You are on page 1of 4

☧ NAŠ ZAVIČAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD


Broj 58.

KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA U TISKU


Ožujak 2008.

Pisanje knjige o selima Matoševci i Stranjani, na čemu je rađeno nekoliko godina, u


mjesecu siječnju o. g. privedeno je kraju. Nakon što je izvršeno i njezino tehničko uređivanje,
predana je u tiskaru, i mogla bi iz tiska izaći do 1. svibnja 2008. Knjiga s ukupno 448 stranica,
ima uz tekst i velik broj fotografija, većinom u boji. Bit će tiskana na masnom papiru i tvrdo
uvezana.
Knjiga je razdijeljena u tri dijela: 1. Stranjani i Matoševci u prošlosti; 2. Povratak malog
broja prognanika u Stranjane i Matoševce, i prilike i događanja iz novijega vremena; 3. Popis
bračnih parova i rođene djece (od 1768. do 1995. godine). Ima puno fotografija u 1. i osobito
u 2. dijelu knjige, ali na kraju je posebni dodatak: Slikovni prilozi, u kojem su fotografije
skoro svih porušenih ili teško oštećenih stranjanskih i matoševačkih kuća, zatim kuća koje su
u Stranjanima i Matoševcima ostale čitave, ali su opustošene i sada prazne, te također više
slika stranjanskih i matoševačkih krajolika.
Evo što o knjizi kaže preč. dr. Anto Orlovac, njezin recenzent.
Pred nama je izvanredno zanimljiva knjiga (…) zaljubljenika u svoj zavičaj. To dokazuje
već samim naslovom. (…) Knjiga nosi naslov-poruku: „Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i
ne zaboravljaju“, a u podnaslovu je pobliže precizirano o čemu se radi: 'Stranjani i
Matoševci, katolička i hrvatska sela nedaleko od Banje Luke, nekad i sad, u riječi i slici'. (…)
Autor je uz mnogo truda (u prvom dijelu knjige) prikupio nepregledno mnoštvo
podataka o ljudima koji su tu živjeli, o starim zanatima i običajima, o načinu obavljanja
mnogih svakodnevnih poslova, o vjerskom životu, o svemu onomu što je život značilo. Tu
su i dugi popisi umrlih od pošasti kuge u 18. i 19. stoljeću, zatim žrtava Drugoga svjetskog
rata, te brojnih iseljavanja, sve do konačnoga izgona katoličkog pučanstva od velikosrpskih
snaga 1995. godine. (…)
U drugom je dijelu autor iscrpno i detaljno prikazao zadnje desetljeće u kojemu se samo
neznatan dio prognanih vratio, obnovio svoje devastirane kuće i želi tu ponovno živjeti „u
svom i na svom“. (…)
Treći dio će se od sada koristiti kao nezaobilazan objavljeni izvor, jer si je autor dao
truda pregledati sve postojeće župne matice, još od sredine 18. stoljeća i ispisati imena
bračnih parova i sve njihove djece za više od dva stoljeća. (…)
Autor fra Velimir Blažević (…) zavrijedio je sve pohvale za ovo djelo (…), pisano
jednostavnim i ujedno stručnim načinom, pa će knjigu svatko bez poteškoća moći koristiti,
pa čak i nepismeni, jer je bogato ilustrirana. (…) Mnogima će omogućiti izraditi svoje
rodoslovlje što u posljednje vrijeme zanima sve širi sloj ljudi. (…) Za knjigom će sigurno
trajno posezati svi oni koji su u tim selima rođeni (ali i oni iz šire okolice) i svi njihovi
potomci, svi oni koji budu htjeli sačuvati uspomenu na svoj zavičaj ili zavičaj svojih predaka,
2
svi koji „vole i ne zaboravljaju rodni kraj i vlastite korijene“, kako im autor ovom knjigom
poručuje.

SMRT LJUBOMIRA MAJDANDŢIĆA

Na 22. veljače 2008. umro je u Hrvatskoj, u bolnici za plućne bolesti u Klenoviku,


Ljubomir Majdandžić, sin Ive i Kaje r. Batković, iz Matoševaca. Sahranjen je na groblju
Gradini, u Matoševcima, 26. veljače.
Nakon smrti supruge Ane, koja je umrla 13 veljače 2000. godine u Plaškom, u
Hrvatskoj, i sahranjena na groblju u Ogulinu, Ljubomir je živio sam, a prije odlaska u
bolnicu neko vrijeme je proveo u staračkom domu.
Ljubomirova želja je bila da se tijelo njegove supruge Ane, a i njegovo, kada za to dođe
vrijeme, polože i da počivaju u zemlji rodne matoševačke grude, na groblju Gradini. I on se
pobrinuo da se Anini posmrtni ostaci u svibnju 2002. godine ekshumiraju te prevezu i
sahrane na Gradini. Sada je i njegovo mrtvo tijelo dovezeno iz Hrvatske i sahranjeno u grob
pokraj pokojne supruge.
Svetu misu za pok. Ljubomira i obred sahrane obavio je župnik fra Dujo Ljevar. Sahrani
su uz brata Mirka i drugu rodbinu i svojbinu, pristiglu iz Hrvatske, bili nazočni također
povratnici u Matoševce i Stranjane, kao i nekoliko njih iz Orlovca, te fra Velimir, Ljubomirov
daljnji rođak.

OBAVJEŠTENJE O BLAGOSLOVU POLJA OVOGA PROLJEĆA

Blagoslov polja na Batkovića groblju za Matoševce ove će godine biti 1. svibnja 2008.
poslije podne, u 14 sati. Nije moguće da blagoslov i sveta misa budu u prijepodnevno
vrijeme, budući da toga dana pada blagdan Spasova, a uobičajeno je da se na taj blagdan
slavi misa na Crkvenama.
Za sela Stranjane i Ojdaniće blagoslov polja će biti u nedjelju, 4. svibnja 2008., u 10,30
sati. Da se blagoslov za oba sela obavi na jednom mjestu odlučeno je zbog toga što na te
blagoslove posljednjih godina dođe manje vjernika, a i u nekadašnja ranija vremena
blagoslov je bio na jednom mjestu za oba sela, i to na Ojdanića brdu.

RODOSLOVNIK
Stranjani

LJEVAR: Damir, Anita, Sanela (Marko i Jelica r. Pranjić)


LJEVAR IVO i Ana r. Tukara, vjenčani g. ?
Damjan ?
Ivo ?
Marko ?
Filip ?
Kata ?
Ivo i Vida r. Tucić/Marušić, vjenčani oko g. 1815.
Juro 1817.
Ivka 1818.
Mijat 1820.
Ruža 1824.
3
Ivo 1827.
Damjan 1833.
Juro i, 2. br., Mara r. Bukvić, vjenčani oko g. 1844.
Vida 1845.
Kate 1847.
Ivka 1850.
Anđa 1853.
Janja 1856.
Ivo 1859.
Ivo i (2. br.) Janja r. Pavlović, vjenčani g.1890.
Ljubica 1891.
Ivo 1893.
Anto 1896.
Juro 1899.
Mara 1902.
Petar 1905.
Juro 1908.
Anica 1913.
Petar i Mara r. Šalić, vjenčani g. 1927.
Zorka 1927.
Anđa 1931.
Toma 1934.
Ivo 1938.
Vlado 1940.
Marko 1942.
Marinka 1944.
Marko 1946.
Marko i Jelica r. Pranjić, vjenčani g. 1970.
Damir 1971.
Anita 1975.
Sanela 1982.

Matoševci

DEBELJAK: Jelica, Toma, Ivica. Vlado, Ana, Petar (Mate i Mande r. Tomić-Kočić)

DEBELJAK Anto i Ivka r. Blažević, vjenčani g. ?


Nikola 1763.
Toma 1764.
Elizabeta 1767.
Manda 1770.
Toma i Ruža r. Marić, vjenčani oko g. 1789.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo i Ruža r. Stojčević, vjenčani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Joso 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
4
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma /2. br./ i Ruža r. Matoš, vjenčani g. 1852.
Mato 1854.
Anto 1856.
Luka 1858.
Mato 1861.
Andrija 1865.
Ivka 1868.
Ana 1870.
Janja 1873.
Luka i Kaja /Kata/ r. Rimac, vjenčani oko g. 1880.
Lovren 1894.
Marijan 1895.
Lovren /Lovro/ i Janja r. Kovačević, vjenčani g. 1920.
Marija 1921.
Matija 1923.
Toma 1927.
Anto 1930.
Luka 1933.
Dragica 1936.
Marijan 1943.
Mato /Matija/ i Manda r. Tomić-Kočić, vjenčani g. 1949.
Jelica 1949.
Toma 1950.
Ivica 1952.
Vlado 1954.
Ana 1956.
Petar 1961.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH


Tel/Fax: 00/387/51/311-044

You might also like