Kulturalna psihologija

Teorijska shvaćanja
Metodološki pristup
 Kulturalna psihologija
 “Kultura je ljudima kao voda ribama" (Kitayama, 2002)

 Richard Shweder (1991) – “kulturalna psihologija

proučava način na koji kulturna tradicija i socijalna
praksa reguliraju, oblikuju i preoblikuju ljudsku psihu,
što više rezultira etničkim različitostima u umu,
poimanju sebe i emocijama, a manje psihičkim
jedinstvom čovječanstva”

 disciplina u nastajanju, nema svoju paradigmu i

koherentne, općeprihvaćene principe (Ratner, 2007)
 relativistička perspektiva
 kvalitativna metodologija
 bliža antropologiji

 3 dominantna teorijska pristupa

 Simbolički pristup
 Teorija aktivnosti
 Individualistički pristup
 SIMBOLIČKI PRISTUP
 dominantan pristup unutar kulturalne psihologije
(Geertz, Schweder)

 definira kulturu kao zajedničke, kolektivne simbole,

pojmove, značenja i lingvističke oznake

 simboli, pojmovi i značenja su socijalni konstrukt

 kolektivno stvorena kulturalna značenja i

pojmovi su u osnovi psiholoških funkcija

 oblikuju psihološke fenomene tako što imenuju i

kategoriziraju informacije na specifičan način, te
određuju reakcije
 i kultura i psihološki procesi spadaju u kategoriju mentalnih
procesa, pa je njihova interakcija zapravo interakcija
mentalnih procesa – mentalistički pristup

 primjer - percepcija i kultura

 uzbekistanski seljaci imaju različitu koncepciju boja nego što je
uvriježena na zapadu
 doživljaj boje vezan je uz predmet na kojem se nalazi

 primjer – kultura i atribucija ponašanja

 npr. pojam namjernog nanošenja štete ili boli je tipičan za
zapad, osobi se pripisuje loša namjera
 drugdje se tumači kao izraz sudbine, božje volje, a ne osobe
koja čini loše
Nedostaci
1. isključivo mentalistički pogled na kulturu:
 kulturu čine simboli, pojmovi i značenja koji imaju
zaseban život, nezavisan od materijalnih uvjeta i
društvenih, institucionalnih okvira

2. ne opisuje i ne objašnjava procese pomoću kojih

ljudi socijalno konstruiraju simbole – njihov izvor
nije jasan

3. naglasak na zajedničkim simbolima implicira da ih

konstruiraju i prihvaćaju svi članovi društva, a ne
daje se dovoljno pažnje heterogenosti kulture
 TEORIJA AKTIVNOSTI

 pojam kulture kao praktične, socijalno organizirane

ljudske aktivnosti (Ratner 1996)
 psihološki fenomeni se oblikuju tako što se ljudi
uključuju u društveno organizirane aktivnosti –
 praktične, društveno organizirane aktivnosti su
glavni kulturalni utjecaj na psihologiju
 aktivnosti kao što su znanstvena istraživanja,
školovanje, umjetnost, pisanje i čitanje djeluju na
različite vrste psihologijskih fenomena
 aktivnosti određuju u kakvim će se socijalnim
situacijama očitovati određene psihološke
karakteristike, i na koji način
Nedostaci
 aktivnosti se tretiraju kao da imaju neke općenite
karakteristike, nezavisne od socijalnog konteksta,
odnosno specifičnih društvenih sistema

 nema objašnjenja o tome kako aktivnosti oblikuju

psihološke fenomene
 INDIVIDUALISTIČKI PRISTUP
 naglašava individualnu kreativnost u načinu na koji
se selektivno asimilira kultura
 pojedinci konstruiraju kulturu iz svoje društvene
okoline – važno osobno iskustvo
 kultura nema moć da organizira psihološke funkcije
 umjesto toga, kultura se promatra kao vanjski
kontekst - pojedinac ga koristi i kreira vlastitu
kulturalnu psihologiju
 centralni pristup psihologijske antropologije danas
Nedostaci

 precjenjuje moć pojedinca da se “odupre”

društvenim utjecajima

 poriče snagu utjecaja vanjskih socio-kulturnih

faktora na psihološke fenomena

 rezultat – “antidruštveni” pogled na pojedinca – on

je moćniji od društva

 osporava kulturalnu analizu psiholoških fenomena –

npr. bilo koja roditeljska reakcija tretira se kao
individualni izbor
 Metodološki pristup u kulturalnoj
psihologiji

 kulturalna psihologija - više prihvaća kvalitativnu

metodologiju

 kulturalni psiholozi dolaze više iz humanističkih

metodoloških tradicija s jakim osloncem u filozofiji

 tradicija kvalitativne metodologije naročito je snažna

u kulturalnoj antropologiji, gdje je glavna metoda
etnografska

 vrlo heterogeno područje - i korištenje kvalitativne

metodologije vrlo se razlikuje, kao i ciljevi koji se
njom hoće postići
 Denzin i Lincoln (2000)

"Riječ kvalitativno implicira naglasak na kvalitetama

pojedinih pojava i na procesima i značenjima koji se
ne ispituju i ne mjere eksperimentalno, (ako se uopće i
mjere) u terminima kvantitete, količine, intenziteta ili
čestine. Kvalitativni istraživači naglašavaju socijalno
konstruiranu prirodu stvarnosti, bliski odnos između
istraživača i onoga što se proučava i situacijska
ograničenja koja oblikuju istraživanje. Ovi istraživači
naglašavaju vrijednosno obojanu prirodu istraživanja.
Traže odgovore na pitanja o tome kako se stvara
socijalno iskustvo i kako dobiva značenje."
 kritika metoda međukulturalne psihologije kao
neosjetljivih na kulturalni kontekst

 Ratner i Hui (2003):

“razumijevanje središnje uloge koju stvarna,
konkretna kultura igra u psihologiji zahtijeva teorijski
i metodološki sistem koji se značajno razlikuje od
pproblematičnih pretpostavki međukulturalne
psihologije”
 dilema:
 skup sustavnih, objektivnih postupaka za

određivanje stvarne psihologije ljudi

ili

 impresionistička konstrukcija psihologije ljudi

koja nema stvarne egzistencije, nezavisne od
samog istraživača?
 teorijsko stajalište: treba osmisliti koherentnu teoriju kulture
koja će identificirati glavne kulturalne faktore koji djeluju na
psihologiju - makrofaktore

 te pretpostavke istražuju se kvalitativnom metodologijom

 kvalitativna metodologija izbjegava zamku pretvaranja

psiholoških fenomena u brojeve i njihovu statističku analizu

 Ratner i Hui zagovaraju kvalitativno uspoređivanje kultura,

te makrofaktora koji stvaraju određena psihološka obilježja u
različitim zemljama
 Glavne metode kvalitativnih
istraživanja

 opažanje
 analiza teksta i dokumenata
 intervju
 snimanje uz transkripciju

 često se koriste u kombinaciji

Nedostaci
 glavno metodološko pitanje kod ovih pristupa je
pitanje valjanosti

 konstruktivistička, postmodernistička stajališta

smatraju da je potraga za valjanošću promašen cilj

 potraga za univerzalnim zakonima i napredak

znanosti prema objektivnoj istini smatraju se
promašenim ciljevima

 ekstremni relativizam - bijeg od znanosti i zdravog

razuma! (Berry et al., 2002)
 valjanost ostaje slaba točka većine kvalitativnih
istraživanja

 empirijska provjera točnosti interpretacija podataka

dobivenih u tim istraživanjima nije moguća

 nestandardizirane metode prikupljanja podataka

nije moguće replicirati, te identificirati pogreške u
prikupljanju podataka i njihovoj intepretaciji

 u odsutnosti standardiziranih metoda čitav proces je

u velikoj mjeri ovisan o osobi istraživača