ANGLOAMERIKA

1. UVOD
ANGLOAMERIKA je dio Sjeverne Amerike u kojem prevladavaju engleski jezik i kultura (Anglo-Saksonci).
To je prostor Kanade i SAD-a koje su odvojene tj. povezane granicom dugom 8 900 km. Angloamerika je
prostor sjeverno od rijeke Rio Grande gdje je dominirao engleski kulturni utjecaj, ali to nije bio jedini utjecaj. U
Quebecu dominira francuski jezik, kultura i način života i razmišljanja. U sjevernoj Kanadi i na Aljasci žive
Eskimi i Indijanci u više od 2 500 rezervata s brojnim dijalektima pa je jezik međusobnog sporazumjevanja
engleski.
Angloamerika i Latinska Amerika su europski pojmovi, a američki su Sjeverna, Srednja i Južna Amerika (koji se
možda upotrebljavaju iz obzira prema domorocima i neengleskim došljacima).
Kanada i SAD su po gospodarstvu među vodećima na svijetu. Materijalno su bogate, s visokim standardom i
velikim političkim i vojnim utjecajem za razliku od Latinske Amerike koja pripada krugu nerazvijenih zemalja i
ovisi o zemljama Angloamerike.
VELIČINA Zračna udaljenost Atlantik-Pacifik iznosi 4500 km, željeznica od San Franciska do New Yorka
duga je 4800 km, a od Halifaxa do Vancouvera 6 250 km. Od Floride do Hudsonova zaljeva (luka Churchill)
ima više od 5 200 km te još 2 000 km do Beringova prolaza.
KRAJNJE TOČKE Angloamerika se nalazi na zapadnoj i sjevernoj polutci. Udaljenost krajnji jug-krajnji
sjever iznosi 47° geografske širine. Od 25° SGŠ na krajnjem jugu - RT SABLE (krajnja kopnena točka) do 72°
SGŠ, RTA MURCHINSONA na krajnjem sjeveru (krajnja kopnena točka). Key West na krajnjem jugu je 100
km udaljen od tropa (sjeverne obratnice). Od krajnjih otoka na jugu na 24° SGŠ (KEY WEST) do RTA
SHERIDAN na otoku Ellesmere [elzmir] na 82° SGŠ razlika u geografskoj širini iznosi 58°. Cape Sheridan je na
samo 8° južno od sjevernog pola.
Udaljenost I-Z. Krajnja kopnena točka na istoku je RT ST.LEWIS (Labrador) na 56° ZGD, a na zapadu RT
PRINCE OF WALES (krajnji istok Aljaske) na 168° ZGD. Ako se uzmu otočne skupine, krajnja istočna točka je
RT SPEAR na Newfoundlandu na 47°30’ ZGD, a krajnja zapadna točka je otočje ATTU u Aleutima na 172°
IGD pa je razlika u geografskoj dužini između istoka i zapada 138°30’.
POLOŽAJ Cjelokupna površina Angloamerike zauzima središnji položaj na zapadnoj hemisferi. Nalazi se
između dvije važne kopnene mase Azije i Europe. Oceani je dijele od razvijenih zemalja: Pacifik od Japana, a
Atlantik od zapadne Europe. Beringov prolaz, koji je odvaja od Azije, širok je samo 82 km, a ako se uzmu u
obzir otoci širina je samo 8 km. Sjeverni dio Angloamerike bliži je Europi od južnijeg. Od Labradora do
Grenlanda ima 800 km, od Grenlanda do Islanda 230, a od Islanda do Velike Britanije 800 km. Na jugu,
udaljenost od Lisabona do New Yorka iznosi 5340 km.

2. POVIJESNI OKVIR
Pretpostavlja se da su Ameriku istovremeno počeli naseljavati i s azijskog i europskog kontinenta. Neki smatraju
da su Kinezi doseljavali u razdoblju 5-11.st., no to nije dokazano, kao što nije dokazano ni doseljavanje Feničana
i Rimljana.
Prvi su kolonizirali Ameriku Vikinzi koji su do nje došli u nekoliko faza: iz Skandinavije na Island 860., u 10.st.
na Grenland i Vinland (New Foundland). Prvi je na tlo Amerike došao Bjarne Herjulfsson. On ju je prvi ugledao
986.godine. 1000.godine do New Foundlanda i Nove Scotie dolazi Leif Erikson. 1008. Torfin pokušava osnovati
koloniju. Njegov sin, Snorre je prvi bijelac rođen u Americi.
Amerika je zaboravljena do 1492., kada Kolumbo dolazi do otoka Botl koji naziva San Salvador. John Cabot
1497. otkriva obale Sjeverne Amerike-Labrador, Giovanni Verrazano u službi francuskog dvora 1523. obale
Sjeverne Karoline. Tom prostoru daje ime Nova Francuska. Jacques Cartier 1534. plovi uzvodno ušćem
St.Lawrenca. Kod naselja Hohelanga (staro indijansko naselje) postavlja temelje Montreala. 1585. Davis
istražuje prostor između Grenlanda i SI Canade. Poč.17.st. Samuel Champlain plovi uz St.Lawrence i postavlja
temelje Quebeca (jedini grad sjeverno od Rio Grandea s bedemima). Francuski trgovci i traperi idu dalje na
zapad te otkrivaju Velika jezera. Groselliers i Radison dolaze do donjeg toka Mississippia. Trgovci Louis
Jolliet i Jacques Marquett prolaze srednjim tokom Mississippia. 1672. uvrđuju da se rijeka ulijeva u Meksički
zaljev, ali zbog bojazni od Indijanaca (Cherokee) ne dolaze do ušća. 1682. ušće rijeke otkriva La Salle koji
osniva francusku koloniju Louisianu.
Nizozemci istražuju krajnji sjever Kanade i SAD-a. Henry Hudson 1611. otkriva rijeku i zaljev na sjeveru.
Kasnije su oba lokaliteta nazvana po njemu. Na ušću rijeke Hudson sagrađena je utvrda New Amsterdam, danas
New York.
1615. Baffin istražuje kanadski polarni arhipelag. Francis Drake 1578. prolazi kroz Magellanov prolaz i Tihim
oceanom plovi do Kalifornije.
Bering 1728. u službi ruskog carskog dvora otkriva prolaz između Azije i Amerike. 1730. Grozdov se iskrcava
na suprotnu obalu. Priključuju mu se Bering i Čirkov. Prostor Alaske dobiva ime rt Grozdov. 1768. Krenicin i
Levašev uključuju Alasku u ruski posjed. 1867. Rusija prodaje Alasku SAD-u za 7 mil.dolara.

3. RELJEF

1. KANADSKI (LAURENCIJSKI) ŠTIT

Najstariji prostor, stariji je od 4 mrd godina. U pretkambriju je preko Grenlanda i skandinavskog štita bio
povezan sa prakopnom Angarom (zapadno od Sibirske nizine). Južno je bio Tethys. Kanadski štit se pruža
istočno od rijeke MacKenzie, uz Velika jezera, južno od Ontaria i SI uz St.Lawrence. Zove se štit ne zato što ima
oblik ispupčenog štita već prevrnutog. Srednji, najniži dio potopljen je Hudsonovim zaljevom. Ka istoku se
izdiže na 500-600 m na Labradoru. Na zapadnoj strani se spušta i nestaje pod mlađim sedimentima iz glacijalnog
doba i to na liniji jezero Woods-Winnipeg-Veliko Ropsko jezero-Veliko Medvjeđe jezero-Arktik. Konačni oblik
dobio je u pleistocenu kada je led koji je bio debeo nekoliko 1 000 m pod utjecajem gravitacije bio potiskivan i
brusio niže dijelove (depresije). Zato su nastala ledenjačka jezera. U sastavu stijena prevladavaju pretkambrijski
eruptivi i metamorfiti. Bogati su željeznom rudom, ugljenom, zlatom, dijamantima i, najbogatiji na svijetu,
niklom. Kanadski štit je klimatski nepogodan. To je prostor E klime, prostor tundre te smjene tundre i
crnogorične šume na sjeveru i tundre i tajge južnije. Prostor je rijetko naseljen. Plodno tlo je uz Huron i Ontario,
a sjevernije je najveća šumska površina Kanade. Rastu kanadska jela, ariš, omorika. Glavne gospodarske grane
su rudarstvo i šumarstvo. Šume daju osnovu za industriju drva i papira (Kanada je vodeća u svijetu po
proizvodnji papira).

2. APPALACHIAN
Južno od Kanadskog štita pravcem SI-JZ, od New Foundlanda do Alabame u dužini od 2 500 km u kopnenom
dijelu proteže se gorje Appalachian. 2 500 km od poluotoka do rta Gaspe do Birminghama na jugu Alabame te
još 500 km u otočnom dijelu Newfoundlanda.
Appalachian nije jedinstven. Svi dijelovi nisu nastali istovremeno. Razlikujemo dva dijela:
•Istočni dio je stariji, građen je od prekambrijskih stijena i nastao je kaledonskim nabiranjem (ordovicij-
silur) na liniji Newfoundland-kanadske istočne provincije-SI dio Nove Engleske-zaravan južno od New Yorka.
• Zapadni, mlađi dio nastao je hercinskim nabiranjem u periodu od devona do perma.

Uzdužno se dijeli u:
• A) JZ dio do rijeke Hudson i Birminghama na jugu
• B) Središnji dio
• C) SI dio

A) JUGOZAPADNI DIO je geološki i reljefno najkompleksniji jer je nastao u dva različita perioda i obuhvaća
stare Appalachian planine na istoku (prekambrij, paleozoik) i na zapadu mlađi dio koji je nastao nakon što se
stari kaledonsko-paleozojski pod unutrašnjim silama izdigao. Danas je i istočni i zapadni dio prekriven mlađim
naslagama. Svaki od ova dva dijela ima svoj istočni i zapadni dio.
A1) ISTOČNI DIO JUGOZAPADNOG DIJELA
A1a) Istočni dio starijeg istočnog dijela pruža se od kontakta Appalachian gorja s obalnom nizinom. To je
tektonska linija Fall line duž koje su rijeke napravile brzace i prema zapadu obuhvaća šumske obronke na visini
360-450 m. Na istoku je zaravnjen dio koji se naziva Piedmont.
A1b) Zapadni dio se nastavlja šumskim planinskim lancima (prave Appalachian planine) i ima dva dijela. Južni
dio je neizlomljena planinska masa - dva planinska lanca. To su Great Smokey s najvišim vrhom Clinghman
Doms (2 025 m) i južno Blue Ridge s najvišim vrhom gorja Appalachian Mt.Michellom (2 037 m). Sjeverni je
dio razlomljen i prekinut tokovima rijeka.
A2) ZAPADNI DIO JUGOZAPADNOG DIJELA
A2a) Istočni dio zapadnog mlađeg dijela građen je od paleozojskih slojeva širine od 40 do 130 km. Tu su
udoline i grebeni. Svoje su tokove tu formirale sve veće atlantske rijeke: Shenandoah [šenandoe], Tennessee,
Potomac… Ovaj dio završava na sjeveru linijom Allegheny [aligeni] Front (tektonska rasjedna linija).
A2b) Zapadni dio nalazi se zapadno od Allegheny Fronta. Građen je od neporemećenih paleozojskih slojeva na
prostoru Allegheny platoa. Visina platoa je 1200 m na području Zapadne Virginie, preko 600 m u Tennesseeu i
Kentuckyu do manje od 200 m uz jezera Erie i Ontario. Ovdje su najbolje naslage ugljena tj. tu je Appalački
ugljenosni bazen (coal field)-najbogatije naslage u cijeloj Sjevernoj Americi. Plato završava južno od rijeke
Hudson.

B) SREDIŠNJI DIO Appalachiana nalazi se na prostoru Nove Engleske, SI od Hudsona. Podloga je

pretkambrijske i paleozojske starosti, a pretkambrijski slojevi su uglavnom na području visočja Nove Engleske.
Zona grebenih udolina završava zapadno od Hudsona i nastavlja se na sjever k dolini-jezeru Champlain i ponire
pod naslagama St.Lawrenca. Tok Hudsona dijeli ovo područje u dvije cjeline.
Zapadni dio počinje planinama Caatskil i nastavlja se na sjever planinama Notre Dame i Shick-Shock. Stijene su
uglavnom od čvrstog bazalta i zovu se monadnock prema planini Monadnock u New Hampshireu. Rijeka
Connecticut dijeli visočje na dvije cjeline: zapadne (zelene) Greenmountains planine (1 300-1 400 m) i istočni
Whitemountains (Mt Washington 1 929 m).

C) SJEVEROISTOČNI DIO se proteže od srednjeg dijela države Maine do Newfoundlanda sa velikim,

masivnim i čvrstim bazaltom pretkambrijske starosti koji je izgradio reljef otoka New Brunswicka, Nove Scotie i
doline Cape Breton. Oko njih su mlađi slojevi iz perma i karbona.

3. KORDILJERI (14.3.2001.)
Kordiljeri se protežu kroz zapadni dio Amerike od Alaske do Ognjene zemlje (Tierra del Fuego). To je najduži
planinski lanac na Zemlji. Obuhvaćaju 1/3 površine Angloamerike. U Angloamerici se zovu Rocky’s u širem
smislu, a u užem se izdvajaju tri manje cjeline u smjeru I-Z. Najistočniji dio Rocky’s-a je Rocky Mountains
odnosno Stjenjak, a najzapadniji je Pacifički obalni niz. Između ove dvije cjeline je središnja zavala (visoki
ravnjaci). Čitav ovaj prostor nastao je u tercijaru tj. alpskom orogenezom. Proces je bio najintenzivniji od krede
do tercijara, a slijede procesi egzogenih sila (erozija, denudacija, glacijacija).

A) ROCKY MOUNTAINS (STJENJAK)

Rocky Mountains je najduži planinski lanac Angloamerike koji se proteže od Brooksova gorja (sjeverna Alaska)
preko Kanade do 35° SGŠ. Tercijarno izdizanje praćeno je vulkanskom i tektonskom aktivnošću. Taj proces je
poznat pod imenom Laramide Revolution. Najjači proces je bio u dijelu Rocky Mountains Trench. To je 144 km
dug tektonski jarak koji se proteže u smjeru S-J od toka rijeke Liard (Kanada) do Fleathead Lake (Montana).
Unutar Trencha formirali su se riječni tokovi koji teku prema Pacifiku. Najjužniji je tok Columbie, sjevernije su
Frasier, Finley i Skeene. Druga osobina ovog područja su još uvijek aktivni vulkani, u prosjeku preko 3 000 m
nadmorske visine (to su najveći vrhovi Stjenjaka: Mt.Robson 3 954 m (Kanada), Grand Tatun 4 197 m na granici
s visokim ravnjacima u Wyomingu, Mt Elbert 4 399 m u Coloradu. Sam Stjenjak unatoč duljini i visinama nije
bio velika prepreka za odlazak na zapad jer se postepeno izdizao, a rijeke su formirale prolaze. Riječne doline su
pravci kretanja prema Pacifiku.
1. Tok Columbie okosnica je oregonskog puta (Chicago-Saskatoon-Columbia-do Portlanda)
2. Tok rijeke Plate-južni dio Stjenjaka-visoki ravnjaci-San Francisco
3. ALCAN (Alaska-Canadian Highway): tok Columbie-tok Frasier-tok rijeke Yukon →tok Liard [lijard]
U južnom dijelu (Utah, Wyoming, dio Idaha), na tektonskom jarku formirali su se brojni vulkanski izljevi,
posebno u nacionalnom parku Yellowstone (∼3 000 gejzira, najveći je Veliki djed koji je izbaciva svakih 36 min
do erupcije Mount St. Helens kada je došlo do poremećaja pa sada izbaciva vodu svakih 51 min).
B) SREDIŠNJA ZAVALA
Zapadno od Stjenjaka su visoki ravnjaci (zavale). One se protežu između Stjenjaka i Pacifika, te od granice s
Meksikom do Alaske. Zavale se postupno sužavaju i spuštaju prema sjeveru. Na jugu su visine 2 000-3 000 m, a
na sjeveru se spuštaju do razine mora. Od sjevera prema jugu idu ovim redom: Yukon plato, British Columbia
(Fraser) plato, Columbia plato, Veliki bazen, Gila plato, Colorado plato.
1) Najviši je plato Colorada gdje se rijeka usjekla u paleozojske slojeve. Rijeka je stvorila najdublji kanjon na
svijetu (1 600 m) koji se spušta s 3 350 na 1 520 m. Usjecanje je bilo popraćeno izdizanjem paleozojskih slojeva.
Sam plato je u prosjeku na 2 000 m. Tu je. Klima je vruća, pustinjska. To je bezvodan prostor, na jugu kojeg je
grad Yuma, točka s najmanje padalina u Angloamerici (77 mm / god). Na istoku je manji i niži Gila plato [hila].
2) Veliki bazen (Great Basin) je dio velike zavale između Stjenjaka na istoku i planinskih lanaca Sierra Nevade
na zapadu, sjeverno od Colorada. Ispresijecan je planinskim lancima i dolinama u smjeru I-Z. Unutar njega u
pravcu S-J (L-Z-I) postoji nekoliko zasebnih planinskih lanaca. Na istoku je najveći vrh s 3 700 m u Wasatch
gorju. Unutar dolina su periodični tokovi rijeka. Klima je pustinjsko-stepska. Karakteristika Velikog bazena su,
zbog male količine padalina, visokih temperatura i isparavanja, periodična jezera i slane pustinje, a na rubovima,
u podnožju planina ima stalnih jezera. Na istoku je Great Salt Lake (Utah) koje zauzima površinu od 5-6 000?
km2. Jezero mijenja površinu i razinu što ovisi o godišnjim količinama padalina, a zbog navodnjavanja se
smanjuje.Jezero je iz pleistocena i reliktno je jezero-ostatak ranijeg jezerskog oblika iz postglacijalnog razdoblju.
To se jezero zove Boneville i bilo je deset puta veće od današnjeg jezera ta mu je razina bila 300 m viša.
3) Sjeverno je plato rijeka Columbia i Snake plato (Columbia-Snake plato). Ovaj prostor je područje jake
vulkanske aktivnosti zbog koje je došlo do jakog taloženja lave. Negdje su naslage lave debele do nekoliko
stotina metara dubine (i 600 m) pa se govori o “moru lave”.
4) Sjevernije je zavala British Columbie (ili plato rijeke Fraser) koja je sličnih osobina. Rijeka Fraser je još uža
i ovdje su se Kanadske planine (dio primorskog planinskog niza) ispriječile u otjecanju lava prema Pacifiku. Tok
Frasera i Finleya je glavni pravac prodora na Pacifik s kanadske strane.
5) Najsjevernija i najniža je zavala (plato) rijeke Yukon do Beringova prolaza. Prosječna visina na jugu je
∼400 m (sjeverno od British Columbie), a završava na razini mora na prostoru Beringova mora.

C) PACIFIČKI OBALNI NIZ

Ovaj niz ima dva planinska i jedan dolinski niz.

Unutrašnji, istočni planinski niz čine Sierra Nevada, Kaskadno gorje, Kanadske obalne planine i na sjeveru
Alaska Range. To je najpovezaniji, najdulji i najviši planiski lanac Angloamerike. Ovo je niz s jakom
vulkanskom i tektonskom aktivnošću, a ta tektonika je najizraženija u južnom dijelu. Najviši vrh Sierra Nevade
je Mt. Whitney (4 418 m). Istočno je Dolina smrti s –86 m. Ove dvije točke udaljene su samo 112 km. Sjevernije
od ovog područja pacifička ploča se podvlači pod sjeveroameričko kopno i tu dolazi do izuzetno jake vulkanske
aktivnosti.
Unutar ovog prostora u pleistocenoj su glacijaciji uglavnom bili zahvaćeni zapadni obronci. Istočni obronci su
strmiji. Cijeli prostor je značajan po brojnim aktivnim i ugaslim vulkanima. Aktivni su Mount St.Helen’s (2550
m) i Lassen Peak (3 187 m). Posljednja velika erupcija je Mt.Spoor 1992. (Kanada). Postoji cijeli niz vulkana
koji 2 000 godina nisu eruptirali što ne znači da neće-Mt.Shasta (4317 m, [šesta]), Mt.Hod (3424 m, Oregon),
Mt.Jefferson (3 200 m), Mt.Baker (3285), Mt.Adams (3751) i Mt.Rainier (4392 m).
Nastavak ovog, južnog dijela niza Sierra Nevade je Kaskadno gorje gdje su se formirali vijugavi tokovi rijeka i
dalje na sjeveru Kanadske obalne planine koje se u British Columbiji povijaju na zapad i završavaju Alaska
Rangeom. Kaskadno gorje i Alaska Range su najviši dio Angloamerike. Najviši vrhovi su Mt.Elais (5489 m) i
Mt.Logan-najviši vrh Kanade (6050 m). U Alaska Rangeu je najviši vrh Angloamerike Mt.Mc Kinley (6 193 m).
Pacifička ploča se podvlaći pa se rasjedi pružaju u smjeru S-J. Krajnji jug je na tektonskoj liniji pa je tu najdublji
rasjed St.Andrew Line koji je dug 1 000 km i pruža se od rta Arena do Imperial Valley. Prostor, posebno južno
od San Franciska (veliki potres 1906.), se sastoji od niza rasjednih linija.
Zapadni planinski niz na jugu čine primorske planine Coast Range, visine 500-1500 m. Na sjeveru se izdižu u
Mt.Olimpicsu (2 428 m). niz primorskih planina ne nestaje u državi Washngton-daljni nastavak su viši otoci od
kojih je najveći Vancouver slijede otoci kraljice Charlotte, Aleksandrovi otoci, Kodiak te vulkanski niz Aleuta.
Niži dio su potopljeni zaljevi: Pudget Sound, Hecate i Queen Charlotte straiht. Niz je probijen zaljevom Golden
Gate na jugu i zaljevom Columbia na sjeveru. Unutar primorskih planina Sierra Nevade i Kaskadnog gorja je
dolinski dio s južnijom Central Valley, dužine 650 km (S-J) i širine 150 km. Nju na jugu čine dvije rijeke.
Dolina je nastala taloženjem erodiranog materijala sa zapadnih padina Sierra Nevade. Istočna strana je strma i
nepreistupačna. Sjevernije od Sacramenta prema Oregonu je mala dolina rijeke Willamete (Oregon).

4. SREDIŠNJI RAVNJACI
Središnji ravnjaci se prostiru između Appalachiana na istoku, Kanadskog štita na SI i Stjenjaka na zapadu. Ovaj
je prostor širok 2 000 km, a dug 4 000 km od juga Texasa do delte rijeke MacKenzie. Izdvaja se u četiri cjeline:

A) ISTOČNI PRIJELAZNI PROSTOR

Ovaj je prostor nastavak zapadnog Appalachiana→podloga je vapnenac paleozojske starosti na kojoj su
vremenom nataloženi mlađi pješčenjački slojevi. Zbog vapnenca prostor je bogat krškim oblicima reljefa,
posebno špiljama i jamama. U Kentuckyju se nalazi Mammoth Cave-najduži spiljski niz na svijetu s hodnicima
dugim preko 200 km. Zbog vapnenačke podloge tlo je bogato karbonatom (CaCO3) pa je prostor značajan po
stočarstvu i uzgoju duhana. Značajna je miješana proizvodnja. Značajna su dva vapnenačka bazena: na sjeveru je
Blue Grass Basin (Lexinton plato) u Kentuckyu, a na jugu je Nashville plato u Tennesseeju.

B) ODSJEK MISSISSIPPI-VELIKA JEZERA (MISSISSIPPI-OHIO)

Ovo je prostor koji se proteže od središnjeg dijela Saskatchewana [sesketčuen] do središnjeg Texasa i na istoku
do Velikih jezera (150-500 m). okosnicu prostora čini rijeka Mississippi (ravnica, a ne dolina rijeke). Sjeverni je
dio u prošlosti oblikovala glacijalna erozija pa obiluje morenama tj. morenskim materijalom jer je u ledeno doba
tu bila granica glacijacije. Time je formirana riječna mreža-rijeke su tok morale formirati prema jugu, odnosno
zapadu. Na sjeveru je prosjek visina 150 m (Kanadski štit). Jug je u Illinoisu i Ohiu visok oko 600 m te je poznat
po boranju u tercijaru. Posljedica toga su dva uzdignuća unutar ovog dijela, na području Ohia i Illinoisa. To su
dvije reljefne sinklinale bogate ugljenom (dio ugljenom bogatog Apalachian bazena).

C) OZARK-QUACHITA PLATO
Ovo je prekambrijsko-paleozojski nastavak ili osamljena kupa Appalachiana. Na istoku je omeđen rijekom
Mississippi, na sjeveru rijekom Missouri, a na jugu rijekom Red. Rijeke Arkansas i White podijelile su ga na tri
cjeline: Quachita plato u Arkansasu-do 820 m visine (najviši vrh ∼811 m), Boston mountains u Arkansasu
(središnji dio)-do 750 m visine i najsjevernije Ozark plato-do 600 m visine.

D) VISOKI RAVNJACI tj. PODRUČJE PRAVE PRERIJE

Visoki ravnjaci predstavljaju prijelaz prema Stjenjaku. Na zapadu je Stjenjak, na sjeveroistoku Kanadski štit, a
na istoku Mississippi (prijelazni prostor). Proteže se od Texasa na jugu do rijeke MacKenzie na sjeveru (gotovo
do delte MacKenzija). Visine se snižavaju ka sjeveru, ali rastu na zapad. Uz rijeku Missouri su 600 m, a prema
zapadu su ∼1200-1600 m. ovo je jednoličan prostor koji prati 100°IGD (izogeta Dead line s manje od 500 mm
padalina). Nije cijeli prostor jednoličan jer se unutar njega postoje pješčani brežuljci u Nebrasci, pojas Badlands
u Sjevernoj i Južnoj Dakoti gdje je 1930ih vjetar snažnom erozijom otpuhao crnicu i stvorio prostor koji se zove
Dust Bowl-prašnjava zdjela.Treći prostor koji prekida jednoličnost je stari ostatak paleozojskih stijena Black Hill
u južnoj Dakoti, visine 2 200 m. ove planine prerastaju osnovu stare prekambrijske mase. To je područje
plemena Lakota (fran. Siuxi od suie-zmije). Oni su tu živjeli stoljećima, a bijelci su ih prisilili da prodaju tu
zemlju za sitniš i presele južnije u rezervate (uzrok je zlato).
5. OBALNE NIZINE UZ MEKSIČKI ZALJEV I ATLANTIK
Protežu se na krajnjem jugu,od donjeg toka rijeke Rio Grande na sjever do New Yorka i imaju dva dijela.

A) OBALNA NIZINA UZ MEKSIČKI ZALJEV

Obalna nizina na jugu se proteže uz Meksički zaljev, a u kontinent se proteže od delte Mississippija do ušća Ohia
i Missourija u rijeku Mississippi. Obalna se nizina na jugu širi te ima oblik obrnutog slova V. na krajnjem jugu
širina joj je 900 km. Taj je prostor nastao taloženjem materijala koji su Missouri i Mississippi donijeli sa
Stjenjaka pa se Mississippi svake godine 100 m produžuje u Meksički zaljev. Prostor je karakterističan po
sporom toku rijeke, sporom protoku što dovodi do stvaranja brojnih meandara, brojnih riječnih jezera pa je to
močvarno područje koje je često izloženo poplavama. Poplave uzrokuju rijeke Missouri, Red i Arkansas koje sa
Stjenjaka donose ogromne količine mulja, a pritoke s Appalachiana donose više vode, a manje mulja. Više
dijelove obale razaraju poplave i erozija.U južnom dijelu Mississippi sporo teče, meandrira (ujezeren je).

B) OBALNA RAVNICA UZ ATLANTIK

Nastavak obalnih ravnica je Atlntska ravnica koja se proteže od Floride do New Yorka. Florida je niska
vapnenačka ploča iz miocena (identična zapadnoj Kubi i Yucatanu) u dužini 640 km. Blago je nagnuta prema
jugu. Visine su najviše na sjeveru-100 m, a na jugu su 1,5 m, a južno od jezera Okeechobee [okočobi] 0,5 m.
Tokovi su spori i vijugavi pa nastaju močvare i jezera (Okeechobee, južnije močvara Everglades-najveći
močvarni nacionalni park SAD-a).
Obalna ravnica se prema sjeveru sužava i prestaje kod New Yorka. Zbog starijeg reljefa i veće razlike između
plime i oseke neki dijelovi su potopljeni-Chesopeake i Delaware Bay (potonula riječna ušća). To je posljedica
izuzetno razvijenih procesa izdizanja i spuštanja morske razine. 80 m iznad razine mora su terase nastale ranijim
izdizanjima. Paralelno je važnu ulogu imala i topla Golfska struja koja je duž jugoistočnih obala Floride
nataložila sitne suspendirane čestice i stvorila brojne lagune tj. sprudove. Najveća je Pamplico u Sjevernoj
Carolini, a južno od Norfolka je Public of Sound. Krajnji, južni dio Floride stvoren je radom koralja (Florida
Keys).

GLACIJACIJA

Glacijacija je posljednja faza u oblikovanju reljefa. Razdoblje glacijacije je u Angloamerici trajalo 2 i više mil
godina i zahvaćalo je 3/4 kontinenta. Južna granica je bilo ušće rijeka Ohio. Četiri su faze glacijacije nazvane po
državama gdje je glacijacija bila najjača: Nebraska, Kansas, Illinoian i Wisconsin (najdulja sa najviše promjena).
Ledeni se pokrov sastojao od dva dijela:
1. veći jeprekrivao dio Laurencijskog štita (Laurencijska kapa)
2. manji je obuhvaćao najviše vrhove Stjenjaka.
Kanadski štit je veći dio sa dva središta. Prvo središte je Keewatin SZ od Hudsonova zaljeva, a drugo je
Labrador, istočno od Hudsonova zaljeva. Od tu led se širio na jug do linije Missouri, ušće Ohia, Pennsylvania,
New York. Obuhvaćao je 12,5 mil km2. Posljedica ovog je izgled riječne mreže koju je ta ogromna ledena masa
(ledenjaci debljine 3 000 m) usmjerila prema jugu (Mississippi, Ohio, Missouri). Na rubu te ledene kape uslijed
pomicanja ledenjaka stvoren je morenski materijal vidljiv i danas-otoci Ellesmere i Baffin. Paralelno sa
stvaranjem ledenog pokrivača led erozijom struže podlogu, a južno od ledene kape taloži se morenski materijal
debeo 50 m. Morenski materijal se širio na istok i jug. Od tog morenskog materijala nastali su i otoci Long
Island, Martha’s Vineyard (otoci elite) i Nuntucket [nentaket].
Drugo obilježje glacijacije je to što je u toplim međurazdobljima došlo do otapanja leda i djelovanja vjetra koji je
nosio finu prašinu s morenskog materijala na jug i taložio je u obliku lesa u porječju Mississippija, Arkansasa,
Plate, Missourija-najveći prostor lesa u Angloamerici, posljednje ogromne površine pod lesom. To je područje
bogato karbonatom (CaCO3), područje žitnica.
U postglacijalu se formirao najveći dio reljefa sjeverne i sjeverozapadne Kanade. Tamo gdje je ledenjačka
erozija bila najveća, nakon povlaćenja leda nastala su ledenjačka jezera. U Quebecu ima 100 000 ledenjačkih
jezera. Najveća jezera idu od JI prema SZ. Pet velikih jezera su: Winnipeg, W.Rosses, Athabasca [etabeska],
Veliko Ropsko i Veliko Medvjeđe jezero. Velika jezera su u osnovi nastala tektonikom, ali su ledenjačkom
erozijom povećana i produbljena.
Drugi dio ledene kape bio je na najvišim djelovima planina Alaska Ranga, od Brooksova gorja do južnog dijela
Stjenjaka (kaskadno gorje, Sierra Nevada). Zbog geografske širine i nadmorske visine ledenjaci su se zadržali
posebno na Mt.McKinleyju, Wrangler planinama i na jugu Aljaske. To su područja vidljivih i aktivnih ledenjaka.

4. KLIMA
Klima je odraz odnosa kopna i mora, planina, toplih i hladnih struja oceana… te dvaju akcionih centara zraka
iznad angloameričkog kopna:
• istočno od Stjenjaka
• sjeverno od Meksičkog zaljeva.
Klima se mijenja od izuzetno vlažnih suptropskih na jugu do ekstremno suhih subpolarnih na sjeveru.
Velike su razlike u padalinama i temperaturama. U godišnjem rasporedu temperatura veće su amplitude zimi
nego ljeti. Ljetne temperature na jugu su oko 30°C (Florida, Texas), a na sjeveru 10°C. Najhladniji su najviši
dijelovi Stjenjaka i Arktik. Zimske temperature više osciliraju. Na sjeveru su -10°C, na jugu su 20°C (Miami), a
u unutrašnjosti 10°C (Kalifornijsko primorje).
Poremećaje temperature uzrokuju prodori hladnih ili toplih zračnih masa, osobito s Atlantika. Područja uz koje
teku tople Golfska i Alaska struja imaju znatno više temperature od područja uz koje teku hladna kalifornijska i
hladna labradorska morska struja. Primjer je topla Alaska struja koje teče uz pacifičku obalu na sjeveru i
zagrijava British Columbia i Alasku. Uslijed djelovanja tople Golfske struje česti su toplotni prodori vrućeg
zraka prema sjeveru do 40° SGŠ. Istovremeno zrak koji dolazi s Atlantika zbog djelovanja hladne Labradorske
struje dodtano se hladi i donosi hladni i suhi zrak do 38° SGŠ. S tim su prodorima česti i prodori snježnih
mećava.
Bitne su razlike temperatura između obale i unutrašnjosti. Unutrašnjost je znatno hladnija od obale, a razlozi su:
• pružanje planinskih lanaca s istoka i zapada
• otvorenost zračnim masama s Arktika (ogromni polarni prostor Hudsonova zaljeva).
Zbog ovoga nije rijetko da se u zimskim mjesecima ovaj prostor u unutrašnjosti ispuni prostranom suptropskom
anticiklonom i hladni zrak struji ka jugu. Ljeti sa Stjenjaka puše Chinook [šinuk] koji ima fenske karakteristike.
Nakon naglog spuštanja niz istočni Stjenjak on povisuje temperature (za 15 minuta preko 20°C), smanjuje tlak,
vlaga raste i dolazi do čestih lavina.
Najveće značenje na klimu ima djelovanje dva velika akcijska centra između Appalachiana i Stjenjaka:
• prvi ima središte iznad sjeverne Kanade (zrak je kontinentalan i hladan)
• drugi ima središte iznad Meksičkog zaljeva (vlažni i maritimni zrak).
Između nema reljefnih prepreka što omogućava strujanje hladnog zraka sa sjevera na jug. Posljedica toga je da
se zimi sa sjevera spušta hladni zrak na jug, pa se nad središnjim ravnjacima formira hladna anticiklona i puše
Blizard od tu prema jugoistoku (prema Appalachianu i obalnoj ravnici). U ljetnim mjesecima hladni zrak se
pomiče na sjever, a na njegovo mjesto dolazi ciklona i vjetrovi struje prema sjevernom kvadrantu.
Zimi je situacija obrnuta: nad kopnom je prostrano polje anticiklone prema kojem struji topliji zrak s Atlantika i
prostora Meksičkog zaljeva. Zimi se u unutrašnjosti (posebno u prijelaznom periodu) zbog dodira niskog i
visokog tlaka (velike razlike u tlaku) često javljaju snježni vjetrovi: blizard, norther (nisu isti, ali oba su suhi i
hladni vjetrovi). Mogu prodrijeti i do Meksičkog zaljeva i naglo snižavaju temperaturu.
U ljetnim mjesecima područje unutrašnjosti prostor je djelovanja dvaju vrtložnih vjetrova: tornada i hurricana.
Tornado je snažni spiralni vrtložni vjetar (ima oblik lijevka) i nastaje iz kumulonimbusa. Zbog izuzetno niskog
tlaka zrak se vrti brzinom i do 500 km/h. Ima mali promjer, 100-500 m, a razaranje je ograničeno na prostor uz
lijevak. Javlja se od ranog proljeća (ožujak) do srpnja, na prostoru od Meksičkog zaljeva do Alberte, istočno od
Stjenjaka i zapadno od Appalachiana, tj. na prostoru središnjih ravnjaka. Javlja se do 6 000 puta godišnje.
Godišnje bude i do 800 većih tornada, najviše u svibnju i lipnju (svibanj-180, lipanj-165).
Hurricane je vrtložna oluja. Ima izvorište nad toplim područjem Karipskog mora, na prostoru jugoistočne obale
SAD-a, istočno i jugoistočno od Floride. Idu prema kopnu, mijenjaju smjer te se počinju kretati od jugozapada
prema sjeveroistoku. Brzina mu je manja od brzine tornada, ∼200 km/h, ali im je promjer i do 500 km.
1996. huriccan Andrew je prošao jugom Floride i napravio štetu od preko 3 mrd dolara. 1998. u huriccanu
George poginulo je preko 400 ljudi. Huriccan se ne javlja uvijek sam, ponekad je to lanac huriccana koji se
javljaju od manjeg prema većeg (huriccan George se javio u nizu nakon tri manja promjera 300-400 km).
Najugroženiji su južna Florida, Texas, Louisiana, Sjeverna i Južna Karolina. Javljaju se od svibnja do studenog,
a najintenzivniji su u kolovozu i rujnu.
Veće su razlike u količini padalina. Količina i raspored padalina ovise o udaljenosti od mora i smjeru planina.
Postoji razlika u količini padalina na Atlantiku i Pacifiku. Najveća količina padalina je prostor Pacifika uz koji
djeluje topla Alaska struja (na sjeveru do 40° SGŠ tj. obala British Columbie) i iznosi do 3000 mm/god. Najveći
dio padne u zimskom dijelu godine i izlući se na obali. Najveća količina padne uz primorske planine, ostatak se
izlući na najvišim dijelovima Stjenjaka, a istočno od planina je kišna sjena (stepska, polupustinjska i pustinjska).
Na Atlantiku najviše padalina prima Florida, prostor istočno od ušća Mississippia i najviši dijelovi
Appalachiana.
Količina padalina se smanjuje od juga prema sjeveru, i od istoka prema zapadu (prema unutrašnjosti). Prema
zapadu se količina smanjuje do 500 mm/god. Granica od 500 mm prati 100 meridijan (Dead line). Zapadno je
poljoprivreda moguća uz navodnjavanje (ekstenzivno ratarstvo i stočarsto).
Na sjeveru prostor Yukona ima manje od 850 mm/god. Male količine padalina ima i krajnji sjeverni dio zbog
suhog i hladnog zraka, manje od 250 mm/god. Izuzetak je Labrador zbog Golfske struje.
Sjeverozapad ima 3 000 mm/god, a u kišnoj sjeni na jugozapadu Yuma ima manje od 70 mm/god (Sonora,
Dolina smrti).

KLIMATSKE REGIJE

Pet je osnovnih klimatskih regija:

1. SJEVERNA - proteže se od 60° SGŠ na jugu, 110° ZGD na zapadu. Na JI je Hudsonov zaljev, na jugu
Labrador, a na SI otok Belle. Ovo je prostor polarne klime, prostor sjeverno od Brooksova gorja i donjeg toka
MacKenzia, prostor Kanadskog arktičkog arhipelaga. Ovo je prostor tundre. Osam do devet mjeseci temperature
su niže od 10°C (ljeti su 0-10°C). Regija je suha (do 250 mm).

2. PACIFIČKA - proteže se od granice s Meksikom do 40° SGŠ. Uz kalifornijsku obalu je sredozemna klima.
Južnije je suptropska anticiklona koja uzrokuje manjak padalina.

3. PLANINSKI ZAPAD - ima pustinjsku (Colorado), polupustinjsku i stepsku klimu. Količina padalina raste
paralelno sa smanjenjem temperature.

4. JUGOISTOK - jugoistočni dio SAD-a, od Meksičkog zaljeva do 38° SGŠ, i od Atlantika do 100° ZGD
(Dead Line). Režim je vlažni, suptropski, topli umjereni. Zimske temperature su umjerene.

5. KONTINENTALNI REŽIM - ima velike godišnje amplitude. Temperature padaju prema sjeveru, a padaline
prema zapadu. Izdvajaju se tri pojasa:
1. SUBARKTIČKI je najsjeverniji i najveći. Proteže se od New Foundlanda do Alaske. Južna mu je granica
rijeka St.Lawrence, a sjeverna Gornje jezero-jug Alaske.
2. SREDNJI pojas je humidni pojas koji se proteže s obje strane granice SAD-a i Kanade i obuhvaća sva Velika
jezera. Ljeta su hladna.
3. JUŽNI pojas ima vruća ljeta i proteže se od Atlantika do 100° ZGD.

*Južnije od sjeverne regije je prostor Df klime (vlažna borealna klima), do srednjeg dijela Mississippia i 100°
ZGD. Srednja i južna Alaska, sjever Kanade (Yukon), Ontario, Quebec i Labrador imaju Dfc klimu s dugim i
hladnim ljetima. Južnije, središnji dio ima klimu s toplim i vrućim ljetima (Nebraska, Iowa).
Cf je virginijska klima s vrućim ljetima koju ima prostor do New Yorka, a jedino je oko Bostona umjereno topla
klima s vlažnim ljetima (Cfb). Ta je klima i sjeverno od Kalifornije (Washington, Oregon). U srednjoj
Kaliforniji je Csa klima s toplim ljetima, a u južnoj Csb klima s vrućim ljetima.
Zapadno od 100° ZGD su suhe B klime. Na jugozapadu su stepske tropsko-suptropske klime odnosno tropsko-
suptropske pustinjske klime.
5. TLA I VEGETACIJA
Tlo ovisi o podlozi, klimi (ovise o padalinama pa imamo suha i vlažna), udjelu uginulih biljnih i životinjskih
organizama… od suptropskih do subpolarnih.
Tla sjevera, Alaske, Labradora i prostora uz Hudsonov zaljev su isprani podzoli (kisela tla sa malo organskih
tvari). Tla tundre obuhvaćaju uglavnom sjeverni i središnji Labrador, prostor sjeverno od Brooksova gorja i
središnji dio Alaske
Južno su tla vlažnih borealnih šuma: dolina Yukona, Mac Kenzia do srednjeg Labradora. To su tla prijelaznog
laurencijskog tipa (niski pH, kisela, s tankim slojem humusa i malo organskih tvari) na kojima raste najbujnija
šumska vegetacija-kanadska tajga.
Južnije su smeđa tla Appalachiana s više humusa (organske tvari). Appalachian je prostor kestenastih tala. Na
području virginijske klime (Cs) dominiraju crvena i kestenjasta tla, istočno od Appalachiana, na Floridi. Tamo
gdje su tla tamnija (više humusa) rastu listopadne, a gdje su blijeđa borove šume (južni podzoliraniji dio s
crnogoričnim sastojinama).
Na jugozapadu, u suhim predjelima su tla stepa, polupustinje i pustinje. To su suha tla s humusom i organskim
tvarima. Na Kordiljerima su skeletna tla, a uz doline rijeka aluvijalna.
Vegetacija ovisi o klimi, tlu i reljefu, a bitni utjecaj ima i čovjek (do dolaska bijelaca pod šumom je bilo oko 8,5
mil ha, a danas je pod šumom 6 mil ha). Postoji 11 eko-klimatskih (prirodno-vegetacijskih) regija:

1. REGIJA TUNDRE
Ova regija obuhvaća Kanadski arktički arhipelag, sjevernu Kanadu, sjever kontinenta oko Hudsonova zaljeva,
Labrador. Temperature su do 10°C. Tlo je permafrost. Zime su duge (8-9 mjeseci). Ljeti se otapa površinski sloj
tla. Tu rastu mahovine, lišajevi, a na povoljnijim područjima trava (arktičke prerije), patuljaste vrbe i breze (tlo
je kiselo i ljeta su dulja).
2. REGIJA BOREALNIH ŠUMA
Prostire se južno od pojasa tundre: srednja Alaska-JI-British Columbia-Gornje jezero-sjeverno od Velikih jezera-
središnji Labrador-New Foundland-sjever Nove Engleske-Adirondac. Ljeta su dulja i toplija, do 15°C. Tla su
isprana, kiseli podzoli. Ovdje rastu bijela omorika, ariš, kanadska jela, bijeli i crveni bor. Ovo je glavno šumsko
područje Kanade.
3. REGIJA PACIFIČKE CRNOGORIČNE ŠUME
Prostire se uz Pacifik od Alaske preko British Columbie, Kaskada, Sierra Nevade do središnje Kalifornije. Klima
je vlažna i hladna. Tu raste omorika (vitka sitka spruce), hemlock, jela (douglas fir), cedar u Kaliforniji, sequoia
sempervirens i sequoia gigantea.
4. REGIJA VISOKOPLANINSKE ŠUME
Ovo je prostor viših Kordiljera. Ovdje padaju orografske kiše i rastu borovi, jele i omorike.
5. SI PODRUČJE BJELOGORIČNE ŠUME
Regija obuhvaća prostor Velikih jezera, jugoistočnu Kanadu, sjeveroistok SAD-a uz Atlantik, sjever Nove
Engleske i prostor do južnog Appalachiana. Zime su ovdje oštre, a ljeta topla. Padaline su raspoređene tijekom
cijele godine. Tla su miješana, rastu bukva, breza, javor i hrast.
6. JUŽNO PODRUČJE BJELOGORIČNE ŠUME
Regija se proteže južno od sjeveroistoka SAD-a do Meksičkog zaljeva, od Atlantika do Minnesota i središnjeg
Texasa. Padaline padaju tijekom cijele godine, ljeta i zime su toplije. Tla su smeđa, crvena, umjereno kisela
(organske tvari). Prirodna vegetacija zamijenjena je poljoprivrednim kulturama. Na jugoistoku Appalachiana i na
Ozark platou raste hrast te breza, kesten, topola, a na jugozapadu i zapadu hickory.
7. JUGOISTOČNA BOROVA I MOČVARNA ŠUMA
Proteže se JI od zaljeva Chesapeake do ušća rijeke Rio Grande. Ljeta su vrlo vruća, zime umjerene. Na
pjeskovitim tlima raste bor, a na ocjeditim bor, hrast, čempres, kaučukovac, topola i na najnižem dijelu
mangrove šume.
8. REGIJA PRERIJE
Prerije se protežu između bjelogorice na istoku, Stjenjaka na zapadu, borealnih šuma na sjeveru i Meksičkog
zaljeva na jugu.
• na vlažnom istoku rastu prerije visoke trave (Tall Gras)
• na suhom zapadu rastu prerije niske trave (Short Grass).
Granica je linija 500 mm padalina. Zime su hladne i duge, a ljeta vruća. Tlo spada među najplodnija tla svijeta.
9. REGIJA KADULJE
Regija zauzima međuplaninski dio bazena i visokih ravnjaka (na istoku država Washington, na jugu New
Mexico). Ovo je zona kišne sjene (<300 mm/god) gdje raste busenje kadulje-sagebrush.
10. REGIJA POLUPUSTINJE I PUSTINJE
Prostire se na jugozapadu SAD-a, od JI Kalifornije preko juga Nevade, jugozapadne Arizone, New Mexica do
Texasa. Temperature su visoke, vegetacija oskudna-kaktusi (Joshua tree). Tla su plodna pa se širi pamuk.
11. MEDITERANSKA REGIJA
Zauzima srednju i jugozapadnu Kaliforniju. Padaline padaju zimi, a ljeti su suše. Reljef utječe na vegetaciju - u
Sierra Nevadi raste crnogorica, zimzeleni hrast na jugu Coast Rangea, a busenje trave i chaporal, zakržljalo
zimzeleno grmlje na jugoistoku.

6. HIDROGRAFIJA
6.1. SLIVOVI
U Angloamerici postoje tri sliva:
• arktički (odvodnjava 4 000 030 km2 ili 20,8% površine)
• pacifički (3 720 000 km2 ili 19,2% površine)
• atlantski (2 610 000 km2 ili 13,5% površine).
Unutar atlantskog sliva izdvaja se:
• sliv Meksičkog zaljeva (najvažniji je, zauzima 4,45 mil km2, a odvodnjava 23% površine)
• sliv Hudsonovog zaljeva (4 000 010 km2 ili 20,7% površine)
Sliv Velikog bazena zauzima 0,5 mil km2 ili 2,7% površine.

ATLANTSKI SLIV
Rijeka St.Lawrence duga je 1 287 km od jezera Ontario do ušća u Atlantik kod Anticosti (u zaljevu St.
Lawrence). Tome treba pribrojiti još 2000 km sve do Gornjeg jezera. Plovidba cijelim tokom je omogućena
izgradnjom St.Lawrence Seawaya 1959. Tada su sagrađene brane (ustave) koje su omogućile da u unutrašnjost
uđu veliki brojevi. Krajnja lijeva i desna obala na ušću rijeke čine veliki zaljev širine 145 km. Uz tu obalu teće
hladna Labradorska struja. Klima od prosinca do siječnja otežava plovidbu jer se rijeka zaledi. Prima rijeke s
Labradora pa je vrhunac vodostaja krajem proljeća i početkom ljeta.
Južni dio sliva odvodnjava Atlantski ravnjak i Appalachian te jugoistočni dio Floride. Rijeka Hudson duga je
480 km i glavni je plovni put od Atlantika prema unutrašnjosti.
Ovdje je i Fall Line te Erie kanal koji povezuje Hudson i Velika jezera od grada Troy kod Albanyja preko jezera
Oneida do jezera Erie kod Buffala tokom rijeke Mohawk (547 km). Građen je 1819-25., a 1909. je proširen i
produbljen.

SLIV MEKSIČKOG ZALJEVA

Okosnica sliva je “otac svih voda” ili Mississippi, dug 3 778 km. Izvire sjeverozapadno od Gornjeg jezera, iz
jezera Itasca. Rijeka protiče kroz poljoprivredni kraj (goveda, pšenica, kukuruz, južnije pamuk).
Najveći pritok mu je 4 215 km dugi Missouri. Slijede Ohio s 1 349 km i Tennessee s 1 049 km. To su lijevi
pritoci. Desni teku iz prerije i Stjenjaka gdje padaline padaju u ljetnim pljuskovima pa talože mulj u Mississippi.
Materijal donose Big Muddy, Missouri, Red River, Arkansas, a od lijevih Tennessee koji Mississippi povezuje s
Coal Fieldom. Dužina Mississippi-Missourri je 6 019 km. Porječje zauzima 316 000 km.
Ovom slivu pripadaju i: Rio Grande (3 033 km), Brazes, Mobile te Apalachicola River.

SLIV HUDSONOVOG ZALJEVA

Ovaj sliv odvodnjava Kanadski štit, najveći dio kanadske prerije, dio američke prerije (Minnesota, North
Dakota) i najjužnije dijelove kanadskog Stjenjaka. Klima je borealna (D i E) te je ovo prostor tundre. Rijeka
Churchill duga je 1 600 km, a Nelson 640 km. Zajedno sa Saskatchewanom i Bowom duga je 2 670 km. Ove
rijeke su bile važne za trgovinu krznom pa su Englezi 1670. na ušću Nelsona izgradili prvu trgovačku postaju-
Port Nelson.
ARKTIČKI SLIV
Odvodnjava prostor sjeverno od Brooksa i istočne obronke Kanadskog Stjenjaka, dio kanadske tundre do
poluotoka Melville i arktičke otoke. MacKenzie je dug 1 802 km i zajedno s pritocima Slave, Peace i Finley
druga je po duljini rijeka u Angloamerici s 4 240 km. Nema veće značenje jer je najveći dio godine zaleđen (8-9
mjeseci). Gornji se tok nalazi u nižim geografskim širinama gdje je toplije pa dolazi do potiskivanja leda k ušću.
Zbog toga u proljeće dolazi do poplava. Ime je dobila po Alexanderu MacKenziu koji ju otkrio.

PACIFIČKI SLIV
Na sjeveru ovog sliva je oceanska, a na jugu vruća stepska. Rijeke izviru u planinama. Na sjeveru imaju nivalni,
a na jugu rijeke koje izviru u Kaskadnom gorju i Sierra Nevadi imaju pluvijalno-nivalni režim. Glavne rijeke su
Yukon na sjeveru i Colorado na jugu.
Yukon s pritokom Lewis ima 3 017 km. Imaju malo značenje jer su zaleđene veći dio godine. Plovidba u
unutrašnjst (kad je otopljen led) moguća je do Dawson Citya na Alasci za velike i do Whitehorsa (Yukon
Territory) za manje brodove. Ušće Yukona je delta širine 140 km.
Colorado izvire u Stjenjaku sjeveroistočno od Denvera i kroz suhi pojas se probija ka jugozapadu do zaljeva
Baja California. Rijeke je napravila čitav niz kanjona, a najveći je Grand Canyon dubine 1 800 m. Tu je rijeka
najiskorištenija za hidroenergiju i navodnjavanje. Najveća brana je Hoover Boulder Dam, iza koje je Colorado
ujezeren u dužini 180 km.
Ostale rijeke su Columbia i Fraser koje izviru u Rocky Mountains Trenchu i koriste se za navodnjavanje
Columbia i British Columbia platoa.
Značajnija je Columbia sa 1 853 km i porječjem od 600 000 km2. Na njoj su izgrađene brane, a najveća je
Grand Coulee Dam. Plovna je 153 km.
Rijeka Fraser je duga 1 368 km. Otkrio ju je Alexander MacKenzie koji ju je nazvao po istraživaču Simonu
Fraseru. Ima porječje od 215 000 km2. Važna je jer je proboj preko Stjenjaka omogućio naseljavanje obale
Pacifika. Na ušću je nastao Vancouver.
Sličnu funkciju imao je i sjeverniji proboj rijeke Skeene. Ona je duga 580 km i na njenom ušću je luka Prince
Rupert. Rijeka Sacramento duga je 515 km. Služi za navodnjavanje.

SLIV VELIKOG BAZENA

Rijeke ovog sliva presuše u većem dijelu godine, a izuzetak je vrijeme nakon proljetnih i jesenskih pljuskova. Te
rijeke nestaju u stalnim ili periodičkim jezerima. Vezane su uz zapadne obronke: Humboldt, Walker, Carson,
Pyramid.

6.2. JEZERA
Jezera Angloamerike čine 1/4 slatkovodnih površina svijeta. Najviše je onih koja su nastala na rubu Kanadske
vodene kape.

A) LEDENJAČKA JEZERA
To su jezera: Great Bear Lake (3 178 km2), Great Slave Lake (28 426 km2), Atabasca (8 077 km2), Raindeer
(6390 km2), Winnipeg (24 500 km2), Winnipegois (5 444 km2), Mannitoba (4 700 km2).
Velika jezera su nastala tektonski u pleistocenu, ali su produbljenja ledenjačkom erozijom. To su: Superior
(82100 km2), Huron (59 700 km2), Michigan (57 800 km2), Erie (25 700 km2), Ontario (19 520 km2), St.Claire
(1270 km2) (od kojih Erie i St.Claire nisu kriptodepresije). Ova su jezera u jesen i zimi zaleđena, na njima su
sagrađeni mnogi kanali.

B) JEZERA U URUŠENIM DEPRESIJAMA su vezana za Floridu (vapnenačka podloga). Najvažnije je

jezero Okeechobee s močvarnom površinom od 1 812 km2.

C) RIJEČNA JEZERA
Velik je broj jezera uz tok Mississippia i ona su vezana za meandriranje i zatvaranje starih riječnih rukavaca.
Najveće je Pontchartrain (Louisiana) s 1 600 km2 preko kojeg su izgrađena dva mosta.
D) TEKTONSKA JEZERA
Jezera tektonskog nastanaka vezana su za Stjenjak. Od jezera koja su nastala djelovanjem vulkana (izlijevanjem
lave i pregrađivanjem riječnih dolina) najznačajnije je jezero Yellowstone s 355 km2 (najviše na 2360 m nv). U
grotlu vulkana Mt.Manzanita je jezero duboko 589 m (najdublje jezero u Angloamerici). U planinskom lancu
Sierra Nevada na visini od 1 900 m je jezero Tahoe duboko 550 m.

D) PLAYE su jezera sa zaslanjenim dnom. Vezana su uz endoreična područja Velikog bazena. Imaju vodu za
vrijeme kiša. Nalaze se na rubu zavale, uz Sierra Nevadu. To su: Great Salt Lake, Carson, Pyramid. Zapadno od
Velikog slanog jezera su pustinje.
E) UMJETNA
Umjetna se jezera koriste za dobivanje hidroenergije i navodnjavanje. Najznačajnija su na rijeci Colorado (Lake
Mead, Glen Canyon) i Missouri (Oahe, Garrison, Fort Peck, Fort Randall).

7. STANOVNIŠTVO
NASELJAVANJE
U vrijeme kad je Kolumbo došao u Americi je živjelo oko 35 mil Indijanaca. Uglavnom su živjeli u Srednjoj
Americi (Tolteci, Chichimeka, Asteci na Meksičkoj visoravni, Maye na Yukatanu) te u Južnoj Americi (Nasca,
Inke). Samo je manji dio, oko 1 mil živio u Angloamerici. Od toga 4/5 su živjele na prostoru današnjeg SAD-a, a
200 000 Kanade.
Postoji više teorija otkuda su došli u Ameriku:
1) iz Azije preko Beringova prolaza (najprihvaćenija)
2) prastanovnici Polinezije na splavi preplovili Pacifik do Južne Amerike
3) potomci Atlantiđana
Postoji i više teorija kada su Indijanci došli u Ameriku. Beringov je prolaz u ledeno doba bio 100 m niži i to je
možda bio kopneni most kojim su Indijanci prešli. Zimi je ovaj prostor bio zaleđen, a ljeti se moglo prijeći u
čamcu. Odatle su se kretali za divljim životinjama prema jugu tzv. Wisconsinskim koridorom (zapadno od
Velikih jezera).
Smatra se da su išli na jug prije 10 000 godina. Prema najnovijim istraživanjima smatra se da su na jug, u
Argentinu (Monte Verde) došli prije 14-15 000 godina.
Najstarija nalazišta su na krajnjem sjeveru. To su Blue Fish Cave (Alaska), Fort Rock Caves (Kanadske obalne
planine) te nalazište Rock Shelton sjeverno od Floride. Najstariji ostatak je drveni ugljen- iz 14.tis.p.K., te
drveno koplje iz 13.tis.p.K.
Svim Indijancima zajednička je vjera (Veliki duh-Manitu). Najsvetiji broj je četiri (četiri strane svijeta, četiri
vjetra, četiri godišnja doba i četiri elementa od kojih je stvoren svijet). Kasnije se iz ptovanja broja četiri,
posebno kod Indijanaca Srednje Amerike, razvilo štovanje križa, koji je bio simbol proljeća.
Kasnije dolaze dvije skupine: Eskimi i Aleuti. Eskimi naseljavaju sjever Kanade i Alaske (prije 5 000 godina) i
otuda se kreću prema Labradoru i oko početka nove ere dolaze na Grenland.
Prije 8 000 godina naseljavaju se Aleutski otoci.
Indijanci su se po dolasku uglavnom živjeli kao lovci i sakupljači plodova. Aleuti i Eskimi su bili ribari, lovci na
morske sisavce i karibu govedo-muškatno. Indijanci na prostoru crnogoričnih šuma (sjeverni dio SAD-a,
Stjenjaka i južni obronci Kanadskog Stjenjaka) su bili lovci, sakupljači plodova te su se bavili pokretnim
ratarstvom.
Najveću kulturu su imali Indijanci na JZ SAD-a: Olmeci, Tolteci i Asteci. Pod utjecajem Asteka na području
Mesa Verde (Arizona) razvila se jedna od najvećih starosjedilačkih kultura u Sjevernoj Americi čiji su nosioci
bili Anasazi. Oni su razvili kulturu pueblosa, gradili su naselja na više katova uklesani u stijena sa
vodoopskrbom, bavili su se motičarskom poljoprivredom pa su razvili navodnjavanje. Imali su okrugla svetišta,
a stanovalo se u povišenim prostorijama. Anasazi su nestali, a naslijedili su ih Kopi. Ovi Indijanci vrhunac svoje
kulture doživljavaju u 13.st. pod utjecajem Maja, Tolteka, Chicimeka i na kraju Asteka. Ostalo je nerazjašnjeno
gdje su nestala ova izvorna indijanska plemena budući da su se raspršila u tri pravca.
Veliku promjenu u životu Indijanaca označili su konji koje su Španjolci doveli 1519. Divlji su konji učinili da na
visokim ravnjacima (koji dotad nisu bili gusto naseljeni) lov na bizona postane klasičan način poljoprivrede.
Konj je uvjetovao masovnu seobu indijanskih plemena. Velik dio plemena naseljava visoke ravnjake. Sa istoka
dolaze Black Foot, Siuxi (Dakota) i Komanchi, a sa zapada Apachi i Cheyenni.
Ovi su Indijanci živjeli u vigmanima, a na istoku su
(Irokezi) živjeli u selima koja su imala nekoliko
redova obrambenih kolaca. U središtu je bila
zajednička kuća za sastanke.
Dolazak Europljana se negativno odrazio na
Indijance. Europljani su donijeli bolesti (ospice,
TBC, kolera, gripa) koje su poharale indijansku
populaciju te oružje i alkohol. Englezi su od samog
dolaska imali neprijateljski stav prema Indijancima.
Nakon građanskog rata broj Indijanaca je sveden na
26 000. Bijelci su ih ubijali i tjerali s određenih
područja. Plemena koja su živjela na prostoru Velikih
jezera (Delaware Indijanci) potisnuta su od
Nizozemaca 1669., a zatim su prevareni od kvekera i
raspršeni.
1868. Andrew Jackson je prisilio oko 50 000
Cherookeea Indijanaca na “Zimski marš” prema
sjeveru do stepskih predjela Oklahome.
Plemena Fajunde razvile su oblik nenasilnog otpora: Ples duhova kojeg su Lakota Indijanci (Lani-Sioux)
pretvorili u ratničku religiju što je dovelo do rata i bitke kod Ranjenog koljena 1890. (poraz američke vojske).
1876. Apachi Indijanci (iz prostora oko izvora St. Lawrence u 11. i 12.st. dolaze na JZ SAD-a) podižu, nakon
pokušaja da ih se stjera u rezervat, ustanak pod Geronimom. Nakon poraza većina ih je preseljena u močvarni
kraj Floride. 1913. formira se rezervata od Oklahome do Floride. Otvoreno je 2 200 manjih rezervata s oko 300
tisuća Indijanaca. U SAD-u je postojalo 280 rezervata s 210 000 km2 i 500 000 Indijanaca.
Danas Indijanci čine 6% populacije u Kanadi i 0.8% u SAD-u. Danas najveći dio Indijanaca živi van rezervata.
U SAD-u ih u rezervatima živi 25% i to uglavnom na zapadu, a u Kanadi u rezervatima živi 60%. Velik dio
rezervata je u za bijelce krajnje nepristupačnim predjelima-bilo na sjeveru (Alaska) ili u planinskim prostorima
Stjenjaka ili pustinjskim područjima. Istočno od Mississippia živi manje od 22% Indijanaca.

Tablica . Kretanje broja Indijanaca u SAD-u 1860-1990.

1860. 44 000
1870. 26 000
1880. 66 000
1890. 248 000
1900. 237 000
1910. 266 000
1920. 244 000
1930. 332 000
1940. 334 000
1950. 343 000
1960. 524 000
1970. 793 000
1980. 1 366 000
1990. 1 875 000

Danas u cijeloj Angloamerici živi 2 660 000 Indijanaca, Eskima, Aleuta. Najveći dio živi na zapadu. Istočno od
Mississippia živi manje od 22% Indijanaca. U Alaskoj živi 15,6%, New Mexicu 8,9%, Oklahomi 8%, South
Dakoti 7,3%, Montani 6%, Arizoni 5,6%, North Dakoti 4,1%, Wyomingu 2,1%, Washngtonu 1,7%, Nevadi
1,6%, Utahu 1,4%, Idahu 1,4%, Oregonu 1,4%, North Carolini 1,2%, Minnesoti 1,1% i Kansasu 0,9%.
Posebno se razlikuju Eskimi i Aleuti. Postoji 57 000 Eskima i 24 000 Aleuta. U Kanadi živi 700 000 Indijanaca i
24 000 Eskima.
Druga osobina kretanja broja stanovnika Angloamerike je brz porast od prvog popisa 1790. kad je bilo 4 mil
stanovnika do 260 mil 1980. Dva su razloga brzog rasta stanovništva:
1. visoki prirast protestantskog stanovništva, ali i katolika
2. imigracija
1820-60. godišnje se useljava 300 000 Europljana (uglavnom Engleza). 1860-90. stopa useljenja je manja (oko
250 000), ali se povećava broj Skandinavaca, Šveđana, Nizozemaca i Nijemaca. Poč.20.st. počelo je veće
useljavanje Slavena (iz Rusije i JI Europe), a nakon I.sv.rata do 1960ih romanskog i slavenskog stanovništva iz
južne Europe.
Drugu veliku skupinu stanovnika čine crnci koji isključivo dolaze kao robovska radna snaga. Prva skupina dolazi
1619. u Jametown.
Treća skupina useljenika je uglavnom vezana za pacifičku obalu. Prvo je 1850-92. omogućeno useljavanje
Kinezima jer su bili jeftina radna snaga (transkontinentalne željeznice).
Japanci su prvo dolazili na plantaže ananasa i šećerne trske na Hawaima, a zatim su naseljavali uglavnom
pacifičku obalu.
Indijci useljavaju posljednjih 45 godina. Židovi od početka stoljeća i posebno od 1920ih. Nakon 1970ih posebno
je značajna druga azijatska grupa-uglavnom s područja Vijetnama i Koreje.

SUVREMENO KRETANJE STANOVNIKA

Stanovništvo je staro, a nataliteta opada. Prirodni prirast je 1950. iznosio 14,5°/°° (natalitet 24,1°/°°), a 1989. se
smanjio na 7,5°/°° (natalitet 16,2°/°°). Broj starog stanovništva raste zbog porasta standarda. 1960ih je bilo 13,2%,
a danas 16,8% starog stanovništva. Taj postotak je različit kod različitih skupina: bijelci 17,7%, crnci 11,7%,
ostali 11,9%.
Nakon 1970ih mijenja se struktura stanovništva zbog uvođenja godišnjih kvota. Zadnje četiri godine bilježi se
pad broja stanovnika iz Europe, a raste broj useljenika iz Mexica i Azije. Od 1960ih broj Azijaca ima uzlazni
trend. U ukupnom broju stanovnika smanjuje se udio bijelaca sa 88 na 84%. 23 mil stanovnika SAD-a ne govori
engleski jezik. Crnci čine 12%, a Azijci 2,9% stanovnika SAD-a.
Od 1960ih doseljavaju se tri grupe Latinoamerikanaca: Meksikanci, Kubanci i Portorikanci. Meksikanci su
vezani za jugozapad (Nevada, Texas, California, Arizona). Oni većinom dolaze ilegalno kao jeftina radna snaga.
Portorikanci se uglavnom doseljavaju u New York, a danas i na Velika jezera (Detroit i Chicago). Kubanci se
doseljavaju na Floridu.
U Californiji živi 34% svih Latinoamerikanaca i oni čine 25% stanovništva Kalifornije. U Texasu živi 15%
Latinoamerikanaca što čini 25% populacije te države. Oni čine i 12% populacije Arizone te 40% populacije
New Mexica.
Crnci su uglavnom koncentrirani na jugu. 1990. godine 65,8% stanovnika Washington D.C. bili su crnci. Crnci
su u velikom broju zastupljeni i u Mississippiju (35,6%), Luisiani (30,8%), Južnoj Carolini (29,8%), Georgiji
(27%), Alabami (25,3%) i Marylandu (24,8%).
Najveća gustoća stanovništva je istočno od Mississippia. Devet država na istoku ima više od 100 st/km2. To su:
New Jersey (402 st/km2), Rhode Island (371 st/km2), Massachusetts (296 st/km2), Connecticut (262 st/km2),
Maryland (189 st/km2), New York (147 st/km2), Delaware (132 st/km2), Ohio (102 st/km2) i Pennsylvania (102).
Devet država na zapadu ima manje od 10 st/km2. To su: Wyoming (1,8 st/km2), Montana (2,1 st/km2), Južna
Dakota (3,5 st/km2), Sjeverna Dakota (3,6 st/km2), Nevada (4,2 st/km2), New Mexico (4,7 st/km2), Idaho (4,7
st/km2), Nebraska (7,9 st/km2) i Utah (8,1 st/km2).
Prvi pravac prodora bio je istok→zapad, a zatim na sjever i unutrašnjost→obala.
Porast stanovništva manji je na istoku. Porast je prosječno 38,7%. Porast stanovništva u najnaseljenijim
državama manji je od državnog prosjeka: New York ima porast od 27,4%. Californija ima porst od 89,3%, a
Texas 78,7%. Razlog su migracije sa sjevera i sjeveroistoka na zapad zbog razvoja industrije4 i potrebe za
radnom snagom (1960ih u Kaliforniji prerada nafte, sa sjeveroistoka sele jer su iscrpljeni rudnici ugljena i zbog
konkurencije-jeftini japanski automobili i čelik). Sjeveroistok je tzv. Rust Belt iz kojeg stanovništvo seli u SUN
BELT (migrira prema obalama). Na zapadu je broj stanovnika u 10 godina porastao 79-80%. Najveći porast
bilježe obale uz Meksički zaljev i Pacifik. Stvara se pojas priliva stanovništva od Floride preko Texasa, New
Mexica, Utaha do Californije. U razdoblju 1960-1990. u Nevadi je zabilježen porast broja stanovnika od preko
300%. Alaska također od 1960ih bilježi porast broja stanovnika (nafta).
Dolazi i do migracija selo→grad (metropolitanske regije) tj. napuštanja tipično ruralnih prostora. Prazne se i
središta velikih gradova.
NASELJA I POVIJEST
Prvo naselje je Jamestown koji je osnovan kao englesko naselje za uzgoj duhana 1607. Do 1620. Tu žive samo
muškarci, a tada dolaze i žene. 1620. na brodu Mayflower dolaze i Puritanci (Pilgrims) u Cape Cod u
Massachusettsu i osnivaju Plymouth. John Endicott odlazi iz Plymontha i osniva Salem. Do 1640ih formira se
jezgra Bostona. 1643. u ovim kolonijama živjelo je 15 000 bijelaca.
Drugi dio stanovništva koji je napustio Massachusetts pod vodstvom Rogera Williamsa 1656. osnovao je
Providence. John Wheelwright odlazi u New Hampshire.
Kolonije s kraljevskom poveljom (CHAPTER COLONIES) su: New Hampshire, Massachusets, Connecticut,
Long Island i Virginia.
Ostale kolonije su PROPRIETOR kolonije koje 1681. dobija William Penn, osnivač Pennsylvania (kraljevske
privilegije). To su: New York, New Jersey, Maryland, Delaware, Georgia, Carolina i Pennsylvania.
Stanovništvo se bavilo ribolovom, lovom, trgovinom s Indijancima.
Iz najranijeg perioda potječu i sveučilišta: Harvard College u Massachusettsu (1636.), Yale u Connecticutu
(1701.), King’s College (1754.) i Princeton (1756.).
1619. u Jamestown dolaze prvi robovi.
Sredinom 18.st. počinju ratovi između Francuske i Velike Britanije. Taj rat, poznat i kao francusko-indijanski rat
(1756-63.), završio je porazom Francuske koja je tako izgubila Kanadu i cijeli teritorij istočno od Mississippija
osim New Orleansa.
Nezadovoljstvo u američkim kolonijama, porezni bojkoti i drugo doveli su 1773. do Bostonske čajanke (Boston
Tea Party), kad su kolonisti preušeni u Indijance opljačkali bitanske trgovačke brodove u bostonskoj luci.
1775. izbila je revolucija, 1776. donesena je Deklaracija o nezavisnosti i počinje rat trinaest kolonija protiv
Britanaca (Delaware, Pennsylvania, New Jersey, Georgia, Connecticut, Massachusetts, Maryland, South
Carolina, New Hampshire, Virginia, New York, North Carolina, Rhode Island). 1777. u rat ulaze Francuzi. 1781.
nakon poraza u bici kod Yorktowna Britanci su kapitulirali.
1792. osnovan je Kentucky, 1796. Tennesee. 1803. SAD su kupile Louisianu od Francuza, 1819. kupuju Floridu.
1845. pripojen je Texas. 1846-48. vodi se rat s Meksikom nakon kojeg su SAD stekle veći dio Jugozapada. Nova
područja kupljena su od Meksika 1853. Alaska je kupljena 1867. Hawaii su pripojeni 1898.
1830. John Smith u gradu Fayette u državi New Yorku osniva mormone i oni sele u Utah (1847.) gdje osnivaju
Reno, Las Vegas i Salt Lake City.
1861-65. vodi se građanski rat između sjevera (Unija) i juga (Konfederacija).

8. GOSPODARSTVO SAD-a
SAD imaju više od 3/4 zaposlenih u tercijarnom sektoru, a u poljoprivredi je zaposleno manje od 2% stanovnika.
Do američke revolucije SAD su bile isključivo poljoprivredna zemlja.
Eli Whitney je 1793. izumio stroj za čišćenje pamuka tj. stroj koji je odvajao pamuk od korova.
Zapad SAD-a se osvajao pomoću tri sredstva: bodljikave žice, colta i željeznice. Zapad su osvajali pustolovi koji
su za sobom povukli male obitelji koje osnivaju farme i rančeve.
1859. pronađena je nafta koja je potakla razvoj industrije u Pennsylvaniji. 1875. konstruiran je prvi vagon-
hladnjača. 1876. Alexander Bell je izumio telefon, a 1877. Thomas Alva Edison gramofon te kasnije i prototip
električne centrale. Sve je ovo bilo koncentrirano na sjeveroistoku.
Oko Velikih jezera pronađena je željezna ruda te se razvija željeznica, crna metalurgija i stvaraju se prvi bogataši
(Jay Gould, J.P.Morgan, Rockefeller, Henry Ford).
U gospodarstvo se počinje miješati država: New Deal te pred II.sv.rat. Država postaje najveći poduzetnik i dosta
ulaže (u industriju, naoružanje).
Danas dominira nekoliko industrija:
1) AUTOMOBILSKA (General Motors, Ford, Chrysler)
2) NAFTNA (Exxon)
3) TELEFONSKA (ATNT)
4) KOMPJUTORSKA (IBM,Microsoft)
POLJOPRIVREDA
SAD ima 920 mil ha obradivih površina, a najveći dio zauzimaju oranice, pašnjaci i livade. Poljoprivreda je
organizirana po poljoprivrednim pojasevima (beltovima):

1) TRUCK FARMING (POVRTLARSTVO)-sjeveroistok SADa (New England, oko jezera Michigan, Erie,
Ontario). Uzgajaju se rajčice, mrkva, grašak, šparoge. Oko 60% se izvozi na tržište, a ostatak se konzervira.
Delaware i Maryland su najveći proizvođači jagoda, a Rhode Island (Cape Cod) brusnica.
2) MLIJEČNO STOČARSTVO-uz Velika jezera od New Englanda na istoku do Minnesote na zapadu. To je
prostor vlažne borealne klime i veliko tržište.
3) CORN BELT (KUKURUZ) je najrazvijenija poljoprivredna regija svijeta. Iowa i Illinois daju po 1/3
proizvodnje kukuruza. Sve se više uzgaja i soja.
4) JARA PŠENICA-Sjeverna Dakota, Minnesota i dio Montane.
5) OZIMA PŠENICA-Texas, Oklahoma, Colorado i sve do Kanzasa. Pšenica se u svijet izvozi preko
Minneapolisa.
6) GENERAL FARMING (miješane kulture)-kukuruz, pšenica i duhan. Sjeverna i Južna Carolina, Virginia,
Georgia i dio Floride su orijentirani na duhan za cigarete, a dio Conneticuta na duhan za cigare.
7) COTTON BELT (pamuk)-u ovom prostoru temperature su ljeti oko 25° C, a vegetacijski period traje više od
200 dana. Minimalno 250 mm padalina. Ovaj se pojas premješta prema zapadu preko Arizone i Nevade do
Kalifornije.
8) SUPTROPSKE KULTURE-rastu uz Meksički zaljev (agrumi, šećerna trska, riža).
9) EKSTENZIVNO STOČARSTVO-ovo stočarstvo je orijentirano na uzgoj goveda. Uzgaja se baby beef
(nastaje spajanjem danskog i brahmanskog života). Razvija se i ovčarstvo od Montane do Texasa. U Texasu se
uzgaja angora koza zbog tekstilne industrije (moher koža), a u Kaliforniji angora zec. Postoje dva tipa:
9a → ekstenzivno stočarstvo s pšenicom,
9b → poljoprivreda uz navodnjavanje, ozima pšenica na prostoru od Texasa do Sjeverne i Južne Dakote.
10) MEDITERANSKE KULTURE-Kalifornija.Uzgajaju se naranče (od Los Angelesa do San Diega) i limuni
(od Los Angelesa do Santa Barbare).
11) MLIJEČNO STOČARSTVO-u državama Oregon i Washington.

RIBARSTVO
Ulovi se oko 800 mil tona ribe na dodiru hladne Labradorske i tople Golfske struje te hladne Kalifornijske i tople
Alaska struje. 80% ribe ulovi se od svibnja do listopada.
• Najznačajnije ribolovno područje je oko San Francisca (skuše, haringe, bakalari).
• Drugo je područje zaljeva Chesapeake i Delaware (račići, jastozi, škampi).
• Treće je područje uz Meksički zaljev i Floridu (plava riba, račići, spužvice, tune).
• Četvrto područje je uz Pacifik: južni dio je uz San Diego i San Pedro (plava riba), sjeverni uz Alasku
(lososi).
Najveći ulov su škampi 21%, losos 18%, račići 13%, tuna 7%.

RUDARSTVO I ENERGETIKA
Amerikanci troše najviše energije na svijetu (30% svjetske energije). Dominiraju klasični izvori energije
(nafta,ugljen,plin). U porastu je iskorištavanje alternativnih izvora energije (nuklearna energija). Prirodni plin je
u SAD-u na drugom mjestu po važnosti, a u Kanadi na trećem. Nafta je još uvijek dominantna.

Opskrba energijom 1960-90. u %

IZVOR 1960. 1970. 1980. 1990.
HE,solarna,geotermalna 3.7 3.9 4.2 5.7
NE - 0.3 3.4 7.9
Ugljen 21.9 18.0 20.9 24.5
Plin 29.7 33.6 26.9 21.8
Nafta 44.7 44.2 44.6 40.1
Uz Rusiju i Saudijsku Arabiju SAD je najveći proizvođač nafte (New Mexico, Louisiana, California, Oklahoma,
Texas, Wyoming, Kansas i od 70ih Alaska). Nafta je glavni energetski izvor u SAD-u.
U Appalachianu i Alligheny gorju ima ugljena (antracit na istoku, lignit i treset na zapadu). SAD su glavni po
proizvodnji ugljena na svijetu (757 mil tona/god), a zalihe su veće od 200 mrd tona (Kentucky, West Virginia,
Illinois, Virginia). U Kanadi su najveći proizvođači British Columbia, Alberta i Saskatchewan. 90% ugljena se
proizvodi istočno, a 90% nafte zapadno od Mississippia.
SAD su najveći svjetski proizvođač prirodnog plina (35% svjetske proizvodnje). Najveći dio prirodnog plina se
eksploatira na jugu te oko Brooksova gorja na sjeveru i na sjeveroistoku Labradora.
Hidroelektrane čine 4% ukupne energije u SAD-u, ali su u Kanadi vrlo značajne. Churchill Falls opskrbljuje
Ontario i sjeverni prostor SAD-a (New England, New York). Quebec daje 40% hidroenergije Kanade.

Sedam hidroenergetskih zona SAD-a:

1. Fall Line
2. Tennessee
3. St.Lawrence
4. Niagara
5. Mississippi-Missouri
6. Columbia
7. Colorado

U novije vrijeme sve je važnija nuklearna energija. U SAD-u ima oko 90 nuklearnih elektrana i 240 nuklearnih
reaktora. Sve se više koriste spalionice otpada kao izvori energije. U Californiji, New Mexicu i Arizoni koristi
se geotermalna energija. Najpoznatija elektrana je Geyser’s u Californiji. Izgrađene su elektrane na bazi
razlike između plime i oseke (Fundy Bay, James Bay u Kanadi te na Hawaima).
Sljedeći tip alternativne energije je solarna energija. Postoji jedna velika elektrana - Solar One kod mjesta
Barstow snage 10 MW električne energije.
Posljednji alternativni izvor je energija vjetra-moderne vjetrenjače. 1941-45. koristila se vjetrenjača kod mjesta
Grandpa’s Knob u Vermontu, a 70ih je NASA otvorila novu elektranu u mjestu Sandusty u državi Ohio.

9. REGIONALNI PREGLED SAD-a

1.NEW ENGLAND
Ovo je prostorno najmanja cjelina. U reljefno-klimatskom pogledu dosta je sličnosti sa sjevernim dijelovima
Velike Britanije. Tla su kisela i podzolasta, a rastu miješane listopadne i crnogorične šume. Englezi su se prvo
ovdje naselili. Prevladava engleska kultura i način života. Glavne grane zanimanja su brodogradnja, ribolov
(haringe i bakalari), lov na krznaše i obrada kože (tekstilna, kožarska i industrija obuće). Zahvaljujući izgradnji
prvih elektrana na rijekama Connecticut i Merrimac počela se razvijati i prva industrija (tekstilna, metalna,
strojna). New England je bio vodeći centar tekstilne industrije. Odavde se industrija širila prema ostalim
područjima. Obuhvaća države: Maine, Connecticut, Rhode Island, New Hampshire, Massachussetts, Vermont.
Glavno središte ovog prostora je Boston gdje se nalaze Harvard i MIT. Boston je prvo političko središte.
Uglavnom se preorijentirao na tercijarni i kvartarni sektor te je danas jedan od glavnih industrijskih centara
(elektronska i industrija preciznih mehaničkih instrumenata). Elektronska industrija je vezana uz kružnu cestu
128 (elektronic parkway).
Ostali gradovi su: Providence (Rhode Island) i New Haven (Connecticut).
Ovo područje je značajno i kao turističko područje. Tu su nacionalni park Acadia, planine Vermonta i
Connecticuta te grad Dorchester gdje se nalazi knjižnica J.F.Kennedyja.
2.NEW YORK
Granice ove regije se podudaraju s granicama države New York. Granice počinju u gradu New Yorku, slijede
tok rijeke Hudson do Montreala, a zatim kanalom Erie do Buffala.
Danas uži gradski prostor New Yorka ima 8 mil stanovnika. Sam New York je nastao na južnom dijelu
Manhattana 1623. kada su nizozemske obitelji formirale New Amsterdam. 1664. preuzimaju ga Englezi i
nazivaju New York. New York se sastoji od pet dijelova:
1. BRONX
2. MANHATTAN
3. QUEENS
4. STATEN ISLAND
5. BROOKLYN
U središtu Manhattana je Central Park, na jugu su Wall Street, SOHO (South of Houston Street), Greenwich
Village. Područje Manhattana, Staten Islanda i istočni dio Queensa su zone elitnog stanovništva. Brooklyn je
važna zona industrije i stanovanja. U Queensu su dva aerodroma: JFK i La Guardia.
Ostali centri su Albany, Schanectady (proizvodnja električne energije), Syracuse (kemijska industrija),
Richmond (Kodak).
Prostor New Yorka je važno turističko središte (Finger Lakes, Lake Placid).

3.ATLANTSKA RAVNICA
Ova se cjelina pruža se od New Yorka na vrhu Fall Linea prema JI i završava povijanjem prema Floridi.
Razlikuju se dva dijela: 1. sjeverno i južno
2. istočno i zapadno
Zapadni dio je Piedmont-prostor koji je viši i ocjeditiji. Istočni dio je niži, močvaran.
Cijelo ovo područje je ispresijecano dinama i sprudovima na jugu. Na sjevernom dijelu riječna ušća su 200 i više
km udaljena od mora (Delaware, Chesapeake, Potomac). Stvoreni su veliki industrijski centri sve do Richmonda.
Južno od Richmonda je agrarni prostor (pamuk i duhan). Nekadašnji vlasnici velikih plantaža su imali po dvije
kuće-jednu na imanju i jednu u gradu te su se tako razvili gradovi Charleston i Savannah. Grad Savannah je
značajan jer se tu nalazi glavni centar za proizvodnju hidrogenske bombe.
Južno od Richmonda na rijeci James nalazi se Jamestown. Na sjeveru je najvažniji grad Philadelphia (5 mil
stanovnika). Razvijena je teška metalurgija. Tu se nalazi i Sveučilište Princeton te Gallupov institut (za
istraživanje javnog mišljenja). Južnije od Philadelphije je Baltimore koji je osnovan kao luka za izvoz duhana, a
razvio se zahvaljujući rudama. Betlehem Steel Corporation je najveća čelićana na svijetu i nalazi se u
Baltimoreu. U Baltimoru je i Institut John Hopkins (za medicinska istraživanja). Atlantic City je grad s više od
1 000 hotela i kockarnica.
Između Baltimorea i Philadelphije je Dupont, najveći proizvođač kemijskih materijala. Južno od Richmonda uz
obalu ima nekoliko značajnih luka od kojih je najvažnija Norfolk. Sjeverni dio Floride je vezan uz eksploataciju
fosfata (najveći proizvođač fosfata na svijetu). Uz Tampu i St.Petersburg je prostor najvećeg uzgoja agruma.
Jugozapadno od jezera Okeechobee su plantaže šećerne trske, a na jugoistoku i istoku stvorio se niz pješčanih
sprudova te su tu nastala brojna zimovališta Palm Beach, Miami. Razvoj turizma je počeo sredinom 19.st. kad
je Henry Flagery izgradio prvi hotel. Na Floridi žive Seminole.

4.APPALACHIAN GORJE
Ovo je područje Cf klime. Područje Alligheny platoa i udolina je zona general farminga-kukuruz, pšenica i
duhan, a južna regija je jedno od najsiromašnijih dijelova SAD. Područje Appalachian gorja je jedan od najvećih
proizvođača kamenog (Kentucky) i antracitnog ugljena (sjeveroistok Pennsylvanie i Tennessea). Ovo je glavna
regija po eksploataciji bakra i cinka.
Četiri su glavne industrijske zone razvoja:
1) PODRUČJE PENNSYLVANIJE-orijentirano je na proizvodnju i obradu kamenog ugljena te čeličane sa
središtem u Pittsburghu.
2) KNOXVILLE u Tennesseeju i FIRMONT u Georgiji (crna metalurgija) te OAK RIDGE koji je poznat kao
centar gdje se provodio Manhattan projekt.
3) BIRMINGHAM, EASTON i BETLEHEM u Alabami-čeličane i željezna ruda.
4) DOLINA TENNESEEJA-značajan grad je NASHVILLE, zatim JOHNSON CITY, HARRISBURG.
5.SJEVERNA UNUTRAŠNJA INDUSTRIJSKA REGIJA (MIDWEST)
Proteže se od rijeke Ohio do Velikih jezera. U tom prostoru poljoprivreda ima sporedno značenje. Francuzi su
ovom području dali prva naselja, različite misije i trgovačka uporišta. 1764. osnovali su Detroit kao trgovačku
postaju, a 1765. na ovaj prostor dolaze Englezi i to uglavnom kao farmeri. Otkad su došli Englezi povećan je
broj naselja. Osnovan je Fort Dearborne, a četiri godine kasnije i Chicago, zatim Toledo, te 1840., Milwaukee,
St.Paul, Minneapolis i Kansas City.
Poljoprivreda u ovom području ovisi o klimatskim uvjetima. Voće i vinogradi su uz Velika jezera, zapadno je
pojas pšenice, a na istoku duhana. Glavne kulture su kukuruz i duhan u sjevernom Kentuckyju i Tennesseeju.
Oko jezera Michigan su ležišta bakra, a na području Ohia, Michigana i West Virginije su ležišta soli. Zapadno i
sjeverozapadno od Gornjeg jezera (Mesabi Range) pronađene su rezerve željezne rude što je potaklo razvoj
metalurgije u zoni od Chicaga do Appalachian gorja te su nastala nova naselja: Gary, Toledo, Cleveland, Erie i
Buffalo. Razlog tome je to što je bilo jeftinije dopremiti rudu iz Mesabi gorja nego iskorištavati rudu iz
Appalachian gorja. Duluth je postao najznačajnija luka za prekrcaj željezne rude na Gornjem jezeru.
Glavni centar je Chicago (više od 10 000 tvornica) koji je ujedno i glavna unutrašnja luka SAD-a, najveća
mesna i žitna burza svijeta, a uz to ima najveći aerodrom na svijetu (do 70 mil putnika), najveću industrijsku
željezničku lokomotivu Pallman i jednu od najvećih svjetskih škola arhitekture. Osnovali su ga Joliet i Marquet
na ušću rijeke Chicago na povratku s istraživanja gornjeg toka Mississippija. 1830. Chicago je imao 50
stanovnika, a 1837. 4 000. Grad je rastao do 1871. kada ga je zahvatio katastrofalni požar. U obnovi grada
sudjelovali su svi moderni arhitekti.
140 km sjeverno od Chicaga je Milwaukee. Razvio se kao luka na Gornjem jezeru i centar pivarske industrije.
Detroit je centar Fordove automobilske industrije. Počeo se razvijati kao mali grad za izradu kola i to
zahvaljujući šumama.
Akron u blizini Detroita je poznat kao najveći centar za proizvodnju automobilskih guma.
Gradovi koji su nastali na rijekama, Minneapolis, St.Paul i St.Louis su važni jer su se razvili kao prometna
središta i središta za stočarske proizvode.
Kansas City i Omaha su nastali na rijeci Missouri. Cincinati je važan centar prehrambene industrije
(proizvodnja pakiranog mesa-Pork City).

5.B SJEVERNA UNUTRAŠNJA POLJOPRIVREDNA REGIJA

Obuhvaća prostor južno od rijeke Ohio i sjeverno od Ozark platoa. Ovo je prostor intenzivne komercijalne
poljoprivrede. Glavna kultura je pšenica jer su temperature i količina padalina povoljniji (1000 mm na istoku do
700 mm na zapadu). To su države: Iowa, Illinois, Ohio, Indiana. Jugozapadno od Corn Belta je zona ozime
pšenice, a sjeverozapadno jare pšenice. Žetva se obavlja korištenjem sezonske radne snage. Istočno od ovog
pojasa je pojas mliječnog stočarstva-Minnesota, Michigan i Winsconsin.

6.JUŽNA UNUTRAŠNJA REGIJA

Uzgaja se pamuk i prerađuje nafta. Cotton Belt se širi od srednjeg Texasa do juga Appalachian gorja i uski dio
priatlantske ravnice. Postoji 7 glavnih pamučnih pojaseva:
1. zapadni Texas i južna Oklahoma
2. centralni Texas
3. JZ Texas
4. dolina rijeke Mississippi
5. dolina rijeke Tennessee
6. Piedmont
7. unutrašnja obalna ravnica na istoku
Od Corpus Christija do Pensacole je pojas kemijske i petrokemijske industrije. Houston-Galveston je
najznačajnija luka koja je orijentirana na naftu. Ima snažnu kemijsku industriju i čeličane.
New Orleans je stari francuski kolonijski grad iz 1718. Razvio se 160 km od ušća rijeke Mississippi i uglavnom
je centar prehrambene industrije (šećerne) i važna vojna baza.
Baton Rouge je grad brodograđevne industrije. Texas i Lousiana daju više od 90% američke proizvodnje
sumpora.
Oklahoma City ima razvijenu naftnu industriju, Fort Worth je centar vojne industrije, a u Dallasu je razvijena
prerada pamuka i stočarskih proizvoda.
7.VISOKI RAVNJACI (CENTRAL ROCKIES)
Visoki ravnjaci obuhvaćaju prostor podgorja Stjenjaka do Texasa, New Mexica, Montane i Dakote. Zime su
suhe i hladne (-20°C). Kiše se uglavnom javljaju u obliku ljetnih pljuskova. Ovo je vrlo siromašna regija
(Badlands).
1969. ovuda prolazi željeznica Chicago-Denver-San Francisco. Glavna gospodarska aktivnost je stočarstvo.
1870ih ovdje su došli Škoti i Nijemci. Black Hills je izvorno područje Dakota (Sioux) Indijanaca. Tu su i veliki
rudnici zlata.
Glavno značenje ima grad Denver (1600 m nadmorske visine) koji je najveći grad Srednjeg Zapada. Ostali
gradovi su: Pueblo, Helena i Butte.

8.ROCKY MOUNTAINS
Rocky Mountains zauzimaju 2,5 mil km2 i protežu se do meksičke granice na jugu. Nastali su alpskom
orogenezom. Ovo je prostor konačno oblikovan u pleistocenu. Dijeli se u tri cjeline:
1. SJEVERNI DIO-Montana
2. SREDIŠNJI DIO-Wyoming, Idaho
3. JUŽNI DIO-Colorado, Utah, New Mexico

Prvi doseljenici su došli kao kopači zlata. Četiri su vodeća rudnika:

1. LEADVILLE u Coloradu → srebro,zlato,olovo,bakar,cink
2. COEUR D’ALENE → srebro,zlato,olovo,bakar,cink
3. BUTTE u Montani → olovo,cink
4. COTTONAY u British Columbiji → olovo,cink
Ovaj prostor je značajan po nacionalnim parkovima: Glacier u Montani, Yellowstone u Wyomingu, Rocky
Mountain u Coloradu, Dinosaur National Monument između Colorada i Utaha, Badlands National Park,
Cheyenne Mountain, Cave of the wind, East of Eden, Seven Falls.

9.VELIKA ZAVALA
Velika zavala je područje koje se međusobno razlikuje nadmorskom visinom i prostranstvom. Ovo su suha i
aridna područja. Uzgajaju se krmne kulture, žitarice, voće, ali uz navodnjavanje. Najveće značenje ima regija
Velikog bazena koja obuhvaća prostor Utaha, prostor između Sierra Nevade i Stjenjaka. Ovdje dominiraju slana
jezera. glavni centri su: Salt Lake City, Ogden, Provo, Reno, Las Vegas. Grad Toeele je najveći deponij i
spalionica kemijskog oružja. Dugway Soil je najveće polje za testiranje biološkog oružja.
Phoenix je jedan od najvažnijih centara okolne regije za uzgoj pamuka te turistički grad.
Moab je najveće ležište uranove rude.
Dva su nacionalna parka na ovom području: Mramorni i Grand Canyon.

10.SJEVEROZAPADNA REGIJA
Zauzima područje država Washington,Oregon i Idaho. Dijeli se na tri cjeline:
1. PRIMORSKE PLANINE
2. SREDIŠNJE DOLINE S RIJEKOM ?WILAMETTE
3. STJENJAK
Prvi doseljenici u 19.st.su bili lovci na krznaše i ribari. Dolina rijeke Wilamette je važna za navodnjavanje.
Najvažniji grad je Seattle (sjedište Boeinga, Microsofta), a ostali gradovi su Tacoma, Bellingham. Ovu regiju
obilježava bogatstvo šuma-guste četinarske šume.

11.CALIFORNIA
Obuhvaća 406 000 km2 i ima 30 mil stanovnika. To je danas najrazvijenija industrijska regija Amerike i veliki
voćnjak. Sastoji se od dva planinska lanca:
1. obalne planine
2. Sierra Nevada
Dvije najvažnije rijeke su Sacramento i San Joaquin. Prva naselja su osnovali Španjolci kao katoličke misije.
Prvo je osnovan San Diego koji je danas poznato turističko središte, a zatim San Francisco u zaljevu Golden
Gate. San Francisco zajedno s Richmondom, Oaklandom i Berkeleyem čini sjevernokalifornijski megapolis. U
Sonori je sjedište obitelji Haratezi koja je uzgajala vinovu lozu.
Južno od San Francisca je Silicon Valley-područje dužine 33 km i širine 15 km koje je najrazvijeniji dio svijeta
(20% svjetske proizvodnje kompjutera). Hewlett i Packard su ovdje osnovali prvu elektronsku firmu. Njima se
priključio William Shockley koji je izumio tranzistor. U Palo Altu je sveučilište Stanford.
Južnije se nalazi Los Angeles (sjever-jug 30 km, istok-zapad 80 km) koji se danas razvija zahvaljujući naftnim
poljima Long Beach, Wilmington i Huntington Beach. Los Angeles je i veliko turističko središte.
Industrijska središta su: Fontana, Pasadena, Glendale, Anahaim, Pomona. Zaleđe Los Angelesa postaje
značajno nakon izgradnje vodovoda od rijeke Colorado. Tu se nalaze voćnjaci i plantaže pamuka.

12.ALASKA
Alaska je površinom najveća savezna država s 1,5 mil km2. Naziva se još “pusta zemlja” i “zemlja ledenjaka i
medvjeda”. Doseljavanje počinje nakon otkrića zlata. Razlikuje se:
1. OBALNI DIO
2. SREDIŠNJI DIO
3. SJEVERNI DIO
Najnaseljeniji su južni i jugoistočni dio. Najvažnije su djelatnosti eksploatacija šume i ribe. Glavno naselje bilo
je Sitka koju su osnovali Rusi u 19.st. Kasnije središte postaje Juneau kojeg su osnovali Skandinavci i do kojeg
je moguće doći jedino zračnim putem. Važno naselje je i Petersburg kojeg su osnovali Norvežani. To je središte
eksploatacije lososa i tune. Najveće grad je Anchorage.
Unutrašnjost je bogata rudama (platina, bakar, željezna ruda, ugljen, zlato). Grad Nome je osnovan 1899. kao
naselje kopača zlata. U unutrašnjosti najveće značenje ima Fairbanks.
Krajnji sjever je najrjeđe naseljen. Između Beafurtova mora i Brooksova gorja (North Slope) pronađene su
velike količine nafte i zemnog plina. Iz zaljeva Rudolph vode naftovodi do luke Valdez na jugu. Rezerve u
Rudolph Bayu su 17 mrd barela nafte.
Naselje Barrow na krajnjem sjeveru je najsjevernije naselje Eskima i najvažnija luka za lov na kitov.

13.HAWAII
Zauzimaju površinu od 16 900 km2 i imaju 1,1 mil stanovnika raspoređenih na osam većih i stotinjak malih
otoka. Protežu se u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Više od 5% je polinezijsko stanovništvo, 2/3 su Azijci, 18%
su mješanci između Azijata i domorodaca, 5% su bijelci.
Veći otoci su: Niihau, Oahu, Molokai, Lanai, Maui, Hawaii, Kauai, Nikani, Kahoolawe. Glavno značenje ima
otok Oahu s više od 50% stanovnika otočja. Ime mu znači sastajalište. Luka Honolulu se počela razvijati kao
najvažnija pacifička zračna luka.
Kauai je najstariji otok i ima 12-13 000 mm padalina. Niihau je jedini privatni otok.