FRANK HERBERT

DINA

1.
Početak je pravi trenutak za obraćanje pažnje na pravilnu
uravnoteženost. To znaju sve sestre reda Bene Gesserit. Na
početku proučavanja života Muad’Diba potrebno ga je, dakle,
najprije smjestiti u njegovo vrijeme: rođen je 57. godine
vladavine Cara Padišaha, Shaddama IV. Također, svakako ga
treba postaviti na pravo mjesto: planet Arrakis. Neka vas ne
zbuni činjenica da je rođen na Caladanu, gdje je i živio sve do
petnaeste godine. Arrakis, planet poznat kao Dina, njegov je
pravi dom.
Iz ‘Uputa o Muad’Dibu’ princeze Irulan

Tjedan dana prije nego su krenuli na Arrakis, tijekom

završnih priprema zbog kojih su svi već gotovo poludjeli, neka
smežurana starica je posjetila majku dječaka Paula.
Bilo je to jedne tople noći u dvorcu Caladan, drevnom
kamenom zdanju koje je služilo kao dom obitelji Atreida čitavih

1
dvadeset šest naraštaja; uvijek prije promjene vremena, ovo mjesto
bi se ispunjavalo svojevrsnom slatkastom svježinom.
Staricu su uveli kroz bočna vrata i proveli lučno
nadsvođenim hodnikom do Paulove sobe, gdje su joj dopustili da na
trenutak pogleda dječaka koji je ležao u postelji.
U prigušenom sjaju suspenzorske svjetiljke koja je lebdjela
sasvim blizu poda, probuđeni dječak ugledao je krupnu žensku
pojavu na vratima svoje sobe; neznanka je stajala korak ispred
njegove majke. Starica je bila nestvarna sjena – s kosom sličnom
prepletenoj i zamršenoj paučini, plaštem koji je obavijao tamno
obličje i očima poput dva blistava dragulja.
“Nije li pomalo sitan za svoje godine, Jessica?” upita starica.
Govorila je teško i zadihano, ispuštajući zvuk poput neugođenog
baliseta.
Paulova majka odgovori svojim blagim kontraaltom:
“Atreidi su poznati po tome što kasno započinju rasti, Vaša Visosti.”
“Čula sam o nešto tome, čula sam”, prodahće starica. “Pa
ipak, njemu je gotovo petnaest godina.”
“Da, Vaša Visosti.”
"On jc budan i sluša nas”, reče starica.“ Prepredeno malo
pretvaralo. " Ona zahihoće. “Ali za kraljevanje je potrebna lukavost.
A ako je stvarno Kwisatz Haderach... onda...”
U sjeni svoje postelje, Paul je škiljio kroz trepavice. Dva
ptičje svijetla ovala – staričine oči – kao da su se širila i svjetlucala,
netremice ga promatrajući.

2
 "Spavaj spokojno, ti mali prepredenko”, reče starica. “Sutra
će ti trebati sve umijeće kojim raspolažeš kad se susretneš s mojim
gom jabbarom.”
Odgurnuvši dječakovu majku, izađe iz sobe i prilično bučno
zalupi vrata za sobom.
Paul je ostao ležati budan, dok su mu se u glavi počela rojiti
pitanja: Što je to gom jabbar?
Od svih neobičnosti koje se javljaju u razdoblju promijene
vremena, starica je predstavljala najčudniju pojavu koju je vidio.
Vaša Visosti.
Uostalom, bilo je i čudno što je ona imenom oslovila njegovu
majku, kao da razgovara s nekom običnom sluškinjom, a ne s jed-
nom gospom Bene Gesserita, vojvodinom priležnicom i majkom
nasljednika.
Je li gom jabbar možda nešto povezano s Arrakisom što
moram saznati prije nego odemo tamo? - upita se.
Usta mu sama započnu oblikovati nepoznate riječi: „Gom
jabbar... Kwisatz Haderach..“’
Čekalo ga je previše stvari koje je morao naučiti. Arrakis će
se sigurno toliko razlikovati od Caladana da će mu se često zavrtjeti
u glavi od novosti koje ga tamo vrebaju. Arrakis – Dina – Planet-pu-
stinja...
Thufir Hawat, majstor ubojica u službi kod njegovog oca,
objasnio mu je jednom prigodom: njihovi smrtni neprijatelji,
Harkonneni, nalaze se na Arrakisu već osamdeset godina, držeći
planet poput nekog kvazifeudalnog posjeda zahvaljujući ugovoru s
kompanijom CHOAM, koji se odnosi na eksploataciju gerijatrijskog

3
začina mélangea. Harkonneni se sada moraju povući i ustupiti
mjesto Kući Atreida koja će preuzeti planet kao pravi feudalni
posjed – prividna pobjeda vojvode Leta. Doduše, dodao je Hawat, u
ovoj prividnosti mogla bi se skrivati najveća opasnost, budući da je
vojvoda Leto uživao popularnost među Velikim Kućama
Landsraada.
“Popularan čovjek izaziva ljubomoru moćnika”, objasnio je
Hawat.
Arrakis - Dina - Planet-pustinja...
Paul je utonuo u san sanjajući prizor neke špilje na
Arrakeenu, gdje su se posvuda oko njega vrzmale utihnule pojave
ljudi u zatamnjenoj svjetlosti sjajnih kugli. Bilo je svečano i, dok je
osluškivao slabašan zvuk kapanja vode - kap-kap-kap, učinilo mu
se kao da je u katedrali. Još dok je sanjao, Paul je znao da će se svega
ovoga sjećati kad se probudi. Uvijek se sjećao proročanskih snova.
San se raspline.
Paul se probudio i najprije osjetio oko sebe toplinu postelje
- a zatim mu na pamet navru mnoge misli... Ovaj svijet dvorca
Caladan, lišen igre i društva njegovih vršnjaka, možda i nije
zavrijedio tugovanje zbog rastanka. Doktor Yueh, njegov učitelj,
posredno mu je dao do znanja da na Arrakisu baš i ne vode strogo
računa o kastinskom faufrelučes sustavu. Stanovnici planeta
obitavali su na rubu pustinje i nije bilo nikakvog caida ili bašara koji
bi im zapovijedao: bili su to Slobodnjaci, neuhvatljivi poput
pješčanih oluja, koji nisu čak bili ni popisani carskim Popisima.
Arrakis - Dina - Planet-pustinja...
Osjetivši kako ga hvata napetost, Paul odluči primijeniti
jednu od vježbi tjelesno-mentalnog tipa koju ga je naučila majka.

4
Tri puta je brzo udahnuo i njegov fiziološki mehanizam odmah je
reagirao: osjetio je kako uranja u stanje oslobođene svijesti... kako
mu se um bistri... aorta proširuje... izbjegavajući nejasne sprege
svijesti... kako je voljno svjestan obogaćivanja krvi kisikom koja
brzo preplavljuje preopterećena područja... hrana-sigurnost-
sloboda ne stječu se samo pukim nagonom... svijest životinje ne ide
dalje od zadanog trenutka, niti se u njoj rađa pomisao da joj žrtve
mogu biti istrijebljene... životinja uništava, ali ne stvara...
zadovoljstva životinja ne uzdižu se znatno iznad razine osjeta, a
nikada ne dostižu sfere pravih osjećaja... čovjeku je, međutim,
potrebna mjerilo kojim će određivati granice svog svijeta... a ovo
mjerilo jedino je u stanju stvoriti hotimice izbistrena svijest...
tjelesna cjelovitost proistječe iz priljeva krvi i titranja živaca, a
prema duboko uvriježenoj svijesti o potrebama stanica... sve
stvari/stanice/bića nisu vječni... radi se o borbi za vječni unutarnji
protok...
Pouka je tekla sve dalje i dalje u Paulovoj oslobođenoj
svijesti.
Kad je žuta svjetlost praskozorja dodirnula prozorsku
klupčicu Paulove sobe, on ju je osjetio kroz zatvorene očne kapke;
otvorivši oči, prvo je ugledao poznatu šaru sjajnih odsjaja na stropu
spavaće sobe, a zatim začuo uobičajenu vrevu i žurbu u zamku.
Sobna vrata se otvore i tu se pojavi dječakova majka, kose
poput osjenčane bronce povezane crnom trakom za krunu; na licu
joj se nije moglo pročitati nikakav osjećaj, a zelene oči zračile su
svečano.
Probudio si se”, reče ona. “Jesi li dobro spavao?” lesam.
Zagledao se u njenu visoku pojavu, primijetivši napetost u
njenim ramenima dok mu je odbirala odjeću iz ormara. Drugima bi

5
»maknuo ovaj grč, ali ona ga je učila tajnama reda Bene Gesserit
mino zapažanje sitnica. Okrenula se, držeći u ruci jedan
polusvečani sako, na čijem je vanjskom gornjem džepu stajala
crvena kresta atreidskog sokola.
Brže se odjeni”, reče ona. “Časna Majka čeka.”
Sanjao sam je jednom”, odgovori Paul. “Tko je ona?”
Bila mi je učiteljica u školi reda Bene Gesserit. Sada je
Careva Istinozborka. Znaš, Paul...” nastavi ona, ali zastane. “Moraš
joj isprivijedati o svojim snovima.”
I loču. jesmo li njenom zaslugom dobili Arrakis?”
Mi nismo dobili Arrakis.” Jessica otrese prašinu s hlača i
objesi zajedno sa sakoom na postolje uz krevet. “Nemoj dopustiti
da te Čssna Majka čeka.”
Paul sjedne u postelji i obgrli koljena. “Što je to gom
jabbar?” Ponovno mu je vještina stečena od majke omogućila da
opazi gotovo nevidljivi grč oklijevanja na njoj, nekontroliran trzaj
živca čiji je značaj odmah shvatio: strah.
jessica priđe prozoru, širom razmakne zavjese i baci pogled
preko i ujaka iznad rijeke prema planini Syubi. “Ubrzo ćeš saznati
sve o gom jabbaru”, reče ona.
Osjetio je prizvuk straha u njenom glasu i to ga je začudilo,
jessica nastavi, ne okrenuvši se: “Časna Majka te čeka u mojoj
dnevnoj sobi. Molim te, požuri.”
Časna Majka Gaius Helen Mohiam je sjedila na tapeciranom
stolcu i promatrala majku i sina kako se približavaju. Prozori koji
su je okruživali gledali su na južni zavoj rijeke i zelene oranice
obiteljskog posjeda Atreida, ali Časna Majka uopće nije obraćala

6
pažnju na to. Tog jutra je osjećala kako je pritišće breme godina, što
ju je uvijek prilično razdražilo. Okrivljavala je zbog toga putovanje
svemirom i veze s gnusnim svemirskim Cehom, odnosno njegovim
tajnama, i, ovdje ju je očekivala dužnost koja je zahtijevala osobnu
pažnju jedne vidovite Bene Gesserit. Čak se ni Istinozborka Cara
Padišaha nije mogla oglušiti na odgovornost kad je ova dužnost
zove.
Prokleta Jessica! - pomisli Časna Majka. Da nam je barem
rodila djevojčicu kako joj je bilo i naređeno
Icssica se zaustavila tri koraka ispred stolca, blago
prevukavši lijevom rukom duž nabora suknje u znak naklona. Paul
kratko pogne glavu kako ga je naučio njegov učitelj plesa – to uvijek
treba koristiti kad postoje nedoumice o društvenom položaju
sugovornika.
Tanahnost Paulovog pozdrava nije promakla Časnoj Majci.
Ona reče: “Dječak je oprezan, Jessica.”
Jessica spusti ruku na Paulovo rame i blago ga stegne. Na
trenutak je iz njenog dlana prostruji strah, a onda ponovno ovlada
sobom. “Tako smo ga odgojili, Vaša Visosti.”
Čega se boji? - upita se Paul.
Starica pogleda Paula ispitivačkim pogledom: lice mu je
ovalno poput Jessicinog, ali kosti su jake... kosa: izrazito crna na
vojvodu, ali zato gornji dio lica ima sličan djedu po majci kojeg se
nije smjelo imenovati; nos mu je tanak i prezriv, a zelene oči
prodorne, baš kao kod starog vojvode, dječakovog djeda po ocu,
koji je već umro.
Evo, postojao je barem jedan čovjek sposoban shvatiti
snagu hrab¬rosti - čak i u smrti, pomisli Časna Majka.

7
 “Odgoj je jedna stvar”, reče ona, “a sirov materijal druga.
Vidjet ćemo.” Stare oči prostrijeliše Jessicu. “Ostavi nas nasamo.
Zapovijedam ti da započneš meditaciju spokoja.”
Jessica spusti ruku s Paulovog ramena. “Vaša Visosti, ja...”
“Jessica, ti dobro znaš da se ovo mora obaviti.”
Paul začuđeno podigne pogled prema majci.
Jessica se uspravi: “Da... naravno.”
Paul pogleda Časnu Majku. Ljubaznost i majčin očigledni
strah od ove starice zahtijevali su oprez. Pa ipak, osjetio je kako ga
hvata bijes zbog straha koji je zračio iz majke.
“Paul...” Jessica duboko uzdahne,“...ispit kojem ćeš sada
pristupiti... vrlo mi je važan.”
“Ispit?” On se ponovno zagleda u nju.
“Ne zaboravi da si vojvodin sin “, reče Jessica. Zatim se
okrene i izađe iz prostorije uz grubo šuštanje suknje. Vrata se
čvrsto zatvoriše za njom.
Paul okrene pogled prema starici, jedva zauzdavajući bijes
u sebi. “Zar se tako otpušta gospa Jessica kao da je najobičnija
sluškinja?”
Osmijeh zatitra na rubovima smežuranih starih usana.
“Gospa Jessica bila je stvarno moja sluškinja, momče, i to punih
četrnaest godina u školi.” Ona kimne glavom. “I to dobra sluškinja.
A sada, dođi ovamo!”
Naredba ga ošine poput biča. Paul je poslušao još i prije
nego je to shvatio. Koristi se Glasom u ophođenju sa mnom, pomisli
on. Zaustavio se na njen znak i ostao joj stajati uz koljena.