzija.
Kroz juni dio platforme bila je poloena vodovodna cijev
za Trogir, tako da je iskopan kanal kroz kameni naboj. Sam
juni dio platforme slabije je sauvan od sjevernog dijela,
jer ga je unitio juni rub stare ceste za Trogir. Prilikom skidanja poploenja i fasadnog kamena platforme uniten je
i dio temelja junog zida portika teatra. Taj temelj sastoji se
od dva reda kamenih ploa debelih oko 25 cm. Gornje su
ploe bile lomljene i odnoene.
S istone strane platforme otkriven je zid u smjeru istokzapad (SJ 055) koji je stariji od poploenja oko platforme,
pa vjerojatno i od same platforme. S njegove se sjeverne
strane nalazi pravokutna kamena ploa koja lei na zemlji.
Iznad zida SJ 055 i kamene ploe bio je sloj SJ 051 (numeracija se nastavlja na numeraciju iz prethodnih kampanja).
To je crni sloj pun pepela i garei koji odgovara sloju Sj
014 s istone strane platforme, odnosno iznad mozaika.
Razlika je u tome to je sloj SJ 051 daleko tanji (od 3 do
10 cm) od sloja SJ 014 (od 12 do 14 cm), kao i u tome to

debljina sloja SJ 051 dosta varira. Za sada se ini da oba
sloja pripadaju istom vremenu. Iznad sloja SJ 051 nalazio
se sloj SJ 050 tamno smee, gotovo crne, boje. U njemu
nije bilo tragova garei, a sadravao je kasnoantiku keramiku. Vjerojatno se radi o sloju humusa koji je nastao nakon
naputanja lokaliteta. Situacija je snimljena u mjerilu 1 : 50.
Nakon istraivanja sonda je prekrivena geotekstilom.
Jagoda Mardei
Summary
During research into the space south of the theatre and
east of the temple in Salona (Solin of today), a rectangular
platform was found. It runs in parallel to the earlier known
temple. It is built of rubble bonded with mortar. Some fragments of architectural sculpture are incorporated, as spolia.
On the edges of the platform it is possible to see that it was
clad in facade stones that were later removed, like the slabs
with which the space around the platform were paved. On
the southern side of the platform were once steps. All that
is left of the steps is a groundwork of stone and mortar.
The platform was surrounded on the western, southern and
eastern sides with a layer of mortar and small stones on
which traces of stone slabs, also removed, are visible. The
traces show that the slabs were 1-1.2 m in size. It seems
that this was one row of slabs, that is, the paving around
this platform was no wider than 1.2 m. Probably, it was one
more temple that lay to the south of the Salona theatre.
676
Redni broj: 334

Lokalitet: Soline villa maritima
Naselje: Vloka (otok Sveti Klement)
Grad/opina: Hvar (otok Hvar)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: probno iskopavanje,
istraivanja
geofizika
Od 15. lipnja do 1. srpnja 2010. u uvali Soline otoka Sv.

Klementa (Pakleni otoci) kraj Hvara trajala je etvrta kampanja
arheolokih istraivanja. Nositelj istraivanja, kao i prethodnih godina, bio je Muzej hvarske batine, a struni voditelj dr.
sc. Branko Kirigin (Arheoloki muzej u Splitu). Strunu ekipu
inili su: dr. sc. Ivanica Schrunk (Sveuilite St. Thomas,
St Paul, SAD), dr. sc. Vlasta Begovi (Institut za arheologiju), Marinko Petri, prof. pov. um. (Muzej hvarske batine),
Marina Ugarkovi, dipl. arheo. (Institut za arheologiju), dr. sc.
Felix Teichner (Njemaki arheoloki Institut, Frankfurt), Jesus
Ignazio Jimenez Chaparro (Sveuilite u Oviedu, panjolska)
te Tom Schrunk (St Paul, SAD). U istraivanjima su sudjelovali
i volonteri i studenti. Nastavak financiranja tog projekta omoguen je sredstvima sveuilita St. Thomas, donacijama amerike
fondacije Archaeo/Community iz San Francisca, Njemakoga
arheolokog instituta (Deutsches Archologisches Institut,
Rmisch-Germanische Kommission Frankfurt a.M.) te sredstvima Muzeja hvarske batine i Grada Hvara.
Ulomak rimskog mozaika iz sonde 3 (foto: M. Ugarkovi)
Na prostoru povrine 1050 m, areal vile geofiziki je

istraen, pri emu se upotrebljavao petokanalski sustav s
automatskim prikupljanjem podataka tvrtke Sensys (Bad
Saarow). Obuhvaeni prostor podijeljen je u tri manja
sektora, a rezultati su potvrdili postojanje najmanje dviju
razliitih arhitektonskih faza, koje su pretpostavljene ve
tijekom prijanjih sezona prilikom analize vidljive arhitekture. Geofizikim ispitivanjima jasno su definirane dvije
razliite orijentacije arhitektonskih ostataka, koji se mjestimice ukrtavaju (zid B) i upuuju na dvije razliite faze okupacije tog lokaliteta, odnosno rimske vile. Dio arhitekture,
koji obuhvaa i veinu vidljive arhitekture, odnosno sauvane povie razine tla, poput objekta A i dugog zida B,
orijentiran je u smjeru sjever-jug i pripada kasnoantikom
kompleksu. Drugi arhitektonski sklop orijentiran je u smjeru
sjeverozapad-jugoistok i pripada starijem periodu, najvjerojatnije ranome carskom razdoblju, to bi trebala potvrditi
budua istraivanja. Dio zidova starije arhitekture prolazi
ispod kasnoantike faze, primjerice ispod zida B, to direktno potvruje njihovu stariju dataciju.
Tijekom kratke sezone istraene su dvije sonde sonda
dva i sonda tri. Istraivanje sonde dva, smjetene na SZ
kraju zida B, zapoeto je prethodne sezone. U ovogodinjoj kampanji sonda dva proirena je prema jugu te su njezine konane dimenzije iznosile 2,50x1,93x1,96x3 m (od
sjevera u smjeru kazaljke na satu). Zidovi koji zatvaraju
ugao prostorije dokumentirani su ve u prethodnoj sezoni,
a sada se ustvrdilo da je rije samo o temeljima koji lee
na zdravici i koji ine prvi sloj gradnje na toj mikrolokaciji.
Dokumentirano je 10 stratigrafskih jedinica, koje su formirane nakon uruavanja originalnog konteksta u postantikom periodu, najvjerojatnije prilikom intenzivne i dugotrajne
poljoprivredne aktivnosti na lokalitetu. Pokretni materijal
potvruje tu situaciju. Na istonom profilu sonde, u razini
ispod zida B primjeuje se sloj s izrazitom koncentracijom
kasnohelenistike crno premazane keramike od sive gline,
koji je interpretiran kao izvorni kulturni sloj.
Sonda tri predloena je na temelju rezultata prvih geofizikih ispitivanja iz 2007. godine, kada je zakljueno da bi
Nastavak istraivanja rimske vile smjetene u uvali Soline,

na junoj strani otoka Sv. Klementa koja gleda prema Visu
i antikoj Isi, u okviru kratkotrajne sezone, podijeljen je u
nekoliko segmenata. Na samom poetku radova, nakon to
su s lokaliteta uklonjene visoka trava i makija, napravljen je
plan vidljivih arhitektonskih struktura vile. Upotrebljavala se
totalna stanica tipa Leica (TC 605L) te DGPS tvrtke Thales,
a do sada potvren areal vile podijeljen je u etiri sektora
oznaena slovima A D.
Rezultat geofizikih ispitivanja na lokalitetu rimske vile u uvali

Soline (izradio: F. Teichner)
677
ni u kojem sluaju i arhitekturu, stoga je plan u nastavku

istraivanja na temelju dosadanjih prikupljenih informacija
locirati i dokumentirati netaknuti kulturni sloj vezan uz arhitekturu ija bi analiza rasvijetlila pitanja vezana uz njezinu
kronologiju, dataciju i funkciju. Ove godine zapoeto je i
mapiranje otoka Svetog Klementa uz pomo GPS-a (linija
obale otoka, putovi, kamenolomi, vapnenice i ostaci poljske
arhitekture), a na temelju dobivenih podataka izraen je trodimenzionalni reljefni prikaz otoka.
Literatura
Kirigin et al. 2010 B. Kirigin, I. Schrunk, V. Begovi, M.
Petri, M. Ugarkovi, Istraivanje rimske vile u Solinama
na otoku Sv. Klement (Pakleni otoci), Hvar, AIA, VI, zagreb,
2010: 53 59.
Petri 2008 M. Petri, Soline - villa maritima, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 501 503.
Petri 2009 M. Petri, Soline - villa maritima, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 603 605.
Teichner 2010 F. Teichner, Topographical and geophysical Field survey of The German Archaeological Institute
(Roman Germanic Commission Frankfurt) at Sv. Klement
Island, Roman villa Soline Bay, neobjavljen izvjetaj,
2010.
Ugarkovi 2010 M. Ugarkovi, Soline villa maritima,
HAG, 6/2010, Zagreb 2010: 636 638.
Izbor iz pokretnog materijala (foto: M. Ugarkovi)
se na toj mikrolokaciji, istono od zida B, trebala nalaziti

arhitektura razliitih orijentacija. Teren se nalazi na blagoj
padini koja se sputa prema istoku, a dimenzije sonde bile
su 2x2 m. Na samom rubu istonog profila sonde naen je
vanjski dio ugla prostorije, iji se zidovi nastavljaju prema
istoku. Pronaena arhitektura leala je na prirodnom
kamenu i na temelju njezine orijentacije zakljueno je da
najvjerojatnije pripada starijoj fazi gradnje. Uzorak otkrivene arhitekture bio je premalen za detaljniju analizu, a
planira se proirivanje istraivanja u sljedeoj sezoni kako
bi se detaljnije dokumentirala i definirala pronaena arhitektura. Dokumentirano je devet stratigrafskih jedinica, ije
formiranje pokazuje slinu situaciju kao i u sondi dva. U
JI uglu pronaen je ulomak mozaika, od zelenog kamena.
Pokretni materijal prao se na lokalitetu, gdje su se keramika i
posebni nalazi preliminarno statistiki analitirali te su na kraju
sezone predani Muzeju hvarske batine na pohranu, a ija
je detaljnija analiza u tijeku. Metalni ulomci konzervirani su
neposredno nakon istraivanja. Veinu pokretnog materijala
kao i prethodnih sezona ine keramiki ulomci. Ti su ulomci
najee istroeni i manjih dimenzija, a datiraju se u antiku,
od kasnohelenistikog perioda do kasnorimskog perioda (4.
6. st.). Ovogodinja istraivanja iznijela su na vidjelo sve
vei broj fine keramike iz kasnohelenistikog perioda, odnosno sive, crno premazane i sive reljefne keramike, uz pokoji
ulomak i starije datacije. Rimska keramika upuuje na podrijetlo iz raznih dijelova carstva (amofore, kuhinjska keramika,
fina keramika). Osim keramike, naeno je i vie ulomaka
stakla, veinom kasnoantike datacije, te nekoliko ulomaka
eljeznih i bronanih predmeta i mnotvo bijelih (i pokoja
siva) kockica mozaika. Zanimljivo je spomenuti i nalaz eljezne ljake, koji upuuje na to da je vila imala nekakvu vrstu
kovanice, u kojoj su se barem popravljali eljezni predmeti
za potrebe vlastitoga gospodarstva. S obzirom na narueni
kontekst, pokretni materijal moe datirati samo lokalitet, a
Marina Ugarkovi
Summary
During June 2010, work went on with the excavations of
the Roman village located in Soline bay on the island of
Sv. Klement (Pakleni islands by Hvar). This years research
encompassed: 1) drawing up a precise plan of all visible
architectural structures, with the site divided into four sectors, A-D; 2) geophysical research was conducted over an
area of 1050 square metres; 3) a continuation of investigation of the shovel pit 2 at the end of the long wall; 4)
investigation of pit 2, east of the long wall.
Geophysical investigations confirmed the previous assumptions that there were at least two architectural phases at the
site, and the two basic directions it went in were ascertained
in the north to south direction (late Roman period) and in
the north-west to south-east direction (an earlier, probably
Imperial, phase). Shovel test pit 2 was excavated down to
natural soil, and it was ascertained that the foundations of
the architecture uncovered in the excavations of the previous season lay directly on it, and according to the orientation were part of the late Roman complex. Pit 3 was excavated down to the bedrock on which lay a smallish piece
of wall (a corner), related to the earlier architectural phase.
The stratigraphic units established in both pits were formed
after the disturbance of the original ancient context, brought
about probably by farming, which would be suggested by
the movable material found. Preliminary dating confirms the
situation documented in the previous years, according to
which the site belongs to antiquity (from the Late Hellenistic
to the Late Roman period) with a greater concentration of
late Hellenistic ware with the occasional earlier sherd.
678
Redni broj: 335

Lokalitet: Split Bernardinova ulica 2 i 4
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Razdoblje: NV
Vrste radova: arheoloki nadzor
Zbog potreba sanacije kanalizacije u dvoritu zgrada
u Bernardinovoj ulici 2 i 4 u Splitu, sukladno uvjetima
Konzervatorskog odjela u Splitu tijekom dva dana (13. i 14.
12. 2010. godine) trajao je arheoloki nadzor. Voditeljica
nadzora bila je Ana Sunko Katavi, dipl. arheo. iz tvrtke
Kaukal d.o.o. Split, Marin Kraljev obavio je potrebne tehnike
i dokumentacijske radove, a nadlena konzervatorica bila je
Dubravka erina, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u
Splitu. Investitor radova bila je vrtka Point d.o.o. Split.
Predmetni lokalitet nalazi se unutar Zone A zatiene urbanistike cjeline grada Splita, u Bernardinovoj ulici 2 i 4.
Radi se o prostoru grada koji se tijekom srednjeg vijeka
poinje intenzivno razvijati izvan okvira palae prema
zapadu. Arheolokim nadzorom registriran je zidani kanalizacijski kanal koji se nalazi 0,15 m ispod hodne povrine
koju ine dijelom betonska podloga, odnosno kamene
ploe. Kanalizacijski kanal prua se u smjeru I-Z, u duini
od cca 9 m, a ine ga dvije bone stranice zidane strukture
u visini od 0,20 m, dok irina kanala iznosi 0,30 m. Sam
kanal nadsvoen je neobraenim kamenjem bez veziva.
Predmetna lokacija nakon sanacije (foto: A. Sunko Katavi)
Tlocrt i presjek kanalizacijskog sustava (izradio: M. Kraljev)
Prilikom sanacije kanala izostali su nepokretni i pokretni

arheoloki nalazi pa nije bilo potrebe za obustavom iskopnih radova, odnosno za daljnjim arheolokim istraivanjima. Nakon ienja kanala obavljeni su dokumentacijski
radovi, potom je postavljena PVC cijev, vraene su kamene
poklopnice koje su prekrivene geotekstilom, a hodna je
povrina u cijelosti poploana kamenim ploama. Nalazi
toga sustava upuuju na kontinuitet njegove uporabe od
nastanka komunalnih infrastruktura u ranim novovjekovnim
vremenima pa sve do danas. Takoer, takvi nalazi upuuju
na problem odnosa prema infrastrukturnim sustavima na
koje se uestalo nailazi na irem prostoru grada, a esto
su nemarom negirani i zatrpavani.
Ostaci kanalizacijskog sustava, pogled zapad (foto: A. Sunko

Katavi)
Ana Sunko Katavi

679
Summary
je lokaciji od 5. listopada do 15. prosinca 2010. godine (54

radna dana) nadziran zemljani iskop. Naruitelj radova bila
je tvrtka HT Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb, a izvoa arheolokog nadzora tvrtka Kaukal d.o.o. Split. Voditelj
arheolokog nadzora bio je Vedran Katavi, prof. povijesti i
arheologije, dok su strunu ekipu za potrebe tehnikih i dokumentacijskih radova inili Ana Sunko Katavi i Tanja Borojevi
Kolega, diplomirane arheologinje te Marin Kraljev, dokumentarist. Razgradnju kamenih ploa hodne povrine, runi iskop
i ostale potrebne radove obavili su djelatnici tvrtke Point d.o.o.
Split (izvoa radova), pod nadzorom i prema sugestijama
Dubravke erine iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
During December 2010, a watching brief was conducted in

the courtyard of buildings in Bernardinova ulica nos. 2 and
4 in Split. The works were being carried out because of the
repair to part of the sewage system. During the works, only
a modern brick sewer that lay 0.15 metres under the walking
surface was found. After the cleaning of the channel, documentation works were conducted, then a PVC pipe was laid,
the stone covers were replaced, covered with geotextile,
and the walking surface was entirely paved with stone slabs.
Arheolokim nadzorom obuhvaen je gradski prostor iroko

ogranien bitnim komunikacijama: na jugu Riva, na zapadu
Marmontova ulica, dok je sjevernu i istonu granicu obuhvata
inila Tomislavova, odnosno Hrvojeva ulica. Prilikom radova
nadzirano je iskopavanje kanala za kablove i pratee ahtove
u duini od cca 1000 m. Oko 80% iskopavalo se u postojee
instalacije, dok svega 20% iskopa nije pratilo postojeu telekomunikacijsku infrastrukturu. Meutim, i prilikom novog iskopa,
ovisno o dubini, nailazilo se na mnogobrojnu novodobnu infrastrukturu i kontaminirane nivelacijske slojeve graevnog tampona tzv. jalovine. Dubina iskopa kanala za zamjenu i polaganje kablova iznosila je do 0,40 m, dok su iskopi za ahtove
dosezali i do 0,80 m relativne dubine. irina iskopnog kanala
iznosila je do 0,40 m, dok su iskopi za ahtove (ovisno o
Redni broj: 336

Lokalitet: Split centar (izmeu Rive, Marmontove,
Tomislavove i Hrvojeve ulice)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Zbog potreba obnove dotrajalih HT-ovih instalacija na prostoru
zatiene urbanistike cjeline, odnosno stare gradske jezgre
grada Splita, sukladno uvjetima Konzervatorskog odjela u
Splitu i tehnikoj dokumentaciji investitora, na predmetnoj
Tlocrt gradske jezgre s obiljeenim zonama arheolokog nadzora (izradio: M. Kraljev)
680
Ostaci zapadnoga srednjovjekovnog bedema SJ 18 u Nigerovoj

ulici (foto: V. Katavi)
Ostaci kamenih struktura SJ 22, 23 na Mihovilovoj irini (foto: A.

Sunko Katavi)
tehnikoj dokumentaciji) iznosili izmeu 0,60 i 0,80 m. Radovi

su se istodobno odvijali na vie lokacija te su se zbog potreba
dokumentiranja prikupljeni podaci procesuirali unutar veih
zona od 1 do 9. Gotovo u svim zonama registrirani su ostaci
arhitekture (podnice, poploenja, stubita, bedemi, kameni
zidovi, ostaci kanalizacijsko-odvodnog sustava, pragovi i druge
kamene konstrukcije), od kojih su neki jo danas u funkciji.
Zbog zateenih odnosa uvjetovanih urbanim razvojem pronaene nepokretne strukture uestalo su devastirane, negirane,
odnosno sekundarno upotrebljavane. Unutar geolokih i kontaminiranih slojeva pronaeni su i raznovrsni pokretni arheoloki nalazi. Uglavnom su to bili fragmenti majolike (srednjotalijanska i panjolska produkcija iz ireg raspona od 14. do 18.
st.) te engobirane keramike (venetska ili romanjska produkcija
iz 16./17. st.), manji broj fragmenata puke lonarije koja je
kronoloko i tipoloki neosjetljiva, ulomci recentne keramike
od kojih su najzanimljiviji fragmenti engleske tiskane keramike,
lula lokalne proizvodnje iz 18./19. st., sedam loe ouvanih
novia (nije bila mogua preliminarna obrada), ulomak ae
od tirkiznog stakla oslikane staklenom pastom itd.
Nakon prekrivanja istraenih ostataka geotekstilom, ovisno
o zateenoj situaciji prilikom iskopa, a radi njihova ouvanja, pojedini su ahtovi zidani, odnosno dislocirani. Na prostoru Mihovilove irine radi definiranja zateenih arheolokih struktura na zahtjev nadlenog konzervatora iskopi su
neznatno proireni. Pronaeni pokretni keramiki arheoloki
nalazi primarno su obraeni, dok su nalazi metala, uglavnom nalazi novca, predani na konzervaciju i restauraciju u
Fragment majolike keramike (PPN 14), 15. 16. st. (foto: T.

Borojevi Kolega)
Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek konzervacije i restauracije, nakon ega e se dobiti potpuniji podaci. Sukladno
Pravilniku o arheolokim istraivanjima i pripadajuem
predmetnom rjeenju, pronaeni pokretni arheoloki nalazi
bit e privremeno pohranjeni u Muzeju grada Splita.
Literatura
Belamari 1997 J. Belamari, Split od carske palae
do grada, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,
Konzervatorski odjel Split, Split, 1997.
681
Marasovi, Marasovi 1997 D. Marasovi, J. Marasovi,

Obnova povijesne jezgre, 2, Grad Split, Ured za povijesnu
jezgru, Split, 1997.
Marasovi, Oreb 1977 T. Marasovi, F. Oreb, Obrada
graditeljskog nasljea u okviru projekta Splitski poluotok,
Godinjak ZSKH, 2 3, Zagreb, 1977.
Tanja Borojevi Kolega
Vedran Katavi
Summary
During 2010 a watching brief was conducted of earthworks
on the renovation of the worn installations for the firm HT
in the historical core of the city of Split. The watching brief
covered about 1000 m of trench excavation. Because of
the nature of the actual works, the excavations were carried out at a relative depth and width of about 0.40 m. In
some locations, various conversions and improvisations
were observed in the use of old systems that served as
a framework for the laying of modern infrastructure. Most
of the cut (80%) was executed in existing installations and
during the watching brief a small number of immovable
and a somewhat larger number of moveable finds (mostly
modern ceramics) were registered.
Zid Z1
hotela Mimoza), kroz Petrovu ulicu i Ulicu kralja Zvonimira

(do hotela), koja se nalazi u zoni zatiene urbane cjeline Splita. Uvjetima je propisan stalan arheoloki nadzor
iskopavanja kanala, sanacije potpornog zida u Petrovoj,
a istim uvjetima zatraena je arheoloka obrada ve
iskopanog dijela kanala i njegova dokumentacija. HEP
Elektrodalmacija, Split, odabrao je tvrtku Delmat Galiot
d.o.o. iz Splita kao najpovoljnijeg ponuditelja. Za voditelja
arheolokih radova odreen je Slavko Galiot, dipl. arheo.,
a za lanove ekipe mr. Ana Kili, dipl. arheo., Petar Dozan,
dipl. arheo., te dokumentaristica Silvana Juraga. Lokalitet
je iskopavala tvrtka Pling, a radove je nadzirala Dubravka
erina, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Za
privremeni smjetaj pronaenoga pokretnog arheolokog
materijala odreen je Muzej grada Splita.
Redni broj: 337

Lokalitet: Split centar (istok)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Razdoblje: NV
U blioj okolici nalazi se nadbiskupska palaa, ostaci kapucinskog samostana, ostaci stare i novije crkve sv. Petra,
ostaci lazareta, tamnica, bedema te sama palaa, na temelju ega su konzervatori propisali arheoloke uvjete i izdali
dozvolu za radove kroz spomenute ulice. Iskopavalo se
bagerom, uz stalan arheoloki nadzor (osim dijela koji je
ve iskopan) i potivanje pravila propisanih za takve arheoloke situacije. Evidentirana je svaka promjena u terenu,
pri nailasku na sloj u kojem je bilo arheolokog materijala
zaustavljao bi se stroj i izvele potrebne arheoloke radnje,
a kod naenih struktura iskopavalo se runo. Tijek iskapanja opisan je u terenskom dnevniku, a sve arheoloke
strukture fotografirane su i dokumentirane.
Dio kanala, od skalina prema jugu, uz istoni zid biskupske palae, izvoa iskopnih radova Pling iz Solina iskopao je prije dolaska arheologa. Prema propisanim konzervatorskim uvjetima, arheolozi su i taj dio kanala obradili i
dokumentirali. Dubina kanala u tom je dijelu oko 0,80 m,
irina 0,60 m i duina 25 m. U profilu s jedne i druge strane
kanala vidljivo je da se radi uglavnom o nasipanom materijalu, koji najvjerojatnije potjee s tog mjesta, to se zakljuuje po okolnom terenu. Oevidom je utvreno da je teren
od stuba do kafia ravnan pri graevinskim zahvatima zbog
gradnje okolnih kua i pristupne ceste. Intaktne stratigrafije nema, zemljani je materijal poremeen, pa su utvreni
sljedei slojevi: asfalt (0,10 m), podloga za asfalt (0,20 m),
tamno smei zemljani sloj (debljine 0,10 m), zatim tupinast
Tijekom 2010. Konzervatorski odjel u Splitu na temelju zahtjeva HEP-a dao je posebne uvjete za radove na
KB 1 kV iz TS Zlodrina 1 (stvaranje uvjeta za prikljuak
Kompleks srednjovjekovnog lazareta na junom dijelu prostora

prema moru. Poetkom 20. st. tu je bio luki ured, financijsko ravnateljstvo, carinarnica, porezni ured i tamnice s velikim unutranjim
dvoritima; prema istoku je skladite duhana, neorenesansna graevina iz 1905. (sve su zgrade stradale u vrijeme Drugoga svjetskog rata); sklop je omeen sa sjevera Ulicom tamnica, sa zapada
Obalom carinare (Obala lazareta), a s juga Strossmayerovom
obalom (Obala lazareta) (skica iz 1910.)
682
kua uistinu mogla pripadati biskupiji ili nekom bogatijem

graaninu.
Nisu pronaeni spoliji ni drugi kameni namjetaj, samo je
kod zida Z3 uoen razliit nain zidanja, u donjem dijelu
zida vidljiva je razlika u obradi kamena i veliini, to daje
mogunost razliite gradnje, odnosno da donji dio pripada
starijoj fazi, a gornji dio s bolje obraenim kamenim blokovima nekoj novijoj fazi (spomenuta rekonstrukcija poetkom 20. st.). Stariji temelji prema tome mogu pripadati
onome omanjem objektu koji se vidi na katastarskoj mapi iz
1834., a noviji su onda nastali prilikom obnove kue krajem
19. ili poetkom 20. st.
Osim u tom dijelu, nisu uoeni tragovi struktura ili nekoga
intaktnog arheolokog sloja. Moe se samo napomenuti
kako se u dijelu oborinskog ahta, na 1,5 m juno od zida
Z3 i Z4, u temeljima potpornog zida vidi otvor za otjecanje
oborinskih voda pa se pretpostavlja da su takvi otvori graeni u cijeloj duini biskupske palae te pripadajueg joj
ogradnog zida i podzida. Kanal i zidane strukture fotografirane su, odreene u prostoru i dokumentirane; pripadajuu
nacrtnu dokumentaciju uradila je dokumentaristica Silvana
Juraga, a geodetske radove tvrtka Tahometar d.o.o. iz
Splita.
Zid Z2, na njega je nasjeo potporni zid 1a
svijetli sloj (debljine od 0,50 do 0,75 m) pomijean sa sitnim

kamenjem, rasutim graevnim materijalom, keramikom
(uglavnom glazirana i recentna keramika), s vrlo rijetkim
ulomcima kasnoantike i srednjovjekovne keramike.
Kanal je iskopan do trafostanice, pri emu nije frontalno
probijen prolaz potpornog zida kod TS, ve se u prostor
ulo buenjem rupe u zidu ispod razine asfalta. Prilikom
ureenja profila, ovlateni arheolog naiao je na zidanu
strukturu. Utvreno je da se radi o zidu, orijentacije S-J, koji
je zidan priklesanim kamenim blokovima, vezan vapnenom
bukom (oznaen je kao Z1). Zid je irok 0,60 m, vidljive
visine 0,40 m, zidan s dva lica i obukan s obje strane. Na
njega se naslonio drugi zid, Z2, zidan uglavnom od neobraenog kamena, vezan nekom vrstom jalovine (crvene
zemlje i morskog pijeska), bakrene boje. Zid Z2 naslonjen
je na zid Z1, sa zapadne strane, i po tome to je Z1 obukan moe se zakljuiti da je Z2 nastao poslije. Vjerojatno
je nastao u drugoj polovini 20. st., a tako popunjen prostor posluio je kao temelj dijelu manjega potpornog zida,
koji se nalazi iznad Z2. Junije od Z2 i Z1 naen je ostatak zida koji u presjeku ima tragove strojne pile, kojom je
njegov istoni dio skinut zbog potrebe nekoga graevinskog zahvata (postavljanja instalacijske mree) zid je
nazvan Z3. Na kraju zida Z2 (tu zavrava i Z3, odnosno
ne ide prema jugu, nego prema istoku) uoen je dio poruenog zida (iznad elektrinog kabela koji se nalazio 1 m
od povrine); dubljenjem zemlje ispod kabela utvreno je
da zid pod pravim kutom nastavlja prema istoku i nazvan
je zid Z4. Produbljivanjem dijela istono od Z1 naena je
betonska podnica, dok je prema jugu stajala ouvana podnica od Betica ploica, po emu se moe zakljuili da je
rije o stambenoj kui graenoj (ureivanoj) krajem 19. ili
poetkom 20. st. koja je vjerojatno sruena za Saveznikog
bombardiranja u Drugome svjetskom ratu (postoje kazivanja da je poruena i prije). U tom dijelu naeno je nekoliko
ulomaka glazirane keramike (venecijanska proizvodnja),
ulomak majolike te keramika s kraja 19. st., meu njima i
jedna sa slovima kakva se nalaze na apotekarskim posudama iz tog razdoblja (postoji jedna posuda iz tog vremena pisana jednakim stilom i slovima s natpisom AVE
MARIA), pa se moe pretpostaviti da je i to dio sakralnog
posua. Oko ostataka kue pronaeni su brojni ulomci
obojene buke (freske), po emu se moe zakljuiti da je
Kada se govori o stratigrafiji, uglavnom je rije o nasipanome materijalu, koji nema intaktnih arheolokih slojeva
(cjelina) nastao je ravnanjem terena ili je promijean
zbog razliitih graevinskih potreba, postavljanja komunalnih, elektrinih, PTT i drugih instalacija, kao i gradnje
odvoda za oborinske vode i prilaznih cesta. Moe se rei
Zid Z3 i Z4
683
uz koji je prislonjen zid Z2. Na tome mjestu moe se traiti

i dio kapucinskog samostana ili pak neke sporedne graevine u sastavu samostanskog kompleksa, a za mlau fazu
moe se pretpostaviti takoer sporedni prostor uz biskupsku palau (moda je bila ubonica). Pokretni materijal
predan je u Muzej grada Splita.
Literatura
Piplovi 2006 S. Piplovi, Urbanistiki i graditeljski razvitak predgraa Luac u Splitu, Radovi Zavoda povijesne
znanosti HAZU u Zadru, 48, Zadar, 2006: 453 510.
Slavko Galiot
Summary
During 2010, the Conservation Department in Split, pursuant to an application from HEP (power distributor) laid down
special conditions for works laying an electrical grid at KB
1 kV from Zlodrin 1 substation (creating conditions for connections to the Hotel Mimoza), through Petrova ulica and
Ulica kralja Zvonimira (to the hotel), which is in the zone of
the protected urban unit of Split. In the immediate vicinity
lie the archbishops palace, the remains of the Capuchin
monastery, the remains of the older and new Church of St
Peter, the remains of the lazaretto, the dungeon, the walls
and the palace itself. In the trench it was mainly fill material
that was ascertained, which has no intact archaeological
strata, and was created by levelling of the ground, or was
mixed because of the various construction requirements
(laying utilities, electrical installations and the development
of drainage for surface runoff and for access routes.
Potporni zid 1, zid Z3, desno zid Z4; dolje je betonska ovojnica
kanalizacijske cijevi, a ispod zida Z3 nalazi se temeljna stopa
da postoje sljedee stratigrafske jedinice: 1.) asfalt; 2.)

naboj od zemlje i veega neobraenog kamenja, podloga
asfalta; 3.) sivkasta zemlja pomijeana sa sitnim kamenjem, rasutim graevnim materijalom i ulomcima keramike.
Stratigrafske su jedinice: SJ 1 asfalt, SJ 2 naboj, SJ 3
sivkasta zemlja, SJ 4 Z1, SJ 5 Z2, SJ 6 Z3, SJ 7 Z4,
SJ 8 P1 i SJ 9 P2, dok potporni zid 1 i 2 ne spadaju u
istraivane jedinice.
Od pokretnog materijala uglavnom je zastupljena keramika,
dok nisu naeni kameni i metalni predmeti s arheolokom
vrijednou, a staklo je uglavnom novovjekovno. Vrlo je
malo antike i srednjovjekovne keramike uglavnom se
radi o fragmentiranim ulomcima kojima se ne moe odrediti
tipologija ni vrijeme nastanka. Naeno je nekoliko ulomaka
majolike i glazirane keramike, a najvei postotak ini novija
keramika: porculan, engleska keramika te keramika iz 20. st.
Redni broj: 338

Lokalitet: Split Dioklecijanova palaa (Aljeijeva 3)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status: N-3
Od 10. do 31. kolovoza 2010. trajalo je arheoloko istraivanje kao preduvjet daljnjih restauratorskih i graevinskih
sanacijskih radova unutar prizemlja i pripadajuega dvorinog prostora trokatnice u Aljeijevoj ulici 3 u Splitu. S obzirom na to da je objekt smjeten u zoni A zatiene urbane
cjeline grada Splita, Konzervatorski odjel u Splitu, u sklopu
posebnih uvjeta za radove na predmetnom objektu, propisao je zatitna arheoloka istraivanja kao preduvjet daljnjih
radova. Radove je nadzirala Vanja Kovai, dipl. ing. arh.,
via struna savjetnica Konzervatorskog odjela u Splitu,
dok je koordinator svih radova bio Ivo Vojnovi dipl. ing. arh.
Spomenute radove naruio je investitor ASCO d.o.o. od tvrtke
Pisa trade d.o.o. Voditelj arheolokih istraivanja bio je Vinko
Madiraca, dipl. arheo., a zamjenica voditelja Milka Mrdulja,
dipl. arheo. lan strune ekipe bila je i Matilda Tara, dipl.
arheo. Lokalitet je geodetski snimila te izradila arheoloku i
arhitektonsku nacrtnu dokumentaciju tvrtka Neir d.o.o.
Zakljuno se moe rei da su zidane strukture ostaci neke

graevine, graene u dvije faze: starija se vidina mapi iz
1834. i mlaa se vidina katastru iz 1911. te na fotografiji
na kojoj dominira biskupska palaa Piplovi. Starija se
faza vidi u donjem dijelu zida Z3, dok je starija zidana bolje
obraenim kamenim blokovima. Zid Z2 mlai je od zida Z1
i on je nastao tijekom rekonstrukcije sjevernog dijela potpornog zida 1 (koji ide od TS prema sjeveru), tim zidom
od neobraenog kamena, vezanog jalovinom (crvenica
i pijesak) popunjen je prostor od Z3 prema sjeveru da bi
posluio kao temelj za sanaciju potpornog zida. Za potvrdu
te tvrdnje najbolje slui obukana zapadna strana zida Z1,
684
Objekt u Aljeijevoj ulici zahvaen istraivanjima (foto: V. Madiraca)
Reducirani kasnoantiki zid u unutranjosti objekta (foto: V. Madiraca)
Uzidane antike tegule u zidu u sjeverozapadnom uglu dvorita

(foto: V. Madiraca)
Ostaci kasnoantikog zida Dioklecijanove palae u dvoritu u

Aljeijevoj ulici (foto: V. Madiraca)
Predmetni objekt smjeten je u jugozapadnom kvadrantu

Dioklecijanove palae, a vremenom gradnje pripada
kasnom 16. ili ranom 17. st. Rije je o tipinoj splitskoj
pukoj kui graenoj na usitnjenoj estici s izrazitim stremljenjem uvis, ime se pokuava anulirati efekt malih stambenih povrina. Arhitektonski kontekst cjelokupnog prostora
izrazito je slojevit s obzirom na razne povijesne razvojne
faze. Svojom zapadnom polovicom objekt se nalazi iznad

kasnoantikoga podrumskog hodnika Dioklecijanove
palae 5, za koji se smatra da je imao funkciju svjetlarnika.
Istonom je polovicom objekt nasjeo na kasnoantiki zid koji
dijeli taj hodnik od velike kasnoantike trobrodne podrumske dvorane 6A, debljine oko 3,25 m. Pripadajue dvorite
manjih dimenzija okruuju stambeni objekti nastali u vie
685
jednako kao i kasnoantiki svod hodnika u jo starijoj fazi.

Od ostalih nalaza bitno je spomenuti i djelomice sauvan
pod kue od kamenih ploa iz 16. i 17. st. u unutranjosti,
dva kasnoantika zida u dvoritu u liniji sa zapadnom stranom podrumskog hodnika 5 i okomito na nju, te ugraene
tegule u proelju objekta u sjeverozapadnom uglu dvorita.
Nekoliko tegula ima utisnut peat s oznakom proizvodne
radionice unutar polja tipa tabula ansata.
Arheoloka istraivanja privremeno su prekinuta do donoenja konanog projekta za ureenje prostora, kada bi trebala
biti nastavljena u skladu s potrebama preureenja. Prostor je
osiguran izradom zatitne skele unutar podrumskog hodnika
5, koja dopire sve do razine prizemlja predmetnog objekta.
Malobrojni pokretni arheoloki nalazi, a rije je uglavnom o
fragmentima antikih tegula i amfora, oieni su, signirani i
dokumentirani u skladu s pravilima arheoloke struke, te e
biti pohranjeni unutar prostorija Muzeja grada Splita.
Literatura
Fiskovi 1952 Cvito Fiskovi, Romanike kue u Splitu i u
Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, III/2, Split, 1952.
Madiraca 2010 Vinko Madiraca, Preliminarno struno
izvjee o arheolokim istraivanjima u sklopu konzervatorsko-restauratorskih istraivanja u prizemlju objekta i
dvorinom prostoru u Aljeijevoj ulici 3 u Splitu, Split, 2010.
Marasovi 1970 Tomislav Marasovi, Metodoloki postupak revitalizacije historijskih urbanih centara, Problemi i
tehnika zatite historijskih gradskih centara, Split, 1970.
Pedii, Podrug 2007 Ivan Pedii, Emil Podrug, Antiki opekarski peati iz fundusa Muzeja grada ibenika, ibenik, 2007.
Ostaci podnice objekta iz razdoblja 16. i 17. st., postavljene na

kasnoantikom zidu Dioklecijanove palae (foto: V. Madiraca)
Vinko Madiraca
povijesnih i graditeljskih razdoblja, poevi od predromanike do 19. i 20. st. Posebno je zanimljiv objekt u zapadnom dijelu dvorita, koji u svom zapadnom proelju orijentiranom na ulicu Dosud ima uzidanu predromaniku biforu,
dok se na istonom proelju istog objekta, orijentiranom na
dvorite u Aljeijevoj ulici, nalazi prozor romanikih stilskih
karakteristika. Na primjeru tog dvorita odlino je vidljiv
proces razgradnje kasnoantike gradnje u gornjim katovima Dioklecijanove palae, zapoet jo u ranom srednjem
vijeku, te uporaba njezinih podrumskih prostorija kao temelja za novu stambenu gradnju. Arheoloki nalazi evidentirani
u prizemlju i dvorinom prostoru predmetnog objekta bacaju
novo svjetlo na uvrijeeno miljenje o tlocrtnom poklapanju
podrumskih i gornjih kasnoantikih prostorija Dioklecijanove
palae. Naime, istraivanjem u unutranjosti predmetnog
objekta utvreno je da je istoni zid objekta zapravo reduciran i donekle preureen kasnoantiki zid u gornjem katu
Dioklecijanove palae, postavljen na zidu podrumskog hodnika 5, te graen u tehnici opus mixtum. U tom zidu vidljive
su preinake iz 16. i 17. st., te dvije tada izdubljene nie,
ali se na osnovi sauvanih originalnih dijelova oba kasnoantika lica zida uspjela rekonstruirati originalna debljina
zida od 1,75 m, to je za 1,5 m manje od debljine donjega
podrumskog zida. Istraivanjem u dvoritu utvrena je neoteena linija istonog lica istog zida u nastavku prema
jugu, ali i novi podatak da je taj zid zapravo bio razveden
niama ili postamentima za pilone, to ne odgovara tlocrtnoj
situaciji u podrumskom prostoru. Vidljivo je da je zapadna
polovica poda predmetnog objekta iznad hodnika 5 propala,
Summary
During rescue archaeological investigations performed in the
context of restoration and building rehabilitation works in the
ground floor and pertaining courtyard space of the structure
in Aljeijeva ulica 3 in Split, valuable archaeological finds of
the late Roman, medieval and early modern periods were
registered. Primarily, these concern remains of walls in the
upper floors of the late Roman rooms of Diocletians Palace,
and a small part of its original appearance was successfully
reconstructed. Also interesting are finds of original parts of a
house built n the 16th-17th century, and incorporated into the
earlier built late Roman and early medieval context.
Redni broj: 339

Lokalitet: Split Dioklecijanova palaa (Arhiakonova 1)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status: N-3
Konzervatorski odjel iz Splita izdao je odobrenje tvrtki Pisa
trade d.o.o. iz Solina za zatitna arheoloka istraivanja
u prizemlju zgrade u Arhiakonovoj 1 (k.. 1713) u Splitu,
686
koja se nalazi unutar Dioklecijanove palae. Investitor

radova bio je upni ured Uznesenja BDM, Katedrala Split,
Kraj sv. Duje 3, Split. Istraivanje je s prekidima trajalo od
10. veljae 2009. do 23. srpnja 2010. godine. Voditeljica
zatitnoga arheolokog istraivanja bila je Milka Mrdulja,
dipl. arheo. Prateu tehniku dokumentaciju izradilo je
poduzee Neir d.o.o. iz Splita. Arheoloke radove nadzirala je mr. Vanja Kovai, via struna savjetnica iz
Arheoloko istraivanje odvijalo se u prizemlju zgrade, tj. u
prostoru od oko 60 m, koji pripada upnom uredu, a bio je
smjeten izmeu sektora VI (Istone terme) i VIII (jugozapadni dio ograenog prostora mauzoleja) u jugoistonom
kvadrantu palae. Nakon uklanjanja recentnog poda nekadanjeg stana, otkriven je nasip zemlje debljine oko 0,20
m, ispod koje se nalazila kaldrma po gotovo cijeloj prostoriji
te pe od sekundarno upotrijebljenih kamenih blokova uza
zapadni zid prostorije. Sjevernu stranu kue zatvarao je zid
temenosa mauzoleja koji nije bio u potpunosti sauvan, ve
otuen u irini od 0,70 m do razine spomenute kaldrme.
Zid je bio graen tehnikom opus mixtum, sauvan do 1,60
m visine (zajedno s temeljnom stopom 2,20 m) te 5,20 m
duine. Poluobraene kamene ploe kaldrme protezale su
se u razini vrha sauvanog Dioklecijanova zida, odnosno u
razini crvenice, da bi prema jugoistoku prostorije kaldrma
bila vie ulegnuta. Posljedica takva pada terena vjerojatno
je bila kanalizacijska cijev koja je tu prolazila.
Zbog statike kue nije obuhvaena cijela povrina stana
odjednom, ve su se istraivanja odvijala u fazama. Budui
da je otkriven sredinji zid koji se naslanjao na zid temenosa
smjera sjever-jug i tako prostor dijelio u dva dijela, tijek istraivanja moe se podijeliti na zapadni i istoni dio prostorije
Zapadni dio prostorije sa sklopom zidova (foto: M. Mrdulja)
sloj prati du cijele zapadne strane prostorije. Vjerojatno

se radi o praznini u naseljavanju te kue jer je ispod tog
sloja bio kasnoantiki sloj s razbijenim tegulama, opekama,
velikom koliinom mramora (koji je sluio kao oplata ili kao
dio skulpture), garei i malo keramike. To je sloj koji je iao
u ravninu temeljne stope Dioklecijanova zida. U sjeverozapadnom dijelu prostorije otkrivena je iva stijena koja je ila
od temeljne stope, ispod zapadnog zida prostorije s velikim
padom prema unutranjosti, odnosno prema tupini. iva stijena uobiajena je u palai i moe se vidjeti kod mozaika
u Bulievoj ulici. Ispod razine stope u ravnini ive stijene
bila je antika buka, vjerojatno kao podloga za mozaik koji
se tu nalazio, te tupina, budui da je teren padao prema
unutranjosti. Da se tu nalazio mozaik potkrijepljuje i niz od
nekoliko tessera koje su bile vidljive iz temeljne stope. Taj
dio prostorije prije je bio uniten, a ostao je samo dio zidia u
sjeveroistonom dijelu prostorije koji izlazi iz temeljne stope.
Juni dio prostorije ima kompaktniju sliku. Taj je dio od sjevernog dijela odijeljen kamenim blokom ogradom koja je
ograivala trijem s mozaicima i zidom u njegovu zapadnom
nastavku. Taj je prostor dijelio zid od neobraenih kamenih ploa bez veziva koji je stajao na kasnoantikom sloju.
Funkcija tog zida nije poznata. Prilikom uklanjanja tog zida
do razine unitene podnice otkrvena je kamenica koja je
stajala na garei. U jugoistonom dijelu otkriven je dobro
sauvan mozaik. Na mozaiku je bio zid koji po grai ne
odgovara zidiu koji je izlazio iz temeljne stope u sjevernom dijelu prostorije. Radi se o zidu iz mlaeg razdoblja.
Sada se pokazala prava slika te prostorije: mozaik, kameni
blok ograda oko trijema s mozaicima i zidom u njegovu
Zapadni dio prostorije

Pe veliine 3x2,5 m bila je naslonjena uza zapadni zid
prostorije. Bila je pravokutnog oblika, inilo ju je 6 sekundarno upotrebljenih kamenih blokova (tri su u tehnici
bugnato), a budui da se taj prostor nalazi u neposrednoj
blizini podruma palae, nije iskljueno da potjeu upravo
s tog mjesta. Sredina je bila ispunjena rahlom zemljom
pomijeanom sa srednjovjekovnom keramikom, pepelom
te recentnim opekama. Ispod kaldrme, istono od pei,
otkriven je tamno crveno-smei sloj rahle zemlje, debljine
gotovo 1 m, sa srednjovjekovnom i novovjekovnom keramikom, ivotinjskim kostima, morskim koljkama, sedrom
te kamenim materijalom i noviima. Radilo se o velikoj
koliini pokretnoga arheolokog materijala koji je bio zastupljen po cijeloj duini prostorije. Taj pokretnim materijalom
bogat sloj leao je na podnici od uto-zelene gline koja se
takoer protezala du junog dijela zapadne strane prostorije. Otkriveni dio uz Dioklecijanov zid, zajedno s pokretnim materijalom, nije imao sauvanu podnicu u potpunosti. Jedan dio podnice naslanjao se na zapadni dio kue,
ali nije doticao Dioklecijanov zid. Podnica debljine 0,05 m
lagano pada prema jugu. Tragovi garei bili su po sredini
podnice, odnosno ispod ve spomenute pei.
Ispod podnice bio je rahli sloj sivo-smee zemlje s usitnjenom bukom i malo ivotinjskih kostiju. Radi se o sloju koji
gotovo i nije imao pokretnoga arheolokog materijala, osim
dvije mramorne oplate i malo kamenog materijala. I taj se
687
Nakon uklanjanja prve kaldrme, pojavio se sloj s novovjekovnom keramikom do druge kaldrme koja je bila neto via
od razine podnice na zapadnoj strani prostorije. Nepravilno
se protezala od sredine prostora prema jugu, ne dotiui
istoni zid prostorije. Kaldrma je bila od veega, grubo
obraenog kamena. Neposredno ispod razine podnice
pojavio se zid irine 1 m te duine 4 m, koji se naslanjao
na sredinji zid i moda je bio u funkciji potpornog zida. Bio
je graen od velikog broja obraenog kamenja, meu kojim
je bio i akroterij poklopca sarkofaga s kriem i tekstom
SCO te tri kamene ploe s profilacijom. Istona strana toga
potpornog zida inila je jednu stranicu kanala ispunjenog
kamenim ulomcima. Pri samom vrhu nazirala su se dva
kamena dovratnika. Taj se kanal protezao koliko i potporni
zid, s tim da mu je zavretak (sjever) inio drugi zid koji je
izlazio iz potpornog zida. Kanal se nastavljao ispod ulice
jer je u junom zidu bio pravokutni otvor, ali bez ouvanog
dna. Otvor kanala u zidu nije u potpunosti odgovarao irini
kanala. Sadraj kanala, uz kamene ulomke, ukljuivao je
i novovjekovnu keramiku. Ispod kanala pruao se drugi
zid od kamenih ploa bez vidljivog veziva, od juga prema
sredini, ija funkcija nije poznata. Taj sklop zidova i kanala
nalazio se u junom dijelu prostorije.
Na sjevernom dijelu iz temeljne stope temenosa zida mauzoleja izlazio je zid od poluobraenih kamenih ploa s vezivom, irine 0,80 m na poetku, a prema jugu irine 0,70
m. Bio je visok oko 0,50 m, s tim da je teren padao prema
jugu. U jugoistonom dijelu zid se gubi i dolazi se do tupine.
Prilikom nastavka istraivanja, u meuprostoru istono od
spomenutog zida otkriveni su temelji istonog zida kue.
Srednjovjekovni zid kue stajao je na nekoliko kamenih
blokova koji su bili na tupini, uvueni prema unutra. Ti
kameni blokovi pripadaju antici.
Uklanjanjem potpornog zida koji je stajao na kasnoantikom sloju, u jugozapadnom dijelu otkriven je nastavak
mozaika. Zbog velike teine zida, zemlje i kamenja, mozaik
je u potpunosti bio ulegnut. Utvreno je da mu je poetak
bio od ve spomenutog zida te se nastavljao dalje prema
jugu, ispod ulice. Na to je uputio ve spomenuti ostatak
mozaika ispod otvora kanala u junom zidu. Osim tog
mozaika koji je veliinom bio dosta velik, otkriven je manji
ostatak mozaika bez vidljive ukrasne kompozicije u sjeveroistonom kutu, a izlazio je iz temeljne stope, tj. nalazio
se izmeu sredinjeg zida te spomenutoga antikog zida.
Akroterij poklopca sarkofaga (foto: M. Mrdulja)
zapadnom nastavku. Poetak mozaika bio je od junog

ruba kamenog bloka, a nastavljao se prema junom dijelu
prostorije, ali ne do samog kraja. U samom kutu prostorije
mozaik nije bio sauvan, ali se vjerojatno nastavljao junije,
ispod ulice. To potkrepljuje injenica da se taj mozaik, budui
da se nastavljao ispod sredinjeg zida u istonu prostoriju,
manjom povrinom vidio u profilu junog zida (to potvruje
mozaik u prvoj kui do Vestibula). Mozaik su inile etvrtaste kockice veliine 1,5 2 cm (tesserae), od kamena u
tamno plavoj i bijeloj boji uz poneku crvenu te od sivo-plavog mramora. Mozaik je bio dug 1,80 m, a irok 1,15 m.
Ukrasnu kompoziciju inio je bijeli obrub sa sivo-crnim okvirom unutar kojeg se nalazio niz rombova ispunjenih sivoplavim mramorom, meusobno povezanih dvjema linijama.
Te su linije tvorile esterokut ispunjen bijelim kockicama. U
sjevernom dijelu mozaika nedostajao je bijeli obrub, kao i
manji dio ukrasne kompozicije koja je bila tik uz sredinji zid.
Juni dio mozaika takoer nedostaje, dok je i sredina djelomino unitena. Prilikom nastavka istraivanja ostatka prostorije zapadno od mozaika do zdravice, pronaena je vea
koliina mramornih oplata, alabastera, tessera u bojama te
ulomci fresaka. Na junom dijelu mozaika, koji je bio uniten, pronaeni su ostaci buke kao njegove podloge te dio
zidia (?) uz juni zid prostorije, ija funkcija nije jasna.
Istoni dio prostorije
Istoni dio prostorije inio je sloeniju sliku od zapadnog
dijela. Radilo se o manjoj povrini s nizom zidova, kanala
te s nastavkom mozaika. to se tie materijala, u veem
je broju novovjekovan te su pojedini dijelovi posuda pronaeni i u tom i u zapadnom dijelu prostorije. Na poetku
istraivanja, tijekom ienja i definiranja kaldrme u prostoriji, njezin sjeveroistoni dio bio je pod zemljom. To je
bio dio gdje se trebao nastavljati zid temenosa mauzoleja.
Otvaranjem sonde na tome mjestu (sonda 1) pokazalo se
da spomenutog zida nema, tj. zid temenosa protezao se
i zavravao na mjestu gdje zapoinje sredinji zid, koji je
prostoriju dijelio na dva dijela. Zid temenosa koji se trebao
nastavljati prema istoku, oko 2 m, bio je iupan. Na tome
mjestu kua doslovno nije imala ni zida ni temelja, ve se
nazirao kanal koji se nastavljao prema kripti sv. Lucije.
Taj je kanal bio zatrpan, a ispred njega otkriveno je vie
razina podnica najvia od buke, a nie su bile poploane. Vjerojatno se radilo o kasnijoj upotrebi tog prostora
koji je djelomino zatvarao mali zid, paralelan sa zidom
temenosa.
Zid irok 0,75 m, koji je dijelio taj prostor na zapadni i istoni

dio, bio je srednjovjekovan. Graen je od obraenog i poluobraenog kamena sa sekundarno upotrijebljenim kamenim ulomcima, kao to je mramorni stup te kameni blok.
Posljednja faza istraivanja bila je usmjerena na prilagoavnje prostora podruma. Pri tom je probijen prolaz iznad
mozaika na srednjovjekovnom zidu te su time povezane
zapadna i istona prostorija. Mozaik se mogao vidjeti u cijeloj svojoj irini. Na izvornom zidu temenosa u jugoistonom
kutu zapadnog dijela otkriven je dio freske ute podloge
s motivom ruiastih vitica. Od pokretnoga arheolokog
materijala treba izdvojiti srednjovjekovnu i novovjekovnu
keramiku koja je otkrivena u debelome rahlom sloju tamno
crveno-smee zemlje u zapadnom dijelu te novovjekovnu
u istonom dijelu prostorije. Pronaeno je 29 novia, dva
bronana predmeta i lica. Od kamenog materijala treba
688
Redni broj: 340

Lokalitet: Split Dioklecijanova palaa (Bajamontijeva
ulica)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A, NV
Dana 15. lipnja 2010. arheoloki je nadzirano prespajanje divljega kanalizacijskog prikljuka s kasnoantikoga
kanalizacijskog kanala Dioklecijanove palae na dananju kanalizacijsku mreu u Bajamontijevoj ulici u Splitu.
Predmetni lokalitet smjeten je unutar zone A zatiene
urbane cjeline grada Splita te je na navedenom podruju
tijekom takvih graevinskih radova propisan arheoloki
nadzor. Radove je arheoloki nadzirala tvrtka Pisa trade
d.o.o., po nalogu investitora Vodovod i kanalizacija d.o.o.
Radnici tvrtke Point d.o.o. runo su iskopavali teren te
uklanjali i vraali kamene ploe, a radnici tvrtke Vodovod i
kanalizacija d.o.o. prespojili su kanalizacijske cijevi. Teren
je geodetski snimila te izradila arheoloku i arhitektonsku
nacrtnu dokumentaciju tvrtka Neir d.o.o. Radove je nadzirala Dubravka erina, dipl. arheo., via struna savjetnica
iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Pogled na sredinji zid s istone strane (foto: M. Mrdulja)
izdvojiti ulomak gotikog kapitela sekundarno upotrijebljenog u kaldrmi, akroterij poklopca sarkofaga s kriem i tekstom SCO, mramornu bazu stupa, dijelove skulpture.
Literatura
Summary
Tijekom radova obuhvaeno je podruje na samom kriitu Dominisove i Bajamontijeve ulice, smjeteno u sjeverozapadnom kvadrantu Dioklecijanove palae. S obzirom na danas poznat plan kasnoantike kanalizacijske
mree Dioklecijanove palae, vidljivo je da je u osi dananje Bajamontijeve ulice originalno izveden dio zapadnog
ogranka te mree. Pritom nije rije o glavnom kanalu
dimenzija 220x115 cm u presjeku, ve o ogranku mree
dimenzija 160x65 cm u presjeku. Naime, glavni kanal veeg
profila ulazi u prostor palae ispod sjevernog propugnakula
(Zlatna vrata) te prolazi glavnom kasnoantikom ulicom
palae u smjeru sjever-jug (cardo, dananja Dioklecijanova
ulica). Na kriitu s glavnom kasnoantikom ulicom u
smjeru istok-zapad (decumanus, dananja Kreimirova
ulica) skree prema zapadu te dopire istom ulicom do
prostora zapadnog propugnakula palae. Zavretak tog
In Arhiakonova ulica 1 within the south east quadrant of

Diocletians Palace in Split during 2010 rescue archaeological investigations were carried out. The northern side of
the house is closed by the wall of the temenos of the mausoleum, which was knocked down to the level of the cobblestones that stretched over the whole room. Below the
cobbles a medieval wall running north-south was found; it
divided the room into an eastern and a western part. In the
western part of the room a stove was uncovered in the stratum with medieval and modern pottery, below which was
a floor of yellow-green clay. In the south east part was a
mosaic that went on into the eastern part of the room. On
the original temenos wall a small part of a fresco was discovered. In the eastern part of the room channel openings
were discovered. Also revealed was a wall that exited from
the footing of the wall of the temenos of the Mausoleum,
and the continuation of the mosaic from the western wall,
which went on towards the south, underneath the road.
Iskop u Bajamontijevoj ulici (foto: V. Madiraca)
Marasovi 1957 Marasovi Tomislav, Preureenje srednjovjekovnih kua jugoistono od Vestibula Dioklecijanove
palae, URBS, XI, Split, 1957.
Marasovi et al. 1972 Jerko Marasovi, Tomislav
Marasovi, Sheila McNally, John Wilkes, Istraivanje jugoistonog dijela Diolkecijanove palae, I. dio, 1968-1971,
URBS, Split, 1972.
McNally et al. 1977 Sheila McNally, Jerko Marasovi,
Tomislav Marasovi, Istraivanje Dioklecijanove palae, II.
dio, 1968-1971, 1972-1977, URBS, Split, 1977.
Milka Mrdulja
689
U manjem zapadnom dijelu iskopa, koji zahvaa u prostor

Bajamontijeve ulice, evidentiran je dio istonog zida zidanog kanala u osi ulice. Taj je kanal vjerojatno postavljen u
razdoblju druge austrijske uprave Splitom (sredina ili druga
polovina 19. st.).
Prespajanjem kanalizacijske cijevi eliminirano je dosad
jedino locirano takvo prikljuenje na kasnoantikoj
mrei Dioklecijanove palae, iako vjerojatno nije jedino.
Predmetni iskop zatrpan je otprije iskopanim materijalom,
a kamene ploe ulinog plonika vraene su na originalne
pozicije. Malobrojni pokretni arheoloki nalazi, a uglavnom
je rije o fragmentima antikih amfora, oieni su, signirani i dokumentirani u skladu s pravilima arheoloke struke,
te e biti pohranjeni u prostorijama Muzeja grada Splita.
Literatura
Madiraca 2010 Vinko Madiraca, Struno izvjee o arheolokom nadzoru tijekom prespajanja kanalizacijskog prikljuka u Bajamontijevoj ulici, Split, 2010.
Marasovi, Perojevi 2008 Katja Marasovi, Snjeana
Perojevi, Odvodnja otpadnih voda u povijesnoj jezgri
Splita, Split, 2008.
Dio kasnoantikog kanala u Bajamontijevoj ulici vidljiv iz revizijskog okna (foto: V. Madiraca)
kanala evidentiran je tijekom arheolokih istraivanja 80-ih

godina 20. st. ispod prostora dananjeg hotela Central na
Narodnom trgu, jugozapadno od zapadnog propugnakula.
Istoni i zapadni ogranak s kanalom manjih dimenzija u
presjeku, granaju se prema istoku i zapadu od glavnog
kanala netom po ulasku kroz sjeverni propugnakul u prostor palae. Istoni kanal pritom prolazi prostorom sjevernog (dananja Carrarina poljana), istonog (dananja
Nepotova ulica) i junog trijema (dananja Poljana kraljice
Jelene) kasnoantike zgrade u sjeveroistonom kvadrantu
palae, te se spaja s glavnim kanalom na podruju kriita
karda i dekumana. Zapadni kanal prolazi prostorom sjevernog (dananja Ulica majstora Jurja) i zapadnog trijema
(dananja Bajamontijeva ulica) kasnoantike zgrade u sjeverozapadnom kvadrantu palae, te se na podruju zapadnog propugnakula spaja s glavnim kanalom. Zapadni je
ogranak bolje istraen 80-ih godina 20. st., tijekom radova
tadanjeg Odjela za povijest graditeljstva Urbanistikog
biroa Split, pod ravnanjem Jerka Marasovia, dipl. ing. arh.
Pritom su izvedena i revizijska okna na tom ogranku, te se
jedno nalazi upravo u Bajamontijevoj ulici, a na njega je
donedavno bio vezan i spomenuti divlji kanalizacijski prikljuak. Tijekom istraivanja utvren je pad tog kanala od
1,24% u osi Bajamontijeve ulice. Dananja kanalizacijska
mrea Dioklecijanove palae uglavnom je graena sredinom i u drugoj polovini 19. st. u razdoblju druge austrijske uprave. Tada se uz poploavanje ulica izvode i zidani
kanali sa svodom od opeka ili prekriveni kamenim ploama,
koji takoer esto prate trase kasnoantikih kanala, ali na
vioj razini. Dobar je primjer kanal u osi Kreimirove ulice
(kasnoantiki dekumanus), te kanal u osi Bajamontijeve
ulice, koji je djelomice zahvaen ovdje opisivanim istraivanjima. U istonom dijelu iskopa, odmah ispod razine kamenih ploa evidentirana je kanalizacijska plastina cijev promjera oko 10 cm u smjeru jugoistok-sjeverozapad, koja je
dopirala iz prostora objekta u Dominisovoj ulici 2. Bila je
spojena s revizijskim oknom nad kasnoantikim kanalom,
te je rije upravo o divljem prikljuku, koji je prespojen tijekom radova. Okno je napravljeno uz istonu stranu kasnoantikog kanala, kojemu je pritom razbijen svod. Okno
je duboko oko 2 m i iroko oko 1,5 m i zidano od opeka.
Vinko Madiraca
Summary
In 2010, during archaeological supervision of the reconnecting of an irregular sewage connection with the late
Roman period channel in Bajamontijeva ulica in Diocletians
Palace in Split, a manhole made in the same sewer in the
1980s was examined. No very great quantity of fouling in
the sewer was recorded. With the reconnection of the connection the only located fouling of the late Roman period
sewage network in Diocletians Palace was eliminated,
although there must be more of them.
Redni broj: 341

Lokalitet: Split Dioklecijanova palaa (Dosud 6)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status: N-3
Izmeu 29. listopada 2009. i 12. travnja 2010. arheoloki
je nadzirana graevinska sanacija i restauracija stambenoposlovnog objekta u Ulici Dosud 6 (k.. 12508) u Splitu.
Kako je objekt smjeten unutar zone A zatiene urbane
cjeline grada Splita, Konzervatorski odjel u Splitu propisao
je posebne uvjete u kojima je i naloen taj oblik arheoloke
intervencije tijekom radova. Nositelj cjelokupnih radova
graevinske sanacije i arheolokog nadzora bila je tvrtka
Pisa trade d.o.o., a radove je naruio vlasnik objekta Nikola
Vujasinovi. Voditelj arheolokog nadzora bio je Vinko
Madiraca, dipl. arheo., a zamjenica voditelja bila je Milka
Mrdulja, dipl. arheo. Teren je geodetski snimila te izradila
arheoloku i arhitektonsku nacrtnu dokumentaciju tvrtka
690
dijelovima graena u tehnici opus mixtum, a u donjim dijelovima u tehnici opus quadratum. Meutim, upotreba tehnike opus quadratum u sluaju perimetralnih zidova prestaje na razini od oko 8 m nadmorske visine, dok u sluaju
ostalih zidova podrumskih prostorija dopire do razine od
4,5 m nadmorske visine, nakon ega zid biva graen u tehnici opus mixtum. To objanjava razliitu konstrukciju dvaju
istodobnih zidova na kojima je graen objekt u ulici Dosud
6. Evidentiran je i proboj u sjeveroistonom uglu prizemlja
napravljen u rubnom dijelu svoda podrumske kasnoantike
prostorije 1D. Takvi su proboji vidljivi na mnogim mjestima
unutar Dioklecijanove palae, a raeni su od srednjeg
vijeka do 20. st. u svodovima kasnoantikih podrumskih
dvorana koje novi stambeni objekti rabe kao opadne prostore. Kako iz statikih razloga ta dvorana nije nikad istraena, tj. kako iz nje nije uklonjen stoljeima taloen otpad,
unutar proboja nalazio se sloj rahle sivkasto crne zapune
dokumentiran kao SJ 2 (stratigrafska jedinica 2). U vrnom
dijelu tog sloja pronaeni su fragmenti engobiranog tanjura
grupe keramike tipa kasna grafita, kakva se datira u kraj
16. i 17. st. Samo uz sjeverni i juni zid u prizemlju objekta
pronaen je po jedan red kamenih ploa poloenih u podlozi u crvenkastu glinastu zemlju na kasnoantikoj gradnji,
vjerojatno ostatak starije podnice objekta. Osim radova u
podu objekta, arheoloki je nadzirano uklanjanje buke na
unutranjim i vanjskim licima zidova. Pritom su evidentirani
vani nalazi povezani uz kasnoantiku i kasnogotiku gradnju. Naime, uz vanjsko lice zapadnoga perimetralnog zida
Dioklecijanove palae, u koji je danas uklopljen i zapadni
Dio zapadnoga perimetralnog zida Dioklecijanove palae s ostacima kasnogotike crkve sv. Mihovila in ripa maris i zapadnim
zidom predmetnog objekta (foto: V. Madiraca)
Neir d.o.o. Radove je nadzirala Dubravka erina, dipl.

arheo., via struna savjetnica iz Konzervatorskog odjela
u Splitu.
Sam objekt smjeten je unutar jugozapadnog dijela
Dioklecijanove palae te tlocrtno zapadnom polovicom
stoji iznad kasnoantikoga perimetralnog zida palae, a
istonom polovicom iznad dijela neistraenih kasnoantikih
podrumskih dvorana 1C i 1D. Rije je o trokatnici s potkrovljem, graenoj od kvalitetno klesanih kamenih blokova.
Stilom gradnje pripada splitskim pukim kuama sredine i
druge polovine 19. st., graenima na povrinski usitnjenim
esticama s izrazitom tenjom prema stremljenju uvis. Taj stil
gradnje nasljeuje graevinski kanon kojim se u svojoj konstrukciji koriste puke kue u Splitu najranije jo od ranoga
srednjeg vijeka, tj. razdoblja romanike. Neke su od karakteristika, uz povrinsku usitnjenost estice i stremljenje uvis,
i male raspoloive povrine stambenog prostora rasporeenog po katovima, povezanost katova strmim unutranjim
stubitem, smjetaj kuhinje u potkrovlju, orijentacija na ulicu
te dva izlaza na ulicu (jedan iz prizemne prostorije, a drugi
iz strmoga zatvorenog stubita), stoga se u tom objektu
moe promatrati relativno vjerna kopija svjetovnih objekata
kakvi razgrauju gornje katove Dioklecijanove palae u
najranijem prerastanju u srednjovjekovni grad Split, a upotrebljavaju podrumske prostore palae kao otpadni prostor
i temelj za nove stambene objekte. Vjerojatno je da zgrada
iz 19. st. upravo i nasljeuje starije, sruene objekte, te biva
ugraena u usitnjenu srednjovjekovnu esticu. U prvoj fazi
radova uklonjen je tanak betonski pod ispod kojeg je evidentirana kasnoantika gradnja Dioklecijanove palae na
kojoj je objekt temeljen. Zapadnu polovicu prizemlja ispunjava dio ouvanog vrha zapadnoga perimetralnog zida
palae graen u tehnici veih kvadratnih, dobro obraenih blokova, tj. opus quadratum, dok istonu polovicu prizemlja zauzima vrh zapadnog zida podrumskih prostorija
palae 1C i 1D, graen od priklesanih nepravilnih komada
kamena i antikih tegula u obilnoj antikoj buki, tj. opus
mixtum. Poznato je da je Dioklecijanova palaa u gornjim
Kasnoantiki luni otvor u zapadnome perimetralnom zidu

Dioklecijanove palae (foto: V. Madiraca)
691
Kasnoantiki zidovi neposredno ispod razine poda objekta (foto:

V. Madiraca)
Trag krova gotike crkve sv. Mihovila in ripa maris u zapadnom

zidu objekta (foto: V. Madiraca)
unutranjim bonim stranama otvora sauvan je vrlo rijetko

ouvan premaz crvenkaste antike buke (opus signinum).
Dosadanji zakljuci o izgledu gornjih katova zapadnoga
perimetralnog zida donoeni su na temelju izgleda istonoga perimetralnog zida palae.
Nepokretni arheoloki nalazi u prizemlju zatieni su nakon
dokumentiranja slojem geotekstila te prekriveni tankim nasipom. Prijanja oteenja u kasnoantikim zidovima napravljena radi postavljanja, danas propalih, azbestnih instalacija
iskoritena su za ugradnju novih plastinih. Kasnoantiki luk
u zapadnom zidu objekta konzerviran je i prezentiran, te je
vidljiv u sklopu oba lica zida, dok je kameni trag krova crkve
sv. Mihovila prekriven slojem buke. Malobrojni pokretni
arheoloki nalazi oieni su, signirani i dokumentirani u
skladu s pravilima arheoloke struke, te e biti pohranjeni
unutar prostorija Muzeja grada Splita.
Proboj u podu objekta i svodu kasnoantike podrumske prostorije

1D (foto: V. Madiraca)
Literatura
Gusar 2007 Karla Gusar, Kasnosrednjovjekovna i novovjekovna glazirana keramika s lokaliteta Sv. Kri u Ninu,
Zadar, 2007.
Kekemet 1988 Duko Kekemet, Juraj Dalmatinac i
gotika arhitektura u Splitu, Split, 1988.
Madiraca 2010 Vinko Madiraca, Struno izvjee o arheolokom nadzoru i arheolokim istraivanjima tijekom
graevinske sanacije stambeno-poslovnog objekta u Ulici
Dosud 6 u Splitu, Split, 2010.
Marasovi, Zekan 1982 Tomislav Marasovi, Mate Zekan,
Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve sv. Mihovila na
obali u Splitu, Split, 1982.
zid predmetnog objekta, jo u ranome srednjem vijeku, tj.

razdoblju predromanike, stajala je crkva sv. Mihovila in ripa
maris, iji se istraeni i konzervirani ostaci i danas vide na
istome mjestu. U kasnome srednjem vijeku ta je crkva proirena sasvim do zapadnoga perimetralnog zida u kojem
je tada izdubljena i kasnogotika apsida u stilu kole Jurja
Dalmatinca. Danas je od te crkve vidljiva jedino apsida,
iji se vrh s ukrasnim akroterijem nalazi ispod razine poda
predmetnog objekta. Tijekom otucanja buke na vanjskom
i unutranjem licu zapadnog zida predmetnog objekta u
razini prvog kata postao je vidljiv kameni trag krova nekadanje gotike crkve u rasponu od 7 m. U razini prizemlja,
nakon otucanja buke evidentiran je djelomino sauvan
kasnoantiki luni otvor graen u tehnici opus mixtum.
Sam luk sastoji se od dva reda antikih tegula dimenzija
36x36 cm, dok mu je prag izveden u 6 redova identinim
tegulama. Luk se nalazi u gornjem dijelu zapadnoga perimetralnog zida Dioklecijanove palae, graenom u tehnici
opus mixtum. Djelomino je bio prekriven bijelom bukom
nekadanje gotike crkve koja je bila prislonjena uz kasnoantiki zid i luk. Nalaz luka posebno je vrijedan jer je to
dosad jedini evidentirani kasnoantiki luni otvor u zapadnome perimetralnom zidu Dioklecijanove palae, a na
Vinko Madiraca
Summary
During 2010 archaeological supervision of the structural
rehabilitation and restoration of the mixed use structure in
Ulica Dosud 6 within Diocletians Palace in Split, very valuable archaeological finds of the late Roman, late medieval,
692
early modern and modern periods were registered. Here

it is essential to distinguish parts of the western perimeter
wall and the western wall of the substruction rooms 1C
and 1D of Diocletians Palace, on which this structure was
founded, the trace of the roof of the Gothic Church of St
Michael in ripa maris and a particularly valuable find of the
only so far visible late Roman period arched aperture in the
western perimeter wall of the palace. This arched aperture
was conserved and presented, and incorporated into the
western wall of the conserved structure.
Redni broj: 342

Lokalitet: Split Dioklecijanova palaa (Dosud)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A, NV
Dana 18. lipnja 2010. arheoloki je nadzirano ispitivanje
uzroka dotoka vode u podrumske prostorije Dioklecijanove
palae u ulici Dosud u Splitu. Lokalitet je smjeten unutar
zone A zatiene urbane cjeline grada Splita te je propisan arheoloki nadzor tijekom takvih graevinskih radova.
Radove je arheoloki nadzirala Pisa trade d.o.o., po nalogu
investitora Vodovod i kanalizacija d.o.o. Graevinski runi
iskop te uklanjanje i vraanje kamenih ploa provela je
tvrtka Point d.o.o., a ispitivanje dotoka vode tvrtka Vodovod
i kanalizacija d.o.o. Lokalitet je geodetski snimila te izradila
Arheoloka sonda 1 u ulici Dosud (foto: V. Madiraca)
arheoloku i arhitektonsku nacrtnu dokumentaciju tvrtka

Neir d.o.o. Radove je nadzirala Dubravka erina, dipl.
arheo., via struna savjetnica iz Konzervatorskog odjela
u Splitu.
Tijekom radova iskopane su dvije sonde u ulici Dosud.
Arheoloka sonda 1 postavljena je oko 0,75 m juno od
ulaza u dvorite s ouvanom kasnoantikom eksedrom,
te je doprla do nasuprotnog zida dvorita s kasnogotikim
portalom izraenim u stilu kole Jurja Dalmatinca. Taj dio
ulice tlocrtno odgovara poziciji sjevernog dijela podrumske
dvorane Dioklecijanove palae 2C iznad kojeg je sonda
postavljena. Nakon uklanjanja kamenih ploa ulinog
plonika, a ispod razine recentnih instalacija, evidentirana
je vrsta antika buka. buka se sastoji od kombinacije
pijeska, vapna i razmrvljene opeke (opus signinum), te
je vjerojatno povezana s konstrukcijom svoda podrumske dvorane Dioklecijanove palae 2C, tj. ini konstruktivni sloj postavljen iznad svoda dvorane. Arheoloka
sonda 2 napravljena je u nadsvoenom dijelu ulice uza
zid sa zazidanim romanikim prozorima, nasuprot ulazu
broj 7, a zanimljiv je nalaz evidentiran u istonom dijelu
sonde. Rije je o sloju manjih komada kamena nepravilnog oblika, gusto nabijenih u zemljanoj podlozi. U ovom je
sluaju vjerojatno rije o starijoj ulinoj hodnoj povrini, tj.
kaldrmi, nepoznatog vremena nastanka, ali vjerojatno ne
mlaoj od 17. ili 18. st., kada se u ulici ili njezinoj blizini
grade barokne palae. Nalaz iste kaldrme evidentiran je
na priblino istoj razini u sjevernom dijelu ulice Dosud, uza
zapadni zid prizemlja objekta u kojem je danas smjetena
Strojno uklanjanje kamenih ploa u ulici Dosud (foto: V. Madiraca)
693
Redni broj: 343

Lokalitet: Split Duilovo graevna estica br. 6
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status:
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: terenski pregled i probne sonde
Arheoloki terenski pregled na podruju Duilova u istonom dijelu Splita, na prostoru graevne estice br. 6,
trajao je 23. i 24. listopada 2010. godine. Istraivanje je
financirao Duilovo projekt d.o.o. Djelatnici tvrtke Kaducej
d.o.o. za arheoloka istraivanja pregledali su i istraili
teren. U istraivanju su sudjelovali voditelj Nika Vujnovi
prof. povijesti i arheologije, te struna ekipa koju su inili
diplomirani arheolozi: Josip Burmaz, Dinko Tresi Pavii,
Filomena Sirovica. Radove je nadzirala Dubravka erina,
via struna savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Radnike za iskopavanje sondi i mehanizaciju osigurao je
investitor Duilovo projekt d.o.o.
Ulina kaldrma unutar arheoloke sonde 2 (foto: V. Madiraca)
kavana Fluid. Spomenuti nalaz rezultat je istraivanja

koja je 1996. proveo Mediteranski centar za graditeljsku
batinu u Splitu, kada je istraivana podrumska dvorana
Dioklecijanove palae 1D iskopom unutar ulice. Tijekom tih
istraivanja kaldrma je evidentirana u duini od oko 1,5 m
i irini jednog reda privremeno uklonjenih kamenih ploa,
koliko su iznosile i dimenzije arheoloke sonde.
Tijekom predmetnih radova nije utvren razlog dotoka
vode u podrumske prostorije Dioklecijanove palae. Iskop
je zatrpan otprije iskopanim materijalom, a kamene ploe
plonika vraene su na originalne pozicije. Malobrojni
pokretni arheoloki nalazi, a pritom je rije o fragmentima
antikih tegula, oieni su, signirani i dokumentirani u
skladu s pravilima arheoloke struke, te e biti pohranjeni
unutar prostorija Muzeja grada Splita.
Kao predradnja terenskom pregledu, itava povrina od

6499 m graevinske parcele br. 6 Duilovo (k..1723/37, k.o.
Split), na kojoj je prema idejnom projektu predviena gradnja stambeno-poslovnog objekta, podijeljena je kvadrantnom
mreom od 10x10 m, koja je oznaena alfanumerikim oznakama (A E, 1 15). Teren je arheoloki pregledan primjenom metode intenzivnoga terenskog pregleda s malim probnim sondama. Iako intenzivni terenski pregled podrazumijeva
prikupljanje svih pronaenih nalaza koji se biljee unutar
detaljno pregledanih kvadranata, u ovom su sluaju povrinski nalazi sakupljani selektivnom metodom, to u ovom kontekstu znai da se prikupljala keramika, opeka, staklo i porculan, no ne i vei graevni otpad. Za svaki pojedini kvadrant
odreen je i stupanj vidljivosti povrine terena, koji oznaava
ocjenu mogunosti pregleda zemljane povrine numeriranu
od 1 do 10. Kako bi ocjena arheolokog potencijala bila to
preciznija, a radi prikupljanja dodatnih informacija o eventualnim nalazima u svakom kvadrantu gdje je pristup bio mogu,
iskopano je 49 malih probnih sondi dimenzija 40x40x40 cm.
Osim probnih sondi, istraene su i tri kontrolne sonde (duine
oko 10 m, irine 1 m) kako bi se ustanovio stratigrafski presjek, tj. nain uslojavanja terena. Kontrolne sonde iskopane
su na JI dijelu, a svaka od njih presijeca jednu terasu.
Literatura
Kekemet 1988 Duko Kekemet, Juraj Dalmatinac i
gotika arhitektura u Splitu, Split, 1988.
Madiraca 2010 Vinko Madiraca, Struno izvjee o arheolokom nadzoru tijekom ispitivanja uzroka dotoka vode u
podrumske prostorije Dioklecijanove palae u Ulici Dosud
u Splitu, Split, 2010.
Vinko Madiraca
Summary
During archaeological supervision during 2010, while
the reason for the flow of water into the substructions of
Diocletians Palace in Ulica Dosud was being sought, two
archaeological test pits were made in the walking surface of
the street. Within test pit 1 a layer of Roman period mortar
(opus signinum) was recorded over the ceiling of the 2C
substruction room of the Palace, and inside archaeological shovel pit 2, the remains of stone cobbles with which
Ulica Dosud might have been surfaced before the 17th to
18th century. The cause of the leakage of water into the
substructions of the palace was, however, not located.
Podruje obuhvaeno terenskim pregledom (izradio: S. Krolin)
694
talk of the existence of any Roman site, rather of sporadic

finds that might be ascribed to accidental finds brought
down by erosion from higher terraces, or connected with
the tilling of the land alongside the plain of Roman times.
Redni broj: 344

Lokalitet: Split Luac (Ulica kralja Zvonimira i
Kuzmanieva ulica)
Naselje: Split (Luac)
Grad/opina: Split
Razdoblje: NV
Sukladno uvjetima Konzervatorskog odjela u Splitu, 6.
i 7. prosinca 2010. arheoloki je nadzirano iskopavanje
za prikljuni kabel za TS Luac u Ulici kralja Zvonimira i
Kuzmanievoj ulici. Nadzor je naruio HEP d.o.o. Split, a
izvela ga je tvrtka Kaukal d.o.o. iz Splita. Voditeljica arheolokog nadzora bila je Ana Sunko Katavi, dipl. arheo.,
Marin Kraljev obavio je potrebne tehnike i dokumentacijske radove, a nadlena konzervatorica bila je Dubravka
erina, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Teren su strojno iskopavali te obavljali fizike radove djelatnici tvrtke Kavelj d.o.o. Split, koje je osigurao investitor.
Recentni nalazi s jednim ulomkom rimske keramike iz sonde 1

(foto: G. uri)
Povrinskim terenskim pregledom, iskopavanjem manjih

probnih sondi te otvaranjem kontrolnih sondi ukupno je prikupljeno 119 nalaza, od ega 110 pripada novom vijeku,
odnosno recentnim razdobljima, dok se 9 nalaza moe
pripisati rimskom razdoblju. Najvie nalaza, ukupno 89,
prikupljeno je kopanjem malih probnih sondi. Svi nalazi prikupljeni su u povrinskom sloju (oranica), ispod kojeg su
iskopavanjem kontrolnih sondi utvrena dva geoloka sloja.
Prema dobivenim rezultatima moe se pretpostaviti da na
tom prostoru ne postoji ni jedan arhitektonski kompleks,
rimska vila, kua ili gospodarski objekt, kao ni neki vei
infrastrukturni potezi iz rimskog vremena kao to su cesta
ili akvadukt, jer bi najvjerojatnije bili pronaeni u poprenim
presjecima terasa. Takoer se ne moe govoriti o postojanju rimskog lokaliteta, ve se sporadini nalazi mogu pripisati sluajnim nalazima koji su naneseni erozijom s viih
terasa ili sporadinim nalazima vezanih uz obradu zemljita uz polje iz rimskog vremena, premda nije otkrivena
ni jedna stratigrafska situacija koja bi mogla upuivati na
takvu aktivnost u antici.
Strojni iskop za potrebe polaganja elektrinih kabela za TS

Luac obavljen je juno i sjeverno od Ulice kralja Zvonimira
u duini od cca 100 m. irina iskopnog kanala iznosila je
0,50 m dok je dubina, ovisno o zateenoj situaciji, iznosila
do 0,80 m. Prostor trga juno od Ulice kralja Zvonimira, u
neposrednoj blizini zapadnog zida samostana svete Klare
nazvan je zonom 1. Ispod kamenog poploenja registrirani su nivelacijski sloj ljunka, geoloki sloj ute kompaktne sterilne zemlje, a mjestimino se javljao i geoloki sloj
lapora tzv. tupine. Takoer su registrirane i recentne vodovodne i kanalizacijske instalacije, pokraj kojih se nailazilo
na novovjekovne nalaze ambalanog i graevnog otpada.
Neposredno uz plonik Zvonimirove ulice iznad kanalizacijskih cijevi registrirano je i nekoliko obraenih kamena.
Sjeverno od Zvonimirove ulice, u Kuzmanievoj ulici
zona 2, zateeni su slini odnosi, gdje se ispod hodne
povrine javljao nivelacijski sloj tzv. Jalovine, ispod kojeg je
registrirana betonska struktura (vjerojatno odvodni kanal).
Kabeli ispod Zvonimirove ulice provukli su se u postojee
instalacije. Zateeni geoloki i recentni nivelacijski slojevi nacrtno su dokumentirani u odgovarajuem mjerilu.
Pretpostavljene arheoloke strukture, ostaci arhitekture i
Nika Vujnovi
Josip Burmaz
Summary
During October 2010, a vigorous field review with small
shovel test pits was made in the area of the building plot
at Duilovo no. 6 n the eastern part of Split. As well as the
test pits, three control trenches were made to establish the
stratigraphic cross section, i.e. how the land is stratified. In
all, 119 finds were collected, 110 of them belonging to the
modern period or recent ages while 9 finds can be ascribed
to the Roman period. According to the results obtained from
a surface inspection of the land, from excavating small test
pits, and opening the control trenches, it can be assumed
that in this space there are no architectural remains, and
no very great infrastructural tracts (roads or aqueduct) from
Roman times, for they would probably have been found in
the cross sections of the terraces. Also it is not possible to
Zapadni profil zone 1 (izradio: M. Kraljev)
695
Ostaci betonske strukture (SJ 9) u zoni 2 (foto: A. Sunko Katavi)
Glavni austrijski kanal u Marulievoj ulici (foto: M. Mrdulja)
pokretni arheoloki nalazi u potpunosti su izostali te nije

bilo potrebe za arheolokim istraivanjima.
iz Solina. Radove je arheoloki nadzirala Dubravka erina,

via struna savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Literatura
Sa zapadne strane Marulieve ulice 1902. podignut je hotel

Central ispred ijeg je istonog ulaza ustanovljen spoj sporednog i glavnog austrijskog kanala te postavljeno revizijsko okno. Glavni austrijski kanal za fekalne vode protee
se du cijele trase Marulieve ulice. Prema Grgi Novaku,
kanal je ve bio sagraen 1845. godine. On spominje
gradnju podzemnog kanala u Bosanskoj ulici koji e se
spojiti s kanalom na uglu i to je vodio u more. Taj kanal za
fekalne vode jo je u funkciji, dok sporedni kanal (iz hotela
Central) nije bio u funkciji, a vjerojatno je sagraen kada
i hotel. Zbog izrade revizijskog okna na zidanom kanalu,
ispred istonog ulaza u prostorije hotela Central oznaeno
je i uklonjeno kameno poploenje dimenzija 2x1,70 m.
Neposredno ispod razine plonika, u crvenici je otkriven
svod glavnoga austrijskog kanala na koji se sa zapadne
strane spajao sporedni austrijski kanal od hotela Central.
Otkriveni prostor presijecale su dvije vodovodne cijevi
smjera istok-zapad, slivnik na svodu glavnoga austrijskog
kanala te dva prikljuka za vodu s bonih strana sporednoga austrijskog kanala. Ventil za vodu nalazio se neposredno iznad sporednog kanala koji nije imao pokrovne
Marasovi, Oreb 1977 T. Marasovi, F. Oreb, Obrada

graditeljskog nasljea u okviru projekta Splitski poluotok,
Godinjak ZSKH, 2 3, Zagreb, 1977: 75 108.
Muljai 1958 S. Muljai, Kronoloki pregled izgradnje
Splita u XIX. i XX. stoljeu (1806.-1958.), Zbornik drutva
ininjera i tehniara, Split, 1958: 61 94.
Ana Sunko Katavi
Summary
Mechanical excavation in 2010 for an electricity cable leading to the Luac substation in Ulica kralja Zvonimira and
Kuzmanieva ulica in Split was accompanied by archaeological supervision, during which there was a total want of
any moveable or immoveable archaeological finds. Most of
the excavation was carried out in disturbed strata created
by filling and modern levelling.
Redni broj: 345

Lokalitet: Split Marulieva ulica
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Razdoblje: NV
Tijekom 2010. radi izrade revizijskog okna na zidanom kanalu u Marulievoj ulici (k.. 13806) u Splitu,
Konzervatorski odjel u Splitu propisao je obvezan arheoloki nadzor radova. Investitor radova je bio Vodovod i
kanalizacija d.o.o. iz Splita, a teren je iskopavala tvrtka Point
d.o.o. iz Splita. Arheoloki nadzor trajao je od 22. veljae
do 3. oujka 2010. godine. Voditeljica arheolokog nadzora
bila je Milka Mrdulja, dipl. arheo. iz tvrtke Pisa trade d.o.o.
Pogled na sporedni austrijski kanal (foto: M. Mrdulja)
696
ploe ispod ventila. Manji dio kanala na spoju s glavnim

kanalom imao je nekoliko nekvalitetnih ploa s manjim
recentnim otvorom na junoj strani, povezanih betonom,
koje su se tijekom uklanjanja raspale. S obje strane sporednog kanala bili su vidljivi tragovi recentnog betona. Kada je
ventil uklonjen zajedno s junom cijevi za vodu kako bi se
poslije moglo ugraditi revizijsko okno, pokazao se sporedni
kanal dimenzija 1x0,50 m koji je na potezu od glavnog
kanala do praga kue bio dug 0,70 m. Sporedni kanal bio
je obloen tankim slojem ute buke. Podnica kanala bila
je od opeke. Pri dnu kanala bili su vidljivi tragovi fekalnih
voda. Kada je evidentiran, taj kanal vie nije bio u funkciji.
Sporedni kanal pokriven je kamenim ploama te je iznad
njih postavljen prikljuak za vodu za hotel. Ostavljen je
manji otvor s june strane na samom spoju s glavnim kanalom, kako bi se ugradilo revizijsko okno i time sprijeilo
plavljenje prizemnih prostora stambenih objekata. Nakon
postavljanja okna, glavni kanal prekriven je geoplatnom te
je kameni plonik vraen u prvobitno stanje
dokumentaciju napravila tvrtka Neir d.o.o. Voditelj istraivanja bio je Vinko Madiraca, dipl. arheo., a zamjenica voditelja Milka Mrdulja, dipl. arheo. U radovima je sudjelovala i
Matilda Tara. dipl. arheo. Radove je konzervatorski nadzirala Dubravka erina, dipl. arheo., via struna savjetnica
iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Unutar sklopa objekta u prizemlju su aktivni restoran i
kavana Central, te je teite arheolokih istraivanja bilo
unutar vee prostorije biveg automat-kluba u junom
dijelu objekta, koja je trenutano izvan funkcije. Manji su
radovi provedeni i unutar prostorija bivega sanitarnog
vora na junom zavretku pristupnog hodnika, uz sjeverni
zid biveg automat-kluba. Kako je problem sanacije hotelske zgrade povezan i s potrebnim veim zahvatom sanacije dotoka fekalnih voda iz gradske mree u prostor hotela
Central, tako su istraivanja bila koordinirana s kraim
zahvatima na gradskoj kanalizacijskoj mrei i kasnoantikoj
kanalizacijskoj mrei Dioklecijanove palae izvan prostora
hotela. Naime, i prije samih istraivanja bilo je poznato
da se zavrni krak kasnoantike kanalizacijske mree
Dioklecijanove palae nalazi ispod prostora hotela Central,
a upravo je ta mrea u svome junom dijelu poplavljena
i zaepljena fekalnim otpadom, koji najvjerojatnije dospijeva iz dotrajale i oteene gradske mree izvedene veim
dijelom jo u 19. st. Kako ta mrea uglavnom prati kretanje kasnoantike mree, ali na vioj razini, a djelomice
je i oteuje u razini dodira svodova kasnoantikih i dna
novijih kanala, vjerojatno se sadraj gradske mree prelijeva u kasnoantiku mreu te dopire ispod prostora hotela
Central. U doba gradnje Dioklecijanove palae jugozapadni
dio dananje gradske jezgre Splita izvan prostora palae
nalazio se blie morskoj obali te je na mjestu najnie june
kote u blizini obale i proveden kasnoantiki kanalizacijski
zavrni ispust. Tijekom srednjeg i ranog novog vijeka taj
je dio morske obale nasut, te je vjerojatno tada nehotino
zatrpan i kasnoantiki kanalizacijski ispust, a srednjovjekovno zapadno predgrae proirilo se u tom dijelu gradske
jezgre. Daljnjim povijesnim razvojem krajem 19. st. romaniki, srednjovjekovni sklop zgrada na jugoistonom dijelu
ondje oformljenoga svjetovnoga gradskog trga preureen
Literatura
Novak 1979 G. Novak, Povijest Splita, IV, Knjievni krug,
Split, 1979.
Milka Mrdulja
Summary
In Marulieva ulica in Split archaeological supervision was
conducted in 2010 during the making of a manhole in a brick
sewer. A subsidiary sewer from the Central Hotel that was
connected to the main Austrian period sewer that stretches
the whole length of Marulieva ulica was not in working
order. The subsidiary sewer was 1 x 0.50 m in size, and
was lined with a thin layer of mortar, with a floor of bricks.
Redni broj: 346

Lokalitet: Split Narodni trg (Hotel Central)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Od 30. studenog 2009. do 14. lipnja 2010. trajala su
zatitna arheoloka istraivanja unutar prostora hotela
Central na Narodnom trgu u Splitu. Istraivalo se na k..
12451/4 i 12451/6, u prizemlju objekta. Kako je navedeni
objekt smjeten unutar zone A zatiene urbane cjeline
grada Splita, tvrtka investitor Neva Kerum d.o.o. naruila je
propisana zatitna istraivanja unutar predmetnog objekta.
Naime, u planu je tvrtke Neva Kerum d.o.o. graevinska
sanacija i rekonstrukcija objekta, te ponovno aktiviranje trenutano neaktivnih hotelskih kapaciteta objekta. Lokalitet
je zatitno arheoloki istraila tvrtka Pisa trade d.o.o.
Potporu u radnoj snazi i ostalim popratnim graevinskim
sadrajima pruila je tvrtka Kardinal d.o.o., dok je geodetsko dokumentiranje te arheoloku i arhitektonsku nacrtnu
Kasnoantiki vijenci povezani s kasnoantikim kanalom unutar

sonde u sjeveroistonom uglu prostorije (foto: V. Madiraca)
697
Djelomino poplavljena unutranjost kasnoantikog kanala ispod

zgrade hotela Central (foto: V. Madiraca)
Djelomino poplavljeni portal kasnoantikog kanala ispod zgrade

hotela Central (foto: V. Madiraca)
je u dananju zgradu hotela Central. Tako su uz provoenje nove kanalizacijske mree u 19. st. i njezino naknadno
propadanje stvoreni svi preduvjeti za stvaranje fekalnog
zaepljenja unutar kasnoantike mree Dioklecijanove
palae, koje danas uzrokuje velike probleme poplavljivanja unutar podrumskih prostora na prostoru palae, jer je
rije o meusobno povezanom sklopu kanala. Sa zaepljenjem i poplavljivanjem ispod prostora hotela Central najizrazitije je povezana poplavljenost ostataka zapadnih termi
Dioklecijanove palae u podrumskim prostorijama hotela
Slavija. Zbog toga su se arheoloka istraivanja unutar prostora hotela Central odvijala u izrazito oteanim uvjetima, tj.
provedena su tono nad zaepljenim kasnoantikim kanalizacijskim ispustom, na najnioj koti kasnoantike jezgre
Splita. Primjerice, dimenzije dijela glavnoga kasnoantikog
kanala Dioklecijanove palae evidentiranog ispod prostora
hotela Central u duljini od oko 24 m iznose 2,20x1,15 m,
a utvreno je da je cijeli krak ispunjen do vrha fekalnim
muljem i vodom, koji konstantno dotiu. U uvjetima neispumpavanja muljnim pumpama ta pojava jami konstantnu
prisutnost oko 60 m fekalnog mulja i vode samo u kanalu
i poplavljenost cjelokupnoga okolnog terena na razini od
oko 3,8 m nadmorske visine, dok se razina poda u bivem
automat-klubu nalazi na razini od 5 m nadmorske visine.
Stoga su i arheoloka istraivanja provoena uz konstantan rad muljnih pumpi postavljenih unutar kasnoantikog
kanala izvan hotela Central i unutar prostora hotela, te
nekoliko kraih akcija ispumpavanja fekalnog mulja i gradnje privremenih brana unutar kasnoantikog kanala izvan
prostora hotela. Dodatni je problem zaepljenost i dotrajalost same kanalizacijske mree hotela nastale tijekom
rekonstrukcije graevine krajem 19. st. U trenutku kada je
nadiranje vode i razina dubine arheolokog iskopa mogla
zaprijetiti statikoj stabilnosti graevine, nadzorni statiar
Neven Kunjai, dipl. ing. gra., prekinuo je daljnje radove
do trenutka sanacije dotoka fekalnih voda ispod prostora
hotela. Unato problemima, evidentirani su vrijedni arheoloki nalazi koji svjedoe o kontinuiranom razvoju splitske gradske jezgre. Odmah nakon uklanjanja betonskog
poda postala je vidljiva kamena kaldrma napravljena od

graevnog materijala sa sruenih starijih srednjovjekovnih
i ranonovovjekovnih objekata u razdoblju gradnje hotela
krajem 19. st. U razini s kaldrmom te neznatno ispod nje
evidentirana je mrea kanalizacijskih kanala samog hotela
napravljena tijekom gradnje hotela ili neto prije. U konstrukciji tih kanala upotrijebljeno je dosta spolija, te je glavni
hotelski kanal u liniji krianja sa sjevernim zidom prostorije
presvoen gredom od bijelog kamena s urezanim monogramom i ranokranskim kriem, a pronaen je i uzidani
antiki rigol za vodu u stijenci istog kanala. Kaldrma i kanali
prekrivaju ostatke starijih srednjovjekovnih gradnji, koje su
unitene krajem 19. st., te tako glavni kanalizacijski kanal
prolazi kroz ostatke objekta u sjeveroistonom uglu prostorije, za koji je s dosta sigurnosti pretpostavljeno da pripada
romanikom stilu gradnje. U junom dijelu prostorije vidljiv
je i iri temeljni zid, koji presijeca cijelu prostoriju u smjeru
istok-zapad, a poklapa se sa zidom kasnogotikog dvorita
vidljivog na crteu Capogrossovih objekata u jugoistonom
dijelu Narodnog trga iz 18. st. Povrinski, zidovi starijih graevina vidljivi su i u zapadnom dijelu prostorije, meutim
nisu dosad obuhvaeni arheolokim istraivanjima. Tijekom
radova u sklopu kulturnog sloja s ostacima starije gradnje
evidentirana su etiri groba od poluobraenih kamenih
ploa, od kojih je istraen jedan djeji grob, dok se ostali
nalaze u sjeverozapadnom dijelu prostorije. Ta pojava ne
iznenauje jer je rije o jugoistonom dijelu Narodnog trga,
u neposrednoj blizini nekropole koja je na tome mjestu evidentirana tijekom arheolokih istraivanja 1978. godine.
Grobovi i temelji starije gradnje ukopani su u gornjem sloju
nasipa s pokretnim arheolokim nalazima kasnoantike
datacije u debljini od 1,5 m. Taj je sloj samo vrni dio cjelokupnog sloja kasnoantikog nasipa debljine izmeu 2 m
u sjeveroistonom i 3,5 m u jugoistonom dijelu prostorije.
Nasip je povezan s konstrukcijom ispusta glavnog kasnoantikog kanala Dioklecijanove palae, te je sondano
istraen u sjeveroistonom i jugoistonom dijelu prostorije.
U donjem debljem dijelu pod utjecajem je konstantnog plavljenja fekalne vode. Na dnu sonde u sjeveroistonom dijelu
698
sjeveroistonog ugla prostorije. Gotovo identian ulazni

portal na istom kanalu evidentiran je tijekom istraivanja
90-ih godina u prostoru sjevernih vrata Dioklecijanove
palae. Visina portala iznosi 2,20 m, a irina 1,15 m, to
odgovara dimenzijama glavnog kanala. Cijeli je kanal
ukopan u tupini, a stranice kanala i portala izvedene su od
kamenih blokova. Popreno na stranice portala postavljena
je kamena greda koja podrava luk od antikih tegula. Luk
od opeka na portalu naznauje luk svoda cijelog kanala
izveden u sedri. Prostor izmeu luka i kamene grede portala
ispunjen je priklesanim kamenim blokovima nepravilnog
oblika. Na taj se nain u konstrukciji portala ogledaju antike
tehnike gradnje u kakvima je graevinski izvedena cijela
Dioklecijanova palaa, tj. opus quadratum i opus mixtum.
Pad dna kanala u poziciji zavrnog portala iznosi 1,54%.
Ve je navedeno da su arheoloka istraivanja obustavljena
do konanoga statikog osiguranja arheolokog iskopa i
statike sanacije cjelokupne zgrade hotela Central te saniranja dotoka voda u prostor ispod zgrade. Kao preduvjet tih
radova oekuje se i izrada projekta statike sanacije, kao
i cjelokupnog projekta graevinske sanacije i adaptacije
hotela. Trenutano su nepokretni arheoloki nalazi unutar
prostorije biveg automat-kluba zatieni geotekstilom, dok
je kasnoantiki kanal u veem dijelu poplavljen otpadnom
vodom. Meutim, bitno je naglasiti da je razina vode danas
manja zbog ugradnje jedne procjedne i jedne prelijevne
brane u podruju Marulieve ulice te instaliranja fiksne
pumpe na plovak koja odrava razinu vode na neto nioj
razini. Takoer, provedena je i etverodnevna akcija ispumpavanja fekalnog mulja iz dijela kasnoantikog kanala ispod
prostora zgrade hotela Central i prostora Marulieve ulice,
te je mulj u potpunosti uklonjen. Uz dotok kroz kasnoantiki
kanal, otpadna voda dotjee i iz zaepljenoga hotelskog
kanala datiranog u kraj 19. st. Pokretni arheoloki nalazi
oieni su, signirani i dokumentirani u skladu s pravilima
arheoloke struke te pohranjeni unutar restauratorske radionice tvrtke Neir d.o.o. Nakon oekivanih zavrnih arheolokih istraivanja, nalazi e biti konzervirani, restaurirani te
pohranjeni unutar prostorija Muzeja grada Splita.
Ostaci romanikog objekta u sjeveroistonom uglu prostorije probijenog kanalom datiranim u 19. st. (foto: V. Madiraca)
prostorije evidentirana je zapadna bona strana svoda

glavnoga kasnoantikog kanala Dioklecijanove palae
povezana s konstrukcijom od etiri sekundarno iskoritena
(spoliji) masivna kasnoantika vijenca s dentikulama, s
profilacijom vidljivom i u sklopu ostataka kolonade nekadanjeg dekumanusa Dioklecijanove palae. Sonda u jugoistonom uglu posebno je zanimljiva jer je napravljena oko
1,5 m jugozapadno od zavrnog portala glavnoga kasnoantikog kanala. Tijekom iskopa na razini od 1,07 m evidentirana je stalna razina podzemne morske vode, to je oko
0,5 m nia razina od dna kasnoantikog kanala u poziciji
zavrnog portala. Kako je u doba gradnje Dioklecijanove
palae razina mora bila oko 1,5 m nia, ini se da je ispust
dopirao do prirodnog ili umjetnog usjeka koji je danas zatrpan te vjerojatno morska masa tlai morsku vodu i danas u
taj usjek na oko 0,6 m viu razinu od razine mora.
Moda je najvaniji rezultat ove kampanje konano pozicioniranje zavrnog portala glavnoga kanalizacijskog kanala
Dioklecijanove palae, evidentiranog 2 m jugozapadno od
Literatura
Fiskovi 1954 Cvito Fiskovi, Izgled splitskog Narodnog
trga u prolosti, Peristil, 1, Zagreb, 1954.
Kekemet 1978 Duko Kekemet, Nekadanji izgled jugoistonih zgrada na Narodnome trgu, Split, 1978.
Madiraca 2010 Vinko Madiraca, Arheoloka istraivanja u
prostorijama biveg automat kluba u sklopu hotela Central
na Narodnom trgu u Splitu, Split, 2010.
Vinko Madiraca
Summary
During rescue archaeological excavations conducted in
the period from November 2009 to June 2010 inside the
building of the Hotel Central in Narodni trg [square] in Split,
in conditions made very difficult by the constant leakage
Srednjovjekovni grob u jugozapadnom dijelu prostorije (foto: M.

Tara)
699
of raw sewage through the late Roman period sewer of

Diocletians Palace and the hotels own sewage system
from the 19th century, very valuable archaeological finds
were recorded. These included parts of the structure and
installations of the building of the hotel from the end of the
19th century, remains of a medieval and early modern construction, a medieval necropolis and the final part of the
main late Roman period sewer of Diocletians Palace. The
research was broken off temporarily until the structural
rehabilitation of the hotel building should be completed and
the problem of the leakage of effluent into the space below
the building of the hotel solved.
Redni broj: 347

Lokalitet: Split Narodni trg (Hotel Central, plonik)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Razdoblje: NV
Od 4. do 19. veljae 2010. trajao je arheoloki nadzor
sanacije plonika ispred hotela Central na Narodnom trgu
(k.. 10109/2) u Splitu. Investitor radova bio je Point Split
d.o.o. iz Splita. Voditeljica arheolokog nadzora bila je
Milka Mrdulja, dipl. arheo., iz poduzea Pisa trade d.o.o. iz
Solina. Radove je nadzirala Dubravka erina, via struna
savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Podruje arheolokog nadzora Narodni trg (Pjaca) formirao
se izvan zapadnih zidina Dioklecijanove palae. Pod nazivom
Platea Sancti Laurentii prvi se put spominje 1255. godine.
Poslije je nosio naziv Trg oruja te Gospodski trg. Prilikom
sanacije kamenog plonika (salia) ispred hotela Central na
Narodnom trgu utvreno je uruavanje zidanog kanala koji
odvodi otpadne vode iz stambenih objekata. Sanacija plonika pratila je smjer novootkrivenog kanala: od ulaza u Casino
(odn. hotel Central) na jugu dijagonalno prema zapadu. Trasa
kanala bila je duga 9 m. Nakon to je obiljeen, kameni je
plonik uklonjen runo i strojno. Bio je postavljen u sloju crvenice debljine 0,20 m. Ispod tog sloja bio je nasip od smee
zemlje i pijeska, debljine 0,15 m. Tridesetak cm ispod razine
plonika otkriven je zidani kanal s pokrovnim ploama koji je
jo bio u funkciji. Na tri mjesta presijecale su ga vodovodne
cijevi. Pokrovne ploe nisu bile sauvane na cijeloj trasi
kanala i nisu bile od istog kamena. Prije svega, na njegovu
zapadnom dijelu gdje je kameni plonik prvo i bio uklonjen,
nekoliko je pokrovnih ploa naeno u kanalu, razbijeno.
Radilo se o pokrovnim bijelo-sivim ploama, veinom pravokutnog oblika, koje su bile poredane jedna do druge bez
vidljivoga vezivnog sredstva. Mogue je da su te ploe
novije i da su zamijenile prvobitne pokrovne ploe kanala, a
zavrile su u kanalu zbog teine plonika i jer su bile dosta
tanke (0,05 m). Druga vrsta pokrovnih ploa nalazila se u
njegovu junom dijelu. Radilo se kompaktnoj povrini koju
je inilo 16 ploa od neobraenog kamena plavca, pravokutnog oblika, raznih dimenzija, debljine 0,10 m, koje su
bile vezane sivo-smeim vezivnim sredstvom. Koje su bile
izvorne pokrovne ploe tog kanala teko je utvrditi. Sve su
Pogled na kanal na Narodnom trgu (foto: M. Mrdulja)
ploe bile poloene na bone strane kanala. Nakon to su

bile oznaene, pokrovne su ploe uklonjene te je kanal oien od otpadnih voda. Kanal je bio graen od poluobraenih kamenih ploa razliitih dimenzija, neravnomjerno rasporeenih. Na bonim stranama kamene su ploe slagane
jedna na drugu u visinu od 0,50 m. Dno kanala, irine 0,50
m, bilo je takoer neravnomjerno obloeno kamenim ploama. I na dnu i na njegovim bonim stranama bio je vidljiv
trag fekalnih voda (crne boje) u visini od 0,20 m. Taj kanal,
koji je jo uvijek u funkciji, vjerojatno je sagraen za vrijeme
austrijske vladavine, sredinom 19. st., kada je ponovno
poploan tada Gospodski trg (1861. godine). Slian nain
gradnje, poluobraene kamene ploe slagane u suhozid
na bonim stranama te vee poluobraene kamene ploe
na dnu, upotrijebljen je i prilikom gradnje glavnoga austrijskog kanala koji ide du Marulieve ulice.
Nakon to je kanal geodetski snimljen s pokrovnim ploama i bez njih, poloena je plastina kanalizacijska cijev
200 mm od postojeega revizijskog okna (ahta) na
zapadnom dijelu njegove trase do ulaza u stambeni objekt,
gdje je ugraeno i revizijsko okno. Cijevi je po trasi postojeega zidanog kanala postavila tvrtka Vodovod i kanalizacija
d.o.o. iz Splita. Kanal je zatien geoplatnom, a nakon to
je kanalizacijska cijev postavljena, kanal je zatrpan alom.
Pokrovne ploe kanala vraene su u prvobitno stanje, a
na mjestima gdje su bile oteene, zamijenjene su slinim pokrovnim ploama. Nakon radova kameni je plonik
vraen u prvobitno stanje.
700
Tijekom spomenutoga arheolokog nadzora pronaeno

je malo pokretnoga arheolokog materijala, budui da se
radilo o maloj dubini arheolokog iskopa, prilikom ega je
evidentiran kanal koji je jo bio u funkciji. Zbog pokrovnih
ploa kanala koje nisu jednake, te vodovodnih instalacija
koje sijeku kanal na vie mjesta, spomenuta je povrina
vie puta prekapana. To pokazuje i materijal naen u sloju
smee zemlje i pijeska: fragmenti keramikih posuda, lula,
metalna liica te staklo i morske koljke. Svi su predmeti
novijeg datuma. Nakon postavljanja kanalizacijske cijevi u
kanal, pokrovne ploe vraene su na kanal.
Literatura
Novak 1979 G. Novak, Povijest Splita, IV, Knjievni krug,
Split, 1979.
Milka Mrdulja
Summary
In February 2010, archaeological supervision was conducted during the rehabilitation of the pavement in front
of the Hotel Central in Narodni trg in Split. Beneath the
pavement it was determined that a channel that was used
to transport waste water from residential structures had
collapsed. The channel had a covering slab. It was 9 m
long, 0.50 m wide and 0.50 m high. It was made from
half-dressed stone slabs layered in a dry stone wall in the
sides and of larger half-dressed stone slabs at the bottom,
which is a manner of building similar to that of the main
Austrian sewer that runs along Marulieva ulica. During
this supervision, a small amount of archaeological material
of a more recent time was found. After sewage pipes were
placed in the channel, the covering slabs were put back on
the channel, and the stone pavement was restored to its
original condition.
Iskop za postavljanje vodovodne cijevi
je nadzirala Dubravka erina, dipl. arheo., via struna

savjetnica Konzervatorskog odjela u Splitu.
Podruje zahvaeno radovima nalazi se u Nigerovoj ulici,
koja je poloena okomito na Marmontovu ulicu. Na tom se
poloaju nalazi mogu zavretak bedema Priuli, podignutog u 17. st. zajedno s cijelim sklopom gradskih fortifikacija.
Prije gradnje spomenutih bedema obrana grada temeljila
se na ojaanim Dioklecijanovim zidinama i nekoliko srednjovjekovnih utvrda. S pojaavanjem turske opasnosti
(Kandijski i Morejski rat) te razvojem topnitva pokazala se
potreba za dodatnim ojaanjem dotrajaloga obrambenog
sustava grada. Najprije je zapoela gradnja samostalnih
tvrava Bavice i Gripe, koje su s uzvisina trebale tititi
grad od topnikog napada. Uskoro se pokazalo da to nee
biti dovoljno te je ugroen i sam opstanak grada. Uvidjelo
se da je potrebno sagraditi potpuno nov prsten gradskih
bedema. Bitka kod Solina 1645. ubrzala je odluku o gradnji
fortifikacija. Usvojen je prijedlog o bedemu oblika polovice
osmerokuta prema kopnu, s pet bastiona i polubastiona.
Glavnina bedema dovrena je izmeu 1657. i 1670. s gradnjom polubastiona Priuli. Gradnja fortifikacija zahtijevala je
ruenje brojnih kua i drugih objekata, od kojih nisu poteene ni crkve. Podaci govore da je porueno 220 kua,
a meu ostalim i franjevaki samostan, crkva Sv. Kria u
Velom varou te dominikanska crkva sa samostanom. Ipak,
bedemi nikada nisu u potpunosti dovreni zbog smanjivanja turske opasnosti, ime su prestali biti vani. Najprije su
predani u ruke privatnika za razliite civilne namjene, a u
19. st., kao i u drugim gradovima diljem Austro-Ugarske
Redni broj: 348

Lokalitet: Split Nigerova ulica, ispred slastiarnice
Bili san
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Tijekom 15. i 16. lipnja 2010. obavljeni su graevinski iskop
i arheoloki nadzor postavljanja kanalizacijskih cijevi na
podruju Nigerove ulice u Splitu. Predvieni iskop nalazi se
u ulici okomitoj na Marmontovu ulicu, uz iji su rub pronaeni ostaci bedema Priuli. Takoer, na poloaju Zorzi ubiciran je ostatak manjeg bastiona Civran, iz 16. st. Strune
radove obavila je tvrtka Pisa trade d.o.o. Voditeljica nadzora bila je Matilda Tara, dipl. arheo., a zamjenik voditeljice Vinko Madiraca, dipl. arheo. Strunu geodetsku
dokumentaciju izradili su djelatnici tvrtke Neir d.o.o. Glavni
nadzorni inenjer bio je Ivo Domi, a za izvoaa radova
angairana je tvrtka Point d.o.o. sa suradnicima. Radove
701
Summary
Monarhije porueni su radi urbanizacije gradskog prostora.

U Splitu je namjesnik Marmont odigrao vanu ulogu u
tome. Sam bastion Priuli, o kojem je ovdje rije, posljednji je sjeverozapadni bastion podignut u vrijeme generalnog providura Antonija Priulija (listopad 1667. prosinac
1669.). Usprkos gradnji spomenutih bedema, izvori navode
da bastioni nisu dovreni u dovoljnoj mjeri da bi efikasno
branili grad, a odravanje je takoer zakazalo. Koliko su
bedemi bili zaputeni najbolje govori podatak da se krajem
18. st. obrana grada preporuivala s tvrava u Klisu i Sinju.
S obzirom na takvo stanje, ne udi da su bedemi na kraju
potpuno porueni i prenamijenjeni.
Kao to je ve spomenuto, povod za iskopavanje u Nigerovoj
ulici bilo je spajanje ugostiteljskog objekta Bili san na postojeu vodovodnu mreu. Samim time, veliina sonde diktirana je potrebama tog iskopa. Prvobitno je iskopana sonda
duine 5,5 m, a irine 0,40 cm. Kako vodovodna cijev nije
pronaena, na junom dijelu bilo je potrebno proiriti sondu
prema ahtu za koji je sa sigurnou vezana vodovodna
cijev. Tako je sonda proirena za jedan kvadrat dimenzija
1,08x1,31x1,50 m. Dubina iskopa iznosi 0,59 m na glavnome, izduenom dijelu, te 0,79 m na junome kvadratnom
proirenju. Najprije je bilo potrebno ukloniti kamene ploe
ulice te ih pritom ostaviti neoteene. Taj dio iskopavanja
tekao je dosta sporo jer su ploe bile vrsto povezane betonom, pa je bilo potrebno donijeti vodenu pilu da bi se mogle
ukloniti. Ispod kamenih ploa nalazio se sloj naboja za
plonik od recentnog morta. Nakon toga slijedi sloj zemljanog nasipa. Unutar njega pronaeno je nekoliko ulomaka
recentne keramike. Spomenuti materijal dio je zemljanog
nabaaja, dok o nekakvu arheolokom sloju na tome mjestu
nema ni govora. Na junom dijelu sonde, uz zapadni kut,
na dubini od 0,30 cm pronaen je jedan grublji kameni blok.
Kamen je bio samostalan, nepravilnog oblika i bez ikakvih
tragova veziva, tako da nije bilo nikakvih znakova koji bi
upuivali na to da se na tome mjestu nalazila nekakva konstrukcija. Osim spomenutih nalaza, u sondi nisu pronaeni
drugi pokretni arheoloki nalazi ni konstrukcije. Prije zatrpavanja, sonda je dokumentirana i geodetski snimljena.
In 2010 archaeological supervision was conducted in

Nigerova ulica in Split. This street runs crosswise to
Marmontova ulica, along the edge of which remains of
the Priuli defensive wall were found. For the sake of
laying a water main, a trench 5.5 m long, 0.40 m wide
and 059 m deep was dug. In the southern part of the
trench, an enlargement was made at a later time. During
this excavation, no archaeological structures were
found, and no moveable archaeological material. After
the water pipes had been laid, the test trench was properly filled.
Redni broj: 349

Lokalitet: Split Nigerova ulica
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Razdoblje: SV, NV
Tijekom sijenja i veljae 2010. trajalo je arheoloko istraivanje u sklopu sanacije istonog zida objekta u Nigerovoj
ulici br. 2 u Splitu. Voditelj istraivanja bio je ime Vuli,
dipl. arheolog. Tehniku dokumentaciju terena izradili
su Ante Ivii i Asja Vuli, d.i.a. sa suradnicima iz tvrtke
VV-Projekt, Split. Lokalitet je fotografski dokumentirao
Tonko Bartulovi, keramike ulomke konzervirao preparator Ika Prpa Stojanac, a pokretni arheoloki materijal obradila mr. sc. Helga Zglav-Martinac. Istraivanje je nadzirala
Dubravka erina, dipl. arheo., via struna savjetnica iz
Prostor istraivanja smjeten je uz kasnosrednjovjekovni
bedem koji je zatvarao zapadnu stranu grada, izmeu
bastiona Zorzi i crve Sv. Duha, u vrtu kue Kekemet,
povienom 4 m u odnosu na ulicu (Duplani 1989: 124
127). Otkopna povrina bila je smjetena na zapadnom
kraju vrta, uzdu istone fasade objekta u Nigerovoj ulici
br. 2. Bila je dugaka 7 m te iroka 3 m na jugu, a svega
1 m na sjeveru. Tijekom istraivanja na dubini od 0,7 m
(apsolutna kota 5,86 m) otkriven je dio bedema, odnosno
njegovo zapadno lice, te dio hodne povrine na njegovu
vrhu s ostacima grudobrana. irina bedema na vrhu iznosila je 2 m, a ouvan je u duini od 7 m. Prua se smjerom
sjever-jug s blagim otklonom prema zapadu. Na jugu je
presjeen probijanjem Nigerove ulice poetkom 20. st., a
na sjeveru gradnjom kue Kekemet. Ozidan je od pravilnih klesanaca, raznolike obrade i veliine, ije se dimenzije
kreu od 20x20x40 cm pri dnu, prema sve manjim i kockastijim klesancima pri vrhu zida. Neujednaena graa uz
poneki spolij upuuje na sekundarnu upotrebu dostupnog
materija.
Istono lice okrenuto gradu mu je okomito, a zapadno zakoeno pod kutom od 28 stupnjeva u odnosu na okomicu.
Na zapadnom licu bedema vidljivi su tragovi popravaka.
Unutranjost bedema ispunjena je tupinom i akavcima.
Istraivanja su prekinuta na dubini od 3,75 m (apsolutna
Sonda u Nigerovoj ulici svojim dimenzijama prilagoena je

potrebama Vodovoda i kanalizacije, te se na tome mjestu
obavljao samo arheoloki nadzor. Nisu otkriveni bitniji
arheoloki nalazi, kao ni nastavak oblinjeg bedema. Manji
ulomci pronaene keramike sporadini su, te su vjerovatno
sluajno dospjeli na to mjesto kao dio zemljanog nasipa. To
ne udi zbog injenice da je iskop dosta plitak, a i podruje
je mnogo puta raskopavano zbog postavljanja raznih instalacija. Ipak, prilikom daljnih radova na tome prostoru uvijek
treba biti na oprezu zbog blizine vanih kulturnih ostataka
te nikada nije iskljuena mogunost nekih novih otkria.
Literatura
Duplani 2007 Arsen Duplani, Splitske zidine u 17. i
18. stoljeu, Zagreb, 2007.
Leuti 2008 Tihana Leuti, Ocjene i prikazi, Zbornik
Odsijeka povj. znan. Zavoda povj. dru. znan. HAZU, 26,
Zagreb, 2008: 370, 371.
Matilda Tara
702
na zapadnom dijelu splitske rive tijekom 2006. i 2007.

godine (erina 2009: 44 46). Unutar katela s poetka
14. st. otkriveni su ostaci 3 m debelog zida zakoenoga
vanjskog lica.
U otkopanom rovu izmeu otkrivenog bedema i recentnog
objekta pronaeni su ulomci brojnih keramikih posuda i
ivotinjskih kostiju, izmijeani s graevnim otpadom. Meu
pronaenim keramikim ulomcima prevladava glazirana
keramika nastala od druge polovine 15. do kraja 17. st.,
mahom izraena u venetskim i srednjotalijanskim radionicama: majolika, majolika compendiaria, graffita a punta
sottile, graffita a punta media, graffita a punta grossa,
rivestita, kuhinjska invertita, engobiata i berettina colorata.
Materijal je nasut odjednom ili barem priblino istodobno,
ne prije kraja 17. st., s obzirom na to da su najstariji i najmlai ulomci gotovo jednoliko izmijeani od vrha bedema
pa do najvee istraene dubine.
Nakon radova pronaeni zidovi prekriveni su geotekstilom i ponovo zatrpani izvornim materijalom. Istraivanjem
je pruen vrijedan uvid u dosad nepoznato utvrenje na
sjeverozapadnom rubu kasnosrednjovjekovne jezgre
grada. Na alost, zbog ogranienja koja je postavio prostor istraivanja, nije bilo mogue do kraja rasvijetliti odnos
novootkrivenog segmenta bedema s ve poznatim kasnosrednjovjekovnim, renesansnim i baroknim utvrenjima.
Eventualna daljnja istraivanja u Nigerovoj ulici mogla bi
dati vana saznanja za poznavanje povijesti grada i gradskih utvrenja.
Literatura
erina 2009 D. erina, Arheoloka istraivanja na zapadnom dijelu splitske rive 2006.-2007. godine, Batina, 35,
Split, 2009: 43 58.
Duplani 1989 A. Duplani, Prilog poznavanju obrane
Splita u XVII i XVIII stoljeu, Vjesnik, Vojni muzej u
Beogradu, 33, Beograd, 1989: 117 156.
Duplani 2007 A. Duplani, Splitske zidine u 17. i 18.
stoljeu, Zagreb, 2007.
Splita u 19. i 20. stoljeu, Zbornik Drutva inenjera i tehniara u Splitu, Split, 1958: 61 95.
Novak 1978 G. Novak, Povijest Splita, Split, 1978.
Zglav-Martinac 2004 H. Zglav-Martinac, Ulomak do
ulomka... : prilog prouavanju keramike XIII.-XVIII. stoljea
iz Dioklecijanove palae u Splitu, Split, 2004.
Izrada dokumentacije zapadnog lica bedema u Nigerovoj ulici

(foto: . Vuli)
kota 5,75 m) zbog opasnosti od uruavanja, stoga nije pronaena temeljna stopa bedema. Pronaeni ostatak grudobrana dug je 0,8 m, irok 0,4 m i visok 0,4 m. Nije organski
vezan s ostatkom bedema, a upotrebljavanom graom,
nespretnom tehnikom zidanja i bukom znatno odudara od
njega, stoga valja pretpostaviti da je podignut naknadno te
da nije dio izvorne zamisli graditelja bedema.
U jugozapadnom uglu otkopne povrine otkriveni su ostaci
jo jednog znatno oteenog zida podignutog od pravilno
klesanih blokova vezanih crvenom bukom. Ouvano mu
je samo istono lice u duini od 1,8 m te do visine od 1,9
m (apsolutna kota 7,43 m), pa mu nije bilo mogue utvrditi
izvornu irinu. Na sjevernom kraju zida bili su vidljivi ostaci
otvora (apsolutna kota 5,65 m).
Izgled pronaenog bedema, zakoeno vanjsko lice
(scarpa), znatna debljina (3 m na istraenoj dubini) te meka
ispuna sugeriraju da je podignut u vrijeme upotrebe baruta,
odnosno topova. Takve fortifikacije javljaju se od poetka
15. st. (erina 2009: 46). Poloaj novootkrivenog bedema
je neobian, s obzirom na to da je poloen neposredno uz
bedem podignut na zapadnom kraju grada tijekom 14. st., i
to s njegove unutranje strane te da mu je smjerom gotovo
paralelan. Slina situacija opaena je tijekom istraivanja
ime Vuli
Summary
During 2010 archaeological excavations were done during
works on the rehabilitation of the eastern wall of a structure
in Nigerova ulica no. 2 in Split. The area of the excavations
was located in the garden of the Kekemet house alongside the late medieval defensive wall that closed off the
western side of the house, between the Zorzi Bastion and
the Church of the Holy Spirit. At a depth of 0.7 m, part of
the wall was found, that is, of its western face. The width
of the wall at the top came to 2 m, and it is preserved over
a length of 7 m. The research was broken off at a depth of
703
3.75 m because of the danger of collapse, and so the total

height of the wall could not be determined. It extends north
to south with a slight deviation to the west. The appearance
of the wall found, the scarp, the considerable thickness (3
m at the depth investigated) and the soft fill suggest that it
was built at the time gunpowder was being used.
In the trench dug between the wall revealed and the
recent structure, finds of numerous potsherds and animal
bones mixed up with builders rubble were discovered.
The potsherds found were of prevailingly glazed ware
produced from the second half of the 15th century to the
end of the 17th century in the workshops of Venice and
central Italy.
Redni broj: 350

Lokalitet: Split Nodilova i Ulica kralja Tomislava
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Razdoblje: NV
Dananji izgled vrata Pisture (foto: V. Madiraca)
Od 20. do 27. rujna 2010. trajao je arheoloki nadzor

prespajanja oteenoga zidanog kanalizacijskog kanala
u Nodilovoj ulici i popravka uruenog poda na krianju
Nodilove i Ulice kralja Tomislava u Splitu. Predmetni
lokalitet smjeten je unutar zone A zatiene urbane cjeline grada Splita, te je na navedenom podruju propisan
arheoloki nadzor tijekom graevinskih radova. Radove
je arheoloki nadzirala tvrtka Pisa trade d.o.o., po nalogu
investitora Vodovod i kanalizacija d.o.o. Lokalitet su runo
iskopavali te ukljanjali i vaali kamenu kaldrmu radnici
tvrtke Point d.o.o., a za strojni iskop i ulanjanje asfalta
bili su zadueni djelatnici tvrtke Vodovod i kanalizacija
d.o.o. Geodetsko snimanje te arheoloku i arhitektonsku nacrtnu dokumentaciju napravila je tvrtka Neir d.o.o.
Radove je konzervatorski nadzirala Dubravka erina,
dipl. arheo., via struna savjetnica iz Konzervatorskog
odjela u Splitu.
Zid evidentiran tijekom predmetnih radova (foto: J. Beneta)
Nadzirani iskop nalazi se na podruju u blizini nekadanjega sjevernog ulaza u srednjovjekovni grad Split. Ulaz
se na jugu nadovezuje na Bosansku ulicu, tj. prvu gradsku
ulicu koja se razvila izvan okvira Dioklecijanove palae,
uz njezin zapadni perimetralni zid. Na taj se ulaz prema
zapadu nadovezivao srednjovjekovni gradski bedem, koji
je opasavao novi, zapadni dio grada, razvijen oko trga sv.
Lovre. Danas je isti bedem vidljiv u renesansnoj, ranonovovjekovnoj formi. Prema istoku na ulaz se nadovezuje
sjeverni perimetralni zid i sjeverozapadna ugaona kula
Podruje zahvaeno radovima u Nodilovoj ulici (foto: V. Madiraca)
704
Summary
During archaeological supervision in 2010 of building works
at the crossing of Nodilova and Ulica Kralja Tomislava in
Split, part of the older wall was registered. Since the operation was carried out in the area of the former defensive
courtyard of the northern medieval city gate (Pisture Gate),
it is assumed that this is part of the foundations of the northern wall of this courtyard. The ground plan of the appearance of the defensive courtyard is known from old drawings
and reliefs of the city of Split made during the 17th century.
Redni broj: 351

Lokalitet: Split Poljud (pomono igralite NK Hajduk)
Naselje: Poljud
Grad/opina: Split
Pravni status:
Razdoblje: NV
Projekt bastiona Cornaro (17. st.) s ucrtanim vratima Pisture

(crte: Onofrio del Campo)
Dioklecijanove palae. Iz tih gradskih vrata, nazvanih prema

oblinjem gradskom trgu vrata Pisture, vodila je stara cesta
prema Solinu i Klisu, presjeena tijekom 17. st. gradnjom
baroknog bastiona Cornaro. Na crteima i reljefima Splita
izraenima tijekom 17. st. u vezi s gradnjom baroknoga
obrambenog prstena prikazana su i vrata Pisture, koja su
imala obrambeno dvorite, povezano s obrambenim zidom
samostana sv. Eufemije. Dananji izgled vrata Pisture bez
obrambenog dvorita, rezultat je ruenja u prvoj polovini
19. st. Naposljetku, gradnjom stambenih zgrada u 19.
20. st. stvara se krianje Nodilove i Ulice kralja Tomislava
pred vratima Pisture, tj. podruje zahvaeno predmetnim
radovima. Jedini arheoloki nalaz, evidentiran tijekom tih
radova, dio je oteenog zida na samom spoju ulica, koji
se nalazio ispod sloja podloge uline kaldrme. Utvrena
je samo linija sjevernog lica, dok juno lice zida nije bilo
vidljivo. Zid je oteen postavljanjem recentne azbestne kanalizacijske cijevi u smjeru sjever-jug, spojenom s
kanalizacijskim kanalom u Tomislavovoj ulici i kanalom
u Nodilovoj ulici. Zid je orijentiran u smjeru istok-zapad i
zidan od priklesanih komada kamena, ini se uz primjese
crvenkaste glinaste zemlje. Zahvaljujui gruboj obradi
kamenih komada i glinastom vezivu, moe se pretpostaviti
da je rije o temeljnom zidu, iako to nije mogue potvrditi
sa sigurnou. S obzirom na poziciju zida, pretpostavljeno
je da je rije o dijelu sjeverne strane nekadanjega utvrenog dvorita ispred vrata Pisture, to je potencijalno
vrijedan podatak o rasprostiranju te utvrde. Spomenuto
oteenje u zidu iskoriteno je za postavljanje nove plastine kanalizacijske cijevi, te je cijeli iskop zasut otprije
izbaenim materijalom.
U lipnju 2010. tvrtka Kaukal d.o.o. dobila je odobrenje

za arheoloki nadzor iskopa za rasvjetu pomonoga
Hajdukova igralita na Poljudu u Splitu. Meutim, prilikom
dolaska na predmetnu lokaciju 9. srpnja 2010. iskopni su
radovi ve bili zapoeti na jugozapadnom dijelu pomonog
terena 2.
Vei dio iskopne dionice bio je iskopan, a zatrpavanje je bilo
u tijeku. Uvidom u zateeno stanje registriran je iskopni rov
duine cca 40 m, u ve postojeim ukopima za instalaciju.
Do dubine od 0,5 m strojno je iskopan recentni sloj tampona
od kamenih oblutaka i smee rahle zemlje sa sporadinim
nalazima recentne ambalae. Identini odnosi registrirani
su pri nastavku ukopa, odnosno zavretku iskopnih radova
cjelokupnog projekta rasvjete. S obzirom na projektnu
dokumentaciju i zateeno stanje, moglo se zakljuiti kako
je zateeni zapadni dio iskopa uz tartan staze, izvren u
postojee ukope gromobrana i elektrine kabele. Moe se
pretpostaviti da su slini odnosi bili i na sjeverozapadnom
dijelu iskopa uz pomoni teren 1 i teren za zagrijavanje,
koji su pri izlasku na predmetnu lokaciju ve bili zatrpani i
Literatura
Madiraca 2010 Vinko Madiraca, Struno izvjee o arheolokom nadzoru tijekom sanacije kanalizacijskog kanala
i plonika na krianju Nodilove i Ulice Kralja Tomislava u
Splitu, Split, 2010.
Marasovi 2007 Jerko Marasovi, Metodologija obrade
graditeljskog naslijea, Split, 2007.
Novak 1965 Grga Novak, Povijest Splita, Split, 1965.
Vinko Madiraca
Zrana snimka s ucrtanim lokalitetom (izradio: M. Kraljev)
705
radove na doradi i rekonstrukciji (KTV ormarii) kabelske televizije na podruju Radunice, Luca i Manua u
Splitu. Voditeljica nadzora bila je Milka Mrdulja, dipl.
arheo., a zamjenica voditeljice Matilda Tara, dipl.
arheo. Zemljane radove izvodila je tvrtka ime d.o.o.
iz Podstrane. Financijska sredstva osiguralo je poduzee B.net Hrvatska, Regionalni centar Split, Osjeka
11, Split. Radove je nadzirala arheologinja Dubravka
erina, via struna savjetnica iz Konzervatorskog
odjela u Splitu.
Prostor Manua, gdje je L. Jeli smjestio Spalatum,
danas je u cijelosti urbaniziran prostor u kojem su arheoloki radovi svedeni na minimum, ogranieni na vrtove,
prostore ispod cesta koji nisu devastirani ukapanjem
instalacija te praznine stijenjene temeljima stambenoposlovnih objekata. Arheoloki nalazi na sljedeim lokacijama otkriveni su krajem 19. st. i u prvoj polovini 20. st.:
u Tolstojevoj ulici otkriveno je antiko groblje s paljevinskim i kosturnim tipom ukopa, u Bihakoj ulici otkriveni su
ostaci arhitekture i nekropola koji se datiraju od 1. st. pr.
Kr. do 2. st., u Ulici kneza Vieslava otkriveno je antiko
groblje datirano u 3./4. st., a na Vidilici su otkrivena tri
groba datirana u 5./6. st.
Arheoloki nadzor obuhvatio je gradske predjele Radunicu,
Luac i Manu: od Ulice kralja Zvonimira na jugu, preko
Vidilice na istoku, do Vukovarske na sjeveru i Rijeke i
Istarske ulice na zapadu. Rije je o podruju koje je iskopavano radi dorade i rekonstrukcije kabelske televizije (KTV
ormarii). Runo su iskopavani vrtovi ispred stambenih
zgrada, a asfalt je skidan strojevima. Kabeli su postavljani
unutar kanala dubine 0,60 m i irine 0,50 m. Uglavnom se
radilo o nasipu od smee zemlje i sitnog kamenja s recentnim otpadom te crvenice (na Vidilici).
Tijekom spomenutoga arheolokog nadzora pronaeno
je malo pokretnoga arheolokog materijala, budui da
se radilo o maloj dubini arheolokog iskopa. Pronaena
su etiri kamena ulomka: dva dovratnika u betonskom
slivniku u Rijekoj ulici te jedan poluobraeni i jedan s
profilacijom na vrhu Tolstojeve ulice. Radi se o povrinama koje su vie puta prekapane zbog postavljanja
raznih instalacija.
Zateena situacija u zapadnom dijelu iskopa uz pomoni teren 2

(foto: A. Sunko Katavi)
dijelom betonirani. Uvidom u iskopanu zemlju i povrinski

sloj nastao zatrpavanjem nisu uoeni arheoloki predmeti
ni promjene u zemljanoj strukturi. Radilo se o smeoj rahloj
zemlji, dok se u jednom od profila iskopa za rasvjetni stup,
povrine cca 1 m, relativno plitko javljao geoloki sloj tzv.
tupine. S obzirom na to da je iri prostor znatno devastiran
gradnjom stadiona i stadionskih objekata, ti radovi vjerojatno nisu unitili nikakve arheoloke strukture, ali ostaje
injenica da je veina njih zapoeta i zavrena bez uvjetovanoga arheolokog nadzora.
Ana Sunko Katavi
Summary
In June 2010, the earthworks for the lighting of the auxiliary Hajduk playing field at Poljud, Split, were archaeologically supervised. However, when the supervisors arrived at
the said location, the excavation works had already been
started in the south west part of the auxiliary field 2. An
examination of the situation as found revealed a trench ca
50 m long, in the already existing trenches for the installations. Down to a depth of 0.5 m, the recent buffer layer of
stone pebbles and loose soil with sporadic finds of recent
packaging had been mechanically stripped. Identical relations were registered in the continuation of the trench, in
the conclusion of the excavation works for the whole lighting plan, that is. An examination of the excavated earth and
the surface layer created by filling revealed no archaeological objects or changes in the structure of the soil.
Literatura
Bukariol 1984 Frane Bukariol, Prilozi arheolokoj topografiji Manua, Kulturna batina, 15, Split, 1984.
Milka Mrdulja
Summary
Redni broj: 352

Lokalitet: Split Radunica, Luac, Manu
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status:
Razdoblje: NV
During March and April 2010, archaeological supervision

was conducted during earthworks on the finishing and
reconstruction of cable television in the area of Radunica,
Luac and Manu in Split. This area is rich in archaeological sites from the Roman period. The cables were laid in a
trench 0.60 m deep and 0.50 m wide. During the supervision four stone fragments were found that were revealed in
areas that had already several times been dug up because
of the laying of various services.
Od 23. oujka do 27. travnja 2010., tvrtka Pisa trade

d.o.o. iz Solina arheoloki je nadzirala zemljane
706
Redni broj: 353

Lokalitet: Split sjeveroistok (zona obuhvata P 26)
Naselje: Split (Ravne njive, Neslanovac, Pujanke i
Mejai)
Grad/opina: Split
Pravni status:
Razdoblje: A
Od 9. do 19. travnja 2010. trajalo je rekognosciranje i
reambulacija sjeveroistonih dijelova grada Splita prilikom
izrade konzervatorskog elaborata radi detaljnog plana
ureenja na prostoru Ravnih njiva, Neslanovca, Mejaa
te manjega sjeveroistonog predjela Pujanki (zona obuhvata P 26). Rekognosciranje, izradu izvjetaja i potrebnu
dokumentaciju obavili su voditelj rekognosciranja Vedran
Katavi, profesor povijesti i arheologije te Marin Kraljev,
tehniar dokumentarist (zaposlenici tvrtke Kaukal d.o.o.),
pod nadzorom arheologinje Konzervatorskog odjela u
Splitu Dubravke erine, vie strune savjetnice. Potrebne
katastarsko-geodetske podloge osigurao je Ured ovlatene arhitektice Vlaste Mari. Prilikom izrade izvjetaja
upotrebljavana je dokumentacija i informacije o podzemnom dijelu Dioklecijanova vodovoda koje je ustupila Katja
Marasovi. Rekognosciranjem je obuhvaena povrina od
cca 430.000 m.
Prostor pruanja vodovoda u smjeru Ravnih njiva i zateeni vegetacijski uvjeti (foto: V. Katavi)
su uvjeti bili nepovoljni: na dijelu predmetnog prostora rekognosciranje je onemogueno novovjekovnom gradnjom
veih infrastrukturalnih objekata, komunikacija i stambenoposlovnih objekata, odnosno deponiranjem otpada, to je
uglavnom trajno devastiralo prostor. Vei je dio preostaloga
neizgraenog prostora obrastao gustim nepristupanim
raslinjem koje je onemoguilo uvid u povrinske nalaze
zemljita. Vegetacija je prekrila sustave suhozidne parcelizacije i drenani sustav kanala terasastog prostora iji su
pravci jo vidljivi na zranim snimkama. Na manjem dijelu
prohodnih putova i staza uz obradivu povrinu izvren je
ekstenzivni uvid u strukturu obraenog zemljita. Unato
potekoama, registrirane su vane arheoloke strukture;
Teren je rekognosciran na temelju geodetsko-katastarskih

podloga i ortofotografija, odnosno vizualnim pregledom
terena radi ubikacije moguih arheolokih ostataka pretpostavljenih na osnovi pisanih i kartografskih izvora. Terenski
Zrana snimka zone obuhvata P 26 s ucrtanom rimskom centurijacijom, rimskim akvaduktom, pretpostavljenim komunikacijama, pretpostavljenim nalazitima, podrujima nalaza keramike i suhozidom sa spolijima (foto: Z. Sunko; izradio: M. Kraljev)
707
Summary
During April 2010, the reconnaissance and review of the north
east parts of the city of Split for the sake of drawing up a conservation study serving for the making of a detailed development plan for the area of Ravne njive, Neslanovac, Mejai and
a small north east part of Pujanke (zone P 26). The remains of
the centuriation of the Salona ager were registered as well as
remains of a water supply and communication system from
the Roman period. The new sites that had been hypothesised
did not appear because of unfavourable field conditions. Just
a few potsherds and architectural spolia were found.
Redni broj: 354

Lokalitet: Split Ulica 141. brigade
Naselje: Mejai
Grad/opina: Split
Pravni status:
Razdoblje: A, NV
Spolij pronaen u suhozidu na prostoru Neslanovca (foto: V.

Katavi)
Od 11. kolovoza do 3. studenog 2010. arheoloki je nadzirana gradnja kanalizacijskog sustava, koji se prua Ulicom
141. brigade na podruju Mejaa u Splitu. Voditeljica arheolokog nadzora bila je Ana Sunko Katavi, dipl. arheo., a
zamjenik Vedran Katavi, profesor povijesti i arheologije. Svi
su zaposlenici tvrtke Kaukal d.o.o., kao i Marin Kraljev koji je
bio tehniar dokumentarist. Nadlena konzervatorica bila
je Dubravka erina, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u
Splitu. Naruitelj je radova Grad Split, potrebna logistika sredstva pri arheolokom nadzoru osigurala je tvrtka Stara gradska jezgra d.o.o., dok je lokalitet iskopavala tvrtka Point d.o.o.
Pronaeni keramiki fragmenti s prostora Pujanki (foto: V. Katavi)
ostaci centurijacije salonitanskog agera i ostaci vodoopskrbnog te komunikacijskog sustava koji prolaze sjeveroistonim dijelom splitskog poluotoka. Pronaeni su i malobrojni pokretni arheoloki nalazi (graevni spoliji i fragmenti
keramike) koji e nakon primarne obrade i dokumentiranja
biti privremeno pohranjeni u Arheolokom muzeju u Splitu.
Arheoloki ostaci u zoni P 26 dijelovi su veih sustava koji
nadilaze predmetne okvire, a zbog adekvatne valorizacije
nuno ih je sagledati u cijelosti. Meutim, valorizacija prelazi okvire arheoloke djelatnosti te iziskuje i urbanistikoarhitektonska rjeenja. Na navedenim lokacijama nune su
arheoloke mjere zatite koje bi onemoguile devastiranje
pretpostavljenih lokaliteta.
Predmetna se lokacija nalazi u neposrednoj blizini

Dioklecijanova vodovoda (nadzemna trasa udaljena je oko
Literatura
Gudelj 2000 Lj. Gudelj, Izvjee o arheolokim istraivanjima Dioklecijanovog akvedukta na Bilicama, Dioklecijanov
akvedukt, Split, 2000: 77 85.
Marasovi, Oreb 1977 T. Marasovi, F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljea u okviru projekta Splitski Poluotok,
Godinjak ZSKH, 2/3, Split, 1977: 75 108.
Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003: 329 340.
Zrana snimka s naznaenim arheolokim ostacima (foto: Z.

Sunko; izradio: M. Kraljev)
Vedran Katavi
708
Ostaci centurijacije u smjeru sjevera (foto: A. Sunko Katavi)
Profil iskopa s ostacima temelja suhozidne parcelizacije (izradio:

M. Kraljev)
(SJ 6). Vjerojatno se radi o temeljima zapadne suhozidne

flankacije zidane od pravilnoga neobraenog kamena bez
vezivnog sredstva. Ostaci tih suhozidnih temelja otkriveni
su u duini od 1,20 m te su sauvani u visini do 0,80 m.
Temeljeni su na geolokom sloju (SJ 9). Osim tih suhozidnih temelja parcelizacije koji su sauvani, nisu pronaeni
arheoloki ostaci. Cjelokupna trasa iskopa (odnosno Ulica
141. brigade) asfaltirana je nakon radova.
Literatura
Ostaci temelja zapadne suhozidne parcelizacije (foto: V. Katavi)
Gudelj 2000 Lj. Gudelj, Izvjee o arheolokim istraivanjima Dioklecijanovog akvedukta na Bilicama, Dioklecijanov
akvedukt, Split, 2000: 77 85.
Marasovi, Oreb 1977 T. Marasovi, F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljea u okviru projekta Splitski Poluotok,
Godinjak ZSKH, br. 2/3, Split, 1977: 75 108.
Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003: 329 340.
4 m), a sami iskopni radovi u duini oko 320 m pratili su

smjer pruanja sauvane rimske centurijacije. Sauvani
dio okomite rimske centurijacije na Mejaima prua se u
smjeru SZ-JI s otklonom od 353. Centurijacija je ostala
sauvana kao uska komunikacija irine 2,5 m (danas Ulica
141. brigade). Istoni rub te komunikacije flankiran je suhozidom (visine do 2 m, irine do 0,75 m) gotovo punom
duinom, a zapadni je u potpunosti uniten zbog gradnje
obiteljskih kua i pristupnih cesta. Zbog potrebnoga strojnog iskopa i gradnje kanalizacijskog sustava, dijelom je
uklonjen istoni suhozid. irina iskopa, koji je pratio dananju komunikaciju iznosila je 1,20 m, dok je dubina ovisno o
projektnom zadatku i konfiguraciji podruja iznosila i do 5
m. Prilikom svakodnevoga arheolokog nadzora nisu registrirani nikakvi pokretni ili nepokretni nalazi koji bi upuivali
na potrebu za daljnjim istraivanjima, odnosno obustavom radova. Registrirani su jednolini stratigrafski odnosi
geolokih slojeva te novovjekovni nivelacijski sloj koji se
nalazio neposredno ispod sloja asfaltno-betonske podloge.
Unutar tog sloja graevinske ute mjestimino se nailazilo na pravilno etvrtasto kamenje koje je u sloj dospjelo
prilikom devastacije zapadne flanke i nivelacije puta. Na
120. metru iskopa, kod 12. ahta (RO 12), prilikom uruavanja zapadnog profila registrirani su suhozidni ostaci
Ana Sunko Katavi

Vedran Katavi
Summary
Necessitated by the construction of a sewage system that
stretches along Ulica 141. brigade in the area of Mejai
in Split, archaeological supervision was conducted in
2010. The location in question is in the immediate location of Diocletians aqueduct (the above ground course is
about 4 m away), and the actual excavation works about
320 m long followed the course of the extant Roman centuriation. The centuriation is preserved in the shape of a
narrow communication area about 2.5 m wide (todays
Ulica 141. brigade). During the archaeological supervision,
709
Strunu arheoloku i geodetsku dokumentaciju izradili su

djelatnici poduzea Neir d.o.o.
no moveable or immoveable archaeological remains were

registered that might perhaps have halted the construction works or made them impossible. The eastern edge
of the course of this vertical centuriation is preserved in a
flanking dry stone wall that is slightly damaged in the south
because of the need for the passage of machinery, while
greater devastation was created by previous, unplanned
development.
Na lokaciji Autokluba Split, bivi Vitanovi, paralelno s

Ulicom Domovinskog rata, sjevernim dijelom parcele protee se Dioklecijanov akvedukt u duini od 77,20 m. Taj
kasnoantiki akvedukt koji je snabdijevao palau vodom
iz rijeke Jadra najmlai je akvedukt kod nas, a i jedan
od najmlaih rimskih vodovoda openito. Najvjerojatnije
je da je od njega mlai samo Konstantinov vodovod u
Konstantinopolisu. Dioklecijanov vodovod koji je sagraen
istodobno s palaom ili ubrzo nakon nje, jedan je od najreprezentativnijih i najbolje sauvanih akvedukata kod nas.
Protee se u duljinu od oko 9 km, od vrela rijeke Jadra, iz
kojeg je stizala voda i u oblinju Salonu, preko akvedukta
sagraenog oko 300 godina prije Dioklecijanova. Rabio
je slobodan pad s 33 m visokog izvora te je kroz usjeke,
tunele, akvedukte, nadzemno i ukopavanje gravitacijskog
kanala u ivac donosio vodu za potrebe palae. Ukupna
gravitacija kanala iznosi 2,86%, dok je gravitacija na dionici u Ulici Domovinskog rata 0,5%. Akvedukt je davao 13
m vode u sekundi, to znai 1.100.000 m na dan, to
je bilo i vie nego dovoljno za potrebe stanovnika carske
palae. Kako navodi B. Ilakovac, po kapacitetu bio je najsnaniji na podruju rimske provincije Dalmacije. Iako je
Dioklecijanova palaa sa svojim termama, kanalizacijskim
sustavom, gospodarskim postrojenjima i sl. zahtijevala
bogatu opskrbu vodom, sagraeni je akvedukt i vie nego
Redni broj: 355

Lokalitet: Split Ulica Domovinskog rata (akvedukt)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Razdoblje: A
Radi gradnje poslovno-stambene zgrade Societe-General
Banke, od 1. do 17. lipnja 2010. trajala su sondana
arheoloka istraivanja Dioklecijanova akvedukta u Ulici
Domovinskog rata u Splitu (k.. 6020/2, 6020/6, 6021/2,
6021/3, 6022/1). Voditeljica istraivanja bila je Anita
Penovi, dipl. arheo., zamjenica Matilda Tara, dipl. arheo.,
a investitor radova tvrtka Zapadna vrata. Radove je nadzirala konzervatorica, via struna savjetnica Dubravka
erina, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Split, pogled iz zraka na poloaj Dioklecijanova akvedukta u Ulici Domovinskog rata (foto: A. Penovi)
710
zadovoljio potrebe carske rezidencije. Mogue je u potpunosti locirati trasu sve od rezervoara na Kopilici do bedema
Cornaro, gdje je pronaen i najjuniji dio tog kanala. U ulici
Put Stinica, kod zgrade Medika prilikom graevinskih
radova kanal je presjeen i uniten. Na drugim dijelovima,
uz manje uruene dijelove, dosta je dobro sauvan.
Iskopane su etiri sonde razliitih dimenzija, ukupne povrine 90,75 m. Izmeu sondi I i II, nalazi se nizak okomit
aht veliine 0,70x0,70 m, tj. okno (putei, spiracula) kroz
koje se ulazilo prilikom ienja dna gravitacijskog kanala,
a nekada je sluilo za provjetravanje tijekom gradnje samog
kanala, kao i za povremena ienja neistoa i nataloenog kamenca iz aktivnog akvedukta. Na dnu kanala, ispod
okna iznad izvorne podnice recentnim cementnim premazom premazan je dio dna +22,53, dok je izvorna podnica
na koti +22,52. Visina zida okna od intradosa do opeke
iznosi 2,40 m, a od podnice do intradosa 1,56 m. Dimenzije
Sonde I na zapadnoj strani parcele iznose 3x5 m. Ispod
recentnog sloja zemlje, na dubini od 0,92 m nalazi se tjeme,
odnosno ekstrados svoda akvedukta, prekriveno vapnenim mortom sa zrncima opeke. Svod je irok 1,10 m, a do
bonog zida visok 0,75 m. S june je strane, uz akvedukt
iskopan tzv. lic 0,90x1 m, dubine 0,57 m do bonog zida
koji je irine 0,45 m u toj sondi. Nije se istraivalo u dubinu
zbog opasnosti naruavanja stabiliteta samog akvedukta.
Svod je bio prekriven otprije iskopanom tupinom, a oko
bonih zidova tupina je pomijeana s manjim kamenjem,
to se vidi u profilu iskopanog lica.
Sonda II iskopana je na mjestu loma akvedukta, irine
5,10 m i duine 8,40 m. Akvedukt je veinom sauvan u
izvornom stanju, osim istonog dijela sonde gdje je vidljiva
austrijska obnova svoda akvedukta iz 1879., to se lijepo
vidi u unutranjosti kanala. Svod je obnovljen opekom
koja je povezana s kamenim svodom, koji je kao i boni
zidovi, izvorno rimski. Zanimljiva je kvadratna forma koja
se nalazi izvana, iznad svoda akvedukta te prati njegove
dimenzije. Ista situacija pronaena je i u sondi III, gdje je
detaljnije opisana. Zid kvadrata zidan je od poluobraenog kamena povezanog vapnenim mortom pomijeanog
s usitnjenom opekom. Vanjski rub zida zavrava crvenom
vodonepropusnom bukom debljine 2 cm. Kao u sondi I, i
ondje su s june bone strane iskopana dva lica dimenzija
0,80x0,90 m, u kojima je irina bonog zida 0,40 m. Na
manjem je dijelu oteena buka svoda akvedukta. Ispod
te sonde nacrtan je presjek br. 2, na mjestu gdje nema
nikakvih oteenja i tu je njegova visina do intradosa 1,57
m, a irina 0,57 m, dok je irina na samom dnu, odnosno
podnice 0,30 m.
Sonda III, dimenzija 5,20x5,20 m, nalazi se na mjestu
tzv. okna koje je vjerojatno na tome mjestu bilo izvorno,
a danas je mjesto austrijske obnove. Kao u sondi II, svod
je obnovljen opekama. Sauvan je samo jedan red uokviren niskim zidovima koji tvore pravokutni oblik koji uvelike
podsjea na aht. Zidana je od kamena i bijelog vapnenog morta s usitnjenom opekom, dok je na zapadnom zidu
dijelom sauvana crvena vodonepropusna buka s velikom
koliinom usitnjene opeke. aht nalijee na svod akvedukta te prati njegov pravac, kao i liniju ramena akvedukta.
Ne moe se sa sigurnou rei je li pravokutni aht izvorni
ili je i on dio austrijske obnove. Prema dostupnim podacima
o dosadanjim istraivanjima, nije zabiljeen primjer takve
Split, dio kanala ispod sonde II, mjesto gdje se blago lomi trasa
akvedukta (foto: A. Penovi)
konstrukcije, ni na istraenim dijelovima izvornog stanja,

a ni na mjestima austrijske intervencije. Nedvojbeno je
da je dio tjemena u unutranjosti toga kamenog okvira
popravljen u doba Austrije. S unutranje strane akvedukta
na tome mjestu jasno se vidi pravilan zavretak rimskog
svoda na koji se nastavlja austrijska obnova, koja opet
prestaje na rubu okna. Tonije, radi se o svodu od 21
opeke u 5 redova, koji nalijee na originalne bone zidove,
a s istone i zapadne strane svoda dva su reda kamenja
vezana crvenkastim mortom, bez premazane buke koja
je vjerojatno uklonjena tijekom obnove. Na presjeku koji
prikazuje unutranjost ispod te sonde kanal je visok 1,56
m, meutim originalna podnica nije sauvana, dok je dno
iroko 0,35 m. Prema tome bi se uistinu moglo zakljuiti
da se radi o ahtu iz rimskog vremena koji je u vrijeme
obnove poniten, tj. zakrpan. Ipak, nema dovoljno podataka da bi se sa sigurnou moglo utvrditi o emu se tono
radi. Daljnje analize, a pogotovo istraivanja, zasigurno e
razjasniti situaciju.
Sonda IV dimenzija 4x5,50 m, na mjestu je gdje akvedukt
presijeca sjeverni rub parcele te se nastavlja u susjednu,
pa je prilikom ograivanja imanja oteen zavrni mort
na svodu, kao i dio njegova zia. U toj sondi vidljiva su
najvea oteenja koja su prisutna na cijeloj duini svoda.
Nije sauvana tupina sa sjeverne strane akvedukta, ve
je nabacana crvenica s kamenjem, u kojoj ima i uruenog
711
rijetkom vapnenom bukom sa zdrobljenom opekom. Na

pojedinim je dijelovima svod fino zaglaen hidraulinom
bukom, dok je veinom samo grubo premazan. Svod
nalijee na bone zidove te ini blago zakoena ramena s
fino zaglaenom vodonepropusnom crvenkastom bukom,
koja se nastavljaju u dva okomita zida koja zavravaju
pokosom i podnicom. Na spoju svoda i zida akvedukta, tj.
na njegovu ramenu, buka je veinom razdvojena. Razina
vode koja je protjecala vidi se po nakupinama kalcita na
bonim zidovima i dosezala je do 0,90 m visine. Na mjestima gdje je vodonepropusna buka unitena, uoava se
razlika u sastavu zavrne buke, debljine 2 cm, koja je fino
zaglaena velikom koliinom zdrobljene opeke koja daje
crvenu boju. Ispod nje nalazi se svijetlocrvena buka s krupnijim komadima opeke, debljine 3 cm, iza koje su kameni
klesanci raznih veliina povezani bijelim vapnenim mortom
koji ine zid akvedukta. Osim manjih ulomaka tegula, oko
akvedukta nisu pronaeni drugi arheoloki nalazi. Nakon
istraivanja, poduzee Anafora d.o.o. tzv. CCTV inspekcijom snimila je unutranjost vodovodnog kanala u dvije dionice: S 1 dionica nizvodno, koja je u smjeru zapada od
okna u duini od 10 m i S 2 dionica uzvodno, odnosno u
smjeru istoka od okna u duini od 67,20 m. Nakon istraivanja te arheolokog i geodetskog dokumentiranja, sonde
su prekrivene geoplatnom, zatim usitnjenim kamenom, tj.
alom (nula), i na kraju otkopanom zemljom u slojevima od
0,20 m s povremenim vlaenjem i runim sabijanjem.
Crte presjeka kanala ispod sonde II, 13,10 m istono od okna

(crte: J. Beneta Rui)
Literatura
Belamari 1999 J. Belamari, Dioklecijanov akvedukt,
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski
odjel Split, Split, 1999.
Ilakovac 1982 B. Ilakovac, Rimski akvedukti na podruju
sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982.
Katani, Gojkovi 1972 N. Katani, M. Gojkovi, Graa
za prouavanje starih kamenih mostova i akvedukata u
Hrvatskoj, Beograd Zagreb, 1972.
zia svoda akvedukta. Na svodu akvedukta nalaze se dvije

pukotine, koje se uoavaju tek u unutranjosti dok prodire
Suneva svjetlost. U unutranjoj su strani sjeverni zid i dio
svoda premazani cementom. Na zapadnom dijelu te sonde
bavasti svod prelazi u ravne kamene ploe debljine 10 cm,
koje su takoer iz vremena obnove carske Austrije. To je
smanjilo ukupnu visinu do svoda, te na tome mjestu iznosi
1,25 m, za razliku od izvorne rimske visine od 155 do 160
cm. Dionica s kamenim ploama svoda udaljena je 43,20
m od okna te se protee 5,50 m, a ista situacija ponavlja se
na dionici od 56,10 do 67,20 m udaljeno od okna, ukupne
duine 11,10 m. Predmet je tih istraivanja 53,40 m duine
kanala od okna prema istoku i 7,50 m prema zapadu. U
unutranjost akvedukta ulazi se kroz obnovljeno, recentno okno dimenzija 0,70x0,70 m. Prema zapadnoj strani
akvedukta kanal je neprohodan zbog debelog korijenja
topole koje probija u unutranjost. Prema istonoj strani
moe se nesmetano proi kroz kanal, usprkos nakupinama
neistoe. Nakon uklanjanja nataloene zemlje, opreznog i temeljitog ienja kanala, ustanovljeno je da je na
manjem dijelu sauvano izvorno dno kanala. Ukupno je
ostalo intaktno 7 m duine, vrste i fino zaglaene podnice
unutar akvedukta. Na veini je povrine najgornji sloj fino
zaglaene podnice uniten, dok je podloga za nju (nainjena od veih dijelova drobljene opeke povezane bijelim
mortom) sauvana na gotovo itavom potezu. Podnica se
najbolje vidi u profilu oba bona zida te je bila debela 2
cm, s fino udrobljenom opekom i bijelim vapnenim mortom.
Izvorni Dioklecijanov akvedukt imao je bavast, polukruni
svod sa picastim zavretkom po sredini, uslojen okomito
postavljenim poluobraenim kamenjem, koje je povezano
Anita Penovi
Matilda Tara
Summary
Because of the construction of the mixed use building
of Societe-General Bank, during June 2010, shovel test
archaeological excavations of Diocletians Aqueduct in
Ulica Domovinskog rata in Split were conducted. The part
of the aqueduct at the location is still well preserved, with
just a few repairs made during the Austrian Empire time
to the entry shaft and the arched cover. In this part of the
course of the aqueduct, the inside of the conduit is largely
well preserved, with the exception of a few small items of
damage to the finely smoothed impermeable mortar on
the walls and the floor. On the outside, only in the extreme
east was a part of the mortar and wall of the arched cover
damaged, while in the first two test pits the whole of the
arch was preserved with the mortar, and in test pit III it had
been reconstructed with brick. Only the arched cover of the
aqueduct down to the bedrock, marl, which is a component part of it and protected it from external impacts was
712
excavated, but the inside was cleaned over the whole section of a total of 70 m. The arch had been covered with
earlier excavated marl, for it was in part above the level
of the ground, while around the walls it was covered with
marl mixed with stones. The grade over the section of 51 m
came to 0.5%. The inside cross section is 1.56-1.57 m high
and 0.50-0.66 m wide, and in some places where there are
stone covers the height is 1.25 m and the width is 0.65 m.
The cross section is mushroom-shaped and is similar if not
identical to the aqueduct at the locations Sukoian North
and Brodarica.
zavrena te se eka nastavak radova koji e dovesti do

novih spoznaja. U neposrednoj blizini bedema Contarini,
tj. lokacije ovogodinjeg iskopa, nalazi se i Strossmayerov
perivoj ili gradski park poznat pod imenom ardin. Sam
ardin nastao je kao posljedica ruenja zida izmeu bastiona Contarini i Cornaro. Gradnja parka zapoela je 1808.
na Marmontov zahtjev. Tijekom godina, sve do dananjih
dana park se obnavljao novim sadrajima te mijenjao
izgled, ali ostao je jedna od prepoznatljivih urbanistikih
cjelina grada. Lokacija iskopa iznimno je osjetljiva i radi
blizine sjevernog zida palae, kao i njezine sjeveroistone
kule. Moe se pretpostaviti, a i istraivanja su pokazala da
je podruje ispred zidina palae iznimno arheoloki bogato.
Primjerice, istraivanja iz 1996. i 1997. ispred sjevernog
zida palae otkrila su vorite antikih odvodnih kanala,
kao i nekoliko grobova te sitnoga arheolokog materijala.
Upravo iz svih navedenih razloga podruje pripada zoni A
zatiene urbane cjeline grada Splita te je potreban oprez
prilikom bilo kakvih radova.
Dakle, puknue cijevi zahtijevalo je hitnu intervenciju, a
kako nije bilo poznato koja je tono cijev neispravna, nije
bila unaprijed utvrena dubina ni veliina same sonde.
Radovi su zapoeli skidanjem granitnih kockica plonika.
Kako je cijev bila puknuta, odmah je poela navirati voda
koju je bilo potrebno neprekidno ispumpavati, to je znatno
oteavalo radove. Odmah ispod dananjeg plonika
uoeni su poprilino veliki, kako se inilo kameni blokovi.
Kako zbog vode i blata nije bilo odmah vidljivo radi li se o
graevinskoj konstrukciji ili o nabaaju, zapoelo je bolje
ispumpavanju vode. Ustvrdilo se da se ipak radi o najobinijem nabaaju koji je osim ute sadravao i znatno vee
ulomke kamenja. Nije poznato je li taj nabaaj sluio kao
potpora za plonik ili je tamo dospio naknadno prilikom
postavljanja instalacija. Svakako, ustanovljeno je da nema
govora o arheolokoj konstrukciji. Ipak, itava je sonda
geodetski snimljena, kako bi se dobio to bolji uvid u situaciju u samom sreditu grada. Radovi su nastavljeni te je
neispravna cijev locirana na dubini od 0,47 m. Dimenzije
iskopane sonde na kraju su bile 1,5x2 m. Nakon sanacije,
tj. zamjene stare cijevi novom, sonda je zatrpana, a granitne kocke vraene u prvobitno stanje.
Sonda u Tomislavovoj ulici nije pokazala ostatke arheolokih struktura, kao ni sitni kulturni materijal. S obzirom na
male dimenzije sonde te dubinu od samo 0,5 m, ona nikako
ne daje realnu i objektivnu sliku tog prostora. Neka daljnja
istraivanja koja e obuhvatiti veu povrinu zasigurno e
pokazati ostatke odreenih arheolokih struktura, to je i
oekivano s obzirom na okruenje.
Redni broj: 356

Lokalitet: Split Ulica kralja Tomislava
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status: PZ-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Dana 22. listopada 2010. izvedena je hitna intervencija
graevinskog iskopa i arheolokog nadzora radi zamjene
neispravne vodovodne cijevi na podruju Tomislavove
ulice. Iskopna sonda nalazi se nasuprot Strossmayerova
perivoja, bedema Contarini, te u blizini sjeveroistone kule
Dioklecijanove palae, tj. u blizini samoga sjevernog zida
palae. Radove je nadzirala tvrtka Pisa trade d.o.o., voditeljica je Matilda Tara, dipl. arheo., a zamjenik voditeljice
Vinko Madiraca, dipl. arheo. Glavni nadzorni inenjer bio je
Ivo Domi, a za izvoaa radova angairana je tvrtka Point
d.o.o. sa suradnicima. Radove je konzervatorski nadzirala
Dubravka erina, dipl. arheo., via struna savjetnica iz
Konzervatorskog odjela u Splitu. Strunu geodetsku dokumentaciju izradili su djelatnici tvrtke Geodata d.o.o.
Podruje zahvaeno kvarom vodovodne cijevi nalazi se na
samom dnu Tomislavove ulice, udaljeno nekoliko metara
od krianja s Hrvojevom ulicom. Neposredna blizina
vanih i vrijednih kulturnih cjelina grada Splita zahtijevala
je arheoloki nadzor tijekom radova. Sa istone strane
Tomislavove ulice, a time i ovog iskopa, protee se ostatak bedema Kontarini. Taj sjeveroistoni dio, kao i ostatak
poluzvjezdastoga obrambenog sustava sagraen je u vrijeme Kandijskog rata (1645. 1669.) kao zatita od turske
opasnosti. Iako nikada u potpunosti dovren, taj obrambeni
sustav Splita bio je najcjelovitiji barokni obrambeni sustav
na istonoj obali Jadrana. Njegova je gradnja bila jako
velik graevinski pothvat, te je zahtijevala ruenje 200tinjak kua i postojeih objekata. Sam bastion Contarini za
razliku od veine ostalih bio je u potpunosti dovren. Ipak,
nakon Morejskog rata (1683. 1669.), kao i ostatak utvrenja, bastion Contarini izgubio je svoju obrambenu vanost.
Danas je od itavog bedema sauvan samo zapadni i dio
sjeverozapadnog zida. Arheoloka istraivanja na preostalom dijelu bedema Contarini trajala su u listopadu 2008.,
pri emu je unutar nasipa pronaen srednjovjekovni i novovjekovni materijal, ponajprije keramika. Uz jugoistoni rub
bedema pronaeni su i kosturi pet pokojnika, najvjerojatnije oboljelih od kuge. Sama istraivanja jo uvijek nisu
Matilda Tara
Summary
In October 2010, an emergency construction excavation
accompanied by archaeological supervision was carried out because of faulty water supply pipes in the area
of Tomislavova ulica in Split. The test trench lies opposite
Strossmayerov perivoj, Contarini bastion, and close to the
north eastern tower of Diocletians Palace, i.e., close to the
actual northern wall of the Palace. For the sake of replacing
the faulty pipe, a trench sized 1.5 x 2 m and 0.47 m deep
713
was dug. The southern part of the trench was subsequently

enlarged. During the excavation, no archaeological structures or moveable materials were seen. After the water
pipes were laid, the trench was properly filled.
Redni broj: 357

Lokalitet: Split zapadna obala (Ulica Draanac,
Brajevia prilaz, Obala Ante Trumbia)
Naselje: Split
Grad/opina: Split
Pravni status:
Razdoblje: NV
Od 3. prosinca 2009. do 17. veljae 2010. trajao je arheoloki nadzor u ulicama Draanac, Brajevia prilaz te krianju s Obalom Ante Trumbia u Splitu, zbog iskopa za
prikljuni kabel za TS Hotel Marjan. Naruitelj radova bio
Kamena struktura registrirana u zapadnom dijelu iskopa dionice 2

(foto: A. Sunko Katavi)
je HEP d.o.o., Split, a arheoloki nadzor obavila je tvrtka

Kaukal d.o.o. Split. Voditeljica nadzora bila je Ana Sunko
Katavi, dipl. arheo., Marin Kraljev obavljao je tehnike i
dokumentacijske radove, a nadlena konzervatorica bila
je Dubravka erina, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela
u Splitu. Strojni iskop i fizike radove obavili su djelatnici
tvrtke G-Graenje d.o.o. Solin.
Strojni iskop i polaganje elektrinih kabela za TS Hotel
Marjan odvijali su se u nekoliko faza koje se razlikuju lokacijom i zateenim odnosima. Sam iskop bio je dug otprilike
600 m, irok 0,50 m i dubok 0,80 m. Na dionici 1 (nizbrdica
Banovine) bili su uestali ukopi recentne infrastrukture. Na
dionici 2 (Draanac br. 62 krianje s Put Meja) iskopavalo se u smei glinasti sloj zemlje koji se nalazio ispod
asfalta i asfaltne podloge. Unutar sloja pronaeni su kronoloki neosjetljivi pokretni nalazi sauvani u vidu recentnih
nedefiniranih nalaza metala te fragmentiranog dna keramike posude. Unutar toga sloja registrirana je i kamena
struktura od nekoliko naslaganih neobraenih kamena bez
vezivnih sredstava (mogui kaskadni podzid ili mea). Na
dionici 3 (krianje ulica Draanac Put Meja i Draanac
Brajevia prilaz) iskopavalo se u jednolini smee-uti sloj
zemlje koji se nalazio ispod asfalta i asfaltne podloge, sve
do geolokog sloja tzv. tupine. Na zapadnom dijelu te dionice pronaene su kamene strukture vodoravno poloenog
kamena, unutar kojih je bilo i industrijski obraenih komada
Karta lokaliteta s ucrtanim dionicama fazama (izradio: M. Kraljev)
714
Obala Ante Trumbi street in Split because of the trench

being dug for a connection for the substation of the Hotel
Marjan. Machine excavation for the infrastructure was
accompanied by archaeological supervision, for it was
supposed that it was following a line of communication
persisting in Antiquity, alongside which medieval religious
structures were located. Most of the digging was done in
disturbed strata created by filling and modern levelling,
while in a smaller part the geological strata were reached.
During the archaeological supervision the desired archaeological finds were not registered. Nevertheless, intact strata
were found as well as moveable finds that suggest the previous level of the functioning of the space, that is, its use
for communication.
etvrtasti kameni aht (foto: A. Sunko Katavi)
meusobno vezanih cementom. U neposrednoj blizini te

strukture pronaen je etvrtast kameni aht, a slini su i
danas vidljivi u starijim dijelovima grada. U istonom dijelu
iskopa prema krianju s Brajevia prilazom registrirani su
intaktni slojevi; nivelacijski sloj ute glinaste zemlje, kao i
sloj prethodnog nivoa funkcioniranja prostora. Unutar tog
sloja pronaeni su fragmenti graevnog materijala (krovne
opeke, opeke, buka i kamene ploe) kronoloki neosjetljivi koji se mogu vidjeti na starijim gradskim objektima
nastalima jo poetkom novog vijeka.
Dionica 4 (Brajevia prilaz) bila je arheoloki najzanimljivija s obzirom na to da se nalazi ispod kamene litice na
kojoj je smjetena crkva sv. Filipa i Jakova (poruena je
1923.; na njezinu se mjestu nalazila ranosrednjovjekovna
crkvica, koja se u dokumentima spominje u 12. st. te za
koju se smatra da se odnosi na sv. Andriju). Strojni iskop
sjevernog dijela te dionice slijedio je do sada registrirane
stratigrafske odnose slojeva koji se nastavljaju juno od
registrirane kamene litice do sredinjeg dijela Brajevia
prilaza. Unutar tih slojeva pronaeni su i fragmenti vieslojno bojene zidne buke koja je vjerojatno novovjekovna.
Pronaeni malobrojni pokretni arheoloki nalazi primarno
su obraeni i dokumentirani te e se privremeno pohraniti
u Muzej grada Splita.
Redni broj: 358

Lokalitet: Splitska uvala Splitska
Naselje: Splitska
Grad/opina: Supetar (otok Bra)
Pravni status:
Razdoblje: A
Tijekom svibnja 2010. trajala su zatitna istraivanja i
arheoloki pregled cjelokupne uvale Splitska u Splitskoj
na otoku Brau. Istraivanja je vodio prof. dr. sc. Zdenko
Brusi, a razlog istraivanjima bila je sanacija uruene
obale u mjesnoj luici.
Utvreno je postojanje mnotva obraenih kamenih elemenata uz obalu, a najvea je koncentracija nalaza u dnu
uvale, 10-ak m od same obale. Primijeen je otprije poznat
poklopac sarkofaga te mnotvo obraenih kamenih blokova, od kojih nekoliko njih pokazuju pravilnost u slijedu
te su mogli pripadati nekakvoj konstrukciji prijanje obale.
Istraene su dvije sonde dimenzija 2x2 m, koje su smjetene uz samu konstrukciju dijela rive ija je sanacija
nuna. Cilj tako postavljenih sondi bio je utvrditi konstrukcijski sastav temelja recentne rive kako bi se graevinska sanacija mogla obaviti bez opasnosti od devastacije
nekih starijih struktura. Istraeni dio ini nasip od sitnijeg
i krupnijeg (50x50 cm) kamena izmeu kojega se nalazi
kompaktan mulj, koji je prvih 15 cm crn, a nakon toga
siv. Veinom se radi o nepravilnom kamenu bez tragova
obrade, meutim pronaeno je vie primjeraka na kojima
su vidljivi tragovi obrade finijom zubaom. Osim toga, pronaena su dva komada finijega bijelog mramora, jedan
komad zelenog mramora i jedan manji fragment granita.
Od sitnijega arheolokog materijala pronaeno je vie ulomaka amfora i finije keramike. Nekoliko ulomaka pripada
3. i 4. st. Pronaeno je i jedno dno uljanice s oznakom proizvoaa FORTIS.
Daljnjim istraivanjem utvreno je da je sloj sastavljen od
veih gromada kamena, razbijenih fino obraenih kamenih
elemenata od bijelog vapnenca, ulomaka mramora i granita te nekoliko sitnih fragmenata antike sigilate. Openita
je ocjena da istraivani sloj ini nasip koji je vjerojatno
nastao u antici, meutim ne pokazuje nikakvu pravilnost
konstrukcije.
Literatura
Marasovi 1961 T. Marasovi, Zapadna obala splitske
luke u srednjem vijeku i u prvim stoljeima novoga vijeka,
Split, 1961: 5 12.
Splita u XIX. i XX. stoljeu (1806.-1958.), Zbornik drutva
ininjera i tehniara, Split, 1958: 61 94.
Muljai 1961 S. Muljai, Historijat izgradnje priobalnog
pojasa u splitskoj luci, od Matejuke do Sustipana (1850.1960.), Split, 1961: 13 36.
Ana Sunko Katavi
Summary
In the period from December 2009 to February 2010,
archaeological supervision was continued in the area
alongside the western waterfront of the city of Split in
Draanac and Brajevica prilaz streets and the crossing with
715
Tlocrt luice Splitska s naznaenim sondama
Osim rada na sondi 1, nacrtana je i situacija koja se protee izmeu sonde 1 i sredine uvale. Tu je vidljiva konstrukcija od etiri pravilno poredana kamena bloka, a paralelno s njima protee se jo jedan dui kameni blok. Uz
to, primjetno je da se u blizini nalazi i poklopac sarkofaga
te jo desetak velikih kamenih blokova izmeu kojih je
kompaktan kameni nasip. Sve to podsjea na jedinstvenu
konstrukciju linije obale, meutim otegotna je okolnost to
to su okolni dijelovi dna devastirani rovokopaem, pa je

nejasno koliko je to poremetilo tu konstrukciju.
Sonde su dokumentirane tlocrtno i u presjeku, a istraene
su do dubine od 1,2 m od povrine dna. Dno sondi sadrava
krupnije nepravilne kamene komade izmeu kojih je tvrd
sivi mulj. Meu nasutim materijalom primjeuje se nekoliko finije obraenih, ali i polomljenih arhitektonskih elemenata od bijelog vapnenca. Pronaen je i fragment stupa
od vapnenca s kanelurama te jedan fragment baze stupa,
ili nekoga slinog elementa, od mramora. Arheoloke su
sonde nakon istraivanja zatrpane, a sitni su arheoloki
nalazi desalinizirani.
prof dr. sc. Zdenko Brusi
dr. sc. Mato Ilki
Mate Parica
Summary
In May 2010, rescue investigations and a review of the
whole of Splitska Bay [uvala] in Splitska on Bra island
were carried out. The reason for the research was the
rehabilitation of the waterfront in the local harbour that
had collapsed. It was determined there were a great many
worked stone elements along the waterfront, the greatest concentration of finds being at the head of the bay,
some 10 metres from the waterfront. A previously known
Rad u sondi (foto: M. Parica)
716
sarcophagus lid was noticed, as well as many worked

stone blocks, many of which showed some regularity in
their sequence, and might have belonged to some kind of
structure of an earlier waterfront. Two test pits sized 2 x 2
m located alongside a part of the waterfront that was being
repaired were investigated. The objective of probes placed
in this way was to ascertain the construction composition
of the foundations of the recent waterfront so that the structural repairs could take place with no danger of some earlier structures being devastated. The explored part consists
of a fill of small and larger stones, with sediment between
them, black in the first 15 cm and after that grey. Mostly the
stones were irregular, without any traces of working, but
several specimens were found on which there were visible traces of a quite fine toothed hammer. Apart from that,
two pieces of quite fine white marble were found, a piece
of green marble and a small piece of granite. As for small
archaeological materials, several sherds of amphorae and
quite fine pottery were found. Some of the sherds belonged
to the 3rd and 4th centuries. Also found was a bottom of an
oil lamp with the makers mark: FORTIS.
Splitu. U istraivanju su sudjelovali ronioci ronilakog kluba

Calypso iz Omia i ronioci arheoloke fondacije Mergor iz
Mosama (Nizozemska), koji su pruili tehniku podrku i
osigurali opremu. Istraivanje je financirao Hrvatski ronilaki savez i arheoloka fondacija Mergor.
Lokalitet su otkrili krapanjski spuvari krajem 50-ih i poetkom 60-ih godina 20. stoljea. Oni su tu esto ubirali
spuve kojih je zbog jakih podvodnih struja bilo u izobilju.
I upravo su jake podvodne struje pridonijele tome da se
brodska konstrukcija na svim izloenim dijelovima nalazita nije sauvala. Po kazivanju spuvara, amforite je bilo
netaknuto, a amfora je bilo mnogo i leale su na visokoj
hrpi. Naalost, amfore su pod tekom ronilakom radnom
opremom, kakva se upotrebljavala u to vrijeme, pucale pa
je tako i zapoela sustavna devastacija lokaliteta koja nije
prestala do dananjih dana. Amfore se s nalazita svake
godine odnose i pri tome se lome one koje su srasle sa stijenama, stoga je danas na povrini lokaliteta vidljiva samo
hrpa ulomaka koja je nekad inila teret broda.
Amfore pripadaju razvijenom tipu vinskih amfora Lamboglia
2. Mnoge od njih imale su peate na obodu koje je 1989.
objavio prof. Nenad Cambi nakon rekognosciranja lokaliteta. Cambi navodi samostalne peate MENOLA, (KA)NI
i peate u paru PHIL.F i KANI, ABING i KANI. Uz amfore
je zabiljeena i olovna pravokutna oplata vanjskog trupa
broda.
Cilj istraivanja 2010. bio je utvrditi nalaze li se ispod povrinskog sloja krhotina amfora intaktni slojevi po kojima bi se
mogao locirati toan poloaj olupine broda te dokumentirati
tadanje stanje lokaliteta, a sve radi trajne zatite nalazita.
Nakon detaljnog pregleda ireg podruja utvreno je da se
najvea koncentracija ulomaka amfora nalazi na podruju
veliine dvjestotinjak kvadratnih metara. Nalazite lei na
kamenitoj morskoj padini prekrivenoj pijeskom koja se od
Redni broj: 359

Lokalitet: Stanii rt elina
Naselje: elina Stanii
Grad/opina: Omi
Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno istraivanje
Od 18. do 24. rujna 2010. kod rta elina u Staniima, juno
od Omia istraen je brodolom iz 1. st. pr. Kr. Voditeljica
istraivanja bila je Tea Katunari s Umjetnike akademije u
Fotomozaik nalazita: plavo najvea koncentracija amfora i mogua lokacija broda; crveno sonda, uto olovne oplate vanjske strane
trupa broda
717
Peat ARCHELA na obodu amfore L2
Olovna oplata vanjske strane trupa broda M3
dubine od 24 m u duini od 20 m od sjeveroistoka sputa

prema jugozapadu na dubinu od 29 m. Junije, teren naglo
pada prema veoj dubini i tu nisu pronaeni ulomci amfora.
Sjeverno, istono i zapadno od najvee koncentracije ulomaka nailazi se na jo pokoji ulomak antike keramike,
stoga je odlueno da se iznad najvee koncentracije ulomaka postavi kvadratna mrea podijeljena svaka 2 m. Uz
pomo mree napravljen je mozaina ortogonalna snimka
nalazita. Unutar samog mreita najvie ulomaka amfora
bilo je u zapadnom dijelu u duini od 20 i irini od 6 m,
to bi moglo upuivati na izvorni poloaj brodske olupine.
Kako bi se ispitala ta mogunost, uz sjeverozapadnu vanjsku os kvadrantne mree na dijelu gdje je morksi sediment
najdeblji otvorena je sonda veliine 2x2 m. Zapadno od
samog mreita, u debljem sloju pijeska zamijeeno je da
su amfore nasilno vaene.
Iskopavalo se vodenim podvodnim sisaljkama. Povrinski
sloj debljine 5 cm sastojao se od finog pijeska i koraljia.
Ispod njega, u tvrdom sloju pijeska i gline, debljine do 50
cm, nalazilo se deset trbuha amfora. Devet amfora A 1, 2,
4 10 bilo je poredano u dva paralelna reda sa zabodenim
iljkom u glineni sloj. Sauvali su im se samo donji dijelovi trbuha. Gornji dijelovi amfora skupa s gornjim dijelom
trbuha, vratom, rukama i obodom u potpunosti nedostaju.
Amfori A 3 cjelovitije je sauvan trbuh, ali joj nedostaje grlo
s rukama. Ona je leala u sjeverozapadnom dijelu sonde.
Unutranjost trbuha amfora premazana je smolom, to
je karakteristino za vinske amfore. Tijekom iskopavanja
postalo je vidljivo da sve amfore stoje ili lee na kamenu
ivcu uz koji su se kalcificirale i prirasle. Po poloaju amfora
vidljivo je da je sonda otvorena unutar trupa broda ija
drvena konstrukcija nije sauvana. Istraene su amfore dio
najdonjeg reda brodskog tereta posloenog u trup broda
i ostavljene su in situ. Sonda je prekrivena geoteksitlom,
slojem pijeska i drugim morskim sedimentom i kamenjem
te metalnom mreom ojaanom betonskim blokovima.
Zapadno od sonde i vanjske osi mreita zamijeen je vei
donji dio trbuha amfore sa iljkom A 11 kako stri iz pijeska.
Zbog bojazni da bi amfora, ako je cijela, mogla biti otuena,
odlueno je da se izvadi iz pijeska i mora. Amfora je bila u
cijelosti sauvana. Pripada razvijenom tipu vinske amfore
Lamboglia 2, a na sebi nema oznake ni peata. U zapadnom profilu iskopa amfore A 11 pojavilo se grlo amfore A 12
koje je karakteristino za razvijeni oblik amfora Lamboglia

2. Na obodu joj je utisnut peat u plitkom reljefu ARCHELA
koji do sada nije zabiljeen na lokalitetu. Peat ARCHELA
nalazi se na amforama na vie lokaliteta na Apeninskom
poluotoku. Novi peat iz eline nadopunjuje do sada
poznate peate s lokaliteta, ije se analogije jednako tako
nalaze na talijanskim lokalitetima. Amfore i peati na amforama s lokaliteta elina, uz brodolome iz istog perioda,
jasan su pokazatelj intenzivne trgovine izmeu zapadne
i istone obale Jadrana u vrijeme romanizacije njegova
istonog dijela.
Brod koji je potonuo kod rta elina mogao se sasvim sluajno nai u trenutku vrlo nepovoljnih vremenski prilika na
toj toki uzdune ili prekojadranske plovne rute. Jednako
je tako taj trgovaki brod mogao biti nadomak sigurne luke
Oneuma ili oblinjih villa rustica registriranih na Brzetu,
Ravnice i Lokva Rogoznica, do kojih nikada nije uspio
doploviti.
Osim uolmaka amfora, na lokalitetu je zamijeen i poneki
ulomak tegule te metalni predmeti. Metalni predmet M 1 u
potpunosti je kalcificiran metal L-oblika, dimenzija 7x6 cm.
Kao M 2 i M 3 oznaene su dvije olovne ploe, odnosno
olovne obloge vanjskih strana brodskog trupa kako bi se
on ojaao, oteao te zatito od morskog raslinja i brodskog crva teredo navalis. Oblaganje trupa broda olovnim
ploama uestalije je u vrijeme Republike nego u vrijeme
Carstva. Ploa M 2 nalazi se gotovo po sredini lokaliteta
pod kalcificiranim ulomcima amfora, stoga je nije bilo
mogue pomicati, izvaditi pa tako ni u cijelosti dokumentirati. Ploa M 3 slobodno je leala na pijesku na istonom dijelu lokaliteta. Potpuno je prekrivena kalcifikatom
i morskim raslinjem. U jednom je uglu presavinuta, pa je
na pregibu nastala pukotina. Dimenzije su joj standardne
80x55 cm, a debljina oko 2 mm na mjestima gdje nema
korozije i morskih priraslica. Na ploi je uz jedan od kutova
i ovalna rupa ili pukotina. Ploa je izvaena iz mora pa e
se uz ostale izvaene nalaze konzervirati i restaurirati na
Umjetnikoj akademiji u Splitu, Odsjeku za konzervaciju i
restauraciju, Odjelu za arheoloku batinu. Nakon obrade,
nalazi e biti trajno pohranjeni u Gradskom muzeju grada
Omia.
Daljnjim istraivanjima trebalo bi se utvrditi tono podruje
rasprostiranja brodskog tereta pod pijeskom te uvrditi
718
poloaj trupa broda. Ta bi saznanja omoguila da se brodolom kod rta elina, izloen neprestanoj devastaciji, kao
iznimno vaan povijesni dokument za romanizaciju istone
obale Jadrana primjereno i trajno zatiti.
Literatura
Cambi 1989 Nenad Cambi, Amfore Romane in Dalmazia,
Anfore e Storia economica: Un decennio di Recerche, Atti
del colloqio si Sierra, CEFR, 114, Roma, 1989: 311 337.
Tea Katunari
Summary
During September 2010, off point elina in Stanii, south of
Omi, underwater investigation of a wreck of the 1st century
BC was carried out. The site was discovered at the end of
the 1950s, since when it was been exposed to constant
devastation. The cargo consisted of amphorae of the developed type of wine amphorae, Lamboglia 2. Up to 2010 the
amphora rim stamps MENOLA, (KA)NI, PHIL.F and KANI,
AHING and KANI were known. All these stamps are also
found at sites in the Apennine peninsula. The objective of
the 2010 investigation was to ascertain the area over which
the finds were scattered, and if possible the precise position of the wreck and the documentation of the condition
of the site, for the purpose of permanent protection. The
greatest concentration of amphora fragments lay in an area
of two hundred square metres, over which an orthogonal
grid was placed. Within the grid, most amphora fragments
were in the western part, 20 m long and 6 m wide, which
might suggest the original position of the wreck. Thus at
this position a test pit was started. Ten amphorae were
found in it, nine of which were ordered in two rows, their
points embedded in the clay layer. Only the lower parts of
the bellies were preserved. West of the test pit a whole
amphora and an amphora neck with the stamp ARHCELA
were raised. This is a new stamp for this site. We can find
analogies in the Apennine peninsula. Also found at the site
were the occasional tegula and three metal objects, among
which there were two lead plates. These lead plates were
fastened on the outer side of the hull. The amphorae and
stamps on amphora from the site of elina are clear indicators of the vigorous commerce that went on between the
western and eastern shores of the Adriatic while the eastern side was being Romanised.
Kompleks D (foto: S. Popovi)
Kompleks L (foto: A. Devlahovi)
za nastavak sanacije postojeeg iskopa uza zapadni zid

kue te izradu dokumentacije osigurali su Ministarstvo
kulture, Splitsko-dalmatinska upanija i Grad Stari Grad.
Iskopavanje je vodila Sara Popovi, dipl. arheo., kustosica
u Muzeju Staroga Grada. U istraivanjima su sudjelovale
Andrea Devlahovi, dipl. arheo. i Barbara Oluji, apsolventica arheologije na FF u Zadru. U istraivanju su volontirali
dr. sc. Branko Kirigin iz Arheolokog muzeja u Splitu, Darja
Grosman, dipl. arheo. (koja se pridruila na dva tjedna) i
dr. sc. Boidar Slapak (tjedan dana), djelatnici Odsjeka za
arheologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Na terenu je
radilo u prosjeku 6 fizikih radnika dnevno. Struna ekipa
druge kampanje u srpnju i kolovozu bila je sastavljena od
dva arheologa. Iskopavanje je vodila Sara Popovi, dipl.
arheo. Iz Muzeja Staroga Grada, a sudjelovala je i Barbara
Oluji, apsolventica arheologije. Na terenu su radila u prosjeku 2 fizika radnika dnevno. Istraivanje je nadzirao
strunjak iz Konzervatorskog odjela u Splitu, Saa Denegri,
dipl. arheolog.
Redni broj: 360

Lokalitet: Stari Grad Remetin vrt
Naselje: Stari Grad
Grad/opina: Stari Grad (otok Hvar)
Pravni status: Z-5098 (urbanistika cjelina)
Razdoblje: P, A, SV
Kompleks D
Sami JI ugao parcele Remete vrta bio je zahvaen istraivanjima 2009. kojima se pokuao nai adekvatan poloaj
za septiku jamu Remete kue. Tada se na tome najniem
prostoru vrta ivac pojavio vrlo brzo te se zakljuilo da su
ondje ouvani samo slojevi koji su prethodili gradnji grkog
bedema, dok su ostali uklonjeni iskopavanjima splitskoga
konzervatorskog zavoda 90-ih godina. U kompleksu D
otkriven je temelj kamene strukture koja je oito prethodila
Muzej Staroga Grada u dvije je kampanje (svibanj i kolovoz 2010.) ponovno zatitno arheoloki istraio lokaciju Remetin vrt u Starom Gradu. Financijska sredstva
719
Nacrt struktura u Remete vrtu s ucrtanim iskopnim poljima zahvaenih ovogodinjim istraivanjima (nacrt: S. Popovic)
gradnji bedema. Da bi se ustanovio njen odnos sa zidom 3

koji ini vanjsko lice bedema, iskop je proiren. Ustanovljeno
je postojanje arhitekture koja svojim pruanjem negira poloaj bedema i poloaj zida u kompleksu L. Da bi se u potpunosti razumio taj horizont gradnje, iskop e biti potrebno
proiriti. U ovoj kampanji istraivanja su zaustavljena, arhitektura je dokumentirana i ucrtana, prekrivena geotekstilom
i zatrpana. Da bi se izradio projekt prezentacije cjelokupnog
lokaliteta, bit e potrebno odgovoriti to se tono zbivalo na
prostoru samog ugla grkoga grada Farosa. Taj e se prostor istraiti u prvim sljedeim kampanjama, dok su 2010.
radovi usmjereni na ureenje kompleksa L.
Remete kue radi sanacije vlage u kui. Nakon iskopavanja u srpnju 2009., kada je uklonjen dio zemlje koji je leao
na grkom bunaru, preostao je prostor od 4 kvadratna
metra do ograde parcele. Zemlja je uklonjena do ravnine
gornjeg reda bunara, to je ujedno i dno temelja same
kue. Paralelno s grkim bunarom, uz sam rub parcele
otkriven je nastavak unutranjeg lica junog bedema grada
Farosa, koji je u unutranjosti kue sauvan u 5 redova
i prezentiran. Neophodan zahvat uvrenja substrukcije
ceste koja prolazi uz rub parcele, izveo se djelominom
rekonstrukcijom samog bedema. Za to je upotrebljavano
nekoliko kamenih blokova pronaenih u ovim iskopavanjima, a koji su pali s bedema dok su ostali blokovi, takoer
originalni, pronaeni tijekom prijanjih istraivanjima lokaliteta. Rekonstrukcija je napravljena u srpnju, a izveli su je
radnici tvrtke Graevinar d.o.o.
Kompleks L
Zadatak kampanje u travnju/svibnju bio je nastaviti istraivanja otvorenog iskopa s vanjske strane zapadnog zida
720
Ulomak ranokranske plastike (foto: S. Popovi)
Kompleks L nakon djelomine rekonstrukcije grkog bedema i

bunara (foto: S. Popovi)
Remete vrt nakon istraivanja 2010. godine (foto: S. Popovi)
Kompleks P (foto: S. Popovi)
preporuka ovlatenog statiara. Arheoloka istraivanja

bila su usmjerena na iskopavanje malog volumena zemlje
uz recentni bunar. Rezultirala su saznanjem o stratigrafskom nizu, od paljevinskih slojeva koji se vezuju za postojanje naselja domorodnog stanovnitva, preko grkih i rimskih slojeva, horizonta srednjovjekovnoga groblja do ulice
koja datira iz kasnoga srednjeg vijeka. To je jedini prostor
na cijelom Remete vrtu gdje taj zapis nije uklonjen, a dio,
koji danas ini prijelaz izmeu temelja elektrine centrale i
stubita Remete kue ostavljen je za budua istraivanja.
Saznanja o stratigrafiji razjasnila su i vremenski slijed gradnje grkog bunara. Sada e iskopavanja oko te graevine
biti jednostavnija jer su jasnije faze njezina funkcioniranja,
a to e biti nuno radi dovretka sanacije temelja Remete
kue i konzervacije samog bunara. U ovoj su kampanji djelomino rekonstruirana tri reda bunara, do prve hodne razine.
U srpnju je nastavljena sanacija tog iskopa u ijem je sjevernom profilu bila ogoljena stranica recentnog bunara nekadanje elektrine centrale. Budui da se zemlja oko njega
uruavala, bilo je potrebno ukoniti bunar. Time se dobio i
prostor za uvrivanje temelja Remete kue, to je bila
Kompleks P
Sa sjeverne strane prijelaza izmeu temelja elektrine centrale i stubita Remete kue nalazio se jo jedan erodiran
profil. U travnju i svibnju 2010. oien je, dokumentirana
je stratigrafija i napravljen pokos koji onemoguuje daljnju
721
eroziju. Uz vanjsko lice tree apside ranokranskog kompleksa otkrivena su dva srednjovjekovna groba. Jedan se
samo parcijalno nazire pod betonskim temeljem centrale,
dok je drugi gotovo u cijelosti ouvan. Grob je istraen i
dokumentiran te su vraene poklopnice. Iskopavanja su
zaustavljena na tom nivou radi prezentacije groba koji ini
horizont srednjovjekovnoga groblja uz crkvu sv. Ivana i sv.
Marije. Kostur je poslan u Antropoloki institut na analizu,
nakon ega slijedi i analiza C-14 u Institutu Ruer Bokovi.
S druge strane otkrivenoga kasnoantikog zida na puno
veoj dubini pronaen je parcijalno sauvan grob, iji su
ostaci takoer poslani na iste analize. Zanimljiv je nalaz
ulomak ranokranske kamene plastike koja je bila u tercijarnoj upotrebi kao dio kamene konstrukcije toga groba.
Nakon zatitnih arheolokih istraivanja, tvrtka Graevinar
d.o.o. u rujnu 2010. izvela je najnunije graevinske
radove da bi se lokalitet mogao rabiti: uvrivanje temelja Remete kue, ravnanje betonskog platoa s pristupnom
rampom, gradnja prilaza stubitu Remete kue.
Sara Popovi
Summary
In 2010 Stari Grad Museum carried out two campaigns
of rescue archaeological excavations at the site Remete
vrt in Stari Grad on Hvar island. Work went on at several
positions in the actual garden [vrt] for the purpose of putting in order and presenting the site with remains of the
Greek city of Pharos and reinforcing the foundations and
repairing the problems of damp in Remete kua [house],
in which the offices of the Stari Grad Plain Administration
Agency are located. When the recent well was removed, a
profile of the only untouched original stratigraphic record in
the garden was obtained, at which for 3 m it is possible to
follow a sequence of burned strata that are connected with
the existence of a settlement of the indigenous population,
then Greek and Roman layers, the horizon of a medieval
cemetery to a street that is dated to the late Middle Ages.
Pogled na ouvani dio grke ulice u Remete vrtu (foto: S. Popovi)
Redni broj: 361

Lokalitet: Stari Grad Vrt Baji (k.. 3274/4, /5, /6)
Naselje: Stari Grad
Razdoblje: A
U zatienoj povijesnoj jezgri Staroga Grada propisane su
mjere zatite koje se odnose na gradnju svakoga novog
objekta ili adaptaciju starog, za to je iz bilo kojih razloga
potrebno iskopavanje. Jedan od veih problema, koji
izravno utjee i na arheoloku batinu, jest nedovrena
gradska kanalizacija. Na k.. 3274/4, /5, /6 sruena su
dva stara manja objekta na ijem e mjestu biti sagraena
nova prizemna kua. Budui da e pod nove kue biti vii
od postojeih temelja, na tom prostoru nije bilo potrebe za
arheolokim istraivanjem, ve samo u podruju vrta gdje se
Zidovi u Vrtu Baji (foto: S. Popovi)
722
pokazao se crveni glinast sloj, u kojem se sa sjeverne

strane ocrtavala jama zapunjena gotovo crnom zemljom.
Nakon to je ta recentna jama ispranjena, u kojoj se nalo
neto kostiju i jedan rog, postalo je jasno da se jama nalazi
na mjestu gdje nedostaje jedan blok kamenog zida koji se
prua smjerom istok-zapad. Uklonivi sloj crvene glinaste
zemlje, koji je bio pun grkih crepova i oigledno nastao u
vrijeme ruenja objekta ili nivelacije nakon ruenja, pojavili
su se ostaci 5 zidova. Na prvi pogled inilo se da je rije
o dvije manje prostorije, no daljnjim iskopavanjem postalo
je jasno da je rije o 3 zida koji su graeni u razliito vrijeme. Nakon detaljne dokumentacije uklonjen je zid koji se
pruao sredinom iskopa, jer su uklonjeni svi slojevi vezani
za njega te je on ostao stajati na zemljanom postamentu.
Pokazalo se da je ispod njega stratigrafija postala dio
jedne cjeline i ubrzo se nailo na podnicu starijeg objekta.
U tim je slojevima pronaeno vie itavoga, sitnog bronanog novca, koji e nakon ienja moi pomoi i dataciji.
Ispod podnice nalazio se sloj paljevine i zapeene zemlje.
Ruenje se moda moe vezati za zid koji se sada pokazao
uz istoni rub iskopa. Taj zid, koji se prua smjerom sjeverjug poklapa se s istonim zidom ulice na Remete vrtu i za
razliku od drugih zidova oko njega graen je od pravilnih
blokova i bez umetnutih crepova u sredinjoj ispuni, kojih je
mnogo u sluaju ostalih zidova. Slojevi paljevine uz njega
moda su prvi dokazi ruenja grada u vrijeme Demetrija
Farskog. Zbog obilnih kia i podizanja razine podzemnih
voda, iskopavanje je moralo biti prekinuto pa najnii slojevi
ovom prilikom nisu istraeni.
Sara Popovi
Summary
Katastar Staroga Grada s nacrtom istraenih struktura u vrtu Baji

(sjeverno) i u Remete vrtu (juno), crvenom je bojom naznaen
pretpostavljeni pravac pruanja zida (nacrt: S. Popovi)
Vrt [garden] Baji in Stari Grad on Hvar island is in the protected historic core of the city and is some 50 m distant
from the archaeological site at the position of Church of St
John Remete vrt. Stari Grad Museum carried out rescue
archaeological excavations in an area sized 3 x 4.5 m. The
site is interesting because it is located on the hypothesised
course of a Greek street. In the excavation, the remains of
three walls were found that in line with the ceramic material found can be dated to approximately the 3rd and 2nd
century BC. After the numismatic material is cleaned and
studied, a more accurate dating will be possible. Because
of the abundant rain and the rising of the level of the ground
water, the dig had to be halted, and so the lowest strata
could not be investigated on this occasion.
trebao osigurati smjetaj jame za otpadne vode. Arheoloko

istraivanje financirao je investitor obitelj Baji. Za obavljanje tog posla vlasnici kue sklopili su ugovor s Muzejom
Staroga Grada (voditeljica istraivanja Sara Popovi), a
potrebne dozvole izdao je Konzervatorski odjel u Splitu.
Radovi su se odvijali u studenom 2010. godine.
Poloaj koji je bio predvien za iskop, veliine 3x4,5 m,
na parceli 3274, iznimno je zanimljiv. Budui da je nacrt
svih otkopanih struktura na Remete vrtu georeferenciran,
nakon ucrtavanja poloaja budueg iskopa primijeeno je
da se on nalazi tono na pretpostavljenom pravcu pruanja grke ulice. Naime, u Remete vrtu, smjerom sjever-jug,
uzdu zapadnog dijela parcele, prua se grka ulica graena izmeu dva zida, poploana nepravilnim kamenim
ploama koje su na nekim mjestima bolje sauvane, a na
nekim ih uope nema. Kanal koji se prua sredinom ulice
graen je tako da obraen dio kamenih blokova ini njegova lica. Na zidu je sagraena kasnoantika konstrukcija
od koje se sauvao samo jedan red. To pokazuje kako su
se isti pravci grada sauvali i u to vrijeme.
Nakon to je strojnim iskopom uklonjen sloj humusne
zemlje debeo 85 90 cm, na k.. 3274 pokazali su se
prvi intaktni arheoloki slojevi. Na zapadnom dijelu sonde
Redni broj: 362

Lokalitet: Starogradski zaljev
Naselje: Stari Grad
Pravni status:
Razdoblje: A, NV
Uzimajui u obzir geografske prednosti Starogradskoga
zaljeva, njegovu naseljenost od prapovijesti, dinamiku
723
Pogled na pregledani prostor pod junom obalom, do staroga trajektnog pristanita
povijesnih zbivanja tijekom raznih razdoblja i podatke

o dosadanjim sluajnim nalazima, pokrenut je projekt
podmorskog rekognosciranja toga osebujnog prostora.
Starogradski zaljev rekognosciran je od 29. travnja do
2. svibnja 2010., s posebnom pozornou usmjerenom
na dvije lokacije pregledane tijekom dva ronilaka dana.
Voditeljica radova bila je mr. sc. Irena Radi Rossi.
Tijekom prvoga dana podmorskog rekognosciranja pregledano je podruje u dnu zaljeva, tj. podruje dananje
luke. Akcija je zapoela sa sjeverne strane luke, pred tzv.
kverom, gdje je 2008. iz obale izvaen malen eljezni top
(akciju vaenja topa vodila je Tea Katunari s Umjetnike

akademije Sveuilita u Splitu, a prof. dr. sc. Ivo Donelli
iz iste institucije konzervirao je nalaze). Na nekoliko se
mjesta primjeuju ulomci antikoga keramikog materijala
koji je na tome mjestu akumuliran tijekom akcije vaenja
topa. Pod junom obalom, na mjestu gdje su danas vezani
brodovi, na dubini od oko 3-4 m nalazi se vea koliina
keramikih ulomaka iz antike te srednjega i novoga vijeka.
Jasno se raspoznaju ulomci grla i ruki amfora razliitih
tipova. Gustoa nalaza mjestimino se poveava. Tijekom
rekognosciranja u povrinskom sloju nisu zapaeni nikakvi zanimljiviji nalazi. Pred starim trajektnim pristanitem
Uvala Graie, poloaj nalazita srednjovjekovne opeke i keramike (foto: R. Frka)
Uvala Graie, pogled na glavnu koncentraciju nalaza (foto: R.

Frka)
724
Uvala Graie, detalj nalazita (foto: R. Frka)
uoena je vea koncentracija nalaza koji se vjerojatno

nalaze i u dubljim slojevima morskoga dna. Usprkos muljevitom dnu, vidljivost u dnu zaljeva bila je relativno dobra,
ali je recentni otpad znatno oteao uoavanje arheolokih
nalaza.
Drugoga dana rekognosciranje je bilo usmjereno na junu
stranu zaljeva, i to na iri prostor u podruju gradine koja
se naziva Lompi. Istono od gradine nalazi se uvala
Baluni, a zapadno uvala Graie koja se sastoji od dvije
manje uvale. Tijekom prvog urona pregledano je podruje
uza zapadnu obalu uvale Baluni prema vrhu rta u smjeru
uvale Graie, do dubine od oko 30 m. Osim nekoliko
izoliranih ulomaka antikog i novovjekovnog keramikog
posua, nisu primijeeni znatniji arheoloki nalazi.
Drugi uron obavljen je na podruju Graia. Tijekom pregleda istone obale pri dnu uvale primijeena je velika koncentracija opeke ije dimenzije upuuju na srednjovjekovno
ili rano novovjekovno doba. itavi komadi i mnogi ulomci
razasuti su po padini morskoga dna u duini od preko
deset metara, a na dubini od oko 2-5 m. Meu opekom
primjeuju se i ulomci keramikog posua. Svi su nalazi
vrsto meusobno srasli i prirasli za kamenito morsko dno,
ali se pronalaze i slobodni primjerci. Dva su komada opeke
izvaena i predana u Muzej Staroga Grada. Za sada nije
mogue povezati podmorske nalaze s nekim sadrajem
na oblinjoj obali. U junom dijelu uvale nisu primijeeni
znatniji arheoloki nalazi, a njezin zapadni dio potrebno je
pregledati tijekom buduih akcija.
Akcija rekognosciranja, iako kratkotrajna i bez senzacionalnih rezultata, potvrdila je postojanje arheolokih nalaza
na koje je u budunosti potrebno obratiti veu pozornost.
Iako je vei dio nalaza koji bi se mogao povezati s najstarijom ilirskom i grkom lukom vjerojatno nestao pod suvremenim obalnim konstrukcijama, na irem se prostoru luke
jo uvijek zapaa vea koliina antikih nalaza koji upuuju
na mogunost novih otkria. Nalazite u uvali Graie
posebno je zanimljivo jer ga lokalni ronioci nisu poznavali,
pa se vjerojatno u budunosti moe oekivati jo takvih
nalaza. Sudei prema navedenim injenicama, potrebno
je nastaviti pregled podmorja Starogradskoga zaljeva, pri
emu svakako valja uzeti u obzir i mogunost primjene
novih tehnologija za istraivanja na veim dubinama.
Prijedlog zona za sustavan podmorski pregled Starogradskoga

zaljeva (autor: M. Eri)
Summary
Reconnaissance of Stari Grad Bay (Starogradski zaljev)
on the island of Hvar was carried out during April and May
2010, and was on the whole oriented to two sites. The
area at the head of the bay was examined, i.e. the area
of todays harbour. The action started on the northern
side of the port, in front of what is called the kver [shipyard] where in 2008 a small iron cannon was taken out
of the waterfront. In several places fragments of Roman
period ceramic material were found, accumulated at this
place while the cannon was being extracted. Under the
southern waterfront, at a place where ships are moored
today, at a depth of about 3-4 m, there is a large quantity of potsherds belonging to Antiquity, the Middle Ages
and modern times. Clearly recognisable are fragments
of necks and handles of amphorae of different types. In
front of the old ferry landing a large concentration of finds
was seen, probably also existing in the deeper strata of
the seabed.
The continuation of the reconnaissance was directed to the
southern side of the bay, to the general area in the area
of the hill fort called Lompi. West of the hill fort is Baluni
bay, and west of it Graie bay, consisting in turn of two
smaller bays. During the first dive the area alongside the
shore of Baluni bay was inspected, up to the tip of the bay
in the direction of Graie bay, to a depth of about 30 m.
Apart from a few isolated modern and ancient potsherds,
no significant archaeological finds were noted.
The second dive was carried out in the area of Graie.
During an examination of the eastern shore, at the head
of the bay, a large concentration of brick was found, the
dimensions suggesting medieval or early modern origins.
Whole pieces and small fragments were scattered over
the slope of the sea bed for over 10 m in length and at
a depth of about 2 to 5 m. Among the bricks, potsherds
were also to be seen. In the southern part of the bay,
no important archaeological finds were noted, while the
western part needs to be examined during subsequent
campaigns.
Irena Radi Rossi

725
Redni broj: 363

Lokalitet: Supetar groblje
Naselje: Supetar
Grad/opina: Supetar (otok Bra)
Pravni status:
Tijekom 2010. u Supetru na otoku Brau arheoloki su
nadzirani zemljani radovi proirenja platoa ispred mrtvanice i grobnih mjesta na mjesnom groblju. Financijska
sredstva osiguralo je Komunalno poduzee Grad iz
Supetra na Brau. Arheoloki nadzor i zatitna arheoloka istraivanja provodila je Andreja Fabijanovi Bakija,
dipl. arheo., a strunu ekipu inili su Slavko Galiot, dipl.
arheo., Porin Kuko, student, i Silvana Juraga, dokumentaristica. Radove je nadzirao Saa Denegri, dipl. arheo., iz
Fotografirano s antikih ostataka, vidi se mjesto arheolokih

radova, a u pozadini bager koji kopa rov za nove grobnice
Radovi su obuhvatili dio iskopa za novi red grobnica, sa

zapadne i june strane starog ogradnog zida, na k.. 909/4
(do Mauzoleja), i tu je odreen arheoloki nadzor, dok je
u dijelu od sredinjeg kria do Mirine (jugozapadno od
mrtvanice) predvieno zatitno arheoloko istraivanje,
zbog gradnje potpornog zida za plato i postavljanja sredinjega grobljanskog kria. Rezultati nadzora zemljanog
iskopa za grobnice dali su negativnu arheoloku sliku.
U dijelu platoa trajalo je zatitno arheoloko istraivanje
postavljanjem pet sondi koje su pokrile cijeli prostor, kako
bi se utvrdili slojevi i mogui nalazi unutar granica predvienih graevinskih aktivnosti. Istraivalo se sondano,
stratigrafskom metodom. Svaka promjena u stratigrafiji
pomno je promatrana te evidentirana. Uoena su samo
dva zemljana sloja: humus, crnica i kamen kao zdravica
(kave, kako ga zove lokalno stanovnitvo).
u prapovijesti, a iz antike su vidljivi zidovi za koje se tvrdi

da su ostaci nekoga gospodarskog imanja (villa rustica).
Ostaci graevine zvane Mirina, koja je u vrijeme zidanja
mauzoleja upotrebljavana za smjetaj radnika, potjeu iz
kasnijega srednjovjekovnog perioda. Stariji mjetani sjeaju se da je svugdje oko groblja i starina zemlja obraivana, a vei dio bio je zasaen lozom. Zemlja je zaputena
krajem 20. st. O poljoprivrednoj prolosti tog dijela otoka
svjedoe ostaci suhozida, iji smjerovi protezanja pokazuju
veliine parcela. Osnovna parcelizacija nastala je u antiko
doba, to se vidi po nainu zidanja i uporabi buke, a o
emu je pisao i Radoslav Buani, koji je izveo nekoliko
arheolokih intervencija na predjelu supetarskoga groblja.
Tijekom 2010. komunalno poduzee planiralo je graditi
niz novih grobnica zapadno od staroga grobljanskog zida
i jednim dijelom juno od zida, otprilike do starog ulaza u
groblje. Dubina iskopa bila je oko 1,05 m, a iskopni zemljani
materijal po svojem sastavu i teksturi nije davao pozitivnu
arheoloku sliku uglavnom je rije o nasipu materijala koji
dijelom potjee iz okolnih kamenoloma (tijekom proirenja
groblja i ureenja pristupne grobljanske staze), a dijelom
je rije o materijalu odbaenom tijekom kopanja te gradnje mauzoleja i novih grobnica. Pronaeni ulomci keramike pripadali su posudama za cvijee, uglavnom iz 20. st.
Pronaen je samo jedan ulomak glazirane keramike, najvjerojatnije iz venecijanskog doba, a tu je dospio zajedno
s nasipanim materijalom. Iskopni rov za nove grobnice ima
oblik slova L. Istoni krak dugaak je 32 m, po cijeloj duini
usjeen je u stijenu na dubinu od 1 m, a usjeena je irina
oko 3 m. Juni krak dugaak je oko 20 m, irok oko 5 m i
dubok oko 1,05 m. Na zapadnom dijelu iskopa predvienih
za grobnice, takoer nije bilo arheolokih nalaza. Nadzor
tih radova trajao je od 1. do 5. oujka 2010. godine.
Supetarsko groblje nalazi se nasuprot dananjoj trajektnoj

luci, a smjeteno je na omanjoj povienoj kopnenoj istaci,
koja zatvara sjeverozapadnu stranu supetarskog zaljeva.
Na groblju se istie mauzolej obitelji Petranovi s kupolom i crkvica sv. Nikole (rad kipara Tome Rosandia), a na
groblju se nalazi i nekoliko vrijednih grobnica i spomenika
koje su izradili istaknuti hrvatski kipari (Ivan Rendi i Petar
Jaki). Na tome mjestu vjerojatno je postojalo naselje jo
Ispred mrtvanice, tonije od Mirine na jugoistoku do mjesta

predvienog za kri, planirana je gradnja platoa kako bi se
dobio vei prostor ispred mrtvanice i tako omoguio pristup veem broju ljudi prilikom pokapanja. Prema prijedlogu
konzervatora Sae Denegrija iz Konzervatorskog zavoda
u Splitu, odlueno je da se teren pregleda sondiranjem, a
Villa rustica, Mirina, mrtvanica i lokacije za planiranu gradnju

Platoa mjesto arheolokih radova
726
1,15 m, a iskopni je materijal istovjetan materijalu u prethodnim sondama, odnosno samo su tri stratigrafske jedinice: humus, crnica i ivac. Od arheolokog materijala
pronaeno je nekoliko ulomaka keramikih posuda: ruice,
dna, stijenke.
Tijekom sondiranja na sjevernoj strani parcele uoeno je
kamenje koje je bilo vidljivo na povrini te je ustanovljeno
da je pravilno poredano, odnosno da bi moglo pripadati
nekoj zidanoj strukturi. Uklonjena je vegetacija i humus oko
kamenja, sve do pretpostavljene irine od 0,70 m, kolika bi
mogla biti irina suhozida. Otkriveno je i drugo lice zida koje
je nazvano suhozid Z1(SJ4). Daljnjim ienjem utvreno
je da je tehnika zidanja suhozidna s dva lica, a zid je irok
0,70 1,0 m te dijelom devastiran i to najvie na junoj
strani. ivac je vii na sjevernoj strani, a na nekim mjestima sastavni je dio suhozida, odnosno dio pod zemljom
ini temelj zida. U iskopnom materijalu pronaen je recentni materijal: staklo, plastika, plastine vreice, porculan,
ulomci recentne keramike i sl., a od arheolokog materijala
nekoliko ulomaka kasnoantike grube keramike i tegula. Na
SZ kraju suhozida Z1 naen je drugi suhozid Z2 (SJ5) koji
se pod pravim kutom naslanjao na suhozid Z1 i nastavljao
je tei prema JZ (prema moru). Suhozid Z2 irok je oko 1 m.
Suhozidne strukture Z1 i Z2 nainjene su od priklesanoga ploastog kamena, zidane s dva kamena lica, dok
je ispunu inio sitan kamen. Sjeverni zid, Z1, uglavnom je
devastiran i nije sauvao originalne gabarite. Nije mogue
utvrditi zavretak suhozida Z1, jer nakon 8 m nestaje ispod
recentnoga istonog zida parcele, koji ide od ugla Mirine
Sonda 1
sonde su postavljene preko cijele parcele. Time se htjelo

pratiti stratigrafske promjene, kao i sagledati cjelovitu
arheoloku sliku unutar granica zahvata. Istraene su tri
sonde, a od jo dvije planirane odustalo se jer su se pojavili
suhozidi: Z1 (orijentacija I-Z) i Z2 (orijentacija S-J), koje se
moglo pratili u cijeloj duini njihova protezanja na terenu.
Sonde su dokumentirane i fotografirane, kao i pronaeni
arheoloki materijal.
Sonda 1, dimenzija 2,50x2 m, postavljena je na jugozapadnom dijelu parcele. Nakon uklanjanja gornjeg sloja vegetacije i humusa nastavljeno je uklanjanje slojeva. Tekstura
zemlje je crnica, pomijeana sa sitnijim kamenom i rijetkim
komadima buke i fragmentima keramike. Utvreno je da
buka potjee s oblinje srednjovjekovne graevine koja
je u 20. st. devastirana (dio kamena uporabljen je za gradnju grobljanskog ograde ili za zidanje grobnica). Komadi
su se s vremenom rasprili po parceli i dospjeli u zemlju.
Keramika je dijelom kasnoantika, a dijelom novovjekovna,
izmijeana, bez jasnih slojeva, to je posljedica poljoprivrednih aktivnosti: sadnje i obraivanja loza i drugih plodina. Vjerojatno je dio prostora iskren (kavan) i nasut
zemljom, koja je ista crnica, donesenom s nekog drugog
mjesta, a s njom je moda donesen i pokoji komad keramike. ivac se poeo pojavljivati ve na 20 cm od povrine,
a najvea je dubina sloja zemlje 0,50 m. U iskopnom materijalu nije bilo znatnijih nalaza, tek nekoliko manjih ulomaka
keramike: tegula, ruica posude, stijenke amfora i sl.
Sonda 2, dimenzija 2,50x3 m, postavljena je istono od
Sonde 1. Uklonivi vegetaciju i humus debljine od 0,5 do
0,7 m naen je sloj gotovo iste crnice (s vrlo malo sitnog
kamena) debljine od 0,20 do 0,40 m. ivac se pojavio na
maloj dubini (0,26 0,50 m), a u sloju je pronaeno vrlo
malo ulomaka keramike, dok nije bilo drugoga arheolokog
materijala. Postanak zemljanog materijala jednak je kao u
Sondi 1.
Sonda 3 postavljena je prema odredbi konzervatora zbog
postavljanja sredinjega kria, koji bi istonom stranom
nalegao upravo na to mjesto. Cilj je bio da se sagleda stratigrafska i arheoloka slika u tom dijelu parcele, a prema
rezultatima istraivanja bile bi poduzete daljnje mjere.
Dimenzije su sonde 1x3 m, a ona je postavljena uzdu
zapadnog zida parcele (S-J). Istraivalo se do dubine od
Suhozid Z1, fotografiran sa SZ, a u pozadini su ostaci antike

graevine
727
Pronaeno je relativno malo arheolokih pokretnih nalaza,

a uglavnom je rije o kasnoantikoj keramici i jednom
ulomku glazirane keramike. U gornjem dijelu sloja prisutan je uglavnom recentni materijal: razna plastika, limenke,
ulomci vaza i tegla za cvijee te komadi razliitoga graevnog materijala, koji su tu dospjeli kao otpad i njihov kontekst nije primaran ve sekundaran.
Keramiki materijal pronaen tijekom istraivanja pripada
uglavnom kasnoj antici, osim jednog ulomka glazirane
keramike koji po svim pokazateljima ima sekundarni kontekst (nalazi se u nasipanom materijalu koji je donesen s
nepoznatog mjesta). Veina keramike pronaena je tijekom
ienja suhozida, a samo manji dio potjee iz sonda, i tu
je uglavnom rije o kasnoantikoj, srednjovjekovnoj i novovjekovnoj keramici. Keramika je uglavnom fragmentirana,
to pokazuje da je tu odbaena. Kasnoantika je keramika uglavnom gruba, a potjee od razliitih vrsta posuda:
vreva, lonaca, zdjela, alica te nekih tipova amfora. Ima i
nekoliko ulomaka fine keramike, a zanimljiv je jedan prljen
i lunulasta ruica. Srednjovjekovna je keramika uglavnom
gruba, a prisutna je i glazirana keramika. Bolje je sauvan
samo dio jedne zdjelice, od koje je sauvan dio dna, tijela
i ruke, a pripada gruboj kunoj keramici, koju su proizveli
domai majstori, najvjerojatnije je iz kasnoga srednjeg
vijeka. Glazirana je keramika iz mletakog vremena. Velik
dio keramike ini novovjekovna keramika jer je u Mirini bio
lazaret, a poetkom 20. st. objektom su se koristili radnici
koji su zidali mauzolej. Moe se pretpostaviti da je veina
grube keramike proizvedena u domaim radionicama,
a finija keramika (sigilata, amfore i glazirana keramika)
potjee iz udaljenih radionica, najvie italskih. Keramika je
uglavnom izmijeana poljoprivrednim radovima, pa se ne
moe govoriti o terminusu sloja ni zidanih struktura. Vrlo je
malo keramike ukraeno, i to kanelurama, bojanjem i glaziranjem. Ukupno je pronaeno oko 70 ulomaka keramike
raznih vrsta. Keramika je oprana, fotografirana i predana
muzeju u kripu.
Suhozid Z2, fotografiran sa sjevera iz smjera crkve sv. Nikole; u

pozadini Sonda 2, Sonda 1 i more
u smjeru mrtvanice. Suhozid Z2 sauvan je do sredine

u dva reda i za njega se moe utvrditi da je sauvao originalnu irinu konstrukcije od 1 m, dok se visina i duina ne
mogu odrediti, zbog devastiranosti. Moe se pretpostaviti
da je u nekom trenutku taj dio zida pripadao sruenoj kui
Mirini, i da je ta parcela inila okunicu tog objekta.
Zidovi su oieni, fotografirani i dokumentirani, ime je
zavrena ova kampanja. Arheoloki je materijal vrlo oskudan, a osim neto kasnoantike i glazirane keramike nije
pronaen nikakav drugi pokretni arheoloki materijal.
Pojavnost recentnog i arheolokog materijala identina
je na cijeloj parceli. U gornjem dijelu zemljanog sloja
uglavnom je prisutan recentni odbaeni materijal, dok je
u donjem dijelu zemljanog sloja utvreno postojanje fragmentirane keramike.
Lokalitet Supetarsko groblje nalazi se na zapadnoj strani

supetarske uvale, tonije na kopnenoj istaci koja zatvara
uvalu sa sjeverozapada, titei je od udara bure. Na toj
istaci, prema arheolokim podacima, ivot se odvijao jo
Tijekom istraivanja definirano je samo pet stratigrafskih jedinica koje su vane za sagledavanje nizanja i promjena slojeva
koji su lokalitet doveli do izgleda kakav je danas. Stratigrafija
je jednostavna: slojevi se niu pravilno, a postoje samo dva
zemljana sloja i ivac te dva suhozida, to ini ukupno pet
stratigrafskih jedinica (SJ1 i SJ2 jesu slojevi humusa i crnice,
SJ3 odnosi se na ivac, a SJ4 i SJ5 jesu suhozidine). Sloj
humusa vrlo je tanak, dok se sloj crnice kree do 0,50 m, u
gornjom sloju je recentni materijal, a u donjem dijelu sloja,
pri zdravici, nalaze se ulomci keramike. Popis stratigrafskih
jedinica: 1.) Povrinski sloj vegetacija i humus 0,07 m;
2.) Sloj crnice pomijean s malo sitnog kamenja 0,50 m;
3.) ivac; 4.) Suhozid Z1; i 5.) Suhozid Z2.
Lijevo je suhozid Z1, desno Z2, izmeu je Sonda 2, a u pozadini

Mirina i antiki ostaci gospodarskog imanja
728
od prapovijesti, a posebno je iv bio u antici, o emu svjedoe ostaci gospodarskih zgrada iz kasne antike. Neto
junije od tih nalaza u moru su pronaena dva sarkofaga,
kao i jedan sarkofag ispred crkvice sv. Nikole na samom
groblju (koji se i danas nalazi na sjevernoj strani grobnice
obitelji Vukovi). ivot je nastavljen i u srednjem vijeku, a
iz mletakog doba i danas postoji ruevna zgrada koju zovu
Mirina, a koja je upotrebljavana sve do Drugoga svjetskog
rata. Danas je sauvana samo do visine prizemnih prozora. Na junoj strani Mirine i ostataka villa rustica vidljivi
su ostaci prateih gospodarskih objekata: cisterne, jedan
objekt sa sauvanim nizom tesera (vjerojatno dio mozaika)
te ostaci pravilno zidanih suhozida iji izgled i razmjetaj
upuuju na to da su pripadali parcelama zemlje, odnosno
da su sluile za odreivanje veliine pojedinih parcela. Ti
su zidovi sa sjeverne strane Mirine zasigurno odreivali
veliinu same okunice koja joj je pripadala i na toj strani
nije bilo nikakvih prateih objekata. Kao to je istaknuto,
cijeli prostor izvan groblja do nedavno je sluio za poljodjelstvo, a najvie se sadila loza. Zbog toga je zemljani sloj
ispremijean, stoga se recentni materijal nalazi zajedno s
kasnoantikom keramikom.
Brodolom sa sarkofazima kod Sutivana (foto: J. Macura, arhiv

HRZ-a)
Slavko Galiot
Summary
Mihajlovi, dipl. arheo. i pov., djelatnik Odjela za podvodnu

arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, a sudjelovali su i vanjski suradnici Jurica Bezak, instruktor ronjenja,
Pavle Dugonji, student arheologije, Jerko Macura, podvodni fotograf, Miran Eri i David Badovinac iz Zavoda za
varstvo kulturne dediine Slovenije te ronioci Podvodnoga
istraivakog kluba Mornar iz Splita Ernest upo i Toni
osi. Financijska sredstva za arheoloko istraivanje
osiguralo je Ministarstvo kulture. Svakako treba istaknuti
i Opinu Sutivan koja je odmah prepoznala kulturni i turistiki potencijal toga antikog brodoloma i bez ije logistike
podrke ne bi bilo mogue kvalitetno istraiti brodolom.
During 2010, earthworks for the sake of enlarging the plateau in front of the mortuary and the grave places in the
local graveyard were subjected to archaeological supervision. The site is in the western side of Supetar bay, on
the land promontory that encloses the bay and protects
it from the gusts of the north east wind. On this promontory, according to archaeological information, life has gone
on since prehistory, and was particularly vital in Antiquity,
as shown by the remains of utility buildings from the late
Roman period. Somewhat to the south of these finds, in the
sea two sarcophagi were found, as well as a sarcophagus
in front of the Chapel of St Nicholas in the cemetery. Life
went on in the Middle Ages, and from the Venetian period
there is still today a ruined building called Mirina, used all
the way down to World War II. The whole space outside
the cemetery was until recently used for farming, mostly
for grapevine planting. For this reason the soil stratum is
mixed, and recent material is found together with pottery
from the late Roman period, which was confirmed by the
researches of 2010.
U studenom 2008. ronioci PIK Mornar iz Splita na temelju

prethodne informacije gospodina Luke Dragievia (takoer lana tog kluba) i Ivice Martinia iz Supetra pregledali
su podmorje na dobivenoj poziciji zapadno od Sutivana.
Tom prilikom uoeno je nekoliko sarkofaga, poklopaca sarkofaga, kameni blokovi, kao i jedna kamenica. Taj nalaz
PIK Mornar prijavio je Konzervatorskom odjelu u Splitu,
Redni broj: 364

Lokalitet: Sutivan podmorje (antiki sarkofazi)
Naselje: Sutivan
Grad/opina: Sutivan (otok Bra)
Razdoblje: A
Vrsta radova: zatitno podmorsko iskopavanje
Od 27. rujna do 5. listopada 2010. trajala su podvodna arheoloka istraivanja brodoloma sa sarkofazima kod Sutivana
na otoku Brau. Voditelj arheolokog istraivanja bio je Igor
Kotana kocka za igru (foto: R. Moskovi, arhiv HRZ-a)
729
na sjevernoj strani lokaliteta (sektor 2) izmeu kamenice i

najveeg bloka, a druga na istonoj strani gdje je pretpostavljeno da se nalazi brodska kuhinja (sektor 1), kod sarkofaga. Sonda u sektoru 2 otkrila je novi kameni blok koji je
vjerojatno prilikom potonua puknuo na dva dijela. U profilu
se moglo vidjeti da blok lei na drvenoj brodskoj konstrukciji koja pak lei na stijeni. Sonda je bila negativna na drugi
arheoloki materijal. Sonda u sektoru 1 (kvadranti A i B)
pokazala je puno bolje rezultate. U poetnom sloju mulja
od 25 do 20 cm pronaeni su samo recentni olovni utezi
za mree. Na dubini od 30 do 40 cm poela su se otkrivati
rebra i ispod njih, oplata broda. Taj sloj bilo je iznimno teko
iskopavati, naime radi se o tvrdo nabijenom mulju s puno
kalcificiranih koljaka. Dokumentirana su 4 rebra broda,
oznaena od R10 do R13. irina rebra iznosi 9 cm. Izmeu
rebara pronaeni su ulomci dviju posuda za kuhanje, jedan
poklopac te uljanica sa igom VIBIANI. Uljanica pripada
tipu Xa i moe se ire datirati od ranog 1. do poetka 3. st.,
a u najiroj su uporabi u 2. i 3. st. (Buchi 1975).
Pronaeni materijal potvrdio je pretpostavku da se na
istonoj strani lokaliteta nalazila brodska kuhinja, tj. krma
broda. U iskopu kvadranta B pronaena je i jedna kotana
kocka koju su mornari toga nesretnog broda upotrebljavali
za kockanje. Sonde su pokazale da je teret tog broda u
veoj mjeri sloen u dva reda, od kojih donji ine kamene
ploe. U plan nalazita ucrtan je novi blok koji se nalazi
izmeu kamenice i najveeg bloka. Uzeti su i uzorci drvene
konstrukcije i uzorci najveega kamenog bloka. Analize e
pokazati u kojem je stoljeu posjeeno drvo za njegovu
gradnju, kao i podruje gdje bi se mogao nalaziti kamenolom od kuda su ti kameni poluproizvodi transportirani.
Prema poziciji broda moe se sa sigurnou rei da je
plovio prema zapadu. Idua istraivanja, u kojima se planira otvoriti sonde s june i zapadne strane otkrit e nove
detalje o tome zanimljivom brodolomu.
Uljanica sa igom VIBIANI (foto: R. Moskovi, arhiv HRZ-a)
Odjelu za kulturu grada Splita, te Odjelu za podvodnu

arheologiju HRZ-a. Odjel za podvodnu arheologiju izvrio
je struni uviaj i arheoloko rekognosciranje prijavljenog
lokaliteta krajem sijenja i poetkom veljae 2009. godine.
Odmah nakon prvog zarona, tijekom strunog uviaja
bilo je jasno da je ondje uistinu rije o antikom brodolomu s teretom sarkofaga i drugih kamenih poluproizvoda.
Lokalitet se nalazi na dubini od 32 m, a rasprostire se na
otprilike 40 m2. Vidljivo je 20 kamenih predmeta sloenih
u dva reda, od kojih je taj donji gotovo potpuno u pijesku.
Meu predmetima tada su se mogli prepoznati 2 sarkofaga,
2 poklopca, 1 kamenica s vidljivom perforacijom, 9 kamenih blokova te jedan stup krunog presjeka. Iste godine
izraen je plan nalazita, ali tehnike potekoe sprijeile
su iskopavanje dviju predvienih sondi.
Tijekom istraivanja 2010. bilo je planirano otvaranje
dviju arheolokih sondi. Logistiku podrku pruio je PIK
Mornar svojim radnim brodom. Jedna sonda otvorena je
Plan nalazita (crte: V. Zmai, P. Dugonji)
730
Literatura
Buchi 1975 E. Buchi, Lucerne del Museo di Aquileia, vol.
1., Lucerne romane con marchiodi fabrica, Aquileia, 1975.
Igor Mihajlovi
Summary
During 2010, underwater archaeological investigations
of an ancient wreck with sarcophagi off Sutivan on Bra
island were carried out. The wreck was discovered in 2008,
and the first investigation was undertaken in 2009. The site
is at a depth of 32 m, and stretches over about 40 square
metres. Twenty stone objects arranged in two rows can be
seen, the lower of which is almost totally sunk in the sand.
Among the objects that could be recognised were 2 sarcophagi, 2 lids, one stone jar with a visible perforation, 9
stone blocks and one round cross-sectioned pillar. In the
2010 research, two archaeological test pits were opened
on the eastern and southern sides of the site. The pit on
the southern side revealed a new stone block which during
the shipwreck was probably broken into two. On the eastern side, 4 ships ribs designated R10 to R13 were documented. A rib is 9 cm wide. Between the ribs, fragments of
two cooking vessels, a lid and an oil lamp with the stamp
VIBIANI were found. The oil lamp is of type Xa and can be
dated to the period from the early 1st to the beginning of the
3rd century, and was most in use in the 2nd and 3rd centuries.
The material found confirmed the hypothesis that the ships
galley, i.e. the stern, was on the eastern side of the site.
Situacija u sondi 2 nakon istraivanja (foto: D. Kliki)
Humca na otoku Brau. Struni voditelj istraivanja bio je Damir

Kliki, vii kustos prapovijesne zbirke u Arheolokom muzeju
u Splitu. Strunu ekipu inili su studenti arheologije. Radove je
financiralo Ministarstvo kulture, kao i Opina Nereie koja je
sponzorirala noenje arheoloke ekipe.
Od 30. kolovoza do 17. rujna 2010. trajala je peta kampanja

sustavnih arheolokih istraivanja u pilji Kopaina kod Donjeg
Prije samih istraivanja uoeno je da se preko postavljene

zatitne ograde ulazilo unutar pilje, ali na svu sreu nije
bilo nikakve devastacije u njezinoj unutranjosti. S druge
strane, ni na platou ispred pilje nisu uoeni tragovi devastacije, kao to je bio sluaj iz 2009., u smislu odnoenja
zemljanog nanosa koji je tu nabacan iz pilje prijanjim
istraivanjima, a unutar kojeg se nalaze arheoloki artefakti. Kao i na poetku svih dosadanjih kampanja, prije
poetka radova prekrivenu je sondu 2 trebalo otvoriti i
pripremiti za rad. Tako je iz nje najprije izbaena nasuta
zemlja te plastini pokrov. S obzirom na to da se s unutranje, odnosno donje strane tog pokrova nakupila vlaga od
kondenzacije, prije samog rada u toj sondi bilo je potrebno
priekati dok se povrina otvorene sonde dobro osui da bi
se mogao nastaviti skidati sediment u njoj.
Nakon to se povrina sonde 2 dobro osuila, zapoelo je
skidanje sedimenta u njezinoj unutranjosti. Kao i u prethodnim kampanjama, za vrijeme ovogodinjih istraivanja
utvrena je ista sedimentoloka situacija te su i dalje na
Poloaj pilje Kopaina na otoku Brau
Izbor kremenih sjeiva iz sonde 1 (foto: D. Kliki)
Redni broj: 365

Lokalitet: pilja Kopaina
Naselje: Donji Humac
Grad/opina: Nereie (otok Bra)
Razdoblje: P
731
Razni privjesci (kamen, koljka i kremen) iz sonde 1 (foto: D. Kliki)
Keramiki ulomci (apeninska kultura) iz sonde 1 (foto: D. Kliki)
povrini te sonde bili vidno prisutni kameni blokovi, kao i

vee kamenje koje se u jednome odreenom vremenskom
isjeku odlomilo sa stropa pilje. Takva je situacija u sondi
generalno uvjetovala i nain rada unutar nje, gdje je istovremeno u njoj moglo raditi samo pola strune ekipe.
Rezultati na kraju ovogodinjih istraivanja identini su
kao i u prijanjim istraivanjima. To znai da je prikupljena
znatna koliina kremenih artefakata koji su totalnom stanicom pozicionirani unutar GPS sustava. Osim njih, na isti
su nain dokumentirani preostali vani arheoloki artefakti,
gdje se posebno misli na kotane predmete ivotinjskog
podrijetla. Od ostaloga prikupljenog arheolokog materijala
prikupljen je kotani materijal ivotinjskog podrijetla, kao i
razne koljke. Unutar sonde 2 prikupljen je manji broj kremenih izraevina koje pripadaju tipu geometrijskih oblika,
to je samo dodatno potvrdilo pretpostavku da se istraivanja unutar te sonde jo uvijek provode unutar sedimentolokih naslaga koje pripadaju mezolitiku.
Nakon samih istraivanja, sonda 2 prekrivena je zatitnim plastinim pokrivalom i unutar nje postavljeno je vee
kamenje kao zatita od vjetra, a potom je itav prostor
zasut nanosom zemlje protiv utjecaja kie i vjetra ili eventualne devastacije. Cjelokupan arheoloki materijal iz sonde
2 prikupljen je kao rezultat preciznog skidanja sedimenta
runim iskopom sa sitnim alatom uz njegovo nezaobilazno
temeljito prosijavanje.
S obzirom na ogranienja u radu unutar sonde 2, glede sedimentoloke situacije u njoj, preostala polovina strune ekipe
nastavila je daljnje prosijavanje sedimenta unutar sonde 1
koja je smjetena tik uz metalnu ogradu s njezine vanjske
strane. Radi se o sedimentu koji je nabacan iz pilje iz prijanjih istraivanja koji je prepun arheolokog materijala. Kako
se na tom prostoru predvia otvaranje jo jedne arheoloke
sonde veliine 2x3 m, gdje bi se od originalnog, odnosno
prirodnog nivoa te sonde skidali netaknuti arheoloki slojevi,
bilo je potrebno dalje isprazniti preostali nabacani sediment
iz nje. Do kraja ovogodinjih istraivanja, iz gotovo kompletnog prostora sonde 1, veliine oko 5x3 m, ispranjen je
nasuti sediment i doveden je do prirodnog, originalnog nivoa.
Nasuti je sediment takoer podvrgnut preciznom prosijavanju i sakupljanju arheoloke grae. Sav prikupljeni arheoloki materijal iz sonde za vrijeme ove kampanje, opran je i
uskladiten unutar primjerenih kutija. Unutar njega najvie
se sakupilo ivotinjskih kostiju te kremenih i kamenih predmeta, kao i predmeta od koljaka meu kojima se istiu
razni privjesci i manja koliina keramikih ulomaka. Ovdje
posebno treba istaknuti dva keramika ulomka koji pripadaju apeninskoj kulturi i koji se mogu datirati vjerojatno
unutar 14. st. pr. Kr., odnosno u kraj srednjega bronanog
doba. Bez dvojbe, rije je o direktnom importu s prostora
srednje Italije koji potvruje povezanost dviju jadranskih
obala u to vrijeme.
Na kraju istraivanja itav taj prostor ponovo je nasut
veom koliinom veeg kamenja da se onemogui odronjavanje profila iste sonde u kinom periodu i da se otea
eventualni bilo koji pokuaj devastacije. Sediment se iz
sonde 1 vadio manjim alatom, jer prikupljeni arheoloki
predmeti u toj sondi nemaju precizan arheoloki kontekst.
Kako se unutar tog sedimenta s druge strane nalazi njihova
obilna koliina, nuno ih je prikupiti, a ne odbaciti jer su do
sada na svijetlo dana izali mnogi vrijedni i rijetki predmeti
kojima njihova vrijednost nije umanjena injenicom da im
se ne zna precizna pozicija unutar odreene stratigrafske
jedinice. Takoer je i taj sediment nakon vaenja bio precizno prosijavan. Izraena je cjelokupna potrebna dokumentacija vezana uz ovogodinja arheoloka istraivanja i
pohranjena je u Arheolokom muzeju u Splitu. Cjelokupan
iskopani arheoloki materijal oien je, sortiran te prema
propisima uskladiten i takoer pohranjen u Arheolokom
muzeju u Splitu.
Literatura
euk 1992 Boidar euk, Arheoloka istraivanja u pilji
Kopaini na otoku Brau, Obavijesti HAD, 24/3, Zagreb,
1992: 37 42.
euk 1993 Boidar euk, Istraivanja u pilji Kopaini
pokraj Donjeg Humca na otoku Brau, Obavijesti HAD,
25/3, Zagreb, 1993: 46 52.
euk 1996 Boidar euk, pilja Kopaina kod Donjeg
Humca na otoku Brau, ARR, 12, Zagreb, 1996: 13 30.
euk 2005 Boidar euk, Kopaina na Brau, u: Stotinu
hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb, 2005: 148, 149.
Karavani 1992 Ivor Karavani, Prijedlog osnovnoga
strukovnog nazivlja za srednji i mlai paleolitik, OA, 16,
Zagreb, 1992: 15 35.
732
Kliki 2008 Damir Kliki, pilja Kopaina, HAG, 4/2007,

Zagreb, 2008: 528 530.
Zagreb, 2009: 648 650.
Zagreb, 2010: 678 680.
Malez 1984 Vesna Malez, Determinirana fauna iz naslaga
spilje Kopaine, Braki zbornik 14, Supetar, 1984: 140,
141.
Vrsalovi 1960 Dasen Vrsalovi, Pretpovijest i Stari vijek,
Braki zbornik, 4, Zagreb, 1960: 31 110.
Damir Kliki
Summary
During 2010 the fifth campaign of systematic archaeological excavations in the cave of Kopaina by Donji Humac
on Bra island was undertaken. This years research was
continued with work within test pit 1 and test pit 2. By the
end of the period, a large number of flint artefacts had been
collected from test pit 2, a small number of which can be
ascribed to the geometrical shape type, indicating that
these stratigraphic units refer to the period of the Mesolithic.
Apart from flint artefacts, plenty of stone remains of animal
origin as well as various shells were found.
Within test pit 1 work continued on the removal of sediments that were deposited in earlier research in the cave,
which is full of archaeological materials. By the end of this
years investigation, most of test pit 1, 5 x 3 m, was emptied
of the sediment and brought down to its original natural
level and thus prepared for a new probe to be opened in
this space. In the research of this year, within test pit 1, a
large quantity of bones of animal origin, flint objects and to
a lesser extent potsherds and shells were recovered from
the sieved sediments.
Poloaj pilje Turska pe
sa stropa pilje, odnosno da voda ne prodire u arheoloke

sonde. Dolaskom u pilju konstatirano je da su te konstrukcije ukradene, devastirane su i arheoloke sonde jer je
prilikom demontiranja konstrukcija uniteno vie dijelova
profila u sondama.
S obzirom na to da se predvialo da e arheoloki radovi
trajati tijekom kinog razdoblja, bilo je nuno ponovo kupiti
i donijeti drvenu grau, nakon ega su ponovo montirane
dvije konstrukcije iznad svake od sondi. Trogodinji izostanak arheolokih istraivanja uzrokovao je bujanje vegetacije unutar pilje. Nakon upanja vegetacije, s povrine je
uklonjena kamena uta i vee kamenje koje e posluiti
prilikom druge faze konzervatorsko-restauratorskih radova
na ulaznom zidu pilje (predvieno za 2011. godinu).
Nakon toga, iz obje su sonde uklonjeni obrueni sedimenti
iz njihovih unitenih dijelova profila. Kini dani u tom dijelu
istraivanja dodatno su zakomplicirali situaciju i oteavali
nesmetan rad u pilji. Potom su zapoela arheoloka istraivanja unutar sondi 2 i 3. Rad se odvijao tako da se dio
ekipe nalazio unutar sonde 2, a dio ekipa unutar sonde 3.
Redni broj: 366

Lokalitet: pilja Turska pe
Naselje: Zeljovii
Grad/opina: Dugi Rat
Razdoblje: P, SV
TURSKA PE
TLOCRT
M 1:25
Od 25. listopada do 8. prosinca 2010. trajala je peta kampanja sustavnih arheolokih istraivanja u pilji Turska pe
iznad Zeljovia. Struni voditelj istraivanja bio je Damir
Kliki, vii kustos prapovijesne zbirke u Arheolokom
muzeju u Splitu. Strunu ekipu inili su studenti arheologije. Ovogodinji su radovi financirani iskljuivo novanim
sredstvima Opine Dugi Rat.
A
ND
SO 3
Na poetku arheolokih istraivanja konstatirano je da je

unutranjost pilje i ovaj put devastirana. Naime posljednja
arheoloka istraivanja u ovoj pilji odvijala su se krajem
2007., i tom su prilikom iznad sondi 2 i 3 ostavljene drvene
konstrukcije koje su nosile dobro uvren plastini najlonski pokrov da se s njih moe slijevati voda koja kapa
A
ND
SO 1
A
ND
SO 2
Tlocrt pilje s ucrtanim pozicijama sondi
733
Keramiki ulomci iz sonde 3 (foto: D. Kliki)
Obraena kotana alatka iz sonde 3 (foto: D. Kliki)
I ovogodinja arheoloka istraivanja pratila su sedimentnu

situaciju unutar obje sonde. Nalazi su takoer oznaavani
unutar pojedinane stratigrafske jedinice. Po tom se principu izradila i dokumentacija za obje sonde, gdje je upotrebljavana totalna stanica. Ovogodinjim istraivanjima
u sondi 2 nastavljeno je skidanje sedimenata u kojima se
nalazio iskljuivo materijal iz kasnog neolitika. Praenjem
sedimentne situacije na kraju ove kampanje dolo se
do najdubljih vrijednosti uz zapadni profil sonde 2. Tako
su dubinske vrijednosti relativne visine od istoka prema
zapadu uz sjeverni rub sonde 2 sljedee: 79 cm, 89 cm,
91 cm, 93 cm. Na istoj orijentaciji du sredinjeg dijela
sonde 2 one su sljedee: 77 cm, 80 cm, 82 cm, 79
cm. Istom orijentacijom du junog dijela sonde 2 vrijednosti su sljedee: 104 cm, 85 cm, 66 cm, 57 cm.
Sedimentni slijed koji je dobiven ovogodinjim istraivanjima, samo potvruje isti princip sedimentiranja koji je
ustanovljen takoer unutar viih slojeva, odnosno da su
se naizmjenino izmjenjivali smei i sivi slojevi koji su se
taloili dosta zakrivljeno, i to po principu viih vrijednosti
kako od istoka prema zapadu tako i od sjevera prema jugu,
tako da je najvie izdignut SI kut sonde dok je najnii JZ
kut. Unutar tih stratigrafskih jedinica pronaen je materijal
koji se moe pripisati iskljuivo kasnom neolitiku, odnosno ulomci keramike, ivotinjskih kostiju, ostataka koljki,
pueva i primjerci kremena.
Ovogodinjim istraivanjima u sondi 3 nastavljeno je skidanje sedimenata u kojima se nalazio materijal iz kasnog
neolitika i srednjeg vijeka. Naime, u ovogodinjim istraivanjima proirena je povrina sonde 3 dvama kvadratima s
njezine june strane, tako da je veliina i te sonde sada 2x3
m. Odmah ispod povrinskog sloja u ta dva novootvorena
kvadrata javili su se srednjovjekovni nalazi. U tom dijelu nije
se ilo dublje, ve je najvei dio radnog vremena u toj sondi
ipak posveen skidanju kasnoneolitskih slojeva. Praenjem
sedimentne situacije, na kraju ove kampanje dolo se do
odreenih dubinskih vrijednosti. Tako su dubinske vrijednosti relativne visine od istoka prema zapadu uz sjeverni rub
sonde 3 sljedee: 38 cm, 38 cm, 45 cm. Na istoj orijentaciji du sredinjeg dijela sonde 3 one su sljedee: 40
cm, 45 cm, 50 cm. Istom orijentacijom du junog dijela
sonde 3 vrijednosti su sljedee: 49 cm, 47 cm, 45 cm,
53 cm. Kada je rije o arheolokom materijalu iz sonde 3,

u ovogodinjoj kampanji pronaeni su i prikupljeni ulomci
keramike, ivotinjskih kostiju, kotanih alatki, ostataka
koljki, pueva, metalni nalazi i primjerci kremena.
Drvene su konstrukcije na kraju istraivanja demontirane da
profili sondi 2 i 3 opet ne bi bili devastirani zbog krae. Na
kraju istraivanja, povrine u sondama 2 i 3 prekrivene su
velikim crnim najlonima koji su zapunjeni veim kamenjem
i prosijanim zemljanim sedimentom. Istraivalo se iskljuivo
runim iskopom, uz uporabu runog sita kroz koje su se prosijavali sedimenti. Izraena je cjelokupna potrebna dokumentacija vezana uz arheoloka istraivanja i pohranjena je
u Arheolokom muzeju u Splitu. Cjelokupni iskopani arheoloki materijal oien je, sortiran te prema propisima uskladiten i pohranjen, takoer u Arheolokom muzeju u Splitu.
Literatura
Jeri, Novakovi, Radovi 1991 Romeo Jeri, Ante
Novakovi, Jakov Radovi; Prethistorijska postaja u
Jesenicama (Zeljovii, Donja Poljica), Mosorska vila, 1,
Omi, 1991: 122 128.
Kliki 2006 Damir Kliki, Ostava sitnog srebrnog srednjovjekovnog novca iz pilje Turska pe iznad Zeljovia (Sumpetar)
kod Dugog Rata, VAPD, 99, Split, 2006: 329 367.
Kliki 2007 Damir Kliki, Turska pe, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 449, 450.
Zagreb, 2008: 534 536.
Damir Kliki
Summary
The year 2010 saw the fifth campaign of systematic
archaeological excavations into the cave Turska pe by
Zeljovii, over Supetar. At the beginning of the archaeological research it was observed that the interior of the
cave had been devastated once again, and the protection
placed over test pits 2 and 3 had been destroyed. During
the time of the thefts, several profiles of these two test pits
had been damaged.
734
The three year gap in the archaeological research had

led to vegetation flourishing in the cave. After the vegetation had been pulled out, the cleaning of the area of stone
rubble was addressed, together with that of larger stone to
be used during the second phase of conservation-restoration works on the entry wall of the cave. Then archaeological excavations within test pits 2 and 3 were addressed.
In this years research in test pit 2, work continued on the
removal of sediments in which only material from the Late
Neolithic was found, that is, potsherds, animal bones,
remains of shells, snails and specimens of flint.
In this years excavations in test pit 3, the area of the dig was
enlarged by two more square metres on the southern side,
so that this test pit is now 2 x 3 m in size. In this pit work went
on with the removal of sediments from the period of the Late
Neolithic and also from the Middle Ages. As for archaeological material from test pit 3, in this years campaign potsherds,
animal bones, bone tools, remains of shells and snails, metal
finds and specimens of flint were found and collected.
Redni broj: 367

Lokalitet: pilja Turska pe
Naselje: Zeljovii
Grad/opina: Dugi Rat
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: konzervacija, restauracija, sanacija i djelomina rekonstrukcija
Izgled ulaznog zida do prije poara 2001. godine
Od 26. studenog 2009. do 10. veljae 2010., uz due vremenske prekide koji su bili uvjetovani kinim i jako hladnim danima, trajala je prva faza konzervacije, restauracije,
sanacije i djelomine rekonstrukcije ulaznog zida na arheolokom lokalitetu Turska pe kod Zeljovia iznad Sumpetra.
Radovi su se odvijali prema priloenom projektu licenciranog inenjera graevinarstva, Nevena Kunjaia iz Splita,
a obavljala ih je licencirana tvrtka Neir d.o.o. iz Splita.
Voditelj je projekta Arheoloki muzej u Splitu, a radove
je financiralo Ministarstvo kulture. Segment arheolokih
radova vodio je Damir Kliki, vii kustos za prapovijesnu
zbirku u AMS-u, uz strunu pomo jednog dipl. arheologa.
Od 2003. ta se peina sustavno arheoloki istrauje. Tom

su prilikom stavljena i metalna vrata kako bi se onemoguio
ulazak u objekt i njegova devastacija, ali se to ipak dogodilo
tijekom 2004. i 2005., kada su vrata iupana, a arheoloke
sonde devastirane. Ve prilikom arheolokih istraivanja
2003. 2006. moglo se uti i vidjeti pucanje kamena s vanjskog stropa pilje, koje je padajui zahvaalo i navedeni zid
s kojeg je tada otpala manja koliina kamenja. Taj se zapadni
dio zida u posljednjih nekoliko godina jo dodatno nakrivio
prema naprijed i prijetila je opasnost od njegova uruavanja.
Daljnja devastacija dogodila se tijekom 2006., prije samih
arheolokih istraivanja. U nemogunosti da se iupaju
metalna vrata, lokalni huligani metalnim su polugama
upali kamene blokove iz zidne strukture, napravivi dvije
velike rupe od kojih je ona na zapadnoj strani bila posebno
velika i opasna. Bila je potrebna hitna sanacija postojeeg
stanja, jer bi se u protivnom postojei zid sigurno kompletno uruio, posebno onaj na zapadnom dijelu. Uslijedilo
bi odronjavanje kamenih blokova niz padinu podno pilje,
to bi nanijelo velike tete nepokretnoj imovini i dovelo u
opasnost i ljude koji ive na potezu ispod pilje.
Ministarstvo kulture ozbiljno je shvatilo problem, i za 2009.
predvidjelo i izdvojilo odreena materijalna sredstva koja
su i utroena na prvu fazu spomenutih radnji na navedenome ulaznom zidu. Prva faza konzervacije, restauracije,
djelomine rekonstrukcije i sanacije navedenog zida obuhvatila je sljedee radove: montiranje skele du unutranje
i vanjske strane zida; kako bi se sprijeilo uruavanje najvieg dijela zapadnog dijela zida, on je razgraen, a kamenje
pilja Turska pe vjerojatno je u srednjem vijeku, negdje

krajem 15. st., zazidana kao zatita stanovnicima tog prostora pred stalnom turskom opasnou koji su doli do
susjedne Makarske i zalijetali se prema sjeveru, dok su u
zaleu osvojili kliku tvravu. Taj se zid i do danas nalazi na
istome mjestu, ali u znatno loijem stanju. Doivio je znatna
oteenja i za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada su se
oko te pilje vodile borbe izmeu partizanskih i talijanskih
snaga. Do 2001. znatan dio zida prekrila je gusta vegetacija
(puzavice), ije je korijenje duboko prodrlo u kamenu strukturu zida i dobrim ga dijelom razdvojilo, naroito na lijevoj
strani. Poar koji je 2001. buknuo ispred peine, unitio je
kompletnu vegetaciju ispred tog zida. Unitenjem te vegetacije uniteno je i korijenje koje je do tada dralo vrstim
i povezanim cijelu zapadnu, odnosno lijevu stranu zida.
Nakon unitenja korijenja, pojavile su se brojne pukotine koje
su uzrokovale razdvajanje zida i stvaranje veih rasjeklina.
735
Izgled vanjskog zida nakon zatitnih radova (foto: D. Kliki)
Osim sanacije i rekonstrukcije zida, za potrebe radova bili

su nuni i neki arheoloki postupci. Naime, prilikom zapunjavanja uglavnom uplje unutranjosti obje strane zida,
iskoristila se prosijana zemlja iz prijanjih arheolokih istraivanja. Tu je zemlju bilo potrebno ponovno prosijati jer je
tijekom prvog prosijavanja bila vlana te bilo mogue da jo
sadri arheoloke predmete. Prosijavanje je urodilo plodom,
tako da su (s obzirom na prikupljenu i pripremljenu koliinu
zemlje za navedene radove) u njoj prikupljeni nalazi srednjovjekovnog novca, keramike, kremena, kostiju i koljaka.
Sav prikupljeni arheoloki materijal oien je i sortiran
te je propisno uskladiten i pohranjen u Arheolokome
muzeju u Splitu. Vanost svih opisanih radnji na ulaznom
zidu u pilju vani su iz nekoliko razloga. Prvo, taj zid kao
vrijedan nepokretni spomenik kulture na tom podruju bit
e trajno zatien i sauvan. Drugo, zid uva unutranjost
te pilje od masovnog ulaenja i eventualne devastacije
njezine unutranjosti kao prirodnog fenomena kra i tree,
zid titi unutranjost pilje (kao jednog od najvanijih piljskih arheolokih objekata u Dalmaciji) od devastacije.
Izgled zapadnog dijela zida s nagnutim dijelom na vrhu (foto: D.

Kliki)
Literatura
Jeri, Novakovi, Radovi 1991 Romeo Jeri, Ante
Novakovi, Jakov Radovi; Prethistorijska postaja u
Jesenicama (Zeljovii, Donja Poljica), Mosorska vila, 1,
Omi, 1991: 122 128.
Zagreb, 2006: 409 412.
Kliki 2006 Damir Kliki, Ostava sitnog srebrnog srednjovjekovnog novca iz pilje Turska pe iznad Zeljovia
(Sumpetar) kod Dugog Rata, VAPD, 99, Split, 2006: 329
367.
Zagreb, 2007: 449, 450.
Postavljena skela s unutranje strane zida (foto: D. Kliki)
je pohranjeno i pripremljeno za ponovno nadozidavanje;

gornji je dio zida nadograen zidanjem kamenja koje se
nalazilo unutar kruga gradilita, i to u prosjenoj visini od
oko 40-50 cm; oiene su sljubnice s vanjske i unutranje
strane zida; fugirane su, odnosno zapunjene vee rupe u
unutranjosti zida, i to s obje strane; fino su fugirane unutranja i vanjska strana zida.
Damir Kliki
Summary
From November 2009 to February 2010, the first phase of
conservation and partial reconstruction of the entry wall at the
736
nositelj je projekta Muzej triljskog kraja. Arheoloki nadzor

obavljao je arheolog Saa Denegri iz Konzervatorskog
odjela u Splitu. Tehniku dokumentaciju izradila je tvrtka
Arheo plan d.o.o. iz Dubravke. Radove je financiralo
Ministarstvo kulture i Grad Trilj.
archaeological site Turska pe by eljovii was conducted.

In the Middle Ages, probably in the end of the 15th century or
in the early 16th century, the cave was walled up to protect
the inhabitants of the area from the constant threat from the
Ottomans. The wall is in existence even today, but is in a
poor state. It was much damaged during World War II, when
fighting went on around the cave. The fire that broke out in
2001 in front of the cave also contributed to the dilapidation
of the wall. Since 2003, systematic archaeological excavations have been carried out, and during the same time the
interior has been devastated by local vandals. These works
were successful in repairing the entry wall into the cave and
protecting it from further dilapidations.
U kampanji 2010. istraeno je podruje juno od krune

kule, unutar najveeg objekta (P1). Ve prije istraivanja bili
su vidljivi zidovi objekta, koji su zatvarali pravokutni prostor
dimenzija 15x4,8 m. Objekt je orijentiran u smjeru SZ-JI, a
istraivanjima je utvrena unutranja podjela P1 na manje
odjeljke. Rije je o dvije manje prostorije: SJ 79, smjetenoj u SZ kutu P1, oblika nepravilnog etverokuta i SJ 93,
u jugoistonom kutu P1, oblika nepravilnog pravokutnika.
Obje imaju sauvane ulazne kamene pragove s ophodnim
prostorom unutar P1, a nivelirane su na razliitim nivoima u
odnosu jedne prema drugoj. Obje prostorije unutar objekta
P1, SJ 79 i SJ 93, poploane su podnicom od nepravilnog,
u zemlju nabijenog kamena koji se mjestimino vee na
kamen ivac. U zapadnom kutu prostorije SJ 79, na podnici
su naeni ostaci crne nabijene zemlje uz koji je u buci
uvren obraeni kameni blok (vaca). Paralelno sa SI
zidom P1 naen je manji pregradni suhozid. Vjerojatno je
rije o recentnoj graevinskoj intervenciji. Unutar prostorije
SJ 93 podnica je veim dijelom ravna i u smjeru JI blago
pada prema recentnom suhozidu. Unutar ophodnog prostora, koji je orijentiran u smjeru JZ-SI i koji se u SI dijelu
nastavlja u smjeru JI, pronaeni su ostaci garei, velik
Redni broj: 368

Lokalitet: Utvrda Nutjak
Naselje: Trilj
Grad/opina: Trilj
Razdoblje: SV
Od 23. kolovoza do 15. rujna 2010. trajala je etvrta kampanja zatitnih arheolokih radova na srednjovjekovnoj
utvrdi Nutjak, smjetenoj na rijeci Cetini, nizvodno od Trilja.
Arheoloko istraivanje vodila je Danijela Petrievi, a
Arhitektonska snimka zone istraivanja 2010. godine (Arheo plan d.o.o.)
737
broj ulomaka penjaka i kunog lijepa. Pokretni se nalazi

odnose na vei broj ulomaka stakla, grube i glazirane keramike, penjaka, mletake novie, ivotinjske kosti te kuni
lijep. Zanimljivi su nalazi vrha strelice samostrela i vilice.
Nalazi su preventivno oieni i sortirani u Muzeju triljskog
kraja, nakon ega su predani na konzervatorsko-restauratorsku obradu.
Literatura
Babi 2008 A. Babi, Utvrda Nutjak, HAG, 4/2007, Zagreb,
2008.
Tabak 2009 A. Tabak, Utvrda Nutjak, HAG, 5/2008, Zagreb,
2009.
Tabak, Petrievi 2010 A. Tabak, D. Petrievi, Utvrda
Nutjak, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010.
Pogled iz zraka na uvalu Duboku
Danijela Petrievi
cjelovitih primjeraka te vie stotina ulomaka. Oko 90%

amfora inio je brodski teret, dok je ostatak pripisan brodskim zalihama. Oko 75% nalaza pripadalo je grupi afrikih cilindrinih amfora namijenjenih prijevozu maslinova
ulja, koje se mogu podijeliti u nekoliko skupina: Africana II
A-C (Africana grande) zapremine oko 65 litara, Africana II
D zapremine oko 50 litara i Keay XXV zapremine 23 litre.
Velike cilindrine amfore bile su epljene keramikim ljeviima (tubi fittili), koji su u nekoliko sluajeva i pronaeni
u grlima posuda. Atraktivni nalazi s brodoloma izloeni su u
okviru stalnog postava Muzeja Staroga Grada.
Nakon viegodinje stanke obnovljeno je zanimanje za
antiki brodolom u uvali Dubokoj te, u suradnji s francuskim
institutom Centre Camille Jullian (Universit Aix-Marseille
CNRS), pokrenuta inicijativa za detaljnom analizom izvaenih nalaza i provjerom stanja na nalazitu. Istraivanje
tijekom devedesetih godina prologa stoljea bilo je iskljuivo zatitnog karaktera. S nalazita su izvaeni samo
predmeti koji su pripadali brodskoj opremi i teretu, a itava
brodska konstrukcija ostavljena je na morskome dnu. S
obzirom na injenicu da su tijekom zatitnog istraivanja
zabiljeeni mnogi elementi brodske konstrukcije (kobilica,
rebra, platice vanjske i unutranje oplate) koji bi mogli pridonijeti prouavanju pomorstva i promjena u tehnici brodogradnje tijekom kasne antike, odlueno je da se strunim
Summary
During 2010 the Trilj Local History Museum carried out the
fourth archaeological campaign into the medieval fort of
Nutjak. The excavations were conducted to the south of a
circular tower, inside the biggest structure (P1). Inside the
rectangular structure, 15 x 4.8 m in size, it was determined
that there were smaller subdivision in the room, two rooms
and a walkway. Both rooms, levelled at various levels in
relation to each other, were paved with a floor of irregular
stones. As for moveable finds, there were a large number
of sherds of glass, coarse and glazed ware, stove tiles,
Venetian coins, the head of a quarrel, a fork, animal bones
and household daub.
Redni broj: 369

Lokalitet: Uvala Duboka
Naselje: Vrboska
Grad/opina: Jelsa (otok Hvar)
Razdoblje: A
Dana 30. travnja 2010. obavljen je struni oevid i izrada
preliminarne dokumentacije postojeega stanja brodoloma
iz 4. st. u uvali Dubokoj nedaleko od Vrboske, na sjevernoj
strani otoka Hvara. Voditeljica radova bila je mr. sc. Irena
Radi Rossi.
Dobro ouvan brodolom u uvali Dubokoj poznat je od
1994. godine. Velika koliina pokretnih arheolokih nalaza
navela je arheologe na hitnu intervenciju i organizaciju
zatitnoga arheolokog istraivanja, pri emu je izvaena
vea koliina pokretnih arheolokih nalaza poput nekoliko
tipova kasnoantikih amfora, malih keramikih elemenata
za izradu kupola i cjevovoda te itavog niza keramikog
posua iz brodske opreme. Zatitno istraivanje trajalo
je tijekom dvije istraivake kampanje, pri emu je istraen tek najugroeniji dio lokaliteta. Meu izvaenim nalazima prevladavale su amfore. Pronaeno je oko pedeset
Dijelovi brodske konstrukcije u povrinskom sloju nalazita (foto:

R. Frka)
738
Nalazi s brodoloma izloeni u muzeju Staroga Grada (foto: P.

Jaroszewski)
Dijelovi brodske konstrukcije u povrinskom sloju nalazita (foto:
R. Frka)
konstrukcije te izvaditi preostale sitne nalaze iz dubljih slojeva nalazita; drvenu je grau nuno to prije dokumentirati, jer e brodska konstrukcija, zbog uvjeta poremeenih
tijekom zatitnih istraivanja devedesetih godina prologa
stoljea, nastaviti polako propadati i usprkos eventualnoj
zatiti in situ; 3.) nakon dokumentiranja kvalitetno zatititi
drvenu grau in situ uz pomo geotekstila i debljih naslaga
pijeska.
Nedovoljna istraenost ostataka antikih brodova u hrvatskom podmorju te nepoznavanje njihovih odlika i posebnosti u kasnoj antici posljedica su izostanka sustavnih
istraivanja antikih brodoloma i nedovoljnog zanimanja
za problematiku arheologije broda. S obzirom na novonastalu situaciju i intenziviranje aktivnog rada na prouavanju
razvoja drvene brodogradnje, brodolomu u uvali Dubokoj
potrebno je posvetiti odgovarajuu pozornost te im prije
sprijeiti njegovo daljnje propadanje.
oevidom na nalazitu provjeri njezino sadanje stanje i

pokrene inicijativa za dovrenjem zapoetog istraivanja.
Tijekom strunog uviaja na brodolomu 2010. otklonjena
je sumnja da na nalazitu vie nije mogue primijetiti nikakve arheoloke nalaze. Na itavoj povrini nalazita jo
uvijek lee mnogi ulomci keramikog materijala, a dijelovi
brodske konstrukcije takoer su mjestimino jasno vidljivi
i lako dostupni. Kako za zatitu nalaza nije bio iskoriten
geotekstili ni vree s pijeskom, more je otplavilo nabacani
materijal i drvenu grau izloilo tetnom djelovanju morskih
organizama.
Stanje na nalazitu moe se okarakterizirati alarmantim.
Nezatiena brodska konstrukcija naoigled propada pod
utjecajem morskih strujanja koja je izlau agresivnom djelovanju tzv. morskoga crva. Keramiki ulomci razasuti po
nalazitu odlina su meta devastatorima koji bi prilikom
posjeta nalazitu, koje se tretira kao istraeno, mogli nanijeti dodatnu tetu ve ionako ugroenim ostacima kasnoantikoga trgovakog broda.
Zateena situacija upuuje na nunost hitnoga zatitnog
zahvata prema sljedeem planu: 1.) prikupiti sve povrinske nalaze radi zatite nalazita i struno-znanstvene
obrade; 2.) otkriti i detaljno dokumentirati ostatke brodske
Literatura
Jurii 2006 M. Jurii, Duboka na Hvaru, u: Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, (ur. A. Durman), Leksikografski
zavod Miroslava Krlee, Zagreb, 2006: 120, 121.
Petri 1999 M. Petri, Zatitna istraivanja antikog brodoloma u uvali Duboka, Periodini izvjetaj Centra za zatitu
kulturne batine otoka Hvara, 163: 57 60.
mr. sc. Irena Radi Rossi
Summary
In April 2010 an expert inspection was made of the condition of a 4th century wreck in Duboka bay (uvala) not far
from Vrboska on the northern side of Hvar island, and preliminary documentation was drawn up. During the inspection it was determined that at the whole of the surface of
the site there are still many potsherds as well as parts of
ships architecture that are also partially very visible and
easily accessible.
The well-preserved wreck in Duboka bay has been known
since 1994, and after that, small rescue investigations
have been carried out. Only objects that belonged to the
equipment and cargo of the ship have been raised, and the
Ulomci amfora u povrinskom sloju nalazita (foto: R. Frka)
739
whole of the structure is left on the bottom. After several

years break, interest in the ancient wreck in Duboka Bay
was revived, and in collaboration with the French institution
Centre Camille Jullian (Universit Aix-Marseille CNRS)
an initiative for a detailed analysis of the raised finds and a
check of the state of affairs at the site was launched
Redni broj: 370

Lokalitet: Vis centar (elektroinstalacije)
Naselje: Vis
Grad/opina: Vis (otok Vis)
Razdoblje: NV
Polukruni zid Z1 (dio apside?)
Tijekom svibnja i lipnja 2010. trajali su zatitni arheoloki

radovi prilikom gradnje trafostanice i polaganja elektrokabela u dijelu zatiene urbane cjelina grada Visa.
Konzervatorski odjel u Splitu na zahtjev HEP-a dao je
posebne uvjete gradnje trafostanice TS 10(20) Vis 11
i postavljanju kabela KB 1 kV od Trajektne luke do TS
10(20) Vis 11, na trasi koja prolazi kroz Vukovarsku ulicu,
jednu bezimenu uliicu, etalite stare Isse do pristanita.
Uvjetima je propisan stalan arheoloki nadzor iskopavanja kanala te zatitno istraivanje mjesta gradnje budue
trafostanice. HEP Elektrodalmacija Split odabrala je, kao
najpovoljnijeg ponuditelja, tvrtku Delmat Galiot d.o.o. iz
Splita. Radove je arheoloki nadzirao Slavko Galiot, dipl.
arheo., a konzervatorski Saa Denegri, dipl. arheo., iz
Konzervatorskog odjela u Splitu. Lokalitet je iskopavala
tvrtka Ganni iz Visa. Za privremeni smjetaj pronaenoga
pokretnog arheolokog materijala odreen je Muzej grada
Visa.
Budua trafostanica Vis 11 nalazi se sa zapadne strane
zgrade HEP-a, u omanjem dvoritu, okruenom stambenim
zgradama, i s ulazom sa sjeverne strane, iz Vukovarske
ulice. Naknadno je odlueno da se luko pristanite na
etalitu stare Isse spoji na tu trafostanicu i time pristanitu omogui bolja opskrba elektrinom energijom. Tako
je povean obuhvat gradilinih radova. Trasa elektrinih
kabela do pristanita dijelom ide Vukovarskom ulicom, pa
kroz kratku bezimenu ulicu izlazi na etalite stare Isse i

dalje do pristanita u vikoj luci (dio Visa u kojem se luka
naziva Luka).
U blioj okolini nalazi se helenistika nekropola i ostaci
terma, a tijekom iskopa kanala za komunalnu infrastrukturu
devedesetih godina prolog stoljea, arheolog Miro Kati
uoio je vie komada arhitektonskih kamenih blokova,
dosta antike keramike i jedan arhitrav s natpisom, zbog
ega je Konzervatorski odjel u Splitu propisao obvezan
arheoloki nadzor tih graevinskih radova.
Radovi su trajali od svibnja do kraja lipnja 2010., najprije
kopanjem jame za trafostanicu, gdje nije bilo kulturnih slojeva, a zatim iskopom kanala za postavljanje elektinog
kabela do trajektnog pristanita. Prosjena dubina kanala
bila je 0,80 m, irina 1 m, a ukupna duina trase kanala bila
je oko 200 m. U profilu s jedne i druge strane kanala vidljivo je da se radilo uglavnom o nasipanom materijalu, koji
je najvjerojatnije dovezen s prostora terma i helenistike
nekropole Mrtvila, to su posvjedoili i mjetani. Pedesetih
godina prolog stoljea jugovojska je gradnjom stambenih
zgrada za svoje potrebe devastirala antiko groblje i rimske
terme. Dio materijala potjee i od ruenja starijih i gradnje
novih okolnih kua, kao i gradnje pristupnih putova i ulica.
Intaktne stratigrafije nema, zemljani je materijal poremeen, a slojevi su sljedei: asfalt (0,10 m), podloga za asfalt
(0,20 m), tamno smei zemljani sloj (0,10 m), zatim tupinast svijetli sloj (debljine od 0,50 do 0,75 m) pomijean sa
Crte s prikazom odnosa poloaja groba i apside
Pogled na polukruni zid s istone, vanjske strane
740
sitnim kamenjem, rasutim graevnim materijalom i ulomcima kasnoantike i srednjovjekovne keramike.

U blizini krianja etalita stare Isse i ulice bez imena
(spoj etalita stare Isse i Vukovarske) naena je vrsta
struktura za koju je poslije ienja utvreno da ini polukruni zid. Zid Z1 (SJ 006) zidan je od priklesanog kamena,
slagan u redove i vezan bogatom vapnenom bukom. Zid
je dokumentiran i fotografiran, poslije ega je prekriven
geotekstilom i zasut slojem morskog pijeska i tamponom.
Polukruni zid zidan je od manjih klesanaca koji su postavljani u redove, vezani bogatom vapnenom bukom. Zid je
u otkrivenom promjeru dugaak 4,30 m, irok je 0,60 m,
a zajedno s temeljnim vijencem visok oko 1,10 m. Gornji
dio zida skinut je i poravnan te zaliven vapnenom bukom.
Prema otkrivenom dijelu apside moe se zakljuiti da joj
je promjer u dodiru sa zidom broda objekta dui od 6 m, to
onda znai da je vjerojatno rije o objektu veih dimenzija.
U popisu arheolokih lokaliteta nije pronaeno nita to bi
upuivalo na postojanje starije graevine na tome mjestu,
a ni lokalno stanovnitvo ne zna nita o objektu kojem je taj
zid nekada pripadao. Jedan se mjetanin sjea da je kao
dvanaestogodinjak svjedoio pronalasku lijepo otesanih
mramornih blokova pri iskopu temelja za vinogradarskovinarsku zadrugu, koji su odmah zatrpani. Taj polukruni
zid nestaje ispod istonog proelja zadrunog zdanja, pa
se moe pretpostaviti da su radnici daleke 1939. pronali
i zatrpali crkveni kameni namjetaj. Zato je provjereno
nekoliko starijih izvora, meu ostalim i Valierova vizitacija
iz 1579./80. koja je nastala tijekom pohoda papina legata
Augustina Valiera hvarskoj biskupiji, kada je posjetio i Vis
i viku upu te detaljno opisao prilike koje su vladale u
upi, a popisao je i stanje vikih crkava. Meu ostalima,
spominje crkvu sv. Mihovila, koja je ve tada bila ruevna,
i za koji je zapovijedio da je porue i na tom mjestu da
se pobode kri (zapisnik s vizitacije nalazi se u vatikanskom arhivu, a prijevod teksta donosi Franulovi, vidi:
Franulovi 1976).
U nastavku iskopa kanala od apside kroz ulicu bez
imena prema Vukovarskoj, na spoju ulica naen je grob,
koji je nazvan Grob 1 (SJ 007). Grob je bio obloen
kamenim ploama, sauvanima samo u istonom dijelu,
dok je ostatak devastiran prilikom postavljanja instalacija.
Teko ga je otetio kolut bakrene ice koji su postavili kao
PTT uzemljenje.
Grob se nalazi juno od zida apside, na spoju bezimene
uliice sa etalitem stare Isse. Devastiran je, poklopnice nisu sauvane, a lijepo otesane kamene oblonice
sauvane su djelomino. Grob je bio ovalnog oblika,
glava pokojnika poloena je na zapad (pogled na izlazak
Sunca). Duina kostura ne moe se odrediti jer nedostaje
donji dio nonih ekstremiteta, dok je ostatak kostiju dobro
sauvan. Poloaj ruku ne moe se utvrditi, kao ni poloaj
glave, od koje je sauvana mandibula i zubi u njoj. Kosti
su tamno smee, vrlo dobro ouvane (4), s manjim postmortalnim oteenjem korteksa. Prisutno je 16 fragmenata lubanje; svi su robusnije grae, ireg promjera, s jae
izraenim miinim hvatitima (nuhalnim linijama na okcipitalnoj kosti). Grizne plohe svih navedenih zuba odlino
su ouvane i minimalno istroene. Kosti su robusne grae,
ireg promjera, s jako izraenim miinim hvatitima. U
grobu nije bilo priloga ni nalaza.
Dio apside
U iskopnom materijalu iz kanala i iskopne jame za gradnju

TS pronaeno je dosta keramike, kamene plastike, glazirane keramike i dosta recentnog materijala. Pronaena
je keramika fragmentirana i rije je uglavnom o dijelovima
antikih posuda: ruke, obodi, stijenke, dna, a ima i ulomaka amfora i tegula. Vano je naglasiti da su ulomci antikih posuda pronaeni iznad nalaza glazirane keramike ili
su bili pomijeani s recentnim materijalom, to ne odaje
arheoloki kontekst. Na terenu je voena terenska dokumentacija: popis stratigrafskih jedinica, opis stratigrafskih
jedinica, popis nalaza, popis PN, opis PN, popis uzoraka,
popis fotografija te nacrtna dokumentacija i crtei.
Ako se rezimiraju rezultati istraivanja, moe se zakljuiti
da ostaci polukrunog zida u etalitu stare Isse mogu
pripadati crkvi sv. Mihovila u polju koju je A. Valier dao
poruiti tijekom svoje vizitacije hvarskoj biskupiji. Crkva sv.
Mihovila koju spominje C. Fiskovi i ubicira je u dananjoj
crkvi sv. Mihovila na putu za Komiu ne moe biti ista ona
koju je vizitator dao poruiti. Ta crkvica u klancu vjerojatno
je mlaa od one ije su ostaci naeni ispod zgrade vike
zadruge zidane 1939. godine. Pronalazak groba sugerira
postojanje i drugih ukopa koji su se najvjerojatnije nalazili
unutar crkvenog prostora, a isto tako i oko samoga vjerskog objekta.
U iskopnom materijalu pronaeni su uglavnom ulomci antikog i kasnoantikog keramikog posua i dijelovi amfora.
Jednako tako, pronaena je velika koliina glazirane keramike i recentnog materijala koji su bili zajedno ili su pronaeni u sloju ispod starijega arheolokog materijala, po
741
Redni broj: 371

Lokalitet: Vis luka
Naselje: Vis
Pravni status:
Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno istraivanje
Podvodna arheoloka istraivanja u vikoj luci trajala su od
19. do 29. oujka 2010. godine. Naruitelj je istraivanja Issa
Adria nautika d.o.o. iz Visa, a izvoa Umjetnika akademija
Split. Voditeljica je istraivanja Tea Katunari, dipl. arheo. i
povj. umjetnosti. U istraivanju su sudjelovali mr. sc. Nikolina
Uroda, arheologinja i povj. umjetnosti, Zoran Milosaljevi,
instruktor ronjenja i voditelj ronilakog centra Dodoro s Visa
koji je osigurao opremu i tehniku podrku za podvodno
istraivanje, Pino Vojkovi profesionalni ronilac s Visa,
direktor obrta Vis Adventure koji je osigurao opremu i tehniku podrku za podvodno istraivanje te Kardi upani
instruktor ronjenja iz Istre. Podvodna arheoloka istraivanja
prethodila su graevinskim radovima radi sanacije, odnosno
ojaanja mulova Sanitoda i Batarija. Oko mula Sanitoda, koji
viani zovu Carinski gat, otvorene su 3 probne sonde, a na
mulu Batarija trajao je podvodni i kopneni arheoloki nadzor.
Pozicija Groba 1 na poetku uliice bez imena (spoj etalita stare

Isse i Vukovarske ulice)
Mul Sanitoda
U jugozapadnom dijelu vike uvale pred zgradom pote
nalazi se carinski mul ili mul Sanitoda. irok je 4 m, a ukupna
mu je duina 8,60 m. More je u trasi mula duboko 2,60 3,30
m. Njegov nadmorski dio izveden je s kamenim oblonicama
i poklopnicama te kamenim plonikom, a na glavi mu je
ugraen stup za privez i metalni stup za zastavu. Geolokim
sondiranjem podmorja utvreno je da je temeljen na kamenom nasipu visine oko 1,50 m koji lei na sloju pjeskovitog
mulja. Podvodni i nadmorski dio bio je znatno oteen pa je
zapoela njegova sanacija. Planirano je da se preko postojeega podmorskog dijela gata izvede armiranobetonski plat
debljine 30 cm, da se kamene oplate oiste i vrate na izvorno
mjesto, a nasip na kojem je mul temeljen ojaa betonskim
L-profilima irine 80 cm. Stoga je sa svake strane otvorena
po jedna sonda dimenzija 2x2 m. Sonda 1 postavljena je sa
zapadne strane na udaljenosti od 2 m od mula, kako bi se
izbjeglo kopanje u kamenom nasipu na kojem je temeljen
mul. Sonda 3 postavljena je s istone strane na jednak nain
kao i sonda 1 kako bi se izbjeglo kopanje u kamenom nasipu
mula. Sonda 2 postavljena je sa sjeverne strane, odnosno na
samoj glavi mula uz njegovu oplatu, s namjerom da se vidi
koliko je zaista dubok kameni nasip. Sve tri sonde kopane su
do dubine od oko 1,5 m. Daljnje bi kopanje postalo opasno
zbog uruavanja profila sondi.
Vrh sondi 1 i 3 bio je na 3,5 m dubine. Prvi sloj do dubine od
4,30 m sastojao se od mulja i veeg kamenja koje je dio kamenog nasipa na kojem se temelji mul. Drugi sloj u sondama, od
4,30 m pa do oko 4,80 m dubine, sastojao se od tvrdog pijeska.
Vrh sonde 2 nalazio se na dubini od 3 m. Prvi sloj u sondi 2,
dubine od 3 m do 4,20 m, sastojao se od velikog kamenja
nasipa na kojem je temeljen mul. Drugi sloj, od 4,20 m do
4,70 m dubine, u sondi 2 sastojao se od muljevitog pijeska
pomijeanog s veim kamenjem.
U svim slojevima, u sondama 1, 2 i 3 pronaeni su ulomci ili
cijeli predmeti od keramike (ae, zdjele, vaze i sl.), stakla
emu se moe zakljuiti da slojevi nisu intaktni. Posljedica

je to brojnih radova na tom prostoru (ravnanje terena,
postavljanje raznih instalacija i sl.). Kako je vika uvala
izgledala u antici i srednjom vijeku moe se samo pretpostaviti. More je mijenjalo izgled obale zbog snage valova i
podizanja svoje razine milimetar do dva godinje. Prema
tome, pretpostavljena crkva sv. Mihovila bila je u polju,
poluotoi Prirovo bio je vee povrine, more plie, a veliina i izgled grada drugaiji, to potvruju i ostaci gradskih
bedema vidljivi u moru oko Prirova.
Literatura
Fiskovi 1968 C. Fiskovi, Spomenici otoka Visa od IX.
do XIX. stoljea, PPUD, Slobodna Dalmacija, Split, 1968.
Franulovi 1976 J. Franulovi, Valierova vizitacija hvarske
biskupije 1579., Prilog Vjesnika hvarske biskupije, Hvar, 1976.
Slavko Galiot
Summary
During May and June 2010, rescue archaeological works
were conducted while a substation was being developed
and cables were being laid in part of the protected urban
unit of the city of Vis. Very interesting structures were found:
the semicircular wall (of an apse) and a devastated grave
made of finely carved stone slabs. Some future excavations will have to provide more information on the basis
of which it will be possible to determine whether this was
really the former site of the church mentioned by Bishop
of Verona A. Valier during his 16th century visitation. The
grave, from the manner of construction, can be said to
have belonged to some Benedictine.
742
Luksuzni novovjekovni nalazi, uz bogatu gradsku arhitekturu,

svjedoe o visokoj kulturi ivljenja na Visu u vrijeme kasne
renesanse i baroka. Velika koliina nalaza na dnu vike uvale
pokazuje iznimnu aktivnost vike luke od antike do dananjih
dana. Koncentracija nalaza u sredinjem dijelu uvale pokazuje
da su se brodovi u njoj sidrili ne samo uz obalu, nego i u cijeloj
uvali, kad god su to doputale povoljne vremenske prilike.
Mul Batarija
U moru ispred Batteriu della Madona koju su sagradili
Austrijanci 30-ih godina 19. st. nalazi se mul irine 4 m,
ukupne duine cca 28,50 m. U korijenu je u duini od cca
12 m zasut planim materijalom, temeljen je na ivoj stijeni.
Od linije plae prema glavi mula dubina se mora poveava
te na glavi mula iznosi 1 m. Unutranja je struktura mula
izvedena od tvrdo nabijene zemlje i ljunka. Njegov je nadmorski dio izveden s kamenim oblonicama i poklopnicama
te kamenim plonikom, na glavi mu je ugraen betonski
stup za privez, koji je zasigurno zamijenio kameni stup koji
je bio ugraen na tome mjestu. Podmorski su zidovi mula u
vie navrata sanirani betonskim oblogama po itavoj duini.
Planirano je da se mul sanira tako da se njegova vanjska
konstrukcija na razini mora uvrsti lijevanim betonskim oplatama na koje bi iznad razine mora nalijegale kamene ploe.
Betonski bi se stup trebao zamijeniti kamenom bitvom.
Sanacija je obuhvatila prostor od oko 40 cm oko mula te
kopnene iskope uz vanjsku oplatu mula na njegovu korijenu.
Prije poetka samih radova temeljito je pregledano kopno
i podmorje oko mula. Arheoloki su nadzirani podvodni i
kopneni graevinski radovi, a podvodnim i kopnenim pregledom mula nisu zamijeeni tragovi neke starije konstrukcije.
Istono (oko 4 m od mula gdje se morsko dno izdie za
oko 0,50 m) zamijeeni su vei, naizgled uredno posloeni pravilni blokovi koji su moda dio neke starije strukture mula, moda su sluili kao valobrani pred mulom ili
su samo dio odloenoga graevnog materijala za gradnju mula. Oko blokova nisu zamijeeni nikakvi pokretni
nalazi koji bi mogli upuivati na njihovu starost i namjenu.
Podvodnim pregledom terena obuhvaeno je ire podruje
oko mula. Dno je pjeskovito i obraslo gustom posejdonijom
Amfora ravnog dna
(boice i boce), metala (jugoslavenski dinari, meci i dr.) te

poneki plastini predmet. Uglavnom su svi predmeti novovjekovni, ali meu njima se naao i pokoji antiki ulomak,
to je uobiajena situacija u gornjim slojevima nasipa
danas aktivnih luka koje postoje jo od antike. Podruje
oko mula nije dalje istraivano jer planirani graevinski
radovi na njemu ne ugroavaju arheoloke slojeve u uvali.
Podvodni pregled uvale
Tijekom sondanih istraivanja pregledano je i podmorje
zapadnog dijela vike luke, odnosno podruje na potezu
od zapadnog dna uvale sve do ala ispred ronilakog kluba
Dodoro pa prema sredini uvale do trajektnog mula. Po cijeloj uvali nalaze se pojedinani ulomci keramike. Vie antikih nalaza zamijeeno je na podruju od mula Sanitoda do
dna uvale: ulomci antikih, srednjovjekovnih i novovjekovnih
posuda, amfora, pitosa i sl. Najvea koncentracija nalaza
uoena je po sredini uvale na mjestu gdje se okree trajekt. Na
tom podruju, nakon to propeleri trajekta podignu mulj s dna,
otkriva se mnotvo ulomaka i cjelovitih keramikih predmeta
u sloju ljutura koljaka. Predmeti prikupljeni s tog podruja
mogu se datirati od antike do novog vjeka: amforiska, amfora
ravnog dna, ulomci kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih posuda meu kojima se izdvajaju ulomak novovjekovne
grafitne posude s figuralnim prikazom iz 16./17. st. i lulice.
Ulomak novovjekovne grafitne posude s figuralnim prikazom iz

16./17. st.
743
pa je vidljivost samog dna bila vrlo ograniena. Koliko se

moglo razabrati, meu gustom morskom travom nisu zamijeene nikakve strukture na morskom dnu ili pojedinani
pokretni nalazi. Pronaeni arheoloki materijal konzervirat
e se, restaurirati i obraditi na Odsjeku za konzervaciju i
restauraciju arheoloke batine pri Umjetnikoj akademiji
u Splitu, nakon ega e biti pohranjen u arheolokoj zbirci
Arheolokog muzeja Split u gradu Visu.
Tea Katunari
Summary
Underwater archaeological excavations in Vis Bay in 2010
preceded construction works meant to repair or reinforce the
moles of Sanitoda and Batarija. Around Sanitoda, three test
pits were opened up in which, in the strata of the fill, fragments of modern objects and the occasional ancient fragment were found. During these test pit researches, an underwater review of the western part of Vis harbour was also
carried out. Around the whole of the bay there are scattered
potsherds. More ancient finds were observed in the area
from Sanitoda to the head of the bay: fragments of Roman
period, medieval and modern vessels, of amphorae, pithoi
and so on. The greatest concentration of finds was noted in
the centre of the bay where the ferry turns round. In this area,
after the propellers of the ferry have stirred up the ooze from
the bottom, a mass of fragments and whole ceramic objects in
the mollusc shell stratum are revealed. The objects collected
from the area can be dated to the period ever since ancient
times:, amphoriskoi, flat-bottomed amphorae, late medieval
and modern potsherds, including a particularly interesting
fragment of a modern graphite vessel with a figural representation from the 16th or 17th century and pipes. Luxury modern
finds, along with rich city architecture, tell of the impressive
lifestyle in Vis during the Late Renaissance and the Baroque.
A large quantity of finds on the bottom show just how busy
Vis port has been ever since Antiquity. The concentration of
finds in the central part of the bay shows that ships anchored
there as well as along the waterfront, indeed, using the whole
of the bay, whenever weather conditions would allow.
At the mole Batarija, the archaeological underwater and
terrestrial supervision undertaken during the work on the
mole revealed no architectural cultural strata or structures.
The archaeological material will be conserved, restored
and studied, after which it will be stored in the archaeology
collection of the Split Archaeological Museum in Vis.
Pogled na istraivani dio, s vidljivim ostacima zapadnog zida kue 1
je helenistiko-rimsku arhitekture u Visu. Istraivanje je

financiralo Ministarstvo kulture, uz nadzor Konzervatorskog
odjela u Splitu.
Istraivanja helenistiko-rimske arhitekture intra muros
antike Ise obuhvatila su kvadrante F 3, 4; G 3, 4; H 3.
Kvadrant H nije iskapan na cijeloj povrini nego polovino,
te F 5, 6, G 5, 6 i H 5, 6. Istraivanjima je prethodilo
temeljito ienje i koenje terena, kako bi se oslobodio
prostor za iskop i praenje do sada pronaene arhitekture
prema jugu. Cilj ovogodinjih istraivanja bio je utvrditi
protee li se ulica s kanalom prema jugu i u kojoj mjeri te
je li se kua 1 sastojala od dvije ili tri prostorije. Lanjskim
istraivanjima definirana je veliina druge prostorije kue
1, no ostala je nejasna situacija je li kua 1 zavravala tom
prostorijom ili je pak imala i treu.
S obzirom na ciljeve istraivanja, ove se godine iskopavalo
na znatno veem prostoru negoli prijanjih godina, na
povrini od 30 m2. Iskopavano je stratigrafskim nainom,
tako da je izolirana svaka promjena u teksturi, sastavu i
boji zemlje.
Ulica s kanalom nalazi se izmeu dvaju objekata, kue
1 i kue 2 i protee se u smjeru sjever-jug. Nainjena je
od dvaju nogostupa koji se nalaze uz vanjske zidove
spomenutih kua irine oko 1,0-1,3 m, te kanalom izmeu
njih prosjene irine oko 1,1 m. Kako je ove godine istraen
vei prostor, iskopom se nije jo dolo do plonika ulice, no
s obzirom na nalaz zapadnog zida kue 1, vjerojatno je da
se i ulica nastavlja dalje, paralelno s njim, prema jugu.
Istraivanja na zapadnom dijelu kue 1 pokazala su da
se njezin zapadni zid nastavlja dalje prema jugu. Za
razliku od ostataka tog zida koji je graen u suhozidnoj
tehnici, odnosno s tankim slojem gline kao vezivom,
njegov nastavak pokazuje uporabu buke. Moe se
pretpostaviti da se tu radi o naknadnim popravcima
izvornoga helenistikog zida. Ovog trenutka nije mogue
preciznije datirati spomenute pripravke, jer materijali nisu
obraeni, a oteavajua je okolnost to to su oni za sada iz
kontaminiranih slojeva. Zapadni zid kue 1 nastavlja prema
jugu i time pokazuje da je kua 1 imala tri prostorije. On
nije definiran u cijelosti, ve neto manje od polovine svoje
duine. Razlog to nije definiran do kuta graevine jest u
Redni broj: 372

Lokalitet: Vis (Issa) helenistiko-rimska arhitektura
Naselje: Vis
Razdoblje: A
Arheoloki muzej Split, pod vodstvom Borisa arga, vieg
kustosa Arheoloke zbirke Issa u Visu, od 20. rujna do
16. listopada 2010. godine tijekom nove sezone istraivao
744
je u prostor Arheoloke zbirke Issa, gdje je smjeten u

uvaonicu, a sam lokalitet prekriven je geotekstilom kako
arheoloki kulturni slojevi ne bi propali.
Boris argo
Summary
A new season of archaeological investigations into
Hellenistic-Roman architecture in Vis was carried out in the
period from September to October 2010. Excavations of
architecture intra muros of ancient Issa were carried out
within quadrants F 3, 4; G 3, 4; H 3. Quadrant H was not
excavated over the whole of the area, rather only in half,
as well as F 5, 6; G 5, 6 and H 5, 6. The objective of the
excavations was to ascertain whether the street with the
conduit led to the south and to what extent, and whether
house 1 consisted of two or three rooms. The area covered
by the excavations was 30 square metres.
Investigations in the western part of house 1 showed that
the western wall went on to the south. Unlike the remains
of this house, which was built in dry stone wall, with a thin
layer of clay as bond, the continuation shows the use of
mortar. It can be assumed that here there were later repairs
to the original Hellenistic wall. The western wall of house
1 goes on to the south and thus shows that house 1 had
three rooms. Inside the third room of house 1, a square
room was found in the north west corner. This is a small
space with stone walls bonded with mortar. It was not excavated in its entirety, rather only the surface was defined and
as to its use, one can only speculate. Similar rooms within
an Issa house were found in the 1950s by Gabrievi in
his research into the western defensive wall of the city (he
defined them as spaces for keeping provisions in). Since a
room of similar dimensions and shape was found in house
1, Gabrievis interpretation should probably be applied
to it as well.
Most fragments found were of pottery, and far few bronze
and bone fragments of various objects. The greatest number
of the pottery fragments can be defined as Roman period
kitchenware, but there is also some fine Gnathia ware.
etvrtasta prostorija u sjeverozapadnom kutu kue 1
tome to teren pada kako ide prema jugu, a time i zid, pa su

njegovi ostaci neto nii negoli na sjevernom dijelu.
Unutar tree prostorije kue 1 pronaena je etvrtasta
prostorija u njezinu sjeverozapadnom kutu. Radi se o
manjoj prostoriji s kamenim zidovima povezanima bukom.
Nije istraena u cijelosti, ve je definirana samo njezina
povrina, pa se namjena moe samo pretpostavljati. Sline
prostorije unutar jedne isejske kue pronaao je 50-ih
godina prolog stoljea Gabrievi u svojim istraivanjima
uza zapadni bedem grada. On je te prostorije namjenski
definirao za pohranu i uvanje namirnica. Kako je
pronaena prostorija u kui 1 slinih dimenzija i oblika,
Gabrievieva interpretacija moe se primijeniti i na njoj.
Ipak s obzirom na to da su istraivanja u tijeku, s takvom
pretpostavkom treba biti oprezan.
Moe se zakljuiti da se kua 1 nalazila gotovo paraleleno
s istonim bedemom grada, te da je imala tri prostorije
priblino jednake veliine. Zapadnom stranom bila je
naslonjena na ulicu koja je orijentirana sjever-jug i graena
je stepenasto, to je razumljivo s obzirom na nagib terena.
Sve su izolirane stratigrafske jedinice kontaminirane i u
iskopu se jasno vide tragovi obrade zemljita. Upravo
pred zavretak ovogodinjih istraivanja izolirane su prve
stratigrafske jedinice za koje se pretpostavlja da su intaktne,
te da e dati arheoloki indikativan materijal za datacije
slojeva i pojedinih graevinskih faza u uporabi kue 1.
Iskopom u tom dijelu pronaeno je najvie keramikih te
znatno manje bronanih i kotanih ulomaka. Zamjetljivi
su i nalazi morskih pueva, koljaka i drugih ivotinjskih
kostiju. Od keramikih ulomaka najvie je onih koji se
mogu odrediti kao rimskodobna kuhinjska keramika, ali ima
i fine keramike, tipa Gnathia. Obradom tih ulomaka dobit e
se oslonac za dosta preciznu dataciju gradnje tih zidova.
Pronaeno je i nekoliko komada novca, no nije ga mogue
preciznije datirati jer je potpuno oksidirao, pa prikaz na
njemu nije vidljiv. Tijekom istraivanja voena je detaljna
fotodokumentacija i arhitektonska dokumentacija, a samo
iskapanje odvijalo se izdvajanjem svake stratigrafske
jedinice te njezinim preciznim biljeenjem u obrascima.
Nakon istraivanja sav pronaeni materijal prenesen
Redni broj: 373

Lokalitet: Vis (Issa) rimske terme
Naselje: Vis
Razdoblje: A
Od 20. rujna do 16. listopada 2010. trajala je nova kampanja arheolokih istraivanja i konzervacije na rimskim
termama u Visu. Radovi su ukljuivali arheoloka istraivanja, statiku sanaciju i djelominu rekonstrukciju sjevernog i zapadnog zida termalnog kompleksa, ienje prostora sjeverno od termalne arhitekture i gradnju suhozida
prema gornjoj (sjevernoj pristavi) te podizanje zemljanog
nasipa s june strane termi. Radove je proveo Arheoloki
muzej Split, pod vodstvom Borisa arga. Na njima je
745
Pogled na sjeverni zid tepidarija s podnicom i stupcima (pilae), in situ; na zidu se vidi opivanje sauvane buke
konstrukcija izraena je od eruptivnog konglomerata koji se

brao na prostoru Komie. To dokazuje da je u antici ve od
1. st. na prostoru Komie postojao kamenolom iz kojeg su
Isejci vadili kamen za potrebe svojih graevina. Uporaba
tog kamena upravo u konstrukciji prefurnija (jednak je sluaj
zabiljeen i kod prvoga pronaenog prefurnija), zasigurno
je uvjetovana njegovom mogunou podnoenja vee
temperature u odnosu na druge materijale, prije svega na
vapnenac kojim Vis obiluje.
Do sada je istraen kanal ije su bone stijenke spajane
bez uporabe buke. Bono kamenje ine okomito postavljene nepravilne ploe, a podnica je, koliko je to mogue
s dosadanjim stupnjem istraenosti rei, izraena od
eruptivnog konglomerata i dijelom od keramikih ploa. O
konanom obliku prefurnija jo se ne moe govoriti, jer nije
istraen u cijelosti.
Odnos arhitekture pei i sjevernog zida tepidarija pokazuje da pe nije graena istodobno s okolnom arhitekturom nego naknadno, vjerojatno radi poboljavanja zagrijavanja prostora tepidarija, jer postojea pe koja se nalazi
sjeverno od kaldarija nije bila dovoljna za tu svrhu. Zidne
stijenke pei nisu inkorporirane u okolnu arhitekturu, ve
samo prislonjene, to je oit pokazatelj naknadne gradnje. U sauvanom dijelu sjevernog zida tepidarija pronaeno je mjesto gdje su se nalazila vrata ili samo prolaz
koji je spajao te dvije prostorije. Na mjestu spajanja tih
prostorija tijekom lanjskih istraivanja pronaen je ulomak
mozaika s figuralnim ukrasom ribica u razliitim poloajima koje se nalaze unutar pravokutnog okvira. Ukras je
bilo angairano devet strunih djelatnika: dva arheologa,

tri konzervatora i etiri studenta arheologije te djelatnici
tvrtke Gradina iz Visa. Radovi su financirani sredstvima
Ministarstva kulture koja su dodijeljena Gradu Visu, uz
nadzor Konzervatorskog odjela u Splitu.
Svi su radovi dovreni u cijelosti, a po njihovu zavretku
cijeli lokalitet zatien je geotekstilom kako ne bi propala
arhitektura i arheoloki kulturni slojevi. Istraivanja su bila
locirana u sredinjem dijelu termi u prostoru tepidarija (tepidarium), u njegovu sjevernom dijelu, kvadrantu V 4 1-4. Tu
je pronaen sjeverni zid sauvan u visini od 1,10 m, irine
0,5 m. Izraen je od klesanaca povezanih bukom, a na
njegovu junom licu sauvana je buka koja je u loem
stanju, pa je odmah nakon pronalaska lice opiveno po
rubovima kako bi se sprijeilo prodiranje vode izmeu
buke i stijenke zida te njezino otpadanje sa zida. Unutar
pronaenog zida nalazi se kanal kroz koji je cirkulirao topli
zrak. Ispred sjevernog zida tepidarija pronaeni su ostaci
hipokausne konstrukcije (pilae, suspenzurae), koje su se
nalazile in situ. Nakon to je u cijelosti definiran prostor sjevernog dijela tepidarija, zapoelo je istraivanje prostorije
koja se nalazi neposredno sa sjeverne strane. Podizanjem
recentnih stratigrafskih jedinica otkriven je povrinski dio
prefurnija izraen od eruptivnog konglomerata. Otkrie prefurnija na tome mjestu svojevrsno je iznenaenje s obzirom
na to da je prefurnij ve pronaen naslonjen sa sjeverne
strane na kaldarij (caldarium) termi. Pomnim iskapanjem
definiran je kanal prefurnija i njegove bone stranice. Cijela
746
Iskop s vanjske strane junog zida termi obuhvatio je

povrinu od cca 25 m2 (sonda 15x1,5 m i dubine 1,20 m).
Sondiranje na tome mjestu gdje se nalaze debeli slojevi
recentnoga zemljanog nasipa pokazalo je vanjsko lice
junog zida termi te u njemu dva otvora za kanal. Jedan je
bio otprije poznat, dok se za postojanje drugog nije znalo.
Novootkriveni kanal dobro je ouvan, kao i cijela juna
ploha zida termi. Zid je graen od dobro oblikovanih klesanaca sloenih u ravne i visinski ujednaene redove. Ispred
zida nisu uoeni ostaci podnice, no kako je iskop zaustavljen s donjom niveletom kanala, mogue je da e daljnja
istraivanja na tome mjestu pokazati njegove ostatke.
Istoni kanal naknadno je zazidan kamenjem i bukom, no
ne tako pomno kako je graen sam zid. Podignut je samo
recentni sloj do mjesta kada se povrinski poinju uoavati promjene u boji i teksturi zemlje s brojnijom pojavom
keramikih ulomaka, to govori da se radi o arheoloki kulturnom sloju. Tijekom podizanja recentnog sloja nisu pronaeni nikakvi nalazi.
Na sjevernoj strani termalnog kompleksa otvorena je jedna
sonda veliine cca 3,5x2,0 m, povie tzv. helenistike ulice.
itav je prostor bio prekriven sitnim kamenjem i zemljom,
to je posljedica deponiranja materijala prilikom poljoprivredne obrade i ienja gornjih parcela. U tom nasipu nije
izolirana ni jedna intaktna stratigrafska jednica, a od sitnog
materijala pronaeno je dosta ulomaka tegula sasvim erodiranih oblika. Istraivanja su pokazala postojanje plonika
cca 70 cm iznad razine tzv. helenistike ulice. Plonik je
izraen od kvalitetnog kamena, dobro je ouvan i protee
se u smjeru istok-zapad, paralelno s tzv. helenistikom
ulicom. Ploe su slagane u redovima s veoma pomno obraenim sljubnicama, pravilnih su etvrtastih oblika. Ovdje se
naziva samo plonikom, jer se na ovom stupnju istraenosti ne moe sa sigurnou govoriti radi li se o gradskoj ulici
ili pak poploenju ispred nekog objekta.
Tijekom radova na termalnom kompleksu s lokaliteta je
oieno raslinje i srueni recentni zidovi na njegovoj sjevernoj strani. Odvezene su velike koliine raslinja, dok je
sav kamen izdvojen kako bi se njime mogao izgraditi novi
potporni suhozid. Prilikom ienja pronaeno je dosta
keramikih ulomaka, od kojih treba izdvojiti dva ulomka
tegula s peatima PANSIANA, te ulomak lijevog dijela
Pogled na stijenke i unutranjost kanala prefurnija pronaenog sa

sjeverne strane tepidarija
veoma slian mozaiku koji se nalazi na prijelazu ulaznog

prostora termi i tzv. prostorije D, gdje su unutar pravokutnog okvira prikazani dupini u skoku. Oito je da je slina
praksa bila i na drugim mjestima na termama, gdje su
takvi okviri postavljani na prijelazima izmeu prostorija,
unutar debljine zidova.
U istraivanom prostoru sjevernog dijela tepidarija te u
prostoru gdje je locirana druga pe, pronaeno je dosta
ulomaka tegula koje su bile dijelovi suspenzura, zatim
buke, ali na njoj nema nikakvih tragova boje, ni tukatura,
to je bilo esto nalaeno u prijanjim istraivanjima. Iz
toga se moe zakljuiti kako su zidovi u toj prostoriji bili
samo obukani, bez posebnih ukrasa. Pronaeno je jako
puno mozainih kockica te tri vea ulomka (cca 50x50 cm)
mozaine podnice. Ni na njima nema vidljivih ukrasa, pa
se moe pretpostaviti da je mozaina podnica te prostorije
bila potpuno bijela, bez ukrasa. U svim dosada pronaenim
prostorijama isejskih termi, s iznimkom mozaine podnice
bazena frigidarija, podnice su pokrivane mozaicima s geometrijskim ukrasom. Drugoga sitnog materijala pronaeno
je malo, neto keramikih ulomaka, ruka svjetiljke (korintski tip) te nekoliko komada novca koje bez prethodnog
ienja nije mogue odrediti.
Ostaci plonika sa sjeverne strane termi
747
Pogled na juni zid termi s dvama otvorima za kanal
tijela stele s natpisom Fanto M[--- uklesanom u grkom

alfabetu. Radi se o estom imenu Fanto pronaenom
na isejskim stelama, to to ime svrstava meu najea
enska imena u Isi.
Sjeverni i dio zapadnog zida termi statiki su sanirani i djelomino rekonstruirani. Sjeverni zid nije postojao u cijeloj
duini, ve samo manji dijelovi na istonoj strani, no s obzirom na tragove temelja tog zida te dobro vidljiv rub mozaika, nije ga bio problem rekonstruirati na mjestima gdje
se neko nalazio. Kao vezivno sredstvo opotrijebljena je
vapnena masa pomijeana s 10% cementa, zatim kamena
praina i viki smei pijesak. Time se nastojala postii to

slinija vezivna smjesa kojom su sazidani zidovi termalnog
kompleksa. Zid je na nekim mjestima podignut dva reda, a
gdje ga nije ni bilo podignut je u pet redova, odnosno cca
0,60 m. Ukupna je duina saniranog dijela 12 m.
Zapadni je zid bio bolje sauvan negoli sjeverni, no on je
u svom sredinjem dijelu dosta propao, te je rasuti kamen
bilo potrebno izvaditi i zamijeniti ga zdravim kamenom.
Dakle, uslijedilo je saniranje zida na nain da se dolo do
njegova zdravog dijela koji je statiki pogodan za nadozidavanje. Pri zidanju pratila se zadana visina izvornog kamena
te njegovo uslojavanje u redove. Cijeli je zid na nekim mjestima podignut za dva reda, a dijelom, gdje su u njemu bile
kaverne, popunjen je novim zdravim kamenom. Vezivno
je sredstvo upotrebljavano kao i u sluaju sjevernog zida.
Paralelno s opisanim radovima, strunjaci splitskog odjela
Hrvatskoga restauratorskog zavoda konzervirali su podne
mozaike. Tim je radovima, nakon konzervacije u prostorima Arheoloke zbirke Issa, u zapadni bazen frigidarija
vraen podni mozaik. Mozaik ulaznog dijela termi konzerviran je oien uporabom pjeskarnika od nataloenih
slojeva buke i vapnenca na drugim dijelovima mozaika.
Boris argo
Summary
During September and October 2010, a new campaign of
archaeological excavations into and conservation of the
Roman thermae in Vis was conducted. The research was
Istoni kanal u junom zidu termi
748
located in the central part of the thermae in the tepidarium,

in the northern part, quadrant V 4-14. In front of the northern wall of the tepidarium, remains of the hypocaust structure were found pilae and suspensurae, found in situ.
After the space of the northern part of the tepidarium had
been entirely defined, a start was made on investigating
the room that lay immediately to the north. When recent
stratigraphic units were lifted, the surface area of the praefurnium was discovered, made of eruptive conglomerate.
Careful digging revealed the channel of the praefurnium
and the lateral sides, but it is still not entirely explored. The
furnace was not built at the same time as the surrounding architecture. It was built at a later date, the aim being
to improve the heating of the tepidarium, for the existing
furnace that lay to the north of the caldarium was not adequate for the purpose.
In the space of the northern part of the tepidarium excavated, and in the space where the second furnace was
located, quite a lot of fragments of tegulae were found,
parts of the suspensurae, and of mortar that had no traces
of colour or decoration. Also found were many tesserae,
and three larger fragments (ca 50 x 50 cm) of mosaic flooring. On them there are no visible decorations, and it can
be assumed that the mosaic floor of the room was white,
without decorations.
The excavation on the outer side of the southern wall of the
thermae covered an area of about 25 square metres (a test
pit of 15 x 1.5 m, 1.20 m deep). Testing in this place, where
there are thick strata of a recent earth fill, showed the external face of the southern wall of the thermae, with two openings for a channel in it. One was known from before, but the
other was not known.
On the northern wall of the complex of the thermae, a test
pit ca 3.5 x 2.0 m was opened up, above what is called the
Hellenistic street. Excavations showed the existence of a
pavement 70 cm above the level of the Hellenistic street.
The pavement was made of high quality stone; it is in good
condition and runs in the east-west direction, in parallel
with the Hellenistic street. The slabs are layered in rows
and have regular rectangular shapes. It cannot be said for
certain whether this was a city street or the paving in front
of some structure.
During the works on the thermae complex, the clearing of the site to the northern side was addressed. Large
amounts of vegetation were removed, while all the stone
was put aside so as to be able to make a new dry stone
retaining wall of it. During the clearing, quite a lot of potsherds were found, including two fragments of tegulae
stamped PANSIANA, and a fragment of the left part of a
stela with the inscription carved in Greek script. This was
the sixth time the name Phanto had been found on Issa
stelae, which puts this it among the most commonly used
female names in Issa. Structural repairs were made to the
northern and part of the western wall of the thermae, as
well as partial reconstruction.
749
DUBROVAKO-NERETVANSKA
UPANIJA
750
Dubrovako-neretvanska upanija, HAG 7/2010
Redni broj: 374

Lokalitet: Dubrovnik crkva sv. Vlaha na Gorici
Naselje: Dubrovnik
Grad/opina: Dubrovnik
Razdoblje: SV, NV
Tijekom oujka i travnja 2010. na lokalitetu crkva sv. Vlaha
na Gorici (k.. zgr. 243, k.. zem. 730/5, k.o. Gru) provedena su zatitna arheoloka istraivanja koja su nastavak
probnih arheolokih istraivanja iz 2008. godine i dio su
projekta sanacije i obnove crkve. Radove je izvela tvrtka
Arheo plan d.o.o. iz Konavala, a podizvoa je bila tvrtka
Dom-izgradnja d.o.o iz Dubrovnika. Struna voditeljica
istraivanja bila je Konstanta Muci, dipl. arheo., zamjenica
voditeljice Ivana Galinovi, dipl. arheo., a ostatak strune
ekipe inili su su Nela Kovaevi, dipl. arheo., i tehniar
dokumentarist Ante Butorac, gra. tehniar. Radovi su
financirani sredstvima Drutva prijatelja dubrovake starine iz Dubrovnika.
Crkva sv. Vlaha nalazi se na lapadskom brijegu Gorica u
Dubrovniku, a sagraena je u 19. st. U arhivskim dokumentima crkva se prvi put spominje 1255., a uvrijeeno je
miljenje da se radi o najstarijoj crkvi posveenoj svetom
Vlahu izvan gradskih zidina. Zbog geomorfolokih karakteristika terena i izloenosti poloaja, vie je puta stradavala u potresima, vremenskim neprilikama, ali i ljudskim
djelovanjem. Posljednji je put stradala u Domovinskom
ratu 1991. godine. Arheolokim istraivanjima obuhvaen
je prostor u unutranjosti crkve (sonda 1) i prostor ispred
njezina zapadnog proelja (sonda 2). Iskopavalo se runo,
a u metodolokom postupku istraivalo se stratigrafski, uz
voenje rauna o relativnoj kronologiji nalazita. Iskopavalo
se do zavrnog sloja sterilne, glinaste zemlje zdravice
i kamena ivca. U istraivanjima je evidentirano groblje s
dvjema fazama ukapanja, strukture dviju graevina (graevine br. 1 i br. 2) i zidna struktura koju zbog nedovoljnog
broja podataka nije bilo mogue interpretirati.
Groblje s dvije faze ukapanja oitovano je u starijoj fazi s
dva pronaena groba koja se mogu povezati s ostacima
groblja na redove (grobovi br. 3 i 4) i mlaoj fazi s devet
grobova koji pripadaju tipu zidanih grobnica (grobovi br.
1, 2, 5 11). Grobovi starije faze ukapanja pronaeni su
374 Dubrovnik crkva sv. Vlaha na Gorici

375 Dubrovnik k.. 2500
376 Dubrovnik Lapad, vrt ljetnikovca
Sorkoevi-Jordan
377 Dubrovnik ispod mosta od Pila
378 Dubrovnik udioska ulica
379 Lumbarda Sutivan
380 Otok Mljet Pliina Sv. Pavao
381 Otok Mljet podmorje
382 Otok Mljet Uvala Vela dolina
383 Plat crkva sv. Ivana Krstitelja
384 Ston gradske zidine Poloaj Lastva
385 Ston Sv. Mihailo
386 ipanska luka kompleks ljetnikovca
Katino
387 Trapit (Dubac) crkva sv. Vlaha
388 Vela spila
389 Zastolje Peranova greda
390 Zaton ladanjski sklop Pugliesi
Unutranjost crkve nakon istraivanja (foto: K. Muci)
751
Tlocrt zavrne situacije (nacrt: A. Butorac, N. Kovaevi)
unutranjim zidnim stijenkama. U jednom uzorku starije

buke pronaen je, u sekundarnoj upotrebi, ulomak ruke
staklenog predmeta, vjerojatno kandila, koji se prema tipolokim karakteristikama okvirno moe smjestiti u 14. i 15.
st. (Han 1981: 34, 35, bilj. 181-186, T. III, IV). Iako nije utvrena namjena te graevine, obnova buke i podnice u dva
navrata upuuje na njezinu funkciju tijekom dueg perioda,
a na osnovi svih relevantnih podataka moe se smjestiti
u prvu fazu gradnje i okvirno datirati u kasni srednji vijek.
Ostaci graevine br. 2 pronaeni su unutar sredinjeg i
istonog dijela dananje crkve, a njezinom gradnjom negirana je graevina br. 1. Pravokutnog je tlocrta, dimenzija
7,60 m (istok-zapad) x 5,90 m (sjever-jug). Sauvana je u
razini temelja, osim manjeg dijela zapadnog proelja gdje je
ostao sauvan izvorni segment zida. Raen je od klesanog
i priklesanog kamena, srednje veliine, u sloju vapnenog
morta. Na unutranjem licu ostao je sauvan trag vapnene
bijele buke, a na prijelazu zida u temeljnu stopu sauvana
je podnica raena od manjih kamenih ploa u sloju vapnenog morta. Tragovi negativa junog zida mogu se pratiti na
priklesanom kamenu ivcu, a sauvan je i unutranji ugao
sjevernog i istonog obodnog zida. Recentne gradnje veim
su dijelom ponitile njezine zidove, kao i ostatke ulaza, a u
arheolokim istraivanjima nije pronaena apsida. Pravilna
orijentacija graevine i usklaenost s grobovima tipa zidane
grobnice upuuju na njezinu sakralnu funkciju. Na osnovi
svih relevantnih podataka mogue ju je smjestiti u drugu
u sondi 2, ispred zapadnog proelja crkve. Djelomice su

devastirani izvedbom recentnoga gromobrana. Na osnovi
analize C-14 gradnju grobova i najstarije ukope u njima
mogue je datirati u 14. st. Mlaa faza ukapanja evidentirana je s grobovima tipa zidane grobnice u sondi 2, uz
zapadno proelje crkve, te u sondi 1, uz graevinu br. 2
u unutranjosti crkve. Grobnice su djelomice devastirane
recentnim gradnjama, ljudski osteoloki nalazi u njima dijelom su dislocirani, a iz grobnica br. 10 i 11 u potpunosti
su uklonjeni. Rije je o grobnicama s duim kontinuitetom
ukapanja, o emu svjedoi i ukop veeg broja individua, a
pokretni nalazi pronaeni u njima, kao i rezultati analize
C-14 datiraju ukapanja od 15. do 18. st. Pokretni nalazi koji
su relevantni za dataciju pronaeni su u grobovima br. 2 i
7, a rije je o etiri kovana novia, tri svetake medaljice i
jednom raspelu (Bokarica 2011: 78, 79, 84 86).
Unutar crkve definirane su dvije strukture oznaene kao
graevina br. 1 i br. 2. Graevina br. 1 pravokutne tlocrtne
forme, dimenzije 3,30 m (istok-zapad) x 2,50 m (sjeverjug), smjetena je u sredinjem dijelu crkve. Zidovi su
temeljeni na kamenu ivcu i sterilnom sloju zdravici, a
raeni su od priklesanoga veeg i manjeg kamena u sloju
vapnenog morta svijetle boje. Sjeverni i zapadni zid veim
su dijelom negirani pri gradnji graevine br. 2. Kako tragovi ulaza nisu pronaeni, moe se pretpostaviti kako je
pristup bio iz gornje etae. Unutar graevine evidentirane
su dvije razine podnice i obnova buke u dva navrata na
752
fazu gradnje i povezati s grobovima tipa zidane grobnice te

okvirno datirati njezin kontinuitet od 15. do 18. st. Ispod temelja zapadnog proelja dananje crkve sauvana je i zidna
struktura koja upuuje na postojanje starijeg sloga gradnje.
Poloena je izvan tlocrtnog gabarita crkve, a gradnja crkve
u 19. st. negirala ju je i onemoguila detaljnu interpretaciju.
Literatura
Bokarica 2011 N. Bokarica, Arheologija prvi put u nae
vrijeme, u: Crkva svetoga Vlaha na Gorici, Dubrovnik,
2011: 76 90.
Han 1981 V. Han, Tri veka dubrovakog staklarstva (XIVXVI vek), Beograd 1981.
Nela Kovaevi
Summary
During 2010 at the site of the Church of St Blaise na Gorici
rescue archaeological excavations were carried out. The
church, built in the 19th century, lies on the hill of Gorica in
Lapad, Dubrovnik. In the archival documents it is first mentioned in 1255, and there is a settled idea that this is the
oldest church dedicated to St Blaise outside the city walls.
On this occasion the space in the interior of the church and
the space in front of the western front elevation were investigated. The research established some meagre architectural
remains and several cultural strata: a cemetery with two
phases of burials and the structures of two buildings (building 1, building 2). The old phase of the cemetery comes into
view through the find of two graves that can be connected
with the remains of a graveyard in rows while the later phase
is visible in nine graves that belong to the grave vault type.
On the basis of C14 analysis the older interment phase is
dated to the 14th century, and the later phase, on the basis of
moveable finds and the results of C14 analysis is dated to the
period from the 15th to the 18th century. Building 1 and 2 were
defined within todays church. Although the purpose of building 1 has not been determined, the renovation of mortar and
flooring twice suggest it was in use for a long period of time.
Pursuant to all the information it can be approximately dated
to the period of the late Middle Ages. The regular orientation
of building no. 2 and its harmonisation with grave vaults suggest it had a religious function, while building 1 must have
been negated by its being built. Building 2 is dated approximately to the 15th to 18th centuries.
Snimka istraenih struktura
su organizirani radi izrade dokumentacije za potrebe

promjene svojstva estice zemljita, sukladno uvjetima
Konzervatorskog odjela Dubrovniku kojima je traeno
utvrivanja pouzdanih gabarita graevine koja se nekada
tamo nalazila. Vlasnik predmetne k.. Vladimir Brkovi za
istraivanja je angairao Odsjek za kopnenu arheologiju
Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Voditelj istraivanja
bio je Ivica Pletina, zamjenik voditelja Josip Vinji, a u
istraivanjima su sudjelovala i dva radnika.
Ukupno su istraene dvije probne sonde unutar predmetne
katastarske estice. Pronaeni pokretni materijal privremeno je pohranjen u radionici HRZ-a u Juriima, dok su
pronaeni nepokretni nalazi dokumentirani fotografski i
geodetski, te su zatieni geotekstilom i zasuti zemljom.
Sonda 1, veliine 2x2 m, smjetena je u sjeverozapadnom uglu prostorije. Prilikom njezina otvaranja trebalo je
razbiti poploenje od betonskih kvadratnih ploa (SJ 1),
a nakon toga zapoelo je stratigrafsko istraivanje. Ve
nakon nekoliko centimetara pojavio se sloj prepun graevinskog otpada, manjeg i veeg kamenja i pjeskovite sivkaste zemlje (SJ 4) koji se rasprostirao preko cijele povrine iskopa. U sjevernom dijelu sonde, na cca 1 m dubine
otkriveno je poploenje od tamnosmeih opeka sloenih
na riblju kost (SJ 10). Nastavljeno je skidanje sloja nasipa
(SJ 4) da bi se u potpunosti definirala podnica (SJ 10). U
junom dijelu sonde podnica je unitena, dok se na njezinu
sjevernom dijelu nalaze tri povea kamena (SJ 5 i SJ 11)
koja su pravilno postavljena u odnosu na zidove kue (gospodarska namjena?). Na dijelu gdje nedostaje podnica (SJ
10), nastavljeno je skidanje sloja nasipa (SJ 4). U njemu je
pronaeno dosta ostataka podnice (SJ 10), tako da se sa
sigurnou moe rei da je podnica unitena. SJ 4 je na
tom dijelu sonde preimenovan u SJ 14, jer se ipak nalazi
u drugaijem kontekstu. Na tom dijelu otkriven je vrh zida
smjera istok-zapad (SJ 15). Definirano je samo juno lice
zida u duini 1 m, jer se iznad njega nalazi podnica (SJ 10),
a njegov istoni dio ulazi u profil iskopa, pa ni debljinu zida
Redni broj: 375

Lokalitet: Dubrovnik k.. 2500
Naselje: Dubrovnik
Razdoblje: SV, NV
Od 29. studenog do 3. prosinca 2010. arheoloki je sondiran prostor na k.. 2500 koji se nalazi unutar dubrovakih gradskih zidina, u njegovu zapadnom dijelu. Radovi
753
Sonda 1
Sonda 2
nije bilo mogue odrediti, a da se ne uniti mlaa podnica.

Zid je visok oko 1 m, graen je od pravilnih klesanaca te je
temeljen na zdravici i ivoj stijeni (SJ 16, SJ 17). Zid vjerojatno pripada starijoj fazi te graevine ili starijem objektu
koji se nalazio na tome mjestu. Nakon to je sonda 1 istraena, moe se potvrditi da je spoj sjevernog i zapadnog
zida prostorije organski, odnosno da su graeni istodobno.
U kutu istih zidova nalaze se etiri kamena (SJ 5) koja su
povezana bukom s oba zida, a ispod njih se nalazi podnica od opeka (SJ 10), tako da se sa sigurnou ne moe
odrediti koliko zidovi jo idu u dubinu. S obzirom na spoj
sjevernog, zapadnog i istonog zida s ulaznim stubama,
moe se zakljuiti da se na tome mjestu nalazila kua u
nizu postojeega stambenog bloka.
Keramiki nalazi pronaeni u sondi 1 veinom pripadaju
kuhinjskom i stolnom posuu. Ukupni keramiki materijal
moe se datirati u 16. i 17. st., s iznimkom jednog ulomka
keramike ukraene transfernim tiskom koja se datira u 19.
st. U pronaenom materijalu zastupljena je engobiata keramika, kasna majolika, majolika compendiaria. Pronaena
je uplja cilindrina ruka tave sa zadebljanim zavretkom,
koja se takoer datira u 16. i 17. st., kao i nekoliko ulomaka
keramikih glaziranih cijevi koje su se upotrebljavale za
odvodnju otpadnih voda.
(SJ 7), iznad kojeg se nalazio tanak sloj buke (SJ 6). Juni
dio sonde na spoju vanjskih zidova prostorije nije kopan
iz sigurnosnih razloga, zbog mogunosti uruenja. Naime,
utvreno je da juni zid prostorije nema nikakav temelj, a
njegov spoj s istonim zidom nije organski, ve je samo
naslonjen na njega. Juni zid prostorije graen je u drugaijoj tehnici te nema nikakav temelj, samo je prislonjen
na istoni zid, tako da se sa sigurnou ne moe odrediti
gdje je bio smjeten izvorni juni zid kue. Presudnu ulogu
u nestajanju zida najvjerojatnije su odigrale stube koje su
sagraene juno od prostorije, te su vjerojatno naslonjene
na njegovo sjeverno lice. Po svim otkrivenim parametrima,
namee se zakljuak da se kua koja je bila integralni dio
stambenog bloka protezala do junog ruba dananjeg
stubita. Keramiki nalazi pronaeni u sondi 2 vremenski
odgovaraju materijalu kakav je pronaen u sondi 1. Radi se
veinom o stolnom posuu, a izdvajaju se tipovi majolike
berettine i kasne grafite.
U sondi 1 otkrivene su dvije faze: mlaa u kojoj je pronaena podnica tamnosmeih opeka sloenih na riblju kost,
te starija u kojoj je pronaen zid graen od obraenih pravilnih klesanaca temeljen na zdravici, odnosno matinoj
stijeni. U sondi 2 otkrivene su stube koje se nalaze tono
ispred dananjeg ulaza, ali njihova irina tono odgovara
starijoj liniji ulaza (ulaz je recentno suen zbog postavljanja
drvenih vrata). Takoer, utvreno je da se istoni zid temelji
na matinoj stijeni koja je otklesana te se koso sputa do
kamenog poda. Juni zid prostorije nema nikakav temelj,
nego je samo prislonjen na istoni zid. Obje istraene
sonde potvruju tezu da se graevina uruila u jednom
mahu. To potvruje deblji sloj nasipa prepun graevnog
materijala s dosta buke. Posebno se izdvaja jedan masivni
kameni nadvratnik, a pronaeno je i nekoliko manjih dijelova kamene plastike, ostaci zidne buke te dosta eljeznih klinova i avala koji su najvjerojatnije upotrebljavani za
uvrivanje drvenih greda i krovne konstrukcije.
Veina pronaenih keramikih nalaza spada u kuhinjsko i
stolno posue i datacijski se moe smjestiti u 16. i 17. st.,
s iznimkom jednog ulomka iz 19. st. S obzirom na datacijsku odreenost keramikih nalaza te dijelove graevinskih
elemenata koji su pronaeni u sloju nasipa, tonije u sloju
Sonda 2, veliine 3x1 m, smjetena je u jugoistonom

kutu prostorije radi definiranja samog ulaza i spoja zidova.
Prilikom otvaranja sonde trebalo je razbiti poploenje od
betonskih kvadratnih ploa (SJ 1), nakon ega je zapoelo
stratigrafsko istraivanje. Situacija se pokazala identinom
onoj u sondi 1, javlja se identian sloj nasipa, graevnog
otpada te manjeg i veeg kamenja. Na sjevernom dijelu
sonde, vei pri dubini od 20-ak cm otkriven je masivniji kamen, koji je nakon ienja definiran kao stuba.
Pretpostavka je bila tona jer su ispod otkrivene jo dvije
stube u nizu (SJ 8) koje se pruaju od sjevera prema jugu
te ulaze u sjeverni profil sonde, tako da nije mogue tono
odrediti njihovu duinu, ali se moe pretpostaviti da prate
dananji ulaz u prostoriju. Istoni zid prostorije utemeljen
je na ivoj stijeni koja je otklesana te se blago iri prema
zapadu i zavrava na kamenom podu. Nakon uklanjanja
sloja nasipa (SJ 4) dolo se do spomenutog kamenog poda
754
uruenja, namee se zakljuak da se graevina/kua uruila za vrijeme velikog potresa koji je zadesio Dubrovnik 6.
travnja 1667. godine. Kua koja je istraena nedvojbeno
je bila integralni dio stambenog bloka te se protezala do
junog ruba dananjeg stubita zbog kojeg danas nije vidljiv izvorni juni zid kue.
Ivica Pletina
Summary
At the end of 2010, the space at cadastral parcel 2500
within the city walls was subjected to archaeological testing in the western part of it. The works were initiated in
order to determine reliable outlines for the building that was
once there.
In all, two test pits were investigated. Both of them confirm
the proposition that the building collapsed all at once. This
is confirmed by the thick stratum with a fill of building material including quite a lot of mortar. A massive stone lintel
stands out, and several smaller parts of architectural stone
decoration, remains of wall plastering and plenty of iron
wedges and nails probably used for fastening the wooden
beams and roof structure were found. Considering the temporal determination of the ceramic finds, and the parts of
the structural elements that were found in the fill, or rather
the remains of the collapse, the conclusion necessarily to
be drawn is that the building or house collapsed during the
great earthquake that overtook Dubrovnik on April 6, 1667.
Redni broj: 376

Lokalitet: Dubrovnik Lapad,
Sorkoevi-Jordan
Naselje: Dubrovnik
Razdoblje: NV
vrt
Pogled na vrt ljetnikovca (istoni dio)
ljetnikovca
Arheoloko istraivanje lokaliteta Vrt ljetnikovca SorkoeviJordan u Lapadu u Dubrovniku trajalo je od 15. do 16. lipnja
te od 29. lipnja do 2. srpnja 2010. godine. Izvoa radova

bila je tvrtka Omega Engineering d.o.o. iz Dubrovnika.
Voditelj projekta bio je prof. dr. sc. eljko Pekovi, struna
voditeljica Nikolina Topi, dipl. arheo., dok je cjelokupnu
tehniku dokumentaciju izradio Bruno Doljanin, gra. tehniar. Iskopavalo se sondanom metodom s podjelom na
stratigrafske jedinice, vodei rauna o relativnoj uslojenosti lokaliteta. Istraene su k.. zgr. 372, 380, 381 te k..
zemlj. 1016, 1017, 1018, 1019, 1250, k.o. Gru. Radovi su
Pogled na vrt ljetnikovca
Zid u sondi 1
755
Kameno poploenje u sondi 2
Kanal u sondi 2A
sondi 3 temelji zidova arle; u sondi 4 nisu utvrene starije

podnice, kao ni u sondi 5 gdje se dolo do stijene. U slojevima sondi 1, 2 i 3 pronaeni su fragmenti novovjekovne
keramike, novovjekovnog stakla, kosti, metala. Istraivanja
su pridonijela poznavanju povijesti lokaliteta te su podloga
valorizaciji i projektu prezentacije lokaliteta.
Literatura
Gruji 1987 Nada Gruji: Reprezentativna stambena arhitektura, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI stoljee, 1987:
307 323.
Tlocrt postojeeg stanja arheoloke sonde
Nikolina Topi
eljko Pekovi
financirani sredstvima investitora T. Matane, N. Kljunka i M.

Knega iz Dubrovnika.
Summary
Istraivalo se radi utvrivanja starijih faza gradnje. Vrt ljetnikovca sastoji se od prednjeg, srednjeg i stranjeg dijela,
a sve sonde istraene su na podruju sredinjeg dijela.
Iskopavalo se metodolokim postupkom s podjelom na
stratigrafske jedinice, vodei rauna o relativnoj stratigrafiji
nalazita, a istraivanje je praeno terenskim dnevnikom,
fotografijama i arhitektonskom snimanjem. Istraeno je
ukupno pet sondi rasporeenih u vrtu ljetnikovca. U sondi
1 utvreno je postojanje zida koji je pripadao kui; u sondi 2
definirano je starije kameno poploenje; u sondi 2A zid starije kue temeljen na stijeni te kanal koji vodi do cisterne; u
During 2010, the site the garden of the Sorkoevi-Jordan

villa in Lapad in Dubrovnik was archaeologically investigated. The research was carried out to determine the earlier phases of construction. The garden of the village consists of a front, central and a rear part, but all the test pits
were investigated in the area of the central part. The excavations yielded the walls of a former house, stone paving
and conduits leading to the cistern. The research made a
contribution to the understanding of the history of the site
and forms a basis for a plan for the sites presentation.
756
Redni broj: 377

Lokalitet: Dubrovnik plato ispred mosta od Pila
Naselje: Dubrovnik
Razdoblje: SV, NV
Iz vremena koje prethodi gradnji polukrune graevine evidentirani su ostaci podnica, odnosno hodnih povrina, podloga za podnice i raznih nasipa kojima se postupno dizao
nivo terena na tom prostoru, te u sjeveroistonom dijelu
sonde ostaci zida. Taj je zid vjerojatno najstarija struktura pronaena tijekom ovih istraivanja. Njegova izlizana
gornja povrina ide u prilog tome da je bio dijelom hodna
povrina, pa je mogue da se radi o rubniku puta Uz Posat,
koji je negiran gradnjom polukrune graevine.
Faze vezane uz polukrunu graevinu na platou ispred
mosta od Pila su sljedee: 1.) faza gradnja polukrune
graevine na platou ispred mosta od Pila; 2.) faza gradnja luno presvoenog prijelaza preko kanala; 3.) faza
podizanje razine kanala ispred polukrunog zida novim
poploenjem; 4.) faza gradnja recentnih kanala koji negiraju polukruni zid.
U novije su vrijeme na tom prostoru nasuti recentni slojevi,
a neto poslije iskopani su brojni rovovi i kanali za potrebe
infrastrukture koji su veim dijelom ponitili ostatke arhitekture preostale nakon ruenja polukrunog zida. Pri arheolokim istraivanjima pronaeni su i pokretni nalazi. Radi
se o ulomcima keramike, nalazima obraenog kamena,
metalnim i staklenim nalazima te jednom ulomku oslikane
buke koji se mogu datirati u kasni srednji i novi vijek.
Arheoloka istraivanja na platou ispred mosta od Pila u

Dubrovniku odvijala su se u sklopu projekta sanacije mosta
i postavljanja novoga kamenog poploenja na prostoru
zapadnog ulaza u staru jezgru grada Dubrovnika. Radi se o
nastavku arheolokih istraivanja na lokalitetu Put izmeu
vrata od Pila, most od Pila i plato ispred mosta od Pila (dio
k.. 1/1, 2 i 2312, k.o. Dubrovnik). Arheoloka istraivanja
trajala su tijekom studenog i prosinca 2009. te sijenja
2010. godine (ukupno 38 radnih dana). Izvoa radova
bila je tvrtka Arheo plan d.o.o. iz Konavala, a podizvoa
tvrtka Graevinar quelin d.d. iz Dubrovnika. Struna voditeljica arheolokih istraivanja bila je Konstanta Muci, dipl.
arheo., a ostatak strune ekipe inili su: Ivana Galinovi,
dipl. arheo., Maris Kristovi, dipl. arheo. i Ante Butorac,
dokumentarist gra. tehniar. Investitor je radova
Drutvo prijatelja dubrovake starine, a radove je nadzirao
Konzervatorski odjel u Dubrovniku.
Literatura
U arheolokim istraivanjima na povrini od 193,00 m

otvorena je jedna sonda na cijelom prostoru obuhvata graevinskih radova te unutar nje etiri probne sonde u kojima
su definirani zemljani slojevi, koji su nastali kao rezultat
nasipanja pri kopanju gradskog jarka i gradnji njegova
zida. Dokumentirano je vie kulturnih slojeva i graevinskih faza, a od svih evidentiranih struktura najvaniji su
pronaeni temelji polukrune graevine, sagraene ispred
mosta u funkciji njegove obrane s vanjske strane mostobrana (Beriti 1989). Ta je graevina veim dijelom ponitena naknadnim gradnjama te recentnim iskopima rovova
i kanala za potrebe infrastrukture, tako da su njeni ostaci
pronaeni u nivou temelja, stoga je irinu polukrunog zida
i kanala bilo mogue priblino odrediti prema irini temelja, a preciznije rekonstruirati prema podacima iz bekoga
vojnog arhiva (Kriegsarchiv) ija se izmjera i tlocrt iz 1837.
u potpunosti preklapa s pronaenim ostacima arhitekture.
Beriti 1989 Luka Beriti, Utvrenja grada Dubrovnika,

Dubrovnik, 1989.
Konstanta Muci
Maris Kristovi
Summary
Archaeological investigations on the plateau in front of the
Pile bridge in Dubrovnik were conducted as part of the
project for repairing the bridge and putting up new stone
paving in the area of the western entrance into the old core
of the city of Dubrovnik. In the research several cultural
strata and building phases were documented, and of all
the structures recorded, the most important were the foundations of a semicircular building in front of the bridge for
its defence (a barbican). This building was mainly nullified
by later buildings and recent excavations of trenches and
conduits for the infrastructure.
Redni broj: 378

Lokalitet: Dubrovnik udioska ulica
Naselje: Dubrovnik
Razdoblje: SV, NV
Na lokalitetu udioska ulica u Dubrovniku (k.. zgr. 1903,
k.o. Dubrovnik, k.. zem. 3974, k.o. Dubrovnik) tijekom
veljae 2010. zapoelo je zatitno arheoloko istraivanje
u trajanju od 5 radnih dana. Izvoa radova bila je tvrtka
Zavrna situacija (foto: M. Kristovi)
757
s djelomice ouvanim lunim svodom. Pri istraivanju su

pronaeni pokretni nalazi koji se mogu datirati u novi vijek.
Radi se o pedeset jednom ulomku glaziranih i neglaziranih
posuda te keramikih cijevi.
Vertikalna stratigrafija, kao i dijelom pokretni nalazi pronaeni pri istraivanju na itavom prostoru lokaliteta upuuju
na tri novovjekovne faze. U prvoj fazi lokalitet funkcionira
kao dva odvojena skladina prostora. U drugoj je fazi
razdjelni zid skoro u cijelosti razgraen osim u dijelu oslanjanja svodne konstrukcije sredinji stup i boni pilastri
(ureenje prostora), dok je u treoj fazi prostor preureen.
Mogue je zakljuiti da su podnice skladinih prostora iz
prve faze bile iznad lunih svodova cisterne i podzemnog
prostora, a priblino u razini niveleta ulaznih podesta lunih
otvora. Ureenja prostora u sljedee dvije faze u potpunosti
su ponitila starije podnice, nivelete ulaznog podesta i nivo
starijih podnica, stoga nije bilo mogue utvrditi odnos starijih podnica s niveletom starijih ulaznih podesta. Takoer,
zbog prodora vode u S 2 nije ustanovljeno postojanje temelja razdjelnog zida skladita te temelja istonog i junog
zida objekta. Prodor vode u S 2 zapoeo je na nivou iskopa
pri dnu ojaanja zida ispod recentnog ulaza. To upuuje na
injenicu da je ojaanje novijeg datuma i u funkciji je zatite
prostora od prodora vode iz ulinoga odvodnog kanala.
Poloaj arheolokih istraivanja (nacrt: N. Kovaevi)
Arheo plan d.o.o iz Konavala, a podizvoditelj tvrtka Domizgradnja d.o.o. iz Dubrovnika. Struna voditeljica arheolokih istraivanja bila je Konstanta Muci, dipl. arheo., a
ostatak strune ekipe inili su Ivana Galinovi, dipl. arheo.,
i Ante Butorac, tehniar dokumentarist. Radovi su financirani sredstvima gospodina Ive Marlaisa iz Dubrovnika.
Literatura
Miovi 2005 Vesna Miovi, The Jewish Ghetto in the
Dubrovnik Republic, Zagreb-Dubrovnik, 2005.
Konstanta Muci
Nela Kovaevi
Lokalitet se nalazi u staroj gradskoj jezgri, u prizemlju

zgrade koja je dio stambeno-poslovnog niza (opinskih
kua) omeenog ulicama Prijeko udioska Placa
Bokovieva ulica. Radi se o jugoistonom dijelu gradskog
predjela Prijeko. Taj stambeno-poslovni niz nastao je sredinom 14. st. spajanjem dvaju skladinih prostora lunim
otvorima, i to na nain da je poruen razdjelni zid, a od
1546. nalazio se unutar idovskoga geta (Miovi 2005). Pri
istraivanju otvorene su dvije sonde (S 1 i S 2): S 1 uz
razdjelne stupove i S 2 uz unutranju stranu zida s recentnim ulazom. Istraivanjem su definirani: ostaci razdjelnog zida dvaju skladinih prostora, cisterna, stariji recentni prag i stube, ostaci dvaju kanala te podzemni prostor
Summary
At the site udioska ulica in Dubrovnik during February
2010, rescue archaeological excavations were conducted.
The area investigated lies in the old city core, in the ground
floor of a building that is part of a mixed-used series (municipal houses) bounded by the streets Prijeko udioska
Placa Bokovieva. This is the south east part of the city
neighbourhood of Prijeko. This mixed-use sequence came
into being in the mid-14th century, and from 1546 was inside
the Jewish ghetto. It was created by the combination of two
storage areas with arched apertures, by the party wall being
broken down. In the archaeological excavations, two test
pits were started up (S 1 and S 2), S 1 alongside the dividing columns and S 2 alongside the inner side of the wall
with the recent entrance. In the investigation, the following
were defined: the remains of the wall which divided storage
space, a cistern, a recent sill and stairs, and the remains of
two earlier channels, as well as a subterranean space with
partially preserved arched ceiling. During the excavations,
some moveable finds (pottery) were made that can be dated
to the modern period. Vertical stratigraphy and some of the
moveable finds made in the research in the whole space of
the site related to three modern phases. In the first phase
the site functioned as two separate storage spaces. In the
second phase the party wall was almost entirely broken
down, except where the ceiling construction was supported,
and in the third phase the space was remodelled.
Pogled na cisternu (foto: K. Muci)
758
Redni broj: 379

Lokalitet: Lumbarda Sutivan
Naselje: Lumbarda
Grad/opina: Lumbarda (otok Korula)
Razdoblje: A
Kao i prethodnih godina, istraivanja 2010. odvijala su
se u organizaciji Centra za prapovijesna istraivanja, na
zapadnom dijelu predjela Sutivan, na k.. 1818/2, koja
je u vlasnitvu Opine Lumbarda. Radove su financirali
Ministarstvo kulture i Opina Lumbarda. Voditeljica istraivanja bila je Sanda Hanevi, a u strunoj ekipi sudjelovali
su dr. sc. Hrvoje Potrebica, Janja Mavrovi i Karmen Farac.
Ove je godine istraen jugozapadni dio parcele, u dokumentaciji voen kao sonda C. Dimenzije sonde iznosile su
7x8 m. Nakon to su prethodne dvije kampanje rezultirale
otkriem graevinskog kompleksa s nalazima iz kasne
antike, u ovogodinjoj treoj i zavrnoj sezoni iskop je obuhvatio jedini jo neistraen dio spomenute estice, ime su
i iskopavanja tog dijela Sutivana privedena kraju. Pokraj
sonde C, u sklopu istraivanja otkopan je i dio istonog profila sonde A, a taj je zahvat bio vezan uz gradnju novoga
ogradnog zida lumbardskoga groblja. Tijekom istraivanja,
svaki je sloj i zid ili dio arhitekture oznaen kao zasebna
stratigrafska jedinica, a na koncu ih je definirano 135. U
stratigrafskom smislu, u sondi C mogle su se uoiti dvije
cjeline. Jedna je neposredno uz dananju cestu Lumbarda
Korula. Tu se prvo nailo na mijeani sloj zemlje i veih
komada kamenja s tragovima asfalta i recentnim materijalom. Rije je o uti SJ 99 iji je nastanak vezan uz gradnju
ceste. Ispod tog sloja pojavila se smea zemlja s ulomcima
keramike i sitnim kamenjem (SJ 2) u kojoj je, uz nalaze,
bilo i recentnog materijala. itava je situacija u pojasu
neposredno uz cestu oito bila prekopana. O tome svjedoi i sloj crvenog pijeska oznaen kao SJ 95. On je po
sastavu identian pijesku SJ 3 koji je u starijim sondama
inio zavrni sloj iskopa, no ovdje je u jednom dijelu zateen prebaen preko sloja SJ 2. Ispod SJ 2 pojavio se novi
sloj crne zemlje s komadima kamenja SJ 108, a ispod
njega mijeani sloj s pijeskom SJ 108/3 i konano ist pijesak SJ 3. U sjevernim dijelovima sonde, gdje situacija nije
Ribarska alatka zdrucavica ili pua (foto: S. Hanevi)
bila prekopana, mogla su se uoiti tri osnovna sloja SJ 2,

SJ 108 i SJ 3. U iskopu sonde C definirana su jo dva sloja
crni sloj s tragovima gorenja, komadiima vapna i drobljene keramike SJ 112 i mastan, glinast crveni sloj takoer s tragovima gara SJ 109. Oni su iskljuivo vezani uz
ostatke arhitekture. Tijekom ovogodinjih istraivanja otkriven je jo jedan objekt (Prostorija 4), a ujedno je definirana
i arhitektura koja je 2008. pronaena u sondi B (Prostorija
5). Naalost, ni jedan objekt nije otkriven u cijelosti.
Od pokretnih nalaza valja izdvojiti veliku koliinu ulomaka
tegula i kasnoantike keramike te ulomke keramike uljanice i stakla. Naeno je neto eljeznih predmeta, uglavnom avli i klinovi, dva primjerka bronanog novca, od
kojih je jedan otkriven u istonom profilu sonde A, i to u
kontekstu zida SJ 24, a drugi u sklopu arhitekture SJ 123.
Pronaena je i jedna bronana udica, zatim jo jedna ribarska alatka definirana kao pua ili zdrucavica te olovni
predmeti, moda utezi za mree. Pokretni nalazi uglavnom
upuuju na gospodarsku komponentu sklopa. Osim alata
i predmeta vezanih uz ribarstvo, bilo je i naznaka prerade
maslina. To se odnosi na nalaz kamenog dijela postrojenja
antikog torkula i okrugli kamen SJ 121 koji vjerojatno ini
nedovren mlinski kamen. Oba ta nalaza otkrivena su u
sekundarnoj upotrebi, uklopljena u zid SJ 94. Izvan prvobitnog konteksta otkriveni su jo neki arhitektonski ulomci:
ulomak glatkog i kaneliranog stupia te plosnata kruna
baza stupa. Mogue je da su ti nalazi ostaci nekoga ranokranskog objekta koji se nalazio u blizini. Preliminarno se
moe zakljuiti kako rezultati istraivanja upuuju na postojanje kasnoantikoga graevinskog sklopa na Sutivanu,
bilo samostana ili naselja, s izraenom gospodarskom
komponentom. O postojanju samostana posredno svjedoi
oblinji toponim Koludrt (koludar = redovnik), u arheolokoj
znanosti poznat kao mjesto nalaza Lumbardske psefizme.
Rije je o breuljku koji se direktno nastavlja na zaravan
Sutivana i zajedno s njim tvori isti prostorni kontekst.
Literatura
Potrebica, Hanavi 2008 H. Potrebica, S. Hanavi,
Lumbarda Sutivan, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 572
575.
Sonda C (foto: S. Hanevi)
759
Potrebica, Hanavi 2009 H. Potrebica, S. Hanavi,

Lumbarda Sutivan, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 696
699.
Sanda Hanevi
Summary
During rescue excavations in 2010, the south west part of
cadastral plot 1818/2 in the area of Sutivan in Lumbarda on
Krk island was investigated, and it was designated test pit
C. In a stratigraphic sense, two units can be distinguished.
One of them is immediately alongside todays Lumbarda
Korula road, where a mixed stratum of earth and large
pieces of stone with traces of asphalt and recent material
was found, indicating the road had been recently dug up. In
the northern part of the test pit, where there was an intact
situation, three fundamental strata were discernible: brown
earth with potsherds and small stones; black earth with
lumps of stone; sand. One more structure was found (room
4) and the architecture that was found in 2008 in test pit B
(room 5) was defined. As for moveable finds, a large quantity of fragments of tegulae and late Roman period pottery
was found, as well as fragments of ceramic oil lamps and
glass, iron nails and wedges, bronze hooks and a fishing
tool as well as objects made of lead, perhaps net sinkers.
As in previous seasons, the moveable finds on the whole
related to the economic component of the architectural
complex at Sutivan.
Brodsko bronano zvono s istaknutom godinom 1567. (foto: R.

Moskovi)
Beltrame, a sudjelovali su i Dario Gaddi, Cristiano Alfonso,

Elisa Costa, Francesco Dossola i Vladimir Danilovi.
Financijska sredstva za zatitna arheoloka istraivanja
osiguralo je Ministarstvo kulture, a za tim iz Italije financijska sredstva osigurala je Regija Veneto (Regione del
Veneto).
Pliina Sv. Pavao nalazi se na junoj strani otoka Mljeta
i udaljena je od obale nekoliko stotina metara te potpuno
otvorena vjetrovima i valovima s juga. Lokalitet su u jesen
2006. pronali lanovi ronilakog kluba Medveak
Sava iz Zagreba prilikom ronilakih aktivnosti u sklopu
ronilakog kampa na otoku Mljetu, u suradnji ronilakih
klubova i Ministarstva kulture na podruju zatite kulturne
batine. Na 40 m dubine grupa ronioca naila je na est
topova koji su leali na stjenovitom dnu, a oko njih bili
su razasuti ulomci keramikog posua, stakla i predmeti
od metala. Na najdubljem dijelu nalazita leali su ostaci
drvene brodske konstrukcije i eljezno sidro, od kojega je
bila vidljiva samo eljezna alka. S obzirom na zateeno
stanje, sve je upuivalo na nov, intaktan arheoloki lokalitet. U listopadu 2007. Odjel za podvodnu arheologiju
HRZ-a zapoeo je zatitna arheoloka istraivanja. Tom je
prilikom pronaen sedmi top od bronce i brojni drugi predmeti, topovske kugle, grla staklenih boca, veliko bronano
vjedro, kositreni vr, dijelovi mjedenog i bronanog posua
te keramiki tanjuri i posude italske i orijentalne provenijencije. S obzirom na iznimnu vrijednost lokaliteta, istraivanje
se nastavilo u rujnu 2008., kada je istraeno podruje od
48 m. Materijal koji je izaao na vidjelo nadovezivao se na
onaj iz 2007., no pronaeno je i sedam velikih, luksuznih
tanjura iznik sloenih jedan u drugi, kao i nekoliko zdjelica upakiranih za transport. To je potvrdilo pretpostavku
da se na brodu nalazio orijentalan trgovaki teret namijenjen zapadnom tritu. Radovi na lokalitetu nastavljeni
su i 2009. godine. Od sonde A, postavljene prole godine,
istraivanje je nastavljeno u smjeru sjevera, zavrene su
sonde F, G, I, M i N, zapoeo je iskop novih sondi: P, R, S,
T i U te je obuhvaen prostor od 11 sondi, to bi odgovaralo
podruju od 44 m. Dodatno je bila postavljena pomona
toka H, koja je omoguavala precizniju dokumentaciju.
Redni broj: 380

Lokalitet: Otok Mljet Pliina Sv. Pavao
Naselje: Maranovii
Grad/opina: Goveari (otok Mljet)
Razdoblje: NV
Ovogodinja podvodna istraivanja novovjekovnog brodoloma iz 16. st. na lokalitetu Pliina Sv. Pavao kod otoka
Mljeta trajala su od 5. svibnja do 6. lipnja 2010. godine.
Nastavak je to istraivanja koja traju od 2007. godine.
Tijekom etiri kampanje na vidjelo je izaao bogat i zanimljiv trgovaki materijal koji je brod prevozio, brodska
oprema te naoruanje broda. Ove godine uspostavljena
je meunarodna znanstvena suradnja Hrvatskoga restauratorskog zavoda i Sveuilita u Veneciji (Dipartimento di
Scienze dell Antichita e del Vicino Oriente dellUniversita
Ca Foscari di Venezia). U istraivanju su sudjelovali djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda: voditelj istraivanja Igor Miholjek, Vesna
Zmai, Kruno Zubi i Igor Mihajlovi te vanjski suradnici: Damir Bankovi (ronilaki centar Specijalne policije
Kovanje Mali Loinj), Jurica Bezak i Ante Plani (Red
Tech), Miljenko Maruki (ronilaki centar MM-SUB), Vlado
Onofri (podvodna videodokumentacija), Mario Orlandini
(ronilaki centar Aquatica Mljet), Jerko Macura, Robert
Moskovi (podvodna fotodokumentacija) te ronioci Damir
Onofri i Rade aki. Tim kolega iz Italije predvodio je Carlo
760
Iskop i dokumentiranje ostataka brodske konstrukcije (foto: J. Macura)
Pronaeno je nekoliko cjelovitih luksuznih tanjura, ajnika

i zdjelica izraenih u Izniku te velik broj ulomaka posua
iste provenijencije te sjevernoitalska keramika, velik broj
ulomaka staklenih boca i bakreno posue.
U istraivanju 2010. postavljeno je pomono kvadratno mreite na dubini od 40 do 42 m, na podruju gdje je uoena
najvea koncentracija predmeta. Veina dokumentacijskih
kvadranata, odnosno arheolokih sondi, nadovezala se na
prologodinje. Iskopane su do ive stijene ili brodske konstrukcije. Obuhvaeno je 10 kvadranata, to bi odgovaralo
podruju od 40 m. Dodatno su postavljene pomone referentne toke koje omoguavaju precizniju dokumentaciju
predmeta pronaenih izvan mreita. Nacrtna dokumentacija svakoga pojedinog predmeta provodila se unutar mreita metodom trilateracije ili triangulacijom u sluaju da se
predmet nalazio izvan mreita. Prethodno je svaki predmet dobio svoj inventarni broj i bio fotografiran, a nakon
cjelokupne dokumentacije na dnu bio je paljivo izvaen
na povrinu. Od interesantnijih predmeta pronaeno je
bronano zvono s istaknutom godinom 1567. u reljefu te
dva srebrena talira kneza Saksonije Johanna Friedricha I.
iz 1559. godine. Od ostalog materijala pronaeno je vie
eera pinije (pinus pinea), kosti ivotinja i dijelovi pribora
za jelo. Pronaeno je vie topovskih kugli od kamena,
meu ostalim i jedna promjera 16 cm, to bi znailo da se
na brodu nalazio i top ovoga kalibra (do sada je naeno
8 topova manjeg kalibra). U ovoj kampanji pronaeno je i
dokumentirano 88 predmeta. Veinu materijala ine predmeti od keramike, tanjuri iznik i posude razliitih veliina,
vrevi orijentalne proizvodnje, manje luksuzno posue. U
manjoj mjeri ima i ulomaka predmeta od stakla i bronce
te nekoliko ivotinjskih kostiju. Kolege arheolozi iz Italije
izradili su fotomozaik i tlocrt dijela brodske konstrukcije.

Dokumentirali su 16 dasaka oplate i 6 brodskih rebara.
Uzeti su uzorci za analize starosti drva (dio brodskog rebra
i komad drva koje je vrlo vjerojatno sluilo za loenje vatre
na brodu) te uzorak balansnog kamena. Iskop mamutima,
nacrtna dokumentacija, vaenje materijala i ostali podvodni
radovi bili su popraeni videodokumentacijom. Prilikom
ronjenja upotrebljavana je plinska mjeavina obogaena
kisikom, to omoguava dui boravak na dnu, a ronjenje
ini sigurnijim. Svi arheoloki nalazi koji su izvaeni prilikom istraivanja, nacrtno su i fotodokumentirani, evidentirani i poslani u Odjel za restauriranje podvodnih arheolokih nalaza u Zadru na desalinizaciju i restauraciju, te e
nakon znanstvene obrade biti vraeni u nadleni muzej.
Literatura
Carswell 2006 John Carswell, Iznik pottery, British museum
press, London, 2006.
Miholjek 2009 Igor Miholjek, Novovjekovni brodolom kod
pliine sv. Pavao pokraj otoka Mljeta, Juriiev zbornik,
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2009.
Nepoti 1991 Sergio Nepoti, Ceramiche graffite della donazione Donini Baer, Museo Internazionalae delle Ceramiche
in Faenza, Faenza, 1991.
Igor Miholjek
Summary
During 2010, underwater investigations of the modern
wreck of the 16th century at the site of Pliina sv Pavao
761
[St Pauls Shoal] off the island of Mljet continued. This is

the continuation of research that has lasted since 2007.
Material of both western European and Oriental origin
suggests that the sunken ship was carrying merchandise
from the Levant to Venice. Since trade flourished between
east and west in the 16th century, and the navigation route
partially went through the Adriatic Sea, it is not surprising
that this is just one in a number of similar wrecks; however,
this was found in completely intact state. During this years
campaign, in order to determine the extent of the site,
investigations continued in the area of the greatest concentration of finds, and in the area of the remains of the ships
structure. In part, the planking and ribs of the hull were
documented, and further research will give answers as to
the size and origin of the ship. In all, 88 objects were raised
and documented; the most important were a bronze ships
bell of 1567 and a silver thaler of the Elector of Saxony,
Johann Friedrich I, of 1559.
Veli koj, kameni teret in situ
Redni broj: 381

Lokalitet: Otok Mljet podmorje (rt Stoba, Veli koj)
Naselje: Okuklje, Saplunara
Grad/opina: Goveari (otok Mljet)
Razdoblje: A, SV
istono od rta Stoba. U blizini obale, na dubini od 6 do 25 m

nalazi se podvodni arheoloki lokalitet s ostacima trgovakog broda koji je prevozio teret bizantskih amfora i stakleno
posue istonomediteranskih radionica. Lokalitet su otkrili
domai ronioci 60-ih godina prolog stoljea, kada je poelo
odnoenje amfora i drugoga vrijednog materijala. Nakon
uvida u privatnu zbirku J. Pedrinija, bogatu tim materijalom,
napravljen je prvi struni uviaj u sklopu podmorskog rekognosciranja otoka Mljeta 1975., pod vodstvom dr. Luetia,
prof. A. Kisia i dr. Z. Brusia. Na temelju ulomaka amfora
izvaenih tom prilikom i cjelovitih primjeraka iz privatnih
zbirki, Z. Brusi bizantske amfore iz jadranskog podmorja
podijelio je u 5 skupina (Brusi 1976: 37 49). S obzirom
na visok stupanj devastacije, lokalitet nije dalje istraivan.
Gotovo 35 godina poslije, 2009. ponovno ga je pregledao
Odjel za podvodnu arheologiju u sklopu rekognosciranja
dubrovakog podmorja. Tom prilikom ustanovljeno je da
ispod povrinskog, devastiranog sloja postoji jo uvijek
netaknut arheoloki sloj s cjelovitim materijalom (Zmai
2009: 13). U svibnju 2010. nakon pregleda lokaliteta zapoeo je podvodni iskop. Postavljene su tri arheoloke sonde
dimenzija 2x2 m na pjeanoj zaravni ispod stijene na kojoj
lei eljezno sidro duljine 2 m. U sondi 1, na dubini od 24 m,
ispod 20 cm povrinskog sloja pijeska pronaene su dvije
amfore poloene jedna do druge. Tijelo obje amfore krukolikog je oblika s izrazito irokim ramenom i blago konkavnim
dnom. Razlika je oita u obodu, koji je na jednoj amfori profiliran, a na drugoj potpuno jednostavan, kao i u vratu, kojeg
u drugom sluaju gotovo da i nema. Izmeu vrata i ramena
obje imaju urezan grafit sastavljen od slova M s pridodanom oznakom na lijevoj nozi slova. U sondama 2 i 3, na
dubini od 25 m, ispod 15 20 cm povrinskog sloja pijeska,
pronaeno je 5 amfora istog tipa. U sondi 2 etiri amfore
leale su jedna do druge. U sondi 3, dva metra dalje od skupine amfora, leala je amfora istog tipa jednako orijentirana,
dakle mogu je pronalazak jo identinih amfora u dubljem
sloju sonde 2 i 3. Te su amfore visoke 57 cm, obod je ljevkast, a kratak vrat see do naglaenog ramena, otkud prelazi u izdueni konus. Jedna od tih amfora u predjelu vrata
ima peat u obliku dvije koncentrine krunice utisnut prije
Tijekom svibnja, rujna i listopada 2010. Odjel za podvodnu

arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda rekognoscirao je dubrovako podmorje u podruju otoka Mljeta radi
provjeravanja stanja te poetka istraivanja i dokumentacije otprije poznatih lokaliteta na podruju istonog dijela
otoka. Zbog opsega posla, rekognosciranje je podijeljeno
na dva dijela od 17. do 31. svibnja 2010. pregledan je i
istraen srednjovjekovni brodolom s bizantskim amforama
kod rta Stoba, a od 30. rujna do 4. listopada 2010. antiki
lokalitet kod otoia Veli koj. Voditelj radova bio je Igor
Miholjek, a sredstva za rad osiguralo je Ministarstvo kulture uz sufinanciranje Udruge Pavla apostola mljetskog
brodolomca.
U prvoj je fazi rekognoscirano podruje u blizini mjesta
Okuklja na sjeveroistonoj strani otoka Mljeta, 500 m
Karta otoka Mljeta s pozicijama lokaliteta rt Stoba i Veli koj
762
peenja. Lijevo od peata nalazi se ve spomenut grafit

urezan nakon peenja. ig s koncentrinim krunicama
po svemu je sudei oznaka radionice, dok je naknadno
urezani grafit bio oznaka trgovca, odnosno vlasnika trgovakog broda. Izvan sonde, u povrinskom sloju pronaen
je ovalni keramiki vr s dvije ruke i stajaom plohom na
trbuhu. Povrinski su naene i dvije cjelovite amfore manjih
dimenzija, visine do 30 cm s ovalnim rukama koje polaze
od neistaknutog oboda i zavravaju na ramenu gdje je tijelo
jae proireno i vodoravno narebreno. U donjem dijelu tijelo
se postupno suava i prelazi u ovalno dno. U povrinskom
sloju pronaeno je nekoliko ulomaka koji pripadaju grupi
krukolikih amfora s rukama koje nadvisuju obod, karakteristinih za razdoblje od 11. do 13. st. Godine 2009. i 2010.
nije pronaen ni jedan primjerak te grupe u cijelosti. Njihov
oblik poznat je iz privatne zbirke Pedrini u Dubrovniku.
Baza za datiranje svih amfora s lokaliteta jesu amfore pronaene u Carigradu, ugraene u objekte predjela Mangala.
Vei broj tih amfora pronaen je na brojnim nalazitima u
Bugarskoj, Rumunjskoj, Ukrajni i na Hersonesu, uz novac
Basilija I. i Basilija II., prema emu se mogu datirati u 10.
st. Na lokalitetu je naeno vie ulomaka staklenog posua.
Ulomci pripadaju pliticama na prstenastoj nozi i tanjurima
izraenima u kombinaciji svijetlo zelenog i modrog stakla
s aplikacijama od stakla u drugoj boji i utisnutim ovalnim
motivima tzv. oka. Takav nain ukraavanja moe se pratiti u pokrajinama du istone granice bizantskog carstva, a
tijekom ranoga srednjeg vijeka udomaio se u bizantskim
proizvodnim i trgovakim centrima.
Rt Stoba, podvodni arheoloki iskop i dokumentacija sonde 1

(foto: R. Moskovi)
Od 30. rujna do 4. listopada 2010. rekognoscirana je i

istraena pliina kod otoia Velog koja na istonoj strani
otoka Mljeta. U blizini pliine nalaze se ostaci antikog
broda s kamenim teretom, koji je registriran 1975. godine.
Prema nekoliko ulomaka keramike, brodolom je datiran u
2. ili 3. st. (Kisi 1988: 158), no poslije toga nije nikada
sustavno istraivan. Godine 2009., prilikom rekognosciranja dubrovakog podmorja lokalitet je ponovno pregledan.
Prema nekim nalazima, pojavila se mogunost da se na
tome mjestu nalazi vie od jednog brodoloma, stoga se
eljelo pretraiti podruje oko pliine. Pregledana je sjeverozapadna, sjeverna, sjeveroistona, istona i jugoistona
strana pliine, od njezina vrha na 2 m do 40 m dubine.
Prilikom pregleda utvreno je postojanje dvije vrste materijala koji nije bilo mogue smjestiti u isto razdoblje. Naime,
na vrhu pliine pronaeni su ulomci amfora i tegula, a na
dnu sa sjeverne i istone strane pronaeno nekoliko cijelih
amfora u pijesku. Amfore nisu otkopavane, no prema dijelovima koji se naziru iz pijeska jasno je da pripadaju tipu
Lamboglija 2 i Dressel 6A i prema tome se mogu datirati u
1. st. Vei komadi tih amfora zateeni su i na podruju lokaliteta s teretom kamenih proizvoda registriranog 1975., no
prema ostalom materijalu ini se da je rije o dva odvojena
brodoloma, te da drugi pripada mlaem periodu, odnosno
3. st. Nakon toga zapoeo je podvodni iskop i nacrtna dokumentacijom nalazita. Arheoloke sonde unutar pomonog
mreita nisu raene zbog zahtjevne konfiguracije dna.
Umjesto toga postavljeno je est probnih sondi koje su bile
umreene i izmjerene metodom triangulacije izmeu pet
fiksnih toaka postavljenih na dnu. Tijekom iskopa ustanovljeno je postojanje 3 kamena sanduka, 13 kamenih
ploa dimenzija 100x200 cm i debljine 10-ak cm, 3 velika

elementa L-profila i vie desetaka tanjih ploa debljine 2-3
cm, naenih samo u ulomcima. Prema svemu sudei, brod
je prevozio kamene arhitektonske elemente i teret istonog
kuhinjskog posua, koje je u veoj koliini pronaeno tijekom iskopa. Evidentirano je ukupno 55 pokretnih nalaza,
od kojih veinu ine keramike alice tanke stijenke s
jednom rukom, plitice i mali vrevi s izljevom trolisnog
oblika i kljunom za izlijevanje. Pronaeno je nekoliko veih
vreva slinog oblika, zdjele okruglog ili bikoninog oblika
i zdjele razliite veliine sa stoastim poklopcima s rukom
na vrhu. Analogije tomu materijalu donosi Robinson u
materijalu s atenske Agore iz grupe K, datirane u sredinu
3. st. (Robinson 1959: 61, plate 13, 14). Pronaeno je vie
drvenih elemenata brodske konstrukcije, bronani avli i
velika olovna ploa nepravilnog oblika.
Literatura
Brusi 1976 Zdenko Brusi, Byzantine amphorae (9th
- 12th century) from eastern Adriatic underwater sites,
Archaeologia Iugoslavica, XVII, Beograd, 1976: 37 49.
Kisi 1988 Anica Kisi, Rezultati podmorskih rekognosciranja i istraivanja na dubrovakom podruju, Izdanja
HAD, Zagreb, 1988: 153 168.
Miholjek 2010 Igor Miholjek, Izvjee o podmorskom
arheolokom rekognosciranju dubrovakog podmorja
(Arheoloki lokalitet Veli koj kod otoka Mljeta, 30. 09 04.
10. 2010.) Odjel za podvodnu arheologiju, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2010. (neobjavljeno)
763
Robinson 1959 Henry S. Robinson, The Athenian Agora,

volume V, Pottery of the Roman period, New Jersey, 1959.
Zmai 2009 Vesna Zmai, Izvjee o podmorskom arheolokom rekognosciranju dubrovakog podmorja od 14. do
21. prosinca 2009. Odjel za podvodnu arheologiju, Hrvatski
restauratorski zavod, Zagreb, 2009. (neobjavljeno)
mr. Vesna Zmai
Summary
During 2010, the underwater archaeology department of
the Croatian Conservation Institute carried out a reconnaissance of the seabed of the eastern part of the island of
Mljet. The search was carried out in two phases In the first
a medieval wreck with Byzantine amphorae off rt [point]
Stoba was investigated; in the second, an ancient site off
the islet of Veli koj was researched.
In the vicinity of rt Stoba on Mljet, at a depth of from 6
to 25 m, within three test pits in the surface layer, several
complete and a large number of fragments of amphorae
and kitchenware were discovered, as well as numerous
fragments of luxury glass vessels made in the eastern
Mediterranean. This was a Byzantine merchantman that
was carrying luxury glass vessels and a liquid cargo in
at least five different types of amphora in the 9th or 10th
century.
In an examination of the shallows by the islet of Veli koj
at the extreme eastern end of Mljet, alongside a wreck with
a cargo of ceramic and stone goods, dated to the middle
of the 3rd century, there were signs that in the vicinity there
were the remains of a second wreck, which, according to
the Lamboglia 2 and Dressel 6A amphorae, could be dated
to the 1st century.
Redni broj: 382

Lokalitet: Otok Mljet Uvala Vela dolina
Naselje: Sobra (otok Mljet)
Grad/opina: Mljet
Razdoblje: A
Vrsta radova: zatitno podmorsko iskopavanje
Od 21. do 28. rujna 2010. Arheoloki je istraivan kasnoantiki brodolom u uvali Vela dolina na otoku Mljetu. U
zatitnom istraivanju sudjelovali su: voditelj istraivanja
Igor Miholjek (voditelj Odjela za podvodnu arheologiju
Hrvatskoga restauratorskog zavoda), Vesna Zmai i Igor
Mihajlovi (svi iz Odjela za podvodnu arheologiju HRZ-a)
te vanjski suradnici Damir Bankovi (ronilaki centar
Specijalne policije, Mali Loinj), Ante Plani (Red Tech),
Miljenko Maruki (ronilaki centar MM-SUB, Lumbarda),
Vlado Onofri i Damir Onofri (Eco-mar), Mario Orlandini
(ronilaki centar Aquatica Mljet) te Robert Moskovi (fotograf). Financijska sredstva za zatitno arheoloko istraivanje osiguralo je Ministarstvo kulture.
Amfora tipa Keay XXV, 4. st. (foto: R. Moskovi)
centra MM-SUB iz Lumbarde na otoku Koruli) o novootkrivenome antikom podmorskom lokalitetu koji se nalazi
izmeu naselja Sobra i Kozarica na otoku Mljetu. Na
temelju toga je 2006., tijekom strunog uviaja Odjela za
inspekcijske poslove, utvreno je da je rije o intaktnome
arheolokom nalazitu. Na povrini morskog dna bili su
vidljivi ostaci est cjelovitih amfora te tri eljezna sidra.
Amfore su tom prilikom identificirane kao sjevernoafrike
te se datiraju u 3. i 4. st.
U listopadu 2007. Odjel za podvodnu arheologiju zatitno je
istraio lokalitet ispred uvale Vela dolina sa sjeverne strane
otoka Mljeta. Spomenute amfore i sidra lee na dubini od
41 do 45 m. Vidljive amfore i tri eljezna sidra izmjereni su
U prosincu 2005. Konzervatorski odjel u Dubrovniku zaprimio je prijavu Miljenka Marukia, (vlasnika ronilakog
764
Brana od limenih ploa koja spreava eroziju pijeska (foto: R. Moskovi)
metodom triangulacije te su ucrtani u plan nalazita. Uoena

su dva razliita tipa amfora od kojih je jedna Keay XXV/B
koja se proizvodila u sjevernoj Africi (vjerojatno na podruju
dananjeg Tunisa) tijekom 4. st. te je bila namijenjena za
transport ulja (lat: oleariae) (Keay 1984). Lokalitet je snimljen fotografski i videokamerom. Nakon dokumentacije
lokaliteta zapoelo je vaenje amfora iz povrinskog sloja.
Radi spreavanja moguih devastacija, lokalitet je zatien
eljeznim mreama koje se veu na betonske blokove.
Plan za istraivanje 2008. bilo je ustanoviti rasprostiranje
te debljinu kulturnog sloja, kao i vaenje najugroenijih
arheolokih predmeta. Istraivanje je zapoeto skidanjem
postavljenih zatitnih mrea te postavljenjem mamut-sisaljki. Odlueno je da e se krenuti s iskopom dviju
sondi u pliem dijelu lokaliteta. Ve prvi dan bilo je jasno
da e iskopavanje biti tehniki zahtjevno. Naime, izrazito
velik nagib od 40 te sitan pijesak bili su znatan problem
prilikom iskopa. Odmah po iskopavanju, pijesak iz plieg
dijela padao je u sondu te ju je zatrpavao, to je uspjeno
rijeeno tek postavljanjem svojevrsne improvizirane brane
nekoliko metra povie lokaliteta. Ta brana, sastavljena od
limenih ploa, spreavala je eroziju pijeska u arheoloki
iskop. Promjenjive i na trenutke jake morske struje uzrokovale su slabiju vidljivost, to je direktno utjecalo na kvalitetu
fotografija i videosnimki. Tijekom iskopa otkriveno je novih
20 amfora, tako da se ukupan broj dokumentiranih i ucrtanih amfora popeo na 26, a sve su bile cjelovite ili uz manja
oteenja. Uz keramiki materijal, pronaen je dio drvene
brodske konstrukcije s dva bronana klina. Naeno je i
nekoliko drvenih dijelova same oplate, kao i olovna ploa
manjih dimenzija (10x10 cm). Iskopavanjem je otkriveno
oko 30 m.
Istraivanje lokaliteta Vela dolina 2009., zbog loih vremenskih prilika te iznimno ogranienih financijskih sredstava,
trajalo je samo etiri radna/ronilaka dana. Tijekom planiranja toga zahtjevnog istraivanja odlueno je da je potrebno
prvo ukloniti veinu pijeska povie lokaliteta kako bi se
moglo kvalitetno iskopavati sam brodolom. Bilo je potrebno
i podii na povrinu tri trake geotekstila kojima je lokalitet
bio pokriven. Prilikom podizanja geotekstila zranim padobranom, dva kraka sidra broj 1 i 2 pukla su i odvojila se od
samog sidra. Primijeeno je da je eljezo u iznimno loem
stanju. Nakon uklanjanja geotekstila zapoelo je iskopavanje pijeska povie lokaliteta. Zbog iznimne strmine na
kojoj se lokalitet nalazi, improvizirana brana postavljena
prole godine pronaena je oteena pod pijeskom te je
bilo potrebno napraviti novu koja je tek manjim dijelom
pomogla pri sprjeavanju zasipanja pijeskom te je dokumentirana samo jedna amfora (br. 27). Nakon toga, lavina
pijeska zatrpala je kompletan lokalitet te je odlueno da se
bez uklanjanja pijeska povie lokaliteta, kao i postavljanja
velike i vrste brane, ne moe dalje istraivati. Lokalitet je
zatvoren na jednak nain kao i prole godine.
Istraivanjima 2010. lokalitet je zatien od nanosa pijeska
koji je onemoguavao podvodne arheoloke radove. Zbog
toga je izraeno pet velikih metalnih ploa dimenzija 2x1 m,
s uicama kroz koje su prolazili veliki klinovi i tako fiksirali
ploe meusobno i za pjeano dno. Prije samog postavljanja ploa bilo je neophodno mamut-sisaljkama maknuti
viak pijeska na podruju iznad lokaliteta, odnosno napraviti usjek u koji bi se postavila brana. Nakon postavljanja
brane, zapoelo je skidanje pijeska na podruju lokaliteta
ispod nje. Nataloeni pijesak bilo je potrebno skinuti u sloju
od 50 cm, kako bi se dolo do kulturnog sloja s ostacima
765
Literatura
Disantarosa 2009 Giacomo Disantarosa, Progetto
Liburna Archeologia subacquea in Albanija, L archeologo
subacqueo, Bari, 2009.
Keay 1984 Simon J. Keay, Late Roman Amphorae in the
Western Mediterranean, BAR Int. Ser., 196, Oxford, 1984.
Igor Miholjek
Summary
During September 2010 a wreck from the later Roman
period in Vela Dolina Bay [uvala] on Mljet island was subjected to archaeological research. During the investigations a large quantity of sand covering up the site had to
be removed; in previous campaigns it had constantly covered up the site and frustrated research. Because of this,
an iron dam 10 m long and 1 m wide was put up. Four iron
anchors and 27 amphorae were documented. They were
determined to be amphorae of the Agora M 274 type. Also
found in this campaign were parts of the ships structure.
Thus the conditions were created for a continuation of the
excavation of this unique later Roman period wreck.
Redni broj: 383

Lokalitet: Plat crkva sv. Ivana Krstitelja
Naselje: Plat
Grad/opina: upa Dubrovaka
Tijekom srpnja i kolovoza 2010. u sklopu graevinskih
radova na konstruktivnoj sanaciji crkve sv. Ivana Krstitelja
u Platu (k.. zgr. 34, k.. zem. 647, k.o. Plat) zapoelo je
zatitno arheoloko istraivanje. Radove je izvela tvrtka
Arheo plan d.o.o. iz Konavala, a podizvoditelj radova bila
je tvrtka Lovri-graditeljstvo d.o.o. iz Dubrovnika. Struna
voditeljica istraivanja bila je Ivana Galinovi, dipl. arheo.,
zamjenica voditeljice Konstanta Muci, dipl. arheo., a ostatak strune ekipe inili su Nela Kovaevi, dipl. arheo. i
tehniar dokumentarist Ante Butorac, te vanjski suradnici
Maris Kristovi, dipl. arheo., i Eva ile, studentica arheologije. Radovi su financirani sredstvima Drutva prijatelja
dubrovake starine iz Dubrovnika.
Amfora tipa Agora m 274, 4. st. (foto: R. Moskovi)
brodoloma. Od pokretnoga arheolokog materijala, s obzirom na to da je iskop zapoet na perifernom dijelu nalazita, juno od koncentracije cijelih amfora, pronaeno je
tek nekoliko ulomaka amfora, no ni jedna cijela, te jedan
ulomak tegule. U meuvremenu je zakljueno kako je do
sada nepoznati tip amfora zapravo amfora Agora M 274.
Nakon usporedbe s amforama pronaenima tijekom istraivanja Agore u Ateni u stratigrafskom sloju koji pripada 4.
st. zakljueno je kako je rije upravo o toj amfori. Taj tip
amfore pronali su i talijanski arheolozi 2009. prilikom rekognosciranja poluotoka Karaburuna u Albaniji (Disantarosa
2009). Amfora je manjih dimenzija, visine u prosjeku 66 cm
i irine do 22 cm. Ljevkastog je tijela s malom zailjenom
noicom te izduljenim vratom i rukama koje doseu obod
amfore. Vrat i dio trbuha ispod ramena vertikalno su narebreni. Taj tip amfora u hrvatskom dijelu Jadrana do sada
nije bio poznat. Dosadanjim kampanjama tek su stvoreni
preduvjeti za kvalitetno istraivanje i dokumentiranje toga
jedinstvenog lokaliteta.
Crkva sv. Ivana Krstitelja smjetena je na manjem zaravnjenom platou obronka brda iznad naselja Plata, i to nekoliko
stotina metara istono od Jadranske magistrale, te 50-ak
metara juno od asfaltirane ceste Plat Hidroelektrana
Dubrovnik. Poloaj je izraen visinski, prua dobar pregled okolnog prostora i ima dobru kontrolu nad oblinjim
komunikacijama. Crkva je poloena u smjeru zapad-istok
(s malim otklonom prema sjeveru) te su joj dimenzije oko:
12,40 m (zapad-istok) x 6,80 m/2,90 m (sjever-jug). Ima
izduen tlocrt te se radi o jednobrodnoj longitudinalnoj graevini s polukrunom apsidom. Tlocrtno se moe rei da
se radi o podvostruenom volumenu crkve, na nain da je
766
Pogled na definirano groblje (foto: M. Kristovi)
tom lokalitetu pripada jedan grob tipa zidane grobnice koji

je djelomino istraen. Neistraeni dio groba izlazi iz okvira
istraivane sonde. Okvirno je mlau fazu ukapanja mogue
datirati u kasni srednji i rani novi vijek. Ovom prilikom nije
bilo mogue u potpunosti istraiti 9 grobova, od toga 8 starije i 1 mlae faze ukapanja. Na njih su sjeli temelji dananje crkve, odnosno njezina svetita i broda te njihova arhitektura dijelom izlazi iz okvira istraivane povrine.
Tijekom istraivanja unutar sonde pronaeni su pokretni
arheoloki nalazi. Radi se o nalazima keramike, metala i
kamena (ukupno 20 ulomaka keramike, 3 metalna nalaza
i 1 kamenom nalazu). Pokretni su nalazi datirani u kasnu
antiku, zavretak ranoga srednjeg vijek, u kasni srednji i
rani novi vijek. Na osnovi istraivanja i analiza, mogue je
zakljuiti da je ispred i unutar starije graevine oblikovano
groblje na redove. To neposredno upuuje na injenicu
da je imala sakralnu namjenu, stoga je mogue pronaene ostatke pripisati starijoj graevini sakralne namjene,
i to crkvi s grobljem prvi put spomenutim u izvorima 1366.
godine (eravica, Kovai, Perki D., Perki M. 2007: 24,
44). Uz stariju crkvu, koja je danas svetite, nalazili su
se grobovi tipa zidanih grobnica. Temelji broda dananje
crkve graeni tijekom 18. st. unitili su dio grobova starije i
mlae faze ukapanja.
Pogled na definirane ostatke starije graevine (foto: K. Muci)
starijoj crkvi sa zapadne strane tijekom 18. st. pridruen

novi iri i dui brod. Pritom je starija crkva preuzela funkciju
svetita (eravica, Kovai, Perki, Perki 2007: 44).
Pri arheolokom istraivanju otvorena je jedna sonda (S
1) koja je obuhvatila unutranjost crkve, osim dijela ispod
oltara i polukrune apside. Istraivanjem su definirani arhitektonski ostaci starije graevine te groblje s dvije faze
ukapanja.
Ostaci starije graevine pronaeni su unutar svetita
crkve, a radi se o ostacima dvaju zidova, jednog istaka i
podnice. Zidovi su ouvani u duini od oko 2,90 m do oko
3,50 m i irini od oko 0,60 m. Radi se o zapadnom i sjevernom proelnom zidu starije graevine. Zbog loe ouvanosti zapadnoga proelnog zida istraivanjem nije bilo
mogue utvrditi ostatke ulaza u graevinu. Unutar graevine, i to s unutranje strane sjevernoga proelnog zida,
pronaen je jedan zidani istak. Istono od istaka pronaeni
su ostaci podnice raene od vapnenog morta. Tragovi
zaglaane vapnene buke na unutranjem licu sjevernoga
proelnog zida upuuju na to da je graevina bila obukana. Istraivanjem nije bilo mogue u potpunosti definirati
njezin tlocrt graevine, jer se zidovi nastavljaju izvan okvira
istraivane sonde. Rezultati istraivanja idu u prilog injenici da se radilo o graevini poloenoj u smjeru zapad-istok
(s veim otklonom prema sjeveru) vjerojatno pravokutnog
tlocrta.
Istraivanjem su definirani ostaci groblja s dvije faze ukapanja. Istraeno je ukupno 26 grobova, od ega 25 grobova tipa grobnih krinja pripada starijoj fazi ukapanja u
groblju na redove i 1 grob pripada mlaoj fazi ukapanja, a
radi se o zidanoj grobnici. Arhitektura grobova tipa grobnih krinja sastojala se od neobraenog ili priklesanoga
ploastog veeg, srednjeg i manjeg kamena postavljenog
vodoravno poklopnice i okomito oblonice. Nad dijelom
tih grobova bili su postavljeni ukraeni i neukraeni nadgrobni spomenici. U grobovima su evidentirani pojedinani,
dvojni i viestruki kosturni ukopi. Radi se o najmanje 47
pokojnika razliitog spola i dobi te se vjerojatno radi o pripadnicima jedne manje zajednice koja je bila nastanjena u
blizini. Analizom C-14 ta faza ukapanja datirana je u kasni
srednji vijek. Za dio grobova mogu je kontinuitet ukapanja
od sredine 15. do sredine 17. st. Mlaoj fazi ukapanja na
Literatura
eravica, Kovai, Perki D., Perki M. 2007 Zdenko
eravica, Liljana Kovai, Domagoj Perki, Marta Perki,
Arheoloka batina upe dubrovake (katalog izlobe),
Dubrovnik, 2007.
Nela Kovaevi
Konstanta Muci
Summary
During 2010 at the site Church of St John the Baptist in
Plat, rescue archaeological excavations were carried out.
The church is located on a small levelled plateau of the
slopes of the hill above the settlement of Plat. It extends
from east to west (with a slight deviation to the north), it has
an elongated ground plan, and is of a single-nave longitudinal building with a semi-circular apse. It is possible to say
that there are two visible phases of the church here, with
767
the proviso that the earlier church was joined during the
18th century with a new longer and wider nave. Thus the
earlier church took on the function of chancel.
During the research a test pit (S 1) was opened up, covering the interior of the church, except the part in front of the
altar and the semicircular apse. The investigations defined
the architectural remains of an earlier building within the
chancel, and the graveyard with two phases of burials. The
research was not able to define completely the ground plan
of the earlier building, for the walls go on outside the limits
of the test pit investigated. The results of the research tend
to confirm that this was a building placed in the west-east
direction (with a large deviation off to the north), probably
with a rectangular plan. The research did define the remains
of a graveyard with two interment phases. In total 26 graves
were investigated. Twenty five were of the cist type and one
is of a later phase of burials, consisting of a grave vault. C14
analysis puts the older phase to the late Middle Ages, while
the later phase can be dated to the late Middle Ages or the
early modern period. During the excavations a large amount
of moveable archaeological finds were made, dating from
the later Roman period to the early modern period. From the
research and analysis carried out it can be concluded that
in front of and underneath the building defined, during its
use, row graves were formed. Alongside the earlier church,
today the chancel, were graves of the grave vault type. The
foundations of the nave of todays church were built in the
18th century and were seated upon and in this way negated
some of the graves of the older and later phases of burials.
Redni broj: 384

Lokalitet: Ston gradske zidine Poloaj Lastva
Naselje: Ston
Grad/opina: Ston
Razdoblje: SV, NV
Pogled na Lastvu nakon istraivanja (foto: I. Galinovi)
Na poloaju Lastva na gradskim zidinama u Stonu, k.. zgr.

201, k.o. Ston, tijekom studenog i prosinca 2010. zapoelo
je zatitno arheoloko istraivanje u sklopu obnove Velikog
zida u Stonu. Arheoloka istraivanja izvela je tvrtka Arheo
plan d.o.o. iz Konavala, a podizvoa je tvrtka Barkiija
d.o.o. iz Stona. Struna voditeljica arheolokih istraivanja bila je Ivana Galinovi, dipl. arheo., a ostatak strune
ekipe inili su: Konstanta Muci, dipl. arheo. i Ante Butorac,
dokumentarist gra. tehniar. Radovi su financirani sredstvima Drutva prijatelja dubrovake starine, a radove je
nadzirao Konzervatorski odjel u Dubrovniku.
Poloaj Lastva nalazi se na sredinjem dijelu Velikog zida,
na padinama brda Podzvizda izmeu Stona i Maloga
Stona. Na tom poloaju zid se zaokree od smjera istokzapad prema smjeru sjever-jug, ime se ostvaruje ugao
primjeren smjetaju posade koja je odavde imala pregled
nad oba zaljeva. Lokalitet je istraen u sklopu jedne sonde
kojom je obuhvaena itava povrina poloaja. Na terenu
su evidentirani Veliki zid s parapetom, podzid kojim se uvruje dio Velikog zida i ostaci kuice za straare. Kuica za
Pogled na kuicu za straare (foto: I. Galinovi)
straare bila je manja pravokutna prostorija s jednostrenim krovom pokrivenim kupama i podnicom od vapnenog
morta. Smjetena je u sjevernom dijelu lokaliteta, a ispred
nje prua se ograen prostor. Gradnja na poloaju Lastva
zapoinje nakon 1333. kada se gradi Veliki zid kao dio fortifikacijskog sklopa stonskih zidina. Visina prvobitnog zida
vidljiva je u vanjskom zidnom platu, a povisivanje zida
768
Pogled na Veliki zid i Lastvu (foto: I. Galinovi)
na dananju razinu uslijedilo je 1451. i 1452. godine. Zid

je raen od pravilnih kvadara s uzdignutim parapetom na
kojem se nalazi krunite. Naknadno je ojaan s unutranje
strane u formi podzida. Godine 1470. odreena je gradnja
kuice za straare s produenim zapadnim zidom kojim se
ograuje itav poloaj (Beriti 1965). Poloaj je sluio za
kratkotrajniji boravak ili mjesto okupljanja strae, a kako je
njegova svrha bila isto utilitarna, izostavljeno je poploavanje tla i zaravnavanje kamena ivca. Tijekom istraivanja
pronaeni su pokretni nalazi, i to graevinski otpad (mort i
opeka) te skromni ostaci novovjekovne keramike.
a view of both bays. The site was researched in one test pit
that covered the whole area of the site. During the research,
the Great Wall with parapet, the subwall that reinforced part
of the Great Wall and the remains of a sentry box were registered. The building of the wall at this position started after
1333, and by 1451 to1452 it had been built up to its current
level. In 1470 a small guard house was built here, in front of
which there was a walled space. During the investigations,
moveable finds were discovered as well as building rubble
(mortar and brick and modest remains of modern pottery.
Literatura
Summary
Redni broj: 385

Lokalitet: Ston Sv. Mihailo
Naselje: Ston
Grad/opina: Ston
Razdoblje: A, SV
During 2010 rescue archaeological research was

addressed at the position of Lastva along the defensive city
walls of Ston, during the course of the renovations of the
Great Wall in Ston. The Lastva position is in the central part
of the Great Wall , on the slopes of Podzvizd hill between
Ston and Mali Ston. At this position the wall turns, from east
to west to north to south, making an angle suitable for the
accommodation of the garrison which had from this position
Tijekom 2010. probno je arheoloki iskopavan prostor oko

srednjovjekovne crkve sv. Mihovila (Mihajla) smjetene
na breuljku Sv. Mihailo (zvanog i Gradac) pokraj Stona.
Voditelj istraivanja bio je Ivica Pletina, zamjenik voditelja
Josip Vinji, a u istraivanjima su jo sudjelovali apsolventica arheologije Klaudia Bartoli Siroti te etiri pomona
fizika radnika. Radove je financiralo Ministarstvo kulture,
a nadzirao ih je Konzervatorski odjel u Dubrovniku.
Beriti 1965 Luka Beriti, Stonske utvrde, Anali historijskog instituta JAZU, Dubrovnik, 1956.
Ivana Galinovi
769
Snimka istraenih struktura
materijala. U sljedeem sloju (SJ 2) koji je tamnosive

boje s dosta manjeg kamenja pronaeno je dosta ivotinjskih kostiju. Uz istoni rub sonde koji je smjeten uza
zid smjera S-J (SJ 18) javlja se matina stijena (SJ 4) ve
na dubini od tridesetak centimetara, a na njoj se javlja
tanak sloj buke (SJ 5). Uz juni rub sonde javio se sloj
tamnosive boje s neto keramike i kostiju. Matina stijena
naglo se sputa prema zapadu, kao i tanak sloj buke koji
se nalazi na njoj. U jugozapadnom dijelu sonde javlja se
vee kamenje s tamnom zemljom (SJ 12), koje je oito
namjerno postavljeno na matinu stijenu da bi se dobila
ravna terasa ili hodna povrina. To je i potvreno nakon
uklanjanja SJ 12, jer je kamenje zapunjavalo krapu
unutar matine stijene, a u junom profilu jasno se primjeuje ravna linija sloja. Ispod SJ 12 opet se javlja tanak
sloj buke (SJ 5) neposredno na matinoj stijeni. Na zidu
SJ 18 vidljive su dvije faze zida, tako da je donji stariji dio
imenovan kao SJ 19.
Arheoloka istraivanja provedeni su u okviru obnove crkve

(nositelj projekta obnove je Odsjek za arhitektonsko snimanje i projektiranje Hrvatskog restauratorskog zavoda, pod
vodstvom Borke Milkovi, d.i.a). S obzirom na injenicu
da se radi o kompleksnom lokalitetu, Odsjek za kopnenu
arheologiju ukljuen je u projekt kao dio interdisciplinarnih
istraivanja koja e pridonijeti boljem razumijevanju tog
prostora. Cilj probnoga arheolokog istraivanja bio je proirenje saznanja o fazama gradnje i arheolokim slojevima
nalazita. Na samom lokalitetu vidljive su dvije faze: gornji
plato s crkvicom te vanjski prsten omeen suhozidom.
Ukupno su istraene tri probne sonde razliitih dimenzija,
pribline kvadrature od 40 m. Istraivalo se stratigrafskom
metodom s iskopavanjem svih pokretnih i nepokretnih
arheolokih ostataka te njihovom potpunom dokumentacijom (terenski dnevnik, nacrtna dokumentacija, geodetsko
snimanje, fotodokumentacija i popratni obrasci). Pronaeni
pokretni materijal privremeno je pohranjen u radionici
HRZ-a u Juriima, dok su pronaeni nepokretni nalazi
dokumentirani fotografski i geodetski te su zatieni geotekstilom i zasuti zemljom.
Sonda B
Sonda je postavljena na sjevernom dijelu uz vanjski prsten
lokaliteta s unutranje strane zida SJ 20, te je dimenzija
4x2 m. Nakon uklanjanja povrinskog sloja javio se tamnosivi sloj s malo keramike i kostiju (SJ 6), dok se ispod njega
se javlja sloj s vie kamenja (SJ 7). U sjeverozapadnom
kutu primjeuje se uruenje zida (SJ 8). Ispod uruenja
Sonda A
Sonda je postavljena zapadno od ulaza u crkvu, s vanjske
strane zida koji omeuje gornji plato te je dimenzija 3x3,5
m. U povrinskom sloju pronaeno je dosta recentnog
770
javlja se sivkasta buka koja se u junom dijelu sonde

nalazi iznad matine stijene (SJ 4), a u sjeveroistonom
kutu iznad poploenja (SJ 9). U junom dijelu sonde definirana su dva kamena povezana bukom (SJ 11) na matinoj stijeni. Nakon dokumentiranja otklonjeni su uruenje
(SJ 8) i podnica (SJ 9), a ispod njih nalazi se zdravica
(SJ 15). Kao u sondi A, i ovdje je vea koliina kamenja
postavljena na matinu stijenu da bi se dobila ravna terasa
ili hodna povrina.
Sonda C
Prilikom terenskog pregleda uoena je jedva vidljiva kula
zarasla u gustu vegetaciju na istonoj strani lokaliteta.
Vegetacija je uklonjena te je zapoelo detaljno ienje
kule i prostora oko nje, pogotovo da bi se definirali spojevi sa zidom vanjskog prstena. Kula je prislonjena na
suhozid. Sa zapadne je strane zemljana terasa koju od
kule dijeli suhozid (SJ 22). Nakon dokumentiranja suhozid je uklonjen da bi se definirao zapadni zid kule ili ulaz
u nju. Unutar kule uklonjen je povrinski sloj humusa i
veeg i manjeg korijenja, te se poeo kopati sloj s velikom koliinom uruenog kamenja i dosta buke (SJ 28).
Taj je sloj zapunio kulu prilikom uruavanja i nastavlja se
sve do matine stijene. Na zapadnom dijelu kule nakon
uklanjanja suhozida SJ 22 otkriven je masivan zid graen
od pravilnih klesanaca s puno buke (SJ 23). Skidanjem
sloja uruenja (SJ 28) otkriven je prolaz (SJ 29) u zapadnom zidu, koji je takoer bio zapunjen veim kamenjem.
Nakon to je otkriven ulaz (SJ 29) u zapadnom zidu kule
(SJ 23) nastavljeno je uklanjanje uruenja (SJ 28). Pratei
ulaz otkriveno je poploenje, tonije stubite (SJ 32) kojim
se ulazilo u kulu. Stubite je utemeljeno na matinoj stijeni (SJ 4). Ulaz ima oblik trapeza, najui je s unutranje
strane kule te se iri prema van. S vanjske strane ulaza
javljaju se jo dva zida (SJ 34 i SJ 41), jedan sa svake
strane. Oba su zida okomito postavljena na zid SJ 23 te se
nastavljaju u zapadni profil sonde C, tako da se ne moe
odrediti njihova namjena. Pronaen je slian materijal u
sve tri istraene sonde, koji se veinom smjeta u kasnu
antiku. Najzastupljeniji su keramiki oblik amfore istonomediteranskog podrijetla tipa Late Roman (tip 1, 5 i 6),
koje se izrauju od 5. do 7. st. Unutar sonde A pronaeno
Ulomak kamene plastike s pleterom (9. st.)
je nekoliko fragmenata kasnosrednjovjekovne i novovjekovne keramike. Unutar zasipa kule SJ 28 u sondi C pronaena su dva primjerka kamene plastike, kapitel te jedan
ulomak ukraen pleterom koji se moe datirati u kraj 8. i
poetak 9. st.
Probna istraivanja na prostoru oko crkve sv. Mihajla dala
su zanimljive rezultate. Sonde A i B postavljene su na
zapadnoj strani brda te su dale priblino sline rezultate,
bez obzira na to to se sonda A nalazi uz rub gornjeg
platoa, a sonda B s unutranje strane vanjskog prstena.
U obje je sonde dokumentiran sloj nasutog kamenja
kojim se zapunjavao prostor izmeu matine stijene,
tonije popunjavale su se krape da bi se dobila ravna
povrina. U obje sonde pronaeno je dosta ivotinjskih
kostiju i neto manje keramike, koja je veinom kasnoantika te je grublje izrade. U terenskom pregledu koji je
prethodio istraivanju otkrivena je jedva vidljiva kula na
istonoj strani brda koja je naslonjena na vanjski prsten
koji je na tom dijelu suhozid (Sonda C). Istraivanje kule
donijelo je najzanimljivije rezultate. Kula je u potpunosti
bila zapunjena kamenjem s dosta buke. Tek pri dnu javio
se sloj s kasnoantikom keramikom. Naime, tri vanjska
zida kule graena su istodobno u istoj tehnici te su naslonjena na stariji masivni zid s ulazom. Zid je graen od
pravilnih klesanaca s dosta buke, ulaz je trapezoidnog
oblika, poploan je kamenim ploama (stube) i posjeduje mehanizam za zatvaranje vrata (utori za umetanje
grede). Po utorima se zakljuuje da je taj zid branio unutranji prostor brda (naselja), a tek poslije postaje unutranji zid kule. Otkriven je poetak jo dvaju zidova koji
su okomito naslonjeni na ulaz te se nastavljaju prema
zapadu. Gledajui rezultate istraivanja, masivni zid s
ulazom moe se datirati u kasnu antiku. Naalost, kula
se ne moe poblie datirati.
S obzirom na injenicu da je antiki i kasnoantiki Ston
kompletno razgraen za potrebe gradnje novoga grada
1333., svaki nalaz iz tog perioda treba posebno tretirati
Kasnoantiki ulaz sa stubitem
771
Redni broj: 386

Lokalitet: ipanska Luka kompleks ljetnikovca Katino
Naselje: ipanska Luka
Grad/opina: ipanska Luka (otok ipan)
Razdoblje: NV
i valorizirati kako bi se dolo do boljih saznanja o Stonu

u antici. Istraene probne sonde navode na zakljuak da
je budua istraivanja potrebno usmjeriti na istoni i jugoistoni dio brda Gradac, na terasama s unutranje strane
vanjskog prstena. Zid s ulazom koji je pronaen u sondi C
nedvojbeno je sagraen u kasnoj antici, po stilu gradnje
te po pokretnom materijalu koji je pronaen uz njegove
temelje. Postojanje drugih nepokretnih materijalnih ostataka iz tog perioda potvruju dva zida koja su vezana za
navedeni ulaz te se nastavljaju prema unutranjem platou.
Na tom bi mjestu svakako trebalo otvoriti veu povrinu da
bi se definirala funkcija pronaenih zidova. Kasnoantiki
zid s ulazom nastavlja svoj ivot kao unutranji zid kule
koja je naslonjena na njega. Junije je otkrivena jo jedna
identina kula.
U svjetlu ovogodinjih nalaza, poglavito u sondi C, budua
bi se istraivanja trebala koncentrirati na istonoj strani, s
unutranje, zapadne strane masivnog zida s ulazom, kao i
na potezu prema jugoistoku i jugu, gdje je u terenskom pregledu otkrivena jo jedna identina kula i nekoliko zidova
vezanih bukom.
Od 12. do 14. srpnja 2010. tvrtka Omega Engineering d.o.o.

iz Dubrovnika arheoloki je istraila sonde na podruju kompleksa ljetnikovca Katino u ipanskoj Luci. Voditelj projekta
bio je prof. dr. sc. eljko Pekovi, struna voditeljica Nikolina
Ivica Pletina
Summary
During 2010, shovel test archaeological excavations were
carried out around the medieval Church of St Michael
located on the hill of Sv. Mihailo (also called Gradac) close
by Ston. The object of the excavations was to enlarge
our knowledge about the phases of the building and the
archaeological strata of the site. Two phases were visible
at the site, an upper plateau with the medieval chapel, and
an outer ring bounded by a dry stone wall. In all, about 40
square metres were investigated in three test pits of difference sizes.
Test pits A and B were placed on the western side of the
hill, and yielded more or less similar results, irrespective
of A lying by the edge of the upper plateau, and B on the
inner side of the exterior ring. In both pits a layer of stone
fill was documented, used to fill the space between the
bedrock in order to get a flat surface. In both pits, quite
a lot of animal bones were found and coarse largely late
Roman period ware.
The investigation of pit C, or the research into the tower,
brought the most interesting results. The tower was completely filled with stone with quite a lot of mortar. Only
at the bottom did a layer with late Roman period pottery appear. The three external walls of the tower were
built at the same time in the same technique and abutted onto the older massive wall with the entry. This wall
was made with regular ashlars with plenty of mortar, and
the entry was in trapezoid form, paved with stone slabs
(steps), had a mechanism for closing the door (slots for
putting in a beam). From the slots we assumed that this
wall defended the inner area of the hill (the settlement)
and only later became the interior wall of a tower. The
wall of the late Roman period with the entry continued its
life as an internal wall of the tower that was leaning onto
it. A little further to the south another, identical, tower
was revealed.
Pogled na proelje ljetnikovca
Tlocrt postojeeg stanja arheoloke sonde
Podnica od oblutaka u sondi 8
772
Summary
In July 2010, shovel test pits in the area of the complex of
the Katino villa in ipanska Luka (harbour) on the island
of ipan were archaeologically investigated. The archaeological investigation in the area of the villa was carried out
for the sake of determining the building phases, and nine
small shovel test pits deployed over all parts of the complex
were opened. All the strata were sterile, and the existence
of an earlier villa at the site before the 20th century was not
discovered.
Redni broj: 387

Lokalitet: Trapit (Dubac) crkva sv. Vlaha (Sv. Kria)
Naselje: ibaa, Dubac
Grad/opina: upa Dubrovaka
Razdoblje: SV, NV
Pogled na sondu 4
Na lokalitetu crkva sv. Vlaha (Sv. Kria) na Trapitu (Dubac)

radi gradnje novoga groblja tijekom listopada i studenog
2010. godine (19 radnih dana) zapoelo je zatitno arheoloko istraivanje. Radove je izvela tvrtka Arheo plan d.o.o.
iz Konavala, a podizvoa je bila tvrtka Lovri-graditeljstvo
d.o.o. iz Dubrovnika. Struna voditeljica istraivanja bila
je Konstanta Muci, dipl. arheo., zamjenica voditelja Nela
Kovaevi, dipl. arheo., a ostatak strune ekipe inili su
arheologinje Ivana Galinovi i Katarina Mikjel te tehniar
dokumentarist Ante Butorac. Radovi su financirani sredstvima Opine upa Dubrovaka.
Stijena i poklopnice kanala u sondi 8
Topi, dipl. arheo., dok je cjelokupnu tehniku dokumentaciju izradio Bruno Doljanin, gra. tehniar. Radove je financirao investitor, tvrtka Mikado d.o.o. iz Zagreba.
Istraivani lokalitet nalazi se na brdu Trapit (Dubac), na k..

zem. 949 (stara izmjera), (k.. zgr. 21 na k.. zem 211/3
nova izmjera), k.o. ibaa. Smjeten je na cisterni na
vrhu Kri te ograen niskim zidom. U geografskom smislu
lokalitet je smjeten na zapadnom dijelu brda Trapit, i to na
manjem zaravnjenom platou vrha Kri. Radi se o poloaju
koji je izraen visinski, prua dobar pregled okolnog prostora i ima dobru kontrolu nad oblinjim komunikacijama.
Vanost poloaja u prolosti proizlazila je iz injenice da je
Iskopavalo se sondanom metodom s podjelom na stratigrafske jedinice, vodei rauna o relativnoj uslojenosti
lokaliteta. Istraene su k.. zgr. 208, k.. zem. 472, 473,
474, k.o. ipanska Luka. Podruje oko ljetnikovca Katino
istraivano je radi utvrivanja faza gradnje. Istraivalo se
metodolokim postupkom podjele na stratigrafske jedinice,
uz voenje rauna o relativnoj stratigrafiji nalazita, a sve
je praeno terenskim dnevnikom, arhitektonskim snimanjem i fotografijama. Istraeno je ukupno 9 manjih sondi
rasporeenih na svim dijelovima kompleksa. Definirana je
starija podnica u stranjem dvoritu kue koja je u neto
mlaoj fazi prekrivena betonom. Utvrene su potporne
stope zidova u sondama 1 5, a u sondama 1, 6 i 8 dolo
se do stijene. Svi su slojevi sterilni te na toj lokaciji nije
utvreno postojanje starijeg ljetnikovca prije poetka 20. st.
Literatura
Gruji 1987 Nada Gruji, Reprezentativna stambena arhitektura, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI stoljee, 1987:
307 323.
Nikolina Topi
eljko Pekovi
Pogled sa zapada na vrh Kri i lokalitet (foto: N. Kovaevi)
773
Pogled na lokalitet nakon istraivanja (foto: K. Muci)
m (zapad-istok). Mogue je da je pretprostorija bila trijem

graevine. Zbog loe ouvanosti pretprostorije i zapadnog
proelja glavne prostorije, istraivanjem nije bilo mogue
utvrditi ostatke ulaza. Hodne nivelete unutar i izvan graevine utvrene su u tragovima. Radi se o ostacima kamenog
poploenja s unutranje strane sjevernoga proelnog zida
te uz vanjsku stranu zapadnog zida pretprostorije i sjevernog zida glavne prostorije.
Ostaci groblja koji su definirani ovim istraivanjem imaju
jednu fazu ukapanja, i to u grobovima tipa zidanih grobnica.
Ovom je prilikom istraeno ukupno pet grobova (grob 1, 2, 3,
4 i 5) evidentiranih unutar i izvan crkve, od toga se tri nalaze
unutar crkve (grob 3, 4 i 5), jedan zapadno od graevine
(grob 2) i jedan sjeverno od graevine (grob 1). Analizom
C-14 poetak ukapanja u grobu 3 datiran je od 1520. do
1580. i od 1630. do 1660. godine. Juno od istraivanog
lokaliteta i pristupnih stuba na cisternu evidentiran je jedan
grob (grob 6) koji ovom prilikom nije istraivan. Neistraeni
grob upuuje na to da se groblje rasprostiralo na irem prostoru oko crkve. Moe se pretpostaviti da se uz vanjski rub
ogradnog zida lokaliteta nalazi jo grobova te da je povrina
lokaliteta vea od povrine koja je istraivana ovom prilikom.
Tijekom istraivanja na cijeloj povrini lokaliteta pronaeni
su pokretni arheoloki nalazi. Radi se o nalazima keramike, buke, metala, stakla, drva i kosti (51 ulomak keramike, 17 ulomaka i predmeta od stakla i staklene paste, 27
ulomaka i predmeta od drva i kosti, 12 ulomaka i predmeta
od metala i 5 ulomaka buke). Pokretni nalazi datirani su u
kasni srednji i rani novi vijek.
smjeten na Trapitu, u blizini starih komunikacija priobalje

unutranjost, izvora vode, manjih i veih povrina obradive
zemlje i naselja (eravica, Kovai, Perki D., Perki M.
2007: 50). Istraivanjem su definirani arhitektonski ostaci
crkve i jedne graevine te groblje s jednom fazom ukapanja. Tijekom istraivanja pronaeni su pokretni arheoloki
nalazi. Evidentirani slojevi i pokretni materijal idu u prilog
injenici da se radi o crkvi i graevini koje su podignute na
prirodnoj konfiguraciji terena koja se sastojala od zemlje
zdravice i kamena ivca.
Ostaci crkve definirani su u junom dijelu istraivanog lokaliteta. Crkva je poloena u smjeru zapad-istok, pravokutnog je tlocrta, s polukrunom apsidom na istoku, duga oko
5 m (zapad-istok) i iroka oko 2,50 m (sjever-jug). Zbog
loe ouvanosti zapadnoga proelnog zida istraivanjem
nije bilo mogue utvrditi ostatke ulaza. Ostali zidovi crkve
ouvani su u relativnoj visini od oko 1 m i irini od oko 0,55
m. Tragovi zaglaane sivobijele vapnene buke na unutranjem licu zapadnoga proelnog zida upuuju na to da
je crkva bila obukana. Hodna niveleta unutar crkve utvrena je u tragovima, i to kao ostaci kamenog poploanja
s unutranje strane zapadnog zida. U sjevernome proelnom zidu nalaze se ostaci prolaza, i to vrata koja su vodila
u graevinu. Graevina se sastoji od glavne prostorije i
pretprostorije te je nepoznate namjene. Glavna prostorija
graevine poloena je u smjeru zapad-istok, pravokutnog je tlocrta te duga oko 4 m (zapad-istok) i iroka oko
2 m (sjever-jug). Pretprostorija graevine pravokutnog je
tlocrta te duga oko 2,50 m (sjever-jug) i iroka oko 1,50
774
hill. It is located on the cistern on the peak called Kri and

surrounded by a low wall. The research defined architectural
remains of a church and another building, and a graveyard
with a single phase of burials. The church is a single nave
building, rectangular in its ground plan, lying west to east.
The separate building consists of a main room and an antechamber; its use is not known. All told, five graves, grave
vault type, were investigated, registered inside and outside
the church. The results of the research, study of the moveable material and the analyses carried out show that the
church, the building and the graveyard were in use throughout the modern period, and that the church and the building
were put up at the same time. The site stopped being used at
the beginning of the 19th century, when it began to be devastated; the nearby settlements and the site researched were
demolished, which went on throughout the 20th century when
stone was taken away and a cistern was built. When the
cistern was being built, the remains of the church and two
graves were protected and enclosed by a low wall.
Tlocrt zavrne situacije (nacrt: A. Butorac, N. Kovaevi)
Redni broj: 388

Lokalitet: Vela spila
Naselje: Vela Luka
Grad/opina: Vela Luka (otok Korula)
Razdoblje: P
Vertikalna stratigrafija, kao i pokretni nalazi, upuuje na to da

su crkva i graevina nastajale istovremeno, i to vjerojatno u
kasnome srednjem vijeku, te da ine cjelinu. U tom razdoblju
zapoelo je i ukapanje. Rezultati istraivanja, obrade pokretnog materijala i analiza upuuju na to da su crkva, graevina
i groblje bili u upotrebi i tijekom ranoga novog vijeka.
Lokalitet je devastiran poetkom 19. st. kada su graevine
i oblinja naselja poruena te je na njemu prestalo ukapanje. Naputanje naselja rezultiralo je injenicom da crkva
vie nije obnovljena. Nakon toga je uz sjeverni proelni zid
crkve, unutar graevine, Bratstvo sv. Luke iz ibae postavilo kameni kri koji je oborio udar groma 1920. godine. U
spomen na kri, oko njegovih ostataka sloen je vodoravno
postavljen kri. Nakon prestanka uporabe, lokalitet je devastiran odnoenjem kamena, tijekom Drugoga svjetskog rata
i nakon njega gradnjom cisterne. Pri gradnji cisterne ostaci
crkve i dva groba zatieni su i ograeni niskim zidom na
zahtjev konzervatora i brae Tomislava i Antuna Macana.
Pronaeni zidani ostaci nakon istraivanja na primjeren su
nain privremeno zatieni te e nadleni Konzervatorski
odjel u Dubrovniku odrediti posebne uvjete za prezentaciju
nalazita, kao i mogunosti daljnjih radova i intervencija.
Tijekom rujna i poetkom listopada 2010. u Veloj spili, vieslojnom prapovijesnom arheolokom lokalitetu iznad Vele
Luke na zapadnom dijelu Korule, trajalo je zatitno iskopavanje. Koristei se suvremenim saznanjima o istraivanju
piljskih nalazita, skupina od dvadesetak strunjaka etiri je
tjedna prouavala oko 10.000 godina dugu sekvencu jadranske prolosti. Kao i prethodnih godina, znatan dio istraivakog tima doao je s Odsjeka za arheologiju Sveuilita u
Cambridgeu, koji je na temelju viegodinjega znanstvenog
projekta i uspjene suradnje sa Zavodom za paleontologiju
i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba i Centrom za kulturu iz Vele Luke, jedan
od nositelja projekta i organizatora terenskog rada. Od ove
godine u istraivanjima sudjeluje i Institut za antropologiju
iz Zagreba. U terenskom radu sudjelovali su arheolozi:
Dinko Radi, dr. Preston Miracle, dr. Stao Forenbaher, dr.
Rebecca Farbstein, Suzie Pilaar-Birch, Pia Spry-Marques,
Chris Stimpson, Clare Rainsford, Sinia Radovi, Ankica
Oros Sren, Ivana Jovanovi, Ana Grabunija, dr. Rachel
Ballantyne, geolozi dr. Giovanni Boschian, dr. Christina
Smith, dr. Victoria Knight i Ljiljana Pavii te studenti Matea
Hulina, Gerard Tully, James Surrey, Cynthia Larbey, Charlie
Draper, Ana kreblin, Goran Tomac i Nikola Kovaevi. U
radovima je sudjelovao i volonter Andy Collins. Istraivanje
Vele spile financira se neposrednom novanom potporom
vie domaih i inozemnih institucija (Ministarstvo kulture,
Opina Vela Luka, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, University of Cambridge).
Literatura
eravica, Kovai, Perki D., Perki M. 2007 eravica,
Zdenko, Kovai, Liljana, Perki, Domagoj i Marta,
Arheoloka batina upe dubrovake (katalog izlobe),
Dubrovnik, 2007.
Konstanta Muci
Nela Kovaevi
Summary
At the site of the Church of St Blaise (Holy Cross) on the hill
Trapit or Dubac, during 2010 rescue archaeological excavations were carried out. The site is on the western part of Trapit
Velu spilu, smjetenu na sunanoj padini samo 120 m iznad

uvale Kale, najzaklonjenijeg dijela velolukog zaljeva, od
775
Sonda 2, iskopavanje (foto: C. Stimpson)
Mokro sijanje (foto: A. Grabunija)
1974. intenzivnije su zapoeli istraivati akademik Grga

Novak i njegov nasljednik Boidar euk. Rezultati su
pokazali kontinuiranu naseljenost od kraja zadnjega ledenog doba do kraja bronanog doba, odnosno od prije
20.000 godina pa gotovo do danas, a ve nakon prvih analiza postalo je oito da je Vela spila iznimno vaan lokalitet koji bogatstvom i kontinuitetom naseljenosti nadilazi
slina sredozemna piljska nalazita. Istraivanja krajem
20. st. bila su, sukladno tada opeprihvaenim metodolokim postavkama, ponajprije usmjerena prema preciziranju
kronolokih odnosa meu pojedinim razdobljima, odnosno arheolokim kulturama te posebno prema odreivanju promjena u stilovima ukraavanja keramike. Naglim
napretkom tehnologije, danas se ubrzano razvijaju brojne
sofisticirane analitike i dijagnostike metode koje podrazumijevaju interaktivnost, multidisciplinarnost i subspecijaliziranost, to u sluaju vieslojnih lokaliteta, poput Vele
spile, zahtijeva okupljanje meunarodnog tima strunjaka
raznolikih profila, uz redefiniranje dosadanjih znanstvenih
spoznaja otvarajui nove istraivake ciljeve i teme.
Od 2007. traju ljetne terenske radionice usmjerene uglavnom
na obradu nalaza paleolitike i mezolitike starosti prikupljenih iskopavanjima 2004. i 2006. godine. U tim je radionicama
sudjelovao niz naih i stranih poslijediplomskih studenata,
koji su sustavno obraivali stratigrafiju, geomorfologiju,
ostatke razliitih ivotinja (lovnih ivotinja, domaih ivotinja,
zvijeri, ptica, riba, malih sisavaca, koljaka i pueva), kamene
predmete, umjetnike izraevine i druge razliite nalaze.
Cilj kampanje 2010. bio je da se ienjem i minimalnim
zadiranjem u postojee profile precizno definira stratigrafski slijed niza konteksta nataloenih u posljednjih desetak
tisua godina. Tijekom etiri tjedna terenskog rada istraivana su dva odvojena poloaja. Sonda 1 (4,5x0,7 m)
nalazila se blizu ulaza u pilju i iskopana je od recentnog
piljskog tla do relativne dubine od oko 1,6 m, odnosno do
bronanodobnih naslaga. Sonda 2 (2,5x1 m) locirana je u
sredinjem dijelu objekta i istraena do dubine od 4 m, ili u
rasponu od suvremenog razdoblja do mezolitika.
Mokrim prosijavanjem u terenskoj radionici, izdvojeno je
vie desetaka tisua keramikih ulomaka, kremenih alatki,
ivotinjskih kostiju, pueva, koljaka i ostalih predmeta koji
su u terenskom laboratoriju prebrojeni, izmjereni, izvagani,

dijelom signirani i inventarizirani, a veina je nalaza i preliminarno odreena. Ostale analize, poput geokemijskog,
geofizikog i mikromorfolokog prouavanja sedimenata,
analize litike sirovine i sastava keramike, analize stabilnih izotopa ljudskih i ivotinjskih kostiju, radiometrijskog
odreivanja starosti, arheozooloke, tafonomske i arheobotanike analize, prouavanja naslaga vulkanskog pepela
te niz ostalih visokospecijaliziranih odreivanja, obavit e
se u laboratorijima suradnikih institucija Cambridgea i
Zagreba, a prema potrebi i drugdje.
Iako je projekt usmjeren prema openitim pitanjima vezanima uz prapovijest Jadrana, a ne na potragu za atraktivnim pojedinanim nalazima, upravo takve predmete istraivai i ira javnost najdue pamte. Prethodnih su godina
veliko iznenaenje bili nalazi minijaturne paleolitike
plastike, figurice ivotinja od peene zemlje. Ti su nalazi
rijetki u svjetskim razmjerima, a kod nas su (za sada) jedinstveni. Oni su najstarije umjetnike izraevine, ne samo u
Hrvatskoj nego i u njezinu irem susjedstvu. Da je i ove
godine istraivaima srea bila naklonjena, svjedoi niz
vrlo lijepo ukraenih ulomaka keramikih posuda, kao i dio
kultnog recipijenta koso poloene ruice, ukraenog na
nain svojstven klasinoj hvarskoj kulturi. Iskopani materijal uva se u Centru za kulturu u Veloj Luci.
Ovogodinji terenski radovi samo su jedna od faza dugotrajnoga istraivakog procesa koji e, prema planu, biti
nastavljeni poetkom rujna 2011. godine. Idua e godina
biti posveena analizama i pripremama za izradu publikacije te planiranju istraivanja dubljih i starijih pleistocenskih
naslaga u kojima se oekuju razliiti sadraji akumulirani
tijekom srednjeg paleolitika. Vano je istaknuti injenicu
da taj projekt, meu ostalim, naim mladim strunjacima
omoguuje upoznavanje s nizom najnovijih dostignua iz
razliitih znanstvenih podruja te otvara mogunost njihove edukacije u inozemstvu. Istraivanja u Veloj spili ve
su pridonijela znatno boljem razumijevanju uvjeta i naina
opstanka te tranzicije mezolitiko neolitikih humanih
populacija na prijelazu pleistocena u holocen, s posebnim naglaskom na rekonstrukciji paleookolia i paleobiotopa, u vrijeme dinaminih paleoklimatskih promjena koje
776
su se tijekom oscilacija dubine Jadrana osobito odrazile u

naem, jo uvijek nedovoljno istraenom istonojadranskom prostoru. Nastavak irokih interdisiplinarnih istraivanja svakim danom potvruje da je Vela spila jedna od
kljunih toaka za razumijevanje prapovijesti jugoistone
Europe, osobito mediteranskog kruga.
Dinko Radi
Stao Forenbaher
Dejana Brajkovi
Preston T. Miracle
Summary
In September 2010, an international and interdisciplinary
team started new excavations at the prehistoric cave site of
Vela Spila (Vela Luka, Korula Island, Croatia). The project
is a collaborative venture of the Department of Archaeology
(University of Cambridge), Institute for Quaternary
Palaeontology and Geology (Croatian Academy of Sciences
and Arts), Institute for Anthropology (Zagreb University), and
the Culture Center, Vela Luka. Previous excavations at Vela
Spila at the end of the 20th Century defined the cultural history
sequence at the site, particularly focussing on decorated pottery styles from the Neolithic to the Bronze Age. While these
goals and methods were appropriate at the time, the development of new methods and research questions during the
intervening years created the need for new fieldwork at Vela
Spila. Our new project is using state-of-art methods and techniques for the excavation of the site, and particularly in the
interdisciplinary analysis of a range of materials by specialists
from Croatia, Italy, and Great Britain. The goals of the 2010
field season were to clean and excavate several small test
units off open sections from trenches dug in the 1980s-1990s
to define better the stratigraphy and the site during the past
10,000 years and systematically to collect samples for specialized analyses (zooarchaeology, geoarchaeology, tephrochronology, radiocarbon dating, palaeobotany, palynology,
stable isotope analyses, etc.). Two test units were opened in
2010. Trench 1 (4.5 x 0.7 m) was excavated near the cave
entrance to a depth of ca 1.6 m beneath the cave surface
and produced a sequence of Copper and Bronze Age layers.
Trench 2 (2.5 x 1 m) was excavated in the centre of the cave
to a depth of ca 4 m from the cave surface and produced a
sequence of layers spanning the period from the Mesolithic
to the Bronze Age. The results from the 2010 field season
confirm that Vela Spila is a key site for studying the development of prehistoric cultures in southeastern Europe.
Poloaj arheolokih istraivanja (nacrt: N. Kovaevi, M. Galinovi)
to su prilikom rekonstrukcije ceste Dubravka Zastolje

evidentirani brojni prapovijesni pokretni nalazi. Istraivano
je tijekom rujna i listopada 2010. godine. Radove je izvela
tvrtka Arheo plan d.o.o. iz Konavala, a podizvoditelj je bio
Konel d.o.o. iz Cavtata. Struna voditeljica istraivanja bila
je Nela Kovaevi, dipl. arheo., a ostatak strune ekipe inili
su: Konstanta Muci, dipl. arheo., Ivana Galinovi, Katarina
Mikjel i Maris Kristovi te tehniar dokumentarist Ante
Butorac. Radovi su financirani sredstvima Opine Konavle.
Antropoloka i analiza C-14 te konzervacija i restauracija
posebnih nalaza financirani su sredstvima Drutva prijatelja dubrovake starine iz Dubrovnika.
Istraivani lokalitet nalazi se na sjevernome rubnom dijela
naselja Zastolje u Konavlima. U geografskom smislu smjeten je u istonom dijelu Gornje Bande, i to na zaravnjenom krajnjem rubnom dijelu blago poloene june padine
brda Sokoline iznad Konavskog polja. Radi se o poloaju
koji je izraen visinski, prua dobar pregled okolnog prostora i ima dobru kontrolu nad oblinjim komunikacijama
te je prirodno leite kremena. U novome je vijeku lokalitet
devastiran u vie navrata, i to gradnjom cesta u 19. i 20. st.
kojima je presjeen s istone strane, uporabom kamena s
lokaliteta za izradu tampon-naboja za cestu i strojnim otkopom. Na samom poetku radova napravljena je geodetska
situacijska snimka zateenog stanja lokaliteta te je postavljena mrea s kvadrantima dimenzija 2x2 m. Geodetsku
situacijsku snimku izradila je tvrtka Habitat geo d.o.o. iz
Dubrovnika, direktor Mladen Galinovi, dipl. ing. geodezije.
Istraeno je ukupno 19 kvadranata u zoni obuhvata graevinskih radova. Istraivanjem su definirani ostaci djelomice
Redni broj: 389

Lokalitet: Zastolje Peranova greda
Naselje: Zastolje
Grad/opina: Konavle
Razdoblje: P
Na lokalitetu Zastolje Peranova greda (k.. 529 i 541, k.o.
Zastolje) zapoelo je zatitno arheoloko istraivanje nakon
777
Pogled na prapovijesni grob tijekom istraivanja (foto: K. Muci)
Pogled sa sjevera na lokalitet Peranova greda tijekom istraivanja

(foto: K. Muci)
devastiranoga groba s viestrukim kosturnim ukopima te

je evidentiran vei broj pokretnih nalaza. Definirani je grob
oblika grobne krinje, a vjerojatno se radi o obiteljskoj ili
grupnoj grobnici upotrebljavanoj tijekom duljeg razdoblja.
Osim navedenog groba, na cijeloj istraivanoj povrini evidentirano je devet nalaza dislociranih ljudskih kostiju bez
pripadajue arhitekture koji vjerojatno potjeu iz devastiranih prapovijesnih grobova. Analizom C-14 ukopi su datirani
u stariju fazu eljeznog doba. Na itavom prostoru istraivanja evidentiran je i vei broj pokretnih i posebnih nalaza
(keramika, kamen, metal, jantar i staklo). Radi se o oruu,
oruju, nakitu i ulomcima keramikih posuda. Keramika je
domae i strane, helenistike proizvodnje. Svi su pokretni
nalazi tipoloki datirani u starije eljezno doba (Batovi
1988; Marijan 2001).
Vertikalna stratigrafija i pokretni nalazi pronaeni prilikom
istraivanja upuuju na zakljuak da se radi o ostacima groblja na ravnome, s jednom fazom ukapanja datiranom u starije eljezno doba. Istraivanjem je definiran njegov zapadni
i jugozapadni rub koji ini kamen ivac. U sjeverozapadnom
dijelu lokaliteta evidentiran je suhozid koji je moda nastao
u prapovijesti i koji je bio u funkciji obruba. Dobivenim
podacima upotpunile su se dosadanje spoznaje o materijalnoj kulturi i povijesti Konavala u starijoj fazi eljeznog
doba. Zasigurno je groblje pripadalo jednoj dobrostojeoj
zajednici koja je trgovala sa sjevernim krajevima i Grcima.
U novom je vijeku groblje u znatnoj mjeri devastirano, to je
onemoguilo cjelovite spoznaje o stvarnoj povrini prostora
za ukapanje, nainu ivota i pokopavanju te zajednice.
Privjesak izraen od slitine bakra prije konzervacije (foto: K. Muci)
Summary
During 2010 at the site of Zastolje Peranova Greda,
rescue archaeological research was undertaken after
numerous prehistoric moveable finds had been registered, while construction operations for the reconstruction
of the Dubravka Zastolje road were being carried out.
The remains of a partially devastated grave with multiple
skeleton burials were found, and a large number of moveable finds was registered. Probably this was a family or
group grave used over a longer period of time. Apart from
the grave, over the whole of the surface investigated, nine
finds of displaced human bones were registered, without
any accompanying architecture, probably belonging to
the prehistoric graves. C14 analysis dated the burials to
the later phase of the Iron Age. Over the whole research
area, a large number of moveable finds and separate
finds were discovered (of pottery, stone, metal, amber
and glass). Involved were weapons and tools, personal
adornments and potsherds. The pottery was of local and
of foreign, Hellenistic, make. All the moveable finds are
typologically dated to the Old Iron Age. Vertical stratigraphy and moveable finds suggest the remains of a field
cemetery with a single phase of burials dating back to
the Late Iron Age. The cemetery must have belonged to
a prosperous community that traded with the northern
regions and with the Greeks. In the modern period the
cemetery was devastated to a great extent, which made
impossible any complete cognition of the real area of the
space used for burials, the manner of life and funerary
customs of this community.
Literatura
Batovi 1988 . Batovi, Konavle u prapovijesti, Konavoski
zbornik, II, Dubrovnik, 1988: 13 147.
Marijan 2001 B. Marijan, eljezno doba na junojadranskom podruju (istona Hercegovina, juna Dalmacija),
VAHD, 93, Split, 2001: 7 221.
Nela Kovaevi
Konstanta Muci
778
Redni broj: 390

Lokalitet: Zaton ladanjski sklop Pugliesi
Naselje: Zaton
Razdoblje: NV
Na lokalitetu ladanjski sklop Pugliesi u Zatonu kod
Dubrovnika, na k.. zgr. 27/1, 28, 29, 30, 31, k.. zem. 101,
102, k.o. Zaton, tijekom kolovoza i rujna 2010. zapoelo
je zatitno arheoloko istraivanje u sklopu konzervatorsko-restauratorskih radova obnove ljetnikovca. Arheoloka
istraivanja izvela je tvrtka Arheo plan d.o.o. iz Konavala.
Struna voditeljica istraivanja je bila Ivana Galinovi, dipl.
arheo., a ostatak strune ekipe inili su Nela Kovaevi,
dipl. arheo. i Ante Butorac, dokumentarist gra. tehniar.
Radove je financirao gospodin Marko Rai, a nadzirao ih
je Konzervatorski odjel u Dubrovniku.
Pogled na etnicu sa stupovljem i kapelu sv. Jeronima (foto: I.

Galinovi)
prostora pronaena je starija podnica od vapnenog morta.

U sondama otvorenima na terasama vrtne povrine utvreno je postojanje poprenog dijela krine etnice, razine
nasipanja i postojanje starijih hodnih ploha.
Komunikacija junim dijelom krine etnice naputena je
prije 1837. kada je ljetnikovac prikazan na katastarskoj
karti. U sljedeem periodu nasut je i sjeverni dio etnice.
Prije izrade katastarske karte naputena je i izvorna funkcija orsana. Najvee promjene unutranje sheme rasporeda prostorija uslijedile su u prvoj pol. 20. st. kada ljetnikovac postaje hotel.
Ljetnikovac Pugliesi smjeten je u sredinjem dijelu naselja

Zatona, uz cestu koja vodi uz obalu. Zgrada ljetnikovca s
gospodarskim prostorima, orsanom i zatvorenim dvoritem
smjetena je u istonom dijelu parcele nepravilnoga etverokutnog oblika, okruene ogradnim zidom. U zapadnom
dijelu prua se etnica sa stupovljem i kaskadno poloenim vrtnim povrinama te kapela sv. Jeronima. Tijekom
istraivanja otvorena je 21 sonda, i to 12 sondi u prizemlju zgrade ljetnikovca, i 9 sondi u prostoru etnice i vrta.
Evidentirani su slojevi nasipanja terena, starije nivelete
poda i ostaci arhitekture zidova i temelja. U sondama u
prizemlju zgrade ljetnikovca provjereni su izvorni gabariti
saloe, smjer stubita koje vodi na prvi kat te izostanak starije hodne nivelete. Utvren je ugao nekadanje gustjerne
te kontinuitet zida orsana na mjestu gdje se danas nalaze
vrata. U junom krilu prizemlja zgrade provjereni su izvorni
gabariti prostora i starije razine poploenja. Pronaen je
temelj zida koji se prua u smjeru istonoga proelnog
zida i temelj zida koji je sluio kao pregrada izmeu gospodarskih prostora. Na terasi uz zaelje zgrade iskljuena
je mogunost pruanja krine etnice do junoga ogradnog zida ljetnikovca te je pronaena konstrukcija od suhozida koji se u raznim smjerovima pruaju ispod dananjeg
poploenja terase. Na podruju uzdune etnice vrtnog
Ivana Galinovi
Summary
At the site of the Pugliesi villa complex in Zaton by
Dubrovnik during 2010, rescue archaeological excavations
were undertaken as part of conservcation and restoration
operations undertaken for the purpose of the renovation
of the villa. The Pugliesi Villa is located in the central part
of Zaton settlement, alongside a road that leads along the
coast. The building of the villa with its utility rooms and
closed courtyard is located in the eastern part of the plot,
of an irregular rectangular form, surrounded with a boundary wall. In the western part is a colonnaded promenade
and cascading gardens, as well as a chapel dedicated to
St Jerome. During the excavations, twenty one shovel test
pits were opened: twelve in the ground floor of the building of the villa and nine in the area of the promenade and
garden. The former dimensions of the rooms were defined
in the villa, the corner of the cistern, the foundations of the
former walls, and an earlier paving in the southern wing
was discovered. In the area of the walk and the garden,
layers of filling and an earlier levelled floor were found. The
extent of the circular promenade was defined, although it
had ceased to exist before 1837, when the villa was shown
on the cadastral map. Today the villa is in a state of neglect,
and the internal organisation of the space is on the whole
the result of the change of use of the building, for it became
a hotel in the first half of the 20th century.
Pogled na proelje ljetnikovca (foto: I. Galinovi)
779
Va r i a
780
Varia, HAG 7/2010
14
C datiranje u arheologiji
duika u visokim slojevima atmosfere nastaju protoni i izotopi ugljika 14C:

14
N + n p + 14C
Atomi 14C kemijski se ponaaju jednako kao i atomi ostalih izotopa ugljika (12C i 13C koji su stabilni), pa oksidiraju
u 14CO2 koji se jednoliko raspodjeljuje po cijeloj atmosferi,
hidrosferi i biosferi, te tako ulaze u ivotni ciklus biljaka,
ivotinja i ljudi. Izotop 14C istovremeno se raspada vremenom poluraspada od 5730 godina prema jednadbi:
14
C 14N + - +
Tijekom milenija u atmosferi se stvorila ravnotea te je koncentracija izotopa 14C, odnosno njegova specifina aktivnost, priblino konstantna i iznosi 226 Bq/kg ugljika. Ta
se koncentracija obino oznauje kao 100 pMC (postotak
suvremenog ugljika). Kako biljke uzimaju CO2 preko fotosinteze, a ivotinje i ljudi hrane se biljkama i ivotinjama,
ta je koncentracija stalna i u svim ivuim organizmima.
Meutim, prestankom nadoknaivanja 14C zbog smrti organizma, koncentracija 14C pada po zakonu radioaktivnog
raspada (Sl. 1):
A = A0 e-t
gdje je A0 poetna koncentracija radiougljika, tj. njegova
koncentracija u organizmu u asu smrti, A jest koncentracija nakon vremena t, proteklog od asa smrti do asa
mjerenja. je radioaktivna konstanta definirana kao ln2/
T, gdje je T vrijeme poluraspada, koje za 14C iznosi 5730
godina. Na taj nain mogue je izraunati vrijeme t kao:
t = 1/ ln(A0/A) = 8033 ln(A0/A)
Sve to dopire do nas iz poganskih vremena obavijeno

je gustom maglom; to pripada vremenu koje ne moemo
mjeriti. Znamo da je starije od kranstva, no radi li se o
godinama, stoljeima ili ak milenijima, to moemo samo
nagaati.
Rasmus Nyerup, danski arheolog (1759. 1829.)
Nyerupove rijei (Trigger 2006) podsjeaju na vremena
kada su arheolozi ili povjesniari umjetnosti mogli procijeniti starost nekog artefakta ili nalazita samo pomou
metoda relativnog datiranja ili upotrebom rijetkih povijesnih
zapisa. Relativnim datiranjem moe se usporeivati starost
nekog artefakta ili nalazita sa starou nekog drugoga, ali
se time ne dobiva precizno vrijeme, ve samo redoslijed
dogaaja.
Vane promjene dogodile su se razvojem apsolutnih
metoda datiranja nakon Drugog svjetskog rata. Prva koja
je razvijena bila je tzv. metoda radiougljika, zasnovana
na radioaktivnom raspadu izotopa ugljika 14C. Njezino je
otkrie poznati britanski arheolog Colin Renfrew nazvao
radiokarbonskom revolucijom (Radiocarbon Revolution)
(Renfrew 1973), opisujui tako njezin utjecaj na arheologiju, jer je omoguila uspostavljanje prve kronometrijske
skale koja se mogla primijeniti na itav svijet. Tijekom
druge polovine 20. st. razvijene su brojne druge analitike metode koje se zasnivaju na analizi periodikih biolokih ili geolokih pojava (godovi u drveu, varve), mjerenju procesa radioaktivnog raspada (kalij-argon, izotopi
uranijeva niza i dr.) ili oteenja izazvanih radioaktivnou (fisijski tragovi, termoluminescencija, optiki stimulirana luminescencija, elektronska spinska rezonancija) te
kemijskih procesa (aminokiselinska racemizacija, hidratacija obsidijana) ili magnetskih svojstava magmatskih
materijala, peene gline ili sedimentnih depozita (paleomagnetizam). Vei dio tih metoda rabi se u geokronologiji, a za potrebe datiranja u arheologiji najee se rabi
metoda 14C.
Princip 14C datiranja
Najvanije apsolutne metode datiranja temelje se na radioaktivnom raspadu. Radioaktivni izotopi raspadaju se u
vremenu karakteristinom brzinom koja ne ovisi o vanjskim fizikalnim, kemijskim ili biolokim utjecajima. Vrijeme
potrebno da se raspadne polovica koliine nekog radioizotopa naziva se vremenom poluraspada. Drugim rijeima,
nakon to protekne vrijeme poluraspada, od poetne koliine nekog izotopa preostane polovica. Nakon jo jednog
vremena poluraspada preostane polovica od te polovice,
dakle etvrtina od poetne koliine, i tako dalje. Ovisno o
vrsti radionuklida, vremena poluraspada variraju od nekoliko nanosekunda do nekoliko milijarda godina.
Metodu datiranja pomou izotopa 14C otkrio je Willard F.
Libby (Libby 1955), primijenivi na izotop 14C injenicu
da stanice svih ivih organizama sadre ugljik koji preko
prehrambenog lanca konstantno primaju iz svog okolia.
Prouavajui 40-ih godina prolog stoljea (u okviru projekta Manhattan) svojstva kozmikog zraenja koje neprekidno bombardira Zemlju stvarajui visokoenergijske neutrone, ustanovio je da u reakcijama tih neutrona s atomima
Sl. 1 Raunanje starosti iz radioaktivnog raspada 14C
Tijekom prve tri godine od otkria te metode Libby i suradnici izveli su prva mjerenja suvremenih i povijesnih uzoraka
te time potvrdili primjenjivost metode (Arnold & Libby 1951).
Svoje rezultate testirali su na uzorcima iz starog Egipta za
koje su postojali povijesni zapisi (Arnold, Libby 1949). Za
uzorak drveta bagrema iz grobnice faraona Zosera (3. dinastija, oko 2700. 2600. g. pr. Kr.) dobili su oko 50% aktivnosti 14C uzorka ivueg drveta (Sl. 2), to je priblino jednako
vremenu poluraspada radiougljika. Takoer, uzorci drveta
poznate starosti dali su rezultate unutar 10% pogreke,
ime je dokazana glavna pretpostavka da je atmosferska
koncentracija 14C bila konstantna tijekom prolosti. Godine
1960. Libby je dobio Nobelovu nagradu za kemiju, za razvoj
metode odreivanja starosti pomou izotopa 14C.
781
se koncentracija postupno smanjuje, te se danas pribliila

razini neporemeene prirodne atmosferske 14C aktivnosti.
Kao rezultat tih antropogenih poremeaja, ovom metodom
nije mogue odrediti starosti uzoraka koji su mlai od 150
200 godina.
Potvrda mogunosti odreivanja apsolutne starosti metodom radiougljika 14C izazvala je veliko zanimanje znanstvenih krugova, pa su se tijekom sljedeih godina osnovali
mnogi laboratoriji i zapoela brojna istraivanja koja su pridonijela razvoju novih naina priprema uzoraka, mjerenja i
obrade rezultata. To je nadalje dovelo i do irenja primjene
metode 14C na brojna druga podruja znanstvenih i primijenjenih istraivanja.
Sl. 3 Srednje godinje aktivnosti 14C u atmosferskom CO2 na sjevernoj hemisferi (Levin, Kromer 1997; Hua, Barbetti 2004; Krajcar
Broni et al. 2010a)
Sl. 2 Tzv. krivulja poznatih, prvi test nove metode 14C, primijenjen na poznate godine iz starog Egipta (preuzeto iz Arnold, Libby
1949)
2.) Jednolika raspodjela 14C u raznim spremnicima.

Pretpostavka da su stvaranje 14C i njegova oksidacija u
CO2 jednoliki u itavoj atmosferi i biosferi takoer nije u
potpunosti ispunjena. Zbog izotopne frakcionacije, do
koje dolazi prilikom promjene agregatnih stanja, kemijskih ili biolokih procesa zbog razliitih brzina reakcije
za tee, odnosno lake izotope nekog elementa, koncentracija 14C u svim dijelovima biosfere nije sasvim jednaka kao u atmosferi. Veliina tog efekta moe se opisati
mjerenjem omjera stabilnih izotopa 13C/12C, pa se na taj
nain moe normalizirati sadraj izotopa 14C u nekome
materijalu.
3.) Poznato vrijeme poluraspada. U prvim godinama primjene 14C metode datiranja starost izmjerenih uzoraka
raunala se pomou tada poznatog vremena poluraspada izotopa 14C od (5568 30) godina. Poslije se vrijeme
poluraspada 14C izmjerilo tonije, i ono iznosi 5730 godina
(Godwin 1962). O tom problemu bit e takoer govora
poslije.
4.) Poznata poetna aktivnost 14C u uzorku. Taj je problem jako vaan za datiranje uzoraka koji su dijelom biogenog podrijetla, tj. dio ugljika potjee iz atmosfere koja
sadri 14C, a dijelom potjee iz drugih izvora kod kojih je
koncentracija 14C nia nego u atmosferi (vode) ili se 14C
ve u potpunosti raspao (karbonatne stijene). To se odnosi
na datiranje sekundarnih karbonata (sige, sedre, jezerski
sediment) ili morskih organizama (koljke, puevi), gdje
je neovisnim metodama potrebno odrediti ili bar teorijski
pretpostaviti, kakva je bila koncentracija 14C u trenutku
taloenja sedimenta ili ljuturica. Taj je problem izraeniji
kod datiranja geolokih uzoraka, pa se u ovom radu nee
posebno obraivati.
5.) Odsutnost naknadne izmjene ugljika. Datiranje uzoraka
stoljeima, pa i milenijima nakon njihove smrti, mogue je
ako nije dolo do naknadne izmjene (kemijske ili izotopne)
Metoda je vrlo pogodna za datiranje organskih materijala

(drvo, treset, bilje, drveni ugljen, tkanine, kosti) starih do
oko 60.000 godina. Metodom 14C mogu se datirati i uzorci
anorganskog podrijetla koji sadre 14C izotop ugljika kao
dio prirodnog ciklusa. Tako se mogu odrediti 14C starosti
sekundarnih karbonata (sige, sedra, jezerski i morski sedimenti), otopljenog karbonata u vodi, koljaka, koralja itd.
Primjenjivost i ogranienja metode
Za uspjenu primjenu metode radiougljika moraju biti zadovoljene neke nune pretpostavke:
1.) Stalan tok kozmikog zraenja i stalna produkcija 14C u
atmosferi. Paljiva mjerenja pokazala su da tok kozmikog
zraenja nije bio konstantan u prolosti, tako da ni produkcija 14C u atmosferi nije bila uvijek jednaka, to znai da ni
ravnotena koncentracija 14C u trenutku smrti ivih bia nije
bila uvijek jednaka. Stoga je potrebno nekom nezavisnom
metodom odrediti atmosfersku/ravnotenu koncentraciju
14
C tijekom prolosti te kalibrirati 14C rezultate mjerenja
starosti, kako bi se dobile prave, tj. kalendarske godine. O
detaljima e biti govora u iduim poglavljima ovog teksta.
Do bitnog poremeaja ravnotene koncentracije 14C u
atmosferi dolo je u novije vrijeme djelovanjem ovjeka
(Sl. 3). Najprije je krajem 19. st. za vrijeme industrijske
revolucije dolo do pojaanog izgaranja fosilnih goriva
(ugljen, nafta) koji zbog svoje starosti vie ne sadravaju
14
C. Tako su u atmosferu isputene dodatne koliine CO2
koji ne sadri 14C, pa je njegova koncentracija u atmosferi
bila sniena u odnosu na prirodnu. Nakon Drugog svjetskog rata dolo je do intenzivnog testiranja nuklearnog i
termonuklearnog oruja u atmosferi, pa je u relativno kratkom vremenu udvostruena atmosferska koncentracija
14
C. Nakon zabrane nuklearnih pokusa u atmosferi 1963. ta
782
Varia, HAG 7/2010
radiougljika, nain raunanja i terminologija standardizirani

su (Stuiver, Polach 1977; Mook, van der Plicht 1999).
Iako je brzina raspada 14C konstantna, proces je statistiki,
tj. ponavljanje mjerenja dat e neku raspodjelu oko prave
vrijednosti, stoga se rezultat mjerenja starosti izraava
kao srednja vrijednost uz pogreku mjerenja (Sl. 4) koja
ovisi uglavnom o mjernoj tehnici, trajanju mjerenja i koliini
materijala.
s ugljikom iz okoline. Organski materijali, kao to su drvo

i bilje, drveni ugljen i kolagen u kostima nisu podloni
izotopnoj izmjeni, pa su pogodni za 14C datiranje. Ostali
materijali, kao anorganski dio kosti i karbonati, kod kojih je
mogua naknadna izmjena s atmosferskim 14C, nisu toliko
pogodni za primjenu u arheologiji.
Materijali za datiranje u arheologiji
Uzorci pogodni za 14C datiranje jesu svi oni koji sadre
organski ugljik, tj. drvo, ugljen, treset, organska tla, kosti,
koa, kosa, rogovi, itarice, voe, povre, trave ili slino.
Postoje neka osnovna pravila kojih se treba pridravati
tijekom uzorkovanja materijala. Treba paziti da je uzorak
reprezentativan, to znai da je dobro poznato podrijetlo,
lokacija uzimanja te ostali podaci o samom uzorku, to
valja paljivo zabiljeiti. Posebno je vano da kod samog
uzimanja uzorka ne doe do njegove kontaminacije npr.
primjesama iz drugog sloja, nepravilnim pohranjivanjem
uzorka itd. Kod rukovanja samim uzorkom nije potrebna
neka posebna oprema (rukavice i slino), ali treba paziti
da se na bilo koji nain ne kontaminira nekakvim suvremenim materijalom koji sadri ugljik (npr. primjese vate, bilo
kakva sredstva za zatitu drva, plijesni itd.). Uzorak se ne
smije zamatati u vatu, papir ili zatiivati nekim organskim
premazom, a treba ga odmah osuiti, budui da vlaga privlai mikroorganizme koji ih mogu kontaminirati. Uzorci se
ne smiju tretirati nikakvim zatitnim sredstvom, jer bi ono
moglo ili postarati (u sluaju kemikalija fosilnog podrijetla) ili pomladiti uzorak (u sluaju kemikalija biljnog
podrijetla).
Prilikom uzimanja uzoraka treba uvijek uzeti u obzir kontekst u kojem su naeni. Npr. prilikom datiranja neke
zgrade treba uzeti uzorke iz onih greda ili dasaka za koje
se smatra da su ugraene u doba gradnje. Kod datiranja
drveta najreprezentativniji su uzorci oni uzeti iz vanjskog
dijela stabla, jer je njihova starost najblia vremenu sjee
drveta. S druge strane, uzorci kao to su tkanina, ostaci
hrane ili slame potjeu od jednogodinjih biljaka i starost
dobivena datiranjem odgovara upravo vremenu kada su
nastali ti materijali.
Ovdje treba napomenuti da se metodom 14C odreuje starost materijala, a ne predmeta koji je izraen od tog materijala. Npr., ako se odreuje starost drvenog kipa, metodom
14
C odredit e se starost drveta, tj. vrijeme kada je ono oboreno, a ne kad je izraen kip.
Sl. 4 Rezultat mjerenja prikazan normalnom raspodjelom uz

srednju vrijednost i standardnu devijaciju (npr. 2000100 BP).
Povrina ispod Gaussove krivulje od -1 do +1 daje 68,2% vjerojatnost da se rezultat nalazi izmeu 1900 i 2100 godine BP, dok
povrina od -2 do +2 daje 95,4% vjerojatnost da se rezultat
nalazi izmeu 2200 i 1800 godina BP.
Kao to je prije napomenuto, dobivene rezultate 14C treba

kalibrirati nekom nezavisnom metodom. Najprikladniji je
nain tzv. dendrokronoloka metoda, koja se zasniva na
analizi godova drvea. Tu metodu odreivanja apsolutne
starosti otkrio je 1911. Andrew E. Douglass sa Sveuilita
u Arizoni (Douglass 1916) prouavajui utjecaj sunanih
pjega na godove drvea. Ona se zasniva na utjecaju vremenskih uvjeta na rast godova: povoljni vremenski uvjeti
tijekom neke godine rezultiraju u veoj irini godova, a loiji
u manjoj. Pokazalo se da se godinji prirast irine drveta
ponaa slino u nekoj iroj regiji jer ovisi o globalnim klimatskim uvjetima na sjevernoj, odnosno junoj hemisferi.
Nadalje, omjer irina pojedinih godova za pojedine godine
jednak je za cijelu populaciju neke vrste drvea, tako da
tijekom godina drvee iste vrste pokazuje jednaku strukturu raspodjele irine godova kao odziv na globalne vremenske uvjete. Da bi se starost nekog drvenog predmeta
mogla dendrokronoloki odrediti, potrebno je imati neprekinut zapis oblika i irine godova od sadanjosti to dalje
u prolost, za to se rabi danas ivue drvee, grede iz
povijesnih graevina ili debla iz aluvijalnih nanosa (Sl. 5).
Sukcesivnim preklapanjem irina godova takva drvea
dobiveni su tzv. kronoloki stupovi za pojedine regije na
Zemlji, i oni doseu do razdoblja kraja posljednjeg ledenog doba. Preklapanjem kronolokog stupa s nekim uzorkom drveta nepoznate starosti, dovoljnog broja godova
(ne manjeg od 50), moe se dobiti tono vrijeme obaranja
tog uzorka, a ono odgovara godini kada je rastao zadnji
god (Sl. 6).
Prikazivanje rezultata
Nakon to je na 5. radiokarbonskoj konferenciji, odranoj
u Cambridgeu 1962., bila usvojena nova vrijednost vremena poluraspada za 14C od 5730 godina, neki su laboratoriji tu vrijednost odmah prihvatili, no ostali su se nastavili
sluiti starim, tzv. Libbyjevim vremenom poluraspada 14C
od 5568 godina, stoga je neko vrijeme meu objavljenim
rezultatima vladao nered, jer se esto nije znalo kojim se
vremenom poluraspada izraunala starost te kako primijeniti korekcije zbog nejednolike produkcije 14C. Prema dogovoru svih laboratorija 14C 1985. godine (Mook 1986), rezultati se izraavaju kao konvencijska 14C starost pomou
starog vremena poluraspada (5568 god.) u godinama BP
(Before Present), s time da se kao poetak brojenja unatrag
uzima 1950. godina. Prikaz rezultata mjerenja metodom
783
hemisferu dopro do oko 11.000 godina. Uvoenjem akceleratorske masene spektrometrije za mjerenje 14C te
paralelnim mjerenjem starosti siga, sedimenta i koralja
metodom uranijevih i torijevih izotopa (230Th/234U) omogueno je produljenje kronolokog stupa sve do 50.000
godina (v. Sl. 7) (Bard et al. 2004). Te vrijednosti uvrtene su u kalibracijske krivulje, od kojih su najpoznatije
IntCal09 za sjevernu hemisferu i Marine09 za uzorke iz
mora (Reimer et al. 2009), te SHCal04 za junu hemisferu (McCormac et al. 2004). Uvrtenjem kalibracijske
krivulje u posebne raunalne programe, od kojih su najpoznatiji OxCal sa Sveuilita u Oxfordu (Bronk Ramsey
2010), CALIB s Queens University u Belfastu (Stuiver et
al. 2011) ili CalPal sa Sveuilita u Klnu (Anon 2007),
dobivaju se rasponi kalibrirane starosti za 68,2%, odnosno 95,4% vjerojatnosti. Konani rezultati izraavaju se
u kalendarskim godinama i oznaavaju se godinama cal
BC, odnosno cal AD.
Sl. 5 Stvaranje dendrokronolokog stupa sukcesivnim preklapanjem godova drvea iz razliitih razdoblja
Sl. 6 Datiranje debla nepoznate starosti dendrokronolokom

metodom
Sl. 8 Primjer kalibracije konvencijskog

grama OxCal (Bronk Ramsey 2010)
14
C rezultata pomou pro-
Budui da kalibracijska krivulja u odreenim razdobljima

jako oscilira, to ovisi o varijacijama toka kozmikih zraka
u prolosti, neka konvencijska 14C godina moe rezultirati s
vie kalendarskih intervala. Svaki od tih kalendarskih intervala dan je s odreenom vjerojatnou, kako je prikazano
na slici 8.
Velik napredak u upotrebi 14C metode posljednjih je desetljea ostvaren upotrebom statistikih metoda koje je jo
prije 250 godina razvio Thomas Bayes (1702. 1761.)
kako bi poboljao procjene vjerojatnosti. Pojedinani 14C
rezultati nisu dovoljno informativni u gradnji neke kronologije, dok e vie dobivenih datuma pomoi u postizanju
blie aproksimacije istinskog datuma konteksta iz kojeg su
uzeti uzorci (Pollard 2009; Bronk Ramsey 2009). Ta tzv.
druga radiokarbonska revolucija, nastala na temeljima
Bayesove statistike, omoguuje veu preciznost rezultata,
uzimajui u obzir informacije kao to su ostali datumi nekog
nalazita, redoslijed datuma unutar nekog stratificiranog
konteksta i sl.
Sl. 7 Kalibracijska krivulja dobivena usporednim mjerenjem aktivnosti 14C i drugih metoda (Fairbanks et al. 2005). Holocen do 12.400
cal BP apsolutno se kalibrira pomou dendrokronoloki datiranog
drvea (a). Datiranjem koralja i foraminifera dobila se preporuena
kalibracija do 26.000 cal BP (b), dok za starosti iznad 26.000 cal BP
nema preporuka, ve postoje tri razliite kalibracije (c)
Kalibracija 14C rezultata zasniva se na usporedbi izmjerenih 14C starosti pojedinih godova stabala i kalendarskih godina dobivenih brojenjem istih godova, ime se
dobivaju tzv. kalibracijske krivulje (Sl. 7). Kronoloki stup
za sjevernu hemisferu, zasnovan na njemakom hrastu
i fosilnom boru, dug je 12.400 godina, dok je za junu
Tehnike mjerenja
Aktivnost 14C, a time i starost uzoraka, moe se mjeriti koristei se dvjema bitno razliitim tehnikama: radiometrijskom
(Cook, van der Plicht 2007) i tehnikom akceleratorske
784
Varia, HAG 7/2010
mjerenja nazivaju klasinim tehnikama mjerenja. Zbog

relativno dugog vremena poluraspada, svake minute raspadne se samo 13,56 atoma po gramu ugljika u suvremenom uzorku, pa je potrebna relativno vea koliina uzorka
koji sadri od 1 g do 10 g ugljika, to ovisi i o tipu i veliini
brojaa. Kod starih uzoraka koliina 14C vrlo je mala, malen
je broj radioaktivnih raspada u jedinici volumena, pa je i
brojenje oteano, to ograniava maksimalnu starost koja
se moe izmjeriti radiometrijskim metodama na oko 40.000
godina (GPC), odnosno 55.000 godina (LSC).
masene spektrometrije (AMS) (Jull 2007). Radiometrijske

tehnike detektiraju radijaciju proisteklu -raspadom atoma
14
C. Aktivnost svakog uzorka proporcionalna je broju izmjerenih impulsa u odreenom energijskom intervalu brojaa.
Usporedbom rezultata mjerenja pojedinih uzoraka i standarda poznate aktivnosti mogue je iz krivulje radioaktivnog raspada dobiti njihovu starost. Metodom AMS mjeri se
omjer broja 14C atoma u odnosu na broj 12C (i/ili 13C) atoma.
Zajednika karakteristika svih tehnika mjerenja 14C jest
da su one destruktivne, tj. da bi se odredila starost nekog
uzorka potrebno je pripremiti uzorak u obliku pogodnom za
mjerenje 14C aktivnosti.
Akceleratorska masena spektrometrija

Velik pomak u tehnikama datiranja metodom radioaktivnog ugljika dogodio se 1977., kada je otkriveno da se broj
atoma 14C iz prirodnog ugljika moe izmjeriti izravno, to je
proces koji traje znatno krae od radiometrijskih metoda
koje broje rijetke -raspade. Akceleratorskom masenom
spektrometrijom (AMS) ne mjeri se broj raspada, ve broj
prisutnih 14C atoma ukupan u odnosu na broj najzastupljenijeg izotopa 12C, ne ekajui da se raspadnu atomi 14C
prisutni u uzorku, stoga je mogue mjeriti starost vrlo malih
koliina uzorka (1 2 mg, a u nekim sluajevima i 50 100
g) u relativno kratkom vremenu, to je osnovna prednost
te tehnike. Maksimalna je starost takoer via u odnosu na
radiometrijske metode te moe dosei i do 60.000 godina.
Za mjerenje 14C AMS tehnikom potrebno je ugljik iz uzorka
prevesti u isti ugljik, grafit, redukcijom ugljikova dioksida
dobivenog spaljivanjem organskog uzorka, odnosno hidrolizom karbonata. Za mjerenje se rabe ubrzivai estica
(akceleratori), u kojima se ioni razliitih izotopa ugljika
iz grafitne mete ubrzavaju i razdvajaju u jakim elektrinim i magnetskim poljima. U magnetskom se polju laki
izotopi vie otklanjaju od ravne putanje od teih, stoga
ih je mogue posebno detektirati. Za razliku od klasinih
masenih spektrometara, kod AMS tehnike potrebna su
mnogo vea ubrzanja nabijenih estica jer je udio izotopa
14
C u odnosu na ukupan ugljik ekstremno malen (~10-12).
Takoer, velika su smetnja izobari 14N, 12CH2 ili 13CH koji
imaju jednaku masu kao 14C. Stoga se 14N eliminira odabirom negativnih iona koji su nestabilni i ive prekratko da bi
uli u akcelerator, dok se molekularne smetnje eliminiraju
uklanjanjem elektrona i stvaranjem pozitivnih iona koji se
dodatno ubrzavaju.
Radiometrijske metode mjerenja

Kod prvih radiometrijskih mjerenja koja je izveo Libby sa
suradnicima, uzorak se nalazio u vrstom stanju te je bilo
potrebno prirediti oko 8,5 g ugljika iz uzorka na povrini od
oko 400 cm2. Iako je osnovno zraenje smanjeno upotrebom
Geiger-Mllerovih antikoincidentnih brojaa, efikasnost takva
mjerenja bila je vrlo mala (oko 5%) zbog visoke samoapsorpcije -zraenja u krutoj tvari, tako da je maksimalna starost
koja se mogla dosei bila 25.000 godina, stoga je metoda
ubrzo naputena u korist plinskih proporcionalnih brojaa.
Plinski proporcionalni broja (GPC = Gas Proportional
Counter) detektira u plinu -estice nastale radioaktivnim
raspadom 14C. Kako je maksimalna energija -estica vrlo
niska (156 keV), one ne mogu prodirati izvana u broja,
pa se izvor 14C mora nalaziti u samom brojau. Radi toga
brojaki plin mora sadravati sav ugljik iz uzorka, ali istovremeno mora imati i dobra brojaka svojstva. Kao plinovi
najee se rabe ugljikov dioksid (CO2) koji se dobiva spaljivanjem organskog uzorka ili reakcije karbonata s kiselinom ili metan (CH4) koji se dobiva daljnjom redukcijom
CO2. Proporcionalni brojai danas su uglavnom naputeni
kao ureaji za mjerenje aktivnosti 14C.
Kod mjerenja tekuinskim scintilacijskim brojaem
(LSC = Liquid Scintillation Counter) uzorak se prevodi u
odgovarajuu tekuinu. Mjerenje -aktivnosti omoguava
se dodatkom manje koliine organskog spoja, nazvanog
scintilator, koji hvata emitirane -estice, uz istovremenu
produkciju fotona koji se detektiraju nakon fotomultipliciranja. Postoje dvije tehnike mjerenja odgovarajuim postupcima pripreme uzoraka (Horvatini et al. 2004):
1.) Metoda sinteze benzena (sloenija i preciznija): ugljikov
dioksid dobiven spaljivanjem organskog uzorka ili djelovanjem kiseline na karbonat reagira s istim litijem na temperaturi od 700 do 900 C, a dobiveni litijev karbid hidrolizira
se u acetilen i katalitikom reakcijom prevodi u benzen
(C6H6). Benzenu se zatim dodaje scintilator (butil-PBD),
i time se pune staklene boice za mjerenje u brojau.
Umjesto pripreme CO2, mogue je da organski uzorak
nakon karbonizacije direktno reagira s litijem. Ta se metoda
u pravilu rabi za arheoloke uzorke.
2.) Metoda apsorpcije CO2 (jednostavnija, ali manje precizna): ugljikov dioksid apsorbira se u mjeavini apsorpcijskog
(CarbosorbE) i scintilacijskog sredstva (PermafluorE), a
dobivena smjesa stavlja se u boice za mjerenje u scintilacijskom brojau. Ta se metoda uglavnom rabi za geoloke
uzorke.
Plinski proporcionalni i tekuinski scintilacijski brojai
broje raspade radioaktivnog izotopa 14C, te se te tehnike
Usporedbe metoda
Mjerni ureaji zasnivani na plinskom proporcionalnom brojau bili su veinom konstruirani u samim laboratorijima, to
je zahtijevalo velik angaman suradnika. Danas se analize
14
C uglavnom rade komercijalnim ureajima, kao to su tekuinski scintilacijski brojai te akceleratorski maseni spektrometri. Obje te metode, mjerenje tekuinskim scintilacijskim
brojaem metodom pripreme benzena (LSC-B) i AMS tehnikom, daju vrlo dobre rezultate, no uvoenje AMS metode
koja zahtijeva vrlo male koliine uzoraka (v. Tablicu 1) omoguilo je proirenje podruja primjene 14C datiranja na predmete umjetnike batine, kao to su slike (platno), komadii
odjee, knjige (papir ili papirus, pergament), glazbeni instrumenti, drvene statue i sl., budui da se odvajanjem jedva vidljivog dijela uzorka ne unitava predmet koji se eli datirati.
Iako je AMS metoda znatno skuplja od radiometrijske,
budui da zahtijeva upotrebu skupih nuklearnih strojeva, taj
785
i hidrogeologije te raznih uzoraka iz okolia (atmosferski CO2, voda i bilje). Vei dio mjerenja raen je u svrhu
znanstvenih istraivanja koja su se ponajprije financirala preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta
te raznih domaih i meunarodnih projekata. Velik broj
uzoraka datiran je za brojne naruitelje (arheolozi, geolozi i sl.) iz Hrvatske i susjednih zemalja. Svaki uzorak
identificiran je svojim jedinstvenim brojem kojem prethodi oznaka naeg laboratorija Z- (kratica od Zagreb).
U laboratoriju su nastala i sljedea datiranja vana za
hrvatsku arheologiju: paleolitike kulture u spiljama
Bezdanjai, andalji, Velikoj peini i Vindiji, neolitika
naselja Galovo i Zadubravlje kod Slavonskog Broda, eneolitika naselja u Vinkovcima i Vuedolu kod Vukovara,
naselja iz eljeznog doba kod Kaptola u Poekoj kotlini,
ostaci rimskih naselja iz itarjeva, Siska i Varadinskih
Toplica te vie antikih brodova, etruanski napis, tzv.
Liber Linteus Zagrabiensis iz Arheolokog muzeja u
Zagrebu, prapovijesni i srednjovjekovni kompleks na
mjestu dananjeg Muzeja grada Zagreba, staro hrvatsko
brodovlje u Ninu, crkva sv. Donata i krinja sv. imuna
u Zadru te brojna druga. Na Sl. 9 prikazani su najvaniji arheoloki lokaliteti iz Hrvatske i susjednih zemalja
s kojih su nastale 14C datacije uzoraka tijekom posljednjih 40-ak godina. Rezultati datiranja s kratkim opisom
uzoraka redovito se objavljuju u asopisu Radiocarbon
(Horvatini et al., 1999; Obeli et al. 1994; 2002; 2011;
Srdo et al. 1971; 1973a; 1975; 1977; 1979; 1981; 1983;
1984; 1989; 1992).
je nedostatak u posljednje vrijeme sve manji, jer na trite

izlaze novi, manji AMS ureaji, stoga je AMS tehnika jo
jedna (trea) radiokarbonska revolucija. Iako je vrlo osjetljiva,
jer se zbog male koliine uzorak lako moe kontaminirati, priprema uzoraka za AMS datiranje relativno je brza, budui da
se istovremeno moe pripremati vie uzoraka. U nedostatku
financijskih sredstava za nabavu samog akceleratorskog
sustava, mnogi laboratoriji u svijetu pripremaju uzorke koje
u obliku grafitnih meta alju u poznate akceleratorske centre
na mjerenje. U Tablici 1 usporeene su potrebne koliine
uzorka razliitih materijala za radiometrijske i AMS metode.
Tablica 1 Potrebne koliine uzorka za LSC i AMS mjerenja (nadopunjeno prema Cook, van der Plicht 2007)
Navedene metode zbog svoje cijene ipak esto nisu dostupne mnogim istraivaima, posebno arheolozima, koji
esto prilikom planiranja istraivanja ne predviaju dovoljan broj datiranja. Datiranje LSC metodom uz upotrebu
tehnike pripreme benzena kota oko 250 po uzorku, a
cijena je vea ako je potrebna dodatna predpriprema ili
ako je potrebno dulje vrijeme mjerenja. Komercijalno datiranje AMS metodom jo je dvostruko skuplje, a esto je
povezano s duljim ekanjem na mjerenje ili ekanjem na
dobivanje novanih potpora ako se mora mjeriti izvan laboratorija. Ako su potrebni samo preliminarni rezultati kod
odreenih prospekcijskih istraivanja, a pogotovo ako se
radi o veem broju uzoraka kojima treba odrediti samo priblinu starost, mogue je osloniti se na metodu mjerenja
tekuinskim scintilacijskim brojaem uz apsorpciju CO2,
koja je daleko jeftinija i bra.
Datiranja na Institutu Ruer Bokovi
Metoda 14C datiranja primjenjuje se u Laboratoriju za mjerenje niskih aktivnosti Instituta Ruer Bokovi u Zagrebu
ve preko etrdeset godina. Ureaj zasnovan na metodi
proporcionalnog brojaa, puten u upotrebu daleke 1968.,
zamijenjen je prije desetak godina tekuinskim scintilacijskim brojaem Quantulus 1220, tvrtke Perkin Elmer Life
Sciences (Wallac Oy, Finska), za to su razvijene dvije
metode pripreme uzoraka, metoda apsorpcije CO2 i metoda
pripreme benzena (Horvatini et al. 2004; Krajcar Broni
et al. 2009). Nedavno je razvijena metoda pripreme grafita
za mjerenje akceleratorskom masenom spektrometrijom
(Krajcar Broni et al. 2010b; Sironi et al. 2008), no zbog
nedostatka novca za kupnju akceleratorskog ureaja u
naoj zemlji, prireeni uzorci grafita alju se na mjerenje u
Glasgow, na Scottish Universities Environmental Research
Centre (SUERC), s kojim Institut uspjeno surauje. U
skoroj budunosti Institut namjerava nabaviti i AMS, kako
bi se u Laboratoriju moglo i mjeriti.
Do sada je u Laboratoriju izmjerena starost preko 4500
uzoraka iz podruja paleontologije, arheologije, geologije
Sl. 9 Vaniji lokaliteti iz Hrvatske i susjednih zemalja s kojih su uzimani uzorci za 14C datiranje na Institutu Ruer Bokovi od 1968.
do danas (nadopunjeno 2011. prema Obeli et al. 1999)
U ovom e se radu ukratko prikazati datiranje nekoliko vanijih lokaliteta, odnosno arheolokih nalaza, u Laboratoriju
za mjerenje niskih aktivnosti Instituta Ruer Bokovi tijekom posljednjih etrdesetak godina.
Starevaka kultura
Datiranja uzoraka drvenog ugljena iz neolitikih naselja
Slavonski Brod Galovo i Zadubravlje Duine primjer
786
Varia, HAG 7/2010
Sopotska kultura
Sustavna datiranja nalazita sopotske kulture iz eponimskog lokaliteta Sopot kod Vinkovaca, Dubovo Kono
kod upanje, Herrmannova vinograda pored Osijeka,
Mandekova vinograda iz Otoka, Privlake kod Vinkovaca i
Slave kraj Nove Gradike smjestila su I-B fazu u razdoblje
5480-5070 cal BC, fazu II-A od 5030 do 4770 cal BC, fazu
II-B od 4800 do 4250 cal BC, a fazu III od 4340 do 3790
cal BC (Sl. 11). Ti se datumi poklapaju s onima koji su dobiveni za druge kasnoneolitike kulture u Panonskoj dolini
te su potvrdili protolengyelski karakter te kulture (Obeli et
al. 2004).
su kako arheoloka interpretacija artefakata moe dobiti

dodatnu vrijednost upotrebom 14C. Oba naselja pripadaju linearnoj fazi A kompleksa starevake kulture u
skladu s tipolokim i stilskim analizama arheoloke grae.
Sedamnaest uzoraka drvenog ugljena i drva iz lokaliteta
Galovo i osam uzoraka iz Zadubravlja pokazali su da je ta
faza starevake kulture u slavonskoj regiji trajala oko 1000
godina. Za Galovo je odreeno razdoblje 6050-5000 cal
BC (Sl. 10), a za Zadubravlje Duine 6000-5050 cal BC.
Uzorak Z-2924 dio je konstrukcije bunara iz najstarije faze
naselja Zadubravlje Duine, ime se ustanovilo da se radi
o dosad najstarijem poznatom neolitikom bunaru u Europi
(Krajcar Broni et al. 2004; Krajcar Broni 2007; Krajcar
Broni, Minichreiter 2007; Minichreiter, Krajcar Broni 2006).
Sl. 11 Kalibrirani rezultati 14C datiranja nekoliko lokaliteta Sopotske

kulture u istonoj Slavoniji
Vuedol kod Vukovara

Sustavna 14C datiranja drvenog ugljena i kostiju iz eneolitikog lokaliteta Vuedol (lokacija Vinograd Streim) kod
Vukovara odvijala su se u drugoj polovini 80-ih godina radi
odreivanja raspona trajanja slojeva badenske, kostolake
i vuedolske kulture. Rezultati su pokazali da badenska i
kostolaka kultura pripadaju razdoblju od 3400 do 2900
cal BC, dok vuedolska kultura obuhvaa razdoblje od
3000 do 2700 cal BC (Sl. 12). Ti su rezultati u skladu s
datiranjem koje je istovremeno napravljeno metodom termoluminescentne dozimetrije, a odgovaraju razdoblju
druge indoeuropske migracije (Gimbutas 1973) te smjetaju lokalitet Vuedol u razdoblje nalazita Ezero, Sitagroi
Sl. 10 Kalibrirani rezultati 14C datiranja nalazita Slavonski Brod

Galovo i Zadubravlje Duine
787
IVV, Poliochni IIIV i Troja III (Durman, Obeli 1989;

Horvatini et al. 1990).
Sl. 13 Kalibrirani rezultati 14C datiranja raznih dijelova egipatske

mumije i platna s etruanskim zapisom
oblik balvana od kojeg je istesana ta greda, te je starost

debla u doba sjee procijenjena na 145 10 godina. Za
analizu su uzeti uzorci iz jezgre balvana i s periferije, te
su dobivene konvencijske 14C starosti tih uzoraka 1378
44 BP (jezgra), odnosno 1281 48 BP (periferija).
Dendrokronolokom kalibracijom uzorka jezgre (Z-178)
dobiven je vremenski interval 615-675 cal AD (Sl. 14A), a
uzorka s periferije grede (Z-179) 670-775 cal AD (Sl. 14B).
Statistikom kombinacijom obaju rezultata, uz pretpostavku da vremenski razmak izmeu prvog i drugog uzorka
iznosi 90 godina, dobiven je za uzorak uzet s periferije
grede (90 100 godova) interval 705-765 cal AD u intervalu pouzdanosti 1 koji je ui od intervala dobivenog pojedinanim mjerenjem (Sl. 14C). S obzirom na pretpostavku
da je drvo prilikom obaranja bilo staro oko 145 godina,
dakle na prethodno spomenut interval treba dodati jo oko
50 godina, moe se smatrati da je drvo od kojeg je istesana
greda oboreno u drugoj polovini 8. st. ili poetkom 9. st., to
se poklapa s pretpostavkama dobivenima na osnovi stila
gradnje (Obeli, Sliepevi 1999-2000; Srdo et al. 1973b;
Srdo et al. 1983).
Sl. 12 Kalibrirani rezultati 14C datiranja raznih kulturnih slojeva s

lokaliteta Vinograd Streim u Vuedolu
Liber Linteus Zagrabiensis

14
C datiranje razliitog materijala vezanog uz egipatsku
mumiju iz Arheolokog muzeja u Zagrebu, na ijem je lanenom povoju pronaen do sada najdulji sauvan etruanski zapis (Liber Linteus Zagrabiensis), trajalo je paralelno u
tri laboratorija: na Institutu Ruer Bokovi, Sveuilitu u
Groningenu radiometrijskom metodom te na Sveuilitu u
Oxfordu AMS metodom. Pojedini materijali koji su datirani
(ljudsko tkivo mumije, laneni povoj, lie, razne frakcije balzama) dale su razliite starosti (Sl. 13). Koristei se dobivenim rasponom starosti mumije (385-210 cal BC) i lanenog
povoja (360 cal BC 5 cal AD) zakljueno je da, budui da
je mumifikacija datirana prije 210 cal BC, ta godina mora
biti terminus ante quem za pisanje same knjige. Jadnako
tako, mumifikacija nije mogla biti prije nego to je napisan
etrurski tekst, dakle ne prije 360 cal BC, pa se moe pretpostaviti da je on napisan u 3. stoljeu prije Krista (360210 cal BC), to odgovara stilu pisanja iz tog doba (Srdo,
Horvatini 1986; Housley et al. 1989).
Most u Mostaru
Tijekom rekonstrukcije mosta, graenog od 1557. do 1566.
prema naredbi sultana Sulejmana Velianstvenog, a sruenog za ratnih zbivanja 1993., naeni su ostaci drvenih
greda koji su podvrgnuti 14C i dendrokronolokim analizama (Sl. 15). Rezultati obje metode vrlo se dobro slau i
u skladu su s arheolokim istraivanjima na toj lokaciji, te
daju kronologiju konstrukcija i popravaka objekata s obje
strane Neretve od 12. do 18. st. Time su potvreni zapisi da
su na istoj lokaciji, jo prije konstrukcije kamenog mosta,
postojali drveni mostovi i fortifikacija (Obeli et al. 2007).
Sv. Donat u Zadru

Odreivanje vremena gradnje crkve sv. Donata u Zadru
jednostavan je primjer upotrebe statistikih metoda kao
kombinacije mjerenja 14C na nekoliko uzoraka. Analizirani
su ostaci grede naene na podu matroneja na prvom katu
crkve. Na umarskom fakultetu rekonstruiran je prvobitan
788
Varia, HAG 7/2010
Sl. 15 Usporedba kalibriranih 14C rezultata raznih faza gradnje

mosta (histogrami) s dendrokronolokim datiranjima drvenih greda
(okomite linije)
razliita podruja prirodnih znanosti s arheologijom i umjetnou: datiraju se uzorci u kojima je barem jedan dio ugljika
biolokog podrijetla, kemijskim se postupcima uzorci obrauju i pretvaraju u kemijski oblik pogodan za mjerenje,
aktivnost uzorka mjeri se fizikim metodama, raunala
se rabe u obradi podataka i kalibraciji rezultata, a rezultati se primjenjuju u mnogim granama znanosti (geologija,
hidrogeologija, sedimentologija, oceanologija, geokemija
ugljika, fizika kozmikog zraenja, speleologija, meteorologija, klimatologija, biologija, ekologija). Osobito je vana
primjena metode 14C za istraivanja povijesti ovjeanstva
(arheologija, paleontologija), izazvavi u drugoj polovini
20. st. pravu revoluciju meu arheolozima, koji su morali
revidirati svoja dosadanja shvaanja o vremenskoj skali
trajanja pojedinih kultura.
Razvojem AMS tehnike mjerenja 14C proirila se i primjena
metode 14C, ponajprije zbog toga to je potrebna koliina
uzorka oko 1000 puta manja nego za radiometrijske tehnike mjerenja, tako da se mogu datirati materijali kojih prije
nije bilo dovoljno za 14C analizu te predmeti arheoloke
ili umjetnike batine kod kojih bi uzimanje vee koliine
materijala rezultiralo unitenjem. Stvaranje kalibracijskih
krivulja i razvoj kalibracijskih programa omoguio je prevoenje 14C godina (uz odgovarajuu pogreku) u odgovarajue kalendarske intervale, ime je omogueno jo
preciznije odreivanje starosti.
Rezultat 14C starosti jest starost materijala, a ne predmeta,
to je naroito vano kod primjene u (povijesti) umjetnosti. Osim jednostavnog cilja odreivanja starosti nekog
Sl. 14 Usporedba dendrokronoloki kalibrirane 14C starosti pojedinanih uzoraka grede iz crkve sv. Donata u Zadru (Z-178, jezgra,
0 10 godova, Z-179, periferija, 90 100 godova) i rezultata dobivenog kombinacijom obaju mjerenja (AD 710-760) za periferijski
dio ija je starost najblia vremenu obaranja stabla
Zakljuak
Metoda odreivanja starosti pomou radioaktivnog izotopa
ugljika 14C (esto zvana i radiokarbonska metoda) jedna
je od najee upotrebljavanih metoda odreivanja apsolutne starosti arheolokih artefakata biolokog podrijetla.
Tom se metodom mogu uspjeno datirati uzorci kao to
su drvo, drveni ugljen, kosti, itarice, platno, do starosti od
oko 60.000 godina. Kod 14C metode datiranja susreu se
789
Cook, van der Plicht 2007 G. T. Cook, J. van der Plicht,

Radiocarbon Dating Conventional method, In: ed. S. A.
Elias, Encyclopaedia of Quaternary Science, Elsevier Ltd.,
2007: 2899 2911.
Douglass 1916 A. E. Douglass, Climatic Cycle and Tree
Growth: A Study of Annual Rings of Trees in Relation to
Climate and Solar Activity, Washington D.C.: Carnegie
Institution, 1916.
Durman, Obeli 1989 A. Durman, B. Obeli, Radiocarbon
dating of Vuedol culture complex, Radiocarbon, 31(3),
Tucson, 1989: 766 770.
Fairbanks et al. 2005 R. G. Fairbanks, R. A. Mortlock, T-C.
Chiu, L. Cao, A. Kaplan, T. P. Guilderson, T. W. Fairbanks,
A. L. Bloom, P. M. Grootes, M-J. Nadeau, Radiocarbon
Calibration Curve Spanning 0 to 50,000 Years BP Based
on Paired 230Th/ 234U/ 238U and 14C Dates on Pristine Corals,
Quaternary Science Reviews, 24, 2005: 1781 1796.
Gimbutas 1973 M. Gimbutas, The Beginning of the Bronze
Age in Europe and the Indo-Europeans 3500-2500 BC,
Journal of Indo-European Studies, 1(2), 1973: 163 214.
Godwin 1962 H. Godwin, Half-life of Radiocarbon, Nature,
195(4845), 1962: 943 945.
Horvatini et al. 1990 N. Horvatini, B. Obeli, D.
Srdo, A. Durman, L. Benk, A. Sliepevi, Radiocarbon
and TL dating of the Eneolithic site Vuedol in Eastern
Croatia, Yugoslavia, PACT (Journal of the European Study
Group on Techniques Applied to Archaeology), 29, 1990:
243 250.
Horvatini et al. 1999 N. Horvatini, B. Obeli, I. Krajcar
Broni, D. Srdo, R. ali, Rudjer Bokovi Institute
Radiocarbon Measurements XIV, Radiocarbon, 41(2),
Tucson, 1999: 199 213.
Horvatini et al. 2004 N. Horvatini, J. Barei, I. Krajcar
Broni, B. Obeli, Measurements of low 14C activities in
a liquid scintillation counter in the Zagreb Radiocarbon
Laboratory, Radiocarbon, 46(1), Tucson, 2004: 105 116.
Housley et al. 1989 R. Housley, D. Srdo, N. Horvatini,
AMS and radiometric dating of Etruscan linen book and
associated mummy, Radiocarbon, 31(3), Tucson, 1989:
970 975.
Hua, Barbetti 2004 Q. Hua, M. Barbetti, Review of tropospheric bomb 14C data for carbon cycle modeling and age
calibration purposes, Radiocarbon, 46(3), Tucson, 2004:
1273 1298.
Jull 2007 T. A. Jull, Radiocarbon Dating AMS Method,
In: ed. S. A. Elias, Encyclopaedia of Quaternary Science,
Elsevier Ltd. pp. 2911-18.
Krajcar Broni 2007 I. Krajcar Broni, Odreivanje starosti
neolitikog naselja Galovo u Slavonskom Brodu metodom
radioaktivnog ugljika 14C, In: ed. K. Minichreiter, Galovo,
deset godina arheolokih istraivanja, Zagreb, 2007: 190
202.
Krajcar Broni, Minichreiter 2007 I. Krajcar Broni,
K. Minichreiter, 14C dating of Early Neolithic settlement
Galovo near Slavonski Brod in Northern Croatia, Nuclear
Instruments and Methods in Physics Research A, 580,
2007: 714 716.
Krajcar Broni et al. 2009 I. Krajcar Broni, N. Horvatini,
J. Barei, B. Obeli, Measurement of 14C activity by liquid
scintillation counter, Applied Radiation and Isotopes, 67,
2009: 800 8004.
materijala datiranjem veeg broja uzoraka s jednog

nalazita te vie uzoraka s razliitih nalazita, mogue je
odrediti pojavu i kretanje odreene kulture, njezino trajanje i rairenost te zavretak. Za primjenu u arheologiji, ali
i u mnogim drugim podrujima, vrijedi pravilo: pojedinaan
rezultat esto nije nikakav rezultat. Dobri rezultati mogu
se oekivati samo ako je nalazite ili razdoblje zastupljeno
veim brojem uzoraka.
Osim stalnog razvoja tehnika datiranja, to je posao fiziara i kemiara, najvea korist arheolozima bit e i promjena njihova naina razmiljanja, prije svega uvoenjem
metode 14C u studijske programe te prilagoavanje naina
iskopavanja i obrade artefakata. Ono to se dosad bacalo
tijekom pripreme materijala za izlaganje, npr. komad tkiva
na sjekiri, 2-3 zrna ita u posudi, ostaci zemlje uz naenu
keramiku, moe se iskoristiti za 14C datiranje, posebno
AMS tehnikom.
Zahvala
Zahvaljujem dr. sc. Nadi Horvatini, dr. sc. Ines Krajcar
Broni, dr. sc. Jadranki Barei, Andreji Sironi, dipl. in. i
Aniti Rajtari koji su svojim dugogodinjim trudom zasluni
za uspjenost rada Laboratorija za mjerenje niskih aktivnosti i kvalitetu 14C mjerenja. Posebno zahvaljujem dr.
sc. Duanu Srdou, osnivau 14C laboratorija na Institutu
Ruer Bokovi i konstruktoru prvog sustava za detektiranje 14C u naoj zemlji, kao i prof. dr. Adeli Sliepevi na
inicijativama za istraivanja i na uspostavljanju suradnje s
brojnim arheolozima i paleontolozima u Hrvatskoj i inozemstvu. Aktivnost Laboratorija veim je dijelom omoguena
redovitim financiranjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske te projekata koje financiraju Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) i
Europska unija preko Okvirnih programa za razvoj istraivanja i tehnologije (FP5 FP7).
Literatura
Anon 2007 Anon, CALPAL online, [Online] (1.5) Available
at: http://www.calpal-online.de/ [Accessed 15 September
2011]
Arnold, Libby 1949 J. R. Arnold, W. F. Libby, Age
Determinations by Radiocarbon Content: Checks with
Samples of Known Age, Science, 110, Chicago, 1949: 678
680.
Arnold, Libby 1951 J. R. Arnold, W. F. Libby, Radiocarbon
Dates, Science, 113, Chicago, 1951: 111 120.
Bard, Rostek, Mnot-Combes 2004 E. Bard, F. Rostek,
G. Mnot-Combes, A Better Radiocarbon Clock. Science,
303, Chicago, 2004: 178, 179.
Benk, Horvath, Horvatini, Obeli 1989 L. Benk, F.
Horvath, N. Horvatini, B. Obeli, Radiocarbon and thermoluminescence dating of prehistorical sites in Hungary
and Yugoslavia, Radiocarbon, 31(3), Tucson, 1989: 992
1002.
Bronk Ramsey 2009 C. Bronk Ramsey, Bayesian analysis
of radiocarbon dates, Radiocarbon 1(51), Tucson, 2009:
337 360.
Bronk Ramsey 2010 C. Bronk Ramsey, OxCal programme, [Online] (1) Available at: file:///D:/Install/OxCal4/
OxCal/oxcal/OxCal.html [Accessed 15 September 2011]
790
Varia, HAG 7/2010
Krajcar Broni et al. 2004 I. Krajcar Broni, K. Minichreiter,

B. Obeli, N. Horvatini, The oldest Early Neolithic
(Starevo culture) settlements in Croatia: Zadubravlje
Duine and Slavonski Brod Galovo, In: eds. T. Higham,
C. Bronk Ramsey, 4th Symposium Radiocarbon and
Archaeology, Oxford, 2004, Oxbow Books
Krajcar Broni et al. 2010a I. Krajcar Broni, B. Obeli, N.
Horvatini, J. Barei, A. Sironi, 14C aktivnost u okoliu:
Atmosfera i biosfera, Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
61 (Supplement), Zagreb, 2010: 81 88.
Krajcar Broni et al. 2010b I. Krajcar Broni, N.
Horvatini, A. Sironi, B. Obeli, J. Barei, I. Felja, A
new graphite preparation line for AMS 14C dating in the
Zagreb Radiocarbon Laboratory, Nuclear Instruments and
Methods in Physics Research B, 268, 2010: 943 946.
Levin, Kromer 1997 I. Levin, B. Kromer, Twenty years
of atmospheric CO2 observation at Shauinsland station,
Germany, Radiocarbon, 39(2), Tuscon, 1997: 205 218.
Libby 1955 W. F. Libby, Radiocarbon dating, 2nd ed.,
Chicago, The University of Chicago Press, 1955.
McCormac et al. 2004 F. G. McCormac, A. G. Hogg,
P. G. Blackwell, C. E. Buck, T. F. Higham, P. J. Reimer,
SHCal04 Southern Hemisphere Calibration 0-11.0 kyr BP,
Radiocarbon, 46(3), Tucson: 1087 1092.
Minichreiter, Krajcar Broni 2006 K. Minichreiter, I.
Krajcar Broni, Novo datiranje metodom 14C stupnja Linear
A Starevake kulture, Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu, 23, Zagreb, 2006: 5 16.
Mook 1986 W. G. Mook, Business meeting: recommendations/
resolutions adopted by the Twelfth International Radiocarbon
Conference, Radiocarbon, 28(2A), Tucson, 1986: 799.
Mook, van der Plicht 1999 W. G. Mook, J. van der Plicht,
Reporting 14C activities and concentrations, Radiocarbon,
41(3), Tucson, 1999: 227 239.
Obeli et al. 1994 B. Obeli, N. Horvatini, D. Srdo, I.
Krajcar Broni, A. Sliepevi, S. Grgi, Rudjer Bokovi
Institute Radiocarbon Measurements XIII, Radiocarbon,
36(2), Tucson, 1994: 303 324.
Obeli et al. 1999 B. Obeli, N. Horvatini, A. Durman,
Radiocarbon chronology of archaeological sites in Southeastern Europe. In: eds. J. Evin, C. Oberlin, J.-P. Daugas,
Radiocarbon and Archaeology, Lyon: Universit de
Rennes, 1999: 233 238.
Obeli, Sliepevi 2000 B. Obeli, A. Sliepevi,
Corrections of radiocarbon age of wooden beams from St.
Donats church in Zadar by dendrochronological method,
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 32-33, Zagreb,
2000: 197 206.
Obeli et al. 2002 B. Obeli, I. Krajcar Broni, N. Horvatini,
Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon Measurements XV,
Radiocarbon, 44(2), Tucson, 2002: 601 630.
Obeli et al. 2004 B. Obeli, M. krivanko, B. Marijan, I.
Krajcar Broni, Radiocarbon Dating of Sopot Culture Sites
(Late Neolithic) in Eastern Croatia, Radiocarbon, 46(1),
Tucson, 2004: 245 258.
Obeli et al. 2007 B. Obeli, I. Krajcar Broni, J. Barei,
. Pekovi, A. Miloevi, Dating of the Old Bridge in Mostar,
Bosnia and Herzegovina, Radiocarbon, 49(2), Tucson,
2007: 617 623.
Obeli et al. 2011 B. Obeli, I. Krajcar Broni, N.
Horvatini, J. Barei, A. Rajtari, Rudjer Bokovi
Institute Radiocarbon Measurements XVI, Radiocarbon,

55(2), Tucson, 2011: 395 417.
Pollard 2009 A. N. Pollard, Measuring the Passage of
Time: achievements and challenges in archaeological
dating, In: eds. B. Cunliffe, C. Gosden, R. Joyce, Oxford
Handbook of Archaeology, Oxford, 2009: 145 168.
Reimer et al. 2009 P. J. Reimer, M. G. Baillie, E. Bard,
A. Bayliss, J. W. Beck, P. G. Blackwell, C. Bronk Ramsey,
C. E. Buck, G. S. Burr, R. L. Edwardes, M. Friedrich, P.
M. Grootes, T. P. Guilderson, I. Hajdas, T. G. Heaton, A.
G. Hogg, K. A. Hughen, K. F. Kaiser, B. Kromer, F. G.
McCormac, S. W. Manning, R. W. Reimer, D. A. Richasrds,
J. R. Southon, S. Talamo, C. S. M. Turney, J. van rer Plicht,
C. E. Weyhenmeyer, IntCal09 and Marine09 radiocarbon
age calibration curves, 0-50,000 years BP, Radiocarbon,
51(4), Tucson, 2009: 1111 1150.
Renfrew 1973 C. Renfrew, Before Civilization: The
Radiocarbon revolution and Prehistoric Europe, London:
Pimlico (ISBN 0-7126-6593-5), 1973.
Sironi et al. 2008 A. Sironi, N. Horvatini, I. Krajcar
Broni, B. Obeli, J. Barei, Mjerenje 14C aktivnosti
metodom AMS - Akceleratorska masena spektrometrija,
In: eds. D. Barii, . Grahek, I. Krajcar Broni, Sedmi
simpozij Hrvatskog drutva za zatitu od zraenja,
Opatija, 2008.
Srdo et al. 1971 D. Srdo, B. Breyer, A. Sliepevi,
Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon Measurements I.
Srdo et al. 1973a D. Srdo, A. Sliepevi, J. Planini, B.
Obeli, B. Breyer, Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon
Measurements II. Radiocarbon, 15(2), Tucson, 1973: 435
441.
Srdo et al. 1973b D. Srdo, A. Sliepevi, B. Obeli,
Mjerenje starosti drvene grae iz crkve Sv. Donata metodom radioaktivnog ugljika, Peristil (Zbornik radova za povijest umjetnosti), 16, Zagreb, 1973: 17 20.
Srdo et al. 1975 D. Srdo, A. Sliepevi, J. Planini,
Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon Measurements III,
Srdo et al. 1977 D. Srdo, A. Sliepevi, B. Obeli,
N. Horvatini, Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon
Measurements IV, Radiocarbon, 19(3), Tucson, 1977: 465
475.
Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon Measurements V,
N. Horvatini, Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon
Measurements VI, Radiocarbon, 28(3), Tucson, 1981: 410
421.
Srdo et al. 1983a D. Srdo, B. Obeli, A. Sliepevi, I.
Krajcar Broni, N. Horvatini, Rudjer Bokovi Institute
Radiocarbon Measurements X, Radiocarbon, 29(1),
Tucson, 1983: 135 147.
Srdo et al. 1983b D. Srdo, B. Obeli, A. Sliepevi,
Precise radiocarbon dating of wooden beams from
St.Donats church in Zadar, PACT (Journal of the European
Study Group on Techniques Applied to Archaeology), 8,
1983: 319 328.
Srdo et al. 1984 D. Srdo, B. Obeli, N. Horvatini,
I. Krajcar, Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon
791
Projekt HERITECH
Measurements VIII, Radiocarbon, 26(3), Tucson, 1984:

449 460.
Srdo et al. 1986 D. Srdo, N. Horvatini, Radiocarbon
dating ot the Liber linteus Zagrabiensis, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, XIX, Zagreb, 1986: 83 98.
Srdo et al. 1989 D. Srdo, B. Obeli, N. Horvatini, I. Krajcar
Broni, Rudjer Bokovi Institute Radiocarbon Measurements
XI, Radiocarbon, 31(1), Tucson, 1989: 85 98.
Srdo et al. 1992 D. Srdo, N. Horvatini, I. Krajcar
Broni, B. Obeli, A. Sliepevi, Rudjer Bokovi Institute
Radiocarbon Measurements XII, Radiocarbon, 34(1),
Tucson,1992: 155 175.
Stuiver, Polach 1977 M. Stuiver, H. A. Polach, Discussion:
reporting of 14C dana, Radiocarbon, 19(2), Tucson, 1977:
355 363.
Stuiver et al. 2011 M. Stuiver, P. J. Reimer, R. Reimer,
CALIB Radiocarbon Program, [Online] (6.0.1) Available at:
http://calib.qub.ac.uk/calib/ [Accessed 15 September 2011]
Trigger 2006 B. G. Trigger, A History of Archaeological Thought.
2nd ed. Cambridge, Cambridge University Press, 2006.
Tijekom 2010. Grad Biograd na Moru bio je nositelj projekta HERITECH. Naziv je skovan od engleskih rijei za
batinu i tehnologiju (HERITAGE + TECHNOLOGY), jer je
projekt posveen ouvanju i promicanju kulturne batine
na temelju suvremenih tehnologija. Projekt je dio europskih
projekata flamanske vlade Kraljevine Belgije. Ukupna mu
je vrijednost 139.000,00 eura, u emu je flamanska vlada
sudjelovala sa 109.000,00 eura, a Grad Biograd na Moru
s 30.000,00 eura.
Cilj projekta bila je razmjena iskustava u koritenju suvremenom prostornom i komunikacijskom tehnologijom
(Geospatial information and communication technology,
geoICT) za ouvanje i prezentaciju kulturne batine te transfer teorijskog i praktinog znanja potrebnog za efikasno
upravljanje kulturnom batinom. Grad Biograd na Moru,
zajedno s drugim ukljuenim institucijama, dobio je na taj
nain podrku u ouvanju, upravljanju i promociji svoje kulturne batine. Stvoren je okvir koji e to omoguiti zainteresiranim strunjacima, ali ukljuujui turistiku komponentu,
i iroj javnosti.
U projektu su s hrvatske strane sudjelovali djelatnici
Grada Biograda na Moru Ivan upi i Franka Troskot,
informatiar Marko Mini, djelatnici Zaviajnog muzeja
Biograda na Moru Draen Samardi i Mirko epo, v.d.
ravnatelj Javne ustanove agencije Han-Vrana Marko
Metrov, naelnik Opine Tkon Danijel Katiin, djelatnici Ministarstva kulture Konzervatorskog odjela u Zadru
Anastazija Maga, Damira Toli i Ivan Matkovi, arheolozi
s Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru Mate Parica,
Karla Gusar i Jure uur te djelatnici Parka prirode
Vransko jezero Maja ue Denona, Dario Rogi i Ana
Katalini. S belgijske strane sudjelovali su Babs Dumont
i Vincent Tigny iz tvrtke GIM (www.gim.be) te Danil
Pletinckx iz tvrtke Visual Dimension (http://heritage.visualdimension.be/).
Projekt je obuhvaao prostor nekadanje opine Biograd
na Moru, tj. prostor dananjega grada Biograda na Moru,
te opina Pakotane i Sv. Filip i Jakov, a odvijao se u tri
faze.
dr. sc. Bogomil Obeli

Summary
Radiocarbon (14C) dating in archaeology
Principles and methods of radiocarbon (14C) dating
in archaeology are described. This method has been
used in the Laboratory for Measurements of Low-level
Radioactivities at the Ruer Bokovi Institute in Zagreb for
over forty years. There are two methods for 14C measurement which are used in the Laboratory now: liquid scintillation counting (LSC), including sample preparation system
and measurement by Quantulus 1220 LSC device and
sample preparation system for accelerator mass spectrometry (AMS), where the measurements themselves are performed in the Scottish Universities Environmental Research
Centre (SUERC) in Glasgow. So far, over 4500 paleontological, archaeological, geological, hydrogeological and
environmental samples were measured in the Laboratory.
These measurements have been performed mostly for scientific research funded primarily by the Ministry of Science,
Education and Sports, and by various national and international projects. A large number of samples have been
dated for clients (archaeologists, geologists, etc.) from the
Croatian and neighbouring countries. Each sample was
identified by its unique number preceded by the designation of our lab, Z (an abbreviation of Zagreb).
Many important archaeological sites and objects have been
dated in the Laboratory up to now, like Palaeolithic findings
from the caves Bezdanjaa, andalja and Vindija, Neolithic
settlements Galovo and Zadubravlje near Slavonski Brod,
Eneolithic settlements from Vinkovci and Vuedol near
Vukovar, settlements from the Iron Age form Poega valley,
Roman settlements in itarjevo, Sisak, Varadin Spa and
others, materials connected with the mummy from the
Archaeological Museum in Zagreb containing the famous
Etruscan inscription Liber Linteus Zagrabiensis, prehistoric
and medieval complex of the Zagreb City, Paleo-croatian
ships in Nin, St. Donats church and St. Simeon shrine in
Zadar, old Dubrovnik harbour and many others.
Pogled na virtualnu rekonstrukciju samostana i crkve sv. Ivana

evanelista u Biogradu te trodimenzionalni model kapitela dobiven
fotografiranjem (Danil Pletinckx)
792
Varia, HAG 7/2010
Drugi dio radionica bio je vezan uz GIS segment. Jedna

je od bitnih odlika implementiranog sustava etvrta dimenzija, odnosno dimenzija vremena dodana trodimenzionalnim podacima. Ta je odlika iznimno vana kada se radi o
kulturno-povijesnim spomenicima.
Dio radionica odnosio se i na informatiko upravljanje
sustavom (Information Management System, IMS).
Trea faza odvijala se u Belgiji od 13. do 17. prosinca
2010. godine. Sastojala se od zavrnih radionica te niza
sastanaka vezanih uz zatitu i promociju kulturno-povijesne batine. Organiziran je posjet nalazitu i muzeju
Coudenberg u sreditu Bruxellesa, gdje je Ann Degraeve
(Heritage Direction of the Brussels Capital Region) vodila
sudionike kroz muzej, iji najvrjedniji dio ipak nisu nalazi,
ve briga, sustavnost, kao i raznovrsni naini konzervacije
i prezentacije ostataka te kraljevske palae. Ann Degraeve
jedna je od samo dvije osobe zaduene za arheologiju
na prostoru cijele regije Bruxelles te je takoer govorila o
arheolokim istraivanjima u regiji i praktinim problemima
vezanima uz spomeniku batinu. Tako je reeno da sva
istraivanja u regiji financiraju regionalne, odnosno dravne
vlasti, a ne investitori, ak i kada su oni razlog pokretanja
tih istraivanja.
Takoer je organiziran odlazak u Brugge ije se povijesno sredite nalazi na Listi svjetske batine UNESCO-a.
Tijekom jednodnevnog posjeta Nizozemskoj, polaznici projekta u Den Haagu sastali su se s lanovima tima zaduenog za Europeanu u sredinjem odjelu smjetenom u
Koninklijke Bibliotheek, dok je Amsterdamu bio prijem kod
Wima Hupperetza, direktora muzeja Allard Pierson, arheolokog muzeja Amsterdamskog sveuilita. Svaki od tih
susreta bio je prilika za predstavljanje projekta Heritech u
spomenutim institucijama, dok su polaznici projekta upoznati s njihovom praksom vezanom uz kulturnu batinu, uz
iskazanu elju za nastavkom suradnje.
Uspostavljeni sustav dostupan je svima preko internetskih stranica Grada Biograda na Moru, meutim najvea
mu je vrijednost mogunost nadopunjavanja i mijenjanja,
tako da svi zainteresirani strunjaci mogu unositi nove
podatke i tako pridonijeti projektu, omoguujui njegov
nastavak.
Prezentacija projekta Heritech u muzeju Allard Pierson (foto: I.

upi)
Prva faza ukljuivala je pripremne radove stvaranje

inventara i prikupljanje podataka o svim zatienim spomenicima i predmetima. Dio podataka dobiven je pomou
satelitskih snimki te stvaranjem 3D-modela iz fotografija.
U ovoj su fazi svi ti podaci uklopljeni u sustav temeljen na
Calakmul 4D GIS-u koji je razvio interdiscplinarni tim strunjaka u suradnji s UNESCO-om za upravljanje batinom
nalazita Calakmul na poluotoku Yucatanu (Meksiko).
Druga se faza u potpunosti odvijala u gradu Biogradu, od
2. do. 9. listopada 2010. godine, i sastojala se od niza predavanja i radionica u kojima su se svi zainteresirani mogli
upoznati sa sustavom, nainom funkcioniranja pojedinih
segmenata te o tome kako stvarati i dodavati nove podatke
u sustav.
Vaan segment radionica bilo je upoznavanje s teorijom 3D-modela i virtualnih rekonstrukcija u kulturnom
menadmentu, a posebno praktini dio s uporabom programa Arc3D i MeshLab. Radi se o izradi 3D-modela iz
fotografija, to eliminira potrebu za skupim instrumentima kao to su 3D-skeneri, a sami su programi besplatni.
U sklopu radionica izraena je trodimenzionalna virtualna rekonstrukcija crkve i samostana sv. Ivana evanelista u Biogradu. Taj trodimenzionalni model, kao i onaj
crkve na lokalitetu Pakotane Crkvina, postao je takoer primjer 3D-rekonstrukcija u projektima CARARE i
Europeana.
Jure uur
Ivan Matkovi
Summary
During 2010 the city of Biograd na Moru hosted the
HERITECH project project dedicated to the preservation
and promotion of the cultural heritage on the basis of contemporary technologies. The project was mostly financed
with funding from the Flemish government and to a smaller
extent with Biograd municipal resources. From the Croatian
side, interested individuals from local government, archaeologists, art historians and biologists took part, and from
the other, the Belgian side, experts from GIS, the cultural
heritage and 3D reconstruction. A GIS adapted to heritage
management has been created, freely accessible on the
Internet. Workshops connected to the basic actions necessary for the supplementation and management of the
system were organised.
Arheoloka istraivanja u sreditu Leuvena (foto: J. uur)
793
Projekt Stara povijest hrvatskih zemalja teorija,

praksa, prirunici, terenski seminari na Turskoj kosi
i u Topuskome 2009. i 2010. godine
B. Mui, Primjena geofizikih istraivanja u arheologiji

(2010.)
M. egvi, Novi Muzej Akropole u Ateni (2010.).
Seminari odrani 2009. i 2010. trajali su krae nego tijekom

prve dvije godine, u skladu s oskudnijim prilikama. Odrava
se standardni program koji je bio zacrtan od poetka: obilazak prapovijesnog lokaliteta na Turskoj kosi i antikog u
Topuskome, uz struno vodstvo za sva razdoblja, vjebe iz
kartografije, paleografije i epigrafije te predavanja.
Sudjelovalo je 26 studenata, najvie hrvatskih s Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu (17, odsjeci za arheologiju
i za povijest), 4 sa Sveuilita u Mostaru, 3 sa Sveuilita
u Sarajevu i 2 sa Sveuilita u Tuzli. Nastupili su predavai iz Zagreba (Arheoloki muzej i Filozofski fakultet)
te iz Ljubljane (vanjski suradnik Oddelka za arheologijo
Filozofske fakultete).
Bruna Kunti-Makvi
Summary
The Project The Old History of the Croatian Lands
Theory, Practice, Reference Works, a field seminar on
Turska kosa, Topusko, 2009 and 2010
The seminars held in 2009 and 2010 were shorter lasting
than in the first two years, but the standard programme set
out from the beginnings was adhered to: inspection of the
prehistoric site at Turska kosa and the Roman period site in
Topusko, with expertly guided tours for all periods. Also held
were practical exercises in cartography, palaeography and
epigraphy; in addition, various lectures were given. In total,
26 students took part, 17 from the Faculty of Philosophy
in Zagreb (the archaeology and history departments), 4
from Mostar University, 3 from Sarajevo University and 2
from Tuzla University. The lecturers were from Zagreb (the
Archaeological Museum and the Faculty of Philosophy)
and from Ljubljana (a consultant of the archaeology department of the Faculty of Philosophy).
The lectures were linked to the finds from Topusko, or else
were concerned with new departures in the discipline. They
were as follows:
D. Balen Letuni, Material from Topusko at the exhibition
Warriors and 3000 Jahre Vorgeschichte Meisterwerke
der Metallzeit im kontinentalen Kroatien (2009.)
I. Knezovi, Roman period building practice in Pannonia
materials and techniques (2010.)
B. Kunti-Makvi, Stone that speaks: the traditional concept of the lapidarium and the future lapidarium in Topusko
(2009)
B. Mui, The application of geophysical research in
archaeology (2010.)
M. egvi, The new Acropolis Museum in Athens (2010.).
Predavanja su povezana s nalazima iz Topuskoga ili informiraju o novostima u struci:

D. Balen Letuni, Materijal iz Topuskoga na izlobama
Ratnici i 3000 Jahre Vorgeschichte Meisterwerke der
Metallzeit im kontinentalen Kroatien (2009.)
I. Knezovi, Antiko graditeljstvo u Panoniji materijali i
tehnike (2010.)
B. Kunti-Makvi, Kamenje koje govori: Tradicionalni koncept lapidarija i budui lapidarij u Topuskome (2009.)
Snimanje, crtanje i raspravljanje na Turskoj kosi 2009. (foto: I.

Knezovi)
794
Varia, HAG 7/2010
MINISTARSTVO KULTURE
Na temelju lanka 49. stavka 2. Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara (Narodne novine, broj 69/99, 151/01,
157/03, 87/09 i 88/10) ministar kulture donosi
PRAVILNIK
O ARHEOLOKIM ISTRAIVANJIMA
OPE ODREDBE
lanak 1.
Ovim se Pravilnikom propisuju uvjeti za obavljanje arheolokih istraivanja na podruju Republike Hrvatske (u daljnjem
tekstu: istraivanje).
lanak 2.
Ovim Pravilnikom ureuju se istraivanja:
povrinski irih podruja koja obuhvaaju nalazita arheolokog i kulturno-povijesnog znaenja: arheoloke zone i arheoloka nalazita (lokaliteti) i
podruja pojedinanih arheolokih nalaza.
Odredbe ovoga Pravilnika odnose se i na istraivanja na morskom dnu i morskom podzemlju unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske te u rijekama i jezerima Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: podvodna istraivanja).
lanak 3.
Istraivanje u smislu ovoga Pravilnika podrazumijeva:
arheoloka iskopavanja: sustavno iskopavanje, zatitno iskopavanje, revizijsko iskopavanje, probno iskopavanje i arheoloki nadzor,
arheoloke preglede terena: rekognosciranje i reambulacija,
nedestruktivne metode (geofizika istraivanja i aeroarheologija).
lanak 4.
Pojedini pojmovi u smislu ovog Pravilnika imaju sljedee znaenje:
a) Dokumentacija arheolokih istraivanja sastoji se od nacrtne dokumentacije nalazita s prikazom apsolutnih kota naenih struktura (tlocrti, presjeci i pogledi), terenskih popisa (stratigrafske jedinice, pokretni nalazi, uzorci i dr.), fotodokumentacije (cjelina i dijelovi nalazita te pojedinani nalazi) te terenskog dnevnika u koji se unose svi podaci o istraivanjima i
dnevnim dogaajima koja su vana za istraivanje.
b) Valorizacija nalazita podrazumijeva objanjenje pronaenih struktura (faze nastanka, pretpostavljena funkcija cjeline i
njenih dijelova te datacije).
IZDAVANJE ODOBRENJA ISTRAIVANJA
lanak 5.
Istraivanje se moe obavljati samo uz odobrenje konzervatorskog odjela Ministarstva kulture na ijem su podruju nalazita ili nalazi, a za podruje Grada Zagreba Gradskoga zavoda za zatitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu (u daljnjem
tekstu: nadleno tijelo).
Podnositelj zahtjeva (izvoa) za odobrenje istraivanja u zahtjevu navodi podatke o:
podnositelju zahtjeva (naziv i adresa za pravne osobe, odnosno ime i prezime te adresa za fizike osobe);
strunom voditelju;
osobama koje sudjeluju u istraivanju;
roniocima s odgovarajuom strunom i ronilakom kvalifikacijom koja odgovara dubini ronjenja, odnosno radilita uz
lijeniku potvrdu o sposobnosti za profesionalna ronjenja i podatke o ronilakoj opremi i instrumentima za podvodna
istraivanja;
mjestu istraivanja za arheoloka iskopavanja (naziv kulturnog dobra, broj katastarske estice i katastarske opine te
administrativno podruje);
za podvodna istraivanja mjestu istraivanja to ukljuuje naziv kulturnog dobra, administrativno podruje i koordinate
po GPS-u ili geografskoj karti;
vlasniku nekretnine na kojoj se planira arheoloko iskopavanje;
vremenu i opsegu istraivanja;
vrsti i metodologiji, sadraju i ciljevima istraivanja;
Zahtjevu treba priloiti:
suglasnost vlasnika nekretnine kojim se dozvoljavaju arheoloka iskopavanja;
795
suglasnost o mjestu privremene pohrane nalaza za arheoloka iskopavanja ukoliko izvoa ne raspolae vlastitim prostorom za pohranu u skladu s pravilima struke;
dokaz o osiguranim financijskim sredstvima;
financijski plan istraivanja, konzervacije i restauracije nalazita i nalaza;
doputenja propisana posebnim zakonima.
ODOBRENJE SNIMANJA
lanak 6.
Fotografska, filmska, video i druga snimanja arheolokih nalazita ili nalaza mogu se obavljati samo uz posebno odobrenje
nadlenog tijela.
U odobrenju iz stavka 1. ovoga lanka mora se navesti svrha u koju se snimljeni materijal moe koristiti i eventualna ogranienja.
Osoba koja je dobila odobrenje za snimanje iz stavka 1. ovoga lanka duna je po zavretku snimanja jednu kopiju snimljenog materijala s pripadajuom dokumentacijom predati nadlenom tijelu.
Za vrijeme istraivanja snimanja arheolokih nalazita ili nalaza iz stavka 1. ovoga lanka odobrava voditelj istraivanja.
STRUNI VODITELJ I SUDIONICI ISTRAIVANJA
lanak 7.
Istraivanje vodi struni voditelj.
Struni voditelj mora biti dravljanin Republike Hrvatske.
Struni voditelj mora biti osoba koja ima zavren diplomski sveuilini studij ili specijalistiki diplomski struni studij iz
podruja arheologije, ima iskustvo u organizaciji istraivanja te najmanje 24 mjeseca iskustva steenog sudjelovanjem u
terenskim istraivanjima.
Struni voditelj podvodnog istraivanja mora, uz uvjete iz stavka 3. ovoga lanka, imati i odgovarajuu ronilaku kategoriju
(najmanje CMAS 3* ili drugu odgovarajuu kategoriju).
lanak 8.
Struni voditelj odgovoran je za strunost izvedbe arheolokih istraivanja u skladu sa standardima struke te za izvedbu
istraivanja u okviru osiguranih financijskih sredstava.
lanak 9.
U istraivanjima mogu sudjelovati domae i strane fizike i pravne osobe na temelju odobrenja nadlenog tijela.
Strane fizike i pravne osobe mogu sudjelovati u istraivanjima ako imaju i doputenja propisana posebnim propisima te
pod uvjetom uzajamnosti.
Zahtjev za sudjelovanje strane fizike i pravne osobe podnosi struni voditelj.
lanak 10.
Struni voditelj duan je svakodnevno biti nazoan na nalazitu.
U sluaju sprijeenosti struni voditelj duan je imenovati jednog zamjenika iz redova strune ekipe koji ispunjava sve
uvjete za strunog voditelja, a u sluaju due sprijeenosti strunog voditelja na nalazitu potrebno je od nadlenog tijela
ishoditi novo odobrenje za voditelja istraivanja.
Nazonost strunog voditelja ili zamjenika evidentira se u terenskom dnevniku.
Struni voditelj duan je omoguiti nadzor inspektorima zatite kulturnih dobara te drugim ovlatenim slubenicima
Ministarstva kulture.
lanak 11.
Struni voditelj ili njegov zamjenik duan je nadlenom tijelu bez odlaganja dostaviti pisano obrazloenje svake izmjene ili
odstupanja od odobrenih istraivanja.
ARHEOLOKA ISTRAIVANJA
lanak 12.
Za arheoloka istraivanja struni voditelj duan je osigurati:
odgovarajuu opremu i instrumente za prostorno odreenje i dokumentiranje nalazita i nalaza;
voenje terenske dokumentacije;
obavljanje iskopavanja pratei stratigrafsku strukturu nalazita, to je potrebno i odgovarajue dokumentirati;
oznaavanje svakoga pojedinanog nalaza ili grupe nalaza tako da oznaka sadri detaljne podatke o mjestu i poloaju
gdje je naen te voenje dokumentacije o tome;
obradu materijala u skladu sa standardima struke (nalazi moraju biti oieni, konzervirani i primjereno oznaeni);
videodokumentiranje, ukoliko je odreeno u odobrenju nadlenog tijela;
796
Varia, HAG 7/2010
ponovno zatrpavanje nalazita nakon zavretka istraivanja (osim ukoliko nadleno tijelo ne odlui drugaije), odnosno
privremenu zatitu nalazita do poetka nastavka istraivanja ili trajne konzervacije;
privremenu pohranu nalaza, te
uvjete tehnike zatite, zatite na radu, te zatite u sluaju nesree na radu u skladu s propisima i uobiajenim standardima struke.
lanak 13.
Kod podvodnih istraivanja struni voditelj duan je osigurati obiljeavanje podruja na kojem se obavlja istraivanje u
skladu s posebnim propisima o obavljanju podvodnih djelatnosti.
lanak 14.
Struni voditelj podvodnih istraivanja duan je bez odgaanja izvijestiti nadlenu luku kapetaniju o poetku, prekidu,
nastavljanju ili naputanju radova.
KONZERVACIJA NALAZITA I NALAZA
lanak 15.
Privremena zatita nalazita mora se provesti neposredno nakon zavretka istraivanja.
Najkasnije u roku od 2 godine od zavretka odobrenih terenskih radova mora se osigurati konzervacija nalazita i nalaza,
osim u sluaju sloene konzervacije kada nadleno tijelo pisanim odobrenjem utvrdi rok za konzervaciju nalazita i nalaza.
Zatitu i konzervaciju iz stavka 1. i 2. ovog lanka duan je osigurati struni voditelj istraivanja, a prema uvjetima koje
odredi nadleno tijelo.
STRUNO IZVJEE
lanak 16.
Struni voditelj duan je u roku od 3 mjeseca od zavretka istraivanja nadlenom tijelu dostaviti struno izvjee, a
Ministarstvu kulture skraeno struno izvjee o provedenim istraivanjima.
Ministarstvo ima pravo objaviti struno izvjee, a duno je objaviti skraeno struno izvjee u dogovoru s voditeljem istraivanja.
Preslik strunog izvjea dostavlja se i ustanovi u kojoj su pohranjeni nalazi.
STRUNO IZVJEE O REZULTATIMA ISKOPAVANJA
lanak 17.
Struno izvjee o rezultatima iskopavanjima mora sadravati:
a) tekstualni dio:
podatke o sudionicima (podaci o voditelju i osobama koje su sudjelovale u iskopavanjima);
podatke o vremenu i prostornom opsegu istraivanja;
interpretaciju arhivskih i prethodnih istraivanja;
metodologiju iskopavanja i valorizaciju nalazita.
b) grafiki dio:
smjetaj nalazita na kartografskoj podlozi mjerila 1: 5000 ili detaljnije, odnosno kod podvodnih istraivanja smjetaj
nalazita na kartografskim podlogama odgovarajueg mjerila;
geodetski pozicioniran prostor iskopavanja unutar katastarske estice;
tlocrtni prikaz i karakteristine presjeke i poglede nalazita i njegovih dijelova u odgovarajuem mjerilu (mjerilo 1: 100 ili detaljnije);
izbor fotografija nalazita prije, za vrijeme te po zavretku iskopavanja;
izbor fotografija karakteristinih nalaza s opisima.
STRUNO IZVJEE O REZULTATIMA PREGLEDA TERENA
lanak 18.
Struno izvjee o rezultatima arheolokih pregleda terena mora sadravati:
a) tekstualni dio:
podatke o sudionicima (podaci o voditelju i osobama koje su sudjelovale u istraivanjima);
interpretaciju rezultata (distribucija nalaza na jedinci povrine prema koliini i razdoblju te podaci o vrsti i opsegu lokaliteta).
b) grafiki dio:
smjetaj nalazita na kartografskoj podlozi mjerila 1: 25 000 i 1: 5 000 ili detaljnije, odnosno kod podvodnih istraivanja
na kartografskim podlogama odgovarajueg mjerila;
popis katastarskih estica i katastarskih opina te administrativnih podruja na kojima su lokaliteti pozicionirani, odnosno
kada to nije mogue koordinate po GPS-u;
797
pregledna karta u odgovarajuem mjerilu s mreom terenskog pregleda i prikazom distribucije nalaza s naznaenim
razlikama pojedinih razdoblja.
izbor fotografske dokumentacije s opisima.
STRUNO IZVJEE O REZULTATIMA NEDESTRUKTIVNIH METODA ISTRAIVANJA
lanak 19.
Struno izvjee o rezultatima nedestruktivnih metoda istraivanja mora sadravati:
a) tekstualni dio:
podatke o sudionicima (podaci o voditelju i osobama koje su sudjelovale u istraivanjima);
ciljeve i obrazloenje metodologije istraivanja;
opis terenskog snimanja (broj oitavanja na jedincu povrine te za geofizika istraivanja i udaljenost izmeu profila)
interpretacija rezultata u arheolokom kontekstu s ciljem odvajanja prirodnih slojeva od arheolokih (tipologija nalaza i
dimenzije te za geofizika istraivanja i dubine nalaza);
b) grafiki dio:
smjetaj nalazita na kartografskoj podlozi 1: 5 000 ili detaljnije;
geodetski pozicioniran prostor istraivanja unutar katastarske estice;
tlocrtni prikaz i karakteristine presjeke nalazita u odgovarajuem mjerilu (mjerilo 1: 100 ili detaljnije) s interpretacijom
rezultata dobivenih geofizikim istraivanjima;
izbor fotografske dokumentacije s opisima.
IZNOENJE DOKUMENTACIJE, UZORAKA I NALAZA
lanak 20.
Iznoenje terenske dokumentacije u inozemstvo mogue je samo u kopiji i uz odobrenje nadlenog tijela.
Iznoenje uzoraka radi analize u inozemstvo, kao i pokretnih nalaza mogue je samo uz odobrenje nadlenog tijela, a pod
uvjetima propisanim Zakonom o zatiti i ouvanju kulturnih dobara.
Zahtjev za iznoenje moe podnijeti struni voditelj.
OBJAVLJIVANJE DOKUMENTACIJE I REZULTATA ISTRAIVANJA
lanak 21.
Struni voditelj sa svojim suradnicima ima iskljuivo pravo na prvu objavu dokumentacije i prikupljenih nalaza najkasnije 2
godine od dana zavretka istraivanja.
Prva objava mora biti u Republici Hrvatskoj.
Po isteku roka iz stavka 1. ovoga lanka struni voditelj duan je svu dokumentaciju i nalaze predati ustanovi koja je odreena za trajnu pohranu nalaza.
Nadleno tijelo u sluaju sloenih istraivanja koja traju vie godina moe odobriti osobama iz stavka 1. ovoga lanka
zadravanje dokumentacije i nalaza i nakon proteka roka od 2 godine od dana zavretka istraivanja, uz uvjet da redovito
objavljuju preliminarne rezultate istraivanja, a najkasnije jednu godinu nakon zavretka pojedine istraivake kampanje.
lanak 22.
Struni voditelj, ili osoba koju struni voditelj u pisanom obliku ovlasti, ima iskljuivo pravo na prvu objavu rezultata istraivanja i struno obraenih nalaza najkasnije 5 godina od dana zavretka istraivanja, a u sluaju kada istraivanja traju
due od pet godina struni voditelj duan je svake pete godine objaviti rezultate istraivanja i struno obraene nalaze.
lanak 23.
Arheoloka istraivanja koja nisu okonana objavom rezultata istraivanja i objavom struno obraenih nalaza u rokovima
utvrenim ovim Pravilnikom smatraju se nedovrenima.
U sluaju iz stavka 1. ovog lanka nadleno tijelo moe, na zahtjev, odobriti objavu rezultata istraivanja i strunu obradu nalaza.
U odobrenju nadleno tijelo odreuje mogue trajanje strune obrade te rok za objavu.
ODOBRENJE ZA NOVO ISTRAIVANJE
lanak 24.
Podnositelju zahtjeva za odobrenje ne moe se izdati odobrenje za drugo istraivanje dok ne ispuni sve obveze iz prethodnog istraivanja odreene ovim Pravilnikom.
798
Varia, HAG 7/2010
Struni voditelj istraivanja ne moe biti osoba koja nije ispunila sve obveze iz prethodnog istraivanja odreene lankom
16. ovog Pravilnika.
lanak 25.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje vaiti Pravilnik o arheolokim istraivanjima (Narodne novine broj
30/05).
lanak 26.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
Klasa: 612-08/10-03/0176
Urbroj: 532-12/2-10-2
Zagreb, 26. kolovoza 2010.
Ministar
mr. sc. Boo Bikupi, v. r.
Pravilnik je objavljen u Narodnim novinama 102/2010.
Summary
Regulations concerning Archaeological Research
The Regulations concerning Archaeological Research prescribe the conditions under which archaeological investigations
can be conducted in the Republic of Croatia, that is, the obligations and rights of research leaders and the procedure for
the issue of written permission for the research.
By research in the sense of the Regulations the following are understood:
- archaeological excavations: systematic excavation, rescue excavation, review excavation, test excavation and archaeological supervision,
- archaeological field surveys: reconnaissance and review,
- non-destructive methods (geophysical research and aerial archaeology).
The Regulations were published in 2010, in the official gazette of the Republic of Croatia, Narodne novine no. 102 (NN
102/2010).
799
POPIS KRATICA/ABBREVIATIONS:
N upisano u Registar kulturnih dobara RH, Lista kulturnih dobara nacionalnog znaenja
Z upisano u Registar kulturnih dobara RH, Lista zatienih kulturnih dobara
P upisano u Registar kulturnih dobara RH, Lista preventivno zatienih kulturnih dobara
R kulturno dobro zatieno prema zakonu iz 1967. (NN 7/67)
o. otok
op.
grad/opina
Literatura
AIA
ARR
AV
BAR
Godinjak ZSKH
GZM
HAM
HAnt
HArch
HAG
Izdanja HAD
Ljetopis JAZU
VAHD
VAMZ
VAPD
VHAD
OA
OZ
Obavijesti HAD
PPUD
Prilozi IAZ
Radovi FFZ
Annales Instituti Archaeologici (Zagreb)

Arheoloki radovi i rasprave (Zagreb)
Arheoloki vestnik (Ljubljana)
British Archaeological Reports, International Series (Oxford)
Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske (Zagreb)
Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo)
Hortus artium medievalium (Zagreb Motovun)
Histria antiqua (Pula)
Histria archaeologica (Pula)
Hrvatski arheoloki godinjak (Zagreb)
Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva (Zagreb)
Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb)
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Split)
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu (Zagreb)
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku (Split)
Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva (Zagreb)
Opuscula Archaeologica (Zagreb)
Osjeki zbornik (Osijek)
Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva (Zagreb)
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Split)
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu (Zagreb)
Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (Zadar)
800
POPIS SURADNIKA / INDEX OF CO-AUTHORS

Ahern, James C. M.
Department of Anthropology, University of Wyoming, Laramie, SAD
Antoni, Nikolina
Kaducej d.o.o., Papandopulova 27, 21000 Split
Artukovi, Ivana
Muzej Brodskog Posavlja, Starevieva 40, 35000 Slavonski Brod
Azinovi-Bebek, Ana
Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za kopnenu arheologiju, Koarska 5, 10000 Zagreb
Baani, Iskra
Gradski muzej Sisak, Kralja Tomislava 10, 44000 Sisak
Bakari, Lidija
Arheoloki muzej u Zagrebu, Trg Nikole Zrinskog 19, 10000 Zagreb
Balen, Jacqueline
Barbari, Vedran
Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet u Splitu, Sinjska 2, 21000 Split
Bednjanec, Lind
Gea, obrt za pripremne radove na gradilitu, Nova Cesta 70, 10000 Zagreb
Beki, Luka
Hrvatski restauratorski zavod, Sluba za arheoloku batinu, Cvijete Zuzori 43, 10000 Zagreb
Belaj, Juraj
Institut za arheologiju, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb
Bobovec, Ana
Muzej Moslavine, Trg kralja Tomislava 13, 44320 Kutina
Boji, Zvonko
Arheoloki muzej Osijek, Trg Sv. Trojstva 2, 31000 Osijek
Bolec Ferri, Narcisa Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Puli, Ulica grada
Graza 2, 52000 Pula
Borojevi Kolega, Tanja Kaukal d.o.o., Fra Luje Maruna 1, 21000 Split
Brajkovi, Dejan
Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU, A. Kovaia 5/II, 10000 Zagreb
Brajkovi, Toni
Muzej grada ibenika, Gradska vrata 3, 22000 ibenik
Brni, elimir
Zagreb
Brusi, Zdenko
Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju, Obala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23000 Zadar
Bully, Sebastien
Centre ARTeHIS C.N.R.S, Dijon, Francuska
Buri, Marcel
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb
Burmaz, Josip
Ciganovi, Vikorija Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, M.
Peia 3, 34000 Poega
Codacci Terlevi, Giunia Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula
Cvitkovi, Ivan
Muzej Brdovec, Ilije Gregoria 13, Brdovec, 10291 Prigorje Brdoveko
us-Rukoni, Jasminka Creski muzej, Palaa Arsan, Ribarska 7, 51557 Cres
argo, Boris
Arheoloki muzej u Splitu, Zrinsko-frankopanska 25, 21000 Split
ataj, Lea
auevi Bully, Morana Omialj
erina, Dubravka Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Splitu, Porinova b.b.,
21000 Split
epo, Mirko
Zaviajni muzej Biograd na Moru, Obala kralja P. Kreimira IV 20, 23210 Biograd na Moru
imin, Robert
Muzej grada Koprivnice, Trg dr. Leandera Brozovia 1, 48000 Koprivnica
ondi, Natalija
Arheoloki muzej u Zadru, Trg opatice ike 1, 23000 Zadar
ukovi, Lazo
Gradski muzej Karlovac, Strossmayerov trg 7, 47000 Karlovac
ukovi, Zoran
Karlovac
uka, Maja
Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula
Delonga, Vedrana
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Stjepana Gunjae b.b., 21000 Split
Demicheli, Dino
Devlahovi, Andrea
Kaukal d.o.o., Fra Luje Maruna 1, 21000 Split
Dizdar, Marko
Durman, Aleksandar
Din, Kristina Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Centar za arheoloka istraivanja Meunarodni istraivaki centar za arheologiju, Brijuni Medulin, 52103 Pula, p.p. 554
ini, Filip Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zadru, I.
Smiljania 3, 23000 Zadar
Ettinger Stani, Zrinka Loinjski muzej, Vladimira Gortana 35, 51550 Mali Loinj
Fadi, Ivo
Muzej antikog stakla, Poljana Zemaljskog odbora 1, 23000 Zadar
Filipec, Kreimir
Filipovi, Slavica
Muzej Slavonije, Trg Sv. Trojstva 6, 31000 Osijek
Forenbaher, Stao
Institut za antropologiju u Zagrebu, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb
Galinovi, Ivana
Arheo Plan d.o.o., Butkovina 7, 20216 Dubravka
Galiot, Slavko
Delmat Galiot d.o.o., Terzieva 9, 21000 Split
Girardi Jurki, Vesna
Sveuilite u Zagrebu, Hrvatski studiji, Odsjek za latinitet, Borongajska bb, 10000 Zagreb
Giunio, Kornelija A.
Gjurain, Hrvoje
801
Gluevi, Smiljan
Grguri, Maja
Varadin
Gudelj, Ljubomir
Gugo Rumtajn, Katarina Kninski muzej, Fra Luje Maruna 1, 22300 Knin
Gusar, Karla
Hanevi, Sanda
Lumbarda
Hrak, Tomislav
Hulina, Mateja
Zagreb
Hutinec, Mirela
Gradski muzej Vukovar, Dvorac Eltz, upanijska 2, 32000 Vukovar
Ilki, Mato
Jakovljevi, Goran
Gradski muzej Bjelovar, Trg E. Kvaternika 1, 43000 Bjelovar
Jane, Andrej
Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za kopnenu arheologiju, Uarska 26, 51000 Rijeka
Janko, Ivana
Jankovi, Ivor
Institut za antropologiju u Zagrebu, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb
Jeroni, Tomislav
Juki, Vendi
Juri, Radomir
Jurjevi, Marina
Puko otvoreno uilite Obrovac, Zaviajni muzej, Stjepana Radia 8, 23450 Obrovac
Jurkovi, Miljenko Sveuilite u Zagrebu, Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek, I. Luia 3,
10000 Zagreb
Kalafati, Hrvoje
Karavani, Ivor
Filozofski fakultet Sveilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb
Karavani, Snjeana
Katavi, Vedran
Katunari, Tea
Umjetnika akademija Split, F. Vrania b.b., 21000 Split
Kliki, Damir
Kolak, Tatjana
Muzej Like Gospi, Dr. Franje Tumana 3, 53000 Gospi
Komo, Darko
Konestra, Ana
Kos, Vedran
Narodni muzej Labin, Ul. 1. svibnja 6, 52220 Labin
Kovaevi, Nela
Kovai, Vladimir
Zaviajni muzej Poretine, Dekumanska 9, 52440 Pore
Kristovi, Maris
Krmpoti, Marijana
Krnevi, eljko
Krznari krivanko, Maja Gradski muzej Vinkovci, Trg bana Josipa okevia 16, 32100 Vinkovci
Kudeli, Andreja
Kulenovi, Igor
Geoarheo d.o.o., Kneza Mislava 3, 10000 Zagreb
Kunti-Makvi, Bruna
Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest, I. Luia 3, 10000 Zagreb
Kurili, Anamarija
Sveuilite u Zadru, Odjel za povijest, Obala Petra Kreimira IV. 2, 23000 Zadar
Kuan palj, Dora
Kuzmanovi, Maja
Lelekovi, Tino Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Odsjek za arheologiju, Ante Kovaia 5, 10000 Zagreb
Libernjak, Anita
Muzej Cetinske krajine, A. Kaia Mioia 5, 21230 Sinj
Lipovac Vrkljan, Goranka Institut za arheologiju, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb
Los, Deni
Lozuk, Josip
Lonjak Dizdar, Daria
Makovi, Romana
Muzej Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starevia 13, Sveti Ivan Zelina
Madiraca, Vinko
Pisa trade d. o. o., Hrvatskih rtava 102, 21000 Split
Makarun, Matija
Rijeka
Malovoz, Andrea
Zaviajni muzej Stjepa Grubera, Savska 3, 32270 upanja
Maljkovi, Blana
Marciju, Branka
Muzej Meimurja, Trg Republike 5, 40000 akovec
Mardei, Jagoda
Marii, Marko
Mari, Iva Sveuilite u Zagrebu, Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek, I. Luia 3,
10000 Zagreb
Marijanovi, Brunislav
Markovi, Zorko
Martinov, Damir
Arheolog d.o.o., Luino selo 36, 23275 Ugljan
802
Matana, Tonka
Matkovi, Ivan Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zadru, I.
Smiljania 3, 23000 Zadar
Matoevi, Damir
Zaviajni muzej grada Rovinja, Trg marala Tita 11, 52210 Rovinj
Maurin, Domagoj
Geoarheo d.o.o, Kneza Mislava 3, Zagreb
Mavrovi, Janja
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Arheoloki zavod, I. Luia 3, 10000 Zagreb
Medari, Igor
Ljubljana, Slovenija
Metrov, Marko
Zaviajni muzej Biograd na Moru, Kreimirova obala 22, 23210 Biograd na Moru
Mihajlovi, Igor
Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arheologiju, Cvijete Zuzori 43, 10000 Zagreb
Mihaljevi, Marija
Gradski muzej Nova Gradika, Trg kralja Tomislava 7, 35400 Nova Gradika
Miheli, Sanjin
Miholjek, Igor
Mihovili, Kristina
Miklik-Lozuk, Lidija
Miloglav, Ina
Miloevi, Branka
Omega engineering d.o.o., Rijeka 16a, 20000 Dubrovnik
Minichreiter, Kornelija
Miracle, Preston T. Department of Archaeology, University of Cambridge, Downing Street, Cambridge, CB2 3DZ,
Unitet Kingdom
Mrdulja, Milka
Pisa trade d.o.o., Hrvatskih rtava 102, 21210 Solin
Muci, Konstanta
Mui, Branko
Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Odelek za arheologijo, Zevetika 5, 1000 Ljubljana
Nemeth-Ehrlich, Dorica Arheoloki muzej u Zagrebu, Trg Nikole Zrinskog 19, 10000 Zagreb
Nodilo, Helena
Obeli, Bogdan
Institut Ruer Bokovi, Bijenika cesta 54, 10000 Zagreb
Okroa Roi, Lana
Gradski muzej Krievci, T. Sermagea 2, 48260 Krievci
Oluji, Boris
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za povijest, I. Luia 3, 10000 Zagreb
Orli, Lara
Osterman, Jasmina
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za povijest, I. Luia 3, 10000 Zagreb
Pai, Aleksandra
Sveuilite Jurja Dobrile, Preradovieva 1/1, 52100 Pula
Paraman, Lujana
Parica, Mate
Paskojevi, Kristian
Pauak, Mirjana
Muzej Valpovtine, Dvorac Prandau-Normann, 31550 Valpovo
Pavii, Ivanica
Pavlakovi, Ida
Zagreb
Pekovi, eljko
Penovi, Anita
Percan, Tihomir
Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za kopnenu arheologiju, Jurii 7, 52342 Svetvinenat
Perki, Domagoj Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, C.
Zuzori 6, 20000 Dubrovnik
Petrievi, Danijela
Muzej triljskog kraja, Don Ante Buana 1, 21240 Trilj
Petrinec, Maja
Pintari, Tatjana
Muzej Turopolja, Trg kralja Tomislava 1, 10410 Velika Gorica
Plee, Tajana
Pletina, Ivica
Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za kopnenu arheologiju, Jurii 7, 52342 Svetvinenat
Podrug, Emil
Popovi, Sara
Muzej Staroga Grada, Ulica brae Biankini 2, 21460 Stari Grad
Potrebica, Hrvoje
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Arheoloki zavod, I. Luia 3, 10000 Zagreb
Radaljac, Mario
Radi, Dinko
Centar za kulturu Arheoloka zbirka, 20270 Vela Luka
Radi Rossi, Irena
Radman-Livaja, Ivan
Radovi, Mate
Arheoloki muzej Zadar, Muzej ninskih starina, Trg Kraljevac 8, 23232 Nin
Ragu, Kreimir Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Karlovcu, V.
Vranicanija 6, 47000 Karlovac
Rajkovi, Dragana
Muzej Slavonije, Trg Sv. Trojstva 6, 31000 Osijek
Rapan Papea, Anita
Gradski muzej Vinkovci, Trg bana Josipa okevia 16, 32100 Vinkovci
Rosi, Tea
Muzej grada Crikvenice, Petra Preradovia 1, 51260 Crikvenica
Salaji, Silvija
Gradski muzej Virovitica, Trg bana Josipa Jelaia 23, 33000 Virovitica
Sanader, Mirjana
803
Schejbal, Berislav
Daruvar
Sekelj Ivanan, Tajana
Sirovica, Filomena
Skelac, Goran
Soka-timac, Dubravka Poega
Starac, Ranko
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Muzejski trg 1, 51000 Rijeka
Sunko Katavi, Ana
alov, Teodora
iljeg, Bartul
imek, Marina
Gradski muzej Varadin, Strossmayerovo etalite 7, 42000 Varadin
imii, Marina
kiljan, Ivana
Muzeji Hrvatskog zagorja, Samci 64, 49245 Gornja Stubica
koberne, elimir
Muzej grada Zagreba, Opatika 20-22, 10000 Zagreb
krgulja, Rosana
Gradski muzej Sisak, Kralja Tomislava 10, 44000 Sisak
oi Klindi, Rajna
otari, Sandra
Zagreb
trk, Josip
Gradski muzej azma, Trg azmanskog kaptola 10, 43240 azma
uur, Jure
uni, Dalibor Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Gospiu,
Budaka 12, 53000 Gospi
uta, Ivan
Muzej grada Katela, Brce 1, 21215 Katel Luki
Tara, Matilda
Terrier, Jean
vicarska
Tkalec, Tatjana
Tomasovi, Marinko
Gradski muzej Makarska, Obala kralja Tomislava 17/1, 21300 Makarska
Tonc, Asja
Tonini, Domagoj
Topi, Nikolina
Ugarkovi, Marina
Institut za arheologiju Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb
Uglei, Ante
Uji, eljko
Uroda, Nikolina
Vii-Ljubi, Ema
Vinji, Josip
Hrvatski restauratorski zavod, Sluba za arheoloku batinu, Jurii 7, 52222 Svetvinenat
Vodika Miholjek, Kristitna Geoarheo d.o.o., Kneza Mislava 3, Zagreb
Vrki, ime
Vui, Jakov
Vujevi, Dario
Vujnovi, Nika
Vukmani, Igor
Vukosavljevi, Nikola
Vuli, Hrvoje
Gradski muzej Vinkovci, Trg bana Josipa okevia 16, 32100 Vinkovci
Zaninovi, Joko
Gradski muzej Drni, Domovinskog rata 38, 22320 Drni
Zekan, Mate
Zlatuni, Romuald
Zmai, Vesna
Zori, Iva
Zaviajni muzej Biograd na Moru, Obala kralja Petra Kreimira IV. 20, 23210 Biograd na Moru
Zubi, Krunoslav
arak, Vesna
elle, Morena
Javna ustanova Park prirode umberak-Samoborsko gorje, Slani dol 1, 10430 Samobor
804
SADRAJ/CONTENTS
Osjeko-baranjska upanija
Redni br. Lokalitet
1
Batina Gradac
2
Batina Sredno
3
Donji Miholjac ovci
4
Donji Miholjac uranci
5
Donji Miholjac Prinevac
6
Donji Miholjac Ratkovci
7
Donji Miholjac Ratkovci 2
8
9
10
11
Donji Miholjac zaobilaznica
12
akovo Trg J. J. Strossmayera
13
Grabrovac Ciglana
14
Gradac Naiki Sobice
15
Lipine Lipina 1
16
Mala Londica
17
Malinovac Blata 1
18
Malinovac Blata 2
19
Markovac Naiki Male Livadke
20
21
22
Markovac Naiki Stara Branjevina
23
Martin Risovi preko Lenije
24
Naice zaobilaznica
25
Osijek B. Radievia 3
26
Osijek Ciglana Zeleno polje
27
Osijek Huttlerova 12-14
28
Osijek Tvra (Vodena vrata)
29
Osijek Tvra, Perivoj kralja Tomislava
30
Rijeke Drava i Dunav
31
ipovac Brezniko polje
32
ipovac Ribnjak
33
Valpovo ire podruje
34
Velika Londica Malo Polje
35
Velimirovci Arenda
36
Zoljan Grbavica
........................................................................................ 6
Naselje
Razdoblje
Batina
A
Batina
P, A
Donji Miholjac
P
Donji Miholjac
P
Donji Miholjac
P
Donji Miholjac
A, SV
Donji Miholjac
P, A, SV
Donji Miholjac
Donji Miholjac
SV
Donji Miholjac
P
Donji Miholjac
P
akovo
SV, NV
Kuevac
P, A
Gradac Naiki
P
Lipine
P
Mala Londica
P
Malinovac
P
Malinovac
P
Markovac Naiki
SV
Markovac Naiki
SV
Markovac Naiki
P
Markovac Naiki
P, SV
Martin
P
Markovac Naiki, Naice
P, SV
Osijek
A
Osijek
P, SV
Osijek
A
Osijek
SV
Osijek
NV
Osijek, Erdut, Dra
A
ipovac
P, SV
ipovac
SV
Valpovo, Bizovac
P, A, SV
Velika Londica
P
Velimirovci
P, SV
Zoljan
P, SV
Vukovarsko-srijemska upanija
........................................................................................ 72
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
37
Bapska Gradac
Bapska
P
38
Borinci Blato
Borinci
P, A
39
Cesta Nutar Vukovar,
Nutar, Marinci, Bogdanovci
P, SV
40
Ilok srednjovjek. citadela, kula 8 (hamam) Ilok
P, SV
41
Melioracijski kanal Bi Bosut
Babina Greda
P
42
Sopot
Vinkovci
P
43
Sotin
Sotin
P, A
44
Vinkovci J. Dalmatinca 19
Vinkovci
A
45
Vinkovci zatiena arheo. zona grada
Vinkovci
P, A, SV, NV
46
Vuedol Gradac
Vuedol
P
47
Vuedol Vila Streim
Vuedol
P
48
Vuedol Vinograd Streim
Vuedol
P
49
Vuedol Vuedol 123
Vuedol
SV
50
Vukovar dvorac Eltz
Vukovar
SV
Brodsko-posavska upanija
........................................................................................ 102
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
Autocesta V-c, dionica Sredanci granica s BiH Zoljeni, Prnjavor, Novi Grad
P, SV
51
805
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61

62
63
64
65
66
67
68
69
Cesta Brestovac Staro Petrovo Selo

Dolina Glaviice
Glogovica Duice 2
Glogovica Medvoe
Glogovica Podgajac
Graanica
Kuite
Makovac Crinjevi (nekropola)
Nova Gradika Slava
Regionalni vodovod, dion.
Bicko Selo Sl. Brod
Sl. Brod Galovo
Sl. Brod luka (Ruica Glogove Praulje)
Sl. Brod Ul. H. Badalia
Sl. Brod Ul. J. J. Strossmayera 9
Sl. Brod Ul. M. Mesia
Sl. Brod Ul. P. Kreimira IV. 20
Sl. Brod Ul. P. Zorania 11
Sl. Brod Ul. R. Lopaia
Poeko-slavonska upanija
Redni br. Lokalitet
70
Alilovci Lipje
71
Cesta Brestovac Staro Petrovo Selo
72
aglin Ivanevac
73
aglin Mednjak
74
Kaptol Gradci
75
Migalovci Vojvodine
76
Pleternica Krevina
77
Velika Stari grad
78
Vlatkovac
Brani
Dolina
Glogovica
Glogovica
Glogovica
Bain Dol
Gromanik
Makovac
Nova Gradika
P
P
P
P, A
P, SV
P, SV
P, SV, NV
P
P
Zadubravlje, Donja Vrba

Slavonski Brod
Slavonski Brod
Slavonski Brod
Slavonski Brod
Slavonski Brod
Slavonski Brod
Slavonski Brod
Slavonski Brod
P, SV
P
P
........................................................................................ 132
Naselje
Razdoblje
Alilovci
P
Daranovci
P, SV
aglin
P
aglin
P, SV
Kaptol
P
Migalovci
P
Pleternica
SV, NV
Velika
SV
Vlatkovac
P
Virovitiko-podravska upanija
........................................................................................ 150
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
79
Autocesta A13, dionica Bjelovar

granica s Maarskom
pii Bukovica, Virovitica, Luka P, A, SV
80
Crkvari crkva sv. Lovre
Crkvari
SV
81
Sladojevci Hruik Brodie
Sladojevci
P, A, SV
82
Sladojevci Hruik Brodie
Sladojevci
P, SV
83
Sladojevci Jurmanua
Sladojevci
P, SV
84
Sladojevci Lipa
Sladojevci
SV
85
Sladojevci Lug
Sladojevci
P, A
86
Slatina Bobovite
Slatina
P
87
Slatina Lipik 1 i 2
op. Slatina
P, A, SV
88
Slatina Panjak
Slatina
P
89
Slatina Veliko polje Brezine
Slatina, Kozice
P, SV
90
Slatina Veliko polje Potoani
Slatina
P, A, SV
91
Virovitica srednjovj. utvrda (kula)
Virovitica
SV
92
Virovitica srednjovj. utvrda (most)
Virovitica
SV
93
Voin crkva Pohoenja BDM
Voin
P, SV
Bjelovarsko-bilogorska upanija
Redni br. Lokalitet
94
Autocesta A13, dionica Vrbovec 2
95
azma Gradina
96
Donja Vrijeska crkva sv. Ane
97
Gari grad
98
Hercegovac uma Trupinski gaj
99
Orovaki vinogradi
100
Sira Stari grad
101
Slovinska Kovaica uma Jasenova
........................................................................................ 190
Naselje
Razdoblje
Bjelovar
P, SV
azma
A, SV
Donja Vrijeska
SV, NV
Podgari
SV
Hercegovac
P?
Orovac
P
Sira
SV, NV
op. Nova Raa
P
806
102
Streza pavlinski samostan
Pavlin Klotar
SV
Koprivniko-krievaka upanija
Redni br. Lokalitet
103
Brezovljani
104
Sveta Ana Gradina
105
Virje crkva sv. Martina
106
Virje Volarski brijeg
107
Virje Volarski brijeg
........................................................................................ 210
Naselje
Razdoblje
Brezovljani
P
Sveta Ana
SV
Virje
SV, NV
Virje
P, SV, NV
Virje
P, SV
Meimurska upanija
Redni br. Lokalitet
108
Macinec crkva Pohoda BDM
109
Trnovak
........................................................................................ 222
Naselje
Razdoblje
Macinec
A, SV, NV
elezna Gora
P, A
Varadinska upanija
Redni br. Lokalitet
110
Brezje 3
111
Brezje IV
112
Cukavec II
113
Humak
114
Ivanec Stari grad
115
Kriovljan kapela sv. Kria
116
Lonja Gradie
117
Ludbreg Vrt Somoi
118
arnjak
119
Utvrda anjevo
120
Varadin Kapucinski trg
121
Varadinske Toplice gradski park
122
Visoko crkva Sv. Trojstva
........................................................................................ 228
Naselje
Razdoblje
Varadin
P, SV
Varadin
P, SV
Gornji Kneginec
P,
Gornji Hum
P, A, NV
Ivanec
SV, NV
Kriovljan
A, SV, NV
Matuini
P, A, SV
Ludbreg
A
emovec
P, A, SV
anjevo
P, SV
Varadin
SV, NV
Varadinske Toplice
A
Visoko
SV, NV
Krapinsko-zagorska upanija
........................................................................................ 258
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
123
Cesargrad
op. Klanjec
SV, NV
124
Donja Stubica Stari grad
Donja Stubica
P, SV
125
Hum Bistriki kapela sv. Marije Magdalene Hum Bistriki
NV
126
Konjina Stari grad Konjina
Konjina
NV
127
Lobor Majka Boja Gorska
Lobor
P, A, SV, NV
128
Plemiki grad Vrbovec
Klenovec Humski
SV
129
piak
Bojano
P
130
Utvrda Kostelgrad
Kostel
SV, NV
Grad Zagreb i Zagrebaka upanija
Redni br. Lokalitet
131
Budinjak kapela sv. Petke
132
Budinjak nekropola
133
Kobili 1
134
itarjevo kola
135
itarjevo upna livada
136
Sv. Kri Brdoveki naselje i nekropola
137
Zelingrad (castrum)
138
umberak crkva sv. Nikole biskupa
........................................................................................ 276
Naselje
Razdoblje
Budinjak
SV ili NV
Budinjak
P
Kobili
P, A, SV
itarjevo
A
itarjevo
A
Sv, Kri Brdoveki
P
Sv. Ivan Zelina
A, SV
umberak
SV, NV
Sisako-moslavaka upanija
Redni br. Lokalitet
139
Banija podruje
140
Bela crkva
141
Burdelj
142
Donji Vukojevac
143
Donji Vukojevac sjever
144
Gornji Vukojevac
........................................................................................ 296
Naselje
Razdoblje
op. Glina, op. Gvozd
P, NV
op. Mikleuka
SV
op. Lekenik
SV, NV
Donji Vukojevac
NV
Donji Vukojevac
P
Lekenik
P, A
807
145
146
147
148
149
150
151
152
Kutina Kutinska lipa

Odra Staro Prano
Pavlinski samostan sv. Petra
Sisak Dunavski Lloyd
Sisak Sv. Kvirin
Sisak Sv. Kvirin
Sisak Ul. A. Cuvaja
Turska kosa
Karlovaka upanija
Redni br. Lokalitet
153
Barilovi gradina Osovlje
154
Bukovlje gradina Crkvina
155
Doljani Gradina
156
Gorica
157
Karlovac Zvijezda
158
Lasinja (opina) Gradie, Britveci,

Talijanovo brdo
159
Orije Gradie
160
Rijeka Kupa antiki brodolom
161
Stari grad Barilovi
162
Stari grad Dubovac
163
Stari grad Novigrad na Dobri
164
Stari grad Slunj
165
pilja utno
166
pilja Hrenov gri
167
pilja Zala
168
Utvrene peine Karlovake upanije
169
Viniica
Kutina
Sisak
op. Topusko, op. Vojni
Sisak
Sisak
Sisak
Sisak
Velika Vranovina
A
A
SV
A, P
A
A
A, NV
P
........................................................................................ 326
Naselje
Razdoblje
Barilovi
P
Bukovlje
P, SV
Doljani umberaki
P
Kr Bosiljevski
P
Karlovac
SV, NV
op. Lasinja
Lipoaki
op. Ozalj, Karlovac
Barilovi
Dubovac
Novigrad na Dobri
Slunj
Fratrovac
Obre Vivodinski
Tounj

op. Josipdol
P
P, SV
A
SV, NV
P, SV, NV
NV
SV, NV
A
P, SV
P, A, SV
SV, NV
P, A
Istarska upanija
........................................................................................ 360
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
170
Biii Sv. Martin
Biii
SV
171
Buje Sv. Sebastian
Buje
NV
172
Buje Trg sv. Servola
Buje
P, SV, NV
173
Guran srednjovj. naselje i crkva sv. Cecilije Guran
A, SV
174
Istarski ipsilon (A8), dionica Rogovii Matulji
P, A, SV, NV
175
Istarski ipsilon Bresti
Vinjan
P, A
176
Istarski ipsilon, dionica Pelieti Pomer
Pula
P, A
177
Istarsko podmorje
op. Rovinj, Pula, Umag
A, SV
178
Kamenolom Vranja
op. Lupoglav
179
Katel (Castelvenere)
Katel
P, SV, NV
180
Katel Petrapilosa
op. Buzet
P, SV, NV
181
Katoro rt Tiola
Katoro
A
182
Krvavii Bokina
Krvavii
P, A
183
Lorun
Vabriga, Tar
A
184
Ljubieva peina
Marana
P
185
Markocija glavica gradina
op. Buje
P
186
Petrovac gradina
Bava
P, SV
187
Plinovod Vodnjan Umag, lok. VU 031A
Gajana, Vodnjan
SV
188
Plomin crkva sv. Jurja Starog i bedem
Plomin
P, A, SV
189
Pore antiki hram
Pore
P, A, SV, NV
190
Pore zaobilaznica
Pore
P, A
191
Pula Katel
Pula
P, A, SV
192
Pula Marina Veruda
Pula
P, A, SV, NV
193
Pula od Kolodvorske ulice do CS Riviera Pula
194
Sv. Ivan Kornetski, k.. 21/33
Sv. Ivan
A
195
Sv. Ivan Kornetski, k.. 21/36
Sv. Ivan
A
196
Sv. Ivan Kornetski
Sv. Ivan
197
Sv. Martin iznad Limskog kanala
Bubani
P, A
198
Svetvinenat Katel Morosini Grimani Svetvinenat
SV, NV
808
199
200
201
202
203
204
205
206
207
208
209
210
tinjan
Tar Stancija Blek
Tar Stancija Blek
Umag ire podruje
Umag Uvala Mujela (Moela)
Utvrda Possert
Valalta
Vetar podmorje
Viula podmorje
Viula
Vodnjan crkva sv. Petra
minj katel
tinjan
Stancija Blek
Stancija Blek
Umag, Savudrija
Umag
Belaj
op. Rovinj
Kukuletovica
Medulin
Medulin
Vodnjan
minj
P, A, SV, NV
A, SV
A, SV
SV, NV
SV
P, A, SV
A, SV, NV
A
A
A, SV, NV
P, SV
Primorsko-goranska upanija
........................................................................................ 452
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
211
Cres benediktinski samostan
Cres
A, NV
212
Cres Grotica, nova luka
Cres
SV, NV
213
Cres ul. Put fortece i lokalna cesta
Cres
NV
214
Cres ul. Con, Riva creskih kapetana i Zazid Cres
NV
215
Crikvenica Igralite
Crikvenica
A
216
Drivenik Gradina
Drivenik
P, SV, NV
217
Ilovik Siadrija (crkva sv. Andije)
Ilovik (o. Ilovik)
A, SV
218
Jadranovo Lokvie
Jadranovo
A, SV
219
Krk Kamplin
Krk
P, A, SV
220
Mali Loinj Katel
Mali Loinj
NV
221
Martinica luka
Martinica
NV
222
Omialj uvala Pesja
Omialj
A, NV
223
Osor benediktinska samostan i crkva
Osor
A, SV, NV
224
Peina Bukovac
op. Lokve
P
225
Podmorje Kvarnera (Oruda, Unije)
op. Mali Loinj
A, NV
Liko-senjska upanija
........................................................................................ 482
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
226
Caska podmorje
Caska
A
227
Caska Sv. Juraj
Caska
A, SV, NV
228
Liko Cerje Vak(h)tarica
Liko Cerje
NV
229
Liko Cerje Velika draga
Liko Cerje
NV
230
Lovinac Begovac
Lovinac
P, A, SV
231
Novalja ire podruje
op. Novalja
232
Otoac stari grad Fortica
Otoac
NV
233
Ramljani Gradina Kloko
Ramljani
P, A, NV
234
Smiljan Crikvine ovini
Smiljan ovini
SV
235
Udbina Gradina
Udbina
SV, NV
236
Udbina stolnica sv. Jakova
Udbina
SV, NV
237
Utvrene peine Liko-senjske upanije

SV, NV
238
Velebit planina

P, A, SV, NV
239
Vrebac ureva greda
Vrebac
P
Zadarska upanija
Redni br. Lokalitet
240
Asseria
241
Babindub
242
Bemkovac Vie lastvina
243
Biograd na Moru vrt Pere Matijevia
244
Bruska kod crkve sv. Nikole
245
Cvijina gradina nekropola
246
urkovii
247
Doine
248
Dvorine ostaci rogovskog dvora
249
Gende
250
Gornji Zrilii
........................................................................................ 514
Naselje
Razdoblje
Podgrae
P, A
Babindub
A
op. Benkovac
P
Biograd na Moru
NV
Bruka
P, NV
Kruevo
P, A
Perui Benkovaki
P, A, SV
Lisiii
P, A
Sv. Filip i Jakov
A, SV, NV
Bruka
P
Bruka
P, SV, NV
809
251
252
253
254
255
256
257
258
259
260
261
262
263
264
265
266
267
268
269
270
271
272
273
274
275
276
277
278
279
280
281
282
283
284
285
Gradina sv. Trojice

Starigrad
Gradina u Mukovcima
Mukovci
Izvor Pitet
Medvia
Kod izvora Suac
Lisiii
Kod Torina
Bruka
Kod zaseoka Gende
Medvia
Lastve
Bruka
Ljuba Ljubaka kosa nekropola
Ljuba
Muline
Muline (o. Ugljan)
Nin Banovac
Nin
Nin Kneeva palaa
Nin
Otok Pag (juni dio)
op. Pag, Povljana
Pag Stari grad
Pag
Pakotane Crkvina
Pakotane
Peina Vlakno
Savar
Plovni kanal Pag Koljun
op. Pag
Pod
Bruka
Polaa ispod gradina trkovaa i Krugla Polaa
Radainovci Vinogradine
Radainovci
Selina grobni humak
Selina
Silba Juni greben
Silba
Silba uvala Pocukmarak
Silba
Smiljevac
Gornja Jagodnja
Smiljevac
Polaa
Smokovi crkva sv. Georgija
Smokovi
Sv. Katarina crkva sv. Katarine
Sv Katarina (otok)
Tepe
Zelengrad
Ugljan crkva sv. Hipolita i Kasijana
Ugljan
Vidakovii
Medvia
Vjetroelektrana Orljak podruje gradnje Zelengrad
Zadar Poljana pape Ivana Pavla II.
Zadar
Zaton Rt Kremenjaa
Zaton
Zelengrad orluka
Zelengrad
Zelengrad izmeu Kamenice i brda Gradine Zelengrad
Zidine
op. Biograd na Moru
ibensko-kninska upanija
Redni br. Lokalitet
286
Bilice Lukovnik
287
Bilice Trtar
288
Bioii Jelia ograde
289
Bribir Ogradice i Velika vlaka
290
Bribir Igralite
291
Bribirska glavica
292
Bribirska glavica
293
Brnjica Ograde
294
Burnum Karlovac
295
Cecela
296
ista Mala Velitak
297
Drni Petrovo polje U mjestu
298
Kadina glavica Botua
299
Konjevrate bunja
300
Konjevrate Krovatovac
301
Konjevrate Okrugljaa
302
Konjevrate Tomievac
303
Konjevrate Tomievac
304
Murter Gradina
305
Orli Zadruga
306
Otres
307
Pakovo Selo Laine
308
Rae Brijeg
P, A
P, NV
P, SV
A
P
P, NV
NV
P
A
P, A, SV
A, SV, NV
P, A, SV
SV, NV
A, SV, NV
P
A, SV
NV
P, SV
SV
P
A
A, SV
P
P
P, A, NV
SV
P
A, SV, NV
P, SV
P, SV
P, A, NV
A
P, SV
A, SV
SV
........................................................................................ 592
Naselje
Razdoblje
Bilice
NV
Bilice
NV
Bioii
NV
Bribir
P, SV
Bribir
P
Bribir
P, A, SV
Bribir
P, A, SV
Konjevrate
A, NV
Ivoevci
A
Siveri
A, SV
ista Mala
P
Drni
SV, NV
Kadina Glavica
A, SV
Konjevrate
NV
Konjevrate
NV
Konjevrate
NV
Konjevrate
P, A
Konjevrate
NV
Murter
A
Orli
SV
Bribir
A, SV
Pakovo Selo
NV
Rae
NV
810
309
310
311
312

313
314
315
316
Rakitnica Tri bunara

Siveri Cecela
Sonkovi Sveti Marko
ibensko podmorje pliina Mijoka,
otok Bisage
Tepljuh Bristovaa
Trbounje Crkvina
Utvrda Glava
irje Gradina
op. Vodice
Siveri
Sonkovi
A
A
SV
Murter
Tepljuh
Trbounje
Podglava
otok irje
NV
A
SV
A
Splitsko-dalmatinska upanija
........................................................................................ 638
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
317
Bast Kobilie, Groblje
Bast
P, SV
318
Cista Velika Crkvine
Cista Velika
P, A, SV
319
Gardun (Tilurium)
Gardun
A
320
Gornji Koljani Crkvina
Gornji Koljani
A, SV, NV
321
Grohote Studenac
Grohote
A?, NV
322
Hvar rt Pelegrin, Pakleni kanal
Hvar (o. Hvar)
A, NV
323
K. tafili podmorje
Katel tafili
P
324
Omi Brzet
Omi
A
325
Peina Bubnjavaa
Veliko Brdo
P
326
Plinovod Like i Dalmacije, 4. dio sustava

P, A, SV, NV
327
Rat
Loia
P, (A)
328
Rupotina Crkvine
Solin (Rupotina)
A, SV
329
Sinj tvrava Grad
Sinj
SV, NV
330
Sitno Gornje Sv. Klement
Sitno Gornje
SV, NV
331
Solin centar
Solin
P, A, NV
332
Solin (Salona) Marusinac
Solin
A
333
Solin (Salona) teatar i hram
Solin
A
334
Soline villa maritima
Vloka (o. Sv. Klement)
A, NV
335
Split Bernardinova ul. 2 i 4
Split
NV
336
Split centar
Split
A, SV, NV
337
Split centar (istok)
Split
NV
338
Split Dioklecijanova p.(Aljeijeva 3)
Split
A, SV, NV
339
Split Dioklecijanova p. (Arhiaonova 1)
Split
A, SV, NV
340
Split Dioklecijanova p. (Bajamontijeva)
Split
A, NV
341
Split Dioklecijanova p. (Dosud 6)
Split
A, SV, NV
342
Split Dioklecijanova p. (Dosud)
Split
A, NV
343
Split Duilovo
Split
A, NV
344
Split Luac
Split
NV
345
Split Marulieva ulica
Split
NV
346
Split Narodni trg (Hotel Central)
Split
A, SV, NV
347
Split Narodni trg (Hotel Central, plonik) Split
NV
348
Split Nigerova ulica
Split
A, SV, NV
349
Split Nigerova ulica
Split
SV, NV
350
Split Nodilova i Ul. kralja Tomislava
Split
NV
351
Split Poljud
Split
NV
352
Split Radunica, Luac, Manu
Split
NV
353
Split sjeveroistok
Split
A
354
Split Ul. 141. brigade
Split
A, NV
355
Split UL. Domovinskog rata (akvedukt)
Split
A
356
Split Ul. kralja Tomislava
Split
A, SV, NV
357
Split zapadna obala
Split
NV
358
Splitska uvala Splitska
Supetar
A
359
Stanii rt elina
elina Stanii
A
360
Stari grad Remetin vrt
Stari Grad (o. Hvar)
P, A, SV
361
Stari grad Vrt Baji
A
362
Starogradski zaljev
A, NV
363
Supetar groblje
Supetar
A, SV, NV
364
Sutivan podmorje (sarkofazi)
Sutivan (o. Bra)
A
365
pilja Kopaina
Donji Humac (o. Bra)
P
811
366
367
368
369
370
371
372
373
pilja Turska pe
pilja Turska pe
Utvrda Nutjak
Uvala Duboka
Vis centar
Vis luka
Vis (Issa) helenistiko-rimska arhitektura
Vis (Issa) rimske terme
Zeljovii
Zeljovii
Trilj
Vrboska
Vis
Vis
Vis
Vis
P, SV
P, SV
SV
A
NV
A
A
A
Dubrovako-neretvanska upanija
........................................................................................ 750
Redni br. Lokalitet
Naselje
Razdoblje
374
Dubrovnik crkva sv. Vlaha na Gorici
Dubrovnik
SV, NV
375
Dubrovnik k.. 2500
Dubrovnik
SV, VN
376
Dubrovnik Lapad, vrt ljetnikovca

Sorkoevi-Jordan
Dubrovnik
VN
377
Dubrovnik ispod mosta od Pila
Dubrovnik
SV, VN
378
Dubrovnik udioska ulica
Dubrovnik
SV, VN
379
Lumbarda Sutivan
Lumbarda (o. Korula)
A
380
Otok Mljet Pliina Sv. Pavao
Maranovii (o. Mljet)
NV
381
Otok Mljet podmorje
Okuklje, Saplunara
A, SV
382
Otok Mljet Uvala Vela dolina
Sobra (o. Mljet)
A
383
Plat crkva sv. Ivana Krstitelja
Plat
A, SV, NV
384
Ston gradske zidine Poloaj Lastva
Ston
SV, NV
385
Ston Sv. Mihailo
Ston
A, SV
386
ipanska luka kompleks ljetnikovca Katino ipanska Luka
NV
387
Trapit (Dubac) crkva sv. Vlaha
ibaa, Dubac
SV, NV
388
Vela spila
Vela Luka
P
389
Zastolje Peranova greda
Zastolje
P
390
Zaton ladanjski sklop Pugliesi
Zaton
NV
Varia
........................................................................................ 780
C datiranje u arheologiji
Projekt HERITECH
Projekt Stara povijest hrvatskih zemalja teorija, praksa, prirunici, terenski seminari na Turskoj kosi i u
Topuskome 2009. i 2010. godine
Pravilnik o arheolokim istraivanjima
14
Popis kratica
........................................................................................ 800
Popis suradnika
........................................................................................ 801
Sadraj
........................................................................................ 805
812
813
UPUTE ZA PREDAJU IZVJEA

Rokovi za predaju:
- u sljedeem broju godinjaka bit e objavljena izvjea s arheolokih istraivanja tijekom kalendarske godine
2011.
- izvjea se predaju najkasnije do 1. 3. 2011.
Tekst:
1. tekstovi se piu u Microsoft Wordu, znakovlju Times New Roman (pisani na PC-u), veliina slova 12, s proredom 1,5, snimljeni standardno kao doc. dokument;
2. tekst je potrebno pripremiti u to jednostavnijoj formi izbjegavati tablice i sl.;
3. struktura izvjea mora biti prilagoena godinjaku:
poetni dio mora sadravati podatke o razdoblju istraivanja, razlozima istraivanja, broju katastarske estice
na kojoj je istraivano, voditelju i investitoru istraivanja,
slijedi kratak opis istraivanja i pronaenog te datacija,
zavrni dio izvjea mora sadravati opis postupka s lokalitetom i nalazima nakon istraivanja;
4. biljeke je potrebno navoditi unutar teksta (ne u obliku fusnota);
5. glagole je potrebno pisati u bezlinom obliku (ne: istraivali smo; nego: istraivalo se);
6. potrebno je navesti samo osnovnu literaturu, rabei kratice navedene u godinjaku;
7. uz izvjee je obvezno priloiti i saetak teksta za prijevod (saetak moe imati najvie 1 karticu teksta);
8. uz izvjee je potrebno priloiti i tekst koji prati slikovne priloge te ime autora priloga uz napomenu foto,
izradio i sl.);
9. tekstovi ne smiju imati vie od 5 kartica (vie kartica doputeno je samo u sluaju iznimno velikih arheolokih
zahvata kod kojih nije mogue sastaviti krae izvjee);
10. tekstovi se predaju snimljeni na CD i ispisani na papiru formata A4.
Slikovni prilozi (fotografije i crtei):

1. predaju se odvojeno od teksta (ne kao njegov sastavni dio);
2. predviena je objava najvie triju slikovnih priloga (obvezno priloiti i tekst slikovnog priloga);
3. ako se alju fotografije, njihove dimenzije ne smiju biti manje od 10x15 cm;
4. digitalne fotografije moraju biti visoke kvalitete, u TIFF formatu, rezolucije najmanje 350 dpi i snimljene na CD
(fotografije mogu biti i u JPEG formatu);
5. skenirani prilozi predaju se u TIFF formatu, rezolucije 350 dpi i snimljeni na CD;
6. slikovne priloge nije doputeno slati snimljene u Wordu ili u drugim formatima osim navedenih.
U sluaju nedostatka opreme, mogu je dogovor s redakcijom.
Geografska karta:
u
z tekstove je potrebno dostaviti i preslik geografske karte u mjerilu 1 : 100.000, s oznaenim poloajem lokaliteta (podatak e biti rabljen u redakciji prilikom obrade geografske karte pojedinih upanija).
Podaci o autoru izvjea (za popis suradnika):
ime i prezime, titula, ustanova u kojoj je zaposlen, adresa, odnosno kuna adresa ako je autor nezaposlen.
Podaci za kontakt:
Hrvatski arheoloki godinjak (redakcija)
Ministarstvo kulture
Uprava za zatitu kulturne batine
Odjel za arheoloku batinu
Runjaninova 2
10000 Zagreb
odgovorna osoba: mr. sc. Zoran Wiewegh
tel. 01/4866-239
e-pota: zoran.wiewegh@min-kulture.hr
815

Arheoloski Godisnjak - B Tekst Unutar Korica

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Arheoloski Godisnjak - B Tekst Unutar Korica

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Hrvatski arheoloki godinjak, 7/2010

Croatian Archaeological Yearbook, 7/2010

UDK 902/904 (497.5)

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Gradac Naiki Sobice

27 Osijek Huttlerova 12-14

Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010

Prikaz odabranih georadarskih horizontalnih rezova na dubini od 0,50 m

Primjer serije horizontalnih rezova georadarskih signala na razliitim dubinama

Primjer trodimenzionalnoga prikaza georadarskih signala

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Interpretacija rezultata georadarske metode

dubinu arheolokih objekata. Tragovi arhitekture javljaju se

ih je povezati s ostacima arhitekture i ruevnih slojeva.

Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010

Rezultati metode geoelektrinoga otpora

mjerenjima obuhvaen istoni rub topografskoga uzvienja,

Prapovijesni grob 25 (foto: V. Mesari)

Prapovijesni grob 39 (foto: V. Mesari)

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Poloaji probnih istraivanja na Srednom 2010. godine

U probnim iskopavanjima na Srednom istraene su etiri

Prapovijesni grob 12, bronane igle (foto: V. Mesari)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010

Prapovijesni grob 12 (foto: V. Mesari)

kasnoga bronanog doba, kao i poetne faze starijega

Prapovijesni grob 27 (foto: V. Mesari)

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Prapovijesni grob 7 (foto: V. Mesari)

Prapovijesni grob 13, eljezni torkvesi s privjescima (foto: V.

Prapovijesni grob 8, zdjela iznad spaljenih ostataka pokojnika

Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010

Prapovijesni grob 37, lonac ukraen spiralnim motivima (foto: V.

Rimski grob 43 (foto: V. Mesari)

Rezultati probnih istraivanja u Batini na Srednom 2010. s

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Boji et al. 2010 Z. Boji, M. Dizdar, T. Hrak, I.

Rimski grob 59 (foto: V. Mesari)

Jarak V-presjeka, SJ 186/187 (foto: V. Mesari)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010

Tijekom svibnja 2010. zatitno je arheoloki istraen lokalitet

Motiv mreastog ureza s dvostrukim redom irokih uboda, stupanj

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Ulomci lonca s urezanim snopovima vertikalnih traka, licenska

Lokalitet je smjeten sjeverozapadno od Donjeg Miholjca i

Kristina Vodika Miholjek

Ulomci PIK keramike (foto: N. Lete )

Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010

materijala. Fina keramika ima tanje stijenke i kvalitetniju

Ulomci posuda s urezanim snopovima vertikalnih traka,

Istraeno je 200 m, a registrirana su tri ukopa. Veliinom i

Ulomci keramike (vinkovaka kultura) (foto: N. Lete)

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Prema ulomcima oboda moe se primijetiti i dosta velika

Ulomci keramike (vinkovaka kultura) (foto: N. Lete)

Istraeno je 1250 m te su registrirane 132 stratigrafske

Kristina Vodika Miholjek

Pokretni se materijal glavnom sastoji od ulomaka keramike,

Osjeko-baranjska upanija, HAG 7/2010

Dravaszerdahely Donji Miholjac. Voditelji su bili Blana

Ulomci kasnoantikog posua

finije fakture, tankih stijenki. Zapune se sadravale i veu

Hrvatski arheoloki godinjak 7/2010

Istraeni ukopi od stupova s june strane SJ 026/027 (foto: B. Maljkovi)