DA LI JE D EHL/NEZNANJE

’UZR/OPRAVDANJE?

m
co
.
ch
te
b
Izvadak iz djela:

we
erhu Ke fil- ubuhat, str.46-62.

eo
.g
ww
/w
Autor:
:/
ejh Muhammed ibnu Salih el-’Usejmin
tp

el-Temimi el-Ned di rhm.

Ht
c.
In

Prijevod s arapskog jezika:

h,

Sead ef. Jasavi

c
te
eb
ow
Ge
of
t
gh
ri
py
Co

1
 Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom,
Samilosnom! Neka je mir i blagoslov Bo iji na Muhammeda, njegovu
asnu porodicu, i na njegove asne ashabe, i na sve one koji slijede
njegove stope i put do Sudnjega Dana!

Smatram i odgovorno tvrdim da je ejh Muhammed b. Abdul-

m
Wehab rhm. na puno mjesta kroz svoja djela, neznanje (d ehl), isticao i

co
smatrao dovoljnim kao opravdanje (’uzr), izuzev u slu aju kada osoba
namjerno izbjegava poduku i u enje kao npr. da uje za rije i istine, ali

.
ch
se na njih ne osvr e, niti se na njih obazire, niti im pridaje pa nje, niti o
tim rije ima razmi lja...

b te
U ovakvom slu aju se doti na osoba ne mo e opravdati neznanjem!

we
eo
Jedne prilike je Muhamed b. Abdul-Vehhab rhm., upitan o tome ta

.g
su razlozi, i koja su to djela, zbog kojih se, protivu njihova po initelja,
treba boriti sabljom, i koji su to postupci koji ovjeka izvode iz vjere, pa

ww
je odgovorio:

/w
:/
“Islam se sastoji od pet sastavnih dijelova (ruknova). Prvi
dio Islama je o itovanje vjere ( ehadet), a potom slijede ostala
tp
etri dijela Islama (namaz, post, zekat, had ). to se navedena
Ht

etri dijela Islama ti e – ako ovjek svojim srcem i jezikom

potvrdi njihovu obaveznost, a ne bude ih svojim udovima
c.

(tijelom), obavljao, iz nemara ili lijenosti, mi, i ako budemo takvu

In

osobu osudili na smrtnu kaznu, ne emo je proglasiti nevjernikom,

samo zbog toga to neko djelo ne izvr ava ili ne obavlja!
h,

enjaci ehli-sunneta vel-d ema’ata nisu slo ni, niti su

c
te

jedinstveni u stavu kada je u pitanju status osobe koja potvr uje

obaveznost navedena etri rukna Islama (namaz, post, zekat,
eb

had ), i ne negira propisanost istih, ali ih iz lijenosti ili nemara

ow

neobavlja. Zato, mi ne emo progla avati nevjernicima (tekfir), niti

Ge

emo pojedinca ili grupu izvoditi iz vjere, sve dok ne urade

(ne)djelo oko kojeg postoji koncenzus (id ma’) me ’ islamskom
of

ulemom da takav postupak izvodi svog po initelja iz vjere – kao

to je to slu aj sa ehadetom!
t
gh

ak i takvu osobu ne emo progla avati nevjernikom sve dok

ri

je ne upoznamo sa propisom i stavom po odre enom pitanju.

Kada odre ena osoba bude upoznata sa propisom, i podrobno ga
py

shvati, pa, i poslije toga, ga ne prihvati i odbije ga, tada e se na

Co

nju odnositi propisi tekfira, i tada e se osoba okfalifikovati kao

nevjernik (kafir)!

Postoje etri vrste nevjernika:

2
 1. Osoba koja sazna i spozna to da je Tevhid (La Ilahe illallah),
Allahova vjera, ona koju nam On dostavi preko Svoga poslanika, a u koju
svijet pozivamo; i osoba koja potvrdi i prizna da je krivovjerje poput
obo avanja kamena, drveta, ljudi, slika, kipova, grobova... irk,
idolopoklonstvo i pagan tina, radi ijeg anuliranja je Muhammed s.a.w.s.
bio i poslan, pa makar se i oru jem potpomogao na tome putu, kako bi

m
svo vjerovanje ljudi bilo upu eno na pravu adresu tj. Allahu d ., ali, i

co
pored takve spoznaje, doti na osoba je nemarna prema Tevhidu, niti ga
studira, niti ga prihvata, niti ostavlja irk!

.
ch
Takva osoba je nevjernik protivu kojeg se treba boriti, jer je

te
spoznala vjeru s kojom je do ao Poslanik s.a.w.s., ali je nije prihvatila;

b
spoznala je opasnost irka ali ga se nije manula, pa makar takva osoba i

we
ne mrzila vjeru s kojom je Poslanik s.a.w.s. do ao, i makar nevoljela i

eo
nehvalila irk, i ne bude ga uljep avala svijetu.

.g
2. Osoba koja sve navedeno bude spoznala, ali se ustanovi da takva

ww
osoba vrije a ili psuje poslanikovu vjeru, pa makar tvrdila da se Islama

/w
pridr ava. Ako se jo ispostavi da takva osoba voli i hvali one koji
:/
obo avaju Jusufa a.s., ili E kara, ili Ebu Alija, ili Hidra, i da ih
predpostavljaju nad pravim i iskrenim vjernicima (muvehhidima), koji su
tp
se spasili irka – takva vrsta ljudi je gora od prvo-spomenute vrste.
Ht

Slijede i kur’anski ajet nam govori o takvima: „... kada bi spoznali ono
to im se objavljuje – uznevjerovali bi u to, pa, neka je Allahovo
c.

prokletstvo nad nevjernicima!“ (el-Bekara:89); „Ako prekr e

In

zakletve svoje, poslije zaklju enja ugovora s njima, i ako vjeru

va u budu vrije ali, onda se borite protivu kolovo a nevjerstva
h,

(kufra), kako bi se okanili! Za njih doista ne postoje zakletve! (el-

Tevba: 12)
c
te

3. Osoba koja sazna i spozna Tevhid, zavoli ga i slijedi, i isto tako

eb

sazna i spozna opasnosti irka, pa ga ostavi i pro e ga se, ali, sa druge

ow

strane, mrzi one koji ulaze u Tevhid, a dragi su mu oni koji ostaju na
Ge

irku – ovakva osoba i dalje biva nevjernikom. Allah d . ka e: „Onima

koji nevjeruju propast nagovijesti! On djela njihova ne e prihvatiti
of

& zato to ne vole ono to Allah objavljuje! On e djela njihova

poni titi!“ (Muhammed:8-9)
t
gh

4. Osoba koja bude svega navedenog po te ena, ali pripadnici

ri

njegova mjesta, plemena ili naroda, javno ispoljavaju neprijateljstvo

prema vjernicima (muvehhidima), i javno slijede i forsiraju irk, i na sve
py

mogu e na ine se bore protivu muslimana. Dakle, osoba koja se bude

Co

prihvatila Tevhida i vjere, ali nije u stanju napustiti svoju ku u ili mjesto
boravka, to je prouzrokovalo to da stupi u borbu sa stanovnicima svoga
mjesta protivu muslimana (muvehhida), bilo da je u pitanju borba
imetkom ili ivotom – ovakva osoba je nevjernik (kafir), jer ona, s
obzirom na svoju slabost, kada bi joj naredili da ostavi post ne bi postila,
ali kada bi ih napustila postila bi; kada bi takvoj osobi naredili da se o eni

3
 enom koju je njegov otac enio on bi to uradio, a kada bi ih napustio
takvo to ne bi uradio... Ako su post, ili enjenje o eve ene, dovoljni
razlozi da se takvo mjesto napusti, pa, ta tek da ka emo za to kada
bude primoran da stupi u borbu protivu muslimana, a na strani mu rika,
koji samo za cilj imaju ukinuti Alahovu vjeru!

m
Dakle, u estvovanje sa nevjernicima u borbi protivu muslimana je

co
jo te e i te e! Takva osoba je nevjernik! Allah d . ka e: „Vi ete
nailaziti i na one koji ele da budu bezbjedni, i od vas i od naroda

.
ch
svoga; kada god se pozovu da budu mnogobo ci vrate se u
nevjerstvo. Ako se oni ne okane protivu vas, i ne ponude vam mir,

te
i ako ne prestanu vojevati protivu vas, vi ih hvatajte i ubijajte

b
gdje god ih stignete. Puno pravo vam protivu njih dajemo! (el-

we
Nisa: 91)

eo
.g
to se ti e la i i neistina koje se, tu i tamo iznose, poput: Mi
stanovnike nekoga mjesta u kompletu progla avamo

ww
nevjernicima, iseljenje (hid ru) k nama, smatramo obavezom

/w
svakoga muslimana, ili onaj ko ne smatra nevjernikom one koje
:/
smo mi proglasili nevjernicima – i sam je nevjernik, kao i oni koji
se ne bore na Allahovom putu su nevjernici, i ..., i... – sve su to
tp
proizvoljne izjave pojedinaca, la i neistina, pomo u kojih se ele ljudi
Ht

odbiti od Allahove vjere!!!

c.

Ako ne progla avamo nevjernikom osobu koja ini ibadet na

In

Abdul-Kadirovom grobu, ili na grobu Ahmed el-Bedevije, zbog

neznanja kojeg pri sebi ima, i zbog nepostojanja osobe koja bi ih
h,

na takve postupke upozoravala, pa kako da proglasimo

nevjernikom osobu koja ne ini irk, samo zato to ne smatra
c
te

nevjernikom onoga koga su pojedinci okarakterisali nevjernikom,

ili to nije u inio hid ru k nama, ili to se ne bori, ili..., ili...
eb
ow

Allah d . ka e: „A da nije Allahove dobrote prema vama, i

Ge

milosti Njegove, i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas stigla

te ka kazna zbog onoga u ta ste se upustili! & Kada ste to
of

jezicima svojim prepri avati stali, i kada ste na sva usta govorili
ono o emu ni ta niste znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono
t

kod Allaha krupno!!! & Za to niste, im ste uli za to, rekli: Ne

gh

dolikuje nama da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika

ri

potvora! & Allah vam nare uje da vi e nikada tako ne to ne

ponovite, ako ste vjernici. & Allah vam propise obja njava. Allah
py

sve zna i mudar je!“ (el-Nur:14-18)

Co

Prethodno spomenute etri vrste ljudi smatra emo nevjernicima zbog

njihova otvorena suprostavljanja Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s..
Neka se Allah smiluje ovjeku koji razmisli malo o sebi, i bude svjestan
toga da e se susresti sa Allahom d ., kod kojeg je D ennet, ali i kod
kojeg je D ehennem!

4
 Dodatak od strane ejha Ibnu ’Usejmina rhm..

Razila enje islamske uleme po pitanju „opravdavanja neznanjem“

je kao i sva ostala razila enja fikhsko-id tihadskog tipa. Nekada su ta

m
razila enja samo jezi ko-terminolo kog karaktera. Uvjek moramo imati

co
na umu stanje ili status osobe nad kojom namjeravamo sprovesti neki
propis. Svi islamski u enjaci su slo ni npr. da su neke rije i ili fraze

.
ch
nevjerstvo i djelo kufra, ili da je neki postupak djelo kufra, ili da je
neizvr avanje neke obaveze djelo kufra, ali, da li je konkretna osuda,

te
odre enog pojedinca ili grupe ljudi, ispravna ili neispravna, ovisi od toga

b
da li su svi neophodni uslovi za dono enje takvog suda ispunjeni, i da li

we
postoji ikakva prepreka za dono enje date presude.

eo
.g
Na d ahilijetske postupke i nedjela se gleda dvojako:

ww
1. Kada d ahilijetski postupak dolazi od strane osobe koja ne

/w
pripada sveop em muslimanskom korpusu, ve je sljedbenik
:/
nekog drugog pravca ili vjere - mimo Islama, ili pak bude ateista
(apsolutni nevjernik), kojoj nikako na um ne pada to da postupak
tp
kojeg ini je u suprotnosti sa Istinom i pravom vjerom – prema
Ht

takvim osobama emo se odnositi onako kako nam Islam nala e.

c.

to se ti e budu eg svijeta (Ahireta), najja e mi ljenje, po pitanju

In

ljudi do kojih nije doprla Bo ija objava ja da e ih Allah isku ati i staviti
na ispit na Sudnjemu Danu, onako kako On to bude htio, a Allah d .
h,

najbolje zna kako e postupiti!

c
te

Isto tako, sigurno znamo i to da e Allah d . u D ehennem bacati

ljude samo zbog po injenih grijeha, jer u Kur’anu a. . stoji: „I Knjiga e
eb

biti postavljena, i vidje ete grije nike prestravljene zbog onoga

ow

to je u njoj. Te ko nama – govori e – kakva je ovo knjiga, ni mali

Ge

ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!? I na i e

zapisanim ono to su inili. Gospodar tvoj nikome ne e nepravdu
of

nanijeti!“ (el-Kehf: 49)

t

Rekli smo da emo se prema takvim osobama odnositi onako kako

gh

nam Islam nala e tj. smatra emo ih nevjernicima (kafirima), zbog

ri

toga to nisu prihvatili Islam, pa se iz tog razloga ne mogu smatrati

muslimanima, niti mu’minima.
py
Co

Spomenuli smo da je ja e mi ljenje da e oni do kojih nije doprla

Bo ija objava, biti stavljeni na ispit na Sudnjemu Danu, jer nam o tome
govori veliki broj predaja koje je imam Ibnu Kajjim rhm., naveo u svojem
poznatom djelu „Tarikul-Hid retejn“, kada je obra ivao stav Islama
prema statusu mu ri ke djece.

5
 2. Kada d ahilijetski postupak do e od strane osobe koja
pripada sveop em muslimanskom korpusu, i sljedbenik je Islama,
ali kojem tk . nikako ne pada na um to da je, postupak kojeg ini,
u suprotnosti sa Istinom i pravom vjerom, ili kojeg niko ne
upozorava na neistinu, ili ga pak ne poziva istini.

m
Prema takvim osobama emo se odnositi onako kako nam Islam

co
nala e tj. oni zadr avaju status muslimana, i prema takvima emo se
ophoditi kako i prema ostalim muslimanima, a to se ti e Ahireta, Allah

.
ch
. najbolje zna kako e sa njima postupiti! Kao dokaz navedenome
nave emo Kur’an i Sunnet, kao i stavove u enjaka ehli-sunneta vel-

te
ema’ata!

b
we
Dokazi iz Kur’ana

eo
.g
„Nijedan grije nik tu e grijehe ne e nositi! Mi nijedan narod
nismo kaznili sve dok im poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’: 15)

ww
/w
„Koliko smo sela i gradova uni tili, iji su stanovnici u ivotu
:/
obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u
njih – Nama su ostali! & A, Gospodar tvoj nikada nije naselja
tp
uni tavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji bi
Ht

im dokaze Na e kazivao. I Mi smo samo onda naselja uni tavali –

kada su stanovnici njihovi obijesni bili! (el-Kasas: 58-59)
c.
In

„O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da

ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom
h,

imali. Allah je silan i mudar! (el-Nisa’: 165)

c
te

„Mi nismo slali poslanika a da nije jezikom naroda svoga

govorio, kako bi im objasnio! Allah ostavlja u zabludi onoga koga
eb

On ho e, a na pravi put ukazuje onome kome On ho e. On je silan

ow

i mudar!“ (Ibrahim: 4)
Ge

„Allah ne e dozvoliti da jedan narod zaluta nakon to ih je

of

na pravi put uputio sve dok im ne pojasni ono ega se trebaju

uvati. Allah zaista sve dobro zna!“ (el-Tewba: 115)
t
gh

„A ova Knjiga koju objavljujemo je blagoslovljena, zato je

ri

slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala & i zato

da ne ka ete: Knjiga je objavljena dvjema grupama (jevrejima i
py

hri anima) prije nas, ali mi ne znamo itati je kao oni & i da ne
Co

ka ete: da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih dr ali

pravoga puta. Pa, objavljuje vam se, eto, od Gospodara va ega
jasan dokaz, uputstvo i milost, i ima li, onda, nepravednijeg od
onoga koji Allahove dokaze ne priznaje, i od njih se okre e? Mi
emo te kom mukom kazniti one koji se od dokaza na ih okre u –
zato to to stalno ine!“ (el-En’am: 155-157)

6
 Kur’anski ajeti, po ovom pitanju su mnogobrojni, i svi nam ukazuju
na to da e ovjek biti kriv i odgovoran za ono to ini tek onda ako bude
znao da je odre eni in u suprotnosti sa onim to je Allahova vjera, pa taj
propis ili stav kasnije namjerno prekr i!

m
co
Dokaz iz sunneta

.
ch
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Tako
mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova du a, niko ne e za mene

te
uti, jevrej bio ili hri anin, a potom umre, nepovjerovav i u moju

b
misiju, i poslanicu s kojom sam do ao – a da ne bude ba en u

we
vatru!“ (Sahihu Muslim, 1/134)

eo
.g
Dokazi iz pera u enjaka Ehli-Sunneta vel-D ema’ata

ww
/w
ejhul-islam Ibnu Kudame el-Hanbeli el-Makdisi rhm., u svom
:/
poznatom fikhskom djelu „El-Mugni“, 8/131, ka e slijede e: „Ako osoba
ne bude poznavala obaveznost nekog propisa, zbog toga to je nova u
tp
vjeri, ili je ivjela daleko od islamskih centara, ili u selima i zabitima
Ht

daleko od centra grada – islamski u enjaci takve osobe neprogla avaju

nevjernicima!“
c.
In

ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u svom poznatom djelu

„Med mu’atul-Fetava“, 3/229, ka e slijede e: „Ja li no sam, a oni koji se
h,

dru e sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvjek bio estoki protivnik toga da
se odre ena osoba ili grupa iz sveop eg muslimanskog korpusa osudi na
c
te

nevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk), ili ma’asijet, izuzev u slu aju da se zna
da je protivu takve osobe uspostavljen dokaz, ali u poslani kom stilu (el-
eb

hud e el-risalijje), nakon kojeg osoba ne e imati ikakva opravdanja, i

ow

tada e njeno protuslovljenje biti razlogom da bude osu ena na

Ge

nevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk). Tvrdim i to da Allah d . ovome

ummetu opra ta grijehe, bilo da su jezikom po injeni, ili ostalim
of

dijelovima tijela (oko, uho, ruka, noga...).

t

Predstavnici selefa su se u mnogo pitanja razilazili, i u mnogo

gh

pitanja se nisu slo ili, ali sve to nije bilo razlogom da jedni druge osude
ri

na kufr, ili fisk, ili ma’asijet! Ve ini je poznat slu aj razila enja koje se
desilo izme u Aj e r.a. i Ashaba u vezi toga da li je Poslanik s.a.w.s. vidio
py

Allaha d ., u no i Mi’rad a, ili ne. Ona je tvrdila slijede e: Ko ka e da je

Co

Muhammed vidio Allaha d . iznio je potvoru i slagao je na Njega!

Ne emo sada re i, na osnovu njenog iskaza, da je Ibnu Abbas r.a., koji je
tvrdio da je Poslanik s.a.w.s. vidio Allaha d ., taj koji iznosi potvoru i la
na Allaha d .!?

7
 Ljudima sam uvjek poja njavao to da je istina ono to se prenosi od
Selefus-saliha i imama mezheba od propisa ili stavova koji op enito
govore o tome da je to i to djelo – djelo kufra, ali uvjek i obavezno se
mora razgrani avati izme u uop enosti odre enog propisa ili stava, i
dovo enja nekog (pojedinca ili grupe) pod okvire toga stava ili propisa.
Ovo je pitanje i problematika koja je proizvela prvi razdor me u

m
muslimanima u povijesti!

co
Ovo pitanje spada u krug kompleksnih i slo enih pitanja, i tekstova

.
ch
„Ve’ida“ – prijetnji i zastra ivanja. Kur’anski tekstovi koji sadr e prijetnje
i zastra ivanja su op eniti, poput: „Oni koji bez ikakva prava jedu imetke

te
siro adi – doista jedu ono to e ih u vatru dovesti; oni e u ognju

b
goreti!“ (el-Nisa’:10) Svi kur’ansko-hadiski tekstovi koji glase u stilu: Ko

we
po ini to i to - zaslu e to i to - svi su oni op enitog karaktera!

eo
.g
Propis „Tekfira“ (osude na nevjerstvo) spada u oblast „Ve’ida“, jer i
kada nai emo na ovjeka koji govori ono ime pori e govor Muhammeda

ww
s.a.w.s., mo e da se desi da je doti na osoba nova u vjeri, ili da je

/w
odrasla u dalekom selu ili zabiti (badija), pa se zbog tih razloga doti na
:/
osoba ne smije proglasiti ili smatrati nevjernikom, pa makar i negirala
obaveznost nekog propisa, sve dok se ne uspostavi dokaz protivu date
tp
osobe, kada vi e ne e imati ikakva opravdanja za takav svoj postupak!
Ht

Mo da e osoba po prvi put uti za neki kur’ansko-hadiski tekst

c.

(propis), ili ga je ve uo ali nije bio siguran u njegovu ta nost, ili je uo

In

za ne to drugo to ga je odvelo u druga ije tuma enje (te’evil), pa makar

bio i pogre an! Kao potporu navedenom, uvjek citiram hadis koji je
h,

muttefekun ’alejh, a koji govori o ovjeku koji je izjavio:

c
te

„Kada umrem, spalite me i pepeo moj sakupite, i u rijeku

bacite. Tako mi Allaha, ako me poslije toga uspije sastaviti, neka
eb

me kazni kaznom kakvom nikoga do tada nije kaznio! Sa njime

ow

postupi e onako kako je i oporu io. Kasnije, Allah d . mu re e:

Ge

ta te je navelo da tako postupi ? ovjek odgovori: Bojao sam Te

se! Tada mu Allah d . oprosti grijeh!“ (Buhari, 3478; Muslim,
of

24/2750)
t

Ovaj ovjek je posumnjao u mo Bo iju, i u svoje ponovno

gh

pro ivljenje; ak je imao ubje enje da nemo e biti pro ivljen. Svi znamo
ri

da je takvo ubje enje nevjerstvo, na osnovu koncenzusa svih muslimana,

ali, kao d ahil i neznalica nije bio svjestan toga, dok je u potaji bio
py

vjernik, koji se pla io Allahove kazne, nakon ega mu je Allah d . grijeh

Co

oprostio! Stoga osoba koja je mute’evvil (osoba koja ne to pogre no

tuma i), je osoba koja vr i id tihad (ulaganje napora radi rje avanja
odre enog pitanja), i ona ima za cilj da ne to uradi onako kako vjera s
kojom je do ao Muhammed s.a.w.s. nala e, a takva osoba je zaslu nija
oprosta Bo ijeg, nego li osoba prethodno spomenuta u hadisu!“

8
 ejhul-islam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., u svom
poznatom djelu „El-Durer El-Sunnijjeh“, 1/56, ka e sljede e: to se
„Tekfira“ (osude na nevjerstvo) ti e, ja nevjernikom smatram
svaku osobu koja, nakon to sazna i upozna poslanikovu vjeru,
okrene se od nje i psuje je, ostali svijet od nje odvra a, i
neprijateljstvo prema onima koji je praktikuju ispoljava. Takve

m
osobe ja tekfirim (progla avam i smatram nevjernicima)!“

co
Na stranici 66. stoji slijede e: to se la i i izmi ljotina ti e da

.
ch
mi ljude ili narode tekfirimo (progla avamo nevjernicima)
uop teno, i da hid ru k nama smatramo obaveznom za svakog

te
muslimana – sve su to la i i izmi ljotine pomo u kojih pojedinci

b
ele odvra ati ljude od Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s.. Ako mi

we
ne tekfirimo ljude koji idu na Abdul-kadirov kip (turbe), ili na kip

eo
(turbe) Ahmed el-Bedevije, uzimaju i u obzir to da ne znaju, i da

.g
nisu upoznati sa pravim propisom po tom pitanju, i da nema ko da
ih upozna sa istinom, i da ih odvra a od neistine, pa kako da

ww
proglasimo nevjernikom osobu koja ne ini irk Allahu d ., samo

/w
zbog toga to ne u ini hid ru k nama, ili ne tekfiri ostali svijet, ili
se ne bori na Allahovom putu!“ :/
tp
Svi navedeni kur’anski ajeti, hadisi i stavovi uleme ehli-sunneta vel-
Ht

ema’ata su sama Bo ija mudrost i hikmet, blagost i milost, i upu uju

nas na to da Allah d . ne e ka njavati osobe koje su imale opravdana
c.

razloga za neko svoje nedjelo, jer ljudski umovi sami po sebi ne mogu
In

znati ono to je Allah d . naredio, kao ni ono to je Allah d . zabranio,

jer kada bi oni bili u stanju takvo to rezonovati ne bi imalo potrebe za
h,

poslanicima, a niti za Bo ijim Knjigama!!!

c
te

Dakle, osobe koje pripadaju sveop em muslimanskom

korpusu zadr avaju status muslimana sve dok se erijatskim
eb

ukazom ne ustvrdi suprotno, dok se ne ispune odre eni uslovi za

ow

to (tekfir), i dok odre ene prepreka za dono enje suda tekfira ne

Ge

budu otklonjene!
of

Nesmijemo se olahko upu tati u vode „Tekfira“ iz dva razloga, i to:

t

1. Zbog opasnosti izno enja potvore i la i na Allaha d .,

gh

onda kada je u pitanju dono enje Bo ije odluke i suda o ne emu.

ri

2. Zbog opasnosti izno enja potvore i la i na Allaha d .,

py

onda kada je u pitanju opis osobe ili grupe ljudi kojoj se sudi.
Co

to se ti e dono enja suda to je pogre na osuda neke osobe ili

grupe ljudi na nevjerstvo (kufr), i to onih ljudi koje Allah d . nije
okvalifikovao nevjernicima, pa e se u tom slu aju takav postupak
tretirati kao kada neka osoba ohalali ono to je Allah zabranio!

9
 to se ti e neke osobe ili grupe ljudi – esto puta znaju biti
okvalifikovani ili opisani kontra-statusom. Pojedinci e re i: Taj i taj je
nevjernik (kafir), ali, u su tini, doti na osoba ne e biti nevjernik (kafir),
pa e se tada taj „Tekfir“ vratiti kao bumerang osobi koja je takav
pogre an sud donijela, a na osnovu hadisa koje bilje i imam Muslim rhm.
od Abdullaha b. Omera r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada neki

m
ovjek proglasi nevjernikom svoga brata – u tom slu aju neko od

co
njih dvojice mora biti nevjernik!“ U drugoj predaji stoji: „...ili e biti
kao to je rekao, ili e se kufr vratiti njemu!“

.
ch
Od Ebu Zerra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Ako

te
neka osoba proglasi drugu osobu nevjernikom, ili Allahovim

b
neprijateljem, a ona zapravo to ne bude, takva osuda e se vratiti

we
osobi koja ju je izrekla!! (Muslim)

eo
.g
Dakle ovo je ta druga opasnost tj. povra aj osude nevjerstva osobi
koja se me e na polo aj sudije u slu aju da njegov brat ne bude onakvim

ww
kakvim je on kao sudija zami ljao! Ovo je te ka i opasna gre ka koja je

/w
veoma kobna po one koji u nju upadnu!
:/
U ve ini slu ajeva, osobe koje vole baviti se „Tekfirom“ muslimana,
tp
koje su brzoplete po tom pitanju, i koje ure sa osudom drugih ljudi na
Ht

nevjerstvo bivaju umi ljene i ohole oslanjaju i se na svoja djela koja

izvr avaju i rade, potcjenjuju i ostali svijet, ali, ta zaljubljenost u svoja
c.

djela i ta umi ljenost i samoljublje u koje su upali mo e biti razlogom

In

propadanja svih tih njihovih djela koja su radili, jer je kibur (oholost) ono
to d ehennemska vatra mora dota i, kao to to stoji u hadisu kojeg
h,

bilje i imam Ahmed 2/376., i Ebu Davud rhm., Kitabul-Libas, i Ibnu

Mad e, Kitabul-Zuhd, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
c
te

„Allah d . ka e: „Uzdizanje je Moj ogrta , a veli anstvenost je

Moj izar; ko Mi se u to dvoje bude mje ao baci u ga u
eb

ehennem!“
ow
Ge

Stoga, prije nego li se neko upusti u vode Tekfira, i prije nego li

po ne izvoditi ljude iz Allahove vjere, treba dobro razmisliti o dvjema
of

stvarima:
t

1. ta odre eni kur’anski ajet, ili poslanikov s.a.w.s. hadis,

gh

kojeg namjerava uzeti za dokaz, konkretno zna i, ta mu je

ri

povod objave, na ta ukazuje, na koga se odnosi, kada se na njega

odnosi – kako ne bi iznosio la i i potvoru na Allaha i Njegova
py

Poslanika s.a.w.s..
Co

2. Da li se to zna enje ajeta ili hadisa konkretno odnosi na

osobu ili grupu ljudi koju eli protekfiriti tj. da li je ta osoba
ispunila sve uslove da bi bila progla ena nevjernikom, i da li su
otklonjene sve prepreke po tom pitanju.

10
 Od najva nijih uslova da bi neka osoba bila progla ena nevjernikom
je to da ovjek zna da djelo kojeg ini je djelo nevjerstva (kufra)! Allah
. ka e: „Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je
pravi put, pa po e putem koji nije put vjernika, pusti emo da ini
ta ho e, i baci emo ga u D ehennem – a u asno je on boravi te!“
(el-Nisa’:115)

m
co
Na osnovu ovog ajeta se da zaklju iti to da bi neka osoba bila
ka njena D ehennemom, prethodno mora biti upoznata sa propisom

.
ch
kojeg je prekr ila! Ali, sada se postavlja pitanje: Da li je dovoljno da
ovjek zna da, ako uradi ili neizvr i neko djelo postaje nevjernikom, ili je

te
dovoljno da zna da je svojim postupkom prekr io islamski propis pa

b
makar i nepoznavao posljedice svoga (ne)djela?

we
eo
Odgovor: Dovoljno je da ovjek zna da odre enim postupkom kr i

.g
islamski propis, jer je Poslanik s.a.w.s. obaveznim u inio otkup (kefaret),
za ovjeka koji je imao odnos sa svojom enom za vrijeme ramazanskog

ww
posta. Naime, taj ovjek je znao da je svojim postupkom prekr io propis,

/w
i ako nije znao ta ga sljeduje kao kazna! Isto tako, o enjena osoba, koja
:/
po ini blud, koja zna da je blud zabranjen – bi e ka njena
kamenovanjem, pa makar i neznala kakva kazna slijedi za in bluda!
tp
Ht

Jedna od prepreka „Tekfiru“ je i prisila na neki postupak. Allah d .

ka e: „Onoga koji zanije e vjeru u Allaha (kufr u ini), nakon to je
c.

u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu

In

ostane vrsto u vjeri – eka Bo ija kazna! One kojima se

nevjerstvo bude mililo sti i e srd ba Allahova, i njih eka patnja
h,

velika!“ (el-Nahl: 106)

c
te

Od prepreka „Tekfiru“ je i intelektualna izgubljenost ili neprisebnost

neke osobe, kada je u stanju izre i ili uraditi ne to a da pri tome ne zna
eb

ta govori ili radi. Takvo stanje mo e proizvesti prekomjerna radost i

ow

sre a, ili alost, ili srd ba, ili strah, ili... Allah d . ka e: „...niste
Ge

grije ni ako u ne emu pogrije ite! Grijeh je ako to namjerno

inite, a, Allah pra ta i samilostan je!“ (el-Ahzab:5)
of

Imam Muslim rhm. bilje i predaju od Enes b. malika r.a. da je

t

Poslanik s.a.w.s. rekao: „Allah se vi e obraduje tevbi (pokajanju)

gh

svoga roba, nego to bi to u inio neko od vas poput ovjeka koji je

ri

putovao na devi kroz pustinju, pa mu ona pobjegne, a na njoj mu

bude sva hrana i pi e, pa je potom dugo tra io, i izgubiv i svaku
py

nadu da e je prona i, legao je u hlad jednog drveta kako bi se

Co

odmorio, i u takvom stanju o aja, odjedanput, ugleda svoju devu

u neposrednoj blizini, kako mirno stoji, te odmah sko i i uhvati je
za povodac, i od silne radosti, uzviknu: Bo e moj! Ti si moj rob, a
ja sam tvoj Gospdar – pogre no se izraziv i od silne radosti!“

11
 Od prepreka „Tekfiru“ je i da ovjek ima pri sebi neku od „ ubhi“
(nejasno a, te’vil), koje ga vode pogre nom tuma enju i shva anju
ne ega, ali, ono to je specifi no za takve osobe je to da su maksimalno
ubje eni da su u pravu! Ovakva osoba nema za cilj kontrirati islamskim
propisima, i nema za cilj injenje grijeha, to ga uvodi u okvir prethodno
spomenutih Allahovih d . rije i: „...niste grije ni ako u ne emu

m
pogrije ite! Grijeh je ako to namjerno u inite, a, Allah pra ta i

co
samilostan je!“ (el-Ahzab:5)

.
ch
Takav njegov postupak je odra aj njegovog maksimuma kojeg je
bio u stanju posti i, a Allah d . ka e: „Allah nikoga ne optere uje preko

te
mogu nosti njegovih!“ (el-Bekara:286)

b
we
ejhul-islam Ibnu Kudame el-Makdisi el-Hanbeli rhm., u djelu

eo
„El-Mugni“, 8/131, ka e: „Ako namjerno ohalali i prolije krv nedu nih, i

.g
uzme im imetak, bez ikakve dvojbe ili sumnje ( ubha, te’evil) – posta e
nevjernikom (kafirom), ali ako se to desi zbog te’evila (pogre nog

ww
rezonovanja i razumjevanja), kao to je to bio slu aj sa Harid ijama, ve

/w
smo spomenuli da je stav ve ine islamske uleme taj da Harid ije nisu
:/
nevjernici (kafiri), i pored toga to su ohalalili ivote i imetke muslimana,
nastoje i se pribli iti Allahu d . takvim postupcima, i nadaju i se
tp
nagradi od Allaha d .!?
Ht

...poznato je da su Harid ije nevjernicima smatrali veliki broj

c.

Ashaba, kao i brojne muslimane nakon njih, i da su ohalaljivali njihove

In

ivote i imetke, i da su sve te postupke smatrali pribli avanjem

(kurbanom) Allahu d ., ali, i pored svega toga, u enjaci ih nisu proglasili
h,

nevjernicima zbog njihova te’evila (pogre nog rezonovanja), koji se tada

na ao u njihovim glavama...“
c
te

ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u djelu „Med mu’ul-Fetava“,

eb

13/30, ka e: „Harid ije kao novotarija su proiza li iz pogre nog pristupa

ow

Kur’anu, i pogre nog razumjevanja njegovih tekstova, i nisu imali za cilj

Ge

protuslovljenje Kur’anu! Problem je bio u tome to su ajete razumjevali

druga ije nego li je sami Kur’an svojim tekstovima to htio, to ih je
of

odvelo tome da nevjernicima proglase osobu koja po ini veliki grijeh!“

t

Na stranici 210/30, stoji sljede e: „Harid ije su postupile suprotno

gh

Sunnetu Muhammeda s.a.w.s., a sami Kur’an nam nare uje da se strogo

ri

dr imo poslanikovog s.a.w.s. Sunneta! Nevjernicima proglasi e vjernike,

za koje im sami Kur’an naredi da prijateljuju s njima! Povedo e se za
py

dvosmislenim i manje jasnim ajetima (mute abih) Kur’ana, koje

Co

neispravno prokomentarisa e, nepoznavaju i njihova prava zna enja, i

upusti e se u govor o Allahovoj vjeri bez prethodna studiranja i u enja
iste! Niti slijedi e Poslanikov s.a.w.s. Sunnet, a niti se povedo e za
ema’atom muslimana (ulemom), koji pravilno razumjevaju zna enja
kur’anskih ajeta!“

12
 Na drugom mjestu, 28/518, ka e:„Imami mezheba su slo ni na
tome da se Harid ije trebaju kuditi, i progla avati zabludjelim, ali su se
razi li po pitanju progla avanja istih nevjernicima, na dva poznata
mi ljenja.“

Tako er ka e, 7/217: „Me u ashabima nije bilo onih koji su

m
nevjernikom proglasili Aliju b. Ebi Taliba r.a., niti bilo koga drugog od

co
Ashaba! Jedni druge su smatrali muslimanima koji zulum jedni drugima
nanije e, a to nam potvr uju i predaje od njih samih!“

.
ch
Na mjestu, 28/518, stoji slijede e: „Ovo je ono to se prenosi od

te
imama mezheba, kako Ahmeda, tako i ostalih!“

b
we
Na mjestu, 3/282, stoji: „Za Harid ije, koji ispadahu iz vjere kao

eo
to strijela ispada iz luka, Poslanik s.a.w.s. nam je rekao da ih ubijamo.

.g
Ubijao ih je emirul-mu’minin Ali b. Ebi Talib r.a., jedan od pravilno
napu enih halifa (hulefa’ur-ra idun). Svi islamski u enjaci su slo ni po

ww
tom pitanju tj. da se trebaju borbenom akcijom zaustavljati. Ovo je stav

/w
svih Ashaba, Tabi’ina i generacija poslije njih. Ali b. Ebi Talib r.a. ih nije
:/
smatrao nevjernicima, niti Sa’ad b. Ebi Vekkas r.a., niti ostali Ashabi.
Smatrali su ih muslimanima, i pored sukobljavanja i borbi sa njima. Alija
tp
r.a. nije kre ao u rat protivu njih sve dok oni ne bi prolili nedu nu krv, ili
Ht

dok ne bi oplja kali imetak nekog muslimana.

c.

Dakle, protivu njih su se borili kako bi zaustavili zlo i nasilje koje je

In

dolazilo s njima, a ne zbog toga to su nevjernici! Iz tog razloga im ene

nisu odvo ene u ropstvo, niti im je imetak uziman za Bejtul-mal
h,

(islamska kasa)! Zato, ako oni nisu progla avani nevjernicima, pored
toliko jasnih tekstova koji upu uju na to da su stoprocentno u zabludi, i
c
te

da je po njihovom pitanju uspostavljen koncenzus (Id ma’) ashaba, kako

onda tek treba da se ophodimo sa raznoraznim pravcima ili frakcijama
eb

ljudi, kojima se istina pomutila, i to u onim pitanjima u kojima su

ow

pogrije ili oni koji su bili puno u eniji od njih!

Ge

Stoga, nijednome pravcu ili frakciji nije dozvoljeno da one pojedince

of

ili grupe ljudi koji nisu na onome na emu su i oni – progla avaju
nevjernicima, niti da im smatraju ivote i imetka dozvoljenim za oduzet,
t

pa makar pri sebi imali novotarija, jer kadkada su i „tekfird ije“ novotari,
gh

ije novotarije bivaju esto puta te im i gorim od novotarija ostalih

ri

novotara! Sve u svemu, znajmo da su u pitanju d ahili, neznalice i neuke

osobe, koje ne poznaju dobro tematiku oko koje se raspravljaju, to biva
py

razlogom da se kasnije i razi u!

Co

...zato ako musliman ubije, ili nevjernikom proglasi drugog

muslimana zbog te’evila (pogre nog razumjevanja i shva anja tekstova),
ne e biti progla en nevjernikom!“

13
 Na strani 3/288, ka e slijede e: „Islamski u enjaci se razilaze po
pitanju toga da li se Allahovo d . obra anje, i obra anje Njegova
Poslanika s.a.w.s., odnosi na ljude i prije dosezanja Bo ije objave njima –
na tri mi ljenja u hanbelijskom mezhebu i ostalim mezhebima ... ali ono
na to upu uje Kur’an je jedino ta no, a to je: „Mi nijedan narod nismo
kaznili sve dok im Poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’:15); „O

m
poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi

co
poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.
Allah je silan i mudar.“ (el-Nisa:165)

.
ch
U dva Sahiha stoji da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Opravdanje

te
(’uzr), nije nikome dra e od Allaha. Zbog toga je slao poslanike i

b
vjerovjesnike!“ (Muttefekun ’alejh)

we
eo
Na kraju, opet napominjemo to da neznalica/d ahil, ima

.g
opravdanja za ono to govori ili radi, pa makar bilo ono to govori
ili radi djelo kufra (nevjerstva). Takva osoba ima opravdanja za

ww
ono to govori ili radi, pa makar bilo ono to govori ili radi djelo

/w
fiska (grijeh)! Na ovakav zaklju ak su nas navele Allahove d .
:/
rije i, Poslanikov s.a.w.s. Sunnet, zdravo promi ljanje i logika,
kao i rije i najeminentnijih predstavnika Ehli-Sunneta vel-
tp
emata!
Ht

Ve sallallahu ’ala sejjidina Muhammed, ve ’ala alihi, ve sahbihi!

c.
In

Prijevod s arapskog jezika:

h,

Sead ef. Jasavi , Plav, CG

c
te
eb
ow
Ge
of
t
gh
ri
py
Co

14
 m
. co
ch
b te
we
eo
.g
ww
/w
Biografija ejha Ibnul-’Usejmina rhm.
:/
tp
Puno ime: Ebu Abdullah, Muhammed ibnu Salih ibnu Muhammed
Ht

ibnu el-’Usejmin el-Vuhejbi el-Temimi el-Ned di rhm.

c.

Dan i mjesto ro enja: Ro en je u gradu ’Unejzi, Saudijska Arabija,

In

smje tenom u oblasti Kasim, u poznatoj islamskoj porodici.27. Ramadana

1347.h.g. (1926.g. po ’Isau a.s.).Znanje je sticao kod mnogih istaknutih
h,

alima, kao to su:

c
te

ejh ’Abdurrahman b. Sulejman Alu Damig (Hifz Kur’ana).

eb

ejh Muhammed b. ’Abdul-’Aziz el-Mutavv’a (’Akida, Fikh).

ejh ’Abdurrahman b. ’Ali b. ’Avdan (Feraid, Fikh).
ow

ejh ’Abdurrahman b. Nasir el-Sa’adi (Tevhid, Tefsir, Hadis,

Ge

Fikh, Usulul-fikh, Feraid, Mustalahul-Hadis, Nahv, Sarf).

ejh Muhammed el-Emin el- enkiti (Kur’an)
of

ejh ’Abdul-’Aziz b. Baz (Hadis, Fikh).

t

Postao je hafiz Kur'ana ve u ranom djetinjstvu. Studirao je arapski

gh

jezik i islamske nauke, fikh i tefsir Kur'an-a. Po zavr etku studiranja

ri

zapo ljava se u glavnoj d amiji u gradu Anira, gdje je bio imam i hatib,
py

nakon smrti ejha Ibn Saadija, rahimehullah, 1376. godine po Hid ri. U
isto vrijeme je bio profesor na Odsjeku za erijat Univerziteta u oblasti
Co

Kasim. Bio je i profesor na islamskom Univerzitetu "Muhammed ibni

Saud".

Dan i mjesto smrti: Desetog januara 2001. godine, nakon ak am-

namaza, u bolnici "Kralj Fejsal" u D idi, preselio je jedan od najzna ajnijih

15
 islamskih u enjaka ovog doba, imam i fakih, ejh Muhammed ibn
Usejmin, Allah mu se smilovao.

Nema dovoljno rije i da se izrazi gubitak ovog velikog i plemenitog

alima. Bio je veliki primjer za one koji ive samo za ahiret i ne ude za
dunjalukom. Radio je za Islam cijelog ivota, u i ljude radi Allaha.

m
Vodio je veliki broj obrazovnih halki za studente razli itih kategorija.

co
Ve inu svog vremena proveo je dr i javna predavanja u razli itim
mjestima Saudijske Arabije. Odigrao je zna ajnu ulogu u detaljnom

.
ch
izlaganju principa islamske akide.

te
Tuma io Islam bez predrasuda: Izrazito bi se trudio da objasni

b
neke mes'ele u islamskom pravu, tako da ih pojednostavi muslimanima

we
koji bi dolazili da pitaju o svojoj vjeri. Mnogo se brinuo za dobrobit svojih

eo
studenata, kako u e, kako ive i sli no. Bio je za etnik id tihada (ulaganje

.g
napora alima kako bi, na osnovu erijatskog dokaza, donio odre eni
propis) svoga vremena.

ww
/w
Nastavio je putem i stopama ejhul-Islama Ibnu Tejmije,
:/
rahimehullah, tako da ga je to u inilo neovisnim o slijepom slije enju
odre enoh mezheba. Tako er je poznat po odgovaranju na pitanja o
tp
Islamu, koja su se odnosila na principe islamskog prava i na pitanja
Ht

vezana za svakodnevni ivot. Imao je jedinstven vlastiti na in izlaganja i

tuma enja Islama. Bio je me u u enjacima koji su tuma ili Islam bez
c.

ikakvih predrasuda. Aktivno je u estvovao na mnogim konferencijama i

In

simpozijima ("Da'va i daije", "Islamsko pravo", "Borba protiv opasnih

droga", itd). Vi e od 35 godina dr ao je predavanja u Mesd idul-Haramu
h,

u Mekki, koja su bila organizovana od strane odbora "Dva asna Harema",

Med lisu- ure te stalnih lanova Ureda za fetve. Predavanja su
c
te

obuhvatala mnogobrojne teme, a naj e su bila na temu akide, fikha i

hadisa. Dr ao je sezonska predavanja svake godine tokom mjeseca
eb

ramazana, te za vrijeme had a. Prisustvovao je godi njim takmi enjima

ow

a Kur'ana, kojima je predsjedavao guverner oblasti Mekka, princ

Ge

Abdulmed id. Uvijek je izrazito nastojao da podu i ummet pravilima

adaba koji se trebaju posjedovati u halkama tra enja znanja."
of

Bio je primjer kolovanog u enjaka, asti, humanosti i nesebi nog

t

rada na putu za Islam. Tokom ramazana 2001 dr ao je predavanja putem

gh

telefona, iz bolesni ke sobe, a posljednje predavanje je dr ao no prije

ri

Ramazanskog-bajrama. Tom prilikom je govorio o metodama, pravilima i

uslovima vezanim za isplatu sadekatu-l-fitra, te odgovarao na pitanja
py

vezana za tu temu.
Co

ejhov boravak u bolnici: Posljednjih dvanaest dana ivota ejh

Ibnu Usejmin, Allah mu se smilovao, boravio je u specijalisti koj bolnici
"Kralj Fahd" u D idi. Kada je primljen u bolnicu, stavljen je na listu
pacijenata koji ne smiju primati lijekove za ja anje funkcije srca, jer je za
takav tretman bilo suvi e kasno. Trpio je izrazitu bol u nekoliko

16
 posljednjih dana te zbog toga nije mogao pri ati. Tako er je odbio primati
odre ene hemijske supstance. Potrebno je re i da je jedno vrijeme
boravio na lije enju u SAD-u. Me utim, shvataju i da je njegova bolest u
posljednjoj fazi, izabrao je da preseli na mjestu bli e Mesd idul-Harama.

ejhov posljednji intervju: Posljednji intervju ejh Ibnu Usejmin,

m
Allah mu se smilovao, dao je za Saudijsku novinsku agenciju "’UKAZ".

co
Nakon to je govorio o svojoj pro losti, upitan je za to je odbio da
prihvatiti imenovanje za vrhovnog kadiju erijatskog suda u Al-Ahsi, koje

.
ch
mu je ponudio ejh Muhammed ibni Ibrahim. Odgovorio je: "Tra io sam
halala od ejha, ali se nisam mogao toga prihvatiti. On je razumio moje

te
okolnosti pa je prihvatio moju ispriku." Na pitanje za to nije putovao van

b
svoje zemlje, odgovorio je: "Nisam putovao van Saudijske Arabije zbog

we
mojih obaveza." Po ejhovom mi ljenju bilo je korisnije ostati u ovoj

eo
zemlji prihvataju i odgovornosti koje je imao.

.g
ww
ejhova d enaza: D enaza-namaz obavljen je u Mesd idul-Haramu

/w
u Mekki, nakon d uma-namaza,sa vi e od 500,000 prisutnih. Pored toga,
:/
prisustvovalo je oko 1650 osoba iz slu be obezbje enja. Izme u ostalih,
enazi su prisustvovali: princ Naif ibni Abdulaziz (ministar unutarnjih
tp
poslova KSA), princ Memduh ibni Abdulaziz, princ Fejsal ibni Bender ibni
Ht

Abdulaziz (guverner oblasti Kasim), te guverner oblasti Mekka. Kralj

Fahd, princ Abdullah i princ Sultan ibni Abdulaziz poslali su poruke
c.

sau a ejhovoj familiji, pokazuju i na taj na in njihovu o alo enost i

In

saosje anje. Cesta koja povezuje Mesd idul-Haram i mezarje "El-Adl" u

Mekki bila je prepuna o alo enih. D enaza se tako er klanjala u
h,

Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, d amiji u Medini kao i u drugim

amijama irom Saudijske Arabije i islamskog svijeta. Zna ajni islamski
c
te

enjaci dana njice opisali su Ibni Usejminovu smrt kao veliki gubitak za
muslimanski ummet. Nakon d enaze princ Fejsal ibni Bender je izjavio:
eb

ejha Usejmina, rahimahullah smatram kao oca i u itelja." Muftija

ow

Saudijske Arabije Abdulaziz Ali ejh izjavio je da povodom ovog

Ge

doga aja saosje a sa tugom bra e irom svijeta.

of

DRAGI ALLAHU, S.V.T., OPROSTI IBNI USEJMINU, NAGRADI

GA STEPENOM EHIDA, POVISI NJEGOV POLO AJ ME U
t

UPU ENIMA I IZNAD MNOGIH TVOJIH STVORENJA NA

gh

SUDNJEM DANU. U INI PROSTRANIM NJEGOV KABUR I

ri

ISPUNI GA NUROM, JER TI SI ONAJ KOJI SVE UJE, KOJI SE

ODAZIVA NA DOVE I TI SI UVIJEK BLIZU, AMIN.
py
Co

Intelektualno naslije e: Napisao je vi e od 40 knjiga, me u

kojima su:

1. FETHU RABI-L BERIJE BITALHISI-L-HAMEVIJJE,

2. ’AKIDETU EHLIS-SUNNETI VEL- D EMA’AH,
3. EL-KAVA’ID EL-MUSLA FI SIFATILLAHi VE ESMAIHI-L-HUSNA,

17
 4. ERHU USULIL-SELASEH (prev. na bosanski jezik,1998.),
5. ERHUL-AKIDEH EL-VASITIJE.
6. FIKHUL-’IBADAT ...

Iza ejha je ostalo na desetine hiljada audio kaseta sa njegovim

dersovima, od kojih se zna ajan broj nalazi u okviru Mesd idul-Harama u

m
Mekki. Za doprinos u radu za Islam nagra en je me unarodnom

co
nagradom "Kralj Fejsal", 8. februara 1994. godine po Isa, a.s..

.
ch
Neke ejhove fetve vezane za stanje u eniji i Palestini

te
Rekao je ejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Islamski ummet

b
ovih dana do ekuje asni mjesec ramazan, me utim njegova radost je

we
pomije ana sa bolom i tugom zbog estokog i nepravednog nasrtaja

eo
ruske vojske na na u bra u u eniji. Znate li za to?

.g
Samo zbog toga to su njeni stanovnici po eli propagirati istu i

ww
izvornu vjeru Islam bez ikakvog skretanja i zastranjivanja. Nema nikakve

/w
sumnje u to da takvim ne im nisu zadovoljni Allahovi neprijatelji bez
:/
obzira da li se radilo o komunistima (kao to je to u ovom slu aju),
kr anima, idovima ili drugima. To je ne to to ne treba dokazivati.
tp
Ht

Prisjetimo se pitanja Isto nog Timora, sastavnog dijela najve e

muslimanske dr ave Indonezije. Kada je ova pokrajina, naseljena
c.

ve inskim kr anskim stanovni tvom, zatra ila otcjepljenje od Indonezije,

In

sav Zapad je stao na njihovu stranu i pripremio je jake snage za

intervenciju u slu aju da im bude uskra eno to "pravo".
h,

Me utim, kada je u pitanju mlada islamska dr ava enija, koja je

c
te

ispravno shvatila su tinu ovosvjetskog ivota i poku ala uspostaviti ivot

na principima istog monoteizma (tevhida) i istog (izvornog) Islama,
eb

rekli su za nju da se nepravedno odcjepljuje od matice Rusije i da njome

ow

rukovode ekstremno orijentisani mud ahidi.

Ge

Vad ib je pomo i enima! Allah, d elle a'nuhu, poru uje: "Koliko

of

je malih skupina pobijedilo (nadja alo) velike skupine uz Allahovu

dozvolu" (Prijevod zna enja - El-Bekare, 249.)
t
gh

Mi ne gubimo nadu u Allahovu milost i pobjedu i sigurni smo da e se

ri

Rusi vratiti pora eni, kao to se to dogodilo prvi put. Najmanje to

mo emo i obavezni smo u initi za na u bra u jeste da molimo Allaha da
py

ih izbavi iz okrilja ruske nepravde i da ih pomogne protiv njih, u

Co

vremenima kada On posebno prima dovu.

Pad ove islamske dr ave pod rusku vlast donosi sa sobom velike
tete kao to su: duhovni podstrek za ruskog vojnika (ju er izlaze
pora eni, a danas se vra aju kao pobjednici), slamanje krila drugim
islamskim republikama koje su krenule putem enije i zaustavljanje

18
 irenja Islama na tim prostorima. Stvar je izuzetno opasna, samo kada bi
to muslimani mogli shvatiti i ustati kao pojedinci i grupe protiv Rusije i
Zapada.

Vad ib je islamskim dr avama da krenu u boj, bili slabi bili jaki, i

pomognu svoju bra u u eniji. Pretpostavimo da je najmanje ime im

m
mogu pomo i rije istine. Me utim, ako se bude sjedilo skr tenih ruku i

co
pre ivala istina, to je uistinu velika tragedija i nije tragedija u tome to
e jedna dr ava drugu poraziti, nego je tragedija u tome to e biti

.
ch
pora en Islam.

te
vrsto smo ubije eni da je ovo to se doga a u eniji samo

b
Allahova volja i da je Svemogu i htio desilo bi se druga ije. Allah Svojom

we
neizmjernom mudro u ho e da se muslimani vrate svojoj vjeri, jer ono

eo
to se doga a u jednom dijelu islamskog svijeta, kao da se doga a u srcu

.g
bilo kojeg drugog dijela, kao to ka e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

ww
"Primjer vjernika u njihovoj me usobnoj ljubavi, samilosti i

/w
saosje anju je kao primjer jednog tijela. Kada se jedan njegov dio

kasete "Elemun fi ani" - Bol u eniji.

:/
razboli i ostali dijelovi osje aju groznicu i nesanicu." (preuzeto sa
tp
Ht

O Palestini...
c.

Rekao je ejh Ibn Usejmin, nakon to je upitan kako treba gledati na

In

pitanje Palestine, sljede e: "Pitanje Palestine je jako bitno za muslimane

uop teno, a za Palestince posebno, koji ve skoro jedan vijek prolaze kroz
h,

ovo gorko isku enje. Negativnom razvoju situacije najvi e su pomogli

Britanija,davanjem zelenog svjetla idovima za formiranje dr ave na
c
te

muslimanskom tlu, i Amerike koja se povukla sa tih prostora 1948. u

vrijeme Harija Trumana. Od tada pa do danas Zapad, a pogotovo
eb

Amerika, igra ru nu ulogu u borbi protivU muslimana u svim pitanjima

ow

vezanim za Palestinu. to se ti e posljednjih doga anja u Palestini, oni

Ge

bez sumnje predstavljaju estoko nasilje idova nad muslimanima, kojem

je uveliko pomogla razjedinjenost islamskog ummeta. idovi smatraju da
of

bi ovo mogla biti zavr na faza u po idovljavanju Kudsa, koja e itekako

ispitati osje aje islamskog ummeta. Ono to raduje jeste saosje anje
t

velikog dijela Ummeta sa ovim pitanjem i to saosje anje, in aallah, ne e

gh

splasnuti sve do kona nog oslobo enja Palestine. Zadnja intifada

ri

(revolucija) e donijeti veliku korist i uspjeh, a to je u skladu sa

Allahovim obe anjem da e pomo i vjernika. ( asopis "Furkan" br.128,
py

ramazan 1421.- decembar 2000.)

Co

ta su rekli u enjaci o ejhu?

ejh Abdulaziz ibn Abdullah Alu ejh (sada nji muftija Saudijske
Arabije), nakon to je upitan o predavanjima (kasetama) ejha Ibn
Usejmina, ka e sljede e: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Smatram

19
 da je ejh Muhammed bin Salih el-Usejmin bio od u enjaka koji su u ili
muslimane ispravnom razumijevanju vjere, radili mnogo na njihovom
osvje ivanju i upu ivali svim mogu im sredstvima ka istini. Njegova
predavanja (kasete) privla e veliku pa nju i pozornost slu alaca, zbog
toga to se odlikuju istim islamskim nau nim metodom i sadr e u sebi
korisne i ciljane savjete. Mo emo ih podijeliti u dvije vrste:

m
co
1. Predavanja koja podu avaju islamskom pravu (fikhu) zasnovanom
na jasnim erijatskim dokazima. Ovdje mo emo posebno izdvojiti

.
ch
predavanja na kojima je komentarisao (poja njavao) poznatu fikhsku
knjigu Zadul-mustakne'. Komentar u sebi sadr i poja njenje autorovih

te
izraza, izno enje dokaza za svako pitanje i precizno nau no razmatranje

b
(diskutovanje) tih pitanja u svjetlu Kur'ana i Sunneta, a sve to na jedan

we
privla an i jednostavan na in koji omogu ava svakom slu aocu, bez

eo
izuzetka, da razumije dato fikhsko pitanje u vrlo kratkom periodu.

.g
Op ta predavanja u kojima ejh tretira veliki broj dru tvenih
(socijalnih) problema s kojima se susre e muslimansko dru tvo i

ww
poku ava dati mudra, razumna i precizna rje enja za te probleme.

/w
:/
Ka e uva eni i poznati daija i vaiz Muhammed Salih el-Muned
"Odlazak islamskih u enjaka je velika nevolja, neda a i ostavlja veliku
id:
tp
prazninu na polju islamskog djelovanja. Jako je bitno da to tako i
Ht

shvatimo, ne zbog toga da bismo naricali i oplakivali, nego da bismo

ulo ili veliki trud u popunjavanju te praznine i to prije se oporavili od te
c.

nevolje i neda e. Ka e Allah, d elle a'nuhu: "Zar oni ne vide da mi zemlji

In

njihovoj prilazimo i da je sa krajeva njenih umanjujemo." (Prijevod

zna enja - El-Enbija', 44.) Ibn Abbas r.a. je ovaj ajet komentarisao
h,

gubitkom njenih u enjaka i dobrih (pobo nih) ljudi. Ka e pjesnik: "Tako

mi Allaha, nije nevolja gubitak imetka, ovaca ili deva, istinska nevolja je
c
te

gubitak u enjaka, jer njihovom smr u umiru mnogi ljudi" (tj. ostaju bez
onoga ko e ih izvoditi na pravi put, tako da nalikuju mrtvacima)
eb
ow

Mnoge su knjige napisane i stoje pred nama, me utim, ko je u stanju

Ge

da ih razumije i donosi putem njih ispravna fikhska rje enja? Sigurno je

da to nisu u stanju kompjuteri niti ne to drugo, nego ista i iva srca i
of

razumi islamskih u enjaka. Islamski svijet je nedavno pogo en smr u

njihovog velikog ejha, alima, mud tehida (samostalnog donosioca
t

pravnih rje enja) i fekiha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina, da mu se

gh

Allah smiluje.
ri

Imao sam priliku da se osamim sa njime neposredno pred njegovu

py

smrt i rekao sam mu: "Na uva eni ejhu, ako tvoj ivot jo potraje, to e
Co

biti veliko dobro i korist za nas, a ako otputuje , dobro ti je poznato da na

ovome svijetu nema ne ega vrijednog za ime bi se tugovalo. Hvala
Allahu, za sobom si ostavio veliko znanje." Na to e ejh: "Re i u ti ono
to je rekao Omer ibn Abdulaziz u predaji koju je zabilje io Imam
Buharija." Pomislio sam u sebi: " ta li je to rekao Omer ibn Abdulaziz?"
rekao je: "Vjerovanje u sebi sadr i farzove, propise, Allahove granice i

20
 praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko ih
upotpuni, upotpunio je i svoje vjerovanje, a onaj ko to ne uradi, njegovo
vjerovanje e ostati manjkavo. Ako me Allah po ivi, pojasni u vam ih
kako biste radili po njima, a ako umrem (odem Allahu, d elle a'nuhu),
nije mi puno ao to ostavljam va e dru tvo."

m
ejh je napustio ovaj svijet ne ostaviv i za sobom novac u bankama

co
niti krasne i rasko ne dvore ( ejh je stanovao u staroj mekanskoj ku i i
nije prihvatao ponude koje je imao od dr ave), nego je ostavio znanje

.
ch
sabrano u mnogobrojnim djelima i u vidu fetava, a to je upravo
naslijedstvo Allahovih poslanika. Njegovoj d ennazi je prisustvovao

te
ogroman broj ljudi, a poznato pravilo kod prvih generacija glasi: Ako

b
ho da vidi istinsku razliku izme u nas i njih (tj. novotara koji su

we
odstupili od puta Kur'ana i Sunneta) pogledaj d ennaze jednih i drugih.

eo
.g
Onaj ko je prisustvovao ejhovoj d enazi i vidio koliko je ljudi bilo u
njenoj pratnji, sjeti se Allahovih rje i: "One koji vjeruju i rade dobra

ww
djela, Milostivi e sigurno voljenim u initi" (Prijevod zna enja -

/w
Merjem, 96.); i rije i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima
:/
nakon to su pro le pored njih dvije d enaze: "Jednoj od njih je
obavezan D ennet jer ste je pohvalili kada je prolazila, a drugoj je
tp
obavezan D ehennem jer ste je pokudili. Vi ste Allahovi svjedoci
Ht

na Zemlji."
c.

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje rhm. je iz ovoga hadisa izvukao sljede e

In

pravilo: Onaj koga pohvale svi muslimani jednog podru ja, bez izuzetka,
bit e, in allah, od stanovnika D enneta.
h,

udan prizor kojeg je pro ivljavala Mekka na dan ejhove d enaze,

c
te

po ev i od zakr enosti ulica pa do kasnog zavr etka sa d enazom

(d enaza je po ela poslije ikindije namaza, a zavr ila se neposredno pred
eb

ak amski ezan), dovoljno je svjedo anstvo ovom uva enom ejhu.

ow
Ge

S druge strane, nau ili smo jedan veliki ders koji ka e: "Ispuni svoj
ivot dobrom, Allah e u initi da bude spominjan na jezicima muslimana
of

po dobru."
t

Salih ibn Humejd (imam i hatib u mekkanskom haremu i stalni lan

gh

Med lisa ure), ka e: " ejh je u svome podu avanju, davetu i

ri

savjetovanju slijedio put mudrosti, lijepog savjeta i rasprave na najljep i

mogu i na in, klone i se to je vi e mogao rasprave i zala enja u
py

me usobna prepucavanja i odgovaranja onima koji su ne to napisali i

Co

rekli. Imao je poseban metod u podu avanju i privla enju pa nje

studenata koji se ogleda u preciznim nau nim pitanjima, navo enjem
primjera i uzimanjem propisa iz ve utvr enih erijatskih pravila.

to se fetvi ti e, one se jasno odlikuju olak avanjem i pravedno u

uz du no po tovanje onoga koji se s njim razilazio i pa enje na pravila

21
 fikhskog razila enja. Posebnu pa nju je posve ivao svojim u enicima
obavezno prate i njihov nivo znanja, to je normalno privukla njihova
srca, dovelo ih pred njega i natjeralo da sjednu pred njim na koljena i
tra e znanje od njega."

m
(Biografija ejha Ibnul-’Usejmina rhm. je preuzeta

co
iz islamskog asopisa „Saff“, br. 50., od autora
dr. Enesa Halilovi a, i daije Semira Imamovi a).

.
ch
b te
we
eo
.g
ww
/w
:/
tp
Ht
c.
In
c h,
te
eb
ow
Ge
of
t
gh
ri
py
Co

22