Filozofski fakultet u Zagrebu

Ivana Lučića 3
Odsjek za etnologiju i
kulturnu antropologiju

Zaštita spomenika kulture

Mentor: dr.sc. Zlatko Jurić
Studentica: Sanja Galović
Mat.br.: 104260

ALEKSANDAR FREUDENREICH: NAROD GRADI NA

OGOLJELOM KRASU

seminarski rad

Zagreb, listopad 2009.

1
SADRŽAJ

1. PREGLED PODRUČJA NR HRVATSKE

1.1. Kameno područje- ogoljeni kras
1.2. Područje četinjača- šumoviti kras
1.3. Područje pitomog kestena, hrasta kitnjaka i medunca
1.4. Područje mješovitih vrsta drveta
1.5. Područje hrasta lužnjaka

2. GRADITELJSKO NASLIJEĐE
2.1. Narodno i umjetno graditeljsko naslijeđe
2.1.1. Narodno graditeljsko naslijeđe
2.1.2. Umjetno graditeljsko naslijeđe
2.1.3. Prijelaz s narodnog na umjetno graditeljsko naslijeđe
2.2. Uzroci razvitka narodnog graditeljstva
2.2.1. Prirodne okolnosti
2.2.2. Povijesni događaji
2.2.3. Stariji i noviji utjecaji civilizacije uz etničke osobine naroda
2.2.4. Prometna povezanost
2.2.5. Ekonomske i sociološke razlike
2.2.6. Stupanj i vrsta blagostanja
2.2.7. Razvitak obrta i industrije
2.3. Razvojne mijene

3. OSNOVNI ELEMENTI GRAĐEVINA PODRUČJA OGOLJELOG KRASA

3.1. Primarni građevni elementi
3.2. Elementarne prostorije
3.2.1. Bunja, trim, kažun
3.2.2. Teze, mošune, potleušice, kolibe

4. GRAĐEVNI SASTAVI
4.1. Suhi zid, živi zid
4.2. Čemer, somić
4.3. Volat i balatura
4.4. Konzole- zubovi
4.5. Krovine i taraci
4.6. Ognjišta
4.7. Dimnjaci
4.8. Opskrba i čuvanje vode
4.9. Zahodi
4.10. Krovovi
4.11. Stropovi i podovi
4.12. Vrata, prozori i stepenice
4.13. Pleteri od ševara i pruća, slama i dračina

2
5. STANOVANJE I EVOLUCIJA GRAĐEVINA OGOLJELOG KRASA
5.1. Potleušice
5.2. Na jedan pod
5.3. Na dva poda
5.4. Kuća s tornicom- kapelom
5.5. Kuća sa širokim zabatom
5.6. Kuća s kuhinjom na šufitu, u potkuplju
5.7. Namještaj
5.8. Crkvice

6. GOSPODARSKI OBJEKTI
6.1. Guvna
6.2. Malini
6.3. Valjavci i toševi
6.4. Japnenice
6.5. Tunare
6.6. Trupica i kola

1. PREGLED PODRUČJA NR HRVATSKE1

1
Djelo je izdano 1962. godine.

3
s istovrsnim prirodnim karakteristikama, a ujedno i područja s istovrsnim
karakteristikama predajnog narodnog graditeljstva

1.1. Kameno područje- ogoljeni kras

Prevladava kamen vapnenac- materijal vrlo otporan na atmosferilije pa su građevine
postojane. Šume su rijetke (prevladava česmina, crnika, alepski i crni bor, pinija,
čempres) pa se drvo doprema iz zaleđa, a ostali, manje upotrebljavani građevinski
materijali su ševar- trska i trstika i slama za krovove. Područje obuhvaća Istru,
Hrvatsko primorje, Dalmaciju i otoke na Jadranu, te dijelove Hercegovine i Crne Gore.

1.2. Područje četinjača- šumoviti kras

Područje je to šuma mekog drveta: jele, smreke, ariša, bora i omorike. Kamena
vapnenca također ima u izobilju. Klima je kontitnentalna, oštra, a obuhvaća planine
Gorskog kotara i Like- Velike i Male kapele, Velebita i Plješivice.

1.3. Područje pitomog kestena, hrasta kitnjaka i medunca

Kao građevni materijal prevladavaju vrste tvrdog drveta u kraćim komadima. Ima i
dosta kamena, ali se manje upotrebljava za gradnju; većinom se za pokrivanje krovova
upotrebljava slama. Obuhvaća područja opore klime Korduna i Banije.

1.4. Područje mješovitih vrsta drveta

Za građevinski materijal upotrebljavaju se tvrde i meke vrste drveta: bukva, hrast
kitnjak, brijest, javor, grab, te smreka i jela. U brdima ima kamena, u nizinama ilovače,
a obiluje i trstikom, šašom i slamom. Obuhvaća dijelove umjerene klime- sjeverozapad
Hrvatske, Slavoniju i Baranju.

1.5. Područje hrasta lužnjaka

Zbog njegovih tehničkih svojstava, hrastom kitnjakom izgrađena su neka od
najreprezentativnijih arhitektonskih djela narodnog graditeljstva. To je, uz pojačan
izvoz dovelo i do pretjeranog krčenja hrastovih šuma pa se danas više ne gradi
hrastovinom, a poneka stara ali dobrodržeća seljačka kuća u Pokuplju i Posavini
svjedoči o prijašnjem načinu građenja hrastovinom koje je danas uvelike zamijenila
gradnja opekom.

2. GRADITELJSKO NASLIJEĐE

2.1. Narodno i umjetno graditeljsko naslijeđe

U poglavlju o graditeljskoj baštini autor razlikuje dva smjera u graditeljstvu obzirom
na smještaj građevine na selo odnosno u grad: narodno i umjetno graditeljstvo. Ta
razlika rezultat je prvenstveno ekonomske naravi i društvenih utjecaja. Gradovi su
sjedišta vlasti, crkve i vojske; obrtničkih djelatnosti, industrije, trgovine, a luke u
primorskim gradićima žarišta su izmjene domaćih sa stranim utjecajima.
2.1.1. Narodno graditeljsko naslijeđe

4
Graditeljsku baštinu sela, narodno graditeljsko naslijeđe karakterizira prvenstveno
predaja znanja i umijeća s generacije na generaciju. Seljak povazdan provodi u radu na
polju, u vinogradu, pašnjaku ili pak na pučini, te gradi dom prvenstveno iz potrebe za
skloništem od klimatskih prilika za vrijeme dok ne radi. Imperativi pri gradnji su mu
lako pribavljanje i štedljivost materijalom kojim gradi te jednostavnost i
funkcionalnost prostora. Tako materijal uzima iz neposredne okoline- prirode i
prilagođava ga gradnji, a tek u novije vrijeme kupuje tek nužne određene industrijske
proizvode.
Gradili su jednostavne, malene objekte koji udovoljavaju potrebama spavanja,
pripravljanja obroka te skladištenja ionako skromne imovine, a u odovjenim
prostorima (bilo pregradnim zidom ili podom) smještali su blago- životinje od kojih
živi. Gradio je sam što god može, a u ostalomu su mu pomagali suseljani u obliku
uzajamne pomoći- mobe, te seoski majstori izučeni predajom prethodnika i vlastitim
iskustvom.
Kao što je ranije spomenuto, nastambe su bez iznimke smještene na kamenu podlogu
jer je svaki komadić zemlje dragocjen i iskorištava se za obrađivanje. Tako su kućice
prostorno raštrkane uz rubove obradivih zemljanih površina u sela i zaselke.
2.1.2. Umjetno graditeljsko naslijeđe
Graditeljsku baštinu grada, umjetno graditeljstvo čine stambeni, crkveni, obrtni,
industrijski i drugi objekti u gradu, trgovištu ili pak zamku. Gradnja je većinom
prostorno ograničena pa se objekti u većoj ili manjoj gustoći pravilno smještaju u
ulice, oko trgova i sl. Te prostore nastanjuje plemstvo, građanstvo, vojska ili su to pak
crkvena staništa. Vlasnik je investitor, ali nije ujedno i graditelj- graditelj upravlja
sredstvima, naručuje radove, nabavlja materijal i dogovara radnu snagu, a poslove
građenja obavljaju školovani ljudi: majstori, obrtnici, umjetnici i radnici. Mnogi
majstori, na glasu kao vrsni stručnjaci, grade i izvan granica Hrvatske te sa sobom
donose nove ideje ili se angažiraju strani majstori, imućni vlastodršci žele istaknuti
svoje bogatstvo građenjem udobnih, modernih građevina pa tako one, uz nacionalna,
dobivaju i obilježja građevina drugih europskih zemalja. Materijali se, obzirom na
dobru platežnu moć, s lakoćom dobavljaju i iz udaljenih područja i tako otvaraju
puteve različitim idejama u građenju. U stambenim i ostalim objektima povećava se
broj prostorija i one postaju sve veće. Gomilaju se (za stanovanje nepotrebni) prostori
poput salona, ukrasnih dvorišta; stubišta postaju sve glomaznija. Moda se u gradovima
mijenja kroz vrijeme, pa tako razaznajemo i različita stilska razdoblja poput
predromanike, romanike, gotike, renesanse, baroka, rokokoa, klasicizma, empirea s
bidermajerom, historicizma, eklekticizma i secesije.
2.1.3. Postupni prijelaz s narodnog na umjetno graditeljsko naslijeđe
Pojedine građevine, poput stare seoske kućice u predgrađima gradova svojim
neskladom s okolinom upadaju u oko promatrača jednako brzo kao i jednokatne škole
službeno- uredskog stila okružene seljačkim kućicama2, ili pak tipizirane željezničke
postaje jednake u mnogim selima (...)- podnose se lakše, jer su više vezane uz
željezničku prugu, negoli uz selo3. U starim hrvatskim primorskim i otočkim gradićima
gradile su se građevine koje se smatraju postupnim prijelazom s narodnog na umjetno
graditeljsko naslijeđe- to se očituje u detaljima poput stupa balature ili skoda (male
terase s nekoliko stepenica nadograđene pred ulaz u kuću) izvedenog u renesansnoj
2
Freudenreich (1962): Narod gradi na ogoljelom krasu, str. 11
3
isto.

5
maniri umjesto stupa od grubo obrađenog kamena bez ukrasa. U samom startu
izvođenje ukrasa u osnovnom građevnom materijalu na području krasa- kamenu teško
je, pa su ona vrlo skromna, težeći više oplemenjivanju konstruktivnih dijelova na
tehnički savršeniji, bolji, majstorski način 4: izjednačuju se sljubnice ili dodirne
površine, ponekad se profiliraju poneki dijelovi; na tetivi ili pak pragu urezuju se
najčešće tek inicijali majstora ili godina gradnje.
Dobar dimnjak nužda je svake primorske kuće u vjetrovitim krajevima. Naime, često
bi se dim vraćao natrag u dimnjak a time i u unutrašnjost kuće za vjetrovitih dana.
Zbog toga su ljudi dovitljivo dograđivali razne pregrade zbog kojih je dim neometano
mogao van. Neobični oblici često su rezultat funkcionalnosti a ne težnje za
ukrašavanjem, premda nerijetko znaju biti neumjereno ukrašeni iako to funkcionalnost
nije zahtijevala.

2.2. Uzroci razvitka narodnog graditeljstva

2.2.1. Prirodne okolnosti
Osnovni i najbitniji uvjet te ujedno smjernica razvoja građevina jest prethodno
navedena okolina. Tlo i vegetacija određuju izbor materijala i mjesto gradnje, dok
klima određuje koliko će određena građevina biti zaštićena od vremenskih prilika.
Prirodne okolnosti relativno su stalni uzroci razvitka narodnog graditeljstva, a naredni
uzroci su promjenjivi i nejednaki obzirom da su rezultat ljudskog faktora.
2.2.2. Povijesni događaji
Povijesne prilike utjecale su na razvoj građevina na nekoliko razina: ustroj obitelji
određivao je veličinu kuće- nuklearna obitelj nije zahtijevala više od jedne prostorije
za boravak obitelji, za zadrugu se kuća ipak morala nadograđivati prostorijama.
U područjima podložnim sukobima građevine su, uz stambenu, morale poprimiti i
obrambenu funkciju.
2.2.3. Stariji i noviji utjecaji civilizacije uz etničke osobine naroda
Prijelaz sa stočarstva na ratarstvo zahtijeva ostanak na jednom području pa se grade
dugotrajnije nastambe od privremenih skloništa pogodnih za polunomadski način
života stočara. Isto tako, često se isušuju močvare i krče šume kako bi se proširila
površina obradive zemlje čime se u kratkom roku postiže obilje drveta kao
građevinske sirovine, ali kao dugotrajna posljedica to može značiti dosta smanjenu
količinu drveta te okretanje drugim građevinskim materijalima.
2.2.4. Prometna povezanost
Ceste, trgovački putevi i plovne rute na rijekama ili moru uvelike utječu na stanovanje
određenoga kraja: naselja prerastaju u još veća sela i gradiće, a zabačeni zaseoci se
povezuju i također povećavaju. Ljudi iz drugih krajeva koji naseljima samo prolaze ili
se doseljavaju sa sobom nose svoju kulturu i ideje, te ponekad unose manje ili veće
promjene u izgled građevina ili pak, u slučaju većih migracija, izgled samog mjesta (u
poglavlju o umjetnom graditeljskom naslijeđu detaljnije objašnjenje).
2.2.5. Ekonomske i sociološke razlike
Prirodne okolnosti i klimatski uvjeti određuju kojim će se gospodarskim djelatnostima
baviti stanovništvo određenog područja, a to će uvelike odlučivati i o samom izgledu
građevine u kojoj ljudi obitavaju te posjeda na kojemu privređuju: drukčije izgleda
nastamba stočara u planini od nastambe ribara uz more ili ratara u ravnici.
2.2.6. Stupanj i vrsta blagostanja
4
isto, str. 12

6
Na području krasa, kao i na ostatku prostora Hrvatske, naselja odražavaju i razliku u
bogatstvu stanovnika: oni imućniji posjedovati će veće i reprezentativnije stambene
objekte u gradu, poneki i na seoskim područjima, često će ih graditi školovani ljudi i
tako će se u manjoj ili većoj mjeri odmaknuti od tradicijskog građenja toga kraja;
siromašniji će pak graditi skromnije, vlastitim rukama, pa će nastaviti tradiciju
narodnog graditeljstva samoukoga puka (detaljnije u prethodnom poglavlju o
narodnom i umjetnom graditeljskom naslijeđu). U ponekim naseljima će zbog razvoja
prometnica i/ili industrije doći do razvoja ekonomije a time i do veće platežne moći,
dok u nekim drugim, zabačenijim krajevima do razvoja neće ni doći.
2.2.7. Razvitak obrta i industrije
Proizvodnja novog alata, prerađivanje sirovina drukčijim, usavršenijim načinom utječe
na način gradnje te izgled građevine, ali samo ondje gdje postoji izvjesna platežna moć
i prometna povezanost.

2.3. Razvojne mijene

Razvojne mijene pokazuju određeni stupanj povezanosti građevine s prirodnom
okolinom. Kamen će se negdje upotrebljavati za gradnju potpuno neobrađen u
komadima (tzv. škalj ili škrape), ponegdje će se komadi kamena priklesavati i tako
poravnavati profil zida; u krajevima nastanjenim imućnijim stanovništvom kamen će
stručno obrađivati majstori klesari, a poneke dijelove i profilirati ili ukrašavati na drugi
način. Drvo se isto, u ovisnosti o blizini pilane i prometnica, koristi u različitim
oblicima: ponegdje onako okruglog profila, s ili bez kore; onaj koji ima širočku (alat)
tesati će drvo prije upotrebe, a tko je blizu pilani više će graditi s piljenom drvenom
građom. Tehnički napredak nije posvuda posljedica vremenskog toka; istodobno se
gradi primitivnije (s ranije navedenim neobrađenim drvetom i kamenom) prema
savršenijoj obradi (klesanim kamenom i piljenim drvom) sve do umjetničkog
oblikovanja (profiliranje, rezbarenje), ponegdje i do degeneracije gdje su svrha i
funkcija podređene obliku.

3. OSNOVNI ELEMENTI GRAĐEVINA PODRUČJA OGOLJELOG

KRASA

3.1. Primarni građevni elementi

Doseljenjem na novi, nenastanjen prostor, čovjek je ispočetka bio okružen isključivo
prirodom. Nastambe i ostale građevne objekte gradio je materijalom kojeg je našao u
prirodi. Nije imao mnogo izbora: drvo, kojim je većina tog područja obilovala u
davnini na prostoru današnjeg područja ogoljelog krasa nepovratno se iskrčilo za
vrijeme Rimske republike za izgradnju gradova i galija, škrto je poput područja na
kojemu tanak sloj crljenice prekriva kamenu podlogu, pa je rijetkost tih dvaju
dragocjenih materijala odredila upotrebu kamena kao većinskog građevnog materijala
na kršu. Tako je komade kamenja koje je krčio s polja slagao u gomile, gromače uz
rub plodne zemlje- s vremenom su nicali ogradni zidovi uz polja, maslinike, ceste; na
padinama su te ograde poslužile gradnji plodnih terasa. Tako nastaju primarni građevni
elementi, zidovi. Tehnikom na suho, u mrtvi zid ili sušicu, dakle bez vezivnog

7
materijala slagali su se veći komadi priklesanog kamena- sivog vapnenca, rupe između
njih popunjavale su se manjim komadima, a lica su se grubo izravnavala. Za prijelaze
(takvih zidova i kojekakvih drugih prepreka) i prilaze stambenim objektima grade se
kamene stepenice različitih vrsta i veličina. U mnogim prilikama kamen je mijenjao
drvo u gradnji: kao stup umjesto kolja u vinogradu, jasle od kamena u staji, stolovi i
klupe ispred kuća od kamena, kameni križ na grobu, kao sastavni dio igre kamena s
ramena.

3.2. Elementarne prostorije

3.2.1. Bunja, trim, kažun
U gomilama, gromačama i u mreži zidova čovjek je iz raznih razloga vješto „usadio“
praznine u koje se sklanjao kada bi ga iznenadilo nevrijeme u polju ili sa životinjama
na paši. Kako ne bi morao nositi iz polja kući, ostavljao je ondje alat i druge
potrepštine; odmarao se u hladu za vrijeme podneva ili je pak, udaljen od kuće, ondje
noćio za višednevnih poslova kada je trebalo ustajati i raditi rano u zoru ili predvečer.
Te prve prostorije zvali su bunja, čemer kod Šibenika, kućica na Braču, u Bukovici i
na Hvaru kućarica, trim ili jama, u Dalmatinskoj zagori poljarica ili pudarica, u Istri
kažun ili kašun. Okruglog su tlocrta, kupolastoga presjeka zidova, a građena je
tehnikom slaganja kamena na suho bez veziva. Nemaju temelja, nego se, kao i sve
ostale građevine na ogoljelom krasu, grade na kamenoj podlozi, živoj pećini. Krupniji
komadi kamena upotrebljavaju se za zidove, a za kupolu one pločasta oblika, dok se
sitnijim kamenjem popunjavaju rupe i sljubnice te izvana zasipavaju spoj prstenasta
donjeg dijela s kupolom. Visine su 1,40 do 4 metra visine (autor kao orijentir navodi
primjere s kojima se osobno susreo na svojim terenskim istraživanjima), a debljina
zidova je 50 centimetara (rijetko kada je deblja, a nikada tanja, što struka na temelju
saznanja o provodljivosti topline podržava). Ulaz je vrlo nizak, oko 90 do 130 cm,
okrenut od vjetrovite strane, te nema vrata (ponekad ima natkriveni predprostor koji
štiti od udara vjetra ili kiše ili jakog sunca). Cijeli prostor je dobro prozračen zbog
nepravilnijih sljubnica naslaganog kamenja zida, a u službi prozora su manji otvori u
zidu namjerno ostavljeni pri gradnji. Pod je ranije spomenuta živa pećina ili je pak
popločen pločastim kamenom ako služi kao staja- tako se skuplja za polje dragocjen
gnoj, a tekućine cure u sljubnice i odlaze van. Unutrašnjost je krajnje jednostavna:
najčešće uz zid samo par komada kamena u službi sjedišta te u središtu tri kamena
koja služe umjesto trinoga za kuhanje (za vrijeme višednevnih radova u polju). Sudeći
po krajnjoj jednostavnosti što odabira, što primjene materijala i izgledu, mnogi se
autoriteti slažu da je riječ o jednom od praoblika čovjekove nastambe koja se kod nas
održala u kamenu, a u upotrebi je sve do naših dana 5. Razlog zašto se održala do
današnjih dana jest upravo ekonomičnost i funkcionalnost građevine: nabavka i
zadržavanje vode jedan je od glavnih problema bio i ostao na ovim prostorima. Zbog
građenja slaganjem kamenih ploča pod blagim kutem, kupola ove građevine ima
dvostruku namjenu- zaštita od kiše te ujedno skupljanje kišnice i odvođenje iste do za
to namijenjenog korita iz kojeg se napajaju životinje ili pak cisterne u kojoj se čuva
voda za zalijevanje vrta, polja, vinograda. Takve se bunje, trimovi, kažuni, rađeni
rukom neizučenog čovjeka razlikuju izgledom, i načinom gradnje. Rad zidara ili
klesara, dakle izučenog majstora vidi se na prvi pogled: kamenje je priklesano kako bi
bolje prijanjalo na vodoravno složenim sljubnicama, te se nerijetko vezalo vapnenim
5
isto, str. 45

8
mortom u klaku zbog veće stabilnosti i dugotrajnosti. Ploče na kupoli su slagane
vodoravno kako bi se poštovala tehnička pravilnost čime je zanemarena funkcija
odvođenja vode pa se ovdje konstrukcija krova razdvaja od konstrukcije svoda i
zasebno gradi.
3.2.2. Teze, mošune, potleušice, kolibe
Bunje, trimovi, kažuni građevine su malih dimenzija; u slučaju da se grade istim
načinom, zbog težine građevnog materijala solidnost prostora većih tlocrta zahtijevala
bi i neracionalno povisivanje građevine. Tako bi nastao prostor koji se ne bi mogao
iskoristiti, što bi kršilo jedan od postulata narodne gradnje. Pri gradnji većih tlocrta
treba olakšati krovnu konstrukciju unoseći lakše materijale poput drveta. Kameni krov
dobiva statičnost slaganjem materijala u krug, dok je drvo materijal koji gradnju krova
određuje u pravcu.
Za smještanje ovaca grade se teze, građevine kamenih zidova većeg kružnog tlocrta na
koje se upiru kolci jednim krajem, a drugim o sohu, rašljasti stup usađen u središte
prostorije i tako krov poprima stožasti oblik. Krovovi većih ovčarnika grade se na
četiri sohe. Ovcama nije potrebna zaštita od kiše pa se slojem šiblja i granja osigurava
hladovina, a dobro provjetravanje prostora omogućeno je mnogim otvorima u
kamenim zidovima ili mrežastim slaganjem pritesanog kamena. Većim životinjama-
konjima, kravama, magarcima, volovima potrebna su skloništa ravnih zidova- mošune.
Ostale zgrade pravokutnog tlocrta su ribarske potleušice i vinogradarske kolibe.
Najjednostavniji krov je onaj na jednu vodu, a na širim građevinama grade se na dvije
vode ili na lastavicu. Krovna konstrukcija je jednostavna, obično se sljeme, hrbat,
pothati podrožnicom sljemenjačom koja počiva na rašljastim stupovima, sohama, a
katkad na zabatnim zidovima6. U krajevima gdje raste trska i trstika ili ima slame, time
se pokriva krov u kombinaciji s drvetom ili kamenom koji težinom drže pokrov, a
drugdje se najviše pokriva žljebnjacima, ili kako u narodu nazivaju, kupama ili
kanalicama.

4. GRAĐEVNI SASTAVI
U građevne sastave autor ubraja zidove, nadvoje i lukove, svodove i balature, konzole
ili zubove, tarace i pokrove, krovine, ognjišta, dimnjake, rješenja za dovod i
skladištenje vode, zahode, krovove, stropove i podove, vrata, prozore i stepenice te
građevna rješenja s trskom, trstikom, prućem, trnjem i slamom.

4.1. Suhi zid, živi zid

Kao što je ranije spomenuto, zidovi se grade na suho, mrtvi zid bez veziva ili s
vezivom od zemlje odnosno vapnenim mortom, klakom u živi zid. Za razliku od
suhozida, na živom zidu može se vidjeti evolucija u obliku primijenjenog kamena: od
glomaznih škalja i pritesanih komada do pločastih komada klesarske izrade. Sljubnice
se tako vodoravno izravnavaju, a lica zidova su bez većih nepravilnosti. Vežu se
mortom iz grubog pijeska. U novije se vrijeme umjesto kamena upotrebljava nabijeni
beton.

6
isto, str. 66

9
4.2. Čemer, somić
Nadvoj i luk, odnosno čemer i somić arhitektonska su rješenja nadsvođenja vrata,
prozora i ponara-udubaka. Uvijek je to kamen iz jednog komada, grubo obrađen s
prednje strane zida. Zbog uštede drveta, prozori i vrata se prilagođuju izravno u utore
isklesane u kameni nadvoj, dovratnike- pošve i prag. Pošve se izvode najčešće iz
jednog, ali i tri komada kamena od kojih se srednji naziva čeljust. U područjima
bogatijima drvetom nadvoj se prvotno radio od okruglica, potom od otesanih greda.
Rasteretni lukovi mogu se naći i u bunjama. Osim ravnog iz jednog ili više komada,
razvija se i polukružni luk postavljanjem dva ili više komada kamena u koso.

4.3. Volat i balatura

Balatura ili solar jest terasa pred ulazom u kuću a iznad vrata kojima se ulazi u
balature, dakle na ulazu u konobu. Balatura se nadograđuje na kuće građene na kosom
terenu kako bi se iskoristio donji hladni prostor za čuvanje namirnica. Volta osigurava
duboki hlad s druge, nezaštićene strane, pa je prostor pogodan za vino koje se čuva u
unutrašnjosti. Najranije je izvođena kao podest poduprt drvenim stupom, stožerom, a
nerijetko je proširena pa postaje još jedan, otvoreni dio stana. U mjestima sa zbijenim
kućama ponekad balatura nadsvođuje ulicu.

4.4. Konzole- zubovi

Konzole ili zubovi su kameni izboji iz zidova koji imaju različitu svrhu. Najčešće su u
ulozi polica: pred ulazom je na njih postavljen cvijet ili lampa; u paru kao držači iznad
gornjih uglova prozora s rupom u sredini kroz koje je provučena motka i nataknuta
zavjesa te tako štiti od sunca. No mnogo važnija svrha im je ona potporna: na njih se
često postavljaju grede stropova. Ako je kuća na dva poda te je na drugom podu
kuhinja, radi manjeg zagrijavanja krušna peć se smješta s vanjske strane zida gradeći
je upravo na konzolama. Mogu poslužiti i kao podupirači rukohvata ako se ugrade s
vanjske strane stepenica te u rupe postave motke na koje se nasloni sam rukohvat.

4.5. Krovine i taraci

U krajevima bogatim tabulama, kamenim pločama često se krovina pokriva upravo
tim materijalom jer je pogodna za slaganje poput crijepa. U vjetrovitim krajevima
takav je krov idealan jer zbog težine materijala onemogućava dizanje. Krovina ujedno
služi i za skupljanje kišnice koje se obično grade tik do kuće, a vapne se mlijekom
zbog dezinfekcije. Sljeme se pokriva slojem istih ploča, a u novije vrijeme
žljebnjacima, ili kako ih u narodu zovu, kupama ili kanalicama. Oni postaju bitan
arhitektonski detalj jer ih narod ubrzo počinje upotrebljavati i u druge svrhe:
zamjenjuju same tabule i slažu se po cijelom krovu, primjenjuju se na dimnjake,
upotrebljavaju kao cvjetnjaci, poslagani u nizu odvode vodu s ruba krova, a mogu
poslužiti i kao odvod od lavela u kuhinji.

4.6. Ognjišta
Na razvitku ognjišta najbolje se može pratiti arhitektonski razvitak narodnog
graditeljstva: najraniji oblik bio je nisko ognjište na sredini poda prostorije bez uređaja
iznad koji bi odovdio dim (izlazio je kroz uska sljubišta građe krova). Potom se dio

10
krova otvorio kako se dim ne bi zadržavao u prostoriji; kao badža on je zaštićen od
kiše koja može padati unutra. Radi boljeg sakupljanja i odvođenja dima iz prostorije,
gradi se napa, a od kanala iznad nape razvija se dimnjak, fumar ili komin. Istodobno se
razina ognjišta polako odiže od poda dok nije dosegnula današnju visinu. Ognjište se
prvobitno sastojalo od tri kamena postavljena u krug tako da može podupirati bakrač,
kotao u kojoj se pripremala hrana a ispod njega se ložila vatra. Često takav prizor i
danas možemo naći u bunjama. Potom je takvo ognjište unaprijeđeno (u bunjama
usađivanjem motki u svod na kojima pomoću lanaca vise posude za kuhanje, a u
kućama konzolom poduprt sustav motki) postavljanjem vodoravne grede verižnjače s
kojih bi visile verige ili komoštre- lanci na koje bi se objesio lonac bakrač, tako
osiguran od prelijevanja i lakše dohvatljiv bez saginjanja, dok bi se vatra lakše ložila i
kontrolirala. Uz ognjište se postavljala kamena, kasnije drvena klupa kako bi se na nju
mogla odložiti i sušiti odjeća i obuća, te ugrijati promrzle noge. Na rub nape se
pribijala vodoravna daska i tako je nastala polica za odlaganje posuđa i kuhinjskih
pomagala, a izvor svjetla bio je mali prozor zirka.
Iako je u pravilu u narodnom graditeljstvu kuhinja prostorija u koju se prvu ulazi kada
se ulazi u kuću, u primorskim mjestima su se zbog skučenosti prostora gradile kuće na
dva poda, pa je tako kuhinja u nekima smještena na katu. Tako se gradilo najviše pod
utjecajem umjetnog graditeljstva gdje se središte boravljenja ljudi s kuhinje
pomaknulo na salone ili dnevni boravak. U njoj je ognjište bio drveni sanduk s
nabijenom zemljom i popločen kamenim pločama, a ispod njega je bila udubina za
odlaganje drva za ogrjev.

4.7. Dimnjaci
Na kućama ogoljelog krasa prvobitni dimnjak bio je badža ili komin, malo odignuta
kamena ploča tabula na krovu poduprta kamenom kako bi stvorila rupu za odvod dima
i opterećena drugim kamenom; osovljeni kamen omaže se mortom da se spoji s
pločom. Iz toga se razvija dimnjak s malim dvostrešnim krovom, a primjenom
žljebnjaka nastaju brojne kombinacije izrade zaštite od vjetrova što dimnjaku
pridonosi funkcionalno i estetski, no ponekad dolazi i do degeneracije kada svrha
postaje podređena obliku.

4.8. Opskrba i čuvanje vode

U krasu rasijane doline, škrape i ponori gutaju vodu poput spužve, a rijetki su krajevi
u kojima je tlo takvo, da voda brzo ne ponire, da se sabire u bunarima ili čak da
izvire.7 Česti su izvori blizu mora, pa nakon nekoliko metara toka gube u moru, ili su
izvori slatke vode u moru blizu obale, vrulje. Prvi izvori ponekad su iskorišteni za
pogon mlina, a drugi se mogu iskoristiti u danima kada je more mirno- slatka voda se
ne miješa sa slanom što se vidi po zrcaljenju kružnice na površini, te se može piti.
Voda se može sakupljati na obroncima planina u pećinama za sabiranje kišnice, tzv.
kamenicama. Prigodne pukotine se zatvore mortom pa nastaje umjetna lokva nakon što
padne kiša. U dubokim ponorima, ledenicama ljeti se mogu čuvati snijeg i led. Ipak
najčešće narod vodu čuva u cisternama izgrađenima u polju ili u neposrednoj blizini
kuća, a zovu ih čatrnje, šterne, gusti(je)rne. Pokriveni su poput bunja pločastim
kamenom, a kasnije se pokrivaju drvenim ili željeznim poklopcem te otežavaju
kamenom. Kao naplovi- sabirne površine služe im kose žive pećine ili najčešće
7
isto, str. 129

11
krovovi kuća s kojih se kišnica do cisternni odvodi cijevima i žljebovima.
Dezinficiraju se vapnjenjem, a voda se pročišćava proticanjem kroz taložnicu- plitku
udubinu ispunjenu šljunkom. Žljebovi su u pošumljenim krajevima drveni, na
ogoljelom krasu kameni, izrađeni nizanjem žljebnjaka ili u novije vrijeme limeni. Grla
šterni su često na terasama do kuće, a mogu se naći i u ulazu u kuću.. Ponegdje postoje
veće cisterne, zajedničke za nekoliko polja. Opskrba vodom je najveći problem
područja ogoljelog krasa zbog dugih toplih ljeta s rijetkim oborinama; iako je šterne
dobro čuvaju, čak i egzistencijalna potreba za vodom daleko je veća no što kiše uspije
napadati.

4.9. Zahodi
U ranijem narodnom graditeljstvu u kući prostor za zahod nije bio predviđen. To su
više bile improvizacije: uz gnojište, iza ili pred kućom, na ulici ili u vrtu, ograđen
kutak uz more. Rijedak je bio slučaj da je zahod bio nadozidan na kuću, bio je to
zapravo ograđena rupa u zemlji, rjeđe ozidana, a tek ponegdje higijenska septička
zahodska jama. Mogu se naći primjeri improviziranih zahoda u kući poput ograđenog
kutka s posudom na tavanu.

4.10. Na jednu vodu ili na lastavicu

Zbog oskudnice drvetom u prirodi, za krovove se iskorištava drvo raznih oblika i
dimenzija, bile to okruglice, kolci, grane, šibe ili pak tesana građa ondje gdje se
neobrađeno ne može upotrijebiti. U zaleđu s oštrijom klimom i većim padalinama
krovovi se grade s priklonom od 35 do 45 stupnjeva, a blizu mora dovoljan je i manji,
od 25 do 35 stupnjeva. Grade se na jednu i na dvije vode ili na lastavicu. Krov na
jednu vodu jednostavne je konstrukcije. Na argatima (usporednim ležajevima u
zidovima s unutrašnje strane kuće zbog štednje drvetom) leže roženice ili rogovi,
mitoglavci, japije, a pokriveni su tabulama, kamenim pločama. Zadnja, najniža tabula
lomi paralelno postavljen slijed ploča iznad sebe i na taj način ih podupire kako ne bi
skliznule prema dolje. Tako se funkcionalnošću postiže estetski detalj koji se u
umjetnom graditeljstvu imitira- konstrukcija je formirana radi estetske linije 8.
Konstrukcija krova na lastavicu odnosno na dvije vode sastoji se od nazidnica- planja
koje počivaju na zidovima, a na njih se upiru roženice (mitoglavci, japije) ponekad
poduprte pod sljemenom podrožnicom (površnicom). Parovi roženica međusobno su
povezani letvom bragijerom. Na roženice se na razmak od približno jednog metra a
usporedno sa strehom pribijaju daske debljine 2.5 centimetara- žile, a na žile se
pribijaju letve u razmaku veličine tabula kojima se krov pokriva. Rijetko se susreću
krovovi na četiri vode jer iziskuju više drvene građe- utjecaj su stranog graditeljstva. U
selima sa zbijeno građenim kućama i tavanske su prostorije iskorištene. Nerijetko se u
njima spava ili su smještene kuhinje, pa se zbog boljeg osvjetljenja grade krovni
prozori. U Istri i na sjevernim otocima češće se može vidjeti poseban obllik kuća sa
širokim zabatima na čijoj se krovnoj konstrukciji može dodatno uštedjeti drvo, pa
mjestu daju poseban izgled izdvojen iz ustaljene narodne gradnje.

4.11. Stropovi i podovi

8
isto, str. 143

12
Prvotne kuće sastojale su se od jedne prostorije u čijem je središtu bilo smješteno
ognjište, a oko tog prostora se živjelo i spavalo te je krov ujedno bio i svod. Postupno
su se pokraj ili oko tog prostora, današnje kuhinje, nadograđivale druge prostorije za
spavanje, sobe ili komore, kamare nad kojima se gradi jednostavan strop od greda koje
leže na zubovima (najčešće okruglica ili drugog dostupnog materijala) i gornje oplate
od dasaka koje prostoriji iznad služe kao pod. Rijetko gdje se pribijala donja oplata i
žbukala ispod koje se grede ne bi vidjele- takav strop nazivaju štuk ili nebo. Pod u
prizemnici je najčešće od nabijene zemlje ili potaracan kamenim pločama, dok se u
novije vrijeme betonira, a od dasaka su samo podovi prostorija na katu (ujedno su,
ranije spomenuto, gornje oplate donje prostorije).

4.12. Vrata, prozori i stepenice

Kako na krovu, tako se drvo štedi i na drugim pokrivnim dijelovima kuće. Dovratnici i
doprozornici su sastavni kameni dijelovi zida u koje se ugrađuju vrata ili prozorska
krila. Oni su izrađeni u dva sloja, unutarnji od vertikalnih, a vanjski od horizotalnih,
tesarski dotjeranijih vrata. Iskorištavaju se daske i letve raznih dužina, pa su okviri
vrata često izrađeni iz nekoliko komada- najćešće tri od kojih se srednja, vezna daska
naziva čeljust. Izrađuju se jednokrilna ili dvokrilna vrata. Okivaju se kovanim
petljama, poneka imaju kvaku i ključ, a najčešće se zatvaraju iznutra pomoću motke
punte koja se umeće u željezne kaštanjele pričvršćene na vrata. Ponekad se zatvaraju i
kupovnim kračunom.
Opisane u poglavlju o ognjištu, zirke su bili prvotni prozori, otvor u zidu danju
otvoren, a noću zatvoren daskom poduprtom kamenom. Zirke se s vremenom
povećavaju i pregrađuju na dva krila te ustakljuju, a najrazvijeniji oblik je barkun,
dvostruki dvokrilni prozor kojemu je unuratnja strana ustakljena i otvara se prema
unutra, dok je vanjska od punih kapaka (dvostruko izvedeni kao i vrata), tzv. škuri, te
se otvaraju prema van.
Stepenice su također drvene, a grade se u kućama s dva kata. Zbog skučenosti prostora
strme su i uske, pa se postavlja sigurnosna ograda i rukohvat, rebalt. Narod ih zove
stelbe ili škale.

4.13. Pleteri od ševara i pruća, slama i dračina

Na ogoljelom krasu postoje područja na kojima rastu drvenaste biljke koje se
upotrebljavaju u graditeljstvu poput trske, trstike- narodnog naziva ševar, zatim pruća i
slame. Ta su područja Istra, sjeverni hrvatski otoci poput Krka, Raba, Paga, Suska, oko
Vranskog jezera, u delti rijeke Bojane itd. Pregradne stijene koje dijele kuhinju od
sobe ili drugih prostorija izrađivale su se na različite načine: pljetarom od pruća u
kojemu kolci služe kao vertikalno ojačanje koje se vodoravno opliće tanjim šibama i
zažbukava ilovačom ili grubim vapnenim mortom; pleterom iz trske i trstike u kojemu
se za vertikalu upotrebljava trska opletena trstikom. Pleter je pogodan za pregradne
zidove, stropove, ograde, te za kukuruzarnike i ostale gospodarske objekte zbog
prozračnosti. U primorskom zaleđu obilnijem drvenom građom pregradne stijene su od
letava: Na jače stazune (ili primitivnije kolce uzduž presječene) se ukoso ili u lastin
rep pribijaju tanke letvice trokutnog presjeka te potom žbukaju. Rjeđe se prave
pregrade od dasaka s trstikom s obiju strana te ožbukane, a tek u novije vrijeme se
prave razdjelni zidovi od sjekomično postavljenih opeka kao utjecaj umjetnog
graditeljstva.

13
Trskom i trstikom se često pokrivaju krovovi zbog svoje nepromočivosti te očuvanja
od žege za ljetnih dana, a ponegdje se mogu sresti i krovovi od slame na pleteru od
trske. Trnje se postavlja na ogradne zidove i vrata da životinje ne mogu prijeći, ali se i
strehe i zabati krovova nerijetko zaštićuju trnjem.

5. STANOVANJE I EVOLUCIJA GRAĐEVINA OGOLJELOG KRASA

Da bi se ukratko ponovili svi ranije navedeni podaci o karakteristikama građevina na

ogoljelom krasu, najbolje bi bilo citirati naredni autorov odlomak. Arhitektonski
elementi na krasu sušta su organska stvarnost pa ne sadrže ništa, što nije
konstruktivno ili funkcionalno motivirano. Svaki je detalj objektu neophodno potreban,
svaki je samo logičan posljedak dovitljivosti kojom se primenjuje ono što pruža
priroda- praktično i štedljivo. Ne izrađuje se ništa suvišno, ništa bez čega bi objekat
mogao biti. Odstupanje od maksimalne štedljivosti zapaža se samo u težnji za
tehničkim usavršavanjem. Prema tome, u narodnom graditeljstvu ogoljenog krasa- a
isto je i na drugim područjima- zapravo je ogoljena arhitektura, te se pokazuje u svoj
svojoj jednostavnosti i stvarnosti. (...) Svrha je proizvela arhitekturu. 9
Čitava arhitektura sastoji se od zidova i krova sa ognjištem, rješenjem za vodu te
gospodarstvo dostatno za život jedne obitelji.
Arhitekturu ogoljelog krasa karakterizira prirodni kamen bez posebne dorade i
žbukanja, jasnoća i jednostavnost svakog detalja, prilagođenje objekta okolnoj prirodi i
terenu, neovisnost objekata o tipiziranju ili šabloniranju, raštrkanost u mjestima u
zaleđu mora i otoka a zbijenost u priobalnim mjestima te protkanost zimzelenom
florom.
Uobičajena kuća predajnoga graditeljstva na krasu ima pravokutan tlocrt s jednim
traktom, te pokrivena krovom na lastavicu, visine poda 2 do 2.40 metara.
Kako bi se jasnije vidjela evolucija građevina, pojedine građevine s bitnim
arhitektonskim značajkama svrstane su u nekoliko skupina.

5.1. Potleušice
Potleušica je najjednostavnija prizemnica s jednom prostorijom u čijem je u središtu
ognjište. Kuhinja je često i konoba i soba; kasnije se toj prostoriji dograđivala jedna ili
dvije sobe i staja. Nema strop i nema prozor ili svjetlo dobiva kroz malenu zirku; pod
je od nabijene zemlje a od ostalih prostorija pregrađena je zidom od pletera, često
neožbukanim. Samo su sljubnice omazane mortom i premazane vapnom. Autor
primjećuje tendenciju grupiranja pojedinih dijelova na gradilištu, kućištu, oko
malenoga zatvorenoga dvorišta manjih dimenzija10.

5.2. Na jedan pod

Kao što je spomenuto u uvodnom poglavlju, kuće se nikad ne grade na zemlji nego na
živoj pećini. Često se grade na padinama, pa da bi se izbjeglo izravnavanje terena što
iziskuje dodatan materijal ili mukotrpno ukopavanje, u kosinu se uzidava prostorija

9
isto, str. 165
10
isto, str 170.

14
koja je zbog stabilne temperature i odsutnosti svjetla idealan prostor za skladištenje
raznih poljoprivrednih alata, vina i hrane i ostalih potrepština. Ta donja prostorija
ponekad služi i kao staja. Na nju se gradi prostor za stanovanje. Tako nastaje kuća na
jedan pod. U kuću se ulazi stepenicama preko balature, a drugi, ulaz ispod, je onaj u
konobu (ili staju).
Prilazi otvoru cisterne često su s ili blizu balature jer se kišnica sakuplja s krova.

5.3. Na dva poda

Nadograđivanje gornjih prostorija posljedica je skučenosti zemljišta u priobalnim
mjestima. Na donjem podu je redovito kuhinja, a gornje prostorije su sobe i stambeni
prostor. Ponekad su te prostorije iznad konobe, a ponekad su ispod šufita- što znači da
se gradnja ne zaustavlja samo na dva poda.

5.4. Kuća s tornicom- kapelom

U ljetnim mjesecima u kuhinji na šufitu s ognjištem u središtu prostorije često je
nesnosno vruće, a dim grize oči. Dovitljivi narod je zato ognjište pomaknuo sa središta
prostorije i smjestio ga u dograđenu prostorijicu- tornicu ili kapelu s dimnjakom koji
odvodi dim iznad krova.

5.5. Kuća sa širokim zabatom

Ranije je spomenuta kuća sa širokim zabatom- gradila se kako bi se dodatno uštedjela
ionako oskudna drvena građa za gradnju krova. Takve kuće često su građene na dva
poda, a ponekad u jednoj takvoj kući žive dvije ili više obitelji, neovisno jedna o
drugoj- zbog prostranosti šufita svaka obitelj može imati svoju sobu. Novije kuće
imaju zasebne ulaze za svaku obitelj.

5.6. Kuća s kuhinjom na šufitu, u potkuplju

U narodnom predajnom graditeljstvu ognjište je središte- bilo u bunji, kolibi potleušici
ili pak središtu tornice. Ulaskom u kuhinju ulazi se u kuću, a gospodarski prostori
imaju svoj ulaz. U nekim se kućama kuhinja gradi u šufitu- fokus se s kuhinje pomiče
na sobu, tinel, jer ona svojim izgledom odražava ostatak kuće. To se dogodilo
vjerojatno pod utjecajem umjetnog graditeljstva, na što upućuje i sama učestalost
takvog rasporeda prostorija u selima uz obalu ili luku i mjestima više izloženima
stranim utjecajima.

5.7. Namještaj
Kao i sama građevina, uređenje unutrašnjosti je oskudno, bez nepotrebnih komada
pokućstva za svakodnevicu. U zaleđu je namještaj većinom kućne izrade, krajnje
jednostavan, većinom bez ukrasa. Krenuvši od sjedišta, na početku je običan oveći
kamen postavljen uz zid bio dovoljan a kameni zidić činio je klupu; potom se gornja
površina kamena izravnava tek toliko da bi na njemu stabilno stajala daska koja je uz
još jedan kamen činila klupu. Kamenu podlogu klupe zamjenjuju četiri drvene noge
jednake dužine usađene u sjedište. Seoski majstori joj s vremenom dodaju naslon. Za
jednu osobu izrađivali su se tronošci pritesivanjem višekutnog ili polukružnog sjedišta
sa stabilno usađenim nogama. Tronožac za glavu obitelji (ili gosta) također s
vremenom dobiva naslon, te je ukrašen jednostavnom rezbarijom na sjedištu i nogama.

15
Drvene škrinje za spremanje odjeće i rublja izrađene su tako da ujedno služe za
sjedenje; također im se s vremenom ugrađuje naslon ili ih se ukrašava rezbarenjem.
Ormari boro s ladicama i/ili policama omiljen su inventar kuća na cijelom području,
posebice uz obalu, a uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, očituje se orijentalni
utjecaj upotrebom sinije, stolice- niskog, okruglog stola promjera od oko 80 cm, s
nogama dužine oko 25 cm. Danju se vješaju na zid ili prislanjaju u neki kut, a kod
zajedničkih obroka se postavlja u kuhinju ili terasu u toplom dijelu godine. Stol je
obično improvizacija daske s nekim potpornjem ili stolarski proizvod.
Krevet je izveden na tri načina: u bunji je to improvizacija dasaka s krajevima
umetnutim u dvije nasuprotne gredice u svodu bunje (to je izvedivo samo u visokim
bunjama); na daske se prostre bilje (brnistra ili žuka) i pokrije gunjem. Druga vrsta
kreveta je nabijena zemlja omeđena kamenim gredicama ili daskama koje se prekriju
gunjem ili krznima, a treća varijanta je nizak drveni sanduk na nogama koji se isuni
kukuruzovinom, slamom ili sijenom. Dječja kolijevka izrađuje se od kore drveta ili
tankih daščica u poluvaljkastom obliku. Djeca se uče hodati u drvenim hodaljkama.
Ognjišta u šufitu su pokretne drvene škrinje na niskim nogama kako bi se u ljetu mogle
pomaknuti u kut. Ispunjene su nabijenom zemljom i potaracane tabulama
Primitivne police od daske prave se u ponarama, kamenim udupcima, te se
nadograđuju na nape za smještanje kuhinjskog posuđa i pribora.

5.8. Crkvice
Poneseni težnjom da ugode bogu u namjeri i izgledu, samouki majstori grade crkvice
u maniri narodnog graditeljstva: skromnih dimenzija i raspona svodova, nepravilnog
tlocrta, grube obrada materijala iz neposredne okoline- kamena, načina gradnje
svojstvenog samoukim mjesnim majstorima. Ipak, koliko god rustificirane, te crkvice
nalikuju građevinama građenima u isto vrijeme u drugim zemljama, pa je neporeciv
utjecaj umjetnog graditeljstva. Na primjeru gradnje kupola očituje se utjecaj narodnog
graditeljstva u upotrebi tabula za pokrivanje krovova ali slaganih vodoravno kao u
umjetnom graditeljstvu, a ne ukoso kao na bunjama. Ipak je sličnost s bunjama
neporeciva. Zvono je redovito u preslici izvan crkvice, ponajčešće smješteno nad
ulazom. U novije vrijeme gradile su se crkvice s otvorenim trijemom pred ulazom, tzv.
lopicom koja ima zaseban, nešto niže građen krov, ili pak jedan krov prekriva crkvicu i
lopicu. Detalj nizova jednakih rupa u starim zidovima crkava, dvoraca, utvrda itd.
koji su razmaknuti 180 cm jedan od drugoga u visinu ostatak je podupiranja skela za
vrijeme gradnje: zbog oskudijevanja drvetom kojima bi izgradili kompletne skele,
majstori su upotrebljavali zid kojeg su gradili kao nosač konstrukcije skele. Kad bi
podigli dio zida, skele su pomicali za jednu razinu prema gore i nastavljali s radom. Po
završetku radova rupe bi se zazidavale sitnijim kamenom, ali bi tako nepovezan s
većim oko sebe s vrmenom ispao i otkrio vijence rupa u zidovima.

6. GOSPODARSKI OBJEKTI

Gospodarski objekti na ogoljenom krasu razlikuju se od onih na ostalim područjima

Hrvatske. Gospodarstva su relativno mala i skromna (većinom udovoljavaju

16
potrebama jedne obitelji), a zbog odsutnosti većih hladnoća većinom su otvorenoga
tipa; uz toliki kamen mala je mogućnost većeg požara pa se gotovo svi objekti jednog
domaćinstva natkrivaju zajedničkim krovom (u Slavoniji bi, primjerice, bila čista
ludost spojiti krov kuće i staje s krovom sjenika), bilo građeno na kat ili u ključ, a svi
objekti okružuju pripadajuće dvorište. Gospodarski objekti su često dislocirani od
dvorišta domaćinstva. Ako nisu smještene u podrumu u štalici ili prostoriji
nadograđenoj u ključ, onda su veće životinje na paši smještene u mošunama a manje,
ovce, u tezama. Sijeno je složeno u stogovima na otvorenom. Ranije spomenute krušne
peći tek su ponegdje iznimno građene kao samostalni objekti u dvorištu; najćešće su u
sklopu kuhinje, ali izgrađene kao izbočina u zidu kako bi se izbjeglo veće zagrijavanje
prostorije. Pribrojivši tomu cisternu, nabrojani su svi objekti koji su dostatni
prosječnim domaćinstvima ogoljelog krasa.
Kukuruzarnici se mogi vidjeti u krajevima bogatijima plodnim zemljanim površinama.
Kako je sušenju kukuruza potrebno provjetravanje ali i čvrstoća objekta, najčešće se
grade prozračno s letvama, a rjeđe pleterom, širine oko 2 metra.
Ipak, poljoprivreda diktira i obavljanje nekih sezonskih poslova koji se obavljaju u
zajedničkim seoskim gospodarskim objektima.

6.1. Guvna
Guvna su u ovim područjima vodoravno izravnati krugovu promjera 8 do 10 metara i
popločeni pločastim komadima kamena te ograđeni zidićem na suho. Ima ih po
nekoliko u svakom selu. Zanimljivi su primjeri štednje prostorom gdje je guvno
izgrađeno nad štalom, širine oko 7 metara u promjeru.

6.2. Malini
Ručne mlinove ili zorne imala je gotovo svaka kuća; zbog rijetkih izvora slatke vode
nema mnogo vodenica, tek ponegdje na gorskim brzacima ili nad ponorima ponornica
izgrađen je mlin kašikar. Prije modernih paromlinova bilo je dosta mlinova na jedra-
vjetrenjača.

6.3. Valjavci i toševi

Mlinovi za masline ili kako ih narod zove- valjavci i toševi, razlikuju se u pogonu.
Valjavci su ručni mlinovi koje pokreće ljudska snaga: masline se drobe mlinskim
kamenom koji se pokreće za kamen pričvršćenim lancem ili polugom. Toš pokreću
ljudi, magarci ili konji, a drobi masline na principu navijanja preše sastavljene od dva
ili jednog osovljenog kružnog kamena, u kamenom koritu 11.

6.4. Japnenice
Japnenice ili vapnenice su privremene peći za pravljenje vapna, a podižu se ondje gdje
je vapno potrebno. Kružno su zidane kamenom na suho i osigurane lancima.
6.5. Tunare
Tunare su osmatračnice nad morem iz kojih se osmatra riba i navodi u mrežu
bacanjem kamenja. Grade se poput ljestava kako bi se na njih moglo popeti, a
ugrađuju se u koso nad obalom mora kako bi položaj bio što prikladniji osmatranju i
utjerivanju riba u mreže.
11
isto, str. 210

17
6.6. Trupica i kola
Lagani plitki čamac trupica lako prolazi plitkim i uskim kanalima delte Neretve, a
masivnim drvenim kolima služi se narod oko ušća Bojane.

7. NASELJA

Uvidom u geološke karakteristike naseljenih područja, postaje jasno zašto su neki

predjeli naseljeni raštrkano, a drugi koncentrirano na malom prostoru. Sela u
unutrašnjosti većinom su raštrkana ili grupirana u manje zaseoke: kuće su građene na
rubovima polja kako bi se što bolje iskoristila zemlja. U toj, na prvi pogled, neplanskoj
gradnji, ipak se pazilo da bude dovoljno mjesta za prilaze svim objektima, da ključni
objekti poput nastambi za ljude i životinje nisu na udaru jakih vjetrova ili jakog sunca,
da se pruža dobar pogled na polje, vođena je i briga da je izvor vode dostupan u
blizini. Strme površine su izravnavanjem dijelova padine i obzidavanjem razina
terasasto prilagođene obradi polja ili vinograda.
Obalno područje diktira sasvim drukčije uvjete građenja: u povijesti takvih mjesta
primarna briga bila je dobra obrana naselja. Zato su se gradili zbijeni redovi kuća na
poluotocima, vrhuncima brdašaca, u uskim uvalama; još tijesnije je bilo u mjestima
čiju je gradnju diktirao obrambeni zid. Ako nije obrambeni zid opasivao naselje,
vanjski zidovi kuća na udaru bili su debeli i bez ikakvih otvora. Kuće su nabijene
jedna uz drugu, gradi se u vis da bi se dobio dodatan prostor, a dvorišta ima tek
ponegdje. Osim na manjim poluotocima, tijesno su se gradila naselja i oko kaštela,
dvorova imućnika koji su ih mogli obraniti. U uvalama dobro zakrivenim od
otvorenog mora počivaju mirna neutvrđena ribarska mjesta.

LITERATURA

FREUDENREICH, Aleksandar (1962): Narod gradi na ogoljelom krasu. Savezni

institut za zaštitu spomenika kulture. Zagreb- Beograd

18