PLATON DRAVA

Filozofska biblioteka
Knjiga 26

NAKLADNIK:
NAKLADA JURI d.o.o.
Trg I. Kukuljevia 9 - Zagreb

ZA NAKLADNIKA:
Ljubica Juri

UREDNIK:
Jure Zovko

RECEZENTI:
Darko Novakovi
Josip Talanga

LEKTORICA:
Milka Tica

GRAFIKI UREDNIK:
Stjepan Ocvirk

TISAK:
Parvus, Zagreb
 PLATON

DRAVA
esto izdanje

PRIJEVOD
MARTIN KUZMI
UVOD I REDAKCIJA
JURE ZOVKO

Zagreb, 2009.
 PREDGOVOR
PETOM IZDANJU

Prvo izdanje Kuzmieva prijevoda objavljeno je 1942.

kod Matice hrvatske. Tekst je na temelju rukopisa iz 1905.,
uz niz propusta, za tisak priredio Kuzmiev uenik Zlatko
Gaparovi. U drugom izdanju, objavljenome u Bibliote-
ci politike misli 1977., Damir Salopek je proveo temeljnu
redakturu Kuzmieva prijevoda. Tree izdanje prireeno je
prema Kuzmievu izvorniku. Uneseni su isputeni dijelovi
teksta, a promjene se uglavnom odnose na filozofijsko na-
zivlje kako bi se izbjeglo pogrjeno razumijevanje Platonova
teksta. Tekstu je priloena i Stephanusova paginacija prema
enevskom izdanju Platonovih spisa iz 1578., po kojoj se
danas citira Platon. U etvrtom izdanju prijevod je jezino
osuvremenjen s ciljem da itatelji lake razumiju tekst. Peto
izdanje dopunjeno je biljekama i jo opirnijim uvodom u
kojem sam se osvrnuo na najnoviju literaturu o Platonu. Po-
vodom estog izdanja ove knjige dodatno je proiren uvod.

Zagreb, listopada 2009.

dr. Jure Zovko

5
 UVOD*

Od svih Platonovih dijaloga Politeia ponajbolje oslikava

cjelovitost njegova filozofiranja. Ni u jednom drugom Plato-
novu spisu neemo nai tako sustavno razraen nauk o etici i
spoznaji, idejama i strukturi ljudske due, o idealnom polisu
i oblicima vladavine. uveni platoniar Otto Apelt napisao
je u predgovoru ovome dijalogu kako je Drava najsadraj-
niji i najpoznatiji izvor za poznavanje Platonove filozofije...
Prema koncepciji i izvedbi ona je najvelianstvenije Platono-
vo djelo u kojem se kao u aritu objedinjuju zrake njegova
genija.1 Paljiv itatelj ve na prvi pogled zamjeuje kako
u ovom spisu umjesto ivoga elenhistikoga opovrgavanja
tvrdnji, koje je svojstveno ranim, aporijskim dijalozima, Platon
odluno zagovara ostvarenje punine misli u ivotnoj praksi.
Temeljito razraen vrijednosni sustav etikih normi slui kao
orijentacijska paradigma ljudskoj dui, ali istodobno pred-
stavlja i osnovni preduvjet za suivot u polisu. U autobio-
grafskom, retrospektivnom osvrtu u Sedmom pismu Platon
napominje kako je nepravda, nanesena smrtnom presudom
Sokratu, kojega je on osobno smatrao najpravednijim ovje-

* eljku Malnaru za 65. roendan.

1
Platon, Samtliche Dialoge, Der Staat, hrsg. u. mit Einl., Anm. u. Reg.
vers. von Otto Apelt (Nachdr.) Hamburg: Meiner, 1993., Bd. V, s. XIV. Sli-
no tvrdi i O. Hoffe u svome uvodu zborniku radova o Platonovoj Politei:
da je Platon napisao samo Dravu i nita drugo postao bi klasikom u go-
tovo svim filozofijskim disciplinama; Otfried Hoffe (ed.) Platon. Politeia,
(Berlin: Akad. Veri. 1997.), 3.

7
 JURE ZOVKO

kom (dikaiotaton) svojega vremena, neprestano zaokupljala

njegove misli i da ga je uvijek iznova muilo pitanje kako
u polisu ostvariti promjenu ivota na bolje. Razoaran kata-
strofalnim stanjem zakonodavstva i rapidnom erozijom tradi-
cionalnih moralnih vrijednosti u tadanjim grkim polisima,
uvjetovanim dugogodinjim peloponeskim ratovima, Platon
zakljuuje: Sve su vladavine u sadanjim dravama oajno
loe. Njihovo se zakonodavstvo posve srozalo bez ozbiljnih
izgleda za popravak. Bio sam prisiljen ustvrditi kako je istin-
ska filozofija jedina koja nam omoguuje sagledati bit pra-
vednosti u dravnom i u privatnom ivotu (Ep. VII, 326a).
Stoga i ne zauuje da se u kontekstu objanjenja razliitih
oblika vladavina u dravi eksplicitno raspravlja o praved-
nosti (dikaiosyne) kao stoernoj vrijednosti koja je najbolji
pokazatelj stabilnosti odreenoga drutva. Za razumijevanje
samoga naslova dijaloga potrebno je napomenuti daje pojam
politeia u Platonovo vrijeme oznaavao javni ivot u dravi
i upravljanje dravom, zatim pravni sustav odreene drave,
njezino graanstvo i konano dravu u geografskom smislu
rijei.
Dijalog se odvija u Pireju u kui bogataa Kefala. Sudioni-
ci razgovora su Platonova braa Glaukon i Adimant, koji e
od druge knjige biti glavni nositelji razgovora sa Sokratom.
U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti
Polemarh i njegov otac Kefal, a poseban ton razgovoru daje
sofist Trazimah koji je u pratnji svojih pristaa Klitofonta i
Harmantida. Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelova-
nja Polemarhovi sinovi Eutidemom i Lisija, te Nikerat, sin
atenskog generala Nikije. Zauuje da Platon ne spominje
osobu kojoj Sokrat prepriava tijek i sadraj razgovora, niti
navodi ikakva povoda ili razloga njegovu odravanju.
Prvu knjigu Politeie odlikuje ustar i polemian razgo-
vor o naravi i funkciji pravednosti. Kao polazite za raspravu
uzeta je tvrdnja staroga bogataa Kefala kako je najvee za-

8
 UVOD

dovoljstvo svakome ovjeku, koji posjeduje bogatstvo, uko-

liko pri njegovu stjecanju nikoga nije prevario i nikome nije
ostao duan. Uz Sokratovu pripomo dolazimo do prvog po-
kuaja definicije pravednosti: pravedno je naime, rei istinu
i dolino vratiti to se kome duguje (331c). Meutim, u Pla-
tonovim dijalozima odreena definicija obino gubi vanost
im se pronae iznimka koja osporava njezino opevaee
obiljeje. U ovom sluaju Sokratu to nije nikakav problem.
Spomenut je sluaj posuenoga oruja od prijatelja koji je u
meuvremenu poludio. Sugovornici se slau da se u takvoj
okolnosti ne smije vratiti dotinoj osobi ono to joj se dugu-
je. Navedeni primjer koji e kasnije postati klasinim u mo-
ralnoj kazuistici zorno pokazuje kako za moralno djelovanje
nije dovoljno poznavanje univerzalnih etikih normi koje se
bezuvjetno mogu primijeniti u svakoj prilici, nego je prijeko
potrebno promisliti konkretnu situaciju i prosuditi je li na nju
primjenjiva ope vaea norma.
Polemarh pokuava upotpuniti definiciju svoga oca izno-
enjem miljenja pjesnika Simonida da je pravedno svako-
me vratiti njegov dug. Uz Sokratovu pomo dobivamo novu
odredbu pravednosti: pravedno je svakome udijeliti to mu
pripada (to proshekon hekasto apodidonai; 332c), odnosno
to zasluuje. Iako je rije o pouzdanoj definiciji koja je po-
stala konstanta u kasnijoj politikoj i pravnoj filozofiji, koja
je stoljeima izraavala common sense o obvezi potivanja
ugovora bilo da je rije o vraanju dugova, naknadi tete,
udjeljivanju kazne ili ostvarenju pripadajuih osobnih pra-
va,2 stjee se dojam da sugovornici dijaloga nisu uoili pravu

2
Posebno pohvalno o ovoj Platonovoj definiciji pravednosti, koju je kas-
nije preuzeo teoretiar rimskoga prava Ulpian u svojoj formuli suum cu-
ique tribuere, izrazio se Emst Tugendhat u svojim Predavanjima o etici.
Upotpunimo li Platonovu definiciju Aristotelovim shvaanjem o distributiv-
noj i korektivnoj pravednosti iz pete knjige Nikomahove etike, dobit emo
pouzdan odgovor na pitanje to danas podrazumijevamo pod pojmom pra-

9
 JURE ZOVKO

vrijednost ove iznimno uspjene odredbe pravednosti. Tek u

etvrtoj knjizi Platon e pokuati upotpuniti sadraj definici-
je eksplikacijom drutvene dimenzije pravednosti. Na Sokra-
tov zahtjev da poblie objasni to kome pripada i dolikuje,
Polemarh iznosi tadanji konvencionalni stav da je, naime,
pravedno initi dobro prijateljima, a zlo neprijateljima. Kao
paradigmatian sluaj naveden je rat gdje je prijateljima i su-
borcima potrebno pruiti svestranu podrku i pomo, dok ne-
prijatelju treba pokuati nanijeti tetu, onesposobiti ga u nje-
govu naumu.3 Novom tvrdnjom definiens gubi svoju prvotnu
univerzalnost i otvara se mogunost za sokratovski elenchus.
Sokrat opovrgava odredbu pravednosti pitanjem hoe li do-
tini neprijatelj, odnosno zlikovac, uistinu postati bolji time
to mu se nanese teta ili e postati jo gori? Ako se pak udje-
ljivanjem pravednosti postaje gorim, onda je taj postupak
u protuslovlju sa samom naravi pravednosti, jer pravednost
nam po svojoj strukturi ne doputa da ikome nanosimo tetu
(335d). Svojim djelovanjem na druge pravednost ih ini bo-
ljima i pravednijima, slino kao to lijeniko umijee poma-

vednoga. Tugendhat prevodi Platonovu defeniciju: djelatnost je pravedna

ako daje svakome ono to zasluuje. Usp. E. Tugendhat, Vorlesungen uber
Ethik (Frankfurt/M: Suhrkamp 1993.) 366 si. Znakovito je da se u sekun-
darnoj literaturi spomenutu izreenu definiciju uglavnom smatra nepotpu-
nom i nedoreenom i kao dobru osnovu za provedbu elenchusa.
3
Francis M. D. Cornford pie u svom komentaru o Politei kako je ova
tvrdnja da prijateljima treba pomoi, a neprijateljima nakoditi bilo temeljno
etiko naelo u Sokratovo vrijeme: This was a traditional maxim of Greek
morality, never doubted tili Socrates denied it... Socrates' denial rests on
his principle, later adopted by the Stoics, that the only thing that is good in
itself is the goodness, virtue, wellbeing of the human soul. The Republic
of Plato. Translated with Introduction and Notes by F. M. D: Cornford,
(London: Oxford University Press 1941.), 12. Sokratov etiki stav da nika-
da ne moe biti pravedno bilo kome nanositi tetu, predstavlja za J. Adama
noble anticipation of Christian ethical theory; The Republic of Plato, ed.
with critical Notes, Commentary and Appendices by James Adam, vol. I,
(Cambridge: Univ. Press, 1902.), 21.

10
 UVOD

e ljudima da postanu i ostanu zdravi, a glazbeno ih umijee

ini muzikalnima i razvija u njima osjeaj za sklad i ljepotu.
Do nagloga zaokreta u raspravi dolazi neoekivanim upa-
dom Trazimaha u razgovor. Poput divlje zvijeri baca se na
sugovornike i kao da e ih razderati prekida razgovor rijei-
ma: dostaje tih praznih naklapanja (336d). Treba, naime,
prei na samu stvar i bez ikakva okolianja rei konano pra-
vu definiciju pravednosti. A pravednost nije nita drugo nego
pravo i korist jaega (to tou kreittonos sympheron; 338c).
Svaka vlast, bila ona tiranija, demokratska ili aristokratska,
tvrdi Trazimah, propisuje i donosi zakone koji e joj biti od
koristi i posluiti kao instrument vladavine nad podanicima,
a zakoni su pravedni ukoliko ispunjavaju ovu svrhu.4 Za po-
danike pravednost u biti i nije nita drugo nego poslunost
vladaru, odnosno pridravanje onoga to je propisano zako-
nom (nomimori).
Samouvjerenoga i bahatoga sofista Sokrat pokuava ra-
zuvjeriti navodei primjere drugih umijea (techne) koja su
neostvariva, i dapae besmislena, ako strunjaci nisu ovlada-
li znanjem koje je svojstveno dotinome umijeu. Ako pak
pravednost podrazumijeva poslunost jaemu, kao to tvrdi
Trazimah, moe se dogoditi da dotini, kao vladar, zapovjedi
izvrenje odreenih ina, posljedice kojih zbog nepoznavanja
tematike on sam nije sposoban sagledati. Podanici e poslu-

4
Ovaj Trazimahov stav obino se tumai kao pravni pozitivizam. Hans
Leisegang tvrdi da je nakon Trazimahove intervencije dolo do promjene
teme dijaloga. Etos pravednosti nije vie predmet razgovora, nego nauk o
podrijetlu i biti pozitivnoga prava koje donosi dravna vlast, odrava ga i
po potrebi mijenja u interesu vladajuih. Hans Leisegang, Platon. Sonder-
druck aus Pauly-Wissova Real-Encyclopadie der classischen Altertumswis-
senschaft, (Waldseee: Alfred Drucken Muler 1950), sp. 2453. Usp. Eckart
Schiitrumpf, Konventionelle Vorstellungen iiber Gerechtigkeit, u: Hoffe
(1997.), 29-53; s. 43; Terence H. Irwin, Plato s Ethics. (New York : Oxford
University Press 1995.), 175.

11
 JURE ZOVKO

no izvriti naredbe, ali vladar od toga ne samo da nee imati

nikakve koristi, nego e sam morati pretrpjeti tetu koju je
osobno prouzroio vlastitim neznanjem i nestrunou. Iz
izloenoga je razvidno da pravednost ne predstavlja bezuvjet-
no korist jaega, te d a j e u osjetnoj prednosti onaj tko posje-
duje odreeno znanje, a ne samo poloajnu funkciju. Intenci-
ja Sokratova opovrgavanja Trazimahove tvrdnje jest pokazati
da onaj tko znade to je pravednost, u svakodnevnome i-
votu isto postupa pravedno, to jest sukladno svome znanju,
slino kao to lijenik lijei bolesnika primjenjujui znanje
kojim raspolae. Primarna svrha medicine nije u lijenikovu
bogaenju ili u ostvarenju neke od drugih koristi, nego prije
svega u lijeenju bolesti. Sokrat ovdje ponavlja svoju dobro
poznatu argumentaciju iz ranih dijaloga kako se svrha svako-
ga umijea sastoji u tome da bude od koristi onome kome je
namijenjena. Analogno se moe zakljuiti da i vladar u svo-
me upravljanju ne smije gledati iskljuivo samo svoje osob-
ne interese, nego istodobno i korist svojih podanika. Svojom
argumentacijom Sokrat je doao do paradoksalnoga zaklju-
ka kako nijedno umijee (techne), pa tako ni vladalako, po
svojoj strukturi i namjeni ne moe biti od koristi jaemu nego
upravo slabijemu, pa tako dobivamo neobinu definiciju koja
je u protuslovlju s Trazimahovom: pravednost je korist slabi-
jega (to tou hettonos sympherori).
Trazimah se ne predaje olako, nego u dugome govoru,
to je tipino za sofiste, pokuava navesti niz primjera koji
potvruju njegovu, a pobijaju Sokratovu definiciju. Kao to
pastiri uvajui ovce imaju u vidu svoju vlastitu korist, a ne
korist ovaca, tako i vladari brinu o podanicima zbog vlastitih
interesa da bi ih mogli sustavno iskoritavati. Svakodnevna
ivotna praksa potvruje nam kako su pravednici u svojoj
priprostosti i dobrodunosti nesposobni iskoritavati druge,
dok nepravednici to ine spretno i uspjeno pri emu stjeu
ugled i priznanja izgraujui svoju mo i presti u drutvu.

12
 UVOD

Nepravednik se dakle pridrava naela da je pravednost ko-

rist jaega, a rezultat je toga pridravanja potvrda u praksi
d a j e nepravednost u svakom pogledu korisnija i isplativija
od pravednosti. Svoje uvjerenje Trazimah trijumfalno saima
rijeima: Nepravda je, Sokrate, ako se samo provodi kako
treba, neto daleko snanije, ugodnije i muevnije od praved-
nosti. Kao to rekoh na poetku, pravednost je korist jaega,
a nepravda je ono to svakoj osobi omoguuje korist i pred-
nost (344c). Trazimah ovom tvrdnjom radikalizira poznato
Protagorino homo mensura naelo tako to ga spretno po-
vezuje s uobiajenom sofistikom praksom nijekanja naela
identiteta i protuslovlja odreenoga pojma, kao to u ovom
sluaju ini s etiko-normativnim predikatima pravednoga i
nepravednoga definirajui pravednost upravo suprotnou od
onoga to zaista jest.
Nasuprot tome Sokrat pokuava pokazati kako je praved-
nost zapravo temeljna vrijednost (arete) koja ne moe u jed-
nom asu imati jedno obiljeje, a u drugom biti suprotnost od
toga, kao to, primjerice, netko ne moe istodobno biti malen
i velik, zdrav i bolestan, bogat i siromaan. Znakovito je da se
u opovrgavanju Trazimahovih stavova Sokrat takoer slui
sofistikim smicalicama, to je est sluaj i u drugim apo-
rijsko-elenhistikim dijalozima. S tim u svezi A. W. Adkins
je upotrijebio spretnu formulaciju: Socrates outsophisticates
the Sophists.5 Ovdje u prvoj knjizi Politeie (349c si.), po-
sebice pri poistovjeivanju pravednosti i strunih umijea,

5
Usp. A. W. Adkins, , Democracy and Sophists, Protago-
ras 316b328d, Journal ofHellenic Studies 93 (1973.): 3-12. Slino tvrdi
i G. Patzig: Sokrat takoer esto koristi vieznanosti rijei za sofistika
zakljuivanja, pravi u argumentaciji prozirne logike pogreke, a eristikim
trikovima pobija slabe partnere u razgovoru, Giinther Patzig, Platon, u:
Klassiker des philosophischen Denkens, hrsg. von Norbert Hoerster, (Mun-
chen: dtv 1982.) I, 14. Usp. takoer John F. Findlay, Plato. The Written and
Unwritten Doctrines, (London: Routledge & Kegan Paul 1974.), 83. si.

13
 JURE ZOVKO

Sokrat operira s vieznanou izraza agathos i sophos. Tako

pri usporedbi znanja to ga posjeduje odreeni strunjak (li-
jenik, kormilar ili jaha), dakle rije je o pojmu techne, sa
znanjem o pravednosti kao vrlini (arete), Sokrat rabi termin
agathos po potrebi: u znaenju vjet i dobar poznavatelj
te u znaenju dobar u etiko-moralnom smislu. Slino je i
s pojmom sophos koji ima znaenje vjet i mudar, a Sokrat
ga koristi ekvivalentno u oba znaenja kako bi svratio po-
zornost na analogiju izmeu znanja odreenoga eksperta koji
nema potrebe teiti za veim posjedovanjem (pleon echein)
znanja nego to je potrebno za izvrenje odreenoga umije-
a, i suvinosti potrebe za posjedovanjem vie pravednosti
od one to je propisuje adekvatna definicija. Naime, u prvom
koraku opovrgavanja Trazimahova shvaanja Sokrat nasto-
ji dokazati kako znalac odreenoga umijea nema potrebe
nadmaivati svoga kolegu u znanju, nego samo onoga tko ne
raspolae odreenim umijeem. Nepravednost stoga ne moe
biti savrenija od pravednosti jer je po sebi rezultat neznanja
(amathia, amathes) i neupuenosti, dok je pravednost upravo
suprotnost od toga jer predstavlja olienje znanja i razumi-
jevanja (agathos te kai sophos; 350c). Nadalje, da nepravda
nije u prednosti pred pravednou najbolje potvruju primje-
ri razbojnikih bandi, koje, da bi uope mogle funkcionirati,
moraju meusobno uspostaviti barem minimum fair odnosa.
Platon bi rekao, ako su barem napola loi (hemimochtheroi;
352c), mogu zajedniki ostvariti zacrtane ciljeve.6 Na koncu
Sokrat pokuava objasniti Trazimahu da uspjeno provede-
na i ostvarena nepravda nikoga ne ini sretnim. Preduvjet za
sretan i dobar ivot (eu prattein) jesu naa dobra djela. Tu
ponovno dolazi do izraaja dvoznanost grkoga izraza eu
prattein: dobro initi i biti sretan. Slino je i s drugim izra-

6
S tim u svezi Cornford pie: 'Honour among thieves' is common
sense, which Thrasymachus cannot challenge, Cornford, nav. dj. 33.

14
 UVOD

zom: eu zen, kojim Platon zapravo eli rei kako netko, da bi

bio sretan, treba ivjeti dobro, ali dobro u moralno-etikom
smislu (354a).
Prva knjiga Politeie zavrava aporijski, bez konane defi-
nicije pravednosti, slino kao i ostali rani elenhistiki dijalo-
zi. U Lahetu nismo dobili definiciju hrabrosti niti u Eutifronu
saznali to je svetost i pobonost, a u Harmidu smo ostali bez
konanoga odgovora na pitanje to je promiljenost (sophro-
syne). Gunther Patzig s pravom primjeuje kako je u aporij-
skim dijalozima uglavnom rije o pojmovima koje je zbog
vieznanosti teko definirati, ali istodobno njihova precizna
odredba nije preduvjet suvislog i osmiljenoga govora i argu-
mentiranja o etikim pitanjima. Sokrat je oito svjestan te-
koa definiranja moralnih predikata pa se zato i koristi ironi-
jom neznanja da bi opovrgnuo nepotpune i neprihvatljive
definicije etikih pojmova i sprijeio da se njima manipu-
lira.7 Iza prividno negativnoga elenhistikoga opovrgavanja
neprihvatljivih odredaba itatelj ipak moe u sokratovskim
dijalozima nazrijeti ispravnu definiciju, kao to je razvidno
na primjeru rasprave s Trazimahom.8 Trazimah je kao osnovu
svoje argumentacije postavio tvrdnju da je pravednost pleo-
nexia, pohlepa za to veim posjedovanjem, beskonana te-
nja htjeti imati i posjedovati to vie. Nasuprot tome, Sokrat
polazi od uvjerenja d a j e pravednost jednakost (isotes) svih,
te da upravo oni koji su poglavito ugroeni, naime, slabi i
nemoni, trebaju biti zatieni kako bi sauvali status jed-
nakopravnosti. Potivanje ljudskoga dostojanstva i osobnosti
temeljni je motiv Sokratove pravednosti koja ostaje perma-

7
Usp. Patzig, Platon, Klassiker des Philosophischen Denkens, 17.
8
Vlastos objanjava strukturu Sokratova elenchusa: In my lecture I
maintained... that while the elenchus was adversative, pervasively negative
in form, its aim was strongly positive: to discover and defend true moral
doctrine. Vlastos (1991.), 14.

15
 JURE ZOVKO

nentni korektiv etikoga djelovanja. Pleonexia kao esencijal-

na suprotnost pravednosti u smislu jednakosti (isotes)9 nee
pomoi ljudima da postanu sretni, iako e moda na prvi po-
gled ostavljati takav dojam i prividno stei ugled i priznanje
graana. Osobe kojima pleonexia predstavlja osnovni ivot-
ni motiv moraju ipak zadrati minimum pravednosti kako bi
uope mogli ostvariti dio svojih ciljeva. Sama po sebi ne-
pravda ni u kojem obliku ne moe ostati ivotni smisao, jer
je pleonexia u prvom redu izraz deficijentnosti i nezrelosti
ljudske osobe, dok vrlina predstavlja puninu savrenosti za
kojom po naravi tei svako ljudsko bie. Sokrat pokuava na
primjeru funkcionalnosti (ergori) pojasniti kako sve to ima
odreenu funkciju ima i vrlinu. Oima moemo vidjeti samo
ako su zdrave, na tkalakom stanu tkati samo ako je ispra-
van. Primjenjujui ovu analogiju i na ljudsku duu Sokrat e
rei da se funkcionalnost due oituje kroz njezin ivot, a da
je pravednost njezina arete, vrsnoa koja jami uspjenost.
Shodno tome zakljuuje da e onaj tko ivi dobro i kreposno
biti sretan i zadovoljan, a tko ivi suprotno od toga, ostat e
nesretan i nespokojan.10 eka ga, dakle, ista sudbina kao i sve
to ima bilo kakav oblik nedostatnosti ili manjkavosti (kakia)
pa zbog nefunkcionalnosti ne moe u potpunosti ostvariti
svoj cilj.
Pitanje nastanka i samostalnosti Politeie I meu plato-
niarima e jo zadugo biti predmet intenzivne rasprave.
Nakon to su Constantin Ritter i Hans von Armin jezinom
analizom Platonova stila dokazali daje rije o samostalnome

9
Usp. Rep. 259 c
10
Slinu argumentaciju nalazimo kod Aristotela u Nikomahovoj etici
(1095a 16), na koga se poziva ameriki etiar A. Maclntyre pri objanje-
nju ljudskih vrlina na temelju analogije s ispravnou i funkcionalnou
predmeta: dobar sat je onaj koji pokazuje tono vrijeme; usp. A. Maclntyre,
After Virtue. A Study in Moral Theory (Notre Dame: Univ. Vo Notre Dame
Press 1981) s. 58 si.

16
 UVOD

dijalogu, danas je uglavnom prihvaeno miljenje o njezinu

ranijem nastanku, pa se Politeia I obino uvrtava u rane,
definicijsko-aporijske dijaloge.11 Neosporna je meutim i-

11
F. Diimmler je prvi izdvojio prvu knjigu Drave u zaseban dijalog i
nazvao ga Trazimach, usp. F. Diimmler, Zur Komposition des platonis-
chen Staates, Basel 1895, 229-270. Hans v. Armin je sustavnim jezino-
stilskim istraivanjima pokuao dokazati daje prva knjiga Drave stilski
vrlo bliska s Lahetom i Lizom. Ako je to tono, moralo bi se prihvatiti da
ova knjiga nije bila izvorno koncipirana kao uvod velikom djelu o dravi,
nego kao samostalni dijalog o pravednosti. Hans v. Armin, Platos Jugen-
ddialoge und die Entstehungszeit des Phaidros. (Leipzig: Teubner 1914.;
Nachdruck Amsterdam 1967.), 71. Provedbom stilske i sadrajne analize
v. Armin dri daje Politeia I. nastala prije Gorgije. Tezu o ranom nastanku
prve knjige Drave prihvaa i Paul Friedlander i tematizira je u skupini
ranih aporijskih dijaloga pod naslovom Trazimah: Jamano je posve sigu-
ran rezultat analize forme i sadraja, te jezine statistike daje prva knjiga
Drave izvorno bila poseban dijalog, Paul Friedlander, Platon II (Berlin:
de Gruyter 1964.), 45. U meuvremenu je dolo do ozbiljnih pokuaja os-
poravanja v. Arminove teze u emu prednjae platoniari Karl Vretska, T.
Irwin, Julia Annas, Charles Kahn, Thomas A. Szlezak i dr. Usp. Platon. Der
Staat (Politeia). Ubers. u. hrsg. von Karl Vretska, (Stuttgart: Philipp Reclam
Jun.) Einleitung, 27 si; Irwin. (1995.), 173; Julia Annas, An Introduction to
Platos Republic., (Oxford: Clarendon Press 1981.); Charles Kahn, Pro-
leptic Composition in the Republic, or Why Book I was never a Separate
Dialogue, in: Classical Quarterly 43 (1993.): 131-142.
Gregory Vlastos u svojoj respektabilnoj knjizi Socrates, Ironist and Mo-
ral Philosopher pokuava razluiti Sokratov nauk od Platonova. Na temelju
sadrajne i jezine analize ranih Platonovih dijaloga uvrtava prvu knjigu
Politeie u elenhistike, sokratovske dijaloge. Kao bitan segment Vlastosove
slike Sokrata jest upravo i teza o ranom nastanku Politeie I. Vlastos pri ana-
lizi Sokratova elenchusa, koji se iskljuivo odnosi na promiljanja o mora-
lu, uzima takoer nekoliko paradigmatinih primjera iz prve knjige Drave.
(usp. Gregory Vlastos, Socrates, Ironist and Moral Philosopher. (Cambrid-
ge: University Press 1991.) 248-251. Usp takoer. G. Vlastos, Socratic Stu-
dies, ed. M. Bumyeat. (Cambridge,: University Press 1994.). Stavove dosta
bliske Vlastosu zastupaju Wolfgang Wieland, (ed.,) Geschichte der Philo-
sophie in Text und Darstellung, Antike. (Stuttgart: Reclam 1988.). 106; te
Richard Kraut. (ed.) The Cambridge Companion to Platon. (Cambridge:
University Press 1991.) 36. B. Zehnpfennig objanjava osnovna obiljeja i

17
 JURE ZOVKO

njenica da Platon u Prvoj knjizi Drave uz uobiajeni sokra-

tovski stil koristi i takozvanu argumentaciju suprotnosti koja
je svojstvena dijalozima o idejama to upuuje na zakljuak
daje prvotno samostalni dijalog o pravednosti Platon kasnije
preradio i ukomponirao ga u raspravu o idealnom polisu i
drutvenoj pravednosti. Sokrat na temelju argumenta suprot-
nosti objanjava kako bi Kefalovo poimanje pravednosti ima-
lo za posljedicu da ponekad djelujemo pravedno a ponekad
nepravedno (331c), to bi nas jamano vodilo u moralni
relativizam, odnosno neizvjesnost koja je svojstvena osjetil-
noj danosti. Ovdje je oito ve implicirano stajalite koji e
Platon podrobnije razraditi u Petoj knjizi, da naime spoznaja
podrazumijeva spoznaju nadosjetilnih ideja.12
Ve na samome poetku Druge knjige od Sokrata se zahti-
jeva da iznese preciznije i uvjerljivije argumente iz kojih bi
bilo posve razvidno kako je pravednost u svakodnevnome
ivotu korisnija i isplativija od nepravde. Pristojno odgojeni
Glaukon ovdje zapravo nastupa kao advocatus diaboli izno-
sei samo opinio communis tadanjega vremena glede shva-
anja pravednosti. U obinome ivotu vlada, naime, uvjere-
nje kako je dobro moi initi nepravdu, a zlo morati je trpjeti.
Po svojoj iskonskoj naravi nitko sam od sebe nee doi na
pomisao ivjeti i postupati pravedno (oudeis hekon dikaios
360c). Ovaj protusokratovski stav o moralu Platon zorno ilus-
trira priom o pastiru Gigu koji je pronaao arobni prsten to
ga u svakom trenutku moe uiniti nevidljivim. Tu aroliju
Gigo nee iskoristi kako bi uinio dobra djela i uspostavio
pravedne odnose u drutvu, nego prvenstveno za ostvare-

specifinosti ranih aporijskih dijaloga na primjeru analize prve knjige Po-

liteie; usp. Barbara Zehnpfennig, Platon zur Einf 'uhrung (Hamburg: Junius
1997.) 28-62. H. Gorgemanns uvrtava Politeiu I. (Thrasymachos) u tzv.
definicijske dijaloge koji su nastali prije prvog sicilijanskog putovanja
(387); Gorgemanns, Herwig. Platon. (Heidelberg: Winter 1994.), 4 4 .
12
Usp. Irwin (1995.), 193.

18
 UVOD

nje vlastitih, egoistikih interesa jer je svjestan injenice da

nee biti kanjen za svoja zlodjela. Nakon svrgnua kralja i
preuzimanja vlasti ponaati e se kao bog meu smrtnicima
provodei lagodan i raskalaen ivot. Kada bismo takav pr-
sten dali pravedniku i nepravedniku, tvrdi Glaukon, oba bi
postupila na istovjetan nain: na popisu njihovih prioriteta
jamano ne bi stajala pravednost kao jednakost (isotes) nego
bi primarni cilj bio osobni probitak i ostvarenje pleonexiae
u svim oblicima. Priom o Gigu eli se naglasiti da ljudi po
svojoj izvornoj intenciji ne postupaju moralno, nego to ine
iskljuivo zbog konvencionalnih razloga jer ih naime prisi-
ljavaju i obvezuju zakoni i sporazumi koje su sami donijeli
kako bi prikrili svoje slabosti i ne bi se meusobno ugrozili u
svome opstanku; drugim rijeima da bi se izbjegao takozvani
bellum omnium contra omnes. Ovom takozvanom teorijom
drutvenoga ugovora Platon zapravo samo upotpunjuje
svoju koncepciju pravednosti u smislu jednakosti kojoj je
primarni cilj uzeti u zatitu slabije i obespravljene.13 Glau-
kon upozorava kako nam ivotna praksa potvruje da oni koji
ive nepravedno daleko lake stjeu ugled i priznanje pra-
vednika od onih koji istinski pokuavaju ivjeti u skladu s
pravednou. Unato tome to ive nepravedno, oni istodob-
no ostavljaju o sebi dojam pravednih, jednako na smrtnike i
na besmrtne bogove. Potresnim opisom sudbine istinskoga
pravednika kojega umjesto nagrade ekaju muenja, okovi i
pribijanje na kri (36le), Glaukon pokuava ilustrirati bespo-
monost pravednosti u odnosu na nepravdu.

13
Cornford pie s tim u svezi: Glaucon opens with one of the earliest
statements of the Social Contract theory (nav. dj. 41). O podrijetlu teorije
drutvenoga ugovora usp: Charles Kahn, The Origins of Social Contract
Theory u: G. B. Kerferd (Hg), The Sophist and their Legacy, Hermes 44
(1981.) 92-108. O Platonovu utjecaju na novovjekovne teoretiare dru-
tvenoga ugovora, Hobbesa, Lockea i Rousseaua usp. Zehnpfennig, Platon,
35.

19
 JURE ZOVKO

Na drugoj strani nepravedniku je put do slave i prizna-

nja posut ruama: cijenjen je u drutvu, ivot mu je ugodan,
uspjeh vidljiv na svakom koraku. Ako netko u ivotu poini
toliko nepravde, no unato tome slovi kao paradigma uspje-
ne osobe koja uiva ugled i stjee priznanja, onda se oprav-
dano namee pitanje zar nije u svakodnevnome ivotu daleko
bolje prividno izgledati pravednim nego li to stvarno biti
(ouk einai dikaion alla dokein; 362a). Ukazujui na ontolo-
ku razliku izmeu istinskoga bitka (ontos onta) i varljivoga
priina, odnosno mnijenja (dokein), Platon postavlja nove
temelje svojoj etici i spoznajnoj teoriji o kojoj e iscrpnije
govoriti u Petoj knjizi. Zadaa filozofije jest iznijeti na vi-
djelo pravu razliku izmeu kontingentnosti priina, odnosno
prividno stvorenoga dojma, te savrenosti etikih normi kojih
se trebamo pridravati u svakodnevnome ivotu.
Nadovezujui se na Glaukonovu argumentaciju Adimant
smatra kako se uestali hvalospjevi na raun nepravednosti
temelje uglavnom na uvjerenju kako ona u svakodnevnoj
ivotnoj praksi donosi bolje rezultate, stoga zahtijeva od
Sokrata da konano izloi samu bit pravednosti neovisno o
posljedicama i postignuima koja iz nje proizlaze. Proma-
tra li se naime pravednost samo kao sredstvo za ostvarenje
odreenoga cilja, a ne kao svrha po sebi, onda uvijek postoji
opasnost da se u svakodnevnom ivotu odluimo za privid
pravednosti i posluimo njime kao sredstvom za ostvarenje
nekih viih ciljeva.14 Pravednost je, istina, lijepa, rei e

14
Usp. Wolfgang Wieland, Platon und die Formen des Wissens,
(Gottingen: Vandenhoeck & Ruprecht 1982.), 170. Slino miljenje zastupa
i poznati etiar Bernard Williams tvrdei da se od Sokrata trae racionalno
prihvatljivi argumenti iz kojih e biti razvidno zato svaka osoba po svojoj
naravi hoe biti pravedna, a ne nepravedna. What Socrates must show is
that justice is prized not simply for its effects but for its own sake, B.
Williams, Plato. The Invention of Philosophy, London: Phoenix 1998, 25.
Usp. B. Williams Plato against the Immoralist u: Hoffe (1997), 55-67.

20
 UVOD

Adimant, ali je teko ostvariva. Nepravda je runa, no meu-

tim lake se njome prolazi, u ivotu je isplativija i korisnija.
Stoga i ne treba uditi to se obini smrtnici kite pravedno-
u samo kao finim uresom i izvanjskim odlijem, a u ivot-
noj se praksi ipak radije odluuju za ono to im je ugodnije,
naime, za nepravdu (adikia). Ni bogovi oito nemaju nita
protiv toga jer nerijetko poiniteljima nepravde daruju sreu,
a pravednicima nesreu. Adimantovo pitanje u osnovi je za-
pravo pokuaj pomoi pravednosti da se ponovno etablira,
postane prihvatljiva u ivotu i drutvu u kojem je zavladala
posvemanja erozija moralnih i etikih vrijednosti. Odgovor-
nost za takovo moralno stanje u drutvu uvelike snose i pje-
snici (Homer, Hesiod, Simonid) jer njihov govor o bogovima
(theologia) stvara loe edukativne paradigme i promie mo-
ralnu indiferentnost. U pogledu poboljanja stanja ne pomau
nita ni oni mislitelji koji sumnjaju u opstojnost bogova ili
pak smatraju da se oni ne mijeaju u ljudski tijek ivota. Adi-
mantovo pitanje to je pravednosti u svojoj biti i to ona znai
za duu svakoga pojedinca u kojoj je stalno prisutna (367b)
- a isto vrijedi i za nepravdu - stavlja Sokrata pred zahtjevnu
zadau kako pomoi pravednosti (368b)?
Za razliku od ranih dijaloga u kojima Sokrat svojom elen-
histikom metodom postupno rastae i destruira sofistiku

Teko je prihvatljivo jednostrano utilitaristiko tumaenje druge knjige Dr-

ave u komentaru Wolfganga Kerstinga daje naime konsekvencijalistiko
opravdanje jedini ispravan odgovor na Adimantovo pitanje: Pohvala pra-
vednosti koju prijatelji pravednosti oekuju od filozofa, ne moe biti druga-
ija nego konsekvencijalistika; W. Kersting, Platons Staat, Darmstadt:
Wiss. Buchges. 1999, 72. J. D. Mabbott dri da Platonov tekst daje jednak
povod i za utilitaristiko kao i deontoloko poimanje pravednosti: On my
view Plato shows in Book IV that justice is good in itself and in Book IX
that it is good for its consequences; J: D. Mabbott, Is Plato's Republic
Utilitarian, u : G. Vlastos (ed), Plato. A Collection of. Critical Essays, vol
II, (Notre Dame: University of Notre Dame Press ) 1978., 57-65, s. 62.

21
 JURE ZOVKO

samouvjerenost o omniscijenciji, ali ipak ostaje sa svojim

sugovornicima zapleten u aporijama, poevi od druge knji-
ge Politeie Sokrat nastupa kao nauavatelj i odgajatelj koji
poistovjeuje filozofiju i obrazovanje (paideia) i preuzima
ulogu glasnogovornika Platonove filozofije. Stoga e poku-
ati iznijeti afirmativne argumente u prilog pravednosti bilo
daje rije o njezinoj vanosti za svakoga pojedinca ili za po-
lis u cjelini (368e). Preduvjet za razumijevanje pravednosti u
dui pojedinca jest eksplikacija njezine drutvene dimenzije.
Platon ovdje zapravo poduzima velik zaokret u etikom pro-
miljanju jer na primjeru pravednosti pokazuje kako je pri-
jeko potrebno individualistiko-egoistiko poimanje vrline i
dobra koje je zastupao Sokrat ranih dijaloga transformirati u
promiljenu socijalnu etiku.15 S tim u svezi Platonov Sokrat
izlae genealogije razliitih modela polisa i objanjava koju
je ulogu u svemu tome imala pravednost.
Zdravi polis nastaje kao rezultat potrebe zajednikoga
suivota. U njemu je izvrena prirodna podjela rada, a pri
raspodjeli dobara svatko dobiva ono to je potrebno za egzis-
tencijalni minimum i a limine je iskljuena mogunost nasi-
lja, pohlepe za imovinom, te astohleplja. Nema ni potrebe za
vladavinom jer svatko uredno obavlja svoj posao bez obzira
bio on ratar, pastir, zanatlija ili pomorac. Meu stanovnicima
polisa vlada zapravo pravednost, a da oni u svojoj priprostos-
ti toga i nisu svjesni. Polis je pravedan, zakljuuje Sokrat, jer
svatko obavlja svoj posao. Platon e na usta Glaukonova rei
s jakom dozom ironije da bi slino izgledao i polis svinja
(372d). Budui da su u zdravome polisu ljudske potrebe
svedene na osnovnu mjeru, i zapravo su na granici anima-
listikoga, Platon smatra da na primjeru takva polisa nije
mogue objasniti temeljno pitanje pravednosti i nepravde jer
nisu stvoreni uvjeti za oitovanje nepravde.

15
Usp. H. Gorgemanns (1994.), 130 sl.

22
 UVOD

Iz zdravoga polisa postupno se razvija inficirani po-

lis (trjphosapolis) u kojemu sve vie dolazi do stvaranja so-
cijalnih razlika meu puanstvom. Prvi put se javlja pohlepa
za poveanjem imovine, to dovodi do poetka prvih ratova,
u kojima se jedni bogate a drugi osiromauju. U ratovima su
poinjene i doivljene prve nepravde. Nameu se i potrebe za
razliitim uitcima, pa tako nastaju i nova zanimanja koja su
prije svega usmjerena na zabavu i razonodu, kao to su pri-
mjerice muzikanti, rapsodi, kuhari, brijai. Postupno se razvi-
ja i interes za kulturno-umjetnikim stvaralatvom i obrazo-
vanjem. Istodobno neizbjeno nastaje potreba za ouvanjem
i proirivanjem teritorija polisa to e uvjetovati formiranje
posebnoga sloja profesionalnih vojnika koji e preuzeti ulo-
gu uvara polisa. Da bi uvari polisa doista mogli uspjeno
ispunjavati svoju zadau, potrebno ih je sustavno odgajati,
obrazovati i uvjebavati, pa shodno tome Platon vei dio svo-
jih izlaganja (376e- 412b) posveuje upravo ovoj problema-
tici. Odgoj i obrazovanje (paideia) uvara polisa sastoji se
od dva bitna segmenta: gimnastikog uvjebavanja ime e
stei potrebne tjelesne sposobnosti, te duhovnog obrazovanja
koje Platon naziva mousike, a njime zapravo podrazumijeva
kulturno obrazovanje u cjelini. Budui da se kod starih Grka
odgoj poglavito sastojao od prepriavanja mitova o herojima
i bogovima, Platon upozorava na tetne posljedice koje moe
izazvati takav nain educiranja. Cjelokupna grka mitologija
biva podvrgnuta otroj kritici, pri emu ni njezini tvorci, pjes-
nici Hesiod i Homer, ne ostaju ni najmanje poteeni. Platon
ovdje nastavlja zapoetu kritiku grke mitologije iz Eutifro-
na, a svrha joj je pokazati kako bogovi, odnosno najuzvieni-
je Boanstvo, ne mogu biti izvori zala, i raznih spletkarenja,
kao to vidimo na primjeru poznatih mitova o Kronu, Zeusu,
i njima podreenih bogova.16 Bog je za Platona sama istinita

16
Usp. Platon, Eutifron ili rasprava o pobonome. Preveo i priredio
Jure Zovko, Zagreb, Matica hrvatska 1998., 59-74. Sokrat definira filozofi-
ju kao znanje o slubi bogovima kojemu je svrha poboljati ljudske due.

23
 JURE ZOVKO

dobrota, pa shodno tome moe biti jedino uzrok dobra, ni u

kojemu pak sluaju izvor zla, deus malignus. O Bogu se na-
ime moe govoriti jedino sukladno tome to zaista jest, dakle
kao o najvioj moralnoj instanciji, ili kao to je u Zakonima
reeno, kao o mjerilu svih stvari (Nom. 716c), a ne kao to
je sluaj u postojeoj mitologiji. Platon ak odbija i alego-
rijsko-metaforiko tumaenje mitova za koje su se zalaga-
li pitagorejci (Krat. 402a; Teet. 152c si.). U kritici mitova i
tradicionalnoga svjetonazora Platon se poziva na istinu kao
zadnju instanciju (389b), pri emu je takoer vaan imbenik
i uroena razboritost, odnosno suzdranost (sophrosyne) koja
nam pomae u nadvladavanju vlastitih nagona, te usmjera-
vanju naega ivota prema uzvienim ciljevima. Budui da
pjesnitvo pripada u skupinu mimetikih umijea, te nije u
stanju posredovati samu istinu nego jedino njezinu sliku i
privid, Platon ga ne smatra posebice vanim i znaajnim za
odgoj buduih uvara polisa. Pjesnitvo je korisno odgajani-
cima samo ako posjeduje izvornu skladnost i ritam jer time
pobuuje u njihovoj dui osjeaj za ljepotu. Ljepota izraaja
i stila (lexis) blisko je povezana s ljepotom ljudskoga dranja
(euschemosyne) i ljepotom ljudskoga bia (euetheia). Kona-
ni cilj muzikog, to jest kulturno-duhovnog obrazovanja
kulminira u ljubavi prema Lijepom (403c), a svrha gimnas-
tikog vjebanja jest pripomoi da se u zdravu tijelu razvije
i zdrav duh, odnosno da se ostvari harmonija due (412a),
kako bi se dalje razvijale steene predispozicije za hrabrost
i njegovala ljubav za znanjem i mudrou, sa svrhom da se
cjelokupna harmonija duha prenese na polis kao mjesto za-
jednikoga suivota.
Najbolji i najrazboritiji meu uvarima polisa bit e pre-
ma naelima obrazovanja (typoi tes paideias te kai trophes;
412b) promaknuti u upravitelje polisa. Jednima i drugima
Platon zabranjuje posjedovanje privatnih dobara, ak ene i
djeca trebaju im biti zajedniki, jer su novac i privatno vlas-

24
 UVOD

nitvo glavni izvor zavisti, nesloge i sukoba meu lanovima

polisa. Tri postojea stalea u polisu (radnici, uvari i upravi-
telji) u biti su samo slika sloene naravi ljudske due, njezinih
triju konstitutivnih struktura (eide en tepsyche; 435c; 439e),
o emu e jo biti rijei. Platon je duboko uvjeren da od in-
ficiranoga polisa moemo ponovno postii zdravi polis je-
dino sustavnim obrazovanjem i odgojem (paideia) njegovih
lanova, pri emu je potrebno zadrati neka od osnovnih
zanimanja primitivnoga polisa, radnike, seljake i trgovce.
Razmjer meu staleima od kojih svatko obavlja svoj posao
osnovni je preduvjet da bi polis mogao opstati, ouvati se od
unutarnjih nemira i obraniti od izvanjskih napadaja. Znako-
vito je daje Platonov polis drutvo slobodnih u kojemu nema
ni potlaenih ni robova.17
Opravdano se namee pitanje je li opisani polis posve sa-
vren u svim svojim segmentima? Platon e rei (427e) da
je samo onaj polis savreno dobar koji je istodobno mudar
(sophe), hrabar (andreia), promiljen (sophrori) i pravedan
(dikaia). Svaki od navedenih normativnih predikata zavrje-
uje posebnu i podrobnu analizu, to e uroditi naukom o
etiri kardinalne vrline (aretai). Platonov kvartet primarnih
vrlina postat e osnova gotovo svim kasnijim etikim teo-
rijama. Sophia kao prva stoerna vrlina primarno oznaava
dobru upuenost (euboulia), ali ne onu koja je svojstvena
tehnikom i strunom znanju, nego koja se u prvom redu

17
Usp. Vlastosovu zanimljivu analizu Does Slavery Exist in Plato's
Republici, u: Gregory Vlastos, Platonic Studies, 2nd ed., (Princeton: Prin-
ceton University Press 1982. ) 140 si. Karl Bormann je vjerojatno u pra-
vu kad tvrdi da robovi ne postoje ni u polisu uvara, ni u polisu filozofa.
Kad Platon u govoru spomene robove, misli na postojee polise; Karl Bor-
mann, Platon. 2. durchgesehene Auflage mit aktualiserter Bibliographie.
(Freiburg: Alber 1987.), 158. Nasuprot tome Julia Annas, pozivajui se na
Rep.433d, smatra daje Platon za svoj zdravi polis ipak predvidio posto-
janje robova. Usp. Annas (1981.), 171.

25
 JURE ZOVKO

odnosi na polis kao cjelinu i na upravljanje njime. Rije je,

naime, o znanju kojim bi trebao raspolagati vladajui sloj
drutva kako bi ostvario najbolje ciljeve za polis i uskladio
ih s interesima susjednih gradova. Platon tvrdi da e sophia
biti posve razumljiva tek nakon objanjenja ostalih triju sto-
ernih vrlina. Hrabrost je definirana kao postojana ustrajnost
u ispravnom mnijenju (orthe doxa), odnosno stavu o onome
pred ime strahujemo i ega se bojimo (429b,c). Znakovi-
to je da nam hrabrost nije usaena uroenim instinktom niti
se postie bezumnom smionou nego je rezultat planskog
i sustavnog odgajanja uvara polisa koje se odvija u skladu
sa zakonskim propisima. Suzdranost, odnosno umjerenost
(sophrosyne) predstavlja istinski sklad (symphonia) i harmo-
niju due, do kojih se dolazi vlastitim samonadvladavanjem
(ikreitto heautou einai), odnosno obuzdavanjem i kontrolom
osobnih naslada i pouda (hedonon tinon kai epithymion en-
krateia 43Oe). Stoga e Platon rei da je suzdranost vrlina
koja omoguuje razumu i razboritosti, dakle onome to je po
naravi bolje u nama, vladati nad onim to je loije, naime nad
nagonima i afektima. Budui d a j e rije o vrlini koja je svoj-
stvena svim staleima polisa, jedna od njezinih temeljnih za-
daa trebala bi biti ouvanje sloge izmeu vladajuega sloja i
njihovih podanika kako bi polis postao dobar i funkcionalan
(agathos).18
Kao krunska krepost prikazana je pravednost. Sokrat e
rei da su o pravednosti govorili i sluali od samoga poetka
razgovora, a da toga uope nisu bili svjesni (432e) jer ona

,8
T. Irwin smatra da Platon pri tematiziranju hrabrosti i suzdranosti
naputa Sokratovo naelo vrlinaje znanje, tj. uvjerenje d a j e kognitiv-
ni moment presudan za ostvarenje vrline: In Republic IV, however, Plato
seems to claim that the individual producer is temperate without knowledge.
He must, therefore, deny that knowledge is necessary for virtue. Terence
H. Irwin, The Parts of the Soul and the Cardinal Virtues, u: Hoffe, Platon.
Politeia. 119-139; 128.

26
 UVOD

je zapravo bila prisutna kao konstitutivni element polisa u

svim njegovim razvojnim fazama. Meutim, promiljena
pravednost dolazi do izraaja u punom svjetlu tek u zdravom
polisu kao rezultat sustavnoga odgoja i obrazovanja (paide-
ia). Osnovno naelo Platonove pravednosti jest podjela rada
meu staleima polisa tako da svatko obavlja njemu povjere-
ni posao (ta hautou prattein; 434a-c). U sluaju uplitanja u
poslove i nadlenosti drugih, doi e do nekontroliranoga sta-
nja svatarenja koje Platon nazivljepolipragmosyne, u kojem
se zapravo ne zna tko to radi, i tko je za to odgovoran.19
Ovom na prvi pogled novom odredbom pravednosti
Platon stavlja itatelja u nedoumicu jer je posve istovjetna
3 definicijom suzdranosti (sophrosyne) u Harmidu (161b),
umjesto razmatranja meuljudskih odnosa definirana je kao
duevni i drutveni princip reda.20 Ova neobina teorija idio-
pragije - uvjerenje da svaki stale polisa, odnosno svaki dio
due, treba obavljati svoj posao - uvjetovana je postojanjem
meusobnoga sklada i harmonije, a ostvaruje se tako to e
razumski dio due kontrolirati voljni i poudni, dok e razbo-
rite osobe u drutvu upravljati uvarima polisa i obrtnicima.

19
Apelt primjeuje da Platon nigdje ne objanjava to podrazumijeva
pod izrazom initi svoje, te da itatelj zapravo ostaje zateen ovom neoe-
kivanom definicijom pravednosti. Usp. Otto Apelt, Platonische Aufsatze.
(Berlin. Teubner 1912.); 114-116. Nasuprot tome Julia Annas opravdano
tvrdi da se ova definicija nadovezuje na diskusiju zapoetu u Prvoj knji-
zi: pravedno je dati svakome ono to mu pripada (to proshekon hekasto
apodidonai); ... this is ali the same concept ofjustice that we are dealing
with; we have not changed the subject. Annas (1981.), 121. Slino mi-
ljenje zastupa T. Irwin: ...when Book IV connect 'having one's own' with
'doing one's own' (433e6-434al9, it recalls the Simonidean view still more
clearly. Irwin (1995.), 174.
20
Andreas Graeser tvrdi da osebujna definicija pravednosti (433a)
nema paralele u starogrkom promiljanju pravednosti; A. Graeser, Die
Philosophie der Antike 2. Sophistik und Sokratik, Plato und Aristoteles. 2.
Aufl. (Miinchen: C. H. Beck 1993), 186.

27
 JURE ZOVKO

Iz priloene definicije jamano nije jasno u emu se razlikuju

pravednost i suzdranost, ako, naime, obje podrazumijevaju,
funkcionalni sklad, red i harmonino jedinstvo u polisu i u
dui pojedinca.21 Platonu se prigovara da novom odredbom
pravednosti kao idiopragije isputa iz vida naelo jednakos-
ti svakoga pojedinca kao i njegov stav, obvezu i odnos prema
drugim osobama. Rjeenje prijepora nude interpreti koji tvr-
de da Platon nije odbacio takozvano sokratovsko poimanje
pravednosti kao jednakosti i ravnopravnosti, nego je tovie
pokuao upotpuniti eksplikacijom drutvene dimenzije pra-
vednosti. Vlastos je u svome lanku Justice and Happiness
in the Republic s pravom ukazao na Platonovo dvoznano
poimanje pravednosti: vrlina kojom se prikazuju i reguliraju
meuljudski odnosi, te stanje kojim se oznauje sklad meu
dijelovima due i staleima polisa.22 Ako, naime, graane od-
gajamo u duhu pravednosti i odgovornosti za suivot u po-
lisu, razvijat emo kod njih svijest suodgovornosti za ope
blagostanje i individualnu sreu, a sprijeiti egoistiki nagon,
to ga Platon nazivapleonexia, kojim se jamano najizrazitije
naruava ravnopravnost i jednakost graana. Graanin koji je
odgojen u duhu pravednosti nee poiniti nedjela kao to su
potkradanje dravne riznice, prijevara sugraana, izdaja dr-
ave, zapostavljanje roditelja, ignoriranje bogova i tako dalje
(442e-443a).
Izlaganje o etvrtoj stoernoj vrlini Platon zakljuuje
tvrdnjom da se pravednost odreenoga pojedinca ni u emu
ne razlikuje od pravednosti polisa jer im je zajednika jed-

21
Budui da su oba pojma u svakodnevnom govoru u grkom jeziku
gotovo istovjetna, O. Aplet smatra da suzdranost (sophrosyne) podrazu-
mijeva umjereni stav i uvjerenje (die Gesinnung), a pravednost se odnosi
na djelatnost (die Handlung), Apelt (1912), 115. Usp. C. W. Larson, The
Platonic Synonyms, dikaiosyne and sophrosyne, u: American Journal of
Philology 72 (1951) 395-414.
22
Vlastos (1981), 132. si.

28
 UVOD

na te ista ideja savrene pravednosti (to tes dikaiosynes eidos;

435b). Pri tom je znakovito Platonovo miljenje daje praved-
nost pojedinca preduvjet za ozbiljenje pravednosti u polisu.
Osobu koja je postigla red, sklad i harmoniju u svojoj dui
Platon usporeuje s natimanim glazbalom koje je preduvjet
za nastup u cjelini orkestra. Ostvareni sklad meu trima razli-
itim sposobnostima, odnosno funkcijama due (ta tria eide)
pozitivno e se reflektirati na trodijelnu strukturu polisa kao
cjeline.
Platonu se najee prigovara da svojom definicijom pra-
vednosti u etvrtoj knjizi ima u vidu prvenstveno kolektivnu
sreu i blagostanje polisa, te da posve zapostavlja pojedinca
kao osobu jer mu onemoguuje borbu za politiku jednako-
pravnost u upravljanju polisom i slobodno stjecanje materijal-
nih dobara.23 Pri analiziranju svih slabosti definicije praved-
nosti treba imati u vidu injenicu d a j e Platon svjestan kako
je za potpuniju odredbu pravednosti prijeko potreban jo go-
lem napor duega puta (makrotera hodos; 435d; 504b), jer
sve to je lijepo mora biti takoer teko ostvarivo. Ponuena
definicija pravednosti ima prvenstveno provizorno obiljeje
jer ne daje smjernice kako postupati u konkretnim sluaje-
vima, to e jamano biti razraeno tek eksplikacijom ideje
dobra. W. Wieland tvrdi kako nijedna apstraktna pojmovna
odredba pravednosti, pa tako ni formula idiopragije, ne moe
jamiti da e biti ispravno primijenjena na konkretni pojedini
sluaj. To je, naime, mogue ostvariti jedino pomou ideje
dobra koju treba razumjeti kao princip prosudbene moi koji

23
Vlastos smatra kako je rije o jednostranoj interpretaciji Platonova
teksta koja ima dugu tradiciju od G. Grotea do K. Poppera. O vanosti Pla-
tonove koncepcije pravednosti Vlastos pie: It seeks to understand that pe-
culiar dimension of our being which makes justice integral to our humanity
- so much so that the creature we call 'man' would not be fully human if he
did not have rights and duties, and therewith a concern for justice. Plato's
theory has both of these purposes, G. Vlastos, The Theory of Social Jus-
tice in the Polis in Plato's Republic, u: Vlastos (1995), 69-103, s. 78.

29
 JURE ZOVKO

omoguuje procjenu konkretne situacije i aplikaciju etikih

normi na pojedinane sluajeve.24
Poto je en gros izloio princip i temeljne odrednice pra-
vednosti u drutvu, Platon prelazi na analizu pravednosti u
dui pojedinca. Razmatrajui postupke ljudi u razliitim
okolnostima Platon zakljuuje kako u ljudskoj dui postoje
razliite funkcije i aktivnosti. Kad netko, primjerice, osjeti
e, jedan dio njegove due odmah eli zadovoljiti primarnu
bioloku potrebu, dok ga drugi odvraa od toga s obrazlo-
enjem da je voda moda zagaena i da bi moglo doi do
trovanja njegova organizma. Na osnovi naela protuslovlja
Platon zakljuuje da dua kao jedinstvena cjelina pokazuje
protimbene tenje, odnosno elje iz ega proizlazi kako je
rije o razliitim funkcijama, odnosno sposobnostima due
koje su zasnovane na aktivnostima njezinih razliitih dijelo-
va.25 Razumski dio due (to logistikon) jest onaj kojim misli-
mo, spoznajemo, promiljamo (ho logizetai 439d) i kontroli-
ramo svoje afekte, dok je poudni dio due (epithymetikon)
u nama onaj kojim se zaljubljujemo i izraavamo sve svoje
osjeajnosti i elje za nasladama. Meu njima je smjeten
voljni, odnosno odvani dio (thymoeidos) koji je izvor na-
ih plemenitih elja i nastojanja, kao to su primjerice smio-
nost, odlunost, potivanje, nada. Meu trima navedenim spo-
sobnostima, odnosno funkcijama due, treba vladati sklad
i harmonija koji se postie tako to razumski dio upravlja i
vlada nad druga dva dijela, jer jedino on raspolae znanjem i
sposobnou prosudbe to je dobro i korisno za duu u cjelini
i za svaki njezin dio. Da bi se ostvario taj zahtjevni cilj, pri-

24
W. Wieland (1982), 163 sl.; usp. takoer B. Zehnpfennig (1997), s.
105: Jamano ono pravo jo predstoji, naime odgovor na pitanje kako po-
stii mo prosudbe koja omoguuje ispravno izlaganje definicije.
25
Szlezak tvrdi da ovdje (436b) susreemo najraniju formulaciju naela
protuslovlja. A.T.Szlezak Einfuhrung u: Platon, Der Staat. Politeia (Ar-
temis & Winkler Verlag: Dusseldorf/Ziirich 2000), 962.

30
 UVOD

jeko je potrebno kvalitetno i sustavno obrazovanje (paideia)

graana polisa. Naruavanjem prirodnog reda u nama dolazi i
do potiskivanja pravednosti koja je ovdje metaforiki poisto-
vjeena sa zdravljem due, dok je nepravednost usporeena
s boleu koja naruava na organizam, odnosno duu kao
princip ivota. Primarna je svrha obrazovanja i odgoja, tvrdi
Platon, vratiti dui prirodni red i uspostaviti sklad meu nje-
zinim aktivnostima. Uspostava reda u dui pojedinca, koja je
istovjetna s vladavinom pravednosti, preduvjet je za ostvare-
nje reda i ozbiljenje pravednosti u polisu.
itatelji Platonovih spisa suoit e se s potekoama pri
stvaranju cjelovite slike njegova shvaanja o dui usporede li
spomenute dijelove Politeie s odlomcima iz Fedona (78b si.),
gdje je u treem argumentu besmrtnost due upravo izvede-
na iz njezinih esencijalnih svojstava daje, naime, nedjeljiva,
jednostavna i nesastavljena (asyntheton), po emu je dua za-
pravo srodna vjenim i jedinstvenim (monoeides) idejama.
itatelju se s pravom namee pitanje je li samo razumski dio
due (logistikon) besmrtan, kako se moe zakljuiti iitava-
njem desete knjige Drave (611c), odnosno Timeja (42d) i
Zakona (863b), ili je pak cjelovita dua besmrtna? U desetoj
knjizi Politeie Platon eksplicitno naglaava kako je zapravo
mala vjerojatnost da neto to je sastavljeno iz mnonoga
(syntheton ek pollon) bude vjeno i besmrtno. Istina, meta-
forijska slika trodijelne due kao dvoprega s upravljaem iz
Fedra (246a si.) doputa i takvu mogunost, ali veina pla-
toniara smatra da je dua po svojoj strukturi jednostavna.
Hans Kramer zastupa miljenje da je dua besmrtna samo
kao eidos, jer je jedino kao takva jednostavna, jedinstvena i
nedjeljiva, za razliku od empirijske due koja je proeta obi-
ljejima tjelesnosti.26 Thomas A. Szlezak tvrdi kako je besmr-

26
Hans J. Kramer, Arete bei Platon und Aristoteles, (Heidelberg: Win-
ter 1959.) 132; usp. takoer Andreas Graeser, Probleme der platonischen
Seelenteilungslehre, (Munchen: Beck 1969.), 28.

31
 JURE ZOVKO

tan samo razumski dio due (logistikom) jer je usmjeren na

vjene i nepromjenjive ideje, dok druga dva dijela due tee
za prolaznim stvarima. Szlezakovo je miljenje da samo mi-
slea dua, logistikom, predstavlja neunitivu staru ili istinitu
bit due.27
Kao to nam ideja pravednosti treba posluiti kao ori-
jentacijska paradigma u svakodnevnom ivotu, kako bismo
postupali pravedno i inili dobra djela, isto vrijedi i za opi-
sani idealni polis koji ostaje istinska paradigma {paradei-
gma alethes poleos; 472e) prema kojoj emo se ravnati da
bismo ostvarili to pravednije drutvo. Platon time zapravo
samo potvruje svoju tezu o homologiji ljudske due i po-
lisa. Znakovito je pri tome da podjednako insistira na boni-
fikaciji pojedinca i polisa. Zaprepaujui jaz (chorismos)
izmeu idealnoga i postojeega stanja nee se smanjiti sve
dok strune osobe i istinski ljubitelji znanja i mudrosti (phi-
losophoi) ne postanu vladarima ili pak vladari i vlastodrci
ne porade na vlastitom obrazovanju i strunom usavravanju
(473c,d). Drugim rijeima reeno, nevolje i nepravde koje
su dominantne u postojeim polisima nee prestati sve dok
se ne objedine politika mo i enja za istinskim znanjem i
mudrou. Heidegger s pravom upozorava na jednostrano tu-
maenje ovoga Platonova shvaanja da bi profesori filozofije
bili ti koji bi trebali upravljati dravom. Platon zapravo eli
rei da osobe odgovorne za upravljanje polisom moraju biti
upuene u temeljno znanje, a filozofija je jedna od discipli-
na koja nam omoguuje ostvarenje takvoga oblika znanja.28
Neki platoniari tumae Platonov zahtjev za vladavinom fi-
lozofa kao zahtjev za uvaavanjem i prihvaanjem istinskih

27
Thomas A. Szlezak, Platon lesen. (Stuttgart-Bad Cannstatt: fromma-
nn-holzboog 1993.). 102 si.
28
Usp. Martin Heidegger, Nietzsche /. (Pfullingen: Neske 1961.) 194.

32
 UVOD

vrijednosti.29 Njemaki etiar Robert Spaemann tvrdi da cilj

i svrha filozofije nije samo vita contemplativa, nego prven-
stveno vita activa, pa sukladno tome tenja za ostvarenjem
plemenitih i dobrih ciljeva (kalon kai agathon) u politikom
ivotu treba ostati temeljni motiv svih vladara.30 Budui da
obini puk nije sposoban razlikovati postupke filozofa i pse-
udofilozofa, i u pravilu nije kadar prepoznati ni izabrati za
vladare one koji su sposobni ostvariti uzviene ciljeve, Platon
smatra da ni najbolja mogua politika opcija nije ostvariva,
pa u Dravniku (297d) i Zakonima (875d) obrazlae zato
se u pogledu upravljanja dravom odluio za deuterosplous,
drugo najbolje rjeenje: vladavinu zakona umjesto vladavine
filozofa. Graanima polisa jamano je lake postaviti dobre
zakone i obvezati ih na pridravanje tako to e se prijestupi
pravedno kanjavati, nego kod njih sustavno razvijati spo-
sobnost prosuivanja pojedinih sluajeva u kontekstu temelj-
nih etikih normi. U tom pogledu Platona se moe smatrati
zaetnikom ideje o modernoj pravnoj dravi.
Platon u pravilu preuzima Sokratov etiki stav da je
potrebno spoznati istinske vrijednosti kako bi ih se moglo
uvaavati i potivati. Njihovo spoznavanje bitno utjee na
konstituiranje i usmjerenje naega ivota i na nau ivotnu

29
Usp. Annas (1981.), 236: ...so that philosophers rule, is what can
only be described in very general terms as an appreciation of true values.
Usp. takoer C. D. C. Reeve, Philosopher-Kings. The Argumnet of Plato's
Republic. (Princeton: Princeton University Press 1988.), 191-195. R. Kraut
tvrdi daje Platonov prikaz filozofskoga ivota prilog argumentaciji kako se
pravednost isplati u ivotu. Onaj tko je spozna i ivi po njoj postaje sret-
nim. S tim u svezi Kraut pie: An answer to these questions must in some
way or other appeal to Plato's belief in Forms - those eternal, changeless,
imperceptible, and bodiless objects the understanding of which is the goal
of the philosopher's education, Richard Kraut, The Defence of Justice in
Plato's Republic, u: R. Kraut (ed.) The Cambridge Companion to Plato.
(Cambridge: Cambridge University Press 1992.) 311-337; s. 316.
30
R. Spaemann, Philosophenkonige, u: Hoffe (1997), s. 161-177.

33
 JURE ZOVKO

praksu u cjelini. Za razumijevanje Platonova nauka o spozna-

ji vano je imati u vidu kako su nae znanje i spoznaja uvje-
tovani prije svega strukturom samoga spoznajnoga objekta.
Savreno spoznati moemo jedino savreni bitak (to men
pantelos on pantelos gnoston) jer nam je kristalno jasan (ei-
likrinos), dok nebitak ne moemo nikako spoznati (me on de
medame pante agnoston 477a). Izmeu spoznatljivoga i nes-
poznatljivoga smjeteno je mnijenje, doxa, koje se uglavnom
odnosi na promjenjivi empirijski svijet. A limine']Q iskljuena
mogunost da neto bude istodobno predmet znanja, odnosno
istinite spoznaje i istinitoga mnijenja (478b). Osobe koji tee
za spoznajom i stjecanjem istinskoga znanja Platon nazivlje
philosophoi, dok svi oni koji ostaju samo u sferi mnijenja, ne
zasluuju vee priznanje od nazivaphilodoxoi. Platon smatra
kako je logino da osobe koje raspolau temeljnim znanjem
i spoznajom savrenoga, nepromjenjivoga bitka (to aei kata
tauta hosautos echon 484b) budu takoer prikladnije za vo-
enje polisa i uvanje njegovih zakona od onih koji su ovla-
dali samo nepouzdanim i neizvjesnim mnijenjem. Ljudska
narav koja tei za spoznajom istinskoga i savrenoga bitka
uspjet e u sebi ouvati i uspostaviti sklad due i to duhovno
jedinstvo prenijeti na cijeli polis. Platon je duboko uvjeren da
samo onaj tko spoznaje etike ideje u njihovoj potpunosti i
savrenosti moe nadii svoje osobne interese i svoje znanje
staviti u slubu dobrobiti polisa.31
Jedna od osnovnih intencija Platonova argumentiranja jest
pokazati kako oni koji sebi pripisuju naziv sophoi ni izdaleka
nisu dorasli ovoj zahtjevnoj i odgovornoj ulozi i zadai. S tim

31
S tim u svezi J. Annas pie. Although it creates difficulties for him,
Plato insists that the philosopher is the just person, that graps of Forms is
part of a moral understanding of the world... So Forms (in the Republic;
this is not a general claim about ali the dialogues) form the basis of the good
person's understanding, not part of a detachable < metaphysics', J. Annas
(1981.), 237-238.

34
 UVOD

u svezi on upozorava na zabrinjavajuu, uestalu praksu da

sofisti odgajaju mlade ljude za budue politiare ne vodei
ni najmanje rauna da u njih usade osjeaj za plemenite vri-
jednosti, nego im nude formulu po kojoj e bezobzirno ostva-
riti svoje budue politike ambicije.
Mogu li osobe koje su se zduno posvetili filozofiji, svoje
teorijsko znanje uspjeno primijeniti i u ivotnoj praksi, od-
nosno ele li uope graani da im filozofi upravljaju polisom
Platon pokuava ilustrirati na primjeru broda koji plovi ne-
mirnim vodama, a njegovi putnici koji se nita ne razumiju u
umijee upravljanja brodom ne ele prepustiti kormilaru da
preuzme njihov brod. Slika je aluzija na katastrofalno stanje
u atenskoj demokraciji gdje neuke mase ne ele sebi izabrati
za elnike sposobne i obrazovane osobe. Njima su namijenje-
ni procesi asebije (Sokrat) ili ostracizma (Temistoklo).
Ljubitelji istinskoga znanja, da bi mogli mudro i uspjeno
upravljati polisom, trebaju neprestano teiti za dobrim i na-
stojati provesti ga u djelo. Naime, Dobro za Platona predstav-
lja sredinji teleoloki princip na koji je usmjereno ljudsko
htijenje i djelovanje (505d), ali se pri tome istodobno oituje
i kao neto to je korisno (ophelimon, chresimon) upravo za
onoga tko postupa u skladu s njime. Platon e rei da e sve
to je pravedno i tome slino - ime misli na ostale ideje
- biti nama istodobno korisno i upotrebljivo samo zahvalju-
jui ideji Dobra (he de kai dikaia kai talla proschresamena
chresima kai ophelima gignetai 505a3). Onaj tko nema uvi-
da u ideju Dobra, nee moi sagledati vanost tematiziranih
etikih normi niti pak iznai korist drugih stvari (506a4-8).
Ideja Dobra ispostavlja se kao najvii princip koji uspostavlja
jedinstvo meu etikim normama, ali istodobno omoguuje
da njihovom provedbom nama budu korisne. Mi po svojoj
naravi teimo za dobrotom jer predstavlja ispunjenje i kona-
ni cilj (telos, skopos) svega naega htijenja, jer je istinski ja-
mac nae eudaimonie. Prema dobru tei svaka dua i poradi

35
 JURE ZOVKO

njega sve ini (505dl 1). Slino je ve ranije Platon ustvrdio

u Gorgiji kako je dobro cilj svih naih ina (ton praxeon), te
da poradi njega moramo sve initi (499e).32 Platon, naime,
ne smatra potrebnim obrazlagati zato netko ini ono to ga
usreuje, a sam pojam eudaimonia u tom kontekstu etimo-
loki tumai izrazom biti voen od dobroga boga (716 e).
Osnovno obiljeje tematiziranih vrlina u ranim dijalozima,
hrabrosti u Lahetu, promiljenosti (sophrosyne) u Harmidu,
pobonosti u Eutifronu, pravednosti u prvoj knjizi Drave,
oituje se upravo u njihovoj povezanosti, srodnosti i bliskosti
s idejom Dobra, koja predstavlja gravitacijsko sredite Plato-
nove filozofije.
Kao istinski deziderat svih naih nastojanja, ideja dobra
predstavlja najvii predmet izuavanja (megiston mathema).
Meutim, osnovni problem je to mi u svojoj konanosti i
ogranienosti ne moemo ni blizu spoznati pravu puninu Do-
bra po sebi, nego ga samo donekle naslutiti (apomanteume-
ne 505e). Uvijek e nam nedostajati preciznosti (akribeia)
u pokuajima da potpuno prikaemo znaenje i ulogu najuz-
vienije ideje kako za polis tako i za pojedinca. ini se kao da
u sluaju ideje Dobra Platon odstupa od svoga spoznajnoga
naela da savreni bitak biva savreno spoznat (477a). Da bi
barem donekle izrazio poseban status ideje Dobra, Platon se
posluuje trima usporedbama: o suncu, crti i pilji. Platono-
va pjesnika izraajnost dosee ovdje vrhunac umjetnikoga
stvaralatva, zasjenjujui snagu njegova dijalektikoga, argu-
mentativnoga logosa. Zadivljujue bogatstvo metaforikoga
izraaja daje uvijek nove poticaje diskurzivnim objanjenji-
ma. O vanosti triju Platonovih usporedbi posveenih ideji

32
P. Stemmer smatra da dobro kao telos i skop ljudskoga ivota ozna-
uje u Platonovim spisima ujedno i sinonim za sreu {eudaimonia): srea,
dobro i ideja dobra jesu, kao to se pokazuje, tri izraza za jednu te istu
stvar, Peter Stemmer, Platons Dialektik. Die fruhen und mittleren Dialoge
(Berlin: de Gruyter 1992.) 183.

36
 UVOD

Dobra Wieland je napisao: Ovdje se, ako uope igdje, spa-

jaju sve niti koje povezuju razliite dijelove i polazita ovoga
filozofiranja. Da ovaj niz usporedaba zauzima kljuno mjesto
u Platonovu pisanom djelu, jo nijedan strunjak nije mogao
osporiti.33
Prispodobom suncu Platon zapravo objanjava kako ne
moe izravno govoriti samome dobru, nego samo njego-
vu izdanku (ekgonos).34 Govorei zapravo izdanku dobra,
suncu, Platon ukazuje na postojeu analogiju izmeu sfera
vidljivoga i misaonoga. Slino kao to je u svijetu vidljivoga
sunce princip svega ivota, koje svojom toplinom omoguuje
nastanak, rast i opstanak svega to postoji, a svojom svjetlo-
u stvara preduvjete da stvari mogu biti viene, tako u svi-

33
Wolfgang Wieland, Platon und die Formen des Wissens, 196.
34
Sokratovu suzdranost pri tematiziranju ideje Dobra - Pitanje to
je dobro po sebi, ostavit emo za sada sa strane, 506d,e - pristae Tiibin-
genke kole uzimaju kao jedan od glavnih argumenata daje Platon ideji
Dobra izravno i eksplicitno govorio u uem krugu svojih uenika u Akade-
miji. ovome nepisanom nauku koji bi trebao biti klju za razumijeva-
nje Platonovih dijaloga svjedoe Aristotel i njegov uenik Aristoksen. Usp.
Kramer (1958.); Konrad Gaiser, Platons ungeschriebene Lehre, (Stuttgart:
Klett-Cotta 1963.; 3. unverand. Aufl. 1998.); Thomas A. Szlezak, Platon
und die Schriftlichkeit der Philosophie. Interpretationen zu den fruhen und
mittleren Dialogen. (Berlin: de Gruyter 1985.); Jiirgen Wippern (Hrsg.),
Das Problem der ungeschriebenen Lehre Platons (Darmstadt: Wissenschaf-
tliche Buchgesellschaft 1972.); Jens Halfwassen, Der Aufstieg zum Einen.
Untersuchungen zu Platon undPlotin. (Stuttgart: Teubner 1992.), 220-265.
Szlezak u svom komentaru Drave tvrdi kako ovdje (506 d,e) uope nije
rije stavu da se dobru moe govoriti jedino u usporedbama. Aristo-
tel navodi u Metafizici (N4 1091 b 13-15) kako je Platon odredio bit do-
bra: kao jedno, A. T. Szlezak, Einfuhrung u: Platon, Der Staat. Politeia
(Artemis & Winkler Verlag: Dusseldorf/Zurich 2000), 973 si. Kao posebno
radikalni kritiari stavova daje nepisani nauk preduvjet za razumijeva-
nje Platonovih dijaloga istiu se: G. Vlastos On Plato's Oral Doctrine
u: Vlastos (1981), s. 379-403; Harold Cherniss, The Riddle of the Early
Academy (Berkeley: Th Univ. Of California Press 1945): Ernst Heitsch,
, Hermes 117 (1989) 278-287; W. Wieland (1982), 38-50.

37
 JURE ZOVKO

jetu misaonoga ideja Dobra predstavlja princip svega bitka i

spoznaje. Ideja Dobra udjeljuje bitku njegovo postojanje, a
istodobno svim stvarima i predmetima omoguuje da budu
pristupani ljudskom razumu. Platonovim rjenikom ree-
no, ideja Dobra podaruje svemu to jest istinu, to jest ne-
skrivenost (ten aletheian parechon) da bi uope moglo biti
spoznato, a spoznajnom subjektu, odnosno ljudskom razumu
(nous), sposobnost spoznaje (gnosis, episteme). H. J. Kramer
smatra kako je u trima usporedbama ideja Dobra prikazana
kao etverostruki princip koji omoguuje konstituiranje vrli-
ne (arete; 506), evidentnost istine (aletheia; 508e), funkcio-
niranje spoznaje (gnosis; 508e) i realitet stvarnosti (ousia;
509b).35 Kao to sunce omoguuje opstojnost i ivot svemu
vidljivome to pripada sferi osjetilne danosti, a samo nije
podvrgnuto promjenjivoj procesualnosti, analogno je reeno
za ideju Dobra da kao uzrok bitka, odnosno svih drugih ideja,
ne pripada samome bitku, nego ga transcendira (epekeina tes
ousias 509b).
to je Platon doista mislio pod pojmom epekeina, te-
ko je posve tono razotkriti. Miljenja meu strunjacima
uglavnom su disparatna. U tradicionalistikoj interpretaciji
epekeina se tumai kao transcendentnost najuzvienijeg ap-
solutnog principa u odnosu na bitak i spoznaju.36 U bogatoj
povijesti platonizma prevladavalo je miljenje da ideju Dobra
treba poistovjetiti s Bogom, kao uzvienim, nadbivstvenim
Jednim, koji je uzrok svega bitka, a epekeina kao njegovu
transcedentnost u odnosu na bitak i bitnost (ousia). Za novo-
platoniku interpretaciju ovoga stoernoga filozofema zdu-
no se zalau i pristae tzv. Tiibingenke kole (H. J. Kramer,
K. Gaiser, T. A. Szlezak, G. Reale, J. Halfwassen) koji tvrde
da je Platon u usmenim predavanjima u Akademiji izloio

35
H . J . Kramer (1958), 457 sl.
36
Usp. Halfwassen (1992), 222; 261.

38
 UVOD

svoj nauk o dobru poistovjetivi ga s Jednim, dakle upravo

ono stoje u dijalozima svjesno preuivao.37
Na drugoj strani zagovornici hermeneutike interpretaci-
je (Fr. Schlegel, P. Friedlander, H.G. Gadamer, W. Wieland,
Th. Ebert) oslanjajui se u prvom redu na Platonove spise,
a ne na doksografska izvjea o njegovu usmenom nauku,
zastupaju tezu o neizrecivosti (arrheton) ideje dobra. Fried-
rich Schlegel, po Krameru tvorac mita o Platonu agnostiku,
ija su kolnska predavanja odredila smjernice interpretacije
Platonove filozofije u protekla dva stoljea u kontinentalnoj
Europi, smatra da cjelokupna Platonova filozofija poiva na
principu neizrecivosti najuzvienijega.38 Paul Fridlander,
pozivajui se na Schlegela, tvrdi da epekeina nije mogue
ni spoznati niti priopiti... Kao to je svojstveno sokratov-
skom razgovoru da zavrava neznanjem, tako je platonikom
dijalogu da se zaustavlja pred posljednjim... Platon je cijelo
vrijeme u Sokratu, dijalogiaru i dijalektiaru vidio simbol
istodobno za stvarnosti kao i za neizrecivost onoga to jed-
nostavno naziva dobrim.39 Slino tvrdi Hans-Georg Gada-
mer u svojem spisu Ideja dobra izmeu Platona i Aristotela
(1978.): Dobro po sebi izvorno pojmiti i htjeti spoznati kao

37
J. Halfwassen tvrdi kako je Tiibingenka kola dobrano pridonijela
rehabilitaciji novoplatonike interpretacije Platona., nav. dj. 18 si. Usp. ta-
koer Szlezak (2000), 973 si.
38
H. Kramer, Platons Ungeschriebene Lehre, u: T. Kobusch, B.
Mojsisch, (ed), Platon. Seine Dialoge in der Sicht neuer Forschungen,
(Darmstadt: Wisenschaftliche Buchgesellschaft 1996.), 265; Usp. kritiko
izdanje sabranih spisa, Kritische Friedrich-Schlegel-Ausgabe, hrsg.von
ErnstBehler (Paderborn: Schoningh 1958. sq.) sv. XI, 124. O recepciji Pla-
tona u Schlegelovoj hermeneutikoj kritici usp. Jure Zovko, Verstehen und
Nichtverstehen bei Friedrich Schlegel. Zur Entstehung und Bedeutung sei-
ner hermeneutischen Kritik. (Stuttgart-Bad Cannstatt: frommann-holzboog
1990.), 61-84: usp. proireno hrvatsko izdanje Jure Zovko, Schlegelova
hermeneutika. (Zagreb: Nakladni zavod Globus 1997.), 63-87.
39
Friedlander, Platon, I, 181; 157.

39
 JURE ZOVKO

mathema, izgleda nemogue zbog same njegove naravi. Ovu

neizrecivost, ovaj arrheton, trebalo bi prije svega shvatiti to
je mogue trjeznije.40 Tezu o neizrecivosti ideje Dobra prvi
je zapravo dosljedno zastupao novoplatoniar Plotin, tuma-
ei topos epekeina tes ousias kao epekeina gnoseos, naime,
kao nespoznatljivo i neizrecivo, nadbivstveno Jedno. U duhu
novoplatonizma smatralo se da je transcedentnost Jednoga
mogue adekvatno izrei jedino u svjesnom, uenom nezna-
nju, kao docta ignorantia.AX
Zanimljiv je svakako prijedlog Giinthera Patziga da se
ideju Dobra shvati kao formu perfekcije, savrenosti, to
svakako odgovara duhu Platonove filozofije: Ona je svim
idejama (Formen) zajedniko i istodobno pristup spoznaji
platonikih ideja. Takvi predmeti su odreeni perfektnou.
Pojavljuju nam se tek u svjetlu pitanja o perfektnim egzem-
plarima moguih predikata.42 John N. Findlay vidi u ideji
Dobra princip ontikoga i definicijskoga jedinstva svake od
ideja koji a priori omoguuje sinoptiku i diheretiku
odredbu pojmova 43 Wieland pak smatra da ideju Dobra treba

40
Hans-Georg Gadamer, Idee des Guten zwischen Plato und Aristote-
les, u. Gesammelte Werke, sv. VII, Tiibingen, (Mohr Siebeck 1991.), 143.
Usp. C. J. De Vogel, Rethinking Plato and Platonism, Leiden 1988, 45-50.
Odmjerenost u pogledu neizrecivosti ideje Dobra zagovara i John N. Findlay:
Strogo gledano ideja Dobra nije predmet znanja niti sluaj istine, jer je kao
princip definicijskog jedinstva sama po sebi neodrediva, J. N. Findlay, Plato
und der Platonismus. Eine Einfuhrung (Konigstein: Athenaum 1981), 93.
41
Usp. Plotin, Eneade V 3, 11,28; V 3, 12,48; VI 8, 16, 35. Halfwassen
tovie tvrdi kako u srcu Platonova intelektualizma lei mistiki agnosti-
cizam - motiv koji je jamano karakteristian za novoplatonizam. Svako
miljenje i govor o apsolutno transcedentnom mora zapravo stalno samo
sebe opozivati i prei u neizrecivo: ovo je smisao 'negativne teologije' kojoj
je utemeljitelj Platon, Halfwassen (1992.), 224 si.
42
Giinther Patzig, Platons Ideenlehre, kritisch betrachtet u: Giinther
Patzig, Tatsachen, Normen, Satze. (Stuttgart: Reclam 1988.) 132.
43
J. N. Findlay (1981.), 93 si.

40
 UVOD

razumjeti u duhu Kantove filozofije kao princip prosudbene

moi koji nam omoguuje da apstraktna pravila i univerzalne
norme primijenimo na konkretnu situaciju u razliitim vre-
menskim okolnostima. Kao to princip sposobnosti prosudbe
zbog njegove bespredmetnosti (Ungegenstandlichkeit) ne
moe biti predmetom nae spoznaje, slino vrijedi i za ideju
Dobra, da kao epekeina ostaje nespoznatljiva, no meutim
spoznajni uvid (Einsicht) u ideju Dobra predstavlja princip
svega razboritoga privatnoga i politikoga djelovanja koji
omoguuje ostvarenje pravednosti u privatnome i drutve-
nome ivotu.44 Kao princip edukacije (paideia) ideja Dobra
omoguuje kultiviranje nae sposobnosti prosudbe to pose-
bice dolazi do izraaja u usporedbi o pilji.
Usporedbom o crti eli se jo podrobnije objasniti od-
nos inteligibilne (noeta) i osjetilne (aistheta) danosti. Cje-
lokupna stvarnost nalik je crti razdijeljenoj u etiri ontike
razine kojima korespondiraju etiri spoznajne aktivnosti
nae due. Najnii stupanj stvarnosti predstavljaju slike
(<eikones), sjene (skiai) i priini (phantasmata), koje za-
mjeujemo nejasno, nagaanjem i povrnim nasluivanjem
(ieikasia), dakle adekvatno njihovu stupnju realnosti. Drugi
stupanj osjetilnoga svijeta sainjavaju ivotinje (zoa), biljke
i tvorevine (skeuasta) kojima u spoznajnom pogledu prida-
jemo samo empirijsku izvjesnost, a Platon je naziva vjerova-
njem (pistis). Trei stupanj na crti zbiljnosti ine matemati-
ke danosti i svi objekti diskurzivnoga promiljanja (<dianoia)
koje Platon oznaava izrazom hypotheseis, dok su na etvr-
toj razini nepromjenjive ideje, sfera pouzdanoga i sigurnoga
znanja, koje spoznajemo izravno naim umom i snagom dija-
lektikoga umijea (te tou dialegesthai dynamei 511b). Ako
u ranim dijalozima dijalektika uglavnom predstavlja meto-

44
Wieland, (1982.) 185; 222.

41
 JURE ZOVKO

du iznalaenja i odreivanja opih pojmova, ovdje u Dravi

pojam dialegesthai u prvom redu oznaava proces spoznaje
ideja, te odreenja ontolokih principa koji uvijek poinje od
odreene postavke (hypothesis), a obino zavrava prihva-
anjem najviega principa koji nije ni u emu drugome ute-
meljen (arche anhypothetos), nego je stvarni princip svega
to jest (he tou pantos arche). Meu platoniarima uglavnom
vlada konsenzus d a j e ovaj fundamentom absolutum i incon-
cussum zapravo ideja Dobra prema kojoj tei i iz koje pro-
izlazi sva spoznaja i stvarnost. Slino kao to je u usporedbi
0 suncu reeno da ideja Dobra nije ousia nego uzrok (aitia)
koji je omoguuje (509b), tako se ovdje u usporedbi o crti
za anhypotheton kae da nije hypothesis (misli se na ideje
kao postavke miljenja), nego njihov princip utemeljenja
(arche; 510b7; 511b7). Osim ove uzlazne putanje od ideja
1 postavki prema poelu koje je anhypothetos, dijalektika u
sebi objedinjuje silazni postupak koji poinje od najvieg
nepretpostavljenog principa, a zavrava kod pojedinanih
ideja tematizirajui njihov meusobni odnos (51 lc). Ovim
je nedvojbeno naznaena dijalektika metoda dijereze, to jest
precizne razdiobe pojmova u njihove podvrste (eide, species)
kako bi se postigla to tonija definicija. Rije je o dijalek-
tikoj metodi koja je posebice razraena i prakticirana u kas-
nijim dijalozima, Fedru, Sofistu i Dravniku. Usporedbom o
crti eli se pokazati jedinstvo, ali i stupnjevitost nae spo-
znaje do koje dolazimo dijalektikim tematiziranjem odnosa
jednoga i mnonoga (hen kai polici). Istinito mnijenje (,doxa),
koliko god zaostajalo za istinitom spoznajom, omogueno je
zajednikim ontolokim i gnoseolokim principom, idejom
Dobra. Kao nigdje drugdje, ovdje u usporedbi o crti izloeni
smo opasnosti prihvatiti ustaljenu shemu Platonove filozofije
o dvama svjetovima, mundus sensibilis i mundus intelligibi-
lis. Wieland s pravom upozorava na opasnost da pri eruiranju

42
 UVOD

smisla koji se krije iza metaforikoga govora metafore shva-

timo kao doslovan nauk.45
Usporedbom o pilji (514a-517c) Platon povezuje dvije
prethodne usporedbe o suncu i crti dajui im posebnu egzis-
tencijalnu dimenziju. U filozofijskoj literaturi neemo nai
slian tekst kojim se tako velianstveno i optimistiki prika-
zuje odgojno-obrazovna uloga filozofije, paideia, i istodob-
no oslikava njezina suprotnost, apaideusia, stanje u kojemu
veina ljudi provede svoj ivotni vijek. Prispodoba govori o
ljudima koji vezani od roenja sjede u pilji u koju ne dopire
svjetlo dana. Iza njih gori vatra koja baca sjene na zidove
pilje. Izmeu stanovnika pilje i vatre vodi put, ograen zi-
dom, kojim idu prolaznici nosei sa sobom razliite predmete
i orua. Vatra baca sjene predmeta na zidove. Nerazumljivi
glasovi prolaznika to dopiru iz daljine i nejasne sjene to
se izmjenjuju na zidovima pilje predstavljaju sav iskustveni
svijet u kojemu ive njezini stanovnici, odnosno njihov je-
dini horizont razumijevanja. Tek kad jednoga od stanovnika
oslobodimo njegovih vezova, pruit e mu se prilika da se
okrene i pogleda u drugome pravcu, prema vatri i prolazni-
cima. U poetku nee moi nita vidjeti jer e vatra zablije-
titi njegove oi naviknute na tamu. Tek nakon postupnoga
privikavanja prepoznat e stvari i predmete ije je sjene, od-
nosno refleksije, gledao na zidu pilje i tako doi do zaklju-
ka da je ono to je ranije smatrao istinskom stvarnou bio

45
Wieland, (1988. ed.) 25. Prispodoba o crti posebno je intenzivno
analizirana u anglo-amerikoj literaturi. Usp. R. N. Murphy, The interpre-
tation of Plato s Republic, (Oxford: Clarendon Press 1951.) 157-160; Ri-
chard Robinson, Platos Earlier Dialectic. (London: Oxford Press 1953.
(2), 147- 201; A. S. Ferguson, Plato's Simile of Light. I. The Simile of
the Sun and the Line, Class. Quarterly 15 (1921.) 131-152. Posebno ino-
vativnu interpretaciju zastupa Theodor Ebert Meinung und fVissen in der
Philosophie Platons, (Berlin: de Gruyter 1974.), 173-193. Usp. takoer
lanak H. Kramer, Idee des Guten. Sonnen- und Liniengleichnis (Buch VI
504-51 le), u: Hoffe, (1997.), 179-204.

43
 JURE ZOVKO

zapravo svijet sjene i privida (eikasia). Nastavi li se dotini

dalje kretati u pravcu svjetla, uspjet e posve izii iz pilje
na slobodu. Istina, suneva svjetlost e ga na poetku tako
zaslijepiti da nee moi nita vidjeti ni razaznati, ali e postup-
nim privikavanjem moi gledati najprije sjene i refleksije u
vodi, a potom i same stvari. Nakon privikavanja na svjetlost
zvijezda i mjeseca na koncu e moi vidjeti i samo sunce, te
spoznati da je ono izvor svega ivota u svijetu osjetilnoga,
uzrok promjene godinjih doba, i, to je najvanije, uvidjeti
d a j e princip koji nam omoguuje svjetlost kako bismo uop-
e mogli vidjeti. Pomisao da njegovi sudrunici jo uvijek
sjede vezani u pilji, gledaju i objanjavaju sjene, smatrajui
ih istinskom zbiljom, ne da mu mira i on se odluuje vratiti
u pilju i pokuati njezinim stanovnicima objasniti d a j e svi-
jet daleko savreniji i potpuniji. Stanovnici pilje osjeaju se
ugodno u svijetu u kojemu ive, a svoga e povratnika, koji
se sad ne snalazi najbolje u tami i pria im o nekoj drugoj
istinskijoj stvarnosti, ismijavati, njegova iskustva proglasiti
sanjarijom i na posljetku ga najvjerojatnije usmrtiti, jer reme-
ti njihov red i mir.
Platon daje itatelju jezgrovito objanjenje prispodobe
(517a,b). ivot u pilji simbolizira osjetilni, iskustveni svijet
u kojemu ivimo. Vatra je sunce koje nam omoguuje osjetil-
nu zamjedbu u svijetu fenomena. Izlazak iz pilje predstavlja
kognitivni uspon od osj etilnih zapaanja do spoznaje istin-
skoga bitka, kristalno jasnih ideja, koje spoznajemo potpuno
i savreno. Ideja Dobra koja je izreena u metafori svjetla, za-
pravo je inteligibilno svjetlo, lux intelligibilis, koje omoguu-
je na cjelokupni uspon od zamjedbe osjetilne danosti pa do
spoznaje istinske zbilje. Ideja Dobra je, naime, uzrok svega
istinitoga i lijepoga jer u podruju vidljivoga stvara svjetlo
i sunce, a u podruju misaonoga sama je gospodarica koja
nam udjeljuje istinu i misaoni uvid. Na nju mora usmjeriti
svoj pogled svatko tko eli razborito (emphronos) djelovati

44
 UVOD

bilo u privatnom bilo javnom ivotu (517c). Spoznajom ide-

je Dobra ostvaruje se krajnji cilj dijalektike metode, naime,
prosudba konkretne situacije u svjetlu opevaeih etikih
normi. Filozofu koji je to ostvario predstoji teka i odgovor-
na zadaa ponovnog silaska u pilju neznanja da bi i drugima
posredovao neto od punine ideje Dobra. Pod metaforom pi-
lje Platon ilustrira stanje duha u kojemu se nalazimo - uznici
u pilji su poput nas, homoious hemin (515a) - a postupno
oslobaanje zapravo je proces prijelaza iz stanja neobrazova-
nosti (apaideusia) u obrazovanje. Presudan je u tome obrat
due (psyches periagoge 521c) od carstva sjene prema car-
stvu duhovnoga. Julia Annas tvrdi tovie da i mi danas u
idealno pravednome drutvu zapoinjemo svoj put u pilji
kako bismo dosegli pravo znanje i mudrost.46
Platon navodi i druge znanstvene discipline koje nam po-
mau u obrazovanju i stjecanju za ivot potrebnoga znanja,
kao to su aritmetika, geometrija, astronomija i nauk o harmo-
niji. Rije je o takozvanom kvadrivijumu koji e stoljeima
sluiti kao propedeutika za pravi studij. Iznad ovih studijskih
disciplina postavljena je dijalektika kao zaglavni kamen. Je-
dino ona moe izvui oko nae due (to tes psyches omma)
iz barbarske kaljue, dovesti ga do neoborivih postavki i
usmjeriti prema vrstom fundamentu znanja (533b,c).
Znakovito je kako Platon dijalektiko-edukativni uspon
prema ideji Dobra slikovito izraava glagolima gledanja i
motrenja (horasthai, idein), to posebice dolazi do izraaja
u trima usporedbama. Meutim, Platon ne proputa nagla-
siti kako je dijalektika umijee diskurzivnoga obrazlaganja,
navoenja argumenata i protuargumenata (dounai te kai apo-
dexasthai logon 531e) da bi se dolo do to potpunije defini-
cije odreenoga pojma. Drugim rijeima reeno, dijalektiar

46
The Cave is Plato's most optimistic and beautiful picture of the
power of philosophy to free and enlighten. Annas (1981.), 253.

45
 JURE ZOVKO

je onaj tko bez ikakvih zamjedaba pomou logosa tei za

samim bitkom kao to zaista jest (auto ho estin hekaston) i
ne posustaje dok ne spozna to je dobro u svojoj biti (auto
ho estin agathon) (532a). Da Platon pod dijalektikom nije
podrazumijevao arobnu formulu za intuitivno-mistiki us-
pon do ideje Dobra, nego je u njoj vidio prije svega nastavak
prokuane elenhistike metode definiranja pojmova, najbolje
potvruje poznati odlomak iz sedme knjige Drave, 534 b8-
dl: Tko nije u stanju ideju Dobra u definiciji tono odrediti i
od svega drugoga razluiti, tko ne moe kao u boju proi kroz
sva opovrgavanja (elenchoi) i pokuati provesti ih na razini
istinskoga bitka, a ne mnijenja, tko se u svim ovim opovr-
gavanjima ne izbori neoborivim logosom (aptos logos), za
njega e rei da ne poznaje dobro po sebi (auto to agathon)
niti pak neto drugo dobro, nego kad zamijeti bilo koju sliku
toga, rei e da zamjeuje mnijenjem a ne spoznajom (epi-
steme), te da svoj sadanji ivot provodi u sanjarenju i drije-
meu i da e prije nego se ovdje probudi dospjeti u Had gdje
e posve usnuti, zar ne? Neoboriv, pouzdan logos (aptos
logos) podrazumijeva prihvatljivu definiciju odreenoga poj-
ma, tvrdnju koja je ostala neopovrgnuta. To to Platon ovdje
uzima ideju Dobra kao predmet dijalektikoga odreenja ne
treba promatrati kao protuslovan iskaz u odnosu na prijanju
tvrdnju kako je nemogue adekvatno spoznati ideju Dobra.
Platon eli rei kako se ideja Dobra kao predmet najvieg
izuavanja moe tematizirati metaforiki, na slikovit nain,
ali i kao predmet dijalektikoga promiljanja, pri emu izla-
ze na vidjelo njezine razliite funkcije: etika, gnoseoloka,
ontika i veritativna. Platon naglaava potrebu diskurzivno-
ga promiljanja i dijalektikoga odreenja ideje Dobra da bi
istaknuo njezino iznimno znaenje za ivot svakoga pojedin-
ca i za dobrobit polisa kao cjeline. Umijee dijalektikoga
promiljanja posebno je vano za budue upravitelje polisa
jer e im ponuditi poduku koja e im omoguiti da postanu

46
 UVOD

nadasve uspjeni u postavljanju pitanja i davanju odgovora

(534d), to podrazumijeva sposobnost kritikog vrednovanja
postojee konkretne situacije s obzirom na etike norme. Ri-
je je, naime, o dijalektici, praktinom znanju koje se stjee
upornim i uestalim vjebanjem u kojem je potrebno znati
braniti svoje stavove uvjerljivim argumentima, a protivnike
umjeti opovrgavati imajui prije svega u vidu istinitost same
stvari o kojoj je rije. Za dijalektiara je takoer bitno da zna-
de sustavno povezati rezultate svojih istraivanja imajui de-
taljan pregled prijeenoga misaonog puta. Zato i tvrdi Platon
cla dijalektiar mora biti sinoptiar (synoptikos 573c) koji e
sve stvari promatrati pod aspektom koherentnih ideja u kon-
tekstu holistike cjeline.
Poto je na slikovit nain pokazao kako ideja Dobra kao
najvii princip utemeljuje cjelokupnu zbilju, omoguuje nau
spoznaju i regulira na cjelokupan praktini ivot i nau dje-
latnost, Platon pri kraju Sedme knjige ne proputa naglasiti
kako je ideja Dobra izvor sretnog i blaenog ivota za sve
koji usmjeravaju svoj pogled na nju i ravnaju se prema njoj
kao najvioj etikoj normi (paradeigma 540a), jer dobro je za
Platona punina sree i najvie blaenstvo (eudaimonestaton
tou ontos; 526e). Zavretak dijaloga potvruje dobro poznatu
sokratovsko-platoniku tezu da istinita spoznaja o praved-
nosti za kojom teimo (dikaiosynen meta phroneseos epite-
deusomen\ 621c5-6) rezultira odgovarajuim postupcima u
ivotu koji slijede iz spoznaje, naime, dobrim vladanjem (eu
prattein), to opet za Helene podrazumijeva ostvarenje istin-
ske sree (eu prattein; 62 ld).
Platon je i te kako svjestan nemogunosti potpunog oz-
biljenja prikazanoga idealnoga polisa, kao to je svjestan i-
njenice da etike norme u stvarnosti nikada potpuno ne pro-
vodimo u djelo, ali se po njima ravnamo. Prikazani polis, u
kojemu je ideja Dobra predstavljena kao najvia regulativna
instancija, ima ulogu paradigme (592b) koja e nam posluiti

47
 JURE ZOVKO

kao orijentacijski pokazatelj za ostvarenje pravednoga ivo-

ta. Rije je o paradigmi na koju se uvijek moemo pozvati
bez obzira u kako loem politikom sustavu ivjeli. Primjere
takvih sustava i razloge njihova nastanka Platon je prikazao
u Osmoj knjizi pri emu do izraaja posebno dolazi njego-
vo stilsko umijee i snaga kritike prosudbe. Prikazana su
etiri dekadentna modela vladavine, timokracija, oligarhija,
demokracija i tiranija, od kojih je svaki gori od prethodnoga.
Timokracija je okarakterizirana kao vladavina astohlepnih
(545c-550c), pri emu se ast (time) odreivala prema imo-
vinskom i plemikom statusu. Pravednost u polisu, prema
kojoj bi svaki stale trebao obavljati posao koji mu po nara-
vi (physis) najbolje odgovara, biva naruena, a kod vladara
ne prevladava razumski dio due, logistikon, nego takozvani
voljni, tymoeidos. astohleplje, prenaglaena samosvijest,
arogantnost i elja za sukobima osnovna su obiljeja timo-
kracije. U oligarhiji (550c-555b) bogatstvo je postavljeno
kao glavna paradigma vladavine. Siromanima je, bez obzira
na stupanj njihove inteligencije, onemoguen svaki pristup
vlasti. Polisom vladaju razliite vrste pouda jer u svijesti
vladara prevladava poudni dio due, epithymetikon. Tenja
za razliitim oblicima luksuza i vladavina kriminala glavne
su karakteristike oligarhije. Demokracija kao oblik vladavine
podrazumijeva apsolutnu jednakost pred zakonom (isono-
mia), ravnopravnost svih graana s obzirom na obnaanje
dunosti i upravljanje polisom (isotimia), te punu slobodu
govora (isegoria). Participacija u vlasti ne odreuje se na
temelju strunosti i kompetentnosti, nego drijebom. Neo-
graniena sloboda graana postupno prelazi u anarhiju, a po-
manjkanje osjeaja za red i odgovornost ispostavljaju se kao
glavne znaajke polisa u kojemu vlada demokracija. Rije je
o posebnoj vrsti diktature proletarijata u kojoj je slobodni
puk najvii suveren, a njegove odluke neopozive. Egon Frie-
dell ocrtava atensku demokraciju sljedeim rijeima: ...ne-

48
 UVOD

odgovorno mnotvo, uzbueno emocijama, bivalo je uzbur-

kavano demagokim hukanjima, odvjetnikim lukavtinama
i bezvoljnim trenutanim raspoloenjima. Kad Platon tvrdi
da svaki polis u kojem nije na pravi nain provedena ras-
podjela odgovornosti postaje 'apolis' (negacija polisa), onda
je atenska demokracija bila takva protudrava ('Unstaat'). 47
Budui d a j e u demokraciji izgubljen svaki osjeaj za pravu
mjeru i odgovornost, a vlada posvemanja kaotinost i ne-
sigurnost, kod priprostog puka se javljaju sve ee glasovi
za vrstom rukom tako da na koncu anarhistika sloboda
prelazi u posvemanju tiraniju. Tiranin je opisan kao prototip
nesretna ovjeka bez prijatelja, bez povjerenja u svoje naj-
blie, okruen tjelohraniteljima, rob vlastitih pouda koje
vie nije sposoban kontrolirati. Takav ivot za Platona nije
vrijedan ivljenja (ou bioton). Stoga u zavrnom argumentu
(580-588e) Platon pokuava uvjerljivo obrazloiti kako je
pravedan i razborit ovjek, koji je ostvario svoj duevni sklad
i mir i vodio uredan ivot, daleko zadovoljniji i sretniji od
tiranina i nepravednika.
Platonova razorna kritika atenske demokracije stvorila je
0 njemu kod brojnih suvremenih filozofa i politologa pre-
dodbu totalitarnoga mislitelja, zagovornika deterministi-
koga historicizma i teoretiara utopijskoga kolektivizma.
Meu kritiarima Platona posebno se po otrini istie Karl
Popper, koji Platonovu etiku promatra kao svjesno postav-
ljenu izvanjsku fasadu kojom se ele prikriti stvarni naumi
1 ciljevi, naime, izgradnja zatvorenoga, totalitarnog sustava.
Platon je za Poppera osoba koja iza apela za moral i humane
osjeaje vjeto prikriva antihumane i nemoralne ciljeve.
Popper to objanjava na primjeru Platonove definicije pra-
vednosti: Iza Platonove definicije pravednosti stoji u osnovi

47
Egon Friedell, Kulturgeschichte Griechenlands. (Miinchen: dtv
1981.), 220

49
 JURE ZOVKO

njegov zahtjev za totalitarnom klasnom vladavinom te njego-

va odlunost daje ostvari.48
Popper je odluan u tvrdnji kako je Platonov politiki pro-
gram totalitaristiki jer ak i kad kritizira neprihvatljive obli-
ke vladavine, kao to je primjerice tiranija, Platon to ini iz
isto propagandistikih pobuda. Svoju razornu kritiku Plato-
nove filozofije Popper saima rijeima: Ono to bismo tre-
bali nauiti od Platona jest upravo suprotnost od nauka koji
nam je izloio 49
itatelju se opravdano namee pitanje koliko se uope
moe uzeti ozbiljno ovaj Popperov neodmjereni sud o Pla-
tonu ima li se u vidu da je Platonov etiki sustav zasnovan
na normativnim reenicama kao to su primjerice: Gore je
initi nepravdu, nego trpjeti nepravdu, Nije pravedno ni-
kome nanositi tetu (335e), Za dobrom tei svaka dua i
poradi njega sve ini (505d 11)? Moe li se tvrditi kako su
ovi etiki stavovi vrijedili samo za Sokrata, a da ih je Platon
posve napustio, kao to misli Popper? Je li najnadareniji So-

48
Karl Popper, Die offene Gesellschaft und ihre Feinde. Band I. Der
Zauber Platon.1. Aufl. (Tiibingen: Mohr 1992.), 109. Sline stavove o
Platonovoj teoriji drutva zastupa R. H. S. Crossmann u svojoj knjizi Pla-
ton To-Day, (London: Unwin books 1937.), te H. Kelsen, Die Illusion der
Gerechtigkeit. Eine kritische Untersuchung der Sozialphilosophie Platons,
Wien 1985. U obrani Platonove socijalne filozofije posebno su se istakli:
R. Bambrough, (ed.) Plato, Popper and Politics. Views and Controversies,
(Cambridge: Clarendon Press 1976.), R. B.Levinson, In Defence of Plato,
Cambridge; Mass. 1953.; Hans Erbse, Platons Politeia und die modernen
Antiplatoniker, Gymnasium 83 (1976.) 169-171; Gregory Vlastos, The
Theory of Social Justice in the Polis in Plato's Republic,u: Gregory Vla-
stos, Studies in Greek Philosophy,vol. II. ed. D. W.. Graham. (Princeton:
Princeton University Press 1995.), 69-103; Hans-Georg Gadamer, Platos
Denken in Utopien, Gesammelte Werke sv. VII, (Tiibingen: J. C. Mohr
1991) 270-289. Otfried Hoffe, Vier Kapitel einer Wirkungsgeschichte der
Politeia, Hoffe (1997.) 3 5 4 - 3 6 0 (usp. posebno potpoglavlje Der Zauber
Poppers).
49
Popper, 238.

50
 UVOD

kratov uenik mogao do te mjere iznevjeriti, odnosno izdati

svoga uitelja, kao to Popper tvrdi za Platona? Svima onima
koji su poput Poppera fascinirani Sokratovim etikim indi-
vidualizmom treba postaviti pitanje koje je u svome klasi-
nom tekstu postavio Vlastosu ameriki platoniar Charles
Kahn: Did Plato write Socratic dialogues?50 H.-G. Gada-
mer spoitava Popperu da nije prepoznao Platonov misaoni
doprinos u literarnom liku Sokrata. U ranim dijalozima rije
je o Sokratovoj konfrontaciji sa sofistima u obrani etikih vri-
jednosti za koju nemamo potvrde kod drugih autora, dok je
u kasnim dijalozima prikazan Sokrat koji umjesto elenchusa
dobrano koristi literarne vrste utopije i mita. Popper, naime,
ne uoava daje utopija posebni nain miljenja kojim se Pla-
ton slui pri tematiziranju drutvenoga ivota u polisu za koji
je duboko svjestan da ga ne moe provesti u djelo.51 Gadamer
smatra da bi se Platonovu Politeiu trebalo itati kao veliki
dijalektiki mit. Dijalektiki itati ovdje bi znailo: ...sve
ove utopijske zahtjeve od sluaja do sluaja povezati s njiho-
vom suprotnou i pri tome pronai to je stvarno 'miljeno',
tj. spoznati to je i kako bi trebalo biti bolje.52
Barbara Zehnpfennig s pravom primjeuje kako totalitar-
ne ideologije 20. stoljea, rasizam, nacizam i komunizam, s
kojima Popper usporeuje Platonovo zatvoreno drutvo,
nisu nastale studiranjem Platonovih etikih i politikih spi-
sa nego kao reakcija na gubitak transcendentnosti, ideje
Dobra i najuzvienijeg boanskog bitka, pri emu sve ove
ideologije pokuavaju nadomjestiti ulogu koju je imala
transcendentnost u tradicionalnoj filozofiji i kulturi.53 Hoffe

50
Charles Kahn, Did Plato Write Socratic Dialogues?, Class. Quar-
terly 31 (1981.): 305-320
51
H.-G. Gadamer, Platos Denken in Utopien, 283 si.
52
Isti, Die Idee des Guten zwischen Plato und Aristoteles, 167.
53
Usp. Zehnpfennig, (1997.) 99 si.

51
 JURE ZOVKO

objanjava kako je usporedba Platonova polisa s totalitarnim

reimima 20. stoljea, prije svega s nacizmom i staljinizmom,
posve neumjesna, jer u Platonovu polisu nema masovnih or-
ganizacija, nema tajnih i obavjetajnih slubi, muenje nije
doputeno, nisu predvieni ak ni zatvori, a kamoli koncen-
tracijski logori. tovie, Hoffe vidi upravo kod Platona za-
etke emancipacijskih ideja modernoga drutva. To poglavito
vrijedi za Platonovo zalaganje za jednakost meu spolovi-
ma.54 Ima li se u vidu nepovoljan status koji je imala ena u
starogrkome drutvu, itatelj Politeie ostat e zateen kojom
lakoom Platon pobija prigovore protiv jednakosti mukarca
i ene glede obrazovanja i obnaanja dravnikih dunosti.
Pri zavretku Sedme knjige Glaukon hvali Sokrata kako je
poput vrsnoga kipara spretno izloio profil buduih vladara
(iarchontes). Sokrat ga upozorava daje pogreno razumio in-
tenciju njegova izlaganja, jer sve to je u pozitivnome smislu
reeno za vladare vrijedi i za vladarice (archousai; 540c). U
Platonovom polisu nitko nije povlaten zbog spolne pripad-
nosti, a pri odabiru buduih dunosnika treba prvenstveno
imati u vidu prirodne predispozicije svake osobe, poglavito
sposobnost stjecanja znanja i obrazovanja. 55
Program jednakopravnosti spolova u pogledu obrazova-
nja, obrane i politike (451c-457c) koji je Platon odluno i

54
Hoffe, 357-359; Thomas A. Szlezak, Einfuhrung u: Platon, Der
Staat. Politeia, 933 si.
55
Vlastos podrobno analizira u lanku Was Plato a Feminist? Plato-
nov doprinos emancipaciji ene. U sedam toaka Vlastos navodi u emu su
ene u Ateni u Platonovo vrijeme bile obespravljene, a Platon ih u Dravi
posve izjednauje s mukarcima: pravo na obrazovanje i izbor zanimanja,
pravo na nesmetanu komunikaciju, pravo na izbor branoga partnera. ena
je, po Platonu, osoba sa svim zakonskim pravima kao i mukarac, dok je
u Ateni bila pod skrbnitvom najblieg mukoga roaka. Nadalje, ene
imaju u Platonovoj Dravi pravo na vlasnitvo i politika prava jednako
kao i mukarci. Usp. Gregory Vlastos, Was Plato a Feminist? u: Vlastos
(1995.), 133-143, s. 134 si.

52
 UVOD

argumentirano zagovarao, izgledao je mnogima jo u 19. st.

utopijski i neostvariv kao i njegova drava.
Otkako je napisana, Platonova Politeia nije prestajala biti
predmetom ive i proturjene rasprave u sekundarnoj litera-
turi. Pitanje to je zapravo Platon podrazumijevao pod pri-
kazanim idealnim polisom zbog vieznanosti spisa teko je
odgovoriti. Je li rije o politikom programu koji je Platon
pokuao ostvariti na Siciliji, kad mu to ve nije bilo mogu-
e u Ateni, ili je pak u pitanju neostvarivi ideal kojemu se
moemo samo aproksimativno pribliavati? Ima li Platonov
polis slino znaenje hipotetike konstrukcije kao to je
sluaj s prirodnim pravom na koje se uvijek pozivamo kad
prosuujemo i objanjavamo stvarnost u kojoj ivimo. Ove i
sline mogunosti koje je naveo Wieland u svom konciznom
uvodu za izbor tekstova o grkoj filozofiji,56 nedvojbeno od-
govaraju intenciji Platonova filozofiranja, ali ni izdaleka ne
iscrpljuju interpretacijske mogunosti koje otkrivamo itaju-
i Platonovu Dravu. Poznato je, naime, da je Platon, upo-
znavi Sokrata, odustao od svog izvornog nauma da se bavi
politikom i posve se posvetio filozofiji. Nakon nepravedne
smrtne presude Sokratu, Platon uvia nuno potrebu da i filo-
zofi neto poduzmu kako bi se zabrinjavajue stanje u politici
promijenilo na bolje. Vjerojatno je Platon imajui pred oima
Sokratov sluaj, konstruirao idealni polis u kojemu Sokrat ne
bi bio osuen na smrt, ali je pri tome ispustio iz vida, kako
kae Kurt von Fritz, da se u takvom polisu Sokrat uope ne
bi pojavio.57
itatelja Drave jamano e najvie smetati Platonovo
jednostrano i provokativno shvaanje pjesnitva i umjetnosti
u desetoj knjizi Drave. Oboje, naime, oponaaju ono to je

56
Wieland (1988.), 26.
57
Kurt v. Fritz, Platon in Sizilien und das Problem der Philosophen-
herschaft. (Berlin: de Gruyter 1968.) 33.

53
 JURE ZOVKO

ve proglaeno slikom i sjenom stvarnosti, naime, iskustve-

ni svijet i predmete u njemu (erga). Pjesniko i umjetniko
stvaralatvo najobinija je igra u kojoj nema niega ozbiljnoga
(paidian tina kai ou spouden 602b), koja se odvija daleko
od istine (603a) i nema nikakve edukativne relevantnosti, jer
nam ne prua mogunosti razlikovanja dobra i zla (601b).
Pjesniko i umjetniko stvaralatvo ima za Platona treera-
zredno ontoloko znaenje, kao to je zorno pokazano na pri-
mjeru ideje stola (kline), odnosno kreveta (597b). Bog slovi
kao tvorac ideje stola, stolar prema nepromjenjivoj ideji stola
proizvodi konkretni stol za kojim sjedimo, dok slikar stvara
sliku konkretnoga stola koji je ve po sebi slika ideje stola. Je
li mogue nai opravdanje za Platonovo shvaanje pjesnikog
i umjetnikog stvaralatva? Je li u pitanju suptilna ironija sjaj-
nog umjetnika pisane rijei koji je do savrenstva razvio lite-
rarnu formu dijaloga da bi njome oponaao ivi logos dijalek-
tike? Zar nije Platon uostalom u Fedru (277e) za vlastite spise,
odnosno za svaki pisani tekst, rekao isto to i za pjesnitvo i
umjetnost u Dravi: da su najobinija igra i nita ozbiljno.
Velik dio platoniara smatra da u Desetoj knjizi Politeie,
koja se teko uklapa u cjelinu dijaloga i zapravo predstav-
lja svojevrstan appendix, Platon podvrgava kritici trivijalnu
koncepciju umjetnosti.58 Za razliku od konvencionalnih sli-

58
Usp. primjerice W. J. Verdenius, Plato 's Doctrine ofArtistic Imitation
and its Meaning to us (Leiden: E. J. Brill 1972); Ch. Janaway, Images of
Excellence, Platos Critique of the Arts (Oxford: Clarendon Press 1995.),
106 si.; Stephen Halliwell, The Republic s Two Critiques of Poetry u:
Hoffe (1997), 313-332. Halliwell smatra da se pri interpretaciji Desete knji-
ge ne smije ispustiti iz vida Sokratov satirini ton o trodijelnoj koncepciji
stvarnosti, kao ni jaka doza ironije pri eksplikaciji ideje kreveta; nav. dj.
326. N. R. Murphy naglaava da Platon pri kritici umjetnosti nijednom ne
spominje ljepotu: not even once in Book X does he apply the term kalon
or its opposite to a work of art, Murphy, nav. dj. 233. Kritiku paualnog i
jednostranog suda o Platonovom konceptu umjetnosti iscrpno je razradila
Nives Delija Treec u knjizi Platonova kritika umjetnosti (Zagreb: Nakla-
da Juri) 2004.

54
 UVOD

kara koji savreno oponaaju predmete i fenomene osjetil-

noga svijeta po uzoru na trompe-l' oeil slikarstvo,59 posto-
je kreativni umjetnici ije stvaralatvo izaziva divljenje jer
oponaaju idealne forme savrenosti, koje treba angairati
da za graane polisa stvaraju edukativna djela trajne ljepo-
te i usklaenosti (eushemosyne; 401c). Sokrat se u Menonu
divi Fidijinom umjetnikom ostvarenju, a na vie mjesta u
Dravi usporeuje svoje dijalektiko umijee sa slikarom
(472d; 484c; 500c; 501c) koji oponaa savrene paradigme,
stvara idealne oblike koje ne moemo susresti u iskustvenom
svijetu. Sokrat izraava bojazan da njegov prikazani idealni
polis nije moda nalik umjetnikom djelu slikara koji je na-
slikao paradigmu lijepoga ovjeka kakav ne postoji u stvar-
nosti (472d). Na poetku este knjige Sokrat napominje da
bi uvari polisa trebali biti poput vrsnih slikara koji u svojoj
dui imaju jasnu paradigmu istinskoga bitka pa stoga mogu
uvijek svoj pogled usmjeriti na ono to je najistinitije (eis to
alethestaton apoblepontes; 484 c). Kao to se svatko tko eli
ostvariti dobar i sretan ivot u svom djelovanju ravna prema
etikim normama kao to su dobro, pravedno i plemenito po
sebi, tako se umjetnik u svome stvaralatvu orijentira prema
istinskoj paradigmi koju nosi u svojoj dui.
Paradoksalno je da je Platon unato otroj kritici umjetnos-
ti u kasnijoj filozofiji umjetnosti doivio uglavnom pozitivnu
recepciju. Velike zasluge u tom pogledu pripadaju Plotinu,
koji je za sebe uvijek skromno tvrdio da je samo interpret
Platonove filozofije, a Platonovu je filozofiju umjetnosti
protumaio kao oponaanje savrenih ideja. U eneadama O
ljepoti (1,6) i O duhovnoj ljepoti (V,8) Plotin izriito na-
glaava da umjetnost nije oponaanje izvanjske, vidljive pri-
rode, nego se umjetnici u svome stvaralatvu ravnaju prema
savrenim idejama koje nalaze u svojoj nutrini: Fidija nije

59
J. Annas (1981.), 336.

55
 JURE ZOVKO

izradio Zeusa prema nekom empirijskom uzoru, nego g a j e

koncipirao onako kako bi se Zeus prikazao, kad bi se poja-
vio pred naim oima (En. V,8,l, 35). Za prikaz Afroditine
ljepote umjetniku nije dovoljno promatrati lijepe pojavnosti,
nego je prijeko potrebno usredotoiti se na istinsku ljepotu
u nutrini due, zaustaviti vrijeme i prolaznost. (En, V,8, 13).
Istinska ljepota se moe sagledati samo duhovnim okom, a
bez ideje Dobra nijedno oko ne bi imalo sposobnost gleda-
nja.
Zahvaljujui komentiranim prijevodima Marsilija Ficina,
Platon postaje najutjecajniji mislitelj renesanse. Recepcija
se odnosi prvenstveno na filozofiju umjetnosti kojoj je cilj u
umjetnikom djelu dosegnuti potpunu formu savrenosti.60
Za plodnu recepciju Platonove filozofije umjetnosti u
jenskom romantizmu i u njemakom idealizmu posebne za-
sluge pripadaju nizozemskom platoniaru Fransu Hemsterhu-
isu (1721-1790) koji je pokazao posebnu sklonost za dijaloge
Gozbu i Fedar, u kojima doivljavamo umjetnika Platona u
punom sjaju. Friedrich Schlegel61 vidi u Platonu prvenstve-
no umjetnika koji nas pokuava odueviti za lijepo i uzvie-
no, koji uoava granice ljudske spoznaje i izricanja u jeziku,
umjetnika koji je literarnom formom dijaloga do savrenosti
razvio umjetnost znanstvenoga promiljanja u razgovoru,
pjesnika koji se na poetski nain, u mitu i ivim metaforama
uzdie iznad granica diskurzivnoga argumentiranja.

60
Usp. J. Hankins, Plato in the Italian Renaissance, Leiden 1990.; W.
Beienvaltes, Marsilio Ficinos Theorie des Schonen im Kontext des Plato-
nismus. Sitzungsberichte der Heidelberger Akademie der Wissenschaften
(Heidelberg 1980.).
61
E. Behler tvrdi d a j e zaslugom Fr. Schlegela u ranoj romantici do-
lo do jedne od najveih renesansa Platona u Europi; E. Behler, Friedrich
Schlegel (Hamburg: Rohwolt 1978), 22. Usp. Friedrich Schlegel, Schriften
zur kritischen Philosophie. Mit einer Einleitung und Anmerkungen heraus-
gegeben von Andreas Arndt und Jure Zovko, Hamburg: Meiner 2007.

56
 UVOD

Na Platona se poziva, pod utjecajem Holderlina i rani He-

gel u svom spisu Najstariji program sistema (1797) i vidi
programsku zadau filozofije u filozofiji umjetnosti koja e
ostvariti ideju ljepote u izvornom platonovskom smislu i na
taj nain obnoviti etinost drutva u cjelini.
Platonovo promiljanje ljepote bilo je posebno inspira-
tivno za najznaajnijega hermeneutiara 20.stoljea, H.-G.
Gadamera. Gadamer smatra da pri tematiziranju iskustva
istine u umjetnikom djelu ne treba pitati o biti umjetnosti,
nego o biti ljepote kojoj pripada posebna ontoloka funkcija
da uspijeva prevladavati hiatus izmeu idealnoga i realnoga,
te stvoriti i ouvati red u svijetu. Gadamer govori o afini-
tetu koji postoji izmeu Platonova nauka o lijepome i ideje
univerzalne hermeneutike jer svjedoe o susretu i iskustvu i
neposrednosti istine, jer prepoznaju i uvaavaju neto to nas
ne moe ostaviti ravnodunima.62
Platon je u proteklim desetljeima bio najitaniji filozo-
fijski autor i najvjerojatnije e ovu poziciju zadrati i u 21.
stoljeu.63 Tajna njegove recepcije lei u injenici da svaka
misaona epoha pokuava razmiljanja svoga vremena reflek-
tirati u kontekstu dijalokoga promiljanja istine. Platon je
postao posebno aktualan u vremenu pluralizma, tolerancije i
kritikoga diskursa jer je njegov dijalog kao medij filozofira-
nja postao paradigmom zajednikoga traenja istine. Njego-
va etika, zasnovana na uvjerenju da je mogue spoznati ono
to nas usreuje, svijet istinskih etikih vrijednosti, ostat e
nepresuno nadahnue buduim raspravama o filozofijskom
zasnivanju i fundiranju morala. Ugledni njemaki etiar Ro-
bert Spaemann zapoinje svoje rasprave o filozofiji morala:

62
Hans-Georg Gadamer, Wahrheit und Methode. Grundziige einer
philosophischen Hermeneutik 4. Aufl. (Tiibingen: J. C. B. Mohr 1975.)
462 sl.
63
Usp. Szlezak (2000.) 892.

57
 JURE ZOVKO

Ovaj pokuaj u etici, nadamo se, ne sadri naelno nita

nova. Gdje je rije o pitanjima ispravnog ivota, novo moe
biti samo pogreno.64

64
Robert Spaemann, Gliick und Wohlwollen. Versuch tiber Ethik. Stuttgart
1989., str. 9. Usp. Od autora Irony and the Care of the Soul in Plato's Ear-
ly Dialogues, u: John Dillon and Marie-Elise Zovko (ed) Platonism and
Forms of Intelligence. Berlin: Akademie Verlag 2008., 107-116.

58
 PRVA KNJIGA

ODOH juer dolje u Pirej s Glaukonom Aristonovim, po- 327a

moliti se boici i ujedno vidjeti, kako e prirediti svetkovinu,
budui da su je sada prvi put svetkovali. Lijep je bio i domai
ophod, ali se jednako tako pristalim inio i ophod, u kojem
su ili Traani. Poto se pomolismo i nagledasmo, htjedosmo
otii u grad. Kad smo tako krenuli kui, ugleda nas izdaleka b
Polemarh Kefalov i naloi sluzi da potri, te nam ree da pri-
ekamo. Sluga me uhvati otraga za odijelo i ree:
- Veli vam Polemarh da priekate.
Ja se okrenem i upitam:
- Gdje je on?
- Evo dolazi iza vas; nego priekajte.
- Ta hoemo - ree Glaukon.
I malo kasnije dou Polemarh, Adimant, brat Glaukonov, c
Nikerat Nikijin i neki drugi, koji su, ini se, sudjelovali pri
sveanosti. Tad ree Polemarh:
- Sokrate, u grad ste, mislim, krenuli?
- Ne misli krivo - rekoh ja.
- Vidi dakle, koliko nas je.
- Ta kako ne?
- Dakle ili nadjaajte nas ili ostanite ovdje.
- Ne ostaje li - rekoh ja - jo jedno: uvjeriti vas da nas
treba pustiti?
- Biste li nas mogli uvjeriti i onda, kad ne bismo sluali?
- Nikako - ree Glaukon.

59
 DRAVA

- Mislite dakle tako, da ne emo sluati.

328 Tad ree Adimant:
- Zar ne znate, da e na veer biti utrka sa zubljama na
konjima, u ast boice?
- Na konjima? - rekoh ja. - To je svakako novo: oni e
se na konjima utrkivati i pri tom e jedan drugome predavati
zublje? Ili kako veli?
- Upravo tako - ree Polemarh. - Osim toga e biti i no-
na sveanost, koju je vrijedno vidjeti. Poslije veere emo
otii tamo i gledati tu nonu sveanost; ondje emo nai
b mnoge mladie, pa emo voditi razgovore. Nego ostanite i
ne inite drukije.
I ree Glaukon:
- ini se, treba ostati.
- Ali ako se ini - rekoh ja - treba tako initi.
Odosmo dakle u dom Polemarhov i zatekosmo ondje Li-
ziju i Eutidema, brau Polemarhovu, pa i Trazimaha iz Hal-
kedona, Harmantida iz Peanije i Klitofona Aristonimova.
c Bjee unutra i otac Polemarhov Kefal; uini mi se veoma star,
jer sam ga sad vidio nakon duga vremena. Sjedae ovjenan
na nekakvu naslonjau, jer je upravo rtvovao u dvoru. Sje-
dosmo dakle kraj njega, jer ondje bijahu postavljene stolice
naokolo. im me Kefal vidje, odmah me stade pozdravljati
i ree:
- Sokrate, ne silazi nam esto u Pirej, a trebao bi. Da ja
jo mogu lako ii u grad, ne bi trebalo tebi ii ovamo, nego
d bismo mi ili k tebi; ali sada treba ti ee ovamo dolaziti.
Jer znaj, kako mi slabe naslade tjelesne, tako mi rastu elje
i naslade za razgovorom. Uini nam to; budi zajedno s ovim
mladiima, pa ovamo k nama dolazi kao k prijateljima i po-
sve domaima.
- I zaista, Kefale - rekoh ja - rado razgovaram sa starci-
e ma. ini mi se, naime, da njih kao ljude, koji su put prije
preli, kojim emo moda i mi morati ii, treba pitati kakav

60
 PRVA KNJIGA

je, je li neravan i muan ili lak i prohodan; pa i tebe bih rado

zapitao, kako ti se to ini, kad si ve u toj dobi, za koju kau
pjesnici d a j e na pragu starosti: je li kao muka ivota - ili
kako ti to inae naziva?
- Ja u ti Sokrate, zaista, kazati, kako mi se ini. Jer nas 329
nekoliko, iste dobi, esto se sastajemo, da ne zatremo staru
poslovicu. Veina jadikuje na sastanku, eznui za nasladama
mladosti i sjeajui se ljubavnih ara, pia, gozbi i drugoga
kojeega, to je s time u svezi; aloste se, kao da su izgubili
neto veliko, kao da su samo tada ivjeli a sada i ne ive; neki
se tue i na zlostavljanje, koje stari ljudi moraju trpjeti od
svojte, pa nato gunaju protiv starosti, to im je kriva toliku b
zlu. Meni se ini, Sokrate, da oni ne okrivljuju ono, to je
krivo. Jer daje tome kriva starost, i meni bi tako bilo, i svima
ostalima, koji dooe do te dobi. Alija sam se ve namjerio
na ljude, koji nisu bili takvi; i na druge, a bio sam jednom s
pjesnikom Sofoklom, kad g a j e netko zapitao: Kako si, So- c
foklo, s obzirom na ljubavni ar? Jo moe sa enom biti?
A on ree: Ne govori, ovjee; s najveim veseljem tomu
utekoh kao od kakva bijesna i divljega gospodara. I tada
mi se uini, d a j e Sofoklo to lijepo rekao, a i sada mi se ini
jednako tako. Jer je svakako u starosti ovjek posve miran i
osloboen od toga. Kad poude prestanu biti silovite i popu-
ste, onda doista biva prema rijei Sofoklovoj: to znai rijeiti d
se mnogo mahnitih gospodara. Nego tomu i odnosu prema
svojti nije kriva starost, Sokrate, nego ud ljudi. Ako su oni
uredni i skromni, i tegoba je starosti umjerena; ako nisu, onda,
Sokrate, takvu ovjeku biva muna i starost i mladost.
Zadivim se na njegove rijei, i hotei da jo govori, sta-
nem ga poticati te reem: e
- Kefale, veina, mislim, ne odobrava, kad tako govori,
nego misle da ti ne podnosi starost lako radi udi, nego zato
to ima velik imutak; za bogate, kau, ima mnogo utjeha.
- Pravo kae, ne odobravaju. I jest neto u tom, to kau,
ali nije onoliko koliko misle. Nego vrijedi tu rije Temistok-

61
 DRAVA

330 lova. Kad je njega neki Serifljanin grdio i govorio da nije

slavan po sebi, nego po svome rodnom gradu, odgovori mu,
da sigurno ne bi ni on samo zato, d a j e Serifljanin, glasovit
postao, ali ni njegov kudilac, d a j e Atenjanin. I za one, koji
su bogati, a starost muno podnose, vrijedi isto: niti e estiti
upravo lako podnijeti starost u siromatvu ali niti e onaj, koji
se obogati a nije estit, ikada sam sobom biti zadovoljan.
- Jesi li, Kefale, vei dio imovine dobio ili sam stekao?
b - to sam stekoh, Sokrate? Bio sam prema djedu i ocu
nekako srednji tecikua. Moj djed i imenjak dobi otprilike
toliko imovine, koliko je sada imam ja, te je pomnogostrui,
a otac Lizanija uini je jo manjom nego je sada; meni je
dosta, ako sinovima ne ostavim manje nego neto malo vie
od onoga, to dobih.
- Razlog pitanju bjee, to mi se uini, da blaga ne voli
c osobito. Tako rade veinom oni, koji ne steku sami; koji ga
steku, vole ga dvostruko nego ostali. Jer kao to pjesnici vole
svoje pjesme i oci djecu, tako upravo i oni, koji steku blago,
tetoe ga ne samo zato to je od koristi, kao i drugi, nego i
zato to je njihovo djelo. Zato je neugodno s njima se i sastati,
kad ne ele nita hvaliti nego samo bogatstvo.
- Pravo kae.
d - Svakako - rekoh ja - nego mi reci jo neto: koje je,
misli, najvee dobro, to si uio od svog bogatstva?
- Ono, o emu moda ne bih mnoge uvjerio. Jer, Sokrate,
dobro znaj, kad je tko blizu te misli, da e umrijeti, obuzima
ga strah i briga radi onoga, radi ega si prije nije tro glavu.
Prie naime, to se govore o onome svijetu - da onomu, koji
e ovdje krivo uini, treba ondje trpjeti kaznu - koje se isprva
ine smijene, tada istom mue duu njegovu, a nisu li moda
istinite; onda i sam neto bolje razumije onaj svijet, bilo radi
slaboe starosti, bilo zato, to mu je ve blie. Zato onda pun
sumnje i straha razmilja i ispituje, je li komu to krivo ui-
nio. Netko u svomu ivotu nalazi mnogo nepravednih djela,
i iza sna se esto kao djeca od straha trza, i ivi u tjeskobnoj

62
 PRVA KNJIGA

nadi; netko nije svjestan nikakva nepravednog djela, pa ima 331

uvijek slatku i sretnu nadu, kako kae Pindar: hraniteljicu sta-
rosti. Jer lijepo on to ree, Sokrate, da onomu, koji pravedno
i sveto ivot provede,
Slatka nada srce gaji,
U starosti hrani, prati,
Ponajvema ljudsku miso
Prevrtljivu to upravlja.
Lijepo zaista kae, upravo divno. Za tu dakle svrhu drim,
da je posjed blaga neto najvrjednije - istina ne za svakoga b
ovjeka, nego samo za estita. Jer posjed blaga mnogo poma-
e tome, da ovjek moe onamo otii bez straha, da nehotice
koga nije prevario, ili mu slagao, ili da duguje bogu kakvu
rtvu ili ovjeku novce. Bogatstvo i inae mnogo koristi, ali,
Sokrate, jedno uz drugo, rekao bih, daje za razumna ovjeka
osobito veoma korisno za spomenutu svrhu.
- Veoma lijepo kae, Kefale - rekoh ja. - Nego, hoemo c
li upravo za pravednost rei jednostavno, d a j e ona isto to i
istinitost, odnosno vraanje onoga to tko od nekoga primi;
ili se upravo i to moe initi katkad pravedno a katkad krivo?
Primjerice ovo: ako bi tko od pametna prijatelja primio oru-
je, a on bi poludio i natrag ga zahtijevao, svatko bi rekao, da
takve stvari ne treba vraati, i da ne bi bio pravedan onaj, koji
bi vraao, ili koji bi takvu ovjeku htio sve istinito govoriti.
- Pravo kae. d
- Nije dakle odreenje pravednosti: govoriti istinu i vra-
ati, to tko primi.
- Svakako, Sokrate - prihvati Polemarh - ako treba Simo-
nidu vjerovati.
- I zaista - ree Kefal - ali preputam vam razgovor, jer
mi se ve treba pobrinuti za rtvu.
- to ne - rekoh ja - Polemarh je tvoj batinik?
- Dakako - ree on u smijehu i ujedno poe rtvovati.

63
 DRAVA

e - Govori dakle ti, batinie razgovora - rekoh ja - kako

veli, da Simonid pravo govori o pravednosti?
- Da je pravedno vraati svakomu dug; to mi se ini, da
lijepo ree.
- Ali zaista - rekoh ja - Simonidu nije lako ne vjerovati,
jer je mudar i boanski ovjek. Ali to on time misli, moda
zna ti, Polemare, ali ja ne znam. Jer oito ne misli to, to
332 o tom govorasmo: da treba vratiti, ako netko neto dade na
ostavu i kad nerazumno natrag zahtijeva; premda je ono, to
je dano na ostavu, jamano dug. Zar ne?
-Da.
- A nikako se ne smije vraati tada, kada bi tko nerazu-
mno natrag zahtijevao?
- Nipoto.
- Dakle, kako se ini, Simonid drugo neto misli, kad
kae, daje pravo vraati dug.
- Zaista drukije misli: naime da su prijatelji duni prija-
teljima initi dobro, a nita zlo.
- Razumijem - rekoh ja - ne bi morao vratiti novce dane
b na ostavu, ako vraanje i primanje biva na tetu, a prijatelji su
i onaj koji prima, i onaj koji vraa; ne veli li, da tako misli
Simonid?
- Svakako.
- A smije li se neprijateljima vraati dug?
- Smije ono, to smo im duni; a duan je, mislim, nepri-
jatelj neprijatelju zlo initi, jer mu to i pripada.
c - Dakle - rekoh ja - Simonid je, kako se ini, pjesniki
zagonetno rekao, to je pravednost. Jer, kako se vidi, milja-
e, da je pravedno davati svakomu ono to mu pripada, a to
nazva dugom.
- Nego to misli?
- Tako ti Zeusa, a da ga je onda tko zapitao: Simonide,
koje se umijee zove lijenitvo; kakav dug ono duguje i
komu ga daje? to misli da bi nam odgovorio?

64
 PRVA KNJIGA

- Oito daje to ono umijee, koje daje tijelu lijekove, jela

i pia.
- Koje se umijee zove kuharstvo? Kakav dug ono duguje
i komu ga daje?
- Ono daje jelima zaine.
- Dobro; koje bi se dakle umijee zvalo pravednou? to
bi davalo i komu?
- Ako se, Sokrate, treba drati onoga to je prije reeno,
bilo bi to ono umijee, koje daje prijateljima koristi, a nepri-
jateljima tete.
- Dakle zove pravednou prijateljima initi dobro i ne-
prijateljima zlo?
- Bit e tako.
- Tko je onda najsposobniji bolesnim prijateljima dobro
initi, a neprijateljima zlo u bolesti?
- Lijenik.
- Tko na lai u opasnosti na moru?
- Kormilar.
- A to pravednik? U kojem je radu i za koji posao najspo-
sobniji prijateljima koristiti i neprijateljima koditi?
- Meni se ini, kod navale i obrane u ratu.
- Dobro; zdravima je zaista, mili Polemare, lijenik be-
skoristan.
- Istina.
- A kormilar onima, koji nisu na lai.
-Da.
- Zar je i pravednik beskoristan onima to ne ratuju?
- To ba ne mislim.
- Korisna je dakle pravednost i u miru?
- Jest.
- 1 ratarstvo? Ili nije?
- Jest.
- Za dobivanje plodova?
-Da.

65
 DRAVA

- Pa i posao postolarski?
-Da.
- Rekao bih, mislim, za pravljenje obue?
- Naravno.
- A pravednost? emu bi rekao, daje korisna u miru?
- Za promet i drutveno ophoenje, Sokrate.
- A prometom zove kad vie njih neto zajedniki rade
ili neto drugo?
- Da, to.
b - Je li dakle pravednik samo dobar i koristan dionik za
kockanje, ili moda vjetak u kockanju?
- Vjetak u kockanju.
- Ali je za slaganje opeka i kamenja pravednik korisniji i
bolji dionik od graditelja?
- Nikako.
- Nego za koju je onda zajednicu pravednik bolji dionik
od kitaraa i graditelja, kao to je kitara bolji od pravednika
za glazbu?
- Meni se ini za zajednicu novanu.
- Osim moda, Polemare, kad se hoe upotrijebiti novac,
c kad primjerice treba kupiti ili prodati konja; tada je, kako ja
mislim, bolji konjski vjetak. Zar ne?
- A kada pak plovilo brodograditelj ili kormilar?
- ini se.
- Za koju je dakle upotrebu srebrna ili zlatna novca pra-
vednik korisniji od ostalih?
- Kad ga treba sauvati da bude netaknut, Sokrate.
- Dakle, kad ga ne treba upotrebljavati nego ostaviti?
- Dakako.
d - Kad su dakle novci beskorisni, tad je za to korisna pra-
vednost?
- ini se.
- I kad treba srp priuvati, pravednost je korisna i zajed-
nici i pojedincu; a kad ga treba upotrebljavati, potrebno je
umijee vinogradarsko?

66
 PRVA KNJIGA

- ini se.
- Hoe li rei, d a j e pravednost korisna i za tit i za liru
kad ih treba uvati i ne upotrebljavati, a ratno umijee i glaz-
beno kad ih treba upotrebljavati?
-Tako je.
- Dakle je i za sve ostalo pravednost kod upotrebe besko-
risna, a kod neupotrebljavanja korisna?
- ini se.
- Ne bi dakle, prijatelju, pravednost bila neto osobito e
vrijedno, ako je korisna za beskorisne stvari. Ali promotrimo
ovo. Onaj, koji je najsposobniji pri napadaju u borbi, bilo na
ake bilo kako drukije, nije li on najsposobniji i pri obrani?
- Svakako.
- Onaj, koji je dakle sposoban ouvati se od bolesti, zar je
on najsposobniji potajno bolest drugima donijeti?
- ini mi se.
- Nego za oko je vrstan uvar kod vojske onaj isti, koji je 334
vrstan doznati i ukrasti i osnove neprijateljske i ostale namisli.
- Svakako.
- U emu je dakle tko vrstan uvar, u tome je i vrstan tat.
- ini se.
- Ako je dakle pravednik vrstan uvati novce, vrstan je i
krasti.
- Kako na razgovor kae, jest.
- Kako se ini, pravednik se pokazao kao nekakav tat, i
ini se, da si to nauio od Homera. Jer i on voli Odisejeva b
djeda po materi, Autolika, i kae za njega, da se od svih ljudi
odlikovao lukavstvom i krivokletstvom. ini se dakle i po
tvojim i Homerovim i Simonidovim rijeima, d a j e praved-
nost nekakvo tatsko umijee, dakako na korist prijatelja i na
tetu neprijatelja. Nisi li tako govorio?
- Zaista nisam; nego ja vie ne znam, to sam govorio; ali
to mi se jo ini, da pravednost prijateljima koristi a neprija-
teljima kodi.

67
 DRAVA

c
- Zove li prijateljima one, koji se svakome samo ine do-
bri, ili one koji zaista jesu, ako se i ne ine takvim? A vrijedi
li isto to i za neprijatelje?
- Prirodno je ljubiti one, koje tko dri dobrima, a mrziti
one, koje dri zlima.
- Zar se ljudi ne varaju u tome, te im se ine mnogi dobri-
ma, koji nisu, i obratno?
- Da, varaju se.
- Njima su dakle dobri neprijatelji, a zli prijatelji?
- Svakako.
d - Tada je pravedno zlima koristiti a dobrima koditi.
- ini se.
- A l i dobri su pravedni i ne mogu krivo initi.
- Istina.
- Dakle je po tvome zakljuivanju pravo koditi onima,
koji ne ine nita krivo.
- Nipoto, Sokrate, jer se ini, d a j e to lo zakljuak.
- Dakle je pravo - rekoh ja - koditi nepravednima a ko-
ristiti pravednima.
- Ovaj se zakljuak ini ljepi od onoga.
- Mnogima dakle, Polemare, koji su se u ljudima preva-
e rili, dogodit e se, da e im pravedno biti koditi prijateljima,
jer su, misle, zli, a neprijateljima koristiti, jer su toboe dobri;
tako emo rei upravo protivno nego to Simonid ree.
- I dogaa se tako; ali odredimo pojmove drukije, jer
nismo, ini se, pravo odredili prijatelja i neprijatelja.
- Kako odredismo, Polemare?
- Daje onaj prijatelj, koji se ini dobar.
- A kako emo sada drukije odrediti? - rekoh ja.
- D a j e prijatelj i koji se ini i koji zaista jest dobar; koji
335 se samo ini dobar a nije, taj se ini prijatelj, ali nije; za ne-
prijatelja vrijedi isto.
- Prijatelj e dakle, kako se ini, biti po tom govoru dobri,
a neprijatelj zli.

68
 PRVA KNJIGA

-Da.
- Veli dakle, neka odreenju pravednosti vie pridamo
nego isprva, dok govorasmo da je pravedno prijatelju ko-
ristiti, a neprijatelju koditi, naime, da to sada ovako upot-
punimo: pravedno je dobru prijatelju koristiti a koditi zlu
neprijatelju?
- Svakako bi, ini se, tako bilo ispravno rei. b
- Pristoji li dakle - rekoh ja - pravedniku da kodi ijed-
nomu ovjeku?
- Treba naime koditi zlima i neprijateljima.
- Postaju li konji bolji ili gori, ako im se kodi?
- Gori.
- Zar u vrsnoi pasa ili u vrsnoi konja?
- U vrsnoi konja.
- Postaju li i psi, kad im se kodi, gori u vrsnoi pasa, a
ne u vrsnoi konja?
- Bezuvjetno.
- A ne emo li, prijatelju, za ljude tako rei, da postaju c
gori u ljudskoj vrsnoi ako im se kodi.
- Svakako.
- Nije li pravednost ljudska vrsnoa?
- Sigurno jest.
- Nuno dakle postaju nepravedniji i ljudi kojima se kodi.
- T o je jasno.
- Mogu li glazbeni glazbom uiniti nekog neglazbenim?
- Nije mogue.
- Mogu li uitelji jahanja umijeem jahanja uiniti nekog
nevjetim jahaem?
- Nikako.
- A pravednici pravednou nekog nepravednim? Ili uop- d
e, mogu li dobri vrlinom uiniti nekog zlim?
- T o nije mogue.
- Jer nije, mislim, posao topline ohlaivati, nego je to po-
sao protivnoga poela.

69
 DRAVA

- Naravno.
- Niti je moiti posao sue nego protivnoga poela.
- Svakako.
- Nije dakle ni koditi posao dobroga ovjeka nego zloga.
-Tako je.
- A pravednik je dobar?
- Svakako.
- Nije dakle posao pravednika koditi, Polemare, ni pri-
jatelju ni drugome ikomu, nego je to naprotiv posao nepra-
vednika.
- ini mi se, Sokrate, da pravo kae.
e - Ako dakle tko veli, kako je pravedno vraati svakomu
dug, a kod toga misli na to da pravednik duguje neprijate-
ljima tetu, a prijateljima korist, onda nije bio mudar, tko to
ree, jer ne govorae istinu; uvidjeli smo, da ne bi bilo pra-
vedno ikomu koditi.
- Doputam.
- Protivit emo se dakle, skupa i ja i ti, ako tko ree, daje
to kazao ili Simonid ili Bijant ili Pitak ili drugi koji mudar i
blaen ovjek.
- Ja sam pripravan zajedno se s tobom protiviti.
336 - Nego zna - rekoh ja - ija mi se ini rije, daje praved-
no prijateljima koristiti a neprijateljima koditi?
-ija?
- Mislim Perijandrova ili Perdikina ili Kserksova ili Isme-
nija Tebanca ili kojega drugoga bogatoga ovjeka, koji mi-
ljae daje veoma moan.
- Govori ivu istinu.
- Neka - rekoh ja - ali kad se ve pokazalo, da pravednost
i pravedno ni to nije, to bi tko drugo rekao da jest?
b Dok smo mi jo razgovarali, htio se vie puta Trazimah
umijeati u govor, ali su mu branili oni, koji su kraj njega sje-
dili, jer su htjeli razgovor uti do kraja. Ali kad prestadosmo
i ja to dorekoh, ne mogae vie mirovati, nego se pri gnu kao

70
 PRVA KNJIGA

zvijer i navali na nas, kao da e nas rastrgati. I ja se i Pole-

marh od straha trgnusmo. On pak povie glasno pred svima:
- Kakvo vas je blebetanje spopalo tako dugo, Sokrate? c
Sto meusobno ludujete i klanjate se sami sebi? Nego, ako
zaista hoe znati to je pravedno, nemoj samo pitati i hvasta-
vo pobijati kad netko neto odgovori; zna daje lake pitati
nego li odgovarati. Nego i sam odgovori i reci, to je praved-
no. I da mi ne ree, d a j e to obveza ili korist ili probitak ili d
dobitak ili hasna, nego to god e govoriti, govori jasno i
tono; jer ja ne u prihvatiti, ako e tako blebetati.
Prestravih se na te rijei i kad sam ga gledao, hvatae me
strah i ini mi se, bio bih ostao nijem, da ga nisam pogledao
prije nego on mene. Ali kad je od govora stao divljati, pogle- e
dah ga prvi, te sam mu mogao odgovoriti, pa rekoh podrhta-
vajui:
- Trazimae, ne ljuti se na nas. Ako ja i Polemarh u go-
voru i razmatranju grijeimo, dobro znaj, da nehotice grijei-
mo. Jer da traimo zlato, nikada se ne bismo jedan drugome
hotimice klanjali i time kvarili traenje; dakle ne misli, da
mi, traei pravednost, stvar vrjedniju od mnogo zlata, tako
nerazumno iz uljudnosti jedan drugome poputamo, a da ne
nastojimo to vema, da se nae. Ti je prijatelju moda mo-
e nai; nego, mislim, da mi ne moemo. Dakle je mnogo
vie pravo, da nas vi, koji ste vrsni, alite, nego da se na nas 337
ljutite.
Kad on to u, zahihoe veoma pakosno i ree:
- O Herakle, to je ono poznato pretvaranje Sokratovo. To
sam ja znao i ovima unaprijed govorio, da ti ne e htjeti
odgovarati, nego da e se pretvarati i sve prije initi nego
odgovarati, ako te tko to bude pitao.
- Ta mudar si, Trazimae - rekoh ja. - Zato, mislim, do-
bro znade, ako bi koga upitao, koliko je dvanaest, pa mu
unaprijed rekao: ovjee, da mi ne ree, d a j e dvanaest dva
puta est ili tri puta etiri ili est puta dva ili etiri puta tri, jer b

71
 DRAVA

ne u prihvatiti, ako bude tako blebetao... nego ti je, mislim,

jasno, da nitko naravno ne e odgovoriti onomu, koji bi tako
pitao. Ali da ti je upitani rekao: Trazimae, to hoe? Zar da
nita ne odgovorim od onoga, to si spomenuo? Zar ni onda,
divotnie, ako je neto od toga istina, nego da ti reem neto
c drugo, to nije istina? Ili kako veli? to bi mu na to rekao?
- Da, kao daje to jednako onomu!
- Nita zato - rekoh ja - ako i nije jednako, nego se upita-
nomu samo ini tako, misli da on zato ne e odgovoriti ono,
to mu se ini, branili mu mi ili ne.
- to ne, i ti e tako uiniti? Odgovorit e neto od ono-
ga, to sam zabranio?
- Ne bih se zaudio, ako bi mi se nakon razmiljanja tako
uinilo.
d - to onda, ako ja kaem uza sve te odgovore o pravedno-
sti drugi, bolji od tih; to e tad?
- to drugo - rekoh ja - nego ono, to smije ovjek, koji
ne zna? A smije jamano nauiti od onoga, koji zna; i ja dakle
hou to.
- Ta da, sladak si, ali za nauk plati i novce!
- Zato ne, da ih imam - rekoh ja.
- Ta ima ih - ree Glaukon - nego to se tie novaca, Tra-
zimae, samo govori; mi emo svi za Sokrata platiti.
e - Naravno - ree on - da Sokrat uini po obiaju: naime,
da sam ne odgovara, a tui odgovor da dobiva gotov i pobija
ga-
- Ta kako bi tko odgovorio, mudraino - rekoh ja - kad
prvo ne zna i priznaje da ne zna, a drugo, kad bi mu branio
kakav znatan ovjek, da ne ree nita od onoga to misli, ako
i misli neto o tomu? Nego je dakle vema pravo, da ti govo-
338 ri, jer ti veli da zna i da moe rei. Zato ne ini drukije,
nego ugodi meni i odgovaraj, i ne zakrati pouke Glaukonu i
ostalima.

72
 PRVA KNJIGA

Kad sam to rekao, stanu ga moliti Glaukon i ostali, da

govori. Na Trazimahu se vidjelo, da eli govoriti, kako bi se
proslavio, jer je drao, da ima prekrasan odgovor; ali se drao
kao da ne poputa, nego da ja odgovaram. Napokon popusti
i ree:
- To je dakle Sokratova mudrost: sam ne e da pouava b
nego okolo od ostalih ui, i za to ne vraa ni hvale.
- Da od ostalih uim, Trazimae, istinu si kazao - rekoh
ja - ali lae, kad veli da ne vraam hvalu. Vraam koliko
mogu, a mogu samo hvaliti, jer nemam novaca. A da to rado
inim, kad vidim da tko lijepo govori, odmah e sad vidjeti,
kad stane odgovarati; jer mislim da e lijepo govoriti.
- uj dakle: ja tvrdim, da pravedno nije nita drugo nego c
korist jaega. Ali zato ne hvali? Nego ne e!
- Moram prije pojmiti - rekoh - to govori, jer sad jo
ne znam. Veli, d a j e pravedno korist jaega; to time misli,
Trazimae? Ta jamano ne ovo: ako je hrva Polidamant od
nas jai i ako njegovu tijelu koristi govedina, zar je ta hrana i
nama, koji smo od njega slabiji, ujedno korisna i pravedna? d
- Uasan si, Sokrate; shvaa govor onako, kako bi mu
najvie naudio.
-Nipoto, izvrsnie, nego reci jasnije, to misli.
- Zar onda ne zna, da jedne drave imaju vladu pojedi-
naca (tiranija), druge puka (demokracija), tree plemia (ari-
stokracija)?
- Ta kako ne?
- Nije li u svakoj dravi najjai vladajui sloj?
- Svakako.
- Svaka vlast postavlja zakone za svoju korist, puka puku e
korisne, pojedinac sebi, a tako i ostale, postavivi zakone pro-
glase, daje to, to jest njihova korist, pravedno za podlonike,
i koji to prestupa, kazne ga, to kri zakone i krivo ini. To je
dakle ono, mudraino, to velim, da se u svim tim dravama
isto smatra pravednim, naime: korist vlasti, koja postoji. Ona 339

73
 DRAVA

je jamano jaa u dravi; zato je za onoga, koji pravo misli,

svuda ono, to rekoh, pravedno: korist jaega.
- Sad sam shvatio to misli - rekoh ja - a je li istina ili
nije, nastojat u spoznati. Dakle, Trazimae, i ti si odgovorio,
daje korist - pravedno, a ipak si meni branio, da to ne odgo-
vorim; dakako, tu je dodan izraz: jaega.
b - Moda j e neznatan dodatak!
- Tko zna, nije li vrlo znatan? Ali znamo, da ga na svaki
nain treba razmotriti, je li istinit. Jer i ja se slaem, daje pra-
vednost neto korisno; ali budui da ti dodaje i veli, daje to
korist jaega, a to mi nije jasno, treba doista razmotriti.
- Razmatraj.
- Tako e biti - rekoh ja. Reci mi, ne veli li, daje praved-
no pokoravati se i vladarima?
- Velim.
c - Jesu li vladari u svakoj dravi bez pogreke ili mogu
neto i pogrijeiti?
- Jamano da mogu neto i pogrijeiti.
- to ne, kad odreuju zakone, neki mogu biti pravi, a
neki ne?
- Mislim tako.
- Znai li prave davati, davati sebi korisne, a ne davati
prave - sebi tetne? Ili kako misli?
- Da, tako.
- to odrede, to trebaju podlonici initi, i to je pravedno?
- Ta kako ne?
d - Nije dakle po tvome govoru pravedno initi samo ono,
to koristi jaemu, nego i protivno, to teti.
- to veli? - ree.
- ini mi se, ono to ti veli; ali razmislimo bolje. Nismo
li se sloili da vladari kadto promauju svoju dobrobit u za-
povijedima, koje izdaju podlonicima, a daje pravedno pod-
lonicima initi to vladari nalau? Nismo se u tome sloili?
-Mislim da jesmo.

74
 PRVA KNJIGA

- Misli dakle - rekoh ja - da si se i u tome sloio, da e

je pravedno tetu initi vladarima i jaima, naime onda, kad
vladari nehotice nalau svoju tetu, a podlonicima veli da
je pravedno initi ono, to oni naloe. Zar tada, premudri Tra-
zimae, ne biva nuno, da je pravedno upravo protivno od
onoga, to ti govori? Ta nalae se jamano slabijima, da ine
tetu jaemu!
- Zaista, Sokrate, to je posve jasno - ree Polemarh. 340
- Da, ako mu ti posvjedoi - prihvati Klitofon.
- to treba svjedoka? Ta sam Trazimah priznaje, da vla-
dari kadto nalau ono, to je njima na tetu, a podlonici
pravedno rade, kad izvruju te zapovijedi.
- Trazimah, Polemare, ree, d a j e pravedno vriti zapo-
vijedi vladara.
- Ree i to, Klitofone, da je pravedno korist jaega. A b
kad je to oboje rekao, priznao je opet, da jai kadto nalau
slabijima i podlonicima da ine njima tetu; a prema tome
priznaju pravedno je jednako tako teta jaega, kao i korist
jaega.
- Ali pod koriu jaega miljae ono, to jai dri sebi
korisnim - ree Klitofon - to miljae da treba slabiji initi, i
to nazivae pravednim.
- A l i se nije tako govorilo - ree Polemarh.
- Nita zato, Polemare - rekoh ja - nego ako Trazimah c
sada tako govori, neka bude tako.
Reci mi, Trazimae, jesi li tako htio okrstiti pravednost,
da je naime korist jaega ono, to se jaemu ini, bila ona
korisna ili ne bila? Hoemo li rei, da tako govori?
- Nipoto; nego misli, da onoga, koji grijei, zovem ja-
im onda kad grijei?
- Da, miljah, da to misli, kad si doputao, da vladari
nisu bez pogreke, nego da neto i grijee.
- Sokrate, ti izvre rijei. Primjerice zove li ti onoga, d
koji grijei kod bolesnika, lijenikom upravo po tome to gri-

75
 DRAVA

jesi? Ili raunateljem onoga, koji u raunu grijei, onda kad

grijei, i s obzirom na tu pogreku? Nego, mislim, mi se tako
izrazujemo, daje pogrijeio lijenik i raunatelj i uitelj ita-
nja; ali nijedan, mislim, od njih zapravo nikada ne grijei, dok
e je ono ime ga nazivamo. Zato da tono reemo, kad ve i ti
pazi na tonost u govoru, nijedan obrtnik ne grijei. Jer koji
grijei, grijei onda, kad ga ostavi znanje, ali tada nije obrtnik.
Zato obrtnik ili mudrac ili vladar, nijedan ne grijei u svome
poslu, iako se kae daje pogrijeio lijenik ili vladar. Takvim
341 dakle dri moj odgovor; ali najtonije je da vladar ne grijei,
ukoliko je vladar, da on, budui je bez pogreke, odreuje
najbolje za one za se, a da ih se podlonici trebaju drati; zato
velim kao u poetku, d a j e pravedno: raditi na korist jaega.
- Dobro, Trazimae - rekoh ja - tebi se ini da izvrem
tvoje rijei.
- Svakako.
- Misli da sam ti htio postaviti stupicu i da sam sa zlom
namjerom onako upitao?
b - Znam dobro, da jesi; ali ti ne e nita pomoi. Jer niti
moe tvoja zla namjera meni tajnom ostati, niti bi me mogao
iz zasjede silom govora svladati.
- Blaenie, ne bih ni pokuao - rekoh ja. - Ali da nam
se opet tako ne dogodi, reci, u kome smislu shvaa vladara
i jaega: kako se obino veli ili strogo reeno onako, kako
si upravo sada govorio, pa e pravedno biti da slabiji radi za
njegovu korist kao jaega.
- Mislim na vladara u ovom najtonijem smislu. Okrei i iz-
vri to, ako moe; nita te ne molim - ali zaista ne e moi.
c - Misli da bih bio tako lud, te bih iao strii lava i izvrati
rijei Trazimahove?
- Sad si ipak pokuao, premda si i u tome nitko i nita!
- Dosta je toga - rekoh ja. - Nego mi reci, je li lijenik, u
najtonijem smislu rijei, o kome si upravo govorio, tecikua
ili vidar bolesnika? Misli samo na pravoga lijenika.

76
 PRVA KNJIGA

- Vidar bolesnika.
- to je s kormilarom? Je li pravi kormilar voa broda ili
mornar?
- Voa broda.
- Nita, mislim, ne treba na to paziti, to se nalazi na bro- d
du; zbog toga jo ga ne treba nazivati brodarom. Jer se ne
zove kormilar po tome, to plovi morem, nego po svom umi-
jeu i to vodi brodove.
- Istina.
- to ne, svatko od njih imade kakve koristi?
- Svakako.
- Nije li umijee zato stvoreno, da svakome potrai i pri-
bavi korist?
- Jest, za to.
- Zar onda i svakome umijeu drugo neto koristi, a ne to,
da bude to savrenije?
- Kako to misli? e
- Tako - rekoh ja - kad bi me zapitao, je li tijelu dosta biti
tijelo ili mu treba jo neega, rekao bih, da mu svakako jo
treba. Zato i postoji umijee lijeniko, koje smo sada spo-
menuli, budui daje tijelo manjkavo i nije mu dosta, daje ta-
kvo; zato je stvoreno umijee lijeniko, da tijelu namie, to
mu koristi. Zar ti se ini daje to pravo, to rekoh, ili nije?
Pravo je.
- Dalje: treba li samo lijeniko umijee, ili i koje drugo 342
umijee, nekakve posebne vrline, kao oi vid i ui sluh, te
zato treba pokraj njih jo nekakvo umijee, koje e se brinuti
i namicati, to njima koristi? Zar i u samom umijeu ima i
neki nedostatak i zar svakome umijeu treba drugo umijee,
koje e se brinuti za ono, to prvome koristi, i zar tom umije-
u, koje e se o tome brinuti, treba opet drugo slino umijee,
i tako do beskrajnosti? Ili e umijee samo za se spoznati,
to mu koristi? Ili ne treba ni sebe ni drugoga umijea, da se b
brine o tome, to koristi protiv njegovih nedostataka, jer ono

77
 DRAVA

nema nikakve ni nevolje ni pogreke, niti mu pripada traiti

korist za drugo osim za ono, za to postoji; ono je kao pra-
vo umijee neoteeno i itavo, bez potrebe za iim drugim,
dakako dotle, dok je upravo ono, to jest. Pomisli samo na
najtoniji smisao umijea; je li tako ili nije?
- ini se da jest.
- Ne brine se, dakle, umijee lijeniko za svoju vlastitu
korist, nego za korist tijela.
-Da.
- Ni umijee odgajanja konja za sebe nego za konje, ni
ijedno drugo umijee za sebe, jer mu i ne treba, nego za ono,
za to postoji.
- Tako se ini.
- Ali, Trazimae, umijea vladaju i jaa su od onoga, za
to postoje.
Pristade na to, ali jedva jedvice.
- Dakle nijedno se znanje ne brine i ne nalae korist jae-
ga, nego korist slabijega i podlonika svojega.
Pristade napokon i na to, makar seje htio o tome prepirati.
A kad je pristao, rekoh ja:
- to ne, i nijedan lijenik kao lijenik nema pred oima
korist svoju lijenikovu, nego bolesnikovu? Jer mi smo se
sloili, daje lijenik u pravom smislu rijei nadziratelj bole-
snika a nije tecikua; ili se nismo sloili?
Ree, da jesmo.
- to ne, d a j e i pravi kormilar nadziratelj brodara, a nije
mornar?
I to je priznao.
- Ne e dakle takav kormilar i nadziratelj imati na umu i
nalagati korist za sebe, kormilara, nego za brodare i podlo-
nike.
Jedva pristade.
- Dakle, Trazimae - rekoh ja - nijedan drugi vladar kao
vladar nema na pameti i ne nalae svoju korist, nego korist

78
 PRVA KNJIGA

onih, nad kojima vlada i za koje radi; i sve, to govori i ini,

govori i ini tako, da pazi na njih, na njihovu korist i na to,
to njima pripada.
Kad smo u govoru dotle doli i kad je svima oito bilo, 343
da se odreenje pravednosti u protivno izvrnulo, Trazimah,
mjesto da odgovori, ree:
- Reci mi, Sokrate, ima li dadilju?
- emu? - rekoh ja - ne bi li bolje bilo da odgovara nego
da tako pita?
- Kad te ostavlja balava i ne eli te useknuti, premda je
potrebno: ti jo ne razlikuje ovce od ovara.
- Ta zato upravo?
- Zato, to misli da se ovari ili govedari brinu za dobro b
ovaca ili goveda, i da oni na neto drugo paze, dok ih tove i
goje, nego li na dobro svoje i svojih gospodara! Pa i vladari
u gradovima, oni, koji su zaista vladari, misli da kako druk-
ije misle o svojim podanicima, a ne onako, kako bi netko o
ovcama mislio, i da se oni nou i danju za drugo neto brinu,
a ne o svojoj koristi! I tako si daleko od pojma o pravednom
i pravednosti i o nepravednom i nepravednosti, te ne zna, c
daje pravednost i pravedno uistinu tue dobro, korist jaega
i vladajueg, a vlastita teta podlonika i sluge, dok je s ne-
pravednou upravo protivno. Zar ne zna, da vladar vlada
nad pravim budalama i pravednicima, a podlonici koriste
njemu kao jaemu i sluei njemu usreuju njega a nipoto
sebe. Treba biti na istu, glupi Sokrate, daje pravednik prema d
nepravedniku svuda na teti. Ponajprije u poslovnom ivotu:
gdje god ljudi u zajednicu stupe, nigdje ne nalazimo, da pra-
vednik kod razvrgnua zajednice vie dobiva od nepravedni-
ka, nego manje. Zatim u dunostima prema dravi: kad treba
davati kakve prinose, pravednik od jednakoga imutka vie
prinosi, a nepravednik manje; kad se to dobiva, jedan ne do-
biva nita, a drugi mnogo. Ta i onda, kad jedan i drugi kakvu e
javnu slubu obavlja pravedniku, ako nita drugo, kua na-

79
 DRAVA

zaduje radi zanemarivanja privatnih poslova, a od drave ne

vue nikakve koristi, jer mu to zabranjuje pravednost; k tomu
se zamjerava svojti i znancima, kad im ne e nita pomagati
protiv prava. Kod nepravednika je sve protivno od toga; mi-
344 slim naime na takvog, o kome upravo sada govorah: koji bi
mogao stei velike prihode. Zato ga ogledaj, ako hoe su-
diti, koliko njemu samome vie koristi biti nepravedan nego
li pravedan. A spoznat e najlake, ako doe do najsavre-
nije nepravde! Nepravednik je tu najblaeniji, a najbjedniji
su oni, kojima se krivo uini ili koji ne bi htjeli krivo initi.
To je tiranija, silnitvo, koje ne otima tajno i silom na malo,
nego u sav mah tue posveeno, boje, privatno i dravno. Za
b svaki pojedini takav zloin, kad se otkrije, krivac trpi kaznu
i najveu sramotu; zloince nazivaju svetokradicama, trgov-
cima ljudi, provalnicima, otimaima i lopovima. Ali kada tko
dravljanima otme imovinu i povrh toga njih same kao roblje
c sebi podloi, mjesto onih sramotnih imena naziva se sretan i
blaen ne samo od dravljana, nego i od stranaca, koji za nje-
ga uju, daje inio svu nepravdu. Jer se ne napada nepravda
zato to se ovjek boji da e je poiniti, nego to se boji da e
je morati trpjeti. Tako, Sokrate, dovoljno jasno proizlazi da
je nepravda jaa, slobodnija i silnija od pravednosti, i kako u
poetku govorah, pravednost je korist jaega, a nepravednost
je vlastit probitak i korist,
d To rekavi htjede Trazimah otii, oblivi nae ui obilnim
i dugim govorom kao to sluga izliva vodu. Ali mu ne dadoe
nazoni otii, nego ga prinudie, da ostane i dade dokaz za
ono, to je rekao. Pa i ja ga sam zamolili i rekoh:
- Boanski Trazimae, takav si nam govor odrao, a ho-
e otii, prije nego nas dovoljno poui ili od nas uje, je li
e tako ili nije? Ili misli, da govori o neznatnoj stvari, a ne o
nainu ivljenja, kojim bi svaki od nas najkorisnije ivio?
- Ta zar ja drukije mislim? - ree Trazimah.

80
 PRVA KNJIGA

- ini se - rekoh ja - da za nas nita ne mari i ne misli

o tome, hoemo li ivjeti gore ili bolje, ne znajui ono to
ti veli da zna. Nego, dobriino, daj nam to razjasni; ne e 345
ti biti na zlo, to god dobro uini nama ovolikima. Jer ja
ti evo za sebe kaem, da ne vjerujem i ne mislim, da bi ne-
pravednost bila korisnija od pravednosti, ni onda, ako joj se
sve doputa i ne brani initi to hoe. Nego, dobriino, neka
netko bude nepravedan, neka moe initi krivo, bilo potajno
bilo silom, ipak mene to ne uvjerava, daje to od pravednosti
korisnije. Tako se moda i drugome komu od nas priinja, ne b
samo meni. Zato nas uvjeri, blaenie, dovoljno, da ne misli-
mo pravo, dok pravednost vie cijenimo od nepravde.
- A kako da te uvjerim? Ako te nije uvjerilo ono, to upra-
vo sada govorah, to jo da ti uinim? Ili da ti svoj govor
metnem u duu?
- Nemoj, tako ti Zeusa - rekoh ja. - Nego ponajprije ostaj
kod toga, to ree, ili ako mijenja, mijenjaj otvoreno i ne za-
varavaj nas. A sada, Trazimae, da jo ogledamo ono, to prije c
ree; uvia da si isprva odreivao pojam pravoga lijenika,
a kasnije si mislio, da ti ne treba vie tono paziti na to kod
pravoga pastira, nego da on kao pastir, tovei ovce, ne pazi
na njihov boljitak, nego na dobar zalogaj kao kakav gost ili
gostitelj ili opet na prodaju, kao tecikua, a ne kao pastir. Ali d
umijeu pastirskome jamano nije do drugoga ega stalo nego
do dobrobiti povjerenog stada. Jer za samo umijee pastirsko
jamano ne treba nita vie, dok je to ono, to treba biti. Tako
upravo miljah da nam treba priznati kako svaka prava vla-
darska djelatnost trai dobrobiti ni za to drugo nego za one,
nad kojima vlada i za koje se brine, pa isticala se ta djelatnost
u dravnom ili privatnom ivotu. A ti misli da vladari, u pra- e
vom smislu te rijei, u dravama svojevoljno vladaju?
- Ne mislim nego dobro znam.
- Ali, Trazimae, ne vidi li, da ostale javne slube nitko
ne obavlja svojevoljno, nego trai plau, drei da ta djelat-

81
 DRAVA

346 nost ne e biti na korist imatelju vlasti nego podlonicima?

Jer, reci mi samo ovoliko: ne razlikujemo li svagda umijea
prema raznolikom sadraju njihovih djelatnosti? I ne odgo-
varaj, blaenie, protiv svoga miljenja, kako bismo neto
postigli.
- Da, time ih razlikujemo.
- to ne, svako nam i osobitu neku korist daje, a ne samo
openitu, primjerice lijenitvo zdravlje, kormilarenje sigur-
nu plovidbu, i ostala tako?
- Svakako.
b - to ne, i umijee teenja zarade? Jer to je njegova spo-
sobnost. Ili ti moda jednakim dri i lijeniko i kormila-
revo umijee? Ili, ako ve hoe tono odreivati, kako si
sam rekao, ne zove odmah radi toga umijee kormilarevo
lijenitvom, ako tko kao kormilar postaje zdrav time, to mu
koristi ploviti po moru?
- Nipoto.
- Ne zove, mislim, ni umijee teenja lijenitvom zato,
ako je tko stjeui novce zdrav i io?
- Nipoto.
- A d a l j e , zove li lijenitvo umijeem stjecanja, ako tko
kao lijenik zasluuje novce?
c -Ne.
- to ne, priznali smo, da svako umijee donosi svoju
osobitu korist?
- Neka bude.
- Dakle je oito, da svi obrtnici onu korist, to je svi jed-
nako postizavaju, postizavaju po neem ime se svi jednako
slue uz svoje posebno umijee.
- ini se.
- A kaemo, da obrtnici imaju korist stiui novce odatle,
to se slue i umijeem teenja.
Jedva pristade na to.

82
 PRVA KNJIGA

- Dakle ne dolazi svakome od njegova umijea ta korist, d

naime da stjee novce, nego ako tono ogledamo, lijenitvo
stvara zdravlje, a umijee teenja teenje; graditeljstvo kuu,
a novanu nagradu umijee teenja, koje ga prati; tako i sva
ostala umijea: svako obavlja svoj posao i donosi onu korist,
koja lei u njegovom biu. Ali ako k umijeu ne pridolazi
novana nagrada, ima li obrtnik kakvu korist od samoga umi-
jea?
- ini se da nema.
- Zar si ne koristi onda, kad besplatno radi? e
- Mislim, da ne koristi.
- Dakle je, Trazimae, toliko jasno, da nijedno umijee ni
vladarska djelatnost ne koristi sebi nego, to smo davno prije
rekli, priprema i brine se za korist podlonika, gledajui na
njegovu korist kao na korist slabijega, a ne na korist jaega.
Upravo zato i malo prije, mili Trazimae, govorah, da nitko
ne e svojevoljno preuzeti kakvu javnu slubu i popravljati i
ublaivati tue zlo, nego trai plau, i to zato, to onaj koji 347
hoe svoju slubu dobro, to jest prema umijeu obavljati, ni-
kada ne radi za svoj boljitak, nego za boljitak podlonika.
Upravo zato, kako se ini, treba onima, koji bi htjeli vriti
javne slube, pripadati nagrada bilo u novcu bilo u asti, ili
kazna, ako ne e da preuzmu danu im slubu.
- Kako to misli, Sokrate? - ree Glaukon. - Jer one dvije
nagrade znam, ali nisam razumio, kakvu kaznu misli i kako
si je uvrstio s plaom u isti red.
- Dakle ne zna za nagradu, za kojom najestitiji tee, kad
god hoe vriti javne slube. Ili ne zna, da se elja za astima b
i novcem smatra i jest sramota?
- Znam - ree.
- Zato dakle - rekoh ja - dobri ne ele vladati ni radi
novca ni radi asti. Jer niti su voljni otvoreno primiti plau za
vladanje pa se zvati plaenici, niti kao vladari sami potajno
uzimati pa se zvati lopovima. A nisu opet voljni ni radi asti, c

83
 DRAVA

jer nisu astoljubivi. Zbog toga ih treba prisiliti i kazniti, ako

se hoe da vladaju; odatle je, ini se, postalo sramotno ne
ekati na prinudu nego svojevoljno ii vriti javne slube. A
najvea je kazna, ako tko sam ne eli vladati, to, da tad vla-
da gori. Radi toga straha, ini mi se, vladaju estiti, kad god
d vladaju; oni prihvaaju javne slube ne ekajui od tog kakvo
dobro ni uivanje, nego prihvaaju to kao neto nuno, budu-
i da ne znaju boljih ni jednakih sebi, kojima bi vladu povje-
rili. Jer kad bi bila drava od dobrih ljudi, ini se, otimali bi
se oni da ne vladaju, kao to se sada bore da vladaju; tada bi
postalo oito, da doista pravi vladar nije stvoren zato da se
brine oko svoje koristi, nego oko koristi podlonika. Zato bi
svatko pametan volio imati korist od drugoga, nego se muiti
e za tuu korist. Stoga ja nikako ne doputam Trazimahu, daje
pravednost korist jaega. Nego o tome emo i kasnije jo go-
voriti, mnogo mi se znatnije ini, to Trazimah sada veli: da
je ivot nepravednika bolji nego ivot pravednika. Koji dakle
ivot voli ti, Glaukone, i kako ti se ini, daje istinitije rei?
- Ja velim daje korisniji ivot pravednika.
348 _ uo si kolika je netom dobra spomenuo Trazimah za
ivot nepravednika?
- uo sam, ali ne vjerujem.
- Hoe dakle, da ga uvjerimo, ako kako uzmognemo, da
ne govori istinu?
- Ta kako ne u?
- Ako dakle ponemo protivno, te stanemo drati govor
protiv njegova govora o tome, kako je opet to dobro, ako je
ovjek pravedan, pa opet on pa mi, trebat e brojiti i mjeriti
dobra, koja spominjemo ijedni i drugi, i onda e nam trebati
b sudaca koji e presuditi. Ali ako budemo kao netom razmo-
trili to u meusobnom razgovoru, sami emo biti ujedno suci
i govornici.
- Svakako - ree.
- Kako dakle hoe? - rekoh ja.

84
 PRVA KNJIGA

- Tako, kako ree.

- Hajde dakle, Trazimae, - rekoh ja - odgovori nam od
poetka: veli, daje savrena nepravda korisnija od savrene
pravednosti?
- Svakako velim, a naveo sam i zato. c
- Hajde dakle, kako o njima veli: jednu od njih jamano
naziva krepou a drugu zloom?
- Ta kako ne!
- to ne, pravednost krepou a nepravdu zloom?
- Zar ba tako, najdrai moj, kad ve i velim, da nepravda
koristi a pravednost da ne koristi!
- Nego to onda?
- Protivno.
- Zar pravednost naziva zloom?
- Ne, nego veoma dobroudnom glupou.
- Nepravdu dakle naziva zloudnou? d
- Ne, nego razumnou.
- Zar ti se ini, Trazimae, da su nepravednici i razboriti
i kreposni?
- Dakako, ako mogu savreno krivo initi, ako mogu sebi
podlagati drave i narode! A ti moda misli, da govorim o
kesokradicama? Korisno je dodue i to, ako se ne dozna, ali
nije vrijedno spomena, u poredbi onim, o emu upravo sada
govorah.
- Znam zaista, to tim hoe rei; ali se udim, to neprav- e
du vrsta meu krepost i mudrost, a pravednost u protivno.
- Ali ipak tako vrstam.
- To je jo otrije, prijatelju, i nije vie lako znati to bi
ovjek rekao. Jer da veli, daje nepravda korisna ali daje po-
rona ili sramotna, kao to priznaju neki drugi, mogli bismo
neto rei, kako se obino govori; ali sada je oito da e rei,
kako je nepravda i lijepa i jaka, i da e joj sve opet pridje-
nuti, to mi pridijevasmo pravednosti, kad si se ve usudio 349
uvrstiti je meu krepost i mudrost.

85
 DRAVA

- Posve istinito nasluuje moje misli.

- Ali se ipak ne smijem ustruavati, nego u protiv tvoje
tvrdnje ii i razmotriti je, dokle god mislim, da govori upra-
vo ono to misli. Jer meni se sada, Trazimae, ini, da se ni-
poto ne ali, nego da govori ono, to ti se ini daje istina.
- A to ti je stalo do toga, ini li se meni ili ne ini? Zato
ne pobija tvrdnje?
b - Nita - rekoh ja - nego kuaj mi jo ovo odgovoriti: ini li
ti se, da bi pravednik htio od pravednika u neemu vie imati?
- Nikako; ta ne bi tada bio uljudan i dobroudan.
- A u pravednom djelu?
- Ni u pravednom djelu?
- A od nepravednika bi htio vie imati i smatrao bi to pra-
vednim, ili ne bi smatrao pravednim?
- Smatrao bi i htio bi, ali ne bi mogao.
c - Ali ne pitam to, nego ne eli li pravednik od pravednika
vie imati, i ne e, a od nepravednika hoe?
- Pa, tako je.
- A to nepravednik? Zar eli pravednika nadmaiti i u
pravednom djelu?
- Ta kako ne, kad on eli u svemu vie imati.
- to ne, nepravednik e i od nepravednika i u nepraved-
nom djelu htjeti vie imat i nastojat e, da sam od svih najvie
dobije?
- Jest tako.
- Ovako dakle kaimo: pravednik ne eli nadmaiti sebi
jednakoga, nego nejednakoga, a nepravednik i sebi jednako-
d ga i nejednakoga.
- Izvrsno si rekao.
- A nepravednik je razborit i vrstan, a pravednik ni jedno
ni drugo.
- I to je dobro.
- to ne - rekoh ja - nepravednik je prema tome nalik na
razborita i vrsna ovjeka, a pravednik nije nalik?
- Ta kako ne e biti takav nalik na ove, a drugi nenalik?

86
 PRVA KNJIGA

- Lijepo; svaki je od njih, dakle takav kao oni, na kakve

je nalik.
- Naravno.
- Neka, Trazimae! Zove nekoga glazbenim a drugoga
neglazbenim ovjekom?
-Da.
- Koji od njih razumije glazbu, a koji je od njih ne razumije?
- Jamano glazbeni ovjek razumije glazbu, a neglazbeni
ne razumije.
- to ne, i vrsnim je u tome, u emu je razborit, a nevalja-
lim, u emu je nerazborit?
-Da.
- Isto i kod lijenika, zar ne?
- Jest, tako.
- ini li se dakle tebi, izvrsnie, da bi koji glazben ovjek,
ugaajui liru, htio ili elio, nadmai vati drugoga glazbenog
ovjeka u pritezanju i otputanju ica?
- ini mi se, ne bi.
- A l i bi htio bolje od neglazbena ovjeka?
- Bez sumnje.
- to bi lijenik, bi li htio, kad propisuje propise o jelu i
piu, nadmaiti drugog lijenika ili metodu lijeenja?
- Nipoto.
- Anelijenika i nelijeenje?
-Bi.
- Gle, na kojem god se podruju radilo, bi li ikoji stru-
njak htio nadmaiti, bilo u djelu bilo u govoru, drugoga stru-
njaka. Ne bi li on u istom poslu isto htio kao onaj, koji je
njemu jednak?
- Ta moda je nuno da tako bude.
- A to nestrunjak? Ne bi li jednako htio nadmaiti stru-
njaka i nestrunjaka?
- Moda.
- A strunjak je mudar?

87
 DRAVA

- Jest.
- Mudri je vrstan?
- Jest.
- Dakle vrsni i mudri ne e htjeti nadmaiti jednakoga, a
nejednakoga i protivnoga hoe?
- ini se.
- A zli i neuki htjet e i jednakoga i protivnoga?
- ini se.
- to ne, Trazimae - rekoh ja - nepravednik hoe da nad-
mauje i nejednakoga i jednakoga? Ili nisi tako govorio?
- Jesam.
c - A pravednik ne e htjeti nadmaiti jednakoga, nego
samo nejednakoga?
-Da.
- Dakle je - rekoh ja - pravednik nalik na mudra i dobra
a nepravednik na zla i neuka?
- ini se.
- A sloismo se, d a j e svaki takav, na kakva je nalik.
- Da, sloismo se.
- Dakle nam se pravednik pokazao dobar i mudar, a ne-
pravednik neuk i zao.
Trazimah priznade sve to, ne onako lako, kako ja sada go-
d vorim, nego uz natezanje i s mukom, znojei se izvanredno,
budui daje ljeto bilo; tada i vidjeh po prvi puta kako se Tra-
zimah crveni. Kad se dakle sloismo, daje pravednost vrlina
i mudrost, a nepravda zloa i neukost, rekoh ja:
- Dobro, to je u redu. Ali dalje rekosmo, daje nepravda i
jakost, ili se ne sjea, Trazimae?
- Sjeam se - ree on - ali nisam sasvim sporazuman s
onim, to sada govori, i mogao bih o tome dosta rei. Ako
bih dakle govorio, dobro znam, da bi me nazvao pukim go-
e vornikom; zato ili daj da reem, koliko hou, ili ako hoe
pitati, pitaj, a ja u ti kao bakama, kad priaju prie, dobaciti
dobro i kimanjem povlaivati ili nepovlaivati.

88
 PRVA KNJIGA

- Nipoto protiv svoga mnijenja - rekoh ja.

- Prema tvojoj elji, kad mi ve ne da govoriti; a to jo
hoe?
- Ne u nita, tako ti Zeusa - rekoh ja - nego ako e ve
tako initi, ini, a ja u pitati.
- Pitaj dakle.
- Pitam dakle to i maloprije, da bismo redom ili da-
lje, kakav je odnos pravednosti prema nepravdi. Tvrdi se, da 351
je nepravda monija i jaa od pravednosti; ali ako je zaista
pravednost mudrost i vrlina, lako e se, mislim, pokazati i
monija od nepravde, kad je ve nepravda neukost. Svakome
je to sad jasno, ali ja, Trazimae, ipak ne elim to tako jed-
nostavno prihvatiti, nego pokuati obrazloiti. Ti bi rekao, b
da ima nepravednih drava i da nastoje nepravedno druge
drave sebi podvrgnuti i podloiti, a mnoge i imadu sebi pod-
loene?
- Ta kako ne? To e najbolja i savreno nepravedna i initi
najvie.
- Razumijem - rekoh - da je to bio tvoj govor; ali ovo
pitam zbog toga, hoe li drava, koja postaje jaa od druge
drave, bez pravednosti postii tu mo ili je za to potrebna
pravednost?
- Ako je pravednost mudrost, kako si ti netom govorio, c
potrebna je pravednost; a ako je onako, kako ja govorah, ne-
pravednost.
- Vrlo mi je milo, Trazimae - rekoh ja - to ne e samo
da kimanjem povlauje, nego i veoma lijepo odgovara.
- Ta ugaam ti.
- Dobro to ini; nego mi dakle i dalje ugaaj te odgovori:
misli li, da bi drava ili vojska ili razbojnici ili lopovi ili koja
druga druba, koja eli zajedniki nepravedno neto uiniti,
mogla to uiniti, ako bi lanovi inili krivo jedan drugome?
- Nipoto. d

89
 DRAVA

- A to, ako ne bi krivo inili jedan drugom, ne bi li onda

prije mogli zajedniki djelovati?
- Svakako.
- Jer nepravda, Trazimae, uzrokuje meusobno razdor,
mrnje i borbe, a pravednost slogu i prijateljstvo; zar ne?
- Neka bude, da se s tobom ne prepirem.
- Dobro to ini, izvrsnie; nego reci mi ovo: ako je posao
nepravde sijati mrnju, gdje god se nae, zar ona ne e, kad
se nae i kod slobodnih i kod robova, prouzrokovati da se
oni mrze i da se bune i da budu nesposobni zajedniki jedni
e s drugima raditi?
- Svakako.
- A ako se nae meu dvojicom, ne e li se oni prepirati i
mrziti i neprijatelji biti ijedan drugome i pravednima?
- Hoe.
- A ako se dakle, divotnie, nepravda nae u jednome o-
vjeku, zar e moda izgubiti svoju mo? Ili e je jednako tako
imati i tada?
- Neka je ima jednako tako.
- A njezina je mo svagdje, gdje se nae, bilo u kakvoj
dravi, bilo u plemenu, bilo u vojsci, bilo u emu god drugo-
352 me, ponajprije, da dovodi do razdora i prepirki i prema tome
onemoguuje zajedniku djelatnost, a zatim daje sve mrsko i
samom sebi i svemu stoje protivno, pa prema tome i praved-
nome? Nije li tako?
- Svakako.
- Dakle i onda, kad se nae kod jednog ovjeka, sve e
posljedice pokazivati, za to je stvorena: ponajprije e ga
onesposobiti, da ne moe djelovati radi bune i nesloge u sebi,
a zatim e uiniti da bude mrzak i sam sebi i pravednima.
Zar ne?
-Da.
- Pravedni su i bogovi, prijatelju?
- Neka budu.

90
 PRVA KNJIGA

- Nepravednik e dakle, Trazimae, i bogovima mrzak b

biti, pravednik mio.
- Slobodno uivaj u pobjedi; ja ti ne u braniti, da se pri-
sutnima ne zamjerim.
- Hajde dakle - rekoh ja - da potpuno uivam u pobje-
di, pa odgovaraj kao i do sada. Da su pravednici i mudriji
i bolji i sposobniji za rad, a nepravednici da nisu sposobni
nita zajedniki uraditi - nego da ne velimo uprav isto ni za c
one nepravednike, koji su neto zajedniki jedni s drugima s
uspjehom uradili - ta ne bi se ustezali jedni napasti druge, da
su posve nepravedni, ve je oito u njima moralo biti neto
pravednosti, koja im nije dala initi krivo jedni drugima, kao
onima protiv kojih su ili i radi kojih su radili ono, to su
radili; to im je pomoglo, da su se kao napola opaki i napo-
la nepravedni zajedniki dali na nepravedna djela - jer oni,
koji su sasvim opaki i potpuno nepravedni, oni su i raditi
potpuno nesposobni - d a j e to dakle tako, a ne onako, kako
si ti isprva tvrdio, razumijem. Ali treba sad vidjeti, to smo d
nadalje htjeli razmotriti, ive li ti pravednici i bolje i jesu
li sretniji od nepravednih. Po onome, to smo rekli, ini se
sada, da jesu - barem, kako ja mislim; ali ipak treba to jo
bolje pogledati. Jer nije govor o emu god, nego o tome,
kako treba ivjeti.
- Dakle razmotri.
- Hou - rekoh ja. - Reci mi: ini li ti se, da ima konj neki
posao? e
-Da.
- Razumijemo li dakle pod poslom konja ili to drugo
ono, to se njime ili jedino ili najbolje moe uiniti?
- Ne shvaam te.
- Ili ovako: bi li im drugim vidio nego li oima?
- Nipoto.
- A dalje, bi li im drugim uo nego li uima?
- Nikako.

91
 DRAVA

- to ne, pravo bismo rekli, da su to poslovi za ui i oi?

- Svakako.
353 - to dalje, bi li mladicu loze odrezao bodeom i noem
i im drugim?
-Da.
- Ali niim, mislim, ne bi tako lijepo, kao srpom za to
napravljenim.
- Istina.
- Zar ne emo rei, d a j e to njegov posao?
- Da, rei emo.
- Sada bi dakle, mislim, bolje razumio, to netom pitah:
nije li posao svake stvari ono, to se njome ili jedino ili bolje
nego ostalima urauje.
b - Ta razumijem i ini mi se, d a j e to posao svake stvari.
- Idemo dalje - rekoh ja. - to ne, svaka stvar, za koju
je odreen neki posao, ima i vrlinu? Ali vratimo se na iste
primjere. Oi imaju posao?
- Imaju.
- Zar imaju oi i vrlinu?
- Imaju i vrlinu.
- A ui, imaju li one posao?
-Da.
- 1 vrlinu?
- Da, i vrlinu.
- Kako je sa svim ostalim predmetima, nije li jednako
tako?
- Jest tako.
- Pazi sada! Zar bi oi ikada svoj posao lijepo obavile, kad
c ne bi imale svoju vlastitu vrlinu nego mjesto vrline porok?
- Kako i bi? Jer moda misli sljepou mjesto vida?
- Ne pitam, kako se zove ta njihova vrlina, nego samo
hoe li neto, to radi, svoj posao obavljati vrlinom svojom
lijepo, a bez nje zlo.
- To govori kako treba.

92
 PRVA KNJIGA

- to ne, i ui e, liene svoje vrline, zlo obavljati svoj

posao?
- Svakako.
- A to vrijedi dakle i za sve ostalo? d
- Meni se ini.
- Hajde, dakle, nakon toga ovo razmotri. Dua ima neka-
kav posao, koji ne moe obaviti nikoji drugi organ; primje-
rice ovo: upravljati, vladati, savjetovati i sve slino; bismo
li to emu drugome dodijelili ili dui, i rekli, da je to njoj
svojstveno?
- Niemu drugome.
- to emo pak rei za ivot? D a j e posao due?
- Da, sasvim sigurno.
- to ne, tad emo rei, da dua ima i nekakvu vrlinu?
-Da.
- Zar e onda ikada, Trazimae, dua moi lijepo obavljati e
svoje poslove bez svoje vlastite vrline. Ilije to nemogue?
- T o je nemogue.
- Nuno dakle bez svoje vrline dua zlo vlada i upravlja,
a s njom sve to dobro radi.
- Nuno.
- to ne, priznali smo, daje pravednost vrlina due, a ne-
pravednost porok?
- Ta priznali smo.
- Dakle e pravedna dua i pravedan ovjek dobro ivjeti,
a nepravedan zlo.
- ini se, prema tvom razlaganju.
- A koji dobro ivi, blaen je i sretan, a koji ne ivi tako, 354
nije.
- Naravno.
- Pravednik je dakle sretan, a nepravednik nesretan.
- Neka bude.
- Ali nesretan biti nije korisno, a sretan biti jest.
- Ta kako ne?

93
 DRAVA

- Nikada dakle, blaeni Trazimae, nije korisnija neprav-

da od pravednosti.
- To ti dakle neka bude, Sokrate, gozba na svetak Ben-
didin.
- Od tebe spremljena, Trazimae, kad si mi se udobrovo-
b ljio i prestao se ljutiti. Ipak se nisam lijepo gostio, svojom
krivnjom, a ne tvojom. Kao to sladokusci grabe i kuaju sva-
ko novo jelo koje se donosi, prije nego se dovoljno nauiju
preanjega, tako mi se ini i za mene. Prije nego smo nali
ono, to isprva razmotrismo, to jest to je pravednost, pustio
sam to, te sam stao istraivati, je li pravednost zloa i neu-
kost, ili mudrost i vrlina. Kad se opet kasnije ustvrdilo, da
je korisnija nepravda od pravednosti, nisam se mogao suzdr-
ati, a da ne prijeem na to. Zato mi se sada dogodilo, da iz
c toga naeg razgovora nita ne znam. Jer kad ne znam, to je
pravednost, teko u znati, je li ona kakva vrlina ili nije, je li
onaj, koji je ima, nesretan ili sretan.

94
 DRUGA KNJIGA

KAD sam to rekao, miljah, da sam s raspravljanjem go- 357a

tov, ali, kako se ini, to bjee istom poetak. Jer Glaukon je
uvijek i u svemu veoma junaan, pa i tada se ne htjede zado-
voljiti time, to je Trazimah sustao, nego ree:
- Sokrate, hoe li nas samo prividno ili uistinu uvjeriti,
daje na svaki nain bolje biti pravedan nego nepravedan? b
- Volio bih, uistinu, kad bi bilo do mene - odgovorih.
- Tad ne postie ono, to bi htio. Jer reci mi: zar se tebi
ini, da ima dobara, koje bismo htjeli imati ne radi posljedica
nego radi samih njih, primjerice radost i sve one naslade, koje
nisu tetne i od kojih u kasnije vrijeme nita drugo ne nastaje,
osim radosti onome, tko ih ima.
- Meni se tako nekako ini - rekoh ja.
- A dalje, dobra, koja volimo i same po sebi i radi posije- c
dica, primjerice miljenje, vid, zdravlje; te volimo jamano
iz oba razloga?
- Da - rekoh.
- A vidi i treu vrstu dobara, u koju ide vjebanje tijela,
traenje lijeka u bolesti, lijeenje i drugi struni poslovi, to je
rekli bismo ih htjeli imati, nego samo radi nagrade i ostaloga,
to otale dolazi. d
- Ima zaista - rekoh - i ta trea vrsta.
- U koju vrstu dakle stavlja pravednost?
- Ja mislim, u najljepu: to treba voljeti i samo po sebi i 358
radi posljedica onaj, koji hoe sretan biti.

95
 DRAVA

- Ali se tako ne ini veini; oni je stavljaju u neugodnu

vrstu, koju treba obavljati radi nagrade i slavnoga glasa, ali
koja je sama po sebi i zbog toga nepoeljna.
- Znam - rekoh ja - da se tako ini, i Trazimah je kao
takvu davno kudi, a hvali nepravdu; ali ja sam, kako se ini,
neuk ovjek.
b - Hajde dakle i mene uj, hoe li ti se kao i meni initi. Jer
ini mi se d a j e Trazimah od tebe prije reda kao zmija opi-
njen, a meni se ne svia dokaz zajedno i drugo; elim naime
uti, to je jedno i drugo, pravednost i nepravda, kakvu mo
imaju samo po sebi i to prave od ljudske due, a nagrade i
posljedice da pustimo s mirom. Ako ti je s voljom, ponovit
c u Trazimahovu tvrdnju, pa u najprije rei to obino kau
daje pravednost, i odakle je nastala; drugo, pokazat u, daje
svi vre protiv volje kao neko nuno zlo; a tree, da to pravo
ine, jer kako kau, mnogo je toboe bolji ivot nepravednika
nego pravednika. Noja, Sokrate, nipoto tako ne mislim, ali
sam se smeo i ogluio sluajui Trazimaha i nebrojene druge,
d a obranu pravednosti, da je bolja od nepravde, nisam jo ni
od koga uo, kako bih htio. A elim uti, da se pohvali sama
po sebi. Mislim, da bih najprije od tebe to uo. Zato u svom
silom pohvaliti nepravedni ivot, i tako ti pokazati, kako opet
hou i tebe uti da nepravdu kudi, a pravednost hvali. Nego
gledaj je li ti tako pravo?
- Vie nego ita - rekoh ja. - Jer o emu bi itko pametan
radije govorio i sluao?
e - Prekrasno govori; i to sam prvo obeao rei, to uj:
bit i podrijetlo pravednosti. Kau, d a j e od prirode dobro i-
niti nepravdu a zlo trpjeti nepravdu, ali daje vee zlo kad se
359 nepravda trpi, nego dobro, kad se nepravda ini. Zato kad
ljudi kuaju oboje, onda se onima, koji ne mogu nepravdu od
sebe odbijati a drugima ju initi, ini korisnije meusobno se
nagoditi, da ne e nepravdu ni initi ni trpjeti. Zbog toga su,
kau, upravo i poeli postavljati sebi zakone i nagodbe, i to

96
 DRUGA KNJIGA

je tako naloeno, to su nazvali zakonom i pravom. To je dakle

postanje i bitnost pravednosti; ona je u sredini izmeu najve-
ega dobra, naime ako tko nepravdu ini i ne biva kanjen,
i najveega zla, ako tko trpi nepravdu, a ne moe se osveti-
ti; pravednost, kao sredinu obojega, vole ne kao dobro nego
kao stvar vrijednu onda, kad nije mogue nepravdu initi. Jer
onaj, koji to moe initi i koji je pravo muevan, nikada se ni b
s kim ne bi nagodio, da nepravdu ne e ni initi ni trpjeti; ta
bio bi lud. To je dakle, Sokrate, i takva je, kako kau, priroda
i podrijetlo pravednosti.
A da i oni, koji ine pravednost, to ine nerado i samo
zato, to ne mogu nepravdu initi, najbolje bismo razabrali
iz sljedeeg primjera: da damo jednome i drugome, i praved- c
niku i nepravedniku, slobodu da ini to hoe, pa da pratimo
i gledamo, kamo e jednoga i drugoga elja vui. Doista bi-
smo zatekli pravednika, da ide onamo, kamo i nepravednik;
jer po prirodi tei svako bie za moi, kao za neim dobrim,
ali ga zakon silom navraa, da potuje jednakost. A bila bi
sloboda, koju mislim, poglavito ovakva: kad bi oni dobili
mo, kakvu kau daje nekada dobio Gigo, praotac lidijskoga d
kralja. On je bio pastir u slubi tadanjega kralja lidijskoga;
jednog se dana, tako kae pria, poslije velikog nevremena
i potresa raspukla zemlja i nastao ponor ba na mjestu, gdje
je pasao. Kad on to opazi, zaudi se i sade dolje te pored
drugih udesa priaju, da je vidio uplja mjedena konja s
vratacima. Kad je na njih zavirio, vidio je unutra mrtvaca,
kako mu se priinilo, veih razmjera od obina ovjeka; on
nije nita imao nego na ruci zlatan prsten. Pastir gaje skinuo e
i iziao. Kad su se pastiri po obiaju sakupili, da na koncu
mjeseca jave kralju o stadima, doe i on s prstenom. Dok je
s ostalima sjedio sluajno je okrenuo zarez prstena prema
nutarnjoj strani ruke, a nato je postao nevidljiv onima, koji 360
su kraj njega bili, i oni su o njemu razgovarali, kao daje oti-
ao. On se udio, opet se prstena dotaknuo i okrenuo je zarez

97
 DRAVA

van, i nato je postao vidljiv. Opazivi to, iskuavae prsten,

ima li tu mo, i zaista: kad je zarez unutra okretao, postajae
nevidljiv, a kad ga okretae van, vidljiv. Brzo mu je iza tog
b otkria uspjelo, da bude meu glasnicima, koji su ili kralju.
Kad doe na dvor, zavede njegovu enu, navali s njom na
kralja, ubije ga i prisvoji sebi vladu. Kad bi se dakle nala
dva takva prstena, pa bi jedan nataknuo pravednik, a drugi
nepravednik, nitko, ini se, ne bi bio tako nesalomivo vrst,
c da bi ostao kod pravednosti i htio uzdravati se i ne dirati u
tue, kad bi mogao i s trga bez straha po volji uzimati, i u
kue zalaziti pa ljubiti ene po volji, i ubijati i iz tamnice po
volji oslobaati, te ostalo raditi kao bog meu ljudima. Tako
ne bi nita drukije radio od nepravednika, pa bi obadva ili
istim putom. To bi svatko uzeo za velik dokaz, da nitko nije
svojevoljno nego pod silu pravedan, budui da pravednost
pojedincu nije dobro; jer svatko ini nepravdu, gdje god misli
da e je moi initi. Zaista svaki ovjek neporecivo misli, da
d pojedincu mnogo vie koristi nepravda od pravednosti. Jer
ako tko kraj povoljne prilike ne bi nikada nita htio uiniti
krivo ni u tue dirnuti, uinio bi se onima, koji bi to vidjeli,
najbjedniji i najlui, ali bi ga pred svijetom hvalili i obmanji-
vali se meusobno, iz straha, da ne bi trpjeli nepravdu.
Toliko o tome.
e A sad, sud o ivotu onih, o kojima govorimo, moi emo
sebi najbolje onda stvoriti, ako usporedimo najveega pra-
vednika i najveega nepravednika.
Kakva je dakle usporedba?
Ne oduzimamo nita ni nepravedniku od nepravde ni pra-
vedniku od pravednosti, nego uzmimo, da je jedan i drugi
savren za svoj posao. Ponajprije neka nepravednik slii vr-
snom obrtniku. Kao to savren kormilar ili lijenik raspo-
znaje u svojem umijeu nemogue i mogue, te se jednoga
361 laa a drugo ostavlja, a k tome je vrstan popraviti, ako ve
gdje pogrijei; tako je i za nepravednika potrebno da radi po-

98
 DRUGA KNJIGA

tajno, dok se prihvaa nepravednih djela, ako hoe veoma ne-

pravedan biti, a koji se daje hvatati, treba ga drati loim. Jer
je krajnja nepravednost initi se pravednim a ne biti. Treba
dakle dati savrenu nepravedniku savrenu nepravednost i ne
smije mu se nita oduzimati, nego treba dopustiti, da pokraj
najvee nepravde sebi pribavi najvei glas u pravednosti; da
moe popraviti, ako to pogrijei; da moe govorom dovolj- b
no uvjeravati, ako koja nepravda doe na vidjelo, i da ima
moi, gdje moi treba, bilo u obliku junatva i jakosti, bilo
s pomou prijatelja i imovine. Kad smo za toga tako rekli,
recimo, da pokraj njega stoji pravednik, ovjek jednostavan
i plemenit, koji kako veli Eshil, ne eli se samo priinjati
dobrim, nego takav biti. Priinjanje dakle treba oduzeti. Jer
ako e se initi pravednim, onda e kao takav imati asti i da-
rova; ne zna se dakle, bi li takav bio radi pravednosti ili radi
darova i asti. Treba mu dakle sve skinuti osim pravednosti
i treba ga staviti u protivni poloaj nego nepravednika. Neka
ne ini nikakve nepravde, ali neka bude na glasu kao najvei
nepravednik, da dokae pravednost time, to ga se ne doima
zao glas i njegove posljedice, nego neka ivi postojano sve d
do smrti, neka se priinja nepravedan za ivota, a pravedan
neka bude, pa da tako za obadva imademo krajnosti, jednog
pravednosti, drugog u nepravednosti, te da se presudi, koji je
od njih sretniji.
-Ali, mili Glaukone - rekoh ja - kako jako udeava jed-
noga i drugoga ovjeka za usporeenje, kao kip!
- Kako najvie mogu. A kad su takvi, nije vie, kako ja
mislim, nimalo teko opisati, kakav ivot eka jednoga i dru-
goga. Treba dakle to rei; pa ako i bude zvuilo surovije, ne- e
moj misliti, da ja govorim, Sokrate, nego oni, koji hvale ne-
pravednost mjesto pravednosti. Oni e rei, da e pravednika
u takvim prilikama ibati, muiti, okivati, oi mu ispaliti, a 362
nakon svih muka na kolac nataknuti, te e on spoznati, da ne
treba nastojati biti pravedan nego se samo initi pravednim,

99
 DRAVA

a da onu Eshilovu rije bijae mnogo ispravnije rei za ne-

pravednika. Jer doista, kae se, nepravednik ne eli priinjati
se nepravednim nego biti, budui da u njemu postoji tenja
prema istini i da ne ivi za pri vianja,
brazdu uma anjui duboko,
b iz koje mu vrle misli niu.
Ponajprije on vlada u dravi, jer se ini, d a j e pravedan,
zatim se eni, odakle hoe, udaje keri, kamo hoe, moe stu-
pati u poslovne i osobne veze, s kime hoe, i pokraj svega toga
ima nedoputene koristi od dobitaka, jer se ne aca nepravdu
initi. Ako ide u borbu, pojedinanu i javnu, jai je i vie ima
c nego protivnici; a imajui vie, bogat je, prijateljima koristi,
neprijateljima teti, bogovima rtve prinosi i darove daruje
dovoljno i sjajno; mnogo bolje nego pravednik tuje bogove i
ljude, koje hoe; zato su mu vjerojatno i bogovi skloniji nego
pravedniku. Tako kau ljudi, Sokrate, da su i bogovi i ljudi
pripravili bolji ivot nepravedniku nego pravedniku,
d Kad je Glaukon to rekao, naumio sam bio neto na to od-
govoriti, ali njegov brat Adimant upade:
- Jamano ne misli, Sokrate, d a j e o stvari dovoljno re-
eno?
- Nego to? - rekoh.
- Upravo ono nije reeno, to seje najvie trebalo kazati.
- Dakle - rekoh ja - kako kau, brat pomozi bratu; zato i
ti pomozi, ako je tvoj brat to izostavio. Premda mene moe
i to, to je on rekao, nadhrvati i uiniti nemonim, da pomo-
gnem pravednosti.
I on ree:
e - To nije nita, nego uj jo i ovo; treba, naime, da navede-
mo i protivno onome, to je reeno, naime to se govori i u
pohvali pravednosti, a i pokudi nepravednosti, da bude jasnije
ono, to mi se ini da hoe Glaukon. - Govore oci i opominju
363 sinove kao i svi oni, koji se za nekoga staraju, da treba biti
pravedan, ne hvalei pri tom upravo pravednost, nego nje-

100
 DRUGA KNJIGA

zin dobar glas, da bi onome, koji bi bio na glasu kao prave-

dan, radi toga glasa pripale asti, enidbe i sve, stoje netom
spomenuo Glaukon, da ima nepravednik radi dobroga glasa.
Ali oni mnogo vie govore o posljedicama dobroga glasa.
Jer onom, koji ima dobar glas, obeavaju blagoslov bogova
i spominju obilna dobra, koja bogovi daju pobonima, kao
to kae plemeniti Hesiod i Homer. Onaj veli, da s voljom
bogova pravednicima hrastovi b
irove nose na vrhu, a meda u svojoj sredini;
ovce svilorune njimaprevijaju sve se pod vunom,
a tako i mnoga druga dobra, jednaka tima. Slino veli i drugi:
Kao slava kralja nezazornog, bogobojaljiv
Koji uzdie pravdu te zemlja nosi mu crna
Penice, jema mu nosi, a drvee puno je ploda,
Vjena legu se stada, a iz mora dobiva ribe. c
Musej i njegov sin obeavaju pravednicima jo krasnija
dobra od bogova. Oni ih u svom prianju odvedoe na onaj
svijet, posadie za stol, uinie gozbu pobonika, te pjevaju,
da oni sve ostalo vrijeme ovjenani u goenju provode, uvje-
reni, d a j e najljepa plaa za krepost vjena pijanost. Drugi
spominju jo opirnije nagrade od bogova: tko je poboan i d
dri prisegu, iza njega ostaju unuci i potomci. Tako eto i sli-
no hvale pravednost. A bezbonike i nepravednike zakapaju u
nekakav glib na onom svijetu i sile ih, da u reetu vodu nose;
a jo ih za ivota na zao glas daju, pa ne mogu za nepravedni-
ke spominjati drugo nego one kazne, koje je Glaukon nabro-
jio za pravednike, koji se priinjaju nepravedni. To je dakle
pohvala i kuenje za jednoga i drugoga.
Osim toga razmotri, Sokrate, i drugi sud o pravednosti i
nepravednosti, kako govore obini ljudi i pjesnici. Jer svi u
jedan glas govore, daje trijeznost i pravednost lijepa, ali teka 364
i muna, a da je razuzdanost i nepravednost ugodna i laka, a

101
 DRAVA

samo je radi glasa i zakona sramotna. Veinom kau, daje ne-

pravednost korisnija od pravednosti, i opake bogatae i druge
mogunike lako i rado nazivaju javno i pojedince sretnima i
aste ih, a one, koji su slabi i siromani, njih ne aste i preziru
b ih, premda priznaju da su bolji od onih drugih. A od toga sve-
ga najudnovatije se govori o bogovima i o kreposti. Naime
da i bogovi mnogim vrlim ljudima nesree i bijedan ivot
dadoe, a protivnima protivan udes! Prosjaci i vrai obijaju
pragove bogataa i uvjeravaju, da po rtvama i bajanju dobi-
vaju od bogova mo da im sred zabava i svetkovina pribave
oprotenje, ako je tko uinio kakvu nepravdu sam ili njegovi
predci, i da e s malo troka, ako hoe kojega neprijatelja
c uvaliti u nesreu, jednako nauditi i pravednu i nepravednu,
jer oni, kako kau, znaju zazivanjem i opinjavanjem nago-
voriti bogove, da im uine po volji. Za sve te tvrdnje navode
pjesnike za svjedoke. Jedni daju primjere, kako je zlo lako:
Jer nevaljaltine moe na pregrti lako uzeti:
Gladak je do nje put, a stanuje veoma blizu.
d Ali pred krepost znoj poloie besmrtni bozi
I nekakav dug i strm put. Drugi navode Homera za svje-
doka, da ljudi mogu bogove pridobiti, jer i on ree:
U molitvi bozi su sami.
I njih ljudi okrenuti gledaju kadom i vinom,
e Gledaju molbama tihim, Ijevanicom i rtvom palnom;
Mole se, kadje prestupio tko, zgrijeio togod
A kad spominju mnotvo knjiga Museja i Orfeja, kako
kau, sinova Selene i Muza. Prema tim knjigama rede rtve i
uvjeravaju ne samo pojedince nego i cijele drave, da ivi a i
mrtvi toboe mogu dobiti oprotenja i osloboenja za nepra-
vedna djela pomou rtava i zabavnih igara; oni kau, da nas
365 takozvani teletai oslobaaju od zla na onome svijetu, a one,
koji ne prinesu rtve, ekaju tamo strahote.

102
 DRUGA KNJIGA

Sokrate, to misli, kako svi takvi i toliki govori o tome,

kako krepost i zlo cijene ljudi i bogovi, djeluju na due mladi-
a, koji su divno nadareni i sposobni da iz svakog razgovora
brzo povuku zakljuke, kakav svatko treba biti i kojim putem
udariti, da ivot to najbolje provede? Mladi bi govorio vje- b
rojatno sam sebi s Pindarom:
je li pravedno na zid visoki, ili krivom varkom
zar da sepopnem i tako zatien daproivim?
Ta za nagrade, to se spominju, kau, da mi nita ne ko-
riste, ako budem pravedan, a ne budem bio ujedno i na glasu
kao takav, nego mi to donosi oevidnu muku i tetu; a za ne-
pravednika kau, da e imati bogovski ivot, samo ako sebi
zna pribaviti glas pravednosti. Kad ve dakle priin, kako c
kau mudraci, i istinu nadvlauje i sreom gospodari, tre-
ba se uope za njime okrenuti; pred svoja vrata i oko sebe
treba nacrtati utvaru kreposti, ali premudroga Arhiloha liju
lukavu i arenu treba za sobom vui. Ali, veli se, nije uvijek
lako skrivati svoju zlou. Naravno ni druga nijedna velika
stvar nije laka, rei emo; ali ipak, ako hoemo sretni biti,
treba ii za tragovima naih govora. Radi ouvanja tajnosti d
sastavit emo zavjere i stranke, i ii emo uiteljima govora,
koji ue mudro govoriti u skuptini i na sudu, te emo tada
to rjeitou to silom postizavati, da ne budemo kanjeni
zbog zlodjela. Ali da, prema bogovima ne pomae ni tajnost
ni sila! Ako ih nema, ili ako ih za ljude nita nije briga, ni-
poto nam ne treba biti stalo za to; ako jesu i ako se za ljude e
staraju, onda za njih niti znamo niti smo uli gdje drugdje
nego u priama i kod pjesnika, koji su im stvorili rod. A ti
sami pjesnici kau, da se bogovi mogu nagovoriti i prido-
biti rtvama, tihim molitvama i darovima. Pjesnicima treba
vjerovati, ili oboje ili nijedno; ako im dakle treba vjerovati,
onda treba nepravdu initi i prinositi rtve od onoga, to se
nepravdom stee. Jer ako emo biti pravedni, ne e nas bogo- 366

103
 DRAVA

vi kazniti, ali se liavamo dobitaka, koje daje nepravda; ako

emo biti nepravedni, imat emo dobitke, molit emo bogove
radi prestupaka i nagovarati ih, da se smiluju na nae grijehe,
te emo proi bez kazne. - Ali da, na onom emo svijetu ka-
njeni biti za grijehe ili mi sami ili potomci! Nego najdrai
rei e nam razuman ovjek da se oistimo, pomoi e nam
teletai i bozi spasitelji, kako nam kazuju obiaji najveih dr-
b ava i sinovi bogova, koji kao pjesnici i vrai boji govore,
da je tako. Pa kako emo jo vie voljeti pravednost nego
najveu nepravednost? Jer ako sebi pribavimo nepravednost
s patvorenom vanjtinom, onda emo povoljno prolaziti i kod
bogova i kod ljudi u ivotu i nakon smrti, kako kau mnogi
ljudi i najuglednije osobe.
Po svemu dakle, to je reeno, Sokrate, kako je mogue,
c da bi jo tkogod htio cijeniti pravednost? Kako se ne bi onaj,
koji je moan duhom, imovinom, tijelom ili rodom, smijao
sluajui da je hvale? Zaista, ako tko moe na prikaz la-
nim pokazati, te ako je dovoljno spoznao, daje najbolja pra-
d vednost, jamano puno oprata i ne srdi se na nepravednike,
jer zna da nijedan ovjek nije svojevoljno pravedan, nego da
nepravdu poradi kukavtine, starosti ili koje druge slabosti
kudi, kad je ne moe initi, osim ako tko poradi svoje osje-
ajne prirode osuuje nepravdu ili se od nje uzdrava poradi
znanja. A oito je, daje tako! Jer koji takav ovjek prvi doe
do moi, prvi ini nepravdu, koliko moe.
A tome svemu nita drugo nije uzrok, nego ono, odakle
je potekao sav taj govor, i moj i moga brata. Od svih vas,
e divotnie, koji volite, da hvalite pravednost, poevi od starih
junaka, kojima su se govori sauvali, pa do naih suvremenja-
ka, nijedan nikada nije pokudio nepravdu ni pohvalio praved-
nost samu zbog sebe, nego samo poradi glasa, asti i darova,
koji odatle dolaze. Ali jedno i drugo samo po svojoj bitnosti,
dok se nahodi u dui onoga, koji ih ima, i dok ostaje tajno i
bogovima i ljudima, nikada nije nijedan pjesnik ni pisac do-

104
 DRUGA KNJIGA

voljno opisao, naime d a j e nepravednost najvee zlo, to ga

dua u sebi ima, a pravednost najvee dobro. Jer da vi svi od
poetka tako govorite, i da nas od mala uvjeravate, ne bismo
pazili jedan na drugoga, da ne uini nepravdu, nego bi svatko 367
pazio sam na se i uvao se od nepravde kao od najveeg zla.
To bi, Sokrate, a moda jo i vie od toga mogao Trazimah
i gdjekoji drugi rei o pravednosti i nepravednosti, i kako se
meni ini, naglavce izvraati njihovu bitnost; ali ja - ta ne treba
mi nita pred tobom skrivati - govorim nairoko, kako najve- b
ma mogu, elei od tebe protivno uti. Zato nam ne govori
i ne pokai samo, da je pravednost bolja od nepravde, nego
to ini jedna i druga sama po sebi onome, koji je ima, zbog
ega je dakle jedna zlo, a druga dobro. Ono to se priinja kod
toga pusti, kako je Glaukon zahtijevao. Jer ako kod jedne i
druge ne e oduzeti istiniti glas, koji uiva, a dodat e la-
ni, rei emo, da ne hvali pravednost nego privianje, da ne
kudi nepravednost, nego samo privianje, da preporuuje
potajnu nepravednost i potvruje Trazimahu, da je praved- c
nost tue dobro, naime korist jaega, a da nepravednost sebi
koristi i pomae, a slabijemu kodi. Zato, kad si ve priznao,
da pravednost ide meu najvea dobra, koja je vrijedno imati
ne samo radi posljedica, ve mnogo vie radi samih po sebi,
kao vid, sluh, pamet, pa i zdravlje i sva druga dobra, koja su
prava dobra sama po sebi, a ne po mnijenju, pohvali dakle kod
pravednosti upravo to: da ona sama po sebi koristi onome, koji d
je ima, a nepravednost kodi; nagrade i glas pusti neka drugi
hvale. Jer ja bih ostalima dao, da zbog toga hvale pravednost
i kude nepravednost, dakle da slave i grde glas i nagrade, koje
one pribavljaju, ali tebi ne bih dao, osim ako ne bi ti zahtijevao.
Cijeli svoj ivot nisi ni o emu drugom razmatrao nego o tome. e
Zato nam ne govori i ne pokai samo to, daje pravednost bolja
od nepravde, nego i to, kakav je uinak jedne i druge samih po
sebi na onoga, koji ih ima, bilo to bogovima i ljudima poznato
ili ne bilo, zbog ega je dakle jedna dobro a druga zlo.

105
 DRAVA

Ja sam se uvijek divio nadarenosti Glaukonovoj i Adiman-

tovoj, pa i sada, kad sam to uo, vrlo se obradovah i rekoh:
368 - Nije loe o vama, djeco slavnoga oca, spjevao poetak
elegije ljubavnik Glaukonov, kad ste se proslavili u bici kod
Megare:
djeco Aristonova, koljeno slavnoga mua boansko!
Tako je zaista prijatelji! Jer u vama je neto posve boan-
sko, ako niste uvjereni, d a j e nepravda bolja od pravednosti,
b premda je moete tako braniti! Meni se dakle ini, da niste
doista uvjereni da je nepravda bolja, a sudim to po ostaloj
vaoj udi, jer po vaim govorima ne bih vam vjerovao; to
vam pak vie vjerujem, to manje znam, to u. Pomoi ne
mogu, jer mi se ini da sam preslab; dokaz mi je to, to sam,
govorei Trazimahu, mislio dokazati d a j e pravednost bolja
od nepravde, a vi mi niste prihvatili. A opet ne mogu drukije
nego da pomognem pravednosti, jer se bojim, da moda nije
c bezbono pri optuivanju pravednosti utati i ne braniti je,
dok jo diemo i moemo govoriti. Zato je najbolje, da joj
pomaem, kako mogu.
Glaukon i ostali moljahu, da na svaki nain pomognem i ne
napustim istraivanje nego da razmotrim bit jednog i drugog, i
kakvu zapravo donose korist. Rekoh dakle, to sam naumio:
- Pitanje, na koje se dajemo, nije neznatno, nego za otro
d oko, kako se meni ini. Kad ve dakle nemamo otre oi,
naumio sam istraivanje o tome tako urediti, kao da tko krat-
kovidnima naloi proitati malena pismena izdaleka. Lako se
tada tko domisli, da se ta ista pismena nalaze i negdje drug-
dje, vea i na veem prostoru, pa da moemo proitati najpri-
je ona pismena te onda ogledati manja, jesu li ista.
- Svakako - ree Adimant - ali to ima posla, Sokrate,
e istraivanje o pravednosti s time?
- Ja u ti rei. Velimo, da postoji pravednost jednoga o-
vjeka, ali postoji jamano i pravednost itave drave?

106
 DRUGA KNJIGA

- Svakako.
- to ne, drava je vea od ovjeka?
- Jest vea.
- Moda bi dakle u veemu veu pravednost bilo i lake
upoznati. Ako dakle hoete, istraimo najprije, to je ona u
dravama; zatim je tako ogledajmo i u svakome pojedinom 369
ovjeku, traei slinost veega oblika pravednosti u obliku
manjega.
- Meni se ini, da ispravno govori.
- Kad bismo u misli ugledali, kako nastaje drava, zar
bismo onda vidjeli i njezinu pravednost i nepravednost, kako
nastaju?
- Moda.
- to ne, kad to izvrimo, ima nade, da emo lake vidjeti
to traimo?
- Mnogo lake. b
- Mislite dakle, da to treba pokuati? Mislim, nije to ma-
len posao; zato promislite!
- Promislili smo - ree Adimant - nego hajde na stvar.
- Prema mome miljenju, nastaje, dakle, drava, zato, to
svaki od nas nije sam sebi dosta, nego mu mnogo treba i po-
trebni su mu drugi; ili to drugo misli, daje poetak osniva-
nja drave?
- Nita drugo.
- Tako dakle uzima jedan drugoga da nam pomogne ovo i c
ono, i budui da nam mnogo treba, skupimo mnoge dionike i
pomonike najednom mjestu i tome zajednikom prebivali-
tu nadjenemo ime drava; zar ne?
- Svakako.
- Dakle jedan drugome daje, ako hoe davati, ili ako hoe
prima iz uvjerenja, da mu je tako bolje.
-Tako je.
- Hajdemo dakle u misli stvarati dravu od poetka. Stvo-
rit e je, kako se ini, naa potreba.

107
 DRAVA

- Kako ne.
d - Ali prva je i najvea potreba priskrbljivanje hrane, da
moemo opstojati i ivjeti.
- Svakako.
- Druga je stan, trea odjea i slino.
-Tako je.
- Hajde dakle, kako e drava priskrbiti sve to? to ne,
tako da jedan obrauje zemlju, drugi gradi kue, trei tka
odjeu? Ili emo tu dodati i postolara ili kojega drugoga, koji
se brine za potrebe tjelesne?
- Da, svakako.
- A bila bi za najnuniju potrebu drava od etiri ili pet
ljudi. ^
e - ini se.
- to dakle onda? Zar treba, da svaki pojedini od njih svoj
posao radi za sve? Primjerice da ratar sam pripravlja hranu
etvorici i da etvorostruko vrijeme i muku troi za pripravu
hrane i da dijeli to s drugima? Ili treba, da druge odnemari,
da samo sebi pravi etvrtinu te hrane u etvrtini vremena, a tri
370 etvrtine vremena da provodi pravei to kue, to odjeu, to
obuu; dakle da se ne mui za druge i ne brine za njih, nego
da radi sve poslove sam za sebe?
I ree Adimant:
- A l i Sokrate, moda je ono prvo lake nego ovo.
- Naravno, to ne bi bilo nimalo udno! Jer dok si govorio,
domislio sam se, da se ponajprije ne raa svatko posve jed-
nak svakome, nego razlian po nadarenosti, daje dakle jedan
b za ovaj posao sposoban, a drugi za onaj. Ili se tebi ne ini?
-Da.
- to dalje: bi li jedan bolje obavljao mnoga umijea ili
samo jedno?
- Kad bi obavljao jedno.
- Oito je, da posao propada, ako se propusti pravo vrijeme.
-Oito je.

108
 DRUGA KNJIGA

- Jer, mislim, posao ne e ekati dok poslenik ima vreme-

na, nego treba poslenik ii za poslom i to stalno. c
- Treba.
- Tako svega vie nastaje, sve je ljepe i lake, kad jedan
radi jedno prema svojoj sposobnosti i u pravo vrijeme, bez
brige za ostale poslove.
- Svakako.
- Dakle treba, Adimante, vie nego etiri dravljanina za
pripravu onoga, o emu govorasmo. Jer ratar, kako se ini ne
e sam sebi praviti plug, ako plug ima biti dobar, ni budak ni
ostalo orue ratarsko. Ne e ni graditelj svoje alate, a treba i d
njemu mnogo; tako isto tkalac i postolar.
- Istina.
- Dakle e tesari, kovai i mnogi drugi obrtnici, kao sudi-
onici u naoj dravici, uiniti nju velikom.
- Tako je.
- A l i jo ne bi osobito velika bila, ako bismo njima doda-
li govedare, ovare i ostale pastire, budui da ratari moraju
imati volove za oranje, graditelji i ratari teglee blago za do- e
voenje, a tkalci i postolari kou i vunu.
- Ne bi ni malena bila drava, koja bi sve to imala.
- Ali - rekoh ja - gotovo nije mogue osnovati dravu u
takvu kraju, gdje ne e trebati uvoziti.
- Nije mogue.
- Trebat e dakle ona jo i druge ljude, koji e joj iz dru-
gih drava dovoziti, to joj nedostaje.
-Da.
- Ako posrednik poe praznoruk, ne donosei nikakve
potrebne stvari onima, od kojih podmiruju svoju potrebu i s
kojima eli zamijeniti robu, praznoruk e se i vratiti, zar ne? 371
- ini mi se.
- Treba dakle kod kue praviti ne samo za sebe dosta,
nego i ono, to treba i koliko treba drava, iz koje se uvozi.
- Treba.

109
 DRAVA

- Dakle nam treba vie ratara i ostalih obrtnika u dravi.

- Da, vie.
- Pa i ostalih ljudi posrednika, koji e sve to uvoziti i
izvoziti, a to su trgovci; zar ne?
-Da.
- Dakle e nam trebati i trgovci.
- Svakako.
b - Ako se trgovina vodi po moru, trebat e jo i mnogo
drugih vjetaka u pomorstvu.
- Zaista mnogo.
- A kako je u dravi samoj? Kako e se meusobno dijeli-
ti, to svaki bude izraivao? Ta upravo zato i skupismo ljude
te osnovasmo dravu.
- Oito prodavanjem i kupovanjem.
- Odatle e nam dakle nastati trg i novac, kao sredstvo za
olakanje prometa.
- Svakako.
c - Ako ratar ili koji drugi obrtnik donese neto od onoga,
to pravi, na trg, i ne nae odmah kupce i muterije, dangubit
e u svome poslu sjedei na trgu?
- Nipoto - odgovori Adimat - nego ima ljudi, koji to
vide i sami preuzimaju tu slubu; u dobro ureenim drava-
ma redovito oni koji su tjelesno najslabiji i nesposobni za koji
d drugi rad. Jer njihov je posao ostajati na trgu i kupovati robu
proizvoaa i preprodavati je za novce onima, koji trebaju
neto kupiti.
- Dakle nam ta potreba - rekoh ja - stvara trgovie (kra-
mare) u dravi. Ili ne zovemo trgoviima one, koji na trgu
sjede i posreduju pri kupnji i prodaji, a trgovcima one, koji
putuju po dravama?
- Dakako.
- Ima jo, kako ja mislim, i nekih drugih posrednika, koji
se ba ne istiu osobito umom, ali su dovoljno snani tijelom

110
 DRUGA KNJIGA

za napore. Oni dakle prodaju svoju snagu; plau za to zovu e

nadnicom, i zovu se, kako ja mislim, nadniari. Zar ne?
- Svakako.
- Dakle, kako se ini, i nadniari spadaju u potpune drave.
- ini mi se.
- Zar nam je, Adimante, drava ve tako porasla, da je
potpuna?
- Moda.
- Gdje bi onda u njoj bila pravednost a gdje nepraved-
nost? I kada bi i gdje nastale u onome to smo razmotrili?
- Ja, Sokrate, ne vidim, ako ne na potrebi, koja te ljude 372
okuplja na okup.
- Moda pravo kae - rekoh ja. - Treba ogledati i ne
popustiti. Ponajprije dakle razmotrimo, kako e ivjeti ljudi u
takvim prilikama. to ne, pravei hranu, vino, odjeu i obuu
i sagradivi stanove, ljeti e veinom raditi lako odjeveni i
bosi, a zimi dobro odjeveni i obuveni? Za hranu e priprav- b
ljati od jema jemeno, od penice penino brano, jedno e
skuhati, drugo e umijesiti; kau e sjajnu i kruh postavljati
na kakvu trstiku ili isto lie, lei e na slamnjau od tisova i
mirtova lia, gostit e se sa svojom djecom, pripijat e vina,
ovjenat e se i slavit e bogove u veselu drutvu; djece ne
e imati vie nego prema imovini i uvat e se siromatva i
c
rata.
A Glaukon prekide:
- Kako se ini, tima ljudima spravlja gozbu bez prismo-
ka.
- Pravo kae - rekoh ja - zaboravih, da e i prismoka
imati. Oito e imati soli, ulja i sira, spravljat e luk i povre
te kakva ve variva ima na vrtu. Ponudit emo im i slatkia:
smokava, graka i graha, mirtu i ir e uz oganj pei, umjere-
no uz to pripijajui. Tako e mirno i u zdravlju ivot provodi- d
ti, stari umirati i slian ivot potomcima ostavljati.
A on ree:

111
 DRAVA

- Sokrate, da osniva dravu za svinje, im bi ih drugim

nego tim krmio?
- Nego kako treba, Glaukone?
- Kao obino, da lee, mislim, na leaj ima, ako ne e biti
e bijedni, da jedu sa stola i da imaju prismoka i slatkia, kao i
mi danas.
- Neka, razumijem - rekoh ja - kako se vidi, ne razmatra-
mo samo to, kako postaje uope drava, nego kako postaje i
izobilna drava. Moda nije to ni zlo; jer ogledajui i takvu
dravu moda bismo ba opazili, kako u dravama nastaje
pravednost i nepravednost. Prava, takorei, zdrava, drava,
ini mi se, jest onakva, kakvu smo opisali; ali ako opet hoe-
373 te, da ogledamo i dravu u raskalaenosti, nita ne smeta. Jer
zaista nekima, kako se ini, ne e biti dosta to ni takav ivot,
nego e biti potrebni i leaj i, stolovi i drugo pokustvo, pa
i prismok, pomast, kadovi, milosnice i kolai i svega toga
svake vrste. Pa i ne smije se vie, kako isprva govorasmo,
davati samo potrebno: stan, odjeu i obuu, nego treba potai
i slikarstvo; zlato i bjelokost i slino treba uvoziti. Zar ne?
b -Da.
- Dakle opet treba dravu poveati. Jer ova zdrava vie
ne dotjee, nego je treba ispuniti mnotvom, koje nije vie
u dravama radi najvanije potrebe, primjerice svi lovci i
oponaatelji, koji oponaaju pomou likova i boja, a mnogi i
govorom, naime pjesnici i njihovi pomonici: rapsodi, glum-
ci, plesai, kazalini poduzetnici, umjetni obrtnici, napose za
enski nakit. Pa i poslunika emo vie trebati. Ili misli, da
c ne e trebati odgojitelja, dadilja, sluavka, eljarica, brijaa,
pa slastiara i kuhara? A trebat e nam jo i svinjara, jer toga
nam u prvobitnoj dravi ne bijae; ta nije bilo potrebno. Ali
u toj e dravi i to trebati, a trebat e i veoma mnogo drugog
stada, ako se eli gostiti. Zar ne?
- Ta kako ne.

112
 DRUGA KNJIGA

- Dakle emo kraj takva ivota i lijenika trebati mnogo d

vie nego prije?
- Mnogo vie.
- 1 zemlja, koja je tada dovoljna bila, da hrani sve ondanje
ljude, ne e sada biti dovoljna nego malena; ili kako veli?
- Tako.
- Dakle nam treba odrezati od zemlje susjeda, ako hoe-
mo imati dovoljno panjaka i oranica; isto e i nai susjedi
uiniti od nae, ako se i oni upuste u beskrajno teenje blaga
i prijeu granicu najnunijih potreba.
- Svakako e to uiniti, Sokrate. e
- Iza toga emo ratovati, Glaukone, ili kako e biti?
- Dakako.
- Nemojmo jo nita govoriti, ini li rat kakvo zlo ili do-
bro, nego samo toliko, da smo postanje rata nali u onome,
iz ega poglavito u dravama i za pojedince i za mnotvo zlo
nastaje, kada god nastaje.
- Svakako.
- Dakle treba, prijatelju, jo poveati dravu, ne za malo,
nego za cijelu vojsku, koja e izai i boriti se s neprijateljima 374
za imovinu i za ono, o emu upravo sada govorasmo.
- A to, zar sami graani nisu dosta?
- Nisu - rekoh ja - ako smo se dobro sporazumjeli ti i mi
svi, kad smo dravu osnivali. Sloili smo se, ako se sjea, da
jedan ne moe dobro obavljati mnoga umijea.
- Istinu veli.
- Zar se ne ini, da se ratovanje osniva na umijeu? b
- 1 te kako.
- Zar onda treba vema mariti za umijee postolarsko
nego za ratno?
- Nipoto.
- Postolaru dakle ne dasmo, da bude ujedno ratar i tkalac
i graditelj, nego postolar, kako bi nam dobro obavljao svoj
posao; tako isto i svakome pojedinome od ostalih jedan posao

113
 DRAVA

davasmo, za koji bijae nadaren; njega je imao lijepo raditi,

c slobodan od ostalih posala, za ivota se time bavei i ne pro-
putajui za to pravi as. A nije li veoma vano, da se ratni
poslovi dobro obave? Ili je to tako lako, da e svatko i kao
ratar i kao postolar i u kojemu god drugom umijeu biti ujed-
no dobar ratnik, dok nijedan ne bi postao dovoljno vrstan u
piljkanju ili kockanju, ako se od mala time ne bi bavio svojski
d nego uzgredno? Kad on uzme tit ili koje drugo ratno oruje i
orue, zar e odmah biti vrstan borac u borbi tekoga oruni-
ka ili u kojoj drugoj ratnoj borbi? Ako se uzme kakvo drugo
orue u ruke, ne postaje se samim tim obrtnik ni borac, te ne
e ono koristiti onome koji svoj posao ne naui i dovoljno ne
uvjeba?
- Ta inae bi orua mnogo vrijedila!
- to ne - rekoh ja - kako je posao onih koji uvaju dr-
e avu najvaniji, tako im treba i najvie slobode od ostalih
posala, a opet i umijea i mara najveega.
- Da, mislim tako.
- Zar onda ne treba i osobitog dara za sam posao?
- Kako ne?
- Na bi dakle posao bio, ako bi samo to mogli, izabrati,
koji je i kakav je dar prikladan za uvanje drave.
- Bio bi zaista.
- Zaista - rekoh ja - nismo se neznatne stvari latili; ipak
hrabro naprijed, koliko samo sile doputaju.
375 - Dakako, samo naprijed.
- Misli li dakle, da se dar uvanja pametna psa razlikuje
neto od sposobnosti plemenita mladia?
- Kako misli?
- Tako: jedan i drugi trebaju otro opaati, hitro goniti to
opaaju, i biti opet snani, ako se trebaju boriti kad uhvate.
- Ta zaista trebaju sve to.
- I biti hrabar, ako e se ve dobro boriti.

114
 DRUGA KNJIGA

- Kako ne.
- A zar je hrabar onaj, koji nije sran, bilo konj, bilo pas,
bilo koja god druga ivotinja? Sigurno si opazio, d a j e sra- b
nost neodoljiva i nepobjediva, d a j e s njome svaka dua ne-
ustraiva i nepredobiva?
- Opazio sam.
- Jasno je dakle, kakav treba biti uvar tijelom.
-Da.
- Pa i duom, naime sran.
- I to.
- Kako onda, Glaukone - rekoh ja - ne e uvari, tako
nadareni, biti na ratnoj nozi meusobno i zlostavljati ostale
graane?
- Tako ti Zeusa, ne lako.
c
- Ali ipak treba, da su prema svojima pitomi, a na neprija-
telje ljuti; inae ne e ekati na neprijatelje, da ih unite, nego
e se prije sami meusobno unitavati.
- Istina.
- to emo dakle uiniti? Gdje emo nai uvara u isti
mah blage i srane udi? Jer blaga je ud protivna sranoj.
- ini se.
- A ipak ako koje od toga dvojega nedostaje, zaista ne
emo imati dobrog uvara. Kako se to oboje zajedno ini ne-
mogue, izlazi, da dobar uvar nije mogu.
- ini se.
A ja, naavi se u neprilici, promislivi preanje, rekoh: d
- Pravo smo, prijatelju, u neprilici, jer smo se ostavili slike,
koju smo sebi postavili.
- Kako misli?
- Nismo opazili, da ima stvorova, koji imaju ta dva pro-
tivna svojstva, u to smo sumnjali.
- Gdje dakle?
- Moe se vidjeti i u drugih ivotinja, a osobito u onih,
koje usporeujemo s uvarom. Jer zna za plemenite pse, da e

115
 DRAVA

im je od prirode takva ud, te su veoma pitomi prema onima,

na koje su navikli i koje poznaju, a prema nepoznatima da su
obrnuto.
- Znam zaista.
- To je dakle mogue - rekoh ja - i nije protiv prirode,
ako je uvar takav.
- ini se da nije.
- Zar ti se ne ini kako budui uvar treba biti sran i
mudroljubiv od prirode?
376 - Kako to? Ne razumijem, to ree.
- I to e u pasa opaziti emu se treba ba uditi kod te
ivotinje.
- to to?
- Koga vidi nepoznata, ljuti se, a nije od njega prije nita
zla pretrpio, a koga vidi poznata, pozdravlja ga, i ako nikada
nije od njega nita dobroga primio. Ili se jo nisi tome udio?
- Nisam do sada na to pazio, ali je oito, da tako radi.
- Zaista je to krasno svojstvo njegove udi i donekle mu-
b droljubivo.
- Kako to?
- to prijateljsko lice ni po emu drugom ne razlikuje od
neprijateljskoga nego po duhovnom gleditu; nije li sklonost
prema spoznavanju u tome, to znanjem i neznanjem razliku-
jemo poznato od nepoznatoga.
- Svakako.
- A ipak je - rekoh ja - sklonost prema spoznavanju i
mudroljubivost (filozofija) isto?
- Da, isto.
- Slobodno dakle da reemo i za ovjeka, da mu treba biti
c od prirode mudroljubiv i pun ljubavi za obrazovanjem, ako
e biti blag prema svojima i poznatima?
- Recimo tako.
- Dakle e nam biti od prirode mudroljubiv, sran, brz i
snaan onaj, koji ima biti valjan uvar drave?

116
 DRUGA KNJIGA

- Svakako.
- On bi dakle takav bio; a kako e nam se onda ti uvari
hraniti i odgajati? Hoe li nam neto koristiti opis njihova
odgoja pri razmatranju naeg zadatka: naime, kako u dravi
nastaje pravednost i nepravednost? A kod toga ne emo go-
voriti premalo ni previe.
I ree brat Glaukonov:
- Ja svakako oekujem, da e nam to razmatranje biti ko-
risno.
- Zaista, mili Adimante, ne smijemo dakle to razmatranje
propustiti, pa bilo i podue.
- Ta ne smijemo.
- Hajde dakle, kao u prii priajui i u dokolici, odgajaj-
mo u mati ljude.
- Tako i treba.
- Kakav je dakle odgoj? Ili je teko nai bolji od onog,
koji se razvio vremenom? A jest za tijelo vjebanje, a za duu
glazba?
- T a jest.
- Zar ne emo dakle prije poeti odgajati u glazbi nego u
vjebanju tijela?
- Kako ne.
- Uvrtava li u glazbu prie ili ne uvrtava?
-Da.
- Prie su dvovrsne, jedne istinite a druge izmiljene?
-Da.
- Odgajati treba u obojima, ali prije u izmiljenima?
- Ne razumijem - ree - to govori.
- Ne razumije, da djeci najprije govorimo bajke? To je,
openito reeno, izmiljeno, ali ima u tom i istine; a sluimo
se kod djece prije priama nego vjebanjem tijela.
- Tako je.
- Tako miljah, kad rekoh, da se treba prije latiti u odgoju
glazbe nego tjelesnog vjebanja.

117
 DRAVA

- Pravo je.
- Zna dakle, da je u svakom poslu glavno poetak, osobi-
b to za sve mlado i njeno? Jer tada se najvie stvara i utiskuje
lik, koji im se hoe dati.
- Svakako.
- Zar emo onda tako lako dopustiti, da djeca sluaju
kakve god prie, od koga god sastavljene, i primaju u duu
predodbe veinom protivne onima, koje e, po naemu mi-
ljenju trebati imati kad odrastu?
- Nikako ne emo dopustiti.
- Ponajprije dakle, kako se ini, treba nadgledavati sa-
c stavljae pria, i koju priu lijepo naine, treba je izabrati, a
koju ne naine, izbaciti. Odgojiteljice i majke emo nagova-
rati, da djeci govore odobrene prie i da mnogo vie oblikuju
priama njihove due, nego rukama njihova tijela, a veinu
pria, koje sad priaju, treba izbaciti.
- Kakve to?
- U veim priama - rekoh ja - razabrat emo i manje, jer
trebaju i vee i manje prie imati isti uinak i isti smisao; ili
d misli da ne?
- Da, ali ne razumijem na kakve vee misli.
- Koje nam govorahu Hesod, Homer i ostali pjesnici. Jer
oni sloie ljudima izmiljene prie, te ih govorahu i prije, a
i sada.
- Kako i to im prigovara?
- Ono, to treba najprije i najvie prigovarati, osobito ako
tko ne izmilja lijepo.
- to to?
e - Kada pjesnici krivo prikazuju, kakvi su bogovi i polubo-
govi, upravo kao slikar, koji nimalo slinu sliku ne crta.
- Ta i pravo je tome prigovarati; ali kako dakle da kaemo
i to?
378 - Ponajprije, krivo je rekao pripovjeda o najveemu
mitu, naime d a j e Uran uinio ono, to kae Hesiod, i da se

118
 DRUGA KNJIGA

opet Kron njemu osvetio. to je nadalje Kron uinio i pretr-

pio od sina, ne bi, mislim, ni da je istina, trebalo tako lako
govoriti pred nerazumnom djecom, nego bolje o tome utjeti;
ako bi potrebno bilo govoriti, da to kao tajnu uje to manji
broj, rtvovavi ne kakvu obinu rtvu, nego veliku i skupu
rtvu. Tako e biti okupljen mali broj sluaa.
- Ta i jesu te prie mune.
- 1 ne smiju se priati u naoj dravi, Adimante! Ne smije b
se mladiu to govoriti, budui da mu ne bi bilo udno initi
krajnju nepravdu ili svakim nainom zlostavljati oca, pa ma-
kar bio ovaj i kriv, jer bi tad radio to prvi i najvei bogovi.
- Zaista, tako ti Zeusa, i meni se ini, da nije prikladno
govoriti o tome.
- 1 uope, da bogovi meusobno ratuju, progone se i bore;
ta nije to ni istina! Ako budui uvari drave trebaju drati za c
najveu sramotu meusobno se lakoumno svaati. Ne treba
nikako priati ni kititi borbe s divovima ni druga svakakva
neprijateljstva bogova i polubogova prema roacima i svoj-
ti. Djecu treba uvjeriti, da se nikada nijedan dravljanin nije
posvadio s drugim i d a j e to zabranjeno; tako radije treba da d
govore odmah djeci i starci i starice i uope svi stariji, a pje-
snike treba prisiliti, da tome slino priaju. Ne smiju se prema
tome u dravu primati prie, kako je sin Heru okivao, kako je
Hefesta otac bacio, kad je htio majku od udaraca braniti. Kao
ni borbe bogova, koje je Homer spjevao bilo u prenesenom,
bilo u pravom smislu. Jer mladi ne zna suditi, to je prenese-
no a to nije, nego to u toj dobi primi u predodbe, to ostaje
u njem neizbrisivo i neuklonivo za sve vijeke. Upravo zato
moda treba nadasve nastojati, da ono, to prvo uju, budu
najljepe prie o vrlini. e

- To je opravdano; ali ako bi nas opet tko i to pitao, to je

to i kakve su to prie, kakve bismo prie naveli?
I ja rekoh:

119
 DRAVA

- Adimante, ja i ti nismo za sada pjesnici, nego osnivai

drave. Osnivaima treba znati naela, prema kojima moraju
pjesnici postupati i od kojih ne smiju odstupati, ali ne treba,
da sami prie slau.
- Dobro, ali koja bi bila naela u priama o bogovima?
- Ovakva nekakva: boga treba uvijek takva prikazivati,
kakav upravo jest, pjevao tko o njemu u epu ili u tragediji.
-Tako je.
- to ne, bog je zaista dobar i treba tako govoriti?
- Bez sumnje.
- Ali nijedno bie, koje je dobro, nije tetno, zar ne?
- ini mi se da nije.
- Pravi li onda tetu ono, to nije tetno?
- Nikako.
- to ne pravi tetu, ini li kakvo zlo?
- Ni to.
- A to ne ini nikakvo zlo, ne bi bilo ni uzrok nikakvu
zlu?
- Ta kako?
- Dalje: bie, koje je dobro, korisno je?
-Da.
- Uzrok je dakle dobrobiti?
-Da.
- Nije dakle dobro bie uzrok svemu, nego samo dobru
jest uzrok, a zlu nije.
- Svakako.
- Dakle nije ni bog, kad je ve dobar, svemu uzrok, kako
svijet kae, nego je malo emu uzrok, a mnogo emu nije
kriv; jer mnogo manje dobra imamo nego zla. Dobru je
uzrok samo bog, a zlu treba neto drugo traiti kao uzrok a
ne boga.
- Mislim, da posve istinito govori.
- Ne treba dakle ni Homeru ni drugom pjesniku povlai-
vati dok tamo bezumno i krivo o bogovima govori, da dvije

120
 DRUGA KNJIGA

bave lee u Zeusovu domu, pune darova, jedna dobrih a dru-

ga zlih, i kome Zeus smijea iz obih i dade,
taj se na zlo sada namjerava, a sad na dobro,
a kome ne smijea, nego mu dade ono drugo nepomijeano,
da
toga po zemlji divnoj glad i bijeda progoni huda.
Ne treba vjerovati ni to se kae, da Zeus dijeli dobra i e
zla.
- Ako tko ree, d a j e krenje zakletvi i ugovora, koje po-
ini Pandar, uzrokovala Atena i Zeus, ne emo odobriti, a niti
da je svaa i raspra bogova nastala po Temisti i Zeusu. Ne 380
smije se opet doputati, da mladii uju, to Eshil kae, da
bog krivnju stvara smrtnicima sam
kad u zlo vri kuu hoe posvema.
Nego ako tko pjeva o patnjama Niobinim, u kojima do-
laze ti stihovi, ili patnje Pelopida, ili zgode trojanske, ili to
drugo takvo, onda ili se ne smije dopustiti govoriti, da su to
djela boja, ili ako su boja, trebaju pjesnici nai zgodan na-
in, kakav otprilike mi sada traimo, i kazati, daje bog radio b
pravedno i dobrostivo, a onima, koji trpe, da kazna bijae na
korist. Ali se ne smije pjesniku dopustiti da govori kako im je
kazna bila na nesreu i kako je bog kaznu dosudio; no moe
se dopustiti, da se kae, kako je kazna bila onima koji trpe
potrebna i kako su je dobili od boga na korist, poto su bili i
svojom su zloom postali bijedni. Ali treba se zabraniti govo-
riti, da bog, koji je dobar, postaje uzrok neijoj zloi. Nitko
ne smije takvo to govoriti u svojoj dravi, koja eli imati c
dobre zakone, i nitko ne smije sluati, ni mlai ni stariji, prie
o tome, bile u stihu ili u prozi. Jer ne dolikuje to govoriti - a
nije ni korisno nama ni samo po sebi skladno.

121
 DRAVA

- Primam s tobom taj zakon i priznajem ga.

- To bi dakle - rekoh ja - bio jedan zakon o bogovima i
naelo, prema kojem e trebati govornici govoriti i pjesnici
pjevati, naime, da bog nije uzrok svemu nego samo dobru.
- I to je dosta.
d - A to je onda s drugim naelom? Zar misli, da je bog
vjetac i da se lukavo ukazuje sad u ovom sad u onom obli-
ju: da se sad sam pretvara i zaista mijenja svoj lik u razliite
oblike, a sad da nas samo vara i ini, da o njemu tako misli-
mo? Ili misli, daje iskren i ne mijenja nikad oblije?
- Jo ne mogu na to odgovoriti.
- Gle: ako bi neto istupalo iz svoga oblija, ne pretvara li
e se nuno ili samo po sebi ili po drugome?
- Nuno.
- to ne, najmanje je izloeno vanjskom utjecaju ono, to
je u najboljem stanju? Primjerice, ne mijenja li se najmanje
od jela, pia i napora najzdravije i najjae tijelo, a od ega,
381 vjetrova i slinih utjecaja svako vrsto rae?
- Kako ne.
- A d u u najhrabriju i najrazumniju ne bi li najmanje smeo
i promijenio kakav vanjski utjecaj?
-Da.
- Zaista i sve sprave i graevine, i odjea koje su dobro
nainjene i u dobru su stanju, najmanje se mijenjaju od vre-
mena i ostalih utjecaja?
-Zaistajest tako.
b - Dakle sve to je, bilo od prirode bilo od umijea bilo
od obadvojega, u dobru stanju, najmanje se daje mijenjati od
tuega utjecaja.
- ini se.
- A l i bog je i boje svakako naj savrenije.
- Kako ne.
- Tako dakle bog nikako ne bi imao mnogo oblika.
- Zaista nikako.

122
 DRUGA KNJIGA

- Nego zar bi sam sebe mijenjao i pretvarao?

- Svakako, ako se ve pretvara.
- Mijenja li se onda na bolje i ljepe; ili na gore i runije
od sebe?
- Nuno na gore i runije, ako se ve pretvara; jer jama-
no ne emo rei, kako bogu nedostaje ljepote ili vrline.
- Posve pravo kae! A kad je tako, Adimante, ini li se
tebi, da bi jedan bog ili ovjek inio sebe svojevoljno kako
god gorim?
- Nije mogue.
- Nije dakle mogue ni da bi se bog htio pretvarati. Svako
najljepe i najsavrenije bie, ako samo moe, ostaje uvijek
jednostavno u svojem obliku.
- ini mi se bezuvjetno.
- Neka nam dakle, izvrsnie, nijedan pjesnik ne govori,
da
bogovi nalik na strance iz daleke zemlje
svakakva oblija kau i tako oblaze grade.

Ni o Proteju i Tetidi neka nitko ne lae i neka ni u tragediji

ni u ostalim pjesmama ne uvodi Heru pretvorenu, kako kao
sveenica prosjai
za djecu Inaha, vode u Argu, ivota davae

i mnogota slino tome neka nam ne lau. Majke opet neka

u to ne vjeruju i neka ne plae djecu tim glupim priama,
da toboe nekakvi bogovi nou obilaze okolo u svakakvim
stranim likovima; prvo, da ne hule na bogove, drugo, da dje-
cu ne ine plaljivima.
- Ne, to se ne smije initi.
- Ali zar nas bogovi, iako se dodue ne mogu sami mije-
njati, varkom i aranjem ne obmanjuju, te nam se ne priinja-
ju u svakakvom liku?

123
 DRAVA

- Moda.
382 - A to, misli li, da bi bog htio rijeju ili inom lagati i
utvaru pred nas slati?
- Ne znam.
- Ne zna da istinitu obmanu, ako se moe tako rei, mrze
svi bogovi i ljudi?
- Kako to misli?
- Tako, da nitko ne e svojevoljno lagati najznatnijim di-
jelom svoga ja i o onom, to je najznatnije u njemu, nego se
nadasve boji lai o tome.
- Ni sada jo ne razumijem.
b - Jer misli da neto uzvieno govorim, a ja velim, da ni
jedan ovjek ne eli sam sebe obmanjivati, niti eli o bitku
ostati u obmani niti o istini biti na neistu, pa da dakle najvie
mrzi na la u svojoj dui.
- Kudikamo najvie.
- A zaista bi se to, kako upravo sada rekoh, s najvie pra-
va zvalo istinska obmana: naime nepoznavanje istine u dui
ovjeka, koji je u la zapao. Jer la u rijeima samo je opona-
c anje lai u dui i kasniji njihov odraz, a nije posve ista la.
Ili nije tako?
- Svakako.
- Dakle na pravu la mrze ne samo bogovi nego i ljudi.
- ini mi se.
- A kada je i kome la u rijeima korisna, te ne zasluuje
mrnje? Zar nije korisna protiv neprijatelja i kod prijatelja
onda, kada oni iz mahnitosti ili kakve bezumnosti hoe poi-
niti kakvo zlo? Ne slui li nam to kao lijek, kao obrambena
d mjera? I u priama koje upravo sada spomenusmo, slino po-
stupasmo; ne znamo, kakva je davnina doista bila, pa stoga
gradimo prie to vie nalik na istinu, te tako inimo la ko-
risnom.
- 1 jest tako.
- emu je dakle la bogu korisna? Bi li lano prikazivao
davninu zato, to je ne poznaje?

124
 DRUGA KNJIGA

- Bilo bi zaista smijeno.

- Nema dakle u boga lanoga pjesnika.
- ini mi se, da nema.
- A bi li lagao od straha pred neprijateljima?
- Nipoto.
- A b i li radi bezumnosti ili mahnitosti prijatelja?
- A l i nitko bezuman i mahnit nije prijatelj bogova.
- Nema dakle bog razloga lagati.
- Nema.
- Nikako dakle ne lau boanska bia?
- Nikako.
- Sasvim je dakle bog jednostavan i istinit i u inu i u go-
voru, te niti se sam pretvara niti vara druge, niti utvarama ni
rijeima ni poslanim znacima, ni najavi ni u snu.
- Kad ti govori, meni se i samom tako ini.
- Doputa dakle, daje to drugo naelo, prema kojem tre-
ba o bogovima i govoriti i pjevati: naime da se bogovi ne pre-
tvaraju kao vjeci i da nas laima ne obmanjuju ni govorom
ni inom?
- Slaem se s time.
- Dok dakle u Homera mnogo to drugo hvalimo, ne emo
hvaliti, da Zeus onakav san alje Agamemnonu; ni u Eshila,
kad Tetida kae, daje Apolon na njezinoj svadbi pjevao i
Nabrajo sreu njezinoga poroda,
ivote bez bolesti i dugovjeke.
Posvema ree udes bogougodan
I pjesmu slave pjeva meni na radost.
Ja miljah, ne e usta Feba lagati
Boanska, to im proroanstva buja dar.
Sam pjesmu pjeva, sam na gozbi nazoan,
Sam ovo ree; sam ubilac postade
Za sina mojega!

125
 DRAVA

c Kadgod tko stane tako o bogovima govoriti, ljutit emo

se i ne emo mu dati kora za prikazivanje, a ne emo ni ui-
teljima dati time se sluiti pri odgoju mladia. Jer nai uvari
trebaju biti bogobojazni i boanski, koliko je to ovjeku naj-
vie mogue.
- Svakako se slaem s tim naelima i sluio bih se njima
kao zakonima.

126
 TREA KNJIGA

- O BOGOVIMA dakle - rekoh ja - takve otprilike prie 386

trebaju mladii sluati, i ne sluati odmah od mala, ako e
bogove i roditelje tovati te meusobno prijateljstvo cijeniti.
- Mislim, daje to ispravno.
- A dalje? Ako e biti hrabri, zar im ne treba i tako govo-
riti da ih rijei potaknu, da se to manje smrti boje? Ili misli, b
da bi ikada itko postao hrabar imajui u dui taj strah?
- Zaista, ne mislim.
- A to, ako tko vjeruje priama o onome svijetu, kojeg
u crnoj slici riu; misli li, da se ne e bojati smrti i da e u
bitkama voljeti smrt nego poraz i ropstvo?
- Nikako.
- Treba nam dakle, kako se ini, nadgledati i one, koji
kane i o tim stvarima govoriti, i moliti ih, da ne proklinju
samo tako jednostavno prilike u Hadu, nego neka ih radije
hvale, jer inae niti govore istinito niti korisno za one, u koji-
c
ma se treba razviti ratniki duh.
- Zaista treba.
- Dakle emo izbrisati stihove kao:
jer bih volio biti i teak i sluiti drugom,
koji svojega nema imutka, nego mrtvacima
vladat, sa zemlje kojih nesta.

Zatim:

127
 DRAVA

d da se pokazali ljudima i bozima stanovi ne bi

vlani, strani, od kojih i sami zaziru bozi.

Zatim:
aj, z w dvorima boga Hada nekakve ima due
i prikaze ima, a ivota nikako nema.

Zatim:
sam da je svjestan; drugim onuda tek lepeu sjene.

Zatim:
dua iz udova njemu izleti, ode k Hadu kob
oplakuju mladost i muevnost ostaviv svoju.

387 Zatim:
i tad odleti nalina dimu dua pod zemlju cvre.

Zatim:
ko to cvre i lijeu slijepi mii peini stranoj u kutu,
kad koji iz niza spadne s peine,
gdjeno dre u redu jedan se drugog:
tako cvrahu dueprosaca.

Za to i za sve slino molit emo Homera i ostale pjesnike,

b neka se ne srde, ako izbriemo, ne kao da ne bi bilo pjesniki
i veini ugodno sluati - nego to je vie pjesniki, to manje
smiju to sluati djeaci i muevi, koji trebaju biti slobodni i
vie se bojati ropstva nego smrti.
- Svakako.
- Sto ne, jo treba zabaciti i sva strana i grozna imena
c o podzemlju, Kokite, Stige, paklenike, mrtvace i sva druga,
koja su te vrste i uzrokuju, kad se spominju, najveu zebnju u
onih, koji sluaju. I moda su ona imena za to drugo dobra,

128
 TREA KNJIGA

ali se za uvare bojimo, da nam se od takve zebnje ne uzbude

i postanu meki vie nego treba.
- I pravo se bojimo.
- Dakle ih treba ukloniti?
-Da.
- A u protivnom smislu od toga treba i govoriti i pjevati.
- Oito.
- Onda emo ukloniti i naricanja i kukanja velikih juna-
ka?
- Moramo, ako ve i ono prvo uklanjamo.
- Gledaj dakle - rekoh ja - jesmo li u pravu! Velimo da-
kle, da estit ovjek ne e drati smrt stranom, ako njegov
drug u boju padne pokraj njega.
- Velimo.
- Ne bi dakle radi njegove sudbe naricao, kao da mu se
neto strano dogodilo.
- Nipoto.
- A l i i velimo, daje takav u prvom redu sam sebi dosta za
ivot i da mu ne treba drugih toliko kao obinim ljudima.
- Istina.
- Dakle je njemu mnogo manje strano izgubiti sina, bra-
ta, novce ili to drugo takvo.
- Zaista najmanje.
- Stoga on mnogo manje narie, a podnosi to mirnije,
kad ga stigne koja takva nesrea.
- Kudikamo manje.
- Pravo bismo dakle uklanjali tualjke od velikih juna-
ka, a davali bismo ih enama, a i medu njima ne vrjednijima
nego ljudima nejunakim, kako bi nam se ustruavali poput
njih initi oni, koje odgajamo za uvanje zemlje.
- Pravo je tako.
- Opet emo dakle moliti Homera i ostale pjesnike, da ne
pjevaju o Ahilu, boiinu sinu:

129
 DRAVA

sad bi se nalego na bok, a sada bi nauznak lego,

a sad na lice, sad bi osovio on se te usto
pa bludio savprenemau se morske uz ale,

ili
te on aavogpra obadvjema rukama zgrabi
pa si ga saspe po glavi,

ili da inae plae i narie, koliko je i kako je Homer spjevao.

Ili da Prijam, koji je po rodu blizu bogovima
moli i valja se po blatu i svakoga
poimence on zove junaka.

A jo emo ga mnogo vie moliti, da ne pjeva, kako bogo-

vi nariu i govore:
teko nesretnoj meni, junaka jadnica rodih.

A ako ve druge bogove, neka se nikako ne usudi najvee-

ga boga tako krivo oponaati, da mu u usta stavlja:
aj, sad oima svojim ovjeka miloga vidim
gonjena okolo grada, a moje za Hektorom plae srce

i
ajme, od ruke Patrokla Sarpedonu,
koji je meni od svih miliji ljudi,
sudbinom poginut treba.

Jer ako bi nam, mili Adimante, mladii to ozbiljno sluali,

a ne bi se smijali nedostojnu govoru, teko da bi tko pomislio,
da je to njega kao ovjeka nedostojno, i teko da bi se preko-
rio, ako bi mu i palo na um tako govoriti ili initi, nego bi bez
ikakva srama i ustezanja radi sitnih nezgoda pjevao mnoge
tualjke i naricaljke.

130
 TREA KNJIGA

- Posve istinito govori.

- A ne smije to, kako nam je netom pokazalo razmatra-
nje; tome se treba pokoriti, dok nas tko ne uvjeri drugim im
ljepim.
- Ta ne smije zaista.
- Ali ne smiju biti ni ljubitelji smijeha. Jer upravo kad se
tko poda neumjerenu smijehu, to trai i veliku promjenu.
- ini mi se.
- Dakle se ne smije odobravati, ako tko prikazuje zname-
nite ljude, kako ih smijeh presvaja, a jo mnogo manje, ako
bogove tako rie.
- Zaista mnogo manje.
- Nipoto ne emo Homeru ni to odobriti o bogovima:
blaene bogove sve neutaljivi obuzme smijeh
gledaju Hefesta, gdje po kui sopei brza.
To se prema tvome razmatranju ne smije odobriti.
- Da, po mojem razmatranju, ako ti hoe, daje moje, jer
zaista se ne smije to odobriti.
- Ali i istinu treba mnogo cijeniti. Jer ako pravo netom
govorasmo i ako je la bogovima zaista beskorisna, a ljudima
korisna samo kao lijek, oito je, da se to smije dati samo li-
jenicima, a obini se ljudi toga ne smiju laati.
- Oito.
- Dakle, ako ikome drugome, la pristaje samo vladarima
drave i to na korist drave, bilo radi neprijatelja. Svi se ostali
toga ne smiju laati, nego ako podlonik slae vladarima, rei
emo, d a j e to jednaka i vea pogreka, nego kao kad bole-
snik lijeniku, ili onaj, koji se vjeba, uitelju vjebanja ne
govori istinu o stanju svojega tijela, ili kad mornar kormilaru
ne govori istinu o brodu ili o sebi ili o ostaloj posadi.
- iva istina.
- Ako dakle vladar uhvati koga u dravi, da lae, kao pri-
mjerice koga obrtnika

131
 DRAVA

vraa, H'u bolesti vina lijenika ili tesara,

kaznit e ga, drei da uvodi u dravu stvari, koje ju kao i

brod izvru i upropauju.
- Da, ako se uz rijei vre i djela.
- A to, zar nam mladii ne e trebati samostege?
- Kako ne.
- A nisu li uglavnom ovo najvei znakovi samostege: da
budu pokorni vladarima, a sami da budu vladari svojim pou-
dama za piima, jelima i ljubavnim uitcima.
- Meni se ini.
- Odobrit emo dakle, mislim, rijei to i kod Homera
Diomed govori:
mirno, dragane, sjedi i moju posluaj rije,

i to je s time u svezi:
pou A hej ci kipei gnjevom, muahu voa se boje,

i drugo, to je takvo.
- Da, odobrit emo.
- A t o , ovo:
teka oj pijanice, u tebe pasje su oi, a srce jelenje,

i to je iza toga po redu, zar i to da odobrimo, kao i druge be-

zobratine podanika prema vladarima, koje je tko spomenuo
u govoru ili u pjesmi?
- Ne, ne.
- Jer nije, mislim, mladiima prikladno to uti za njihovu
ednost. Ali nije nita udno, ako im se to svia; a kako se
tebi ini?
- Tako, kako ree.
- Dalje; prikazivati najmudrijega ovjeka, gdje govori, da
mu se ini najljepe od svega, kad su stolovi puni

132
 TREA KNJIGA

mesa i kruha, puno u vru vina imade,

koje vinotoa grabi i gostima u kupe toi,

ini li ti se prikladno za vladanje mladia samim sobom? Ili

ali od glada mrijeti, da suenje takvo nas snae,
to je najgore?

Ili prikazivati Zeusa, koji sam bdije, dok ostali bogovi i

ljudi spavaju, da radi elje za ljubavnim uitkom sve lako
zaboravlja, to odlui; da se tako uzbuni, kad vidi Heru, da
ne e otii ni u lonicu, nego bi rad odmah ondje na zemlji
s njome lei; da govori, tako ga elja obuzima, kako nije ni
onda, kad su prvi put jedno k drugome ili
kradom od roditelja milih.

Ili kako Hefest okiva Aresa i Afroditu radi slinog uzroka.

- Zaista, ne ini mi se to prikladno.
- A l i ako se gdje pria i prikazuje kakva postojanost, koju
u svemu i svagdje pokazuju istaknuti muevi, trebaju to mla-
dii gledati i sluati, primjerice:
ali se u grudi lupi i napane na srce ovako:
strpi se, srce, ve si pretrpjelo i gru psinu.

- Svakako.
- Ne smije se dakle dopustiti, da junaci budu podmitljivi
i lakomi na novce.
- Nikako.
- Niti se smije njima pjevati, da
darovi bogove mite, da mite i kraljeve asne

niti treba hvaliti Ahilova odgojitelja Fenika, d a j e prikladno

govorio, kad je njemu svjetovao, neka brani Ahejce, ako do-
bije darove, a bez darova neka se ne ostavlja gnjeva. Ni za

133
 DRAVA

sama Ahila ne emo drati ni sloiti se, d a j e bio tako lakom

na novce, te bi bio od Agamemnona darove primio, i da bi
391 tek za otkupninu bio dao mrtvo tijelo Hektora, a inae da ne
bi htio.
- Nipoto nije pravo to hvaliti.
- Samo radi Homera ne u kazati, d a j e upravo grijeh za
Ahila tako govoriti i sluati, dok drugi tako govore. Jednako
tako kad kae, daje Ahil Apolonu rekao:
ti si me, branitelju, obmanio, najljui od svih,
al bih ti se ja ve osvetio, da snage imadem,

b i daje rijeci, koja je bila bog, nepokoran bio i pripravan bio s

njome se boriti. I opet ne treba vjerovati, da je za svoju kosu,
posveenu rijeci Sperheju, rekao:
budi mi prosto vlasi Patroklu vitezu dati

u grob, i d a j e on to uinio. Opet d a j e Ahil navlaio mrtva

Hektora oko groba Patroklova i klao zarobljenike na lomai,
rei emo za to kao i za ostale grozote, da nije istinito reeno
c i ne emo naima dati vjerovati, da je Ahil, kao sin boice
i Peleja, prerazumnoga unuka Zeusova, i od premudrog Hi-
rona othranjen, patio od takve zbrke u dui, da bi bio imao
u sebi dvije bolesti, meusobno protivne, ropsku poudu za
novcima i opet oholo preziranje bogova i ljudi.
- Pravo kae.
- Nemojmo dakle - rekoh ja - ni vjerovati ni dati govoriti,
d da su se Tesej, sin Posejdonov, i Piri toj, sin Zeusov, dali na
onako stranu otmicu, ili da bi se koji drugi boji sin i junak
usudio bio onako strano i bezbono uraditi, kako sada o nji-
ma lau, nego prinudimo pjesnike, da ili ta djela njima ne
pridijevaju ili njih ne zovu bojim sinovima, a da ne govore
oboje i da ne nastoje uvjeravati mladie, da bogovi zla stva-
raju i da junaci nisu nita bolji od ljudi. Jer kako prije govo-

134
 TREA KNJIGA

rasmo, to nije ni sveto ni istinito, jer smo jamano dokazali, e

kako nije mogue da bi zla dolazila od bogova.
- Naravno ne.
- I tetno je za one, koji sluaju. Jer svatko e sebi pra-
tati, to je zao, uvjeren, da toboe tako rade i da su radili i
roaci bogova, Zeusovi blinji.
kojim ide zrana hrid za Zeusa nosi oinskoga
rtvenik, i jo u njima ne utrnu boja krv.
Radi toga treba takve prie ukinuti, da u mladie ne usa- 392
uju veliko nagnue na zlo.
- Svakako.
- Koja nam dakle vrsta pria jo preostaje, dok odreu-
jemo, kakve se smiju a kakve ne smiju govoriti? Jer reeno
je, kako treba govoriti o bogovima, boanstvima, junacima i
o Hadu.
-Da.
- to ne, ostalo bi, da se i o ljudima neto ree?
- Oito.
- Zato nije mogue, prijatelju, da bismo mi to za sada
odredili.
-Kako?
- Zato to emo, mislim, nai da pjesnici i sastavljai pria b
uglavnom krivo govore o ljudima, naime da su mnogi nepra-
vedni ali sretni, a pravedni da su bijedni, i da koristi initi ne-
pravdu, ako ostaje tajno, a pravednost daje dobro za tuina a
vlastita teta. To emo, mislim, braniti govoriti, a nalagat emo
protivno od toga i pjevati i priati. Ili misli, da ne emo?
- Znam dobro, da hoemo.
- to ne, ako priznaje, da pravo govorim, mogu rei, da
si istog miljenja o onom, to istraujemo? c
- Pravo shvaa.
- to ne, onda emo se sloiti, da o ljudima treba govoriti
takve prie o pravednosti, naime daje ona od prirode korisna
onome koji je ima, bilo da se on takav ini ili ne?

135
 DRAVA

- iva istina.
- O sadraju pria, dakle, neka bude dosta, a sada treba,
kako mislim, ogledati oblik govora. Tad emo potpuno zavr-
iti na ogled o tome, to treba govoriti i kako treba govoriti.
I ree Adimant:
- Ne razumijem, to time misli.
d - A zaista bi trebao - rekoh ja. - Moda e ti onda ovako
biti jasnije: zar nije sve, to govore sastavljai pria ili pjesni-
ci, pripovijedanje zgoda ili prolih ili sadanjih ili buduih?
- Ta to drugo?
- Zar to ne obavljaju ili jednostavnim pripovijedanjem, ili
u obliku oponaanja, ili obojim?
- I to mi nije posve jasno.
- ini se - rekoh ja - da sam smijean i nejasan uitelj.
Zato u ti kao oni, koji se ne znaju izraziti, kuati pokazati,
e to hou, ne na cjelini, nego na dijelu. I reci mi: zna poetak
Ilijade, gdje pjesnik veli, da Hriso moli Agamemnona, da mu
uz otkup vrati ker, a on se nato naljuti; kad je Hriso nije do-
393 bio, da se moli bogu protiv Ahejaca?
- Znam.
- Dakle zna, da do stihova:
i sve Ahejce moljae,
najvie dva upravljaa puka Atrida,

govori sam pjesnik i da i ne kua nae miljenje drugamo

navraati, naime, da bi tko drugi govorio a ne on sam. Iza
b toga govori on kao Hriso i nastoji nas to bolje uvjeriti, da ne
govori Homer, nego starac sveenik. I gotovo je tako udesio
sve ostalo pripovijedanje o zgodama u Troji, na Itaci, a napo-
se u cijeloj Odiseji.
- Dakako.
- to ne, pripovijedanje je i onda, kad dri zgodimice go-
vore, i kad pria dijelove izmeu govora?

13.6
 TREA KNJIGA

- Svakako.
- Ali kad pjesnik govori u ime nekog drugog, zar ne emo c
rei, da onda nastoji to vie izjednaiti svoj govor onoj oso-
bi, koju prije spomenu, da e govoriti?
- Rei emo dato.
- to ne, izjednaivati sebe s drugima ili u glasu ili u
obliju znai oponaati onoga, s kojim se tko izjednauje?
- Dakako.
- U takvu dakle sluaju, kako se ini, slui se pri prianju d
i taj i ostali pjesnici oblikom oponaanja.
-Da.
- A ako se pjesnik ne bi nigdje skrivao, sve bi mu pjeva-
nje i pripovijedanje bilo bez oponaanja. Ali da ne ree, da
opet ne razumije, kako bi to bilo, eto primjera. Daje Homer
rekao: Hriso je doao otkupiti ker i moliti Ahejce, osobito
kraljeve, i da poslije toga ne govori kao Hriso, nego jo kao
Homer, zna, da ne bi to bilo oponaanje nego jednostavno
pripovijedanje. Onda bi bilo nekao ovako (a rei u bez sti-
hova, jer nisam pjesnik): kad je sveenik doao, moljae bo-
gove, da bi Ahejcima dali osvojiti Troju i sretan povratak, a e
njih opomenu neka prime otkupninu za ker i nek se boje bo-
gova. Kad je on to rekao, svi osjetie strahopotovanje prema
bogovima i povlaivahu mu, ali Agamemnon bijesan naloi
mu, neka odmah ode i vie se ne vrati, da mu ne bude ezlo
i tkanice boje od slabe pomoi. Za ker mu ree, da e prije
kod njega u Argu ostarjeti nego li biti otkupljena; naloi mu,
da ode i da ga ne drai, jer inae ne e kui itav doi. A kad
starac to u, poboja se i ode utei. Kad se iz tabora udaljio, 394
stane se Apolonu vrue moliti, spominjati njegove pridjevke,
sjeati ga i zaklinjati, ako mu je ikada ugodio darom, bilo
hramove gradei, bilo rtve prinosei, da bi svojim strijelama
naplatio Ahejcima njegove suze. - Tako prijane, nastaje jed- b
nostavno pripovijedanje bez oponaanja.
- Razumijem.

137
 DRAVA

- Razumij dakle - rekoh ja - da je opet neto protivno,

kad tko uklanja pjesnikove rijei izmeu govora i ostavlja
samo razgovore.
- 1 to razumijem; tako je u tragedijama.
- Posve si pravo shvatio i mislim, da sam ti ve razjasnio,
to prije nisam mogao, naime da postoje tri vrste pjesnitva
i prianja. Jedna vrsta stoji posve u oponaanju; kao to ti
veli: to su tragedija i komedija, druga u pripovijedanju sa-
moga pjesnika, a naao bi je osobito u ditirambima, a trea
opet vrsta u obadvojemu; naao bije u epskom a i u mnogom
drugom pjesnitvu - ako me razumije.
- Razumijem, to si htio rei.
- Sjeti se dakle i onoga prije, gdje smo rekli, daje ve re-
eno to treba govoriti, to jest sadraj pjesama, a jo da treba
ogledati, kako e se rei, to jest oblik.
- Ta sjeam se.
- To je dakle upravo bilo, to sam mislio. Treba nam se
sloiti hoemo li dopustiti pjesnicima, da pripovijedaju opo-
naajui, ili da jedno oponaaju, a drugo ne, i kakvo je to
jedno i drugo, ili da uope ne oponaaju.
- Slutim, da ti razmilja, hoemo li u dravu primiti tra-
gediju i komediju, ili ne emo.
- Moda. A moda jo i vie od toga. Jer ja zaista jo ne
znam; nego kamo nosi govor kao vjetar, onamo treba ii.
- Lijepo veli.
- Promotri dakle, Adimante, trebaju li nam se uvari ra-
zumjeti u oponaanje ili ne? Ne proizlazi li to kao odgovor
reenog naela; da bi svaki pojedinac samo jedan posao lije-
po obavljao, a mnogo ne bi, nego ako bi to pokuao, ne bi ni
u emu nita istaknuto postigao?
- Proizlazi.
- Sto ne, i o oponaanju se moe isto rei, da jedan isti
nije sposoban dobro oponaati mnogo toga kao jedno.
- Naravno.

138
 TREA KNJIGA

- Teko e dakle tko moi obavljati kakav znatniji posao i 395

usto mnogo oponaati i biti vrstan oponaa, jer ni one oblike
oponaanja, za koje se ini da su jedno drugome blizu, ne mogu
iste osobe dobro oponaati, primjerice kao pjesnici komedije i
tragedije. Ili nisi li netom govorio, da su to oponaanja?
- Jesam, i istinu kae, da iste osobe ne mogu.
- Ni rapsodi i glumci nisu jedni te isti.
- Istina.
- Ni za komedije i tragedije nisu jedni te isti glumci. A sve
su to oponaanja. Zar ne? b
- Jesu.
- A ini mi se, Adimante, da je ljudska priroda jo jed-
nostranija, te ne moe mnogo toga lijepo oponaati, ili raditi
samo ono, to oponaa.
- iva istina.
- Ako hoemo dakle odrati prvi navod, naime kako tre-
ba, da nam uvari budu rijeeni svih ostalih zanimanja i budu
savreni obrtnici u svome poslu: da uvaju slobodu drave i c
niim se drugim ne bave, to na to ne smjera, onda zaista ne bi
smjeli nita drugo raditi ni oponaati. A ako to oponaaju, da
oponaaju odmah od mala, to njima pristaje: hrabre, skromne,
svete, slobodne i sve slino, a djela, slobodna ovjeka nedo-
stojna, ne bi smjeli ni initi ni vrsni biti oponaati, kao ni ika-
kvu drugu sramotu, da im oponaanje ne prijee u krv. Ili nisi
opazio, kako oponaanja, nastave li se odmah dalje, u naviku i d
prirodu prelaze i u dranju tijela i u glasu i u miljenju?
- 1 te kako.
- Ne emo dakle dopustiti - rekoh ja - onima, za koje
velimo da se brinemo, i koji trebaju biti dobri muevi, da kao
muevi oponaaju enu bilo mladu bilo stariju, bilo da mua
grdi bilo da se s bogovima prepire i hvasta u svojoj obijesti,
za koju misle d a j e srea, bilo d a j e obuzima nesrea, alost
ili tuga, a pogotovu ne enu, kako boluje ili ljubi, ili kako je e
u trudovima.

139
 DRAVA

- Svakako ne.
- Ni robinje ni robove, koji vre ropske poslove.
- Ni to.
- A kako se ini, ni zle ljude, koji su kukavice, te protivno
rade od onoga, to upravo sada rekosmo: koji kleveu ijedni
396 se drugima podruguju i psuju, bilo kao pijani bilo kao trijezni,
ili koji se jo kako slino rijeima i inima ponaaju prema
sebi ravnima i prema drugima. A ne smijemo ih, mislim, ni
na to priuavati, da oponaaju mahnite u rijeima i u inima.
Jer treba poznati i mahnite i loe ljude i ene, ali se ne smije
nita od toga ni initi ni oponaati.
- iva istina.
- to dalje; smiju li oponaati kovae ili ostale obrtnike ili
b veslae ili upravljae amca ili to drugo takvo?
- Kako, kad ne treba nita da imadu zajedniko s time?
- to dalje; zar e oponaati rzanje konja, riku bikova,
um rijeka, buku mora, grmljavinu i opet takvo to?
- Ne; njima je zabranjeno, da mahnitaju i da se s mahni-
tima izjednauju.
- Ako te dakle - rekoh j a - razumijem, ima dva naina
govora i pjesnikog pripovijedanja: jednim bi pripovijedao
c ovjek zaista dobar i hrabar, kad bi mu to trebalo govoriti, a
drugog, tome nejednakog naina uvijek bi se drao i njime bi
pripovijedao ovjek po naravi i odgoju protivan prvome.
- Kakvi su to dakle naini?
- Meni se ini, da e uredan ovjek, kad doe u pripovi-
jedanju na kakav govor ili in plemenita ovjeka, htjeti pri-
kazivati, kao daje on sam onaj ovjek, i ne e se sramiti radi
takva oponaanja; najvie e oponaati plemenita ovjeka,
d dok on radi postojano i razumno, a rjee i manje, dok posre
radi bolesti, ljubavi, ili pijanstva, ili koje druge nezgode. Ali
kad se namjeri na nekoga, koji je njega nedostojan, ne e se
htjeti ozbiljno izjednaivati s gorim osim moda na as, kad
to dobro radi, nego e se sramiti oponaati ga; jedno zbog

140
 TREA KNJIGA

toga, stoje nevjet oponaati takve, a drugo zbog toga to je

i slabo voljan preobraavati se i uputati se u oblija gorih
ljudi, kad to u dui prezire, osim ako je za alu. e
- Naravno.
- to ne, sluit e se onakvim pripovijedanjem, kakvo
smo mi maloprije spomenuli za Homerove pjesme. Njegov
e govor imati oboje, i oponaanje i ostalo pripovijedanje;
ali samo neki malen dio oponaanja u mnogo govora; ili zar
nemam pravo?
- I te kako; prema tome nainu treba biti govor takva go-
vornika.
- to ne - rekoh ja - slabiji govornik e radije sve opo- 397
naati, to je god loiji, i ne e nita drati sebe nedostojnim,
te e htjeti sve oponaati ozbiljno i pred mnogima, i ono, to
smo upravo sada govorili, grmljavinu, huku vjetra i tue, kri-
panje osovina i valjaka, glasove truba, svirala i svih glazbala i
jo glasove pasa, ovaca i ptica; njegov e dakle govor biti sav b
u oponaanju glasova i kretnja, te e u najboljem sluaju tek
neto malo pripovijedanja sadravati?
- 1 to je bezuvjetno tono.
- To su dakle ona dva naina govora, o kojima sam govorio.
-Da.
- to ne, jedan od njih ima malo promjena, i ako tko go-
voru daje prikladnu harmoniju i ritam, onda biva da onaj, koji
pravo govori, govori gotovo u jednoj istoj harmoniji, jer tekst
se mnogo ne razlikuje, i jednako tako u slinom ritmu? c
- Posve je tako.
- A to je s drugim nainom govora? Ne treba li takvom
govorniku naprotiv svih harmonija, svih ritama, ako hoe, svoj
govor tako iznijeti, da odrazuje svakovrsne oblike promjena?
- Naravno.
- Zar se onda svi pjesnici, kao i oni koji neto govore, ne
slue jednim ili drugim od ona dva naina govora, ili neka-
kvim pomijeanim od ona obadva?

141
 DRAVA

- Bezuvjetno.
d - to emo dakle uiniti? - rekoh ja. - Hoemo li u dra-
vu primiti sve te naine govora ili jedan od istih ili samo
pomijeani?
- A k o je na moju, istoga oponaatelja estitog ovjeka.
- Ali, Adimante, ugodan je i pomijeani nain, a kudika-
mo najugodniji je djeci, odgojiteljima i veini svijeta nain
protivan od onoga, to ga ti odabire.
- Ta jest najugodniji.
- Ali moda bi rekao, da ne pristaje u nae dravno uree-
e nje, jer kod nas nema ovjeka dvostruka ni mnogostruka, kad
ve svaki radi jedan posao.
- T a n e pristaje!
- to ne, zato emo jedino u takvoj dravi nai, daje po-
stolar samo postolar, i da nije uz to i kormilar, da je ratar
samo ratar, i da nije uz to i sudac; daje vojnik samo vojnik, i
da nije uz to i tecikua; i tako redom?
- Istina.
398 - Ako bi dakle u nau dravu doao kakav ovjek, koji bi
bio tako mudar i vjet, da bi se mogao svakojako preobraa-
vati i sve stvari oponaati, te bi htio pokazati svoja umijea i
znanje, klanjali bismo mu se kao svetu, divnu i udesnu stvo-
ru, ali bismo mu rekli, da kod nas u dravi nema takva ovje-
ka, i da nije doputeno, da se takvi u njoj nastane. Otpravili
bismo ga u drugu dravu izliv mu na glavu pomast i ovjenav
ga vunenim tkaninicama, a sami bismo se zadovoljili opori -
jim i neugodnijim pjesnikom i priaocem radi koristi, koju od
b njih imademo; jer bi nam on oponaao govor estita ovjeka i
priao prie prema onim naelima, koje smo odmah u poet-
ku zakonom postavili, kad smo poeli odgajati ratnike.
- I upravo tako bismo inili, ako bi bilo do nas.
- Sad se dakle, prijatelju, ini, da smo potpuno raspravili
onaj dio glazbenog odgoja, koji govori o govorima i priama,
jer je reeno, to treba govoriti i kako treba govoriti.

142
 TREA KNJIGA

- I meni se tako ini.

- to ne, iza toga ostaje da raspravimo o nainu pjevanja c
pjesama i uope o glazbi?
-Da.
- Zar onda ne bi ve svatko sam naao, to nam treba
o njima rei, kakve trebaju biti, ako hoemo biti u skladu s
onim, to je prije reeno?
Glaukon se nasmije i ree:
- Ja sam, Sokrate, ini se, izuzet od tih sviju, jer za sada
nipoto ne mogu pravo pogoditi, to nam treba rei o glazbi;
ali ipak slutim.
- Svakako - rekoh ja - moe najprije jasno uvidjeti, da
je pjesma sloena od tri stvari, govora (teksta), harmonije i d
ritma.
- To da.
- to ne, govor u pjevanju jamano se nita ne razlikuje
od nepjevana govora to se tie zahtjeva, da se govori u istim
obrascima, koje netom spomenusmo?
- Istina.
- I trebaju harmonija i ritam slijediti govor?
- A kako ne?
- Ali rekosmo, da u govoru ne treba tuiti ni naricati?
- Ta ne treba.
- Koje su vrste pjevanja tualjke? Reci mi, jer si ti glazben, e
- Miksolidijska i sintonolidijska i jo neke takve.
- to ne, ne treba ukloniti, jer su beskorisne i za ene, koje
trebaju biti estite, a kamo li ne za mukarce.
- Svakako.
- Ali uvarima najmanje pristaje pijanstvo, mlitavost i
besposlienje.
- Ta kako ne?
- Koje su onda vrste pjevanja mlitave i za pijanke?
- Jonska i lidijska, koje nazivamo raspojasanima.
- to e dakle s njima, prijatelju, kod ratnika? 399

143
 DRAVA

- Nita; nego mi se ini, da ti ostaju samo dorska i frigijska.

- Ne poznajem tih vrsta pjevanja - rekoh ja - nego ostav-
ljaj onu vrst, koja bi prikladno oponaala glasove i pjesme
ovjeka, koji je hrabar u ratu i u svakom poslu, gdje treba
snage, kao i onog, koji strada, koji zadobiva rane ili ide u
b smrt ili padne u kakvu drugu nesreu, a pri svemu tome od-
luno i postojano odbija udes. I drugu opet ostavlja za ovje-
ka, kakav je u miru, gdje ne treba sile nego dobre volje, koji
ili nekoga neto nagovara i moli, bilo boga molitvom bilo
ovjeka poukom i opomenom, ili naprotiv, koji slua tuu
molbu, pouku ili nagovor, pa je stoga posluan, nije obije-
stan, nego u svemu trijezno i umjereno radi i zadovoljava se
c onim, to mu se dogodi. Te dvije vrste pjevanja, za silu i za
dobrovolju, koje e najljepe oponaati glasove nesretnih i
sretnih, trijeznih i hrabrih - te ostavljaj.
- Trai da ostavim one, koje sam upravo sada spominjao.
- Ne e nam dakle u pjesmama i napjevima trebati mnogo
ica ni mnogo vrsta pjevanja.
- ini mi se, da ne e.
- Ne emo dakle hraniti graditelje harfi i cimbala i svih
d glazbala, koja su s mnogo ica i glasova.
- ini se, da ne emo.
- Sto dalje, hoe li primiti u dravu graditelje frula ili
frulae? Ili nije to najmnogoglasnije glazbalo i ne oponaaju
li ona mnogoglasna glazbala oito frule?
- Ta naravno.
- Dakle ti ostaje lira i kitara korisna za grad, a na selima
pastiri nek sviraju u svirale.
- Tako nam raspravljanje kazuje.
e - Nita novo ne inimo, prijatelju! Samo dajemo prednost
Apolonu i Apolonovim glazbalima pred Marsijem i njegovim
glazbalima.
- Zaista, ini mi se, d a j e tako.
- I gle, neopazice opet proiavamo dravu, za koju ne-
tom rekosmo, daje raskona.

144
 TREA KNJIGA

- Svakako inimo pametno.

- Hajde dakle - rekoh - istimo i ostalo. Jer poslije har-
monija bilo bi nam na redu govoriti o ritmovima. Ni tu ne
smijemo traiti arenila ni razliite mjere, nego se drati ovih
ritama, koji odrazuju uredan i hrabar ivot. A kad to naemo,
moramo ureivati stopu i napjev prema govoru takva ovje-
ka, a ne govor prema stopi i napjevu. A koji bi to ritmi bili,
tvoj je posao rei, kao i kod harmonija.
- Zaista to ne mogu kazati. Jer da postoje tri vrste ritmi-
kih mjera, kao to se sve pjevanje sastoji od etiri vrste, vidio
sam i mogu rei; ali kakav ivot koja vrsta oponaa, ne mogu
kazati.
- S Damonom emo raspraviti, koje su mjere pristale za
prostotu i obijest, ili za mahnitost i drugu zlou, a koje ritme b
treba ostaviti za protivne udi. A nekako mislim, da sam ga
uo, kako spominje nekakav sloen bojni ritam i daktilski i
junaki, kako ih nekako razlikuje i suprotstavlja, da neista-
knuti i istaknuti dio bude jednak, postajui as kratak as dug.
Kako mislim, nazivae jednu mjeru jambom, drugu trohej em,
a dodavae im duine i kraine; i nekima je od njih, mislim, c
kudio i hvalio brzinu stope jednako tako kao same ritme, ili
nekako jedno i drugo; ta ne mogu kazati. Ali to, kako rekoh,
neka ostane za Damona, jer da se to utvrdi, trebalo bi dugog
raspravljanja; ili ti misli, da ne bi?
- Zaista bi.
- Ali ovo moe utvrditi: pristalo i nepristalo ponaanje
vezano je za ritminost i neritminost?
- Kako ne.
- A ritminost i neritminost prati, a i srodna je, prva s
lijepim govorom, a druga s loim. A za harmoninost i nehar- d
moninost vrijedi isto to, ako ve ritam i harmonija prate go-
vor, kako netom rekosmo, a ne govor njih.
- Da, zaista treba, da ono dvoje prate govor.

145
 DRAVA

- A to je s nainom govora i sa samim govorom? Ne

prate li ud due?
- Ta kako ne.
- A ostalo prati govor?
-Da.
- Dakle dobar govor i dobra harmonija i dobro ponaanje
e i dobar ritam jesu posljedica dobre udi, ne one, koju naziva-
mo kao blai izraz za ludost dobroudnou, nego due, kojoj
je ud zaista dobro i lijepo ureena.
- Da zaista.
- Zar onda ne treba, da mladii svuda slijede te stvari, ako
hoe svoje dunosti ispunjavati?
- Treba.
401 - A tih je puno slikarstvo i srodni obrti, pun je obrt tkala-
ki i bojadisarski i graditeljstvo, kao i svako ostalo rukotvorno
djelo, moe ih se nai i u naravi tjelesa i ostaloga raa. U
svemu tome nalazi se pristali i nepristali lik. A nepristalost,
neritminost i neharmoninost srodna je zlu govoru i zloj
udi, kao to je protivno srodno i oponaa trijeznost i dobru
ud.
- Svakako.
b - Zar nam dakle treba samo pjesnike nadgledati i prinu-
ivati, da stavljaju u pjesme sliku dobre udi, ili da kod nas
uope ne pjevaju, ili trebamo nadgledati i ostale umjetnike i
obrtnike i braniti im da tu zloudnost, razuzdanost, prostotu
i nepristalost stavljaju u slike ivotinja ni u graevine ni u
ijednu drugu rukotvorinu? A koji se tome ne moe podvr-
i, da mu ne dopustimo, da se kod nas svojim poslom bavi,
c kako nam se ne bi uvari hranili nepoudnim slikama kao
zlom paom, berui i pasui mnogo na mnogo mjesta sva-
ki dan pomalo, i tako neopaeno kakvo veliko zlo u svojoj
dui poticali, nego da traimo one umjetnike, koji u svojoj
darovitosti mogu naslutiti prirodu ljepote i pristalosti. Tad e
nam mladii na zdravu mjestu ivjeti i od svega korist crpsti,

146
 TREA KNJIGA

odakle god im do oka ili do uha dopire neto od lijepih djela, d

kao zrak, koji s dobrih mjesta nosi zdravlje, te ih odmah od
mala neopaeno vodi k slinosti, prijateljstvu i skladu s onim
govorom, koji se za lijepo zalae.
- Ta tako bi se kudikamo najljepe odgajali.
- Radi toga je onda, Glaukone, najglavniji odgoj u glazbi.
Ritam i harmonija najjae dopiru u unutranjost due i naj-
ivlje je se doimaju, daju joj pristalu ud i ine ovjeka do-
brim, ako se ispravno odgojio, dok se inae dogaa protivno, e
A opet i zato, to bi onaj koji je kako treba odgojen najotrije
opaao, to nije potpuno ili nije lijepo u umjetnosti ili nije
lijepo u prirodi; ljutei se pravo na to, lijepo bi hvalio i rado u
duu primao i time se hranio te postajao lijep i dobar, a runo
bi s pravom kudio i mrzio jo kao mlad, prije nego bi mogao 402
razlog dokuiti, a kad bi kasnije doao do razloga, radovao bi
se, jer bi upoznao srodstvo s njime ba najbolje onaj, koji bi
se na takav nain odgojio?
- Meni se svakako ini, da odgoj radi toga ovisi o glazbi.
- Kao to smo dakle - rekoh ja - u pismenima tada sa-
vreni, kad ih, ma kako ih je malo, dobro znamo, pa nam
nijedno ne umakne, ma gdje bilo, kad nismo prema njima
ravnoduni ni u malom ni u velikom, kao da ih se ne bi treba- b
lo opaati, nego ih svuda nastojimo razlikovati, drei kako
ne emo prije biti pismeni, dok to ne postignemo.
- Istina.
- to ne, ni slike pismena, ako bi se gdje ili u vodi ili u zr-
calu ukazivale, ne emo prije poznati nego li upoznamo sama
pismena; to zahtijeva isto umijee i vjebu, zar ne?
- Svakako.
- Dakle emo tek tada, kako velim, imati pravi muziki
odgoj mi sami, kao i uvari, koje velimo da nam treba odga- c
jati. Kad upoznamo trijeznost i hrabrost i plemenitost i po-
datljivost, i to je tome srodno, i opet to je tome protivno,
gdje god bilo; i kad opaamo, da jesu u onome, u emu jesu

147
 DRAVA

- i to same vrste kao i njihova umjetna prikazivanja - te ih ne

budemo prezirali ni u malom ni u velikom, nego drimo, da i
izvornici i slike zahtijevaju isto umijee i vjebu?
- Bez sumnje.
d - to ne, u ijoj se dui nalazi lijepa ud i s oblijem slo-
no se i skladno podudara - bio bi to najljepi prizor za onoga,
koji moe gledati?
- Kudikamo.
- to je najljepe, to je najvrjednije ljubavi?
- Kako ne?
- Dakle bi ljude, koji su najvema takvi, u muzici odgojen
ovjek ljubio, a one, koji bi bili neskladni, ne bi ljubio.
- Ne bi, napose ako bi u dui imali kakav nedostatak, a
e ako bi imali samo na tijelu, preao bi preko toga, te bi ih
pokuao ljubiti.
- Razumijem, da ima ili si imao takva dragoga ovjeka
i slaem se s tobom. Nego ovo mi reci: ima li prekomjerna
naslada to zajedniko s trijeznou.
- Kako, kad ona jednako tako kao i bol oduzima razum.
- A s ostalim krepostima?
403 -Nikako.
- A to je, dalje, s obijeu i razuzdanou?
- Pod nipoto.
- A moe li rei kakvu veu i silniju nasladu od ljubavne?
- Ne mogu, a ni mahnitije.
- A prava je ljubav stvorena za to, da trijezno i odgojeno
ljubi ono, stoje uredno i lijepo?
- 1 te kako.
b - Ne smije se dakle u pravu ljubav unositi nita mahnito
ni srodno s razuzdanou?
- Ne smije.
- Ne smije se dakle unositi ta naslada, niti smiju za nju
znati ljubavnik i dragi, ako pravo ljube i bivaju ljubljeni?
- Zaista se, Sokrate, ne smije unositi.

148
 TREA KNJIGA

- Tako e dakle, kako se ini, u dravi to se osniva po-

staviti i zakon, da ljubavnik ljubi, druguje i maa se dragoga
kao sina, sve samo radi lijepoga, ako ga moe na to nagovori-
ti; u ostalom svatko da tako druguje s onim, za koga se stara,
te se ne smije nikada initi, da njegove elje dalje idu od toga, c
inae e ga stii prijekor neodgojenosti i prostote.
- Da, tako je.
- Zar se onda - rekoh ja - i tebi ini, da nam je razgovor o
glazbenom odgoju pri kraju? Svakako je zavren ondje, gdje
i treba: glazbeni odgoj dovodi do ljubavi k lijepom.
- Slaem se.
- Poslije glazbenog odgoja trebaju se mladii odgajati u
tjelovjebi.
- Dato.
- Trebaju se dakle i u njoj odgajaju tono od mala cijelog d
ivota. A jest, kako ja mislim, ovako nekako, a pripazi i ti:
meni se ne ini, da ono tijelo, koje je dobro, svojom vrlinom
duu ini dobrom, nego naprotiv da dobra dua svojom vrli-
nom tijelo ini to boljim: a kako se tebi ini?
- 1 meni tako.
- Dostaje, dakle, ako bismo dovoljno odgojili miljenje.
Njemu moemo prepustiti pojedinosti tjelesnog odgoja, a mi
odrediti samo smjerove - da govora ne duljimo. Sto ne, pravo e
bismo inili tako?
- Svakako.
- Rekosmo dakle, da im se treba ustezati od pijanstva, jer
je jamano svakome drugome prije doputeno biti pijan i ne
znati, gdjeje, nego li uvaru.
- Ta smijeno je, da uvar treba uvara.
- A to je s jelom? Jer ti su muevi borci za najveu borbu;
ili nisu?
- D a , jesu. 404
- Zar bi onda njima prikladan bio nain ivota boraca od
zanimanja?

149
 DRAVA

- Moda.
- Ali kod toga se mora mnogo spavati i odmarati, a nepo-
uzdano je i za zdravlje. Ili ne vidi, da ti borci od zanimanja
prespavaju cijeli ivot, a ako samo malo iziu iz odreenoga
naina ivota, jako i estoko boluju?
- Vidim.
- Treba dakle za ratne borce neka pomnija vjeba. Jer oni
trebaju biti kao psi budni i to otrijega vida i sluha, i da im se
b zdravlje odmah ne rui, kad se izvrgavaju u ratnim pohodima
mnogim promjenama vode i ostale hrane, ege i zime.
- ini mi se.
- Zar bi onda najbolja tjelovjeba bila srodna glazbenom
odgoju, o kojem maloprije raspravljasmo?
- Kako veli?
-Tjelovjeba je jamano jednostavna i nepretjerana, oso-
bito kod onih, koji se bave ratovanjem.
- Kako dakle?
- To bi mogao nauiti i od Homera. Jer zna, da na gozba-
ma junaka u ratu ne asti njih ni ribama, makar bila ta vojska
uz more na Helespontu, ni kuhanim mesom, nego peenim,
c koje vojnici najlake mogu pripraviti, jer je, tako rei, svuda
lake sluiti se ognjem nego posude sa sobom nositi.
- 1 te kako.
- Ni mirodija nije, kako ja mislim, Homer nikada spome-
nuo.
- A to znaju i ostali borci, da se tijelu, koje hoe biti ilo,
d treba ustezati od svega takvoga.
- I znaju to dobro i usteu se.
- A k o ti se ini, daje tako pravo, sirakuski stol, prijatelju,
i sicilsku raznolikost prismoka, kako se ini, ne hvali.
- Ne, ne hvalim.
- Kudi dakle i to, to mukarci, koji ele tijelom biti
snani, imadu korintoske djevojke za prijateljice.
- Svakako.

150
 TREA KNJIGA

- to ne, i uivanja atikih kolaa?

- Bez sumnje.
- Jer bismo, mislim, cijelo takvo jedenje i ivljenje mogli
pravo usporediti s onim skladanjem i pjevanjem, koje bi upo-
trebljavalo sve harmonije i ritme.
- Kako ne.
- to ne, ondje raznolikost stvara razuzdanost, a tu bolest;
jednostavnost u glazbi stvara u duama trijeznost, a u tjelo-
vjebi zdravlje u tjelesima?
- iva istina.
- A kad u dravi ima puno razuzdanosti i bolesti, zar se ne
otvaraju mnoga sudita i ljekarne, i ne velia li se umijee su-
dako i ljekarsko, osobito kad se ve i slobodni ljudi mnogo i
jako tim zanimanjima posveuju?
- Ta kako ne.
- A za zli i jadni odgoj u dravi zar e moi uzeti ka-
kav vei dokaz nego to, to savrene ljekare i suce ne trebaju
samo prostiji ljudi i radnici nego i oni, koji se grade, da su
odgojeni kao slobodni ljudi? Ili se tebi ne ini sramotno i ve-
likim dokazom neodgojenosti, kad je ovjek prinuen sluiti
se pravdom, posuenom od drugih, kao da su oni nai gospo-
dari i suci, i to zato, jer je sami ne posjedujemo?
- Najvea sramota.
- Zar ti se ini, da je od toga sramotnije, kada tko ne trati
samo vei dio ivota u suditima, tuen i tuei, nego se u
svojoj pokvarenosti upravo time gizda, to je toboe vrstan
u nepravdi i sposoban svakojako se kretati, svuda se provui
i gipko se okrenuti, da ne bude kanjen; a to sve radi sitnica
i nitavosti, a da ne zna, koliko je ljepe i bolje urediti sebi
ivot tako, kad ne treba dremovna suca?
- Ne, nego je to od onoga jo mnogo sramotnije.
- A ne ini li ti se sramotnim, da trebaju umijee lijeni-
ko, ne radi rana, ili kad navale kakve vremenske bolesti, nego

151
 DRAVA

d zato, jer su radi besposlienja i neumjerenog naina ivljenja,

kakav spomenusmo, puni smrada i zapuha kao nabujala bara,
pa su prinueni mudri Asklepijevci bolestima nadijevati ime-
na napuhavanje i prehlada.
- 1 jesu to zaista nova i udna imena bolesti,
e - Kakvih, mislim, ne bijae za Asklepija, a sudim po
tome, to njegovi sinovi nisu prigovorili eni, koja je ranje-
nu Euripilu u Troji dala piti pramnijskoga vina, u koje bijae
406 usuto mnogo jemena brana i nastrugano sira, to bi prema
obinom shvaanju doveo do upale, niti su zabranili Patro-
klu, koji je tako lijeio.
- I zaista je udan takav napitak za ovjeka u takvu sta-
nju.
- Nije, ako promisli, da Asklepijevci, kako se veli, pri-
je Herodika nisu upotrebljavali taj sadanji nain lijeenja.
A Herodik, koji je bio uitelj tjelovjebe, postavi boleljiv,
b smijea tjelovjebu i lijenitvo, te izmui najprije i najve-
ma sebe, a zatim poslije mnoge druge.
- Kako to?
- Tako, to je sebi smrt uinio dugom. Jer pratei svoju
smrtnu bolest nije se, mislim, mogao izlijeiti, te zaprijeen
doivotnim lijeenjem, nije se bavio nikakvim drugim po-
slom, te bijae na mukama, ako je kad morao izii iz svoga
obinog naina ivljenja, te po svojoj mudrosti teko umirui
doivi visoku starost.
- Dakle je odnio lijepu nagradu za umijee svoje.
c - Drugo se nije ni moglo oekivati od ovjeka, koji ne
zna, da Asklepije nije iz neznanja i iz neiskustva tu vrstu lije-
enja potomcima ostavio neotkrivenu, nego zato, to je znao,
daje svima u sreenoj dravi dodijeljen stanoviti posao, koji
treba vriti, i da nitko nema vremena doivotno bolovati i
lijeiti se. A smijeno je: mi to kod rukotvoraca opaamo, a
ne opaamo kod onih, koji se ine bogati i sretni.

152
 TREA KNJIGA

- Kako?
- Kad je - rekoh ja - tesar bolestan, trai od lijenika d
lijek, da ga popije i bolest izbljuje, ili da se proisti, ili da se
bolesti rijei paljenjem ili rezanjem. A ako mu tko nareuje
osobit nain ivljenja na dugo vrijeme, da si stavlja na glavu
obloge i sline stvari, odmah e rei, da nema kada bolovati i
da mu ne koristi tako ivjeti pazei na bolest i odnemarujui
odreeni posao, i zatim pusti takva lijenika na miru, ue u
obini nain ivljenja, ozdravi, ivi i radi svoje poslove, a e
ako mu tijelo to ne moe podnijeti, umre i rijei se muka.
- ini se, da takvu ovjeku i pristaje tako postupati s li-
jenikim umijeem.
- Zar zato, to je imao nekakav posao da radi, te mu nije 407
koristilo ivjeti, ako ga nije obavljao?
- Naravno.
- A bogata dakle, kako se veli, nema nikakva takva odre-
ena posla, o kojem bi ovisilo njegovo ivljenje tako, da mu
ne bi bilo vrijedno ivjeti, ako bi bio prinuen napustiti ga?
- Da, veli se, da nema.
- A ne uje li Fokilida, kako veli, da krepost treba istom
onda vjebati, kad ve netko ima to za ivot.
- Mislim, i prije.
- Nemojmo se nita s njime o tome prepirati, nego poui-
mo sami sebe, treba li se bogatau vjebati u tom usavrava-
nju i je li mu ivot bez vrijednosti, ako ne vjeba. Ili smeta li b
umjetno podravanje bolesti tesaru i ostalim rukotvorcima u
njihovom radu, a Fokilidovoj opomena nita ne udi?
- Zaista, gotovo najvie smeta ta pretjerana briga za tijelo,
koja prelazi zahtjeve tjelovjebe. Ta neprilina je i za gospo-
darske poslove i za vojne i za dravne slube.
- A to je glavno, ona je nevolja za kakvo god uenje, raz-
miljanje ili ostali duevni napor, jer se uvijek boji napinjanja c
i vrenja u glavi, zbog ega i okrivljuje filozofsko umovanje.
Ona svuda smeta, gdje se tako krepost vjeba i ogleda; jer

153
 DRAVA

ona uvijek dri ovjeka u strahu, daje bolestan i da nepresta-

no osjea bolove po tijelu.
- Naravno.
- Sto ne, rei emo, d a j e i Asklepije to znao, pa daje za
one, koji su od prirode i po nainu ivljenja tijelom zdravi, a
d imaju samo u sebi kakvu odreenu bolest, pokazao lijeniko
umijee, te lijekovima i rezanjem odstranjivao bolesti, kako
bi bolesnici mogli nastaviti svoj obian nain ivljenja, da ne
bi inae drava imala kvara; a tijela, koja su iznutra bila po-
sve bolesna, nije htio odreivanjem osobita naina ivljenja
pomalo odlijevati i dolijevati i tako initi ovjeku ivot dug
i bijedan, te im omoguiti, da stvaraju od sebe, kako je pri-
e rodno, sline potomke. Mislio je, naprotiv, da ne treba lijeiti
onoga, koji nema snage za redovit i dug ivot, drei da nije
koristan ni sebi ni dravi?
- Dri dakle, da je Asklepije imao dravnikih sposob-
nosti?
- Oito! A zar ne vidi, da su se njegovi sinovi pokazali
408 pred Trojom dobrim borcima i da su se lijenitvom onako
sluili, kako rekoh, samo zato, to im je otac takav bio? Ili se
ne sjea da su i Menelaju iz rane, koju mu je zadao Pandar,
krv isisali i na to blaga vratva sipali,
a to bi mu poslije toga trebalo ili popiti ili pojesti, nisu
mu nalagali, upravo kao ni Euripilu, drei kako su ti lijekovi
sposobni izlijeiti ljude, koji su prije rana bili zdravi i uredni
u nainu ivljenja pa ako bi upravo ovaj as i ispili kakvu god
b mjeavinu. A boleljivu od prirode i razuzdanu miljahu, da
ne koristi ivjeti, jer nisu od koristi ni sebi ni drugima i da ne
treba lijeniko umijee biti za njih, ni da se lijee, sve kad bi
bili bogatiji od Mide.
- Veoma krasne opisuje sinove Asklepijeve.
- Tako i treba - rekoh ja. - Ipak tragici i Pindar ne vjeruju
to i kau, daje Asklepije, istina sin Apolonov, ali daje za zla-
to izlijeio bogata ovjeka, kojemu je ve bilo umrijeti, a zato

154
 TREA KNJIGA

da ga i jest grom udario. Ali mi, kako je prije reeno, njima c

ne vjerujemo oboje, nego ako je bio sin boga, rei emo, da
nije bio lakom za sramotnim dobitkom, a ako je bio lakom,
da nije bio sin boga.
- Posve je pravo tako. Ali to veli na ovo, Sokrate, zar ne
treba imati u dravi dobre lijenike? A bili bi takvi jamano
najprije oni, koji su lijeili najvie zdravih i najvie bolesnih, d
a jednako tako i suci oni, koji su dolazili u dodir s ljudima
svakojake udi.
- Priznajem, da su veoma dobri; ali zna li, koje takvima
drim?
- Da, ako ree.
- Ta pokuat u; ali ti si jednim istim rijeima upitao za
dvije stvari.
- Kako?
- Lijenici bi postali najvrsniji, ako bi, poevi od mala,
pored uenja svoje struke imali posla sa to vie ljudi i sa
to gorim tjelesima i sami sve bolesti bolovali i ne bili posve
zdravi od prirode. Jer ne lijee, mislim, tijelo tijelom - ta e
ne bi mu inae bilo doputeno, da bude ili postane bolesno
- nego duom lijee tijelo, a ona ne moe nita dobro lijeiti,
ako postane i ako jest loa.
-Tako je.
- A sudac, prijatelju, duu sudi duom, pa se ona ne smi- 409
je od mala othraniti meu loim duama i s njima dolaziti u
dodir, ni sama poiniti i proi sve nepravde, da bi onda po
sebi brzo prosuivala nepravde ostalih kao bolesti kod tijela,
nego treba u mladosti biti ista i daleko od zlih navada, ako
hoe biti lijepa i dobra, i ako hoe zdravo prosuivati to je
pravedno. Zato se upravo i ine estiti ljudi u mladosti dobro-
udnima i lako se dadu prevariti od nepravednih, budui da b
nemaju u sebi uzore za jednaka nagnua zlih.
- I zaista im se to osobito dogaa.

155
 DRAVA

- Upravo zato, dobar sudac ne smije biti mlad nego star,

budui da kasno spoznaje stoje nepravda, jer je on nije opa-
zio kao svojstvo svoje due, nego kao tue svojstvo u tuim
duama nakon dugog vremena promatranja, te je tada raza-
c brao kakvo je to zlo. Pri tom mu je sluilo znanje, a ne vla-
stito iskustvo.
- ini se, daje takav sudac svakako najplemenitiji.
- A , to si ti pitao, takoer i dobar, jer tko ima dobru duu,
dobar je. A onaj vrsni i sumnjivi, koji je sada mnoge nepravde
uinio te misli d a j e lukav i mudar, kad se drui s jednakima
sebi, ini se vrstan, jer je oprezan, te moe druge prosuditi po
d sebi. Ali kad se priblii dobrima i ve starijima, ini se smi-
jenim, kad neumjesno ne vjeruje i ne poznaje zdrave udi,
budui da ne moe po sebi prosuivati takvu ud. Ali kako se
ee namjerava na opake nego na dobre ljude, priinja se i
sebi i drugima prije mudar nego li glup.
- Svakako je to istina.
- Ne treba dakle - rekoh ja - traiti, da dobar i mudar
sudac bude takav, nego kao onaj prije spomenuti. Jer opakost
nikada ne bi spoznala krepost i sebe, a krepost e uz odgaja-
nje priroena dara s vremenom spoznati sebe i opakost. Taj
e dakle postaje mudar, kako se meni ini, a ne onaj opaki.
- I meni se ini.
- to ne, uz takvo umijee sudako postavit e zakonom
u dravi i umijee lijeniko, kakvo smo spomenuli. A taj e
410 zakon glasiti: treba nastojati oko dravljana tijelom i duom
nadarenih, a koji tijelom takvi nisu, pustiti da umiru, a koji su
duom zli i neizljeivi, njih e se ubiti.
- Bez sumnje se pokazalo, da je tako najbolje i za one
same, kojih se to tie, i za dravu.
- Mladii e se dakle oito uvati od sudakog umijea,
i sluiti se samo onim jednostavnim glazbenim odgojem, za
koji rekosmo, da usauje trijeznost.
- Dato.

156
 TREA KNJIGA

- Zar ne e glazben ovjek isto na isti nain traiti, i ako b

ushtjedne, odabrati tjelovjebu, te mu ne e trebati umijea
lijenikoga osim za nudu?
- ini mi se.
- Zaista e same vjebe i napore obavljati imajui na umu
vie svoju volju i nju poticati, nego snagu, a ne kao to ostali
borci radi snage jedu i napinju se.
- Posve pravo.
- Zar onda, Glaukone, oni, koji nareuju odgoj u glazbi
i tjelovjebi, ne nareuju to neki misle, naime da se jedni c
duevno odgajaju a drugi tjelesno.
- Nego to?
- ini se, da oboje nareuju poglavito radi due.
- Kako dakle?
- Ne opaa, kakovo je duevno stanje onih, koji u tje-
lovjebi ivot probave, a glazbenog odgoja se ne taknu? Ili
kako je u protivnom sluaju?
- A o emu govori?
- O surovosti i tvrdoi i opet o mekoi i pitomosti - rekoh
ja.
- Opaam, da oni, koji se slue samo tjelovjebom, po- d
staju suroviji nego treba, a koji samo glazbenim odgojem,
postaju opet meki nego je za njih dobro.
- I zaista, surovost bi potjecala od sranosti u naravi, a
pri pravom odgoju ona znai hrabrost, ali ako bi se nategnula
preko reda, postajala bi oporost i silovitost, to je i prirodno.
- ini mi se.
- A to dalje: ne bi li filozofina priroda posjedovala bla-
gost? I ako bi se njoj vema popustilo, bila bi meka nego e
treba, a ako bi se lijepo odgojila, krotka i uredna?
- Jest tako.
- A velimo za uvare, da im treba imati obadvije te udi?
- Ta treba.
- Treba dakle, da se te dvije udi meusobno sloe?

157
 DRAVA

- Kako ne!
411 - I u onoga je trijezna i hrabra dua, u koga je taj sklad?
- Svakako.
- A u neskladnoga je kukavna i surova?
- 1 te kako.
- to ne, kad tko glazbi daje, da mu nasvira i nalije u duu
kroz ui kao kroz lijevak slatke, meke i plaljive harmonije,
koje upravo sada spominjasmo, i kad cijeli ivot probavi u
b tuenju i radovanju radi pjesme, on ju najprije, ako je ita sr-
ane volje imao, kao eljezo smeka i uini ju korisnom, ako
je prije bila beskorisna i tvrda; a i dalje neprestano smekava
tako svoju volju, te je topi i lijeva, dok konano ne rastopi
sranost i kao ile je iz due ne izree i ne uini je mlitavim
kopljanikom.
- Svakako.
- 1 ako odmah isprva imade duu plahu od prirode, brzo to
postigne, a ako sranu, slabi svoju volju i uini je naglom, te
c se na sitnice odmah razdrauje a zatim brzo smiruje. Postanu
dakle svadljivi, srditi i neugodni mjesto srani.
- Posve.
- A to, ako se opet mnogo mui tjelovjebom i jako se
dobro tovi, a glazbe se i filozofije ne maa, ne postaje li po-
najprije radi tjelesne jakosti pun poleta i sranosti i hrabriji,
nego to je prije bio?
- 1 te kako.
d - Ali tada, kad nita drugo ne radi i nikako se s Muzom
ne drui, ako je i bilo neto nagona za znanjem u njegovoj
dui, ne postaje li ova slaba, gluha i slijepa, budui da ne kua
nikakva nauka ni duhovna istraivanja, niti se bavi znanstve-
nim tivom i ostalim duhovnim djelatnostima, kad se ne budi
i ne hrani i kad se osjetila njezina ne proiavaju?
-Tako je.
- Takav dakle, mislim, postaje neprijatelj miljenja i mu-
zike, nita se vie ne slui uvjeravanjem i dokazivanjem, nego

158
 TREA KNJIGA

obavlja sve kao zvijer silom surovou, te ivi u neznanju i

nespretnosti neskladno i neljupko.
- Svakako je tako.
- Dakle, za to dvoje, rekao bih, da je nekakav bog dao
ljudima dva umijea, glazbu i tjelovjebu, i to za odgajanje
duhovnog ivota i sranosti, a ne za odgoj due i tijela osim
uzgredno; nego ona dva svojstva, duhovno i voljno, da se
sloe napinjui se i poputajui jedno drugome dokle treba.
- Ta i ini se.
- Za onoga dakle, koji najljepe mijea glazbu a tjelovje-
benim odgojem i najprimjerenije dovodi u duu, rekli bismo
s punim pravom, d a j e potpuno glazben i vjet usklaivanju,
mnogo vie nego onaj, koji ugaa ice meusobno.
- Naravno, Sokrate.
- to ne, Glaukone, i u naoj dravi e nam uvijek trebati
takav nadstojnik, ako se eli sauvati dravno ureenje.
- Zaista e veoma trebati.
- To bi dakle bili smjerovi u odgoju i u izobrazbi. Jer emu
bi spominjali njihove plesove, lovove, hajke, borbe pjeke i
na kolima? Ta prilino je jasno, da to treba ureivati prema
tim smjerovima, i nije vie teko nai.
- Moda nije teko.
- Dobro - rekoh ja - to bi nam dalje poslije toga trebalo
raspraviti? Zar ne, koji e od njih biti vladari a koji podlonici?
-Da.
- Oito treba da su stariji vladari, a mlai podlonici?
- Svakako.
- I to oni, koji su izmeu njih najbolji?
- I to.
- A zar oni, koji su od ratara najbolji, postaju najvrsniji
ratari?
-Da.
- A budui da sada trebamo najvrsnije uvare drave, ne
emo li ih nai meu najboljima uvarima?

159
 DRAVA

- Da, hoemo.
- to ne, treba da su razumni i sposobni za to, te jo uz to
skrbni za dravu?
d - Jest tako.
- A svatko bi se najvie brinuo za ono, to upravo ljubi?
- Bez sumnje.
- A ljubio bi najvema ono, iju bi korist drao vlastitom
koristi i ija dobrobit imade udjela i pri njegovoj dobrobiti;
isto to vrijedi i za protivan sluaj.
-Tako je.
- Treba nam dakle izmeu uvara odabrati takve mueve,
e za koje se nama najvie ini, da su za cijeloga ivota spremni
svim marom raditi ono, to dre da dravi koristi, a da ni
na kakav nain ne bi htjeli to uraditi, to ne dre da koristi
dravi.
- T i su prikladni.
- ini mi se dakle, da ih treba promatrati u svakoj dobi,
uvaju li vjerno to naelo, te ga ni milom ni silom ne odba-
cuju i ne zaboravljaju misao, da im treba initi ono, to je za
dravu najbolje.
- Kakvo odbacivanje misli?
- Rei u ti. ini mi se, da misao naputa duu ili s naom
413 voljom ili bez volje; s voljom naputa lana misao onoga, koji
se nauio neem boljemu, a bez volje svaka istinita misao.
- Razumijem za misao, koja s naom voljom naputa
duu, ali bih elio uti za onu, koja bez volje naputa duu.
- Ta to! Ne misli li i ti, da se ljudi dobra nerado liavaju,
a zla dobrovoljno? Ili nije li zlo prevariti se u istini, a dobro
istinu posjedovati? Ili se tebi ne ini, da istinu posjedovati
znai misliti ono, to jest?
- Ali pravo kae, i meni se ini, da se nerado liavaju
istinitog miljenja.
b - to ne, to im se dogaa varkom, milom ili silom?
- Ni sada ne razumijem.

160
 TREA KNJIGA

- ini se, da govorim kao pjesnik. Prevarenima zovem

one, koji se dadu nagovoriti da preokrenu miljenje, i one
koji zaboravljaju. U prvom sluaju govor, a u drugom vrije-
me potajno misao oduzima. Sad jamano razumije?
-Da.
- Silom nazivam, kad kakva muka ili bol miljenje pre-
okrene.
- I to razumjeli. Pravo veli.
- I ti bi, kako ja mislim, rekao, da su prevareni i kao op- c
injeni oni, koji se predomisle, bilo to ih naslada oara, bilo
to ih kakav strah preplai.
- Da; ini se, da sve to opinjava to i zavarava.
- Dakle, kako sam netom rekao, treba traiti one, koji su
najbolji uvari svojega naela, naime onoga, koje kae, da
treba initi 0110, to svagda misle da je najbolje za dravu.
Trebamo dakle odmah od mala paziti na njih, i zadavati im
djela kod kojih se to najlake zaboravlja i najbre se dade
prevariti. Tko pamti dobro i teko se dade prevariti, njega d
treba odabrati, a tko nije takav, treba ga odbaciti. Zar ne?
-Da.
- Treba im opet nalagati napore, dati im da podnose boli
i poticati ih da se uputaju u borbe, kod ega treba uvijek na
isto paziti.
- Pravo je tako.
- to ne - rekoh ja - treba, tree, udesiti zajednike ku-
nje u pogledu obmanjivanja i pregledati, pa kao to drebad
vode u buku i viku i gledaju, je li plaljiva, tako treba i mla- e
die zaplaivati i opet im pruati naslade, te ih tako mnogo
bolje iskuavati nego li zlato u ognju, da se vidi tko se u sve-
mu pokazuje neopinjen i postojan, kao dobar uvar sebe i
odgoja kojeg je dobio, tko pokazuje u svemu tome ritam i
sklad, ukratko, tko se tako ponaa, da bi sebi i dravi najko- 414
risniji bio. I tko se uvijek kao djeak i kao mladi i kao mu
iskazao i ist kroz sve proao, njega treba postavljati dravi

161
 DRAVA

za vladara i uvara, njemu treba davati asti u ivotu, a posli-

je smrti dostojan ukop i ostale znakove spomena, a tko takav
nije, treba ga odbaciti. Takav nekakav, ini mi se, Glaukone,
treba d a j e izbor i postavljanje vladara i uvara, ako elimo
spomenuti samo opi smjer, a ne i pojedinosti.
- I meni se tako nekako ini.
b - Onda je doista najtonije zvati te ljude pravim i savre-
nim uvarima, kako i s obzirom na vanjske neprijatelje, tako i
na unutranje prijatelje, da jedni ne budu mogli htjeti, a drugi
ne budu mogli initi zlo. A mladie, koje smo sad uvarima
zvali, nazvat emo pomonicima i podupiraima postupaka
vladara?
- I ja tako mislim.
- Kako bi onda - rekoh ja - kad nam je potrebna kakva od
onih lai, o kojoj upravo maloas govorasmo, mogue bilo,
c da nam u tu umjesnu la povjeruju poglavito sami vladari, a
ako ne oni, bar ostali graani?
- Kakvu to?
- Nikakvu novu, nego onu feniku, koja se ve prije na
mnogo mjesta dogodila, kako kau i kako su uvjeravali pjes-
nici, a u nae se doba nije dogodila niti znam bi li se dogodila;
a da se vjeruje to, treba mnogo nagovaranja.
- Kao da se ustruava govoriti.
- A init e ti se, da se i posve pravo ustruavam, kad je
ispriam.
- Govori i ne boj se.
d - Govorim dakle, premda ne znam, odakle u smionost, a
odakle rijei smoi. Najprije u pokuati uvjeriti same vlada-
re i ratnike, a zatim i ostale graane, kako se sve ono, to smo
uinili dosad za njihovo othranjivanje i odgoj, njima samo
inilo, da im se dogaa i da je sve to bilo samo san. A do-
e ista da su se tada oni pod zemljom stvorili i odgajivali, te se
njihovo oruje i ostale sprave tamo gradile. A kad su bili ve
potpuno opremljeni, zemlja ih je mati na svijet dala i sada se

162
 TREA KNJIGA

trebaju za zemlju, u kojoj su bili, kao za majku i hraniteljicu

brinuti i ustajati na njezinu obranu, ako je tko napadne, a o
ostalim dravljanima misliti, da su im braa i jednako tako iz
zemlje roeni.
- Nisi se bez razloga dugo sramio tu la govoriti.
- Posve naravno. Nego ipak uj i drugi dio prie. Jer ste 415
zaista braa vi svi u dravi - rei emo im mi pjesnici - ali
je bog, dok vas je pravio, kod poroda primijeao zlata onima
izmeu vas, koji su sposobni vladati, zato su oni najvrjedniji;
onima, koji su pomonici primijeao je srebra, a ratarima i
ostalim obrtnicima eljezo i mjed. A budui da ste svi jednog
roda, raali biste veinom djecu nalik na vas same, ali bi se
kadto od zlatna rodio srebrn porod i od srebrna zlatan, a tako b
je i kod ostalih. Vladarima dakle bog nalae najprije i najvie,
da ni nad im ne budu tako dobri uvari ni tako pomno nad
niim ne bdiju kao nad potomstvom, da bi spoznali to lije
njima od toga u duama primijeano; pa ako se njihov porod
rodi mjeden ili eljezan, da ga ni na kakav nain ne poale, c
nego da dadu primjerenu ast njegovoj priroenoj sposobnosti
i da ga ture meu obrtnike ili ratare; ako se opet od ovih rodi
netko zlatan ili srebrn, da poaste i uzvise jedne meu uvare,
a druge meu pomonike. Jer postoji prorotvo, da e drava
tada propasti, kad je stane uvati eljezni ili mjedeni uvar.
Ima li onda kakvo sredstvo, da bi ovoj prii povjerovali?
- Ne za te prve graane, ali ima, da bi povjerovali njihovi
sinovi i potomci i ostali kasniji ljudi. d
- Ali i to bi - rekoh ja - bilo dobro, ve i za to, da bi vie
marili za samu dravu i jedni za druge. Jer prilino razumi-
jem, to misli.
I to e nam dakle biti tako, kako bude jako uvjerenje u
istinitost nae bajke! A mi naoruajmo te zemljoroene i
izvedimo ih s vladarima na elu. A kad iziu, neka potrae
mjesto u dravi, gdje bi bilo najljepe udariti tabor, odakle bi
najlake drali na uzdi dravljane, ako se tko ne bi htio za- e
konima pokoravati, i odakle bi se mogli braniti, ako bi doao

163
 DRAVA

izvana kakav neprijatelj kao vuk na stado. A kad udare tabor,

neka propisanu rtvu prinesu i neka si naine leaj, ili kako
ti misli?
- Tako.
- to ne, takav, da ih od zime brani, a da je i u ljetu po-
godan?
- Ta kako ne? Jer, ini mi se, govori o stanovima.
- Da, o stanovima za vojnike, a ne za tecikue.
416 - Kako se ti razlikuju?
- Ja u ti nastojati objasniti.
Jer jamano je od svega najgore i najsramotnije za pastire
hraniti takve pse, pomonike stada, koji bi iz razuzdanosti ili
gladi ili iz kakve druge zle navade sami pokuali ovce napa-
dati i tako bili nalik na vukove mjesto na pse.
- To je zlo, a kako i ne?
b - to ne, treba se uvati na svaki nain, da nam tako ne
uine pomonici prema dravljanima, kad su ve od njih jai,
i da mjesto dobrostivih saveznika ne postanu nalik na surove
gospodare.
- Treba se uvati.
- to ne, najbolje bi se to predusrelo time, da su zaista
lijepo odgojeni?
- A l i to jesu.
A ja rekoh:
- Nije dobro to tako sigurno tvrditi, mili Glaukone; nego
neka ostane to smo netom govorili, to jest da im treba dobiti
c pravi odgoj (kakav ve on bio), ako hoe imati najvee poma-
galo za to, da budu blagi i sa sobom i s onima, koje uvaju.
- T o je pravo.
- A osim takvog odgoja, rekao bi svatko pametan, kako
im treba pripraviti takve stanove i dati im takvu imovinu, da
im to ne smeta, da ne budu najbolji, i ne potie ih zlo initi
d ostalim dravljanima.
- I istinito e rei.

164
 TREA KNJIGA

- Pripazi dakle, treba li im ivjeti i stanovati na ovakav

nekakav nain, ako hoe takvi biti, da vre svoju dunost
kako treba. Ponajprije da nijedan nema nikakve svoje imo-
vine, ako nije posve nuno; zatim da nijedan nema stana ni
takve riznice, u koje ne bi mogao ulaziti svatko, tko e htjeti;
a sve to trebaju trijezni i hrabri ratnici, da toliko po odredbi
primaju od ostalih dravljana kao plau za uvanje da im za
godinu dana ne bude ni previe ni premalo; da kao u taboru e
polaze zajednike ruke i da skupa ive. Zlata i srebra (treba
im rei), da imaju uvijek u duama od bogova boanskog, i
da im nita vie ne treba ovjejega, i daje grijeh to posjedo-
vanje kaljati i mijeati teenjem smrtnoga zlata, jer se mnogo
zloina poinilo zemaljskim novcem, a njihov je novac ist.
Nego jedino njima u dravi nije doputeno rukovati i laati 417
se zlata i srebra ni ii pod isti krov, gdje se nalazi zlato i sre-
bro niti ga na sebe metnuti ni piti iz srebra ili zlata. I tako bi
se odrali oni i drava s njima. A kad oni sami steknu svoju
zemlju, kue i novce, bit e gazde i ratari mjesto uvari, a
mjesto saveznika postat e mrski gospodari ostalim dravlja- b
nima. Cijeli e ivot provesti mrzei i omrznuti, proganjajui
i izloeni progonima, bojei se mnogo vie i vema nepri-
jatelja iznutra nego izvana; ali tada se ve i oni sami kao i
cijela drava kreu putom propasti. Dakle radi svega toga,
treba uvarima tako prirediti i stan i ostalo, kako sam rekao i
to zakonom odrediti. Ili ne?
- Svakako - ree Glaukon.

165
 ETVRTA KNJIGA

419 ADIMANT nas prekide i ree:

- Sto e, Sokrate, rei na obranu, ako tu ree, da ne ini
osobito sretnima te mueve; a ipak to ovisi od njih samih.
Drava je zaista njihova, ali oni ne uivaju nikakvo dobro od
drave, kao drugi ljudi, koji imaju polja, koji grade lijepe i
velike kue i za njih stjeu prikladan namjetaj, sami prinose
rtve bogovima, primaju goste, pa imaju i ono, to si ti upra-
vo sada spominjao, zlata i srebra i svega, to je u obiaju kod
420 ljudi, koji hoe biti sretni. Ta ini se upravo, rekao bih, da kao
najmljeni plaenici u dravi sjede i nita drugo ne rade, nego
samo strae.
- Da - rekoh ja - i to samo za hranu i ne primaju ni plae
uz hranu kao ostali, tako te im ne e biti slobodno ni otputo-
vati, ako budu htjeli po svom poslu, ni davati milosnicama, ni
ako ushtjednu troiti na to drugo, kako ve troe oni, koji se
ine sretni. To i mnogo drugo takvo u optubi izostavlja.
- A l i neka bude i to u optubi,
b - Veli dakle, to emo rei na obranu?
-Da.
- Ii emo - rekoh ja - istom stazom i nai emo, kako
mislim, to treba rei. Ta rei emo, da ne bi bilo nikakvo
udo, ako bi i ti tako bili posve sretni; ali da mi ne gleda-
mo na to, dok dravu osnivamo, da nam jedan stale bude
osobito sretan, nego u prvom redu cijela drava. Mislili smo
naime, da bismo u takvoj dravi najprije nali pravednost, a
c opet nepravednost u dravi najgore ureenoj, i kad bismo ih

166
 ETVRTA KNJIGA

ugledali, da bismo mogli prosuditi, to davno traimo. Sada

dakle, kako mislimo, ne pravimo djelomino sretnu dravu,
usreujui u njoj samo neke, nego itavu dravu, a kasnije
emo razmotriti suprotnu. Primjerice da mi slikamo kipove,
a netko pristupi i stane koriti i govoriti, kako ne meemo naj-
ljepe boje na najljepe dijelove slikanoga predmeta - oi su
naime najljepe, a nijesu namazane grimiznom bojom nego
crnom - inilo bi se, da se primjereno pred njime branimo,
ako bismo govorili: Divotnie, ne misli, da nam treba oi d
tako lijepe slikati, da se i ne ine kao oi, a opet ni ostale di-
jelove, nego pazi, dajemo li svakome dijelu to mu pripada, i
inimo li cjelinu lijepom. Pa i sada ne smijemo takvu sreu
uvarima dati, koja e od njih uiniti sve prije nego uvare.
Jer znamo i ratare obui u sveano ruho, zlatom ih obloiti i e
rei, neka zemlju obrauju, kad im se svidi; znamo i lonare
posaditi uz oganj i rei, neka redom nadesno nazdravljaju i
aste se, kraj sebe lonarski kolut postave i rade, kad zaele;
znamo i sve ostale na takav nain sretnima uiniti, da bude
tako cijela drava sretna. Ali nas nemoj tako opominjati, jer
ako tebe posluamo, ratar ne e biti ratar ni lonar lonar, i
nitko ne e imati nikakva stalea, od kojih drava postaje. 421
Nego za ostale je manje stalo; jer ako krpai loi postanu i po-
kvare se i stanu se takvima graditi, premda to nisu vie, nije
za dravu nikakvo zlo. A uvari zakona i drave, koji to nisu,
nego se samo ine takvima, vidi da zaista cijelu dravu stu-
bokom upropauju, a opet i da jedino oni imaju prilike za to,
da se drava dobro upravlja i sretna bude. Ako dakle mi pra-
vimo istinite uvare, nipoto dravne zlotvore, a onaj na ku- b
dilac nekakve ratare i sretne domaine kao na pukoj veselici
a ne u dravi, onda on govori o neem drugom, a ne o dravi.
Treba dakle promisliti, hoemo li ih postavljati zato, da njih
same stigne to vea srea, ili treba paziti kod cijele drave,
stie li nju srea; dok te pomonike i uvare treba prinuivati
i nagovarati, da nastoje oko toga, kako e to bolje obavljati c

167
 DRAVA

svoj posao, a jednako tako i sve ostale stalee; i dok tako sve-
kolika drava raste i lijepo se ureuje, treba pustiti svakome
staleu da bude dionik sree, kako sama priroda daje.
- ini mi se, da lijepo govori.
- Zar e ti se onda initi, da primjereno govorim i ovo, to
je s tim srodno?
- to?
d - Gledaj opet ostale obrtnike, kvari li ih ovo tako, da po-
staju i zli?
- A to to?
- Bogatstvo i siromatvo.
- Ta kako?
- Ovako. Ako lonar obogati, ini li se tebi, da e jo htjeti
mariti za svoj obrt?
- Nipoto.
-Anadmait e sam sebe u lijenosti i nemaru?
- Mnogo.
- Postaje dakle gori lonar?
- I to mnogo gori.
- A opet kad radi siromatva ne e moi nabavljati orua
e ili to drugo za obrt, poslove e gore izraivati i gore e pou-
avati za obrtnike sinove ili druge naunike.
- Kako ne?
- Dakle radi obojega, i radi siromatva i radi bogatstva,
gore su tvorevine obrta, a gori su i sami obrtnici.
- ini se.
- Opet smo dakle, kako se ini, neto nali za uvare; oni tre-
baju na svaki nain paziti, da se to potajno u dravu ne uvue.
- to to?
422 - Bogatstvo i siromatvo, jer jedno stvara rasko, lijenost i
prevrat, a drugo pored prevrata prostotu i lou radnu djelatnost.
- Svakako. Ali razmisli Sokrate, kako e nam drava
moi ratovati, kad nema novaca, osobito ako bude prinuena
ratovati s velikom i bogatom dravom.

168
 ETVRTA KNJIGA

- Oito - rekoh ja - s jednom tee, a s dvjema takvima lake, b

- Kako si rekao?
- Ponajprije, ako se ustreba boriti, zar se ne e nai ratni
borci boriti s razmaenim bogatim ljudima?
- To da.
- to onda, Adimante, ne ini li ti se, da bi se jedan aka,
najljepe za to pripravljen, lako borio s dva bogata i tusta
neakaa?
- Moda ne bi skupa.
- Ni onda, ako bi mogao prividno uzmicati te okrenuv se
udarati onoga, koji bi svagda prvi navaljivao, i ako bi to sve c
inio na suncu i zapari? Zar ne bi takav svladao i vie takvih?
- Dakako, ne bi bilo nita udno.
- A ne misli li moda, da bogatai vie znadu o akanju
nego o ratnoj vjetini?
- Mislim.
- Vjerojatno je, dakle, da e nam se borci lako boriti s
dvostruko i trostruko toliko njih.
- Dopustit u ti, jer mi se ini, da pravo govori.
- to dalje, ako oni poalju u drugu dravu poslanstvo i d
kau istinu: mi se ne sluimo ni zlatom ni srebrom i nije nam
to ni doputeno, a vama jest; ako dakle s nama sklopite ratni
savez, onda je vae blago to pripada drugima. Misli, da e
itko, uvi to, voljeti ratovati protiv koatih i mravih pasa
nego s njima protiv tustih i njenih ovaca?
- Ne ini mi se. Ali ako se u jednoj dravi gomila sve tue
blago, pazi, nije li to opasno za dravu, koja nije bogata. e
- Lakovjeran si, kad misli, d a j e koju drugu dravu vri-
jedno nazvati dravom, osim onakve kakvu mi ureivasmo.
- Nego to?
- Vee ime treba nadijevati ostalim dravama, jer je svaka
od njih sastavljena od mnogo drava, pa nije jedna drava,
kako kau u igri. Dvije su, u svakom sluaju, neprijateljske 423
jedna drugoj, jedna siromanih a druga bogatih. U svakoj su

169
 DRAVA

od ovih jo veoma mnoge, a ako bi se prema njima vladao

kao prema jednoj, posve bi promaio, a ako bi kao prema
mnogima, onda e uvijek imati mnogo saveznika, a malo
neprijatelja, ako e jednima davati blago i sredstva moi
drugih ili i njih same. I dok ti se drava upravlja razumno,
kako je netom ureeno, bit e najvea, ne toboe nego zaista
najvea, i ako ima samo tisuu branitelja. Jer jednu dravu
b tako veliku ne e nai ni kod Helena ni kod ostalih naroda,
ali hoe mnoge i mnogo puta vee od takve, koje se samo
ine velikima. Ili misli drukije?
- Zaista, ne mislim.
- to ne - rekoh ja - to bi bila i najljepa mea za nae
vladare, kako veliku treba dravu initi i koliko zemlje treba
prema njezinoj veliini odmjeriti, a ostalu pustiti na miru.
- Koja mea?
- Mislim ova: poveavati dravu dotle, dok moe sauva-
ti svoju jedinstvenost, a dalje ne.
c - Tono.
- to ne, i taj emo opet nalog uvarima dati, da paze na
svaki nain, da drava ne bude ni malena ni toboe velika,
nego dostatna i jedinstvena.
- Moda emo im neznatan nalog dati.
- A jo je neznatniji ovaj nalog, koji spomenusmo i u pre-
anjem razgovoru: ako se od uvara rodi kakav lo porod,
d da ga treba otpravljati meu ostale, a ako se od ostalih rodi
sposoban, da se otpravi meu uvare. Tim se htjelo pokaza-
ti, da i ostale dravljane treba uzimati za posao, za koji je
tko stvoren, i to svakoga za jedno odreeno zanimanje, da
bi svatko, obavljajui svoj jedan posao, bio ne mnogo vrstan,
nego samo jedan, i da tako onda i cijela drava tvori jedinstvo
a ne mnotvo.
- Jest, taj je nalog od onoga manji.
- Zaista to nisu, dobri Adimante, mnogi i veliki nalozi, to
im nalaemo, kako bi tko pomislio, nego sve neznatni, ako

170
 ETVRTA KNJIGA

samo paze - kako se kae - na jednu veliku stvar, bolje rei

e
ne veliku nego primjerenu.
- Kakvu to?
- Na odgoj i na obrazovanje. Jer ako dobrim odgojem po-
staju uredni ljudi, sve e im to lako jasno biti kao i druge stva-
ri, to mi sada mimoilazimo, to jest enidba, brakovi i raanje
djece, naime da sve to treba uiniti prema poslovici: 424
Meu prijateljima sve je zajedniko.
- To bi bilo posve pravo.
- I zaista, ako dravno ureenje jednom dobro poe, na-
preduje kao na krunoj putanji. Jer trajno dobro obrazovanje
i odgoj stvaraju dobre priroene sposobnosti, a opet dobre
priroene sposobnosti postaju jo bolje od preanjih kraj ta- b
kvog odgoja; uz ostalo bolje i u raanju, kao to vidimo i kod
ostalih ivih stvorenja.
- Naravno.
- Ukratko da kaemo, toga se trebaju upravljai drave
ivo drati: da se ne pokvari drava bez njihova znanja, nego
neka nadasve paze na to, da se ne uvuku u odgoj gimnasti-
ki i glazbeni nikakve nepogodne novotarije, budui da treba
ostati pri postojeem. Kad tko dakle govori, da ljudi vema
paze na pjesmu,

koja, dok pjevaju, njima posvema odzvanja nova,

neka se onda boje i najvie pripaze, da ne bi tko mislio, kako

pjesnik ne pjeva nove pjesme nego nov nain pjesme, i da ne c
bi to hvalio. A ne smije se to ni hvaliti ni primati. Jer treba se
uvati i ne stvarati novu vrstu glazbe drei, daje to pogibao
za sve. Naime nigdje se ne mijenjaju zakoni glazbe, a da se
ne bi mijenjali najvei dravni zakoni, kako veli Damon, a ja
mu to vjerujem.
- Metni dakle i mene meu one, koji vjeruju - ree Adi-
mant.

171
 DRAVA

d - Straarnicu dakle trebaju, kako se ini, uvari sazidati tu

negdje, na temelju glazbe.
- Svakako se tu bezakonje lako uvlai, a da se i ne opazi.
- Da, jer se priinja kao kakva igra i kao da nikakvo zlo
ne ini.
- Ta i ne ini nita drugo nego se pomalo udomi i tiho
obuhvaa znaaje i djelovanje, odatle prelazi ojaano u javni
graanski ivot, a onda odavle s velikom drskou prelazi na
e zakone i dravno ureenje, Sokrate, dok napokon ne uniti
sve u kui i dravi.
- Dobro - rekoh ja - tako je ba to?
- ini mi se.
- Kako smo dakle od poetka govorili, nai djeaci treba-
ju odmah imati odgoj koji je ureen prema zakonu, jer ako
je odgoj protiv zakona i ako djeaci takvi postaju, onda nije
mogue, da od njih narastu zakoniti i vrijedni muevi?
425 - Kako ne.
- Kad se dakle djeaci ponu lijepo igrati i kad po glazbi u
se prime smisao za zakon, on ih opet, protivno nego kod onih
prije spomenutih, u svemu prati i jaa, te podie i u dravi
ono, to je prije bilo odnemareno.
- Zaista je tako.
- Dakle oni iznalaze i sitna za oko pravila ponaanja, koja
su njihovi predci zapustili.
- Kakva?
b - Ovakva: da mlai ute pred starijima, kako se pristoji;
kako treba sjediti kod stola, pred drugima ustajati, paziti rodi-
telje, iati se, odijevati i obuvati se, i kako se cijelim tijelom
treba drati i slino ostalo. Ili ne misli?
- Mislim.
- A ludo je, mislim, to zakonom odreivati, jer to niti po-
staje niti ostaje po govoru i slovu zakonske odredbe.
- Ta kako?

172
 ETVRTA KNJIGA

- ini se ipak, Adimante, kojim tko smjerom u odgoju

poe, da su odatle takve i posljedice. Ili zar jednako ne zove c
uvijek k sebi jednako?
- Naravno.
- I onda napokon rekli bismo, mislim, da od toga postaje
jedinstvenost, savrenost i krasota bilo u dobru bilo protivno
u zlu.
- Ta zato ne.
- Ja dakle ne bih vie radi toga htio takve stvari zakonom
odreivati.
- Prirodno.
- to dalje, hoemo li se usuditi zakonom odreivati trgo-
vake ugovore, koje pojedinci na trgu meusobno sklapaju,
a ako ba hoe, i ugovore obrtnika; kako emo izgraditi grd- d
nje i uvrede, a kako urediti parnice i postavljanje sudaca; a
ako gdje treba pobirati ili odreivati carine, bilo na trgovima
bilo u lukama, ili uope kakve trne, gradske ili luke stva-
ri i tako dalje, hoemo li o svemu tome donositi unaprijed
odredbe?
- Ali nije vrijedno nalagati neto takvo lijepim i dobrim
ljudima; jer e jamano lako sami pronai mnogo toga, to e
treba zakonom odrediti.
- Da prijatelju - rekoh - ako im bog bude ouvao zakone,
koje smo prije spomenuli.
- A ako ne, stalno e oni mnoge takve zakone postavljati
do konca ivota i popravljati ih, mislei, da e time postii
najbolje.
- Veli, da e takvi ljudi ivjeti kao oni bolesnici, koji su
toliko razuzdani, da ne e da promijene lo nain ivljenja.
- Svakako.
- I zaista ti krasno ivot provode! Jer lijeenjem nita ne 426
postiu, samo ine bolesti raznolikije i vee, i uvijek se nada-
ju, ako im tko preporui lijek, da e od njega ozdraviti.
- Ta svakako tako prolaze oni, koji tako boluju.

173
 DRAVA

- to dalje, nije li od njih divno, da najmrim neprijate-

ljem dre onoga, koji im istinu govori! Naime istina jest, da
b im nita ne e pomoi ni lijekovi ni paljenja ni rezanja ni opet
basme ni zapisi ni drugo takvo to prije nego prestanu pijani
biti, prenatrpavati se, puteno uivati i besposliiti.
- Nije to osobito lijepo, jer nema nikakve ljepote u tome,
ljutiti se na onoga, koji dobro govori.
- Kako se ini, ne hvali takve ljude.
- Ne, tako mi Zeusa.
- Ne e dakle ni onda hvaliti, ako bude cijela drava ini-
la to, to smo netom govorili. Ili se tebi ne ini, da isto rade,
to i ti ljudi, one drave koje usprkos looj upravi nalau dr-
c avljanima, da ne diraju u cijeli dravni sustav, jer da e biti
smru kanjen onaj, koji to bude inio; ali koji njima kod
takve uprave najugodnije dvori i ugaa tako, da pred njima
pue i njihove elje unaprijed pogaa i vrstan ih je ispuniti,
taj e dakle biti plemenit mu i veoma mudar i od njih e
uivati velike asti?
- ini mi se zaista, da isto ine, pa to nikako ne hvalim,
d - A ne divi li se hrabrosti i gipkosti onih, koji hoe i na-
stoje dvoriti takve drave?
- Da, osim onih, koji su od graana laskom tako prevareni
i misle, da su doista dravnici, zato to ih svjetina hvali.
- Kako veli? Ne oprata tim ljudima? - rekoh ja. - Ili
e misli da ovjek, koji ne zna mjeriti, moe ne misliti o sebi,
daje etiri lakta visok, dok to kau drugi?
- To opet ne mislim.
- Ne ljuti se dakle; jer i jesu jamano najljepi takvi ljudi!
Oni zakonom nalau ono, to smo netom spomenuli, te uvi-
jek to popravljaju i misle, kako e doi na kraj nepotenju u
poslovnom prometu i onome, to sam upravo sada govorio, a
ne znaju, da zaista sijeku stoglavu zmiju.
427 - I zaista ne ine nita drugo.

174
 ETVRTA KNJIGA

- Ja dakle miljah, da istinitu zakonodavcu ne bi trebalo

baviti se tom vrstom zakon( i dravnoga ureenja ni u loe ni
u dobro upravljanoj dravi, jer je u njoj beskorisno i nita ne
pomae, a u ovoj bi ih jedne pojedinac sam za sebe mogao
nai, a drugi proistjeu sami iz postojeeg naina miljenja i
djelovanja.
- Sto bi nam dakle jo preostalo od zakonodavstva? b
A ja rekoh:
- Za nas nita, ali bi najvee, najljepe i najtemeljnije za-
konske uredbe trebao dati Apolon u Delfima.
- Kakve?
- O zidanju hramova, rtvama i ostalom potivanju bo-
gova, boanstava i junaka, o pokapanju pokojnika i svemu,
to treba onima ondje iskazivati, da budu milostivi. Jer mi c
zaista takve stvari ne razumijemo i kod osnivanja drave ne
emo sluati nikoga drugoga, ako smo pametni, i ne emo
uzimati tumaa drugoga osim onoga, koga su uzeli i nai oci.
Jer jamano je taj bog u takvim stvarima za sve ljude oinski
tuma; on tumai sjedei na pupku usred zemlje.
- Lijepo kae i treba tako initi.
- Dakle bi ti drava bila ve osnovana, sine Aristonov
- rekoh ja. - No hajdemo dalje! Pribavi odnekud dovoljno d
svjetla i pogledaj u nju sam te pozovi brata i Polemarha i
ostale, ne bismo li kako vidjeli, gdje bi bila pravednost i gdje
nepravednost, i kako se jedna od druge razlikuje, i koju treba
imati onaj, koji hoe biti sretan, bilo to tajno pred svim bogo-
vima i ljudima ili ne bilo.
- Uzalud govori, - ree Glaukon - obeao si sam istrai-
vati, budui daje bezbono, ako ne bi pomogao pravednosti e
po mogunosti na svaki nain.
- Pravo podsjea - rekoh ja - i treba tako initi, ali treba,
da i vi pomaete.
- Ta init emo tako.
- Nadam se dakle, da u to ovako nai. Mislim, da nam je
drava savreno dobra, ako je doista kako treba osnovana.

175
 DRAVA

- Svakako.
- Oito je mudra, hrabra, trijezna i pravedna.
- Oito.
- to ne, ako od toga to u njoj naemo, jo uvijek ostane
neto, to jo nije pronaeno?
428 - Dato.
- Kao to bi nam dakle bilo kod druge etiri stvari; tra-
imo li jednu od njih, dovoljno bi bilo, kad bismo najprije
spoznali nju; a da prije spoznamo tri ostale stvari, opet bi se
tim spoznala ona koja se trai, jer je oito, da vie ne bi bila
drugo nego ostatak.
- Pravo veli.
- Dakle i tu treba jednako tako postupati, kad ve toga
ima etvero?
- Ta oito.
- Ponajprije mi se kod toga oituje mudrost, ali pritom
b ima neto udno.
- to?
- ini mi se, daje zaista mudra drava, koju smo spome-
nuli, jer se promiljeno upravlja; zar ne?
-Da.
- A upravo je ta promiljenost oito nekakvo znanje. Jer
jamano nisu ljudi promiljeni u upravljanju dravom po ne-
ukosti nego po znanju.
- Oito.
- A u dravi ima mnogo i svakakva znanja.
- Ta kako ne.
- Zar onda treba dravu zvati mudrom i promiljenom
radi znanja tesarskoga?
c - Nipoto radi njega; u najboljem je sluaju moemo dr-
ati vjetom u tesarskom poslu.
- Ne smije se dakle drava zvati mudra ni onda, ako zna-
de odluiti sve radove, kako bi bilo najbolje izvesti stolarske
radove.
- Zaista ne.

176
 ETVRTA KNJIGA

- A radi znanja o preradivanju ruda ili radi kojega drugo-

ga znanja o slinim stvarima?
- N i radi jednoga.
- Ni radi znanja o rastenju plodova iz zemlje; u tom je
sluaju nazivamo vjetom poljodjelstvu.
- ini mi se.
- Sto onda, ima li u dravi netom od nas osnovanoj u ne-
kih dravljana neko znanje, koje ne slui pojedinim dijelovi- d
ma drave, ve dravi kao cjelini i koje bi pouavalo, kako bi
se najbolje drava vladala i sama prema sebi i prema ostalim
dravama?
- Zaista ima.
- Kakvo - rekoh ja - i u kojih ljudi?
- To je znanje upravljanja dravom, a imaju ga oni vlada-
ri, koje smo upravo sada zvali savrenim uvarima.
- Kako dakle naziva dravu radi toga znanja?
- Promiljenom i zaista mudrom.
- Misli li onda, da e nam u dravi vie biti kovaa nego e
tih istinitih uvara?
- Mnogo vie kovaa.
- to ne, tih je uvara manje brojem od svih ostalih za-
nimanja, koja po znanju, koje je za njih potrebno, imaju po-
sebno ime?
- Mnogo manje.
- Dakle bi drava, prirodno osnovana, cijela bila mudra
po znanju najmanjeg svojeg stalea i dijela, koji joj je na elu
i vlada; i taj je rod ljudi, kako se ini, prirodno najmanji bro-
jem te mu pripada, da ima takvo znanje, koje jedino izmeu
ostalih znanja treba zvati mudrou.
- Posve istinito govori. ^
- Dakle jedno od etvoroga naosmo, ne znam kako i
samo po sebi i gdje se u dravi nalazi.
- Meni se bar ini, daje dovoljno razjanjeno.
- A l i nije osobito teko vidjeti samu hrabrost i gdje se ona
u dravi nalazi, te zbog ega dravu takvom treba zvati.

177
 DRAVA

- Kako dakle?
b - Tko bi na to drugo pogledao te dravu nazvao kukav-
nom ili hrabrom nego na ovaj dio, koji za nju ratuje i vojuje?
- Ne bi nitko ni na to drugo.
- Ne bi, mislim, ostali u njoj svojom kukavtinom ili hra-
brou odluivali, hoe li drava biti ovakva ili onakva.
- Ta ne bi.
- Drava je dakle i hrabra po nekom svojem dijelu, zato
to u njemu ima takvu snagu, koja e potpuno moi podra-
vati pravo mnijenje o onome, to je strano, naime, d a j e to
c i takvo strano, to je i kakvo je za odgoj oznaio zakonoda-
vac. Ili ne zove to hrabrou?
- Nisam posve razumio, to si rekao, nego ponovno reci.
- Velim, daje hrabrost nekakvo uvanje.
- Kakvo dakle uvanje?
- uvanje mnijenja o onome, to je i kakvo je strano,
koje je na temelju zakona odgoj usadio u ovjeka. A to sam
govorio, da je ona potpuno uvanje, znai, da je svatko
d uva i ne gubi ni u alostima ni u radostima ni u poudi ni u
strahu. A ako hoe, rei u, emu mi se ini slinom.
- Hou.
- to ne, zna, da boj ari, kad hoe vunu bojati tako da
bude grimizna, od toliko boja izabiru jednu vrstu, i to bijelu,
zatim prireuju vunu s mnogo pomnje, da to vema primi
e sjaj i onda boje. I to se tako oboji, dobiva trajnu boju te mu
ne moe oduzeti sjaja pranje ni bez luga ni s lugom; to se
tako ne oboji, zna kakvo ve postaje, bojao tko drugim boja-
ma ili ne priredio bijelu boju kako treba.
- Znam; gubi boju kod pranja i smijeno izgleda.
- Tako dakle - rekoh ja - pomisli, da smo po mogunosti
i mi radili, kad smo vojnike odabirali i odgajali u glazbi i
430 gimnastici. Pomisli, da nismo nita drugo namjeravali, nego
da nam zakone, kao vuna boju, sa to ljepim uvjerenjem u
sebe prime, da im mnijenje o onom, to je strano i o ostalom

178
 ETVRTA KNJIGA

trajno bude - a to imaju od toga to posjeduju priroene spo-

sobnosti i prigodnu izobrazbu - i da im se boja ne da isprati
istilima one snage, koju imaju naslade, koje to mogu initi
bolje od svake sode i luga, zatim alost, strah i pouda, koje
su jae od svakoga drugog sredstva ienja. Takvu dakle sna-
gu i potpuno uvanje pravoga zakonitoga mnijenja o onome,
to je strano i o onome, to nije strano, ja zovem i postav-
ljam za hrabrost, ako ti ne veli to drugo.
- Ja ne velim nita. Jer mi se ini, da pravo shvaanje o
tome istome, koje je nastalo bez odgoja, naime ivotinjsko i
ropsko, ne dri posve zakonitim, i da ga zove neim dru-
gim, a ne hrabrou.
- Sasvim ispravno govori - rekoh ja.
- Prihvaam dakle, daje to hrabrost.
- Ta i prihvaaj je s obzirom na dravu, i pravo e uradi-
ti, a drugi put emo o tome jo ljepe raspravljati ako bude
htio; sad naime nismo to traili, nego pravednost. Za ovo je
istraivanje, kako mislim, to dosta.
- T a lijepo veli.
- Jo ostaje dvoje, to u dravi treba vidjeti, trijeznost i
ono, ega radi upravo sve istraujemo, pravednost.
- Svakako.
- Kako bismo onda nali pravednost, da se ne zadravamo
s trijeznou?
- Ja zaista niti znam niti bih htio, da se to prije pokae,
a napose ne onda, ako bismo se morali odrei istraivanja o
trijeznosti; nego ako hoe meni ugoditi, ogledaj prije to.
- Zaista hou, ako samo ne inim krivo.
- Razmotri dakle.
- Neka bude. Ako iz daljine pogledamo, trijeznost je vie
nalik nego one prije na nekakvu suglasnost i sklad.
-Kako?
- Trijeznost je jamano nekakav red, i vlast nad nekim
nasladama i poudama, kako kau, naime, daje ona sama od

179
 DRAVA

sebe jaa, ne znam na koji nain; i druge joj nekakve takve

tragove ljudi nalaze; zar ne?
- Naravno.
- to ne, smijeno je rei jai od sebe? Jer tko je od
sebe jai, bio bi jamano i slabiji od sebe, a tko je slabiji, jai,
431 jer se u svemu tome govori o njemu kao o jednoj istoj osobi.
- Kako ne?
- Ali mi se ini, tim se hoe rei, da u samom ovjeku u
dui ima neto bolje a neto gore, i kad je bolji od prirode dio
jai od gorega, da se tome veli jai od sebe; svakako se
b to hvali. Ali kad manji a bolji dio radi zle izobrazbe ili loa
drutva podlegne mnoini gorega dijela, to se kao prijekorno
kudi te se naziva onaj, koji je takve udi, slabijim od sebe i
razuzdanim.
- ini se.
- Pogledaj dakle nau mladu dravu! Nai e, da je u njoj
jedno od toga dvojega; rei e, pravo se veli, da je jaa sama
od sebe, ako ve treba trijeznim i jaim od sebe zvati ono,
gdje bolje vlada gorim.
- Ta gledam i vidim da istinu govori.
- 1 zaista bi svatko najprije naao mnoge i svakakve pou-
c de, naslade i alosti u djece, ena, robova i u neobrazovanoj
veini takozvanih slobodnih ljudi.
- Svakako.
- A jednostavne i umjerene osjeaje, koje rukovodi pro-
miljenost uz razum i ispravno mnijenje, nai e u nekolici-
ni, koji su najbolji i po prirodi i po odgoju.
- Istina.
- to ne, vidi, da ti se i to u dravi nalazi, i da se tu po-
d ude loe veine svladavaju od pouda i od razboritosti bolje
nekolicine?
-Da.
- Ako dakle treba koju dravu zvati jaom od naslada,
pouda i od same sebe, to treba ovu.

180
 ETVRTA KNJIGA

- Svakako.
- Zar ne, i trijeznom u svemu tome?
- Dakako.
- I ako opet u kojoj god dravi isto misle vladari i pod-
lonici o tome, tko treba vladati, misle tako i u naoj; ili ti se
ne ini?
- 1 te kako jako.
- U kojih e onda dravljana rei da se nahodi trijeznost,
kad su takvi, u vladarima ili u podlonicima?
- Jamano u jednima i u drugima.
- Vidi dakle - rekoh ja - da smo netom dobro slutili, da
je trijeznost kao nekakav sklad?
- Zato to?
- Zato, to kod nje nije tako, kao kod hrabrosti i mudrosti,
koje se nalaze samo u nekom dijelu drave, te jedna dravu
ini mudrom a druga hrabrom, nego se ona protegla upravo
na cijelu dravu i udruuje u najpotpuniji sklad najslabije,
najjae i osrednje, bilo razumom, bilo snagom, bilo brojem,
novcem ili ime god drugim takvim. Zato bismo s punim pra-
vom rekli, d a j e ta sloga trijeznost, i d a j e to prirodna sugla-
snost boljega i gorega u tome, tko treba vladati i u dravi i u
svakom pojedincu.
- Posve se slaem.
- Dobro. Troje smo do sada u dravi vidjeli, kako se ini;
a to bi onda bila preostala vrsta, po kojoj bi jo drava imala
kreposti? Ta oito je to pravednost.
- Svakako.
- to ne, Glaukone, sad nam istom treba kao kakvim lov-
cima oko grma stati i paziti, da pravednost kuda ne umakne i
oku se ne sakrije, jer je oito tu negdje; gledaj dakle i nastoj
je ugledati, ne bi li je kako prije od mene vidio i meni kazao.
- O da bih! Nego bolje, ako me uzme kao pratitelja da
budem sposoban vidjeti, to mi se pokae - ako se to zbude
posve e me s pravom uzeti.

181
 DRAVA

- Pomoli se sa mnom, i prati me.

- To u initi, nego samo vodi.
- 1 zaista, mjesto se ini nekako neprohodno i zasjenjeno;
svakako, je tamno i neistraljivo; ali ipak treba ii.
d - Zaista treba.
A ja pogledah pred sebe i rekoh:
- Hej! Hej! Glaukone! ini mi se, imamo nekakav trag i
mislim, da nam ne e umai.
- Dobar glas - ree on.
- Zaista, kako smo ludi!
- Zato?
- Ve davno nam se, sretnie, kako se ini, od poetka
ispred nogu valja, a mi to nismo opazili nego smo bili smi-
jeni, upravo kao oni, koji trae ono to imaju u rukama. Mi
e na to pred nama nismo gledali, nego smo gledali nekamo u
daljinu, a upravo moda stoga i bijae nam sakriveno.
- Kako kae?
- ini mi se, da o pravednosti davno govorimo i sluamo,
a ne razumijemo, da smo na neki nain o njoj govorili.
- To je dug poetak za onoga, koji eli uti.
433 - Ali uj - rekoh ja - ako ve neto velim. to smo naime
u poetku odredili, da treba initi, kad smo dravu osnivali,
jest upravo pravednost, kako se meni ini, ili neka vrsta toga.
A odredismo jamano i esto govorasmo, ako se sjea, da
svakome pojedincu treba obavljati samo jedan posao u dra-
b vi, za koji bi njegove priroene sposobnosti i najprikladnije
bile.
- Da, govorasmo.
- Zaista smo i od mnogih drugih uli i sami esto govorili,
daje pravednost raditi svoj posao a ne raditi mnoge.
- Da, govorili smo.
- To dakle prijatelju, raditi svoje, ini se, daje zapravo
pravednost. Zna, po emu sudim?
- Ne znam, nego govori.

182
 ETVRTA KNJIGA

- ini mi se, da je ostatak od onoga, to smo u dravi

ogledali, naime od trijeznosti, hrabrosti i mudrosti, to, to je
svima njima dalo mo da nastanu, i kad su nastale, da ih uva,
dok se u dravi nalaze. A rekli bismo, ako bismo ono troje
nali, da e njihov ostatak biti pravednost.
- Svakako.
- Ali ipak, ako bi trebalo presuditi, to e nam od toga
dravu najvema dobrom uiniti, teko bi se bilo odluiti;
naime je li slono miljenje vladara i podlonika, ili uvanje
zakonita miljenja kod ratnika o tome, to je strano a to
nije, ili mudrost i nadzor kod vladara, ili dravu najvema do-
brom ini to, dok se pravednost nalazi u djeteta i ene i roba i
slobodna ovjeka i obrtnika i vladara i podlonika, naime to
svaki pojedinac radi samo svoj posao, a ne mnoge.
- Teko je presuditi, kako ne.
- Natjee se dakle, kako se ini, u radu oko dravne vrline
s njezinom mudrou, trijeznou i hrabrou ta mo, da u
njoj svatko radi samo svoj posao.
- 1 te kako.
- to ne, pravednou bi nazvao to, to se s onim trojim
natjee u radu oko dravne vrline?
- Svakako.
- Hajdemo dalje u naem istraivanju. Zar e vladarima
u dravi naloiti, da kroje pravdu?
-Dato!
- Zar e ii pri suenju za im drugim osim za tim, da
nitko ne bude imao tue niti da bude svojega lien?
- Ne e, nego samo za tim.
- Drei daje pravednost?
-Da.
- 1 tako bi se dakle nekako priznavalo, daje pravednost u
tome, da ovjek svoje ima i vri ono to mu pripada.
- 1 jest tako.

183
 DRAVA
- Hajde dakle, ini li se tebi, to meni. Ako bi tesar htio
vriti poslove postolara ili postolar poslove tesara, te bijedan
od drugoga uzimao orue ili mjesto ili ako bijedan te isti o-
vjek htio vriti oba obrta; zar ti se ini, da bi kakva velika te-
ta za dravu nastala, ako bi se sva ta zanimanja zamijenila?
- Ne bi velika.
- Ali, mislim, kad je tko obrtnik ili kakav drugi tecikua
b od prirode, te se uzdie bogatstvom, mnotvom, snagom ili
im drugim pa nastoji otii u ratniki stale, ili koji ratnik u
stale vladara i uvara, a nije dostojan toga, i ako ti stalei
jedni od drugih uzimaju orue i mjesta, ili kad jedan te isti
nastoji sam vriti zadae svih drugih, tada se, mislim, i tebi
ini, d a j e njihovo zamjenjivanje i mnogostruki rad propast
za dravu.
- Svakako.
- Dakle mnogostruki rad i meusobno zamjenjivanje triju
c stalea najvea je teta za dravu i s najvie se prava moe
zvati zloinstvom.
- Posve.
- A ne e li najvee zloinstvo prema svojoj dravi na-
zvati nepravdom?
- Kako ne.
- To je dakle nepravednost. A opet moemo rei protivno
od toga, svojstven rad triju stalea priradnog, obrambenog
i uvarskog na svojim zadaama, naime da svaki od njih u
dravi radi svoj posao, i jest zapravo pravednost; to bi dravu
pravednom inilo.
d - ini mi se, da nije drukije nego tako.
- Nemojmo jo nipoto - rekoh ja - to posve stalno govo-
riti! Nego ako se za taj pojam, i onda kad se nae kod pojedi-
nog ovjeka, sloimo daje pravednost, onda emo pristati. Jer
to emo tad moi drugo rei? Inae emo morati tada iznova
ogledati cijelu stvar. Ali sada dovrimo razmatranje, kod ko-
jeg smo pokuali, e da bismo lake spoznali pravednost kod

184
 ETVRTA KNJIGA

jednog ovjeka, ogledati to prije u neem veem, to ima pra- e

vednost. Uini nam se, daje to vee drava; tako smo je osno-
vali to smo mogli najbolju, dobro znajui, da e pravednost
biti svakako u dobroj dravi. to nam se dakle ondje pokazalo,
prenesimo na jednoga ovjeka, i ako se bude slagalo, dobro e 435
biti. A ako se u ovjeka pokae neto drugo, opet emo se vra-
titi na dravu i iskuati, te emo moda, usporeujui i tarui
jedno o drugo, postii da kao iz kresiva vrcne pravednost. A
kad se ona jasno pokae, uvrstit emo je sami u sebi.
- To je pravi put i treba tako initi.
- Zar je onda ono to se usporeuje, premda je jedno vee
a drugo manje, nejednako u onome, po emu se usporeuje,
ili jednako?
- Jednako.
- Dakle se i pravedan ovjek po samom pojmu praved- b
nosti nita ne e razlikovati od pravedne drave, nego e biti
jednak.
- Da! Jednak.
- Ali za dravu se inilo, da je pravedna, kad su u njoj
bile tri vrste razliitih naravi, i kad je svaka vrsta radila svoj
posao; a opet trijezna, hrabra i mudra na temelju drugih nekih
osobina i stanja tih istih stalea.
- Istina.
- Dakle emo tako, prijatelju, i jednoga ovjeka, koji e
imati iste vrste u svojoj dui, radi istih osobina s onim stale- c
ima, drati vrijednim istih imena kao dravu.
- Morat emo.
- Opet smo, divotnie - rekoh ja - zapali u olako razma-
tranje o dui, ima li ona u sebi one tri vrste ili nema.
- ini mi se, da nismo u posve olako; ta moda je istina,
Sokrate, to se veli, daje teko, to je lijepo.
- ini se. No dobro znaj, Glaukone, da - ako ja mislim
- takvim postupkom, kakvim se sada u govoru sluimo, toga d
nikada ne emo tono dobiti, jer do toga vodi drugi dui i

185
 DRAVA

veiput; ali moda vie odgovara onome, to je prije reeno

i razmotreno.
- Nije li dovoljno? Jer meni bi za sada dovoljno bilo.
- Ali zaista, i meni e posve dovoljno biti.
- Dakle ne sustani nego promatraj.
e - Zar onda nismo primorani priznati, da su u svakoga od
nas iste vrste i udi, koje i u dravi? Jer jamano nisu od
drugud u nju dole. Ta bilo bi smijeno, ako bi tko pomislio,
da sranost nije nastala u dravama iz pojedinaca, koji i jesu
tome uzrok, kao ljudi u Trakiji i Skitiji i recimo uope lju-
di u sjevernim krajevima; ili tenja k znanju, koju bi svatko
436 najprije pridjeo naem kraju; ili elja za privreivanjem, za
koju ne bi nitko rekao, da se najmanje nalazi u Feniana i u
Egipana.
- 1 te kako.
- To je dakle tako, i nije nita teko spoznati.
- Nipoto.
- Ali ovo je ve tee; radimo li tim jednim istim sve, ili
jednim od toga trojega jedno, a drugim drugo; uimo li jed-
nom naom sposobnou, drugom se srdimo, a opet treom
nekom traimo naslade u jelu i raanju i to je tome srodno;
b ili svako od toga cijelom duom radimo, kad pregnemo? To
je ono, to e biti teko kako treba odrediti.
- I meni se ini.
- Ovako to dakle kuajmo odrediti, jesu li one sposobno-
sti meusobno istovjetne ili razline.
- Kako?
- Oito je, da jedno isto ne e u istom smislu ili u istom
odnosu initi ili trpjeti u isti as protivno. Zato, ako naemo,
da se to zbiva u djelatnostima due, znat emo, da nije bilo
c jedne sposobnosti nego vie.
- Dobro.
- Pazi dakle, to velim.
- Govori.

186
 ETVRTA KNJIGA

- Zar je - rekoh - mogue, da jedno isto skupa stoji i vrti

se u istom smislu?
- Nikako.
- Sloimo se dakle jo tonije, da ne bismo dalje kako
postali nesloni. Ako bi tko govorio za ovjeka, koji stoji, ali
kree rukama i glavom, da on u isti as stoji i kree se, drali
bismo, mislim, da se ne smije tako govoriti, nego da neki dio
njegov stoji a neki se kree. Nije li tako? d
- Tako je.
- to ne, i onda, ako bi se onaj, koji bi to govorio, jo vie
alio i mudrovao, da zvrkovi u isti as stoje i vrte se, kad se
oko ilja na istom mjestu okreu ili kad neto drugo, to se
vrti, to ini najednom istom mjestu, ne bismo to prihvaali
drei, da takvi predmeti tada ne stoje i ne vrte se u jednom
istom dijelu svojem, nego bismo rekli, da oni imaju u sebi e
upravnu os i obod te da na osi stoje, jer se nikamo ne nagiba-
ju, a obodom se naokolo okreu; ali kad vrtei se os nagibaju
ili desno ili lijevo ili naprijed ili nazad, da tada nikako nema
mirovanja.
- Pravo.
- Ne e nas dakle nijedan takav prigovor smesti ni uvjeri-
ti, da bi ikada ita kao jedno isto u istom smislu i istom odno- 437
su moglo u isti as protivno pretrpjeti ili biti ili uiniti.
- Mene nipoto.
- Ali ipak, da ne budemo prinueni duljiti obredajui sve
takve prigovore i dokazujui, da nisu istiniti, postavimo daje
to tako, i idimo naprijed sloivi se, da e nam biti sve oboreno,
to iz toga izlazi, ako se to kada pokae drukije nego tako.
- I treba tako initi.
- Zar e onda - rekoh ja - metnuti meu suprotivtine b
potvrivanje i nijekanje, zahtijevanje i odbacivanje, privlae-
nje i odbijanje te uope sve takvo, bilo to tvorno ili trpno, jer
u tome u naem sluaju ne e biti nikakve razlike.
- Ta meu suprotivtine.

187
 DRAVA

- to onda, eu i glad i uope poude, te volju i elju, ne

bi li sve to metnuo meu vrste, koje su upravo sada reene?
c Primjerice zar ne e uvijek rei, da dua onoga, koji udi,
tei za onim, to udi, a ona koja hoe, da privlai ono to
hoe, a jednako tako ona, koja to eli, da to sama sebi potvr-
uje kao pitanje, iz eznua za ostvarenjem eljenoga.
-Da.
- A dalje, kad dua ne voli, ne e i ne udi, ne emo li
to uvrstiti u odbijanje, tjeranje od sebe, i u sve protivno od
onoga prije?
d - Ta kako ne.
- Kad je to dakle tako, rei emo, da ima pouda i da su
od njih samih najoitije one, koje nazivamo ea i glad?
- Rei emo.
- to ne, jedna je pouda za pilom, a druga za jelom?
-Da.
- Zar bi onda ea kao ea bila u dui pouda za im
viim nego za onim, to velimo? Primjerice zar je ea ea;
za toplim ili hladnim pilom, za mnogim ili malim, ili, jed-
nom rijeju, za nekakvim pilom? Ili bi, ako je uza eu kakva
e vruina, ona pored toga stvarala poudu za hladnim, a ako je
hladnoa, poudu za vruim; a ako je ea velika radi poza-
manosti svoje, stvarat e poudu za mnogom tekuinom, a
ako je malena, za malom? A sama ea zaista ne e nikada
biti pouda za neim drugim, nego za im ve jest, naime za
samim pilom, a glad za jelom?
- Tako, svaka je pouda sama po sebi pouda samo za
onim, za im je prema svojoj biti upravljena, a tek uz stano-
vite primjese za odreenim predmetom.
438 - Neka nas zato nitko nepripravne ne smete govorei, da
nitko ne eli samo pilo, nego dobro pilo, i ne samo jelo nego
dobro jelo. Jer toboe svi ele dobro; dakle ako je ea pou-
da, onda je pouda za dobrim, bilo pilom bilo za im drugim,
za im ve jest; tako i ostale poude.

188
 ETVRTA KNJIGA

- Ta moda se ini, da tu ima neto.

- Ali ipak sve to se na neto odnosi, odnosi se, ukoli-
ko izraava odreenu kakvou, na neto odreene kakvoe, b
kako se meni ini, a neto samo po sebi odnosi se na neto
drugo samo po sebi.
- Nisam razumio.
- Nisi razumio, daje vee u odnosu prema neem drugom?
- Svakako.
- to ne, od manjega?
-Da.
- A mnogo vee od mnogo manjega? Zar ne?
-Da.
- Zar onda i ono, to je bilo vee od onog to je bilo ma- c
nje, i ono to e biti vee od onog to e biti manje?
- Naravno.
- Zar dakle ne stoji tako i vie prema niem i dvostruko
prema polovici i tako dalje, a opet tee prema lakemu i bre
prema sporijemu i vrue prema hladnome i sve tomu slino?
- Svakako.
- A to je sa znanjima; nije li isto? Znanje samo po sebi
jest znanje onoga, to se dade nauiti samo po sebi, ili kako
ve treba odrediti predmet znanja; ali odreeno znanje tie se d
odreenog predmeta. A mislim ovako: kad je nastalo znanje
graenja kue, nije li se odvojilo od ostalih znanja tako, te je
nazvano graditeljstvo?
- Dato.
- Zar ne zato, to je odreeno tako, kako nije nijedno ostalo?
-Da.
- to ne, budui da se odnosilo na odreen predmet, i
samo je postalo odreeno? Tako i ostala umijea i znanja?
- Jest tako.
- To je ono - rekoh ja - to sam htio tada rei; ako si
naime sad razumio, da se sve, to god se na neto odnosi, od-
nosi jedno, samo po sebi na predmete same po sebi, a drugo,
kakvoom na kakvou drugih predmeta. I ne velim nipoto, e

189
 DRAVA

daje sve onakvo, kakvi su predmeti na koje se odnosi, naime

da je znanje o dobru i zlu samo dobro i zlo; nego kad ve
nije postalo znanje o samom znanju uope, nego o odreenoj
kakvoi, to jest o zdravlju i bolesti, dogodilo se, daje i samo
znanje odreeno postalo, pa je to uinilo, da se ono vie ne
zove jednostavno znanje nego lijeniko, budui daje pristu-
pila neka kakvoa.
- Razumio sam i ini mi se, d a j e tako.
439 - A eu dakle ne e metnuti meu ono, to u odnosu
prema neemu jest? A jamano postoji ea?
- Da, za pilom.
- to ne, za nekakvim je pilom i ea nekakva, ali ea
sama po sebi nije ni za mnogim ni za malim ni za dobrim ni
za zlim, jednom rijeju nije za odreenim pilom, nego je ea
sama po sebi za pilom samim po sebi?
- Svakako.
- Dakle dua onoga, koji ea, dok ea, ne e nita drugo
nego piti, i za tim ezne i na to smjera.
b - Ta oito.
- to ne, ako je kada ednu neto vue na protivnu stranu,
bilo bi neto u njoj razlino od onoga nagona, to ea, i to
nju poput ivotinje vue na pilo? Ta rekli smo, da jedno isto
svojim jednim istim dijelom ne bi moglo u jednom istom od-
nosu u isti as protivno raditi.
- Ta ne bi.
- Kao to, mislim, nije dobro rei za strijelca, da njegove
ruke u isti mah luk odapinju i napinju, nego da jedna ruka
odapinje a druga napinje.
c - Svakako.
- Hoemo li dakle rei, da ovjek i ako je edan, ne e
kadto piti?
- Da, esto.
- to bi se dakle o tome reklo? Zar ne, da u dui ima dio,
koji nagoni piti, a ima i drugi, koji ne da, razlian i jai od
onoga koji tjera?

190
 ETVRTA KNJIGA

- Meni se ini.
- Zar ono to spreava ne dolazi od razuma, dok ono, to
nas nagoni i privlai, nastaje iz strasti i bolesti? d
- ini se.
- Ne emo dakle nerazloito drati, da je to dvoje i razli-
no jedno od drugoga; nazivamo onaj dio due, kojima ona
misli, razumnou, a onaj dio, kojim ljubi, gladuje, ea i za
ostale se poude uzbuuje, nerazumnou i poudnou, koja
voli ii putem zadovoljenja i naslade.
- Ne, nego bismo pravo tako drali. e
- Dakle, te su nam dvije sposobnosti u dui odreene, a
sposobnost, kojom smo srani i gnjevnije li trea, ili bi kojoj
od one dvije bila srodna?
- Moda onoj drugoj, poudnosti.
- Ali, jedno sam neto uo i vjerujem tome; naime da se
Lentije Aglajonov vraao iz Pireja idui izvana uz sjeverni
zid te opazio na stratitu mrtvaca, u jednu ih je ruku elio
vidjeti, a u drugu se opet ruku gnuao i sam sebe odvraao. 440
Isprva se borio i prekrivao svoje lice, a onda svladan od elje,
otvori irom oi, pritri k mrtvacima i povie: Evo vam, ne-
sretnice, nasitite se krasnoga gledanja!
- uo sam i sam.
- Ta pria zaista pokazuje, da se kadto volja bori s po-
udnou, kao neto razlino s razlinim.
- Da, pokazuje.
- to ne - rekoh - i drugdje na mnogo mjesta opaa-
mo, kad koga poude protiv razuma sile, kako sam sebe grdi b
i gnjevi se na silnika u sebi, i kako njegova volja postaje
saveznik razumu, kao kad se dvojica prepiru. Ali da bi se
volja sloila s poudama, premda joj razum dokazuje, da ne
smije, te protiv njega radila, ne bi, mislim, rekao, da si ikada
opazio u sebi, da se to dogodilo, a mislim da ni u drugom
nikome.
- Zaista nisam.

191
 DRAVA

c - to dalje; kad tko misli, da ini nepravdu, zar ne, to je

plemenitiji, to se manje moe gnjeviti, ako i gladuje i sebe i
togod drugo takvo sam trpi od onoga, za koga misli, da mu
pravedno to ini; i kako velim, protiv njega ne e da se die
njegov gnjev?
- Istina.
- to dalje, kad tko misli, da mu se krivo ini, zar ne kipi
u njemu gnjev i ne esti se i zar se ne bori za ono, to mu se
d ini pravedno, te usprkos gladovanju i suzdravanju i slinim
trpljenjima sve voljno podnosei pobjeuje i ne naputa boj
za plemenite stvari prije nego ili ostvari svoj naum ili zaglavi
ili se ne smiri pozvan natrag od svoga razuma kao pas od
pastira.
- Posve je nalik volja na to, to veli; i mi smo u naoj
dravi pomonike postavili podlone kao pse vladarima kao
dravnim pastirima.
- Ta lijepo poima ono, to hou rei; ali razumije li osim
toga i ovo?
e - to?
- Da nam se sada protivno ini sranost nego maloprije.
Tad naime miljasmo, da je ona nekakva poudnost, a sad
velimo, da nije nipoto, nego da se u oprekama due prije
bori na strani razuma.
- Svakako.
- Zar je onda i od njega razlina ili je samo neka vrsta
razumnosti, tako te nisu u dui tri sposobnosti nego samo
dvije, naime razumnost i poudnost? Ili kao to dravu dr-
441 ahu tri stalea, naime stale za privreivanje, pomaganje,
vladanje, zar je tako i u dui trei dio ta sranost, koja po
prirodi pomae razumnosti, ako se ne pokvari od loeg obra-
zovanja?
- Svakako trei.
- Da, ako se pokae, d a j e neto razlino od razumnosti,
kao to se pokazalo, d a j e razlina od poudnosti.

192
 ETVRTA KNJIGA

- To ne bi bilo teko pokazati. Ta i u djece bi mogao vi-

djeti, da su odmah, kad se rode, puna sranosti, a razumnosti
nemaju neki, ini mi se, nikada, a veina je dobije kasno. b
- Zaista si lijepo rekao. A i kod ivotinja bi vidio, daje to
tako. Osim toga posvjedoit e, to smo negdje gore rekli, i
rije Homerova:

ali se u srce lupi i napane na njeg ovako.

Jer tu je eto Homer oito spjevao, da razlino prigovara

razlinome, ono, to je promislilo o boljemu i goremu, ono- c
me, to se nepromiljeno gnjevi.
- Posve pravo govori.
- Tekom smo dakle - rekoh ja - mukom postigli na cilj;
mi se prilino slaemo, da se iste vrste nalaze u dravi, kao i
u dui svakoga pojedinoga ovjeka, a i u istom broju.
- Jest.
- to ne, sad proistjee, d a j e istim nainom i istim dije-
lom mudar i pojedinac, kojim je i im je mudra i drava?
- Dato.
- Dakle i to, im je i kako je hrabar pojedinac, daje time i d
tako hrabra i drava, i da se i ostali dijelovi na obje strane na
isti nain odnose prema kreposti.
- Nuno.
- Dakle emo, mislim, Glaukone, rei, daje i ovjek pra-
vedan na isti nain, na koji je i drava.
- 1 to posve nuno.
- Ali nikako nismo zaboravili, da je ona bila pravedna
time, to je svaki od tri stalea u njoj radio svoje.
- ini mi se, da nismo zaboravili.
- Treba nam dakle pamtiti, da e i svaki od nas, u koga e
svaka od one tri sposobnosti u njemu raditi samo svoje, biti e
pravedan i raditi samo svoje.
- 1 te kako treba pamtiti.

193
 DRAVA

- to ne, razumu pripada, da vlada, budui d a j e mudar

i brine se za cijelu duu, a volji pripada, da ga slua i bude
njegov saveznik?
- Svakako.
- Zar onda ne e, kao to smo govorili, smjesa glazbenog i
tjelovjebenog odgoja njih skladne uiniti time, to e razum
442 jaati i hraniti lijepim govorima i naucima, a sranost (to jest
volju) ublaivati i stiavati, krotei je skladom i ritmom?
- Posve.
- I one e dakle dvije, tako obrazovane i uistinu za svoj
posao nauene i odgojene, nadgledati poudnost, koja upravo
najvei dio svaije due zaprema i koja je od prirode najne-
zasitnija. Na nju e one paziti, da ne bi zasiena takozvanim
tjelesnim sladama postala velika i jaka te prestala raditi svoj
b posao, pa pokuala zarobiti i zavladati onima, nad kojima joj
i slinima po rodu ne pripada vlast, i tako cijeli ivot svima
preobrnula.
- Svakako.
- Zar ne bi onda, one dvije i na izvanjske neprijatelje naj-
ljepe pazile na korist cijele due i tijela; jedna bi odluivala,
a druga se borila i sluala vladara i hrabrou izvri vala nje-
gove odluke?
- Tako.
- Dakle, mislim, po tome dijelu due svakoga pojedinca
c zovemo hrabrim, kad njegova volja i uz bol i uz ugodnost
tono vri ono, to naloi razum, bilo strano ili ne bilo.
- Tono.
- A mudri po onom malenom dijelu, koji u njemu vlada i
nalae; on znade takoer, to koristi njima trima samim, sva-
kom pojedince i svima skupa.
- Svakako.
- A dalje; ne zovemo li trijeznim, kad su sva tri dijela u
prijateljstvu i skladu, naime kad i vladar i oba podlonika
d slono daju vladu razumu i ne bune se protiv njega?

194
 ETVRTA KNJIGA

- Trijeznost sigurno nije nita drugo nego to i kod drave

i kod pojedinca.
- Ali pravedan e biti ovjek po onoj od nas esto ponav-
ljanoj reenici, i na tako oznaen nain.
- Svakako.
- A dalje; moda nam se kako zamrauje pravednost, te se
ini neto drugo nego to se u dravi pokazala?
e
- Meni se ne ini.
- Ako jo to sumnjamo o njoj, mogli bismo se ovako
posve uvjeriti, da pravedniku pridijevamo mrske ine.
- Kakve dakle?
- Primjerice ako bi nam se trebalo sloiti o potenju one
drave i ovjeka, koji je jednako kao ona sreen i odgojen,
naime, ini li se, da bi takav ovjek pronevjerio zlato ili sre-
bro, koje je primio u ostavu? to misli, tko bi prije pomislio 443
da je on to uinio, nego oni koji nisu takvi?
- Nitko.
- to ne, na njeg ne bi pala sumnja radi krae crkvene i
obine, te izdajstva bilo prijatelja bilo cijele drave?
- Ne, nikada.
- 1 nikako ne bi bio nepouzdan ni u zakletvama ni u osta-
lim obeanjima?
- Ta kako bi?
- initi preljube, odnemarivati roditelje, ne tovati bo-
gove dolikuje svakome drugome prije nego takvu ovje-
ku?
- Zaista svakome.
- to ne, tomu je svemu uzrok to, to u njega svaki njegov b
dio radi svoje, i u vladanju i u sluanju.
- Zaista to i nita drugo.
- Dakle jo neko drugo tumaenje trai za pravednost?
Ona je ta mo, koja stvara takve mueve i drave.
- Zaista ne traim.

195
 DRAVA

- Dakle nam se san potpuno ispunio, kako smo rekli da

ga slutismo, jer, ini se, kad smo poeli dravu osnivati, po-
c mou milosti nekoga boga zali smo odmah na izvor i lik
pravednosti.
- Svakako.
- A to dakle - i upravo radi toga i korist od toga - bje-
e, Glaukone, samo neka slika pravednosti, naime, tko je od
prirode stvoren za postolara, da je pravo, da on samo cipele
pravi i nita drugo ne radi, a tesar da tee, i ostalo tako.
- ini se.
- A uistinu, kako se ini, pravednost bjee neto takvo, ali
ne u izvanjskom obavljanju svojih poslova, nego u unutra-
d njemu, naime da se doista bavi sobom i svojim poslovima,
da ne dopusti svakome dijelu u sebi baviti se tuim, a ni
to, da sposobnosti due vre razliite poslove, nego da doi-
sta svoje lijepo uredi i postane vladar sam sebi, sredi se i
prijatelj postane sam sebi i uskladi tri sposobnosti, upravo
kao tri sklada najviega i najniega i srednjega glasa, i ako je
e drugo to meu time, da to svee i tako od mnotva jedno
postane, trijezno i skladno; pa onda da tako radi svoj posao
bilo to privreivanja blaga, ili njega tjelesna, ili kakav dravni
posao, ili posebniki posao. U svemu tome da onaj rad dri
i zove pravednim i lijepim, koji takvo stanje uva i stvara, a
mudrou ono znanje, koje takav rad nadgleda, nepravednim
444 pak onaj rad, koji takvo stanje unitava, a neznanje ono mni-
jenje, koje opet takav nepravedni rad priprema.
- Posve istinito govori, Sokrate.
- Dobro! Kad bismo ustvrdili, da smo nali pravedna o-
vjeka i dravu, kao i pravednost, koja se u njima nalazi, ne bi
se, mislim, upravo jako uinilo da laemo.
- Zaista ne bi.
- Dakle da ustvrdimo?
-Da.

196
 ETVRTA KNJIGA

- Neka dakle bude - rekoh ja. - Jer poslije toga treba,

mislim, razmotriti nepravednost.
- Svakako.
- to ne, ona opet treba da bude nekakva nesloga onih
triju sposobnosti i obavljanje vie poslova i upletanje u tue
poslove i ustanak nekoga dijela protiv cijele due, da u njoj
zavlada, premda mu to ne pripada, nego mu od prirode do-
likuje robovati onome dijelu, koji je vladarskoga roda? Rei
emo, mislim, da tako nekako i nered i pometnja tih sposob-
nosti zasluuje ime nepravednosti, kao i naziv razuzdanosti,
kukavtine, neznanja i uope sve pokvarenosti.
- Zaista upravo to.
- to ne, nepravedno i krivo initi kao i pravedno initi,
to je sada sve vee posve jasno, kad je ve poznata nepraved-
nost i pravednost?
- Kako to?
- Tako, to se to nita ne razlikuje od zdravlja i bolesti:
kao to je ono u tijelu, tako je to u dui.
-Kako?
- Zdravo jamano daje zdravlje, a bolesno bolest.
-Da.
- to ne, i pravedan rad daje pravednost, a nepravedan
nepravednost.
- Svakako.
- A zdravlje davati znai uspostaviti takav prirodni od-
nos sila tjelesnih, da meusobno vladaju i sluaju, a bolest
uspostaviti takav neprirodan odnos, da jedno drugome protiv
prirode vlada i pokorava se.
- Tono.
- to ne - rekoh - davati pravednost znai uspostaviti ta-
kav prirodni odnos sila u dui, da meusobno vladaju i slu-
aju, a nepravednost uspostaviti takav neprirodni odnos, da
jedno drugome protiv prirode vlada i pokorava se?

197
 DRAVA

- Naravno.
e - Dakle, kako se ini, krepost bi bila neko zdravlje, ljepota
i dobro stanje due, a nevaljalost neka bolest, rugoba i nemo.
- Tako.
- Zar onda ne vodi plemenito nastojanje do stjecanja kre-
posti a podlo do nevaljalosti?
- Svakako.
- Sad nam jo ostaje, kako se ini, ogledati koristi li pra-
445 vedno raditi, za lijepim teiti i biti pravedan bez obzira ne
zna li se, ili zna, d a j e netko takav? Ili koristi li nepravedno
raditi i nepravedan biti, ako se ne biva kanjen niti po kazni
bolji postaje?
- Ali, Sokrate, meni se ini da raspravljanje ve postaje
smijeno, ako se u jednu ruku ini kako nije vrijedno ivjeti
ni pokraj svih jela i pia i svega bogatstva i moi, dok se uz
b to kvari priroda tijela, a u drugu e ruku toboe biti vrijedno
ivjeti, dok se remeti i kvari priroda samoga onoga, po emu
ivimo, naime da se ini sve drugo samo ne to, kako e se ri-
jeiti nevaljalosti i nepravednosti a stei pravednost i krepost.
Jer se jedno i drugo ve ustanovilo naim razmatranjem.
- Da, smijeno, ali ipak ne treba utati, budui da smo
ve dotle doli, te se moe najjasnije vidjeti, daje to tako.
- Zaista, smije se sve prije, samo ne utati.
c - Ovamo sad, da vidi, koliko vrsta nepravednosti ima,
kako se meni ini, i dakako, koje je vrijedno ogledati.
- Evo me, samo govori.
- I zaista, kad smo se ve dotle u razmatranju uspeli,
ukazuje mi se, kao s nekog vidika, da ima samo jedna vrsta
kreposti, a nebrojene vrste nevaljalosti, ali meu njima neke
etiri, koje je vrijedno spomenuti.
- Kako veli?
- Koliko ima vrsta oblika dravnih ustava, toliko, ini se,
ima i vrsta oblika due.
- Koliko dakle?

198
 ETVRTA KNJIGA

- Pet oblika ustava, a pet due. d

- Reci, koji?
- Velim, da bi jedan oblik ustava bio taj, koji smo mi ra-
spravili. On ima dva imena; ako bi se meu vladarima po-
javio jedan osobit ovjek, nazvao bi se kraljevstvo, a ako bi
njih vie, aristokracija.
- Istina.
- To mi je dakle - rekoh ja - jedna vrsta, jer ako bi bilo
vie njih ili samo jedan, ne bi dirnuli ni ujedan znatniji drav- e
ni zakon, ako bi se izobrazili i odgojili onako, kako smo ras-
pravili.
- Ta nije vjerojatno.

199
 PETA KNJIGA

449 - TAKVU dakle dravu i ustav zovem dobrim i praVim,

a jednako tako i takva ovjeka, a ostale ustave, kako je onaj
pravi, zovem nevaljalim i pogrenima i u pogledu uprave
dravne tako i u pogledu ureenja znaaja due pojedinaca.
Razlikujem etiri vrste zloe.
- Koje su to?
b I ja sam htio govoriti o ustavima redom, kako mi se inilo,
da se jedan iz drugog razvija, kad Polemarh - sjedae naime
malo dalje od Adimanta - isprui ruku i, uhvativi ga gore
oko plea za odjeu, privue ga k sebi i sagnuvi se naprijed
k njemu stane neto govoriti. Od toga nita drugo nismo uli
nego ovo:
- Hoemo li dakle pustiti, ili to emo uraditi?
- Nipoto - ree sad Adimant glasno.
I ja rekoh:
- to vi zapravo ne putate?
- Tebe.
c - Zato? - rekoh ja.
- ini nam se, da si lakouman i da kradom isputa itav
odsjek govora, koji nije ba malen, samo da ga ne raspravi.
Mislio si, da se ne e opaziti, a ipak si loe rekao o enama
i djeci, naime, d a j e svakome jasno, da e meu prijateljima
biti to zajedniko.
- A nije li to pravo, Adimante? - rekoh.
- Da, ali taj pravo trai kao ono, to je ostalo, da se
kae, koji je nain zajednitva, jer ih moe biti mnogo. Ne

200
 PETA KNJIGA

propusti dakle rei, koji nain ti misli. Jer mi smo davno d

ekali i mislili, da e gdje spomenuti, kako e se raati djeca
u takvom zajednitvu, i kad se rode, kako e ih odgajati - i
uope cijelo to zajednitvo ena i djece, o kojemu govori.
Mislimo naime, da za dravu mnogo, da sve znai, dogaa li
se to ispravno ili neispravno. Sad dakle, kad ve prelazi na 450
drugi ustav prije nego si to dostatno razloio, odluili smo,
to si uo, naime da te ne putamo prije nego raspravi sve
to kao ostalo.
- Uzmite onda da i ja tako glasujem - ree Glaukon.
- Slobodno dri, Sokrate, da smo mi svi to odluili - ree
Trazimah.
- to uradiste - rekoh ja - kad me zaustaviste! Koliko
opet razmatranje zameete kao u poetku o dravi! Ja sam
se ve veselio, da sam o tome raspravio, sretan, ako e tko to
dopustiti i prihvatiti ono, kako sam izveo. A vi to sada izno-
site i ne znate, koliko pitanja potiete. Ja sam ga tada vidio i b
ispustio, da ne zada mnogo muke.
- A to - ree Trazimah - misli, da su ovi sad amo doli
zlato traiti, a ne sluati govore?
- Da - rekoh - primjerene.
- Ali Sokrate - ree Glaukon- za pametne je mjera za
sluanje takvih govora cijeli ivot! Ali se ne brini za nas, ve
nikako ne sustani raspravljati o onome, to pitamo, kako se
tebi ini, kakvo e nam biti za uvare zajednitvo djece i ena c
i odgajivanje, dok su jo mladi, u vrijeme izmeu poroda i
odgoja. ini se da je to vrijeme upravo najmunije. Kuaj
dakle rei, na koji se nain treba zajednitvo ureivati.
- Nije - rekoh ja - to lako raspraviti, blaeni ovjee. Jer
ima mnogo prigovora, jo vie nego kod onoga, to smo prije
raspravili. Ta ne bi se vjerovalo d a j e mogue to, to se go-
vori; i ako bi upravo postojalo, ni tome se ne e vjerovati, da
bi to bilo najbolje. Upravo zato i jest nekakav strah maati se d
toga, mili prijatelju, da se govor ne bi inio pusta elja.

201
 DRAVA

- Ne boj se nita; ta mi, koji emo sluati, nismo ni neuki

ni nevjerni ni zlobni.
Ja rekoh:
- Izvrsni ovjee, zaista tako govori hotei me sokoliti?
-Da.
- Onda - rekoh ja - potie posve protivno. Jer da ja
vjerujem sam sebi u svoje znanje, lijepo bi bilo pametnima i
e milima. Ali ne vjerovati i traiti i govoriti istinu o najveem
i milom predmetu meu pametnima i milima. Ali ne vjero-
vati i traiti, i uporedo o tome govoriti, to upravo ja inim,
451 to je strano i opasno, ne radi smijeha - ta to je djetinjski
- nego da ne bih promaio istinu, i da ne bih ne samo sam
pao nego i prijatelje za sobom povukao, i to ba kod stvari
kod kojih se najmanje smije promaiti. A molim se, Glauko-
ne, Adrasteji, radi onoga to kanim govoriti. Mislim, naime,
da je manji grijeh nekoga nehotice ubiti, nego prevariti o
lijepom i dobrom i zakonitom. Bolje je onda izloiti se toj
pogibli prema neprijateljima nego prema prijateljima; zato
b me ne sokoli.
Glaukon se nasmije i ree:
- Ali Sokrate, ako nas tvoj govor zavede u bludnju, odr-
jeujemo te od ubojstva i od prijevare, da bude ist; nego
slobodno govori.
- Ali zaista - rekoh - tko je odrijeen, i ist je, kako veli
zakon; a vjerojatno je i ovdje u vaem drutvu ist, ako je ve
ondje pred zakonom.
- Zato dakle govori.
- Treba dakle sad opet na nepravom mjestu govoriti, to je
c moda tada trebalo redom govoriti; ali moda e tako pravo
biti, poslije potpuno svrenog prikaza o mukarcima, izvesti
opet prikaz o enama, osobito kad ti tako poziva.
- Ljudi, koji se rode i odgoje onako, kako smo mi rasprav-
ljali, ne mogu po mojem miljenju stjecati i upotrebljavati
djecu i ene u suprotnosti onom cilju, koji smo im isprva po-

202
 PETA KNJIGA

stavili, a pokuali smo u raspravljanju postavljati mueve kao

uvare stada.
-Da.
- Nastavimo dakle u tom pravcu i dajmo enama slian
porod i odgoj, onda gledajmo, pristaje li to ili ne pristaje.
- Kako?
- Ovako: mislimo li, trebaju li kuje u uvara skupa uvati
to uvaju psi; skupa loviti i ostalo zajedniki raditi; ili one
trebaju ostajati kod kue, poto su nesposobne za drugo zbog
koenja i odhranjivanja tenadi, a psi neka se mue i svu skrb
imaju oko stada?
- Sve zajedniki; samo se njima sluimo kao slabijima, a
psima kao jaima.
- Moe li se onda neko ivo stvorenje uzimati za isti po-
sao, ako mu ne daje istu hranu i odgoj?
- Ne moe.
- Ako emo dakle ene uzimati za iste poslove kao i mu-
eve, treba ih isto uiti.
-Da.
- Onima je dan glazben i tjelovjebeni odgoj.
-Da.
- I enama dakle treba dati ta dva umijea kao i znanje
ratno, a jednako ih za rat uzimati.
- Prema onome to govori, prirodno.
- Moda bi se doista mnogo toga, to se sada govori, ini-
lo smijeno, jer se protivi naim obiajima, ako bi se uinilo
sve kako se govori.
- Svakako.
- to u tome vidi najsmjenije? - rekoh ja - ili je oito,
da su najsmjenije ene, kako se gole s mukarcima vjebaju
u hrvalitima, ne samo mlade, nego ve i starije? Kao i starci
u vjebalitima, kad su nagrepani i nisu ugodni za oko, pa se
ipak rado vjebaju?

203
 DRAVA

- Da, tako ti Zeusa, prema postojeem shvaanju bilo bi

smijeno.
- to ne, kad ve hoemo govoriti, ne treba se bojati ala
dosjetljivaca, koliko i kako govoriti o takvoj promjeni u vje-
c balitima, glazbenom odgoju i osobito u noenju oruja i u
jahanju konja.
- Pravo veli.
- Nego, kad smo upravo poeli govoriti, treba nam se
vratiti na tu opasnu stranu zakona, te zamoliti te dosjetljiv-
ce, neka se okane svojega posla, i neka budu ozbiljni, te ih
treba podsjetiti, da nije dugo odonda, kad se Helenima i-
nilo sramotno i smijeno ono, to je jo sada smijeno mno-
gim barbarima, naime da se mukarci vide goli; i kad su
se prvi stali vjebati Kreani, zatim Lacedemonjani, smjeli
d su se tadanji dosjetljivci svemu tome podrugivati; ili ne
misli?
-Da.
- Ali, mislim, kad se ve iskustvom pokazalo, da se je
bolje u takvim sluajevima liavati odjee nego zamatati, ne-
stade i smijenosti za oi, kad zato postoji valjan razlog, te se
pokaza, daje lud, koji smijenim neto drugo dri nego zlo,
i koji ale zbijajui dri kakvu drugu pojavu kao smijenu, a
e ne nerazumnu i zlu pojavu, i koji ozbiljno tei za lijepim zbog
druge kakve svrhe a ne zbog dobre.
- Svakako.
- Zar se ne treba onda najprije o tome sloiti, je li to mo-
gue ili nije, i dati priliku prigovoriti (ako koji aljivdija ili
ozbiljan ovjek hoe prigovoriti), naime moe li ljudski en-
453 ski stvor po svojoj naravi stupiti u zajednicu s mukim rodom
u svim djelima, ili ni u jednom, ili moe li u nekima, a u ne-
kima ne moe, te kamo onda pripada ratna djelatnost? Zar ne
bi netko tako i najljepe poeo i najljepe svrio?
- Kudikamo najljepe.

204
 PETA KNJIGA

- Hoe dakle, da sami sebi prigovorimo mjesto prigo-

varatelja? Tad se nee protivnikom miljenju dogoditi kao
podsjedanoj tvravi bez obrane?
- Nita ne smeta.
- Govorimo dakle mjesto njih: Sokrate i Glaukone, ne
trebaju vam nita drugi prigovarati; ta sami ste se u poetku
osnivajui dravu sloili, kako po prirodi treba svakome po-
jedinome, da radi samo svoj jedan posao.
- Sloili smo se, mislim, ta kako ne?
- Ne razlikuje li se onda posve ena od mukarca priro-
dom?
- Kako se ne bi razlikovala?
- to ne, jednome i drugome pripada i drukiji posao, ve
prema prirodi?
- Dato.
- Kako onda sad ne grijeite i sami sebi protivno ne govo-
rite, dok opet velite, da mukarcima i enama treba isto raditi
premda imaju prirodu veoma razlinu? Hoe li se moi,
divotnie, protiv toga braniti?
- Tako iznenada nije veoma lako; nego u tebe moliti i mo-
lim te, da izree i nae protuprigovore, ma kakvi god bili.
- To je ono, Glaukone, i mnogo drugo takvo, to sam ja
davno prije vidio, te se bojao i acao latiti se zakona o stjeca-
nju i obrazovanju ena i djece.
- Tako mu Zeusa, to nije lako.
- Nije, nego stvar stoji ovako. Pao tko u plitko jezero ili
usred najveega mora, ipak jednako pliva.
- Svakako.
- to ne, i nama treba plivati i nastojati, da se iz pitanja
spasimo, nadajui se, ili da e nas kakva pliskavica na se uze-
ti, ili kakvu drugom neobinom spasu.
- ini se.
- Hajde dakle ne bismo li kako nali izlazak. Sloismo se
dakle, da drukije prirode trebaju drugo raditi, a priroda ene

205
 DRAVA

i mukarca d a j e razlina, a sada velimo, da razline prirode

trebaju isto uraditi; to nam prigovaraju?
- Upravo.
454 - Zaista je, Glaukone, krasna mo u nadmudrivanju.
- Kako to?
- Zato, to mi se ini da mnogi u nju i nehotice zapadaju i
misle, da se ne prepiru, nego da pametno razgovaraju, budui
da ne mogu govora pojmovno razlagati i ogledati, nego pri-
govaraju samo rijeima izraavanja, te se tako meu sobom
prepiru; a ne razgovaraju po naelima znanosti.
- Ta zaista mnogima tako biva; ali zar se i nas to sada
tie?
b - Svakako; ini se, da se nehotice poinjemo nadmudri-
vati.
-Kako?
- Posve muevno i borbeno ostajemo pri rijeima, da ra-
zliita priroda ne smije dobivati istih poslova, ali jo nismo
ogledali, to je pojam razliite i iste prirode, i na to se od-
nosi, kad smo ga prije odreivali, to jest kad smo razliitoj
prirodi davali razliite poslove, a istoj iste.
- To zaista nismo ogledali.
c - Upravo je zato nama slobodno, kako se ini, da zapita-
mo sami sebe, je li ista priroda elavih i vlasatih, a ne pro-
tivna, i kad se ve sloimo da je protivna, da onda, ako su
elavi postolari, ne damo taj posao vlasatima, a ako su to opet
vlasati, da ga ne damo onim drugima.
- Zaista bi smijeno bilo.
- Zar po emu drugome smijeno, nego po tome, to tada
nismo postavljali slinost i razlinost prirode uope, nego
smo pazili samo na onu vrstu razlinosti i jednakosti, koja se
d tie samih poslova? Primjerice govorasmo da lijenik i onaj,
koji imade duevnu sklonost za lijeenje, imaju jednaku pri-
rodu. Ili ne?
-Da.

206
 PETA KNJIGA

- A oni, koji su sposobni za lijenika i tesara, da imaju

razliitu prirodu?
- Svakako.
- Sto ne - rekoh ja - ako se i muki i enski rod u kakvu
umijeu ili drugome poslu pokae razliit, onda emo rei,
da to treba samo jednom ili samo drugom rodu dati; ali ako
se pokae razliit upravo u tome, to ensko raa a muko
oplouje, rei emo, da jo nipoto nije dokazano da se ena e
razlikuje od mukarca u onome, to mi govorimo, nego emo
jo misliti, da nam trebaju isto raditi i uvari i njihove ene.
- 1 pravo je.
- Sto ne, iza toga nalaemo onome, koji govori protivno,
da nas poui upravo to, za koje umijee ili za koji posao u 455
dravnom ureenju priroda ene i mukarca nije ista nego
razlina?
- Pravedno je tako.
- Moda bi dakle, to si ti maloprije govorio, rekao i dru-
gi, da nije to tako lako odmah tono rei, ali da nije nita
teko onome, koji promisli.
- Ta rekao bi.
- Hoe dakle da zamolimo onoga, koji se tako protivi,
da nas slijedi, ne bismo li mu kako pokazali da nema nikakva
osobita posla u upravi dravnoj, koji bi eni samo kao njoj b
pripadao?
-Da.
- Hajde nam dakle odgovaraj, rei emo mu, zar si govo-
rio, da je jedan za neto sposoban, a drugi nesposoban zato,
to jedan neto lako ui a drugi teko; to jedan s malo nauka
mnogo iznalazi u onome to naui, a drugi s mnogo nauka
i vjebe ne pamti ni ono, to naui; i to jednome tijelo do-
voljno pomae u duevnom radu a drugome smeta? Zar si po c
emu drugom odreivao, a ne po tome, tko je za svaki posao
sposoban, a tko nije?
- Nitko ne e rei, daje po neem drugome.

207
 DRAVA

- Zna li onda kakvu ljudsku djelatnost, pri kojoj se u

svemu ne bi odlikovao vie muki rod od enskog? Ili da ne
duljimo, te da spomenemo tkanje, postupak oko jela i slasti-
ci ca, u emu se upravo ini, da enski rod neto znai, a ba i
jest najsmjenije, ako u tome zaostaje.
- Istinu kae, da tako rei u svemu zaostaje rod za rodom.
Mnoge su ti ene bolje u mnogome nego mnogi mukarci; ali
je uope onako, kako ti veli.
- Dakle, prijatelju, nijedan dravniki posao nije za enu
zato to je ena, ni za mukarca to je mukarac, nego su pri-
roene sposobnosti jednako razasute na obje vrste stvorova i
e po svojoj prirodi sudjeluje u svim poslovima ena kao i mu-
karac, ali je ena u svemu slabija od mukarca.
- Svakako.
- Zar emo onda mukarcima dati sve dunosti, a enama
nita?
- A l i kako!
- Nego je - mislim tako emo rei - i jedna ena za lije-
nika a druga nije; i jedna je glazbena, a druga je od prirode
neglazbena.
- Dato.
456 - A zar dakle nije jedna sposobna za tjelovjebu i za rat a
druga neratoborna i nesklona tjelovjebi?
-Mislim, da jest.
- to dalje; nije li jedna mudroljubiva a druga nemudro-
ljubiva, jedna srana a druga nesrana?
- Jest.
- Dakle je jedna ena sposobna za uvara a druga nije? Ili
zar nismo takvu prirodu i kod mukarca uvara izabrali?
- Da, takvu.
- Dakle je priroda i ene i mukarca jednaka za bdijenje
nad dravom, osim to je slabija ili jaa?
- ini se.

208
 PETA KNJIGA

- Treba dakle takvim mukarcima izabrati i takve ene, b

da s njima ive i uvaju, kad su upravo za to sposobne i pri-
rodom njima srodne?
- Svakako.
- A ne treba li istim prirodama davati i iste poslove?
- Iste.
- Vrtei se dakle doosmo na preanje, te priznajemo,
da nije protiv prirode davati enama uvara glazbeni i tjelo-
vjebeni odgoj.
- Svakako.
- Nismo dakle zakonom odreivali neto to je nemogue
i nalik na puste elje, kad smo upravo prema prirodi zakon
postavljali; naprotiv je dananje suprotno stanje, kako se ini, c
protuprirodno.
- ini se.
- to ne, mi razmatramo, je li ono, o emu govorimo, mo-
gue i je li najbolje?
-Da.
- 1 sloili smo se, daje mogue?
-Da.
- A da je najbolje, u tome da se sloimo?
- Svakako.
- to ne, da ena postane dobrim uvarem, ne e trebati
drugog odgoja za mukarce a drugog za ene, kad i onako
odgoj imade posla s jednakom prirodom? d
- Ne e.
- Kako onda misli o ovome?
- O emu to?
- O tome, misli li, da je jedan mukarac bolji a drugi
gori? Ili dri sve jednakima?
- Nipoto.
- Misli li onda, da su u dravi, koju smo osnovali, uvari
postali bolji mukarci, ako su dobili odgoj, koji smo spome-
nuli, od postolara, odgojenih u postolarstvu?

209
 DRAVA

- Smijeno pita.
- Razumijem - rekoh - ali to, nisu li oni najbolji od svih
e dravljana?
- Kudikamo.
- to dalje, ne e li te ene biti najbolje meu enama?
- 1 to mnogo.
- A ima li to za dravu bolje, nego da u njoj postoje to
bolje ene i mukarci?
- Nema.
- A to e, kako smo mi raspravili, uiniti pridolaenje
457 glazbenog i tjelovjebenog odgoja?
- Kako ne!
- Nismo dakle postavili za zakon samo ono to je mogu-
e, nego i ono to je najbolje za dravu?
-Tako je.
- Trebaju dakle svui svoje odijelo, ene uvara, a mje-
sto odjee obui se u krepost, i trebaju sudjelovati u ratu i u
ostalome uvanju drave, i ne smiju drugo raditi; ali od tih
samih posala treba enama davati lake nego mukarcima,
b radi slabosti roda. A ovjek, koji se smije golim enama, to
se vjebaju zbog najbolje nakane,

nezreli berui plod mudrosti svoje

o smijenome, nema pojma, kako se ini, emu se smije,

ni to radi. Jer zaista jest i bit e najljepe rei, daje korisno
lijepo a tetno sramotno.
- Svakako.
- Recimo dakle, da tome kao valu umiemo, govorei o
zakonu za ene, te nismo sasvim potonuli odreujui, da nam
c i uvari i uvarice imaju sve zajedniki obavljati. Nego nam
razlaganje potvruje, d a j e to mogue i korisno?
- I zaista ne umie malenu valu.
- Rei e, da nije velik, kad vidi val iza toga.

210
 PETA KNJIGA

- Govori dakle, da vidim.

- Iza toga i ostalih preanjih zakona dolazi, kako ja mi-
slim, ovaj.
- Koji?
- Da sve te ene budu zajednike svim tima mukarcima,
a da nijedna ni s jednim ne ivi napose; i opet djeca da budu d
zajednika, i roditelj da ne poznaje svojega poroda ni dijete
roditelja.
- To je mnogo tee vjerovati nego ono, i to se tie mo-
gunosti i to se tie koristi.
- Ne mislim, da bi se moglo o koristi sumnjati, naime da
ne bi bilo najvee dobro, da budu zajednike ene, a i djeca,
ako je samo mogue. Alije, mislim, najvea sumnja nastala o
tome, je li mogue ili nije.
- O obadvojemu bi se moglo veoma posumnjati. e
- Govori o savezu tih toaka! A ja miljah, da u jed-
nome umai, naime, ako ti se uini korisnim, da e mi onda
ostati samo to, je li mogue ili nije.
- Ali nisi mogao potajno utei, pa razloi oboje.
- Treba se dakle podvri sudu. Ali mi uini ovoliko: daj
da svetkujem, kao to lijeni mislioci obiavaju raditi, kad 458
sami putuju. Jer i oni, prije nego iznau kako e postii neto
to ele, puste to, kako se ne bi muili, i ne razmiljaju o
tome, je li mogue ili nije, uzimajui da ono, to hoe, postoji
te zatim ostalo razreuju i rado razlau, kako e uraditi, kad
to bude, pa duu, lijenu i inae, ine jo ljenijom. Zaista ve
i sam mlitavim, te elim to odgoditi, i pitanje o tom, kako je b
mogue, a ne, kasnije razmotriti, a sad u uzeti daje mogue,
pa u ogledati, ako mi doputa, kako e to vladari urediti,
ako to provedu, a zatim, da bi za dravu i za uvare bilo naj-
korisnije, ako bi se to provelo. To u prije nastojati s tobom
razmotriti, a poslije ono, ako nema nita protiv toga.
- Nemam nita; razmotri.

211
 DRAVA

- Mislim dakle, ako e vladari biti vrijedni toga imena i

njihovi pomonici jednako tako, da e onda jedni htjeti vriti
c naloge a drugi nalagati, te e donekle sluati zakone, a do-
nekle postupati u duhu tih zakona, koliko im dopustimo, da
sami odluuju.
- Prirodno.
- Ti e dakle njima, kao zakonodavac, izabrati i dati ene
to vie jednake prirode, kao to si izabrao i mukarce. Oni e
imati zajednike stanove i objede, a nitko ne e nita takvo za
d se imati, te e biti dakle zajedno; a budui skupa i u vjebaliti-
ma i u ostalom odgoju, tjerat e ih, mislim, priroena nuda da
meu sobom spolno ope. Ili ti se ne ini nuno to velim?
- Ne matematski nuno nego ljubavno. A ova je nuda,
ini se, za veliko mnotvo od one ea u nagovaranju i pri-
vlaenju.
- I te kako - rekoh. - Ali, Glaukone, opiti meu sobom
bez reda ili drugo togod initi niti je sveto u dravi sretnika
e niti e vladari doputati.
- Ta ne bi bilo pravedno.
- Oito je dakle, da emo zatim svadbu uiniti po mogu-
nosti to sveanijom, a sveane e svadbe biti najkorisnije.
- Svakako.
459 - Kako e dakle onda biti najkorisnije? Ovo mi reci, Glau-
kone. U tvojoj kui vidim lovake pse i vrlo mnogo plemenitih
ptica; jesi li, Zeusa ti pazio to, kako se drue i mlade legu?
- Kako?
- Prvo, meu njima samima, premda su plemeniti, zar
nisu i ne postaju neki najbolji?
-Da.
- eli li onda od svih jednako mladih, ili nastoji to vie
od najboljih?
- Od najboljih.
b - to dalje, od najmlaih ili od najstarijih, ili najvie od
doraslih?

212
 PETA KNJIGA

- Od doraslih.
- I ako na to ne pazi, misli, da e ti biti mnogo gora
pasmina i pijetlova i pasa?
-Da.
- A to misli za konje i za ostale ivotinje? Zar daje kako
drukije?
- Bilo bi zaista udno.
- Ala, mili drue, kako nam onda silno treba savrenih
vladara, ako je i s ljudskim rodom jednako tako.
- Ali tako jest; nego kako to? c
- Jer im treba znati primjenjivati mnoge lijekove. Za ona
tijela, kojima ne treba lijeka, ali hoe sluati pravila ivota,
drimo daje dosta, ako je lijenik i loiji; ali kad treba i lije-
kove uzimati, znamo, da treba vrsniji lijenik.
- Istina, ali emu to govori?
- Zato: ini se, da e nam vladari morati upotrebljavati
mnogo lai i prijevare na korist podlonika. A govorili smo, d
daje sve takvo korisno kao lijek.
- 1 pravo je.
- ini se dakle, da taj pravo dolazi osobito kod brakova
i raanja djece.
- Kako to?
- Prema onome, kako smo se sloili, trebaju najbolji to
ee opiti s najboljim enama, a najgori s najgorima obrnu-
to, i djecu onih treba izobraziti, a ovih ne, ako stado ima biti
to savrenije. I to sve ne smije biti poznato osim vladarima, e
da bi se opet stado uvara to manje bunilo.
- Posve pravo.
- Sto ne dakle, trebat e zakonom odrediti svetkovine,
na kojima emo svesti nevjeste i enike, zatim initi rtve,
a nai e pjesnici imati spjevati svatovske pjesme, prikladne 460
za svadbe, koje e biti. O broju brakova dat emo odluivati
vladarima, da to je mogue vie odravaju isti broj graana,

213
 DRAVA

uzimajui kod toga obzir na ratove, bolesti i sve slino, tako

da nam drava po mogunosti ne bude ni prevelika ni pre-
malena.
-Tako je.
- Treba dakle, mislim, urediti nekakvo mudro drebanje,
da onaj loi kod svadbovanja okrivljuje sreu a ne vladare.
- Svakako.
b - Jamano i mladiima, vrsnima u ratu ili gdje drugdje,
treba davati odlikovanja i nagrade, a pokraj ostaloga i veu
slobodu u spolnom openju sa enama. Pod tim izgovorom
rodit e se to vie djece od takvih otaca.
- Pravo.
- to ne, i djecu, koja se rode, primat e oblasti za to po-
stavljene, bilo muke bilo enske, bilo jedne i druge, jer i
oblasti e jamano biti zajednike i enama i mukarcima.
-Da.
c - Oblasti e dakle, mislim, djecu dobrih uzeti i odnijeti u
othranilita k hraniteljicama, koje stanuju odjelito u nekom
dijelu drave; a djecu gorih, i ako se drugima rodi koje kljasto
dijete, sakrit e na tajno i skrovito mjesto, kako ve treba.
- Ako ve stale uvara ima biti ist.
- to ne, oni e se skrbiti i za othranjivanje, i majke e u
othranilite voditi, kad budu dojile, nastojei svim silama, da
d ijedna svoje dijete ne opazi, i druge e ene pribavljati, koje
imaju mlijeka, ako same majke ne budu dotjecale; za djecu
e se skrbiti, da potrebno vrijeme budu dojena, a bdjenja e i
ostali posao dati dojkinjama i hranitelj icama?
- Govori o velikoj polakici raanja za ene uvara.
- To i treba. Ta rekosmo naime, da se trebaju djeca raati
od doraslih.
- Istina.
e - Zar ti se onda ini, da primjereno vrijeme napona za
enu traje dvadeset godina, a za mukarca trideset?
- Koje su to godine?

214
 PETA KNJIGA

- Za enu, da raa dravi poevi od dvadesete do e-

trdesete, a za mukarca, da raa dravi od asa kad prevali
najee vrijeme mladenatva do pedeset i pete.
- Svakako su i jedni i drugi tada u naponu tijela i razuma. 461
- to ne, ako stariji i ako mlai od njih stane raati za
zajednicu, rei emo, da je to zloin protiv svetih i pravednih
zakona, budui da on raa dravi dijete, koje e se potajno
roditi i ne e se zaeti uz rtve ni uz molitve, koje kod sklapa-
nja svakoga braka mole i sveenice i sveenici i cijela drava,
naime da se dobrima raaju uvijek bolja djeca i korisnima b
korisnija - nego se zaeti u tami iz prostog putenog neuzdr-
avanja.
- Tono.
- A isti je zakon, ako se tko, jo u dobi za raanje, maa
ena, koje su u dobrim godinama, bez privole vladara; rei
emo, naime, da daje dravi nezakonito i grijeno dijete.
- Posve pravo.
- A kad ve, mislim, i ene i mukarci prevale godine za
raanje, dat emo im slobodu, da ope spolno s kime hoe;
mukarci osim keri, matere, kerinih keri i starije rodbine c
materine; a ene osim sina, oca, i njihova starijega i mlaega
koljena; i rei emo, neka onda paze na to, da ne dadu na svi-
jet nikakav zametak, ako se zane, a ako to silom doe, da
postupaju tako, kao da za takvo dijete nema hrane.
- 1 to je dobro; ali kako e meu sobom raspoznavati oe-
vi i keri, i ostali srodnici, o kojima si upravo sada govorio? d
- Nikako - rekoh ja. - Nego koja se djeca poslije onoga
dana, kada se koji od mukaraca oenio, rode deseti i sedmi
mjesec, nju e svu zvati muku sinovima a ensku kerima, a
ona njega ocem, i tako e dakle njihovu djecu zvati unucima,
a oni opet njih djedovima i bakama; a onu djecu, koja se rode
u vrijeme, kada su njihovi oci i majke raali, zvat e braom
i sestrama. Zato oni, o kojima sada upravo govorasmo, ne e e
dirati jedni u druge, ali e zakon doputati, da braa i sestre
spolno ope, ako tako kocka padne i Pitija to potvrdi.

215
 DRAVA

- Posve pravo.
- To ti je dakle, Glaukone, i takvo je zajednitvo ena i
djece za uvare drave; ali d a j e u skladu s ostalim dravnim
ureenjem i daje kudikamo najbolje, treba dakle iza toga po-
tvrditi razmatranjem. Ili kako da inimo?
462 - Zeusa mi, tako.
- Zar onda nije ovo poetak sporazumijevanja, da upita-
mo sami sebe, to li moemo rei, d a j e najvee dobro kod
ureenja drave, za kojim treba zakonodavac ii i zakone po-
stavljati, i to kao najvee zlo; zatim da ogledamo, moe li se
ono, to smo upravo sada raspravili, staviti u trag dobra, a ne
u trag zla?
- Tako e biti najbolje.
- Imamo li onda koje vee zlo za dravu nego ono, koje
b nju raskida i mjesto jedne drave ini mnoge? Ili vee dobro
od onoga, koje nju vee i ini jednu?
- Nemamo.
- to ne, zajednica radosti i alosti vee; naime kad se
to vie svi dravljani radi istoga dobitka i gubitka jednako
raduju i aloste?
- Svakako.
- A odjeljivanje u tome rastavlja; naime kad se jedni pre-
vie aloste, a drugi previe vesele istim nezgodama drave
c i ljudi u dravi?
- Kako ne.
- Zar onda odavle to dolazi, to u dravi ne govore svi
skupa rijei: moje i nije moje, kao ni tue?
- Oito.
- Dakle se najbolje upravlja ona drava, u kojoj najvie lju-
di zajedno isto kau jednako te rijei: moje i nije moje?
- Kudikamo.
- Dakle i ona, koja je najsrodnija pojedinom ovjeku. Pri-
mjerice kad se koji od nas povrijedi na prstu, onda to osjeti
d cijeli organizam, od tijela do due, pa sve do vladajueg di-

216
 PETA KNJIGA

jela u dui, koji ih sreuje u jedinstvo, te kod ozljeivanja

jednoga dijela skupa cijeli outi bol, i tako dakle velimo, da
ovjeka boli prst. Isto se moe rei o emu god drugome u
ovjeka, pri bolu, kad se koji dio ozlijedi, i pri ugodnosti, kad
muje lako.
- Ta moe se isto rei; a to to pita, tako je: drava, koja
se najbolje upravlja, najblia je takvom ovjeku.
- Dakle, mislim, kad e se jednome dravljaninu dogoditi
togod ili dobro ili zlo, takva e drava najprije rei, daje to e
njezin doivljaj, te e se sva zajedno ili radovati ili alostiti.
- Nuno ona, koja ima dobre zakone.
- Bilo bi vrijeme - rekoh ja - da se vratimo na nau dr-
avu i ispitamo, ima li ona najvie ono, o emu smo se u
raspravljanju sloili, ili moda koja druga jo vie.
- Dakle treba.
- Pazi! Ima li i u drugim dravama vladara i naroda, kao 463
i u njoj?
- Ima.
- T i e dakle svi jedni drugima govoriti dravljani?
- Kako ne.
- A l i kako narod u ostalim dravama jo naziva vladare?
- U veini drava kau im silnici, a u dravama s demo-
kratskom vladom kau im upravo to ime, vladari.
- A to kae narod u naoj dravi? to veli da su vladari
osim dravljani?
- Spasitelji i pomonici. b
- A to oni vele, daje narod?
- Plaaoci i hranitelji.
- A kako kau narodu vladari u ostalim dravama?
- Robovi.
- A to kau vladari vladarima?
- Suvladari.
- A nai?
- Suuvari.

217
 DRAVA

- Moe onda rei za vladare u ostalim dravama, da

c mogu kojemu suvladaru rei roak, a drugome tuin?
- Da, mnogima.
- to ne, o roaku misli i govori kao o svome, a o tuinu
kao o tuinu?
-Da.
- A kako tvoji uvari? Bi li koji od njih mogao o kojemu
suuvaru pomisliti ili progovoriti kao o tuinu?
- Nikako; jer e za svakoga, na koga se tko bude namje-
rio, misliti, da se namjerio na brata ili sestru ili oca ili majku
ili sina ili ker ili na njihovu djecu ili pretke.
- Prekrasno govori - rekoh ja - ali reci jo i ovo: hoe
li im zakonom dati samo rodbinska imena, ili da prema ime-
d nima i rade sve, kako dolikuje; dakle prema oevima, koliko
zakon nalae potovanja i skrbi za oeve i dune poslunosti
prema roditeljima, jer mu ni pred bogovima ni pred ljudima
dobro biti ne e, budui da ne bi radio ni sveto ni pravedno,
ako bi drugo radio, a ne to? Hoe ti te ili druge rijei svi
dravljani djeci odmah u uho govoriti o oevima, koje im se
kao takve pokae, kao i o ostalim roacima?
e - Te rijei; ta bilo bi smijeno, ako bi se rodbinska imena
govorila samo ustima bez djela.
- U njoj e se dakle najvie od svih drava slono govoriti
one rijei, koje smo upravo sada spomenuli, naime moje je
dobro ili moje je zlo, kad jednome, bio to, bude dobro ili
zlo.
- iva istina.
- to ne, govorasmo, da su uz takvo miljenje i govorenje
zajednike povezane i radosti i alosti?
- I pravo smo govorili.
464 - to ne, najvee e nam zajednitvo dravljani imati u
onome, emu govore moje, a po tom zajednitvu imat e i
najvee zajednitvo u alosti i radosti?

218
 PETA KNJIGA

- Kudikamo.
- Zar je onda tome uzrok, pored ostaloga ureenja, zajed-
nitvo ena i djece za uvare?
- Kudikamo najvie.
- Sloili smo se, da je to najvee dobro za dravu, uspo- b
reujui dobro ureenu dravu s tijelom, u njegovu odnosu
prema nekom svome dijelu u alosti i radosti.
- 1 pravo smo se sloili.
- Dakle nam se zajednitvo djece i ena za uvare poka-
zalo uzrokom najveega dobra za dravu.
- 1 te kako.
- Pa i s preanjim se slaemo, jer smo rekli, da oni ne
smiju imati za sebe ni kua ni zemlje ni imovine nikakve, c
nego da od ostalih primaju hranu kao plau za uvanje i da
svi zajedniki troe, ako e zaista biti uvari.
- Pravo je tako.
- Zar ih onda, kako velim, preanje i sadanje utvrenje
ne stvara jo vie istinitim uvarima i zar ne ini da oni ne ra-
skidaju dravu - i zar ne spreava zvati svojim ne jedno te
isto nego svaki drugo, pa prema tome da jedan vue u svoju
kuu sve, to moe stei odjelito od ostalih, a drugi u svoju,
te ima samo za sebe, enu i djecu, koja, budui odjelita, pru-
aju i odjelite radosti i alosti - nego da svi jednako mislei d
o svojini smjeraju na isto i prema mogunosti skupa osjeaju
alosti i radosti?
- Posve.
- Sto dalje, ne e li meu njima takorei ieznuti meu-
sobne optube i parnice, budui da nemaju nita za se osim
tijela, a ostalo je zajedniko? Odakle upravo dolazi, te se oni e
ne svaaju, kako se ve ljudi svaaju, koji posjeduju vlastito
blago ili vlastitu djecu i roake?
- Posve su nuno od toga osloboeni.
- Zaista po pravu ne bi meu njima bilo ni parnica radi
nasilja ili uvrede. Jer da se vrnjaci brane od vrnjaka, jama-

219
 DRAVA

no emo rei, da je lijepo i pravedno, budui da smo uveli

nunu brigu oko tijela.
- Pravo.
465 - Ta i ovo ima taj zakon pravo: ako bi se tko na koga
gnjevio, iskalio bi srce kao na roaku i manje bi zalazio u
vee svae.
- Svakako.
- Starijemu e biti naloeno, da vlada i kazni sve mlae.
- Oito.
- Zaista i ovo, da mladi ne e nikada htjeti, stoje prirodno,
bez naloga vladara starijemu ni inae nasilje initi ni tui ga;
a mislim, da ga ni drukije ne e vrijeati: to dovoljno brane
b dva uvara, strah i stid. Stid odvraa, da ne dira u roditelje,
a strah je, to napadnutome pomau ostali, jedni kao sinovi,
drugi kao braa, a trei kao oci.
- Ta izlazi tako.
- Dakle e ti muevi na svaki nain meu sobom u miru
ivjeti ve radi zakona?
- Naravno.
- Ako se oni meu sobom ne svaaju, nema straha, da e
se kada ostali graani s njima ili meu sobom zavaditi?
- Ta nema.
- Najmanje zla, kojih bi bili rijeeni, acam se i spominja-
c ti radi nedolinosti, naime, ulagivanja siromaha pred bogati-
ma, neprilike i brige, koje imaju pri othranjivanju djece i pri
privreivanju nune hrane za ukuane, dok neto posuuju,
neto zakidaju, neto kako god pribave i sve predaju enama
i ukuanima, da oni gospodare; koliko dakle oni, prijatelju,
i kako oko toga trpe, jasno je i jednostavno i nije vrijedno
govoriti.
d - Ta jasno je i slijepu ovjeku.
- Od toga e dakle svega biti osloboeni i ivjet e u ve-
em blaenstvu od onoga, u kojemu ive olimpijski dobitnici.
-Kako?

220
 PETA KNJIGA

- Ono, radi ega dobitnike dre blaenima, samo je malen

dio onoga, to uvari imaju. Jer njihova je i pobjeda ljepa
i hrana na dravni troak potpunija. Njihova je pobjeda do-
brobit cijele drave; hranu i sve ostalo, to za ivot treba,
dobivaju mjesto vijenca i oni i djeca; ivi dobivaju od drave e
odlikovanja, a kad umru, imaju dostojan ukop.
- To je lijepo.
- Sjea se onda da nam je prije netko prigovorio, da u-
vare ne inimo sretnima, da naime oni nita nemaju, a mogli
bi imati sve, to pripada dravljanima? A mi smo rekli, da 466
emo to kasnije raspraviti, ako se gdje dogodi prilika, a tad
da uvare inimo samo uvarima, ali dravu po mogunosti
to sretnijom, a ne gledamo u njoj samo na jedan stale i ne
pravimo njega sretnim?
- Sjeam se.
- Sto dakle; prikazuje li nam se ivot pomonika, ako
nam se ve ini mnogo ljepi i bolji od ivota olimpijskih
dobitnika, sad kao ivot postolara ili kojih drugih obrtnika ili b
kao ivot ratara?
- Ne ini mi se.
- A zaista je, to sam i ondje govorio, pravedno i tu rei:
ako e uvar htjeti biti tako sretan, da i ne bude uvar, i da
mu ne bude dotjecao ivot tako primjeren i stalan i, kako mi
velimo, najbolji, nego e ga obuzeti nerazumno i djetinjasto
poimanje sree i radi moi ga potaknuti da sve u dravi sebi c
prisvaja, onda e spoznati, d a j e Hesiod doista mudro rekao:
daje pola nekako vie od cijeloga.
- Po mojemu e savjetu ostati kod svoga ivota.
- Doputa dakle zajednitvo ena s muevima, koje smo
raspravili, i ostalo to se tie odgoja, djece i uvanja drave,
te da njima treba i kod kue i u ratu skupa i uvati i u lov ii
kao kujama s psima, i da po mogunosti u svemu i na svaki d
nain sudjeluju, a to radei da e prolaziti najbolje i ne e se
protiviti prirodi ene, budui da su mukarac i ena stvoreni
za meusobnu zajednicu.

221
 DRAVA

- Doputam.
- to ne - rekoh ja - ostaje nam raspraviti, moe li ta
zajednica i meu ljudima nastati, kao meu drugim ivotinja-
ma, i kako moe?
- Pretekao si me i rekao onako, kako sam htio pridomet-
nuti.
e - to se rata tie, oito je, mislim, kako e ratovati.
- Kako?
- Ii e u rat zajedniki, a osim toga vodit e u rat odraslu
djecu, da gledaju, kao djeca ostalih obrtnika, to to e imati
467 sama raditi kad odrastu; a uz to da slue i pomau svuda u
ratu i dvore oeve i majke. Ili nisi opazio u obrtima, primjeri-
ce djecu lonara, da dugo vremena slue i gledaju prije nego
e praviti lonce?
- 1 te kako.
- Zar onda trebaju oni pomnije nego uvari odgajati svoju
djecu iskustvom i gledanjem obrta?
- Zaista bi bilo smijeno.
- Ali i borit e se svaki stvor osobito ako su mu nazona
b djeca.
- Jest tako; ali je, Sokrate, velika pogibao, ako postradaju,
kao to se ve u ratu lako dogaa, da e pokraj sebe upropas-
titi i djecu, te dravu uiniti nesposobnom da se oporavi.
- Istinu veli - rekoh ja - ali misli li ti, da im mora prije
svega biti glavna briga, da se nikako ne izlae opasnosti?
- Nipoto.
- A to, ako se ve treba izloiti opasnosti, zar tada ne
ondje, gdje e radi uspjeha postati bolji muevi?
- Ta oito.
c - A misli, kako je od male vanosti i kako nije vrijedno
opasnosti da ratne poslove gledaju ili ne gledaju djeca, koja
e biti ratnici?
- Ne mislim, nego je od vanosti za ono, to veli.

222
 PETA KNJIGA

- To dakle mora biti, naime da djecu inimo gledateljima

u ratu, ali se uz to skrbimo za njihovu sigurnost, i bit e do-
bro. Zar ne?
-Da.
- to ne, prvo njihovi oci ne e biti, koliko je do ljudskog
uma, neuki, nego upueni o ratnim pohodima, koji su i koji d
nisu opasni?
- Prirodno.
- U jedne e ih dakle voditi, a u druge ne.
- U redu.
- I ne e im postaviti ma koga za nadstojnika nego one,
koji su po iskustvu i po dobi sposobni biti vodii i pazitelji.
- Tako i treba.
- A l i rei emo: ta mnogima se ve mnogo toga dogodilo
i protiv oekivanja.
- Dakako.
- Za takve dakle zgode, prijatelju, treba im odmah jo kao
djeci krila davati, da umaknu letom ako zatreba.
- Kako veli? e
- Na konje ih treba penjati to mlae, i kad naue jahati,
treba ih slati da gledaju na konjima, ne na onima, koji su jo-
gunasti i ratoborni, nego na onima koji su najbri i najpitomi-
ji. Tako e naime najljepe gledati svoj posao, i ako zatreba,
najlake se spasti uz starije vodie.
- ini mi se, pravo veli.
- A to je dalje u ratu? Kakvi trebaju ti vojnici biti meu 468
sobom i prema neprijateljima? Zar mi se pravo ini ili ne ini?
- Reci kako?
- Koji od njih ostavi bojni red ili odbaci oruje ili to
takvo uini iz kukavtine, zar ga ne treba postaviti za kakva
obrtnika ili ratara?
- Svakako.
- A koji iv padne u neprijateljsko suanjstvo, zar ga ne tre-
ba dati na dar onima, koji hoe s plijenom raditi to ih je volja?
- Posve. b

223
 DRAVA

- A koji se odlikuje i proslavi, zar ti se ne ini da ga tre-

baju mladii i djeaci, jo na bojitu, redom svaki ovjenati?
Ili ne?
- ini mi se.
- to dalje, rukovati se?
- I to.
- Ali ovo ti se, mislim, vie ne e svidjeti - rekoh ja.
-to?
- Da svakoga poljubi i dade se poljubiti.
- Prije nego ita! I dodajem zakonu, dok su na tom poho-
du, da ga nitko ne smije odbiti, koga ushtjedne ljubiti tako,
da se to ranije natjee za odlija onaj, koji upravo koga ljubi,
bilo muko bilo ensko.
- Lijepo; jer je ve reeno da e se junaku dopustiti vie
brakova nego ostalima, i da e se takvi esto, mimo ostalih,
birati za enidbu, da se to vie potomaka od njih raa.
- Ta rekli smo.
- A l i i po Homeru je pravedno dobre mladie ovako asti-
ti. Jer i Homer ree, da Ajant, koji se u ratu proslavio, dobiva
na ast itava lea, budui daje to prava ast za mladia u
naponu i hrabra, od koje e mu uz ast i snaga porasti.
- Posve pravo.
- Sluat emo dakle - rekoh ja - u tome Homera. Jer i mi
emo kod rtava i svih takvih prilika junake, koliko se budu
junaci pokazali, astiti i pjesmama i onim, to smo upravo
sada govorili, a osim toga poasnim mjestima, dijelovima
najboljeg mesa i s vie aa, da astei ujedno usavrujemo
junake mueve i ene.
- Prekrasno govori.
- Neka; a koji u ratu slavnom smru pogine, zar ne emo
prije svega rei, daje od zlatnoga roda?
- Prije nego ita.
- I vjerovat emo Hesiodu, naime kad koji od takva roda
umru, da

224
 PETA KNJIGA

oni su duhovi isti, na zemlji koji borave, dobri, branei 469

od zla, uvari ljudima smrtnim?
- Hoemo.
- Dakle emo se raspitati kod boga, kako treba pokopava-
ti te ljude, to su nalik na duhove i bogove, i s kojom poasti,
te emo ih pokopati onako i na onaj nain, kako nas bude
putio?
- Zato ne!
- I ostalo emo dakle vrijeme njihove grobove tako to- b
vati i klanjati im se, kao da su demoni? A isto e nam takav
obiaj biti i onda, kad od starosti ili na koji drugi nain umre
jedan od onih, koji se pokazao osobito dobar u ivotu?
- Svakako je to pravedno.
- to dalje: kako e nam vojnici postupati s neprijateljima?
- Kako to?
- Prvo, to se tie prodavanja u roblje. ini li se praved-
no, da Heleni helenske gradove prodaju u roblje, ili da se to,
koliko je mogue, ne dopusti nikojoj drugoj dravi, i da se c
priuavaju na to, da tede helensko pleme, kako bi se ouvalo
od barbarskog ropstva?
- Svakako je bolje tedjeti.
- Dakle da ni oni sami nemaju Helena za roba i da ostalim
Helenima tako svjetuju?
- Svakako: tako bi se vie okretali na barbare, a od sebe
se odvraali.
- to dalje; zar je lijepo, kad pobijede, plijeniti poginu-
le, osim oruja? Ili zar to ne daje kukavicama izgovor, da d
zaostaju u borbi, toboe to ine svoju dunost, kad se oko
mrtvaca bave, a nisu li ve mnoge vojske propale radi takve
otimaine?
- 1 te kako.
- A ne ini li se prostota i lakomost plijeniti mrtvaca i
znak enskoga siuna miljenja drati za neprijatelja tijelo
poginuloga, dok je neprijatelj (to jest dua njegova) odletio,
a ostavio samo sredstvo, kojim se borio? Ili misli, da se oni,

225
 DRAVA

e koji to ine, ita razlikuju od pasa, koji se ljute na kamenje

kojim su pogoeni, a puste na miru one, koji ih pogode?
- Nimalo.
- Treba dakle pustiti i ne plijeniti mrtve i ne braniti nji-
hova ukopa.
- Zaista treba pustiti, Zeusa mi.
- Jamano ne emo oruja nositi ni u hramove kao na
470 dar, osobito ne oteto helensko oruje, ako nam je to stalo do
ljubavi prema ostalim Helenima; mi emo se pae i bojati, da
nije kakav grijeh nositi u hram takve darove, otete srodnici-
ma naim, osim ako bog ne bude govorio kako drukije.
- Posve pravo.
- to dalje; kako e se ti vojnici drati prema neprijatelji-
ma, to se tie pustoenja helenske zemlje i paljenja kua?
- Rado bih uo, da nam kae, to misli.
- Meni se dakle ini, da ne treba initi nijedno od toga,
b nego samo otimati ljetinu; hoe da ti kaem i zato?
- Naravno.
- ini mi se, kao to rat i svaa i jesu dvije razliite rijei, da
tako i jesu dvoje, stvoreno za dvije razline stvari. A velim da su
ovo dva pojma: prvo domae i srodno, drugo tue i strane. Za
domae je dakle neprijateljstvo reeno svaa, a za tue rat.
- 1 ne veli nimalo nezgodno,
c - Pazi dakle, velim li i ovo zgodno. Velim naime, da je
helensko pleme samo sebi domae i srodno, a barbarskome
strano i tue.
- Lijepo.
- Kad se dakle bore Heleni s barbarima i barbari s He-
lenima, rei emo, da ratuju i da su po prirodi zaraeni i da
to neprijateljstvo treba zvati ratom; a za Helene emo rei,
kad to takvo budu inili, da su si od prirode prijatelji, ali da
d je Helada oboljela i d a j e neslona i da takvo neprijateljstvo
treba zvati svaom.
- Ja pristajem, da se tako misli.

226
 PETA KNJIGA

- Pazi dakle. U takvom sluaju, koji smo nazvali sada

svaom, naime gdje se takvo to dogodi, te se drava raspad-
ne na dva dijela, pa jedni drugima pustoe polja i pale kue,
svaa se ini grijena, i jedni i drugi nisu domorodci, jer se
inae nikada ne bi usudili pustoiti svoju hraniteljicu i majku;
ali se ini daje u redu, ako pobjednici pobijeenima otimaju
ljetinu i ako se ponaaju kao protivnici koji misle da e se e
pomiriti, a ne uvijek ratovati.
- Ta mnogo je blae to miljenje od onoga.
- to dakle - rekoh - ne e li drava, koju ti osniva biti
helenska?
- Treba svakako da bude.
- to ne, njezini e graani biti i dobri i blage udi.
- Sigurno.
- A bit e prijatelji Helena, i smatrat e Heladu kao svoju,
i sudjelovat e kod svetkovina, kod kojih e biti i ostali?
- Svakako.
- to ne, razmiricu s Helenima, kao sa svojima srodnici- 471
ma, drat e za svau i ne e je ni zvati ratom?
- Ta ne e.
- Dakle e i zapoinjati razmirice u nadi, da e se pomi-
riti?
- Svakako.
- Prijateljski e ih dakle opameivati a ne e kazniti, da
budu robovi ili da propadnu - kao uitelji, a ne kao neprija-
telji.
-Tako je.
- Ne e dakle ni Helade pustoiti kao Heleni, ni stanova
paliti, ni priznavati, da su im u svakoj dravi svi neprijatelji, i
mukarci i ene i djeca, nego daje uvijek samo nekoliko ne-
prijatelja, naime oni, koji su krivi razmirici. I radi svega toga
niti e htjeti pustoiti njihovu zemlju, drei, daje vema pri- b
jateljska, niti e ruiti kue, nego e dotle biti u razmirici,
dok krivci ne budu prisiljeni od onih, koji nekrivi trpe, dati
zadovoljtinu.

227
 DRAVA

- Ja se slaem, da nai dravljani imaju tako postupati s

protivnicima, a s barbarima onako, kako sada postupaju He-
leni meu sobom.
- Da postavljamo dakle i taj zakon za uvare, da ne pusto-
c e zemlju ni kua ne pale?
- Postavimo ga! Pa moemo rei daje svakako tono i to
i ono utvreno prije.
- Ali mi se ini, Sokrate, ako te se pusti tako govoriti, da
se nikada ne e sjetiti onoga, to si prije mimoiao, da bi sve
to rekao; naime, da se takvo dravno ureenje moe ostvariti,
i na koji se nain moe. Jer ako bi to nastalo, drava, u kojoj
bi se ostvarilo, imala bi sva dobra; ona bi se - to ti mimoi-
lazi, istiem ja - s neprijateljima najbolje borila zato, to bi
jedni druge najmanje ostavljali, budui da bi se poznavali i
d zvali onim imenima: braa, oci, sinovi. A ako bi i enski rod
skupa vojevao, bilo u istom redu, bilo i otraga svrstan, na
strah neprijateljima i ako bi kada nastala kakva potreba po-
moi, znam, da bi po svemu tome bili nepobjedivi. Vidim i u
mirno doba sve dobro, koje si ti mimoiao, to bi ga oni imali,
e Ali budui da sve to priznajem, naime daje sve to tako i dru-
go nebrojeno, ako bi se ve takvo dravno ureenje ostvarilo,
ne govori vie o tome, nego nastojmo sada sami sebe upravo
to uvjeriti, daje ono mogue, i kako je mogue, a ostalo pu-
stimo na miru.
472 - Iznenada si - rekoh ja - uinio ti kao prepad na moj
govor i ne prata mojemu vrludanju. Ta moda ne zna, da
sam jedva utekao dvama valima, a sad tjera na me trei val
najvei i najtei. Ali kad ga vidi i uje, sasvim e mi opro-
stiti, da sam se naime naravno acao i bojao govoriti i poeti
razmatrati tako neobian govor.
- Sto bude vie tako govorio, manje emo te pustiti, a
b da ne bi kazao, kako moe nastati to dravno ureenje; nego
govori i ne zatei.

228
 PETA KNJIGA

- to ne; najprije se treba sjetiti, da smo ovamo doli tra-

ei, to je pravednost i nepravednost.
- Treba, ali emu to?
- Nita; ali ako naemo, to je pravednost, zar emo dra-
ti, da se ni pravedan ovjek ne smije nita od nje razlikovati,
nego da na svaki nain bude takav, kakva je pravednost, ili
emo biti zadovoljni, ako joj bude to najblie, i ako e je od
ostalih najvie imati?
- Tako je, bit emo zadovoljni.
- Dakle smo uzora radi traili, to je pravednost i potpu-
no pravedan ovjek, bi li on to postao, i kakav bi bio, kad bi
postao, a opet to je nepravednost i posve nepravedan o-
vjek. Njih promatrajui, kakvi nam se pokazuju u odnosu
prema srei i nesrei - da si onda budemo prisiljeni priznati,
kako e onaj imati najsliniji udes njima, koji bude njima
najsliniji, a nismo traili zato, da pokaemo, da se to moe
ostvariti.
- To kae istinito.
- Misli onda, da bi bio manje dobar slikar, koji naslika
uzor najljepeg ovjeka, i koji sve u sliku tono metne, a ne
moe dokazati, da takav ovjek moe i postojati?
- Zaista ne mislim.
- to dakle, ne velimo li, da smo i mi rijeima stvarali
uzorsliku dobre drave?
- Svakako.
- Misli onda, da mi manje dobro govorimo, ako ne mo-
emo dokazati, da je mogue dravu tako urediti, kako se
govorilo?
- Nipoto.
- Istina je dakle tako - rekoh ja. - Ali ako ve tebi za vo-
lju treba nastojati i to pokazati, kako i po emu bi najvema
mogue bilo ostvarenje te drave, opet mi, da bih mogao to
pokazati, isto priznaj.
-to?

229
 DRAVA

473 - Zar je mogue neto uiniti onako, kako se kae; ili je

prirodno, da in slabije dosee istinu od rijei, i ako se to
moda ne ini? Nego priznajeli ti to ili ne?
- Priznajem.
- Na to me dakle ne goni, da bi trebalo pokazivati, da
sasvim tako i u zbilji biva, kako smo raspravili; nego ako
b uzmogne nai, kako bi se drava uredila to vie nalik na
ono, to je reeno, onda moemo rei, da smo pronali da se
to moe ostvariti, to si elio. Ili ne e biti time zadovoljan?
Jer ja bih bio zadovoljan.
- T a i ja.
- A iza toga, kako se ini, treba traiti i pokazati slabosti
sadanjih drava, budui da nisu tako ureene kao naa dra-
va, pa koju bi to neznatniju promjenu (i to poglavito jednu
ili dvije, ali to manje i neznatnije) trebalo uiniti, da drava
doe do takva ureenja.
c - Svakako.
- Uz jednu promjenu ini se, moemo dokazati, da bi se
drava preokrenula, makar to nije malena i laka nego znatna.
- Koju?
- Idem upravo na ono, to smo prije usporeivali s naj-
veim valom; ali u rei, i ako e me na to upravo poklopiti
valom smijeha i ruga. Pazi, to u rei.
- Govori.
- Ako ili filozofi ne postanu u dravama kraljevi, ili ako
d sadanji kraljevi i vladari ne postanu filozofi istinski i potpuno,
i ako se to oboje ne sloi ujedno, naime dravna vlast i filo-
zofija, te ako od onih, koji sada odjelito slijede bilo jedno bilo
drugo, svi ne budu prisilno odaleeni od vlasti, onda ne e, mili
Glaukone, prestati zlo u dravama, a mislim ni u rodu ljudsko-
e me. To dravno ureenje, koje smo sada raspravili, ne e se
zaista nikada prije moi ostvariti ni svjetlo sunano ugledati.
Nego to je ono, to me davno plai i ne da govoriti, videi, da
u neto veoma neobino rei; teko je naime uvidjeti, da nema
drugog puta do sree za nikoga ni za samca ni za dravu.

230
 PETA KNJIGA

Aon ree:
- Sokrate, izbacio si takvu rije i govor, radi kojega treba
drati, da e sada upravo veoma mnogi i ugledni ljudi odjeu
odbaciti, uzeti svaki oruje, na koje se namjeri, i svom silom 474
lako na te poletjeti mislei, da e udesa poiniti; a ako ih ne e
rijeju odbijati i natjerati u bijeg, zaista e te stii rug i kazna.
- Zar nisi - rekoh ja - ti tome kriv?
- Jesam, i dobro sam uinio; ali te ne u izdati nego u
braniti, im mogu, a mogu sklonou i poticanjem, a mo-
da bih ti i prikladnije odgovarao nego tko drugi. S takvim
pomonikom nastoj onima, koji ne vjeruju, pokazati, da je b
onako, kako ti veli.
- Treba nastojati, kad ve i ti tako veliku pomo daje.
Potrebno mi se dakle ini, ako se hoemo kako osloboditi
onih, o kojima govori, da odredimo o kakvim filozofima go-
vorimo, te se usuujemo rei da oni imaju vladati; da se onda,
kad to bude jasno, svatko bude mogao braniti i pokazati, kako c
jednima prirodno pripada maati se filozofije i upravljati u
dravi, a drugima ne maati se ve slijediti upravljae.
- Bilo bi dosta to odreivati.
- Hajde dakle poi za mnom ovuda, ne bismo li to nekako
tono razjasnili.
- Hajde.
- Trebat e dakle da te sjetim, ili se sjea, da se za ono-
ga, za kojega reemo, da neto ljubi, ne smije pokazati, kako
neto od toga ljubi a neto ne ljubi, ako se pravo govori, nego
da sve voli?
- Kako se ini, treba me podsjetiti, jer ne poimam sasvim, d
- Drugome bi, Glaukone, pristajalo govoriti, to govori!
No ovjeku za ljubav sposobnu ne pristaje zaboravljati, da
svi lijepi mladii nekako uzbuuju i uzrujavaju prijatelja dje-
aka i zaljubljenika, jer se ini, da su vrijedni skrbi i ljubavi.
Ili ne inite tako prema lijepima? Jednoga ete slaviti, d a j e
aroban, to je tu ponos; za drugoga velite, da mu je krivi nos

231
 DRAVA

e kraljevski; koji je meu ta dva po sredini, da ima jako pravil-

ne crte; zatim da crnomanjasti izgledaju muevni a bijeli da
su sinovi bogova; a medenouti i to ime, misli li, daje izum
koga drugoga a ne ljubavnika, koji mazi i lako podnosi blje-
dou, ako je na lijepom mladiu; jednom rijeju, izgovarate
475 se svim izgovorima i izmiljavate svakakve izraze, samo da
ne izgubite nijednoga, koji je u cvijetu mladosti.
- A k o hoe po meni suditi, da ljubavnici tako ine, dopu-
tam ti, govoru za volju.
- to dalje, ne vidi, da ljubitelji vina to isto ine, naime
da vole svako vino uz svakakve izgovore?
- 1 te kako.
- Vidi tako, mislim, i astoljubive: oni su satnici, ako ne
mogu postati vojskovoe, pa ako ne mogu biti aeni od ve-
b ih i uglednijih, zadovoljni su, ako ih aste nii i neznatniji,
budui da su uope asto ljubi vi.
- Naravno.
- To dakle reci ili poreci: za koga velimo, da neto eli,
hoemo li rei da eli cijelu tu vrstu, ili da neto eli a neto
ne eli.
- Cijelu.
- to ne, i za filozofa emo rei, da eli mudrost, ali ne
samo jednu a drugu ne, nego cijelu?
- Istina.
- Za onoga dakle, koji za zlovoljom ui, osobito koji je
c mlad i jo ne zna kazati to je dobro i to nije, rei emo, da
nije eljan znanja ni mudroljubiv, kao to za onoga, koji je
kod jela nezadovoljan, velimo, da nije gladan ni jela eljan ni
sladokusac nego slab jeda.
- I pravo emo rei.
- A koji dakle rado hoe svaki nauk okusiti i veselo se
ui te se lako ne zasiti, toga emo pravom nazvati filozofom;
zar ne?
I ree Glaukon:

232
 PETA KNJIGA

- Onda e mnogi i udni ljudi biti filozofi. Jer i svi oni,

koji rado neto gledaju, ini mi se, da su takvi zato, to rado
ue, a osobito mi je udno metati meu filozofe one, koji
rado sluaju, jer oni svojevoljno ne bi htjeli doi u takve raz-
govore i zabavu, ali kao da su iznajmili ui, da uju sve koro-
ve, skau okolo na Dionizove svetkovine i ne zakanjuju ni
na gradske ni na seoske. Svi emo dakle te i druge, koji rado
ue takve stvari i sitna umijea, zvati filozofima.
- Nipoto, nego nalik na filozofe.
- A koje zove pravima?
- One, koji rado gledaju istinu.
- 1 to je pravo; ali kako to misli?
- Za drugoga nije to nipoto lako; ali za tebe mislim, da
e mi ovo priznati.
-to?
- Da su lijepo i runo dvije stvari po broju, budui d a j e
jedno drugome protivno.
- Kako ne?
- to ne, kad su dvije, svaka je za se jedno?
- Naravno.
- I o pravednom i o nepravednom, o dobru i o zlu, i o
svim se pojmovima moe isto rei, naime daje svaki za sebe
jedan, ali da se svaki priinja svuda kao mnotvo radi sveze s
inima, tjelesima i radi povezanost jednoga s drugim.
- Pravo veli.
- Prema tome dakle dijelim napose one, koje si upravo
sada spominjao, naime koji vole gledanja, umijea i ina, a
opet napose one, o kojima je govor i koje bi jedino pravo
nazvao filozofima.
- Kako veli?
- Oni, koji rado sluaju i gledaju, jamano vole lijepe gla-
sove, boje, oblike i sve, to se od toga stvara, ali njihov razum
nije sposoban vidjeti i zavoljeti prirodu same ljepote.

233
 DRAVA

- To jest zaista tako.

- Zar ne bi dakle bili rijetki oni, koji mogu ii do same
ljepote i gledati je za sebe?
c - 1 te kako.
- Tko dakle lijepe predmete priznaje, a samu ljepotu ne
priznaje, niti moe koga slijediti, ako ga se vodi do njezine
spoznaje, ini li ti se, da ivi u snu ili najavi? A gledaj: zar
nije ovo drijem, ako netko bilo u snu bilo budan dri za neto,
to mu je samo nalik nekoj stvari, da nije nallik nego daje to
sama ta stvar?
- Ja bih svakako rekao, da takav drijema.
- to dalje: koji naprotiv dri, da ima ljepote po sebi i da
d moe vidjeti nju i predmete, koji imaju udio u njoj, te ne dri
ni predmete ljepotom ni ljepotu predmetima, ini li ti se opet
i za njega, da ivi najavi ili u snu?
- 1 te kako najavi.
- to ne, njegovo bismo poimanje pravo zvali spozna-
vanjem, jer spoznaje, a poimanje onoga prije mnijenjem, jer
samo mnije?
- Svakako.
- to onda: ako se taj, za koga velimo, da mni, a ne spo-
e znaje, stane na nas ljutiti, i prepirati da ne govorimo istinu,
hoemo li ga moi kako miriti i pomalo potajno uvjeravati,
da nije zdrav?
- To zaista treba.
- Hajde dakle pazi, to emo mu rei. Ili hoe da ga
ovako pitamo i govorimo, naime, da nitko nita nema protiv
toga, ako to zna, nego da bismo rado vidjeli, da to zna. Ali
nam reci ovo: tko spoznaje, spoznaje li neto ili nita? Ti mi
dakle odgovaraj mjesto njega.
- Odgovorit u, da zna neto.
- Je li ono, to jest, ili to nije?
477 - Ono to jest; jer kako bi se spoznalo ono to nije?

234
 PETA KNJIGA

- To nam je dakle stalno, i ako bismo istraili i drugim

nainom, naime da se ono, to svakako jest, moe svakako
spoznati, a to nikako nije, da se nikako ne moe spoznati.
- Veoma stalno.
- Dobro; a ako je ve neto takvo, da i jest i nije, ne bi li
to bilo u sredini meu onim to savreno jest, i opet onim, to
nikako nije?
- U sredini.
- to ne, o onome to jest postojae znanje, a neznanje
nuno o onome, to nije; a za ono u sredini treba traiti neto b
srednje meu neznanjem i znanjem, ako to takvo ima?
- Svakako.
- Imamo li onda mnijenje?
- Ta kako ne.
- Kao razliitoj sposobnosti od znanja, ili istoj?
- Razliitoj.
- Za drugo je dakle stvoren izraz mnijenja, a za drugo
izraz znanje; svaki prema svojoj razlinoj sposobnosti.
-Tako je.
- to ne, znanje je stvoreno za bitak, naime da spozna, da
bitak jest. Ili bolje, ovako mi se ini, da treba prije razloiti.
- Kako.
- Rei emo, da su sposobnosti jedna vrsta bitaka, kojima
i mi moemo to moemo, kao i sve drugo, to god moe, na- c
pose velim, da su vid i sluh sposobnosti. Razumije li onda,
to hou rei izrazom pojam.
- Ta razumijem.
- uj dakle, to mi se o njima ini. Ja u sposobnosti ne
vidim kao ni u mnogom drugome ni boje nikakve ni oblika
ni to takvo, po emu neke predmete spoznajem, da su jed-
ni ovakvi a drugi onakvi; kod sposobnosti gledam samo na
svrhu i uinak, i u tome smislu dajem svakoj ime; onoj, koja d
slui istoj svrsi i koja proizvodi isti uinak dajem jedno te

235
 DRAVA

isto ime, a koja slui razliitim svrhamai proizvodi razliite

uinke, dajem drugo ime. A to ti, kako ini?
- Jednako tako.
- Hajdemo opet na stvar, izvrsnie! Veli li, d a j e samo
znanje neka sposobnost, ili u koju ga vrstu mee?
- U tu, kao najjau od svih sposobnosti.
e - to dalje; hoemo li mnijenje uzeti kao sposobnost, ili
emo je staviti u drugu vrstu?
- Nipoto, jer ono, ime moemo mniti, nije nita drugo
nego mnijenje.
- A eto malo prije si doputao, da znanje i mnijenje nije
jedno te isto.
- Ta kako bi ikada tko pametan rekao, da je ono, to je
nepogreivo, i ono, to nije nepogreivo, jedno te isto?
478 - Lijepo, i oito se slaemo, d a j e mnijenje razlino od
znanja.
- Razlino.
- Dakle je svako od njih za drugo nastalo i drukije ne-
kako djeluje.
- Nuno.
- Znanje je za bitak, da spozna kakav je bitak?
-Da.
- A mnijenje je, velimo, za to, da mni?
-Da.
- Zar da mni ono isto to znanje spoznaje, i hoe li se
jedno isto moi i znati i mniti? Ili je to nemogue?
- Nemogue je prema naem istraivanju, ako je za drugu
stvar i druga sposobnost, a sposobnost je jedno i drugo, nai-
me i mnijenje i znanje, ali svakako drukija sposobnost, kako
b velimo; odatle dakle izlazi, da ne moe biti jedno isto ono, to
se moe spoznati, i ono to se moe misliti.
- to ne, ako se bitak moe spoznati, onda bi ono, to se
moe mniti, bilo neto drugo, a ne bitak?

236
 PETA KNJIGA

- Drugo.
- Zar onda miljenje mni nebitak? Ilije nemogue i pomi-
sliti nebitak? Samo se zamisli. Zar onaj, koji mni, ne upravlja
svoje mnijenje na neto? Ili zar se opet moe mniti, a da se
nita ne mni?
- Nije mogue.
- Nego neto mni onaj koji mni?
-Da.
- A l i nebitak nije neto, nego bi se najprvije zvao nita.
- Svakako. c
- Nebitak odredismo nuno kao predmet neznanja, a bitak
kao predmet znanja.
- Upravo tako.
- Mnijenje dakle ne misli ni bitka ni nebitka.
-Tane.
- Mnijenje dakle ne bi bilo ni neznanje ni znanje.
- ini se, da ne bi.
- Zar je onda iznad njih prelazei ili znanje jasnoom ili
neznanje nejasnoom?
- Ni jedno ni drugo.
- Nego zar ti se mnijenje priinja mranije od znanja, a
jasnije od neznanja?
- Mnogo.
- Stoji dakle meu obojim? d
-Da.
- Po tome bi mnijenje bilo izmeu toga u sredini?
- Svakako.
- Sto ne, prije smo rekli, ako bi se neto pokazalo, da
ujedno jest i nije, da to stoji u sredini meu onim, to je kri-
stalno jasno, i onim to nikako nije, i da zato ne e biti ni
znanje ni neznanje, nego opet ono, to se pokazalo u sredini
meu znanjem i neznanjem?
- U redu.

237
 DRAVA

- A sad se pokazalo, da je meu time ono, emu velimo

mnijenje.
- Pokazalo se.
e - Ostalo bi nam dakle nai ono, kako se ini, to ima dio
obojega, i bitka i nebitka, i za to bi se pravo reklo, da nije
tono ni jedno ni drugo, da mu onda, ako se pokae, pravo
reemo, da se moe samo mnijeti, dajui tako krajnjemu kraj-
nje, a srednjemu srednje; ili nije li tako?
- Tako je.
- Poto je to ustanovljeno, rei u, neka mi govori i odgo-
479 vara onaj mudraina, koji dri, da nema nikakve ljepote same
za se i nikakve ideje same ljepote, koja bi bila uvijek jednaka,
ali vjeruje, da ima mnogo lijepih predmeta; onaj, to rado gle-
da i nikako ne trpi, ako tko kae, da ima jedna ljepota i pra-
vednost, i tako dalje. Jer zaista, izvrsnie, rei emo, od tih
mnogih lijepih predmeta, zar ima koji, koji se ne e pokazati
ruan? I od pravednih, koji se ne e pokazati nepravedan? I
od svetih, koji se ne e pokazati nesvet?
b - Nema, nego e se oni nuno pokazati i lijepi i runi, kao
i sve ostalo, za to pita.
- to dalje; mnogi dvostruki predmeti zar se rjee poka-
zuju kao polovica nego kao dvostruki?
- Nimalo.
- I veliki dakle predmeti i maleni i laki i teki, zar e se
s veim pravom zvati onako, kako mi reemo, nego li obr-
nuto?
- Ne e, nego e uvijek svaki predmet imati dio i jednoga
i drugoga.
- Je li onda svaki od ono mnogo predmeta vie ono ili
nije, to tko o njemu ree da jest?
- Nalik je na dvolinosti, kojima se zabavljamo kod goz-
c ba i na zagonetku djece, kako je ukopljenik pogodio imia,
naime ime i na emu g a j e pogodio po zagonetci. Jer i oni

238
 PETA KNJIGA

se predmeti ine dvolini i nijedan se od njih ne moe stalno

pomisliti ni da jest ni da nije, dakle ni oboje ni nijedno.
- Moe li onda s njima to ljepe uiniti ili ih kamo ljep-
e metnuti, nego meu bitak i nebitak? Jer se ne e pokazati
ni mraniji od nebitka, da bi bili manje od nebitka, ni jasniji
od bitka, da bi bili vie od bitka. d
- iva istina.
- Nali smo dakle, kako se ini, da se mnoga shvaanja
svijeta o lijepome i o ostalome motaju negdje izmeu savre-
noga bitka i nebitka.
- Nali smo.
- A prije smo se sloili, ako se to takvo pokae, da treba
rei, da se to moe samo mniti, a ne spoznati, kao neto to se
mota po sredini i to shvaa sposobnost, koja je u sredini.
- Sloili smo se.
- Za one dakle, koji gledaju mnoge lijepe predmete, a e
samu ljepotu ne vide i ne mogu slijediti drugoga, koji ih do
nje vodi, te mnoge pravedne ljude i samu pravednost ne vide
i tako dalje, rei emo, da sve samo misle, ali da ne spoznaju
nita od onoga, to misle.
- Svakako.
- A to emo opet rei za one, koji gledaju sve pojmove,
po sebi vjeno jednake? Zar ne, da samo spoznaju a da ne
misle?
- Nuno i to.
- Sto ne, rei emo, da ti i vode i ljube ono, za to postoji
znanje, a oni ono, za to postoji mnijenje. Ili se ne sjeamo, 480
kako smo govorili, da ti ljube i gledaju lijepe glasove i boje i
slino, a za samu ljepotu i ne doputaju, da bi neto bila?
- Sjeamo se.
- Zar emo onda to pogrijeiti, ako emo im rei vema
filodoksi (ljubitelji mnijenja) nego filozofi (mudroljupci), i
zar e se jako na nas ljutiti, ako budemo tako govorili?

239
 DRAVA

- Ne e, ako budu mene sluali, jer nije pravo ljutiti se na

istinu.
- One dakle, koji vole bitak svakoga predmeta, treba zvati
filozofima (mudroljupcima), a ne filodoksima (ljubiteljima
mnijenja)?
- Svakako.

240
 ESTA KNJIGA

- JEDVA se nekako pokaza, Glaukone, - rekoh ja - nakon 484

duga istraivanja, tko su filozofi a koji nisu filozofi.
- Ta moda nije lako u nekoliko rijei.
- ini se da nije; meni se ipak ini, da bi bilo jo jasni-
je, kako mi je trebalo samo o tome to rei, a ne dotai se
mnogoga, dok sam htio vidjeti razliku izmeu pravednog i b
nepravednog ivota.
- to nam dakle dolazi sada?
- A to drugo, nego ono, to je po redu. Kad su dakle
filozofi oni, koji mogu domaati ono, to se uvijek u istome
istovjetno nalazi, a oni, koji to ne mogu, nego lutaju meu
mnotvom i raznolikou, nisu filozofi - koji onda trebaju
biti voe drave?
- Kako bismo dakle na to dobro odgovorili?
- Tako, ako bismo govorili, da se postavljaju za uvare
oni, koji se budu pokazivali sposobni uvati zakone i poslove
drava.
- Pravo je tako. c
- A zar je ovo oito: treba li uvati slijep uvar ili uvar
otra oka?
- A kako ne bi bilo oito?
- ini li se onda, da se ita od slijepca razlikuju oni, koji
su doista lieni spoznaje o bitku svake stvari i koji nemaju
u dui nikakve jasne slike, te ne mogu, kao slikari, na pra-
vu istinu pogledati i onamo uvijek oi upravljati i to to-
nije promatrati, pa si postavljati zakone za lijepo, pravedno
i dobro, ako to treba utvrivati, i tako postavljene pojmove d
uvati, da se odre?

241
 DRAVA

- Zaista, nije nikakva velika razlika.

- Hoemo li dakle te ljude postavljati sebi za uvare ili
one, koji su spoznali svaki bitak, a iskustvom nita za onima
ne zaostaju i ni u jednom drugom dijelu vrline nisu iza njih?
- Zaista bi bilo udno druge birati, ako oni samo inae ne
bi zaostajali, jer bi upravo ona jedna sposobnost bila gotovo
najvea prednost njihova.
485 - Govorimo dakle upravo to, na koji e nain moi jedni
te isti ljudi imati uz ono i ove osobine?
- Svakako.
- Govorimo dakle ono, to smo govorili u poetku naeg
razmatranja o filozofima, naime da treba najprije spoznati
njihovu narav; i mislim, ako se o njoj dovoljno sloimo, slo-
it emo se i tome, da mogu te osobine imati svi ti ljudi i da
ne smiju drugi biti voe drava nego oni.
- Kako to?
- U tome se dakle sloimo o naravi filozofa: da oni uvijek
b ljube nauk, koji im kae neto od onoga bitka, koji uvijek jest i
koji nije uznemiren u svom miru postajanjem i propadanjem.
- Sloimo se.
- Sloimo se nadalje - rekoh ja - i u tome, da ljube sav
onaj bitak i da svojevoljno ne naputaju ni malena ni veega
ni bitnijega ni nebitnijega dijela, kao to smo prije rekli o
astoljubivima i zaljubljenima.
- Pravo govori.
- Pazi dakle! Trebaju li osim toga imati sljedeu osobinu
c u svojoj naravi oni, koji imaju biti onakvi kako govorasmo.
-to?
- Da ne lau i svojevoljno nikako ne prihvaaju la, nego
nju da mrze, a istinu ljube.
- Prirodno.
- Nije samo prirodno, prijatelju, nego je i sasvim nuno,
da onaj, koji je od prirode u neto zaljubljen, voli sve, to je
tome drugome srodno i domae.

242
 ESTA KNJIGA

- Pravo.
- Zar bi onda naao, daje mudrosti ita blie od istine?
- A kako bih naao?
- Zar onda moe jedna ista narav ljubiti mudrost i ljubiti
la?
- Nikako.
- Tko je dakle zaista eljan znanja, treba odmah od mala
to vie eznuti za svom istinom?
- Posvema.
- A l i zaista, kome elje na jedno silno naginju, znamo, da
su mu za ostalo slabije, kao potok naveden u drugo korito.
- Dato.
- Komu su dakle elje potekle za naucima i za svim, to
je takvo, stavile bi se, mislim, u slubu naslade due same
po sebi, a ostavljale bi naslade tjelesne, uz uvjet, da se bude
istinski filozof, a ne patvoreni.
- Sasvim nuno.
- Takav je zaista trijezan i nikako nije blaga eljan; jer
radi onoga, radi ega se blago s mnogo truda trai, drugome
kome vie prilii nego njemu.
-Tako je.
- Pa doista i ovo treba ogledati, kad hoe prosuivati
filozofsku i nefilozofsku narav.
-to?
- Da ti ne izbjegne, ako on ima u sebi prostu ud. Jer
jamano je sitniavost najvie protivna dui, koja ima uvijek
eznuti za cjelovitou, bila ona boanska ili ljudska.
- iva istina.
- Koja je dakle dua veliajna te ima zornu predodbu
o svem vremenu, svem bitku, misli, da joj se moe ljudski
ivot initi neim velikim?
- Ne moe.
- to ne, takav ne e drati ni smrt za neto strano?
- Najmanje.

243
 DRAVA

- Dakle u kukavnoj i prostoj naravi istinske ljubavi prema

mudrosti, kako se ini, ne bi bilo?
- ini mi se, da ne bi.
- to dalje; koji je uredan, a nije eljan blaga te nije ni
proste udi, ni hvastav ni kukavica, bi li kako postao nepouz-
dan ili nepravedan?
- Ne bi nikako.
- Dakle i to: kad e razmatrati filozofsku i nefilozofsku
duu, pripazit e onda odmah od mala, je li ona pravedna i
pitoma ili nepouzdana i divlja.
- Svakako.
c - Ne e zaista ni ovo propustiti, kako ja mislim.
-to?
- Ui li lako ili teko. Ili oekuje, da bi ikada itko ita do-
voljno zavolio, to bi s mukom i teko radio, a malo postizao?
- Nema toga.
- to dalje; ako ne bi mogao nita pamtiti, to bi nauio,
nego bi sve zaboravljao, zar bi mogao ne biti prazan i bez
znanja?
- Kako i bi.
- Ako se dakle bude beskorisno muio, misli, da napo-
kon ne e nuno mrziti i na sebe i na takav rad?
- Kako ne e!
d - Zaboravnu dakle duu nikada ne uvrstimo meu filozof-
ske due, nego traimo, da ona mora dobro pamtiti.
- Svakako.
- Ali zaista ne bismo mogli rei, da nagnue neglazbene i
nesklapne naravi drugamo kamo vue, a ne u neumjerenost.
- Da to.
- A istina je srodna neumjerenosti ili umjerenosti?
- Umjerenosti.
- Traimo dakle uz ostalo umjerenu i ugodnu ud za onu
narav, koja e se sama po sebi lako povoditi za idejom sva-
koga bitka.

244
 ESTA KNJIGA

- Kako ne!
- A to tada; moda ti se kako ini, da nisu sve osobine e
potrebne ni meu sobom u svezi, to smo ih spomenuli za
duu, koja ima dovoljno i potpuno poimati bitak?
- Zaista su veoma potrebne. 487
- Hoe onda moi kako kuditi takav posao, koji nikada
nitko ne bi mogao kako treba obaviti, ako od prirode ne bi bio
pametan, lako uio, bio plemenit, ugodan, prijatelj i srodnik
istine, pravednosti, hrabrosti, trijeznosti?
- Ni bog kuenja takva pokudio ne bi.
- A kad bi takvi odgojem i godinama postali cijeli ljudi,
zar ne bi jedino njima dravu povjeravao?
Na to upade Adimant: b
- Sokrate, tome ti ne bi mogao nitko prigovoriti! Ali tako
biva svagda onima, koji sluaju sline rijei kao to sada go-
vori: dre, da ih radi neiskustva u pitanju i odgovaranju go-
vor kod svakoga pitanja malo vodi na stranputicu, a na koncu
raspravljanja, kad se nakupi sitnih zastranjenja, ukazuje se
velika pogreka, protivna preanjim tvrdnjama. Kao to vje-
taci u ahu ne vjete toj igri na koncu zatvore te ovi nemaju
to micati, tako su i oni ljudi na koncu zatvoreni te nemaju
to govoriti - i to je igra aha, ne dodue kameniima nego
govorima - premda, uza sve to, nije tako istina. A velim to s c
obzirom na ono, to se sada raspravlja. Sada bi naime rekao
tko, da ti se kod svakoga pitanja ne moe govorom protiviti,
ali da u zbilji ovo vidi: koji se posvete filozofiji i due se vre-
mena njom bave, a ne samo radi odgoja u mladosti - veinom
postaju veoma udni, da ne reem veoma loi; a i onima, koji
se ine najestitiji, ipak od toga posla, koji ti hvali, biva to, d
da postaju za drave beskorisni.
A ja uvi rekoh:
- Misli onda da lau, koji to govore?
- Ne znam, nego bih rado uo, to se tebi ini.
- uo bi, da mi se ini, da istinu govore.

245
 DRAVA

e - Kako je onda opravdano govoriti, da se drave ne e

prije izbaviti zla nego to u njima filozofi postanu vladari, a
za njih se ba sloismo, da su joj beskorisni?
- Zadaje pitanje, na koje treba slikovito odgovoriti.
- A t i , mislim, ne obiava slikovito govoriti!
- Ne - rekoh - ruga se, a upleo si me u razmatranje,
488 koje je tako teko dokazati! uj dakle ovo, da jo vie vidi,
kako prianjam za slikovit govor. Tako je naime teak odnos,
u kome se najestitiji nalaze prema dravi, da i nema nijedne
druge stvari, koja bi to slino pokazivala; nego treba, pore-
dei i branei ih, iz mnotva stanja sastaviti sliku za takvo
jedno stanje, kao to rade slikari kad slikaju jelen-jarce i tak-
ve mjeovite slike. Pomisli, naime, da se ovo dogodi s vie
b laa ili s jednom. Vlasnik lae nadmauje sve ostale u lai
veliinom i snagom, ali je nagluh, te jednako tako slabo vidi i
slabo razumije pomorstvo. Laari se meu sobom svaaju za
kormilarenje, svaki misli da ima on biti kormilar, a nikada to
umijee nije uio i ne moe oznaiti svoga uitelja ni vrijeme
uenja; osim toga vele, da se to umijee i ne moe nauiti, pa
su gotovi sasjei onoga, koji veli, da se moe. Samo se nepre-
c stance kupe oko vlasnika broda, mole i svata ine, da kor-
milo njima preda, a ako ga sami ne mogu nagovoriti nego ih
preteku u tome katkada drugi, ili ih ubijaju ili bacaju iz lae,
a plemenitoga vlasnika broda omame bunikom, piem ili im
drugim, pa lau upravljaju sami, raspolaui svime, to je u
njoj, te plove, pijui i gostei se, kao to se uostalom moe
od takvih ljudi samo oekivati. Osim toga onoga, koji moe
predobiti i svladati vlasnika broda, kako bi onda oni bilo mi-
lom bilo silom bili gospodari, hvale kao sposobna laara i
d kormilara i vjetaka na lai, a koji nije takav, kude ga, d a j e
beskoristan. O pravom kormilaru nemaju ni pojma: da mu
treba paziti na doba godine, vrijeme, nebo, zvijezde, vjetrove
i sve, to tome umijeu pripada, ako hoe biti zaista upravlja
e lae; naprotiv to se tie pravog umijea kormilarenja, bilo to

246
 ESTA KNJIGA

milo nekim ili ne, dre, da nije i u isti mah dobiti posao kor-
milara. Kad bi se dakle na laama tako dogaalo, misli, da
laari na tako ureenim laama ne bi pravoga kormilara zvali
zvjezdarom, brbljavcem i beskorisnim za njih? 489
- I te kako - ree Adimant.
- Mislim zaista, da ti nije potrebno sliku rainjavati, te
vidi, da se drave isto tako ponaaju prema pravim filozofi-
ma, pa drim, da razumije to mislim.
- Naravno.
- Ponajprije dakle onome, koji se udi, to se filozofi ne
cijene u dravama, tumaei sliku i nastoj ga uvjeriti, da bi
bilo mnogo udnije, kad bi se cijenili. b
- Ta tumait u.
- Tumai dakle i to, daje istina, da su najestiji izmeu fi-
lozofa u oima svjetine beskorisni; ali to su beskorisni, zato,
reci, neka okrivljuju one, koji se njima ne e sluiti, a ne e-
stite. Jer nije prirodno, da kormilar moli laare, da i on vlada,
ni da mudri idu na dvorove bogataa, nego je slagao onaj,
koji je to rekao. Uistinu je prirodno, da i bogata i siromah,
ako je bolestan, trebaju ii u dvorove lijenika, i da svaki, c
kojemu treba vlade, ide na dvor onoga koji je sposoban vla-
dati, a ne da vladar, koji doista iole vrijedi, podlonike moli
za vlast. Nego ne e pogrijeiti, ako dravnike, koji su sada
na vladi, bude usporeivao s laarima o kojima smo netom
govorili, a one, za koje ti kau da su beskorisni i brbljavi
zvjezdari, s pravim kormilarima.
- Posve pravo.
- Po tome dakle i pod tim prilikama nije lako, da bude
ugledan najplemenitiji posao kod ovih ljudi, koji protivno
rade, ali kudikamo najvie dolazi na zao glas filozofija od d
onih, koji kau, da se njome bave i na koje upravo, prema
svojim rijeima, kudilac filozofije misli, kad kae, da su pri-
stae filozofije veinom posvema loi, a koji su estitiji, da su
beskorisni; ja sam dopustio, da istinu govori, zar ne?

247
 DRAVA

-Da.
- to ne, raspravili smo, zato su estiti beskorisni?
-Da.
- Hoe iza toga da raspravimo, kako je veina filozofa
nuno loa i da nastojimo pokazati, ako uzmognemo, kako ni
e tome nije filozofija kriva?
- Svakako.
- ujmo dakle i govorimo, sjetivi se poetka naeg ra-
spravljanja, kad smo odredili kakva mora daje priroda onoga,
koji eli postati lijepim i dobrim ovjekom. Njega je najprije,
490 ako se sjea, rukovodila istina, za kojom mu je svakako i na
svaki nain trebalo ii, a u protivnom sluaju kao hvastavac
nikakvog posla nije smio imati s pravom filozofijom.
- Ta reklo se tako.
- to ne, to se tako jako kosi sa sadanjim miljenjem o
njemu?
- Da.
- Zar dakle ne emo u njegovu korist moi rei, da je
pravi filozof od prirode stvoren da se bori oko bitka, a ne
b da ostaje kod mnotva svakoga predmeta, koji imadu samo
prividan bitak. On bi iao naprijed bez umora s neprestanim
oduevljenjem, sve dok ne bi shvatio bit svakoga predmeta,
kako doista jest, onim dijelom due kojem pripada shvaati
ono, to je takvo; a to pripada bitku srodnom dijelu. Njime bi
se primakao i sastavio se s pravim bitkom, stvorio bi mudrost
i istinu te dospio do spoznaje, pa tek tada istinski ivio, rastao
i tako se rijeio muke, a prije ne bi.
- To je zaista tono.
- to dalje; hoe li biti u redu, da ljubi koju la ili sasvim
protivno, da nju mrzi?
c - Da mrzi.
- Kad dakle istina vodi, ne bismo, mislim, nikada rekli, da
e za njom poi kolo zala?
- Ta kako!

248
 ESTA KNJIGA

- Nego da e poi zdrava i pravedna ud, koju i trijeznost

prati.
- Naravno.
- Dakle i ostalo kolo osobina, koje se nalaze u naravi filo-
zofa. A to nam to treba opet iznova vrstati i dokazivati njihovu
nunost? Ta sjea se, kako se pokazalo, da njima pripada hrab-
rost, plemenitost, lako uenje i pamenje. I kad si ti prihvatio,
da e dodue svatko nuno pristati na ono, to govorimo, ali
da bi, ostavivi rijei, a pogledavi na one, o kojima je govor, d
rekao, kako od njih jedne nalazi beskorisne, a veinu posvema
lou, stali smo razmatrati uzroke klevete, te smo sada doli
na to, zato je veina loa; upravo radi toga opet ponovismo i
odredismo narav pravih filozofa prema unutranjoj nunosti. e
-Tako je.
- Treba dakle - rekoh ja - razmotriti propadanja te naravi
kako u mnogima ona gine, a samo malen dio tome umie,
kojima za to upravo i kau, da nisu loi nego beskorisni; za-
tim treba razmotriti kakve su duevne kakvoe opet one nara- 491
vi, koje oponaaju filozofsku narav te zalaze u njezin posao,
premda tome ne odgovaraju primjereno i nisu za to dorasle,
pa tako one mnogostruko grijeei pribavie filozofiji svagdje
i pred svima takav glas, kako spominje?
- A kakva propadanja misli?
- Ja u ti nastojati razloiti, ako uzmognem. Ovo e nam,
mislim, zaista svatko priznati: da takva narav, koja bi sve
imala, to smo upravo sada zahtijevali za savrena filozofa,
rijetko kada meu ljudima nastaje i rijetko se u koga nalazi; b
ili misli, da ne?
- Za te dakle rijetke naravi, gle, kako su mnoge i velike
opasnosti!
- Koje dakle?
- Ponajprije ono, to je najudnije uti: naime, da svaka
pojedina osobina te naravi, koju smo pohvalili, upropatava i
od filozofije odvlai duu - mislim hrabrost, trijeznost i sve,
to smo proli.

249
 DRAVA

- udno je to uti.
c - Nadalje, zatiru i odvlae osim toga jo sva ona dobra,
koja se spominju: ljepotu, bogatstvo, tjelesnu snagu, moan
rod u dravi i sve tome srodno; ta zna, koju vrstu mislim.
- Da, ali bih rado tonije uo, to misli.
- Prihvati se dakle stvari u cijelosti, pa e ti postati jasno i
ne e ti se udno initi, to je prije o tome reeno.
- Kako to?
d - Za svako sjeme ili rae, bilo u zemlji bilo u ivotinja,
znamo, da ono, koje ne dobije prikladnu hranu, pa vrijeme i
mjesto, pokazuje veu nestaicu pristalih osobina to je samo
jae; jer zlo je jamano protivnije onome, to je dobro, nego
onome to nije dobro.
- Kako ne!
- Razloito je dakle, mislim, da vrjednija narav pri nepri-
kladnoj hrani gore prolazi od loe.
- Jest.
e - Dakle, Adimante, da reemo, da tako i osobito nadarene
due uz lo odgoj osobito zle postaju? Ili misli, da velike
nepravde i suta zloa nastaju od proste naravi, a ne od nada-
rene, koju je upropastio odgoj. Slaba narav nikada ne e biti
uzrok ni veliku dobru ni veliku zlu.
- Ne mislim, nego je tako.
492 - Dakle, mislim, narav, koju smo za filozofa odredili, ako
dobije prikladan nauk, nuno se uspjeno razvija i dolazi do
svake kreposti, a ako se dobro ne posije, ne posadi i ne uzgo-
ji, razvija se u posve protivnom pravcu, ako joj upravo kakav
bog ne pomogne. Ili i ti misli kao ostali svijet, da ima mla-
dei, koju kvare nazovimudraci (sofisti), i da ima nekakvih
zabitnih nazovimudraca, koji kvare mlade ba toliko koliko
b je vrijedno spomena. A nisu li najvei nazovimudraci upravo
oni, koji to govore, i ne odgajaju li najsavrenije te stvaraju i
mlado i staro i muko i ensko onakvim, kakvim hoe?
- Kada dakle?

250
 ESTA KNJIGA

- Kada skupa sjede mnogi u skuptini, suditu, kazalitu,

logoru, ili na kakvom drugom sastanku, pa uz veliku viku
neke govore ili ine kude a neke hvale, pretjerujui u oboje-
mu, te odzvanja vika i pljesak, a peine i kraj, u kome se na-
laze, jekom podvostruuju buno kuenje i hvalu. U takvim c
prilikama to misli, kako je mladiu, tono se kae, pri dui?
Ili koji e pojedinaan odgoj tome odoljeti, a da ga ne e
takvo kuenje i hvala potopiti i odnijeti niz struju, kuda ona
tee? Ne e li mladi za isto rei za to i oni, da je lijepo i
runo, ne e li raditi, to i oni, ne e li takav biti kao i oni? d
- Zaista nuno, Sokrate.
- 1 zaista jo nismo spomenuli najvei pritisak.
- Kakav?
- Koji ti odgojitelji i nazovimudraci inom izvruju, kad
rijeima ne mogu uvjeriti. Ili ne zna, da onoga, koji ih ne
slua, kazne gubitkom graanske asti, novcem i smru?
- I te kako dobro.
- to misli, koji bi se onda drugi nazovimudrac ili kojeg
bi se pojedinca rijei mogle s uspjehom njima suprotstaviti?
- Mislim, nijednog. e
- Svakako ne, a veliko je bezumlje i pokuati to. Jer ud
odgojena po njihovom odgoju niti postaje niti je postala niti
e zaista postati drukija - barem ljudska ud, drue; bo-
ansku pak ud, kako kae poslovica, pustimo po strani. Jer
treba dobro znati: to se spasi i postane u takvu dravnom 493
ureenju kako treba, ne e krivo rei, d a j e boja volja spa-
sila.
- Ni meni se drukije ne ini.
- Dakle osim toga jo i ovo uvidi.
-to?
- Da svaki pojedini uitelj, koji za novac pouava, a koje
ljudi zovu sofistima i smatraju kao svoje takmace, ne ui
drugo nego ono, to svijet misli kad je na okupu, i to zove
mudrou. Upravo tako kao da tko upoznaje hirove i elje b

251
 DRAVA

velike i jake ivotinje, koju si pripitomljuje: naime kako joj

treba pristupiti i gdje je uhvatiti; kada postaje najljua, kada
najmirnija i po emu je takva; kakvim se kada glasom ogla-
uje i na kakve opet tue glasove postaje pitoma ili divlja; a
upoznavi sve to druenjem i dugim iskustvom, nazvao bi
mudrou, sastavio u umjetna pravila i dao se na pouavanje
c toga, a uistinu i ne znajui to je na tome miljenju i eljama
lijepo ili runo, dobro ili zlo, pravedno ili nepravedno, nego
bi sve to zvao prema mijenju one velike ivotinje, zovui do-
brim ono, emu bi se ona radovala, a zlim, na to bi se ljutila.
O tome ne bi imao nikakva drugoga mjerila, nego bi praved-
nim i lijepim zvao ono, to se namee kao potrebno, a narav
dobrog i potrebnog ne bi ni vidio ni mogao drugome kazati,
koliko se uistinu bitno razlikuje jedno od drugoga. Ne ini ti
se, Zeusa ti, da bi takav bio udan odgojitelj?
- Da.
- Zar ti se onda ini, da se od njega ita razlikuje onaj, koji
d smatra kao mudrost to je spoznao nagon i naslade kojekakva
mnotva na njihovim skupovima, bilo u pogledu slikarstva,
glazbe ili dravnitva? Jer ako se tko s gomilom drui i po-
kazuje joj ili pjesmu ili kakvu drugu tvorevinu ili daje drav-
niku uslugu, te ini preko potrebe mnotvo sucem o tome,
onda je on, kako se kae, po Diomedovoj prinudi prisiljen
initi ono, to ti hvale. A jesi li ve ikada koga od njih uo,
gdje dokazuje, daje to uistinu i dobro i lijepo, a da mu dokaz
ne bi bio smijean?
e - Mislim, da ne u ni uti.
- Uzmi dakle sve to na um i sjeti se onoga to rekosmo:
hoe li mnotvo kako dopustiti ili misliti, da ima ljepota po
sebi, a ne mnogi lijepi predmeti: ili uope bilo koji predmet
494 po sebi, a ne mnogi pojedini predmeti?
- Najmanje.
- Nije dakle filozofija za mnotvo?
- Nije.

252
 ESTA KNJIGA

- Dakle oni prema tome kude filozofe?

- Svakako.
- Dakle kude i ti pojedinani uitelji, koji se sa svjetinom
drue, te joj nastoje omiljeti.
- Oito.
- Kakav dakle spas vidi odatle za filozofa, da bi on,
ostavi vjeran svome poslu, do cilja doao? A domisli se iz
preanjega: ta mi smo se sloili, da toj naravi pripada lako b
uenje, pamenje, hrabrost i plemenitost.
-Da.
- to ne, takav e odmah medu djeacima biti u svemu
prvi, osobito ako se tijelom rodi nalik na duu.
- T a k a k o ne e!
- Htjet e se dakle, mislim, kad bude stariji, njime sluiti
i ukuani i dravljani za svoje poslove?
- Kako ne!
- Dakle e ga ponizno moliti i astiti, elei ga unaprijed c
pridobivati, te se tako ulagivati buduoj moi njegovoj.
- Tako obino biva.
- to onda misli da e takav initi u takvim prilikama,
osobito ako je iz mone drave, te je bogat i plemenita roda,
a k tome jo lijep i stasit? Zar se ne e napuniti golemim
nadama i misliti, da e biti sposoban voditi sudbinu Helena i
barbara, i radi toga se visoko uzdizati, pun oholosti i prazna d
ponosa bez razuma?
- 1 te kako!
- Ako dakle onome, koji je u takvu raspoloenju, netko
tiho pristupi i stane govoriti istinu, naime da u njega nema
razuma, a potreban mu je, ali da ga ne moe stei onaj koji se
ne podloi mukama stjecanja, zar misli, da mu je to lako uti
uz tolike zapreke?
- Ni izdaleka.
- A k o dakle ipak jedan poslua to nekako te popusti i dade
se privlaiti k filozofiji radi nadarenosti i srodnosti s njom, e

253
 DRAVA

to misli da e uiniti oni koji dre da gube njegovu pomo

i prijateljstvo? Ne e li se svega poduhvatiti i sve mu govoriti
samo da to ne poslua, a onome, koji bi ga nagovarao, potaj-
no bacati klipove pod noge i javno ga na sudove vui, samo
da ne uzmogne nagovoriti?
495 - Bezuvjetno.
- Ima li onda prilike, da e se takav baviti filozofijom?
- Nema osobite.
- Vidi dakle - rekoh ja - da nismo zlo govorili, naime,
da su i same naravne osobine filozofa, ako dopadnu u zao
odgoj, na neki nain krive, da on postane nevjeran svome
zanimanju; zatim da su kriva takozvana dobra: bogatstvo i
svake takve prednosti.
- Ta nismo zlo, nego pravo rekli.
- To je dakle, divotnie, tolika i takva propast i kvarenje,
b kojim su izloene za najbolje zanimanje najbolje nadarene
prirode, koje, kako mi velimo, i inae rijetko nastaju. I upra-
vo od tih ljudi dolaze i oni koji ine najvea dobra, kad su ve
poli tim smjerom; siuna narav ne ini nikada nijednome,
ni pojedincu ni dravi, nita veliko.
- iva istina.
- Ovi dakle, kojih se to najvie tie, tako otpadaju i ostav-
c ljaju filozofiju pustu i nedovrenu, pa sami ne ive dostojnim
i istinskim ivotom, a u filozofiju, naputenu i osirotjelu, na-
grnue iza toga drugi nedostojni, osramotie je i pribavie joj
prigovore, kakve i ti veli, da joj kuditelji predbacuju, naime,
da su neki njezini pristae ni za to, a veina da zasluuje
samo zlo.
- Ta to se i_goyori.
- Prirodno se govori - rekoh ja. - Jer kad drugi ovje-
uljci vide, da to mjesto postaje prazno, a da je puno lijepih
d imena i izvanjskosti, veselo iskakuju, kao to se zatvorenici
iz zatvora utjeu u svetita, iz svojega umijea u filozofiju, i
to ba oni koji su najspretniji u svom siunom umijeu. Pri

254
 ESTA KNJIGA

svemu tome filozofiji ostaje ipak diniji ugled naprama osta-

lim umijeima. Za njom upravo tee mnogi, koji su po prirodi
nesavreni, a kao to su tjelesno nagreni od svoga umijea i
obrta, tako ih je i duevno slomio i okrnjio njihov prosti rad; e
ili nije li nuno?
- 1 te kako.
- Misli onda, d a j e kakva razlika vidjeti njih ili kovaa,
elava i malena, koji je stekao novaca, a tek nedavno iz za-
tvora osloboena, kako se kupa u kupalitu, oblai nove ha-
ljine, oprema se poput enika, i kani uzeti gospodarevu ker,
koja je siromana i sama.
- Nije velika razlika. 496
- to je onda prirodno da takvi raaju? Zar ne, kopilad i
lou djecu?
- Svakako.
- to dalje; kada do odgoja dolaze oni, koji ga ne zavrje-
uju, te se njime nedostojno bave, to emo rei, kakve pre-
dodbe i misli raaju? Zar ne mudrovanja, koja zaista treba
tako nazivati, i na kojima nema nita ispravnoga i u svezi s
istinskom razboritou?
- Dakako?
- Ostaje dakle, Adimante, vrlo malen dio onih, koji se
dostojno bave filozofijom; to su ili plemenite i dobro odgoje- b
ne udi, koje su morale ii u progonstvo, te su prema naravi
ostale vjerne filozofiji, jer nije bilo tamo kvaritelja, ili kad se
u malenoj dravi pojavi velik duh, koji dravnu djelatnost za-
baci i prezre, a pogled vine u visine - a rijetko bi gdje doao
filozofiji koji sposoban ovjek od drugoga umijea, koje bi
potpuno zabacio. A mogla bi zauzdati koga i uzda, koja je na
naem drugu Teagu; jer i kod Teaga je sve ostalo ureeno, da c
otpadne od filozofije, ali ga boleljivost tijela odvraa od dr-
avnitva i sustavlja u tome. A mene, naime moj glas boan-
ski, nije vrijedno spominjati - ta dogodilo se to rijetko kome
ili nikome do sada. I od toga dakle maloga broja kad neki

255
 DRAVA

postanu filozofi i okuse kako je to slatka i blaena imovina,

te opet dovoljno uvide mahnitost svjetine i vide, da, tako rei,
nitko nita zdravo ne radi oko dravnih poslova, pa vide, da
d nema saveznika, s kojim bi tko iao pravdi u pomo i tako
sam sebe spasao, osjea se kao ovjek koji je pao meu zvi-
jeri, te koji niti hoe skupa s njima nepravdu initi niti moe
sam svima divljima odolijevati, pa tako, jo prije nego bi ita
pomogao dravi i prijateljima, mora propasti, ni od kakve ko-
risti sebi ni drugima. Kad on to sve promisli, miruje i radi
svoje; kao za nevremena, kad na vjetru leti praina i pljusak,
e stane pod zid; gleda ostale, kako se pune bezakonjem, te je
zadovoljan, ako e ivot ovdje ivjeti ist od nepravde i gri-
jenih djela i ostaviti ga miran i radostan s lijepom nadom.
- Ta zaista ne bi ba neznatno postigao, kad bude jednom
morao otii, kud se zauvijek ide.
497 - Ali svakako ni najvee, ako se ne namjeri na dobro dr-
avno ureenje; jer u dobrom e i sam bolje napredovati i sa
svojim e probitcima spasiti i dravne.
O tome dakle, zato je filozofija oklevetana, i da nije s
pravom, meni se ini da je dovoljno reeno, ako ti jo to
drugo ne veli.
- Ta ne velim vie nita o tome; nego koje sadanje drav-
no ureenje veli, d a j e za nju prikladno?
b - Nijedno - rekoh - nego optuujem, da nijedan sadanji
dravni ustav nije dostojan filozofske prirode; zato i velim, da
se ona mijenja i kvari, te kao to tue sjeme u drugu zemlju si-
jano gine i obino se pod silu prilagouje novim prilikama, da
tako ona sada gubi svoju mo i preobrauje svoju ud u tuu.
Ali ako dobije najbolje dravno ureenje, kao to je i sama
c najbolja, tada e pokazati, da je ona zaista bila boanska, a
ostalo d a j e bilo ljudsko, i po naravi i po tenjama. Oito je
dakle onda, da e iza toga pitati koje je to dravno ureenje.
- Nisi pogodio: ta nisam htio to pitati; nego je li to ono ure-
enje, koje smo raspravili, dok smo osnivali dravu, ili drugo.

256
 ESTA KNJIGA

- to se ostaloga tie, jest. A upravo je reeno i tada, da d

e trebati uvijek u dravi biti neto, to e potovati isti ideal
dravnoga ureenja na koji si se i ti obazirao, kad si kao za-
konodavac zakone postavljao.
- T a reeno je.
- A l i nije potanje kazano iz straha, to ste vi prigovorili i
pokazali, daje dokaz za to dug i teak. A i ostatak nije posve
lako raspraviti.
- Kakav?
- Na koji e nain drava s filozofijom postupati, a da
sama ne propadne. Jer je sve veliko izvrgnuto opasnosti, i
tono se kae, ono to je lijepo, doista je teko.
- Ali ipak neka bude naem razmatranju kraj tek onda, e
kada to postane oito.
- Ne e smetati to, to ne bih htio, nego e, ako ve bude,
smetati to, to ne mogu, a spoznat e odmah sam moju dobru
volju. A gledaj kako rado i uz kakvu opasnost i sada kanim
govoriti; drava se treba prihvaati filozofije protivno nego
to sada ini.
-Kako?
- Sada su i oni, koji se laaju filozofije, tek mladii, a da
ne kaem djeaci, koji se jo prije nego to znadu neto o gos- 498
podarstvu i stjecanju novca, primiu najteem dijelu njezinu
- najtei zovem nauk o dokaznim govorima (dijalektiku) - i
ubrzo ga ostavljaju drei se vrsnim filozofima, a ako se kas-
nije dadu nagovoriti sluati druge koji se filozofijom bave,
smatraju to ve za veliku stvar, mislei kako se time treba
samo uzgred baviti; pod starost pak, osim upravo malo koga,
gasi se u njima filozofsko svjetlo jae od Heraklitova sunca, b
koje se bar opet ponovno upali.
- A kako treba?
- Posve protivno: dok su mladii i djeaci, trebaju se ba-
viti odgojem i filozofijom, koja prilii mladiima, a za tije-
lo, dok se razvija i jaa, jako se dobro brinuti i pribavljati

257
 DRAVA

tako potporu za filozofiju. A kada dob stane odmicati, kad se

pone usavrivati dua, treba vie panje posvetiti njezinim
c vjebama. A kad snaga stane poputati, te ne bude za dravne
i vojne slube, tada ve trebaju samo pasti na polju filozofije
i nita drugo ne raditi, osim uzgredom, oni, koji kane sretno
ivjeti i na ivot, koji su proivjeti, poslije smrti nastaviti pri-
mjeren udes na onom svijetu.
- Zaista mi se ini, Sokrate, da gorljivo govori, ali mi-
slim, da se veina sluaa jo gorljivije opire i da ne e nika-
ko vjerovati, poevi od Trazimaha.
- Nemoj - rekoh ja - zavaati mene i Trazimaha, koji smo
d netom postali prijatelji, a ni prije nismo bili neprijatelji. Jer
ne emo nita popustiti u istraivanju, dok ili ne uvjerimo i
njega i ostale, ili neto korisno uinimo za onaj ivot, kad se
opet rode i namjere na takva razmatranja.
- Zaista, za maleno si vrijeme govorio!
- Zaista za nikakvo prema vjenosti. Ali nije nikakvo
udo, to veina ne vjeruje ovim rijeima. Ta nikada nisu vi-
djeli, da bi se dogodilo ono o emu se govori, nego su mnogo
e prije vidjeli takve izraze, kako su prisilno na umjetni nain
dovedeni do sklada, a nisu se, kao sada nai, sami od sebe
usklaivali, to jest nikada nisu vidjeli ovjeka, nijednoga ni
vie njih, koji bi po mogunosti potpuno i rijeju i inom do-
499 stigao i izjednaio se s krepou, te bi vladao u dravi, koja je
jednako takva; ili misli, da jesu?
- Nipoto.
- Nisu se opet, sretnie, dosta nasluali ni lijepih ni ple-
menitih rijei oni, koji mogu na svaki nain trajno traiti isti-
nu radi spoznaje, nego su samo izdaleka sluali govore oni,
koji vole mudrovanja, prepiranja i ono, to ne smjera ni na
to drugo nego na prividnost i prepiranje pred sudovima i u
drutvenom ivotu.
- Nisu.
- Ako smo se dakle toga radi i to unaprijed videi i bojali
b tada, ipak smo govorili, od istine prisiljeni, kako nikada ne e

258
 ESTA KNJIGA

biti savrena ni drava ni dravno ureenje, a jednako tako

ni ovjek, dok ti rijetki filozofi, koji nisu loi nego im samo
sada kau, da su beskorisni, ne budu kako sluajem prisiljeni,
da se, htjeli ili ne htjeli, poskrbe za dravu i stave njoj u slu-
bu, ili dok sinove sadanjih vladara ili kraljeva ili njih same c
ne prisvoji po kakvu boanskom nadahnuu istinska ljubav
za istinskom filozofijom. A velim, da nema nikakva razloga,
da toboe jedno od toga ili oboje ne bi moglo nastati; ta tada
bi nam se pravo smijali, da uzalud govorimo puste elje; ili
nije li tako?
-Tako je.
- Ako su pak istaknuti filozofi ili u beskrajnoj prolosti
bili kako prisiljeni pobrinuti se dobro za dravu, ili su to i
sada u kojem barbarskom kraju, koji je negdje daleko izvan
naega pogleda, ili e to i kasnije biti, pripravni smo o tome
govorom se boriti, da je spomenuto dravno ureenje bilo, d
jest i da e biti, kada ta Muza filozofije u dravi zavlada. Ta
nije nemogue da nastane, niti mi govorimo ono stoje nemo-
gue; ali i mi priznajemo, daje teko.
- 1 meni se tako ini.
- Za veinu e opet rei, da im se ne ini?
- Moda.
- O sretnie, nemoj sasvim tako optuivati veinu; oni e
ti drukije misliti, ako se ne bude s njima pravdao nego ih e
bude mirio i pobijajui klevetu, kojoj je tenja za znanjem
izloena, pokazivao o kojima filozofima govori, i ako bude
kao malo prije odreivao njihovu narav i zanimanje. Inae 500
bi moda drali, da ti govori o onima, na koje oni misle. Ili
e rei, da e oni drugo misliti i drukije govoriti i onda, ako
filozofe upoznaju s te strane? Ili misli, da se netko, koji je
prostoduan i blag, ljuti na neljutita ili zavidi nezavidljivu? Ja
te pretjeem i velim, kako drim da takva svadljiva narav ne
dolazi u mnotvu, nego samo kod nekolicine.
- Nemaj brige, drim to i ja.

259
 DRAVA

b - Dri dakle i to, da su tome, to je mnotvo neprijazno

prema filozofiji, krivi oni izvanjski nepozvani gosti, koji fi-
lozofe grde, s njima se mraze i uvijek o ljudima govore; sve
stvari, to filozofiji najmanje pristaju?
- Kudikamo.
- Ta onaj, Adimante, koji miljenje svoje zaista upravlja
na bitak, nema jamano ni kada gledati dolje na zanimanja
c ljudi, s ljudima se boriti i napunjati svoju duu zaviu i ne-
prijateljstvom: pravi filozofi gledaju i promatraju neto to je
ureeno, vjeno jednako, to meu sobom nepravde ne ini i
ne trpi, te je sve u razloitom redu; to oni oponaaju i to vie
se s njime izjednauju. Ili misli d a j e mogue, da netko ne
oponaa ono, s ime se drui iz udivljenja?
- N i j e mogue.
- Druei se dakle filozof s boanskim i urednim posta-
d je boanski i uredan, koliko kao ovjek moe. Ali je klevete
svuda mnogo.
- Svakako.
- Ako on dakle - rekoh - bude nekako prisiljen ono, to
ondje vidi, usaditi u ljudski ivot, pojedinano kao i u drav-
ni, a ne samo sebe obrazovati, zar misli, da e biti lo uitelj
trijeznosti, pravednosti i svekolike kreposti dravljanske?
- Ali ako ve svijet opazi, da o filozofu istinu govorimo,
e zar e se onda ljutiti na filozofe i ne e nam vjerovati, dok
velimo, da drava ne bi drukije nikada mogla postati sretna,
ako je ne bi nacrtali slikari, koji se slue boanskim uzorom?
501 - Ne e se ljutiti, ako to opaze; nego o kakvu nacrtu go-
vori?
- Uzeli bi dravu i udi ljudske kao dasku i najprije je i-
stili, ali to nije posve lako. U tome bi se odmah, kako svakako
zna, pokazali drukiji nego ostali; ne bi se htjeli baviti ni
pojedincem ni dravom ni pisati zakone prije nego li dravu
istu ili prime ili sami uine.
- Pravo rade.

260
 ESTA KNJIGA

- to ne, misli, da bi iza toga nacrtali osnove dravnoga b

ureenja?
- Dato.
- Zatim bi, mislim, kod izraivanja esto pogledali na
jednu i drugu stranu, naime na istinsku pravednost, ljepotu,
trijeznost i sve, to je takvo, i opet na te osobine u ljudi; sa-
stavljali bi i mijeali od tenja ljudskih smjesu nalik na ljude,
pri emu bi se drali onog uzora, za koji i Homer ree, d a j e
bogolik i nalik na bogove, kad se u ljudi pojavljuje.
- Pravo je tako.
- Ijedno bi, mislim, brisali, a drugo ponovno crtali, dok ne c
bi ljudske udi uinili to milije bogovima, koliko se moe.
- To bi svakako bio najljepi nacrt.
- Zar onda moemo uvjeriti nekako one - za koje ti ree,
da e gorljivo protiv nas ii - daje takav slikar dravnih ure-
enja onaj, koga smo tada pred njima hvalili, a na koga su se
oni ljutili, to smo mu drave predavali. I zar to sada neto
pitomije sluaju?
- I mnogo pitomije, ako su trijezni.
- Ta kako e se dakle moi usprotiviti? Zar tako, to e d
rei, da filozofi nisu ljubitelji bitka i istine?
- To bi zaista udno bilo.
- A rei e, da njihova narav, koju smo mi raspravili, nije
srodna s najboljim?
- Ni to.
- to dalje; zar da takva narav, dobivi prikladna zani-
manja, ne e biti savreno dobra i prava prijateljica filozofije
prije svake druge? Ili da e to prije rei za one, koje smo
odijelili?
- Jamano ne e. e
- Jo e se dakle estiti, dok emo govoriti, da ni za dr-
avu ni za dravljane nevolje ne e prestati i da se dravno
ureenje, koje u govoru ocrtavamo, ne e ostvariti prije nego
li zavlada u dravi rod filozofa.

261
 DRAVA

- Moda manje.
- Hoe onda, da ne reemo samo to, da se manje este,
502 nego da su posve pitomi postali i uvjerili se, pa da nam onda
trebaju dati pravo, ako ne iz drugog razloga, a ono iz stida.
- Svakako.
- Ovi dakle - rekoh ja - neka budu tako uvjereni. A tko
e se o tome prepirati, da sinovi kraljeva ili vladara ne mogu
postati filozofi od prirode?
- Nitko.
- A moe li tko govoriti, da im je svakako propasti, ako
takvi postanu? Jer i mi doputamo, d a j e teko ouvati se od
b toga; ali da se u sve vrijeme od svih nijedan ne bi nikada ou-
vao, ima li ovjeka koji e se o tome prepirati?
- A kako e?
- A l i zaista, ako se samo jedan pojavi, moe, imajui po-
slunu dravu, sve izvriti to se sada ne vjeruje.
- Ta moe.
- Jer ako on kao vladar postavlja zakone i zanimanja, koja
smo raspravili, jamano nije nemogue, da dravljani nisu
voljni pokoravati im se.
- Nije nipoto.
- Nego je dakle udno i nemogue, da bi se i drugima isto
priinilo, to se nama priinja?
c - Ja ne mislim tako.
- Pa zaista, dosta smo, kako ja mislim, ve raspravili, da
je to najbolje, ako je samo mogue.
- Dosta.
- Sada nam dakle, kako se ini, izlazi sljedee: zakono-
davstvo, o kojem govorismo, najbolje je, ako bi se ostvarilo;
teko gaje meutim ostvariti, ali nije nemogue.
- Da, to izlazi.
- Kad smo ve onda to jedva negda dovrili, treba dakle
d iza toga govoriti ostalo, naime, na koji e nam nain nastati
uvari dravnoga ureenja, po kojim naucima i zanimanjima,
u kojoj e se dobi svi pohvaati pojedinoga predmeta?

262
 ESTA KNJIGA

- Zaista treba govoriti.

- Nita mi - rekoh ja - nije pomoglo, to sam prije mi-
moiao tegobnu raspravu o posjedovanju ena i raanju
djece i postavljanju vladara, znajui da je tegobno i teko
ostvariti potpunu istinu o tome: jer sada svejedno doe po-
treba da se to raspravi. O enama je dakle i o djeci svreno, a e
o vladarima treba kao ispoetka poeti. A rekosmo, ako se
sjea, da se trebaju pokazivati kao dobri domoljubi, isku-
ati se u radostima i u alostima, i kako se ne smije pokazati 500
da bi to miljenje naputali ni u muci ni u strahu ni u ijednoj
drugoj promjeni, a onoga, koji to ne moe, treba iskljuiti.
A tko iz svega izae ist, prokuan kao zlato u ognju, da
ga treba postavljati za vladara, te mu ivu i mrtvu davati
poasti i nagrade. Tako se nekako govorilo, dok je rasprav-
ljanje uzmicalo i zaklanjalo se, bojei se taknuti sadanjeg
istraivanja. b
- Posve istinito govori; ta sjeam se.
- Jer je, prijatelju, svakoga strah rei ono, to smo se sada
usudili. A sada neka bude to smjelo reeno: za najsavrenije
uvare treba postavljati filozofe.
- Ta neka bude reeno.
- Promisli dakle, da e ti ih prirodno malo biti. Jer sve
osobine, za koje rekosmo da ih moraju imati, rijetko e se na
okupu nai, nego su veinom razasute.
- Kako veli? c
- Zna da se elja za znanjem, pamet, dosjetljivost, otro-
umnost, i druge osobine koje uz to idu, ne nalaze sve skupa,
te, kao i snani i plemeniti duh, ne bi htjeli uredno u miru i
postojanosti ivjeti, nego takve ljude strast baca amo-tamo,
pa im je strana sva postojanost.
- Istinu govori.
- Sto ne, a opet te postojane i nepromjenjive udi, na koje
bi se prije pouzdao i koje su u ratu prema strahu ravnodune, d
iste su takve meutim i prema uenju, trome i neuke kao da

263
 DRAVA

su ukoene,te samo drijemaju i zijevaju, kad im treba na tom

podruju to s naporom uraditi.
-Tako je.
- A mi smo rekli, da treba oboje imati na dobar i lijep
nain, ili da im se ne smije davati ni najizabraniji odgoj ni
ast ni vlast.
- Tono.
- to ne, misli, da e to rijetko biti?
- Kako ne!
e - Treba dakle prirodu kuati i u onome, o emu smo tada
govorili, to jest u naporu, strahu i u nasladi, pa sada jo dakle
velimo, to smo tada propustili, naime d a j e treba vjebati i
u mnogim naucima i pripaziti, hoe li moi i najvee nauke
504 svladati ili e utati kao oni, to sustaju u borbama.
- Ta zaista treba tako pripaziti; ali na kakve to misli naj-
vee nauke?
- Sjea se - rekoh ja - da smo tri dijela due razlikovali i
usporeivali, te odatle odreivali pravednost, trijeznost, hra-
brost i mudrost.
- Ta ako se ne bih sjeao, ne bi bilo pravo, da sluam ostalo.
- Zar se i onog sjea, to je prije toga reeno?
- to to?
b - Govorili smo, da bi to bilo mogue najljepe razmotriti
i da bi to jasno postalo tek drugim duim obilaenjem, ali
da se mogu za ono, to je prije reeno, nadovezati po redu
dokazi. I vi rekoste, daje to dovoljno i tako je dakle tada ono
reeno, kako se meni injae, nepotpuno, a je li bilo po volji,
to ete rei.
- Ali meni je reeno tono, a to se inilo zaista i ostalima.
c - Ali, prijatelju, u takvim stvarima mjera nije primjerena,
ako ita zaostaje za bitkom; jer to god je nedovreno, nije
mjera niega. Ali kadto se nekima ini, d a j e to ve dosta i
da vie nita ne treba traiti.
- 1 jako mnogima se tako dogaa radi lakoumnosti.

264
 ESTA KNJIGA

- A to se treba dogaati najmanje uvaru drave i zakona.

- Prirodno.
- Takvu ovjeku dakle, drue, treba obilaziti duim pu-
tom, i treba se kod uenja jednako tako muiti, kao kod vje- d
banja, ili, kako smo upravo sada govorili, nikada ne e doi
do kraja nauke, koja je najvea i koja ga se najvie tie.
- Ta zar nije to najvee, nego ima jo neto vee od pra-
vednosti i onoga, to smo raspravili?
- Ima i vee! U tome se ne smije kao sada ogledati samo
nacrt, nego se ne smije nita propustiti da nam izradba bude
to savrenija. Ili nije li smijeno, kako kod drugih neznatnih e
stvari ustrajno nastojimo, da budu to tonije i ie, a ne tra-
imo daje za najvee stvari potrebna i najvea tonost?
- Sasvim sigurno; ali misli li, da bi te tko pustio a da ne
zapita, koji je to nauk koji najveim naziva, i o emu radi?
- to prije mislim. Jer esto si uo: daje najvei nauk ide- 505
ja dobrote, pomou koje pravednost i ostale kreposti postaju
potrebne i korisne. Sada dobro zna da o tome kanim govori-
ti, a osim toga zna, da taj pojam dovoljno ne poznajemo. Ali
ako ga ne poznajemo, zna, da nam bez njega nema nikakve
koristi ako bismo ostalo kako i znali, kao to nam ni posjed b
ne koristi bez dobra. Ili misli, d a j e koja korist, ako ovjek
sve posjeduje, ali ne dobro? Ili znati sve ostalo osim dobra, a
ne znati nita, to je lijepo i dobro?
- Zaista, ne mislim.
- Ali zaista i to zna, da se veini ljudi ini dobrim nasla-
da, a mudrijima da je u spoznaji.
- Kako ne!
- Zatim zna, da oni, prijatelju, koji to dre, ne mogu ka-
zati, koja je to razumnost, nego su napokon prisiljeni rei:
spoznaja dobra.
- Da, to je smijeno.
- Ta kako ne! Predbacuju nam, da ne poznajemo dobra, a c
opet nam govore, kao da ga poznajemo. Ta kau, daje dobro

265
 DRAVA

spoznaja dobra, kao da mi razumijemo, to govore, kad

spomenu izraz dobro.
- iva istina.
- to dalje; koji nasladu odreuju kao dobro, moda su
manje u zabludi nego oni drugi? Ili nisu li i oni prisiljeni pri-
znati kako su neke naslade zle?
- 1 te kako.
d - Dogaa im se dakle, mislim, te priznaju, d a j e dobro i
zlo isto; zar ne?
- Dato.
- to ne, oito je, da se o tome jako i mnogo prepire.
- Ta kako ne!
- Nadalje je oito, da bi mnogi prividnu pravednost i lje-
potu (i ako nije prava), ipak voljeli nju imati, po njoj raditi i
nje se drati, ali prividno dobro nikome nije dovoljno, nego
trai pravo, a prividnost u tome svatko zabacuje.
- 1 te kako.
- Za tim dakle ide svaka dua i radi toga sve ini; za to
e sluti, da jest neto, ali ne zna i ne moe tono shvatiti to je to,
ni stalno se uvjeriti, kao o ostalome, pa joj radi toga izbjegava
prava korist i ostaloga - zar dakle da reemo, da takva i toli-
506 ka stvar smije biti nejasna i za one najbolje u dravi, kojima
emo sve predati?
- Nikako.
- Ipak mislim, da ne bi onaj, koji ne zna kako li su dobre
pravednost i ljepota, bio osobito vrijedan uvar. A slutim da
to nitko ne e prije tono znati.
- Ta lijepo sluti.
- to ne, drava e nam biti potpuno ureena, ako je bude
b nadgledao takav uvar, koji to znade?
- Bezuvjetno: nego dakle ti, Sokrate, to veli, d a j e do-
bro: znanje ili naslada, ili neto drugo mimo to?
- Gle ti njega - rekoh ja - lijepo se ve davno prije vidje-
lo, da ti ne e dosta biti, to ostali o tome misle.

266
 ESTA KNJIGA

- Ta ne ini mi se ni pravo, Sokrate, da mogu kazati samo

miljenja ostalih, a svoje ne, nakon to sam se bavio time
toliko vremena.
- to dakle; ini li ti se pravo, da netko govori o onome,
to ne zna, kao da zna?
- Nipoto kao da zna; nego da bude voljan govoriti ono,
to misli, samo kao svoje miljenje.
- to, nisi opazio, da su sva miljenja bez znanja runa! I
najljepa su slijepa! Ili ti se ini, da se to razlikuju od slije-
paca, koji putom pravo idu, oni koji pogaaju neto istinito
bez razuma?
- Ne razlikuju se nita.
- eli li onda vidjeti ono, to je nuno, naime to je sli-
jepo i nejasno, dok moe od drugih uti ono to je svijetlo
i lijepo?
- Zeusa ti, Sokrate - ree Glaukon - ne sustani kao da si
na koncu; ta bit e nam dosta, ako tako i o dobru raspravi,
kao to si raspravio o pravednosti, trijeznosti i ostalome.
- Ta i meni e, drue - rekoh ja - i te kako dosta biti. Ali
moda ne u moi, te e moje nastojanje radi nespretnosti
zasluiti da ga se ismije. Ali, o sretnici, pustimo za sada, to
je sama dobrota. Jer mi se ini vei posao ono, to mi je sada
na pameti, nego li ga bismo sadanjim zaletom dostigli. Ali
sam voljan govoriti, to mi se ini edom dobra i najslinije
njemu, ako je i vama drago, a ako nije, pustit u.
- Ali govori, jer o ocu e kasnije pripovijedati.
- Htio bih, da vam uzmognem vratiti i da vi primite ne
samo, kao sada, kamate, nego i glavnicu. Primite dakle onda
kamate i prinos same dobrote. Ali budite na oprezu, da vas
kako nehotice ne prevarim i ne dadem kamate.
- Bit emo, koliko moemo, nego samo govori.
- Hou, kad se sloimo i sjetimo onoga, to je prije i esto
ve drugdje reeno.
- Na to?

267
 DRAVA

- Velimo i odreujemo u govoru, da postoji mnotvo lije-

pih i dobrih predmeta i tako dalje.
- Da, velimo.
- A opet i samu ljepotu i samu dobrotu i tako dalje, to
smo tada uzimali u mnoini, uzimamo u jednini prema jednoj
jedinoj ideji svakoga predmeta, te zovemo svaki onim, to
jest.
-Tako je.
- 1 onda velimo, da se predmeti vide, a da se ne pomilja-
ju, a ideje opet da se pomiljaju, a da se ne vide.
-Da.
- Kojim onda dijelom svojim vidimo ono, to se vidi?
- Vidom.
- to ne, sluhom ono, to se uje, i ostalim osjetilima sve
to se zapaa?
- Dato.
- Zar si onda opazio, koliko je stvaratelj osjetila jae iz-
gradio mo, kojom vidi i biva vien?
- Nisam posve.
- A l i gledaj ovako. Treba li sluhu i glasu jo kakvo drugo
sredstvo, da bi sluh uo a glas se uo, a u protivnom sluaju
da sluh ne bi uo a glas se ne bi uo, ako ono sredstvo ne
pristupi kao tree?
- Ne treba nita.
- A mislim, da ni mnogim drugim osjetilima, da ne reem ni-
jednom, nita takvo ne treba. Ili ti zna spomenuti koje osjetilo?
- Ne mogu.
- A nema na umu, d a j e osjetilu vida potrebno i ono to
je vieno?
- Kako?
- Ako negdje u oima ima vid i ako se onaj, koji ga ima,
hoe njime sluiti, a nazona je u vidljivim predmetima boja,
zna, da ni vid ne e nita vidjeti, i da e boje biti nevidljive,
ako ne pristupi tree sredstvo, stvoreno napose upravo za to.

268
 ESTA KNJIGA

- O emu dakle to govori?

- O onome, to ti zove svjetlom.
- Istinu veli.
- Nisu dakle, neznatne stvari, osjetilo vida i vidljivost
predmeta, vezani vezom vrednijom nego ostali spojevi; jer 508
svjetlo nije bez cijene.
- Zaista daleko od toga, da bi bilo bez cijene.
- Kojega dakle boga na nebu moe spomenuti kao uzrok,
ije nam svjetlo pomae, da vid vidi najljepe i da se vidljivi
predmeti vide?
- Kojega i ti i ostali; ta pita oito za sunce.
- Zar se dakle vid ovako odnosi prema tome bogu?
- Kako?
- Sunce nije sam vid ni ono mjesto gdje vid nastaje, to
jest oko.
- Ta nije. b
- Ali je, mislim, od osjetila oko najslinije suncu.
- Kudikamo.
- to ne, i mo, koju ima, ima od sunca, te mu se ona
namie, kao da od sunca pritjee.
- Svakako.
- Zar ne dakle, sunce nije vid, ali je njemu uzrok, i upravo
se po njemu vidi?
- Tako je.
- Znaj dakle, da sunce zovem edom dobrote, to ga je
dobrota rodila sebi slinim. to je sama dobrota u misaonom
svijetu za um i predmete miljenja, to je sunce u vidljivom c
svijetu za vid i vidljive predmete.
- Kako? Jo mi razloi.
- Kada tko oi ne upravlja na one predmete, kojima na
boje pada dnevno svjetlo, nego kojima na boje padaju noni
kresovi, zna - rekoh ja - da se one zatupljuju i da se pokazu-
ju gotovo kao slijepe, kao da nema u njima ista vida?
- 1 te kako.

269
 DRAVA

d - A kad ih tko, mislim, upravlja na one predmete koje

sunce obasjava, onda oi jasno vide i pokazuje se, da u tim
istim oima ima vid.
- Dato.
- Dakle misli, da tako radi i dua: kada se uperi u ono, na
to sja istina i bitak, onda dua to opazi, spozna, te se ini da
ima uma; ali kada se uperi u ono, to je s mrakom pomijea-
no, naime u ono to postaje i propada, onda dua samo mnije,
te se zatupljuje i poremeti misli, i ini se kao da nema uma.
- Ta jest.
e - Dakle je ideja dobrote ono, to daje istinu predmeti-
ma spoznaje i mo spoznaje onome to spoznaje; ako bude
drao, d a j e ideja dobrote uzrok znanja i istine, istine koja
se spoznaje umom, te da je oboje, i spoznaja i istina, neto
tako lijepo, ali d a j e sama dobrota neto to je jo ljepe od
toga obojega, onda e pravo drati. A kao to je ondje pravo
509 drati, d a j e svjetlo i vid samo nalik na sunce, a nije pravo
drati ih za sunce, tako je i tu pravo drati, da je to oboje,
znanje i istina, samo nalik na dobrotu, ali nije pravo drati
nijedno od toga za samu dobrotu. Tad treba jo vema cije-
niti dobrotu.
- Golemu krasotu kae, ako dobrota daje znanje i istinu,
a sama je ljepotom nad njima! Ta jamano ti ne veli, d a j e
to naslada!
- Ne grijei, nego ovako sliku dobrote bolje razmotri,
b - Kako?
- Za sunce, mislim, ne e rei, da vidljivim predmetima
daje samo osobinu, da se vide, nego da im daje i postanje,
rastenje i hranu, a samo da nije postanje.
- Ta kako u rei?
- Misli dakle i o predmetima spoznaje, kako od dobrote
nemaju samo osobinu da se mogu spoznati, nego kako im od
nje dolazi jo i opstanak i bitak, a da dobrota ipak nije bitak
nego je s onu stranu bitka, te po uzvienosti i moi via...

270
 ESTA KNJIGA

Na to ree Glaukon u ali:

- O boe, kolikog li nadmaivanja!
- Ta ti si kriv - rekoh ja - kad me sili, da govorim ono,
to o tome mislim.
- Nipoto ne prestani, pa bar, ako ne to drugo, raspravi
usporedbu sa suncem, ako jo to ima o tome rei.
- Ta zaista imam o tome jo dosta.
- Dakle ne izostavi ni sitnice.
- Mislim, da u morati mnogo; ali ipak, kako zasad bude
mogue, ne u hotimice netoan biti.
- Ta nemoj.
- Pomisli dakle, daje to, kao to rekosmo, dvoje, i da jed-
no vlada u vrsti i svijetu misaonom, a drugo opet u vidljivom
- da ti se ne bi inilo, kako se igram rijeima, ako bih rekao
nebo. Dakle zna ta dva svijeta, vidljivo, misaono?
- Znam.
- Uzmi dakle crtu na dvoje nejednakih dijelova razreza-
nu, te opet rei na isti nain, jedan i drugi dio, od kojih jedan
predstavlja vidljivu, a drugi misaonu vrstu, i bit e ti u vidlji-
voj vrsti po meusobnoj jasnoi i nejasnoi jedan dio samo
slike. A zovem slikama: prvo sjene, zatim odrazivanje u vodi
i u predmetima, koji su guste, glatke i svijetle povrine, i sve
takvo slino, ako razumije.
- Ta razumijem.
- Za drugi dakle dio uzimaj ono, to je nastalo prema
spomenutim slikama, naime ivotinje oko nas, svaku biljku i
svaku vrstu proizvoda ljudskoga umijea.
- Uzimam - ree.
- Bi li i htio rei, daje to razdijeljeno prema istini i neisti-
ni, to jest kako je mnijenje prema znanju, tako je slika prema
svojemu predmetu?
- Bih i te kako.
- Pazi dakle opet, kako treba rezati i misaoni dio.
- Kako?

271
 DRAVA

- Tako, d a j e dua prisiljena jedan svoj dio traiti pomo-

u pretpostavaka, sluei se dijelovima tada odrezanima kao
slikama, ne idui na poetak nego na konac; a drugi je opet
dio prisiljena traiti idui od pretpostavke, koje ne uzima za
gotove, na poetak i istraujui pomou ideja samih po sebi
bez slika, a ne kao prvi dio.
- To, to veli, nisam tono razumio.
c - Ali e razumjeti kasnije, jer iza tih rijei bit e ti lak-
e. Mislim naime da zna, da oni, to se bave geometrijom,
raunstvom i takvim stvarima, pretpostave parni i neparni
broj, likove, trovrsne kutove i drugo tome srodno kod svako-
ga istraivanja, pa pretpostavivi to kao da znaju, ne e vie
nita o tome ni sebi ni drugima dokazuju, drei, kako je to
d svakome oito. Nego ve odatle poinju ostalo raspravljati i
tako dolaze tono do onoga, to su poeli razmatrati.
- Svakako to znam.
- to ne, zna i to, da, premda se slue vidljivim likovima
i o njima govore, ne misle o njima, nego o onome, na to je
to nalik, govorei o etverokutu samome po sebi i o njegovu
e premjeru, a ne o premjeru koji crtaju, i ostalo tako: same te
likove, koje prave i crtaju, od kojih imaju i sjene i slike u
vodi, uzimlju opet kao slike, i nastoje vidjeti ono samo, to se
511 ne moe drukije vidjeti nego u razumu.
- Istinu govori.
- Za tu sam dakle vrstu govorio, d a j e misaona i da ju je
dua prisiljena traiti uz pretpostavke, te ne ide na poetak,
jer se vie od pretpostavaka ne moe uspinjati, nego se slui
kao slikama onim, to su stvorili oni dolje, i to se pomilja i
cijeni kao potpuno tono prema onome gore.
b - Razumijem, da govori o postupku o mjerstvu i u zna-
nostima njemu srodnim.
- Razumij dakle, da kao drugi dio misaone vrste zovem
ono, to dosee sam govor snagom raspravljanja (dialeges-
thai), ne uzimajui pretpostavke za poetke nego zbilja za

272
 ESTA KNJIGA

pretpostavke, kao stube i zalete; da ide do poetka svega to

je bez pretpostavke i kad ga dosegne, da onda opet natrag si-
lazi do kraja, drei se redom onoga, to je do poetka; a kod
toga da se uope ne slui niim, to je osjetilno, nego idejama c
samima po sebi radi ideja samih po sebi i da zavri idejama.
- Razumijem, ne dodue tono - ta ini mi se, da govori
0 velikoj stvari - nego samo toliko, da hoe odrediti, kako je
jasniji onaj dio misaona bitka, to ga ogleda znanost rasprav-
ljanja, od onoga to ga ogledaju obine znanosti, kojima su
pretpostavke kao poetci; u njima su oni, koji to razmatraju,
prisiljeni dodue razmatrati razumom a ne osjetilima, ali se
ipak priinja, da nemaju znanja o tome, premda se to moe
spoznati pomou poetka. To je zato, to oni ne razmatraju d
uspevi se do poetka nego iz pretpostavaka. A ini mi se,
da rad mjernika i slinih ljudi zove razumom, a ne umom,
drei, daje razum izmeu mnijenja i uma.
- Shvatio si sasvim potpuno - rekoh ja. - 1 uzmi, da za ta
etiri dijela nastaju u dui etiri stanja: za najgornji dio um,
za drugi razum, treemu daj ime vjerojatnost, a zadnjemu
nagaanje, te ih poredaj razmjerno, promislivi, da onoliko,
koliko je istine u onome za to su ta stanja, da toliko jasnoe
1 sama imaju.
- Razumijem, uzimam to na znanje i redam, kako veli.

273
 SEDMA KNJIGA

514 - IZA toga dakle - rekoh - usporedi nau narav prema

tome, je li ili nije obrazovana, sa sljedeim stanjem. Predoi
naime sebi, da ljudi ive u podzemnoj pilji, koja ima dug
ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj od mala s oko-
vima na nogama i vratu tako, da ostaju na istom mjestu i gle-
b daju samo preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo
okretati, a svjetlo im ognja gori odozgo i izdaleka njima za
leima; meu ognjem i sunjevima zamisli put gore, a uza
nj zid, kao to arobnjaci stoje pred gledateljima iza ograde,
preko koje pokazuju svoje sljeparije.
- Predoujem si.
- Predoi si dakle uz taj zid ljude, koji nose svakakve
c sprave, to iznad zida izviruju, kipove, druge ivotinje kame-
515 ne, drvene i svakojako izraene; i kako je prirodno, da jedni
nositelji govore a drugi ute.
- udnu sliku veli i udne sunjeve.
- Nalik na nas! Jer misli li najprije, da bi sunji od sebe
samih ijedan od drugoga to drugo vidjeli osim sjena, to bi
od ognja padale na stijenu peine pred njima?
- Ta kako, ako bi prisiljeni bili cijeli ivot drati glavu
b nepomino?
- A to bi vidjeli od predmeta, koji bi se mimo nosili? Zar
ne bi isto?
- Dato.
- Ako bi dakle mogli meu sobom razgovarati, misli da
sjene, koje bi vidjeli, ne bi obiavali zvati jednako kao i prave
predmete?

274
 SEDMA KNJIGA

- Bez sumnje.
- to dalje, ako bi u tamnici od suprotne strane odjekivalo,
kad bi koji od prolaznika progovorio, misli da bi oni drali
kako netko drugi govori, a ne sjena, koja bi mimo prolazila?
- Zeusa mi, ne mislim.
- Sasvim bi dakle takvi ljudi drali, da nita drugo nije c
istina nego sjene predmeta?
- Veoma nuno.
- Gledaj dakle, to bi im se dogodilo, kad bi se toga izbavi-
li, odbacili okove i izlijeili ludosti, ako bi im se prirodno ova-
ko to dogaalo. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen iznenada
ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore prema svjetlu, osje-
ao bi kod svega toga bol, i radi blistanja svjetla ne bi mogao
spoznati ono, od ega je do tada vidio sjenu - to bi, misli, d
rekao, ako bi mu tko govorio, daje tada gledao tlapnje, a sad
da bolje vidi, budui d a j e neto blie bitku i okrenut prema
predmetima, u kojima je vie bitka, i ako bi mu onda sve, to
bi mimo prolazilo, pokazivao i pitanjima silio da odgovara to
je? Misli, da ne bi bio u zabuni i mislio, daje istinitije ono to
je do tada vidio, nego ono to mu se sada pokazuje?
- Dakako.
- to ne, i ako bi ga se sililo, da gleda u samo svjetlo, bo- e
ljele bi ga oi, bjeao bi i okretao se prema onome, to moe
gledati, i mislio bi da je to zaista jasnije od onoga, to bi mu
se pokazivalo?
- Da, tako.
- A ako bi ga vukao tko silom odanle neravnim i strmim
uzlaskom i ne bi pustio prije nego bi ga izvukao do sunanoga
svjetla, zar se ne bi kod tog namuio i ljutio, to ga se vue, i 516
kad bi ve doao na svjetlo, zablijetenim oima ne bi mogao
vidjeti nita od onoga, emu sada velimo, daje istinito?
- Ta ne bi, kad bi to bilo iznenada.
- Dakle bi mu, mislim, trebalo priuiti se, ako bi htio vi-
djeti predmete gore. I najprije bi najlake opaao sjene, zatim

275
 DRAVA

u vodi slike ljudske i ostale, poslije pak same predmete. Iza

toga bi lake promotrio nou stvari na nebu i samo nebo, po-
b gledajui u svjetlo zvijezda i mjeseca, nego li danju sunce i
sunano svjetlo.
- Kako ne!
- Napokon bi dakle, mislim, mogao vidjeti i ogledati sun-
ce, kakvo je, ne slike njegove u vodi i na tuem mjestu, nego
sunce samo po sebi i na svojem mjestu u punoj stvarnosti.
- Nuno.
- I zatim bi ve o njemu zakljuivao, da ono daje godita
c i godine, da sve upravlja na vidljivom svijetu i da je na neki
nain uzrok svemu onome, to je vidljivo.
- Oito bi poslije onoga na to doao.
- to onda, kad bi se sjeao staroga stana, mudrosti ondje
i tadanjih supatnika, misli, da ne bi sebe drao sretnim radi
te promjene, a one alio?
- 1 te kako.
- A ako je tamo imao kakve asti i pohvale od drugih i
poasti onaj koji je najotrije vidio sjene,1 koje su mimo prola-
zile, i koji je najbolje pamtio, to je obiavalo prolaziti prije,
d kasnije i zajedno, te bi onda iz toga najvrsnije pogaao ono
to e se dogoditi, misli, da bi eljan bio toga i zavidan radi
asti i vlasti meu onima? Ili bi mu se dogodilo prema Ho-
merovim rijeima, te bi ivo volio kao teak sluiti drugome
ovjeku siromanu i bilo togod radije podnio, nego da bi
onako morao misliti i ivjeti?
- Ja mislim tako, voliobih sve podnositi nego onako i-
vjeti.
e - I ovo dakle uzmi na um. Ako bi takav opet siao i na
isto mjesto sjedao, zar mu ne bi oi bile pune mraka, doavi
iznenada sa sunca?
- 1 te kako.
- A ako bi mu onda opet trebalo prepirui se s onim vje-
nim sunjevima prosuivati one sjene, dok je jo zablijeten,

276
 SEDMA KNJIGA

prije nego se oi ustale - a to vrijeme privikavanja ne bi bilo 517

ba kratko - zar mu se ne bi ismijali, i zar se ne bi o njemu
govorilo, da se gore uspeo samo zato, da se vrati s pokva-
renim oima, te da nije vrijedno ni kuati gore ii? I ako bi
kako mogli dobiti u ruke onoga, koji bi ih htio otkivati i gore
voditi, zar ga ne bi i ubili?
- Zaista bi.
- Dakle, mili Glaukone - rekoh ja - tu cijelu sliku treba
nadovezati na preanje prikazivanje pa usporeivati svijet, b
to se preko vida ukazuje, sa stanom u tamnici; svjetlo ognja
u njoj s djelovanjem sunca; a ako uspon gore i gledanje pred-
meta tamo gore uzima kao uzlazak due u misaoni kraj, ne
e promaiti ono emu se nadam, kad ve to eli uti, a bog
zna, je li moje miljenje upravo istinito. Meni se dakle kao
ispravno ini, d a j e u svijetu spoznaje ideja dobrote zadnja i c
daje se jedva moe vidjeti. Ali kad se ugleda, treba zakljui-
vati, daje ona uzrok svemu to je ispravno i lijepo u svijetu;
u vidljivom svijetu raa svjetlo i gospodara njegova, a u mi-
saonom svijetu sama kao gospodar daje istinu i um; zatim mi
se ini, da nju treba vidjeti onaj, koji eli razumno raditi, bilo
u posebnikom bilo u javnom ivotu.
- Mislim i ja, dakako kako ve mogu.
- Hajde dakle, pomisli i ovo, te se ne zaudi, to oni, koji
ovamo dou, ne e brinuti se za ljudske poslove, nego nji-
hove due uvijek tee boraviti gore; ta tako je prirodno, ako
elimo, da to bude prema prije spomenutoj slici. d
- Zaista prirodno.
- to dalje; misli, daje nekako udno, ako se tko od boan-
skoga gledanja svrati na ljudska zla, te se pri tom dri nespretno
i ini vrlo smijean, budui da su mu oi jo zablijetene, pa
prije nego se dovoljno priuio na sadanji mrak, ve je bio prisi-
ljen na sudovima ili gdje drugdje prepirati se o sjenama praved-
nosti i o likovima, kojih su to sjene, te se boriti o tome protiv
shvaanja onih, koji same pravednosti nikada vidjeli nisu? e

277
 DRAVA

- Nije nikako udno.

518 - Ali, ako bi tko imao pameti, sjeao bi se, da oi dvojako
i iz dva uzroka imadu smetnje; kad prelaze iz svjetla u mrak i
iz mraka u svjetlo. A ako bi mislio; da se to isto dogaa dui,
ne bi se nerazumno smijao, ako bi koju duu vidio smetenu
i nesposobnu neto vidjeti, nego bi razmotrio, je li zbunjena
zato to se jo nije navikla na tamu, budui da je dola iz
svjetlijega ivota, ili je dola iz vee neukosti u svjetliji kraj
te se napunila jasnijega sjaja. I tako bi istom jednu duu radi
b udesa i ivota nazvao sretnom, a drugu bi poalio, i ako bi joj
se htio smijati, manje bi mu smijeh bio smijean nego kod
one due, koja je dola odozgo iz svjetla.
- Veoma tono govori.
- Treba nam dakle, ako je to istina, pomisliti o tom da odgoj
nije takav, kakav kau neki uitelji da jest. A kau, da u dui
c nema znanja, a oni ga usauju kao da u slijepe oi meu vid.
- Ta kau zaista.
- A sadanje razmatranje pokazuje da se ta mo, kao i
sredstvo kojim svatko ui, nalazi u svaijoj dui. Ali kako
se oko ne bi moglo drukije nego s cijelim tijelom okretati
prema svjetlu iz mraka, tako se upravo mora ta mo okretati
s cijelom duom iz podruja postajanja, dok ne postane spo-
d sobna gledati i uzdii se do bitka i najsvjetlije toke bitka, a
to je, velimo, dobrota. Zar ne?
-Da.
- Upravo dakle za tu svrhu bio bi odgoj neka vrsta umijea
obrtanja, naime, kako e se tko najlake i najuspjenije okre-
nuti, ne da mu se usadi vid, nego kad ga ve ima te samo nije
pravo okrenut i ne gleda kamo treba, da ga se na to navede.
- Ta ini se.
- Ostale su dakle vrline, kako se veli, duevne, ini se,
blizu nekako vrlinama tjelesnim: zaista se naime isprva ne
nalaze, a kasnije se usauju navikom i vjebom. Ali sposob-
e nost spoznavanja nadasve pripada, kako se ini, neemu to

278
 SEDMA KNJIGA

je vema boansko u nama, to nikada ne gubi svoju mo,

a po onom obrtanju postaje potrebno i korisno, jer inae je 519
nepotrebno i tetno. Ili nisi jo opazio, kako kod onih, koje
zovu zlima ili mudrima, niska dua ljuto gleda i otro razbira
ono, prema emu se okrenula, budui da nema lo vid, ali je
prisiljena sluiti zloi, te to vie zla ini to otrije gleda.
- Svakako.
- Ali kad bi se ta priroda odmah od mala potkresivala,
te bi joj se obrezali oni kao olovni utezi, srodni postajanju, b
koji upravo za jela i takve naslade i uitke prianjaju, te vid
duevni okreu prema dolje - kad bi se ona toga rijeila, pa
se stala okretati prema istini, ovu bi priroda tih ljudi najotrije
vidjela, kao to i ono vidi, na to je sada okrenuta.
- Naravno.
- to dakle, ne izlazi li iz preanjega razmatranja prirod-
no i nuno ovo: ni oni, koji su neobrazovani i ne vjeti istini,
nikada nisu sposobni za upravljanje dravom, ni oni, kojima c
se doputa, da se svojim odgojem bave do kraja ivota; prvi
zato, to u ivotu nemaju neku svrhu, prema kojoj trebaju
smjerati kod svakoga rada i svojega i dravnoga; drugi zato,
to ne e htjeti uope svojevoljno raditi, mislei, da su jo za
ivota naseljeni na otocima blaenika?
- Istina.
- Mi dakle kao osnivai imamo zadau najbolje prirode
prisiliti da dou do nauka, za koji prije rekosmo, daje najve-
i, to jest da vide dobrotu i popnu se onim uzlaskom prema
svjetlu, a kad se popnu i tono vide, ne doputati im, to se d
sada doputa.
- to to?
- Da ondje ostaju i ne ele natrag silaziti k onim sunjevi-
ma ni primati od njih muke i asti, bile neznatne bile vrednije.
- Onda emo im krivo uraditi! Uinit emo, da gore ive,
premda bi mogle bolje.
- Opet si, prijatelju - rekoh ja - zaboravio, kako zako-
nu nije do toga stalo, da jedan stale u dravi osobito sretan e

279
 DRAVA

bude, nego da to nastoji pribaviti cijeloj dravi, te sastavlja u

sklad dravljane milom i silom; on prisiljava da jedni s drugi-
ma dijele korist, kojom je svaki sam za se sposoban zajednici
520 koristiti; sam stvara u dravi takve mueve, ne zato, da pusti
svakome da radi to hoe, nego da slue jedinstvu drave.
- Istina, zaboravio sam.
- Promisli dakle, Glaukone, da ne emo ni uiniti krivo
naim filozofima, nego emo im pravedno govoriti, kad ih
prisiljavamo, da se za ostale skrbe i uvaju ih. Govorit emo
b naime, da u ostalim dravama oni, koji se bave filozofijom,
s pravom ne dijele tegobe dravnih poslova: ta nastaju sami
od sebe, bez utjecaja dotinoga dravnoga ureenja, pa je pri-
rodno da ono, to je samoniklo, budui da nikome ne duguje
hranu, ima pravo i ne uzvraati nikome za to hvalom. Ali mi
smo vas rodili i odredili, zbog vas samih i zbog ostale drave,
c kao pelematice u konicama, za voe i kraljeve, te vam dali
bolji i savreniji odgoj od ostalih, pa ste sposobniji za oboje.
Treba dakle svaki od vas redom silaziti u stan ostalih i priu-
avati se da ogleda mrane predmete. Jer kad se naviknete
na tamu tisuu puta ete bolje vidjeti nego oni dolje, i poznat
ete sve utvare, koje su i od ega su, budui da ste vidjeli
istinu o lijepim, pravednim i dobrim stvarima. I tako emo na
d javi i upravljati dravom ne kao u snu, kako se danas upravlja
veina drava od ljudi, to se meu sobom za sjenu bore, i
otimaju se za vladu, kao da je vlada kakvo veliko dobro. A
istina je otprilike ovo: nuno se najbolje i najslonije upravlja
ona drava, u kojoj su najmanje voljni vladati oni, koji imaju
vladati, a protivno se upravlja ona drava, u kojoj su vladari
protivnog miljenja.
- Svakako.
- Misli li dakle da nas ne e sluati nai pitomci kad to
uju? I zar ne e htjeti, kad na njih doe red, nositi dravni
teret, nego e htjeti vei dio vremena prebivati jedni s drugi-
ma u istome kraju?

280
 SEDMA KNJIGA

- Nije mogue - ta pravednima emo pravedno nalagati! e

Nadasve e zaista svaki od njih ii na vladu kao na neto, to
je nuna dunost, protivno od vladara sada u svim drava-
ma.
- Ta tako je, prijatelju - rekoh ja. - Ako e za one, koji
imaju vladati, nai ivot bolji od vladarske djelatnosti, moe 521
ti se ostvariti savrena drava, jer e jedino u njoj vladati ljudi
zaista bogati, ne zlatom nego onim, im treba daje bogat sret-
nik, naime dobrim i razumnim ivljenjem. Ali ako e u drav-
nu upravu ii ljudi siromani i poudni za blagom, mislit e,
da im blago treba odanle grabiti; onda pak onakva savrena
drava ne moe nastati, jer dolazi do otimanja za vlast, pa ta-
kav domai i unutranji rat upropauje i njih i ostalu dravu.
- iva istina.
- Zna li onda koji drugi ivot, koji bi prezirao dravne b
slube, osim ivota istinske filozofije.
- Zeusa mi, ne znam.
- Ipak dakle treba, da na vladu ne dou ljubitelji vlade,
inae e se razviti borba raznih takmaca.
- Ta kako ne!
- Koje e onda druge prisiliti da idu dravu uvati, nego
one, koji najvie razumiju ono ime se drava najbolje uprav-
lja, a imaju druge asti i bolji ivot od dravnikoga?
- Nikoje druge.
- Hoe dakle, da sad to razmotrimo, kako e takvi nastati c
i kako e ih se dovesti gore do svjetla, kao to se veli, da su
toboe neki iz Hada uzali meu bogove?
- Ta kako ne u?
- To dakle, kako se ini, ne bi bilo lako kao obrtanje cri-
jepa, nego odgojno okretanje due, koja ide iz nonoga dana
na istinski dan, to jest na uzlazak k bitku; a to emo nazvati
istinskom filozofijom.
- Svakako.
- to ne, treba ogledati, koji nauk ima takvu mo? d

281
 DRAVA

- Ta kako ne!
- Koji bi onda, Glaukone, nauk vukao duu iz svijeta posta-
janja u svijet bitka? A sada, dok govorim, dolazi mi ovo na um:
nismo li govorili, da ti ljudi trebaju u mladosti biti ratni borci?
- Ta rekli smo.
- Treba dakle taj nauk, koji traimo, pokraj onoga imati
jo i to.
-to?
- Da ratnicima ne bude beskoristan.
- Treba zaista, samo ako je mogue.
e - Prije smo im dali tjelovjebeni i glazbeni odgoj.
- Bijae tako.
- Tjelovjeba se bavila onim, to raste i propada, jer nad-
gleda rastenje i propadanje tijela.
- ini se.
- To dakle ne bi bio nauk, koji traimo,
522 - Ta ne bi.
- Nego dakle glazbeni odgoj, kako smo ga prije raspravili?
- A l i on bjee, ako se sjea, dopuna tjelovjebenog odgo-
ja; odgajao je uvare navikama; davao je blagoglasjem sklad-
nost, a ne znanje; davao je ritmom ritminost; a i u govorima je
imao neto tome srodno, i to i u onima, koji su bili nalik na pri-
u, i u onima, koji su bili vie istiniti. Ali za znanje koje vodi k
b spoznaji, to ti sada trai, nije u tome bilo nikakva nauka.
- Veoma me tono podsjea, jer doista nije nita takovog
imao. Ali, boanski Glaukone, gdje bi bilo to takvo? Jer sva
su se umijea priinila rukotvornima.
- Kako ne? I zaista, to nam jo drugo ostaje, osim glaz-
benog i tjelovjebenog odgoja, te umijea?
- Hajde - rekoh ja - ako vie ne moemo uzeti nita osim
tih, uzmimo ono, to se protee na sve njih.
-to?
c - Primjerice ono, ime se zajedniki takoer slue sva
umijea, umovanja i znanja. To i treba svatko kao prvo uiti.

282
 SEDMA KNJIGA

- to to?
- Tu sitnicu: raspoznavati jedan, dva i tri, a zovem to
ukratko brojem i raunom. Ili nije li kod toga tako da se sva-
ko umijee i znanje treba time baviti?
- 1 te kako.
- Dakle i ratno umijee?
- Bezuvjetno.
- Svakako prikazuje Palamed svakom zgodom u tragedi- d
jama Agamemnona veoma smijenim vojskovoom. Ili nisi
opazio, kako veli, d a j e izumio broj, pa uspostavio tada re-
dove u taboru pred Trojom, prebrojio lae i sve ostalo, a pri-
je toboe nisu znali brojiti niti je, kako se ini, Agamemnon
znao, koliko je noga imao. Ta nije znao brojiti! to misli,
kakav je tad bio vojskovoa?
- Zaista udan, ako je to bila istina.
- to ne, dakle - rekoh ja - odredit emo, da je za ratnika e
potreban nauk, da zna raunati i brojiti?
- Nadasve, ako iole kani razumjeti vrstanja vojske, a bolje
rei, ako kani i ovjek biti.
- Ima dakle o tome nauku isto na umu to ja?
-to?
- ini se, da pripada meu nauke, koji od prirode vode 523
do spoznaje onoga to traimo, ali da se nitko njime pravo ne
slui, premda posvema vue k bitku.
- Kako veli?
- Ja u nastojati pokazati, to mi se ini. Naime, razliku-
jem predmete, koji vode k bitku od predmeta, koji ne vode
onamo. Razmotrimo ih sada zajedno, pa mi ih potvrdi ili po-
reci, kako bi jasnije vidjeli, je li onako, kako slutim.
- Kazuj.
- Kazujem dakle, ako samo vidi: jednom sjetilna opaa-
nja ne potiu miljenje na razmatranje, jer se tu, kako se ini, b
opaanje dovoljno prosuuje samim osjetilom, a drugi put

283
 DRAVA

osjetilna opaanja svakako potiu miljenje na razmatranje,

jer, kako se ini, samo osjetilo ne zadovoljava.
- Oito veli za predmete, koji se izdaleka ukazuju i kao
obrisi.
- Nisi sasvim pogodio, to govorim.
- to misli zapravo?
- Uzimam da ne potiu osjetila ona opaanja, koja ne pre-
c laze ujedno u protivno opaanje. Ona, koja prelaze, uzimam
da osjetila potiu, budui da tad opaanje pokazuje upravo
tako ovo kao i protivno, dolazilo ono izbliza ili izdaleka. A
pomou primjera e jasnije razumjeti, to govorim. To bi,
velimo, bila tri prsta, najmanji, drugi, srednji.
- Svakako.
- Misli dakle, da se oni vide izbliza; ali pripazi!
-to?
- Svaki se od njih jednako pokazuje kao prst i u tome se
d nita ne razlikuje, vidilo ga se u sredini ili na kraju, bio on crn,
debeo ili mrav i tako dalje. Jer u svemu tome nije prisiljena
dua veine ljudi zapitati miljenje, to lije prst, jer joj vid ni-
kad ne oznauje, da bi prst bio ujedno neto protivno od prsta.
- Ta zaista ne.
e - to ne, takva stvar prirodno ne bi poticala i budila mi-
ljenje.
- Prirodno ne.
- A to dalje; zar vid tono vidi, kako su veliki i mali i ni-
ta mu nije stalo, stoji li koji prst u sredini ili na kraju? I tako
jednako, osjea li opip tono debljinu i tankou, ili mekou i
tvrdou? I zar ne pokazuju ostala osjetila takove pojave neto-
524 no? Ili zar ne radi svako osjetilo ovako: ponajprije je osjetilo,
koje je odreeno za tvrdou, odreeno da slui i za mekou, te
osjea tvrdou i mekou kao isto i javlja tako dui?
-Tako je.
- to ne, u takvim opet prilikama dua nuno ne zna,
to oznauje to osjetilo kao tvrdo, ako to isto oznauje i kao

284
 SEDMA KNJIGA

meko; zatim ne zna dua, to osjetilo za lako i teko oznauje

kao lako i teko, ako ono oznauje teko kao lako i lako kao
teko?
- Ta i jesu to udna obmanjivanja za duu i potrebna, da
se razmotre.
- Prirodno dakle nastoji dua u takvim prilikama najprije
prizvati u pomo raunstvo i miljenje, te razmotriti, je li u
svakom pojedinom sluaju, to se dojavljuje, jedno ili dvoje?
- Kako ne!
- to ne, ako se ini dvoje, svako se pokazuje kao jedno
i kao drugo?
-Da.
- A k o je dakle svako kao jedno, a zajedno ine dva, onda
e dua odjelito oboje pomiljati; jer da nije odjelito, ne bi
pomiljala kao dvoje, nego kao jedno.
- Tono.
- I vidje, velimo, vidio veliko i maleno, ali i ne odjelito,
nego kao neto pomijeano; zar ne?
-Da.
- A radi jasnoe bijae opet miljenje prisiljeno vidjeti ve-
liko i maleno, ne pomijeano, nego odjelito, protivno od vida.
- Istina.
- Dakle nam odatle nekako dolazi prvotno pitanje: to je
zapravo veliina i majunost?
- Svakako.
- I tako dakle nazvasmo jedno misaonim a drugo vidlji-
vim.
- Posve pravo.
- To sam dakle netom htio govoriti, naime, da jedna opaa-
nja potiu miljenje, a druga da ne potiu, odreujui da potiu
ona opaanja, koja u osjetila dolaze zajedno s opaanjima sebi
protivnima, a koja ne dolaze tako, ona da ne bude miljenje.
- Razumijem dakle sad, i ini mi se, daje tako.
- to dakle, kamo se ini da pripada broj i jedinica?

285
 DRAVA

- Ne domiljam se.
- Ta domiljaj se iz preanjega. Jer ako se jedinica sama
po sebi tono vidi, ili ako se kojim drugim osjetilom poima,
e ne bi ona vukla k bitku, isto kao to je bio sluaj kod prstiju.
Ali ako se uz nju uvijek zajedno vidi i njezina suprotnost, te
se ona ini upravo tako jedinica kao protivno, onda bi ve
trebao netko, tko e to prosuditi. Dua je tu nuno u dvojbi,
te mora traiti i pitati, budei u sebi miljenje, to li je jedi-
525 nica sama po sebi. Tako bi nauk o jedinici vodio i obraao na
gledanje bitka.
- Ali zaista tu osobinu nema ba vid, kada se tie onoga,
to je isto: ta jedno isto vidimo ujedno i kao jedno i kao bes-
krajno mnotvo.
- Dakle, ako to biva kod jedinice, biva isto i kod svakoga
broja?
- K a k o ne!
- A raunstvo i brojenje tie se broja?
- 1 te kako.
b - A to, ini se, vodi do istine.
- U najveoj mjeri.
- Pripadalo bi dakle meu nauke, koje traimo. Jer ratni-
ku je to potrebno nauiti radi vrstanja eta, a filozofu zato, to
mu treba izroniti iz postajanja i dosei bitak, ili inae ne e
nikada postati mislilac.
-Tako jest.
- A na je uvar ratnik i filozof.
- Dato.
- Dakle bi, Glaukone, prikladno bilo taj nauk zakonom
c odrediti i nagovarati one, koji e u dravi imati najvee slu-
be, da se late raunstva i da se ne bave njime povrno nego
dotle, dok sami miljenjem ne dou do gledanja prirode bro-
jeva. Ali da se ne vjebaju radi kupovanja i prodavanja, kao
trgovci i trgovii, nego radi rata i zato, da se sama dua moe
lako okretati od postojanja do istine i bitka.

286
 SEDMA KNJIGA

- Prelijepo govori.
- I zaista, sad i sam razbiram, poto smo spomenuli nauk
o raunstvu, kako je krasan i mnogostruko koristan za ono, d
to hoemo, samo ako se tko njime bavi radi spoznaje, a ne
radi trgovanja.
- Kako to?
- Po tome, to smo upravo sada govorili. On snano pre-
ma gore vodi duu i nuka je, da govori brojeve same po sebi,
a nikako ne doputa da se u govoru uzimaju brojevi od pred-
meta, koji se mogu vidjeti ili opipati. Ta zna, ako tko stane
u govoru ralanjivati jedinicu samu po sebi, da se strunjaci e
tome smiju i ne doputaju to. Nego ako ti nju rainjava,
oni je uzimaju mnogostruko, pazei, da se ne bi tada jedinica
pokazala kao jedinica nego kao mnotvo dijelova.
- Posve istinito govori.
- to tada; to si ve promotrio, da su ljudi, koji su divot- 526
nici, o kakovim brojevima razgovarate? U kojima je jedinica
takva, kakvu vi hoete, naime svakoj drugoj posvema jedna-
ka, bez ikakve sitne razlike, bez ijednoga dijela u sebi? to
misli da bi odgovorili?
- Ja mislim, da govore o onim brojevima, koji se mogu
samo pomisliti, a nikako se drukije ne mogu shvatiti.
- Vidi dakle, prijatelju, da nam se zaista ini potreban taj
nauk. On goni duu da se samim miljenjem pribliuje samoj b
istini.
- 1 zaista to osobito ini.
- to tada; to si ve promotrio, da su ljudi, koji su nada-
reni za raunstvo, tako rei za sve nauke otroumni. A ako
se spori u tome odgoje i izvjebaju, onda ipak imadu bar tu
korist, da postaju otroumniji, nego to su bili.
-Tako jest.
- 1 zaista, kako ja mislim, ne bi lako naao koju nauku kao c
tu, koja bi vie muke zadavala kod uenja i vjebanja.
- Ta ne bi zaista.

287
 DRAVA

- Dakle radi svega toga taj se nauk ne smije naputati

nego treba one, koji su od prirode najsposobniji, u njemu
obrazovati.
- Slaem se.
- To nam dakle - rekoh - neka bude jedan nauk; a razmo-
trimo drugi, koji je s onim u svezi, je li za nas pogodan.
- Kakav? Ili govori o geometriji?
- Upravo o tome - rekoh ja.
d - Koliko se tie rata, oito je pogodno. Jer za udaranje
tabora, zauzimanje mjesta, prikupljanje i rasprivanje vojske,
i kako se ve inae vrstaju vojske u samim bitkama i na hodo-
vima, znai mnogo, je li ovjek vrstan u mjerstvu ili nije.
- Ali zaista, za takve bi stvari dosta bio kakav malen dio
mjerstva i raunstva. Ali treba razmotriti, slui li vei i dale-
koseniji dio mjerstva naem cilju, naime da pomogne lake
e vidjeti ideju dobrote. A tom cilju slui, velimo, sve, to nuka
duu, da se okree prema onom kraju, gdje je najblaeniji
bitak izmeu svih bitaka, koji dua treba na svaki nain vi-
djeti.
- Pravo govori.
- Dakle ako nuka vidjeti bitak, pogodno je, a ako nuka
vidjeti postojanje, nije pogodno.
- Da, velimo.
527 - Ne e se dakle s nama prepirati ni oni, koji su makar
malo mjerstvu vjeti, da to znanje ima neto posve protivno
nego to kau oni, koji se njime bave.
- Kako?
- Oni govore veoma smijeno i prisiljeno. Naime, kao da
je sve njihovo raspravljanje rad i poradi rada; govore o prav-
ljenju etverokuta, pretvaranju likova, dodavanju, i sve sli-
b nim nazivima. A taj se sav nauk jamano radi spoznaje goji.
- Svakako.
- Dakle treba jo da se sloimo u tome?
- U emu?

288
 SEDMA KNJIGA

- Da se goji radi onoga, to uvijek jest, a ne radi onoga to

jednom neim postaje i propada.
- Lako se sloiti; ta mjerstvo je spoznaja vjenoga bitka.
- Vuklo bi dakle, plemeniti ovjee, duu k istini i stva-
ralo bi filozofsko miljenje, da tada gore upravimo ono, to
sada nedoputeno dolje upravljamo.
-Najodlunije.
- Dakle, treba najodlunije nalagati, da ti se graani u c
uzornoj dravi na nikakav nain ne budu uklanjali mjerstvu.
Jer i njegove uzgredne posljedice nisu neznatne.
- Kakve?
- Koje si i ti ve rekao: rad za rat; pa znamo, da e sve
ostale nauke bolje shvatiti i onaj koji se bavio mjerstvom, od
onoga koji nije u njega upuen.
- Zeusa mi, sasvim.
- Da odredimo dakle to kao drugi nauk za mladie?
- Odredimo.
- to dalje, kao trei da odredimo zvjezdoznanstvo? Ili d
misli da ne?
- Mislim, da odredimo, jer bolje opaati doba mjeseca i
godina ne prilii samo ratarstvu i brodarstvu, nego jednako
tako i ratnitvu.
- Drag si mi, jer kao da se boji svijeta, da se ne bi inilo
kako nalae beskorisne nauke! A to nije mala stvar, nego je e
samo teko povjerovati, da se u tim naucima kod svakoga
ovjeka neko duevno osjetilo isti i osvjeuje, koje inae po
ostalim zanimanjima gine i slijepi, a vrjednije je da se sauva,
nego tisue i tisue tjelesnih oiju, jer se jedino njime istina
vidi. Onima dakle, koji tako takoer misle, init e se, da
neizmjerno lijepo govori; a koji to nikako nisu opazili, pri-
rodno e drati da nita vrijedna ne govori, jer druge znatne
koristi od toga ne vide. Zato gledaj prema tome, s kojima raz-
govara. A ako ne razgovara ni s jednima nego raspravlja 528
poglavito radi sebe, ne krati to ni drugome, ako bi se mogao
odatle neto koristiti.

289
 DRAVA

- Tako volim: najvie radi sebe govoriti, pitati i odgova-

rati.
- Vraaj se dakle natrag; jer upravo sada nismo pravo uze-
li ono, to dolazi iza mjerstva.
- Kako to?
- Iza razmatranja plotine uzesmo tijelo u kretanju, a da
b ga nismo prije promatrali samo po sebi, a pravo je redom
uzimati drugu pa onda treu dimenziju. Primjerice dimenzije
kod kocke i onih predmeta, to imadu dubinu.
- Tako je; ali to, Sokrate, ini se, jo nije iznaeno.
- Ta dva su uzroka tome. Nijedna drava to ne cijeni, pa
se zato, budui daje teko, slabo istrauje; zatim trebaju istra-
ivatelji vou, bez kojega ne bi doli k cilju. Meutim je po-
najprije uope teko, da se nae takav uitelj, zatim kad bi se
c i naao, kako sada stvari stoje, ne bi ga iz tatine istraivatelji
sluali. Ali ako bi to cijela drava skupa nadgledala i cijenila,
oni bi sluali, te bi se postojano i gorljivo istraivalo, pa bi se
pokazalo, kako stvari stoje. Jer i sada, dok to svijet prezire i
smeta, ipak se pokraj svega toga radi ara, kojeg to ima, ma-
kar i silom unapreuje od istraivatelja, koji ni ne znaju, za
to je to korisno. Nije nikakvo udo, da se taj nauk pojavio,
d - I zaista ima to osobitog ara. Ali mi jasnije reci, to si
upravo sada govorio. Jer nauk o plotini zvao si mjerstvom.
- D a - r e k o h ja.
- Zatim si iza njega metao isprva zvjedoznanstvo, a po-
slije si uzmaknuo.
- Ta, dok se urim brzo sve proi, sve sam sporiji. Jer prem-
da je istraivanje o rasprostranjivanju dubine na redu, ipak
sam ga mimoiao, jer je to. slabo istraeno, te sam iza mjerstva
e govorio o zvjezdoznanstvu, to jest o kretanju tjelesa.
- Pravo veli.
- Meimo dakle kao etvrti nauk zvjezdoznanstvo, drei
da ono tree, premda se sada mimoilazi, ipak postoji, ako se
drava stane njime baviti.

290
 SEDMA KNJIGA

- Prirodno; a to si me maloprije, Sokrate, radi zvjezdo-

znanstva prekorio, da ga neukusno hvalim, sad ga hvalim na
taj nain. Jer svakome je, mislim, jasno, da ono duu nuka 529
gore gledati i da je odavle vodi onamo gore.
- Moda je svakome jasno osim meni, jer meni se tako
ne ini.
- Nego kako?
- Meni se ini, da ono posvema nuka dolje gledati, kako
se sada njime bave oni, koji nauavaju filozofiju.
- Kako veli?
- Ne shvaa, ini mi se, loe u sebi, kakav je nauk o ne-
beskim predmetima. Jer ako bi se tko uzvijao i gledao slike
na stropu, pa neto time nauio, ti bi, ini se, i onda mislio da b
on miljenjem motri, a ne oima! Moda dakle lijepo misli,
a ja ludo. Ja naime opet ne mogu pomisliti da koji drugi nauk
duu nuka gore gledati osim onoga, koji se bavi oko bitka i
nevidljivoga. Ali ako tko gore bulji ili dolje zamiri u elji
da spozna neto sjetilno, velim, nikada ne e nita spoznati c
- jer znanja nema ni o emu, to je takvo, i njegova dua ne
gleda gore nego dolje, makar prouava na leima plivajui ili
leei na zemlji.
- Pravo mi je tako; ta dobro si me prekorio. Nego kako
dakle misli da zvjezdoznanstvo treba uiti, drukije nego to
ga sada ue, ako bi htjeli da to bude na korist nae svrhe?
- Ovako - rekoh ja. - Te krasote na nebu, budui da su na
vidljivu predmetu, treba drati da su najljepe i najtonije od
onoga, to je takvo, ali da za istinom mnogo zaostaju, naime d
za kretanjima, u kojima prava brzina i prava sporost u svijetu
istinskog broja i u samim istinskim oblicima kree meusob-
no sebe i tijela u sebi; to se doista poima razumom i milje-
njem, a ne vidom. Ili ti misli, da se poima vidom?
- Nipoto.
- Dakle se treba krasotom neba sluiti kao primjerima za
nauk o onome, upravo kao kad bi se tko namjerio na izvrs-

291
 DRAVA

e no nacrtane i izraene nacrte Dedalove ili kojega drugoga

umjetnika ili slikara. Jer ako bi tko bio vjet mjerstvu, pa ta-
kve stvari vidio, pomislio bi, da su po izradbi veoma krasne,
ali daje smijeno promatrati ih ozbiljno, kao da e toboe u
530 njima nai istinu o jednakome, dvostrukome, ili o drugom
kojem odnosu.
- A kako ne e smijeno biti?
- Pravome dakle zvjezdoznancu misli, da se ne e do-
goditi isto gledajui kretanje zvijezda? Mislit e daje, to je
najljepe mogue sastaviti takva djela, tako sastavljeno od
nebeskog stvoritelja, i samo nebo i predmeti na njemu. Ali
kod odnosa noi prema godini i ostalih zvijezda prema tome
b i meu sobom - ne e mislim, udnim smatrati onoga, koji
dri, d a j e to uvijek jednako i da nikad nimalo ne odstupa,
premda se radi o tjelesnim i vidljivim predmetima; zatim ne
e udnim smatrati nastojanje, da se na svaki nain shvati
istina o tome?
- Meni se, sluajui sada tebe, svakako ini tako.
- Mi emo dakle, kao mjerstvo, tako i zvjezdoznanstvo
izuavati, sluei se kao zadatcima za vjebanje; a pustit
emo predmete na nebu, ako se hoemo zaista zvjezdoznan-
stvom baviti, te od beskorisna korisnim uiniti onaj dio due,
c koji je od prirode razuman.
- Zaista nalae mnogostruko vie posla, nego kako ga
sada imadu oni, koji se bave zvjezdoznanstvom.
- A mislim - rekoh - da emo mi i ostalo na isti nain
nalagati, ako elimo kao zakonodavci biti od koristi.
Nego moe li spomenuti jo koji prikladan nauk?
- Sad ovako samo ne mogu.
- Kretanje ne pokazuje zaista jednu vrstu, nego vie, kako
d ja mislim; sve e vrste kretanja moi moda rei onaj, koji je
mudar, ali dvije su koje se i nama ukazuju.
- Kakve dakle?
- Osim spomenute vrste kretanja, njezino nalije.

292
 SEDMA KNJIGA

-to?
- Kao to su oi uperene na vidljivo kretanje zvijezda,
tako su, ini se, i ui naperene na ujno skladno kretanje; a ta
su znanja nekako meu sobom srodna, kako kau pitagorovci
i kako mi, Glaukone, doputamo. Ili kako inimo?
- Tako.
- Dakle, kad je ve posao velik, njih emo pitati, kakvo je e
njihovo miljenje o tome, i o drugim stvarima osim toga. Ali
emo kod svega toga paziti na nae naelo.
- Kakvo?
- Da nam ne bi nai gojenci pokuali uiti samo napola
neto od toga to smo govorili, i na takav nain to ne dopire
uvijek onamo, kamo treba sve ciljati, kao to smo netom go-
vorili o zvjezdoznanstvu. Ili ne zna, da i kod glazbe jednako 531
tako ine? Ta mjere opet skladove meu sobom i glasove,
koji se uju, te se kao zvjezdoznanci beskrajno mue.
- Zaista, to je i smijeno: spominju nekava gustoglasja,
prislanjaju ui, kao da od susjeda glas love, te jedni kau, da
jo u sredini izmeu glasova uju neku jeku i daje to najsitni-
ji razmak, kojim treba mjeriti, a drugi prigovaraju, da glasovi
jednako zvue; jedni i drugi stavljaju ui ispred razuma. b
- Ti govori o dobrim ljudima, koji icama dodijavaju, te
ih mue i oko klinaca navijaju. A da slika ne bude preduga,
naime da ne priam o udarcima perom i o optuivanju, zataji-
vanju i prejakom zvuenju ica, ostavljam se slike i velim da
ne govorim o tima, nego o onima koje maloprije rekosmo, da
emo zapitati o harmoniji. Ta ine isto, to i zvjezdoznanci. c
Trae naime brojeve u tim skladovima, to se uju, ali se ne
uzdiu do zadataka, da bi razmotrili koji su brojevi skladni i
koji nisu, i zato su takvi jedni i drugi.
- Ta boanski zadatak veli.
- Zaista koristan za traenje ljepote i dobrote, a ako se
drukije postupa, beskoristan.
- Prirodno.

293
 DRAVA

- A mislim, ako i postupak kod svega toga, to smo ra-

d spravili, vodi k meusobnoj zajednici i srodnosti nauka, i ako
se to u misli sastavi po toj meusobnoj srodnosti, onda e taj
rad doprinijeti postignuu naeg cilja i muka oko toga ne e
biti beskorisna; inae je beskorisna.
- I ja tako slutim; nego spominje veoma velik zadatak,
Sokrate.
- O predigri govori ili o emu? Ili ne znamo, daje to sve
samo predigra za samu svetu pjesmu, koju treba nauiti? Jer
e ne ini ti se, da su oni, koji su u tome vrsni, dijalektiari.
- Zeusa mi, nisu, osim vrlo malo onih, na koje sam se ja
namjerio.
- Nego ti se ve ini, da e neki, budui nesposobni ka-
zivati i prihvaati razlog, ikada ita znati od onoga najviega
to velimo, da treba znati?
- Opet ni to.
- Dakle je to, Glaukone, ve sama sveta pjesma, koju raz-
532 govaranje provodi? Nju bi, premda je misaona, prikazivala
ona mo vida, za koju rekosmo, da nastoji gledati na same
stvorove i na same zvijezde, i napokon ve na samo sunce.
Tako i onda, kad se tko daje na razgovaranje (dijalektiku),
bez osjetila samo razumom smjera na svaku stvar samu po
sebi, i ako ne odustane prije nego li samim miljenjem pojmi
b dobrotu samu po sebi, dolazi na sam kraj misaona svijeta, kao
to onaj tada dospijeva na kraj vidljiva svijeta.
- Svakako.
- to dakle, ne zove taj put dijalektikom?
-Dato!
- A oslobaati se okova - rekoh j a - okretati se od sj ena do
slika i svijeta: uzlaziti iz podzemlja do sunca i ondje ne moi
jo odmah gledati ivotinje, rae i svjetlo sunano nego nje-
c gove boanske odraze u vodi i sjene bitaka, a ne sjene slika
koje se odrazuju na drugom takvu svjetlu donekle slinom
suncu - sav taj rad znanosti, koje smo proli, ima takvu mo

294
 SEDMA KNJIGA

i vodi prema gore najbolji dio due do gledanja najboljega

bitka, kao to se tada uzdie najosjetljiviji dio na tijelu do
gledanja najjasnijega predmeta u tvarnom i vidljivom kraju. d
- Ja prihvaam to. Premda mi se ini, daje posvema teko
prihvatiti, a opet na drugi nain teko ne prihvatiti. Ali ipak
- ta ne treba sada samo uti, nego i kasnije esto ponavljati
- uzmimo, daje to tako, kako se sada govori, pa onda idimo
na samu svetu pjesmu i proimo je tako, kako smo proli
predigru. Govori dakle, kakva je mo dijalektike, na koje se
dakle vrste dijeli i koji su putovi do nje. Jer bi to ve kako e
se ini bili oni putovi, koji vode na samo ono mjesto, gdje bi
bilo mjesto poinka od puta i konac putovanja.
- Ne e vie, mili Glaukone, moi tako lako slijediti, ali 533
to je do mene, dobre volje ne e ponestati; ne bi trebao vie
vidjeti slike o onome, to govorimo, nego samu istinu, kakva
se ve meni ukazuje. A je li zaista istina ili nije, nije na nama
da tvrdimo; ali d a j e zaista vidimo kao neto takvo, to tvrdi-
mo; zar ne?
-Dato!
- to ne, i to treba tvrditi, da bi jedino mo dijalektike
pokazala onome, koji zna, put, to smo upravo sada proli, a
da drukije nikako nije mogue?
- 1 to je vrijedno tvrditi.
- Svakako nam nitko ne e prigovarati, dok emo rei, b
da neko drugo istraivanje od spomenutih nastoji sustavno
poimati o svakoj pojedinoj stvari, to lije svaka; sva ostala
umijea odnose se ili na miljenja i poude ljudi ili su se okre-
nula na postojanje i sastavljanje ili na njegovanje onoga, to
postaje i sastavlja se. A preostale znanosti, za koje rekosmo,
da doseu neto bitka, naime mjerstvo i koje su iza njega po
redu, vidimo da sanjaju o bitku, ali ga ne mogu vidjeti najavi, c
dok uzimaju pretpostavke i njih ostavljaju nepromijenjene,
ne mogui ih dokazivati. Jer tko poinje onim to ne zna, a

295
 DRAVA

konac je i sredinu spleo od onoga to ne zna, kako je mogue,

da njemu takva tvrdnja ikada znanje postane?
- Nikako.
- to ne - rekoh ja - postupak dijalektike, ukidajui pret-
postavke, jedini ide pravim putom, naime do samoga poet-
d ka, da ga utvrdi, te oko due, zaista zakopano u glib neznanja,
pomalo vue i uzvodi prema gore. Za pomonike kod toga
uzima umijea, koja smo proli. Ta smo umijea esto iz na-
vike nazvali znanjima, ali im treba dati drugo ime, jasnije od
mnijenja, a mranije od znanja. A samo smo miljenje prije
negdje odredili; ali, kako se meni ini, ne trebaju se prepirati
o imenu oni, kojima je zadaa razmatrati o tolikim stvarima,
e o kakovim je nama.
- Ta ne treba.
- Nego je dovoljno ono ime, koje jedino jasno istrauje
misao, koju imademo o tome u dui.
-Da.
- Najbolje je kao prije, prvi dio zvati znanjem, drugi pre-
534 doivanjem, trei vjerovanjem i etvrti nagaanjem; zatim to
potonje oboje miljenjem, a ono prvo poimanjem; nadalje da
se miljenje bavi postajanjem a poimanje bitkom. Kako se
poimanje odnosi prema miljenju tako se bitak prema posta-
janju; a znanje prema vjerovanju, i predoivanje prema na-
gaanju, kao poimanje prema miljenju. A odnos i diobu na
dvoje tih duevnih djelatnosti, za to to etvero postoji, naime
predmeta za miljenje i poimanje, pustimo, Glaukone, da nas
ne zaspu s mnogostruko vie raspravljanja, nego ih je bilo do
sada.
b - Ali zaista, meni se za ostalo, koliko mogu pratiti, tako-
er to ini.
- Zar dijalektiarem zove i onoga, koji shvaa odreenje
bitka svake stvari? A koji to ne moe, za njega e rei, da o
tome utoliko nema pojma, ukoliko to ne moe sebi i drugome
razloito kazati?

296
 SEDMA KNJIGA

- Ta kao ne bih rekao?

- to ne, isto e tako rei i o dobroti: koji pojmovno
ne moe ideju dobrote od svega ostaloga odijeliti i tako je
odrediti, i kao u boju probijati se kroza sve dokaze, nastojei
dokazivati ne prema miljenju nego prema bitku, a u svemu
tome u raspravljanju ne ide k cilju bez posrtanja, za takva
e rei, da ne poznaje same dobrote ni koje drugo pojedi-
no dobro. Ako nekako koji odraz o njoj dosegne, dosegne je
mnijenjem a ne znanjem. Sanjajui i spavajui ivi on svoj
ivot, i prije nego to se na njem probudi, doe u Had i tamo
konano potpuno usne.
- Zeusa mi, osobito u sve to istai.
- Ali zaista, ako bi svoju djecu, koju samo u dijalektici
izobrazuje i odgaja, zbilja odgojio, ne bi pustio, kako ja
mislim, da nerazloni kao crte vladaju u dravi i odluuju o
najveim stvarima.
- Ta ne bih.
- Naloit e im dakle zakonom, da se poglavito bave tim
odgojem, kojim e se osposobiti najvjetije stavljati pitanja i
davati odgovore.
- Naloit u zajedno s tobom.
- Zar ti se onda ini, da nam umijee raspravljanja (dija-
lektika) lei odozgo na naukama kao kruna i da se vie druga
nauka ne bi nad njeg s pravom mogla postaviti, pa bi rasprava
o naukama imala kraj.
- ini mi se.
- Ostaje ti dakle - rekoh ja - podjela: koje emo u tim
naukama poduavati i na koji nain.
- Oito.
- Sjea se onda preanjega izbora, kakve smo vladare
izabrali?
- Ta kako se ne bih sjeao?
- Dakle, uostalom, dri, da onakve prirode treba izbirati;
treba naime osobito uzimati najstalnije i najhrabrije i prema

297
 DRAVA

mogunosti najljepe. A osim toga, treba traiti ne samo one,

koji su po udi plemeniti i ozbiljni, nego trebaju imati i ono,
to pomae ovakav odgoj.
- to dakle napose odreuje?
- Treba, sretnice, da su umom otri za nauke i ne ue s te-
koom. Jer dua ti mnogo vema sustaje kod naporna uenja
nego kod naporna vjebanja; napor je naime vie njezin, jer
je na nju ogranien, a nije zajedniki s tijelom.
- Istina.
c - Treba dakle traiti i ovjeka s dobrim pamenjem, po-
stojana i u svakom smislu marljiva. Ili na koji nain misli, da
e netko htjeti muiti se tjelesno i obavljati jo toliko uenje
i duevno vjebanje?
- Nitko, ako nije posve krasno nadaren.
- Svakako su sadanje pogreke i zao glas zadesili filozo-
fe zato, kako i prije rekoh, to ga se ne laaju dostojno. Jer se
ne bi smjeli njime zanimati izrodi, nego pravi ljudi.
-Kako?
d - Ponajprije, koji e se njim zanimati, ne smije biti hrom
u radljivosti, to jest pola ljubitelj, a pola mrzitelj rada. A to
bude onda, kada se tko rado vjeba i lovi i voli sve tjelesne
napore, ali rado ne ui, rado ne slua razgovore i ne istrauje,
nego mrzi na svaki takav napor. A hrom je i onaj, koji je svoju
marljivost udesio protivno tomu.
- Govori posve istinito.
- Dakle isto emo tako i kod istine uzeti kao kljastu onu
e duu, koja dodue na svojevoljnu la mrzi i sama je ne trpi
i osobito se ljuti, dok drugi lau, ali meutim nehotinu la
lako prima i ne ljuti se, ako je gdje uhvate u neznanju, nego
se udobno kao svinja u neznanju prlja?
536 - Svakako.
- 1 kod trijeznosti i hrabrosti i veledunosti i svih dijelova
kreposti treba osobito paziti na prave ljude i izrode. Jer kad
koji pojedinac i drava ne zna takve stvari razlikovati, uzi-

298
 SEDMA KNJIGA

maju, sve ne znajui, hrome i izrode to za prijatelje a to za

vladare.
- Upravo je tako.
- Mi se dakle trebamo svega toga dobro uvati, jer ako
toliki nauk i toliko vjebanje propisujemo i stanemo odgajati b
tjelesno i duevno itave ljude, sama nam pravda ne e prigo-
varati, dravu emo i dravno ureenje sauvati; a ako emo
tako odgajati druge ljude, posve e nam se protivno dogoditi
i na filozofiju emo jo vie smijeha sasuti.
- Zaista bi to bila sramota.
- Svakako, a ini mi se, da mi se i sada neto smijeno
dogodilo
- Kako?
- Zaboravih, da se zabavljasmo i poeh govoriti ee, c
Jer govorei, pade mi opet na um filozofija, i vidjevi, daje
nedostojno u blato baena, ini mi se da sam se ozlovoljio i
kao gnjevan na krivce ee govorio.
- Zeusa mi, meni se kao sluatelju to nije inilo.
- Ali jest meni kao govorniku. No ne zaboravljajmo, da
smo prvotno izbirali starije ljude, a sada to ne emo moi. Jer
Solonu ne treba vjerovati, da netko moe starei mnogo uiti, d
nego drimo, da moe manje uiti ve i onda, kad jo moe
trati. Mladima pripadaju svi veliki i trajniji napori.
- Bez sumnje.
- Trebamo im dakle kao djeacima zadavati nauke iz ra-
unstva, mjerstva i svega pripravnoga obrazovanja, kojim se
treba obrazovati prije nauka o raspravljanju. Ali ne smijemo
postupati kod pouavanja tako, da ih silimo na uenje.
- Zato to?
- Zato to slobodan ovjek ne smije nijedan nauk uiti e
ropski. Jer tjelesni poslovi, ako se obavljaju pod silu, nita ne
kvare tijela, ali u dui ne ostaje nijedan nauk pod silu.
- Istina.

299
 DRAVA

- Nemoj dakle, izvrsnie, obuavati djeake pod silu u

537 nauci, nego po djeaku, kao u igri, da uzmogne tako bolje
opaziti, za stoje svaki stvoren.
- Razumno je, to govori.
- to ne, sjea se, kako smo govorili, da djeake treba i u
rat voditi na konjima kao gledatelje, i ako je gdje bez opasno-
sti, treba ih voditi blizu i dati da omiriu krvi, kao tenci.
- Sjeam se.
- Koji se dakle, u tim svima naporima, naucima i opasno-
stima uvijek najokretniji pokazuje, treba ga uvrstiti u neku
skupinu.
b - U kojoj dobi?
- Kad proe doba za potrebne tjelesne vjebe. Jer za to
vrijeme, trajalo ono dvije ili tri godine, nije se sposobno neto
drugo uraditi. Umornosti se i sni protive naucima, a ujedno
je i to jedno ne najmanje iskuavanje, kakav e se svaki u
vjebama pokazivati.
- T a k a k o ne!
- Dakle e poslije toga vremena izabrani izmeu dvade-
c setgodinjih dobivati i vee asti nego ostali, te nauke, koje
su kao djeaci uili bez sustava, treba njima tako sastavljati,
da uvide meusobnu srodnost nauka i prirode bitka.
- Svakako je jedino takav nauk stalan u onima, koji ga steku.
- 1 najvei je dokaz raspravljake sposobnosti i nesposob-
nosti; jer koji ima uvid, dijalektian je, a koji ga nema, nije.
- I ja mislim tako.
- Na to e ti dakle trebati pripaziti, pa koji u tome naj-
d vema takvi budu, to jest stalni u naucima, stalni u ratu i u
ostalim dunostima, njih e opet, kad stanu prelaziti tridesetu
godinu, trebati izbirati izmeu izabranih, postavljati ih u vee
asti, te ih ogledati i iskuavati u sposobnosti raspravljanja,
naime utvrditi, koji se od njih moe bez pomoi oiju i ostalih
osjetila uputiti s istinom do samoga bitka. I tu zaista treba,
drue, velike panje.

300
 SEDMA KNJIGA

- Zato osobito?
- Ne opaa, koliko sada zlo prijeti raspravljanju? e
- Kakvo?
- Postaju nekako - rekoh ja - puni prijezira za zakone.
- 1 te kako.
- Misli onda d a j e udno, ako se to tako zbiva i ne opra-
ta im?
- Kako to?
- Kao kad bi se tko othranio kao podvaljeno dijete u
velikom bogatstvu, u mnogom i velikom rodu i meu mno- 538
gim laskavcima, a kad bi postavi muevan opazio, da ne
pripada tima tobonjim roditeljima, a pravih roditelja ne bi
naao; moe li naslutiti, kako bi bio raspoloen prema la-
skavcima i nazoviroditeljima u ono vrijeme, kad jo nije
znao za to i poslije, kad je opet saznao? Ili hoe uti, kako
ja slutim?
- Hou.
- Slutim dakle - rekoh - da bi on vema tovao oca i maj-
ku i ostale tobonje roake nego laskavce manje bi doputao, b
da budu bez ega; manje bi uinio ili rekao to nezakonito
protiv njih; manje bi bio u velikim stvarima neposluan njima
nego laskavcima, i to onda, kad jo ne bi znao istine.
- Naravno.
- Kad bi dakle opazio, kako jest, slutim opet, da bi mu za
njih popustilo tovanje i mar, a za laskavce bi poraslo; bio bi
im posluniji nego prije, i ivio bi onda po njihovu, druei se
s njima otvoreno, a nita ne bi mario za oca i ostale tobonje c
roake, ako od prirode ne bi bio posve estit.
- Govori sve upravo onako, kako bi se dogodilo. Ali ta
ima ta slika zajednikog s dijalektiarima?
- Ovako. Mi od mala imamo odreene nazore o praved-
nom i lijepom, u emu smo odgojeni od roditelja, da ih slu-
amo i tujemo.
- Ta imamo.

301
 DRAVA

d - to ne, imamo i druge pobude, onim nazorima protivne,

pune ugodnosti, koje naoj dui laskaju i k sebi je vuku, ali
koje ne mogu nagovoriti one, koji su ikako uredni; oni tuju
one oinske nauke i njima se pokoravaju.
-Tako je.
- to dakle: kad se takvog ovjeka zapita to je lijepo
i on odgovori onako, kako je uo od zakonodavca, a dijalek-
tiar ga stane pobijati i pobijajui mnogo puta i na mnogo
naina dovede na miljenje, da je neto upravo tako runo
e kao lijepo; tako isto i o pravednom i dobrom i onome, to
je najvema cijenio, to misli, kako e se iza toga odnositi
njegovo tovanje i pokoravanje prema onome?
- Nuno ne e vie jednako ni cijeniti ni sluati.
- Kad dakle to ne bude drao vrijednim ni svojim, kao
prije, i istine ne bude nalazio, hoe li pristati uz kakav drugi
539 ivot nego li prirodno uz onaj, koji mu laska?
- Ne e.
- Dakle e se, mislim, initi, da je od zakonita ovjeka
postao bezakon?
- Svakako.
- to ne, prirodno to biva onima, koji se tako bave dija-
lektikom, te to sam netom govorio, zasluuje potpuno opro-
tenje?
- 1 saaljenje.
- Dakle da ne bude toga saaljenja, trebaju ti se laati ra-
spravljanja tridesetogodinji uz posvemanju opreznost.
- 1 te kako.
b - Zar onda nije velika opasnost, da to ne okuse mladi? Ta
nije ti, mislim, nepoznato, da se mladii, kada prvi put okuse
govore, njima slue kao za zabavu: slue se uvijek njima da
prigovaraju, oponaaju pobijatelje i sami druge pobijaju, kao
to tenad uvijek rado natee i natrgava prolaznike.
- Zaista prekomjerno.

302
 SEDMA KNJIGA

- Kad ve dakle mnoge sami pobiju, a mnogi pobiju njih,

jako i brzo izgube vjeru i pouzdanje u ono to su prije vje- c
rovali, pa su odatle onda i oni sami i cijelo nastojanje oko
filozofije na zlu glasu kod ostalih.
- iva istina.
- A stariji ne bi htio takve mahnitosti; radije e oponaati
onoga, koji hoe razgovarati i razmatrati istinu, nego onoga
koji se ali i prigovara radi ale; sam e biti umjereniji i ono
e zanimanje uiniti uglednijim a ne neuglednijim. d
- Pravo.
- Dakle je i ono, to je prije reeno, sve reeno radi te
opreznosti, naime da po prirodi budu uredni i stalni oni koji-
ma e se dati pristup do dijalektike, a ne kako se sada njome
bavi ma tkogod i kojemu to nimalo ne dolii.
- Svakako.
- Dostaje dakle ostati kod dijalektike neprekidno i gor-
ljivo dvostruko toliko godina kao tada kod tjelovjebenog
odgoja, ne radei nita drugo nego vjebajui kao nastavak
vjebanja tjelesnoga?
- Veli li est godina ili etiri?
- Slobodno - rekoh - metni pet. Jer poslije toga trebat e
e, da se vode opet dolje u onu peinu i prinude se, da za-
povijedaju u ratu i vre slube, koje su za mladie, kako ni
iskustvom ne bi zaostajali za ostalima. I jo i u tome treba
iskuavati, hoe li biti postojani, kad budu na sve strane vu-
eni ili e to i zastranjivati.
- A koliko vremena za to treba? 540
- Petnaest godina. A kad dou do pedesete godine, onda
treba one, koji ostanu i istaknu se u svemu u svakome smislu,
u djelima i znanjima, do kraja ve voditi i siliti, da vid duev-
ni uprave gore i pogledaju u ono, to svemu svjetlo daje. A
kad vide samu dobrotu, da, uzimajui nju za uzor, ostali dio
ivota ureuju dravu, pojedine dravljane i sami sebe, svaki
redom; da se veinom bave filozofijom, ali kad doe red, da
se mue dravnim poslovima i da svaki vlada radi drave, ne b

303
 DRAVA

kao da rade neto lijepo nego kao potrebno; da u tom smislu

uvijek odgoje druge, da ih ostave mjesto sebe dravi za u-
vare, te tada odu na otoke blaenika i ondje trajno stanuju,
c Zatim treba dravu siliti, da im spomenike i rtve javno ini
kao boanstvima, ako i Pitija bude doputala, inae kao bla-
enima i boanskima.
- Prekrasne si vladare stvorio, Sokrate, kao kipar.
- I vladarice, Glaukone; jer dri, to sam rekao, da nisam
mislio nita vie o mukarcima nego o enama, koje meu
njima po prirodi budu sposobne.
- Naravno, ako e ve sve jednako imati kao mukarci,
kako smo ve raspravili.
d - to onda, doputate, da o dravi i o dravnom ureenju
nismo upravo samo elje rekli, nego da smo rekli stvar do-
due teku, ali nekako moguu, i to ne drukije nego onako,
kako smo rekli: naime onda moguu, kad pravi filozofi, bilo
vie njih, bilo jedan, u dravi postanu vladarima; kad sada-
e nje asti prezru pomislivi da su proste i niega vrijedne; kad
istinu nadasve stanu cijeniti i asti, koje ona daje, a kao naj-
vee i najpotrebnije pravednost, pa svoju dravu urede tako,
da slue pravednosti i nju unapreuju.
-Kako?
- Kad sve one, koji su u dravi stariji od deset godina,
541 poalju na sela, a njihovu djecu odalee od sadanjih obiaja,
koje njihovi roditelji imaju, te ih odgoje po svojim obiajima
i zakonima, koji su onakvi, kako smo raspravili. I tako dopu-
tate, da e se najbre i najlake ustaliti drava i dravno ure-
enje, koje smo spominjali; da e sama sretna biti i najvie
koristiti narodu, u kojemu nastane?
b - Kudikamo; i dobro si, ini mi se, Sokrate, rekao, kako bi
se ostvarila, ako bi ve kada postajala.
- Dakle nam je - rekoh ja - dosta govora o toj dravi i
o ovjeku njoj jednaku! Jer je oito, kakvo emo miljenje
imati o njemu.
- Oito, i to pita, gotovo je, kako mi se ini.

304
 OSMA KNJIGA

- NEKA, dakle smo se sloili, Glaukone, da su za dravu, 543

koja se ima savreno upravljati, zajednike ene, djeca i sav
odgoj; tako isto da su zajedniki poslovi u ratu i miru, a kra-
ljevi da su im oni, koji su se najbolji pokazali u filozofiji i u
ratnom umijeu.
- Sloili smo se.
- Pa i to smo dopustili, da e se ratnici, pod vodstvom b
vladara, nastaniti u stanovima, kakve smo prije opisali, u ko-
jima ne e nita biti ni za koga kao osobno vlasnitvo, nego
e biti svima zajedniko; a osim takvih stanova sloili smo se
negdje, ako se sjea, kakva e im i imovina biti.
- Ta sjeam se: mislili smo, da nitko ne smije nita po-
sjedovati od onoga, to sada ostali imaju, nego da kao ratni
borci i uvari primaju od ostalih hranu na godinu kao plau
za uvanje, te da se imaju skrbiti za se i za ostalu dravu. c
- Pravo veli - rekoh. - Ali kad smo to svrili, deder se
sjetimo, odakle smo amo skrenuli, kako bismo opet nastavili
istim putom.
- Nije teko; ta govorio si gotovo kao sada, svrivi ra-
spravu o dravi, da uzima kao dobru onakvu dravu, kakvu
si tada proao, i kao dobra ovjeka onoga koji je na nju nalik,
i to dok si, kako se ini, mogao spomenuti jo ljepu dravu d
i ovjeka; ali si onda govorio, da su ostale drave pogrene, 544
ako je ta prava. Za ostala dravna ureenja rekao si, kako se
sjeam, da ih ima etiri vrste, na koja se vrijedno osvrnuti i

305
 DRAVA

vidjeti njihove pogreke i opet ljude na njih nalik. Sve bismo

te ljude morali tono ogledati i sporazumjeti se, tko je najbo-
lji a tko najgori, da bismo ispitali, bi li najbolji bio najsretniji,
b a najgori najjadniji ili je kako drukije. I kad sam ja zapitao,
koja etiri dravna ureenja misli, tada se upletoe u razgo-
vor Polemarh i Adimant, neto si ponovio svoj govor i dotle
doao.
- Posve si pravo zapamtio - rekoh.
- Opet se, dakle, daj kao hrva stavi u napadaki stav i
kad ponovim pitanje, nastoj odgovoriti, to si tada htio rei.
- Samo ako budem mogao.
- I zaista elim i sam uti, koja si etiri dravna ureenja
mislio.
c - Ne e to teko biti. Dravna ureenja naime, na koja
mislim, imaju poznate nazive: prvo kretsko i spartansko, koje
veina hvali; drugo imenom oligarhija (vlada nekolicine),
koju se kao drugu po redu hvali, puna je mnogoga zla; trea
po redu i razlina od toga demokracija (puka vlada), a onda
slavna tiranija (nasilnitvo), razliita od tih svih ureenja,
etvrta je i krajnja bolest drave. Ili zna kakav drugi oblik
dravnoga ureenja, koje bi bilo kakva oita vrsta? Jer nasil-
d nitva vie njih i kupovna kraljevstva i neka slina dravna
ureenja stoje jamano nekako u sredini od ovih, a naao bi
ih isto toliko kod barbara, koliko kod Helena.
- Spominju se svakako mnoga i udna.
- Zna dakle, da nuno ima toliko vrsta i ljudskih udi,
koliko ima vrsta dravnih ureenja? Ili misli, da dravna
ureenja nastaju odnekuda iz drva ili kamena, a ne iz ljud-
skih udi u dravama. Te udi povlae sve ostalo za sobom
e kao uteg na vagi.
- Da, niotkuda nego ba odatle.
- Dakle ako je ureenje drava petero vrsno, bilo bi pete-
ro vrsno i duevno ureenje pojedinaca.
545 -Dato!

306
 OSMA KNJIGA

- O ovjeku dakle, nalik na plemiku vladu, ve smo go-

vorili, a za njega pravo velimo, daje dobar i pravedan.
- Govorili smo.
- Zar dakle iza toga treba proi gore ljude, naime svadlji-
ve i astoljubive, koji stoje nasuprot spartanskom dravnom
ureenju, zatim opet ovjeka prikladna za vladu nekolicine,
za puku i silniku vladu, kako bismo vidjeli i usporedili naj-
nepravednijega s najpravednijim, a na kraju da razmotrimo
kako stoji ista pravednost prema istoj nepravednosti s ob-
zirom na sreu i nesreu onoga, u koga se nalazi; da onda
idemo ili s Trazimahom za nepravednou ili sa sadanjim b
raspravljanjem za pravednou?
- Svakako treba tako initi.
- Kao to smo dakle poeli razmatrati oblike dravnih
ureenja prije nego pojedinaca, budui daje to jasnije, i sada
tako treba najprije razmotriti astoljubivo ureenje dravno
- ne znam naime za drugo zgodno ime; treba rei vlast ili vla-
da po asti (timokracija ili timarhija) - a prema njemu emo
razmotriti odgovarajueg ovjeka. Hoemo li zatim razmo- c
tri ti vladu nekolicine i ovjeka prikladna za vladu nekolicine,
hoemo li se opet osvrnuti na puku vladu i razmotriti ovje-
ka za puku vladu; hoemo li, etvrto, doi i do silnike dra-
ve i zagledati opet u silniku duu, te tako nastojati dovoljno
prosuditi ono, to smo se zapitali?
- Tako bi zaista bilo razumno i razmatranje i sud.
- Hajde dakle - rekoh ja - nastojmo razmotriti na koji bi
nain aristokracija prela u timokraciju. Ili nije li to jedno-
stavno tako, da se svako dravno ureenje mijenja prema d
onima, koji su na vladi, kad meu njima nastane razdor; kad
su sloni, pa makar ih bilo posve malo, ne moe doi do pore-
meenja.
- T a j e s t tako.
- Kako e nam se dakle, Glaukone, drava poremetiti i
kako e se posvaditi pomonici i vladari jedni s drugima i
sami sa sobom? Ili hoe, da se kao Homer molimo Muzama, e

307
 DRAVA

da nam reknu, kako je ono najprije svaa nastala, i pustimo

da nam Muze tragiki uzvieno govore, u potpunoj ozbiljno-
sti, a zapravo alei se kao s djecom, s nama se poigravaju?
-Kako?
546 - Ovako nekako: Teko se poremeti drava tako sastav-
ljena; ali kad propada sve, to postane, ni takav sastav ne e
ostati svekoliko vrijeme nego e se raspasti. A raspadanje je
ovako. Ne samo za rae u zemlji nego i za iva stvorenja
na zemlji postoji doba plodnosti i neplodnosti due i tijela,
naime kad se obrtanja sastavljaju u krune putanje za sve, za
b kratkovjeke u kratkotrajne a za dugovjeke u obrnuto. A prem-
da su mudri oni, koje ste odgojili za voe dravne, ipak ne
e razumom uz iskustvo pogoditi plodnost i neplodnost roda
vaega, nego e im to umai i rodit e nekada djecu, kad se ne
e smjeti. A za boanski porod vai obrtanje, koje obuhvaa
savren broj; za ljudski porod obrtanje, koje obuhvaa broj, u
kojemu najprije mnoenje korijena i potencije u tri dimenzije
a s etiri lana prouzrokuju jednakost i nejednakost, povea-
nje i umanjenje i sve se odreuje meu sobom u razlomku i
c cijelim brojem. Njihova 4:3 osnova, sastavljena s peticom, a
tri puta pomnoena, daje dva proizvoda. Jedan je proizvod
isto toliko puta tolik, naime stotinu puta po stotinu. Drugi
proizvod ima imbenike donekle jednake, a donekle nejed-
nake: stotinu brojeva dobivenih od premjera petice; svaki je
broj umanjen za jedan, ako je premjer reen cijelim brojem, a
za dva, ako je premjer reen razlomkom; a onda stotinu kocki
trojke. Od sveg tolikog mjerstvenog broja zavisi to, naime
d bolja i gora raanja. Kad nam uvari za ta raanja ne budu
znali, a budu vjenavali enike i mlade u nevrijeme, onda
djeca ne e biti nadarena ni sretna. Istina, uvari e od te dje-
ce postavljati za nasljednike najbolje, ali e oni, budui nedo-
stojni, kad dou u vlast otaca, kao uvari poeti odnemarivati
najprije nas Muze, tujui zahtjeve glazbenog odgoja manje
nego treba, a zatim i tjelovjebeni odgoj; odatle e vam mla-

308
 OSMA KNJIGA

de biti neodgojenija. Od njih e tada doi na vlast vladari ne

osobito dorasli zadai uvara, da prosuuju pokoljenja, koja e
su kod Hesioda kao i kod vas, naime zlatno, srebrno, mjede-
no i eljezno. A kad se pomijea eljezo sa srebrom i mjed 547
sa zlatom, nastat e nejednakost i neskladna nejednolinost,
a to uvijek stvara rat i neprijateljstvo, gdje god nastane. Tre-
ba dakle rei, d a j e razdor uvijek takva podrijetla, gdje god
nastane.
- Rei emo, da i pravo odgovaraju.
- Ta i nuno, kad su Muze.
- to vele dakle Muze dalje? b
- Kad je nastao razdor, onda su svaka ona po dva poko-
ljenja vukla: eljezno i mjedeno na novac i stjecanje zemlje,
kue, zlata i srebra, a ona dva, zlatno i srebrno, budui da
nisu bila siromana nego od prirode bogata, vodila su duu
do kreposti i onoga prvobitnoga poretka. Nakon to su se
meusobno silom natezala, sloie se, da e zemlju i kue
zajedniki podijeliti i uiniti vlasnitvom pojedinaca, a da e
prijatelje i hranitelje, koje su prije kao slobodne uvali, tada c
uiniti robovima, imati za tienike i sluge, i sami se brinuti
za rat i njihovu zatitu.
- ini mi se, da taj prijelaz odatle nastaje.
- Dakle bi to dravno ureenje bilo nekako u sredini iz-
meu aristokracije i oligarhije?
- Svakako.
- Prijelaz e dakle biti takav, a kakva e poslije prijelaza
biti drava? Ilije oito, da e donekle oponaati preanje dr- d
avno ureenje, a donekle oligarhiju, budui da je u sredini, a
neto e imati i kao svoje osobine.
- Dakako.
- to ne, time, to e astiti vladare, to e se njegovi rat-
nici kloniti ratarstva, rukotvorstva i ostaloga stjecanja novca,
to e urediti zajednike ruke, nastojati oko tjelovjebe i rat-
ne borbe - u svemu e tome oponaati preanje ureenje.

309
 DRAVA

-Da.
e - Ali e se bojati davati mudracima vlast, budui da vie
ne e imati takve mueve u pravom smislu te rijei, nego
pomijeane; naginjat e tu na sranost i oni ljudi, koji su jed-
nostavniji, naime oni, koji su vie stvoreni za rat nego za mir;
cijenit e varke i spletke u tim stvarima; bit e vjeno ratom
548 zabavljeni, pa e odatle opet mnoge takve osobine imati kao
svoje vlastite?
-Da.
- A bit e takvi ljudi eljni blaga, kao oni u oligarhiji, i
strastveno e cijeniti zlato i srebro u potaji, budui da e imati
blagajne i svoje riznice, kamo bi ga spravili i sakrili, i opet
ograde oko stanova, upravo kao vlastita gnijezda, u kojima bi
c rasipno mnogo troili na ene i druge, na koje bi htjeli.
- iva istina.
- Budui da e cijeniti blago i tajno ga tei, tedjet e ga, a
tue e rado troiti iz poude; naslade e tajno uivati, bjeei
od zakona kao djeca od oca. Nisu odgojeni dobrom rijeju
nego silom, budui da su pravi odgoj, koji uz raspravljanje
ukljuuju i filozofiju, odnemarili, te e tjelovjebeni odgoj
biti u veoj cijeni od glazbenog.
- Govori o dravnom ureenju, koje je sasvim pomijea-
no zlom i dobrim.
- Ta pomijeano je; ali se jedno u njemu najjasnije istie,
radi pretezanja sranosti, i to: natjecanja i astoljublja.
- Naravno.
- Dakle bi - rekoh ja - to dravno ureenje tako nastalo i
takvo bi nekakvo bilo, davi mu samo nacrt i ne izradivi ga
d tono, budui daje dosta vidjeti savrena pravednika i nepra-
vednika i iz nacrta, a golem je i dug posao proi sva ureenja,
sve znaaje, a nita ne izostaviti.
- I pravo je tako.
- Koji je dakle ovjek prema tome dravnom ureenju?
Kako je postao i kakav li je?

310
 OSMA KNJIGA

- Mislim - ree Adimant - d a j e po elji za prepiranjem

nekako blizu naem Glaukonu.
- To moda - rekoh ja - ali mi se ini, da u ovome nije e
stvoren prema Glaukonu.
- U emu?
- Treba biti neto vie samoljubiv; za glazbu daje manje
sposoban, ali daje voli; da rado slua, ali nipoto nije za go-
vornika. Takav bi prema robovima bio nekako surov, ali ne 549
bi robove prezirao kao onaj, koji je potpuno odgojen; prema
slobodnima bi bio pitom, vladarima veoma posluan. eljan
je vlade i asti, ali ne bi htio domoi se vlasti govorima ni
iim, to je takvo, nego ratnim djelima i slinima. Ljubi tje-
lovjebu i lov.
- Ta jest to znaaj onoga dravnog ureenja.
- Sto ne, takav bi u mladosti i novce prezirao, ali to bi
postajao stariji, uvijek bi ih vema ljubio: samo zato, to bi b
imao u sebi narav eljnu novaca i to ne bi bio ist za krepost,
budui da bi ostao bez najboljeg uvara.
- Bez kojega? - ree Adimant.
- Bez razuma, koji je pomijean s odgojem: jedino on,
ako se u koga razvije, prebiva za ivota u onome koji ga ima,
kao uvar kreposti.
- Lijepo govori.
- I mladi, koji bi bio u timokraciji, jest takav, nalik na
takvu dravu.
- Svakako. c
- Postaje pak on, ovako nekako. Kadto je mlad sin, od
dobra oca, koji ivi u dravi bez dobre uprave, pa se stoga
kloni asti, slubi, parnica i svake takve prevelike poslenosti,
i voljan je tetovati, samo da nema neprilika.
- Kako dakle postaje?
- Onda, kad prvo uje, kako se mati ljuti, to joj mu ne
pripada meu vladatelje; kad ona radi toga meu ostalim e- d
nama zaostaje; zatim kad ona vidi, da mu ne nastoji osobito

311
 DRAVA

oko blaganiti se bori i ne grdi po sudovima u osobnim ili

u javnim stvarima, nego sve slino lakoumno podnosi; kad
mati opaa, da mu uvijek samo na se gleda, a nju niti osobito
cijeni niti ne cijeni; kad se mati radi svega toga ljuti i govori
e sinu, da mu je otac nemuevan i odvie mlitav, i ostalo, koli-
ko i kako ve ene rado o takvim stvarima gude.
- I kako mnogo i na njih nalik!
- Zna onda, da i sluge takvih gospodara, za koje se ini,
da su odani, kadto sinovima tajno tako govore. Ako oni vide,
da netko ili novce duguje, a otac ga ne tui, ili je to drugo
kriv, nukaju sina, neka se osveti svima takvima, kad postane
550 mu, i neka bude muevniji od oca. A vani uje i vidi drugo
to slino, naime da zovu ludima i malo cijene u dravi one,
koji se bave samo svojim poslom, a da cijene i hvale one, koji
se bave svime i svaime. Tada dakle mladi sve to uje i vidi,
i uje opet oeve govore i vidi njegova zanimanja izbliza,
b usporeujui ih sa zanimanjima ostalih; privlai ga to jedno
i drugo; otac mu u dui podupire i unapreuje razumnost, a
ostali poudnost i sranost; i budui da nije od ovjeka zla po
prirodi, ali se sluio zlim drutvima ostalih, bude vuen od ta
dva protivna pravca i zadri se u sredini i vladu u sebi preda-
de sili, koja je srijedi, volji, to jest astoljubivosti i sranosti,
te postane ponosan i astoljubiv ovjek.
- ini mi se, da si posve razloio postanje toga ovjeka.
- Imamo dakle drugo dravno ureenje i drugoga ovje-
ka.
c - Imamo.
- Dakle iza toga govorimo prema Eshilu o drugome o-
vjeku, drugoj dravi dodijeljenog ili bolje, govorimo prema
osnovi prije o drugoj dravi.
- Svakako.
- A bilo bi, kako ja mislim, ono dravno ureenje, koje je
iza takva ureenja, oligarhija.
- A kakav ustav zove oligarhijom?

312
 OSMA KNJIGA

- Zovem ono urenje, koje se temelji na procjeni imovi-

ne, u kojem vladaju bogati, a siromah nema prava na vladu. d
- Razumijem.
- to ne, najprije treba govoriti, kako se prelazi iz timo-
kracije u oligarhiju?
-Da.
- 1 slijepcu je, rekoh, jasno kako prelazi.
- Kako?
- Blagajna ona, koja se za svakoga zlatom puni, upropa-
uje takvo dravno ureenje. Jer najprije iznalaze sebi prili-
ke za troenje i za to preokreu zakone, a u stvari ih ne sluaju
ni oni ni ene njihove.
- Prirodno.
- Zatim, mislim, videi jedan drugoga i nadmeui se, na- e
pravie sami, da su svi takvi.
- Prirodno.
- Odatle dakle, jo jae gramze za novcem i koliko to vie
cijene, toliko manje cijene krepost. Ili zar nije krepost tako
daleko od bogatstva, da kad bijedno i drugo stajalo na zdjelici
vage, uvijek bi nastojalo jedno pretegnuti na protivnu stranu?
- 1 te kako.
- Kad se dakle u dravi cijeni bogatstvo i bogati, manje se 551
cijeni krepost i dobri.
- Oito.
- Vjeba se dakle ono, to se svagda cijeni, a odnemaruje
se ono, to se ne cijeni.
- Tako.
- Dakle mjesto ljubitelji natjecanja i asti postanu napo-
kon ljubitelji teenja novca i novaca, pa bogata hvale, dive
mu se i vode ga u slube, a siromaha ne cijene.
- Svakako.
- to ne, tada istom izdaju zakon, kojim odrede kao ka- b
men mea za oligarhiju odreenu svotu novaca i reknu una-
prijed, da nema prava na slube onaj, u kojega imovina ne

313
 DRAVA

dosee odreenu svotu, i to gdje je oligarhija jaa vie nova-

ca, a gdje je slabija manje novaca. A postiu to ili oruanom
silom ili i prije toga zaplae, i onda postave takvo ureenje.
Ili nije moda tako?
- Zaista je tako.
- Ustav je dakle tako rei takav.
- Da; nego koji je onda znaaj dravnoga ureenja i kakve
c su pogreke, koje rekosmo da ima?
- Prva je pogreka - rekoh - upravo to, kakvo mu je odre-
enje. Ta pazi, ako bi tko tako postavljao kormilare laa po
imovini, a siromahu ne bi dao, ako bi bio i sposobniji za kor-
milara.
- Zlo bi oni plovili.
- to ne, tako je i kod drugoga ega ili kod koje slube?
- Ja mislim.
- Osim kod drave, ili i kod drave?
- Kudikamo najvie, kad je ta sluba najtea i najvea.
d - Dakle bi vlada nekolicine imala prvo tu toliku pogreku.
- ini se.
- to dakle, zar je ova pogreka od te neto manja?
- Kakva?
- Da takva drava nije jedna nego nuno dvije, jedna si-
romaha, a druga bogataa, koji prebivaju na istome prostoru i
uvijek jedni druge napadaju.
- Zeusa mi, nije nita manja pogreka.
- Ali zaista ni ovo nije lijepo, da ne mogu moda nikakva
rata ratovati, prvo zato, to bi trebalo ili da uzimaju oruano
e mnotvo, te da ga se vie boje nego neprijatelja, ili, ako ga
ne bi uzimali, da se doista pokau u samoj borbi kao oligarsi;
drugo pak zato, to ujedno ne ele davati novane prinose,
budui da ljube novce.
- N i j e lijepo.
- to dalje, zar se ini, d a j e pravo, to smo davno kudili,
naime kako u takvu dravnom ureenju jedni isti vre mnoge
552 poslove kao ratari, novari i ratnici?

314
 OSMA KNJIGA

- Nipoto.
- Pazi dakle, ne doputa li to ureenje kao prvo ovo naj-
vee od svih tih zala?
- Kakvo?
- Da netko smije sve svoje prodati, a drugi od njega stei,
i kad proda, da prebiva u dravi, a zapravo njezin lan nije ni
novar ni obrtnik ni konjanik ni teki oruanik, nego se zove
siromah i beskunik.
- Da, doputa prvo. b
- Takva se pojava nipoto ne brani u oligarhijskim dra-
vama; ta ne bijedni bili prebogati, a drugi posve siromani.
- Upravo tako.
- A gledaj ovo: dok je takav ovjek bio bogat i troio,
zar je bio tada to korisniji dravi za ono, o em smo upravo
sada govorili? Ili se samo inilo, da pripada meu vladare, a
u istinu nije bio ni vladar ni sluga drave, nego samo troilac
gotovine?
- Tako, samo se inilo, a nije bio nita drugo nego troilac. c
- Hoe onda, da reemo o njemu, da kao to je u sau
trut bolest konice, daje tako i takav ovjek trut u kui, bolest
dravna?
- Svakako, Sokrate.
- Sto ne, Adimante, bog je sve krilate trutove stvorio bez
alca, ali od tih, koji hode, neke je stvorio bez alca, a neke
sa silnim alcima? I od onih bez alaca postaju napokon pod
starost prosjaci, a od onih sa alcima svi oni, to su nazvani d
zlikovci?
- iva istina.
- Oito je dakle, gdje u dravi vidi prosjake, da su u tom
kraju sakriveni tati, depokradice, svetokradice i znalci svih
takvih zloina.
- Oito.
- Sto onda, ne vidi, da ima prosjaka u oligarhijskim dr-
avama?

315
 DRAVA

- Osim vladara gotovo samo prosjaci.

e - Zar onda da ne mislimo, da u njima ima i mnogo zliko-
vaca sa alcima, koje oblasti pomno silom obuzdavaju?
- Mislimo doista.
- Zar onda ne emo rei, da tu postaju takvi ljudi radi
neodgojenosti, loe skrbi i ustava?
- Rei emo.
- Nego dakle takva bi bila oligarhijska drava i toliko bi
zla imala, a moda i vie.
- Gotovo toliko.
553 - Neka nam dakle bude gotovo i to dravno ureenje koje
zovu oligarhijom (vladom nekolicine), a ima vladare po vi-
sini imovine. A poslije toga ogledajmo ovjeka na nj nalik,
kako postaje, i kakav je kad postane.
- Svakako.
- Zar se onda poglavito ovako mijenja ovjek timokracije
u ovjeka oligarhije.
- Kako?
- Kad se njegov sin najprije ugleda u oca i ide njegovim
b stopama, a zatim ga vidi, kako je iznenada posrnuo o dravu
kao o greben, izgubio svoje blago i sebe, pa bilo kao vojvoda
bilo u kojoj drugoj velikoj slubi pao na sud, muen od tu-
itelja, te bio osuen na smrt ili na progonstvo ili na gubitak
graanskih prava i svoje imovine.
- Prirodno.
- A kad to, prijatelju, vidi i pretrpi i imovinu izgubi, onda,
mislim, od straha odmah naglavce rui s prijestolja u svojoj
c dui astoljubivost i sranost. Ponien siromatvom, dade se
na teenje novca, ilavo i pomalo tedi i radi te novce sabira.
Zar ne misli, da takav tada poudnost i ljubav za blagom na
onaj prijesto posauje i ini velikim kraljem u sebi, meui
krune, ogrlice i pripasujui sablje?
- Mislim.

316
 OSMA KNJIGA

- A razumnost, mislim, i sranost posadi lijevo i desno, do

nogu poudnosti, i podloi ih njoj, te razumnosti ne da nita
drugo promiljati ili gledati nego li to, odakle e manje nova-
ca biti vie, a sranosti opet ne da niemu se drugome diviti ili
nita cijeniti osim bogatstvo i bogatae, i diiti se niim dru-
gim nego teenjem novca, i drugim ime to do toga vodi.
- Nema druge promjene, koja bi tako brzo i jako mijenjala
mladia astoljubiva u mladia pohlepna za novcem.
- Zar je dakle taj za oligarhiju?
- Svakako je ta promjena nastala od ovjeka, koji je nalik
na dravno ureenje, iz kojega se razvila oligarhija.
- Ogledajmo dakle, bi li bio nalik.
-Ogledajmo!
- to ne, prvo bi nalik bio time, to bi novce najvie cijenio?
- Kako ne!
- Zaista i time, to bi bio tedljiv i radij i v, to bi zadovo-
ljavao samo potrebne poude u sebi, a drugih trokova ne bi
inio, nego bi ostale poude kao lude obuzdavao.
- Svakako.
- Bio bi nekako suhonjav - rekoh ja - od svega traei
svoju korist, i mislio bi samo na zgrtanje blaga; takve upravo i
hvali svijet; ili ne bi taj bio nalik na takvo dravno ureenje?
- Meni se svakako ini; novce ipak najvema cijeni i dr-
ava i ovjek takav.
- Ta nije, mislim, takav mario za odgoj.
- Mislim, da nije; ta ne bi slijepa za kolovou kora posta-
vio i najvie cijenio.
- Dobro, ali gledaj ovo. Zar ne emo rei, da u njemu radi
nedostatka odgoja nastaju trutovske poude, to prosjake
to zlotvorske, one se obuzdavaju silom iz brige za ostalim
stvarima.
- 1 te kako.
- Zna onda kamo e pogledati i vidjeti njihova zlotvorstva?
- Kamo?

317
 DRAVA

- Na skrbnitvo sirota, te uope tamo, gdje se daje prilika,

da mogu krivo initi.
- Istina.
- Zar onda nije po tome jasno, da takav ovjek u ostalim
d poslovima, u kojima je na glasu toboe kao pravedan, svojom
samostegom obuzdava ostale zle poude u sebi, ne nagova-
ranjem, da nije bolje, ni pitomei govorom, nego nudom i
strahom, drui za svoju ostalu imovinu.
- Posve.
- Zeusa mi, prijatelju, nai e, da su u veine njih poude
srodne trutu, kad treba tue troiti.
- 1 te kako jako.
- Ne bi dakle takav bio u sebi sloan ni jedinstven, nego
nekako kao dvojako bie, s boljim i gorim poudama, ali bi
e imao bolje poude veinom jae od gorih pouda.
- Jest tako.
- Upravo bi se zato, mislim, takav inio pristaliji od mno-
gih; ali bi istinita krepost slone i skladne due daleko bila
od njega.
- ini mi se.
- I zaista, tedia je kao posebnik slab borac u dravi za
555 kakvu pobjedu ili drugo lijepo natjecanje, budui da ne e
troiti novce radi slave i takvih borbi, jer se boji buditi pou-
de za troenjem i pozivati ih na savez pri natjecanju; bori se
samo s nekoliko svojih osobina, kako prilii za vladu nekoli-
cine, a veinu podjarmljuje i tako ostaje bogat.
- 1 te kako.
- Sumnjamo li jo dakle, da tedia i stjecatelj novaca
b spada po slinosti uz oligarhijsku dravu?
- Nipoto.
- Treba dakle, kako se ini, poslije toga ogledati demo-
kraciju, kako nastaje i kakav znaaj ima kad nastane, da za-
tim opet spoznamo znaaj, koji joj odgovara, te ga podloimo
usporedbenom sudu.

318
 OSMA KNJIGA

- Svakako bismo tako postupali dosljedno sami sebi.

- to ne - rekoh ja - ovako nekako prelazi oligarhijska
drava u demokratsku: to se ne moe zasititi onim, to se
smatra odabranim dobrom, naime da ima postati to je vie
mogue bogata?
- Kako dakle?
- Budui da vladari, mislim, ondje, gdje je vlada nekolici- c
ne, vladaju zato jer su vrlo bogati, to oni ne e mladiima, koji
postaju razuzdani, zakonom braniti, da ne smiju troiti ni zati-
rati svoje imovine: samo zato, da bi njihovu imovinu kupovali
i na nju novce posuivali, te jo bogatiji i ugledniji bili.
- Svakako.
- Dakle je ve to oito u dravi, da nije mogue graani-
ma cijeniti bogatstvo i ujedno postizavati dovoljno trijezno-
sti, nego treba ili jedno ili drugo odnemarivati. d
- Prilino oito.
- Kada se dakle u oligarhijskim dravama na to ne mari
i doputa, da kadto vrli ljudi budu razuzdani, te ih se tako
nuno tjera u siromatvo.
-Da.
- Oni dakle, mislim, sjede u dravi oboruani alcima i
orujem, jedni duni novaca, drugi bez graanskog prava, a
trei jedno i drugo, te eljni prevrata mrze i snuju o glavi
onih, koji su stekli njihovu imovinu, kao i ostalih. e
- Jest tako.
- A bogatai se onda prignu, kao da onih toboe i ne vide,
i svakoga ostaloga, koji im se ne opire, obasipaju novcem,
te ga iscijede mnogostrukim kamatima, djecom glavnice, pa 556
stvaraju u dravi mnogo trutova i prosjaka.
- Ta kako ne mnogo?
- Ne e nikako da ispaljuju i gue takvo zlo; ne suprot-
stavljaju se, da svatko rasipa svoju imovinu onako, kako
hoe, niti nastoje, da se opet po kakvom drugom zakonu ta-
kva zla uklanjaju.

319
 DRAVA

- Po kakvu dakle?
- Po zakonu, koji dolazi iza onoga i koji sili dravljane
b drati se kreposti. Jer ako tko naloi, da se svojevoljno posu-
uje veinom na vlastitu tetu, onda bi se manje bezobrazno
bavili u dravi posuivanjem, pa bi manje u njoj bilo takvih
zala, kakva upravo sada spomenusmo.
- Mnogo manje.
- Ali sada, poradi svega toga, to stvaraju vladari u dravi
od podlonika. A to stvaraju od sebe i od svojih? Ne stvaraju
c li mladie raskone, tjelesno i duevno neotporne, mlitave i
lijene, da bi odolijevali nasladama i alostima?
- Dato!
- A n e postaju li nemarni za sve ostalo osim stjecanja nov-
ca. Za krepost isto tako malo mare, koliko i siromasi?
- Ta da.
- Kad se dakle sastaju takvi vladari i podlonici na pu-
tovanjima ili u drugim kakvim sastancima, kao poklonici ili
ratnici, skupa na brodu ili kod vojnitva, ili kad se vide i u sa-
d mim pogiblima, pa kada bogati tu nigdje ne preziru siroma-
ne, nego naprotiv kad esto suh opaljen siromah, uvrstan u
boju do bogataa - koji je u hladu odgojen i koji je od tuega
mesa postao gojan - vidi njega puna sipnje i muke, zar misli,
kako siromah ne dri, da su takvi ljudi bogati samo po svojoj
pokvarenosti, i kad se siromasi nasamo sastaju, misli, kako
e ne kazuju jedan drugome: Nai ljudi nisu ni za to?
- Ja doista dobro znam, da tako ine.
- to ne, kao to boleljivo tijelo treba izvana samo malo
poticanja dobiti pa da oboli, a kadto je i bez izvanjskoga utje-
canja samo sa sobom neslono; upravo tako i drava, koja je
u istom stanju kao ono tijelo, zbog neznatnog povoda, naime
kad izvana prizivaju saveznike i to ili jedni iz oligarhijske dr-
ave ili drugi iz demokratske drave, razboli se i bori se sama
sa sobom, a kadto dolazi razdor i bez izvanjskoga utjecanja?
557 -Dakako.

320
 OSMA KNJIGA

- Dakle demokratska vlada nastaje, mislim, kad siroma-

si pobijede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a
s ostalima jednako podijele graanska prava i slube; zatim
kad se u njoj ovlasti veinom drijebom biraju.
- Ta jest to ustav puke vlade, nastala ona oruanom sna-
gom ili tako, da druga stranka umakne radi straha.
- Kako onda dakle - rekoh ja - ive takvi ljudi i kako li
je opet takvo dravno ureenje? Jer oito e se takav ovjek b
pokazati kao stvoren za demokraciju.
- Oito.
- to ne, najprije su toboe slobodni, i drava se napunja
slobode i bezstege, i doputeno je u njoj initi sve, to tko hoe.
- Ta veli se.
- A gdje je sve doputeno, oito bi u njoj svatko ureivao
svoj ivot na osobit nain, koji bi mu se sviao.
- Oito.
- Dakle bi, mislim, najvie u tom dravnom ureenju na- c
stajali svakovrsni ljudi.
- Ta kako ne bi!
- ini se, kao da je to najljepe dravno ureenje: kao
areno odijelo, svim cvijeem iarano, tako bi se i to dravno
ureenje, iarano svim znaajima, inilo najljepe, i moda
bi i njega mnogi ocijenili kao najljepe, kao djeca i ene, kad
gledaju arene predmete.
- 1 te kako.
- 1 moe se, sretnie, u njemu po volji traiti dravno ure- d
enje.
- Zato dakle?
- Zato, to radi slobode ima sve vrste ureenja, i tko hoe
ureivati dravu, to smo upravo sada mi inili, ini se, da
mu treba samo doi u demokratsku dravu, pa izabrati onaj
nain, koji mu se svia, kao d a j e doao u trgovinu, gdje se
prodaju sva dravna ureenja. A kad je izabrao, moe se dati
na osnivanje.

321
 DRAVA

e - Svakako ne bi bio u neprilici za uzore!

- A nije ti u toj dravi nikada sila biti vladar, ni onda, ako
si sposoban za vladu, a opet ti nije sila ni pokoravati se, ako
ne e ni ratovati, kad ratuju, ni mirovati, kad ostali miruju,
ako ne eli mira, a opet ako ti koji zakon brani vladati ili
558 suditi, svejedno vlada i sudi, ako te je samo volja; dakle zar
nije boanski ugodno takvo ivljenje u onaj as?
- Moda, u onaj as.
- to dalje, nisu li otmjeno bezbrini neki osuenici? Ili
jo nisi vidio u takvu dravnom ureenju, da ljudi osueni na
smrt ili progon svejedno ostaju i vrzu se u javnosti, kako da
to nitko i ne mari i ne vidi? Zbog toga ide takav okolo kao
kakav junak.
- I mnoge sam vidio.
b - A kako to dravno ureenje samo prata i nipoto nije
sitniavo, nego prezire ono, to smo mi, kad smo dravu
osnivali, uzvieno govorili: naime da bez izvanredne prirode
nitko ne postaje dobar ovjek, ako se ne bi odmah kao dijete
u igri upoznao s lijepim i sve tako i dalje radio. Kako li je
ono veliajno sve to pogazilo, te nita ne mari od kakvih tko
c zanimanja prilazi k dravnim poslovima, nego ga asti, ako
samo veli, daje mnotvu sklon!
- To je sasvim plemenito pratanje!
- Te bi dakle oznake imala demokracija i druge tome
srodne, i bila bi, kako se ini, ugodno dravno ureenje, bez
vlade, arena, te bi bez razlike dijelila neto kao jednaka pra-
va jednakima i nejednakima.
- Kako poznate stvari govori!
- Gledaj dakle, kakav je takav ovjek za sebe. Ili treba
prije gledati, kako postaje, kao to smo gledali za to dravno
ureenje?
-Da.
- Zar onda ne ovako? tedii onome, prikladnu za vladu
d nekolicine, rodio bi se, mislim, sin, othranjen pod ocem u
njegovim navikama?

322
 OSMA KNJIGA

- Ta zato ne bi?
- Dakle bi on silom vladao poudama u sebi, koje nagone
na troenje, a ne na priraivanje i koje su, dakle, nazvane
nepotrebne.
- Oito.
- Hoe onda, da najprije odredimo potrebne i nepotrebne
poude, da nam razgovor ne tapa u mraku?
- Hou.
- to ne, poude, bez kojih ne bismo mogli biti, pravo bi
se zvale potrebne, kao i one, koje nam koriste, ako se zadovo- e
ljavaju? Jer potrebno je prirodi naoj zahtijevati te obadvije
poude; ili nije?
- 1 te kako.
- Pravo emo dakle za njih rei, da su potrebne. 559
- Pravo.
- to dalje, za one poude, koje bi svatko odbio, ako bi
se od mala vjebao, i koje ljudima, dok su u njima, nisu ni
za kakvu korist kod posla, a neke su dapae tetne - zar ne
bismo lijepo govorili, ako bismo rekli za sve te poude da su
nepotrebne?
- Zaista lijepo.
- Hoe dakle da odaberemo kakav primjer za jedne i dru-
ge kakve su, da ih slikovito shvatimo?
- Dakle treba.
- Zar dakle ne bi potrebna bila pouda pojesti i samoga
kruha i prismoka toliko, koliko je za zdravlje i dobro osjeanje? b
- Mislim.
- Pouda za kruhom jamano je potrebna za oboje: to
koristi i to moe ivot prekinuti.
-Da.
- A pouda je za prismokom potrebna, ako daje kako ko-
rist neku za dobro osjeanje.
- Svakako.
- to dalje, pouda za odabranijim jelom i za drukijima
uitcima od takvih, koja se u mnogima moe od mala ukla-

323
 DRAVA

njati kaznom i odgojem, a tetna je tijelu, tetna dui za razum-

c nost i trijeznost - zar bi se pravo nepotrebnom zvalo?
- Zaista posve pravo.
- to ne, rei emo, da su te poude i rastrone, a one prve
da prirauju, jer su korisne za rad?
-Dato!
- Tako emo dakle rei i za putenost i ostale poude?
- Tako.
- Rekli smo dakle i za onoga, kojega smo upravo sada
nazvali trutom, to ime kao za ovjeka, koji je pun takvih na-
d slada i strasti, te gospodare njime nepotrebne poude, a za
onoga, kojim gospodare potrebne poude, daje tedia i pri-
kladan za vladu nekolicine?
- N e g o dato!
- Opet dakle - rekoh ja - govorimo, kako od oligarhij-
skog ovjeka postaje demokratski ovjek; a ini mi se, da
veinom ovako postaje.
- Kako?
- Kad se mladi othrani, kako smo upravo sada govori-
li, bez odgoja i tedljivo; kad okusi trutskoga meda; kad se
sastane sa estokim i silnim zvjerima, koje znaju pripremati
naslade svakovrsne, arene i na svaki nain: onda ti misli, da
e tu negdje poinje u njemu oligarhija prelaziti u demokraciju.
- Veoma nuno.
- Kao to se dakle drava mijenjala, kad su jednaki save-
znici izvana pritekli u pomo jednome jednakome dijelu, zar
se i mladi tako mijenja, to opet izvana srodna i jednaka vr-
sta pouda pritjee u pomo jednoj vrsti pouda kod njega?
- Svakako.
- I ako, mislim, onome dijelu u njemu, koji je za vladu
nekolicine, takoer priteknu u pomo kakvi saveznici - bilo
odnekle od oca, bilo i od ostalih roaka, koji ga opominju
560 i grde - tada dakle u njemu nastaje buna, otpor i borba sa
samim sobom.

324
 OSMA KNJIGA

-Dato!
- I kadto, mislim, demokratska stranka uzmakne pred
oligarhijskom strankom i neke od pouda poginu, a neke
budu i prognane, naime kad neki stid nastane u dui mladia,
i opet sve doe u red.
- Ta biva kadto.
- A opet se, mislim, druge poude, srodne prognanima, taj-
no othranjuju. Oevo nepoznavanje odgajanja mnoi ih i jaa. b
- Svakako rado tako biva.
- One dakle povuku mladia k starim znancima i u potaj-
nom drubovanju nrrod$ mnotvo pouda.
- Dato.
- Napokon dakle, mislim, zauzmu tvru u dui mladia;
tad opaze, daje prazna, bez lijepih nauka i zanimanja i istini-
tih govora, to su upravo najbolji straari i uvari u duama
ljudi bogu milih.
c
- Kudikamo.
- Mjesto njih dakle, mislim, uzlete lani i hvastavi govori
i miljenja, te zauzmu isto mjesto u dui mladia.
- Naravno.
- Zar onda ne doe opet meu one Lotojee i ne prebiva
li oito meu njima? I ako tedljivome dijelu due njegove
dolazi kakva pomo od roaka, zatvore oni hvastavi govori
vrata kraljevskoga zida u njemu, te ne putaju ni same save- d
znike niti primaju kao poslanike govore starijih pojedinaca;
ovako sami su u boju jai; stid zovu ludou i sramotno ga
turaju van u progon; trijeznost nazivaju kukavtinom, gaze
je i tjeraju; dokazuju, da je umjerenost i razumno troenje
prostota i krtost, te ih gone preko mea uz pomo mnogih i
beskorisnih pouda.
- Svakako.
- A kad to sve isprazne i iiste iz due onoga, kojega
zauzimaju i velikim ga reenjem zareuju, onda ve sjajno e
ovjenanu natrag vode obijest, bezakonje, raskonost i bes-

325
 DRAVA

tidnost uz veliko kolo, te ih hvale i maze: obijest zovu od-

gojenou, bezakonje slobodom, raskonost velikim sjajem,
561 bestidnost hrabrou. Zar ne prelazi tako nekako mladi, od-
gojen u potrebnim poudama, u slobodu i rasputenost nepo-
trebnih i beskorisnih pouda?
- I te kako oito.
- ivi dakle, mislim, takav poslije toga troei novce, trud
i vrijeme za nepotrebne poude jednako kao za potrebne. Ali
b ako je sretan, to se ne zanese preko mjere, nego ako i neto
stariji, kad silna pomama proe, neke prognane poude na-
trag primi, a ne preda se posve poudama, koje nanovo dou,
onda se nekako poude izjednae i tako on ivi; uvijek kao
kockom predaje vladu u sebi nasladi, koja mu dolazi, dok se
ne zasiti; zatim predaje opet drugoj, te nijednu ne prezire,
nego svejednako potie.
- Svakako.
- A istinita govora ne puta u tvru; naime ako tko govori,
da su jedne naslade od lijepih i dobrih pouda, a druge od
c zlih; da one treba uivati i cijeniti, a ove kanjavati i drati na
uzdi - sve to odbija i veli, da su sve naslade jednake i da ih
treba jednako cijeniti.
- Ta radi to zaista, dok je tako raspoloen.
- Dakle i ivi tako danomice i ugaa poudi, koja mu do-
lazi: sad je pijan i omamljen od svirke, a sad opet pije vodu
i mravi; sad opet vjeba tijelo, a kadto besposlii i sve od-
d nemaruje, a sad kao da se bavi filozofijom; esto eli biti dr-
avnik, skae gore na govornicu te govori i radi togod; ako
se kada ugleda u kakve ratnike, leti onamo; ako se ugleda u
novare, leti opet za tim poslom; za njegov ivot nema nika-
kva reda ni dunosti; on zove takav ivot slatkim, slobodnim
i blaenim, i uiva ga sve vrijeme,
e - Posve si razloio ivot ovjeka, koji je za ravnopravnost.
- A mislim, da mu je ivot svakovrstan, a sam je pun naj-
veega mnotva znaaja; to je onaj lijepi i areni ovjek kao i

326
 OSMA KNJIGA

ona drava. Njemu bi mnogi ljudi i ene postali zavidni radi

ivota, budui da on ima najvie primjera za dravna uree-
nja i znaaje.
- T a j e s t tako.
- to dakle; neka takav ovjek bude uvrstan uz demokra- 562
ciju, budui da bi mu se s pravom govorilo, d a j e za demo-
kraciju roen?
- Neka bude.
- Ostalo bi nam dakle - rekoh ja - da proemo najljepe
dravno ureenje i najljepega ovjeka, tiraniju i tiranina.
- Hajde dakle, kakav je znaaj tiranije, mili drue? Jer je
prilino jasno, da proizlazi iz demokracije.
- Jasno.
- Zar onda nekako jednako postaje demokracija iz oligar-
hije i tiranija iz demokracije? b
- Kako?
- Ono dobro, koje sebi odredi i po kojemu nastajae oli-
garhija, bijae preveliko bogatstvo; zar ne?
-Da.
- Dakle nesitost u bogatstvu i zanemarivanje ostaloga radi
stjecanja novca upropastie oligarhiju.
- Istina.
- Zar onda nesitost u onome dobru, to ga sebi odreuje
demokracija, i nju rastvara?
- A to veli, da ona sebi odreuje?
- Slobodu. Ta uo bi, d a j e to najljepe u demokratskoj
dravi i d a j e radi toga jedino u njoj vrijedno ivjeti onome, c
tko god je od prirode slobodan.
- Ta govori se doista i esto ta tvrdnja.
- Zar onda, to sam htio upravo sada rei, neogranienost
u tome i odnemarivanje ostaloga, pretvara i to dravno uree-
nje, te mu stvara potrebu za tiranijom?
- Kako?

327
 DRAVA

- Kad se, mislim, demokratska drava, edna slobode, na-

d mjeri na poglavare, koji su loe vinotoe, te se preko potrebe
opije istom slobodom, onda vladare, ako nisu posve popust-
ljivi i ako ne daju mnogo slobode, kazni i okrivljuje, da su
opaki i skloni oligarhiji.
- Ta rade to.
- A one, koji vladare sluaju, prezire kao svojevoljne ro-
bove i nitavce; ali vladare, koji su osobno i javno jednaki
podlonicima, i podlonike, koji su jednaki vladarima, hvali
e i cijeni. Zar se ne narivava nuno u takvoj dravi naelo slo-
bode svakamo?
- Ta kako ne!
- 1 ne zalazi li, prijatelju, bezakonje u kue pojedinaca, te
napokon dopire i do zvijeri?
- Kako to misli?
- Primjerice da se otac priui biti jednak sinu i pone se
bojati sinova a sin da se priui biti jednak ocu, te se roditelj ne
stidi i ne boji, toboe da bude tako slobodan; da se doselica
izjednauje s graaninom i graanin s doselicom, a i tuinac
563 jednako tako.
- Ta biva tako.
- To biva, i druge ovakve sitnice: uitelj se u takvu kraju
boji uenika i laska im, a uenici uitelje slabo cijene, a tako
i odgojitelje. I uope se mladii sa starcima usporeuju, na-
tjeu se s njima rijeju i djelom, a starci mladiima poputaju,
te su puni susretljivosti i ale, i oponaaju mladie, samo da
b se ne bi inili neugodni i gospodstveni.
- Dakako.
- A krajnja je granica, prijatelju, tog mnotva slobode,
koje u takvoj dravi nastaje, postignuta onda, kad ve ku-
pljeni robovi i robinje nisu nita manje slobodni nego kupci.
A kolika ravnopravnost i sloboda nastaje za ene u odnosima
prema mukarcima i za mukarce prema enama, gotovo smo
zaboravili rei.
c - Dakle emo s Eshilom rei, to nam sada doe na jezik.

328
 OSMA KNJIGA

- Svakako; i ja tako velim. Jer koliko su tu ivotinje, koje

su ljudima podlone, slobodnije nego gdje drugdje, nitko ne
bi vjerovao, koji ne bi sam iskusio. Jer upravo, kako veli po-
slovica, kakve su gospodarice, takve postaju i kuje; a i konji
i magarci vikli su posve slobodno i dostojanstveno okolo ho-
dati, te udaraju po putovima onoga, na koga sretaju, ako im
se ne uklanja; i tako sve postaje puno slobode! d
- Govori mi moj san: ta to mi samome esto biva, kada
idem u polje.
- A uope dakle, kad se sve to, to rekosmo, skupi, vidi
kako to osjetljivom ini duu dravljana, tako da se razbjesni
i ne podnosi, ako tko namee samo ita stege? Jer zna, da
napokon ne mare ni za zakone pisane ili nepisane, samo da
im nikako nitko ne bude gospodar. e
- 1 te kako znam.
- T o je dakle, prijatelju -rekoh j a - tako lijepi i mladena-
ki poetak, odakle nastaje tiranija, kako se meni ini.
- Dakako, mladenaki; nego to je iza toga?
- Ona ista bolest, koja nastade u oligarhiji, te je upropasti,
nastaje i u toj dravi, u kojoj je vea i jaa radi slobode, te
demokraciju stavlja u ropstvo. I doista, pretjerivanje u emu
rado dovodi do velike promjene u protivno, kod vremena,
raa i tjelesa, pa i kod dravnih ureenja, i to ne najmanje. 564
- Naravno.
- Jer prevelika sloboda ne prelazi, ini se, ni u to drugo
nego u preveliko ropstvo i za pojedinca i za dravu.
- Ta prirodno.
- Vjerojatno je dakle, da tiranija ne nastaje iz drugoga
dravnog ureenja nego iz demokracije - iz krajnje slobode,
mislim, najvee i najljue ropstvo.
- T a oito je.
- A l i nisi, mislim, to pitao, nego to, koja jedna te ista bo-
lest nastaje prvo u oligarhiji i zatim u demokraciji, te je pre- b
daje u ropstvo.

329
 DRAVA

- Istinu veli.
- Govorio sam dakle o onome staleu besposlenih i ra-
sipnih ljudi, meu kojima najhrabriji vode, a vrlo kukavni
slijede; a usporeivali smo ih s trutovima: jedne s trutovima,
koji imaju alce, a druge s trutovima bez alaca.
- 1 s pravom.
- Kada se dakle te dvije vrste ljudi nau, prave smutnju
u svakome dravnome ureenju, kao u tijelu sluz i u. Toga
se dvojega upravo i trebaju dobar lijenik i dravni zakono-
davac izdaleka uvati, ne manje nego mudar pelar, da uope
ne nastanu, a ako se pojave, da ih se to bre sa samim saem
izree.
- Zeusa mi, svakako.
- Ovako dakle uzmimo, da bismo razgovjetnije vidjeli
ono, to hoemo.
- Kako?
- Rastavimo u govoru demokratsku dravu na troje, kao
to doista i jest. Nastaje naime u njoj radi neograniene slo-
bode jedan takav stale, koji nije nita manji nego u oligar-
hijskoj dravi.
-Tako jest.
- A l i mnogo ei u demokraciji.
-Kako?
- Ondje se on ne cijeni i iskljuuje se od slubi; zato je
neuvjeban i neojaan. Ali u demokraciji taj je stale na elu,
osim gdjekojeg izuzetka; najei od njih govore i rade, a
ostali sjede blizu oko govornica pa zuje i ne trpe onoga, koji
drugo govori: tako taj stale imade cjelokupnu upravu u ta-
kvom dravnom ureenju, uz male izuzetke.
- Uz veoma male izuzetke.
- Zatim se svagda od mnotva odvaja ovakav drugi stale.
-Kakav?
- Premda se svi bave stjecanjem, ipak veinom postaju
najbogatiji oni, koji su od prirode najuredniji.

330
 OSMA KNJIGA

-Prirodno.
- Odatle dakle, mislim, siu trutovi najvie meda i najlake.
- Ta kako bi tko isisao od onih, koji malo imaju?
- Takvi se dakle bogatai, mislim, zovu hrana trutova.
- Otprilike.
- A puk bi pripadao u trei stale, koliko su radnici, te se 561
ne mijeaju u dravne poslove, i nemaju osobito mnogo imo-
vine. Taj je stale upravo najvei i najznatniji u demokraciji,
a i odluujui, kad se samo skupi.
- Ta jest; ali ne e da to esto ini, ako ne dobiva neto
meda.
- Dobiva dakle uvijek, koliko samo mogu poglavari imu-
nima otimati imovinu, dijeliti puku i - sami najvie zadrati.
- Ta dobiva zaista tako. b
- Oni dakle, mislim, kojima se otima, prisiljeni su braniti
se te govoriti i raditi u skuptini, kako samo mogu.
- Ta kako ne!
- Ako dakle imuni i ne ele prevrata, oni im drugi pred-
bacuju, da puku rade o glavi i da su za oligarhiju.
- Dato.
- 1 napokon dakle, kad ve vide, da puk, ne hotimice nego
iz neznanja i prevaren od klevetnika, nastoji njima krivo i-
niti, tada ve, htjeli ili ne htjeli, doista postaju skloni vladi c
nekolicine, ne svojevoljno, nego jer to moraju, budui da i to
zlo zamee onaj trut, koji bode.
- Svakako.
- Nastaju dakle tuakanja, sudovi i parnice meu njima.
- 1 te kako.
- Sto ne, puk obiava uvijek dati prednost jednome kao
svome zastupniku, te ga hraniti i uzdizati?
- Ta obiava.
- Oito je dakle, da tiranin nie iz tog zastupnika naroda, d
a ne od druguda, kada god postaje.
- 1 kako oito.

331
 DRAVA

- Kako se dakle poinje mijenjati od zastupnika u tirani-

na? Ili je oito da se poinje mijenjati onda, kada on pone
raditi ono, to kae pria o rtvi za Zeusa Likejskoga u Ar-
kadiji.
-Koja?
- Da naime onaj, koji okusi ljudske utrobe, koja je na-
rezana meu utrobe drugih rtvenih ivotinja, toboe nuno
e postane vuk; ili nisi uo za tu priu?
- Jesam.
- Zar je dakle tako i s onim, koji zastupa puk? Kad se on,
oslanjajui se na vrlo posluno mnotvo, ne ustee ni od krvi
suplemenika, te ih nepravedno okrivljuje, kako je ve to obi-
aj, na sudove vodi i krvlju se kalja unitujui ljudima ivot,
566 pa opakim jezikom i ustima kua srodnu krv, tjera graane
u progonstvo i ubija, i pri tome govori o ukidanju dugova
i diobi zemlje - zar je dakle takvu ovjeku nuno i sueno
poslije toga, da ili propadne od protivnika ili da bude tiranin
i postane od ovjeka vuk?
- Zaista nuno.
- Taj dakle postaje buntovnik protiv imunika?
-Da.
- Kad ga prognaju, a on se vrati protiv volje protivnika,
zar se onda vraa kao gotov tiranin?
- Oito.
b - A ako ga ne mogu prognati ili ocrniti pred dravom te
ubiti, onda vrebaju, da ga silovitom smru iz potaje ubiju.
- Zaista obino tako biva.
- Na to dakle svi, koji su dotle doli, iznalaze onaj poznati
zahtjev tiranina: naime trae od puka tjelesnu strau, da im
zatitnik ostane nepovrijeden!
c - Dakako.
- Daju dakle, mislim, iz straha za njega, a s nadom za
sebe!
- Dakako.

332
 OSMA KNJIGA

- Kada to dakle vidi ovjek, koji ima novaca, i uz novce

je osumnjien, da mrzi na puk, tada on dakle, drue, prema
prorotvu, koje je dano Kreu,
kraj Herma pjeskovita, vele, bjei
i ne ekaj, te se ne stidi kukavan biti.
- Ta ne bi imao prilike, po drugi se put zastidjeti!
- A ako se, mislim, dade uhvatiti, predaje se smrti.
- Nuno.
- A onda oito sam onaj zastupnik, kako je dug i irok ne
lei na tlu nego, oborivi mnoge druge, stoji sam na dravnim d
kolima; od zastupnika puka sad je dogotovljen za tiranina.
- A kako ne e?
- Da proemo dakle - rekoh ja - blaenstvo ovjeka i
drave, u kojoj takav smrtnik nastane?
- Svakako proimo.
- Zar se onda u prve dane i vrijeme ne smjeka svima i ne
pozdravlja koga sreta? Ne kae li, da i nije tiranin, ne obeaje
li mnogo i pojedincu i dravi? Zar nije oslobodio od duga, e
nije li razdijelio zemlju puku i onima oko sebe, ne gradi li se,
daje svima milostiv i blag?
- Bez sumnje.
- A kada, mislim, neprijatelje izvana bilo sa sobom izmiri
bilo uniti, te od njih nema vie opasnosti, onda najprije uvi-
jek zamee ratove, kako bi puk trebao vou.
- Prirodno.
- to ne, zamee ratove i zato, da bi graani morali davati 567
novane prinose, te tako siromaili i bili prisiljeni baviti se
oko svakidanjega kruha, te mu manje raditi o glavi?
- Oito.
- Zatim, mislim, ako za koje sumnja, da e mu kao slo-
bodoumni smetati pri vlasti, zamee ratove, da bi imao izliku
unititi ih tako, da ih preda neprijateljima? Poradi svega toga
tiraninu je uvijek nuno zapletati se u rat!

333
 DRAVA

- Nuno.
b - Dakle, dok to ini, postaje sve omraeniji kod drav-
ljana?
- T a k a k o ne!
- A sigurno e i nekoji, koji su mu pomogli pri usponu te
su sami postali moni, otvoreno govoriti i pred njime i meu
sobom, i koriti ovakove prilike; dakako oni, koji su najmu-
evniji.
- Prirodno.
- Tiranin dakle, ako e vladati, treba sve te ljude uklanjati,
dok ne ostane nijedan ni od prijatelja ni od neprijatelja, ako
je za to.
- Oito.
- Treba mu dakle otro gledati, tko je hrabar, ponosan,
c razuman, bogat; i tako je sretan, da mora svima tima, htio ili
ne htio, biti neprijatelj i progoniti ih, dok dravu ne oisti.
- Lijepog li ienja!
- Da, protivno nego to lijenici oiuju tijelo. Oni odu-
zimaju najgore i ostavljaju najbolje, a on protivno.
- Ta da, mora onako raditi, kako mu je, ini se, nuno, ako
eli vladati.
d - U blaenu je dakle - rekoh ja - prinudu sputan, koja mu
nalae, ili prebivati s loim mnotvom, koje ga mrzi, ili ni ne
ivjeti.
- Da, tako je.
- Zar onda ne e trebati to veu i vjerniju tjelesnu strau,
to ga vie mrze dravljani zbog njegovih djela?
- Ta kako ne e?
- Koji su onda vjerni i odakle e ih pozvati?
- Mnogi e sami od sebe doletjeti, ako bude davao plau.
- Zaista, ini mi se, da opet govori o nekakvim stranim i
e svakovrsnim trutovima.
- Ta istinito ti se ini.
- A to, zar domain ne bi htio.

334
 OSMA KNJIGA

-Kako?
- Da dravljanima uzme robove, oslobodi ih i uvrsti u
svoju tjelesnu strau.
- Osobito, jer ti su mu i najpouzdaniji.
- Zaista je blaen tiranin, ako ima takve prijatelje i pouz-
danike, pogubivi one preanje! 568
- Ali zaista ima takve.
- I dive se dakle ti drugovi njemu i drue se s njime novi
dravljani, a estiti na njega mrze i klone ga se?
- A kako ne e?
- Ne dri se bez razloga pisce tragedija uope mudrim
ljudima, a Euripida meu njima prvakom.
- Zato dakle?
- Zato, to je mudru rije rekao, da su tirani mudri radi
druenja s mudracima. I oito ree, da su mudraci ti ljudi, s b
kojima se tiranin drui.
- I taj i ostali pjesnici slave tiraniju kao neto bogoliko i
kao mnogo drugo to.
- Upravo zato, to su tragici mudri, oprataju nama i oni-
ma, koji imaju slino dravno ureenje kao mi, to ih u dra-
vu ne emo primiti, budui da slave tiraniju.
- Oprataju, mislim ja, oni koji su uglaeni. c
- A obilaze, mislim, po ostalim dravama, sabiru mno-
tvo, unajmljuju lijepa, jaka i izvjebana grla za svoje izvedbe
i mame dravna ureenja u demokraciju i tiraniju.
- Veoma.
- to ne, osim toga primaju i plau i cijenjeni su, najve-
ma, kako je prirodno, od tirana, a zatim od demokracije. A to
vie idu prema gore u dravna ureenja, sve im vema sustaje
ta njihova ast, kao da im dah nestaje i ne mogu ii dalje. d
- Svakako.
- Nego dakle - rekoh - tu se udaljismo; ali govorimo opet
o onoj lijepoj, velikoj, arenoj i nikada istoj vojsci tiranina:
tko e ju hraniti.

335
 DRAVA

- Oito e troiti blago hramova tako dugo, dok ga u dra-

vi bude, a jednako tako imutak unitenih protivnika, kako bi
se puku nametnulo to manje prinose.
e - A to onda, kad ve toga pone nestajati?
- Oito e se hraniti oevinom, on, supilci, drugovi i druice.
- Razumijem; puk, koji tiranina rodi, hranit e njega i dru-
gove.
- Nije druge.
- A to misli, ako puk postane nezadovoljan i stane govo-
riti, kako nije pravo da otac hrani odrasla sina, nego obrnuto,
da sin hrani oca; kako ga nije zato rodio i postavio, da onda,
569 kad sin odraste, sam otac - puk bude rob svojim robovima, da
hrani sina i robove s drugim smeem, nego da gaje rodio i po-
stavio zato, da se oslobodi od bogataa i, kako se kae, gor-
njih slojeva u dravi, kad on stupi na vladu? Ako dakle puk
stane zahtijevati, neka odlazi iz drave i on i drugovi njegovi,
gonei ga tako kao otac sina iz kue s dosadnim supilcima?
- Onda e ve, zaista, puk spoznati, kakav li je, kakvo li
b je gojenika raao, mazio i uzdizao; spoznat e, da kao slabiji
tjera jaega.
- Kako veli? Zar e se tiranin usuditi dignuti silu na oca
i tui ga, ako ne bude sluao?
- Hoe i uzet e mu ponajprije oruje.
- Ocoubojicom zove tiranina i nemilim hraniteljem u
starosti! To bi ve, kako se ini, bio priznati znaaj tiranije,
te bi puk, kako kae poslovica, bjeei od dima robovanja
c slobodnima upao u oganj robovanja robovima; namjesto one
silne i neumjesne slobode bio bi obuen u ruho najljueg i
najgorijeg robovanja robovima.
- I zaista to tako biva.
- to dakle - rekoh - nije li skladno reeno, ako reemo,
da smo dovoljno prikazali kako proizlazi tiranija iz demokra-
cije, i kakva je kad postane?
- Svakako dovoljno.

336
 DEVETA KNJIGA

- OSTAJE dakle - rekoh ja - sam tiranin, da ga ogleda- 571

mo, kako proizlazi iz demokratskog ovjeka, a kad postaje,
kakav je i kako ivi, bijedno ili sretno.
- Da, ostaje.
- Zna dakle to jo elim?
- to?
- ini mi se, da nismo dovoljno raspravili o poudama,
kakve su i koliko ih ima. Ako dakle to bude nepotpuno, ma-
nje e jasno biti nae istraivanje. b
- Dakle, jo moemo?
- Svakako. Pazi to u njima hou vidjeti, naime ovo. Neke
mi se nepotrebne naslade i poude ine protuzakonite, koje,
ini se, nastaju u svakoga, ali ako se obuzdavaju zakonima i
boljim poudama uz pomo razuma, u nekim se ljudima po- c
sve uklanjaju ili ostaju samo malobrojne i slabe, a u drugima
jae i brojnije.
- A koje to poude misli?
- One, koje se bude za sna, naime onda, kada ostali dio
due, koji je razuman, pitom i gospodar onome, spava, a
zvjerski i divlji dio, ojaan jelom ili pilom, skae, strese san
sa sebe, razbudi se, te nastoji zasititi svoje strasti. Zna, da se
taj dio u takav as usuuje sve initi, osloboen i rastavljen
od svega srama i razuma. Jer nieg se ne ustruava, te misli
skrvniti se s majkom, bilo s kojim god drugim ovjekom, bo- d
gom i ivotinjom, ne aca se ubijati ni ustezati se ni od kakva

337
 DRAVA

jela; jednom rijeju, nema takve bezumnosti i besramnosti,

koje on ne bi poinio.
- Veli ivu istinu.
- A drugo je, mislim, kad je tko u sebi zdrav i trijezan; kada
tko na poinak ide tako, da razumnost svoju probudi i nahrani
je lijepim govorima i razmatranjima, te tako postade svjestan
e sama sebe. On poudnosti ne daje ni premalo ni prepuno, samo
da bi poivala i ne bi radou ili alou smetala najboljemu
572 dijelu, te da bi ga ostavila sama za se ista, da gleda, trai i
opaa ono, to ne zna ili neto iz prolosti ili sadanjosti ili
budunosti; kada tko jednako tako ublai i volju, te ne zaspi
uzrujana srca, kad se na nekog rasrdio, nego kada spomenuta
dva dijela umiri a trei, u kojemu nastaju misli, razbudi, pa
onda tako poiva - zna, da u takav as najvie dosee istinu i
b da se tada najmanje ukazuju u snu bezakone prikaze.
- Posve tako mislim.
- Tu se dakle zanijesmo i vie rekosmo, a ovo je eto, to
hoemo spoznati: u svakoga ima silna, divlja i bezakona vrsta
pouda, i ako se za neke od nas ini, da su posve umjereni;
to oito biva u sanjama. Gledaj dakle, ima li neto na tome, o
emu govorim, i slae li se.
- Ta slaem se.
- Sjeti se dakle, kakav smo rekli daje demokratski ovjek,
c Bjee nakon roenja othranjen od mala pod tedljivim ocem,
koji je cijenio samo teevne poude, a prezirao je nepotrebne
poude, koje su samo za zabavu i gizdanje; zar ne?
-Da.
- A kad se namjerio na otmjenije ljude, pune pouda, koje
smo netom proli, i kad se odao svakoj obijesti i njihovoj vrsti
pouda iz mrnje na oevu tedljivost - a imao je bolju priro-
du od kvarite lj a - vuklo gaje na obje strane i stao je u sredinu
d izmeu obadva naina ivota, te kuajui toboe oboje umje-
reno, kako miljae, ne ivi ni prostaki ni bezakono, poto je
od oligarhijskog ovjeka postao demokratski ovjek.

338
 DEVETA KNJIGA

- Ta bjee i jest takvo miljenje o takvu ovjeku.

- Uzmi dakle, da se opet takvu ovjeku, kad je ve stariji
postao, othranio mlad sin u njegovim navikama.
- Uzimam.
- Uzimaj dakle, da se i njemu dogaa ono isto, to nje-
govu ocu: vue ga se u svako bezakonje, a oni, koji ga vuku, e
kau tome potpuna sloboda; otac i ostali roaci pomau
srednjim poudama, a oni prvi opet odmau. A kada ti zlodusi
i stvaratelji tirana naslute, da mladia ne e drukije osvojiti,
snuju o tome, da mu Ljubav usade kao nadstojnika onih po-
uda, koje su besposlene i rasipne poput nekakvoga krilatog i 573
velikog truta; ili misli, daje ljubav takvih neto drugo?
- Nita drugo nego to.
- Kada dakle oko toga truta zuje ostale poude pune ka-
do va, pomasti, vijenaca, vina i rasputenih naslada u takvim
drutvima, te kada, krijepei ga i hranei do skrajnosti, usa-
de trutu alac eznua, tada ve uhvati tog nadstojnika due
mahnitost za tjelesnom straom te bjesni s njome okolo, i ako
u sebi uhvati kakva miljenja i poude, koje se smatraju kao b
dobre, te jo imadu srama, ubija ih odnosno tjera od sebe, dok
ne oisti duu od trijeznosti, a napuni je uvezene mahnitosti.
- Sasvim tono govori o nastanku tiranina.
- Zar se onda zato i naziva ljubav ve odavna tiraninom.
- ini se.
- Sto ne, prijatelju, i napit ovjek ima nekako silnike c
misli?
- Ta ima.
- Zaista, i mahnit i sulud ovjek eli i misli, kako moe
vladati ne samo ljudima, nego i bogovima.
- 1 te kako.
- A potpun tiranin, sretnie, postaje onda, kad od prirode
ili od naina ivota ili od obojega postane pijanac, zaljublje-
nik i suludast.
- Svakako.

339
 DRAVA

- Postaje, kako se ini, tiranin tako i takav ovjek; a kako

dakle ivi?
d - Kao u igri, to e ti i meni rei.
- Posluaj dakle - rekoh. - Mislim naime, ima kod njih
svetkovina, veselih povorka, gozba, milosnica i tome slinog,
kad u njima tiranin Ljubav prebiva, te upravlja cijelim car-
stvom due.
- Svakako.
- Zar onda ne niu svaki dan i no mnoge i silne poude,
kojima mnogo treba?
- Zaista mnoge.
- A k o dakle ima kakvih dohodaka, brzo se troe.
- Kako ne!
e - 1 onda se poslije toga posuuje i otkida od imanja.
- Dato?
- A kad ve svega nestane, ne udare li nuno u dreku po-
ude, koje su se gusto i jako ugnijezdile, a ti ljudi gonjeni
kao bodljikama - bodljikama i ostalih pouda i osobito bod-
ljikama same Ljubavi, koja ostale poude vodi kao tjelesnu
574 strau - bjesne i gledaju, tko li to ima, komu se moe oteti
prevarom ili silom.
- Osobito.
- Treba dakle tiranin odasvuda grabiti, ili ga steu veliki
trudovi i boli.
- Treba.
- Kao to su dakle ove nove naslade u njemu vie imale
od preanjih i njihovo otimale, zar e tako i sam htjeti kao
mlai vie imati od oca i matere i otimati, ako ve svoj dio
oevine uzme i potroi?
- Nego kako drukije?
b - A ako mu dakle ne budu doputali, zar ne bi isprva na-
stojao krasti i varati roditelje?
- Svakako.
- A kada ne bi mogao, poslije toga bi grabio i na silu?

340
 DEVETA KNJIGA

- Mislim.
- A k o bi se dakle, divotnie, starac i starica opirali i borili,
zar bi se oprezno sustezao, da ne uini kakvo od silnikih djela?
- Nisam posve bez straha za roditelje takva ovjeka.
- Ali Adimante, tako ti Zeusa, ini li ti se, da bi takav, radi
milosnice netom omiljene i nepotrebne, odavno milu i potreb-
nu majku, ili radi nepotrebna lijepa mladia netom omiljela, c
oronula i potrebna starca oca, najstarijega svog prijatelja, zlo-
stavljao i podloio ih tima, ako bi ih doveo u istu kuu?
- Bi, zaista.
- ini se, daje osobito blaenstvo roditi sina silnika.
- Sigurno.
- A to onda, kad ve takvu pone nestajati imovine oeve d
i materine, a ve je u njemu sabran velik roj naslada? Ne e
li se najprije maati zida kakve kue ili haljine nekoga, koji
e kasno nou ii, a zatim kakav hram pomesti? I pri svemu
tome dakle one nazore o lijepom i sramotnom, koje imaae
davno od mala, a smatraju se kao pravedni, svladat e, uz
pomo Ljubavi, koja ih ima kao svoju tjelesnu strau, nagoni
iz ropstva netom osloboeni, koji se prije oslobaahu samo
u snu, kad sam silnik bijae pod zakonima i pod ocem, te je e
bio demokratski ovjek. Ali kad doe pod tiraniju Ljubavi te
postane zauvijek takav najavi, kakav rijetko kada postajae u
snu, ne e se ustezati ni od kakva strana ubojstva, jela ni dje-
la, nego e Ljubav u njemu ivjeti silniki u svakome neredu 575
i bezakonju, budui sama kao samo vladar, te e onoga, koji
je ima, tjerati, kao to tiranin tjera dravu u svaku smionost
koja bi njemu i bunom mnotvu oko njega donijelo koristi,
pa tako i onom mnotvu nagona, koje je to izvana ulo od
zla drutva, to iznutra od istoga znaaja, i koje je od Ljubavi
puteno i osloboeno. Ili nije to ivot takva ovjeka?
- Zaista to je.
- A ako su takvi ljudi u dravi rijetki i ako je ostalo mno-
tvo trijezno, odu oni iz drave, pa su tjelesna straa drugomu b

341
 DRAVA

kome tiraninu ili su pomonici za plau, ako je gdje rat; a ako

nastanu za mirna i tiha vremena, onda prave ondje u dravi
mnoga neznatna zla.
- Kakva dakle zla veli?
- Primjerice kradu, provaljuju u kue, odrezuju novarke,
kradu odijela, plijene hramove, prodaju ljude u roblje; kadto
tuakaju, ako su sposobni govoriti, krivo svjedoe i primaju
mito.
c - Neznatna zla spominje, ako su samo takvi ljudi rijetki.
- Jer su ta neznatna zla samo prema velikima neznatna; i
ta dakle sva zla obzirom na tiranina ne dopiru, kako se kae,
ni blizu u pokvarenosti i bijedi do drave. Naime kad ve u
dravi postanu mnogi takvi ljudi i drugi kao njihova pratnja,
te opaze svoje mnotvo, tada oni uz bezumnost puka stvaraju
tiraninom onoga, koji od njih osobito ima sam u sebi u dui
d najveega i najsnanijega tiranina.
- Prirodno, jer bi bio najsposobniji za to.
- Sto ne, to onda, ako se drava svojevoljno preda; ali ako
drava ne da, on e, kao to je tada kaznio majku i oca, tako
opet, ako bude mogao, kazniti domovinu, dovodei mlade
drugove, i pod njima e dakle drati i hraniti u ropstvu prije
milu majinu zemlju - kau Kreani, i djedovinu. I to bi dak-
le bila svrha poude takvog ovjeka.
e - To svakako.
- to ne, ve kao posebnici i prije dolaska na vlast postaju
oni takvi. Oni, s kojima se drue, moraju im laskati i na svaku
slubu spremni biti, a ako sami od koga to trebaju, ponize
576 se i ne srame se svakojako pretvarati kao prijatelji, ali kad
postignu, to hoe, prestaje i prijateljstvo.
- U cijelome dakle ivotu nisu nikada nikome prijatelji,
nego uvijek nekome gospoduju ili robuju drugome, a slo-
bode i istinskoga prijateljstva tiranska priroda nikada ne
okusi.
- Svakako.

342
 DEVETA KNJIGA

- Zar dakle ne bismo pravo takve zvali nevjernima?

- Kako ne!
- I zaista nepravednima u najveem stupnju, samo ako
smo se prije pravo sloili o tome, stoje pravednost.
- Ta jesmo zaista pravo.
- Dovrimo dakle najgorega ovjeka: koji je najavi takav,
kakva smo promatrali da je u snu - to je taj.
- Svakako.
- to ne, takav postaje onaj, koji je od prirode najsposob-
niji za tiranina pa postane samovladar, i to due kao tiranin
ivi, to je vie takav.
- Bez sumnje - ree Glaukon prihvativi rije.
- Zar e se dakle - rekoh ja - pokazati i najjadnijim onaj,
koji se bude pokazivao najopakijim? I koji bude najdue tira-
nin i najvei, da je u istinu najvie i najdue nesretan bio? Ali
u mnogih su i mnoga miljenja o tome.
- Bez sumnje je tako.
- to ne, dakle, tiranin bi po slinosti odgovarao tiran-
skoj dravi, a demokratski ovjek demokratskoj dravi, i tako
ostali?
- Dato!
- Dakle, kakav je odnos jednog oblika drave prema dru-
gome po kreposti i srei, takav je odnos ovjeka prema o-
vjeku?
- Naravno!
- Kako dakle stoji po kreposti tiranska drava prema kra-
ljevskoj, kakvu smo najprije prikazali?
- Posve protivno: jedna je najbolja a druga najgora.
- Ne u pitati, za koju veli - ta oito je; nego o srei opet
i nesrei sudi li isto tako ili drukije? I nemojmo se zbunji-
vati gledajui na jednog tiranina ili nekolicinu ljudi, koji ga
okruuju, nego kao to treba ui i cijelu dravu razgledati,
tako zaimo i ogledajmo svu, pa kaimo, to mislimo.
- Ta pravo zahtijeva; i oito je svakome, da od tiranske
drave nema jadnije, a od kraljevske sretnije.

343
 DRAVA

- Zar bih dakle pravo zahtijevao, ako bih i o tim ljudima

577 jednako tako zahtijevao, naime, ako bih traio da o njima sudi
onaj, koji moe razumom zai u ovjeji znaaj i razgledati
ga, a ne gleda kao dijete izvana, te se ne zbunjuje od sjaja ti-
ranske izvanjskosti, kojom se zaodijevaju za one izvana, nego
koji moe tono stvar razvidjeti? Ako bih dakle mislio, da svi-
ma nama treba sluati onoga, koji moe prosuditi: koji je bio
skupa u stanu, te koji je bio nazoan kod ina u kui, naime,
kakav je silnik sa svakim od ukuana, gdje se najvema moe
b vidjeti bez glumake opreme, te opet kod opasnih trenutaka
u javnosti, i ako bih njemu, poto je sve to vidio, naloio da
izjavi kakav je tiranin po srei i po jadnoi prema ostalima?
- Posve bi pravo i to zahtijevao.
- Hoe onda, da se uinimo kao da mi pripadamo meu
one, koji bi mogli prosuditi i koji su se na takve ljude namjeri-
li? Tako bismo imali nekoga, koji e odgovarati, to pitamo.
- Svakako.
c - Hajde mi dakle - rekoh - ovako razmatraj: sjeaj se
slinosti drave i ovjeka, pazi tako svakog napose redom i
usporeuj znaajke jednoga i drugoga.
- Kakve?
- Najprije da reemo za dravu; hoe li tiransku dravu
nazvati slobodnom ili ropskom?
- Ropskom u najveem stupnju.
- Pa ipak vidi u njoj i gospodare i slobodne.
- Vidim toga neto malo, ali vidim da, tako rei, cjelina i
najestitiji dio u njoj sramotno i jadno robuje.
d - Ako je dakle ovjek slian dravi, nije li nuno isti red i
u njemu? Nije li nuno dua njegova puna mnogoga ropstva i
neslobode, ne robuju li oni dijelovi njezini, koji su bili naje-
stitiji, a ne gospoduje li malen dio, najopakiji i najmahnitiji?
- Nuno.
- Sto dakle, hoe takvu duu nazvat ropskom ili slobod-
nom?

344
 DEVETA KNJIGA

- Zaista ropskom.
- Sto ne, ropska i tiranska drava opet najmanje ini, to
hoe?
- Kudikamo!
- Dakle e i tiranska dua najmanje initi, to bude htjela e
- da uzmemo duu u cjelini; a kao od obada uvijek silom
bockana, bit e puna pometnje i kajanja.
- Ta kako ne!
- A je li tiranska drava bogata ili siromana?
- Siromana.
- Dakle je i tiranska dua nuno uvijek siromana i nesita. 578
-Tako je.
- to dalje, zar nije takva drava i takav ovjek nuno
pun straha?
- Veoma nuno.
- Misli, da e u kojoj drugoj dravi nai vie naricanja,
jecanja, tubalica i bolova?
- Nipoto.
- A dri da takvih zala vie ima u kojemu drugome ovje-
ku, nego u tiraninu tome, mahnitome od pouda i ljubavi?
- Ta kako bih mislio?
- Kad si dakle, mislim, pogledao na sve to i drugo takvo b
slino, prosudio si, d a j e to najjadnija drava medu drava-
ma.
- to ne, to je pravo?
- Dakako. Ali to veli opet o ovjeku sposobnu za tirani-
na, s obzirom na to isto?
- Daje daleko najjadniji od svih ostalih.
- To vie ne veli pravo - rekoh ja.
- Kako?
- Jo mislim, nije taj najvie takav.
- Nego tko?
- Ovaj e ti se moda initi jo jadniji od njega.
-Koji?

345
 DRAVA

c - Koji je sposoban za tiranina, ali koji ne proivi ivot po-

sebnika, nego ima nesreu da mu se kojom nezgodom prui
prilika postati tiraninom.
- Iz preanjega govora sudim kako istinu govori.
- Da; ali o takvim stvarima ne treba samo misliti nego
posve dobro razmotriti u govoru. Ta razmatra se o najveoj
stvari, o dobru i zlu ivotu.
- Posve pravo.
- Gledaj dakle, kazujem li onda tono. ini mi se naime,
d da nam treba poi od ovih toaka, dok o njemu razmatra-
mo.
- Od kojih?
- Sjeti se svakog pojedinog od posebnika, koji su u dra-
vama bogati te imaju mnogo robova. Jer oni su u tome do-
nekle nalik na tiranine, to vladaju mnogima; a razlikuje se
tiraninovo mnotvo samo brojem.
- Da, tim se razlikuje.
- Zna dakle, da su oni bez straha, te se ne boje svojih
ukuana.
- Ta to bi se bojali?
- Nita, ali uzrok poima?
- Da, to cijela drava pomae svakome pojedinome od
ovih posebnika.
e - Lijepo veli. A to ako bi koji bog jednoga ovjeka, u
kojega je pedeset ili vie robova, digao iz drave, njega, enu
i djecu, te stavio u samou s cijelom imovinom i robovima,
gdje mu ne bi imao nitko od slobodnih pomagati - to misli,
u kakovu bi i kolikom strahu bio za sebe, djecu i enu, da ne
poginu od robova?
- Mislim, u veliku.
579 - Dakle bi ve prisiljen bio laskati nekima od samih robo-
va i obeavati mnogo i oslobaati ih bez ikakve potrebe, te bi
se sam pokazao laskavcem svojih slugu?
- Bezuvjetno, ili bi poginuo.

346
 DEVETA KNJIGA

- A to, ako bi mu bog i druge mnoge susjede okolo na-

stanio, koji ne bi podnosili, ako bi tko htio drugome gospo-
dovati, nego bi takvog ovjeka krajnjim kaznama kaznili, ako
bi ga gdje uhvatili?
- Jo bi, mislim, vie bio u svakoj nepogodi, pod paskom b
svih neprijatelja unaokolo.
- Zar dakle nije tiranin okovan kao u kakvoj tamnici, ako
je od prirode onakav, kako smo raspravili, pun mnogoga i
svakovrsna straha i ljubavi? A premda je u dui poudan, je-
dini on u dravi ne smije nikamo otputovati ni vidjeti, to i
ostali slobodni ljudi ele, nego se zavlai i ivi veinom u
kui kao ena, zavidan i ostalim dravljanima, ako tko van c
putuje i neto dobro vidi?
- Zaista je tako.
- to ne, takva se zla nalaze u ovjeku, koji se zlo u sebi
upravlja, i kojega si ti upravo sada razluio kao najjadnijega,
naime onoga, koji je sposoban za tiranina, ali koji ne proivi
ivot kao posebnik, nego ga kakav sluaj prisili, da postane
tiranin; koji pokua vladati drugima, premda ne vlada sobom,
kao kad bi tko prisiljen bio provoditi ivot tijelom, koje je
bolesno i koje nema vlasti nad sobom, ne kao posebnik, nego d
u natjecanju i borbi s drugim tijelima.
- Svakako veoma tonu usporedbu daje i istinito govo-
ri, Sokrate.
- to ne, mili Glaukone, posve je jadno njegovo stanje, i
tko je tiranin, ivi jo munije od onoga, za kojega ti ree da
najmunije ivi?
- Svakako.
- Jest dakle doista - i ako se kome ne ini - pravi tiranin
pravi rob ve po najveem ulagivanju i robovanju, a laskavac
je najgorima. I nipoto se ne vidi, da bi poude mogao zasiti- e
ti, nego se oituje d a j e oskudniji i siromaniji uistinu, samo
ako tko zna cijelu njegovu duu razmotriti; pokazuje se, da
je za cijela ivota pun straha, pun trzanja i bolova, ako ve
nalii na stanje drave, kojom vlada. A nalii, zar ne?

347
 DRAVA

- 1 te kako.
580 - to ne, osim toga jo emo tome ovjeku dati i ono, to
prije rekosmo, naime da mu radi tiranske vlade treba biti i jo
vie nego prije zavisan, nepouzdan, nepravedan, nemio, opak.
Svaku zlou on prima i hrani, te je poradi svega toga nuno
najvie sam nesretan, a zatim takvima ini i blinje svoje.
- Nitko ti pametan ne e prigovoriti.
- Hajde mi dakle ve sada i ti tako kai, kao sudac, koji
b sudi u natjecanjima o svemu, tko je po tvome miljenju prvi
u srei, i tko drugi, i ostale redom sudi, svu petoricu: ovje-
ka kraljevskoga, astoljubiva, iz vlade nekolicine, pukoga,
silnikoga.
- Ta lak je sud: ja ih sreujem kao kor - onako kako su
nastupili, to se tie vrline i zloe, kao i sree i obrnuto.
- Da najmimo dakle glasnika ili da sam oglasim, da je
sin Aristonov najboljega i najpravednijega za najblaenijega
c proglasio, a taj d a j e onaj, koji je najkraljevskiji i kraljuje u
sebi, a najgorega i najnepravednijega za najjadnijega, a taj
d a j e opet onaj, koji je najsposobniji za tiranina, te je tiranin
najvema sebi i dravi?
- Oglasi.
- Zar onda da jo dodam, daje tako i onda, i ako nije i ako
jest poznato svima ljudima i bogovima, daje ovjek takav?
- Oglasi i to.
- Neka dakle - rekoh - to bi nam bio jedan dokaz; a drugi
d treba biti ovo, ako samo bude valjao.
- Koji to?
- Budui daje i dua svakoga pojedinca tako na troje raz-
dijeljena, kao to je drava razdijeljena na tri stalea, to e se
dopustiti, kako se meni ini, i drugi dokaz.
- Koji to?
- Ovaj. Za tri dijela ini mi se, da su i naslade trovrsne, za
svaki pojedini jedna osobita; tako isto i kod pouda i vlasti.
- Kako veli?

348
 DEVETA KNJIGA

- Jedan dio bijae, rekosmo, kojim ovjek ui (sijelo uma);

drugi, kojim se srdi (sijelo volje); a trei radi mnogolinosti
ne mogasmo nazvati jednim imenom njemu osobitim, nego
mu dadosmo ime po onome, to u sebi kao najvee i najjae e
imaae. Nazvali smo ga naime poudnou radi estine po-
uda za jelom, piem, putenou, za novcem i drugim, koliko
je s time u svezi; zatim smo ga nazvali i lakomnim na novac,
jer se takve poude najvie novcima ispunjuju. 581
- Pravo je tako.
- Ako bismo onda rekli, da i naslada i elja njegove due
ide za dobitkom, bismo li se mogli u govoru najvema osla-
njati na tu toku, te bi nam samima neto znailo, kad bismo
govorili o tom dijelu due, i bismo li ga pravo zvali, zovui
ga lakomim za novcem i dobitkom?
- Meni se tako ini.
- A to, ne velimo li, daje volja uvijek pregnula, da bude
jaa, pobjednica i na glasu?
b
- Dakako.
- Ako bismo je dakle zvali eljnom pobjede i astoljubi-
vom, zar bi to bilo skladno?
- Zaista posve skladno.
- A svakome je oito, da ono, ime uimo, uvijek tei
prije svega za znanjem o istini: i njemu je od ona tri dijela
najmanje stalo do novaca i glasa.
- Kudikamo.
- Prikladno bismo ga dakle zvali eljnim znanja i filozof-
skim?
- Ta kako ne?
- Dakle i vlada jednim ljudima jedan dio u dui, a drugi- c
ma drugi, koji se ve dogodi?
-Tako je.
- Radi toga dakle recimo ponajprije, da ima i tri vrste lju-
di: filozofska, eljna pobjede, eljna dobitka.
- Naravno.

349
 DRAVA

- Dakle i tri vrste naslada, po jedna odreena za svaku

onu vrstu?
- Svakako.
- Zna onda, ako bi htio takva tri ovjeka svakoga redom
pitati, koji je od ona tri ivota najugodniji, da e svaki naj-
d vema hvaliti svoj? Novar e rei, da naslada od asti ili
uenja nita ne vrijedi prema dobitku, osim ako to novaca
pribavlja?
- Istina.
- A to e astoljubivi? Ne smatra li nasladu, koja dolazi
od novaca, nekako kao prostaku? I opet nasladu uenja di-
mom i tricama, ako nauk ne nosi asti?
-Tako je.
- A filozofa hoe da sebi pomislimo tako, da on nita ne
e dri do ostalih naslada prema nasladi znanja, znanja o istini
i stalnoj tenji prema njoj, u uenju provodei vrijeme. Sve
e to biti jako daleko od svake naslade, pa e on sve naslade
zvati doista nudom, jer bi ih on trebao samo onda, kad su
one nune.
- To treba dobro znati o njemu.
- Kad postoji dakle - rekoh - prepirka o nasladama i o sa-
mome ivotu svake vrste - ne samo, ivi li se ljepe i sramot-
582 nije ili gore i bolje, nego upravo to, ivi li se ugodnije i bez-
bolnije - kako bismo znali, koji od njih najistinitije govori?
- Ne mogu upravo rei.
- Ali gledaj ovako: po emu treba suditi ono, to se ima
lijepo prosuditi? Zar ne po iskustvu, razumu i zakljuivanju?
Ili bi to imao bolje mjerilo od toga?
- A kako bi?
- Pazi dakle: tri su ovjeka - koji je od njih najiskusniji
u svim nasladama, koje spomenusmo? ini li ti se, daje lju-
bitelj dobitka, dok se bavi spoznavanjem istine, iskusniji u
b nasladi znanja nego filozof u nasladi dobitka?
- Velika je razlika. Ta ovaj mora od mala kuati jedno
i drugo; naprotiv dok ljubitelj dobitka ui, kakva je priroda

350
 DEVETA KNJIGA

bitka, nije mu potrebno kuati, kako je slatka ta naslada, ni

iskusan o tome postati. Dapae i ako hoe, nije mu lako.
- Mnogo se dakle razlikuje filozof od ljubitelja dobitka
iskustvom u obim nasladama.
- Zaista mnogo.
- A od astoljupca? Zar je neiskusniji u nasladi asti nego
onaj u nasladi znanja?
- Ne, jer ih ast sve prati, ako izvruju ono, na to su pre-
gnuli. Ta svijet asti i bogata i hrabra i mudra; zato su svi
iskusni u tome, kakva je naslada asti. Ali kakvu nasladu ima
gledanje bitka, ne moe drugi okusiti osim filozofa.
- Po iskustvu, dakle, od ona tri ovjeka najbolje sudi taj,
mudroljubac.
- Kudikamo.
- 1 jedino on e biti iskusan u znanju?
- Dato.
- A l i i sredstvo, kojim treba suditi, nije sredstvo ljubitelja
dobitka ni astoljupca, nego je sredstvo filozofa.
- Kakvo?
- Rekosmo negdje, kako treba suditi zakljuivanjima; zar
ne?
-Da.
- A zakljuivanja su poglavito njegovo sredstvo.
- Kako ne!
- Kad bi se dakle bogatstvom i dobitkom najbolje prosu-
ivalo ono, to se prosuuje, onda bi nuno najistinitije bilo
ono, to bi hvalio i kudio ljubitelj dobitka.
- Svakako.
- A kad bi se prosuivalo au, pobjedom i hrabrou,
zar ne ono, to bi hvalio i kudio astoljubac i ljubitelj pobje-
de?
- Oito.
- Ali kad se prosuuje iskustvom, znanjem i zakljuiva-
njem?

351
 DRAVA

- Nuno je najistinitije ono, to hvali filozof i ljubitelj

zakljuivanja.
583 - Dakle bi od troje naslade najslaa bila naslada onoga
dijela due, kojim uimo, i najslai bi bio ivot onoga od nas,
u kojem taj dio vlada?
- A kako ne bi? Svakako razumnik hvali svoj ivot kao
pravi hvalilac.
- A za koji ivot i za koju nasladu veli taj sudac, daje druga?
- Oito za nasladu ratnika i astoljupca, jer mu je blie
nego naslada novara.
- Dakle veli, daje zadnja naslada ljubitelja dobitka, kako
se ini.
- Dato.
b - To bi dakle bio drugi dokaz. Po drugi bi put pobijedio
pravednik nepravednika; a trei put neka bude na ast Zeusa
Spasitelja i Olimpijskoga kao u Olimpiji. Pazi: osim naslade
razumnika i nije ni posve istinita ni ista naslada ostalih, nego
je neka sjena, kako sam, ini mi se, uo od nekoga mudraca.
A to bi bio najvei i najodluniji poraz.
- Kudikamo; nego kako veli?
c - Ovako u - rekoh - iznai istraivajui, dok e ti od-
govarati.
- Pitaj dakle.
- Govori dakle: ne velimo li, daje bol protivan ugodnosti?
- Dakako.
- Sto ne, velimo, da ima neto, to nije ni radost ni bol?
- Zaista ima.
- Da je u sredini izmeu ovoga dvojega; tu je dua nekako
mirna od ona dva uvstva; ili ne veli to tako?
- Tako.
- Zar se ne sjea to bolesnici govore, kad su bolesni?
-to?
- Da naime nita nije ugodnije od zdravlja; ali oni prije
d bolesti nisu znali, da je to najugodnije.

352
 DEVETA KNJIGA

- Sjeam se.
- to ne, uje, kako kau i oni, koje steu bolovi, da nije
nita ugodnije nego da im bolovi prestanu?
- ujem.
- Opaa, mislim, da ljudi dolaze i u mnoga druga takva
stanja, u kojima, kad osjeaju bol, hvale, da je najugodnije
neosjeanje bola i mir od toga, a ne radovanje.
- Ta to moda tada postaje ugodno i prijatno, naime mir.
- I kad se dakle netko prestane radovati, prestanak ugod- e
nosti bit e bolan.
- Moda.
- to smo dakle upravo sada rekli, d a j e izmeu obojega
- naime mir - to e jednom biti i bol i ugodnost.
- ini se.
- Zar je mogue, to nije nijedno ni drugo, da bude oboje?
- Ne ini mi se.
- I ugodnost, kad u dui nastaje, i bol: to je oboje neko
gibanje ili nije?
-Da.
- A nije li se netom pokazalo daje ono, to nije ni bolno ni 584
ugodno, mir i sredina izmeu ona dva uvstva?
- Ta pokazalo se.
- Kako je dakle pravo; bezbolnost smatrati ugodnom ili
neradovanje bolnim?
- Nikako.
- Nije dakle mirovanje zaista takvo, nego se tada uz bol
samo ini kao ugodno, a uz ugodnost kao bolno, i takve tlap-
nje nisu za istinsku ugodnost nimalo zdrave, nego su neka
obmana.
- Svakako, kako nam govor pokazuje.
- Odaberimo dakle ugodnosti koje ne dolaze iz bolova, b
Inae bi lako pomislio, da je to prirodno tako, da je naime
ugodnost prestanak bola, a bol prestanak ugodnosti.
- Gdje dakle i na kakve naslade misli?

353
 DRAVA

- Postoje i mnoge druge naslade, a osobito ako bi pomi-

slio na ugodnost mirisa. Ta naime ugodnost odmah postaje
neizmjerna, i ako prije nije boljelo, a kad prestane, ne ostavlja
nikakva bola.
- Posve istinito.
- Ne vjerujemo dakle, daje odlazak bola ista ugodnost i
odlazak ugodnosti ist bol.
- Ta nemojmo.
- Ali zaista, najee i najvee ugodnosti, koje preko ti-
jela dopiru do due i kojima velimo ugodnosti, jesu te vrste,
naime nekakvo oslobaanje od bolova.
- T a jesu.
- to ne, isto su takva i ona prethodna osjeanja i boli,
koje nastaju iz oekivanja, prije nego e se ono oslobaanje
zbiti.
- Isto takva.
- Zna onda - rekoh ja - kakva su ono osjeanja i na to
su najvema nalik?
- Na to?
- Dri, da u prirodi ima neto gore, neto dolje a neto
u sredini?
- Drim.
- Ako bi dakle tko letio odozdo prema sredini, misli
kako bi to drugo mislio, a ne da leti gore? I kad bi stao u
sredini i gledao onamo, odakle je uzletio, zar bi mislio, da
je negdje drugdje, a ne gore, kad nije jo vidio, to je doista
gore?
- Zeusa mi, ne mislim, da bi takav drukije pomislio.
- Ali, ako bi natrag letio, mislio bi, da leti dolje i istinito
bi mislio?
- Ta kako ne?
- to ne, to bi mu sve zato bivalo, to istinski ne zna, to
je gore, u sredini i dolje?
- Ta oito.

354
 DEVETA KNJIGA

- Bi li se dakle udio, to oni, koji ne znaju istine, o mno-

gome drugom tono ne misle, i to su prema ugodnosti, bolu i
stanju, koje je izmeu toga, tako raspoloeni, te istinito misle
i doista osjeaju bol, kada padaju u bolno stanje, a kad od
bola padaju u srednje stanje, tvrdo su uvjereni, da dolaze do 585
zadovoljstva i ugodnosti, pa kao to se vara netko kada gleda
na crnu boju uz sivu, ne poznajui bijele boje, tako se vara-
ju i oni, kada uz bezbolnost pogledaju na bol, ne poznajui
naslade.
- Zeusa mi, ne bih se tome zaudio, nego bih se mnogo
vie zaudio, da nije tako.
- Ovako dakle pomiljaj: nisu li glad, ea i takve pojave b
neka pranjenja u stanju tjelesnom?
- Dato.
- A zar nije opet neznanje i nerazumnost praznoa u sta-
nju duevnom?
- Jest.
- Dakle bi se punio i onaj, koji bi dobivao hrane, i onaj,
koji bi dolazio k pameti?
- Kako ne!
- Je li istinitije punjenje stvari, koja ima manje bitka, ili
koja ga ima vie?
- Oito one, koja ga ima vie.
- Za koje dakle vrste dri da imaju vie ista bitka, je li
primjerice za vrste jela, pia, prismoka i svekolike hrane, ili
za vrstu istinita miljenja, znanja, uma i opet uope sve kre- c
posti? A sudi ovako: ini li se tebi da vie postoji ono, to je
u svezi s vjeno jednakim, besmrtnim i s istinom, te je i samo
takvo i u takvu postaje, ili ono, to je u svezi s nikada jedna-
kim i smrtnim, te je i samo takvo i u takvu postaje?
- Mnogo se razlikuje ono, to je u svezi s vjeno jednakim.
- Ima li onda bit onoga to je uvijek nejednako vie udjela
u bitku od znanja?
- Nikako.

355
 DRAVA

- A na istini?
- Ni to.
- A ako ima manje istine, nema li bitka manje?
d - Nuno.
- Dakle uope stvari za njegu tjelesnu imaju manje istine
i bitka nego opet stvari za duevnu njegu?
- Mnogo manje.
- A ne misli, da i samo tijelo ima manje istine i bitka od
due?
- Mislim.
- to se dakle puni stvarima u kojima je vie bitka, i to
samo ima vie bitka, vema se puni nego ono, to se puni
stvarima u kojima je manje bitka, i to samo ima manje bit-
ka?
- Ta kako ne!
e - Ako je dakle ugodno puniti se onim, to po prirodi pri-
pada, onda bi ono, to se puni vema bivstveno i stvarima u
kojima je vie bitka, pomou istine naslade stvaralo bivstve-
niju i istinitiju radost, a ono, to dobiva stvari u kojima je ma-
nje bitka, punilo bi se manje istinito i manje stalno, i dobivalo
bi nasladu manje pouzdanu i manje istinitu.
586 -Bezuvjetno.
- Koji su dakle bez razumnosti i kreposti, a uvijek su na
gozbama i u slinim uitcima, oni, kako se ini, lete dolje i
natrag prema sredini i tu se motaju za ivota. To ne prekora-
b uju, nikada doista gore ne pogledaju niti uzlete, ne napune
se pravoga bitka, ne okuse stalne i iste naslade. Kao blago
gledaju uvijek dolje, sagnuti su na zemlju i na stolove, hrane
se krmom i pare se, i radi te lakomosti udaraju i bodu jedni
druge eljeznim rogovima i kopitima, te se iz nesitosti ubi-
jaju, budui da bitka svojega i posude svoje ne pune pravom
hranom.
- Sasvim tono, Sokrate, pogaa ivot mnotva - ree
Glaukon.

356
 DEVETA KNJIGA

- Zar onda nije nuno da se nalaze u nasladama, koje su

pomijeane s bolovima, u nasladama, koje su utvare istinske
naslade, u nasladama, koje su kao sjena, koje stojei jedne uz c
druge dobivaju boju tako, da se ine jedne i druge ive, te u
nerazumnima raaju pomamnu enju prema sebi i predmet su
borbe, kao to Stesihor veli, daje utvara Helenina postala oni-
ma u Troji predmet borbe, jer nisu znali pravo stanje stvari?
- To je posve nuno tako nekako.
- A to, ne nastaju li nuno kod voljnog dijela due, to d
jest sranosti, sline takve pojave, ako je tko bio zavidan iz
astoljubivosti ili silovit iz elje za pobjedom ili srdit iz mr-
zovoljnosti, te bez promiljanja i razuma ide za tim, da se
nasiti asti, pobjede i srdbe?
- Takve pojave nuno nastaju i tu.
- to dakle - rekoh ja - zar da slobodno govorimo i za po-
ude, koje prate koristoljubiv i astoljubiv dio due, da e one
od njih, koje e slijediti znanje i razum i koje e uza znanje i
razum ii za nasladama, na koje e putiti razbor, te ih posti- e
zati - da e one, budui da slijede istinu, postizati najistinitije
naslade, kako ve istinite naslade one mogu postii, i naslade
sebi najsvojstvenije, ako je svakome i najsvojstvenije, to mu
je najbolje?
- Ta jest zaista najsvojstvenije.
- A k o dakle cijela dua slijedi svoj filozofski dio te se ne
buni protiv njega, onda svaki dio moe i inae svoje raditi i 581
pravedan biti, pa i uivati svaki naslade svoje i najbolje i po
mogunosti najistinitije.
- Svakako.
- A kad dakle prevlada koji drugi dio, ne moe ni sam
svoje naslade nalaziti, te druge dijelove tjera, da idu za tuom
i neistinitom nasladom.
-Tako je.
- to ne, to je najdalje od filozofije i razuma, najvie bi
tako radilo?

357
 DRAVA

- Svakako.
- A nije li najdalje od razuma ono, to je najdalje i od
zakona i reda?
- Ta oito.
b - A nije li se pokazalo, da su najdalje ljubavne i tiranske
poude?
- Kudikamo.
- A da su najmanje udaljene kraljevske i uredne poude?
-Da.
- Dakle e, mislim, tiranin biti najvie udaljen od istinite i
svojstvene naslade, a kraljevski ovjek najmanje?
- Bez sumnje.
- I ivjet e, dakle, silnik najneugodnije, a kralj najugod-
nije.
- Bezuvjetno.
- Zna onda - rekoh ja - koliko neugodnije ivi tiranin
od kralja?
- Da, ako e rei.
c - Kako se ini, tri su ugodnosti; jedna je prava, a dvije su
lane. A tiranin je prekoraio lane, budui d a j e odbjegao
razumu i zakonu, te prebiva meu ropskim nasladama kao
meu tjelesnom straom, pa koliko time gubi, nije ni posve
lako rei, osim moda ovako.
- Kako?
- Od oligarhijskog ovjeka trei je po udaljenosti bio tira-
nin: njima je u sredini bio demokratski ovjek.
-Da.
- Dakle bi, ako se pazi na istinu, brojei od onoga, nje-
gova naslada bila tek trea utvara prave naslade, ako je istina
ono, to rekosmo maloas?
-Tako je.
d - A opet je oligarhijski ovjek trei iza kraljevskoga ovje-
ka, ako ujedno meemo plemikoga i kraljevskoga ovjeka.
- Ta trei.

358
 DEVETA KNJIGA

- Tiranin je, dakle, udaljen od istinite naslade brojem tri

puta trostruko.
- ini se.
- Dakle bi, kako se ini, utvara tiranske naslade bila plo-
ha, uinjena prema broju duine.
- Svakako.
- A oito je, kako udaljen postaje po drugoj i treoj po-
tenciji.
- Oito, dakako raunaru.
- to ne, ako tko obrne i stane govoriti, kako je po isti-
nitosti naslade daleko kralj od tiranina, nai e, da on ivi
sedam stotina dvadeset devet puta ugodnije, ako se stupnjuju
do kraja, a tiranin za isti taj razmak munije.
- Divan si raun sloio o razlici izmeu ta dva ovjeka,
pravedna i nepravedna, obzirom na nasladu i bol.
- Ali i istinit i prikladan broj za ivote, ako su k tome
prikladni dani i noi i mjesec i godine.
- T a j e s u prikladni.
- Dakle, ako dobri i pravedni toliko nadmauje zloga i
nepravednoga nasladom, neizmjerno e vie nadmai vati pri-
stojnou, ljepotom i krepou ivota.
- Zeusa mi, neizmjerno vie.
- Neka dakle - rekoh. - Kad smo ve dotle doli, pono-
vimo poetak naeg istraivanja, radi kojeg smo amo doli.
A govorilo se, d a j e korisno nepravedno initi onom, koji je
savreno nepravedan, a ini se samo da je pravedan. Ili nije
tako reeno?
- Zaista tako.
- Sad se dakle razgovarajmo o tome, kad se ve sloismo,
kakvu mo ima jedno i drugo, naime initi krivo i pravedno.
-Kako?
- Napravimo u mislima sliku due, da pojmi onaj, koji je
ono govorio, to je govorio.
- Kakvu sliku?

359
 DRAVA

- Neku sliku takvih stvorenja, kakva se pria da su bila u

stara vremena, Himera, Skila, Kerber, kao i druga mnoga stvo-
renja, za koja se veli, da su bila mnogi oblici srasli ujedno.
- Ta veli se.
- Pravi dakle prvo lik zvijeri arene i mnogoglave, koja
ima naokolo glave pitomih i divljih ivotinja i koja se moe u
sve to pretvarati i stvarati iz sebe.
d - Posao je to silnoga kipara; ipak neka bude napravljeno,
kad se ve rijeima lake pravi nego od voska i takvih tvari.
- Onda dakle pravi drugo lik lava, a tree lik ovjeka; ali
prvi lik neka bude daleko najvei, a drugi iza njega.
- To je lake, i napravljeno je.
- Sastavi dakle to troje u jedno, da bude nekako jedno s
drugim sraslo.
- Sastavljeno je.
- Onda im izvana oblijepi sliku jednog bia, sliku ovje-
ka, te e se onome, koji ne moe unutra vidjeti, nego vidi
e samo izvanjsku ljusku, initi jedno stvorenje, ovjek.
- Oblijepljena je.
- Sad emo dakle odgovoriti onome, koji govori da tome
ovjeku koristi nepravedno initi, a ne koristi pravedno ini-
ti. On nita drugo ne veli nego to, da onome ovjeku koristi
astiti i jakom initi onu mnogoliku ivotinju, lava i to lavu
589 pripada, a ovjeka ubijati gladom i initi slabim, tako te e se
dati vui, kamo ga bude vodilo koje god od onoga dvojega;
zatim da mu koristi ne privikavati i ne sprijateljiti jedno s
drugim, nego da koristi pustiti, da se u sebi grizu, bore ijedno
drugo dere.
- Ta svakako bi to govorio, koji bi hvalio nepravdu.
- to ne, onaj opet, koji veli da pravda koristi, rekao bi
da treba raditi i govoriti ono, po emu e kod onoga ovjeka
b najjai biti ovjek unutra, te e postati uvar mnogoglavom
skotu, pa e mu, kao ratar, pitome nagone hraniti i gojiti, a ne
e dopustiti divljima rasti; za saveznika e uiniti snagu lav-

360
 DEVETA KNJIGA

sku; brinut e se za sve skupa; sprijateljit e jedno s drugim i

sa sobom i tako e sve odgajati.
- Ta svakako to opet govori onaj, koji hvali pravednost.
- Dakle bi na svaki nain onaj, koji bi hvalio pravdu,
istinu govorio, a koji bi hvalio nepravdu, lagao bi. Jer ako c
bi gledao na nasladu, na dobar glas i na korist, hvalilac pra-
vednosti govori istinu, a to god kudilac kudi, nije tono ni
pametno.
- Nije, ini mi se, nikako.
- Nagovarajmo ga dakle blago - ta ne grijei svojevoljno
- i pitajmo ga: sretnie, ne bismo li rekli, da i lijepi i sramotni
obiaji imadu svoje podrijetlo, pa je lijepo ono, kad se zvijer d
u nama podlae ovjeku, ili moda bolje boanskom u nama,
a sramotno ono, kad se pitomi dio podlae divljemu? Hoe li
pristati ili ne?
- Hoe, ako me bude sluao.
- Ima li dakle nekoga, komu prema tome izlaganju ko-
risti nepravedno uzimati zlato, ako ve ovako ne, kako biva
kako rekosmo, te on, dok zlato uzima, ujedno najbolji dio
sebe mee u ropstvo najgoremu? Ili ako bi prodao za zlato e
sina ili ker u ropstvo, i to u ropstvo divljim i zlim ljudima, ne
bi mu donijelo koristi, pa dobio ne znam kako mnogo. A ako
najboanskiji svoj dio prodaje u ropstvo najbezbonijemu i
najopakijemu dijelu i nita ga ne ali, nije li tada jadan i ne
prima li zlatno mito za mnogo stranija zlodjela nego Erifila, 590
kad je primila zlatan lanac za ivot mua?
- Zaista za mnogo stranija - ree Glaukon. - Ja u ti
naime mjesto njega odgovoriti.
- Dakle se, misli, i razuzdanost zato odavna kudi, to u
njoj preko potrebe postaje rasputeno ono zlo, onaj veliki i
mnogoliki skot?
- Oito.
- A ne kudi li se samovoljstvo i mrzovoljnost onda, kada
nerazmjerno poraste i nategne se lavlji zmijinji dio? b

361
 DRAVA

- Svakako.
- A ne kudi li se rasko i mlitavost radi slabljenja i po-
putanja upravo toga lavovskoga dijela, naime, kad u njemu
stvaraju kukavtinu?
- Dato.
- A ne kudi li se laskanje i ropsko vladanje onda, kada
tko taj isti dio, to jest volju, podlae mnogoglavoj zvijeri, te
ga radi novaca i nesitosti one zvijeri od mala zlostavljanjem
privikava da postaje majmun mjesto lava?
c - Dakako.
- A to misli, zato nas sramoti prljavo rukotvorstvo? Ili
emo rei, da radi neega drugoga, a ne radi toga, to je tu od
prirode slab najbolji dio, tako da ne bi mogao vladati skoto-
vima u sebi, nego bi ih morao dvoriti i uiti samo to kako e
im se ulagivati?
- ini se.
- Dakle, da bi i takav ovjek bio podjednakom vladom
d kao i najbolji ovjek, velimo, da mu treba robom biti onome
najboljemu ovjeku, to u sebi ima boansku vlast. Ne misli-
mo, kako on ima biti podloan na svoju tetu kao rob, kako je
Trazimah mislio za podlonike, nego drimo, d a j e svakome
korisnije stajati pod boanskom i razboritom vladom, a naj-
bolje pod vladom koju ima sam u sebi, a ako ne, pod vladom
izvana, koja nad njim stoji. Tako bismo po mogunosti svi
bili jednaki i prijatelji pod istim vodstvom.
- Tako je.
e - A i zakon pokazuje - rekoh ja - da mu je to namjera, jer
je saveznik svima u dravi; pokazuje to i rukovoenje djece,
591 naime to, to im ne damo slobode dok i njihovu duu kao i
dravu ne uredimo, dok ne odgojimo njihov najbolji dio kao
naknadu za svoj najbolji dio, koji ih je do sada vodio, te im
time dajemo jednakoga uvara i vladara, i tada ih istom pu-
tamo na slobodu.
- Ta pokazuje.

362
 DEVETA KNJIGA

- Kako emo onda dakle, Glaukone, i iz kojega emo ra-

zloga rei, da nekome koristi raditi krivo, biti razuzdan ili to
sramotno initi, dakle sve, po emu e biti gori, a moi stei
vie novaca ili koju drugu mo?
- Nikako.
- A kako emo rei, da koristi tajno initi krivo i ne biti
kanjen? Ili zar ne postaje jo gori, za kojega se ne zna? A za b
kojega se zna te biva kanjen, zar se u njemu ne umiruje i ne
pitomi zvjerski a oslobaa pitomi dio? I dok cijela dua pre-
lazi u najbolju prirodu time, to stjee trijeznost i pravednost
s razumnou, ne dobiva li vrjednije stanje nego tijelo, koje
dobiva snagu i ljepotu sa zdravljem; toliko vrjednije, koliko
je dua vrjednija od tijela?
- Zaista svakako.
- Dakle e pametan sve svoje sile na to uperiti, te e po- c
najprije cijeniti nauke, koje e mu duu takvu uiniti, a ostale
ne e toliko cijeniti?
- Oito.
- Zatim e cijeniti tjelesno stanje i hranu, ali ne zato, da bi
se predao zvjerskoj i nerazumnoj nasladi, pa u tome smjeru
ivio, nego e nastojati i na zdravlje paziti i cijeniti ne stoga d
da bi bio jak, zdrav ili lijep, ako od toga ne e biti trijezan,
nego da tjelesni sklad uvijek stavi u slubu duevnog sklada.
- Zaista svakako, ako ve hoe doista odgojen biti.
- Dakle e cijeniti red i skladnost i u stjecanju blaga? I
gomilanje svog imutka ne e beskrajno uveavati, zbunjen
udivljavanjem svijeta za to, i time si pribavljati samo beskraj-
na zla.
- Mislim da ne e.
- Nego e ga uveavati mislei na ureenje u sebi i paze- e
i, da ondje u sebi nita ne poremeti radi mnogo ili malo imo-
vine. Prema tome e postupati, pa poveavati i troiti toliko
imovine, koliko bude mogao.
- Svakako.

363
 DRAVA

592 - Ali zaista, i kod asti e na isto paziti, pa e jedne pri-

mati i kuati svojevoljno, za koje bude mislio da e ga boljim
uiniti, a za koje bude mislio da e razoriti stanje koje postoji,
njih e se kaniti nasamo i javno.
- Ne e dakle htjeti ii u dravne slube, ako se za to bude
brinuo.
- Naprotiv, i te kako u svojoj dravi - ali moda ne u onoj,
u kojoj se rodio, osim ako se ne dogodi kakav znak od boga.
- Razumijem: misli u dravi koju smo sada izgradili
b i osnivali samo u mislima; jer na zemlji, mislim, nigdje je
nema.
- Ali - rekoh ja - moda je na nebu kao uzor za onoga,
koji je hoe vidjeti i videi nju sebe ureivati. A nema nika-
kve razlike, je li gdje stvarno ili e biti takva drava; ta obav-
ljao bi poslove samo te drave, a nijedne druge.
- Naravno.

364
 DESETA KNJIGA

- 1 DOISTA - rekoh ja - i po mnogo emu drugom dolazi 595

mi na um, da smo dravu nadasve pravo osnivali, ali osobito
po tome, kad pomislim na pjesnitvo.
-Kako?
- Da ne primamo nikako onoga dijela njegova, koji opo-
naa. Jer sada, kad smo sve dijelove due napose raspravili,
vidi se, kako se meni ini, i oito je, da ga nipoto ne treba
primati.
- Kako veli? b
- Da vama reem - ta ne ete me tuiti pjesnicima tra-
gedija i ostalim svima pjesnicima oponaateljima - sve to,
ini se, nagruje duu sluatelja, koji nemaju ustuka, naime
spoznaje pravog stanja stvari.
- U kojem dakle smislu?
- Moram rei, premda mi ne da govoriti neka ljubav i po-
tovanje, koje me od mala obuzima prema Homeru. ini se
naime, daje on bio prvi uitelj i voa svih tih divnih tragika. c
Ali ne smije se vie cijeniti ovjek od istine i to velim, treba
rei.
- Svakako.
- Sluaj dakle, ili bolje, odgovaraj.
-Pitaj.
- Bi li mi mogao uope rei, to je oponaanje? Jer ni sam
se sasvim ne domiljam, to je ono.
- Zaista u se onda nekako ja domisliti!
- Ne bi bilo nimalo udno; jer mnogo toga prije vide krat-
kovidi nego otrovidi. 596

365
 DRAVA

- Jest tako; ali dok si ti tu, ne bih imao odlunosti da re-

em, ako mi se to i ukazuje; nego gledaj sam.
- Hoe dakle da ponemo razmatrati obiajnim postup-
kom? Obino naime uzimamo svaki pojedini pojam za svako
pojedino mnotvo predmeta, kojima nadijevamo isto ime; ili
ne razumije?
- Razumijem.
b - Da uzmemo dakle i sada mnotvo predmeta, koje hoe,
primjerice, ako hoe, mnogo ima postelja i stolova.
- Kako ne?
- Ali samo su dva pojma za te predmete, jedan za postelju
a drugi za stol.
-Da.
- Dakle obino i govorimo, da obrtnik jednoga i drugoga
toga predmeta, gledajui uzor, jedan pravi postelje a drugi
stolove, kojima se mi sluimo, i ostale predmete jednako
tako? Ta ne pravi nijedan obrtnik sam uzor; ta kako bi?
- Nikako.
- Ali pazi dakle, kakvim zove ovoga obrtnika?
c - Kojega?
- Koji pravi sve one predmete, koje i svaki pojedini obrt-
nik!
- Silna nekakva i udnovata ovjeka kae.
- Ubrzo e o tom jo vie rei. Jer taj isti rukotvorac
moe ne samo napraviti one predmete, koje i ljudi, nego pravi
i sve rae iz zemlje i stvara sve ivotinje, i sve ostalo pa i
sama sebe, a osim toga stvara zemlju, nebo, bogove, sve na
nebu i sve pod zemljom u Hadu.
d - Sasvim udnovata mudraca spominje.
- Ne vjeruje? I reci mi: ini li ti se, da uope ne bi posto-
jao takav obrtnik ili da bi bio na neki nain stvoritelj svega
toga, a na neki nain ne bi? Ili ne vidi da bi, na neki nain,
mogao i ti sam sve to stvoriti?
- A koji je to nain?

366
 DEVETA KNJIGA

- Nije teak, pa se moe mnogo vrsno i brzo obavljati, a

najbre tako, ako uzme zrcalo i svuda ga okree. Brzo e
napraviti sunce, predmete na nebu, zemlju, sebe, ostale ivo- e
tinje, predmete, rae i sve stvari, o kojima se upravo sada
govorilo.
- Da, prividno, ali ne tako, da bi sve to negdje doista bilo.
- Lijepo i zgodno dolazi tvoj odgovor naem istraivanju.
Jer, mislim, meu takve obrtnike pripada i slikar; zar ne?
- Ta kako ne?
- Ali e, mislim, rei, da ne pravi istinito ono to pravi.
Premda i slikar pravi postelju na neki nain; ili ne pravi?
- Da, prividnu pravi i on.
- A to tvorac postelja? Nisi li netom govorio, da ne pravi 591
uzora (ideju), za koji upravo velimo daje ono, to postelja
jest, nego da pravi neku postelju?
- Ta govorio sam.
- Dakle ako ne pravi ono to jest, ne bi pravio bitka, nego
neto to je kao bitak, a nije sam bitak; a ako bi tko govorio,
daje djelo tvorca postelja ili kojega drugoga rukotvorca pot-
puni bitak, ini se, da ne bi istinu govorio?
- Ne bi zaista, bar ne onima, koji se bave ovakvim raz-
matranjima.
- Ne udimo se dakle nita, ako je i to nekako nejasno
prema istini.
- Ta nemojmo. b
- Hoe dakle - rekoh ja - da potraimo upravo kod tih
predmeta bit toga oponaatelja, koga traimo?
- Da, ako hoe.
- to ne, tu nastaju nekakve tri postelje: jedna u stelje i
neki rukotvorac, stvorio je jednu po prirodi, bog je napravio;
ili tko drugi?
- Nitko drugi, mislim.
- Jedna, koju pravi stolar.
-Da.

367
 DRAVA

- Jedna, koju pravi slikar; zar ne?

- Neka bude.
- Dakle slikar, tvorac postelja, bog, tri su to znalca za tri
vrste postelja.
- Da, tri.
- Bog dakle ili nije htio ili mu je bio kakav zakon, da u
prirodi ne napravi vie nego jednu postelju, i tako je napravio
samo jednu, upravo ono, to postelja jest; dvije takve ili njih
vie niti je stvoreno od boga niti e se stvoriti.
- Kako to?
- Zato, ako bi samo dvije napravio, opet bi se jedna nad
njima pokazala, od koje bi opet one obadvije imale svoj oblik,
i ta bi postelja bila ono, to postelja jest, a ne one dvije.
- Tono je tako.
- To je dakle, mislim, bog znao, i hotei biti doista tvorac
postelje, koja doista jest, a ne tvorac neke postelje i neki ru-
kotvorac, stvorio je jednu po prirodi.
- ini se.
- Hoe dakle, da njega zovemo pratvorcem toga predme-
ta, ili tako nekako?
- Svakako je to pravedno, kad je ve to i sve ostalo stvorio.
- A kako da zovemo stolara, zar ne obrtnikom postelje?
-Da.
- Zar i slikara obrtnikom i tvorcem takva predmeta?
- Nikako.
- Nego to e rei, da je on za postelju?
- Meni se ini, da bi se najprimjerenije zvao tako: opona-
atelj predmeta, za koji su ona dva obrtnici.
- Neka; oponaateljem zove tvorca tvorevine tree iza
prirode?
- Svakako.
- To e dakle biti i tragedijski pjesnik, ako je doista opo-
naatelj, naime nekako trei iza kralja i istine kao i svi ostali
oponaatelji.

368
 DEVETA KNJIGA

- ini se.
- Za oponaatelja smo se dakle sloili. A reci mi za sli-
kara ovo: ini li ti se, da on nastoji oponaati upravo svaki 598
prapredmet ili djela obrtnika?
- Djela obrtnika.
- Zar onako, kakva jesu, ili kakva se ine? Jer odredi jo
to.
- Kako misli?
- Ovako: ako postelju gleda postrance, sprijeda ili kako
god hoe, zar se to razlikuje sama od sebe? Ili se nita ne
razlikuje, nego se samo ini drukija; i ostalo tako isto?
- Ta samo se ini, a ne razlikuje se nita.
- Pazi dakle upravo to: kako postupa slikarstvo kod sva- b
koga predmeta? Je li prema bitku, naime da oponaa, kako
jest; ili prema privianju, kako se privida? Kao oponaanje
pri vianja ili istine?
- Pri vianja.
- Daleko je dakle oponaanje od istine, i kako se ini, zato
sve izrauje, to samo malo dosee od svakoga predmeta, i
to utvaru. Primjerice slikar e nam, velimo, slikati postolara,
stolara, ostale obrtnike, a ne razumije se nita u te vjetine, c
Ali ipak, ako bi bio dobar slikar, pa bi naslikao stolara i izda-
leka ga pokazivao, varao bi djecu i nerazumne ljude time, to
bi se privialo, daje ono doista stolar.
- A to ne bi?
- Ali, prijatelju, ovo, mislim, treba o svim tim stvarima
imati na umu. Kad nam tko pria o nekome, naime da se na-
mjerio na ovjeka, koji zna sve obrte i koji sve drugo, to
zna svaki pojedini, zna tonije od koga god, takvu treba rei d
ovako: daje lud ovjek; da se, kako se ini, dao prevariti od
nekakva opsjenara i oponaatelja, na koga se namjerio, te mu
se taj ovjek priinio premudrim, a to zato, to sam ne moe
razlikovati znanje, neznanje i oponaanje.
- iva istina.

369
 DRAVA

- to ne - rekoh ja - poslije toga treba ogledati tragediju

e i prvaka njezina Homera, kad ve ujemo od nekih da ti pje-
snici sva umijea znaju i sve ljudske stvari i njihovu krepost
i zlou, kao i sve boanske stvari. Jer, kako se kae, treba
dobar pjesnik sa znanjem pjevati, ako hoe lijepo pjevati o
onome to pjeva, ili - ne smije pjevati. Treba dakle razmotri-
ti: jesu li se ti ljudi prevarili, kad su se namjerili na te opona-
atelje; zatim, ne opaaju li, gledajui djela tih oponaatelja,
da su ta djela trostruko daleko od bitka, i da ih je lako stvarati
599 bez znanja i istine? Ta oni stvaraju utvare, a ne ono to jest.
Ili, dobri pjesnici i kau neto, i doista znaju ono, o emu se
svijetu ini da dobro pjevaju?
- Svakako treba istraiti.
- Misli dakle, ako bi tko mogao oboje stvarati, i predmet
oponaanja i utvaru, da bi se pustio u nastojanje oko izra-
ivanja utvara, i da bi to ozbiljno postavio za zadau svoga
b ivota, kao najbolje to ima?
- Ne mislim.
- Nego ako bi ve, mislim, doista imao znanje o tim stva-
rima, koje i oponaa, mnogo bi prije ozbiljno uznastojao oko
djela nego oko oponaanja, gledao bi mnoga i lijepa djela osta-
viti kao spomen iza sebe i volio bi biti hvaljen nego hvaliti.
- Mislim, da bi, jer nije jednaka ast i korist.
- Za ostale dakle stvari ne traimo odgovora od Homera
c ili od koga god drugoga izmeu pjesnika; ako je koji od njih
bio sposoban za lijenika, a ne samo oponaatelj lijenikih
govora, ne pitajmo ga, koji su to ljudi, za koje se kae, da ih
je ozdravio koji stari i novi pjesnik, poput Asklepija; ne pi-
tajmo, koje lije on uenike lijenitva ostavio, kao Asklepije
svoje potomke, ne pitajmo ih opet ni za druga umijea, nego
d pustimo na miru. Ali za najvee i najljepe stvari o kojima
Homer govori, za ratove, voenje bitaka, dravnu upravu i
odgoj ljudi, pravedno je pitati ga: Mili Homeru! Ako nisi,
kad se govori o kreposti, trei od istine, dakle ako nisi obrtnik

370
 DEVETA KNJIGA

utvare, kojega eto odredismo kao oponaatelja, nego ako si i

drugi i ako si mogao znati, koja zanimanja ine ljude boljima
ili gorima pojedince i javno, reci nam: koja se drava radi
tebe bolje upravljala, kao to se Lakedemon bolje upravljao e
radi Likurga i kao to su se mnoge velike i malene drave
bolje upravljale radi mnogih drugih? Koja drava spominje
tebe, da si bio dobar zakonodavac i da si im koristio? Italija i
Sicilija spominje Harondu, a mi Solona; a tko tebe? Hoe li
Homer moi koga rei?
- Ne mislim - ree Glaukon - ne kau zaista ni sami obo-
avatelji Homera.
- Nego se dakle spominje kakav rat iz Homerova vreme- 600
na, koji se pod njegovim vodstvom ili po njegovu savjetu do-
bro ratovao?
- Nikakav.
- Nego se dakle, kao od ovjeka mudra za djela, spominju
mnoge i uspjene domisli za umijea ili za druge kakve rado-
ve, kao opet od Tala Mileanina i Anaharsida Skianina?
- Nikako, nita takvo.
- Nego dakle, ako se nije isticao javno, a ono se veli, da
je Homer pojedince bio sam za ivota kao voa pri odgoju
nekima, koji su njega voljeli radi drutva i koji su potomcima b
predali neko homersko pravilo ivota, kao to su i samoga
Pitagoru osobito radi toga voljeli i kao to se jo i sada ini,
da se njegovi sljedbenici istiu meu ostalim ljudima tako-
zvanim Pitagorinim nainom ivota?
- Ne govori se opet ni takvo to. Jer Kreofil, Sokrate, drug
Homerov, pokazao bi se moda po odgoju jo smjeniji od
svoga imena, ako je istina, to se o Homeru govori. Govori se
naime, d a j e Homer dok je ivio bio jako nemaran za svoga c
prijatelja.
- Ta govori se zaista - rekoh ja. - Ali Glaukone, da je
Homer doista mogao ljude odgajati i boljima ih initi, i kao
sposoban to znati, a ne samo oponaati, ne bi li, misli, onda

371
 DRAVA

bio mnoge drugove sebi pribavio, i od njih bio cijenjen i lju-

bljen? Nego Protagora iz Abdere i Prodik iz Keje i premnogi
drugi mogli su osobnim dodirom suvremenike svoje uvjeriti,
d da ne e moi ni kue svoje ni drave upravljati, ako ne budu
oni rukovodili njihovim odgojem; i radi te mudrosti tako su
jako ljubljeni da ih drugovi gotovo na ramenima nose. A Ho-
mera ili Hesioda bi li onda, da su ve bili ljudima korisni
za promicanje kreposti, putali suvremenici da obilaze kao
rapsodi, i ne bi li se otimali za njima vie nego za zlato i silili
ih, da ostanu kod njih, ali ako ih ne bi mogli nagovoriti, ne
e bi li ih bili sami pratili, kuda god bi ili, dok ne bi dovoljno
odgoja stekli?
- Svakako mi se ini, Sokrate, da istinu govori.
- Uzimajmo dakle, da su svi pjesnici, poevi od Home-
ra, oponaatelji utvara kreposti i ostaloga o emu pjevaju, a
istine da se ne maaju? Nego, kako smo upravo sada govorili,
601 slikar e nainiti prividna postolara, premda se sam ne razu-
mije u postolarstvo, i to za ljude, koji se sami ne razumiju,
nego gledaju samo na boje i oblike.
- Svakako.
- Tako emo dakle, mislim, i za pjesnika rei: on boja-
die svakakvim bojama od svakoga umijea svoje imenice
i glagole, a ne zna nego samo oponaati. Zato se drugima
takvima, koji sude prema govorima, ini, da se veoma dobro
govori, govorio tko o postolarstvu u stihovima, ritmu i har-
moniji, o voenju bitaka ili o emu god drugome. Nekakav
b velik ar imaju od prirode ta sredstva! Jer kako pjesnika dje-
la izgledaju kad im se oduzmu umjetnike boje, te se govore
sama za se, mislim da zna; ta vidio si ve.
- Jesam.
- to ne, nalik su na lica mladih ali nelijepih ljudi, kakva
se prikazuju oku, kad je prolo njihovo mladenako doba?
- Svakako.
- Hajde dakle pripazi: tvorac utvare, oponaatelj, velimo,
c nita ne zna o bitku, ali zna za privianje; nije li tako?

372
 DEVETA KNJIGA

-Da.
- Ne ostavimo to dakle napola reeno nego ispitajmo tono.
- Govori.
- Slikar e, velimo, slikati vodice i uzdu?
-Da.
- A pravit e ih remenar i kova?
- Svakako.
- Zar dakle razumije slikar, kakve trebaju biti vodice i
uzda? Ili ne zna to ni onaj, koji ih pravi, nego jedino onaj, koji
to zna upotrebljavati, jaha?
- Posve istinito.
- Zar dakle ne emo rei, daje kod svega tako?
- Kako?
- Da za svaku stvar postoje ta tri umijea: koje e je upo- d
trebljavati, praviti, oponaati?
-Da.
- to ne, valjanost, ljepota i ispravnost svake stvari, ivo-
tinje i ina ne odnosi se ni na to drugo nego na upotrebu, za
koju je svako to nainjeno ili stvoreno?
-Tako je.
- Dakle je na svaki nain najiskusniji onaj, koji svaku
stvar upotrebljava, i on obavjeuje tvorca, kako je, dobra
ili loa, kod upotrebe stvar koju upotrebljava. Primjerice svi-
ra kazuje tvorcu svirala o sviralama, koje upotrebljava kod
sviranja, te e mu naloiti, kakve treba praviti, a on e to e
izvriti.
- Kako ne!
- to ne, onaj zna, pa kazuje o dobrim i loim svirala-
ma, a ovaj e vjerovati to, te praviti?
-Da.
- Dakle e kod iste stvari tvorac, budui da je skupa s
onim koji zna, i prisiljen je uti od onoga koji zna, imati samo
pravu vjeru o vrsnoi i nevrsnoi te stvari, a upotrebljavatelj
e imati stvarno znanje.

373
 DRAVA

602 - Svakako.
- A hoe li oponaatelj, sam upotrebljavajui neku stvar,
imati znanje o onome, to slika, je li lijepo i pravo ili nije,
ili e imati samo ispravno mnijenje, budui da je nuno u
drutvu s onim koji zna, i budui da prima nalog, kako treba
slikati?
- Ni jedno ni drugo.
- Oponaatelj dakle ne e ni znati ni ispravno mniti o vr-
snoi ili nevrsnoi predmeta, koje bude oponaao.
- ini se, da ne e.
- A krasan bi bio pjesniki oponaatelj po mudrosti u
stvarima, o kojima bude pjevao!
- Ne bi osobito.
b - Ali e zaista ipak oponaati, premda ne zna, to je na
stvari loe a to dobro; nego e, kako se vidi, oponaati to ona-
ko, kako se ini lijepo mnotvu i onima, koji nita ne znaju.
- Ta to drugo?
- To smo se dakle, kako se ini, prilino sloili: opona-
atelj nema nikakva znatna znanja o stvarima koje oponaa,
nego je oponaanje nekakva igra a ne ozbiljan rad; zatim su
oni, koji se bave traginim pjesnitvom u jambima i esterci-
ma, svi oponaatelji u potpunom smislu rijei.
- Svakako.
c - Zeusa ti - rekoh ja - ne bavi li se dakle to oponaanje
neim, to je tree iza istine? Zar ne?
-Da.
- A dok dakle to oponaanje ima mo, koju ima, na kakav
dio due ovjeka djeluje?
- O kakvu dijelu govori?
- O ovakvu. Nama se ista veliina, ako je gledamo, ne
ukazuje jednaka izbliza i izdaleka.
- Ta ne.
- I isti su predmeti, kad gledamo u vodi i vani, svinu-
ti i ravni, i opet su radi varke vida pomou boja uleknuti i

374
 DEVETA KNJIGA

izboeni; i sve to upuuje na zbunjenost u naoj dui. Tom

se dakle naom priroenom slabosti koristi slikarstvo, kome d
ne manjka nijedno sredstvo obmanjivanja, a jednako tako i
udotvorstvo i mnoge ostale sline vjetine.
- Istina.
- Zar se onda nije pokazalo, d a j e najbolja pomo protiv
toga mjerenje, brojenje i utezanje, da ne bi vladalo u nama
ono to je prividno, to jest vee, manje, vie, tee, nego ra-
un, mjera ili utezanje.
- Ta kako ne!
- Ali zaista, to bi bio posao razumnoga dijela u dui. e
- Ta zaista njegov.
- A njemu se esto, nakon to izmjeri i oznauje, da su
neke stvari jedne od drugih vee, manje ili jednake, u isti mah
o istima stvarima protivno ini.
-Da.
- to ne, rekosmo, d a j e nemogue jednim istim dijelom
u isti mah o istim stvarima protivno misliti?
- 1 pravo rekosmo.
- Dakle onaj dio due, koji pomilja protiv mjera, ne bi 603
bio isti kao onaj, koji pomilja po mjerama.
- Ta ne bi.
- Ali bi zaista onaj dio due, koji vjeruje mjeri i raunu,
bio najbolji.
- Dato.
- Onaj dakle dio, koji se tome dijelu protivi, bio bi neki od
loih dijelova u nama.
- Bezuvjetno.
- To sam dakle htio govorom utvrditi: da slikarstvo i uop-
e oponaanje izrauje svoje djelo daleko od istine, a da opet
suobraa, drui se i prijateljuje s dijelom u nama koji je dale-
ko od razumnosti - a sve to bez ikakvog zdravog i istinskog b
temelja.
- Svakako.

375
 DRAVA

- Dakle se oponaanje kao loe sastaje s loim i raa loe.

- ini se.
- Je li samo oponaanje po vidu ili i oponaanje po sluhu,
kojemu dakle velimo pjesnitvo?
- Prirodno i to.
- Ne povjerujmo dakle samo onom, to nam slikarstvo
ini vjerojatnim, nego doimo opet i na sam onaj dio razuma,
s kojim suobraa pjesniko oponaanje, i vidimo, je li lo ili
plemenit.
- Ta treba.
- Ovako dakle odredimo: oponaanje oponaa ljude, koji
rade pod silu ili svojevoljno; pa radei misle, da su dobro ili
zlo proli i onda se na sve to ili aloste ili raduju. Da nema
to drugo osim toga?
- Nema nita.
- Zar je onda ovjek u svima tim prilikama u skladu sa sa-
mim sobom? Ili, kao to se kod vida bunio i imao u sebi u isti
mah protivna miljenja o istim stvarima, zar se tako i u djelat-
nosti buni i bori sam sa sobom? Ali sjeam se, da nam se sad
ne treba nita o tome sporazumjeti. Ta u preanjim smo se
raspravljanjima dovoljno sloili o tome, daje naa dua puna
na tisue takvih protivnosti, koje nastaju u isti mah.
- Tono.
- Da, tono; ali to smo tada ostavili, sad mi se ini da
treba raspraviti.
-to?
- Kad estita ovjeka ovakav udes snae, te izgubi sina ili
neto drugo, to najvema cijeni, govorili smo negdje tada,
da e on to najlake od ostalih ljudi podnositi.
- Svakako.
- A sada razmotrimo ovo: zar se ne e nita alostiti; ili
e, budui da je to nemogue, biti samo nekako umjeren u
alosti?
- To prije, uistinu.

376
 DEVETA KNJIGA

- A sada mi reci o njemu ovo: misli, da e se vie opirati 604

alosti i potiskivati je, kad ga budu vidjeli drugi ljudi ili kad
bude sam sa sobom, u samoi?
- Mnogo vie, kad ga budu drugi vidjeli.
- A kad, mislim, ostane sam, mnogo e se usuditi rei, to
bi se stidio, ako bi ga tko uo, a mnogo e uiniti, to ne bi
htio da ga tko vidi gdje radi.
- Tako je.
- to ne, razum i zakon nalae opirati se, a samo uvstvo b
vue k alosti?
- Istina.
- A kad u ovjeku nastaje istodobno kod jedne iste stvari
protivna tenja, velimo, daje nuno u isti mah dvoje u njemu.
- Kako ne!
- to ne, jedno je pripravno zakon sluati, kako zakon
puti?
- Kako?
- Zakon veli, d a j e najljepe pokazivati to veu mirnou
u nesreama i ne uzrujavati se. Jer niti je oito, to je u takvim
zgodama dobro i zlo, niti ima kakva poboljanja za onoga
koji se ljuti, niti ikoja ljudska stvar vrijedi da se ovjek oko c
nje suvie mui, a alost smeta onome, to nam treba u tim
prilikama najbre dolaziti.
- to to?
- Treba - rekoh - svatko o nezgodi promiljati, pa, kao
kod bacanja kocke, prema onome to je palo, ureivati svoje
stvari onako, kako razum kae da bi bilo najbolje, a da ne bi,
kad postrada, kao djeca drao se udarena mjesta i dugo vikao,
nego da bi uvijek privikavao duu, da to bre ide na lijee-
nje i popravljanje onoga, to padne i oboli, i da bi lijeenjem d
uklanjao kuknjavu.
- Svakako bi bilo najbolje, da se svatko u nezgodama tako
vlada.
- to ne, velimo, najbolji dio hoe sluati razum?

377
 DRAVA

- Ta oito.
- A zar ne emo rei, daje nerazuman, mlitav i kukavtini
sklon onaj dio, koji se ne moe otrgnuti od sjeanja na nesre-
u i od naricanja, te je toga nesit?
- Rei emo zaista.
e - to ne, taj dio doputa svakako mnogovrsna oponaanj a?
Ali razumnu i mirnu ud, koja je uvijek sama sebi jednaka,
nije lako oponaati i ako se oponaa, nije ju lako razumjeti,
osobito okupljenom mnotvu i svakakvim ljudima, koji se u
kazalita kupe: ta oponaa se uvstvo njima tue!
605 - Svakako.
- Oito dakle pjesnik oponaatelj nije stvoren za takav dio
due, i mudrost njegova ne nastoji tome dijelu ugaati, ako
hoe biti na glasu kod mnotva, nego je stvoren za uzbudljivu
i aroliku ud, zato to se ta ud lako oponaa.
- Oito.
- Dakle bismo ga ve pravedno korili, te ga usporeivali
sa slikarom? Jer i time je na njega nalik, to stvara djela loa
b prema istini, i jednak mu je tako, to suobraa s prostijim
dijelom due, a ne s najboljim. I tako bi onda pravedno bilo,
kad ga ne bismo primali u dravu, koja hoe imati dobre za-
kone, zato to on taj prosti dio due budi, hrani i jakim ini,
a unituje razumnost. Kao to biva u dravi onda, kada tko
opakima daje vlast i predaje im dravu, a estite ljude ubija:
isto emo tako rei, da i pjesnik oponaatelj mee, svakome
napose, zlo ureenje u duu, jer ugaa bezumnome dijelu nje-
c zinu, koji ne raspoznaje ni to je veliko ni to je malo, nego
iste stvari dri sad velikima a sad malenima. On stvara utva-
re, a od istine je veoma daleko.
- Zaista jo nismo spomenuli najvee optube protiv pje-
snitvu. Jer sasvim je strano, kako ono moe nagrivati i
estite ljude, uz neke posve rijetke izuzetke.
- A kako ne e biti strano, ako ono to ini.

378
 DEVETA KNJIGA

- uj i gledaj. Kad naime sluamo Homera ili kojega dru-

goga tragikoga pjesnika, kako oponaa kojega junaka, koji
tui i bez kraja i konca jadikuje, ili lica, koja alosno pjevaju d
i u prsa se biju, zna, da onda i mi najbolji to rado sluamo,
podajui se takoer sami uvstvu, i koji nas pjesnik najvie
tako raspoloi, hvalimo ga ozbiljno, daje dobar.
- Znam; a kako ne?
- A kad kojega od nas zadesi alost, onda opet opaa, da
se resimo suprotnim vladanjem i nastojimo biti mirni i pre-
gorjeti, drei, da se ovo pristoji muu, a ono, to smo tada e
hvalili, eni.
- Opaam.
- Je li dakle - rekoh ja - to u redu? Gledati takva ovjeka,
kakav nitko ne bi htio sam biti, nego bi se sramio, a ipak se
tome radovati i hvaliti to, te ne osjeati odvratnost?
- Zeusa mi, ne ini se razborito.
- Da, ako bi to onako gledao. 606
- Kako?
- Ako bi uzeo na um, da se nerazumni dio due tada u
svojoj nesrei silom ustee i ostaje gladan: ne naplae se, ne
najadikuje se dosta, ne nasiti se, a trai inae takvu hranu od
prirode; a tada ga pjesnici site i veseo je. A najbolji na dio
od prirode, poto nije dovoljno odgojen poukom i navikom o
svojim vladarskim dunostima, poputa uzde tome plaljivo- b
me dijelu, jer gleda tue bole, te za njega nije nikakva sramo-
ta hvaliti i aliti, ako drugi neumjesno tui, iako se ukazuje
dobrim ovjekom; dapae dri, kako je na dobitku poradi
uitka, i ne bi htio prezreti cijelo to pjesnitvo pa se liiti toga
uitka. Jer, mislim, samo se neki rijetki mogu domiljati kako
je nuno da tui bolovi utjeu i na nae: tko naime na onim
tuim bolovima othrani do jakosti saaljenje, nije mu lako
zadravati ga u svojim bolovima.
- Veoma istinito. c
- Zar se ne moe isto govoriti i o smijenome, naime da
ini ono isto, to i kod saaljenja, ako se sam srami zbijati

379
 DRAVA

ale, ali ih za komike predstave ili u zasebnom drutvu ve-

oma rado slua i nije ti mrsko kao neto loe? Jer to si opet
razumom u sebi zadravao, kad je htjelo zbijati ale, bojei
se, da e ti se ljudi rugati kao lakrdijau, tome opet tada po-
puta, i kad ga tako uini jakim, onda esto u svojim alama
ne opaa, da si se zanio do lakrdijatva.
- Dakako.
d - Zar se ne moe govoriti, da nam pjesniko oponaanje
takvu tetu pravi i kod putenosti, srdbe i kod svih uvstava u
dui: kod poude i bola i naslade, za koja uvstva upravo ve-
limo, da prate svaki na in? Ono naime ta uvstva zalijeva,
a trebalo bi ih suiti; postavlja nam ih za gospodare, a trebala
bi ona biti podlona, da bismo postajali bolji i sretniji, a ne
gori i jadniji.
- Ne mogu drukije rei.
e - Dakle, Glaukone, kad se namjeri na hvalitelje Homero-
ve, gdje govore, d a j e taj pjesnik odgojio Heladu; daje njega
za upravljanje i odgoj ljudskih prilika vrijedno ponovno uzeti
607 i uiti, te sav svoj ivot prema tome pjesniku urediti i ivjeti
- treba ih ljubazno pozdravljati kao ljude, koji su po mogu-
nosti najbolji, i treba im doputati, da je Homer najvrsniji
pjesnik i prvi od tragika, ali treba znati, da se u dravu smije
primiti samo toliko pjesnitva, koliko su slavospjevi za bogo-
ve i pohvale za dobre. Ali ako e primati zaslaenu Muzu u
lirsko-dramskim ili epskim pjesmama, kraljevat e ti u dravi
naslada i bol mjesto zakona i razuma, za koji se svagda ini-
lo, daje najbolji.
- iva istina.
b - To nam dakle - rekoh - neka bude obrana u pogledu
pjesnitva, kad smo ga se sjetili, naime da smo ga tada pri-
rodno otpravljali iz drave, kad je takvo; ta razum nas je na
to silio. A da nas ne osudi radi nekakve surovosti i prostote,
recimo mu jo, da postoji stara razmirica izmeu filozofije i
pjesnitva. Jer i ona lajava kuja, to na gospodara teke i
c velik u praznorjeju bezumnika i mnotvo tih mudraca i

380
 DEVETA KNJIGA

da trae mislioci paljivo uzrok svojoj gladi - to su i drugi

uz to nebrojeni dokazi njihova staroga protivljenja. Ali ipak
budi reeno, da bismo ih veselo primali, kad bi pjesnitvo i
oponaanje, koje ide za nasladom, moglo dati kakav dokaz,
da je prijeko potrebno u dravi dobrih zakona. Jer samo za
sebe znamo da nas opinjava. Ali nije sveto izdavati ono, to
se ini istinito. Ta zar, prijatelju, ne opinjava ono i tebe, oso-
bito kad ga ogleda na Homeru? d
- Veoma.
- to ne, ima pravo vraati se u nau dravu samo tako,
ako se kani opravdati lirskom pjesmom ili pjesmom u kojem
drugom mjerilu.
- Svakako.
- A bismo li i njegovim zagovornicima, koji nisu pjesnici
nego prijatelji pjesnika, da reknu za njega u nevezanom go-
voru, kako ono nije samo slatko nego i korisno za dravna
ureenja i ljudski ivot, i sluat emo milostivo. Ta bit emo
na dobitku, ako se pjesnitvo ne pokae samo kao slatko nego
e
i kao korisno.
- A kako ne emo biti na dobitku?
- Inae, mili drue, kao to se oni, koji se kada u to zalju-
be, silom dodue ali ipak usteu, ako pomisle, da ta ljubav nije
korisna, tako e nam, iz ljubavi prema takvu pjesnitvu, koju
nam je usadio odgoj i nae divno dravno ureenje, biti drago, 608
ako se ono pokae najboljim i najistinitijim; ali dok se ne bude
moglo opravdati, koristit emo se, sluajui ga, onim to smo
rekli, i arobnom izrekom, koju to imade, pazei da ne zapad-
nemo opet u djetinjastu ljubav, koju ima mnotvo prema pje-
snitvu. Spoznajmo dakle, da se ne treba ozbiljno baviti takvim
pjesnitvom, kao da bi se ticalo istine i da bi bilo ozbiljno, nego
da sluatelj treba biti oprezan pred njim iz straha za ureenje u
sebi i da mu o pjesnitvu treba drati ono, to smo rekli. b
- Posvema se slaem.
- Ta velika je to borba, mili Glaukone, postati dobar ili
zao, vea nego to se ini; zato nije vrijedno zanijeti se ni

381
 DRAVA

au ni novcima ni slubom nikakvom, a ni pjesnitvom, pa

odnemariti pravednost i ostalu krepost.
- Po onome, to smo proli, slaem se s tobom; a mislim,
da se slae i drugi, bilo tko.
c - I zaista - rekoh ja - najveu plau kreposti i odreene
nagrade nismo jo proli.
- Neizmjernu nekakvu kae veliinu, ako ima drugo vee
od onoga, to je reeno.
- A to bi u kratko vrijeme postalo veliko? Ta itavo to
vrijeme od djetinjstva do starosti bilo bi jamano nekako ne-
znatno prema svemu vremenu.
- Zaista nita.
d - to dakle, misli, da besmrtnoj stvari treba ozbiljno na-
stojati oko tolinoga vremena, a ne oko vjenosti?
- Mislim, oko vjenosti; ali to e ti to?
- Nisi opazio, da je naa dua besmrtna i da nikada ne
propada?
On me pogleda i u udu ree:
- Zeusa mi, nisam; a ti to moe govoriti?
- Mogu, ako nije krivo; a mislim, da moe i ti; ta nije
nita teko.
- Meni jest; ali od tebe bih rado uo tu neteku stvar.
-uj-rekohja.
- Samo govori.
- Neto zove dobrim, a neto zlim?
-Da.
e - Zar dakle o tome umuje kao ja?
- Kako?
- D a j e zlo sve ono, to upropauje i oteuje, a dobro
ono, to spaava i koristi.
-Da.
- to dalje; za svaku stvar ima neto zlo i dobro. Primje-
609 rice ona bolest za oi i uope bolest za cijelo tijelo; snijet

382
 DEVETA KNJIGA

za ito, gnjiloa za drvo, hra za mjed i eljezo; i to velim,

gotovo za svaku stvar priraslo zlo i bolest?
-Da.
- to ne, kad emu neto od toga pristupi, ini loim ono,
emu pristupi, i napokon cijelo rastvori i upropasti?
- Ta kako ne!
- Dakle upropauje svaku stvar njezino zlo i nevaljalost,
koja se s njome srasla; ili ako je to ne e upropastiti, drugo je
vie ne bi unitilo. Jer Dobro zaista ne e nikada nita upro- b
pastiti; ni opet ono, to nije ni zlo ni dobro.
- Ta kako bi?
- Ako dakle naemo koju stvar, za koju dodue ima zlo,
koje nju ini loom, ali je ne moe rastvarati, dok je nastoji
upropastiti; ne emo li onda znati, da stvar tako stvorena ne
moe propasti?
- Vjerojatno je tako.
- to dakle, zar nema za duu zlo, koje nju ini loom?
- 1 te kako, naime sve ono, to smo upravo sada spominja-
li: nepravednost, razuzdanost, kukavnost i neukost. c
- Zar nju onda to od toga rastvara i upropauje? I pro-
misli, da se ne prevarimo, pomislivi daje nepravedan i bez-
uman ovjek, kad se uhvati u nepravdi, tada propao od ne-
pravednosti, koja je pokvarenost due. Nego ini ovako: kao
to tijelo tjelesna pokvarenost, bolest, rastae, upropauje i
dotle vodi, da i ne bude tijelo, tako i sve ono, to smo upravo
sada spominjali, nestaje po vlastitoj zloi, koja ga unitava d
izvana i iznutra; nije li tako?
- Jest.
- Hajde dakle ogledaj i duu na isti nain: je li nepra-
vednost i ostala zloa u dui, tim samim to se u njoj nalazi,
nju unitava i gasi, dok je ne dovede do smrti i od tijela ne
odijeli?
- To nikako.

383
 DRAVA

- Ali je besmisleno, da bi tua pokvarenost neto unita-

vala, a vlastita ne bi.
- Besmisleno.
e - Ta promisli, Glaukone; tijelo, mislimo, ne treba propa-
dati ni od pokvarenosti jela, koja pripada upravo njemu, bilo
zato to je staro, bilo za to to je gnjilo, bilo zbog bilo ega.
Ali ako pokvarenost samih jela uzrokuje u tijelu tjelesnu po-
610 kvarenost, rei emo, da je tijelo posredstvom jela propalo
od svoje pokvarenosti, bolesti; a nikada ne emo misliti, da
tijelo, koje je neto drugo, propada od pokvarenosti jela, koje
je opet neto drugo, dakle da tijelo propada od tuega zla,
koje nije. uzrokovalo vlastitoga zla.
- Posve bi pravo govorio.
- Radi istoga dakle razloga - rekoh ja - ako tjelesna po-
kvarenost ne uzrokuje u dui duevnu pokvarenost, nikada
nemojmo misliti, da dua propada od tuega zla bez vlastite
pokvarenosti, od zla koje pripada drugome, tijelu.
- T a razborito je.
- Ili dakle pobijmo to kao netono ili, dok to nije pobi-
b jeno, nikada ne govorimo, da bi - ili od vruice ili opet od
druge bolesti ili opet od nasilnog usmrenja ili ako bi tko
cijelo tijelo to sitnije sasjekao - radi toga ikada i najmanje
dua propadala, prije nego tko dokae, da radi tih trpnja tijela
sama ona nepravednija i opakija postaje. A nikome ne dajmo
govoriti, da propada dua ili to drugo onda, ako ovamo tue
c zlo prodre, a ne prouzrokuje u svakome vlastito zlo.
- Ali zaista, to ne e nikada nitko pokazati, da due pri
umiranju i radi smrti postaju nepravednije.
- A ako se tko bude usuivao udarati na tu tvrdnju i govo-
riti, da onaj, koji umire, postaje opakiji i nepravedniji - samo
da ne bude prisiljen priznati, da su due besmrtne - mislit
emo, ako je istina to taj govori, d a j e nepravednost smrto-
d nosna za onoga koji je ima, kao bolest, zatim da upravo ona
svojom prirodom ubija, te umiru oni, koji nju steknu - bre

384
 DEVETA KNJIGA

oni, koji je steknu najvie, a koji je manje steknu, sporije - a

ne emo misliti, da nepravednici umiru radi te nepravednosti
onako, kao sada: od drugih, koji kanjavaju.
- Zeusa mi, ne e se dakle nepravednost pokazati posve
strana, ako e biti smrtonosna za onoga, koji nju ima; ta bila
bi izbavljenje od zala. Ali e se ona, mislim, pokazati prije
kao posve protivno, to jest da ostale ubija, ako je doista to e
mogue, a da onoga, koji nju ima, ini i veoma snanim za
ivot, i ne samo snanim nego jo besanenim: tako je negdje
daleko, kako se ini, od toga da bi bila smrtonosna.
- Lijepo govori - rekoh. - Jer kad ve ne moe svojstve-
na pokvarenost i svojstveno zlo ubiti i unititi duu, teko e
duu, ili to drugo, osim onu stvar za koju je odreeno, upro-
pastiti ono zlo, koje je odreeno drugome na propast.
- Teko, kako je bar vjerojatno.
- Dakle kada dua ne propada ni od kakva zla, ni od svoj-
stvena ni od tuega, oito je ona nuno vjeni bitak, a ako je 611
vjeni bitak, nuno je besmrtna.
- Nuno.
- To dakle neka bude tako. A ako jest tako, zna, da bi
bio uvijek isti broj dua. Jer ako nijedna ne propada, ne bi ih
postalo manje; ni opet vie, jer ako bi iega, to je besmrtno,
vie postajalo, zna, da bi postajalo od smrtnoga i napokon bi
bilo sve besmrtno.
- Istinu govori.
- Nego nemojmo misliti to, jer se protivi onom to smo
rekli, ni opet to, da bi dua po svojoj najistinitijoj prirodi tak- b
va bila, te bi sama u sebi bila puna mnogoga arenila, nejed-
nakosti i razlike.
- Kako veli?
- Nije lako, da bi vjeno bilo ono, to je sastavljeno od
mnogo esti i to nema najljepi sastav, kako se sada nama
pokazao za duu.
- Nije nipoto vjerojatno.

385
 DRAVA

- Da je dakle dua besmrtna, dokazalo bi i netom ree-

no raspravljanje i ostalo. Ali kakva je dua doista, ne smije
c se razmotriti onda, kada je nagrena od zajednice s tijelom
i drugim alima, kako je mi sada razmatramo, nego je treba
dovoljno duhom ogledati takvu, kakva je onda kad postaje
ista, i svatko e nju nai mnogo ljepu i jasnije e razabrati
pravednost i nepravednost i sve, to sada proosmo. A sad re-
kosmo istinu o njoj, kakva nam se za sada ukazuje; ali smo je
d gledali u onakvu stanju, u kakvu stanju motritelji morskoga
boga Glauka vide; oni ne bi vie lako vidjeli njegovu prvobit-
nu prirodu, budui da su mu stari dijelovi tijela to istrgnuti a
to smrvljeni i svakojako nagreni od valova, a drugi su mu
dijelovi prirasli: koljke, mulj i kamenje, te je vie nalik na
kakvu ivotinju, nego kakav bjee od prirode. I mi gledamo
duu u takvu stanju radi nebrojenih zala, koja su je zadesila;
ali treba paziti na sljedee, Glaukone.
- Na to?
e - Treba paziti na njezinu ljubav prema znanju i gledati, za
im se obraa, za kakvim drutvima ezne, budui daje srod-
na boanskome, besmrtnome i vjenome; zatim treba paziti
kakva bi postala, ako bi za tim sva pola, ako bi u tome preg-
612 nuu izila iz mora, u kojemu je sada, i ako bi otresla kamenje
i koljke to je sada oko nje, budui da se gosti zemljom,
pa ju je zemljano i kameno u divljoj mnoini obraslo radi
slavljene gozbe. I tada bi svatko vidio njezinu pravu prirodu,
naime je li mnogovrsna, jedno vrsna, kakva lije, kako lije. A
sada smo, kako ja mislim, prilino proli njezine promjene i
oblike u ljudskome ivotu.
- Svakako.
- Dakle - rekoh ja - u raspravljanju sve ostalo ukloni-
b smo, i ne pridasmo plae i slave pravednosti, kako vi rekoste
da uinie Hesiod i Homer, nego naosmo, d a j e pravednost
sama po sebi za samu duu najbolja i da dui treba initi pra-
vedno, imala Gigov prsten ili ne imala, i pored takva prstena,
jo i Hadovu kapu.

386
 DEVETA KNJIGA

- Posve istinito govori.

- Zar se dakle, Glaukone, sada jo moe zamjeriti, ako uz
ono dajemo pravednosti i ostaloj kreposti takoer nagrade, c
kolike i kakve ona dui pribavlja od ljudi i od bogova, dok jo
ovjek ivi i kad umre?
- Svakako.
- Zar ete mi dakle povratiti, to ste u govoru posudili?
- to upravo?
- Dadoh vam, da se pravednik ini nepravednim, a nepra-
vednik pravednim. Jer iako ne bi bilo mogue, da bi to tajno
ostalo bogovima i ljudima, ipak miljaste vi, da to treba do-
pustiti radi raspravljanja, da bi se usporedila i prosudila sama
pravednost sa samom nepravednou. Ili se ne sjea? d
- Zaista bih krivo inio, kad se ne bih sjeao.
- Kad su dakle ve usporeene, natrag zahtijevam u ime
pravednosti, da i mi priznamo, da se nju cijeni onako, kakav
glas ona doista ima kod bogova i ljudi, da dobije i dobiti, koje
ona radi glasa postie, pa daruje time one koji nju imaju, kad
se ve pokazalo da ona daje i dobar bitak i da ne vara one,
koji nju zaista primaju.
e
- Pravo zahtijeva.
- to ne, najprije ete opozvati, da bogovima nije poznato
za jednoga i drugoga od njih kakav je?
- Opozvat emo.
- A ako nije to tajno, jedan bi bio bogovima mio, a drugi
mrzak, kao to se i u poetku slagasmo.
- T o jest.
- A ne emo priznati, da bojem ugodniku sva dobra, koja
od bogova dolaze, dolaze najbolja, ako mu ve nije bilo dodi- 613
jeljeno kakvo zlo radi preanje pogreke?
- Svakako.
- Tako dakle treba misliti o pravednu ovjeku: ako pada u
siromatvo, bolesti ili neto drugo, to se ini daje zlo, da e se
to za njega svriti na dobro za ivota ili i poslije smrti. Jer za-

387
 DRAVA

ista bogovi nikada ne odnemaruju onoga, koji hoe nastojati

biti pravedan i vrei krepost, koliko ovjek moe, postajati
b jednak bogu.
- I prirodno je, da se takav ne naputa od onoga kome
slii.
- to ne, o nepravedniku treba misliti protivno od toga?
- Dakako.
- Takve bi dakle bile nagrade od bogova za pravednika.
- Po mojem miljenju svakako.
- A to od ljudi? Zar nije ovako, ako treba uzimati ono, to
jest? Ne ine li se silni nepravednici jednako to i oni trkai,
koji od poetka dobro tre, a pri kraju ne? Isprva otro odska-
c kuju, a na koncu bivaju ismijani, kad spuste ui do ramena i
odlaze bez vijenca. A pravi trkai dou do kraja i primaju na-
grade i vijenac. Nije li tako veinom i s pravednicima? Nisu
li na glasu, kad dou na kraj svakoga pothvata, druenja i
ivota, i ne dobivaju li nagrade od ljudi?
- Dakako.
- Hoe li onda dati govoriti meni o njima ono, to si sam
d govorio o nepravednicima? Ta rei u naime, da pravednici,
kad postanu stariji, u svojoj dravi vre slube, ako hoe; da
se ene, odakle hoe; da udaju keri, kome hoe; i sve, to
si ti govorio o onima, ja sada govorim o ovima. I opet i o
nepravednicima govorim, da se veina njih, i ako u mladosti
umaknu, na koncu utrkivanja dostignu i da su tad ismijani; da
ih jadne starce zlostavljaju tuinci i graani; da e biti ibani
e i doivjeti ono, to ti s pravom ree, d a j e surovo; zatim da
e biti mueni i paljeni; za sve to misli, da si i od mene uo,
da trpe nepravednici. Nego, kako velim, pazi, hoe li to do-
pustiti.
- I posve u dopustiti, jer pravedno govori.
- Takve bi dakle - rekoh ja - bile nagrade, plae i darovi,
614 koje pravedniku dolaze za ivota od bogova i ljudi, osim onih
dobara, koja davae sama pravednost.

388
 DEVETA KNJIGA

- I kako lijepi i stalni.

- Te dakle nagrade nisu mnotvom i veliinom nita pre-
ma onima, koje jednoga i drugoga poslije smrti ekaju. A tre-
ba to uti, da jedan i drugi uje ono, to treba od govora da
se uje.
- Govori; jer za mene nema mnogo drugih stvari, koje b
radije sluam - ree Glaukon.
- Ali ne u ti zaista - rekoh ja - kazivati prianje Alkino-
jevo, nego prianje junaine Era, sina Armenijeva, rodom iz
Pamfilije. On jednom pogibe u ratu, i kad mrtvace poslije de-
set dana odnijee ve raspale, njega odnijee itava. Donesen
kui imao se dvanaestoga dana sahraniti, ali leei na lomai
oivje, a oivjevi priae, to je ondje vidio.
Kad je ve njegova dua izala, ree, d a j e iao s mnogi-
ma i da su doli u neki demonski kraj, u kojemu su bila dva c
otvora u zemlji jedan uz drugi, i opet gore na nebu druga dva
otvora nasuprot. U sredini meu tima otvorima sjeahu suci,
i kad bi oni presudili, nalagahu pravednima, da idu desno
i gore kroz nebo i da sprijeda pri veu znakove presuda, a
nepravednicima nalagahu, da idu lijevo i dolje i da oni imaju
otraga znakove svega, to su uinili. A njemu, kad je pristu- d
pio, rekli su, da on ima biti glasnik ljudima o onome svijetu,
i govorahu mu, neka slua i gleda sve u onome kraju. Vidio je
tu dakle, kako su na jedan i drugi otvor neba i zemlje odlazile
due, kad im se izrekla presuda, a od druga dva otvora na je-
dan su ulazile due iz zemlje pune suhote i praine, a na drugi e
su s neba silazile druge due iste. I koje su due dolazile,
inilo se, da su dole s daleka putovanja. Veselo odlaahu
na travnik; razapinjahu atore kao na zboru; pozdravljahu se
meu sobom, koje bijahu poznate; koje su dolazile iz zemlje,
pitahu one druge za prilike ondje, i one s neba za prilike nji-
hove; dok su jedne drugima priale, jedne su naricale i pla-
kale, sjeajui se, koliko su i kako su trpjele i to su vidjele
na putovanju pod zemljom - a putovanje je tisuu godina! 615

389
 DRAVA

- a opet one s neba priahu o uitcima i prizorima beskrajno

lijepima. Da se dakle mnogo ispripovijeda, Glaukone treba
mnogo vremena; ali glavno je, ree Er, ovo.
Koliko je svaki pojedinac ikada ikome krivo uinio i ko-
likima, za sve je kanjen redom, za svakoga deseterostruko
b - i to za svaku stotinu godina, jer je tolik ovjeji vijek - da
bi trpio za nepravdu deseterostruku kaznu. I ako je primjerice
tko skrivio mnoge smrti time to je izdao i u ropstvo turio ili
drave ili vojske, ili to je bio sukrivac kakve druge nevo-
lje, radi svega je toga dobio desetorostruke muke za svako
zlodjelo. I opet ako je kakva dobroinstva uinio i ako je
c bio pravedan i sve, jednako je tako plau dobivao. A o oni-
ma, koji su se netom rodili i kratko vrijeme ivjeli, govorae
drugo, to nije vrijedno spomena. Ali za netovanje i tova-
nje bogova i roditelja i za vlastitoruno ubojstvo spominjae
jo vee odmazde. Ree naime Er, d a j e bio nazoan, kad je
netko nekoga pitao, gdje je Ardijej Veliki. A taj Ardijej bija-
e silnik u nekome gradu u Pamfiliji - ve je tisuu godina
d odonda - i ubio je starca oca i starijega brata, i mnogo je
inae grijeha uinio, kako se kazivae. Ree dakle Er, d a j e
onaj zapitani rekao:
Nije amo doao niti e doi.
Jer gledasmo zaista i ovaj straan prizor. Kad ve bijasmo
blizu izlaska, hotei uzai, i kad smo bili sve ostalo pretrpjeli,
ugledasmo i Ardijej a iznenada i druge ljude, gotovo veinu
njih silnike; a bijahu i neki posebnici meu velikim grje-
e nicima. Oni su ve mislili, da e uzai, ali ih otvor nije htio
primiti, nego se zauje rika, kad je htio uzai netko, koji je po
zloi bio tako nepopravljiv, ili koji nije bio dovoljno kanjen.
To su po strani - ree - stajali blizu divlji, ognjeni ljudi, i kad
616 su uli taj glas, jedne su, obujmivi ih, odvodili, a Ardijeju s
i drugima sputali ruke, noge i glavu, oborili ih i oderali im
kou, pa su ih postrance du puta vukli i na trnju grebenali, i
svagda su prolaznicima kazivali, zato se odvode, i da e biti
baeni u Tartar.

390
 DEVETA KNJIGA

Tada dakle ree Er, d a j e za svakoga od mnogih i svaka-

kvih strahota osobito strana bila ta, da ne bi zajeknuo, kad
se budu penjali, onaj glas, i kad je glas utio, daje svaki ve-
oma veseo uzaao. Presude su dakle i kazne takve nekakve, i b
prema njima su opet nagrade. Kad onima na travniku protee
svakome sedam dana, treba im osmi dan odanle ustati i ii
dalje; dolaze etvrti dan onamo, odakle vide odozgo preko
svega neba i zemlje protegnuto svjetlo u pravcu kao vrpca,
najvema nalik na dugu, ali jasnije i ie. Do svjetla su doli
poavi naprijed dan hoda i ondje su vidjeli prema sredini c
svjetla napete s neba krajeve njegovih veza. To je naime svje-
tlo sveza neba, kao potpaaji troveslica: tako ono dri skupa
cijelo obrtanje. A od krajeva je napeto vreteno Nude (Anan-
ke), pomou koga se obru sva obrtanja. Tome je vretenu
drak i kuka od nada, a prljen od smjese nada i drugih ko-
vina. A priroda je prljena ovakva. Oblikom je kao zemaljski
prljen; a prema onome to je govorio Er, treba pomisliti da d
je prljen ovakav nekakav, kao kad bi u jedan velik prljen,
probuen i potpuno izduben, umetnut bio drugi manji takav,
koji pristaje, kao posude koje jedna u drugu pristaju; i tako
dalje trei, etvrti i druga etiri. Ima naime u svemu osam e
prljena, jedni su u druge umetnuti, odozgo pokazuju rubove
kao okruge, a oko drka ine suvislu boinu jednoga prljena;
drak je kroz i izvanjski prljen ima najiri okrug ruba; drugi
je okrug estoga prljena, trei etvrtoga, etvrti osmoga, peti
sedmoga, esti petoga, sedmi treega, osmi drugoga. A naj- 617
veega je prljena okrug aren; sedmoga je najsvjetliji; okrug
osmoga prljena dobiva sjaj od sedmoga prljena; okrug dru-
goga i petoga prljena imaju boju nalik jednu na drugu, vie
su ukasti nego drugi okrui; trei imaju najbjelju boju; e-
tvrti je crvenkast, a esti je po bjeloi drugi. A vrti se dakle
cijelo vreteno naokolo istim tokom. Ali u njegovu cjelokupnu
okretanju sedam okruga unutra okree se pomalo protivnim
smjerom od cjeline, a od tih samih sedam okruga najbre ide b

391
 DRAVA

osmi; kao drugi i skupa idu sedmi, esti i peti; kao trei brzi-
nom ide naokolo, kako se njima inilo, etvrti, a trei kao
etvrti i drugi kao peti. A okree se vreteno u krilu Nude.
Na svakome njegovu okrugu stoji odgozgo i skupa se vrti
Sirena, te daje svaka jedan svoj posebni glas; od svih osam
c slae se jedna ljestvica glasova. A druge tri ene sjede naoko-
lo jednako razdaleko, svaka na prijestolju; Suenice (Moire),
keri Nude, u bjelini, s vijencima na glavi i to Davalica (La-
hes), Prelja (Kloto) i Neobrnuta (Antropa) i pjevaju uz glaso-
ve Sirena, Davalica prolost, Prelja sadanjost, a Neobrnuta
budunost. I Prelja se na mahove desnicom maa i pomae
okretati izvanjsko obrtanje vretena, Neobrnuta opet unutarnja
obrtanja ljevicom jednako tako, a Davalica se jednom pa dru-
d gom rukom redom maa jednoga pa drugoga obrtanja.
Kad su oni dakle doli, odmah su imali ii k Davalici.
Onda ih je nekakav glasnik najprije postavio u red, zatim je
uzeo s koljena Davalice kocke i uzorke ivota, uspeo se na
nekakvu visoku govornicu i rekao: Govori djeva Davalica,
ki Nude. Due jednodnevne, poinje se drugi vijek, smrto-
e nosan za smrtan rod. Ne e Usud vas kockom birati, nego
ete vi Usuda birati. Na koga prva kocka padne, prvi neka
bira ivot, u kojemu e nuno biti. Ali krepost nije niije vlas-
nitvo. Nju e svatko cijeniti ili ne cijeniti, i imat e je vie ili
manje. Krivnja je na birau, bog nije kriv. Kad je to glasnik
rekao, bacio je kocke na sve, a svatko je dizao kocku, koja je
pala kraj njega, samo nije Er; njemu nije dao glasnik. A koji
618 je kocku digao, bijae mu jasno, koji je po kocki bio na redu.
Zatim je opet glasnik metnuo pred njih na zemlju uzorke i-
vota, mnogo vie, nego je njih ondje bilo, a uzorci su bili sva-
kakvi: metnuo je naime ivote svih ivotinja, pa i svekolike
ljudske. A bijahu meu njima i silnitva. Jedna su silnitva
bila trajna, a druga su sred vijeka propadala i svravala se
siromatvima, progonima i prosjaenjima. Bilo je ivota i za
ugledne ljude, te su bili jedni ugledni radi oblija, po ljepoti

392
 DEVETA KNJIGA

i po ostaloj jakosti i vrsnoi, a drugi su bili ugledni radi roda b

i vrsnoe predaka; a bilo je ivota i za neugledne ljude u tim
svojstvima, a jednako je tako bilo ivota i za ene. A vrstanja
za duu nije tu bilo, jer time to odabire drugi ivot postaje
ona drukija. Ostali su uzorci ivota bili smjesa jednoga s dru-
gim, bogatstva i siromatva, bolesti, zdravlja, a neki su bili u
sredini od toga. Tu je dakle, kako se ini, mili Glaukone, sva
opasnost za ovjeka, i radi toga treba najvie nastojati, kako
e svaki od nas ostale nauke odnemariti, a taj nauk traiti i c
uiti, samo ako ga bude mogao odakle nauiti i iznai, naime:
tko e mu dati mo i znanje, da raspoznaje dobar i lo ivot,
pa da uvijek svuda po mogunosti odabira bolji ivot; da pro-
milja sve, to je upravo sada reeno, tako da jedno s drugim
usporeuje i razlae o vrijednosti toga prema kreposti ivota,
pa da onda zna, koja smjesa ljepote i siromatva ili bogatstva
i uz koji duevni znaaj ini ivot zao ili dobar; da zna to d
ini odlian i prost rod, posebnitvo i slubovanje, jakost i
slabost, uenost i neukost, i to ine sva takva dui priroena
i steena svojstva, ako se jedna s drugima mijeaju. Onda bi,
pazei na prirodu due, iz svega toga mogao zakljuak stvo-
riti i odabirati gori i bolji ivot, zovui gorim onaj ivot, koji
e duu voditi da postaje nepravednija, a boljim onaj ivot, e
koji e je voditi da postaje pravednija, a ostalo sve da puta
na miru; ta vidjeli smo, d a j e takav izbor za ivota i poslije
smrti najbolji. Treba dakle to miljenje svatko elino drati
i takav doi u Had da ga ni ondje ne zabunjuju bogatstva i 619
slina zla, da ne zapadne u silnitva i druga takva djela te ne
poini mnoga i nepopravljiva zla, a jo vea sam ne pretrpi,
nego da naui uvijek odabirati srednji takav ivot i kloniti se
po mogunosti jedne i druge krajnosti i u ovome ivotu i u b
svemu buduemu, jer tako postaje ovjek najsretniji.
Pa zatim priae dalje Er, vjesnik s onoga svijeta, da je
glasnik tako rekao: I onoga, koji posljednji pristupa, eka
ivot zadovoljan, ne zao, samo ako pametno odabere i ako

393
 DRAVA

ivi skladno; ni prvi neka ne bude u izboru nemaran ni po-

sljednji neveseo. A kad je glasnik to rekao, odmah je, ree
Er, prvi na koga je kocka pala, pristupio i odabrao najvee sil-
c nitvo, te radi bezumnosti i prodrljivosti nije kod izbora sve
dovoljno razmotrio, nego mu je umaklo, d a j e u onome zao
udes, naime da jede vlastitu djecu i druga zla. Ali kada je prvi
bira u dokolici to gledao, udarao se i naricao je radi izbora
i nije se drao onoga, to je glasnik prije rekao. Nije naime
sebe okrivljavao radi zala nego sudbinu, bogove i sve prije
mjesto sebe. A pripadao je on meu one, koji su s neba doli;
d ivio je u preanjem ivotu u ureenoj dravi, a krepost je
stekao navikom, a ne filozofijom. A da se i to ree: nisu se u
tome manje isticali oni, koji su doli s neba, budui da se nisu
muka namuili; ali oni iz zemlje veinom nisu birali prena-
glo, budui da su se i sami namuili i druge u nevolji vidjeli.
Upravo zato i nastaje promjena zla i dobra za veinu dua;
zatim nastaje ta promjena radi sree u kocki. Jer ako bi se tko
e uvijek trijezno bavio filozofijom, kada god bi dolazio u ovaj
ivot, i ako mu kocka izbora ne bi padala meu posljednjima,
prema vijestima odanle ini se, da ne bi bio samo ondje sre-
tan, nego da mu i put odavle onamo i natrag ovamo ne bi bio
podzemni i neravan nego gladak i nebeski.
- Ree naime Er, da je vrijedno bilo vidjeti taj prizor,
kako su pojedine due birale ivote: bio je prizor jadan, smi-
620 jean i udan, jer su due veinom birale prema navici pre-
anjega ivota. Jer vidio je, ree Er, duu, koja je nekada
bila Orfejeva, kako je odabirala ivot labuda, a nije se htjela
roditi od ene, mrzei na ene zato to su je ene usmrtile.
Vidio je duu Tamira, kako je odabrala ivot slavuja; vidio
je i labuda, kako se preobraava, da odabere ljudski ivot,
b a tako jednako i druge ptice pjevice. A dvadeseta po kocki
dua odabrala je ivot lava; bila je to dua Ajanta Telamo-
nova, koja se klonila da postane ovjek, jer se sjeala svae
radi oruja. Iza njega je bila Agamemnonova dua, a i ona je

394
 DEVETA KNJIGA

u zamjenu uzela ivot orlov, mrzei na ljude radi stradanja.

Srednja je kocka pala na duu Atalantinu, i kad je ona vidjela
velike asti, kojima se obasipa borac, nije mogla mimoii to,
nego ih je uzela. Poslije nje vidio je duu Epeja Panopeje- c
va, kako ide u prirodu ene, nadarene za umijea, a daleko
meu posljednjima vidio je duu aljivca Tersita, kako ulazi
u majmuna. A sluajno je ila na izbor i dua Odisejeva, po
kocki od sviju posljednja. Pamtei preanje muke odrekla se
astoljublja, dugo je vremena obilazila i traila ivot dokona
posebnika i jedva ga je nala, gdje negdje lei odnemaren
od ostalih. Kad gaje vidjela, rekla je, da bi isto bila uinila i d
onda, d a j e prvu kocku dobila; i veselo g a j e uzela. Jednako
su tako ile due i iz ostalih ivotinja u ljude i jedne u druge,
te su se nepravedne pretvarale u divlje ivotinje a pravedne u
pitome, i mijealo se svakojako. A kada su ve sve due ivot
odabrale, onda su, kako im je kocka pala, u redu pristupale
k Davalici, a ona je sa svakim slala onoga Usuda, kojega je e
odabrao, da ga u ivotu uva i da mu ispuni to je odabrao.
Usud je duu vodio najprije pred Prelju, pa stupio pod njezi-
nu ruku i pod vreteno, to se vrti, potvrujui tako udes, koji
je svatko kockom odabrao. A kad se ovjek dotakao vretena,
vodio g a j e Usud opet do predenja Neobrnute, da zapredenu
preu izabrane sudbine uine nepromjenjivom. A odanle je
onda iao ne obazirui se pod prijesto Nude i kroz njega je 621
proao, i kad su ve i ostali proli, ili su svi na polje Zabo-
rava kroz silnu egu i omaru, jer i bijae polje bez drvea i
raa. Oni su tu, kad je ve veer nastajala, razapinjali atore
kraj rijeke Nehaja, a njegove vode nikakva posuda nije mogla
drati. Potrebno je dakle bilo, da svatko ispije mjericu one
vode, a oni koje ne uva razumnost, da piju vie od mjerice. A
kako bi svagda koji ispio, sve je zaboravljao. Kad su usnuli, b
te je dola pono, nastala je grmljavina i potres i odanle je
najednom svaki drugamo gore letio, da se rodi, treperei kao
zvijezde. A njemu nisu dali piti vode; kuda je pak i kako je

395
 DRAVA

doao u tijelo, ne zna, nego je najednom otvorio oi i vidio,

daje zora i da lei na lomai.
I tako se, Glaukone, pria spase i ne propade, i nas e
c spasiti, ako budemo nju sluali, i sretno emo prijei rijeku
Zaborava, i due ne emo okaljati. Nego ako mene sluamo,
drat emo, d a j e dua besmrtna i da moe podnositi sva zla,
sva dobra, pa emo se uvijek drati puta prema gore i praved-
nost emo razumno na svaki nain vriti, da budemo mili i
d sami sebi i bogovima, i dok smo ovdje i kad budemo dobivali
nagrade za pravednost, kao dobitnici, to naokolo nagrade
kupe; da budemo sretni i ovdje i na putovanju od tisuu godi-
na, koje smo pripovijedali.

396
 BILJEKE

PRVA KNJIGA

3 2 7 a Rije je o trakijskoj boici Bendidi ija se sveanost slavila

poetkom lipnja.
331 a Navod je iz izgubljene Pindarove ( 5 1 8 ^ 4 6 pr. Kr.) pjesme
(fr. 214. ed. B. Snell).
331 d Simonid s Keja ( 5 5 9 ^ 6 9 pr. Kr.) najznamenitiji pisac zbor-
ske lirike, cijenjen zbog svoje ivotne mudrosti.
3 3 4 a Homer, Odiseja, 19, 394 si.
3 3 5 e Bijant iz Prijene i Pitak iz Mitilene ubrajani su u sedmoricu
grkih mudraca (usp. Prot. 343 a).
3 3 6 a Perijandar ( 6 2 8 - 5 8 6 ) korintski tiranin; Perdik II ( 4 5 0 - 4 1 3 ) ,
makedonski kralj; Kserkso ( 4 8 5 - 4 6 5 ) perzijski kralj; Izmeni-
je, tebanski prevrtljivi dravnik.
3 3 6 d bio bih ostao nijem, da ga nisam pogledao prije nego on
mene. Trazimah se ponaa kao divlja zvijer i Sokrat ovdje
postupa sukladno pukom vjerovanju da onaj tko susretne
vuka, mora prvi njega pogledati kako ne bi ostao nijem.
3 3 8 c Polidamant je bio pobjednik u borilakim vjetinama na
Olimpijskim igrama 4 0 8 god.
341 c Strii lava, poslovina izreka kojom se oznaava neto ne-
ostvarivo.

397
 DRAVA

3 4 7 e N e g o o t o m e e m o i kasnije j o govoriti.... Platon zapravo

nigdje kasnije ne razmatra neprihvatljivost tvrdnje d a j e pra-
vednost korist j a e g a , to j e j e d n a o potvrda d a j e prva knjiga
izvorno koncipirana kao aporijski dijalog.

DRUGA KNJIGA

3 5 9 a Shvaanje da se pravednost nalazi u sredini (mesori) izmeu

uinjene i pretrpljene nepravde zastupa kasnije Aristotel u Ni-
komahovoj etici ( 1 1 3 3 b).
3 5 9 d Gigo, lidijski kralj ( 6 8 0 - 6 4 4 ) , utemeljitelj dinastije Mermna-
da. Po Herodotu na vlast j e d o a o b e z poinjenih zlodjela.
3 6 2 a ...priinjati se n e p r a v e d n i m , navod iz Eshilove tragedije
Sedmorica protiv Tebe ( 5 9 2 - 5 9 4 ) .
3 6 3 b irove n o s e na vrhu..., Hesiod, Dani i djela, 2 3 3 si.; K a o
slava kralja, n a v o d iz H o m e r o v e Odiseje 19, 1 1 0 - 1 1 3 .
3 6 3 c Musej, mitski pjesnik iz staroga doba, vjerojatno tvorac j e d n e
od teogonija.
3 6 3 d da u reetu v o d u n o s e , misli se na mit o 5 0 keri Danajevih
kojima j e izreena kazna da obavljaju ovaj b e s m i s l e n i p o s a o
u Hadu.
3 6 4 c Jer nevaljaltine..., H e s i o d , Djela i dani, 2 8 7 si.; U molitvi
bozi..., Ilijada, 9 , 4 9 7 f.
3 6 5 b Pindar, fr. 2 1 3 , ed. Snell.
3 6 5 c K a k o kau mudraci, misli se na pjesnika Simonida. Arhiloh
arhejski pjesnik (ca 6 5 0 pr. Kr.) smatrao j e da ovjek treba
biti lukav kao lisica: u javnosti se pokazati a s n o m o s o b o m , a
u stvarnosti ostvarivati s v o j e p o d l e ciljeve.
3 7 7 e Prema H e s i o d u Kron j e kastrirao s v o g a o c a Urana poto j e
ovaj zlostavljao s v o j u djecu, usp. Teogonija, 154 si.
3 7 8 d Usp. Pauzanije I, 2 0 , 3 ; o padu H e f e s t a usp. Ilijada 1, 586. si.
3 7 9 a Prvo spominjanje rijei t h e o l o g i a , u n i c u m u Platonovim
spisima.
3 7 9 d Homer, Ilijada 24, 5 2 7 si.

398
 BILJEKE

380 a bog krivnju stvara..., navod iz izgubljene Eshilove trage-

dije Nioba.
380 b Etiki stav da je za poinitelj a zlodjela bolje biti kanjen nego
ostati nekanjen Platon iscrpno razmatra u Gorgiji 472 e si.
381 d bogovi nalik na strance, Odiseja 17,485 si. O promjenjivos-
ti boga Proteja usp. Odiseja 4, 455 si., Eutifron 15 d.
383 b nabrajo sreu..., Eshil fr. 350, ed. Radt.

TREA KNJIGA

386 c Navod iz Homera, Odiseja 11, 4 8 9 - 4 9 1 .

386 d Svi navodi su iz Homera: Ilijada, 20, 64 si; 23,103 si., Odise-
ja., 10, 495., Ilijada 16, 856 si.; 23,100 si.; Odiseja, 24, 6 si.
388 a Homerovi navodi, Ilijada, 24, 10 si.; 18,23 si; 24,414 si.; 18,
54; 22, 168 si.
388 c; 389a Homer, Ilijada,, 16,433-434.
389 d Homer, Odiseja, 17,383 si.
389 e Homer Ilijada,4,412; Odiseja, 9,8 si; 12,342.
390 c Navodi i prepriavanja iz Homera: Ilijada, 14,295 si; Odiseja
8,266 si. 20, 17 si.
390 e darovi bogove mite, vjerojatno Hesiodov stih.
391 a Stihovi izllijade,22,15; 21,130 si.; 23,151; 23,175 si.
391 e kojim ide zrana hrid, Eshil, Nioba fr. 162 ed. Radt.
392 c Zavrni argument da je pravednost isplativija i korisnija od
nepravde nalazimo u IX knjizi 588 b-592b.
392 d Pjesnitvo i umjetnost imaju po svojoj strukturi mimetiki
karakter, o emu e iscrpnije biti govora u X knjizi.
393 a Ilijada 1, 15 si.
395 a Vrstan pjesnik moe pisati jednako dobro tragedije i komedije
(usp. Simp. 223 d).
398 e Miksolidijski i sintonolidijski tonaliteti nastaju kombinacijom
osnovnog lidijskoga tonaliteta, koji odgovara naoj C-dur lje-
stvici. Naoj A-mol ljestvici odogovara hipodorski tonalitet.

399
 DRAVA

3 9 9 e Prema grkoj mitologiji frigijski satir Marsija htio se kao svi-

ra frule natjecati u svirci s A p o l o n o m , sviraem kitare. Poto
j e satir izgubio u natjecanju, i v o m e su m u k o u oderali.
4 0 0 a Glazbenik Aristid Kvintilijan smatra da postoje tri ritmike
vrste: ison (2 : 2); h e m i o l i o n (3 : 2); diplasion (2 : 1). U prvu
ubrajamo daktil, spondej i anapest; u drugu peon, kretik i bak-
hos; a u treu trohej, j a m b i jonski.
4 0 0 b D a m o n j e uitelj g l a z b e i Periklov osobni prijatelj.
4 0 3 b da ljubavnik ljubi, druguje i m a s a se dragoga kao sina:
Szlezak ovdje vidi j a s n o odbacivanje homoseksualnosti.
4 0 4 d Korinanke su bile poznate kao v e l i k e zavodnice. Afroditin
hram u Korintu n j e g o v a o j e kult prostitucije.
4 0 5 e M a h a o n i Podalirije lijenici u grkoj vojsci (usp. Ilijada 11,
833)
4 0 6 a Herodik j e bio uitelj sporta i lijenik. Spominje ga i Aristotel
u Retorici 1361 b3.
4 0 7 a Fokilid s Mileta, 6. st. pr. Kr., poznat p o izreci d a j e egzisten-
cijalni m i n i m u m preduvjet za daljnju raspravu o moralu.
4 0 8 a krv isisali..., Ilijada 4,218.
4 0 8 b Mida, mitski kralj iz Frigije, s v e to j e dodirivao pretvaralo
se u zlato.
411 b Usp. Ilijada 17,588.
411 d neprijatelj miljenja (misologos) podrazumijeva o n o g a tko
n e m a povjerenja u racionalno obrazlaganje, usp. Fedon 89 d.
4 1 4 c Fenika pria slui Platonu za objanjenje triju stalea u po-
lisu. Vladari su dobili primjesu zlata, uvari polisa srebra, a
obrtnici primjesu eljeza. Pria j e stvorila pogrean dojam
kao da m e u staleima n e postoji protonost. O prijelazu iz
niega u vii stale usp. 4 1 5 c.

400
 BILJEKE

ETVRTA KNJIGA

420 a Gotovo istovjetan prigovor upuuje kasnije Aristotel u Poli-

tici 1264 b i 2 .
420 b Platonova misao vodilja: srea i blagostanje drave u cjelini
preduvjet su za ostvarenje individualnoga zadovoljstva (519
e).
423 c u preanjem razgovoru, tj. 415 c.
424 b usp. Odiseja 1,351 f.
427 e Prvo spominjanje etiriju stoernih vrlina. Slinu formulaciju
imamo u Fedonu 69 b. Zaetak nauka o etiri kardinalne vrli-
ne nalazimo ve kod Eshila, Sedmorica protiv Tebe, 610.
435 d Metafora duljega puta spominje se u VI knjizi (504 ab).
Ovdje Platon eli objasniti kako je privremeno definiranu
pravednost potrebno jo razmotriti u kontekstu ideje dobra.
435 e Shvaanje da geografsko-klimatski uvjeti odreuju karakter
naroda zastupa kasnije Aristotel u Politici 1327 b 2 3 - 3 3 .
441 b ali se u srce lupi... Odiseja, 20,17.
443 b kako smo rekli, usp. 432d - 433 a.
444 a O nepravdi Platon govori tek u VIII i IX knjizi.

PETA KNJIGA

450 d pusta elja, gr. euche\ Platon izraava bojazan da govor o

idealnom polisu ne ostane ista utopija.
451 a Adrasteja je boica nunosti.
454 a pojmovno razlagati (kat' eide dihairoumenoi) upuuje na
metodu razdiobe pojmova, tzv. dihairesis koja je prakticirana
u kasnijim dijalozima, usp. Fedar 265 e; Sofist 252 e si; Dr-
avnik 262 a si.
457 b nezreli berui plod..., Pindar fr. 209, ed. Snell.
459 c Miljenje da se vladari smiju sluiti laima i prijevarama sa
svrhom da se ostvari dobrobit graana i polisa u cjelini, te da
se provodi mudri drijeb pri sklapanju brakova, moderni

401
 DRAVA

etiari tumae kao P l a t o n o v o osporavanje individualne slo-

bode, o d n o s n o zagovaranje e u g e n i k e (K. Popper).
4 6 2 b Aristotel kritizira o v o P l a t o n o v o nastojanje da se postigne to
intenzivnije j e d i n s t v o u dravi p o uzoru na zdravi organizam,
jer j e drava p o prirodi m n o t v o . U s p . Politika 1261 a 13.
4 6 6 c Hesiod, Dani i djela 40.
4 6 8 c d Usp. Ilijada, 7.321 si.
4 6 8 e - 4 6 9 a oni su duhovi isti..., Hesiod, Dani i djela 122 si.
4 6 9 a U sreditu religiozne i etike edukacije stoji Platonov milje-
nik m e u b o g o v i m a : A p o l o n . Velik broj interpreta vidi ovdje
Platonovu sklonost prema m o n o t e i z m u i tumae etimologij-
ski ime A - p o l l o n kao negaciju politeizma. Usp. 4 2 7 b.
4 7 5 d Gradske ili tzv. Velike dionizijske sveanosti odravale su
se u oujku ili travnju, dok su se s e o s k e odravale u prosincu
ili sijenju.
4 7 6 a Znaajno mjesto za razumijevanje sri Platonova shvaanja
ideja. Svaka od ideja j e s t (<einai) pojedinana (hen), ali nama
se u empirijskom svijetu pojavljuju (phainestai) kao neto
m n o n o (polla).
4 7 9 c K o d sholijasta Ateneja n a l a z i m o zabiljeenu djeju z a g o -
netku: Postoji z a g o n e t k a d a j e mukarac koji zapravo nije
mukarac, b a c i o i nije b a c i o k a m e n koji ustvari nije kamen,
na pticu koja nije ptica vidjevi je, a nije j e m o g a o j a s n o
vidjeti, na drvetu koje nije drvo. Rjeenje zagonetke glasi:
ukopljenik koji ustvari nije mukarac u g l e d a o j e nejasno i-
mia na drvu kovilji i g a a o ga k a m e n o m p l o v u c o m , ali ga
nije p o g o d i o . Platon navodi zagonetku da bi objasnio razliku
izmeu bitka (einai) i n j e g o v a priina (phainesthai).

402
 BILJEKE

SESTA KNJIGA

484 d a iskustvom nita za onima ne zaostaju... Ovo mjesto po-

najbolje potvruje kako je Platon stavljao velik naglasak na
vanost iskustva smatrajui da osobe bogate iskustvom mogu
donijeti uspjenije procjene i prosudbe (usp. 408 e).
487 c Sline prigovore o nesposobnosti filozofa da se snau u kon-
kretnoj situaciji nalazimo u Gorgiji 484 c si.
488 a - 489a Metafora broda kojom se na alegorijski nain oslikava
stanje u dravi esta je pojava u antikoj knjievnosti (usp.
Szlezak, Platon. Der Staaat, 969).
489 b mudri idu na dvorove bogataa. Aristotel pripisuje ovu
izreku pjesniku Simonidu, Retorika 1391 a.
489 e Pojam kaloskagathos podrazumijeva moralnu savrenost koju
moe jedino filozof ostvariti; usp 485 a si.
493 e Platon smatra da ne mogu svi graani postati filozofi; rijet-
ki su koji mogu ovladati istinskim znanjem.
496 c Glas boanski (daimonion) slui Sokratu kao putokaz i ori-
jentir u konkretnoj situaciji; usp. Apol. 31 c, Teetet 151 a.
Ovdje ga primjerice upozorava da se ne bavi politikom.
498 b Heraklit smatra da se sunce svaki dan nanovo raa (Diels/
Kranz, fr. 22 B6).
498 c Nejasno je kako su Sokrat i Trazimah najednom postali bliski
u svjetonazoru.
498 d O selidbi dua Platon govori u zavrnom mitu 614 a si.
501 b Usp. Ilijada 1 , 1 3 1 , Odiseja 3,416.
501 e da se dravno ureenje, koje u govoru ocrtavamo (he poli-
teia hen mythologoumen); rije je o mitskom govoru, koji
Szlezak tumai kao igru i povezuje s mitskim govorom o
pravednosti u Fedru (276 e); Szlezak 972.
505 b Stajalite d a j e dobro sadrano i da se oituje u nasladi (he-
done) zastupao je takoer Sokratov uenik Aristip (430-355),
mudriji od Aristipa bili su po Platonu megarani, od kojih je
najpoznatiji Sokratov uenik Euklid iz Megare (450-370), jer
su naime smatrali d a j e dobro sadrano u spoznaji.

403
 DRAVA

5 0 5 c Za razumijevanje o v o g a izlaganja o dobru vani su odlomci iz

Gorgije 4 9 4 e, te Fileba 13a.
5 0 5 d Promjena Sokratova sugovornika, odsada j e to Glaukon,
svraa pozornost na v a n o s t tematike koja upravo slijedi.
5 0 7 a Z b o g dvoznanosti p o j m o v a tokos (izdanak i kamata) i logos
(objanjenje i raun) ovdje i m a m o zanimljivu igru rijeima:
Sokrat/Platon izraava bojazan da e pri objanjenju (lo-
gos) izdanka {tokos) dobra obraun (logos) kamata (tokos)
ipasti za s u g o v o r n i k e n e p o v o l j n i m .
5 0 9 d Platon ovdje ponavlja igru rijei iz Kratila ( 3 9 6 bc) po kojoj
j e rije n e b o i z v e d e n a od p o j m a vidjeti ( h o r a n ) .

SEDMA KNJIGA

5 1 8 b odgoj neka vrsta u m i j e a obrtanja. Sredinja tema uspo-

redbe o pilji jest obrazovanje koje se sastoji u obraenju
(periagoge; peristrophe) due od svijeta prolaznosti (ek tou
gignomenou) prema svjetlu ideje dobra, kao istinskom bitku.
5 2 0 a b Postoji moralna o b v e z a z a f i l o z o f e da p o m o g n u i drugima u
razumijevanju i provedbi etikih normi u ivotu.
5 2 2 d Palamid j e s l o v i o kao izumitelj p i s m a i raunanja. S v a trojica
velikih tragiara (Eshil, S o f o k l o i Euripid) opjevali su njego-
vu traginu osudu z b o g v e l e i z d a j e pod Trojom; usp. Eshil fr.
181a ed. Radt; S o f o k l o fr. 4 3 2 , ed. Radt.
5 2 7 c graani u uzornoj dravi, gr. Kallipolis; Platon naziva svoj
idealni polis lijepim gradom. N a Siciliji j e postojao grad
koji se z v a o Kallipolis; usp. Herodot, 7, 154.
5 3 0 d U Zakonima ( 8 9 3 b si.) Platon razrauje deset vrsta razlii-
tih kretanja. P o d Pitagorejcima se misli prvenstveno na Ar-
hita iz Tarenta kojega j e Platon u p o z n a o za vrijeme drugoga
putovanja na Siciliju 3 8 8 .
5 3 2 a b Pokuaj odredbe dijalektike o kojoj e biti rijei u kasnijim
dijalozima Fedru, Sofistu i Filebu.
5 3 4 b Platon insistira ovdje na p o j m o v n o m odreenju ideje dobra
iako je u trima prispodobama naglaavao njezinu neizrecivost

404
 BILJEKE

i nedefiniranost. Teko j e prihvatljivo Szlezakovo miljenje

d a j e samo rije o negativnom odreenju koje se sastoji u
diferenciranju od ostalih ideja.
536 d Usp. Solon ( 6 4 0 - 5 6 0 ) fr. 18, ed. West.; usp. Teetet, 146b.
536 e slobodan ovjek; naziv slobodna umijea (artes libera-
les) podrazumijeva d a j e rije o disciplinama koje je potrebno
izuavati u sklopu studija filozofije, a namijenjene su slo-
bodnim graanima.

OSMA KNJIGA

543 a Platon se ponovno vraa pitanju o isplativosti pravednosti i

nepravednosti koje je prekinuto na kraju etvrte knjige 445 e.
544 c O spartanskom dravnom ureenju usp. Platon, Zakoni 712
de; Aristotel, Politika 1265 b32 si.
544 d O patrijarhalnim oblicima vladavine Platon pie u Zakonima
680 b.
545 e Usp. Ilijada 16, 112. Uzvieni govor muza (546 a-547 a)
spada u najtee razumljive dijelove teksta u Corpusu Platoni-
cumu (Szlezak). Posebno je sporno objanjenje tzv. savre-
noga broja koji je ostao nerjeiva zagonetka za interprete od
antikog vremena do suvremenih pokuaja tumaenja. Sma-
tra se da je jo uvijek J. Adam najblii rjeenju. Po njemu sa-
vreni broj jest 12.960.000 jer kao broj dana odgovara 36.000
godina s 360 dana; usp. Zakone 758 b.
550 c Usp. Eshil, Sedmorica protiv Tebe, 451, 570.
552 c Metafora truta esto se koristila u antikoj literaturi.
554 b ta ne bi slijepa za zborovou postavio; antiki su sholijasti
u svojim primjedbama napominjali d a j e bogatstvo (plutos)
zapravo bog slijepac ( t y p h l o s ) .
560 d Komentatori istiu kako su ovi prikazi obezvrjeenja svih
vrijednosti slini Tukididovim opisima stranakih borbi u gr-
im polisima u vrijeme peloponeskoga rata.
563 c Eshil u nepoznatoj tragediji, fr. 351 ed. Radt.
565 d Priu o vukodlaku nalazimo kod Pauzanija 8,2,6.

405
 DRAVA

5 6 6 c Proroanstvo Kreu s p o m i n j e Herodot, 1,55; rije j e o upo-

zorenju da bjei kad mazga, tj. Kyros, Kir, postane kralj Per-
zije.
568 b pjesnici slave tiraniju...; Euripid, Troades 1169.

DEVETA KNJIGA

571 a Platon ovdje v i e oslikava prototip tiranina i n j e g o v u narav.

571 c skrvniti se s m a j k o m ; o tzv. E d i p o v o m k o m p l e k s u usp.
S o f o k l o , Kralj Edip 981 f.
5 7 7 a Platon ovdje vjerojatno govori o vlastitim iskustvima s tirani-
n o m D i o n i z i j e m za vrijeme boravka na Sirakuzi.
5 7 7 d O ropskoj ovisnosti tiranina o vlastitim strastima usp. Gorgija
4 6 7 a.
5 7 8 c Ta razmatra se o najveoj stvari o dobru i zlu ivotu. Sre-
dinje pitanje Platonovih etikih dijaloga, p o s e b n o tematizi-
rano u tzv. sokratovskim dijalozima, kako ostvariti dobar i
sretan ivot. U prvoj knjizi Sokrat naglaava da nije rije o
sitnici n e g o o c i j e l o m nainu voenja ivota ( 3 4 4 e); usp.
Gorg. 5 0 0 c; Lahet, 185 a. N a primjeru usporedbe tiranina i
f i l o z o f a Platon navodi argumente iz kojih j e vidljivo tko j e od
njih j e na k o n c u sretniji.
5 8 3 b u o od n e k o g a mudraca. Platon se esto u s v o j i m dijalozi-
ma p o z i v a na miljenja mudraca; M e n o n , 81a, Gorgija 4 9 3 a.
Obino se misli d a j e rije Pitagorejcima i orfijskom nauku.
5 8 4 c Usp. Fileb 3 2 si.
5 8 8 a Usporeujui ivot pravedna i nepravedna ovjeka Platon tvr-
di d a j e pravednik 7 2 9 puta sretniji i zadovoljniji. Platon od-
mjerava sreu tiranina, oligarha i kralja p o m o u odnosa broja
tri. Udaljenost oligarhova z a d o v o l j s t v a u o d n o s u na kraljevo
iznositi e kvadrat od tri tj. devet, tiraninova od oligarhova
81, dok e udaljenost tiraninova zadovoljstva u o d n o s u na
kraljevo iznositi ravninu (epipedori) u o d n o s u na devet, tj.
7 2 9 puta.

406
 BILJEKE

588 b Ova neobina slika due eli ponovno ocrtati tri razlii-
te strukture i sposobnosti nae due. Sredinji etiki cilj jest
ostvariti u nama stanje pravednosti tako to e nutarnji o-
vjek (logistikom) ovladati cijelim ljudskim biem, poslui-
ti se snagom lava (thymoeides) da ukroti vieglavu zvijer u
nama ( e p i t h y m e t i k o n ) .
590 a Dobivi zlatnu ogrlicu, Erifila j e odala svoga mua, proroka
Amfiraja, koji nije htio sudjelovati u vojni protiv Tebe jer je
predvidio svoju propast.
591 ab da koristi tajno initi krivo i ne biti kanjen; usp. argu-
mentaciju u Gorgiji 4 7 6 - 4 7 8 c o nunoj potrebi kanjavanja
radi postizanja katarze.

DESETA KNJIGA

595 a Rasprava o pjesnitvu u III knjizi (376 e - 398 c) ostala je

oito nedovrena. Velik dio platoniara smatra desetu knjigu
zasebnom cjelinom koja j e kao dodatak pripojena Dravi.
595 c Ali ne smije se vie cijeniti ovjek od istine Usp. slinu for-
mulaciju u Fedonu 91 c. Aristotel e preuzeti ovu gnomsku
izreku i primijeniti j e na svoga uitelja: amicus Plato, magis
amica veritas, usp. Nikom. et. 1096 a 16.
596 a razmatrati obiajnim postupkom; rije je o eksplikaciji ide-
ja koje imaju funkciju predikatora.
600 a Tales iz Mileta 6 st. pr. Kr., jedan od sedmorice mudraca. Po
Aristotelu slovi kao prvi filozof (Met. A3, 983 b 20). Ana-
harzije, skitski princ, takoer po nekima ubrajan u sedmoricu
mudraca.
Dok j e pri tematiziranju strukture due u IV knjizi (439 d si.)
602 c Platon zastupao miljenje d a j e tzv. voljni dio due (thymoei-
des) bliski saveznik razumskog dijela due (logistikom), ov-
dje Platon tvrdi d a j e razumskom dijelu suprotstavljen nera-
zumski (<alogiston) dio due koji se sastoji od dva segmenta:
thymoeides i epithymetikon, tj. od. voljnog i poudnoga.
Miljenje d a j e Homer odgojio staru Grku potjee od Kseno-
606 e fana usp. Diels/Kranz 21 b 10.

407
 DRAVA

6 0 7 b stara razmirica i z m e u f i l o z o f i j e i pjesnitva. Teko j e rei

kako j e stara ova razmirica, jer prvi sauvan tekst i m a m o
kod K s e n o f a n a koje j e i v i o na prijelazu VI i V st. pr. Krista.
6 1 4 b Odisej pria u XI knjizi Odiseje o iskustvima f e a a n s k o g
mitskog kralja Alkinoja tijekom putovanja u Had. K l e m e n t
Aleksandrijski smatra d a j e Er iz Platonova mita istovjetan s
mudracom Zoroasterom; usp. Stromata, V, 710, 24.
6 1 5 b Opisano putovanje traje tisuu godina, tj. deset puta due od
ljudskog vijeka koji j e procijenjen na sto godina.
6 1 5 e divlji, ognjeni ljudi; o v o mjesto j e po O l o f u G i g o n u utje-
calo u srednjem vijeku na stvaranje predodbe o avlu. Usp.
Platon, der Staat. Eingeleitet v o n O l o f Gigon. Ubertragen
von R u d o l f Rufener, Zurich: Artemis Verlag, 1973, str. 557.
6 1 6 e Platon zamilja svijet kao kuglu u ijem sreditu stoji zemlja
oko koje se okree o s a m sfera zvijezda: nebeski svod sa zvi-
j e z d a m a stajaicama, Saturn, Jupiter, Mars, Merkur, Venera,
Sunce, Mjesec. Pitagorejci su n a v o d n o smatrali da poloaj
zvijezda odreuje ljudsku sudbinu.
6 1 7 e ...nego ete vi U s u d a birati. N o v o s t u Platonovu shvaanju
jest da svatko sebi bira d e m o n a (<daimon) zatitnika.
6 2 0 a Tamiris, trakijski pjeva koji se natjecao s m u z a m a i za kaznu
je oslijepljen.
6 2 0 b Atalanta, djevojka koja j e u tranju pobijedila s v e mukarce.
6 2 0 c Epej j e poznat kao graditelj trojanskoga konja.
621 a polje Zaborava (.Lethe). Kroz polje Zaborava prolaze s v e
due. Pijui v o d u iz rijeke Ameles (Nehaj) koja protjee kroz
polje Zaborava due g u b e sjeanje na zemaljski ivot.

408
 BIBLIOGRAFIJA

Tekst
1. Platonis opera. Recogn. I. Burnet, Oxford 1902.
2. The Republic of Plato. Ed. with critical notes, comm. and app. by
J. Adam, Camridge 1897.; repr. London 1966.
3. La republique. Texte etabli et trad. par E.Chambry, Pari 1946.

Prijevodi s k o m e n t a r o m

Cross, R. C. and Woozley, A. D. Platos Republic. A Philosophical

Commentary. London: 1964.
Platon, Der Staat (Politeia). Ubers. und eri. von O. Apelt, Leipzig:
Teubner 1916. Nachdr. Hamburg: Meiner 1993.
Platon, Der Staat (Politeia). Ubers. und hrg. von K. Vretska, II. Aufl.
Stuttgart: Reclam 1982.
Plato, Republic. Ed. and transi. by J. A. Richards. N e w York/London
1966.
The Republic of Plato, transi. with intr. and notes by F. M. D. Corn-
ford, London: Oxford University Press 1941.

Literatura o Dravi

Adkins, A. W. apsifi, xexvr|, Democracy and Sophist, Protagoras

316b-328d. Journal of Hellenic Studies 93 (1973.): 3 - 1 2 .
Annas, Julia. An Introduction to Plato s Republic. Oxford: Clarendon
Press 1981.

409
 DRAVA

Appelt, Otto. Platonische Aufsatze. Leipzig: Taubner 1912.

Armin, Hans,von. Platos Jugenddialoge und die Enstehungszeit des

Phaidros. Leipzig: Teubner 1914.

Bambrough, R. Plato, Popper and Politics. Views and Controversies.

Cambridge: Clarendon Press 1976.

Bormann, Karl. Platon. 2. durchges. A u f l . Freiburg: Alber 1987.

Cornford, Francis M . D . The Republic of Plato. London: Oxford Uni-

versity Press 1941.

Crossmann R. H. S. Platon To -Day. London: U n w i n books, 1937.

Ebert, Theodor. Meinung und Wissen in der Philosophie Platons. Un-

tersuchungen zu Charmides, Menon, undStaat. Berlin: de Gruyter
1974.

Erbse, H. Platons 'Politeia' und die modernen Antiplatoniker. Gy-

mnasium 83 (1976.): 1 6 9 - 1 9 1 .

Ferber, Rafael. Platos Idee des Guten. Zweite, durchges. u. erw. Aufl.
Sankt Augustin: A k a d e m i a Veri. Richarz 1989.

Findlay, John F. Plato. The Written and Unwritten Doctrins. London:

Routledge & K e g a n Paul 1974.

Friedell, Egon. Kulturgeschichte Griechenlands. Munchen: dtv 1981.

Friedlander, Paul. Platon. 3 Bde. Berlin: de Gruyter 1960. si.

Fritz, Kurt, von. Platon in Sizilien und das Problem der Philosophen-
herrschaft. Berlin: de Gruyter 1968.

Gadamer, Hans-Georg. Die Idee des Guten zwischen Platon undAri-

stoteles. G e s a m m e l t e Werke Bd. VII. Tubingen: Mohr Siebeck
1991.

Gaiser, Konrad. Platons ungeschriebene Lehre. Stuttgart: Klett-Cotta,

1963; 3. unverand. A u f l . 1998.

Gorgemanns, H e n v i g . Platon. Heidelberg: Winter 1994.

Graeser, A. Probleme der platonischen Seelenteilungslehre. Uberle-

gungen zur Frage der Kontinuitat im Denken Platons. Munchen:
B e c k 1969.

410
 BIBLIOGRAFIJA

Ferguson, A. S. Plato's Simile o f Light. I. The Simile o f the Sun and

the U n e . The Classic Quarterly 15 (1921.): 1 3 1 - 1 5 2 .
Heidegger, Martin. Nietzsche I. Pfullingen: Neske 1961.
Halfwassen, Jens. Der Aufstieg zum Einen. Untersuchungen zu Pla-
ton undPlotin. Stuttgart: Teubner 1992.
Hoffe, Otfried. Platon. Politeia. Berlin: Akad. Veri. 1997.
Irwin, Terence H. Plato s Ethics. N e w York: Oxford University Press
1995.
Jaeger, W. Paideia. Die Formung des griechischen Menschen. 3.
Aufl. Berlin: de Gruyter 1954.
Kahn, Charles. The Origins of Social Contract Theory u: G. B.
Kerferd (ed.), The Sophist and their Legacy, Hermes 4 4 (1981.):
92-108.
. Did Plato write Socratic dialogues?. The Classical Qaur-
terly 31 ( 1981.): 3 0 5 - 3 2 0 .
Kelsen, H. Die lllusion der Gerechtigkeit. Eine kritische Untersu-
chung der Sozialphilosophie Platons. Wien: 1985.
Kramer, Hans J. Arete bei Platon undAristoteles. Zum Wesen undzur
Geschichte derplatonischen Ontologie. Heidelberg: Winter 1959.
Kraut, Richard. The Cambridge Companion to Platon. Cambridge:
University Press 1991.
Levinson, R. B. In Defence of Plato. Cambridge: Mass. 1953.
Maurer, R. Platons Staat und die Demokratie. Historischsysthe-
matische Uberlegungen zur politischen Ethik. Berlin: de Gruyter
1970.
Murphy, R.N. The interpretation of Plato's Republic. Oxford: Cla-
rendon Press 1951.
Patzig, Giinther. Platons Ideenlehre, kritisch betrachtet. u: Patzig,
Gunther Tatsachen, Normen, Satze. Stuttgart: Reclam 1988., 119-143.
. Platon u: Klassiker des philosophischen Denkens. ed. N.
Hoerster. Mtinchen: dtv 1982.
Pfannkuche, Walter. Platons Ethik als Theorie des guten Lebens. Frei-
burg: Alber 1988.

411
 DRAVA

Popper, Karl. Die offene Gesellschaft und ihre Feinde. Band I. Der
Zauber Platon. 7. A u f l . Tubingen: Mohr 1992.

R e e v e , C. D. C. Philosopher - Kings. The Argument of Platos Repu-

blic. Princeton: Princeton University Press 1988.
Robinson R. Plato's EarlierDialectic. 2 n d ed. London: Oxford Press
1953.
Stemmer, Peter. Platons Dialektik. Die fruheren und mittleren Dialo-
ge. Berlin: de Greuyter 1992.
Szlezak, T h o m a s A. Platon und die Schriftlichkeit der Philosophie.
lnterpretationen zu denfruhen und mittleren Dialogen. Berlin: de
Gruyter 1985.
. Platon lesen. Stuttgart - B a d Cannstatt: f r o m m a n n - h o l z b o o g
1993.
. Einfuhrung u: Platon, Der Staat. Politeia. Artemis &
Winkler Verlag: Dusseldorf/Zurich 2 0 0 0 .

Vlastos, Gregory. Platonic Studies. 2nd. ed. Princeton: Princeton

University Press 1982.
. Socrates, Ironist and Moral Philosopher. Cambridge: Uni-
versity Press 1991.
. Socratic Studies. ed. M. Burnyeat. Cambridge: University
Press 1994.
. Studies in Greek Philosophy, vol. II. ed. D. W. Graham.
Princeton: Princeton University Press 1995.

Wieland, Wolfgang. Platon und die Formen des Wissens. Gottingen:

Vandhoeck & Ruprecht 1982.
. (ed.). Geschichte der Philosophie in Text und Darstellung,
Antike. Stuttgart: R e c l a m 1988.
Wippern, Jiirgen. Das Problem der ungeschriebenen Lehre Platons.
Darmstadt: W i s s e n s c h a f t l i c h e B u c h g e s e l l s c h a f t 1972.

Zehnpfennig, Barbara. Platon zur Einfurung. Hamburg: Junius 1997.

Z o v k o , Jure. Ogledi o Platonu. Zagreb: Naklada Juri 1998.

412
 KAZALO

PREDGOVOR 5

UVOD (JURE ZOVKO) 7

PRVA KNJIGA 59
DRUGA KNJIGA 95
TREA KNJIGA 127
ETVRTA KNJIGA 166
PETA KNJIGA 200
ESTA KNJIGA 241
SEDMA KNJIGA 274
OSMA KNJIGA 305
DEVETA KNJIGA 337
DESETA KNJIGA 365

BILJEKE 397
BIBLIOGRAFIJA 409

413
 NAKLADNIK:
NAKLADA JURI d.o.o.
Trg Ivana Kukuljevia 9 - Zagreb

ZA NAKLADNIKA:
Ljubica Juri

Otisnuto u listopadu 2 0 0 9 .

CIP zapis dostupan u r a u n a l n o m k a t a l o g u N a c i o n a l n e i s v e -

uiline knjinice u Zagrebu pod brojem 719110.

ISBN 978-953-245-039-2