JAPAN

Japan je otočna zemlja i proteže se uzduž istočne (pacifičke) obale Azije.

 Površina: 377.835 km² (uključujući 3.091 km² teritorijalnih voda)

 Obala: 29.751 km
 Najviši vrh: planina Fuji (3.776 m)
 Najniža tačka: Hachiro-gata (-4 m)

(日本, Nippon ili Nihon, službeno, 日本国 Nippon-koku ili Nihon-koku) je otočna država u istočnoj
Aziji smještena na lancu otoka istočno od Azijskog kontinenta, na zapadnom rubu Pacifičkog oceana
sjeverno od Istočnokineskog mora. Japan čini arhipelag od više od 3000 otoka, a najveći otoci sa
sjevera prema jugu su: Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu koji čine više od 97% površine. Veći broj
manjih otoka okružuje ova četiri, kao i grupe udaljenih otoka Okinawa i Ryukyu.

Japansko je otočje nastalo kao posljedica podvlačenja Filipinske i Tihooceanske litosferne ploče pod
Euroazijsku. Japansko otočje vulkanskog je podrijetla pa je dio geološki izrazito nemirnog prostora
obala Tihog oceana, tvz. vatrenog prstena.Najpoznatiji vulkan je Fuji koji je ujedno i najviši vrh Japana
(3776 m). Japan je planinska zemlja, budući da oko 80% površine čine planine. Oko 66% površine
prekriveno je šumama.

Položaj i reljef:

Japan se smjestio u Istočnoj Aziji na 2 500 km dugom otočnom nizu uz rub azijskog kontinentalnog
šelfa. Od kontinenta ga odvaja Japansko more i oko 200 km široki Korejski prolaz. Otočni niz čini oko
4000 otoka.

Japan je smješten u zapadnom dijelu pacifičkog "vatrenog prstena", na tektonski izrazito dinamičnom
kontaktu Euroazijske, Pacifičke i Filipinske ploče. Filipinska i Pacifička se podvlače pod Euroazijsku
ploču, posljedica čega je jaka tektonska aktivnost, brojni potresi i više od 70 aktivnih vulkana. Zbog
podmorskih potresa u dubokomorskim tektonskim jarcima nastaju iznenadni, do 35 m visoki morski
valovi tsunamiji koji pustoše jugoistočne obale zemlje (od takvog je vala 1896. godine poginulo 27
000 ljudi).Razorni zemljotresi, čiji rezultat su često tsunamiji, događaju se nekoliko puta u stoljeću.
Najveći potresi u zadnje vrijeme bili su Chuetsu 2004. godine i Veliki Hanshin potres 1955. godine.
Mnogo je toplih izvora, koje su razvili u odmarališta.

Najsjeverniji i najrjeđe naseljen od četiri glavna otoka je Hokkaido. Sastoji se od mladih nabranih
planinskih lanaca od kojih su najveći Kitami na sjeveru i Hidaka na jugu. Treći lanac, na zapadu,
odvojen je od ostalih dolinom najduže japanske rijeke Ishikari. Jugozapadno od njega, preko prolaza
Tsugaru, nalazi se najveći i najnaseljeniji otok Honshu. Planinski lanac Kitakami zajedno s Japanskim
Alpama izdiže se uz obale Tihog oceana. Na dodiru tih lanaca, između Tihog oceana i Japanskog mora
je duboki tektonski jarak na čijem obodu se nalazi najveći dio vulkana od kojih je najviši sveta planina
Fuji (3 776 m) koja je uvijek pokrivena snijegom. Najzapadniji otok Kyushu odvojen je sa sjeverne
strane od Honshua uskim prolazom Shimonoseki, a od Shikokua na istoku kanalom Bungo.
Oko 73% zemlje je brdovito, s planinskim lancem koji se proteže preko glavnih otoka. Kako je malo
ravnica, mnoga brda i planinski obronci se obrađuju sve do vrha, a na svakoj većoj ravnici su se razvili
važniji gradovi.

Za Japan je karakteristična izrazita suprotnost između vrlo raščlanjenih i gotovo nenaseljenih planina
koje zauzimaju oko 75% površine i malih, vrlo gusto naseljenih nizina uz obalu. Planinski dijelovi su
sastavljeni od brojnih planinskih hrptova i sa svih strana usječenih dolina, nad kojima se uzdiže više
od 600 vulkana. Ravnice su ograničene na uske riječne doline i male kotline međusobno odijeljene
planinama.

Otoci su građeni pretežno od paleozojskih i eruptivnih stijena koje su pokrivene mezozojskim i

tercijarnim sedimentima, a doline pleistocenskim i holocenskim nanosima. U stijenskoj strukturi
prevladavaju erozijski neotporne mlade vulkanske stijene, a samo Shikoku, južni i sjeveroistočni
dijelovi Honshua i istočni dijelovi Kyushua su građeni od starijih metamorfnih stijena što je glavni
razlog siromaštva sirovinama.

Tlo i vegetacija:

Šume pokrivaju oko 66% površine. U južnim dijelovima raste zimzelena suptropska šuma, u
središnjim dijelovima listopadne i miješane šume hrasta, bukve i bora, a na sjeveru miješane i
crnogorične šume smreke, jele i bora. Na Hokkaidu ima puno močvara i bara. U planinskim dijelovima
prevladavaju smeđa šumska tla, na sjeveru Honshua i Hokkaidu podzoli, a u južnim dijelovima
suptropska crvenkasta tla. Najplodnija tla se nalaze na mladim nanosima vulkanskog pepela i na
riječnim nanosima u nizinama.

Klima:

Japan ima umjerenu klimu i 4 izrazita godišnja doba, ali zbog velike duljine od sjevera prema jugu
klima varira od regije do regije krajnji sjever je zimi vrlo hladan, dok krajnji jug ima suptropsku klimu.
Na klimu osim toga utječu sezonski vjetrovi koji pušu s kontinenta prema oceanu zimi i u obratnom
smjeru ljeti.

Na klimu utječu, pored otočnog položaja, blizina azijskog kopna, monsuni i morske struje. Na jugu
prevladava monsunska klima s dva kišna razdoblja (svibanj-lipanj i rujan-listopad), a na sjeveru
umjerena topla s obilnim snijegom. Godišnja količina padalina na južnim otocima je viša od 2000 mm,
a na sjevernom Hokkaidu ispod 750 mm.

Kasni lipanj i rani srpanj su kišno razdoblje (osim u Hokkaidu), kada se nad Japanom nalazi sezonska
kišna fronta (baiu zensen). U kasno ljeto i ranu jesen se iz tropskih područja niskog tlaka iznad
ekvatora razvijaju tajfuni i prolaze od jugozapada prema sjeveroistoku, često donoseći obilne kiše.

Ljetni monsun koji puše s oceana je vlažan i donosi velike količine kiše, a zimi su otoci pod utjecajem
hladnog suhog zimskog monsuna koji puše s kopna, ali prolazeći preko Japanskog mora upija vlagu i
donosi obilan snijeg. Zbog hladne struje Oya-shio, zapadne obale Hokkaida i Honshua su hladnije od
njihovih južnih i istočnih obala uz koje teče ogranak tople struje Kuro-shio. U jesen, kada ljetni
monsun prelazi u zimski, na južnim obalama često nastaju tropski cikloni tajfuni čije su posljedice
redovito katastrofalne.
Zemljopisna raznolikost Japana ga dijeli u 6 glavnih klimatskih područja:

 Hokkaido: Ima umjerenu klimu s dugim, hladnim zimama i svježim ljetima. Oborine nisu
obilne, ali se zimi na otocima obično nakupi dosta snijega.
 Japansko more: Sjeverozapadni vjetar zimi donosi puno snijega. Ljeti je regija hladnija od
pacifičkog područja, ali su ponekad temperature ekstremno visoke zbog fenomena fena,
toplog vjetra.
 Središnje visoravni (Chuo-Kochi): Tipična kontinentalna klima, s velikim temperaturnim
razlikama između ljeta i zime te između dana i noći. Nema puno padalina.
 Seto unutrašnje more (Seto-naikai): Planine u Chugoku i Shikoku regijama zaustavljaju
sezonske vjetrove, time stvarajući lijepo vrijeme kroz cijelu godinu.
 Tihi ocean: Ima hladne zime s malo snijega i vruća, vlažna ljeta zbog jugoistočnog sezonskog
vjetra.
 Nausei-shoto (Ryu Kyu) ili Jugozapadno otočje : Ima suptropsku klimu s toplim zimama i
vrućim ljetima. Oborine su obilne, osobito u kišnoj sezoni. Česti su tajfuni; u 2004. godini do
otoka je došlo rekordnih 10 tajfuna.

Vode:

Rijeke su uglavnom kratke s velikim padom i najvišim vodostajem u jesen. Donose puno nanosa što
otežava osiguranje nizina od poplava. Često teku između nasipa, više metara nad okolnom, gusto
naseljenom ravnicom. Uz ušća su nataložile male naplavne ravnice i u njima su uglavnom smješteni
svi veći gradovi. Najveća je nizina Kanto s glavnim gradom gdje na oko 10 000 km2 živi više od 25
milijuna ljudi. Veće su nizine još Nobi s gradovima Nagojom, Okayamom, Osakom i Sendai s
istoimenim gradom; Echigo s gradom Niigatom i nizina Ishikari s gradom Sapporom na Hokkaidu.

Ekonomija Japana

Suradnja vlade i industrije donjela je snažan moral rada, napredna tehnologija, isticanje obrazovanja i
relativno mal stav distribucije (1% GDP) pomogle su Japanu napredovanje nevjerojatnom brzinom da
bi postali jedna od najvećih gospodarskih snaga u svijetu zajedno s SAD-om i Europskom unijom. Tri
desetljeća cjelokupani gospodarski rast je neobičan: 10 % u 1960., 5 % u 1970. i 4 % u 1980. godini.

Napredci vlade da ožive ekonomski rast imaju mali uspjeh. Prepoznatljie karakteristike Japanske
ekonomije osim rada proizvođača, dobavljača, distributera i banke su grupe zvane: Keiretsu; moćna
unija poduzetništva i Shunto; ugodna veza s vladinim birokratima, garancija doživotnog zaposlenja
(shushin koyo) u velikim korporacijama i visoko neoinizirane firme. Nedavno su Japanske kompanije
počele napuštati te norme radi većeg profita. Vlada Junichiroa Koizumia je odredila ili pokušava
veliku privatizaciju i inozemne invensticije radi poticanja Japanske "uspavane" ekonomije.

Poljoprivredni sektor

Japanski poljoprivredni sektor je jako zaštićen, vlada regulira usluge male kultivizacije umjesto velike
kultivizacije poljoprivrede kao što je običaj Sjeverne Amerike. Uvoz riže je najviše zaštićen i ujedno
subjekt carinske tarife od 490% i ogranićen normom od samo 3% totalne trgovine riže.
Japan je autonoman u riži (osim za potrebe pravljenja hrane od riže), država mora uvoziti do 50%
zrnate kulture (npr. žito) i hrane za stoku. Oslanjaju se na uvoz mesa. U Japanu je najveća ribarska
flota (15% svjetskog ulova).

Usitnjenost zemljišnih čestica: Udio primarnog sektora nešto je veći nego u drugim najrazvijenijim
industrijskim zemljama (11%), a pripisuje se smišljenom održavanju makar skupe i nerentabilne
poljoprivrede. Država je potiče radi nacionalne sigurnosti kako bi imala određeni stupanj
samoopskrbe poljoprivredno – prehrambenim proizvodima (oko 73%), ali i zbog političkih razloga. m
zalihama tune. Najpoznatija rižišta su ravnice Tsukuši i Kumamoto na otoku Kjušu, Okajama, Nobi,
Kanto i Ečigo na južnom i srednjem Honshuu, unutrašnje kotline, priobalne nizine i stepeničaste
padine Tahokua na sjevernom Honshuu i ravnici Asahigava na Hokkaidu. Samo na najsjevernijim
dijelovima Hokkaida zbog oštre klime osamljena gospodarstva u rijetko naseljenim predjelima više
podsjećaju na američke farme mliječnog stočarstva. Razvoj ratarskih kultura otpornih na niske
temperature doprinio je povećanju prinosa, pa su redovite dvije žetve riže s oko polovine obrađenih
polja. Rijetko ubiru dvije žetve riže godišnje na istoj zemljišnoj čestici, već su to dvije različite kulture:
ljetna riža i zimska ječam, povrće ili krumpir jer se tako omogućuje raznovrsnija ishrana stanovništva i
smanjuje istrošenost tla. Najveći dio poljskih površina je pod nekom kulturom tokom cijele godine,
izuzevši najsjevernije krajeve Hokkaida i Honshua zbog izrazito nepovoljnih klimatskih uvjeta, a ni
gustoća stanovništva nije tako velika kao na jugu. ***Ribarstvo***

Iako je ulov ribe u Japanu među najvećima u svijetu pa tako prednjači u izvozu ribe, ribari su
uglavnom organizirani kao mali privrednici. Udio zaposlenih u ribarstvu i ribarskoj industriji je samo
2%. Ipak, zahvaljujući dobro opremljenoj i jakoj ribarskoj floti koja krstari gotovo svim svjetskim
oceanima, japanski ribari ulove godišnje oko šest milijuna tona raznovrsne ribe, uglavnom tuna,
lososa, sleđeva, rakovicai srdela. U vodama priobalnog japanskog mora i sjevernog Pacifika ulove više
od tri četvrtine ukupnog godišnjeg ulova.

Polja na nasutim plićacima mora: Za japansko poljodjelstvo je karakteristično i isušivanje plitkih

zaljeva priobalnog mora koje je tako postalo obradiva zemlja oteta moru i pretvorena u rižište. Uzgoj
biljnih kultura riže, krumpira, čaja, soje, voća i povrća je intenzivan jer se na malim površinama
postižu vrlo visoki prinosi uz korištenje malih poljoprivrednih strojeva i umjetnih gnojiva.

Industrijski Sektor

Japanu je pripao kraj XX. stoljeća: Uz Europljane i Amerikance, Japanci su znatno doprinijeli razvoju
svjetske tehnologije proizvoda i organizaciji industrijske proizvodnje. Kad se industrija u Japanu tek
počela razvijati po američkom, engleskom, njemačkom i francuskom uzoru, te su zemlje već bile
industrijske velesile. Tijekom XX. stoljeća svijet se iz jednopolarnog gospodarskog sustava koji se
okretao prvobitno oko Velike Britanije, pa onda oko SAD, pretvorio u tripolarni sustav, čija su
uporišta Japan, SAD i Europska unija.

Zakoračivši u postindustrijsko društvo, Japan je u posljednjih 40-tak godina svjetski lider u razvoju
industrijske tehnologije i robotike iako su SAD stvorile velik dio izvorne tehnologije, a njihovi
znanstvenici još uvijek doprinose novim idejama za budućnost automatizacije. Osim poslovične
marljivosti i skromnosti, japanska radna snaga posjeduje jednu od najviših razina izobrazbe u
suvremenom svijetu, a nepismenost je davno iskorijenjena. Pokazala je veliku strpljivost, radnu
izdržljivost i odlične rezultate u masovnoj proizvodnji. Vrlo su praktični i tržište stalno mogu zasipati
novim proizvodima visoke kvalitete koji su jeftiniji nego konkurentski. Japan posjeduje
visokoobrazovanu radnu snagu, dugoročnu angažiranost u razvoju ključnih industrija, lako dobavljiv
kapital po niskim kamatnim stopama, visoku razinu investiranja u istraživanje i razvoj, odanost
dizajnu vrhunske kvalitete i učinkovitu proizvodnju. Svijet su počeli osvajati proizvodima niže i
srednje tehnologije, ali su nastavili uspješan prodor u svjetskoj trgovini i s proizvodima najviših
tehnologija.

Industrija zauzima jadnu-trećinu japanskog GDPa, ovisi o uvoženju sirovina i goriva. Japan je najbolji u
automobilskoj i elektroničkoj industriji (npr. računala, mobiteli...). Japan je "dom" velikih proizvođača
kao što su : Toyota, Honda, Matsushita, Sony, Nissan i Toshiba. Japan drži veliki market razmjene
visoke tehnologije kao što su: poluvodiči, industrijke kemikalije, djelovi strojeva i (nedavno) zračnog
prostora. Graditeljstvo je dugo bila jedna od najvećih industrija Japana s pomoću vladinih ugovora u
civilnom sektoru. Robotika je velika ekonomska snaga, Japan posjeduje 410 000 od svjetskih 720 000
"radećih robota".

Najvažniji faktori koji su najviše pridonijeli japanskom privrednom uspjehu su:

1.  Obilje i porast dobro obrazovane radne snage

2.  Visoka radna motivacija i lojalnost zaposlenih
3.  Niske nadnice
4.  Visoka osobna štednja
5.  Socijalna stabilnost
6.  Povećanje domaće potrošnje
7.  Raspoloživost morskih luka i priobalnih industrijskih centara
8.  Mlada i dinamična ekonomska elita
9.  Konstruktivna uloga vlade
10.  Suradnja korporacija
11.  Velike investicije u opremu
12.  Bankarska struktura, stroga devizna kontrola i niska vrijednost jena
13.  Niski izdaci za obranu
14.  Uvjeti slobodne trgovine i raspoloživost inozemne tehnologije
15.  Jeftine sirovine
16.  Korejski i vijetnamski rat i američke vojne kupovine

Uslužni sektor broji do dvije trećine totalnog ekonomskog dobitka. Bankarstvo, osiguranje, posjedi,
nekretnine, prijevoz i telekomunikacije su sve glavne industrije. Koizumieva vlada pokušava
privatizirati Japan Post, jednu od največih privatnih bankarskih i usluga osiguranja do 2007. god.

Snažan proces litoralizacije: Japan je dio pacifičkog vulkansko–potresnog vatrenog prstena s jakim
rasjedanjima i poremećajima Zemljine kore i zato obiluje raznovrsnim mineralima i rudnim pojavama.
Kakvoćom i količinom ti minerali i rude nisu isplativi za eksploataciju pa je Japan unatoč povoljnim
geološkim uvjetima siromašan zalihama minerala, a rudarstvo ima vrlo mali udio u nacionalnom
bruto proizvodu. Tanke i izrazito vijugave naslage čine japanski ugljen teško dostupnim i skupim za
iskapanje pa uprkos pomoći vlade, domaći ugljen gubi bitku sa stranom konkurencijom. Naftna polja
na sjeveru Honshua zadovoljavaju samo mali dio nacionalne potrošnje goriva. Veći dio sirovina,
uključujući željeznu i bakrenu rudu, ugljen za koksiranje i boksit, moraju uvoziti. Bio bi među
energetski najsiromašnijim zemljama da nema obilja vodene energije u planinskim krajevima. Brane i
hidroelektrane u planinskoj unutrašnjosti dale su potrebnu energiju željezarama i čeličanama
podignutim uglavnom na obali pa su kopnene vode i more najvažnija prirodna osnova
industrijalizacije. Najbitnija značajka japanske industrije i razvoja vezana je uz intenzivan proces
litoralizacije koja je započela upravo u Japanu jer su sirovine za crnu i obojenu metalurgiju stizale iz
uvoza morem. Zato su sve rafinerije i termoelektrane za preradu uvežene nafte iz SAD i Perzijskog
zaljeva na obali mora. Vrlo važan razvojni faktor je svakako i povoljan prometno-zemljopisni položaj,
koji uz litoralizirano gospodarstvo i brz razvoj prometnih sustava, omogućava zemlji učinkovito i
jeftino komuniciranje sa svijetom.