Anita Nair

enski kupe
Naslov izvornika Anita Nair Ladies coupe Copyright © Anita Nair, 2001; First pub
lished by Penguin Books India in 2001. Publlshed by Chatto & Windus U K in 2002.
Za izdavaèa Lidija are
Urednica Tatjana ormaz
Prijevod Slavica Loades
Lektura Sanja Generaliæ
Nakladnik Marjan tisak d.o.o. Split
Tisak
Marjan tisak d.o.o. Split
Sva prava pridr ana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili korist
iti bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronièkim ili mehanièkim, uk
ljuèujuæi fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatièkim sustavom za po
hranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaèa.
CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveuèili na knji nica u Splitu
UDK 821.214-31 = 163.42
NAIR, Anita
enski kupe / Anita Nair; <prijevod Slavica Loades >. - Split: Marjan tisak. 2003.
- 320; 21 cm.- (Biblioteka Bestseler)
Prijevod djela: Ladies coupe ISBN 953-214-114-6
ISBN 953-214-114-6
Biblioteka Bestsele r
Anita Nair
Za Soumini, moju majku,
Koja me je nauèila svemu to se mo e znati, onda me pustila da pronaðem svoj vlastit
i put
Kada bi bilo moguæe da saèekamo sami sebe dok ne uðemo usobu, mnogi od nas ne bi
prona li svoja srca kako se otvaraju u cvijet dok èujemo kako se okreæe kvaka. Al
i mi se borimo za svoja prava, mi nikome
neæemo dozvoliti da nam oduzme dah i odolijevamo svim poku ajima da nas sprijeèe u
kori tenju na ih elja.
Rebecca West
1
Uvijek je bilo ovako: mirisi eljeznièke platforme u noæi bude u Akhili potrebu za
bijegom. Dugi betonski hodnici koji nestaju u mraku, ispresijecani rednim broje
vima platformi; svjetla i sjene kolodvorske rasvjete. Kazaljke velikog sata stap
aju se u ritam buke koja dolazi s televizijskih aparata i kripom kolica natovaren
ih korpama i vreæama.
Praskanje kolodvorskog zvuènika koji upravo poèinje s obavijestima o dolascima i
odlascima. Miris jasmina u kosi, znoj, ulje za kosu, puder i ustajala hrana, vl
a ne jutene vreæe i vonj svje e odsjeèenog drveta u korpama od bambusa.
Akhila udi e sve ovo i ponovno misli o bijegu. Nabujala struja ljudi koja hrli u o
krilje svoje privatnosti i emocionalnog bogatstva koje ona nikada nije iskusila.
Akhila je èesto o tome sanjala. Sanjala je da bude dio takve struje koja se razl
ijeva po odjeljcima, smiruje na sjedalima, stiskajuæi kartu u ruci, s torbama u
krilu. O tome da sjedi leðima okrenuta prema ljudima, gledajuæi naprijed. O odla
sku. O bijegu. O napu tanju svega. O vlaku koji se kotrlja i hrli u stanicu. Akhil
a sjedi pokraj prozora. Sve je posve mirno osim vlaka. Mjesec se objesio na njen
o rame i putuje s njom. Ona putuje kroz galeriju noænih pejza a, svaki uokviren pr
ozorom. Svjetlo u kuæi. Obitelj okupljena oko vatre. Pas koji zavija. Grad u dal
jini. Tamne uljaste rijeène vode. Prijeteæe brdo. Krivudavi put. eljeznièko kri anj
e sa svjetiljkom koja se reflektira na eljeznièarevim naoèalama, koji stoji uzdig
nute glave, gleda i èeka da protutnji vlak.
9
!Anita 9{air
Na kolodvoru slike zamjenjuju dojmove. Sastanci. Opra tanja. Osmjesi. Suze. Ljutnj
a. Razdra ljivost. Tjeskoba. Dosada. Mir. Akhila sve to vidi. Vlak se poèinje kret
ati.
Akhila sanja daje tamo. I da nije tamo. Sanja o nekim novim sjeæanjima nekog nov
og trenutka.
Èinjenica je da Akhila nikada nije kupila kartu brzog vlaka do sada. Nikada se n
ije ukrcala u noæni vlak koji æe je odvesti u neko nepoznato mjesto.
Akhila je takav tip ene. Ona radi ono to se od nje oèekuje, a o ostalom sanja. To
je razlog za to ona skuplja izreke o nadi kao to djeca skupljaju slièice. Za nju je
nada isprepletena s neispunjenim eljama.
Plavetnilo neba, srebrni rubovi, rascijepani oblaci. Akhila zna da su ovo puke i
luzije gledane kroz ru ièasto obojene naoèale. Ona je odavno polomila svoje ru ièast
e naoèale i zamijenila ih naoèalama s metalnim okvirom i fotoosjetljivim staklim
a. Èak i sunce prestaje sijati kada Akhiline naoèale postanu sive.
To je dakle Akhila. Èetrdeset i pet godina. Bez ru ièastih naoèala. Bez mu a, djece,
doma i obitelji. Sanja o bijegu i o prostranstvu. Gladna ivota i iskustva.
Akhila nije impulzivno stvorenje. Za svaku odluku trebalo joj je dosta vremena.
Ona bi razmi ljala, analizirala, prespavala i tek kada bi pomno prostudirala svaki
aspekt i stanovi te, donijela bi odluku.
Èak i sariji koje je nosila su to otkrivali. U tirkani, pamuèni sariji koji zahtij
evaju mnogo vi e planiranja i razmi ljanja. Ne kao prozraèni sifoni i veæ iskrojeni
sintetièki sariji. Oni su za ene koje promijene mi ljenje najmanje est puta svakog j
utra prije nego se odluèe to æe obuæi. Oni su za neodluène i slabe. U tirkani sarij
i su zahtijevali organiziran i uredan um, a Akhila se s ponosom smatrala organiz
iranom osobom.
10
Ztnsi^i /(upe
Ali tog jutra, probuðena muhom koprenastih krila i drskim crnim tijelom, koja je
lebdjela i zujala iznad njenog lica, Akhila je osjetila èudnovato uzbuðenje. Mo
ra daje to posljedica noæa njeg sna, pomislila je.
Muha se skrasila na njenoj obrvi par trenutaka i protrljala svoje noge. Muhe to
rade cijelo vrijeme; utovarujuæi i istovarujuæi bolesti i beznaðe. Ali ova, odra
sla jedinka, nije imala ni ta istovariti osim bacila i nelagode. Akhila je kvrcnul
a muhu brzim pokretom, ruke ali insekt je uspio ostvariti svoj naum. Obris lièin
ke se pojavi kroz crvenilo krvi i Akhila osjeti potrebu da se ukrca na vlak. Da
ode. Da ode negdje gdje nije okru ena ogromnim zemljanim bespuæima kao u ovom grad
u Bangaloreu. Na kraj svijeta mo da. Njenog svijeta. U Kanvakumari.
U Kanvakumariu se susreæu tri mora. Bengalski zaljev, Indijski ocean i Arapsko m
ore. Tihi mu ki ocean napadnut sa strana s dva nemirna enska mora. Akhila je èula k
ako se u Kanvakumariu, mada se tada zvao Rt Comorin, sna ni i nemirni Narendra bac
io u uzburkane vode i sol triju mora i plivao do udaljene stijene gdje je sjedio
i tragao za odgovorima koji su ga intrigirali cijeli ivot. Kada je napokon otpli
vao sa stijene, postao je Vivikenanda, onaj koji je prona ao radost mudrosti. Svet
ac koji je uèio svijet da se probudi, ustane, i ne zaustavi dok ne pronaðe svoj
cilj.
Èitala je daje Kanvakumari dobio ime po boginji koja je, kao i ona, zaustavila s
voj ivot, i osudila se na vjeèno èekanje. Takoðer je èitala da se njegove pla e sas
toje od raznobojnog pijeska, fosiliziranih ostataka svadbenog ruèka, nikada serv
iranog niti pojedenog.
Akhila je le ala na svom krevetu zureæi kroz prozor i odluèila da æe iæi. Veèeras.
Padmi se to neæe svidjeti, znala je. U zadnje vrijeme njena sestra je bila sumnj
ièava to god da je Akhila uradila ili rekla. Osjeti kako joj se usta ste u u jednu
crtu. Padma ih je zvala usidjelièkim ustima, Akkinim
11
Anita 9{air
ustima: kruta, odluèna usta koja ne podnose nikakva uplitanja.
Akhila ustade i ode pogledati kalendar koji je visio na zidu. 19. prosinac. Jo ma
lo i kraj godine, Akhila pomisli, i tada, ne znajuæi ni sama za to, potra i iglu koj
u je obièno èuvala probodenu kroz papir kalendara. Bijeli konac veæ umetnut u sl
uèaju potrebe - od iveni porub, otkaèena kvaèica ... Igla je nestala. Jedna od dje
vojaka ju je sigurno uzela i zaboravila vratiti. Uvijek to èine, bez obzira koli
ko puta sam im rekla daje vrate na njeno mjesto. To, zajedno s ogledalom iznad u
mivaonika, isto-èkanim kestenjastim samoljepljivim bindijima koje bi odlijepile
sa svojih èela i zalijepile na ogledalo za sljedeæi dan - bilo je dovoljno da se
 odluèi. Odlazi. Mora, inaèe æe poludjeti ogranièena izmeðu zidova kuæe i ivota k
oji oèekuju da ona ivi.
Akhila je otvorila ormar i izvadila crveno-crni Madurai chungadi sari. Iako pamu
èni, njegove boje zajedno sa zlatnim arom iznenadi e Padmu. Akhila je davno prestal
a nositi jarke boje skrivajuæi svoje tijelo u tonovima boje moljca. Ali jutros A
khila je bila leptir. Leptir magiènih boja i vesele neusiljenosti. Gdje je molja
c? Za to ti krila nisu savijena? Za to se ne pretvara da ste ti i drvo jedno te isto?
Za to se ne krije izmeðu zastora? Padmine oèi su pitale.
Padma æe napokon shvatiti daje ovaj dan posve razlièit od svih ostalih, Akhila p
omisli primjeæujuæi iznenaðenje na sestrinom licu. Neka ne ka e daje nisam upozori
la.
"Ali ti nikada prije nisi i la na poslovna putovanja," Padma reèe kada joj je Akhi
la tek nakon doruèka - tri idlije, mala zdjelica sambara i alica vrele kave - oba
vijestila o putu. Znala je da æe se Padma suprotstaviti; ljutiti, èak napraviti
scenu, stvari koje su uvijek Akhili kvarile apetit. Jednako je znala kako æe se
Padmine oèi sumnjièavo suziti u i èekivanju odgovora.
12
>ensi(i /(upe
Po to Akhila nije ni ta odgovorila, Padma je inzistirala, "Zar to nije dosta iznenad
a?"
Za jedan kratak trenutak la se uvukla u Akhilina usta: To je slu beni put. Tek su m
i juèer rekli.
Ali za to? Upita samu sebe. Ja njoj ne dugujem nikakvo obja njenje. "Da, doista je i
znenadan," odgovori.
"Koliko te dugo neæe biti?" Padmine oèi su bile ispunjene sumnjom dok je promatr
ala Akhilu kako se pakira. Akhila je znala to ona misli. Putuje li sama ili netko
ide s njom? Mo da mu karac. Padmine nozdrve se ra iri e kao da mogu namirisati zadah ne
dopu tene veze.
"Nekoliko dana," ona odgovori. Tada je u sebi osjetila, gledajuæi Padmino lice,
osjeæaj zadovoljstva odgovarajuæi joj na tako neodreðeni naèin.
Sva skladi ta imaju jednak miris. Akhila je veæ unaprijed zatvorila nos. Jo samo ma
lo i moæi æe normalno udisati. Nakon dvadeset godina putovanja u lokalnim vlakov
ima na posao i natrag, ona se navikla na stvari koje bi druge ljude nagnale na p
ovraæanje. Ali smrad ribe je ne to to ni ona nije mogla podnijeti. Saèekala je dok
su nosaèi odvukli korpe s ribom na suprotnu stranu kolodvora i tek tada je pri la
na kraj platforme i pogledala uz traènice. Duge, metalne trake koje teku prema h
orizontu. Iako nije bilo potrebe da dolazi na kolodvor, do la je, jer je osjeæala
potrebu da na dnevnom svjetlu vidi gdje æe zapoèeti njen bijeg. Platforma je bil
a potpuno prazna. U trbuhu je osjeæala tremu, kao da njen vlak sti e svakog trenut
ka i ona æe morati krenuti. Akhila se nasmije i zbog svoje ludosti. Polako od eta do
altera s rezervacijama gdje ju je Niloufer èekala.
Red je bio dosta dugaèak. Ispunjen uglavnom enama. Mu evi, braæa i ponekad oèevi bi
pozorno stajali sa strane, pripravni, dok bi njihova enska èeljad stajala, preba
cujuæi te inu sjedne noge na drugu, gu vajuæi krajeve svojih velova i èekale na red.
13
Anita 0\[gir
Akhila proèita naslov iznad altera. " ene, stariji graðani i invalidi." Nije znala
da li da se naljuti ili osjeæa poèa æenom. Bilo je odreðenog starinskog arma, danas
tako rijetkog kavalirstva u ovoj odluci eljeznice da se ene po tede gu ve i guranja,
neprimjerenih pogleda i nezgrapnih ruku, oznojenih pazuha i psovki koji su èinil
i sastavni dio èekanja na obiènom alteru. Ali za to pokvariti sve to stavljajuæi ene
zajedno s umirovljenicima i invalidima? Akhila uzdahne i pogledom potra i Niloufe
r. U nekom prija njem ivotu Niloufer je morala biti pèela. Ona je uvijek bila u nek
akvom pokretu. Jedno vrijeme to je bila kineska kuhinja, zatim tapiserije, poslj
ednji je paèvork. to znaèi da je uvijek imala neizmjerne teme za razgovor ... Akh
ila je samo trebala slu ati, a ona je ta koja bi govorila. Usprkos njenoj brbljavo
sti bila je jedna od rijetkih osoba koje je Akhila voljela i po tovala. Ona nikad
nije zabadala nos u tuðe stvari. Nije ogovarala i bila je vrijedna. Ona nije bil
a kao Katharina. Ali napokon, Akhila nije ni tra ila drugu Katharina.
"Niloufer," Akhila reèe èim je u la u porezni ured, "mo e li mi nabaviti kartu za veè
era nji vlak za Kanvakumari?"
"Za to? to se tamo dogaða?" Nilouferine krejonom uokvirene oèTse ra iri e. Niloufer se
voljela lijepo oblaèiti. Nosila je dosta nakita, minkala lice i uvijek birala sar
ije koji su se slagali s nakitom.
"Zar ja moram negdje iæi jedino ako se ne to dogaða?" Akhila odgovori.
"Bit æe nezgodno. Vrhunac je sezone i svi ele iæi u Keralu na odmor. Osim toga, h
orde vjernika su na putu za Sabarimalu," Niloufer reèe listajuæi spise. "Moja pr
ijateljica na rezervacijama bi mi mo da mogla pomoæi. Pogotovo kada joj ka em da je
za tebe. Odmah æu je nazvati."
Nakon par minuta, Niloufer sa smije kom priðe njenom stolu. "Sve je sreðeno. Otiæi
æu u ured za prodaju
14
ensl(i /(upe
karata pola sata prije pauze za ruèak. Ti doði malo kasnije."
Akhila ugleda Niloufer. Stajala je pokraj slu benice na rezervacijama i razgovaral
a potpuno nesvjesna dugaèkog reda i ljutitih pogleda upuæenih u njihovom pravcu.
Akhila boja ljivo podi e ruku. Nije eljela skretati pa nju na sebe, pomisli, dok je ma
hala. Nilouferine oèi se sreto e s njenim kroz staklo altera. Ozarena lica mahala j
oj je kartom.
"Uèinila je sve stoje mogla, ali vlak je pun. Nema slobodnih mjesta u klimatizir
anom drugom razredu spavaæih kola, nema niti u prvom, jedino slobodno mjesto je
le aj u drugom razredu, i to u enskom kupeu. Je li to u redu? Bit æe zatvorena u kup
eu s pet ena koje æe sve htjeti èuti prièu tvog ivota." Zlatne nau nice zazve-keta e d
ok se smijala i pri samoj pomisli na tu situaciju.
Akhila se nasmije i. "To mi ba i treba," promrmlja, vadeæi èekovnu knji icu iz svoje
torbice.
Stigla je na Bangalore postaju u osam i trideset te veèeri. Postaja je bila udal
jena tek nekih pet minuta od Akhilina doma. Ali ona je urila da krene. eljela je,
veæ kada se odluèila, to prije sa svojih stopala otresti pra inu svoga doma.
"Kako mo e iæi posve sama na eljeznièki kolodvor?" pitala ju je Padma kada se Akhila
te veèeri s posla vratila doma.
"Pa putujem sama, zar ne."
"Ali kada krene odavde, bit æe dosta kasno."
Akhila je suzdr avala svoju ljutnju i odgovorila, "Ne brini se. Uzet æu rik u i biti
potpuno sigurna. Osim toga, stanica nije tako daleko."
Padma nije odustajala i posljednje rijeèi koje je Akhila èula napu tajuæi kuæu su
bile nabijene ljutnjom. "Ne znam to æe Naravan Anna i Narsi Anna reæi kada èuju o
tvom iznenadnom odlasku, i to potpuno sama ..."
15
Anita <Hgir
Akhila je veæ prestala slu ati. "Podruèna eljeznièka postaja," rekla je vozaèu rik e
vedrim glasom.
Deset minuta kasnije, stajala je na ulazu u eljeznièki kolodvor, prelazeæi pogled
om preko lica u gomili.
Ovdje sam, srce joj je galopiralo. Osjetila je da joj se usne raste u u osmjeh. I
ja sam dio vala koji æe pobjeæi iz ovog grada veèeras. Ukrcat æu se na vlak i do
zvoliti mu da me odvede u horizont koji ne prepoznajem.
Akhila od eta do kolodvorskog ureda. Vani na zidovima je potra ila listu putnika. Po
gled na njeno ime povrati joj samopouzdanje. Ispod njenog vidjela je jo pet imena
. Sheela Vasudevan, Prabha Devi, Janaki Prab-hakar, Margaret Paulraj i Marikolan
thu. One su sigurno druge putnice u kupeu. Tko su ove ene, Akhila se upita. Gdje
putuju? Kakvi su njihovi ivoti?
Pogledom potra i mapu s pozicijom njenog odjeljka. Jedanaesti od lokomotive. Preba
cujuæi kofer iz jedne ruke u drugu, uputi se prema oznaci jedanaest. Po to su sve
klupe na peronu bile zauzete, ona se odluèi èekati pokraj èesme. Nesigurna, griz
la je usnicu. Je li ovo pravo mjesto? Okrenula se prema starijem paru koji je st
ajao malo dalje i upita, "Je li ovdje staje odjeljak S7 od Kanvakumari Expressa?
"
Èovjek potvrdno klime glavom. "Da. I mi smo u istom odjeljku."
Bilo je ne to u tom starijem paru to je s vremena na vrijeme privlaèilo njen pogled
. Iz njih je zraèila izvjesna mirnoæa; kao spokojni otok u moru uznemirenih ljud
i. Kao da su znali da æe vlak, prije ili kasnije, stiæi, kao i njihov red da se
popnu uz tri stepenice u odjeljak koji æe ih odvesti na njihovo odredi te. I da ne
ma smisla do tada izvijati vratove, lupkati nogama ili pokazivati druge znakove
nezadovoljstva.
Slabi miris urina pomije a se s noænim povjetarcem. Nosaèi odjeveni u crvene ko ulje
stajali su pokraj gomile
16
enslq. /(upe
kovèega. Prosjak osakaæenih nogu pru ao je svoju limenu zdjelicu s jedne strane na
drugu. Je i pas pre-trèa e preko platforme. Policajac, s dosadom na licu, je bulji
o u televizijski ekran.
Udavan Express, koji po voznom redu sti e prije Kanvakumari Expressa, je kasnio. P
latforma je bila puna ljudi. Pokraj Akhile stajala je cijela obitelj, ukljuèujuæ
i ujake, ujne, roðake, djeda i bake koji su do li ispratiti jednog èovjeka. Putova
o je za Bombaj, odakle je avionom letio za neku srednjoistoènu zemlju.
Ona se zapita kako lije biti enom èovjeka odsutnog po nekoliko godina i koga na p
ovratku mora dijeliti s roditeljima, djecom, roðacima, prijateljima ... Akhila p
ogleda èovjeka koji je na svojim ramenima nosio teret snova drugih ljudi. Ona je
to dobro znala. Ona je mogla razumjeti.
Okrenula se prema starijem paru. ena je nosila blije-dorozi sari s uskim zlatnim
porubom, tanki zlatni lanèiæ oko vrata i naoèale s metalnim okvirom. Kosa joj je
bila skupljena u malu nisku punðu. Zlatni sat se sjajio na ruènom zglobu. U jed
noj ruci je dr ala bocu s vodom, a u drugoj malenu ko nu torbicu. Za par godina i ja
æu izgledati kao ona, Akhila reèe samoj sebi. Alija neæu imati pokraj sebe mu kar
ca kao to je on.
On je izgledao veoma fin. Lijepo iskrojeno odijelo, naoèale s ro natim okvirom, do
sta dobra figura i ugodne crte lica, naèin na koji mu se kosa prorjeðivala, naèi
n na koji je stajao pokraj svoje ene, sve je upuæivalo na neagresivno samopouzdan
je. Par je izgledao kao da pripada jedno drugome.
Stoje to s brakom to omoguæava mu karcu i eni da izmije aju svoje ivote, snove, èak i m
isli na jedan tako jedinstven i potpun naèin? I njeni roditelji su bili takvi. O
ni su èak i slièili jedno drugom sa irokim, visokim èelima, povijenim nosovima i
rupicama na bradama. Voljeli su dvije lièice eæera u kavi i skutu usirenu na isti
naèin. Morala je imati okus mlijeka.
17
Anita 9{air
Èesto bi njena majka pomislila ne to, a njen otac bi to veæ izgovorio par trenutak
a kasnije. Majka bi veselo rekla: "Uzeo si mi rijeè iz usta!"
On bi tada prasnuo u smijeh i odgovorio, "To je zato to dobro odgovaramo jedno dr
ugome. Mi smo dva tijela ijedna du a." Majka bi uzvratila stidljivim osmijehom.
Akhila je kao djevojka èitala knjigu o paru koji je jo uvijek bio ludo zaljubljen
usprkos dugom nizu godina provedenih u braku. Godinama kasnije nije se mogla sj
etiti imena knjige niti radnje, ali se sjeæala jedne reèenice: Djeca zaljubljeni
h nisu ni ta bolja od siroèadi.
Zajedni tvo njenih roditelja nije joj smetalo kao djetetu. I ona je bila dio tog z
aèaranog kruga sreæe. Ali kako je rasla, njihova razigranost, njihova naklonost,
oèigledno zadovoljstvo u meðusobnom dru tvu, stvaralo je u njoj osjeæaj izolirano
sti. Kasnije i srama. Ali roditelji su, na njeno zaprepa tenje, toga bili potpuno
nesvjesni. Ako su pak to i osjetili, ni ta nije moglo stati na put njihovoj ljubav
i.
Kada je otac umro, Akhilini roditelji su bili u braku pune dvadeset i dvije godi
ne. Svake godine nakon njegove smrti, na godi njicu njihova vjenèanja, majka je pl
akala. "Za na u dvadeset i petu godi njicu tvoj otac mije obeæao dijamantni prsten z
a nos. Dijamant za kraljicu mog srca, rekao je. Toliko me je volio." Plakala je.
Sa svakom sljedeæom godinom majèina alost je sve vi e rasla.
Izgubila je vi e nego supruga. On je bio dio njenog ivota od samog roðenja. Kao nje
n ujak, nosio ju je na rukama, pokazivao joj leptire i ptice, mjesec i dugu, èud
a prirode. Zato je bilo nekako normalno da je on bio taj koji joj je otkrio i èu
do to znaèi biti enom.
Akhilina majka se udala za njenog oca kada joj je bilo petnaest. Njemu su bile d
vadeset i èetiri. Akhila se rodila dvije godine i osam mjeseci kasnije.
18
ensl<i l^upe
"Ali Amma, kako si se mogla udati za svog ujaka?" Akhila je jednom upitala mamu.
"To je tako neprirodno."
"Stoje tako neprirodno u svemu tome?" ljutitoje inzi-stirala mama. "To je sasvim
prihvatljivo u na oj zajednici. to ti misli tko si da raspravlja o tim stvarima?"
Akhili je bilo samo èetrnaest. Ali svejedno, osjetila je olak anje to ona nema neko
g ujaka koji èeka da ona odraste.
Majka ju je strogo pogledala i predlo ila joj da izaðe i pokupi oprano rublje. "Do
kon mozak proizvodi isprazne misli. Opasne misli," Amma reèe tmurno.
Kada zavr i sa slaganjem i razvrstavanjem rublja, lijepo ga ispeglaj. Ali ostavi Ap
pine ko ulje meni. "On je zadovoljan jedino kada ih ja ispeglam," dodala je.
Akhila se namr ti znajuæi da to nije istina. Njenom ocu nije bilo va no tko je pegla
o njegove ko ulje. Amma je voljela uvelièavati ovaj mit o mu u tiraninu koji se veom
a lako iznervira i koji je zahtijevao njenu potpunu predanost. Za razliku od ost
alih mu eva u susjedstvu koji su dozvoljavali svojim enama da vode glavnu rijeè. Ka
o Karpagamin otac.
Karpagarnina mama je davala sate plesa. Svako popodne izmeðu èetiri i est poduèav
ala je plesu djecu iz susjedstva. Na kraju godine njeni uèenici su bili dovoljno
umje ni da sudjeluju u kolskim natjecanjima u plesu, pa èak da osvoje i poneku nag
radu. Tako da je imala dosta djevojèica koje su pohaðale njene sate. Osim toga,
naplaæivala je samo trideset i pet rupija mjeseèno po uèeniku. Na taj naèin je z
araðivala dovoljno novca da Karpagami i sebi priu ti raznorazne sitnice. Mo da je to
bio razlog to se Amma distancirala od Karpagamine mame. Amma nije voljela nikoga
tko je bio drugaèiji od nje.
Jedno jutro, kada je Akhili bilo oko devet godina, Karpagamje u kolu donijela veo
ma dugaèku olovku sa zanimljivom plastiènom rukom prièvr æenom na njenom kraju. Ak
hila je odmah za eljela istu.
19
Odakle ti?" tiho je upitala kada joj je Karpagam pokazala kako mo e olovkom poèe ati
svoja leda.
"Mama mi ju je kupila," odgovori ona lagano se masirajuæi.
"Koliko ko ta?"
" est rupija. Ali mama ju je kupila na Moore pijaci. Cjenkala se s prodavaèicom i
dobila je za samo tri rupije. Prava cijena je est," Karpagam reèe i pru i joj olovk
u da i ona poèe e svoja leda.
"Zar nije prekrasna?" upita, gledajuæi zadovoljstvo na Akhilinom licu.
"Divno je. Mogu li je ponijeti doma samo na jedan dan? Pokazat èuje mojoj mami i
pitati je hoæe li i meni kupiti istu," Akhila upita, prelazeæi svojom rukom pla
stiènu ruku na olovci kao da je prava.
Karpagam se dvoumila. "Moram pitati mamu ..."
"Obeæavam da æu ti je vratiti sutra ujutro. Slu aj, ako i ja dobijem ovakvu olovku
, onda mo emo jedna drugoj èe ati leda" Akhila ozbiljno reèe.
"Ba si luckasta," Karpagam se nasmije, zaintrigirana idejom kako meðusobno èe kaju
leða dugaèkim olovkama. Vjerojatno je to bio razlog zastoje napokon Akhili dopus
tila da ponese olovku doma.
Amma je bila iznervirana i ljutita. "Karpagamina mama njoj mo e kupovati svakakve
gluposti. Ona ima svoju plaæu. Ja ne mogu priu titi da ti kupujem takve beskorisne
stvari. Zar ti ne vidi kako Appa te ko radi i usprkos tome ipak jedva sastavljamo
kraj s krajem? I ne elim da donosi tuðe stvari u na dom. to ako slomi ili izgubi olov
u? Gdje æu pronaæi novac da kupim novu?"
Sljedeæi dan Akhila je vratila olovku Karpagami. "Stoje bilo?" upita. "Kada æe t
i mama kupiti olovku?" "Rekla je da mi ona ne mo e kupovati stvari kao to tvoja mam
a mo e tebi," Akhila odgovori.
20
enski kupe
Ali cijeli taj dan i noæ Akhila je razmi ljala. Da Amma ima svoj posao, i ona bi i
mala svog novca te bi joj mogla kupovati to ona eli, a da ne pita Appu. Ali to bi A
mma mogla raditi da zaradi ne to novca?
Sljedeæe jutro Akhila je èula mamu kako pjeva dok je spremala kuæu. Tog dana je
bio praznik pa je Akhila imala cijeli dan da se pripremi prije nego to se obratil
a mami sa, to je ona smatrala, genijalnim planom.
"Amma," pri la joj je u momentu kada je mama izgledala dobro raspolo ena. Amma je èe
tkala svoju kosu i tiho pjevu ila. "Za to ti ne bi davala sate pjevanja?"
Amma iznenaðeno podi e glavu.
Akhila po uri objasniti. "Ti tako lijepo pjeva i Appa uvijek ka e da ti ima jedan od n
ajljep ih glasova koje je on ikada èuo. Za to ti ne bi davala satove pjevanja kao to
Karpagamina mama daje satove plesa. Tada bi imala ne to svog novca ..." Akhila zav
r i neuvjerljivo, pitajuæi se nije li oti la predaleko.
"Ja ne odobravam to Karpagamina mama radi. Svakakvi ljudi joj dolaze u kuæu. Brah
mani i nebrahmani. Misli li da bi tvoj otac dozvolio takve stvari ovdje? Zar ne z
na koliko je on strog? Ako to i zanemarimo, zar misli da bi mi on dopustio da se t
ime bavim? "Da sam elio zaposlenu enu, onda bih i o enio takvu" rekao mije kada smo
se tek vjenèali. "Ja elim enu da se brine o djeci i meni. Ne elim da bude toliko za
uzeta poslom pa da nema dovoljno vremena za kuæanske poslove ili moje potrebe."
A i ja sam eljela isto. "Da budem dobra supruga."
Amma je imala svoju teoriju o tome kakva bi trebala biti dobra supruga. Kao prvo
, nijedna dobra supruga ne mo e slu iti dva gospodara istovremeno - gospodari u ovom
sluèaju su njen otac i njen suprug. Dobra supruga nauèi staviti suprugove potre
be ispred svih ostalih, pa èak i oèevih. Dobra supruga slu a svog mu a i
21
Anita 9{air
radi to joj on ka e. "Ne postoji takva stvar kao ravnopravnost u braku," Amma bi re
kla. "Najbolje je prihvatiti èinjenicu da je supruga ona koja je podreðena. Na t
aj naèin ne mo e doæi ni do kakvih sukoba i nesklada. Samo onda kada jedno eli doka
zati drugom ravnopravnost, dolazi do razdora i svakodnevnih svaða. Puno je jedno
stavnije i lak e prihvatiti svoje mjesto u ivotu i ivjeti sukladno tomu. eni nije suð
eno da preuzme mu karèevu ulogu. Inaèe bije bogovi takvom napravili. to onda znaèi
ravnopravnost u braku?"
Amma bi prepustila sve odluke Appi. "On zna najbolje," uvijek bi rekla. "Nikada
nismo po alili niti jednu odluku koju je on donio, pa i one u moje ime."
Zato, nakon par godina braka kada je Amma naslijedila mali komad zemlje u svom r
odnom selu, bez i najmanjeg prigovora je pristala da ga njen mu proda. Nakon izvj
esnog vremena roðak joj je u pismu spomenuo daje isti komad zemlje prodan za des
et puta vi e novca od njegove prvobitne vrijednosti. "Da smo zadr ali parcelu, sada
bismo bili u moguænosti za nju kupiti malu kuæu," Amma je uzdahnula.
Akhila uzdahnu zajedno s njom misleæi kako bi lijepo bilo imati vlastitu kuæu, a
li majka iznenada promjeni izraz lica i reèe, "Ipak, ja ne mislim da ti je otac
pogrije io. Tko je znao da æe cijena zemlje tako brzo skoèiti, i to u mjestu kao to
je Mettupalavam?"
Ammina obitelj je bila dosta imuæna. Ali ona je bila kæer prve ene koja je umrla
kada je Ammi bilo jedanaest. Umrla je poku avajuæi poroditi mu ku bebu koja takoðer
nije pre ivjela. Godinu dana kasnije otac se ponovno o enio. Toliko je bio zaluðen s
vojom drugom enom i sinovima koje mu je raðala lagano i u redovitim razmacima od
osamnaest mjeseci pa se nije puno brinuo za svoju kæer. Kada je Amma dovoljno od
rasla da bi se mogla udati, ugovorio joj je brak. Veoma jednostavan, s Appom.
22
ensf^i f(upe
Ionako je sve bilo gotovo dogovoreno prije mnogo godina. U stvari, onog momenta
kada je bila roðena.
Svega je bilo dovoljno, tako da nitko nije mogao ni ta prigovoriti, ali nije bilo
previ e niti novca niti nakita, niti bilo èega drugog od dugotrajnije vrijednosti.
Komad zemlje je bio njeno jedino nasljedstvo od oca koji je sve ostavio sinovim
a.
Ali Appaje bio tako odluèan da mama vi e nema ni ta sa svojom obitelji koja se prema
njoj lo e pona a i odluèio je prodati zemlju. "Od sada ja sam sve to ima ," rekao je.
I Amma je to sva sretna prihvatila. Nakon smrti njezine majke nitko je nije toli
ko volio. Ovo joj je bila jo jedna potvrda koliko mu ona znaèi.
Mnogo godina kasnije, Akhila je svojoj kolegici i vjerojatno jedinoj prijateljic
i, Katherine, spomenula da je njena mama istovremeno oèeva neæakinja. Katherine
ju je gledala u oku. "Ali kako netko mo e o eniti svog ujaka? To je incest!" vikala j
e.
"Vjerojatno je incest," Akhila se slo ila. "Mo da je to razlog za to se tako dobro sla u
."
"Uopæe ne razumijem tvoju religiju." Katherine je mahala glavom. "Vi smatrate gr
ijehom jesti jaje. Alije sasvim normalno udati se za ujaka!"
Iako je Akhila sasvim razumjela Katherininu reakciju i njen stav, zbog nekog èud
nog razloga osjetila je potrebu da brani svoje roditelje. Da objasni kakav je bi
o njihov brak. "Bili su tako sretni zajedno. Najsretniji kada su zajedno. Poneka
d mislim da je razlog to su cijeli ivot znali jedno drugo. Zamisli, moja mama je n
ajvjerojatnije slinila na tatinom vratu kada je bila beba. Vjerojatno mu se i up
i kila u krilo. Sigurno je osjetila promjenu u njegovom glasu i vidjela prve dlaèi
ce na njegovoj gornjoj usni kada je on bio u pubertetu!"
"Sve je to lijepo, ali ne mora se udati za svog ujaka da bi bila bliska sa svojim
suprugom," Katherine se
23
Anita <Hgir
usprotivila. "U tom sluèaju trebala bi se udati za svog brata."
"Nisam tako mislila. Ali zna to, prije par godina, dok sam jo uvijek eljela biti neè
ija ena, pristala bih da se udam za bilo koga, pa i za ujaka," Akhila reèe, samo
djelomièno u ljutnji.
Akhila pogleda na sat nestrpljivo oèekujuæi vlak. Uda-yan Express je do ao i oti ao.
Na platformi su ostali putnici za Kanvakumari Express. Stariji braèni par se pr
ibli io peronu za par koraka. Pitala se koliko su dugo oni èekali.
Èovjek je sada postajao sve nemirniji. Ne to je upitao enu. Ona je klimnula glavom.
Odvojio se od gomile i uputio prema kiosku smje tenom na ulazu u kolodvor. Vratio
se noseæi joj bocu sa sokom. Otpila je gutljaj i ponudila mu bocu. Odmahnuo je
glavom.
Za to gubim vrijeme i promatram ih? Akhila napuæi usne. Ovdje je dokaz svega to mij
e obitelj uporno tvrdila. ena ne mo e ivjeti sama. ena ne mo e izaæi na kraj s problemi
ma sama. Promjena signala je spasi od daljnjeg razmi ljanja. Prednja svjetla vlaka
poèe e bivati sve bli a i razglas najavi njegov skori dolazak. Akhila podi e svoj kov
èeg, ste uæi dr ku, spremna da se ukrca.
Struja putnika pokrene se prema zaustavljenom vlaku. Akhila osjeti iznenadni str
ah. Vlak je ovdje stajao samo tri do èetiri minute. Kako æemo se svi uspjeti ukr
cati? Progura se kroz gomilu. Kada se na la pokraj vrata vagona, ugledala je stari
jeg gospodina s perona. Pomagao je eni da se popne stepenicama u vlak. "Hajde, br
zo uði," reèe joj te se okrene Akhili. Zadr ao je ostale putnike rukom dok se Akhi
la zajedno s kovèegom uspen-trala u svoj odjeljak.
enski kupe se nalazio na poèetku vagona. U la je i potra ila sjedalo s njenim brojem.
U kupeu je bilo est
24
enski kupe
le ajeva. Tri na svakoj strani. Ona je imala donji le aj. Ali, zasad svih est putnica
æe sjediti na donjim le aje-vima dok ne doðe vrijeme spavanja. Tada æe se srednji
le aj izvuæi, dignuti prema zidu i uèvrstiti s gornjim. Akhila zavuèe svoju torbu
ispod sjedala i pogleda oko sebe. Starija gospoða je sjedila preko puta. Suprug
je gurnuo kovèeg ispod njenog sjedi ta i napuhivao joj jastuèiæ. Napuhanog gaje s
tavio pokraj nje i otvorio prozor. Zakaèio je prozor da ne bi tresnuo na njenu r
uku. "Treba li Vama pomoæ s va im prozorom?" upita, okreæuæi se prema Akhili. Ona
se nasmije i i zahvali.
"Nadam se da æe sve biti u redu?" upita enu. "Kada bude htjela spavati, spusti drv
ene kapke. Na taj naèin æe imati svje eg zraka, a istovremeno se neæe morati brinuti
da ti netko ne ukrade nakit. Ne zaboravi popiti svoj lijek. Ja sam u istom vago
nu pa æu te èesto doæi obiæi."
Kada je iza ao, starica pogleda Akhilu i objasni, "Rezervirali smo karte tek prije
dva dana i ovo je najbolje to smo mogli dobiti. On èak nema ni le aj."
"Izgleda da ovdje ima jedan prazan," Akhila reèe. "Mogli su mu, naposljetku, dat
i ovaj. Starijeg mu karaca obièno toleriraju u enskom kupeu."
"A, ne. I taj le aj je zauzet. Putnica æe se ukrcati na sljedeæoj stanici, rekli s
u nam."
Vlak se poèeo polako kretati i Akhila pogleda oko sebe. Sjetila se sa smije kom ka
ko ju je Niloufer zadirkivala: "Pet ena i neprekidano brbljanje. Mo e li to podnijet
i?"
Vitka, privlaèna ena s kratkom pa frizurom i oèima kao komadima oniksa je sjedila
pokraj starije ene. Je li doktorica, Akhila se upita. Izgledalo je kao da promatr
a i analizira sve oko sebe. ena uhvati Akhilin pogled i nasmije i se. Kratki, kruti
osmjeh omek a samo na tren intenzitet i o trinu njena pogleda. Akhila uzvrati osmje
h i pogleda na drugu stranu. Pokraj Akhile je sjedila lijepa
25-
Anita 'Hgir
ena vrlo svijetle puti i privlaène figure, odjevena na naèin koji je pokazivao do
sta novca. Nosila je zlatne narukvice, dijamantske nau nice. Dugaèki nokti su joj
bili premazani ru ièastim lakom. Izgledala je kao da nije radila niti jedne minute
u cijelom svom ivotu. Akhila se upita to ona radi u vagonu drugog razreda.
"Gdje Vi putujete?" ena je upita.
"Ja idem za Kanvakumari. A Vi?"
"Kottavam. Na jedno vjenèanje. Trebala sam tamo otiæi autom zajedno sa suprugom,
ali on je morao hitno poslom za Bombav odakle æe avionom natrag za Kochi." Ovo
je jedino to sam uspjela dobiti u posljednji tren, govorio je njen pogled, iako s
u rijeèi ostale neizreèene.
"A vi?" starica upita privlaènu enu pokraj sebe.
"Ja izlazim u Coimbatore," odgovori. Glas joj je bio jednako ugodan kao i lice p
a ipak Akhila osjeti nekakvu nelagodu. "A vi?"
"Ernakulam," starica odgovori.
Peta ena sklupèana na sjedalu i okrenuta prema vratima kupea je bila potpuno ravn
odu na na njihovo prisustvo.
Gledale su u nju. Ona nije bila jedna od njih. Ona nije izgledala kao jedna od n
jih. Ne zato to je bila lo ije odjevena, ili zato to se oko nje osjetio zadah siroma t
va. Jednostavno je to bio izraz na njenom licu. Izraz koji je govorio daje vidje
la i iskusila sve, ljudsku prevrtljivost i pogre ke. Kao daje ni ta na ovom svijetu
vi e ne bi moglo iznenaditi. Kao kontrast, njihova lica, mada dosta starija od nje
nog, nisu bila obilje ena patnjom.
Osim toga, bile su sigurne da njen engleski nije jednako dobar kao njihov, stoje
bilo dovoljno da stvori izvjesnu distancu izmeðu njih.
ena pokraj Akhile otvori malu torbu i izvadi nekoliko naranèi. "Nisam ih htjela o
staviti doma da istrunu. Molim vas, poslu ite se," reèe pru ajuæi voæe.
26
enski kupe
"Moje ime je Prabha Devi. A va e?" upita nikoga posebno.
Prabha Devi. Starija ena je Janaki. Privlaèna Mar-garet. I ona, Akhila, Akhilande
swari.
ena pokraj vrata je èekala dok se nije pojavio kondukter te se popela na gornji l
e aj i zaspala. Iz nekog neobja njivog razloga Akhila je znala da su sve osjetile ol
ak anje znajuæi da je ne moraju ukljuèiti u svoj razgovor. Na taj naèin se nisu mo
rale pretvarati da imaju ne to zajednièko.
Miris naranèi ispuni kupe. Zajedno s njim tiha solidarnost pove e ene.
Akhila zbaci svoje sandale, sklupèav i se na sjedalu, naslonjena na prozor. Povjet
arac joj se igrao s kosom. Mjesec se objesio na rame.
"Unuka mi je dala èokoladu. Da grickam tijekom puta," starica se nasmije i. " eli li
tko komad?"
Akhila uze komad ponuðenog Kit Kata. Margaret odbije klimajuæi glavom "Ne, hvala
. Moram paziti na liniju."
Janaki uzvrati u nevjerici "Za to? Pa dovoljno si vitka."
"Nekada sam bila debela. Ne obla, nego ba debela," Margaret reèe. "Kada sam krenu
la s dijetom, morala sam se odreæi puno stvari i sada mislim da sam izgubila osj
et za èokoladu. Nekada sam je jako voljela. Ne vi e..."
"Ni ja ne jedem èokoladu," Prabha Devi reèe, vraæajuæi èokoladu nazad Janaki. "M
om sinu je sada sedamnaest, ali kada je u pitanju èokolada kao da su mu tri godi
ne. Svaki put kada mi suprug ode na slu beno putovanje u inozemstvo, donosi mu èok
olade. Kæer ih je prestala jesti kada je otkrila vezu izmeðu èokolade i akni na
licu. Ponekad imam osjeæaj da sve svoje slobodno vrijeme provodi ispred ogledala
tra eæi pri tiæe i akne. Sada zahtijeva od supruga da joj s puta donosi kozmetiku i
z prodavaonice zvane Body Shop."
"Èime se bavi tvoj suprug?" Janaki upita.
27
Anita ligir
"Mi imamo prodavaonice nakita," Prabha Devi reèe. "Vjerojatno ne bih trebala gov
oriti "mi". On ima prodavaonice nakita. Ja sam kuæanica."
"Nema ni ta lo e u tome. I ja sam kuæanica," Janaki reèe. "A ti?" upita okreæuæi se
prema Margaret.
"Moj suprug je ravnatelj jedne kole. U toj istoj koli ja predajem kemiju." Margare
t odgovori.
"Da li se uvijek prepirete oko svega?" Prabha Devi se zahihota i onda iznenada,
svjesna svojih rijeèi, staviv i ruku na usta, poku a objasniti, "Ne samo da dijelite
dom nego i radno mjesto."
"Na poèetku smo imali svojih problema, ali sada smo nauèili kako da otklonimo na
petost kada se pojavi. Takoðer da odvojimo kolski ivot od privatnog. Trebalo nam j
e dosta vremena, ali sada smo sasvim u redu. I znate li to? Moja kæer pohaða tu i
stu kolu!" Margaret reèe sa zadovoljnim osmjehom.
"Èime se bavi tvoj mu ?" starica upita okreæuæi se pre-ma Akhili.
"Ja nisam udana," Akhila reèe.
"Oh." Janaki ostade bez rijeèi. Akhila osjeti da starica misli da ju je uvrijedi
la. Duboko uzdahne.
"Menije èetrdeset i pet godina i uvijek sam ivjela sa svojom obitelji." reèe.
Prabha Devi se okrene prema njoj, ali Margaret je bila ta koja prva progovori. "
Jesi li zaposlena?"
Ona klimnu potvrdno. "Radim u poreznom uredu."
"Ako ti ne smeta to pitam, za to se nikada nisi udala?" Prabha Devi upita. "Je si l
i sama odluèila da se ne uda ?"
to da joj odgovorim? Akhila se pitala.
Odjednom vi e nije bilo va no. Bila je svjesna da ovim enama mo e reæi sve to eli. Svoje
tajne, elje i strahove. Za uzvrat mo e ih pitati to god eli. Ionako se vi e nikada neæe
vidjeti.
28
enski /(upe
"Nije bila moja odluka da se nikada ne udam. Jednostavno se tako dogodilo," reèe
. Kada je primijetila znati elju u njihovim oèima, ona objasni, "Otac mije umro i
ja sam se morala brinuti o obitelji. Kada su svi oni bili sposobni krenuti svoji
m putem, ja sam veæ bila prestara za udaju."
"Ti nisi tako stara," Janaki reèe. "Ti jo uvijek mo e sebi naæi dobrog èovjeka. Ogla
si su puni mu karaca u svojim srednjim i kasnim èetrdesetim koji tra e odgovarajuæu
zrelu enu za brak."
"Ako pita mene, ti mu karci tra e domaæicu - nekoga da im kuha i èisti i brine se o n
jima. Ako je sretna s ovim to ima, za to bi se uopæe udavala?" Margaret upita.
"Jesi li sretna?" Prabha Devi upita.
"Da lije itko sretan?" Akhila odgovori filozofski.
"Ovisi," Prabha Devi reèe, sklanjajuæi pramen kose s lica. "Ovisi o tome to smatr
a sreæom."
Akhila se pribli i Prabhi i reèe, " to se mene tièe, brak je neva an. Prijateljstvo, d
a, to bih zaista voljela. Problem je u tome to bih ja u stvari eljela ivjeti sama,
ali svi mi govore da ena jednostavno ne mo e sama opstati."
"Ali za to bi ena bila sama? Uvijek postoji mu karac koji bi elio biti s njom," Janaki
reèe, skidajuæi naoèale i trljajuæi korijen nosa. "Pa zar nikada nisi srela nek
og za koga bi si po eljela udati?"
"Jesam," Akhila odvrati i tu na sjena preleti preko nje-nog lica. "Ali jednostavno
nije bilo suðeno."
"Za to?" Prabha upita. "Za to nije bilo suðeno?"
"Nismo bili jedno za drugo. Osim toga, trenutno ne razmi ljam o udaji. Jedino elim
sebe uvjeriti da ena mo e ivjeti sama."
"Slu aj svoj instinkt," Margaret reèe. "Sama mora naæi odgovor na svoja pitanja. Ni
tko drugi ti u tome ne mo e pomoæi."
29
Anita ligir
Akhila napravi malu pauzu te nastavi. "Moja obitelj je inzistirala da se posavje
tujem s drugima misleæi da æu dobiti odgovor isti kao i njihov. Daje veoma glupo
od mene kao neudane ene to elim ivjeti sama. Pretvarala sam se da sam ih poslu ala i
razgovarala s drugima. Znala sam toèno to elim, a to je ivjeti sama, i nisam trebal
a nikog drugog da mi to ka e. Ali jedne noæi sam se probudila paralizirana od stra
ha. Dok je srce ludo lupalo, pitala sam se: Kako mogu? Kako mogu ja, koja nije p
rovela niti tjedan dana bez svoje obitelji, pre ivjeti buduænost sama? to ja znam o
kuæanskim poslovima? to æe biti kada se razbolim? Kome æu se obratiti? to uopæe z
nam o ivotu?"
"A onda, kada sam u la u ovaj kupe i ugledala vas ... Znam da ste sve udane ... po
mislila sam, ako razgovaram s vama ... mo da mi to nekako pomogne da se odluèim."
Prabha Devi i Margaret se nasmije e jedna drugoj. Tada Margaret buljeæi u svoje ru
ke i s tihim podsmijehom upita, " to ako ti ja ka em da bi trebala ivjeti sama, ali o
na," pokaza prema Prabha Devi, "ti ka e da ne mo e ivjeti sama. I da treba nastaviti iv
eti sa svojom obitelji. to onda?"
"Nemojte joj se rugati," Janaki reèe. Janaki, koja bi im svima vrlo lako mogla b
iti majka. Kako jednostavno svatko nade svoju odgovarajuæu ulogu. Majka i tri kæ
eri. Dvije sestre protiv treæe.
"Ona je ozbiljna. Zar vi to ne vidite?"
Akhila se skupi i reèe "Ne znam hoæete li mi pomoæi. Ali mi morate reæi to zaista
mislite. Mo e li ena mo e opstati sama?"
"Je li to savjet koji tra i ?" Janaki upita.
"Ne tra im savjet. Samo elim èuti va e mi ljenje", Akhila odgovori tihim glasom.
Janaki joj se zagleda u lice, istra ujuæi njene oèi. Akhila je tiho sjedila. Janak
i uzdahnu. "One." Pokaza
30
enski kupe
na druge dvije, "bli e su ti po godinama. Trebala bi razgovarati s njima. Njihovo
mi ljenje bi ti sigurno vi e znaèilo nego moje. Ja sam vjerojatno pogre na osoba za ov
akav razgovor. Suprug i ja smo u braku èetrdeset godina. To je veoma dugo vrijem
e za jedan par. Kako bih ti ja uopæe mogla govoriti o samaèkom ivotu?"
U kupeu zavlada ti ina. Na jedan trenutak Akhila je pomislila da su uspostavili od
reðenu vezu. Kao fetusi koji se ljulju kaju izmeðu zidova maternice, upijajuæi hra
nu jedni od drugih, potpomognuti tamom izvana i èinjenicom da ono stoje izgovore
no izmeðu ovih zidova neæe otiæi izvan ove noæi ili ovog ogranièenog prostora.
"Ja ne znam dovoljno o svijetu ili o tebi da bih ti dala neki savjet. Jedino to t
i mogu reæi je o sebi," Janaki reèe iznenada, polako, pa ljivo birajuæi svaku rije
è. "Ja sam ena o kojoj se uvijek netko brinuo. Prvo moj otac i moja braæa; zatim
moj mu . Kada jednom mog mu a ne bude, tu æe biti moj sin, èekajuæi da nastavi gdje
je njegov otac stao. ene kao ja postanu veoma krhke. Na i mu karci nas tretiraju kao
princeze. I zbog toga mi gledamo s visine ene koje su jake i koje se snalaze same
. Razumije li to ti elim reæi?"
"Mo da zbog naèina na koji sam odgajana i zbog tog to je usaðeno u mene, ja sam vje
rovala da je enina du nost da se uda. Da bude dobra supruga i majka. Vjerovala sam
u staru otrcanu izreku daje dom enino carstvo. I jako sam se trudila odr ati svoje.
I onda jednog dana, iznenada, to vi e nije bilo va no. Moj dom me je prestao zanima
ti; svi ideali koje sam izgradila u ivotu su izgubili svoju vrijednost. Mislila s
am, ako izgubim to sve, pre ivjet æu. Ako ikada ostanem sama, snaæi æu se vrlo lak
o. Bila sam tako sigurna. Mislim da sam se bila umorila od tog krhkog i nje nog st
vorenja."
Akhila je pretra ivala Janakino lice. to li misli s tim "bila"?
"Ali sada si promijenila svoje mi ljenje. Za to?" Akhila upita.
31
Anita 9{air
Janaki podmetnu jastuèiæ kao daje mu evljeva ruka i reèe, "Sada kada sam svjesna d
a bih se mogla snaæi i sama, znam da nije isto ako on nije pokraj mene."
32
2
Odreðena dob
Perje. Mekani, glatki poplun. u tanje satena na ko i njene ruke. Svake noæi Janaki le i
na svojoj strani kreveta, glave polo ene na savijenoj ruci i trudi se razmi ljati o
lijepim stvarima u ivotu. Bilo to da prigu i zvukove koji prodiru kroz zid od kupat
ila. Zvukove koje slu a svaku veèer posljednjih èetrdeset godina.
Klokotanje vodokotliæa kada pu ta vodu. Pljuskanje vode koja pada na pod iz tu a. Ml
aka voda srednje jakosti. On je bio takva osoba; ekstremizam bilo koje vrste bi
ga brinuo. Nemelodièno zvi dukanje dok se sna no amponirao stvarajuæi miri ljavu pjenu
po cijelom tijelu. Izgleda poput plodne vode prije nego se sklupèa u polo aj fetus
a pokraj nje u krevetu. Opet pljusak vode. Zveckanje zuba koji upadaju u porcula
nsku solju. I èetkao bi svoju protezu i preostale zube redovito svaku noæ. Grgolja
nje. Ispiranje i ispljuvavanje. Nemelodièno zvi dukanje.
Da li ja zaista èujem ove zvukove? Ili jednostavno znam? Janaki se pitala. Jesmo
li zaista ivjeli zajedno trideset godina?
Janaki se udala za Prabhakara kada joj je bilo osamnaest, a njemu dvadeset i sed
am. Njihov brak je bio ugovoren; njihovi horoskopi su se slagali, obitelji su bi
le zadovoljne i sve u svemu savr eno su odgovarali jedno drugome. Janaki nije znal
a to da oèekuje od braka, usprkos
33
Anita ligir
èinjenici daje tijekom cijelog djevoja tva ona bila pripremana samo za jedno - bra
k. Mama i tete su je uèile umijeæu kuhanja i spremanja, ivenja ... uostalom nije
bilo spomena, a niti je ona bila osobito znati eljna. Sve æe doæi na svoje mjesto
kao to je i njenoj mami, mislila je.
Noæ nakon vjenèanja, kada ju je poljubio, jedino to je osjetila bilo je koèenje n
jenog tijela. Nije to bio stid. Najvjerojatnije nepoznavanje cijele situacije. N
ikada nije bila sama u sobi s mu karcem, i to iza zakljuèanih vrata. Dru enje s mu kar
cima nikada nije bilo odobravano i sada iznenada, zato to je udana, ka u da je sasv
im u redu da bude s njim, da mu dozvoli da je dodiruje, pa èak i razodjene.
"On je tvoj suprug i ti mora pristati na sve to on eli," Janakine tete su joj aputal
e vodeæi je u spavaæu sobu ukra enu jasminovim cvijetom.
Le ao je pokraj nje i privukao joj dlanove na svoja prsa. "Dotakni me," reèe, dok
je jedina misao prisutna u njenoj glavi bila kako su o tre dlake na njegovim prsim
a.
Milovao je njen vrat svojom bradom, a ona se s odbojno æu pitala: to ja radim ovdje
? U to sam se upustila?
On ju je dodirivao. Mazio. Tepao. Janaki je i dalje ostala potpuno zgrèena i zat
vorena.
Brak im je ostao nekonzumiran vi e od dva mjeseca. On je nije prisiljavao. Nagovar
ao ju je, umiljavao se, pa èak i molio. Poku avao je na sve moguæe naèine da joj s
e dopadne i da ga ona napokon pusti u svoje tijelo. Ali svaki put kada bi osjeti
la i najmanju bol, ona bi se izmigoljila, a njen suprug povukao i ostavio je na
miru. Nakon izvjesnog vremena po eljela je da prestane s nje nostima i zatvori oèi p
red njenim odbijanjem. Nju je u stvari bio strah. Strah da neæe biti u moguænost
i dati mu ono to on eli i da æe on otiæi i to potra iti negdje drugdje.
34
emlji /(upe
Zato je Janaki napokon pobijedila svoju odbojnost, uskladila svoja milovanja s n
jegovim, otvorila ruke, razdvojila noge i hrabro progutala vrisak koji je stigao
zajedno s bolom iz dubine njenog tijela. Te noæi, dr ao ju je u rukama i aputao u
uho, "Ti si moja ena. Ti si moja ena."
Tada ni ta vi e nije bilo va no, mislila je, osim saznanja daje ona njegova supruga i
da gaje zadovoljila.
U sljedeæim tjednima dozvolila mu je pristup svome tijelu i poèela otkrivati zad
ovoljstva skrivena iza rituala zajedni tva. Nosila je njegovu staru ko ulju u krevet
u, puteno osjeæala klizanje materijala na svome tijelu. Dijelili su alicu èaja, k
upali se zajedno. Pljuskali jedno drugo. Mekani bijeli ruènikje bio sredstvo koj
e je govorilo "Vidi koliko te volim", nje no umotavajuæi ih u èahuru topline, upij
ajuæi kapljice vode s njihove ko e tisuæama usnica.
Kada su prestali ulaziti u kadu zajedno dr eæi se za ruke? Prije nego to je beba st
igla ili kasnije?
Kada si dugo u braku, kupanje jednostavno postane naèin da se oèisti . Ostatak je
oti ao zajedno s medenim mjesecom.
Janaki se okrenu na drugu stranu i privuèe pokrivaè.
Svake noæi Janaki le i u krevetu budna i èeka da èuje kripu opruga dok on lije e na s
voju stranu kreveta. Tek onda kada se on smirio, namje tajuæi se pa ljivo, da joj ne
zasmeta, i ona bi sebi dopustila da zaspe. On je znao da ona ne voli naborane p
lahte ili deku zamotanu oko njenih nogu. Iz tog razloga su imali odvojene pokriv
aèe. On se me koljio i okretao u snu. Ona nije. Ujutro kada bi se probudili, kao d
a su spavali u odvojenim krevetima i u razlièitim sobama.
35
Anita 'Hgir
Nekada bi razgovarali. Neobavezan razgovor. O njihovom sinu. O susjedu. Ili mo da
o filmu koji su pogledali ranije tu veèer. Ponekad bi odlutali u sjeæanja. Maglo
vita sjeæanja. On se odreðenog dogaðaja nije sjeæao na isti naèin kao ona. Ali t
o uopæe nije bilo va no. Kad pogleda unatrag, jedino to je bilo va no je to su te doga
ðaje pro ivljavali zajedno.
Ponekad noæu njegove ruke bije potra ile". Njegovo tijelo bi se skupilo uz njeno.
Ponekad, ona bi ga dobrodo lo prihvatila, a ponekad, sa strpljenjem podnosila name
tnutu toplinu njegove ko e, ruku, bokova na svome tijelu. Naposljetku, udobno bi s
e smjestili svatko na svoju stranu i zaspali.
Nakon èetrdeset godina nema vi e iznenaðenja, ljubavnih pisamaca, i èekivanja. Ostal
a je samo prijateljska ljubav. Ljubav kakvu reklamiraju reklamne kompanije.
Kupite policu osiguranja koja æe vam omoguæiti bezbri no provedene umirovljenièke
dane u etnji pla om s va im psom, gradeæi dvorce od pijeska s unuèadi i pijuckajuæi k
okosovu vodu. Ni ta od onih ludih vo nji motorom s vjetrom u kosi. Ili skijanja niz
planinsku liticu. Sjedi i pij svoj èaj, i u ivaj u plodovima svoje osiguravajuæe p
olice.
Za to uvijek prikazuju ove godine kao period èekanja na smrt, Janaki se pitala. Sv
aki put kada bi se reklame osiguravajuæih dru tava pojavile ne televiziji, ona bi
promijenila kanal.
Ali zar to nije ivot koji oni ive? Posuðivanje trenutaka s televizijskih reklama. a
le, smijeh, nostalgija kada bi zajedno gledali album sa slikama. Prijateljska lj
ubav. Komadiæ dugina luka prije nego to ona nestane u izmaglici oblaka.
Janaki potra i naoèale na noænom stoliæu. Koliko li je sati? Kada je stavila naoèa
le, uvidje da nema sata; bijela budilica koja je stajala pokraj njenog kreveta d
oma
36
enski kupe
nije bila tu. Umjesto nje na zidu je visio cvjetoliki sat. Morat æe upaliti svje
tlo. Rukom je opipavala po stolu. Prekidaè mora biti ovdje negdje. Za to nisu mogl
i staviti sat na noæni stoliæ. Umjesto toga natrpali su ga svim moguæim luckasti
m glupostima, pomisli. Ovo je soba njene unuke i na kraju krajeva oni su ovdje s
amo u gostima.
Umalo je oborila èa u s vodom.
Svake noæi u posljednjih deset godina on bi ostavio jednu tabletu za spavanje za
jedno s èa om vode na njen stoliæ. Nekako, kada bi on to uèinio, njena nemoguænost
da zaspe bez tablete nije izgledala tako stra na.
Doktor joj je pomogao da side sa stola za pregled, poma uæi joj da obuèe zeleni bo
lnièki mantil. Nasmije io se i rekao, "Vi ste sasvim u redu. To to ne mo ete spavati
noæu..." slegnuo je ramenima. "Kada doðete u odreðene godine, spavanje mo e postat
i problem."
Odreðene godine. Ona je ena u odreðenim godinama. A on? On je bio dosta nemiran u
snu, ali nikada nije imao problema sa spavanjem. Kao beba. Beba u plavom. Mali
bebaè.
Nakon sedam mjeseci braka, u onim danima kada je svaki novi dan donosio jo jednu
potvrdu kako oni svojom vezom daju jedno novo znaèenje rijeèi ljubav, zapali su
u naviku tepanja jedno drugom.
Bebi, bebi, ju ju, gu gu, ona bi mi pjevu ila. Lu lu, on bi mrmljao grickajuæi joj
uho. Nerazumni zvukovi koje bi jedino oni mogli de ifrirati.
A onda, jednoga dana Janaki otkri daje trudna. Poèela je uditi za mirisom duhana
i pu iti opu ke koje je on ubacio u pepeljaru. Kada bi je zagrlio, ona bi se otrgnul
a jedva suspre uæi bijes. Mrzila ga je, bog zna za to. Napokon je lijeènik objasnio
da je takvo stanje sasvim normalno. Hormoni su svemu krivi, rekao je smijuæi se.
37
Anita 9{air
S prvim bebinim pokretima u stomaku nestala je njena mr nja, kao i potreba za niko
tinom. Jo vi e mu je tepala, mrsila mu kosu puna naklonosti i nje nosti te plela prek
rivaè za bebin krevet. A kao i svi ostali buduæi oèevi, on je prislu kivao zvuke u
rastuæem trbuhu. Kao vraè koji u vodi tra i i èeka unutarnju silu da se pokrene i
privuèe ga bli e.
Kada je beba stigla, nasmijavali su je zveèkama i malim majmunom koji udara u bu
banj kada ga navijete. Brojali su njegove prstiæe, èvrsto dr ali na prsima i aptali
mu nje ne rijeèi.
U krevetu razgovor je tekao na temu - Je li mu je pe-lenica suha? Jesi li provje
rio njegovu svjetiljku u obliku medvjediæa? Uèinilo mi se da èujem plaè. Je li s
e i tebi uèinilo?
Prestali su ispunjavati upitnike u èasopisima na temu "Koliko razumije svoga part
nera?" ili "Postoji li jo uvijek romantika u va em braku?" Umjesto toga kri ali su kv
a-dratiæe da otkriju jesu li dobri roditelji ili da li njihovo dijete odrasta ka
ko treba.
Nije im smetao gubitak privatnosti. Gledali su u svoje dijete i vidjeli sebe. On
je bio nastavak njihovog lika. Kada se vratio doma sa srebrnim peharom, nagrada
osvojena na kolskom teniskom turniru, srca su im skakala od sreæe. Mo e li zamislit
i, on je nastao iz nas, signalizirali su jedno drugo u telepatskoj ekstazi.
Ni ta nije moglo zaustaviti to èudo od djeteta. Za doruèak itarice i mlijeko, prepe
èenac s maslacem, meko kuhana jaja, multivitamini. On je tako upotpunio njihove i
vote. Roditeljski sastanci, koncerti, ljetni kampovi, roðendani ... ivoti su im p
ostali mnogo bogatiji uz njihovo dijete.
Na zabavama oni su bili zlatni par. Kada je ona bila spremna iæi doma, on je to
veæ znao i ustajao sa svoje stolice, ostavljajuæi na stranu jedino piæe koje je
pijuckao
38
ensl(i /(upe
cijelu veèer. Ona bi se smije ila i pro aptala par uglaðenih rijeèi za laku noæ dok
se on rukovao i smijao na rastanku. U njihovom braku on je bio taj pun zamaha i
odu evljenja.
Kada bi stigli doma vozeæi se kroz gradske ulice, pazeæi na promet, nikada ne bi
bilo kasnije od deset i pol. On bi parkirao skuter dok bi ona potra ila kljuè. Za
jedno bi oti li u sinovljevu sobu. Ona bi mu dala alicu toplog mlijeka dok bi ih on
promatrao s vrata.
Kasnije u krevetu osjetila bi njegovu ruku kako se kao zmija uvija oko njenog st
ruka. "Jesi li se lijepo provela?" aptao je. (Dok je njihov sin jo bio beba i spav
ao u krevetiæu u njihovoj sobi, oni bi aputali da ga ne probude. Beba je sada èet
rnaest godina stara i spava u svojoj sobi, ali oni i dalje apuæu u krevetu.) Ona
bi pospano mrmljala, "Mmmm ... lijepo provela." Èak i u tom polu-komatoznom stan
ju ona bi se tiho pomolila Bogu. Ovaj èovjek joj je pomogao da zaboravi ono na to
bije ogledalo i dnevna svjetlost tako uporno i dosadno podsjeæali. Linije na vr
atu, obje ene grudi, naborani stomak koji je izgubio elastiènost i koji se nikada
nije oporavio nakon no enja drugog ivog biæa. Ovih dana ona je postajala ena u odreð
enim godinama.
Kada se ta odreðena dob pri uljala Janaki ? Da li je to spoznala onog trena kada v
i e nije eljela njegovu ruku oko svog struka? Ili onda kada je pritisak u sljepooèn
icama postajao sve jaèi dok se on smijao kao i uvijek, preglasno? Ili one veèeri
kada su sa svojim sinom, sada veæ odraslim, skoro dva metra visokim Siddharthom
, po li u kupovinu cipela, a ona gledala Prabhakara kako uvjerava sina da kupi cip
ele po njegovom ukusu? Jednostavne ko ne cipele s èvrstom petom. Cipele jednog sre
dovjeènog èovjeka. Janaki je promatrala pobunu na sinovljevom licu. "Ne elim ove,
" rekao je. "A ni ove."
39
Anita 9{air
Prabhakar zabaci ruke i pokaza svoje nestrpljenje. "Pa to ti uopæe tra i ? Ovo je èet
vrti duæan u kojem smo bili veèeras i tebi se ba ni ta ne dopada. to eli ? Je li uopæe
zna to eli ?"
Osjetila je dosad nepoznati bijes koji se u njoj odmotava. "Pusti ga da izabere
ono to on eli. Uopæe ne razumijem za to mi moramo biti s njim. Siddharth je dovoljno
velik i mo e sam kupiti par cipela." Prosiktala je.
"Samo sam elio pomoæi." On reèe.
"To nije pomoæ. Ti ga eli konstantno kontrolirati. Ti eli kontrolirati sve. Ti eli da
mi svi radimo samo ono to ti misli daje u redu", nastavi uopæe ne mareæi da li net
ko slu a.
"Janu" on upita. " to je bilo? Jesi li dobro?"
"Oh, ostavi me na miru," Janaki odbrusi i izleti iz duæa-na ostavljajuæi oca i s
ina bez rijeèi.
Ili je to bilo onog dana kada je Siddhartha doveo sa sobom estoricu svojih kolskih
prijatelja doma na ruèak? Janaki je stajala na vratima sa smije kom na licu trude
æi se da sakrije paniku. Hrane je bilo dovoljno jedva i za èetvoro. Uzrujana, po u
rila je u kuhinju da pripremi jo ne to i tada otkrila daje plinska boca potpuno pra
zna, a ona je zaboravila da nazove dobavljaèa i naruèi novu. Janaki je stajala p
okraj tednjaka koji je odbio kuhati, zurila u oèi æenu ri u, isjeckano povræe i brizn
ula u plaè. to da radim? to æe misliti Siddarthini prijatelji?
Kada se Prabhakar vratio s posla, prona ao ju je æu-æurenu u kuhinji kako tiho jeca
, dok su Siddhartha i prijatelji razgovarali za stolom, pretvarajuæi se kako je
sve u redu i da plaè koji se jasno èuo iz kuhinje dolazi iz televizora u dnevnom
boravku.
Odreðene godine. Mo da je u la u odreðene godine kada je naklonost i ljubav u sinovl
jevim oèima zamijenila iritiranost koja granièi s prezirom. Ili mo da kada je u ka
lendaru prestala oznaèavati dane menstruacije i sva-
40
ensl(i /(upe
kog mjeseca poèela primati recept za trideset tableta za spavanje.
Trideset dana ima u rujnu, travnju, lipnju i studenom ...
"A to s ostatkom godine?" Janaki se bunila.
Ali on je kao i uvijek imao rje enje. On se znao brinuti. Zato se sjetio mjeseci s
trideset i jednim danom i to napomenuo lijeèniku.
A to se s njim desilo u svim ovim godinama?
Mu karci se u biti toliko i ne promijene. Ili to ene mo da samo tako misle. Malo oæel
ave, oèi izgube sjaj, ali i dalje inzistiraju na provjeravanju vrata nakon to su
ih njihove ene zakljuèale.
On nije bio ni ta drugaèiji. Lupanje srca ga je malo usporilo, ponekad je imao jak
pritisak u u ima, ali on nikada nije zaboravio svoje mjesto supruga, oca i hranit
elja.
Ona je znala da je on nije volio ni ta manje zbog njenog promjenjivog raspolo enja.
On je razumio - osoba puna razumijevanja uvijek izvuèe deblji kraj.
Ali ne u njegovom sluèaju. Njemu nije bilo te ko. Ona se jako trudila da bude dobr
a supruga i majka. Jedino sada, u ovim odreðenim godinama, postala je nekako osj
etljiva.
"Reci mi, zna li ijedan drugi par kao to smo mi? Sin nam se dobro sna ao i smirio. M
i smo financijski osigurani i zdravi. ivimo u vlastitoj kuæi. Nakon èetrdeset god
ina zajedno, to bi èovjek vi e tra io?."
Oni su imali sve, zar ne? Èak su se i seksali ponekad (kako je mrzila tu rijeè).
"Kada su moji roditelji do li u na e godine, prestali su ivjeti. Ne mislim da su umrl
i. I dalje su disali, jeli, spavali. Da, to je sve to su imali od ivota," reèe ovo
m nevidljivom neprijatelju koji je ivio u njenoj glavi i stalno imao zamjerke na
njen brak.
41
Anita 9{air
Postojalo je odreðeno "ne to" to su njih dvoje dijelili. Rastezljiva veza koja post
oji kod veæine parova u dugogodi njim brakovima. Nije znala kako je opisati. Dru-g
arstvo? Prijateljstvo? Ili mo da golo partnerstvo izmeðu dvoje ljudi koji su dijel
ili postelju, dijete i ivot? to god daje bilo, ona to nije primjeæivala izmeðu sin
a i njegove ene.
Janaki je alila mladu enu i eljela da uhvati sinovljevu bradu svojom rukom, kao sto
je to èinila kada je bio mali i zloèest, i ka e mu - Otjerat æe je sa svojom be æutno æ
u, svojom hladnoæom. Zar je tvoj otac takav sa mnom? Pa tko te je nauèio da se t
ako pona a ?
Ali tada pomisli da najvjerojatnije to potièe od nje. Da je ta sebiènost njen pr
ilog njegovim genima. Da je ona jedini krivac, nitko drugi.
Kada bi imali goste, obiteljske posjete i kada je kuæa bila ispunjena glasovima
i smijehom, a ona bila u kuhinji i pripremala objed, Prabhakar je uvijek bio pok
raj nje. elio je pomoæi i odbijao da je ostavi u kuhinji samu. Èak i ako nije tre
balo ni ta pomoæi, naslonio bi se na kuhinjski stol, pijuckao rum s ledom i èekao
da ona zavr i.
"Hajde idi, ja æu vam se uskoro pridru iti," Janaki bi rekla, ali on nije htio ni
èuti.
Ponekad, ako je tu bio par s kojim su se dobro slagali ili roðakinja koju je Jan
aki obo avala kao dijete, on bi joj pri ao i apnuo, "Sretna?"
Ona bi se nasmije ila. I tog trenutka bi bila istinski sretna.
Janaki stavi tabletu za spavanje na jezik i brzo otpije gutljaj vode. Ispru i se i
ugasi svjetiljku.
Nije joj bilo jasno za to se osjeæala tako neugodno u ovoj sobi. Nepoznata mjesta
joj nisu smetala. U Bana-
42
enski ((upe
galore su stigli jutros iz Hvderabada gdje su bili u posjetu prijateljima i kod
Siddhathe su trebali ostati tjedan dana. Tjedan je izgledao kao vjeènost u ovoj
sobi.
Krevet s prekrivaèem s volanima, plahte s ru icama i nje no roza jastuènica izgledal
i su kao s reklame. Noæna lampa je bila u obliku ru e na terakota postolju. Ova so
ba je za nju bila previ e.
Java, njihova snaha, svojim visokim djetinjastim glasom je brbljala, "Mi je zove
mo ru ièasta soba. To je Suchina soba i zbog toga je cijela u rozo. Ali uklonila s
am sve njene igraèke i lutke tako da ne izgleda kao djeèja soba. Nadam se da æe
ti biti ugodno."
Ponekad bi joj njena snaha i la na ivce. Ali ona bi uklonila bilo kakvu nesno ljivost
izmeðu njih veoma vje to i brzo. Kada doðe u odreðene godine, ni ta vi e nije toliko v
a no. Jedino to je va no je tvoj mir, dok snovi i uspjesi ostaju za one s uzavrelom k
rvi u venama. Emocije su za mlade, stariji od njih nemaju nikakve koristi.
Janaki pomisli na svoju majku. Bila je razoèarana pona anjem svoje djece. Nije mog
la prihvatiti starost i senilnost tako da su joj djeca morala ugaðati cijelo vri
jeme. Ona se zaklela da nikada neæe biti kao njena mama, oèiju zamagljenih suzam
a, glasa raspuklog od tuge. Kada èovjek uðe u odreðene godine, jedino stoje va no
je mir i spokoj.
Nakon vjenèanja i medenog mjeseca Siddhatha i Java su im do li u posjet. Cijeli da
n Janaki je na sebi osjeæala Jayin pogled. Pratila je nju i Prabhakara dok su ob
avljali uobièajene kuæanske poslove. Usklaðena izvedba pretvorena je u savr enstvo
kroz dugogodi nje uvje bavanje. On je rezao. Ona je kuhala. On je prao suðe. Ona ih
brisala i slagala. Ona bi prostirala ve . On bi ga unio osu enog. Ona bi slo ila pokr
ivaè s kreveta, a on bi ugasio svjetla.
43
Anita 9{air
Jednog jutra, nakon nekoliko dana, dok je Janaki pripremala ruèak, a Prabhakar s
jedio za kuhinjskim stolom i sjeckao povræe za sambar, Java pijuckajuæi èaj reèe
, "Mama, vi ste tako sretni to imate mu a kao stoje Prabhakar. On Vam poma e na svaki
moguæi naèin, zar ne?"
Janaki pogleda ponosno lice svoga mu a i pomisli kako je to zaista istina. Ona ne
bi mogla uèiniti apsolutno ni ta u kuæi bez njegove pomoæi.
"Otkako je Tata umro, mama mora sve raditi sama. Ali ka e mi da ju je to napravilo
mnogo sna nijom enom nego stoje bila prije." Ponos u Javinom glasuje zaboli. Iz ne
kog razloga ta izjava je uèini neprimjerenom. Hoæe da ka e da sam ja slabo, bespomoæ
no stvorenje, eljela ju je upitati.
Prabhakar podi e pogled s daske za rezanje usred sjeckanja luka i reèe, "Nemoj mis
liti daje mama nemoæna ena samo zato to me treba za rezanje luka ili otvaranje kon
zerve."
"Vrlo skoro nakon na eg vjenèanja ivjeli smo u malom gradiæu pokraj Hvderabada, ije
dno popodne na a susje-da gospoða Bhatt u osmom mjesecu trudnoæe je dobila trudove
. U to doba nije bilo telefona niti taksija na sva-kom uglu. Najbli a bolnica je b
ila pet kilometara daleko. Je li zna stoje ona napravila ...? Mama je istrèala na
glavni put i zaustavila kamion. Vozaè kamiona i mama odvezli su gospodu Bhatt u
bolnicu. Da to mama nije uèinila, gospoða Bhatt bi najvjerojatnije umrla ..."
"Mo da ti ona izgleda dosta delikatna i nje na, ali ona je veoma sna na ena. Mama je ve
oma sposobna kada to eli biti."
Tu je prièu isprièao svima. Tu je prièu prièao s toliko ponosa da se Janaki diza
la kosa na glavi. Tu je prièu prièao kao da je jedina stvar vrijedna hvale koju
je ona uèinila u svom cijelom ivotu. Osjetila je potrebu da mu
44
iskrene zdjelu s tijestom na glavu i trlja je tako jako sve dok se sav ponos ne
istopi u njegovim oèima i ispari u zrak. Osjetila je potrebu da vrisne, "Ne zovi
me Mama. Ja nisam tvoja mama. Ja sam ti ena. Sjeti se, jednom si me zvao Janu. S
uprugo. Draga. Ru ice. I ako ti je sada te ko da me tako zove , zovi me eno, samo me ne
zovi mama!"
Janaki osjeti snahin pogled i okrene lice na drugu stranu. Nije eljela da vidi bi
jes na njenom licu. Janaki je eljela daje vidi kao zadovoljnu i stalo enu enu.
Janaki ugasi noænu svjetiljku. On je bio u kupatilu vi e od petnaest minuta. Gdje
je? Nije mogla èuti poznate zvukove. Da se nije okliznuo i pao? Da nije osjetio
slabost i legao na pod? Odluèila je saèekati jo par minuta prije nego to ustane i
ode pogledati. Nikada ga nije previ e teto ila. Izgledalo bi mu èudno ako poène sada
.
Kako se njena mama osjeæala kada je otac umro? Kako æe to izgledati kada ga vi e n
e bude?
Janaki je odbila o tome razmi ljati. Siddhartha bi to vrlo èesto spomenuo:
"Mama, kada tate vi e ne bude, kako æe se sama snaæi u toj velikoj kuæi?"
"Tvoj dom æe tada biti ovdje s nama."
"Moj prijatelj se bavi nekretninama. Kada doðe vrijeme, spomenut æu mu."
Janaki bi svaki put promijenila temu. Ali u ovoj sobi sada nema povratka nazad.
Kako bi to izgledalo kada se svaka noæ prote e u nedogled?
Ti bi mogla otiæi prva, tanki glasiæ odnekud reèe. Ali neæu, znam. Janaki osjeti
suzu koja joj skliznu niz obraz. Ona æe biti ta koja æe morati izdr ati. Du e kao n
jegova u ivaju u ivotu. One idu kroz roðenja i smrti ne samo jednom, nego milijun p
uta.
45
Anita 9{air
Kako æe biti spavati sam u sobi i probuditi se sam. Rana jutra, noæi. Sama, sama
. Molim te, Bo e, pomozi mi da zaspim pa da ne mislim.
Kada je do lo vrijeme za Jayin poroðaj carskim rezom, Siddharth je nazvao roditelj
e. "Mama, molim te, doðite ti i tata. Javina mama je ovdje i dobro se snalazi, a
li ako ste i vi ovdje ja æu se osjeæati puno sigurnije."
" eli li iæi?" Prabhakar upita Janaki.
Kako mo emo, a da ne idemo?" Janaki reèe i izvadi sarije iz ormara na krevet da ih
Prabhakara spakira. "On je na sin. Moramo biti s njim kada nas treba."
Ali veæ treæi dan su krenule prepirke. Prabhakar je to znao. Otkako se Siddhatrh
o enio, gotovo sve to bi njegova mama rekla ili uradila bi ga iznerviralo. Ba kao d
a ju je gledao drugim oèima i vidio neku novu enu koja ne ispunjava njegova oèeki
vanja. Janu je bila ista, pomisli. Ona se alila da joj se sin potpuno promijenio
i da ona ne zna ovog èovjeka èiji glas je, kada se njoj obraæa, pun zatomljene m
r nje. Zatomljene mr nje zbog èega? to sam uèinila? pitala je Prabhakara toliko puta.
Nije bilo nekog posebnog razloga za prebacivanja, ali njih dvoje bi uvijek imali
ne to kazati jedno drugome. Prebacivali bi uvrede jedno drugome kao da se loptaju
, dok je Prabhakar stajao u sredini, nevoljan da stane na neèiju stranu.
Zatim jednoga dana, dok je Prabhakar le ao na krevetu u gostinjskoj sobi, èuo je S
iddharthu, "Ti si razma ena. Svi oko tebe su te razmazili. Tvoja obitelj, a onda i
tata. Ti si takva princeza. eli daje sve po tvome, i ako netko ne uèini ne to na tv
oj sebièni naèin, bit æe mrzovoljna dok ne dobije to eli . Ne mogu, a da te ne uspored
im s Javinom mamom. Vidim koliko je velikodu na; kako se sva daje za svoju djecu.
Ti nisi takva. Kada si pomislila na nekog drugog, a ne samo na sebe?"
46
enski kupe
Prabhakar je uletio u trpezariju i rekao ledenim glasom, "Janaki, pakiraj svoje
stvari. Odlazimo ovog èasa. Ne mora slu ati ovakve gluposti. Kako se usuðuje razgov
arati s tobom na ovaj naèin?"
"Tata, prestani biti melodramatièan. Uvijek si na njenoj strani, bez obzira tko
je u pravu. Poslu aj to govorim. Ti si kriv za to je mama ovakva," Siddhartha reèe ma u
æi bespomoæno rukama.
"Ti," Prabhakar reèe prijeteæi prstom. "Zaèepi. Neæu razgovarati s tobom sve dok
se ne isprièa majci. I ako ja nisam na njenoj strani, tko æe biti? Ja sam njen s
uprug, proklet bio, i uvijek æu biti na njenoj strani."
Janaki poène plakati. Siddharth pade na koljena i zamoli majku da ne plaèe dok i
h je Prabhakar, blijed u licu od bijesa, promatrao.
Kasnije te noæi joj je rekao, "Odlazimo za nekoliko da-na. Nema smisla ostati ka
da se u zraku osjeæa neugodna atmosfera. Ali ono to me jo vi e brine je èinjenica da
je ovakav prema tebi kada sam ja tu. Kakav æe tek biti ka-da ja umrem i nisam vi e
tu da se o tebi brinem."
Janaki polo i ruku na njegovo rame i poku a zagladiti situaciju to je bolje mogla, ka
o to se od majke i oèekuje. "Nemoj dozvoliti da te to uzbudi. On nije lo sin. Znam
daje uzrujan jer se beba rodila bolesna, pritisak na posluje veoma veliki; stre
s je taj koji ga èini ovakvim. On nije lo sin. Ja to najbolje znam."
Svjetlost se pojavi na vratima od kupatila. Janaki ugleda njegov obris na vratim
a i osjeti ogromno olak anje. "Gdje si bio? Htjela sam te iæi tra iti", reèe sjedaju
æi u krevetu. "Upla ila sam se da ... da ti se nije ne to dogodilo."
47
Anita 9{air
"Ne budi luckasta," reèe i krenu prema svojoj strani kreveta. "Hoæe li da tra im jo
jednu deku? Ima samo ovaj jedan pokrivaè."
Srce joj se ispuni toplinom. "Ne, ne, nemoj," reèe nje no.
"Jesi li sigurna?"
"Sasvim sigurna. Lezi u krevet. Postaje mi hladno samo gledajuæi te kako tu stoj
i ."
Janaki osjeti kako joj se obrazi crvene u mraku. Nije razumjela ovo iznenadno za
grijavanje njenih èula. ene u njenim godinama se ne bi trebale ovako osjeæati. Ok
renula se prema njemu i gledala ga kako se namje ta na svoju stranu kreveta tvoreæ
i uobièajeni razmak izmeðu njih dvoje.
"Mo emo li sutra iæi doma?" upita.
" to?" reèe.
"Mo emo li sutra iæi doma?" Umorna sam od ovog silnog putovanja u zadnjih par tjed
ana. Voljela bih iæi doma."
"Rezervirali su nam karte za dvadeset i èetvrti. Sid-dharth ka e daje morao upotri
jebiti dosta veza èak i za taj datum. Nema slobodnih karata za prvi razred prije
tog datuma."
"Meni ne smeta putovati drugim razredom," reèe.
Jesi li sigurna? Neæe biti tako èisto, a i le ajevi nisu iroki niti udobni kao u pr
vom razredu. Bit æe veoma umorna kada stigne doma." On le e na leða i proèisti grlo.
"Nema veze."
"Siddharthi se to neæe svidjeti. Naljutit æe se."
"Pa neka se naljuti. Ja elim iæi doma," ona odgovori.
I tada polako, jer nikada prije nije izgovorila ove rijeèi, pro aputa, "Dosadilo m
ije da te dijelim sa svima. elim te samo za sebe."
Pomaknula se bli e i priljubila svoje tijelo uz njegovo. Osjetila je daje za trenu
tak zadr ao dah i tada, u èuðenju, izdahnuo.
48
enski /(upe
Prilagodila je svoje disanje njegovom, udi uæi mje avinu vode, zubne paste i sapuna;
stoje bio njegov miris. Prihvatio ju je u zagrljaj i tako je le ala sa svojom gla
vom naslonjenom na njegovo rame.
Prijateljska ljubav. Ispod jednog pokrivaèa sve je moguæe, pomisli sklapajuæi oè
i dok se njegova toplina pre-sipala u njeno tijelo.
49
3
Panika raspaljuje plamenove straha. Panika otupljuje. Panika u utkuje. Panika hvat
a snove koji lebde u nebo i prièvr æuje ih za zemlju. Panika uni tava.
Akhila osjeti kako panika paralizira njeno lice. Ona je pobjegla. Ali od èega i
èemu?
Quo vadi ? Akhila se sjeti imena sandala na remen-èiæe koje je njen otac kupio u t
rgovini Bata obuæe par dana prije njegove smrti.
"Quo vadi ", Appa je èitao glasno naziv na kutiji. "Zna li to to znaèi?" To je na la
tinskom "Kuda ide ?" Sviða mi se duhovitost para sandala koje se usuðuju takvo to u
pitati. Ne to to sebe nisam odavno upitao. "Na taj naèin je nastojao sam sebe oprav
dati zbog kupovine skupog para cipela, i èinjenice daje umjesto u obiènom duæanu
, cipele kupio u poznatoj prodavaonici."
Quo vadi ? Akhila upita samu sebe. Tada na san-skrtu: Kim gacchami. I na tamilu: N
ee yenga selgiari.
Nije znala, vi e jezika, ali pitanje je curilo kroz granice njenoga uma u jezicima
znanim i neznanim. Pitanje koje je postavilo uto stvorenje - s crvenim puloverom
i pica-stim èizmama, zvano panika.
Akhila se osjeæala kao zmija koja je spavala zimski san godinama. ivot joj je ovo
g trenutka izgledao kao lotus s tisuæu latica koji ona mora pronaæi kao uvjet op
æeg emocionalnog i fizièkog ispunjenja. Poèela je pani-èariti. Kako i gdje da po
ène s potragom?
Naslonila je èelo na smeðe-crvenu zahrðalu dr ku prozora. Do kraja ivota miris nara
nèine kore i hrde æe za nju ostati miris panike.
51
Anita 9{air
Vlak se probijao kroz noæ. Dr ke prozora su bile veoma hladne na Akhilinoj ko i. Jan
akin mekani glas je nastavio odjekivati u njenoj glavi. Akhila je iznenada shvat
ila da je ovo to radi potpuno pogre no. Onaje u biti promatrala ivot drugih ena kao n
eku knjigu sa praktiènim savjetima u kojoj æe naæi precizne odgovore na svoja pi
tanja. Spontano, svoje otkriæe izgovori na glas. Ovo nisam uèinila odavno, pomis
li. Glasno izgovoriti svoje osjeæaje, misli, bez brige da to jednog dana mo e biti
upotrijebljeno protiv nje.
"Ti si sasvim u pravu," Akhila reèe okreæuæi se prema Margaret, "Ja ne mogu tra it
i od drugih da odluèe u moje ime. Ako bih trebala prosuditi na osnovu onoga to mi
je Janaki isprièala, onda bi najbolje bilo da nastavim ivjeti sa svojom obitelji
. Iako ih ne volim previ e, barem su tu."
"Samo si èula Janakinu prièu. Za to odustaje tako lako?" Prabha Devi upita. Razoèar
enje u njenom glasu je bilo gotovo opipljivo.
"Nisam rekla da odustajem," Akhila reèe.
"I to æe sad?"
"Ne znam. Sada jo ne znam ... Kada sam radila u Madrasu, imala sam prijateljicu.
Mladu Angloindijku. Ime joj je bilo Katherine Webber. I la bih joj u posjet svaki
tjedan i ponekad razgovarala s njenom mamom. Jednom, sjeæam se kako je rekla da
se pouka mo e pronaæi èak i u obiènom kamenu pokraj puta. Ne sjeæam se za to je to r
ekla niti sam shvatila to je s tim mislila. Ali sada razumijem. Va i ivoti su drugaè
iji od mojih. I bilo je ludo od mene pomisliti kako mi va e ispovijesti mogu pomoæ
i da se odluèim. Ali ipak ..." Akhila skupi ramena, nemoæna da nastavi, potpuno
zbunjena svojim opreènim mislima.
Janaki prestade èe ljati svoju kosu i nasmije i se.
"Za to me tako gledate?" Akhila upita.
52
enski kupe
"Ja veæ vidim veliku promjenu u tebi. Po prvi put ove veèeri vidim plamen ivota u
tvojim oèima. Skoro da mogu osjetiti uzbuðenje koje se u tebi budi. Ranije ove
veèeri, kada sam te vidjela kako èeka na peronu, pomislila sam, kakva ukoèena ena,
spretnih ruku i strogog lica. Procijenila sam da bi mogla biti ili ravnateljica
kole ili glavna medicinska sestra."
"Nisam znala da ravnateljice kola imaju odreðeni izgled." Margaret reèe, uopæe ne
skrivajuæi srd bu.
"O, itekako imaju," Prabha Devi potvrdi. "Oko njih je ozra-èje kao da je cijeli
svijet grupa neposlu ne kolske djece koja se moraju nauèiti redu. Ali ti ne izgleda
tako ... vi e kao netko tko radi u velikoj multinacionalnoj firmi, zna , uspje na, pun
a samopouzdanja ..."
"Da, da, shvatila sam," Margaret reèe s osmijehom. Blistavim osmijehom koji obas
ja njeno cijelo lice i istovremeno iznenadi sviju njih.
"Ja nisam osoba kakvom me veæina ljudi smatra," Akhila polako reèe.
"I ja to sada vidim. Ali ti se tako uspje no skriva iza svoga oklopa da te se veæin
a ljudi najvjerojatnije pla i," Janaki odvrati.
Po to Akhila ne odgovori, ona doda veoma nje no," Nisam imala namjeru povrijediti te
."
"Niste me povrijedili. Niti najmanje." Akhila reèe." Ali sam razmi ljala o neèemu t
o ste maloprije rekli. Ja nisam uvijek bila ovakva; ukoèena i suzdr ana. Bila sam
primorana stvoriti oklop oko sebe. Da se za titim. Da odbijem bol i uvrede. Da to
nisam uèinila, mislim da bih poludjela."
Janaki se nagnu naprijed i dotakne njenu ruku. " ao mi je ako sam te potaknula da
misli o neèemu bolnom iz pro losti. Zaboravi. Zaboravi ovaj razgovor."
Sna no je èetkala svoju kosu te se okrenula drugima govoreæi, "Nije li vrijeme da
se pripremimo za spavanje?"
53
Anita 9{air
Jedna po jedna, otvorile su svoje torbe i izvadile plahte i jastuke. Janaki je s
pavala na donjem krevetu. Ustala je da bi Margaret i Prabha Devi mogle diæi sred
nje sjedi te i formirati jo jedan le aj.
"Koji je tvoj, srednji ili gornji krevet?" Prabha Devi upita Margaret.
Ona zatrese glavom. "Menije sasvim svejedno."
"U tom sluèaju ja æu spavati na gornjem."
Janaki uspe vode u svoju èa u, otvori malu boèicu i izvadi jednu tabletu. Kada je
uhvatila Akhilin pogled, mali osmijeh zatitra joj na usnama. Nema vi e nikakvih ta
jni, kao daje govorio. I iznenada, neugodnost koja se stvorila medu njima sasvim
nestade.
Prabha Devi dotetura do vrata kupea. "Hoæu li ih zakljuèati?" upita.
"Ne. Ne brini se. Ja æu zakljuèati kada stigne i posljednja putnica. Ionako jo ni
sam pospana," Akhila reèe.
"Laku noæ" putovalo je od le aja do le aja; od ene do ene.
"Slatki snovi," zahihota Prabha Devi. "Ja ne sanjam, nikada," èeznutljivo reèe J
anaki. "Ja jesam, mislim. Ali nikada se ne sjeæam to." Margaret reèe.
Akhila je èula njihove glasove. Dok je zurila kroz prozor, oni su se polako gubi
li u daljini. Zatvorila je oèi i nadala se da æe je ritam vlaka uljuljkati u san
. I u pro lost ...
Appa je bio tih èovjek, povijenih ramena i glave pune guste sijede kose. Bio je
porezni slu benik koji je mjerio vrijeme kolièinom smeðih fascikli nagomilanih u p
ladnju "za obraditi" ponedjeljkom i premje tenih u pladanj "obraðeno" subotom. Od
jutra do veèeri i ao je kroz sate tra eæi tako malo od svih, osim da ga ostave na mi
ru taj jedan dan u tjednu.
54
enski kupe
Za Appu nedjelje su bile glavne pretpremijere za dan kada æe otiæi u mirovinu i
poèeti opet ivjeti ivot na svoj naèin. On je trebao biti profesor istra ivaè, èiji j
e posao istra ivanje starinskih tekstova, skidanje pra ine sa slojeva palminog li æa n
a kojima je netko o trim predmetom ispisao mudrosti ivota i religije. Mrmljajuæi, p
am-teæi, donoseæi zakljuèke koji bi mu omoguæavali da putuje kroz unutarnje sloj
eve svoga uma dok se ivot tiho odmotavao oko njega.
Umjesto toga, bio je baèen usred ureda gdje je netko uvijek imao ne to za dobaciti
: podrugivanje, pokuda, uvreda, nekakva trivijalnost koja je bila upuæena na nje
gov raèun. On je bio meta mnogih neslanih ala i razlog za podsmijeh. Smijali su s
e naèinu na koji hoda, odjeæi koju je nosio, hrani koju je jeo ... èak su se smi
jali i naèinu na koji je podnosio njihovo izrugivanje. On je tiho gutao poni avanj
a pogre no vjerujuæi da ako ih ignorira, napokon æe ga ostaviti na miru. Umjesto t
oga, njegovi muèitelji bi se isprovocirali i podvrgli ga jo veæem ruglu.
Pored toga, bilo je i pitanje mita. Spisi su i li s jednoga stola na drugi u tom u
redu jedino onda kada bi njihov put bio podmazan kuvertom koja bi olak ala put. Al
i Appa nije prihvaæao mito. to je znaèilo da bi spisima na Appinom stolu trebalo
puno vi e vremena da otputuju. On je stavio svoj potpis na dokument tek kada bi sv
e proèitao, provjerio svaku brojku i bio uvjeren da je sve onako kako i treba bi
ti. Neki od slu benika su gunðali daje veoma tvrdoglav; i ako on ne eli uzeti mito,
za to je sprjeèavao ostale da ga uzmu. "Ako on nastavi zadr avati svaki spis, to mis
li tko æe htjeti platiti?"
Drugi - spretniji slu benici i porezni obveznici s netoènim brojkama- prezirali su
Appu zbog njegovog glupog po tenja i govorili, "Nitko od tebe ne tra i da uèini ne to
posebno. Samo ono to i mi èinimo. Okreni glavu na drugu stranu i ne postavljaj ne
ka nezgodna pitanja. I
55
Anita 9{air
zato æe biti dobro plaæen. Kakav si ti èovjek? Nema pojma kako iskoristiti dobru p
riliku."
Ali Appa bi uvijek èinio ono to mu je njegova savjest nalagala. Zato bi pognuo gl
avu, savio ramena i rekao, "Ja moram ivjeti sa samim sobom i ovo je jedini naèin
na koji to mogu."
Appa je èesto prièao o svom efu, èovjeku zvanom Koshy. "Kako Koshy spava noæu?" r
ekao bi. "On je tako korumpiran da æe tra iti mito i ako tra i dozvolu da kihne . Èak i
spise koje sam ja odobrio i potpisao, on uzima na svoj stol pretvarajuæi se da
sam ja prona ao u njima veliku utaju poreza i da je jedini naèin da se ti spisi od
obre uplata mita meni. Samo ovog popodneva èuo sam ga kako govori nekomu - ja ne
primam nikakvo mito, ali ne znam za ostale u ovom uredu. Na koga on to misli? M
ene. I svi ti ljudi odlaze misleæi da sam ja uzrok to se oni toliko puta moraju v
raæati u ured. I kao da to nije bilo dovoljno, otkada zna da ja ne elim uzimati n
ovac, naredio je jednom od svojih podreðenih da alju mito preko onog Jaina koji n
ema nikakvog skrupula u primanju mita za sebe ili bilo koga drugog."
Beskrupulozni Jain, Babu Poen, Dorai, slu benik koji je sjedio do njega, ta imena
su bili dio njihovih ivota, ali Koshy je bio taj koga su s vremenom Akhila i njen
a obitelj zamrzili. Nisu znali kako Koshy izgleda, ali u njihovim mislima on je
bio demon. Nara-kasura, Hiranyakashypu, Ravana, svi oni skupljeni u jednog silno
g monstruma s otrovom umjesto krvi i o trim strijelama umjesto rijeèi. Koshy je mu
èio Appu i testirao njegovu dobrotu. Koshy koji je mrzio Appu i koji je svake go
dine osigurao da preporuka o njegovom radu nema nikakve sliènosti s poslom koji
je on te godine obavio.
Svake godine Akhila i njena majka su oèekivale da æe Appa biti promaknut na posl
u. Na taj naèin njegovi prihodi bi bili poveæani te bi Appino lice bilo obasjano
osmijehom, a Amma bi imala vi e novca za domaæinstvo.
56
enski kupe
Ali svake godine Appa bi do ivio samo jo jedno razoèaranje. "Sve dok je Koshy moj n
adreðeni, ja sam osuðen raditi kao magare bez ikakve nagrade," Appa bi rekao, s
ljutnjom u glasu. A oni bi se okrenuli, znajuæi da se ni ta neæe promijeniti u nji
hovim ivotima dok god je Koshy carevao.
Nedjeljom, prvo Appino zadovoljstvo bi bila etnja do obli njeg kioska i kupnja Hind
ua. U poreznom uredu, dok bi novine napokon stigle do njegovog stola, veæ bi bil
e zaprljane prosutim èajem, kapljicama tinte i poderanih ivica. Par stranica bi
obavezno nedostajalo. Nedjeljom, Appa bi proèitao novine od prve do zadnje stran
ice, - poèev i s Art Buchwaldowom kolumnom na posljednjoj stranici, polako iduæi p
rema poèetku, ne propu tajuæi ni kilometarske oglase. Akhila je bila sigurna da je
proèitao svaku rijeè u njima. Tek kada bi sasvim zavr io s novinama, ostalima je
bilo dozvoljeno da ih dotaknu.
U deset i petnaest Amma bi stajala na kuhinjskim vratima bri uæi svoje ruke o preg
aèu. On bi digao pogled s novina i gledao u nju ispitujuæim pogledom. Ona bi otv
orila usta s pozivom koji je iskljuèivao bilo koga drugog. "Zar nisi gladan? Sig
urno jesi. Nisi ni ta pojeo od jutros."
Akhila i ostala djeca su znali da moraju saèekati do podneva za objed dok se Amm
a bavila ocem. Iako su im trbusi zavijali od gladi, od njih se oèekivalo da budu
na pristojnoj distanci tako da njihov otac u miru mo e pojesti svoj objed. Poneka
d se Akhila pitala bi li njihov otac mo da radije jeo sa svima njima zajedno, ali
nikada nije otkrila. Amma je vi e voljela ovako.
On bi sjedio na malom drvenom podiju dok bi Amma ispred njega polo ila zeleni bana
nin list. Kupica bijele ri e bi blistala bjelije nego ikada. Nedjeljom, Amma je ku
hala Appina omiljena jela. Vruæa, kuhana na pari, zaèinjena i garnirana svom Amm
inom odano æu prema ovom èovjeku koji je zbog nje i djece ivio na ri i, skuti i
57
Anita 9{air
kri ki ukiseljene limete est dana u tjednu i nikada se zbog toga nije po alio.
Kada se Appa dobro najeo, oti ao bi do drvene daske koja je èeliènim lancima bila
prièvr æena za plafon. Legao bi na nju, nogu savijenih u koljenima, i dozvolio lju
ljaèki da ga omami i ukloni barem za trenutak sve njegove brige i strahove.
Ostali - Amma, djeèaci Naravan i Narismhan, beba obitelji Padma i Akhila bi le ali
na travnatim tapetima. Dok je vani sunce nemilosrdno pr ilo, hladni kameni podovi
u kuæi su bili veoma ugodni. Le ali bi tako, punih trbuha, s oènim kapcima punim
sna, svatko sa svojim èe njama i eljama.
Za èim su njena braæa èeznula? Igraèkom? Knjigom? Novcem za kazali nu kartu?
to je njena mama trebala? Svoju kuæu? Komad nakita? Akhila je znala Padmine snove
. eljela je svilenu suknju i bluzu. Ali nije znala toèno to ona eli. Jedino to je zn
ala je osjeæaj èudne uznemirenosti pojaèane rastegnutom kripom ljuljaèke koja se
kreæe tamo i ovamo.
Jedan cijeli sat kuæaje bila kao u transu. Oko podneva bila je Akhilina du nost up
aliti radio. Nedjeljom popodne slu ali su nekoliko programa. Appa je elio da djeèac
i pa ljivo slu aju Bournvita Kviz program. Amma i Akhila su èekale Horlick obiteljsk
i show - Suchitravin Kudum-bam. "Suchitrina obitelj, sretna Horlick obitelj", je
bio slogan koji se ponavljao u reklamama. Vidjele su se slike Suchitre i njene
obitelji kako u ivaju u obiteljskim dogaðajima pijuæi alice vrelog Horlicka u pozad
ini. Svi su znali da je to bio sponzorirani radio program. Ali za Ammu i Akhilu,
Suchitra i njena obitelj su bili nadomjestak za roðake koje nisu imali. Kada bi
negdje u novinama nai li na reklamu za Horlick, dugo bije promatrali urezujuæi u
sjeæanje likove Suchitre i njene djece.
Amma i Akhila bi iz tjedna u tjedan slu ali to se novo dogaða u Suchitrinom ivotu, s
mijuæi se nesta lu-
58
enski kupe
cima djece, Raju i Sujatha. Tu je takoðer bio mu Shan-kar i najbolji prijatelj Bh
askar. Ali Suchita je bila ta koju su voljeli. Spretna, duhovita, nje na Suchitra,
koja rje ava sve probleme, dijeli darove i ljubav i pije Horlick. Savr ena majka i
supruga. Ona je bila ena kakvom je Akhila sanjala da postane jednoga dana.
Kada bi Horlicks obiteljski show zavr io i poèeo muzièki program, Amma bi sjedila
s leðima naslonjenim na zid i èistila ri u za predstojeæi tjedan. Tu je bilo kugli
ca pra ine, trulog zrna, komadiæa kamenja. Sve je to trebalo pa ljivo ukloniti. Amma
je pri eljkivala da joj Akhila pomogne. Ali ona bi sjedila sa svojim klupkom jute
nog konca. Akhila je skupljala svaki komadiæ jute koji je mogla pronaæi. Svakog
petka, kada bi kupili namirnice za taj tjedan, ona bi dobila gomilu konopa. Nami
rnice bi obièno bile umotane u novinski papir i povezane jutenim konopom. Kada b
i se namirnice rasporedile u kuhinji, Akhila bi sav konop stavila u vreæicu i ne
djeljom popodne razmo-tavala èvorove, spajala krajeve i motala ih u klupko koje
je veæ bilo kokosove velièine.
Amma namr ti nos. "Ljudi bi pomislili daje to svilena nit... Za to gubi vrijeme na tu
 glupost? Kakve li koristi? Kao da radi u prodavaonici ... Da si iskoristila sve
ovo vrijeme nedjeljom da napi e "Sree Rama Jayam" tisuæu puta, barem bi nakupila do
voljno blagoslova da naðe dobrog mu a."
Akhila bi se pretvarala da ne slu a. Voljela je gledati kako njeno klupko raste. O
sim toga, kada bi Amma ili netko drugi trebao konop da ne to pove e, uvijek bi se nj
oj obratili. Akhila je eljela kazati Ammi, "Hoæe li ti ispisivanje "Sree Rama Jay
am" pomoæi da sada pove e paket?"
Kasnije bi Amma ugasila radio i probudila polako Appu nje no di uæi mu glavu na jast
uèiæ u njenom krilu. Pjevu ila je ispod glasa pjesme koje je znala da on voli. Che
lmela ra saketh Rama, chelmela le ...
59
Anita 9{air
Za to si tako svojeglav, moj gospodaru, za to si tako svojeglav?
Kada bi se on probudio, poèela bi guliti kikiriki u ritmu pjesme, u ritmu pokret
a, u ritmu njihovih ivota. Slomila bi ljusku na pola. Kada bi se zrnca kikirikija
skotrljala na njen dlan, polako bi ih ubacila izmeðu njegovih usana. Ponekad bi
i ona pojela koji. Sa svakim kikirikijem, Amma bi povratila ne to od njegovog sar
ao-po tovanja koje bi se iscrpio na kraju tjedna u poreznom uredu.
Akhila bi sjedila okrenuta leðima, razmotavajuæi èvorove i omotavajuæi konop oko
prsta; kao nevoljni svjedok ovog nedjeljnog rituala ljubavi, davanja i cijeljen
ja.
Samo ponekad, gorka misao, kao okus nakon posebno masne masala dosa, bi joj zast
ala u grlu: kada æe napokon shvatiti da ja vi e nisam dijete? Kada æe primijetiti
da se u meni kome aju elje koje ne razumijem? Ova bol, ovo vla enje, ovo bujanje u kr
ajevima mojih ivaca, to sve to znaèi?
Ali ba kao to bi misao napunila njena usta, ona bi je progutala i otrèala u kuhinj
u da smiri svoje ru ne misli.
Nedjeljom je Amma inzistirala da kuha ruèak sama, glatko odbijajuæi ponuðenu pom
oæ. Isjekla bi plave patlid ane na polumjesece, uronila ih u tijesto zaèinjeno sit
no izrezanim lukom, zelenim paprièicama i curry listiæima, zatim ih ubacila u po
sudu punu vrelog ulja na kerozinskoj peæi. Patlid ani bi, uronjeni u Amminu potreb
u da doka e Appi svoju bezgraniènu ljubav, prskali, fuækali i na kraju postali zla
tno smeðe relikvije naklonosti. Soèna i drhtava sredina, sa samo malo zaèina da
zagolica njegov apetit. U ivaj, u ivaj, moj supru e i gospodaru. Na mom tijelu, mojoj
du i i mojim kathrika-bhajis.
Ali èekajte, Amma nikada nije pripremila mje avinu za filter kavu s mlijekom prije
neèega slatkog. Griz
60
enski kupe.
ispeèen zlatno uto. Kuhan u duploj kolièini vode, jednako toliko eæera, dosta skut
e i vrlo malo kardamo-na. Mije an sve dok zrna ne postanu sjajna i odvojena. Malo a
frana radi boje. Rozine i peèeni indijski ora èiæi kao dekoracija. Polako bi pijuc
kali kavu, grickali bhajis, uronili zube u rasko slatkog kesaria i gledali Appu d
ok mu je Amma drugi put punila tanjur do vrha. On ga ne bi ni dotaknuo, a djeèac
i i Padma su udili za jo samo malo.
Kasnije bi djeèaci istrèali van u dvori te i igrali se ispod stabala manga, a Amma
bi oti la uzeti kockice za igru. Te kockice su bile dio Amminog miraza.
Zveket mesinganih kockica dok padaju iz njihovih ruku. kripanje krede na ploèi do
k Padma vje ba abecedu. Krèanje radija koji svira u pozadini. Prigu eni zvuk glasova
dok razgovaraju. Appa je imao sve ovo da ga dr i kroz cijeli tjedan patnje u pore
znom uredu.
Kasnije, kada su njihovi ivoti krenuli kako ne treba, Akhila se sjeæala ovih nedj
elja dok je Appa bio iv kao vremena kada ni ta nije moglo krenuti naopako. I sve je
bilo ba onako kako treba biti.
Dan kada je Appa umro je osvanuo kao i obièno. Danima kasnije Amma je tvrdila da
je imala odreðeni predosjeæaj. Cijelu noæ je zavijao usamljeni pas. Probudila b
i se s titrajuæim desnim okom. Mlijeko se zgru- alo dok gaje kuhala; posuda u kojo
j je pripremala skutu joj je ispala iz ruku i pala na pod, prosuv i po podu debeli
bijeli sloj fermentiranog straha. Na pragu dok je ispraæala Appu, ugledala je o
trcanu maèku kako mu prelazi put ...
"Trebala sam ga zaustaviti. Trebala sam èitati znakove koji su mi govorili da mu
je ivot u opasnosti i zadr ati ga doma pokraj sebe. Umjesto toga, gledala sam ga k
ako odlazi u svoju smrt," Amma je kukala bez prestanaka enama okupljenim oko nje
dok su bdjele pokraj njegovog hladnog i ukoèenog tijela.
61
Anita 9{air
Iako su bogovi odluèili da Amma treba biti upozorena na nadolazeæu sudbinsku pro
mjenu u njenom ivotu, Akhili izgleda nisu bili potrebni nikakvi signali takve vrs
te. Naprotiv, probudila se tog jutra puna energije i elana i tako nastavila kroz
cijelo prijepodne.
Akhila je obièno mrzila jutra. Sada, kada je zavr ila srednju kolu, roditelji su sm
atrali da je njeno obrazovanje potpuno i oèekivali od nje da se usavr i u kuæanski
m poslovima kao pripremom za udaju.
Amma je inzistirala da ona nacrta kolam toèno ispred ulaznih vrata svakoga jutra
. "Po tome se poznaje kakav je neèiji dom," nije se umorila u ponavljanju. "Zna l
i to je Thiruvalluvar rekao? Prava supruga je ona èije vrline su jednake izgledu
njenog doma."
Akhila uzdahnu. Bradati i èupavi pjesnik-svetac ju je proganjao kroz njene kolske
godine svojim stihovima. Profesor tamilskog jezika je smatrao odvratnom èinjeni
cu da je zapinjala recitirajuæi napamet Thiruvalluvarevu poeziju dok je uvijek b
ila savr ena u recitacijama na engleskom. "Tko je taj Wordsworth? Toliko beznaèaja
n ako usporedi njegovu poeziju s besmrtnim Thiruvallu-varom. Je li te on uèi kako
æe biti dobra supruga i majka? Da li ti njegove rijeèi otkrivaju spoznaje o tome
to se oèekuje od sina ili uèenika? Ali ipak, ti bi radije uèila njegove stihove.
to si ono recitirala neki dan?" Digao je obrvu i pogledao je.
"Narcise", gospodine," Akhila promrmlja.
"Narcise", i to je to? Jesi li ikada vidjela narcise? Misli li da æe ih ikada u ivot
u vidjeti?" Izrugivao se. "Mo e li se njihov miris usporediti s mirisom na eg jasmin
a ili bojom na ih nevena?"
"Ne znam, gospodine."
"Sjedi. Nemoj mi tu stajati kao neka velika ptica," reèe, naginjuæi se preko sto
la,, oèigledno preplavljen emocijama. "Tamil je najstariji ivuæi jezik, ali smatr
amo li ga mi
62
enski kupe
va nim? Mi bi smo radije uèili o narcisima i slavujima. Reæi æu vam ovo, Indija je
dobila svoju nezavisnost, ali mi smo i dalje robovi engleskom jeziku ... Uèenic
i, otvorite knjigu na stranici broj 16."
Thiruvalluvareva sablast nije prestajala u razredu. Svaki put kada bi Akhila u la
u autobus, tu je bio i on, na svom mjestu. Skoro svi autobusi koji su prometoval
i u Madrasu i okolini, iznad vozaèevog mjesta su imali postavljen tamnosmedu met
alnu ploèu s izrekama i ilustracijama.
Akhilin uèitelj tamilskog je znao da ona putuje svaki dan autobusom u kolu te otk
rio novi i jedinstveni naèin na koji je ona morala upamtiti najmanje petsto kiti
ca od svega to je Thiruvalluvar ikada rekao. Svako jutro na satu tamila od nje se
oèekivalo da izrecitira naglas izreke koje su tog jutra bile u autobusu na ploè
i. Uèitelj nije mario ako je kitica bila o idealnom putniku, ili vozaèu, ili put
ovanju... sve dok je bilaThiruvalluvara. I evo, sada je opet bio tu. Plesao na v
rhu Ammina jezika, prosipajuæi ugljen i kuæanske savjete na njenu devetnaestogod
i nju glavu.
"Aljkavo iscrtan kolam pokazuje daje kuæanica nebri- na, neodgovorna i nesposobna.
Pedantno iscrtan, pak, ukazuje na osobu zaokupljenu sobom, rastro nu i nesposobnu
da potrebe drugih stavi ispred svojih. Detaljni i komplicirani kolami su rezerv
irani samo za specijalne prilike. Zbog toga tvoj svakodnevni kolam treba pokazat
i da si istodobno tedljiva, ali nisi zla. Kolam treba govoriti o tvojoj ljubavi p
rema ljepoti i dobrom oku za detalje. Suzdr anost, odreðenu eleganciju i, najva nije
, razumijevanje tvoje uloge u ivotu. Tvoj kolam mora pokazivati tebe: dobru kuæan
icu," Amma reèe Akhili u prvim danima nakon to je svoje kolske knjige zauvijek sta
vila na stranu.
Amma je imala bilje nicu punu razlièitih kolama, sastavljenu iz raznih Tamil magaz
ina koje je èitala. U njoj
63
Anita 9{air
je postojao kolam za svaku moguæu priliku u jednom Brahmanskom kuæanstvu. Zatim
je tu bio izbor kolama za svaki dan. Dobri stari kolami prepuni kuæanskih vrlina
koje svekrve diktiraju snahama kao zvijezda vodilja obitelji.
to je za veæinu kuæanstava bio tek ritual, za Ammu je bila prava znanost. Svakodn
evni kolam to gaje Akhlia crtala je takoðer bio nauèni eksperiment koji je ocjenj
ivan svako jutro. Prvo je Akhila trebala pomesti zemlju, zatim ju poprskati vodo
m da se rije i pra ine. Èinjenica da su ivjeli u gradu spasila ju je od mije anja kravl
jeg izmeta s vodom. Zatim bi uzela zdjelu s krupnom kamenom pra inom koju bi Amma
kupovala svaki mjesec i poèela stvarati kolam. Osam toèaka u nizu. Èetiri na vrh
u i èetiri ispod. Kada su toèke bile gotove, zaokru ila bi ih meðusobno spojenim c
rtama. Kada bi zavr ila, Amma bi iza la pogledati. "Nije lo e, ali sljedeæi put se pot
rudi da su toèke u jednakom razmaku i ne prekidaj crte izmeðu njih. Trik je u to
me da istim ritmom ispu ta pijesak iz ruke. Doði sada i pogledaj kako ja pravim unu
tarnji kolam."
Amma je sama crtala kolam u puja sobi. Za to je koristila fino ri ino bra no dok su
oblici poticali iz bilje nice njenih sjeæanja. Akhila je sve to mrzila. Mrzila je
kolame: i vanjske i unutarnje. Mrzila je ovo pripremanje, ovo èekanje i èinjenic
u da nije znala kakav æe njen ivot zaista biti.
Ali tog jutra Akhila je iskreno eljela nacrtati prekrasni kolam koji æe odu eviti A
mmu. Akhila je eljela èuti kako Amma govori "Akhilandeswari, ovo je prekrasni kol
am koji odgovara dobrom brahmanskom domu." I Amma je to zaista rekla. Mo da je to
bio znak kojim su bogovi Akhili htjeli reæi da ne to neæe biti u redu toga dana.
Kasnije poslijepodne, ,kada je Akhila zavr ila sa svim poslovima, oti la je kod svoj
e mame koja je le ala na
64
ensf(i /(upe
ljuljaèki i èitala novine. "Amma, idem do Sarasa Mami. Zamolila me je da doðem i
pomognem joj sa vadaam."
Amma di e pogled s novina i promrmlja, "Nije li malo kasno da se poène s pravljenj
em vadaama?"
"Java i ja samo trebamo oèistiti palminu ri u i potopiti je u vodu. Zatim æu ujutr
o otiæi prije vruæine i pomoæi joj da na tkaninu licom polo i jednake porcije. Oh,
Amma, pitala te je ima li neke stare tatine ko ulje koje mu vi e ne trebaju..."
Amma se uspravi s uzdahom. " Sarasa je veoma lukavo stvorenje. Toliko godina je
pitam koje sastojke koristi za svoj vadaam i nikada ih nije htjela sve otkriti.
Mo da æe tajnu podijeliti s tobom. Reci joj da æe donijeti stare ko- ulje sutra ujutr
o i takoðer joj reci da ne elim da stoji na suncu. Ne elim da izgori . Mora se brinuti
o svom tenu. Svi mu karci ele ene svijetle puti, èak i ako su oni crni kao ugljen!"
To je bio Ammin naèin na koji joj je dozvoljavala izaæi. Padma i djeèaci su imal
i svoje prijatelje u istoj ulici. Ali Sarsa Mami je ivjela dvije ulice dalje. I s
vaki put Akhila je morala pitati za dozvolu daje ide posjetiti. Amma je smatrala
da su ulice pune raznoraznih opasnosti koje bi ukrale Akhilin himen prije nego t
o bi legalno bio probijen od strane èovjeka koji æe biti njen mu . Na taj naèin bi
osramotila svog oca, obitelj i cijelu brahmansku zajednicu.
Vani je sunce peklo. Svibanj je bio najtopliji mjesec u godini koja se sastojala
od vrelih mjeseci i par vrelih i vla nih mjeseci. Bila je primijeæena zvijezda Ka
tiri i nitko pametan nije izlazio van tijekom dana. Vrelina je pr ila tjeme i su ila
grlo. U tri sata popodne sjene su i dalje bile veoma kratke. Gigantski listovi
fikusa na dnu ulice bili su potpuno sme urani od vruæine, izbijeljeni, sivi. Psi s
u se krili u kanalu pokraj ceste. Fatamorgane su poèinjale plivati pred oèima za
samo nekoliko minuta. Akhila je po urila prema Sarasi Maminoj kuæi. Ona nije
65
Anita 9{air
je postojao kolam za svaku moguæu priliku u jednom Brahmanskom kuæanstvu. Zatim
je tu bio izbor kolama za svaki dan. Dobri stari kolami prepuni kuæanskih vrlina
koje svekrve diktiraju snahama kao zvijezda vodilja obitelji.
to je za veæinu kuæanstava bio tek ritual, za Ammu je bila prava znanost. Svakodn
evni kolam to gaje Akhlia crtala je takoðer bio nauèni eksperiment koji je ocjenj
ivan svako jutro. Prvo je Akhila trebala pomesti zemlju, zatim ju poprskati vodo
m da se rije i pra ine. Èinjenica da su ivjeli u gradu spasila ju je od mije anja kravl
jeg izmeta s vodom. Zatim bi uzela zdjelu s krupnom kamenom pra inom koju bi Amma
kupovala svaki mjesec i poèela stvarati kolam. Osam toèaka u nizu. Èetiri na vrh
u i èetiri ispod. Kada su toèke bile gotove, zaokru ila bi ih meðusobno spojenim c
rtama. Kada bi zavr ila, Amma bi iza la pogledati. "Nije lo e, ali sljedeæi put se pot
rudi da su toèke u jednakom razmaku i ne prekidaj crte izmeðu njih. Trik je u to
me da istim ritmom ispu ta pijesak iz ruke. Doði sada i pogledaj kako ja pravim unu
tarnji kolam."
Amma je sama crtala kolam u puja sobi. Za to je koristila fino ri ino bra no dok su
oblici poticali iz bilje nice njenih sjeæanja. Akhila je sve to mrzila. Mrzilaje k
olame: i vanjske i unutarnje. Mrzilaje ovo pripremanje, ovo èekanje i èinjenicu
da nije znala kakav æe njen ivot zaista biti.
Ali tog jutra Akhila je iskreno eljela nacrtati prekrasni kolam koji æe odu eviti A
mmu. Akhila je eljela èuti kako Amma govori "Akhilandeswari, ovo je prekrasni kol
am koji odgovara dobrom brahmanskom domu." I Amma je to zaista rekla. Mo da je to
bio znak kojim su bogovi Akhili htjeli reæi da ne to neæe biti u redu toga dana.
Kasnije poslijepodne,.kada je Akhila zavr ila sa svim poslovima, oti la je kod svoje
mame koja je le ala na
64
enski kupe
ljuljaèki i èitala novine. "Amma, idem do Sarasa Mami. Zamolila me je da doðem i
pomognem joj sa vadaam."
Amma di e pogled s novina i promrmlja, "Nije li malo kasno da se poène s pravljenj
em vadaama?"
"Java i ja samo trebamo oèistiti palminu ri u i potopiti je u vodu. Zatim æu ujutr
o otiæi prije vruæine i pomoæi joj da na tkaninu licom polo i jednake porcije. Oh,
Amma, pitala te je ima li neke stare tatine ko ulje koje mu vi e ne trebaju..."
Amma se uspravi s uzdahom. " Sarasa je veoma lukavo stvorenje. Toliko godina je
pitam koje sastojke koristi za svoj vadaam i nikada ih nije htjela sve otkriti.
Mo da æe tajnu podijeliti s tobom. Reci joj da æe donijeti stare ko- ulje sutra ujutr
o i takoðer joj reci da ne elim da stoji na suncu. Ne elim da izgori . Mora se brinuti
o svom tenu. Svi mu karci ele ene svijetle puti, èak i ako su oni crni kao ugljen!"
To je bio Ammin naèin na koji joj je dozvoljavala izaæi. Padma i djeèaci su imal
i svoje prijatelje u istoj ulici. Ali Sarsa Mami je ivjela dvije ulice dalje. I s
vaki put Akhila je morala pitati za dozvolu da je ide posjetiti. Amma je smatral
a da su ulice pune raznoraznih opasnosti koje bi ukrale Akhilin himen prije nego
to bi legalno bio probijen od strane èovjeka koji æe biti njen mu . Na taj naèin b
i osramotila svog oca, obitelj i cijelu brahmansku zajednicu.
Vani je sunce peklo. Svibanj je bio najtopliji mjesec u godini koja se sastojala
od vrelih mjeseci i par vrelih i vla nih mjeseci. Bila je primijeæena zvijezda Ka
tiri i nitko pametan nije izlazio van tijekom dana. Vrelina je pr ila tjeme i su ila
grlo. U tri sata popodne sjene su i dalje bile veoma kratke. Gigantski listovi
fikusa na dnu ulice bili su potpuno sme urani od vruæine, izbijeljeni, sivi. Psi s
u se krili u kanalu pokraj ceste. Fatamorgane su poèinjale plivati pred oèima za
samo nekoliko minuta. Akhila je po urila prema Sarasi Maminoj kuæi. Ona nije
65
Anita 9{air
marila zbog vruæine, ili zato to su ulice bile puste, ali zato susjedi jesu. Daju
je netko primijetio, iskoristili bi priliku da njenoj mami ukazu na sve zlo koj
e mo e zateæi djevojku kao Akhilu samu na ulici.
Sarsa Mami je imala jedan sanduk pun knjiga. Romane koje je mu evljev brat kupio t
ijekom studija i nije vi e trebao. Le ali su tu sve do dana kada je zamolila Akhilu
da joj pomogne oèistiti sanduk. "Svakih par mjeseci ja ih izvadim, opra im, uni tim
insekte koji ive medu stranicama i vratim ih nazad" reèe, otvarajuæi sanduk. "Gov
orim mu da ih mora ponijeti sa sobom, ali svaki put ima neki izgovor."
Akhila prede rukom preko knjiga. Tu su bili James Hadlev Chases i Perry Mason; H
arold Robbins i Irving Wallace te pokoji klasik. Zavrnutih krajeva, po utjele s vr
emenom, slatkastog mirisa knjige koje natjeraju krv u njeno srce i razbjesne zab
ranjene misli. Sarasa Mami joj je dozvolila da posudi po jednu knjigu. "Jesi li
sigurna da tvoja mama neæe imati ni ta protiv? Upitala ju je prvi put."
"To nisu lo e knjige. Imaju ovakve korice samo da bi privukle pa nju," Akhila po uri o
bjasniti prije nego to je Sarasa Mami promijenila mi ljenje.
"Vjerojatno si u pravu. Ali ako ti se mama bude ljutila, nemoj reæi da sam ti je
ja posudila. Nastradat æu."
"Sarasa Mami," Akhila zovnu dok je kucala na vrata.
Subramani Iverovo lice se ra iri u vedar osmijeh. "Vidi tko je ovdje" reèe. Njega
je te ko bilo vidjeti bez osmijeha na licu. "Lijepo obuèena kao princeza, vidim."
Akhila pogleda niz svoj davani. Suknja i bluza joj nisu bile nove, Ali ljubièast
i polusari od or eta je bio skoro nov. Nitko osim Subramani Ivera to ne bi primijet
io.
Akhila nije znala nikoga kao to je on. Vidjela bi ga kako bi poletio prema Sarasa
Mami i obuhvatio je svojim rukama dok se ona crvenila u licu i migoljila da pob
jegne
66
ens((i /(upe
iz njegova zagrljaja. Zvao ju je svojom kraljicom, a njihovu djecu njihovim blag
om. Akhila gaje vidjela kako iskreno plaèe, dirnut tu nim filmom koji su zajedno g
ledali u kinu jedno popodne. Svakog tjedna kada bi dobio plaæu, doma bi donio ve
liku kutiju punu slatki a iz poznate prodavaonice slastica na Broadwayu - Ramakris
hna Lunch Home. Tijekom Deepavali kupio bi dovoljno prskalica da zadovolji deset
djeèaka. Dijelio ih i je Akhili-noj braæi, te bi se onda svi zajedno sakupili n
a kraju ulice i gledali ih kako dime, zvi de, prskaju, puneæi zrak mirisom dima i
baruta. Jedino to bi tra io je da puste slijepog Srinija da ponekad dr i zapaljenu pr
skalicu, tako da se ne osjeæa zapostavljenim. "On ne vidi, ali sva njegova druga
osjetila su sasvim u redu, vjerojatno funkcioniraju bolje nego na a," Subramani I
ver bi rekao, mazeæi s ljubavlju sinovljevu kosu.
Imao je visoko èelo s o iljkom u obliku polumjeseca toèno iznad korijena nosa. "Ni
sam li sretan? Èak i ako zaboravim nacrtati vibuthi na èelu, svi misle da jesam
..." Smijao bi se, pokazujuæi o iljak. Oèi bi mu se ra irile, noseæi u sebi vjeèni i
zra aj èuðenja. Kao dijete koje je prvi put u luna parku.
Odjeæa mu je uvijek bila otrcana i na njemu visjela kao da pripada nekomu drugom
. Rukavi na ko ulji su mlatarali na sve strane, a nogavice su obièno bile desetak
centimetara iznad gle njeva. Radio je kao potrèko u jednom uredu, gdje je donosio a
lice kave i èaja, prenosio dokumente s jednoga stola na drugi, praznio kante za
smeæe i èistio urede svako jutro, pored bezbrojnih drugih napornih obveza, a ipa
k, nikad se kod njega nije mogla vidjeti ta aura muèeni tva s kojom je Appa, zajed
no sa svojim visokim èinovnièkim pozivom, zraèio oko sebe svaki dan.
"On je "lako æemo" vrsta èovjeka," Akhilin mrzovoljni otac bi èesto rekao. "Mada
mi nije jasno kako to mo e biti s odraslom kæerkom, slijepim sinom i dvije mlade
kæeri."
67
Anita 9{air
Ali te veèeri kada je niz njihovu ulicu projurilo vozilo hitne pomoæi, glasno za
vijajuæi sirenom, i kada je netko urno do ao u Sarsa Maminu kuæu s porukom da Akhil
a ide odmah kuæi, da se desila nesreæa, Subramani Iver je bio taj koji je zajedn
o s njom urio tje eæi je, "Ne brini se, nije ni ta ozbiljno. Pattabhi Iyer je dobar è
ovjek. Ni ta lo e se njemu ne mo e dogoditi."
Tko su bili svi ti ljudi? Odakle su do li? Za to su bili ovdje? Pitanja su se gomila
la dok su trèali prema Akhi-linoj kuæi. Prvo to su ugledali bila je Appina glava
s veæ prorijeðenom kosom, konstantno mrmljanje brojnih glasova i Ammino zavijanj
e: Kako se ovo moglo desiti? Kako mije ovo mogao uèiniti?
Appa je le ao na podu na prostiraèu od trstike. Bijela plahta ga je pokrivala sve
do brade, dok su ispod nje udovi bili pa ljivo slo eni. Oèi su mu bile zatvorene, a
u nosnim upljinama je bila vata. Izgledao je kao da je u dubokom snu. Nije bilo o
ne iscrpljenosti, frustracije i gorèine, tako poznate na njegovom licu. U smrti
je izgledao potpuno smiren i zadovoljan.
"Dogodilo se ba ispred stanice. Na onom raskri ju izmeðu Glavnog kolodvora i Ripon
zgrade ... Bog zna o èemu je mislio kada je zakoraèio na cestu. Vozaè autobusa t
vrdi da je on imao prvenstvo prolaza ... Bit æe istraga i sve ostalo. Ali po to im
am nekakve veze u policijskoj postaji, pristali su nam dati tijelo prije sat vre
mena. Izvr ili su obdukciju pa ne bi trebalo dozvoliti obitelji da suvi e jako grli
tijelo. Sve je uraðeno dosta na brzinu, moguæe je da avovi nisu toliko èvrsti ...
" Netko iz Appinog ureðaje tiho govorio Subramani Iveru. Akhila je nastojala da
glasu doda odgovarajuæe lice, ali kroz suze jedino to je mogla vidjeti je bilo ne
èije iskrivljeno oblièje.
Je li, on bio jedan od oèevih muèitelja? Je li on bio jedan od onih kojeg su nau
èili da mrze? Je li on bio uzrok zbog koga je otac izgubio sposobnost u ivanja u n
jihovim malim trijumfima?
68
enski /(upe
Kada bi Naravan ili Akhila osvojili nagradu na kolskim natjecanjima, otac bi samo
jo vi e savio svoja ramena i uzdahnuo, "Sve je to lijepo, ali hoæe li vam pomoæi u
stvarnom ivotu? Kakva korist od pohvale za recital iz engleskog ili za najbolji
rukopis? Trebali bi vam davati lekcije kako da povrijedite one koji vrijeðaju va
s; ili kako da pogazite tuðe nade; to æe vam pomoæi da pre ivite, a ne ovo. Ne ka em
da nisam zadovoljan ..." zavr io bi i pre ao rukom preko obrve izmorenim pokretom k
ao da se predaje, koji su oni vrlo dobro poznavali kao uvod u glavobolju.
To je bila druga stvar o Appi. Njegove glavobolje. Nije mu trebalo puno da ga za
boli glava. Vruæ dan. Oblaèno nebo. Preglasna tamilska muzika iz susjedne ulice.
Jaki mirisi. Nadutost u trbuhu. Padmino èavrljanje. Titravo svijetlo. Zveket ta
njura. Pas koji zavija. Motor koji bruji negdje na ulici. Lo dan na poslu. Prenat
rpani vlakovi. Sjeæanje na neki te ki trenutak. Uznemirujuæe pismo od roðaka ...
Nauèili su kako za tititi Appu od svih tih stvari koje mu mogu prouzrokovati glavo
bolju, ali usprkos svemu, on je veoma èesto imao napadaje. Tada bi se Appa povuk
ao u tamu najudaljenije sobe i za sobom zatvorio vrata. Nakon par sati iza ao bi v
an smrdeæi na Amru-tanjan mast, oèiju namr tenih na danjem svjetlu nakon toliko vr
emena u tami. Èak kada bi glavobolja u potpunosti pro la, on bi otvorio teglicu s
masti, zavukao unutra svoj prst i zagrabio veliku kolièinu utog melema koja je vo
njala na ulje limunove trave, te dugim i sporim pokretima ga utrljavao na sljepo
ènice, ispunjavajuæi kuæu prepoznatljivim i potpuno neizbrisivim smradom. Onda b
i ostatke kreme s prsta nanio na palac i duboko udisao. Jednom. Dvaput. I napoko
n jedan posljednji, duboki udisaj kojim kao daje htio unijeti melema u udaljenu
unutra njost lubanje. Zavr io bi brisanjem prstiju o nozdrve.
69
Anita 9{air
Sada Appa vi e nikada neæe imati problema s glavoboljama. Le ao je tamo potpuno nesv
jestan buke, nepoznatih ljudi koji narièu, vozila koja se sa kripom zaustavljaju,
slatkastog dima iz cijelog paketa mirisnih tapiæa koji su se dimili blizu njegov
og uha ... Appa je napokon na ao svoj mir.
Amma je le ala sklupèana na podu. Hrpa raskomadanih emocija. Kada je ugledala Akhi
lu, digla se. ene se uskome a e oko nje i uhvati e je ispod pazuha. Udovica se morala d
obro paziti. Tuga mo e inaèe razumne ljude nagnati da uèine nepredvidive i glupe s
tvari. Amma ih odbaci pokretom tijela i podi e lice prema Akhili. "Kako nam je ovo
mogao uèiniti? Kako nam se ovo moglo dogoditi?"
Akhila je bespomoæno pogleda. Tko je bila ona da odgovori? "Gdje su djeca?" prom
rmlja, sjedajuæi pokraj Amme.
"Negdje okolo," reèe i polo i svoju glavu na Akhilino rame. Nakon izvjesnog vremen
a polako skloni Amminu glavu i ode potra iti braæu i sestru. Narsi i Padma su sjed
ili na verandi i igrali se nekakve komplicirane igre s automobilskim tablicama.
Izgledali su dosta uzbuðeni sa svom tom gu vom i ljudima koji dolaze i odlaze. Èin
jenica da im je otac mrtav jo uvijek nije prodrla u njihove male glave. Ako i jes
t, bili su sasvim ravnodu ni prema njenim posljedicama. Ali Narsi je bio samo osam
godina star, a Padma est.
Akhila je na la Naravana sklupèanog u kutu, ruku obavljenih oko koljena. Lice mu j
e bilo ukoèeno od napora da ne zaplaèe. Imao je petnaest godina, osjetljivo doba
izmeðu mu karca i djeèaka. Nije znao to bi on trebao biti u ovoj situaciji. Mu karac
, dovoljno sna an da prihvati smrt, èak i preranu kao ova. Ili djeèak, prepla en smr
æu i prazninom koju je stvorila. Akhila polo i svoju ruku na njegovu. Mi iæi su mu b
ili zategnuti. "Akka," on upita gledajuæi u pod, " to misli , zastoje to uèinio?"
70
enski kupe
"Uèinio to?"
"Za to je poku ao prijeæi cestu dok su se vozila kretala? On zna kako je opasna ta c
esta ..." Naravanov glas se raspuknu.
Po prvi put Akhili sinu da ovo mo da nije bio nesretan sluèaj. Sjeti se sumnje u g
lasu kada je oèev kolega opisivao nesreæu. A sada ovo: Naravan ovo pitanje je bi
lo naoko nevino, ali Akhila je mogla osjetiti nedoumicu.
Je li Appa stajao na pje aèkom prijelazu tog jutra i odluèio prekinuti sa svim? Je
li mu to izgledalo kao savr en lijek za sve uèestalije glavobolje? Mo da je uloga o
ca odrasloj kæeri i troje mlade djece bila prete ka za njega? to je Appa mislio kad
a je zakoraèio u rijeku prometa? Quo vadi . Gdje ide ? Kim gacchami. Nee yenga selgi
ari.
Da lije zatvorio oèi i zaronio? Ili je jednostavno zakoraèio u smrt potpuno nesv
jestan gdje ga noge nose?
"Oh, Appa, za to? Stoje bilo toliko nepodno ljivo da si morao okonèati ivot?"
"Akka," Naravan upita, " to æemo sad?"
"Kremirati ga i tada ... tada æemo naæi neki naèin da se uzdr avamo i ivimo." Grubo
st u njenom glasuje pre-nerazila Akhilu jednako koliko i Naravana. Suze koje su
joj se pojavile u oèima brzo su nestale. Ljutnja je zamijenila tugu, a to je ne to
to je Akhila mogla puno bolje podnijeti. Suze te prisile da pogledom tra i neèije r
ame za plakanje. Suze te uèine slabom i ranjivom. Ali ljutnja te èini sna nijom. L
jutnja te èini nepovredivom. Ljutnja ti pomo e da se bolje suoèi sa stvarima.
"Odakle su do li svi ovi ljudi? Tko ih je ovdje doveo?" Naravanova smu enost prekide
misli koje su se kovitlale u Akhilinoj glavi kao eljezna spirala.
Appa nikada nije imao blisku vezu sa svojim roðacima. Viðali su ga rijetko, mo da
na nekom vjenèanju ili nekoj drugoj obiteljskoj ceremoniji. Tijekom kolskih prazn
ika.
71
Anita 9{air
kada bi drugi ljudi i li u posjet svojim obiteljima, oni bi ostali u svojoj kuæi u
Ambatturu. Ponekad, ljeti, Amma bi uspjela uvjeriti Appu da ih sviju povede u M
adras. "Tako je blizu. Osim toga djeca se moraju malo zabaviti," Amma bi rekla.
Appa bi se isprva bunio. "Kada sam ja odrastao, nismo se zabavljali. Nismo misli
li daje potrebno. Uèili smo ili pomagali roditeljima u njihovim poslovima." Bio
je to sa-mo dodatni tro ak, i osim toga, stoje Madras? Samo jo jedan grad u blizini
. Ali Amma bi uvjeravala i molila dok on napokon ne bi pristao.
Amma bi cijeli put organizirala kao jednu veliku avanturu. Prvo je tu bio ukrcaj
u autobus za grad. Presje-danje i dugo èekanje izmeðu je garantiralo Appino lo e
raspolo enje. Zato bi oni krenuli oko podne kada su autobusi bili prazni i svi su
mogli naæi mjesto za sjesti. Iza li bi blizu Glavnog kolodvora i od etali do tr nice M
oore. Sa svojim impozantnim crvenim zidovima i kulama izgledala je kao tvrðava.
Dok su vrludali kroz duge, tamne prolaze ispunjene tandovima na kojima se prodava
lo sve i sva ta, Akhila i ostala djeca su se osjeæali kao mali prinèevi i princeze
. Svatko je imao po dva rupija da potro i za nekakvu sitnicu. Amma bi obièno izabr
ala ne to to im ionako treba te bi onda platili tim novcem. Na neki naèin novina po
klona - torba ili bluza, ili jednostavno kolski atlas - uèinila bi ih tako dragoc
jenim.
Svratili bi u restoran pokraj puta na kavu i sendvièe, a onda bi slijedila kratk
a vo nja autobusom do Marina pla e. Amma i Appa bi sjedili na pijesku dok su djeca,
bosonoga, trèala okolo. Akhila, Naravan, Narsi i Padma bi stajali dr eæi se za ruk
e, ili u ivali u valovima koji su im golicali noge.
"Budite pa ljivi. Ne idite dalje," Amma bi rekla.
Kupili bi kikiriki u papirnatim vreæicama i sladoled u malim tubama. Appa bi,osj
etio morski vjetar kako mu se igra s kosom i odnosi brige u daljinu.
72
ensi<i /(upe
"Doæi æemo opet sljedeæi tjedan," rekao bi sa osmijehom.
Djeca bi sretno uzvraæala osmijeh. Barem mlada. Akhila i Naravan su veæ znali da
 i prije nego to stignu doma, Appu æe zaboljeti glava. I tako bi do kraja ljetnih
praznika gunðao kako je idiotski vrludati ulicama grada po podnevnoj vruæini i
kupovati stvari koje su nepotrebne, jesti hranu koja je pripremljena na u eglom ul
ju i uz to puna bakterija.
Jednom je Appa iskoristio svoju naknadu za putovanje na godi nji odmor i odveo ih
na nekoliko hodoèasnièkih mjesta. Na taj naèin Akhila je posjetila Ramesvvaram,
Madurai i Palani. Nikada nisu imali dovoljno novca da otputuju u neko turistièko
mjesto. Appin ured bi platio putne tro kove za bilo koji dio zemlje jednom u èeti
ri godine; a sve ostalo su trebali platiti oni. Ako ste negdje imali obiteljsku
kuæu, odmor vas ne bi ko tao gotovo ni ta. Ako biste posjetili roðake, oni bi se pob
rinuli o svemu. Zato su Naravan i Akhila do li na ideju da tra e od oca da ih odvede
u njegovo rodno selo.
"U tome selu nema ni ta za nas," Appa kratko odgovori, kada ga njih dvoje upita e.
"Ali mo emo li otiæi samo jednom? Samo da vidimo gdje si odrastao," Naravan je ins
istirao.
"Ostavite oca na miru. Zar ne vidite da je umoran?" Amma se izderala na njih. Ap
pa je veæ mr tio svoje èelo i trljao sljepoènice.
Ali Appina smrt je u kuæu dovela bezbroj njegovih roðaka o kojima nisu nikada èu
li. Sa sobom su poveli profesionalne narikaèe. Tko ih je pozvao? Kako li su uspj
eli stiæi tako brzo?
Nareavan i Akhila su promatrali oèevu obitelj i narikaèe kako se okupljaju oko n
jegovog tijela i oplakuju ga. to su oni znali o Appi da za njim ale? Ali, njihova
tuga je izgledala iskrena ...
Amma je poèela ponovo plakati. Subramani Iver im priðe: "Pattabhi Iverova obitel
j. Svi su iz Poonamallee.
73
Anita 9{air
Idite svojoj majci." reèe im. "Odgovornost je sada na vama dvoma."
Amma je gledala Akhiline suhe oèi u nevjerici. "Kako mo e da ne plaèe ? Plaèi, plaèi,
prokleta bila. Pusti par suza za èovjeka koji ovdje le i. Nikada vi e neæe zaplakati
za njim. Plaèi, barem iz pristojnosti!"
I Akhila je plakala. Sljedeæih deset dana, dok su prolazili kroz rituale smrti i
aljenja, Akhila je isplakala sve suze koje su joj bile namijenjene u ivotnom vije
ku. Plakala je i dok je gledala braæu kako sudjeluju u ritualima sahrane. Izgled
ali su tako mladi i krhki. Kako ih ona mo e opteretiti s bilo kojom vrstom odgovor
nosti?
Akhila je plakala svake veèeri dok je kuhala zdjelicu ri e i potom je ostavila zaj
edno s vrèom vode, tako da Appina du a, koja je jo uvijek bila prisutna u njihovom
domu, ne bi bila gladna ili edna. Appa, Akhila bi plakala, kao to o tebi skrbim no
æas, ja æu morati skrbiti za obitelj koju si ti tako be æutno napustio. Kako æu ja
to moæi?
U samu zoru desetoga dana Amma je obuèena kao mlada. Tada su se oko nje okupile
ostale udovice i s nje uklonile sve znakove braka. Akhila je opet plakala jer je
tada shvatila to znaèi biti enom.
Poslije toga nikada vi e nije zaplakala.
Vlak se zaustavio. Postaja je bila obavi]ena u tamu. Akhila pogleda na sat. Jo ma
lo pa æe ponoæ. Istegla je vrat i poku ala proèitati ime mjesta, ali slova su bila
gotovo nevidljiva. Bilo je to malo mjesto, tako da vlak neæe stajati du e od minu
te i pol.
Akhila je èula kako se otvaraju vrata odjeljka. Zurila je kroz prozor ne bi li v
idjela tko ulazi. Vlakovi vi e nisu bili sigurni kao prije. Svakakvi tipovi su sad
a ulazili i èinili razna razbojstva. Ovdje je bilo dosta sigurno, ali i tada èov
jek treba biti oprezan.
Pokraj vrata kupea stajala je mlada djevojka. To mora biti ta putnica koju je Ja
naki spominjala. Djevojka ude
74
ens/(i /(upe
i ostavi putnu torbu ispod sjedi ta. Pogledala je okolo i primijetila Akhilu.
Na jednoj strani kupea svi su le ajevi bili zauzeti. Djevojèin le aj je bio u sredin
i.
"Hoæe li spavati?" Akhila upita. "Mo e izvuæi le aj ako hoæe ."
"Ne, ne." djevojka odgovori. "Nisam pospana."
Akhila je oèekivala da æe izvaditi walkman ili nekakav ljubavni roman. Ona je ti
ho sjedila grleæi svoju torbu i gledala u pod.
Bilo joj je èetrnaest, petnaest godina. Dijete, u stvari. Ne to u naèinu kako je s
jedila podsjetilo ju je na njenog brata Naravana, na dan kada im je otac umro. I
sta unutarnja napetost. Isti napor da zadr e suze i na taj naèin se ne osramote. I
sta dostojanstvenost. Niti dijete, niti ena. U trapericama i crveno-bijeloj majci
.
"Jesi li dobro?" Akhila je nje no upita.
Djevojka je zapanjeno pogleda. "Dobro sam," odgovori. "Hvala na pitanju."
Akhila osjeti da ne to nije u redu.
"Kako se zove ?" upita je.
"Sheela," djevojka odgovori.
"U koji ide razred?" Akhila nastavi, iznenaðena svojim ljubaznim pitanjima. Vrlo
rijetko bi æaskala i nikada ne bi zapoèinjala razgovor s nepoznatima. Ali veèera
s se pona ala zaista drugaèije. Nestrpljiva da otkrije svoje tajne, istra i ivote dru
gih i eljna razgovora.
"Idem u deveti razred u Samostanu svetih anðela," djevojka odgovori.
"Putuje li sama?" Akhila upita.
Djevojka odmahnu glavom. "Moj otac je u sljedeæem odjeljku." "A mama?"
Pogledom je istra ivala vrhove svojih cipela. "Moja mama je oti la danas popodne sa
..." zastala je na tren, "... s mojom bakom."
75
Anita 9{air
"Moja baka ..." reèe, tra eæi prave rijeèi za objasniti, "moja baka je bila veoma
bolesna. Umirala je. Umrla je naputu k svojoj kuæi."
Akhila dohvati djevojèin lakat. "Jako mije ao."
"Bila je jako bolesna i drago mije stoje umrla. Mislim da je i ona eljela umrijet
i. Ionako je bila ivi mrtvac." Sheela reèe.
76
4
Naprijed, bako, naprijed!
Toèno èetiri mjeseca nakon to je Sheela napunila èetrnaest godina, njena baka ih
je izvijestila u pismu da ih namjerava posjetiti. Baka ih nikada do sada nije do l
a posjetiti, Sheela se sada prisjeæala. Oni su uvijek morali iæi k njoj, lojalni
podanici koji su donosili duhan za vakanje i pakete Marie keksa na darove. Ona b
i ih kraljevski primila, zahtijevajuæi potpunu vjernost i po tovanje. Ni ta manje je
ne bi zadovoljilo.
Kada se Sheela rodila, baka je odluèila kako æe se ona zvati. Ime je prona la u je
dnom èasopisu. "Sviða mi se kako zvuèi" rekla je. "Osim toga, moje je pravo, kao
baki, da izaberem ime svojoj unuci."
I tako je Sheela nazvana Sheela, a ne Mini ili Girija, ili Nita, ili Sharmila, i
li Asha, ili Vidya kao po popisu koju su njeni roditelji napravili kada se ona r
odila.
Sheela se nije mogla sjetiti trenutaka nje nosti sa svojom bakom, sjedenja u njeno
m krilu i spavanja na njenom ramenu. Kada je Sheela bila beba, njena majka je in
zistirala daje baka svugdje vodi sa sobom. Nje nost, za njenu baku je bio stisak r
uke, sto rupija ubaèenih u njen d ep na kraju kolskih praznika ili ruèak u najbolje
m restoranu u gradu.
Sheela je imala i drugu baku. Achammu. Oèevu majku. Ona bi ih posjeæivala svakih
nekoliko mjeseci i
77
Anita 9{air
ostajala po nekoliko tjedana. Achamma je bila veoma mala i mr ava, sitni, sivi vra
bac s tankim usnicama i kosom savijenom u pundu na dnu vrata. Kada bi ona dolazi
la posjetiti ih, nije bilo potrebe za neke posebne pripreme. Achamma je tra ila ta
ko malo. Kljuckala je svoju hranu i èitala le eæi sklupèana ispod dekice. Naveèer
bi se ona pomolila i rano povukla u krevet. Ponekad jedini znak njenog prisustva
bi bila njena proteza koju je èuvala u plastiènoj zdjelici na umivaoniku u kupa
tilu.
Achamma se uklapala u njihove ivote. Sheela bi nekad pomislila da se uklopila tol
iko dobro da je i zaboravila da Achamma uopæe postoji. To nikada ne bi mogla reæ
i za maminu mamu.
Sheela ju je radije zvala Ammumma nego Ammamma. Njenoj baki se to takoðer vi e svi
ðalo jer je mrzila bilo kakvu asocijaciju na èinjenicu da stari. Ammumma je bilo
dosta neodreðeno dok je Ammamma znaèilo samo jedno - baka. Logika je bila nejas
na svima ostalima, ali Sheela je znala kako usreæiti baku promjenom samo jednog
samoglasnika.
Ammumma je imala ezdeset i devet godina. Posjedovala je nekoliko kuæa u Alwaye, h
ektar tikove ume i nekoliko ri inih polja. Takoðer je imala est sijedih dlaka koje s
u joj rasle na bradi i koje je ona pomno èupala svakih par dana.
Sheelin dom je bio stan u èetverokatnici. Imao je dvije spavaæe sobe i maleni ba
lkon sprijeda koji je gledao na drveæa manga. Ammumma je voljela stajati na balk
onu punom begonija, zmajeve krvi i patuljastog grma jasmina. Tiho bi buljila u s
tabla manga, gibajuæi se lijevo i desno. Ponekad bi eljno udahnula zrak i rekla,
"Miris doma, mmm ..."
Sheelini roditelji bi se zadovoljno pogledali. Pomislili bi pobjedonosno da se o
na napokon kod njih poèela osjeæati kao doma. Ali Sheela je dobro znala da jedin
a
78
enski /(upe
podno ljiva stvar za njenu baku, u njihovom stanu, je bio miris mangova cvijeta.
Sheela je to znala kao stoje znala i sve ostalo. Znala je daje baka ovdje zato to
umire. Ni Ammumma to nije znala. Napokon, ta izraslina u njenoj maternici nije
bila ni ta novo. Sedam puta je njena maternica procvjetala i izbacila plod kada je
za to do lo vrijeme. Za to bi ovo bilo i ta drugaèije? Ali ovoga puta beba u njenoj m
aternici je bio pakosni patuljak sa zlim namjerama. Njegovo ljuto crveno lice i
udovi puni nezaustavljivih ticala pohlepno su prodirali u nju, odr avajuæi svoj ivo
t na raèun njenog. Dijete parazit koje neæe nikada napustiti skloni te u njenom ti
jelu dok ih smrt ne rastavi.
Sheela je znala zastoje Ammumma u njihovom stanu, a ne u svojoj ogromnoj kuæi. S
heela je znala za to je Ammumma inzistirala da su najstruèniji doktori u bolnici b
lizu njih. Ammumma je htjela da njeni sinovi napokon shvate da su oni ti koji su
odgovorni za njen odlazak iz vlastite kuæe. Htjela je da osjeæaju krivicu svaki
put kada na nju pomisle. Bila je na njih ljuta jer su vi e marili za svoje ene neg
o za nju. Jer su dopustili tim osobama nje nog lica i grubog srca da otupe njihove
umove i pokvare njihovu ljubav prema njoj.
Sheela je znala kako je Ammumma shvatila da æe mama, nakon stoje bila ignorirana
skoro cijeli svoj ivot, biti zahvalna na mrvicama nje nosti koje bi Ammumma bacila
u njenom pravcu. I biti izabrana medu svim sestrama i braæom. Sheela je znala d
a Ammumma igra na maminu nesigurnost. Znala je koliko æe mama biti odu evljena sto
je ponovo postala Ammummina miljenica nakon cijele godine hladnih odnosa. Naime,
pro log ljeta, ljuto su se posvaðale oko Ammummine oporuke i do kraja godine bile
veoma suzdr ane. Oèi se ne bi srele, ruke dotakle, srca spojila. Pisma, kada bi b
ila napisana, ostala su pristojna, ali hladna. Po prvi put mama nije posjetila A
mmummu u njenoj kuæi za kolske praznike.
79
Anita 9\[air
Sheela je znala za to je Ammumma oklijevala da napravi oporuku i podijeli imovinu
izmeðu svoje brojne djece. Izgledalo joj je kao jedna velika izdaja. Njena roðen
a djeca koja èekaju da nastave sa svojim ivotima nakon njene smrti. Da grade svoj
u buduænost na njenom pepelu. Kako se uopæe usuðuju promi ljati o svojoj sreæi kad
a nje vi e ne bude? I inaèe, jednom kada i napi e svoju posljednju volju, to je jo ost
alo za nju, osim da umre?
Zato kada je Ammumma, saèekav i da i njeni roditelji uðu u sobu, izvadila zlatnu o
grlicu i stavila je na Sheelin vrat, to nije bilo iznenaðenje za Sheelu. Ammumma
je na taj naèin eljela osigurati da joj mama i dalje ostane lojalna, za razliku
od braæe.
Tjedan dana Ammumma je suvereno vladala. Inzisti-rala je da Sheela ostane doma n
akon kole. "Ona je odrasla djevojka. Ne bije trebala pu tati da luta okolo. I tko s
u svi oni ljudi s kojima igra badminton? Ona ih mo e zvati "Stric", ali oni nisu n
jeni strièevi i kako se usuðuje taj Nazzar da je grli? Ona nije mala djevojèica.
Vidjela sam ja njegov pogled ... Ako ne budete pazili, za alit æete jednog dana."
"Amma," mama reèe, "oni su prijatelji njenog oca. Ona im je kao kæer."
"Èula sam ja to i prije. Zar se ne sjeæa to se dogodilo onoj curici u na em susjedst
vu? Ono visoko stvorenje po imenu Celine."
Mama se zaka lja u nastojanju da zaustavi Ammum-mu prije nego lije rekla ne to vi e. P
rimjetila je da Sheela slu a.
Ali Sheela je znala sve o sluèaju Celine, iako se dogodio kada joj je bilo samo
pet godina. Svatko u tom dijelu grada je znao za Celine. O tome kako se i la igrat
i kod svoje prijateljice i kako je prijateljièin otac èinio stvari koje prijatel
jièini oèevi ne bi smjeli èiniti. Tako je Celine
80
ensi(i ((upe
ostala trudna, a obje obitelji su napustile gradiæ osramoæene. Celine je s rodit
eljima oti la dovoljno daleko gdje nitko neæe znati o njenom pobaèaju, a prijatelj
ièin otac se odselio u udaljeni grad gdje æe biti u moguænosti upropastiti dovol
jno mladih djevojaka.
Sheela je bila svjesna kako bi bilo lako postati druga Celine. Kako bi bilo lako
podleæi pa nji starijeg mu karca. Naazar je bio otac njene prijateljice i oèev prij
atelj. Njegova kæer Hasina je i la u isti razred. Jedno nedjeljno popodne dok je S
heela bila u njihovoj kuæi, Naazar je obrisao kapljice znoja nakupljene na njeno
j gornjoj usni. Dodir njegovog ka iprsta golicao joj je ko u satima kasnije. Nakon t
oga Sheela bi maramicom obrisala lice prije nego to bi u la u Hasininu kuæu. Jednom
drugom prilikom, ma ne na rukavima njene bluze su se odvezale, i dok su Hasina i
njena mama promatrale, Nazzar ih je ponovno svezao. Polako i pedantno. Sheela os
jeti kako joj se dah zaustavio u grlu. Kada je vidjela bol u Hasininim oèima i o
èima njene majke, bila je iskreno postidena. Nikada vi e nije obukla tu bluzu.
Sheela je znala za to je Ammumma to govorila o oèevim prijateljima. Ammumma je zna
la daje mama doista naivna. Ali Ammumma je znala bolje i Sheela odluèi kako vi e n
eæe posjeæivati Hasinu u njenoj kuæi.
Stigao je dan kada je Ammumma trebala biti primljena u bolnicu. Ammumma nije pre
stajala jesti. Poèela je odmah nakon doruèka s korpom bijelog gro ða. Pojela ga je
cijelog, izbacujuæi sjemenke u svoj dlan. Kada je zavr ila s gro ðem, iza la je na ba
lkon i pozvala prodavaèa voæa. Kupila je skoro sve to je imao. Papaju tako dozrel
u da si mogao osjetiti miris zrelosti u njenom dahu. Pokupila je ka ikom zadnju tr
unku voæa iz kore i sasula niz grlo. Do ruèka jedino to je ostalo bila je hrpa be i
votnih korica i sjajnih crnih sjemenki. Onda je pojela sve to je bilo pripremljen
o za ruèak za njih èetvero.
81
Anita 9{air
Cijelo brdo ri e, èitavu koko , izrezanu i peèenu s lukom i zaèinima, zdjelu gustog
punomasnog jogurta, sva jela od povræa i curry s raèiæima koji je Sheela s nestr
pljenjem oèekivala cijelo jutro. Kada je zavr ila s onim stoje bilo na stolu, oti la
je u kuhinju i potra ila posude i lonce u kojima je hrana bila pripremljena. Otki
dala je komade kruha i s njima obrisala ostatke hrane halapljivo ih gurajuæi u u
sta. Nastavila je jesti sve dok nije pojela sve to se moglo pojesti. Mama je gled
ala opusto enu kuhinju i uzdahnula. Tata se polako iskrao i oti ao kupiti ne to za ruè
ak za njih troje. Ammumma je legla spavati. Cijelo popodne, i do kasno te veèeri
, Ammumma je glasno hrkala dok je mama, tresuæi glavom, mrmljala kroz kuæu, "Za to
? Za to se pona a tako èudno? to nije u redu?"
Sheela je mogla objasniti mami, ali je znala daje neæe ozbiljno shvatiti. Taj da
n je bio posljednji Ammummin dan kao potpune ene i na ovaj naèin ona je poku avala
ne misliti na to stoje èeka. Sljedeæi dan oni æe odstraniti jedan Ammummin dio i
ona nikada vi e neæe biti ista.
Ammumma je veoma voljela manifestirati svoju enstvenost. Pa ljivo bi procijenila sv
aku novu enu koji bi srela i veæinu kritizirala. "I ti to zove enom! Prava ena ima g
lavu punu kose i grudi pune prsa." I maternicti koja je èesto cvjetala. Ammummin
a enstvenost sutra æe biti u opasnosti.
Ammumma je jako mrzila sve to nije bilo savr eno. U njenom domu nije bilo mjesta na
puknutom tanjuru, istanjenom ruèniku ili izblijedjelom jastuku. I sada, ona odla
zi u bolnicu, gdje æe sasvim sigurno biti odluèeno da jedan njen dio mora biti o
dstranjen, a ona osuðena da ostatak ivota provede s manom. Sheela je znala kako j
e Ammumma osjeæala da ju je porazilo vlastito tijelo.
Kasno te noæi zahtijevala je od Sheele da joj i èupa par dlaka na donjoj strani br
ade. Mama se smijala, "Tko æe te gledati?"
82
mski kupe
Ammumma je hladno pogledala i rekla, "Nije u tome stvar."
Dok je Sheela sjedila na balkonu s pincetom i malim ogledalom u kome se Ammumma
mogla gledati, ona joj reèe, "Nemoj nikada dozvoliti da postane ona vrsta ene koja
se ureðuje da zadovolji druge. Jedina osoba koju treba zadovoljiti si ti. Kada s
e pogleda u ogledalo, tvoj odraz te mora uèiniti sretnom. Ja sam poku ala to nauèit
i i tvoju mamu i tetu. Ali one su luckaste ene. Nisu razumjele to sam im nastojala
objasniti. Ti ... ti, ja se nadam, neæe biti tako luda."
Kada je Sheela klimnula glavom, Ammumma joj pomilova kosu i reèe, "Podsjeæa me na
mene kada sam bila u tvojim godinama. Jedino to sam ja bila punija i enstvenija.
Ti ne jede dovoljno. Tako si mr ava. Niti jedan mu karac te neæe htjeti za enu. Oni ne
vole kosti u krevetu. Mu karci vole obline."
Ali rekla si mami kako ti se nije svidio pogled u Naaza-revim oèima. Pa ako sam
tako mr ava i ru na, za to me je onda gledao na taj naèin? Sheela je htjela pitati. Al
i mama ju je pretekla.
"Ne puni joj glavu glupostima," rekla je stojeæi na pragu.
"Ti to zove glupostima. Ne zaboravi da sam ja njena baka i imam pravo reæi joj on
o to elim," Ammumma dobaci.
Mama se motala po sobi par minuta i iza la, a Sheela je nastavila tra iti nepo eljne d
laèice na Ammumminoj bradi.
Sheela je znala kako Ammumma eli biti savr ena ovu posljednju noæ. Svaku veèer, pri
je nego to bi po la u krevet, ona bi pred ogledalom ispljuskala lice i vrat kalamin
ovim losionom. Zatim bi napudrala lice, izborani vrat, zaobljena ramena i ogromn
e grudi talkom koji je mirisao lavandom. Napokon, otvorila bi svoju kutiju s nak
itom, dotièuæi zlato i drago kamenje, stavila omiljenu
83
Anita 9\[air
ogrlicu na svoju ko u i po la spavati. Sheela je znala da Ammumma to èini tako da, a
ko umre u snu, umrijet æe izgledajuæi najbolje. Njena djeca, naravno, smatrali s
u to znakom starosti i ekscentriènosti koja s njom dolazi.
Tata se vratio iz bolnice nakon dva tjedna i rekao, "Tumor se ne mo e operirati. el
e probati zraèenje."
Mamina braæa i sestre poèe e pristizati. Jato parazita koji je poèeo uni tavati glat
ki, uhodani ritam njihovih ivota.
Mama, Sheelina sposobna mama, je postala sjena. Obiteljski lijeènik je objasnio
kako je stres uzeo danak. Rekao je da je to depresija prouzrokovana bole æu bli njeg
a. I daje to ni ta to vrijeme, odmor i terapija antide-presiva ne bi mogla izlijeèi
ti.
Ali Sheela je znala bolje. Mama je ovisila o Ammummi koja je davala smisao staln
osti u njenom ivotu. Mama je morala imati nekoga na koga se mo e osloniti, nekoga t
ko æe je posavjetovati, reæi joj to da radi. Nekoga tko ima odgovore na tisuæe dv
ojbi koje su se rojile u njenoj glavi i njenoj uznemirenoj du i. I iznenada izgled
a da taj netko vi e neæe biti tu. Sheela je znala da se mama osjeæa izgubljeno i b
espomoæno. Sheela je znala da mama, po prvi put, osjeæa breme odgovornosti koje
æe ostati s njom do kraja ivota, sada kada Ammumma umire. Njena sestra i braæa æe
sada u njoj tra iti mudrost i snagu koju je Ammumma imala. Dok istodobno jedino to
je ona eljela je da nastavi zauvijek biti neèija kæer. Ma ena i pa ena, osloboðena s
vih majèinskih vrlina do kraja svog ivota.
Tata, Sheelin inaèe pa ljivi tata, se pak pretvorio u stra nu zvijer. Ni ta to bi Sheel
a uradila nije bilo dobro. Kritizirao bi je konstantno i nemilosrdno: "Ne poma e do
voljno majci. Tvoji prijatelji nisu kako treba, pravi su olo ! Previ e gleda TV. Luta
okolo cijeli dan. Tko te je
84
ensfe kupe
nauèio da ka e "sranje" u svakoj reèenici? Tko je taj mali s kojim sam te vidio da
razgovara na ulazu u park?"
Lista je bila beskrajna i uglavnom opreèna. Sheela nije poku avala objasniti kao to
bi nekada prije."Kako mogu okolo lutati cijeli dan i istovremeno gledati TV cij
eli dan? Kada je bila mlaða, zahtijevala bi odgovor.
Ali Sheela nije vi e razgovarala s tatom na taj naèin. Ovih dana, ako bi ona misli
la da je domi ljata, on bi je optu io daje nepristojna.
"Alija sam mislila da eli da budem domi ljata. Da se ponosi mojim smislom za humor",
Sheela je htjela uzviknuti. Kada je bila mala, on ju je ohrabrivao da razgovara
kao odrasla. S dobro razvijenom vje tinom dosjetljivih odgovora u konverzaciji. Al
i sada kada je odrasla, kada bi je vidio, gledao bi enu, a ne njegovu malu curicu
, i bio bi ljut jer je mislio da ona vi e ne po tuje njegov autoritet.
Ponekad kada bi im u posjet stigli prijatelji, i kada bi oèevi bili ponosni na p
ametne odgovore svojih kæerkica, Sheela se eljela umije ati i kazati, "Ne èinite jo
j to. Moj otac je bio isti. I on je mislio daje zabavno to sam tako pametna. Ali
sada on to zove drskim odgovorima i to ga ljuti. Molim vas, ne èinite to va oj kæe
rki. Odrast æe misleæi da tako treba. Umjesto toga uèite je da guta rijeèi, i da
jedino razgovara o pristojnim i lijepim stvarima. Uni tite njen duh i izdresirajt
e jezik. Tako da, kada naraste, neæe biti kao ja, koja se pita to sam sada pogre no
rekla i kakav zloèin æu poèiniti kada sljedeæi put otvorim usta."
Sheela je èula kako otac izlazi i saèekala da napusti prostoriju. Kada je bio lj
ut, izletio bi iz sobe, jer bi daje ostao, mo da je i udario. Bio je isti i kada b
i posjeæivao Ammummu u njenoj kuæi. Sheela je èesto bila netko na koga bi on ist
resao svoj bijes.
Znala je za to se tako pona a. Bio je revoltiran jer je izgubio poziciju glave domaæ
instva i mu karca u obitelji.
85
Anita 9{air
Bogata mamina braæa su preuzela voðenje kuæanstva -raèuni, kupovanje, sve su oni
organizirali. Hrana koju je on mogao priu titi nije bila zadovoljavajuæa. Oni su
tra ili delikatese i ne tako pristupaène proizvode koju su jedino oni mogli priu tit
i. Kada je tata izvadio bocu vojnièkog ruma, oni su ga ignorirali i poslu ili se s
duty-free konjakom koji su donijeli sa sobom.
Kuæa je bila preplavljena s mirisima iz zrakoplovnih kabina i stranih zemalja. B
ogata sestra je preuzela kontrolu nad njihovim ivotima, dijeleæi savijete koji su
istovremeno vrijeðali druge, a laskali njoj samoj. Sheela je bila jedina na koj
oj je otac mogao pokazati kakav takav autoritet. Znala je da joj nema bijega iz
cijele situacije dok je Ammumma tu ili dok je iva.
Sheelina baka je u meðuvremenu potpuno poludjela. Sjedila je u krevetu grleæi ta
nki pamuèni pokrivaè koji joj je donio mamin najstariji brat i njen najdra i sin.
Buljila je u izblijedjeli ru ièasti zid i poèela razgovarati s kutom zida najbli im
krevetu. "Mama," rekla je. Sheelina mama i teta zaprepa teno pogleda e jedna drugu.
Za to je njihova mama razgovarala s mrtvom bakom?
ene se okrenu svojim mamama kada nema vi e nikoga drugog. ene znaju da æe jedino maj
ka biti u moguænosti da razgori komadiæe ljubavi i suosjeæanja koji su se kod sv
iju drugih veæ odavno pretvorili u pepeo. Sheela je znala za to je Ammumma vapila
za svojom mamom.
"Majko," Ammumma reèe s hitno æu u glasu. "Pogledaj tu kuèku sa svojim dugim nogam
a u spavaæoj sobi. On vidi bjelinu njenih bedara, blijedu put i jo se vi e zalu-duj
e njome. Zaslijepljena budala!" Govorila je
0 eni naj-starijeg Sheelinog ujaka, meti stalnih uvreda
1 de urnom krivcu za sve. Po Ammummi ona je bila uzrok svih problema, stvarnih i i
zmi ljenih.
Mama je nastojala umiriti nesretnog brata, "Ne uzne-miravaj se. To je ova nesnos
na vruæina. Zraèenje stvara ogromnu vruæinu u njenom tijelu i èinije ovako neura
-
86
>ensf(i /(upe
æunljivom. Malo pojaèaj klima ureðaj." Kasnije je rekla sestri, "Vruæina je oslo
bodila sve demone koji su bili zatoèeni u na oj mami."
Sheela je znala da to nema nikakve veze s vruæinom. Ammumma je napokon shvatila
da joj vrijeme prolazi, a ona nije imala namjeru otiæi prije nego to ka e to ima na
umu. Ali Sheela je ipak oti la u bolnièku kantinu i naruèila papreni rasam. Konoba
r ju je znati eljno pogledao. Ona je bila jedina koja je tog vrelog dana naruèila
najpaprenije i najtoplije jelo umjesto neèega osvje avajuæeg - badaam kheer ili ba
sundi - kao svi ostali.
Sheela je sjedila i pu ila se, znoj joj se slijevao s lica i polako je jela papren
i rasam, èekajuæi oslobaðanje njenih demona. Demona koji bi joj dali dovoljno hr
abrosti da ka e ocu, "Za to mi se ne skine s grbaèe? Prestani biti èudovi te. Istresa se
na mene po cijeli dan. Ja nisam kriva to je baka bolesna. Ja nisam odgovorna. Ra
zumije li?"
Da ka e svojoj zlobnoj teti, "Zaèepi svoju debeli gubicu i idi maltretirati nekoga
drugog - svog mu a, svoju djecu, svoje sluge, i ostavi moju jadnu mamu na miru."
Da pogleda svoje ujake i ka e im, "Ako elite pokazati svoju velièinu, svoje bogatst
vo, uposlite kuhara za moju premorenu mamu, i èovjeka da trèi izmeðu bolnice i k
uæe i va ih bezbrojnih potreba, umjesto to tretirate mog oca kao kakvog kuænog potr
èkala."
Plamenovi su buktjeli, ali su demoni i dalje ostali zakljuèani. Zato je naruèila
dvije kugle sladoleda od ruma i gro ðica i ugasila vatru. Znala je daje cijelo vr
ijeme bila u pravu.
Nakon est tjedana doveli su Ammummu nazad doma. Braæa i sestre su oti li nakon par
dana. Mama i tata su se na smjene brinuli o baki. Ali rak nije htio oslabiti svo
j polo aj. Osim toga, sve stoje moglo poæi po zlu, po lo je - njen tlak je vrtoglavo
porastao, bubrezi popustili, a
87
Anita 9(air
patuljak u njenoj materici je i dalje rastao. Jo jednom braæa i sestra se okupi e o
ko njene postelje.
Sheela je stajala na balkonu i promatrala cestu, èekajuæi da Ammumma stigne iz b
olnice. Iznenada svijet je izgledao umoran. Stabla manga opu tena. ivice pokrivene
slojem pra ine, pa èak i boja cvjetova u loncima blijeda i be ivotna. Unutra, mama i
njena sestra su plakale, dr eæi jedna drugu dok su kukale, "Mama, ne ostavljaj na
s."
Kada bi Sheela provirila, vidjela bi kako jedna drugoj bri u suze da bi opet brizn
ule u plaè. Gledajuæi ih, èovjek nikada ne bi povjerovao da su èitav ivot podbada
le i kritizirale jedna drugu. Ali Sheela je znala daje ovo kratkog vijeka. Da æe
ovo novootkriveno sestrinstvo uskoro nestati.
Kada se zeleni kombi zaustavio pred zgradom, Sheela je znala daje unutra Ammumma
. Vidjela je kako su ga parkirali u sjeni ashoka drveta. Oèekivala je da æe Ammu
mma izaæi nakon mu karaca. Ali nije je bilo. Po prvi put Sheela nije znala to se do
gaða.
"Gdje je? Htjelaje da vrisne. Osjetilaje kako ju je tata uhvatio za lakat. Kada
se okrenula prema njemu, on je tiho rekao,"Idi sjedi s njom, ona je u kombiju."
Bespomoæno stvorenje, ogromna masa mesa koja se èuje po urinu i kolonjskoj vodi
le ala je u kombiju. Usta poluotvorena, usne suhe i ispucale. Ko a izborana i vi estru
ko presavijena, gruba, dok je kosa izgledala kao eljezna vuna. Le alo je tu boreæi
se za zrak. Sheela je pogledala stvorenje i zasigurno znala da je njena baka veæ
napustila svoje tijelo. Ona je, Sheela je znala, bila u nekom bo anskom kraljevst
vu, sjedeæi na udobnom oblaku, pokrivena tisuæama zvijezda.
Kako bilo, ovdje je bilo Ammummino napu teno tijelo i Sheela je znala koliko bi nj
ena baka mrzila da se vidi
88
enski kupe
ovakvu. Jednom, dok je provodila ljeto s njom, Ammumma se vratila s rodièine sah
rane jako zabrinuta. Mnogo kasnije objasnila joj je razlog. "Lakshmi je bila tak
o dotjerana ena. Ali trebala si vidjeti danas. Polo ili su je na bananin list potpu
no golu, svaki mlade , vena ili o iljak vidljivi. Kosa joj je bila nesreðena, tijelo
izgledalo neoprano i bez komadiæa zlata na njoj. Kako su joj mogli oduzeti dost
ojanstvo, njenu otmjenost? Tada sam shvatila da æu i ja izgledati ovako kada umr
em. I neæu moæi uæiniti ama ba ni ta da to sprijeèim."
Sheela puhnu u bakino lice da je malo rashladi, lièicom joj stavi vode u usta i r
eèe. "Ne brini se. Neæu dozvoliti da te ovakvu vide." Pincetom je i èupala dlaèice
s njene brade, pa ljivo poèe ljala oslabljenu kosu i savila je u punðu koju je priè
vrstila sjajnom gumicom. Sheela je potom nanijela tetinu podlogu na bakino lice,
ramena i grudi. Napudrala je skupim tetinim puderom ba na onaj naèin na koji je
to baka nekada èinila. Na lice, vrat, ramena i ispod grudi, koje su be ivotno visj
ele kao prazne vreæice. Kad je bila temeljito pokrivena slojem mirisnog sivkasto
g pudera, Sheela joj je uokvirila oèi krejonom, a obrve istaknula brzim lakim po
kretima kako je njena knjiga o minkanju savjetovala. Sheelina teta je veæ uzela s
av Ammummin nakit. Zato ju je Sheela ukrasila umjetnim nakitom. Polumjesec se od
marao na njenim mlitavim grudima dok je slap kristala padao s njenih u iju.
Kada su ostali si li, zaèuli su se uzvici u asa. "Ti grozna djevojèice," mama je zap
lakala, "kako si mogla?"
Sheela je vidjela kako se tatino lice zate e od ljutnje i osjetila njegove prste k
ako se zabadaju u njenu ruku u nijemom bijesu. Znala je da oni misle kako je poè
inila svetogrðe. Znala je da oni misle kako je Ammummu pretvorila u mrsku kreatu
ru - krièavu, umiruæu drolju. Ali Sheela je isto tako znala da bi Ammumma vi e vol
jela izgledati ovako nego umiruæe i raspadajuæe.
89
Anita 9{air
Nije bilo vremena daje oèistite. Uvijek je eljela umrijeti u vlastitom krevetu i
ispred njih je bio dug put doma. Do njenog doma. Kroz izmaglicu bola i poni enja,
Sheela je gledala kako braæa i sestre ulaze u kombi i skupljaju se zajedno oko u
miruæeg tijela njihove majke. Tata je stajao pokraj Sheele, odluèan u svom negod
ovanju i oèiglednom razoèarenju zbog njenog postupka. Njoj nije bilo stalo. Znal
a je da bi Ammumma odobrila.
90
5
Kada je Akhilin otac umro, dvije stvari su se dogodile: nedjelje su postale samo
jo jedan dan u tjednu i Akhila je postala mu karac obitelji.
S obzirom da je Appa "umro na poslu", i po to je Akhila zavr ila srednju kolu s odliè
nim uspjehom, ponudili su joj posao u poreznom uredu i zajedno s njim i odgovorn
ost za svoju obitelj. Akhili je tada bilo devetnaest godina, ali ona je toèno zn
ala to mora èiniti i bila svjesna posljedica onoga to se od nje oèekuje.
Naravan, najstariji od njene mlaðe braæe i sestara je trebao krenuti u vi u kolu sl
jedeæe godine. Narsi je trebao nastaviti sa svojom kolom. Pred njim je bilo jo nek
oliko godina kolovanja i do tada æe uspjeti u tedjeti dovoljno novaca da ga po alju n
a fakultet. Rekla je, "Pomisli, on æe biti prvi visokoobrazovani u na oj obitelji.
Diplomirani student prirodnih znanosti ili umjetnosti, to god on odluèi. A to se
Padme tièe, o njoj se sada ne moramo brinuti. Ona je zadovoljna ako joj ponekad
kupim satenske masnice ili plastiène narukvice."
A Amma? Èelo joj je bilo namr teno od brige dok je istovremeno nervoznim pokretima
lomila prste na rukama.
"Uopæe me ne zanima to drugi govore." Akhila joj je rekla. "Alija neæu dopustiti
da ti obriju glavu ili zamijene tvoj lijepi madisari za uti sari. Samo zato to App
e vi e nema, ne znaèi da se ti mora pretvoriti u odvratnog monstruma."
Akhila je ugledala olak anje u Amminim oèima i osjetila ne to stoje na poèetku bio p
onos. Ali s vremenom ponos se pretvorio u osjeæaj te ine koji je grèio mi iæe u
91
Anita 9{air
Akhilinim ramenima. Za Ammu, Akhila je postala glava domaæinstva. Netko tko æe u
pravljati njihovim sudbinama i odvesti ih prema sigurnijim obalama.
Sljedeæih par godina je proletjelo bez nekakvih va nijih dogaðaja. Njihovi ivoti su
voðeni gotovo vojnièkom precizno æu. To je bio jedini naèin na koji je Akhila mog
la zadr ati red i saèuvati obitelj u sigurnom sidri tu. Zore su nestajale u suton, a
nedjelje se pretvorile u dane kada je prala, tirkala, su ila i peglala est pamuènih
sarija od kojih se sastojala sva njena garderoba za posao.
Akhila je mislila na oca svako jutro kada bi sari, ote ao od sunca i tirke, u kao oko
nje kao da netko okreæe stranice novina. Kada bi umetnula posljednji nabor na st
ruku i prebacila veo preko ramena, dno sarija bi letio oko njenih nogu, tako da
posljednja stvar koju bi Padma uèinila prije nego to bi ona napustila kuæu, bila
je da èuène i povuèe krajeve sarija prema dolje i nauèi ga zakonu gravitacije. to
ide gore, vraæa se dolje i tu ostaje ... Do veèeri sari niti je imao vitalnosti
niti dovoljno tirke da odoli sili zemlje. Vla ni zrak i nepodno ljiva vruæina bi izj
eli i najnepokolebljiviji ljudski duh, pa kakve anse je onda imala grudica tirke?
Vjerojatno u tim godinama tirka je dospjela i u Akhilinu du u. Namoèila je svaki nj
en pokret i rijeè s delikatnim slojem ukoèenosti koja je uskoro postala prirodni
naèin njenog govora i ivljenja.
Ponekad, nedjeljom popodne, Akhila bi le ala na ljuljaèci kao to bi to èinio njen o
tac. eljezni lanci bi kripali kao i uvijek, ali ovaj put oni su bili odjeci njenog
ala za onim to je bilo i to vi e nikada neæe biti.
Amma bi èe ljala Akhilinu kosu. Rasèe ljavala bije s takvom nje no æu da bi Akhila ponek
ad skoro zaplakala. To su bili jedini trenutci kada je osjeæala da bi mogla zatv
oriti oèi i ivot bi se pobrinuo sam za sebe bez njenog smi ljanja i planiranja.
92
>ensf(i f^upe
Naravan se zaposlio u tvornici tenkova kao mehanièar. Narsi je postao prvi diplo
mirani student u obitelji, a zatim i prvi magistar. Zaposlio se kao profesor. Ak
hila je osjeæala kako eljezni oklop oko njenih prsa popu ta sa svojim stiskom: Mogu
li se usuditi i ponovno disati? Ponovno sanjati? Sad kada su djeèaci postali mu k
arci, mogu li se ja ponovno poèeti osjeæati kao ena?
Narsi se odluèio o eniti. Ona je bila kæer ravnatelja univerziteta i brahman. Nitk
o ne bi mogao naæi zamjerke njegovom izboru ili reæi ne to protiv, osim, mo da, "Zar
ne misli da bi trebao saèekati da ti se prvo uda najstarija sestra prije nego to
poène misliti o eni i obitelji."
Ali tko je bio taj da izgovori ovaj prijekor?
Akhila je èekala da Amma ili Naravan ka u ne to. Da zapoènu razgovor o Akhilinom vje
nèanju. Kada nisu, Akhila je zatomila povrijeðenost koju je osjetila i pustila r
astuæu ljutnju da se rasplamsa. Inzistirala je da se naðe i odgovarajuæa nevjest
a za Naravana. "Neka se oba vjenèanja odr e zajedno. Ista sala, isto vrijeme, isti
dan ... Naravan se brinuo o ovoj obitelji i nije fer da ga se sada zanemari sam
o zato to se Gospodin Sveuèili ni Profesor uri o eniti."
Èak i tada Amma i njena braæa ne upita e, "A stoje s tobom? Ti si bila glava ove o
bitelji otkada je Appa umro. Zar i ti ne treba mu a, djecu, svoj vlastiti dom?"
U njihovim glavama Akhila je prestala biti enom i veæ se pretvorila u usidjelicu.
Osim toga, tu je bila Padma. Kada je dobila svoju prvu menstruaciju, Amma ju je
obukla kao mladu i odvela u fotografski studio da se slika. Postavili su je ispr
ed ogledala, tako da je interesantni cvjetni ukras u njenoj kosi izgledao kao ve
o. Amma je dala fotografiju Akhili da se divi, a sama stajala iza i gledala je p
reko njenog ramena.
"Moja malena je sada ena," rekla je tiho.
93
Anita 9{air
Poruka nije mogla biti jasnija. Uskoro æe vrijeme za njenu udaju, a miraz se ne
stvara sam kao pra ina na prozorskoj daski.
Padmi su bile dvadeset i dvije kada je Akhila uspjela sakupiti miraz za njenu sv
adbu. Zlatni nakit; nosnu nau nicu; krevet i madrace; bronèano i aluminijsko posuð
e, srebrne lampe, prsten i skupocjeni sat za mlado enju; te dvadeset tisuæa rupija
u gotovini. Pa i tada nije bilo lako. Moguæe mlado enje su se brinuli, jednom kad
a je o ene, malo to mogu oèekivati od njene obitelji. Napokon, prona li su jednoga ko
ji je vjerovao Akhili kada je rekla da neæe svoju Padmu ostaviti na cjedilu.
Akhili su bile trideset i èetiri. to da slobodna ena radi sljedeæe?
U la bi u vlak za Madras, gdje je radila svako jutro u Ambatturu. Njen posao nije
bio zahtjevan; nakon svega, ona je bila samo slu benica. Naveèer, istim putem bi s
e vratila i bila doma oko sedam. Majka bi saèekala da se Akhila vrati s posla i
pristavila pretislonac. Jeli bi, slu ali radio i u petnaest do deset veæ bi bili u
krevetu. ivjeli su tiho, u tirkane i ispeglane ivote u kojima nije bilo mjesta za c
vjetne ifonske osjeæaje ili razuzdanost te kih, svilom postavljenih, sarija.
Ako bi se razboljeli, oti li bi u bolnicu Steadford. A za du e bi posjetili Shivin h
ram u Thirumulavavili ponedjeljkom. Dok je Amma stajala sklopljenih dlanova, zat
vorenih oèiju, s molitvom na usnama, Akhila bi ostala na samom ulazu hrama opèin
jena Nandijem koji je èuvao ulaz u hram.
Ponekad bi dotakla bok ovog kamenog bika koji je, za razliku od ostalih Nandija,
bio okrenut leðima prema svetom mjestu. Izuzetak, kao ja, rekla bi sama sebi sm
ije eæi se, svakog ponedjeljka.
Daje Nandijev polo aj bio pravilan, hram bi bio jedan od najsvetijih Shivinih hram
ova u zemlji, svetiji i od Kai-
94
enski /(upe
lasa hrama. U Thirumulavavili dvori tu rasli su rijetki lingam i yoni cvjetovi. Pr
ikazi Shivinog i Shakthijevog prisustva na svakoj grani, opijajuæi zrak snagom b
o anskog ispunjenja.
Bez obzira koliko puta bi Akhila gledala Nandija, on ju je i dalje intrigirao. O
vaj Nandi, koji je okrenuo leða svom gospodaru da bi ga za titio od neprijatelja.
Je li se Nandi ikada upitao to doðe prvo - odanost ili du nost? Le li Nandi znao da
je ovim postupkom degradirao hram i onemoguæio Shivino prisustvo? Je li Nandi z
nao to èini?
Jednom mjeseèno Akhila je odvela Ammu na ruèak u hotel Dasaprakash gdje bi uvije
k izabrale jelovnik dana. Gustu, opasno crvenu juhu od rajèice; dva purija i zdj
elicu korme od povræa; zdjelicu rasama; tri vrste povræa; appalum; kiselo povræe
; ri e koliko god su htjele i na kraju voænu salatu koja bi na vrhu imala pola vi nj
e i vafl zaboden u sladoled.
Akhila bi promatrala sa skrivenom iritacijom majku dok je jela. Nabadala je hran
u kao da je mrzila svaku mrvicu koju jede, ali kada je Akhila predlo ila da promij
ene restoran, Amma je bila tako odluèna u svom protestu. " to ne valja s Dasapraka
sh? To je jedino mjesto gdje brahmani mogu jesti bez brige tko priprema i kuha h
ranu, pa èak i tko pere suðe. Zar nisi primijetila da i deèki koji poslu uju na se
bi nose sveto vlakno?"
Za Ammu svi konobari su bili deèki i svi brahmani bez mane. Stoje bio razlog kad
a su vidjeli Sarasa Mami, Subramani Iverovu udovicu kako stoji na autobusnoj sta
nici s najstarijom kæerkom Javom, da se Amma pretvarala da ih ne vidi.
Daje to bio itko drugi, Amma bi iskoristila svoj jezik kao biè, brutalno udaraju
æi po njihovoj reputaciji, karakteru, nedostatku srama, i njenim omiljenim, "Da
sam ja na njenom mjestu, ja bih otrovala djecu i sebe ubila. Sve je bolje nego p
rodati vlastito dostojanstvo."
95
Anita 9igir
Ali Sarasa Mami je bila brahman. I bilo je lak e oprostiti brahmanu, bez obzira na
ozbiljnost prijestupa, nego ostatku svijeta koji se sastojao od ljama i kriminal
aca.
Mo da sam preo tra prema Ammi, Akhila pomisli, promatrajuæi majku. Mo da je Ammi lak e r
azumjeti to je Subramani Iverova udovica uèinila jer se i njoj to moglo dogoditi.
Kada su Subramani Iverove oèi ostale fiksirane na plafonu jednog jutra kao da je
bio pogoðen nekakvim otkriæem u ranu zoru, Sarasa Mami je podigla oèi prema neb
esima tra eæi pomoæ. to da radim? Plakala je udarajuæi se u grudi. Kako æu izdr ati?
Kako æu se brinuti o tri kæeri i slijepom djeèaku?
A stoje oèekivala? Akhila je gledala Sarasa Mami kako moli razne bogove koje je
njena obitelj po tovala kroz generacije. Zar je ozbiljno mislila kako æe neki od t
ih bogova se spustiti na zemlju i pomoæi joj u nevolji?
Jedno vrijeme Sarasa Mami se snalazila. Prodala je sve male komade zlata to je po
sjedovala. Naposljetku, kada ni ta vi e nije preostalo za prodati, a glad pregazila
njen klonuli ponos i istresla èast iz njihovih kostiju, ona je prodala svoju naj
stariju kæer Jayu.
Iz metalnog sanduka izvadila je jedini Kancheepuram sari koji je posjedovala i p
olako ga odmotala. Sarasa ga je èuvala za svoje posljednje putovanje. Ona se, ka
o i sve druge dobre hindu supruge, svaki dan molila da umre prije svog supruga. e
ljela se popeti stubama do neba, osvijetljena arko crvenim krugovima kumkuma na n
jenom èelu. Vijenci jasmina na njenoj kosi bi orai-risali njen put i svi oni koj
i bije vidjeli, pomislili bi kako je blagoslovljena da umre izgledajuæi kao nevj
esta. A ovaj sari bi svijetu natrljao nos, kada doðu ukazati posljednje po tovanje
eni koju su za ivota ignorirali. Sad to vi e nije bilo moguæe, Sarasa je dopustila
snovima da se odmotaju iz nabora sarija. Kuglice kamfora koje su se raspale u do
diru sa zrakom.
96
ensfe /(upe
O èemu lije Sarasa Mami razmi ljala kada je pomagala Jayi oko sarija? Malo ni e oko
bokova. Poka i struk malo vi e. U e oko grudi. Neka ti veo padne preko ramena i kaskad
no pada preko leða tako da, kada hoda , sugerira punoæu bokova. Mo da se osjeæala ka
o da poma e mladoj ili je mo da mrtvo tijelo bilo na njenoj pameti dok je ureðivala
slojeve tankog materijala.
A Java? to li je Java mislila kada joj je mama rekla da se okupa ranije jedne veè
eri? Je li osjetila jato leptira u svom trbuhu kada joj je Sarasa kapke premazal
a tamom i uplela jasminove pupoljke u pundu? Jaya je sigurno pomislila kako bare
m ove veèeri neæe biti gladna. I nakon te veèeri vi e nisu bili.
Jaya nije stajala na cesti i pozivala na ljubav. Sarasa Mami je stvorila tanki s
loj po tenja oko toga stoje Jaya èinila. Mu karci koji su ivjeli u domu za samce treb
ali su nekoga da im kuha, rekla bi. To je sve to je Jaya radila, tvrdila bi kada
bi netko upitao. "Lijepo se prema njoj pona aju i velikodu ni su," dodala je.
Uskoro je to postao poznati prizor; slijepi Srini kako se pretvara daje automobi
l dok trèi uz sestrin bok svake veèeri dok idu prema domu za samce. Parp ... par
p ... trubio je ustima dok su prelazili cestu. Vroom ... vroom ... derao se, dok
je ona urno nastojala pobjeæi od znalaèkih pogleda susjeda koji su bili poput ot
rovnih strelica.
to li mrtvi misle o potpunoj zbrci nastaloj zbog njihova odsustva? Subramani Iyer
? Appa? U nekom prividnom kraljevstvu, da li se prevræu u boli i alosti? Ilije za
ista smrt ono to govore? Moguænost da se sve napusti. Da se prestane brinuti. Da
se bude slobodan.
Na poèetku cijelo susjedstvo je sa zaprepa tenjem gledalo to se dogaða. Zatim su po
èele glasine o tome to se dogaða. Zaba urene glasine o drskom pona anju Sarasa Mami.
O posljedicama takvog pona aznja za po teno ime Subramani Iyera. Za brahmansku zajed
nicu. Za ene opæenito. Zar nije bilo nekog èasnijeg naèina za pre ivjeti?
97
Anita 9{air
"Reci mi kako?" Sarasa je upitala susjedu koja je odluèila obratiti joj se. "Ja e
lim raditi. Bilo to da zaradim za ivot. Obi la sam sve kuæe u susjedstvu pitajuæi tr
eba li netko slu avku. I svatko se ponio ba kao ti. Dali su mi aku ri e kao da sam pro
sjakinja i onda me se otresli."
"Ja to nisam uèinila," susjeda se branila,
"Nisi. To to si ti uèinila bilo je jo gore. Sakrila si se u sobu i nagovorila kæer
da ka e kako nisi doma."
"Ali to je istina. Bila sam u kupovini," susjeda je inzi-stirala.
Sarasa je skupila ramena, ne eleæi raspravljati o neèemu to se dogodilo prije par
mjeseci. Nadala se da æe njena utnja otjerati susjedu s njenoga praga. Bila je sv
jesna da ona nije bila iskreno zabrinuta susjeda, nego zla i znati eljna osoba.
"Ali, ba ovo?" susjeda je bila uporna, otvoreno pokazujuæi gaðenje na svom licu,
savijajuæi usne, zate uæi nozdrve i ma uæi rukama.
"Da sam mlaða, ja bih prodala sebe da nahranim i obuèem svoju obitelj. Ali ovo t
ijelo je umorno. Nijedan mu karac od njega nema koristi. Osim toga, ona nije u vez
i s vi e mu karaca. Postoji samo jedan èovjek. Redovit. I ona je zadovoljna."
"Ti si tako odvratna. I neprirodna. Koja majka bi govorila da joj kæer ima redov
itog mu karca?"
Od te veèeri, za brahmansku zajednicu tog susjedstva, obitelj iz kuæe br. 21 je
zauvijek prestala postojati.
Bilo je zaista dobro to nisu ivjeli u agraharamu, Akhila je pomislila. U bramansko
m getu èak i zrak je ulazio kroz uske otvore, gdje oker pruge nacrtane na bijeli
m ispranim fasadama sugeriraju strogost misli i uskogrudnost, gdje pedantni kola
mi od ri ina bra na sprjeèavaju dolazak novih misli i ideja, a bilo koja vrsta
98
 ensi<j. /(upe
drugaèijeg pona anja je podlo na cenzuri i potpunoj izolaciji.
Kada bi neki lutajuæi bog pro ao pokraj njih, Akhila bi èesto pomislila, prepoznao
bi agraharam na prvi pogled. Kuæe pritisnute jedna uz drugu, kao kakva egzotièn
a vrsta gusjenice, s milijun utih i bijelih nogu koje gaze jedna drugu, emitiraju
æi zapanjujuæe jedinstveni vonj asafoetide i sapuna.
Pa ipak, iako nisu ivjele u agraharamu, brahmanska zajednica se pona ala kao da jes
t. Iz tog razloga, Sarasa, njena kæer kurva, slijepi sin i uskoro ostale kurve k
æeri su iskljuèene iz zajednice. Za Ammu ovakva sudbina je bila mnogo gora nego
smrt. to drugo je najva nije za brahmana nego da kao takav bude prihvaæen od brahma
nskog svijeta?
"Pogledaj tko je ovdje," Akhila reèe ispod glasa. Ali Amma je odbila zagristi ma
mac. Pretvarala se daje nije èula i zurila pravo u horizont, eljno oèekujuæi auto
bus da stigne i odveze ih odavde prije negoli je Akhila uèinila ne to jako neugodn
o. Na primjer, krenula im u susret i zapoèela razgovor.
"To su Java i njena mama koje stoje tamo prijeko," Akhila je nastavila. "Zar ne e
li razgovarati sa Sarasa Mami? Ona ti je jednom bila najbolja prijateljica, zar n
e? Za to neæe ? Nitko neæe znati. Tako smo daleko od kuæe. Ili ne eli imati nikakve ve
ze sa enom za koju ka u daje natjerala vlastitu kæer u prostituciju?"
Amma zategnu svoje usne i odbrusi. "Hoæe li prestati veæ jednom?"
"Ne budi tako zla," doda nakon kratke pauze.
"Tko je ovdje zao?" Akhila planu, ljuta na ton majèina glasa." Ti optu uje mene da
sam zla? Ne ja. Ti i tvoji brahmanski prijatelji su otjerali jadnu enu i njenu ob
itelj."
"Voljela bih da to nije istina. Ali kada netko ivi u jednoj zajednici, mora se po
na ati prema odreðenim
99
Anita 9{air
pravilima i oèekivanjima. Ja nisam nikakva revoluci-onarka koje se mo e suprotstav
iti veæini. Ja sam jedna jednostavna ena. Udovica. I ja moram pripadati zajednici
u kojoj ivim."
"Zar ne shvaæa da smo i mi mogli biti u istoj situaciji, Amma?" Akhila tiho upita
.
"Znam da smo i mi mogli tako proæi. To je i razlog to nikada ne ka em ni ta protiv nj
e, bez obzira koliko je drugi napadaju." I tada se Amma okrenula prema Akhili i
polo ila ruku na njeno rame. "Alija sam imala tebe."
Akhila je osjetila te inu mamine ruke na sebi. Amma je imala nju daje spasi od mog
uæeg poni enja i siroma tva. Amma je imala Akhilu koja je zamijenila njenog supruga
kao glavu kuæanstva. Amma je imala nju -Akhilu. Akhilandeswari. Slu avku svih svje
tova, a gazdaricu ba nijednoga.
Jedna od stvari koja joj je najvi e smetala je ta stoje nitko vi e nije zvao njenim
imenom. Braæa i sestra su je uvijek zvali Akka. Starija sestra. Na poslu, njene
kolege su je zvali Madam. Sve ene su bile Madam, a svi mu karci Gospoðini. Amma ju
je odnedavno poèela zvati Ammadi. Izgledalo je kao uvreda na njen status domaæin
a daje zovu Akhilom.
Pa tko je onda bila Akhilandeswari? Je li ona uopæe postojala? Ako jeste, to je b
io njen identitet? Bi li joj srce ubrzano zakucalo kada bi ugledala stablo manga
u cvatu? Bi li kapi ki e koje padaju na njeno golo tijelo poslale trnce niz njenu
kièmu? Je li pjevala? Je li sanjala? Je li plakala bez nekog razloga?
Akhila bi se èesto sjetila jednog tamilskog filma koji je gledala prije nekoliko
godina. O eni kao ona koja je bila osuðena da bude ni ta vi e nego puka radnica. eni
koja je odustala od vlastitog ivota i ljubavi zbog svoje obitelji.
Kada je film stigao u kina blizu njih, Amma i ona su ga oti le pogledati. Iako su
dosta proèitale o filmu i ka-
100
ensl(i /(upe
rakteru junakinje, film ih je obje prenerazio. Akhila bi mogla biti ta junakinja
iz filma, a nesreæa mlade ene Akhilina. Odgledali su film u potpunoj ti ini, a kad
a se na pauzi upalilo svjetlo, Akhila je primjetila kako majka izbjegava njen po
gled. Te veèeri nisu mnogo razgovarale i Amma je oti la ranije leæi. Akhila nije m
ogla zaspati. Gledala je u Padmu koja je sklupèana spavala pokraj nje. Padma se
razvijala u enu. Lice joj je izgubilo bebastu okruglost i njene osobne crte lica
su se poèele polako nazirati. Da imam mu karca koji me ludo voli i eli me o eniti, da
li bih ga ostavila zbog Padme, Akhila se pitala. Ne, ne bih, rekla je sama sebi
. Okarakterizirala je film kao glupu sentimentalnu sapunicu i okrenula se na svo
ju stranu kreveta. U tim danima bila je jo dovoljno mlada i smatrala da ova sada nj
a situacija neæe trajati do kraja njenog ivota. Jednog dana, i ona æe imati svoj
dom, i vlastitu obitelj.
Ali deset godina kasnije, kada bi se Akhila sjetila filma, osjetila bi jezu u sv
om tijelu. Hoæe li i njen ivot zavr iti kao ivot ene na filmu?
Akhila sebi nikada ne bi dopustila da razmi lja o tim stvarima. To bi znaèilo ulaz
ak na veoma opasan teritorij. Umjesto toga, na svoj trideset peti roðendan odluè
ila je pro iriti svoje znanje.
Krenula je na sveuèili te, odsjek umjetnosti. Odabrala je povijest kao glavni pred
met. Vjerojatno nema nikoga pogodnijeg za studiranje povijesti od usidjelica, po
mislila je. Da prati uspone i padove civilizacija. Da sazna intri-gante detalje
koje su naveli odreðene dinastije da se pona aju na odreðeni naèin. Da promatra sa
strane raz-motavanje svijeta i ivota. Da èita o vladarima i ljubavnicama, ratovi
ma i herojima, da promatra, i ni ta vi e.
To je bila Katharina Webber koja je donijela jaje u Akhilin ivot.
101
Anita 9{air
pravilima i oèekivanjima. Ja nisam nikakva revoluci-onarka koje se mo e suprotstav
iti veæini. Ja sam jedna jednostavna ena. Udovica. I ja moram pripadati zajednici
u kojoj ivim."
"Zar ne shvaæa da smo i mi mogli biti u istoj situaciji, Amma?" Akhila tiho upita
.
"Znam da smo i mi mogli tako proæi. To je i razlog to nikada ne ka em ni ta protiv nj
e, bez obzira koliko je drugi napadaju." I tada se Amma okrenula prema Akhili i
polo ila ruku na njeno rame. "Alija sam imala tebe."
Akhila je osjetila te inu mamine ruke na sebi. Amma je imala nju daje spasi od mog
uæeg poni enja i siroma tva. Amma je imala Akhilu koja je zamijenila njenog supruga
kao glavu kuæanstva. Amma je imala nju -Akhilu. Akhilandeswari. Slu avku svih svje
tova, a gazdaricu ba nijednoga.
Jedna od stvari koja joj je najvi e smetala je ta stoje nitko vi e nije zvao njenim
imenom. Braæa i sestra su je uvijek zvali Akka. Starija sestra. Na poslu, njene
kolege su je zvali Madam. Sve ene su bile Madam, a svi mu karci Gospoðini. Amma ju
je odnedavno poèela zvati Ammadi. Izgledalo je kao uvreda na njen status domaæin
a daje zovu Akhilom.
Pa tko je onda bila Akhilandeswari? Je li ona uopæe postojala? Ako jeste, to je b
io njen identitet? Bi li joj srce ubrzano zakucalo kada bi ugledala stablo manga
u cvatu? Bi li kapi ki e koje padaju na njeno golo tijelo poslale trnce niz njenu
kièmu? Je li pjevala? Je li sanjala? Je li plakala bez nekog razloga?
Akhila bi se èesto sjetila jednog tamilskog filma koji je gledala prije nekoliko
godina. O eni kao ona koja je bila osuðena da bude ni ta vi e nego puka radnica. eni
koja je odustala od vlastitog ivota i ljubavi zbog svoje obitelji.
Kada je film stigao u kina blizu njih, Amma i ona su ga oti le pogledati. Iako su
dosta proèitale o filmu i ka-
100
enski /(upe
rakteru junakinje, film ih je obje prenerazio. Akhila bi mogla biti ta junakinja
iz filma, a nesreæa mlade ene Akhilina. Odgledali su film u potpunoj ti ini, a kad
a se na pauzi upalilo svjetlo, Akhila je primjetila kako majka izbjegava njen po
gled. Te veèeri nisu mnogo razgovarale i Amma je oti la ranije leæi. Akhila nije m
ogla zaspati. Gledala je u Padmu koja je sklupèana spavala pokraj nje. Padma se
razvijala u enu. Lice joj je izgubilo bebastu okruglost i njene osobne crte lica
su se poèele polako nazirati. Da imam mu karca koji me ludo voli i eli me o eniti, da
li bih ga ostavila zbog Padme, Akhila se pitala. Ne, ne bih, rekla je sama sebi
. Okarakterizirala je film kao glupu sentimentalnu sapunicu i okrenula se na svo
ju stranu kreveta. U tim danima bila je jo dovoljno mlada i smatrala da ova sada nj
a situacija neæe trajati do kraja njenog ivota. Jednog dana, i ona æe imati svoj
dom, i vlastitu obitelj.
Ali deset godina kasnije, kada bi se Akhila sjetila filma, osjetila bi jezu u sv
om tijelu. Hoæe li i njen ivot zavr iti kao ivot ene na filmu?
Akhila sebi nikada ne bi dopustila da razmi lja o tim stvarima. To bi znaèilo ulaz
ak na veoma opasan teritorij. Umjesto toga, na svoj trideset peti roðendan odluè
ila je pro iriti svoje znanje.
Krenula je na sveuèili te, odsjek umjetnosti. Odabrala je povijest kao glavni pred
met. Vjerojatno nema nikoga pogodnijeg za studiranje povijesti od usidjelica, po
mislila je. Da prati uspone i padove civilizacija. Da sazna intri-gante detalje
koje su naveli odreðene dinastije da se pona aju na odreðeni naèin. Da promatra sa
strane raz-motavanje svijeta i ivota. Da èita o vladarima i ljubavnicama, ratovi
ma i herojima, da promatra, i ni ta vi e.
To je bila Katharina Webber koja je donijela jaje u Akhilin ivot.
101
Anita 9{air
Katharina je bila Akhilina najbolja prijateljica. Iako je radila vi e od esnaest go
dina u istom poreznom uredu, tamo nije stekla nijednog prijatelja. Svi su bili r
adne kolege s kojima je dijelila sate provedene na poslu i ni ta vi e od toga. Neki
od njih su poku ali uspostaviti kontakt, ali Akhila je vi e voljela ostati na distan
ci od njih i njihovih ivota. Bila je jedina neudana osoba u cijelom uredu od dvad
eset i èetiri slu benika. I nisu imali nièeg zajednièkoga. Kako je ona mogla razum
jeti zabrinutost jednoga oca kada mu je dijete stalno bolesno? Ili majèine rados
ti kada joj dijete napravi prve korake? Taj svijet nije bio njen svijet.
Iz Gurukula faze u svom ivotu odmah je pre la u Vanaprastha.I nije eljela dio neèije
g tuðeg karmièkog toka.
U taj ured mu eva i ena Katherine i Akhila su bile ubaèene zajedno. Katherine Webbe
r je bila prebaèena iz Bangelorea. Obitelj joj je ivjela u Madrasu i nakon dosta
uvjeravanja, uspjela se prebaciti u ured u istom gradu. Akhila je voljela Kather
ine. Sviðale su joj se haljine do pola koljena koje je nosila i neobuzdanu smeðu
kosu koja joj je uokvirivala lice. (Jedini put kada ju je Amma ugledala, mraèno
je pro aptala. Zar nemaju ulja u svojoj kuæi? Da sam ja njena majka, premazala bi
h joj kosu uljem i zaèe ljala bih je unazad u lijepu punðu. to je njenoj majci daje
pu ta neudanu da hoda okolo s kosom pu tenom niz leða i nogama izlo enim na pogled ci
jelom svijetu!)
Akhila je voljela naèin na koji je Katherine govorila bez prestanka, zaustavljaj
uæi se jedino zbog hihota. Ali voljela ju je najvi e vjerojatno iz razloga stoje o
sim nje bilajedina osoba koju je znala da nije bila optereæena s èetiri kutna ka
mena grihasthashrame - mu , beba, dom, svekrva.
"Za to si tako bliska sa Angloindijkom?" arala, vi a slu benica, promrmlja jednog dana
dok su listale dokumente.
102
enski ((upe
"Za to? to je u tome lo e?" Akhila tiho upita.
"Nema ni ta lo e. Ali ti zna to ka u o Angloindijcima. Jedu govedinu i tijela im smrde.
I mu karci i ene pu e i piju. Nemaju moralne standarde kao mi Hindusi. Ako tra i prijate
lja, ima toliko drugih ena u uredu. Svi iz po tenih obitelji, kao stoje i tvoja," ar
ala reèe, priti æuæi ka iprst na vla nu spu vicu i okreæuæi sljedeæu stranicu.
"Ne budi glupa!" Akhila planu. "Katherine je dobra djevojka i po tena jednako kao
ti i ja. Samo zato to nije Hindu, ne znaèi odmah daje nemoralna osoba."
arala se namr ti i odgovori, "Jednog dana æe i sama to otkriti."
Saralino upozorenje je jo vi e uèvrstilo njihovo prijateljstvo. Katharina i Akhila
su se postepeno upustile u razgovor. Ne uobièajeno èavrljanje kao na poèetku, ne
go ozbiljan razgovor o stvarima koje su im u ivotu bile va ne. Katherine je isprièa
la Akhili o njenom tati; uèitelju klavira koji je bio opijen sreæom dok je svira
o klavir, a opijen jeftinim alkoholom u sva druga vremena. Isprièala joj je
0 svojoj mami od koje je naslijedila blijedu put, smeðu kosu i naklonost prema m
u karcima s rupicom na bradi
1 brkovima (njen tata je imao oboje). Isprièala je Akhili i o njenoj braæi i ses
trama koji su uspjeli pobjeæi od zagu ljive atmosfere natopljene oèevim alkoholom
i majèinim nezadovoljstvom, i zapoèeli svoje ivote negdje drugdje. Tada je rekla
Akhili o Ravmondu, svom mladiæu koji se odselio u Melbourne i posve na nju zabor
avio. Ona je bila bliska du a koja je znala kako je biti kao ona - neudana i bez p
artnera.
Dijelile su tajne i ruèak. Katherine je voljela hranu koju je Amma kuhala - ri u s
okusom limuna i kokosa, idli i vadu, puri i kormu. Akhira je zauzvrat u ivala u s
endvièu s maslom i d emom koji bi Katherine zasebno umotala za nju. A onda jednog
dana Katherine je otvorila svoju kutiju s ruèkom i izvadila jaje.
103
Anita 9{air
Akhila nikada prije nije imala prilike vidjeti jaje iz takve blizine. Promatrala
je Katherine kako kucka jajetom o stol i primijetila cik-cak pukotinu koja se p
ojavila na ljusci. Gledala je kako Katherine polako odvaja komadiæe ljuske i pom
islila kako ne postoji ni ta to bi èovjeku pru ilo vi e zadovoljstva od toga. Zatim, ka
o ruska lutka (Babu ka), ljuska je otkrila jo jedan sloj bijeloga. to lije unutra? N
a to li miri e? Kakvo li je na dodir?
Akhila osjeti potrebu to saznati i prije nego li se mogla zaustaviti, upita, "Mo
gu li dobiti jedan griz?"
Nakon prvobitnog iznenaðenja Katherine odgovori, "Naravno."
"Evo, izvoli," reèe, pru ajuæi Akhili oguljeno jaje.
Primila ga je u ruku oprezno. Jaje je bilo hladno i glatko na njenom dlanu. Slje
deæi put sama æe ga oguliti. Ali sada kada gaje dr ala u ruci, osjetila je strah. t
o bi Amma rekla da zna? Akhila nikada nije uèinila ni ta slièno.
"Pojedi ga s ovim," Katherine reèe, i pospe ga sa solju i paprom. Tada se zahiho
ta. "Moja mama bi uvijek rekla da jesti jaje bez soli i papra je isto kao ljubit
i mu karca bez brkova."
"Zaista?"
Katherine se zahihota jo vi e. "Oh, ja sam zaboravila. Pa ti se nikada nisi ljubila
."
Akhila skupi ramena i zagrize jaje. Prvi zalogaj nije proizveo nikakav efekt. Ni
ti sviðanje niti odvratnost.
"Bjelanjak je bezukusan," Katherine reèe kada primijeti iznenaðenje na Akhilinom
licu.
Tada se pojavi mali komadiæ utoga. umanjak se izmrvio u njenim ustima, obla uæi joj
jezik, zadr avajuæi se na njenom nepcu i klizeæi polako niz grloi stvarajuæi osjeæ
aj naslade i zadovoljstva.
"Vidim da ti se sviða," Katherine reèe, zapanjena to je jedno obièno jaje uèinilo
za Akhilu. "Izgleda da bih ti ponekad trebala donijeti jaje za ruèak.
104
enski kupe
Akhila zaklima glavom, jo uvijek pod dojmom onoga stoje napravila. Ona je zaista
pojela jaje.
Cijelu tu godinu Akhila je potajno u ivala u tvrdo kuhanim jajima. Usprkos vjerova
nju Katherinine mame, ona nije trebala niti sol niti papar. Voljela ih je bez ik
akvih zaèina tako da mo e osjetiti prozirnu bjelinu bjelanjka, jarku utinu utanjka,
spojeni u u itku zabranjenog zadovoljstva.
Tada su stigli Katherinini iseljenièki papiri. I la je za Australiju gdje ima pede
set dva roðaka, osam strièeva i dvanaest teta, rekla je. Oni æe joj pomoæi da se
skrasi, upoznati je s njihovim prijateljima i omoguæiti joj novi ivot.
Akhila je znala da ivot vi e nikada neæe biti isti. Kupila joj je uski zlatni prste
n s biserom za rastanak. Zauzvrat Katharina je njoj kupila par sandala s visokom
petom i ru za usne. "Akhila, ti si veoma privlaèna ena. Ovo je samo da te uèini j
o ljep om. Tebi je samo trideset i est. Prestani se pretvarati da ti je pedeset," re
kla je, pola uæi ukusno umotani poklon na Akhilin stol.
Akhila se zahvalno nasmije ila, znajuæi da nikada neæe upotrijebiti niti jedan od
Katherininih darova. Potom Katherine stavi na stol plastiènu vreæicu iz supermar
keta i promrmlja urotnièki, "Pogledaj unutra."
Akhila zaviri unutra i ugleda ne to to je izgledalo kao plastièna kutija za jaja.
"Unutra su èetiri jaja," Katherine nastavi aputati "za tebe da ih ponese doma. Mo da
ih mo e negdje skriti i kuhati ih kada ti mama spava. Zna li kako se kuha jaje? Sam
o napuni lonèiæ s dovoljno vode da pokrije jaje i pusti da vrije osam minuta. Za
tim ga polij hladnom vodom i bit æe èvrst i ukusan. Ako ga kuha samo pet minuta,
bjelanjak æe se skuhati, a umanjak ostati polu-gotov. To je isto lijepo. Probaj i
meko kuhano jaje. Mislim da æe ti se svidjeti."
Akhila je ostavila vreæicu pokraj sebe i pitala se to s njom uèiniti. Mo da bi je m
ogla ostaviti u vlaku i to bi
105
Anita 9{gir
onda bio kraj. Ali kada je do la na red Akhilina stanica, ona ju je ponijela sa so
bom. Dok je koraèala doma, planirala ju je ostaviti iza nekog grma, ali kada je
skrenula u svoju ulicu, znala je da æe ih donijeti kuæi i o tome reæi majci.
Amma je prihvatila njenu ljubav prema jajima isto kao stoje trpjela mu evljevu nav
iku mrkanja duhana. Nije to bila dobra navika, ali moglo je biti i puno gore. to a
ko je Akhila umjesto toga poèela jesti meso? Jaje u mnogo èemu mo e biti slièno ml
ijeku. Jedino to je Amma tra ila je da jaja budu kupljena u gradu, a ljuska baèena
diskretno i dalje od njihovog doma i susjeda.
Akhila bi kuhala i jela jaja u majèinoj kuhinji. Amma joj je dala lonèiæ, lièicu
s dugom dr kom te malu zdjelicu koji su èuvali u udaljenom kutku kuhinje kada nisu
bili u upotrebi.
Sva Akhilina istra ivanja i magièna otkriæa ostala su zatvorena u krhkoj ljusci ja
jeta. Prvo je bilo savr eno jaje od osam minuta, izrezano i poslu eno na kri ki kruha
s maslacem. Zatim jaje od pet minuta. Akhila bi napravila mali otvor na vrhu i li
èicom sastrugala skoro kuhani bjelanjak i jo uvijek teèni utanjak. Ali s jajetom o
d tri minute Akhila je postala zaista odva na. Jaje od tri minute je bilo skoro sa
svim sirovo i ona bi ga jednostavno sasula niz grlo bez imalo oklijevanja. Ali m
oralo je biti veoma vrelo. Jednom je èak probala izmije ati jaje u solju mlijeka.
Zamalo je povratila. Za Akhilu jaje je bilo jaje jedino kada je bilo okru eno ljus
kom i kr teno uzavrelom vodom.
Akhila - usidjelica, dr avna slu benica, povjesnièar, konzument jaja, prisjeæala se
godina koje su pro le. Kako su sjeæanja lako navirala veèeras. Kako je lako sjetit
i se svega dok je kupe ljulju kao i smirivao svojim ritmom; kao majka koja je milo
vala djetinje èelo i govorila: Dijete razmisli. Dijete nastavi sanjati ...
106
ensf(i /(upe
Akhila se polako digla na laktove i pogledala van. Krajolik obasjan mjeseèinom ur
no je prolazio pokraj nje. Sheela je napokon rekla daje spremna iæi spavati. Zaj
edno su podigle srednji le aj i sada je le ala tu, savijena, jo uvijek sti æuæi svoju k
o nu torbi na grudima.
Sheela i Janaki. Dva kraja istog spektra. Mlada djevojka, stara ena, ali ipak kak
o su razlièiti njihovi ivoti bili od njenog. One su mogli biti ona, Akhila pomisl
i. Ona je mogla biti one. Svaka se suoèavala sa ivotom i poku avala naæi smisao u n
jegovoj neizvjesnosti. Ako one to mogu uèiniti, na naèin na koji najbolje znaju,
za to ne bih mogla i ja? S tom mi lju Akhila osjeti radost. Traèke nade koji zagoli
ca e njenu utrobu i um. Oèekivanje da ono stoje naumila uèiniti neæe biti uzalud.
Da æe na kraju pobijediti bez obzira na naèin.
Akhila se ponovno spusti na le aj. Glasno parenje kotaèa i ine je odjekivalo u njen
oj glavi. Navukla je plahtu do brade i zatvorila oèi. Po prvi put osjeæala se za t
iæenom. Za tiæenom od same sebe. Vlak je znao kamo ide. Ona mu nije morala reæi to
da radi. Vlak æe ostati budan dok ona spava.
Akhila, pa ena, ma ena, za tiæena, osjeti kako joj se oèi polako zatvaraju. Ovo je bio
odmor od stanja koji se zvao Akhila. Sanjala je:
Akhila je mala djevojèica. U kupeu je. Kupeu prvog razreda. Svi su tu - Appa, Am
ma, Naravan, Narsi i Padma. Putuju za Vishakapatam. Za to tamo. Akhila ne zna. Ali
zna daje to daleko mjesto i pokraj mora. Krajolik je nepoznat - pje èane dine i m
ore koje je gotovo nepodno ljivo plavo. Appa je sretan. Smije se. Amma takoðer. De
èki se igraju s autiæem dok Padma glasno pjeva. Akhila je tako sretna da æe joj
srce iskoèiti iz grudi.
Amma otvara ogromnu korpu s ruèkom koja stoji na malom stoliæu prièvr æenom ispod
prozora. Zdjelice i zdjelice njene ukusne hrane. Mvsorepak pun maslaca i okrugli
smeði cheeda. Ri a s kokosom i pulivodhare.
107
Anita 9{air
Ri a sa skutom posuta narom kao rubinima, re njima chillija kao emeraldima i korijan
derima.
Jeli su. Akhila osjeæa miris origana u murukku. Njena slanost ispunjava joj usta
. Mrvica je zapela za kut usana. Jezikom ju je polizala i progutala.
Appa je ustao i èe lja svoju kosu gledajuæi se u ogledalo. Nasmije i se svom odrazu
i reèe, "Idemo malo odspavati."
Akhila se èudi ovom novom Appi koji se ne mo e prestati smije iti.
Legli su. Ovo je kupe prvog razreda. Imaju samo èetiri le aja. Amma i Appa imaju p
o svoj le aj. Djeèaci dijele jedan, a djevojèice drugi. Akhila polo i svoju ruku oko
Padmina struka i tiho zapjeva.
Akhila se iznenada probudi. Kupe je potpuno obavljen tamom. Nema nikoga. Sama je
. "Amma, Appa," zvala je. Nema odgovora.
"Naravan, Narsi, Padma, gdje ste?" sada veæ plaèe. Si la je dolje. Kupe je potpuno
prazan, pomisli. Tada ugleda èovjeka kako sjedi pokraj prozora. Ona se naglo ok
renu i vidje daje zasun na vratima zatvoren.
"Tko ste vi? to radite ovdje?" Zahtijevala je odgovor. Glas koji je iza ao iz njeni
h usta bio je glas odrasle osobe. Akhila vi e nije bila mala djevojèica.
"Ti me ne zna ," on reèe. "Alija znam tebe. Ja znam sve o tebi."
" to ... to s tim mislite?" upita zbunjeno.
"Ti si Akhila," reèe i priðe joj. "Ti si Akhila, ena. Svi ostali su zaboravili na
enu u tebi. Ali ja je vidim. Vidim elju u njenim oèima, boje u njenom srcu."
Glas mu je dubok i promukao. Akhila osjeæa kako se taj glas ovija oko nje. Piton
koji ju privlaèi u svoj zagrljaj.
"Zar me ne zna , Akhila?" Upita je. "Zar me zaista ne zna ? Promisli. Dobro promisli
."
Ali Akhila se ne mo e sjetiti. Jedino to zna je da iznenada osjeæa èudan zanos. "Da
," reèe. "Da, ja vas se sjeæam."
108
enski kupe
"Sjeæa li se ovoga?" reèe i preðe svojim ka iprstom po njenim usnama. Ona zadr i dah.
Trebala bi se osjeæati veoma ljutito, ona to zna. Ali nije. Osjeæa elektriène ok
ove koji prolaze njenim tijelom.
Njegov ka iprst se polako spusti na njenu bradu. Ona zatvori oèi dok osjeæa njegov
dah na svojim kapcima. Izvila je vrat. Njegov prst i dalje klizi prema dolje. P
relazi polako niz njenu ruku i izmeðu prstiju. Ona zastenja.
"Da li se ovoga sjeæa ?" upita je.
Ona se ne sjeæa. Osjeæaji su novi, ali boji se ako to prizna, on æe stati. "Da,
da," moli ga.
Prstom joj je otvorio sari. Od èistog sifona. Skliznuo je lagano. Jezero utog sif
ona koji le i na njihovim nogama. On joj je dotaknuo dojke. Prvo jednu, a zatim i
drugu. Ona eli da joj rastrgne bluzu i privuèe je sebi. Prsti joj brzo otkopèavaj
u dugmad. On mrmlja, " , , ne jo ."
Lagano prstom kru i oko njenih bradavica kroz tkaninu. Bolna napetost joj je ispun
ila cijelo tijelo. Nagnula se prema njemu.
Iznenada se otvori e vrata kupea. Tu su bili svi. Appa i Amma, njena braæa i sestr
a - samo vi e nisu bili djeca. "Ti bestidno stvorenje. Ti drska mala kurvice." App
a je grmio.
"Kako si mogla?" Amma je plakala.
" to to radi ?" braæa su joj vikala i okrenula glavu na drugu stranu, postiðeni po udo
m koja joj se vidjela na licu.
Akhila osjeæa kako joj krv kola u lice. "Evo, pokrij se ovim," Padma reèe, odras
la Padma i dobaci joj ruènik.
"Ja ... ja ..." Akhila poku a objasniti.
"Nemoj se uznemiravati zbog njih," glas je aputao u njeno uho. I dok su ih oni pr
omatrali, rukama joj je obuhvatio grudi. Stiskao ih je i trljao joj bradavice pa
lcem i ka iprstom. I Akhila vi e nije marila ni za koga. Jedno-
109
Anita 9\[air
stavno se naslonila na njegovo tijelo i zatvorila oèi. Nikada se nije osjeæala b
olje. Èula je kako su se zalupila vrata kupea.
Akhila se naglo probudi. Gdje sam? Upita se, gledajuæi divlje oko sebe. Sve je t
ako nepoznato ... i tada se polako prisjeti.
Pomisli na svoj san i zarumeni se. Preðe rukom preko grudi. Bradavice su jo uvije
k bile èvrste. Kako uopæe mogu sanjati takav san?
Vidjela je kako Margaret otvara vrata kupea. "Moram iæi na WC," reèe mlada ena.
Vlak je mirovao. Akhila pogleda kroz prozor. Bilo je to zaustavljanje izvan vozn
og reda u pustopoljini. Akhila pogleda na sat. Èetiri i petnaest. Niti noæ niti
dan. Bila je to ura procjena kada se snovi ru e, a strahovi izlaze na povr inu.
Margaret se vratila. "Vlak ovdje stoji vi e od dvadeset minuta. Mene je probudio n
eèiji plaè." Akhila nesvjesno prinese ruku svojim ustima. Zar je bila tako glasn
a u svom po udnom snu?
"Bila je to djevojka. Ona je plakala u snu." Margaret reèe.
"Izgleda daje nitko drugi nije èuo," reèe. "Zato sam si- la dolje i probudila je.
Sada ponovno spava."
Le eæi na svom donjem le aju, Akhila zamisli mladu djevojku iznad nje, sklupèanu kak
o spava.
"Bojim se da ne smijem ponovno zaspati," Margaret reèe. Vlak sti e u Coimbatore u
pet ujutro i ako sada za-spem, neæu se probuditi na vrijeme. Propustit æu svoju
stanicu."
Nagnula se preko svog srednjeg le aja i pogledala na usnulu Janaki. " teta je to ne s
pavamo na istoj strani ili barem da mogu sklopiti svoj le aj. Bilo bi nam ugodnije
razgovarati."
110
ensl(i.lqipe
"Èula sam kako ste ti i djevojèica prièale." nastavila je Margaret. aputala je ka
o da nije eljela da nitko drugi èuje njihov razgovor. "Jo nisam bila zaspala."
Akhila nije odgovorila. Margaret ionako nije oèekivala nikakav odgovor, pomisli.
"Razmi ljala sam ... o nama, enama u ovom kupeu. Ne mislim na enu na gornjem le aj u n
iti na Sheelu. One se ne raèunaju ... u odreðenom smislu. Mislila sam na Janaki
i Prabha Devi. ene kao ti i ja, i nisam mogla prestati razmi ljati kako sam se osje
æala ljutito, ne, mo da ljutnja nije prava rijeè, i kada sam vidjela tvoje lice do
k je Janaki pripovijedala o sebi. Vidjela sam kako si se nesigurno osjeæala. Kao
da si pogrije ila i ... mislila sam, èak i ako Prabha Devi isprièa svoju prièu, k
oliko li je njen ivot drugaèiji od Janakinog? To me je brinulo. Razumije li to ti p
oku avam reæi?
"One su fine ene, ali su taj tip koji se ne osjeæa potpunim bez mu karca. One æe mo d
a reæi drugaèije, ali ja prepoznajem njih i ene poput njih. Duboko u njihovim src
ima one osjeæaju da svijet ne treba neudane ene."
Zaustavila se na tren kao da odluèuje u kojem pravcu da nastavi." Èinjenica je,
kako ja to vidim i ivim, je da ena treba mu karca, ali ne zato daje napravi potpunom
. Vjerojatno se pita - to ona zna? Udana ena koja tvrdi da ne treba mu karca ...
"Zato æu ti reæi o Ebu i meni. I kada zavr im, razumjet æe za to sam rekla da ena u bi
ti ne treba mu karca. Daje to u stvari mit koji su mu karci nastojali pretvoriti u r
ealnost."
"Zna li za to sam ja bila u Bangalore?"
Akhila odmahnu glavom. Bila je iznenaðena intenzitetom Margaretinih rijeèi. Kakv
o æe zapanjujuæe otkriæe uskoro od nje èuti?
"Do la sam ovdje da dovedem supruga u kliniku. U mjesto gdje ljudi idu da bi povra
tili svoju normalnu te inu i svoje ivote. On ide u tu kliniku svake godine. Ebu to
111
Anita 9{air
treba. Ne znam za druge, ali efekti re ima u klinici nemaju dugoroèan utjecaj na n
jega. Prvih par dana on uspije postati onaj stari Ebe. Zbog toga poèinje osjeæat
i da je uspio povratiti kontrolu nad svojim ivotom. Ali tada ja moram ponovno usk
oèiti i otrgnuti je od njega. Jednom kada to uèinim, Ebe postane beznaèajan."
112
6
Sumporna kiselina
Bog nije uèinio Ebenezera Paulraja debelim èovjekom. Ja sam to uèinila. Ja, Marg
aret Shanthi, uèinila sam to iz èiste osvete. Da uni tim njegovo samopo tovanje i pr
otresem temelj njegovog biæa. Da oslobodim ovaj svijet od stvorenja koji, da je
ostao kakav je bio, vitak, okretan i arogantan, bi nastavio sijati tugu i nesreæ
u oko sebe sa sebiènom rado æu.
Od pet elemenata koji saèinjavaju ivot, ja odreðujem sebe kao vodu. Vodu koja vla
zi. Vodu koja zacjeljuje. Vodu koja zaboravlja. Vodu koja prihvaæa. Vodu koja ne
umorno teèe. Vodu koja isto tako uni tava. Sposobnost da rastvori i uni ti je dio ka
raktera vode koliko i njena vla nost.
U svijetu kemikalija, voda je univerzalni razrjeðivaè. Uvijek pod utjecajem onih
koji su prisutni. Ali zato to sam tako obièna, ne znaèi da sam i tipièna. I to j
e pogre ka koju je Ebe uèinio. Odbacio me je kao nekoga bez ikakvog znaèenja. Tako
da nisam imala drugog izbora nego da mu poka em koja je prava priroda vode i koli
ko su velièanstvene njene sile. I da je voda ta koja u svojim razlièitim formama
oblikuje zemlju, atmosferu, nebo, planine, bogove i ljude, zvijeri i ptice, tra
vu i drveæe, te ivotinje sve do crva, mu ica i mrava. Da su svi oni razli-
113
Anita C\[air
èite forme vode. I da se voda kao takva mora po- tovati, inaèe posljedice mogu bit
i kobne. To je bila prva lekcija koju sam ga morala nauèiti.
Svih ovih godina bila sam zaleðena i u èvrstom obliku. U toj formi moja moguænos
t utjecanja na tok stvari je bila veoma mala. Dozvolila sam sebi da plutam na po
vr ini vremena, nepropusna i ravnodu na na èinjenicu kakav je postao moj ivot.
U mom smrznutom stanju zaboravila sam to znaèi biti voda. I tada je ne to u meni pu
klo. Ne to se dogodilo. Kemijska reakcija.
Postoji tehnièki naziv za vodu u koju sam se ja pretvorila. Superkritièna voda.
Sposobna da rastvori gotovo sve, to kao obièna voda nikada ne bi mogla. Voda s bj
esomuènom estinom koja pali i uni tava otrove, koji ako se ne uni te, ubijaju sve pri
rodno i dobro.
Kada sam se probudila, to jutro se nije razlikovalo od bilo kojeg drugog dana. O
bavila sam svoje jutarnje obveze i oti la u kolu kao i obièno. Par minuta prije zvo
na za jutarnje okupljanje, oti la sam do prozora u svom laboratoriju. Odatle sam m
ogla vidjeti unutarnje dvori te gdje se okupljaju uèenici, uèionice za starije raz
rede i kolsku kapiju. Uobièajen broj zaka njelih uèenika je urio na svojim biciklima
prema kapiji.
Stariji uèenici su rjeðe kasnili. U stvari, stizali su ranije nego stoje bilo po
trebno. U tim dragocjenim minutama pod pa ljivim pogledima, poèela bi razmjena lju
bavnih pisamaca po kolskim hodnicima, istra ivaèki dodiri dok bi se rasplamsavali m
ladenaèki snovi.
Mlaða djeca nisu posjedovala takve hormone koji su ih budili u zoru. I oni æe je
dnoga dana osjetiti breme tinejd erskih godina, prerasti suknjice i kratke hlaèice
i poèeti stizati u kolu mnogo ranije nego stoje potrebno. Ali sada, zaka njeli i b
ez daha od trèanja, jedino to moraju pretrpjeti je uèitelj i de urni uèenik.
114
enski l(upe
Tri minute prije zvona za okupljanje kapija bi se zatvarala. Upravitelj bi zapis
ao imena uèenika koji su ostali iza kapije. Njihova imena bi bila izvje ena na tab
li i zavisno od broja ka njenja bili bi ka njeni.
Izvila sam vrat da bolje vidim de urnog nastavnika. Boga kolskih vrata i djeèja mor
a tog dana. Stav je istovremeno bio poznat i nepogrje iv. Noge malo razmaknute. Ru
ke sklopljene na leðima, tanki tap oko koga su savijeni dugi prsti desne ruke, au
toritet u svakom atomu, uobra ena kreposnost u svakom dahu. Èistokrvni kolski uprav
itelj. I moj suprug. Ebenezar Paulraj.
Nebo je bilo boje svje e lijevanog cinka. Plavkasto srebrna povr ina koja bi polako
oksidirala i formirala sivkasti za titni film kako bi dan prolazio. Oblaci pra ine s
u se uzdizali s prostranih igrali ta. Gdje su stotine nogu protrèale, ni najotporn
ija trava nije mogla pre ivjeti. Poneka travka koja bi se drsko usudila niknuti, b
ez milosti bi bila i èupana i baèena na hrpu komposta po naredbi Ebenezara Paulraj
a - razoritelja travki, tratina i sliènih ljudi.
Stajala sam i promatrala ga dok je nadgledao svoje kraljevstvo. tap je bio njegov
o ezlo; simbol snage kojom je upravljao. Mahao je tapom i, u mislima, vidjela sam
krivinu njegove gornje usne, èula glas koji se nije povisio ni za par decibela,
a ipak je u trenu mogao potpuno samljeti djeèje samopo tovanje. I shvatila sam tad
a da ga mrzim vi e nego to sam ikoga u ivotu mrzila.
Izgovarala sam rijeèi: "MRZIM GA. MRZIM SVOG SUPRUGA. MRZIM EBENEZERA PAULRAJA.
MRZIM GA. MRZIM GA." Èekala sam da èujem udar groma, padanje meteora, tornado, p
je èanu oluju ... nekakav fenomen koji obièno prati slièna znaèajna, a mo da i bogoh
ulna otkriæa.
Nebo je i dalje bilo plavkasto srebreno. Vjetar se skoro potpuno umirio i nje no p
oigravao s listovima fikusa.
115
Anita 9{air
Tada sam znala da su se knji evnost i njeno pretjerivanje ponovno pokazale la nim i
nesuvislim.
Okrenula sam se od prozora. Slabi miris sumpora ispunjavao je prostoriju. Pultov
i su bili ispunjeni blistavom laboratorijskom opremom - tubama, pipetama i lije-
vcima, spremnim za jutro nji pokus. Ovo je bio moj svijet. Svijet koji je uredno p
odijeljen na solidne materije, tekuæine i plinove. Predvidive i metodiène, gdje
sastav elementa odreðuje njegovo pona anje. Ovdje nije bilo mjesta kaosu i izgredi
ma. U mom domu carevao je red i mir.
Osjetila sam olak anje kako prolazi mojim tijelom. Èisto, bezbojno, bezmirisno, gu
sto olak anje.
Vi e nisam bila nesigurna. Moja osjeæanja, koja su dosad odbijala da potvrde svoju
kemijsku strukturu, postala su sasvim jasna.
Toliko dugo vremena, pitala sam samu sebe, to osjeæam prema njemu. Kako netko uop
æe zna voli li, mrzi, ili je potpuno ravnodu an prema mu karcu? Kako netko mo e izmjer
iti svoje osjeæaje? Sa laboratorijskim cijevima i pipetom? S lopaticom ili mo da p
reciznom vagom?
Ali ja sada znam. Mir je ispunjavao svaki moj atom dok sam urila niz stepenice. D
jeca su prolazila pokraj mene u organiziranim kolonama. Postojali su nadglednici
koji su oprezno motrili oba stepeni ta i osiguravali da nema guranja i natezanja.
U oèima Ebenezera Paulraja to je bio jedan od najveæih prijestupa i kazne su bi
le veoma stroge.
Ne bih mogla reæi daje upotrebljavao tjelesno ka njavanje. Ali zato je bio genije
u netjelesnim kaznama. Jednostavno bi otkrio to je taj uèenik najvi e volio i tada
mu zabranio tu aktivnost na tjedan dana, ili èak i du e ako je to bilo potrebno. Z
abrana uporabe knji nice za jednoga. Zabrana igranja hokeja za drugoga. Zabrana uè
estvovanja u nogometnom meèu izmeðu razreda. Zabrana predstavljanja kole na kvizu
. Poku ala sam mu
116
ens((i ((upe
predlo iti da postoje i drugi naèini da se uèvrsti disciplina u djetetu i da nema
potrebe iæi tako daleko u njihovom ka njavanju. Ali on se pretvarao da me ne èuje.
Ebenezer Paulraj ne slu a nikoga drugoga osim samoga sebe.
Potreban je samo jedan pogled na tog èovjeka da shvatite kako sam u pravu. Na na
èin na koji stoji i nadgleda odvijanje kolskog dnevnog rasporeda. Uèenici u redov
ima, manji naprijed, vi i iza. Srednji razredi do vi ih razreda. Braæa, sestre, susj
edi, prijatelji. Mali treberi, veseli mangupi ... Nema veze tko su svi oni, jer i
spred Ebenezera Paulraja svi su svedeni na u utkane spu ve okruglih oèiju, koje upij
aju svaku njegovu rijeè, svaku promjenu u njegovom glasu i grimasu kojom ih doèe
kuje svakoga dana. Ebenezer Paulraj oko sebe iri strah; èisto sumnjam da ga je it
ko ikada od uèenika obo avao i cijenio kao neke druge profesore.
to se tièe ostalih kolega, vidjeli su ga kao njihovog kapetana: dobrog i pravedno
g kapetana.
Oni su na jutarnjim okupljanjima stajali dva koraka iza njega. Samo sam ja, Marg
aret Shanthi, stajala po strani. Pozicionirana iza djece da opomenem aljivðije i
mangupe iz starijih razreda. Ali s mjesta gdje sam stajala, uzdignute glave, vid
jela sam samo jedno lice. Vidjela sam Ebenezera Paulraja onakvog kakav je zaista
bio.
Nekada je izazivao moju ma tu i sijevao mojim mislima savr enom zlatarskom crvenom.
Finom pra inom eljeznog oksida savr enom za poliranje skupocjenih metala, dijamanata
i snova. Ali kao to se eljezni oksid lako mo e pretvoriti u hrdu, zahrðale su i moje
nade o na em zajednièkom ivotu.
Srela sam ga s nepune dvadeset i dvije. Bila sam puna sebe i veoma uspje na. Uprav
o su bili ogla eni rezultati na sveuèili tu, a ja progla ena najboljom studenticom te
generacije. "Najbolji student i magistar kemije. Uvijek je bila dobar student, a
li ovo ..." roditelji su bili vi e
117
Anita 9{air
nego ponosni obja njavajuæi prijateljima. " eljeli bismo da nastavi sa specijalizaci
jom. Doktorira i ode u Ameriku gdje su mozgovi kao njeni na visokoj cijeni," dod
ali bi, sigurni kako su njihovi snovi i moji.
Ja nisam bila sigurna elim li i dalje studirati, ili èak napustiti Kodaikanal gdj
e smo ivjeli. Voljela sam biti doma. Saditi cvijeæe u vrtu, u ivati u popodnevnom o
dmoru, a bio je tu i Ebenezer Paulraj. On se veæ uvukao u moj ivoti i uni tio akade
mske ambicije i elje mojih roditelja. Ebzener Paulraj je elio da ja postanem profe
sor kao i on.
Kroz cijelo sveuèili no kolovanje radila sam vrlo vrijedno da budem najbolja i zato
imala veoma malo vremena za mladiæe i romance. Ponekad bi proèitala kakav ljuba
vni roman i dozvolila sebi malo ma tanja o danu kada æu sresti svog princa na bije
lom konju.
Uvijek sam mislila da fina fizionomija otkriva osjeæajnost. Ebenezarove crte lic
a su bile veoma skladne, bio je visok i vitak, tamnoga tena. Zaljubila sam se u
njega na prvi pogled kada su se mladi okupljali u crkvi. Tko li je taj mladiæ iz
vanrednog izgleda? Pitala sam se gledajuæi ga bez prestanka. Bio je dosta klasiè
no odjeven, bez utjecaja tada nje mode kao na ostalim mladim mu karcima moje generac
ije. Stajao je po strani i tu suzdr anost ja sam protumaèila kao dostojanstvo. On
je bio netko koga bi pisci romantiènih romana sasvim sigurno potvrdili kao pravo
g i ja sam ga htjela bolje upoznati. A kada je poèeo pjevati, znala sam da bih u
èinila sve da budem s njim. Usred pjesme pogledao me je pravo u oèi i nasmije io s
e. On osjeæa isto, sretno pomislih.
Nosila sam svoju sreæu kao dobar dan. Svjetlucajuæi fosfor. Kao krijesnica u mra
ku koja okolo dijeli svjetlost i smijeh.
Dva mjeseca kasnije, prije moguænosti i najmanjeg skandala, Ebzener Paulraj je u
èinio ono to se od njega
118
enski kupe
oèekivalo. Njegovi roditelji su posjetili moje i dan na eg vjenèanja je bio dogovo
ren.
"Malo lukavo stvorenje! Za to nam nisi ni ta rekla o njemu?" zadirkivala me je moja
starija sestra Sara nakon to su Ebenezar Paulraj i njegovi roditelji oti li. Sjedil
i smo u dnevnom boravku i pili drugu alicu èaja tog zimskog popodneva.
Nasmije ila sam se pomalo posuðena. "Nisam znala kako æete reagirati. Hoæe li vam
biti dovoljno dobar ..."
"Za to si mislila da nam neæe biti dovoljno dobar? Ne bismo mogli naæi boljeg mu a z
a tebe i da smo ga sami tra ili," odgovori sestrin mu prasnuv i u smijeh.
"Izgledat æe tako zgodan u odijelu; irokih ramena i uspravnog dr anja," mama je dod
ala odu evljeno. Mojoj majci izgled je bio veoma va an. Veæinu svoje energije tro ila
je na odr avanje kuæe. Otac bi se èesto alio kako bismo mogli ruèati s poda. Ali sa
da se nije alio kada je rekao, "I tako inteligentan i armantan. Ali to me ne izne-
naduje. Svi znaju da je obitelj Paulraj iz Trichva aristo-kratska obitelj. Tolik
o advokata, sudaca, akademika i visokih dr avnih slu benika je poteklo iz obitelji P
aulraj - oni su intelektualna vrsta ljudi!"
"Ako mene pita , on je izvanredan ulov. Tek mu je dvadeset devet i veæ je zamjenik
upravitelja tako ugledne kole," dodao je moj ujak.
"Bit æete tako lijep par. On visok i taman, a ti tako krhka i lijepa. Kao vitez
i njegova lady," aputala mije u uho teta koja je cijenila Waltera Scotta jednako
kao i mog ujaka.
Koliko gaje obo avala moja obitelj! A ja sam u ivala u svim komplimentima koje su na
m dijelili. On je bio moj, a ja sam ta koja je dovela ovog izvanrednog èovjeka u
 njihove ivote.
Noæ prije na eg vjenèanja mama mije do la u sobu. Moja mama sa svojim luckastim èavr
ljanjem sada je
119
Anita 9{gir
iznenada bila veoma ozbiljna. Do la je popuniti praznine koje je ostavio sveæenik
kada nam je prièao o svetom sakramentu zvanom brak. Objasnila mije to znaèi biti
supruga. O vjernosti koja se od mene oèekuje. Kako ena mora ulo iti puno vi e truda n
ego mu karac da bi brak bio uspje no partnerstvo dvoje ljudi. Objasnila mije kako bi
razvod bio veoma èest rezultat u sluèaju kada ena ne bi ulo ila poseban napor u ve
zi. Govorila je i o seksu, ali gaje nazivala fizièka strana braka. I kako dobra e
na nikada ne ka e "ne", èak i onda kada nije raspolo ena. Strpljivo sam je slu ala, i
pitala se da li ona zaista vjeruje da ja ne znam ama ba ni ta o braku i seksu. Ja j
esam bila djevica kao i sve dobre djevojke iz dobrih obitelji, ali Ebenezer Paul
raj i ja smo veæ isprobali par vruæih zagrljaja i dodira. Osim toga, za razliku
od nje, ja sam se udavala za èovjeka u koga sam zaljubljena, a ne za nekoga tko
je bio za mene izabran samo zato to je odgovarajuæi.
Par minuta nakon stoje mama iza la, u sobu je u ao moj otac. Pitala sam se to mi on i
ma reæi. Moj utljivi otac koji bi obièno sve prièe, diskusije i obja njavanja ostav
ljao mojoj majci. Gurnuo je na stranu gomilu ispe-glanih i slo enih sarija, koji æ
e me pratiti u novi dom, i sjeo na krevet. Pogledao me je u lice i nasmije io se.
"Sutra je veliki dan," poèeo je.
Klimnula sam glavom.
Uzeo je moju ruku u njegovu. "On je dobar èovjek. Ebenezer æe te uèiniti veoma s
retnom."
Za to me je poku avao uvjeriti u ne to to sam ja veæ dobro i sama znala? Alija sam klim
nula glavom i nasmije ila se, zadovoljna njegovim rijeèima. eljela sa da svatko vol
i Ebea - kako sam ga zvala tih dana - koliko i ja sama.
"Izgleda tako sna an i sposoban. Ali ima toplo srce. On je osjetljiva du a," otac re
èe tihim glasom. "Svaki èovjek koji toliko strastveno voli knji evnost mora biti o
sje-
120
ensfti /(upe
tljiva du a," dodao je moj otac, in enjer u elektroprivredi i potajni pjesnik.
Buljila sam u njega zaintrigirana.
"Mora ga dobro paziti i biti pa ljiva da ga nikada ne povrijedi . On to neæe moæi pod
nijeti."
Ponovo sam zaklimala glavom. Ja da povrijedim Ebea? O èemu to govori moj otac?
Kada sam ponovo ostala sama u sobi, pogled mi se zaustavio na Ebeovoj fotografij
i, kojoj je nakon zaruka bio dopu ten poèasni status u mojoj sobi. Moja obitelj ga
je voljela koliko i ja sama. Bit æemo toliko sretni zajedno.
Ljubav je bezbojna, isparljiva tekuæina. Ljubav se zapali i izgori. Ljubav ne os
tavlja nikakav talog niti pepeo. Ljubav je otrov maskiran u vino.
U prvoj godini braka moja ljubav prema Ebeu je bila kao razrjedivaè. Njegova pri
onljivost je olabavila i oslabila tu odluènost koja je bila sastavni dio mog men
talnog sklopa. Bila sam tako opijena svojim osjeæajima prema njemu da jedino to s
am eljela je bilo biti s njim. Zadovoljiti ga. Pokazati mu na tisuæu naèina kolik
o mi znaèi. Sve ostalo nije bilo va no.
Kao da je netko prièvrstio gas masku na moje lice i spojio je s kloroforom. Broj
eæi unazad: prvi dan nakon vjenèanja. Noæ nakon vjenèanja. Dan vjenèanja ... Sve
ostalo prije toga bilo je upakirano u stotine slojeva celofana i stavljeno na s
tranu.
U toj godini jedino se sjeæam trgovaèkog sajma koji je stigao u Kodaikanal. Cije
lu smo veèer proveli kupujuæi stvari za na dom. Otiraèe od kokosovog vlakna, tepi
h za hodnik u kuhinju, staklene tanjure i prekrivaè za krevet s dva lica. Ili je
dna ili druga strana. Dva prekrivaèa za cijenu jednoga. Jeli smo eæernu vunu i os
jeæali kako se ru ièasti eæerni kristali rastapaju u na im ustima.
121
Anita 9{air
Dr ali smo se za ruke i zaljubljeno se gledali. Ljubav je bila gorivo koje je pokr
etalo na e ivote prema naprijed.
Osamnaest mjeseci nakon vjenèanja ja sam otkrila da sam trudna. Kada smo se vrat
ili od ginekologa, bila sam toliko sretna i uzbuðena da nisam ni primijetila kak
o je Ebe tih i povuèen. eljela sam nazvati roditelje i reæi im dobru vijest. eljel
a sa se popeti na krov i vikati, "Heej, ja æu imati bebu!"
"Maragatham," Ebe reèe glasom ti im nego obièno. Tada me je zvao Maragatham. Za sv
e ostale ja sam bila Margaret Shanthi. Oba imena i Margaret i Shanti su zvuèala
tako obièno, a ja sam zaslu ila neko poetiènije, rekao je. Tako da je ovo bilo nje
govo posebno ime za mene. Maraagatham. Smaragd na tamilskom. "Maragatham." A ja
sam sva sjajila od sreæe. Zlatno zeleni unutarnji plamen.
"Maragatham, nisam siguran daje sada najbolje vrijeme za bebu," rekao je.
Je li to bio trenutak kada se prvi da ak mirisa sliènog zimzelenovom ulju uvukao u
moje nozdrve? Otrovan, destruktivni metanol kada zagrijan zajedno sa salicilnom
kiselinom i par kapljica koncentrirane sumporne kiseline proizvede metil salici
n. Spoj koji ima miris zimzelenog ulja. Etanol, ili to sam ja mislila daje ljubav
, ne proizvodi slièan miris. Tada sam trebala shvatiti. Ali bila sam toliko zalj
ubljena da sam eljela samo ono to je on elio.
Kakve ima svrhe specijalizirati se za doktorat? Polo i par potrebnih ispita za pro
svjetnog radnika, postani profesor i onda mo emo uvijek biti zajedno.
Duga kosa ti ne pristaje. O i aj se. Izgleda mnogo bolje s kratko podrezanom pa frizur
om.
Zar ba moramo u crkvu svaku nedjelju?
Ne znam je li pametno jesti bhelpuri s ovih stolova pokraj puta. Mo emo otiæi u re
storan ...
122
enski kupe
Saèekajmo da se oboje skrasimo u na im karijerama prije nego to odluèimo imati djec
u. Imamo jedno drugo. to nam vi e treba?
Tako sam se slo ila da pobacim.
"Neæe ni ta osjetiti," rekao mi je dok smo i li hodnikom u poluprivatni dio bolnice.
On je veæ sve dogovorio. Ja sam samo trebala otiæi.
"Razgovarao sam u detalje o ovome sa doktoricom i ona je rekla da se ne moramo n
i o èemu brinuti. Sa sedam tjedana ta stvar u tvojoj maternici nije veæa od zigo
ta."
Iznenaðeno sam ga pogledala. Ebe je vrlo rijetko koristio struène izraze. Prefer
irao je pjesnièke, a ponekad i pogre ne verzije rijeèi. I ba zato stoje upotrijebio
rijeè zigot, iz nekog udaljenog kuta u mom mozgu prisjetila sam se odlomka teks
ta iz ud benika: "Prilikom oplodnje haploidnih spolnih æelija, spermatozoid i jaja c
e, od kojih oboje sadr e samo dio genetièkog materijala potrebnog za formiranje os
obe, se spajaju i formiraju novi biolo ki entitet. Za razliku od spermatozoida i j
aja ca, diploidni zigot posjeduje jedinstveni ljudski genetski tip i snagu potpune
diferencijacije bez koje niti jedan ljudski ivot ne bi mogao biti stvoren. Haplo
idni spermatozoidi i jaja ca su samo dio potencijala za ljudski ivot. Zigot je biol
o ki ljudski ivot."
Zaustavila sam se i povukla ga za rukav. "Ebe, ja nisam sigurna. Ne mislim daje
ovo u redu." Kada sam vidjela kako mu se usne pretvaraju u jednu tanku crtu, dod
ala sam, "Ne vjerujem da bi i Crkva ovo odobrila."
Prstima je pro ao kroz kosu i uzdahnuo. "Kao prvo, nigdje se u Bibliji ne spominje
pobaèaj. Drugo, ako dobro prostudira crkvena pravila, vidjet æe da zabranjuje pob
aèaj samo nakon odreðenog broja dana. Nakon osamdeset dana poslije zaèeæa. Arist
otel je rekao isto. Da je du a u la u ljudski ivot nakon to je ono pre ivjelo osamdeset
dana fizièkoga ivota. Sada ta stanica u tebi
123
Anita 9{air
je samo to: stanica bez du e i osjeæaja. Ako ima èir koji se zagnoji, zar ga ne bi
oèistila? Misli o ovome kao o tumoru koji se mora ukloniti."
Osjetila sam eljezni obruè njegove ruke. Bila sam upla ena. Bila sam nesigurna. I o
sjeæala sam se krivom.
Bolnièka soba se mogla podijeliti u dva dijela povlaèenjem zelenog platnenog zas
tora. Ja sam bila u dijelu s prozorom; mada neæu tu biti dovoljno dugo da u ivam u
 pogledu.
Le ala sam tu i buljila u nebo. Cijeli juèera nji dan organizirala sam svoj dom i na e
ivote za sljedeæa tri dana. "Mo ete izaæi veæ ovo popodne, ali poku ajte se odmarati
stoje moguæe vi e." doktorica je rekla.
Cijeli juèera nji dan pripremala sam se za ovo jutro. Kuæna pomoænica je morala op
rati prozore, izbrisati podove. Promijenila sam plahte na krevetu. Skuhala dovol
jno hrane za cijelu satniju Ebenezera i ostavila je u hladnjaku. I dalje nezadov
oljna poslala sam pomoænicu da kupi ribu.
Vratila se s ciplom srednje velièine. Poèela sam ga èistiti. "Pustite mene," Kas
turi se ponudila.
Nisam joj dozvolila. Morala sam dr ati ruke i um zauzetim. "Ne, ja æu. Za to ne ode p
rati rublje? Ostavila sam ga da se natapa u kanti."
Èula sam Kasturi kako mrmlja u kupatilu, "Zar planira iæi na odmor? Za to je sasvi
m ispraznila korpu za rublje? Neæu nikada zavr iti ..."
Zaustavila sam se na trenutak i upitala se da li da joj ka em. Kasturi, koja je ivj
ela u baraci s èetvoro djece i pijanim mu em, vjerojatno ne bi razumjela da jo nije
vrijeme za bebu.
Ponovno sam se vratila ribi. Dok sam joj èistila unutra njost, iskra iskliznu iz n
jene utrobe; zlatna ikra koja je polako klizila kroz moje prste ...
124
enski /(upe
Zureæi u vla na jaja ca, èula sam glas kako apuæe na moje uho. Slabi glas proistekao
iz vjere koja je jednom bila sastavni dio moga ivota: Tvoje ruke su me oblikovale
i stvorile. Hoæe li se sada okrenuti protiv mene i uni titi me? ... Stvorila si mo
je biæe; isplela si me u svojoj maternici ... Moj oblik nije bio skriven od tebe
kada sam stvoren u tom skrovitom mjestu. Kada sam ispleten zajedno u dubinama z
emlje, tvoje oèi su vidjele moje neformirano tijelo. Svi dani meni dosuðeni bili
su ispisani u tvojoj knjizi prije nego to jedan od tih dana je postao ...
Suza je polako kliznula niz obraz.
Medicinska sestra nije namjerno htjela biti neljubazna. Ali imala je malo strplj
enja za ovakve zahvate. Pomogla mi je s bolnièkom ko uljom, pokupila moju kosu i s
kupila je u èvrstu pundu. "Molim Vas, skinite sav svoj nakit i predajte ga osobi
koja je s Vama," rekla je dosta glasnim glasom, probadajuæi Ebea prezirnim pogl
edom. Vjerojatno je vidjela i previ e mu eva koji su stajali u podno ju kreveta, dok s
u njihove ene polako uklanjale svoj nakit. Vjerojatno je vrlo dobro znala osjeæaj
krivice i bola tih ena dok su se njihovi mu evi nevidljivo motali okolo.
Vjenèani prsten. Oklijevala sam za tren. Kako ga mogu skinuti? S ovim prstenom o
n je obeæao da me voli i pazi u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi. "I
to skinite," ona reèe, ne trudeæi se skriti nestrpljenje u svom glasu. "Ne smije
te imati na sebi nikakav nakit kada ste u operacijskoj sali. Niti lak za nokte.
Ukosnice. Ni ta ..."
Skinula sam vjenèani prsten i predala ga Ebeu. Dr ao gaje na dlanu ruke i prijekor
no me promatrao. to jo trebam napraviti? Zar nisam uèinila sve to je od mene tra io?
Nisam znala to sada od mene oèekuje? Tada, iznenada, osjeæala sam se suvi e umorno
da bih marila.
125
Anita 9{air
"Molim vas, prièekajte vani," medicinska sestra reèe Abeu i po uri ga iz sobe. "Mo
ramo pripremiti pacijenta za operaciju."
Le ala sam na jastucima oèekujuæi je da se vrati. Da me uzme za ruku i ka e mi kako
nema ni ta lo e u tome to sam pristala to uèiniti. Daje preostalo puno vremena za men
e da budem mama. Èekala sam je da me utje i i pripremi.
Navukla je zeleni zastor i tako me zaklonila od ostatka sobe i polo ila pladanj na
stoliæ pokraj kreveta.
"Da li ste skinuli gaæice?" Upita.
Glupavo sam je pogledala. to lije s tim mislila? Gdje su tople i suosjeæajne rije
èi?
"Gospoðo, upitala sam vas da li ste veæ skinuli svoje gaæice?"
Klimnula sam glavom.
Zadigla je bolnièku ko ulju do vrha stomaka. Bokove mi je pokrila ruènikom i rekla
, "Nemojte se micati. Ako se pomaknete, mogla bih vas porezati."
I tako, dok sam zurila u plafon, ona je obrijala moje stidne dlaèice. Pa ljivo i h
ladno.
Iza zastora èula sam apat. Tje enje. Uvjeravanje. Anðelu pomoæniku je bilo suðeno d
a bude s mojom susjedom. Na drugoj strani sobe je bila starija ena, i to to se dog
aðalo s njenim tijelom nije bila njena krivica. S druge strane, ja sam bila sasv
im odgovorna za ovo ludo uni tavanje ivota.
Suza je polako kliznula niz obraz.
Kroz zamagljene oèi vidjela sam kako sestrino lice polako omek ava. "Jo uvijek nije
kasno. Mo e se predomisliti ako eli . Za to ovo uopæe èini ? Pa ti si udana ena, i ovo
prvi put, zar ne?" Sestra reèe, tap uæi mi ruku, uzdi uæi me na jastucima, ispunjava
juæi sobu rijeèima koje su odjekivale u mojoj glavi par posljednjih dana.
126
ensffi kupe.
Ebe je u ao u sobu kada je ona oti la. "Pretpostavljam da ti je rekla kako je ovo to
èini pogre no; grijeh u bo jim oèima," on promrmlja. Ali oèi su mu bile ljutite, a nj
egov glas, iako dosta tih, nemilosrdan.
Kako li je znao?
"Ne gledaj me tako iznenaðeno! Ona je rimokatolkinja. Zar ne zna to oni misle o ko
ntroli raðanja i pobaèaju? Ona nema nikakvog prava pumpati tebe sa svojim perver
znim uvjerenjima. Mislim da bih se trebao na nju aliti."
Bila sam potresena ovim novim Ebzenerom. Vjerski netrpeljiv? Ili je mo da ona polj
uljala njegov autoritet? Nikada prije to nitko nije uèinio.
Ali iznenada glas mu se promijenio, a oèi omek ale. Pomilovao mi je obraz i rekao,
"Maragatham, draga, nadam se da razumije daje ovo za na e dobro. Za na u buduænost."
Kao i uvijek dozvolila sam da njegove rijeèi uklone moje suze. On je bio Ebe. Mo
j Ebe. On je bio u pravu. On je uvijek u pravu.
Nakon pola sata grupa bolnièkog osoblja je stigla s nosilima na kolicima. "Jeste
li se pomokrili?" medicinska sestra upita uobièajeno o trim glasom.
Dok su me odvozili, Ebe je i ao pokraj mene i na kraju hodnika pored lifta dobacio
, "Sve najbolje."
Po prvi put sam osjetila ljutnju. Sve najbolje! to lije s tim mislio? Jesam li to
i la polo iti ispit ili mo da izre-citirati pjesmu? Jesam li i la na maraton ili se mo da
spremala za eksperiment? Sve najbolje za to? Nije mi preostalo ni ta drugo nego le a
ti ovdje dok oni ne istru u moju bebu iz moje maternice. Zigot iz unutarnje membra
ne mog uterusa, ako ti tako vi e odgovara, Ebe.
U pripremnoj sobi ljutnja je nestala i zamijenila ju je nervoza. Sestre i lijeèn
ici obuèeni u zelena odijela i kape u urbano su se kretali uokolo. Bilo je est drug
ih ena koje su èekale svoj red.
127
Anita 9{air
Glasovi su ispunjavali salu. Nepovezani glasovi koji su kao o tri no evi prodirali u
moju glavu. I dalje sam oèi dr ala èvrsto zatvorenim.
"Èiji je ovo pacijent?"
"Operacija æe biti ne to du a, ali se nemate za to brinuti."
"Za to sestra Sheela nije ovdje? Zar ona nije trebala biti u jutarnjoj smjeni?"
"Opustite se, onda æe manje boljeti"
I uvijek ispred podno ja mojih kolica do li bi razlièiti glasovi i zaustavili se. Èu
la bi prevrtanje kartona s mojim podacima, glasove ispunjene osudom, koji bi nak
on studiranja kartona zanemarili moje prisustvo s "Oh MTD!"
Medicinska terminacija trudnoæe. Èitaj: svojeglava ena. Neprirodno stvorenje. Otp
or prema majèinstvu i bo jem djelu. Govorila sam samoj sebi kako nije va no to oni mi
sle. Ebe je znao to je za mene najbolje, za nas.
Tada je do ao moj red. Ledena ti ina. Cijevi i monitori. Ogromna okrugla lampa koja
je svijetlila iznad moga tijela. Izgledala je kao ogromna plata puna malih odjel
jaka; slièna onima koje vegetarijanski hoteli upotrebljavaju za slu enje njihovih
obroka.
"Kako se osjeæate, Margaret Shanthi?"
Ispod zelene kape prepoznala sam lice moje doktorice.
Kako se osjeæam? Ne znam ... rijeèi su se formirale na jeziku. Da li bi razumjel
a ako poku am objasniti? Pogledah njeno lice i tada sam shvatila daje to rutinsko
pitanje. Vjerojatno pitanje upuæeno svakome tko je ovdje doveden.
Nasmije ila sam se. "U redu," rekoh, znajuæi da se to od mene oèekivalo.
Drugi doktor je umetnuo iglu u moju venu i poèeo s dripom. Stavili su mi masku n
a lice i netko je rekao, "Broji unazad, Margaret."
128
ensi(i /(upe
I brojala sam. Danas. Juèer. Dan koji smo odredili za pobaèaj. Dan kada sam sazn
ala da sam trudna ...
Nakon par sati kasnije, ili godina kasnije, glas, u urban i piskutav, zvao me je i
z dubina moje lubanje, "Margaret, Margaret, probudite se!"
I probudila sam se. Nerado sam se vraæala svijesti. Praznini. Boli. Osjeæaju sum
ornosti. U donji dio leda je neprestano udarala ljutita aka. Bol. Osjetila sam ko
lut vate izmeðu nogu. Tiho krvarenje.
Suza je polako kliznula niz obraz.
Ljubav mami svojim rijetkim bukeom. Ljubav zahtijeva da se pije. A zatim spali j
ezik i osjetila. Ljubav osljepljuje. Ljubav zaluðuje. Ljubav razdvaja razum od m
isli. Ljubav ubija. Ljubav je metil alkohol koji se pretvara daje etil alkohol.
Tjedan dana kasnije, oko ponoæi, Ebe me je probudio sa svojim pipkanjem. " to to r
adi ?" Promrmljala sam u polusnu.
"Ni ta. Samo te hoæu dotaknuti." Osjetila sam ne to èudno u tonu njegova glasa.
Prsti su me doticali i istra ivali. "Moja mala curica!" Pjevu io je. "Moje drago dij
ete."
Upla ila sam se. to mu je odjednom? "Ebe, Ebe," apu-tala sam, ne uspijevajuæi sakrit
i paniku u mom glasu.
"Volim kada me zove Ebe, Ebe, ba kao to si sada. Kao mala djevojèica. Volim te takv
u," Ebe je mrmljao. "Tako èistu i nedirnutu. Moje malo drago. Moja draga djevojè
ice. Bez ogromnih obje enih grudi i odvratnog enskog grma. Ne elim da se ikada promi
jeni . elim da ostane ovakva cijeli ivot."
A gdje sam ja u svemu ovome? Margaret Shanthi, ena. U Ebeovim oèima, jesam li pre
stala postojati? Kakvom me on vidi? Kao malu djevojèicu kojom on mo e
129
Anita 9{air
vladati i oblikovati je, voditi ljubav i zadirkivati je? Izgledalo je kao da on
negira sve to je odraslo i ensko u men i ... to æe se s nama dogoditi kada se ja pr
omijenim? Kad me dohvati zub vremena i prestanem biti Ebeova mala djevojèica s k
ratkom kosom, pupoljcima umjesto grudi, golom vulvom i nje nim zglobovima ... U ta
mi, jecaj mi je oteo dah.
Ispred mene je le ala gomila laboratorijskih testova. Ocjenjivanje na kraju polugo
di ta. Ali po prvi put u mnogo godina nisam se mogla usredotoèiti. Razmi ljala sam o
njemu, o nama, o tome to da radim sljedeæe. Ako ga ostavim, gdje æu otiæi? Tko æ
e biti tu da me uvjeri da ovo to èinim je u redu, i da je sada najva nije da sve ov
o ostavim iza sebe i zapoènem novi ivot? Tko æe mi ponuditi ruku i rame za plakan
je?
Tijekom godina moja obitelj ga je zavoljela jo vi e. Vidjeli su ga kao uspje nog èovj
eka, uglednog èlana dru tva, dobrog supruga i vjerojatno mislili da ja, sa svim sv
ojim manama, prekomjernom te inom i neplodna, podlo na dugim utnjama i melankoliji, b
i trebala svaki dan kleknuti i zahvaliti nebesima daje on, moj suprug, jo uvijek
sa mnom.
Kada sam poku ala s mamom razgovarati o nezadovoljstvu koje je nakvasilo moje tije
lo, zasjenilo moje misli i svezalo moj jezik, odbila je rekav i, "Normalno je da s
e supruzi svaðaju. Svaki dan ne mo e biti isti kada si s nekim u braku godinama. B
it æe dobrih dana i lo ih dana. Trik je da se upamte samo dobri. I kao to sam rekla
toliko puta, enina je odgovornost da zadr i sreæu u braku. Mu karci imaju toliko oba
veza da mo da nemaju dovoljno vremena ili sklonosti da odr avaju kotaèe braka naulje
ne. Ebenezer je veoma zauzet èovjek. Upravitelj tako velike i ugledne kole. Ti to
mora razumjeti i odgovarajuæe se pona ati. A ne doèekati ga s tvojom utnjom ili gor
kim rijeèima kada se nakon napornog dana vrati doma.
130
enslq. /(upe
A ja? Htjela sam pitati. Zar ja nemam pravo ne to od njega oèekivati? Zar i ja ne
radim naporno kao i on, pa èak i vi e jer se brinem i o kuæi? Za to misli da je on ta
ko zauzet, a ja imam sve vrijeme na ovome svijetu? Zar ti kao moja majka ne bi t
rebala biti na mojoj strani? Zar ne bi trebala poslu ati i moju prièu? to se dogodi
lo s tim pojmom zvanim bezuvjetna ljubav koju bi roditelji trebali osjeæati prem
a svojoj djeci?
Moja mama, kao i moj otac, tada sam shvatila, nisu eljeli èuti ni ta to bi moglo ugr
oziti njihov idilièni ivot. Umirovljeni, s dobrom mirovinom, iveæi u svom udobnom
domu s lijepim vrtom; obje kæeri udane za ugledne ljude i dobro situirane; najst
ariji unuk najbolji student ... Pa kako se ja usuðujem u tu kuæu reda i mira uni
jeti moju gorèinu, moj bijes, mr nju, i nezadovoljstvo?
Osim toga, tu je i stigma razvoda. Nitko se nikada nije razveo u mojoj obitelji.
to je Bog sastavio, nijedan èovjek ili ena nisu mogli rastaviti. U uglednim obite
ljima kao stoje na a nitko nije odustajao od svog braka. Jaèe bi stiskali zube i r
adili jo napornije da ga saèuvaju. Ako bih napustila Ebezenera Paulraja, morala b
ih se pripremiti i da izgubim svoju obitelj.
to da radim? Uporno sam se pitala.
Kada se zaèulo kolsko zvono, po urila sam van. kola je bila samo par minuta od ulice
u kojoj smo ivjeli, tako da sam svake veèeri i la prometnom avenijom i zaustavila
se u prodavaonici povræa na uglu ulice. Kupila bih koliko je dovoljno za taj dan
. Ebenezer Paulraj nije odobravao povræe koje se èuvalo u hladnjaku. Ali te veèe
ri odluèila sam pripremiti ne to s povræem preostalim od juèer. Osjeæala sam nekak
av nemir. elju da prekinem s rutinom. Da uèinim ne to drugaèije.
Kada sam stigla doma, pristavila sam vodu i upalila televizor. Ti ina u kuæi me je
èinila nervoznom. S muzikom, smijehom i glasnim reklamama napunila bih
131
Anita 9{air
prazne sobe na e kuæe. Presvukla sam se i pijuckala èaj.
Nikada nismo dobili dijete. Ja nikada nisam zanijela. Doktori su rekli da je sve
sasvim u redu s nama. Rekli su da se jednog dana mo e dogoditi ... Nastojala sam
o tome ne razmi ljati. Ali ponekad beba bi se uvukla u moju glavu; beba koja se po
ku avala pridr ati za zidove moga uma i uspraviti; beba koja me je poku avala dohvatit
i ...
Odluèila sam poèeti s kuhanjem. Bio je drugi petak u mjesecu, dan kada ostali pr
ofesori, Ebeova klika, dolaze na veèeru. Ebezener Paulraj bi uvijek postao neobu
zdan tih veèeri. Ja sam se nastojala stopiti s tapetama ili zavjesama, ali Ebeu
nije trebalo puno da zapoène. Klika je bila njegova publika i on je u ivao zabavlj
ati ih sa svojim milozvuènim glasom i zlobom skrivenom iza humora.
Kada je Ebezener u Paulraj u ponuðeno mjesto upravitelja u uglednoj privatnoj kol
i prije èetiri godine, napustili smo Kodaikanal i preselili se u Coimbatore. Kao
njegovoj eni i diplomiranom in enjeru kemije, s diplomom prosvjetnog radnika i obi
lnim iskustvom, meni su ponudili mjesto glavnog profesora na odjelu kemije. Ja s
am trebala predavati starijim razredima. "Ali po to je ovo prva godina i ima samo
jedan stariji razred, morat æe predavati i mlaðima," Ebezener je rekao, opisujuæi
kolu, profesore, izazovni posao, i divne moguænosti koje su se pred njim otvaral
e. Tiho sam slu ala, pitajuæi se za to se uopæe trudi. On se ionako veæ odluèio.
Klika se formirala u prvoj godini Ebenezerove vladavine. Nije ba daje on odluèio
formirati grupu oko sebe. Ebenezer Paulraj u svojoj novoj ulozi "Oca Domovine",
kako se on vidio u odnosu na kolu, je zapoèeo obièaj ruèka u na em domu jednom mjes
eèno. Od profesora se oèekivalo da dovedu svoje supru nike i po jedno jelo. Prvih
par puta kuæa je bila dupke puna. Ali
132
enski kupe
polako broj se poèeo smanjivati dok na kraju nije ostala samo klika. Ruèak se pr
etvorio u veèeru i Ebenezer Paul-rajeva moæ je postala potpuna.
Sada je bilo samo est usta za nahraniti i est umova za zabaviti (niti jedan èlan k
like nije bio u braku), pa se od mene oèekivalo da kuham. Njima se ni ta nije mogl
o predbaciti. Oni bi uvijek sa sobom donijeli po ne to -kutiju kolaèa, vreæicu èip
sa ili neko voæe. U oèima Ebenezera Paulraja to je bio njihov doprinos, a ostalo
sam morala ja pripremiti.
"Nikada od tebe ni ta ne tra im. Pa ako ti je ovo tako te ko, upitat æu Premillu ili D
aphne da pripreme veèeru. Ali, promisli kako bi to izgledalo," rekao je kada sam
se prvi put po alila nakon nekoliko veèera.
"Ali za to nam moraju dolaziti svaki mjesec? Ionako ih viða svaki dan," odvratih, i
znervirana i samom po-mi lju da moram u svojoj kuæi primiti grupu ljudi koji me vi
de kao upraviteljevu nesreæu.
"Ja nemam puno prijatelja. Zar mi mora i o ovome prigovarati?" tiho reèe i izaðe
iz sobe.
Ebe se nikada nije svaðao. Nikada nije izgubio strpljenje. Nikada nije povisio g
las. Zatvorio bi se i stoièki sjedio dok ja ne bih popustila i uèinila ono stoje
od mene tra io.
Kada smo se tek vjenèali, Ebe se volio igrati tatice. elio je dijeliti kuæanske p
oslove i pomagati. Kada bih odbila njegovu pomoæ, inzistirao je. Ja sam imala ku
ænu pomoænicu koja je radila te e poslove, a on, kao i svi mu karci, kao to sam èula
da mama govori o tati, je uvijek samo smetao.
Ali kada je na a veza postala zategnutija, shvatila sam da Ebe kuæu tretira kao ho
tel. Oèekivao je da se sve odvija samo od sebe, a njegova jedina du nost je bila d
a plati raèun. Hrana na stolu. Odjeæa oprana i ispeglana. Krevet napravljen, pol
ice ispra ene, promijenjeni ruènici, oèi æena kupatila, raèuni plaæeni, hrana kuplje
na, i to sve nekim nevidljivim rukama. Suzdr avala sam se od
133
Anita 9(air
povremenih eksplozija nezadovoljstva zbog njegove zaokupljenosti samim sobom i n
astavlja dalje. Ali mi je smetalo to nikada nije cijenio kako je u kuæi sve dobro
organizirano.
Stvari su se promijenile kada smo se preselili u Coim-batore. Broj mojih sati u k
oli se poveæao, kao i moje odgovornosti. Ali Ebe nije ni primijetio kako su nam
se ivoti promijenili. Vi e nisam mogla sve stizati kao prije, bez njegove pomoæi. I
ritiranost koju sam prije mogla kontrolirati sad se poèela pokazivati, u mom gov
oru, u tonu moga glasa, u naèinu na koji sam odr avala kuæu.
alio se na hranu kada bi podgrijala juèera nji ruèak. Kuæne pomoænice nisu bile pri
kladne: alio se na njihove prljave nokte, ru ne manire, pronalazio je njihove dlake
svugdje po kuæi. "Rije i je se," rekao bi nakon par dana za svaku slu avku.
"Kasturi je bila ba kao i one. Ali tada se nisi uopæe alio," poku ala sam se usproti
viti.
"Kasturi nikada nije bila u kuæi u isto vrijeme kada i ja. Zato mi nije i la na ivc
e. A ove jesu. Ja ne znam za to mi uopæe i trebamo kuænu pomoænicu. Kupit æu nam m
a inu za pranje rublja i ona æe uèiniti veæinu posla", rekao je promatrajuæi slu avk
u koja je mela pod.
A to s pranjem suda? Metenjem i pranjem podova? Sa stotinu malih poslova koje bi
slu kinja obavila? Zabrinuto sam razmi ljala. Zabrinuto i ljutito.
Kako sam postajala umornija, na e svaðe su postajale sve sitnièavije. Prestala sam
kriti svoje nezadovoljstvo zbog njegove be æutnosti. On bi odvraæao sarkazmom. St
oje on bio podrugljiviji, ja sam vi e podbadala. Postali smo kao mala djeca koja s
e takmièe tko æe biti podliji.
Svaðali smo se oko hrane koju sam pripremala, govorio je da je tako jednostavna
da bismo mogli pre ivljavati i samo na kuhanom mesu i sirovom povræu. "Pa za to ti o
nda ne kuha ?" Odvratila bih. Oti ao bi od
134
enski kupe
stolci s punim tanjurom, a ja bih ga vidjela kako sadr aj istresa u kantu za smeæe
.
Svaðali smo se oko paukovih mre a koje nisam primijetila i oko prljave odjeæe koju
bi ostavio na podu i oèekivao da sama od eæe do ma ine za rublje. "Oh, prestani se a
liti cijelo vrijeme. Rekao sam da æu ih ostaviti u ma inu za rublje. Zar to mora b
iti uèinjeno ba ovaj tren?"
Zatim su tu bile Ebeove pohvale. Pohvale dobivene za svako natjecanje, od trke u
vreæama u vrtiæu pa do meðu-univerzitetskog natjecanja gdje je osvojio prvu nag
radu, koje su bile uokvirene i pa ljivo obje ene.
Zahvaæale su jedan cijeli zid i pola drugoga. Ebe se alio kako ih ne èistim od pr
a ine dovoljno èesto. Da staklo izgleda prljavo i kada bi dohvatio okvir, osjetio
bi sloj pra ine na povr ini. "Pa za to ih onda ti ne oèisti ? Ovo je tako glupo. Koji bi
odrasli mu karac objesio pohvalu za osvojeno prvo mjesto u uvlaèenju igle kada je
bio tri godine star ili u utrci u vreæama s èetiri godine? Zar ne shvaæa , Ebe, d
a ti se i prijatelji smiju?"
U poèetku bih mu isprièala i o najmanjoj sitnici koja mi se dogodila taj dan, o
svakoj misli koja mije pala na um; mislila sam da bi volio znati detalje moga da
na kao to sam ja htjela znati njegovog. Jednog dana sam primijetila da on ne slu a.
Samo se pretvarao. Vidjela sam maglu nezainteresiranosti koja bi se skrasila na
njegovim oèima dok bih govorila. Vidjela sam kako bi posegnuo za novinama i poè
eo ih listati. Prestala sam. Nisam znala to drugo uèiniti. Tu noæ nisam mogla zas
pati. Stalno sam se pitala isto: ako ne mogu reæi njemu, s kim drugim bih mogla
razgovarati? Sljedeæeg dana bila sam tiha. Èekala sam da on to primijeti; da me
upita je li sve u redu; da poku a otkriti to me to ti ti. Ali nije. Tada sam shvatila
da Ebe ne mari to se sa mnom dogaða kada on nije tu. I polako, prestala sam s nj
im razgovarati. Ako on nije bio zainteresiran da zna, rekla sam sama sebi, neæu
mu ni reæi.
135
Anita 9\[air
To to vi e nismo razgovarali nije me puno iznenadilo. Ali èinjenica da bi veoma lak
o prasnuli jedno na drugo, jeste. Svaða bi uvijek zavr ila mojim protivljenjem jer
mi ne poma e u kuæanskim poslovima.
"Nimalo vremena ne posveæuje kuæi," gunðala sam. "Uvijek si na sastancima odbora
za dobrobit kole. Za to ne posveti trenutak za dobrobit svoje ene? to je to to tako is
ièe u koli.? SKPR - Socijalno koristan produktivni rad. Ha! A to misli o malo SKPR u
svom vlastitom domu?"
O tro je smrvio moju pobunu. "Ne budi smije na. Moj posao je veoma odgovoran. Tu nem
a poloviènog truda. Za razliku od tebe, ja svoje obveze uzimam za ozbiljno i isp
unjavam ih."
Usta su mi ostala otvorena. Koje ja to obveze ne uzimam za ozbiljno?
"Osim toga, za to se tako ali ? Samo nas je dvoje u ovoj kuæi. Zar je tako te ko odr avat
i kuæu sa samo dvoje ljudi u njoj?"
Nakon odreðenog vremena sam odustala. Nisam imala snage da poku avam ispraviti kri
vo. Ili sam jednostavno izgubila nadu. To mije trebalo ne to reæi. Da, kada sam sh
vatila da ga ne mogu promijeniti, nisam imala vi e nikakvih oèekivanja od na eg brak
a i na e veze ...
Vi e nisam protestirala. Smije ila sam se i pridru ila ostalima. Postala sam upravo on
o stoje on elio: dobar partner i timski igraè. Univerzalni razrjeðivaè.
Svaki put kada bih nekoga srela, nakon par minuta, oni su prestajali biti osobe.
Za mene, te osobe su postajale kemija. Osobu, èiju prirodu bih identificirala n
a kemijski naèin, jednostavno bih pohranila u svoj registar i upamtila. Na taj n
aèin sam odreðenu osobu uspjela bolje razumjeti; formulirati svoje pona anje u nje
govom ili njenom dru tvu i na taj naèin umanjiti moguænost eksplozivnih situacija.
Iako veoma rijetka i èudna do-
136
enski kupe
sjetka bila je potpuno bezazlena. I uvijek je uspijevala. Pa to je stvorenje bez
njegove kemijske prirode?
Ebenezer Paulraj se podrugljivo nasmijao kada sam mu poku ala objasniti svoju teor
iju. "Zar misli da si originalna? Dopusti da ti ka em da je Virginia Woolf o tome r
azmi ljala prije nego si se ti rodila. Sada, to je za tebe ma ta. Tko bi mislio o ke
miji osim nekoga kome ma ta u potpunosti nedostaje? Odvratne, smrdljive tvari!"
Uopæe mi nije bitno kako je Virginia Woolf prihvatila odreðene aspekte ljudskog
pona anja. Za mene, moje kemikalije su bile sve. Moji prijatelji, partneri i vodiè
i koji su bili pokraj skoro svih trideset i pet mojih godina. I one su bile te k
oje su dolebdjele u moj um dok sam promatrala Ebenezera Paulraja i njegovu kliku
kako u ivaju u svom jedinstvu i prijateljstvu.
Nisam bila sigurna da li je svaki profesor osjeæao to ponizno laskanje. Tako su
oni mislili. Ali nisu mi vjerovali. Enebezeru Paulraju. To vjerojatno nikada i n
eæu znati. Ja pak, kao njegova ena, bila sam mu odana. Nisu mi vjerovali. Svaki p
ut kada bih u la u zbornicu, neugodna ti ina bi ispunila prostoriju i uvukla se u sv
aki kut.
Veæ mnogi niz godina sve slobodno vrijeme sam provodila u svojoj laboratoriji. P
onekad neki èlan klike bi me do ao potra iti. Ali nastojala sam ih izbjegavati na ve
oma oèigledan naèin. Ako ih moja utnja ne bi otjerala, onda smrad koji bi u labor
atoriju stvorila sigurno bi. Jedino to sam trebala napraviti je otvoriti teglu s
hidro-gen sulfatom i smrad pokvarenih jaja bi kontamini-rao zrak. Za to su me uopæ
e dolazili tra iti, ne znam. Mo da iz nekog pogre nog osjeæaja lojalnosti koji su gaji
li prema svom kapetanu.
Klika nije bila velika. Ali zato su vladali kolom.
Tu je bila Premilla Madhav, Profesor ekonomije. Kemijski element brom. Te ka, s ko
som obojenom u crveno-
137
Anita 9{air
smeðe. Promjenjiva i iri neugodan miris oko sebe. Ne ba aktivna sama po sebi, ali
dobro reagira u spoju s drugima. Ali zahtijevala je pa ljivo promatranje. Bila je
sposobna izazvati te ke ozljede, stvarajuæi rane koje skoro nikada ne zarastu. Iz
toga razloga bio je potreban potpuni oprez dok se njome baratalo.
Sljedeæa je bila Daphne, profesorica engleskog. Lagana i srebrena ba kao litium,
zaslijepila bi sve svojim armom i osmijehom. Kada je bila uzbuðena, crvenilo bi z
amrljalo njene obraze pojaèavajuæi njen arm. Ponekad kada bi mislio da ga nitko n
e promatra, Ebenezer Paulraj bi buljio u nju, opèinjen. Bila je posebna, o tome
nema dvojbe. Vi e od njenog arma, vi e od njene ljepote, to to ju je èinilo posebnom,
je bila njena sposobnost da ljude uèini manje nesretnim. Ali nije bila popularna
meðu enama; osjeæale su se neugledne u njenom dru tvu.
Zatim tu je bio Sankar Naravan, profesor Hindua. Samo jedan element je mogao bit
i on - kobalt. Zli duh. Nizak i zdepast. Tvrd i lomljiv, a naizgled prijateljski
kao eljezo i nikal. Na njega se moglo raèunati kada je potrebno otkriti to se u ko
li dogaða, od kraða, grafita u kupatilima do romanca. Od djece sam èula da ga zo
vu Gamma Zraka Otkrivaè, te da èak o njemu postoji i bestidna aljiva pjesmica koj
a se prenosi iz razreda u razred, iz generacije u generaciju:
Sankar Naravan Gamma
Oti ao je na dramu
Zaboraviv i obuæi pid amu
Treskajuæi svoju bananu.
Nisu svi èlanovi klike bili elementi. Neki od njih su bili suvi e slo eni da bi mogl
i biti klasificirani samo kao soli, kiseline ili plinovi; bili su derivati s vi e
razlièitih karakteristika. Posljednja tri èlana Ebenezer Paulrajeve klike su pri
padali ovoj grupi. Kao prvi, tu je Xavier, profesor povijesti. Bezbojan, ugodan,
slatkast i potpuno
138
ensf(i /(upe
nepouzdan ako je u toploj vodi. Ali samo jedan mali gutljaj alkohola i on je dru
gaèiji èovjek. aljivèina, veoma zabavan, natjerao bi sve oko sebe u nekontroliran
i smijeh. Xavier, du ièni oksid, nasmijavajuæi plin. On je bio veliki pobornik sag
orijevanja, ali sam po sebi je bio potpuno nesposoban da razgori bilo to, a kamol
i djeèji um.
Arsenik. Njegovo ime je bilo Kalavati. Sa sijedom kosom i uækastim licem. Profeso
r matematike i trovaè umova. Zaudarajuæi na èe njak i s temperamentom uvijek na gr
anici krajnosti, arsenik nije znao za zlatnu sredinu ili nekakvu prelaznu fazu.
Ilije bio va najbolji prijatelj ili najgori neprijatelj.
I na kraju, tetra sumpor tetranitrid. Najopasniji od svih. Navvaz, zamjenik upra
vitelja. Drugi po odgovornosti, povjerljivi pomoænik, mijenjao je boju s tempera
turom u prostoriji. Gromoglasan u opæenitoj diskusiji, neopredijeljen kada su mi l
jenja podijeljena, i skoro nevidljiv kada rasprava dostigne svoj vrhunac. Dok je
bio dovoljno stabilan, mogao je eksplodirati kao odgovor na neku iznenadnu frik
ciju, pa je, mo da, i bilo nabolje to se pri kontroverznim diskusijama dr ao po stran
i i jednostavno se pona ao kao super provodnik Ebenezer Paulraj evih teorija.
A tu je bio i on, Ebenezer Paulraj. Zajedljiv. Nemilosrdan. Bezbojan. Uljast. Gu
st. Kiseo. Eksplozivan. Do najvi ega stupnja. Sposoban izbrisati sve to je voda, te
kuæina i ivo. Ojaèan do te mjere da mo e pretvoriti u ugljen gotovo sve organsko -
drvo, papir, eæer, snove. Koncentrirana sumporna kiselina. H2S04. Vodikov sulfat.
Kralj svih kemikalija. Vitriolovo ulje.
Postojale su nijanse u Ebenezeru Paulraju. Ponekad je bio plavi vitriol, protkan
bakreno crvenim. Zraèio je dobrotom i pozitivnom energijom; zacjeljujuæi nedost
atke svojim prisustvom; poma uæi, proèi æavajuæi, ozdravljajuæi. U nekim drugim vrem
enima bio bi zeleni vitriol,
139
Anita 9{air
opsjednut eljezom. Sposoban umanjiti sve i svakoga u potpunu beznaèajnost silinom
svog karaktera. Èinio je to nesvjesno i posve prirodno. Kada je bio pod utjecaj
em kobalta, postao bi ru ièasti vitriol. Za titnik svega slaboga i bespomoænoga. A b
ilo je i dana kada bi prevladavao cink, a on bi postao bijeli vitriol. O tar i des
truktivan prema svemu stoje smatrano nebitnim. Ali ni ta nije moglo promijeniti kv
alitetu njegove jezgre koja je odreðivala tko je on - vitriolovo ulje - sumporna
kiselina.
Ebenezer Paulraj je volio trèati. Volio je sliku samoga sebe kako trèi. Kada sam
tek upoznala Ebea, gdje god da smo i li, sa sobom je nosio knjigu Samoæa trkaèa n
a duge staze. "Ovo je jedna od najboljih knjiga ikada napisanih," Ebe je rekao.
"Poslu aj ovo ..."
Nisam imala pojma to je pisac htio reæi ili za to je Ebe tako opèinjen s njom. Ali
bilo mije dovoljno da prihvatim kao istinito sve stoje on tvrdio. Daje to jedna
od najboljih knjiga ikada napisanih.
Ali kasnije, mnogo kasnije, kada sam je proèitala, shvatila sam da ono to se u kn
jizi Ebeu najvi e sviðalo bio je njen naslov. To je bila vrsta knjige s kojom je o
n elio biti viðen. Jedan primjerak imao je u kuæi, jedan primjerak je bio pa ljivo
polo en na njegovom radnom stolu u uredu, tako da je svaki posjetitelj mo e vidjeti
i izvuæi svoje zakljuèke. Nije bila tradicionalna. Bila je ljutita. I ba najbolji
period; suvi e nova da bi se smatrala klasiènom u pravom smislu rijeèi, a suvi e st
ara da spada u avangardu ili modernizam. Ebe je bio takav: tko god je bio njegov
ih godina i uspje an, za njega je bio prijetnja. Bez obzira stoje ivio u sasvim dru
goj zemlji.
Ebe je nosio knjigu sa sobom gdje god da je i ao. Sada ju je znao dovoljno dobro d
a je mogao napamet izrecitirati par odlomaka. Ali èisto sumnjam da mu je uopæe b
ilo va no pravo znaèenje te knjige. To je bio jednostavno njegov naèin na koji je
isticao sebe i svoje trèanje. Ba kao i film Vatrene koèije. Ebe gaje obo avao.
140
enski /(upe
Zamolio je jednog prijatelja da mu donese video kasetu iz Amerike i gledao ga be
zbroj puta. Svi ti pristali mladi mu karci, koji trèe i meðusobno se nadmeæu. Ebe
je vidio sebe meðu njima. Trkaè. Usamljeni trkaè. Trkaè koji je nastavljao trèat
i jer je to najbolje znao.
Ebe bi volio trèati uz morsku obalu. Ili uz podno je planine. Ali istovremeno je v
olio pa nju publike koja bi mu se potpuno posvetila i zato je izabrao kolu. Ostajao
bi nakon kole èekajuæi posljednje zvono, prije nego bi presvukao odjeæu i cipele
. Djeca bi se razmiljela po kolskom dvori tu promatrajuæi kolske timove i trenere ko
ji su se pripremali za veèernji trening nogometa ili hokeja. Ebe je znao da æe s
vi biti tu. Èekajuæi. Gledajuæi. Oti ao bi na igrali te, na stazu, i trèao sljedeæih
èetrdeset i pet minuta. Nekim danima bi trèao i du e. Kada bi se zaustavio, znoj
bi s njega curio u potocima, a dah mu je bio isprekidan. Djeca i treneri bi ga z
adivljeno promatrali. "Trèanje," Ebe je im govorio, "je najbolja vje ba. Ni ta se s
trèanjem ne mo e usporediti, niti plivanje, niti tenis -takoðer moji omiljeni spor
tovi."
Trèanje, tvrdio je, mu poma e u koncentriranju i foku-siranju. Trèanje gaje naprav
ilo mu karcem koji je sad, ostavio je nedoreèeno.
Ebenezer Paulraj je bio èovjek rutine i preciznosti kojeg je pratio odreðeni ras
pored. Svake veèeri stigao bi kuæi u petnaest do sedam, ako nije bio na kakvom s
astanku ili nekim drugim obvezama. Kada bih èula auto pred kapijom, pristavila b
ih vodu za èaj. Pijuckao gaje eæuæi kroz kuæu. Èesto bi se zaustavio pred ogledal
om pozlaæenog okvira pokraj vrata i divio se sam sebi. Jo uvijek je bio izvanredn
o zgodan mu karac, zategnutih mi iæa i ko e poput svile. Nekoæ samo jedan pogled na nj
ega bio je dovoljan da ga po elim. A sada sam osjeæala prezir zbog njegove ta tine.
Ostarjeli paun!
141
Anita 9{air
Kada se istu irao i presvukao, ukljuèio bi stereo. Njegov izbor muzike, kao i apet
it prema hrani, je karakterizirao suzdr anost.
Ako je Ebe imao slabost, onda je to bila hrana. Volio je jesti; stoje hrana bila
jaèa, to je on vi e u ivao. Masne slanine, kavijarom punjene sardine, pileæa jetric
a, komadi masti kojim bi mesari nadomjestili kosti kada prodaju janjetinu, jaja
s dvostrukim umanjcima, mango sa svje im vrhnjem, sazrele sapodile, pr ena tjestenina
, krumpiriæi - puni masnoæe, puni kalorija. Ali Ebe je jo vi e volio svoje tijelo.
Zato je kontrolirao svoju uroðenu ljubav prema hrani. Nikad nije ponovo napunio
tanjur, postio je jednom tjedno i zabranio mi da kuham bilo to to bi moglo staviti
na ku nju njegovi volju i prisiliti ga da popusti.
Ja sam ta koja je bila slabiæ. Dozvoljavala sam sebi sve ono to nisam smjela. Pon
ekad mije hrana bila jedini u itak. Kupila bih najveæu èokoladu koju sam mogla pro
naæi i sakrila je. Svaki put bih izabrala drugo mjesto. U hladnjaku; u ormaru; n
a vrhu police s knjigama ... Samo saznanje daje èokolada negdje u kuæi ispunila
bi me uzbuðenjem i pomogla da zaboravim koliko sam nezadovoljna svojim ivotom. Eb
e bi se naljutio kada bi me uhvatio kako jedem.
Zato bih saèekala da on izaðe iz kuæe i izvadila svoju èokoladu. Sa zadovoljstvo
m sam polako gulila ljubièasti omot, a potom i zlatnu foliju dok sam malo-pomalo
grickala èokoladu. Ponekad mi èokolada nije bila dovoljna pa bih otvorila konze
rvu kondenziranog mlijeka i ka ikom grabila dok mi ne bi pozlilo. Ali moji "mlijeè
ni" dani nisu bili tako èesti. Uglavnom tabla èokolade i par vreæica èipsa, koji
je tako prijao nakon slatkog, su bili dovoljni da zadovolje moj apetit.
I to se poèelo na meni pokazivati: u duplom pod-bratku, u naslagama sala oko str
uka, u jakim listovima
142
enski kupe
i nateklim gle njevima. Mrzila sam se pogledati u ogledalo. Ali barem vi e nisam bil
a tatina mala djevojèica.
Ebe je volio zapadnjaèku klasiènu glazbu. Nisam sigurna da liju je zaista volio
ili se prisiljavao daje voli jer to je upravo vrsta glazbe koju bi upravitelj je
dne presti ne i ugledne kole trebao slu ati. Meni je zvuèala kao glazba koju su obièn
o pu tali u dizalima ili u predvorjima luksuznih hotela.
Ebe je obo avao poznate majstore. Ali u svom obo avanju je bio veoma metodièan. Prvo
bi izabrao odreðenog kompozitora i proèitao sve o njemu. Dok je èitao, slu ao bi
njegovu glazbu. Neprestano je presnimavao kasete i naruèivao CD. Te veèeri je na
redu bio Bach.
Bach! Bach! Bach! Ponavljala sam ispod glasa i osjeæala se kao kakvo prkosno dij
ete.
Za to ne mo emo slu ati vrstu glazbe koju veæina ljudi slu a? Simon & Garfunkel, The Bea
tles, Madonna, Chi-cago, Ghazalas i Tamil pjesme ... Ne, to moraju biti Bach ili
Beethoven, Chopin ili Mozart. Ponekad glasovi u mojoj glavi bi postali tako lju
titi i bijesni da sam imala osjeæaj da æe mi glava eksplodirati.
Te veèeri Ebe je ostavio svoju knjigu i do ao do kuhinjskih vrata. " to si skuhala?"
upitao je.
"Pulao od povræa, vadas s maslom. Curry s cvjetaèom i massalu s jajima. Osim tog
a, imamo papadas i ukiseljeno povræe," rekoh, podi uæi poklopce sa svakog jela da
ih mo e vidjeti.
Napravio je grimasu. Pretvarala sam se da ne vidim.
"Ali, to isto si pripremila pro li put. Za to nisi mogla smisliti ne to drugo? Svi æe
misliti kako nema niti malo ma te."
Za to me jednako boli i nakon ovoliko vremena? I zbog toga sam planula, "Ako ti se
ne sviða to sam skuhala, mo e naruèiti hranu iz restorana. Ovo je najbolje to
143
Anita 9{air
mogu. I na kraju krajeva, koga mi to trebamo impresionirati? Jednu te istu grupu
 ljudi koji veoma dobro znaju tko smo mi."
Ali Ebe je veæ napustio prostoriju i ostavio me samu sa svojim bijesom i bolom i
osjeæajem srama. Kako mogu biti tako sitnièava? Ali veoma kratak trenutak pokaj
anja je bilo sve to sam sebi dozvolila te veèeri.
Te veèeri moja mr nja mi je dala krila. Sumporna kiselina uni tava vodu. Isu uje i naj
manji trag vode iz svakog drugog elementa. Ali te veèeri ja sam bila Aqua Regia.
Kraljevska voda. Sama kiselina i mr nja. Sposobna rastvoriti èak i zlato, to su al
kemièari vrlo dobro znali. Sposobna rastvoriti sram i pokajanje, a saèuvati potp
uno netaknutu svu mr nju prema njemu.
"Mmm ... kakav divan miris!" Daphnin srebrnkast glas je treperio dok je ulazila
na vrata.
Djevojka litium. Od sve klike nju sam najvi e voljela, iako sam znala da je Ebe nj
om potpuno zaluðen. Nasmije ila sam joj se.
Ostali - Brom Premila. Nasmijavajuæi Plin Xavier, Te-tra Sumpor Nawaz i Gamma zr
ak Sankar Naravan mi se nasmije i e i s odobravanjem pomirisa e zrak iz kuhinje. Arsen
ik Kala je napuèila svoje usnice. Na samom dolasku mije rekla kako se nada da ni
sam pulao napravila previ e zaèinjen ili mastan jer æe inaèe patiti od nadima-nja
cijelu noæ.
Daphne je sjela do mene i rekla, "Upla ila sam se da neæu uspjeti uhvatiti niti je
dnu autorik u u va em pravcu. Morat æete me vratiti doma, Gospodine. Upravnièe."
Ebe joj se s obo avanjem nasmije i. Vidjela sam odobravanje u njegovim oèima i osjet
ila podmuklu bol u stomaku. Kada je mene posljednji put tako pogledao?
to se to meðu nama promijenilo? Ili sam mo da ja ta koja se promijenila? Zajedno s
mojim oèekivanjima prema njemu?
144
ens((i ((upe
"Opet ste uspjeli potpuno ispuniti kri aljku," Daphne reèe, listajuæi novine koje
je Ebe ba spustio.
"Kako ih uspije ispuniti svaki put, Maggie, u èemu je tajna?" Daphne se djetinja
sto durila.
Nasmije ila sam se i odmahnula glavom. Onog dana, kada je klika veèeravala kod nas
, probudio bi se veoma rano, sjeo s rjeènikom i knjigom fraza i izraza i poèeo i
spunjavati kri aljku kao pripremu za tu veèer. Onog momenta kada bi oni stigli, on
je trijumfalno zavr avao par posljednjih rijeèi. Mogla sam im to reæi, ali samo s
e nasmije ih i dodah, "Èak ni meni nije otkrio tajnu."
"Nema tajni. Vjerojatno imam uroðenu naklonost prema kri aljkama." Ebe reèe, eleæi
ponovo vratiti njihovu pa nju na sebe.
"Daphne, ima li ne to novo za nas?" Sankar Naravan upita.
Daphne je pisala poeziju. Poeziju o drveæu koje je likom podsjeæalo na ruke, o o
blacima koji su letjeli nebom kao ptice i pupoljcima koji su bili "osuðeni da um
ru nedo-dirnuti, neubrani, nevoljeni." Daphne je bila dosta razumna osoba osim k
ada je u pitanju bila njena poezija i kada bi nagovorena izvukla svoju tamnocrve
nom ko om uokvirenu teku i naglas èitala svoja najnovija djela.
Sada se zaustavila usred reèenice i rekla, "Ja u stvari imam ne to novo, ali nisam
sasvim sigurna je li dobro."
"Hajde, hajde, nemoj biti tako skromna. Daj da èujemo," Ebe reèe.
Daphne, kao to je imala posebnu teku za svoju poeziju, imala je i poseban glas ka
da ju je èitala. Promukla, glas bez daha. Glas slatkog mladog stvorenja pod utje
cajem stihova i fraza kao stoje" nespretno more." Taj glas mije stvarao neugodu.
Njena poezija mije stvarala neugodu. Dok je Daphne igrala svoju igru male djevo
jèice, do lo bi mi da vrisnem. Ali zadr ala sam dah i uvijek nastojala izgledati veo
ma zainteresirana kada bi ona poèinjala s èitanjem. Bojala sam se da æe netko na
pokon
145
Anita 9{air
prasnuti u smijeh i pokazati joj kakva je ona u stvari pjesnikinja.
Kada je èitanje poezije na poklon bilo gotovo bez ikakve nezgode, klika je zapoè
ela s diskusijom o dogaðanjima u koli.
Gamma zrak je proèistio svoje grlo. Vidjela sam da se priprema za neku novu priè
u.
"Ne znam da li je itko od vas ovo primijetio, ali ja vidim poèetak nove romance
u kolskim hodnicima."
Ebe se namr tio. Mrzio je kada je netko ne to znao, a on èak nije ni naslutio.
"Pa, dobro, koji je to onda par zaljubljenih golubova?"
Daphne se zakikotala. Ebbe je izvio obrve i ponovio, "Pa tko su onda zaljubljeni
golubovi?"
"Nisha iz 9D razreda ..."
Daphne je glasno uzdahnula. Svi su znali daje Daphne jako cijenila djevojèicu i
pripremala je da predstavlja kolu na meðu kolskom natjecanju.
"... i Mansoor iz 11A. Promatram ih veæ du e vrijeme. Od poèetka ovog polugodi ta za
jedno su na svakom odmoru, uvijek negdje u kutu, razgovarajuæi o tko zna èemu. J
edno sam ih jutro opomenuo. Rekao sam im ako ih opet uhvatim kako razgovaraju u
hodnicima, da æu ih poslati k tebi. Tada je Nisha poèela odlaziti u njegov razre
d gdje su uvijek okru eni grupom uèenika. Pozvao sam je i upitao to ona radi u 11 A
, a ona je imala toliko smjelosti da mi ka e kako je ona bliska s nekim djevojkama
iz tog razreda i kako nema pravila koje zabranjuje mije anje meðu starijim i mlað
im razredima. Moramo ne to uèiniti."
"Ta mala je pravi snob," Arsenik Kala je dodala. "Kada sam joj rekla da bi se mo
rala vi e koncentrirati da pobolj a svoje znanje iz matematike, umjesto to se priprem
a za medu kolsko natjecanje, rekla mije kako na-
146
enski kupe
kon zavr enog desetog razreda nema namjeru imati ikakve veze s matematikom."
"Ona je dobra djevojka," Daphne je branila svoju ljubimicu.
"Mo da i je," Ebe reèe, ali mi ne mo emo dozvoliti takve stvari. Sljedeæi put," reèe
okreæuæi se prema Sanakar Naravanu, "kada ih primjeti zajedno, odmah me oba-vije
sti. Ja æu to srediti jednom zauvijek."
Trudeæi se promijeniti temu, Daphne je poèela govoriti o meðu kolskom kulturnom fe
stivalu koji poèinje sljedeæi mjesec. Slu ala sam glasove kako se prelijevaju i mi
slila o molekulama koje se spajaju i razdvajaju ...
"Meggie, za to si ti tako utljiva?" Nitko me nije zvao Maggie osim Daphne.
Svi se okrenu e i pogleda e me.
"Ona ba nije za neke rasprave. Ona nema neko odreðeno mi ljenje ni o èemu. Jedini p
ut kada sam je vidjela zaista zainteresiranu je bilo prije mnogo godina u Kodai-
kanalu. Bio je tamo jedan uèenik Alfred ..." Ebe se umije a i skrenu pa nju u sjeæan
je, jo jedan komad povijesti koji æe otkriti kako je briljantan èovjek Ebenezer P
aulraj bio.
Alfred Arokiasvvami. Devet godina star, okruglih obraza i nesta nih oèiju. Imao je
kovrðavu, nesta nu kosu koju je njegova mama ostavila du u nego to se to Ebe-nezeru
Paulraju sviðalo.
Ebenezer Paulraj je poslao Alfredovoj mami poruku. Ali ona ju je ignorirala. Zat
o je Ebenezer Paulraj zabranio Alfredu sate nogometa i poslao ga da s grupom dru
gih uèenika isprazni kante od smeæa u svakoj uèionici. Ali i dalje su ivahne kovr
ðe na Alfredovoj glavi nastavile poskakivati.
Sljedeæeg ponedjeljka Ebenezer Paulraj je pozvao Alfreda u svoj ured nakon jutar
njeg okupljanja. I tada je rukom obuhvatio Alfredovu kosu i povezao je gumicom n
a vrhu glave tako daje podsjeæala na ananas.
147
Anita 9{air
"Ovo neæe skinuti do veèera njeg zvona. Da li me razumije ?" Ebenezer Paulraj reèe ja
dnom Alfredu. "Po to toliko voli svoju kosu, nisi mi dao nikakvog drugog izbora. U
mojoj koli jedino djevojèicama je dozvoljeno imati dugu kosu," dodao je i poslao
Alfreda u njegov razred.
Tijekom stanke za ruèak vidjela sam grupu djece kako se smijulje okupljeni oko j
ednog uèenika u 4B razredu. Èula sam tihe jecaje. " to se to ovdje dogaða?" upital
a sam ulazeæi u razred.
Tu je sjedio jadni Alfred. Ismijan i izrugan. Tema mnogih neslanih ala i razlog v
eselju. Vidjela sam poni enje u njegovim oèima, pokunjeni pogled, zbunjenost, i os
jetila eksploziju bijesa.
"Zar vas nije sram?" Zavikala sam, dok se grupa polako razilazila.
Skinula sam mu gumicu i tada prepoznala daje moja, te zagladila djeèakovu kosu.
Obrisala sam mu oèi i rekla mu kako nije va no to drugi ka u. On je bio dobar djeèak,
ponavljala sam, istièuæi rijeè "djeèak" jer su ga ostala djeca zvala Alfreda ka
da sam ja u la.
Tada sam uzela gumicu za kosu i odjurila u Ebenezer Paulrajev ured.
" to ovo znaèi?" zahtijevala sam odgovor.
Digao je pogled sa svojih papira i upitao, " to znaèi to?"
Bacila sam gumicu na stol i uzviknula, "Kako si mogao uèiniti ovako ne to jednom d
jetetu? Kako si ga mogao tako stra no poniziti? Zar ne shvaæa to si mu mogao uèiniti
? Mogao si ga o tetiti za cijeli ivot. I zbog èega? Par centimetara kose?"
Ebenezer Paulraj je zami ljeno rukom dotakao plave kuglice na gumici. "Pretpostavl
jam da si ti ovo skinula s Alfredove kose. To je bilo veoma nepromi ljeno."
148
ensi(i /(upe
"Odgovori mi. Nemoj mi govoriti kako sam nepromi ljena. Za to si bio tako okrutan pr
ema djetetu?" Ogorèenje mi je glas uèinilo o trijim nego to sam htjela da bude.
"Gospoðo," Ebenezer Paulraj reèe glasom koji nisam nikada prije èula, " elio bih v
as podsjetiti da sam ja odgo-voran ovdje, a ne vi. Ne volim kada netko podriva m
oj autoritet, i ako to uèinite jo jednom, morat æu poduzeti o tre mjere. Neæu dozvo
liti da vi, s obzirom na na odnos, utjeèete na moje odluke. Da li me razumijete?
Ovo je moja kola i ja znam to je najbolje za moje uèenike."
Spustio je svoju glavu i pretvarao se da je okupiran svojim papirima. Znala sam
da je razgovor zavr en.
Alfred je zatra io od svoje mame da ga odvede frizeru i potpuno obrijao svoju kosu
. Ebenezer Paulrajova volja je pobijedila.
A Alfred? Poèeo je zlostavljati mlaðe uèenike; postao grub u razredu i prihvatio
svaki izazov, od penjanja na najvi e grane drveæa do sklizanja na rukohvatima ste
peni ta. Ali Ebenezer Paulraj nikako nije htio prihvatiti odgovornost za to stoje
uèinio. Kada sam mu spomenula Alfredovo pona anje, samo je rekao, "Djeèaci su djeè
aci."
A ja? Vjerojatno je to bio prvi put kada sam se poèela pitati o svojim osjeæajim
a za Ebenezer Paulraja. Iznenada Ebe je postao stranac i to stranac vrijedan pre
zira. Tiranin.
Ali Ebe se cijelog sluèaja nije sjeæao na isti naèin. Kao jednu stra nu epizodu. U
mjesto toga, to je bio jo jedan primjer psiholo kog ratovanja koji je on primjenjiv
ao protiv mladih buntovnika. "Ako tapom istuèe dijete, za jedan tjedan ono æe to p
otpuno zaboraviti. Ali ne to ovako neæe nikada biti zaboravljeno," Ebe reèe, zavr av
ajuæi svoju verziju prièe, dodajuæi ostalima zdjelicu s kikirikijem.
149
Anita 9{air
"Samo ti bi se dosjetio neèega tako genijalnoga," Kala se nasmija, uzimajuæi kik
iriki, a zatim ga odmah vrati u zdjelicu.
"Pa, èovjek mora koristiti svoju ma tu," Xavier reèe s punim ustima.
"Ma ta!" Ebenezer Paulraj se pljesnu po butini. "To je prava rijeè. Bez uvrede svi
ma prisutnima, ali jeste li se ikada zapitali za to u veæini sluèajeva su upravite
lji ili profesori engleskog ili povijesti? Ja, naravno, imam svoju teoriju: samo
onda kada predajete predmet koji zahtijeva, pa èak i njeguje ma tovitost, mo ete vo
diti jednu kolu. Vi morate imati dovoljno ma te da zainteresirate uèenika za poezij
u ili da razumije posljedice bitke voðene prije vi e stotina godina ... to nije is
to kao predavati algebru ili zemljopis. I ako pitate mene, ne postoji dosadniji
predmet od kemije. Ali mali vragolani je vole jer za njih je kao igra. Ovo vi e ov
o jednako tome! Iskreno reèeno, ako ba elite èuti moje mi ljenje, kada pomislim na k
emiju, prvo to mi padne na pamet je smrad pokvarenih jaja ..."
Smijeh. Krckanje kikirikija. u kanje èipsa.
Gledala sam u svoje ruke èvrsto sklopljene u krilu. to lije on znao o kemiji ili
poeziji elemenata?
Magija testa s lakmus papirom: plavi lakmus uronjen u kiselinu postane crven, a
crveni lakmus uronjen u lu natu soluciju postaje plav. Poeziju fosfora koji izvaðe
n iz vode postaje samozapaljiv, izgara i postaje plin. Vitalnost kalijum nitrata
, sumpora i ugljika koji se spajaju -eksplozija koja zatresa cijelu zemlju. Iluz
ije koje mo e stvoriti prozirni vapnenac. Boje - tamnocrvena od berili-jum karbida
; mesingano uta od la nog zlata, srebrn-kasto bijela od urana ... rijeèi su se form
irale na mom jeziku.
Htjela sam ustati i viknuti, "On je tako ponosan na svoju ma tovitost. Dopustite m
i da vam ne to ka em o kvaliteti njegove ma tovitosti. Otiðite u kolsku knji nicu
150
ens/(i /(upe
i uzmite neke od knjiga koje èitaju stariji uèenici, ili mo da otiðite u Okruglu k
nji nicu, ili onu u susjednoj ulici, i onda æete se sami uvjeriti u djelo èovjeka
s ma tom."
Ebe je bio veoma spretan. Birao bi pa ljivo knjige i rotirao svoj vandalizam izmeð
u tri knji nice èiji je èlan. Tako da nitko ne bi mogao povezati uni tene knjige i n
jega samoga. Inaèe, tko bi mogao povjerovati daje on sposoban uèiniti takve best
idnosti? Ebe, vrlo precizno i metodièno, crtao je ljudske genitalije - penise, a
nuse, vagine, svi s njegovim potpisom - busenom stidnih dlaka. Ljudske genitalij
e na ljudima ili same genitalije. Delikatni i eksplicitni crte i spolnih organa kr
eirani od strane Ebenezera Paulraja, Da Vincija kolskih knjiga. Ebenezer Paulraj,
èovjek s ma tom.
Histerièni smijeh mi se popeo uz grlo. Ali progutala sam ga kao to sam sve ove go
dine gutala svoj ponos. Iznenada sam osjetila kako me ovaj brak gu i.
Te noæi kada su svi oti li i ja oprala suðe, le ala sam na svojoj strani kreveta i p
romatrala Ebea kako obavlja svoje veèernje rituale. U meni je jo uvijek tinjao bi
jes, ali ni ta drugo nisam mogla uèiniti osim pustiti ga da tinja. Mislila sam kak
o je uspio jo jednu veèer pretvoriti u svoj trijumf. Mislila sam o Alfredu Arokia
svvami i o poeziji kemije. Mislila sam o svemu dobrom i po tenom u mom ivotu koje j
e on uni tio. Mislila sam o bebi koja je umrla prije nego stoje dobila du u. Mislila
sam kako mi nije ni ta vi e preostalo za sanjati i iste rijeèi ponovno izaðo e na pov
r inu: MRZIM GA, MRZIM GA. to da radim?
Pokraj prozora je bila posuda u kojoj je Ebe dr ao par zlatnih ribica. Jo jedna teo
rija koju je podr avao: petnaest minuta promatranja zlatnih ribica dnevno, dok bes
pomoæno plivaju u krug, opu ta nerve, smanjuje stres i o ivljava duh. Njegov. A ne z
latne ribice.
151
Anita 9{air
Ebe iznervirano zakvoca. to se dogodilo? Upitah se. Je li ribica odbila plivati u
zadanim krugovima?
"Jadni James. Postao je previ e pohlepan. Znao sam da mu nije dobro. Usporio je u
posljednjih par dana i izgledao kao da se jedva vuèe. Ali ovo je ba alosno. Morat
æu pronaæi drugog Jamesa."
Podigla sam se na laktove. Riba je uginula.
Ebe ih je zvao James i Joyce. Privatna ala, rekao je, ali ipak, potrudio se daje
svatko zna i nasmije se upra-viteljevom smislu za humor. I sada je James mrtav.
Od neke riblje bolesti. Ili najvjerojatnije od pohlepe i previ e hrane.
James je plutao na povr ini s rasparanim stomakom. Buljila sam u uginulog Jamesa i
ivu Joyce koja je izgledala vitkija i ivlja, plivajuæi sretnije nego ikada prije.
Pritajena sumnja mi zagolica grlo. Da lije Joyce uspjela?
Osjetila sam kako mi osmijeh zate e usta. Osjeæaj mirnoæe. Lakoæe.
Jesam li nepo tena? Dozvoljavam li svojoj mr nji da pomuti osjeæaj stida? Ako i jest
e, pa to onda. Sve je dopu teno u ljubavi i ratu, Ebe je èesto rekao. A ovo je bio
rat.
Ja sam dobra kuharica. Kada to elim biti. Vrlo sam osjetljiva kuharica, i kada ob
ratim pa nju, sastojci slijede moje upute. Ali veoma dugo kuhala sam kao to su moji
umjetnièki nastrojeni uèenici uspijevali uèiniti s kemijskim eksperimentima. Be
z imalo radosti ili ponosa za postignutim rezultatom. Ali ne vi e, pomislila sam.
Moje kuhanje æe sada imati svoj cilj. Ali prvo, morati æu uvjeriti Ebea da prest
ane biti tako pa ljiv s ishranom. Morati æu ga uvjeriti da otvori svoja æula i svo
j tek.
Kada je Ebe legao u krevet, pretvarala sam se da spavam, kao i obièno. Ni ne sje
æam se kada smo zadnji put
152
 enski kupe
vodili ljubav. Èak se ni ne sjeæam tko je prvi okrenuo leða. Da li je to bio on,
odbijen mojim tijelom; slojevima sala, izoblièeno æu, opu tenim mi iæima ili mojim ens
kim grmom? Ili sam to bila ja koja je eljela jednakost u krevetu i odluèila da se
vi e ne mogu pretvarati da sam mala djevojèica?
Ali te noæi, kada se Ebe upravo namjestio za spavanje, okrenula sam se prema nje
mu i jezikom pre la uzdu njegova vrata. Prstima sam gladila i povlaèila dlake na nj
egovim prsima. Veoma nje no, ba kao to bi to uèinila mala djevojèica ... Udvarala sa
m mu se, najbolje kako sam znala. Lukavo i kradomice. S nje nim poljupcima i smjel
im milovanjima. S djetinjom naivno æu praveæi "O" usnama i izbrijanom ko om. Sa eljez
nom odluèno æu i razmaknutim nogama.
Sljedeæe jutro probudila sam se u zoru i po urila u kuhinju. Tvoje vrijeme sada po
èinje Ebe. Rekla sam uspavanom Ebeu. Tvoje vrijeme poèinje s ovim doruèkom. Puri
s pr en u maslu i krumpiri, gra ak i korma od cvjetaèe. Dva pr ena jaja i velika èa a hl
adnog puno-masnog mlijeka u koju sam umije ala dvije lice eæera.
Ebe je zurio u raznolika jela ispred sebe i rekao," to je ovo? Zar oèekuje da æu o
vo sve pojesti? Skloni to sa stola."
"Ma hajde," peckala sam ga. Kako je bilo jednostavno biti razigran i djetinjast
kada je sloboda bila na horizontu, "pa ti si veliki èovjek. I mora jesti velike o
broke. A osim toga, dosta i vje ba . Ti treba svu svoju snagu, zar ne," lukavo sam mu
se nasmije ila.
Jednostavno je bilo dijeliti mu komplimente. Nikada mu nije ni palo na pamet da
nisu iskreni. Za njega laskanje je jedino bilo istina. I tako je Ebe pojeo prvi
od mnogih velikih doruèaka s velikim apetitom i u slast.
Ebe je jeo. Doruèke. Ruèkove. Veèere. Veèernju u inu èim bi se vratio iz kole. Kasn
u noænu u inu dok je ra-
153
Anita 9{air
dio na svojim zadaæama. Nisam oèekivala èudo, transformaciju preko noæi. 7x\a\a.
sam da neæe biti tako jednostavno kao stoje bilo za Joyce. Ali bila sam spremna
èekati.
Nakon skoro godinu dana salo je napokon prona lo svoj dom. Stoje bilo moje, postal
o je njegovo. Vitke linije su poèele bubriti. Dah se skratio, a korak usporio. N
abori su se pojavili na vratu. Dvostruki podbradak. Stomak koji je poskakivao. E
be se vi e nije koèoperio. Sada se gegao. Kada se penjao uz stube, gubio je dah. V
i e nije jurio nemirno kolskim hodnicima kada god bi mu to palo na pamet. Umjesto t
oga, ogranièio se na dva kruga, jednom ujutro ijednom popodne.
Polako je postao debeo. Tih. Jednostavan. Èovjek koji vi e nije trebao kliku ili i
zoblièene knjige. Èovjek èiju o trinu karaktera je uni tio njegov apetit. S obzirom
da sam ja bila ta koja je mogla zadovoljiti njegov apetit, trebao me je sve vi e i
vi e. Izazivala sam njegovu elju za jelom i ponekad za seksom na svaki moguæi naèi
n. Trebao me je kao nikada prije. I Ebe je postao èovjek s kojim sam mogla ponov
no ivjeti.
Po drugi put sam ostala trudna i napokon sam rodila svoju bebu. Djevojèicu. Gled
ala sam u njene lijepe, isklesane crte lice, ba kao Ebeove. Njene duge, tanke prs
te, ba kao njegove. I tada sam ugledala golu nevinost njene stidnice i osjetila o
gromnu, tamnu sjenu kako nas nat-kriva. Sjetila sam se veèeri kada me Ebe probud
io svojim pipkanjem. Njegova èudnog glasa. Kako me je doticao i pipkao, dahæuæi,
"Moja mala djevojèice, moje drago dijete."
Tada sam saznala stoje strah. Strah kakvog ga nikada prije nisam osjetila. Moja
beba je bila nedirnuta i èista. Ba kako je Ebe volio da budu njegove ene. I zato j
e postao moj imperativ da ga zadr im u stanju u kojem je sada. Jer, u suprotnom, n
e bih mogla ni zamisliti zlo koje bi nam se dogodilo.
154
enski kupe
Ako sam prije kuhala da bi ponovno preuzela kontrolu nad svojim ivotom, sada sam
hranila Ebea da bih ga sputala. Poèela sam mrziti miris pr ene hrane, mesa i ribe.
Ali sam i dalje kuhala jaka i ukusna jela kojim Ebe nije mogao odoljeti. Hranil
a sam njegovu glad i pohlepu. Gojaznost s mojih kostiju pre lo je meðu njegove. A
kada bi pitao za to tako rijetko jedem to to sam za njega skuhala, laskala sam mu,
"Ti si tako dobro graðen da mo e ponijeti vi ak te ine. Kada se mu karac udeblja, a prito
m je visok i razvijen kao ti, dobija na svom autoritetu. Na svojoj pojavi. Ali k
ada seja udebljam, izgledam kao nezgrapna koko ."
Ebe bi se nasmijao i napunio tanjur jo jednom. A ja bih sretno uzvratila osmjehom
. Dok god je Ebe bio debeo, nije bilo straha od naleta adrenalina i borbe autori
teta. Na i ivoti su bili tihi i dobro navodnjeni.
Kada doda vodu sumpornoj kiselini, kiselina æe pr tati jedno vrijeme. Ali uskoro æe
izgubiti na jaèini i o trini. Trik je znati kada dodati vodu i u kojoj kolièini.
155
7
Akhila je le ala na leðima. Oèni kapci su joj ote ali, ali ipak nije mogla zaspati.
Margaret je iza la u Cambiatoreu. Prije nego to se iskrcala, poèe ljala je kosu, namj
estila nabore na sariju, i rekla, "Akhila, ako uopæe posjedujem ijednu vrlinu, t
o je onda potpuna otpornost na to to ljudi misle o meni. Prirodno, zbog te osobin
e im se jo manje sviðam. Ljudi ne vole kada njihovo mi ljenje o nekoj osobi toj oso
bi uopæe nije va no. A posebno kada je u pitanju ena ... ta pomisao je nepodno ljiva.
Ali kao to rekoh, meni to uopæe nije va no. Ja to ne govorim zato to mislim da bi i
ti trebala razmi ljati na slièan naèin. Ali shvatit æe , da kada jednom prestane bri
nuti to drugi o tebi misle, ivot æe ti postati puno lak i."
Potom reèe, "Upamti da mora voditi raèuna o sebi. Nitko drugi neæe."
Akhila se nasmije ila, oklijevajuæi da ka e bilo to. Stoje mogla reæi ovoj eni, za koj
u èak nije bila sigurna ni da joj se sviða? Koja ju je, u biti, èak malo i pla ila
. Kako netko mo e biti sasvim neprobojan za tuða mi ljenja? Da li je ona zaista takv
a? Ili je to mo da bio obrambeni stav prouzrokovan kompleksom manje vrijednosti?
Akhila iznenada otkri ne to va no. Sve ove ene, pomisli, sve ove ene - Janaki, Sheela,
pa èak i Margaret, koja okolo nosi svoju nezavisnost kao dobar dan - poku avaju p
ronaæi odreðeni smisao u svom ivotu tako to o njemu govore. A ja sam mislila da sa
m ja ta koja
157
Anita 9{air
nastoji definirati realnost u svom. One imaju potrebu da opravdaju svoje propust
e jednako kao i ja svoje. I tra eæi ne to zajednièko u ivotima drugih, poku avamo se os
jeæati manje krivim zbog toga tko smo i to smo s vremenom postali.
Akhila se pokrenula na stranu i polo ila glavu na svoju ruku. Metalni zid kupea je
bio veoma hladan na dodir. to lije ono Margaret rekla?
Ljubav je bezbojna, isparavajuæa tekuæina. Ljubav se zapali i izgori. Ljubav ne
ostavlja ni ta iza sebe - niti dim, niti pepeo. Ljubav je otrov koji se pretvara d
aje vino.
Kako je to moguæe? Da li bi i ona bila ispunjena gorèinom, kao Margaret, da se o
dluèila udati za èovjeka kojeg je voljela? Da li bi i ona tra ila naèine da umanji
njegovu ulogu u svom ivotu jednom kada je ljubav nestala? Kako netko zna da vi e n
ije zaljubljen?
Margaret je tvrdila daje ljubav neka divlja zvijer koju je ona uspjela pripitomi
ti. Poslu no stvorenje koje le i pokraj njenih nogu i koje mo e biti zauzdano kada god
to ona po eli. Ali zar je to to je ona eljela od ivota? Razvodnjenu ljubav?
Akhila se okrenu i pogleda enu koja je spavala nasuprot nje. Tu je bila Janaki, k
oja nakon pretvaranja skoro cijelog svog ivota daje sigurnost ljubav, na kraju us
pjela upoznati samu sebe i dala sebi posljednju ansu da voli i bude voljena. A ta
djevojèica Sheela ... èak i ona je dozvolila svojim instinktima da prevladaju u
mjesto da uèine ono to su od nje njeni najbli i oèekivali.
I tada, po prvi put u mnogo godina, Akhila je pomislila na Harija. Na to stoje m
ogla biti njena prva ansa ...
Prvih godina njenog zaposlenja, kada je sve oko nje izgledalo kao kakva divlja b
ujica, Akhila je utjehu prona la u dnevnoj rutini. Dokle kod se dr ala odreðenog ras
poreda i predviðenog slijeda dogaðaja, znala je da
158
enski kupe
ima kakvu takvu kontrolu nad svojim svakodnevnim ivotom.
Uhvatila bi vlak u 7.20 za Madras svakoga jutra iz Ambattura, to je znaèilo da mo
ra izaæi iz kuæe toèno u sedam. Ne to u to doba dana ju je ispunjavalo rado æu. To j
e bio sat spokoja i novoga poèetka. Èak su i mjesec i sunce gledali jedno u drug
o na suprotnim stranama horizonta bez ikakvog nadmetanja. Blagi povjetarac se po
igravao s vrhovima drveæa, a pragovi kuæa su bili besprijekorno èisti s blistavi
m linijama na kolamima.
U to doba jutra ulice su bile prazne. Akhilini jedini suputnici su bili djeèak s
novinama i raznosaè mlijeka, èovjek koji je prodavao plin, sa svojim zapre nim ko
lima, koji ju je uvijek veselo pozdravio s "Krishnoil", te prodavaè soli koji je
svoj teret nosio na glavi i izgovarao "uppu" dok je prelazio iz jedne ulice u d
rugu. Tu je bio i èovjek s ru-ènikom oko struka koji je stajao pokraj pumpe i sn
a no sapunao svoju kosu i prsa, dok je njegova ena ne-umorno pumpala vodu u veliku
kantu ispred sebe. Svi su je znali po viðenju i mahnuli bi joj, osmjehnuli se i
pozdravili. Znali su da ona nije jedna od onih rano jutarnjih etaèa koja je vani
samo zbog vje be. Znali su da ona, ba kao i oni, mora rano napustiti svoj dom, inaè
e bi obitelj gladovala. To je bila njihova meðusobna veza.
"Za to mora iæi tako rano?" Padma se alila jer bije probudili u ranu zoru. Jer kada
bi se Akhila probudila u pet, inzistirala je da se i drugi tada probude. Ili, ak
o ba ne u pet, dovoljno rano da zavr e sve svoje jutarnje obveze. Bila bi zabrinuta
kada bi napustila kuæu, a oni su jo bili u krevetu.
"U 7.20 nije takva gu va. Kasniji vlakovi su prepuni pa moram stajati sve do Centr
ala," rekla bi.
U tim prvim godinama vo nja vlakom je bila dio Akhi-line rutine. Znala je svaku st
anicu, svaki pejza , svako kri anje, svaki kanal pokraj kojeg su prolazili. Èak i pr
ije nego to su ubrzali kroz Korattur, duboko bi uzdahnula i
159
Anita 9{air
napravila grimasu da ne bi udisala smrad iz lokalne tvornice mlijeka. U Madras C
entralu bi se iskrcala i oti la na autobusnu stanicu u blizini Medicinskog Sveuèil
i ta u Madrasu i uhvatila autobus za Nungambakkam. U 8.45 je bila za svojim stolom
. Uvijek na vrijeme.
Èak i kada su Padma i braæa napustila njihov dom, Akhila se dr ala svoje rutine. B
ilo joj je trideset i osam godina i nije znala niti jedan drugi naèin za organiz
iranje dana.
Kasnije, kada je o tome razmislila, Akhila nije mogla razumjeti kako, ali po prv
i put u gotovo devetnaest godina, propustila je oba vlaka: u 7.20 i u 7.35. Oti la
je na autobusnu stanicu i ugurala se u autobus. Nije bilo vremena za èekanje na
neki manje pun. Morala se progurati prema sredini autobusa i tada se na la prilju
bljena uz metalni stup. Priljepila se uz njega da ne bi bila odgurana jo dalje i
stajala tako poku avajuæi ignorirati ostala tijela tijesno priljubljena uz njeno.
Bilo je nekoliko ena u toj masi tijela i mirisa. Ali ono to je zapelo u njenom grl
u i ispunilo svaki njen nerv, bio je miris kreme za kosu, kokosova ulja, Lifebuo
v sapuna i duhana. Nakon Appine smrti nije imala priliku osjetiti te mu evne miris
e izbliza. Zatvorila je oèi i duboko udahnula.
Isprva, kada je dlan dotaknuo njen struk, pomislila je daje to sluèajno. U autob
usu je bilo toliko ljudi i njegovo kretanje je tiskalo putnike jedne na druge.
Akhila ga je ponovno osjetila. Ovaj put ruka, kao da je bila osokoljena prvobitn
im razbojnièkim napadom, zaustavila se na njenom trbuhu. Ona je duboko udahnula
i zadr ala dah, kao da æe na taj naèin zaustaviti razbojnika. Ruka se pomakla, upl
a ena zgrèenim mi iæima, milijunima pora koje su vri tale: ostavi me na miru. Da bi se
ponovno vratila nakon nekoliko trenutaka.
160
enski kupe
Akhila je nosila sari na naèin kao i sve djevojke njene dobi; par centimetara is
pod pupka. Samo stare ene i trudnice su ga nosile iznad pupka. Izmeðu bluze i suk
nje od sarijabilo je skoro 20 centimetara gole ko e, prekrivene samo velom od sari
ja. I ba tu, zaklonjena tankom tkaninom, ruka je izabrala da se igra i poskakuje.
Pet prstiju. Pomalo hrapava ko a. Kratko podrezani nokti, osim na malom prstu gdje
je nokat bio skoro 2 centimetra dug, pomalo povijen, trunka barbarstva na inaèe
nje noj ruci. Iscrtavao je linije dok je polagano prelazio preko njenog stomaka.
Akhila osjeti kako je oblijeva vruæina ... Nikada prije nije osjetila ni ta slièno
. Vrelina daha. Kapljice znoja. Tiho cvjetanje. Opu tanje i grè istovremeno.
Akhila je tako stajala, potpuno predana, i dozvolila ruci da po alje tisuæu poruka
mrtvim krajevima njenih ivaca: probudite se, probudite se.
Dva tjedna ruka i Akhila su se susretali. Ona je na posao putovala autobusom sva
koga jutra. Bez obzira gdje bi u autobusu stajala, ruka bi je prona la. Na poèetku
nje na. Zatim istra ivaèka i na kraju zahtjevna. Toliko zahtjevna da je saznala kak
o se osjeæa savijeni palac pritisnut na dnu kième. Ko èati luk zglobova prstiju ko
ji tragaju za krivinom njenoga struka. Dugaèki nokat malog prsta koji kru i i pola
ko iscrtava zami ljene krugove i osmice po njenoj ko i. Vrh ka iprsta koji senzualno p
rati liniju njenoga pupka, a zatim u njemu nestane ...
Akhila bi se ponekad naslonila na to tijelo koje je stajalo iza nje, a ruka bi s
e na tren zaustavila u svom istra ivanju, i tako mirovala, troma, utje na, prisustvo
koje je ona poèela trebati.
Kada bi Akhila iza la iz autobusa, stavila bi na stranu osjeæanja koja bi ruka pro
budila i nije razmi ljala o tome to èini. Znala je da se ne pona a kao to bi se bilo k
oja ena sa samopo tovanjem pona ala. Ali ona je u cijeloj
161
Anita 9{air
situaciji imala i vlastito zadovoljenje. Osjeæala se po eljnom. Osjetila je daje z
asitila glad. Osjeæala se enom.
Ponekad je pomislila kako bi htjela upoznati vlasnika ruke. Ali odmah potom bi t
u misao otklonila.
Jednoga jutra, dok je Akhila tako stajala, poluzatvorenih oèiju, ali otvorenih o
sjetila, a ruka joj je voljela tijelo, autobus se naglo zaustavio. Podigla je po
gled i ugledala èovjeka kako ju promatra. Kondukter. Spustila je pogled kada je
osjetila gaðenje u njegovom pogledu. Vidio je nedozvoljenu ruku i vidio je kako
je ona dobrodo lo pozdravila njen dolazak. Koja vrsta ene bi dozvolila takvu slobod
u nepoznatomu?
"Ovdje Vam ima jedno slobodno mjesto. Za to ne sjednete?" on reèe, pokazajuæi na s
jedi te.
Akhila se zacrveni i poku a se pretvarati kako mu je zahvalna jer ju je spasio od
ruku napadnog stvorenja.
Dok se kretala prema praznom sjedi tu, on reèe, "Nema nikakve potrebe da se sti æete
meðu ovim mu karcima kada postoje sjedi ta odreðena za ene. Poku ajte uhvatiti raniji
autobus. Nikada nije ovako pun."
Akhila se pretvarala da ga ne èuje i dok je sjedala na svoje sjedalo, osjetila j
e utu, vodenastu uè obamiranja kako joj se penje prema ustima. to sam to radila? Ka
ko sam mogla dozvoliti svojim razbludnim osjeæajima da sa mnom upravljaju? Kako
sam mogla zaboraviti tko sam?
Akhila se vratila vlaku u 7.20 i po to nije mogla podnijeti misao na ta dva tjedna
potpune ludosti koja ju je bila potpuno obuzela, kupila je polugodi nju kartu za
prvi razred i putovala u gotovo samaèkoj rasko i. Nije bilo tijela daje isku avaju i
dovode u napast.
Naveèer, putovala je natrag vlakom u 5.55. I ao je za Arakonnam, eljeznièko èvori te
sat vremena od Madras Citya. To je bio brzi vlak sa samo nekoliko zaustavljanja
162
Zens((i ((upe
i veæina ljudi je vi e voljela putovati njim. Ali odjeljak prvog razreda je uvijek
imao par slobodnih sjedala.
U poèetku Akhila nije ni primijetila èovjeka koji je uvijek sjedio pokraj prozor
a. Kad bi vlak krenuo s Centralne postaje, mogli su birati mjesto. Ona je izabra
la mjesto pokraj prozora, a on sjedi te preko puta njenoga. Akhila na njega nije o
braæala pa nju, kao uostalom ni na koga drugoga u kupeu. Jedino na stoje mogla mis
liti je bio izraz na kondukterovom licu. Kada bi i ugledala mu karca, jedino stoje
eljela je bilo gledati u drugom pravcu jer se brinula da bi i oni mogli pomislit
i daje bludnica.
Jedne veèeri Akhila je malo kasnila i pomislila je kako æe njeno mjesto pokraj p
rozora vjerojatno veæ biti zauzeto. U prigradskim vlakovima nije bilo rezervacij
a, ali je postojalo nepisano pravilo medu putnicima da ostavljena knjiga ili èak
ubrus na sjedalu znaèi da æe putnik uskoro biti tu.
Akhila je ugledala èasopis i ubrus ostavljen na njenom uobièajenom mjestu i dok
se okretala da pronaðe drugo sjedi te, èula je glas, "Gospodo, ovdje je Va e sjedi te.
"
Akhila se iznenaðeno okrenu. Èovjek koji je sjedio pokraj prozora rukom pokaza n
a sjedalo na suprotnoj strani. "Kada sam vidio da niste tu, pomislio sam da vjer
ojatno kasnite pa sam ostavio svoje stvari na sjedalu da bih Vam ga saèuvao," ob
jasni.
"Hvala vam," Akhila reèe sjedajuæi. "Niste se trebali truditi," dodala je.
"Znam da nisam morao," on reèe. "Ali veæ tjednima vas gledam kako sjedite na ist
om mjestu pa sam pretpostavio da Vam se sviða. Osim toga, te ko da se stavljanje u
brusa na sjedalo mo e smatrati trudom," nasmija se.
Bio je mlaði od nje. Mnogo mlaði. Vjerojatno istih godina kao i njen brat Narsi.
Ali na njegovom licu se vidjelo po tenje koje je na Narsijevom nedostajalo. Narsi
je pod-
163
Anita 9{air
sjeæao na akala; s uskim oèima i iljastim licem koje uvijek nju ka za povoljnom pril
ikom na kojoj mo e ne to dobiti. Ovaj mladiæ je imao otvoreno lice s ugodnim crtama
i gotovo èarobnom dobrodu no æu. Akhila uzdahnu s olak anjem. Mu karci su bili ti koji s
u je pla ili, ne mladiæi.
"Kako se zove ?" Akhila upita, glasom starije sestre. "Hari," on odgovori.
"Samo Hari. Ne Hari Parsadi ili Hari Kumar?"
"Da. Samo Hari," on reèe. "A tvoje?"
Pitala se to da ka e. Akhila? Akhilandeswari? Eswari?
"Akhila", reèe, jer to zvuèalo najsliènije Akki. Akhila je veæ odredila granice
njihove veze. Akka. Starija sestra. Tretiraj me kao takvu. Tako se i ja sama vid
im. Ne elim da me vide kao enu. U suprotnom Pandorina kutija skrivena u meni æe se
otvoriti.
Postali su prijatelji. Bilo je jednostavno. Instantno prijateljstvo u kojemu su
oboje u ivali u tih trideset i pet minuta dok su sjedili jedno nasuprot drugoga. U
skoro su poèeli putovati istim jutarnjim vlakom. Rekla mu je
0 sebi, a on joj je isprièao kratki rezime njegova ivota.
Dvadeset i osam godina. Crtaè u odjelu eljeznièkoga in enjeringa. Porijeklom iz sje
verne Indije, iz maloga mjesta u Madhva Pradesh, mada je cijeli ivot proveo u Ava
di, gradu pokraj Ambattura. Otac mu posjeduje duæan sa slatki ima, a sestra studir
a na sveuèili tu Queen Mary. Tamil mu je bio jednako dobar kao i Hindi, rekao je.
Roditelji su eljeli da se skoro o eni. S vremena na vrijeme su inzistirali da se sr
etne s djevojkama koje bi mu prona li iz odgovarajuæih obitelji. Ali za njega cije
la stvar je bila vi e nego odbojna "Kako mo e odluèiti o eniti djevojku samo na osnovu
gledanja u nju?" upitao je Akhilu.
Ona je skupila ramena. "Tako je uvijek bilo. Jedina druga moguænost je da se u n
ekoga zaljubi , upozna je
1 o tome obavijesti svoje roditelje ..."
164
emlji kupe.
Hari napravi grimasu. "Ako mi se to i dogodi, moji roditelji æe naæi tisuæu ijed
an razlog za to ona nije odgovarajuæa."
"U tom sluèaju trebao bi se o eniti onom koju oni za tebe izaberu. Tisuæe ljudi to
èini svaki dan pa ipak uspijevaju sretno ivjeti zajedno."
Akhilin dan je napokon dobio svijetlu toèku. Hari. Svake veèeri stigli bi na sta
nicu par minuta prije vlaka. Imali bi svoj mali ritual. Od etali bi u vegetarijans
ki restoran na platformi te pijuckali kavu i grickali samose. Stajali bi tu, jed
no pokraj drugoga, na platformi ispunjenoj ljudima i dijelili tanjuriæ s metvico
m i ukiseljenim tamarindom. Hari je volio umakati svoje samose u ta-marind. Akhi
la je svoje vi e voljela suhe. Grickali bi samose i polako pijuckali kavu. Zaèinje
no i toplo. Be æutno i bogoboja ljivo.
Prièao joj je o svom studiju, o frustraciji na poslu, teti koja ih je posjetila
i upoznala ga s neæakinjama svojih prijateljica, o filmu koji je pogledao pro le v
eèeri ... Zauzvrat, uspio ju je izvuæi iz pu eve kuæice. Tako kada bi na red stigl
a njena stanica, nevoljko bi napustila vlak. Ali uvijek je postojala utjeha da æ
e on i sutra biti tu. Za Akhilu to je bilo dovoljno.
Polako je ispunio svaku Akhilinu misao. Sjetiv i se neke ale koju joj je isprièao,
zaustavila bi se usred svog posla i nasmijala. Gledala bi svoju majku kako iste e
èlanke u prstima i pomislila kako je to prva stvar koju uèini nakon to sjedne u v
laku. Listala bi magazin i izraz manekenovog lica bi je podsjetio na njegov. Smi
je ak nepoznata èovjeka bije podsjetio na naèin kako mu se oèi naboraju kada se sm
ije ...
U rijetkim prilikama kada bi on zakasnio na vlak, a ona putovala sama, njen dan
bi bio pokvaren. Naveèer on bi obièno stigao na kolodvor prije nje i kada bi ga
ugledala, osjetila je zlaæanu toplinu kako joj ispunjava grudi.
165
Anita 9{air
Akhila je rekla sama sebi kako je luckasta. On je bio previ e mlad za nju. I da je
vjerojatno vidi kao stariju sestru i ni ta vi e. Nekoga s kim se mo e zabavljati bez
brige da æe ne to tra iti zauzvrat ili postati posesivna.
Jedne veèeri veæina sjedala u kupeu je bila slobodna. Nakon par minuta razgovora
Hari je postao veoma utljiv.
"Zar ne to nije u redu?" Akhila upita.
"Ne, sve je u redu," on reèe.
"Znam da ne to nije u redu. Zar mi ne mo e reæi?" Akhila je inzistirala.
"Akhila," reèe joj," mora me prestati tretirati kao mlaðeg brata."
"Ali ti jesi mlaði od mene," reèe mu.
"To je toèno. Ali zato nisam ni ta manje mu karac. Koliko dugo æemo mi ovako?"
" to ti to govori ?" Akhila upita i osjeti paniku u glasu.
"Da bi me trebala poèeti gledati kao mu karca. Mu karca koji je za tebe zainteresira
n i koji te voli," Hari reèe ispod glasa tako da ga nitko drugi nije mogao èuti.
Trebala se osjeæati tako sretnom. Na kraju krajeva, samo o ovome je i sanjala.
Umjesto toga zaèula je svoj ljutiti glas, "Prestani, Hari. Ne reci ni ta vi e inaèe
æe sve pokvariti."
"Pokvariti to?" on je zahtijevao.
"Hari," Akhila poène tihim glasom. "Da li si svjestan svojih rijeèi?" Krajièkom
oka mogla je vidjeti kako se pribli ava njena stanica. "Zaboravimo da smo o ovome
uopæe razgovarali."
"Ja ne mogu zaboraviti," odgovori joj bezliènim glasom koji ju je gotovo natjera
o na plaè.
Kada je iza la iz vlaka, zovnuo ju je, "Samo razmisli. To je sve to od tebe tra im."
Glas mu je odjekivao platformom zapanjujuæi sve okolo. Akhila se pretvarala da g
a nije èula i udaljavala se brzim koracima.
166
ensl(i /(upe
Sljedeæe jutro, kada je krenula na posao, prodavaè plina vidjev i je, pretrèao je
cestu i upitao je, "Zar ide na posao jutros. Zar nisi èula vijesti?"
"Zar nisam èula to?" Akhila upita, iznenada zaprepa tena pustim ulicama èak i u ovo
doba jutra.
"Puraichi Thalivar je mrtav. Umro je rano jutros. Oèekuju se veliki nemiri pa bi
ti bilo najbolje da ima zalihe hrane u kuæi. Siguran sam da se ti ovoga ne sjeæa ,
ali kada je Anna Durai umro, cijeli grad je poludio. Sada æe biti jo gore. Kupi t
o god mo e i brzo idi nazad doma. I ja moram po uriti." Prodavaè plina je uhvatio dr ke
svojih kolica i oti ao dalje.
Akhila je stajala na cesti dvoumeæi se to da radi. Kako je mogao èovjek s krzneno
m kapom, koju je nosio èak i kada je bio u zatvorenom, i tamnim naoèalama, promi
jeniti smjer njena ivota, upitala se. Puraichi Tha-laivar. Revolucionarni voda. G
lavni ministar. Mo da je on mrtav, ali ona mora na posao. Mora vidjeti Harija. Mor
am mu reæi daje ne smije gledati kao enu; da mu je ona prijatelj i ni ta vi e.
Raznosaè mlijeka je i ao na biciklu. Ugledav i Akhilu kako ide prema kolodvoru, pozv
a je, "Ne idite na posao, Gospodo. Naæi æete se u nevolji u gradu i neæete se mo
æi vratiti kuæi. Tisuæe ljudi æe se uliti u grad popodne i bit æe nevolje."
Prodavaè soli je dodao, "Svi su znali da umire, ali nitko nije vjerovao da æe se
to dogoditi. Siroma ni ljudi kao mi su izgubili jedinog za titnika. Nikada vi e neæe
biti èovjeka kao stoje on." Oèi su mu se ispunile suzama. Spustio je vreæu sa so
lju i èuènuo. Buljio je negdje u daljinu kao da prikuplja svu svoju tugu, a poto
m poèeo iskreno plakati. " to je jo preostalo za nas u ivotu? Thalaviar je mrtav. Iz
gubili smo na eg oca i èuvara."
Raznosaè mlijeka, mladiæ koji je studirao na tehnièkom univerzitetu da bi postao
tehnièar strojeva za hlaðenje, susreo je njen pogled. Poruka je bila jasna:
167
Anita 9{air
Ovako æe biti danas, a i u sljedeæim danima. alost ispunjena bijesom koji æe usko
ro izmaæi kontroli. Zar se eli naæi usred svega toga? Idi kuæi. Zatvori vrata i èe
kaj dok ne proðe.
Akhila se vratila kuæi i usput kupila osnovne namirnice i povræe. Grupe mu karaca
su stajale na ulici, a neki od njih su i mahali tapovima. Tko su svi ovi ljudi? O
dakle su do li? Pitala se. Iznenada Akhila pomisli na Harija. Hoæe li Hari riskira
ti i krenuti na posao? Da li æe se pitati stoje s njom? Hoæe lije èekati u vlaku
? U ovakvim vremenima skrivena mr nja dolazi na povr inu. Da li æe razbje njena rulja
primijetiti da je on Sjevero-indijac? Da li æe mu izrezati lice i prebiti ga?
Milijuni su alili za mrtvim èovjekom. Tuga se uskoro pretvorila u nasilje. Trgovi
ne su bile opljaèkane. Èlanovi opozicije su se pritajili u strahu da æe se rulja
na kraju okrenuti protiv njih. Nekolicina ljudi se ubila, nesposobna za prihvat
iti èinjenicu daje njihov voljeni Thalaivar mrtav.
Novine su bile pune vijesti o nasilju, pljaèkama i paljevinama. Na radiju su se
samo mogle èuti pjesme iz filmova u kojima je Thalaivar glumio. Samo tada se zva
o Makkal Thilgram. Idol. Iako ga Akhila nije cijenila toliko, niti kao politièar
a, a niti kao glumca, sveopæa tuga je u la i u njen ivot i ispreplela se s njenim o
sjeæajima za Harija, tako da nije znala plaèe li za mrtvim èovjekom ili onim ivim
. Je li izvan opasnosti? Je li dobro? Akhila se brinula. Za to joj nikada nije pal
o na pamet da upita njegovu adresu ili broj telefona njegova ujaka koji je ivio o
dmah pokraj i imao trgovinu s tekstilom? Kako li æe izdr ati sve ove dane prije ne
go ga ponovno vidi?
Godina se pribli ila svome kraju. Dani tugovanja su pro li, a zajedno s njima i Akhi
lina odluènost. Akhila je arko udila da ponovno vidi Harija i bude s njim. Ni ta dru
go vi e nije bilo va no.
168
enski kupe
Tjedan dana nakon Thalaivarove smrti ivot se ponovno normalizirao, a Akhila se ub
rzano pripremala i urila na kolodvor prije uobièajenog vremena. Kada je vlak napo
kon stigao, po urila je u kupe prvog razreda. Uzbuðeno je gledala okolo i on je bi
o tu. Kada ju je ugledao, ustao je i iroko se nasmije io. Akhila je morala zaustavi
ti samu sebe da mu ne poleti u zagrljaj.
Prilazila mu je polako. Srce joj je ubrzano lupalo i sve ono to mu je htjela reæi
izmrvilo se u hrpu besmislenih rijeèi na njenom jeziku. Umjesto toga, uèinila j
e jedino to joj je palo na pamet. Umjesto da je sjela nasuprot njemu kao uvijek,
sjela je pokraj njega.
"Da li ovo znaèi da si promijenila mi ljenje?" upitao ju je.
Akhila je klimnula glavom, jo uvijek nemoæna da sroèi u rijeèi ono to je za njega
osjeæala.
"I to æemo sada?" Osjeæala je njegov dah na svome uhu.
Akhila gaje pogledala. Nije imala odgovor ni na jedno od njegovih pitanja. Nije
imala pojma u kom smjeru ide njihova veza niti koji je sljedeæi korak. Njegov po
gled je sreo njen i tu se zaustavio. I to je dovoljno, pomislila je. U njegovom
pogledu je vidjela sve to bi se ena usudila oèekivati od jednoga mu karca.
Sjedili su tako, u ti ini, linja njegova tijela je doticala njeno, misli su im se
meðusobno prepletale. Kao roj svjetlucavih krijesnica povezanih nevidljivom mre om
.
Njihova veza se izdigla na jedan novi nivo. Ovdje je ti ina prouzrokovana neizreèe
nim osjeæajima imala razarajuæu te inu. I najobièniji pogled je bio pro et mnogim zn
aèenjima, a sluèajan dodir ruku bi upalio divlju vatru. Vatru punu velièanstveni
h iskri koje bi pretvorile u prah sve to ima veze s razumom: dodirni me, dr i me, v
oli me ...
Svake veèeri on bi do ao pred njen ured i onda bi etali Sterling ulicom. Polako mu
je dozvolila daje dr i za ruku. Jedne veèeri Hari je polo io svoju ruku oko njenog
169
Anita 9{air
struka. Osjetila je njegovo tijelo pokraj svoga; pritisak njegovih prstiju na sv
ojoj ko i. eljela se okrenuti prema njemu, stisnuti se uz njega, da bude svjesna sa
mo njegove prisutnosti, dok se sve ostalo gubi u izmaglici. Kada su skrenuli iza
kuta, policajac na biciklu proðe pokraj njih. Zaustavio se i sumnjièavo ih pogl
edao. Ispru io je svoj prst u njihovu pravcu. "Tko je ovo?" upitao je Harija.
Èak i u mraku Akhila je mogla vidjeti kako je Harijeva Adamova jabuèica poskoèil
a dok je progutao slinu. "Moja ena," odgovori.
Policajac je buljio u Akhilu. Vidjela je kako mu se pogled zaustavlja na ogrlici
od crnih kuglica i zlatnom lanèiæu. Izgledao je kao thali. Dugo vremena to joj
je slu ilo kao obrana; iako nije izgledao kao tradicionalni thali, ipak je zaustav
io ljude u pekuliranju je li udana ili ne.
"Ona je tvoja ena?"
Akhila je èula nevjericu u policajèevu glasu, porugu u njegovu pogledu te poklek
nu. Za to Hari nije rekao da sam mu ja starija sestra, njegova ujna, susjeda.
"Pa, dobro ..." policajac reèe, "ako ste vas dvoje mu i ena, onda biste trebali ra
diti to to ste radili u privatnosti svoga doma, a ne na ulici meðu ljudima."
Par dana poslije ponovno su sjedili priljubljeni jedno uz drugo u elektriènom vl
aku. Ali uskoro Hari i Akhila su poèeli tra iti mjesta gdje bi mogli biti zajedno,
bez zakona i ljudi oko njih da ih osuðuju.
Kao i mnogi drugi u Madrasu izabirali su pla e i zabaèene parkove kao mjesta sasta
naka. U sjeni veèeri, za tiæeni umom valova, za u kani pijeskom i ometani odjeæom, post
ali su ljubavnici. Ali, za razliku od njihova prijateljstva, ovo nije bila jedno
stavna veza.
Ljubav prema njemu je do la tako prirodno i kada joj se s èe njom okrenuo, njeno tij
elo je bilo tu da ga zadovolji i usreæi. U njegovom zanosu Akhila je u ivala, znaj
uæi da iako je bila starija od njega, njeno tijelo je i dalje bilo èvrsto i mlad
o i sposobno uzbuditi ga.
170
enski kupe
Na poèetku to je bilo dovoljno. Ali uskoro su eljeli puno vi e i kada bi se rastali
prije odlaska svojim kuæama, uvijek je bio prisutan osjeæaj kao daje ne to ostalo
nedovr eno. Kao tamna mrlja na onim ukradenim sutonima, nezadovoljstvo koje bi ih
uèinilo jo mahnitijim kada bi se sreli sljedeæeg jutra.
Ponekad bi Akhila po eljela da odu negdje i provedu noæ zajedno. Voljela bi spavat
i u njegovim rukama i probuditi se osjeæajuæi kako joj njegova brada grebe lice.
Bilo je toliko stvari koje jo uvijek nije znala o njemu: Da li je vi e volio spava
ti na lijevoj ili desnoj strani? Da li je prao zube prije ili poslije kupanja? K
oliko lièica eæera je volio u svojoj kavi? Da lije èitao novine od kraja? Da li bi
zaspao onog momenta kada bi legao ili mu je san dolazio nakon du eg vremena?
Namjeravali su se vjenèati jednoga dana, ali Hari je rekao da bi morali saèekati
da se njegova mlada sestra prva uda. Ostalo joj je jo samo par mjeseci do diplom
e i njihova obitelj je veæ tra ila odgovarajuæeg zeta. Akhila je to razumjela. Zna
la je daje dovoljan i najmanji skandal da otjera moguæe prosce. Ali ipak.
"Jesi li siguran? Jesi li siguran?" Akhila bi vapila, a potom zaboravila kada bi
njegove ruke i usne prona le naèina da umire probuðene demone.
Tjedan dana prije Harijevog dvadeset i devetog roðendana sjedili su u mirnom kut
u Marina beach parka. Sunce je bilo gotovo za lo, a lagani povjetarac se poigravao
s krajevima njenoga sarija.
Prije nego to su postali ljubavnici, razgovarali su bez prestanka. Ona bi izgovor
ila svaku svoju misao. Ali sada je birala svoje rijeèi veoma pa ljivo. Bojala se d
a ne ka e ne to to bi u njemu stvorilo osjeæaj prevelike obaveze i odgovornosti.
Nekoliko puta Akhila mu je poku ala reæi koliko joj znaèi; koliki utjecaj na njen i
vot ima njihova ljubav. Ali Hari ju je promatrao bez nekog velikog razumijevanja
.
171
Anita 9{air
Ljudi se zaljube; ljudi se vjenèaju; ljudi ive zajedno. Njegova ljubav je bila je
dnostavan osjeæaj koji nije trebao nikakvo obja njenje niti raspravljanje. Jedino
je Akhila iznova poku avala analizirati taj osjeæaj i na kraju ne bi prona la nikaka
v konaèan zakljuèak.
"Ti previ e razmi lja ," rekao joj je dok je ona buljila u horizont i osjeæala kako je
preplavljuje nevjerojatna tuga. Akhila nije znala za to se osjeæala tako kako se
osjeæala. Trebala bih biti sretna, pomisli. Ali jedino to je mogla osjetiti bila
je te ina ove ljubavi kako je priti æe.
"Nisi me upitala to bih htio kao poklon za moj roðendan," reèe joj sa smije kom.
" to eli za svoj roðendan"
Hari prede ka iprstom uz njen lakat i reèe, Ja znam to bih htio, ali mislim da mi t
o neæe htjeti dati." "Prestani se igrati. to bi htio?" "Volio bih te vidjeti golu.
"
Osjetila je udarac u grudima. Iznenada je postala veoma svjesna razlike u godina
ma. Ovo je bila djeèaèka prièa. Mu karac ne bi bio tako netaktièan ...
"Bi li htjela sa mnom provesti vikend? Ima jedno lijepo mjesto na moru na putu p
rema Mahabalipuram. Mogli bismo otiæi u petak naveèer i vratiti se u nedjelju po
podne," reèe. "To je sve to bih elio od tebe za moj roðendan."
Kada Akhila nije odgovorila, glas mu je postao umi-ljatiji. "Molim te, Akhila."
Kada je osjetila kako njegove oèi probadaju njene, popustila je kao i uvijek. Te i
na ove ljubavi je bila ba takva.
Dva dana kasnije Akhila je obavijestila Ammu da odlazi na vikend s grupom kolega
s posla. "Idemo u Mvsore," rekla joj je, misleæi kako je jednostavno lagati.
"Ne znam za to eli iæi sa svim tim nepoznatim ljudima," Amma reèe. "Mo da bi prvo treb
ala pitati svoju braæu za odobrenje."
172
>ensi(i /(upe
"Amma, ja sam najstarija sestra. Za to bih ja pitala njih za dozvolu da idem na gr
upno uredsko putovanje?"
"Ti mo da jesi starija, ali si ena, a oni su mu karci u obitelji," Amma reèe, ne trud
eæi se sakriti neslaganje.
"Pa ovo je smije no. Neæu ih pitati za dozvolu da idem na ovo putovanje. U stvari,
tada ne bih ni i la," Akhila reèe i izleti iz sobe.
Sljedeæeg jutra i dalje je bila utljiva pa je Amma na kraju kapitulirala. Akhila
je znala da hoæe. "Ako si sigurna u ljude s kojima putuje , pretpostavljam da ne b
i trebalo biti problema. Ali, molim te, budi pa ljiva. Ti si neudana ena, zna , i lju
dima ne treba mnogo da zbroje dva i dva i dobiju pet."
Amma. Akhila joj je eljela reæi, Amma, ja sam zaljubljena u ovoga mladiæa. On je
istih godina kao i na Narsi, ali me jako voli. Zaista me voli. Sjeæa li se kako je
to bilo s tobom i Appom? Tako je i s nama, Amma. On je taj s kojim idem na ovo
putovanje. Idemo na pla u. Izabrao je noæ kada je mjesec pun i zlatan i rekao je d
a æemo sjediti pokraj mora i kupati se na mjeseèini. On je veoma romantièan, ba k
ao to je Appa bio. On me èini veoma sretnom, a nitko nije dugo vremena. Zaboravil
a sam kako je to biti enom, a on me èini upravo takvom. Smeta li ti ova ljubav, A
mma? Hoæe li mi zabraniti ovu ljubav?
Ali kako je Akhila mogla reæi Ammi? Amma nikada ne bi razumjela. U Amminom svije
tu mu karci su enili ene mlade od njih. ene nikada nisu ponudile svoje tijelo prije s
aveza koji je bio blagoslovljen brakom. ene nikada nisu putovale s mu karcima koji
nisu bili njihovi mu evi. ene nikada nisu znale to to znaèi elja.
Mjesec je sjajio za njih. Za Akhilu i Harija. Pun i zlatan, obasjavajuæi valove
s toplim srebrnkastim obrubom. Sjedili su na pla i i Akhila je pomislila: Ovo mora
daje najsretniji trenutak u mom ivotu.
173
Anita 9{air
Malo kasnije od etali su natrag u jednu od koliba koje su stajale na stupiæima u p
ijesku. Zaèula je smijeh i zveket èa a. "Ja æu pripremiti jedno piæe. Ima li ne to pr
otiv?" Hari upita.
Odmahnula je glavom. Svi mladiæi danas piju. Akhila je to znala, a pored toga se
pla ila ako zatra i da ne pije, pomislio bi kako se opet pona a poput starije sestre.
U ogranièenosti njihove sobe Akhila se osjeæala neugodno. to ja ovdje radim? Za to
sam ovdje? Glasovi u njenoj glavi nisu htjeli prestati. Hari je stajao na balkon
u i pu io. Akhila je ugasila svjetlo i dozvolila mjeseèini da je vodi kroz njene d
ileme. Uvukla je u krevet potpuno odjevena. Kada je Hari sjeo pokraj nje, mogla
je osjetiti alkohol u njegovom dahu. Uzbudio ju je taj nepoznati miris. Osjetila
je toplinu koja se iri niz njenu kièmu.
"Ovo nije fer," rekao je. "Gdje je moj roðendanski poklon?"
"O èemu govori ..." Akhila je zamucala.
"Ti dobro zna o èemu ja govorim." rekao je i promatrao je u arenih oèiju dok se pol
ako skidala.
Te noæi su vodili ljubav po prvi put. Pravu ljubav dvoje odraslih ljudi, a ne ne
spretni poku aji koji su bili zbir njihovog voðenja ljubavi do tada. Prvo je bolje
lo, a zatim ju je preplavilo silno odu evljenje to je s njim i bol se polako pretvo
rila u zadovoljstvo.
Sljedeæeg jutra Akhila se probudila prije njega. Sunèevo svjetlo je prodiralo u
prostoriju i okupalo im lica. Promatrala je njihova tijela, noge zapletene u pla
htama, odjeæa razbacana po podu ... Lice mu je bilo tako mlado, bez bora. Na svj
etlu dana ogledalo nije lagalo. Akhila je mogla vidjeti svoje oèi oznaèene trago
m vremena. Bore koje su otkrivale godine. Akhila je vidjela to bi oni postali. Ml
aði èovjek i starija ena. I kako bi stvari samo postajale gore s vremenom.
174
enski /(upe
Akhila je pomislila na sporadiène komentare koji su se èuli pro le veèeri. Ispunja
vajuæi njeno uho zajedno s laganim povjetarcem.
"Sigurno mu je starija sestra."
"Ne budi blesav. Zar mu karci dovode svoje sestre na ovakva mjesta?"
"To je starija ena koja se umorila od svoga mu a i tra i mladog pastuha da joj ispuni
dan."
"Da joj ispuni ne to vi e od dana, ja bih rekao."
Akhila se snu dila. Rijeèi su je tada boljele. Ali sada bole jo vi e. Sjetila se poli
cajca na biciklu. Sjetila se znati eljnih pogleda usmjerenih u njihovom pravcu dok
su sjedili u restoranu, u kinu, u vlaku. Oni su bili anomalija, Hari i Akhila,
i to god on ka e, to se neæe promijeniti.
Je li ovo ono to sam eljela ? Akhila se upitala. Ovu konstantnu bol. Ovaj konstant
ni strah da æe ona ostarjeti prije njega i da æe je on napustiti. Da æe mo da jedn
oga dana za aliti zbog njihove veze, za aliti to je zbog nje odbacio svoju obitelj, i
napokon za aliti stoje vezan uz nju kada je mogao biti s nekim mladim i njemu pri
kladnijim. Ovaj konstantni teret nepodno ljive ljubavi koja æe sve uni titi i ostavi
ti je bez ièega, pa èak i bez njenog samopo tovanja.
Akhila ga je promatrala kako spava, radije na svojoj desnoj strani tako da se ob
likom prilagodio njenome tijelu. Akhila ga je promatrala kako se budi. Kako mu s
e otvaraju oèi i kako se okrenuo na stranu i protegao. Akhila gaje promatrala ka
ko pere zube, i vidjela da prvo brije svoj lijevi, a zatim desni obraz. Da se pr
vo kupa, a zatim pije svoju kavu s dvije lièice eæera. I da prvo èita sportsku str
anu u novinama. Cijeli dan Akhila ga je promatrala, i naveèer svaki put nakon to
su vodili ljubav, on bi odmah zaspao, kao beba.
175
Anita 9{air
U vlaku dok su se vozili natrag, Akhila je uzela njegove ruke u svoje i rekla, "
Hari, ovo je zbogom. Vi e se nikada neæemo vidjeti."
Vidjela je ok na njegovom licu. "Za to? Za to to govori ? Akhila, to nije u redu? to sam
to uèinio?"
"Ni ta nije u redu, Hari," Akhila reèe. "Svih ovih dana poku avam sebi reæi kako nij
e va no. Kako æemo ljubavlju moæi premostiti razliku u godinama. Alija mislim da n
e mogu. Svaki put kada vidim nekoga da nas promatra, vidim kako se u sebi pitaju
: to on radi sa starijom enom? To mi jako smeta, Hari. Bojim se da nismo jedno za
drugo. Ja sam starija i izgledam starija, i ne mogu ivjeti s mi lju da æe jednoga da
na za aliti zbog na e veze, otiæi i ostaviti me bez ièega - bez tebe i bez moje obit
elji."
"Jesi li zavr ila?" Hari je upita. Akhila je vidjela daje ljut. Povrijeðen i uzbuð
en. Ali ona je bila starija i ona je bila ta koja je trebala raskinuti ovu vezu.
"Da," Akhila reèe. "Zavr ila sam i neæu te nikada vi e vidjeti. Molim te, ne zovi me
u ured i ne poku avaj me tra iti. Inaèe neæu imati drugog izbora osim da napustim o
vaj grad. Volim te Hari. Vjerojatno vi e nikada neæu nikoga voljeti, ali ovo nam j
ednostavno nije suðeno."
"Pa zar mi neæe pru iti barem jednu ansu?" Oèi su mu molile. Ali Akhila se okrenu i
izaðe iz kupea.
Te noæi napisala je Katherini pismo. Jedno vrijeme redovito su pisale jedna drug
oj. Ali Akhila je èuvala tajnu o Hariju èak i od nje. Sada joj je pisala o njiho
voj ljubavi, o tuzi koja joj je stezala srce, i pi uæi je poku avala objasniti za to j
e to uèinila. Bi li Katherine razumjela? Akhila se pitala. "Da li bi odobrila? B
i li Katherine uèinila isto?
Ujutro je shvatila da èak ni Katherini ne mo e isprièati
0 svojoj ljubavi. Poderala je pismo, pozvala kolegu s posla
1 rekla kako joj je mama bolesna te da æe biti odsutna dva tjedna. Ammi je rekla
kako je imala dva tjedna
176
ens/(i /(upe
odmora i ostala doma. Sljedeæa dva tjedna pre ivjela je svaki njihov zajednièki tr
enutak i onda se vratila na posao. Oti la je vlakom u 6.55, a vratila se s posla k
asnim vlakom. Njihovi putevi se nikada vi e nisu ukrstili.
Ponekad bi Akhila ugledala krivinu obraza ili karakteristièni hod u gomili i src
e bi joj jako zalupalo: Hari. Ali nikada nije bio Hari, pa èak i daje bio, Akhil
a bi se pretvarala da ga nije vidjela.
Akhila se skupila na le aju i privukla koljena na svoje grudi. Iznenada se osjetil
a ostavljena i sama. Da lije pogrije ila kada je ostavila Harija? Ilije to bila do
bra odluka? Kako se mogla osloboditi ovog osjeæaja kajanja koji je jo uvijek bio
prisutan?
Mo da ako se jednostavno prepustim, i ja æu napokon pronaæi sreæu. Toplinu, magièn
o zadovoljstvo, unutarnji mir, a sve to znajuæi da protekle godine nisu bile uza
lud i da æe ono to me èeka u buduænosti donijeti vi e nego to oèekujem. Mo da jo nije k
asno, Akhila je mislila. Iako je ono to je izgubila oti lo u nepovrat, ivot æe joj m
o da pru iti drugu priliku. Kao stoje to uèinio za Janaki. A i za Margaret, na neki
èudan naèin.
I tada se Akhila sjetila daje postojala moguænost za drugu ansu, mada toga tada n
ije bila svjesna ...
Prije pet godina kada je Amma umrla, ritam Akhilinog ivota se opet poremetio. to d
a sada radi? Kako æe ivjeti sama?
Nakon dosta rasprava odluèeno je da æe se Akhila prebaciti u Trichv gdje je Nars
i ivio, ili u Bangalore gdje je bila Padma. Naravan je èesto bio prebacivan iz mj
esta u mjesto pa nije bilo smisla da se s njim skrasi.
Akhilin ef je uspio organizirati njen transfer u Bangalore, i to je bio kraj njen
oga ivota u Ambatturu. "Trebat æe malo vremena prije nego ti dodijele stan. Ali
177
Anita <Ng.iT
jednom kada ga dobije , bit æe ti veoma udobno. Vidio sam stanove i dosta su prost
rani. Jedno od prednosti zaposlenja u vladinoj slu bi je moguænost ivljenja u lijep
im stanovima," rekao je pru ajuæi joj dokumente za transfer.
"Sestra mi ivi u Bangaloreu. Ostat æu kod nje dok mi ne dodijele stan. Tako neæe
biti nikakvih problema. Hvala vam puno, Gospodine," reèe, pomi ljajuæi sa zadovolj
stvom na vlastiti dom.
Jedino to je preostalo je pakiranje nekoliko stvari koje su bile njene. Kljuèeve
je predala Naravanu. Kuæa ionako nije bila njihovo vlasni tvo, tako da su jedino t
rebali podijeliti izmeðu Naravana i Narsija par komada namje taja koji je bio njih
ov.
Akhila je poèela s kuhinjom. Bilo je tako malo za podijeliti. Padma, tijekom nje
nih èestih posjeta kuæi, uzela je sve to je bilo vrijedno uzeti. Narsijeva i Nara
janova ena su gunðale kada su vidjele stoje preostalo za njih da podijele. Akhila
tu nije ni ta mogla uèiniti. Na donjoj polici drvenog ormara prona la je kartonsku
kutiju. U njoj je bilo par praznih limenki, tupih no eva, kutija za-hrðalih èavala
i veliko klupko konopa. Akhila je uzela klupko i gledala ga. Mislila je daje sa
v konop potro en. Ali jo uvijek je tu: daje podsjeti na pro lost. Malo gaje odmotala
i zategnula. Izdr ao je i Akhila se nasmija. Konop je jo uvijek imao u sebi ivota. D
a li da ga baci ili zadr i, pitala se. Odluèila je da ga stavi u kutiju sa svojim
stvarima. Mo da æe jednoga dana zatrebati.
Poslijepodne Akhila je oèistila eljezni ormar koji je uvijek stajao u srednjoj so
bi. Sjetila se dana kada su ga donijeli. Amma je tako arko eljela metalni ormar; s
vaki dom u susjedstvu je imao jedan. Èesto bi pogledala drveni ormar koji je bio
dio njenoga miraza i progundala, "Ne mora biti Godrej, i jeftiniji bi bio dovol
jno dobar. Sva odjeæa nam se osjeæa na vlagu, a insekti polako grickaju tvoje do
kumente. Ali, ako bismo imali metalni ormar, sve bi bilo kako je ..."
178
ensfe lqtpe
Appa je uspio pronaæi prodavaonicu koja mu je bila spremna prodati ormar na vi e m
jeseènih rata i bez pologa. Jedino to su tra ili je da plati est mjeseènih rata odma
h, a onda je mogao uzeti ormar doma i ostatak platiti u sljedeæih osamnaest mjes
eci.
Kada je ormar stigao u kuæu, svatko je imao neku svoju dragocjenost za staviti u
njega. Amma ih je tjerala okolo i pretvarala se daje ljuta. "Ovo nije mjesto za
va e luckaste stvari. U njemu æemo èuvati samo ono to je zaista va no. Kao moje svil
ene sarije ili Appine ko ulje, jeste li razumjeli?"
Posebni odjeljak s kljuèem je bio za Appu i u njemu je èuvao va ne dokumente, obzn
anio je. Kad je Appa umro, pretinac s kljuèem je postao Akhilin.
Akhila je iz njega izvadila svoje dokumente s posla i ispod njih prona la smeðu ku
vertu s pet novogodi njih èestitki. Buljila je u njih dugo vremena. Da li da ih sa
èuva ili baci? Za to li ih je èuvala sve ovo vrijeme?
Akhila otvori jednu od njih. Harijev potpis je ispunjavao cijelu èestitku. Hari
i ni ta drugo. Svake godine bi joj poslao èestitku daje podsjeti na njegovo postoj
anje. Ali Akhila nikada nije eljela slijediti tu misao. to je gotovo, gotovo je, r
ekla bi sama sebi.
U posljednjoj èestitci je bio telefonski broj i adresa. Vi e ne ivim sa svojima, na
pisao je. Akhila je bila u isku enju da ga nazove kada ju je primila. Alije uspjel
a odoljeti isku enju. ivot joj je poprimio odreðeni ritam i ona nije eljela da ga ne t
o promijeni. Pet godina je dug period. Ali ponor koji je postojao izmeðu njih i
dalje nije mogao biti premo ten. Vjerojatno se jo vi e i pro irio.
Akhila je poèela cijepati èestitke. Spalit æe ih, odluèila je. Ali onda iznenada
, jer nije mogla potpuno prekinuti svaku vezu s njim, izvadila je mali adresar u
koji je upisivala adrese svojih kolega s posla i pa ljivo upisala Harijev broj te
lefona i adresu. Tu je bilo njegovo mjesto u njenom ivotu, rekla je samoj sebi. I
me meðu mnogim
179
Anita Nair
imenima. Iznenada Akhila pomisli na Sarasa Mami i Jayu.
Kasnije to veèeri oti la je do njihove kuæe. Trebala sam ovo davno uèiniti, govori
la je samoj sebi dok je i la ulicom. Nisam smjela napustiti Sarasa Mami i njenu dj
ecu. Iako bi Amma bila ljuta, trebala sam ih posjetiti i dati im do znanja da se
ni ta nije promijenilo.
Zaustavila se ispred njihove kuæe. Vrata koja su uvijek bila uokvirena plastièni
m listovima manga, sada su bila gola i zatvorena. Bijeli kolam obojen na kuænom
pragu se gotovo izbrisao. to se desilo sa Sarasa Mami? Da li je potpuno napustila
svoj prija nji ivot? Kroz jedan od otvorenih prozora Akhila je ugledala sjenke sa
upaljenog televizora. Buljila je iznenaðena. Tada je pozvonila, jo jedna novost n
a vratima koja su obièno bila otvorena.
Nepoznati èovjek je otvorio vrata. "Da?" upita.
Akhila iznenada osjeti kako joj znoj probija na èelu. Je li on jedan od Javinih
mu karaca?
"Sarasa Mami ..." reèe. "Je li Sarasa Mami tu?"
Èovjek ju je promatrao jedan trenutak kao da je poku avao odgonetnuti tko je ona.
Tada je uzdahnuo. "Ovdje nema nikoga s tim imenom. Mi smo se ovdje doselili prij
e èetiri godine. Prije toga kuæa je bila prazna nekih est mjeseci. Vlasnik nije m
ogao naæi pristojnog stanara. A kada smo se doselili, saznali smo za to. Ja sam ov
dje prebaèen poslom i nisam ni ta znao o povijesti ove kuæe."
"Da li znate to se s njima dogodilo?" Akhila upita, ne znajuæi to drugo da ka e.
Èovjek je skupio ramena. "Ne ... netko je rekao mojoj eni da su bili protjerani i
da su oti li za ..." zaustavio se, "Kodambakkam."
Akhila je pognula glavu, postiðena. Shvatila je znaèenje njegove pauze. Kakve ti
ima veze s obitelji koja se preselila u predio poznat po kurvama? Pauza je pital
a.
180
enslq. f^vpt
"Ali kako ih ti poznaje ?" èovjek upita, nesposoban da sakrije svoju znati elju. Izg
leda suvi e ugledno da bi imala ikakve veze s obitelji takve reputacije, pogled mu
je govorio.
Akhila ga je pogledala u oèi, pitajuæi se to da ka e. to bi o njoj mislio ako mu ka e
da su Sarasa Mamina obitelj i njena jednom bili kao obitelj. Osjeæajuæi se prkos
na, reèe, "Oni su bili obiteljski prijatelji," ali iznenada izgubi hrabrost i do
da, "ali nismo ih vidjeli dugi niz godina."
"Pa to onda sve obja njava. Ti znaèi ne zna to se s njima desilo. I da im je kæer po
stala, zna ..." èovjek reèe u nemoguænosti da izgovori rijeè prostitutka.
Akhila se okrenu i ode. Za to sam tako dugo èekala? Za to prije nisam smogla dovoljn
o hrabrosti? A i da jesam, to sam ja mogla uèiniti?
Noæ prije nego stoje napustila kuæu, Akhila je le ala budna. Nikada se vi e neæe ovd
je vratiti. Osjeæa li se tako mlada noæ prije vjenèanja? Ili trudnica kada su jo
j prvi trudovi sijevnuli kroz tijelo? Strah. Uzbuðenje. Prijelaz iz potpune utrn
ulosti misli i osjeæaja u eksploziju izo trenih ivèanih zavr etaka.
Moj æe se ivot zauvijek promijeniti. Moj ivot vi e nikada neæe biti kao prije - Akhi
la je ponavljala u sebi kao Devi mantru. Daje za titi. Blagoslovi. Obnovi.
Stan je bio projektiran za obitelj. Za mu a, enu i dvoje djece, kao to je bio vladin
plan.
Akhila se prisjetila kako je te ko vlada poku avala zaustaviti bujanje populacije i
zahihotala se. Prvo su se pojavili simpatièni slogani koji su poticali planiranj
e obitelji. Veseli crveni, naopako okrenuti trokuti skretali su svaèiju pa nju opt
imistiènom porukom - Nas dvoje, na e dvoje; mala obitelj, vesela obitelj. Trokutim
a su bili oblijepljeni kontejneri sa smeæem, zadnji dijelovi ka-
181
Anita Oigir
miona, autobusna stajali ta. Zatim, tu je bilo i pitanje porodiljskog dopusta. ene
koje su bile zaposlene u dr avnim uredima su imale pravo na samo dva porodiljska d
opusta. Nakon toga su imale pravo dobiti slobodne dane jedino za pobaèaj. A sada
i ovi stanovi. Ali ipak je i to bilo razboritije od onoga to su èinili prije des
etak godina: prisilno su sterilizirali mu karce svih godi ta, a kao nagradu ili komp
enzaciju za njihovu nemoguænost napu-èivanja svijeta s jo vi e beba, davali bi im p
lastiène kante i pedeset rupija.
Stan je imao dnevni boravak gdje bi se lijepo mogli uklopiti trosjed, dvije fote
lje i niski stoliæ. Po potrebi bi se mogao uz zid priljubiti i mali trpezarijski
stol. To je bio prostor gdje bi se okupljala cijela obitelj i zajedno provodila
vrijeme uz televizor ili pak primala goste. Iz glavnog hodnika se takoðer ulazi
lo u dvije spavaæe sobe s plakatima i ogromnim prozorima. Kuhinja je bila dugaèk
a i uska i prostirala se cijelom du inom stana iza dnevnog boravka. Postojao je i
balkon sa stra nje strane, jednim dijelom za tiæen od sunca, a na drugoj strani je b
ilo kupatilo i WC. Mali travnjak je okru ivao tri strane stana dok se na èetvrtoj
strani nadovezivao potpuno isti stan. Kao i sijamski blizanci koji su bili spoje
ni kukom, tako su i dva istovjetna stana bila spojena unutarnjim èetvrtim zidom.
Iznad su bila dva identièna stana, i s obzirom da oni nisu mogli imati vrt, pod
razumijevalo se da je veranda njihova.
Vjerojatno je iz ekonomskih razloga bilo sasvim razumno graditi zgradu s vi e stan
ova, ili vlada nije htjela da njeni ni i slu benici ive iznad svojih moguænosti. Ili
su mo da mislili da dijeljenje zidova i kuhinjskih mirisa pospje uje nacionalni inte
gritet.
Akhili nije bilo va no. Bila je odu evljena moguæno æu da ima svoj vlastiti dom. Misli
la je kako napokon njen ivot poèinje poprimati vlastitu dimenziju. A tada je èula
Padmu kako govori, "Malo je staromodan. Dosta obièan.
182
 ensl^i l(upe
Jesi li vidjela kuhinju? Nisam ni oèekivala sudoper od nehrðajuæeg èelika, ali b
i bar mogao biti postavljen ploèicama. Radne plohe su od obiènog cementa ... nis
u èak ni mozaik."
Akhila je utjela. Bez obzira na Padmine komentare, ona je voljela svoj dom. Zatim
je Padma dodala, "Ali ipak ima nekoga arma. Osim toga, sasvim je savr en za nas."
Kojih "nas"? Akhila je htjela upitati. Zar vi e nije vrijeme da me ostavite na mir
u da ivim svoj ivot?
"Mislim da æemo ovdje biti sretni. Djevojèice mogu odvesti u kolu etnjom. Prodavao
nice su tu iza ugla, a i susjedi izgledaju zaista fini."
Akhila ju je zaprepa teno gledala. Mislila je kako æe Padma biti sretna da ponovno
bude sama u svome stanu. Akhila je ivjela s njom posljednjih devet mjeseci dok j
oj nisu dodijelili ovaj stan, i vremena ponekad nisu bila laka. Èesto se Akhila
morala podsjetiti daje ova razdra ljiva ena njena sestra. Njena krv. Biti ena i majk
a pretvorilo ju je u be æutno i naporno stvorenje. I sada ona ovdje predla e da se p
reseli i ivi s Akhilom.
Akhila se prisjeti grudica paste za zube i dugih dlaka zalijepljenih na umivaoni
ku u kupatilu, prljavih otisaka ruku Padminih kæeri koje æe zamrljati njene savr e
no èiste bijele zidove, igraèaka o koje se gotovo uvijek spoticala, nereda na sv
om zategnutom krevetu, posu-ðenih sarija bez "mogu li", konstantnog dreèanja s t
elevizora, mirisa, buke, nereda, smetnji... i prigu eni jecaj joj zapne u grlu.
"Da li æe se Marthvu svidjeti? Vjerojatno æe biti uvrijeðen i samom mi lju da ivi p
od mojim krovom," Akhila reèe, nastojeæi kontrolirati paniku u glasu. Marthv, Pa
d-min mu , nije imao niti jedan gram samopo tovanja u svome tijelu. Ali Akhila je bi
la dovoljno oèajna pa se hvatala i za slamku.
"Oh, njemu neæe smetati. Jednom kada ga unaprijede na poslu, morat æe puno vi e pu
tovati po cijelom jugu.
183
Anita iHgir
Jedan dan u Madras. Dva dana kasnije u Havderabad. Sljedeæi tjedan u Hubli ... i
ne sviða mi se biti sama s djevojèicama. Osim toga, za to bismo vodili dva domaæi
nstva kada mo emo biti zajedno? I kako æe ivjeti sama?" Padma èvrsto reèe i Akhila j
e veæ vidjela kako planira gdje æe to staviti i kakav uzorak izabrati za zavjese.
"Ali ..." Akhila poèe. Tada je Padma izvukla kartu iz rukava za koju je znala da
æe potuæi sve primjedbe, "Ja ne mogu izdr ati sama, Akka."
Akhila je po eljela da je tada ne to rekla. Akhila je alila to tada nije priznala samo
j sebi veliku elju koju je imala za samostalno æu i poku ala objasniti Padmi da ona el
i ivjeti sama. Umjesto toga, ona se povukla u sebe i utjela.
Neugodna ti ina bi se ponekad razbila i raspr ila posvuda komadiæe stakla. Stakla ko
ji bi rezao ko u i izazivao krvarenja. Akhila bi uvijek za alila svoje izljeve bijes
a. Jer ona je bila jednako kriva kao i Padma. Trebala je biti dovoljno hrabra da
poka e svoju volju. Umjesto toga, dozvolila je Padmi daje prisili na zajednièki iv
ot. I dozvolila sitnim glasovima kajanja da joj kopkaju po mozgu: sve bi bilo dr
ugaèije da ivim sama. Ni ta od svega ovoga se ne bi dogodilo.
Zatim je tu bilo i pitanje jajeta. Vjerojatno je tada Padma poèela vesti delikat
nu mre u po pitanju Akhiline reputacije.
Devet mjeseci Akhila se morala odreæi zadovoljstva koje joj je prièinjavalo jaje
. Naposljetku, ivjela je u Padminoj kuæi i nije htjela uzimati nikakvu slobodu ko
ja bi Padmu mogla uzrujati. Ali sada kada je ivjela u vlastitom stanu, odluèila j
e da æe ponovno o ivjeti svoj ritual od jednog jajeta dnevno.
" to ova stvar radi ovdje?" Padmin glas se kovitlao oko Akhiline glave kada je izv
adila Katherininu kutiju za jaja.
184
ens/(L ((upe
"Pa to ti misli ?" Akhila nije mogla suspregnuti ljutnju u glasu.
"Ja znam to je to. Ali pitala sam to kutija za jaja radi u ovoj kuæi, brahmanskoj
kuæi?" Padma je ponovila.
"Pa, u ovoj brahmanskoj kuæi netko jede jaja."
"Tko?" Padma upita, a zatim joj usta ostado e otvorena. "Ti to hoæe reæi da jede jaj
a?"
Akhila ju je ignorirala.
"Kako mo e ? Zar te nije sram?" poèela je, zapanjena Akhilinom utnjom.
"Za to bi me bilo sram? Na kraju krajeva, pa to je samo jaje."
"Kako mo e ?" Padma je nastavljala. "Pa mi smo brahmani. Mi ne jedemo jaja. To je pr
otiv pravila na e vjere."
"A to kada ti je doktor rekao da mora ojaèati imunitet svoje djece pa si im ti mut
ila jaja s mlijekom? Zar i to nije bilo svetogrðe?" Akhila reèe, dozvoljavajuæi
sebi da bude uvuèena u svaðu.
"To je bilo iz zdravstvenih razloga. Ali ti jede jaje jer u iva u njegovom okusu. Je
si li pomislila to bi Amma rekla da zna?"
"Amma je znala. I nije ni ta rekla."
"Jadna Amma. Kako li joj je bilo te ko. Ali sigurno se pla ila tvog o trog jezika i ni
je te zaustavila." Padmine rijeèi su stra no boljele. Je li to bio razlog zbog koj
eg Amma nikada ni ta nije rekla? Da li me se roðena majka bojala? Zar sam se pretv
orila u neko zloæudno èudovi te?
Akhila se okrenula prema sestri. Pogledaj me, htjela je zaplakati. Ja sam tvoja
starija sestra. Ona koja se odrekla vlastitog ivota za tebe i tvoju obitelj. Jesi
li svjesna svojih rijeèi? Mislila sam daje tvoja ljubav razlog zbog koje si se
prema meni tako silovito ophodila. Je li mi sada govori da je to bio strah?
Ali jedino to je Akhila mogla vidjeti na sestrinu licu je bilo pobjednièko likova
nje. Padma je znala da ju je
185
Anita iHgir
povrijedila na najgori moguæi naèin. Akhila osjeti kako joj ljutnja zamuæuje um
te reèe: "Ovo je moja kuæa i ako me je volja, jest æu jaja ili okolo poskakivat
gola. Ako nekome to smeta, slobodno mo e otiæi."
Èula je te ko Padmino disanje i znala daje sada jedan -jedan.
Sljedeæe èetiri godine Akhila je jedva pre ivjela mnoge sliène okr aje. Padma se spr
ijateljila s veæinom ena u susjedstvu. Veæina njih, kao i ona, su bile kuæanice i
èesto su dolazile jedna k drugoj. Jedna od prvih stvari koje je Padma razglasil
a bilo je Akhilino nesnala enje kao ene. Njihova prva susjeda, ena Mr. Dharmappa, bi
la je energièna ena irokoga lica koja je svima s ponosom isticala kako je njen mu ,
koji je inaèe bio izuzetno sposoban na poslu, bio kao kakva beba kada bi se vrat
io s posla, potpuno nesposoban. "Ne mo e napraviti ni alicu èaja," izjavila je i do
dala," Ja se moram brinuti i o najmanjoj sitnici. Kada bih postavila ruèak na st
ol, on se ne bi sam ni poslu io. Ja moram to uèiniti za njega."
Padma ju je glasno podr ala. Akhila je bila u svojoj sobi i prislu kivala. Èekala je
sa znati eljom da èuje to Padma ima reæi o Murthievim nedostatcima. I mogla ju je
èuti kako govori, "Akka je ista. Toliko je pametna kada je u pitanju posao, ali
kod kuæe ..." zastala je. "Za to, moja sedmogodi nja kæer Madhavi je bolja kuæanica
od nje. Ja moram sve raditi za svoju sestru. Kuhati joj. Peglati, za ivati dugmad
na njenim bluzama!"
to li se dogodi enama koje su vezane uz kuhinjski tednjak? Za to ne mogu podnijeti mi
sao o eni koja je jednako sposobna doma i na poslu? Akhila je bila revoltirana.
Na poèetku tje ila se mi lju daje Padma na nju kivna jer je u moguænosti da svakodne
vno napusti periferiju doma. Mo da je udila za irim horizontima, financijskoj nezavi
snosti koju je posjedovala Akhila. Ali Akhila je uskoro
186
>ens/(i /(upe
shvatila da su Padmini osjeæaji prema njoj postali mnogo slo eniji i nije bila sig
urna da zna kako se prema njima postaviti. Padma je osjeæala potrebu da predstav
i Akhilu kao nesposobnu da bi se sama osjeæala kompletnijom.
Drugo popodne Akhila je gripozna le ala u krevetu. Iz dnevnog boravaka je dopiralo
mrmljanje. Padma je prona la grupu od pet drugih braman ena. Svakog utorka sastaja
le su se u neèijoj kuæi i vje bale pjevanje Meer bhajans. Ovog popodneva bio je Pa
dmin red da ugosti pjevaèice. Akhila je èula glas kako pita, "Bi li se i tvoja s
estra htjela pridru iti?"
"Ne budi blesava. Ona je bolesna. Kako bi mogla?" dobaci drugi glas.
"Bez obzira, ona ne voli ovakve stvari. Ona je drugaèija osoba." Akhila je prepo
znala taj glas. Padmin.
"Kako misli drugaèija osoba?" upita prvi glas.
Akhila je poèela osjeæati odreðenu simpatiju prema tom nepoznatom glasu.
"Ona nije kao mi. Nije zainteresirana za stvari koje nama ili bilo kojem normaln
om stvorenju stvaraju zadovoljstvo. Ona vi e voli daje ostave na miru. I mo e biti v
eoma gruba ako netko poku a daje izvuèe iz njenoga oklopa. Nemam je namjeru pitati
da nam se pridru i. Zato to najbolje zaboravi." Padmin glas je u sebi sadr avao dov
oljno susprezanja da nagovijesti mizeriju stvorenu od strane be æutne starije sest
re.
"Ali, zar ona ne vjeruje u boga?" Glas upita. "Na kraju krajeva, ovo su bhajane.
Pjesme koje slave Krishnu."
"Ne znam. Ponekad mislim da ona ne prakticira Hin-du. Neæe upaliti lampu u puja
sobi ili iæi u hram i sudjelovati u ritualima koje brahmani po tuju. Kada ima men-
struaciju, ona i dalje nastavlja zalijevati cvijeæe, i ako se ja suprotstavim, s
tra no se naljuti."
"Pa za to onda i dalje ivi s njom? Za to se ne odseli i napusti je?" upita prvi glas.
187
Anita 9{air
Padma je uzdahnula, "Tako bih eljela to uèiniti. Ali onaje moja starija sestra i
usidjelica. Ako je ja napustim, bit æe potpuno sama."
"Ali ipak postoje granice koliko èovjek mo e podnijeti."
"Moj mu ka e toèno to. Ali bez obzira koliko se ona grubo pona a, ja moram ispuniti s
voju du nost. To nas uèe i na e svete knjige." kao muèenik nitko ne mo e biti uvjerlji
viji od Padme.
Ova prièa, Akhila je to dobro znala, zahvaljujuæi enama, do veèeri æe biti pro iren
a dalje. O tome koliko je Padma patila. O Akhilinoj ekscentriènosti. O njenoj be
z-bo nosti. O tome koliko je sretna to ima sestru kao Padmu koja ivi s njom i podnos
i svakodnevno Akhiline hireve.
Akhila je tolerirala invaziju na svoj prostor i privatnost koja je imala mnoge o
blike. Ali najgore su bile noæi kada je Padmin suprug Marthv bio doma. Dvije dje
vojèice, Priya i Madhavi, bi bile poslane u Padminu sobu da s njom dijele krevet
. I kada bi se svijetla ugasila - jer djevojèice nisu mogle zaspati ako je u sob
i bio i najmanji traèak svjetla, a trebale bi spavati jer bi inaèe sutra bile um
orne u koli - zatomljeni zvukovi bi poèeli puzati kroz otvor izmeðu vrata i poda.
Dahtanje. Uzdisanje. u tanje odjeæe. Groznièavo uzbuðenje. Ponekad i apat - h ...ona æ
e nas èuti ...
Akhila bi se okrenula prema prozoru i navukla plahtu preko glave. Tih noæi bi os
jeæala veliku èe nju za Harijem. Da li je pogrije ila to ga je pustila da ode? Gdje l
i je on sada? Kada bi ga ponovno srela, bi li on osjeæao isto prema njoj kao pri
je? Hari, Hari, plakala bi... Za to sam bila takva kukavica?
S èe njom je do la i gorka krivnja. Nezaustavljiva ogorèenost koja se u njoj stvaral
a i u tankim mlazovima izlazila na stranama njenih usta.
188
ens((L ((upe
Ne da je Akhili smetala Padmina sreæa. Akhila nije bila ni na to ljubomorna. Obuh
vaæeni udovi; ruka oko njenoga struka; grudi na koje mo e polo iti glavu; cvjetanje
njene utrobe; nabujale grudi pune mlijeka; be-bin plaè; i smijeh; oèekivanje mu a
da se vrati kuæi; zajednièki trenuci ...
Njoj je smetalo to to je bila ubaèena usred ove promjene, pro irenje horizonta, dok
je njen ivot nastavljao sa svojim dosadnim, sumornim, usidjelièkim tokom. Bez do
brih dana, lo ih dana. Samo konstantan, jednolièan prijelaz iz jednoga dana u drug
i.
Vlak se zaustavio. Galama. Èudni zvukovi bez ikakvoga smisla. Akhila je otvorila
oèi. Za jedan trenutak nije znala gdje se nalazi. Upla ila se. Zatim se sjetila i
sretno nasmije ila. Okrenula se na trbuh i izdigla na laktove.
Kako èudno, pomislila je. Sve eljeznièke platforme izgledaju potpuno isto. Barice
s vodom pokraj èesmi. Putnici s umornim licima i groznièavim oèima. Gomile kovè
ega. Zauzete klupe. Nosaèi. Prodavaèi kave i èaja, pakovanja keksa i èasopisi. K
ante sa smeæem pune do vrha. Opu ci. Zgnjeèene plastiène èa e za kavu. Kora od banan
e. Ru ièaste i zelene plastiène vreæice zakaèene izmeðu traènica. Nekada bijel, a
sada srebrnosivi stupovi koji ograðuju postaju.
PALAKKAD. Akhila je ugledala ime postaje. Prijelaz u planinama koji je omoguæava
o svijetu da prijeðe zapadne Ghate. Ovo je bilo veliko kri anje i stajanje æe sigu
rno biti dugo.
Okrenula je glavu i pogledala ostale putnice. Svi su spavali osim Prabha Devi ko
ja je silazila sa svoga le aja. "Dobro jutro," reèe. "Jesi li dobro spavala?"
189
Anita Ch[gir
Akhila je klimnula glavom i sjela. "Idem kupiti alici èaja. Hoæe li ti?" Zatim, po
kazujuæi prema Janaki, upita "Hoæemo li je probuditi? Trebala bi izaæi u Ernakul
am. A i djevojka, obje izgledaju u dubokom snu."
"Jo ima vremena. Probudit æemo ih malo kasnije. Ako eli doruèkovati, ovdje je pravo
mjesto. Hrana je topla i svje a."
"Kako æu doruèkovati? Nisam ni oprala zube." Akhila je odmahivala glavom.
"Pa zar planira biti cijeli dan bez hrane? Malo isperi usta i to æe biti dovoljno
," Prabha Devi reèe nestrpljivo.
Kada su se umile, isprale usta, poèe ljale kosu i ispravile sarije, oti le su kupiti
doruèak. " to æe ti?" Akhila upita.
"Ja æu appam s kormom od povræa i friganu bananu. Sve ostalo pripremam u svojoj
kuhinji, osim toga, kakva je svrha iæi u neko novo mjesto ako èinimo sve isto ka
o i doma? Onda bismo tamo trebali i ostati," Prabha Devi reèe, ma uæi rukom kroz p
rozor da bi skrenula pozornost najbli eg raznosaèa hrane.
Akhila promisli za tren te reèe. "U redu, ja æu naruèiti isto."
"To je veæ bolje," Prabha Devi reèe kroz smijeh.
Bijeli mekani Appam je stigao umotan u bananin list koji je bio pokriven novinsk
im papirom. "Obo avam okus hrane umotane u bananin list," reèe Prabha Devi duboko
udi uæi. "A ti?"
Jesam li? Akhila se pitala. Nikada o tome nije razmi ljala. Udahnula je miris i re
kla, "Da, i ja obo avam. Ali do sada nisam to znala. Èudno kako nam netko drugi tr
eba reæi to volimo, a to ne."
"Nema nièega èudnog u tome. Veæina nas je takva."
"Te ko je povjerovati da ti o tome govori ," Akhila reèe. "Ti izgleda tako sigurna u
to tko si, to eli , to voli , a to ne."
190
ens((i ((upe
Prabha Devi proguta zalogaj i iskreno upita, "Je li ti ja tako izgledam?"
"Ti si jedna od najzadovoljnijih i najsamouvjerenijih ena koje sam srela," Akhila
odgovori i sa zadovoljstvom zagrize slasni appam.
"Pa nije sve valjda tako lo e?" Prabha Devi ju je zadirkivala.
"Zna to," Prabha Devi reèe kada su sve pojele i oprale ruke, "Ja sam bila vrlo sli
èna tebi. Tiha i pitoma i pla ila sam se probati bilo to novo. A onda, jednoga dana
, sam otkrila da ne volim osobu kojom sam s vremenom postala pa sam se promijeni
la."
"Tek tako?" Akhila upita s nevjericom.
"Pa naravno, nije bilo tako jednostavno. Postojao je uzrok i posljedica, kao i u
vijek. Osim to u mom sluèaju, i uzrok i posljedica sam bila ja."
191
8
Odr ati se na povr ini
Tijekom kratkog popodnevnog sna u rujnu, tjedan dana nakon njenog èetrdesetog ro
ðendana, Prabha Devi je shvatila daje zaboravila zvuk vlastitog glasa. Kako ja u
opæe zvuèim? Je li moj glas piskutav ili promukao? Da li u njemu prevladavaju vi
soki ili niski tonovi? Da li lebdi kao vjetar ili pada kao cigla? Otvorila je us
ta i izgovorila svoje ime: Pra-bhaa-De-vi. Zvuk koji je iza ao je malo podsjeæao n
a blejanje, a vi e na mijaukanje. Znaèi, ovo je moj glas. Ne to izmeðu iznervirane o
vce i maèke koju dave.
Prabha Devi se ustala s prostranog kreveta prekrivenog satenskim prekrivaèem i u
gasila klima ureðaj. Razvukla je te ke zavjese koje su sobu pretvorile u grobnicu
gdje budni ivot nema ulaza i irom otvorila francuske prozore. Travnjak se sjajio,
okupan u suncu i vlazi. Prabha Devi je zakoraèila na travu. Vr ci su joj golicali
no ne prste. Okrenula je glavu prema veèernjem suncu i razdvojila usnice. Sunèeva
svjetlost joj se uvukla niz grlo. Oblizala je usnice i poku ala jo jednom izgovorit
i svoje ime. Ovaj put duh prija njeg ivota se izmigoljio iz njenih usta. I Prabha D
evi osjeti postepeno buðenje ivota. Gdje sam bila sve ovo vrijeme? Upita samu seb
e. Isprva tiho, kolebljivo, a potom ljutito. to sam radila sve ovo vrijeme?
193
Anita Nair
Kada se Prabha Devi rodila, otac joj je uzdahnuo. Iskreno se nadao da æe biti dj
eèak. Planirao je otvoriti petu zlatarsku radnju u gradu. Madras je bio dovoljno
veliki grad da prihvati pet duæana i da je Prabha Devi kojim sluèajem bila deèk
o, sve bi se tako lijepo uklopilo. Pet duæana, pet djeèaka, svi sretni. Sada je
trebao zaboraviti ideju o petom duæanu.
Prabha Devina mama je, naprotiv, bila veoma sretna s kæerkicom. "Sada imam nekom
e ostaviti svoje recepte. Nekome tko æe èuvati i cijeniti moj nakit. Nekoga tko
æe htjeti biti kao ja. Nekoga tko æe reæi - u kuæi moje mame mi smo to radili ov
ako ..."
Njen otac ju je gledao s negodovanjem i mrmljao, " Je li ova beba, osim to je uni t
ila moje planove, tebi zamaglila um? Ako mene pita , kæerke su prava neprilika."
Prabha Devina mama je uzdahnula. Bilo je tako ludo to mu je otvorila du u. Ono stoj
e on najvi e cijenio je bilo njeno tijelo. Glatko i kremasto, nabreklo i èvrsto, s
a svim znakovima raðanja èetvorice sinova. Jednako odgojenih na grudima koje su
sada bile bujne i spremne nahraniti ovu novu. Njenu kæer. Prabha Devina majka je
otkopèala dugme na spavaèici i prislonila bebu na grudi. Zavodljivi pogled je b
io dovoljan da istopi mu evljevo nezadovoljstvo. "Mi imamo èetiri sina. Jedna kæer
ne mo e na koditi. Osim toga, kada doðe vrijeme za njenu udaju, ti mo e izabrati obite
lj koja æe potpomoæi tvoje poslovne interese," reèe mu u tihim glasom.
On ju je zami ljeno pogledao, a zatim se nasmije io. Stvari su izgledale puno bolje
sada nego na prvi pogled. Dotakao je bebin obraz, pogladio oblinu enine dojke i i
za ao iz sobe zadovoljan ivotom.
Prabha Devi je odrastala. Njena majka je nastojala da ima gotovo savr eno djetinjs
tvo. Igrala se skupim lutkama kupljenim u Singapuru, plave kose i plavih oèiju,
koje kada su polo ene, zatvaraju oèi. Stari sariji su bili odrezani tako da ih ona
mo e obuæi i igrati se uèiteljice.
194
enski kupe
Mala kuhinja je napravljena specijalno za nju da se mo e igrati kuæe i mame. Ponek
ad bi se i mama prikljuèila u Prabha Devine igre, pretvarajuæi se da je odraslo
dijete dok se njena kæerkica trudila da bude dijete-odrasla. Ova njena kæerkica
joj je pru ila vi e zadovoljstva nego svi njeni sinovi zajedno. Ali o tome nije govo
rila. Veæ odavno je otkrila daje ena s mi ljenjem tretirana gore od lo eg daha. Svi b
ije izbjegavali. I tako je Prabha Devina mama zatomila svoje misli kao to je to è
inila cijelog svog ivota.
Kada je Prabha Devi napunila petnaest godina, otac ju je prebacio iz privatne kol
e u kolu u vlasni tvu crkve. Èasne sestre su bile stroge i precizne ba kao stoje nje
n otac i oèekivao. "Èasne sestre æe je dobro pripremiti. Osim toga, ako elimo pro
naæi dobrog saveznika za nju, ona mora govoriti savr en engleski i isto tako izgle
dati," otac je rekao njenoj majci koja je eljela da Prabha Devi napu-sti kolovanje
nakon srednje kole.
Kada je Prabha Devi upitala mamu za dopu tenje da s prijateljicom ode na matineju
u obli nje kino, ona je nervozno zatresla glavom. "Nisam sigurna da bi se to svidj
elo tvom ocu."
Ali na njeno veliko iznenaðenje, on joj je dopustio. "Bez kru enja po gradu od kin
a do kafiæa. Ali mo e izaæi svake subote ujutro po dva sata. Danas mladiæi vi e vole
djevojke koje su prijateljski naklonjene i znaju razgovarati. Ali samo prijatel
jski, ne bestidno i zavodnièki, razumije li?"
U svim ostalim aspektima Prabha Devi je postala upravo onakva ena kakvom ju je ma
ma po eljela na dan kada ju je rodila. Njena vjerna kopija.
Njen vez je napravljen na najfiniji moguæi naèin tako da se avovi uopæe ne vide.
Samo sjene i oblici. Njeni ve-lovi su lagani i mekani. Ali pravi test u vrijedno
sti jedne ene le i u njenoj vje tini spravljanja skute. Ali i u tome je Prabha Devi b
ila savr ena. Slatka i malo kiselkasta s
195
Anita 9{gir
veoma delikatnom aromom manga. U kamenoj posudi, u kojoj ju je njena majka obièn
o spremala, skuta bi sva pomamna i izazovna drhtala kada je Prabha Devi bila zad
u ena za njenu pripremu. Glas joj je bio pun i umilan kada bi se pridru ila u pjevan
ju puja. Hodala je malim koracima, glave lagano pognute, enstveno i ponizno.
Prabha Devina ko a je ostala dosta svijetla i besprijekorna; ostale djevojke njene
dobi su bile prekrivene aknama. Rezultat prepu tanja u icima i nebrige, Prabha Devi
je to znala. Izbjegavala je jesti èokoladu, a i onako je nije ne to posebno volje
la. Svaka dva tjedna na lice bi stavljala pakung. Zeleno slanutkovo bra no, naranè
ina kora i sandalov prah pomije ani s kiselim vrhnjem. Kada bi s lica isprala mask
u, lagano bi preko njega pre la s kri kom limete. Oko usta. Po obrazima. Preko nosa
i èela, a zatim oko vrata. Upravo na onaj naèin kako ju je njena mama nauèila.
Prabha Devi je navr ila osamnaest kada se njen otac jedne veèeri doma vratio sav u
zbuðen. Na ao joj je mu a. Devina braæa i njihove ene su takoðer bili uzbuðeni. Neuda
na mlaða sestra, bez obzira koliko poslu na i kulturna, je uvijek bila razlog za z
abrinutost. Za to je njen otac èekao ovoliko dugo, nitko od njih nije mogao razumj
eti. Ali njen otac nije bio osoba koja je ikome i ta obja njavala. Zato su, na isti
naèin, prihvatili njegovu odluku da Prabhu Devi uda za Jagdeesha. Sina jedinca v
rlo uspje nog trgovca dijamantima. Osim toga, na taj naèin bi mogli pro iriti odjel
s dijamantima u njihova èetiri duæana.
Jedino je Prabha Devina majka bila tu na. Trebala bi biti veoma sretna, znala je t
o. Jagdeesh je bio veoma zgodan i pametan, obitelj po tovana i njena kæer je bila
vi e nego sretna da se uda u takvu obitelj. Pored svega, Prabha Devi æe se preseli
ti u Bagalore, to je bilo svega nekoliko stotina kilometara od njih, a ne u neko
udaljeno mjesto kao to je Delhi ili Bombav.
196
ensl(i /(upe
Ali kada Prabha Devi ode, ona neæe imati to raditi. Odgajanje kæeri za nju je bil
o cjelodnevno zanimanje. Majka nikada ne prestaje biti majka kada ima kæer. Sino
vi su drugaèiji. Njihova lojalnost se konstantno mijenjala. Od majke na oca, pa
na prijatelje, pa na enu i njihove interese. Ali kæerkina lojalnost je bila staln
a dok god je ivjela pod tvojim krovom. Prabha Devina majka se veæ osjeæala usamlj
enom. Uskoro æe se stvoriti praznina koju ni ta na ovom svijetu neæe moæi ispuniti
. Ali istovremeno je znala daje ona u manjini. Druge ene su jedva èekale da se ri
je e svojih kæeri. "Pa to bi ti htjela? Da je zadr i do kraja ivota? Zar ne vidi koliko
je to smije no? Uvijek si bila pomalo èudna," rekle bi joj kada bi poku ala objasnit
i svoja osjeæanja nekoj od prijateljica ili sestara. Zato je Prabha Devina majka
tiho plakala u svilenu maramicu koju joj je Prabha Devi izvezla i pred ostalima
se pretvarala da su to suze radosnice.
Prabha Devi je iscrtala svoje usnice blijedoru ièastim ru em, a zatim brzim pokretim
a nanijela ostatak ru a. Bindi je zalijepila na èelo toèno dva centimetra izmeðu k
orijena obrva i nanijela crvenkasti prah kum-kuma na razdjeljak. Namjestila je t
e ke zlatne nau nice, povukla unazad pramen kose koji je veæ bio na svom mjestu, pov
ukla kraj sarija preko glave tako da joj je uokvirivao lice. Pogledala je na svo
j novi zlatni sat. Bilo je pet i pol ujutro. Cijelo kuæanstvo je jo spavalo. Supr
ug joj se okrenuo na stranu i privukao plahtu do brade. Nekoliko puta je mljacnu
o usnama i progutao pljuvaèku. Adamova jabuèica na vratu mu je poskakivala. Odje
dnom ju je preplavila silina emocija - ljubavi, straha, nade, oèekivanja ... a b
ila je supruga manje od jednoga dana. Zatim je èekala.
Dugi niz godina nakon toga dana to je bilo sve to je Prabha Devi èinila. Èekala.
Da se Jagdeesh vrati doma. Da se rode bebe. Njihovi prvi koraci, prve rijeèi, nj
ihovi prvi uspjesi ... Èekanje da se ne to dogodi dok je u meðuvremenu njen ivot le
tio u izmaglici beznaèajnih dana.
197
Anita 9{gir
Bilo je par trenutaka koji su se isticali u moru beznaèajnosti i ostajali u njen
om sjeæanju. Radost koja bi je obuzela s jednom jedinom mi lju: Kako sam sretna!
Par mjeseci nakon njihova vjenèanja dogodio se smrtni sluèaj u Jagdeeshovoj obit
elji. Odluèeno je da æe roditelji otiæi na sahranu, a mladi par ostati doma. "Sl
uge æe se pobrinuti o svemu. Ti samo mora paziti na njih," Jagdeeshova majka je r
ekla Prabhi, dajuæi joj srebrni privjesak s kljuèevima.
Prabha ih je prièvrstila na struk, gdje su visjeli, priti æuæi joj donji trbuh, i
stru uæi unutra njost butine kroz slojeve sarija, s te inom odgovornosti i osjeæajem m
oæi.
Jagdeeshova mama se nasmije i s odobravanjem. "Bu-di oprezna. Ne vjeruj nikome i p
otrudi se da Jagdeesh pojede sve svoje obroke na vrijeme." Njene posljednje rije
èi su pro le kroz Prabhinu glavu i upale u jezerce s lotusima s jednim laganim plj
uskom.
Otkvaèila je snop kljuèeva i pa ljivo ih polo ila na svoj stoliæ. Zatim je si la u kuh
inju i provjerila poslugu. Oni su bri ljivo èistili kuhinjske police. Zatvorila je
za sobom vrata i od etala do jezerca gdje su cvjetali bijeli lotusi, plivala zlat
na ribica i ivjela jedna aba, svi veoma sretni u svojoj vlazi. Povukla je sari izn
ad koljena i u la u jezero. Voda se pomakla, zapljusnula oblutke na ivici jezera k
oji su skrivali ugraðeni motor. Samo jedan pritisak na prekidaè i stvorio bi se
mali vodopad. Ali Prabha Devi je bila posve ravnodu na prema svemu tome, osim prem
a zadovoljstvu koje je stvarala voda prodiruæi joj medu no ne prste i tiskajuæi se
uz nju èineæi je nevjerojatno opu tenom. Doticale su je i ravne latice lotusa, a
i zlatna ribica je doplivala i poèela ispitivati i grickati tijelo koje je tako
iznenada banulo u njihovo kraljevstvo.
Prabha se nasmije i. Zatim osjeti kako joj hihot po-bje e iz grla. Izgledalo je, pom
islila je, kao da su se svi
198
enski kupe
oni urotili da bi njeno prisustvo u jezercu uèinili jo ljep im. Povjetarac joj je p
odigao pramen kose i golicao joj je nos. Stabljike lotusa su joj doticale noge,
a ribice stru-gale svoje trbuhe na njenim prstima. Prabha je uzdigla svoje lice
prema nebu i glasno se nasmijala.
Te veèeri, kada je Jagdeesh do ao doma. saèekala je da se on istu ira i presvuèe. Za
tim je uzela njegove ruke u svoje i povela ga prema jezercu. "Stoje sve ovo?" up
itao je, iznenaðen i zbunjen.
" h ..." pro aputa. "Samo uèini ono to ti ka em."
Sjeli su na rub jezera, s nogama koje su visjele u vodi. Voda je sada bila zelen
kastocrna na veèernjem svjetlu. Jagdeesh je digao svoje noge i promatrao kako ni
z njih klize kapi i upadaju natrag u jezero. "Otac bi mi bio veoma ljut da sazna
kako smo gazili po njegovom dragocjenom jezercetu." reèe i lagani smije ak mu zai
gra na licu.
"Neæemo mu reæi. Samo ovaj put. Pretvarajmo se da smo u prekrasnom vrtu kojeg vi
di u filmovima. Mi smo glavni likovi koji se dr e za ruke i pjevaju pjesme o svojoj
ljubavi." ona reèe, uvlaèeæi svoju ruku u njegovu.
On ju je pogledao u oèi, nesiguran. "Da lije njen prijedlog vodio ka izdajstvu? e
ne ponekad povuku svoje mu eve na pogre an put. Od njihove obitelji i obveza. Mi ne
poku avamo reæi da æe tvoja ena ..." majka mu je rekla par dana prije vjenèanja. "A
lije do dobrog supruga da prihvati ili odbije ono to mu ena predlo i. A ne da bude z
aslijepljen robovskom ljubavlju koja ga prisiljava da udovolji svakom njenom zah
tjevu."
Treba li Prabha Devin zahtjev biti prihvaæen ili odbijen? Jagdeeshovo tijelo od
23 godine i djeèaèki smisao za avanturu su na kraju prevladali. Pa dovraga, samo
ovaj jedan put ...
Sagnuo se prema oblucima i pritisnuo prekidaè. Upalilo se podvodno svjetlo, a vo
dopad im je zaskakutao pred
199
Anita 9{air
oèima. Voda je postala zelenozlatna, ribice su plesale, lotusi igrali na povr ini,
abe pjevale u koru. Jagdeesh je dotaknuo Prabhino lice svojim ka iprstom, a vrhom
jezika pre ao preko njenih usana. Ona je zadrhtala. Kako sam sretna.
Mjesec dana kasnije Prabha je zraèila uzbuðenjem. Jagdeesh ju je vodio sa sobom
na poslovno putovanje u New York, i na povratku æe se zaustaviti u Londonu. Prab
ha je osjeæala kao da joj ivot tek poèinje. U meðunarodnoj zraènoj luci u Bombavu
sjedila je u foajeu i listala èasopis. Jagdeesh je u posljednjem trenutku odgov
arao na telefonski poziv. Osjetila je kako se neèiji prsti obavijaju oko njenog
ramena. "Prabha Devi," glas je ispitivao, nervozan i oklijevajuæi, "oprostite, j
este li vi Prabha Devi?"
Prabha se iznenaðeno okrenu. Glas je pripadao djevojci koja je s njom i la u kolu.
Sharmila. Najbolji student koji je kola ikada imala. Bila je predodreðena za veli
ke stvari, svatko je govorio. Postat æe ili doktor, ili nauènik ili netko zaista
znaèajan. Ali evo je sada. Oblivena znojem, i pored klima ureðaja; neuvijene ko
se, obje enih usana, svezana uz dijete u kolicima i svekrvu koja sve gleda sumnjiè
avim pogledom.
"Ovo je moja svekrva," Sharmila reèe i pokretom ruke pokaza enu pokraj nje. U tom
pokretu, Prabha je proèitala prièu Sharmilina ivota. Uglavnom neizgovorene pritu b
e: Ovo je ena èiji sin sada upravlja mojom sudbinom i snovima. Moje misli su se o
granièile na dilemu hoæu li skuhati ri u ili Chapattis za ruèak, pr iti okru ili pat
lid ane, napuniti stroj za pranje bijelim pamukom ili bojanim rubljem ...
Prabha se nasmije i starijoj eni. Nije znala to bi rekla.
"Da li i vi letite za New York?" Upita. Glupo pitanje. Na kraju krajeva, svi su
se ukrcavali na isti let.
"New York. Zatim preko rijeke za New Jersev," Sharmila uzdahnu. "Daj mi samo jed
nu minutu da ih smjestim na sjedalo i evo me nazad."
200
>ens/(i ((upe
Prabha Devi je promatrala Sharmilu. Odvela je svekrvu na sjedalo u kutu. Kolica
je smjestila izmeðu putnih torbi polo enih na susjedno sjedalo. Prabhi se uèinilo
kao da joj se kolska kolegica brzo okrenula i po la joj u susret prije nego to su sv
ekrva i beba imale prilike se po aliti to ostaju same.
"Izvanredno izgleda ," Sharmila reèe, promatrajuæi Prab-hu od glave do pete u njen
om odijelu boje breskve. "Zar tvom suprugu ne smeta to nosi zapadnjaèku odjeæu?"
"Njegovi roditelji su malo konzervativni. Ali on ne," Prabha reèe, sjeæajuæi se
koliko je morala uvjeravati Jagdeesha da joj kupi novu garderobu za predstojeæi
put u inozemstvo. Argument koji je prevagnuo u njenu korist bila je gotovo molit
va - "Nitko neæe znati tko sam ili gdje idemo. Pa zar je toliko va no to nosim, a to
ne?"
"A stoje s tobom? Nisam ni znala da si se udala," Prabha reèe. "Svi smo mislili
da studira medicinu negdje u Americi."
Sharmila je buljila u pod. "Moja obitelj me je prevarila. Poslali su me u Amerik
u k mom ujaku koji se o svemu trebao pobrinuti. Èak sam imala i odobrenu stipend
iju za studij. Tada su me upoznali s Nareshom. Moj ujak ga je dobro poznavao. Ma
terijal za veoma dobrog mu a, ujak je tvrdio. Naresh je rekao da mu ne bi smetalo
da pohaðam studije nakon vjenèanja."
"Pa, da li sada studira ?" Prabha upita, pitajuæi se kako mo e uskladiti obveze na s
veuèili tu s odgajanjem bebe i voðenjem kuæanstva.
"Valjda se ali ?" Trag amerièkog akcenta se osjeæao u Sharmilinom glasu. "S bebom i
svekrvom? Da li zna , ona veæ ivi u Sjedinjenim Dr avama deset godina i ne zna niti
jednu rijeè engleskog. Kako mogu ostaviti bebu s njom i otiæi ..."
201
Anita 9igir
Kao po naredbi beba poèe plakati. Sharmila je na brzinu napisala broj telefona n
a komadiæu papira i ugurala ga u Prabhinu ruku. "Nazovi me kada bude imala vremen
a. Ti i tvoj suprug morate svratiti na veèeru."
Prabha je klimnula glavom. Obje su dobro znale daje to bila jedna od onih gesti
koje se nikada neæe ostvariti.
U avionu Prabha Devi je slijedila Jagdeesha niz prolaz. On je imao avionske kart
e i ruènu prtljagu. Ona je jedino morala dr ati svoju torbicu i gomilu èasopisa ko
je joj je on kupio za èitanje tijekom leta. Primijetilaje uznemirenu Sharmilu ka
ko poku ava umiriti bebu, smjestiti svekrvu, pronaæi mjesto za ruènu prtljagu koja
nije mogla stati u pretinac iznad njih i saèuvati ivce, sve u isto vrijeme.
Kako je moguæe da ne to to je za nju jedna velika avantura, za Sharmilu je samo jo j
edna gnjava a na dugoj listi veæ postojeæih? Prabha Devi osjeti osjeæaj olak anja.
Jagdeesh je izabrao sjedala na samom kraju. Kada se avion spremao poletjeti s pi
ste, uhvatio ju je za ruku. "Nemoj se pla iti," reèe. "Ispoèetka æe se osjetiti kao
 da si na ljuljaèki i ide prema gore, a nakon toga sve æe biti u redu ..."
Ona se nasmije ila. Njegov dodir ju je umirio, iako nije bila upla ena, samo uzbuðen
a. Kako sam sretna.
Ali jednu epizodu u svom ivotu Prabha je poku avala zaboraviti. Poku avala ju je izbr
isati iz svog sjeæanja, ali kao komadiæ trijeska zabodenog ispod ko e, ili gotovo
nevidljiva riblja kost zaglavljena u grlu, odbijala je da bude odstranjena. I ta
ko je tu stajala, kao iva rana, zagaðujuæi okolno meso, izazivajuæi povremene nap
ade boli i nelagode i trajni osjeæaj srama.
Sve je poèelo s Prabhinom amerièkom avanturom. Vratila se s putovanja s cijelim
nizom noviteta. Tu je bio servis za ruèanje od neslomljivog stakla u boji zelene
jabuke, razlièiti parfemi, komplet kozmetike, donje rublje
202
enski /(upe
s umjetnom èipkom. Sitnice za dom i pokloni za svakoga. Ali ona je stekla jo ne to
vi e. Zavodljivost u naèinu na koji je pokrivala svoje tijelo s pa ljivom spretno æu k
oju bi primjenjivala kada bi pakirala svoje kofere.
Prabha Devi je eljela izgledati kao ene koje je vidjela u New Yorku. S lepr avim kos
ama i samouvjerenim hodom. Izgledale su kao da toèno znaju gdje idu i jednom kad
a stignu na svoj cilj, toèno znaju to rade. Njihovim ivotima su upravljale samo on
e i nitko drugi. Kakva uravnote enost, kakvo samopouzdanje, kakvo slavljenje ivota
i ljepote. Prabha Devi je sve to arko po eljela za sebe.
Zato je vje bala naèin hoda; uzdignutog dr anja i zabaèenih ramena, uvuèenog stomaka
i nje nog, ali zavodljivog gibanja kukovima. Tada je otkrila da cipele s tankom,
visokom tiklom cijeli proces èine mnogo lak im. Nemoguæe je da netko ima pogureno,
mlitavo dr anje noseæi cipele s visokim tiklama.
Zatim je na red do lo lice. Prabha je tri puta posjetila Macvev odjel s kozmetikom
, da se nauèi na minkati. Oèi su joj postale zanosnije, a usne izgledale kao da su
ih ubole pèele i ubrizgale u njih boju ru e.
Prabha je gledala talk show i sapunice dok nije do savr enstva dovela lijeni pokre
t glave, polagano irenje oèiju, popraæeno s dramatiènim uzdahom kada je eljela pos
tiæi efekt pauze pune znaèenja usred reèenice.
Posljednje to je Prabha stekla je bila potpuna transformacija svoje garderobe. Sp
akirala je svoje sarije i poèela nositi svilene kaftane s ornamentalno izvezenim
motivima oko vrata i rukava. Na poèetku se brinula kako æe sve prihvatiti njena
svekrva. Ali stara ena je samo pokazala na vez i prokomentirala, "Èula sam da se
ovo sada radi strojno. Vrlo je lijepo. Pretpostavljam da sve mlade ene ovo sada
nose. Pa moram priznati daje veoma razumno. Nije potrebno usklaðivati bluze i po
dsuknje. Ali kada ide pred ljude, sjeti se da stavi nekakvu tkaninu na grudi."
203
Anita iHgir
Tako se Prabha napokon osjeæala kao svjetska ena bez spu tenog pogleda i sarija koj
i je poni tavao njenu mladost.
Jagdeesh je grickao svoju donju usnu i brinuo se zbog promjena. to li æe, pitao s
e, o ovome misliti njegovi roditelji? I kako li æe se ovo sve zavr iti? Uskoro je
saznao.
Jedne noæi, kada su bili zajedno u krevetu, Prabha Devi mu je rekla da ona ne eli
dijete. "Ne jo ," dodala je kada je ugledala zaprepa tenje na njegovu licu.
"Kako to misli ?" upitao je, potresen njenim rijeèima.
Prabha Devi je buljila ujedan kraj plahte. Po prvi put je za alila to ne nosi sari.
Toliko se dobrog moglo reæi o njegovom velu. Neugledna bluza ili otkaèeno dugme
bi se jednostavno kamuflirali povlaèenjem vela preko jednog ramena kao al. Mogao
je poslu iti i kao marama na jakome suncu. Kao kapuljaèa na ki i. Ili ukras nisko s
pu ten na licu ako se htjelo za tititi od neèijeg drskog pogleda. A tu su bili i nje
govi krajevi. Da se njima obrisu suze; ukloni znoj s obrva, da se glade ili gu vaj
u u lopticu, ne to za to bi se uhvatile ruke u nezgodnome trenutku. A sada jedino to
je ona imala su bili rubovi plahte. Preklapala ih je i ispravljala dok je poku av
ala formulirati odgovor na mu evljevo pitanje.
"Postoje naèini da se izbjegne trudnoæa," poèela je.
"Kao na primjer?" graknuo je.
" Zar ti ne bi mogao koristiti prezervativ?"
Jagdeesh se ukoèio od srama i neugodnosti. Kava li je ona ena? Seks je bilo ne to to
su mu karac i ena èinili pod okriljem noæi i tankih plahti. To nije bila tema za r
azgovor. Zar ona misli da æe on ovdje sjediti i o tome s njom diskutirati? Po st
oti put je za alio to ju je poveo sa sobom na to putovanje. Vratila se kao sasvim d
ruga osoba.
Pogledao ju je. Negli e s tankim naramenicama koji je otkrivao ramena i pola grudi
. elju je zamijenila
204
enski kupe
odbojnost. Okrenuo se na svoju stranu i pretvarao da spava.
Ali ne zadugo. Osjetio je njen dah na svom vratu. Ugnijezdili su se jedno uz dru
go.
Zastenjao je i okrenuo se prema njoj. Osjetio je kako je kliznula prema njemu i
rukom obuhvatila njegov struk. Njegove noge su pritisnule njene. "Moji roditelji
postaju veoma nestrpljivi. Cijelo vrijeme samo govore o unuku. U braku smo goto
vo godinu dana ..." reèe, milujuæi joj vrat.
"I ja elim dijete. Ali ne jo . Jednom kada dobijemo bebu, ni ta vi e neæe biti kao prij
e." Sklonila je pramen kose s èela i nje no ga primila u svoje ruke. "Sada æemo sp
avati, a sutra kada bude spreman, vodit æemo ljubav," promrmljala je, poljupcima
mu zatvarajuæi oèi.
Sljedeæa tri mjeseca su proletjela, a Prabha Devi je izazivala pa nju gdje god bi
krenula. Ljudi bi joj upuæivali zadivljujuæe poglede, mada se ona pretvarala da
ih ne primjeæuje. Istina je bila daje u ivala u svakom momentu pa nje. Ja sam mlada.
Ja sam lijepa. Ja sam po eljna. Kako sam sretna.
Kada je Pramod i dalje nastavio sa svojim potpuno ravnodu nim stavom prema njoj, P
rabha je to osjetila kao pravu uvredu. Viðala gaje svakog vikenda u klubu gdje j
e Jagdeesh igrao tenis. Dok je sjedila na travnjaku i pijuckajuæi ledenu limunad
u listala èasopise, Prabha je poèela na njega èekati. On bi se èesto zaustavio i
razgovarao s Jagdeeshom ako je on bio tu. Ako je ona bila sama, on bi se jedva
prisilio daje pozdravi klimanjem glave. Prabhi se to nije svidjelo. Kako li se s
amo usuðuje? Mislila je. Zar i ja nisam osoba? Zar me trebaju tretirati samo kao
produ etak neke druge osobe? Gospoda Jagdeesh i ni ta vi e?
Po to je Pramod i dalje bio imun na njeno prisustvo, nesvjesno ga je poèela zavodi
ti. Sa zabaèenom glavom,
205
Anita CA[gir
ra irenim oèima, znaèajnim pauzama u reèenici i tajnovitim osmijesima.
Ako bi je netko optu io da koketira, ona bi bila u asnuta. "Pa ja samo razgovaram. Z
ar ima neèeg lo eg u tome? Osim toga, ja sam udana, zar ne?"
Ali nitko nije. Osobito ne Jagdeesh koji bi se poslije meèa uvalio u fotelju, ci
jelih leða prekrivenih znojem, preumoran da opazi to se dogaða.
A Pramod, koji je bio obièni smrtnik, na kraju je podlegao Prabha Devinoj pa nji,
i od uglaðenog stranca postao laskavi rob. A Prabha, jo jednom trijumfirajuæi, u iv
ala je u njegovu divljenju. Sve do jednog popodneva kada ju je posjetio.
Bilo je tri i petnaest. Vrijeme kada se Prabha Devi budila iz popodnevnog sna. O
kupala se, uklanjajuæi san sa svog lica mlakom vodom. Nova presvlaka. Dnevna mink
a. Kada ju je Pramod ugledao kako silazi niz stepenice, izgledala mu je veoma sv
je e i izazovno.
Prabha je osjetila strah kada gaje ugledala. Slu avka je u la u njenu sobu i rekla,
"Imate goste. Èovjeka i dijete."
"Ja? Ne oèekujem nikoga danas popodne," Prabha je rekla, pa ljivo se promatrajuæi
u ogledalu. "Da li zna tko su?" upita, pitajuæi seje li joj odjeæa prikladna za p
rimanje gostiju.
Slu avka je odmahnula glavom. "Izgledaju ugledno. Èovjek je rekao da Vas poznaje,"
dodala je, opravdavajuæi time to ih je pustila u dnevni boravak.
Ustao se kada ju je ugledao i po ao joj u susret ispru enih ruku. Prabha Devi se pom
akla u stranu i izbjegla ga. Prisilila se na osmijeh i pogledom istra ila prostori
ju, "Kakvo iznenaðenje! Èula sam daje s tobom i dijete. Gdje je?"
"Moja neæakinja. Ona je vani. Sjedi na ljuljaèki i èita strip. Ona nam neæe smet
ati," promrmljao je uzimajuæi njene ruke u svoje.
206
enski kupe
Prabha izvuèe svoje ruke iz njegova stiska i spusti se u naslonjaè. Noge su joj
se tako jako tresle te se pla ila ako ne sjedne da æe se svakog trenutka sru iti.
Prodorno ju je promatrao, a zatim sjeo u stolicu preko puta nje. "Ne izgleda jako
sretna to me vidi ," osuda se osjeæala u njegovu glasu.
"Prijatelji su uvijek dobrodo li," reèe bezbri nim glasom poku avajuæi zatomiti paniku
.
"Koliko dobrodo li?"
"Jesi li za alicu èaja ili mo da za svje i sok?" upita, poku avajuæi dodati osjeæaj uob
ièajenosti posjete. "Imamo veoma ukusno gro ðe u hladnjaku. Za par minuta mogu pri
premiti svje i sok. A djevojèica? Da li bi htjela keks?"
"Ne elim èaj niti sok od gro ða. elim vidjeti tebe ... biti s tobom. Da li zna koliko
dugo èekam na ovaj dan?" Pramod tiho reèe unoseæi joj se u lice. Prabha Devi je
izbjegavala njegov pogled. On uzdahnu.
"Juèer kada sam vidio tvog svekra i svekrvu na eljeznièkom kolodvoru, znao sam da
je moj trenutak stigao. Da se napokon mogu sresti s tobom nasamo. Da ono to tolik
o dugo elim æe napokon biti moje."
" to ti eli ?" ona upita. Pauza. Dugi pogled. Osmijeh.
"Ne radi mi to," on zajeca." Zar ne zna koliko te elim? Zar ne zna da sam u tebe za
ljubljen?"
Prabha iznenada prenera eno shvati da je zapalila ne to to nema pojma kako ugasiti. U
glavi joj je bila uzbuna. Tisuæe misli se kovitlalo, a svako povezano jednim je
dinim pitanjem nevjerice: "Za to, za boga miloga, on misli da æe ona pristati na n
jegove zahtjeve. Prabha, eli me isto koliko i ja elim tebe. Ti to mo e poricati koliko
god eli , ali ja znam."
Prabha izvuèe svoje ruke iz njegova stiska, podi e ruku i udari ga po obrazu. "Izl
azi. Ne elim te nikada vi e vidjeti."
207
Anita 9{gir
Pribli io joj se da uzvrati udarac. Ali tog trenutka djevojèica je zovnula s trije
ma. Zaustavio se u pokretu, pogledao je i rekao, "Postoji naziv za ene kao ti. Ne
moram ga izgovoriti. Ali mislim da ga i ti zna ." Tada se na peti okrenuo i iza ao.
Tek tada je Prabha u stvari shvatila velièinu incidenta. Zgrèeno je sjedila u na
slonjaèu, priti æuæi svoja koljena uz grudi. to ako su sluge u le u sobu u pogre nom tr
enutku i vidjele je u njegovim rukama? to ako su èuli cijeli podli razgovor izmeð
u nje i Pramoda? to ako jedan od njih odluèi to isprièati Jagdeeshu ili njegovim
roditeljima? to ako oni ne vjeruju njenoj verziji dogaðaja? to ako je osude kao be
sramnu enu i izbace iz kuæe i obitelji?
Plakala je, osramoæena i upla ena. Mo da je ona zaista kriva. Mo da gaje ona navela na
ovakav postupak. Mo da je njeno tijelo poslalo pogre ne signale. Stotine " to ako" i
"mo da" prolazile su joj kroz glavu; uni tavajuæi snove i oèekivanja koje je imala o
d ivota i uni tavajuæi i posljednju trunku samopouzdanja u njoj. Kada su se sve suz
e potro ile, Prabha je odluèila: zakamuflirati æe ovo tijelo koje je svijetu slalo
nepromi ljene poruke. Za-kljuèat æe ovu enu slobodnoga duha koja joj je prouzrokov
ala toliko patnje i straha i zaboraviti manire koje se toliko trudila nauèiti. P
ovuæi æe se iz javnog ivota. Postat æe ponovno ona stara Prabha Devi kakva je bil
a kada se udala za Jegdeesha. ena izvana dohvata i, jo va nije, izvan svake sumnje.
Prabha Devi je postala ena kakvu je njena majka oduvijek eljela. Sa spu tenim pogled
om i zauzetim rukama; vezenje, kiseljenje, pra enje, raðanje, èuvanje reda i mira
i kuænog blagostanja i ponavljanje: ja moram biti ovakva, ovo je put k sreæi.
Ponekad noæu Jagdeesh bi le ao budan dok je ona spavala. Okrenuo bi se prema njoj
i promatrao joj usnulo
208
ens((i /(upe
lice. to se dogodilo sa enom koja bi omotala noge oko moga tijela i izazivala sve
moje nerve svojim vrelim usnama? Bila je u pravu. Kada se rodilo prvo dijete, sv
e se promijenilo. U stvari, sve se promijenilo onog trenutka kada je shvatio da
ona eli ostati trudna. Jednog dana ona je bila djevojka puna samopouzdanja i veli
kih zahtjeva koji su se morali ispuniti. Drugoga dana postala je nesigurna, stid
ljiva djevojka, koja je tra ila tako malo, a davala sve.
Nije mu smetalo, iako mu je nedostajala strast kojom je ispunjavala njihove ivote
. Bila je dobra supruga i odlièna majka. to jo èovjek mo e tra iti?
to vi e ena mo e tra iti do sretnog braka i zdrave djece? Pomislio je dok je polako pada
o u san.
Tog rujanskog popodneva Prabha je stajala ispred velikog ogledala u svojoj sobi.
Nepovezan eho djeèje pjesmice joj je odzvanjao u glavi
"Prabha Devi, Prabha Devi, gdje si bila?"
"Postala sam ena, niti viðena, niti slu ana," ogledalo je odgovorilo, sumorno se ri
mujuæi.
"Prabha Devi, Prabha Devi, to si tamo radila?" parodija se nastavila.
"Èekala sam i èekala dok mi pepeo nije i arao kosu."
Prabha se nasmije ila. Tanke bore smijalice. Blijeda sjena ene nakon minulih godina
. Sol joj je uokvirila oèi. Suze za samom sobom. Za enom kojom je postala. Zbog t
oga to je prestala eljeti vi e za sebe.
Kada je obrisala oèi, shvatila je daje vrijeme da ode po svog sina koji je bio n
a satu tenisa. Djeca su se rodila brzo, jedno za drugim. Prvo djevojèica, a zati
m djeèak. Djeca koja su, izgleda od roðenja, imala usaðen osjeæaj za dostojanstv
o i Jagdeeshov stalo en temperament. Kada bi prijatelji i rodbina rekli, "Tako si
sretna to ima prekrasnu djecu," Prabha nije znala treba li biti tu na
209
Anita 9{gir
ili sretna to nijedno od djece nije naslijedilo neke od hireva koji su se u njoj
iznenada pojavili.
Nitya je bila na sveuèili tu i veoma zauzeta tako daje jako malo vremena provodila
s Prabhom. Nitya me ne treba, ne kao to je ona trebala svoju majku kada joj je b
ilo osamnaest, Prabha je èesto mislila kada bi vidjela kæer kako juri iz kuæe k
prijateljici, ili na sveuèili te, ili u kino, ili na sat muzike. Ali barem je Vikr
am bio tu. Petnaestogodi nji Vikram, jo ne sasvim siguran da lije djeèak ili mu karac
, i jo uvijek svojoj mami na raspolaganju da ga voli i mazi.
Vikram jo nije zavr io sa svojim meèom pa je Prabha Devi odluèila pro etati po klubu
dok ga je èekala. Dugo vremena je izbjegavala ovaj klub bojeæi se da ne naleti n
a Pramoda. Jednom kada su se rodila djeca, vi e nije morala izmi ljati nikakve izlik
e. Djeca su zahtijevala njenu potpunu pa nju. Svi njeni sati i misli su bili ispun
jeni bluzama, gaæicama, priborom za geometriju, blokovima za crtanje, kolskim uni
formama i vitaminskim tabletama, domaæim zadaæama i kolskim praznicima ...
Tog popodneva Prabha Devi je otkrila da je moguæe zanemariti prirodnu posljedicu
koja bi opteretila njen um svaki put kada bi obrok njene djece bio u zaka njenju:
sigurno je gladan, sigurno je umoran. Moram ga odvesti doma istog trena i hrani
ti ga sve dok umor ne nestane iz njegova tijela, s njegova lica. Prabha je otkri
la da to vi e nije toliko va no. Zato i nije vi e titrala oko teniskog igrali ta zahtije
vajuæi da trener napokon zavr i sa satom kao to je obièno èinila.
Vrtne prskalice su radile punom parom. U sumrak travnjaci æe postati zeleni i vl
a ni, ote ali od nemilosrdnog spreja vode. Prabha je zaobi la prskalice i od etala stazo
m koja se iznenada zavr ila u zidu prekrivenom slapovima ru ièaste i bijele bugenvil
e. Iznenada se pojavila mala kapija u zidu. Pojavi se jo jedno sjeæanje iz djetin
jstva. Da li se Alice ovako osjeæala kada je otkrila mala
210
ens/(i /(upe
vrata ca u zidu? Kakva li se èudna zemlja krije iza druge strane?
Prabha otvori kapiju i uðe. Bazen je uborio, a njegovo plavetnilo se takmièilo s
nebom. Dodirni me, govorilo je.
Prabha Devi se sagnula pokraj bazena i dozvolila da joj se voda poigrava s prsti
ma ruke. Nije bilo nikoga okolo. S jedne strane je bio umarak bambusa, koji je sv
ojim paperjastim listovima stvarao ugodnu sjenu. Prabha se povukla u zasjenjeni
dio i sjela pokraj bazena s nogama spu tenim u vodi. Bazen je stvarao tihe zvukove
, poput gugukanja. Voda ju je vukla za èlanke. Uði, govorila je.
Prabha je osjetila kako je obuzima ogromna elja. Nikada nije osjetila ni ta slièno.
Ona æe, odluèila je, nauèiti plivati.
eljela je nekome reæi kako se osjeæa. Uzbuðenje, kolanje krvi pri samoj pomisli o
 ulasku u uzburkanu vodu èetverokutnog bazena, od moguænosti da zapliva. Ali to
æe morati ostati tajna. Jagdeesh neæe niti odobriti, a niti osuditi njenu odluku
. U stvari, znala je da æe biti u asnut. Mo da i vi e nego one veèeri kada mu je predl
o ila da upotrebljava prezervativ, pomislila je s osmijehom. Veæ se osjeæala kao d
jevojèica.
I tako, s izlikama i potajno, to je jednako cijenjena vrlina jedne kuæanice kao i
kiseljenje zimnice, pripremanja marmelade od manga, prodaje starih novina ili p
rekrajanja otrcanih ruènika u prostirke za kupatila jednostavno preklapajuæi ih
i pro ivajuæi njihove krajeve, Prabha je poèela planirati i pripremati.
Kupila je kupaæi kostim u istoj prodavaonici gdje kupuje donje rublje. Mornarsko
plavi s malim volanèiæem oko bokova.
"Da li biste htjeli biciklistièke kratke hlaèe? Veæina dama prvo nosi njih, a za
tim preko obuæe kostim," prodavaèica je rekla, pokazujuæi na Ivera hlaèice. Zati
m je ni im glasom dodala, "Ka u mi da su njihove butine tako
211
Anita ih[air
pokrivene pa se ne moraju brinuti da ne pokupe kakvu zaraznu bolest iz vode."
Prabha devi je klimnula glavom. Svaki put kada bi kupovala donje rublje, ovo bi
se dogodilo. Stvorilo bi se gotovo trenutaèno prijateljstvo izmeðu nje i prodava
èice. Veza toliko prisna i poznata da bi za trenutak pomislila, ovako mora biti
sa sestrom ili najboljom prijateljicom. Ispod onoga to ih je odjeæa èinila da jes
u, bile su iste. Njihovi problemi su bili isti. Naramenice grudnjaka koje re u u k
o u. Debljanje u struku. Obje eni bokovi. Srce koje udi da nekome bude potrebno. Um k
oji tra i akciju.
Prabha je probala kostim. Ogledalo nije lagalo. Pro la je rukom preko bokova, osje
æajuæi tkaninu kako joj klizi ispod ko e. "Pa barem nema bokove kao bundeve ili trb
uh koji str i dalje od grudi. Pa i da jest, zar je to uopæe va no. Ovo èini za sebe.
Po prvi put u toliko godina èini ono to ti hoæe , a ne ono to svi ostali misle da bi
trebala èiniti," rekla je sama sebi odluèno.
Kada je do lo vrijeme za izdavanje raèuna, zamolila ih je da se proizvodi koje je
kupila ispisu samo kao brojevi. Jagdeesh joj je uvijek davao novaca koliko je elj
ela. Ali volio je znati za to je svaka rupija bila potro ena. "Ne zaboravi uzeti ra
èun kada ne to kupi ," rekao bio joj svaki put kada bi joj davao sve anj novèanica.
Diskretno raspitivanje u klubu je otkrilo da zaista postoji uèitelj plivanja, al
i d^ dolazi popodne te da su sati samo za djecu ispod èetrnaest godina starosti.
"U ljetnim mjesecima on organizira posebne grupe za ene. Mo da biste se tada mogli
prijaviti," slu benik je predlo io.
Prabha Devi osjeti kako gubi nedavno steèeni entuzijazam. Ali samo za tren. Pono
vno se vratio kada je slu benik predlo io, "Za to ne biste promatrali to trener radi ne
koliko dana? Plivanje nije tako jednostavno. Pro le godine mnogi na i enski èlanovi s
u odustali usred kole plivanja. Rekle su daje bilo previ e te ko i naporno."
212
enski ((upe.
Prabha je odluèila da æe sama nauèiti plivati. Nitko je nije nauèio kako æe prim
iti supruga u svoje tijelo. Niti joj je itko pokazao kako æe podojiti svoju djec
u. U svemu joj je pomogao instinkt. I ovaj put æe ga morati pozvati u pomoæ. Nap
osljetku, provela je devet mjeseci plivajuæi u majèinoj utrobi.
Sljedeæa tri tjedna Prabha je odlazila sat ranije pokupiti Vikrama s njegovih sa
ti tenisa.
"Za to mora iæi ranije?" Jagdeesh ju je upitao jedno jutro.
"Ako ne odem ranije, on se zabavlja umjesto da igra tenis," slagala je. Kako sam
uspjela postati ena koja mora osim svakog rupija opravdati svaki sat proveden iz
van kuæe? Jagdeesh nikada nije bio tako dominantan èovjek. Dozvolila sam mu da v
lada mnome i sada on ni ne zna neki drugi naèin ophoðenja prema meni, Prabha je
zaprepa teno shvatila. To mi treba biti lekcija. Jednog dana o svemu ovome moram r
eæi svojoj kæerki. Kako su ene te koje odrede odnose u braku.
"Kæeri," morat æu joj reæi, "poka i mu kako si nesposobna uèiniti bilo to izvan zid
ova svoga doma i on æe organizirati sve u tvome ivotu, od plaæanja raèuna, rezerv
iranja karata za vlak, planiranja kuænih izdataka. Pazit æe te na poèetku, jer t
i si kao takva veoma privlaèna mu jaku da te pazi i titi. Ali neæe proæi dugo prije
 nego to se pretvori u tiranina koji æe htjeti kontrolirati svaku tvoju misao."
"Postoji alternativa. Ti mo e odluèiti da mu poka e koliko si nezavisna i kako se veom
a dobro mo e i sama snaæi. Ali kada ti zatreba rame za oslonac, netko da te utje i i
ohrabri, on mo da neæe biti tu, jer si mu uvijek nastojala pokazati da ga ne treba .
Pa gdje je onda zlatna sredina? Kæeri, voljela bih znati. Voljela bih da je men
i moja mama rekla stoje pravi put. Ili, mo da je istina, da ni ona sama nije znala
."
Prabha Devi je stajala pokraj bazena i nastojala se smiriti.
213
Anita 9{gir
"Koje od njih je Va e?" trener upita plivajuæi prema njoj.
"Nijedno," nasmija se.
"Pa to onda ovdje radite? On je nastavio, makar mu uopæe nije bilo va no. Bila je l
ijepa promjena razgovarati s nekim tko nije mrkao i plakao za svojom mamom - i pr
i tome bio mladi od èetrnaest godina.
"Poku avam nauèiti plivati," Prabha reèe, ne skidajuæi pogleda s djece koja su se
dr ala za metalnu preèku u plitkom dijelu bazena, i uporno i oèajnièki udarala nog
ama, nastojeæi se odr ati na povr ini i pobijediti svoj strah od vode, te da ne priv
uku pa nju trenera na sebe, sve u isto vrijeme.
"Pa, jeste li nauèili plivati?" trener ju je zadirkivao par dana kasnije.
"Nauèit æu," ona odvrati, tiho i dostojanstveno.
Prabha je promatrala djecu. Vidjela je kako udaraju po povr ini vode stvarajuæi sv
jetlucave duge. Kako su ispru ili svoje ruke. Kako su ih pokretali. Kako su ih nji
hove noge potiskivale naprijed. I kako su èinili sve to s posuðenim zrakom koji
su oèajnièki poku avali zadr ati u svojim pluæima. Zrakom koji je morao biti osloboð
en van. Prabha duboko udahnu i zadr i dah. Jednog dana i ja æu doæi na red.
Prabha je bila oèajna jedno vrijeme. Taj danje izgledao kao da nikada neæe doæi.
Listopad je pro ao sav u olujama. Monsuni su se nagomilali iznad grada i samljeli
sve i svakoga u stanje opæe iznemoglosti. Zatim su na red do li festivali, Dusser
a i Deepavali, kada je Prabha bila veoma zauzeta. Svi sati u tim danima su bili
diktirani i kontrolirani od strane Jagdeesha. Prvo tu je bila puja; morale su se
naruèiti kutije sa slatki ima za zaposlenike, poslovne partnere i klijente; kupit
i nova garderoba; posjetiti odreðene ustanove, biti domaæica mnogim uzva-
214
msfci I(upe
nicima ... Prabha bi se nostalgièno sjetila bazena i prisilila da nastavi sa svo
jim obvezama.
" to je s tobom?" Jagdeesh je pitao. "Jesi li dobro? Izgleda tako nezainteresirano.
"
Prabha bi nijemo odmahnula glavom. "Sve je u redu. Samo sam malo umorna," rekla
je.
Prodorno ju je pogledao i oti ao obaviti telefonski razgovor. Prabha je ostala bul
jeæi u njegova leda, odbaèena.
Veæ dugi niz godina on razgovara sa mnom ovakvim tonom. Ne to izmeðu prijekora i p
rodike ... Za to li me boli sada kada nije prije? Prabha se pitala. Vjerojatno je
razoèarenje to to èujem u njegovu glasu. Zbog ene kojom sam postala. Ponizna i zlo
bna sjena ene koja sam nekada bila. Kako bi ijedan mu karac mogao ne biti iznervira
n pomi lju da mora provesti cijeli svoj ivot s takvom enom? A opet, ja ne znam kako
bih se promijenila; kako povratiti ravnote u u na u vezu ... Sve vi e i vi e sam svjesna
da ni ta ne znam.
Tjedan dana nakon Deepavalia Prabha je odluèila da je njen dan stigao. Rekla je
Jagdeeshu da se prijavila na trotjedni teèaj pravljenja kolaèa.
"Za to?" znati eljno je upitao.
"Za to ne?" odgovorila je.
Jagdeesh ju je iznenaðeno promatrao. Za jedan kratki tren uèinilo mu se da je vi
dio enu kakvom je nekada bila. Duhovito i senzualno stvorenje koje je dra ilo njego
va èula s blistavim osmijehom, ivahnim temperamentom i uzbudljivim tijelom. Ova P
rabha Devi je bila èuvar njegova doma i majka njegove djece. Slu ala je. Bila poko
rna. ivjela je na isturenom polo aju u njegovu ivotu. I iskreno reèeno, polako mu je
poèinjala iæi na ivce zbog potpunog odsustva samopo tovanja.
Kakva je ovo bila iznenadna fascinacija s pravljenjem kolaèa, sa eljom da uèini n
e to vi e sa svojim vremenom, pitao se.
215
Anita 9{gir
Prabha je bila potpuno nesvjesna Jagdeeshovih razmi ljanja. Jedino na stoje mislil
a bio je tren kada æe njeno tijelo biti okru eno vodom u bazenu.
Prabha je do etala do bazena s èudnim osjeæajem praznine u dnu eluca. Dijelom je to
bio strah, dijelom uzbuðenje. S djetinjim hihotom pomislila je kako ju je podsj
etio na prvu braènu noæ kada su je odveli u cvijeæem prepunu spavaæu sobu. Jagde
esh ju je tamo veæ èekao. Ovdje na nju sada èeka bazen.
Prabha je stajala nasred svlaèionice, nesigurna. Da li da zadr i na sebi grudnjak
i gaæice? Ili bi se trebala sasvim skinuti prije nego to obuæe kupaæi kostim? Na
kraju je skinula donje rublje, namazala se losionom za sunèanje i obukla kombina
ciju kupaæeg kostima i biciklistièkih hlaèica. Ogrnula se ruènikom, stavila kapu
na glavu, ostavila samoljepljivi bindi na èelu i dr eæi u ruci jastuk na napuhiva
nje, od etala do bazena.
Èuvar bazena ju je znati eljno pogledao. Oklijevala je. Kako da skine ruènik kada
je on u blizini? " to radite ovdje krijuæi se pokraj bazena? Zar nemate ni ta drugo
raditi?" Upitala gaje strogim glasom.
"Ja sam na du nosti spasioca, gospoðo," zamucao
je-
Nije joj preostalo ni ta drugo nego da se pretvara kao da on uopæe nije tu. Poèela
se pribli avati bazenu.
"Oprostite, gospoðo," prornrmljao je, "prije nego to uðete u bazen, morate se ist
u irati. To je pravilo," rekao je pokazujuæi prema zidu gdje su pravila pona anja u
bazenu bila èitko ispisana crvenom bojom. Pravila o dugoj kosi i kapama; tu iranju
; jedenju i pijenju; pona anju u vodi; skakanju u bazen i djeci bez pratnje mlaðoj
od dvanaest godina; kako klub nije odgovoran u sluèaju nesreæe ...
"Pa svakako da æu se istu irati," Prabha reèe glasom nabijenim nervozom. "Pa zar v
i mislite da mije ovo prvi put na bazenu?" Prabha ode do podruèja s tu evima,
216
ensf(i /(upe
duboko uzdahne i skine sa sebe omotani ruènik. Voda iz tu a je bila ledeno hladna
i probadala ju je svojom estinom tako daje Prabha ostala bez daha i potpuno zabor
avila da stoji tu, skoro gola, ispred nepoznata mu karca. Pri la je plitkom dijelu b
azena. Pokraj nje su bile male metalne ljestvice koje su vodile u vodu. Kako sad
a? Da li da siðem leðima okrenutim prema vodi? Ili naprijed? Sve to sada èinim, è
inim na svoj vlastiti rizik. Neæu moæi kriviti vlasnike kluba, govorila je sebi
dok se spu tala niz ljestve.
Voda je bila hladna. Ko a joj se je ila i slala male elektriène okove k mozgu. Tada s
e sjetila kako je trener govorio djeci, "Uronite u vodu, hajde, zadr ite dah i u v
odu. Tada vam vi e neæe biti toliko hladno ..."
Prabha je ba to i uèinila i na la se potpuno ispod povr ine vode. Kada se ponovo na la
na povr ini, ka ljuæi i gutajuæi dok je zrak poku avao izaæi iz usta, osjetila se potp
uno nespremna za sljedeæi korak. A to sada?
Pridr avala se za preèku, spustila glavu u vodu i poku ala udarati nogama. Kada je d
o lo vrijeme da napusti bazen, noge su joj bile te ke kao vreæe pijeska. Mi iæi, za ko
je nije ni znala da postoje, obznanili su svoje prisustvo grèevima i boli. Jedva
se uspjela popeti uz ljestve, a da nije ponovno pala natrag u bazen.
Tri dana nije radila ni ta drugo nego nogama lupala po vodi dr eæi se za preèku. Kad
a bi se umorila, uronila bi glavu i poku avala dr ati oèi otvorenima. Klor bi je gri
zao, crveneæi joj oèi, ali ona æe se na to naviæi, govorila je samoj sebi dr eæi s
e za preèku, potpuno ispru ena, plutajuæi na leðima.
Èetvrtog dana Prabha Devi je otkrila da se vi e ne mora dr ati za preèku. Doticala j
u je samo vrhovima prstiju i uspijevala i dalje plutati dok je zadr avala dah i dr a
la glavu zaronjenu ispod povr ine.
Peti dan. Prabha je odluèila daje do lo vrijeme da se potpuno odvoji od preèke. No
gom je dotaknula zid ba-
217
Anita 9{gir
zena, skupila stoje vi e mogla zraka u pluæima, odgurnula se prema naprijed dr eæi u
ruci gumeni kolut koji joj je dao èuvar bazena. Kretala se. Poku ala je odgurnuti
gumeni kolut. Poèela je tonuti. Panika ju je uhvatila. Tonem. Davim se. Umrijet
æu, glas je vri tao u njenoj glavi. A zatim je ponovno izronila na povr inu. Prihva
tila je gumeni kolut i uputila se prema preèki. Jo uvijek nisam spremna, zakljuèi
la je.
est dan. Prabha je ispitivala irinu bazena u njegovom plitkom dijelu. Kada bi joj
ponestalo daha, poèela je tonuti. Kada je uspjela isplivati na povr inu, ugledala
je uèitelja plivanja kako je promatra "Baci taj kolut," rekao joj je.
"Ali kako æu ostati na povr ini bez njega?" ona upita. "Pa ti to veæ uspijeva i bez
njega," reèe joj s osmijehom.
"Oh," Prabha reèe, sretna zbog njegovih rijeèi. Ali tada pomisli: "Lako je njemu
govoriti. to ako se utopim? Mogla bih se utopiti. S kolutom se uvijek imam za ne t
o uhvatiti," objasnila je.
Uèitelj je èuènuo pokraj bazena i upitao je, "Koliko si visoka?"
"Sto ezdeset i pet," Prabha reèe, pitajuæi se kakve to veze ima s gumenim kolutom
. U tenisu je èula kako Vikram govori, te ina reketa je povezana s te inom igraèa. Z
ar je postojala slièna veza o kojoj ona nije znala i u plivanju?
"Pa za to se onda brine ?" trener odgovori. "Pa voda je tu samo metar i pol duboka.
Kako bi se mogla udaviti? Èak i ako ti ponestane zraka i poène tonuti, tvoje noge
æe instinktivno dotaæi dno. I izaæi æe na povr inu," reèe pru ajuæi ruku. "Hajde, do
daj mi tu beskorisnu stvar."
Prabha mu je pru ila kolut bez rijeèi. To stoje rekao bilo je savr eno logièno. Nasm
ije ila se. "Hvala," rekla je na kraju.
"Ponovno æu doæi za par dana da vidim kako napreduje ," dodao je odlazeæi.
218
ensf(i /(upe
Ostatak vremena Prabha se nastojala odr ati na povr ini. Dok god je zadr avala dah u s
vojim pluæima, voda joj je priznavala prvenstvo prolaza. Kada bi se sav zrak pot
ro io, kao kakav naporni èuvar zatvora, voda bi je poklopila. Na kraju tog sata pl
utala je irinom bazena tri puta uzastopno.
Sedmi dan. Prabha se odmarala. Te noæi osjetila je slaba nu elju kako se budi u nje
nom tijelu. Cvjetanje èula. Pjesmu nervnih zavr etaka. udnju povezanu s nemirom koj
a ju je prisilila da svoje tijelo priljubi uz mu evljevo. Jagdeesh, u polusnu, osj
etio je toplinu njenog tijela uz njegovo. Seksualnost je sazrela i spremala se e
ksplodirati. Tako dugo vremena ni ta slièno se meðu njima nije dogodilo. Kad ju je
Jagdeesh trebao, vodili bi ljubav brzo i tiho. Za njega, èisto udovoljavanje tj
elesnih potreba. Za nju, pokorno prihvaæanje njene uloge u njegovom ivotu.
Jagdeesh se razbudio. U njemu se postepeno poèelo razbuktavati uzbuðenje.
U njegovim rukama ona je bila drugaèija. Opu tenost tijela je nestala. Zamijenila
ju je nova uzbudljiva gipkost. Mi iæi su se nasluæivali pod prstima. Ojaèane tetiv
e. Elektrièni okovi.
" to si ti radila?" upitao ju je, dok su mu ruke s djeèaèkom groznicom ispitivale
ovo gotovo nepoznato tijelo.
"Ni ta. Samo sam se nastojala odr ati na povr ini." iskreno je promrmljala, u ivajuæi u
osjeæajima za koje je veæ pomislila da su zauvijek nestali.
Kada je posljednji put osjetila takav naboj emocija i osjeæaja?
Ko a uz ko u. Prsti. Usne. Krivina oènog kapka. Usna koljka. Golicanje brkova. Lokna
njene kose. Njegov dah pomije an s njenim.
Nabrekle bradavice koje ostavljaju trag na ko i. Grèenje iznutra: ne jo , ne jo . No ni
prsti na istra ivaèkoj misiji.
219
Anita 9{gir
Kièma ispunjena marcima; sada je gotovo ... Vatromet udnji, navala vla nosti, divlja
, iskonska emocija. Tijela su se zgrèila. Opustila. Odvojila. Da bi se opet zaje
dno stopila.
Lupanje u usnim bubnjiæima dok se voda iznenada preko nje preklopila. Davim se.
Umirem. Kada je ponestalo zraka za udahnuti, zamahnula je kroz vodu prema povr ini
, a stopala su dotaknula dno.
Jagdeesh je zaspao s osmijehom na licu. Bog je bio pravedan. ivot je lijep. A zbo
g Prabhe Devi se osjeæao kao da je ponovno dvadesetjednogodi njak.
Prabha je le ala budna. Kada æe ovo tijelo koje se kovitlalo kroz koridore èistog
u itka nauèiti da se odr i na povr ini?
Sljedeæeg jutra Prabha je stajala u bazenu duboko zami ljena. Pro la noæ ju je mnogo
èemu nauèila. Cijeli svoj braèni vijek pitala se to bi se dogodilo ako bi ona Jag
deeshu dala prva do znanja da eli voditi ljubav. Bi li je smatrao odbojnom zbog t
oga? Bi li se okrenuo na drugu stranu? Bi li izgubio po tovanje prema njoj?
Ali, naprotiv, otkrila je da elja budi elju; ispunjenje stvara ispunjenje. Poljuba
c za poljubac. Milovanje za milovanje. to netko ponudi, vraæa se mnogostruko. Sve
od Pramoda, sve od trenutka kada je ivot krenuo nizbrdo, ona se zatvorila. Osaka
æena strahom da stvari neæe krenuti onim tijekom kojim je ona eljela. Prabha Devi
je pogledala niz vodu. Duboko je udahnula i odgurnula se naprijed. Ispod nje su
se svjetlucale keramièke ploèice reflektirajuæi svjetlost. Voda je bila kao svi
la, obavijajuæi se oko nje s tihim amorom.
Osjetila je kako su godine iskliznule s njenoga tijela. Ovo tijelo, koje je bilo
uzrokom dugog nezadovoljstva, prvo sa svojim prevelikim zahtjevima za priznanje
, a potom sa svojim naglim izumiranjem nervnih zavr etaka, poèelo se polako otapat
i. Ona je bila plavetnilo bazena, a voda je bila ona.
220
enski kupe
Vrijeme je stalo. Sve je postalo beste insko. Izmaglica sjeæanja. Oblak nepovezani
h misli. Od vrha no nih prstiju do vrhova ispru enih ruku jedna ravna linija, polaga
ni trijumf. Lebdim. Ja sam na povr ini. Moje tijelo vi e nije zapreka. Napokon imam
ovo. Pobijedila sam strah.
Kada su Prabhini prsti dotaknuli suprotnu stranu bazena, uspravila se. I znala j
e da ivot nikada vi e neæe biti kao prije. I da ni ta vi e to se dogodilo neæe se moæi u
sporediti s trenutkom vrhunskog zadovoljstva kada je shvatila da se odr ala na pov
r ini.
221
9
Akhila je zami ljeno promatrala krajolik ispred sebe. Bujnost je prouzrokovala bol
u njenim oèima. Nikada prije nije vidjela toliko razlièitih nijansi zelene boje
. Vlak je jurio du ri inih polja na kojima su tu i tamo str ile kokosove palme. Bilo
je vrijeme etve. ute vreæe pune ri e le ale su u gomilama na smeðoj o ednjeloj zemlji. u
o i smeðe, zeleno i zlatno ... kako je cijeli krajolik izgledao mirno usprkos pr
omjeni koja se na njemu upravo dogaðala. Za to se samo mi ljudi toliko odupiremo p
romjeni? Za to se protiv nje borimo? Za to njena obitelj ne mo e prihvatiti Akhilinu o
dluku?
Prije par tjedana Akhila je u supermarketu ispunjavala kupon za tombolu i kada j
e trebala ispuniti kvadra tiæ s godinama starosti, automatski je napisala broj 4
5. Iznenada se zaustavila. Bilo joj je èetrdeset i pet godina, a ona ni ta nije os
tavila iza sebe. Èak ni sjeæanja.
Akhila je pogledala okolo u ostale ene koje su bile u kupovini, a sastojci njihov
ih korpi su odavali pune ivote. Bacila je pogled na svoju korpu. Njena oskudnost
je bila za aljenje. Krema za lice koja je obeæavala borbu protiv starosti; ampon k
oji je nudio sjaj be ivotnoj kosi, te paket instant tirke. Sve to je mogla kupiti i
u malom duæanu na uglu blizu eljeznièkog kolodvora, ali Akhila nije mogla podnij
eti pomisao kako Padma stoji pokraj nje i otvara poklopce staklenki i miri e njiho
v sadr aj. Niti je eljela biti prisutna kada Padma glasno obavje tava sve koji ele slu a
ti: kada ja uðem u svoje èetrdesete, imam namjeru dostojanstveno starjeti. Neæe
mi
223
Anita 9{gir
biti potrebne nikakve kreme niti boje za kosu. Da znate, ni ta se ne mo e usporediti
sa zadovoljstvom na eninom licu.
To je bilo mi ljenje na koje je ona imala potpuno pravo, ali bi povrijedilo Akhili
ne osjeæaje ba onako kako je bilo i predviðeno. Ovih dana uvijek je morala biti p
ar koraka ispred Padme da bi se za titila od uvreda. Ali Akhilina odluka da zapoèn
e samostalni ivot nije bila prouzrokovana strahom da æe postati ovisna o svojoj s
estri u starosti, nego saznanje da u svojoj èetrdeset i petoj ona jo uvijek ivi na
 margini ivota. Uzroènik i zaèetnik svega je bila Karpagam.
Karpagam koja se uspjela progurati u red i natrag u Akhilin ivot s lakoæom jednog
veterana u preskakanju redova. "Akhilandeswari, pa jesi li to ti?" povikala je,
dok joj je topli dah golicao Akhilin vrat.
Glas iz pro losti. Iz vremena kada se ivot sastojao iz niza kvadrata nacrtanih u pr
a ini ispod mangova drveta. Sve stoje trebala uraditi je skakutati, preskoèiti i u
skoèiti u trijumf.
Bliskost u glasu bila je direktno povezana s lukom u konopcu za skakanje. Dok se
okretao ispod njihovih stopala, meo pra inu i ponovno se vinuo u zrak, povezujuæi
ih zajedno u jedinstvenom ritmu i opsesivnoj potrebi da skaèu i skaèu do iznemo
glosti.
Prijateljstvo je procvjetalo dok su zajedno etale do kole i natrag, dijeleæi tajne
i slatki e od kokosa. A postepeno prestalo kada je nestalo djetinjstvo, a Karpaga
ma postala udana ena dok je Akhila preuzela ulogu glave domaæinstva.
Akhila se ukoèila. Nitko je nije zvao njenim punim imenom vi e od dvadeset i pet g
odina. Upla ila se. Usta su joj bila suha, a jezik kao daje pripadao staroj cipeli
. Neupotrebljiv i lomljiv.
"Tko? Kako?" Akhila je zamucala.
224
ensi(i /(upe
"Pa zar si me zaboravila?" uzviknula je drmajuæi je za rame. "Ja sam Karpagam. Z
ar me se ne sjeæa ?"
Akhila je duboko uzdahnula i pustila da joj zrak omek a nervne zavr etke. "Pa ovo je
pravo iznenaðenje!"
Karpagam je iznenaðeno pogledala Akhilu i s treskom spustila svoju korpu na kasu
. "Pa i treba biti. Nisam te vidjela vi e od dvadeset godina. Iako se nisi puno pr
omijenila."
"Stoje ovo? Je li to sve to kupuje ?" Upitala je pogledav i u Akhilinu korpu.
Akhila je osjetila kako je ispitivaèki promatraju prijateljièine oèi. to lije vid
jela?
Kada bi se Akhila pogledala u ogledalo, strankinja bi je pozdravila s druge stra
ne. Vlastita blijeda sjena. ena upalih obraza i opu tenih usana. Izboranog vrata. K
oncentrièni krugovi na deblu tikova drveta. Kako god, oni odaju starost.
Akhila bi dotakla svoju kosu. Preko dana dr ala biju na dnu vrata smotanu u malu p
undu. Jedino noæu, jedino kada bi bila sama, pustila bi je da slobodno pada niz
njena leða. Akhila bi dopustila da joj kosa pada niz lice i ponekad, mo da je to b
io samo trik svjetlosti ili pak ispunjenje tajne elje, vidjela Akhilandeswari. Dj
evojku koja je govorila toplo i mekano. Ova strankinja je imala o tar glas ogrublj
en odgovorno æu.
Kada bi Akhila napravila par koraka unazad, strankinja u ogledalu bi nestala. Po
znavala je svoje tijelo: Akhi-landesvvarino tijelo. Akhila bi ispod dojke postav
ila olovku. Olovka bi se otkotrljala. Trbuh joj je bio gladak i ravan. Niti jedn
a srebrna ribica se na njemu nije mogla primijetiti kako pliva. Pre la je rukama p
reko svoga tijela.
Akhila se zaustavila. Tko je ovo stvorenje u èijim butinama se starost uvukla u
zeleno-plavim trakama? Kako se vrijeme moglo zaustaviti i smiriti u mre i plavih v
ena na njenim listovima? Ovo nije ona. Ne ona prava Akhilan-deswari.
225
Anita 9{gir
U Karpagaminim oèima Akhila je vidjela strankinju. Tiho stvorenje s veoma malo p
reostalog duha. Bez ikakvih znakova koji bi pokazali daje ena - bez thalija koji
se sjaji na grudima, bez kumkuma koji se crveni u njenom razdjeljku, bez sjajnog
prstenja na no nim prstima koji je povezuju u braènu sreæu. Bezbojna, beznaèajna e
na koja nema ni ta bolje za raditi osim besciljnog vrlu-danja koridorima supermark
eta, pretvarajuæi se da kupuje stvari koje u biti ne treba.
"Hajdemo negdje sjesti," Karpagam predlo i uzimajuæi Akhilu za ruku i vodeæi je u
susjedni kafiæ.
Akhila je sjedala promatrajuæi Karpagam kako na po-slu avnik trpa kiflice s d emom,
tanjur samosa i dvije alice vrele kave. Zraèila je zadovoljstvom. To se vidjelo n
a zaokru enim butinama, gotovo formiranoj duploj bradi, jaèim zglobovima. Vidjelo
se u bojama koje je nosila: jarko uta bluza, zeleno- uti bengalski sari od pamuka,
zlatnom nakitu i veselo smeðoj boji njenog kumkuma. Oèi su joj blistale. Obrazi
su joj bili puna ni. Kosa joj je tek ponegdje bila pro arana sijedim vlasima. Puna z
relost u svemu.
"Nisam mogla odoljeti," nasmijala se gledajuæi pretrpani poslu avnik. "Ne razumije
m kako ljudi mogu biti na dijeti. Moja kæer je uvijek na dijeti. Jedan tjedan on
a ivi samo na sokovima - jesi li èula i ta gluplje od toga? Sljedeæi tjedan ivi samo
od sirovog povræa. Sve same gluposti. Ako mene pita , ivi se samo jednom. Pa za to o
nda ne u ivati."
Akhila se nesigurno nasmije i, pitajuæi se ima li u njenim rijeèima nekog skriveno
g znaèenja.
Karpagam je zagrizla samosu i obrisala mrvice oko usta. "Svi smo se divili kako
si preuzela odgovornost za svoju obitelj kada ti je otac umro. Moja mama bi èest
o govorila o tebi gotovo sa strahopo tovanjem, a potom bi spomenula Javu. Da lije
se sjeæa ?"
226
enski kupe
Akhila je klimnula glavom, nesposobna govoriti.
"Pitam se to se desilo s Javom. Gdje lije sada, i to se desilo sa Sarasa Mami i os
talom djecom. Kada umre glava obitelji, i obitelj umre zajedno s njim, moja mama
bi znala reæi, osim ako postoji kæer kao Akhila."
Akhila se nasmijala. Nije znala to bi drugo rekla ili uèinila. Nije pomislila na
Jayu dugo vremena.
"Pa reci mi, to si ti radila cijelo ovo vrijeme? Znam da si napustila Ambattur na
kon mamine smrti. Jesi li odlu-èila ostati u Bangaloreu zauvijek?" Karpagam je p
itala.
"Nisam radila ni ta posebno. Samo obièno: posao, kuæa, posao ... Padma- sjeæa li se
nje, moja mlada sestra - i njena obitelj ive sa mnom, tako da se ona brine o kuæ
anstvu." Akhila je ignorirala pitanja na koja ionako nije imala odgovore.
Karpagam se nagnula preko stola i stisnula Akhilinu ruku. "Ja sam mislila da si
do sada osnovala svoju obitelj. Ali vidim da nisi. Zar tvoja sebièna obitelj jo n
ije shvatila da ti zaslu uje malo vlastite sreæe?"
Samosa se zaglavila u Akhilinom grlu. "Ali to oni tu mogu uèiniti? Ja sam davno p
ro la dob za to."
"Pro la dob za to?" Ona upita. Primijetila je kako su se Karpagamine oèi suzile. Je
dan tren ju je ispitivaèki promatrala, a zatim ju je nje no upitala, "Definiraj mi
to je sreæa. to bi tebe èinilo sretnom?"
Akhila je zami ljeno arala prstom po plastiènom stolu. Kako bi ona definirala sreæu
? Da li bi ona uopæe bila u moguænosti prepoznati sreæu kad bi joj ona stajala i
spred nosa?
Prisjetila se novogodi njih èestitki koje bi ona i Margaret razmjenjivale svake go
dine. "Sreæa je," parafrazirala je novogodi nju poruku sjedne èestitke, "biti u mo
gu-ænosti birati svoj vlastiti ivot, ivjeti naèinom na koji ti eli . Sreæa je voljeti
i biti voljen. Sreæa je imati nadu za sutra."
227
Anita 9{air
Karpagam uzdahnu. "Akhi," poèela je, upotrebljavajuæi njen nadimak iz djetinjstv
a, " to ti eli ? Mu a? Djecu?"
"Ne, ne," Akhila je pro aptala pitajuæi se da li netko slu a njihov razgovor. "Ne, j
a ne znam ..."
Ponekad ono stoje najvi e eljela je svoj vlastiti identitet. Uvijek je bila produ eta
k neèijeg tuðeg identiteta. Chandrina kæer; Naravanaova Akka; Privanina teta; Mu
r-tvieva zaova ... Akhila je eljela napokon daje netko sagleda kao cjelovito biæe
.
Ali nije bila sigurna da æe Karpagam to razumjeti. Hoæe li ona koja je prihvatil
a brak jednako jednostavno kao to je nosila Kancheepuram svilu razumjeti da ono to
Akhila najvi e na svijetu eli je biti samostalna, cjelovita osoba? U kutku koji je
takoðer samo njen. Da radi to ju je volja. Da ivi naèinom koji njoj odgovara bez
nadzora ili ogranièavanja.
I dok je bolno udila za mu karcem koji æe uspjeti ispuniti prazninu koju je u tijel
u osjeæala, s kojim æe moæi osloboditi i zadovoljiti svoje elje i dijeliti dane,
sate i trenutke, ona nije eljela supruga. Akhila nije eljela da opet postane neèij
i produ etak.
Karpagam ju je slu ala dok je poku avala objasniti ne to to se ni samoj sebi nije usuði
vala priznati.
"Pa za to onda ne ivi sama? Sestra ti je dovoljno stara da se brine sama o sebi. Osi
m toga, ona ima mu a i obitelj. Akhi, ti si obrazovana osoba. Zaposlena. ivi svoj iv
ot,"Karpagam reèe, namje tajuæi svoju ukosnicu jednakom odluènom pa njom koju je pri
davala Akhilinom ivotu. "I," dodala je, "prestani gledati okolo svakih par minuta
. Èega se pla i - to æe svijet reæi? Akhi, zatra i od svoje sestre i obitelji da napus
te tvoj dom. To je prva stvar koju mora uèiniti."
Akhila je promatralaljude oko sebe u kafiæu. Ispijale su se kave, jeli slatki i; s
vatko je bio s nekim.
228
enski kupe
"Ali kako æu ivjeti sama? Kako ijedna ena mo e ivjeti sama?" upitala je bespomoæno.
"Pogledaj mene," Karpagamin glas je derao guste slojeve samosa aljenja. "Ako ja mo
gu ivjeti sama, za to ne bi i ti mogla?"
"Ali ti si udana. Ti ne ivi sama," Akhila oèajnièki odvrati. Kako Karpagam mo e uspo
rediti sebe sa mnom?
"Ja sam bila udana," Karpagam reèe, susreæuæi mirno Akhilin pogled. "Moj mu je um
ro prije mnogo godina."
" ao mije to to èujem. Ali ..." Akhila je zamucala.
"Znam to misli . Pita se kako ja i dalje nosim kum-kum i ove arke boje? Zar bi ti rad
ije da se oblaèim u bijelo i okolo hodam izgledajuæi kao mrtvac spreman za sahra
nu?"
"Ne, naravno da ne," Akhila promrmlja. "Ali to o svemu ovome misli tvoja obitelj?
"
Karpagam je duboko uzdahnula i rekla, "Uopæe ne marim to moja obitelj ili bilo tk
o drugi o tome misli. Ja sam ja. I imam jednako pravo da odluèim kako æu ivjeti k
ao i bilo tko drugi. Reci mi, zar nismo i kao male djevojèice nosile odjeæu arkih
boja i bottu? To nije privilegija koja se stjeèe samo brakom. Ja mislim da je s
asvim prirodno da ena eli izgledati enstveno. To nema nikakve veze s tim je li ona
udana ili ne i da lije njen mu iv ili mrtav. Tko je uopæe izmislio ta pravila? Nek
i èovjek koji nije mogao podnijeti pomisao da æe nakon njegove smrti njegova ena
i dalje nastaviti biti atraktivna drugim mu karcima."
Rijeèi su iskakale iz njenih usta s lakoæom koja je nagovje tavala da su bile izgo
vorene toliko puta prije. I Akhila je sa stidom shvatila da dok se ona kao kakav
vodeni konj valjala u jezeru samosa aljenja i dozvoljavala parazitima da ive na nj
en raèun, Karpagam je sve to prevladala i nauèila kako pre ivjeti.
229
Anita 9{gir
"Ja ivim sama. ivim sama veæ dosta vremena. Moja kæer, kojoj su dvadeset tri. tako
ðer ivi sama. Mi smo jake, Akhi. Mi smo jake ako to elimo biti."
"Pa to predla e da uèinim?" Akhila upita.
" to god misli da eli . ivi sama. Izgradi za sebe ivot u kome su tvoje potrebe na prvom
mjestu. Reci svojoj obitelji da idu do vraga." Karpagam se nasmije ila i napisala
svoju adresu na poleðini raèuna. "Pi i mi. Ostanimo u kontaktu."
Akhila je stavila komadiæ papira u svoju torbicu. Vani, dotaknula je Karpaginu r
uku. "Karpagam, da li si ti stvar-na ili neka boginja koja je do la da me izvede i
z svega ovoga ..." Akhila zastane, pomisliv i na tamni i mizerni ivot koji je tako
dugo ivjela.
"Ne budi luckasta," Karpagam se smijala. I sjeæanje na taj smijeh, ne-marim-ni-
za-koga smijeh je postao simbol onoga stoje Akhila eljela uèiniti sa svojim ivotom
.
Nedjeljom je Padma obièno uljem mazala kosu svojih kæeri. Ugrijala bi sezamovo u
lje i natrljala ga u njihova tjemena sve dok kosa ne bi postala blistava i te ka.
Zatim bi im glave oprala sapunom u prahu. Padma je trebala biti starija sestra,
a ja mlada, Akhila pomisli.
Pro ao je gotovo mjesec otkako je srela Krapagam. Mjesec groznièavog planiranja, u u
rbane aktivnosti i razmi ljanja. Mjesec dana u kojem je pa ljivo ispitala svaku svoj
u misao, a zapetljani ivot polako poèela odmotavati i plesti u buduænost. Nakon m
jesec dana bila je spremna.
"Padma," reèe promatrajuæi Padmine prste koji su se prema djevojèicinom tjemenu
pona ali kao prema tijestu. Mijesili su ga dok nije postalo rastezljivo. Mijesili
su dok nisu uni tili i posljednji misao otpora. Mijesili toliko dugo da kada vrije
me za to doðe, poslu aju. "Namjeravam kupiti kuæu."
Padma je zainteresirano pogleda. "I ja sam o tome razmi ljala veæ dugo vremena. Us
koro æe ove djevojke
230
ens/(i /(upe
biti za udaju i kako im mo emo naæi po tenog mu a ako nemamo vlastitu kuæu."
"Padma," Akhila reèe, nastojeæi da bude stoje moguæe pa ljivija, "ja kupujem stan;
jednosoban stan."
"Ali kao æemo svi stati u tako mali stan? Zar ne mo e priu titi ni ta veæe?"
"Padma," Akhila je ponavljala sestrino ime i osjetila èeliènu odluènost u glasu.
"Koliko prostora je potrebno jednoj osobi?"
"Kako to misli ?" kri tavo je izustila Padma.
" elim biti sama. Vrijeme je da ovo uèinim - ivim sama. A i ti mora uèiniti isto," A
khila reèe susreæuæi njen pogled. Pogledi su im se ukrstili i Akhila je primijet
ila s ogromnim osjeæajem zadovoljstva da je Padma bila ta koja je prva popustila
.
"Je li s tobom sve u redu?" Padma je upita, bri uæi ulje sa svojih ruku o svoje ta
bane. "U tvojim godinama ene prolaze kroz slo ene promjene. Ne to povezano ... s horm
onima. Èitala sam o tome u jednom èasopisu prije par dana. Menopauza, rekli su,
mo e se opasno poigravati sa eninim mozgom."
"Zave i, Padma," Akhila je planula. "Umorna sam od tvog sveznajuæeg tona kada sa m
nom razgovara . Ako eli istinu, ti si mi se popela na vrh glave. Vika kojom tvoja dj
eca ispunjavaju moj dom. Naèin na koji ste me ti i tvoj mu godinama iskori tavali."
Akhila se zaustavila kada je ugledala u as na sestrinom licu. A tada za ali stoje st
ala zbog rijeèi koje su pojurile iz Padminih usta. Rijeèi nabijene najljuæim otr
ovom.
"Svih ovih godina ja kuham i spremam za tebe ... a ti mi vraæa tako to mi ka e da sam
ti se popela na vrh glave. Ti si ljubomorna stara ena. To si ti. Puna zavisti i
inata jer ja imam mu a i djecu, a ti nema ni ta."
"Jo jedan razlog vi e za to ti i ja trebamo iæi svojim putevima," Akhila ledeno odgov
ori.
231
Anita cHgir
"Zar misli da æe braæa ovo odobriti? Zar misli da æe ti dozvoliti da sama ivi ?" Padm
a upita, zadovoljna èinjenicom da æe se Naravan i Narsi s njom u potpunosti slo it
i.
"Za boga miloga, ja ne trebam nièije dopu tenje. Pogledaj me, ja imam èetrdeset pe
t godina. I starija sam od sviju vas. Radit æu ono to elim, i uopæe mi nije stalo t
o vi o tome mislite ..."
"To je tvoje mi ljenje. Ali oni su mu karci u na oj obitelji," Padmin glas joj se izru
givao.
Za to ja uopæe ovdje stojim i slu am je? Akhila se upita. Okrenula se i oti la. Bila j
e posve mirna i jo sigurnija u svojoj odluci.
Sljedeæih nekoliko dana u kuæi je bila veoma neugodna atmosfera. Djeca su bila u
pozorena glasno i veoma èesto u Akhilinom prisustvu. "Priya," Padma bi siktala,
"zar mora recitirati tu pjesmu na sav glas da bije upamtila? Zatvori i ostavi tu
knjigu. Naposljetku, to se tako stra no mo e dogoditi ... mo da neæe zadovoljiti na mjes
eènom testiranju. Alija ne elim da uznemirava Akku."
"Madhavi," gunðala bi, "za to mora tako glasno ostavljati tanjur? Zar ne zna da buka
koju stvaramo iritira Akku?"
Hrana za Akhilu bi se ostavljala u poklopljenom sudu na trpezarijskom stolu. Odj
eæa koju bi ona objesila da se su i bije uredno ispeglana èekala na njenom krevetu
. Padma ju je ka njavala utnjom. Istovremeno joj je htjela pokazati kako je perfekt
no vodila kuæanstvo za nju. I kako bi bez nje ovdje bio potpuni kaos i pometnja.
 Jedino stoje u svom nastojanju postigla je daje Akhilu uèinila jo ljuæom. Kako s
e samo Padma usuðuje daje podvrgne ovakvoj utnji i prebacivanju, gotovo opipljivo
m bijesu i gorèini, i to u kuæi za koju Akhila plaæa stanarinu?
Za to joj smeta moja elja za slobodom? Akhila se bezbroj puta pitala.
232
enski /(upe
" to te nagnalo na ovakvu odluku, Akka?" Naravan ju je upitao uobièajenim niskim t
onom glasa. Akliilu je oblila ljubav prema mlaðem bratu. Od njih svih on je jedi
ni bio bezuvjetan u svojoj ljubavi. Ostali - Narsi i Padma - su uvijek bili nepr
omi ljena djeca, nedirnuti tragedijom u njihovu ivotu, i izrasli su u iste takve od
rasle ljude. Sebièni i uvjereni da cijeli svijet postoji da bi njima ugaðao.
Oboje su zavr ili sa svojim tiradama.
Narsi - Nije u redu da ena ivi sama. to æe dru tvo na to reæi? Da te je obitelj napus
tila. Osim toga, mnogo drugih pitanja æe se pojaviti o tvojoj reputaciji. Ti dob
ro zna kako ljudi zbroje dva i dva i dobiju pet. Nalinina obitelj æe biti skandal
izirana kada o ovome èuju. Jesi li pomislila u kakvoj neugodnoj situaciji æu sej
a naæi zbog toga?
Padma - Za to mora ivjeti sama? Zar se ja nisam umjesto tebe brinula o tvojoj kuæi?
Osim svega onoga stoje Narsi Anna rekao, zar nisi mislila i o tro kovima? Ja imam
dvije djevojèice i mu mi nema ba neku plaæu. Raèunala sam na tvoju pomoæ oko njiho
ve udaje.
"Èuo si ih, Naravane?" Akhila je nastojala zadr ati kon-trolu u svom glasu s mirno
æom koju nije osjeæala. "Dva-deset i est godina ja sam davala cijelu sebe za ovu
obitelj. Nisam tra ila ni ta zauzvrat. I sada kada elim zapoèeti vlastiti ivot, je li
itko od vas do ao i rekao, "Vrijeme je da to uèini , Akka. Ti zaslu uje da ima vlastiti
vot. Umjesto toga, samo se brinete kakvog æe to imati utjecaja na va e ivote."
"Sada mi reci, Naravane, za to ne bih ivjela sama? Imam sposobno tijelo i um. Mogu
se brinuti sama o sebi. Dovoljno i zaraðujem." Akhila se zaustavi za tren jer je
zbog suza izgubila glas.
"Je li se itko od vas nekada zapitao da li i ja imam svoje elje ili snove? Da li
je itko od vas mene vidio kao enu? Nekoga tko takoðer ima svoje potrebe i èe nje?"
233
Anita iHgir
"Pa znaèi u tome je stvar!" Padma izleti. "Ona ima ljubavnu aferu. I ne eli da mi
o tome saznamo. Zato eli ivjeti sama. Tko je on? I kako si ga prona la?"
Akhila je ispru ila ruku i uèinila ono to je eljela uèiniti veæ dugo vremena. Udaril
a je Padmu preko usta. Èvrst i jak udarac koji je u sebi nosio sve nezadovoljstv
o i zlovolju pohranjenu u Akhili tako dugo vremena.
Nastupila je ti ina. Te ka ti ina koja se odbijala od odjeka udarca.
"Ja ne moram obja njavati svoje postupke nijednom od vas. Ja vam ni ta ne dugujem. N
adam se da ste me dobro shvatili."
"Ti nama ni ta ne duguje . Naprotiv, mi tebi dugujemo na e ivote," Naravan reèe, nastoj
eæi smiriti, ubla iti, zacijeliti rane koje su se upalile. "I zato seja za tebe pl
a im. Kako æe izdr ati? Ovo ne govorim zbog tebe osobno? Kako uopæe ena mo e opstati sam
a?"
Njegova briga je dirnula Akhilu, ali ona je imala spremne odgovore. "Znam da mog
u. To sam uspjela veæ jednom dok ste vi jo bili djeca. Sad æu uspjeti za sebe, za
Akhilandeswari. Nièiju kæer. Nièiju sestru. Nièiju enu. Nièiju majku."
"Akka, molim te, poslu aj me," umiljavao joj se. Ostali su veæ okrenuli glave. Nij
e im vi e bilo stalo kada su shvatili da je ona èvrsto odluèila.
"Akka, molim te, razgovaraj s drugima i vidjet æe koli-ko je te ak ivot samostalne en
e," dr ao joj je ruke meðu svojim.
Akhila je ugledala strah u njegovim oèima. Vidjela je koliko je upla en za nju. Zn
ala je kako je mislio da æe postati laki plijen prvom mu karcu s la nim nadama i pra
znim obeæanjima. U njegovoj glavi njena buduænost æe biti puna razoèarenja. Mo da
èak i poni enja i osamljenosti. Osjetila je trunku straha: Jesam li bila tvrdoglav
a? Jesam li bila nerazumna?
234
enski kupe
Akhila je odbacila sve sumnje. Njena obitelj se oèigledno nikada neæe slo iti s nj
enom odlukom. U to je bila sigurna. Svatko od njih je imao svoje razloge. Vjeroj
atno da je Naravan jedini bio vi e zabrinut za njenu dobrobit, a manje kako æe bit
i bez Akkine plaæe. I zato da bi za titila njega vi e nego sebe, Akhila se prisilila
na la i rekla, "Dobro. Uèinit æu kao to si tra io i razgovarati o tome. I tek tada
æu odluèiti."
Jedno po jedno su napustili sobu uvjereni da æe se Akhila na kraju opametiti. Sv
aka ena s kojom bude razgovarala æe joj reæi opæenitu istinu koju svi osim nje zn
aju - kako je nepodno ljivo te ko eni samoj ivjeti. Ona æe ponovno postati njihova nje n
a i blaga starija sestra, a ovo æe se uskoro moæi zaboraviti kao vrijeme kada je
Akka privremeno poludjela.
U njoj je jedino preostao smijeh. Karpagin ne-marim-ni-za-koga smijeh.
Jedina preostala putnica koja se sinoæ ukrcala na vlak sjedila je preko puta Akh
ile. Sve ostale su veæ zavr ile svoje putovanje i napustile vlak. Jedna po jedna s
u je pozdravljale i dijelile joj savjete.
Janaki u Ernakulamu. " to god da uèini , pa ljivo promisli i uèini. Ijednom kada to uè
ini , ne misli vi e o pro losti i ne ali za njom," rekla je, pomilovav i je po glavi.
Prabha Devi je na papiriæu napisala svoj telefonski broj i uzela Akhilinu adresu
. "Naðimo se jednog dana. Naposljetku, ivimo u istom gradu. Javi mi se." Èak se i
mlada Sheela nasmije ila i rekla, "Hvala to ste me slu ali!"
Sada je ostala samo ova ena. esta putnica. Akhila se pitala tko je ona. Promatrala
ju je kako vadi èasopis iz torbe i lista ga. Bio je to tamilski èasopis. Akhila
se okrenula i nastavila gledati kroz prozor.
235
Anita 9{gir
Vlak je bio prepun. Nisu bili po teðeni ni odjeljci s rezervacijama. Ljudi su lupa
li na vrata kupea ako su bila zakljuèana iznutra i gurali se unutra ako bi netko
otvorio vrata da izaðe. Dnevni putnici su ispunili prolaze i inzistirali da tri
sjedi ta mogu primiti i èetvrtog putnika. Kroz pune odjeljke su se s nevjerojatno
m lakoæom probijali prosjaci i prodavaèi. Naranèina kora, omoti od slatki a i ljus
ke od kikirikija su preplavili pod. Kada bi se vlak zaustavio, a povjetarac umir
io, slab smrad urina iz WC-a bi preplavio prenatrpane odjeljke. Akhila je uzdahn
ula s olak anjem. Kupe je bio pun, ali barem je bio èist. Oaza mira.
Otvorila je paket indijskih ora èiæa koje je kupila na Kottavam postaji. Osjetila
je kako joj njihova slatka mesnatost preplavljuje usta. Ja vi e nisam ona Akhila k
oja se pro le noæi ukrcala na vlak, pomislila je. Ona druga Akhila bi se zadovolji
la kikirikijem. Indijski ora èiæi su sugerirali neumjerenost, vi i nivo stvari koji
se ona u pro losti ne bi usudila izabrati. Ali ova nova Akhila bi. Mogla je osjeti
ti polagano oslobaðanje iznutra; odreðeni osjeæaj koji joj je govorio daje u pra
vu; uzbudljivo i èekivanje koje je bilo posljedica Prabhinog otkriæa. Vjerojatno,
vi e nego ijedna druga ena, Prabha Devi joj je bila najbli a po godinama i pona anju. P
a ako je Prabha Devi uspjela pobijediti svoju unutarnju pla ljivost i izdiæi se iz
nad tradicionalnog shvaæanja i uspjela ostati na povr ini, ona bi takoðer mogla us
pjeti, pomislila je. Moram nauèiti kako se nositi s plimom ivota radije nego da m
e izbace negdje na obalu.
Nakon odreðenog vremena Akhila je okrenula glavu od prozora i uhvatila pogled utl
jive ene. Èasopis joj je le ao u krilu. Akhila se nasmije ila. "Gdje putujete?" Upi-t
ala je na tamilu.
"Nagercoil," ena odgovori.
"Ja putujem za Kanvakumari," Akhila reèe, iako ju ena nije pitala. "Da li va i rodi
telji ive u Nagercoil?" upita.
236
Ztnsi<i f(upe
ena je odmahnula glavom. "Ja radim za strankinju. Jednu englesku doktoricu. Preba
cili su je u Nagercoil i ja idem prije nje da pripremim kuæu. Stvari su veæ na p
utu. Doktorica i moj sin æe krenuti autom sutra ujutro."
"Koliko Vam je star sin?"
"Trinaest godina," ena odgovori.
"A suprug? Èime se on bavi?" Akhila upita.
enino lice se zaledilo za tren. "Vi ste veoma znati eljni," reèe.
Akhila se zacrveni. Ostale ene su bile tako otvorene
0 svojim ivotima pa je ona pretpostavila da bi svatko bio isti takav.
"Oprostite" reèe ena. "To je bilo dosta grubo od mene. Ali pro le noæi sve ste me p
otpuno iskljuèile iz razgovora jer ste mislili da ne pripadamo istom krugu. Gled
ali ste u moje lice i moju odjeæu i odluèile da ja nisam na va em nivou."
Akhilu je oblilo crvenilo. " ao mije. Mi nismo mislile da ..." poèela je.
ena ju je postojano promatrala. "Ne morate se isprièavati. Bili ste u pravu kada
ste mislile da nisam na va em nivou. To je istina. Ja ne pripadam u va e dru tvo. Ne z
ato to sam siroma na ili neobrazovana. Nego zato to ste sve vi ivjele za tiæene ivote,
a, èak i vi. Èula sam kako svaka od njih vama govori prièu svoga ivota
1 pomislila kako ove ene prave problem gdje ga nema. to bi uèinile ako bi ih jedno
g dana zadesila prava tragedija? to one znaju o ivotu? to one znaju o tome kako svi
jet mo e bit okrutan prema eni?
Akhila je buljila u strankinju. Tko je bila ova ena iz koje se bijes izlijevao ka
o u arena lava?
esta putnica je smotala svoj èasopis i rekla, "Ja Vam ne govorim da su ene slabe. e
ne su jake. ene mogu raditi sve kao i mu karci, pa èak i vi e. Ali ene moraju u sebi t
ra iti tu snagu. Ona se ne poka e sama od sebe."
237
10
Sestra prave stvari
Moje ime je Marikolanthu. Trideset i jedna mi je godina. Roðena sam u malom selu
Palur blizu Kancheepurama. Imam sina i supruga. Roditelji su mi odavno mrtvi, a
s braæom sam prekinula sve veze. Radim kao pomoænik u misionarskoj bolnici.
Otac mije bio poljoprivrednik. Bio je jedino dijete, tako kada mi je djed umro,
on je naslijedio i zemlju i kuæu. Moja majka je bila iz drugog sela; bila je sir
oèe i odgojila ju je teta. Nismo imali mnogo roðaka niti novca, ali smo bili sre
tni. Moja dva brata Easvvaran i Sivakumar i ja. Ali par dana prije mog devetog r
oðendana otac mije umro. Imao je bolest koju èak ni doktori u bolnici Vellore ni
su mogli izlijeèiti.
Nismo se nikome mogli obratiti za pomoæ pa je mama okrenula lice prema bijelo ok
reèenim zidovima Chettiar Kottai i molila. Kuæa je bila ogromna, s bezbrojnim so
bama i dodatnim zdanjima. Bila je tri kata visoka i izvana izgledala neosvojiva.
Iako joj je pravo ime bilo Raj Vilas, svatko u selu i susjednim selima ju je zv
ao Chettiar Kottai - Chettiar Tvrðava.
Chettiar je bio veoma bogat èovjek; i dalje su najbogatija obitelj u cijelom kra
ju. Chettiar je stvorio svoje bogatstvo na svilenim crvima. Uzgajao bi ih, hrane
æi ih dudovim li æem sve dok ne bi postali debeli i raspukli
239
Anita Oigir
se. Da bi sakrili svoju sramotu, jadni crvi bi ispreli svilu i omotali je oko se
be. Tada bi ih on skuhao i skinuo svilu. Nitko od nas u selu to nije vidio jer j
e njegova farma bila negdje drugdje, ali oni koji jesu su nam rekli sve o tome.
Èesto sam razmi ljala o svilenim crvima i alila ih. "Tako si sretan to si ti," rekla
bih svakom zemljanom crvu koji bi se uspuzao na moj dlan.
Tada sam jo uvijek bila dijete. Razgovarala sam s crvima, drveæem i kamenjem. Vje
rovala sam kada bi uèitelj nacrtao krug na tabli i rekao, "Ovo je svijet. Jedna
njegova polovica je obasjana suncem dok druga polovica ostaje u tami. Isto je i
sa ivotom. Postoji dobro i zlo i na a je du nost da ostanemo na svjetlu, budemo dobri
."
Klimala sam glavom zajedno s drugima i odluèila kako nikada neæu zakoraèiti u ta
mu. Kao to rekoh, tada sam jo uvijek bila dijete.
Chettier je posjedovao mnogobrojne tkalaèke stanove na kojima su ljudi tkali svi
lene sarije s velovima protkanim zlatnim nitima. Prodavao ih je u Madrasu, Coim-
batoreu, Salemu, Maduraiu i udaljenim gradovima kao to je Delhi.
Na a kuæa je bila mala; jedna od mnogih kuæa nanizanih s obje strane ulice koja je
vodila prema hramu. Dvije ulice dalje bio je voænjak sa stablima manga, a iza n
jega Chettiar Kottai. Mamina kulinarska vje tina je bila dobro poznata u selu i u
specijalnim prilikama pozvali bije kao ispomoæ u kuhinji. Ali sada je to postalo
na jedini izvor prihoda.
Svakoga jutra napustila bi kuæu oko sedam sati i vratila se oko est popodne. Tako
 da sam ja morala obavljati veæinu kuæanskih poslova. Nije mi smetalo; izgledalo
je kao da se igram kuæanice.
Voljela sam izvlaèiti vodu iz seoskog bunara i nositi je doma u mesinganim æupov
ima koji su balansirali na
240
enski kupe
udubini mojih kukova. Mela sam i prala podove, prala prljavo suðe. Kada bismo se
vratili iz kole, moja braæa i ja bismo obi li selo i sakupljali kravlji izmet. Vol
jela sam od njega praviti kugle i spljo titi ih svojim dlanovima. Nalijepila bi ih
u nizovima na stra nji zid na e kuæe. Zeleno-crni krugovi kao pakiranje samoljeplji
vih botusa koji bi postali sivo-zeleni kada se osu e. Dok god su se su ili na na im zi
dovima, vatra ispod na ih lonaca s hranom ne bi prestala gorjeti.
Amma bi me ponekad dr ala na grudima i plakala, "U to sam pretvorila svoje dijete?
Ukrala sam joj djetinjstvo!"
Ali ja nisam razumjela o èemu je to mama govorila. Za to tuguje zbog neèega to mene
èini veoma sretnom?
... Kada je Brahma pisao na u sudbinu, ka u, on namijeni odreðeni broj godina svakom
e posebice da iskusi sve aspekte ivota. Moje vrijeme kuæanice je bilo potro eno mno
go prije nego to sam postala odrasla osoba. U kuæi moje mame ja sam radila sve po
slove koje ena radi u vlastitoj kuæi. Vjerojatno je tako bilo suðeno. Èak i kada
sam napustila kuæu, svaki put kada bih se vratila, ja bih ponovno preuzela njeno
voðenje, sve dok moja mama nije umrla, a braæa kuæu proglasila svojom. Ja tada
vi e nisam imala kuæu koju sam mogla smatrati svojom ... Ali ja ti elim isprièati o
stvarima koje su se dogodile dosta kasnije. Tomu je prethodio period kada sam o
ti la raditi u Chettiar Kottai ...
Moj otac poljoprivrednik nije odobravao Chattiara. "Kakav naèin da se zaradi nov
ac!" èesto bi rekao dok je pripaljivao cigaru i udisao dim.
"Ubijati bo ja stvorenja dan za danom i zaraðivati na raèun njihove smrti. Drago m
ije to sam poljoprivrednik. Jedina stvorenja koja zbog mene izgube ivot su ona koj
e uhvati moj plug, a i te ja ubijem ne znajuæi."
Njive su bile dosta udaljene od sela, ali on se nikada nije alio ili umorio od sv
oga rada. U selu su ljudi o
241
Anita ligir
mom ocu govorili s èuðenjem koje je obièno bilo rezervirano za smione. Jedino bi
od Shanmugama oèekivao da potro i toliko energije na onu veliku stijenu."
Ostali u selu su radili za Chettiara na ovaj ili onaj naèin. Chettiar je bio bog
, govorili su, dare ljiv i dobrohotan. Ali za mog oca on je bio kralj robova. "I j
a nemam namjeru biti jedan od njegovih zahvalnih robova," rekao je Ammi kada se
ona po alila da od prihoda s njive jedva uspije-vaju sastaviti kraj s krajem.
Tata je imao mali komad zemlje na kojem je sezonski sadio razlièite usjeve. Kiki
riki, ljute paprièice i ri u jednom godi nje. Ali jedno polje je uvijek bilo rezervi
rano za kanaakambaram cvijeæe. I ovo polje smo odr avali mama i ja. U svjetlu pras
kozorja pozdravljalo bi nas stotine cvjetova, koji kao da su u svojim laticama s
kupili sve nijanse izlazeæeg sunca. Prije nego to bi sunce isisalo vlagu i pretvo
rilo cvjetove u njihovu blijedu sjenu, mi bi ih pobrali. Za svaka dva ubrana cvi
jeta ostavili bi treæi za sjeme. Nekoliko cvjetova bi zadr ali za sebe, a ostale p
rodali cvjeæaru pokraj hrama.
Da lije moj otac, pitala sam se, uzgajao kanakambaram jer je to bilo mamino ime?
"Za to me nisi nazvao Roja ili Chempakam," plakala sam jednoga dana, uznemirena m
i lju kako cijelo polje delikatnog naranèastog cvijeta iskazuje po tovanje mojoj mam
i iz dana u dan, dok za mene nema ni ta.
"Tada bih i ja imala polje puno ru a kao to i Amma ima polje cvjetova. Marikolanthu
? Stoje marikolkanthu, bodlja zelenih listova?"
Otac se glasno smijao di uæi me na svoja koljena. "Ti luckasta djevojèice," ulagiv
ao se. " to je marikolanthu, pita me? Zar ne zna kako je par marikolanthu listova uv
ijek upleteno u kiticu s kanakambaram cvjetovima? Bez mirisa marikolanthua kanak
ambaram je mrtav cvijet. Ali ako te to usreæuje, sljedeæe sezone æu zasaditi i m
arikolanthu."
242
 ensi(i /(upe
Otac je ra èi æavao kamenjar èineæi ga zelenim i mirisnim sve dok bolest nije pustil
a korijen u njegovom tijelu. Dr ao se svoje zemlje dokle god je mogao, ali raèuni
za lijekove i rendgenske snimke, specijaliste i posebnu hranu su bili sve veæi i
veæi. Zato je prodao zemlju Chettiar u, a potom se skvrèio i umro.
Dvije godine kasnije, kada je Sujata Akka, Chettiarova snaha, rodila sina, treba
li su nekoga da pomogne oko bebe. Tako sam ja postala Prabhupapina dadilja. Bilo
je nemoguæe istovremeno pohaðati i kolu. Seoska kola je bila samo do petog razred
a tako da bih morala iæi u grad ako sam se htjela dalje kolovati.
"Tvoju braæu æemo poslati u grad u kolu kada za to doðe vrijeme, ali ja to ne mog
u platiti samo sa svojom plaæom," Amma je rekla. "Ti zna , zar ne, da je nemoguæe
da te aljem svakoga dana autobusom u kolu? Nije u pitanju samo novac, kako bih mog
la poslati mladu djevojku posve samu ... to bi bio preveliki rizik."
Nisam razumjela to je rizik. Ali ipak sam klimnula glavom. U crno-bijelim filmovi
ma koje sam gledala u seoskom kinu u atoru, dobre djevojèice su uvijek slu ale svoj
e mame. Moje omiljene heroine Savitri i B. Saroja Devi, Vijavakumari pa èak i Ja
valitha su uvijek slu ale.
"Kako ti ka e , Amma. Moja du nost je da uèinim sve za tebe i braæu," rekoh ponavljaju
æi kao papiga filmske junakinje i u ivajuæi u moguænosti kori tenja filmskog dijalog
a u ivotu.
"Chettiar je dobar èovjek," Amma bi èesto rekla. Ali ja sam jedino mogla misliti
na to kako on kuha crve i krade im njihovu odjeæu.
"Ne budi blesava," Amma me grdila kada sam se otela ispred kapije njegova imanja
. "Tvoj otac je volio pretjerivati."
243
Anita 9{gir
Chettiar Kottai je bio ogroman. Sastojao se od bezbroj soba i drugih stvari koje
nikada nisam vidjela osim na filmovima. Ogromni hladnjak koji je brujao kao da
je u njemu bio cijeli roj pèela; platonski ventilatori koji su se neumorno okret
ali, stolice koje su izgledale kao prijestolja i kreveti napunjeni svim cvijeæem
ovoga svijeta.
Veæ prvog dana sam shvatila za to je moja mama zamrzila miris hrane. Po cijeli dan
ona je samo kuhala. Kuhala je doruèak, ruèak i veèeru za dvanaestoro svaki dan.
Zatim, tu su bili i gosti koji bi banuli gotovo za svaki obrok. "Ostavi je sa m
nom danas tako da se mo e naviæi na dnevnu rutinu u kuæi, a sutra onda mo e poèeti s
a svojim du nostima," Amma je rekla, peruæi svoje ruke prije nego to je poèela prip
remati prvi obrok. Kada je zavr ila s doruèkom, bilo je vrijeme da se poène pripre
mati ruèak.
"Daje ovdje bilo tko drugi na mjestu tvoje mame, oni bi davno oti li," Ammina pomo
ænica, takoðer udovica, je gunðala. "Èak i kada vide da mlijeko kipi, neæe doæi
i maknuti ga s peæi. Tvoja mama ili ja moramo pritrèati."
"Oni" su bili veoma èesto prisutni u Rukmini Akkinom razgovoru.
"Zar misli da su nas ovdje zaposlili zato to su se sa alili nad nama? Misle da zato t
o smo udovice neæemo udovoljavati na e apetite. Dcz ljutih paprièica, tamarin-da,
zaèina ... na i okusi, misle, su umrli zajedno s na im mu evima. Tako da neæemo probat
i ili jesti njihovu hranu te se zadovoljiti zdjelicom zobene ka e i malo soli."
"Pssst," Amma ju je smirivala. Ali Rukmini Akka je tek poèinjala sa svojom listo
m albi koja je rasla iz dana u dan. Kao daje to nekako htjela ispraviti, Amma se
nikada nije alila.
Promatrala sam mamu kako sjecka i re e, dinsta i pr i, riba i mijesi ... Vidjela sam
kako obavlja sve te po-
244
enski kupe
slove ne pokazujuæi niti trunku emocije. Kakvog li je ukusa bila ta èudnovata hr
ana koju je moja mama stvarala? Suze i gorèina; bijes na nepravednu sudbinu i st
rah?
Alija sam voljela svoj posao. Voljela sam bebicu Prab-hu-papa, i Sujata Akku. Po
nekad kada nisam mogla prestati govoriti o Sujati Akka, Amma bi prasnula, "Ti su
vi e lako daje svoje srce, dijete. Razbit æe ga u tisuæe komadiæa i ostaviti na zem
lji da drugi po njemu u pra ini gaze."
"Pa zar je srce staklena narukvica?" Smijala sam se, zadivljena vlastitom drsko æu
. B. Saroja Devi bi sa mnom bila ponosna. Easvvaran i Sivakumar su se takoðer sm
ijali.
Majka je uzdahnula.
Ali od toga dana, djeèaci bi me svake veèeri pozdravljali sa, "I kako je staklen
a narukvica? Slomljena ili nedirnuta?"
Jo bi se vi e smijali.
... Ali zna to? Srce je staklena narukvica. Jedan trenutak nepa nje i cijelo je u ko
madiæima ... to znamo, zar ne? Ali i dalje nastavljamo nositi staklene narukvice
. Svaki put kada se razbiju, mi kupimo nove nadajuæi se da æe ovaj put du e trajat
i.
Kako smo blesave, mi ene. Trebali bismo nositi narukvice od granita i u to pretvo
riti na a srca. Ali one ne bi tako lijepo uhvatile svjetlost ili zanosno zveckale
...
Sujata Akka me je napravila ropkinjom sa svojim odbaèenim staklenim narukvicama.
Nosila bi ih par dana i zatim se ili njih zasitila ili ih slomila tako daje mor
ala kupovati desetine novih. Ali za mene one su bile neprocjenjiva imovina - crv
ene, plave i zelene, s ljubièastim toèkicama ili srebrnom pra inom.
245
Anita iHgir
"Zar ti nije krivo kada slomi narukvicu?" Upitala sam Sujata Akku uzimajuæi gomil
u njenih starih da ponesem doma. Braæa i ja smo izmislili novu igru koju smo igr
ali s narukvicama.
"Naravno da ne. Pa to je samo staklena narukvica. Uvijek mogu kupiti nove," reèe
, otvarajuæi kutiju i uzimajuæi nove.
Nitko se nije alio na Sujatu Akku. Mo da je to bila njena zaluðenost za staklenim n
arukvicama ili ljubav prema posebnom Mvsorepkom, tako slasnim i punim masnoæe da
se topio u ustima onog momenta kada se zagrize. Sujata Akka bi mi èesto ponudil
a komad i iako sam znala da bih ga trebala ponijeti kuæi i ponuditi braæi da pro
baju, nikada to nisam uèinila.
Chettiar je rekao da se treba ispuniti svaka Sujata Akkina elja. Ona je bila pose
bna. Bila je gradska djevojka; stigla je iz Coimbatorea i èak je studirala dvije
godine. Osim toga, rodila je sina. Pored Chettiara Sujata Akka je bila najva nija
osoba u kuæi.
Chettiar je imao tri sina. Rajendran Anna koji se brinuo o tkalaèkim stanovima z
a svilu. Njegova ena Rani Akka je bila tiha osoba, jo ti a zbog èinjenice da nije us
pjela roditi sina. Ona je bila Chettiarova neæakinja i do la je iz dosta osiroma ene
obitelji. Kako bi se ona uopæe mogla usporediti sa Sujata Akkom? Zato joj je do
pustila da caruje, zadovoljna svojom pozicijom u sjeni sve dok je to znaèilo dal
eko od pogleda, daleko od podrugivanja.
Sridhar Anna je bio Chettiarov srednji sin i njegov miljenik. On je dosta pridon
io Chettiarovom velikom bogatstvu pribavljajuæi velike narud be iz udaljenih mjest
a. Zato kada je njemu birao enu, elio je jednu koja æe mu donijeti mnogo vi e od dob
rog miraza. Trebala je biti lijepa i obrazovana i iz obitelji koja ima sklonost
pre-
246
ensl(i /(upe
ma raðanju sinova. Sridhar Anna je bio nagraðen Sujata Akkom.
Zatim tu je bio i Ranganathan Anna koji je studirao za doktora u Valloreu.
Pored njih bila je jo jedna osoba. Chettiar Amma. ivjela je sama na gornjem katu z
apadnoga krila i nikada nije viðena vani.
"Kada je rodila najmlaðeg sina, ne to se u njoj poremetilo. Vri tala bi svaki put ka
da bi ugledala Chettiara i odbijala bi podojiti bebu. Doveli su dadilju koja je
hranila maleckog i brinula se za Chettiar Ammu. To je bila Vadivu. Iako nije èla
n obitelji Chettiar je tretira kao takvu, jer na kraju krajeva, dobro se brine o
Chettiar Ammi. Jedino je ona mo e kontrolirati kada u nju udu demoni i preuzmu ko
ntrolu," Rukmini Akka je rekla mojoj mami.
"U noæima punog mjeseca Vadivu zatvori sva vrata i prozore u zapadnom krilu i ni
kome nije dozvoljeno uæi. Chettiar Amma, ka u, grebe po zidovima, a zatim urla i z
avija kidajuæi odjeæu sa sebe ... tup, tup, tup, mogu se èuti kako njena stopala
 udaraju o pod dok juri gore dolje po sobi koliko joj to dozvoljava eljezna ogrli
ca i lanac prièvr æen oko njenih zglobova," Rukmini Akka je drhtala.
"A to je s ostalima? Da li se i oni pla e Chettiar Am-me?" Amma je upitala.
"Chettiar i sinovi je ponekad posjete. Rani Akka ju je ponekad viðala sve dok je
dnom sa sobom nije povela i svoju malu djevojèicu, a ova ju je zgrabila i skoro
bacila s gornjeg kata. Nakon toga Rani Akka ju je prestala posjeæivati," Rukmini
Akka je odgovorila.
Na poèetku Sujata Akka je alila Chettiar Ammu. Slala bi joj slatki e i èesto je pos
jeæivala. Ali kada je i ona dobila bebu, jedino na stoje mogla misliti je bila e
pizoda s Rani Akkinom bebom i poèela je se pla iti. Tada je rekla Chettiaru da joj
treba netko tko bi se brinuo o bebi kada je ona zauzeta. I tako sam se ja tamo
na la.
247
Anita ligir
"Kada je zauzeta èineæi to, voljela bih znati," Rukmini Akka je rekla prvoga dana
."Ona," reèe pokazujuæi bradom prema mojoj mami, "kuha, a ja radim ostale poslov
e. Drugi metu i peru, i rade sve ostale kuæanske poslove. Ali Chettiar to ne shv
aæa. A èak i da jeste, rekao bi: Da, da, naðite joj djevojku. Upitaj Kanakambara
m, ona ima mladu kæer."
"Upravo se uputio k Seethalakshminoj kuæi i bio je u velikoj urbi. Tako smo do li d
o tebe," Rukmini Akka mi je rekla ne to kasnije dok smo èistile ri u.
"A tko je Seethalakshmi?" upitala sam.
"Roðakinja," brzo odgovori moja mama.
"Chettiarova ljubavnica," Rukmini Akka ju je ispravila. Pogled sam skrenula s ma
me prema njoj.
"Ne puni joj glavu glupostima," mama reèe re uæi tikvice s posebnom estinom, po prv
i put pokazujuæi svoju ljutnju.
Rukimi Akka je ubacila zrno ri e u usta i rekla, "Nije vi e beba. Ionako æe saznati
prije ili kasnije."
Chettiar je imao ljubavnicu. Neki ka u daje to razlog zastoje Chettiar Amma poludj
ela. Drugi pak ka u daje zbog njenog ludila Chettiar potra io utjehu u Seethalakshmi
.
"Ako mu karèev apetit nije zadovoljen doma, on æe pronaæi neko drugo mjesto gdje æ
e biti zadovoljen," Rukimi Akka poèe, ali ja je vi e nisam slu ala.
Èula sam kako beba plaèe i oti la je pogledati.
Kada sam prvi put ugledala Sujata Akku, zarobila mi je srce. Sujata Akka je bila
najljep a ena koju sam ikada vidjela. Imala je dugu crnu kosu i nosila naranèasti
i zeleni sari. Rukavi na njenim bluzama su zavr avali iznad lakata. Na nosu je ima
la svjetlucavi dijamant, a na zglobovima zlatne i zelene staklene narukvice. Uvi
jek je imala cvijeæe u kosi i puder na licu. I nosila je naoèale.
248
enski kupe
Izgledala je kao filmska zvijezda i jedino to sam eljela tada je bilo daje obo avam.
Sujata Akka je sjedila na krevetu i dojila bebu. Ja sam stajala na pragu, suvi e u
pla ena da uðem bez poziva.
"Uði," Sujata Akka reèe. "Jesi li ti Kanaakkambaram Ammina kæer?"
Nasmije ila sam se.
Pa ljivo je izvukla bebina usta sa svoje bradavice i dodala mi ga. "Hajde, uzmi ga
. Trbu èiæ mu je pun, zato ga nemoj drmati. Samo mu nje no tap i leða dok ne podrigne.
"
Uèinila sam kao stoje tra ila i kada je beba podrignula i niz moja leða izbacila s
uvi no mlijeko, osjetila sam kako me oblijeva silna ljubav - prema bebi, Sujata Ak
ki i svakome u Chettiar kuæi, ukljuèujuæi i Chettiar Ammu u zapadnom krilu.
... Ali kada se rodio moj sin, jedino to sam prema njemu osjeæala bila je odbojno
st. Mama bi mi ga donijela i tra ila da ga podojim, a mene bi obuzelo gnu anje. Odbi
jala bih ga od sebe vri teæi, "Nosi ga od mene. Ne elim ga blizu."
Mama bi tada podgrijala kravlje mlijeko, razrijedila ga s vodom i hranila ga dok
bi on halapljivo pio. Èak i tada je bio tiho dijete bez ikakvih zahtjeva.
Ja sam bila lo a majka. Toliko znam. Svu svoju majèinsku ljubav sam potro ila na Suj
ata Akkino dijete i ni ta nije preostalo mome. Mo da je i to bila Brahmina odluka.
Ali sada skreæem s teme. Gdje sam ono stala? Kuæa Chettiarovih ...
249
Anita 9{gir
Sljedeæe tri godine moj cijeli svijet se okretao oko Sujata Akke i Prabhu-papa.
Od njih dvoje ni ta nije bilo va nije.
Kada se Prabhu-papa prvi put okrenuo na svoj stomak, otrèala sam u kuhinju po ko
kosov orah i potpuno novu kuhinjsku krpu i na nju sam polo ila bebu. Razbila sam k
okosov orah na pragu sobe i pomolila se Bhoo-midevi, "Amma, boginjo zemlje, pred
ajem ti ovo dijete. Oprosti mu to eli po tebi gaziti. Nemoj ga kazniti s modricama
i slomljenim kostima. Kada izgubi korak, primi ga u svoje ruke koje su mekane k
ao cvijeæe i sprijeèi pad sa svojim blagoslovom."
Cijeli prizor je zabavljao Sujata Akku. "Ti si jedna èudna djevojka. Tko te je o
vome nauèio?"
Vukla sam pramen kose iza uha i rekla, "Kada se Eas-waran prvi put okrenuo na st
omak, promatrala sam Ammu kako ovo isto radi, a kada se Sivakumar okrenuo, mama
me je pustila da puja uradim ja."
Sujata Akka me pogladila po obrazu i dala mi dvanaest svojih staklenih narukvica
. Ljubièaste sa srebrnim i plavim toèkicama. Otrèala sam u kuhinju da ih poka em m
ami. Amma ih je pogledala i rekla, "Saèuvaj ih. Mo e ih nositi za Deepavali."
Rukmini Akka je gunðala, "Staklene narukvice! Kako je zla. Kao da nije mogla pri
u titi da ti da ne to bolje. Bluzu! Ili ne to novca. To ti je trebala dati. Staklene n
arukvice, ka em ti ..."
"Rukmini Akka," mama ju je prekinula zabrinutim gla-som, pla eæi se da æe nezadovo
ljstvo u njezinu glasu preæi granice kuhinjskih zidova. "Tiho."
"Slu aj, Marikolanthu," Amma reèe okreæuæi se prema meni i bri uæi ruke krajevima sa
rija," mi ne trebamo oèekivati ni ta od nikoga. Na taj naèin neæe biti razoèarenja
."
250
enski kupe
"Ti puni djevojèinu glavu glupostima," Rukimni Akka je napravila grimasu. " to hoæe
od nje napraviti? Svilenog crva? Da bude iskori tena u ivotu i smrti?"
Nasmijala sam se pri samoj pomisli, ali Amine rijeèi su mi ostale duboko urezane
u pamæenju.
Kada je Prabhu-papa naèinio prvi korak, uèinila sam ono stoje bilo potrebno, ne
oèekujuæi ni ta za uzvrat.
"Mogu li dobiti neo teæeni kokosov orah," upitala sam Rukmini Akku. Otvorila je us
ta za jo koju uvredu, ali tada je spazila Sujata Akku na vratima.
"Evo, evo," pretjerano ushiæeno je prevrtala kokosove orahe u kutu. "Je li ovaj
dovoljno dobar? Da mo da nije premali?"
Uzela sam ogroman kokosov orah i krenula prema glavnoj kapiji. Kada sam protresl
a kokos, èula sam kako njegovo mlijeko udara o hladno i slasno kokosovo jezgro.
Osjetila sam pljuvaèku u ustima.
Izvan glavne kapije mali djeèak se igrao sa tapom. "Hej, Picchu," zovnula sam ga,
"idi i zovni svoje prijatelje. Slomiti æu ovaj kokosov orah i vi ga mo ete pojest
i."
Kada su se deèki okupili, upitala sam Sujitu Akku da pomogne Prabhi-papi da napr
avi svoj prvi korak preko praga.
"Vinavaka, Vingneshara, Ganesha, ganapati," molila sam se ponavljajuæi sva imena
Pulavara koji je jedini bio sposoban ukloniti zapreke na neèijem ivotnom putu. "
Neka svaki njegov korak bude lak. Neka ga svaki korak vodi k sreæi."
Kru ila sam kokosovim orahom tri put oko Prabhu-papine glave da uklonim urokljive
oèi, a potom ga zabila u stijenu pokraj puta.
Kokos se razbio u mnogo malih komadiæa, a deèki su se bacili na pra njavi put i bo
rili za veæe komade.
"Trebala si zadr ati kokos za sebe," Sujata Akka reèe pokazujuæi mi da uzmem Prabh
a-papu.
251
Anita 9{gir
"Kako sam mogla? Tada bi se urokljivo oko skrasilo u mom tijelu," rekoh, pitajuæ
i se kako netko tako obrazovan kao Sujata Akka istodobno mo e biti takva neznalica
.
Kasnije mije dala novu novcatu novèanicu od deset rupija. "Uzmi ovo," rekla je,
stavljajuæi novèanicu na moj dlan. "Potro i na to eli ."
" to ima sada reæi?" izazivala sam Rukmini Akka.
Ali ona je jednostavno napravila jo jednu grimasu. "Deset rupija? to je za nju des
et rupija? Da ti je dala petnaest ili dvadeset, to bi ne to znaèilo!"
Ali Amma je veæ izvukla novèanicu izmeðu mojih prstiju. "Ti æe je izgubiti. Ovo æ
e nam dobro koristiti pri kraju mjeseca."
Gledala sam u mamu. To je bio moj novac, htjela sam joj reæi. Dala mi gaje da ga
potro im na to elim. Ali nisam ni ta rekla. Oti la sam te kom mukom zadr avajuæi suze. N
èekujem ni ta od nikoga, pa èak niti od svoje majke, rekoh sama sebi. Ali ako itko
ubuduæe eli da mi da kakvu nagradu, reæi æu - kupite mi ne to to elim, samo ne novac
molim. Na taj naèin neæe biti razoèarenja.
Sujata Akka je razumjela. Tako mi je za Deepavali poklonila zlatni lanèiæ s plav
im kamenom. Za Pongal sam dobila novu pamuènu suknju. Obukla sam suknju i stavil
a lanèiæ te se oti la pokazati mi Sujata Akki.
"Pogledaj me, Akka." okrenula sam se na peti i gotovo pala. Suknja je bila predu
ga.
"Veoma lijepo, ali trebala bi skratiti suknju."
Nisam ni ta odgovorila, posramljena da priznam kako ne znam siti. Sujata Akka je u
zdahnula i poèela pretra ivati ladice ispod okruglog ogledala. Njen puder za lice,
krema, kumkum, èe alj i ukosnice, naoèale i kutija sa staklenim narukvicama su st
ajali na komodi pokraj ogledala i moj svakodnevni posao je bio da ih pa ljivo opra i
m.
252
emlji kupe
"Gledaj kao uvlaèim konac u iglu i na njegovu kraj pravim èvor," Sujata Akka je
mrmljala, prekidajuæi konac svojim zubima. Sjela me je na pod, i podvrnuv i av sukn
je, pokazala mi kako da ga podvrnem.
"I to sad?" pitala sam kada sam podvila prednji dio suknje.
"Razmisli, mora okrenuti suknju i podviti i drugu stranu."
Kada je suknja bila deset centimetara iznad gle njeva, Sujata Akka reèe, "Sada je
mnogo bolje. Jo ti treba par lanèiæa oko gle njeva i bit æe najljep a djevojka u selu.
" I tada je izvadila par srebrenih lanèiæa za gle njeve.
Prepoznala sam ih. Bio je to njen stari par i par srebrnih bobica je nedostajalo
. Ali meni nije bilo va no. Bili su to najljep i lanèiæi za gle njeve koje sam ikada v
idjela i bili su moji. Stavila sam ih i zakoraèila. Zvuk bobica je ispunio sobu
...
Otrèala sam u kuhinju, dok su bobice pratile svojim zvukom moje korake, crvena s
uknja s bijelim cvjetovima uvijala se medu nogama, a privjesak od plavog kamena
blje tao oko mog vrata.
"Amma, vidi to sam dobile od Akke," rekoh, izvodeæi kratki ples kako bih izazvala
pjesmu bobica oko svojih gle njeva.
Rukimini Akka me je opèinjeno promatrala. "Kana-kambaram Amma, pa ona je odrasla
. Je li...?" iznenada se zaustavila, vidjev i daje promatram, ali mama je oèigledn
o znala o èemu ona govori.
"Ne jo ."
Tada nisam razumjela znaèenje njihovih rijeèi, ali par mjeseci kasnije da.
Jedan danja sam jednostavno Marikolanthu - naivna i sretna djevojèica, a drugi d
an ena ...
Sjedila sam na podu jedne veèeri sortirajuæi hrpu jasminovih pupoljaka. Sujata A
kka nije znala kako se
253
Anita Nair
ni u cvjetovi koristeæi vlakna bananina drveta. Umjesto toga, koristila je iglu i
konac i nizala cvjetove kao da su staklene bobice. Ali vlakno bananina drveta je
za to najbolje; cvjetovi ne uvenu tako brzo i lijepo se odr e na krutom vlaknu. P
oku avala sam je nauèiti pravi naèin nizanja; kako omotati vlakno oko dva prsta; z
atim umetnuti stabljiku samo jednog pupoljka - ako se stavi vi e njih, puno br e bi
uvenuli - i brzo ih povezati. Ako èvorovi nisu èvrsti, pupoljci bi ispadali. I t
ako svake veèeri ja bih plela jasminov vijenac kako bi ga ona mogla sljedeæi dan
nositi u svojoj kosi.
Ali te veèeri osjetila sam jaku bol u stomaku. U stvari, par posljednjih dana os
jeæala sam nelagodu pa mi je Amma zgnjeèila ðumbira sa solju i rekla mi da ga po
si em. Bol je nadolazila u grèevima, osjetila sam slabost u nogama, a donji dio le
da je takoðer poèinjao boljeti.
" to je bilo?" Sujata Akka me upitala.
"Ni ta." Rekoh podi uæi se s poda. Osjetila sam kako mi ne to klizi niz nogu. Da li sa
m se susprezala previ e dugo da ne idem pi kiti? To mi se dogaðalo nekoliko puta.
"Ostani tu," Sujata Akka reèe. Ubrzo se vratila s mamom i Rukmini Akkom. ene su s
tajale oko mene, smije eæi se, uzdi uæi i ponovno se smije eæi.
"Sada si ena. Nema vi e trèanja okolo kao kakva mala djevojèica." Rukmini Akka je r
ekla.
"Sada æe morati nositi veo da skrije svoje grudi," Sujata Akka je dodala ne bi li
me utje ila.
"Za to?" Stotine drugih pitanja rojilo mi se u glavi, ali jedino to sam mogla reæi
je bilo za to.
"Jer sada si ena, a dobra ena se brine o svojoj kreposti." Sujata Akkine rijeèi sa
m toliko puta èula u filmovima. Skromnost. Rijeèi koje su prolazile kroz moju gl
avu dok je crvenilo klizilo meðu mojim nogama.
254
enski kupe
Sljedeæih nekoliko dana shvatila sam da mi se ivot zauvijek promijenio. Vi e nisam
smjela grliti braæu ili ih grliti dok smo spavali; nisam smjela paliti lampu, il
i dotaæi tegle s ukiseljenim povræem, ili stabljiku s cvijetom currvja u dvori tu,
niti kuhalo, niti èak uæi u kuhinju u dane kada sam krvarila; uvijek sam morala
pokrivati grudi velom; morala sam prati kosu svakog petka i stru-gati lice zele
nom pastom kurkuma da bih sprijeèila pojavu akni ili rast nepo eljnih dlaèica; tre
bala sam po svaku cijenu izbjegavati dru tvo mu karaca - mladih i starih - po to se mu k
arcima vi e nije moglo vjerovati; nikada vi e nisam mogla sjediti rastavljenih nogu
ili sna no udahnuti zrak pluæima - steznik koji je mama naruèila od krojaèa bio je
tako uzak da svako duboko udisanje zraka je izazivalo bol. Postala sam ena i ni ta
vi e nije bilo kao prije.
... Ali za to ti govorim sve ovo? I ti si ena i pro la si kroz isto. Samo to sam ja im
ala Sujata Akku ...
Dala mije njene stare pamuène gaæice; bila se toliko udebljala da su joj postale
premale iako su bile skoro nove. Bile su specijalno sa ivene za njeno vjenèanje,
s èipkastim zavr etkom. Od nje sam dobila i njene stare grudnjake tako da vi e nisam
morala nositi steznik koji mije spljo tio grudi i oduzimao dah. Ponovno sam mogla
disati.
Uz nju sam uspjela zaboraviti cijelu tu stvar o enstvenosti i ako bi mi veo skliz
nuo s ramena, nije na mene ljutito siktala zbog lo eg pona anja kao to je to èinila m
oja mama. Nije uvijek gunðala zbog miraza koji mi mora sakupiti ili inzistirala
da hodam spu tene glave kao to to èini svaka kreposna ena. Vidjela me je kao Marikol
anthu - osobu, ne djevojèicu ili enu.
255
Anita 9{gir
Jednog dana Sujata Akka je primijetila da se avovi na mojoj suknji trebaju otpust
iti i da su njeni stari grudnjaci meni postali premali. Primijetila je kako me n
jen mladi djever doslovno svlaèi oèima, a njen suprug podi e pogled sa spisa kada
bih ja u la u sobu. Od tada ni Sujata Akka me vi e nije mogla prihvatiti samo kao Ma
rikolanthu. Iznenada sam i za nju postala ena.
Sujata Akkina teta je ivjela u Valloreu. Imala je podstanara - dvije u stvari. Dv
ije doktorice iz daleke zemlje. I one su tra ile mladu djevojku da im bude kuæna p
omoænica.
Sujata Akka mi je u dlan utisnula novèanicu od sto rupija dok nitko nije gledao
i rekla glasom nabijenim suzama, "Ne bih ovo uèinila da zaista nije neophodno. A
li u ovoj kuæi ima dosta mladih mu karaca ..."
"Alija uopæe s njima ne razgovaram," molila sam, nadajuæi se da æe promijeniti m
i ljenje i pustiti me da ostanem.
"Ja znam da si ti dobra djevojka, ali je veoma nerazumno dr ati pamuk i ibice jedno
pokraj drugog. Samo jedan pogre an pokret i sve æe biti u plamenu."
Bespomoæno sam buljila u pod. Poznavala sam Sujatu Akku veoma dobro da znam kako
koristi izreke samo kada eli rije iti neku nezgodnu situaciju i daje veæ donijela
odluku. Ja sam bila ta nezgodna situacija.
Amma nije rekla skoro ni ta. Znala sam da nije sretna jer napu tam selo. Ali Rukmini
Akka je bila uzbuðena za sve nas. "Sretna djevojka! Biti u moguænosti ivjeti u g
radu i to zajedno s dvije doktorice. Bit æe u moguænosti vidjeti sve moguæe boles
ti. One su strankinje, èujem, s bijelom ko om i plavim oèima. Mora ih pa ljivo promat
rati i sve mi isprièati. Èula sam da im ko a stra no smrdi zbog svog tog mesa koje j
edu. I da ne peru svoju
256
ensf(i /(upe
zadnjicu nakon sranja i umjesto toga koriste papir. Ali ti se ne smije poèeti pon
a ati kao one i pazi da zabunom ne pojede govedinu umjesto ovèetine. Mora mi takoðer
reæi kako jedu, kupaju li se jednako èesto kao mi i da li ikada nanose ulje na
kosu."
"Oh. Zave i napokon," Sujatta Akka je prasnula. "Po tebi oni su pravi putujuæi cir
kus."
"One su ene ba kao ti i ja," Sujata Akka reèe, okreæuæi se prema meni kada je vidj
ela moje oèi ra irene od stra-ha. "Jedna od njih je ivjela u Valloreu vi e od pet god
ina i govori vrlo dobar tamil. Nema se za to brinuti. Dobro æe se o tebi brinuti."
Vallore je bio prenapuèen grad. Kuæe zbijene jedna pokraj druge. I bilo je tolik
o ljudi. Mada svi nisu tu ivjeli. Neki su bili roðaci pacijenata u bolnici Vallor
e. Bilo mi je vruæe i poèela sam se osjeæati klaustrofobièno. Nakon otvorenih pr
ostranstava u selu kako sam mogla opstati u ovom gradu gdje je svega bilo previ e
- kuæa, prodavaonica, puteva, ljudi i buke.
Lijeènièka kuæa je bila na malom puteljku sa strane Barbara Ulice. Periaswamy, s
tari vrtlar, mi je isprièao kako je u susjedstvu prije stotinu godina ivjela mlad
a nevjesta koja se iznenada razboljela i na umoru je zatra ila da joj donesu zdjel
u jeèmene juhe. Ali ruèak je davno bio zavr en i lonac sjeèmenom juhom je bio potp
uno prazan. Mlada nevjesta je umrla s neispunjenom posljednjom eljom. I zato, da
bi nekako ispravio cijelu stvar, njen tast je naredio da danonoæno na pragu stoj
i veliki lonac pun vrele jeèmene juhe tako da bilo tko u Valloreu, ako bi osjeti
o elju za jeèmenom juhom, u bilo koje doba dana ili noæi, bi mogao uta iti svoju ap
etit.
"Dok sam jo bio mali djeèak, i ao bih tamo svaki dan i napunio svoj prazni trbuh je
èmenom juhom. Nikada
257
Anita 9{gir
kasnije nisam ku ao ni ta ukusnije," Periaswamy je rekao, a ja sam mogla vidjeti kak
o guta pljuvaèku i na samu tu pomisao. Èekaj dok ku a moju, pomislila sam. "Jednog
dana æu te tamo odvesti da i sama proba , mada vi e nije tako dobra kao prije."
Periaswamy je bio visok koliko i ja. Kosa mu je bila sijeda, a lice izborano pop
ut kore drveta, raspucala i pepeljasta. Oèi su mu se sjajile iza naoèala s debel
im staklima. Vrlo èesti napadi jakog ka lja bi otpuhali ono malo punoæe u njegovim
obrazima, a njegov dah pretvorili u zvi duk. Izgledao je slab i bolestan, te sam
se pitala koliko je dobar vrtlar.
Prvi dan jednostavno nisam mogla skinuti pogled s dvije lijeènice. Sujata Akka j
e organizirala da me dovezu ispred njihove kuæe. "Broj 24, lijeènièka vila, Barb
arina ulica; pitaj bilo koga. Svi znaju tu kuæu," rekla je Muni-andiju, vozaèu k
oji me je dovezao u Vallore.
"Ne razgovaraj s njim niti bilo kim drugim u autobusu. Dobro radi i budi dobra d
jevojka." To su bile mamine rijeèi na rastanku.
Trebala sam ih zvati gospoðica V i gospoðica K, rekle su mi. Gospoðica V je bila
mlada, zelenih oèiju i kose koja kao daje bila zlatno obojena svila. Nosila ju
je svijenu u punðu i samo naveèer bije pustila da joj pada do struka. Ba kao polj
a nevena u punom cvatu, cvjetovi bi povijali svoje glave dok je puhao vjetar. St
igla je u Va-lore prije manje od est mjeseci i govorila tek nekoliko rijeèi tamil
a. Ali tamil Gospoðice K je bio veoma dobar, iako zbog naèina na koji gaje izgov
arala, zvuèao je pomalo grub. U svemu povezanom s gospoðicom K po-stojalaje izvj
esna nota o trine. Oèi su joj bile kao srebro na smeðoj stijeni, tamnosmeða kosa j
e bila o i ana ravno i do u iju, imala je velike ruke i stopala kao mu karac, s kratko o
drezanim noktima.
258
ens/(i. /(upe
"Kako se zove ?" gospoðica K me je upitala kada je Muniandi oti ao.
"Marikolanthu," pro aputala sam, pod utjecajem svega novog i neobiènog to sam oko s
ebe vidjela.
" to to znaèi Kate?" glas gospoðice V je zvuèao kao kod djevojèice.
Gospoðica K je izvukla bijeli rubac iz d epa svoje suknje i obrisala obrve. Iako s
u poèele ki e, jo uvijek je bilo veoma vruæe. Mogla sam osjetiti kako mi znoj curi
niz leða. U na em selu ki e bi privukle hladne vjetrove. Li æe bi poèelo opadati s drv
eæa, zemlja bi bila vla na i mirisna.
... Iznenada sam po eljela da se valjam na travi i skupljam kapi aromatiène ki e u s
vojim dlanovima.
"Marikolantu je ime biljke," gospoðica K je objasnila prekidajuæi mi misao. "Ne to
slièno lavandi."
Te veèeri kada je prodavaè cvijeæa pro ao pokraj na ih vrata, zatra ila sam od njega s
truk marikulantua. Odnijela sam ga gospoðici V.
"Marikolantu," rekla sam pru ajuæi joj biljku.
Gospoðica V ga je pomirisala. "Kate, pogledaj to mije donijela. Bila si u pravu.
Jeste ne to slièno lavandi, ali nije lavanda. Pa Marikolanthu, znaèi to si ti? Ses
tra prave stvari?"
Gospoðica K mi je objasnila to je gospoðica V s tim mislila i nasmije ila sam se, n
e eleæi pokazati koliko me je to pogodilo. Svi ele biti prava stvar. Tko bi elio bi
ti skoro prava stvar, sestra pravoj stvari?
"Ali ne mo emo je tako zvati. Ime joj je tako komplicirano. Mislim da æemo je zvat
i Mari. to ti ka e , Kate?"
Gospoðica Kje potvrdno promrmljala i tako je moje ime bilo promijenjeno u Mari s
a "i i i" koje odzvanja dugo nakon stoje ime izgovoreno. Ali meni se sviðalo i, t
o je jo va nije, nije imalo nikakve aluzije na sestru-od-prave-stvari.
259
Anita 9igir
"Jesi li se veæ preobratila u kr æanku? Kakva je to Mari-glupost?" Periaswamy se u
vrijedio zbog mog novog imena."
"Pa naravno da ne. Zar nisu tebe preobratili u kr æana? Èula sam kako te zovu Perr
y," hihotala sam se i sagnula da uberem korov koji je izbjegao njegovoj pa nji.
Periaswamy je bio star i bole ljiv, ali je bio jedini prijatelj koga sam ikada ima
la. Nismo imali ni ta zajednièko, ali smo se meðusobno vidjeli na istom nivou i to
je bilo dovoljno da se razvije prijateljstvo.
One ga zaista nisu ni trebale, ali su voljele daje s njima - mu karac oko kuæe, re
kle bi, i nasmijale bi se promatrajuæi jedna drugu.
Zvale su ga vrtlarom, ali on je vi e bio majstor za sitne poslove èija je obveza u
vrtu bilo zalijevanje i uklanjanje korova.
Gðica K je u biti bila zadu ena za vrt. Svidjela bi se mom ocu. Posjedovala je ist
u primitivnu snagu kojom je mogla komunicirati sa zemljom i navesti je da radi u
pravo ono to ona eli. Njene ru e su bile u nijansama tamnocrvene i kada su bile u cv
atu, ispunile bi zrak zavodljivim miomirisom koji bi miris jasmina sveo na obièa
n da ak.
"Ona ima èarobne prste," rekla sam Periaswamiyu, uranjajuæi nos u rascvjetalu ru u
.
Gðica K nije voljela kada smo se mi petljali oko njenih ru a. Ali tijekom dana kuæ
a i vrt su bili samo moji i ja sam se pona ala kako sam eljela. Pretra ivala sam njih
ove sobe pazeæi da sve ponovno vratim na svoje mjesto. Mada one nisu imale mnogo
svojih stvari. U usporedbi sa stvarima koje je Sujata Akka imala u svojoj sobi
i ormarima, njihove sobe su bile gotovo prazne. Ku ala sam èudnu hranu koju su èuv
ale u hladnjaku i èesto umakala lièicu u konzervu s kondenziranim mlijekom. Ponek
ad, kada sam imala novaca, kupila bih cijelu
260
 ensl(i /(upe
konzervu i sama je pojela. Jednom sam uzela ampon gdice V i oprala sam kosu, nada
juæi se da æe postati valovita kao njena. Ali ostala je ravna kao i uvijek.
"Nikada nisam vidjela ljep e ru e od ovih," ponovila sam glasnije. Periaswamyi je ve
oma slabo èuo iako je krio svoju gluhoæu pretvarajuæi se daje mrzovoljan.
Periaswamyi je prezirno otpuhnuo. "Ovakve ru e neæe vidjeti nigdje u svijetu. Zna li
za to?" Spustio je glas i pri ao mi bli e." Ona iz bolnice donosi placentu nakon poro
ðaja, iskomada je kao jetru i time hrani tlo. Ove ru- e uspijevaju na krvi, ljudsk
oj krvi. Pa reci mi onda za to i ne bi bile tako jedinstvene?"
Osjetila sam kako mi se uè penje uz grlo. Perias-wamyi je buljio u mene i ne dozv
oljavajuæi mi svojim pogledom da ka em bilo to suprotno. Po prvi put sam se upitala
da on mo da nije malo lud. Samo netko poremeæen mo e izmisliti tako nevjerojatnu pr
ièu.
"Ne vjerujem ti," rekla sam.
"Nitko mi ne vjeruje. Ali meni nije stalo. Ja sam rekao ono to sam vidio. to ti uo
pæe zna o svijetu? Grm jasmina je dva put vi i od tebe, a ti misli da sve zna . Glupa
djevojko!" Periaswamyi se vratio kopanju zemlje oko kokosova drveta.
Ostatak jutra nismo uopæe razgovarali, ali oko ruèka ja sam veæ zaboravila da sa
m na njega ljuta. Uvijek smo ruèali zajedno. Nakon par prvih dana poèela sam kuh
ati vi e hrane tako daje bilo i za njega. Vidjela sam kako su bili siroma ni obroci
koje bi za sebe donio tako da sam odluèila riskirati bez obzira na moguæe gðicin
o nezadovoljstvo. Ali kada su napokon saznale, samo su pogledale jedna drugu i r
ekle, "Oh, kakva srceparajuæa du a."
to li je srceparajuæa du a?
Svakoga jutra Periaswamyi bi do ao odjeven u bijelu ko ulju i hlaèe. Skinuo bi ih on
og trenutka kada bi za
261
Anita 9\[gir
sobom zatvorio kapiju i objesio bi ih na granu drveta. Tada bi u smeðim kratkim
hlaèama i majici, koja se sastojala od vi e rupa nego materijala, zapoèeo sa svoji
m poslovima. Uveèer bi se dobro istu irao crijevom iz vrta, obukao odjeæu i oti ao,
izgledajuæi kao netko tko cijeli dan nije radio ni ta drugo nego se zabavljao.
Obièno bi ruèali u dvori tu iza kuæe. Ri u, kara ko-zambhu ili vatha kozambhu, ukise
ljeno povræe i surutku. Ponekad bi ne to ostalo od ribe ili ovèetine koju sam prip
remila za gðice te bih to ostavila za njega.
"Nikada nisam ku ao ukusniju kara kozambhu," rekao je tog popodneva dok je prelije
vao curry preko ri e. Pri-hvatila sam njegovu ispriku i vi e nikada nismo razgo-vara
li o ru ama.
Nisam znala koliko ima istine u tome stoje tvrdio, ali sam znala da stoje vi e tre
bao gðice, to ih je vi e mrzio. Znao je da ga nitko drugi ne bi zaposlio, i da je
njegova plaæa vi e bila kao milostinja. Nikada nije bio nepristojan ili grub, ali
kada one ne bi gledale, slao im je mrzovoljne poglede i ispod glasa mrmljao o nj
ihovu èudnom pona anju.
Pored svega toga ja sam voljela Periaswamyi. Nauèio me je o biljkama i kako da p
romijenim arulju. Pokazao mi je kako æu popraviti slavinu koja curi ili kako opra
ti prozor s novinskim papirom. I nesvjesno, nauèio me je kako promatrati.
Svake noæi promatrala sam kako gðica K napu ta svoju sobu i prolazi pokraj mene, s
klupèane na sagu u hodniku, i ulazi u sobu gðice V. U ranim jutarnjim satima od ul
jala bi se nazad u svoju sobu. Za to ta tajan-stvenost, pitala sam se. Ako se gðic
a K pla i sama spavati, bilo bi logièno da one dijele postelju. Meni ne bi bilo ni t
a neobièno ako bi dvije ene spavale zajedno. To je bila najoèiglednija stvar kada
okolo nije bilo mu karaca. Da se ene dr e zajedno. Mo da su stranci drugaèiji, govoril
a sam samoj
262
enski kupe
sebi. Mo da ne vole priznati svoje strahove i radije bi se pretvarale da su jednak
o jake i neovisne kao mu karci. Kako blesavo, pomislila sam.
Tri godine ivjeli smo zadovoljni svojim ivotima - tri ene i onemoæali stari èovjek.
Posjeæivala bih mamu svakih par mjeseci, ali rijetko bih du e ostala. Uvijek sam
se urila vratiti u Vallore gdje se uvijek ne to dogaðalo. Polja i selo su mi postal
i dosadni. Osjeæala sam se ogranièena uskim ulicama i granicama koje su svugdje
postojale. Izmeðu polja, kuæa i polja, èovjeka i ene, ene i ivota, ivljenja i dostoj
anstva ...
Gðice su me nauèile pisati engleski i kupile mi knjige na engleskom i tamilu. Ni
sam razumjela sve to sam proèitala. Engleske knjige sam morala èitati naglas, bil
e su namijenjene djeèjem uzrastu, i na taj naèin bi tekst imao smisla u mojoj zb
unjenoj glavi. Ali gdice su bile veoma zadovoljne mojim napretkom. Umjesto stakl
enih narukvica poèela sam sakupljati rijeèi, a one æe uvijek ostati sa mnom, rek
la bih samoj sebi s odreðenom dozom zadovoljstva.
Kada sam napunila osamnaest godina, rekle su da æe mi pomoæi naæi posao pomoænic
e u bolnici.
"Poku aj privatno zavr iti srednju kolu i onda æemo ti mi platiti da zavr i kolu za ni u
dicinsku sestru," Gðica K mije rekla jednog jutra.
"Pitaj je da li je to to ona eli, Kate? Ne ele se svi bri-nuti o pacijentima," Gðic
a V reèe jeduæi svje e vrhnje.
Gðica V je jako voljela svje e vrhnje, vada, idli i sam-bar, dosai i ukiseljeni lu
k. Ali ne i gðica K. Ona je vi e voljela kruh prepeèenac; dvije kri ke. Jednu bi pre
ma-zala maslacem, a drugu s d emom, za koji se alila daje previ e sladak da bi bio od
pravog voæa. Gðica K bi pojela dvije banane svakog jutra. Ali ne i gðica V. Ona
je tra ila guave i papave, sapodillas i mango, a ljeti bijela i palmino
263
Anita Nair
voæe, ka ikom stavljajuæi u usta prozirnu i drhtavu jezgru s vidljivim zadovoljstv
om.
Bile su tako razlièite. Gðica V se smijala. Gðica K bi uspjela razvuæi usta u gr
imasu. Gðica V je voljela promjene. Gðica K je mrzila sve to bi moglo uznemiriti
njihove uhodane ivote. Gðica V je voljela ive boje i nosila je dosta nakita dok je
gðica K uvijek nosila tamne boje i bez nakita.
"Pa naravno da bih voljela raditi s pacijentima. Ona je spretna i to je jo va nije,
ima uroðenu sklonost za posao medicinske sestre." Gðica K je odlomila komad prep
eèenog kruha.
"Da, ja elim," slo ila sam se. Uvjeravala sam samu sebe. Krv mi nije bila odbojna,
nisam se gadila urina niti govana. Mislila sam da nisam. "Voljela bih poèeti kao
pomoænica sada kada sam navr ila osamnaest i nastojat æu zavr iti srednju kolu priva
tno." kada sam to izgovorila, osjetila sam kao da se nalazim na pragu jednog nov
og svijeta.
"Pa onda, sve je dogovoreno," Gðica K reèe, zvuèeæi zadovoljno.
Gðica Vje skupila ramena. To je bila ona njena druga strana. Gðica V bi postala
hirovita ako sve ne bi bilo po njenom. Ali ne i gðica K. Nikada nije bila zlopam
tilo.
Kada gledam unatrag, pitam se da li bi moj ivot bio drugaèije istkan da sam uèini
la ono to su gðice od mene oèekivale. Da li bi tada sve bilo drugaèije? To je bil
o pitanje koje je odzvanjalo u mojoj glavi u ranim jutarnjim satima onih groznih
dana ...
Moja mama je pala i slomila nogu. Stavili su joj gips pa je morala mirovati neko
liko tjedana. Po mene su do la moja braæa. Izgledali su iznenada tako odrasli. Pri
je èetiri mjeseca bili su jo djeèaci, a sada su stajali tu, za glavu
264
enski /(upe
od mene vi i, i dok su govorili, njihovi glasovi su bili hrapavi u naporu da zvuèe
kao mu karci.
"Kako ste samo narasli," rekla sam, jo uvijek iznenaðena njihovom naglom transfor
macijom.
"Ne mo e nas vi e zvati Kulla Kathrika i Odachu Ka-dala," gunðali su.
Mali patlid an i raspuknuti gra ak. Moji nadimci za braæu.
"To je istina," uzdahnula sam. "Sada bih vas trebala zvati Easvvaran Sir i Sivaa
kamur Sir."
Nasmijala sam se. Iznenada povratak u Chettiarovo domaæinstvo nije izgledalo tak
o lo e.
Amma se pla ila da bi njeno mjesto u kuhinji bilo uzurpirano dok nje nema. Sigurno
 bi upitali Rukmini Akku da uskoèi, i makar je mama uvijek nastojala da sve svoj
e recepte dr i u tajnosti, njih dvije su provele toliko vremena zajedno tako da je
Rukmini Akka znala gotovo sve. "I to æe se onda s nama dogoditi?" Amma reèe prom
atrajuæi svoje djeèake.
Ja sam razumjela. Ja sam trebala zauzeti Ammino mjesto. Nisam Amma, ali sam zato
Marikolanthu. Sestra prave stvari. Kæerka kuharice.
"Ali Amma, kako æu se snaæi? Nisam nikada kuhala u tolikim kolièinama," rekoh, p
itajuæi se u sebi kako æu se uopæe snaæi.
"Ja æu ti davati savjete. Rukmini je ta koja priprema skoro sve. Usprkos njenom
jeziku, koji mlatara neprestano kao pasji rep, ona je vrijedan radnik. Ona bi, u
stvari, mogla obaviti sve kuhinjske poslove ako je potrebno. Zato je vrlo va no d
a joj ti to ne dopusti . Chettiarova obitelj mora ostati u uvjerenju da su na e ruke
i na e kulinarske tajne zaslu ne za ukusnu hranu pripremljenu za njih," Amma reèe r
aspr ujuæi sve moje strahove kao da su potpuno beznaèajni i nepotrebni.
265
Anita iHgir
Sna la sam se ba kao to je Amma rekla da hoæu. Ali mrzila sam svaki trenutak u toj k
uhinji. U Valloreu sam u ivala u kuhanju. Kuhala sam da bih zadovoljila. Ovdje sam
kuhala da bih nahranila. I to da bih nahranila halapljiva usta koja su vakala, s
jeckala, gutala i zahtijevala jo ...
Miris uzavrelog ulja mi se lijepio za kosu, prsti su mi se osjeæali na èe njak, po
re na mojoj ko i su bile ispunjene te kim mirisom asafoetide. Svake veèeri sam èetki
com nastojala istjerati zagrljaj kuhinje sa svoga tijela. Par kratkih trenutaka
uspjela bih osjetiti Lux sapun, ali bih na kraju opet prevladali kuhinjski miris
i.
Svake veèeri bih prekri ila jo jedan dan na kalendaru koji je visio na zidu. Moja k
uæa vi e nije bila moj dom. Cijeli dan sam bila veoma zaposlena, ali moj um je bio
prazan. U Valloreu s gðicama i Perisawamyem moji dani su bili kompletni. Mo da bi
h se osjeæala manje usamljeno da sam vi e vremena mogla provesti sa Sujata Akkom.
Ali kada bih zavr ila sa svim poslovima u kuhinji, na kraju dana jedino to sam eljel
a je bilo da otrèim kuæi i okupam se.
Ponekad sam imala osjeæaj kako su se mama i braæa nesvjesno od mene otuðili. Ja
sam bila kæer èije vrijeme u ovoj kuæi vrlo brzo istièe. Onog dana kada se vjenè
am, sva moja prava u ovoj kuæi nestaju.
Svake veèeri bih rekla samoj sebi kako æu se za est tjedana moæi vratiti u Vallor
e gdje æe mi gðice pomoæi u stvaranju bolje buduænosti. Svake noæi sam sanjala o
nezavisnosti i dostojanstvu.
Kada je preostao jo samo jedan tjedan, Amma je poèela inzistirati da ostanem du e.
"Ostani do iza Pon-gala," rekla mije. "Sam bog zna gdje æe biti za sljedeæi Ponga
l."
"Hoæu da obuèe novi sari koji ti je Sujata Akka dala," rekla mi je jedne veèeri.
"Htjela je znati da li ti se sviða."
266
ens/(i /(upe
Uvijek sam eljela imati Kancheepuram sari od svile. U boji zelenog papagaja i por
ubom crvenim poput ljutog èilija; s velom od pravih zlatnih niti po kojem su ist
kani obrisi manga i paunova, toèkica i trokuta. Par dana nakon to sam se vratila
u selo, Sujata Akka mije darovala novi Dharmavaram sari od svile. Prisilila sam
se na osmijeh dok mi se u oèima reflektirao odsjaj la nog zlata s njegova vela, je
r sam znala daje to od mene oèekivala. Ali ja ga nisam eljela. Svatko zna da se D
harmavaran svileni sari usporeðivao sa Kancheepu-ramovim - opet sestra prave stv
ari, i to je bila posljednja stvar koju bih htjela.
Umjesto toga, povjerila sam Ammi gdicine planove.
"Sve je to lijepo, ali ja sam ti veæ poèela tra iti mu a. Chettiar je obeæao da æe m
i pomoæi oko miraza," Amma reèe upliæuæi jasminove pupoljke u moju pundu.
Otkada je otac umro, Amma je moju pundu uvijek kitila cvijeæem. Jasmin, kadambam
, krizanteme ili neveni ... I ako nije bilo niti jednog jedinog svje eg cvijeta, A
mma je na seoskom sajmu kupila ru ièastu plastiènu ru u koju sam morala staviti u ko
su. Kao da je time kompenzirala èinjenicu da sama vi e ne mo e nositi cvijeæe.
"Prestala si se brinuti o svom izgledu otkad ivi s tim svojim gðicama. Zar eli izgle
dati kao one? Bezlièna i ru na, s kosom poput kokosovih dlaka i ko om poput stare ci
pele."
"Djevojke tvoje dobi moraju biti s cvijeæem u kosi, oèima uokvirenim krejonom, n
arukvicama na rukama i nogama koje æe svojim zvukom pratiti svaki tvoj pokret. P
ogledaj se ... izgleda kao udovica, a jo se nisi ni udala," mamine rijeèi su me po
gaðale kao otrovne strelice.
U kuæi u Valloreu nije bilo mjesta ni za kakve dran-gulije. Cvijeæe se nije odob
ravalo osim ako je bilo na grmu, a no ni lanèiæi su nervirali svojim zvukom gðicu
K. Na poèetku Periaswamy me je zadirkivao da podsje-
267
Anita 9{gir
æam na èasnu sestru. Ali uskoro se i on navikao na neurednu Mari s èvrsto zategn
utom pundom i golim èlancima; nena minkanim oèima i blijedim licem.
Ali vi e od svega gdice su mrzile turmerikovu kremu kojom bi istrugala lice svakog
petka nakon to bih oprala i nauljila kosu. Kada sam to prvi put napravila u Vall
oreu, gðica V se tako upla ila vidjev i me, "Kate, pa ona ima hepatitis! Nikada nisa
m vidjela da netko po uti tako brzo, preko noæi. to misli , je li to neka posebno opa
sana vrsta?"
Gðica K mi je pogledala lice i rekla glasom koji nije trpio pogovora, "Mari, ope
ri to blato s lica. Ona misli da si dobila uticu."
U Valloreu, gdje sam bila Mari, voljeli su me obiènu i nedotjeranu. Ali Amma o t
ome nije htjela niti èuti. Pa sam ponovno postala kæer kakvu je ona eljela. Rascv
jetala i lijepa; s veselim smijehom i koketnim pokretima osamnaestogodi njakinje k
oja tra i divljenje i pa nju. Zabacivala sam glavu tijekom razgovora. Usavr ila duge i
znaèajne poglede. Njihala kukovima dok sam hodala.
Najvjerojatnije daje ta u arenost koju je Amma u meni upalila ostatak mog ivota umo
tala u tamu.
Kada se Amma vratila u Chettiarovu kuhinju, ja sam postala Sujata Akkina slu avka.
Cijeli dan sam ulazila i izlazila iz njene sobe i pretpostavljam da me je tada
zapazio Rani Akkin brat.
Zvao se Murugesan. Èesto se poku avam sjetiti njegova lika. Vidjela sam ga toliko
puta. Ali jedino to uspijevam u glavi zamisliti je lice potpuno izbrisano od bilo
kakvih oblika. Lice duha. Kada o njemu mislim, jedino se mogu sjetiti njegovih
ruku. Velikih ruku s mesnatim, debelim prstima ...
268
... Ne znam da li bi ti uopæe trebala ovo govoriti. Ti jesi od mene starija, ali
nisi udana. Ne bih te htjela dovesti u nezgodnu situaciju ... Smije i se. Znam taj
osmijeh ...
Na dan Pongala obièaj je da se zapali velika vatra u Chettiarovu dvori tu. Svi iz
sela bi se tamo okupili donijev i iz svojih domova stare stvari koje bi bacali u v
atru i uzvikivali: Bogi! Bogi! Van sa starim! Zapalimo pro lost! Bacimo krhotine s
tare godine! Bogi! Bogi!
Morala sam se vratiti kuæi, okupati i presvuæi. Pogledala sam ruèni sat koji mi
je Sujata Akka poklonila prije par dana i rekla mami, "Amma, mogu lija sada iæi?
Sujata Akka eli da kod nje prespavam veèeras, u Chettiar kuæi."
"Nemoj se dugo zadr avati," Amma reèe dok sam napu tala Chettiar Kottai. "Neka jedan
od djeèaka ide s tobom."
"Oh, prestani biti dosadna," rekoh. "Pa idem kuæi, samo dvije ulice dalje, a ne
u Vallore."
"Zar je to naèin na koji se razgovara sa svojom mamom?" Rukmini Akka je prasnula
. "Ti si sada odrasla djevojka, a ne dijete. Zar ne zna da opasnost vreba iz svak
og kuta, krije se iza svakog drveta i grma?"
"Kakva opasnost?" Upitala sam samu sebe.
"Od kada se vratila iz Vallorea, misli da sve zna. Kada joj ne to ka em, odgovara mi
; "Dovoljno sam stara da se brinem o sebi." Kada joj se ne to dogodi, tek onda æe
razumjeti ..." Ammin glas je bio ispunjen ljutnjom. Vjerojatno je iscrpljenost è
ini tako razdra ljivom, zakljuèila sam na koncu i odluèila da sa sobom ipak povede
m Si-vakumara. Ali on nije htio iæi. Htio je biti tu kada zapale vatru.
269
Anita Ngir
U sijeènju selo je bilo najljep e. Rogovi svakog bika, krave i bivola su bili svje e
obojeni. Djeca su grickala eæernu trsku i ljepljiva smola im je curila niz lica
... Drveæe je bilo prepuno li æa, a trava je prekrivala gotovo sve. Svje i povjetara
c je puhao kroz polja, cvijeæe je bilo u cvatu; tisuæe njih. Ovo je bila sezona
jasmina - okruglog gundu-mallis, nje nog mullai s uskim listovima ... Sve kuæe su
bile svje e obojene i bijelile su se na mjeseèini; kao niska jasmina povezana tamn
om niti.
U sijeènju je bilo lako zaboraviti one te ke ljetne dane kada bi vruæina pr ila zeml
ju i presu ivala jako potrebne zalihe.
U sijeènju, noæi su stizale jako rano, a s njima sjene, prijeteæe i opasne ...
urila sam kroz voænjak manga, trava ispod mojih nogu veæ pokrivena rosom. Nikada
nisam voljela ovaj voænjak manga. S jedne njegove strane bilo je ogromno stablo
tamarinda. Kada sam bila mala, èuvar voænjaka koji je pazio na zrele plodove man
ga pla io bi mene i drugu djecu prièama o vje tici koja je ivjela u tamarin-dovu drve
tu i hvatala svoje rtve dok prolaze kroz voænjak. Kada sam odrasla, shvatila sam
daje to bila samo prièa koja nas je trebala zaustaviti u kradi voæa, ali, bez ob
zira, kada god bih pro la kroz voænjak, neugodno bih se osjeæala.
I tada, ba kao u morama iz mog djetinjstva, ruka iza stabla me je zgrabila. Jesam
li vrisnula? Morala sam. Kako sam mogla da ne vrisnem? Ali, u isto vrijeme, cij
elo selo je uzvikivalo Bogi! Bogi!
Ruka mi je zatvorila usta, dok je druga istovremeno svom snagom priklije tila moje
tijelo. Mesnati, debeli prsti koji su mi oduzeli glas i raskomadali tijelo.
"Molim te, molim te," plakala sam kada sam prepoznala Muregosana. "Molim te, pus
ti me."
270
enski kupe
"Oh, ne mogu te pustiti." Oèi su mu se sjajile. "O tome si trebala misliti kada
si me odluèila izazvati svojim ti-jelom." Osjetila sam zadah alkohola u njegovu
dahu.
Poku avala sam se izmigoljiti iz njegova stiska, ali dlanom ruke je èvrsto dr ao moj
a usta zatvorena dok me je vukao u voænjak i tamo u sjeni razderao moju odjeæu.
"Za to se pretvara da si upla ena djevica? Sve znam o enama kao to si ti. Ako Chettiaro
vi sinovi mogu u ivati u tvome tijelu ... sjeti se, i ja sam roðak, mo da ne to siroma n
iji, onda i ja imam pravo na svoj dio prije drugih ..." re ao je.
Uhvatila sam ga za ramena i poèela moliti, "Pusti me ... nemoj mi uni tavati ivot."
Pogledao me je i udario po licu. "Zave i. to ti misli tko si? Mala princeza?"
Zatim je krajièkom oka primijetio odsjaj metala na mom ruènom zglobu i prijetio.
"Razmazili su te u toj kuæi ... èuje li me? Jedna obièna slu kinja kao ti ne treba
nositi ruèni sat. Zna li daje moja sestra poslana nazad kuæi nakon deset mjeseci
jer je na svoju prvu braènu noæ, potpuno nevino, upitala mu a daje nauèi kako se
èita vrijeme? Rekli su daje neobrazovana i potpuno nesposobna da bi bila snaha u
njihovu kuæanstvu. Ali pogledaj tebe. Ti ima vi e prava u toj kuæi nego moja sestr
a. Mislim da je vrijeme da te netko napokon podsjeti na tvoje pravo mjesto."
Strgnuo je sat i bacio ga u tamu.
Nisam razumjela stoje govorio i zastoje tako ljut na mene, ali sam znala ako ne
poku am pobjeæi, uskoro æe biti prekasno. Ogrebala sam ga po licu i rukama. I tada
potpuno ponesena ljutnjom, nogom sam udarila njegove potkoljenice i vrisnula, "
Zar misli da æe se tako lako izvuæi? Reæi æu Chettiaru. Reæi æu starima u selu. Re
æi æu svima da si me silovao."
271
Anita iHgir
Zabio je prste u moju nadlakticu. "Nitko ti neæe vjerovati. Ti mo e misliti da si m
i jednaka, ali nisi. Ja sam Chettiarov neæak, brat njegove snahe, a ti, ti si sa
mo kuharièina kæer. Nitko se neæe usuditi da mi se suprotstavi."
Zastala sam na trenutak, pogoðena istinom u njegovim rijeèima. to da radim? Murug
esan je iskoristio trenutak mog mirovanja. Bacio me na zemlju, legao na mene i p
riklije tio svoje kukove uz moje. Ruke su mu se na le ispod moje suknje i zgulile ga
æice. "Ba kao gradska djevojka, zar ne? S gaæicama i grudnjakom? Voli ovo, zar ne,
mala kurvo?"
Osjetila sam kako me priti æe svojom te inom, osjetila njegov vreli dah, njegovu elju
 i potpuni prezir prema onomu to mi èini ... ovo se ne dogaða meni, govorila sam
sama sebi... dok su se njegova usta gostila na mojim grudima, njegove ruke stisk
ale moje butine, i kada je on divljaèki koljenima rastavio moje noge, zatvorila
sam oèi i pomislila - ovo je samo ru an san, uskoro æu se probuditi i ni ta od ovoga
se vi e neæe dogaðati ... i tada sam osjetila kako se zario u mene ispunjavajuæi
me s ogromnom boli, i suze su poèele teæi. Velike, ljepljive suze koje su se usp
jele istisnuti iz èvrsto zatvorenih oèiju.
U daljini èula sam povike. Bogi! Bogi! Iskre su letjele dok su palili veliku vat
ru. Cijela noæ æe pucketati suhim cjepanicama i o ivljenim granèicama. S mojom pro l
o æu moja buduænost je takoðer bila zapaljena iva.
... to sam trebala uèiniti? to bi ti uèinila? Sada znam ... Trebala sam otrèati u
Chettiarovo dvori te onakva izgrebana, s rastrganom odjeæom, zamr ene kose, s njegov
im sokovima i mojim koji klize niz noge, u as u oèima. Trebala sam prijetiti samou
bojstvom i zahtijevati pravdu. Trebala sam plakati i histerizirati i pokazati se
svijetu i Chettiaru kao rtvom ...
272
ensi(i /(upe
Oti la sam kuæi. Jedino o èemu sam mogla razmi ljati je to bi Amma rekla da sazna: Re
kla sam ti ... nikada me ne slu a i sada ti je ivot zauvijek uni ten ... tko æe te sad
a o eniti ... molila sam te da se pazi , da ne luta okolo po selu sama, ali ti nisi h
tjela slu ati ...
Okupala sam se. Potro ila sam cijeli sapun i veliku grudvu kokosovih vlakana koji
su se pretvorili u gnjecavu masu ... Strugala sam se neumorno poku avajuæi izbrisa
ti sve to mi se dogodilo, poku avajuæi zatomiti luðaèko lupanje u glavi... Ako se b
udem pretvarala kako se ni ta nije dogodilo, ni ta nije promijenilo, pretpostavila s
am da æe sve biti kao to je i bilom ...
U Chettiar Kottai vatra se umirivala. Seljani su jo uvijek stajali u dvori tu, nevo
ljni da priznaju sami sebe kako je uzbuðenje pro lo. Primijetila sam braæu i prokl
i-njala ih. Samo da su bili sa mnom. Samo da je Amma inzistirala da jedan od nji
h ide sa mnom.
Promatrala sam kako se vatra polako gasi. Miris paljevine se polako irio dvori tem.
Ni ta se nije promijenilo, uporno sam ponavljala. Kada odem u Vallore, bit æu u m
oguænosti potpuno ukloniti mangov voænjak i tog duha mesnatih apa iz mojih misli.
Jedino to mi trebaje jedan tjedan. Nakon toga nikada vi e neæu zakoraèiti u ovo se
lo, zaklela sam se.
Ali nakon jednog tjedna jo uvijek sam bila u Chettiar Kottai. Sujata Akka je poèe
la povraæati; odbijala je hranu i rekla kako je miris hrane tjera na povraæanje.
Oèi su joj poprimile boju turmerika i napokon kada je bacila par zrna ri e u mokr
aæu, i oni su po utjeli. Sujata Akka je imala uticu. I netko se trebao brinuti o Pr
abhu-papa.
Poslali su poruku u Vallore i kada su se braæa vratila, rekli su da je gðica K l
juta zbog daljnjeg zaka njenja. Slu avka koja ju je zamjenjivala nije bila zadovolja
vajuæa te je gðica K rekla da bih se trebala vratiti stoje moguæe prije.
273
Anita CAfair
Uzdahnula sam s olak anjem. Barem su me htjele nazad. Bojala sam se da neæu moæi z
adr ati svoj stari posao.
"Kako je Periaswamy? Jeste li ga vidjeli?"
"Kako bi mi mogli znati. Nije tamo bio. Mo da se razbolio. Mo da je oti ao nekoga posj
etiti."rekli su."Mo da je umro," govorila su njihova lica.
Gledala sam ih. Nije mi se sviðala pomisao kako Periaswamy nije bio tamo. Nije m
i se sviðala pomisao na privremenu slu avku. Nisam eljela da se bilo to promijeni. K
ada se vratim u Vallore, eljela sam da sve bude kao to je bilo. Na taj naèin moj iv
ot bi takoðer ostao nepromijenjen.
Nakon par tjedana, kada se Sujata Akka poèela oporavljati, ja sam se poèela osje
æati lo e. Èudna slabost koja bi me pratila cijeli dan. Sam pogled na hranu bi bio
dovoljan da osjetim muèninu. Bila sam bezvoljna i umorna. "Mislim da sam i ja d
obila uticu," rekla sam Ammi.
"Rekla sam ti da bude oprezna. Ali ti nisi htjela slu ati," Amma je primakla moje l
ice njenom. "Da li ti je urin ut? Oène jabuèice su ti jo uvijek bijele. Ako je utic
a, mora biti da je u ranoj fazi. Reæi æu djeèacima da odu potra iti listove kizhar
nella i napravit æu ti èaj. Pij ga par dana i bit æe ti bolje."
Dva mjeseca kasnije sam se probudila s bolom u trbuhu i vodenastom uæi u ustima.
Primijetiv i kako pripremam sol i ðumbir, mama se zaustavila krenuv i na posao i upi
tala me, " to nije u redu?"
"Osjeæam muèninu," rekoh si uæi ðumbir.
Amma me je èudno pogledala i iza la iz kuæe.
Nije mi bilo ni ta bolje. Lice mije problijedjelo. Kosa je potpuno izgubila sjaj,,
a sami miris Amminog pr enog senfa bio je dovoljan da povratim. Amma me je suoèila
274
enski kupe
jednog jutra. "Reci mi istinu," zahtijevala je. "Kada ti je bila posljednja mens
truacija?"
Zamislila sam se na tren i rekla, "Prije sedam tjedana."
Amma je sjela na pod i rukama pokrila lice. " to si napravila, ti zloèesta djevojk
o?"
"Ja nisam ni ta uèinila, Amma," poèela sam, upla ena daje pogledam u oèi.
" to misli time da ti nisi ni ta uèinila? Zar ne shvaæa da si trudna? Tko je on? Reci
mi, tko je to bio?"
"Amma, ja nisam uèinila ni ta lo e."
"Prestani se pretvarati. Kako mo e biti tako besramna? Reci mi, tko je on?"
Sjela sam na pod. Znala sam da se vi e ne mogu pretvarati kao da se ni ta nije dogod
ilo. Vi e nisam bila ona osoba od prije. Noæ u mango voænjaku se vratila da me pro
goni.
"Amma" rekla sam, prisiljavajuæi jezik da formira rijeèi. "Amma, nije ono to ti m
isli ."
I onda sam joj rekla svoju prièu. Svaki vrisak i drhtaj. O malom kamenu koji mi
je pritiskao kièmu dok je on le ao na meni. O vla noj rosi ispod mojih stopala i vla n
osti njegovih sokova koji su me ispunili. O mojim molbama i suludoj groznici s k
ojom su njegove ruke i usta lutale mojim tijelom. O tome kako me je ostavio da l
e im kao bezoblièna hrpa dok je oteturao u tamu. Kada sam zavr ila, u njenim oèima s
am vidjela samo sumnju. I nevjericu. Bio je u pravu, s gorèinom sam shvatila, go
rèinom koja me je tjerala da izletim iz sobe, pobjegnem od njenog pogleda. Nitko
mi neæe vjerovati, rekao je, i bio u pravu.
"Amma, sve to sam ti rekla je istina," jo jednom sam poku ala.
275
Anita Nair
"Silovao te je i ti nisi nikomu ni ta rekla. Èovjek ti ukrade djevièanstvo i ti mi
sli kako se ni ta neæe promijeniti ... Zar zaista oèekuje da ti povjerujem?"
Amma je plakala. Amma je bjesnila. Amma se onesvijestila. Amma je prijetila samo
ubojstvom. Amma je uèinila sve ono to sam ja trebala uèiniti one noæi kada me je
silovao.
"Reci mi, reci mi, ti, kurvo? Tko je to zaista bio? Zar misli da sam toliko glupa
da æu povjerovati kako je Murugesan uèinio ne to takvo ..."
Ali vi e ni ta joj nisam mogla ponuditi. Nikakvu utje nu èinjenicu kako je èovjek èiji
otisak nosim u svome tijelu netko iz sela. Tada bi ga stariji u selu prisilili
da me o eni. Ali èak ni starci iz sela nemaju toliko odva nosti da prstom poka u na Mu
rugesana i to je istina koju Amma nije mogla prihvatiti.
Potpuno oèajna Amma se povjerila Sujata Akki. " to da radim? Mo e li ti s njom razgov
arati i otkriti koga to ona titi? Mora biti da je netko potpuno neprikladan, mo da
kr æanin ili musliman."
I tada sam jo jednom za Sujata Akku ponovila dogaðaje te noæi. Tiho me je poslu ala
, ne prekidajuæi me niti jednom, i tada se okrenula mojoj mami. "Ja mislim da on
a govori istinu. Murugesan je prefrigana zvijer; kada me gleda, ja u njegovim oè
ima jedino vidim pohotu. I to gaje moglo zaustaviti da uèini ovako ne to? Osim toga
, dobro je znao da joj nitko neæe vjerovati, i ba se tako i dogodilo. Èak joj ni
ti ne vjeruje !"
Tada sam zaplakala. Ammino lice se iskrivilo od boli i privukav i me blizu, poèe z
apomagati. " to æemo sada?"
"Za to si to od nas krila?" Sujata Akka upita. "Da si napravila buku i plakala tad
a, ne to smo i mogli napraviti..."
"Ne znam. Nisam razmi ljala o posljedicama. Jedino to sam htjela je o tome ne misli
ti i na taj naèin sam htjela nastaviti ivjeti kao da se ni ta nije dogodilo," poku al
a sam objasniti.
276
enski kupe
"Ali zar ne vidi , nitko ti neæe vjerovati. Ne sada. Da si mi samo rekla one noæi
kada te je silovao, razgovarala bih
0 tome s Chettiarom i inzistirala da te Murugesan o eni."
"Akka, ja ne elim imati nikakve veze s tom odvratnom ivotinjom," rekla sam. "Radij
e bih umrla nego se za njega udala."
Amma je bijesno prasnula. "Èuje li je? Jesi li èula takvu aroganciju? Njena reput
acija, njen ivot je u krhotinama, a ona niti najmanje za to ne mari."
Oèi su joj sijevale poku avajuæi spaliti moju tvrdoglavost za koju je mislila daje
uni tila sav osjeæaj srama
1 samoodr anja.
"Tko æe te o eniti? Tvoj ivot je gotov i zavr it æe u blatu, ba kao ulièni pas sa svoji
m izmetom ... ni ta ti vi e u ivotu nije preostalo."
Ja sam toga bila svjesna. Znala sam da se moj ivot zaustavio na svom putu. Ali ni
sam htjela da ga on ponovno pokrene. "Ja odlazim, Amma," rekla sam. "Otiæi æu ta
ko da ti neæe biti osramoæena. Otiæi æu negdje gdje me nitko ne poznaje i ubit æu
se," rijeèi su istjecale bez ikakva napora. Èula sam ih stotinama puta prije, i
zgovorene mojim omiljenim filmskim junakinjama.
" to ti to govori ?" Amma je plakala, u asnuta vizijom vlastite kæeri sve oteèene i iz
baèene na rijeènu obalu; djeteta kojeg je samlio vlak daje ni roðena mati ne mo e
prepoznati. Poèela sam plakati. alila sam samu sebe, mamu koja je zaslu ila bolje i
zbog nevolje koja nas je zadesila.
"Dosta," Sujata Akka je uskoèila pla eæi se da bi netko mogao èuti. "Prestanite mu
èiti jedna drugu. Smislit æemo ne to."
Ali èak ni Sujata Akka nije mogla ne to uèiniti da spasi cijelu situaciju. Kao prv
o, njen mu je odbio povjerovati kako ja nisam bila krivac svemu ovome. "Ona ga je
morala izazvati i sada kada je trudna, izmislila je ovu prièu o silovanju. Sve
sama glupost, ako mene pita ."
277
Anita Nair
Ali kada je ona inzistirala, izgubio je strpljenje i rekao, "Dobro, vjerujem ti.
Murugesan ju je silovao. Ali, jesi li svjesna to od mene tra i ? Oèekuje li da prekin
em sve veze sa svojim bratom zbog jedne slu kinje, bez obzira koliko ti je ona dra
ga? elim da se ogradi od ovoga svega ... je li ti jasno? Nemoj se mije ati u ovu zbr
ku. Neka se sami snaðu."
I na kraju, Sujata Akka nije ni ta uèinila. Pozvala je moju mamu i bespomoæno joj
objasnila. "Moj suprug mi ne dozvoljava da sluèaj spomenem Chettaru. Naredio mij
e da se vi e u to ne mije am. Ja znam istinu, ali ne mogu ni ta uèiniti."
Amma je poèela plakati. Nije plakala glasno, nije iskrivljavala lice u grimasu,
nego je dozvolila neprekidnoj struji slane predaje da iz nje teèe.
"Nemoj sada ponovno poèinjati. Jedino to sam rekla je da ne mo emo spominjati Murug
esanovo ime. Ali postoje neke druge stvari koje mo emo napraviti." Sujaka Akka nje n
o reèe. "O ovome nitko drugi ne zna osim moga mu a, ali on o tome vi e neæe govoriti
. Mora je negdje poslati i prekinuti trudnoæu. Kada se vrati, po alji je nazad u Va
llore. Govorila mije kako su te doktorice voljne daje koluju. Neka zavr i kolu. Orga
nizirati udaju æe biti veoma te ko. Niti jedan mu karac neæe je htjeti za enu s izgub
ljenom nevino æu, pa èak i ako bismo to dr ali kao tajnu, to ako kasnije sazna? Tada
æe je napustiti. Ali ako ima posao, to æe zamijeniti suprugovu za titu."
... Suprugovu za titu! Sva sam se naje ila od te fraze. Niti Sujata Akka niti moja m
ama nisu imale mu eve koji su se o njima brinuli. Chettiar se brinuo o Sujata Akki
-nim potrebama, a Amma se brinula o samoj sebi. Mu karci u njihovim ivotima nisu uè
inili ni ta, ali ipak za njih potpuna ena je bila ona koja je imala mu a. Sve
278
enski kupe
ostalo je bilo manje va no. Ali ja sam tada bila veoma mlada i te misli su se kovi
tlale okolo kao komadi paukove mre e u zraku. Nisam dovoljno znala da bih o njima
dobro razmislila, ali i da jesam, oni bi to opet smatrali arogancijom ...
Periamma. Mamina teta je bila veoma stara s ogromnim zlatnim nau nicama koje su jo
j svojom te inom razvukle u i skoro do ramena, i s ustima obojenim u crveno zbog kon
stantnog vakanja betelovih listova. Kosa joj je bila srebrna i svezana u èvrst èv
or. Uvijek je nosila bijeli sari na starinski naèin, jako zategnut da prekrije o
pu tene grudi tako da nije bilo va no to nije nosila grudnjak.
Periamma je ivjela u malom selu zvanom Arsikup-pam, blizu Salema. Bila je udovica
i ivjela je sama. Dva sina su joj bili vojnici i stacionirani u nekim sjevernim
pokrajinama. Nakon èetiri godine neprekidne su e morali su napustiti svoju zemlju
i naæi neki drugi izvor zarade. Za mlade ljude kao to su oni, samo sa srednjom kol
om, jedini izvor je bila vojska gdje su dobro razvijeni mi iæi i volja za te kim rad
om bili dovoljni da im osiguraju mjesto. Periammine kæeri su bile udane i ivjele
su negdje drugdje. Amma se obratila Periammi jer nije imala nigdje drugdje da id
e. Osim toga, Periamma je uvijek znala to treba raditi.
Putovale smo zajedno, moja majka i ja, u Arsikuppam. Tihim glasom Amma je objasn
ila to se dogodilo, dok sam ja u neprilici sjedila spu tene glave. Svi su oèekivali
da æu biti posramljena. Nisam osjeæala stid; bijes, poni enje, ali ne i stid ...
Primijetila sam da me Periamma promatra. Kada sam uhvatila njen pogled, ugledala
sam simpatiju. Ili je to bilo sa aljenje?
279
Anita Ngir
Periamma je bila snala ljiva i jaka. Bila je majka mnogobrojne djece. Nije vjerova
la u doktore i bolnice. Ona æe se pobrinuti o svemu, rekla je. Osim toga, vanjsk
i svijet nije bio poznat po svojoj diskreciji. Tisuæe jezika i milijun razlièiti
h viðenja istog dogaðaja - to se dogodi ako netko tra i pomoæ vanjskog svijeta.
Amma se vratila uvjerena. Djeèaci su doma ostali sami i pitali bi se to se dogodi
lo ako bi Amma ostala du e. Periamma æe to srediti, Amma reèe.
I jeste. S kri kama zlatno ute papaje i peèenim se-zamovim sjemenkama umotanim u lje
pljivi ladoos sirup. Sa zelenim currvjem kuhanim pa zatim pr enim sa senfom. Sa sm
olom divlje biljke koja je rasla u dvori tu. "Pogledaj ovo," Periamma reèe pokazuj
uæi mi biljku koja je svugdje rasla, u mom selu i u njenom. Biljka bezazlena izg
leda s mesnatim listovima i cvjetovima u obliku zvijezde boje izblijedjele tinte
.
Pariamma je slomila mesnatu, gumastu stabljiku i iscijedila mlijeènu tekuæinu. "
Ovo æe potpuno uni titi i- ak koji u tebi raste," rekla je.
Svaki dan smo èekale da poènu grèevi. Da mr nja iz mene iskapa. Da bol istrune i o
èisti se. Svaki dan smo èekale. Nakon est tjedana jo uvijek sam bila trudna.
" to æemo sada?" Amma je pitala sljedeæi put kada je do la u posjetu, s brigom koja
joj je borala lice u lice starice.
"Rodit æe se mrtvo. Niti jedan fetus ne mo e pre ivjeti sve ovo i ostati ivo," Periam
ma je rekla.
"Ali jo uvijek je ivo. Toliko bar znamo. Mo da bismo je trebali odvest u kliniku da
tamo pobaci."
"Pa jesi li luda? Zar eli da cijeli svijet o ovome zna?"
"Ako se dijete rodi ivo, cijeli svijet æe ionako znati," rekla sam, iritirana nje
nim upornim odbijanjem da odemo u kliniku.
280
enski kupe.
"Ako se dijete rodi ivo, mo ete ga ostaviti sa mnom. Ja æu se o njemu brinuti. Prav
it æe mi dru tvo u mojoj starosti. Ali vjerujte mi, neæe se roditi ivo," Periamma r
eèe trpajuæi u usta betel listove i prekidajuæi bilo kakvu daljnju diskusiju.
Amma se vratila kuæi, a ja sam nastavila s èekanjem da ono umre.
Periamma se nije brinula kada je postalo vidljivo da sam trudna. Od samog poèetk
a je dala do znanja kako sam ja napu tena ena. Moj mu , rekla je svima, napustio me j
e zbog druge ene. "stoje i istina," rekla je kada je ugledala grimasu na mom licu
. "On te je napustio, zar nije?"
"Na ovaj naèin nitko o tebi neæe misliti ni ta lo e," do-dala je.
"Pa zar ne mo emo to isto reæi u bolnici," pitala sam. "Jo uvijek sam trudna samo è
etiri mjeseca."
"Mogli bi, ali u bolnici æe pitati za detalje i imena. Tvo-je ime. Mu evljevo ime.
Tvoju adresu. Najbli u rodbinu. Zar svima eli reæi tko si? Napravit æemo to na moj
naèin. Tako nitko neæe biti povrijeðen." Periamma se hladila ustrim pokretima ruk
e.
Vruæina nam je izjedala ko u i isparavala se kroz pore. Bio je svibanj. Najvruæi m
jesec u godini. Vruæina je pr ila zemlju i uni tavala povjetarac. "Ovo ljeto je najg
ore otkako me sjeæanje slu i," Periamma je rekla dok sam ja vodom polijevala podov
e nadajuæi se da æu tako rashladiti sobe. "Mo da æe ova vruæina uspjeti to ostalo n
ije," reèe.
Mjesec dana kasnije mi smo odustali. Dijete je i dalje u meni ivjelo. to sad, pita
la sam se.
Pritisnula bih dlan na svoj trbuh. Odlazi. Ostavi me. Ne elim te, govorila sam ov
om svom djetetu. Stvorenje bi se u trbuhu trznulo. Trbuh je polako rastao. Umri,
umri, molila sam se.
281
Anita 9\[gir
Porodila sam se mjesec dana ranije. Bolovi su poèeli s dvije eljezne ake koje su d
opuzale iz donjeg dijela kième i povukle kost kukova, nastojeæi ih razdvojiti, d
ok je istovremeno ogromno stopalo unutra pritiskalo, stezalo, guralo, tjerajuæi
me da grizem usne da bih zatomila bol ... Periammine oèi su se suzile i poèela j
e klimati glavom. "Rekla sam ti," govorila je. "Rodit æe se mrtvo."
Periamma je ostala bdjeti pokraj mene i kao u nekom divovskom valu izletjelo je
iz mene. Kroz bol, i olak anje znajuæi da vi e neæe biti bola, zaèula sam plaè. Sna ni
vrisak.
Kroz izmaglicu vidjela sam zadovoljstvo u Periam-minim oèima i znala da je ona o
vo planirala od samog poèetka. Tako da su sve oni napici kojim je Periamma treba
la sastaviti komadiæe mog razorenog ivota bili ni ta vi e od obiène prevare. to su man
je opasni njeni napici izgledali, to ih je ona vi e predstavljala kao djelotvorne
i jake.
"Za to? Za to?" plakala sam.
Dr eæi bebu uz svoje grudi, rekla je, "Ja nisam tra ila da bude stvoreno, ali sada k
ada je ovdje, tko smo mi da se igramo boga i oduzmemo mu ivot?"
Pogled na vlastito dijete; osjeæaj dr anja svog djeteta u rukama - Periamma se nad
ala da æu tada po eljeti svoju bebu. Ali ona me nije dovoljno dobro poznavala, a n
iti snagu mr nje.
"Stavi bebu na svoje grudi. Pusti ga da sisa. Tako æe se povezati s njim iako je
pupèana vrpca prekinuta," Pe-riamma reèe pru ajuæi mi bebu.
Okrenula sam se. "Ne", rekla sam. "Veæ sam ti kazala da s njim neæu imati nikakv
e veze. Jo uvijek nije kasno. Ubaci neolju tenu ri u u njegovo grlo. Zavrni mu vrat.
Ubij ga."
282
ens/(i /(upe
Perriamma je èvrsto prihvatila bebu na svojim grudima i buljila u mene ne vjeruj
uæi vlastitim u ima. "Ti si zla djevojka i ne zaslu uje ga," rekla je i iza la iz sobe.
Buljila sam u plafon i osjetila kako mi suze ispunjavaju kutove oèiju i padaju u
kosu. Za to nitko nije mogao razumjeti kako se osjeæam?
Stigla je Amma. Amma æe biti realnija. Reæi æu joj da æemo ostaviti dijete s Per
iammom. Na kraju krajeva, ona je ponudila da æe ga zadr ati ako se rodi ivo.
"Uzmi ga sa sobom," Periamma reèe. "S vremenom æe ga zavoljeti. Jednog dana kada
tebe vi e ne bude, i ona ostane bez ikoga na svijetu, on æe biti tu ..."
"Amma, ja ga ne elim. Trebala si me odvesti u kliniku na pobaèaj. Za sve ovo je o
na kriva. Prevarila nas je," rekla sam upiruæi prstom u Periammu. Vidjela sam ka
ko je Amma poèela te ko disati u oku. To nitko nikada nije rekao starijoj osobi.
"Ona je znala da æe se beba iva roditi, ali nas je dr ala u uvjerenju da se ona o s
vemu pobrinula. Neka ga ona zadr i. Ili neka ga nekomu da, mo e uèiniti to god eli. Ja
ga ne elim blizu sebe."
Ni ta od toga to sam rekla Amma nije èula. Periamma je znala kako æe je uvjeriti i
njih dvije su odluèile da dijete predstave kao dijete nekoga roðaka. Siroèe, èij
i su roditelji poginuli u prometnoj nesreæi, i tko nema nikoga bli njeg do Amme.
Promatrala sam ene dok su se o njemu brinule. Za njih, on je bio beba koju je tre
balo paziti i maziti. Za njih, on je bio nevin. Za njih, on je bio moja potpora
u buduænosti.
A to danas? Moj ivot... kako mogu zaboraviti to se dogaðalo dok je u meni rastao, k
ao podsjetnik na to kakav je moj ivot na kraju ispao ...
Vratila sam se u Vallore. Kuænoj pomoænici koja me je zamjenjivala su prona li nek
i drugi posao, a ja sam
283
Anita 9{gir
se vratila u kuæu kao da se ni ta nije dogodilo. Èekala sam da gðice zapoènu razgo
vor o mom daljnjem kolovanju. Ali nisu.
Njihov ivot se takoðer promijenio. Gðica V vi e nije izgledala tako sretna i osjeti
la sam napetost meðu njima. Ponekad noæu gðica V je zakljuèavala svoja vrata i g
ðica K bi tiho kucala, zovuæi, "Viv, ja sam, Viv, otvori vrata ..."
Ali gðica V se ili pretvarala da spava ili je zaista spavala. Gðica K bi se vrat
ila u svoju sobu i ponekad bih na sebi osjetila njen pogled. Sada sam znala za to
su trebale jedna drugu: za ljubav - usne, isprepleteni prsti, spojeni jezici ...
Pomislila sam kako me je jedan monstrum silom uzeo u voænjaku manga i rekla sama
sebi da ono to su ove ene èinile nije ni ta lo e. Ni ta ne mo e biti gore od onoga to s
eni dogodilo. Ni ta ne mo e biti gore od mu karca koji siluje enu.
Tada mi je bilo devetnaest. Svi moji snovi su postali pepeo, a osjeæaj koji je p
revladavao u mojim ustima bio je gorèina. Oèi su mi bile prekrivene slojem samos
a a-ljenja i to se dobro vidjelo. U mom hodu, pona anju, na mom licu ...
Noæi su mi bile ispunjene stra nim snovima. Skoro svaku noæ probudila bih se vri teæ
i. Gðica V mije donijela neke tablete. "Uzmi jednu svaku noæ prije nego to poðe le
æi," rekla je.
Gðica K se nije slagala. "Poèinje s neèim to æe onda uvijek trebati da bi mogla za
spati."
"Ne budi tako licemjerna," prasnula je gðica V. "Znam to radim. Treba joj pomoæ.
Zar je nisi èula kako vri ti u snu svaku noæ? Zar misli da je to normalno?"
"Ja ne porièem da joj treba pomoæ. Ali ovo," gðica K reèe. Pokazujuæi na male bi
jele tablete, "to nije pomoæ. To æe stvoriti vi e zla nego to ti misli ."
284
enski kype
Nisam marila stoje gðica K rekla ili mislila. Uzela bih jednu tabletu prije spav
anja i spavala kao da sam mrtva. Nikakvi snovi nisu proganjali moj um; ni ta me ni
je moglo dotaæi. Ujutro, kada bih se probudila, ruke i noge su mi bile te ke, kao
da su bile ispunjene eljeznim ipkama. Oèni kapci su mi bili poluspu teni, a letargij
a me nije pu tala cijeli dan. Jedino to sam eljela je leæi i spavati. Vjerojatno je
to bio razlog za to nisam primijetila znakove koji su tako oèigledno govorili da u
na em kuæanstvu ne to nije u redu.
Gðica V je odlazila natrag u Englesku i gðica K je zbog toga bila nesretna. Èula
sam ih kako se cijelo vrijeme svaðaju, tada bi gðica K izjurila iz sobe ljutita
lica dok je gðica V sjedila u svojoj sobi i trgala papir.
Periaswamy je nestao. Nitko nije znao to se s njim dogodilo. Vrt je izgledao divl
je i pun korova, i dok sam èekala da se on vrati, zalijevala bih i plijevila pok
u avajuæi ga zamijeniti.
"Gdice K, ru e bi se morale podrezati," rekla sam jednog dana. Digla se sa svoje s
tolice i oti la u vrt s vrtnim karama. Tiho je potkresivala ru in grm dok nije bio sa
mo tridesetak centimetara visok. Tada je uzela lopatu i kopala oko biljke sve do
k njen korijen nije ostao potpuno razotkriven i smrskan ...
"Kate, to je s tobom?" Gðica V se derala s prozora.
"Ti", reèe. "One su bile za tebe. Ne elim ih vi e ovdje da me na tebe podsjeæaju."
"Gðica V se sklonila s prozora. Kada je ru in grm bio potpuno uni ten, gðica K se vr
atila u kuæu.
Par mjeseci, nakon stoje gðica V oti la, gðica K me je pozvala i rekla, "Mari, ja
napu tam Vallore. Odlazim u Bangalore raditi u onda njoj bolnici. Bi li eljela da ti
pronaðem neki drugi posao ovdje u Valloreu?"
285
Anita 9{gir
"Gðice K, a to mislite o kolovanju za rad u bolnici? Ja sam se nadala da æete me p
reporuèiti kao to ste obeæali."
Gðica K je gledala u pod i rukama napravila kompliciranu gestu. Ah, to, kao da s
u ruke govorile. Uzdahnula je, "Neæu ti s tim moæi pomoæi. Ne mislim da si ti pr
ava osoba za taj posao."
"Za to? Je li to zato to sam neudana majka?"
"Promijenila si se, Mari. Na poèetku, kada si ovdje stigla, mislila sam da si sa
vr ena za taj posao. U tebi je bilo toliko radosti; elje da udovolji drugima. Iz teb
e je ne to sjajilo to me je navelo da pomislim da æe dovesti svjetlo u one odvratne
bolnièke odjele. Ali ne vi e."
"Posao bolnièarke je te ak i nezahvalan. Mora biti potpuno naèisto sa samom sobom d
a bi mogla dobro obavljati svoj posao. I vi e od svega, mora imati samilosti. A ti
..." lice gðice K je bilo blijedo od napora da izgovori te ru ne rijeèi.
"Zar vi optu ujete mene zbog ovog to sam postala?"
"Ne, ali ..."
"Nisu svi u bolnici fini i plemeniti," rekla sam.
"Ja to znam. Samilost je veoma podcijenjena vrijednost, ali samo ondje gdje ima
samilosti, mo e biti i za-cjeljenja."
"Ja bih voljela sebe uvjeriti kako je ovo samo faza. Da æe jednog dana ponovno po
stati ona osoba koja si prije bila; da æe otiæi svom sinu i prihvatiti ga kao svo
ga. Svih ovih dana ja sam oèekivala da mi o njemu isprièa . Mislila sam da æe ga po e
ljeti vidjeti. Alija ovdje vidim enu koja se pretvara da se njen ivot nije promije
nio. Kako mogu ne primijetiti kakva si osoba postala? to se dogodilo s tobom, Mar
i?"
Napravila sam grimasu. to se to sa mnom dogodilo? Pitaj boga. Pitaj Brahmu koji j
e napisao moju sudbinu.
286
enski kupe
... Ja sam bila obuèavana u oèajavanju. Oèajanje je tako lako do lo, mojoj majci i
meni. I mi smo ga prihvatili jer smo same sebi rekle da smo dobile to nam je bil
o suðeno. Ali Amma je odredila maksimum oèaja koji mo e prihvatiti. Ja sam bila ta
koja nije podigla nikakve za titne ograde. Ponekad mislim da sam se toliko navikl
a na oèaj da èak i kada bi od mene odlazio, ja bih ga povukla natrag sebi. I kad
a bi mi prilazio, umjesto da navuèem za titni oklop ili se sakrijem, ja bih ga doè
ekala irom ra irenih ruku ...
Chettiar je umro i kuæanstvo se poèelo raspadati. Raje-endran Anna se odselio u
Kancheepuram i Ranganat-han Anna je ostao u Madrasu. Sidhar Anna i Sujata Akka s
u naslijedili Chettiar Kottai. Sa svojim tornjevima, dugim hodnicima, kripavim vr
atima, bunarima bez dna i luðakinjom u zapadnom krilu.
"Kada bih se samo mogla osloboditi te bolesti," Sujata Akka je kukala. Kada bi b
ar umrla, znam daje mislila.
"Ona je stara, ali demoni u njoj s godinama postaju sve gori. Vivadu je vi e ne mo e
paziti. Ka e da eli otiæi. to da radim? Ne mogu je zatvoriti u ludnicu: moramo se o
njoj brinuti i treba nam netko mlad i jak." Sujata Akkine oèi se zaustavi e na mo
jim. "Hoæe li nam se vratiti, Marikolathu?"
Klimnula sam glavom. Nisam eljela ivjeti u kuæi s djetetom. Nisam eljela gledati za
dovoljstvo u oèima braæe - ili èuti njihovo pametovanje. Otkako su braæa poèela
zaraðivati, mama je napustila svoj posao i potpuno se posvetila odgajanju djetet
a. Ako bih se vratila i ivjela s njima, Amma bi od mene oèekivala da èinim sve te
stvari za djeèaka umjesto nje. Nije se prestala nadati da æu ga prihvatiti jedn
oga dana.
Buljila sam u svoja stopala. Gðica K je bila u pravu, pomislila sam. Mora da izg
ledam nepokolebljiva i
287
Anita 9{gir
beskompromisna; nesposobna za bilo kavu samilost i nje nost, savr en èuvar za ludu en
u.
"Morat æe ivjeti u kuæi. Netko tu mora biti cijelo vrijeme da na nju pazi," Sujata
Akka je dodala.
Amma je bila bijesna. Lupala se dlanom po èelu i vikala, "Za to nisi ostala u Vall
oreu? Bolje je i prati neèije prljavo donje rublje nego se brinuti o luðakinji,
pa èak i ako nema puno posla. Ona je opasna, zar to ne shvaæa ?"
Slegnula sam ramenima. "Ja se ne bojim. Osim toga, dobro plaæaju."
Amma mije pri la bli e, "Hajde, priznaj, do la si da bi bila bli e Muthuu. Zato si prihv
atila ovaj posao. Jesam li u pravu?"
Amma nikad nije odustajala. Mislila je da æu jednog dana zavoljeti to dijete na
kojeg je sami pogled bio dovoljan da mi pozlije. Nazvala gaje Muthu, njen rijetk
i biser. Ja sam ga zvala "to". Ali Amma se nikada nije prestala nadati.
"Molim te, Amma," rekla sam, di uæi se s poda gdje sam sjedila. "To nema nikakve v
eze s ovim. Ponekad mislim da ludim i ako provedem vrijeme s luðakinjom, mo da æu
nauèiti kako da zauzdam vlastito ludilo."
Amma je te ko popustila. Podigla je oèi prema nebesima i promrmljala, "Kada æe mi p
okazati malo milosti?"
Sljedeæih nekoliko godina je pro lo kao u izmaglici, potpomognutoj tabletama koje
mi je propisala gðica V. Poveæala sam dozu na dvije tablete prije spavanja i na
taj naèin èuvala pristojno odstojanje od onoga to se oko mene dogaðalo.
Svaki dan je bio ba kao i dan prije. Nikakvih iznenaðenja. Nikakvih dogaðaja koji
bi me rastresli iz stanja transa u koji sam polako utonula. Ponekad, taj debeli
veo, kao magla koja je omotavala moj um, bi se rastvorio
288
enski /(upe
i ja bih primijetila prolazak vremena na bratovi]evim licima. Vidjela sam da su
se o enili. Da su se njihovi brkovi izvijali s ogorèenjem kada bi me vidjeli u kuæ
i. Da nisu eljeli da se njihove ene dru e sa mnom. Vidjela sam kako se izmjenjuju go
di nja doba. Saznala sam da je dijete krenulo u seosku kolu. Vidjela sam da godine
nisu tedjele nikoga kada sam vidjela mamu kako hoda sa tapom i ali se na konstantnu
bol u leðima. Ali jedino to sam trebala uraditi je trepnuti i vratila bih se nat
rag odakle sam dolutala. Tihi, sivi svijet gdje se ni ta ne mijenja i gdje sam zna
la tko sam. Èuvarica lude ene.
Svako jutro bih probudila Chettiar Ammu i poku avala je nagovoriti da ode u kupati
lo. Nekada bi tiho prala zube. Drugim danima je odbijala to uèiniti ili bi to èi
nila tako estoko da sam se brinula da æe joj i onih par preostalih zuba ispasti.
Onda bih je okupala. Deset kanti hladne vode je trebalo isprazniti na njenu glav
u; da joj se organizam odr i rashlaðen, travar je rekao. Tada bih je izbrisala i p
omogla joj da se obuèe. Sujata Akka je odluèila da su sariji nepraktièni tako da
je Chettiar Amma, koja je uvijek nosila samo najfinije svilene i pamuène sarije,
sada nosila kao stara angloindijka duge smeðe-sive ogrtaèe.
Ponekad Chettiar Amma je bila vesela i pona ala se kao djevojèica zahtijevajuæi cv
ijeæe u kosi koja je bila odrezana do uha. Ponekad bi odbila nositi bilo kakvu o
djeæu i okolo hodala gola. Beba s opu tenim grudima i sme uranim trbuhom, naborane s
tra njice, puzala je okolo, igrajuæi se sa svojim izmetom i gaðajuæi me hranom. Do
zvolila sam joj da bude to god je htjela.
I nismo bile toliko razlièite. U svojoj bolesti tako je bje ala od dugog èeliènog
lanca koji ju je prikovao za ovaj svijet. U snu, ja sam bje ala od djeteta koje je
raslo u majèinoj kuæi.
Jednog vla nog popodneva u listopadu Chettiar Amma je napokon uspjela pobjeæi od s
voje bolesti i lanca.
289
Anita 9{gir
Kada sam oèistila zapadno krilo, oti la sam do Sujata Akke. " to æu sada raditi?" up
itala sam
"Nemoj otiæi. elim da ostane ovdje. Pronaæi æu ne to za tebe," rekla je.
"Ja neæu zamijeniti mamu u kuhinji. Neæu biti druga Rukmini Akka. Ja neæu mesti
dvori te i èistiti tale. I sada kada je Prabhu- papa u internatu u koli, ne trebam m
u vi e kao dadilja. Stoje vi e preostalo za mene?" upitala sam.
Sujata Akka me je zami ljeno pogledala. Osjetila sam da me ne eli pustiti da odem.
Na mnogo naèina, ja sam bila jedina veza s pro lo æu. Od vremena kada je jedino treb
ala biti snaha u kuæi i ni ta se vi e od nje nije oèekivalo. "Ti æe biti moj asistent
- moje oèi i moje u i. Tvoje ruke æe dosegnuti gdje moje ne stignu. Tvoja stopala
æe gaziti gdje moja ne mogu. Da li razumije ?"
S nevjericom sam u nju buljila. Da lije zaista mislila to ja mislim daje mislila?
 Ona je htjela da ja zauzmem njeno mjesto. Ona je htjela da ja budem njen zamjen
ik.
"Jesi li sigurna?" upitala sam. Gledala me je jedan dugi tren i rekla, "Da."
Klimnula sam glavom za pristanak.
Amma se nije slo ila. Znala sam da neæe. " to ona misli tko je? Kraljica? Kakav je t
o posao? Koja normalna ena bi dozvolila drugoj da joj vodi kuæanstvo? Njen asiste
nt!" Amma je prezirno gunðala."Ako mene pita , trik je pronaæi posao u kome si nez
amjenjiv ... a stoje ovo? Sve æe ovo lo e zavr iti."
Tada je obrisala lice i s njim svoje manire. Glas joj je omek ao dok mi se ulagiva
la, "Zar ne eli da vidi Muthu? Vratit æe se iz kole za par minuta. Veoma je dobar uè
enik i upravitelj ka e, kada doðe vrijeme, da bi ga trebalo poslati dalje na kolova
nje u Kancheepuram."
290
ensfq. kupe
"Ne, rekla sam. Ne elim ga vidjeti. to se mene tièe, moja du nost zavr ava s novcem ko
ji dajem za njegovu skrb. Nemoj oèekivati ni ta vi e."
"Ali to je tako neprirodno," Amma je plakala. "On je tvoj sin bez obzira koliko
ti to poricala. Vidim te s Chet-.iarovim unukom i tako se naljutim. Kako mo e volje
ti neèije tuðe dijete, a ne svoje?"
Moj ivot je bio onakav kakvog sam ga ja odredila. Nastavila sam spavati u zapadno
m krilu. Vi e sam voljela njegovu izoliranost nego buku u glavnoj kuæi. Dani mi ni
su imali nikakav redoslijed; radila sam sve to je od mene Sujata Akka tra ila. Nisa
m bila nesretna. Noæu, tablete bi mi pomogle da se uvuèem u tamnu rupu u kojoj b
i se skupila sve do dolaska jutra koje bi me s ubodima svojom dugom metlom prisi
lio da otvorim oèi.
... Godinu dana kasnije sam otkrila kako su krhki zidovi mog tihog zadovoljnog iv
ljenja. Godinu dana kasnije upala sam u razuzdani vrtlog emocija.
"Je li ti dosadno? Da li zaista eli da nastavim? Ako. eli , moram te upozoriti da se
neæe slo iti s ovim to se sljedeæe dogodilo."
Nije me stid. Nije mi ao. Ne osjeæam nikakvu krivicu. Uèinila sam ono to sam misli
la da moram. A i ako je od svih tih emocija neka i prisutna, to je onda ljutnja.
to sam sebe tako malo cijenila ...
Sujata Akka je tada imala trideset i sedam godina. Poznavala sam je sedamnaest. t
o znaèi daje bila udana vi e od devetnaest godina. Ali imala je samo jedno dijete.
Kao i svi ostali i ja sam se pitala za to. Sve do onoga dana kada mi je dopustila
da èitam iz njenih oèiju i podsjetila se gðica iz Vallorea ...
291
Anita Nair
Svakog popodneva Sujata Akka i ja smo zajedno gledali TV. Na krovu je bila satel
itska antena koja nam je omoguæavala gledanje sedam razlièitih kanala. Za mene t
o je bilo kao posjedovati privatnu kino salu.
Chettiar kuæa je kupila televizor prije mnogo godina. Stajao je u velikom holu i
rijetko se koristio, mo da tri puta tjedno. Nedjeljni film, muzièki program petko
m naveèer i jedan drugi program srijedom naveèer.
Ali kada je umrla Chettiar Amma i Sujata Akka postala nova Chettiar Amma, ona je
sve promijenila. Stari, te ki namje taj je zamijenjen modernim, na prozorima su obj
e ene zavjese i stari televizor je zamijenjen novim.
Sujata Akka ga je smjestila u holu na katu i gledala gaje kad god je htjela, i m
enije dozvolila da ga gledam s njom.
Smanjila sam dozu tableta za spavanje. Dani mi vi e nisu prolazili u izmaglici. TV
mije tijekom dana okupirao um. Nisam imala potrebu spavati preko dana. Udebljal
a sam se, a tamni podoènjaci su postepeno nestali. Ne znam to su ostale sluge o m
eni mislile, a i nije mi bilo stalo. Ionako se s njima nisam dru ila. Jo jednom, ka
o i prije sedamnaest godina, moj svijet se vrtio oko Sujate Akke i to mi je bilo
dovoljno.
Oko dva popodne Sujata Akka bi postala pospana i ja sam znala to trebam èiniti. O
ti la bih u spavaæu sobu, navukla zavjese, ukljuèila ventilator i preklopila pokri
vaè tako daje ona samo morala leæi. Dok bi ona spavala, ja bih smanjila ton na t
elevizoru i gledala film. U èetiri i petnaest bih je probudila, ona bi se okupal
a i obukla sari koji sam za nju pripremila. Sujata Akka vi e nije bila ljepotica s
vje eg lica kao kada je prvi put stigla u Chettiar Kottai, ali je i dalje bila veo
ma lijepa.
Jednog popodneva dok sam joj pospremala sobu, rekla je, "Donesi prostiraè i lezi
. Hajdemo razgovarati."
Sujata Akka je bila usamljena. Znala sam to. Shridar Anna je uvijek bio zauzet i
li je bio na slu benim puto-
292
>ensf(i /(upe
vanjima, a Prabhu-papu su poslali u privatni internat u Ootyu. Nije bilo nikoga
s kim bi mogla razgovarati. Ako bi postala bliska s drugim enama, znala je da bi
to iskoristili i od nje poèeli tra iti usluge. Nije imala nikog drugog osim mene.
Nije mi smetalo da se obratila meni jer nije imala nikakvog drugog izbora.
Le ala je na strani, okrenuta prema meni i rekla okli-jevajuæim glasom, "Reci mi p
onovno o gðicama. Reci mi to si vidjela."
Zastala sam na trenutak, a onda joj isprièala o njihovoj èudnoj ljubavi i kako s
u izgledale kada su bile zajedno, kao da im ne treba nitko drugi na svijetu. Kao
i o fizièkom zadovoljstvu koje su pru ale jedna drugoj.
Sujata Akka je buljila u plafon i upitala, "Da li se ikada upita kako to izgleda
kada si s mu karcem?"
"Ja sam bila s mu karcem. Zato sam ovdje, a jedno dijete raste u maminoj kuæi."
"Nisam tako mislila. U svim filmovima koje gledamo toliko govore o ljubavi. Svi
njihovi dijalozi, pjesme koje pjevaju, kada bi sve te junakinje znale to dolazi p
oslije."
" to dolazi poslije?" okrenula sam se na drugu stranu da bih joj mogla vidjeti lic
e.
"Ono to dolazi kasnije je odvratnost. Kada mi se pribli i, imam osjeæaj kao da mi g
u ter gmi e po ko i. Alija zatvorim oèi i pustim ga da radi to god eli. Znam da ide i dr
ugim enama, ali ako ga ne pustim k sebi s vremena na vrijeme, pronaæi æe ljubavni
cu kao stoje i njegov otac, i epuriti se s njom ispred mog nosa. Svake noæi kada
poðem leæi, èekam njegov dodir. Tek kada se on okrene na svoju stranu i zaspe, i
ja mogu zaspati."
"Marikolanthu, ponekad se brinem da sa mnom ne to nije u redu. to ako poludim kao i
njegova majka? Je li je mo da ova odvratnost prema fizièkom dijelu braka odvela u
ludilo? Je li to mo da kakvo prokletstvo u ovoj kuæi?"
293
Anita iHgir
"Sujata Akka," rekla sam, di uæi se da bih mogla sjesti pokraj kreveta,"ne budi lu
ckasta. S tobom je sve u redu."
Spustila sam dlan na njen trbuh. "Evo ... osjeæa li sada kao da ti gu ter gmi e po ko i
?"
"Ne, ali ..."
I tada, njene oèi su srele moje i u njima sam vidjela glad. Tako usamljene oèi.
Frustriranu elju. Takvu potrebu ... Pomislila sam kako su oèi gdice K pratile gði
cu V. Poèela sam shvaæati da su Sujata Akkine oèi bile ispunjene istom èe njom koj
a je tjerala gdicu K da tra i gðicu V. Ali gdje æe ona pronaæi nekoga kao to je gði
ca V?
Nakon toga svakog popodneva kada smo Sujata Akka i ja razgovarale, uvijek bismo
se vraæale na istu temu i ja sam potpuno sigurno znala da Sujata Akka nije osjeæ
ala odvratnost prema dodiru, osjeæala je odvratnost prema mu kom dodiru. Jesam li
i ja bila takva? Pitala sam se.
Nisam znala. Osjeæala sam se kao da sam umrtvila apsolutno sve osjeæaje ispod tj
emena, tako da sam se osjeæala ivom jedino kada bi mi netko prstima pro ao kroz kos
u. I tako jednog popodneva kada mi je Sujata Akka prstima pro la kroz kosu, ja sam
osjetila polagano buðenje èula.
Nisam znala to radim. Jedino znam daje do lo dobrovoljno, nekako u smislu da time m
ogu odstraniti bol, ispuniti u njoj elje ... Dlanom sam joj milovala dojku. Drugo
m rukom sam je polako okrenula i nje no prstima pre la preko njene kième ...
Mrmljanjem je pozdravila moj dodir. "Ima takvu magiju u svojim prstima."
Polako sam poveæala pritisak i osjetila kao se je i pod mojim prstima. "Volim kada
me dodiruje ," reklaje i ja sam znala da æe to biti sve to æe ikada reæi o svojim
osjeæajima.
294
enski kupe
Kako je lako zadovoljiti enu. Ona tra i tako malo, samo daje tretiraju kao po eljnu en
u; da joj se udvara i nje no voli. S mojim prstima i usnama, mojim oèima i du om, vl
a ila sam njeno sasu eno tijelo; zalila sam je s milijun ki nih kapi senzualnog zadovo
ljstva koje je ona sakupila sa eðu onoga koji je osuðen na pustinju od ivota i izg
ubio svaku nadu da mo e naiæi na oazu.
Obuhvaæala sam, milovala i lizala. Grickala i ljubila. Bradavice su se rascvjeta
le, jezik u prolazu lagano okrznuo kosu. Obraz uz obraz. Njena kosa isprepletena
s mojom. Moj dah pomije an s njenim.
Njeni prsti bi pro li preko mog dlana. To je sve to bi ona za mene uèinila. Ja sam
bila ta koja je nju htjela zadovoljiti i u njenom zadovoljstvu je bila moja nagr
ada. Ni ta vi e od toga. Ali meni nije bilo va no. Voljela sam je punim srcem toliko d
ugo vremena; i sada je bilo tako prirodno daje volim i svojim tijelom; moji osuj
eæeni snovi i neispunjene elje.
Nikada o ovome nismo razgovarali. O tome to se iznenada izmeðu nas dogodilo. Ali
svako popodne, kad bi kuæa utihnula, ja bih izumila novi naèin kako da je zadovo
ljim. Kako da uta im njezinu eð. Daje natjeram da tiho plaèe, "Dosta, dosta."
Izmeðu nas se ni ta nije promijenilo. Ionako nije bilo mjesta ni za kakve promjene
u na em odnosu. Ja sam bila sretna s onim to sam bila i nije mi trebalo ni ta vi e. Sv
a moja sposobnost za ljubav i davanje je bila ispunjena Sujata Akkom.
I zato, da bih saèuvala njenu sreæu, njenu poziciju u kuæi, njenu vlast nad Srid
har Annom, ja sam ga pozvala u svoje tijelo.
Dok god sam hranila njegov apetit, on neæe tra iti drugu enu. Dok god sam ja bila n
a raspolaganju, on neæe gnjaviti Sujata Akku onih dana kada je u kuæi.
295
Anita ligir
Dok god sam to bila ja, neæu od njega tra iti ni ta vi e nego to veæ imam. Ja sam bila
sestra prave stvari i nisam trebala ni ta vi e od toga.
Kako je lako mu karca dovesti u krevet. Stoje mo da te e je zadr ati ga u njemu. Nisam z
nala tko sam s njim trebala biti: naivna djevojèica ili besramna kurva. Tako sam
bila oboje i on je to obo avao. Moram priznati da od trenutaka njegove ekstaze i
ja sam uspjela iscijediti par momenata za sebe. Nisam k njima te ila i zato kada s
u se dogodili, tretirala sam ih kao ono to i jesu bili - neoèekivani dobitak.
Ponekad bi razmi ljala o ironiji cijele situacije i nisam mogla ne nasmije iti se. T
ijekom dana bih skupljala sa Sujata Akkom ljiljane pokraj divovskog jezera gdje
su èaplje lovile ribu i puhao blagi povjetarac koji se poigravao smeðim glavama
rogoza. A noæu, Sridrah Anna bi me odvukao u sredi te zemlje, gdje se u arena lava g
ibala oko mojih nogu dok sam seja dizala i spu tala, dahtala i gorila u njegovom z
agrljaju.
Nijedno od njih dvoje me nije voljelo. Ali su me trebali. Oni koji ne mogu imati
ljubav, moraju se zadovoljiti potrebom. A to je ljubav nego zamaskirana potreba?
Sa smræu moje mame moj lijepi ivot je nestao. Nakon sprovoda braæa su mi rekla, "
Akka, sada je vrijeme da uzme Muthua. Sve ove godine ona te je titila od odgovorno
sti. Dok je Amma bila iva, dozvoljavala ti je da radi to god eli . Ali mi ne elimo vi
iti za njega odgovorni. iva si i zaraðuje ."
Tiho sam ih poslu ala. Bili su povezani u bratstvu ugleda i po tenja. Ja sam bila ne
tko izvana koji je za ao u zemlju srama. Koliko god da sam se poku avala udaljiti od
svega, oni su vidjeli samo ono to su eljeli vidjeti. Ja vi e nisam imala niti sobu
niti prava u toj kuæi.
"Zadr ite ga jo par dana," rekla sam. "Moram ne to organizirati. Moram reæi Sujata Ak
ki o ovome."
296
enski kupe
to da radim s djeèakom? Hoæe li mi Sujata Akka dozvoliti da ga zadr im sa sobom? Po
sljednjih mjeseci, primijetila sam, smetalo joj je ako bih provela vrijeme s nek
im drugim ili neèim drugim osim s njom. Nije voljela ni kada sam sama gledala te
levizor. Jedino me je noæima ostavljala na miru. Srudrah Anna, bez obzira koliko
bi dugo ostao sa mnom, je spavao u njihovu krevetu pokraj nje.
Ali kada sam se vratila u Chettiar Kottai, otkrila sam da su avovi mog ivota jo jed
nom potpuno razderani.
Sujata Akka je bila hladna i distancirana. Popodne, kada bih oti la do njene sobe,
vrata su bila zatvorena i iznutra zakljuèana. Je li se ljutila na mene zato to s
am tako dugo bila odsutna?
Uzdahnula sam. Ni ta nisam mogla napraviti. Ponekad je Sujata Akka bila dosta nera
zumna. U glavi sam sastavljala rijeèi oprosta, poruke ljubavi. Jednom kada joj o
bjasnim, ona æe ponovno biti moja voljena Sujata Akka.
Vratila sam se u svoju sobu i èekala. Uskoro æe doæi i tra iti me. Naveèer, kao to
sam i oèekivala, Sujata Akka je umar irala u zapadno krilo. " elim da spakira svoje s
tvari i odmah ode ," rekla je.
" to to govori ?" upitala sam, iznenada upla ena s njenim napuhanim nozdrvama, bijesom
u oèima, prezirom u glasu.
"Kako si mi ovo mogla uèiniti?" zahtijevala je odgovor. "Kako si mi mogla ukrast
i mu a? Zar si mislila da nikada neæu otkriti?"
"I ja nikada ne bih povjerovala, glupa i naivna ... da nisam juèer do la u tvoju s
obu da bih je sama oèistila. Rekla sam sama sebi: bila je tako dugo zatvorena, i
dem je oèistiti tako daje spremna za Marikolanthu... I vidjela sam ovdje njegove
stvari. Iznenada sam shvatila za to me je u zadnje vrijeme prestao gnjaviti. Imao
je tebe, njegovu kurvu, toèno ispod moga krova, eto za to."
297
Anita 9{gir
"Kako si mogla zaboraviti sve to sam za tebe uèinila? Vratila si mi no em u leða ..
."
Njene rijeèi su mi oduzimale dah i stezale grlo. "Uèinila sam to za tebe," poku al
a sam objasniti. "Znam koliko si mrzila kada bi ti pri ao, a istovremeno nisam htj
ela da ga izgubi zbog neke druge ene."
"Pa ti si ta druga ena," ukoèeno je stajala, potpuno neprobojna za njene molbe.
"Ali ne na naèin na koji misli . Nisam htjela ni ta vi e osim tvoje sreæe." Dotakla sa
m joj ruku.
Otresla ju je i rekla, "Trebala sam znati. Trebala sam to o tebi znati. Ti si ne
prirodna. Da li to zna ? Odbila si od sebe vlastito dijete. Bilo ti je dra e dru tvo l
ude ene nego dru tvo roðene majke. Tijekom dana pretvarala si se da si mi prijatelj
, a noæu si se hranila na po udi moga mu a. Kakav si ti to prijatelj?"
"Ti bi to trebala znati," odgovorila sam, i sama ljutita. "Mi dijelimo puno vi e o
d tvoga mu a. to æe biti s tobom kada me otjera ? Tko æe te voljeti na naèin na koji
te ja volim?"
"Zave i, zave i veæ jednom." Sujata Akkin glas je prerastao u vrisak. "Ti si jedno z
lo stvorenje. Znam da si ko-ristila crnu magiju i tako me uèinila svojim robom .
.. natjerala me da èinim stvari koje nijedna ena ne bi uèinila ... ali ne vi e, to
vi e na mene neæe djelovati. Odlazi iz ove kuæe prije nego to te nisam ja izbacila.
"
Napustila sam Chettiar Kottai. Nisam uzela niti novac koji mije dugovala za plaæ
u. Nisam htjela vi e ni ta imati s njom. Ljubav koju sam prema njoj gajila izoblièil
a je na tako ru an naèin.
U domu moje braæe molila sam za odgodu. "Treba mi jo par dana," rekla sam im. "Su
jata Akka mu organizira kolovanje u Kancheepuramu," lagala sam, ne znajuæi to drug
o da radim. Jedino to sam eljela je leæi i zaspati. "Dijete i ja moramo ostati jo p
ar dana. Zar je to previ e to sestra tra i od svoje braæe?"
298
enski kupe
Vidjela sam kako su im lica problijedjela. Ali nevoljko su pristali.
Le ala sam na prostiraèu i buljila u plafon. Tupi bol u donjem dijelu trbuha se po
novno javio. Isprva, kada je Sridhar Anna poèeo sa mnom spavati, upla ila sam se d
a sam ponovno trudna. Ali on je rekao da ne trebam brinuti i da je on pazi. Kao
potvrda, moje menstruacije su postale du e i obilnije. Zatim je do ao bol. Tupi bol
koji bi se èesto pretvorio u bolno iganje s te inom u trbuhu. Te noæi bolovi su bil
i tako jaki da sam ujutro znala kako vi e ne mogu odgaðati i da æu morati otiæi ko
d doktora.
U svojoj maternici sam imala izraslinu. U stvari, njih puno. Meso unutar moga me
sa koje se hranilo na mom tijelu i raslo. Stotine siæu ne djece koja su me ivu pro- d
irala. I zato sam morala maternicu, njihov dom, odstraniti. Gdje æu pronaæi nova
c za operaciju?
Imala sam èetristo rupija. Nikada mi nije palo na pamet da odvajam novac na stra
nu. Ne to malo novca bih zadr ala za sebe, a ostalo predala mojoj majci. Mogla bih u
pitati Sridhar Annu i on bi mi dao novac. Ali to bi od mene napravilo kurvu. Net
ko tko primi novac, a zauzvrat dopusti mu karcu da koristi njeno tijelo. Pomislila
sam na Sujata Akkino lice. Nisam htjela ni ta stoje bilo njeno. Niti njenog mu a ni
ti njegov novac.
Na povratku u selo, u autobusu, napokon sam odluèila. Bilo je vrijeme da djeèak
plati svoj dug. Bilo je vrijeme da Murugesan plati za ono to mi je uèinio.
Povela sam djeèaka u Kancheepuram gdje su bili tkalaèki razboji. Murugesan nije
bio tu. Postao je zauzet èovjek, bogat èovjek, rekli su mi. Mnogo je putovao. Le
tio je avionom u daleke zemlje. Narud be za njegovu svilu su stizale iz svih kraje
va svijeta. Ali ja ga nisam htjela vidjeti. Njegov upravnik æe biti dovoljan. Nj
egov upravnik je znao to elim. Drugi kao ja su veæ bili ovdje. Za njega je to bila
obièna rutina. Svaki dan oni su zapo ljavali
299
Anita 9{gir
djeèake da nate u predu na tkalaèkom razboju i uvlaèe niti svilenog konca da formi
raju komplicirane motive na svilenim sarijima koje su tkali. I tako sam ja proda
la djeèaka Murugesanovoj tvrtki na sljedeæe dvije godine i zauzvrat dobila pet t
isuæa rupija. Njega æe plaæati deset rupija dnevno. Trideset dana daje tri stoti
ne rupija; dvanaest mjeseci æe dati tri tisuæe est stotina rupija. Menije trebalo
pet tisuæa. Ostatak novca æe platiti dje-èakovu hranu i stan.
Osjetila sam neku vrst nastranog zadovoljstva. Murugesan to ne zna, ali ja sam m
u prodala vlastitog sina. Napokon sam ubrala stanarinu za devet mjeseci to sam ga
bila udomila. S novcem od stanarine koji je zaraðen njegovim znojem i krvlju, j
a æu uni titi taj dom i zajedno s njim sponu koja je povezivala na e ivote.
"Je li ovo nova kola u koju me je poslala Sujata Akka? Ne izgleda kao kola," djeèa
k je rekao. Bilo mu je tek osam godina, ali je razumio puno vi e nego to mu je bilo
reèeno.
Klimnula sam glavom i tada odluèila da mu ka em istinu. "Ovo nije kola. Ovo je tkao
nica svile. Ovdje æete nauèiti zanatu; da postane tkalac. U nekom smislu i jeste
kao kola."
Djeèak nije ni ta rekao. Gledao je u svoja stopala. Dala sam mu malu platnenu vreæ
icu s njegovom odjeæom i stvarima. "Ja sada moram iæi," rekla sam.
"Kada æe se vratiti da me povede kuæi?" upitao je.
"Nema vi e kuæe. Ali ja æu se vratiti jednog dana." rekla sam i okrenula se.
Nakon operacije bol je polako nestao, ali te ina je i dalje bila prisutna. Zbog nj
e sam vukla noge, a moj um je bio potpuno zalupljen. Odluèila sam ostati u Kaanc
he-epuramu. Selo sa svojim voænjakom manga i Chettiar Kottai je imao previ e uspom
ena. Prona la sam posao kao kuharica. Niz poslova. Èim bi miris kuæanstva poèeo
300
enski /(upe
prodirati u moje pore, ja bih oti la. Postala sam nemiran duh, pun gorèine i izopa
èen. Ponekad bih mislila o pro losti i osjetila o ivljavanje u praznini koja je u me
ni postojala.
Godinu dana kasnije Murugesan je umro. Èitala sam o tome u tamilskim novinama ko
je bi kupili u kuæi u kojoj sam radila. Oti ao je poslom u Singapur i dok je bio t
amo, do ivio je srèani udar. Tijelo æe biti dopremljeno u njegov dom, novine su re
kle, za tri dana.
Put do krematorija je bio dvije ulice udaljen od kuæe u kojoj sam radila. Èekala
sam naæuljenih u iju. Onog trena kada sam zaèula pogrebnu povorku kako prolazi, i
strèala sam na terasu odakle sam vrlo jasno sve mogla vidjeti. Èetvrti dan nakon
to se u novinama pojavio èlanak, njegova pogrebna povorka je napokon pro la. Le ao j
e na nosilima, odjeven u blistavo bijelu odjeæu. Da je ovdje umro, sjeli bi ga n
a stolicu kao da je jo uvijek iv. Ali njegovo tijelo se potpuno ukoèilo nakon tri
dana tako da bi mu morali slomiti kièmu i udove kako bi mogao sjesti na stolicu.
Bubnjevi su odjekivali kroz zrak, a njegovi sinovi, legitimni sinovi, su i li iza
njega i nosili u rukama zdjele s vodom. Posvuda su letjeli cvjetovi i bilo mije
drago da zelene stabljike marikolanthua nikada neæe ukrasiti tijelo ovog stvoren
ja. Ru ine latice i neveni, krizanteme i ljiljani - zrak je bio ispunjen mirisom c
vijeæa i tamjana. Djeèaci su plesali, kao i uvijek na sahranama, okreæuæi i obræ
uæi svoja tijela s mahnitom rado æu, lagani na svojim nogama, zvi dukajuæi u ritmu b
ubnjeva. Izmeðu njih sam prepoznala i djeèaka.
Ple i, ple i, govorila sam mu. Ple i na sahrani vlastitoga oca i neka te njegov duh s
tugom promatra. Kako slavi njegovu smrt na tako lijep naèin.
Mjesto kremacije je bilo okupano u veèernjoj svjetlosti. Bio je mjesec sijeèanj.
Noæi ranije dolaze. Kako èudno.
301
Anita iHgir
pomislila sam, zapanjena sluèajno æu. U sijeènju je uni tio moj ivot i sada u sijeènj
u jedne druge godine njegov ivot je okonèao.
Skrivena iza kro nji drveæa koji su okru ivali mjesto promatrala sam kako pripremaju
lomaèu. Gomila drveta koja æe gorjeti do neba sa strahovitim zadahom smrti. Èek
ala sam. Kada od njega ne preostane ni ta vi e nego hrpa pepela i kada svi odu, stat
æu na njegov prah i pljunuti.
Murugesonov sin, njegov legitimni sin, je zapalio lomaèu dok je djeèak stajao sa
strane i promatrao. Za to je on bio tu, pitala sam se.
Plamenovi su se razbjesnili. Zaèuli su se glasovi: tijelo ne gori. Vjerojatno od
svih kemikalija koje su upotrijebili da ga saèuvaju. Dodajte jo drveta. Ti djeèa
èe, stavi ovo na vatru.
Plamenovi su polako nestali. U asnuti apat: tijelo je nedirnuto. Potamnilo je na pa
r mjesta i ko a se ogulila. Ali je jo uvijek bilo tu. Ne dajte sinovima da ga vide.
Ostavite ovdje nekoga tko æe osigurati da èovjek napokon poèiva u miru. Mi vi e n
i ta ne mo emo uèiniti ... Ti djeèaèe, zar ti nisi iz Murugesanove tkaonice? Ostani
ovdje i nadgledaj dok oni poku avaju ponovno spaliti tijelo ...
Na kraju, bio je to djeèak koji je morao pomoæi oèev prelazak u drugi svijet. Mj
esto kremiranja je ostalo potpuno prazno, osim èovjeka koji je tu radio, djeèaka
i mene.
Skrivena tamom stajala sam tu i promatrala djeèaka kako skuplja drva da bi ponov
no zapalio lomaèu. Vidjela sam ga kako hoda okolo skupljajuæi preostalu potpalu
od drugih lomaèa, granèice, suhu travu ... bilo to to bi se moglo zapaliti. Djeèak
ovo liceje bilo veoma tu no; ili je to bilo sa aljenje?
Privukla sam se bli e i ugledala poluizgoreno tijelo. Odrasli ljudi, Murugesanovi
roðaci, su svi napustili ovo mjesto nesposobni da se suoèe s tako u asnim prizorom
. Na to lije djeèak mislio dok je poku avao zapaliti drugu
302
ensi(i /(upe
hrpu drveta? Osjetila sam kako me obuzima tuga. Ja sam ta koja sarri djeèaka sve
la na ovo. Na chandala. Èuvara groblja. Èuvara mrtvih. On ovo nije zaslu io. Niti
bilo to drugo to mu se dogodilo.
I dok su se plamenovi rasplamsavali, moja mr nja je s njima izgarala. to je jo na ov
om svijetu preostalo za mene da mrzim, pomislila sam. Od Murugesana je preostala
hrpa pepela. Onda je tu bio Muthu. Ali za to bih njega trebala mrziti? Gorèina je
isparila. "Muthu," tiho sam ga zovnula.
Okrenuo se prema mjestu na kom sam stajala. Vidjela sam kako mu se lice ispunilo
rado æu. Oèekivala sam neprijateljstvo, ljutnju, ali ne i ovu neoskvrnutu radost.
Po prvi put sam osjetila stid. Ne tugu zato to sam ga odbila kao bebu, to mora ra
zumjeti. To je tako bilo suðeno. Ali osjetila sam stid jer sam ga iskoristila. K
ako sam mogla biti drugaèija od tog dugog niza ljudi koji su iskoristili mene i
tada me odbacili kada im vi e nisam bila potrebna? Znala sam da æu mu to nekako mo
rati nadoknaditi.
Toliko toga sam morala napraviti prije nego to sam ga mogla proglasiti svojim. Mo
rala sam pronaæi novac da ga otkupim natrag. Gðica K, pomislila sam. Gðica K bi
razumjela i pomogla. Mo da bi mi èak pomogla naæi posao u gradu u kojem ivi.
Jo jednom osjetila sam ivot u mojoj fantomskoj maternici. Moje dijete æe se uskoro
roditi.
... Sjeti se to sam ti rekla o tome kako uloge u mom ivotu nisu imale nikakvog kro
nolo kog reda; niti smisla za pravednost. A onda se dogodilo to da sam se po prvi
put izborila za kontrolu vlastite sudbine. Nisam htjela voditi ratove ili vladat
i kraljevstvima. Jedino to sam htjela je malo sreæe. Jedino to sam htjela je biti
Muthuova mama.
303
Anita iHgir
Tako dugo vremena bila sam zadovoljna ulogom sestre od prave stvari. Nadomjestak
kuæanice. Nadomjestak majke. Nadomjestak ljubavnika. Ali sada sam eljela vi e. elje
la sam biti prava stvar.
304
11
Akhila govori
Akhila sjedi na klupi pokraj mora. Sjedit æe tu sve dok se ne upale ulièna svjet
la i tada æe od etati natrag u hotel, odluèila je. Nedaleko od nje, izmeðu nje i m
ora, mladiæ sjedi naslonjen na svoj motor. Poku ava zapaliti cigaretu leðima okren
ut prema moru. Povjetarac mu je digao pramen kose i ponovno ga spusti na njegovu
obrvu. Lice mu je malo bucmasto i djeèaèko, usprkos gustim brkovima. Oèi mu nis
u djetinje; uske traperice i crvenkasta majica ovijaju tijelo koje je gizdavo mu k
o, pomislila je. Kadaje podigao pogled sa svojih skupljenih dlanova, pogledi su
im se sreli. Usporedila je njegov ispitivaèki pogled sa svojim. On je spustio po
gled. Malo kasnije Akhila je vidjela kako odlazi. Nasmije ila se. Po prvi put je o
tkrila takvu moæ.
Veæ dva dana Akhila je ivjela u hotelu u Kanvakumari. Hotel je bio pokraj pla e i z
vao se Morski povjetarac. Predvorje je vodilo u mali lobi. Uzdu jednog zida su bi
le sofe prekrivene cvjetnom dekorativnom tkaninom. Na suprotnom zidu je bila ogr
omna freska. Recepcionari u bijelim ko uljama i crnim hlaèama su joj se smje kali i
zvali je "madam".
U sklopu hotela je bio i restoran. Hrana je bila jednostavna i vegetarijanska. A
khila je sjedila sama za stolom
305
Anita 9\[gir
tri puta dnevno i svaki dan je probala neko novo jelo. Veæ je isprobala sve to je
bilo u jelovniku.
Uglavnom su u tom hotelu odsjedali stariji parovi i obitelji s djecom. Turisti i
hodoèasnici. Akhila nije znala u koju kategoriju je ona spadala. Slu ala je razgo
vor oko nje.
Akhilina soba gleda na more. S njenog balkona mo e promatrati izlazak i zalazak su
nca. Ispod horizonta odmara se voda kao kakva bakrena ploèa. Svako jutro i veèer
ona ide u etnju. Ponekad ljudi u nju gledaju. Nisu naviknuti vidjeti neudanu enu
bez pratnje. Strankinja, to mogu razumjeti, ali Indijka ... Prolazi pokraj njih
polako, ne ubrzavajuæi korak, niti im pokazuje kako razumije njihove poglede. Ne
ma veze. Vi e joj nije va no.
Èetrdesetpetogodi nja usidjelica ima odreðenu reputaciju. Na primjer: odreðena pod
la crta oko usta, poznate su po suhoj ko i, o iljcima, po zaokupljeno æu samim sobom k
oja granièi s opsesijom, te sposobno æu da pronaðu manu svemu to je dobro i neiskva
reno.
Isto je bilo i s Akhilom. Najstarija kæer. Starija sestra. Jednom hraniteljica o
bitelji. Jo uvijek krava muzara.
Ali Akhila je sasvim sigurna da vi e neæe dozvoliti svojoj obitelji daje iskori tava
kao prije. Pogledajte me, rekla bi im. Pogledajte me: ja sam ena za koju ste mis
lili daje poznajete. Ja sam sestra o kojoj razmi ljate u posljednje vrijeme. Ali u
Akhili ima puno vi e nego to ste vi ikada mislili. U meni postoji ena koju sam neda
vno otkrila.
Sljedeæe veèeri on ju je èekao. U plavim trapericama i maslinastozelenoj majci,
naslonjen na svoj motocikl. Ona se pretvarala da ga ne vidi i sjela je na uobièa
jeno mjesto. On je proèistio grlo. Ona se okrenula prema njemu i nasmije ila. "Bog
," rekla je.
306
>ensi(i /(upe
Vidjela je zbunjenost na njegovom licu. ene iz njegova svijeta ne govore osim ako
 im se netko ne obrati, a ni tada se ne bi upustile u razgovor s nepoznatim.
"Kako se zove ?" Upitala je. Ali tada se predomislila i rekla, "U stvari, nemoj mi
reæi. Ne elim znati."
"Vinod. Moje ime je Vinod," brzo je odgovorio. Gledala gaje. Mora biti daje u sv
ojim dvadesetim, odluèila je.
Ustala se s klupe i krenula osjeæajuæi njegov pogled kako je prati.
Akhila je otkrila kako u iva u samoæi. Nema vi e nikakvih sumnji kako bi njen ivot iz
gledao ako bi ivjela sama. Mo da to nije ono o èemu je sanjala, ali barem bi se pot
rudila da otkrije. I na kraju krajeva, mo da je to to bi od ivota sada trebala oèeki
vati. Da ga mo e probati i do ivjeti ...
Akhila sjedi pokraj mora. Mladiæ nije tu. Za jedan tren, ali samo jedan tren, os
jetila je mali ubod razoèarenja. Zatvorila je oèi i osjetila kako se povjetarac
poigrava s njenim kapcima. Po prvi put u ivotu Akhila zna to to znaèi u ivati u tren
utku.
Motocikl je buèno pro ao pokraj nje i naglo se zaustavio. Njene oèi su i dalje bil
e zatvorene. Èula je kako proèi æava grlo da bi obznanio svoje prisustvo. Akhila j
e otvorila oèi. Bio je to mladiæ.
"Bog," rekla je. Vidjela je kako su mu oèi zasvjetlucale u olak anju.
"Nisam bio siguran ... ti ... æe biti ovdje. Mislio sam da æe me izbjegavati." Rij
eèi su isprekidano izlazile.
"Za to si to mislio?" Akhila upita.
"Ne znam ... jer sam ti se juèer obratio," reèe prolazeæi rukom kroz kosu.
"Nisi. Ja sam se obratila tebi," ispravila gaje.
307
Anita iHgir
"Odakle si?" upitao ju je iznenada.
Akhila se nasmije ila. On je djeèak koji se pretvara daje mu karac, mislila je. "Za to
pita ?"
Vidjela je kako je spustio pogled.
"Za to ne sjedne ?" rekla je pokazujuæi na slobodno mjesto na klupi, i dok se on smi
je io i urio sjesti pokraj nje, Akhila je saznala to znaèi biti maèka u igri maèke i
mi a.
Noæu Akhilini snovi su bili neprestano ispitivanje. Kada bi se probudila, u usti
ma je imala okus krede i bila potpuno preplavljena osjeæajem bespomoænosti. Znam
to elim. Pa za to me snovi onda ostave tako oèajnu, pitala se jedno jutro. Tog dana
Akhila je odluèila zavesti mladiæa. Jo jedan posljednji èin da uèvrsti svoju odl
uku. Gdje ide tijelo, um æe slijediti, govorilaje sama sebi odbacujuæi sve ono to
je u njoj bilo usaðeno. Samo jedan korak hrabrosti da zakoraèi tamo gdje nikada
prije nije bila. Daje to bila planina, Akhila bi se poku ala popeti. Osjetila je
kako joj u sljepooènicama èuèi po uda i od nje zahtijeva da ispuni njene pozive.
Akhila je smislila malu igru: ako on napravi prvi korak, neæu iæi dalje. Ne elim
da mu karac iri svoje horizonte na mom tijelu. Ne elim biti jo jedno iskustvo.
Od etala je do klupe. On ju je veæ èekao. Na ustima joj se pojavio smije ak. Pognula
je glavu da bi ga skrila. Kada se napokon ispravila, vidio je Akhilu s osmijeho
m duha.
"Bog," on reèe. "Danas kasni ."
Slegnula je ramenima i sjela. Èekao je da ga pozove da sjedne pokraj nje na klup
i. Akhila je poèela u ivati u svojoj maloj igri.
Gledala je u more.
"Zar neæe sjesti?" upitala je.
308
ensl(i /(upe
"Odakle si?" ponovio je pitanje od juèer.
Nasmijala se i odmahnula glavom. "Ja ne volim pitanja," reèe. Za to sam tako neskl
ona da govorim o sebi, Akhila se pitala. Ovo je samo sada njost. I ovdje æe i zavr i
ti. Eto zato, rekla je samoj sebi.
On ne zna da li bi se trebao osjeæati odbaèen i otiæi. Nije siguran to to ona eli,
ali ipak ne eli otiæi. Da bi prekinuo ti inu, i produ io svoj ostanak, poèinje govor
iti
0 sebi. Akhila je ignorirala njegove rijeèi. Vidjela je ljude na putu kako ih pr
omatraju. Razmi ljala je o tome to oni vide: sredovjeènu enu i mladog èovjeka. Misli
la je o nagaðanjima koja su prolazila kroz njihove glave. Mislila je da to to oni
vide ili govore njoj apsolutno ni ta ne znaèi.
Okrenula se i pogledala ga. Sutra æe igrati igru jo jednom i onda æe uèiniti to mo
ra. Dan nakon toga bit æe vrijeme za odlazak.
Sljedeæeg jutra Akhilu je privukao novinski èlanak o dogovorenom samoubojstvu. C
ijela obitelj u malom gradiæu zvanom Kerala. Otac èetvoro djece je pripremio otr
ovni napitak eni i djeci i zatim se objesio. U poruci koju je za sobom ostavio go
vorio je o beznaðu. Imao je SIDU
1 nije elio da mu obitelj zbog toga bude odbaèena od dru tva. Nije znao niti jedan
drugi naèin kako bi ih za titio od sramote i nesreæe, napisao je.
Da lije i njegova ena htjela s njim umrijeti? A djeca? Akhila je razmi ljala. Kako
se usudio uzeti njihove ivote, kao daje bilo njegovo pravo odluèiti hoæe li oni iv
jeti ili ne?
Akhila je s gaðenjem okrenula drugi list. Pomislila je kako bi prije dva tjedna
taj isti èlanak proèitala bez ikakve brige za enu i djecu.
309
Anita iHgir
Po prvi put Akhila se sjetila Sarasa Mami, ne sa aljenjem, veæ s divljenjem. Sada
je shvatila daje razlika medu njima bila u tome to je Sarasa Mami ivjela na najbo
lji moguæi naèin pod danim okolnostima, dok Akhila nije.
Akhila je buljila u svog mladiæa kao da je nastojala ugravirati njegov lik u svo
j mozak. Bio je tu, odan, laskav i jo uvijek nesposoban da izdr i njen pogled. On n
eæe napraviti prvi korak, znala je. Da lije pobijedila ili izgubila u igri? Akhi
la se pitala. Sada nemoj biti kukavica, rekla je sebi odluèno. Ti ovo eli . Ti ovo
treba . Mora biti sposobna ovo uèiniti.
Uzela je njegovu ruku u svoje i rekla, "Odsjela sam u hotelu Morski povjetarac.
Za to ne svrati veèeras, kasnije?"
Par sat kasnije zazvonio je telefon. Recepcionarov glas je bio znati eljan i optu uj
uæi. "Gosp. Vinod je ovdje. Ka e daje va roðak. Da li da ga po aljem u Va u sobu?"
Akhila se nasmijala, "Da."
Otvorila je vrata i iza la na balkon. Èula ga je kako za sobom zatvara vrata. Èeka
la je da ih zakljuèa. Kad je to i napravio, nasmije ila se. Znala je to on eli. Ona
je eljela isto.
Pri ao je i stao pokraj nje.
"Volim more u noæi. Noæu ono zadovoljava sva na a èula," Akhila reèe. Primakao se
bli e. Misli da mu mo e èuti otkucaje srca. Za to, on je upla en, smijala se. On gleda u
mene da mu pomognem.
"Ima li prezervativ?" upitala je. Nije o tome mislio, znala je. Okrenuo se na pet
i da ode. Na jedan kratki tren je pomislila kako je ugasila njegovu strast. Da b
i shvatila kako se namjerava vratiti.
310
enski kupe
Kada se vratio, dopustila mu je daje voli s balkonskim vratima i prozorima irom o
tvorenim i upaljenim svjetlom. Kada se istegnuo da bi ugasio svijetlo, spustila
mu je ruku. "Èega se stidi ?" upitala je.
Bio je nestrpljiv da u nju prodre. Okrenula se na leda i vodila njegove ruke do
svojih grudi. "Polako, polako," rekla je. "Nikuda ne idem."
Ali on se nije mogao vi e suzdr avati i rastavio joj je noge. Zgrabila ju je grèevit
a bol. Toliko dugo vremena je pro lo nakon Harija. Ali strast je bila jaèa i potpu
no ju je preplavila. Strast koja se razvija, odbija i povlaèi u samu sebe. Stras
t koja zraèi toplinom poput vatre. Poput energije koja definira ivot. Akhila je s
trast. Akhila je sakti. Akhila je Akhilandeswari sastavljena od 10 razlièitih os
obina kojima su bogovi obdareni.
Kali. Spremna da uni ti sve to se naðe izmeðu nje i tijeka vremena.
Tara, sa zlatnim emriom iz koga æe se razviti novi svijet. Ona æe biti vlastita
praznina i neizmjernost.
Sodasi. Punoæa u esnaestoj. Njeguje snove i nade. Èak i sada, u èetrdeset i petoj
.
Bhuvaneshavvari. Sile materijalnog svijeta bujaju u njoj.
Bhairavi. Nastoji pronaæi naèine i sredstva da zadovolji svoje elje prije nego to
se sve pretvori u prazninu i ni tavilo.
Chinnamasta. Gola nastavlja stanje samoodr anja u stvorenom svijetu; omoguæava des
trukciju i obnavljanje u redovnim ciklusima.
Dhumathi. Personizirana nesreæa. Stara vje tica koja ja e na magarcu s metlom u jedn
oj ruci i vranom na barjaku.
Bagala. Ljudsko biæe s glavom drala, ru na strana ivih biæa. Ljubomora, mr nja, okrutn
ost, ona je sve to i jo vi e.
311
Anita iHgir
Matangi. Te i dominaciji.
Zatim tu je Kamala. Èista svijest, zabrinuti sluga i ubla itelj strahova ... Akhil
a kakvu ju je njena obitelj znala.
To je bila Akhila. Sve zajedno i odvojeno. Akhila je toga svjesna dok joj se tij
elo kreæe kroz katakombe osjeæanja. Jedan val nakon drugog koji je nose kroz pod
zemnu rijeku koja je bila pregraðena dugi niz godina. Akhila vi e nije imala strah
ove. Za to bi onda hodala spu tene glave?
Zabacila je glavu i izrekla svoj trijumf.
Mladiæ je stajao pokraj vrata i upitao, "Da opet doðem sutra?"
Akhila se nasmijala. Nije ju èak upitao ni za ime. Ba kako je ona htjela. Zadovol
jena potreba. Njena pro lost proèi æena. Njen stav dokazan njoj samoj. Stariji èovje
k bi htio znati mnogo vi e. Stariji èovjek bi htio voditi. I Akhila se nasmijala j
o jednom jer je otkrila da se tako lako smijati sada kada je svoj ivot smjestila t
oèno gdje je i htjela da bude.
Ujutro, Akhila se budi sa svojim starim klupkom konopa na pameti. Razmi lja o tome
kako je provela sate raspetljavajuæi èvorove na njemu. I kako gaje onda motala
metodièno i pa ljivo vezujuæi jedan kraj s drugim tako da je postao jedan konop od
njegovog sredi ta pa do posljednjeg centimetra.
... Onda bi pomislila na Harija. Taj jedini nerazmotani èvor. Èvor koji je radij
e prerezala nego raspetljala. I tada pomisli, i to moram rije iti. Moram saznati to
se s njim dogodilo. I moram to uèiniti danas, sada, kada se osjeæam cijelom i j
akom.
Jednom je mislila da nikada neæe moæi voljeti èovjeka kao stoje voljela Harija.
Davajuæi mu svoje tijelo i du u.
312
ensf(i ((upe
Jutros, ona misli da je sve moguæe. Da ima dovoljno hrabrosti krenuti ispoèetka.
Koliko god je eljela Harija, jo vi e je eljela ivot.
I tako je Akhila otvorila svoju torbicu i izvukla adresar gdje je medu nekoliko
drugih imena bilo i Harijevo ime. Podigla je slu alicu i naruèila direktni poziv z
a Madras. Hoæe li biti tamo, pitala se. Jesam li luckasta. Hari sigurno veæ ima
svoj ivot i evo nje, pona a se kao heroina u ljubavnom romanu. Hoæe li mu znaèiti n
e to to se dogodilo tako davno? Ili za to gaje ona odluèila ostaviti?
Hari je mo da o enjen. Mo da je napustio Madras. Ali ako ga sada ne nazove, uvijek æe
se pitati - neraspe-tljani èvor.
Èekala je ...
Èekat æe jo jedan sat, a onda æe morati krenuti na eljeznièku postaju. Da istrgne
nazad uzde svoga ivota, mislila je, promatrajuæi svoju povratnu kartu.
Telefon pokraj kreveta je zazvonio. Akhila mu je pri la. Srce je ubrzano lupalo. P
itala se: je li to on?
Harijev glas je bio dubok i oprezan; nepovjerljiv. "Bog," rekla je. "Ovdje Akhil
a. Akhilandeswari."
313
Zahvale
Rohini Kumar, Rhoda Stamell, Gita Krishnankuttv, Nalini Suryavanshi, Prema Divak
aran i moja voljena Rajeshwari Amma - da nije bilo ovih ena i njihove snage, hrab
rosti i sposobnosti za radost koja me je èesto inspirirala, ovaj roman o obiènim
enama i njihovim nesavladivim duhovima bi ostala samo obièna zamisao.
Ovo je popis dragih osoba kojima, kao i uvijek, dugujem tako puno:
Laura Susijn, mom knji evnom zastupniku, za stalno ohrabrivanje i njenu totalnu vj
eru u moje pisanje.
Kathrika V.K. iz Penguin Indija i Rebecca Èarter iz Chatto & Windus, èije vjerov
anje u ovu knjigu je ojaèalo moje. Za va ne informacije kojim su olak ale preraðivan
]e teksta i zato to su najbolji urednici koje je netko mogao imati.
Namas Bhojani koji se uspio nagovoriti da provede mnoge sate èekajuæi pravi vlak
i onda kada je stigao, svojom kamerom uhvatio atmosferu ove knjige.
Javtanth Kodkani, èije pouzdanje u moje pisanje je bilo mnogo jaèe nego moje i k
oji i dalje nastavlja da bude prvi èitatelj i kritièar.
Jayapriya Vasudevan iz Jacaranda Press koja me je provela kroz svoj dom i svoje
srce i dalje je tu za mene -istinska stijena.
Amy Eshoo èiju ljubav i prijateljstvo izrazito cijenim. Za njenu sposobnost razu
mijevanja i volju da sa mnom dijeli moje uspjehe i poraze.
Za savjet, drugarstvo i smijeh. Uvijek sam imala Sumentha i Franklin Bell, Georg
e Blecher, Anand, Amrita Chak, Antonio E Costa &Tania Mendonca, i Bala Sethi.
Andrew Nash koji me je nauèio va nim i èarobnim lekcijama o pravednosti sada njeg tr
enutka. I da "izvuèem dan" pa makar i s prozora.
Ujaku Mani iz New Yorka za podr ku. I ujaku Mani iz Mundakotukurissi, Kerala, to mi
je otvorio vrata seoske knji nice i svijeta malavaalam knji evnosti.
Dr eæi me za ruku, kao i uvijek, tu su bili moji roditelji Soumini i Bhaskaran. I
Sunil, Rajani i Unni.
I Maitreva, mamin mali pomagaè i spisateljièin najbolji
prijatelj.
O spisateljici
Anita Nair je uspje na spisateljica u Indiji, a ivi u Bangaloru. enski kupe je prva
njezina knjiga koja je izdana u Velikoj Britaniji i odmah je do ivjela veliki uspj
eh.
Spisateljièina opaska
Sve do poèetka 1998. godine na eljeznièkom kolodvoru kotara Bangalore postojala j
e posebna blagajna za ene, starije graðane i invalidne osobe.
Takoðer, u veæini noænih vlakova su postojali kupei za ene, smje teni u vagonima dr
ugog razreda.
Od tada su posebni redovi za ene ukinuti na svim eljeznièkim postajama. Ujedno sam
informirana od strane razlièitih osoba odgovornih za eljeznièki promet, efova sta
nica i konduktera, da kupei za dame vi e ne postoje i da se novi vlakovi grade bez
posebnih enskih odjeljaka.
Biblioteka
Bestseler
Biblioteka Bestseler
Sandra Gregorv sa Michael Tiernev
Zaboravite da ste imali ^fer
U ovoj istinitoj prièi, pratimo ivot jedne zbunjene mlade ene koja je svoju glupos
t platila gubitkom slobode. Sandra Gregorv poku a prokrijumèariti heroin i biva uh
iæena na aerodromu u Bangkoku. Njena kalvarija kroz zatvore u Tajlandu i Velikoj
Britaniji je opisana fotografskom precizno æu.
Ihlmicka Bestseler
Mary Lawson
jezero Vrana
Idilièan ivot jedne obitelji u malom mjestu kanadske provincije sru en je kada rodi
telji stradaju u prometnoj nesreæi. Dirljiva saga gledana oèima sedmogodi nje djev
ojèice prikazuje nam kako je ta tragedija i niz naoko beznaèajnih dogaðaja utjec
ala na njenu obitelj, prijatelje i susjede.
Biblioteka
Biblioteka Beslselor
Liza Dalby
Biblioteka Bestseler
Deborah Moggach
Bestseler
Pripovijest o !MurasaJq
U 11. je stoljeæu Murasaki napisala prvi svjetski roman "Pripovijest o Genjiji",
najpopularnije djelo u povijesti japanske knji evnosti. U ovoj knjizi Liza Dalby
uistinu je postala gej om. Napisala je roman o ovoj besmrtnoj pjesnikinji to je ivje
la na carskom dvoru u oèarava-juæem vremenu srednjovjekovnog Japana.
Tiðipansfa groznica.
Bogati i postariji trgovac koji ima prekrasnu mladu enu naruèi od poznatog slikar
a da naslika njihov portret. Raða se strastvena i duboka ljubav izmeðu mlade sup
ruge i slikara koja nepovratno mijenja ivote svih ljudi koji ih okru uju ...
marjan-knjiga-saTe-st@st.tel
MAIRIAN TISAK
Fausla Vranèiæa 3 21000 Split tcl.: 021/462-711 462-430 i'ax.: 462-900
¦ivini '/ :<Yht\ Ji'fi'lo'/inl-l ¦' "
»iV.
Sir-
iji... oe-,
Kre imirova 8,
Kraljice Jelene 2,
Maruliæeva 4,;
R. Bo koviæa bb. Robna kuæa PRIMA 3
Matice hrvatske 1, "Kerum-Koteks";
Z. Frankopanska 68, "Kerurn-Lora",
Stiiitce b.b. "Super Konzum",
Lu a bb,
Stjepana Radiæa 1,
i. Pribislavlæa 4,
¦ iroka ulica 12,
¦ Koblerov trg 1,
Robna kuæa "Novi centar Korzo",
Sergtjevaca 28,
n. Mllanoviæa 24, " Trgovaèka 5,
Trg slobode 1.
A. Reljkoviæa 32,
Trg slobode 6,
Robna kuæa "Alastor", " Trg. A: Siarèeviæa 12, u Hanu
Starèeviæeva b.b.,
021 343 996 098 423 120 021 343 906
021 470 213
021 537 341
021 380 998 098 497 398 098 237 121 098 423 057
022 338 942
023 251 071
051 316 003
052 216 104 052 451 808 052 742 788 042 214 600 032 331 445
031 212 666
031 200 389
098 237 122
Pronaðite nfvog
e-mail: marjan-knjiea-sare-st@st.tel.hr
Knji nica Zelina
MIN
540018880
A540018880B