1.

RAZVOJ IS: POJAM IS, VRSTE IS, BLOKOVI IZGRADNJE IS

Informacijski sustav predstavlja skup ljudi i opreme, povezanih aktivnostima prikupljanja,

obrade, pohranjivanja i distribucije podataka i informacija, s ciljem generiranja informacija u
različitim problemskim situacijama i na različitim razinama organiziranosti objektnog
sustava. Cilj je informacijskog sustava pribaviti informacije potrebne pri izvođenju poslovnog
procesa i upravljanju poslovnim sustavom. Uobičajeni su dijelovi informacijskog sustava
sustav za obradu transakcija, upravljački izvještajni sustav, sustav za potporu odlučivanju i
sustav uredskog poslovanja. Informacijski sustav je sprega i sustav materijalnih i
nematerijalnih elemenata kojima se opisuje poslovna stvarnost, rješavaju poslovni zadaci i
ispunjavaju poslovni ciljevi. Različiti autori promatraju različite komponente IS, pa se tako
navode: software, hardware, lifeware, orgware, netware ili hardware, software, podaci,
procedure, ljudi. Kao aktivnosti IS se navode: prikupljanje podataka, obrada podataka,
pohranjivanje te distribucija podataka i informacija. Informacijski sustavi u organizacijama
objedinjavaju komponente koje su potpora poslovnim operacijama, managementu i koje
pomažu rad sa svim vrstama neophodnog znanja za uspješno izvršavanje postavljenih
zadataka organizacije. Klasične komponente jednog informacijskog sustava su : hardver i
softver, telekomunikacije, baze podataka, ljudski resursi i procedure. Informacijski sustav je
uvijek podsustav nekog organizacijskog sustava. Informacije se sastoje od podataka koji su
pak sastavljeni od znakova. Organizacijski sustavi su tvrtke, ustanove, humanitarne
organizacije i slično. Organizacijski sustav ili njegov dio na koji se informacijski sustav
odnosi naziva se objektni sustav informacijskog sustava (ili domena, dio svijeta, dio
organizacije). Modeli podataka odnosno informacija kao njegova stalnija sastavnica i procesa
kao ona podložnija promjenama opisuju objektni sustav na koncepcijskoj razini.

Ovisno o tome na koji način informacijski sustav podržava aktivnosti, funkcije i/ili pojedine
organizacijske razine organizacije, razlikuje se nekoliko tipova informacijskih sustava:
transakcijski informacijski sustav (TS), sustavi za izvješćivanje managera (Management
Reporting Systems-MRS), sustavi za potporu individualnom i grupnom odlučivanju (DSS i
GDSS), izvršni informacijski sustavi (EIS), te ekspertni sustavi.
Transakcijski informacijski sustav

Ovaj sustav podržava osnovne aktivnosti organizacije kao što su: računovodstvene
transakcije, prijem i evidentiranje robe na skladištu, avionske rezervacije i sl. procesiranjem
njenih poslovnih transakcija. TPS sustavi su rezultat automatizacije poslovnih operacija, koja
su bila osnovni i "rani" cilj kompjutorizacije: automatizirati rutinske i ponavljajuće operacije
organizacije. Oni su osnova razvoja svih sljedećih vrsta sustava za potporu rada managementa
organizacije.

Sustav za izvješćivanje managera

Ovi sustavi osiguravaju manageru neophodne rutinske informacije o izvođenju osnovnih

procesa iz područja njegove odgovornosti. Riječ je o internim informacijama, čiji je izvor
sama organizacija; kao i o informacijama o prošlim i sadašnjim, a ne o projekcijama budućih
kretanja.

Sustavi za potporu odlučivanju

Sustavi za potporu odlučivanju olakšavaju dijalog između korisnika, koji razmatra alternative
u procesu odlučivanja; a isto tako sadržava i alate za izgradnju modela problema i baze
podataka (internih, poduzeća i eksternih, ekstrahiranih iz vanjskih baza podataka). DSS
arhitektura se obično sastoji od sljedećih komponenti):
 podsustava upravljanja podacima,
 podsustava upravljanja modelima,
 podsustava upravljanja znanjem i
 korisničkog posrednika.
Osnovna prednost sustava za potporu odlučivanja sastoji se u relativno brzom, lakom i
iterativnom dizajnu sustava.

Sustavi za potporu grupnom odlučivanju

Ovi sustavi imaju isto svojstvo kao i DSS, s tim što su namijenjeni potpori odlučivanju grupe
eksperata. Za ove sustave se kaže da pomažu i stimuliraju kreativnost i interakciju grupe ljudi,
budući da su namijenjeni potpori elektroničkih sastanaka i metodama kreiranja novih ideja
(brainstorming i delphi metodu).
Izvršni informacijski sustavi

Sustavi ovog tipa objedinjavaju funkcije izvješćivanja, upita nad bazom podataka i
jednostavno analitičko modeliranje, s posebnim naglaskom na lakoći uporabe od strane top
managera. Karakteristika im je jednostavno sučelje, čiji je izgled ovisan o specifičnim
zahtjevima svakog managera. Namjena im je monitoring i kontrola izvršavanja funkcija
organizacije, utvrđivanjem kritičnih faktora uspjeha; i praćenje izvršavanja i postizanja
utvrđenih ciljeva organizacije.

Ekspertni sustavi

To su sustavi koji na osnovu kompjutoriziranog procesa logičkog rezoniranja pružaju potporu

donositelju odluka. Sam naziv potječe od činjenice da se ovi sustavi ponašaju u određenom
smislu slično vrhunskim stručnjacima (ekspertima) u specifičnoj oblasti ljudskog djelovanja.
Ekspertni sustavi omogućuju donositelju odluka razmatranje kompleksnih problemskih
situacija (mnogo kriterija, atributa i domena), s mogućnošću njihovog simuliranja i
mijenjanja, kao i pružanja objašnjenja dobivenih rezultata. Arhitektura ekspertnih sustava se
može promatrati kroz tri komponente: bazu znanja, mehanizam zaključivanja i korisničko
sučelje. Ekspertni sustavi mogu biti integrirani u gotovo sve tipove informacijskih sustava ili
mogu ostati samostalni kao alat za savjetovanje donositelja odluka. U praksi se najviše
kombiniraju sa sustavima za transakcijsko procesiranje informacija i sustavima za potporu
odlučivanju.

Arhitektura informacijskog sustava je jedinstven okvir u kojem različiti igrači mogu

organizirati i vidjeti osnovne blokove razvoja IS-a. Igrač je svaka osoba koja je zainteresirana
za postojeći ili novi IS. Mogu biti tehničko ili netehničko osoblje, interno ili eksterno.
Svi blokovi izgradnje su jednako važni za sve IS. Njihova izgradnja mora biti sinhronizirana i
horizontalno i vertikalno. Vertikalna sinhronizacija osigurava da svaki blok odražava i
nasljeđuje rezultate ostalih vertikalnih blokova. Npr. shema baze podataka mora nastati i
odražavati utvrđene zahtjeva za podacima.
Horizontalna sinhronizacija osigurava da svaki blok u danom retku bude konzistentan i
kompletan u odnosu na drugi blok u istom retku. Npr. svaka tablica u shemi baze podataka
zahtjeva aplikacijski softver i specifikacije za održavanje podataka pohranjenih u tim
tablicama. Postoje blokovi izgradnje znanja, procesa i komunikacije.
2. MODELIRANJE IS: KONCEPTUALNO, LOGIČKO I FIZIČKO

Suština projektiranja informacijskog sustava je njegovo modeliranje. Pristupi u procesu

modeliranja informacijskog sustava vrlo su raznoliki, ali svi se u osnovi pri razvoju zasnivaju
na postupnosti prikazanoj prema slici :

Razvoj informacijskog sustava.

Raznolikost u pristupu ovisi o mnogo čimbenika, a koji pristup odabrati ovisi o zatečenoj
situaciji. Ako ne postoji nikakva fizička oprema krenuti će se od vrha trokuta, ako pak
nekakva oprema već postoji krenuti će se sa dna trokuta uvažavajući mogućnosti fizičke
opreme. Po prelasku na narednu fazu uvijek se vrše prema potrebi korekcije prethodne
temeljem stjecanja novih saznanja ili uvođenja novih zahtijeva. Dakle interaktivna povezanost
između faza u razvoju sustava uvijek je prisutna.

Složenost pojedinih faza ilustrira najbolje širina pojedinih dijelova trokuta prema fazama
razvoja sustava. Vrlo često je najveći problem obučiti i natjerati osoblje da se koristi sustavom
koji mu je na raspolaganju. Razlozi su obično od straha prema novome, nedostatku volje za
samostalno učenje pa do lijenosti i neznanja. Ako se to uspije nadvladati tada najširi segment
trokuta može biti zelene boje.
Konceptualno modeliranje

Konceptualni model IS, daje odgovor na pitanje što radi informacijski sustav. Razvoj
informacijskog sustava, kao proizvod ljudske aktivnosti, nužno prolazi kroz faze i aktivnosti
životnog ciklusa, bez obzira koje se metode razvoja koristile. Redoslijed aktivnosti i način
njihovog izvođenja su kriteriji razlikovanja pojedinih pristupa.
Klasični životni ciklus zove se i vodopadni model (waterfall). Uvodi sustav odozdo
prema gore. Uvođenje započinje s modulima, nastavlja s podsustavima i završava s cijelim
sustavom. Takav pristup nije više u uporabi.
Pseudostrukturni životni ciklus gradi sustav na načelu odozgo prema dolje, tj. prvo se
uvode moduli na višim razinama, a zatim oni na nižim razinama. U fazi razvoja sustava služi
se strukturnim programskim tehnikama i nije isključivo sekvencijalan. Iz određene faze
razvoja može se vratiti i u prethodne faze, a ne samo ići u sljedeću fazu.
Kod strukturnog životnog ciklusa aktivnosti različitih faza mogu se obavljati
istodobno. U razvoju programa intenzivno se služi generatorima aplikacija prema opisima iz
repozitorija podataka.
Prototipskim pristupom se kreira model (prototip) koji se može modificirati prije
implementacije sustava. Prototip je varijanta pristupa odozgo prema dolje. Njegova primjena
je zanimljiva u malim projektima. Prototip je model izgrađen na temelju informacijskih
zahtjeva korisnika, a koji je korisniku vidljiv neposredno, tj. prije implementacije sustava.

Životni ciklus razvoja IS-a sličan je izgradnji tehničkih ili građevinskih proizvoda.
Sastoji se iz šest faza:
 Preliminarno istraživanje. Identificiraju se informacijski zahtjevi i problemi.
 Analiza poslovnog sustava. Postojeći sustav potpuno se analizira i definiraju se novi
zahtjevi.
 Dizajn informacijskog sustava. Dizajnira se novi, alternativni informacijski sustav.
 Razvoj informacijskog sustava. Najvažnija aktivnost te faze je razvoj softvera. Softver
se nakon programiranja testira.
 Implementacija informacijskog sustava. Novi informacijski sustav uvodi se u rad i
prilagođava novim uvjetima. Korisnici sustava obrazuju se za njegovu uporabu.
 Održavanje informacijskog sustava. Posljednja je faza i traje najduže. Sustav se
povremeno evaluira i modernizira u skladu s potrebama.
Kao rezultat takvih aktivnosti razvijen je konceptualni model IS.

Logičko i fizičko modeliranje

Kao dio konceptualnog modela su izrađeni logički modeli procesa i podataka IS-a.
Dizajnom sustava se konceptualni model podataka pretvara u neki implementacijski model
podataka ( npr. relacijski), a u modelu procesa se analiziraju njihovi detalji. U toj fazi
životnog ciklusa IS-a izrađuje se na temelju logičkog modela, fizički model informacijskog
sustava. Definiraju se organizacijski i tehnološki uvjeti potrebni za rad sustava To su:
 potrebna oprema – računala, komunikacijska oprema i dr.
 potreban softver – operacijski sustav, sustav za upravljanje bazom podataka i dr.
 organizacijske promjene i osiguranje potrebnih ljudskih resursa za rad informacijskog
sustava.
Sudionici ovih aktivnosti su sistem dizajneri i programeri koji na temelju logičkih modela i
specifikacija razvijaju sustav. Kvaliteta prikaza logike sustava je kritična za konačan
softverski proizvod, a na ovim aktivnostima je nužna suradnja sustavnog analitičara, dizajnera
i programera. Sudionici koriste isti tehnički jezik, tehnike i alati su dobro poznati i nisu novi,
tako da u njihovoj komunikaciji ne bi trebalo biti problema.

Alati koji se koriste trebaju ispunjavati nekoliko ciljeva (Martin, J. 1998):

 prikazati logiku sustava bez suvišnih detalja kako bi se ubrzao rad analitičara i
dizajnera, s jedne strane, i omogućila fleksibilnost programera, s druge strane,
 koristiti grafičke alate za jednostavan, lak i razumljiv prikaz logike,
 omogućiti postupno prevođenje grafičkih alata u programski jezik, uporabom
osnovnih logičkih kontrolnih struktura: sekvence, iteracije i selekcije,
 prikazati logiku generički, odnosno, neovisnu o pojedinačnom programskom jeziku.
Dizajner i/ili programer je odgovoran za dodavanje specifičnih detalja ovisnih o programskom
okruženju, a sama logika bi trebalo biti neovisna o odabranom programskom jeziku, kreira
kohezivnu arhitekturu softverskog proizvoda, sastavljenu od modula koji izvršava jednu
određenu funkciju, a s ostalim modulima tvori cjelovit programski proizvod.
3. METODOLOGIJE RAZVOJA IS

Klasične metodologije razvoja informacijskog sustava su: moderna strukturna analiza sustava
(SSA), business system planning (BSP) i informacijsko inženjerstvo (IE).
Alati koji se koriste trebaju ispunjavati nekoliko ciljeva (Martin, J. 1998): prikazati logiku
sustava bez suvišnih detalja kako bi se ubrzao rad analitičara i dizajnera, s jedne strane, i
omogućila fleksibilnost programera, s druge strane, koristiti grafičke alate za jednostavan, lak
i razumljiv prikaz logike, omogućiti postupno prevođenje grafičkih alata u programski jezik,
uporabom osnovnih logičkih kontrolnih struktura: sekvence, iteracije i selekcije, prikazati
logiku generički, odnosno, neovisnu o pojedinačnom programskom jeziku. Dizajner i/ili
programer je odgovoran za dodavanje specifičnih detalja ovisnih o programskom okruženju, a
sama logika bi trebalo biti neovisna o odabranom programskom jeziku,
kreirati kohezivnu arhitekturu softverskog proizvoda, sastavljenu od modula koji izvršava
jednu određenu funkciju, a s ostalim modulima tvori cjelovit programski proizvod.
Ove metodologije zadovoljavaju određene kriterije. Što se tiče pokrivenosti faza životnog
ciklusa, IE pokriva sve četiri faze životnog ciklusa, SSA analizu i oblikovanje dok BSP
pokriva samo planiranje. Što se orijentiranosti tiče IE pokriva tok podataka, strukturu
podataka, strukturu procesa te odnos podataka i procesa, SSA pokriva sve navedeno osim
odnosa podataka i procesa, a BSP pokriva samo tok podataka te odnos podataka i procesa.
Ako uzmemo u obzir jednostavnost primjene kod SSA i IE je potrebno iskustvo u primjeni, a
kod BSP nije potrebno. Ako kao kriterij uzmemo sudjelovanje korisnika kod IE oni
predstavljaju izvor informacija te sudjeluju u razvitku, kod BSP predstavljaju izvor
informacija i provode razvitak, a kod SSA isključivo predstavljaju izvor informacija.
Podržanost case-alatima je kod SSA i IE, dok je kod BSP loša.

4. PRIMJER UPRAVLJANJA PROJEKTOM RAZVOJA IS-a

Projekt informacijskog sustava fakulteta

Studenti koriste usluge integriranog IS-a fakulteta u više aspekata. Prilikom dolaska na
određeno predavanje, student se registrira X-icom na način da je provuče uređajem za
registraciju, te mu sustav zabilježi prisustvo na tom kolegiju. Student također može prijaviti
ispit preko sustava, te izraditi potvrdu za određenu svrhu. Na kraju svake godine, IS pruža
mogućnost evaluacije kolegija i profesora, čiji će se podaci za poboljšanje kvalitete studija.
Evaluacije su anonimne.
Ako su skupili dovoljno ECTS bodova, studenti mogu preko IS-a upisati slijedeću godinu
studija.
Profesori mogu preko sustava provjeriti prisutnost studenata na svojim kolegijima, kako bi
vidjeli mogu li im dati potpis. Također, profesori mogu izlistati izvješće o statusu ispita
studenata, da vide koji su studenti najbolji, kako bi im omogućili ranije polaganje ispita, dali
preporuku nekom poduzeću i sl.
Evidenciju položenih ispita u IS vrši ISVU služba.
Na upit djelatnika referade, IS može izraditi listu top studenata, kako bi se isti mogli
preporučiti za rektorovu nagradu.

Kako bi se se mogao dobiti projekt IS-a fakulteta potrebno je sagledati sastavne dijelove
fakulteta s nekoliko apsekata; putem dijagrama konteksta, dijagrama toka podataka nulte
razine, određivanja top studenata te relacijskog modela podataka.
Dijagram konteksta predstavlja oblikovanje sustava hijerarhijom ugniježdenih aktivnosti. Kod
dijagrama konteksta promatraju se odnosi između IS fakluteta, referade, profesora, studenata
te ISVU službe.
Dijagram toka podataka je grafičko sredstvo za prikazivanje tokova podataka kroz sustav,
njihovih izvorišta i odredišta, te procesa koji te tokove podataka transformiraju. Jedan
dijagram toka podataka izrađuje se za jednu funkcionalnu komponentu više razine složenosti.
Kod dijagrama toka podataka nulte razine promatraju se aktivnosti i radnje studena, profesora,
ISVU službe i referade.
Određivanje top studenta godine vrši se na temelju podataka o studentima.
Kod relacijskog modela podataka izvlače se atributi s njima pripadajućim vrijednostima koji
su relevantni za ovaj slučaj.
Nakon što se prouče svi navedeni elementi dobiva se projekt IS-a fakulteta.
Literatura:

Hrvoje Matijević i dr., Oblikovanje veza i poslovnih informacijskih sustava, Geod. list 2007,
3, 183–198, 25.01.2010.

http://dzs.ffzg.hr/text/Uvod%20u%20informacijske%20znanosti/pog6.htm, 21.01.2010.

Nastavni materijal kolegija „Projektiranje informacijskih sustava“, autor: dr. sc. Vanja
Bevanda, http://e-nastava.efpu.hr/, 25.10.2010.