Demetra

Filosofska biblioteka
Platon
Dimitrija Savića

Aster

u suradnji s O B R A N A SOKRATOVA
Damirom Barbarićem

Preveo
Luka Boršić

Priredio
Dimitrije Savić

Demetra
Filosofska biblioteka
Dimitrija Savića

Zagreb 2000
 Izvornik
PLATONE
APOLOGIA Dl SOCRATE

Introduzione, traduzione, note, apparati

e iconografia socratica di
Giovanni Reale
Appendice bibliografica di
Claudio Marcellino
Prima edizione ottobre 1993
Seconda edizione aprile 1994
Terza edizione maržo 1996
Tutti i diritti riservati
© 1993 Rusconi Libri s.r.L, viale Sarca 235,20126 Milano

ISBN 953-6093-67-7

Korektor
Marija-Maja Savić

Grafička pnprema

Editor:
© DEMETRA d.o.o., Zeleni trg 2/XVII, 10000 Zagreb
Tel (+385-1) 65-222 -96 i tel/fax. 61-993-47
E-mail: dimitrije.savic @zg. tel hr
Sva prava pridržana
 Sadržaj

Giovanni R e a l e
I. Uvod: Struktura, najvažniji pojmovi i svrha "Obrane Sokratove"
1. Hermeneutička premisa: "Obrana" se mora čitati i razumjeti kao
najugledniji, najvjerodostojniji i najrazumljiviji dokument iz
kojega se može iščitati misao i značenje Sokrata kao filozofa 15
2. Suđenje Sokratu i glavne točke optužnice na kojoj se suđenje
zasnivalo 18
3. Stvarni razlozi Sokratovog povlačenja sudom, njegovi tužitelji i
neka svojstva sudskog postupka 21
4. Kriteriji i dramaturška struktura kojima se Platon poslužio
u "Obrani Sokratovoj" 24
5. Struktura prvog govora 26
6. Prvi Sokratovi tužitelji 27
7. Druga skupina tužitelja 30
8. Sokratove filozofske poruke i njegovi osnovni pojmovi;
čovjek je duša i glavni je cilj ljudskog života briga oko duše 31
9. Zaključci prvog govora 34
10. Drugi govor i strukturalni preokret razina: Sokrat izlaže svoju
poruku i s tim povezano svoje djelovanje; kaže da je to vrijedno
ne kazne nego nagrade 35
11. Treći govor i konačan preokret razina.: Sokrat se izdiže iz svoje
Platonova glava pozicije tuženika i preuzima ulogu suca nad svojim sucima 37
(Rimska kopija Silene-biste. Privatni posjed.)
12. Sokratova smrt 39

7
 Sadržaj <<φ> Sadržaj

13. Reakcija Atenjana na Sokratovu smrt 40 III Obrana protiv drugih tužitelja (24 Β - 27 D)
14. Zaključak 41 Meletova optužnica 77
Nesuvislost Meletove optužnice da Sokrat kvari mladež 77
II. Platonov životopis 45 Neodrživost optužbe da je Sokrat bezbožac 83
Proturječja Meletove optužnice 85

ΑΠΟΛΟΓΙΑ ΣΩΚΡΑΤΟΥΣ IV. Zadaća i poruka Sokratova (27 D - 30 C)

OBRANA SOKRATOVA Sokratovo poslanje u službi boga: život u filozofiji 87
Glavna Sokratova poruka: neprestano tragati za mudrošću 91
Prvi dio
VELIKI SOKRATOV GOVOR Κ Moralno značenje Sokratovog poslanstva (30 C - 34 B)
Bog je poslao Sokrata gradu na dar: da ga podbode 95
/. Prolog (17 A - 19 A) Unutrašnji glas odgovara Sokrata od bavljenja politikom 97
Uvodne Sokratove napomene 57 Sokratov odnos prema onima s kojima se družio 101
Kriteriji koje će Sokrat slijediti u svojoj obrani 59
VI Zaključne riječi obrane (34 Β - 35 D)
II. Obrana protiv prvih tužitelja i Sokratova filozofska pozicija Sokrat ne traži milost već pravednost 105
(19 A - 24 B)
Optužba da se Sokrat bavi proučavanjem podzemnih i nebeskih Drugi dio
stvari 63 SOKRATOV GOVOR POSLIJE PRVOG GLASOVANJA
Optužba daje Sokrat sofist 63
Sokratova ljudska mudrost 65 VII Sokratovo mišljenje ο presudi (35 Ε - 38 B)
Odgovor delfijskog proroštva ο Sokratovoj mudrosti i Sokratov Sokrat misli da nije zavrijedio kaznu već nagradu: hraniti se
pokušaj da shvati proročanstvo 67 na državni trošak u pritaneju 113
Sokrat se obraća političarima 67 Sokrat ne predlaže neku alternativnu kaznu, jer se osjeća
Sokrat se obraća pjesnicima 69 nevinim 115
Sokrat se obraća obrtnicima 71 Sokrat ne želi odustati od svog poziva, jer život bez istraživanja
Značenje proročanstva: Sokrat je najmudriji jer zna da nema nije dostojan življenja 117
mudrog čovjeka 71 Sokrat predlaže kaznu od trideset mina, na nagovor svojih
Uzroci klevete protiv Sokrata 73 prijatelja 117

104 8
< φ ) Sadržaj

Treći dio
SOKRATOV GOVOR POSLIJE DRUGOG GLASOVANJA

VIII. Sokratove oproštajne poruke - onima koji su ga osudili i

onima koji su ga htjeli osloboditi (38 C - 42 A)
Izbjeći smrti lakše je nego izbjeći zloći 123
Sokratovo proročanstvo onima koji su ga osudili 125
Poruka onima koji su Sokrata htjeli osloboditi 125
Smrt je u svakom slučaju dobitak 127
Sokratova zaključna poruka 131

BILJEŠKE I BIBLIOGRAFIJA
I. Bilješke uz tekst 139

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu" 165

10
 Prevoditeljeva riječ

Ovaj prijevod nastao je na poticaj profesora Giovannija

Realea. On je u zimskom semestru 1998. godine, nakon niza
predavanja posvećenog "Obrani Sokratovoj", ne samo pobudio
u meni veliko zanimanje za to remek-djelo, već je velikodušno
ustupio uređeni grčki tekst i svoj uvod za prijevod.
Moja zahvalnost profesoru dr. Realeu nadilazi ovaj rad:
njegov entuzijazam prema Platonovim dijalozima uveo me je u
čari filozofije tijekom četverogodišnjeg studija na Međunarod-
noj filozofskoj akademiji u Kneževini Liechtenstein.
Zahvalnost dugujem i profesoru dr. Damiru Barbariću: nje-
govi savjeti i komentari pomogli su pri nastanku ovog prijevoda.
Posebnu zahvalnost dugujem docentu dr. Dimitriju Saviću,
koji je u svojstvu redaktora dotjerao prijevod i dopunio bilješke
te priredio cijeli materijal za objavljivanje.
Ovaj prevoditeljski prvijenac posvećujem svojim roditelji-
ma, koji su me stalno i na svaki način podržavali.
Luka Boršić

Sokrat. Louvre.

13
 Talijanskom izdavaču "Rusconi Libri" te osobito profesoru
dr. Giovanniju Realeu s Katoličkog sveučilišta u Milanu zahvalju-
G. Reale: Uvod
jemo na velikodušnom ustupanju prava.
D.S. Struktura, najvažniji pojmovi
i svrha Obrane Sokratove'

1. Hermeneutička premisa: "Obrana" se mora čitati i razumjeti

kao najugledniji, najvjerodostojniji i najrazumljiviji dokument
iz kojega se može iščitati misao i značenje Sokrata kao filozofa

Dva najčitanija Platonova djela su Fedon i Obrana Sokratova. U

ovim djelima protagonist je junački i izvanredni lik: Sokrat. No, nje-
gov se prikaz bitno razlikuje od jednog do drugog djela, što ima da-
lekosežne posljedice koje treba pobliže razmotriti.
Najvažnija se razlika sastoji u sljedećem:
U Fedonu je Sokrat prvenstveno prikazan kao dramatis persona,
PLATON-INSTITUT i, mogli bismo reći, kao simbolična krabulja filozofa par excellence.
INTERNATIONALE AKADEMIE
FLTR PHILOSOPHIE Platon, iako se služi točnim povijesnim podacima (pogotovo pri kraju
IM FLJRSTENTUM LIECHTENSTEIN
dijaloga), stavlja Sokratu u usta nauk koji zapravo nije sokratovski,
već vlastito Platonovo otkriće. Na primjer: stavlja u usta Sokratu vele-
ban i sustavan prikaz teorije ideja, na tom temelju podiže pojam duše
i dokazuje njenu besmrtnost. Drugim riječima, u Fedonu Sokrat je tek
krabulja koju Platon rabi da bi iznio ključne pojmove vlastitog nauka.
Ti pojmovi, iako su nastali razvojem nekih učiteljevih elemenata, ipak
ga daleko nadilaze i probijaju se sve do krajnjih granica metafizič-
koga.

104 15
 Giovanni Reale
Nasuprot tome, u Obrani Sokratovoj Platon ne uvodi, osim tu i ta-
mo, specifične dijelove koji bi potjecali iz vlastitog nauka. Stoga je Sok-
rat u Obrani stvarni Sokrat, a ne tek dramaturška krabulja. Odbacuje
sve one dodatne elemente, odnosno čitav lanac spojeva i posljedica,
koje inače povlači kad govori kroz već spomenutu krabulju; na taj nam
način prikazuje stvarnu Sokratovu osobu, prenosi nam njegovu pos-
ljednju poruku u onom obliku u kojem ju je Platon vidio i razumio.
Kao dokaz onome što sad izlažemo možemo istaknuti neka vrlo
fina upozorenja koja potječu od samog Platona, a koja se prečesto za-
nemaruju ili nedovoljno razumiju.
U svojim djelima Platon navodi vlastito ime samo triput, i to up-
ravo u djelima kojima se sad bavimo: jedanput u Fedonu, a dvaput u
Obrani.
U Fedonu veli da nije bio prisutan dok je Sokrat umirao i piše (59
B): "Platon je, vjerujem, bio tad bolestan." Nasuprot tome, u Obrani
nas obavješćuje ο svojem prisustvu na jasan način (34 A i 38 B). U
drugom od ovih dvaju mjesta Platon se stavlja upravo u prvi red onih
koji su bili spremni platiti otkupninu kojom bi Sokrat isplatio kaznu.
Pročitajmo odjeljak: "ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i Apolodor
koji me nagovaraju da si predložim kaznu od trideset mina, a oni bi
sami jamčili taj iznos. Neka budem, dakle, kažnjen tom količinom
[novaca], a oni će vam biti pouzdani jamci za taj iznos."
Značenje ovih poruka je jasno: u Fedonu Platon želi ukazati, s
pomoću vrlo fino razrađene dramatske igre, da ono što namjerava iz-
reći nije povijesno pripovijedanje, dok se u Obrani postavlja u objek-
tivnu dimenziju, odnosno, mogli bismo reći modernom terminolo-
gijom, pripovijeda povijesnu istinu.
Pritom moramo imati na umu sljedeću stvar: Obrana Sokratova je
jedino Platonovo djelo u kojemu se spominje Sokratovo ime u nas-
16
Uvod
lovu, dok u svim ostalim dijalozima, u kojima je Sokrat isto tako pro-
tagonist, nosilac naslova je uvijek deuteragonist. Tomu je razlogom to
što je u ostalim dijalozima Sokrat većinom (a u ponekim slučajevima
u potpunosti) prikazan kao simbolična krabulja filozofa, dok se u
Obrani ne pojavljuje kao krabulja već kao stvarna osoba; zato se nje-
govo ime pojavljuje u naslovu.
Naravno, tome bi se moglo prigovoriti da se različiti izvori, koji
nas obavještavaju ο Sokratu, međusobno vrlo razlikuju. Najznačajni-
ji izvor poznavanja Sokrata, osim Platona, jest Ksenofont, koji nam
nudi puno bljeđu sliku ο Sokratu i stoga njegovi spisi imaju sasvim
drukčiju važnost.
Može li se dakle reći da je Platon u Obrani nakitio, ili čak falsifi-
cirao, stvarnu Sokratovu sliku?
Prema našem shvaćanju odgovor na ovo pitanje je sasvim jednos-
tavan. Pretpostavimo da je Platon uvećao Sokratovu sliku; čineći to,
on nije izmijenio samu pojavu, već naprotiv, mogli bismo reći, poput
zrcala koje povećava, pojasnio je određene crte tako da bismo ih
razumjeli bolje i, u nekim slučajevima, gotovo savršeno.
Ostali pak izvori, osobito Ksenofont, su poput zrcala koje uma-
njuje. Ovo je dobar primjer u kojemu se pokazuje istinitost izreke
quidquid recipitur, ad modum recipientis recipitur ("ono što se shvaća
ovisi ο onome tko shvaća"). U stvari, iznimna veličina Sokratove
osobe povlačila je za sobom kao posljedicu to, da je se moglo razu-
mjeti samo na nekoliko različitih načina, odnosno već prema sposob-
nostima onoga koji ju je promatrao.
U svakom slučaju, postoji jedan probni ogled kojim se može
utvrditi povijesna istinitost Obrane Sokratove.
Da je Platon nešto krivotvorio u svom spisu - budući da se radi-
lo ο državnoj parnici, koja je dovela do Sokratove presude na smrt -
17
 Giovanni Reale
ogriješio bi se ο samu atensku državu, a to bi nedvojbeno pokrenulo
slijed lako zamislivih posljedica. Zapravo, veoma veliki broj sudaca
pri suđenju čini gotovo nemogućim ikakvo krivotvorenje ili značajni-
je promjene događaja koji su se zbili, ili govora koji su izrečeni, a oso-
bito kad se radilo ο učeniku koji je bio na takvome glasu i tolikog ka-
libra kakav je to bio Platon.
2. Suđenje Sokratu i glavne točke optužnice na kojoj se suđenje
zasnivalo
Događaj, ο kojem nas izvješćuje Obrana, jest sudski postupak
podignut protiv Sokrata godine 399. prije Kr., a sama radnja, koja se
opisuje u spisu, jest upravo velika obrana koju je filozof izrekao ti-
jekom suđenja.
S kojim je motivom protiv Sokrata pokrenut postupak takvog
opsega, koji je u sebi sadržavao smrtnu kaznu? Koje su, sasvim preciz-
no, bile stavke opužnice što su ga teretile?
Platon nas sam ο tome izvješćuje (24 B - C ) : "[Optužnica] kaže da
je Sokrat kriv što kvari mladež, da ne štuje bogove koje štuje država,
već da štuje neke nove božanske pojave". Ksenofont nam potvrđuje tu
optužnicu gotovo istim riječima (Memorabilia 11): "Sokrat je kriv što
ne vjeruje u bogove u koje vjeruje Grad, već uvodi nova božanstva; isto
je tako kriv jer kvari mladiće." U jednom od idućih odjeljaka pročitat
ćemo dokument koji sadrži formalnu optužbu; taj nam se tekst saču-
vao i on sasvim odgovara onome što su napisali Platon i Ksenofont.
Ova optužba nije bila osobnog karaktera, već, prema zakonima
koji su bili tad na snazi u Ateni, državna optužba. Valja imati na umu
104 18
φ > Uvod < φ
da pitanja u svezi s bogovima i vjerskim ritualima bijahu u nadležnosti
Grada, koji je u nekim od tih pitanja imao skoro neograničenu vlast.
Ogriješiti se ο državne bogove smatralo se jednakim kao da se ogri-
ješilo ο samu državu. Optužiti onoga koji bi takvo djelo počinio,
pobrinuti se oko administrativne strane i same provedbe sudskog
postupka bilo je u nadležnosti države. Tim više ako su vjerske ideje,
kao što je to bilo u postupku protiv Sokrata, smatrane izvorom kva-
renja mladeži i stoga opasne za građane.
Bogovi u koje Sokrat nije vjerovao bijahu bogovi mitološke tra-
dicije. A on je odbacivao te bogove iz dva razloga.
U prvom redu, smatrao je besmislenim i nespojivim s pojmom
božanskog ono što se bogovima pridijevalo. Mitologija priča ο trzavi-
cama i svađama među bogovima, ο sukobima i bitkama između očeva
i sinova, ο preljubu, ο krivokletstvu i sličnim takvim stvarima, kojima
su se bogovi kaljali upravo poput ljudi, ako ne još i gore. Svećeniku
Eutifronu, u istoimenom dijalogu, Sokrat kaže sljedeće (6 B - C ) :
"Vjeruješ li doista da bogovi međusobno ratuju, gaje strašna neprija-
teljstva i vode bitke i puno sličnih stvari, kako to već pričaju pjesnici
i kako su to mnogi dobri slikari naslikali nama na svetim hramovima,
a kojima je čak oslikana sveta tkanina koju nose na Akropoli za vri-
jeme velikih Panatenejskih svečanosti? Zar ćemo sve to proglasiti
istinom, Eutifrone?" Narav božanska, smatra Sokrat, mora se razum-
jeti na sasvim drukčiji način, u strukturnom i neosporivom odnosu s
pravednošću i dobrom.
S druge pak strane, Sokrat je odbacivao tradicionalnu teologiju i
zbog etičkih posljedica koje je ona povlačila za sobom. Zapravo, na
temeljima ovakve teologije nije se mogao ozbiljiti moralno uređen i
posvećen način života. Doista, sve su se ljudske pogreške mogle op-
ravdati pozivanjem na ponašanje samih bogova; svaki se počinjeni
 Giovanni Reale

ljudski grijeh mogao obraniti spominjanjem kako se u sličnim okol- Naravno, mnogi su učenjaci u svojim istraživanjima smatrali da bi
nostima ovaj ili onaj bog ponašao upravo na isti način (usp. Država II, trebalo otići puno dalje od ovoga što smo ovdje napisali, eda bi došli
377 Ε - 378 C). do zadovoljavajućeg objašnjenja. Pritom su slijedili dva suprotna pu-
ta: jedni su se personificiranjem probijali do poistovjećivanja tog bo-
Sokrat je, dakle, smatrao d a j e božanska narav sasvim drukčija od
žanskog "znaka" ili "fenomena" s nekim demonom; drugi su pak tje-
onog što je prikazivala tradicionalna mitska teologija. Kako smo već
rali na suprotnu stranu, poistovjećujući daimonion jednostavno s mo-
prije naglasili, božanska se narav mora podudarati s naravi čistog do-
ralnim glasom savjesti, odnosno s glasom podsvjesnoga.
bra.
Ono što iz teksta jasno proizlazi jest to da je istina negdje u sre-
No, povrh toga, u optužnici su teretili Sokrata da uvodi i nova bo-
dini: daimonion je, kako smo već spomenuli, unutrašnji glas savjesti,
žanstva. Ο čemu se radi u ovom terećenju?
ali predstavlja upravo onaj dio savjesti koji ulazi u odnos s božanskim.
Ne odnosi se to na filozofski pojam koji bi stajao u pozadini nje-
Nije se, dakle, radilo ni ο kakvom novom božanstvu, kako je glasi-
gove kritike tradicionalnih bogova, već se radi ο stanovitom "božan-
la optužnica, već ο posebnom odnosu kojeg je Sokrat imao s onim bo-
skom znaku", "božanskom glasu", daimonionu, za kojeg je on običa-
žanskim u toj mjeri da je osjećao kako taj glas proizlazi iz nečega što
vao tvrditi da ga čuje unutar sebe još od mladosti.
je nadilazilo samu njegovu savjest. Ukratko, ovakav sokratovski dai-
Osim u Obrani Sokratovo] (usp. 27 C, 31 C - D , 40 A - B , 41 D)
monion izražava točku susreta čovjeka s onim božanskim i to u jednoj
Platon spominje Sokratov daimonion također i u drugim dijalozima,
religioznoj dimenziji koja sasvim izlazi iz helenskih okvira.
kao na primjer u Eutidemu (272 E), u Državi (496 C), u Fedru (242
Budući da je Sokrat prenosio takve poruke svojim učenicima i
B - C ) i u Teetetu (151 A). Ali što je točno daimonion?
pritom nije puno mario za vjerske dogme Atene, optužili su ga da
Precizne i jednoznačne Platonove riječi, kojim ga opisuje, ne bi
kvari mladež i one koji se s njim druže.
nas smjele ostaviti u sumnji. Daimonion je prvenstveno unutrašnji
znak, neki intiman glas. Zatim taj ga glas ne tjera da nešto učini, već
ga zadržava od činidbe određenih stvari; on, dakle, ne potiče već se
suprotstavlja. Ksenofont u Prisjećanjima na Sokrata (Memorabilia 1,1, 3. Stvarni razlozi Sokratovog povlačenja sudom, njegovi tužitelji
4; IV, 8,1), nasuprot Platonu, tvrdi da je božanski znak s vremena na i neka svojstva sudskog postupka
vrijeme nagonio Sokrata također na pozitivno djelovanje; ali tu se
gotovo sigurno radi ο proširivanju pojma i činjenica, koje Ksenofont No, da li je doista ovaj vjerski motiv bio taj koji je potakao Sok-
nije obradio na priličan način. Na posljetku, radi se ο glasu kojeg So- ratove tužitelje da podignu tužbu protiv njega?
krat osjeća u svojoj intimnoj unutrašnjosti, ali koji, kako je Sokrat Odgovor se nameće sam od sebe. U stvari, motivi su bili politički,
mislio, ne proizlazi samo iz njegove svijesti, već upravo od boga, a vjerska pitanja bila su samo krabulja iza koje su skriveni pravi mo-
odakle i naziv daimonion (božanski događaj, fenomen, činjenica). tivi. Radilo se doista ο uroti protiv filozofa.

104 20
 Giovanni Reale
Taj se tip sudskog procesa pokretao i izvršavao u Ateni nakon što
je neki odgovorni potpisnik optužnice formalno izložio optužbu. U
Sokratovom slučaju za optužbu je bio odgovoran Melet.
Diogen Laertije (II, 40) nam donosi cjelovit tekst optužnice, kako
ga navodi Favorin u djelu Metroon, a koji se čuvao u atenskom državr
nom arhivu: "Melet, Meletov sin iz općine Pit, podiže ovu optužbu
protiv Sokrata, Sofroniskovog sina iz općine Alopeke, i zaklinje se:
Sokrat je kriv što ne priznaje bogove koje priznaje država i uvodi nova
božanstva. Nadalje je kriv što kvari mladiće. Zahtijevam smrtnu kaz-
nu." Kako se vidi, ovaj je tekst gotovo istovjetan s tekstom Platonovim
i Ksenofontovim, koje smo spominjali u prethodnom poglavlju.
Melet je bio predstavnik pjesnika (Obrana 23 E). No on je pjes-
nik bez uspjeha, koji je promicao pravni postupak protiv Sokrata,
postajući tako igračka političara, poput pješaka na njihovoj ploči.
Ovim poduhvatom želio je pribaviti sebi javno priznanje i uspjeh te
postati poznat - sve ono što mu kao pjesniku nije uspjelo. U Euti-
fronu (2 C - 3 A) Sokrat, komentirajući optužbu koju je Melet pro-
tiv njegao podigao, opisuje ga na sljedeći način, doista s najoštrijom
ironijom: "Kakvu optužbu? Onakvu koja će mu donijeti mnogo časti,
čini mi se, jer je velika stvar da se netko tako mlad tako dobro razu-
mije u tako zamršene stvari. On, tako naime tvrdi, razumije na koji se
način kvari mladež i tko su ti koji je kvare. Mora da je Melet pravi
mudrac! Uvidjevši moje neznanje i to da mu kvarim vršnjake, otišao
je pred Grad i optužio me kao pred majkom. Od svih političara čini
mi se da je jedino on pravilno započeo stvar. Dobro je prvo pobrinu-
ti se da mladi postanu što je moguće boljima, isto kao što se dobar se-
ljak prvo brine za mlado bilje, a potom za sve ostalo. Stoga će, mislim,
Melet prvo srezati nas budući da upropaštavamo mladicu mladih lju-
di, kako on to kaže. Pošto to obavi, vjerojatno će se pozabaviti i stari-
jima tako da će, na kraju, za naš Grad postati dobročiniteljem naj-
22
<φ>> Uvod
većih i najznačajnijih dobara, kao što se već može očekivati od neko-
ga tko je tako započeo svoju karijeru."
Nije vjerojatno da je ovaj "prilično mlad i nepoznat čovjek"
(Eutifron 2 B) mogao biti ista osoba ο kojoj Aristofan pripovijeda u
Žabama (1303), budući da Aristofan spominje samo prilično poznate
ljude. Radilo se ο nekom mladom avanturistu, propalici koji igra na
neizvjesnu kartu.
No, onaj koji je stvarno povlačio konce u tom postupku, bio je po-
litičar Anit: on je osmislio postupak i nagovorio Meleta da podigne
optužbu. Stanovitu, ne baš beznačajnu, ulogu imao je također i govor-
nik-političar Likon, koji je preuzeo obvezu da uredi i vodi postupke.
Zapravo, ljudi, koji su se najviše bojali i prezirali Sokrata, bili su
političari i to zbog njegovih britkih kritika koje su iznosile na vidjelo
njihovo napuhano i tek prividno poznavanje stvari, sa svim lošim
posljedicama koje ono povlači. Kasnije ćemo se vratiti na to.
Evo što nam piše Diogen Laertije ο tom slučaju (II, 38): "mnogi
su mu doista zavidjeli. A osobito stoga što je običavao izvrgavati ruglu
one koji su imali visoko mišljenje ο sebi, kao, na primjer, Anit (...) On
nije mogao podnijeti što ga Sokrat ismijava pa je prvo nahuškao pro-
tiv njega Aristofana i njegove prijatelje, a potom i Meleta da podigne
optužnicu protiv njega zbog bezbožnosti i zbog kvarenja mladeži. Tuž-
bu je podnio Melet (...) a sve potrebno pripremio je demagog Likon."
Ovakav postupak, kakav je pokrenut protiv Sokrata i u kojem se
tražila smrtna kazna, trebao se nužno obaviti, prema atenskim zako-
nima, tijekom jednoga dana. Kako smo već spomenuli, sudaca je bilo
pet stotina i, osim njih, vrlo vjerojatno su bile nazočne mnoge druge
osobe na sudilištu, koje su predstavljale atensko građansko tijelo.
Ovim su se redom odvijali događaji toga dana. Poslije tužiteljevog
govora riječ je dobio optuženik, koji se trebao braniti. Nakon toga
došlo je do prvog glasovanja, u kojem su se suci morali odlučiti za kriv-
23
 Giovanni Reale
nju ili za oslobađanje. U slučaju da suci prihvate tužiteljev prijedlog, a
tražila se smrtna kazna, atenski je zakon nudio optuženome da pred-
loži alternativnu kaznu. Optuženik, sad već osuđenik, morao je stoga
održati drugi govor u kojem bi uvjerio suce da ublaže kaznu i umanje
je prema onoj koju je sam za sebe predložio. Potom su suci morali
drugi put glasovati da bi se odlučili hoće li prihvatiti alternativnu
osuđenikovu kaznu ili je pak odbiti. Ishod drugog glasovanja bio je
konačan i nije podlijegao daljnjoj raspravi.
U Sokratovom je postupku prvo glasovanje završilo ovakvim
omjerom: njih 280 su glasovali da je kriv, dok su 220 glasovali da je
nevin. Prema atenskom zakonu, da ih je samo 250 glasovalo da je
nevin (dakle, samo 30 više), bio bi oslobođen.
No ishod je drugog glasovanja bio poražavajući. Sokrat je, kao što
ćemo vidjeti, umjesto da predloži alternativnu kaznu - kako su se
mnogi nadali da će se zbiti - tvrdio da zavrijeđuje nagradu umjesto
kazne. Zbilo se da su potom 360 sudaca glasovali protiv njegovog pri-
jedloga, dok su svega 140 bili za to.
U tom trenutku optuženik više nije imao pravo govoriti. No
Sokrat je, iskoristivši činjenicu da su službenici bili zauzeti obavlja-
njem sudskih procedura, pa je stoga ostalo nešto vremena do trenut-
ka kad ga se trebalo odvesti u zatvor (usp. Obrana 39 E), održao op-
roštajni govor.
4. Kriteriji i dramaturška struktura kojima se Platon poslužio u
( leći čekati kratko vrijeme, Atenjani, [koliko mi je još ostalo vremena
Obrani Sokratovoj"
Pri pisanju Obrane Sokratove Platon se mogao poslužiti čitavim
nizom osobito zanimljivih i učinkovitih pripovjedačkih sredstava: od
navođenja obrazloženja u govorima tužitelja, do opisa dvaju glasova-
104 24
<|fe> Uvod <<φ>
nja i različitih reakcija prisutnih gledatelja te, osobito, sudaca, i opisa
Sokratovog ponašanja za vrijeme stanki, tijekom glasovanja itd. Mo-
gao se okoristiti barem nekolicinom "intermezza", međuigara, koje je
u svojim drugim dijalozima iskoristio upravo majstorski. No, umjesto
svega toga, on je lišio tekst svih opisa i pojedinosti i usredotočio se na
"događanje" u samim Sokratovim govorima i na njihov sukus i sadržaj.
Čak dapače: tako je usko povezao sva tri govora da bi se neki či-
tatelj, koji nije upućen u način kako se postupak protiv Sokrata odvi-
jao, mogao lako zbuniti misleći da se zapravo radi ο jednom jedinom
govoru.
Međutim, između jednog i drugog govora moralo je proći dosta
vremena; imajmo na umu da je 500 sudaca trebalo glasovati i njihovi
su se glasovi trebali prebrojiti. Platon ubrzava to vrijeme i s velikom
umjetničkom vještinom i učinkovito spaja jedan Sokratov govor s
drugime, razdjeljujući ih samo moćnim dramaturškim udarcem sadr-
žanim u jednostavnom prizivanju na ishod glasovanja.
Prvi govor završava ovim riječima (35 D): "(...) prepuštam vama
i bogu da prosudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas." I odmah
potom, umjesto da se opisuje prvo glasovanje, tekst se nastavlja: "Ima
puno razloga, Atenjani, zašto nisam ozlojeđen nad ovim što se zbilo
- da ste me glasovanjem osudili (...)" Na isti način završava i drugi
govor (38 B): "Neka budem, dakle, kažnjen tom količinom [novaca],
a oni će vam biti pouzdani jamci za taj iznos." A treći govor započinje
iznenada, poput drugog, bez spomena na drugo glasovanje: "Ne že-
do kraja života], steći ćete loš glas i prijekor onih koji žele ocrniti naš
grad jer ste pogubili Sokrata, čovjeka mudra ."
Platon izlučuje, na izvrstan način, sva sporedna događanja i sve
pojedinosti da bi mogao bolje i temeljitije promotriti osnovne ideje.
 Giovanni Reale
Ovdje valja spomenuti odjeljak iz von Humboldtovog dnevnika,
kojim se s pravom mogu objasniti životi velikih ljudi, a pogotovo je
primjenjiv na Sokrata (Tagebucher II 452): "U čovjeku postoji, kao i
u svakom drugom živom biću, stanoviti dio koji pripada samo njemu
i njegovom slučajnom postojanju, koji umire zajedno s njime budući
da ostaje doista nepoznat ostalima. Nasuprot tome, postoji u njemu i
drugi dio s pomoću kojega se čovjek povezuje s nekom idejom, koja
se u njemu izražava osobitom jasnoćom, i koju taj čovjek simbolizira.
Čak bi se moglo razlikovati ljude prema činjenici da su obični ljudi
samo simboli misli svoga roda (...), dok veliki i izvanredni ljudi sim-
boliziraju neku ideju, do koje se može doći samo zato jer je oni pred-
stavljaju svojim životom."
Upravo je to Platon izrazio u Obrani Sokratovoj: naglasio je ide-
ju, koju je simbolizirao Sokrat, i koja se može dohvatiti u onolikoj
mjeri u kojoj ju je Sokrat simbolizirao svojim životom.
U tim trima govorima, međusobno usko povezanim, pročitat će-
mo upravo izlaganje te ideje sa svim svojim posljedicama i učincima.
5. Struktura prvog govora
Sokratov prvi govor, koji zapravo sadrži njegovu pravu obranu,
dulji je, sadržajniji i zamršeniji, dok druga dva objašnjavaju neke pos-
ljedice koje proizlaze iz prvog.
Taj se govor temelji na četiri ključna pojma: prije svega, nakon
kratkog uvoda namijenjenog objašnjenju metode kojom će se služiti
u obrani, Sokrat proziva svoje prve tužitelje - ne one koji su pokre-
nuli postupak protiv njega, već one koji su priredili teren iz kojega je
poslije nastala formalna optužba. Ovi su ga prvi tužitelji ozloglasili,
104
stvorili ο njemu lošu sliku, koja se na ovaj ili onaj način raspros-
tranila.
Na drugom mjestu dolaze pravi Sokratovi tužitelji, koji su ga do-
veli na sud, a osobito Melet. Sokrat pobija njihove optužbe.
Nakon toga Sokrat prikazuje jezgru svoje filozofske misli i objaš-
njava smisao svog poziva.
Na to se izravno nadovezuje četvrti dio, kojemu je cilj prikazati
društvene i obrazovne posljedice svoje misli i poziva.
Na kraju ovog svog govora Sokrat ne traži od sudaca milost već
pravičnost.
Čitatelju, koji ne slijedi pažljivo ovu zamršenu artikulaciju govo-
ra, mogla bi promaći Sokratova poruka u svoj njenoj važnosti. To je
ujedno i razlog zašto smo umetnuli u tekst podnaslove i ostale ti-
pografske olakšice, kako bismo naglasili na najbolji način strukturu i
dramaturški ritam*.
Istražimo svaki od ovih ključnih pojmova na sintetički način.
6. Prvi Sokratovi tužitelji
Prvi Sokratovi tužitelji su oni koji su poistovjetili Sokratovu mi-
sao s mišljenjima filozofa prirode i sofista.
Vjerovali su, pobrkavši njegovo razmišljanje s razmišljanjem ne-
kih filozofa prirode, da proučava stvari na nebu i ispod zemlje, svojim
mudrovanjem stvara zbrku među zdravorazumskim ljudskim pogle-
dima, da, na primjer, poriče božanstvenost Suncu i Mjesecu, tvrdeći
da su oni samo od kamenja i zemlje spravljeni. A osobito su vjerovali,
* U "Demetrinom" izdanju naslovi su stavljeni na početak svakog od tri dijela
"Obrane", a podnoslovi se nalaze na desnoj margini prijevoda (D.S.)
27
 Giovanni Reale
pobrkavši ga sa sofistima, da podučava kako snagom govora prikazi-
vati stvari jakima i bitnim, koje su same po sebi slabe i beznačajne, i
obrnuto. Bio je to upravo Aristofan, koji je u svojoj komediji Oblaci
više od svih drugih pridonio tome da se učvrste ovakva uvjerenja kod
ljudi, koji su Sokrata pobrkali s prije navedenim filozofima.
No, u stvari, Sokrat je sve samo ne mudrac u istom značenju te ri-
ječi kako su je za sebe svojatali filozofi prirode i sofisti. On za sebe iz-
rijekom priznaje da posjeduje "ljudsku mudrost", odnosno, mudrost
koja je posve svjesna svoje krhkosti isto kao i nestalnosti samih stvari
na koje se odnosi.
Ali kako to da je Sokrat stekao tako rasprostranjenu reputaciju
da je mudrac?
Ta se glasina proširila nakon odgovora delfijskog proročišta. So-
kratov prijatelj Herefont pitao je jednog dana proročicu Pitiju u
Delfima tko je najmudriji u cijelog Grčkoj. I proročica ja na to dala
sljedeći odgovor, koji je za Grke bio simboličan: "Sokrat je najmudriji
od svih ljudi."
Ali što je delfijski bog htio reći tom tvrdnjom, jer Sokrat je sma-
trao da zna samo jednu jedinu stvar, a to je da ništa ne ζηαΊ Kako bi,
dakle, objasnio proročki odgovor, Sokrat je počeo pažljivo proučavati
sve one koji su se, prema općem sudu, smatrali mudrima: političare,
pjesnike i obrtnike-umjetnike.
Ali političari, stavljeni na ispitivanje, pokazali su se sve samo ne
bliski onoj mudrosti za koju se općenito tvrdilo da je imaju.
Pošto je prepričao prvo ispitivanje, kojem je bio podvrgnuo jed-
nog od najpoznatiji političara svoga doba, a koji je pokazao da on sa-
mo misli da je mudar, dok u stvari uopće nije, Sokrat zaključuje (21
D): "Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. Odlazeći
od njega, ovakve sam misli prevrtao: »Od ovog sam čovjeka mudriji -
izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna ništa, niti što je
104 28
dobro niti što je lijepo. Samo što ovaj misli da nešto zna, dok u stvari
ne zna ništa, dok ja, budući da ništa ne znam, niti mislim da išta znam.
Izgleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da ne mis-
lim da znam ono što ne znam«Γ
Kad je došao red na pjesnike, pokazalo se da niti oni, podvrgnu-
ti ispitivanju, ne znaju upravo one stvari ο kojima pišu. Oni sastavlja-
ju svoje pjesme ne na temelju preciznog poznavanja, već prema ne-
kom prirođenom daru, upravo prema nekakvoj božanskoj inspiraciji,
kakvu sličnu imaju proroci i gataoci. Sokrat na posljetku zaključuje
(22 C): "Učinilo mi se da se slična stvar događa i pjesnicima, i u isti
mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmud-
rijima od svih ljudi - u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne bi-
jahu. Odoh dakle i odavde, misleći da nad njima imam istu prednost
kao i nad političarima."
Na posljetku su došli obrtnici-umjetnici, vještaci u svom zanatu. I
oni, podvrgnuti ispitu, pokazali su da doduše posjeduju neka speci-
fična znanja ο onome što proizvode, ali pritom je svatko od njih bio
uvjeren, upravo zbog ovih specifičnih znanja, da je također i mudar u
stvarima koje nisu imale nikakve sveze s onima u kojima su bili vješti.
I ο njima Sokrat zaključuje (22 D - E ) : "Međutim (...) učinilo mi se
da pjesnici i naši dragi obrtnici čine istu grešku: zbog toga što dobro
obavlja svoju vještinu svaki pojedini od njih se smatra [ujedno] naj-
mudrijim i u ostalim najvažnijim stvarima - i upravo ova nadutost
zasjenjuje onu mudrost [koju već posjeduju]. Zbog toga sam sebe upi-
tah nad proročanstvom: mogu li prihvatiti stanje u kojem se nalazim,
odnosno da nisam niti mudar kako su oni mudri, niti neznalica kakvi
su oni neznalice, ili sam pak poput njih, odnosno da posjedujem i nji-
hovu mudrost i njihovo neznanje. I odgovorih sam sebi i proroštvu da
je meni korisnije biti onakav kakav jesam."
 Giovanni Reale
Ali, što je onda proročište poručilo kad je reklo da je Sokrat naj-
mudriji od svih ljudi?
Proročište je poručilo da je jedino bog mudar, dok ljudska mud-
rost vrijedi malo ili ništa. Stoga, pravi je mudrac onaj koji je, poput
Sokrata, shvatio kako je krhka i ograničena ljudska mudrost.
Stoga, zaključuje Sokrat (23 A - B ) : "Zapravo je ovako, ljudi:
jedino je bog mudar i upravo je to što proročište poručuje - ljudska
mudrost ne vrijedi mnogo, zapravo ne vrijedi ništa. Netko bi pomis-
lio da se bog obraća upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime
kao primjer želeći reći: »Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je,poput
Sokrata, saznao da mu vlastita mudrost uistinu ne vrijedi ništa.«"
I upravo se na taj način proširio glas da je Sokrat vrlo mudar čov-
jek i, kao posljedica, navukao je na sebe mržnju svih onih koje je bio
ispitivao i razotkrio nemudrima, a isto tako, u drugu ruku, stekao je
naklonost mladih, koji su se povodili za njim u ispitivanju navodnih
mudraca.
7. Druga skupina tužitelja
Drugu su skupinu tužitelja sačinjavali začetnici optužbe: Anit, Li-
kon, a osobito Melet. Jasna je i kategorična obrana koju Sokrat izriče
na obje točke optužbe (da kvari mladež i da ne vjeruje u bogove).
Na prvome mjestu, da bi se optužilo nekoga da kvari mladež i ti-
me stavlja na kocku cijelo njihovo obrazovanje, mora se najprije
dobro znati što je to obrazovanje ljudi. Trebalo bi znati što mlade
ljude obrazuje, a što ih upropaštava. Ali Melet, pošto ga je Sokrat
prozvao da odgovori, zbunjuje se i protuslovi si, i na posljetku se
pokaže da je prilično daleko od ikakvog znanja što je to obrazovanje.
22 30
<φ>> Uvod
Prema tome, Melet optužuje Sokrata da kvari mladež, a da pritom
sam ne zna one stvari na kojima se temelji optužba.
U obrani protiv bezboštva Sokrat slijedi zaseban put. Optužnica
kaže da Sokrat ne poštuje bogove koje poštuje država i da uvodi nova
božanstva.
Ο prvom dijelu optužbe Sokrat ne raspravlja. Mogao je reći iste
one stvari koje je, prema Platonu, izrekao u Eutifronu, a koje smo već
prije spomenuli. Očito je da ga mnogi pritom ne bi bili shvatili i, da je
iznosio svoje argumente, iako dobro osnovane, svakako bi bio po-
tvrdio optužbu, odnosno da ne priznaje bogove koje priznaje država.
Sokrat stoga uzdiže svoju obranu na jednu još efikasniju i dijalek-
tički uvjerljiviju razinu.
Pita Meleta, kad ga optužuje za bezboštvo, znači li to da ga optu-
žuje da je potpuni bezbožnik, odnosno kako uopće ne vjeruje da ima
bogova. Meletov odgovor je suh i potvrdan. No, taj odgovor otvara
Sokratu lijepu priliku da pokaže kako optužba sama sebi protuslovi:
ona Sokrata okrivljuje da ne vjeruje u bogove, u koje vjeruje atenska
država, a istodobno da uvodi nove bogove. Prema tome, okrivljuje
Sokrata za dvije stvari istodobno: da uopće ne vjeruje u bogove i da
vjeruje u bogove. Besmisleno je misliti da bi netko mogao biti potpuni
ateist i istodobno uvoditi nove bogove u državni ritus.
Opužbe protiv Sokrata su, stoga, nedosljedne i nesuvisle u sva-
kom pogledu.
8. Sokratove filozofske poruke i njegovi osnovni pojmovi; čovjek
je duša i glavni je cilj ljudskog života briga oko duše
Gore smo spomenuli, navodeći von Humboldtov odlomak, da su
veliki i izvanredni ljudi oni koji otjelovljuju neku ideju i odjelotvore
 Giovanni Reale
je svojim životom. Glavna Sokratova ideja, koju je on odjelotvorio,
sastoji se u otkriću čovjekove biti i njene povezanosti s temeljima mo-
ralne filozofije.
Cilj je Sokratovog filozofiranja, odnosni ciljevi ispitivanja i mno-
gostrukih istraživanja kojima je podvrgavao svoje sugovornike, ovo:
pokazati da je čovjekova bit u njegovoj vlastitoj duši (odnosno u nje-
govoj psyche), isto tako i u njegovom razumu, što pritom znači u nje-
govoj mogućnosti da razumije i razabire, da hoće.
U stvari, prema Sokratu, čovjek se previše bavi onime što ima, a
premalo onime što jest. Kako bi uzmogao biti ono što jest prema svo-
joj biti, čovjek se ne bi smio previše baviti vlastitim tijelom, imovinom
i društvenim uspjehom, već bi se trebao posvetiti svojoj duši da je učini
što je moguće boljom, jer ο njoj ovisi sve što u životu vrijedi.
Pojam duše i bavljenja dušom sačinjavaju osovinu Sokratove
misli.
U Obrani možemo pronaći stranicu gdje se ta Sokratova poruka
razlaže na doista sjajan način (29 D - 30 B): "O Atenski muževi, ja
vas poštujem i volim, ali radije ću se pokoriti bogu nego vama, i dok
god dišem i imam snage, neću prestati tragati za mudrošću, poticati
vas i opominjati na svoj uobičajen način; gdje god naiđem na nekoga
reći ću mu: Ό dragi moj čovječe, Atenjanin si, iz najvećeg i najslavni-
jeg po mudrosti i snazi grada, zar se ne stidiš baviti se zgrtanjem što
je više moguće novca, isto tako i slave i časti, dok ti nije stalo do mud-
rosti i istine: nije li ti stalo da ti duša postane najboljom?' I ako netko
od vas zaniječe [da mu je stalo do novca, slave i časti] i kaže da mu je
stalo [do mudrosti, istine i duše], neću ga smjesta pustiti i otići, nego
ću ga propitkivati, ispitivati i sumnjičiti. I ako mi se učini da nije
stekao vrlinu, a kaže da je ima, ukorit ću ga da ono najvrednije cijeni
ponajmanje. I tako ću se ponašati sa svakim na koga naletim, s
22 32
<φ>> Uvod
mladim ili starim, strancem ili domaćim, a pogotovo s [vama] gra-
đanima jer ste mi najbliži po rodu. To [mi] zapovijeda bog, vi to dobro
znate, i ja smatram da za vas još nikad nije bilo većeg dobra nastalog
u gradu do ove moje službe božje. Ja ću odlaziti od jednog do drugog
od vas, ne čineći ništa drugo nego pokušati vas nagovoriti, i mlađe i
starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako
treba da se brinete da duša postane najboljom, i govorit ću vam: 'Ne
dolazi vrlina čovjeku od novca, nego se po vrlini stječe bogatstvo - a
isto tako i sve ostale stvari, i obične i javne, postaju [samo po vrlini]
dobro za ljude'."
Mnogo je energije utrošeno da bi se shvatila ova Sokratova po-
ruka, a mnogi još uvijek ostaju u nedoumici oko njene interpreta-
cije.
Uputimo one koji se žele udubiti u taj problem na Povijest antič-
ke filozofije (Storia della filosofia antica, Vita e Pensiero, Milano, sve-
zak I. str. 300. i dalje), a ovdje ćemo se usredotočiti samo na neke os-
novne primjedbe.
Sljedeći odlomak iz knjige Wernera Jaegera Paideia može nam
osobito poslužiti u razjašnjavanju Sokratove poruke i vrijedno je po-
razmisliti nad njime (Paideia II, str. 88. Gruyter Verlag, 1954): "Po-
sebno je upečatljivo da Sokrat, kod Platona kao i kod drugih sokra-
tika, kad izgovara riječ 'duša', naglašava je na osobito silovit način i
čini se kao daje obavija strastvenim i poticajućim tonom, kao da zazi-
va. Grčke usne, nikad prije njega, nisu izgovorile tu riječ na takav na-
čin. Posjeduje zvuk nečega poznatog s druge strane; i istina je da se
ovdje po prvi put u zapadnoj civilizaciji pojavljuje ono što mi danas
na isti način izgovaramo (...). Za nas riječ 'duša', zahvaljujući duhov-
nim utjecajima tijekom povijesti, uvijek odjekuje s etičkim i religioz-
nim prizvukom, poput nekih drugih riječi, kao npr. 'služba bogu' i
 Giovanni Reale
'briga oko duše'; ona odjekuje kršćanski. Ali ovo staro značenje ta je
riječ poprimila prvi put u Sokratovom obrambenom govoru."
Da je tome tako svjedoči cijeli niz dokumenata, koje zainteresi-
rani čitatelj može pronaći u Povijesti antičke filozofije I, str. 305-311.
Ovo što smo do sad rekli trebalo bi dostajati da pokažemo važ-
nost i doista revolucionarnu dalekosežnost Sokratove poruke.
Stoga sad možemo bolje razumjeti posljedice i učinke koje je
proizvela ova poruka, i koje isto tako Sokrat pokušava razjasniti svo-
jim sucima. Djelatnost, kojom se on bavi, treba shvatiti kao ostva-
renje zadaće koju mu je namijenio bog; zapravo se radi ο pravom pos-
lanstvu. Njegova je poruka trebala djelovati kao obrazovni poticaj
uspavanome gradu i stoga možemo reći da je njegova poruka imala
prvenstveno društvenu i visoko moralnu zadaću.
9. Zaključci prvog govora
Zaključci do kojih Sokrat dolazi pred kraj svog prvog govora nisu
lako shvatljivi modernom čitatelju u svoj svojoj važnosti. Trebali
bismo predočiti jedan onovremeni običaj, sasvim se prebaciti u dale-
ka nam vremena.
Bijaše to običaj da optuženik dovodi u sudnicu svoju obitelj, oso-
bito žene i djecu, isto tako i rođake i prijatelje, eda bi potaknuo što je
moguće više sažaljenja i izazvao milosrđe.
Sokrat se suprotstavlja tom običaju, bez obzira na nepovoljne
posljedice koje će proizaći od njegovog suprotstavljanja, iz svojih naj-
dubljih moralnih pobuda i zasada. Evo što on kaže, doista izvanred-
no, za gotovo razarajući običaj koji se do tada držao nedodirljivim (35
B - C ) : "Ljudi! (...) ne čini mi se pravednim preklinjati suca i molba-
104 34
Uvod < | | >
ma izbjeći kaznu, već se trebaju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije
postavljen zato da poklanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se
da neće dijeliti milost kako mu se čini, već da će suditi prema zakoni-
ma. Ne smije [doći do toga da] se naučite na krivokletstvo, a niti sami
sebe ne smijete na to naviknuti jer inače nitko od nas neće postupati
pobožno."
Sokrat još više naglašava ovu misao, podsjećajući kako bi to, ako
se izađe pred suce s molbama da bi se izbjegla kazna i preklinjući ih
da je ublaže, moglo navesti ljude da ne vjeruju u one bogove u koje
su se bili zakleli i na taj način bi upali u onu grešku zbog koje je So-
krat bio optužen, tj. da ne vjeruje u bogove.
Evo što on zaključuje: "O ljudi Atenjani, ja vjerujem u bogove
kao nitko od mojih tužitelja, i prepuštam vama i bogu da me prosu-
dite kako bi bilo najbolje za mene i za vas."
10. Drugi govor i strukturalni preokret razina: Sokrat izlaže svoju
poruku i s tim povezano svoje djelovanje; kaže da je to vrijedno
ne kazne već nagrade
Drugi govor, onaj poslije prvog glasovanja kad su Sokrata pro-
glasili krivim i osudili na smrt, u kojem je Sokrat trebao predložiti al-
ternativnu kaznu, kratak je, ali srčan i oštar.
Kad netko traži alternativnu kaznu, upravo zbog toga što je traži,
smatra se krivim. Prema tome, tražeći alternativnu kaznu, pokušava
ograničiti važnost svoje krivice i na taj način postići ublaženu kaznu.
Ali Sokrat se ne smatra krivim ni na koji način. Čak štoviše, kako smo
vidjeli, djelo kojim se bavi smatra božanskom zadaćom i na taj način
čini dobro gradu.
 Giovanni Reale
Prema tome, njegov prvi alternativni odgovor, umjesto da pro-
matra stvari s gledišta krivca, okreće naglavce cijelu situaciju: umjesto
osuđenikove, u kojoj se nalazio, on se stavlja u situaciju građanina
dobrotvora, koji bi trebao dobiti nagradu za ono što je učinio.
Evo što kaže (36 D - 37 A): "Što sam, dakle, zavrijedio budući
da sam takav? Nekakvu nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono
što sam uistinu zavrijedio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi doli-
kuje. Što dolikuje siromašnu čovjeku, vašem dobročinitelju, kojem je
potrebna samo dokolica, eda bi vas poticao? Nema ničega, Atenjani,
što bi takvom čovjeku više pristajalo nego hraniti se na državni trošak
u pritaneju - puno više nego itko od vas tko je pobjedio u konjskim
utrkama, ili u dvosjedu ili četverosjedu na olimpijskim igrama! Taj
vam naime daje privid sreće, dok vam ja dajem pravu sreću. I dok nje-
mu hrane ne manjka, meni manjka. Ako me,dakle, treba pravedno
kazniti kako sam zavrijedio, onda tražim da budem kažnjen tako da
dobivam hranu na državni račun u pritaneju."
Vrlo je vjerojatno da se većina onih, koji su glasovali protiv
Sokrata, nadala kako će on, suočen sa smrtnom kaznom, predložiti
zatvor ili progon, ili već kakvu drugu kaznu koja bi spriječila njegovo
javno govorenje. Time bi političari u potpunosti postigli svoj cilj, od-
nosno Sokratu zatvorili usta.
Ali, Sokrat kategorički to odbacuje i to s dva razloga:
Prvo, kad bi šutio, ne bi mogao obavljati zadaću koju mu je bog
namijenio, izbjegao bi poslanstvo koje mu je povjereno.
Drugo, ne bi mogao živjeti prema vlastitim zasadama uvjeren ο
važnosti filozofiranja. Evo što zaključuje (37 Ε - 38 A): "čovjeku je
najveće dobro svakog dana raspravljati ο vrlini i ο drugim stvarima, ο
kojima ste me čuli da razgovaram i [vidjeli] kako istražujem samog
36
<|fe>> Uvod
sebe i propitkujem druge, (...) život bez propitkivanja i istraživanja nije
vrijedan življenja."
Ali su prijatelji, na čelu s Platonom, nagovarali Sokrata da pred-
loži kaznu od 30 mina, koju su bili spremni platiti kako bi ga oslo-
bodili. To Sokrat predlaže, prijateljima za volju, no teška srca i bez
pravog uvjerenja.
11. Treći govor i konačan preokret razina: Sokrat se izdiže iz svoje
pozicije tuženika i preuzima ulogu suca nad svojim sucima
Poslije drugog glasovanja i konačne odluke na smrt, Sokrat je
održao oproštajni govor. Možemo ga podijeliti u dva dijela: prvi je
namijenjen onima koji su ga osudili na smrt, a drugi onima koji su
glasovali za njegovo oslobođenje.
Onima koji su ga osudili (a bilo ih je 360) Sokrat priopćuje dvije
važne poruke.
Prvo, uspoređuje smrt i zloću predočujući sjajnu i dirljivu igru
slikama. Nije uistinu teško pobjeći smrti, već pobjeći zloći, jer ona trči
puno brže od smrti. Stoga je i njegove tužitelje, spremne i žustre,
dosegla brža zloća, dok je Sokrata, slabog i polakog, dosegla sporija
smrt. Evo kako nam se slike otvaraju nad tim dubokim pojmovima
(39 B): "Sad odlazim [sa suda pošto] ste me vi osudili na smrt, a njih
je pak osudila sama istina zbog pokvarenosti i nepravednosti [ - pa
neka krenu i oni]. Ja očekujem svoju kaznu, a oni svoju."
Drugo, on im daje proročanstvo. Sucima, koji su ga osudili u nadi
da će se zauvijek osloboditi onog koji ih je natjeravao da polože račun
ο vlastitom životu, zbit će se upravo suprotno: u budućnosti će biti
mnogih koji će činiti isto što je on prije činio, i bit će tim oštriji čim će
biti mlađi. Evo, to su proročki zaključci onima koji su ga osudili (39
37
 Giovanni Reale
D): "Ako držite da ćete time što ubijate ljude spriječiti nekoga da
vam prigovori da ne živite pravo, niste to dobro smislili; na taj način
izbjeći [položiti račun ο svom životu] nije niti moguće niti lijepo.
Najbolji i najbrži je put onaj kojim pokušavate sami sebe učiniti što je
moguće boljima, a ne tako da ušutkate drugoga. To je moje proro-
čanstvo vama, koji ste me osudili, i tako sam s vama gotov."
Ovaj je svjetonazor istinski i izvanredno važan: ubojstvom čovjeka
ne može se ubiti ideja koju je stvorio i odjelotvorio, ako je ta ideja ujed-
no njegova životna ideja. Ako ta ideja dodiruje dno istine, ona se samo
učvrsti smrću onoga tko ju je podržavao.
Onim pak sucima, koji su ga oslobodili (njih je bilo 140), Sokrat
upućuje poruku s općim razmišljanjima ο smrti i njenom smislu.
Sokrat nije mogao imati precizne filozofske ideje ο besmrtnosti
duše jer one podrazumijevaju metafizičke spoznaje do kojih je došao
tek Platon. (Kako smo već spomenuli, u Fedonu, djelu u kojemu Sok-
rat govori ο poznatim dokazima ο besmrtnosti duše, Platon nam ne-
dvojbeno daje do znanja da je tu lik Sokrata dramaturška krabulja,
kojom prikriva vlastito lice.)
Mora da je Sokratovo stajalište bilo upravo ono koje je iznio u
Obrani.
S racionalnog gledišta može se reći da je smrt jedna od ovih dviju
stvari: ili svojevrsna vječna noć, odnosno nešto poput odlaska u apso-
lutno ništavilo, ili pak prijelaz u neki drugi život, na neko drugo mje-
sto, gdje su pravi suci i gdje se nalaze svi ostali umrli, besmrtni, gdje
se živi sretnim životom.
U oba ova slučaja smrt je zapravo dobit: u prvom slučaju nestan-
kom svih stvari nestaje i patnje; u drugom se slučaju prelazi u blažen
život. Sokrat je svakako bio sklon vjerovati, nečime što bismo mi danas
nazvali vjerom, u onozemaljski život, dok je s racionalnog gledišta bio
uvjeren da istinu ο tim stvarima ne poznaje ljudska, već samo božan-
38
<|fe^> Uvod
ska mudrost. Posljednje riječi Obrane su dojmljive: "Međutim, sad je
došlo vrijeme da pođemo: ja idem u smrt, a vi nastavljate živjeti. Tko
će od nas bolje proći, ostaje zakrito svakome osim bogu."
U jednoj prethodnoj rečenici Sokrat izražava svoje duboko
uvjerenje (41 D): "nije moguće da dobar čovjek, niti u životu niti
poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini dobrog čovjeka bo-
govi nisu ravnodušni."
Dobro je istinita dimenzija apsoluta.
12. Sokratova smrt
Smrtna kazna nad Sokratom nije bila izvršena neposredno nakon
sudskog postupka, već više od mjesec dana kasnije.
Bio je, naime, u Ateni običaj da se od dana kad je bila poslana
ovjenčana lađa kao zavjet bogu Apolonu na otok Del, pa sve do nje-
nog povratka, nije smjela izvršiti ni jedna smrtna kazna. U Fedonu
Platon objašnjava (58 Α - C ) : "Tim se brodom, kako pričaju Atenjani,
jednom vozio Tezej, vodeći na Kretu onih sedam mladića i djevojaka
[koji su svakih devet godina trebali biti žtrvovani Minotauru u
Labirintu]. No, on je spasio i sebe i njih. Priča se da su se Atenjani
zavjetovali Apolonu da će, ako se ovi mladi ljudi spase, svake godine
slati na Del svečano poslanstvo, koje oni svagda i još sad svake godine
šalju bogu. A kad jednom započne taj blagdan, običaj je kod Atenjana
da im za to vrijeme grad bude čist i da se nitko u državno ime ne smije
pogubiti sve dok je lađa na putu za Del i dok se ne vrati natrag.
Ponekad to traje dugo vremena, ako slučajno lađu zadrže vjetrovi.
Početak svetkovine je dan kad Apolonov svećenik ovjenča krmu na
lađi. To se zbilo, kako rekoh, jedan dan prije izricanja presude. Stoga
je Sokrat morao provesti toliko vremena između osude i smrti."
39
 Giovanni Reale
Kako nam je ostalo zabilježeno, u tom razdoblju (dok je Sokrat
čekao izvršenje smrtne kazne) prijatelji su ga više puta preklinjali da
pobjegne iz zatvora, što ne bi bilo teško izvedivo u tadašnjoj Ateni, uz
pomoć prijatelja. Dijalog Kriton predstavlja posljednji od takvih po-
kušaja sa strane Sokratovog najdražeg prijatelja iz mladosti. Ali,
prema Sokratovom mišljenju, poštivanje zakona, čak i ako je taj za-
kon krivo usmjeren, mora biti neprikosnoveno. Njegov je izbor stoga
bio ostati u zatvoru i čekati izvršenje smrtne kazne.
U dijalogu Fedon možemo čitati ο posljednjim Sokratovim sati-
ma, sve do trenutka kad ispija kukutu i umire.
Riječi, koje Platon stavlja u usta samom Sokratu, kad je već bio
gotovo mrtav i većim dijelom tijela ukočen od otrova, riječi, koje nam
odjekuju kao da dolaze s onoga svijeta, izražavaju Sokratovu zadnju
poruku na doista značajan način (118 A): "Kritone, dugujemo pijetla
Asklepiju. Prinesite ga, nemojte zaboraviti!"
Asklepije je bio bog liječništva. Stari su mu običavali žrtvovati
pijetla kao zahvalnicu kad bi se izliječili od neke bolesti. Smrt se mo-
že, ako postoji nešto s one strane, shvatiti upravo kao oslobađanje
tijela od njegovih zala, stoga kao svojevrsno iscjeljenje. I stavljajući
Sokratu u usta te riječi, upravo u trenutku kad se već čini mrtvim, Pla-
ton nam ga predočuje kao da dolazi s druge strane još jednom u
ovozemaljski život, eda bi nam prenio svoju zadnju poruku, u koju je
siguran jer već dodiruje drugu stranu i utvrđuje da doista ima nečeg
onkraj ovog života.
13. Reakcija Atenjana na Sokratovu smrt
Atenjani su burno reagirali na Sokratovu smrt: gorko su se kaja-
li, objavljivali žalost u gradu, osuđivali suce, odavali počasti filozofu.
40
<φ>> Uvod
Diogen Laertije se osvrće na to (II43): "Sokrat ne bijaše više me-
đu ljudima. I istom potom Atenjani se pokajaše, zatvoriše vježbališta
i škole. Druge osudiše na progonstvo, Meleta na smrt, a Sokratu su
odali počast tako da su mu podigli brončani kip koji su postavili na
Pompej; kipar je bio Lisip. Istoga dana kad se vratio, Anita su prog-
nali stanovnici Herakleje."
Drugi izvori spominju da je i Anit bio osuđen na smrt. Ali goto-
vo sigurno se radi ο pretjerivanjima. Plutarh je zapisao (Zavist i
mržnja 8): "Sokratove su klevetnike, budući da su bili nagnani do kraj-
nosti pakosti, atenski građani do te mjere zamrzili da im nisu htjeli
dati vatre, niti odgovariti na njihova pitanja, niti su se htjeli kupati u
istim kupeljima gdje su oni boravili, prisiljavajući namještenike da iz-
lijevaju vodu u kojoj su se prali, kao da je bila zagađena. U jednom su
se trenutku oni objesili, ne mogavši više podnositi tu mržnju."
Vjerojatniji su podaci koje nam ostavlja Diogen Laertije. Čak i
tekst, koji je stajao na brončanom kipu što gaje podigao Lisip, sasvim
nam je prihvatljiv, iako mora da se podizanje tog kipa zbilo nekoliko
desetljeća poslije Sokratove smrti, kako su to znanstvenici ustvrdili
(usp. G. Richter, ThePortraits ofthe Greeks, London, 1965, vol. II, str.
109. i dalje). Diogen kaže da su se Atenjani smjesta pokajali, ali ne
kaže da su odmah dali Lisipu da izradi kip u njegovu čast.
Tako su Atenjani posvetili Sokratov lik na dostojan način.
14. Zaključak
Već smo prije spomenuli (vidi odjeljak 4.) von Humboldtov tekst.
Spomenimo još jednu misao, koju Camus zapisuje u Bilježnicama (II,
139): "Da bi neka misao promijenila svijet, mora prvo promijeniti
život onoga tko je izriče. Da primjerom promijeni."
41
 Giovanni Reale <!!>> U^od <φ
Ovdje bi dobro bilo prisjetiti se tih misli i na koncu izvući zak- Ukratko, u ruci imate remek-djelo života prikazano remek-djelom
ljučke prema navedenim zabilješkama da bismo ih smjestili na pravo literature. Ogroman uspjeh kojeg je Obrana imala u prošlosti i kojeg
mjesto pri čitanju Obrane Sokratove. ima danas može se na neki način promatrati poput Lisipovog kipa
Von Humboldt kaže da veliki i izvanredni ljudi simboliziraju kojeg su Atenjani dali napraviti u Sokratovu čast. Ali u ovom slučaju
ideju, koja se može shvatiti samo zato jer je oni konkretno ostvaruju radi se ο ogromnom dvočelnom poprsju: s jedne strane to je kip So-
u svom životu. I naveli smo temeljnu Sokratovu ideju koju je Sokrat kratov, prikazan svojom mišlju i svojim životom, a s druge strane to je
simbolizirao i otjelovio u svom životu: valja osloboditi dušu, izložiti je kip Platonov, kako je razumio i prikazao Sokrata, i stoga posvetio za-
ispitima, da bi se mogla izliječiti, da bismo je učinili što je moguće uvijek.
boljom, sve dok se čovjek može ostvariti u svojoj pravoj vrijednosti.
Treba imati na umu činjenicu da za Grke filozofiranje nije bilo
čisto apstraktno istraživanje, već je bilo traženje onog istinitog što
postaje dijelom stvarnosti. Ideje imaju smisla samo ako se proživ-
ljavaju i koliko se proživljavaju. Istina, do koje se dolazi razumom,
jest upravo ona koja, proživljena, donosi čovjeku njegov telos i pri-
donosi njegovoj eudaimoniji.
Zbog toga bismo mogli reći da Sokrat savršeno otjelovljuje filo-
zofa kako su to zamišljali Grci. On je onaj koji traži istinu i čini je
dijelom svog života, kojega vodi neprikosnovenom dosljednošću, pa
sve do prihvaćanja smrtne kazne.
Camus je rekao: "Da bi neka misao promijenila svijet, mora prvo
promijeniti život onoga tko je izriče. Da primjerom promijeni." A Sok-
ratov život doista je bio "primjer": primjer par excellence, primjer
kakvim ga prikazuje Platon u Obrani.
Ali i sam Sokrat je to na neki način razumio, pa pomalo ironično
kaže (23 B): "Netko bi pomislio da se bog obraća upravo Sokratu, ali
bog je iskoristio moje ime kao primjer (pamdeigma)".
Sokratov se lik nameće poput "paradigme", ali ne na apstraktno
metafizički način, već kao otjelovljenje onog najhitnijeg što služi pri-
mjerom idealnog filozofa.

104 42
 G. Reale: Platonov životopis

427
Platon se rada u Ateni. Diogen Laertije (III 2) piše da je Apo-
lodor smještao dan Platonovog rođenja u 88. olimpijadu (428-425
prije Kr.), mjeseca Targeliona, što bi odgovaralo našem svibnju ili lip-
nju, na dan kad su stanovnici otoka Dela držali da se rodio Apolon.
"Platon" nije ime koje su mu nadjenuli roditelji, već nadimak.
Diogen Laertije (III 4) piše ο trima različitim objašnjenjima nadim-
ka. Prema jednima, njegov učitelj gimnastike ga je tako nazivao zbog
širine i veličine njegove tjelesne građe (pldtos znači upravo "širina,
obujam"). Drugi pak kažu da je dobio taj nadimak jer je imao široko
čelo. Treći pak zbog veličine njegovog spisateljskog stila. Najvjero-
jatnije je ipak ono prvo. Njegovo je pravo ime bilo Aristoklo, ime
njegovog djeda s očeve strane.
Platonov je otac, Ariston, potjecao iz obitelji koja je svoje pori-
jeklo vukla sve od kralja Kodra. Također je i majka Periktiona pri-
padala plemenitoj i moćnoj obitelji, ο kojoj nam Diogen Laertije piše
(III 1): "Platon bijaše sin Aristonov i Periktionin (...) koja je među
svoje pretke ubrajala i Solona. Dropid bijaše Solonov brat i otac
Kritijin, a njegov pak sin bijaše Kaleskro. Kaleskrovi sinovi bijahu
Kritija, koji je bio jedan od tridesetorice tirana i Glaukon. Glaukon
bijaše otac Karmidov i Periktionin. Platon bijaše sinom Periktioninim
i Aristonovim."
Ostala su djeca Periktionina i Aristova bila: sinovi Adimant i
Glaukon (Platon je cijenio i poštovao svoju braću, učinivši ih sugo-

45
 Giovanni Reale
vornicima u Državi) i kći Potona, od koje se kasnije rodio Speuzip,
Platonov nasljednik na čelu Akademije.
409-407
Platonova mladost. Zajedno s Aristoksenom, Platon mora da je
tri puta sudjelovao u vojnama: u Tanagri, Korintu i Delu, i to upravo
u tom životnom razdoblju. Navodno je u Delu čak dobio nagradu za
junaštvo.
408-407
Dvadesetogodišnji Platon postaje Sokratovim učenikom.
Prije no što mu se pridružio, Platon se posvetio pjesništvu i dru-
žio se s heraklitovcem Kratilom. Diogen Laertije nam ο tome ostav-
lja neke zabilješke, koje, iako dijelom možda iskvarene, ipak sadrže
elemente istine (III 4 - 5 ) : "Ima nekog tko kaže, poput Dikearka u
prvoj knjizi Ο životu, da je Platon sudjelovao na Istamskom natjeca-
nju, da se bavio slikarstvom i pisao pjesme, prvo ditirambe, a potom
i lirske pjesme i tragedije (...) Priča se da je Sokrat sanjao kako mu
je u krilo sletio mali labud, koji je odmah uzdignuo krila i uzletio,
slatko pjevajući. Jedan dan poslije, kad su mu predstavili Platona kao
učenika, rekao je do je ta mala ptica upravo on. Na početku (...) se
bavio filozofijom slijedeći Heraklitove misli. Kasnije, dok se pripre-
mao za sudjelovanje na natjecanju s jednom tragedijom, čuvši So-
kratov glas ispred Dionizovog kazališta, spalio je svoje djelo uz-
viknuvši: 'Hefeste, samo tako naprijed! Platon te treba.' Od tog tre-
nutka, kažu, - a imao je 20 godina - postao je Sokratovim učenikom
sve do njegove smrti." Ο Platonovom odnosu prema heraklitovcu
Kratilu može se pročitati i u prvoj knjizi (šesta glava) Aristotelove
Metafizike.
46
Platonov životopis
Godine koje je Platon proveo sa Sokratom bile su odlučujuće za
njega, na svaki način, ne samo za njegovu misao, već i za njegove
bitne odluke.
404
Završava peloponeski rat i uspostavlja se spartanska prevlast. U
Ateni vlast preuzimaju oligarsi, odnosno tridesetorica tirana, medu
kojima se isticao Kritija, Platonov ujak, koji ga je pozvao da sudjelu-
je u vlasti, od koje se smjesta povukao razočaran.
403
Nakon pobune demokrata, Kritija umire u bici kod Munikije, a
vlast tridesetorice propada.
399
Sokrata osuđuju na smrt. Za osudu su u velikoj mjeri bili odgo-
vorni demokrati, koji su od 401. g. postupno preuzimali sve čvršću
vlast. To je uvjerilo Platona, što je u onom času bilo dobro, da se drži
podalje od opasnog političkog života.
Vjerojatno odmah nakon Sokratove osude, Platon se nađe u Me-
gari s nekim sokratovcima (možda da bi izbjegao moguća progonstva,
koja su mogli nametnuti Sokratovi tužitelji Sokratovim sljedbenici-
ma). Ali, vjerojatno se u Megari zadržava tek kratko vrijeme.
388
Platon se nalazi u južnoj Italiji nagnan željom da upozna pita-
gorejce.
Iz 7. Pisma (388 C) saznajemo da upoznaje Arhita. Tijekom tog
putovanja zadržava se u Sirakuzi kod tirana Dioniza I., kojeg se
47
 Giovanni Reale
nadao obratiti na svoju ideju kralja-filozofa i one ideale koje je iznio
u Gorgiji (djelo napisano odmah prije ili poslije tog putovanja). U Si-
rakuzi uspostavlja čvrsto prijateljstvo s Dionom, tiranovim rođakom,
u kojem Platon pronalazi učenika sposobnog da postane kraljem-filo-
zofom. Dioniz se tako silno uzrujao na Platona da ga je prodao kao
roba u Eginu. Na sreću, u Egini se nalazio sokratovac Anikerid Ki-
renjanin, koji ga otkupljuje, kako nam to kazuje Diogen Laertije (III
20). (Taje priča možda malo nategnuta; Platon je možda bio prisiljen
iskrcati se na Egini, gdje su ga, budući da su bili u ratu s Atenom,
zasužnjili - no to je sve tek hipoteza.)
Osim ovog putovanja u Italiju, koje je izvjesno jer ο njemu govori
sam Platon u 7. pismu, možda je putovao i po Africi. Diogen Laertije
piše (III 6): "Otišao je u Kirenu Teodoru matematičaru, zatim u
Italiju pitagorejcima Filolaju i Euritu. Od tamo se odvažio prorocima
u Egipat, gdje mu je pratiocem navodno bio Euripid, kojeg su, pošto
se bio razbolio, izliječili svećenici nekakvim morskim lijekom, stoga i
na jednom mjestu spominje: 'More ispire svo ljudsko zlo.' Međutim,
Homer veli da su svi Egipćani liječnici. Platon je također odlučio sas-
tati se s magima, ali ga je rat u Aziji natjerao da odustane od toga."
Tu se radi ο mogućim putovanjima, ali nema načina da ih točno
utvrdimo.
387
Od tog se vremena Platon, vrativši se u Atenu, posvećuje osni-
vanju škole. Uzeo je gimnaziju i park posvećen junaku Akademu, i
otvori tamo školu koja dobi ime prema junaku, Akademija. Dijalog
Menon je vjerojatno prvi školski programatski manifest.
Akademija se ubrzo učvršćuje i privlači mnoge mlade i istaknute
ljude.
46 48
Platonov životopis
367
Platon boravi drugi put na Siciliji, u Sirakuzi. Pošto Dioniz I.
umire, naslijedio ga je Dioniz II., koji je, kao što smo već spomenuli
kod Diona, mogao više od oca ostvariti Platonove planove. Ali ubrzo
se otkrilo da je Dioniz II. poput oca. Progna Diona s optužbom da
potajno rovari protiv njega. Zadržava Platona gotovo kao taoca.
365
Pošto je bio buknuo rat, koji je zaokupio Dioniza osobno, Platon
je mogao napustiti Sirakuzu i vratiti se u Atenu.
361
Platon boravi treći put na Siciliji, u Sirakuzi. Dion, koji se sklonio
u Atenu, uvjeri ga da prihvati hitan poziv Dioniza II. da se vrati,
nadajući se da će tako ublažiti tirana. Ali, odnos s Dionizom se
pogoršavao i to jako. Samo posredovanjem Arhita i Tarantinjanina,
Platon spašava živu glavu.
360
Povratak u Atenu.
357
Dion konačno uspije doći na vlast u Sirakuzi.
353
Diona ubijaju urotnici pod vodstvom Kalipovim.
347
Platon, otprilike osamdesetogodišnjak, umire u Ateni.
Sokrat. Mozaik iz II. st. poslije Kr.
 ΠΛΑΤΩΝΟΣ
ΑΠΟΛΟΓΙΑ ΣΟΚΡΑΤΟΥΣ

PLATONOVA
OBRANA SOKRATOVA

- Ovakvim sam se pokazao kroz cijeli svoj

život u javnim djelatnostima - za ono
malo što sam vršio - i u običnom [živo-
tu] isto tako; nisam dopustio ništa što bi
bilo protivno pravednosti.
Apologia, 33A
- Ta zar ti se ne čini da sam se za obranu
pripravljao cijeli život.
Ksenofon, Memorabilia, IV 8,4.
Sokrat. Gliptoteka u Munchenu.
 Prvi dio
VELIKI SOKRATOV GOVOR

I. Prolog 1 (17 A - 19 A)
II. Obrana protiv prvih tužitelja i Sokratova filozofska pozicija
(19 A - 2 4 B)
III. Obrana protiv drugih tužitelja (24 Β - 27 D )
IV. Zadaća i poruka Sokratova™ (27 D - 30 C)
V. Moralno značenje Sokratovog poslanstva (30 C - 34 B)
VI. Zaključne riječi obrane (34 Β - 35 D )

- Ja ću odlaziti od jednog do drugog od

vas, ne čineći ništa drugo nego pokušati
vas nagovoriti, i mlađe i starije, da se ne
brinete niti oko tijela niti oko novca tako
revno kako treba da se brinete da duša
postane najboljom, i govorit ću vam: "Ne
dolazi vrlina čovjeku od novca, nego se
po vrlini stječe bogatstvo - a isto tako i
sve ostale stvari, i obične i javne, postaju
[samo po vrlini] dobro za ljude."
30A-B

55
 I. Prolog 17 A - 18 A
17 A "Οτι μεν υμεΤς, ώ άνδρες 'Αθηναίοι, ττεττόνθατε ύττό τ ω ν
έμών κ α τ η γ ό ρ ω ν , ουκ οΐδα* εγώ δ' οδν και α υ τ ό ς υττ' α υ τ ώ ν
ο λ ί γ ο υ έ μ α υ τ ο υ έττελαθόμην, οί/τω ττιθανώς ε λ ε γ ο ν . κ α ί τ ο ι
αληθές γε ώς εττος ειττεΐν ουδέν είρήκασιν. μ ά λ ι σ τ α δε
5 α υ τ ώ ν εν έ θ α υ μ α σ α τ ώ ν ττολλών ων έ ψ ε ύ σ α ν τ ο , τ ο ύ τ ο εν ω
ε λ ε γ ο ν ώς χ ρ η ν υ μ ά ς ε υ λ α β ε ΐ σ θ α ι μ η ύττ' έμου έξαττατηθήτε
Β ώς δεινού ό ν τ ο ς λέγειν, τ ό γ α ρ μ η α ί σ χ υ ν θ ή ν α ι ό τ ι α υ τ ί κ α
υττ' έμου έ ξ ε λ ε γ χ θ ή σ ο ν τ α ι εργω, έττειδάν μηδ' όττωστιουν
φ α ί ν ω μ α ι δεινός λέγειν, τ ο υ τ ό μοι εδοξεν α υ τ ώ ν ά ν α ι σ χ υ ν -
τ ό τ α τ ο ν είναι, ει μ η ά ρ α δεινόν κ α λ ο υ σ ι ν ο ύ τ ο ι λέγειν τ ο ν
5 τ ά λ η θ η λ έ γ ο ν τ α * εί μεν γ ά ρ τ ο ύ τ ο λ έ γ ο υ σ ι ν , ό μ ο λ ο γ ο ί η ν α ν
εγωγε ου κατά. τ ο ύ τ ο υ ς εΐναι ρήτωρ. ο ύ τ ο ι μεν ουν, ώσττερ
εγώ λ έ γ ω , η τ ι η ουδέν αληθές είρήκασιν, υμεΐς δέ μ ο υ ά κ ο υ -
σεσθε ττάσαν τ η ν α λ ή θ ε ι α ν - ου μ έ ν τ ο ι μ α Δ ί α , ώ άνδρες
'Αθηναίοι, κεκαλλιεττημένους γε λ ό γ ο υ ς , ώσττερ οί τ ο ύ τ ω ν ,
C ρ ή μ α σ ί τ ε και ό ν ό μ α σ ι ν ουδέ κ ε κ ο σ μ η μ έ ν ο υ ς , α λ λ ' ά κ ο ύ -
σεσθε εική λ ε γ ό μ ε ν α τ ο ΐ ς έττιτυχουσιν ο ν ό μ α σ α ν - ττιστεύω
γ α ρ δίκαια εΤναι ά λ έ γ ω - και μηδείς ύ μ ώ ν τ τ ρ ο σ δ ο κ η σ ά τ ω
άλλως* ούδέ γ ά ρ ά ν δήττου ττρέττοι, ώ άνδρες, τ ή δ ε τ η
5 ηλικία ώσττερ μειρακίω τ τ λ ά τ τ ο ν τ ι λ ό γ ο υ ς εις υ μ ά ς εισιέναι.
και μ έ ν τ ο ι και ττάνυ, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ύ τ ο υ μ ώ ν δέομαι
και τταρίεμαι- εάν διά τ ώ ν α υ τ ώ ν λ ό γ ω ν ά κ ο ύ η τ έ μ ο υ άττο-
λ ο γ ο υ μ έ ν ο υ δι' ώνττερ ε'ι'ωθα λέγειν και εν ά γ ο ρ ά έττϊ τ ώ ν
τραττε^ών, Υνα υ μ ώ ν ττολλοί ά κ η κ ό α σ ι , και ά λ λ ο θ ι , μ ή τ ε
D θαυμά^ειν μ ή τ ε θορυβεΐν τ ο ύ τ ο υ ενεκα. εχει γ ά ρ ο υ τ ω σ ί .
ν υ ν εγώ ττρώτον έττϊ δ ι κ α σ τ ή ρ ι ο ν ά ν α β έ β η κ α , ε τ η γ ε γ ο ν ώ ς
έ β δ ο μ ή κ ο ν τ α * ά τ ε χ ν ώ ς ουν ξένως εχω τ η ς ένθάδε λέξεως,
ώσττερ ουν ά ν , εί τ ω ό ν τ ι ξένος έ τ ύ γ χ α ν ο ν ων, σ υ ν ε γ ι γ ν ώ -
5 σκετε δήττου ά ν μοι εί εν εκείνη τ ή φωνή τ ε και τ ω τρόττω
18 Α ε λ ε γ ο ν εν οΐσττερ έ τ ε θ ρ ά μ μ η ν , και δή και ν υ ν τ ο ύ τ ο υ μ ώ ν
δέομαι δίκαιον, ώς γέ μοι δοκώ, τ ο ν μεν τρόττον τ η ς λέξεως
εάν - 'ίσως μεν γ ά ρ χειρών, ίσως δέ β ε λ τ ί ω ν ά ν ε'ιη - α υ τ ό
δέ τ ο ύ τ ο σκοττεΐν και τ ο ύ τ ω τ ο ν ν ο υ ν ττροσέχειν, εί δίκαια
5 λ έ γ ω ή μή· δ ι κ α σ τ ο ύ μεν γ ά ρ α ί / τ η α ρ ε τ ή , ρ ή τ ο ρ ο ς δε
τ ά λ η θ η λέγειν.
104 56
Ι. Prolog 17 Α- 18 Α
Ne znam, Atenjani, kako su se vas dojmile riječi koje ste čuli od Uvodne
mojih tužitelja; što se pak mene tiče, ja sam gotovo zaboravio sebe S°kratove
samog: tako su uvjerljivo govorili. Međutim, da [ukratko] kažem, nisu na omene
P
rekli ništa istinito. A od svih laži koje su izrekli ponajviše me čudi
jedna, a to je da se trebate čuvati da vas ne prevarim jer sam sposoban
govornik. A najsramotnije od svega mi se učinilo to da se uopće neće
postidjeti čim ih činjenicama opovrgnem jer će se pokazati da uopće
nisam vješt s riječima. Osim ako ne nazivaju dobrim govornikom
onoga koji govori istinu. Ako to misle, mogao bih pristati da sam go-
vornik, ali ne njihova kova. — Da [vam] ponovim: ovi ovdje nisu rekli
gotovo ništa istinito, od mene ćete pak čuti cijelu istinu. Međutim,
Atenjani, tako mi Zeusa, nećete od mene čuti govore nakićene [bi-
ranim] frazama i riječima, kakvi su njihovi, niti skladno složene re-
čenice, već ćete čuti riječi gotovo nasumce izabrane, kako mi [spon-
tano] nadođu - jer vjerujem da je pravo ono što govorim - i neka
nitko od vas ne očekuje ništa drugo! Ne bi, naime, ο ljudi, dolikovalo
čovjeku moje dobi da vam se obraćam poput dječarca koji izmišlja
priče 2 . Ali vas, Atenjani, jedino molim i preklinjem: ako me čujete da
se branim istim riječima kakvima se obično služim na trgu pri stolovi-
ma [za mijenjanje novca]3, gdje ste me mnogi čuli govoriti, ili igdje
drugdje, nemojte se čuditi niti me ne prekidajte 4 . Radi se, naime ο
sljedećem: meni je sedamdeseta godina, i sad tek po prvi put izlazim
pred sud pa se osjećam poput tuđinca nevještog ovdašnjem načinu
govorenja 5 . Kao što biste s razumijevanjem prihvatili, kad bih doista
bio stranac, da govorim narječjem i stilom u kojem sam odrastao, isto
tako od vas tražim sad nešto što smatram pravednim: da zanemarite
način na koji govorim - taj bi možda mogao biti bolji, možda gori -
i da pripazite i promislite govorim li istinu ili ne; to je naime sudačka
vrlina, dok je vrlina govornika govoriti istinu.
 I. Prolog 18Α-Ε
Π ρ ώ τ ο ν μεν ουν δίκαιος είμι ά τ τ ο λ ο γ ή σ α σ θ α ι , ώ άνδρες
ΆθηναΤοι, ττρός τ α ττρώτά μου ψευδή κ α τ η γ ο ρ η μ έ ν α και τ ο υ ς
ττρώτους κ α τ ή γ ο ρ ο υ ς , εττειτα δε ττρός τ α ύ σ τ ε ρ ο ν και τ ο υ ς
Β ύ σ τ ε ρ ο υ ς , έμου γ α ρ ττολλοί κ α τ ή γ ο ρ ο ι γ ε γ ό ν α σ ι ττρός υ μ ά ς
και ττάλαι τ τ ο λ λ ά ήδη ε τ η και ουδέν αληθές λ έ γ ο ν τ ε ς , ους
εγώ μ ά λ λ ο ν φ ο β ο ύ μ α ι ή τ ο υ ς ά μ φ ί " Α ν υ τ ο ν , καίττερ ο ν τ ά ς
και τ ο ύ τ ο υ ς δεινούς· α λ λ ' έκεΐνοι δεινότεροι, ώ άνδρες, οι
5 ύ μ ώ ν τ ο υ ς ττολλούς εκ τταίδων τ τ α ρ α λ α μ β ά ν ο ν τ ε ς εττειθόν
τ ε και κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν εμου μ ά λ λ ο ν ούδεν αληθές, ώς ε σ τ ί ν τ ι ς
Σ ω κ ρ ά τ η ς σ ο φ ό ς ά ν ή ρ , τ ά τ ε μ ε τ έ ω ρ α φ ρ ο ν τ ι σ τ ή ς και τ α
ύττό γης τ τ ά ν τ α άνε^ητηκώς και τ ο ν η τ τ ω λ ό γ ο ν κ ρ ε ί τ τ ω
C ττοιών. ο ύ τ ο ι , ώ άνδρες 'Αθηναίοι, <οί> τ α ύ τ η ν τ η ν φ ή μ η ν
κ α τ α σ κ ε δ ά σ α ν τ ε ς , οί δεινό! είσίν μ ο υ κατήγοροι* οί γ α ρ
άκούοντες ηγούνται τους τ α ύ τ α ^ητουντας ούδε θεούς νομί^ειν.
εττειτα είσιν ο ύ τ ο ι οί κ α τ ή γ ο ρ ο ι ττολλοί και ττολύν χ ρ ο ν ο ν
5 ήδη κ α τ η γ ο ρ η κ ό τ ε ς , ετι δε και εν τ α ύ τ η τ ή ήλικία λ έ γ ο ν τ ε ς
ττρός ύ μ ά ς εν ή ά ν μ ά λ ι σ τ α έττιστεύσατε, ττανδες ό ν τ ε ς ενιοι
ύ μ ώ ν και μειράκια, ά τ ε χ ν ώ ς ερήμην κ α τ η γ ο ρ ο υ ν τ ε ς άττολο-
γ ο υ μ έ ν ο υ ούδενός. ό δε τ τ ά ν τ ω ν ά λ ο γ ώ τ α τ ο ν , ό τ ι ούδε τ α
D ο ν ό μ α τ α οΐόν τ ε α ύ τ ώ ν είδέναι και ειττεΤν, ττλήν ει τ ι ς
κωμωδοττοιός τ υ γ χ ά ν ε ι ών. όσοι δε φθόνω και δ ι α β ο λ ή
χ ρ ώ μ ε ν ο ι ύ μ ά ς άνέττειθον - οί δε και α ύ τ ο ί ττεττεισμενοι
ά λ λ ο υ ς ττείθοντες - ούτοι ττάντες άττορώτατοί είσιν ούδε γ ά ρ
5 ά ν α β ι β ά σ α σ θ α ι οΐόν τ ' ε σ τ ί ν α ύ τ ώ ν έ ν τ α υ θ ο ΐ ούδ' έλέγξαι
ούδένα, ά λ λ ' ά ν ά γ κ η ά τ ε χ ν ώ ς ώσττερ σ κ ι α μ α χ ε ΐ ν άττολογού-
μ ε ν ό ν τ ε και έ λ έ γ χ ε ι ν μηδενός άττοκρινομένου. ά ξ ι ώ σ α τ ε
ουν και ύμεΐς, ώσττερ εγώ λέγω, δ ι τ τ ο ύ ς μου τ ο ύ ς κ α τ η γ ό ρ ο υ ς
γεγονέναι, ετέρους μεν τ ο ύ ς ά ρ τ ι κ α τ η γ ο ρ ή σ α ν τ α ς , ετέρους δέ
Ε τ ο ύ ς ττάλαι οίίς εγώ λ έ γ ω , και οίήθητε δεΐν ττρός εκείνους
ττρώτόν με άττολογήσασθαι* και γ ά ρ ύμεϊς εκείνων ττρότερον
ή κ ο ύ σ α τ ε κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν τ ω ν και ττολύ μ ά λ λ ο ν ή τ ώ ν δ ε τ ώ ν
ύστερον.
104 58
Ι. Prolog 18Α-Ε
Prvo, Atenjani, smatram da je u redu da se obranim od optužbi, Kriteriji
kojima sam najprije lažno optužen, i od prvih tužitelja, zatim od kas-
nijih optužbi i tužitelja. — Mene od davnine i već puno godina mnogi
u
pred vama optužuju, a da pritom ne govore istinu. Tih se ja više bojim svojoj
6 obram
nego Anita i njegovih drugova, iako su i ovi strašni. Međutim, ο ljudi,
opasniji su oni koji su vam, prigrljujući mnoge od vas već od mladosti,
napunili uši posve neistinitim optužbama protiv mene: "Postoji tamo
neki Sokrat, mudar čovjek, duboki mislilac ο nebeskim pojavama -
jer je već sve pod zemljom istražio - i koji slabiji govor pretvara u ja-
či.7" Ο Atenjani, ovi su, pustivši takvu glasinu, opaki moji tužitelji! Jer
koji to slušaju misle da ljudi koji proučavaju spomenute stvari isto
tako ne štuju niti bogove. Nadalje, ima puno takvih tužitelja, koji me
već dulje vremena optužuju, a još pritom obraćajući se nekima od vas
dok ste još bili djeca i mladići8, u takvoj dobi kad ste bili još prilično
lakovjerni 9 , osudili su me iz ogluhe 10 budući da nije bilo nikoga tko bi
me branio. A najneobičnije od svega je to da nije moguće niti znati
niti spomenuti njihova imena, osim ako netko slučajno nije pisac ko-
medija 11 . — Drugi su vas mržnjom i klevetom huškali - a neki opet
sami uvjereni nagovarali su ostale protiv mene 12 - no ti su sad nepris-
tupačni: nemoguće je naime niti dovesti si13 ovamo ikoga od njih niti
ga opovrgnuti; stoga mi ne preostaje ništa drugo nego braniti se kao
da se borim protiv sjena 14 i opovrći optužbe u izočnosti ikoga od njih
tko bi mi uzvraćao odgovorima. — Vidite sad i sami, kažem vam,
kako imam dvostruke tužitelje: jedne koji me optužuju sad, druge pak
koji me već odavno optužuju - ove ο kojima vam upravo govorim, i
uvjerite se da je nužno da se prvo obranim od potonjih: od njih ste,
naime, čuli optužbe [protiv mene] puno prije onih prvih.
 I. Prolog 18 A - 19 A
Ε?εν ά τ τ ο λ ο γ η τ έ ο ν δη, ώ ά ν δ ρ ε ς 'Αθηναίοι, και έτπχειρη-
19 Α τε'ον υ μ ώ ν έξελέσθαι τ η ν δ ι α β ο λ ή ν ην υμεΐς εν ττολλώ χ ρ ό ν φ ,
ε σ χ ε τ ε τ α υ τ η ν εν ο ύ τ ω ς ό λ ί γ ω χ ρ ό ν ω . β ο υ λ ο ί μ η ν μεν ο υ ν
ά ν τ ο ύ τ ο ο ϋ τ ω ς γ ε ν έ σ θ α ι , ει τ ι ά μ ε ι ν ο ν και υ μ ΐ ν και έμοί,
και ττλέον τ ί με ττοιήσαι ά τ τ ο λ ο γ ο υ μ ε ν ο ν ο ΐ μ α ι δέ α υ τ ο
5 χ α λ ε τ τ ό ν ε ΐ ν α ι , και ου ττάνυ με λ α ν θ ά ν ε ι ο ΐ ό ν έ σ τ ι ν . ό μ ω ς
τ ο ύ τ ο μ ε ν ϊ τ ω οττη τ ω θεώ φ ί λ ο ν , τ ω δέ ν ο μ ω ττειστέον και
άττολογητέον.
104 60
/. Prolog 18 Α - 19 Α
Dobro 15 , Atenjani: sad mi je dužnost braniti se i u tako kratkom
vremenu pokušati iz vas iskorijeniti klevetu koja već odavno postoji u
vama16. Volio bih uspjeti u tome17, ako je tako na ikoji način bolje i
za vas i za mene, i da svojom obranom postignem neko [dobro]18;
znam da je to teško i posve sam svjestan na čemu sam. Što god bilo,
neka krene kako je bogu drago, zakonu se valja pokoriti i [moja je
dužnost] braniti se.
 II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21
Ά ν α λ ά β ω μ ε ν ουν z\ α ρ χ ή ς τις ή κ α τ η γ ο ρ ί α ε σ τ ί ν έξ ης
Β ή έμή δ ι α β ο λ ή γ έ γ ο ν ε ν , ή δή και ττιστεύων Μ έ λ η τ ό ς με έγρά-
ψ α τ ο τ ή ν γ ρ α φ ή ν τ α υ τ η ν . ε ΐ ε ν τ ί δή λ έ γ ο ν τ ε ς δ ι έ β α λ λ ο ν
οί δ ι α β ά λ λ ο ν τ ε ς ; ώσττερ ουν κ α τ η γ ό ρ ω ν τ ή ν α ν τ ω μ ο σ ι α ν
δεΤ α ν α γ ν ώ ν α ι α υ τ ώ ν "Σωκράτης άδικεΐ και π ε ρ ι ε ρ γ ά ζ ε τ α ι
5 £ητών τ ά τε ύττό γης και ούράνια και τ ο ν ή τ τ ω λ ό γ ο ν κρείττω
C ττοιών και άλλους τ α ύ τ ά τ α ύ τ α διδάσκων." τ ο ι α ύ τ η τις ε σ τ ί ν
τ α ύ τ α γ ά ρ έωράτε και α ύ τ ο ί εν τ ή 'Αριστοφάνους κωμωδία,
Σ ω κ ρ ά τ η τ ι ν ά έκεΐ ττεριφερόμενον, φ ά σ κ ο ν τ ά τε ά ε ρ ο β α τ ε ΐ ν
και ά λ λ η ν ττολλήν φ λ υ α ρ ί α ν φ λ υ α ρ ο υ ν τ α , ων εγώ ούδεν οί/τε
5 μ έ γ α ούτε μικρόν ττέρι έτταΐω. και ο ύ χ ώς ά τ ι μ ά ^ ω ν λ έ γ ω
τ ή ν τ ο ι α ύ τ η ν έττιστήμην, εϊ τις ττερί τ ώ ν τ ο ι ο ύ τ ω ν σ ο φ ο ς
έστιν - μή ττως εγώ ύττό Μ ε λ ή τ ο υ τ ο σ α ύ τ α ς δίκας φεύγοιμι -
ά λ λ ά γ ά ρ έμοί τ ο ύ τ ω ν , ώ άνδρες 'Αθηναίοι, ούδεν μ έ τ ε σ τ ι ν .
D μ ά ρ τ υ ρ α ς δε αυ ύ μ ώ ν τ ο ύ ς ττολλούς τταρέχομαι, και άξιώ
ύ μ ά ς ά λ λ ή λ ο υ ς διδάσκειν τ ε και φρά^ειν, όσοι έμου ττώττοτε
ά κ η κ ό α τ ε δ ι α λ ε γ ο μ έ ν ο υ - ττολλοί δε ύ μ ώ ν οί τ ο ι ο ύ τ ο ! είσιν -
φράζετε ουν ά λ λ ή λ ο ι ς εί ττώττοτε ή μικρόν ή μ έ γ α ήκουσέ
5 τις ύ μ ώ ν έμου ττερί τ ώ ν τ ο ι ο ύ τ ω ν δ ι α λ ε γ ό μ έ ν ο υ , και εκ
τ ο ύ τ ο υ γνώσεσθε ότι τ ο ι α υ τ ' εστί και τ ά λ λ α ττερι έμου α οιω
ττολλοί λέγουσιν.
Ά λ λ ά γ ά ρ οί/τε τ ο ύ τ ω ν ούδέν έ σ τ ι ν , ούδέ γ ' ει τ ί ν ο ς
άκηκόατε ώς εγώ τταιδεύειν έττιχειρώ άνθρώττους και χ ρ ή μ α τ α
Ε τ τ ρ ά τ τ ο μ α ι , ούδέ τ ο ύ τ ο άληθές. έττεί και τ ο υ τ ό γέ μοι δοκεΐ
κ α λ ό ν εΐναι, ε'ι τις οΐός τ ' ε'ιη τταιδεύειν άνθρώττους ώσττερ
Γοργίας τ ε ό ΑεοντΤνος και Πρόδικος ό Κεΐος και Ίττττίας ό
ΉλεΤος. τ ο ύ τ ω ν γ ά ρ έ κ α σ τ ο ς , ώ άνδρες, οΐός τ ' ε σ τ ί ν ιών
5 εις έ κ ά σ τ η ν τ ώ ν ττόλεων τ ο ύ ς νέους - οΐς εξεστι τ ώ ν ε α υ τ ώ ν
ττολιτών ττροΐκα συνεΤναι ω ά ν β ο ύ λ ω ν τ α ι - τ ο ύ τ ο υ ς ττείθουσι
20 Α τ ά ς εκείνων σ υ ν ο υ σ ί α ς άττολιττόντας σ φ ί σ ι ν συνεΤναι χ ρ ή -
μ α τ α δ ί δ ο ν τ α ς και χ ά ρ ι ν ττροσειδέναι. έττεί και ά λ λ ο ς ά ν ή ρ
έστι Πάριος ένθάδε σ ο φ ό ς όν εγώ ή σ θ ό μ η ν έ τ π δ η μ ο υ ν τ α ·
ε τ υ χ ο ν γ ά ρ ττροσελθών άνδρί ός τετέλεκε χ ρ ή μ α τ α σοφισταΤς
62
C II. Obrana protiv prvih tužitelja 62 Ε - 21 C
Pogledajmo ponovo iz početka što mi se to zamjera 19 , a iz čega se Optužba
izrodila ova kleveta protiv mene i kojoj je izgleda20 Melet vjerujući da se
Sokrat bavi
pokrenuo sudski postupak protiv mene. Dobro: što tvrde moji klevet- proučava-
nici u kleveti? Njihova se zamjerka mora shvatiti [ozbiljno] kao da su njem
podzemnih
je sastavili pravi tužitelji: "Sokrat čini zločin time što se svesrdno bavi
i nebeskih
proučavanjem podzemnih i nebeskih stvari, slabiji govoor pretvara u
stvari
jači i ostale podučava u tim istim stvarima." Otprilike tako nekako ide
optužba. Sve ste to već vidjeli u Aristofanovoj komediji: neki tamo
Sokrat lebdi unaokolo, tvrdi da hoda zrakom 21 i brblja svakojake
druge besmislice; sve to meni nije niti puno niti malo razumljivo. Ne
pričam ο tom znanstvu s omalovažavanjem ako je tko mudar u tim
stvarima - da me Melet ne bi i zbog toga optužio - nego, Atenjani,
mene se te stvari uopće ne tiču. Još jednom 22 pozivam mnoge od vas
kao svjedoke i zahtijevam da vi jedni druge uputite i jedni drugima
kažete - svi vi koji ste me ikad čuli kako se razgovaram, a ima vas
mnogo koji ste me čuli - , da kažete jedni drugima jesam li ja ikad
raspravljao ο prije navedenim stvarima, i potom ćete razabrati da su
i sve ostale stvari, koje ο meni mnogi govore, isto tako bespredmetne.
U stvari, ništa od svega toga nije [istina]. — Ako ste od nekoga Optužba
čuli da se ja laćam izobražavanja ljudi i za to da tražim novce, čak niti da je
Sokrat
to nije istina. Ipak, čini mi se da je dobra stvar ako je netko sposoban sofist
obrazovati ljude, kao što to čine Gorgija Leontinjanin, Prodik Keja-
njin i Hipija Eliđanin 23 . Ο ljudi, svaki od njih može ići od grada do
grada i nagovarati mlade ljude - koji se inače mogu zabadava družiti
s ikojim od sugrađana - da se prestanu družiti sa sugrađanima, već
da se priduže njima i, pošto su dali novce, pokažu se zahvalnima. Isto
tako, postoji i jedan drugi čovjek, Paranin, sofist, za kojeg sam do-
znao da ovdje stanuje 24 . Tih sam dana slučajno naišao na čovjeka koji
63
 II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 A-D
5 ττλείω ή σ ύ μ π α ν τ ε ς oi άλλοι, Κ α λ λ ί α τ ώ Ίττττονίκου· τ ο ύ τ ο ν
ουν ά ν η ρ ό μ η ν - έ σ τ ό ν γ ά ρ α ύ τ ώ δυο υεΐ - " Ώ Κ α λ λ ί α , ην
δ* εγώ, "ει μεν σ ο υ τ ώ ύεΤ ττώλω ή μ ό σ χ ω έγενέσθην,
ειχομεν ά ν α υ τ ο ΐ ν έ τ τ ι σ τ ά τ η ν λ α β ε ί ν και μ ι σ θ ώ σ α σ θ α ι δς
Β ε μ ε λ λ ε ν α ύ τ ώ κ α λ ώ τε κ ά γ α θ ώ ττοιήσειν τ η ν ττροσήκουσαν
ά ρ ε τ ή ν , ην δ' ά ν ο ύ τ ο ς ή τ ώ ν ίτττπκών τις ή τ ώ ν γ ε ω ρ γ ι κ ώ ν
ν υ ν δ' έττειδή άνθρώττω έ σ τ ό ν , τ ί ν α α υ τ ο ΐ ν εν νώ 'έχεις
έττιστάτην λαβεΐν; τις τ η ς τ ο ι α ύ τ η ς άρετής, τ η ς άνθρωττίνης
5 τ ε και ττολιτικής, έττιστήμων ε σ τ ί ν ; ο ΐ μ α ι γ ά ρ σε έσκέφθαι
διά τ η ν τ ώ ν ύέων κ τ ή σ ι ν . ε σ τ ί ν τις," εφην εγώ, "ή ου;
"Πάνυ γε," ή δ' ός. "Τις," ην δ' εγώ, "και ττοδαττός, και
ττόσου διδάσκει" "Εύηνος," εφη, "ώ Σώκρατες, Πάριος,
ττέντε μνών." και εγώ τ ο ν Ευηνον έ μ α κ ά ρ ι σ α εί ώς ά λ η θ ώ ς
C εχοι τ α υ τ η ν τ η ν τ έ χ ν η ν και ο ύ τ ω ς έμμελώς διδάσκει. έγω
γ ο υ ν και αυτός έκαλλυνόμην τε και ήβρυνόμην άν εί ήττιστάμην
τ α ύ τ α * ά λ λ ' ου γ ά ρ έ τ τ ι σ τ α μ α ι , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι .
Ύττολάβοι ά ν ουν τις υ μ ώ ν ίσως· "'Αλλ', ώ Σώκρατες,
5 τ ό σ ο ν τ ί έστι ττράγμα; ττόθεν αί δ ι α β ο λ α ί σοι α ύ τ α ι γ ε γ ό -
ν α σ ι ν ; ου γ ά ρ δήττου σ ο υ γε ουδέν τ ώ ν ά λ λ ω ν ττεριττότερον
ττραγματευομένου εττειτα τ ο σ α ύ τ η φ ή μ η τε και λόγος γέγονεν,
εί μ ή τ ι εττραττες ά λ λ ο ι ο ν ή οι ττολλοί. λέγε ουν ή μ ι ν τ ί
D έ σ τ ι ν , Υν α μ ή ήμεΐς ττερί σ ο υ α ύ τ ο σ χ ε δ ι ά ^ ω μ ε ν . " τ α υ τ ί μοι
δοκεΐ δ ί κ α ι α λέγειν ό λ έ γ ω ν , κ ά γ ώ ύ μ ΐ ν ττειράσομαι άττο-
δεΐξαι τ ί ττοτ' ε σ τ ί ν τ ο ύ τ ο ό έμοί ττεττοίηκεν τ ό τ ε ό ν ο μ α
και τ η ν δ ι α β ο λ ή ν . ά κ ο υ ε τ ε δή. και 'ίσως μέν δόξω τ ι σ ί ν
5 υ μ ώ ν τταί^ειν ευ μ έ ν τ ο ι 'ιστε, τ τ ά σ α ν ύ μ ΐ ν τ ή ν ά λ ή θ ε ι α ν
έρώ. έγώ γ ά ρ , ώ άνδρες ΆθηναΤοι, δι' ουδέν ά λ λ ' ή δια
σ ο φ ί α ν τ ι ν ά τ ο ύ τ ο τ ό ό ν ο μ α ε σ χ η κ α . ττοίαν δή σ ο φ ί α ν
τ α υ τ η ν ; ήττερ ε σ τ ί ν 'ίσως άνθρωττίνη σοφία* τ ώ ό ν τ ι γ ά ρ
κινδυνεύω τ α υ τ η ν είναι σ ο φ ό ς , ο ύ τ ο ι δέ τ ά χ ' ά ν , ους ά ρ τ ι
104
II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 A-D
je na sofiste potrošio više novca nego svi ostali zajedno: Kaliju, Hipo-
nikova sina25, i tog sam čovjeka - on je, naime, otac dvoje djece -
upitao: — Kalijo, rekoh, da su tvoja djeca ždrijepci ili telići, mogli
bismo izabrati i platiti nekoga koji bi se brinuo da postanu lijepi i
dobri u vrlini koja im je svojstvena, i taj bi netko mogao biti konjušar
ili seljak. No, budući da su tvoja djeca ljudi, koga imaš na umu dati im
kao podučavatelja? Onoga tko je znalac u pripadnoj vrlini, u vrlini
svojstvenoj dobrom čovjeku i dobrom građaninu 26 , zar ne? Mislim da
si dobro ο tome porazmislio budući da imaš djecu. Postoji li netko
takav, rekoh, ili ga nema? — Svakako da ga ima, odgovori on. — Tko
je, upitah, i odakle i za koju cijenu podučava? — Sokrate, reče, to je
Euen 27 , s otoka Para i podučava za pet mina 28 . — Euena smatram
doista sretnikom ako on posjeduje tu vještinu i za tako umjerenu
cijenu podučava! Ja bih se sigurno hvalisao i pravio važan da se u to
razumijem; ali, Atenjani, ja se u to [doista] ne razumijem.
Ovdje bi se netko od vas mogao sad ubaciti: — Nego, Sokrate, što Sokratovu
je onda tvoj posao? Odakle su nastale one klevete protiv tebe?
Sigurno ne zbog toga što se ti ne bi bavio nekim posebnim poslom
koji odskače od ostalih kad je nastala takva glasina i priča. Ne bi do
toga došlo da se ti ne baviš nekim drukčijim stvarima od ostalih. Reci
nam sam, da ne bismo morali ishitreno nagađati, ο čemu se radi. —
Onaj koji tako govori, čini mi se, pravo zbori; ja ću vam pokušati
pokazati što je uzrokom da su meni prišili to ime 29 i odakle ta kleve-
ta. Poslušajte! Možda se nekima od vas čini da neozbiljno govorim;
međutim znajte da ću vam reći cijelu istinu. Ja sam, Atenjani, dobio
to ime ni zbog čega drugoga doli zbog nekakve mudrosti. Ο kakvoj
je mudrosti riječ? Ο ljudskoj mudrosti, pretpostavljam. Jedino bih se
u takvoj usudio biti mudar. Oni, koje sam malo prije spomenuo,
65
 II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21 C
Ε ε λ ε γ ο ν , μεί^ω τ ι ν ά ή κ α τ ' άνθρωττον σ ο φ ί α ν σοφοί εΐεν, ή
ουκ εχω τ ί λέγω* ου γ ά ρ δή εγωγε α υ τ ή ν έττίσταμαι, ά λ λ '
ό σ τ ι ς φησί ψ ε ύ δ ε τ α ι τε και έττί δ ι α β ο λ ή τ ή έμή λέγει, καί
μοι, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , μ ή θ ο ρ υ β ή σ η τ ε , μηδ' εάν δόξω τ ι
5 υ μ ΐ ν μ έ γ α λ έ γ ε ι ν ου γ ά ρ έμόν έρώ τ ο ν λ ό γ ο ν όν ά ν λ έ γ ω ,
ά λ λ ' εις άξιόχρεων ύ μ ΐ ν τ ο ν λ έ γ ο ν τ α ά ν ο ί σ ω . τ ή ς γ ά ρ
έμής, ει δή τις έ σ τ ι ν σ ο φ ί α καί οια, μ ά ρ τ υ ρ α υ μ ΐ ν τταρέξομαι
τ ο ν θεόν τ ο ν εν ΔελφοΤς. Χ α ι ρ ε φ ώ ν τ α γ ά ρ 'ιστε ιτου. ο ύ τ ο ς
21 Α έμός τε έ τ α ΐ ρ ο ς ήν εκ νέου καί υ μ ώ ν τ ω ττλήθει έ τ α ΐ ρ ό ς τ ε
καί σ υ ν έ φ υ γ ε τ ή ν φ υ γ ή ν τ α υ τ η ν καί μεθ' υ μ ώ ν κ α τ ή λ θ ε ,
καί 'ιστε δή οίος ήν Χαιρεφών, ώς σ φ ο δ ρ ό ς εφ' ό τ ι όρμήσειεν.
καί δή ττοτε καί εις Δ ε λ φ ο ύ ς έλθών έ τ ό λ μ η σ ε τ ο ύ τ ο μ α ν τ ε υ -
5 σ α σ θ α ι - καί, όττερ λέγω, μή θορυβείτε, ώ άνδρες - ήρετο γ ά ρ
δή ει τις έμου ε'ιη σοφ-ώτερος. ά ν ε ΐ λ ε ν ουν ή Πυθία μ η δ έ ν α
σ ο φ ώ τ ε ρ ο ν είναι, καί τ ο ύ τ ω ν ττέρι ό ά δ ε λ φ ό ς υ μ ΐ ν α υ τ ο υ
ουτοσί μαρτυρήσει, έττειδή εκείνος τετελευτηκεν.
Β Σκέψασθε δή ών ενεκα τ α ύ τ α λέγω* μ έ λ λ ω γ ά ρ υ μ ά ς διδά-
ξειν όθεν μοι ή δ ι α β ο λ ή γ έ γ ο ν ε ν . τ α ύ τ α γ ά ρ εγώ ά κ ο υ σ α ς
έ ν ε θ υ μ ο υ μ η ν ουτωσί* "Τι ττοτε λέγει ό θεός, και τ ι ττοτε
α ί ν ί τ τ ε τ α ι ; εγώ γ ά ρ δή οί/τε μ έ γ α οί/τε σ μ ι κ ρ ό ν σ υ ν ο ι δ α
5 έ μ α υ τ ώ σ ο φ ό ς ώ ν τ ί ουν ττοτε λέγει φ ά σ κ ω ν έμέ σ ο φ ω -
τ α τ ο ν εΐναι; ου γ ά ρ δήττου ψ ε ύ δ ε τ α ι γε* ου γ ά ρ θέμις
α υ τ ώ . " καί ττολυν μεν χ ρ ό ν ο ν ήττόρουν τ ί ττοτε λέγει·
εττειτα μόγις ιτάνυ έττί £ήτησιν α υ τ ο υ τ ο ι α υ τ η ν τ ι ν ά έτραττό-
μην. ή λ θ ο ν έττί τ ι ν α τ ώ ν δ ο κ ο υ ν τ ω ν σ ο φ ώ ν εΐναι, ώς
C ε ν τ α ύ θ α ε'ιττερ ττου ελέγχων τ ό μ α ν τ ε ΐ ο ν καί άττοφανών τ ω
χ ρ η σ μ ώ ότι "Ουτοσί έμου σοφώτερός έστι, σ υ δ' έμέ εφησθα."
διασκοττών ουν τ ο ύ τ ο ν - ο ν ό μ α τ ι γ ά ρ ουδέν δέομαι λέγειν,
ήν δέ τ ι ς τ ώ ν ττολιτικών ττρός όν έγώ σκοττών τ ο ι ο ύ τ ο ν τ ι
5 ετταθον, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , καί δ ι α λ ε γ ό μ ε ν ο ς α υ τ ώ - εδοξέ
μοι ο ύ τ ο ς ό ά ν ή ρ δοκεΐν μεν είναι σ ο φ ό ς ά λ λ ο ι ς τ ε ττολλοΐς
άνθρώττοις καί μ ά λ ι σ τ α έαυτώ, είναι δ' ου* κάττειτα έττειρώ-
66
II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21 C
mora da su mudri u nekoj mudrosti, koja je veća od ljudske, ili pak ne
znam što da rečem. Ja se svakako ne razumijem u tu mudrost; onaj
koji tako tvrdi, laže i pridonosi mojoj kleveti. — Nemojte me preki- Odgovor
dati, Atenjani, ako vam se čini da se hvalim. Riječi, naime, koje ću delfijskog
proroštva ο
vam upravo kazati nisu moj izum, već ću se pred vama pozvati na Sokratovoj
vjerodostojnu riječ. Ο toj mudrosti, ako je ima kod mene i koja mu mudrosti i
drago ona bila, pozvat ću da vam svjedoči bog 30 u Delfima. — Vi ste Sokratov
pokušaj da
sigurno upoznali Herefonta 31 . On bijaše moj drug od mladosti, bio je
shvati
pristalica vaše stranke, s vama je zajedno otišao u progonstvo i s vama proročanstvo
se zajedno vratio [iz progonstva]. I vidjeli ste kakav je bio Herefont,
kako je bio žustar kad god bi se nečeg prihvatio. Jednom se, otišavši u
Delfe, odvažio pitati proročište 32 - ljudi, kako rekoh, nemojte galami-
ti pitao je, dakle, ima li koga tko bi bio mudriji od mene. Pitija je
odgovorila da nema nikoga tko bi bio mudriji. Kako je Herefont mr-
tav, to će potvrditi njegov brat, koji je sad tu s nama.
Promotrite zbog čega vam to govorim. Namjeravam vam, naime,
pokazati odakle potječe kleveta protiv mene. Pošto sam to bio čuo,
ovakve su mi misli došle na um: "Pa što to govori bog? Što znače te
nejasne riječi? Ja sam pak svjestan da nisam niti jako niti malo
mudar. Sto pak hoće reći [bog] kad kaže da sam najmudriji? Sigurno
ne laže; to bogu nije dozvoljeno 33 ." — Dulje vremena bijah zbunjen Sokrat se
tim riječima; potom se, oklijevajući34, odvažih istražiti ο čemu se radi. obraća
političarima
Odoh do jednog, kojeg se drži mudrim, da bih kod njega, ako uopće
igdje, preispitao proročanstvo i pokazao proroštvu da je taj mudriji
od mene, dok je ono tvrdilo da sam to ja. Dok sam ispitivao ovoga -
ime mu ne trebam spominjati, bijaše to pak jedan od političara ο
kojem sam, Atenjani, motreći [ga], stekao takav nakakav dojam - u
razgovoru mi se učinilo da taj čovjek, iako se mnogim drugima pri-
kazao mudrim i ponajviše sebi samome, uistinu nije [mudar]. I stoga
20 63
 II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21
μ η ν α ύ τ ώ δ ε ι κ ν ύ ν α ι ό χ ι ο'ίοιτο μ ε ν ε ΐ ν α ι σ ο φ ό ς , ε'ι'η δ' οίί.
D ένχευθεν ουν τ ο ύ τ ω χ ε άττηχθόμην και ττολλοΐς χ ώ ν τ τ α ρ ό ν τ ω ν
ττρός έ μ α υ χ ό ν δ' ο υ ν αιτιών έ λ ο γ ι ^ ό μ η ν ό χ ι τ ο ύ τ ο υ μ ε ν τ ο υ
α ν θ ρ ώ τ τ ο υ εγώ σ ο φ ώ τ ε ρ ό ς είμι* κινδυνεύει μ ε ν γ ά ρ η μ ώ ν
ο ύ δ έ χ ε ρ ο ς ο υ δ έ ν κ α λ ό ν κ ά γ α θ ό ν ειδέναι, ά λ λ ' ο ύ τ ο ς μ έ ν
5 ο'ι'εταί χ ι ειδέναι ουκ είδώς, ε γ ώ δέ, ώσττερ ο υ ν ουκ ο ΐ δ α ,
ουδέ ο'ίομαΓ εοικα γ ο υ ν χ ο ύ χ ο υ γ ε σ μ ι κ ρ ώ χ ι ν ι α ύ τ ώ χ ο ύ χ ω 4
σ ο φ ώ χ ε ρ ο ς ε ΐ ν α ι , ό χ ι ά μ ή ο ΐ δ α ουδέ ο'ι'ομαι ειδέναι. έ ν χ ε υ θ ε ν
έττ' ά λ λ ο ν ή α χ ώ ν εκείνου δ ο κ ο ύ ν χ ω ν σ ο φ ω τ έ ρ ω ν ε ΐ ν α ι κ α !
Ε μ ο ι χ α υ χ ά τ α ύ τ α εδοξε, και έ ν χ α υ θ α κ ά κ ε ί ν ω και ά λ λ ο ι ς
ττολλοΐς άττηχθόμην.
Μ ε χ ά τ α υ τ ' ο υ ν ή δ η εφεξής ή α , α ί σ θ α ν ό μ ε ν ο ς μ έ ν [ κ α ι ]
λυττουμενος και δεδιώς ό χ ι ά τ τ η χ θ α ν ό μ η ν , ό μ ω ς δέ ά ν α γ κ α ΐ ο ν
5 έδόκει ε ΐ ν α ι χ ό τ ο υ θεου ττερι τ τ λ ε ί σ χ ο υ ττοιεΐσθαι - ί τ έ ο ν
ο υ ν , σ κ ο τ τ ο υ ν χ ι χ ό ν χ ρ η σ μ ό ν χ ι λ έ γ ε ι , έττϊ ά τ τ α ν χ α ς χ ο υ ς χ ι
22 Α δ ο κ ο υ ν χ α ς ειδέναι. και ν ή χ ό ν κ ύ ν α , ώ ά ν δ ρ έ ς Ά θ η ν α ΐ ο ι -
δεΐ γ ά ρ ττρός υ μ ά ς χ ά λ η θ ή λ έ γ ε ι ν - ή μ ή ν ε γ ώ ετταθόν χ ι
τ ο ι ο ύ τ ο ν οι μ έ ν μ ά λ ι σ χ α ε υ δ ο κ ι μ ο υ ν χ ε ς έ'δοξάν μ ο ι ο λ ί γ ο υ
δ ε ΐ ν τ ο υ τ τ λ ε ί σ χ ο υ ένδεεΐς ε ΐ ν α ι ^ η χ ο υ ν χ ι κ α χ ά χ ό ν θεόν,
5 ά λ λ ο ι δέ δ ο κ ο υ ν χ ε ς φ α υ λ ό χ ε ρ ο ι έττιεικέσχεροι ε ΐ ν α ι ά ν δ ρ ε ς
ττρός χ ό φ ρ ο ν ί μ ω ς εχειν. δεΐ δ ή υ μ ΐ ν χ ή ν έ μ ή ν τ τ λ ά ν η ν
έτπδεΐξαι ώσττερ ττόνους χ ι ν ά ς τ τ ο ν ο υ ν χ ο ς ι ν α μ ο ι κ α ι α ν -
έ λ ε γ κ τ ο ς ή μ α ν χ ε ί α γ έ ν ο ι χ ο . μ ε χ ά γ ά ρ χ ο υ ς ττολιχικους ή α
έττϊ χ ο υ ς τ τ ο ι η χ ά ς χ ο υ ς χ ε χ ώ ν τ ρ α γ ω δ ι ώ ν και χ ο υ ς χ ώ ν
Β δ ι θ υ ρ ά μ β ω ν και χ ο υ ς ά λ λ ο υ ς , ώς έ ν χ α υ θ α έττ' α υ τ ο φ ώ ρ ω
κ α τ α λ η ^ ό μ ε ν ο ς έ μ α υ χ ό ν ά μ α θ έ σ χ ε ρ ο ν εκείνων ό ν χ α . ά ν α -
λ α μ β ά ν ω ν ο υ ν α υ τ ώ ν χ ά τ τ ο ι ή μ α χ α ά μ ο ι έδόκει μ ά λ ι σ χ α
ττεττραγματευσθαι αυχοΐς, διηρώχων άν αυχους χί λέγοιεν,
5 ιν' ά μ α χ ι και μ α ν θ ά ν ο ι μ ι τταρ' α υ τ ώ ν , α ί σ χ ύ ν ο μ α ι ο υ ν
υ μ ΐ ν είττεΐν, ώ ά ν δ ρ ε ς , χ ά λ η θ ή · ό μ ω ς δέ ρ η χ έ ο ν . ώς έ'ττος
γ ά ρ είττεΐν ο λ ί γ ο υ α υ τ ώ ν ά τ τ α ν χ ε ς οί τ τ α ρ ό ν χ ε ς ά ν β έ λ χ ι ο ν
ε λ ε γ ο ν ττερι ών α ύ τ ο ί έττεττοιήκεσαν. ε γ ν ω ν ο υ ν α υ και
ττερι χ ώ ν τ τ ο ι η χ ώ ν έν ό λ ί γ ω τ ο ύ τ ο , ό τ ι ου σ ο φ ί α ττοιοΐεν
68
C II. Obrana protiv prvih tužitelja 21 Ε - 21 C
sam mu pokušao pokazati kako samo misli da je mudar, a u stvari
nije. Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. — Odla-
zeći od njega, ovakve sam misli prevrtao: "Od ovog sam čovjeka mud-
riji - izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna ništa, niti što
je dobro niti što je lijepo35. Samo što ovaj misli da nešto zna, dok u
stvari ne zna ništa, dok ja, budući da ništa ne znam, niti mislim da išta
znam. Izleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da
ne mislim da znam ono što ne znam." Nakon toga sam otišao drugo-
me koji se smatrao još mudrijim od onog prvog i stekao sam isto
takav dojam - i opet sam se zamjerio i ovome i mnogima oko njega.
Nakon toga sam [događaja] obilazio redom [ljude ispitivajući ih] Sokrat se
i primjećujući s tugom i nelagodom da im omrznjujem, dok mi se u obraća
pjesnicima
isto vrijeme činilo nužnim najviše držati do božanskih stvari. A da bih
saznao što proroštvo poručuje, morao sam ići do svih onih koji su
mislili da nešto znaju. I, tako mi psa36, Atenjani, - moram vam reći
istinu - ovakav sam stekao dojam: istražujući prema božanskom [na-
putku], učinilo mi se da su oni, koji su na najboljem glasu, gotovo pot-
puno lišeni mudrosti, dok se oni, koji se smatraju lošijim, razumnije
ponašaju. — Moram vam opisati svoja lutanja kao napore 37 učinjene
da bih ustanovio [za svagda] nepobitnost proročanstva. — Nakon
političara obratih se tragičkim, ditirampskim i inim pjesnicima da bih
se tamo nepobitno pokazao kao veća naznalica od njih. Uzeo sam nji-
hova djela koja su mi se učinila najbolje sastavljenima i ispitivao sam
ih ο čemu se radi, tako da bih u isti mah mogao i nešto naučiti od njih.
Sramim vam se, ο ljudi, reći istinu; ali istina se mora dovesti na vidje-
lo! Da tako kažem, gotovo svi prisutni znali su govoriti bolje ο stvari-
ma koje su ti pjesnici bili zapisali, nego što su to sami pjesnici mogli!
Nije mi trebalo dugo da također i ο pjesnicima doznam da ono što
21 63
 II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21 C
C ά ττοιοΤεν, ά λ λ ά φύσει τ ι ν ί και ένθουσιά^οντες ώσττερ οί
θ ε ο μ ά ν τ ε ι ς καί οί χρησμωδοί* καί γ ά ρ ο ύ τ ο ι λ έ γ ο υ σ ι μεν
ττολλά καί κ α λ ά , ι σ α σ ι ν δε ουδέν ών λ έ γ ο υ σ ι . τ ο ι ο ύ τ ο ν
τ ί μοι έ φ ά ν η σ α ν ττάθος καί οί ττοιηταί ττεττονθότες, καί
5 ά μ α ή σ θ ό μ η ν α υ τ ώ ν διά τ ή ν ττοίησιν ο ί ο μ έ ν ω ν καί τ ά λ λ α
σ ο φ ω τ ά τ ω ν εΐναι άνθρώττων ά ουκ ή σ α ν . άττήα ουν καί
έντευθεν τ ω α υ τ ώ οίόμενος ττεριγεγονέναι ωττερ καί τ ώ ν
ττολιτικών.
Τελευτών ουν έττί τ ο υ ς χ ε ι ρ ο τ έ χ ν α ς ήα· έ μ α υ τ ώ γ ά ρ
D σ υ ν ή δ η ουδέν έ τ π σ τ α μ έ ν ω ώς εττος είττεΐν, τ ο ύ τ ο υ ς δέ γ ' ήδη
ό τ ι εύρήσοιμι τ τ ο λ λ ά καί κ α λ ά έ τ π σ τ α μ έ ν ο υ ς . καί τ ο ύ τ ο υ
μεν ούκ έψεύσθην, ά λ λ ' ή τ τ ί σ τ α ν τ ο ά έγώ ούκ ή τ τ ι σ τ ά μ η ν
καί μ ο υ τ α ύ τ η σ ο φ ώ τ ε ρ ο ι ή σ α ν . ά λ λ ' , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι ,
5 τ α ύ τ ό ν μοι εδοξαν εχειν ά μ ά ρ τ η μ α όττερ καί οί ττοιηταί καί
οί ά γ α θ ο ί δ η μ ι ο υ ρ γ ο ί - διά τ ό τ ή ν τ έ χ ν η ν κ α λ ώ ς έξεργά-
£εσθαι έ κ α σ τ ο ς ήξίου καί τ ά λ λ α τ ά μ έ γ ι σ τ α σ ο φ ώ τ α τ ο ς
εΐναι - καί α ύ τ ώ ν α υ τ ή ή ττλημμέλεια έκείνήν τ ή ν σ ο φ ί α ν
Ε άττοκρύτττειν ώστε με έ μ α υ τ ό ν ά ν ε ρ ω τ ά ν ύττέρ τ ο υ χ ρ η σ μ ο ύ
ττότερα δεξαίμην ά ν ο ύ τ ω ς ώσττερ εχω εχειν, μ ή τ ε τ ι σ ο φ ό ς
ών τ ή ν έκείνων σ ο φ ί α ν μ ή τ ε ά μ α θ ή ς τ ή ν ά μ α θ ί α ν , ή ά μ -
φ ό τ ε ρ α ά έκεΐνοι ε χ ο υ σ ι ν εχειν. άττεκρινάμην ουν έ μ α υ τ ώ
5 καί τ ω χ ρ η σ μ ώ ό τ ι μοι λ υ σ ι τ ε λ ο ΐ ώσττερ εχω εχειν.
Έκ τ α υ τ η σ ί δή τ ή ς έξετάσεως, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι ,
23 Α ττολλαί μεν άττέχθειαί μοι γ ε γ ό ν α σ ι καί οΐαι χ α λ ε τ τ ώ τ α τ α ι
καί β α ρ ύ τ α τ α ι , ώστε ττολλάς διαβολάς άττ' α ύ τ ώ ν γεγονέναι,
ό ν ο μ α δέ τ ο ύ τ ο λ έ γ ε σ θ α ι , σοφός εΐναι* ο'ιονται γ ά ρ με
ε κ ά σ τ ο τ ε οί τταρόντες τ α ύ τ α α ύ τ ό ν εΐναι σ ο φ ό ν ά ά ν ά λ λ ο ν
5 έξελέγξω. τ ό δέ κινδυνεύει, ώ άνδρες, τ ω ό ν τ ι ό θεός
σοφός είναι, καί έν τ ω χ ρ η σ μ ώ τ ο ύ τ ω τ ο ύ τ ο λέγειν, ό τ ι ή
άνθρωττίνη σ ο φ ί α ο λ ί γ ο υ τ ι ν ό ς ά ξ ι α έ σ τ ι ν καί ούδενός. καί
φ α ί ν ε τ α ι τ ο ύ τ ο ν λέγειν τ ο ν Σ ω κ ρ ά τ η , ττροσκεχρήσθαι δέ
Β τ ω εμώ ο ν ό μ α τ ι , έμέ τ τ α ρ ά δ ε ι γ μ α ττοιούμενος, ώσττερ ά ν
22
II. Obrana protiv prvih tužitelja 22 Ε - 21 C
čine ne čine mudrošću, nego prirodnim darom i zanosom poput vid-
jelaca i proroka; pričaju mnoge lijepe stvari, ali niti sami ne shvaćaju
što govore. Učinilo mi se da se slična stvar događa i pjesnicima, i u isti
mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmu-
drijima od svih ljudi - u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne
bijahu. Odoh dakle i odavde, misleći da nad njima imam istu pred-
nost kao i nad političarima.
Na posljetku sam otišao do obrtnika. Zapravo, bio sam svjestan Sokrat
da, ukratko, ništa ne znam, a isto tako uvjeren da ću kod njih pronaći se obraća
obrtnicima
znanje ο mnogim lijepim stvarima. I doista se nisam prevario! Saznao
sam neke stvari koje prije nisam znao i u tome su bili mudriji od mene.
— Međutim, Atenjani, učinilo mi se da pjesnici i naši dragi obrtnici
čine istu grešku: zbog toga što dobro obavlja svoju vještinu svaki poje-
dini od njih se smatra [ujedno] najmudrijim i u ostalim najvažnijim
stvarima - i upravo ova nadutost zasjenjuje onu mudrost [koju već
posjeduju]. Zbog toga sam sebe upitah nad proročanstvom: mogu li
prihvatiti stanje u kojem se nalazim, odnosno da nisam niti mudar
kako su oni mudri, niti neznalica kakvi su oni neznalice, ili sam pak
poput njih, odnosno da posjedujem i njihovu mudrost i njihovo nez-
nanje. I odgovorih sam sebi i proroštvu da je meni korisnije biti
onakav kakav jesam.
Zbog tog propitkivanja, Atenjani, stekao sam mnoga vrlo mučna Značenje
i žalosna neprijateljstva, tako da su iz toga nastale mnoge klevete, a i F orocan -
pronio se glas da sam mudrac; prisutni su podrazumijevali da mora Sokrat je
da se ja razumijem u sve one stvari koje sam drugome dokazivao da najmudriji
ih ne zna. No, zapravo je ovako, ljudi: jedino je bog mudar i upravo jer zna
da nema
je to ono što proročište poručuje - ljudska mudrost ne vrijedi mudrog
mnogo, zapravo ne vrijedi ništa. Netko bi pomislio da se bog obraća čovjeka
upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime kao primjer želeći reći:
63
 II. Obrana protiv prvih tužitelja 23 Β - 24 A
(εί) ε'ι'ττοι οτι "Ούτος υ μ ώ ν , ώ άνθρωττοι, σ ο φ ώ τ α τ ό ς ε σ τ ί ν ,
ό σ τ ι ς ώσττερ Σ ω κ ρ ά τ η ς εγνωκεν ό τ ι ούδενός άξιός έ σ τ ι τ η
ά λ η θ ε ί α ττρός σ ο φ ί α ν . " τ α υ τ ' ουν εγώ μέν 'έτι και ν υ ν
5 ττεριιών £ητώ και ερευνώ κ α τ ά τ ο ν θεόν και τ ώ ν ά σ τ ώ ν και
ξένων ά ν τ ι ν α ο'ιωμαι σ ο φ ό ν είναι* και έττειδάν μοι μ ή
δοκή, τ ώ θεώ βοηθών ένδείκνυμαι ό τ ι ουκ εστι σ ο φ ό ς , και
ύττό τ α ύ τ η ς τ η ς ά σ χ ο λ ί α ς ο ϋ τ ε τ ι τ ώ ν τ η ς ττόλεως ττράξαί
μοι σ χ ο λ ή γ έ γ ο ν ε ν άξιον λ ό γ ο υ ο ύ τ ε τ ώ ν οικείων, ά λ λ ' έν
C ττενία μυρία ειμί διά τ ή ν τ ο υ θεου λατρείαν.
Προς δέ τ ο ύ τ ο ι ς οί νέοι μοι έττακολουθουντες - οΐς μ ά -
λ ι σ τ α σ χ ο λ ή έ σ τ ι ν , οί τ ώ ν τ τ λ ο υ σ ι ω τ ά τ ω ν - α υ τ ό μ α τ ο ι ,
χ α ί ρ ο υ σ ι ν άκούοντες εξεταζομένων τ ώ ν άνθρώττων, και α υ τ ο ί
5 ττολλάκις έμέ μ ι μ ο ύ ν τ α ι , ε ί τ α έττιχειρουσιν ά λ λ ο υ ς έξετά^ειν
κάττειτα ο ΐ μ α ι ευρίσκουσι ττολλήν ά φ θ ο ν ί α ν ο ί ο μ έ ν ω ν μέν
ειδέναι τ ι άνθρώττων, ε ί δ ό τ ω ν δέ ο λ ί γ α ή ουδέν, έντευθεν
ουν οί ύττ' α υ τ ώ ν εξεταζόμενοι έμοί ό ρ γ ι ^ ο ν τ α ί , ο υ χ α ύ τ ο ΐ ς ,
D και λ έ γ ο υ σ ι ν ώς Σ ω κ ρ ά τ η ς τ ί ς έ σ τ ι μ ι α ρ ώ τ α τ ο ς και δια-
φθείρει τ ο υ ς νέους* και έττειδάν τις α υ τ ο ύ ς έ ρ ω τ α ό τ ι ττοιών
και ό τ ι δ ι δ ά σ κ ω ν , ε χ ο υ σ ι μέν ούδέν είττεΐν ά λ λ ' ά γ ν ο ο υ σ ι ν ,
ιν α δέ μ ή δοκώσιν άττορεΐν, τ ά κ α τ ά ττάντων τ ώ ν φ ι λ ο σ ο -
5 φ ο ύ ν τ ω ν ττρόχειρα τ α ύ τ α λ έ γ ο υ σ ι ν , ό τ ι " τ ά μ ε τ έ ω ρ α και
τ ά ύττό γης" και "θεούς μ ή νομί^ειν" και " τ ο ν ή τ τ ω
λ ό γ ο ν κ ρ ε ί τ τ ω ττοιεΐν." τ ά γ ά ρ ά λ η θ ή ο'ιομαι ούκ ά ν
έθέλοιεν λέγειν, ό τ ι κ α τ ά δ η λ ο ι γ ί γ ν ο ν τ α ι ττροσττοιούμενοι
μέν ειδέναι, είδότες δέ ούδέν. ά τ ε ουν ο ΐ μ α ι φ ι λ ό τ ι μ ο ι
Ε ό ν τ ε ς και σφοδροί και ττολλοι, και σ υ ν τ ε τ α μ έ ν ω ς και ττι-
θανώς λ έ γ ο ν τ ε ς ττερι έμου, έμττεττλήκασιν ύ μ ώ ν τ ά ώ τ α και
ττάλαι και σφοδρώς δ ι α β ά λ λ ο ν τ ε ς . εκ τ ο ύ τ ω ν και Μ έ λ η τ ό ς
μοι έττέθετο και " Α ν υ τ ο ς και Αύκων, Μ έ λ η τ ο ς μέν ύττέρ τ ώ ν
5 ττοιητών ά χ θ ό μ ε ν ο ς , ' Ά ν υ τ ο ς δέ ύττέρ τ ώ ν δ η μ ι ο υ ρ γ ώ ν και
24 Α τ ώ ν ττολιτικών, Αύκων δέ ύττέρ τ ώ ν ρ η τ ό ρ ω ν ώ σ τ ε , όττερ
ά ρ χ ό μ ε ν ο ς έγώ ε λ ε γ ο ν , θ α υ μ ά ^ ο ι μ ' ά ν εί οΐός τ ' ε'ι'ην έγώ
ύ μ ώ ν τ α ύ τ η ν τ ή ν δ ι α β ο λ ή ν έξελέσθαι έν οϋτως ό λ ί γ ω χ ρ ό ν ω
104
II. Obrana protiv prvih tužitelja 23 Β - 24 A
"Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je, poput Sokrata, saznao da mu
vlastita mudrost uistinu ne vrijedi ništa." Stoga i sad, [drugi činili
štogod im drago]38, ja, obilazeći okolo, istražujem i propitkujem,
voden božanskim [naputkom], bih li mogao smatrati nekog od gra-
đana ili stranaca mudrim; i otkad sam se u to uvjerio, postavši savez-
nikom bogu39, pokazujem da nema mudrog [čovjeka]. I upravo zbog
tog moga bavljenja nisam imao vremena posvetiti se ikakvom spome-
na vrijednom poslu niti za grad niti za vlastitu obitelj, već zapadoh 40
u neizmjerno siromaštvo radi te službe božje.
Pritom me slijede mladići, koji su najviše dokoni, sinovi najbo- Uzroci
klevete
gatijih41, i to svojevoljno42, i raduju se slušajući kako ljudi bivaju pod-
protiv
vrgnuti pažljivom ispitivanju, a često me i sami oponašaju, upuštajući Sokrata
se i druge [pažljivo] ispitivati. I pritom sami otkrivaju, vjerujem, go-
milu onih koji misle da nešto znaju, a zapravo znaju malo ili ništa. —
Stoga se svi ovi, što ih oni ispituju, ljute na mene - a ne na sebe - i
govore: "Ima nekakav pokvareni Sokrat koji kvari mladež". I pošto ih
netko upita što taj [Sokrat] radi ili podučava, ponestane im riječi jer
ne znaju niti sami; a da se ne bi vidjelo da su u neprilici, ponavljaju
iste one optužbe što se obično iznose protiv svih filozofa: da se bavi
stvarima na nebu i pod zemljom, da ne vjeruje u bogove, da slabiji
govor čini jačim. Istinu, vjerujem, ne žele govoriti, [a istina je] da je
izašlo na vidjelo kako se prave da nešto znaju, dok ne znaju ništa. I
budući da tako častohlepni, silni i mnogi pričaju uvjerljivo i žustro
protiv mene, napunili su vam uši tračajući me odavno i nemilosrdno.
S tog su razloga Melet, Anit i Likon podigli optužbu protiv mene,
Melet u ime pjesnika, Anit u ime obrtnika i političara, Likon u ime
govornika. Kao što sam rekao na početku, čudio bih se ako bih uspio
u tako kratkom vremenu razuvjeriti vas od klevete, koja mi već tako
36
 II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε -21C
οί/τω ττολλήν γ ε γ ο ν υ ΐ α ν . τ α υ τ ' ε σ τ ί ν υ μ ΐ ν , ώ άνδρες Ά θ η -
5 ναΤοι, τ ά λ η θ ή , και υ μ ά ς ο υ τ ε μ έ γ α ο ϋ τ ε μ ι κ ρ ό ν ά τ τ ο κ ρ υ ψ ά -
μ ε ν ο ς έ γ ώ λ έ γ ω ούδ' υ τ τ ο σ τ ε ι λ ά μ ε ν ο ς . κ α ί τ ο ι ο ΐ δ α σ χ ε δ ό ν
ό τ ι α υ τ ο ΐ ς τ ο ύ τ ο ι ς ά τ τ ε χ θ ά ν ο μ α ι , ό καί τ ε κ μ ή ρ ι ο ν ό τ ι ά λ η θ ή
λ έ γ ω καί ό τ ι α ϋ τ η έ σ τ ι ν ή δ ι α β ο λ ή ή έμή καί τ ά αΥτια
Β τ α υ τ ά έ σ τ ι ν . καί έ ά ν τ ε ν υ ν έ ά ν τ ε α ύ θ ι ς ^ η τ ή σ η τ ε τ α ύ τ α ,
ο ύ τ ω ς ευρήσετε.
24
II. Obrana protiv prvih tužitelja 24 Ε -21C
dugo visi nad glavom. — Evo, Atenjani, to vam je [cijela] istina!
Kažem vam to jer se nisam ni u čemu pretvarao, niti sam išta zatajio,
ni veliko ni malo. I gotovo sam siguran da postajem mrzak upravo
zbog toga što se ne pretvaram i što ništa ne tajim. To je još jedan od
dokaza da govorim istinu, da je upravo to kleveta protiv mene i da su
joj takvi uzroci. I ako ćete bilo sad bilo kasnije istraživati ο tome,
otkrit ćete da je [upravo] tako.
63
 III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C -26A
Περί μ έ ν ο υ ν ών οί ττρώχοί μ ο υ κ α τ ή γ ο ρ ο ι κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν
α υ τ η 'έστω ι κ α ν ή ά τ τ ο λ ο γ ί α ττρός υ μ ά ς · ττρός δέ Μ έ λ η τ ο ν
5 τ ο ν α γ α θ ό ν και φ ι λ ό τ τ ο λ ι ν , ώς φ η σ ι , και τ ο υ ς υ σ τ έ ρ ο υ ς
μ ε τ ά τ α ύ τ α τ τ ε ι ρ ά σ ο μ α ι ά τ τ ο λ ο γ ή σ α σ θ α ι . α ύ θ ι ς γ ά ρ δή,
ώσττερ ε τ έ ρ ω ν τ ο ύ τ ω ν ό ν τ ω ν κ α τ η γ ό ρ ω ν , λ ά β ω μ ε ν α ύ τ ή ν
τ ο ύ τ ω ν ά ν τ ω μ ο σ ί α ν . ε χ ε ι δέ ττως ώδε* Σ ω κ ρ ά τ η φ η σ ι ν
ά δ ι κ ε ΐ ν τ ο ύ ς τ ε ν έ ο υ ς δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ α και θεούς ους ή ιτόλις
C ν ο μ ί ζ ε ι ού ν ο μ ί ^ ο ν τ α , ε τ ε ρ α δέ δ α ι μ ό ν ι α κ α ι ν ά , τ ό μ έ ν δή
έ γ κ λ η μ α τ ο ι ο ύ τ ο ν έ σ τ ι ν τ ο ύ τ ο υ δέ τ ο υ ε γ κ λ ή μ α τ ο ς εν
ε κ α σ τ ο ν έξετάσωμεν.
Φησί γ ά ρ δ ή τ ο υ ς ν έ ο υ ς ά δ ι κ ε ΐ ν με δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ α . ε γ ώ δέ
5 γ ε , ώ ά ν δ ρ ε ς ' Α θ η ν α ί ο ι , ά δ ι κ ε ΐ ν φ η μ ι Μ έ λ η τ ο ν , ό τ ι σττουδή
χ α ρ ι ε ν τ ί ζ ε τ α ι , ρ α δ ί ω ς εις ά γ ώ ν α κ α θ ι σ τ ά ς άνθρώττους, ττερι
• π ρ α γ μ ά τ ω ν ττροσττοιούμενος σττουδά^ειν και κήδεσθαι ών ούδέν
τ ο ύ τ ω ττώττοτε έ μ έ λ η σ ε ν ώς δέ τ ο ύ τ ο ο ύ τ ω ς 'έχει, ττειράσομαι
και ύ μ ΐ ν έττιδεΐξαι. και μ ο ι δευρο, ώ Μ έ λ η τ ε , ειττέ* ά λ λ ο τ ι ή
D ττερι τ τ λ ε ί σ τ ο υ ττοιή όττως ώς β έ λ τ ι σ τ ο ι οί ν ε ώ τ ε ρ ο ι ' έ σ ο ν τ α ι ;
"Εγωγε.
'Ίθι δή ν υ ν είττέ τ ο ύ τ ο ι ς , τ ί ς α ύ τ ο ύ ς β ε λ τ ί ο υ ς ττοιεΐ;
δήλον γ ά ρ ότι οΐσθα, μ έ λ ο ν γέ σοι. τ ο ν μέν γ ά ρ δια-
5 φ θ ε ί ρ ο ν τ α έξευρών, ώς φής, έμέ, ε ι σ ά γ ε ι ς τ ο υ τ ο ι σ ί και κ α τ η -
γ ο ρ ε ί ς · τ ο ν δέ δή β ε λ τ ί ο υ ς τ τ ο ι ο υ ν τ α ιθι είττέ και μ ή ν υ σ ο ν
α ύ τ ο ΐ ς τ ί ς έ σ τ ι ν . - 'Οράς, ώ Μ έ λ η τ ε , ό τ ι σ ι γ ά ς και ούκ
'έχεις είττεΐν; κ α ί τ ο ι ούκ α ί σ χ ρ ό ν σ ο ι δ ο κ ε ΐ ε ΐ ν α ι και ί κ α ν ό ν
τ ε κ μ ή ρ ι ο ν ο υ δή έ γ ώ λ έ γ ω , ό τ ι σ ο ι ο ύ δ έ ν μ ε μ έ λ η κ ε ν ; ά λ λ '
10 είττέ, ώγαθέ, τίς α ύ τ ο ύ ς άμείνους ττοιεΐ;
Οί νόμοι.
Ε ' Α λ λ ' ού τ ο ύ τ ο ε ρ ω τ ώ , ώ β έ λ τ ι σ τ ε , ά λ λ ά τ ί ς άνθρωττος,
ό σ τ ι ς ττρώτον και α ύ τ ό τ ο ύ τ ο οΐδε, τ ο υ ς νόμους;
Ούτοι, ώ Σώκρατες, οί δ ι κ α σ τ α ί .
76
III. Obrana protiv drugih tužitelja 24 C -26A
Sto se tiče optužbe kojom su me prvi tužitelji optužili, dostajat će Meletova
obrana [koju sam upravo izrekao] pred vama. Sad ću se pak pokušati °Vtuzmca
obraniti od Meleta, dobričine i domoljubnog čovjeka, kako on to
tvrdi, a nakon toga i od ostalih. Promotrimo još jednom, kao da se ra-
di ο nekim novim tužiteljima, njihovu optužnicu. Ona ide nekako ova-
ko43: kaže da je Sokrat kriv što kvari mladež, da ne štuje bogove koje
štuje država44 već da štuje neke nove božanske pojave 45 . Takva je
dakle optužba. Istražimo svaku njenu pojedinost.
Dakako, [Melet], kaže da sam kriv što kvarim mladež. A ja tvr- Nesuvislost
dim, Atenjani, da je Melet kriv jer se šali s ozbiljnim stvarima46, olako Melet ve
°
dovodeći ljude pred sud, i pravi se da mu je stalo i da se brine ο stvari- da So ^ rat
ma koje mu nikad nisu ležale na srcu47. A da je tome tako, pokušat ću kvari
vam dokazati. — Odgovori mi, Melete na ovo48: — Tebi je jako stalo mladež
do toga da mladi budu što bolji, zar ne?
- Svakako.
- Idi sad ovima i reci im tko ih čini boljima! Očito je da to znaš
budući da ti je to briga. Otkrio si, kao što tvrdiš, mene kako kvarim
mladež i sad me dovodiš pred ove [prisutne građane] i zbog toga
optužiješ. Reci im stoga sad tko je onaj što ih čini boljima i pokaži mi
ga tko je! ... Vidiš li, Melete: sad šutiš i nemaš što reći? Zar ti se ne
čini da [ti] je to sramotno i dovoljan dokaz za ono što govorim, da ti
nije ništa stalo?! Nego reci, dobri moj [čovječe], tko njih čini boljima?
- Zakoni.
- To nije, prijatelju, ono što te pitam. Tko je čovjek koji se
prvenstveno bavi i razumije u te stvari, odnosno u zakone?
- To su ovi ovdje, Sokrate, suci49.
77
 III. Obrana protiv drugih tužitelja 24 Ε - 25 C
Πώς λέγεις, ώ Μ έ λ η τ ε οιδε χ ο υ ς νέους τταιδεύειν οΤοι
5 τέ είσι καί βελτίους ττοιουσιν;
Μάλιστα.
Πότερον άτταντες, ή οί μεν αυτών, οί δ' οί/;
'Άτταντες.
Εδ γε νή τ ή ν "Ηραν λέγεις καί ττολλήν ά φ θ ο ν ί α ν τ ώ ν
10 ώ φ ε λ ο υ ν τ ω ν . τ ί δέ δή; οί δέ ά κ ρ ο α τ α ί β ε λ τ ί ο υ ς ττοιουσιν
25 Α ή ου;
Καί ούτοι.
Τί δέ, οί βουλευταί;
Καί οί βουλευταί.
5 'Αλλ' ά ρ α , ώ Μ έ λ η τ ε , μ ή οί έν τ ή έκκλησία, οί έκκλη-
σ ι α σ τ α ί , διαφθείρουσι τ ο υ ς νεωτέρους; ή κάκεννοι β ε λ τ ι ο υ ς
ττοιουσιν άτταντες;
Κάκεΐνοι.
Π ά ν τ ε ς ά ρ α , ώς εοικεν, Ά θ η ν α ΐ ο ι κ ά λ ο υ ς κ ά γ α θ ο υ ς
10 ττοιουσι ττλήν έμου, εγώ δέ μ ό ν ο ς διαφθείρω, ο ϋ τ ω λέγεις;
Πάνυ σφόδρα τ α ύ τ α λέγω.
Π ο λ λ ή ν γέ μ ο υ κ α τ έ γ ν ω κ α ς δ υ σ τ υ χ ί α ν . καί μοι άττό-
κριναι· ή καί ττερί ιττττους ο ϋ τ ω σοι δοκεΐ εχειν; οί μεν
Β β ε λ τ ί ο υ ς ττοιουντες α υ τ ο υ ς ττάντες άνθρωττοι εΐναι, εΐς δέ
τ ι ς ό διαφθείρων; ή τ ο υ ν α ν τ ί ο ν τ ο ύ τ ο υ ττάν εΐς μέν τ ι ς ο
β ε λ τ ί ο υ ς οΐός τ ' ών ττοιεΤν ή ττάνυ ο λ ί γ ο ι , οί ίττττικοί, οί δέ
ττολλοί έάνττερ σ υ ν ώ σ ι καί χ ρ ώ ν τ α ι ιττττοις, διαφθείρουσιν;
5 ο υ χ ο ϋ τ ω ς εχει, ώ Μ έ λ η τ ε , καί ττερί ιττττων καί τ ώ ν ά λ λ ω ν
ά ττάν τ ω ν £ώων; ττάντως δήττου, έ ά ν τ ε σ υ καί " Α ν υ τ ο ς ους
φ ή τ ε έάντε φήτε* ττολλή γ ά ρ ά ν τις ε υ δ α ι μ ο ν ί α ε'ι'η ττερί
τ ο υ ς νέους ει εΐς μέν μ ό ν ο ς α υ τ ο υ ς διαφθείρει, οί δ' ά λ λ ο ι
C ώ φ ε λ ο υ σ ι ν . ά λ λ ά γ ά ρ , ώ Μ έ λ η τ ε , ίκανώς έτπδείκνυσαι
ό τ ι ουδεττώττοτε έ φ ρ ό ν τ ι σ α ς τ ώ ν νέων, και σ α φ ώ ς αττοφαι-
νεις τ ή ν σ α υ τ ο υ ά μ έ λ ε ι α ν , ό τ ι ουδέν σοι μ ε μ έ λ η κ ε ν ττερί ών
έμέ εισάγεις.
104
III. Obrana protiv drugih tužitelja 24 Ε - 25 C
- Što to kažeš, Melete? Ovi su sposobni odgajati mladiće i činiti
ih boljima?
- Svakako.
- Da li svi ovi zajedno? Ili jedni da, a drugi ne?
- Svi zajedno.
- Tako mi Here, to je dobra vijest! Veliko obilje dobročinitelja
imamo! A što sad? Čine li ih ovih slušatelji boljima ili ne?
- I oni!
- A vijećnici50?
- I vijećnici!
- Nego, Melete, kvare li svi skupštinari51, koji sjede u narodnoj
skupštini, mladež? Ili ih i svi oni čine boljima?
- I oni!
- Kako izgleda, dakle, svi ih Atenjani čine dobrima i valjanima
osim mene, dok ih ja jedini kvarim. Tako tvrdiš?
- Tvrdim da je upravo tako.
- Veliku mi nesreću dosuđuješ! Nego reci mi: čini li ti se da se to
isto događa i s konjima? Svi ih ljudi čine boljima, dok je samo jedan
koji ih kvari? Ili je pak upravo suprotno: samo je jedan koji ih može
činiti boljima, ili tek nekolicina, odnosno konjogojci, dok ih mnogi,
držeći ih i služeći se njima, kvare? Nije li tako, Melete, i s konjima i
sa svim ostalim životinjama? ... Uistinu je tako, priznali ti i Anit to ili
ne. Velika bi bila sreća za mladež da je samo jedan koji ih kvari, dok
im svi ostali koriste! Nego, Melete, dovoljno si pokazao da ti mladež
uopće ne leže na srcu i jasno si iznio na vidjelo svoj nemar, jer ti ništa
nije stalo do onoga zbog čega mene dovodiš na sud....
79
 III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C - 26 A
5 "Ετι δέ ή μ ΐ ν είττέ, ώ ττρός Δ ι ό ς Μ έ λ η τ ε , τ τ ό τ ε ρ ό ν έστιν
οίκεΤν ά μ ε ι ν ο ν έν τ τ ο λ ί τ α ι ς χ ρ η σ τ ο ΐ ς ή ττονηροΐς; ώ τ ά ν , άττό-
κριναι* ο υ δ έ ν γ ά ρ τ ο ι χ α λ ε τ τ ό ν έ ρ ω τ ώ . ο υ χ οί μ έ ν ττονηροι
κ α κ ό ν τ ι ε ρ γ ά ζ ο ν τ α ι τ ο υ ς άεί έ γ γ υ τ ά τ ω α υ τ ώ ν ό ν τ α ς , οί δ'
ά γ α θ ο ί ά γ α θ ό ν τι;
10 Π ά ν υ γε.
D " Ε σ τ ι ν ουν ό σ τ ι ς β ο υ λ ε τ α ι υττό τ ώ ν σ υ ν ό ν τ ω ν β λ ά ι τ τ ε σ θ α ι
μ ά λ λ ο ν ή ώ φ ε λ ε ΐ σ θ α ι ; ά τ τ ο κ ρ ί ν ο υ , ώ α γ α θ έ * και γ ά ρ ό ν ό μ ο ς
κελεύει άττοκρίνεσθαι. εσθ' ό σ τ ι ς β ο υ λ ε τ α ι βλάιττεσθαι;
Ου δ ή τ α .
5 Φέρε δή, ττότερόν έμέ ε ι σ ά γ ε ι ς δ ε υ ρ ο ώς δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ α τ ο υ ς
νέους και ττονηροτέρους ττοιουντα έ κ ό ν τ α ή ά κ ο ν τ α ;
Έ κ ό ν τ α εγωγε.
Τί δ ή τ α , ώ Μ έ λ η τ ε τ ο σ ο ύ τ ο ν σ υ έ μ ο υ σ ο φ ώ τ ε ρ ο ς εΐ τ η -
λ ι κ ο ύ τ ο υ ό ν τ ο ς τ η λ ι κ ό σ δ ε ών, ώ σ τ ε σ υ μ έ ν ε γ ν ω κ α ς ό τ ι οί
10 μ έ ν κ α κ ο ί κ α κ ό ν τ ι ε ρ γ ά ζ ο ν τ α ι άεί τ ο υ ς μ ά λ ι σ τ α τ τ λ η σ ί ο ν
Ε ε α υ τ ώ ν , οί δέ ά γ α θ ο ί ά γ α θ ό ν , έ γ ώ δέ δή εις τ ο σ ο ύ τ ο ν ά μ α -
θ ί α ς ήκω ώ σ τ ε και τ ο υ τ ' α γ ν ο ώ , ό τ ι ε ά ν τ ι ν α μοχθηρόν
ττοιήσω τ ώ ν σ υ ν ό ν τ ω ν , κινδυνεύσω κ α κ ό ν τ ι λ α β ε ί ν ύττ' α ύ τ ο υ ,
ώ σ τ ε τ ο ύ τ ο ( τ ό ) τ ο σ ο ύ τ ο ν κ α κ ό ν εκών ιτοιώ, ώς φής σ ύ ;
5 τ α ύ τ α έ γ ώ σ ο ι ου ι τ ε ί θ ο μ α ι , ώ Μ έ λ η τ ε , ο ΐ μ α ι δέ ουδέ ά λ λ ο ν
ά ν θ ρ ώ τ τ ω ν ουδένα* ά λ λ ' ή ο υ δ ι α φ θ ε ί ρ ω , ή εί δ ι α φ θ ε ί ρ ω ,
26 Α ά κ ω ν , ώ σ τ ε σ ύ γ ε κ α τ ' ά μ φ ό τ ε ρ α ^ ε υ δ η . εί δέ ά κ ω ν δ ι α -
φθείρω, τ ώ ν τ ο ι ο ύ τ ω ν [και ά κ ο υ σ ί ω ν ] ά μ α ρ τ η μ ά τ ω ν ου δευρο
ν ό μ ο ς ε ί σ ά γ ε ι ν ε σ τ ί ν , ά λ λ ά ιδία λ α β ό ν τ α δ ι δ ά σ κ ε ι ν και ν ο υ -
θ ε τ ε ΐ ν δ ή λ ο ν γ ά ρ ό τ ι έ ά ν μ ά θ ω , ι τ α υ σ ο μ α ι ό γ ε ά κ ω ν ττοιώ.
5 σ υ δέ σ υ γ γ ε ν έ σ θ α ι μ έ ν μ ο ι και δ ι δ ά ξ α ι 'έφυγες και ουκ
ή θ έ λ η σ α ς , δευρο δέ ε ι σ ά γ ε ι ς , οΐ ν ό μ ο ς έ σ τ ι ν ε ί σ ά γ ε ι ν τ ο υ ς
κολάσεως δεομένους ά λ λ ' ου μαθήσεως.
76
III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C - 26 A
Nego reci mi, tako ti Zeusa, Melete, je li bolje stanovati među
dobrim ili među lošim građanima? No, odgovori mi, dragoviću52: ne
pitam te ništa teškoga! Zar zli ne čine zlo onima koji se u određenom
trenutku nađu u njihovoj blizini, dok dobri nekakvo dobro?
- Svakako.
- Postoji li itko tko želi da mu susjed nanosi više štete nego
koristi? Odgovori, moj dragi! I zakon ti nalaže da odgovaraš. Postoji
li itko tko želi da mu se naudi?
- Nipošto.
- Hajde reci: dovodiš li me ovamo kao onoga koji upropaštava i
kvari mladež namjerno ili nehotice?
- Namjerno, dakako.
- Pa kako to, Melete? Ti si u svojoj mlađahnoj dobi53 toliko
mudriji od mene ovako stara te si otkrio da zli ljudi uvijek nanose zlo,
a dobri dobro, svojima najbližima? A ja sam pak takav neznalica da
nisam svijestan toga? I ako pokvarim ikoga od onih s kojima se
družim, izlažem se opasnosti da također i meni nanese štetu - [zar
mi to nije jasno]? A još pritom takvo zlo činim namjerno - ti takvo
što tvrdiš? Nećeš me u to uvjeriti, Melete, a mislim da niti ikog dru-
gog čovjeka! Ili uopće ne kvarim [mladež] ili, ako kvarim, to ne činim
namjerno; a ti i u jednom i u drugom slučaju lažeš. Ako nehotice
imam loš utjecaj, onda nije običaj dovesti me na sud zbog nehotičnih
prijestupa, već odvesti me na stranu i podučiti i ukoriti: jer je jasno da
kad se jednom naučim, prestat ću činiti ono što nehotice činim. A ti
si se uklonio i nisi se želio družiti sa mnom i podučiti me, a potom me
dovodiš ovamo, gdje je zakon dovoditi one koje treba kazniti, a ne
podučiti.
77
 III. Obrana protiv drugih tužitelja25C-26A
Ά λ λ ά γ ά ρ , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ύ τ ο μέν ήδη δ ή λ ο ν
Β ο ύ γ ώ ε λ ε γ ο ν , ό τ ι Μ ε λ ή τ ω τ ο ύ τ ω ν οί/τε μ έ γ α οί/τε μ ι κ ρ ό ν
ττώττοτε έ μ έ λ η σ ε ν . ό μ ω ς δέ δή λ έ γ ε ή μ ΐ ν , ττώς με φής
δ ι α φ θ ε ί ρ ε ι ν , ώ Μ έ λ η τ ε , τ ο ύ ς ν ε ω τ έ ρ ο υ ς ; ή δ ή λ ο ν δή δ τ ι
κ α τ ά τ ή ν γ ρ α φ ή ν ήν έ γ ρ ά ψ ω θεούς δ ι δ ά σ κ ο ν τ α μ ή νομί^ειν
5 ους ή ττόλις ν ο μ ί ζ ε ι , ε τ ε ρ α δέ δ α ι μ ό ν ι α κ α ι ν ά ; ού τ α ύ τ α
λέγεις ότι διδάσκων διαφθείρω;
Π ά ν υ μέν ουν σ φ ό δ ρ α τ α ύ τ α λέγω.
Προς α ύ τ ώ ν τ ο ί ν υ ν , ώ Μ έ λ η τ ε , τ ο ύ τ ω ν τ ώ ν θεών ών ν υ ν
ό λ ό γ ο ς έ σ τ ι ν , είττέ 'έτι σ α φ έ σ τ ε ρ ο ν καί έμοί καί τ ο ΐ ς ά ν -
C δ ρ ά σ ι ν τ ο υ τ ο ι σ ί . έγώ γ ά ρ ού δ ύ ν α μ α ι μ α θ ε ΐ ν τ τ ό τ ε ρ ο ν λέγεις
διδάσκειν με νομί^ειν εΐναι τ ι ν α ς θεούς - καί α ύ τ ό ς ά ρ α ν ο μ ί ζ ω
εΐναι θεούς καί ούκ ειμί τ ό τταράτταν άθεος ούδέ τ α ύ τ η ά δ ι κ ώ
- ού μ έ ν τ ο ι ουσττερ γε ή ττόλις ά λ λ ά ετέρους, κάί τ ο υ τ ' ε σ τ ί ν
5 ό μ ο ι έ γ κ α λ ε ΐ ς , ό τ ι έ τ έ ρ ο υ ς , ή τ τ α ν τ ά τ τ α σ ν με φής οί/τε
α ύ τ ό ν νομί^ειν θεούς τ ο ύ ς τ ε ά λ λ ο υ ς τ α ύ τ α διδάσκειν.
Τ α ύ τ α λέγω, ώς τ ό τταράτταν ού νομίζεις θεούς.
D θ α υ μ ά σ ι ε Μ έ λ η τ ε , ι ν α τ ί τ α ύ τ α λ έ γ ε ι ς ; ούδέ ή λ ι ο ν
ούδέ σ ε λ ή ν η ν ά ρ α ν ο μ ί ζ ω θεούς ε ΐ ν α ι , ώσττερ οί ά λ λ ο ι ά ν -
θρωττοι;
Μ ά Δ ί \ ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί , έττεί τ ο ν μ έ ν ή λ ι ο ν λ ί θ ο ν
5 φησίν εΐναι, τ ή ν δέ σ ε λ ή ν η ν γ ή ν .
Ά ν α ξ α γ ό ρ ο υ ο'ιει κ α τ η γ ο ρ ε ΐ ν , ώ φίλε Μ έ λ η τ ε ; καί ο ϋ τ ω
κ α τ α φ ρ ο ν ε ί ς τ ώ ν δ ε καί ο'ιει α ύ τ ο ύ ς άττείρους γ ρ α μ μ ά τ ω ν εΐναι
ώ σ τ ε ούκ είδέναι ό τ ι τ ά Ά ν α ξ α γ ό ρ ο υ β ι β λ ί α τ ο υ Κ λ α ^ ο μ ε -
νίου γέμει τ ο ύ τ ω ν τ ώ ν λ ό γ ω ν ; καί δή καί οί νέοι τ α ύ τ α τταρ'
10 έμου μ α ν θ ά ν ο υ σ ι ν , ά ε ξ ε σ τ ι ν ένίοτε ει ττάνυ τ τ ο λ λ ο υ δ ρ α χ μ ή ς
Ε έκ τ ή ς ο ρ χ ή σ τ ρ α ς ττριαμένοις Σ ω κ ρ ά τ ο υ ς κ α τ α γ ε λ ά ν , έάν
ττροσττοιήται έ α υ τ ο υ εΐναι, ά λ λ ω ς τ ε καί οί/τως ά τ ο τ τ α ό ν τ α ;
ά λ λ ' , ώ ττρός Δ ι ό ς , ο ύ τ ω σ ί σ ο ι δοκώ; ο ύ δ έ ν α ν ο μ ί ζ ω θεόν
εΐναι;
5 Ού μέντοι μ ά Δ ί α ούδ' όττωστιουν.
76
III. Obrana protiv drugih tužitelja 26 C -26A
Atenjani, sad je vidljivo ono što sam govorio: Meletu uopće nije
niti puno niti malo ο svemu tome stalo. — Nego, reci nam sad, kako
ti tvrdiš da ja kvarim mladež? Ili je to jasno iz optužnice koju si sas-
tavio: da ih podučavam da ne štuju bogove koje štuje država nego
neke nove demonske pojave? Zar ne tvrdiš da ih kvarim tako nauča-
vajući?
- Upravo tako tvrdim.
- Tako ti samih tih bogova, Melete, ο kojima je sada riječ, objas- Neodrživost
optužbe
ni i meni i ovdje nazočnim ljudima [o čemu se radi]! Ja, naime, ne
da je
shvaćam što ti tvrdiš: podučavam li ja ljude da vjeruju 54 da postoje Sokrat
neki bogovi - dakle i ja sam vjerujem u bogove i nisam posvemašnji bezbočac
bezbožac te u tome nisam kriv - ali ne isti bogovi u koje vjeruje drža-
va nego drugi, pa me zbog toga optužuješ, ili pak tvrdiš da ja uopće
ne vjerujem u bogove i druge tome naučavam?
- Tvrdim da si posvemašnji bezbožac.
- Ti me, Melete, iznenađuješ! Što to govoriš? Ni za sunce ni za
mjesec dakle ne vjerujem da su bogovi, kako to vjeruju drugi ljudi 55 ?
- Da, tako mi Zeusa! Ο ljudi suci, on tvrdi d a j e sunce kamen, a
mjesec [komad] zemlje.
- Dragi moj Melete, zar misliš da tužiš Anaksagoru 56 ? I zar sma-
traš da su suci nepismeni i da ne znaju da su knjige Anaksagore
Klazomenjanina prepune takvih riječi? Zar su mladi to od mene
naučili kad mogu sami za drahmu - ako i toliko! - kupiti knjigu 57 na
Orkestri 58 i ismijavati Sokrata koji se pravi da su to njegove misli,
koje su i onako neobične 59 ? Tako ti Zeusa, [reci], takvo imaš mišlje-
nje ο meni? Mislim li da nema boga?
- Doista ne, Zeusa mi! Nipošto ne [vjeruješ u boga]!
77
 III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C - 26 A
" Α τ π σ τ ό ς γ ' εΐ, ώ Μ έ λ η τ ε , και τ α ΰ τ α μ έ ν τ ο ι , ώς έμοί
δοκεΐς, σ α υ τ ω . έμοί γ α ρ δ ο κ ε ΐ ο υ τ ο σ ί , ώ ά ν δ ρ ε ς ' Α θ η ν α ί ο ι ,
ττάνυ ε ΐ ν α ι υ β ρ ι σ τ ή ς και α κ ό λ α σ τ ο ς , και ά τ ε χ ν ώ ς τ ή ν γ ρ α -
φ ή ν τ α υ τ η ν υβρει τ ι ν ί και α κ ο λ α σ ί α και ν ε ό τ η τ ι γ ρ ά ψ α σ θ α ι .
27Α εοικεν γ ά ρ ώσττερ α ί ν ι γ μ α σ υ ν τ ι θ έ ν τ ι διαττειρωμένω " Ά ρ α
γ ν ώ σ ε τ α ι Σ ω κ ρ ά τ η ς ό σ ο φ ό ς δή έ μ ο υ χ α ρ ι ε ν τ ι σ μ έ ν ο υ και
έ ν α ν τ ι ' έ μ α υ τ ώ λ έ γ ο ν τ ο ς , ή έ ξ α τ τ α τ ή σ ω α υ τ ό ν και τ ο υ ς ά λ -
λ ο υ ς τ ο υ ς ά κ ο υ ο ν τ α ς ; " ο ύ τ ο ς γ ά ρ έμοί φ α ί ν ε τ α ι τ α ε ν α ν τ ί α
5 λ έ γ ε ι ν α υ τ ό ς έ α υ τ ώ έν τ ή γ ρ α φ ή ώσττερ ά ν εί ειττοτ " Ά δ ι κ ε ΐ
Σ ω κ ρ ά τ η ς θεούς ου ν ο μ ί μ ω ν , ά λ λ ά θεούς ν ο μ ί μ ω ν . " κ α ί τ ο ι
τ ο υ τ ό έστι τταί^οντος.
Σ υ ν ε τ π σ κ έ ψ α σ θ ε δή, ώ ά ν δ ρ ε ς , ή μ ο ι φ α ί ν ε τ α ι τ α ύ τ α
λ έ γ ε ι ν σ υ δέ ή μ ΐ ν ά τ τ ό κ ρ ι ν α ι , ώ Μ έ λ η τ ε . ύ μ ε ΐ ς δέ, όττερ
Β κ α τ ' ά ρ χ ά ς υ μ ά ς ι τ α ρ η τ η σ ά μ η ν , μ έ μ ν η σ θ έ μοι μ ή θορυβεΐν
εάν έν τ ώ είωθότι τρόττω τ ο υ ς λ ό γ ο υ ς ττοιώμαι.
" Ε σ τ ι ν ό σ τ ι ς άνθρώττων, ώ Μ έ λ η τ ε , άνθρώττεια μ έ ν νομίζει
τ τ ρ ά γ μ α τ ' ε ΐ ν α ι , άνθρώττους δέ ο υ ν ο μ ί ζ ε ι ά τ τ ο κ ρ ι ν έ σ θ ω , ώ
5 ά ν δ ρ ε ς , και μ ή ά λ λ α και ά λ λ α θορυβείτω* εσθ' ό σ τ ι ς ΥτττΓους
μ έ ν ου ν ο μ ί ζ ε ι , ίτττπκά δέ τ τ ρ ά γ μ α τ ά ή α υ λ η τ ά ς μ έ ν ους
ν ο μ ί ζ ε ι ε ΐ ν α ι , α θ λ η τ ι κ ά δέ τ τ ρ ά γ μ α τ ά ουκ ε σ τ ι ν , ώ ά ρ ι σ τ ε
ά ν δ ρ ώ ν εί μ ή σ υ β ο υ λ ε ι ά τ τ ο κ ρ ί ν ε σ θ α ι , εγώ σ ο ι λ έ γ ω και
τ ο ΐ ς ά λ λ ο ι ς τ ο υ τ ο ι σ ί . ά λ λ ά τ ό έττϊ τ ο ύ τ ω γ ε άττόκριναι*
C εσθ' ό σ τ ι ς δ α ι μ ό ν ι α μ έ ν νομίζει τ τ ρ ά γ μ α τ ' ε ΐ ν α ι , δ α ί μ ο ν α ς δέ
ού νομίζει
Ούκ εστιν.
Ώ ς ώ ν η σ α ς ό τ ι μ ό γ ι ς άττεκρίνω ύττό τ ο υ τ ω ν ί ά ν α γ κ α ^ ό -
5 μ έ ν ο ς , ο ύ κ ο υ ν δ α ι μ ό ν ι α μ έ ν φής με και νομί^ειν και δ ι δ ά -
σ κ ε ι ν , ε'ίτ' ο υ ν κ α ι ν ά ε'ιτε τ τ α λ α ι ά , ά λ λ ' ο υ ν δ α ι μ ό ν ι α γ ε
ν ο μ ί ζ ω κ α τ ά τ ο ν σ ο ν λ ό γ ο ν , και τ α ύ τ α και δ ι ω μ ο σ ω εν τ ή
ά ν τ ι γ ρ α φ ή . εί δέ δ α ι μ ό ν ι α ν ο μ ί ζ ω , και δ α ί μ ο ν α ς δήττου
τ τ ο λ λ ή ά ν ά γ κ η νομί^ειν μέ έ σ τ ι ν ο ύ χ ο ύ τ ω ς 'έχει; 'έχει δή·
10 τ ί θ η μ ι γ ά ρ σε ό μ ο λ ο γ ο υ ν τ α , έττειδή ούκ άττοκρίνη. τ ο υ ς δέ
D δ α ί μ ο ν α ς ο ύ χ ί ή τ ο ι θεούς γ ε ή γ ο ύ μ ε θ α ή θεών ι τ α ΐ δ α ς ; φής
ή ου;
76
III. Obrana protiv drugih tužitelja 27 C - 26 A
- [Ono što ti tvrdiš], Melete, nije održivo, a mislim da niti sam u
to ne vjeruješ. ... Meni se čini, Atenjani, da je ovaj [čovjek] ohol i
drzak i da je sročio ovu osudu protiv mene iz čiste nadutosti, be-
zočnosti i prenagljenosti. Sliči nekome tko isprobava postavljajući
zagonetku: hoće li mudar Sokrat uočiti da za vlastitu zabavu sam sebi
proturječim, ili ću pak prevariti njega i sve ostale slušaoce? Meni se
čini da ovaj sasvim proturječi samome sebi u optužbi, kao da kaže:
"Sokrat je kriv ne što ne vjeruje u bogove, već što vjeruje u bogove."
A ovako se vlada onaj koji šalu zbija.
Pogledajmo zajedno, ljudi, zbog čega mi se čini da je to značenje
njegovih riječi, a ti nam, Melete, odgovari. A vi se prisjetite, kako sam
vas zamolio na početku, da me ne prekidate ako stanem govoriti na
[meni] uobičajen način.
Postoji li itko [na ovome svijetu], Melete, tko bi vjerovao u ljud- Proturječja
Meletove
ska djela, a da pritom ne vjeruje da postoje ljudi? ... Ο ljudi, neka mi
optužnice
odgovori i neka se sad ovako sad onako ne izmotava! Postoji li netko
tko ne vjeruje da ima konja, ali vjeruje da ima konjskih poslova? Ili da
nema svirača na svirali, ali da ima stvari koje se tiču sviranja na svira-
li? Nema takvog, dragi moj čovječe! A ako ti ne želiš odgovarati, ja ću
reći i tebi i drugima. Ali odgovori mi na sljedeće: postoji li netko tko
vjeruje da postoje demonske pojave, a ne vjeruje da postoje demoni 60 ?
- Ne postoji.
- Kako je lijepo da si mi odgovorio! - iako jedva i pod prisilom
prisutnih. Kažeš međutim da ja vjerujem i naučavam demonske stvari,
bilo stare bilo nove, dakle u nešto demonsko vjerujem po riječima tvo-
jim, a to si i zakletvom u optužnici potvrdio. Ako pak vjerujem u
demonske stvari, posve je nužno da vjerujem da postoje i demoni, zar
ne? Tako je! Smatram da si suglasan, jer ne odgovaraš. I zar ne sma-
tramo da su demoni bogovi ili djeca bogova? Da ili ne?
77
 IV. Zadaća i poruka Sokratova 27 D - 28 Β
Πάνυ γε.
Ούκουν ει'ττερ δ α ί μ ο ν α ς η γ ο ύ μ α ι , ώς σ υ φής, ει μέν θεοί
5 τινές είσιν οί δαίμονες, τ ο υ τ ' ά ν ε'ιη δ έγώ φημί σε α ί ν ί χ -
χ ε σ θ α ι καί χ α ρ ι ε ν τ ί ^ ε σ θ α ι , θεούς ο υ χ ή γ ο υ μ ε ν ο ν φ ά ν α ι με
θεούς α υ ή γ ε ΐ σ θ α ι ττάλιν, έττειδήττερ γε δ α ί μ ο ν α ς η γ ο ύ μ α ι ·
ει δ' α υ οί δ α ί μ ο ν ε ς θεών τταΐδές είσιν νόθοι χινές ή έκ ν υ μ -
φών ή εκ χ ι ν ω ν ά λ λ ω ν ών δή καί λ έ γ ο ν χ α ι , χίς ά ν άνθρώ-
10 ττων θεών μέν τταΐδας ή γ ο ΐ χ ο εΐναι, θεούς δέ μή; ομοίως γ ά ρ
Ε ά ν άχοττον ε'ιη ώσττερ ά ν ει χις ιττττων μέν τταΐδας ή γ ο ΐ χ ο
ή καί όνων, χ ο υ ς ήμιόνους, ιττττους δέ καί όνους μ η ή γ ο ΐ χ ο
εΐναι. ά λ λ ' , ώ Μέληχε, ουκ ε σ τ ί ν όττως σ υ τ α ύ τ α ουχί
άττοττειρώμενος ήμών έγράψω χ ή ν γ ρ α φ ή ν χ α ύ χ η ν ή άττορών
5 ό χ ι έ γ κ α λ ο ΐ ς έμοί άληθές άδίκημα* όττως δέ σ ύ τ ί ν α ττείθοις
ά ν καί σ μ ι κ ρ ό ν ν ο υ ν έ χ ο ν τ α άνθρώττων, ώς ου τ ο υ α υ χ ο υ
ε σ χ ι ν καί δ α ι μ ό ν ι α καί θεΐα ήγεΐσθαι, καί αυ x o p α υ χ ο υ μ ή χ ε
28 Α δαίμονας μήχε θεούς μήχε ήρωας, ουδεμία μ η χ α ν ή έσχιν.
Ά λ λ ά γ ά ρ , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , ώς μέν έγώ ουκ άδικώ
κ α χ ά χ ή ν Μ ε λ ή χ ο υ γ ρ α φ ή ν , ου ττολλής μοι δοκεΐ εΐναι άττο-
λ ο γ ί α ς , ά λ λ ά ι κ α ν ά καί τ α ύ τ α - ό δέ καί έν χ ο ΐ ς 'έμπροσθεν
5 ε λ ε γ ο ν , ό χ ι ττολλή μοι άττέχθεια γ έ γ ο ν ε ν καί ττρός ττολλούς,
ευ 'ιστε ό τ ι άληθές έ σ τ ι ν . καί τ ο υ τ ' ε σ τ ί ν ό έμέ αίρεΐ, εαν-
ττερ αίρή, ου Μ έ λ η τ ο ς ουδέ ' Ά ν υ τ ο ς ά λ λ ' ή τ ώ ν ττολλών δια-
β ο λ ή τ ε καί φθόνος, ά δή ττολλούς καί ά λ λ ο υ ς καί ά γ α θ ο υ ς
Β ά ν δ ρ α ς ήρηκεν, ο ΐ μ α ι δέ καί αίρήσει* ουδέν δέ δεινόν μ ή έν
έμοί σ τ η .
"Ισως ά ν ουν ε'ιττοι τις* "Εΐτ' ουκ α ι σ χ ύ ν η , ώ Σώκρατες,
τ ο ι ο ύ τ ο ν έττιτήδευμα έττιτηδεύσας ζ\ ου κινδυνεύεις νυνί άττο-
5 θανεΐν;" έγώ δέ τ ο ύ τ ω άν δίκαιον λ ό γ ο ν άντείττοιμι, ότι "Ούς
καλώς λέγεις, ώ άνθρωττε, ει ο'ιει δεΐν κίνδυνον ύττολογί^εσθαι
τ ο υ £ήν ή τ ε θ ν ά ν α ι ά ν δ ρ α ό τ ο υ τ ι καί σ μ ι κ ρ ό ν όφελος έστιν,
ά λ λ ' ούκ έκεΐνο μόνον σκοττεΐν ό τ α ν ττράττη, ττότερον δίκαια ή
ά δ ι κ α ττράττει, καί άνδρός ά γ α θ ο υ ε ρ γ α ή κάκου, φ α ύ λ ο ι
86
- Svakako.
- Dakle, ako vjerujem u demone, kako ti kažeš, i ako su demoni
nekakvi bogovi, to bi bilo upravo to što govorim: ti spravljaš za-
gonetke i šališ se. Kažeš da ja, za kog si prvo tvrdio da ne vjerujem u
bogove, vjerujem u bogove jer vjerujem da postoje demoni. Ako su
pak demoni djeca božja nezakonito rođena od nimfa ili od koga dru-
goga, kako se već pripovijeda, - tko od ljudi može vjerovati da pos-
toje djeca božje, a da ne postoje bogovi? Isto bi besmisleno bilo kao
kad bi netko mislio da postoje djeca konja i magaraca, mazge, a ne bi
vjerovao da postoje konji i magarci. — Nemoguće je, Melete, da si ti
sastavio ovu optužbu s drugim [ciljem], nego da nas iskušaš, ili pak iz
nedoumice kako da me optužiš za neko istinito nedjelo 61 . Inače,
nema načina da nekog uvjeriš, pa kako god malo pameti on imao, da
isti čovjek vjeruje da postoje demoni i bogovi i da opet ne vjeruje da
postoje niti bogovi, niti demoni, niti heroji 62 .
Ne čini mi se, Atenjani, kako je puno potrebno da dokažem da Sokratovo
nisam kriv prema Meletovoj optužnici; ovo što sam do sad rekao više Voslani^
je nego dostatno. — Ali dobro znate da je istina, kako sam vam na 1
početku kazao, da mnogi ljudi protiv mene gaje veliko neprijateljstvo, život u
I upravo će me to uništiti - ako me uništi63: ne Meletova ili Anitova, filozofiji
već kleveta i zavist gomile; tome su podlegli već mnogi drugi dobri
muževi, a mislim da će tako biti i u budućnosti - nema bojazni da će
se to zaustaviti na meni.
Ali onda bi netko mogao reći: "Ne sramiš li se, Sokrate, što se
baviš takvim poslovima zbog kojih se sad izlažeš smrtnoj opasnosti?"
Njemu bih mogao - ako ćemo po pravu - ovako odgovoriti: "Ne
zboriš pravo, čovječe, ako misliš da onaj, koji išta vrijedi, mora od-
mjeravati opasnosti na život i smrt, umjesto da se brine je li praved-
no ili nepravedno ono što čini, ponaša li se kao dobar ili kao loš čov-
87
 IV. Zadaća i poruka Sokratova 28 C - 29 A
C γ ά ρ ά ν τ ω γε σ ώ λ ό γ ω εΐεν χ ώ ν ημιθέων όσοι έν T p o i a t
τ ε τ ε λ ε υ τ ή κ α σ ι ν οΥ χ ε ά λ λ ο ι και ό χ ή ς Θ έ τ ι δ ο ς ύός, ός
τ ο σ ο ύ τ ο ν τ ο υ κ ί ν δ υ ν ο υ κ α χ ε φ ρ ό ν η σ ε ν τταρά χ ό α ι σ χ ρ ο ν χ ι
υττομεΐναι ώ σ τ ε , έττειδή εΐττεν ή μ ή χ η ρ α ύ τ ώ τ τ ρ ο θ υ μ ο υ μ έ ν ω
5 " Ε κ χ ο ρ α ά τ τ ο κ τ ε ΐ ν α ι , θεός ο υ σ α , ο ύ τ ω σ ί ττως, ώς έγώ οΐμαι*
^Ω. τταΐ, εί τ ι μ ω ρ ή σ ε ι ς Π α τ ρ ό κ λ ω τ ώ έ τ α ί ρ ω τ ο ν φ ό ν ο ν
και " Ε κ τ ο ρ α άττοκτενεΐς, α υ τ ό ς άττοθανή - α υ τ ί κ α γ α ρ τ ο ι ,
φ η σ ί , 'μ ε ®' " Ε κ τ ο ρ α τ τ ό τ μ ο ς έ τ ο ι μ ο ς ' - ό δέ τ ο ύ τ ο ά κ ο υ σ α ς
τ ο υ μέν θ α ν ά τ ο υ και τ ο υ κίνδυνου ώλιγώρησε, ττολύ δέ μ ά λ -
D λ ο ν δείσας τ ό £ήν κακός ών και τ ο ΐ ς φίλοις μ ή τ ι μ ω ρ ε ΐ ν ,
Ά ύ τ ί κ α , ' φ η σ ί , ' τ ε θ ν α ί η ν , δίκην έττιθείς τ ώ ά δ ι κ ο υ ν τ ι ,
ι ν α μ ή ένθάδε μ έ ν ω κ α τ α γ έ λ α σ τ ο ς τταρά ν η υ σ ί κ ο ρ ω ν ί σ ι ν
ά χ θ ο ς ά ρ ο υ ρ η ς . ' μ ή α υ τ ό ν ο'ιει φ ρ ο ν τ ί σ α ι θ α ν α τ ο υ και
5 κίνδυνου;"
Ο ύ τ ω γ ά ρ 'έχει, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ή αλήθεια* ου ά ν τ ι ς
ε α υ τ ό ν τ ά ξ η ή γ η σ ά μ ε ν ο ς β έ λ τ ι σ τ ο ν εΐναι ή υττ' ά ρ χ ο ν τ ο ς
τ α χ θ ή , ε ν τ α ύ θ α δεΐ, ώς έμοί δοκεΐ, μ έ ν ο ν τ α κινδυνεύειν,
μηδέν ύττολογι^όμενον μ ή τ ε θ ά ν α τ ο ν μήτε ά λ λ ο μηδέν ττρό τ ο υ
10 α ι σ χ ρ ο ύ , έγώ ο υ ν δ ε ι ν ά ά ν ε'ι'ην ε ί ρ γ α σ μ έ ν ο ς , ώ ά ν δ ρ ε ς
Ε Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί ότε μέν με οί ά ρ χ ο ν τ ε ς ε τ α τ τ ο ν , ους ύμεΐς ειλεσθε
ά ρ χ ε ι ν μ ο υ , και έν Π ο τ ε ι δ α ί α και έν Ά μ φ ι τ τ ό λ ε ι και εττι
Δ η λ ί ω , τ ό τ ε μέν ου έκεΐνοι ε τ α τ τ ο ν εμενον ώσττερ και ά λ λ ο ς
τις και έκινδύνευον άττοθανεΐν, τ ο υ δέ θεου τ ά τ τ ο ν τ ο ς , ως εγω
5 ώήθην τ ε και ύττέλαβον, φ ι λ ο σ ο φ ο υ ν τ ά με δεΐν £ήν και εξετά-
ζ ο ν τ α έ μ α υ τ ό ν και τους άλλους, ενταύθα δέ φοβηθείς ή θ ά ν α τ ο ν
29 Α ή ά λ λ ' ό τ ι ο υ ν τ τ ρ ά γ μ α λίττοιμι τ ή ν τ ά ξ ι ν . δεινόν τ ά ν ε'ι'η, και
ώς ά λ η θ ώ ς τ ό τ ' ά ν με δικαίως ε ί σ ά γ ο ι τ ι ς εις δ ι κ α σ τ ή ρ ι ο ν ,
ό τ ι ού ν ο μ ί ζ ω θεούς εΐναι άττειθών τ ή μ α ν τ ε ί α και δεδιώς
θ ά ν α τ ο ν και ο ί ό μ ε ν ο ς σ ο φ ό ς εΐναι ούκ ών. τ ό γ ά ρ τ ο ι
5 θ ά ν α τ ο ν δεδιέναι, ώ άνδρες, ούδέν ά λ λ ο ε σ τ ί ν ή δοκεΐν σ ο φ ό ν
εΐναι μ ή ό ν τ α * δ ο κ ε ΐ ν γ ά ρ ειδέναι έ σ τ ι ν ά ούκ οΐδεν. οΐδε
μ έ ν γ ά ρ ουδείς τ ο ν θ ά ν α τ ο ν ούδ' εί τ υ γ χ ά ν ε ι τ ώ άνθρώττω
104
IV. Zadaća i poruka Sokratova 28 C - 29 A
jek. Bijedni bi - prema tvom mišljenju - bili svi oni polubogovi64 koji
su poginuli pod Trojom, a pogotovo Tetidin sin, [Ahilej]. On je, umje-
sto da podnese sramotu, prezreo opasnost i kad mu je, obuzetom žar-
kom željom da ubije Hektora, majka božica65 rekla - tako nekako,
ako se ne varam66: 'Dijete, ako osvetiš ubojstvo svoga druga Patrokla
i ubiješ Hektora, sam ćeš umrijeti jer tebe čeka kobna sudbina nakon
Hektorove.' A on je, to saslušavši, zanemario smrt i opasnost, pa više
se bojeći živjeti kao loš čovjek i ne osvetiti prijatelja reče: O n d a neka
umrem, pošto sam se osvetio nepravedniku, a ne da ostanem ovdje
ismijan kod oblih lađa samo zemlji na teret!' Misliš li ti da je on mario
za smrt i opasnost?"
Prema istini, Atenjani, tako stoje stvari: kad jednom netko zauz-
me položaj, koji on smatra najboljim, ili kad ga na takav položaj po-
stavi onaj koji zapovijeda67, na njemu treba ustrajati, kako se meni či-
ni, odoliti opasnostima i ništa ne držati niti do smrti niti do ičega dru-
goga doli sramote. — Čudno bi bilo moje ponašanje, Atenjani, ako
bih - kao što su me nekoć postavili u bojni red kod Potideje, Amfi-
pola i Dela68 vojskovođe koje ste izabrali da mi zapovijedaju; tamo
sam ustrajao na svom položaju i izložio svoj život opasnosti, kao i
mnogi drugi - sad, iz straha od smrti ili nečeg takvog, zanemario duž-
nost da provodim život u filozofiji i propitkivanju sebe i drugih, koju
mi je, kako sam saznao i uvjerio se, naložio69 bog. To bi bilo strašno!
Tad bi me uistinu mogao netko po pravdi optužiti pred sudom da ne
vjerujem u bogove jer bih [na taj način] prezreo 70 proroštvo, bojao se
smrti i smatrao sebe mudrim, iako to nisam. — Bojati se smrti, ο ljudi,
nije ništa drugo nego pričinjati se sebi mudrim iako [zapravo] nisi; to
znači vjerovati da znaš ono što [zapravo] ne znaš. Nitko ne zna što je
smrt, a [pogotovo ne zna] je li ona čovjeku najveće od svih dobara;
89
 IV. Zadaća i poruka Sokratova 29 A-Ε
ττάν τ ων μ έ γ ι σ τ ο ν δν τ ώ ν α γ α θ ώ ν , δεδίασι δ' ώς ευ είδότες
Β δτι μ έ γ ι σ τ ο ν τ ώ ν κακών έστι. κ α ί τ ο ι ττώς ουκ α μ α θ ί α ε σ τ ί ν
α ϋ τ η ή έττονείδιστος, ή τ ο υ ο'ιεσθαι είδέναι ά ουκ οΐδεν; εγώ
δ', ώ άνδρες, τ ο ύ τ ω καί ε ν τ α ύ θ α ' ί σ ω ς διαφέρω τ ώ ν ττολλών
άνθρώττων, καί ει δή τ ω σ ο φ ώ τ ε ρ ό ς τ ο υ φαίην εΐναι, τ ο ύ τ ω
5 ά ν , δ τ ι ουκ είδώς ίκανώς ττερί τ ώ ν έν "Αιδου ο ϋ τ ω και ο'ιομαι
ουκ είδέναι* τ δ δέ άδικεΐν καί άττειθεΐν τ ω β ε λ τ ί ο ν ι καί θεα\
καί άνθρώττω, δτι κακδν καί α ί σ χ ρ ό ν έστιν οΐδα. ττρό ουν τ ώ ν
κακών ών ο ΐ δ α δτι κ α κ ά έ σ τ ι ν , ά μ ή ο ΐ δ α ει καί ά γ α θ ά δ ν τ α
τ υ γ χ ά ν ε ι ούδέττοτε φ ο β ή σ ο μ α ι ουδέ φευξομαι* ώ σ τ ε ουδ' ει
C με ν υ ν υμεΐς άφίετε 'Ανύτω ά τ π σ τ ή σ α ν τ ε ς , δς εφη ή τ ή ν
ά ρ χ ή ν ου δεΐν έμέ δευρο είσελθεΐν ή, έιτειδή είσήλθον, ο υ χ
οΐόν τ ' είναι τ δ μή άττοκτεΐναί με, λ έ γ ω ν ττρδς υ μ ά ς ώς εις
διαφευξοίμην ήδη [ ά ν ] ύ μ ώ ν οί ύεΐς έττιτηδεύοντες ά Σωκρά-
5 τ η ς διδάσκει ττάντες τταντάττασι δ ι α φ θ α ρ ή σ ό ν τ α ι , - ε'ι μοι
ττρδς τ α ύ τ α ε'ιττοιτε· "^Ω Σώκρατες, ν υ ν μέν 'Ανύτω ού ττει-
σ ό μ ε θ α ά λ λ ' άφίεμέν σε, έττί τ ο ύ τ ω μ έ ν τ ο ι , έφ' ωτε μ η κ έ τ ι
έν τ α ύ τ η τ ή ζητήσει δ ι α τ ρ ί β ε ι ν μηδέ φ ι λ ο σ ο φ ε ί ν έάν δέ
D ά λ ω ς ετι τ ο ύ τ ο ι τ ρ ά τ τ ω ν , άττοθανή" - ει ουν με, όττερ εΐττον,
έττί τ ο ύ τ ο ι ς άφίοιτε, ε'ίττοιμ' ά ν ύ μ ΐ ν δτι "Έγώ ύμάς, ώ άνδρες
Ά θ η ν α ΐ ο ι , άσττά^ομαι μέν καί φιλώ, ττείσομαι δέ μ ά λ λ ο ν τ ω
θεώ ή ύ μ ΐ ν , καί εωσττερ ά ν έμττνέω καί οΐός τ ε ώ, ού μ ή
5 τταύσωμαι φ ι λ ο σ ο φ ώ ν καί ύ μ ΐ ν τταρακελευόμενός τ ε και
ένδεικνύμενος ό τ ω ά ν άεί έ ν τ υ γ χ ά ν ω ύ μ ώ ν , λ έ γ ω ν οΐάττερ
ε'ι'ωθα, ό τ ι ^ Ω ά ρ ι σ τ ε ά ν δ ρ ώ ν , 'Αθηναίος ών, ττόλεως τ η ς
μ ε γ ί σ τ η ς καί εύδοκιμωτάτης εις σ ο φ ί α ν καί ίσχύν, χ ρ η μ ά τ ω ν
μέν ούκ α ι σ χ ύ ν η έτπμελούμενος δττως σοι ε σ τ α ι ώς τ τ λ ε ΐ σ τ α ,
Ε καί δόξης καί τ ι μ ή ς , φρονήσεως δέ καί άληθείας καί τ ή ς
^ υ χ ή ς διτως ώς β έ λ τ ι σ τ η ε σ τ α ι ούκ έτπμελή ούδέ φ ρ ο ν τ ί -
ζεις;' καί έάν τις ύ μ ώ ν ά μ φ ι σ β η τ ή σ η καί φή έτπμελεΐσθαι,
ούκ εύθύς ά φ ή σ ω α ύ τ ό ν ούδ' άττειμι, ά λ λ ' έρήσομαι α ύ τ ό ν και
90
IV. Zadaća i poruka Sokratova 29 A-Ε
a ljudi se nje boje kao da znaju da je najveće od svih zala. Nije li to
neznanje, i to upravo ono koje zaslužuje prijekor: misliti da se zna ono
što se ne zna? A ja se, ljudi, [samo] u tome, i ne više od toga, razliku-
jem od većine ljudi; ako bih mogao reći da sam u ičemu mudriji od
ikoga, onda bih bio u tome, što sam, budući da ne znam ništa zasi-
gurno ο prilikama kod [boga] Hada, svjestan da ne znam. Znam, me-
đutim, da je zlo i sramota nanositi nepravdu i ne pokoravati se bolje-
mu, i bogu i čovjeku. Dakle, za razliku od zla, za koje znam da je zlo,
onih stvari, za koje ne znam jesu li možda dobre, nikad se neću bojati
niti ih izbjegavati. — Stoga ni da me vi sada oslobodite, usprotivivši se Glavna
Sokratova
Anitu, koji reče ili da se ja uopće ovdje nisam trebao pojaviti, ili da,
poruka:
pošto sam se pojavio, nije moguće a da ne budem kažnjen smrću, te neprestano
tragati za
vam govori da će se, ako vam izmaknem kroz prste, vaši sinovi, baveći
mudrošću
se onime što Sokrat naučava, sasvim upropasiti - kad biste mi na to
rekli: "Sokrate, sad nećemo poslušati Anita nego te puštamo, me-
đutim pod uvjetom da prestaneš trošiti vrijeme na takvo istraživanje,
i da se okaniš potrage za mudrošću, a ako te još jednom uhvatimo da
to činiš, umrijeti ćeš." - ako biste me, kako rekoh, pod tom pogod-
bom pustili, ja bih vam odgovorio: "O Atenski muževi, ja vas
poštujem i volim, ali radije ću se pokoriti bogu nego vama, i dok god
dišem i imam snage, neću prestati tragati za mudrošću, poticati vas i
opominjati na svoj uobičajen način; gdje god naiđem na nekoga reći
ću mu: Ό dragi moj čovječe, Atenjan si, iz najvećeg i najslavnijeg po
mudrosti i snazi grada, zar se ne stidiš baviti se zgrtanjem što je više
moguće novca, isto tako i slave i časti, dok ti nije stalo do mudrosti 71
i istine: nije li ti stalo da ti duša 72 postane najboljom?' I ako netko od
vas zaniječe [da mu je stalo do novca, slave i časti] i kaže da mu je
stalo [do mudrosti, istine i duše], neću ga smjesta pustiti i otići, nego
91
 IV Zadaća i poruka Sokratova 29 Ε - 30 C
5 ε ξ ε τ ά σ ω και έ λ έ γ ξ ω , και εάν μ ο ι μ ή δ ο κ ή κ ε κ τ ή σ θ α ι ά ρ ε τ ή ν ,
30 Α φ ά ν α ι δέ, όνειδιώ ό τ ι τ ά π λ ε ί σ τ ο υ ά ξ ι α ττερι ε λ α χ ί σ τ ο υ ττοι-
ε ΐ τ α ι , τ ά δέ φ α υ λ ό τ ε ρ α ττερι ττλείονος. τ α ύ τ α και ν ε ω τ έ ρ ω
και τ τ ρ ε σ β υ τ έ ρ ω ό τ ω ά ν έ ν τ υ γ χ ά ν ω ττοιήσω, και ξένω και
ά σ τ ώ , μ ά λ λ ο ν δέ τ ο ΐ ς ά σ τ ο ΐ ς , ό σ ω μ ο υ έ γ γ υ τ έ ρ ω έ σ τ έ γένει.
5 τ α ύ τ α γ ά ρ κελεύει ό θεός, ευ 'ιστέ, και έ γ ώ ο'ι'ομαι ο υ δ έ ν ττω
υ μ ΐ ν μ ε ΐ ^ ο ν ά γ α θ ό ν γ ε ν έ σ θ α ι έν τ ή ττόλει ή τ ή ν έ μ ή ν τ ώ θεώ
υττηρεσίαν. ουδέν γ ά ρ ά λ λ ο τ τ ρ ά τ τ ω ν έγώ ττεριέρχομαι ή
ττείθων υ μ ώ ν και νεωτέρους και π ρ ε σ β υ τ έ ρ ο υ ς μ ή τ ε σ ω μ ά τ ω ν
Β έτπμελεΤσθαι μ ή τ ε χ ρ η μ ά τ ω ν τ τ ρ ό τ ε ρ ο ν μ η δ έ ο υ τ ω σ φ ό δ ρ α
ώς τ ή ς ψ υ χ ή ς όττως ώς ά ρ ι σ τ η ε σ τ α ι, λ έ γ ω ν ό τ ι 'Ουκ εκ
χ ρ η μ ά τ ω ν ά ρ ε τ ή γ ί γ ν ε τ α ι , ά λ λ ' εξ ά ρ ε τ ή ς χ ρ ή μ α τ α και τ ά
ά λ λ α ά γ α θ ά τ ο ΐ ς άνθρώττοις ά τ τ α ν τ α και ιδία και δ η μ ο σ ί α . '
5 εί μ έ ν ο υ ν τ α ύ τ α λ έ γ ω ν δ ι α φ θ ε ί ρ ω τ ο υ ς ν έ ο υ ς , τ α υ τ ' ά ν ε'ι'η
β λ α β ε ρ ά * εί δέ τ ί ς μέ φ η σ ι ν ά λ λ α λ έ γ ε ι ν ή τ α ύ τ α , ουδέν
λέγει, ττρός τ α ύ τ α , " φαίην άν, "ώ ά ν δ ρ ε ς 'Αθηναίοι,
ττείθεσθε Ά ν υ τ ω ή μ ή , και ή ά φ ί ε τ έ με ή μ ή , ώς έ μ ο υ ουκ
C ά ν ττοιήσαντος ά λ λ α , ουδ' εί μ έ λ λ ω ττολλάκις τεθνάναι."
92
IV. Zadaća i poruka Sokratova 29 Ε - 30 C
ću ga propitkivati, ispitivati i sumnjičiti. I ako mi se učini da nije
stekao vrlinu, a kaže da je ima, ukorit ću ga da ono najvredniije cijeni
ponajmanje. I tako ću se ponašati sa svakim na koga naletim, s mla-
dim ili starim, strancem ili domaćim, a pogotovo s [vama] građanima
jer ste mi najbliži po rodu. To [mi] zapovijeda bog, vi to dobro znate,
i ja smatram da za vas još nikad nije bilo većeg dobra nastalog u gradu
do ove moje službe božje. — Ja ću odlaziti od jednog do drugog od
vas, ne čineći ništa drugo nego pokušati vas nagovoriti, i mlađe i sta-
rije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako
treba da se brinete da duša postane najboljom73, i govorit ću vam: 'Ne
dolazi vrlina čovjeku od novca, nego se po vrlini stječe bogatstvo - a
isto tako i sve ostale stvari, i obične i javne, postaju [samo po vrlini]
dobro za ljude.' — Ako dakle kvarim mladež takvim govorom, to bi
bilo pogubno; ali ako netko kaže da je moja poruka išta drugo osim
ή toga, on blebeće. Prema tome, rekao bih, Atenjani, poveli se vi za
Anitom ili ne, pustili vi mene ili ne, ja neću drugo raditi, pa makar
morao umrijeti više nego jednom."
93
 V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β
Μή θορυβείτε, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , ά λ λ ' ε μ μ ε ί ν α τ ε μοι
οΐς έδεήθην ύ μ ώ ν , μ ή θ ο ρ υ β ε ΐ ν εφ' οΐς ά ν λ έ γ ω ά λ λ ' ά κ ο ύ ε ι ν
καί γ ά ρ , ώς έ γ ώ ο ΐ μ α ι , ό ν ή σ ε σ θ ε ά κ ο ύ ο ν τ ε ς . μ έ λ λ ω γ ά ρ ο υ ν
5 ά τ τ α υ μ ΐ ν έρεΐν καί ά λ λ α έφ' οΐς 'ίσως β ο ή σ ε σ θ ε * ά λ λ ά
μ η δ α μ ώ ς ττοιεΐτε τ ο ύ τ ο , ευ γ ά ρ 'ιστε, έάν με ά τ τ ο κ τ ε ί ν η τ ε
τ ο ι ο ύ τ ο ν ό ν τ α ο ΐ ο ν έ γ ώ λ έ γ ω , ουκ έμέ μεί£ω β λ ά ψ ε τ ε ή
υ μ ά ς α υ τ ο ύ ς · έμέ μ έ ν γ ά ρ ο υ δ έ ν ά ν β λ ά ψ ε ι ε ν ο ϋ τ ε Μ έ λ η τ ο ς
ο ϋ τ ε ' Ά ν υ τ ο ς - ουδέ γ ά ρ ά ν δ ύ ν α ι τ ο - ου γ ά ρ ο'ιομαι θ ε μ ι τ ό ν
D ε ΐ ν α ι ά μ ε ί ν ο ν ι ά ν δ ρ ί ύττό χ ε ί ρ ο ν ο ς β λ ά τ τ τ ε σ θ α ι . άττοκτεινειε
μ ε ν τ ά ν 'ίσως ή έ ξ ε λ ά σ ε ι ε ν ή ά τ ι μ ώ σ ε ι ε ν ά λ λ ά τ α ύ τ α ο ύ τ ο ς
μ έ ν 'ίσως ο'ίεται καί ά λ λ ο ς τ ι ς ττου μ ε γ ά λ α κ α κ ά , έ γ ώ δ' ουκ
ο'ιομαι, ά λ λ ά ττολύ μ ά λ λ ο ν ττοιεΐν ά ο υ τ ο σ ί ν υ ν ττοιεΐ, ά ν δ ρ α
5 ά δ ί κ ω ς έττιχειρεΐν ά τ τ ο κ τ ε ι ν ύ ν α ι . ν υ ν ο υ ν , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η -
ν α ΐ ο ι , τ τ ο λ λ ο υ δέω έ γ ώ ύττέρ έ μ α υ τ ο υ ά τ τ ο λ ο γ ε ΐ σ θ α ι , ώς τ ι ς
ά ν ο'ίοιτο, ά λ λ ά υττέρ υ μ ώ ν , μ ή τ ι έ ξ α μ ά ρ τ η τ έ ττερί τ ή ν τ ο υ
Ε θεου δ ό σ ι ν ύ μ ΐ ν έ μ ο υ κ α τ α ψ η φ ι σ ά μ ε ν ο ι . έάν γ ά ρ με άττο-
κ τ ε ί ν η τ ε , ου ραδίως ά λ λ ο ν τ ο ι ο ύ τ ο ν ε ύ ρ ή σ ε τ ε , ά τ ε χ ν ώ ς - εις
καί γ ε λ ο ι ό τ ε ρ ο ν είττεΐν - ττροσκείμενον τ ή ττόλει ύττό τ ο υ θεου
ώσττερ ιττττω μ ε γ ά λ ω μ έ ν καί γ ε ν ν α ί ω , ύττό μ ε γ έ θ ο υ ς δέ νωθε-
5 σ τ έ ρ ω καί δ ε ο μ έ ν ω έ γ ε ί ρ ε σ θ α ι ύττό μύωττός τ ί ν ο ς , ο ΐ ο ν δή
μ ο ι δοκεΐ ό θεός έμέ τ ή ττόλει τ τ ρ ο σ τ ε θ η κ έ ν α ι τ ο ι ο ύ τ ο ν τ ι ν α ,
ός ύ μ ά ς έγείρων καί ττείθων καί όνειδί^ων ε ν α ε κ α σ τ ο ν
31 Α ούδεν τταύομαι τ ή ν ή μ έ ρ α ν ό λ η ν τ τ α ν τ α χ ο ΰ ττροσκαθί^ων.
τ ο ι ο ύ τ ο ς ο υ ν ά λ λ ο ς ού ρ α δ ί ω ς ύ μ ΐ ν γ ε ν ή σ ε τ α ι , ώ ά ν δ ρ ε ς ,
ά λ λ ' έάν έμοί ττείθησθε, φ ε ί σ ε σ θ έ μου* ύ μ ε ΐ ς δ' 'ίσως τ ά χ '
ά ν ά χ θ ό μ ε ν ο ι , ώσττερ οί ν υ σ τ ά ^ ο ν τ ε ς έγειρόμενοι, κ ρ ο ύ σ α ν τ ε ς
5 ά ν με, ττειθόμενοι Ά ν ύ τ ω , ρ α δ ί ω ς ά ν ά τ τ ο κ τ ε ί ν α ι τ ε , ε ΐ τ α τ ο ν
λοιττόν β ί ο ν κ α θ ε ύ δ ο ν τ ε ς δ ι α τ ε λ ο ΐ τ ε ά ν , εί μ ή τ ι ν α ά λ λ ο ν ό
θεός ύ μ ΐ ν έττιττέμψειεν κ η δ ό μ ε ν ο ς ύ μ ώ ν . ό τ ι δ' έ γ ώ τ υ γ χ ά ν ω
ών τ ο ι ο ύ τ ο ς οΐος ύττό τ ο υ θεου τ ή ττόλει δ ε δ ό σ θ α ι , ένθένδε
Β ά ν κ α τ α ν ο ή σ α ι τ ε * ού γ ά ρ άνθρωττίνω εοικε τ ό έμέ τ ώ ν
102
V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β
Nemojte galamiti, Atenjani! Držite se onoga što sam vas zamolio:
ne galamite zbog onoga što kažem, nego slušajte! Ta vjerujem da će
vam biti od koristi, ako me saslušate. Namjeravam vam sad, naime,
reći i neke druge stvari zbog kojih ćete [možda] podići graju; ali ne
činite to nipošto! — Dobro pak znajte, ako smaknete mene onakva
kakvim sam vam se opisao, n a l e t e meni nauditi veše nego sami se-
bi75. Meni neće nauditi niti Melet niti Anit - a niti bi mi mogli
[nauditi] - jer smatram kako nije nedopušteno 76 da se dobrom čovje-
ku čini šteta od lošega. [Anit] me može dati ubiti, protjerati u pro-
gonstvo ili razriješiti građanskog prava - i to sve on, po svoj prilici,
kao i tko mu drago drugi, može smatrati velikim zlom, ali ja tako ne
mislim. Mnogo je veće [zlo], po mom mišljenju, ono što on sad čini:
pokušati nepravedno čovjeka pogubiti. Stoga se sad neću, Atenjani,
braniti poradi svoje koristi, kako bi netko mogao očekivati, nego
poradi vas, kako ne biste zgriješili protiv božjeg dara ako me osudite.
— Ako me date pogubiti, nećete lako naći drugog poput mene. % je
poslao
Upravo - iako može zvučati smiješno - bog me je postavio uz bok
Sokrata
ovome gradu, kao velikom i plemenitom konju, no koji je zbog svoje gradu
veličine postao mlitav i treba mu neki obad da ga podbode. Tako se na dar.
čini da je bog mene poslao u ovaj grad kao takva [obada] da vas, pre- fa Sa
podbode
mećući se sad ovamo sad onamo, razbuđujem, potičem, podbadam,
jednog po jednog, bez prestanka. Nećete lako pronaći nekog drugog
takvog, ljudi! Poslušate li me, poštedjet ćete me. Ali vi, možda ljuti na
mene kao upravo probuđeni spavači, jednim biste me udarcem i bez
razmišljanja pogubili, kako Anit savjetuje, i potom biste nastavili spa-
vati cijelog svog života - osim ako vam bog ne pošalje koga drugoga
u brizi za vas. — Da se zgodilo da sam baš ja taj kojeg je bog poslao
na dar ovome gradu, možete i prema sljedećem dokučiti; ne bi se
moglo samo ljudskim [razlozima] objasniti što sam ja čitavo svoje
103
 V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β
μ έ ν έ μ α υ τ ο υ π ά ν τ ω ν ή μ ε λ η κ έ ν α ι και ά ν έ χ ε σ θ α ι χ ώ ν οικείων
ά μ ε λ ο υ μ έ ν ω ν χ ο σ α υ χ α ήδη 'έτη, χ ό δέ υ μ έ χ ε ρ ο ν τ τ ρ α χ χ ε ι ν αει,
ι δ ί α έ κ ά σ τ ω π ρ ο σ ι ό ν τ α ώσττερ τ τ α χ έ ρ α ή ά δ ε λ φ ό ν π ρ ε σ β ύ -
5 χ ε ρ ο ν τ τ ε ί θ ο ν χ α έττιμελεισθαι ά ρ ε χ ή ς . και εί μ έ ν χ ι άττό
χ ο ύ χ ω ν ά π έ λ α υ ο ν και μ ι σ θ ό ν λ α μ β ά ν ω ν τ α ύ τ α π α ρ ε κ ε -
λ ε υ ό μ η ν , ε ΐ χ ο ν ά ν χ ι ν α λ ό γ ο ν ν υ ν δέ ό ρ ά χ ε δή και α υ χ ο ι
ό χ ι οί κ α χ ή γ ο ρ ο ι χ ά λ λ α τ τ ά ν χ α ά ν α ι σ χ υ ν χ ω ς ο ϋ χ ω κ α χ η -
γ ο ρ ο υ ν χ ε ς χ ο υ χ ό γ ε ο υ χ οΐοί χ ε έ γ έ ν ο ν χ ο α τ τ α ν α ι σ χ υ ν χ ή σ α ι
C τ τ α ρ α σ χ ό μ ε ν ο ι μ ά ρ χ υ ρ α , ώς έ γ ώ ττοχέ χ ι ν α ή έ τ τ ρ α ξ ά μ η ν
μ ι σ θ ό ν ή ή χ η σ α , ίκανόν γ ά ρ , οΐμαι, έγώ π α ρ έ χ ο μ α ι χ ό ν
μ ά ρ χ υ ρ α ώς ά λ η θ ή λέγω, χ ή ν ττενίαν.
' Ί σ ω ς ά ν ο υ ν δόξειεν ά τ ο π ο ν ε ΐ ν α ι , ό χ ι δή ε γ ώ ί δ ι α μ έ ν
5 τ α ύ τ α σ υ μ β ο υ λ ε ύ ω ττεριιών και π ο λ υ π ρ α γ μ ο ν ώ , δ η μ ο σ ί α δέ
ο ύ τ ο λ μ ώ ά ν α β α ί ν ω ν εις τ ό π λ ή θ ο ς τ ό ύ μ έ τ ε ρ ο ν σ υ μ β ο υ -
λ ε ύ ε ι ν τ ή π ό λ ε ι . τ ο ύ τ ο υ δέ α ϊ τ ι ό ν έ σ τ ι ν ό υ μ ε ΐ ς έ μ ο υ
π ο λ λ ά κ ι ς ά κ η κ ό α τ ε π ο λ λ α χ ο υ λ έ γ ο ν τ ο ς , ό τ ι μοι θεΐόν τ ι και
D δ α ι μ ό ν ι ο ν γ ί γ ν ε τ α ι [ φ ω ν ή ] , ό δ ή και έν τ ή γ ρ α φ ή έ π ι κ ω -
μ ω δ ώ ν Μ έ λ η τ ο ς έ γ ρ ά ψ α τ ο . έμοί δέ τ ο υ τ ' ε σ τ ι ν έκ π α ι δ ό ς
ά ρ ξ ά μ ε ν ο ν , φ ω ν ή τ ι ς γ ι γ ν ο μ έ ν η , ή ό τ α ν γ έ ν η τ α ι , αει α π ο -
τ ρ έ π ε ι με τ ο ύ τ ο ό ά ν μ έ λ λ ω π ρ ά τ τ ε ι ν , π ρ ο τ ρ έ π ε ι δέ ο υ π ο τ ε .
5 τ ο υ τ ' ε σ τ ι ν ό μοι έ ν α ν τ ι ο υ τ α ι τ ά π ο λ ι τ ι κ ά π ρ α τ τ ε ι ν , και
π α γ κ ά λ ω ς γ έ μ ο ι δοκεΐ έ ν α ν τ ι ο υ σ θ α ι * ευ γ ά ρ ϊ σ τ ε , ώ ά ν δ ρ ε ς
Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί έγώ π ά λ α ι έ π ε χ ε ί ρ η σ α π ρ ά τ τ ε ι ν τ ά π ο λ ι τ ι κ ά
π ρ ά γ μ α τ α , π ά λ α ι ά ν ά π ο λ ώ λ η και ο υ τ ' ά ν ύ μ ά ς ώ φ ε λ ή κ η
Ε ο ύ δ έ ν ο ί / τ ' ά ν έ μ α υ τ ό ν . και μ ο ι μ ή ά χ θ ε σ θ ε λ έ γ ο ν τ ι τ ά λ η θ ή ·
ο ύ γ ά ρ ε σ τ ι ν ό σ τ ι ς ά ν θ ρ ώ π ω ν σ ω θ ή σ ε τ α ι οί/τε ύ μ ΐ ν ο υ τ ε
ά λ λ ω π λ ή θ ε ι ούδενί γ ν η σ ί ω ς έ ν α ν τ ι ο ύ μ ε ν ο ς και δ ι α κ ω λ ύ ω ν
π ο λ λ ά ά δ ι κ α και π α ρ ά ν ο μ α έν τ ή π ό λ ε ι γ ί γ ν ε σ θ α ι , ά λ λ '
32 Α ά ν α γ κ α ΐ ό ν έστι τ ο ν τ ώ ό ν τ ι μ α χ ο ύ μ ε ν ο ν υπέρ τ ο υ δικαίου,
κ α ι εί μ έ λ λ ε ι ο λ ί γ ο ν χ ρ ό ν ο ν σ ω θ ή σ ε σ θ α ι , ί δ ι ω τ ε ύ ε ι ν ά λ λ ά
μ ή δημοσιεύειν.
102
V. Značenje Sokratovog poslanstva 31 C - 31 Β
imanje napustio i podnosio toliko godina [sramotu] da moji ukućani
budu zanemarivani, a umjesto toga sam se stalno bavio vama, išao do
svakoga pojedinog od vas poput oca ili starijeg brata, savjetujući vam
kako da se brinete ο vrlini. I da sam iz toga imao ikakve koristi ili pri-
mao plaću za taj posao, moje bi ponašanje imalo nekakvo objaš-
njenje. No ovako i sami evo znate da moji tužitelji, koji su me za sve
ostale stvari tako bezočno optužili, nisu uspjeli svojom besramnošću
doći tako daleko da iznesu dokaze kako sam ikada od koga ubrao
plaću ili je zatražio. Moje je siromaštvo najbolji svjedok da je istina
što kažem!
Možda nekom izgleda čudnovato to što neumorno hodam naoko- Unutršnji
lo, savjetujući vas u običnim stvarima i u to ulažem toliko truda, glas
odgovara
međutim u javnim se stvarima ne odvažujem izići pred mnoštvo sa- Sokrata od
vjetovati vas u svezi s [politikom] grada. Uzrok tomu je to što ste bavljenja
često od mene čuli: meni dolazi nešto božansko i demonsko 77 , i upra- politikom
vo to je s porugom spomenuo Melet u optužnici. Meni se to javlja od
rana djetinjstva, poput nekog glasa, koji, kad god se pojavi, vazda me
odvraća da ne činim ono što smjeram, ali nikad me ne potiče 78 . [Taj
me glas] odgovara od bavljenja političkim poslovima; čak dapače, čini
mi se da je jako dobro da me od tog odgovara. Dobro znate, Atenjani,
da sam se bio prihvatio političkih poslova, već bih odavna bio
smaknut i ne bih niti vama niti sebi bio ni na kakvu korist79. —
Nemojte se srditi na mene što vam govorim istinu! Nema čovjeka koji
bi se mogao spasiti ako bi se bilo vama bilo nekom drugom mnoštvu
iskreno usprotivio i pokušao spriječiti mnoge nepravde i zločine u
državi. Nužno je da se onaj kojemu je doista stalo da se bori za prav-
du, ako se želi održati na životu, barem kratko vrijeme povuče u
samotnost, a ne da se prihvati javnih poslova.
103
 V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C -31Β
Μ ε γ ά λ α δ' ε γ ω γ ε ύ μ ΐ ν τ ε κ μ ή ρ ι α τ τ α ρ έ ξ ο μ α ι χ ο ύ χ ω ν , ου
5 λ ό γ ο υ ς ά λ λ ' ό ύμεϊς χ ι μ ά χ ε , έ ρ γ α . ά κ ο υ σ α χ ε δή μ ο ι χά
σ υ μ β ε β η κ ό χ α , ι ν α είδήχε ό χ ι ο υ δ ' ά ν ένί υττεικάθοιμι τ τ α ρ ά
χ ό δ ί κ α ι ο ν δ ε ί σ α ς θ ά ν α χ ο ν , μ ή υττείκων δέ ά λ λ ά κ ά ν άττο-
λ ο ί μ η ν . έρώ δέ υ μ ΐ ν φ ο ρ χ ι κ ά μ έ ν και δ ι κ α ν ι κ ά , ά λ η θ ή δε.
έγώ γ ά ρ , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , ά λ λ η ν μέν ά ρ χ ή ν ουδεμίαν
Β ττώττοχε ή ρ ξ α έν χ ή ττόλει, έ β ο υ λ ε υ σ α δέ* και ε χ υ χ ε ν ή μ ώ ν
ή φυλή Άνχιοχίς ττρυχανευουσα όχε ύμεΐς χ ο υ ς δέκα
σ χ ρ α χ η γ ο υ ς χ ο υ ς ουκ ά ν ε λ ο μ έ ν ο υ ς χ ο υ ς έκ χ ή ς ν α υ μ α χ ί α ς
έ β ο υ λ ε υ σ α σ θ ε ά θ ρ ό ο υ ς κρίνειν, τ τ α ρ α ν ό μ ω ς , ώς έν χ ω υ σ χ έ ρ ω
5 χ ρ ό ν ω τ τ ά σ ι ν υ μ ΐ ν εδοξεν. χ ό χ ' έ γ ώ μ ό ν ο ς χ ώ ν τ τ ρ υ χ ά ν ε ω ν
ή ν α ν χ ι ώ θ η ν υ μ ΐ ν μ η δ έ ν ττοιεΐν τταρά χ ο υ ς ν ό μ ο υ ς και έ ν α ν χ ί α
έ ψ η φ ι σ ά μ η ν καί έ χ ο ί μ ω ν ό ν χ ω ν έ ν δ ε ι κ ν υ ν α ι με καί ά τ τ ά γ ε ι ν
χ ώ ν ρ η χ ό ρ ω ν , καί υ μ ώ ν κ ε λ ε υ ό ν χ ω ν καί β ο ώ ν χ ω ν , μ ε χ ά χ ο υ
C ν ό μ ο υ καί χ ο υ δ ι κ α ί ο υ ω μ η ν μ ά λ λ ο ν με δ ε ΐ ν δ ι α κ ι ν δ υ ν ε υ ε ι ν
ή μεθ' υ μ ώ ν γ ε ν έ σ θ α ι μ ή δ ί κ α ι α β ο υ λ ε υ ο μ έ ν ω ν , φ ο β η θ έ ν χ α
δ ε σ μ ό ν ή θ ά ν α χ ο ν . καί τ α ύ τ α μ έ ν ή ν εχι δ η μ ο κ ρ α χ ο υ μ έ ν η ς
χ ή ς ττόλεως· έττειδή δέ ο λ ι γ α ρ χ ί α έ γ έ ν ε χ ο , οί χ ρ ι ά κ ο ν χ α α υ
5 μ ε χ α τ τ ε μ ψ ά μ ε ν ο ί με ττέμττχον α υ χ ό ν εις χ ή ν θ ό λ ο ν ττροσέχαξαν
ά γ α γ ε ΐ ν έκ Σ α λ α μ ί ν ο ς Λ έ ο ν χ α χ ό ν Σ α λ α μ ί ν ι ο ν ι ν α άττοθάνοι,
ο ΐ α δή καί ά λ λ ο ι ς έκεΐνοι ττολλοΐς τ τ ο λ λ ά τ τ ρ ο σ έ χ α χ χ ο ν , β ο υ -
λ ό μ ε ν ο ι ώς τ τ λ ε ί σ χ ο υ ς ά ν α τ τ λ ή σ α ι α ί χ ι ώ ν . χ ό χ ε μ έ ν χ ο ι ε γ ω
D ου λ ό γ ω ά λ λ ' ε ρ γ ω α υ έ ν ε δ ε ι ξ ά μ η ν ό χ ι έμοί θ α ν ά χ ο υ μ έ ν
μέλει, ει μ ή ά γ ρ ο ι κ ό χ ε ρ ο ν ήν είττεΐν, ουδ' ό χ ι ο υ ν , χ ο υ δέ μ η δ έ ν
ά δ ι κ ο ν μ η δ ' ά ν ό σ ι ο ν έ ρ γ ά ^ ε σ θ α ι , χ ο ύ χ ο υ δέ χ ό ττάν μ έ λ ε ι ,
έμέ γ ά ρ έκείνη ή ά ρ χ ή ουκ έξέττληξεν, ο ϋ χ ω ς ι σ χ υ ρ ά ο υ σ α ,
5 ώσχε άδικόν χι έργάσασθαι, ά λ λ ' έττειδή έκ χ ή ς θόλου
έ ξ ή λ θ ο μ ε ν , οί μ έ ν χ έ χ χ α ρ ε ς ω χ ο ν χ ο εις Σ α λ α μ ί ν α καί ή γ α γ ο ν
Λέονχα, έ γ ώ δέ ω χ ό μ η ν άττιών ο'ικαδε. καί 'ισως ά ν διά
102
V. Značenje Sokratovog poslanstva 32 C -31Β
- Pružit ću vam puno dokaza za to, i to ne riječi, već ono što vi
cijenite, djela. Poslušajte što mi se dogodilo da vidite kako nisam pok-
leknuo ni pred kime u strahu od smrti kad se radilo ο pravdi, i kako
sam spreman radije poginuti, nego uzmaknuti. Ispričat ću vam obične
i dosadne priče, ali zato istinite. — Ja naime, Atenjani, nisam nikad
vršio nikakvu državnu službu, osim što sam jednom bio vijećnikom80.
I baš se zgodilo da je naša, antiohijska, općina imala svoje pritane na
vlasti kad ste vi81 odlukom vijeća odlučili deset vojskovođa, koji nisu
pokupili preostale iz bitke, sve zajedno osuditi - [a to je] protuza-
konito, kako je i vama poslije sinulo82. Od tadašnjih pritana ja sam
bio jedini koji sam se tome usprotivio, poticao vas da ne činite ništa
protiv zakona, glasovao sam protiv [takve odluke]. Dok su govornici
bili spremni uložiti tužbu protiv mene i pritvoriti me, a vi ste to zahti-
jevali i galamili, smatrao sam da ću se radije sa zakonom i pravdom
izložiti opasnosti nego se iz straha od zatvora ili smrti pridružiti vama,
koji ste donijeli nepravedne odluke. — Takve su se stvari događale
dok se državom još vladalo demokratski. Pošto je došlo do oligarhi-
je83, tridesetorica su, poslavši po mene zajedno s još četvoricom da se
skupimo u tolosu84, zapovijedili da se dovede iz Salamine Leont Sala-
minjanin da bi ga pogubili - tridesetorica su mnogima i često davali
naredbe ove vrste, eda bi što je više moguće ljudi okaljali krivnjom
[zbog nečasnih djela]. Tad sam ja međutim još jednom pokazao, i to
ne riječima nego djelom, da mene ništa nije briga za smrt - ako vam
to ne zvuči preoštro rečeno - već da mi je jedino stalo do toga da ne
učinim nikakvu nepravdu niti nesveto djelo. I ta vlast, ma kako god
surova ona bila, nije me mogla preplašiti i natjerati da počinim zločin,
nego, pošto smo bili izašli iz tolosa, ona su četvorica pošla u Salaminu
i dovela Leonta, a ja sam se zaputio kući. I možda bi me zbog toga
103
 V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β
τ α ύ τ α ά π έ θ α ν ο ν , ει μ ή ή α ρ χ ή δ ι α τ α χ έ ω ν κ α τ ε λ ύ θ η . και
Ε τ ο ύ τ ω ν ύμΐν έσονται πολλοί μάρτυρες.
Τ
Α ρ ' ο υ ν ά ν με οϊεσθε τ ο σ ά δ ε ε τ η δ ι α γ ε ν έ σ θ α ι εί ε π ρ α τ τ ο ν
τ ά δ η μ ό σ ι α , και π ρ ά τ τ ω ν άξίως ά ν δ ρ ό ς α γ α θ ο ύ έ β ο ή θ ο υ ν
τ ο ΐ ς δικαίοις και ώ σ π ε ρ χ ρ ή τ ο ύ τ ο περί π λ ε ί σ τ ο υ έ π ο ι ο ύ μ η ν ;
5 πολλού γ ε δεΐ, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι * ούδέ γ ά ρ ά ν άλλος
33 Α ά ν θ ρ ώ π ω ν ούδείς. ά λ λ ' έ γ ώ δ ι ά π α ν τ ό ς τ ο υ β ί ο υ δ η μ ο σ ί α ^
τ ε ει π ο ύ τ ι 'έπραξα τ ο ι ο ύ τ ο ς φ α ν ο υ μ α ι , και ι δ ί α ό α ύ τ ό ς
ο ύ τ ο ς , ούδενί π ώ π ο τ ε σ υ γ χ ω ρ ή σ α ς ούδέν π α ρ ά τ ό δίκαιον
οίίτε ά λ λ ω ο υ τ ε τ ο ύ τ ω ν ούδενί ους δ ή δ ι α β ά λ λ ο ν τ ε ς έμέ
5 φ α σ ι ν έ μ ο υ ς μ α θ η τ ά ς ε ΐ ν α ι . έ γ ώ δέ δ ι δ ά σ κ α λ ο ς μ έ ν ο ύ δ ε ν ό ς
π ώ π ο τ ' έ γ ε ν ό μ η ν εί δέ τ ί ς μ ο υ λ έ γ ο ν τ ο ς και τ ά έμαυτου
π ρ ά τ τ ο ν τ ο ς έπιθυμοΐ άκούειν, ε'ιτε νεώτερος ε'ιτε π ρ ε σ β ύ τ ε ρ ο ς ,
ούδενί π ώ π ο τ ε έφθόνησα, ούδέ χ ρ ή μ α τ α μ έ ν λ α μ β ά ν ω ν διαλέ-
Β γ ο μ α ι μ ή λ α μ β ά ν ω ν δέ ου, ά λ λ ' ο μ ο ί ω ς και π λ ο υ σ ί ω και
πένητι παρέχω έμαυτόν έρωτάν, και ε ά ν τ ι ς βούληται
ά π ο κ ρ ι ν ό μ ε ν ο ς ά κ ο ύ ε ι ν ών ά ν λ έ γ ω . και τ ο ύ τ ω ν έ γ ώ ε'ιτε
τ ι ς χ ρ η σ τ ό ς γ ί γ ν ε τ α ι ε'ιτε μ ή , ούκ ά ν δ ι κ α ί ω ς τ ή ν αίτίαν
5 ύ π έ χ ο ι μ ι , ών μ ή τ ε ύ π ε σ χ ό μ η ν μηδενί μ η δ έ ν π ώ π ο τ ε μ ά θ η μ α
μ ή τ ε έδίδαξα* εί δέ τ ί ς φ η σ ι π α ρ ' έ μ ο υ π ώ π ο τ έ τ ι μ α θ ε ΐ ν ή
ά κ ο υ σ α ι ι δ ί α ό τ ι μ ή και οί ά λ λ ο ι π ά ν τ ε ς , ευ ϊ σ τ ε ό τ ι ούκ
ά λ η θ ή λέγει.
Ά λ λ ά δ ι ά τ ί δή π ο τ ε μ ε τ ' έ μ ο υ χ α ί ρ ο υ σ ί τ ί ν ε ς πολύν
C χ ρ ό ν ο ν διατρίβοντες; άκηκόατε, ώ άνδρες Άθηναΐοι, π ά σ α ν
ύμΐν τήν άλήθειαν έγώ ε ΐ π ο ν ό τ ι ά κ ο ύ ο ν τ ε ς χαίρουσιν
έ ξ ε τ α ^ ο μ έ ν ο ι ς τ ο ΐ ς ο ί ο μ έ ν ο ι ς μ έ ν ε ΐ ν α ι σ ο φ ο ΐ ς , ο υ σ ι δ' ου.
ε σ τ ι γ ά ρ ούκ ά η δ έ ς . έμοί δέ τ ο ύ τ ο , ώς έ γ ώ φ η μ ι , π ρ ο σ τ έ -
5 τ α κ τ α ι ύ π ό τ ο υ θεου π ρ ά τ τ ε ι ν και εκ μ α ν τ ε ί ω ν και έξ ενυπνίων
και π α ν τ ί τ ρ ό π ω ώπέρ τίς π ο τ ε και ά λ λ η θεία μ ο ΐ ρ α ά ν θ ρ ώ π ω ,
και ό τ ι ο υ ν π ρ ο σ έ τ α ξ ε π ρ ά τ τ ε ι ν . τ α ύ τ α , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι ,
102
V. Značenje Sokratovog poslanstva 33 C - 31 Β
pogubili da ona vlast nije ubrzo pala. Postoje mnogi koji će svjedočiti
u prilog tomu 85 .
I zar mislite kako bih ja toliko godina poživio da sam vršio državne
poslove, i da sam ih vršio na način dostojan dobra čovjeka, te da sam
pravdi išao na ruku i da sam to, kako treba, najviše cijenio? Ο ljudi
Atenjani - ni izdaleka! A isto tako niti jedan drugi čovjek. — Ovak- Sokratov
odnos
vim sam se pokazao kroz cijeli svoj život u javnim djelatnostima - za
prema
ono malo što sam ih vršio - i u običnom [životu] isto tako; nisam onima
s
dopustio ništa što bi bilo protivno pravednosti: nikad i nikome, čak koji™
, . , . . . . T , se družio
niti onima koje pogrdno nazivaju mojim ucenicima. Ja nisam nikad
nikome bio učiteljem. Ako je netko, mlad ili star, želio čuti što govo-
rim ili kako postupam, nisam to nikad spriječio, niti sam ikad raz-
govarao za novce, niti sam odbio razgovor bez njega, nego sam bio
spreman da me ispituju jednako i bogat i siromašan: tko god želi,
može slušati kako odgovaram. I ako je netko od tih ljudi [koji su me
slušali] postao čestit ili ne, za to ne bi bilo pravedno mene proglasiti
odgovornim, jer nisam nikad nikome niti obećao niti ponudio podu-
ku. A ako netko veli da je od mene ikad išta naučio ili čuo u običnom
razgovoru što nisu [čuli] i svi ostali, dobro znajte da taj ne govori
istinu.
Nego, kako to onda 86 da neki vole provoditi mnogo vremena sa
mnom? Već ste čuli cijelu istinu, Atenjani, ja sam vam je rekao: drago
im je slušati kako ispitujem one koji misle da su mudri, a zapravo nisu
- a to je prilično zabavno. A bog87 je, kako sam rekao, odredio da ja
tako postupam: i [pokazao mi je to] proročanstvima i znakovima u
snu88 i na svaki drugi način, na koji je ikada božja sudnja - kao i u
drugim slučajevima - naredila čovjeku da nešto učini. To je, Atenjani,
103
 V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β
καί α λ η θ ή ε σ χ ι ν καί ε ύ έ λ ε γ κ χ α . εί γ α ρ δή ε γ ω γ ε χ ώ ν ν έ ω ν
D χ ο υ ς μ έ ν δ ι α φ θ ε ί ρ ω χ ο υ ς δέ δ ι έ φ θ α ρ κ α , χ ρ ή ν δήττου, ε'ιχε
χ ι ν έ ς α ύ τ ώ ν τ τ ρ ε σ β ύ χ ε ρ ο ι γ ε ν ό μ ε ν ο ι έ γ ν ω σ α ν ό χ ι νέοις ο υ σ ι ν
α υ χ ο ΐ ς έ γ ώ κ α κ ό ν ττώττοτε χ ι σ υ ν ε β ο ύ λ ε υ σ α , ν υ ν ί α υ χ ο υ ς
ά ν α β α ί ν ο ν χ α ς έ μ ο υ κ α χ η γ ο ρ ε ΐ ν καί χ ι μ ω ρ ε ΐ σ θ α τ εί δέ μ ή
5 α υ χ ο ί ή θ ε λ ο ν , χ ώ ν οικείων χ ι ν ά ς χ ώ ν έκείνων, τ τ α χ έ ρ α ς καί
α δ ε λ φ ο ύ ς καί ά λ λ ο υ ς χ ο υ ς τ τ ρ ο σ ή κ ο ν χ α ς , ε'ίττερ ύττ' έ μ ο υ χ ι
κ α κ ό ν έττεττόνθεσαν α υ τ ώ ν οί οικείοι, ν υ ν μ ε μ ν ή σ θ α ι καί
τ ι μ ω ρ ε ΐ σ θ α ι . τ τ ά ν τ ω ς δέ ττάρεισιν α υ τ ώ ν τ τ ο λ λ ο ί έ ν τ α υ θ ο ΐ
ους έ γ ώ ορώ, τ τ ρ ώ τ ο ν μ έ ν Κ ρ ί τ ω ν ο υ τ ο σ ί , έμός ή λ ι κ ι ώ τ η ς
Ε καί δ η μ ό τ η ς , Κ ρ ι τ ο β ο υ λ ο υ τ ο ύ δ ε τ τ α τ ή ρ , εττειτα Λ υ σ α ν ί α ς ό
Σ φ ή τ τ ι ο ς , Α ί σ χ ί ν ο υ τ ο ύ δ ε τ τ α τ ή ρ , ετι δ' ' Α ν τ ι φ ώ ν ό Κηφι-
σιευς ο υ τ ο σ ί , Έ τ τ ι γ έ ν ο υ ς τ τ α τ ή ρ , ά λ λ ο ι τ ο ί ν υ ν ο ύ τ ο ι ών οί
ά δ ε λ φ ο ί έν τ α ύ τ η τ ή δ ι α τ ρ ι β ή γ ε γ ό ν α σ ι ν , Ν ι κ ό σ τ ρ α τ ο ς
5 Θ ε ο ^ ο χ ί δ ο υ , ά δ ε λ φ ό ς Θ ε ο δ ό τ ο υ - καί ό μ έ ν Θ έ ό δ ο τ ο ς τ ε τ ε -
λ ε υ τ η κ ε ν , ώ σ τ ε ουκ ά ν έκεΐνός γ ε α υ τ ο υ κ α τ α δ ε η θ ε ί η - καί
Π α ρ ά λ ι ο ς όδε, ό Δ η μ ο δ ό κ ο υ , ου ή ν Θ ε ά γ η ς ά δ ε λ φ ό ς · όδε δέ
34 Α ' Α δ ε ί μ α ν τ ο ς , ό Ά ρ ί σ τ ω ν ο ς , ου ά δ ε λ φ ό ς ο υ τ ο σ ί Π λ ά τ ω ν , καί
Α ί α ν τ ό δ ω ρ ο ς , ου ' Α τ τ ο λ λ ό δ ω ρ ο ς όδε ά δ ε λ φ ό ς . καί ά λ λ ο υ ς
τ τ ο λ λ ο ύ ς έ γ ώ ε χ ω ύ μ ΐ ν είττεΐν, ών τ ι ν α έ χ ρ ή ν μ ά λ ι σ τ α μ έ ν έν
τ ω έ α υ χ ο ΰ λ ό γ ω ι τ α ρ α σ χ έ σ θ α ι Μ έ λ η τ ο ν μ ά ρ τ υ ρ α * εί δέ τ ό τ ε
5 έττελάθετο, ν υ ν τ τ α ρ α σ χ έ σ θ ω - εγώ τ τ α ρ α χ ω ρ ώ - καί λ ε γ έ τ ω
ε'ίχι εχει τ ο ι ο ύ τ ο ν , ά λ λ ά τ ο ύ τ ο υ ττάν τ ο ύ ν α ν τ ί ο ν ε ύ ρ ή σ ε τ ε ,
ώ άνδρες, τ τ ά ν τ α ς έμοί β ο η θ ε ΐ ν έ τ ο ι μ ο υ ς τ ω δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ ι , τ ώ ι
κ α κ ά έ ρ γ α ^ ο μ έ ν ω τ ο ύ ς οικείους α ύ τ ώ ν , ώς φ α σ ι Μ έ λ η τ ο ς καί
Β " Α ν υ χ ο ς . α ύ τ ο ί μ έ ν γ ά ρ οί δ ι ε φ θ α ρ μ έ ν ο ι χ ά χ ' ά ν λ ό γ ο ν
ε χ ο ι ε ν β ο η θ ο ύ ν χ ε ς · οί δέ ά δ ι ά φ θ α ρ χ ο ι , τ τ ρ ε σ β ύ χ ε ρ ο ι ή δ η
ά ν δ ρ ε ς , οί χ ο ύ χ ω ν τ τ ρ ο σ ή κ ο ν χ ε ς , χ ί ν α ά λ λ ο ν ε χ ο υ σ ι λ ό γ ο ν
β ο η θ ο υ ν χ ε ς έμοί ά λ λ ' ή χ ό ν ο ρ θ ό ν χ ε καί δ ί κ α ι ο ν , ό χ ι
5 σ υ ν ί σ α σ ι Μ ε λ ή χ ω μέν ψευδομένω, έμοί δέ άληθεύονχί;
102
V. Značenje Sokratovog poslanstva 34 C - 31 Β
istina i lako se može dokazati; ako ja neke mladiće upravo kvarim, a
druge sam već pokvario, ne bi li ovi, sad već u zreloj dobi, uvidjevši da
sam ih kao mlade navodio na nešto krivo, osobno došli na sud da me
optuže i kazne? A ako ne oni sami, zar ne bi onda netko od njihovih,
očevi, braća ili rođaci, ako su njihovi najbliži od mene pretrpili nekak-
vo zlo, prisjetili se sad toga i kaznili me? — U svakom slučaju, kako
vidim, ovdje su nazočni mnogi. Evo, prvo je ovdje Kriton89, moj
vršnjak i blizak susjed90, otac ovoga ovdje Kritobula. Zatim tu su i
Lizanija iz Sfeta, otac ovoga Eshina91, zatim Antifon iz Kefisa, otac
ovog Epigena92. Isto su tako ovdje i mnogi drugi, kojih su braća pro-
vela vrijeme sa mnom na već spomenut način: Nikostrat, Teozotidov
sin i Teodotov brat - sam je Teodot mrtav tako da ne može zatražiti
od brata da svjedoči protiv mene. Tu su zatim i Paral, Demodokov
sin, kojega je brat bio Teag93; zatim evo Adimanta94, sina Aristonova,
i evo mu brata Platona95, zatim Ajantodor, kojega je brat ovdje
prisutni Apolodor96. I mogao bih vam navesti još mnoge druge, a
nekog od njih Melet je u svome govoru mogao pozvati da svjedoči
[protiv mene]. Ako je to pak [Melet] propustio učiniti prije, neka ga
sad pozove - ja mu prepuštam svoje mjesto - i neka progovori ako
može posvjedočiti nešto takvo. — Međutim, otkrit ćete, ljudi, upravo
suprotno: svi su mi oni spremni pomoći, meni, kvaritelju i zlotvoru
njihovih najbližih, kako to Melet i Anit tvrde. Oni koje sam iskvario
možda bi imali razloga stati u moju obranu, ali oni neiskvareni, već
stariji muškarci, rođaci ovih - bi li oni mogli imati kakav drugi razlog
da mi pomognu od ispravnog i pravednog, odnosno jer uviđaju da
Melet laže, dok ja govorim istinu?!
103
 VI. Zaključneriječiobrane 34 Β - 35 A
Εΐεν δή, ώ άνδρες· ά μέν εγώ ε χ ο ι μ ' ά ν ά π ο λ ο γ ε ΐ σ θ α ι ,
σ χ ε δ ό ν έ σ τ ι τ α ύ τ α και ά λ λ α ισως τ ο ι α ύ τ α , τ ά χ α δ' ά ν τ ι ς
C υμών ά γ α ν α κ τ ή σ ε ι ε ν άναμνησθείς έαυτου, εί ό μέν και έ λ ά τ τ ω
τ ο υ τ ο υ ΐ τ ο υ ά γ ώ ν ο ς ά γ ώ ν α ά γ ω ν ι ^ ό μ ε ν ο ς έδεήθη τ ε και
ίκέτευσε τ ο υ ς δ ι κ α σ τ ά ς μ ε τ ά π ο λ λ ώ ν δ α κ ρ ύ ω ν , π α ι δ ί α τ ε
α υ τ ο υ ά ν α β ι β α σ ά μ ε ν ο ς ινα ότι μ ά λ ι σ τ α έλεηθείη, και ά λ λ ο υ ς
5 τ ώ ν οικείων και φίλων π ο λ λ ο ύ ς , έγώ δέ ουδέν ά ρ α τ ο ύ τ ω ν
π ο ι ή σ ω , και τ α ύ τ α κινδυνευων, ώς ά ν δόξαιμι, τ ο ν ε σ χ α τ ο ν
κ ί ν δ υ ν ο ν . τ ά χ ' ά ν ουν τις τ α ύ τ α έ ν ν ο ή σ α ς α υ θ α δ έ σ τ ε ρ ο ν
ά ν π ρ ό ς με σ χ ο ί η και όργισθείς α υ τ ο ΐ ς τ ο ύ τ ο ι ς θ ε ΐ τ ο ά ν μ ε τ '
D ο ρ γ ή ς τ ή ν ψ ή φ ο ν . εί δή τ ι ς υ μ ώ ν ο ύ τ ω ς 'έχει - ουκ άξιώ
μέν γ ά ρ εγωγε, εί δ' ουν - έπιεική ά ν μοι δοκώ π ρ ό ς τ ο ύ τ ο ν
λ έ γ ε ι ν λ έ γ ω ν ό τ ι "Έμοί, ώ ά ρ ι σ τ ε , είσίν μέν π ο υ τίνες και
οικείοι· και γ ά ρ τ ο ύ τ ο α υ τ ό τ ό τ ο υ 'Ομήρου, ούδ' έγώ ' ά π ό
5 δρυός ουδ' ά π ό π έ τ ρ η ς ' π έ φ υ κ α ά λ λ ' έξ ά ν θ ρ ώ π ω ν , ώ σ τ ε
και οίκεΐοί μοί είσι και ύεΐς γε, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τρεΐς, εΐς
μέν μειράκιον ήδη, δυο δέ παιδία* ά λ λ ' όμως ο υ δ έ ν α α υ τ ώ ν
δευρο ά ν α β ι β α σ ά μ ε ν ο ς δ ε ή σ ο μ α ι υ μ ώ ν ά π ο ψ η φ ί σ α σ θ α ι . " τ ί
δή ουν ουδέν τ ο ύ τ ω ν π ο ι ή σ ω ; ουκ αυθαδι^όμενος, ώ άνδρες
Ε ΆθηναΤοι, ουδ' υ μ ά ς ά τ ι μ ά ^ ω ν , ά λ λ ' εί μέν θαρραλέως έγώ
'έχω π ρ ό ς θ ά ν α τ ο ν ή μή, ά λ λ ο ς λ ό γ ο ς , π ρ ό ς δ' ουν δόξαν και
έμοί και ύ μ ΐ ν και ό λ η τ ή π ό λ ε ι ου μοι δοκεΐ κ α λ ό ν εΐναι έμέ
τ ο ύ τ ω ν ούδέν ποιεΐν και τηλικόνδε ό ν τ α και τ ο ύ τ ο τ ο ί / ν ο μ α
5 'έχοντα, ε'ιτ' ουν άληθές ε'ίτ' ουν ψευδός, ά λ λ ' ουν δ ε δ ο γ μ έ ν ο ν
35 Α γέ έ σ τ ι τ ω Σ ω κ ρ ά τ η διαφέρειν τ ώ ν π ο λ λ ώ ν ά ν θ ρ ώ π ω ν . εί
ουν ύ μ ώ ν οί δοκουντες διαφέρειν ε'ιτε σ ο φ ί α ε'ιτε άνδρεία ι
ε'ιτε ά λ λ η ή τ ι ν ι ο υ ν ά ρ ε τ ή τ ο ι ο ύ τ ο ι 'έσονται, α ί σ χ ρ ό ν ά ν ε'ι'η*
ο ϊ ο υ σ π ε ρ έγώ π ο λ λ ά κ ι ς έώρακά τ ι ν α ς ό τ α ν κ ρ ί ν ω ν τ α ι , δο-
5 κ ο υ ν τ α ς μέν τ ι εΐναι, θ α υ μ ά σ ι α δέ έργα^ομένους, ώς δεινόν
τ ι οίομένους π ε ί σ ε σ θ α ι εί ά π ο θ α ν ο υ ν τ α ι , ώ σ π ε ρ α θ α ν ά τ ω ν
104
VI Zaključneriječiobrane 34 Β - 35 Α
Pa dobro, ljudi! Rekao sam što sam želio reći u svoju obranu,
barem otprilike. — Ali sad bi se netko od vas mogao oneraspoložiti Sokrat
protiv mene prisjećajući se svog slučaja, ako je bio optuženikom u ne traži
milost
sudskom postupku neznatnijem od ovog i pritom molio i preklinjao već
suce, prolijevao mnoge suze i doveo na sud čak i djecu, a i mnoge pravednost
rođake i prijatelje, eda bi pobudio što veće sažaljenje, dok ja, kako
izgleda, neću napraviti ništa od svega toga i to stojeći sučelice, kako
može izgledati, najvećoj pogibelji. Mogao bi se taj netko, tako u sebi
prevrćući misli, još više ustobočiti na mene i, ljuteći se zbog svega to-
ga, glasovati u bijesu protiv mene. — Ako je netko od vas takav- [ja
kažem "ako" 97 ] jer to ne očekujem od vas, ali ako jest - mislim da bi
bilo prikladno da tom čovjeku ovako progovorim: "Da, dragi moj, i za
mene vrijedi Homerova izreka da nisam postao iz hrastovine ili
kamena 98 već od krvi i mesa, i ja imam, nema sumnje, neke bliske
ljude. Imam rodbinu i sinove, Atenjani, i to tri sina, jedan je mladić,
a dvojica su još dječaci 99 . Međutim neću nikoga od njih ovamo
dovesti i preklinjati vas da glasujete povoljno za mene." A zašto to
neću učiniti? Ne iz oholosti, Atenjani, niti iz pomanjkanja poštova-
nja prema vama! Jesam li nepokolebljiv pred smrću ili ne, to je druga
priča. Ali ne čini mi se lijepim, s obzirom na ugled i moj i vaš i cijelo-
ga grada, da tako nešto učinim, pogotovo s obzirom na moju dob i
ime koje nosim100: bilo istina ili laž, uvriježilo se mišljenje d a j e Sokrat
različit od drugih ljudi. — Ako bi se oni među vama, koji za sebe
misle da se ističu bilo mudrošću bilo muževnošću ili kakvom drugom
vrlinom, na onakav način 101 ponijeli, to bi bilo sramotno; kako sam
često vidio neke od takvih ljudi koji su nešto držali do sebe, dok su
bili na sudu, izvodili su svakojake ludorije jer smatraju da će im se
nešto užasno dogoditi budu li osuđeni na smrt - kao da će biti bes-
105
 VI. Zaključne riječi obrane 35 A-D
έ σ ο μ έ ν ω ν ά ν ύ μ ε ΐ ς α ύ τ ο ύ ς μ ή άττοκτείνητε* οΐ έμοί δ ο κ ο υ σ ι ν
α ί σ χ υ ν η ν χ ή ττόλει ττεριάτττειν, ώ σ χ ' ά ν χ ι ν α καί χ ώ ν ξένων
Β υ τ τ ο λ α β ε ΐ ν ό χ ι οί δ ι α φ έ ρ ο ν τ ε ς ' Α θ η ν α ί ω ν εις ά ρ ε χ ή ν , ους
α υ τ ο ί έ α υ χ ώ ν εν χ ε χ α ΐ ς ά ρ χ α ΐ ς καί χ α ΐ ς ά λ λ α ι ς τ ι μ α ΐ ς
ττροκρίνουσιν, ο ύ τ ο ι γ υ ν α ι κ ώ ν ουδέν διαφέρουσιν. τ α ύ τ α γ α ρ ,
ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , οί/τε υ μ ά ς χ ρ ή ττοιεΐν χ ο υ ς δ ο κ ο υ ν χ α ς
5 καί όττηουν χ ι ε ΐ ν α ι , ο υ χ ώ , ά ν ή μ ε ΐ ς ττοιώμεν, υ μ ά ς έτπ-
χρέττειν, ά λ λ ά τ ο ύ τ ο α υ χ ό έ ν δ ε ί κ ν υ σ θ α ι , ό χ ι ττολύ μ ά λ λ ο ν
κ α τ α ψ η φ ι ε ΐ σ θ ε τ ο υ τ ά έλεινά τ α ύ τ α δ ρ ά μ α τ α ε ί σ ά γ ο ν τ ο ς και
κ α τ α γ έ λ α σ τ ο ν τ ή ν ττόλιν ττοιουντος ή τ ο υ ή σ υ χ ί α ν ά γ ο ν τ ο ς .
Χωρίς δέ τ ή ς δόξης, ώ ά ν δ ρ ε ς , ουδέ δ ί κ α ι ο ν μ ο ι δοκεΐ
C είναι δ ε ΐ σ θ α ι τ ο υ δ ι κ α σ τ ο ύ ουδέ δ ε ό μ ε ν ο ν άττοφεύγειν, ά λ λ ά
δ ι δ ά σ κ ε ι ν καί ττείθειν. ου γ ά ρ έττί τ ο ύ τ ω κ ά θ η τ α ι ό δ ι κ α -
σ τ ή ς , έττί τ ω κ α τ α χ α ρ ί ^ ε σ θ α ι τ ά δ ί κ α ι α , ά λ λ ' £·ττί τ ω κρίνειν
τ α ύ τ α * καί ό μ ώ μ ο κ ε ν ού χ α ρ ι ε ΐ σ θ α ι οΐς ά ν δ ο κ ή α ύ τ ώ , ά λ λ ά
5 δ ι κ ά σ ε ι ν κ α τ ά τ ο ύ ς ν ό μ ο υ ς , ο υ κ ο υ ν χ ρ ή οί/τε ή μ ά ς έθί^ειν
ύ μ ά ς έ τ π ο ρ κ ε ΐ ν οί/θ' ύ μ ά ς έθί^εσθαι- ο ύ δ έ τ ε ρ ο ι γ ά ρ ά ν ή μ ώ ν
ε ύ σ ε β ο ΐ ε ν . μ ή ο υ ν ά ξ ι ο υ τ έ με, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ι α ύ τ α
δ ε ΐ ν ττρός ύ μ ά ς τ τ ρ ά τ τ ε ι ν ά μ ή τ ε ή γ ο ύ μ α ι κ α λ ά ε ΐ ν α ι μ ή τ ε
D δ ί κ α ι α μ ή τ ε ό σ ι α , ά λ λ ω ς τ ε μ έ ν τ ο ι ν ή Δ ί α τ τ ά ν τ ω ς και α σ ε -
β ε ί α ς φ ε ύ γ ο ν τ α ύττό Μ ε λ ή τ ο υ τ ο υ τ ο υ ΐ . σ α φ ώ ς γ α ρ α ν , ει
ττείθοιμι ύ μ ά ς καί τ ω δ ε ΐ σ θ α ι β ι α ^ ο ί μ η ν ό μ ω μ ο κ ό τ α ς , θεούς
ά ν δ ι δ ά σ κ ο ι μ ι μ ή ή γ ε ΐ σ θ α ι ύ μ ά ς ε ΐ ν α ι , καί ά τ ε χ ν ώ ς ά τ τ ο λ ο -
5 γ ο ύ μ ε ν ο ς κ α τ η γ ο ρ ο ί η ν ά ν έ μ α υ τ ο ύ ώς θεούς ού ν ο μ ί ζ ω , ά λ λ ά
τ τ ο λ λ ο ύ δει ο ύ τ ω ς ε χ ε ι ν ν ο μ ί ζ ω τ ε γ ά ρ , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι ,
ώς ουδείς τ ώ ν έμών κ α τ η γ ό ρ ω ν , καί ύ μ ΐ ν έττιτρέττω καί τ ω θεώ ι
κ ρ ΐ ν α ι ττερί έ μ ο υ όττη μ έ λ λ ε ι έμοί τ ε ά ρ ι σ τ α ε ΐ ν α ι καί ύ μ ΐ ν .
106
VI. Zaključne riječi obrane 35 A-D
mrtni ako ih vi ne biste pogubili! Meni se čini da takvi nanose sramo-
tu gradu jer bi netko od stranaca mogao pomisliti da se oni Atenjani,
koji se ističu vrlinom, a koje su sami sugrađani izabrali da sudjeluju u
vlasti ili nekim drugim častima102, ništa ne razlikuju od žena. —
Stoga, Atenjani, vi koji smatrate da nešto vrijedite, ne smijete se tako
ponašati! Isto tako, ako ja tako postupim, ne smijete popustiti! Up-
ravo suprotno: pokažite da ćete puno prije kazniti onoga koji izvodi
ovakve plačljive drame na sudu, i na taj način cijeli grad izlaže ruglu,
nego onoga koji sačuva svoj mir.
Ljudi! Ako ostavimo po strani pitanje [atenskog] ugleda, ne čini
mi se pravednim preklinjati suca i molbama izbjeći kaznu, već se tre-
baju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije postavljen zato da pok-
lanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se da neće dijeliti milost
kako mu se čini, već da će suditi prema zakonima. Ne smije [doći do
toga da] se naučite na krivokletstvo, a niti sami sebe ne smijete na to
naviknuti jer inače nitko od nas neće postupati pobožno103. — Ne
možete stoga, Atenjani, očekivati da bih se ja morao prema vama
ponašati tako kako sam ne smatram ni lijepim ni pravednim ni svetim
- tim više, tako mi Zeusa, što me ovaj naš Melet progoni zbog bez-
boštva! Jasno bi bilo, kad bih vas nagovorio i preklinjanjem prisilio na
nešto protiv [vaše] zakletve, da bih vas tada podučavao da nema
bogova, i braneći se na taj način, u isti bih čas sam sebe optužio da ne
vjerujem u bogove. Ali to je daleko od istine, ο ljudi Atenjani, ja
vjerujem u bogove kao nitko od mojih tužitelja, i prepuštam vama i
bogu da presudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas.
107
XVI. stoljeće: likovi Sokratovi
 Drugi dio
SOKRATOV GOVOR
POSLIJE PRVOG GLASOVANJA

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 1 0 4 (35 Ε - 38 B)

- život bez propitkivanja i istraživanja nije

vrijedan življenja
38 A

XVII. i XVIII. stoljeće: likovi Sokratovi

111
 VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 35 Ε - 36 D
Ε Τό μέν μ ή ά γ α ν α κ τ ε ΐ ν , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , έπί τ ο ύ τ ω
Α τ ω γ ε γ ο ν ό τ ι , ότι μ ο υ κ α τ ε ψ η φ ί σ α σ θ ε , ά λ λ α τ έ μοι π ο λ λ ά
σ υ μ β ά λ λ ε τ α ι , και ουκ ά ν έ λ π ι σ τ ό ν μοι γ έ γ ο ν ε ν τ ό γ ε γ ο ν ό ς
τ ο ύ τ ο , ά λ λ ά π ο λ ύ μ ά λ λ ο ν θ α υ μ ά ζ ω έκατέρων τ ώ ν ψ ή φ ω ν
τ ο ν γ ε γ ο ν ό τ α ά ρ ι θ μ ό ν . ου γ ά ρ ώ ό μ η ν εγωγε ο ύ τ ω π α ρ '
5 ο λ ί γ ο ν εσεσθαι ά λ λ ά τταρά ττολυ- ν υ ν δέ, ώς εοικεν, εις
τ ρ ι ά κ ο ν τ α μ ό ν α ι μετέττεσον τ ώ ν ψ ή φ ω ν , άττεττεφευγη ά ν .
Μ έ λ η τ ο ν μέν ουν, ώς έμοί δοκώ, και ν υ ν άττοττέφευγα, και
ου μ ό ν ο ν άττοττέφευγα, ά λ λ ά τταντί δήλον τ ο υ τ ό γε, οτι ει μ ή
ά ν έ β η " Α ν υ τ ο ς και Λύκων κ α τ η γ ο ρ ή σ ο ν τ ε ς έμου, κάν ώφλε
Β χ ι λ ί α ς δ ρ α χ μ ά ς , ου μ ε τ α λ α β ώ ν τ ό ττέμτττον μέρος τ ώ ν
ψήφων.
Τ ι μ ά τ α ι δ' ουν μοι ό ά ν ή ρ θ α ν ά τ ο υ , ε ΐ ε ν έγώ δέ δή
τ ί ν ο ς υ μ ΐ ν ά ν τ ι τ ι μ ή σ ο μ α ι , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι ; ή δ ή λ ο ν ό τ ι
5 τ ή ς άξιας; τ ί ουν; τί άξιός είμι τταθεΐν ή ά π ο τ ε ΐ σ α ι , ό τ ι
μ α θ ώ ν έν τ ώ βίω ο υ χ ή σ υ χ ί α ν ή γ ο ν , ά λ λ ' ά μ ε λ ή σ α ς ώνττερ
οί ττολλοί, χ ρ η μ α τ ι σ μ ο ύ τ ε και ο ι κ ο ν ο μ ί α ς και σ τ ρ α τ η γ ι ώ ν
και δ η μ η γ ο ρ ι ώ ν και τ ώ ν ά λ λ ω ν ά ρ χ ώ ν και σ υ ν ω μ ο σ ι ώ ν και
σ τ ά σ ε ω ν τ ώ ν έν τ ή ττόλει γ ι γ ν ο μ έ ν ω ν , ή γ η σ ά μ ε ν ο ς έ μ α υ τ ό ν
C τ ώ ό ν τ ι έττιεικέστερον εΐναι ή ώ σ τ ε εις τ α υ τ ' ι ό ν τ α σώ^εσθαι,
ε ν τ α ύ θ α μέν ουκ ή α οΐ έλθών μ ή τ ε υ μ ΐ ν μ ή τ ε έ μ α υ τ ώ έ'μελ-
λ ο ν μ η δ έ ν όφελος εΐναι, έττϊ δέ τ ό ιδία ε κ α σ τ ο ν ιών ευεργε-
τ ε ΐ ν τ ή ν μ ε γ ί σ τ η ν ευεργεσίαν, ώς έγώ φημι, ε ν τ α ύ θ α ήα,
5 έττιχειρών ε κ α σ τ ο ν υ μ ώ ν ττείθειν μ ή ττρότερον μ ή τ ε τ ώ ν
έ α υ τ ο υ μηδενός έττιμελεΐσθαι ττρίν έ α υ τ ο υ έττιμεληθείη οττως
ώς β έ λ τ ι σ τ ο ς και φ ρ ο ν ι μ ώ τ α τ ο ς ε σ ο ι τ ο , μ ή τ ε τ ώ ν τ ή ς π ό -
λεως, ττρίν α υ τ ή ς τ ή ς ττόλεως, τ ώ ν τ ε ά λ λ ω ν ο ύ τ ω κ α τ α τ ο ν
D α υ τ ό ν τ ρ ό π ο ν έττιμελεΐσθαι - τ ί ουν είμι άξιος τταθεΐν τ ο ι ο ύ -
τ ο ς ών; ά γ α θ ό ν τ ι , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί δεΐ γε κ α τ ά τ ή ν
άξίαν τ ή ά λ η θ ε ί α τ ι μ ά σ θ α ι * και τ α ύ τ α γε ά γ α θ ό ν τ ο ι ο ύ τ ο ν
ό τ ι ά ν ττρέττοι έμοί. τ ί ουν π ρ έ π ε ι άνδρί π έ ν η τ ι ευεργέτη
104
VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 35 Ε - 36 D
Ima puno razloga, Atenjani, zašto nisam ozlojeđen nad ovim što Sokrat
se zbilo - da ste me glasovanjem osudili - a najvažniji je taj što se misli
da nije
nije neočekivano zbilo da su se tako stvari razvile. Ali se mnogo više zavrijedio
čudim broju jednih i drugih glasova. Nisam mislio da će razlika biti kaznu već
tako mala, već puno veća; kako vidim, da je samo trideset glasova nagradu:
hraniti se
prešlo s jedne na drugu stranu, bio bih izbjegao [kaznu]. — Što se pak
na državni
Meleta tiče, kako mi se čini, njega sam već izbjegao; i ne samo izbje- trošak u
gao, nego, kako je svima jasno, da mu se nisu pridružili Anit i Likon pritaneju
u optužbi 105 , morao bi platiti tisuću drahmi kazne jer nije uspio skupi-
ti petinu glasova106.
Ovaj čovjek, dakle, traži za mene smrtnu kaznu. — Neka bude!
— I kakvu ću ja protukaznu predložiti, Atenjani? — Ikakvu osim onu
koju zavrjeđujem? — A što to [zavrjeđujem]? — Kakvu kaznu zavrje-
đujem pretrpjeti ili platiti - no doista - jer 107 nikad u životu nisam
mogao sjediti na miru i nisam se bavio stvarima kojima se većina zani-
mala - zarađivanjem novca, gospodarstvom, vojništvom ili javnim
govorništvom, niti ikakvim drugim službama, strančarenjem ili uro-
tama što se rađaju u gradu, jer sam se smatrao stvarno prepoštenim a
da bih mogao izvući živu glavu da sam se upleo u te stvari? Stoga ni-
sam krenuo putem na kojem niti vama niti sebi ne bih bio ni na kakvu
korist, već sam išao za tim da svakojnu napose činim ono što smatram
najvažnijim: pokušati nagovoriti svakog pojedinog od vas da se ne
bavi svojim stvarima prije nego što se pobrinuo za sebe samog kako
bi postao što je moguće bolji i razboritiji, da se ne brine više oko
državnih poslova, nego ο državi samoj, a isto tako ο svim ostalim stva-
rima. — Što sam, dakle, zavrijedio budući da sam takav? — Nekakvu
nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono što sam uistinu zavrije-
dio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi dolikuje. Što dolikuje siro-
mašnu čovjeku, vašem dobročinitelju, kojem je potrebna samo do-
113
 VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 36 D - 37 C
5 δ ε ο μ έ ν ω ά γ ε ι ν σ χ ο λ ή ν έττί τ ή υ μ ε τ έ ρ α τ τ α ρ α κ ε λ ε ύ σ ε ι ; ουκ
εσθ' ό τ ι μ ά λ λ ο ν , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , ττρέττει ο ύ τ ω ς ώς τ ο ν
τ ο ι ο ύ τ ο ν ά ν δ ρ α έν τ τ ρ υ τ α ν ε ι ω σ ι τ ε ΐ σ θ α ι , ττολύ γ ε μ ά λ λ ο ν ή
ει τ ι ς υ μ ώ ν ιττττω ή σ υ ν ω ρ ί δ ι ή φεύγει ν ε ν ί κ η κ ε ν Ό λ υ μ τ τ ί α -
σ ι ν ό μ έ ν γ ά ρ υ μ ά ς ττοιεΐ ε υ δ α ί μ ο ν α ς δ ο κ ε ΐ ν ε ΐ ν α ι , έ γ ώ δέ
Ε ε ΐ ν α ι , και ό μ έ ν τ ρ ο φ ή ς ο υ δ έ ν δ ε ΐ τ α ι , έ γ ώ δέ δ έ ο μ α ι , εί
ο υ ν δεΐ με κ α τ ά τ ό δ ί κ α ι ο ν τ ή ς ά ξ ι α ς τ ι μ ά σ θ α ι , τ ο ύ τ ο υ
37 Α τ ι μ ώ μ α ι , έν ττρυτανειω αιτήσεως.
'Ίσως ο υ ν ύ μ ΐ ν καί τ α υ τ ί λ έ γ ω ν τταραττλησίως δοκώ λ έ γ ε ι ν
ώσττερ ττερί τ ο υ ο'ικτου καί τ ή ς ά ν τ ι β ο λ ή σ ε ω ς , ά τ τ α υ θ α δ ι ^ ό -
μ ε ν ο ς · τ ό δέ ούκ ε σ τ ί ν , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ι ο ύ τ ο ν ά λ λ ά
5 τ ο ι ό ν δ ε μ ά λ λ ο ν , ττέττεισμαι έ γ ώ έκών ε ΐ ν α ι μ η δ έ ν α ά δ ι κ ε ΐ ν
άνθρώττων, ά λ λ ά ύ μ ά ς τ ο ύ τ ο ού ττείθω* ο λ ί γ ο ν γ ά ρ χ ρ ό ν ο ν
ά λ λ ή λ ο ι ς δ ι ε ι λ έ γ μ ε θ α . έττεί, ώς έ γ ώ μ α ι , εί ή ν ύ μ ΐ ν ν ό μ ο ς ,
ώσττερ καί ά λ λ ο ι ς άνθρώττοις, ττερί θ α ν ά τ ο υ μ ή μ ί α ν ή μ έ ρ α ν
Β μ ό ν ο ν κρίνειν ά λ λ ά τ τ ο λ λ ά ς , έττείσθητε ά ν ν υ ν δ' ού ρ ά δ ι ο ν
έν χ ρ ό ν ω ό λ ί γ ω μ ε γ ά λ α ς δ ι α β ο λ ά ς ά τ τ ο λ ύ ε σ θ α ι . ττεττεισμέ-
νος δή έγώ μ η δ έ ν α ά δ ι κ ε ΐ ν τ τ ο λ λ ο ΰ δέω έ μ α υ τ ό ν γ ε ά δ ι κ ή σ ε ι ν
καί κ α τ ' έ μ α υ τ ο υ έρεΐν α ύ τ ό ς ώς άξιος ειμί τ ο υ κ ά κ ο υ καί
5 τ ι μ ή σ ε σ θ α ι τ ο ι ο ύ τ ο υ τ ι ν ό ς έ μ α υ τ ώ . τ ί δ ε ί σ α ς ; ή μ ή ττάθω
τ ο ύ τ ο ου Μ έ λ η τ ό ς μ ο ι τ ι μ ά τ α ι , ό ψ η μ ι ούκ είδέναι ο ί / τ ' εί
ά γ α θ ό ν ο ί / τ ' εί κ α κ ό ν έ σ τ ι ν ; ά ν τ ί τ ο ύ τ ο υ δή ε λ ω μ α ι ών ευ
ο ΐ δ ά τ ι κ α κ ώ ν ό ν τ ω ν τ ο ύ τ ο υ τ ι μ η σ ά μ ε ν ο ς ; ττότερον δ ε σ μ ο ύ ;
C καί τ ί με δεΐ £ήν έν δ ε σ μ ω τ η ρ ί ω , δ ο υ λ ε ύ ο ν τ α τ ή άεί κ α θ ι -
σ τ α μ έ ν η ά ρ χ ή , τ ο ΐ ς ε ν δ ε κ ά ά λ λ ά χ ρ η μ ά τ ω ν καί δ ε δ έ σ θ α ι
εως ά ν έ κ τ ε ί σ ώ ά λ λ ά τ α ύ τ ό ν μ ο ί έ σ τ ι ν όττερ ν υ ν δ ή ε λ ε γ ο ν
ού γ ά ρ ε σ τ ί μ ο ι χ ρ ή μ α τ α όττόθεν έ κ τ ε ί σ ω . ά λ λ ά δή φ υ γ ή ς
5 τ ι μ ή σ ω μ α ί 'ίσως γ ά ρ ά ν μ ο ι τ ο ύ τ ο υ τ ι μ ή σ α ι τ ε . τ τ ο λ λ ή
μ ε ν τ ά ν με φ ι λ ο ψ υ χ ί α εχοι, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί ο ύ τ ω ς
ά λ ό γ ι σ τ ό ς είμι ώ σ τ ε μ ή δ ύ ν α σ θ α ι λ ο γ ί ^ ε σ θ α ι ό τ ι ύ μ ε ΐ ς μ έ ν
ό ν τ ε ς τ τ ο λ ΐ τ α ί μ ο υ ο ύ χ οΐοί τ ε έ γ έ ν ε σ θ ε έ ν ε γ κ ε ΐ ν τ ά ς έ μ ά ς
114
VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 36 D - 37 C
kolica, eda bi vas poticao? Nema ničega, Atenjani, što bi takvom
čovjeku više pristajalo nego hraniti se na državni trošak u pritaneju 108
- puno više nego itko od vas tko je pobjedio u konjskim trkama, ili u
dvosjedu ili četverosjedu na olimpijskim igrama! Taj vam naime daje
privid sreće, dok vam ja dajem pravu sreću. I dok njemu hrane ne
manjka, meni manjka 109 . Ako me, dakle, treba pravedno kazniti kako
sam zavrijedio, onda tražim da budem kažnjen tako da dobivam
hranu na državni račun u pritaneju 110 .
Možda vam se čini, dok ovo govorim, da se ponašam kao dok sam Sokrat ne
spominjao sažaljenje i preklinjanje 111 : oholo! Ali to nije tako, Ate- predlaže
neku
njani! Upravo je suprotno: ja sam uvjeren da nisam nikome ništa
alternativnu
nažao učinio, barem ne namjerno, ali u to vas ne mogu uvjeriti jer kaznu, jer
smo malo vremena proveli u razgovoru. Da je u vas običaj, kao kod se osjeća
drugih ljudi112, da se ο smrtnoj kazni raspravlja ne jedan dan već nevinim
nekoliko, uvjerili biste se [u moju nevinost]; ali sad mi se nije lako u
kratkom vremenu obraniti od teških optužbi. Uvjeren da nisam niko-
me naudio, teško da bih mogao sam sebi nauditi i govoriti protiv sebe
da sam zavrijedio nešto loše, pa da predložim kaznu. A u strahu od
čega da to i radim? Da ne pretrpim kaznu koju predlaže Melet, za
koju tvrdim da ne znam je li loša ili dobra? Ili da umjesto te izaberem
i predložim neku drugu kaznu za koju sigurno znam da je nekakvo
zlo? Zar zatvor? A zašto da živim zatočen u zatvoru, stalno robujući
vlasti jedaneastorice 113 koja je u to vrijeme izabrana na dužnost?
Novčana kazna i zatvor sve dok je ne isplatim? Za mene je to isto, kao
što sam vam maločas rekao: nemam novaca odakle bih mogao isplati-
ti [kaznu]. Da se kaznim izgonom? Tu biste kaznu vrlo vjerovatno pri-
hvatili. — Morao bih biti doista zaslijepljen ljubavlju prema životu,
Atenjani, ako bih to predložio; zar sam tako nerazuman da ne shva-
ćam da vi, moji sugrađani, niste voljni više podnositi moje rasprav-
115
 VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 37 D - 38 Β
D δ ι α τ ρ ι β ά ς και χ ο υ ς λ ό γ ο υ ς , ά λ λ ' υ μ ΐ ν β α ρ ύ τ ε ρ α ι γ ε γ ό ν α σ ι ν
και έτπφθονώτεραι, ώ σ τ ε ^ητεΐτε α υ τ ώ ν νυνί άτταλλαγήναι*
ά λ λ ο ι δέ ά ρ α α ύ τ ά ς ο'ισουσι ραδίως; ττολλου γε δεΐ, ώ άνδρες
'Αθηναίοι, κ α λ ό ς ουν ά ν μοι ό βίος ε'ιη έξελθόντι τ η λ ι κ ώ δ ε
5 άνθρώττω ά λ λ η ν i\ ά λ λ η ς ττόλεως ά μ ε ι β ο μ έ ν ω και έξελαυνο-
μένω £ήν. ευ γ ά ρ οΐδ' ό τ ι όττοι ά ν έλθω, λ έ γ ο ν τ ο ς έμου
ά κ ρ ο ά σ ο ν τ α ι οί νέοι ώσττερ ένθάδε* κάν μέν τ ο ύ τ ο υ ς άττ-
ελαυνω, ουτοί με αυτοί έξελώσι ττείθοντες τ ο υ ς πρεσβυτέρους·
Ε εάν δέ μ ή ά π ε λ α ύ ν ω , οί τ ο ύ τ ω ν ττατέρες δέ και οίκεΐοι δι
αύτούς τούτους.
"Ισως ουν ά ν τις ε'ιποΓ "Σιγών δέ και ή σ υ χ ί α ν ά γ ω ν , ώ
Σώκρατες, ο ύ χ οΐός τ ' εση ήμΤν έξελθών £ήν;" τ ο υ τ ί δή
5 έ σ τ ι - π ά ν τ ω ν χ α λ ε τ τ ώ τ α τ ο ν ττεΐσαί τ ι ν α ς υμών. έ ά ν τ ε γ ά ρ
λ έ γ ω ό τ ι τ ώ θεώ άττειθεΐν τ ο υ τ ' ε σ τ ί ν και διά τ ο υ τ ' ά δ ύ ν α -
38 Α τ ο ν ή σ υ χ ί α ν άγειν, ού ττείσεσθέ μοι ώς είρωνευομένω* έ ά ν τ '
α υ λ έ γ ω ό τ ι και τ υ γ χ ά ν ε ι μ έ γ ι σ τ ο ν ά γ α θ ό ν όν άνθρώττω
τ ο ύ τ ο , ε κ ά σ τ η ς ήμέρας ττερι ά ρ ε τ ή ς τ ο υ ς λ ό γ ο υ ς ττοιεΐσθαι
και τ ώ ν ά λ λ ω ν ττερι ών ύμεΐς έμου άκούετε δ ι α λ ε γ ο μ ε ν ο υ και
5 έ μ α υ τ ό ν και ά λ λ ο υ ς έξετά^οντος, ό δέ ά ν ε ξ έ τ α σ τ ο ς βίος ού
β ι ω τ ό ς άνθρώττω, τ α ύ τ α δ' 'έτι ή τ τ ο ν ττείσεσθέ μοι λ έ γ ο ν τ ι .
τ ά δέ 'έχει μέν ούτως, ώς έγώ φημι, ώ άνδρες, ττείθειν δέ ού
ρ ά δ ι ο ν . και έγώ ά μ α ούκ ε'ιθισμαι έ μ α υ τ ό ν άξιουν κάκου
Β ούδενός. εί μέν γ ά ρ ήν μοι χ ρ ή μ α τ α , έ τ ι μ η σ ά μ η ν ά ν χ ρ η -
μ ά τ ω ν ό σ α ε μ ε λ λ ο ν έκτείσειν, ούδέν γ ά ρ ά ν έ β λ ά β η ν ν υ ν
δέ ού γ ά ρ ε σ τ ι ν , εί μή ά ρ α ό σ ο ν ά ν έγώ δ υ ν α ί μ η ν ε κ τ ε ΐ σ α ι ,
τ ο σ ο ύ τ ο υ βούλεσθέ μοι τ ι μ ή σ α ι . 'ι'σως δ' ά ν δ υ ν α ί μ η ν έκ-
5 τεΐσαι ύμΐν ττου μνάν άργυρίου* τ ο σ ο ύ τ ο υ ουν τιμώμαι.
Π λ ά τ ω ν δέ όδε, ώ άνδρες 'Αθηναίοι, και Κρίτων και
Κριτόβουλος και 'Απολλόδωρος κελεύουσί με τ ρ ι ά κ ο ν τ α μνών
τ ι μ ή σ α σ θ α ι , α ύ τ ο ί δ' έ γ γ υ ά σ θ α ι * τ ι μ ώ μ α ι ουν τ ο σ ο ύ τ ο υ ,
έγγυηταί δέ ύμΐν 'έσονται τ ο υ άργυρίου ούτοι άξιόχρέω.
116
VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 37 D - 38 Β
ljanja i govore, i [da pritom mislim da, ako] su vama postali toliko
naporni i mrski da ih se sad želite riješiti, a drugi bi ih lakše podnosili?
Čak štoviše, Atenjani! — Lijepi bi mi to bio život kad bih ja ovako
star čovjek otišao i selio iz jednog u drugi grad i živio u izgonu! Dobro
znam da će mladi dolaziti slušati što govorim kamo god stignem, kao
i ovdje. Pa ako ih i odagnam od sebe, oni će sami nagovoriti starije i
protjerajati me. A ako ih ne odagnam od sebe, protjerat će me njihovi
očevi i rođaci baš radi njih.
Sad bi netko mogao reći: "Sokrate, ne bi li mogao šutjeti i biti na Sokrat
miru pošto si nas 114 napustio pa tako živjeti?" No, od svega [što sam ne želi
odustati
do sad govorio], to je nekima od vas najteže shvatiti! Ako kažem da od svog
je to neposlušnost prema bogu i zbog toga nije moguće da ja živim "u poziva, jer
miru", nećete mi vjerovati kao kad tjeram svoju ironiju 115 . Ako vam život bez
potom kažem da je čovjeku najveće dobro svakog dana raspravljati ο istraživanja
nije
vrlini i ο drugim stvarima, ο kojima ste me čuli da razgovaram i [vid- dostojan
jeli] kako istražujem samog sebe i propitkujem druge, i ako potvrdim življenja
da život bez propitkivanja i istraživanja nije vrijedan življenja, još ćete
mi manje vjerovati. Ali stvari stoje upravo tako kako vam kažem, ο
ljudi, samo što mi nije lako u to vas uvjeriti. Još pritom nisam navikao
sebe sama smatrati vrijednim nekakvog zla. Da imam novaca, mogao
bih predložiti da platim globu koliku mogu isplatiti - tako si opet ne
bih naštetio 116 . — Ali ja nemam [novaca]. Osim ako mi ne odredite Sokrat
kaznu koju bih mogao isplatiti; možda bih vam mogao isplatiti jednu predlaže
kaznu od
srebrnu minu 117 . Toliko dakle predlažem. trideset
Ali, Atenjani, [trenutak!]: ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i mina, na
Apolodor koji me nagovaraju da si predlažim kaznu od trideset mina, nagovor
a oni bi sami jamčili taj iznos. Neka budem, dakle, kažnjen tom svojih
prijatelja
količinom [novaca], a oni će vam biti pouzdani jamci za taj iznos.
117
 Treći dio
SOKRATOV GOVOR
POSLIJE DRUGOG GLASOVANJA™

VIII. Sokratove oproštajne poruke - onima koji su ga osudili i onima

koji su ga htjeli osloboditi (38 C - 42 A)

- Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije -

niti ja niti itko drugi - posezati za
takvim sredstvima kojima bi pod svaku
cijenu izbjegao smrt.
39 A - B
-Nije moguće da dobar čovjek, niti u
životu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo
zlo: prema sudbini dobrog čovjeka bo-
govi nisu ravnodušni.
41 D

121
 VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β
C Ού τ τ ο λ λ ο υ γ ' ενεκα χ ρ ό ν ο υ , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , ό ν ο μ α
εξετε και α ί τ ί α ν ύττό χ ώ ν β ο υ λ ο μ έ ν ω ν τ ή ν ττόλιν λ ο ι δ ο ρ ε ΐ ν
ώς Σ ω κ ρ ά χ η ά τ τ ε κ χ ό ν α χ ε , ά ν δ ρ α σ ο φ ό ν - φ ή σ ο υ σ ι γ ά ρ δή
σ ο φ ό ν είναι, εί και μ ή είμι, οί β ο υ λ ό μ ε ν ο ι ύ μ ΐ ν όνειδί^ειν -
5 εί γ ο υ ν ττεριεμείναχε ο λ ί γ ο ν χ ρ ό ν ο ν , άττό τ ο υ α υ τ ο μ ά τ ο υ α ν
υ μ ΐ ν τ ο ύ τ ο έ γ έ ν ε τ ο · ο ρ ά τ ε γ ά ρ δή τ ή ν ή λ ι κ ί α ν ό τ ι ττόρρω
ή δ η ε σ τ ί τ ο υ β ί ο υ θ α ν ά τ ο υ δέ ε γ γ ύ ς . λ έ γ ω δέ τ ο ύ τ ο ους
D ττρός τ τ ά ν τ α ς υ μ ά ς , ά λ λ ά ττρός τ ο υ ς έ μ ο υ κ α τ α ψ η φ ι σ α -
μ έ ν ο υ ς θ ά ν α τ ο ν , λ έ γ ω δέ και τ ό δ ε ττρός τ ο υ ς α υ τ ο υ ς
τ ο ύ τ ο υ ς , 'ίσως με ο'ι'εσθε, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , ά τ τ ο ρ ί α λ ό γ ω ν
έ α λ ω κ έ ν α ι τ ο ι ο ύ τ ω ν οΐς ά ν ύ μ ά ς εττεισα, εί ω μ η ν δ ε ΐ ν
5 ά τ τ α ν τ α ττοιεΐν και λ έ γ ε ι ν ώ σ τ ε ά τ τ ο φ υ γ ε ΐ ν τ ή ν δ ί κ η ν .
τ τ ο λ λ ο υ γ ε δεΐ. ά λ λ ' άττορία μ έ ν έ ά λ ω κ α , ού μ έ ν τ ο ι λ ό γ ω ν ,
ά λ λ ά τ ό λ μ η ς και ά ν α ι σ χ υ ν τ ί α ς και τ ο υ μ ή έθέλειν λ έ γ ε ι ν
ττρός ύ μ ά ς τ ο ι α ύ τ α οΐ' ά ν ύ μ ΐ ν μ έ ν ή δ ι σ τ α , ή ν α κ ο υ ε ι ν -
θ ρ η ν ο υ ν τ ό ς τ έ μ ο υ και ό δ υ ρ ο μ έ ν ο υ και ά λ λ α τ τ ο ι ο υ ν τ ο ς και
Ε λ έ γ ο ν τ ο ς τ τ ο λ λ ά και ά ν ά ξ ι α έ μ ο υ , ώς έ γ ώ φ η μ ι , ο ί α δή και
εϊθισθε υ μ ε ΐ ς τ ώ ν ά λ λ ω ν ά κ ο ύ ε ι ν . ά λ λ ' οί/τε τ ό τ ε ώ ή θ η ν
δ ε ΐ ν ενεκα τ ο υ κ ι ν δ ύ ν ο υ ττράξαι ο ύ δ έ ν ά ν ε λ ε ύ θ ε ρ ο ν , ο ύ τ ε ν υ ν
μ ο ι μ ε τ α μ έ λ ε ι ο ί / τ ω ς ά τ τ ο λ ο γ η σ α μ έ ν ω , ά λ λ ά ττολυ μ ά λ λ ο ν
5 α ί ρ ο υ μ α ι ώδε ά τ τ ο λ ο γ η σ ά μ ε ν ο ς τ ε θ ν ά ν α ι ή έκείνως £ήν. οίίτε
γ ά ρ έν δίκη ο υ τ ' έν τ τ ο λ έ μ ω ο υ τ ' έμέ ο υ τ ' ά λ λ ο ν ο ύ δ έ ν α δεΐ
39 Α τ ο ύ τ ο μ η χ α ν ά σ θ α ι , όττως άττοφεύξεται ττάν ττοιών θ ά ν α τ ο ν ,
και γ ά ρ έν τ α ΐ ς μ ά χ α ι ς τ τ ο λ λ ά κ ι ς δ ή λ ο ν γ ί γ ν ε τ α ι ό τ ι τ ό γ ε
ά τ τ ο θ α ν ε ΐ ν ά ν τ ι ς έ κ φ ύ γ ο ι και όττλα ά φ ε ί ς και εφ' ί κ ε τ ε ι α ν
τ ρ α τ τ ό μ ε ν ο ς τ ώ ν δ ι ω κ ό ν τ ω ν και ά λ λ α ι μ η χ α ν α ί ττολλαί είσιν
5 έν έ κ ά σ τ ο ι ς τ ο ΐ ς κ ι ν δ ύ ν ο ι ς ώ σ τ ε δ ι α φ ε ύ γ ε ι ν θ ά ν α τ ο ν , εαν τ ι ς
τ ο λ μ ά ττάν ττοιεΐν και λ έ γ ε ι ν , ά λ λ ά μ ή ο ύ τ ο υ τ ' ή χ α λ ε τ τ ό ν ,
ώ άνδρες, θ ά ν α τ ο ν έ κ φ υ γ ε ΐ ν , ά λ λ ά ττολυ χ α λ ε τ τ ώ τ ε ρ ο ν πτονη-
Β ρ ί α ν θ ά τ τ ο ν γ ά ρ θ α ν ά τ ο υ θεΐ. και ν υ ν έ γ ώ μ έ ν ά τ ε β ρ α δ ύ ς
ών και τ τ ρ ε σ β ύ τ η ς ύττό τ ο υ β ρ α δ υ τ έ ρ ο υ έ ά λ ω ν , οί δ' έμοι
κ α τ ή γ ο ρ ο ι ά τ ε δεινοί και όξεΤς ό ν τ ε ς ύττό τ ο υ θ ά τ τ ο ν ο ς , τ ή ς
122
VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β
Ne želeći čekati kratko vrijeme, Atenjani, [koliko mi je još ostalo izbjeći
do kraja života], steći ćete loš glas i prijekor onih koji žele ocrniti naš smrti
lakše je
grad jer ste pogubili Sokrata, čovjeka mudra. Reći će sigurno da sam nego
mudar, pa čak i ako nisam, jer vam žele naštetiti. A da ste malo vre- izbjeći
zloći
mena pričekali, stvari bi se zbile na vašu korist same od sebe; zar ne
vidite godine moje i da sam već životom odmakao te mi se smrt prib-
ližila?! — To ne govorim svima vama, već samo onima koji su me na
smrt osudili. A njima ću reći i sljedeće: — Možda mislite, Atenjani,
da sam izgubio jer mi je nedostalo riječi kojim sam vas mogao uvjer-
iti [da me oslobodite]: [kao] kad bih smatrao da mi valja učiniti i reći
sve i sva, samo da bih izbjegao osudi. Ali to nije tako! Osuđen sam
doista zbog manjka, ali ne dokaza, već bezobraštine i besramnosti, jer
nisam želio govoriti ono što bi vama bilo najugodnije slušati: kako za-
pomažem, jadikujem, govorim i činim mnoge druge stvari koje su,
smatram, mene nedostojne, a koje ste možda navikli slušati od dru-
gih. Niti tada, u opasnosti [koja mi je prijetila dok sam se branio], ni-
sam mislio da valja postupati na način nedostojan [slobodna čovjeka],
a niti se sad ne kajem što sam se tako branio; radije umirem jer sam
se branio na ovaj način, nego što bih živio pošto bih se bio obranio na
onakav. Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije - niti ja niti itko drugi
- posezati za takvim sredstvima kojima bi pod svaku cijenu izbjegao
smrt. U bitkama je očito da bi netko mogao izbjeći smrti ako bi, od-
baciviši oružje, preklinjao i molio progonitelje. A ima i puno drugih
izuma [za kojima netko može posegnuti] da bi u svakojakim opas-
nostima izbjegao smrti, samo ako bi se odvažio reći i napraviti sve [što
je potrebno]. — Nego, ljudi, nije teško izbjeći smrti; puno je teže
izbjeći zloći119 - [zloća] trči brže od smrti. Sad je mene, tako sporog
i starog, stiglo ono [što trči] sporije, smrt, a moje je tužitelje, koji su
123
 VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β
κ α κ ί α ς , καί ν υ ν έγώ μ έ ν άττειμι ύ φ ' υ μ ώ ν θ α ν ά τ ο υ δίκην
5 ό φ λ ώ ν , ο ύ τ ο ι δ' ύττό τ ή ς ά λ η θ ε ί α ς ώ φ λ η κ ό τ ε ς μοχθηρίαν
καί ά δ ι κ ί α ν . καί έ γ ώ τ ε τ ω τ ι μ ή μ α τ ι έ μ μ έ ν ω καί ούτοι,
τ α ύ τ α μ έ ν ττου 'ίσως ο ί / τ ω ς καί εδει σ χ ε ΐ ν , καί ο ΐ μ α ι α υ τ ά
μετρίως εχειν.
C Τό δέ δή μ ε τ ά τ ο ύ τ ο έτπθυμώ υ μ ΐ ν χ ρ η σ μ ω δ ή σ α ι , ώ κ α τ α -
ψ η φ ι σ ά μ ε ν ο ί μου* καί γ ά ρ είμι ή δ η έ ν τ α υ θ α έν ω μ ά λ ι σ τ α
άνθρωττοι χ ρ η σ μ ω δ ο υ σ ι ν , ό τ α ν μ έ λ λ ω σ ι ν άττοθανεΐσθαι. φ η μ ί
γ ά ρ , ώ ά ν δ ρ ε ς οι έμέ ά τ τ ε κ τ ό ν α τ ε , τ ι μ ω ρ ί α ν υ μ ΐ ν ήξειν ευθυς
5 μ ε τ ά τ ο ν έ μ ό ν θ ά ν α τ ο ν ττολυ χ α λ ε τ τ ω τ έ ρ α ν ν ή Δ ί α ή οΥαν
έμέ ά τ τ ε κ τ ό ν α τ ε · ν υ ν γ ά ρ τ ο ύ τ ο ε'ίργασθε οίόμενοι μ έ ν ά τ τ α λ -
λ ά ξ ε σ θ α ι τ ο υ δ ι δ ό ν α ι ε λ ε γ χ ο ν τ ο υ β ί ο υ , τ ό δέ υ μ ΐ ν ττολυ
ε ν α ν τ ί ο ν ά τ τ ο β ή σ ε τ α ι , ώς έ γ ώ φ η μ ι . ττλείους έ σ ο ν τ α ι υ μ ά ς
D οί ε λ έ γ χ ο ν τ ε ς , ους ν υ ν έ γ ώ κ α τ ε ΐ χ ο ν , υμεϊς δέ ουκ ή σ θ ά -
νεσθε* καί χ α λ ε τ τ ώ τ ε ρ ο ι έ σ ο ν τ α ι ό σ ω ν ε ώ τ ε ρ ο ι είσιν, κ α ί
υ μ ε ΐ ς μ ά λ λ ο ν ά γ α ν α κ τ ή σ ε τ ε . εί γ ά ρ ο'ίεσθε ά τ τ ο κ τ ε ί ν ο ν τ ε ς
ά ν θ ρ ώ τ τ ο υ ς έττισχήσειν τ ο υ όνειδί^ειν τ ι ν ά υ μ ΐ ν ό τ ι ουκ
5 ο ρ θ ώ ς £ ή τ ε , ου κ α λ ώ ς δ ι α ν ο ε ϊ σ θ ε · ο υ γ ά ρ έσθ' α ϋ τ η ή ά τ τ α λ -
λ α γ ή οί/τε ττάνυ δ υ ν α τ ή ο ϋ τ ε κ α λ ή , ά λ λ ' έκείνη καί κ α λ λ ί σ τ η
καί ρ ά σ τ η , μ ή τ ο υ ς ά λ λ ο υ ς κολουειν ά λ λ ' έ α υ τ ό ν τ τ α ρ α σ κ ε υ ά -
£ειν όττως ε σ τ α ι ώς β έ λ τ ι σ τ ο ς , τ α ύ τ α μ έ ν ο υ ν υ μ ΐ ν τοΤς
καταψηφισαμένοις μαντευσάμενος άτταλλάττομαι.
Ε Τοις δέ ά τ τ ο ψ η φ ι σ α μ έ ν ο ι ς ήδέως ά ν δ ι α λ ε χ θ ε ί η ν υττέρ τ ο υ
γ ε γ ο ν ό τ ο ς τ ο υ τ ο υ ι ώ τ τ ρ ά γ μ α τ ο ς , έν ω οί ά ρ χ ο ν τ ε ς ά σ χ ο λ ί α ν
ά γ ο υ σ ι καί οϋττω 'έρχομαι οΐ έ λ θ ό ν τ α με δ ε ΐ τ ε θ ν ά ν α ι . ά λ λ ά
μοι, ώ άνδρες, τταραμείνατε τ ο σ ο ύ τ ο ν χ ρ ό ν ο ν ουδέν γ ά ρ
5 κ ω λ ύ ε ι δ ι α μ υ θ ο λ ο γ ή σ α ι ττρός ά λ λ ή λ ο υ ς εως ε ξ ε σ τ ι ν . υ μ ΐ ν
40 Α γ ά ρ ώς φ ί λ ο ι ς ο υ σ ι ν έττιδεΐξαι έθέλω τ ό ν υ ν ί μ ο ι σ υ μ β ε β η -
κός τ ί ττοτε ν ο ε ΐ . έμοί γ ά ρ , ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί - υ μ ά ς γ ά ρ
δ ι κ α σ τ ά ς κ α λ ώ ν ορθώς ά ν κ α λ ο ί η ν - θ α υ μ ά σ ι ό ν τ ι γ έ γ ο ν ε ν .
122
VIII. Sokratove oproštajne poruke 39 C - 39 Β
tako sposobni i brzi, stiglo ono brže, zlo120. — Sad odlazim [sa suda
pošto] ste me vi osudili na smrt, a njih je pak osudila sama istina zbog
pokvarenosti i nepravednosti [ - pa neka krenu i oni]. Ja očekujem
svoju kaznu, a oni svoju. Nema sumnje da se to tako trebalo zbiti, i
mislim da je to u redu.
Vi, koji ste me osudili, samo čas! Dopustite da vam proreknem Sokratovo
što će se na kraju dogoditi. Ja, očekujući smrt, sad sam u takvom sta- proročanst-
vo onima
nju u kojem ljudi ponajviše imaju sposobnosti proricati budućnost 121 . koji su
— Kažem vam, ljudi - vama koji ste me osudili na smrt - da će vam ga osudili
ubrzo nakon moje smrti pasti na glavu kazna 122 , puno teža, tako mi
Zeusa, od one kojom ste me kaznili time što ste me pogubili. Vi ste
to učinili misleći da ćete na taj način izbjeći položiti račun ο svom
životu, ali, kako vam kažem, dogodit će se upravo suprotno. Mnogi će
vas ispitivati, i to oni koje sam do sad obuzdavao, a da vi to niste niti
primjećivali! I bit će tim oštriji čim su mlađi, a vi ćete biti sve bješnji
i bješnji. Ako držite da ćete time što ubijate ljude spriječiti nekoga da
vam prigovori da ne živite pravo, niste to dobro smislili; na taj način
izbjeći [položiti račun ο svom životu] nije niti moguće niti lijepo.
Najbolji i najbrži je put onaj kojim pokušavate sami sebe učiniti što je
moguće boljima, a ne tako da ušutkate drugoga. To je moje proro-
čanstvo vama, koji ste me osudili, i tako sam s vama gotov.
Međutim, rado bih razgovarao s vama koji ste glasovali za moje
oslobođenje ο nečemu što mi je palo na pamet dok su službenici123
još zaposleni, a još ne idem tamo gdje ću izdahnuti. Ma, ljudi, osta-
nite sa mnom to vrijeme! Ništa nas ne priječi da se međusobno raz-
govaramo, sve dok je to moguće. Budući da ste mi prijatelji, spreman
sam vam objasniti što znači ovo što mi se danas dogodilo. — Meni se,
suci124 - a kad vas nazivam "sucima" sasvim vas ispravno nazivam -
123
 VIII. Sokratove oproštajne poruke 40 A-E
ή γ ά ρ ε'ιωθυΤά μοι μ α ν τ ι κ ή ή χ ο υ δ α ι μ ο ν ί ο υ εν μέν τ ώ
5 ττρόσθεν χ ρ ό ν ω τταντί ττάν υ ιτυκνή αεί ήν καί ττάνυ έττί
σ μ ι κ ρ ο ΐ ς έ ν α ν χ ι ο υ μ έ ν η , εϊ χ ι μ έ λ λ ο ι μ ι μ ή ορθώς ττράξειν.
νυνί δέ σ υ μ β έ β η κ έ μοι άττερ ο ρ ά τ ε καί α υ τ ο ί , χ α υ χ ί ά γε δή
οίηθείη ά ν χ ι ς καί ν ο μ ί ζ ε τ α ι ' έ σ χ α τ α κακών εΐναι* έμοί δέ
Β ούτε έξιόντι εωθεν οίκοθεν ή ν α ν χ ι ώ θ η χ ό χ ο υ θεου σ η μ ε ΐ ο ν ,
οϋχε ήνίκα ά ν έ β α ι ν ο ν έ ν χ α υ θ ο ΐ έττί χ ό δ ι κ α σ τ ή ρ ι ο ν , οϋχε έν
χ ω λ ό γ ω ο υ δ α μ ο υ μ έ λ λ ο ν χ ί χι έρεΐν. κ α ί χ ο ι έν ά λ λ ο ι ς λ ό γ ο ι ς
τ τ ο λ λ α χ ο υ δή με έττέσχε λ έ γ ο ν χ α μεταξύ* ν υ ν δέ ο υ δ α μ ο υ
5 ττερί χ α υ χ η ν χ ή ν ττράξιν ο ϋ τ ' έν έργω ούδενί ο ϋ χ ' έν λ ό γ ω
ή ν α ν χ ί ω χ α ί μοι. χ ! ουν α ϊ χ ι ο ν εΐναι ύ τ τ ο λ α μ β ά ν ω ; έγώ
υ μ ΐ ν έρώ* κινδυνεύει γ ά ρ μοι χ ό σ υ μ β ε β η κ ό ς τ ο ύ τ ο ά γ α θ ό ν
γ ε γ ο ν έ ν α ι , καί ουκ εσθ' όττως ήμεΐς ορθώς ύ τ τ ο λ α μ β ά ν ο μ ε ν ,
C όσοι οίόμεθα κ α κ ό ν εΐναι τ ό τ ε θ ν ά ν α ι . μ έ γ α μοι τ ε κ μ ή ρ ι ο ν
τ ο ύ τ ο υ γέγονεν* ού γ ά ρ εσθ' όττως ούκ ή ν α ν τ ι ώ θ η ά ν μοι τ ό
είωθός σημεΐον, εί μή τι εμελλον έγώ ά γ α θ ό ν ττράξέιν.
Έ ν ν ο ή σ ω μ ε ν δέ καί τ ή δ ε ώς ττολλή έλττίς έ σ τ ι ν ά γ α θ ό ν
5 α ύ τ ό εΐναι. δ υ ο ΐ ν γ ά ρ θ ά τ ε ρ ό ν έ σ τ ι ν τ ό τ ε θ ν ά ν α ι * ή γ ά ρ
οΐον μηδέν εΐναι μηδέ α'ίσθησιν μ η δ ε μ ί α ν μήδενός εχειν τ ο ν
τεθνεώτα, ή κ α τ ά τ ά λ ε γ ό μ ε ν α μ ε τ α β ο λ ή τις τ υ γ χ ά ν ε ι
ο υ σ α καί μ ε τ ο ί κ η σ ι ς τ ή ψ υ χ ή τ ο υ τόττου τ ο υ ένθένδε εις
ά λ λ ο ν τόττον. καί είτε δή μ η δ ε μ ί α α'ισθησίς έ σ τ ι ν ά λ λ '
D οΐον ϋττνος έττειδάν τις καθεύδων μηδ' ό ν α ρ μηδέν όρα, θαυ-
μ ά σ ι ο ν κέρδος ά ν ε'ίη ό θ ά ν α τ ο ς - έγώ γ ά ρ ά ν ο ΐ μ α ι , εν τ ι ν α
έκλεξάμενον δέοι τ α ύ τ η ν τ ή ν ν ύ κ τ α έν ή ο ϋ τ ω κ α τ έ δ α ρ θ ε ν
ώ σ τ ε μηδέ ό ν α ρ ίδεΐν, καί τ ά ς ά λ λ α ς ν ύ κ τ α ς τ ε καί ήμέρας
5 τ ά ς τ ο υ βίου τ ο υ έαυτου άντιτταραθέντα τ α ύ τ η τ ή νυκτί δέοι
σ κ ε ψ ά μ ε ν ο ν είττεΐν ττόσας ά μ ε ι ν ο ν καί ήδιον ήμέρας καί
ν ύ κ τ α ς τ α ύ τ η ς τ ή ς ν υ κ τ ό ς βεβίωκεν έν τ ω έ α υ τ ο υ βίω, οΐμαι
ά ν μή ό τ ι ίδιώτην τ ι ν ά , ά λ λ ά τ ο ν μ έ γ α ν β α σ ι λ έ α εύαριθμή-
Ε τ ο υ ς ά ν εύρεΐν α ύ τ ό ν τ α ύ τ α ς ττρός τ ά ς ά λ λ α ς ήμέρας καί
ν ύ κ τ α ς - εί ουν τ ο ι ο ύ τ ο ν ό θ ά ν α τ ο ς έ σ τ ι ν , κέρδος εγωγε
λέγω* καί γ ά ρ ούδέν ττλείων ό ττάς χ ρ ό ν ο ς φ α ί ν ε τ α ι ο ϋ τ ω
104
VIII. Sokratove oproštajne poruke 40 A-E
dogodila jedna čudesna stvar. Onaj proročki glas, demonov 125 , u
posljednje vrijeme moj česti pratilac, upozoravao me što ne činiti čak
i u sitnicama126, ako sam se spremao učiniti nešto što nije u redu. Kao
što i sami vidite, sad su mi se dogodile stvari koje bi netko mogao
smatrati - a i koje se obično drže - najgorim zlom. Ali božanski
znak ni u jednom trenutku nije se suprostavio: niti dok sam izlazio iz
kuće, niti dok sam dolazio na sud, niti prije ikoje riječi koju sam spre-
mao izgovoriti. Međutim, pri drugim govorima često me je znao zaus-
tavljati usred riječi; a sad mi se nije suprotstavio pri ovom događanju,
niti pri ikojem činu, niti pri ikojoj riječi. — Što mislim da je tome
uzrok? — Reći ću vam; možda je ono što mi se dogodilo nešto dobro,
i mi smo sasvim u krivu ako smatramo da je umrijeti zlo. Za mene je
to što me uobičajeni glas nije opomenuo bio pouzdan znak; jer bi me
on opomenuo da sam se spremao učiniti nešto loše.
Razmislimo sad malo ο tome da možemo gajiti veliku nadu da je Smrt
[umrijeti] dobro! Zapravo, umrijeti je jedna od ovih dviju stvari: ili je ]U u
svakom
potpuno uništenje, tako da mrtvi više ništa ne osjećaju, ili je, kako slučaju
smo čuli127, [smrt] promjena i nekakva seoba duše odavde nakamo dobitak
drugamo. — Dakle, ako je smrt gubitak svakog osjećanja, kao u snu
u kojem spavač ne vidi nikakve sanje, onda je smrt čudesan dobitak.
Ako bi netko s jedne strane uzeo onu noć u kojoj je tako duboko zas-
pao da ništa nije usnio, i s time usporedio sve druge noći i dane u ži-
votu, te nam potom priznao: koliko je noći i dana bolje i ugodnije u
svom životu proživio od te noći [bez snova]? Mislim da bi čak Veliki
kralj 128 , a kamoli ne neki obični građanin, mogao lako izbrojiti te noći
i dane [koje je ugodno i dobro proveo] u usporedbi sa svim ostalim
[noćima i danima]. Ako je dakle smrt nešto takvo, tvrdim da je do-
bitak; tad bi svo to vrijeme bilo, čini mi se, poput jedne jedine
63
 VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C -39Β
δ ή ε ΐ ν α ι ή μ ί α νύξ. εί δ' α υ ο ί ο ν ά τ τ ο δ η μ ή σ α ί έ σ τ ι ν ό
5 θ ά ν α τ ο ς ένθένδε εις ά λ λ ο ν τ ό τ τ ο ν , και ά λ η θ ή έ σ τ ι ν τ ά
λ ε γ ό μ ε ν α , ώς ά ρ α έκεΐ είσι τ τ ά ν τ ε ς οί τ ε θ ν ε ώ τ ε ς , τ ί μ ε ΐ ^ ο ν
ά γ α θ ό ν τ ο ύ τ ο υ ε'ιη ά ν , ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί ; εί γ α ρ τ ι ς
41 Α ά φ ι κ ό μ ε ν ο ς εις "Αιδου, α π α λ λ α γ ε ί ς τ ο υ τ ω ν ί τ ώ ν φ α σ κ ό ν τ ω ν
δ ι κ α σ τ ώ ν ε ΐ ν α ι , ευρήσει τ ο υ ς ώς ά λ η θ ώ ς δ ι κ α σ τ ά ς , ο . π ε ρ
κ α ι λ έ γ ο ν τ α ι έκεΐ δικά^ειν, Μ ι ν ω ς τ ε και ' Ρ α δ ά μ α ν θ υ ς και
Α ι α κ ό ς και Τ ρ ι π τ ό λ ε μ ο ς και ά λ λ ο ι ό σ ο ι τ ώ ν ή μ ι θ έ ω ν δίκαιοι
5 έ γ έ ν ο ν τ ο έν τ ώ ε α υ τ ώ ν βίω, ά ρ α φ α ύ λ η ά ν ε'ιη ή ά π ο δ η μ ί α ;
ή α δ Ό ρ φ ε ΐ σ υ γ γ ε ν έ σ θ α ι κ α ι Μ ο υ σ α ί ω και Ή σ ι ό δ ω και
Ό μ ή ρ ω έττϊ ττόσω ά ν τ ι ς δ έ ξ α ι τ ' ά ν ύ μ ώ ν ; έ γ ώ μ έ ν γ ά ρ
π ο λ λ ά κ ι ς έθέλω τ ε θ ν ά ν α ι εί τ α υ τ ' ε σ τ ι ν ά λ η θ ή . έπεί
Β εμοιγε και α ύ τ ώ θ α υ μ α σ τ ή ά ν ε'ιη ή δ ι α τ ρ ι β ή α ύ τ ό θ ι , ό π ο τ ε
έ ν τ ύ χ ο ι μ ι Π α λ α μ ή δ ε ι και Α ' ι α ν τ ι τ ώ Τ ε λ α μ ώ ν ο ς και ε'ι τ ι ς
ά λ λ ο ς τ ώ ν π α λ α ι ώ ν διά κρίσιν άδικον τέθνηκεν, ά ν τ ι π α ρ α -
β ά λ λ ο ν τ ι τ ά έ μ α υ τ ο υ π ά θ η π ρ ό ς τ ά έκείνων - ώς έ γ ώ ο ΐ μ α ι ,
5 ούκ ά ν ά η δ έ ς ε'ιη - και δή τ ό μ έ γ ι σ τ ο ν , τ ο υ ς έκεΐ ε ξ ε τ ά ζ ο ν τ α
και έ ρ ε υ ν ώ ν τ α ώ σ π ε ρ τ ο υ ς ε ν τ α ύ θ α δ ι ά γ ε ι ν , τ ι ς α ύ τ ώ ν σ ο φ ο ς
έ σ τ ι ν και τ ί ς ο'ιεται μ έ ν , ε σ τ ι ν δ' ού. έπί π ό σ ω δ' ά ν τ ι ς ,
ώ άνδρες δ ι κ α σ τ α ί , δέξαιτο έ ξ ε τ ά σ α ι τ ο ν έπί Τροίαν ά γ α γ ό ν τ α
C τ ή ν π ο λ λ ή ν σ τ ρ α τ ι ά ν ή 'Οδυσσέα ή Σίσυφον ή άλλους
μ υ ρ ί ο υ ς ά ν τ ι ς ε'ιποι και ά ν δ ρ α ς και γ υ ν α ί κ α ς , οΐς έκεΐ
δ ι α λ έ γ ε σ θ α ι και σ υ ν ε ΐ ν α ι κ α ι έξετά^ειν ά μ ή χ α ν ο ν ά ν ε'ιη
ε ύ δ α ι μ ο ν ί α ς ; π ά ν τ ω ς ού δ ή π ο υ τ ο ύ τ ο υ γ ε ε ν ε κ α οί έκεΐ
5 ά π ο κ τ ε ί ν ο υ σ ι · τ ά τ ε γ ά ρ ά λ λ α ε ύ δ α ι μ ο ν έ σ τ ε ρ ο ί είσιν οί έκεΐ
τ ώ ν ένθάδε, και ήδη τ ο ν λ ο ι π ό ν χ ρ ό ν ο ν ά θ ά ν α τ ο ί είσιν, ε'ι'περ
γε τ ά λ ε γ ό μ ε ν α άληθή.
' Α λ λ ά και ύ μ ά ς χ ρ ή , ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί , ε ύ έ λ π ι δ α ς ε ΐ ν α ι
π ρ ό ς τ ο ν θ ά ν α τ ο ν , και εν τ ι τ ο ύ τ ο δ ι α ν ο ε ΐ σ θ α ι ά λ η θ έ ς , ο τ ι
D ούκ ε σ τ ι ν ά ν δ ρ ί ά γ α θ ώ κ α κ ό ν ο ύ δ έ ν ο ύ τ ε £ ώ ν τ ι ο ύ τ ε τ ε λ ε υ -
τ ή σ α ν τ ι , ούδέ ά μ ε λ ε ΐ τ α ι υ π ό θεών τ ά τ ο ύ τ ο υ π ρ ά γ μ α τ α *
122
VIII. Sokratove oproštajne poruke 41 C -39Β
noći. — Ako je smrt pak poput seobe odavde na neko drugo mjesto,
i ako je istina ono što se priča, odnosno da su na tom mjestu svi umr-
li129, što bi moglo biti veće dobro od toga 130 , ljudi suci?! Ako bi netko
stigao do Hada, oslobodivši se onih koji se [ovdje] nazivaju sucima,
pronašao bi tamo prave suce koji, kažu, tamo sude: Minoj, Ra-
damant, Eak i Triptolem i toliki drugi polubogovi, koji su proveli
pravedan život, zar bi se moglo reći da je neznatna stvar ta seoba 131 ?
I opet: koliko bi svatko od vas bio spreman dati, eda bi se našao u
društvu s Orfejem i Musejem 132 , Heziodom i Homerom? Ja sam i više
puta spreman umrijeti ako je to istina133. Zapravo za mene bi bila
čudesna stvar boravak ondje, gdje bih sastao Palameda i Ajanta, sina
Telamonovog, i možda kojeg drugog od starih koji su stradali zbog
nepravednog suda i uspoređivao svoj usud s njihovim134. To bi bio,
mislim, veliki užitak. — Ali najvažnija bi stvar bila ispitivati one koji
su tamo i istraživati, kao što sam ovdje činio, da li je netko od njih
mudar ili samo misli da je, dok u stvari nije. Koliko bi svatko od vas,
suci, bio spreman dati, eda bi ispitivao vojskovođu te silne vojske pod
Trojom, [Agamemnona], ili Odiseja ili Sizifa135 ili sijaset drugih muš-
karaca ili žena koje bismo mogli sad navesti? S njima se tamo razgo-
varati i družiti i ispitivati ih - zar ne bi to bila neizreciva sreća?! —
Svakako oni tamo zbog toga nikoga ne ubijaju; pa i inače su tamo
sretniji nego ovi ovdje, a još su pritom i kroz sve ostalo vrijeme be-
smrtni, ako je imalo istina ono što se kaže 136 .
Potrebno je međutim da i vi, suci, gajite dobru nadu pred licem
smrti i smatrate da je jedna stvar osobito istinita: - nije moguće da
dobar čovjek, niti u životu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema
sudbini 137 dobrog čovjeka bogovi nisu ravnodušni. I ono što mi se sad
123
 VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β
ουδέ τ ά έ μ ά ν υ ν άττό τ ο υ α υ τ ο μ ά τ ο υ γ έ γ ο ν ε ν , ά λ λ ά μ ο ι
δ ή λ ό ν έ σ τ ι τ ο ύ τ ο , ό τ ι ή δ η τ ε θ ν ά ν α ι και ά τ τ η λ λ ά χ θ α ι ττρα-
5 γ μ ά τ ω ν β έ λ τ ι ο ν ήν μοι. διά τ ο ύ τ ο και έμέ ο υ δ α μ ο υ άττέτρεψεν
τ ό σ η μ ε ΐ ο ν , και ε γ ω γ ε τ ο ΐ ς κ α τ α ψ η φ ι σ α μ έ ν ο ι ς μ ο υ και τ ο ΐ ς
κ α τ η γ ό ρ ο ι ς ου ττάνυ χ α λ ε τ τ α ί ν ω . κ α ί τ ο ι ου τ α ύ τ η τ ή δ ι α ν ο ί α
κ α τ ε ψ η φ ί ^ ο ν τ ό μ ο υ και κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν , ά λ λ ' οίόμενοι β λ ά τ τ τ ε ι ν
Ε τ ο ύ τ ο α υ τ ο ΐ ς άξιον μέμφεσθαι. τ ο σ ό ν δ ε μέντοι α υ τ ώ ν
δέομαι* τ ο υ ς υεϊς μ ο υ , έττειδάν ή β ή σ ω σ ι , τ ι μ ω ρ ή σ α σ θ ε , ώ
άνδρες, τ α υ τ ά τ α ύ τ α λυττουντες άιτερ έγώ ύ μ ά ς έλύττουν, έάν
ύ μ ΐ ν δ ο κ ώ σ ι ν ή χ ρ η μ ά τ ω ν ή ά λ λ ο υ τ ο υ τ τ ρ ό τ ε ρ ο ν έττι-
5 μ ε λ ε ΐ σ θ α ι ή α ρ ε τ ή ς , και έάν δ ο κ ώ σ ί τ ι ε ΐ ν α ι μ η δ έ ν ό ν τ ε ς ,
όνειδί^ετε α ύ τ ο ϊ ς ώσττερ έ γ ώ ύ μ ΐ ν , ό τ ι ούκ έ τ π μ ε λ ο υ ν τ α ι ών
δεΐ, και ο'ιονταί τ ι ε ΐ ν α ι ό ν τ ε ς ο ύ δ ε ν ό ς άξιοι, και έάν
42 Α τ α ύ τ α ττοιήτε, δ ί κ α ι α ττεττονθώς έ γ ώ ε σ ο μ α ι ύφ' ύ μ ώ ν α ύ τ ό ς
τ ε και οί ύεΐς. ά λ λ ά γ ά ρ ή δ η ώ ρ α άττιέναι, έμοί μ έ ν
ά τ τ ο θ α ν ο υ μ έ ν ω , ύ μ ΐ ν δέ β ι ω σ ο μ έ ν ο ι ς · όττό-τεροι δέ ή μ ώ ν
έ ρ χ ο ν τ α ι έττϊ ά μ ε ι ν ο ν τ τ ρ ά γ μ α , ά δ η λ ο ν -ϊταντί ττλήν ή
5 τ ώ θεώ.
122
VIII. Sokratove oproštajne poruke 42 C - 39 Β
događa, ne događa se samo od sebe, već mi je jasno da je za mene
bolje da umrem i riješim se tegoba 138 . Zbog toga me nikad [božanski]
znak nije odvratio [od tog puta] i zbog toga se ne ljutim na one koji
su glasovali protiv mene i koji su me optužili, iako me nisu osudili niti
tužili iz te namjere već misleći da će mi naškoditi, a to je svakako vri-
jedno prijekora. — Stoga vas molim za sljedeće: kad moji sinovi Sokratova
zakl ucna
dosegnu zrelu dob, kaznite ih, ljudi, nanoseći im iste boli koje sam ja i
ruka
vama nanosio, ako vam se učini da im je više stalo do novca ili nečeg ^°
drugog, nego do vrline, i ako si umisle da su nešto, a zapravo nisu
ništa; kudite ih, kako sam ja kudio vas, tako da ne zanemaruju ono
čime valja da se bave i ne misle da su nešto ako to nisu zavrijedili.
Ako budete tako postupili, pružit ćete ono što je pravedno: i meni i
mojim sinovima. — Međutim, sad je došlo vrijeme da pođemo: ja
idem u smrt, a vi nastavljate živjeti. Tko će od nas bolje proći, ostaje
zakrito svakome osim bogu.
123
BILJEŠKE I BIBLIOGRAFIJA

Napomena:
Pri pisanju bilježaka služio sam se većinom slijedećim izvorima:
Apologia di Socrate A cura di Givanni Reale, Rusconi, 1996.
(bilješke na str. 109-114). Ovaj je izvor označen znakom (R).
Eutyphro, Apology of Socrates and Crito by J. Burnet, Oxford
Univ. Press 1979. (bilješke na str. 143-251). Ovaj je izvor označen
znakom (B). '
Svi ostali izvori pri izradi bilježaka su navedeni.
Luka Boršić
104
I. Bilješke uz tekst
1
Da bi se bolje razumjelo što Sokrat kaže u prologu svojoj
obrani, valja imati na umu da su tužitelji, prije nego što je Sokrat
započeo s obranom, bili netom pročitali optužbu i obrazloženje op-
tužbe. Govor tužitelja nam opisuje Diogen Laertije (II38): "Tužbu je
podnio Melet, a govor održao Polideukt, kako spominje Favorin u
Šarenoj povijesti. Govor je sastavio sofist Polikrat, kako kaže Hermip,
ili Anit, kako misle drugi." Sokrat objašnjava da će se služiti "nekon-
vencionalnim" sredstvima, odnosno da se neće povoditi za uobičaje-
nim stilom sudačkog govorništva, već će prema istini rabiti ona sred-
stva kojim je sviknuo govoriti: dužnost je govornikova govoriti istinu.
Tu je Platon doveo do krajnjih granica pojam govorništva i govornič-
ke etike koje je teoretski raspravio u Fedru. (R)
2
Dosta ironična Platonova konstrukcija ώσπερ μειρακίφ
πλάττοντι λόγους ne označava "poput mladića koji se vježba u go-
vorničkom umijeću" jer μειράκιον je prije "zločesti dječarac", nego
"mladi govornik" (B), a λόγους πλάττειν je prije "izmišljati priče"
(npr. kao izlike itd.), nego "spravljati govore" (npr. kao vježba u go-
vorništvu), tako da se cijela fraza skriveno odnosi, a to mora da je
prisutnim Atenjanima bilo jasno, na Sokratove tužitelje koji poput
drskih dječaka izvrću istinu.
3
Bankari, odnosno mjenjači novca, imali su svoje "štandove" na
Agori, i to je, po svemu sudeći, bilo omiljeno sastajalište Atenjana.
4
Riječ θορυβεΐν (θρόος "buka", θόρυβος, "galama, vika"),
"galamiti (iz odobravanja ili ljutnje)", lat. acclamare. Ta se riječ
pojavljuje pet puta u Obrani, omiljena Sokratova riječ. Treba imati na
139
 /. Bilješke uz tekst
pameti da se Sokrat pri svojoj obrani nalazi pred mnoštvom ljudi,
samo je sudaca-porotnika bilo 500, a mora da je proces slušalo i
gledalo veliko mnoštvo ljudi: iznimno veliki broj sudaca-porotnika da
nam zaključiti ο važnosti tog događaja.
5 koji se bavi nebeskim pojavama" (μετεωροσκόπος) smatra se bes-
Sokrat je nedvojbeno bio vrstan govornik i dobro obrazovan u
retoričkom umijeću, tako da se ove riječi, kao i na 17 Β 2-3, moraju
shvatiti ironično. Da je Sokrat doista bio vješt na riječima može se
vidjeti iz Fedra, gdje, u prvom dijelu dijaloga, u svojevrsnom natjeca-
nju u govorništvu, lako pobjeđuje Liziju, najvrsnijeg govornika svoga
vremena, a u drugom dijelu istog dijaloga obrazlaže svoje stavove
spram retorike iz kojih je jasno da je bio i teoretski dobro obrazovan.
6
Anit je bio političar, vođa demokratske stranke. I Aristotel
(Atenski ustav, 27) ga prikazuje kao pokvarenjaka. Godine 409. prije
Kr. dobio je zadatak da ponovo osvoji Pil, kojeg su bio zauzeli Spar-
tanci, ali nije uspio. Optužen daje napustio Pil, izbjegao je osudu tako
da je podmitio sud. Bio je glavni i najodgovorniji u postupku protiv
Sokrata. Platon ga prikazuje među likovima u Menonu. Pri Sokra-
tovom suđenju on predstavlja interese političara i njihov otpor prema
Sokratu. Usp. uvod. (R)
7
Ta kleveta protiv Sokrata najbolje je prikazana u Aristofanovim
Oblacima, u parodiji na Sokratovo učenje, koja je izvedena 423. g.
prije Kr. Tamo Sokrat sjedi u košari, unutar svoje "škole" koja se
komično naziva φροντιστήριον, "tvornicom misli", da bi promatrao
sunčevu putanju. Iza te komične optužbe (da proučava nebeske po-
jave, razmišlja ο podzemnim stvarima i slabiji govor pretvara u jači)
krije se zapravo sukus shvaćanja običnog Atenjanina.
Proučavanje nebeskih pojava bilo je karakteristično za jonske
filozofe, osobito Anaksagoru i njegove sljedbenika. Prema Platono-
voj Državi (488 Ε 4 i 489 C 6) dalo bi se zaključiti da "bavljenje
140
I. Bilješke uz tekst
nebeskim pojavama" (u vrijeme kad su se tim učenjem bavili jonski
filozofi, zaključuje Burnet, nije postojalo jasno razlikovanje između
onoga što bismo danas nazivali astronomijom i meteorologijom) nije
baš bilo na najboljem glasu. Na spomenutim mjestima u Državi, "onaj
korisnim čovjekom (άχρηστος).
Što se tiče druge stavke u kleveti, kako se Sokrat bavi podzem-
nim stvarima, to se opet spominje u Oblacima. Jedan Sokratov učenik,
na pitanje zašto filozofi gledaju u zemlju, odgovara: razmišljaju ο
podzemnim stvarima, i sve do ispod Tartara. To je pak aluzija na ital-
sko-sikulske filozofe, osobito na Empedokla, koji su razmišljali ο
smrti i podzemlju. Sudeći prema mitu u Fedonu (111 C 4 i dalje),
Sokrat je morao biti upoznat s Empedoklovim razmišljanjima ο pod-
zemlju, odnosno Tartaru.
Treća pak kleveta protiv Sokrata je da "ojačava slabiji govor". To
je aluzija na Protagoru, poznatog sofista toga vremena. On je tvrdio
(usp. Diogen Laertije Životi poznatih filozofa IX, 8) da postoje dva
suprotna govora, pro et contra, i da se ο svakoj stvari može govoriti i
za nju i protiv nje, dok je ljudima istina skrivena. On je također po-
dučavao svoje učenike govorništvu, tj. učio ih kako složiti govore koji-
ma će sugovornike uvjeriti u svoju stvar, bez obzira na to je li doista
istina ono što govore ili ne. Otuda optužba da Sokrat "slabiji", lošiji
argument pretvara u "jači" samo u svrhu pobjeđivanja protivnika, a
bez obzira na istinu. Ali, suprotno tomu, Aristofan (Oblaci 112 i da-
lje) izjednačuje ό κρείττων λόγος (jači govor) s istinitim ili pra-
vičnim (δίκαιος), a ό ήττων λίγος (slabiji govor) s neistinitim ili
nepravičnim (αδικαος).
Kako je Protagora završio nejasno je. Diogen Laertije spominje
da je Protagora zbog svog radikalnog skepticizma prema bogovima
104 140
 / . Bilješke uz tekst
bio optužen za bezboštvo i prognan iz Atene, a njegove knjige su spa-
ljene. Platon pak u istoimenom dijalogu (Prot. 317 B) kaže da nije
pretrpio nikakvog zla zbog toga što je bio i nazivao se sofistom.
8
Riječ μειράκιον i ovdje ima pomalo derogativno značenje,
nešto poput teenagera. Usp. bilj. 2.
9
Ova rečenica možda aludira na to da su sami Sokratovi optu-
žitelji odgovorni za kvarenje mladeži.
10
Riječ έρήμην (sc. δίκην) je unutrašnji akuzativ koji označuje
neposredan rezultat djelovanja, a ne toliko objekt, tj. osobu ili stvar
nad kojom se obavila radnja, έρήμη δίκη označuje sudski postupak
protiv nekoga tko je izočan.
11
Aluzija na Aristofana (Oblaci), Amipsiju (Connus, komedija
izvedena godinu dana prije Aristofanovih Oblaka, 423. g. prije Kr.) i
Eupolisa (Laskavci, izvedena 421. g.). U Aristofanovim Oblacima
Sokrat je prikazan kao prirodni filozof i sofist, ako ne još i gori od
sofista. (R)
12
Izgleda da Sokrat, među ovom skupinom "starih tužitelja", raz-
likuje tri skupine i nabraja ih redom, od najbezazlenijih do najzlona-
mjernijih. Prvi su ga, poput Aristofana, možda samo za zabavu izvr-
givali ruglu, drugi su to činili iz zlobe, a da pritom možda nisu bili
uvjereni u Sokratovu krivicu, a treći su bili uistinu uvjereni da je
Sokrat doista kriv. Mjesto je malo nejasno pa se i prijevodi dosta raz-
likuju.
13
Glagol άναβιβάσασθαι je inf. aor. med. kauzativnog glagola
άναβιβάζω (αναβαίνω), a time što Sokrat rabi glagol u mediju želi
pokazati svoj subjektivni odnos (vjerovatno radost) što ti nisu prisutni.
14
Igra riječima: σ κ ι α μ α χ έ ω prvenstveno (usp. Liddell-Scott)
označuje "boriti se u sjeni, dakle, u vježbalištu, školi", a zatim, "bori-
ti se protiv sjena, tj. uzalud". Sokrat možda aludira na oboje. Izočnost
142
I. Bilješke uz tekst
njegovih "tužitelja" ostavlja dojam kod Sokrata da se bori protiv sjena
i da spravlja školske govore.
15
Ovdje to nije optativ, već čestica koja se rabi osobito u atičkom
dijalektu, lat. esto.
16
Riječ εσχετε je ovdje ingresivni aorist koji označuje početak
radnje.
17
Tj. da uspijem otkloniti klevetu.
18
Sokrat ne želi ništa što na bilo koji način ne bi bilo na dobro-
bit. Prema Platonu (osobito Kriton i Gorgija) sukus Sokratovog eti-
čkog nauka glasi: dobro se mora činiti bezuvjetno.
19
Riječ κατηγορέω prvotno znači "govoriti pred nekime", po-
tom "optužiti nekoga" (to joj je i najrasprostranjenije značenje), na
posljetku znači i gramatički termin: "prirok u sudu" (usp. lat. accusa-
re, accusativus). Za daljnja izvedena značenja usp. Aristotel Kategorije,
prijevod Filipa Grgića (Hrv. sveučilišna naklada, 1992. g., str. 12-20 i
123-124). Prema Pauly-Wisowa, Realencyclopadie des klassischen
Altertums, riječ κατηγορία nije označavala formalni akt optužbe.
20
Vrlo suptilan izraz. Sokrat rabi česticu δή koja ukazuje na sta-
novitu suzdržanost: neprestano tvrdi da ne razumije za što ga Melet
tereti.
21
Aristofan opet aludira na Sokratovu povezanost s jonskom
školom (Sokrat "hoda zrakom"). Kod Arhelaja (iz Atene ili iz Mileta;
učenik Anaksagorin, učitelj Sokratov) i kod filozofa jonske škole
"zrak" je pratvar - živa i umna. (B)
22
Već prije, 17 C 9 i 19 C 2, Sokrat je prizivao slušaoce - odno-
sno suce (δικασταί) - kao svjedoke.
23
Radi se ο najpoznatijim sofistima Platonovog doba.
Gorgija Leontinjanin bio je poznati učitelj govornštva. Pouzdano
se zna da je godine 427. boravio u Ateni, pretpostavlja se da je živio
143
 I. Bilješke uz tekst
od 480. do 380. Bio je iznimno uspješan govornik, pričalo se ο ogrom-
nim honorarima koje je dobivao za svoje govore. Platon ga je učinio
sugovornikom u istoimenom dijalogu.
Malo se zna ο životu Prodikovom. Izgleda da je zastupao umje-
ren stil govorništva. Bavio se jezikoslovljem i etikom. U Platonovom
dijalogu Protagora (315 D) drži govor iz svog kreveta.
Hipija Eliđanin bio je nešto mlađi od Protagore, svojevrstan
enciklopedist; bavio se razmišljanjima ο glazbi, politici, matematici,
astronomiji, zakonima, mitologiji, povijesti i dr. Prema Ksenfontu,
sastao se sa Sokratom i razgovarao ο pravednosti. Zastupao je ideju
ο potpunoj autarkiji sofista; tako je, kažu, sam sebi izradio odijelo,
cipele itd. Bio je iznimno cijenjen. Platon ga je učinio sugovornikom
u dva istoimena dijaloga (Hipija Manji i Hipija Veći), no prijeporna
je autentičnost Hipije Većeg.
(Pauly-Wissowa: Realencyclopadie, Munchen, 1991, odnosne
natuknice.)
24
Radi se ο Euenu Paraninu, vidi bilješku 27.
25 Pripadnik najveće atenske aristokracije, slovio je kao veliki ras-
trošnik. Platon ga je cijenio (Protagora), iako je smatrao da se previše
druži sa sofistima. Rodio se oko 450., a umro oko 371. ("Der kleine
Pauly", Munchen, 1972.)
26 Ne "političarska" vrlina, već vrlina života u zajednici kakva je
bila grad-država Atena (B).
27 Pjesnik i sofist s kraja 5. st. Bavio se, izgleda, teorijom govorniš-
tva, ali od njega nije puno sačuvano. Platon ga spominje nekoliko
puta (osim u Obrani, u Fedonu 60 C - 6 1 C i u Fedru 267 A). U Fedru
kaže ο njemu da je izumio neka govornička sredstva, a u Fedonu se
spominje kao pjesnik.
28 Uistinu mali novčani iznos u usporedbi s onime što su tražili
drugi sofisti (npr. Protagora je tražio iznos od 100 mina).
104
I. Bilješke uz tekst
29
Da je sofist.
30
Apolon.
31
Herefont je bio, prema Platonu (Harmid 153 B, Gorgija 447,
458 C) i Ksenofontu (Memorabilia I, 2, 48 i II 3), jedan od naj-
gorljivijih Sokratovih sljedbenika od najranijih dana, ismijavan u
Aristofanovim komedijama (Oblaci 104, 144, 501; Ptice 1296, 1564;
Ose 1413) zbog svoje blijede puti i mršavosti. Događaj koji se ovdje
spominje jest bijeg iz Atene s ostalim čelnicima demokratske stranke
nakon uspostave vlasti Tridesetorice, i povratak (403. prije Kr.) s
Trazibulom. Bio je na glasu kao neporočan čovjek i njegovo se ime
veže upravo uz ovo pitanje delfijskog proročanstva ο Sokratu.
Platon u ovoj rečenici rabi perfekt (ϊστε) umjesto prezenta
(γιγνώσκετε), jer je Herefont mrtav u vrijeme kad Sokrat drži govor.
32
Radi se ο Apolonovom proročištu u Delfima, na navećem ugle-
du među Grcima jer se bavilo većinom vjerskim i etičkim pitanjima te
davalo odgovore, često dvosmislene i nerazumljive, ljudima koji su
došli pitati za savjet. Postojao je proročki hram u kojem je na tro-
nošcu iznad procjepa u stijeni sjedila Pitija, Apolonova svećenica.
Ona je, vjerojatno u ekstazi zbog pare koja je izlazila iz procjepa, go-
vorila nerazumljive riječi, koje je potom u stihovima ili nečemu što je
ličilo na stihove prenosio kao poruku neki svećenik. Proročište, iako
dugo bijaše aktivno (do cara Julijana, sredinom 4. st. poslije Kr.), s
vremenom izgubi na ugledu. Atenjani su često sa sumnjom gledali na
Delfe jer su, kao politička jedinica, Delfljani gajili simpatije prema
aristokraciji i bili većinom pro-dorski nastrojeni.
33
Usp. Pindar 9. Pitijska oda (42): Kentaur Hiron kaže Apolonu:
τον ούν θεμιτόν ψεύδει θυγεΐν, "tebi nije dopušteno lagati", a
Platon u Državi (382 Ε): ούκ άρα εστίν οΰ ενεκα αν θεός ψεύ-
δοιτο, "ne postoji ništa zbog čega bi bog mogao lagati".
145
 / . Bilješke uz tekst
34 Sokrat se isprva libi istraživati božanske riječi jer to bi bilo isto
što i sumnjati u istinitost proročanstva, ali naposlijetku to je upravo
ono što je poduzeo.
35 Frazu ούδέν καλόν κάγαθόν ειδέναι različiti prevoditelji
prevode na različite načine: Burnet: "not to know anything worth
knowing"; Tredennick: "has any knowledge to boast of"; Reale:
"sapesse niente di buono ne di bello"; Schleiermacher: "etwas
Tuchtiges oder Sonderliches wissen".
36 Psovka koju Sokrat često rabi, ali (prema B) to nije isključivo
"njegova" psovka. Takav tip psovke se naziva 'Ραδαμάνθυος όρκος,
"Radamantova kletva", što ukazuje na orfičko porijeklo te uzrečice.
U Gorgiji (482 B) nalazimo na "proširenu" verziju: μά τον κύνα,
τον Αιγυπτίων θεόν - "tako mi psa, egipatskog božanstva". Tu
možemo naslutiti porijeklo takvih psovki, gdje se rabi slična ili simbo-
lična riječ umjesto imena božanstva.
37 Aluzija na Heraklovo lutanje i 12 napornih zadataka koje je
morao obaviti.
38 Čestica μέν bez δέ. Te čestice, kad se obije pojave, označuju
kontrast između dva iskaza, npr. ό μέν ... ό δέ se može prevesti kao
"jedan ... drugi" i si. No, ovaj put Platon rabi samo prvu, bez druge:
zbog toga sam umetnuo tu rečenicu da naglasim kontrast.
39 Sokrat, pošto se uvjerio u istinitost proročanstva, ne sumnja
više u božansku poruku.
40
Takav prijevod zbog toga što Sokrat nije uvijek bio siroma-
šan; ako je nekoć služio kao hoplit (godine 432. i 424. prije Kr.), mo-
rao je raspolagao s imetkom zbog kojeg je pripadao određenom sta-
ležu. (B)
41 Tu Sokrat razlikuje one koju su mu bili vjerni slušači, sljed-
benici i prijatelji, kao npr. već spomenuti Herefont. Njih Sokrat nazi-
146
I. Bilješke uz tekst
va έταιροι, dok one druge, koji su mu se pridruživali s vremena na
vrijeme, naziva συνουσιασταί. Ovdje se svakako radi ο ovim dru-
gima.
42
Vjerojatno pomalo zlobna aluzija na to da ih Sokrat ne treba,
za razliku od sofista, nagovarati niti na ikoji drugi način privlačiti
sebi.
43
Sokrat ne želi navoditi optužnicu doslovno; Platon prikazuje
Sokrata kako improvizira. Optužnica je, gotovo sigurno, postojala u
pismenom obliku na sudu, a Sokrat se, daje želio, mogao pozivati na
doslovni citat. (B)
44
Tu se ne radi toliko ο optužbi da ne vjeruje u državne bogove,
koliko ο optužbi da se ne podvrgava standardnoj državnoj praksi svet-
kovanja i odavanja počasti državnim bogovima, νομίζειν (Β) znači
"obnašati vjerske rituale" više nego "vjerovati".
45
Platon rabi riječ τά δαιμόνια. Nije lako shvatiti značenje te ri-
ječi. U klasičnom grčkom ne postoji supstantiv δαιμόνιον u značenju
"božanstvo", tako da se δαιμόνια καινά ne bi smijelo olako prevesti
kao "strana, čudna božanstva" ili si. Ovdje se više radi ο vjerskim ritu-
alima, tj. Sokrata optužuju da se ne pridržava postojećih državnih vjer-
skih rituala, već da uvodi neke svoje novotarije (vidi prethodnu bi-
lješku). Možemo samo nagađati zašto optužnica nije preciznije slože-
na u ovoj točki. Radi li se ο poznatoj stvari da je Sokrat održavao veze
s pitagorejcima (koji su bili protjerani iz južne Italije zbog pokušaja
uspostave nekakve međunarodne vjere koja bi nadilazila državne vjer-
ske običaje), ili se to pak odnosi na jonsku kozmogoniju? (B)
46
Oksimoron: σπευδή χαριεντίζεται; doslovno: šali se ozbiljno.
47
ούδέν τούτφ πώποτε έμέλησεν je igra riječima, aluzija na
Meletovo ime. I u sljedećim odjeljcima Sokrat se često poigrava aso-
nancijama i aliteracijama na račun Meletovog imena.
143
 /. Bilješke uz tekst
48
Tu započinje ispitivanje Meletovo. Melet, tužitelj, bio je zako-
nom obvezan odgovarati na pitanja tuženikova.
49
Radi se ο prisutnih 500 sudaca. Svaki pošteni atenski građanin
mogao je biti izabran za suca. Valja primijetiti i Platonovo suptilno
prikazivanje Meletovog karaktera kad oklijeva u odgovoru: ο ΰ τ ο ι . . .
δικασταί, "ovi ovdje ... suci".
50 Radi se ο članovima vijeća (βουλή), najvažnijeg atenskog poli-
tičkog tijela i neke vrste senata. Nakon Klistenove reforme bilo ih je
50 iz svake od 10 općina, dakle 500 sveukupno, a birani su ždrijebom.
Od vijećnika se očekivala moralna neukaljanost. Vijećnici su imali ad-
ministrativnu funkciju: prosljeđivali su državnim činovnicima naredbe
i primali izvještaje od njih, nadgledali su državne financije, bavili se
također vanjskim poslovima i ratom. Nadalje, svaki zakon, prije nego
što je došao pred narodnu skupštinu (έκκλησία; vidi sljedeću bilješ-
ku) morao je postići odobrenje vijećnika. Klisten je podijelio vijeće na
10 jednakih odsjeka, pritanija. Vijećnici svake općine (file) činile su
jednu pritaniju i bez prekida obavljali poslove jednu desetinu godine.
Za ovo vrijeme hranili su se na državni trošak. (Vrlo dobar i pregledan
sažetak ustroja atenske države može se pročitati u J. B. Bury, Russell
Meiggs^4 history ofGreece, Macmillan Press, 1978, str. 136-138.)
Radi se ο svim atenskim građanima koji su imali pravo glaso-
vanja i koji su raspravljali ο zakonima u navodnoj skupštini (έκ-
κλησία). Ο narodnoj skupštini ustava atenskog vidi: Koloman Rac,
Život starih Grka, MH, Zagreb 1902., str. 93-99.
52
Platon ovdje rabi sintagmu "ώ τάν", koja je, (Β), άπαξ λεγό-
μενον u Platona. Etimologija je nejasna, ali, prema Hezihiju, ima
ironično značenje. - Koloman Rac prevodi: "Prijače, odgovori!"
Prema Sencu ώ τάν je postalo od ώ τάλλαν; u običnom razgo-
voru: "prijatelju, dragoviću".
148
I. Bilješke uz tekst
53
Usp. Eutifron 2 B; Melet je bio νέος τις και άγνώς - mlad i
neuk.
54
Višeznačno: νομίζειν s akuzativom i infinitivom znači "misli-
ti", dok bez toga "vjerovati". Sokrat tu računa s višeznačjem tog gla-
gola jer mora navesti vodu na svoj mlin, tj. natjerati Meleta da prizna
kako držati do δαιμόνια (božanska stvar, sve što se tiče božanstva,
vjerskih rituala itd.) nužno potpostavlja vjerovati u δαίμονες, bogo-
ve, tako da bi se Meletova optužba pokazala besmislenom.
55
Sokrat hoće reći daje Melet izvan vremena, da ne uspijeva raz-
likovati Sokratove misli od misli ostalih filozofa ovog doba.
56
Anaksagora je, nešto prije Sokrata (prema jednima 450., pre-
ma drugima 433. prije Kr.), bio optužen za bezboštvo zbog svog filo-
zofskog svjetonazora. Prema njegovom svjetonazoru νους, um, jedi-
ni ima u sebi princip kretanja i on upravlja svemirom. Um nije bog;
on je načelo uredbe svemira. Prema Anaksagori, nebeska tijela nisu
bogovi, već usijane stijene, i to mu je namrijelo i formalnu optužbu za
bezboštvo. (Detaljnije ο njegovom nauku G. Reale, Storia della
filosofia antica, ed. Vita e pensiero, Milano, 1994, str. 162-171). Sud-
ski postupak protiv Anaksagore bio je isto tako političke naravi. (R)
57
To je jedan od prvih spomena trgovine knjigama u staroj
Grčkoj, koje na početku baš nisu bile na cijeni. Prema Realeu, knjige
u ono doba nisu niti približno sličile današnjim knjigama; radilo se ο
svega nekoliko stranica bilježaka, ovlaš složenih, koje su služile kao
podsjetnik ili natuknice. Platonovo doba je bilo prijelaz s oralne na
pisanu literaturu. Usp. Platonovu kritiku napisane riječi u Fedru. De-
taljnija analiza može se pronaći u: E. Havelock, Preface to Plato.
58
Ovdje je Orkestra dio Agore gdje je stajao kip Harmodija i
Aristogitona. Tamo su se vjerovatno nalazili "štandovi" s knjigama.
143
 /.Bilješke uz tekst I. Bilješke uz tekst

59 Odnosi se na Anaksagorine misli, kojima je Sokrat, ako je stu, nešto poput skrivenog potpisa. Naravno, u trenutku kad je Platon
vjerovati Platonu (Fedon 98 C), bio od mladosti razočaran. pisao te riječi, Sokrat je već bio mrtav. Platonu takvi postupci ne bi
60 bili strani; usp. osobito Fedar, gdje na kraju dijaloga "proriče" slavu i
Na grčkom riječ "demon", δαίμων, nema negativno značenje
uspijeh mladog Izokrata (279 A-B), koji se, u času kad se odigrao na-
kako se danas ta riječ uvriježila. Radi se ο polubogovima, odnosno
vodni razgovor između Sokrata i Fedra, doista uspinjao prema uspje-
bićima koja su između ljudskog i božanskog. Najbolji opis demona i
hu kao govornik, ali u času kad je Platon zapisivao dijalog, već je bio
onog demonskog nalazimo u Platonovoj Gozbi (202 E): »'Sve demon-
pri kraju života. Neki prevoditelji prevode ovo mjesto malo drukčije,
sko je između boga i smrtnika.' Ά kakva mu je služba, upitah?'
povodeći se za izvedenim značenjem riječi. Tako Reale: "cio che mi
Objašnjavati i prenositi što bogovima dolazi od ljudi, a što ljudima od
infligge condanna, se pure ci sara condanna..."; Schleiermacher: "das
bogova. Jednima molitve i žrtve, drugima zapovijedi i ispunjenje
ist es auch, dem ich unterliegen werde, wenn ich unterliege...";
žrtvenih molitava. Demon se nalazi u sredini između jednih i drugih
Jowett: "this is what will be my destruction if I am destroyed..."
i tako povezuje sve u jednu cjelinu. I po demonu postaje sva proročka
64 Odnosi se na junake koji su poginuli pod Trojom. Ahilej je, kao
i svećenička vještina...'« Usp. bilj. 45.
i mnogi drugi, bio božanskog porijekla (sa strane boginje-majke:
Tu Sokrat aludira da se zapravo radi ο sasvim drugim stvari-
Tetide).
ma, a ne ο onima koje su stavljene u optužnicu. Vidi ο tome: Uvod, 65
Platon ponavlja daje Tetida božica, kako bi naglasio njene pro-
str. 21-23
ročke sposobnosti; ona je znala da će njen sin, Ahilej, morati izabrati
62 Na grčkom je ova rečenica dosta nejasne strukture. Burnet
između dugog ali neslavnog i kratkog ali slavnog života. On je oda-
pretpostavlja da je tako namjerno sastavljena da bi ukazala na to
brao ovaj potonji. Usp. Ilijada IX, 410-416, gdje Ahilej veli: "Moja mi
kako je Sokrat zbunio i doveo u nedoumicu Meleta. Doista, ako se
majka, srebronoga Tetida, kaže, da me prema smrti vodi dvojaka kob.
hitro rečenica pročita, može čovjeka zbuniti što zbog čudne pozicije
Ako se nastavim ovdje boriti pod Trojom, neću se nikad vratiti kući,
negacije, što zbog obrnutog slijeda prizivanja prijašnjih argumenata
ali će mi slava biti vječna; ako se pak vratim kući u dragu mi očinsku
(prvo spominje vjerovanje u bogove, što je u prijašnjim odjeljcima bila
zemlju, tad će propasti junačka slava, ali će mi životni vijek dugo tra-
druga faza argumentacija, potom nevjerovanje, što je bio početni
jati, te me neće smrt i skončanje brzo zateći."
argument). 66
Sokrat parafrazira dijalog Tetide i Ahileja iz Ilijade (XVIII, 95).
63 κ α ι τουτ' εστίν δ έμέ αίρει, έάνπερ αίρη - ovdje je (Β) 67
Odnosno bog, kako se vidi iz onoga što slijedi. Ovdje Sokrat
αίρει praesens profeticum: Sokrat "proriče" svoj usud, iako u tre-
rabi vojnu terminologiju kao logični nastavak spominjanja trojanskih
nutku kad to govori ne može znati da će biti osuđen na smrt, iako tako
junaka, i da bi napravio stilski smisleni prijelaz prema vlastitim voj-
možda očekuje (usp. mjesto 36 A, gdje se, prema svojim riječima,
nim pothvatima. Uzima vojni rječnik i stoga da bi naglasio osjećaj
Sokrat ne čudi nad time što su ga proglasili krivim). S druge strane,
dužnosti i pokornosti zakonu.
to je isto tako možda jedan od "tragova" koje Platon ostavlja ϋ tek-

150 143
 /. Bilješke uz tekst
68
Radi se ο bitkama u kojima je Sokrat sudjelovao 433-429. g. i
424. i 422. g. tijekom Peloponeskog rata. U bici kod Amfipola, Sokrat
se junački borio i spasio život Alkibijadu. Usp. Gozba 219 A i dalje.
69
Valja primijetiti teološki vid Sokratovog poslanstva. Za de-
taljniju analizu usp. Reale, Storia I 336-354.
70
Doslovno: "oglušio se", no valja imati na umu da glagol
άπειθείν ima svečani prizvuk i odnosi se često na neposlušnost
prema bogovima ili državi.
71
Platon ovdje ne razlikuje, (B), "mudrost" kao φρόνησις i kao
σοφία.
72
Sokrat je bio prvi u zapadnoj filozofiji koji je smatrao dušu
sjedištem znanja i neznanja, dobrote i zloće, i na neki način poisto-
vjetio čovjeka s njegovom dušom. Doduše, prije Sokrata se isto tako
spominjala ψ υ χ ή (Homer, orfička teologija, filozofi prirode), ali
Sokrat je doveo taj pojam skoro do današnjeg značenja. Za Homera,
ψ υ χ ή je bila "duh" koji, poput neke utvare, napušta čovjeka poslije
smrti i besciljno potom luta Hadom; na taj način ψ υ χ ή biva lišena
"psihološke" razine. Za orfike je pak ψ υ χ ή bila nekakav duh u nama
koji bi nas iskupljivao od grijeha i tim je više bila "duša" čim se više
odvajala od svjesnoga "ja", tim djelatnija čim je više gubila svijest: u
snu, nesvijesti, smrti; tu se radi više ο nekakvom individualiziranom
"demonu", nego ο "svijesti" kako bismo mi danas tu riječ rabili. Za
filozofe prirode, ψ υ χ ή sadrži i inteligenciju, ali ne kao osobni razum,
već kao svemirsko počelo. Za Sokrata duša je istovjetna s našom raz-
mišljajućom i djelujućom svijesti, s našim razumom; ona je sjedište
našeg razmišljanja i etičkog djelovanja, svjesno "ja", intelektualna i
moralna osobnost. Usp. Reale, Storia I, str. 301-303; F. Sarri, Socrate
e la nascita del concetto occidentale di anima, Vita e Pensiero, Milano
152
I. Bilješke uz tekst
1997. g. (Ova knjiga sarži vjerovatno najpotpuniju dokumentaciju ο
pojmu duše kod Sokrata). Isto tako: J. Burnet, The Socratic Doctrine
ofthe Soul, Proceedings of the British Academy, VII (1915-16), str.
235. itd.
73
Upravo je ovdje izrečen središnji Sokratov nauk: έπιμέλεια
τής ψυχής. Usp. Reale, Storia I, str. 300 i dalje. Usporedi prethod-
nu bilješku.
74
U ovom dijelu govora Sokrat prikazuje što su bile posljedice
njegove djelatnosti i njegovog poslanstva. Naglašava tri mementa:
podcrtava značaj ćudorednog i društvenog poticanja u svojem bav-
ljenju, što je i bila, kako tvrdi, zadaća koju mu je namijenio bog; po-
tom objašnjava razloge zašto se suzdržao od političkog djelovanja:
onome, koji se bori za pravednost, nema mjesta u korumpiranom
političkom životu; na posljetku objašnjava razloge zašto ga se ne
smije optuživati ako je netko, tko ga je posjećivao i sudjelovao u raz-
govoru s njim, postao loš. (R)
75
Dati nekoga smaknuti nije tolika šteta koliko je upropastiti mu
dušu!
76
Grčki θεμιτόν "dopušteno" je latinski fas. Sokrat izriče ovo
uvjerenje vrlo svečano: "nije dopušteno". K. Rac prevodi: "nije
pravo"; Reale: "non sia possible"; Schleiermacher: "es ist nicht... in
der Ordnung".
77
Ovo mjesto asocira da su θείον i δαιμόνιον sinonimi za So-
krata.
78
Radi se ο Sokratovom demonu. Platon često spominje tu oso-
binu Sokratovog demona: da ga stalno upozorava i potiče. Taj je de-
mon zapravo neki glas (φωνή) ili znak (σημεΐον) koji mu dolazi od
boga. Očito je da ga je Sokrat smatrao svojevrsnim božanskim očito-
vanjem. Valja imati na pameti da je riječ δαιμόνιον srednjega roda,
143
 /. Bilješke uz tekst
pa nam i to kazuje da se tu ne radi ο nekom demonu-osobi, niti ο
nekoj vrsti anđela ili genija. Isto tako taj božanski glas ne poručuje
Sokratu filozofske istine, a niti mu otkriva etičke principe. Reale
(Stona... I, 346-352) tvrdi da δαιμόνιο ν ima prvenstveno religiozno
značenje; usp. prethodnu bilješku. Usp. i bilj. 45.
79
Budući da božanski glas Sokratu samo zabranjuje da nešto čini,
a ne daje mu nikakvog pozitivnog znaka, Sokratu ne preostaje drugo
nego nagađati zašto mu glas zabranjuje baviti se politikom. Njegova
je pretpostavka da bi, ukoliko se poduhvati poličkih poslova, ubrzo
nastradao i time bi njegova misija bila ugrožena.
80
To je bila jednogodišnja služba. Ima indicija (B) da je Sokrat
dvaput bio vijećnikom, što je prema Aristotelu (Atenski ustav, 62, 3)
bilo moguće i uobičajeno. Usp. bilj. 50.
81
Sokrat se članovima vijeća, kao i sucima, obraća s "vi". To je
razumljivo jer su članovi vijeća, isto kao i suci, prisutni atenski građani.
Sokrat se u stvari ne obraća isključivo niti jednima niti drugima, već
cijelome gradu.
82
Radi se ο bici g. 406. prije Kr. kod Arginuze između Atenjana i
Spartanaca. Iako su Atenjani u toj bici pobijedili, ipak ta bitka nije
prošla bez žrtava s atenske strane. Spartanci su izgubili sedamdesetak
brodova, dok Atenjani 25. Vojnici su nestajali medu olupinama bro-
dova, a spomenutih deset generala nisu pokupili iz mora mrtva tijela i
brodolomce. Danas se više ne može precizno utvrditi zašto (usp. Bury
i Meiggs, History ofGreece, Macmillan Press, London, 4. izdanje, 1975,
str. 315) - vjerojatno zbog dosta jake oluje koja bi ugrozila i preostale
brodove. Generale su zbog toga osudili na smrt. U stvari, Platon je
ovdje svijesno neprecizan: nije bilo deset osuđenih, već osam (Konon
nije bio optužen, a Arhestrat je već bio mrtav; usp. B), točnije šest
(druga dvojca su se odbila vratiti u Atenu; stoga su bili optuženi in
104 154
/. Bilješke uz tekst
absentia). Sporna je ovdje i ključna riječ έβουλεύσασθε άθρόους
κρίνειν - "donijeli ste odluku vijeća osuditi ih sve zajedno". Naime,
zakon je nalagao da se sudi pojedinačno svakome od njih, a ne svima
zajedno, i time su atenski vijećnici prekršili zakon. Proces je, kako iz-
vješćuje Ksenofont (Hellenica 17), (B), bio vrlo emocionalno nabijen,
tako da su pritani zapravo popustili prijetnjama i povicima svjetine i
Kaliksena, te prekšili zakon. Samo se Sokrat suprotstavio.
83
Godine 404. prije Kr. Kratko razdoblje (8 mjeseci) u kojem su
zavladala tridesetorica tirana. Uspostava oligarhije umjesto demo-
kracije. Usp. bilj. 31.
84
Građevina kružnog oblika gdje su stolovali pritani.
85
Prema Β možemo si zamisliti da je u ovom trenu Sokrat poz-
vao, prema atenskom običaju, svjedoke da mu svjedoče u prilog. Na-
ime, Sokrat je bio svjestan da mu Anit podmeće da ruši demokratsku
vlast u Ateni. Time što je stao na stranu Leontovu, protiv Tridese-
torice, pokazao je da mu je stalo do demokracije, i to je njegov najjači
argument u ovoj točki obrane.
86
Rječce ά λ λ ά ... δέ impliciraju negativan odgovor na prethod-
no pitanje: "kako to da, kad već ne podučavam, neki vole..."
87
A ne božanski znak, koji je uvijek bio negativan (B). Usp.
bilj. 78.
88
Tu se vidi orfički utjecaj. Kako smo gore spomenuli, duša za
ofrike postoji samo u nesvjesnim stanjima, dakle i u snu.
89
Blizak Sokratov prijatelj, prema njemu nazvan dijalog. Prema
Eutidemu (306 D 5) pitao je Sokrata za savjet kako da odgaja sina.
Potom je prisutan (Fedon 59 B) u zatvoru u zadnjim Sokratovim tre-
nucima, gdje ga je nagovarao da pobjegne. (R)
90
δημότης je doslovno "pripadnik [iste] deme". Dema je bila naj-
manja politička i zemljopisna jedinica u Atici.
 /. Bilješke uz tekst
91
Eshin je, prema Diogenu Laertiju, bio vjeran Sokratov sljed-
benik (II 34); inače se ne zna ništa više ο njemu. Poslije Sokratove
smrti bavi se govorništvom. Piše "sokratovske dijaloge", koji su,
prema Diogenu Laertiju (II 61), vjerno prikazivali Sokratov lik. Vje-
rodostojno mu se pripisuje sedam dijaloga (Miltijad, Kalija, Aksioh,
Aspazija, Alkibijad, Telaug, Rinon).
92
Epigen se spominje u Fedonu (59 B) i kod Ksenofonta
(Memorabilia III 12) (R)
93
Od svih ovih likova poznatiji je samo Teag, prema citatu iz Dr-
žave VI496 i prema istoimenom dijalogu.
94
Adimant je Platonov stariji brat. Skupa s Glaukonom jedan je
od protagonista u Državi. (R)
95
Spomenimo da u svim svojim dijalozima Platon sebe navodi tri
puta: na ovom mjestu, potom malo kasnije (38 B) i u Fedonu, gdje
veli da je bio odsutan. Usp. Uvod.
96
Apolodor je bio strastveni Sokratov sljedbenik, koji plače dok
Sokrat ispija otrov (Fedon 59 A - D , 117 D), a spominje se i u Gozbi
172 B - C , kao čovjek koji jedino Sokrata smatra sretnim.
97
Burnetova interpolacija
98
Parafraza na Odiseja, XIX163, gdje Penelopa tim pitanjem želi
saznati Odisejev identitet.
99
Tri Sokratova sina su se zvali: najstariji Lamproko, srednji
(prema Sokratovom ocu) Sofronisk i, najmlađi, Meneksen. Burnet i
Reale zaključuju, prema Fedonu 60 A 2, da najmlađi još nije proho-
dao. Prema tome, Sokrat mora daje oženio Ksantipu u kasnijim godi-
nama i da je s njom imao dijete u svojim sedamdesetima. Uzgred spo-
menimo da nema razloga misliti d a j e Ksantipa bila goropadnica; čak
je Platon u Fedonu ocrtava kao ženu strastveno privrženu mužu.
Njeno ime ukazuje na aristokratsko prodrijetlo. Burnet smatra da je
možda došlo do nekih sukoba između nje i Antistena, koji je, prema
104
I. Bilješke uz tekst
Ksenofontu (Symp. 2, 10), nije osobito cijenio, što je vjerojatno bilo
povodom mitu ο Ksantipi kao goropadnici.
100
Sokrat ovdje aludira na ono što je rekao u 23 A 3: δνομα δέ
τοΰτο λέγεσθαι, σοφός είναι.
101
Tj. dovodili djecu na sud, plakali i molili. Usp. Uvod.
102
Misli se vjerojatno na svećeničke časti.
103
εύσεβεΐν Reale: "fare cosa pia", Jowett: "there can be no piety
in that", Schleiermacher: "fromm handeln", Rac: "bogu ugodno".
104 Ovo suđenje bilo je άγων τιμητός, tj. nije bila zakonom
određena kazna, već je sud morao odlučiti ο težini kazne. Tužitelj bi
predložio jednu kaznu, dok bi obrana predložila alternativnu. U
interesu je tužitelja bilo predložiti oštriju kaznu od one koju bi tužitelj
možda priželjkivao, dok je obrana predlagala obično dovoljno umje-
renu kaznu koju bi sud mogao prihvatiti. Burnet smatra da su se
stvari razvile na ovakav način: Atenjani su bili svjesni da je Sokrat bio
dobar građanin i hrabar vojnik i stoga bi vjerojatno bio oslobođen, ali
Anitov ugled u atenskoj državi, koji je bio poznat po umjerenosti, nije
dopuštao da se olako prijeđe preko optužbe. Rezultat glasovanja: 280
sudaca izjasnilo se protiv Sokrata, dok je 220 glasovalo u njegovu
korist. U svom govoru Sokrat je morao predložiti alternativnu kaznu
za sebe; Burnet smatra da je logično bilo očekivati da će Sokrat pred-
ložiti izgon iz Atene i da je s tim Anit i računao. Ali Sokrat nije htio
prihvatiti Anitovu igru.
105
Suptilni Platonov izraz: άνέβη "Ανυτος και Λύκων - pre-
dikat rečenice je u jednini, iako su dvojca spomenuta; kao da je želio
pokazati kako je Likon samo prirepak Anitov, koji je, naravno, bio
glavni u optužbi protiv Sokrata.
106
Sokrat ovdje računa da na svakog od tri tužitelja ide trećina od
280 glasova, što iznosi 93,3. To je manje od 100 glasova koliko je bilo
propisano zakonom kao minimum koji tužitelj mora dobiti a da ne
157
 /. Bilješke uz tekst
plati kaznu od 1000 drahmi; na taj je način atenski zakon pokušao
izbjeći nerazumne sudske postupke.
107
Platon ovdje rabi δτι μαθών - veznik koji se rabi, (prema B),
samo četiri puta u klasičnom grčkom. Značenje mu je uzročno s
nijansom iznenađenja ili razočaranja.
108
Pritanej (πρυτανεΐον) je bilo javno svetište s ognjištem na
Akropoli u Ateni. U spomen na vremena kad su kraljevi ugošćivali
ugledne goste na svoj račun, zadržao se običaj da atenski uglednici u
pritaneju jedu na državni trošak. U Sokratovo doba taj su privilegij
imali pobjednici na olimpijskim igrama, istaknuti vojskovođe i pred-
stavnici plemenitaških obitelji. Oni koji su uživali tu čast nazivali su
se parazitima (παράσιτοι - a otkad je riječ poprimila negativno
značenje, nazivali su se άείσιτοι).
109
Jer da se netko mogao natjecati u konjskim trkama, morao je
moći uzdržavati konje, što je već u ono vrijeme bio pokazatelj pri-
ličnog bogatstva.
110
To je Sokratova alternativna kazna koju nudi za sebe!
111
Odnosi se na 34 C i dalje.
112
Npr. u Sparti, gdje se nekoliko dana vijećalo kad se radilo ο
smrtnoj kazni. Ova Sokratova upadica vjerojatno nema političke
primisli.
113
Jedanaestorica (οί ένδεκα) su sudbena izvršna vlast. Iz svake
se file ždreba jedan, a jedanaesti je pisar. Uz ostalo, oni nadziru tam-
nicu i izvršavaju smrtnu osudu. Ο tome vidi: Koloman Rac, Život
starih Grka, isto, str. 104.
Zapravo Sokrat nije ozbiljno predlagao zatvorsku kaznu za sebe
jer je ona bila jako neuobičajena za Atenjane, osim kad se radilo ο
novčanom dugu. Sokrat je spominje više u retoričkoj funkciji: kao
gradaciju i prijelaz na iduću kaznu.
104
/. Bilješke uz tekst
114
U ovom etičkom dativu Sokrat podrazumijeva da bi atenski
suci svakako prihvatili alternativnu kaznu protjerivanja.
115
ώς είρωνευομένω. Sokrat ovdje ironizira riječ "ironija".
Naime, (prema Β), ε'ΐρων je čovjek koji se izvlači lukavim izgovara-
njima, kao npr. Sokratovo pretvaranje da ništa ne zna. Za to su
Sokrata optuživali njegovi protivnici; teško da bi on sam sebe nazivao
εϊρων. Što bi to moglo u Sokratovo vrijeme značiti, možda možemo
najbolje pročitati u Aristotelovoj Nikomahovoj etici (1127 b 22 i
dalje): "Oni koji se služe ironijom [οί είρωνες, Ladan prevodi:
'podrugljivci'], odnosno oni koji umanjuju stvari u govoru, ti su, izgle-
da, ljubazniji i ugodniji; čini se, naime, da ne govore tako radi koristi
nego radi toga da izbjegnu hvalisanje, a upravo ti najviše odbacuju
isticanje dobrog glasa, kao što je to bio Sokrat."
116
Sokrat sumnja u mudrost odluke - a ne glasovanja - da je
kriv i da ga se stoga mora kazniti. No, on je uvjeren da, budući nije
počinio nikakvo zlo, ne treba niti pretrpjeti zlo. Smrt ne smatra zlom
jer, kako je rekao, ne zna što je. Isto tako ne smatra zlom niti novčanu
kaznu, ukoliko je može isplatiti a da ne bude utamničen, što bi sva-
kako bilo zlo.
117
Teško bi bilo odrediti točno koliko je to novaca danas; 1 mina
je imala 100 drahmi. Aristotel u Nikomahovoj etici (1134 b 21) veli da
se ratni zarobljenik mogao otkupiti jednom minom, pa prema tome
sudim da to nije bila posve beznačajna količina novaca.
118
Prema Diogenu Laertiju (II. 42), omjer u drugom krugu glaso-
vanja bio je otprilike 300:200 na štetu Sokratovu. Nema načina da se
te brojke provjere, ali nas ne čudi da se, pošto je Sokrat održao tako
oštru άντιτίμησις (άντι- τιμάω = drugu kaznu ili protukaznu
predložiti), toliko sudaca okrenulo protiv njega. (R)
159
 I. Bilješke uz tekst
119 N a grčkom: πονηρία (=zlo stanje, nevaljalstvo, prostota, zlo-
ća, zloba). Schleiermacher: "Schlechtigkeit"; Reale: "malvagita";
Tredennick: "doing wrong"; Burnet: "wickedness".
120
I ako ostavimo po strani pitanje do koje je mjere Platon
ponovio stvarni Sokratov govor na sudu, taj trenutak "proricanja" je
jedna od Platonovih spisateljskih osobina. Naime, on tu i tamo u svo-
jim djelima, koja su vremenski smještena dosta ranije, "proriče"
nešto što je već bio fait accompli u trenutku kad je "proročanstvo"
zapisivao. Često tu postoji i jaka doza ironije. Usp. tako Fedar 278 E,
gdje Platon proriče Izokratu slavu govorničku, koji je, kad se navod-
ni razgovor između Fedra i Sokrata događao, bio još mladić, a u
trenutku, kad je Platon pisao dijalog, već bio na zalasku života. Usp.
bilj. 63.
121
Kao što Platon spominje u Fedonu, vladalo je mišljenje da
čovjek neposredno pred smrt posjeduje znanje ο onome što će biti,
što je bilo i što jest.
122
Riječ τιμωρία nosi dvostruko značenje: osveta i kazna. Na
ovom mjestu prevodi Schleiermacher "Strafe", dok Reale "vende-
tta".
123
Radi se ο jedanaestorici. Usp. bilj. 113.
124 p ^ i p U t da im se Sokrat obraća s ώ άνδρες δικασταί; do sad
ih je nazivao ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι ili ώ άνδρες, zato jer se tu radi ο
pravim sucima.
125
Reale tako prevodi. Schleiermacher smatra da je ή του δαι-
μονίου kasnija interpolacija. Tredennick ne prevodi, Burnet sumnja
da je to autentično. Ako su to doista Platonove riječi, a ne kasnija
interpolacija, onda bi to bila jedinstvena uporaba riječi δαιμόνιον u
Corpus Platonicum. Burnet: "U dijalogu Teaget 128 e 5 javlja se kon-
104
I. Bilješke uz tekst
strukcija "ή φωνή ή του δαιμονίου", ali to je jedan od pokazatelja
prema kojem sudimo da dijalog nije autentičan, Platonov." (sic!)
126
Sokratov "demonski glas" je uvijek negativan, tj. stalno ga
upozorava što da ne čini, a nikad ga ne navodi što bi trebao učiniti.
127
Na grčkom τά λεγόμενα ovdje ne znači "kako je opće
mišljenje" ili si., već doslovno: "kako sam čuo". Naime, vjera u seobu
duše ili u bilo kakav oblik postojanja duše poslije smrti nije bila
dijelom grčke "pučke" religije; ta je ideja kolala među orficima i
pitagorejcima (čak pripadnici eleuzinskih misterija nisu mislili da sve
duše poslije smrti nastavljaju živjeti) i nije se podrazumijevalo da bi
običan Atenjanin Sokratovog doba preuzeo takav nauk bez dvoum-
ljenja. Na Homerovom tragu, bila je uvriježena prva Sokratova alter-
nativa: daje smrt potpuno uništenje duše i tijela, tako da poslije smrti
zapravo nema ničega. Otok blaženih ili Tartar bijahu mjesta rezer-
virana samo za posebne slučajeve: ili za miljenike bogova ili za kraj-
nje zločince koji su tamo zadržavani na mukama (Sizif, Tantal, itd.).
Usp. Reale, StoHa... I, 433-455.
128
Radi se ο perzijskome kralju. On je među Grcima poslovično
slovio kao najblaženiji i najbezbrižniji smrtnik. (R)
129
A ne samo nekolicina kao na Otoku blaženih.
130
Reale: Sokrat se očito odlučuje za drugo rješenje već spome-
nute dileme, ali ne s obzirom na argumente, već na temelju povje-
renja i nade, odnosno vjere.
131
Usp. Gorgija 523 A i dalje. Tamo Platon, Sokratovim govo-
rom, navodi mit ο kraljevstvu mrtvih, svojevrsnu kompilaciju homer-
skih, hesiodovskih, pindarovskih i svojih vlastitih razmišljanja. Sokrat
govori (523 Ε - 524 A): "I sudac mora biti gol, mrtav, da bi samom
dušom promatrao samu dušu, iznenada [joj pristupivši], pošto je ovaj
161
 /.Bilješke uz tekst I. Bilješke uz tekst

136
umro, lišen svih rođaka i ostavljajući iza sebe sav ukras na zemlji tako Kako Sokrat izriče nauk ο životu poslije smrti koji se nije udo-
da bi sud mogao biti pravednim. Sve sam to ja [Zeus] saznao prije vas maćio među Atenjanima, on se još jednom ograđuje od izricanja
i postavio za suce svoje sinove: dvojcu iz Azije, Minoja i Radamanta, konačnog suda i ostavlja obje opcije otvorene. Ali, kako je spomenu-
jednog iz Europe, Eaka; ovi, pošto budu mrtvi, sudit će na polju, na to prije, možemo misliti da se Sokrat odlučuje za potonju varijantu.
137
raskršću odakle vode dva puta: jedan na Otok blaženih, a drugi u Usp. Država 613 A i dalje.
138
Tartar. Iz Azije neka sudi Radamant, iz Europe Eak; Minoju ću dati staračkih? životnih?
da predsjedava tako da donosi posljednju odluku ako nešto onoj dvo-
jici bude neriješeno, tako da prosudba, kojim putom ljudi moraju
poći, bude sasvim pravedna."
Platon spominje i četvrtoga: Triptolema. Prema Β to je jedino
mjesto u literaturi gdje se Triptolem spominje kao sudac mrtvih.
Vjerovatno je to bio utjecaj atenskih orfika koji su pokušavali poveza-
ti vlastitu nauku s eleuzinskom.
132
Još jedna aluzija na orfičku doktrinu; oba su rana i mitska
pjesnika bila povezana orfičkim kultom. Usp. Protagora 316 D 8,
Država 364 Ε 3.
133
Ovo se mjesto može shvatiti ironično. Sokrat, iako uvelike
preuzima orfičku nauku ο seobi duše, ipak je uzima cum grano salis.
134
Palamedu je, prema post-homerskoj legendi (usp. Burnet),
Odisej podmetnuo u šator zlato i krivotvorio pismo kojim je okleve-
tao Palameda. Potom je Palamed bio kamenovan. Ajantova je sudbi-
na bila malo drukčija; on je počinio samoubojstvo pošto mu nije pri-
palo oružje mrtvog Ahileja, koje mu je trebalo po časti pripasti.
Dakle, može se reći da je i on nastradao διά κρίσιν άδικον.
135
Odisej i Sizif, su poznati primjeri za lukave ljude. Sokrat ovdje
vjerojatno cilja na to da su oni samo prividno mudri, dok su u stvari
samo lukavci, ali bez prave mudrosti - svaštoznalci, domišljati ljudi.

162 143
 Bibliografija
za "Obranu Sokratovu"

Ovu bibliografiju preuzeli smo iz talijanskog izvornika. Priredio:

Claudio Marcellino.

1. Komentirana i kritička izdanja

Casini N., L'Apologia di Socrate, Firenze 1957.

Burnet J., Plato's Euthyphro, Apology of Socrates and Crito, Oxfort
1964 (ponovljeno izdanje).
Cambiano G., Dialoghi filosofici, vol. I, Classici della filosofia, 8, To-
rino 1970.
Weber F. J., Platons Apologie des Sokrates, mit einer Einfiihrung,
Textkritik und Kommentar, Paderborn 1971.
Hofmann H., Des Sokrates Apologie, Kriton, Euthydemos, Menexenos,
Gorgia, Menon, griechische Text von A. Croiset u. a., vol. III
(Werke in acht Banden, herausgegeben von G. Eigler), Darm-
stadt 1973.
Ribaš M. J. - Gonzales Gallego Α., Apologia de Socrates, Criton, La-
quesy Fedon, traduction, estudio preliminar y bibliografia selec-
cionada, Barcelona 1974.

165
 II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "
Riddell J., TheApololgy of Plato, with a revised text and English notes
(Philosophy of Plato and Aristotle), New York 1979.
West T. G., Plato's Apology of Socrates, An interpretation, with a new
translation, Ithaca [New York] - London 1979.
Tarrant H., Plato's Apology, Introduction and commentary "An-
ciennes Society Resources for Teachers", part 1:13 (1983), pp. 77-
97, part II: 14 (1984), pp. 5-11.
Allen R. E., The Diealogues of Plato, I, New Haven - London 1984.
Alberich J., Plato, Apologia de Socrates, traduction [en catalan], Vila-
sar de Mar (Barcelona) 1986.
Fuhrmann M., Platon, Apologie des Sokrates, griechisch und deutsche
IJbersetzung, Universal-Bibliothek 8315, Stuttgart (Reclam)
1986.
Savino E., Simposio, Apologia di Socrate, Critone, Fedone, Oscar clas-
sici 107, Milano 1987. / Apology, Crito, Phaedo, Timaeus and Laws X, Diss. Catholic Univ.
Llatzer Bria, Platon de Socrates. Edicion y material didactico. Tra-
duction J. C. Rabade e Castinheira, Madrid 1988.
Miiller Α., Platon, Apologie und Knton: nebst Abschnitte aus Phaidon,
Eingeleitet und kommentiert, Munster 1988.
Noussan - Lettry L., Platon, Apologia de Socrates, Buenos Aires 19884.
Weber F. J., Απολογία Σωκράτους, Obertragen und Eingeleitet,
Paderborbon Schoningh 1990.
Croiset M. - Croiset Α., Platon, Hippias mineur. Alcibiade. Apologie
de Socrate. Euthyphron, texte etabli et traduit, Pariš 1991.
Pellegrin P., Platon, Apologie de Socrate, Presentation et commentaires,
Pariš 1991.
166
II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
Reale G., Apologia di Socrate, Presentazione, traduzione e note, in
Platone, Tutti gli scritti, Milano 19933, pp. 21-50.
Sassi Μ. M., Platone, Apologia di Socrate e Critone, testo greco a fron-
te, Milano 1993.
2. Monografije
Hackforth R., The composition of Plato's Apology, Cambrige 1993.
Guardini R., Der Tod des Sokrates: eine Interpretation derplatonischen
Schriften Euthyphron, Apologie, Kriton und Phaidon, Bern 1945
(Dusseldorf/Munchen 19524).
Jaekel W. - Erasmus S., Lehrerkommentar zu Platons Apologie,
Stuttgart 1962.
Weber M. F., An immanent interpretation offive Plationic dialogues:
of America, Washington 1968.
Noussan-Lettry L., Spekulatives Denken in Platons Fruhschriften:
Apologie und Kriton, Freiburg/Munchen 1974.
Saunders S. Α., Sudies in Plato's style in thefirst tetralogy, Diss. Univ. of
Iowa, Iowa City 1974.
May J. R. Jr., Class ideolog/ as philosophy. Philosophy and politics in
Plato's Apology, Gorgias and Republic, Diss. Boston College,
Boston 1976.
Overman C. Α., Plato's Apology. A literary approach, Diss. Brown Univ.,
Providence [Rhode Insland] 1976.
Renehan R., Studies in greek texts. Critical observations to Homer, Pla-
to, Euripides, Aristophanes and other authors, Gottingen 1976.
167
 II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
Noussan-Lettry L., Cuestiones de hermeneutica historico -filosofica, I,
Mendoza 1978.
Murphy J.R., Form and meaning in five early dialogues of Plato, Diss.
Univ. of Chicago, Chicago 1979.
Garcia Maynez E., Teorias sobre la justicia en los didlogos de Platon
(Eutifron, Apologia, Criton, Trasimaco, Protogoras y Gorgias),
Mexico (UNAM) 1981.
Stacy-Davis, Anderson Th., To abide in wonder. A re-opening of
Socratic dialogues at the end ofmetaphysics, Diss Vanderbilt Univ.,
Nashville [Tenn.] 1986.
Teloh H., Socratic education in Plato s early dialogues, Notre Dame
(Univ. of Notre Dame Press) 1986.
Colson Darrel DeSchon, Socrates, logos and polis. A reconciliation of
theApology and the Crito, Diss. Vanderbilt Univ., Nashville 1987.
Howland J. A. Philosophy and politics in the philosophic trial of So-
crates, Diss. The Pennsylvania State Univ., University Park 1987.
Seeskin K., Dialogue and discovery. A study in Socratic method (SUNY
series in Philosophy, VIII), Albany (SUNY) 1987.
Biffe C.,A guided tour oflive works by Plato: Euthyphro, Apology, Crito,
Phaedo (dead scene) and Allegory of the cave, Mountain View
(California) 1988.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates on trial, Oxford 1988.
Stone Feinstein I., The trial of Socrates, Boston 1988.
Reeve C. D. C., Socrates in the Apology. An essay on Plato's Apology of
Socrates, Indianapolis - Cambridge (Hackett Pub. Company)
1989.
104
II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
3. Članci
Hatzfeld J., Socrate au proces des Arginuses, "Revue d'Etudes An-
ciennes", 42 (1940), pp. 165-171.
Diiring I., Socrates' valedictory words to his judges, "Eranos", 44 (1946),
pp. 90-104.
Galli G., LApologia di Socrate, "Paideia", 2 (1947), pp. 273-292.
Delatte Α., La figure de Socrate dans l Apologie de Platon, "Bulletin de
Lettres Acad Belgique", 36 (1950), pp. 213-226.
Schubart W., Ein Platon-Papyrus, "Journal of Juristic Papyrology" , 4
(1950), pp. 83-87.
Strycker E. de, Les temoignages historiques sur Socrate, "Melanges
Henri Gregoire", 2, Bruxelles 1950, pp. 190-230.
Strycker E. de, Socrate et Vau dela d'apres lApologie platonicienne,
"Estudios Clasicos", 18 (1950), pp. 269-284.
Havelock A. E., Why was Socrates tried?, "The Phoenix", Suppl. 1:
Studies in honourof Gilbert Norwood, 1952, pp. 95-108.
Wolf E., Griechisches Rechtsdenken, III 1, Frankfurt a.M., 1954, pp.
38-69.
Fox M., The trials of Socrates. An Interpretation of the First Tetralogy,
"Archiv fur Philosophie", 6 (1956), pp. 226-261
Kendall W., The people versus Socrates revisited, "Modern Age", 3
(1958-59), pp. 98-111.
Calder W.M. III, Socrates at Amphipolis (Ap. 28 e), "Phronesis", 6
(1961), pp. 83-85.
Drexler H., Gedanken uber den Sokrates der platonischen Apologie,
"Emerita", 29 (1961), pp. 177-201.
169
 II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "
Farias D., Vigiliae platonicae. II tema del sonno e del sogno delV
Apologia, "Rivista di Filosofia Neoscolastica", 53 (1961), pp 314-
-319.
Fehl Ν. Ε .,Aguide to the study of Plato's Republic; and the Euthyphro,
Apology and Laws X, Hong Kong 1961; 19622.
Nussbaum G., Someproblems in Plato's Apology, "Orpheus", 8 (1961),
pp. 53-64.
Pucci Ρ., Σοφία nell Apologia platonica, "Maia", 13 (1961), pp. 317-
-329.
Meyer T., Platons Apologie, u Tilbingen Beitragen zur Altertums-
wissenschafi, 42, Stuttgart 1962.
Coulter J. Α., Plato and sophistic myth. Studies in Plato's Apology and
Symposium, "Harvard Studies in Classical Philology", 67 (1963),
pp. 307-308.
Noussan - Lettry L., El redescubnmiento del texto de la Apologia pla-
tonica en la investigation contempordnea, "Cuadernos Filosoficos
(Rosario)", 4 (1963), pp. 47-59.
Pucci P., Notes critiques sur l'Apologie de Platon, "Revue Philo-
sophique", 37 (1963), pp. 255-257.
Voigtlaender H. D., Zu Platons Apologie 22 a 6-8\ "Hermes", 91
(1963), pp. 120-123.
Coulter J. Α., The relation oftheApology of Socrates to Gorgias' Defen-
se ofPalamedes and Plato's cntique ofGorgianic rhetoric, "Harvard
Studies of Classical Philology", 68 (1964), pp. 269-303.
Epp R. H., Richterzahl und Stimmenverhaltnisse in Sokratesprozess,
"Gymnasium" 71 (1964), pp. 40-42.
170
II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
Masaracchia Α., Senso eproblemi dell'Apologia platonica, "Helikon", 4
(1964), pp. 111-152.
Noussan - Lettry, L., El nilcleo especulativo de la Apologia platonica,
"Philosophia (Mendoza)", 29 (1964), pp. 20-49.
Armleder P. J., Death in Plato's Apologia, "The Classical Bulletin", 42
(1966), p. 46.
Hoerber R. G., Note on Plato. Apologia XLIl "The Classical Bulletin",
42 (1966), p. 92.
Kriiger G., Das Prooemium von Platons Apologie, "Der altsprachliche
Unterricht", IX 5 (1966), pp. 29-34.
Noussan - Lettry L., Νομίζειν θεούς. Platon, Apologia 35c4-d7,
"Revista de Estudios Clasicos", 10 (1966), pp. 26-36.
Kemper H., Plato's Apologie in heutiger Sicht, "Anregung", 13 (1967),
pp. 107-111.
Sesonske Α., To make the weaker argument defeat the stronger; "Journal
of the History of Philosophy", 6 (1968), pp. 217-231.
Cavalcante de Souza J., Caracterizagao dos sofistas nos primeiros did-
logos platonicos, Boletim no 309 (Lingua e leteratura greca n. 8),
Sao Paulo 1969.
Guardini R., Der Tod des Socrates. Eine Interpretation derplatonischen
Schriften Euthyphron, Apologie, Kriton und Phaidon, "Rowohlts
Deutsche Enzyklopadie", 27, Reinbekb. Hambourg 196910.
Munding Η., Σοφία und Meinungsbildung ZuApol. 21b - 23 b, "Der
altsprachliche Unterricht", XII2 (1969), pp. 51-61.
Raubitschek A. E., Prokrisis (Aplogie 35 a 7 - b 2), u Melanges R.
Stark, herausgegeben von P. Steinmetz, Wiesbaden (Steiner)
1969, pp. 89-90.
167
 II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "
Argyle A.W., Χρησμολόγοι and μάντεις "Classical Review", 20
(1970), p. 139.
Ferguson J., An Athenian remainder sale, "Classical Philology", 65
(1970), p. 173.
Hathaway R.F., Law and the moral paradox in Plato1s Apology,
"Journal of the Histoiy of Philosophy", 8 (1970), pp. 127-142.
Noussan-Lettry L., El interrogatorio de Meleto. Inversion, hiperbole y
parodia de la relacion juridico-positiva, "Revista de Estudion
Clasicos", 14 (1970), pp. 297-310.
Noussan-Lettry L., Das Verhaltnis der Texte als Sache philosophie-
geschichtlicher Hermeneutik Zu Platons Apologie und Kriton,
"Zeitschrift fur philosophische Forschung", 25 (1971), pp. 523-
-534.
Calder W. Μ. III, Plato's Apology of Socrates. A speeckfor the defense,
"Boston University Journal", 20 (1972), pp. 4247.
Clay D., Socrates' mulishness and heroism, "Phronesis", 17 (1972), pp.
53-60.
Havelock Ε. Α., The Socratic self as it is parodied in Aristophanes'
Clouds, "Yale Classical Studies", 22 (1972), pp. 1-18.
Mulgan F.G., Socrates and authority, "Greece and Rome", 19 (1972),
pp. 208-212.
Noussan-Lettry L., Elsegundo discurso de la Apolona platonica. Inci-
dentia textual de observationes de Hegel, "Philosophia (Mendoza)",
38 (1972), pp. 5-17.
Pierart M., Le second discours de Socrate a ses juges. Platon, Apologie
35 e- 38 b, "Les Etudes Classiques", 40 (1972), pp. 288-293.
172
II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
James G. G., Socrates on civil disobedience and rebellion, "The Sou-
thern Journal of Philosophy", 11 (1973), pp. 119-127.
Taylor J. H., Virtue and wealth according to Socrates (Apology 30 b),
"The Classical Bulletin", 49 (1973), pp. 49-52.
Glucker J., De poetico quodam apud Platonem fragmento, "Scripta
Classica Israelica", 1 (1974), pp. 1-2.
Skousgaard St., Genuine speech vs. chatter. A socratic problematic,
"Kinesis", 6 (1974), pp. 87-94.
Brenk F. E., Interesting bedfellows at the end of the Apology, "The
Classical Bulletin", 51 (1975), pp. 44-46.
Jannucci M., Iprimi germi della dialettica platonica nelVApologia e nel
Critone, "Pensiero", 20 (1975), pp. 201-221.
Nicoll W. S. M., Some manuscripts of Plato's Apologia Socratis,
"Classical Quarterly", 25 (1975), pp. 41-47.
Erbste H., Zur Entstehungszeit von Platons Apologie des Sokrates,
"Reinisches Museum", 118 (1975), pp. 22-47.
Glucker J., Retractatio, "Scripta Classica Israelica", 2 (1975), p. 175.
Strycker E. de, The oracle given to Chaerephon about Socrates (Plato,
Apology, 20 e - 21 a) \x Melanges C. J. de Vogel, ed. by J.
Mansfeld and L. N. Rijk, Assen 1975., pp. 39-49.
Allen R. E., Irony and rhetoric in Plato's Apology, "Paideia" 5 (1976),
pp. 32-42.
Gronewald M., Platonkonjekturen nach der Brinkmannschen Regel
(Apologie 19 e, 32 a; Laches 188 d; Kratylos 393 b-c; Phaidon 155
a; Symposion 190 d-e), "Rheinisches Museum, 119 (1976), pp. 11-
-13.
167
 II. Bibliografija za 'Obranu Sokratovu"
Noussan-Lettry L., Wahrheit and Form. Zur thematischen Auslegung
des Prooimion von Platons Apologie, "Zeitschrift fiir Philo-
sophische Forschung" 30 (1976), pp. 190-202.
O'Sullivan J. N., On Plato, Apology 23 c - d, "American Journal of
Philology", 97 (1976), pp. 114-116.
Strauss, L., On Plato's Apology of Socrates and Crito, u Essays in honor
ofJacob Klein. Annapolis 1976, pp. 115-170; sažetak u Studies in
Platonic politicalphilosophy, London 1983, pp. 38-66.
Woozley A. D., Socrates and the law: the Apology and the Crito again,
"Paideia", 5 (1976), 113-116.
Garsia Maynez E., No hay mal mayor que condenar injustamente a un
hombre (Apologia de Socrates), "Dianoia", 23 (1977), pp. 13-29.
Michaelson S. - Morton A. Q. - Gillies D. A. The problem of Plato,
"Revue de l'Organisation internationale pour l'Etude des langues
anciennes par ordinateur", 2 (1977), pp. 1-28.
Riola J., The unsolvedparadox in Plato's aesthetics. Dialogue, "Jouranal
of phi, sigma, tau", 20 (1977-1978), pp. 42-49.
Anastaplo G., Human being and citizen. A beginning to the study of
Plato's Apology of Socrates, u Human being and citizen. Essays on
virtue, freedom and the common good, Chicago 1978, pp. 8-29.
Bonfante L. - Raditsa L., Socrates' defense and his audience, "Bulletin
of the American Society of Papyrologists", 15 (1978), pp. 17-23.
Brann E., The offense of Socrates. A re-reading of Plato's Apology,
"Interpretation", VII, 2 (1978), pp. 1- 21.
Euben J. P., Philosophy andpolitics in Plato's Crito, "Political Theory",
6 (1978), pp. 149-172.
104 174
II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
Gontar D. P., The problem of the formal charges in Plato's Apology,
"Tulane studies in philosophy" 27 (1978), pp. 89-101.
Meridor R. - Ullman L., Plato's Apology 24 a 6 - b 1, "American
Journal of Philology", 99 (1978), p. 36.
Moreau J., Le paradoxe socratique, "Revue de Theologie et de Phi-
losophie", 110 (1978), pp. 269-279.
Nicoll W. S. Μ., A Platonic fragment. Cod. Ven. Gr. 511, "Scripto-
rium", 32 (1978), p. 258.
Daniel J. - Polansky R., The tale ofdelphic orade in Plato's Apology,
"The Ancient Word", 2 (1979), pp. 83-85.
Bertman Μ. Α., The Greekpolis and justice, "Apeiron", 14 (1980), pp.
134-138.
Keaney J. J., Plato, Apology 32 c 8-d 3, "Classical Quarterly", 30
(1980), pp. 296-298.
Manasse E. M.,,4 thematic interpretation of Plato's Apology and Crito,
"Philosophy and Phenomenological Research", 40 (1980), pp.
393-400.
Nelson J., The philosophic content of the Apology. A justification ofrea-
son. "Reason papers", 6 (1980), pp. 63-68.
Olivieri Fr. J., Lo demonico en Socrates, "Anales de Historia antigua y
medieval", 21-22 (1980-1981), pp. 242-257.
Patzer Α., Platons Selbsterwahnung "Wiirzburger Jahrbucher fiir die
Altertumswissenschaft", 6 b (1980), pp. 21-27.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates'proposedpenalty in Plato's
Apology, "Archiv fiir Geschichte der Philosophie", 54 (1982), pp.
1-22.
 II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
Drexler H., Gedanken ilber den Sokrates der platonischen Apologie, u
Ausgewahlte kleine Schriften, Hildesheim 1982, pp. 234-258.
Momeyer R. W., Socrates on obedience and disobedience to the law,
"Philosophy Research Archives" 8 (1982), pp. 21-53.
Montuori M., Nota sull'oracolo a Cherefonte, "Quaderni Urbinati di
Cultura classica", 39 (1982), pp. 113-118.
Karin Α., Diesseits und Jenseits in Platons Mythen von der Seele 1,
"Hermes" 110 (1982) pp. 278-299; "Hermes", 111 (1983), pp. 15-
-33.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates and obedience to the law,
"Apeiron", 18 (1984), pp. 110-118.
Voigtlander H.-D., Heraklitische Pragung der Sokratesgestalt in Platons
Apology, "Antike und Abendland", 30 (1984), pp. 16-37.
Colson Darrel DeShon, On appealing to Athenian law to justify
Socrates' disobedience, "Apeiron", 19 (1985), pp. 133-151.
Nadler S., Probability and truth in the Apology, "Philosophy and
Literature", 9 (1985), pp. 198-201.
O'Connell R. J., God, gods and moral cosmos in Socrates' Apology,
"International Philosophical Quarterly", 25 (1985), pp. 31-50.
Sthephens J., Socrates on the rule of law, "History of Philosophy
Quarterly", 2 (1985), pp. 3-10.
Brickhouse Th. C., Socrates'first remarks to the jury in Plato's Apology
of Socrates, "Classical Journal" 81 (1986), pp. 289-298.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., The divine sign did not oppose me. A
problem in Plato's Apology, "Canadian Journal of Philosophy", 16
(1986), pp. 511-526.
104 176
II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
Sissa G., L'aveu dans le dialogue platonicien, u L'aveu, Antiquite et
Moyen age. Referati s okruglog stola organiziranog na "Ecole
frangaise" u Rimu, pod pokroviteljstvom CNRS i Sveučilišta u
Trstu (Rim 28-30. 03. 1984.) Collection de l'Ecole frangaise de
Rome, 88, Pariš 1986, pp. 53-67.
Doring K., Der Sokrates der platonischen Apologie und die Frage nach
dem historischen Sokrates, "Wiirzburger Jahrbucher fiir die
Altertumswissenschaft" 13 (1987), pp. 75-94.
Geels D. Ε., A note on the Apology and the Crito, "The New Scho-
lasticism", 61 (1987), pp. 79-81.
Panagiotou S., Socrates'defiance in theApology, "Apeiron", 20 (1987),
pp. 39-61.
Schmid W. Th., Socratic piety, u Essays in honour of R. S. Brum-
baugh, izdao Brian P. Hendley, Albany (New York) 1987, pp.
3-24.
Kramer S., Socrates' dream: Crito 44a-b, "The Classical Journal", 83
(1987-1988), pp. 183-197.
Bels J., Socrate et la mori individuelle. Sur la modification socratique de
la perception traditionelle de la mori dans lepensee grecque, "Revue
de Theologie et de Philosophie", 72 (1988), pp. 437-442.
Gomez-Lobo Α., Anotaciones criticas a Apologia y Criton de la
Biblioteca Clasica Gredos, "Methexis", 1 (1988), pp. 89-95.
Woodruff P., Expert knowledge in the Apology and Lahes what a ge-
neral needs to know, u Zborniku 3. kongresa "Boston Area
Colloquium in Ancient Philosophy" (Boston 1987), Lanham 1988,
pp. 79-115.
 II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"
II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

Bodeus R., Notes sur Timpiete de Socrate, "Kernos", 2 (1989), pp. 27- Gomez-Lobo Α., Los codomas de la etica socrdtica, "Methexis", 3
-35. (1990), pp. 1-13.

Colson Darrel DeShon, Crito 51 α-c: to what does Socrates owe obe- Lewis Th. J., Parody and the argument from probability in the Apology,
dience? "Phronesis", 34 (1989), pp. 27-55. "Philosophy and Rethoric", 14 (1990), pp. 359-366.

Irvvin Τ. H., Socrates andAthenian democracy, "Philosophy and public Montuori M., The oracle given to Chaerephon on the wisdom of
affairs", 18 (1989), pp. 184-205. Socrates: an invention by Plato, "Kernos", 3 (1990), pp. 251-259.

Martens E., Platon (428/427-348/347% u i(Klassiker der Naturphilo- Rossetti Livio, Sulla dimensione retorica del dialogare socratico,
sophie" priredio G. Boehme, Munchen 1989, pp. 29-44 i 397-399. "Methexis" 3 (1990), pp. 15-32.

Meincke W., Wie sollen wir leben? Ein Kursmodell der Oberstufe zu Stally R., The responsability of Socrtes, u Polis and Politics, Essays in
Platons Apologie und Gorgias, "Der altsprachliche Unterricht", 32, greek moral and political philosophy, ed. by A. Loizon and Harry
6 (1989), pp. 52-63. Lesser, Aldershot (Avebury) 1990, pp 89-100.

Ottman H., Der Tod des Sokrates und seine Bedeutungfur die Politi-
sche Philosophie, u "Festschrift fiir H. Kuhn", priredili R. Hof-
mann, J. Jantzen i H. Ottman, Weinhein VCH1989, pp. 179-191.
Ward Α., The Apology and the Crito. A misplaced inconsistencyy "The
New Scholasticism", 63 (1989), pp. 514-515.
Compton T., The trial ofthe satirist:poetic "Vitae" (Aesop, Archilochus,
Homer) as background for Plato's Apology, "American Journal of
Philology", 111 (1990), pp. 330-347.
Cook Α., Equanimity and danger: distribution ofquestions and style of
confrontation in the four dialogues around Socrates' trial,
"Arethusa", 23 (1990), pp. 255-279.
De Filippo J. G., Plato, Apology 29 d 3-4: a note on the grammar ofobe-
dience, "Classical Quarterly", 40 (1990), pp. 546-547.
Dorion L.-A., La subversion de "l'ellegco" juridique dans 1'Apologie de
Socrate. "Revue Philosophique de Louvain", 88 (1990), pp. 311-
-344.

178 167
 DEMETRA
A. Filosofska biblioteka Dimitrija
- Branko Despot: SITNICE. 23 član-
ka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86-
-901161-1-7.
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI.
Preveo Damir Barbarić. Bilingv. izd.
1991. 248 str. 1 ilustracija. ISBN 86-
-81877-1-1.
- Damir Barbarić: VARIA PHILOSO-
PHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilu-
stracija. ISBN 86-81877-5-4.
- Rene Descartes: M E T A F I Z I Č K E
MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan.
Bilingv. izd. 1993. 206 str. 5 ilustracija.
ISBN 86-81877-4-6-1.
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA
PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Ο povi-
jesti novije filozofije. Prikaz filozofskog
empirizma. Prvo predavanje u Munche-
nu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256
str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6.
- Vanja Sutlić: UVOD U POVIJESNO
MIŠLJENJE (HEGEL-MARX). 1994.
193 str. 4 faksimila i portret autora.
ISBN 86-81877-02-Χ.
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA
REALIS. Svezak prvi: Uvod. Ο petna-
est problema. Ulomci ο alkemiji, kozmo-
grafiji i geografiji. Albert Veliki u tri doku-
menta. Bibliografija. Priredio i preveo
Tomo Vereš. Bilingv. izd. 1994. 243 str.
17 autografa, minijatura, crteža i slika
Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7.
Savića
- B r a n k o Despot: FILOZOFIRANJE?
- Filozofija u potrazi za samom sobom.
1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te
5 kolor reprodukcija slikarskih djela
Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1.
- Emile M. Cioran: VOLJA Κ NEMO-
ĆI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad
u vrijeme. Prevela Gordana V. Popo-
vić. 1995. 256 str. 1 portret Emila Cio-
rana i 32 reprodukcije duboreza Albre-
chta Durera. ISBN 953-6093-09-Χ.
- Damir Barbarić: IDEJA DOBRA.
PLATONOVA POLITEIA VI I K/7.
Bilingv. izd. Prijevod s filološkim i filo-
zofskim komentarom. 1995. 304 str. 1
reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-
-6093-25-1.
- Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili Ο
ljubavi. Lisis ili Ο prijateljstvu. Bilingv.
izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247
str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN
953-6093-10-3.
- Zdeslav Dukat: GRČKA TRAGE-
DIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996.
288. str. 13 reprodukcija, od toga dvije
u koloru. ISBN 953-6093-26-Χ.
- F. W. J. Schelling: BERLINSKA
PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u
filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne
filozofije. Druga dedukcija principa pozi-
tivne filozofije. Prvo predavanje u Berli-
nu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201
str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3.
- Milan Galović: S O C I J A L N A FILO-
Z O F I J A - Društvenost i povijesnost čo-
vjeka u razdoblju kraja moderne. 1996.
356 str. 1 portret autora i 10 reproduk-
cija likova filozofa. ISBN 953-6093-
-27-8.
- T o m a Akvinski: O P U S C U L A P H I -
L O S O P H I C A . Svezak prvi: Ο jednosti
uma. Ο odijeljenim bivstvima. Ο gibanju
srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pav-
lović. 1995. 401 str. 3 Tomina autogra-
fa i 13 reprodukcija Tomina lika od
velikih majstora evropskog slikarstva.
ISBN 953-6093-19-7.
- T o m a Akvinski: O P U S C U L A P H I -
L O S O P H I C A . Svezak drugi: Ο počeli-
ma naravi. Ο spajanju prapočela. Ο po-
čelu pojedinjenja. Ο tajnovitim radnja-
ma naravi. Ο rasuđivanju pomoču zvi-
jezda. Ο ždrijebanju. Ο biču u biti. Ο
'sedmicamaBilingv. izd. Preveo Au-
gustin Pavlović. 1996. 452 str. 1 Tomin
lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gra-
vira O t t a V a n V e e n a ο životu sv. T o m e
Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0.
- Μ. T. Ciceron: L I B R I P O L I T I C I .
Svezak prvi: Ο državi (knjiga I - V I ) . Bi-
lingv. izd. Preveo Daniel Nečas Hraste.
1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6
ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista
Države. ISBN 953-6093-13-8.
- Μ. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Sve-
zak drugi: Ο zakonima (knjiga I—III).
Bilingv. izd. Preveo Daniel Nečas Hraste
1996. 224 str. 15 reprodukcija iz života
Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmo-
grafa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
- Ernst Cassirer: D E S C A R T E S . Osno-
vni problemi kartezijanstva. Descartes i
njegovo stoljeće. Preveo Kiril Miladi-
nov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10
reprodukcija Descartesa i njegovih su-
vremenika. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 - 2 8 - 6 .
- H a n s Kramer: P L A T O N O V O U T E -
M E L J E N J E M E T A F I Z I K E - Studija
ο Platonovu nepisanom učenju i teoriji
počela. Bilingv. izd. Priredio te s nje-
mačkog i s grčkog preveo Borislav Mi-
kulić. 1997. 454 str. 1 portret autora i
11 reprodukcija likova filozofa. ISBN
953-6093-30-8.
- Damir Barbarić: S P U T A M I Š L J E -
NJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. Κ vla-
stitoj stvari. 1997. 480 str. 2 kolor repro-
dukcije. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 - 2 9 - 4 .
- Anselmo Canterburyjski: Q U O D V E -
R E SIT D E U S . Svezak prvi: Uvod. Mo-
nologion. Proslogion. Bilingv. izd. Prire-
dila i prevela Marina Miladinov. 1997.
327 str. 1 portret autora, 4 faksimila, 2
kolor reprodukcije. I S B N 9 5 3 - 6 0 9 3 -
-33-2.
- Ivan D u n s Škot: R A S P R A V A Ο P R -
V O M P R I N C I P U . Uvod i komentar
Wolfgang Kluxen. Bilingv. izd. S latin-
skog i njemačkog preveo te studiju ο
Škotu napisao Mile Babić. 1997. 414 str.
9 ilustracija iz života i djela Dunsa Ško-
ta, 1 slika u koloru. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -
-32-4.
- F. W. J. Schelling: F I L O Z O F I J A
M I T O L O G I J E . Svezak prvi: Prva knji-
ga: Monoteizam (predavanja 1 - 6 ) . Dru-
ga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13).
Preveo Damir Barbarić. 1997. 241 str.
1 Schellingov portret. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -
-38-3.
- Kiril Miladinov: A U T O P S I J A AP-
S O L U T N O G A - Schellingov nedovrše-
ni projekt. 1998. 177 str. 1 kolor ilustra-
cija. ISBN 953-6093-41-3.
- Oskar Becker: V E L I Č I N A I G R A -
NICA MATEMATIČKOG NAČINA
M I Š L J E N J A . Preveo Kiril Miladinov.
Priredio D a m i r Barbarić. 1998. 180 str.
ISBN 953-6093-46-4.
- S0ren Kierkagaard: F I L O Z O F I J -
SKO T R U N J E . Priredio i preveo Ozren
Žunec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-
-45-6.
- Ernst Cassirer: U Z E I N S T E I N O V U
T E O R I J U R E L A T I V N O S T I . Preveo
Dario Škarica. Priredio Damir Barbarić.
1998. 162 str. ISBN 953-6093-47-2.
- Oswald Spengler: P R O P A S T Z A P A -
D A . Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Pre-
veo N e r k e z Smailagić. Priredio i prije-
vod redigirao Dimitrije Savić. 1998.
510 str. 11 ilustracija. ISBN 953-6093-
-35-9.
- Oswald Spengler: P R O P A S T Z A P A -
D A . Svezak drugi: Svjetsko-historijske
perspektive. Preveo N e r k e z Smailagić.
Priredio i prijevod redigirao Dimitrije
Savić. 1998. 520 str. 9 ilustracija. ISBN
953-6093-36-7.
- Aurelije Augustin: Ο S L O B O D I VO-
LJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispi-
tivanja. Analitičko kazalo. Odakle teodi-
ceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stje-
pan Kušar. 1998. 1 kolor ilustracija i 10
crno-bijelih reprodukcija s Augustino-
vim likom. ISBN 953-6093-54-5.
- Michel de Montaigne: ESEJI. Prva
knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-
na V. Popović. Priredio Dimitrije Sa-
vić. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN
953-6093-52-9.
- Μ. T. Ciceron: LIBRI T H E O L O G I C I .
Svezak prvi: Ο prirodi bogova (knjiga I -
- I I I ) . Bilingv. izd. Preveo Daniel Nečas
Hraste. Priredio Dimitrije Savić. 1999.
328 str. 2 kolor ilustracije i 13 crno-
-bijelih reprodukcija. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -
-56-1.
- J. G. Fichte: Ο O D N O S U L O G I K E
P R E M A F I L O Z O F I J I ILI T R A N S -
C E N D E N T A L N A F I L O Z O F I J A . Pri-
redio i preveo Kiril Miladinov. 1999.
272 str. 1 ilustracija s Fichteovim li-
kom. ISBN 953-6093-59-6.
- Damir Barbarić: Ž I V O O G L E D A L O
B E S K O N A Č N O G . LEIBNIZOVA MO-
NADOLOGIJA. 1999. 184 str. 8 crno-
-bijelih reprodukcija. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -
-62-6.
G. W. F. Hegel: P R E D A V A N J A Ο
P L A T O N U (1825-1826). Izdao, napi-
sao uvod i popratio n a p o m e n a m a Jean-
-Louis Viellard-Baron. Priredio i preveo
Damir Barbarić. 1999. 172 str. 7 crno-bi-
jelih reprodukcija. ISBN 953-6093-63-4.
Eugen Fink: I G R A K A O S I M B O L SVI-
JETA. Prevela Darija Domić. Priredio
Damir Barbarić. 1999. 304 str. ISBN
953-6093-68-5.
Ibn Sina (Avicenna): K N J I G A N A P U -
T A K A I O P A S A K A . Priredio i preveo
Daniel Bučan. 1999. 371 str. 1 kolor
ilustracija i 4 crno-bijele reprodukcije.
ISBN 953-6093-69-3.
 Β. Faustovska biblioteka Dimitrija
- Ε. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE,
J E D N A Č U D N A I JEDNA PORNO-
GRAFSKA PRIČA {Majstor Buha. Ma-
li Zaches zvan Zinnober. Datura fastu-
osa. Sestra Monika.). Preveo Antun Slav-
ko Kalenić. 1998. 493 str. 6 ilustracija.
ISBN 953-6093-40-5.
- 1001 NOĆ. Svezak prvi: Od 1. do 31.
noći. Preveo Antun Slavko Kalenić.
1998. 432 str. 2 ilustracije. ISBN 953-
-6093-44-8.
- 1001 NOĆ. Svezak drugi: Od 31. do
106. noći. Preveo Antun Slavko Kale-
nić. 1998. 526 str. 4 ilustracije. ISBN
953-6093-45-6.
C. Filološka biblioteka Dimitrija
- Slavomir Sambunjak: GRAMATO-
ZOFIJA KONSTAlsTTINA FILOZO-
FA S O L U N S K O G A . Hipoteza ο po-
stanku i značenju glagoljice. 1998. 480
str. 51 kolor i 50 crno-bijelih repro-
dukcija. ISBN 953-6093-48-0.
D. Sibyllinska biblioteka Dimitrija
- Biserka Witte: POETESA. 1998. 120
str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953-
-6093-42-1.
- Zvjezdana Čagalj Utrobičić: NEGDJE
I Z M E Đ U . 1999. 152 str. 6 kolor re-
produkcija. ISBN 953-6093-55-3.
Savića
- 1001 NOĆ. Svezak treći: Od 107. do
169. noći. Preveo Antun Slavko Kale-
nić. 1998. 456 str. 3 ilustracije. ISBN
953-6093-50-2.
- 1001 NOĆ. Svezak četvrti: Od 170.
do 270. noći. Preveo Antun Slavko Ka-
lenić. 1998. 629 str. 119 ilustracija. ISBN
953-6093-15-4.
- 1001 NOĆ. Svezak peti: Od 271. do
371. noći. Preveo Antun Slavko Kale-
nić. 1999. 528 str. 116 ilustracije. ISBN
953-6093-16-2.
Savića
- Plutarh: D R E V N E IZREKE. Izreke
kraljeva i vojskovođa. Izreke Spartana-
ca. Drevni običaji Lakedemonjana. Izre-
ke Spartanki. Bilingv. izd. Preveo Zdes-
lav Dukat. Priredio Dimitrije Savić.
1999. 404 str. 8 ilustracija. ISBN 953-
-6093-60-Χ.
Savića
- F. G. Lorca: LUNA I SMRT. Prire-
dio i preveo Jordan Jelić. 1998. 272 str.
20 Lorcinih i 2 Jelićeva crteža. ISBN
953-6093-58-8.