Norveka

GEOGRAFSKI POLOAJ
Norveka je smjetena izmeu 5757`-7111` N i 430`-3110` E . Ujedno i najsjevernija toka
Europe se nalazi na norvekom otoku Mageroy: Nordkap (7110`N). Iz navedenih podataka moemo
primijetiti da je Norveka dugaka, ali uska drava duljine od oko 1 800 km i irine od 450 km na
najirem djelu, a na najuem i do 80 km. Ovaj veliki razmak utjee i na vremenske razlike unutar same
drave te na duljinu dana i noi tijekom godine koje je veoma nejednako. To najbolje pokazuje
podatak da se na Nordkapu Suneva svijetlost po ljeti vidi kroz 76 dana. Norveka se prostire du
zapadne obale Skandinavskog poluotoka i kako sam ve navela u uvodu granii sa Rusijom, Finskom i
vedskom. Okruuje ju Sjeverno more i Norveko more tj. Sjeverni Atlantski ocean. Pod njezinom
vlau nalaze se i neki od Arktikih otoka kao to je Svalbard oko kojega vodi stoljetne sporove sa
Rusijom. Samo najjuniji dio zemlje nalazi se u sjevernom umjerenom pojasu dok se ,po duini,
najvei dio zemlje nalazi u sjevernom hladnom pojasu.

Slika: Karta Norveke

3. PRIRODNA OBILJEJA
3.1. RELJEF
Za Norveku se moe rei da je planinska zemlja s vrlo razvedenom obalom duom od 20 000 km.
Usporedno sa razvedenom morskom obalom prua se Skandinavsko gorje i to od jugozapada prema
sjeveroistoku u duljini od 1 700 km, nastalo u razdoblju kaledonskoga nabiranja prije 450-500
milijuna godina. Sastavljeno je u unutranjosti od prostranih ravnjaka (fjell ili vidda) meusobno
odijeljenih dubokim dolinama. S ravnjaka se izdiu planinski vrhovi koji su najvii na jugu
(Glittertind, 2 470 m). Gorje iznad visine od 1 000 m na sjeveru odnosno 1 300 m na jugu prekriveno
je ledenjacima od kojih je najvei norveki ledenjak Jostedalsbreen (815 km). Prema obali gorje se
sputa strmo, a prema istoku postupno. Na krajnjem sjeveru je niski (300 m) i pusti ravnjak
Finnmarksvidda. Niska juna obala Norveke razvedena je rijasima a zapadna i sjeverozapadna
fjordovima koji se usijecaju duboko u unutranjost. Najvei je Sognefjord dugaak 204 km i dubok do
1 308 m.

Za naseljavanje su povoljniji krajevi u dnu fjorda gdje u more utjeu planinske rijeke. Uz zapadnu i
sjeverozapadnu obalu protee se niz od oko 150 000 malih stjenovitih otoka (skjar), ledenjakih hridi i
nekadanjih abrazicijskih polica, koje su dospjele pod vodu tek u zadnjim tisuljeima nakon
povlaenja velikog ledenog pokrova i oni svi zajedno tvore otonu ogradu

Slika: Reljefna karta Norveke

(skjargard). U junom djelu Norveke nia su brda sa irokim ledenjakim dolinama koje se otvaraju
prema prostranijim ravnicama oko Oslofjorda i na obali Skagerraka gdje je populacijsko i gospodarsko
sredite drave. Sama Norveka se geoloki sastoji od Baltikog tita i kaledonskoga nabranog gorja.
Baltiki tit je graen od gnjasa, granita i kristalinih kriljevaca pretkambrijske starosti. Snien i
uravnjen prije paleozoika na povrinu izbija samo na jugoistoku i sjeveroistoku zemlje. Najvei dio
prastare osnove prekriven je u paleozoiku (kambrij-silur) sedimentnim stijenama (vapnenci,
pjeenjaci, konglomerati), nabranim za kaledonske orogeneze. Za alpske orogeneze u tercijaru
Kaledonidi su mjestimino razlomljeni i sputeni, a rijeke su na zapadu usjekle duboke doline. U
pleistocenu Norveka je sredite glacijacije, odakle se ledenjaci sputaju na sve strane, formirajui
glavne oblike sadanjeg reljefa kao to su ledenjake doline, fjordovi i jezerske zavale.
3.2. KLIMA
Klima Norveke je zbog utjecaja tople Golfske (Sjevernoatlantske) struje i zapadnog oceanskog vjetra
mnogo toplija od klime drugih krajeva iste geografske irine; samo je sjeverni kraj Norveke pod
utjecajem hladnih masa polarnog zraka, odnosno klima je tamo subarktika. U unutranjosti klima je
planinska s neto toplijim ljetima i otrim, osjetno hladnijim zimama gdje su srednje mjesene
temperature sijenja od 11C do 15C, a apsolutni minimum iznosi 51C Karasjoku, ali ipak
stabilnija od klime primorja. Priobalni pojas se odlikuje estim padalinama i vjetrom, uz nagle
promjene vremena. Srednja temperatura zraka kree se u sijenju od 4C na sjeveru do 2C na jugu, a
u srpnju od 10C na sjeveru do 17C na jugu. Zbog toplinskog utjecaja Golfske struje more se uz
obalu ne zaleuje. Najvie oborina sa maksimumom zimi imaju zapadni pristranci Skandinavskog
gorja i to od oko 1000 mm na sjeveru do 3000 mm na jugu. Sjeveroistoni i jugoistoni dijelovi zemlje
imaju najmanje padalina i to od 600 do 700 mm. Snjeni pokriva Norveke traje oko 7 mjeseci
godinje na sjeveru, 9-10 mjeseci na planinama i 3-4 mjeseca na jugoistoku.
2

U Oslu je srednja mjesena temperatura (s.m.t.) sijenja 4.7C, srpnja 17.3C i 740 mm padalina, u
Bergenu s.m.t. sijenja 1.5C, srpnja 15 C i 1958mm padalina, u Trondheimu s.m.t. sijenja 3.8C,
srpnja 15C i 3870 mm padalina te u Tromsou s.m.t. sijenja 3.5C, srpnja 12.4C i 3994 mm
padalina. Iz navedenih podataka moemo zakljuiti da temperaturne razlike izmeu sjevera i juga nisu
velike, ali su zato velike klimatske razlike izmeu priobalnog pojasa i unutranjosti zemlje.
3.3. HIDROGRAFIJA
Rijena mrea Norveke je vrlo gusta. Rijeke se s planina slijevaju u fjordove i prema jugoistoku. One
su vrlo kratke, velikog pada, s mnotvom brzica i slapova i bogate su vodom. Zbog velikog pada korita
postoje uvjeti za hidroenergetsko iskoritavanje.
Rijeke koje teku sa zapadnog pristranka Skandinavskog gorja vrlo su kratke i ne zaleuju se, a rijeke
koje sa istonog pristranka teku u Skagerrak dulje su i zaleene do 4 mjeseca godinje. Tokovi slijeva
Barentsova mora, zaleeni su od 5 do 7 mjeseci godinje. Najdulje rijeke se nalaze na jugoistoku;
najdulja je Glma (598 km), a iza nje Lagen (199 km).Oko 4% povrine Norveke zauzimaju jezera
koja se nalaze u dolinama na jugu i u planinama. Neka od njih su ledenjaka jer ledenjaci prekrivaju
oko 4600 km povrine Norveke. Najvea jezera Norveke su Mjsa (368 km) i Rsvant (210 km).
3.4. TLO I VEGETACIJA
Plodna tla u Norvekoj su ograniena na rijene naplavine u dnu dolina i fjordova te na stalne morene
u junom dijelu. U ostalim dijelovima zemlje tla su kamenita, a na prostranim podrujima u planinama
i na sjeveru je gola stjenovita povrina. ume prekrivaju oko 27% povrine Norveke. U junom dijelu
i uz zapadnu obalu zemlje prevladavaju listopadne ume u kojima dominiraju hrast (Quercus robur,
Quercus petraea), breza (Betula pendula, Betula pubescens), jasen (Fraxinus excelsior), javor (Acer
platanoides), dok bukva (Fagus sylvatica) uspijeva samo na krajnjem jugu. U tim umama ive velike
grabeljive ivotinje kao to su vukovi, medvjedi i risovi, ali one su dugogodinjim lovom gotovo
istrijebljene. Listopadne ume se penju do visine 300-400 m, a nad njima su guste crnogorine ume
etinjaa meu kojima prevladavaju bijeli bor (Pinus sylvestris) i smreka (Picea abies). Gornja granica
uma na jugu je na otprilike 110 m, a prema sjeveru se postupno sputa do visine 300-500 m. Prema
sjeveru se ume steru najdalje do 70 N gdje se nalazi nacionalni park Stabbursdalen.
Planine iznad 1 000 m i sjever zemlje veinom su prekriveni tundrom i planinskim rudinama. U
prolosti Norveka je imala puno vie povrine prekrivene umama, no danas zbog sjea i
neobnavljanja na mjestima gdje su nekad bile ume sada su bare i movare. Osim toga Norveke ume
ugroavaju i kisele kie nastale industrijskim zagaenjem u susjednim zemljama. ume su za
Norveku veoma vane jer se od drveta izrauju ribarske lae, grade kue ne samo u umovitim
dolinama ve i u gradovima i ono je vana sirovina za mnoge industrije. Osim uma meu bogatom i
raznolikom vegetacijom moemo izdvojiti borovnice, brusnice i patuljasti dud iji su plodovi
skandinavska poslastica.
4. STANOVNITVO
Prema popisu 1999. godine Norveka je brojila 4 438 547 stanovnika ili 13 st./km po emu je ona,
nakon Islanda, europska drava s najmanjom gustoom naseljenosti. Najrjee su naseljeni sjeverni
krajevi (pokrajina Finnmark, 1.6 st./km) i visoki ravnjaci u unutranjosti, a zbog iseljavanja
prevladava staro puanstvo. Vie od 80% stanovnitva ivi na obali ili u njezinoj blizini, prije svega u
iroj okolici Osla (30 % st.), na junoj i jugozapadnoj obali te u Trondheimskom fjordu. Na jugu
gustoa iznosi 10-15 st./km, a najvea je na jugoistoku, u podruju oko Oslofjorda (pokrajina
3

Vestfold, 90 st./km; Akershus, 86 st./km), gdje na 3.6% teritorija ivi treina stanovnitva zemlje.
Karakteristino je sezonsko preseljenje iz gradova u vikendice, kojih ima oko 300 000 i natrag. Glavni
i najvei grad je Oslo sa 477 515 st.. Ostali vei gradovi sa vie od 50 000 st. su Bergen (219 810 st.),
Trondheim (142 015 st.), Stavanger (102 539 st.), Baerum (94 160 st.), Kristiansand (67 113 st.),
Troms (53 382 st.) i Drammen (52 143 st.). U gradovima ivi 75% stanovnitva zemlje.
Broj stanovnika je od 1989-1994.g. rastao bre (0.5 %) nego u poetku 80-tih godina (0.3 % ). To je
rezultat u prvom redu poveanja prirodnog prirasta (2,0 u 1981-1983.g.; 3.4 u 1991-1993.g.), za
razliku od veine europskih zemalja. Natalitet 1993.g. iznosi 13.7, (12.4 u 1981.g.), mortalitet
10.7 (10.2 u 1981.g.), a infantilni mortalitet 5.9 (7.5 u 1981.g.). U drugoj polovici 19 st. i
po. 20 st. Norveka je imala visok prirodni prirataj, no broj stanovnika je rastao sporo zbog velikog
iseljavanja kada je oko 750 000 ljudi iselilo i to najvie u Sjevernu Ameriku.
Stanovnitvo Norveke je prema demografskim kriterijima staro. Prema popisu 1999.g. 15% ih je u
dobi do 14 g., 65% u dobi od 15 do 65 i 20% starijih od 65 g.
Gospodarska struktura stanovnitva prema glavnim sektorima djelatnosti ukazuje na vrlo razvijenu
zemlju. Od 2 131 000 aktivnih stanovnika, od ega je nezaposleno 6%, u poljoprivredi, umarstvu,
ribarstvu zaposleno je 5.5%, u industriji, rudarstvu i graevinarstvu 22.4%, u uslunim djelatnostima
72.1%. Sveuilita imaju Oslo, Bergen, Troms i Trondheim.
Slubeni jezik je norveki koji ima dva slubena knjievna oblika i oni se od 1892.g. ravnopravno
upotrebljavaju u javnosti. U vrijeme danske vladavine (od 14-19.st.) pod utjecajem danskog jezika
nastao je bokmal, "knjievni jezik" kojemu je starije ime riksmal, a sredinom 19.st. se kao protutea
danskom utjecaju na podlozi zapadnonorvekih narjeja, utvrdio nynorsk,"norveki jezik" kojemu je
starije ime landsmal i on je srodniji vedskom. Ta dva jezika se s vremenom pretapaju u samnorsk. Na
sjeveru zemlje se govori laponski, jezik iz ugrofinske skupine. Po Ustavu je evangelika vjera dravna
(Norveka crkva) , pripada joj 88% stanovnitva, dok su ostali katolici.
Glavninu stanovnitva ine Norveani (96.4%), sjevernogermanski narod; na sjeveru, na ravnjaku
Finnmarksvidda ivi 21 000 Laponaca (vlastiti naziv im je Sami) i 12 000 Finaca (Kvena). Od
stranaca koji ine 3.4% stanovnitva najvie je Danaca (0.4%), veana (0.3%), Britanaca (0.3%),
Pakistanaca (0.3%), Amerikanaca (0.2%) i Iranaca (0.2%). Norveka je tijekom itave svoje povijesti
imala veze s drugim zemljama pa su u nju doseljavali moreplovci, trgovci, rudari, graevinari, ali i
javni slubenici. Veina doseljenika potie iz susjednih zemalja. Mnogi su Norveani potomci
doseljenika koji su se tamo doselili prije vie generacija. U usporedbi s drugim europskim zemljama, u
Norveku je doselilo u novije vrijeme malo ljudi stoga je norveko stanovnitvo dosta homogeno. U
mnogim dijelovima zemlje Norveani jo nisu navikli na suivot s narodima drugih kultura.
Laponci su starosjedilaki narod, na europskom krajnjem sjeveru. Narodnim imenom se nazivaju
Saami. Podijeljeni politikim granicama Laponci ive na podruju etiriju drava: Norveke, vedske,
Finske i Rusije. Od ukupno 60 000 Laponaca, procjenjuje se da ih u Norvekoj ima 40 000, u
vedskoj 15 000, u Finskoj 4 000, te najvie do 2 000 u Rusiji. Uoen je porast broja Laponaca,
ponajvie zbog poveanog javnog izjanjavanja prijanjih kriptolaponaca. Laponci nigdje ne ine
veinu stanovnitva, ak ni u podruju njihove najvee koncentracije. U Norvekoj ih ima u
pokrajinama Hedmark, Sr-Trndelag, Nord-Trndelag, Nordland, Troms i najsjevernija Finnmark.
Oni su prastanovnitvo europskog sjevera.
5. DRAVNO UREENJE

Po Ustavu donesenom 17.05.1814.g., s izmjenama 1906.g. i jo poslije vie od 50 puta, Norveka je

parlamentarna, nasljedna monarhija po mukim potomcima dinastije Oldenbeurg, a od 1990.g.
prijestolje se nasljeuje i po enskoj liniji. Od 21.01.1991.g. na prijestolju je kralj Harald V. iz
kraljevske kue Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glcksburg.
Kralj je ef drave, formalni nosilac izvrne vlasti, zapovjednik norveke vojske i voa Norveke
crkve. Ima pravo suspenzivnog veta na zakonske prijedloge usvojene u parlamentu, ali ako ih
parlament kvalificiranom veinom ponovno usvoji, kralj ih moe sankcionirati. On imenuje
predsjednika vlade i ministre te druge visoke dravne slubenik, no predloena vlada mora dobiti
veinsku otporu u parlamentu. Ako kralj nema mukog potomstva moe parlamentu predloiti svoga
budueg nasljednika, ali to ne obvezuje parlament, koji odluku donosi prema slobodnoj procjeni.
Parlament (Storting) obavlja zakonodavnu vlast. Ima 165 lanova, ali taj broj varira za 4 do 13 lanova
to ovisi o broju biraa. Parlament se bira na 4 godine, a biraju ga graani s navrenih 18 godina
ivota, na opim, neposrednim i tajnim izborima po proporcionalnom sistemu u 19 izbornih okruga.
Za aktivno birako pravo predvien je boravini cenzus od 5 godina ,a za pasivno od 10 godina.
Novoizabrani parlament zasjeda u tono odreeno vrijeme, bez ikakve ingerencije kralja ili vlade. Na
prvom zasjedanju novoizabrani parlament bira jednu etvrtinu svoga lanstva za lanove Gornjeg
doma (Lagting), a preostale tri etvrtine ini Donji dom (Odelsting). Parlament, Gornji dom, Donji
dom biraju svoga predsjednika. Domovi su u naelu ravnopravni, s tim to pravo zakonodavne
inicijative ima iskljuivo Donji dom. O zakonu se prvo raspravlja u Donjem domu, a zatim u Gornjem
domu. U sluaju nesuglasnosti domova, o prijedlogu zakona odluuje se dvotreinskom veinom na
zajednikoj sjednici. Prihvaene zakone mora prihvatiti i kralj; ako odbije isti mu parlament ne moe
jo jednom predloiti taj zakon, no njegova suglasnost nije vie potrebna ako zakon ponovo donese
sljedei izabrani parlament. Na zajednikim sjednicama rjeavaju se i financijska i vana politika
pitanja. Dvotreinska veina parlamenta je potrebna i u postupku promjene Ustava.
Vlada obavlja izvrnu vlast. Sastavlja je voa stranke, odnosno koalicije stranaka s veinom glasova
na parlamentarnim izborima; uz ministra premijera ima jo najmanje 7 lanova, a za svoj rad je
odgovorna parlamentu.
Vrhovni sud (Hyesterett), 5 apelacijskih sudova i kotarski sudovi obavljaju sudbenu vlast. Zajednika
sjednica sudaca Vrhovnog suda i lanova Gornjeg doma ima svojstva Ustavnog suda (Riksrett),koji
sudi ministrima, lanovima Vrhovnog suda i zastupnicima u parlamentu. Odluku o pokretanju
postupka donosi Donji dom. Izvan redovitog sudstva djeluju mirovni sudovi, koji postoje u svakoj
opini. Godine 1962. ustanovljen jeOmbudsman, koji nadzire rad tijela uprave, a imenuje ga
parlament.
Politiko-teritorijalna organizacija Norveke je podijeljena na 19 provincija, dva grada, 448 gradskih i
seoskih opina. Opine imaju svoja izabrana lokalna vijea i izvrne odbore. Nacionalni praznik je
Dan Ustava koji je 17.05. Nacionalnu himnu je Ja vi elsker dette landet spjevao je 1859.g. norveki
knjievnik Bjrnstjerne Bjrnson, a uglazbio 1865.g. skladatelj norvekog nacionalnog izraza Rikard
Nordraak.
5.1. GEOPOLITIKA
Nepostojanje graninih i teritorijalnih sporova u regiji pogodovalo je nastanku norveke dravnosti
(1905.g.). Norveko-vedska granica odreena je 1826.g. u zajednikoj dravnoj uniji. Nakon
razvrgnua unije 1905.g. uspostavljena je demilitarizirana zona du zajednike granice radi
izbjegavanja moguih incidenata. Zona je bila iroka oko 14.5 km na svakoj strani, a sporazumno je
5

ukinuta 1993.g. Godine 1829. odreena je norveko-ruska granica, koja je 1918.g. postaje norvekofinskom granicom. Ruskim osvajanjem sjevernog finskog koridora oko Petsama uspostavljena je
1944.g. stara norveko-ruska granica, koja je uz manje korekcije potvrena novim sporazumom
1947.g. Geopolitikoj stabilnosti Norveke pridonosio je i poloaj na sjeverozapadnom rubu Europe.
Iako je i Norveka bila izloena britansko-njemako-ruskom pritisku, bila je ipak izvan glavne zone
sueljavanja europskih sila.
Geostrateka funkcija Norveke oitovala se tijekom njemake okupacije u II. svjetskom ratu, a nakon
toga nanovo se valorizirala kroz lanstvo u NATO-u od 1949.g. Teritorijalna izduljenost Norveke od
oko 1 800 km (Skagerrak-Sjeverni rt) ini je okosnicom atlantske Skandinavije. Akvatorij uz sjeverne
i june obale Norveke tranzitna su mora ruske flote prema Atlantiku. Zajedno s Danskom, Norveka
omoguuje NATO-u nadzor morskog prolaza Skagerrak, a preko norveke oblasti Finnmark ostvaruje
se kontrola ruskog stratekog kompleksa na poluotoku Koli. Norveko-ruska granica duga 167 granica
jedina je granica NATO-a i Rusije u Europi, to je tijekom "hladnog rata" uvjetovalo njenu
geopolitiku osjetljivost.
U sjevernim oblastima Norveke (Finnmark, Troms, Nordland) smjetene su baze i slube NATO-a
vane za kontrolu pomorskog pravca izmeu Islanda i norveke obale. Osim geostrateke vanosti za
NATO, sjeverna Norveka ima i tranzitnu vanost za vedsku zbog izvora eljezne rude preko luke
Narvik, najprometnije norveke luke. Juni dio Norveke ima povoljniju klimu i najvie obradivog tla
u zemlji. Tu je dravna gospodarska regija jezgre te luke Bergen, Stavanger i Kristiansand iz kojih su
najkrae pomorske veze prema zapadnoj Europi. Podmorje Sjevernog mora ispred june Norveke
gospodarski je znaajno zbog leita nafte. Po proizvodnji nafte Norveka je vodea zapadnoeuropska
drava.
Zbog ribolova i proizvodnje nafte te zbog nadregionalne tranzitne funkcije akvatorija i ovisnosti
dravnog gospodarstva o pomorskom prometu, maritimna je komponenta norveke geopolitike
stabilnosti meu najvanijima. Pomorska orijentacija poticala je Norveku na sporazumno odreivanje
morskih granica u regiji te oko norvekih prekomorskih posjeda. Preostali su sporovi oko
Svalbardskog otoja, gdje je 1994.g. dolo i do oruanog sukoba norveke obalne strae s islandskim
ribolovcima.
6. GOSPODARSTVO
Norveka pripada gospodarski najrazvijenijim dravama na svijetu, unato nepovoljnim prirodnim
uvjetima za poljoprivredu i udaljenosti od sredinjih dijelova Europe. Drei se koncepcije "drave
blagostanja" s naglaenom ulogom vladinih ustanova u raspodjeli nacionalnog dohotka , Norveka je
jo od sredine 1970-ih jedno od najotvorenijih europskih gospodarstava; vie od jedne treine GNP-a
razmjenjuje sa svijetom. Kao lanica EFTA-e od 1.1.1993.g. prikljuila se jedinstvenome
zapadnoeuropskom tritu, no na referendumu odranom 1994.g. stanovnitvo je odbilo punopravno
lanstvo u EU. Do otkria velikih nalazita nafte i zemnog plina pod Sjevernim morem potkraj 60-tih
godina njezina se privreda temeljila na ribarstvu i proizvodnji energetski zahtjevnih industrijskih
proizvoda kao to su aluminij i ostali obojeni metali te umjetna gnojiva. Od poetka 1990-ih Norveka
zauzima osmo mjesto meu najveim proizvoaima nafte u svijetu i drugo u Europi, nakon Rusije.
Zarada od prodaje nafte joj donosi gotovo treinu izvoznih prihoda. Zbog takve gospodarske
usmjerenosti te prevlasti sirovina i poluproizvoda u izvozu, norveko je gospodarstvo pomalo slino
gospodarstvu drava u razvoju, premda mu one zbog bitno jeftinije radne snage sve vie konkuriraju, a
istodobno je izloeno velikim kolebanjima na svjetskom tritu. Iako drava vri odreen nadzor nad
proizvodnjom nafte i zemnog plina, jer bi pretjerano iskoritavanje prebrzo iscrpilo zalihe i nepovoljno
6

utjecalo na nacionalnu privredu, veliki su prihodi omoguili nastanak socijalne drave, koja vrlo
razvijenim sustavom drutvene skrbi omoguava visoki standard svim dravljanima, a velikim
subvencijama odrava i poljoprivredu u konkurentno nepovoljnim uvjetima. Kao rijetko naseljena
zemlja, s naseljima uglavnom uz obalu, i s vie od jedne petine teritorija pod umama, Norveka osim
naftnog i petrokemijskog kompleksa ima vrlo razvijeno pomorsko gospodarstvo, drvnu industriju i
industriju papira. Kao skandinavska zemlja, najvei naglasak u svojoj ekonomiji daje integraciji u
europski gospodarski prostor, u kojemu godinje razmjenjuje robu u vrijednosti od blizu 50 milijardi
amerikih dolara. Znaajan je izvoznik nafte, derivata, kemikalija, drva, papira, pomorskih usluga,
brodova te bakalara i drugih prehrambenih proizvoda. Glavni su joj trgovaki partneri Velika Britanija,
vedska, Njemaka te SAD. S lanicama EFTA-e ostvaruje 17% izvoza i 25% uvoza, a sa zemljama
EU 65% izvoza i 48% uvoza. Norveka je kruna u svome teajnom prilagoavanju vezana za ECU, de
facto za njemaku marku, pa je od poetka 1990-ih i norveka monetarna politika vrsto usklaena s
politikom njemake Bundesbanke. Monetarna stabilnost i liberalizirana privreda privukle su u 1990ima mnoge strane ulagae, pa su 1993.g. cijene dionica na burzi u Oslu porasle za 60%.
6.1. POLJOPRIVREDA
Norveka ima samo 939 000 ha njiva i trajnih nasada to zauzima 2.9% povrine i 130 000 ha
travnjaka i panjaka to zauzima 0.4% povrine. Zbog nepovoljnih prirodnih uvjeta poljoprivreda je
razmjerno skromna, premda je vrlo vana zbog naseljenosti sjevernog podruja i cijele regije, tako da
uiva potporu drave (oko 150 000 NOK dravnih subvencija po posjedu na godinu). Osim dravne
subvencije poljoprivredni proizvodi imaju apsolutnu prednost na domaem tritu, jer je uvoz
doputen samo kad nema domae ponude. Usprkos tome broj seoskih posjeda se zadnjih desetljea
smanjio; 1959.g. ih je bilo 200 000, a 1995.g. 83 000 i ona su i dalje razmjerno mala, u prosjeku
veliina im je 10.2 ha. Brojni imaju dodatni izvor prihoda u umarstvu i ribarstvu. Poljoprivreda je
izrazito usmjerena na stoarstvo, za koje proizvode velik dio krme na njivama. Glavna su
poljoprivredna podruja u rijenim dolinama u iroj okolici Osla, uz junu obalu i u dnu veih
fjordova.
Glavni su proizvodi jeam kojeg se godinje proizvede 645 000 tona i zob koje se godinje proizvede
oko 380 000 tona za stonu hranu, a od kulturnih biljaka penica, ra, krumpir i uljana repica. Na jugu
proizvode i priline koliine povra. Stoarstvo je najvanija grana poljoprivrede, prije svega mlijeno
i mesno govedarstvo i ovarstvo sa 1.33 milijuna grla goveda i 2.4 milijuna ovaca.
U sjevernim i zapadnom djelu zemlje prilino je rairen uzgoj krznaa, najvie polarne i plave lisice te
amerike kune. Na krajnjem sjeveru Laponci uzgajaju sobove kojih u Norvekoj ima oko 150 000.
6.2. RIBARSTVO
Norveka ima brojne pogodnosti koje stanovnitvu omoguavaju bavljenje ribolovom. Velik broj
fjordova, koji zadiru duboko u kopno, pogodna su mjesta za mrijetenje riba. Dno mora uz obalu
prekriveno je muljem to je povoljan uvjet za razvoj sitnih morskih organizama koji su hrana ribama.
Ribarska flota ima 14 200 ribarskih brodova, no broj ribara opada, osobito onih za koje je ribarstvo
samo dopunska djelatnost; ima ih oko 23 000. Ulov je 1995.g. iznosio 2.63 milijuna tona ribe to ju
ini 10-om zemljom na svijetu po koliini ulova. Glavne su ribarske luke Trondheim, Hammerfest,
Bergen, lesund i drugi. U sjevernim dijelovima, prije svega na Lofotima, prevladava lov na bakalare.
Junije love najvie sleeve, a na podruju Stavangera na jugu, srdelice. Uz to jo love losose,
kampe i koljke. Na zahtjev Meunarodne komisije za kitolov, Norveka je 1986.g. prestala loviti
kitove, no 1992.g. usprkos meunarodnim prosvjedima, ponovno ih poinje loviti. Sve se vie uvodi
marikultura i to u prvom redu uzgoj lososa i pastrva.
7

6.3. UMARSTVO
Norveka ima 8.81 milijun ha uma, odnosno 27.2% povrine od ega je 80% igliastih i 20% lisnatih.
Proizvodnja drveta iznosi 9.04 milijuna m to nije dovoljno za potrebe domae industrije. Vie od
etvrtine uma u privatnom je vlasnitvu i one su kao primarni ili sekundarni izvor prihoda od bitne
vanosti za brojne seoske posjede. Norveka je u prolosti imala puno vie uma no kako se sjeklo, a
nije se brinulo za obnavljanje velike povrine umskog tla su se pretvorile u bare i movare. Danas
drava ulae velika sredstva u uzgoj uma, poumljavanje i izgradnju umskih cesta.
6.4. RUDARSTVO I ENERGETIKA
Nakon otkrivanja nafte i zemnog plina u Sjevernom moru (1969.g.) i poetka komercijalne
eksploatacije (1971.g.) Norveka je jo 1975.g. postala izvoznica, a danas je sedmi najvei proizvoa
nafte na svijetu i trei proizvoa zemnog plina u Europi (uz Veliku Britaniju i Nizozemsku). 1997.g.
su proizveli 160.8 milijuna tona nafte i 45.6 milijuna m zemnog plina. Na svim do sad otkrivenim
poljima junije od 62 N (Ekofisk, Eldfisk, Vallhall, Ula Gyda i Cod usred sjevernog mora te Snorre,
Statfjord, Gullfaks, Troll, Cab, Oseberg, Frigg izmeu zapadnih i Shetlandskih otoka) Norveka ima
oko 1.4% svjetskih zaliha nafte i 1% svjetskih zaliha zemnog plina. To gorivo je izvrsne kakvoe i lei
u politiki vrlo stabilnom dijelu svijeta. Za cjelokupno gospodarstvo vana je bila odluka da Norveka
ne e bitno poveati proizvodnju, tako da e zalihe dostajati za minimalno 22.g. Pretpostavlja se da se
bogata nalazita steru i u Barentsovom moru, no zasad s Rusijom nisu uspjeli sklopiti sporazum o
razgranienju tamonjeg kontinentalnog pojasa. Podmorsko bogatstvo iskoritava est naftnih tvrtki,
od kojih je najvea dravna tvrtka Statoil (55% proizvodnje). Zemni plin podmorskim plinovodima
neposredno izvoze u Njemaku (terminal Emden), Belgiju (terminal Zeebrugge) i Veliku Britaniju
(terminal St. Fergus u kotskoj), a za domau upotrebu do terminala Krst kod Stavangera i Kollshes
kod Bergena. Naftu transportiraju podmorskim naftovodima do terminala Mongstad sjeverno od
Bergena i Teesport u Velikoj Britaniji, a djelomino je tankerima prevoze do rafinerije u Stavangeru.
Sredite naftne i plinske proizvodnje je Stavanger gdje se nalaze sredita kompanija, i ishodita za
opskrbu platforme. Proizvodnjom mineralnih gnojiva u izvanredno tekim uvjetima Norveka je
postala vodea u tehnologiji izgradnje naftnih i plinskih platformi.
Rudarstvo u Norvekoj razvija se od poetka 16.st. i tada se prvotno odnosilo na iskapanje eljezne
rudae to traje do poetka 19.st. kada se u tome pojavila velika konkurencija. Vaan faktor u tom
pogledu bilo je taljenje rudae, koje se vrilo uz pomo drvenog ugljena, to je bilo vrlo skupo. Danas
Norveka vadi oko 1.55 milijuna tona eljeza u rudi, a najvie ga ima u Malmu i Rdsandu. Od drugih
ruda spomena su vrijedni bakar kojeg ima u Trondheimu, Rrsu i na Sulitelme, srebro kod
Kongsberga, titan kod naselja Egersunda, nikal i manganit. Oko Oslofjorda nailazimo na razliite vrste
kamena kao to su granit, dijabaz, sijenit i porfir. to se tie energetike, instalirana snaga svih
elektrana iznosi 27.498 MW i to gotovo iskljuivo u hidroelektranama jer one daju 99.5% elektrine
energije. Norveka ima 23% vodenog potencijala Europe (bez ZND), Taj potencijala je iskoriten ve
60% jer imaju vrlo povoljne mogunosti za dobivanje elektrine energije (obilne padaline,
akumulacijska jezera, jezera na naseljenim fjellima i hidroelektrane u fjordovima). Dio energije se
iskoritava u energetski intenzivnijoj industriji, a dio se u okviru udruenja Nordel izvozi u vedsku,
Dansku i Njemaku.
6.5. INDUSTRIJA
Industrija se u Norvekoj poela snanije razvijati u 19.st. Samo nekoliko grana dananje industrije
potjee iz prethodnih stoljea. Najranije su se razvile industrije koje prerauju domae sirovine kao to
su industrija ribe, eljeza i drva. Danas se norveka industrija dijeli na energetski zahtjevnu teku
8

industriju rasporeenu po fjordovima u neposrednoj blizini hidroelektrana i radno intenzivnu

industriju koja je uglavnom na irem podruju Osla, u Bergenu i Trondheimu. Industrija eljeza cvala
je jo poetkom 17.st. kada se za dobivanje eljeza rabi drveni ugljen u visokim peima, a tek se
poetkom 20.st. umjesto drvenog ugljena koristi elektrina energija te nastaju talionice u Stavangeru i
Oslu. Neto se eljezne rude izvozi, a dobar se dio koristi u crnoj i obojenoj metalurgiji uz bakrenu,
titanovu rudu i magnezit te boksit koji djelomino uvoze. Najvanija je proizvodnja aluminija u
velikim tvornicama u Mosjenu, Sunndalsri, rdalu, Hyangeru, Karmyu i Listi. Ostala obojena
metalurgija nalazi se u Sulitjelmi i u Kristiansandu gdje se proizvodi cink i bakar. U Norvekoj ima i
drvne industrije za koju ima najvie sirovine u umama june Norveke. Trupci se od tamo dopremaju
splavarenjem do ua ili do donjeg toka rijeka gdje ih preuzimaju pilane, strugare i tvornice koje ih
prerade u mehaniku i kemijsku drvenu masu koja je vrlo kvalitetna i jeftina. Od nje se proizvodi
papir, brodovi i namjetaj. Po broju zaposlenih najvanija je prehrambena industrija u kojoj je
zaposleno 50 000 ljudi. Na prvom mjestu je prerada ribe tj. suenje bakalara i konzerviranje sitne ribe
na ijem usavravanju rade brojni strunjaci. Konzervirana se riba u velikim koliinama izvozi u
Njemaku, Austriju, eku, Slovaku, Poljsku i Maarsku. Od druge prehrambene industrije istie se
prerada mlijeka u sir i maslac vrhunske kvalitete, proizvodnja piva i okolade. Proizvode i duhanske
proizvode za koje sirovine moraju uvoziti. Tekstilna industrija se bazira preteno na uvezenim
sirovinama dok kemijska industrija proizvodi kalcijev karbid i umjetni duik u tvornicama u
Notoddenu i u Rjukanu. Na drugom mjestu po broju zaposlenih je grafika industrija sa 36 000
zaposlenih, a na treem strojogradnja sa 22 000 zaposlenih.
6.6. PROMET
Norveka ima velike tekoe u izgradnji cesta zbog prirodnih zapreka. Samo jedan takav primjer su
fjordovi koji prodiru duboko u kopno. Ipak je veza izmeu zapada i istoka bila nuna to zbog
prevoenja ljudi i robe do vanijih atlantskih luka to zbog turizma. Danas ukupna duina cesta u
Norvekoj iznosi 90 269 km od ega ih je 70% sa suvremenim kolnikom,a 500 km ine dvotrane i
etverotrane autoceste.
to se tie eljeznikog prometa Norveka ima 3 999 km eljeznike pruge od ega je 2 422 km
elektrificirano, a razmak izmeu tranica je 1 435 mm. Najvanije je eljezniko vorite Oslo iz
kojeg vode pruge prema vedskoj, Stavangeru, Bergenu i na sjever preko Trondheima do Boda. Za
izvoz vedske eljezne rude vrlo je vana eljeznika pruga od Kirune do luke Narvika. Veinom
eljeznicama upravljaju Norveke dravne eljeznice, NSB (Norges Statsbaner), koje su u cijelosti u
vlasnitvu drave, a 65 km pruge je u vlasnitvu pet privatnih poduzea.
Vaan oblik prometa u Norvekoj je i brodski promet. U dva Norveka brodska registra bilo je 1997.g.
registrirano 1 138 trgovakih brodova nosivosti 32.86 milijuna tona. Da bi se smanjio bijeg norvekih
brodova pod tue zastave, osim Norvekog dravnog registra, osnovan je 1987.g. i Norveki
meunarodni registar (NIS-Norway International Shipping Register), u kojem su na snazi znatno blai
uvjeti poslovanja. Zbog dugogodinje krize u klasinom prijevoznitvu brojni su se norveki brodari
uspjeno specijaliziraliza djelatnosti povezane s eksploatacijom nafte i zemnog plina u moru kao to su
opskrba platformi, ronilaki brodovi, brodovi za gradnju podmorskih naftovoda i plinovoda, pokretne
naftne platforme i sl.
Najvee su luke Oslo, Tnsberg, Porsgrunn, Stravanger, Bergen, Trondheim, Mo i Rana, Narvik
(utovar vedske eljezne rude) i Krikenesa (utovar norveke eljezne rude). Vrlo je vana i obalna
plovidba, prije svega tzv. Hurtigrute izmeu Bergena i Kirkenesa (oko 2 500 km), svakodnevna i
cjelogodinja putnika i teretna veza izmeu 30 obalnih naselja. Brojni manji trajekti povezuju obale
9

dubokih fjordova i otoke s kontinentom, a veliki trajekti Norveku s Danskom (KristiansandHirtshals, Frederikshavn-Oslo) i Velikom Britanijom (Newcastle-Stavanger).
Posljednji oblik prometa kojeg je vano spomenuti je zrani promet. Norveka ima 38 aerodroma s
redovitim putnikim prometom. Meunarodni aerodromi su Oslo (Fornebu), Bergen (Flesland) i
Stavanger (Sola). Najvei je zrani prijevoznik Det Norske Luftfartselskap (DNL), jedan od partnera u
Scanadinavian Airlines Systemu (SAS). Odmah iza njega slijedi prijevoznik SAFE (Braathens SouthAmerican & Far East Airtransport).
7. SVALBARD

Slika: Karta Svalbarda

Svalbardsko otoje (ranije Spitsbergen) smjeteno je 355 M sjeverno od norvekog sjevernog rta
(Nordkappa). Povrina otonog kopna iznosi 62 050 km, a najvei otoci su Spitsbergen,
Sjeveroistona zemlja, Edge i Barents. U skupinu se ubraja i Medvjei otok smjeten na pola puta
izmeu Svalbarda i Sjevernog rta. Podruje Svalbarda gospodarski je znaajna zona koja zauzima 50%
norvekog priobalja sjeverno od 70 N s velikim prirodnim bogatstvima mora, zalihama ruda, nafte i
plina. Morsko razgranienje u tom akvatoriju dugotrajni je spor izmeu Norveke i nekadanjeg
SSSR-a.
Rije Svalbard znai "hladna obala", jer se ondje zimi temperature sputaju do -40C, a jaki sjeverni
vjetrovi i ledene sante gotovo potpuno prekidaju promet meu otocima. Isprva su ti otoci bili sredite
kitolova, a kasnije i lova i postavljanja stupica. Nakon 1773.g. sluili su kao baza pri istraivanju
Sjevernog pola. Meunarodnu vanost su dobili tek poetkom 20.st., otkriem ugljena. Rudarstvom,
glavnom djelatnou na otocima moe se baviti samo za ljetnih mjeseci kada broj stanovnika naraste
do 3 000. Zbog ekstremnog zimskog vremena puanstvo je zapravo samo sezonsko; teko bi kome
palo na um ostati ondje cijele godine. Ipak, za kratkoga ljetnog razdoblja Sjevernoatlantska struja
moe podii temperaturu i do 15C. Vegetacija se sastoji od liajeva, mahovina i rijetkih vrlo otpornih
cvatuih biljaka. Mnoge ptice selice slue se otocima kao odmoritem za sezonskih letova, a njihovo
je promatranje postalo vanom turistikim granom. Tuljani, morevi i kitovi ive ispod obala otoja.
Jan Mayen je otok ispred sjeveroistone obale Grenlanda, a dobio je ime po nizozemskom moreplovcu
iz 17.st. Iznad tmurnoga vulkanskog otoka uzdie se ugasli vulkan Beereberg koji je 1929.g. anektiran
od Norveke i danas se koristi kao radijska i navigacijska toka. Na njemu obitavaju rijetke divlje
ivotinje
10

8. PRIRODNE I KULTURNE ZNAMENITOSTI

Norveka ima brojne kulturne i prirodne znamenitosti to je doprinijelo razvoju turizma. 1996.g.
Norveku je posjetilo 3.3 milijuna stranih turista, najvie iz vicarske, SAD-a, Velike Britanije i
Njemake. Najprivlanija su krstarenja po fjordovima, planinarenje, splavarenje na divljim vodama i
skijanje. Neka od najvanijih prirodnih i kulturnih znamenitosti su:
Alta, grad u sjevernoj Norvekoj na uu rijeke Alte u Altafjord. U njemu pronalazimo oko 3000
prahistorijskih crtea na stijenama iz oko 4500.g.pr.Kr. koje su dio UNESCO-ve batine.
Bergen, drugi najvei grad u zaljevu Byfjord. U luci je stara trgovaka etvrt Bryggen sa starim
trgovakim kuama i Hanzeatskim muzejom koji je dio UNESCO-ve batine, nekadanja tvrava
Bergenhus na ulazu u luku, Marijina crkva iz 12.st., Troldhaugen (kua skladatelja Edvarad Griega) i
muzej na otvorenom Gamle Bergen. On je jedan od najstarijih, ali i najmoderniji grad Norveke.
Nekada je bio najvei i najivahniji norveki grad, a od 1445. do 1545.g i njemaka kolonija. Po
svojoj duhovnoj kulturi svrstava se odmah iza Osla.
Geirangerfjord, jedan od najslikovitijih fjordova u Norvekoj, s najljepim vidicima s vrha Dalsnibba
(1495 m) te sputanjem u fjord po Geirangerskoj cesti. Takoer je poznata slikovita Orlujska cesta
(rneveien) iz Geirangera u Nordalsfjord. To je prostor nepogodan za naseljavanje, no neto
stanovnitva ipak ima. Oni su kue sagradili na terasama u visini od 600 do 800 m.

Slika: Geirangerfjord
Hardangervidda, nacionalni park na istoimenoj visoravni kojemu je povrina 3400 km. Krase ga
brojna planinska jezera, prostrani ravnjaci gorske tundre te slap Vringfoss visok 183 m.
Heddal, najvea drevna crkva u Norvekoj, u blizini Notoddena u pokrajini Telemarku. Sagraena je
oko 1250.g. s bogatim rezbarijama i zidnim slikama.
Jostedalsbre, najvei ledeni pokrov na europskom kontinentu povrine 486 km. Nalazi se u planinama
izmeu Sognefjorda i Nordfjorda na nadmorskoj visini od 1000-2000 m. To je do 500 m debela ledena
masa u 26 ledenjaka koja se sputa u susjedne doline. Najdui ledenjak je Tundbergdalsbre.
Karasjok, predio u sjevernoj Norvekoj uz rijeku Karasjohka blizu granice s Finskom. To je Laponsko
sredite s parlamentom Sama, informativnim centrom i muzejom Sama. Juno od toga predjela nalazi

11

se nacionalni park vre Anarjkka na prostranoj visoravni s tundrom i velikim tresetitima. Povrina
mu je 1290 km.
Lillehammer, grad na sjevernom kraju jezera Mjse na rijeci Mesni. To je veliko sredite zimskih
sportova i poprite 17. olimpijskih igara (1996.g.). Takoer ga krasi muzej na otvorenom Maihaugen
sa starim kuama iz cijele Norveke.
Hammerfest, najsjeverniji grad na svijetu, na otoku Kvalyu. Nalazi se 7039' N i vana je ribarska
luka i polazite za Nordkapp. Sunce tamo ne izlazi od 17.05. do 28.07 pa je grad ljeti vrlo ivahan.
Vegetacija je u njemu vrlo oskudna tako da na gradskom trgu uspijeva jedva nekoliko stabala. U gradu
se nalazi tvornica koja iz bakalara proizvodi riblje ulje pa od toga cijeli grad neugodno zaudara.

Slika: Hammerfest
Lofoti (Lofoten), niz gorovitih otoka ispred Norveke obale sa stoastim vrhovima i slikovitim
ribarskim naseljima u zaljevima. Neka od najpoznatijih su Austvgy sa sreditem u Svolvaeru
(slikoviti Trollfjord), Vestvagy, Moskenesy.
Rros, rudarski grad u unutranjosti srednje Norveke na rijeci Hitterelvi. Krase ga stare rudarske kue
iz 17. i 18.st., rudarski muzej, rudnik Christianus Sextus kojeg je mogue razgledati. Cijeli je grad dio
UNESCO-ve batine.
Saltfjell, nacionalni park u sjevernoj Norvekoj povrine 2250 km. Nalazi se na istoimenoj visoravni
na nadmorskoj visini od 1200-1400 m s brojnim ledenjacima (kao Svartisen) i krkim piljama
(turistika pilja Grnli).
Sjeverni rt (Nordkapp), rt na otoku Mageryi na krajnjem sjeveru Europe (7111' N), premda se jo
sjevernije prua oblinji rt Knivskjelloden. To je vrlo otmjena turistika destinacija dostupna cestom iz
Honnigsvga. Sunce tamo ne zalazi od 14.05 do 30.07.
Stavanger, grad na jugozapadnoj obali koji je sredite za opskrbu naftnih platformi na otvorenom
moru. Stara je gradska jezgra s drvenim kuama i romanikom katedralom iz 11.st.
Trondheim, grad na junoj obali Trondheimskog fjorda. Do 13.st. je bio prijestolnica norvekih
kraljeva. Turistika je atrakcija velebna katedrala s grbom sv. Olava u kojoj se od 1814.g krune
norveki kraljevi. Poznat je i slikoviti most Bybrua.

12

Slika: Trondheim, most Bybrua

Urnes, selo na istonoj obali Lusterfjorda, sjevernog rukavca Sognefjorda. Tamo se nalazi jedna od
najstarijih drevnih crkava iz 11.st. koja je kao i cijelo selo dio UNESCO-ve batine.
Turistiki je privlaan i Oslo, glavni grad Norveke o kojem u neto vie u sljedeem poglavlju.
9. OSLO
Oslo je glavni grad te gospodarsko i kulturno sredite Norveke na gornjem kraju Oslofjorda dugog
oko 100 km. Fjord sa svojom modrozelenom bojom vode, mnogobrojni lijepi otoii, zaobljeni
breuljci, negdje goli, negdje pod umama, tamni isponi u pozadini daju gradu posebnu ar. Oslo je
jedan od najstarijih gradova u Norvekoj. Za vladavine kralja Haralda Silnog osnovana je 1047.g.
kraljevska kula koja se smatra zametkom Osla. 150 godina kasnije Oslo postaje biskupija, a time i
vaan crkveni grad istone Norveke. Kako je tada katolika crkvena vlast bila veoma mona kralj
Haakon V. je uspio 1300.g. proglasiti Oslo glavnim gradom. Sa svojom povrinom Oslo je etvrti po
redu grad svijeta, ali sa svojih 300 000 stanovnika spada meu posljednje kada je rije o europskim
gradovima. Oslo je jednostavan i jasan grad kakav je i karakter zemlje kojoj su 75% hridine. Glavna
ulica u gradu je Karl Johans Gate u kojoj se nalazi uti kraljevski dvorac.

Slika: Kraljevska palaa u Oslu

Slika: Opera u Oslu

Perivoj kraljeve rezidencije nema nikakvu ogradu i svatko po njemu moe slobodno etati jer se
norveki kralj ni ne eli izolirati od svoga naroda. U centru se nalazi i Grand Cafe u kojem su svoju
prvu jutarnju kavu ispijali Knut Hamsun i Henrik Ibsen. Veina kua razbacana je po bjelogorinim
13

umama otkuda stanovnici odlaze svakoga jutra u centar na posao. Svaki stanovnik Osla ima svoju
tihu ljetnu kolibu posred divljih predjela gdje sve mirie na crnogorinu smolu i gljive. Osim toga oni
vole skijanje i brodove te u skijakom muzeje u Holmenkollenu uvaju najstarije skije na svijetu, a na
poluotoku Bygdy sagradili su muzej svojim brodovima koji su uli u svjetsku povijest. Tu se nalaze i
brodovi Vikinga, poput broda Oseber, Nansenov brod Fram i Heyerdahlov splav Kon-Tiki. Od ostalih
graevina koje je vano spomenuti u Oslu izdvajam Vijenicu, katedralu, brojne muzeje i galerije te
Frogenerpark sa oko 650 kipova Gustava Vigelanda na 30 hektara povrine.
10. ZAKLJUAK
Prije nego to sam izabrala temu svog maturalnog rada, Norveka je za mene bila nepristupana
zemlja na drugom kraju kontinenta. Zemlja Vikinga, srednjovjekovnih snaga i mitova, dopola okovana
snijegom i ledom. Nakon to sam prouila brojnu i opsenu literaturu o Norvekoj, moram priznati
kako mi se ova zemlja sada ini puno pristupanijom i ljepom, te mi je upravo drago to sam
izabravi Norveku za temu mog maturalnog rada, razbila svoje predrasude o ovoj nadasve zanimljivoj
zemlji. Kao prvo, nepobitna je injenica da je Norveka zemlja slavne i burne prolosti. Prvi oblici i
tragovi stanovnitva seu u osmo tisuljee prije nove ere i naeni su na samom jugu, na podruju
Oslofjorda. Primjeuje se kakao ti prostori nisu bili zahvaeni rimskim utjecajima kao ostali dijelovi
Europe jer su ih Rimljani smatrali predalekima i nezanimljivima. Mnogo vei utjecaj na norveku
kulturu i tradiciju ostavili su Vikinzi, "ljudi sa sjevera". Sa dolaskom Vikinga povezan je i dolazak
kranstva u Norveku nakon ega slijedi procvat zbog irenja pismenosti, gradnje cesta i otvaranja
institucija.
Danas je u Norvekoj nezaposleno svega 3.2% radno sposobnog stanovnitva, bruto domai proizvod
je u stalnom porastu, a ove godine iznosi enormnih 31 500 $ po stanovniku. Na izuzetno visokoj razini
je briga o ekologiji i zdravlju, a kolovanje i bolnice su besplatne. Bez pretjerivanja moe govoriti o
blagostanju jer su, izmeu ostalog, Ujedinjeni Narodi u izvjeu za 2001.g. Norveku proglasili prvom
u svijetu po kvaliteti ivota. S pravom se govori o "sretnoj Norvekoj", kako veina Norveana misli.
Takoer je vidljivo da je Norveka glavni opskrbljiva Europe energijom, zbog brojnih hidroelektrana,
nalazita nafte i plina. Samim time shvatljivo je zato jo nije lanica Europske unije. Norveani
zastupaju miljenje da bi male i srednje tvrtke time potpale pod velike koncerne, a omoguilo bi se i
snanije rasipanje kapitala iz zemlje. Rezultat posljednja dva referenduma je bio 51% naprama 49% u
korist protivnika ulaska u Europsku uniju.
Norveki narod, stoljeima potlaen i siromaan, svijetu je podario znaajne ljude poput skladatelja
Griega, slikara Muncha, knjievnika Ibsena, oca modernog skijanja Norheima, te istraivae i
pustolove Amundsena i Nansena. Potonij je i dobitnik Nobelove nagrade za mir (1920.g.), koja se, kao
najprestinija od svih Nobelovih nagrada, dodjeljuje u Oslu, na zahtjev samog A. Nobela pri
utemeljenju zaklade.
Konano, razmiljam da sljedeeg ljeta umjesto krajnjeg juga Europe posjetim Norveku jer sada
znam to me tamo eka, planine, guste ume i fjordovi suprotstavljeni dosezima ljudske ruke i uma. I
jo jedna vana stvar, klima nije toliko hladna koliko je za oekivati jer ju snaan utjecaj tople
Sjevernoatlantske struje ine relativno blagom.
11.SAETAK
Norveka je sjevernoeuropska zemlja povrine 386 958 km u koju su ukljueni otoje Svalbard i otok
Jan Mayen. Dravno je ureena kao parlamentarna monarhija na elu s kraljem Haraldom V.
14

To je izrazito planinska zemlja u kojoj se vee nizine nalaze samo u blizini Osla i du june obale.
Osnovna obiljeja zapadne obale su fjordovi, potopljene ledenjake doline. Klima je, posebice du
zapadne obale, toplija od klima drugih krajeva na istim geografskim irinama zbog utjecaja oceana, a
Sjevernoatlantska struja kao nastavak Golfske struje onemoguuje zaleivanje mora ak i na krajnjem
sjeveru. Ciklone s Atlantskog oceana donose zapadnom dijelu zemlje oko 2 000 mm, a Oslu 800 mm
prosjenih godinjih oborina. Planinski dijelovi su vlaniji, a najvei dio oborina padne u obliku
snijega.
Visoke planine, kia i snijeg oteavaju odvijanje prometa. Najznaajniji oblik prometa je obalni
promet, posebice u podrujima fjordova. Norveka trgovaka flota jedna je od najveih na svijetu.
Unutar zemlje promet se najee odvija cestama i preko eljeznica.
Samo 3.5 % povrine Norveke moe se poljoprivredno iskoritavati, najveim dijelom za ispau. Vrlo
se malo povrina obrauje, uglavnom u jugoistonom nizinskom prostoru i u blizini Trondheima. Uz
obale fjordova nalaze se mala poljoprivredna dobra na kojima se sakuplja sijeno. Glavni
poljoprivredni proizvodi su mlijeko, sir, govedina, svinjetina i jaja.
Oko 25 % ukupne povrine pokriveno je umama, poglavito smrekom i drugim etinjaama. Glavni
proizvodi su drvena graa, celuloza i papir. Ribarstvo je takoer vana grana nacionalnog
gospodarstva. Priobalna su podruja vrlo znaajna za ribarstvo, posebice oko Lofota. Najvei dio
bakalara, slea, srdela i skua se izvozi.
Norveku industriju moemo podijeliti na tradicionalnu industriju, koja se vee uz preradu ribe i
drveta, te noviju industriju kao to je strojogradnja i elektrokemijska industrija koja se poela
intenzivno razvijati pojaanim iskoritavanjem hidroenergetskih potencijala. Danas se 99 % elektrine
energije u Norvekoj dobiva iz hidroelektrana. Od 1966.g. iskoritavaju se i bogata nalazita nafte i
plina u Sjevernom moru. Znaajna su i nalazita bakra, nikla i pirita.
Norveka je vrlo rijetko naseljena zemlja (13 st./km), a veina stanovnitva ivi na jugu zemlje i uz
obalu. Urbanog stanovnitva ima 74 %. Glavni i najvei grad je Oslo koji je glavna luka i trgovako
sredite. Smjeten je na obali istoimenog fjorda u podruju pogodnom za razvoj poljoprivrede. Nakon
Osla veliinom i znaajem slijede Bergen (219 884 st.) i Trondheim (142 188 st.).

15