MATICA HRVATSKA KVINT HORACIJE FLAK

GRÕKI I RIMSKI KLASICI

UREDNIK

SATIRE
VELJKO GORTAN I

I EPISTULE ¡
i¡

Noslou originala
Q. HOP"ATIUS FLACCUS
SATIRAE ET EPISTULAE PREVEO
JURAJ ZGORELEC

h
t¿t

, /tlzo /îry
,,I
lD qq.rz 1958
MATICA HRVATSKA
TISAK GRA¡'ICKOG ZA'VODA HRVATSKE U ZAGNEBU ZAGREB

44
. SLIKE NÀ KORICAMA
Prednia slika: Boåíca þobieùe Níha
nud.i, únom boga þiemütaa Apolonø.
Strafnja glika: PJøs uz frulu
' (s ati,ðhc aaze)
 I

I
PRVA KNJIGA
l

I
I SATIRA 1.
I

i
(osuDA LAKOMOSTT)
)
I
Kako je to, Mecenate, da nitko ni izbranim zvanjem
niti od udesa zadovoljen nikad ne ävi,
I

one tek hvaiiti zna, koji opreðni,rn krenuðe smjerom?

"Sretnih li trgovaca!.. poodmakle kazuje dobi
i
)

i
vojnik, od napora Ínnogih kad skrðeno klone mu tijelo. 5
r
Ob'ratno trgovac nnisli, kad brod mu uzljulja jugo:
l -Bolja je vojniðka sluZba. A za5to? Õete se sraze:
t
I za kratki rok brzo naide smrt ili pobjeda diðna.*
Zemljoradnika hvali vjeËt pravde i zakona svjetnik,
netorm uz pijetlov poj na watirna kucne mu klijent. 10
Onaj, koga ko jamca dovuko e u grad sa sela,
za sve, ðto su u gradu, izjavljuje.sreino da Zive.
T,olik je sveg tog sijaset, da brbljavac Fabije sam bi
gr,iðajué sustati rrtoro. Da tebe ne ustavljam, ðuj me,.
kuda tim rijeðima ðibam.. Kad bog bi r.ekao neki: 15
"Eto, ðto hoóe svak, neka bude mul Vojniðe, ti óeð
trgovac ,bit, a ti, rata,ru, prarrnik: mijenjajte poso,
pa sad hajúe vi am,o, vi onamo! Hej, ðto ste stali?*
Ne bi prÍvoljeti htjeli, a mogli bi postati sretni.
Kako da Jrlpiter ne bi sad naduo s potpunim pravom 20
put njih obraza. dba, priprarmost uskratio svoju, :

da im i dalje joð ispunjava njihove Zelje?

 \
I
I
I TTOR.A'CITO / SATIRE I EPISTULE
Smijehom da sve ne ispredem, ko onaj Sto zbija tek Salu
(premda Ëto bi me srnelo da smijuó se objavim prave
25 istine glas? kako usrdni Ëkolnici nekad slatkiÉem
I
djeðici jaðaju volju, da uðe prve poðetke),
ali ostav'mo igru pa kuËajmo u zbilju zaéi:
onaj Éto ralicom tvrdom preorava otpornu zemlju,
zatim podti taj krðmar, pa vojnik, i smjeli brodari
30 po svim Sto morima sréu, s tom namjerom kaZu da muke
ll
podnose sve, da u mirnoj bezbriZnoj poðinu lasti,
kada veé sebi sakupe hrane: mali ko mravak
on je naime za primjer
-
ðto veliki posao wÉi,
-
ävaocem tegli ðto rnoZe i prilog dodaje hrpi,
35 koju pomalo slaZe, sved briZan za buduée dane.
Õim pak s godiËnjom smjenom Vodenjak zamraði nebo,
nikud ne gamiZe vi5e, veó mudro se koristi onim
Sto je stekao prije: a tebe od tog dobitka
ni Zega ne ote, ni stud, ni oganj, puðina, gvoZde,
40 prepone uklanjað sve, da ne prestigne gavan te drugi.
Sø óe ti ogrornan teret, da strepiÉ, zlata i srebra,
kradom njega da spremað iskropavði jarnu u zemlji?
*Ako 5to odruzme5 od njeg, do ni.ðtava spao bi asa...
Ne éeð li to, kakvu ima ti draå sva ta skupljena hrpa?
45 Sve da mjerova tisué na tvojemu mlatl se gutnnu,
ne ée stog Zeludac tvoj od mojega primiti viðe:
kao kad mreåicu s kruhom med robovima bi mo'åda
nosio sprtiv na leda, a niðta te dopalo ne hi
vi5e neg onog ðto ne nosi nirnalo. Sø ti je, reci,
50 nekome stalo, da l' ore baË jutara sto ili tisué,
ako po prirodi Zivi? *Al grabit je s hrpe uZitak...
Dok nam s hrpice dajeÉ da crpemo isto toliko,
zaËto Zitnice svoje ti istiðeð pred koðem naÉim?
Kao da samo ti wðié iI ðaðica treba tek piéa,
55 ali da besjedið ipak: *Iz rijeke bih volio velje
nego iz vrutka crpsti toliðnoga... Kad bi tko dakle
SATIRA I. o
1.
veóe s veseljem uZivao obilje no Ëto je pravo,
-â
Aufid njega bi plahi otplavivSi odnio sobom.
Tko opet traZi tek kotiko treba mu, niti u glibu
zahvata mutan napitak, nit åivot svoj gubi u vodi.
60
Ati dobra ðest ljudi, Sto robuju ispraznoj strasti:
*Niðta ne dostaje-, vele, "jer premp imutku te cijene.o
Sto óeð mu sad? Na nj nek slegne se zlo, kad veó sam on
Po sebi
dragovoljno to traäil Ko neki Atenjanin, kafu,
skupac, a bogatstva pun, obiðava5e narodni tako 65
prezreti glas: oNeka zvttdi mi puk, dokle pljeskam ja sebi
u kuói sam, pri tom promatram blago u Skrinji svojoj.<.
Tantalu izmiðe voda, a on bi Zedan da pije. . .
Õemu tvoj smijeh? Samo ime promijeni, u priði ovoj
baË i o tebi je rijeð: odasvud zgrnuvÉi blago, 70
na njemu spavaÉ sa åudnjom, no ne smije5, ko da je sveto,
dirnuti u nj, il skupljað ga rad kao sliðice drage.
Ne znaS, ðetnu je novac i koja je korist od njega?
Kruh nek se nabavi, zelje, pa poiitra k tome joË vina,
dodaj ðto õovjeku treba, da otme se stradanju bolnom, 75
Ili je veóa ti slast, polumrtav da od st'raha bdijeÉ,
danju i noóu da strepið od lupeåa, paleZa, slugu,
da te pokradu i odbjegnu zatim? Takvom u dobm
najsiromaðniji da sam, to ja hih Zelio svagda.
Ako pak stigne te bolest, od groznice strada ti tijelo, BO
il te uz krevet prikuje drugo Ëto, hoóeð li naéi
tko ée te dvoriti, stavljati obloge, lijeðnika zvati,
da te pridigne, wati i djeðici i svojti dragoj?
Zena ne äeli ti zdravlje, a tako ni sin ti ne åeli,
svi te susjedi mrze, svi znanci, momci i djeve. B5
I kad novcu zapostavljað sve, zar onda se ðudiÉ,
,
ako te ne tjubi nitko, kad toga zasluZio nisi?
Il bi uloäo zaludan tmtd, za'driati kad bi
 10 I{ORACIJE 1 SA,TIRE I EPISTULE

Zelio svojtu uza se, po prirodi bez muke danu,

90 spasiti prijaznost njinu: ko magarca tkogod
dá uði,
kako ée zauz ,an urnjet po Martovu trðati polju?
Stjecanju hudi veé kraj, nek i oskujnost manje
te
p1aði,
kad si stekao viðe, pa nemoj muòit se dalje,
po5to si åeljeni steko imutak. Sanao ti nemoj SATIRA 2
95 kao Umidije neki, baË nije priðica duga:
bogat, da vaganou-n mjeraðe n,ovac, a skupac toliki, (PRETJERANE STRASTI)
da mu ko rdbu bija5e odjeóa, a1i ga vjeðno
do smrti muðio strah, da ga oskudan ne zafue Ziv,ot. Sinskih frulaÉica druZbe, nazovilijeðnici
prosjaci, glumice, lakrdijaði _ brojni,
Slobodnjakinja njeg je rascijepila sjekirom svojrorn, sve ;e to redom
100 hrabrena Tindarka neka. *Sto svjetuje. dakle ti meni? tuge i ,briga puno: Tigelije pjevað
;e m.tav.
Da Ii ko Nevije Zivjet bih morao, iI ko Nomentan?..
Bjeðe dareZljive ruke. M åva¡ tu, samo da ne bi
rasipnikom ga zvali, ni- ubogu p"i¡"rr"
To su opreðne stvari, Sto kuða5 ih sklopiti skupa; ne óe i)
jer kad te odvraóam'ja, da ne budeð tvrdica takva, podati dar, da od stu,di spasi gaì giadi
tjute.
onda ne Í,raiím zato, da rasipnik ,budeð, vjetropir. Ako bi pitao koga, djedova haÈtinu krasnu
105 Tanais drugo je ne5to, Vizelijev tast opet drugo: za5to nemilo tro5i ko nesit ùivuci
ùdéro
za sve rnjera imade i stalne su granice svemu, i sve ubrane novce u kupnju tek ulaZe jelã:
' van njih ne moZe pravo ni s jedne naéi se strane. -Ne óu da prljavcem kakvim i duðicom zovu me
sitnom..,
odvraóa on. Nato hvale ga jedni, okrivljuju 1û
Vraóam se, odakle skrenuh: da nitko kao ni skupac dnugi.
soborn se ne diði sam, hvali ljude opreðna smjera, Plaði Fufidija glas, da je rasipnik
neki, vje,tr,opir,
110 s grdne zavisti gine, ðto kozica punije nosi Bogat je poljima ,on, od kama-ta bogat je
novcem.:
pet na sto ,mjeseðno kamate vu,ðe,
tuda no njegova vime, a ne óe da sravnjuje sebe
jadnije kojeg duZnika, toliko potraZuje
ì ðto je stanje
s viðe sirotinjskog svijeta, tek juri pred ovog il onog. ZeSee; 1-
lovi imena mladióa pod strogom purtå_ 15
Tako u vjeðitoj Zurbi bogatijeg stiÈe ,ru prrirr, otaca,
kao ðto kopito klizi, kad puste van pregrade kola: tek Èto stupe u javnost. -O weviðnji
Jupitre!.. tko ,sad
115 trita koðijaË za ko,njma, od njegovih ibolje Sto trðe, ðuvði to vapiti ne ée? ,,pa on to prema
dobitku
prezre zaostalog onog ðto vuðe se sasvim otraga. za sebe tro5i imutak.. On? Jedva óeS
vjercrvat rn,oói,
Zato rijetko óeð naói, da netko óe priznati slab Èto je prijatelj sebi. Ni otac bij,edn
5asno, poðto ga odbjeZe ri1 * kako priða
a ùívota, 20
kako je Zivio sretan i swðivði odreden ï glumi Terencij _
zadovoljan da sasvim ko gost sit ostavlja "otZivot.
"rroj nije muðio sebe odrican;em gãrim no ãva¡.
120 Dosta je sad. Da ne po,rnisli5 joË, da krmeljivcu o,brah
Kad bi tko,pitao sad: ,,f{¿ ð,t,o smjera
ti ovo sve?.., evo:
Krispinu to,bolac spisa, ja ni rijeð ne doda;em vi5e. Iudi od grije5aka bjdZe, a tirne, u suprotno,st
sréu.
 t2 HORACIJ¡] / SATIRE I EPISTIJLE
25 S,puðtene Maltin tunike ðeée, drugi je diZe
vi5e no dopuðta stid; pastiljama kicoË svoj Rufil
popravlja dah, a zadahom jarðjim Gargonije vonja.
Nerna srednjega puta. Ta k äenskinju priSti bi neki,
kojem s porubom ðasna do peta spuðta se halja;
30 drugi óe naprotiv k onoj, Sto ðeka pod dimljivim svodom.
Nekom, kad izlaZaðe iz takove jazbine, znancu:
oEvala, u dobar ðas!.. boZanstvenom rijeðju óe Katon.
"Kadno se uzmuti krvca s nepodo;bne trepteéi Zudnje,
arno priüði siéi mladióu. Tude nek åene
35 radije ostavlja s mirom!.< ne bi bað prijala meni
- "Eh,
pohvala ta.., zbori za bijelom lud Kupjenije haljo,rn.
Vrijedi da ðujete vi, koji niste dopustiti vo,ljni
preljubnicima uspjeh, raznovrsno kako se pate,
kako im razliène boli uskraéuju nasladu svaku,
40 te je uZivaju rijetko, -o opasnoðóu poõesto teËkom.
Jedan strm'oglav iz kuée skaðe; drugoga na smrt
kandZijom znadu oplesti; na hijegu se sretne svom ovaj
s divljom pljaðkaðkom ruljorn; a onaj se otkupi novcem;
konju.ðari su gdjekog poðkr<rpili bureZem gndnim;
45 i t'o se desilo veó, da muËku nekome snagu
odreZe mað. "S trxavom<<, rekli bi svi, ne bi jedino Galba.
Koliko veóu sigurnost u staleZu naói óeð niZem!
O libertinkam Zborim: bað na njih Salustije ludorn
zahvaóen pomamorn troði ko preljubnik. Kad bi se htio
50 uprav pokazati dobrim, dobrostivim: prema imutku,
prema razboru svom, kako radi do,hrotvor s mjerom,
on bi davao dosta, a ne bi mu na ðtetu bilo,
ne hi mu bila sramota. A1 on se tek zanosi time,
to mu je milo, to hvali: "S matronom. dodira nemarn.<<
55 Kao M,arzej ðto nekoc, Originin ljubavnik, svojoj
dade glumici mimskoj imanje oðinsko i dom:
,'Nikad ne bih s€*., reðe,
'rsa ãenama spetljao tudim...
S mimama da, sa Zenama javnim! No strada sad glas tvoj
{r
I
I
SATIR,A I. 2. 13
gore nego imutak. 1I zar ti je potpun,o dosta
izbjeói preljuba Zig, ali'odsvud ostati sapet? 60
Niðtiti dobar svoj glas ili spiskati oðevo d,obro
zlo je na svaki naðin. Pa nije li potpuno isto,
-
1e Ii nratrona tu kriva il sluga zaodjeta tógom?
Vilij, po Fausti zet Sulin, tim imenom jadan zanesen
obilnu pretrpje kaznu, pa i viðu no Sto je dosta: 65
izbiðe naime ga ðakom i noZem navali5e na njeg,
vrata zatvoriðe njemu, Longaren dok bjeðe unutra.
U ime toboZnjeg krivca kad sad bi govorilo srce
napomol zlima tolikiv¡; "Sto hoóe5? KriviÈ li mene?
Moénoga konzula kó,er za milo'snicu da li ja trai'im 70
i zaodjetu stolom, kad zgrabi me pomama strasna?..
Sto bi uzvratio tad? -Ona ðedo je odliðna roda...
Koliko svjetuje bolje, al opreðno postupku tvome,
bogata prirodna moó, samo ti kad bi ðestito htio
rasporediti sve, ne rnijeðat s p'o,Zeljnim .ono, 75
od ðeg se bjeZati m'ora! Zar mislið, da nije to vaZno,
da li si ti il su prilike krive? Ne kaj se dockan!
Prestani vrebat nxatrone, jer otud te sigurno ðeka
veóma nepriliðan trud nego stvarna kakova korist.
Nije matroni, Cerinte, nek rese je smaragdi, biser, BO
bedro zbog toga mekÉe, pravilnija nije joj noga;
ðesto je i bolje sve to kod pripr,oste Zenice s togom.
Za nju dodaj joð i to, da tijelo joj kióeno nije,
iznosi javno ðto nudi, bez hvastanja nosi pred svima,
ako Sto na njoj je diðno, i ne traZi prikriti ruZno. B5
Tako i kraljevi neki, kad dodu da kupuju konje,
pokrite hoóe da motre, da zgledavÉi obliðje lijepo:
sapã im kakav je kras, glava kratka, Ëija visoka
kupac, kako veó biva, ne previdi kopita meka.
-
Njihov je postupak valjan; ti prednosti tijeia ne motri 90
Linkejevim baÉ okom; slijep viðe od Hipseje same
gledati nemoj na mane. "Gle noge, gle ruke!.. A ipak
 14 HORACIJE / SATIRE I EPISTULI] SATIRA I. 2. 15

no.qata, zatkaje spalog, kratkòstruka, a duge noge. bez straha, da ée joj muZ, dok grlim je, naiéi s polja,
Osim lica matnoni bað niðta vidjeti ne mo'ð, da óe razbiti vrata, pas lajati, od lupe straÉne
95 jer, ako Kacija nije, sva skrita je spuðtenom haljom. odjekivati l<uó,a, iz kreveta skakati hitro I
Ako zade5 u zabran, pred nasipom kao da stoji5 _ na srnrt Zenica blijeda, zbog sukrivnje nazvav se bijednom, 130
te,be bað ovo mami srnetnju ée biti kojeita: za noge strepiti sluga, za miraz zateðena 'gospa,
nosiljka, pratnja ðuvarã, ðe5ljaðica, d,omaóe drúge, za se pak ja: u bijeg Trroram raspojas s tunfüom i bos, il
spuðtena stola do peta i pála, Èto zastire tijelo. novce da spasem il zadak il ime. Kad si zateðen, A
100 Svega tog ne dâ sijaset, d.a stvarnost ogledaÉ
ðistu. ðeka te jad: taj óe vaùtti sud, sve da Fabije sudi.
K drugoj ti zapreke nema: ko bez ruha rhoZe5 je vidjet
pokritu odjeóom s Kosa, ljepotu joj noge i stope,
moZeË joj okorn mjeriti bok. IIi moZda zar voliÉ,
da ti se zasjeda sprema, pa izmami svota visoka,
105 prije no ogledað robu? Ko lovac po snijegu du;boku
kad bi gonio zeca, a svaljenqg ne bi ni takô _
pjevuði5, dodajeð rijeði: -I ljubav je nooja tsrn sliðna:
prelijeée sve ðto je pred njorn, a svega se hvata ðto bjeZi.*
NadaÈ se, bajanjem ovim da bolove zatrti moåeð,
110 sve ono uzbudenje, gorõinru iz prsiju svojih?
Nema li koristi viðe, kad pita5, koju to strasti
priroda poistavlja mjeru: Sto moZe priuðtiti sebi,
ðega se s bolom rodreói kad niÉtavo tuðið od vrijed;nog?
Õa5e za,r zlaê,ane trallÉ, -kad grlo ti od Zede goni?
115 Zar ti tek paun i oblið, kad gladan si, prijati
moie?
Zar ti je prsnuti draùe, kad trepteói s pornamne ,strasti
odnemarujeÉ ipak i sluZavku i kuéno ropðe,
koji su tebi pri ruci, da na njih se svali Zesti,na?
Ne óu ja t,o, veó nek voljna je dat blage Venere darak.
120 Onu
"kasnije ðas.., .plati viðe.., ,rmuZ kad. mi ode..
Galima kaZe Filodem da ostavlja, sebi pak onu
kojoj niZa je cijena i spremna je doci po Zelji.
Nek je ljepotica, pravilna uzrasta, njen da je ukras
ne pravi duljorn ni bjeljom no prirodom Sto joj je dano.
tr 125 Õim se priljubi k meni, na lijernu legav5i stranu,
Ilijom zovem) Egerijom nju
- ili kako me volja,

t

SATIRA 3.
(PROSUÐIVANJE MANA)
Svim je to pojcima slabost: uz prijatelje da poju,
ne óe5 ih nagnati niðim, pa sve da ih usrdno moliË;
kad ih ne zoveS, ne prestaju nikada. Sardijac bjeËe
onaj Tigelije takav. Ni Cezar, kraj sve svoje vlasti,
5 kad bi ga prijateljstvom svog oca kleo i svojim,
ne bi uspio ni5ta; no sam on, po volji svojoj,
s kraja do na kraj gozbe nlju Bakhantice!.. bruji
ka,o gornja ðas Zica, ðas cvili ko ðetvrta donja.
Bez ravn,oteZe bjeðe taj ðovjek: Zurno sad trði
10 kao ispred duSmána, sad hoda, kao da nosi
svetinje same Junone; dvije stotine ima5e ðesto
slugu, õesto tek deset; ðas spominje kralje, tetrarhe,
veliðanstvene stvari, ðas: ,,f¡6¡oZni da mi je stolié,
i ðiste ljuðtura soli, pa tóga i od grubog tkiva,
15 samo da od studi ðtiti!.. pa da si dao milijun
StediÉi tom, korne malo je dovoljno, u pet tek dana
niðta u blagajni nema. po noéi bi do jutra hdio,
ðitav bi hrkao dan. BaË niËta ne bjeðq tako
nejednako po sebi. Sad nek mi tko kaZe: >,A tako?
20 Mana zar nema na -tebi?o No druge su, moZda öak
- smatraj.
Menije karaðe odsutnog Novija. Netko mu: >Hsj ,tî""j"'
reðe, osebe zat ne znað, il smatra5, da ;moZeð ko neznan
nasamariti nas?.. *Sebi opra$tam.., Menije kaza.
To je samoljublje-ludo i neðasno, prijekora wijedno.
SATIRA I. 3 77
Svoje kad grijehe krmeljiv zna5 previdjet oðima rnutnim, 25
za5to s takvom oðtrinom na mâne prijanã gle'daÉ,
ko da si orao neki il zmaj epidaurski sveti?
Tako opet i oni raSðinjaju tvoje sve mâne:
Previðe gnjevu je sklon, neugodan prefinom nosu
ovih sadaÉnjih tjudi; i smijeðan moZe kom biti, 30
oÉiËan 5to je ko seljak, bez bóra mu slegla se tóga,
slabo je k nozi mu cipela sapeta: ali je dobar,
nitko bolji no on, aii prijan je tvoj, ali silni
skriva se um u tom tijelu bez njege. Ogledaj sebe
napokon sam, je li priroda tebe nadijelila negda 35
nekakvom manom il navika zla; jer poljima korov
zapuËtenim izraste, Sto treha da ga saZeåe5.
Prije uvaZimo to, kako ljubavnik previdi grijeöke
dragane svoje ko slijepac, il nekima ðine veselje
upravo takove mane, ko Hagni'n polip Balbinu. 40
Kad bismo kod prijatéIjã u takvoj bar zabludi bili,
i toj kad dala bi bludnji'vrlina ðestito ime!
Eto, ko otac ðto sinu ne zamjera kakovu manu,
i mi s prijanom moramo tako. Razrokog sina
"Zmir.om.. naziva otac;
trpilence<< naziva ðe,d'o, 45
male5no ako je po zlu, nedono5ðe krZljavo nekoó
Sisif kako je bio; krivornog zove se "'kreðo..;
drugome tepa on "ðuðko.., kad hoda podvitih peta.
Ovaj ðtedljivije äivi: nek ðestit zalo se zove;
drugi se nameée odveé ko prijaznik: skladnost nek u tom 50
prijateljska se vidi. Al ovaj je previËe surov,
odveó se slobodno vlada: jednostavnim, hrabrim ga
Drugi se zagrije lako: med odvaåne neka se broji.
Prijatelje to skuplja, njih, mislim, to skupljene ðuva. 55
Mi pak protivno tome obrnusmo same vrline
pa da u posudi ðistoj prevuðe se, Zelirno, talog.
Zivi ti s nama tko ðestit, ko odviðe skromno ðeljade:
2 Satire i eÞistule
7
1B HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
tromim, tupoglavim zovemo njega. Izmiðe ovaj
zamka,rna svim, niti prilazi zlu ikad otkrita boka,
60 kada veó takav je naðin ùivota, u kom nam silna
caruje mrãnja pokraj zloðinstava: mjesto da njega
opreznim zovemo, rnudrim, Iicemjer ,rrrn pod*rkli to je.
, Netko je priprost ,toliko -_ bað kakav sarn ðesto ja k te,bi
priËao rad, Mecenate zbunjuje govorün ,ru,loi_,
65 dokle tko slu,ðajno ðita - ildarazmiðlja: ,,Dosad,nik, ,u*"..,
kaZemo, smisla za dru5tvo... Kako nasuïnce
"nikakva
sami protiv sebe, vaj, stvaramo pogubni zakon!
Nitko se ne rodi naime bez mana: najholji stvor je,
u korn ih najmanje ima. Drag prijatelj, kakt i vat;ä,
70 predn,osti va\uó. i mane nek nagne mi k onome veóem _
ako u mene je viËe predno.sti _ bude li htio
ljubavi sam: prerna mjerilu torn i on mjeren ée biti.
Tko bi traäio svojom da ne wijeda prijana grbom,
bradayicama on ée oprostiti njegovim .iutrroi
75 traZið li grijesima oprost, uzwatiti red ga je drugorn.
Napokon kad se veé sasvim iÈðupati ne moZe gnievnost,
pa i ostalo tako, Sto s ludoðóu u,sko se veZe,
zaðto se ne sluZi razum bar utegom, rnjerilorn
pa da ustanovi kazrur veó prema prestupku kojern?
svojirn,
B0 Ako ¡hko razapne roba, ðto odnijev po ,naredbi zdjelu
juhu je liznuo mlaðnu, polovinu naðete ribe:
ludim bih od Labeona med svijesnim,a nazvao njega.
Koliko joð ti je teZe ovako bjesnilo greðno:
prijatelj rnoi-da se nekim ogrije5io prestupkom malim;
85 ako ne popustiS u tom, s mrzovoljne znat óeÉ se óudi,
mrziË ga ijut, pred njim bjeZi5 ko duZnik ispred Ruzona.
DuZnik taj, [<ad rru bijedno,m kalende nadodu tuZne,
ako ne skuca otkud il do;bit íl glarmicu cijelu,
nevoljko "povijest.. mu sluða, ko suZanj s napetim vratom.
90 Krevet poburio pjan, ili hacio s trpeze pladanj,
koji Euandar tica"Ëe nukama: da li sad za tn,
SATIRA' I. 3. 19
ili jer iz zdjele gladan na moju je stavljeno stranu
sebi uzeo pile, on prijatelj sada ée biti
m,anje mi drag? Sto éu, poðini l'kradu, ili pak izda
povjerenu mu tajnu, il prevrne zadatom vjercm? 95
K,ome su grijesi svi malone jednaki, rnuku sve muði,
kada do stvarnosti dode: jer svijest se i navika bune,
pa i korisnost sama, ko mati Éto prave je pravde.
Netom izmilieðe äiva na zemlji bióa s poðetka,
nijema i ruåna stoka, veé za Zir i leZiðte tad se 100
borahu pandZama, ðakom i óulama i dalje tako
omZjem svakakve vlËte, Ëto potreba na svijet je dala;
rijeði dok nisu na3li, irnena, kako bi njima
odali glasove ðuvstva. Tad poðeðe klonit se rata,
utwdivati grade, izdavati zakone tazne; 105
nitko da ne bude tat, ni razbojnik, preljubnik nitko.
I prije Helene bjeðe veó äena najgrdi razlog
da se zametne rat, ali neznanom zginuËe smróu
oni ðto grabe nestalnu ljuibav, ba5 kao zvjerke,
i jaði, kao u stadu bik, svojom silom ih s,mlavi. 110
Strah je pred krivdorn, priznaj, bað stvorio uredbe pravne,
ako tumaðiS vnemena slijed i red z'goda u svijetu.
Ne zna priroda sama razluðiti od pravo,g krivo,
kao ðto zna, ðto je dobro, Ëto zlo: tom se n'r,akni, to fuaùi;
ne óe ,dokazat ni razbor, da grijeði se jednakom mjerom, 115
kad bi tko pr,okule mlade u tudem posjeko vrtu,
kao kad bi. tko noóu prisvojio svetinje boZje.
I
Pravil,oneka je: pravu dosuditi za grijeh kaznu;
kad tko zasluäi remen, da ne ,bijeë groznim ga knutom.
Nije me strah, da óeð uzeúi prut, kad je skrivio netko 120
teZe da r¡d,arce primi, sve iako kaZeð, da rarmo
krada i razbojstvo vaie, te prijetið, da sliðnim bi noZem
I1
podrezô malaSno s veljim, kad ljudi dali bi tebi
kraljevsku vlast. Kad je mudrac tek bogat, kad vrstan je
crevljar,
 20 HOItACIJE / SA'TIRE I EPISTULE
fl
125 kad je ljepotan kad srnatran je paðe i kraljem
,on satrn,
-
zaðto joð Zeli5 ðto ima3? "Ti ne shvaóa5.., uzvraóa, "ðto nam
éaóko govori Hrisip. Dà, sebi ne uðini nikad
cipela, sandala mudrac, no mu'drac je cipelar ipak.*
Kako?'"Kao Herm,ogen, Ëto pjevað je, muziðar vrli,
130 makar i ðutio bað; i Alfen kao ðto srpretni
bjeðe joð cipelar dalje, pa makar svoj bacio alat
i zatvorio duóan i mudrac je najbolji majstor
-
za svaki rad, sam on zove se kralj... Za bradu, gle vuku
-
razuzdana te djeca: pa ako ih ne smiriÉ ðtapom,
135 svud se kraj tebe natisne rulja, gura te, bijedan
hoóeð da svisneÉ, pa )"ajeË, o silni med kraljima silnim.
Ukratk'o: dok za ðetvrtinu asa polaziË kupelj
ti kao kralj, a ne pristaje za tobom nitko r.r pratnji,
jeclino blesavi Krispin, 'oprostiti rnogu i meni
140 prijatelji mi dragi, u ludosti zgrije5im li ðtogod;
ja éu pak s uzvratsm rad,o dopuðtati prestupke njine
i sam éu sretnije za se od tebe Zivjeti kralja.
\'
SATIRA 4
(HORACIJE OPRAVDAVA SVOJE SATIRE}
Pjesnici Eupolis, Kratin i uz njih joS Aristofan,
i drugi komedije prvaci smatrani stare,
kad im tko na5o se zgodan da prikaZu ztrobnim ga tatom,
iI Sto bjeÉe ubica, iI preljubnik, iI se loð o njem
pronio glas sve su s punorn bað ðibali oni slobodorn.
Njih se -Lucilije drí:i
5
on nji'nim je poËao tragom,
uzeo druge tek stope i mjerila- ljupke,
profinjena nosa, no stihova tvrdih - besjede
sastavljað.
Jer t,o bjeÉe mu mana: kazivao ðesto bi na sat
stihova dvjesta, ko ,ðud,o, na jednoj stojeci nozi; 10
kako se slijevao mutan, odbacit bi moglo se ðtoÉta;
brblje5a, k tome joð lijen da pisanja podnosi teret, i
naime da pravilno piSe; o,bilnosti ne dajem vaZnost. I
Malim, gle, Krispin me prstom izaziva:,,IJzmimo \
pribor,
i ti, molim te, i ja, odredirno mjesto, öuvare, 15
sastanka rok, pa da vidimo, koji napisat ée viÉe.*
U dobar ð,as bozi ðednim, mal,oduSnim stvoriËe mene,
tako te govorim rijetko, a i tad s malo tek rijeði:
ti pak radije djeluj u jarðje ko mjeðine silom
stjerani zrak, Ëto se upinje sved, tvrdinu dok gvoZda 20
ognjem ne smekÈa i,ar. Blaùen Fanije, nepozvan koji
sa slik,om djela predade knjiZnici! Mojih pak nitko
dotle ne ðita spisa: sve strah me kazivat ih svijetu,
zato ðto ponekirn ljudma ta vrsta se najrnanje mili,
 t, IIORACIJE / SATIRE I -EPISTULE
25 a bað veóinom vrijedni su prijekora. Koga ti drago
uzmi iz svjetine sve: zbog lakomstva, s taðtine pate:
jednoga ljubavna mori za udatirn Zenama ðeZnja;
drugi je momcima rad; nekog sreibra zasljepljuje sjajnost;
Albije pred mjedu blene; u razmjenu s istoka tkogod
:30 prevozi robu u zapadni kraj, paðe strrnoglav juri
preko nedaóa svih, kao p,rah ðto ga vjetar pomète,
strah ga je svakog gubitka, k dobitku vuðe ga åelja
sve njih stihovi straÉe, pa zato pjesnike m,rze. - ðeókaju noseói tefter, od optuZbi jadno promukli,
"Rozi nru imajtr sijeno, daleko izmiði od njeg!
35 Samo ,d,a nekog nasmije, ni prijatelja ti svoga
ne óe po5tedjeti on. Tek na papir Sto nadrlja jednom,
htjet ée, da doznaju svi, ðt,o se vraóaju od peói, s ðesme,
djeca sva, starice sve... Hajde, ðuj sad i obratno neðto.
Prvo óu iz broja onih, ko pjes,nike koje bih prizno,
40 ja -se izuzeti sam: ta dovoljnim ne moZeË reói
sarno sklapanje stiha, ni kada tko piÉe ko i ja
viÉe ko razgovor pr,ost, pa da smatraÉ pjesnikorn njega.
U kog je prirodan dar, duh bogodan kad je u njemu,
usta Éto jeknut óe snaZno tim imenom njega poðasti.
45 Zato su pitali neki: je 1'
-
komedija bað pjesma,
ili to valja poreói, jer Zivoga duha i snage
ne dâ joj rijeð ni stvarnost, veó sarno se stopama stalnim
razlikuje njen govor, Èto inaðe ðista je proza.
oOtac od gnjeva plamti, ier raskuónik sin voli ludo
50 draganu obiðnu drolju te otklanja s préijom Zenu,
zastravl"jen sav, no joÉ sramnije jest, 'da ,o,n polazi od nje
praóen zubljama pred noó... A zar bi Pornponije ðuo
jednosta'rnije ðtogod, kad otac Ziv bi mu bio?
Nije dovoljno dakle stih graditi rijeðima prostim,
55 jer kad ga mjerila liÉiÈ, tad svatko se jednako gnjevi
kao taj pod maskom otac. Kad ovo bi, sada Sto piÉem
i ðto je nekoé Lucilije spisao, liðio stalnog
mjerila kao i ritma pa rijeöcu, ðto dolazi sprijeda,
SATIRA I, 4
23
neðto da premetne5 straga, a posljednje izmijeniÉ s prr,!m.
ne bi kao kad razrijeÉið stih: -Kad nesloga grdna
- kovane
vratnice gvoZdem i vrata razvali ft¿f¡11
60
mogao udove i tu tek rasute pjesnika naói. -
Ovo je dost; drugdje, je li to pjesrna prava iI nije.
Sad samo to da se pitam, je l, pravo da s prezirom
gledaS
na tu pisanja vrstu. Dà, Sulcije s Kaprijem strogi
65
lupeåirn' obadva na velik strah: aii.Zivi li tkogod
ðestito, prstiju ðistih, on m,ogo bi prezreti oba.
Bio ti lupeZa paru, uz Celija Biriju, sliðan,
Kaprij ni Sulcij ja nisam: pa zaÉto da me se bojið? 70
Nijedan duéan ni oglasni stup ne ée imat mi djela,
da ih okvasi puk i Herrnogen TigelÍje znojem.
Prijateljima jedino ðitam, i to tek silom,
nije to svuda ili ðak svako,me. Sred Trga mnogi
svoje õitaju spise, za vrijeme kupanja mnogi, 75
prijatno njihov se glas kroz z.atvoren raz\ijei,e prost,or..
Plitkima ugada to, jer ne pitaj'u, je ti bez smisla,
je li sve ovo u nezgodno doba. ,,Tebi je*, kaZe,
ovrijedati pravo veselje, to s opakom namjerom ðiniÈ.*
Otkud ti, taj da mi zamjeriÉ grijeh? Ta ima ti koji BO
savremeni mi svjedok? -Tko odsutnog prijana grcli
i tko ga ne brani tudeg od- prijekora, tko se u smijehu
grði zbog ljudske slaboóe u sprdnji trai,eói slavu,
nevideno tko srniðlja, a ne rnoZe ðuvati tajnu
takav ðovjek je crn, njega, Rimljanine, se ðuvaj - !.. Bö
Na tri éeð teZiÉta ðesto po ðetiri vidjet za ruðkom;
od njih uZiva jedan ðim god pogrdit sve skupa
osim onog, Éto ðasti; a poslije pijan i njega,
kad veó od srca tajne razotkriva iskreni Liber.
Ovaj, tebi se ðini, baS ugtaden, otvoren, fin je, 90
I
tebi na crne kirmorn: a srnijeh moj blézgi Rufilu, )!
 24 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE SATIRA I. 4. 25

za dah korn treba pastilja, Gargoniju, prðem ðto vonja, ðiri se Kako ibolestan Zdéno se pogrebogr smuti
,glas?..
tebi se ðini ko zavist, zagriäIjivost? Kad bi se krade
I

susjeda svog, te se ðuva smrtnom nagnan tjeskobom,

l:

pred tobom sjeti,o tkogod Petilija Kapitolina, tako i od njeZne duðe sramota poðesto tuda
95 ovog bi ibranio ti, svom obiðaju sved vjeran: znade odvratiti grijeh. Zato, hvalim se, zdrav sam od nlana
joð od djetinstva prijatetj davni. ðto upropaSóuju Zivot, tek osrednjima sam sputan,
'Kapitolinu bjeh gost,
130
On je za volju meni uðinio usluge mnoge; kakvim oprostiti moZeð. Pa moZda i otud óe mnogo
zato osjeóam radost, Éto'nekaZnjen osta u gradu. dalji mi skinuti vijek i otvoren prijanov savjet
Kako se ipak tom sudenju oteo, ðudom se ðu'dim... kao i vlastiti razbor. Ta ostajem priseban vazda:
100 Ovo je crni sok sipin, to rda je najgore vrste: i kad poðivam mirno il trijemom kada se Éeéem.
od tog, obeéavam, grijeha daleko ée biti mi pjesme, "Bolje
je to; ako vladam se po tom, Zivjet óu lakðe; 135
a joð i prije srce, obreói ako li joËte tako óu drag svoje prijane srest. Netko postupi ruZno:
iskreno mogu Ëto drugo. No ako Sto s veéom slobodom, zar da mu ikad ja uzvratim nesmotren?.. Sam sobom tako
ili Saljivije moZda 5to izlanem, to éeð mi dati raspred.am stisnutih usta; a kada sam zaðas bar dokon,
105 i dopustiti pravo: o,d oca sve dobrog to imam, bacim na papir od 5a1e. Od osrednjih reðenih mana
on mi na primjeru kaza, da klonim se od svakog grijeha. onih jedna je to. No ako joj prostiti ne óeÉ, 140
Kad me je nukao na to, da ðtedljivo, ðestito ùivim, stihotvoraca brojna uz mene ée naói se ðeta
zadovoljan i onim, Éto sam on mogaËe steéi: ko pomoónici (jer nas je veéina); Zidovskom stegom
oNe vidiS.., pitat bi znao, -1'oË Zivot kod Albija mladog, mi éemo nagnati tebe, da u na5e pristupiS mnaÉtvo.
110 oskudicu kod Baja ùiv primjer, da ne smije nitko
spiskati oðinsko
-
dobr,o?.. Kad odvraóa5e od rugla
s milosnicama javnim: oDrugaðiji budi no Scetanlt
Preljubi da se ne odam, kad dopu5tene mi dat je
miloðte ¿¿y; "O Treboniju*, zboraðe, -jer je zateó,en,
115 nelijep ostade glas. O tom razloge dat óe ti mudrac:
ðem je izrnaéi, Sto boije je traZiti. Meni je dosta,
ako starinski obiðaj ðuvam, Zivot tvoj i glas
ako nepovrijeden Étitim, dok tebi joÉ treba ðuvara;
netom s odraslijorn dohi i duða ti s tijelom ojaða,
t20 bez pluta plivati moZeË..r Djeðarca me ravnao rijeðju:
il zapovijedo bi ne5to i s teZnjom da koji mu drago
izvrÉim ðin: "Imað uzor, po kojem izvrËiti to éeÉ..
dao bi l<ao za primjer od izbranih sudaca jedn'og;
-
il bi mi br,anio ðtogod: n'Je 1' sramno to, ðtetno, il nije,
t25 zar se joËte kolebað, kad rdav za ovog il onog

SATIRA 5.
(PUTOVANJE U BRUNDIZIJ)
Moóni kad ostavih Rim, Aricija osrednjom hranom
kao gosta me primi: tu drug Heliodor mi dode,
retor, grðki uðenjak. Tad Apijevome Foru
stigosmo, punom mornara i na varku spremnih krðmara,
5 Apijevorn smo cestorm, gdje brlima dan treba jedan,
preðli r¡d,obn,o u dva; príjatnije njom óeÉ bez ùurbe.
Tu se u isamome Foru sa Zelucem zavadih svojim,
sve zbog rdave vode; nestrpljivo ujedno ðekah,
drugi dok s veðer,om svrðe, Veó i noó se sprema5e sjenom
10 svoj,om za,strti zemlju i na nebu pr,osuti zvijezcle:
tada momci mornare, rnornari grditi momke
poðeðe: n'Pristani a;mo!.. ,rUkrcavað tristat3 ¡¡\f6,
- - stani
Dosta je veó.o Dok se izbroje novci, priveZe mazga,
ðitav proðao sat. ZIi komarci nam i s bare Zabe
lb svaki razbijaju san; k t,ome dragani pjeva datekoj
nakresan buókuriðem i brodar i takmac mu vodið.
Napokon umor,om svladan zaveze u san se vodið,
mazgu pak na pa5u pusti, no uZe joj s pokret,om tromim
o kam priveZe brodar pa nauzneuh zahrðe nato.
20 Veó je svanu,o dan, kad opazismo da lada
niðta se maknula nÍje,'dok nabusit ne skoði netko,
vrbov dohvati ðtap te udri po glavi, po bedru,
mazgtl ko i brodara. Tek u deset prispjesmo sati,
oprasmo lice i mke na vodi, Feronijo,.tvojoj.
SATIRA I. 5. 27
Tad smo po ru,ðku tri puzali rnilje, stigli pod Anksur, 25
koji se diZe na bijeloj s daleka vidljivoj stijeni.
Amo je s Kokcejem stiéi Mecenat imao diðni,
radi poslova vaZnih obojica izaslanici,
nesloZna navikli vec prijateljska smirivati srca.
Ovdje sam pomaðéu crnom krmeljive lijeðio oði. 30
StiZe medutim Mecenat i Kokcej; s njima u druÉtvu
dode joð Kapiton Fontej, fin sasvim i ugledan ðovjek,
od kog ne rbjeÉe nitko Antoniju prijatelj veói.
Rado srno poðIi iz Funda, gdje vlada Aufi,dije Lusko,
ðudom se smijuói sjaju naduven'og tog ðinovnika: 35
op5itoj togi, tunici s pombom, Zeravci s f¿vsrn.
Urnorni sta'nerno tad u metr'opoli samo,j-Mamurã:
u Com nas prirni Murena, a Kapiton poðasti gozbom.
Sutradan najdraZi osvane dan: jer nam u Sinuesi
Plocije, Varij'e, k tome Vergilije dodu nasusret: 40
du5a sjajnijih od njih sva nije rodila zemlja,
niti je tkogod joÉ drugi odaniji njima od mene.
Kakvi su zagrljaji, kolika je radost to bila!
Prijatelja mi dragog, dok svijestan sam, najviÉe cijenim.
Pokraj Kampanskog mosta dobarcu zadosmo pod krov,
! a dobavljaðj. nam drva po duånosti dadoðe i so.
45
Potom odloZiðe mazge u Kapui sedla na vrijeme.
Igrati pode Mecenat, no ja i Vergilije spati,
jer je krmeljivcima i zlohranim loptanje Stetno.
Kokcejeva nas vila tad doðeka obilja puna, 50
dom iznad onih kaudijskih krðama. Sad se udostoj
-
ukratko priðati, Muzo, Sarmenta lakrdijaÉa
s Mesijem Cicirorn megdan, i kojeg su obadva roda
zametnuli tu svadu. Od Oska je Mesij baS diðnih,
goñpa joÉ Zivi Sarmentu: poto,mci takvih su preda 55
oni zavrgli boj. Sarmento poðne: "Ja tvrdim,
divljeg ti konja je lik.* Mi se smijerno, Mesije nato:
"Prihvaóam.., i ma5e glavom. Tad onaj: "Ej, da ti nije
 HORACIJE 7 SA.TIRE I EPISTULE SATIRA I, 5 29

s ,ðela odsjeðen r,og! St'o bi negdje ti r,ogat, kad "ðuÉav Uz plað se prijateljã tu Varije rastane tuZan,
60 tako prijeti5 mi sada?- OZiljak ba5 Mesiju ruZni Umorni ,stigosrno zatim u Rube: zapravo d,ulji
grdaðe kosmato ðelo na tijevoj obraza strani. prijedosmo put, i to razritom jaðe od kiÉe cestom. 95
Kampanskoj bolesti mnogo Sarmento se ruga i licu, Poslije se popravi vrijeme, no sve do zidina ribnog
moli ga, neka sad pJ.esom pastira Kiklopa glumi Barija gori nam porstade put. JoÉ nas Gnacija zatim
ni5ta mu ne treba maska, ni tragiðki ne treba koturn. -
na smijeh någna, na ðalu, vrh voda sazdana gnjevnih:
65 Cicir nato mu svaðta. Ispituje, je li veó dao uvjeriti nas htjede, na svetorm da prostoru hrama
Larima lance za zavjet; ma bio i pisar u gradu, bez plama tamjan se topi. Nek vjeruje Zid,ov Apela, 100
jednako drZi ga gospâ na uzdi; pita ga i to, nikako jal Znam: bogovi-bezibriZnim åive Ziv'obom;
zaðto je nek-oé i bjeåo, kad njemu bi dovoljna bila neka i priroda ðudno Éto stvori, tbo,govi za to
takovu krZljavcu, takvu slabióu -
funta tek hljeba.
- nimalo ne beru brige pa dar svoj ne spuÉtaju s neba.
70 BaË smo ugodno sasvim proveli veðeru onu. U Brundiziju kraj je tom,opisu dugom i putu.
Otud u Benevent ravno. Tu zamalo gazda izgorje,
vrtio dok je svom Zurborn pri ognju mr5ave drozde.
Buknu vatrena sila, pa poðto se ra5iri plamen
starom kuhinjom uvis, veó pod krov liznuti htjede.
75 Goste si vidjeti mogo gdje gladni veðeru grabe,
uz pornoé pla5ljivih sIugu, pa svi kako gasiti Zele.
Odande vidik se prui,a na apulska znana mi brda,
koja atabul suÈi, no mi ne doprijesmo do njih,
d,a nas nije tu blizu kraj Trivika primio dvonac:
BO sam,o nas guðio dim i tjerao na ,oði suze,
kako je vlatno s liËóem na ognji3tu gorjelo granje.
Tu sam ko najveóa luda neprestano do pola noci
ð'okao laZljivu momu; utonuo napokon u san
s rniðlju na ljubavnu zgodu, al i sni rni neðistom zbrko,m,
B5 prividonjima mutnim'poganðtinu ostave sa,mo.
Dvadeset ðetiri milje pr,ojurismo kolima voZnje,
htjodosmo stati u gracu, ðto stihom ,se nazvati ne da.
Jasna oibiljeZja ima: j,er sasvim se obiðna voda
prod,aje tlu; zalo prelijep je kruh, te ga iskusan putnik
90 naprtivSi na leda zna sa sobom 'hositi dalje.
Tvrd je kanuzijski, kamen; i wðu ne pretjeðe vode
ovo je nekada mjesto Diomed 'osnovao hrabri. -

al
SATIRA 6 \¡'
;
(HORACIJE I MECENAT)
Zaf,o, Éto u viði rod, Mecenate, ne prista od tebe
nitko od Lidana svih, ru etrursku zemlju doðljakr;
zato, ðto djedovi tvoji po majci ko i po ocu
nekoó zapovjednici iegija ,bijahu moónih:
5 ipak na neznane ti, ko veóina, ili na mene
zato ne uzvijaÈ nos na oslo,bodeniðkog sina.
Nije do toga, veliÉ, od kakva tko potjeðe oca,
tek da je slobodan roden; pa time zastupaS mnijerrje,
ï prije Tulija moónog i priprostog kraljevstva onog
10 da se rodi5e mnogi, a nemahu nikakvih preda,
ali poZivjeðe diðno, dosegoðe obilne ðasti.
Napr'otiv Levin, Valeriju rod, ðijom ùrtv,orn Super,bo
prognan Tarkvinije ode iz kraljevstva, jednoga asa
nije vrijedio nikad po sudu znanog ti suca,
1b .svjetine, koja veó ðesto budalasto podade ðasti
nevr-ijednom kom, pa joS benasto, javn,om rohuje mnijenju,
koja u natpise blene i kipove. Sto li tek treba
ðiniti meni daleko, od svjetine rnnogo daleko?
Uzmirno sad: Levirna bi puk na ðast volio diói
20 nego Decija, novog iboljara, i sam bi mogo
cenzor me Apije svréi, jer slo,bodna nisam sin oca,
s potpunim zatsta pravom, kad svoj,om ne pokrih se koZom.
Yei,e uz blistava kola, medutim, i povlaði Slava
jednako neznane rodom i koljenovióe diðne.
25 Sto ée ti zbaðen veé, Tilije, porub, tribunsko zvanje?
t
SATIRA I. 6.
31
Veca ti prianja zavtst, a manja kad Zivi5 za sebe.
Jer ðim nesvijesnik koji remencima crnim po srijedi
sapne svoj krak i rs prsiju Sir,ok opusti pormb,
ðuje neprestano: .Tko je taj ðovjek? Tko rnu je otac?..
Kako bi gdjekoji patnik od Barova åelio kroja, 30
da ga dilberom drãe, pa i5ao svakud i paZnjoim
zabavljao tek djeve, da pitaju ovo il on,o:
kakva je obraza, lista, pa noge, kose i zubi
tako i onaj, ðt'o obriðe skrb za grailane, za- grad,
i za dri,av:u, italsku zemlju i svetiÉta boZja, 35
ljude nagoni sve, da se brinu, da pitaju svagda,
od kog potjeðe oca, je I' neðastan od pro,ste majke.
"Ti li se, Dame Sirijca sin il Dioniza, ufaÉ
gradane ruËiti s hridi il davati krr¡niku Kadmu?.
-Ali Novije, drug moj, za jedan stupanj je za mnom: - 40
on je ðto 'bje5e moj otac<<. vylsy snatrið zato, da ti si
-
Paulo baS i Mesala? Tà on ée, kad tarnica ;bezbroj
slegne se na Trg i sjajna tri pogreba, ozvat se ,gl,asno,
jaðe no rogovi, trmblje: bar time nas znade privuói...
K sebi waóarn se sada, oslobodeniðkom sinu, 45
kome'zamjeraju svi, osl'obodeniðkorn sinu:
sada jer drug, Mecenate, sam tebi, prije pak jednoó
u posluhu jer drZah ko trihun legiju rimsku.
Prvo se ne slaZe s drugim, jer prijatelja mi tebe
ne ée zavidjet netko ko ðast Éto bi rnogao s pravom .-
kad si svakako paZljiv,- da pu,ðtað tek dostojne k sebi,
50
taðtih ðto ne traZe ðasti. Ne mogu ja sretnim se zvati
po tom, Sto sluðajem nekim za prijatelja te stekoh:
k meni te naime ne nanese kob, veó je odliðni za yne
jednom Vergilije reko, a za rnjim ,i Varije, Sto sam. 55
Netorn stupih pred tebe, pr,ozborih koju tek rijeðcu
(Éutljivi naime sram kazivat mi ne dade svaÉta):
nisam se ocem hvastao slavnim, nisarn ni voånjo,m
okolo preko polja na konjima saturejan,skim.

32 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
60 Ispriðam samo, Sto bjeh. Ti uzvrati5, kako si viðan,
koju tek rijeð. Odem, z,ovneÉ me natrag za devet mjeseci.
Tad prijatelja 'u broj me primiË. Velikim neðim
sm,atram, kad tebi se svidjeh, ðto sr,amotnog luðið od ðasnog
ne po slavnome ocu, veó po srcu ðistu i Ziéu.
65 Ako zbog osrednjih ipak, malobrojnih ujedno, manâ
nisam savr5en sasvim, uostalom pristale óudi:
ko kad bi kudi,o madeZ na tijelu ,otisnut krasnu;
ako ni Ékrtost mi ne óe, gnusobu, razvratan ùivot
s pravom prigovoriti nitko, i ðist i nevin
70 da se pohvalim sam drag med prijateljima - Zivim:
- na jednostarmoj mazgi do samoga Tarenta poói,
zasluga oðeva to je. On ubog kraj slabog poljica
ne htje me u ðkolu Flaviju poslati, karno su iÉli
m'oóni sinovi moónih pot,omci centuri,onã
uzev pod lijevu ruku kamenðiée s tablicom svojo,rn,
75 noseói pri tom na Ide ðkolarinu po ,ûsam as,a,
veó se drznuo u Rim djeðaka so,b,om povesti,
neka izuði znanja, ðto vitez, ðto i senator
djeci priu5ta svojoj. A da mi tko odjeóu vidje,
uz to robova pratnju u nar,odu kako je veljem
80 troðak bi smatra'o taj-da se djedovskim plaóa imanjem, -
On mi ,bijaÈe sam nepotkupljivi ujedno ðuvar
kraj sviju uðitelja. Saðuva me da duljim?
kako ostadoh stidljiv, a to je prva- ðemu
vrlina, - spravne su 'ðaÉe dvije s kutlað,orn, pr,ost je tu krðag,
od svakog ne samo ðina, veé i od svakog prijekora ruZnog.
85 Nije ga omeo ,strah, da krivit óe jednom tko njega:
kad bih s prihodom malim it objavljivað ja bio,
il poput njega ubirað. Pa ja se i tuZio ne bih:
slava zatn sad veéa i harnost ga ide od mene.
Ne bih se, dok sam pri sebi, na takova Zalio oca,
90 ne bi mi izgovor lbio ko velikom dijelu, kad kaåu:
krivnja da nije to njina, ðto roditelji im nisu
slo,bodni, priznati, ,slavni. Daleko drukðije od njih
govorim, drukðije radim. Jer kad bi priroda htjela,
SATIRA' I, 6.
33
nakon godina nekih da proÈli vijek opet proZivi5,
pa bi prema ponosu svom druge izbrati m,ogo 9ti
roditelje svak sebi, zadovoljen svojima ne bih
pruéem tek, sjedalom ðasne za ,sebe uzeti htio:
glupan po svjetine ,srldu, no razumnik valjda po tvojem,
zato jer ne prtim teret, ðto ,nisam nositi viðan.
Poveéavati tad hih sve viSe rnorô imutak, 100
jutarnjih pozdrava broj, povesti sa mn,om sad ,ovog
pratioca, sad o,nog, da ne bih na selo i na put
iðao sam, viÉe hranit konjara i viÉe konja,
voditi teretna kola. Sad mogu, ako me vo1ia,
105
bedra d.a teret joj bisagã 'tiðti, pleóke pak konjik.
Nitko me kuditi ne óe ko, Tilije, tebe s gnusobe,
kadno na tiburskom putu ,ko pretora prati te druZba
robova pet, aii s vrðinorn i damiZanom skupa.
I U tom i mn,ogoðem drugom udobnije mnogo,od tebe,
iA diðni senatore,
110
Zivim. Kud samo rruðe me Zelja,
polazim sam, zapitkujem cijenu kupusa, pira,
T lunjam_varljivim cirkom i uveðe poðesto Trgom
i
,i
i ustavljam ja Se kod vrað,a. A ,zatim kuói se krenem:
t, doðeka luk me na stolu i slanió i palaðinke;
115
sluåe za, veðerom r,oba me tri, a na mrarnornoj ploði
tu je i s kapaljkom zdjelica plitka kampansko sude.
Nato na poðinak lijeZern, a za sutra-skrb me ne rnori.
uranit ðto p-ih monô, d,o MarsÍje ondje otiói, 12(l
t
koji ne moäe, veli, na Novija gledati rnladeg.
f LeZim do ðetvrte ure, tad lutam, il ðitam il piËem,
tiht¡ ßto po volji smislim, pa ,onda se narnaZem uljern,
I
I ne onakim, iz svijeóa 5to uzimlje prljavi Nata.
!
i A kad me umorna skl'oni na kup,anje ZeËóe veó sunce, 125
tjelesnoj maknem se vjeåbi, ne prilazim trokutnoj igri
3 Satire i epistule
 34
IIORA'CIJE I SATIRE I EPISTULE

lJzev za doruðak ðtogod, da åeludac otev se gladi

izdLrï:i dan, doma uZivam last. To Zivot je ljudi,
koje ne muöi jadna neprestano za ðaËéu Zelja.
13 Ziviet éu, tjeðim se, u tom prijatnije n'o da je ikad
zvanje mi wËio djed i otac moj i stric.
SATIRA 7.

(sMrJEsNA PARNTCA)

Kako se otr,ovno,m jedu Rupilija, zvanoga ,,Kralja..,

u crni svrstanog popis, asvetio perzije melez,
svakom krmeljivcu, mnim, i brijaðu svakom je znan,o.
Perzije taj je, bogatun, razgranat imo veorna
posao u Klazomeni i Zuðne sved prepirke s Kraljem, 5
ðovjek tvrd,oglave éudi, u mrZnji jaði od Kralja,
bezoðnik, prznica prava, toliko jezika oÉtra,
da bi Sizenu i Bara na bijelcima prestiéi mogo.
Kralju vraóam se opet. Ne naogahu nikako njih dva
rijeðiti spor. (Svi se tako, koji zametnu lborbu, t0
nepopustljivo dråe, u juna5tvu trai,eêi pravo.
Izrnedu Hektora, Prijamu sina, i hrabrog Ahila
divlja nodi se mrZnj,a, da smirit se rnogaÈe smróu,
a sve zbog toga samo, ðto jedan i drugi bjehu
silne hrabrosti ljudi; kad trome bi zgrabila Svada, 1lt
ili pak neravne sm,amila borba, ko Diomeda
ðto je s Likijcem Glaukom, rctaviji poói ée s mjesta,
predavSi darove svoje.) Pred suca dodoðe Bruta,
Azije plodne vladara, Rupilij i perzije s rasprom,
takav bað par, da ljepSi ni Bakhij ne sastavi s Bitorn. 20
Go,r1jivo pred sud polete, obojica prizon bað divan.
Perzije razloLi spor, no cijeli zbor mu se smije:
Bruta hvali ti on, pa potom hvali rnu pratnju.
Brut mu je "Azije sunce<<, a njegova ugledna druãba
to su >spasonosne zvijezde.., tek Kralja da izuzmeð od njih; 25
f,

1
 36 ÌÍORACIJE i SATIRE I EPISTULE

26 on mu se ðini ko Pas, seljacima omrzlo zviieùde.

Buða5e zirnska ko rijeka, gdje naile se sjekira rijetko'
Tada mu Prenestinac na obilnu Ëale bujicu
Òzv.â se svakakvom grdnjom, lko grrb vinogradar kad saspe
30 iz trsja svog, nesavladiv, jer ðesto ustuknu pred rrjim
putnik, kad bi mu glasno 'doviknuo izazov "kuku!" SATIRA B.
A Grk, poöto se na nj ta italska ostika slila,
Perzije ,uzvikne: nBrute, o tako ti bogova viËnjih, (vJEsTrCE)
molim te, zaðto ti Kralja, kad kraljeve ruÉit si viðan'
35 ne éeð smaknuti ovog? To duZnost je, vjeruj mi, tvoja'* Smokvin bjeh nekada panj, besko,risno inaðe drvo:
kad Ii majstor kolebljiv, hi I' klupa it Prijap to bilo,
boãju mi namijeni kob. Otad bog sam, straðilo grdno
tatirna, ptiðjemu jatu: jer tatima prijeti mi desna
i pruZen s grdne slabine rul-nenilom obojen koJ.ac, 5
u Siju zadjeta trska nepoZeljne straði pak ptice
te im ujedno brani da slijeóu u baððe ncyve.
Robove mrtve je prije iz izbica rbaðene uskih
amo smjeðtao drug im, za pogreb, s priprostorn rakom;
grobi5te
'bilo je ovdje za svjetinu sirotnu skupno. l0
Grobni kazivaðe kam, da Pantoiab tu irna ðankoliz
s rasipnim Nomentanom ç,a proðelja tisuéu stopa
prostora, trista sa strane, u naslijede groba tu nerna.
Zdravorn na Eskvitrinu sad slorbodno stanuju ljudi,
ujedno na suncu pralaze nasipom, zlovoljni gdje su .15
gledali dosad rugobu od hijelih po polju kosti.
Tati i oibiðne zvjerke, ðto ovo nagrduju rnjesto,
meni ne za'd,aju muka toliko i teðkih briga,
koliko waðare klete, 5to bajanjem, otrovorn svojim
srngóuju ðovjeku pamet: njih zatrti niðim ne mogu, 2A
niti ih sprijeðiti u tom lutalica svoj Luna
objavi lik - ðim
a da ne beru kosti i zl,okobne trave.
- tu vidjeh gdje stupa u hatjini crnoj
P'otpasanu
bosih Kanidija rrogu i sasvim kuðtravih vlasi
gdje sa starijom Saganorm urliðe. Smrtna bljedoóa 25

i
I

i
t,

I
 38 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
oblila straðno im liee. Tad poðeÉe noktima zemlju
grepsti i grizuói zubma komadati jagnjicu crnu:
krvca se u jamu proli, da primame otud iz zemlje
duðe podzemnog svijeta i od njih ,odgovor prime.
30 Joé je od vune bio tu kip, drugi voËta'ni: veói
LrjeSe od vune onaj, da slabijem nametne kaznu;
voðtani stajaðe smjern,o, ko ropðe, kad mm je blizu
dosudena veó smrt. P.ozove Hekatu jedna,
druga Tisifonu ljutu. Splet zmija si vidjeti mogo,
35 rulju skitniðkih pasa, i Luna se rumena skriva
iza gr,obova veéih, da ne bude svjedok grozoti.
Ali, ako ðto laZem, nek bijelom mi neðisti svoj,om
g,avrani fore po glavi, pa mokrit me dodu i gnusit
Ulije, Pedijacija Zenskié, k tome tat Voran,
40 Sto da podrobno priðam, izmjence kako su sjene
Sagani uzvraóale u kuknjavi prodirnoj tuZnoj,
kako su vuöju hradu 'odvukle kriÉcrn pod zemlju
skupa sa Sarkinim zubom, pa naðire planula vatra
voStanoga od kipa, te odrnazda kako mi d,ode,
45 kadno se zgrczih nad furijã urlanjem i vraZdcm obih?
Koliko mjehur s praskanjem jekne, odapnem snaåno
Sm,okvi tjelica prsnu. Tad o,ne pojure u grad.
Zube Kanidija prosu, a Sagana vlasulju krasnu;
raspu se zatim i trave i magiðne svakakve vrpce.
50 Sve si to vidjeti mog,o i smijat se, zbijati 5alu.
SATIRA 9
(NAMETLJIVAC)
Svetom sluðajno cestom ja idah, po navici svojoj
snujuéi nekakve trice i sasvim u njih zaduben,
kadno pritrða k meni tek imenom ðovjek mi znani
pa me za ruku zgrabi:
"O, kako je, miti ¡¿fl¿ sysf< -
',zasad, i svakoje Zelim ti dobro!..
oPrijatno.., rekoh ja, 5
Kadno me slijedio dalje, progovorim: ,,Treba ti joð ðto?<.
On óe: ,,Znat éeS me, uðen sam svat.<< Sad mu: oTo óe3
preda mnom<<,
rekoh, *vrijediti viSe... Sve traåeói jadan da strugnem
idah ðas brZe, ðas opet zastanem, u uho Ëtogod
stanem kazivati robu, a s glave me i sve do pete 10
oblio znoj. "Aoh, Bo1ane, os,orna sretna ii tebe!..
- govorah tiho u sebi, ,dok on mi je brbljao svaóta,
hvalio ulice i grad. Al na sve to kada mu nisam
odgovarao niðta:
"Ej, jadn,o mi ZeliÉ umaói,
dugo to vidim veé.., reðe, ,'al zaman, s tobom óu dalje: 15
pratim te otud, kud ideÉ.* ¡¡f¿ sa mnom nema ti raðta
lunjati sad; k nekom neznanom- tebi hoéu da podem:
dalje za Tiber.om, uz vrt Cezarov, leZi oh bolan...
oPosla sad nemam, a nisam baË lijen: sve za tobom ja éu.*
UËi opustim nato ko magare, slabe kad volje 20
hrbat podmetne teZi pod teret. On tada poðe:
-Ako dobro se znam, ne éeË prijana cijeniti Viska,
ne éeð ni Varija veóma: jer stihova tko bi od mene
pisao viðe iI brZe? tko njeZnije ðinio kretnje?
 SATIRA I. 9. 41
40 IIoRACIJ.E / SAT'TNE I EPISTULE

25 bi Hermogen bio rni zavidan, kako ja pjevam... da mu se pribliZim sâsvim,.. *Daj pregni! Kako si
Sam - vrstan,
Bio je ðas, da ga prekinem tu: oA imað li majku,
nodake, ðûo bi te trebali zdtaYa?., *Nikoga nernam. stiói éeð cilj: savladljiv je on, ali zato je te5ko 55
-ja ti preostajem samo. sprva pristupiti k njemu... "Udesit óu sve kako treba,
Sve ih sahranih...
-
,,O, sretni! Sad
mitom predobit óu sluge: -
pa ako me odbije 'danas,
Skonðaj ! Jer prijeti mi åal'osna kob, Sto mi baka proreðe
30 sabelska kao djeðaku boZanskru potres,av5i Zaru: zato sustati ne óu, i traäit óu povoljnu zgodu,
sretalac bit óu na raskrðóu, pr,atilac' NiËta nam ljudma
,Njega ni otrovi ne óe, ni duðmanska ubiti sablja,
ne ée, ni bo,dac, ni ulozi ðilosti ðtetni.
suÉica ne da'de Livot bez mnogog truda... Dok on to drobi, 60

Brbljavac njega ée jednom blebetanjem sasvim utuói: Fusko Aristije bane, drag öovjek i dovoljno lukav,
rnu'dro nek bjeZi od br{bla u svojoj ;zrelijoj 'd'o'b ."' koji je zna'o ga dobro. Tu'stanemo: .Odakle ideð,
kamo óe5?.., pita i odgovor daje. Õupkat ga zaðnem,
35 Do5li smo k Vestinu hramu, ðetvrtina proËla je 'dana, ðtipat rnu prstima beSóutne ruke, migam mu k t'ome,
i on sluðajem nekim tad na sud moraÉe poói; beðim rhu ,oði, da bi me ,spasio' Ludo se Éaleó 65
za to podade jamstvo, a inaðe izgubi parbu. smije se on, kô da ne shvaóa ,niSta, dok plarntim sav
,'M,olim te.., reõe, ,,pom'ozi tu mal'o!.. ¡Yllug nek me Snade'
ako ti stojati rnogu i znadem li -
gradansko pravo:
gnJevorn.
pr:ozbori5 sa mnom,
',fmaÉ potaj'no neðto 'da svakako
40 rxto Zurirn, znaÉ katno... - ù>Sad ne znam<<, nastavi, kako jednom mi reðe... ,,Znam, sjeéam se, ali óu reói
i "5to óu. -
u bolji ðas: trideseti dan je i subota: zar 'da
Tebe da pustim il raspru... -Daj 'mene!" vfsþs ¡s oNikakvih"' rekoh,
- - Ztdima obrezanim se sprdað?..
- ¡¡J¿ imam, neðto sa,rn
70
mogu<<t >>netnam ja obzira vjerskih.*
reðe i pode preda mnoûl. A kako borba je muðna - mekËi,
s pobjednikom, ia za njim' "No kako je s tobom Mece- jedan od obiðnih ljudi. Opr,osti, zborit óu 'drugda."
nat?.*
Crn ti mi ovo svanu,o dan! Eto, pobjeZe lopov
s¡. ,,Tek od malo ljudi, oprezna duha." -
preuze pa me pusti pod noZem. Tad brbla mog sluðajno parâc
45 -sretniji ne bje joÉ nitko. Ti kraj sebe uvijek 'bi imo naide tud, pa: ù>Kamro ti grdobo?o stane ga vika' 75
vrloga pomoónika, 'dorasla ulozi drugoj, zatim: -H,oóeË li svjedok mi bit?.., a ja uhaÉce pruZim.
kad bi ,i mene htio uvesti. Na mjestu pr'opo' Na sud ga vuðe: galama i s jodne i druge strane,
ako ne ukloniÉ sve!<< ',Po torn naðinu,
ti kako misliË" odsvud nastane meteZ. Apotron tako me spasi'
-
rni ne åivimo ondje: nit dom ima ðiðói 'o'd ovog,
50 ni toj nevolji dalji. Bað ni5ta me ne smetâ", rekoh,
,,Sto je tko bogatstvorn veói il znanjem; red ima on'dje
svakome svoj.o vvl2v¿v¡vedna vijest, jedva vjer'ovat
- mogu,<<
-
mi
',Ali ipak je tako.*
viÉe Zelju,
- "RaspaljujeÉ

SATIRA 10
(o LUCTLTJU)
(Da óe, Lucilije, sud ,rnoj o man¿unâ prodrijeti
tvojim,
svjedok je Kat'on, branilac tvoj, kad ti sprema izdanje
s ispravkom stihova slalbih. On u svom je postupku blaZi,
koliko ðovjek je bolji, temeljnik jaði no onaj,
kojeg u djetinjstvu knutorn i uZetom tjerahu rnokrim,
kako bi 'steko spo,sobnost da tumaði pjesnike stare,
koje s mrzovoljom na5e od sebe odbija doba,
uðen gramatik i vitez. No onamo sad da se watim.)
DaÈlo, Lucilijev ,stih rekoh posróe, dokle u trku
nadire svom. Tlako benasto - tko je -Luciliju odan,
ovo da priznao ne bi? "41 u pjesmi istoj ti njega
hvaliÉ, da grad je punom posolio pregrËóu ðale.*.
S Ako i dopustim to, ne bih ostalo priznao zalo:
i mim Laberijev potorn baÈ divan bi pjesmotvor bio.
Dakle, nije to dosta, da vilice Ëiro,m sluðaðu
razvali smijeh jest i u tom doduðe neka wlina
-
radnji ,se hoée kratkoée i poletne hoée se misli, -
10 u splet da ne padne rijeði, Sto zam,ore svojom teZinom;
, govor nek vri ðas Zestinom, a ðesto nek struji milinom,
, govornik kao i pjesnik da mijenjaju stalnim se redom,
katkada s gradskom finoóom, Sto zna e Stedjeti snagu
pa je umanjuje navla5. U smije5nom od sve oËtrine
15 jaða je moé: ðesto zamaðne bolje razmrsi stvari.
SATIRA I. 10. 43
Komedije se stare tog pravca drZahu pi,sci,
u tom naslijedit ih valja. No joð ih pr,oðitô nije
niti Hermogen krasnik, nit ono majrnunðe gadno,
sljedbenik Kalva, Katula, Sto gudi sved pjesmicu njinu.
-AIi je zasluge stekao u tom, ,s latinskim ðto je 20
grðke isprepleo rijeði... O, nazadni, kad vam se zbilja
teÉko i ðudesno ðini, 5to Pitoleon iz Roda
postiZe veé. jezika kad se smijeËaju oba,
'Ali
govor postaje sladi, k,o hijcem falernac kad blaZi5.*
Da li to vrijedi, pitarn te sad, kad stihove kujeð, 25
ili kad muðnoj u parbi Petiliju sudi se krivcu?
Ti bi volio, zna se, kad Pedij Poplikola s mukom
vrði pravdu i Korvin, da srnetnu s uma domaju
kao i oca Latina, pa s dornaóom smije5aju stranjsku
jednako rijeð, ko Kanuzijac, do dva Éto jezika zbori. 30
Grðki kad sam veó i ja, ðto ovkraj rodih se morâ,
gradio stih, ovakvim Kvirin mi zabrani glas,om
iza ponoéi vidjeh mu sjen, kad su istinske sanje:-
-Bio bi jednako glup, kad bi u Éumu nosio drva,
ko 'da odabereð grðkih popunjati pisaca ðete...
35
Alpin se naduo sav, pâ d,ok Memnonu noZ tura pod
vrat,
Rajni'n dok blatom zastire lik: ja titram se, Ëalim;
ne éu s takmenjem glasnim pred suca Tarpu u hramu
iznijeti to, ni da opóinstvo djelo mi ponovo gleda.
Hitrim milosnice duhom i Davinorn ti tek vjeËtinom, 40
starca kom Hremesa vara, med ljudma, Fundanije, moZeð
ugodne sipati ðale;,a kraljevska Polion djela
pjeva trimetr,om jampskim'; dok junaðkim eposorn snaåno
prednjaði Varije svima; Vergiliju njeZnu milinu
dado5e sklone Kamene zavoljevði seoski Zivot. 45
Meni pak smjer, u ko'm Ataðki Varon uzalud htjede
stvariti s'drugima nekim, moguónost dade da piSem,
 44 IIORACIJE / SATIRE I EPIS'IULE SATIRA I. 10. 45

rna ,da rsam manji od uz,ora prvoga; njemu ja ne bih poslu i Va)gije dadu ,s Oktavijem vrlim priznanje;
smio skinuti s glave u ðasti podani vijenac. usto kad bi i Fusko i Viska me hvalila oba!
50 Onaj, rekoh, slijeva se mutan: od sveg ðto nosi lSasvim po strobodnorn mnijenju spornenuti rnogu i tebe,
vi5e odbaciti valja no pustiti. Molim te, zar ti Polio, Mesala i tebe s brato,m, ujedno i vas, 35
diðnog, kako si uðen, ba5 nre kudiË nÍSta Ho,mera? Bibule, Servije, kao i tebe, Furnije divni,
Zar je Luciliju skladnom nepogreÈan Akcije tragik? ,ðitav jo obilan broj prijatelja, uðenih ljudi,
Enije nije l'mu smijeðan s kog m,anje ozbiljnog stiha? Sto ih pre5uóujern s pomnjom. Ugoditi njinaa bih ovim
55 Ali koreéi njih zar isti,ðe sebe ko veóeg? hti,o, ma kakvo da bil,o; no Zalit óu, ako im manje
Sto dakte brani i meni, Lucilijevu ðitaðu, .svidi se no Éto se nadam. Demetrije, kukaj de dalje 90
pitati, da ti je njegov to grijeh, iI mu prilike krute i ti, Tigelije, s njim ispred klupa kolarica svojih!
gladi uskratiðe stih i da vrste teku mu lakÉe Hajde brzo sad, m,ornðe, uz ruk'opis dodaj joÉ i to!
nego kad ,ðtogod ,bi u Èest uklopiti htio tko stopa
65 te ibi, zadovoljen tim, napisao od volje tako
pred jelorn stihova dvjesta pa ,opet toliko za ruðkom?
Kao ðto Kasij Etrurac od rijeke silniji plahe
imaÉe d,ar, te za nj,ostade gl,as: plam ga vlastitih knjiga
s kovðegom napola spali! Da, bit ée ugladen bio,
70 velim, Lucilije i fin, on bit óe usavrðen viËe
rrego je priproste pisac i neznane Grcima pjesme,
nego je pjesnika starijih zbor: aI kad udes bi neki
amo ga preni,o k nama u ovo sadaSnje doba,
sam hi otpilio mnogo, sam skresao sve, Sto bi mogio
g¿ skladnu nagrdit cjellnu; pri stvaranju k tome bi stiha
. ðest,o poðeSô glavu pa griskao nokte do Zivca.
, Pisaljku ðeÉóe ,okreni, kad pi,sati kani5 Èto vrijedno
¡ da se p,ono\¡o ðita, pa prezri divljenje mnoðtva:
: nek ti je dovoljno matro ðitaða. Ili te ludost,
60 da ti se kazuju, mami, u obiðnirn ðkolama pjesrne?
Ne óu ja to: za me ptjesak je dost iz redova prvih
kako prezrevSi psiku Arbuskul,a smiono reðe. -
Zar d,a mi stjenica smeta Pantilije? Je ti mi muka,
ðto me Demetrije odsutna ðtipa? Ili ðto blesan,
80 gost Herrnogenu stalni Tigeliju, Fanije wijetta?
Plocije nel¡a i Varij, Mecenat, Vergilije ovom
 DRUGA K}UIGA i
I

SATIRA 1.

(oDGOVOR KRrTrÕARTMA)

Jedni mi preoðtrom smatraju satiru i tim da djetrom

lûk svoj van pravila perim; a za druge, u svem Ëto'spisah,
nem.a mi snaZne jedrine, i stihova tisuó ovakih
móglo bi stresti se na dan. Trebacije, svjetuj me, ðto óu.
*Mirrj!<< Da ne stvaram, kaàeð, ni jedan stih viðe?
- -
*Da' tako'* 5

Nestao 1). zaoðas, ako naj,bolje ne bjeðe ovo!

, Ali ti spavat ne naogu. "Nek nTasnim se natrv5i uljem
Tiber prepliva triput, kom treba duboka sanka,
k torne ne propusti í to, da dobro se naljoska pod noó.
Il ako tolik te Lar na pisanje goni, ti pregni l0
djela nepobjednog slaviti Cezara: nagrade mnoge
za svoj óeð ponijeti trud... Ja to Zelim, pred,obri oðe,
ali nedostaje snage: nit -
svak óe opisati ðete
kopljima sprenìne za napad, nlt Gale Ëto ginu, kad koplju
slomi se rt, il ranjene Parte, kad sru5e se. s konja. 15
*Ipak bi mogao pravdu i hrabrost njegovu slavit,
ko Scipiona ðto mladog Lucilije poðasti mudro...
Znat óu se snaéi, kad zgodan je ðas; samo u pravo vrÍjeme
hotjet ée paåljivo Cezar da saslu5a Flakove nijeði;
prieteð li s tapðanjem slabim, rad obrane kopitom bije. 2A

I
 48 ¡{ORACIJE / SATIRE I ÐPTSTULE
-Koliko bolje je to no budalað da strada Pantolab
od tvog podrugljivog stiha i rasipni s njime Nomentan,
kad veó strahuje svak, ma i ne bio dirnut, ,i mrzi!..
Sto óu? Milonije pleËe, ðim u glavu udre mu pióe
25 te ga ,obuzme ushit i umnoZi hroj mu se svijeéa;
s konjima uZiva Kasto,r, u ðakanju rodeni brat mu;
koliko Zivih je glava, toliko je tisuóa isto
raznih 'zanimanja broj: meni u stope sklapati rijeði
radost je sva, po Luciliju, od nas otbojice boljem.
30 Kao druzima vjernim on knjigama nekoó je svojim
ispovijedao tajne, pa ne bi skretao drugud,
bitro da dobro ga snade il zlo: tako upravo sav se
äivat razotkriva ,starðev, ko spisan na zavjetnoj slici.
Njegov sam sljedbenik ja, Lukanac iI Apulac nnoäda:
jedno ba5 i drugo tl,o naseljenik venuzij,ski ,ore,
35
na5av se tu nakon sabelsk'og izgona kako se priða
bitro da ne sróe du5man u pust'om na -Rimljane kraju, -
bilo ðto apulsko pleme il zernlja lukanska krepko
zameée rat. Ali pisaljka ta ne ée napasti sama
Zivu nfüoju duËu i bit óe mi obrana poput
40
u todr spremljena rnaða: pa zaËto da trrgnu,t ga kuÉam,
kad sam od lupeZa kivnih siguran? Oðe i kralju
Jupitre, rda nek satre sve oruZje, baðeno u kut,
i nek mi ne Ëkodi nitko, kad rnira Zeljan sam samol
Tko me pak natjera u gnjev (ti, ne diraj, viðem mu, u
45
me!),
plakat óe, moj ée ga stih po cijelom razglasiti gradu.
Cervije ljutit se gr,ozi i zakonom i sudskom .i.arom,
kivna Albucijevim Kanidija otr,ovnim sokom,
Turije velikirn zlorn, ako njegovu opreð se sudu.
b0 U ðem tko osjeóa moó, time ðeljad kolebtjivu straði:
takvo da rr¡oéne je prirode pravilo, sloZi se sa mnom!
Zubima vuk, rogorn napada bik; otkle, ako to nije
nutarnji glas? Dugovjeðnu povjeri rasipnom Scevi
SA':rIN.A' II. 1. 49
majku, i poboZnorn rukom naudit ne óe joj niðta:
ðudo da kopitom vuk kao ni bik ne rani zubom! 55
Staru ée s me'denim píóem trubeljika ubiti kleta.
Da ne oduljujem odveó: il spokojna ,ðeka me starost,
ili pak mene veó Smrt na krilima ohlijeóe crnim,
bogat, sir,omah, u Rimu, iI usudorn nekim prognanik -
pis,at óu, kakav mi god bio vijek. bojim se: åivot 60
- "Sine,
ne óe ti trajati dugo, ohl,adnjet óe tkogod od tvojih
moónijih prijatelja.* Sto? Kad je Lucilije srnjelo
prvi tim krenuo smjerom pri stvaranju pjesama svoiih,
pripravno svlaðio koäu, kom unutraÉnju rugobu
krio bi izvanjski sjaj: zar je Lelija zato i onog, 65
koji je zasluZen naziv po zatoru stekô Kartage,
srru-rtio pjesnikov ,dar, il zabolio podsmijeh Metela,
kao i pogrdni stih, kojim Lupo je izvrgnut ruglu?
Narodne napadnu vode, po tribusima i puk rsav,
sklon, daËto, kreposti samoj i zastupnicima njenirn. 70
Kad bi se s popri5ta javnog u zabit paðe povukli
Scipion, uzor vrline, i Lelij, pun mudr,osti blage,
Ëale su zbijali s njim i raspojasi igrat se znali,
dok bi se skuhao kupus. Ma ðto god i ja sad bi,o,
¡
premda Lucilija blagom ne dostiZem kao ni umom, 75
ipak preko volje sve óe priznavati udilj mi zavis;t,
da bjeh moónima drug, pa dok krhkog,a hvata se zubom,
tvrdu ée zagri,sti ko,st: tek Sto drukðije, uðeni, moZda
o tom, Trebacije, su'diË. n'Ne odvajam niÉta se od tog.
ipak ti naputak dadoh, pa gledai, da ne bi te snaÉIi BO
sluðajno kakovi jadi s neznanja zakona svetih:
spjeva li tkogod zlu pjesmu nekome, ðeka ga prav'da,
ðeka ga sud... Da, spjeva Ii zlu, ali bude Ii dohra,
-
lako da pohvalu primi od Cezara? Grdnju li neko¡n
izlaje ukona vrijednorn, bez prijekora sâm i bez mane?
- B5
-Snd óe prasnuti u smijeh, a ti óeS rijeðen ízaói.,,
4 Satire i epÍstule

SATIRA 2.
(POHVALA UMJERENOSTI)
Kako i koliko vrijedi Zivotom Zivjeti skrornnim
(o tom ne govorim sam, veé ono Éto kaza mi Ofel,
seljaðki mudrac bez ðkola i obiðne pameti sasvim),
ne óu da saznate, dragi, kraj zdjeta i trpeza sjajnih,
5 kadno ste zablenuti nad glupavim rasko5nim blijeskom
i kad se obmani sklona ne priklanja k boljemu duða:
tu dok ste nata3te s,a mnom razmotrite. ,,ZaÉto bað tako?*
Reói éu, budem Ii mogo. Odmjeruje istinu slabo
sudac premamljen mitorn. Kad zeðjim si iËao tragom,
10 il te neukroóen izmuði konj, il te zamara rimsk,o
vojni5tvo viðna igrama grðkirn: bilo da strasna
igra ti s loptama hitrirn razgaljuje blago sve muke,
ili te zatbavlja disk (zavttlaj ga, zrak óe uzmaói)
kad te u radu izbirljivost pr,ode, Zedan i gladan -
15 prezri de pripr,o,stu hranu, nek med ti je himetski pióe,
razmuéen falernskim vinom! Kad kljuðar je vanÍ, kad zimi
crni se puðina burna u sebi ðtiteói ribe:
Zelucu gladnom óe do¡bro i soljen prijati hljebac.
Gdje ée5 to, kako li steói? U hrani ðto miriÉe divn,o
20 nije sva slast, veé u tebi je to. Stoga za smok tvom jelu
gledaj da ti je znoj! Od prejedanja tustu i blijedu
ne ée ni oËtriga prijat, ni labra, ni ljeËtarka stranjska,
Teðko óu ipak te smesti, kad pauna na sto iznesu,
njime da radije svoje no kokoðkom podraäi5 nepce;
25 mami te niðtavost pusta: jer za zlato rijetka se ptica
SATIIìA II. 2.
61
prodaje ta, pa joÈ ðaren joj rep daje divan baS prizor.
Kao da stvari t,o iÉta se tiðe. Da Ii se hranið
perjem tirn Sto gâ sve hvaliÉ? Z,ar peð,en ti jednako vrijedi?
Premd,a ne odvaja mesom se ni,ðta, ipak nek bude:
voliÈ ovo od onog, jer drugo te obliðje vara; 30
otkud pak osjeéaj taj, da f iz Tibera donijeta zja ti
labra, ili je morska, ðto dopliva medu dva mosta,
s uSéa li etrur,ske rijeke? Ti hvalið, budalo, trilju
funte od tri, no' na obr,oke m,anje nju rasjeói treba.
Privlaði oblik te, vidim. Sto dakte ima ti smisla 35
prezreti vitkiju labru? Jer prvima dade, bajagi,
prirod,a poveói objam, a ovima malu teZinu:
gladan tÍ Zeludac rijetko za obiðna ne mari je1a.
"PruZeno rad,o bih gledo ðto veliko u zdjeli veljoj..,
kaZe nezasitni Zdér:,o, na grabljive Harpije nalik. 40
Vaða nek moó usmrdi taj smok, o vjetrovi juZni!
Prernda, ruùan je vonJ i obliðu i vepru svjeåem,
kad se s obilja grdnog slab Zeludac u muci svija,
pa mu r,otkvica rbolje i kisela ovnika prija.
I na kraljevskoj gozbi siroma5ka nade se hrana: 45
danas j,oð priprosta jaja i masline sluZe se crne.
S jesetre proðu se' skoro Galonija stol oglasnika.
Kako? Zar rl.oùda su mora ta,d obliéa hranila manje?
Obli5 je siguran bio, u sigurn,orn gnijezifu svom róda,
dokle nije vas >'pretor.., ko znalac, odao prvi. 50
Ako tko objavi sad, da su slasni peðeni ronci,
pristat ée rim,ska s njim mladeZ, Éto prihvaéa bezumnost
svaku.
Skrtim tko Zivi Zivotorn, od priprostog bit ée daleko:
takav je Ofelov sud. Zaman onom ti grijehu se o,te,
kad óeS zastraniti drugud. O Avidijenu se znade 55
p,asje mu prionu ime, iz stvarnosti uzeto sarne -
petogodiðnje Zvaðe masline i Sumski drijenak. -
Skrtari tako i vir¡orn pa mutno tek oáliti dale.
 52 IIORACIJE 1 SATIRE I EPISTULE
Pri njem podnijeti ne éeð ni vonja njegova ulja:
60 spremi li gozbu Zeniku, il rodendan slavi, il drugi
sveðani god, u bjelini, tad iz noga od funte dvije
sam ,on na prokule kaplje, n:o .slaroga octa ne Stedi.
Kako óe dakle Zivjeti mudrac? Uz kog ée od njih
pristati on? Ovu,d, kazuju, vuk, otud nadir,e pset,o.
65 Prist'ojan bit ée toliko, ðto ne ée vrijedat gnusobom,
niti ée s ikoje strane Zivotom se odati bijednim.
Ne óe ni slugama biti, ko stari Albucije, prestr,og
u dodjeljiva,nju posla, ni s Nevijem priprostim goste
m,asnom podvoniti vodom: jer zabluda i to je znatna.
70 Deder sad ðuj, i koje i kakove prednosti nosi
Èivot nam prost. Bit éeË najprije zdrav. Da Ékodi kojeËta
ðovjeku, vjerovat moZeË, kad sjetis se prostog kog jela,
kako je nekada prijalo probavi: ali ðim smijeðaË
s peðenom kuhanu hranu, ðim drozdu ljuðture d,odað,
75 slatko ée postati gork,o i Zeludac podnijet ée rrruðno
Ijepljive previ5e slu-zi. Ta vidi.ð, kako svak blijed se
diZe od sumnjiva ruðka? JoË tijelo Zeluca puna
neredorn predaËnjeg dana i duðu pritjeËnjuje skupa
i tim privija k zemlji boZanskoga ðesticu duha.
BO Drugi okrijepljen hran,orn, ðim za tren se uljulja u san,
Zustar i pun svjeZine na odreden diZe se pos,o.
On ée ipak ti jednom jo,ð na bolje åivljenje prijeci,
bilo da s godinom novom ,dan sveðani naide opet,
i1i óe javit ,se skrb za ,okretrru umorna tijela,
B5 i ðirn godi'ne dodu, obzirniji postupak htjet
óe
nem,oéna dob. Tebi koja joð razbluda nroåe prid,oói,
kad ih veó uZivað prije u ranoj i snaZnijoj dobi,
bitro da teðka te ,bolest il spora obori starost?
Vepra tutnjava hvaljahu stari, ali rre zaLo,
90 nosa t'o imali nisu, veó kanda im zgodnije bjeËe,
gost kad bi kasnije sti,go, da blaguju kvarno s nji,m
meso,
nego da gazda sam izje,de éitavo. Ej, da me nekod
SATIRA II. 2, 53
medu heroji,ma ovim prvolbitna ro'dila zemlja!
Javni drag ti je glas, ðto prijatnije ðovjeka dira
nego 'ne'ðija pjesma: no Stetni su obliËi velji, 95
ðtetne su velike zdjele i donose teðku sramotu,
Dodaj j'o5 gnjevnoga strica, p,a su,sjede, i sarn si kivan:
zalud smrti si Ze1jan, kad zadnjeg u krajnjoj ti bijedi
novðióa nema5 za uäe. "To s pravorn rijeði su.., on óe,
'-Trauzijeve za sprdnju. Ja s dohotkorn velikim tivirn, 100
s bogatstv'om za tri dovoljnim kralja.'.. Ne rnoZeð dakle
bolje suviðka uloZiti svog? Z,aÉlo í ,bez krivice
bijedan tko trpi kraj obilja tvog? Staro'drevni za5to
ruÉe se hram,ovi boiji? Domaji be3óutan ragoj
ðto ne odmjerujeð neÉto s tolike g'omile tvoje? 105
Tebe ée jedinog, d,aðt,o, vijek povoljna pratiti sreéa:
aoh, smije5no óeÈ ruglo bit protivnicima svojim!
Tko óe od dvojice u se u odsudnoj uzdat se zg'odi?
Onaj tko na viðe duðu i razbludno privikne tijelo,
il tko zadovoljen rnalim i briZljiv za buduée dane, 110
dok je u miru, ko mudrac, sve potrebn,o pripremi za rat?
Torne da vjerujeð jaðe, ja spoznah ko maleno dijete,
Ofel taj s ,obilnim blagorn da nije Zivio bolje
neg,o sa sm,anjenim sada. Njeg vidjet óe5 s krd,om i djecom
na polju odmjerenu ko vedar gdje najam'nik priða: 115
-Nisam ja bez svake mjere za sveðanih blagovô dana
drugo ðt'o osim zelja uz okr,aiak suðene Sunke.
Bitro da bje3e mi gost nakon vÍemena stigao dulÌeg,
ili nezaposlenom, dok kiSi, sjeo k mom stolu
susjed mi drag: i, gradskih bez ri,ba, prijaðe dorbr,o 120
pileóe me'so i jarðió. Tad skinuto s konopca igroZde,
orasi, polovne sm,okve ko slastice dodoÈe na sto.
Potorn nas zabavi pióe: -tko prepije, sam je kriv sebi;
s molitvom Cereri pri tom, da vlat bi se digo visoko,
vino je ozbiljnu brigu sa smrknuta stjeralo ðela.
125
Usud nek sl,obodno bjesni, nek novi se podiZe meteZ:
 54 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
zar óe ðto smanjiti meni? Za koliko moj ili va.ð je,
djeco, sad slabiji sjaj, kad stanovnik dode nam novi?
Priroda naime ni njega ne postavi tlu svome gazdom,
130 kao ni mene ni ikog. On nâs je izagna,o ,otud;
opakost izgnat óe njega il pravnih neznanje vjeðtina,
najposlije baðtinik njegov, pun svjeåe Zivotne snage.
;Sad se taj posjed zove Umbrenovim, Ofelov bjeËe
nedavno joð, nikom ne ée bit svoj, veé sad meni, sad
drugom
135 prijeéi da njirne se sluZi. Stog hrabro udesite Zivot,
hrabro razgolite prsa, kad nesreóa surva se na vas!..
SATIRA 3
(sTorK)
.Ako rijetkokad púðeÈ, da ðetirput godine cijele
ne traZið pergamene, sve prepravljað spisane retke,
pri tom se srdeó na sebe, jer krijepeó se vinom i sankorn
ne pjevað ni5ta spomena vrijedno Ëto óe se zbiti?
Za Saturnalija samih ti amo dolbjeåe - trijezan. 5
Svog obeéanja Éto wijedno sad kazuj ! Daj poðni! Ah, niÉta.
Zalud pùsaljke grdiË i trpi zid taj bez krivnje,
kojem su ukleli gradnju i bozi i pjesnici gnjerrni.
Ipak je obraz nam tvoj navjeðóiva'o mn,ogoËta diðno,
ako na svom dobarcu pod toplim odahneË krovom. 10
Õemu ti Platon s Menandr,orn, Ëto strpani amo te prate?
Eupo1is, Arhiloh ðemu, d,ovezeni takvi dnigari?
Stiðati zavist se spremað wsnoóe se odrekav svoje?
Bit óeð, jadniðe, prezren. Nemarnosti, kletoj Sireni,
klonit se rerl, iI napustiti sve posve smirena 15
boljim ðto steðe Zivotom... - Za savjet, Damasipe, pravi
bozi i boginje dali, da brijað - liÉi te brade!
Otkud li tako me prozre? ¡¡gys moje otkad imanje
propade kod srednjeg Jana, - za tude se poslove hrinem,
jer sam baðen iz svojih. Preglédao nekoó sam rado 20
mjedeni sud, u kom Sisif prepredeni pra,o je noge,
ðto ii je klesa'no prosto, ðto sliveno nekako grubo;
stotinu tisuóa za kip bih davao, s pr,ocjenom vjeðtom;
je li gdje park ili vanredni do,m, s dobitkom sam zna,o
ja trgovati sam: i na raskrËóu, znajuói sve to, 25
 IÌORACIJE / SATIRE I EPISTULE
56
brojna me svjetina sretnim Merkur,ovj.m zvala
miljencem."
Znarn te se ðu'dom sve ðudim, da od te si ozdravtjen bóIje'
Stara zla divno 'ustupi5e novorne. Kao kad prijede
obiðno u srce slabost iz bolnoga boka il glave,
30 ili iz sumrtva sna kad ko ðakað tko lijeðnika ganja.
Nemoj ti tako, pa kako te volja!
- "'Ostavi, 'dragi,
zaludan trud, ta umno si slab, i svi malne su ludi,
ako ðto istinu gudi Stertinije, od kog pouðljiv
spisah te nauke divne, u vrijeme kad utjehom blagom
35 on me spasi te reðe, nek mudrosti raste mi brada,
i nek se s m,osta Fabricijeva ohrabren vratim.
Jer u nevolji svojoj kad sunovratit se htjedoh
pokrite glave u rijeku, on s desne stavÉi uza me:
,Õuvaj ,se', reðe mi, svega éto nije dostojno tebe;
40 laZan je stid, Éto sred ludih te str,ah, da te ludim ne drZe.
Prvo da pitam te, ðto je to mahnitost: ako to grijeh je
jedino tvoj, moja ne treba rijeð: podi hrabreno u smlt'
', Tko je ludoËóu zanijet, tko zabludom istini nevje5t
: prolazi slijep, za nj ó,e Hrisip'ov trijem, skupa s njegovom
druZbom,
45 reói da nije pri sebi. Taj zak,on za nar,ode vrijedi
i za kraljeve m,oóne, izuzima samo se mudrac.
Õuj sad, zaÉto su svi poput tebe ËaÉavi redom,
koji tebe proglasi5e benom. U Ëumi p,osvud
kako putnici gustoj zabasaju s ispravne staze:
50 onom je nalijevo put, ovom nadesno - zabludorn je.dnom
jedan i drugi luta, no kreóu se razliðnim smjerom *
tak'o si ðaÉav, znaj, í ti, da nimalo mudriji nije,
tko te ismijava, a sam je s rêpom. Jedna je vrsta
I
ludila, kad se tko boji, ma ne bilo niðega stra5nog,
55 tako da oganj mu smeta i hridi i sred polja rijeke;
drugo je opreðno tome, a niðla pametnije nije,
srtat u oganj i vodu. Zaluùt dovikuje drâga,
SATIRA II.
T
3
ðestita majka i sestra i svojta, otac i ãena:
'Tu ti je ogromna jama, tu g,olema litica: pazi!'
Jednako ðut óe irn glas, ko uspavan Fufije jednom 60
glumeó llionu pjan, dok Katijena tisuóu dvjesta
ur1a5e: 'Zoverrt te, majko!' Razloùit éu, kako se sliðno
lutanju reðenom prije sve
-
ljudstvo u hezumlju kreée.
Kupujué kipove stare Damasip bezumno radi:
je Ii pri sehi njegov vjerovnik? Neka je tako! 65
'TJzmi ðto nikad mi ne morað vratiti!' kad bih ti reko,
hoceð Ii bezurnan bit, ako prihvatiÉ, ili si bezglav,
kadno odbijaÉ plijen, Éto ti na dar Merkurije nosù?
KnjiZi na Nerija deset; ne dostaje, Cikute dodaj
zakuõastog joÉ zapis, sto, tisuéu obveza dodaj: 70
ipak óe zlikovac Pnotej tirn vezama izlbjeói svima.
Kad ga p'otegneð û,â sud, dok smije se tud'em gubitku,
vepar ée bit, zaðas ptrica, ðas kamen i po volji stablo.
Ako budali 1oË gazda, t'o vrijedan se razborit smatra;
trulost ie, vjeruj mi, veóa Pereliju na rnozak sjela: 7ú
veZe te pismeno na dug, Éto nikad otpisat ga ne óeÉ.
Õujte me sad i uredite tógu: Ako tko blijedi
s pogubne za ðaËóu Zudnje, i1i s pohlepe siLne za novcem,
ili za raskoËjem gine i sujevjerje ga mori,
ili mu druga strast srce pomamljuje pridite bliZe, BO
svima kazati Zelim, da s bezumlja patite - redorn.
Tvrdicarn neka se dade ðemerike najveéi dio:
sva Antikira bi moåda za nj,ihovu treibala njegu.
BaÈtinicima svojim Staberije spisati dade
na gr,ob ba5tinjen iznos, jer inaðe bili bi duZni B5
gladijatorske igre st'o parova nar'odu dati
i ðast, po Arija sudu, svu Zetvu afriðkog Zita.
'Je li t,o, lo3e il doibro, ja htjedoh: ne budi stric moj!'
Taj vjenojatno prijekor Staberije predvÍdje rnudro.
'Sto dakle smisli, kad htjede d,a baËtinici mu u kam 90
zapiðu nasljedstvo sve?' Dok Ziv bjeÉe, ub,oðtvo za nj je
 58 IÍORACIJE / SATIRE I EPISTULE
bilo veliko z1o, nije niðeg se ðuvao jaðe,
tako da gorim se ðinio pred sobom, ako bi moZda
pr'opao s manjim za kvadrant bogatstvom. Na tom je
svijetu
95 krepost, diðan glas, ðast, boZansko i ljudsko imuóu
podloZno sve, i tko, sabere blago, on óe hit slavan,
junak i pravedan ðovjek. 'I mud,ar?'
- Da, i to, kralj
pa i
i sve 5to zai.eli sam. S blagom, ko da vrlinom ga steðe,
postat óe, miðIjaÉe, slavljen. Tom ðovjeku ðto ée se naéi
100 s Grkom Aristipom sliðno, kad ovaj sred Libije dade
slugama rasuti zlato, jer idahu odviÉe sporo
tromi zbog tereta svoga. Tko od njih je bezumljem g,ori?
Primjer je slab, kada sp,orno tk,o spornim rije5iti hoóe.
Ako tko kupuje lutnje pa kupljene spremâ ih skupa,
105 nemajuó za lutnju smi,sla nit muzici odan ma kakvoj;
i tko cipelar nije, pa biðkije, kalupe sprema;
i tko trgovanje mrzi, a mornarska nabavlja jedra:
mahnitim, suludnim samo nazivali svi bi ga s pravom.
U ðem se odvaja od njih tko novce i zlato skriva,
110 zgrnuto troÉiti ne zr\a, ko bojeó se svetinju taói?
Kad bi vazda tko bdio uz ogromnu gornilu Zita
ukoðen s dugaðkim Stapom, a odatle smjelosti nema
gazda, premda je gladan, da takne se jednoga zrna,
veó se radije Ëkrto prehranjuje gorkastim liðéem;
115 katl bi rnu ðuvala sprema i hijca i starog falernca,
ali i<raj krðaga tisuó, ne, trista tisuéa, ùedan
pio bi kvasinu ljutu; joË ako mu stelja je leZaj
o,samdesetgodiðnjem starcu, dok mu pr.ostiraõ,
äoharima ,i moljcima hrana, u sanduku trune:
120 bezuman,on bi zacijelo tek nekim se ðinio ljudma,
zato ðto najveói dio u bólji trza se istoj.
Starðe bozima mrski, z,ar ðuvaË to, sin da ti spraska,
SATIRA II. 3 59
ili paðe slclbodnjak? Il da ne ponestane tebi?
KoliÈno svako,g óe dana ,urnanjit se cijeli imetak,
ako prokule poðneð Sto boljim mastiti uljem 125
pa i neiÉðeðljanu od prhuti prljavu glavu?
Je li ti dosta ðto imaÉ, pa zaðto krivo se kuneS,
prisvajaÈ, otimlje5 odsvud? Zar zdrav si? Ti kad bi ðeljad
kamenovati stao, za :novac svoj kupljene sluge,
ludim bi prozvali tebe svi momci kao i djeve: 130
kad si pak uZetom skonðao Zenu, otrovom majku,
ti da si pameti zdrave? Da, niti to ðiniË u Argu,
niti diZe5 svoj mað kao pomamni na majku Orest.
11 on obezumi, drZiÉ, tek nak,on majðine smrti
i da ga pomamnost huda ko ludog pognala nije, 135
prije no oruZje britko u grkljanu majðinu zgríja?
Naprotiv, otkad se sumnja o Crestovoj pameti,
ne zgrijeËi upravo niËta Éto ti bi preko,riti rnogo:
nije se drznu,o Pilada maðem povrijedit il sestru
Elektru, na njih tek sipaÉe grdnje, tako te zva5e 740
Furijom nju, drûga drukðije svo,g, u odbijesku Zuði.
Kraj sveg spremljen,og srebra Opimije i zlata ubog,
koji je vejentanca za ,sveðanih obiðno d,ana
kampanskorn kutlaðom pi'o, buókuriÉ u teZatne dane,
jedn'om u ktronulost zapade vanrednu, tako te sad veó 145
baÉtinik veselo kliðuó do blagajne, kljuðeva jurnu.
Lijeðnik patnika naËeg, postupivði hitro i vjerno,
na taj razbudi naðin: zapovjedi sto da se prostre,
saspu se novca na nj vreée, da vi5e njih k brojenju dode;
ðovjeka pridigne tako pa k tome doda joÉ rijeði: 150
'Ako ne ðuvaS sv,oje, sve ponijet ée baðtinik lakorn.'
-
nj pazi!'-
'Joú dok ,sam Ziv?'
- 'Za Zivot svoj bdij! Na'Sto hoóeÉ?'
'Krvne presahnut óe Zile, odreðeÉ li nuZne se hrane -
i s tim potpore moéne sve slabijem Zelucu svome.
Z,ar se skanjujeð jo5? Evo uzrni tu riZinu kaÉu.' 155
 60 }IOR-A.CIJE / SA:IIRE I EPISTULE
'Pa p,o
- 'D"l ðto?' -¿s,¿.' 'O,osam
'Po ðto ie?' 'Cijene.' po
- jao!
- 'Pravedno neÉto
Nije li ist,o, da 1' 'bolest il krada rne rnorri i pljaðka?'
je
'Tko sad zd'r,ave?' Tko nije budala. 'A Skrtac?'
pameti
-Luda bez pameti zdrave. 'No ak'o baÉ nije üko Ékrtac?
160 Je li zdrav pameóu ,cdmah?' Ne. 'Stoiðe', pitat óu,'zaÉto?'
Nije u jednjaku bol kao Kraterov smatraj t,o nalaz
-
bolniku tom. 'Dakle dobr'o je, ustat ée?' On óe po,reói, --
- veli - sapinju bok ili bubrege bclovi ljuti.
jer
On krivokletnik nije ni tvndica: ,o,nda nek ,doibrirn
165 Zrtvuje Larima prase; s ðastoljublja, drskosti pati:
u Antikiru nek plovi. Ta nije 1ù isto da saspeÈ
sav svoj imetak u bezdan, il nikad ne troÉið ðto steðe?
Servij Opidije, silan bogata3 po procjeni staroj,
svakome od sina dva u Kanuziju dcdijeli posjed.
170 K postelji prizvav joð djecu na s,amrti reðe im ovo:
'PoËto sam vidio tebe, da kostke i orahe, Aule,
nosið u skutu bez painje i dijeli5 ih, igra'È se njima,
ti pak, Tiberije, brojiÉ i zl,ovoljan u rupe skrivað:
hilo me strah, da ée mahnit vas sobom razdor povuói,
175 ti da óeÉ kao Nomentan, ,a tî kao Cikuta biti.
7,at'o vas zaklinjem 'o,ba boZanskorn moéi Penata:
ti ,smanjivati nem'oj, a tî poveó,avati ono
ðto je dosta za oca, po prirodi ðemu je mjera.
JoÉ da vas ne bi draSkala s1ava, zakletvom danom
180 hoóu da obveZem oba: tko od vas postati htiedne
edil moZda il pret,or, nek hulja je, neka je pr:ok1et.
Boborn, slanióem i vuðkom zar tratít óeð svoje irnanje,
da se SepiriÉ cirkom i u kip da metnu te mjeden,
liSena oðinskih njiva i li5ena, beno, sveg n'ovca?
185 Da3to, da pljeskom si ðaðóen, ko u ðast Sto pljeËðu Agripi.
sliðan lukavoj liji da postaneð plemenim lavorn!'
ZaÉto, Atrejev sine, pokopati Ajanta braniÉ?
- 'da se oåeni njom
I'
I
SATIRA II. 3. 61
'Kralj sam.' Ja, puðanin, vi5e to ne traZim.
-
pri tom naredujem sad: aI nek reðe, ako se kome
õini moj postupak kriv, svoje rniðljenje.' SvemoZni
- kralju, 190
s brodovljern dali ti bozi da vratiÈ se zauzev Tr'oju!
Dakle óu pitati smjeti i primiti odgovor potom?
'Pitaj !' Zaíto taj Ajant, po junaðtvu Ahilu premac,
-
trune kraj svoje slave, Sto viðekrat spasi Ahejce?
Prijarnov rod i Prijam da likuju, 5to je bez groba 195
,onaj, mladióima kriv, Èb,o im kod kuóe za grob rse ne zna?
'Usrnrti bezbr,oj ovaca, u Iu'dilu, kliðuó da slavnog
Uliksa i Menelaja on r-rtbija kao i mene.'
'Ti kad ZrtvujeÉ p'o zlu u Aulidi narnjest'o junca
miLenu kóer pa joj na glavu proLsipaÉ s'oljeno zrniel 200
je Ii to ispravan ðin? 'Kako,?'- Sto je uðinio Ajant,
-
maðem kad pobi bezuman stado? Ne bje5e zlotvor
Zeni i djetetu svome: jest Atreju prokleo porod,
ne povrijedi Teukra zacijelo ni U1iksa sarnog.
,al.i
'AIi da izbavim lade, ðto sputa Íh zlosretno Zalo, 205
ja sam smi5ljenim ðinom ublaZio hogov" krvlju.'
Zatsta, bjesniðe, tvojom. 'Da, rnojom, no nipoÉto bijesan.'
Koga zanose tlapnje, daleke zb'iljskorn ùivotu,
zbrkane zlotvorskom stra5óu, njeg drZat ée smuÉenim
ljudi,
pa mu se ne óe znati, da 1' s ludosti grijei,i il srdZbe. 210
Ajant dakle je lud, kadno ubija neduZnu jagnjad:
tebi, kad smiéljeno zloðin zbo,g ispraznih poðinjað ðasti,
valja li svijest, i bez r-nane li osta úi naduto srce?
Kad bi na nosiljci tkogod sve ,n'osåo jagnjicu bijelu,
ruho joj dao ko kóeri i dao joj slu5kinje, zlato, 215
zvao je Rufom, Posilorn, narnijenio hrabrenu muZu
-
njega prognanog pretor fbi pravâ
liðio svih, pa bi ðtitniËtvo preðlo na priseb,nu svojtu.
 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
62
Da, mjasto jagnjeta nijerna ka'd on hi Zrtvovô kóerku,
220 je li zdrava mu svijest? Ta nemoj ! Gdje dakle se nade
ludosti z1o, ondje krajnje je bezumlje; kad je tko zlotvor,
lako óe postati mahnit; tko k bljeÉtavoj prianja slavi,
njega zagluÉi zvekom krvavijenju rada Betro'na.
-
Sada de udari sa mnotrn po raskoSi i Nomentanu;
225 razbor dokazat óe naime, da rask'oðnik ludo budali.
Net,om se doðepa blaga, talenata ba5tinstva tisuó,
sveðanu naredbu daje: nek ribar, s voéarom ptiðar,
trgovac mirisnih masti, pa grijeðan svijet Tuððanske vesi.
s budalaÉima kljukað i s Velabrom trZnica cijela
230 u ,dorn nek jutrom svi dodu.. A tada? Dode ih sila. - P,ogna me; zove m,e opet. Zar nafrag k njoj? Ni da me
Svo,dnik pr,o,govori ovo: 'Sto imarn i ðto svi ,ovi
u kuéi svak, smatraj svojim, pa traZio sada il sutra.'
Õuj me, na uzvrat Éto je nepristr,an rekao mladió:
'S nazuvcima u snijegu spiÉ lukanskom, kak'o bih vepra
23s lr-rðao ja. Ti pak izvlaðið ribe iz mora zimi.
Ja sam u tr,om,osti svojoj nedostojan blaga tolikorg.
N,osi, uzrni milijun. Ti jednako. Tr'ostruko i ti,
od kog mi usre.d noéi pritrðava dozvana tena.'
Esopov istrZe sin skupi biser s uha Meteli
240 daÉto, da kao cjelinu milijun spiskati moZe
-te ga rastopi octom: koliko je parneti bolje -
no da u plahu rijeku il kloaku baci tu svotu?
Kvinta Arija po,rcd, bað diðan par r,odene braée,
niStavirn tric,ama skl,on, a za opakost pravi blizanci,
245 jeli su k doruðku ðesto slavuje plaéene skupo.
Karn'o óeð s njima? Da 1' zdrave ih biljeZi kreda il ugtjen?
Slagati kuóica niz, s miðjom vo,skati spregom kolica"
igrati par i nepar, na trskovcu jahati dug,orn
godi 1i brado'nji kojem, to znal< je slaboga uma.
250 Ako pak razbar te uði, da ljubavnik veóma je dijete
i da razlike nema, kad igra5 se negdje u prahu
kao tr,ogodiðnjak prije, il plamteó za Zenskiniem s puta
SATIRA II. 3. 63
ojaden kukað: ja pitam, ne ðiniÉ Ii isto ðto nekoó
obraéeni Pol,emon? ObiljeZja bolesti skidaé:
povojke, zavoje, povez, ko on ðto je, priða se, napit 256
potajice sve vijence sa svojega strgnuo wata,
kad ðu prijekornu rijeð Éto mu uðitelj nataöte ,reðe.
Dijete odbija dar, kad mu srditom jabuku pruåaË.
'Uzrrn kuðence!' Ne óe. No ako mu ne daË, tad ZeIi.
U ðem je drukðiji dilber, kad ,odgurnut misli sam sobom, 260
bi li poöo il ne bi, kud rad bi se vrati,o nezv,an;
kunja pred vratima mrskim. 'Zar na njen da ne idem poziv?
Ili da r,adije smislim odreói se svih ovih muka?
, rnoli !'
Rob je, gle, mudriji rnnogo. 'O gazdo', kaZe, 'gdje neËto 265
mjere ni razbora nema, tu nikakav pametni propis
ne ée niËta pornoéi. U ljubavi ovo je bijeda:
lat i ponovo mir; tko bi nestalnost ovu ko vrijeme
i hirovitost slijepe ba5 izbjeói htio sudbine,
sebi za smirenost trajnu, on jad bi razm,rsio tako, 274
ko da u bezumlje srée po razulnnorn propisu nekom.'
IIi zar priseban tiska5 riz picenskih jabuka sjeme
pa se radujeÉ tome, 5to na strop ti sluðajno vrcne?
Ili kad starim veó nepcem joË tepave pr,opuðtaÉ rijeði,
po ðem si zdravije glave od onog Ëto kuéice slaZe? 275
Dodaj jo5 k ludosti krv, maõem
- kaZem - razbukti.
plamen
Kad je Heladu probo pa glåvaðke skonðao åivot,
Marije bijaðe munjen. I1 krivnje éeË rije5iti njega,
jer mu se pamet pomela, a ipak zloðincem ga zvati,
po obiðaju tek sr,odne pridajuó stvarima rijeði? 2BA
-
BijaÉe neki slolbodnjak ðto nataÈte, opranih ruku,
bliZnja na raskrËóa trðaÈe star pa se.rnoljaée: 'Jedno
(dodajuó: I{oliÈnu stvar?), mene jednoga otmite Smrti!
Bozi sve ispune l,ako.' Zdrav bjeðe na o,badva uha,
 SATIRA II. 3. 65
64 IIORACIJE / SATIRE I EPISTULE

285 kao i oðiju zdravih; rro za svijest mu svadljiv bi sa'mo
bio pri prodaji svjedok gospodar. I tu vrs't rsvijeta
ii Hrisip k Menenijevu raðuna bezbrojnom soju.
'Jupitre, ti koji dajeÉ i o'dwaéað velike boli,'
pet veó mjeseci,
govor,i majka djeðaka ðto boluje
2g0 'ako mi bolnoga sina ðetvrtaõa groznica pusti,
cnoga jutra bað u dan, kad ti odredujeÉ nemrs,
nag óe u Tiberu stati.' No spasi li sluðaj il lijeðnik
sveudilj sve t,o jaðe: 'Ta ne óeð Írt1-1, sve da baÉ prsneð',
reðe, 'jednaka biti.' Tvoj odraz je u slici ovoj. 320
Dodaj tu i pjesme sada, to jest dodaj ognji3tu ulja;
ako je zdrav, tko ispjeva njih, zdrav i ti ih pjevaÉ'
Ne óu o gnjevnosti groznoj ..... Ta prestani! "Ni o
- Zivotu,
koji premaÉuje pasje'd.11 þ¿6¿sipe, drZi se svoga!
*JoÉ i za tisuóom djeva-Éto plarntiS, tisué mornakâ...
325

bnolnog u presudnom ðasu, njeg ubit ée rnahnita majka Oj, ti, u bezumlju veói, poÉted,i napokon rnanjeg!
k obali tísnutog hladnoj, navuói rrru groznicu novu.
2g5 Koje li zlo pomete joj um? samo strah pred bozanstvorn.'
Ovo ,lco prijanu svome Stertinije dade rni sredstvo,
osmi uz sedam mudraca, da prijekorom uzvraóam prijekor'
Mene tko bezumljern ibijedi, ravn'ol-njerno ðut ée rnoj uzvtat
pa ée o,svrnut se znati na ledima k repu svont straga'"
300ii Stoiðe, nakon gubitka ßve prodô ,s rmno$o d'obitka,
'iko¡oi u lud,osti misli5, ier nije joj vrsta tek jedna,
ja da s bezumlja patim? Ta meni se ðini,'da zdrav sam!
n Kako? Kad ski'nutu glavu u rukama nosi Agava

nesretno,g svojega sina, zar bijesna sebi se ðini?"

305 Ja se pr,iønajem ludim (nek istinú za volju bude!),
pa joð i bezuman k torne; tek potanje í to raz\oùi,
koja, nanið, duËu rni pritiðte zabluda. "Õuj me sad! Prvo
gradiÉ, to jest visoko se uspinje5, dokle ti sam si
ðitav od pete 'do glave ðovjeðac tek stopica dviju;
310 zatirn se smijeÉ. Turbonu, kad s oruZjem smjelije stupa
nego mu prdstaje tijelu: od njega zar manje si srnijeðan?
IIi zar m'oåda je pravo, da sved s Mecenatom se takmiÉ,
tako nejednak s njirn i toliko manji od njega?
Tele je zgazi\o ùapce, dok bjeðe odsutna Zaba'
315 Poðto izbjeZe jedan, pripovjedù majðici svojoj,
kako joj golerna zwiet zdrobi djeðicu. Ona ga piúa,
kakav, zar velik toliko, i nadima5e se pri torn.
'Napola veói.' 'Za,t talno?' Kad napinjaËe se åaba
-
õ Satire i eplstule

SATIRA 4 kratkog joË lista kiseljak, no s bijelim zajedno kojcem.
(POUKE ZA SLADOKUSCE)
Kacije, otkud i kamo?
-
>>BaS nemam kad: Zelirn
podatke
srediti nauke nove, pred kojom odsad uzmaói
i Pitagora mora, i Sokrat, i uðeni Platon...
Pravi je, priznajem, grijeh, kad te smet'oh u poslima
tvojim
o tako u nezgodan ðas, no voljno nai, naolim, oprosti.
Ako ðto smetneð sad s uma, obnovit óeÉ zaðas u svijesti,
kako je sjajan tvoj dar, il po prirodi il po umijeóu.
"To mi bijaÉe skrb, na koji da pamtim sve naðin,
jer je stvarima finim fin ,oblik govora podan...
10 Imenuj ðovjeka tog, i je I' Rimljanin ili je ,stranac.
"Evo po sjeóanju propis, a uðitelj ostat óe skriven.
Koja su jaja po obliðju podulja, njih, znaj, iznesi,
jer su ukusa boljeg, od okruglih viÉe su bijela;
ovima s odebljom korom muZjaka skriva Zumance.
t5 Pr''okule veón'ra su slasne sa suhih ubrane polja
nego pri grádu izrasle: vrt natapan spere svu sladost.
Ako ti ne'nadno gost u veðernje nahrupi d,oba,
nemoj da iznijeta kokoË o nepce zapinje tvrda;
pouðen znaj da je ur,oniÉ u moðt falernski Zrivu:
20 tako ée smekðana biti. Po wijednosti najbolje svojoj
sved su s livade gljive, a u druge uzdanje slabo.
Zdrav'o ée ljeto provesti, tko murvama zavrÉi crnim
donuðak svoj, s duda ubranim prije Zarkoga sunca.
SATIRA II. 4. 67
K jakom je falernskom vinu Aufidije mùjeðao meda:
trrogre5an ðin, jer zaliti blaíim ðim vaija ti Zile, 25,
kad su joð bez ðvrste hrane; stog me'dovina óe blaga
srcu ti prijati bolje. No tvrd kad se Zeludac buni,
muÉIje i priproste ðkoljlie ,odagnat óe svakoju smetnju,
SLuzave Ékoljke, to zna se, za mjeseca pune se mladog, 30
a.li rn'ora ,sva ni,su za izbrane ljuðture plodna.
Takood bajanskog puZa joS bolja je lukrinska zijevka,
oÉtrige Circeii g'oje, a Mizen jeZeve rnorske,
rasklopljenim óe ðeðljem podiðit se ubavi Tarent.
- Pa ni za spremanje ruðka ne prisvaja tuOo *l:l-,^
znanJe, 35
dokle ne dovrÉi prije o ukusu nauku finu.
Nije dost zgrnuti ribe sa ribarskog skupoga stola,
ne zna5 Ii, kojoj juha je zgodnija, kojom Ii rado
,sladi peðenom se gost, ma da susta veé poduprt laktom.
Vepar iz umbrijskog kraja, ðto hranjen je cerovirn ùirom, 40
uvija okrugle zdjele, gdje ukusno sluZi se meso:
laurentski naime ne vrijedi, jer tovi ga síta i trska.
Vinograd ugoji srne, no ne daje slasnog im teka.
Pravi teZit ée vjeÈtak za pleókama zeðice skotne,
Koja su ribam,a, pticama svojstva, kad im je doba, 45
prije mojega nije istraZilo niðije nepce.
Neki svoj napreZu urn, pa iznaLaze nove slatkiðe.
Nije nipo5to dosta za jednu stvar voditi brigu,
kao kad gleda tko s,arno da vina ne budu slaba,
a1i je zadnja mu skrb, ribe kakvim óe politi uljem. 50
Ako masiðko vino pod ve'drim ízIoù:iÉ nebom,
bude li gr;Lstið u njemu, odstranit óe noóni ga daÉak,
pa ée nestati miris ðto slabo åilama prija:
(
procijediË ako ga platnom, izgubit'óe svoju slatkocu.
Surentinca tko mije5a, ko zn,alac, s falernskim tropom, 55
dobr.o proðiËéuje tal'org, kad primetne golublje jaje,
t,
 68 ¡IORACIJE / SATIRE i ÈPTSTULE SATIR.c' II. 4. 69

zato jer slazeéi na dno Zumance vuðe i muteZ.
PrZenim raðióima i afriõkim puZem óeÉ pilcu
okrepu dati, kad kl,one: u Zelucu troéika pliva,
60 kad ga uzljuti vino; on traZi, podraZen, 5unku,
traZi kobasice, ,da bi se srnirio; paðe mu prija
sve 5to mu vruóe donesu iz neðiste kakove krðme.
Vrijedno ¡e u$avo truda, obiljeZje dvostruke juhe
joBte da znaS. Jednostavnoj sastav je sladano ulje,
65 mijeÉano gustim sa vir¡o,m i rasolom skupa on,akirn,
ì
Ti mi naime doduËe objavljujeð nauku vjerno: 90
ipak nije mi dosta, da tumað sarno mi hudeð.
Daj mi da zagledam lice tom ðovjeku, drZanje cijelo!
To ðto ga vidje ti blaZen, jer mogo si, ne cijeniÈ mnogo,
åudnja pak moja je silna, da k vreiima dodem dalekim
;i tu crpsti da mogu Zivota propise sretnog. 95

u kom se oðuvan vonj od bizantske osjeéa baðve. I

I

Ovu tad s narezanim uzavri povróem smjesu,

f

saspi joË koriõki ðafran, nek rnalo vremena stane, I

tijeðtene ozgor joð dodaj venafranske masline soka.
I

70 Picenskih jabuka plod nadma3uje tiburske sokom:

i sam je o,blik im lijep. Mirisavku meéu u lonce;
albanskom bolji je ukus, kad prije ga na dimu su5iÈ.
Jabuke s ovim groZdem i uz srijeð 'salamuru prvi
gostima j.a, zna s€, d¿fl,eþ, ja prvd sa solju crnom
75 prosijan bijeli papa malim zdjelicam ðistim.
Grozan je grijeh pune ti,suée tri na trZnici dati
i tad selice ribe nagruvati na zdjeli uskoj.
Zgadtt óe jelo se svima, kad kriÉom liznuvði zdjele
momak takne se ða5e, onako rukarna masnim,
B0 il' kad se nemila neðist veó prilijepi na starom vrðu.
Za jednostavne metle, za ubruse, ko.iÈan treba
i za pil,otinu troðak? S nepaZnje u grdnoj si bruci.
Bla,tnjavom trralm,ovom granom zar rnest éeð kamenðióe
sarne,
iliéeð neðist prostirað prevuoi gnimiznim sagom,
Bb a da i ne pazi5 na to: ðto manje troËka i brige
za ðistoóu ti treba, to veóma je opravdan prijekor
ne,g,o za dnr,go sve, Sto tek gospodskom pristaje stolu?*
Tako ti prijateljstva i bogova, Kacije rnudri,
sjeti se, ma gdje to bilo, povedi i mene, da ðujem.
I
I

/
1
i

1

SATIRA 5 Sugradanina prezri pred svijetom ðista, pre'd sudom,
(LOV NA OPORUKE)
I taj, Tiresijo, daj rni ,na pitanje odgovor joËte,
poðto rni ostalo reðe, vjeÉtinorn kojom óu opet
izgúbljen steói imutak. Sto smijeð se? n'Lukavc,u zar ti
do,sta veó nije da stigneÉ u ltaku:
-
oðinski ondje
5 zagledað dom?.. Aoh, ti koji nisi jo5 lagao nikorn,
-
vi,diS li, ubog gdje i go po proroÉtvu kreéem tvorn kuói,
aI ne poðtedjeðe pro,sci ni spremicu ondje ni stad,o,.
Ipak je rod i
vrlina bez novaca gore od alge.
- bijelim u zimu snijegom baS popljuvô'Furije Alpe.
',Bez okoli5anja kakvog kad ti se sirornaÉtva straÉiË,
10 ðuj me, kojúm éeË sredstvom do bogatstva vinuit se moói.
Slastan ti drozd, il zasebr¡o neÉto nek onamo sleti,
gdje kraj 'domaóina stara sja u kuói veliko blago.
Siatko nek voóe i drugi plod, podan s teZenog tla ti,
jede bogatað pred Larom, od sarnoga ðastniji Lara:
15 makar krivokletnik bio, soj ropski, makar on bratsku
prolio krv, u bijeg trgo iz ropstva nerrloj se ipak
kratiti s njinee da ideÉ ko pr,atilac s- izvanjske strane...
Poganom D,ami da za5titim bok? Takav ne bje pod Trojorn
-
postupak m'oj, sved se s boljima bo,rah. *Ubog óeÉ
- dakle
20 i dalje bit.* Hrabro pri'gnut óu srce da preturi i to:
i -
viËe podnase jednom. Îi namah sad reci mi, vraðu,
otkle da bogatstvo vadim i prfüupim na hrpe novca.
- jesi li sarn, ili ba5tinik s drugim. BivÉi kvinkvevir
"IJprav to kazah i kaZem. Na oporuke tek svuda
staraca hirnbeno webaj, pa lukavac ako ti koji
SATIRA II. 5. 7t
zasjedi izmakne tvojoj, ba5 odgrizav s udice meku, 25
nernoj se oðaju dati il prevaren smetnuti spletke.
Dode li kada na Foru do parnice veóe il manje:
onome budi ti branið, tko bogato äivi, bez djece,
nitkov, da i sam bi na sud kog holjega pozvao drsko.
30
bude li u kuói sin i Zena mu radanju sklona.
'Kvinte', tad, 'Publije', reci, jer uhu godi ko mamae
irnena zov, 'tvojom vrijednoÉóu prijatelj postadoh tebi;
poznajem dvoliðno pravo, pa braniti mogu u parbi:
prije óe izbost mi oði no itko da li5i te prezrev 35
makar i onaha 5upljeg. To sada je na brizi meni,
da te s gubitkom ne snade spr'dnja.' Spremi ga kuéi,
neka svoju uljepÉava put; a ti zastupnik budi
i sam postoj i ustraj, ma od Pasjeg Zarkog bað sjaja
nijemi kipovi prsli il nasióen govedim 'drobom 40
'Ta z,ar ne vi.diÈ', tkogod svom bliZnjem óe, gurnuv ga
laktom,
'kako je ustalac ðrrrst, kako priijeZan drug, kako revan?'
Doplivat viðe óe tuna, pr,oÉirit se loviÉta njina.
Bude Ii kome jo5 sin ko slahiéak se, podizan njeåno, 45
hranio kraj sveg imutka, popustljivost nek te ne izd,a
oðita prema udovcu: na uslugu Suljaj se spreman
radeó polagano s nadom, ko drugi da baðtinik budeË
uvrÉten ti, a odagna li kob rnomka njegova k Orku,
na prazno izroni5 prvi. BaÉ rijetko ta prevari igra. 50
MoZda ée tkogod ti dati, da oporuku mu ðitaS.
Pazi da odbijeð to i da tablice wgneð od sebe!
Ipak tek ðkiljeói gledni, ðto volja je ploðice prve,
u,drugom spisana stupcu; preleti je nabrzo okom:
55
gawanu kljuna ée prazna narugat se postavËi pisar:
 72 }IORACIJE / SATIRE I EPISTULE S^ATIRA II. 5. l.)

grcat óe Koran u smijehu pred Nazikom, baðtina Brbljavac orÍrrz:ne lako ðangrizavu, prgavu stvonu: 90
lovcem... osim svog 'ne', ',¿"' ti ðuti. Ko glumac komiðki Davo
Da li to bu,ncai il mudro titraÉ se bajuéi tajne?
- viadaj se, ponikni nikom, bojaZljivcu stvori se sli an,
"Ako ðto, Laertov sine, ja kaZern, to bit ée il ne ée: kroði ponizno s njim: op'orneni ga na jaðem vjetru,
60 da ti proriðem narime, to daje mi silni Apolon... - briZno da zastre dragocjenu gla'm; iz guZve spasi
Ipak mi, ako se moùe? toj priði znaðenje kaZi. svojim ga Étiteói pleóem; kad govori, uhom se stvori. 95
-
,,IJ doba ono, kad vitez ée mladani, Partima stra3an, Nastran zaùelje se hvale: juri3aj na nj oðtro i nadmi
Iozorn od diðnog Enèje, svud kopnom û m,orem svoju rijeðima gizdavim mijeh taj sve veéi, dokle td. sam on
Ëiriti vlast, tada sklopit óe brak s vrlim vojnom Koranorn ne digne put neba ruke i ne reðe: 'Ej, sa'd je dosta!'
65 Nazike ljepuðna kéi, ko,lebljivog vrati5e dûga. Kad te robovanja dugog, neprestane rijeði te skrbi,
Nato zet óe ovako: svorn tastu óe tablice dati, i kad veó sigurno budan: 'Õetvrtini neka je', ðujeS, 100
s molbo,m da ih proðita. Odbijat ée Nazika dugo, 'm,ojega ba5tinik Uliks!', dobaci kojiput: 'Dakle,
napokon primitú ipak i naéi proðitav za se: nesta sad Dama mi drug? Takve g je mi je hr,abr,osti
tu je za nj jedini zapis, nek tuguju njegovi s njirne. ðovjek,
70 K ovome dodajem joð: ako hirnbena ima gdje åena" gdje I,i vjernosti takve?' Pa mo'ð li prosuziti malo:
itr m,oZda slo,bodnjak, pa suludnog smiruju starca time se prikriva obraz, na kojem izbija radost.
budi im drug i hvali ti njih, da te odsutna hvaie. - Spomenik podaËnom ruk,o,m po odluci vlastitoj digni; 105
PomaZe i to doduðe, rro bolje je prije nad samom pokop mu ,divan nek susjedi hvale. Bude Ii moZda
osobom do;biti vlast. Slabe pisat ôe smuÉenik pjesme: kaðIjem se 'davio grubim isunasljednik stariji koji:
75 hvali ih ti. Bit óe bludnik: od tebe ne daj d,a traùi; hoóe I,i, reci mu, kupit tvog dijela il zemlju il kuóu,
prijazno sam mu od sebe Penelopu predaj ko boljem.* drage óeË vo je mu dati to za dar. AIi veó mene
Zar ó,e privoljeti, mnið, tako vrijedna i tako po5tena? - -
r-'dvlaði k sebi kruta Prozerpirna. Ziv bio, zdravstvuj !.. 11û
Nisu mogli ni prosci da swate je s pravoga puta!
-To ti je u kuói mladeZ darivanjem velikim Ëkrta, -
B0 nije im stalo za ljubav, za kuhinju koliko mare.
Tako je tebi Penelopa vrijedna. Ako tek jednom
od starca okusi jednog, podijelivði s tobom, imanjce,
nikad odagnat je ne ó,eð, ko pseto cd koZe mâsne.
Star bjeh, kad desi se ðto óu ti priðati. Zlobnu iz Tebe
85 tako sahraniðe babu po oporuðnoj baË volji:
uljem joj natopljen dohro na pleéima tbaðtinik svojim
po,nese leS, da bi joðte mu sad, moZda, rnrtva izmakla.
Odveó joj, mislim, dodija Zivoj. Oprezno pridi:
nemoj Zaliti tn¡da ni troðit ga prejakom rnjer'o,m.

SATIRA 6.
(GRAD r SELO)
Ovo mi Zelja3e du5a: komadió nevelik polja,
pa da se nade tu vrt i da uz kuéu izvire voda,
neËto i Sume da mi je nad tim. Punije, bolje
dadoðe eto mi bozi. BaË doibro. Ne traZim vi3e,
5 veó da mi, Majin sine, te darove priuðtiÉ blago.
Ako prijevarnim putem ne poveéah svoje imanje
niti óu rasipnoÉéu il nemarom smanjiti sve to;
ako budalast ovako ne rnolim: *Kad bi mi onaj
susjedni pripao kut, koji kvari sad poljaðce moje!
10 Kad bih po sreói kakvoj bar naðao tronac pun novca,
kako je najamnik onaj, Sto iskupi naÉavði blago
onu bað o,ranu nji'rm, bogataÉ, jer sklon rnu bi Herkul!
- "Koji je sat?* -Je li Traðanin Siru ravan Galina?*
ako mi harnome godi ðto imam
-
ovo te molim:
Ðaj da opretlja mi stado i,ostalo moje, van duha,
15 i veó kako si viðan, ðuvarom rni najviÉim budi!
Kako se iz grada evo u gorske makoh visine,
Sto óu da pro,slavim prije u satiri, u pjesmi proznoj?
Niti ëastoljublje kobno nit olovno bije me jugo,
kao ni jesen teËka, Libitini krutoj uZitak.
20 Matutine ,oðe, iI voliÉ da zovu te Janorn,
kojim zapoðinju ljudi svog posla i Zióa svog muke
(bozi odluðiðe tako), ti pjesme mi budi poðetak.
Kao jamca me hvata,ð u Rimu: "Hej, daj se poZuri,
nitko nek ne;bude prije da tome zadovolji jamstvu!..
25 Bilo da sjevernjak brije, il zirna nasuvBi snijega
SATIRA II. 6.
donjim krugom povlaði dan, valja svakako iói.
Po,.ðto veó izjavu dam j,asnu, sigunnu na ðtetu sebi,
rulj,om se probiti valja i guranjem -
zadjeti.spore.
."Sto éeð, bukvane, sad?.., grune u me tko s kletvama
gnjevnim.
'IdeS ko drznik. Sto radi5? Zar sve éeð maknuti s
puta, 30
ako veé k svom Mecenatu, na njega sve misleói, jurið?*
Go,di mi to, lagat ne óu, ko med. Ali netom se dode
do Eskvilija mrkih, tad stotinu poslova.tudih
glavu saleti i sva rnoja rebra. oRosciju sutra,
rnoli te, kod Puteala pomozi joË prije osam.<< 35
"Raõunarsko te dru5tvo zbog skupne nove i vaäne
stvari m'olilo, Kvinte, da svratit im sjetið se danas...
-Gledaj da na spis mi ovaj svoj potpis metne Mecenat... -
"KuËat éu.., ðut óe ti rijeð, no joÉ nasrée: oHoóeð li,.
mozes.<<
Sedma je godina proÉla, pribliZila uprav se osma, 40
otkako poðe Mecenat 'da izmedu svojih me br'oji,
naravski za taj tek cilj, da s voljom me na kola uzme,
kadno polazi na put, i povjeri takve mi trice:
"Jutarnja studen veó Étipa, kad pazi tko slabo na sebe.. - 45
sve Sto se bez straha kaZe i nepo,uzdanu uhu.
Ali je cijelo to vrijeme sve vi5e naÉ izwgnut ð,ovo
:zavi,sti svaki dan i sat. S njim igre je rnotrio skupa,
igrao s njim na Poljani. Svi nato: "Mezimac Sreóe!..
Jeziv razasu se glas svud javnim mjestima s rostre. 50
Savjeta Zeljan je svak tko me susreóe: -Da li si, dragi,
(valja da zna"ð, kad same uz hogove dnevice Zivið)
ðtogod za Daðane ðuo?. Ja niðta baS. oKakav éeS
- - ' samo
ostati vazda podsmjevað!.. Svi neka sapnu me bozi,
ako iËta tu znam! -
¡¡ftssi, hoée 1' vojnicima Cezar 55
- ili itatrskom obeéan posjed...
dati na sicilskorn ttu
 '/o HORACIJE / SATIRE I EPIS'IIJLE
Õude se, kad im se kunem, da ni5ta baË od toga ne znâm:
jedini ðovjek,dab,ome, ðto vjerno, primjerno Ëutim.
Svr5i medutim bijednom mi dan, ali s iskrenorn
Ù:el jom:
60 Aoh, kad óu te, ladanje, vidjeti, kad li óu smjeti
ili uz starije pisce il sankorn i u sate mirne
prijatnim zaboravom sav peða1ni prekriti Livot?
Aoh, kad óe pred mene s Pitagor,orn srodni se na sto
iznijeti bob i kraj slanine kupus veó dovoljno mastan?
65 .\oh, noéi s hogovskom gozbom, s gostima svojim
kad se u domu svom ðastirn i bezoðnu sluZinðad hranim
Larinra izlivði ðast! Veó kako je rnila kom volja,
ðaÉe ispraZnjuje gost raznolike, niti je vezaïr
lud,o srniËIjenim redom: tko jaði je, s krepkim napitkorn
70 prihvati vrð, drugi radije pomanje sladi se vincern.
Razgovon dakle se krene. Ni dvori se ni kuóe tude
ne tiðu nas, ni Leposov ples, je ti lijep iI ruZan,
veó St'o nas zanima viðe, a zlo je, kad ne bi se znalo;
je Ii ljudima sreéa u bogatstvu ili vrlini,
75 vuðe li k prijateljstvu probitak nas i1i prav åivot,
koje je svoj,stvo do, rote i njojzi ðto je vrhunac.
Prikladne potpuno ,tome medutim Cervije susjed
bapske naklapa priðe. Tko nevjeËt Arelija slavi,
kao da bezbriùno troÈi imutak, njemu óe reói:
BO Nekoó gradskoga rniËa mi.S seoski u svoj je skromni
primio stan, ,stari gostinski clrug starog pr,ijana svoga,
ozbiljan, paZljiv na steðeno dobro, ali da ipak
razgalí ð,aðéenjem duðu. Eh, ukratko, spremnog napose
priu5ti on mu slaniéa, pa podugaðkoga ovsa,
B5 suËka mu jagodu prinese nju.Ékic,orn, dade nagrizen
slanine koji kornadió, i ZeljaËe razliðnim jelorn
da se ne stuZi gostu, Sto jedva je oholim zubom
taknuo ovo i1 ono, dok pruZen je ljetoðnjom pljevom
pir jeo i ljulj dornaóin, a preslaðke puðtao gostu:
II.
SA'TIR.A. 6. n,7
Napokon gradski óe mi3: "Kakav, prijane, to je uZitak 90
Zivjeti ðturim Zivotom na obr'onku strmoga br,da?
VotriÉ li iz Ëuma divljih rnecl ljude i u grad se diói?
Sa mnorn! U mene se uzdaj!Ta,svernu je ovom na zemlji
dosuden srnrtniðki úivot, a niðemu veljem ni mal,om
nije ti smrti izbjeói suder¡o. Zaf"o,-moi ,dra,gi, - 95
Zivi, dok ti je dato, u prijatnim 'danima, sretno;
Èivi sved s mi5lju: Kratak je vijek.* Netom ove su rijeði
sklonile se,oskog miÉa, on iz 'doma poskoði lako:
oba na preduzet krenuðe put, sve prikrast se Zeljni
bedemu gradskom po noéi. Veó rastrla tad 'se sredinorn 100
nebesk'og pr'ostora Noó, kad li oba u bogat, pun svega,
udoðe dom, gdje su ornaðteni grimizom rujnim
tbili sagovi svud na bjelokosne prostrti sof,e,
i joÉ preostalih jela od obilnog objeda mnogo,
u sprtve ðto je tu juðe sve strpano s trpeze bilo. 10õ
Druga ðim seoskog srnjesti, a ovaj se u'dobno pruåi
grimiznim prostiraðem, ko potpasan gazda trðkara
pa sve jednako ðasti, no ujedno sluZinski sasvim
cbavlja posao svoj, sve ðto nosi oblizujuó prije.
Uù\va gost mu za stolorn, öto bolja ga zadesi sudba, 1i0
g,osti se sretan u obilju tom, kadno silna najednom
vratnicã nastane lupa i s leZiËta izbaci oba.
DrÉóuói poj'ure dvornic,orm cijelom, strava ih veóa
u trk bez oduËka nagna, ðim laveZem visoki dvori
moloËkih odjeknu pasa. Tad seljanin: ,,Ne treba meni.., 1tã
reðe, ,'ovakvo,g Zivota.. i "zdravstvuj ! U ðumi rupa
dat ée mi grahora pr'osta, no zamke mi ne sprema nitko...

SATIRA 7.
(SAMO JE MUDRAC SLOBODAN)
ti
"Dugo oslu5kujem veó i ko sluga neðto
Zelim, sarno se ùacarn.., Je 1' Davo? ¡¡Jssf Davo, svorn
- -
odani rob i podosta vrijedan, to jest da smatraÉ
poZeljnim Zivot mu dulji.* Slobodorn od decembra"
- hajde.
5 kad veé ovako predi narn htjedoðe, sluZÍ se: priðaj!
"Neki dobrovoljno ro,buju man,ama, mami ih stalno
cdreden cilj; mnoZina ih lebdi: dostiZu gdjegod
pravilan smjer, katkad srljaju nakrivo. Õesto se Prisko
s prstena koði'o tri, ðas nosio ljevicu praznu;
10 úivio bez reda tako, da mijenjaÉe svaki s¿l 5 fo,gorlrr
grirnizni rub; premda iz kuóe ugledne, zaðo bi zaöas,
otkle 'iedva bi s ðaÉóu slobodnjak izvirio bolji;
k preljubu vuko ga Rim, ko uðenjak da Zivi, Atena:
koliko ima Vertumna, svim rodi se sanao na ljutnju.
15 Volanerije muktað, kad najzad mu s njegovorn krivnjom
zgrði kosto,bolja prste, on plaée,nog ðovjeka hrani,
dajuó mu nagradu dnevnu, da za njeg podiZe kocke
pa ih u ðaSe spu5ta: u manâma koliko istim
stalniji i manje jadan od prva5njeg onog toliko,
20 kome ðas konopac stegnut, ðas spuðten zadaje jade.*.
Ne éeð li reói veó danas, ,kud, klataru, niËani takav
truleZ ba5 tvoj? >O tebi je rijeð.*
- - Rdo nijedna, kako?
-Stanje prijaðnjeg puka i åivljenje hvali5, no stalno
SATIRA II. ? 79
ne bi pristao na nj, da te bog neki pritjera zaðas:
ili jer ne mislið tako, dok ovo progla3ujeð boljim, 25
ili jer nisi baÉ dovoljno ðvrst u obrani dobra;
z,alud, iz gliba åeliË kolebljiv sav nogu izvuéi.
Hoóeð u Rimu na selo, ko seljanin daleki grad svoj
kujeð prevrtljiv u zvijezde. Pa k ruðku nisi ti nikud
sluðajno zvan, hvali5 kupus tek svoj, jer st liðen svih
briga;
kao da silorn kud ideð, ti spokojnim srnatrað se, sretnim, 31
ðto ti ne treba nikud na pijanku. Je I'te Mecenat
reéi
pod noó u goste zvao, kad prve se uZiZu svijeée:
gazdi 'Ne óe I' tko brZe ulja mi donijeti? Õuje li tkogod?'
u sav glas krivið se tako i uZurlbano sve trðiË. 35
Mulvij s priklapalom kojim .odilaze pr,osuvði na te
neobjavljive psovke. 'Pa priznajem', reko bi Mulvij,
'slabió sam, vod mi je trbuh, za peðênkom uzvijam nosorn;
ba5 sam mekuðac, drenjo, i dodaj, volja te, pr,oZdro.
Kad si pak. i ti ðto i ja, pa i gori moZda od mene,
40
zar da korið me sam, kao bolji, rijeðima sjajnim,
i grijeh zastireË svoj?' DaÉto, ako te veéom budalom
nadu nego sam ja, za pet stotina kupljen ti drahmi!
Ne bij me pogledom straËnim pa ustavi ruku u srdZbi,
dok ti ne iskaZem sve ðto me pouõi watar Krispinov. 45
Tudoj ti gospodi dvoriÉ, a Davo Zenici s puta.
Õi¡i nam teåi je grijeh, da zasluåuje kaznu na kriZu?
Prirodnog nagona sila razapinjat netorn me stane,
bez okoli5anja lako nepritajen nade se o,dziv,
da bih se rijeËio spona, u vrttrogu smirio strasti. 50
Otud me ne snade bruka, nit zabrinutost me mori,
da óe mi koji bogatun il dilber suparnik biti.
Ti kad odbaci5 svoja obiljeZja, viteÉki prsten,
pa i odjeóu rimsku, od suca stvoniÉ se Darnom,
tvoju mirisavu glavu ko grdilo skriva ogrtað 55
tim z-ar ne ,odajeË, 3to si? Kad plaËljiva vode te -u dvor,
 HORACIJE / SATIRE I EPIS:IULE
BO
srsi ti
kostima pr,odu, dok strah se s poåudom rve.
Sto ti je do Èiba stalo, da kaZnjen si najmljen ko horac,
kao i do smrti maðem, il zatvoren u Ëkrinji grdnoj
60 kamo te gurnula sluga, Éto grijeh zna gospode svoje -
- opet poziva natrag. Hajd, ispod sranaotnog jarma
glavu da spu3tenu dotiðeÉ koljenom? Ima li pravo
gospe preljubne mui, da oboje kazni svom vla5óu?
Zavodnika joð vi5e. Pa ipak ne mijenja ona
drZanje, poloZaj svoj, ne o,daje mamno se grijehu:
65 jer je Zena u str,ahu, u 'dragana nema svog vjere.
Mudro pod klatom éeð proéi, d,omaóinu bijesn'ome sve óeð
predati svoje imanje i åivot i glas svoj s tijelom'
Uteðe z1u. Sad bar strepit óeË, mnim, pomno ðuvat se
grijeha!
Vabit ée ipak te ponovo strah, htjet ée5 ponovo da ti
70 zaprijeti smrt, o ti, tolikrat rob. Koja zvjerka se waóa
k strgnutim gvoZdima po z\u, kad jednom veó poibjeZe iz
njih?
'Nisam preljubnik', kaZeS. Dabol'ne, ni lupeZ ja nisam,
briZr¡o kad ktronim se srebrnog posuda. Makni opasnost:
narav ée buknuti silom, kad uzda joj nikakvih nema.
75 Ti li si rneni gospodar, a drZi te sila tolika
stvari i ljudi u vlasti, da ni tri ni ðetiri puta
ne bi se Stapióem dirnut o,d kukavne spasio strave?
Dodaj ovamo i to, ðto jednako s reðenim vaäi:
robu je pokoran podruðni rob kako zovete vi to
-
B0 ili njegov to nuzrob. MedutÍm Éto sam ja tebi?
je -
Ti, daÉto, vladað nada mnom, no jadan r,obujeË dnrgom:
vode te ùicama tuilim ko drvenu pokretnu lutku.
Tko je slolbodan dakle? To mu'drac je, sobom 5to vlada,
kojeg nit o,skudnor.st pusta, nit samrt, nit okovi plaÉe,
85 strasti odoljeti jak, prema ðastima gojitÍ prezir,
i sam potpun u sebi, sav iskle,san ðistorn oblinom,
da mu ne moZe ni5ta o povrðje zapeti glatko,
siguran sasvim pred nasrtorn usr-rda. MoZeS li ðtogod
S.ATIR¿. II. ?
B1
poanati toga na sebi? Talenata pet iÈte Zèna,
zlostavlja, tjera te s wáta i hladnorn polijeva vodom,
90
izbavi vrat! Reci: ,Slob,odan, ja sam slobodan.' Ne mo,Ë;
jer ti okrutni duðu pritiskuje silnik i teðkom
vatrom podjaruje slabog, pa kraj sveg te otpora gura.
IIi kad, ðudaðe, u slike piljið, ðto pausij stvorì, 95
9!o :u manji tvoj grijeh no moj, kad se na prsrte dignem
Fulvija diveó se borbi i Rutube, pacidejana,
slikanoj crvenoÌ-n Lemljorn il ugljenom: kao da zbilja
izvode boj, Zivo biju, od udarca klone se ljud,i
maðuéi oruZjem hitro? Da, hulja i srnucalo Davo!
100
Za te pak ðiri se glas da ocjenjujeð stnuðno starine.
Nitkov sam ja, jer je kolað mi drag, kadno vrué se joð
pust:
tebi zar vite5ko srce odo,Iijeva gozbama sjajnim?
Posluðn,ost trbuhu mome opasnija za5to je meni?
Leda mi naime praðe. A kako je kaZnjivo manje,, 105
za prismokom gramzi.ð za skupe kupljenim novce?
1to
Ogrknu gozbe, dabome, u beskraj kad potraju datje:
krate se klecave noge ponesti mlohavo tijeto.
Ili zar grije5an je r,oh, kad pred noó zamjenjuje groàde
za strug kradorn dobiven? pa i on tko prodaje dobra,
110
zar se ne podaje ,ropstvu, kad sve za proùdrljivost radi?
Dodaj, ni za tren da ne m,o'ð bit sam, smiren srediti
Livot'
veó ko bjegunac i skitað od sebe se kloniti moraË,
traZeói sad veó u vinu, sad u snu se rijeðiti Urigu.
Zalud, jer drúga te crna i tiöti i slijedi na bijefu. 115
Gdje rni je kam?
- -Õemu? 5to óe ti on?* _ Caj"
li strelica koja? _
-Lud je taj ðovjek il kuje stihove... _ Izdiri otud
za tili ðas, da ko deveti ne teåi5 sa,binsku zemlju!
6 Satire i epistule
II I
SATIRA 8.
(GOZBA KOD SKOROJEVTCA)
Kako ti ugodi gozba kod sretnika Nazidijena?
Htjedoh te za gosta juðer, no rekoõe, da si na pióu
kod njeg od podnerrnog doba. ¡¡þ¿$ tako, da u Zivotu
5 nikad mi ne bjeée bolje.11 - p¿ - kazuj, nije I'ti teðko:
kojorn se najprije hranom podmirio äeludac gladni.
- prvo Vibidije i s njim Balatron, za njima drugi;
'Najprije lukanski vepar: na da5ku je juZnoga vjetra
uhvaéen, kako ugostitelj kaza nam; ijute oko njeg
repice, Ioóike, rotkve kojeðta da podraZi stornak
-
s rasolo¡n ribe, repu5ac, pa srijeÉ od kojskoga vina.
- raðiói plivahu kraj nje. Medutim kazivaÉe gazda:
10 Kad se odnijelo to, visoko potpasan mornak
javorov obrisa sûo' otiraðem od grimiznog sukna,
drugi s tla rasute sakupi otpatke, da se za nuðkom
g'ostima stuåilo ne bi: ko atiðka djeva, kad nosi
svetinje Cereri ðasnoj, tu stupaËe garavi Hidasp
lb noseói cekupca vrð, Alkon hijca bez primjese mora.
Gazda ée tad: n'MoZda albansko, ili ti falernsko viðe,
Mecenate, od iznijetog prija, imarno oba...
-
Aoh, ibogatstva bijednog! No tko sve bjeðe na ruðku,
Zelim, Fundanije, znati, s kim tako je lijepo ti bilo.
Z0 *Poviðe bio sam ja, niZe Vi,sko iz Turija, treói
- U taj ðas natkrit se zastor sv,om svojom sruði teZinom
Varije, ako se sjecam; Servilije Balatron zatim,
uz Vibidija drug, Mecenatovi nametni gosti;
pokraj domaéina bjeðe Nornentan, Porcije zadnji,
zvekan gutati vje5t najedamput cijele kolaðe.
25 Za bo tu bjeÉe Nomentan, da kaZiprstom sved upre,
ako bi skrito ðto bilo. Ta ost¿lom nevjeðtom svijetu,
mislim tu nas, tbjeðe od ptica, riba, Èkoljaka ruðak.
S,A.TIRA II. 8. 83
AIi je okusorn sve to bað od znanog razliðno sasvim:
kako se objasni odmah, kad dr,obac mi ponudi listav
pa i obliËev zatim ja ti ne okusih toga. 30
Nato me pouði joð, 'da rnodenjaðe najljep5e rúde
ubrate s mjesecom mladim: od njega bi saznao bolje,
u ðem je razlika sva. Balatronr óe nato Vibidij:
'Ne3te ice daj pijmo, jer umrijesm,o o,svete Zeljni!'
Ujedno veêe zatraùi ðaðe. Mijenjati boje 36
stane d,omaóin u licu. Ta nije se bojao niðeg
kao vinopija ljutih: lL zaf,o Sto voljnije psuju,
il Sto osjetljivo nepce od jaka utrne vina.
Õaðe prespu tad oni u alifanske pehare,
40
gosti tek s donjega st'ola na piée pristali nisu.
Jegulju postave na sto u prostranoj pruZenu zdjeli,
'Uhvaéena je s ikrom, jer poslije ne valja joj meso,
Juhu joj sastavlja ulje, 5to najprvo samo proteðe 45
ispo'd ve,nafranskog tijeska, pa umaka hiberskih riba
i petogodiÉnje vino, Éto ovkraj je mora izraslo.
Sve to dokle se kuha (uz uvarak vino nada sve
najbolje pristaje hijsko), pridoda se papar i k to,me
ocat uskislog virna s metimnejske uzbran,og loze. 50
Vrzina kako se mlada i o¡rnika ukuha gorka,
ja sam pokazao prvi, a Kurtil, da jeZ morski nepran
boljim zasladuje sokorn no rasotr od ljuðture morske.'
na tu s jeguljom zdjelu te podiZe praðinu crnu, 55
kaho je ní bura sama ne vitla karnpanskim poljern.
Bojeéi veóeg se zla, kad pogibli, vidjesrno, nenla,
opet dodosrno k sebi; a Rufo zariv5i glavu
kao za mrtvim prerano djetetom udari u plað.
Kako bi sw5ilo sve to, da nije mu'dri Nornentan 60
I
tjeËio prijana sv,oga: 'Vaj, koje nam kruto je, Sreéo.
i
\
T
 B4 HORACIJE / S.qrrNr I EPISTULE

veéma od tebe rb,oZanstvo! Vijek voliÉ obratit u sprdnju

ðovjeðje svako prognuóe!' Obuzdati mogaðe jedva
ubrusom Varije srnijeh. A Balatron dodade s rllg,orn,
65 u sve zabarclajuó nos: 'Takav üvot je, pa se stog nikad
ne óe naporu tvome oglasiti jednaka s1ava.
T'i da se muðiÉ toliko zaokupljen svakakvom brigom:
da me doðekað sjaj,no, da hljebac ne preplane vatra,
da se ne poistavi na sto bez vanrednog zaðina juha,
70 rob svaki zapregnLrt pravo i sredenih vlasi da dvori?
Dodaj k torn zlo, kao uprâvo sad, ako zastor se sruði,
al¡o se spotakne sIúgan pa pri torn ti ,razbije zdjelu.
Ali dormaóina rrnijednog, bað kao vojskov,odin genii,
otkriva nesreóa sama, zatajití znade ga sreóa.,
75 Nazidijen óe rnu na to: 'Blagodat svaku po Zelji
bogovi podali tebi., d,obriðini, ljubaznom gostu!,
Obuéu zaiðte pri tom. Tad smotrio srmd bi za stolorn, EPISTULE
kako se o'd uha k uhu raspr,ostire potajno Sapat...
Nikakve radije ne bih od ove gledao igre.
B0 Õernu se, kaài, nasmija j,oð? ,,Vibidije dok je
zapitkivao sluge, je l' moZda-razbit i pehar,
kad vec na zahtjev pióa mu ne daju, i dok se gosti
smijahu Balatronu, ð,to uza nj joð pristade Ëal,om,
ti si se, Nazidijene, drugaðÍjeg watio öela,
85 Zeleói umnom hitrinom da popravið zlehudu sreóu.
Za njim dodoðe sluge na o,gr,ornnoj noseói zdjeli
komade soljenog bdrala, u obiln,orn prZena pirm;
jetm bijele bað guske, sve tovljøne srnokvama soðnirn;
zaéje rezane pleóke, jer boljeg su uku,sa tako
90 no kad se s bedrim,a jedu; tad donijeËe, vidjesmo, na sto
kosovã prsa peðena; bez trtice k tome grivnja5e:
,same prijatne stvarce, da nije razlaganjem durgi,m
svojstva kazivao gazda. Za .odmazÅ,¿ nagosrno u bijeg,
tako da niðta nisrno mu kuËali, kao da sve je
95 dahom Kanidija takla, od afriðkih ljutica gora.".

t
j
 PRVA KNJIGA

EPISTULA 1

MECENATU

Prvom mi z.azvani pjesrnom i posljednjom zaziva wi-

jedni,
zar, Mecenâte, i opet na predaËnji snubi,È me megdan,
prernda ,se ûgledah d,osta te Ëtap gladijatot"ski stekoh?
Druga je dob, drugi volje mi smjer. Vejanije prilbi
oruZje Herkulu na stup i zaturen Zivi na selu, 5
narod tolikrat za spas da ne'rnoli nakraj anene.
Õesto nekakav glas zagþ"ðuje öisto mi uho:
"Matora konja, joÉ svijestan, i,spregni u pravo wijeme!
Nastat ée rug, ako izda ga moó, te mu trepte slabine.".
Zato sad. stihove wgoh i ostale igraðke u kraj: 10
sada za istinu marim, za doliðnost, za lo sad pitarn,
u tom sam sav; spremam i slaZem sve Bto bih iznio shoro.
A da me ne pitað moåda, tko vodi me, ðijÍ dom útiti:
nijednom od uðitelja pod zakletvu o,bvezan nisam,
kamo me zgrabi oluja, ko gosta me odnosi so,bom. 15
Zaóus sam djelatan ðIan i u gradanske valove ronim,
istinske kreposti ðuvar i'uporni pripadrrik njezin;
zaðas k Aristipa ðkoli ja potajno prionem opet:
kuS.am sve zbivanje sebì, ne sebe podvréi svermu.
Kako duga je 'noó, kada nekog iznevjeni drâga, 20
kako. je dug u lsuluku dan, kal<o tr,omo se vuðe

i;l
 88 HORACIJE / SATIF,E I EPIS:TIJLE
godina sir,oðadi pod nadzo,rrom maéehe krute
spono tako i meni i nemilo pr,otjeðe vrijeme, -
gaseó,i nade mi ù,atr, da po namisli izwðim krepko
25 sve ðto jednako prudi sir'omahu i bogataÉu
i ðto jednako djeci, kad propustið, i starcu ðkodi.
Smjenorn mi ostaje ovim da vodim sam i tjeðim sebe:
Ne rnoZeð, recinlo, okom dalek'o kud dopire Linkej:
ne éeË odustati ipak krmeljive o i da lijeðiË;
30 i jer beznadno åelið nesvladiv,og ude Glikona,
ne éeð smanjiti skrb da Zb'og ðvoravih ne patið ruku.
L MoZe se donekle iói, kad i dalje ne s,rnijeð viðe.
Bukte tí prs,a lakornstvom i bijedne ih r,azdiru stra-
sti;
ima glas'ova, rijeði, Èto smirit ée ovu ti muku
35 pa ti skinuti s du5e te bolesti veliki dio.
Uznosi teùnja te k slavi: pornoói ée neke tí Lrtve,
po,boZno proðitan triput dovesti te k razbo,ru zapis.
Zavidnik, srditko, lijenac, pijanac, milo,snik baÈ nitko
nije sur,ov toliko, da kr,otkijim postao ne bi, -
40 ako odgoji svojoj tek strpljiv bu,de posluËnik.
Prva je krepost izbjeéi grijeh, k tome i prva mudrost
ne biti lud. Ta vidið li z\a ,Éto im pridaje5 vaZnosfr:
niski procjene iznos i poraz pri traZenju sluZbe
koliko izbjeéi åudiS sv'im napororn duÈe i tijeta?
45 Hrlo ko trgovac juriÉ ,sve tamo Indiji na kraj,
ispred sir,ornaðtva bjeZi5 sved po m,otru, kamenju, vatri:
ali da ne marið za sve, ðem glupo se divið, Ëto ZetiË
o torn zar saznat| õruti, to boljemu vjerovat ne éeÉ? - ali naogu li ißti odobriti za sat tek isto?
Ifuji bi odbiti firogo sa sela i s raskrSóa h,orac
50 vijenac olimpijskih veljih igara, kad bi bez truda
nada i spors,o,bnost dala d,omoéi drage se palme?
Cjenje je od zlata srebro, od zaklada kreposti zlato.
"Gradani, n'ovac se mora, o gradani, najprije steéi,
nakon gr,o5ióa krepost... Novðari to od wha do dna
t;
I
I'PISTULA' I. 1.
B9
sviìn, tu pjevuckaju lekciju uz stare mladi,
ûumaðe 55
uzev pod lijevu ruku kamenðióe s tablicom svojorn.
Vrli je duh, w1a tebi je óud i jezik i vjennost,
no do ðetìrista fali joð tisuóa ðest ili sedam:
prost bit éeð puk. Ipak djeca u igri: *Kralj bit óeð.., kaZu,
60ìl
',ako uradið pravo... To zid neka od mjedi bude:
biti savjesti ðiste, ni s kakove blijedjeti krivnje!
Zakon je 1' Roscijev bolji, sad reci, od zapjevke djeðje,
koja pravome radu odreduje kraljevsko Zezlo
i muËkih bila je pjev nodu Kurija ko i Kanr.ila?
Da Ii te svjetuje bolje tko hoée da pribavi5 blago, 65
blago na ðastan naðin iI ne, ali svakako blago:
plaðljive Pupijeve d,a gle'da5 tek izbliZe drame,
ili tko bodri te djelorn i pripravlja, da u slobodi
uspravljen prko,sið svemu 3to nosi ti gorda Sudbina?
Kad bi me rimski 'narod jo pitao moZda, pa zaðto 70
miðljenje nije mi isto, ko trijernovi Ëto su mi s njime,
pa ga ne slijedim ni bjeZim u onom 5to voli il mrzi:
reko bih 'o,n,o 5to, lija, kad jednoó s oprezn,oðóu svojo,m
odvrati boJ.esnorn lavu: "Jer mene tragovi plaðe,
.svi su sam'o put tebe, a nijedan ne vodi natrag... 75
Zvjerka s mn,ogo si g1ava. Ta ðto óu da slijedim il koga?
Jedni zakupljuju drZavne priho,de, dmgi kolaðe
noseéi s jarbukama udovice smamljuju Skrte;
k sebi p,rivlaðe starce, za zvjerinjak kanda ih trove;
mnogÍma glavnica jaða, u potaji zgrnuta lihvom. BO
D,o,br,o, dok jedni se ovim, a onim zabave drugi:
.Sjajnijeg zaliva nema no ljupki ðto zaliv je hajski.*
Ako to reðe bogatun, tad jezero i m,ore spozna
zanos hitroga gazde; no bude 1'tren éudljive Zudnje B5
za nj kao nebeski znak: "Sutra, gradítelji u Tean
s orudem svim!.. Je li braðni kom krevet u atriju
smjeðten,
 90 I{ORACIJE / SATIRE I EPISTULE
niðta mu, kaåe, pre e od beåenstva, niðta mm bolje;
kune se, ako je beéar, da oZenjen ðovjek tek Zivi.
90 Kakvirn ðvorom da stegnem tog Proteja s obliðjem raznirn?
Sø ée siromah? Smij se! On potkrovlja, leZiËta mijenja,
kupaliéta, brijaðe; on naimlje laclu i patÍ
jednako s holesti rnonske ko gavan na trirenr,i svojoj.
Ako sretnem se s Tobom, a oðiËan ravno sav nisam,
95 smijeð se Ti; ako nroZda pod rutavorn tunikorn ozdo
nosim koðutju troËnu, il nerarrno tóga mi stoji,
smije5 se Ti. Sø ti ne ée5, kad lbori se rnisô u meni?
Sø ;e zaäeljela ne óe, ðto ne htjede prije, sad hoóe,
previruó ona ljutinom svem Zivotnorn zamjera redu:
100 iuði, zida i mijenja sve ðetverouglasto s o,blim!
Moja Ti ludost je obiðno ne5to: torn se ne srnijeð,
niti smatraS, da lijeðnik, da briätjiv skrtnrik mi treb,a,
kojeg óe pretor mi dati: dok u ,svem Ti si mi ðuvar,
pa se i zbog toga ljutiË, ðto nokat je podrezan krivo
105 odanom prijanu Tvorn, koji vazda se osvrée na Te.
Konaðno: mudrac tek ustupa Jupitru, smatra se
bogat,
slobodan, poðtovan, Iijep, kraij najposlije kraljeva sviju,
inaðe vanredno zdrav, van kad hunjavica ga muði,
I
I
I
EPISTULA 2.
LOLIJU MAKSIMU
Pisac dok tr'ojanskog rata krasnorjeðju Tvom je u
Rimu,
ja
Maksime Lolije, 'sri,, u Prenesti proËtih ga opet:
jasnije i bolje on nego Hrisip i Krantor nam kaãe, ìi
Sto je lijepo, Éto ruåno, Éto korisno jest, a Éto nije.
Zaðto sam mi5ljenja tog, ðuj, ako nisi Éto sprijeðen. 5
Pjesan Ti, kojom se pri,ða, dugotrajnim kako se ratorn
s barbarstvom srazila Grðka, jer Paris ljubavlj'u p1anu,
gor'dih kraljeva crta i naroda h¡dih Zestinu.
Antenor prodlaZe lijepo da razl'og se'dokine ratu.
Sto ti ée na to sad Paris? Da kraljuje z-drav i pun sreóe,
10
ne dâ se podvrói sili. PospjeSuje Nestor da stiÉa
kavgtr, Éto Pelejev zaé,e i Atrejev zajedno sinak;
podùäe ovoga ljubav, obojicu zapravo sr'dZba:
ma Ëto bjeðnjeli kralji, svu pokoru trpe Ahejci.
Smutnjom, zlodjelom, varkot-n, pa poZudorn kao i srdZbom 15
grijeSi se sved i u ilijskom gra'du, kao van njega.
Sto opet vrijedi vrlina, ðto vriiedi dovitljivost mudra,
kao koristan primjer ,on iznese pred nas Uliksa,
koji ko dobitnik Troje s oprezn'oðéu gradove i éud
mnogih je spoznao ljudi i podnio prostrani,rn morem 20
svakakva zla, dok sebi je sam, dok je drugima spremo
povratak, spas, odrvav se valima nevolje, jada.
Glasove znadeð Sirena i onaj Kirkin napitak:
cla ga je on i drugari s lakomstvom ispio lud,irn,
 ot HORACIJE / SATIRE I EPISTULE T]PISTULA. I. 2.
93

25 pod vlast bi bludnice doðo, osramoóen, razuma liðen,
Zivio neðist ko pas, i1i svinja, kaljuZi príja.
I Mi srno tek br,oj i za kusanje rodeni plodova zemlje,
prosci Penelopi pokor. Alkinojeva ko mladeZ,
naÉli muðila goreg. U srdãbi tko ne nade mjere,
htjet óe da nije se zbil'o 5t'o svjetova jetkost i gnjevnost,
silorn dok hita 'da kazni neosveóenu joË mrånju.
Gnjev je kratkotrajni bijes: srcem upravljaj! Nije ti
61

zaposlena i odveó da njegom uljepðava tijelo: kr,otko,

30 njima se ðinilo lijepo da do pola spa.vaju dana prisvaja vlast: njega uzdama, njega Ti lancem obuzdaj!
i da uz kitarin zuj dornamljuju prekinut sanak. Krotilac upravlja konjem, joð mladim, pouðljivim, dok je
UM;aju lupeZi noóü, da zakolju ðovjeka koga: njeZna joðte mu Éija, da kasa kr¡d vodi ga konjik. 65
ti pak sebe da spaslð, zar zbrlja se prenuti ne óeð? Poðto u dvonu je hrt ,na jelenju lajao koZu,
Ali ne éeÉ li zdrav, hidr,opiõnog stat ée Te trka; u ðumskom voj,uje l,o,vu. Sad upij, momðióu, rijeði
35 ako joð prije svanuóa ne zatraùiÉ knjigu i svijeóu. ðistim sircem jo5 svojirn, sad nad,zoru predaj se boljih!
ako svom ne pregneÈ duÉorrn z,a nauko,rn i ðasnim poslom: Koji dobije vonj jednorn po'suda nova, joÉ dugo
tiðtat óe budnog Te mrZnja il ljubav. Za.ðto se naime vonjaó óe njim. Bud zastajkujeð, ili pak promiðeð hrlo, 70
àuri,Ë sve iz oka maói ðto smeta mu; ako pak duËu niti zaostalog ðekam. nit jurim za kim preda mnorm.
izjeda jad, lijeku odgadaË rok, d,ok1e godina prode?
40 Pô ðina ima poðinjað. Hajd uzmi se u pamet smjelo!
Poðni veó jednorn! Tko odgada sat pïavog Zivljenja samo,
ðeka ko seljak dok rijeka proteðe: ali mu ona
klizi i klizit ée dalje, sveg valjaju,ói se vijeka.
Stjeðe se novac i Zena, porodilja bogata djece,
45 k tome raliaom braz.di. po krðevini se novoj:
neka vi5e ne Zel,i tko postigne Ëto mu je dosta.
Ne ée lje dorm i posjed, sva rnjedi i zlata hrpa
iz gospod,areva bolnog izagnati ,g,r,oznicu tijela,
ne ée iz srca brige. Nek posjedntk zd,rav je, to treba,
50 ako se onim ðt'o steðe na dobr,o sluãiti kani.
Tk,o sved Zudi i strepi, njem kuóa sva ug:da s blagom
kao krmeljivcu slike, kostobolji obtrozi kakvi,
kitara uðima bolnim, kad u njih se skupila neðist.
lr \€ Nije li porsuda ðista, ðto ulijeð sve óe u ocat.
I 55 Prezri éutilne slasti: slast Ëkodi kupljena bo,Iom.
Lakomsu sved nije dosta: svoj cilj metni heskrajnoj åelji I

Zavidnik mrÈavi prosto, kad u drl;gog vidi blagodat:

o'd nenavidnosti ni tirani sicilski nisu I

T
t -.,,

EPISTULA I. 3, 95

gradanstvu savjete dijeli5, il sastavlja5 pjesmicu ljupku

Tebe óe ponajprije znak pobjede zapasti br5ljan.
- 2t
Kad bi se rijeðiti mogo joð hladnih obloga briga,
Ti bi po5ao putem k boZanskoj ,mudrosti samoj.
Hitajmo k djelu torn, k nauci toj, svi mali, svi moóni,
EPISTULA 3. ako smo voljni domaji i sebi Zivjeti dragi!
To mi joð pisati morað, Munaciju jesi le naklon, 1ì0
JULIJU FLORU holiko bflo bi prâvo, il slabo zar skrpljena ljubav
nikako ne óe se sr¿ìsti, veó niti se kidaju njene;
Rado bih znao, ,rnoj Ju1ije Flore, na kom to svijeta mmði zar wela vas krv i nepoznavanje svijeta,
kraju vojuje hrabo:o Augustov pastorak K1audij. zloglave, nevikle uzdi? Ma gdje da ste Zivi na zemlji,
Je li to Trakija, Hebar, Sto prekrit je snijegorn i ledorn, nije vam nipoðto diðno da savez kidate bratski. :]5
ili je morska to struja med do dva susjedna tornja, Veó -se j'unica pase u zavjet powatku vaðem.
5 ili vas priteåu plodna s bneåuljcima azijska polja?
Sto óe ostvariti kohorta revnosna? I to se staram.
Tko preduzimlje poso Augustova spisati djela?
tko li za vjekove duge razglaËuje ratove ,i mir?
Sto snuje Ticije nað, o kom zborit ée Rimljani skoro?
10 Crpsti ga ne bjeðe strah na Pindarovu na vrutku,
<¡dvaZno prezrevði ðesme i pristupa,ðne svim vode.
Je li ðto z.drav? Je I' mu rspofiierr moj Ziv? Skladno s
latinskom lirom
slaZe li, uz porrnoó Muze, stih teba¡skirn mjeriloril kïojen,
il ee nadimlje bijasno ko tvorac tragiðkog djela?
15 Õime mi bavi se Celzo? Njeg pozvah i pozvati morah,
svoju da nam,akne gradu, na miru pak ostavi spise,
Ëto ih na Palati'nu ko zñtitnik ðuva Apolon:
ako mu sluðajno dode jedamput po perje svoje
òitavo jato ptica, da smijeðna ne ostane vrana,
ZO liðena otetih boja. Ti ðega sam laéað se smjelo?
Kakvorn sve s medenim- sokom sad prilijeéeð gorljÍvo
cvijeéu?
SlabaÉan nije Tvoj duh i
neuzgojen, zapuðten grutbo:
bilo da jezik svoj oðtrið za parnice, ,ili ko pravnik
 1,
EPISTULA 4. EPISTULA 5.
\l I
,!
ALBIJU TIBULU TORKVATU

Albije, sati,ra mojih nepristrani ocjenjivaðu, Ako moZeÉ ko gost na poðivaljci arhijskoi Ietat,
5to li mi pitam se negdje sad radið u pedanskom pa Ti raznovrsn'o prija na zdjelici povróe skromnoj,
- - kraju? ðekam Te kod kuée svoje, T'orkvate, o zalasku sunca.
Prija I' Ti knjiZevni ,rad, d¿ Kasija pa,rmskcg p,reteðe,ð, Pit éeS toðeno vino za Taur,ove ponovne vlasti,
ili se provlaðiÈ tiho po zdravoj hladovini ðu,mskoj, izmed minturnskih bara i sinueskog Petrina. 5

5 mozgajuó stalno kojeðta Ëto priliði mudru i dobru?
Nisi Ti bio hez srca trupl,o; ljepotu Ti bozi,
bozi Ti dadoËe blaga, vje5tinu da sladiË se Zióem.
Sto ¡i poÈeljela viðe gojencu s,üom dojilja ljupkom,
veó d,a bi miðlju i rijeðju ðto osjeóa dostiéi mogo,
10 usrdan bio i ,ðestit, ko i z"drav u punoj mjeri,
èist i uredan Zióem, a tobo,Iac da ga ne izda?
S nadom, svakovrsnom brigorn, þa strahoim, s orbilnim
gnJevom
svako,g pr,ornisli dana, svanuée ,da Ti je zadnje:
prijatan d,oói ée ðas, kad ga ne ðekað s prethodno,m nadom.
15 Dotli u pohode meni, odebljalom, gojene ,puti
-
smijehu kad budeð rad Epikurova ðopora krmku.
- Tko ne postade rjeðit, kad iz ðaÉa crpi svoj zanos,
Imað li i bolje St,ogod, 'daj pribavi il se pokori.
-
Dugo veó ognji5te blista ,i pokuóstvo ðisto je za Te.
Kani se jal,ovih nada i parbi 'o podjeli blaga,
kao i Moshove raspre! Ta Cez'arov rodendan sutra
dopuÉta poðinak i san: bez smetnje bit óe nam dano 10
prijatnirn éaskanjem ljetnu zapremiti ðitavu nojcu'
Kuda óu s d,obrima svojirn, uZivati kad ih ne mogu? i.:
Tko nadi hað'tinika sve Èkrtari, o,dviÉe prgav,
sasvim je ludima bliz. Rad sam piti, rad sipati cvijeóe ìï-,:'
i dopustiti pri t'orn, da nesrnotrenim me 'drZe.
Sto ne óe postiói pjanost? Razo'tkriva po'tajne misli, l["
krijepi sigurno5óu nadu,'bojaZljiva otprema u boj, \I
briZljiva liðava mòre, uveóava snagu umijeéa.
koga ne napusti skrb, rna i krajnje ga uboðtvo stisl,o? 20
' Ja sam Ti voljan i kadar, ðlo red je, pripremiti ovo:
i da ruZ,an prostiraõ i rnoùda uprljan ubrus
ukusa ne vrijeda Tvog; paðe ða5a d,a i zdjela sjajern
odrazi Tebe u sebi; da prijatelja sred vjernih
nijednu rijeð ne iznese tko van; da se sastan'u ravni, 25

? satire i epistule

ì
 98 HORACIJE / SA'TIRE I EPISTUI,E

ravni se nadu zâ stoLorn. Septicija z'a Te óu s Butrorn

pnzvati, k tome Sabina, kam drugam nije li pozvan,
ili je radije s drâgom. I za viðe gosti je mjesta:
ati goøbi u tijesno,m nepriliðan zadah je kozji.
30 Pi5i, s koliko njih k meni dohodiÈ. Mani sve posle!
Smigni na straZnja vrata, dok klijent u predvonju v,reba.
EPISTULA 6
NUMICIJU

Niðem se ne ðudit, to je, Numicije, gotovo uvjet,

po kom se jedino rnoie da postigne i öuva sreéa.
Neki i sunce ovo i zvijez.de i u pravorn ðasu
irnjenu godiðnjih d'oba prornatraju bez mrve straha:
Sto oruCa plodove cijenið od zemlje ljudima date? 5
Ëto li joð igraðke rnora
- za Arape s Indima krajnje
obilan éar? 5to pljesak i ,uzda,rje skl,onih Kvirita?
Kako óe mohiti sve to, mnið, s kojim ðuvstvom i licem?
Tko se za posjed svoj boji i onaj tko za njim sve ðezne,
u ðr¡du malne su istom: strah muðan je na svakoj strani, 10
ðim se prepadnu oba od nenadne pojave neke.
Sto irnu je radost il Zal,ost, ðto Zelja wijedí mu i strah,
ako tko o,bori oði, kad vidi 5to bolje il gore
nego se nadati rno,go, pa trne mu tijelo i duða?
Mudrac ,bi prozvo se J,udim, a praverdnik nepravde krivcem, t5
ako bi nad mjeru pravu poZelio uzornu krepost.
Hajde sad s ðutlenjem gledaj starinsko srebro i
mramor
i mjed i umjetna djela, zjaj na rgrimiz s kamenjem dragim;
raduj se, 5to Te oðiju tisuóu motri dok zborið;
äustro se ujutru na Trg, a uveðe kreni svom d,omu, 20
Muto da s miraznih polja ne pretegne poåetim Ziborn
i da ne bude on (nije dostojan: niåeg je roda!)
Tebi ðudenja wijedan, no Tî da njemu to budeú.
Sto se rstislo pod zemljom, na pri,soje iznijet ée vrijeme;
ri
 EPISTULA I. 6. 101
100 }IORACIJE / SATI&E I EPISTULE

ii zs zariti, skriti Sto sja. Pa makar ko dobroga znanca
smotrio trijeni Te Agqipin i Apijeva Te cesta,
.os,taje ipak da poileÉ kud Numa ode i Anko.
Pati li bok .ili bubreg s boleðtine kakove ljute,
hajde istjeraj boMoóe5 Zivjeti pravo (tko ne bi?):
:30 ako t¿ krepost óe podati je'dina, ostavi slasti,
hr,ahro se k cilju t'om vini! No *riieðima.< smatrað li
krePost,
kao i >drveóem.. lug: nemoj lúku da dostigne drugi
i da Ti s kibirskom robom i bitinskom pr'opadne poso;
nek se talenata tisuó zaokruZi s isto toliko,
35 s treóom se tisuóom nade, poðetver'ostruði hrpa.
Ako za Zivljenje dobro baÉ ruðak dobar se hoóe,
svanu veó dan: kad nam jednjak je sve, hajd,mo u ribe, u
lov,
kao Gargilije jednoé. (On mreZe bi, koplja i slu,ge
dao da prolaze Trgom, kad na njem je naroda puno,
od mnogih jedna da mazga prone߀ kupljenog vepra, 60
motri t'o svijet.) Na kupanje podimo do grla siti,
ne hajuó z.a red, il nered, baÉ vrijedni tablica cerskih, I
Uliksa itaðkog kralja izop,aðeni veslaði,
kojim je branjena slast od dornaje valjala viËe. }j
Ako bez ljuba'rnih ðala, Mimnerrno kao ðto cijeni,
iuu
ugodnosti nam nema, Ti Zivi sred ljubavnih ðala!
Ziv mi bio i zdrav! No znað li od tog ðto bolje,
!

Naravno, s pr,óijom Zenu i prijatelje Ti vjerne iskreno mene uputi, a inaðe drä se rnoga! T

i rod i obliðje krasno - sve kralj Ti NOVAC to daje,

i kad novðine b,rojiS, Svadelu i Venem diðiÉ'
Kralj Kapad,okije bogat je robljem, al novaca nema:
40 nemoj da i Ti to b'udeÉ. Zapitaðe Lukula, kaZu,
bi li za pozornicu sto hlamida rno'gao dati.
,,Otkud toliko?* reðe, ,,no ttaLit óu, i Ëto se nade
poslat éu rad.... M,alo zatim irn javi, da ima u njegit
hlamida tisuéa pet; neka neËto il sve to odnesu,
45 Sir,otan ono je 'dorrn, gdje ti baÉ ne pretjeðe mnogo'
i rsârrì gdje gazd,a zna za sve, i kradljivcu nema Éióara'
Blago tek rnoZe ti dakl'e d,a stvori i saðuva sretnim,
najprije toga se lati i posljednji toga se kani!
Ako izvanjski sjaj Í umilje sreóu Ti jamði,
50 hajde, kupirno roba,'da kazuje redom imena,
s lijeve Te gurka u bok i nagoni odmah da pruZiÉ
preko prijetraza desnu: -U Fabiji ovor;rn Ti vrijedi,
onom u Vèliji rijeð; korn je voljan,'on sveánje óe dati'
neskl'on ée oteti kurnrlsku ðast.o Br,ate! dodaj ioi '-
- Oðe!
55 Kako ðija je d,ob, tako u,sluZno svakog posvoji!

EPISTULA 7.
MECENATU
Pet nekih dana obrekoh da boravit ja óu na selu:
bila je Iaí, jer me sekstila cijel,og oðekujeð Zeljno.
Ako hoóe5 da Zivim u'doib,ru zdravlju i snazi,
kako mi bolesnu praÈta , i za zdr,avlje kada se bojirn,
l5 prostit ée5 joÉ, Mecenate, dok uz prve s prÍpekorn smokve
pogrebnik sveðano crnih povede liktora pratnj,u,
i dok za djecu svaki i otac i majðica blijede,
pa se s udvûrnorn sluZborn i poslovima na Fo,ru
dobija gnoznica ljuta i oponuke se 5tiju.
10 Ako li zimi pak snijeg po albanskorn polju zamete,
do mora sprema se siói Tvoj pjesnik i ðtedjeti sebe,
u knjige sav se zadupsti: a k Tehi ée, prijane mili,
s blagim vjetricima, ako dopu5tað, i s prvom lastom.
Ti rne ne ,obd¿rri blago,m, kala,brijski ka'o dornaóin,
1b kadno kruðkama nudi: "Izvoli, sluZi se, jedi!.. -
"Dosta je veó... - >>Ufzmi sa sobom kohko ZeliÈ*. - >>Bað
hvala!..
ibit djeðici rnrsko, da kakav im darak poneseË... -
óe
"Ne - je vrðio spretno
"Tako me veZeÉ tim dar.om, ko krcat da odoh od tebe... -
"Posao tvoj: jer ðto ostavi5 ti, bit ée svinj,ama hrana...
20 Rasipnik daje i lurdov Éto, ne cijeni niðta, Éto rnrzi:
mrzoðóu dozre taj usjev i u sva oe dozreti ljeta.
Dobar ðovjek i mudar za doustojne, kaZe, sve ðini:
ipak razli,kv zna medu novcem i Zutim vuðko,m. i
Dostojan i ja óu biti, to Tvoja zashùuje slava.
EPISTULA I. 7. 103
Ne óeð li nikud da odem, Ti vrati prsima mojim 25
snaZnu negdasnju moé, crna kosa 'da krije mi ðelo,
vrati mi besjedu slatku i smijeh sjajni mi wati.
i bol uz ðaóu vinca, St'o nesta mi Cinare drske.
MrËava sluðajno neka puklinorn se lijica tijesnom
u ambar sretno provukla, pa naådrijev se ona je zarnan 30
kuðala natrag izaói, onako Zeluca puna.
Vani joj lasica reðe: "Izmaknuti Zelið li otu'd,
mr5ava rupoún óeð tijesnorn, u koju si mrSava za5la'"
Ako ta poredba smjera na mene' sav dug Ti vraéam;
niti puðana sanak, sit hranjene Zivadi, hvalim, 35
niti pun mir u slobodi za bogatstvo arapsko mijenjam'
Õesto si moju pohvalio skromno'st, kraljem i ocem
naz'oðan bio si 'nazva:n, a o,dsutan jednako tako:
gledaj sad sam, da Ii mogu Ti dar natrag dati s veseljem'
Dobro reðe Telemah, rmrkot,rpnog Uliksa sinak: 40
*Nije Itaka konjma poigriÉte, jer niti ravnim
pnti,a se tlo,m, niti obilja tu na njoj pa5e imade:
clar éu ti Atrejev sine, prepustiti zgodniji za te.*
Malo priliði mal,o,rn: a meni se prijestotrni viðe
ne mili Rim, tihi Tihur je drag, miroljubivi Tarent. 45
Filip se, ra.diðan, sr an, u voderrju parbi glasovit,
vraéao s duZnosti svoje, otpnilike u osam sati,
i veó se tuZi'o, stariji öovjek, da predaleko
do Karine je s Trga, kad opazi priða se neko'g
-
brijaðnici u praznoj, u zasjenku, kako
-
,bað ðisti,
50
poðto se brijati dao, sam nokte noZióem svoje.
"Nuder, Demetrije, onðas (taj momak
nal'oge Filipove) otidi, pitaj i javi:
otkle je, tko je, kog stanja, pa tko rmr je otac, tko patron.o
Pode, 'dode te kaie:. to Voitej je, imenom Mena, 55
telal, sirornaÉna stanja, netrroroðan, zîarr kako jurne
u pravo vrijeme i stane, i steðe i uäiva svoje,
godi mu svoje drm5tvance i svoje kuóanstvo stabno,
 104 IIORACIJE / SA'IIIRE I EPISTULE EPISTIJLA' I. 7.
105

zatim javne joð igre i gornbanje nakon posala. Tek Sto ga opazi Filip, sve,g o'trcanog, obrastrog: 90
60 -Volja me doznat od njega sve ðto mi god priða'é: pa si, ðini se.., reðe, "o Volteju, odveé i étedljiv.*
"Opor
'"Jadnikorn, bo,rami, bijednim, patro,ne, ti bi me zvao,
neka mi dode na ruðak... BaË ne vjeruje *r* t"nu,"""t' kad bi trni.., kaZe, "ti htio baÉ pravo podati ime.
ðuti u ðudu sav. Ele. "Hvala!.. odvrati samo. Zato te Genijem tvojim, i desnicom, bozjrna kuénim
molim i zaklinjem ùivo, Livotu da prvom me vratið...
"On, pa da odbija meni?.. - "Dê, odhija lopov, pa za te 95
ne mari, il te se pla5i.* Do Volteja, koji je rano Spazi li tko, da je pustio bolje, a priðao gorem,
65 pnostom u tunici puku pnodavao ni5tavnu stareå,, neka bråe se vrati, pa napuSteno nek ðuva.
prispije Filip i pozdravi prvi. Filipu on se T'oðno je, kada se mjeri svak svoje mjerilom stope. rl
stane pravdati poslom i obvezom plaóene sluZibe,
5to mu jutrom ne dode u kuóu, i Sto ga paðe
nije sad vidio prije. ,,Znaj, opr,oËtenja je uvjet:
danas óeð ruðati sa mnom.<< ¡¡p¿ po volji tvojoj.*
- -
No, dakle
7l poslije devet óeð doói. Sad idi, oibo,gati hitro!..
Õim ie doËlo do ruðka, tu vaZno i nevaZrno sva3ta
nadrdbi on, dok ga napokon ne p'uste spavati kuéi.
Kad se veó ribica vidje gdje prilazi k udici skritoj:
jutr'orn se javlja ko klijent, veé red,ovnim smatra se
¡

t.
76 k pratnji bi d,ozvat van Rirna za ogtaðen trrt*oïTåä*
Hvali za vrijeme sve voZnje ,oranicu sabinsku i zrak.
Filip pogleda Menu i osmjenu tad se na njega,
i sam dok odmora traùi, dok ordsvakud traZi i Éalu,
B0 sed,am mu tisuóa d,ade sestercija, zajmi mu sedam:
svjet'ovat stanè 'on njega, da sebi poljaËce kupi.
P'o,sluða on. Da Te predugim izvje5óem, vi5e no treba,
zadriavao ne bih, seljakom se gradanin stvo,ri:
samo o br,azdama, o trsju govori, brijestove sprema,
Bb . kida se napr,osto posl.,om, od sarnog gramZenja sijedi.
i
I

Netorn pak s grabeZa ovce, s boleÈtine stradaðe koze,

usjevu propade nada, pri oranju pogibe volak:
I

ðtetom oztrovoljen gndnom o ponoói zgrabi konjica

pa do Filipa krene, sav ljutit, k njegovu donr,u.
 EPISTULA B.
ALBINOVANU CELZU
mi Albinovan mu, rnolim te, Muzo
- otpi5i
Celzo
u zdr,avlju, sretno nek Zivi, Neronov tajnik i drugar! -
Pita li za rr'e, Ëto radim, ti reci d,a svaËta sam lijepo
svrðiti rad, aI mi jatrov je vijek, bez ikakve slasti:
5 nije gràd satro mi trsje, il maslinu sprZila Zega,
niti mi skapava mârva na pasiÉtima dalekim
veó sam duðevno veéma no cijelim nemoéan -tijelom,
ðuti ni znati voljan, ðto bolnom ée stiðat nr,i muke;
grk je lijek knjiga rni vjernih, na prijatelje se ljutim,
1-0 ðt'o me spreðavaju snaZno, da otmem se tuposti smrtnoj;
traZim Ëto mi bje ðtetno, 5to mrnim da óe prijati pu5tam;
Tibur u Rimu, u Tiburu Rim vo1im, ârdljiv ko vjetar.
Zatirn ga za zdravlje pitaj, öim bavi se, kako.je s
nJlme,
je li vitezu mladom i njegovoj za volju pra,tnji.
drarg
15 Ako li ízjavi: "Dobro.., ,ti ðestitaj najprije, onda
poruku sjeti se ovu 'da na uho ðapneË rnu tiho:
Kako podneseð ti sreéu, i telbe mi éerno, Celzo.
EPISTULA 9.
TiBERIJU KLAUDIJU
Sam je Septimije, da5to, ohaznao, Klaudije, dobro,
koliko cijenið me Ti. Jer kad iðte i dapaðe rnoli
uporno, da Ti ga hvalim i pokuðam k Tebi uvesti,
vrijednog sve paZnje u do'rnu, gdje ð,asn,o sve izbira
Ner'on,
i kad prosuduje pri tom, da prijatelj ja sarn Ti bli¿i 5
snaZnije i od mene raðuna on i zna Sto rnogu. -
Mnogo mu zaista rekoh, da s opravdanjem se otmem,
ali óe misliti, strah me, da sebe uvaåavam slabo,
kao da prikrivam vtastitu moc, briZljiv za svoj probitak.
Ja dok izmiðem tako mog grijeha priiekoru veóeg,
t
I
10
s drskim olbrazom gr,adskim ja stid svoj ev,o napustih.
I Hvalið li, da se ne stidim, jer prijatelj traùi od. mene,
k svojoj ga pratnji uvrsti, pa ,ðasnim ga smatraj i
vrijednim.
L

EPISTULA 10.
ARISTiJU FUSKU
Grad,skogaja poklo'nika velesrdn'o pozdravljam Fuska
kao sela poklonik; b'aË u toj jedinoj toðki
ob,a razliðni mnogo, a inaðe kao blizanci,
s osjeóajima bratskim: Éto jedan nijeðe, to drugi,
5 privoljni jednako oba. Ko postari golubi znarti,
Ti se drZiË svog gnijezda, ja sela ljupkoga hvalim
potoke, sjenati gaj, stijenje mahovir¡orn obrastro.
Sto ées? Tu Zivim i vladam, ðim ostavim za sobom ono
Sto vi diZete k nebu uz povladivanje tbuðno;
10 sveéeniðki ko sl"uga, kad poibjegne, mrzim medenjak:
Zeljan sam naprotiv hljeba o'd medenih preðeg kolaða.
Ako Zivjeti valja sa prirodnim zak'o,norn skladno,
kao i za kuéu prvo p,ronaéi graderrni prosûo'r
jesi li doznao mjest,o od blaZenog vrednije sela? -
15 Jesu 1' gdje toplije zime, prij,atniji igdje Ii daÉak
i,egu razblaåuje Psa i djel,oitvornu navalu Lava,
kad se dohvati jednorn u bijasu Zestokog Sunca?
Da li gdje ,smireni san manje prekida zavidna briga?
Miri Ii manje il sja od kamiðaka libijskih trava?
20 Ulicama da l' ði5éa na olovo provire voda
nego Sto potokorn brza sa Zuborcm prema svorn dolu?
D,a, medu stupwljem ðarnim pr,o,r'asla goji se Éuma,
hvalorn se uznosi dom, iz kog vide se polja daleka.
Vìlama gonit óeÉ prir,odnu mo'ó, ipak prorlrijet óe opet,
25 kri5om óe pobjedniðki razgrnuti zloóudnu mrskost.
EPISTUT,A I. ].0.
r09
Ne óe oprezan kupac, kad ne luði sidonski grimiz
od r¡une natopljene u crvenoj akvinskoj boji,
jasnije vidjeti ðtetu, i d'o srca bolnu, od onog
koji ne bude mogao rârspoznati istinu i IaZ.
Kog je razdragaì.a darom i odviÉe njegova sreóa, 30
smutit óe o;brat ga njen. Zanijet ðudom éeÉ nerado zatim
stresti sav ðan. Odb'ij velik,o sve: i pod sir.otnim krovorn
rnoónike moZeð preteói i njihova Ziéa drugare.
Jelen, nadmoóni bo,rac, s paðnjaka gonja5e konja --
gdje su zajedno pasli
- dok skr5en konj dugoml:orl:uin
veó
35
ðovjeku pribjeZe za spas pa. dade da stegne ga uzdom.
PoÉto se po'bjednik gordi odvojio od svog duðmana,
nije veé s hrpta jahaða ni iz ùvala zbacio uzde.
'Tako óe svak, koga bijede je strah te je liðen slobode
od zlata preðe i srebra ko nevnijednik nosaLi gosu - 40
-
pa mu r,obovati vjeðn'o, nenaviknut Zivjeti skr,omno.
Kc'me ne dostaje svoje, ko s crevljom óe pasti jedare,d, i
nosi li od noge veéu, naZuljit se, no,si li manju.
l
Radostan ,s udesa svo,ga, Aristije, Zivjet éeË mudr,o,
al mi oprostiti ne óeÉ, ðim spazið da satrilem viËe 45
nego je dovoljno za :me, i sveudilj isto to ðinim.
Ili zapovijeda novac, u gornili zgrnut, il sluZi:
iadije straga nek slijedi no ðvrstim da kcnopcem vodi.
Kazah Ti sve to u pero za svetiËtem trulim Vakune,
inaðe ves'ela sìrc,a, tek i Ti da si tu sa mnom. 50
 EPISTULA I, 11.
111

Ako ne razgoni brige s vidikom mjesfaËce knasnim, l, zs

u 5ir gdje stere se motre, veé pameti mudro isku,stvo:
lju{ma se ne mijenja ó"ud, vec obzonje, mo,rem kad plove \!
¡
Ztxltar n¿¡s uma,ra nerad, za åivljenjem jurimo dobrim
na ðetveropregu, latli: Ëto i5teð, ovdje óeð naéi,
naói u Ulubri jadnoj, tek smirenost nek je u Tebi. :' åì0
EPISTULA 11.

BULATIJU

Õim Te razdragao Hij, Bulatije, ðime Lezb slavni,

ðim fini S,am, Krezov prijestolni Sard, ðime Smirna,
Kolofon?
Je li tu i viÈe neðto no svijet Sto priða, il manje?
Da li je ni-ðtavo sve pred Poljanom i tiberskonr rijekom?
5 Ili zar snade Te Zelja za kojim atal,skim gradom?
IIi veé slavið i Lebe'd, kad o,rnrznu more Ti i put?
ZnaS Ii Sto ti je Lebed? Od Gabija i ,o'd Fidene
veéma opustjelo mjesto: tek ja bih tu Zivio rado,
i sve zaboraviv svoje i zaboravu svih predan
l0 motrio siguran s kopna gdje bjesni puðina rnorska.
Ne óe ni onaj tko u Rim iz Kapue po ki5i stigne,
blatom poprskan sav, zatn htjeti da åivi u krömi;
niti ée promrznut svat uz kupaliÉne baÈ peéi
sretan slaviti ävot u kome je svaka hlagodat;
15 niti bi zato svoj bnod iza egejskog pnodao mora,
ako Te jugovina sred puðine prodrma snaäno.
Smirenu ugada Rod i Mitilena ljepo'torn
þ-ao kabanica ljeti, na snjeZnorn pregaða vjelru,
kao Tiber sred zime, za sekstila grijanje uz peó.
20 Dokle je dano u Rimu i prijazno gleda nas Sreéa,
neka u Rimu se Sam i Hij i Rod hvali daleki.
! Bilo koji da ðasak blagoslovi bog Tvome Zióu,
zahvalnom primi ga nrkorn, bez od,go'de uZij se slasti;
tako da izjavið rad, da si åivio, bio gdje bio.
 I. T2. 113

Ipak, da znadeË mi i to, u drZavi kako je rimskoj 25

Kantabre krepko Agripa, Armence Kiaudije Neron
svali s njihove moói; vlast Cezarovu je Fraat
kleðeói prihvatio; izobilja boZica zlatna
prosu nad Italijom puninu svakoga ploda.
EPISTULA 12.

IKCIJU

Ako sicilski posjed, kom upravnik si Agripin,

pravo uZivati hoóeÉ, tad nema blagodati veée,
ni da Ti Jupiter dâ. Stoga tuZbe se 'ostavi svake:
nije naime siromah tko dovoljno ima Ëto treba.
5 Ako je Zeludac zdrav, zdrave pr,s'i i noge Tvoje,
ni blago kraljevsko ne ée pnid,odati moói Éto veée.
Ako Ti, kraj svih do'bara, uzdrZljivu rnoåda je hrana
zelen i kopriva samo, i nadalje Livjet óe3 tako,
sve ,da Te prelije zlatorn iz potoka nenadn'o Sreóa:
10 ili jer neðiju narav pro;rnijeniti ne mogu novci,

ìt
ili jer i sam Ti srnatraÉ, da pred svim se nal,azi krepost'
Õudimo rni se, ðto sta'do Dem'okritu brsti poljica,
i\ nasade sve, dok lebdi mu duh, brz bez tijela, u dalj,
ni Ti, dok boLuje svijet dobitka zaraznim svrabom'
15 ni,skoj ne ro,bujeÉ misli, veó bavi5 se neðim sved viðim:
otkud je sapeto rnore, i godi5nja Ëto reda doba,
da li se kreéu po sebi il neðijom yoljom planeti,
mrakorn ðto pokriva rnjesecu sjaj, 'Ëto li waóa'mu svjetlost,
Á SlõÍi je,-äokle li seZe sveg ibivstvd neskladna skladnost,
ir 20 da li Emped,oklo bunca, il moåda Stertinije umni.
rl
BiIo, medutim, ,da ribe il poriluk rasijeca5 i luk,
Pompej nek drug Ti je Grosfo, pa ako Éto traZi, Ti odmah
rado mu daj: Éto je pravo, p'o5teno, tek molit óe Grosfo.
Prijatelj lako se stjeðe, kad ðovjeku d'obru Éto treba.

I Satire i epistule
 EPISTULA 13.
VINIJU AZINÏ
Kako Ti uputa dadoh na polasku podrobnih viÉe:
Au,gustu podaj ove pod peðato,m, Vinije, sveske,
ako je zdrav, ako voljan je sam, ako i sam ih i3te;
da 5to iz ljrxbavi za me ne pokvariÉ, poslu svom odan
5 ne svalið na spise mrånju ko posrednik s naporom silnim.
Ako moZda Te tiðti papira mog teÉki taj teret,
Ti ga radije baci no tovarom divlje da tresne5,
kud mi po zahtjevu ideð, te Azinu, nadimak oðev,
sam da uðinið smijeðnim Í po tom u priðu pnijede .
10 Trebat óe dosta Ti snage: po strmcu, kaljuåi, rijeci.
Svladavði sretno za'datak, ðim sretno onamo stigneð,
red je da skineé to breme: da ne nosi5 knjigã mi sveåanj
ispod pazuha svog, kako seljak je nosio jagnje,
kao ðto pijana smotak ukradene Pirija vune,
15 kao Éto gost, u tribus'u svom, crevlje zajedno s kapom.
Nemoj mi priðati svakom, sav znojan da donese pjesme,
s nasladcrn koje bi mogo il ðtiti il sluÉati Cezar.
Mno,go Te tako narnolih, a Ti se sad proguraj naprijed.
Podi rni zd,rav! Spotaéi se nemoj i skrhati nalog!
EPISTUL A 14.
UPRAVNIKU SVOG DOBRA
Upravniðe mog luga, mog polja, gdje óutim se svojirn,
mrzost gdje posvaja Tebe, pet dom,ova ma da tu stoji
i pet domaóina vrijednih u Variju ide sved iz njih
ogledajmo se, daj, bih Ii ja öwËée iz srca ðupo, -
ili Ti iz polja draðu: Horacij je 1' ðiÉéi il zernlja. b
Premd,a me ustavlja ovdje za Lamiju briga i ljubav,
koji za bratom tuZi, neutjeðn,o za bratom Zali
ðto mu ga u,grabi smrt, ipak ondje sam srcem i duðorn,
probiti pregrade Zudim torn tlJraliðtu na putu.
Ja zovem onog na selu, Ti s,retnim onog u g,radu. l0
Tuda kom svidje se kob, njemu svoja je, naravno, mrska.
Lude dvije nepravo krive svog boravka neduZno mjesto:
krivo je ðovjeðje srce Sto nikad ne izbjegne sebi.
Ti kao posluZnik kuóni za selom si ðeznuo tajno,
sada pak i grad i igre i kupke ko upravnik åelið: 15
za me tek znaÈ, da sebi sam vjeran i dijelim se tuZan,
kad me god nesnosni posli s dobarca mog odvlaðe u Rim.
Ista nas ne valbi draZ. U tom izmedu mene i Tebe
nesklad je pun. Sto ko pustoS Ti smatrað i odbojnu zabit,
ljupkim mjestancem zove tko sa mnom se slaZe, pa mrzi 20
ono Sto drZið Ti lijepim. Tek razwatna jazbina, vidim,
kao i krðma Ti masna za g,radom razbuduje Zelju.
Nerna ni konoibe blizu jer kutió taj radat óe prije
papar i tamjan no groZde - Te nuditi vinom,
- da moåe
pa ni zavodljive nema frula5ice, uz svirku njenu 25
 116 HORACIJE / SA.TIRE I EPISTULE
Ti, zemljin teret, 'da p1eËeð: da, zbilja teÉko se kinji5
teZeói tlo ðto ga motika joðte ni taknula nije;
ispregneð vola i hrani5 i trpaÉ mu nabrana. 1i5éa;
zlovoljnu nov Ti je poso, kad kiÈa navali, potok,
30 mu-ðno ga sputati treba, da po5tedi pnisojni travnik.
Hajde me posluðaj sad: ðto nas razdvaja
" ,ilffii
Ja sam se tanahnorn t'ogom, ja sjajnom diðio kosom,
ja se i bez darova, znaÉ, Cinari lakomoj svidjeh,
ja veó od podnermih sati falernca ispijah bistrog
35 kratak sad prija mi ruðak, uz potok joð sanak u travi.
- kakva tu ðeljad je i put (Anfonije Musa doduÉe
Igrah se: nije me stid, ne doigrati sti'd bi me bilo.
Nitko me prijekim tu okom ne zakida u mom probitku,
nitko mi ne truje åivot ujedanjem tajnim i mrZnjom:
susjedi sarno se srniju, kad grumen sklanjam s t1a i karn.
40 S robovima ba voli5 sad glodati obroke gradske;
u njin sklop goni Te Zelja: no lukav Ti zavidi konja,r,
Èto na p'orabu imað i drva i stad'o i wt.
Sedla ,se lijenome volu i 'oranja prohtjelo atu.
Ja bih da pnionu voljno uz ono ðem vjeðta su oba.
t,
('
EPISTULA 15.
NUMONIJU VALI
Kakva je velijska zima i podneblje salernsko, VaIa,
krati mi pohod u Baju, nepogodnu rnojemu zdravlju,
ali me i rnrazi s njom: kad se kupati hladnoj u vodi
ffioram, i joÉ sred zime. Dab'ome, varoË sva kivna, 5
da joj se napu5ta mrðik i ne cijene sumporne vode,
slavljene po tom 5to gone dugotrajne boll' iz ùlla,
holnima zavidi smjelim, ðto prska im Zeludac, glavu
kluzijski vir, ili Gabij im cilj, ili hladno gdje selo.
Tneba promijeniti kraj i uz poznata" svrati5ta redom 10
mimo po,gnati konja. n'Kud srljaÉ? Ne vodi put rne
ù Kumu niti u Baju,.. dok priteZe ljevioorn uzdu,
jahað ée ljut; ali zauzdan konj uho u Zvalu nosi),
koji od naroda oba obilnije hrani se Zitom;
piju li skupljenu kiðu, il vode iz vjeðnog bunara 15
ù.iv vazda vfu (za obiðno vino tu ne marim niËta:
kad sam u zaselku svom, mogu strpljivo podnijeti svaËta,
ali kad na more dodem, tu srknem kap krasnu i blagu:
da mi otjera bnige, da oplodi nadama sjajnim
Zile i srce m,oje, nek iz njeg prokljuðaju rijeði, 2A
da me ko mladana svata preporuði lukanskoj momi),
koji kraj zeðeva viðe, a koji veprova hrani,
u korn rrìoru se riba il ljuðtura veói br,oj krije:
da se odande kuéi tust i ko Feaðanin vratim
vrijedno je Ti da mi pi5eð, a ja da Ti vjerujem -svemu. 25
 118 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE

Menij, ðim s majðinim oðev .ba5 odvaZno ppraska

imetak
inov zapoðe Zivot, priklapalom postade gradskim,
koji ko skitnica neka svog nije imao kn.lha,
f

niti bi gradanina odvajao, gladan, od stranca;

30 svakome prkosnik ljuti, da grdi svakakvom grdnjom, l

EPISTULA 16.
zatorna vjetrina straÈna i bezdan za mesnice ponor:
I

on bi sve Ëto je steko proãdrljivoj utrobi dao.

I
I

Kad bi veé 'dangubi sklonim i stra3ljivim odnio ljudmn
njihovo niÉta il malo, zdjeletine ruðaðe tripa,
Bb prostog joð ovnujskog mesa, i. za tr-t medvjeda dosta.
Znao bi reói, doduÉe, preobraóeni taj Bestij,
trbuh da rasipnih ,treba ägovat usjanim gvoZdem;
5to bi god plijena tek naÉa'o boljega, netom bi r-r dim
vrgo i pepeo sve. n'Ja Se.., reko bi, r'¡s ðudim borme,
40 ako tko dobra protepe, buduói da od tusta drÒzcla
bolje ne postoji ni5ta, ni materice od svinjske..
Daðto, ba5 takav sam j,a, jer nezaviden hvalim._
mrviðak,
kad mi obilja nema, i s neznatnim dovoljno srðan;
no kad se zalogaj gdjegod Éto bolji i masniji nade,
45 vas jedino kaZem da åivite mudro i dobro,
za
koji ste u sjajne dvorce uloZili vidljivo novce.
.,1
l
I
KVINKCIJU
Da me o zemljiðtu mom, dobri Kvinkcije, ne pitaË
I
t-
l' mnogo:
i hrani Ii gazdu svog njivom il masline bogatim plodom,
ima li voónjak i travnik i brijestove ovite loz,lm .-
opËirno oblik svog dobra i poloåaj iznijet éu ovrlje.
Zamisli cio niz brda, hladovitim razCijeljen dolom, 5
ali da istoðno sunce osvjetljuje s desne ga strane,
s lijeve ga zapadno grije, kad silazi kolima brzim:
pa éeÉ mu hvaliti klimu. Ta nije Ii grmenje puno
trnjine, rumenog drijenka? Hrast i cer zar krati uZitak
ðoporu obilnim äirom, obilatim hladom svcm gazdi? 10
Reko bi: blizu je Tarent i iiËóa pun sav se zeleni.
K tome joð izdaÉno vrelo, za potok dovoljno vodom
nije ni trakijski Hebar foliko bistar i hlailan -
-
za gla\¡obolju teðe ko lijek, lijek za ãeluriac bolni,
To je ikrovi5te milo i, ako mi vjerujeË, ljupko, 15
koje Tebi me ðila za rujanske saðuva dane.
Ti pak ispravno Ziviðy dok briZno si vjeran svom
glasu.
Uznosimo veé prije po cijelome Rimu Te snetnim: ,
sarno me strah, drugo'm viÉe éeS vjerovat negoli setf,
ili van rnudrog i dobrog kog drugog éeÉ smatrati sretnim, 20
ili ée5 groznicu tajnu, svi ako veé trube o Tet¡i
I
l
da si potpuno zdrav, bataliti, dokle srecl jela
t'
I
stane Ti drhtavica jo3 masne drmati n-rke.
I
I

J-
I
1
 r20 IIORACIJII / SATIRE I EPISTULE
Ludi zbog laZnoga stida ne vidaju ranu, veé kriju.
25 S kopna i s mora vojne kad stao bi tkc rla Ti slavi
pa bi uSima voljnim rijeð laskavu rekao ovu:
'¡Skrbi li puk veóma za zdravlje Tvoje, ili Ti za puk,
neka ostavi tajno sam Jupiter, koji se stara
i za tebe i za grad.. Augustovu poznat óeS hv¿rlu:
30 -
a kad dopuðtaö mirno, da zovu Te rnudrim, bez mane,
da Ii se odzivaË, kaZi, baÉ u ime svoje? "Dab,lme,
zvati se dobrim i svijesnim veseli mene i tebe...
Svijet Ti dade to danas, a po volji sutra óe otet,
kako oduzima ðast, nedostojnom ako je preila.
35 "Ostavi bo..,kai,e, "vLasnik sam ja!.. PuÉtarn, odlazirn
1,tù.an.
Kad bi me lupeZom zvaIi, izjavili besraman d.a sam,
tvrdili da sam svog oca zadavio stegnuv5i tü.e
uvrijeden pogrdom laZnom zar ja hih mijenjao- boje?
Kome öast hinjena godi i glasine pla5i se laZne?
40 Nastran stvo,r, lijeka kom treba. A tko je ðovjek ba5 dobar?
'Onaj tko odluke vijeéa, tJ<o zakone i pravdu Étr;je,
tko kao sudac mnoge poravnava i znatne k,a-¡ge,
tko je za poslove jamac, ko svjedok tko razmrsi :'arspru.*
Ali ga vidi sav dorn, pa joð susjedstvo viCi ga :ijelo,
45 kako je grdan iznutra,lijep koZnim tek ðarobnim plaðtem.
"Niti poðinih kradu, nit pobjegoh.., ako mi takt'r
zborri moj rob, "Tebe ne bije knut.., kaúem, *to ti je
P1aróa'"
- "Sam óe me bog, kad htjednem, odrijeðiti.* Kao da kaZe:
"Nisam ubio nikog... - "Plijen wanima ne 'ð bit na
kriåu...
Vrti i -
'nD'obar sam, vrijedan sam<<, on. glavom nijeðe
Sabelac.
b0 Vuk naime ðuva se jame, a jastreh sumnjive rnre-Ze,
i pred udico,m skritom grabeZljiva uzmiðe riba:
mrzak je dobrima grijeh, jer vrlinu vole nadasve.
Ti se ogrijeËiti ne óeð iz sarnog straha pred kaznom:
bude3 li mogao kriðom, oborit óe3 svetinje u kal.
EPISTULA I. 16.
tzl
S tisuóu vagana boba kad za se prigrabiÉ jedan, b5
I,ak5i je kvar, nije lakði mi ðin, po tom miÉljenju tvome.
Naoði ðitavom Foru i sudnici cijeloj "poÉtenjak..,
milost d,ok bogova traùi I svinj,om il juncem, dok vapi
na sav glas '"oðe Jane!.., dok vapi "o Apolone!..,
usnice miðe, boji se, ðut ée ga: "Moóna Laverno,
60
daj mi da prevaru skrijem, 'd,aj, prav da i svet se kaZem,
noónom grijehe mi tamom i oblakom lukavstvo zastri!..
U õern je bolji od roba, slobodniji u ðem je Skrtac,
kad se na raskrðéu sagne, za pribitim seZuói asorn,
ne vidim ja. Tko sved Zudio bude, njeg pratit ée i strah: Ob
tko se pak ne rijeÉi straha, ne posta mi slobodan nii<ad.
OruZje izgubi svoje i napusti junaËtva mjesto,
tko sved skupljajué blago sve juri i zatre se u njem.
*Zarohljenika kad prodati moZeË, ubit ga nernoj !
Korisnu wðit ée sluåbu: daj, pastir nek bude i onaö, 70
nekla ko trgovac plovi, sred valova zimuje morskih,
vrijedan za do,bavu hrane nek pnenosi tito i äivei.,,
Õovjek dobar i mudar govorit óe odvaZne rijeði:
,'Penteju, teban,ski vodo, primorati ðto óeð joÉ mene
da podnesem i trpim?q ¡¡gy¿ uz,ef, éu dobra.*. .,,IJâ,
- - stado, 75
blago, poðivaljke, srebno. Sve nosi!.. "sputanih ja óu
gvoZdem ruku i nogu pod krutom te -drZati straáom.*
-
"Umrijet f¡<<, to mnim da snuje. Smrt zadnja je granica
svelnu.

A drugi óe u bijeg pned sjajnom
EPISTUL 17 , -
SCEVI
Premda si, Scevo, dobru svom ra'd i znað, kako u
stv¿ri
treba r¡destt ùivot s gospodo,m velikom skladno,
ðuj sad mnijenje svog priðe i njemu joÉ pouke treba
ko da je slijepac Ti vod: ipak - pripazi, ne bih li Stogod
- To se ne deËava svakom, da Korintu stignuti moZe.
b r ja Ti mogao reéi, ðto k srcu ée5 primiti voljno.
Ako je p'oðin Ti drag pa se do prvog blaZeno sata
predajeð snu, ako vrijeda Te prah, vrijeda lupa kotaða,
ako Ti ne prija krðrna: Ti upravi put u Ferentin.
Radosti naime nisu tek bogataËima dane,
10 niti proZivje tko zlo, kad za por,od mu ne zna se i smrt. I
¡
Zelið li svojima korist pa nekom miloðtom veóom
sebe poða,stiti sam, k bogatunu doói óeÈ priprost.
"Kad bi podnosio kupus za ruðak, silnika dru5tvo
lb
fuatio ne bi Aristip...
kupus ibi prezreo -
¡¡p¿ prija mu silnika druðtvo,
kudilac moj... Od njih kome óeð rijeõi,
kaZi, od'obrit i djeia? Il, kako si mladi, to ðuj me,
I za5to po wijednosti svojoj Aristipov bolji je nauk.
Tako pobijaðe naime, éto kaZu, kinika jetkog:
.Ja lakrdijaË sam sebi, ti svjetini: viÉe mi valja,
20 mnogo je sjajnije moje. Da nosi konj i kralj me hrani,
' uslugom postiZem svojom: ti mrvice trrrosið, no manji i Tko u Brundizij ko d,rugar il k ubavorn kne,ne Surentu,
od dava'ða si svog, premda priða5 da ne trebaË niËta...
I
Svakom je pnistao stanju i zvanju i dobru Aristip,
ustalac za viËi cilj, smiren inaðe onim 5to ima.
i
1
,f
EPISTULA I. 17
723
Za ðud,o bit óe rni opet, odricanjem hoóe Ii diðno 25
onaj s dvostrukim plaðtem Zivota promijeniti pravac.
Jedan ðekati ne óe, ogrtað dok grimizni uzme,
nego óe poói sred mnoÉtva, ogrnuv se kako mu drag,o,
pred svijet istupiti spretno u jednom i drugom liku:
ko pred psom ili pred
gujorn 30
tkanom u Miletu haljorn, pa ako ne dað mu plaita,
-
voli da satre ga stud. Daj mu, pusti bleku nek Zivi!
Junaðki boj i pred gradanstvorn povo,rka duËmanskog
roblja
seZe pred Jupitrov prijesto i uznosi ðak do nebesa.
Nije najmanja slava glavarima u volju uói. 35
Zapne tko se god plaËi, da uspjeti ne óe.
"Pa dobro.
Sto ti je s onim tko stigne? zar on se podnio muðki?*
Ovdje ba5 leZi il nigdje 5to traZimo. Ovaj sve strepi,
ðto mu je prevelik teret za malenu duðu i tijelo; 40
drugi se podvrgne, snosi. 11 krepost je isprazno ime,
ili pregalac s pravom na djelatnost teZi i p1aéu.
Tko patronom pred svojim pre3uóuje da je sir,ornah,
dobit óe viðe no proðnjom da I' uzimljeÉ skr,omno il
-
grabi5.
druga je stvar tu bjeÉe sri., iu bjeËe ti welo.
bez - ali
préije sestru, sirornaðicu joð majku,
45
"fmam
zemljiðte nit ima kupca, nit hrane mi dovoljno daje,..
Kada to kazuje, vapi za ùiveäerrl.I drugi na to
prihvaéa: *Dajte i meni!.. Sad na dvoje lomi se hljebac.
A kad bi mogao gavran uZivati obrok svoj tiho, 50
viËe bi imao jela, a kavge manje i mrZnje.
te sè na truckanje tuài i na kiSu, na ljutu studen,
ili nad razbitom ðkrinjorn i otetorn putninom kuka,
poznatim sl,uåi se lukavstvom bludnice, koja sve plaðe: 55
 124 tsIORACIJ.E / SATIR,E I EPISTULE

ukrali toboZ joj lanðió, a katkad pnivezak s gnjata -.

vjernovat ne óe joj brzo, kad zbiljski kvar i bol je snade.
Tko je veó ismijan jedn,om, na raskrðéu ne mari diéi.
skitnicu slomljene noge. Mf ronio obilne suze,
60 k tome i Osirisa z.azivao zakletvom svetog:
oVjerujte, ne zbijam Sale: ei, okrutni, dignite hrornog!." -- EPISTULA 18.
prromuklih susjeda ori se glas: .Hajde, traái kog¡ strancal..
LOLIJU MAKSiMU

Ako dohro Te znam, ne óeð, Lolije, po,nijet slobodom,

glumiti lakrdijaÉa, gdje prijatelj htio si biti.
Ne óe bit ravna matroni Zivotorn i haljinorn drolja,
prijatelj bit óe 5to drugo od nevjernog lakrdijaða.
Prvom opet je grijehu grijeh opreðan malone veói: 5
vladanja sur'ovosrt gruba i nespretna, snoËljiva teðko,
koja se kosotm istiðe ÉiÉa,nom, zubima crnim,
ðistom sldbodom dok Zeli i knepoðóu zvati se pravom.
Na sredini je krepost od oba grijeha daleko.
Jed,an je viSe no treba pokornosti naklonjen slijepoj, 10
s donjega stola podsmjevað, on tako pred bogatim strepi,
tako rmr ponavlja rijeði, uzvisuje nevaZna mnijenja:
mislit éeð, stnogorn to úði odgovara dijete zadatak,
ili to izvodi mim svoju ulog;u drugoga reda.
Drugi se s bogatim prav'da, a preðesto o kozjoj struni, 15
brani, dakako sav borben, sitnice: ,,Z,ar da se meni
prvo ne poklanja vjera?.. il "Ja da ne izlajem krepko
ðto mi se zaista svida? Bez cijene je d.rukðije vijek mi.<
O ðem je naime raspra? Zna I' Kaston il Docilis bolje,
je li Minucijev put u Brundizij iI Apijev ljepði. 20
Koga rastroðna ljubav, kog zatorna ogoli kocka,
skupe tko haljine, pomasti pribavlja s pustog gospodstva,
koga nemila i,ed. i glad m,ori samo za novcem,
stidan tko uboðtvo prezre tog bogati prijatelj rnrzi
u.Zasnut sav, premda u njeg - je grijeha desetput viËe; 25
ili ako ne mrzi, sve pûrti i briäna ko majka
 t26 FIORACIJE I SATIRE I EPISTULE
hoóe da mudroSéu bude, vrlinama bolji no sam je,
i zbori d,onekle pravo: "Imetak moj (mjerit se nemoj!)
ludosti dopu5ta ove, a tvoja su siéuÉna sredstva.
30 Prati,ocu je red da tijesnom se zagróe to,gom:
kani se takmenja sa mnom! Eutrapel, da naudi kome,
dao bi halje mu skupe: t¿ sretnik ée s odjeóom krasnom
smiðljati odluke nove, predavat se nadama novim,
spavati za dana bijela, napustiti bludnice radi
35 ðestit posao svoj, poveéavati dug pavði na dno
bit óe iborilac ,s -
traðki il goniti povréem kljuse....,
Niti ispituj ikad Sto patron Ti ðuva ko tajnu,
i Sto Ti povjere krij, pa i vinom smamljen i srdZbom;
niti hvali sved svoje nit kudi zanimanje tude,
40 uiti sastavljaj pjesme, kad loviti njega je Zelja.
Omraziðe se tako blizanci Amfion i Zet,
dohle ne umuðe lira twdoglavom prezrena bratu.
Bratovoj Amfion, kaZu, popustljiv nade se éudi:
budi popusttjiv i Ti dobrostivoj gospodskoj vlasti
45 prijatelja svog ,nroénog, pa u polje kad on povede
tegleéu mârvu s etolskim mreZama i paððad svoju,
ustaj i nesklone druðtvu mrzovolju stiðaj Kamene,
da se joÈ osladið ruðkorn Sto teðkim je iskupljen tru,dom-
Tako se o'biðno zabavlja Rimljanin, korisno d,obrom
b0 glasu, åivotu i tijelu; joð viðe kad zdrav si pa trkom
rnoZeÉ preteói psa ili vepra muZewrom snagorn.
Dodaj, da nikoga nema rukovati koji bi znao
junaðkim oruZjem ljepËe: znað, s kakvim Ti klicanjem
motri
borbenost puk na Poljani. pa napokon joÉ si ko momak
5b muðni odsluZio vojniðki rok i kantabrijsku vojnu:
vojvoda Tvoj skinu pobjedni z.nak iz hramova partskih,
i sad joð, ako Sto osta, d,o,suduje italskorn rnaðu.
Nemoj izvlaðit se niðim, izostati bez opravdanja!
Premda nastojið u svem da po,stigneð odmjeren naðin,
EPISTULA I. 18.
t27
ipak se tricama gdjekad na zasçlku oðevu baviÉ: 60
swsta se vojska na ðamce, pod Tvojim robovi vodstvom
izvode akcijsku bitku, baS s duðmanskim bore se bijesom;
brat je protivnik Tvoj, mjesto Jadrana jezero tu je,
od vas dok ne kruni jednog hitroknila pobjeda vijencenr.
Tko kao za5titnik spoznâ, da njegvoj si za avi naklon 65
u ðast igrarije Tvoje podrZat ée obadva palca.
Da te opomenem sad (ako opomene Ti treba),
ðesto pazi jo5 i to, Ëto kazujeË za kog i kome!
Ispitivaða se kloni, jer on je ujedno brblo:
uho ne s,aðuva za se, kad tajne osluðkuje åeljno, 7A
a kad se izmakne jednom, bez povratka rijeðca odleti.
Nemoj da srce Ti takne za sluZavkom plam ili robom
prijatelja Tvog ðasnog u sarnome mramornorn dvoru,
da Te ne usreói gosa danovav Ti lijepoga roba
onu il djevojku dragu il s uskratorn zada Ti peðal.
Pripazi poðeËée na- t,o, kad kog preporuðujeË, tko je:
75
da Te ne obuzrne stid zbog ponoka naskoro tuitih.
Prevarimo se kadgod za nevrijednog dajuói jamstvo.
Kada kog pritiðte grijeh, njemu ne daj zaÉtite svoje,
znancrr da dobro,me pnibaviÉ spas, da ga obranorn ðtitiÉ: BO
jer se on uzda u Te, kad klevete na nj se navuku.
Kadno Teonovirn zubom podgrizaju njega, da I, i Ti
slutið Sto, da ée se skoro opasnosti svaliti na Te?
O Tvom se spasenju radi, kad zid u susjedstvu gori,
i zanemaren ðesto razbukti se poZar svom snagom. 85
NevjeZu privlaði slast udvoravanja moónom meceni:
iskusni toga se boji. Ti pripan, dokle Ti jedri
puðinom brod, da Te natrag ne vrati izmijenjen vjetar.
Mrze vedroga tuZni, a tuZnoga ðaljivi ljudi,
mlitava nadalje hitri, u ¡roslu rewrosna trorni. 90
Oni Ëto Zedni sved piju u ponoóno doiba falernca,
mnze Te zato, Éto piti se kratið, premda se kune5,
da Te je strah u noóno se doba zgrijati vincem.
 t28 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
Skini s obrva tmurno.st: veéinom, kad netko je ðedan,
mrk je obiljeZjem vanjskim, mrzovoljast, kad je muðaljiv.
91 Õitai uza sve to joð i spoznaj od uðenih ljudi,
kojim óeS naðinom moói provosti lagodno vijek svoj:
da ii Te kukavna åudnja podraZuje i sved Te muði,
da Ii Te popada strah i zbog osrednjih koristi nada,
da li se naukorn stjeðe, il dar je od prÍrode krepost,
100 Éto Ti umanjuje brige, ðto ðini Te prijatnim sehi,
ðto li Ti daje vedrinu: zar ðastÍ il ,sladan dobitak,
ili odvojen put i samotna Zivotna staz,a.
Dokle okrepljuje zdravljem Digencija potok me ledni,
úto ga Mandela pije, hladnoéom zgrðeno sel'o
105 Ëto Ti se ðini da mislim, Éto, prijane, mnijeð da- molim?
-Nek mi je sada ðto imam, pa i manje, i Ëto mi vijeka
osta, nek Zivim ga za se, ostatka ti Caju 5to bozi;
nek mi je zaliha knjiga i spremljene godiSnje hrane,
i nek ne prezam drhtav oðekujuó mutnu buduénost...
110 Ali Jupitra dost je on daje i opet odnese
-
rnoliti ùivot i áitak, -a smirenost sam óu ja steéi.
EPISTULA 19.
MECENATU
Uðeni Mecenate, Kratinu li vjerujeð davnom:
niti se svidati dugo nit Zivjeti kadre su pjesme,
ðto ih vodopije piÉir.r. Õim nastrane pjesnike Liber
svrsta u Satina kolo i Faun,a, slatke Kamene
za tarla dobiðe jutna po vinu nekako zadah. 5
Pohvalu iznosi vinu veé vinshi prijatelj Horner;
jedino zagrijan vincem sam ,otac bi pregnu,o Enij
pjevati junaðki boj. ,,Za Tr,g i zâgrad dat óu Libo,nov
trijeznirna skrb, a sved smrknute li5iti pjesniðkog zvanja...
Nakon tog proglasa rnoga ne pres,tado5e poete 10
noónim natpijat se vinom, zaudarati pak danjim.
Da, ako s pogledom ljuitim ko divljak tko hoda
bosonog,
o'tkanu, krojenu tijesno ohukav5,i tógu ko Kato'n,
zãr on tim zastupa krepost, zar ðwsti znaëaj Katonov?
Jar{bin prsnu potomak s Timagenorn bruseói jezik: 15
s teZnjom da se d,uhovit, s pregnuóem da rijeðit se smatra.
Varljiv pastane uaor, ka.d samo se prisvoje mane.
Da sam ja sluðajno blijed, da poblijede, kumin ée piti.
Nasljedovaði, ej ropska stoko, kako mi ðesto
smutila zuë, i vzbudila smijeh ðesto vaËa ta buka! 20
Prvi sam slobodno kroðeó na neutrt stupio putak,
nisam ja gazio tuilim. Ko voda óe vladati rojem
tko se uzda u sebe. Ja prvi dao sam parski
Laciju jamb, A,rhil,ohov prihvativ rita.m i prkos,
9 Sâtire I epistule
 130 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
25 al ne gradivo isto, ni pogrde protiv Likamba.
Da me pak ne kitið zato sad kratkotrajnijim vijencem,
jer se pobojah oblik prornijeniti, umjetnu tvorbu:
pjesmu ude5ava poput Arhilotra rnuãevna Sapfa,
pjesmu udeðava Alkej, naznolik gradom i redom;
30 i ne napada tasta, da omrði stihom ga crnim,
niti dragani spleée uvredljivom pjesancorn omðu.
Njeg ne oglasi.ðe usta joö niðija: ja pak kitarað
latinski iznijeh ga na glas. Rad gledam, kad novosti nosimn
da se to s doliðnom cijenom i ðita i drZi u ruci.
35 Znati si rad, zaðto djelca mi nemilostivi ðitað
voleói kod kuóe hvali, zapostavlja van kuóe nesklon:
nisam ja pohvala lovac hirovitoj izbitih rulji,
vabeói raskoðnom gozbom ii darom izdrte halje,
nisam ni kao sluÈað i osvetnik pisaca "diðnih..
40 dovoljno sprernan obiéi gramatikã kotarska sijela.
Otuda teku te suze. ,,IJ gledaliðtima punim
stid me je pjesniðke ðitati trice i davat im vaZno.st.,,
reðem li, "Rugaö sçv., kaZe: "Za Jupitrovo ti uho
ðuvað sve to, jer se uzdað, da sâm prokapljujeÉ medom
45 pjesniðkim tî, sam sebi ,si lijep.* Na to planuti s+rah me'
i da me oðtar u bo,rbi rvaðev ne izrani nokat,
viknem ¡¡¡; "Nije to pristatro 11s.., borbi odgodu iËtem-
Obiðna naime Sala Zestinom r,odi i srdZb,orn,
srdZ,b.a pak ljutim neprijateljstvom i ratom gr'dnim.
EPISTULA 20
SVOJOJ KNJIZI
Vertumna, ðini se, knjigo, i Jana kao da gled,aÉ,
naravno Sosijevim za prodaju sreden,a plavcem.
Omrznu kljuð ti i peðat, za stidljivu prijatan zaklon;
kuka5, Èto m,alen te promatra br'oj, slavorn uznosið
javnost,
za drugi hr,anjena cilj. Hitaj karno nizbrdo srnjera5. 5
OtpuÉtenoj ti povratka nema. .Sto jadna uðinih?..,
reói óeÉ, .Ëto Ii to htjedoh?.., ðim po,vrijedena o,baznað,
u ðvrst da steZe te svitak tvoj ljubavnik zasióen tobo,m.
Ako ti s greËniðkim jedom sad uludo ne zbori prorok,
bit óeð draga ti Rirnu, dok dob te ne ostavi mlada. 10
Õim te pak prljati poðne po rukama svjetina svojim,
ili óeð postati ðutke nebriZljivim moljcima hrana,
jli do Utike bijegom il sapeta k llerdi stiói.
U smijeh óe savjetnfü tvoj, Éto ga sluÈala nisi, ko onaj
neposluðnoga koji u pono,r magarca gurnu 15
u gnjevu svom: tko da spasava naime nekoga silom?
1 to te napckon ðeka, da djeðicu uðiÉ poðetke,
pa d,a te mucava starost zateðe u predgradu krajnjem.
Suncu kad poðine ú,ar, pa ti viÉe se skupi sluðaða,
priðat óeS: da sam ko sin oslobodeniðkog oca 20
kraj sve sirotirnje svoje iz gnijezda ra5irio krila
koliko oduzme5 rodu, da pridað vrlinama mojim; -
u ratu da sam i miru prvacima drag bio gradskim,
 132 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE

stasa malena, prerano sijed, wtro sunðanju odan,

28 brzo spreman na sndZbu, no ipak-i da se smiri,m.
Ako te sluðajno tkogod za moje godine pita:
decembara proZivjeh sveg ðetit"i puta jedanaest,
_godine kadno je izbran za druga Loliju Lepid. DRUGA KNJIGA

EPISTULA I.
AUGUSTU

Kad izvrÉujeð sam tako brojne zadatke i krupne:

ðtitiÈ Italiju maðem, éudorednorn ispravljað stegom,
zakonskim podiZeË redom powijedio javno bih dobro
-
priðanjem, Cezare, du,gim dragocjeno troðec Ti vrijeme.
Rornul i otac Liber i s Kastorom Poluks su diðnim 5
proslavili se ðinom te nebesko postigli carstvo,:
ali dok sluåeéi ljudma na zemlji uzeðe muðan
taàtti rat, poljska dijeliti tla, osnivati grade,
zakuka5e od tuge, Ëto Zeljena odziva nema
njihovim zaslugama. Strahovite zatornik hidre, 10
pobjednik zna'nih grdoba, po udesu mukama kaZnjen,
spozna, da koncem Zivota tek stiðati moZe se mrZnja.
Tko se nadvisi snaåno nad umje5tva podloåna sebi,
svojim ih oåari blijeskorn, a po smrti voljen óe biti.
Õastirno Tebe na vrijerne joð åiva, diZemo oltar 15
kletniðki Tvome boåanstvu, sve priznajué javno, da ni5ta
nije se rodilo joð, ni3ta roditi takvo se ne ée.
Ali ovaj Tvoj narod, pün rnudrosti, þravde kad
-
pred sve vojvode na3e i pred grðke postavlja T"'n" I*tg
ostalo ne ée da sudi s tom mjerom i s tim raðunom: 20
nego ðto neí'vidi jasno, sa zernlje da nesta i proete
svoje proZivjevði doba, to sve mu se grsti, to tnrzi.
 134 ÌIORACIJE / SATIRE I EPISTULE
Tako bi pristaÉa star'og decemvirã ploðe, na primjer,
koje predvide kaznu za prestupke, kraljevski savez
25 ili s Gabijem sklopljen il moåda Sabincima krutim,
zapise sveóeniõke, starost,avrre v'raõ.ar,ske knjige
naveo, da su ih Muze na Albanskorn hrdu izrekle.
- Njih prouðava pomno i zbiven u teatru pr.rnom
Ako i rimski pisci jer sva najstarija grðka
{-
I
rt\l /i ponajbolja ,su djela -na tezulji ist,oj se vaZu:
'.:/ 30
-
c¡nda ne,dostaje razl'org 'da govorimo joÉ mnogo:
maslina nema iznulra, a ,orah izvana tvrdoóe!
Na vrh dosegla nam m'oó: veé i kistorn i uz Zice pjevom
mi smo i rvanjem sad od An-ivac,a ljeskavitr bclji!
Ako pjesnièka djela uljepðava wijeme ko vina,
35 znati sam rad, koji godina broj daje spisima wijednost.
Ima li naói se pisac, upokojen stoljeée cijelo,
izmedu uzornih starih il novijih neznatne cijene?
Stalni medaÉni kam neka svaku isklJuði kavgu!
"Star je i vrijedan priznanja, kom stotinu godina prode...
40 Sto óem,o, svrði Ii prije tek mjesec, tek godinu dana?
Kam,o ga svrstati tre a? Da I' k starijih kolu poeta,
ili k prezrivoj druZbi i ovih i kasnijih ljeta?
"Onaj óe zaista ðasno med starijirn naói se svrstan,
koji je za kratki mjesec il ðitavo gcdiríte mladi...
45 Prihvaó,am ustupak d.an, pa ko rep da pomalo konjski
rllaku po dlaku ðupam: daj godi5te jedno, joð jedno,
dokle kraj opuzle hrpe raðun,orn izvaran padne
t.ko u anale sved viri i vrijednost po godiÉtu cijeni,
diveó se jedino onom ðto posveti boginja smrti.
50 Enije i mudroljubac i junak i dru,gi Homer
kako kritici kaZu bað slabo, ðini se, mari,
- ili jer pravilni,m drZe tek ono 5to njima se svidje,
-
kud obeéanja rnu seZu, ku,d pitagorovaðki snovi:
Nevije nije I' u ruci i u srcu priljubljen ðvrsto,
kao da sad joS je svjeZ? Tako svet je stari spjev svaki.
55 Kad se god pitanje javlja, tko pred ki,m je prvi, tad
glas je
I
i
,I
t
EPISTI'LA II, 1.
135
javni: Pakuvije uðen je stårac, Akcije dubok,
tóga Afranijeva uz Menandra, kaZe se, prista,
Plautovoj Zivosti radnje Epiharm je Sikulac uzor,
viðe Ceciliju krepkost, Terenciju vrijedi umijeóe.
60
njih gleda svem,oéni Rim; njih ko pjesnike ima i broji
s piscem Livijem p,oðev pa sve d,o danaðnjih dana.
Isprawro vidi katkada puk, ali kojiput grijeði. ìt *"
Ako s divljenjem takvim proslavljuje pjesnike stare, l[
da im u cijeni ne nahodi takmaca, ,onda se vara. 65
r\ko smatra njin govor pokatkad odveó starinskim,
ako veóinom tvrdim, proglaÉuje mnogo ta mlakim
i svijestan i mog je rnnijenja i Jupiter sklon mu je -sudu.
Ja ne nap,a'd.am, daðto, i ne mnim da zatrti treba
(Livijev spjev, ðto ,ga ðibað Orbilije rneni, j'oÉ pamtirn, 'i0
u.tuvljivaðe mladom: no ðudim se, da se joÉ ðÍni
ispravan nekome i lijep i gotovo sawðen da je.
Ako mu sluðajno rijeð izmed stihova bljesne krasotom,
ako se poneki stih kióenijim istakne skladom
-
nije mu red cijeli nizati spjev i prodavati svijetu. 75
Ljut sam, kad ne3to prekorava svijet, ne 5to nezg.rapnim
smatra
sastav ili pak grulbirn, vec Ëto je iz nedavnih dana,
pa ti stari'ni i ne traZi oprost, veó nagradu i ðast.
Ako ðto sumnjam za Ãtu, da 1' preko ðafrana, cvijeéa
drama mu pravilno kroði, svi malne bi graknuli stari, BO
da mi je nastalo s,tida, kad kuðam kuditi ono
Èto je oz,biljni Esop, Éto glumio uðeni Rorscij:
ili jer smatraju ruZnim da mnijenju se podwgnu mtaelih
i sud svoj prezru sad starci, golobradi Éto su ga stekli. B5
Paðe i salijsku pjesmu iz Numina doba tko slavi,
i sam se priðinja da zna, ðto ne zna zajedno sa mnorn:
nije to prijazni ptjeskað ðto geniju mrtvo,m se divi,
 136 IIORA'CIJE / SATIRE I EPISTULE
veó on napada naËe, nas i naðe zavidan mrzi.
90 Da je Grcima rnrska ko nama bila novina,
Sto bi sad zvalo se starim i Ëto bi se õitati moglo,
sve dok se porabom istre sved kolajuéi meif ljudma?
Grðka ðim ratove svrði i razonodi se oda
te se kraj prilika sretnih i ponoci javiðe u njoj:
95 .sad za rvaðe se zgrija, sad za timarenje konja,
prigrli majstore vje3te bjelokosti, mramoru, mjedi,
zape odrom i duðom o nacrtan na slici prizo,r.
Sad ih razgali frulað, sad tragiðki glumac umijeóem:
ko da se djevojðe malo pod nadzorom dojilje igra,
100 skoro se zasiti onog Éto ðas prije Zivo poåe1je.
Blag ovo donese mir, ovo povoljnih vjetrova pravac.
Dugo je opet u Rimu ko prijatni wijedio adet
zorom otkljuðavÉi kuóu veó bdjeti, odluke pravne
tunraðit klijenûu svotrn, s jamstvom sigurnim davati novac,
105 sluðati starijih savjet, a mlademu svraéati paärju,
ðim ée narasti imanje, umanjit se pogubna åudnja.
Sto je joð milo il mrsko te misli5 da smijenit se ne óe?
Sad se preobrazi miËIjenjem puk i jedino plamti
pravim za pisanje åarom: mladiói ko i starci strogi
110 blaguju s lisnatim vijencem i kazuju pjesme u pero.
I ja, gle, sam, koji twdim da nijednog ne pi5em stiha,
laZljivac izlazim veéi od Parta: prije svanuóa
br¡dan veó pisaljku iðtem i papir i tobolac spisa.
NevjeZa boji se voditi b,rod, tek vjeÉtak se ufa
115 srðano zelje podati boniku: lijeðnici tako
promiðu lijeðniðki poso, majstorije majstoni vrðe
neuki s uðenima bez razlike piËemo pjesme. - L
Ipak prosudi ovako, ðto vrijedi zaibluda ova,
nevino ludilo ovo. Lakomstvom obuzet pjesnik
IZ0 teÉko da ée se naé: voli stihove, z.a to tek mari;
s podsmijehom podnosi ðtetu, bijeg r,obova, razorní poZar;
ne snuje varke svom drugu il djetetLr kome siroti;
.f¡
EPISTULA II. 1. 137
soðivo dnevna mu hrana, pa hljebac drugoga reda.
,, Sve da u ratu
je tro,m, nesposoban: za grad je valjan,
( itako dopuËtaB to, i malenim da veliko jaõa. 125
/\e¡esnik joð tepava, njeZna, usklaeluje djetinja usta,
. sad veó odwaóa s pômnjorn od bestidnih pniðanja uho,
/f
1/ nrijatnom naukorn zatim ude5ava naskoro srce, I
f/ surovosti i mrZnje ispravljað i ujedno srdZbe;
¡l iznosi ðestite ðine, potkrepljuje uzorom znanim 13[
/ svitanje novih vremena, siromaðna tjeÉi i bobra.
Djeva joË neudata, s djeðacima nevina srca..
otkud bi molitve znala, da pjesnika ne dade Muza?
Yapí za milost zbor pa osjeéa pornoó boZanstva,
skrtr^ðen nauðivði pjesmu s nebesa zaziva kiÉu, 135
skida boljetice razne, opasnosti odgoni stra5ne,
moZe postiéi i mir i obilnu ljetinu s polja.
Pjesma je bozima slast, pjesmorn bl,aZe se pod.zemlja duÉe.
Krepki ratari su negdâ i skromnih kraj potreba il
I sretni,
poðto bi sprernili'ùitro da krijepe o blagdanu tijelo, 140
- nada se kraju
qli i duËu samu ðto trpeéi
Zrtvu prilagali svoju sa djecom i vjernorn - Zenorn,
s kojima zdruùiÉe trud: Zemlji svinju, mlijeko Silvanu,
Geniju, kratkog narn vijeka ðuvaru, cvijeóe i vino.
Fesceninska se obijest s tim olbiðajem uvmkla 74t
pa je seljaðke grdnje u izmjeni sasula stiha;
i ta dana sloboda, ðto vraóa se s godina mijenorn,
I
znala poigrat se ljupko, dok otkrito ztrobna se Éala
pakoðóu trovati poðe i olako dirati drskorn
ðasne domove pnijetnjom. Zabolje ljude, kad o njih 150
krvav se zadjenu zub, a i netaknutima ruglom
I
I
l
t:
ll
javi se skrb za spas od skupnog zla: joð je paðe.donesen I
zakon, a s njim i kazna, da nikog ne izvrgne ruglu L"
ll"l
ì
pogrdni spjev. PrornijeniÉe smjer, jer od Éibe groza
nagna ih zboniti skladno i razveseljavati pjesrnom. 15ã
 138 HORACIJE / SA'TIRE I EPISTULE
Grðka je svladana biì.a, no po'bjednika svog svlada,
,I pri tom umijeéa, ko vzvrat, u seljaðki u,nese Lacij.
Tako nakostrije5en splasnu saturnijac, zbrisa ðistoóa
otrovni gad: ali za dug jo5 vijek ipak ostade dalje
160 i jo,ð ostaje danas trag seoskog nekad ävoÃ.
Kasno je naime Rirn grðkim priðao spisima s p,ornnjom,
pitati .stao u mi'ru, tek n,akon r.atova punskih,
kakovu Sofoklo korist i Tespis i Eshil mu nose.
OkuÉa se i time, bi I' mogo Ëto vrijedno p,resadit,
165 pa se sam seibi svidje, po óudi uzviÉen, strastven,
tragiðkog patosa pun i dosta odvaZan sretno,
preradbu ruZn'om tok smatra budalasto i nje se boji.
I Najm,anje, misli se, znoja u komediji da treba,
il jer iz ùivota joj grada: no veéi t'rud traåi to,iiko,
170 k,oliko oprosta manje. Prornotri, na koji to naðin
uJ.ogu provodi Plavt za ljubavnika mladiéa,
kako za paäljiva oca, za podvodnika spletkaËa;
sred parasitskih gladuÉa koliki se izdvaja D,osen,
lçako s nes,apetom crevljom na pozornici trðkara.
l'.t5 l)a, ZeIi zgrnuti pare, pa poslije nije mu stalo,
hoóe li ko.mad sam pasti il ðvrstorn stajati nogom.
Pisca, kog i,spne na scenu brzotrkim kolima Slava,
mlakoðéu gledalac guÈi, nadahrrjuje gonljivom pomnjom:
tako je nezn,atno, sitno, Sto du3u ðastoljulblja punu
180 pcdriva i1i je krijepi. O zbogom, igrarije scenske,
ak'o bez palme mr5av, a debeo s palmorn se vraéam!
Õesto odbije joðte i uptaÉi pje,snika smjela,
Éto po broju veóina, vrlinom i ðaÉóu manjina,
neuk,a blesava rulja i na boj pripravna smjosta,
185 ako ne pristane plernstvo, sred glumljenja najednom traZi
medvjeda ili rvaðe: to naime svjetini godi.
Nego i odliðniku veó prijede naslada sasvim
s uha na nemirne oði, na isprazne sasvim uZitke.
Zastor ostaje otkrit za ðetiri i viðe sati,
EPISTIILA II. 1
139
dokle konjiðke turme, dok projure pjeãaðke ðete; 190
nesretne povlaðe kralje otraga im svinuv5i ruke;
bojna Zure se kola, pa karuce, koðije, lade,
zarobljena bjelokost, sav za4obljen tegli se Korint.
Kad bi jo5 bio na svijetu, Dem,okritu bilo bi smijeSno:
bilo da svjetina m'otri od supr,otnih kriZanu rasã 195
(pantere s devom) Lrrafu, il moZda bijeio,ga slona,
on bi gledao ljud,stvo paZljivije od iste igre,
kao da vidi kod njeg i odveé prizo,ra mnogo:
gluhom magarðióu pak, po njegovu miðIjenju, pisci
pr:iðaju nekakvu priðu. Jer tko bi nadlbio glEsom 200
graju, kakva se o,ri u kazaliétima naÉim?
Tutnji to, mislit ée5, Garganov gaj ili Tuððansko mole;
tolik nastaje Zamo,r, dok umjetna motre se djela,
motri se bcgatstvo strano. Tek glumac Éto naðiðkan njime
stane na pozo,rnici, o lijevu óe pljesnuti desna. 205
*J,e li St'o rek,a,c dosad?*
- -Sto dakle?"
Ba5 niÈta. svida se
' -
Vuna ljubici sliðnom u Tarentu maðtena bojom.
I da ne misliS rmoùda, tek Skrto. da hvatþ É!_o_ æ _b¡h
i sam stvoriti rnogo, dok drugi se s uspjehorn takme:
menl se da m'oåe po napetom uZetu hcdat 210
esnik Sto ml
p-o1þi!_e-_s¡q-iruþ.za_tim,ispudêva_vqeya4__qtlayofn,
ko d,a je vrað, i u Tebu me sad, u Atenu sad meóe.
Sarno i ovima daj, koji vole ugodit ðitaðu
nego da podnose mnzo,st o,d gledalaca im str,o,gih, 21.5
paZnje jedan svoj dijel, ako puniË veó knjigama zgradu
dostojnu Apol"ong, i pjesnike potiðeð time,
da se joË veóim marom na Helikon zeleni vinu.
Pjesnici mnog'o doduðe zla ðinimo ðesto i sebi
(svoje da podsijecdm tr,sje), kad izrnorenom il briZnom 220
.donosim,o Ti knjigu; kad vrijeda nas, ako se drzne
tkogod od prijatelja da jednom pri,govori stihu;
 140 }IORACIJE / SATIRE I EPISTULE EPISTIJL1\ II. 1. 141

kada uspjela mjesta, bez çnziva, ðitamo opet; kad bih rnogo ðto Zelim. No niti uzviðen duh Tvoj
kadno se tuZim,o jadni, da vidljivim naðinom priznat prihvaéa pjesme m'alene, nit ðednost mi smjelosti ima
225 nije nam trud, prernda finim su nitima protkane pjesme:, uzeti na se zadatak, ðto ne bi mi podnijela snaga. ,/
kad se na'dam,o i tom, da sam éeÉ voljno od sebe, Revnost pak mrazi se s onim, korn lud'o iskazuje poðast, 260
netom obaznað da pjesnikujemo, poslati po nas, naroðito kad stihom, umijeóem preporuða sebe:
liSiti odmah nas bijede, naredit da pjevarno pjesrne. usvo,ji naime se brZe ðto smijeðn'om se izvrgne rug1u,
Ipak vrijedno je muke d,a zna se, kakve ðuvare pa se i radije pamti no ono öto hvali se, ðasti.
230 ima svom hra,mu vrlina u miru i ratu znana, Usrdnost ne cijenim niÉta, kad ova me tiðti, ne Zelim
kojoj zaËtita biti nedost'ojan ne smije pjesnik. nagrdena da lica u vosku gdje izloZen budem, 265
Bio je velikom kralju Aleksandru drag onaj He,ril- nit da me stihovi ðiji veliðaju, ako su loði,
koji za stihove tvrde i u zli ðas na svjetlost dane da me ne popane sti'd, Ëto sam tustim obdaren darom,
primiv5i odnese zlatne filipe, knaljevski novac. nit da s mojim me piscem u otkritorn pruZena lijesu
235 Kako od crnila tr,ag je i mrlja je, sluZiÉ li rtjim se, snesu do ulice Tuska, gdje prodaju mirise, tamjan,
tako nekako pisci, kad ruZnu napiðu pjesmu, papar i ostalo sve Éto se preteklorn zamata kartom. 270
sjajna prljaju djela. Taj isti kralj, koji je pjesan
takvog podsmijeha vrijednu ko rasipnik platlo skupo,
za,branom odredi svoj,om: da slika sam,o ga Apel,
240 ili jedino Lisip da od bronze napravlja odliv
s vjôrnim odrazom lika Aleksandru vrlu junaku.
Da mu taj profinjen sud o umjetn,ostima zornim
i na knjige pneneseË i ove darove Muza,
s prisegom priznat bi rno,go, da magla ga beotska rodi.
245 Naprotiv, niti sramote Tvog sud,a i Tvojih darova"
3to su ih ponijeli sobom s ohilatom slavom davaða,
Tvoji izabranici, po,ete Vergilij i Varij,
nit ée se jaðe istaéi u kipu bronzanom liðnost
nego Sto pjesnikov stih javno iznijeti du5u i Zivot
250 moZe glas'ovitih 1judi. Od priðanja po t1u Ëto gmiZu
ja bih radije pjevo po junaðtvu poznata djela,
crtao krajeve svijeta i rijeke i utvrde jake
ðto na brdima str5e, pa barbarskih kraljeva oblast, I

po svem svijetu svrðene bojeve Tvojim pod vodstvom, I

\

255 i u zaprtorn hramu joÉ Jana, miru ðuvara,

i Rim Partima na strah, dok prvak Ti si u niemu
I

-
I

I
I

EPISTULA 2.
JULIJU FLORU
Flore, su'borðe vjerni junaðini diðnom Neronu,
moZda bi netko Ti htio iz Tibura prodati roba
i1i iz Gatbija rod,orn pa glavio s Tobom ovako:
',SnjeZne on je bjeline i krasan o'd glave d,o pete,
5 postat ée i bit ée tvoj za samih tisuóa osam,
spretan da gazde svog izvrði mig, kao sluZinðe kuéno,
upuéen neËto i u grðku knjigu, svakom umijeéu
ujedno vjeðt: o,blik stvorit óeÉ sam kao iz vlaine gline;
pjevat joð zna, ne bað vjeðtaèki, ali bar ljupko za pilca.
10 Malo se vjeruje orrom tko hvaleói obriðe mnogo,
vi5e nego je red, Zivo nastojeé proturit robu:
meni dogustilo nije; siromah na svom sarn novcu.
Dadoh ti to kao tebi
-izmaðe,nijedan
ðto trgovac robljem-
Ovaj ti rob- samo jedn,orn i Sto veé biva:
15 pod stube drðóuó se sakri pred objeÉenim korbaðem...
Ti bi isplatio novce, bez pno,svjeda protiv tog bijega,
ponio svotu prodavac i ne bi se boj,a,o kazne:
svijesno je, mnim, s manom kupljen taj roh, uvjet bìeÈt:
Ti reðen;
gonið li ipak prodavca, zadriava5 nernilom parb,orn?
Priznah da lijen sam, pri odlasku Tvom, p,riznah, kako
za takve
27 osjeóam duãnc,sti g'otovo nemoó, samo da ljutit
sa mnorn ne zameéeË pravde, 5to Tebi ne uzvraóarn pisma.
Koja korist mi onda, kad napadað ipak mi pravo,
EPISTULA II. 2. 143
koje sarn stekao za se? I vrh toga joðte se tuZi5,
Sto Ti ja ne 5a1jem, laZov, veó oðekivane pjesme. 25
Jedan Lukulov vojnik steðenu putninu svoju,
dokle je hrkao noóu sav izmuðen od briga te5kih,
izgubi do zadnjeg asa: tad poput razbjeÉnjela vuka,
gnjevnoga jednako na se i ujedno na svog du5mana,
o5trih zbo,g gladi zubi, on priðaju kraljevsku zbaci 30
posadu s bedema ðvrstog i- potjera s-obilnog blaga.
Proslaviv tjme se tad on steðe odlikovanj,a,
dvadeset tisuóa jo.ðte sasteraca poviËe toga.
Sluðajno malo, zatim razoriti neku zaZeli
tvrd,avicu. vod isti pa istog bodriti stade 35
rijeðima, koje bi negdje ohrabriti i Éuðu mogle:
"Delijo, hajd poðuj hrabrosti zov, hajde s povoljnorn
srecom,
bojne da nagrade primi5 za zasluge! Sto si mi stao?..
On óe dovitljivo, iako seljaõki: -Poói óe onaj,
poói kamo veó hoóeÉ, tko pâs je izgulbio ,s kesorn... 40
Odgojen ja sam u Rimu, tu n,auku ujedno primih,
nanese Stet'e' u srdZbi Grcima Ahil.
joË i viðe draga pridoda mi znanja Atena,
nairne da voljom svom pregnem od krivog raspoznati
pravo,
istinu vidjeti ðistu Akademova sred gaja. 45
Ali me iz mjesta milog vremen,a istrgnu burna,
pa mi gradanski meteZ neiskusnom oruZje dade,
Augusta, daÉto, nedoraslo miËici krepkoj.
Otud neto,m mi Filipov gr,ad dade otpust da odem
poniZen, skresanih krila i oðeva ognjiðta li5en 50
kao i njegove zert lje sirornaðtvo stvo,ri me moje
-
smjelim da stihove gradim. No imam li sad ðto mi treba,
kojih ée, ðiSóenja radi, kukuta mi dovoljno hiti,
boljim kad smatrao ne bih da spavam no stihove pi5em?
 HOR.A'CIJE / SATIRE I EPTSTULE
r44
55 Prolazeói nam ljeta pojedirno ugr'abe od nas.
OteËe Éalu i ljubav, o;bilate gozbe i igre;
hoée da liÉe nas i djela pjesniðkog. Sto éeË da radim?
Ne dive svi se najposlije istorne, ne vole isto:
Tebi je lirika mila, a jambi ugadaju ovom,
60 razgovor onom Bionov, ba5 crn'orn zaðinjen solju'
Do tri su, ðini se, gosta 5to slabo sa mnom se slaZu,
opreðno mnogo kojeðta raznovrsnorn traZeói nepcu.
Sto da im dam? Éto Ii ne? Ti Éto odbija5, zahtijeva drugi;
iÉteS li Ti, to baÉ nrrsko je, ljuto dvojici ovoj.
65 Zar Tí uostalom misliÉ, u Rimu da mi je lako
vr5iti p'iesniðki rad izmed briga toiikih i muka?
Ovaj ko jamca me zove; da poslove ostavim onaj,
i da mu öujem Sto spisa; na Kvirinalu je bonik,
drugi vrh Aventina: pohoditi valja mÍ oiba.
70 Razmake vidi5 baÉ ðovjeöno prikladne! "Ali su ðiste
ulice sve, pa razmiÉljanju nema nikakve smetnje...
Tuda zakupnik juri, sav zgrijan zbog mazgi, nosaða;
s:hroj sad podiåe kam, sad orgrornnu podiZe gredu;
tuZni se probija sprovod nai5av na glornazna kola;
75 bijesno tud izmiðe pseto, tud kaljavo nadire svinjðe:
hajde sad se salberi pa smiðIjaj stihove zvuðne!
Pjesniðka druåina sva voli gaj i od grada bjeZi,
s clollcfiom zastitom Bakha, ðto b1aZi se u sjeni sankom:
Ti pak za sveg tog noénog i svega glomota danjeg
B0 hoceð da udesim pjev, zanijet pjesnikã vinem se tragorn.
Bistre glave zna ðovjek Éto sarnotnu izbra AtenLr
i sed,am ùrtvova nauci -
godina i star se skunji
kraj svih knjiga i briga izaéi van tiéi od kipa,
-
i svijet poðesto nagorri na smijeh: kako bih ovdje,
85 ja sred valovlja burnog i silne naloge gradske
od volje svrstao rijeði, da od njih Zice zatrepte?
Govornik bje5e u Rimu, brat pravniku, tako da jedan
puke hi poðasti sluËo, kad drugi bi zborio: ovaj
EPISTULA. II. 2. 145
bio bi onome Grakho, a ovom Mucije onaj.
Po ðem ta pornama manje blagoglasne muði poete? 90
Sastavljam ode. Elegije o'n, djelo na pogled dirrno,
devet ga izdjela Muz,a! S kolikom se, pripazi prvo,
gordoÉéu obziremo i s dostojanstvorn kolikim
svuda po hramu joÈ praznom, bez svezaka pjesnika
rimskih,
Zatim,se, ako si dokon, pridruZi pa sluhni s daleka: 95
3to li tu podno,se oba, svoj vijenac tu ðim sebi pletu'
Zarneée krvav se megdan, duðmanu se zadaju rane:
nadugo, prvih do svijeóa, Samnióani vo'dimo boribu.
Svrðih ko Alkej, to njegov je sud; a on tko je za mene?
Tko, ako ni.je Kalimah? No traíi Ii kan'da joÉ viÉe, 100
bit óe jo i Mimnermo, pa s izbranim pridjevkom rasti' lì
S mnogo ugadam muke razdtaùliiv'om pjesnikã jatu,
kada ko ponizan pisac za sudom se narsda jagmim:
Sad se pak utrnu Zar rnoj te doiloh ponovo k sebi,
mogu d,a zatisnem mirno pred svjema ðitaðima uåi. 105
I Relavi svi stihotvorci smijeÉni su, ali bar njima
I
l godi piskaranje to, te sebe ðaste i svoje
spise joÉ, Éutié Ii ti, uzvisuju blaZeni slavorn.
ì
I
Ali s umijeóem tko skladnim zaåeli stvoriti pjesan,
i
on ée svom dodati spisu i budnost cenzora ðasnog: 110
smiono svaku óe rijeð, bude I' sjala preslabim sjajem,
I
oskudijevala snagom, zao,stajala po ðasti,
s mjesta maknuti svog, premda nerado silaze otud,
te se joË podjednako privijaju k svetiðtu Veste.
Dobar iskopat ée znalac, izvesti na danju svjetlost 115
narodu neznana dugo baÉ pristala stvarna imena,
kojih se sporninjahu Katoni s Cetegima dretmi,
a sad ih z,atire plijesan i napuStena starina;
joð óe pridodati nova, Éto Ziv sveder govor ih stvori.
I,o]ç14", Ujedno jasa4" i rijeci naliðan bistroj 120
dat óe svoj dar Í oploditi bogatim izrazarn Lacij;
10 Satire i eplstule
 I46 F{ORACIJE / SATIRE I EPTSTULE
stegnut óe prejaku bujnost, a istanðanom óe pomnjom
I gladiti grubosti znatne, sve svrói ðto vrijednosli nema:
l
liðit ée pjesma na igru, no stat óe ga muke ko onog
12\b Éto kao Satir ðas pleÉe, ðas grubo se kreóe ko Kiklop.
'I
Bolje bih proËo ko suludan pisac i stran umijeéu
i d,a se svojim zlom sladim, il barem da varam seibe
negoli svijestan da reZim. U Argu je uglednik bio,
koje,g obuze tlapnja, da sluÉaõ je divrrih trageda,
130 pa je sjedeói voljko u glumiÉtu praznome pljeskô.
Bio je in,aðe vrijedan u vrðenju duZnosti svojih,
dobar svakako susjed, d,oðekljiv gostu dom,aóin,
usluZan svojoj Zeni, on slugama bjeÉe dobrostiv;
ne bi ga spopao gnjev zbog slornljena s posude Ziga;
135 trgnuti mogo bi nat'rag uz ponor i otvonen bunar.
Uz pomoó i brigu svojte ðim bolest oporavljen svlada
: Zuð odagna iz sebe ðemerike mjericom ðiste
i zdrava svijest mu se vrati: "BaÉ smrt mi do,nijeste,
dr:agi,
nipoÈto spas<<, mi je slast tako oteta sasvim,
reðe, "kad
140 kao i razvrgLnuta sva opsjena srcu mi slatka...
Svakako u torn je spas: vréi trice, Zivjeti mudro,
djecu u pravo vrijeme prepustiti njihovoj igri,
ne povezivati rijeði, da romori s latinskorn lirom
skla'dan im zvuk, nego s napjevo,m takt pravog Lióa
pronacl.
745 Zato zbct'eó sam s,oborn ovak'o raspredam tiho:
Kad ni cbilje vode uta.Zilo ne bi ti åede,
kazao to bi ljekaru; sve vi5e steói da Zudi5,
ðto si steka.o viÈe, zar nikom to priznati ne óe5?
Kad ti pomogli ne bi po uputi ko,rijen il trava,
150 da ti razlblaúe rane, zar z,ato, jer korijen i trava
tvojoj ne pomaZu boli, ti ne bi se lijeðio dalje?
Koga nadare bozi imutkom, ðuo si, iz njeg
nastrana iððezne ludost, i p,r'errÌda sad mudriji nisi,
t
Y
,i
EPISTI'LA II. 2 t47
otkad si puniji blaga, zar isti joð uðe te ljudi?
No kad bi bogatstvo rnoglo jo5 podati nekome razbor, 155
Zudnju ti smanjiti i strah, tad svakako stid bi te bilo,
kad bi te,be na svijetu nadmaðio tkogod lakomstvom.
Ako je ono svojina, 5to vagom tko kupi i novcem
vrijedi Ii glediðte pravno
-
po po,rabi postajeÉ vlasnik;
pcsjed ðto hrani te tvoj -je, pa kadno usjeve na njem 160
Orbijev upravnik rodi, da d'oskora dozore ùitntn,
osjeóa tebe ko gazdu. Za novac tvoj dobivað groZde,
pilióe, jaja, barilðe s vinom. Tako bez sumnje
pornalo kupujeÉ njivu, za k,oju je plaéeno jedno,m
rnoZda tisuóâ trista sesteraca ili 5to viðe. 165
Ncvcem si platio hranu. Sto mari, da I' skoro iI davno?
Negda5nji b aguje kupac aricijskog polja i vejskog
zapravo kupljeno zelje, pa iako drukðije misli;
kupljenim drvima pred noó zagrijava kotao hladni:
ali naziva svojim sve d,onde, gdje izvjesnorn med,om 170
zasadena topo'la sve susjedne uklanja kavge.
Kao da ima Éto svoje, s trenutkom kad nestalnog sata
mijenja sad molbom, sad kupnjom, sad silom, sad konað-
smréu
prijaðnje go,spodare i prelazi drugome ''', ,rtuff*
Nitko kad nem,a ðto vjeðn,o, veó baStinik k baÉtinsLvu
sveder 775
baðtinikom se javlja
- ko val kad se
prekriva valom
Sto óe Ti naselja, ðtaglji, kalabrijskom pasi5tu 5to óe
-
dodata lukanska pa5a? Ta kosi sveudilj Orko
veliko zajedno s malim, i ne da se ganuti zlatom.
Neki bað nemaju mramor, dragulje, bjelokosne stvarce, 180
tirenske kipiée, slike, pa sreibrno sude, haljince
getulsko,m ma5tene bojom; a netko i ne mari imat.
Jednome bratu je viðe d,o dangube, pom,asti, igre
nego do Herodova prebogatog palmova gaja;
drugi pak bogat, nesnoðIjiv, do sutona sve od svanuóa 185
 148 r{CRACIJE / SATIRE I EPISTULE
Éumsko tlo teZi plamom i Zeljezorn. Zaíi.r; je tako?
Genij sam zna, koji vjeran ko drug ravna rodenorn
zvijezdom,
naravi ðovjeðje smrtno boZanstvo, nestalna lica
prema ðeljadetu svakom, kom svijetao, kome Ii mraðan.
190 Ziviet óu s onim ðto imam, odvajati o,d hrpe skrornne,
kako veó potreba iðte, n'o spokoj,an, 3to Ii ée na to
ba5tinik moj, jer nade tek koliko i sam ja primih,
Ipak óu htjeti da zn,adem, u ðemu je priprost veseljak
razliðan od rasipaða i u ðem od ÉtediÉe ðkrtac.
195 Drugo je to, da li prosipa5 svoje, il nije ti krivo
da ðto potroËiS svoga, nit steói trudið se viSe,
veó da ra'dije sretan
kradorn uZivað vrijeme, - ko djeðak za kvinkvatra jednoó
ítn za kratku radost je dano. -
Samo nek mine prljavo ubo5tvo! Da li óu s ladom
200 jedriti velj,om il maì.om, ja jedan óu jedriti isti.
i
Ne jurim s povoljnom b'urom, Èto puna mi nadimlje jedla,
ali ne provodim vijek u svladavanju mrskoga juga:
snagom, obliðjem, duhom, vrlin,om, ðaÉóu, im,anjem
zadnji izmedu prvih, pa ipak med zadnjima prvi,
205 Nisi lakornac: hajde. A da li veó ostale mane
s time ti nagoðe u bijeg? Õasloljublja pustog li nema
u srcu tvom? Da li od smrti nema jetkoga straha?
Sanje, vraðarska groza, ðudesa, straéila noéna,
vje5tice, tesalske ði'ni zar svemu tom ti se ne smijeÉ?
Dr,ag ti je -
rodendan svaki? I prijateljima pra5tað?
210
Biva5 sve blaZi, sve bolji, dok bliZe ti dolazi star'ost?
Sø ¡i je u trnju lakÉe, kad jedan tek izvadi5 od njih?
Ako si nevjeÉt pravom ùivotu, vje5tim daj mjesta.
Dosta u igri si bi'o, dost io i dosta pio:
275 odlasku do5o je ðas, da te, nakon preobilna piéa,
s ruglom ne odgurne svijet, kome nesta3nost priliði bolje.
EPISTULA 3.
PIZONIMA
O PJESNISTVU
K ljupkoj ðovjeðjoj glavi kad konjsku s,tikar bi Siju
nadovezati htio pa ðarenim prekriti perjem
udove sabrane odsvtld, da ribom grdno se crnom
prikaZe s donjega kraja milolika Zena odozgo
-
zar biste prijateljski na ocjenu priÉli bez smijeha?
Vjerujte, takvoj óe slici, Pizoni, knjiga bit nalik,
5
bude li o'braden u njoj nesuvisli' niz prividenja
poput bolesniðkih tlapnja, i noga i glava da jednog
nije oblika dio. "Ta slikari ko i poete
mogli su s poletom smjelim vijek sldbodno stvarati djela.o 10
Znarn, ali ovu slobodu i traùirrl i izmjence daje,m;
samo da s pitominom divljina se ne zdruZi gruba
i da se s pticama zmije ni s tigrima ne spare jagnjad. T
Radnji se preðesto vaZnoj i s buðnim uvedenoj glasoñ
pri5iva ovaj i onaj sjajnom zablista Éirinom l5
grimizni trak: kad -'da
gaj se opisuje, oltar Dijanin, -
k tome vijuganje vode Sto hrza poljima krasnim,
kako protjeðe Rajna, Íl kako je zasjala dúga.
Za bo sad ne bje5e zgoda! Pa slikati moida znaÈ ðempres.
Sto óe ti to, kad s p,ostradalih lada u oðaju pliva 20
onaj kog slikað za novac? S poðetka se amfora pravi:
zaSto na hitrome toðku jednostavan izlazi krë,ag?
Ukratko: svako nek djelo jedinstven,a bude cjelina.
IJzora spoljainji lik, oðe i sinci d.ostojni oca,
mnoge nas pjesnike vara: dok pornno trailm kratkoóu, 25
2,
 150 II{.'RACIJE i SATIRE I EPISTULE
dotle u nejasnost padam; da izgtadim upnem se radnju,
izda me sna,ga i zanos; u hvali5e nadutost ptazna;
odveó tko briZan se plaði oluje, puZe po zemlji;
tk'o s raznolikom ðarom jedinstvenu izn,osi gradu,
.30 uz Sumu slika delfina, a p'okraj valova vepra'
Na krivi put vodi od grijeÉke bijeg, ako umjeÉtva nema.
Uz Emilijev bor.aðki dom, Foru sasvim po strani,
rezbar ée izdjeljat nokte, izvesti na mjedenu kipu
Zivo mekanu kosu no potpunom sasLavu nevjeÉt
35 ne óe izradit cjeline.- Kad Ëtogod bih stvarati htio'
ne bih ja da sam ko on, bað kao ni da sam krivonos,
zorno inaðe mo,mðe i oðiju crnih i kose'
Prikladno vaÉ,oj snazi izberite gradivo, pisci,
j dugo razmiÈljajte, Éto ne m'lgu podniiet vam voljno,
40 Ëto li vam m'ogu ramena. Tko pristalu izbere gradu,
ne ée pouestat mu rijeð, ni raspored s pun'om jasnoóom.
U tome red ée bit valjan i krasan ili se varam -
-
da se veó sada izreðe, ðto sada veó rn'o'ra se reói,
veói dijel poslije iznese i ostavi zaðas na miru.
45 Pr'ofinjen, paåljiv u izboru çijeði, nek prigrli jedno
tvorac pjesniðkog djela, a za drugo ne haje mnogo'
Izvrstan bit óe baí izraz, duhovitim ako se spojem
znana rijeð prometne novom. No treba li neðemu skritom
oznaku nadjeti novu, i s uspjehom stvorit Óe3 izraz,
50 úto ga joð nisu Cetegi, opregaðom pasani, ðuli,
i rijeð óe takova slohodna bjt, kad je uzeta skromno,
i nov, .stvoren tek naziv zadobit ée sigurnu vrijednost,
. bude li gdjekoji skrbno iz vrutka pretoðen grðkog.
Sto ée Rimljanin onda, kad Variju uze, Vergilu,
55 dati Ceciliju, Plautu? I zaðto meni je zazor,
ako privrijedit Éto mogu, kad Enijev glas i Katonov
materinski nam jezik obogati i nade nova
' p'ojmovima imena? Da, smjelo se, smjet óe se vazda
savremenosti Zigom obiljeZen stvoriti izraz.
I
t'
{
EPISTULA' II. 3. 151
Kako ðuma se liðóem,'u jurnjavi godina, mijenja: 60
preda5nje spuðta se k tlu, tako p,r'opadnu starije rijeði
i tek stvorene cvatu i bujaju poput mladióa.
Svi mi i naðe sve 'dug smrti je. Bilo da more
stisnuto unutar zemlje od o ujnih vjetrova brani
ü
kraljevski rad -
il baruÉtina pusta, za veslanje zgoclna, 65
-
su:sjedne gra'dove hrani pa osjeéa ralicu teðku;
bilo da izmijeni tijek svoj nepriliðna usjevu rijeka,
boljim svrnuta putem: sva smrtniðka propast óe djela,
gdje li bi govolu ostala ðast i milina mu Ziva!
--Tñoge ée uskisnut riieði veó otpale, otpast óe opet, 70
kojima puna sad daje se ðast, ako poraba htjedne:
_q nje je odluka sva, u nje vlast i bìõleãe zakon.
Kraljevã zgode i vodã i ujedno ratovi bo,lni
kojim se mogu pisati mjerilom, uzor je Homer.
U ,stih se dulji s kr,aéim tek tuZaljka najprije zbila, 75
zatim i zavjetni zapi,s, ko izraù.aj smirena .srca:
tko je medutim prvi elegiju stvorio sitnu,
ispitivaði se prû, i presud,a nije joÉ data.
Sam je Arhiloha gnjev naoruZao njegovim jambom:
primi ga komiðka crevlja i tragiðki ozbiljni koturn, BO
kao stih zgodan za yazgovor ùiv,pa da prisutnog svijeta
buku nadjaða, i stvoren za prikazivanje radnje.
Lirici povjeri Muza, da bogove slavi, vladare,
Éakaðkoga prvaka i pdbjedniðkoga konja,
ljuvene brige mladiéa i slobodne pjesme uz vino. B5
Ako ne mogu i ne znam na ustaljen paziti pravac
i na raznol.ikost radnje, a ðto se tad þjesnikom zovem?
ZaÉt'o zb.og laZnoga stida neznanje no uðenj,e volim?
Ne dâ komiðka ra'dnja, da zbori se tragiðki u njoj;
podnijet ne m'oZe ni to, da Tijestov ispriða ruðak 90
obiðnog govora sklop i komiðkoj prikladnog igri.
Svaki pojedini rad nek je izbran na doliðn,orn mjestu.
 I
I
I

IIORACIJE i SATIRE I EPISTULE

I
I
I
t52 EPISTULA II. 3
153
i
I
I
Ipak i kornedija kadikad zna dignuti glas svoj, kakvu veó prvi je iznio ðin, i dosljedna sebi.
Te5ko je opóenoj gradi obiljeZja podati svoja,
i

p,a se uzviðe Hremes sav gnjevan punom Zestinom;

I

95 ðesto od go\¡ora prostog i tragiðki boluje glumac

I

pa je uputnije pjesmu na ðÍnove ilijsJru svesti

-
I

kao kad Telef i Pelej, sir,ote izgnane oba,

I

I
nego da prvi izneseS Ëto ne vidje, ne reðe nitko. 130
nadutim jezikorn zbore i rijeðima lakat dugaðkiln Predmet, 5to svima je p'oznat, sam s pravom éeË prozvati
-
l

i hoée li gledao,ca da åalbom u srce dirne. svoJlm,

I
Nije ljepota dovoljna pjesmama: ljupke nek budu, ne óeð li vrtjet se prostim i
za svakog dostiZnim krugom.
rO-b' tako da, kad budu htjele, sluËaða svoga zanesu. niti rradi,ti o tom, da svaku pojedinu vjerno
I

S nasmij,anima smijehom, a s rasplakanima plaðem prevodi5 rijeð, ni nasljedovanjern zaci u ðkripac,

lr' lica se odraze ljudma. Da ja se rasplaðem, tebe iz l<og ne izvlaði ðednost ni zakon posebni djela.
l

l,', najprije treba da boli: pritijesnit óe, Telefe, jad tvoj, Ne éeð ni poðeti stihom, ko negdaÉnji kikliðki pisnc:
135

ili Peleju, mene; no zbori5 li ulogu slabo, -Prij,amovu sudbinu ja pjevat óu i slavnu vojnu...
105 ili óu driiemati, ili se smijati. Turobnu licu Sto ti óe donijeti vrijedno taj hvali5a zijevnuv toliko?
I
I

tuZne pristaju rijeði, a srdito kazuje prijetnje,
nesta5ne vrijede za Éalu, ozbiljnost se strogosti hoée.
Prema prilici svakoj ude ava razliðno prije
priroda nutarnjost na5u; k veselju nas vabi il srdåbi,
110 ili u te5koj Zalosti put zemlje nas ti3teói prigne:
ond.,a nam duSevno stanje ko posrednik tumaði jezik.
Ztbori li drukðije glumac, ðto lçosi se s njegovim stanjern,
ì\
\ rimski óe konjanici s pje5acima pucat od smijeha.
\
Znatna óe razlika biti, bogatai da I'zbori il heroj, -,' .,i,,r
115 je li lo vremeðni starac, iI mladió joË u dobi cvjetnoj,z.'i..
Zivosti pun, ili moón,a matrona, it dojilja briäna,
t' trgovac lutalac vjeðni, il zelena poljaðca teZak,
Velja nabreknut óe brda, no smijeðan se roditi miiió.
Koliko toðnije ovaj, Sto neskladno ne gradi ni5ta: 140
,,Kaùi mi, Muzo, junaka, ðto nakon propasti Troje
mnogih je ljudi spoznâo óud, k torne gradove njine..
Ne sprem,a dim iza blijeska, veó wjetlost da iz dirna
bljesne,
kako bi poslije toga ðudesa ispriðao divna,
osim Antifata Skilu i Kiklopa i joS Haribdu. 14t
Nit s Meleagrov'ün srnróu Diomedov poðinje povrat,
niti trojanski rat s blizanaðkim onim zaðetkom:
vazda se Zuri k svrðetku i prenosi pomnog slu5aða
usred zbivanja samog, baS kao da poznato sve je,
I

r.r". Kolðanin ili Asirac, gojenac Tebe il Arga. --'rr, l,r''í, ¡rl prelazi sve Sto bi moglo u priðanju zasjati slabo,
I

Ili se predaje drZi, iI skladno ðto sasvim ko pisac
I20 izmisli sam. Ako moZda prikazuje3 Ahila ðasnog,
neka je djelatan, ljut, nepristupaðan k torne i Zestok,
za nj neka zak'on ne vrijedi, sve sarno nek o,ruZjern traåi.
Bijesna, nesvladiva nek je Medeja, plaðljiva Ina,
Iksion lisac, svu'd gonjena lja, turoban Orest.
12b r Ako je neznano dosad Ëto dajeð na scenu pa smjelo
\,novu oso,bu stvarað, nek do kraja ostane takva,
i 50
pa joð izmi5lja tako i zapleée s istinom laùno,
s prvom srednja da ðest i sa srednjom da zadnja se slaZe.
) Posluðaj sad, Ëto bih åelio ja, ko i narod. sav sa mnom.
Ako pljeskað ti treba Éto sjedeói ðekat óe zastor
na mjestu svorn, dok *Pljeskajte!.. objavi pjevað sa scene, 155
svakoj óeÉ m'orati dobi obiljeZja svoia pronaéi,
prolazna ljeta i svojstva istaéi pristalim znakom.
r

Djeðak, koji veé zboriti zna i kroðeéi smjelo

 r
I
154 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
je s ravnima, i sad se ljuti,
kreóe se tlom, igre i,eljan
160 riaglo i prekine srdZbu i mijenja se svakoga ðasa.
Zatím gol.obradu rnomku, kad napokon nema ðuvara,
konji su zabava i psi i prisojna travnata polja;
grijehu mek i podatljiv, osorljiv na svaki savjet,
spor je 'da shvati probitak; obilato rasipan novcem;
165 ponosit, strasLven, i brz da napusti vo jeno, nekad.
ìt, MuZevnoj dobi i óu,di bað suprotne pristaju teZnje:
' ugled mu treba i druZenje s ljudima, ide za slu2bom.
pazi na po,stupak svoj, da ne bi ga mijenjao skoro.
I l Mnogo tegoba stjeðnjava starca, iti 5to dobit
170 briga mu sv,a, pa sved kuburi jadno, troðka se boji;
ili Éto poslove sve, pun :oct*jazni, nevoljko vr3i,
odgada nemoón,o na dug sve vijek, dulji Zivot joð Zudi;
teðko po'dnoÉljiv, ðangrizav; tek vremena hvalilac pro5log,
dok joÉ bijaÉe dijete; kaZnjivað, slr,og mladima sudac.
I75 Mnogu blagodat nose, kad dolaze, g,odine sobom,
mn,ogu, ka'd odlaze, grabe: nek svojstva se pristala starcu
ne daju moZda mladióu, ni muåevna svojstva djeðaku.
Sved óemo osobine pridrZati prikladne dobi.
I Radnja se zbiva na sceni, il priða se ðto se veó zbilo.
iBO Slabije uzbudi duðu ðto sluhom k njoj dopre od onog,
r Èto se vidljivo vjernim prikazuje oðima, i sam
gledaiac povjeri sebi: no iznijeti ne óeð na scenu
\
Éto se u dvoru ,svrÈiti moralo. Mn,ogo éeÈ vrói
1
s oka, Èto rjeðito mora sam nadoöli priðati glumac:
I
1B q' nek,a pred opóinstvom javno Medeja ne uibija djece,
ne kuha ðovjeðju kleti pred svima utrobu Atrej,
)
I
ni da se u pticu puovrgne Pr,okna, Kadmo u zmiju.
I
Prþ,ore lakove rnrzim, jer vjerojatni mi nisu.
Od tri nek ne bude manji, ni od pet ðinova veói
i
19 0 dramatski spjev, koji traZi se rado i ponovo gleda.
Bog da ne razmrsi radnje, neg ako se raspleta vrijedan
I
pojavi ðvor; ni da ðetvrto lice u govor se mijeÉa.
ï
EPISTIJLA. II. 3.
1t5
Neka uz glumðevu sluZbu i nj,egovu zadaóu muðku
pristaje hor, a ne 'da sred ðinova pripijeva ðloÉta,
radnji Ëto zauhar nije i ne veZe s njome se ðvrsto. 195
'On nek je dobrima sklon, nek svjetuje prijaznom rijeðju,
neka stiðava gnjevne i voljno im blaZi tjeskobu,
on ée kratk'otrajne gozbe, spas'onosnu hvaliti pravdu,
kao i zakone s njom, pa i mir hraj otprtih vr,ata,
cn óe òuvati tajnu i moliti bogove smjerno: 200
bijednicima da svane, a oholim omrkne St'eóa.
f Drukðija frula no sad, kad joj obvitoj bakrom ko
trúbi
prodire glas, veé prosta, jednostruka, s rupica malo,
za svrhu bijaÈe zgodn.a i za pomoé p,risutnom koru;
nije joÈ glazba to bila, dok dupkom se popune mjesta: 205
gclje se maJ.obrojan naL,od, jer jorite ga ne bjeåe mnogo,
s ðestitosti znan svoje, poðLenja, skupljao ðedan.
Po5to je pcbjednik dalje razmaói rnogao polja
i Èiri zid je okruZio grad pa se Geniju u ðast
rzino bez plijekor:a pilo o sveðanom gcdu sred dneva, 210 ti
muziðki takt se i napjev posluZio veóom slohodom.
¡
Zar se ðto podiZe uku's, kad seljak j,oÉ neuk
L
pr:ekinu rad s ljudma smije5a se gradskim,- 5to muðni
s boljima
- gori?
Tako je staroj vjeðtini joð dodao kretnje i raskoË
frulað i vrteó s,e scenom povlaðio haljinu du,gu; 215
lakc cjaða glas i strunã ozbiljnoj svirci,
i neo,biðnom navru tad kazane bujnoðóu rijeði:
ispunjen pcukom zdravom i slutnjom o buduóem stanju
s delfijskim pror,oÈtvima izjednaði korski se pripjev.
Tko se tr",agi¿¡o* pjesmom za neznatnog- takmio jarca 220
izvede razgoljene Satire tad seoske pred svijet:
oku"ða jetkom se Éalom, s ozbiljn,oðóu pravom, jer poslije
svrðene Zrtve je nova, primamljiva neorala igra
gleda'oca privuói, kad pjan i van zakcna bjeÉe,
 156 HORACIJE / SATIRE I EPIST'IJLE
225 Samo kraj satirskog smijeha i obijesnog peckanja njina
prijelaz od zbilje na ðalu baÉ opravdan tako óe biti,
da se u kraljevskom zlatnom i grimiznom ruhu ðas prije'
tkogod glumeói boga i tkogod gledan ko heroj
ne snizi na to, da pro.sto, u mraðnim tabernama, zbori,
230 ili se oblaðne hvata, sa zemlje se vinuv, praznine.
Tragediji ne valja koje ta blebetati stihom,
veó ko matrona za blagdan Sto p1eðe po duZnosti svojoj,.
zaðas med Satire drske i ona óe stidljivo zaói.
Ne éu ja uzbrati rado, ko satirski pisac, Pizoni,
235 prosta, ibez nakita svakog imena i glagole takve,
niti éu kuðat izmaói obiljeZju tragiðkom tako,
. niðta da razlike nema, da I' Davo zbori iI drska
Pitija, poðto je varkom iscijedila talent Sirnonu,
il je to ðuvar i sluga gojenca boZjega Silen.
240 Od znanog sioZit óu pjesniðku besjedu, tako da svatko
pornisli, da óe on isto, pa kruto se znoji, no zalud
trudi se kuÉajué isto: u redu i spajanju rijeði
takva je moé, takav do,segne ðar ma i o,biðan govor.
Iz ðuma dovedeni nek paze, po sudu mom, Fauni,
245 da se ne razmeóu nikad k,o gradani s ulica, s Fora,
il.i da niZu m,oZda i odviðe stil¡ove njeZne,
ali i ne kre5u soðne, nepristo,jne kakove Éale:
vitez i koljenovió i ðovjek s imutk,om se buni;
prZenog ako slanióa i kestena hvali ðto kupac,
250 priznati ne óe i oni, il moZda nadariti vijencem.
Dugi se za kratkim slog prozva jambom, Zivahna stopa,
po njoj on trimetra ime pridod,a j,ampskome stihu,
premda naglaðen slog i po Éestput p,onavlja redom,
cd prvog do kraja nalik sarn sebi; davno ha5 nije:
255 da bi sporije malo i snaZnije do uha dopr,o,
poteðke svrsta spondeje pod oðinsko okrilje svoie
prilagodljiv i strpljiv, tek drugo da ne puðta bratski
ili ðetwto mjesto. I Akcijevu bað wijednom
EPISTULA II. 3.
15?
rijetko trimetru prilazi jarnb, k torne optuZbom grdnom
stihove Enijeve, Sto muðno vrzu se scenom, 260
tiËti zbog prebrzog rada i premalo izdaSne paänje,
ili slaboga rrrata za umjetnost. Nije svak vrstan
u kom pjesniðkorn djelu ko kritik vidjeti nesklad,
pa je poetama rimskim nedostojna data sl,oboda.
Zar da sad napustim smjer svoj i nepravilno da pi5em, 265
ili da smatram da vidjet ée svi i oprostiti grijeh moj,
i da 'sam siguran, mir.an? Uklonih time se krivnji, I
,aÌi slave zasluZio nisam. Vi geqfç_ g.Iëbe
nemojte puðtat iz ruku ni noéu kao ni danju!
I
Ipak su pradjedovi i Plautova mjerila va5i 270
kao i dosjetke slane pohvalili strpljivo odveé,
motreéi s divljenjem olboje to, da ne re em, glupim --
luðim li i ja i vi, Éto gruba je Ëala, Éto ljupka,
na prste, n.a uho kadri razaznati zvukove skladne.
Neznanu pjesniðku vrstu, po tragiðkoj nazvanu Muzi, 275
naðo je Tespi,s, ðt,o kaZu, i lçolima vozio pjesme:
namazani da dropom prikazuju uz pjev ih glumci. r¡
Za njim obretnik maske i pále ðaËóene Eshil
pozornicu je prvi od skromnih podigo greda,
k tome je besjedu snaZnu on uveo kao i koturn. 280
Komedija je stara i slavljena doðla iza njih:
ali se njena sloboda u nasilje izvri,e samo;
trebaðe zakonski lijek, a kad veé je prihvaóen zakon,
umuknu kor, izgubivði pravo da grdeói Ékodi.
IJ svem su pjesnici naði vrsnoóu kuËali svoju, 285
nit im je najmanja dika, ðto uzor su pjesnika grökih
smjelo napustiti htjeli i d,ornaóa slaviti djela,
izno,seói na scenu il pretekstu ili togatu.
Ne bi ni hrabro3óu Lacij ni oruåjem stekao veóu
nego jezikom slavu, da nije pojedinom svakom 290
pjesniku omrzo napor, da polako izgladi djelo.
Vi, Pompilijev r,od, prekorite takovu pjesmu,
 158 IIORACIJE / SATIRIC I E.PISTUL¡j
koju ne 'dotjera sasvim ni vrijeme ni brisanje mnog,o,
dok joj potpunu glatkost ne provjeri'desetput noktom.
29ã Kako vrednijim neðim Dernokrit zarniðlja genij
nego je vajna vjeÉtina, pa ne dâ na Helikon zaói
trezvenim pjesnicirna, to dosta njih ne re'di nokte,
zapuÉta bra'du, pa traùi samoóu, odbija kupelj.
On óe zadobiti cijenu, zaddbit óe pjesniðko ime;
300 ako ne povjeri nikad brijaðu Licinu glavu,
s tri Antikire joÉ ludu! O kakva tek ja sam budala,
koji se od Zuõi ðistim, kad nadode pro jetno doba!
Inaðe ne bi tko drugi joÉ i bolje pjeva,o pjesme!
Sto mi je s tim? Dakle bit óu ko hrus, koji moZe doduÉe
305 id,]ezu dati oðtrinu, n'o sam ipak ne moZe sjeéi:
uðit óu sluZbu i duZnost kad ni5ta sam ne piÉem
yrijedno -"
t
otkud se gradivo stjeðe, Éûo hrani, ðto stvar,a p,oetu,
l Éto se pr-Qtoji, ðto ne', kud vodi vrsnoéa, kud bludnja.
i
'Umjet\ prvi je, glavni, u pravilnom pisanju zakon.
310
I
Grade óe mnog,o ti moéi pckazati sokratski spisi,
:
voljko ée rijeði nadoéi za do'br'o smiðljen'om gr,adorn.
'\ Tko je sp'oØnao dug svoj Ëto iðte ga d,orn, Éto prijaðin,
kakve je lju;bavi vrijedan i otac i brat mu i gost,
5to je senatoru duZnost, 5to sucu, i koja je vodi
315 ul,oga poslanom u rat: on znade svaku zacijelo
ocrtati i liðnost, sve kako veó pristaje komu.
Pozv.at óu pjesnika znalca, na savr5e,n Zivotni uzor
da svrne gled, i da o,tud za nj izvire navjeðtaj Zivi.
I
t
i
S mislima katkad tijepim i s crtanjem znaõaja dobrim
320 gluma bez ikakve dra1í, bez umjetniðke vrsnoóe,
i snaZnije razgali svijet i zadräi njegovu paånju
jaðe no stihovi prazni ðto buðe triðavom zvekom.
Grcima priroden d,ar, zaokruZen Grcima govor
I dade dobrostivo Muza: njih k slavi tek vukla je teZnja.
a tà Rirnska pak dijeliti djeca raðunanjern uðe se dugirn
i
I
EPISTULA II. 3.
1ã9
na sto dijelova as.
"Nek sin mi reðe Albinov:
ako od pet dvanaestina asa uãne se jedna,
koji óe biti ostatak? Ta reci ys(!< >>D.obro.
Spasit imutak óeÉ svoj. Dvanaestinu pribroj, ðto- biva?*
- "Treéinâ... l
'-Pola... Kad proZme duðu ta ro,pskim za stjecanjem Zudnja,
- I
c 30
zar nam ima joË nade, da stvarati mogu se pje,sme,
vrijedne da spasi ih ced,ar i kovðeg ðempres,ov ðuva?
Ili koristit Zele il zabavu prui.at poete,
ili Èto ugodno reói, a ujedno zgodno za Livot.
DajeË li kojigod svjet, budi kratak, da izjave tvoje 335
du.Éa prihvati pomno i vjerno zadrúi u sebi:
srce je kod toga puno, sve suviðno otjeðe iz njeg.
SmiËljeno naslade ra'di nek istini podobno bude:
i da ne iðte bajka, da sve joj se vjerovat mora,
ni da pro,Zdrto dijete iz Lamije vadi joË Zivo. 340
Jalovih pjesni ne trpe centurije starijih tiudi,
uzviðen. pak Ram,ni ozibiljnosti ne daju paZnje: l
Svi óe pristat uz onog, tko korisno mijeËa sa slatkim,
kada veseli ðitaða i podjedno svjetuje pri tom.
Knjiga bað ta o,bogaóuje Sosije, prelazÍ rnore, 345
ujedno priznatom piscu dugovjeðni saðuva spomen.
Ipak su grije5ke i takve, da opr,ost im dajemo voljno:
nt ùica ne daje zvuk, kakav htjela bi pamet i ruka,
visok preðesto odjekne glas, kad dubok se traZi,
ne óe ni zgoditi 1ûk svaki niðan kojemu prijeti. 350
Blistava ako je pjesrna veóin,om, srnetat mi ne óe
ono mal'o tek mrlja Sto ili nemar ih pro,spe,
ili Súo ljudskoj ti izbjegne naravi. Sø dakle slijedi?
Kako se prepisivaðu, kad istu, upozoren, ðini
pogreðku, prostiti ne óe, i pjevað uz kitaru kako 355
smijehu se izvrgne sâmo, kad istu sved promaði Zicu
onaj mi Heril takav je tip, koji mnogoput zapne, -
pa mu se s podsmijehorn divim, 5to dva tri mjesta mu
vrijede,

160 IIORA.CIJE / SA:üRE I EPIST'T'LE
k torne se zlovoljan óutim, kad vrijedni gdje zadrijema
I posveéeni je Orfej o'dwatio, bogova glasnik:
Horner:
.360 ipak je slobodno snu 'd,a se naporu dugom prikrade'
Slici je pjesmotvor nalik: zanese te gdjekoja viðe,
ako se postavið bliúe, i gdjekoja, staneË li dalje;
ovoj hoóe se osjen, a onu na svijetlu da motre,
kad se ocjene stroge oötr,oumnog ne plaÉi suca;
.365 ova se svida jedamput, a ova ée i deset puta.
Prernda i otac Te pûti, o stariji izmedu braée,
na pravi smjer, a mudar si sam, ipak ovu mi d,o;bro
I upamti rijeð, da se osrednja vrijednost joË podnijeti lijepo
i moZe u po,slima nekim: jer osrednji pravnik i parac
3?0 snagom bit óe dateko od rjeðitoga Mesa1e,
pa óe se mjeriti te5ko s Kascelijem Aulom u znanju,
'' ali je ipak u cijeni; dok pjesnika osrednje vrste
¡,oÉ ne prizna5e ljudi, ni bozi, ni oglasne ploðe.
Kako kraj prijatne gozbe sklad vrijeda neskladna svirka
3?5' i proste pomasti vonj, pa i mak sa sardinskim medom,
i, jer se mogao ruðak izvr5iti bez toga svega:
tako i na radost ,srcu i nikla i stvorena pjesma,
, ako tek malahno sklizne s visine, spu3ta se na dno.
i Tko se igrati ne zna, i ne tiðe igraói pribor,
380 uZiva lijepi svoj mir: lopti, disku i obruðu nevjeSt
da rnu se s pravorn ne smije sve opéinstvo okolo zbito.
-
Kom je tud stih, ipak gradi ga smiono. ZaÉto i ne bi?
, Slobodan slavnog je roda, napose jo5 procjena daje
viteÉki iznos mu novca, i prijekora nema na njemu!
BBb Tebi ée rijeði i djela u skladu sved biti s Minervorn:
takav je sud, takav rLazot je Tvoj. Ako ipak Ëto je'dnom
; napiðeÉ, ocjenjivaðu daj Meciju, neka to ðuje,
I i Tvome ocu i meni, pa devet nek godina stoji
i sastavak spremljen unutra: jer bit óe Ti uniËtit 'dano,
390r ako Ëtogod ne izdaÉ. Rijeð ne zna se vratit reðena.
EPISTULA II. 3
161
Divlje iz Sume ljude od poko,lja i grdne hrane
po tom je znan, da smiruje tigre i lavove bijesne.
Po tom i Amfion znan, osnivað telbanskog grada,
stijene 'd,a porniðe lire mu glas i ðarobna hasrna
395
razmjeðta kuda ga volja. To negdaðnja bila je mudrost:
luðiti javno od liðnog, neposveéeno od svetog,
sprijeðiti slobodnu ljubav, uðvrstiti Zenidbu právom,
zida,ti gradove silne, udupsti u drvo zakon.
Tako dosego5e diðno boåanski pjesnici ime,
400
kao i njihove pjesrne. Iza njih je odliðni Horner
stihovim,a i Tirtej pokrenuo muZe'rna. srca
u boj Martov da krenu; sudbinu su pjesme prorekle
i smjer pokazale Lióu, i kraljevskoj milosti htjele
pijerijskim omiljet napjevom; na le i glumu
405
i dugih nåpo'ra kraj: zato nernoj se stidjeti m,oZda
Muze, liraSice vjeðte, i .A,,polona pjevaða.
Je Ii zbog prirodnog dara il umjeËtva pohvalna
i
pjesma,l
o torn se povela rijeð. Ja ne vidirn, ni mar Éto vri'iedi,l'l
nema libogata d.uha, ni genij bez ikakva znanja: 41. 0
jedno se pomaZe,s drugim i veZe se prijazno skupa.
ì
Ako tko Zeljenu trkom dosegnuti nastoji metu,
mrì'o,go'podnese i obavi mom,ðe, znoji se, zehe,
Veneri stran je i vinu; za pitijske igre tko svira
frulici vjeËt, prije izuði sam i pred majstor,om drðóe.
4t5
Nije tu d,ovoljno reói: "Ja pjesme divotne slaZem,
k zadnjem nek prione svrab: zaostati meni je ruZno,
priznati k ,to,me da ne znarn ðto uprav ni uðio, nisarn.o
Kao telal Sto narod na kupnju nagoni robe,
laskavce poziva pjesnik, da pohrle prerna dobitku: 420
bogat je poljima on, bogat na dobit dajuói novce.
MoZe I' tko na st'o kako je red
- siromahu, da Éto slasno iznese,
i da se niðtavu jamði i -da iz raspra
11 Satire i epistule
 t62 HORACIJE i SATIRE I E'PIST'IJLE
EPISTI'LA II. 3
163
muðnih ga spasi spletena: bað ðudo, bude Ii znao
ako u bur¡ar se i jamu surva, ptiðaru nalik
425 poznati prijana Iaänog il pravog u blaZenstvu svorne. na kosove 5to vreba, nek u sav glas: *U pomoó!.. \rið€,
Bilo da obdariË i ti, iI nekog obd,ariti kanið,
nemoj ga k spjevu svom dozvati go'tovom, dokle joð trepóe ',Sugradani, o jao,!.., bað nitko ga spasiti ne ée. 460
Kad ,bi htio tko pomoó i uZe spustiti do njeg,
radosti pun. On óe vikati: "Krasno, izvrsno, sjajno!.*
reéi óu: "Po ðem ti znaÈ, nije I' smiÈIjeno lrp"o
izbit ce blijedost na lice, iz oði mu kanuti suza
sklonosti punih, i skakat óe, toptart po zemlji.
i d,a bað ne mari za spas?.. i priðati, kako je negda"rr"ro,
430 prijazne
sicil,ski svrðio pjesnik. *Emped,oklo htijaÈe bogom
Kao ðto najmljena ðeljad za ,spr,ovcdom rida, pa zb,ori
da ga besmrtnim drZe, te u Zarku baci se Etnu, .
i w5i malone viÈe od onih Sto od srca ZaIe: ohladen sam. Nek je pravo da slobodno pjesnici ginu!
465
tako podsmjevað veóma no hvalilac glumi ganuóe.
Tko ga bez pristanka spasi, u,bica je svojim ðinom.
Silnici, kako se kaùe, mxroùinorn opijaju ða a,
]\iti t9 uðini jednorn, nit odsad postat óe ðovjek _
435 istinu izvlaðe vinorn iz onog kog prozreti Zele, bude ii opet izvuðen
da l'prijateljstva je vrijedan; ko stihotvorac éeË svagda bez teånje za slavnorn smróu.
Nije ni razLog tu ðist, -. za5to bavi se stihova gradnjom;
poznati himbeno srce pod obliðjem lisiðjim skrito. 470
nã grob je I' burio oðev il greÈnom m,aknuo rukom
Pred Kvintilijem kad bi ðto ðitao, ,'Ispravi, moliÍr..,
ko,bnu ,gr,ornoderinu:'rbað rnahnit je i kao medvjed,
zbora'ðe, 'rovo i ovo!.* Ti kad bi: "Bolje ne ,ûrclgu,
koji knoz re5etku prodre pred njegov metnutu kavez,
440 zalu,d sa,m dvatriput kuðo.., zahtijeva5e, neka se briSe,
stihovi djeljani slabo nek nakovnju vrate se opet. nemilosrdni ðitað i neznajÈe ganja i znalce,
ðvrsto dråi kog zgrabi te- ubija ðitanjem svojim;
Kad bi pak braneói svoje uskratio ispravak grijeËke, pijavica ée s koZe, tek kad se,napuni krvi...
47d
ni rijeð tad kazao ne bi ni zâman troðio truda,
da bez takmaca sâm i sebe i svoje sve volið.
445 Dobro i mudro ðeljade prekorit óe stihove slabe;
kudit óe njinu tvrdoéu; oznaðiti ztroslutnim znakom,
u njih kad uresa nema; potkresati suviðni ukras
ta5ûine pun; nerazumljive htjet óe osvijetlit jasnoéom;
gditi dvo'liðan izraz; navesti Éto mijenjati treba
450 bit ée Aristarh i kazati ne ée: "Prijanu zaðto -
takve da zamjeram ,trioe?.. Te trice z1,om ozbiljnirn .prijete,
kad ga veó ismiju jednorn i neprijazno ga prime.
Kao kad zlosretni svrab ili Zutica nekoga muði,
ili fanatiðni bijes i Zestina vjernih Dijani:
455 tako i mahnita ne tiðu pjesnika, izrniðu pred njim
razumni svi: samo ,gone ga djeca, bez opreza slijede,
Dok on s pogledom u vis niz stihova riga i grijeði,
 PRVA KNJIGA SATIRA (1-10)

SATIRA 1

(osuDA LAKOMOgTI)

U prvoj satiri Horacije izr¡osi, kako ljudi u teZnji za

boljim Zivotom sa zavi3éu gledaju na druga zvanja, umje-
sto da sami, prerna danim sposobnostima, grade i uðvrSéuju
svoju sreéu i zadovoljstvo, osvréuói se i na one, kojÍ su
u slabijim prilikama. Ne ée da Zive prirodno, da u sebi
nadu pravu mjeru. Õine kao oni, koji pate od nezasitne
Zudnje za bogatstvom, ali se njime nl sami ne koriste niti
ga daju drugima,

je predgovor cijeloj zbirci. Upravljena je,

1.
- Prva satira
kao i uvodne pjesme ostalih HoracÍjevrih zbirki, Gaju Cilniiu Me-
cenatu, pjesnikomr dobrotvoru i prijatelju.
ljudi tuZe na dosudeno im zvanje, manje
2.
- Akodasetoveé
je opravdano, ðine i oni, kojima je izbor ostavlien na volju.
6. Jugo (auster, r¿oúus) spominje se uvijek kao nef¡ovoUan
i -
za plovidbu opasan vjetar.
9.
- Nezaðtiéeni i osiroma"Éeni gradtani dobivali bi, kao kli-
jenti, zaStitu i pornoé od bogatijih i moónijihn od svoiih patrona'
Za úzvraft morali snr dolaziti k njima na jutarnji wzÃrav (sol,u-
tatid: E. f 7,75; E. II 1, 104), a preko dana pratÍt'i íh r¡a SetnÍi
(øtnbuløtio: S. II 6, 42; E. I 7, 76).
11. OptuZeni su davali obavezu, ée o z.akazanom roku
- sud
doói pred (S. I 9, 37).
Q,a

13. Fabije, sljedbenik süoiðke filozofije. Horaciie veéma

pristaje-uz Epikurova naðela, a stoike smatra brbljavcima,
 168 HORACIJE / SA'TIRE I EPISTIJLE KOMENTARI SATIRE 1. 1.
169

20. Bogovi se dodu5e, po pjesnikovoj izjâvú (S.

- od epikurovaca, ne brinu za ljude ni za njihove po- I 5, 101), 76. NemÍle posljedice gramåljivosti: vjeðno bdjenje u süt'a-
prihvaóenoj - osamljenost, mrZnja, smrt.
hu, bolest,
slove, ali bi se ovdje razgnjevio i sam vrhovni bog Jupiter.
polju rimski mladiéi vjeåbali u
- Na Martovu su se ja*
91.
åeli da ispovijeda istinu, ali se ne ljutí na tude za-
- H.
24. hanju.
blude, veé im se poput Demokrita ,(8. II 1, 194) smije.
je i II i
98,
- Tako ocrtan Staberije (S. B, 9t") osamdesetgodi-
- Prelazi se na razlaganje o lakomstvn i tvrdiðluku, Mje- Snji starac (S. II 3, 118).
28.
sto patrona, koji besplatno vr5e svjeüovanje svojih klijenata, spo-
menuti su krðmari. Navedene se osobe bar donekle opravdavaju 100. Tindarka, nazvana po KlitemnestrÍ, kóeri Tindarejevoj,
ugLedanjem na mrave, a-li ,nema o,pravdanja za lokomce i tvrdice. koja je-ubila svoga muåa Agamemnona, kad se vratio iz Troje,
I Demokrit (8. I 12, 12) kaZe: oZivotinja zna, koliko joj treba, - Skrtac, ostavSi sam bez Íkoga svoga, predan je na milost be¡-
du5noj,slobodnjakinji.
ðovjek ne zna<< (frg. 198).
jedno od t2 zvijeäda, Sto ih Sunce obilazi 101.
- Nevije, tip tvrdice; Nomentan, ðe5ée spominjani rasip-
- Vodenjak,
36.
na svojoj prividnoj godi5njoj putanji. U Vodenjaku se nalazi us,red nik, naroðito S. II 3, 224.
zime, u sijeönju.
- Tanais, uËkopljenik. - Vizelijev tast
(ime mu nije pri-
105.
po svom obiðaju, .obraóa na jednoga od stajalo u stih), kilavac.
38.
- Pjesnik se,
mnogih i zameóuói razgovor pobija toboZnje izgovore tvrdica. 106.
- Razlaganje se zavr5uje Zivotnim pravilom o pravoj
. 43. ,A,s, star,orirnska ,novëana jedinica (oko I para 21.). mjeri, kojim H. ðesto zaðinja svoje priðanje.
-
51. Zívjeti po prirodi (i,ntrø naturøe fi.nes) jedrno je od Ho- gramåljivost
lako prianja zavist (E. T. 2, 57).
- Uz
110.
- Zivotnih naðela: S.
racijevih I 2, 74, !12; S. II 2, I29 8,1?B; E. I
L0, t2. 113. Konaðna poredba s takmiðenjern na trkaliËtu nadove-
zuje se -na stih 40. O jurnjavi za bolj.im åivljenjem isp. E. I 11, 28.
58. Aufid (sada Ofanto), glavna rijeka Apulije, Horacijeva
-
zaviðaja. 1L7. Rijeðju "rijetko.. ublaZena je prva5nja rijeð >nitko. u
sûihu 1-i 108.
62. Toboí:nji lakomðevi izgovori, skupno uzeti, pobijaju se
veó sami- po sebi. Takva uboga bogata5a prepu5ta H. nevolji i 119. Medu rijetkim ljudima, koji su znali naéi zadovoljstvo
bijedi, a Damasip ¿e ga svrstati u povorku ludih (S. II B, SB). u sebi -i kraj svih bolova ostaviti åivot poput sita gosta, bio je
68. Tantal, mitska liènost. Po Homenovu prièanju (Odiseja Epikur. I za sebe ,predvicla H. spokojan oprost sa Zivotom (E. II 2,
XI 582) -bio je od bogova kaZnjen vjeðnom Zedom i gladu. Kasnûje 214).
se navodio kao primjer nezajaZljive gramZljivosti. l2L.
o svrsri ,novca odgovor je dan .u slijedeóem - Plocije
II ?, 45).
Knirpin, sljedbenik súoiðke nauke (S. I B, 189;
- Na rpitanje
73. S. Nije,rrêZVâll brbljavcem, kao Fabije u stihu 1B, ali pr.ema
stihu; potpuniji je u S. II 2, 102. S. I 7, 3 krmeljivci i brijaði su sva5toznanci, åe1jni da saznaju
74, Zelje, kupus, prokule: ðeSóe spominjana jednostavna i rasturuju novosûi. Taj se propovjednik stoicizma bavio i stího_
hrana.
- tvorstvom ,(S. I 4, 14), pa Horacije ne bi Zelio da bude okrivlje.n
zbog kraiîe njegovih stihova,
?5. Jednostavnost åivljenja, po Epiku,ru, donosi
jednaku
-
trasladu kao raskoÉno obilje, kad se odstrani bol od potrebovanja.
Isp. E. II 2, 191.
170 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENIARI SA' IRE I. 2
171

jedan od Augustovih príjatelja, briäljív

SATIRA 2
36.
- Kupjenije,
svoju ljepotu, åelío je da se svidi matronama.
za

(PRETJERANE STRASTI) je praiena bolom.

39.
- Ðpikurovci se odriðu naslade, kad
Ovdje se Horacije, u jednoj od najranije napisanih 46. -- Galba, pripadnik pravniðke porodice Sulpicija, spreman
satira, spominjuéi izuzetno velik broj tiðnosti, podsmijeva ,da i preljub opravdava pravniðkim zakuèicama,
na'roð,ito ljubavnicima i preljubrnicima, koji uZivaju u na- 48. Libertinke, Zene ropskog podrijetla; zadobivÉi slobodu,
stranostima i razvratu pa se time, iako teZe za ugodno3éu, ostajahu- ograniðenih gradanskih prava. Nije im bilo dopu5teno
izlaãu opasnostima i stradanju. udati se za slobodna gradanina.
- GajAugustov
posinak historika Salustija, sa,radnik
Salustije Krispo, rotlak Í
nakon Mecena-
je tove smrti; kao bogataÉ (oda II 2) åivljaÉe raskoËnim åivotom.
- Nabrojena sval<ovrrsna ðeljad razliðnúh zvanja, 5to
1. se
slegla u Rim traZeéi hljeba i zabave.
56. Mim ;bijaÉe vrsta preteZno raskala5ene lakrdije ,(S. I
3. Marko Tigelije, podrijetlom iz Sardinije, isticao se kao 10, 6).
- njemu
U su glumile i åene.
pjevað;-bio p,rijatelj C,ezanov i poslije Oktavijanov; ocrtan (S. I je
3, 4) kao neuravnoteZen ðovjek.
63.
- Slu5ki,nja kao osloboilenica smjela nositi togu, ali
Ëarenu, za razliktt od matronine toge i stole (8. I 1S, B).
j.
4.
- Ovaj tu, t. netko drugi
samoZivo ulaZe sve u jelo.
koji, suprotno od Tigelija, 64.
- Seksüo Vilije,
kóeri diktatora
jedan od ljubavnika ozlogla3ene Fauste,
Sule.
j.
12. Fufidije, uglednik grada Arpina (s. Cività vecchia) iz
- drZavnih zakupnika.
68.
- U ime toiboZnjeg krivca, t. mu5koga uda.
porodice U pjesnikovo doba kamate se 77. H. nastoji da bude jaði od nado5lih pritika (8. I 1, 19).
zaraðunavaju mjeseðno (S. I 3, -B7), i to 10/0. Fufidije potraZuje 50/o -
rnjeseðno, ili 600/o godiËnje.
80.
- Cerint, neki dilber krasna oblÍëja.
da se kraljevi bave izbiranjem konja, jamaðno
16.
- Lihvar vreba5e na mladióe od 16 godÍna, kad postaju 86.
- Obiðaj,
se odrZao u Trakiji, jer je ta zemlja bila poznata po
punoljetni, da bi njihova imena unio u knjigu d,uånika. Ako i nije uzgajanju
mogao utjerati od njih duga, ðekao je povoljnu zgodtt, da poslije konja. Kod toga kupovanja pazilo se na to, da konju kopita ne
naplati kamate na kamate. budu mekana.
90.
- Linkej, mitska liënost, obdarena o5trim vidom (E. I
- U komediji rimskog
20. pisca Terencija Heautor¿timoru- 1,2B).
',nenos (Õovjeh koji sam sebe kaZnjava) oc,rtan je otac, koji je
odagnao od sebe sina i zato kaZnjava sam sebe oskudicom. - Hipsejaodabrala nekoga
91. pripaclaSe
ugtednijem rimskom druÈtvu. Kako
je za ljubavnika grdana, pjesnik se podsmijeva
25. -- Maltin nosaSe domju haljinu (tuniku) spuÉtenu nisko
poput Zena (stih
njenoj sljepoéi (S. I 3, 39).
29).
je, da bi istakla ljepotu svojih rnogu, nosila
je jo5 jed- 95.
- Kacija
26.
- Napomena o Rufilu i Gargoniju ponovljena
nom (S. I 4, 91).
'visoko podignute haljine.
stih 29. pala bija5e dugaðka i iiroka gor-
29. Rimske su matrone nosile bijelu stolu, spu5tenu do
99.
- Stola, isp. dama
nja haljina - II B, 2?B).
(8.
-
gleZanja, opðivenu gri'miznim pourbom (stih 99).
'rimskih
(iz prve polovine II. sto- 102.
- Odjeóa s grõkog otoka Kosa, od tanah,nog, svilÍ nalið-
- Marko Porcije Katon Cenzor
32.
ljeéa prije n. e.), branilac stroge rimske stege i óudorednosti. nog providnog tkiva, vrlo omiljela Zenama iz polusvijeta.
 KOMENTARI SATIRE I. 3. 173
L72 HORACIJE / SATIRE I EPIST'IJLE

i obli5 (S. II 2, 49) smatrahu ?. olju Bakhantice!., poëetak nekog ditiramba.

115.
- Paun IL 2, 25)
(S, se sla- -
snim zaLogajem na bogatije postavljenoj trï¡ezi' B. Pjev Tigeliiev po'redi 6e sa zujem Zica na kitari.
-
boginie Magøø Møter (K]bela) bijahu
tzL.
- Gali, sveéenici
eunusi iz maloazijske pokrajine Frigije. Filodem iz Gadare
11.
- O svetkovinama
nosili su uðesnici u sveðanoj povorci
-
(sada Mukes, na granici Transjordanije), PristaÈa Epikurove na-
svetinje boZanstva.
uke, pjesnik enotiðkih epigrama i pisac filozofskih i estetskih ra- 12. Rimljami su u nekim pokorenim zemljama, razdijelje-
sprava, nima na- tetrarhije (ðetiri oblasti), postavljali pojedinaðne vladare,
tetrarhe.
- Ilija ili Rea Silvija, Egerija, åena i ,savjetnica rimskoga
126. po priðaniu kéerka kralja Numi-
tora, majka Romula i Rema. . 74. Slanik, obiðno od srebra ili druge kovirne, ðuvao se kao
- - svetinja.
kralja Nume Pompilija. porodiðna Tigeliie bi se zadovo ji'o i sa slanikom od lju-
-
ÕÍsta so, za razliku od pomijeËane sa mirisima, ili pak od
su, kao sukrivca svoje gospodarice (S. II ?, Sture.
- Slu5kinju
130.
- (S. II 4, ?4).
ljute soli
60), kaZnjavali time, da bi joj prebili noge. - MUZ je svojoj Zeni,
zateðenoj u brakolomstvu, mogao sasvim ili napola oduzeti miraz, 20,H. se ne u,struðava da p',igodice spomene i svoje mane.
ili je i leäe kazniti (S. II ?, 62). -
21. Meriije, tip rasko5nika, grdna izjelica (E' I 15, 26). -
133.
- Zad.ak, isp. stih -
Od dva brata Noviia, u Horacijevim satirama, jedan je oslobode-
44.

(S. I 1, 13) mogao bi doduÉe tvrditi, da mudrac nik (S. I 6, 40), a drugi, mlaili, lihvar (S' I 6, 121)'
134.
- Fabije ni nepravde
ne óe pretrpJeti ni srarnote (8. I 16, ?3), ali bti se
morao sloZiti s pjesnikom, da je zlo biti zateðen. 27. lJ grðkom gradu Epidauru bilo je svetiðte ljekarskom
-
boZanstvu Asklepiju (lat. Eskulapiju) s njegovim siimbolom, zmi-
jom.
SATIRA 3. 29. T. j. tvoj priiatelj, kojega pored veiikih mana rese
-
mnoge prednodti.
(PROSUÐIVANJE MANA)
35. BLiZi je savr5enstvu, tko zapaùa svoje pogreike te ih
-
ispravlj¿, dok je na vrijeme, Isp. E. Ï 2, 67'
Kao nastavak dosad iznesenim zabludama i nastrano-
stima dodaje se ovdje opéeno razlaganje o ljudskim rrrana- 40. Hagna, ðesto libertinsko ime.
ma. H. se koristi tom prigodom, da protiv zadrtosti i netr- -
peljivosti stoiðke,nauke, koja izjednaðuje sve grijehe i kazne Zmiro, pilence, kreëo i ðuðko odgovaraju la-
45.
- Rijeðima:
tinske: pøetus, pullus, uarus i sco,uîIls, a to su nadimci u nekim
za njih, istakne, ß'rema Epikurovim zasadama, napredak
ljudskoga dnu3tva, koje se u svojem razvoju od prvotne po- uglednim r͡rr-skim porodicama.
jedinaðne sunovosti uzdiglo do ðovjeðnih naðela prijateljske
4?.Sisif, patuljak, koiega je Marko Antonije, prista3a dik-
sno5ljivosti i pomirljivosti. -
tatora Cezara i kasnije suparnik Oktavijanov, d,opremio iz Sirije'
Tigelija (S. I 2, 3) naglaBeno je s ne5to zlobe podri- 58. Po EpÍkuru znak je opreznosti i mudrosti uklanjati se
3.
- niZaSardinija
jetlo, jer ni njeni stanovnicÍ nisu bili na dobru glasu.
-
zlu, da bi Zivot bio ugodniji.
Ni med sardinski nije prijao Rimljanima (8. II 3, 3?5). 63, Jednostavan i stidljív ptdkazao se H. Mecenatu na
4, Cezar, t. j. Oktavijan August, ,srodnik i posinak Gaja prvom -susretu (S. I 6, 5?).
-
Julija Cezara.
 HORACIJE / SA:IIRE I EPISTIULE KOMENTARI SATIRE I.
t74 4.
175

je mudrac, 5to istiðu stoici, nos,ilac svih vrlina i

- Ako
124.
- P'o stoiðkoj nauci mudracu se ne pnistoji gnjevnost i
77.
strastvenost (S. II 7, B5). Takva su raspoloåenja za njih znak tu- vje5tina (stih 132), ako je paðe i kralj onda mtr ne treba kra-
ljevska vlast. -
dosti (S. II 3, 323).
glavni predstavnik stoiëke filozofije.
- Marko Antistije Labeon,
82, pravnik, branilac stare repu- 127.
- Hrisip, úz Zenona,
blikanske slobode, jedan od urotnika protiv diktatora Cezara. LZg. Tigelije Hermogen, roclak ili oslobodenik Marka Tige-
lija (S. -I 2, 3). Spominje se u satirama kao protirmik Horacijev.
- Oktavije Ruzon, lihvar i historik. Njegov duZnik, Stb po
86.
nuZdi napeta vrata slu3a svog vjerovnika, sliðan je osucleniku, ko- Varo, isprva postolar, postade pravnik i
- Alfên
130. postignu
me ée krvnik odrubiti glavu. konzulsku ðast.
91. H. zamjera prijateljskoj mrzovolji zbog grije5aka u I
- Krispin, isp. S. 1,
- vladanju, dok 139. 121
skladnom ima prekrËaja, za koje nije dovoljna
mrzovolja, jer zasluZuju kaznu. Primjerom Euandrova pladnja.
-
podsmijeva se svojim suvremenicima, koji s poma,trìom (posredo- SATIRA 4.
vanjem kakvog Damasipa: S. II 3, 21) skupljaju starinske pred-
mete. Euandar, prethistorijski kralj grëke pokrajine Arkadije, (}IORACIJE OPRAVDAVA SVOJE SATIRE)
-
a po daljem priðanju osnÍvað naselja na Palatinu, breãuljku u
Rimu. Pozivajuói se na grðke homediografe i na svoga pret-
hodnika u satiri Lucilija, a
napose na utjecaj odgoja pri-
98. -- Iskustvom steðena korisnost, po Epikurovoj nauci, uði- mljenog od svoga oca, Horacije opravdava pisanje svojih sa-
teljica je ljudima, kako bi razborito i pravedno udesili svoj Zivot. tira, priðanja u stihovanoj prozi. Prijateljskom izno5enju
potvrda predaÉnjem stihu prikazuje se, saglasno s manã svrha je, da se one isprave i otklone, a nije svrha,
- Kao
99.
Epikurom, razvoj ljudskoga roda, isp. Lukrecije, V ?BB i d. da se zato zamrzÅ i prezre pisac.
Pjesnik Ovidije u Metamortozama (l 76-150) prikazuje prvo raz--
je grðkim komediografima, po Horaciju, bila
doblje Zivota na zemlji kao zlatno doba. 5.
- Starim
namjera da suzbijaj'u lj,udske slabosti i grijehe.
103. Ovdje H. istiðe vaZr¡ost govora u kulturnom razvoju
- od grðkih dramskih pisaca, koji su se slu-
ðovjeðanstva, kasnije (8. II 3, 391) spominje i blagotvorni utjecaj,
7.
- Za razliku
Zili jampskim mjerilom, latinska je satira pisana u heksametÌimå.
rnuzike i poezije.
t. j. diktirao svome robu, a da svoje djelo nije
107.
- I su borci
prije Helene i njena otmiðara Trojanca parisa (8, I 10.
- Kazivao,
poslije pregledao i usavrÈio.
2, ?) ginuli u ratov,ima, ali su ostali nepoznati, dokle Íh-
u gnðkoj poeziji, nije proslavio Homer. 14.
- Krispin, isp. S. I I, L2l
odredbe nije postavila priroda, iako protivno,
- Pravne jalovo nadimlju, prepuÉta H. Krispinu i
111.
tvrde stoici, veó one potjeðu od ljudi, od njihovih medusobnih
19.
- Da se
sliðnim stihotvoroima; isp. E. II 3, 139.
njemu

sporazuma i ugovora.
piskaralo, Horacijev zavidnik (S. I 10, ?9).
21.
- Fanije,
- Ako
118. grijesi nisu svi jednaki, nisu jednake ni kazne za
pjesnik, prema stihovirna ?1 i ?3, mari da
njih; teSko da bi i pristalica mi5ljenja, da su svi grijesi jednaki. 23.
- Niti sam
objavljuje svoje spise, niti prijekora prihvaéaju voljno oni, koji-
upolrebio, kraj razliðnih sredstava za Raùnjavanje, najmanje mje-
rilo, su veéinom vrijedni da budu prekoreni.
176 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI SA'TIRE I. 4.
t77

Albija je pomama za kupovanjem skupocjenih tri poðivaljke s po tri leZi3ta smjestila bi se za

- Na
29. posuda 86.
uðinila -prosjakom (stih 109). stolom po tri gosta (S. II B, Z0-ZB). Izuzetno bi se uvukao i ðe_
tvr:tri kao priklapalo, da zadijeva redom goste, a napokon i sama
33. Bojazan pred stihovima, navlastito satiriðkim, spominje
pjesnik -i drugdje: S. II 1, 23; E. II l, 152.
domaéina.

89. Liber (Bakho), bog vina, oslobaela od briga, otkriva taj_

- Nasrtljivom
34. biku vezalo bÍ se za rogove sijeno, ne misli,-
peéi su nosilú kruh robovi, a na gradskim öesma-
37.
- Od
ma sastajale su se vodarice. Prigovor svjeti,ne je pretjeran, is- - Rufil i Gargornije, isp, S. I 2, 26-27.
91.

krivljuje izjavu u stihu -

- Petilije Kapitolin, spomenut u vezi s muðnom
23. 94, parnicom
zbog krade drZavnog novca (S. I 10, 26). Njegov stalni gost i pri-
40. U kasnijoj dobi H. se nije izuzimao izmedu pjesnika: jatelj uzvraéa mu nimalo prijateljskorn sumnjom.
isp. E. -II 1, 111; oda IV 3.
110. Uz Albija, koji mora da kuburi zbog oðeva razmetanja
45. Neki kritici helenistiðkog doba nisu komediju priznavali
novcem- (stih 29), dodan je kao rasipnik Baj. Otac Horacijev, vÍ_
za poeziju. Isp. E. II 1, 168. ðan da Stedljivo åivi, opominje i sina u prvom redu na Stedlji_
- Primjer iz neke rimske
49. komedije (palijate). Otac grdi vost.
sina Pomponija, toliko zapleterra u ljubavne mreZe, da joÉ za vi-
djela, prije rnoói, prireduje serenadu svojoj dragani.
115.
- Uz domaéi odgoj pridruZit ée sin, strpljiv posluinik
svom obrazovanju (E. I L, 40), izuðavanje filozofije (8. II Z, 48) i
stihovima Enijevim pokazuje H., kako jezik njego- uvjeriti se o ispravnosti oöevih opomena,
60.
- Na
r¡ih satira (kao ni.Lucilijevih) ne moZe da se mjeri s pjesniðkom
suce za ¡rorotniðku sluåbu odredivao je grad_
dikcijom epskog ,pjesnika AnøIø (8. II 1, 50). - Izabrane
L23.
ski pretor izmedu ponajboljih gradana od tri staleZa: senatora,
t. j. u E. II 3, razmotreno je pitanje vrijednosti
63.
- Drugdje,
pjesni5tva i pjesni,kâ. Isp. S. I 10, 7.
vitezova i erarskih tribuna.
130. Zasluge oðeve za Horacijevu odgoju istaknute su i
33, razla\e ovdje H. kako je ne-
s. I 6, -65.
u
- Nadovezujuói stih
64. na
opravdana bojazan od njegove satire i mrZnja na nju.
Sulcije i Kaprije odabrali su nezahvalnu sluZbu, da 134. Trijemovi (natkriti hodnici) ispred kuéa, hramova i
drugih -zgrada sluZili su za Setnju dokonim i odmora ãeljnim
65.
paze na- lupeZe i razbojnike pa da ih prijavljuju. gradarnima.
71. KnjiZarski duéan bjeËe zatvoren prema ulici stupovima,
- bi knjiZar objavljivao
i na njima nove knjige (8. II 3, 373). Ipak 137. Na ruZan postupak ne uzvraéa H jednakom mjerom
je i H. s vremenom odstupio od takove stroge odluke: isp. -E. I 20. (8. I 19,- 47).
Tigelije Hermogen (S, I 3, 129), poðaðóen ironiðki time,
- Pjesnikovanje nazíva H. zabludom .i nevinim tudilom
72. 139.
Sto
-
je napose pribrojen k svjetini. (Ð. II 1,119).
79. Javlja se neki pro'tivnik: H., veli, vrijecla i nije mu l4l, S podsmijehom se poziva H. na mnoËtvo pjesnika (stih
stalo do- toga, da sprijeëi opaðine, veé postupa s opakom namje- 74-76) -i navije5ta obranu, organizovanu Zidovskom discÍplinom.
rom. o zidovima
-opasnost nagonikaze i histo,rik T,actt t(Historije y 12) da ih vanjska
85. Rijeð c r n upleóe pjesnik jo3 dvaput u svoje priðanje na sLogu.
(stih 91- i 100), ali sada na râðun dvojice veóih greðnika.

12 Sâtit'e i epistule
178 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
?<OMENTARI SATIRE I. 5
179
SATIRA 5.
38. U Formiju su putnike gostoljubivo doðekali Mecena_
(PUTOVANJE U BRUNDIZIJ) tov Sura- Lucije Licinije Murena i Kapiton (stih B2), nastanjeni u
svojim dvorcima na prijatnoj formijskoj obali.
Poput Lucilija, koji je opisao svoj put iz Rima preko 39.,- Peti dan stigoSe putnici do Sinuese (s. Mondragona) i
Kapue do Mesine, priða H., s pomni,jom obradbom od svog I(ampanskog mosta (s. Ciambrisco), pre3avéi daljih 2? milja. U
prethodnika, o svome putovanju, izvrËenorn 37. god. u Me- Sinuesi im se pridruZi5e glavni prijatelji Horacijevi (S. I 10, B1):
cenatovoj pratnji, iz Rima do Brundizija. Put je trajao 15 Plocije Tuka, Luc,ije Vanije Ruf i publije Vergilije Mar.on.
dana.
dana, pre5av5i 1? milja, dodo3e u Kapuu
{7.
- diSestoga (s.
- Aricija
1. (sada Arricia), stari latinski grad, udaljen od S. Maria Capua vetere), glavni grad plodne Kampanije.
Rima 16 milja (oko 24 km), prva postaja. Piesnik svuda napomi-
nje i prehrambene prilike. 50. Seclmi su se dan, nakon prevaljene 21 milje, naðli kod
Kaudija- (s. Montesarchio). Nadomak negda5njem razboji5tu Ri_
- U
3. Apijevu se Foru, na sjevernom kraju Pomptinskih mljana i Sam,niéana (Kaudijski klanci J21. god.) sada su se rimski
moðvara, nakon daljih L7 milja, zaustavi5e drugoga dana. uglednici .u dom,u Kokcejevu (stih 2?) ugodno zabavili prepirkom
izmedu Sarmenta, ðaljivðine iz Mecenatove pratnje, i Kampanca
cesûu (od Rima do Tarenta), jednu od najstari-
5,
- Apijevu
jih na italskom tlu, zap,oðeo je graditi cenzor Apije Klaudije 312.
Mesija Cicira.

- Ni
godine. 53. sveðano zazvana Muza ne moZe niSta izvijestiti o
23. Deset sati bilo je starim Rimljanima ðetiri u proljetno
podrijetl,u megdandZija: Mesije Cicir, snaZna uzrasta, pripadnik
doba,
-
kad se kao poðetak dana uzima 6 sati ujutro (S. I 6, 122).
je staroitalskog plemena Oska, a Sarmento, oslobodenÍk nekoga
Favonija, ostao je nakon smrti svog gospodara pod za5titom i vla:
24. Od Apijeva Fora putovali su treéi dan kanalom 16 mi- 5éu Favonijeve Zene.
lja rna -lacli do Feronijina gaja. - Fer.onija, staroitaiska boginja
gajeva i vrela. Njezino se sveti5te s gajem i vrelom nalazilo tri 57. Mesije, razbaruËene kose i kosmata ðela, isporeden je
milje daleko od Anksura ili Taracirne (sada Terraci,na). najprije- s divljim konjem. Zafim je izvrgnut ruglu zbog brazgo_
tine na ðelu, kao da je to ,posljedica kampanske bolesti, ko;a na!r_
27. Gaj Cilnije Mecenat i Lucije Kokcej Nerva posredovali duje ðelo izraslinom poput r-oga. Napokon ta brazgotina pods¡eca
su veó -40. god. u Brundiziju izmeclu Oktavijana i Antonija. S Sarmenta l1a onoga rnitskoga Kil<lopa, kojemu je Uliks (Odisej)
proljeéa 37. god. postiZe Mecenat u Tarentu, da docle do novog izbio oko nasred ðela. Isp. E. II B, 145.
ugovora izmeclu njih.
63, U pantomimskoj glumi, udomaéenoj u Rimu, prikazivan
32.
- Gaj Fontej Kapiton, izaslanik
Antonijev. je i ples- zaljubljenoga Kiktropa (8. II 2, t2S).
34. Õetvrti je dan prevaljeno daljih 13 milja do Funda (s.
Fondi), -i joð 13 milja do Formija (s. Formia), Mamurina boravi- 65. Cicir odbija zadirkivanje gradskog pisarðiéa porugom
- tjelesnoj
njegovoj zaostalosti j. njegovoj ropskoj proStosti.
Ëta.
- Aufidije
racijev
Lusko, up:avnik (praetor) Funda, rnegdaÉnji Ho-
drug u pÍsarskoj sluZbi, koði se pred do5ljacima obilje- 66. Lari, kuéni bogovi. Njirna se u ðast, kao za5titnicima
Zjem svoje vlasti: grimiznim porubom na tunici i ;togi; uza nj se - Zrtvuju prvine
por.odice, iz vrta i polja. Sarmento pak nema svo-
nosi tava sa ¿eravicom, da bi i po bijelom danu bio praéen zapa- jih Lara.
Ijenim zubljama. rimski vitez iz Formija, vojir;juéi
- Mamura,
s Gajem Julijem Cezarom u Galiji silno se obogatio. ?1. Osmi su dan napredovali samo 11 milja do Beneventa.
-
 KOMENTARI SATIRE f. 6. 181
180 HORACIJE / S.{TIRE I EPISîULE

sluga za to pripada pjesnikovu ocu, koji nije Zali.o truda ni

??. Devetog se dana s naporom stiglo do Trivika (s. Tre- troËkova, da svom sinu pribavi doliðno obrazovanje,
-
vico). Putnici su naime, mjesto udobnije zaobilazne ceste preko
Venuzije i Tarenta, krenuli i,toðnim smjerom, da bi preko Apul-
su se iz maloazijske pokrajine Lidije, pre--
- Doseljenici
2;
skih brda rna Múnucijevu çrutu (E. I 18, 20) doprli do jadranskih
ma predaji, smjestili na italskom tlu u Etruriji.
luka Barija i Brundizija. - Pjesniku su znana Arpulska brda:
rodio se u Venuziji (s. Venosa), na granici Apulije i Lukanije 4. Zapovjednioi, t. j. kao etrurski kraljevi.
(s. rr 1, 34). -
6. Prigovor svom podrijetlu ponavlja H. jo5 tripuü ('stih
78.
-
Atabul, domaói naz\v za jugoistoðni vjetar (bjelojug). 2r, 45, -46r.
Za naredno odmori5te, 24 milje dalje, odabran je dese- je
- Rim'ski kralj Servije Tulije bio sin zarobljenice O-
:86. 9.
tog dana - Auskul (sada Ascoli Satriano) u Apuliji. Oran za Salu,
krizije.
priða H., da to ime ne pristaje u stih.
- Publije
12. Levin, potornak stare ugledne porodice Vale-
Do Kanuzija (s. Canosa) dodo5e, preÉavSi 35 milja,
- dan. Mjesto je slabo opskrbljeno kruhom io5 rijã, odao se razvratnu åivotu.
91.
jedanaesti i vodom, ali
rmu je dodano za utjehu, da ga je, po predaji, osnovao Diomed - As, isp. S. I 1, 43.
13.
(S. I 7, 16), grðki junak u trojanskom ratu. 17. Rimljani su vo5itane maske svojih predaka smjeðtali
94. Dvanaesta je postaja, nakon teÉka puta od 23 milje' u atrij, -a u.,pogrebnoj p,ovorci iznosili ih pred javn,ost. Natp,is uz'
-
mjesto Rubi (sada Ruvo). pojedinu masku spominjao je pokojnikova djela i ðasti.

97. Trinaesti se dan nado5e, nakon dalje 23 milje lo5eg pu- 18. H. se ne povodi za svjetinom (8. I 1, ?1), pogotovo kadl
- - Epikurovu
Zeli, prema naëelu, Zivjeti odvojeno od javnog Zivota
ta, u Barij'u. ili Egnacija (s. Torre di Anazzo), pred-
- Gnacija
zadnje noéiSte. Do ,njega su pre5li joß 37 milja. (8. I 18, 103). Kad bi se dakle kao neznanac natjecao za ëasti, ili
- Pristalice
Epi-
'kurove
nauke, po kojoj bogovi Zive blaZenim Zivotorn i ne vode bi mu se dogodilo kao Deciju, ili bi ga brisao iz senatorskog reda
brige o ljudima i njihovim nevoljama, nasmijali su se priðanju o strog cenzor.
ðudu s tamjanom kao Zidovskom sujevjerju. Decijã, otprije plebejskog roda, dala je dvo-.
- i Porodica
19.
104. Nakon daljih 39 milja petnae;ti je dan putovanje zavr- jicu, oca sina Publija Decija s nadimkom Mus, koji su se. odli-
Seno u -Brundizij'u (s, B'rindisi). kovali u samnitskim ratovima.
20. Kao ce,nzoy vrtro je strogo vr5io sluZbu (50. god.) A,pije
Klaudije- Pulher. Odstranio je iz senata i historika Gaja Salustija
Krispa.
SATIRA 6.

- Poredba s magarcem iz basne, koji se

22. pokrio lavljorn
(HORA.CIJE I MECENAT) koåom, ðini ujed;no p'rijelaz na dalje priðanje o ljudima robovima
Slave.
Nije H,oracija dovela u Mecenatovo druðtvo teZnja, da udaljen jednom iz senata, nanovo se, poslije
- Tilije,Cezara,
24.
se dokopa ðasti, ili da prijateljevim ugledom pokrije svoje smrti diktatora kojemu je prvu ranu zadao TÍlije Cimber,
mane, ili da se zakloni od stida zbog svoga podrijetla. Sam brat Tilijev, zaodjenuo senatorskom odjeóom, i kao tribun i po-
je Mecenat, ocjenjujuéi ljude po njihovoj vrijed,nosti, ocla- slije kao pretor (stih 10?),
brao i njega, oslobodeniðkog si,na, za ,svoga prijatel:a. za-
Í

182 HOF,ACIJE / SATIRE I DPISTULE

KOMENTA.RI SATIRE I. 6
183
27. Rimski su odliðnici nosili visoku obuóu, sapetu crnim
-
- Flavije, uðitelj osno'r'nih znaîjà u Venuziji.
oputama, 72.
je senatorima tunika i Uz tablicu, povo5tenu drvenu ploðicu za pisanje (i ðita-
- Rimskim toga bila opsivena ði-
28. 74.
.rokim grimiznim porubom. - su uðenioi kutijicu s kamenðiéima za raðunanje. O
nje), nosili
Idama, t. j, polovinorn mjeseca, plaóala se Skolarina. -
- Baro, rimski
30. gizdelin.
77, Znanja, t. j. ne samo ðitanje, pisanje i raðunanje, veó
38,
- Neimenovani sin nekog osloboclenika, Dame ili Dioniza, i dalje -nauke humanistiðkog smjera: grðki, gramatika, metrika,
vr5io je sluZbu, da kao puðki trib;r.rn obara s tarpejske peóine (na retorika.
Kapitoliju) na smrt osudene rimshe gradane, ili da ih predaje
robu-hrvniku. Ali ne bi opravdavao svoju te5ku sluZbu teZnjom 79. Robovi su, prateéí djecu u 5kolu, nosili ujedno njihove
za v1a5éu, nego bi se utjeÈio izgovorom, da mu je i drug Novije,
-
Ëkolske potrep5tine.
clonedavno rob, javnÍ sluZbenik.
81. Nepotkupijivi ëuvar, za razliku od robova, koji su kao
porodici Emilijã i Emilijã Lepidã. ðuvari i- uðitelji biii manje pouzdani, kako biljeZi historik Tacit
- Paulo, nadimak u
42.
Nad'imak Mesale zadobio je Marko Valerije Maksim ,nakon za- - u Di.jøIogu o gouorniituu 29. Isp. E. II 1, 126.
uzeóa Mesi,ne (263. god.). Jedan od njegovih potomaka, Marko Va-
82. Od svojih'uðitelja u Rimu sporninje pjesnik jedino Orbi-
lerije Mesala Korvin, odlilcovao se i na bojnom polju, i kao go-
vornil< (E. II 3, 370) i rp sac, i kao mecena pjesnika.
lija (E. -II 1, 70).

su kola izuzelno smjela danju prolaziti Rimom 86. Objavljivaði i ubiraði, posrednici izmedu pù:odavalaca i
- Teretna
43.
radi mnogih gradnja (8. II 2, 72). se povolka kretala kupaca -u trgovaðhim poslovima i draZbama. U manjim mjestima
- Pogrebna
uz pratnju muzihe i uz glasno naricanje i zazivanje pokojnilia. vr'Sila bi to posredni5tvo jedna osoba. Prihod l{oracijeva oca bio
Zaustavljala se na Foru, jer bi se tu ,odrZao pohvalni govor. je osrednji, a Galonije rnoga5e rasko5no Zivjeti (S. II 2, 47).

- U (8.vojsci Cezarovih urotnika Bruta i Kasija postavljen

48. 97. Ispred najvi5ih drZavnih ðinovnika nosili su l,iktori po-
je neiskusni II 2, 47) Horacije za vojniðkog tribuna, iako prije -
vezano pruóe sa sjekirom (føsces), U senatu ti su ëinov,nici sjedali
toga nije sluZio kao vojnik. na .posebne sjedalice, obloZene bjeloko5óu (sella curulis).
Mecenat nije podlegao obièaju svoga vremena, da se poveóanim irnutkom rijeSio bi se
- S pozdrava kod
51. pjesnil(
- raðuna
101.
hvasta -veéim brojem klijenata (S. I 9, 44). jutarnjih patr:ona, ali bi ga zapala duånost da
-doðekuje pozdrave svojih klijenata i da ih prima kao pratioce na
55. Publije Vergilije Maron (autor pastirskih pjesama Bø-
eolicø, -portð.nln Georgicø i epa Enejid,e) i Luci je Varije Ruf putovanju (S. II 6, 42).
(epslri pjesnik, prroslavljen i tragedijom Tijest: E. II l, 247), 105. Tarent (s. Taranto), primorski grad juãne ltalije, u isto-
glavni prijatelji Horacijevi, iznijeli su pred Mecenatom, Éto je imenom- zalivu, znân po svojoj pr,ijatnosti i ptodnoj okolini.
.Horacije, dok drukðije pitaju znatiZeljnici u stihu 29.
107. Tilije (stih 25) izlazt u javnost, kako ne dolikuje ni nje-
59. -- I(onji saturejanski, t. j. sa poclruðja jr.rZnoitalske luke -
1'arentâ.
govu staleZu ni vrlo pro,metnoj cesti izmedu Rima i rimskog izle-
ti5ta Tibura.
- Pjesnik sa zadovoljstvom ,nabraja, Ltz ve¿ spomenute
71,
- Pir, vrsta Zita
lLz. (krupnik).
{S. I 4, L05), i ostale oðeve zasluge. Kraj slabog poljica, t. j. u
rodnom mjestu Venuziji (Venosa) -podno brda Voltura (Monte 113.
- Pod izvanjskim svodovima cirka smjestila se uz duóan-
1¡olture). ðiée i krðmice ðeljad svake vrste, zgodna za proma,tranje, medu
njima astrolozi i gataoct, Zato je cirk nazvan varljivim.
 I{ORACIJE i SATIRE I EPISTTILE, KOMENTARI SA.TIRE I. 8. 18S
184

117. Na sto se metahu vazda po dvije ðaËe, uz njih kutlaða B. Sizena i Baro, tipovi lajavaca.
- ÕilaÉi su bili ciienjeni
-
za vodu- i krðag za mije3anje vi,na, zatim kapaljka sa zdjelicom kao brzotrki konji.
i

za naljev (ärtvu ljevanicu). 10. Usred Ziva priðanja, u oðekivanju raspleta, H. se zaðas
prenosi -iz klazo¡:nenskog s;r.rda
lrl

| Karnpansko sude, t. j. priprosto, naðinjeno od gline.

118.
u daleku proðlost, u doba Home-
- rovih junaka.
120. K;ip Marsije, frigijskog Satira, bio je postavljen na Foru Trojanac llektor i Grk Ahilej, prvoborci u Homerovoj
-
u poloåaju,,kao da prijeti onima, kojÍ bi htjeli da mu otmu vinsku
12.
-
Ili.jadi.
mje$inu. H. se ðali, da Satir to prijeti lihvaru Noviju, koji vrði
16, Diomed i Likijac Glauko susreli su se na trojan-
novðane poslove baS nasuprot kipu. - Grd<
skom boji5tu kao protivnici, ali se prerpoznali kao gostinski priia-
122. Po rimskorn raðunu danje se vrijeme raðuna od jutra telji pa odustali od borbe i uzajamno izmijenili oruåje: Glauko
- ljeti su sati duZi, zimi kraóÍ, izjednaðeni s na5ima s
do mraka: dade Diomedu zlatno, a ovaj Glauku mjedeno. Veó je Homer (Ili-
proljeóa i jeseni. Õetvrta je ura, prema tome, izmedu I i 10 sati. iadø YI 234) oznaðio takovu izmjenu kao Glaukovu slaboumnost.
LeZanje Horaciju ne znaëi i spavanje (E. II 1, 113).
- 20.
- Bito
i Bakhije bili su borci na Sake.
(prand,iurn) uzimao se oko l¡od,ne, po rimsku
- Doruðak
t27, kao tuZilac govori prvi pred sudaðkim vijeóem
- Perzíje
22.
oko 6 sati; ruðak 'popodne oko 3 sata, po rimsku oko devet (8. I i nazoðnim opéinstvom.
7,7t).
25. ÍJ pratnji Brutovoj nalaz-i se i Rupilije.
130. Zivot je Horacijev uqrravljen, prema Epikurovu naðelu, -
- 26. Pasje zvijeí:de (Sirius) javlja se u "pasjim danima..,
na udobnost (stih 110) i prijatnost. -
za ljetne Zege (8. I 10, 16).
29. Rupiiije se poredi s mrkim i goropadnim vinogradarom,
koji je -i sam nezadovoljan, Éto je zakasnio s uredivanjem trsja,
SATIRA 7 a jo5 mu se ruga putnik, da je doðlo veé i vrijeme, kad se moZe
ðuti kukaviðin glas.
(SMIJESNA PARNICA)
33. Perzije nije uzvratio grubo5du, veé je o$inuo s jedne'
-
strane Kralja, koji se pokazao nekim silnikom, kao da zbilja ras-
Marko Junije Brut, jedan od urotnika protiv diktatora
polaZe kraljevskom vlaÉóu, a s d,ruge s'trane i samog Bruta õiji
Cezara, za vrijeme svog boravka u Aziji, prije odsudne je imenjak Lucije Junije Brut oborio (krajem Sestog stoljeóa)- kra-
bifke kod Filipa, vr5io je i sudske postrove. U maloazijskom
gradu Klazomeni naSli su se pred sudom ljuti parniðari: Ijevsku vladavinu, a koji je i sam sprijeðio Cezarovu samovladu
pozvao da izvrÉi svoju duZnost.
-
Publije Rupilije, nazvan Kralj, iz Preneste (sada Palestrina)
i klazomenski trgovac i bankar Perzije.
2. Rupilije, proskribovan u Ilimu, koristi se Brutovim bo- SATIRA 8.

ravkom-u Aziji. po,tekao je iz mjeSovitog braka

- Perzije, melez,
Rimljanina i Grkinje. (vJEsTrCE)

novosti, a krrneljivci, Zeljni Mecenat je na rimskom breZuljku Eskvilinu podigao

- Brijaði su doznavali sve
3.
dru5tva i razgovora, primali novosti, gdje je za to bila najbolja palaðu, a obliZnje grobi5te i stratiSte, izvan gradskog zida,
prilika. Isp. o hljebono5ama i vodaricama: S. I 4, 37.
A
pretvorio u prostran perivoj. Õuvar je perivoju kip boga

Y
186 IIORA"CIJE / SA'TIRE I EPIST:TJLE KOMENTARI SA'TIRE I. 9,
187

Prijapa. Na podruðje biv5eg grobi3ta dolaZahu i dalje vra- 'iodaziva se kao pomoónica vraðarama. Pratnja su joj psi. pod
ðare, da izvode svoje ðarolije. H. na usta prijapova priða imenom Dijane Ëtovali su je hao boginju ðuma i Sumskih lovÍ5ta.
zgodu, kako je dvjema vje5ticama prisjelo vraëanje. Kao sestra boga sunca Apolona osvjetljuje pod imenom Luna (Se-
lena) noéno nebo,

- a puca, kad je izToi,eno vruóini. Isp. te je prikladno

Smokvino mekano drvo lako se sijeðe
1.
34. Tisifona, jedna od tr\urijã, koje kao osvetnÍce zloðina
za rezbu, S. II b, Bg. -
Ëibaju krivce i kidi3u im klupkom zmija.
2. Prijap, bog vinograda i vrtova. Kao ðuvar plodova obo-
ruZan je- protiv iupeZa srpom i sprijeda opruZenim kolcem, a
38.
- PrijapPedijacije
bi, za volju isti,ne, dopustio da ga pogrde ma i
ptice straÉi trstikom, Éto mu trepeóe nad glavom.
neki rclakoviéi: postade zbog razvratna åivota åenskié
Pedijacija. Voran, zloglasni rimski lupeZ.
-
- Malije Verna, zbog uõestanog zaÍmanja novca i para-
11.
sitskog Zivljenja nazvan Pantolab (Svegrabilac).
42.
- Kri5om su uklonjene ðarolije, da ih ne bi tko iskopao
s. I 1, 101. - Nomentan, isp. i time osujetio ðitavu rabotu.
je
- Raspadanje voBtanoga hipa na vatri dli ukletva za
43,
- I slobodni gradani, koji kao robovi svojih mana pro-
12.
ZivjeÉe u skuðenim prilikama, imaju dovoljno mjesta u groblju
'onoga, korne je kip namijenjen, ili bi imao i on, kao njegov kip,
da se jednako rastapa od ljubavi.
s ostalom sirotinjom, a nisu stisn¡.rti u uskoj vlastitoj grobnici.
Ta Sala nije bila povoljno ocijenjena (S. II 1, 2l). 45. * Urlanje Furija, t. j. Kanidije i
- Rimska stopa
Sagane.
iznosila je 0,3 metra.
.nema vlastite .grobnice, ne moZe je namijeniti
47.
- Za}rvaéen grozom od videnog pL-ízora i ogrijan jaðom
vatr.om, boZji je lik od smokova drveta prsnuo i prasnuo.
- Kad tko
13.
nasljednicima.

- Na Eskvilinu stanovao je i Horacije.

14.
od vremena kralja Servija Tulija protezao se i pre_ SATIRA
- JoSgrad.ski
15. 9
ko Eskvilina bedem. Nakon preobrazbe, koju je na tom
zemljiðtu izveo Mecenat, Éetaoci su sa nasipa gledalÍ ljepotu vrto_ (NAMETLJIVAC)
va, mjesto grobova i ostataka sa stratiËta.
2I. Horacija, koji inaðe rado Éeée sam (S. I 6, 112), sna5ta
- Yradibine su se vrðile u ,noéno doba, po rnjeseðini. je napast:napopastio se na nj neki dosadnik, koji bi Zelio
24. Kanidija, ztroglasna rimsha vraðara iz Napulja (S. II da posredovanjem Horacijevim ude u Mecenatovo druðtvo.
1, 48; B,- 95; epoda 5 i 1?).
je 1. Sveta cesta, äiva i pr:ometna ulica u Rimu, kojoln su
- S Kanidijom u druËtvu jedna od dvije sestre Sagane,
25. -
i to starija. preko Fora i trijumfatori polazili na Kapitolij. Njome je H. mo-
rao ¡rroéi, kad je siÉao iz svoga eskvilinskog s,tana i uputio se I< Ti-
- Pri vraðarskom obredu nije dopuðtena uporaba gvoicia,
26.
beru pa preko rijeke prema Janihulu.
nego se uðesnice sluåe noktima i zubima.
2.
- Tricama z.ove pjes'nik ,svoje ,stihove, kao: E. I Lg, 42; E.
- Dva kipa prikazuju dvojicu, na kojima se ima
30. obaviti
macfija. II 2, t41.

putova; år ve su joj se prinosile na 3. Ne mareéi za skladnost, namjernik brzo pritrðava ka

33.
- Hekata, boginja
raskrÈéÍma. Boravi u carstvu prozerpine, u mrtvaðkom carstvu,
- hvata ga za ruku
Horaciju, i zameée intiman razgovot.
 r
188 HORACIJE / SATIRE I EPIST'ULE T<OMENîA.RI SATIRE I. 10.
189

prijajnosti se jedva moZe govoriti.

- O
5. 46. U mimskoj komediji druga uloga pripada obiðno para-
situ (8. -ï 18, 14).
6.
- U Zelji
li jo5 Stogod?
da se rije5i nametnika H. dodaje pitanje: Treba.
To je kao: Preporuðujem se. Hvala, Sto smo se vi- 56-60.
- Drukðije
pristupa k Mecenatu skromni Horacije (S.
cljeli. I 3, 63; 6, 56).
po
- Bolan, ðuven tip
11. svojoj nabusitosti. 61. Aristije Fusko, rimski dramatik i gramatik, pjesnikov
18. Cezarovi vrtovi, s desne strane Tibera, podno Janiku* prijatelj.- Njemu je upuéena jedna poslanica: E. I 10 i jedna oda:
la: ðítav- sat hoda od Fora. Da bi pratioca odvratio od dalje prat- \ 22.

nje, H. spominje nepozinato bolesno ðeljade. pita i odgovara saZalnim i

- Fusko
63. pogledom ujedno
nasmjeSljivim licem.
19. Iako je neznancu trebalo da pode na sud, on ne pu5ta
-
Zrtvu, dok ne otkrije svoje prave namjere. 69.
- Izgovorom svojim dlr'a Fusko osjetljivu stranu epiku-
rovca Horacija, kacl sebe prikazuje pristaðom Zidovskog sujevjerja.
22. Dva brata Vibija Viska (S. I 10, B3) i r'ucije Varije Isp. S. I 5, 100.
Ruf (S.- I 5, 40), Horacijevi prijatelji iz Mecenatova dr,u5tva.
74. Pod noZem, t. j. kao Zrrtva spremljena za klanje.
je prije. -
24.
- Kao brzopisac velikog broja stihova oznaðen
(S. I 4, 14) Krispin i Horacijevoj kritici izloúen Lucilije (S. I 4, 9).
76.
- TuZilaczadosadnog
pratioca nailazi na svog tuZenika i
poziva Horacija svjedoka.
Napas,nik se dalje hvali plesnom vje5tinom, a time se zabavlja i
svladan pióem Milonije (S. II 1, 24). Mogao bi se, veli, takmiðiti 78. Pjesnika, koji je u poðetku satire bio zabavljen pje-
i s Hermogenom (S. I 3, 129). Redajuéi tako svoje vje5tin're, sniðkom- djelatnoËóu, oslobada nevolje bog pje:niÉtva Apolon.
brbljeða se obiljeZio sam, da mu pristaje uloga parasita.
pjesnik u sebi, kao i stih 11.
28-34.
- Govori SATIRA 10.
29. V Horacijevu su zaviðaju nekad Zivjeli Sabelci (S. Il
- se
1,36), pâ i sam H. naziva Sabelcem (8. I 16,49). (O LUCILTJU)
30. Zara je oznaðena boZanskom, kao da je u njoj, jer ob- Pjesnik opravdava svoj stav prema Gaju Luciliju
javljuje- sudbinu, boåansl<a moó.
(S.
I 4) te ohjaÉnjava svoj naðin pisanja, nekima neprijatan,
35. Vesta, boginja domaóeg ognjiðta. U njezinu su hramu. drugima po éudi.
-
Vestalke podrZavalena drZavnom ognjiÉtu vjeðnu vatrr..
(U nekim se rukopisima nalazi ispred satire osam re-
- Nedaleko od Vestina hrama nalazilo se sudiðte, kraj
36.
Puteala (S. II 6, 35). Ipak pratilac ne ostavlja Horacija.
daka, ,nas,talih u vezi s opreðnim gledi3te,m izmedu poklo-
nika s,ta.re grðke knjiZevnosti, kojúma pripada Horacije, i
43. Napokon se razja3nj¡.rje glavni razlog neznanðeve uporne t. zv. neoterika, p'ristalica helenistiðkog smjera, koje pred-
pratnje:- prepor"uka kod Mecenata. vodi grama,tik Valerije Katon. Pritiðilo bi vi3e kojem pri-
pri jatelju neoterika nego Horaciju, da hvali Katonovu blagost,
44. IzbirLjiv i oprezan pokazao se Mecenat i susretu s
-
Horacijem (S. I 6, 51).
dobro'tu, temeljitost, a da osporava te vrline bivÉem vojniku,
koji je nagraden vite$tvom, a u djetinjstvu je sam pod 5i-
45.
- I drugi
jateljstvom,
smatraju Horacija, rpoða3óena Mecenatovim pri-
mezirncem Sreée (S. II 6, 49).
bama uðio knjiZevnost. Prema E. trI 1, 70 u toj se zaobila-
znoj aTuziji prepoznaje Hoiracijev uðitelj Orbilije.)
 F{ORACIJE / SA1'IRE I EPISTULE KOMDN:CARI SATIRE I. 10.
191
190

1. Poredba s mutnom rÍjekom (S. I 4, 11) potkrijepljena 30. U Kanuziju (Canosa), grad,u polugrèke Aputije, govo-
je ovdje- slikom sa trke. Lucilijevi stihovi i uz klimave stope jure. rilo i- latinski (oskiðk'i) i grðki.
se
naprijed, 200 njih na sat, ali hramlju, jer ih je pisac mogao kazi- 31. I sam je H., roden u Venuziji, na granici Lukanije i
vali stojeói na jednoj nozi. Apulije -(S. II 1, 34), bio nakan da slaZe grðke stihove, ali ga je
j.
- Ostalo, t. Éto ée se napomenuti u stihovima 69-71.
5. na bolje svjetovao osnivað Rima Romul-Kvirin.
6. Mimska lakrdija, glavna dramatska vrsta u doba Cice-
- H. sekoji je opisaobombastiðnom
36. podsmijeva stilu epskog pjesnika
- Iaho
rionovo. malene umjetniðke vrijednosti, na5la je zaslugom Furija Alpina, smrt Mernnona, pomagaða trojan-
Decima Laberija mjesto u knj,iZevnosti. skom kralju Prijamu, a u drugom epu Cezarov prijelaz preko Rajne
je govorniku jezgrovitost, pjesniku uzviðenost. prigodom galske vojne. Isp. S. II b,
- Odlika
12. 41,

privlaði. i uvjerava viie nego ozbiljna stro- Mecije Tarpa, knjiåevni kritik (E. II B, SB?).
14.
gost (S.- Smije5nost
II 1, 86; E. II 1,262).
38.
- Spurije
Ocjenjivanje knjiZevnih djela vr5ilo se u hramu, posveóenom
prvaka starije komedije (S. I 4, 1) Kratin zaðinjaðe. Muzama, a kasnije u bibiiotec,i pokraj Apolonova hrama (E. II
- Od
16.
svoja djela oÉtrinom, Eupolis milinom, Aristofan jednim i drugim. 2, 94). Horacije zazire od javnih recitacija. (S. I 4, ?B; E. I
19, 39).
-
18. O Luciliju ne mogu ispravno suditi privrZenici neote-
- prtjatelj (S. iI B, 19), pisac
rìika Í ppefil¡nici starih grðkih uz,ora, a najmamje jednostrani Her- 41.
- Gaj Frr.rndanije, pjesnikov
rimske komedije palijate. U njoj su stalni tipovi: Skrt starac (Hre-
rnogen TigeJ,ije (S. I 3, 129) i krZljavac Demetrije (stih Zg).
mes), lukav rob (Davo), srebnoljubÍva mÍlosn.ica.
- Gaj Lic,inije Kalvo, sastavljað epigrama i govornik, kao
19.
i Gaj Valerije Katul, lirski pjesnik, sljedbenici su helenistiðkog
smjera.
- Gaj Azinije Polion, govornik, hisüorik, tragiðki pjeshik.
42.

44. Lucije Varije Ruf i Publije Vergitije Maron, isp. S.

20.
- Nekoga Lucilijeva branioca pobija primjer pÍtoleona r 6, 55. -
Rodanina, kojemu je od silne upotrebe grðkih rijeði u latinskirr¡
pjesmama i samo ime Pitolaj prekrojeno na gtðliu.
- Kamene, latinsko ime za Mtrze.
45.

- Zaslupajuói mi5ljenje, da je poezija ozbiljan posao (E. Publije Terencije Varon iz Ataksa (juZna Francuska),
23. 46.
II 3, 2Bg), pjesnik ne odobrava poredbu s mijesanjem vina: jed- uz Gaja- Lucilija prethodnik Horacijev u pisanju satira.
nako kao u pravnim poslovima i u pjesni5tvu treba odati poðast
je
- Glavni uzor Horaciju Lucilije (S. II 1, 29, J4\.
nalodnom jeziku. 48.

24. Falemac, trpko kam,pansko vino; hijac, slatko vino 52. U prosudivanju vrijednosti ne gleda se na pojedinðsti:
grðkog -otoka H,ija. i Homer- koji put zadrijema (E. II 3, Bb9).
s.

petilijevoj
- O zapetijanoj parnici isp. S. I 4, 94.
- Lucije Akcije, rimski
pisac tragedija.
26. 53. Kvirnt Enije,
zasluäan kao osnjvað umjetnog pjesni5tva, u svom - se epu.Anali,
- Kvinto Pedij, sestrió diktatora Cezara, i Marko Valerije.
27.
posluZio daktilskim heksametrom. Horacijev sud o Akciju: E.
Mesala Korvin, govornik i filolog (8. II g, B?0), navedeni su kao -
'primjer
rimske rjeðitosti.
II 3,258; o Eniju: E. II 1,50;3,260.
29. Latin je, kao laurentski kralj, gostoLjubivo doðekao na 57.
- Lucilija opravdava, Sto ocjenjujuéi druge ne uzvisuje
italskom- tlu Trojanca Eneju, osnivaða kasnije rimske drZave. Isp. sebe i Sto je Zivio u doba, kad se manje pazilo na dotjeran knji-
\rergilijevu Enejid,u (VII 46). åevni stil. Is,p. stihove 68-69.
t92 IIORA'CIJE / SATIIIE I EPISTÍTJLE

60. O Kasiju Etrurcu ostala je priða, da bi rnnoÉtvo njego-

- bilo
vih spisa d,ovoljno, da ga napola spali na lomaði.
pjesma je satira. Taj je naziv pje-
- Neznana Grcima
66.
smama s mje3ovitim sadrZajem prvi dao Er¡ije.

70. Skladnu je cjelinu H. naglasio i kasnije (8. II 3, 23)

-
kao preduvjet umjetniðkom djelu.
DRUGA KNJIGA SATIRA (1-B)
?2. Na ovoðtenim se ploðicama pisalo Siljatom stranom pi-
saljke, a druga
- joj je sploËtena strana poravnavala vosak za novo
pisanje.
SATIRA 1

pisaca kazivahu u Skolama kao diktat.

- Zadaci se ,iz
75. (ODGOVOR KRITIÕARIMA)
redova tr kazali5tu bilo je odredeno vi-
- Prvih ðetrnaest
76.
te5kom staleZ,u. Arbuskula, glasovita glumica Ciceronova vre- Oswóuéi se na opreðnu krÍtiku prve knjige satira,
mena.
- opravdava se piesnik u razgovoru s rimskim prav¡rikom
Trebacijem ùe lzjavljuje, da kao sljedbenik Lucilijeva smiera
78. Nabrojeno je najprije samo nekoliko zajedljivih tipovai ,ostaje i dalie pri svome naðinu pisanja.
zlobnik -Pantilije, nakazni Demetrije (stih 1B), ograniðeni Hermo-
gen s umi3tjenim pjesnikom Fanijem (S. I 4, 21). 5. Trebaciie svjetuje pravniðkom kratkoóom: "Miruj!*, t' j'
ili -
ne polaZi vaZnosti na kritiku (S. I 10, ?3), ili ne pi3i vi5e'
stoji ðitav niz prijatelja: Mecenat, Plo-
- Si Varijestrane
81. druge
cije Tuka i Vergilije (S. I 5, 40), elegiðki pjesnik Gaj ?. Pjesnik ne spava dugo, nego veé rano uzirnlje pisaljku
Valgije Ruf (oda II 9), historik Oktavije, Aristije Fusko (S. I 9, 61) (8. II 1,- 113), a Tnebacije mu
preporuðuje na sebÍ prokuSani lijek
i dva brata, pjesnici i kritici Vibiji Visci (S. I9,23; S. II 8,20). protiv besanice: treba se nakvasiti izvana I iznutra.
84. su i prista5e izvan Mecenatova kola: Gaj Azinije
- Tu42), 11. Cezara, t. j. Oktavijana (stih 19 i B4), koji je preuzeo
Polion (stih Marko Valer,ije Mesala Korvin (stih 2B), pjesni- -
drZavnu vlast nakon pobjede nad urotníc'ima protiv Gaia Julija
kovi ratni drugovi: brat MesalÍn Lucije Gelije Pu;blikola s Gajem Ceza,ra ,(42. god.), nad Gnejem Pornpejem (36' god.) i nad A'ntoni-
Kalpurnijem Bibulom, Mesalin rotlak Servije, govornik Gaj Fur' jem (31. god.).
nije.
12. Ocem naziva H., u dobi od 35 godina, Trebacija, ðovjeka
preiuóuje H., da ne nabraja odviðe ili da pri - godina.
- Ostale pedesetih Ovaj mu kasnije (stih 60) uzvraéa: sine'
BB.
nabrajanj,u koga ne izostavi. Pjesnika Tibula spomenuo je napose
(8. r 13. H' i
Slabu svoju pripravnost za epsku pjesmu istiðe
4).
-
pred samim Augustom (8. II 1, 251).
90. Mjesto obiëajnog zavr3etka "zdravo!.. pozdravlja pje-
- na zapadu, a Parti na istoku oznaðuju granicu
snik Hermogena i Demetrija, neka i dalje kukaju u svojoj muzið- 14.
- Gali
rimske vlasti. U Cezarovu galskom ratu sudjetrova3e i sam Treba-
koj 5koli.
cije.
- Iforacije svrÉava kazivanje u
92. pero i groziva ,roba-pi-
sara, da i te stihove priklopi uz got'ov veé rukopis. Mladi ScÍpion, t. i. Publije Kornelije Scipion Emilijan
1?.
-
Afriðki, zatornik Kartage (146. god.), postovalac grðke kulture'
prijalelj Lucilijev.

13 S¿rtire i epistule
 L94 HOIIACIJE / SATIRE I EPISTIIJLE I<OIVIENTARI SATIRE II. 2. 195

O duZnoj paZnji i obzíru prema Augustu kazuje H.

18.
- u E. 69. Lucilije, vojujuéi za ðestitost, nije po3tedio ni narod-
navlastito I 13 i E. II 1. - niti je propustio da propadne narod iz svih 35 kotara
nih prvaka,
(31seoskii4gradska)
- Govoreói o sebi
19. pjesnik uzimlje svoj nadimak: Flak.
Nespretan laskavac sliëan je konju5aru, koji ne umije javnog popriÉta, t. j. iz RÍma, na ladanje.
20.
pogladiti- konja. Isp. E. II 1, 260.
?1.
- S
j. togu i pojas sa turnike.
- Raspòjasi, t. skinuv3i
?3.
21. i Nomentan spomerìuti su zajedno u S. I B, 11,
- Pantolabðe5óe, ?5.
- Lucilije pripadaðe irnuénoj plemiékoj porodici.
a sam Nomentan i naroðito u S. II B, 224-288. zavisti priëa Horacije u S. I 6.
?6.
- O
- Ista se misao nalazi i u E. II 1, 151-152.
23.
drugovanju s moénima isp. S. I 10, B1; E. I20,2g.
??.
- O
- Ples se kod Rimljana ne smatra znakom sklad,na vla_ Starinski je zakon na 12 ploða (8. II 1, 23) predvidao
24.
81.
danja, te zato pristaje nakresanom Miloniju. Izuze|ak', E. II B, 282. i smrtnu- kaznu za onoga, koji bi nekoga povrijedio podrugljivom
i Poluks, mitske liðnosti, braéa Helenina pjesmom (8. II 1, 153).
- Kastor
26. (8.
II 1, 5; 3, posljednjoj satiri prve knjige H. jo5 nije bio spome-
- U meclu nabrojenim prijateljima.
L47). 83.
30. Tajne se ispovijedaju samo vjernim prijateljima. Luci- nuo Cezâra
lije - i
povjerava5e svoje misli ùivotna iskustva stihovima. 84. H. smanjuje sebi krivnju joÉ i time, ðto oznaðuje svoje
stihove -lajanjem neporoðna ðovjeka, a to nije vrijedanje.
- Brodolomci i drugi stradaoci obiðno bi se za svoj spas
33.
oduZili zavjetnom slikom u hramu (E. I 1, b; E. II B, 20). 86. Smijeh, koji zna zgodno razmrsiti mnoge zakuðice (S.
- moZe
I 10, 15), da nadjaða i zakonsku strogost.
34, H. opravdava svoju borbenost time, Éto se smatra po_
tomkom - zatoönika apulske i lukanske zemlje, iz koje su, radi
sigurnosti Rima, 291. godine potjerani Sabelci i u nju naseljeni
latinski kolonisti. U ðetiri retka sadrZana je ukratko povijest Ho- SATIRA 2.
racijeva rodnoga kraja.
(POHVALA UMJERENOSTI)
- Useopreci s Lucilijevim napadaðkim
39. postupkom (stih 69),
Horacijeva borbenost oðituje u obrani. Dajuéi p,rednost ugodnu Zivotu H. preporuðuje umje-
renostu jelu i piéu. O tom pitanju ne raspieda sam, nego
- Tipovi zloóe valja da se iznesu na vidjelo: Kanidija
47.
(S. I B), koja je Albuciju podala otrov za njegovu Zenu; Cervije i uvodi Ofela, koji kao najamnik na svome isprva posjedu
Turije, koji iskoriËéuju sudovanje za svoje prljave spletke. posvjedoðava svojim primjerom vrijednost skromnog Ziv-
ljenja.
53. Dodan je i primjer Sceve, kojemu kanda predugo Zivi
majka,- pa óe joj himbeno s medenim napitkom podati otrov. 4. Razgovor vodi u jutarnje doba, dok prisutne ne pre-
- sijaset jela,seizradenih
mamljuje na stolu u skupocjenim posudama,
nutarnjirn glasom (stih bB) i primjerom Lucili_
- Pozvan
5?.
jevim (stih 34) pjesnik se ne moZe oteti, a da ne bi pisao. i dok je pamet pristupaðnija pouci.
je preduvjet slasnoj hrani, da se tjelesnim napo-
- Prvi
9,
- Gaj Lelije, prijatelj mladoga Scipiona (stih 1? i ?Z).
65.
lom izazove glad. Umornim su puünicima (S. I 5, 75) prijali i mr5a-
67. Kvinto Cecilije Metet i Lucije Koinelije Lentul Lupo" vi drozdovi. Uz rimske di,scipline: lov, jahanje, vojniëku sluZbu
politiðki- protivnici Scipionovi.
navode se grðke igre: loptanje, bacanje koluta (diska).

I
196 }IORACIJE / SATIRE I E.PIST'T''LE KOMENTARI SATIRE II. 2. 197

se mjera nalazi izmedu vuëje proZdrljivosti (za-

15. Zedni ne ée posezati baë za napitkom od meda s atið-
- Hímeta
64.
- Pràva
kolje viÉe nego proZdre) i pasie oskudnosti.
kog brda i od vina iz falernskog kraja u Kampaniji.
.gladnima nema izbirljivosti, kad im je zatvorena Albucije, strog dornaéin, koji bi robove kaZnjavao una-
- I
16. 6?.
smoðnica, ili je vrijeme nepovoljno za ribolov. prijed, -samo da se ne ogrije5e o zadane cluZnosti.

22. Navedena su tri izabrana jela izmedu Skoljaka, riba, 68. Nevije (S. I 1, 101), neuredan domaéin: posluZuje svoje
-peradi. -Samo je tlapnja, da goste - ruðka neðistom vodorn za ruke.
prije
bi baß paun, lijepa i skupocjena ptica,
ili neka naroëita riba, rijeëna ili rnorska, vrijedila viðe od kojega ?0. Nakon izloZenih zabluda rasko5ja i oskudnosti prelazi
obiënog jela. -
se na glavnu teinu, navije3tenu u stihu 1.
dva mosrta, t. j. izmedu drvenog (pons sublicius): Zivljenje treba ponajprije zdravlja (8. |
32.
- Meclu
i Emilijeva (Aemílius), gdje se gradski kanal izlijevao u Tiber.
71.
- Za ugodno
2,
4e).

- Funta, mjera za teäinu, 327

34. g.
??. Sumnjiv ruõak, t. i. zbog obilja jestiva gost je u sum-
nji, za -ðim da prije posegne.
39,
- I nezasitno ðeljade, kao i tvrdica (S. I 1, 51), Zeli da
ispred sebe ima ðitavu hrpu, a ne mari, da i njemu velike zdjele da je sve
?9. Sl,oici su poput pitagorovaca nauõavali, u
mogu nanijeti Stetu (stih 96). prirodi -pro¿eto boZanskim duhorn. Vergilije (Georgíca IV 220) pri-
40. Harpije (Grabilice), demonska bióa olujnih vjetrova, <iijeva i pðelama dio toga duha.
-
ruZne ptiðurine s djevojaðkim obrazom, One hrani priða H. u S. I 6, 115 i S. II 6, 63-64,
u divljem naletu raz- - O svojoj
80.
grabe spremljeno jelo ili ga zagade. Isp. Vergitijevu Enejid,u, ali se kanda ispravlja u E. I 15, 17.
IIf 212. Pjesnik i. sam objainjuje mitsko priðanje: ljudi harpijske 89. H. istiðe neobiðnr.r gostoljubivost starih vremena i na-
óudi ili dotrru5taju, da ,se hrana pokvari za juZnog vremena, ili su ziva je -u SaIi heroizmom. Ako je do kvatrne veprovine, on sam,
sami sebi Harpije, rpa im ogrkne previie hrane. osjetljiva Zeluca (S. T 5, 7), slabo bi se proveo na toj gozbi, I rob
pate od toga, da im se na stolu nade ðtogod izu- Davo podsmijeva se njegovoj Zelji (S. II 7, 23).
47.
- Neki
zetno: bogati objavljivað (Waeco) gostio se jesetrom, a neki Ruf, donosi i moralnu Stetu: prevladava ubo-
- Neumjerenost
94.
nesudeni pretor, ródom. Po tom raðunu i neuk,usni mr5avi ronci itvo i uza nj prianja beznadna mrzost Zívota.
mogli bi nekorne postati prijatno jelo.
97, Posloviðna je u Rimu bila strogost i neobazrivost stri-
-
ðeva prema pogre5kama i .nastranostima ðlanova porodice (S. II
53.
- i Prevelika opet umjerenost dovodi u drugu nastranost,
u Èkrtost gnusobu. 3, BB).

prisutnih kao da se upleo u razlaganje pa

- Netko od
55. Avidijen (Skrðina) isticao se medu sljedbenicima ki- 99.
-
nikã (grðka rijeð kyon: pas), zagovornikâ oskudice, svojim ku- iznosi jedan primjer, kao dopunu Ofelovim rijeðima.

- Trauzije, rasipnik, koji se upropastio troðeói

kavnim pasjim Zivljenjem. 100. neÉtedice
imutak. Protiv takove samoZivosti, beskorisne za druge i Stetne za
Masline se obiðno ne spremaju na dulji rok.
- Drije-
5?.
sebe, buni se H..U njemu se javlja humani osjeéaj za bijednike
rrak je -po nuZdi bio zamjena za masline, (isp. S. I 1, 111), za izgradnju ponr5enih gradevina, za dragu do-
- Avidijen
62. sam, sveðano obuðen, mjesto sluge, kapima maju.
ulja zaðinja prokule iz velrikoga suda, Íâko se za to jelo hoóe mno-
- Nestalnost sreóe okusili
106. su i H. i Ofel, kad im je kon-
go ulja. fiskacijom oduzeto imanje.
198 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI SATIRE II, 3 199

dijete, t. j. kad je Zivio s ocem u Venuziji, Pergamena (membranø) i voskom premazane tablice
- Kosmaleno
LLz. 2.
u susjedstvu Ofelom. (tabulae)- slu¿ile su za pisa¡ìie koncepta: na njima se moglo pisati
i napisano popravljati. U ðisto se prepisivalo na papir (charta).
115. Ofel je i nakon konfiskacije ostao na svom dobru,
-
kao najamnik, i to vetera,nu Umbrenu. 3. Vino nadahnjuje (8. I 5, 19 i 15, 1B), a miran san kri-
jepi (S.-II 6, 61); ali je od slabe koristi neumjerenost u pÍéu (8.
- U zabaðen brdski kraj rijetko dolaze gosti, ali se za
118.
I 2, 24 i 19, 11) i predug san (E. I 2, 33).
kiðnih dana, kad zastanu obiðni domaói poslovi, rado posjeéuju
pjesnikovim rijeðima pouzdanja (S. I 10, 76)
susjedi. 4.
- Kao uzvraÍ,
stavlja se u sumnju njegov rad, i to se ponavlja jo5 u stihu 6, I,
j.
- Polovne smokve, t. napola raztezane i tako osu5ene,
L22.
r3 i 16.
123. Mjesto svirke i buðne gradske za,bave gosti se slade
Saturnnalije, rimska svetkovina u ëast boga Saturna,
piéem: -svak po volji svojoj, ,bez posredovanja stol,nog ravnate-
5.
-
slavile su se veselo i buðno 1?. decembra i jo5 nekoliko dana, za
lja. Isp. S. II 6, 67. spomen Saturnova "zlatnog< doba,
124. Prvom se ðaðom napija bogovima, ovdje Cereri, boginji
poljskih- plodova.
svaljuje na sporedne stvari: pisaéi pribor,
?.
- Krivnja se
tijesan prostor. Illadnije decembarsko doba ne vabi pjesnika, da
129. Po prirodnom zakonu nitko nema trajnoga svoga vla- traåi nadahnuée u prirodi. Isp. E. I 10, 49.
- II 2, 175). Prema tome i Umbren moZe se smatrati sa-
sniÉtva (8.
11. Nabrojeni su pisci grðki autori jampske poezije: Arhi-
mo privremenim novim stanovnikom na biv5em Ofelovu posjedu.
loh kao- lirik; Platon Arheget, Menanda¡ Eupolis kao komedio-
grafi. Spominjanje ovih pisaca podudara se s Ho,racijevom namje-
135.
- Zavr5ni stihovi ponavljaju drugim rijeðima
ðenu u stihu L11.
mi:;ao izre-
rom, da objavi svoje iampske pjesme (epode).
14. Bit éeS prezren, kao odgovor na pitanie u stihu 4. Za-
- pçetvoriti
vist óe se u prezir, a prezreni ne mogu se smatrati mu-
SATIRA 3 drima. Sirene su, prema Homerovu priðanju (Od'íseia" XII 182
-
d.), na moru opðinjale brodare svojim pjevom i zavodile ih u pro-
(sTorK) past (E. L 2, 23). Ovdje je mit primijenjen kao sirnbol nemarnosti'

Za buðnih Saturnalija pjesnik se povukao u zati5je svog 15. Podsjeéa na Trebacijevu (S. II 1, 5) preporuku: >Mi-
ruj!. -
dobarca Sabina. Sredivanje u novom boravi3tu, izuðavanje
grðkih pjesnika, spremanje izdanja jampskih pjesama 16. Boljim Zivotom, t. j. kad se svidio prvacima (S. I
-
sve je to kao neki zastoj u njegovoj knjiZevnoj djelatnosti. 10, B1).
-
Mjesto da se H. optuãuje i opravdava sam, on uvodi Dama- 1?. Damasip je, kao znak mudrosti, pustio bradu. Isp' S. I
sipa, proqralog trgovca i stoiðkog novaka. Kao revan propo-
3, 133,
-
vjedrnik novosteðenog znanja, Damasip obja5njava, kako se
pitanjern H. navodi Damasipa, da se raspriða
obratio u stoika, i drZi ðitavo predavanje o stoiðkom para-
o
18.
- Svojim
svom susretu sa stoiðkim filozofom Stertinijem.
doksu: svi su ljudi, izuzev mudraca, ludi. Tako se H. po-
srednim putem izjasnio o sebi, a ujedno najduljom satiro.m Janova svoda na sjeveroistoënom di-
pokazao, kako i sa stoiðkoga glediÉta ðkrtost, rasipnost, ða-
19.
- Pored starinskog
.jelu Fora primi5e Janovo ime joË dva natkrita prolaza' Kod sred-
stoljublje i sujevjerje zasluZuje osudu. njega od njih vrðili su svoje poslovanje novðari i trgovci.
 200 IIORACIJE / SATIRE I EPIST'T'LÐ
KOMENTARI SATIRE II. 3.
20t
- H. neza starim ipredmetima,
21. propuita ovdje da se zadjene o pomamu tada-
Snjeg vremena rija i primiti od njega zajam, moZe dugovanje potkrijopiti i zaku-
Damasip se hvali, da je
do5ao do posude, koju je upotrebljavao prethistorijski efirski (kå_ ðastim obvezama lihvara Cikute, pa i stotinama garancija: kad
rintski) kra-tj Sisif. dode do plaóanja, on izmiðe svojoj duã¡rosti iznalazeói stotinu
izgovora. Bit óe kao Protej, morsko èudovi5te (Homer, Od,i,seja IY
- Stotinu tisuóa, t. j. sesteraca. Sesterac : 2,b asa 417), koji je u stanju da se pretvori u mnogo razliðnih obliðja, kad
23.
ga tko åeli uhvatiti.
26. Merkurije (grðki Hermes), bog trgovine, uspjeha i
bitka. -
do-
jedan
od lakovjernih vjerovnika.
?5.
- Perelije,
Pretjeranu su strast ocjenjivau veé stari kao glavne teme: o svestra-
- Prelazi se na samo razlaganje
2?. 77.
-
Damasip je i dalje bolestan, kad se prihvatio posla,botest; ali
koji nije nom bezumlju medu ljudima.
za nj. Horaciju je divno, Sto se jedno zlo prislonilo uz drugo,'a
bit ée govora od stiha 247.
za Damasipa divne su nove nauke. 80.
- O drugoj strasti
- Õemerika se smatrala lijekom od
82. po'ti5,tenosti, obmanâ,
- O tudoj bolesti ne moZe suditi H., kad je i
32. sam bole_
stan. bolesniðkih privicÍenja (8. II 2, 137). Dobavljala se iz grðkog grada
Antikire. Obilatu mjeru, osim za tvrdice, namjenjuje H. i umi-
Sljenim pjesnicima (8. II 3, 301).
- Stertinije, sljedbenik stoiðke nauke (8. I t2,20).
33.

pogreba prireclivali su baÉtinici, prema ba5tinjenom

- Fabricijev most preko Tibera na rijeðni ofoë.ió. (insurø
- Iza
36. 86,
Ti,berinø), sagraden 162. god. je
Taj dio Tibera nakon regulacije iznosu, gladijatorske igre, javnu gozbu, dijeljenje Zita. Staberije,
presu5en, a most nosi ime ponte d,e, quattro
capi. bogati posjednik u Africi, da predusretne javnu procjenu svoje
imovine (S. II 5, 105), dao joj je iznos zapisati na svom grobu.
38. Desna se strana kod starih Rimljana smatrala sretnom.
- Tako su se njegovi baÈtinici oteli duZnosti da ga sahrane sa svim
40. Samo za visok cilj poói u smrt bija5e za sto ke sjajem.
-
hrabrosti.
znak
B?. Kvint Arije proslavio se medu Rimljanima time, Èto je
Hrisipov trijem, sastajaliÈte stoikã priredio- rasko5an pogreb. O njegovim sinovima isp. stih 243.
44.
- u Ateni. Tu je Ze_
non osnovao stoiðku Skolu i Hrisip razvio punu djelatnost. BB. Ne budi stric isp: S, II 2, 97.
- -
46. Prema stihu 9? mudrac je kralj (isp. S. I B, 1BB). Ali 94. Kvadrant je ðetvrtina asa, rimske novðane jedinice.
- nisu mudri (stih
svi kraljevi -
lBT; E. I 2, L4). Sliëan je Staberije onorn Skrcu: S. I 1, 43.

- Misao o tumaranju ljudstva primijenjena i u S. II ?, ?. Po zamisli Staberija i njemu sliðnih steéi blago rrr'
48. 9?.
- dokopati se moói i slave, nego
znaði samo i postiéi vrhovni cilj
pakuvijevoj (8. II 1, b6) ,tragediji lti.ona javlja
- U llionina
60.
duh ubijenog
se stoiðke nauke: biti mudar, biti kralj.
si,na Deifila i poziva je, da ga sahrani. Ali
je Fufija, koji gtumi majku, prevarilo vino te je zaspao pravim 100. Sasvim opreëno mi5ljenje ima filozof, kad odbacrije
snom i ne ðuje glumca Katijena, koji glumi Deifila, ne -
blago u pustinjski pijesak. Aristip (8. I 1, 1B), uðenik Sokratov,
osnivað kirenske filozofske - Skole.
ðu¡e ni
vike gledalaca, koji su se pridruzili dozivanju r<ati¡ena-oåfila.
- Novim razlorztma govornik potkrepljuje navedene pri-
104,
64.
- Novëani þoslovi postali su nesigurni, jer je potjuljano
povjerenje izmedu vjerovnika i duznika. Moze duZnik, kako tumaði mjere: jedni su kao Staberije: nabavljaju i zgréu koje5ta, a da to
stertinijev uðenik, svoje dugovanje uknjiziti kod bankara Ne- ne znaju ilÍ ne ée upotrebiti; drugi se odriðu i blaga, kad im je na
smetnju u teånji za udobnijim åivotom,
-

202 ¡IORACIJE / SATIRE I EPIST"ULE KOMENTARI SATIRE II. 3,

203

110.
- I po razlaganju Stertinijevu Skrtac ðuva blago kao sve- 181. : Edili su imaLi duZnost, da se brinu za red na ulicama
tinju, bdijuéi uza nj danju i noéu (S. I 1, 71). .i trgovima, za javne gradevine, za opskrbu Liveåem, za prirediva-
nje javnih igara. najviii u ðasti iza konzula, vr5ili su
123. Slobodnjak ne ée Stedjeti gospodara, pogotovu samoåiva - Pretori,
sudaðku vlast. O Albuciju, poglavaru Funda, isp. S. I 5, 35.
Sknta starca,
- koji ostade bez ikoga svoga. Isp. S. I 1, 99.
182. Prigodom javnih igara, za vrijeme odmora, prireilivaëi
zadovoljavaju svojim stanjem, a lakomcu -
- Umjereni se
L27,
nikad nije dosta (E. I 2, 56).
su davali narodu gozbu, ili bi im dijelili ùiveùne namirnice. Dije-
leói odvi5e izdaÈno mogao je tkogod ostati bez imetka i za utjehu
grðkom gradu Argu vladao je promatrati svoj kip, kao znak narodne harnosti.
- U
132. Agamemnon. Nakon
'povratka iz Troje usmrti ga Zena Klitemnestra. Njegov je osvetnik
- Parodija na stih S. I 2, 13.
184.
sin Orest, ali osvetnikova krivnja nije umanjena time, Sto nije di-
gao maða joÉ i na sestru Elektru i na svoga vjernog druga Pilada' pouzdanik i vojskovoda Au..
- Marko Vipsanije Agripa,
185.
:gu,stóv (E. I 12, 26), proBlavio se kao edil (33. god.) gradnjama (E.
142. JoS jedan primjer tvrdiðluka, sliðan Urnidijevu (S. I 1,
I 6, 26), popravkom vodovoda i kanalizacije, kao i sjajnim javnim
95).
-
igrama.
lo5e vino lz podruðja etrurskoga grada Veja.
143
- Vejentanac,
BogataË Opj,mije pije ga iz priproste glinene kampanske posude,
187. I kraljevi su podloZni zabludama (stih 46). Primjer iz
- kazuje, kako
mitologije je po samovolji lcalja Agamemnona iz-
'loZen pognCi
neosjetljivo za prisvajanje tudega (stih 128), sma- Ajant, a pogibiji Agamemnonova kói lfigenija.
- Õeljade,
15?.
tra i nez,natno smanjivanje svoga imanja za kradu i pljaðku. 193. Ajant, uz Ahileja najvredniji junak pod Trojom. Po-
159. Nameóe se pitanje, da li zasluZuje prijekor ludosti, tko vrijeden- u ðastoljublju, zapade u ludilo i stade klati ovce, kao
- Po stoiðkom mudrovanju, da su malne svi ludi (stih
nije Ékrtac. da se sveti Atrejevióima i Odiseju (stih 202).
32) i da veóina boluje (stih 121), pitanie se rje5ava poredbom s
- Prijam, trojanski kralj.
195.
'tjelesnim bolovanjem: svatko boluje bilo od koje bolesti. I oni
dakle, koji se ne zaklinju krivo i ne Zive oskudnim Zivotom, nisu 199. Iz aulidske luke, na istoðnoj grðkoj obali, krenulo je
- pu't
sasvim li5eni ljage, veé su duZni prinositi Zrtvu oði3éenja kuónim brodovlje Troje. Prije putovanja privolio se .A,gamemnon da
bozima ili se lijeðiti lijekom iz Antikire. Zrtvuje svoju kóer (stih 219).

lijeënik Augustova doba:

161.
- Krater, znamenit 200. Zrtvi bi se prije klanja posulo tjeme posoljenim jeð-
se na razlaganje o zabludi ðastoljublia, menim -zrnjem.
- Prelazi - Po
168.
staroj procjeni imanja (,procjenu su vr5ili cenzori svake ðetvrte, je Ajantova
- Atrej,
203. Zena Tekmesa, sin Eurisak. otac
kasnije svake pete godine) posiednik dvaju zemliiSta smatran je -
Agamemnonu i Menelaju.
bogata3em.
- Teukar, brat Ajantov.
204.
(Canosa), grad na desnoj obali Aufida (Ofanto).
- Kanuzij
169.
j.
- Zlosretno i,alo, t. Aulida.
205.
j. naboru toge.
- U skutu, t. u
172.
212, Po priði bio je Agamemnon zavjetom obvezan, da
175.
- Nomentan,
rasipnik (stih 224).
- Cikuta,
lihvar (stih irtvuje -Dijani 5to se one godine porodi najljep3e u njegovu kra-
69). ljevstvu. Lukrecije (O prirodi I 83) prekorava, ga za to zbog vjer-
176. Zakletva Pena.tima, t. j. svetinjom kuónih bogova za- ske nastranosti, a po stoiðkom turnaðenju Agamemnonov po:tupak
Stitnika -(E. I 7, 94). proizJazi iz ðastoljublja.
204 I{ORACIJE / SATIRE I EPISTIJLE
KOMENTA'RI SATIRE II. 3
205

220, I(onaðni osvrt na pitanje ðastoljublja: ludost i bezumlje'

i
mekuðci povijaju golijeni, ruke, vrat. Tko
Bolesnici
i -
zlotvorstvo lako prianja uz åelju za slavom. - 255.
ili ne óe da bude bolestan. Dok se
skida ta vanjska obiljeZja, nije
223. Belona, boginja rata. Kasnije istovetna s istoðnjaëkon'¡. Polemon preobrazio u sebi, ljubavnÍk se ne odriëe svojih muka
-
boginjom Ma i slavljena divljim plesom njenih sveéenika (Bello- i utaman se trudi, nemajuéi razborite odluke, da postigne trajnu
nari,i,), koji su u zanosu ranjavali sami sebe. Isp. E. II 3,'454. smirenost.
su za gozbe kitili vijencem ëelo i v,rat.
na raskoðnost, priða Damasiçt o rasipnom ba- - Gosti
256.
- Prelazeói
224.
Stiniku, koji skuplja oko sebe (poput Tigelija: S 2, 1) svakovrsne
- Ljubavnici se sluåe i
272. gatanjem. Picenske jabuke, iz po-
potroðaðe.
druðja juãno od .dnkone, isticale su se ljepotom i soðnoSóu (S. II
grðki novac. 1 tal. : 6000 drahmi (denara) : 4,70).
- Talenat,
226.
24.000 sesteraca (oko 4715 din. zl.)..
276. Ljubavna strast svr5ava i ubistvom, kad se u mahni-
-
-tosti rasplamti i.u
228. U Tu3ðanskoj vesi (E. II 1, 269) ;bijahu trgovine sitnorn srdZba svatïi tr)otegne maö.
robom i- domovi slobodne ljubavi. kod ðastoljublja (stih 220) ludilo i
- Kao rijeëi.
218. zlotvorstvo sa-
229. Velabro s trZnicom bija5e trZi5te Zivotnih. namirnica. mo su srodne
-
Nadovezujuéi na nesuvislo vraðanje (stih 272), Stertini
- Vepar iz
234. Lukanije, jugozapadnog dijela ltalije, cijenio 2Bl.
se kao najbolji (S. II B, 6).
.t
jeva se-nauka obara i na sujevjerje. Primjeri su: starac koji od
'bogova traZi jednu malenkost, da on jedan jedini
ostane besmr-
ì

Milijun t. j.
I

237. sesteraca (oko 200.000 din. zl.). tan; zatim majka, koja molitvom i postom i5te zdravlje svome
-
238. Uz izda3nu nagradu muZ pristaje da bude svodnik svo- sinu, ali ga postupkom uvaljuje u propast.
joj Zeni.- Isp. S. II 5, ?6. podignute kapelice u poðast La-
- Nacompítales). su bile
282. raskr3éima
glasovitog glumca u Ciceronovo rima (Løres
- Marko Klodije Esoçr, sin
239,
doba (E. II 1, B2), nasljednik milijunske ba5tine, razmeée se bla- 285. Pri prodaji roba gospodar je jamðio za njegove mane
gom te hirovito uniÉtava skupocjeni ukras, koji je prije darovao i time se- liBio duänosti, da poslije plaóa kupcu odÉtetu (E. II 2,
svojoj dragani, puðtenici Meteli, 1 6).

- Hrisip, isp. stih 44. - Menenije, tip budalaSa.

(cloøca '¡nq,rinxã,), rimski ,odvodni kanal, graden
- Ktroaka
242. 287.
u vrijeme kraljeva (VI. stoljece prije n. e.).
Rimljani ne poznaju posta. U dan Jupitnov, t. j.
- Starri
29L.
Arija (stih B?) nadmaÉili su u ðetvrtak, postili su farizeji, Prema tome se majka utjeðe ädov-
- Sinovi Kvinta oca svojim
243.
rasko5jem, samo su, mjesto da ugoste druge, ðastilí sebe skupom, skom sujevjerju. Isp. S. I 9, 69.
hranom. 297. Sedmorici mudraca, koje su spominjali starÍ, dodaje
obiëaju biljeZili su se u kalendaru sretni Damasip - svoga spasioca i uðitelja kao osmoga.
- Po starinskom
246.
dani kredom, nesretni ugljenom.
da je zadivljen Damasipovom mudro5éu, zove ga
300.
- Kao
- Na
247. redu su tipovi zaludeni ljubavnom stra5óu. H. stoikom. Ujedno mu, sa zlobom, priÉiva, da ée mu novosteðena
predstavnik starije akademske Skole. Njegov mudrost pomoói pri daljem trgovanju.
- Polemon,
254.
ga je uðitelj Ksenokrat odvratio od raspojasana Zivota i predobÍo priði,
da prione uz filozofiju.
303.
- Po je kraljupotrebljenoj u Euripidovoj tragediji .Bak-
þs., febanski Pentej zabranio odrZavanje Dionisove svet-
206 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI SA:IIR,E II. 4.
207

kovinê. Bog je za osvetu podiario njegovu majku Agavu, kéer 7. ZadrLan las.kavim rijeðima i znatiZeljom Horacijevom,
Kadmovu, te je u bjesnilu rastrgala svog sina. Jednu je scenu iz Kacije -izlaåe novosteëenu nauku.
spornenute tragedije upotrebio Horacije: E. I 16, ?4r
ime uðitelja pa se time istiðe vaZnost
- Pre5uóuje se
11. sa-
308. H. je u to doba bio zabavljen uredivanjem dobarca Sa- m.e stvari.
-
bina, Sto ga je primio od Mecenata. je prema trí dijela gozbe: prethod-
- Razlaganje ude3eno
12.
309. Õovjeðac od stopica dviju (E. I 20, 24), istaknuto u na jela (gustatio), glavna jela (mensa, prômø) i na kraju piée i voée
-
opreci prema pjesnikovoj teZnji za viSim. (rnensa secund,ø). Razlaganju su dodane i napomene o ðistoéi.
je doba,nenad,ni gos bio podvoren koko5kom,
Turbon, podrijetlom Traðanin, gladijator, malen uzra-'
- I uizstaro
310. 18,
-
stom, junaðan u borbi. pribavljenom domaéeg peradarnika, ali je i tada postojala briga,
32L, Pjesme (poemata), t. j. jampski i lirski stihovi. Za kako da to meso bude Éto prije mekarno,
- jepjesnikovanje ne to kao sipanje ulja na vatru, t. j-
- Falernac, isp. S. I 10, 24.
Damasipa 19.
pjesniðko nadahnuée podudara se s ludoSéu. Tako i Davo (S. II
7, 117) izjednaðuje pisanje stihova s ludilom. Isp. E. II 3, 296. - Aufidije, ime nekom rasipniku.
24.

S obzirom na E. I 20, 25 Damasip pretjeruje, i zato bai grðkog otoka Kosa pilo se mije5ano s morskom
- Vino s
323. 29.
na tom-prigovoru izdaje lloracija stnpljivost. vodom. Isp. S. II B, 15.
324, Zivljenje nad procjenu imetka, t. j. tro5enje p'reko mo- 32. Baja, grad u kampanskom primorju, zapadno od Na-
- te3ko moZe prigovoriti propali trgovac. Za'to mu pje-
guónosti, pulja. - Lukrinsko jezero (s. Maricello), morski zaliv kod Baje.
snik dobacuje: DrZi se svoga! Gledaj sebe! - primorski grad u Laciju,
Circeji, zapadno od Taracine (S. I
-5, 25). Mizen, primorski grad u Kampaniji, juZno od Baje.
Na kraju H. primjenjuje sVoj odgovor na stih 297 i
Tarent,- isp. S. I 6, 105. -
326. na.
prijekor- uzvraéa prijekorom.
prikaz glavnih jela, uz napomenu, da se
- Prelazi se na
35.
SATIRA 4 ukusan ruðak ne gotovi tako lako. Nije dosta, da se potroii mnogo
novca za hranu.
(POUKE ZA SLADOKUSCE)
su za stolom poredani na poðivaljkama, podu-
- Gosti
39.
prti lijevom ruhom, a dosnom prihvaóaju jela (S. II B, 20).
Joi jedna "divna.. nauka, pred kojom gubi svu vaZnost.
filozofija, poðevði od Pitagore! To je nauka o kuharskoj 40. Sam se ruõak zapoðinje veprom (S. II B, 6). Osim um-
vje3tini: kako valja pribavljati Í pripremati za jelo Ziveùne brijskog- u cijeni je i lukanski (S. II B, ZB4). Manje je vrijednosti
namir,nice. Tako se priðanje Ofelovo (S. II 2) dopunjava. laurentski iz moðvarnog dijela Lacija. Vepar se donosi na sto
ovim Kacijevim, a otrjema je zavr5etak u S. II B. ðitav, te se zdjela uvija pod njegovom - teânom.
44.
-
Zeðje pleóke nudi gostima i Nazidijen, ali odvojene od
na dva istovremena pitanja zaustavlja
- Radi odgovora II
1. bedara (S. B, Bg).
se uZurbani Kacije.
46. Propise o ribama i pticama drZi neimenovani struðnjak
3. Pitagora (polovinom VL stolj.), Sokrat (drugom polo- za sebe,- samo je naglasio potrebu, da se ribama hoée dobra ulja
- stolj.)
vinom V. i Platon (prvom polovinom IV. stolj.) prvaci su (stih 50). On se ne upu5ta ni u raspravu, koliko uz pravi ruðak
grðke filozofije. pristaju poslastice.
ir
208 }IOR,ACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI SATIRE II. 5. 209

51. Masiðko vino s istoimenog brda u sjeverozapadnoj Kam- 84. Pozivajuéi prijatelja u goste, obeóava i H' u Sali' da ée
paniji. - Iz istog je kraja falernac, koji uspijeva u ravnici pod - ëiStoéu (8.
paziti na I 5, 22).
- (s. Sorrento), grad u Kampaniji, po-
- Surent
masiðkim brdom.
je oðaran novom divnom naukom, H. naziva
druðje pitkoga blagog vina. BB.
- Kao da
Kacija mudrim (kao Damasipa stoikom: S. II 3, 300), samo bi ioË
59. Loéika pliva, t. j. äeludac ,ne óe da je svari. åelio da '"ridi i upozna ðovjeka, koji navije3ta propise o sretnom
- åivotu.
- Raëiói i
63. puZiéi priretluju se s juhom.
j.
- Slaclano ulje, t. novo, tek istije5teno. SATIRA
64. 5

- Bizant bje5e na
66, glasu kao izvozna luka marinira,r¡e tu-
(LOV NA OPORUKE)
njevine, otpremane u svijet u velikim ,baðvama.
68.
- Korik, brdo u maloazijskoj
pokrajini Kilikiji. U Rimu .se uvrijeZio obiðaj uvlaðenja u tucle domove,
da bi se vjeStim naðinom zadobilo nasljedstvo imuénih lju-
- îz Venafra Venafro) u Kampaniji dobavljalo
(s. se naj-
69.
finije ulje. di. O tome H. daje svjedoðanstvo jo3 u E. I 1, 78, ali ne
propuÈta da i tu vrstu gramZljivosti oZigo5e satiirom. I tu ne
ißp. S. II 3, 272,
jabuke, piriða sam, nego se prenio u mitsko doba i posluZio liðno-
- Picenske
70.
stima iz Homerrove Od,iseie (XI): vraðem Tiresijom i Odí-
su dva naðina za èuvanje groZila: jedna se
- Navedena sejem (Uliksom). Ovom se satirom dopunjuje njihov razgo-
71.
vrsta meée u glinene lonce i prekriva veéim sudom, da 5to viðe vor u mrtvaðkom carstvu.
zadrZi svoj miris; druga, iz podruðja Albanske gore, su3i se na
dimu. Drugdje se jo5 spominje groåcte su5eno na konorpcu (S. II 2. J Uliks,
utjeÉen Tiresijinim proroðanstvom, da ée se vra-
2, Lzt). titi svome domu, zabrinut je zbog bezakonja prosaca za svoi
sa srije5em od vina s otoka Kosa nudi svo- imutak.
jim
?3.
- Salamuru
gostima Nazid,ijen (S. II B, 9).
se srnije: bilo je vrijeme, kad je Uliks u nevo-
pripremala pomoéu cijecta od drvenog uglje- lji
3.
- Tiresija
da bpr sagleda ilim zaviëaine ltake.
- Crna se so
74,
na. S njome se mije3ao bijeli papar, kao blaåi od crnoga.
priZeljkivao,
U
doba Horacijevo svakako se znalo, tko se toliko dièio svojim- no- -?. Ulitsovoj åeni Penelopi javiÉe se, za njegove odsutno-
votarijama. sti, mnogi prosci (8. I 2, 2B).

f. j. za svakoga Uliks poredi siroma5tvo s morskom travom.

- U malim zdjelicam ,ð,istim, gosta na- - Pomorac
75. B.
pose.
1.1. Drozd se ubrajao medu ukusna jela (8. I 15, 40).
76. Sa zavrÉnim rijeëima preda3njeg stiha prelazi se na -
pitanje -urednosti i ðistoée. 14.
-
Lari, kuóni bogovi, isP. S, I 5, 66.
Kad bi rob potajice uzimao jelo sa zdjele, bio bi izvanjske st,râne, t, i. uz lijevi bok, voiniku zaltiéen
78.
- S
teËko 1?.
kaånjen- (S. I 3, B0). Stitom.
81.
- Metlom od pa,lmove grane oðistio bi se pod, posut pito- 18. Dama, tipiöno irne za roba (S. I 6, 3B).
tinom, poslije svakoga jela. -
19. JoË se jednom, iza stiha 18, opominje Uliks svog rotla
83.
- Kamenðiói, t, j. mozaik. i vrline.-
74 Sâtire i epistule
2L0 IIORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMEN ARI SATIRE II. 6.
2t1

Rijeðju oporulca napokon se objaÉnjuje, kuda smjera óe tugovati nad odro,m svoga zeta, zato 5to su
- Nazika
23. 69.
priðanje- o staru d,omaéinu (stih 12). mu se izjalovile nade.
j. pred starcem,
Lov na ba3tinu poredi se s ribolovom (stih 44) i s vre- - Da odsutnog hvale, t.
25. 72. ,te
-
banjem na ptice (stih 56). \
76. Radi postizavanjâ imutka Zrtvuje se i vlastita ãena
34.Branitelj, vje5t dvoliënom pravu, postizava spretnim (s. rr 3,- 238).
-
posredovanjem, da i slabija stranka (stih 29) dobije pannicu.
84. Teba, glavni grad grðke pokrajine Beotije, zaviðaj Ti-
-
39.
- Pasje zvijeùd.e, isp. S. I ?, 26. resijin.
je prsnuo Prijapov kip (S. f B, 47). Davo, ropsko ime, tipiðna figura u komediji (S. I
- Od vruóine
40. 91. 10,
40).
-
41. Parodija na nezgrapni stih Furija Alpína (S. I 10, 36),
pojaëana- dodatkom, da to pljuvanje nadolazi iz prezasióena Ze- 94. Glava se zastirala kukuljicom, priëvr5óenom na ogrtaðu
luca. (s. rI 7,-55).
govorljiva ðovjeka poredi se s kovaðkim
48. Drugi ba3tinik, t. j. zamjenik prvoga, ako ovaj ne pre- - Nadimanje
97.
I 4, 19.
-
uzme oporukom dodijeljçno nasljedsûvo,
mijehom. Isp. S,
je
99.
- Potrebna neprestana skrb, da se sva muka, zbog
- Orko, bog mrtvaèkog carstva.
49. same jedne omaÉke, ne pokaZe zaludna.

- Oporuka se otvarala i ði;tala

pisala na vo5tanim tablicama: na prvom se pred pretorom.
- Oporuka se
51. 100.
mjesto zapisivalo ime oporuëitelja, u drugom stupcu ime nasljed- pogani (stih 18) imao bi se pretvoriti
nika, s napomenom, da li je ba5tinik sam ili s kim drugim. Ti- - Onaj
L02.
slije smrti
Dama
u druga, uzor hrabrosti i vjernosti!
po-
resija svjetuje, neka se oðekivalac nasljedstva ne pojagmi za- ëita-
njem oporuke, jer bi se mogao izvrói ruglu, kao Nazika (stih 57 105.
- Prema procijenjenoj imovini odråavale su se pogrebne
i 69). sveðanosti (S. II 3, B5).
prasak odagnao je vraöare s Eskvilina
Kvinkveviri (petorica), pomoónici rimske policÍje - Ne'nadni
55. za 110. (S.
- i sigurnosnu sluåbu. Nazika, odrod porodice Kor-
vatrogasnu I B). Doziv Prozerpine, vladarice mrtvaðkog carstva, prekida raz-
nelija, postao je nakon te sluåbe -pisar i vreba5e na baðtinu svoga govor o lovcima na ba3tine.
zeta Korana. U la,tirnskom je upotrebljena igra ñjeëii Coranus i
cotnus (Koran i gawan). SATIRA 6

58. Na pitanje Uliksa, Laertova sina, Tiresija obja$njava I

potanje,- Éto se dogodilo lovcu na baStinu. Samo se H. podsmijeva,
(GRAD SELO)
da je za tu priðicu potrebno Apolonovo nadahnuée.
Iza kako je Horacije izdao prvu knjigu satira, nadario
62. ProÉla zgoda metnuta u proroðanstvo. Mlaclani vi- ga je Mecenat Sabinom, posjedom u sabinskim brdima,
tez, t. j.- Oktavijan, pobjednik na kopnu i moru -nakon akcijske blizu gradióa Varije (8. I 14, 3). Tu je pjesnik, podalje od
b,itke (31. god.). Spremao se i na Parte, da osveti Krasov poraz Rima, na5ao mir, udobnost, zadovoljstvo.
iz 53. god,, ali je kasnije (20. god.) uïanaëio s njima sporazum.
Eneja, podrijetlom Tnojanac, praotac Rimljana. Isp. j.
2.
- Voda, t. potok Digencija (8. I
63, 18, 104; sada Licenza).
-
Yeng. EnejÍ.du, Vrelu je ime Banduzija (oda III 13).

d,
2t2 HOIiACIJE 1 SATIRÍI I EPISTULE KOIIÍENTARI SA:TIRE II. 6. 2t3

Majin sin je Merkurije, isp. S. II 3, 26. (8. I 19, B). poziva Horacija na roðiÉte veé prije
5.
- - Neki Roscije
osam sati (po rimskom: prije dva), a pjesnik se obiðno diåe dva.
6. Pjesnik moli zaÉtitu Merkurijevu kao uzvrat za svoje sata kasnije (S. I 6,
zasluge.
- 122).

molioðeva nagoni pjesnika, da i tu

- Upornost
39. objasni.
12. Herkul, grðki heroj (Heral<ies), proslavljen junaðkim svoj odnos prema Mecenatu. Isp. S, I 6,
djelima- (E. II 1, 10); iskazivalo mu se boZansko Stovanje.
42. Klijenti .prate svoga patr,ona i na izletima (E. I 7, 76)
14. Biti pretila duha (crøssø Mineruø) posloviðni je iztaz i -
na putovanju (S. I
za sLabu - pamet (E. II l, 267). 5).

- Siro i
44. Traðanin Galina, gladijatori.
15. H. svoj spas iz boja kod Filipã pripisuje Merkuriiu
(oda II -7, 13). 47. Na3 ðovo, t. j. Horacije, izloi,en toliko veóoj zavisti, ko-
liko su -jaðale prijateljske veze s Mecenatom.
1? i epis'tule naziva pjesnik stihovima u prozi, pri-
- Satire
'ðanjem 5to gmiZe po tlima (S. I 4, 42; E. IT. 1, 250). j. ili na rvali5tu (na Martovu polju).
- Igre, t. u kazaliStu,
48.
Mecenat je volio loptanje (S. I 5, 4B).
19. Libitina, italska boginja mrtvaca. Pod njezinom zaðti- -
- sahranu pogrebni sluZbenici (libitinarü).
tom vrËe Jesensl<o je 50. Rostra, govorniðka tribina na Foru, ukra5ena kljuno-
doba pokopalo i Horacija (8. - -
vima (rostra) brodova otetih pobijedenim .Ancijatima (33S. god.).
eod.).

S Janovim (S. II 3, L9) imenom povezuje se poðetak uz bogove, t. j. rtz Oktavijana i njegove sarad-
20.
- Same
52.
godine i- mjeseca i dana. Ovdje mu je dodan pridjevah Matutirr, nike. Javno rnnijenje zamjerra Ho,raciju, da sastavlja pjesme'za Ju-
t. j. jutamji, prema imenu boginje svitanj,a Matute. pitra (8. I 19, 43).
prenosi miSlju na zadjevice gra'dske. Isp. E. II 2, su iz svog prebivali5ta (dana5nje Rumunjske)
- H. se - Daðani
23. 53.
65. Jamac se morao javno pred pretorom obvezati, da ée du- preko Dunava, zimi zaledenoga, u krajeve pod
ðeÉée provaljivali
-
Znik podmiriti svoje dugovanje. rÍmskom v1aÉéu. Naroðito je nastala bojazan u doba odsudne
akcijske bitke (31. god.), jer su Daðani pristajali uz Oktavijanova
j.
- Na Ëtet¡l sebi, t. dugovanje
27. podmiruje ðesto sam ja- protivnika Antonija.
mac. I Bijant, jedan od sedam mudraca, znao je za to'. .Uz jam-
ðenje prianja Ëteta*. 55. Nakon akcijske pobjede Oktavijan je, da utiSa pobunu
vojnika,- doðao iz Azije i raspodijelio veteranima ze'miji3'ta.
28. Od pretorove sudnice na Foru valjalo je kroz redove
- prodrijeti do Mecenatova doma na Eskvilinu. Prijatan
prolaznika
osjeéaj, da se Zuri k za5titniku i prijateljn (stih 32), pomuóen mu
61.
- I satire i epistule daju dovoljno svjedoõanstva, da
Horacije zaistao bavio izuðavanjem knjiZevnosti.
se

je guranjem i psovkama.
- Po Pitagori nalazi se i bob medu zabranjenim
63. jelima.
30. Nakon oËtrijih rijeõi prolaznik se smiruje, kad ugleda
- - I
pred sobom 65. priprosta hrana u svom domu ðini se skromnom do-
Mecenatova prijatelja.
maóinu kao rbogovska gozba u 6roredenj,u s krcatom trlrezom
je Eskvilijama, na bùvSem groblju (S. I B, 10). "sumnjiva ruðka.. u gradu (S. II 2, 77) ili s nezgrapnim gostop,rim-
33.
- Mrko na stvom Nazidíjenovim (S. II B).
- Mjesto
35. pogodeno munjom zagradivalo se zidom (pute-
aI) i smatralo se svetim (8. II 3, 471). Rimski je puteal na Foru 66. Nakon jela prinijela bi se Zrtva Larima, a ostaci hrane
dobio ime po Ski'ibo'niju Libonu; tu je pretor vrÈio sudske poslove
- bi
podijelili se sluZinðadi.
 HONACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI SA'TIRE II. ?. 215
2t4

69. Gozbom inaðe upravlja3e kockom izabrani (oda II

7, 25) turnalija. O slobodi rasrpravlja Horacijev rob Davo, a po-
-
ravnatelj stola (arbíter bibendí). Njegova bjeðe duänost da odre- uðio ga þ vratar stoika Plocija Krisplna (S. I 1' 121).
,cluje, koliko se vinu ima primije5ati vode, koliko i kakvih ða5a
valja ispiti. 1. Davo se naðao pred gospodarom nakon oslu5kivanja, bi
li -
mogao udi, te preporuóuje sebe kao roba osrednje valjanos'ti.
od nekih gradskih zabava uz gozbu i vino,
?1.
- Razliðno
ovdje se, na ladanju, vodio razgovor o etiðkim pitaniima' 4. Za Saturnaliia (S. II 3, 5) slaviti su svoj praznik robof i
-
(feriae seruorurn), kao uspomenu na jed,nakost ljudi u Saturnovo
jedan od tadaÉnjih plesaða pantomima, s lijepim
?2.
- Lepos,
imenom "draåest, milina*, '"zlatno.. doba.
?3. Neznanje pravil,nog åivotnog puta donosi Stetu (8. I 1, 6. Prema stoicizmu liudi opéeno robuju: ied,ni stalno i
- - drugi nestalno i kolebliivo. Isp. S. II 3' 49' Oni posto-
postojano,
26).
jani po l)avovu su rniÉljenju manje jadni (stih 19)' jer se od volje
?5. Epikurovcima je prijatetjstvo vrhovni cilj ljudske za- stalno prepuðtaju svojÍm manama.
-
,jednice; stoicíma ono sluZi kao sredstvo za do'stignuée kreposti'
B. .--- Kao neki dvojnik onoga Marka Tigelija (S' I 3, 9) ovdje
?8. Arelije, bogati posjednik u pjesnikovu s'r'rsjedsûvu. je prikazan kolebljivac Prisko: nalik na Zivinëe, prÍvezano uz
-
je miÉ ocrtan kao sabinski seljak: pripròsta Zi- kola, kreóe se. naprijed ili po nuådi, ier ga priteZe konopac, ili
- Seoski
80.
voúa i briZljiv (8. I ?, 91), gostoljubiv kao Ofel (S. II 2' 120). od volje, kraj opu5tena konopca (stih 20; isp' jo5 82 i 93)'
isp. S. I 6, lt2. 11. Senatori, kao javni sluZbernici, no5ahu Éiri griririzni po-
89.
- Pir, rub na-tunici, a pripadnici vite5kog staleZa uZi'
106. Seoski mið, prije u pljevi (stih BB), sad se pruZio po
grimizu.- 13. Preljubni Rim ocrtan je u S. Í 2' - Atenu naziva pjc-
-
snik (E. II 2, 81) Samotnim A)acuo')'gtad'om.
se hrane ostacima (stih 66). S Orijenta je bio t¿da
109.
- Sluge
uveden obiëaj, da jedan od robova prvi ku5a jelo i piée odredeno 14. Vertumno (ili pojaðano Vertumni), bog mijene u pri-
-
rodi, koji se put Proteja (8. I 1, 90) znade prometnuti u razliðna
za gospodara. Glavni je uzrok tome bio strah od otrova.
obliëja.
LLz. Izjufia uljegoÈe s lupom sluge, da oðiste sobu.
- primjerak postoianih robova: stalno odan
- Volanerije,
15,
psi, iz grðke pokrajúne Epira, poznati kao do-
- Molo$ki
115. kockanju.
bri ðuvari.
21. Pjesnik nestrpljiv poziva Dava, da govori jasnije' Zove
-
ga lrlatar.om,jer su ,robovima za kaznu vezivali oko vrata raðvasto
drvo (kla;to) .i uz drvo pritezalÍ ,ruke.
SATIRA 7
2i. tebi je rijeð, t. j. kad se govori o Prisku.
- O
(SAMO JE MUDRAC SLOBODAN) 23. PrijaÉnje Zivlienje hvali Horacije: S. II 2,92-93''- f
-
nezadovoljnike (S. I 1, 15) zaludu bi pozvao bog, da miienjaJu
je mudrac slobodan,
JoS jedna stoiðka teza: Samo zvanje.
obiðni ljudi svi su robovi, Razgovor se o tome (kao u
II
- H. uzdiÉe
S. II 3) vodi u danima slobode, prigodom proslave Sa- 28. za selom: S. 6, 60.
216 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE.
KOMENTA.RI SATIRE II. 7 ztT
30. Pitanje svoga i tudega ruðka razlaZe pjesnik u E. I Kao ito su za stoika svi grijesi jednaki (S. I 3, 96), tako
- si briga, t. j. za pripremanje boljega ruðka, kao
80.
-
- Li5en
17, 13.
nema razlike izmedu gospodara i roba: sve su to samo nuzro-
i za doðek i zabavu gostiju. bovi.
33. II 6, 65), ostav-
Ostavlja se do,maéa obogovskâ gozba., (S. Mudrac je najbolji majstor (S. I 3, 132), on jedini pnost
ljaju se- obiðni gosti, koji psuju prevareni, jer im se izmaëe 83.
-
je od bezumlja (S. II 3, 46), on se ne boji smrti (8. I 16, 73); i slo-
k Mecenatu.
- a odilazi se
ruðak je
bodan samo m,udrac,
34. Donijeti ulja, t. j. za svjetiljku, jer je veé tamno po svuda jednake obline je kugla; to je ,simbol savr-
ulicama.
- 86.
- Tijelo
Senstva stoicima.
- Davo se doduðe sluZi imenom Mulvija, Horacijeva
37-43. i Ofel: S. II
BB. Nepovredivìost pred usudom napomi,nje 2,
ðaljivca, da bi toboZe ublaZio poruge i grdnje, ali onda i sebe, -
135
roba kupljena za samih 500 drahmi, poredi s gospodarom. Time
izaziva pjesnikov oÉtar pogled i prijetnju rukom. Grèka drah- pritiskuje siilnik, t. j. stras,t, poZuda.
- DuÈu
93.
ma : 4 sesterca.
-
grðki slikar, sauðenik Apela (E. II 1, 239)
- Pausija,
95.
46. U vezi sa stihom 13 raspreda Davo o preljubu, ali prcd
- govori gladijatori.
- Fulvije, Rutuba,
Horacijem o nekom treéem, koji nosi viteðka obiljeZja 97. Pacidejan
-
(stih 53). 100. Davu se ðini, da je neslobodan jednako ro,b, ako tratÍ
prestupke robove su razapinjali na kniZ (8. I vrijeme- gledajuói s uZivanjem slikarije, koje prikazuju gladija-
47. ' Za teåe torsku borbu, kao i njegov gospodar, ako se bavi umjetniðkim
16, 4B).
djelima starine.
54, Dama, uobiðajeno ime za roba.
- L02. Vraóajuói se joÉ jednom na pitanje prehrane, Davo ne
58. Kad se gladijator naimao kao borac, obvezao bi se na - razlike izmedu roba i gospodara, kad po njemu svi'ro-
vidi opet
ropsku -poslu5nost te bi se za prekrÉaje kaånjavao Sibanjem i buju Íelucu.
smréu.
110. Sfrug je sluZio borcima za uklanjanje ulja s koZe.
62. J|/Iui, je mogao kazniti Zenu zateðenu u preljubu (S. I
-
2, 1.31), -a i zavodniku se osvetiti, bez straha pred zakonom. Isp. 111. Primjer su rasipnosti Nomentan (S. II 3, 224) i Menije
Tacit, Ana1i III 24. (8. I 15,- 26).

Davo dopuÉta, da mu gospodar nije preljubnik, ali mu 116. Zavr5ni stihovÍ podsjeóaju na S. II 3: kamenovati sl,uge
znak je- ludosti (S. II 3, 129), a s ludoSóu povezuje Damasip i
?2.
-
ne priznaje, da bi se u danom sluðaju ëuvao grijeha kao pravi kre-
posnik (8. I 16, 52). pisanje stihova (S. II 3, 322).

je pu3ten na slobodu, na nj bi ovla- 118. Posljednjim retkom opominje pjesnik Dava, da kao rob
77.
- Kad rob imao biti nije ni -oslobodenik, a kamoli slobodan.
- Na sábinskom
Steni graCfanin pred pretorrom poloZio ruku, taknuo ga Ètapiéem po imanju
glavi i zatraüo njegovo oslobodenje. Davo je u svom razla- bilo je zaposleno osam slugu.
- i slobodan.
ganju izmije3ao pojmove: oslobodenik
79. Stariji i proku5ani robovi rnogli ,su od svoje u5tede (pe-
culium)- drZati u kuéi kao pomagaðe podruðne robove.
218 HORACIJE ./ SATIRE I EPISTULE KONIENTA.RI SATIRE II. 8. 219

SATIRA 8 Servilije Balatron. Na t. zv. gornjoj poöivaljci (lectus surnnxus)

smjestili se Fundanije, Visko Turijski, Varije, sve ljudi od
(GOZBA KOD SKOROJEVIÓA) pera. Na donjem kraju (lecfus irnus) pridruZeni su: domaóin i do-
maéi gosti, Parasiti.
Po Kacijevu priëanju (S. II 4) divna je nauka kuharska
domacina i Nomentana, koji se bave obia5njava-
vjeStina. Ali da se moåe izvrói u grdilo i najljepSa gozba, 23.
- Osim
njem jestvina, uz njrih zabavlja goste i Porcije, vje5tak u gutanju
za to je primjer ova satira. Sam dogacfaj, pun dramatske
Zivosti, priða Horaciju na susretu prijatelj Fundanije (S. I kolaða.
10, 41). Kraj sve namjeStene rasko5i uspjelo je bogatom Na- 2S. Obliðje se jestvina nije podudaralo s okusom: pod obli
zidijenu da svojom nespretnom govorljivoSér.r otjera goste -
kom ribljega dropca, od lista i obli5a, pomudeni su gosti ptiðjim
od pune trpeze. paBtetama.

jer ,nije 33. Mecenatovi pratioci: podr"ugljivac Balatron (stih 64) i

- Sretnik Nazidijen, kazano s ironijom, usreéio ni
popilica- Vibidij (stih S0) brzo se sporazumje5e 2a veóe
1,
ðaÉe. Pi-
sebe ni goste, nego se kao ubogi bogatað (stih 18) joð i rasplakao
nad svojom nedaéom (stih 59).
juéi ne5tedice osvetit ée se do,maéinu za dosadu.
jezakazan E. I5,3; ?, ?1), samo
podne (isp. 39. Alifa'nske ða5e dobavljale su se iz grada Alife, na gra-
3. veó u
- F,uëak dospio pokazati -
nici Kampanije.
da bi domaéin svoje izobilje i po,pratiti poje-
dine ponude dugim razlaganjem. prostnanoj zdjeli, zalivena odliðnorn juhom Í
42._56. -- Na
se vepar (dakako lukanski! isp. S. II 3, 234) donosi oknråena raðióima, pruZala se jegulja. Obradovao bi se i onaj neza-
- Dok
6.
inaðe kao glavno jelo (¡nensa pnrtul,), ovdje je na prvom mjestu sitnik (S. II 2, 39). Ali je radost pomutio naiprije domaéin po-
novnim objaSnjava,njem, a zatim se sa stropa survao na zdjelu, s
- Za
sa stvarcama, koje podraåuju tek (gustøti.o). ju1na vremena
meso se lako kvari (S. II 2, 4L): Zato domaóin objaÉnjava, da je oblakom pra5ine, zastor.
vepar ulovljen pri neznatnom da3ku jugovine. 45, Pripremanje dvostruke juhe, s neSto manje sastojina.
9. se spominje (S. II 4, ?3) na kraju gozbe (mensa se-
prikazao- je i Kacije (S. II 4, 63).
- SrijeÈ
Kojsko vino, s otoka Kosa u Egejskom moru (S. II
cunclø,),
- 46. Hiber je Spanjolske rijeka Ebro.
4, 29). -
slatko vino, s otoka Hija u Egejskom moru.
13. Robovi unose vino na sveëan naðin, kao da su u atenskoj
49,
- Hijsko
povorci,- u ðast boginje Cerere (grö, Demeter). VaZnost im se 50.
- Metimna,
grad na sjevernoj st'rarni otoka Lezba u Egej-
daje i time, 5to im se spominje ime: Hidasp, nazvan po pritoci skom moru.
indijske rijeke Inda, i Alkon, po imenu Grk. Domaóin se bani i 61. Nomentan tje3i ojadenoga dqmaói,na osvrlom na vjeðnu
svojim izrednim vinima, domaóima i stranirna. -
promjenljivost sreée.
18. Kad je spomenut Mecenat, pjesnik zaáeli d.a dozna í za Balatron nadovezuje u podru'gljivom tonu, kaÌ<o slava ne
- 65.
druge goste. prianja- jednako uz steðene zasluge (isp. E. II 1, 9). Premda je
su za vrijeme jela leZalÍ poduprti ljevicom, sve udeSeno sjajno, zbila se nezgoda, kao kad bi se rob, dove-
- Rimljanipostavljenima
20.
na poðivaljkama, s tri strane stola. Poðasna su den iz staje, spotaknuo i razbio zdjelu. Medutim, u nevolji se
mjesta na srednjoj poðivaljci (Iectus nxedius) nasuprot praznom poznaje prava vrsnoóa.
dijelu stola. Tu se nalazio Mecenat i njegovi pratioci Vibidije i ?7. Obuóu su gosti, za vrijeme jela, skidali i predavali robu.
-
220 HORACIJE 1 SATIRE I EPIS:IULE

?8. Potajni se Éapat Èirio iz obzira prema Mecenatu, Nazidi-

jenovim- parasitima, pa i prema robovima.
80. Muðno sta,nje spasavaju zasmijavanjem Mecenatovi pla-
tioci.
-
na licu Nazidijenovu: isp. stih 36 i 59.
promjena
- Treéa
84.
PRVA KNJTGA EPISTULA (1-20)
87. U domaéinovu je priðanju nagla5eno, da je to Zdral-.
muåjak,- kao u narednom stihu bÍjela guska-Zenka.
EPISTUI,A 1
93. Pfva je od,mazda bilo ispijanje iz veóih ða5a (stih 3b).
- sruüo
Zatim se zaston (stih 54). Ko,naðna je ,odmazda bijeg. MECENATU

95.
- Kanidija se spominje kao. vraðara: S. I B, 24; S. II 1, Nakon izdanja lirskih pjesama (god. 23.), vraéa se H'
48. t. j. razgovorima o sretnom i
preclaÉnj'oj stihovanoj prozi,
zadovoljnom ävotu. U p,rijatnoj ti5ini sabinskog doma
izblijedio je njegov [nteres za "5alu i ljubav, gozbe: I
igreo (8. II 2, 56), a dozrele su ozbiljnije misli, bliskije
praktiðnom Zivotu, vrijedne da se znaju (S. II 6, 73). Novi
su razgovori dobili oblik. pisma: razlaganja nisu vise orp-
éena, veó upravljena pojedinim liðnostima. U prvoj se epi-
stuli H. ,opravdava pred Mecenatom, za5to se, pre5avÉi na
filozofsko polje, mora odreói lirske poezije.

1. Kao i ostale pjesnikove zbirke, Í epistule zapoðinju po-

svetom
- Mecenatu. Njemu su upravljene i zavr5ne ode druge i
treóe knjige, kao i zavr5na epistula prve knjige.
predainji megdan, t. j. na pisanje lirskih pjesama
- i Na
2.
(stih 10) ujsdno na borbu sa miiljenjem óudljive svjetine (8. II
2, 103).

3. Drven bi mað dobio gladijator, nakon zavr3ene sluZbe,

-
od svoga gospodara.
je d,ob, kao Vejaniju il.r matoru konju, Drugi
4.
- Druga
smjer volje o,bjaÉnjava se u stihovima 10-12. H. se rad,o sjeóa svoje
mladosti (8. I 7, 25). odliðan gladijator, nakon otpusta
- Vejanije,
vje5a svoje oruZje kao zavjetni dar u hramu Herkulovu.
6. Svladani borac u areni odloZio bi 5'tit i p,odigavÉi lje-
vicu, u -znak da priznaje svoj poraz, poËao bi ispred sjedala go-
spodara i oðekivao od njega i ostalih gledalaca konaënu odluku
o daljem Zivotu ili smrti.
 222 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI EPISTULE I. 1. qq)

postupak naveden je u stihovima 25-26.

- Razlog za taj se napor radi postignuéa nestalnih dobara, a s
11. 47.
- ULaí,e
manje bÍ se trujda i årtve postigla trajna imovina, vrednija od
na dano pitanje u stihu 27. t. j.
13.
- odgovor
ëija filozofska 5kola, koji filozofski pravac,
- Cijí dom, srebra i zlata.
Pjesnik i ovdje osuduje pomâmu za bogatstvom u rim-
16.
- Po stoiðkim naðelima u Zivotu je nuZna djelatnost, da 52.
-
skom dru5tvu. Isp. E. I 6, 37,
bi se dosegla krepost. PrivrZenik stnoge stoiðke dosljednosti oznà-
-
ðen je kao uLporni pripadnik. O vrÈenju gradanskih duånosti priða na Foru, kod .srednjeg Jana..,
H.uS. II 6,33i8. II 2,66, t. j. - Novðari su se smjestili
54.
kod srednjega Janova luka. (S. II 3, 19).
(u
- Aristirp iz Kirene sjev. Africi), nastavljað Sokratove - U Skolama
su se zadavale lekcije po diktatu.
18. 55.
nauke, osnivað kirenske filozofske ikole: traZi u Zivotu udobnost
iz I 6, 74, a7í su ovdje uz djecu pr:i-
i uZivanje; ali valja biti gospodar nad svojim teZnjama (8. I 17, 56.
- P,onovljen stih S.
druZeni i starci. Veó se djeca privikavâju stjecanju (E. II 3, 325).
L4), Za kirenskom su se naukom ipoveli epikurovci.

vrijeme, a razliðne smetnje ne daju da se u 58. Pnocjena imuúka na 400.000 sester.aca ffaäila se, poðevÉ,i
- Protjeðe
23.
miru srede misli za pravo i doliðnost. Pored vanjekih zapreka
-
od Grakhovih vremena, od pripadnika vite5kom staleZu (equites).
nadodu i nutarnje, du5erme (E. I B). Ta je odredba potvrdena god. 6?. zakonom Lucija Roscija Otona.
28. mitska liðnoit, rìadaren neobjðno o5trim vi- 64. llurija i Kamila spominje se kao primjer staro-
Rod
dom (S.-.Linkej,
I 2, 91). rimske -jed,nostavnosti i uzdrZljivosti.
zadijeva pjesnik o savremene plaðljive
- Na oðima boluje i Horac,ije
29. (S. I 5, 30 i 49). 67.
- S ironijom se
drame, pune patosa (8. II 3, 97).
- Glikon, znamenit rvað.
30.
69. Povezuje se sa stihovima 19 i 99, kao i sa S. II 2, 136.
31,
- Od uloga
(hiragre) prsti postanu kvrgavi. Drukëije- je ocrtan lovac na ba5tine (S. II 5, 92).
u S. I 1, 106. Tu je ujedno prijelaz od tje-
- Zakljuðaknakao Trijemovi, isp. S. I 4, 134.
32. 71.
lesnih nedostataka duievne, iu prvom redu na ðeðée nagla5enu -
- Raznoliðnost zanimanja rimskog naroda i
zabludu lahomstva i ðastoljublja. 76. promjenlji-
vost éudi spomenuta je i u S. Iï l, 271' E. II 2, 58.
i primitivno sredstvo bajanja i vraðanja kao
- H. navodi
34.
prihode utjeruju, uz izvjesnu najamninu, za-
- Dräavne
77.
pomoó du5evnim bolima. Tako bi i protiv ðastoljublja pomagale
pomirna ùrLva i pokaj,na molitva (S. II 3, 166: ðemerika iz Anti- kupci rimskih drZavnih dobara (publi.cani,). O lovcima na ba-
Étine isp. S. II 5.
- (S.
Primjer je lihvara Cikuta II 3, 69) i Fufi-
dije (S. | 2, tB). -
kire).

- Du5evni se zaostaci lijeðe strplj,ivom voljom, kao korov

40.
83. Bajski zaliv na karnpanskoj obali, glasovito morsko ku-
Sto se trudom uklanja sa zapu5tenih njiva (S. I 3, 86), i ne po- pali5te u- starom vijeku (8. I 15, 3).
maZe laZni stid zbog neznanja (E. II B, BB).
sebi dopu5ta da mijenja odluku, kao da ga je
- Bogata5
86,
41. Grijeh je mrzak kreposti (8. I 16, b2); mudro3éu tta to naveo neki nebeski znak (auspici¡.tm). Tean, gradié u
-
ðovjek uzdiZe do samog Jupitra (stih 106).
se
-
Kampaniji.
- Imutak su
43. procjenjivali cenznri (S. II B, 169). 87.
- Braðni su krevet Rimljani namje5tali u prvoj prostoriji
46, Indija, zemlja basnoslovnog bogatstva. firema ulaznim vratima.
-
Fl

224 }{ORACIJE / SATIRE I EPISTULE' KOMENTARI EPISTULE I. 2 22-Ð

90.
- Protej, morski bog, isp. S. II B, ?1. isp' S. I 3, 127. - Krantor, sliedbenik akadem-
3.
- Hrisiip,
ske filozofske Ékole'
91. Na zavrðetku obraéa se pjesnik opet Mecenatu: Smij
I- siromasi je
sel preuzimaju nastranosti bogata5a, ma ko iko to 6. Pjesan, f', i. Iliiad,a, ep o trojanskom ratu' - Troia
bilo- nezgodno i ðtetno. Nauka o kreposti izlijeðila bi jedne i -
pripadala barbarskom podruðju sa stanovi5ta Grka' Rimljanima
druge (stih 25). je taj grad dornovina praoca Eneje' Krivnia za raí pada na Tro-
janca Parisa, jer je njegovom o,tmicom 'spartanske ljsÞotice He-
- Trirema, lada s tri reda veslaðkih klupa.
93.
ien" zapoðeo razdor izmedu Grka i rrojanaca. Kao sukrivci obi-
94. Mecenat svraéâ paZnju na pjesrìil<ove vanjske nedo_
- ovome ljeZeni su kraljevi Ahilej i Agamemnon, koji svojom svadom i
statke, ali treba lijeka, upute, poticaja pri traZenju prava do;maéim razdorom oduliiÉe rat. Ne vriiede ni razboriti savjeti
I doliðnosti (stih 11). Antenorovi (Iti.jada vII) nri Nestorovi (Ili,iød,a I), da se krivci sti-
Povi5e jedne ðaju u svojoj ljubavi i mrZnji.
96.
- ili dvije tunike zaogrtali su se Rimljani
'togom.
1?. Uliks je naprotiv ('drugaðiji od onoga u S' II 5) taz-
-
boritoÈéu svladao sve teskoée i ,oteo se zamamnim glasovima si-
103. Pretor odredivaËe maloumnima skrbniha (S. II B, 21?).
Za njih- su se brinuli srodnici. H. nema, kao sin oslobodenikov, rena (S. II 3, 14), kao i podmuklim vradZbinama ðarobnice Kirke'
srodnika. Zato Stitni5tvo nad njim pripada njegovu patronu. O tome Od'i'seia X. i XII.
27. smo broj, t. j. ðetjad, koja 'se ne'raðunaju kao dje-
105. H. se odazivlje sa zahvalno5éu dobroti Mecenatovoj (E.
- u pltanju lirske I -Mj nego im je sarno zasluga, Sto sudjeluju pri troÉenju
latni ljudi,
7, 37), ali ,poezije ne moåe se sloZiti s ,njime.
zemaljskih plodina, kao da su im uz¡r prosci vjerne Penelope (S'
106. Odabiruéi izmedu lirike i filozofije, pjesnik se priklanja II 5, 76), ili podanici Alkinoja, kralja Feaðanima na otoku Sheriji'
mudru -Zivljenju (8. II 2, 141). H. se zapravo odvojio od Homerova teksta, pa za svoju rnoralnu
pouku uzeo moralistiðko tumaðenje kasnijih Homerovih ocjenji-
vaða.
EPISTULA 2.
32. Drukðije nego stanovnici mitskoga do:ba Zivi Rim, bez
-
javne rasvjete, ízloùen, kraj svih ðuvara, noénim provalama i ubi-
LOLIJU MAKSIMU
stvima.
Pjesnik je i-povjedio veó u satirama (S. II 6, ?S), da tiielu hoóe dovoljno kretnje, dok je zdravo,
- Kao Sto
34. se
ga eti.ðka pitanja vi5e zanirnaju, pa kao istinski ëuvar kre_ tako i duÉi treba nauke i zaposlenosti; inaðe óe podleói strastima,
posti (E. I 1, 17) ZeLi da pouði mladoga prijatelja Lo1ija Mak_ mrånji i ljubavi.
sima o valjanu âivotu, bez zabluda i strasti. poticaj za po- da se teZi za stvarnim vrijednostima, pribavlja
uku dale su mu Homelove pjesme. - Mjesto
44.
se novac, iz ielie za bogatstvom; sklapaju se Zenidbe s dobri:m
mirazom, da se osigura po omstvo; obratluju se njive na krðe-
je rat opisao Homer u Iti,jødi,, U nastavku vini radi Sto veéeg Zetvenog prinosa: a svemu je promaËen cilj,
- Trojanslqi
1.
Il.i.jecl,e, t, j. Od.iseji, p,riða se o povratku nekih grðkih junaka, ako se ne pazi na mjeru (stih 46 i 56), ako se zanemari zdravlje
napose Uliksa' (Odiseja). * Lolije Maksim vjeZba se u krasnorjeðju (stih 49; E. I 12, 5).
deklamujuéi u retorskoj ðkoli Homerove stihove.
5L. ÍJz Zudnju za bogatstvom prianja lako i strah pred gu-
2. P,renesta (sada palestrina), grad na gorsl<oj strmini, -
bitkom steðenih dobara (S' I 1, ?6; E. I 16, 65). Takvoi bolesti ne
istoðno -od Rima. Prijatno ljetovalÍ5te starim Rimljanima. pomaZu ni slike, ni oblozi, ni svirka'

15 satire i eplstule
226 HORACIJE / SATIRE I EPISTI'LE
KOMENTARI EPISTULE I. 4,
227
54. U kratkim reðenicama navedene su glavne zablude,
kojih se- valja oslobodiúi, da bi se postigao valjân i ugodan Zivot. 1, 16).
- Kohorta Tiberijeva nije izvrðila pjesnikovu zamisao, i
Napose je istaknuta srdãba, i tako je zavrÈetak spojen s poðetkom sarn je H. kasnije, u ðetvrtoj knjizi oda, proslavio Augusta i nje-
epistule. gove pastorke.

- ticìju,
58. Siciisù<i su tirani do5li na glas sa svoje okrutnosti. Fa- S. jednom od pratilaca, navijeÈta se pjesníðka sla-
laris je-spaljivao ljude u uZarenom rnjedenom biku. Di,onisije je va, jer nije poðao smjerom novoga vremena (stih 11), veó je za uzol:
muðio podanike: zavidnom je Damoklu ogrkla njegova gozba, had odabrao Pindara, grðkog lirika iz Tebe. Ako se moZda privoli tra-
vidje nad glavom o tankoj niti objeÈen mað. gediji, postoji bojazan, da ne bude to u stilu novih tragika (8. I
1, 67).
podudara s poðetnim ludilom.
- Gnjev se
62.
je
15.
- Aibinovan Celzo vr5io sluZbu Tiberijeva tajnika (8.
- Srce valja oibuzdati: uzdama kao kon.ja, lancem
63. kao
psa.
I B). Kao pisac izloZio se prijekoru nesarnostal,nosti i podredenosti
drugim pjesnicima, protivno Horacijevoj napomeni (8. II B, 1BB)-
70. I
pjesnik se smatra putnikom na stazi prema napretku.
Pri tom- ne åeli da ðeka na one koji zaostaju, ali mu nije ni do Apolon, t. j. uz hram Ápolonov na brdu pa-
- Palatinski
1?.
toga, da bude ispred drugih pregalaca. Isp. E. II 2, 204. latinu jar,rna krnjiånica, koju je osnovao (god. 28.) Oktavijan. Isp.
E. II 1, 216. Nasljedovaði grijeËe, Éto odnose blago, povjereno
zaÈtiti boZjoj,- a ujedno naliðe onoj vrani Éto se okitila tudim
perjem.
EPISTULA 3
20. H. poziva Juiija Flora, odajuéi mu hvalu i pliznanje
JULIJU FLORU -
kao pravniku i pjesniku, da prione uz filozofiju. Njemu je uputio
i poslanicu E. II 2 te je, odriðuói se lÍrike, izjavio, da valja Zivjeti
Mladi Augustov pastorak Tiberije Klaudije preir.rzeo je mudro (stih 141).
zapovjedniÉtvo nad vojskom, koja je u jesen god. 21. imala
poéi u Aziju, kao dopuna Augustovu pohodu na parte. U 30.
- Zagovarað prijateljske snoSljivosti i ljubavi (S. I B, 44;
njegovoj su pratnji (coh,ors) neki knjiåevnici, pristaÉe alek- 5, 44) preporuðuje prijatelju Floru, da ne raskida bratske veze s
sandrinskog smjera. Mectu njima se nalaz,i Jutije Flor, od Munacijem.
kojega pjesnik åeli doznati o pjesniðkoj djelatnosti TÍberi-
- Ikonjem. i u E. I
jevih pratilaca. 34. ovdje, kao 2, 64, upotrebljena poredba s ne-
ukroéenim
3.
- Hebar (sada Marica), rijeka u Trakiji (sada u Bugar-
skoj) veé u jesensko doba zastrtoj snijegom i ledom (8. I 16, 13).
j.
- Morska struja, t. Helespont (Dardanele). - Dva su-
4. EPISTULA 4
sjedna tornja, s azijske strane Abid, a s evropske Sest, udaljenÍ
su na najuZem mjestu He).esponta 1246 m. Pjesnik kao da prati ALBIJU TIBULU
-
Tiberijevu vojsku: je li joÉ u Evropi, ili prelazi Dardanele, iti je
veé u Aziji? Poslanica je upuéena pjesnikovu prijatelju Albiju Ti-
7. Pratioci bi mogli, kao svjedoci novih pobjeda u Aziji, bulu, rimskom elegiku, Étióeniku Valerija Mesale. Svrha je
- Augusta, veó
uzveliðati i dosad proslavljena u ratu i miru (S. II poslanici, kao d odi I 33, da utje3i prjjatelja. Time je postig-
nuta povezanost sa zavr5etkom E. I 3.
crÐo I-IORACIJE I SATIRE I,ITPISTULE KOMENTARI EPISTULE I. 5 229

prijazne ocjernjlvaðe, nabrojene u S. I 10, 81, ovdje je trPISTULA

- iUzTibul.
1. 5.
¡ridruZen
TORKVATU
2. Ped (lat. Ped'um) bio je starinski latinski grad, izmedu
Tibura -(Tivoli) i Preneste (Palestrina). Imanje se dakle Tibulovo Pjesnik poziva u svoj skromni dom u Rimu Torkvata,
:nalazilo u podruðju rimskih ljetovaliÉta. uglednog odvjetnika, svjetujuéi ga, da se otme zaðas svojim
postrovima i da radije proslavi zajedno s njime Augustov
Parmski, jedan od ubica Julija Cezata, protivnik
- Kasije
3,
Oklavijanov, Horacijev ratni drug kod Filipa. Ovdje se spominje
rodendan.

hao prethod,nik ili takmac Tibulov.

1. O samom je ruðku reëeno malo, bez hvastanja. Za sto'
4. Pjesnike privlaði samoéa (E' II 2, 77). - H. govoreói o lom su-,poðivaljke manje od obiðnih, onakve kako ih gradi Ar-
-
zdravlju, i u stihu 10, kao da sluti ovom epistulom, napisanom hija; mjesto obilnih jela, nuda se svakovrsno povróe; miesto veli-
malo prije Tibulove smrti, da to zdravlje nije povoljno. kih zdjela, tu je skromna zdjelica; ruðak je zakazan o zalasku
sunca. Isp. gozbu S. II B,
je sklon etiðkim problemima (S' II 6, ?3; E. I f,
- H.
5. 11)
pióe je predvideno staro domaóe vino, od prije kojih
- Za Min urrna (Mintunno), na uSóu nijeke Liris (Liri), i
4.
pa i u Tibula pretpostavlja takovu ,sklonost.
B godina.
-
Sinuesa (Mondragone): primorska mjesta u Laciju.
6. Tibulove se piesme odlikuiu blagom srdaðno5éu. -
-
Obdaren je dobrima 3to mu ih udijeli3e bogovi, kao i onima
koja
- U ðast odliðnog
7. gosta blista sve ðistoéom' (stih 22).
m;u je mogla poZelieti dojilja.
je ostaviti klijente s njihovim jalovim na-
7. O blagu Tibulovu rnoga5e H. govoriti sa svog stanovi-
B.
- Dobitak veó
dama, kako bi doÉli do ðasti i bogatstva, ostaviti i parnice, kao
jer -se sam zadovoljavao manjim posjedom od prijateljeva.
3ta, onu Volkacija Mosha, koji je, unatoð obrani Torkvatovoj, osuden
zbog trovanja.
osjeóanje s mislima Í rijeðima znak je obra-
- Uskladiti
9.
9. Augustov se rodendan slavio 23. rujna, t. j. svrËetkorn
zovanosti.
ljeta.
-
ll. - za ðist i uredan Zivo't vojuje H. u satirama S. II 2 i 4'
13. Skrtarenje u korist ba5tinika oznaðeno je kao ludost
(S. II 3,- 122). I u odi IV 7, lg namijenjenoj istom Torkvatu
12. ZívoI doduÉe donosi nemir i uzbudenja, ali ako se od- - -
-
baci staranje za buduónost, ier su 'nade i Zelje prevarljive, onda
odvraóa pjesnik od Skrtosti.
srraki dan 6lruåa nove, neoðekivane p'rija nosti' Drukðije Ofel u S' prijatelja, u radosnoj zgodi, podaje zanos i odu-
14.
- Pióe uz
Sevljenje, popraóeno buðnom razdragano5éu. Isp. odu II ?, 2B;
II 2, ILO.
rv 12,28.
je do5lo zadnje svanuée u jesen god. 19., malo
- Tibulu
13.
razotkriva potajne misli (S. I 4, 89; E. II 3, 435).
- Vino
16.
nakon smrti Vergilijeve.
21. Horacije ne ée da se izloZi prijekoru neðistoóe. Isp. S.
-16. Pjesnik je prenio na sebe rugalicu, kojom su protiv- rf 4, 78.-
nici poðastili Epikurove sljedbenike'
- Radosno raspoloZenje moZe da bude
25. pokvareno, ako
sudjeluju kod stola nepozvani i nepouzdani. Izdati povjerenu tajnu
smatra se grijehom, kao krada i vjerolomstvo (S. I 3, 94).
230 I{ORACIJE / SATIRE I EPISTIJLE
KOMENTARI EPISTULE I, 6. 231

- Septicije, Butra i SaLrin,

26. prijatelji Torkvatovi.
15. Ni tektja za lmepoËéu rne moZe biti bezgraniðna, nego
nabrojene petorice ima za stolom mjesta jo5 za
- odrectuju mudrost i óravednost (8. I 1, 32).
joj rnjeru
- Osim
28.
ðetvoricu (S. II B, 20).
1?. Mjesto da teZe za krepoSóu, koja se teÉko dostiåe, ljudi
30. Epistula svr5ava ponovnim pozivom: pa bilo f varkom,
-
poseZu radije za zemaljskim dobrima, koja su irn na dohvatu. Ali
valja se- oteti od poslova s klijentima. je i taj uZitak ograniðen:ljudi su smrtni (8. II 2, 1?5).
21. Muto, neki veseljak, koji se Zenidborn doðepao bogat-
stva.
-
EPISTULA 6
26. Trijem Agripe, vojskovode Oktavijanova (8. I 12, 26).
-
Sagraclen na Martovu polju god. 25., sluZio je kao Setali5te rim-
NUMICIJU nazvana je po Apiiu Klaudiju
skorn gradanstvu.
- Apijeva cesta
Ceku, cenzoru 312. god. Spajala je Rim s ju¿nom ltalijom.
Veé je naprijed (8. I 1,47) istaknuta potreba, da se radi
Pompilije i Anko Marcije, rimski kraljevi.
postignuóa kreposti i mudrosti, kao uvjeta sretnu Zivotu, - Numa
2?.
ne valja podavati nesuvislom divljenju i nesreclenim i,e- 28. Ipak u leí,nji za sretnim Zivotom (stih 2) prednost pri-
ljama. Ondje nabaðenu misao pjesnik sada obja5njuje ne- -
pada kreposti, Sposobrnost, da se netko otme l¡ole,bljÍvosti i po-
kom Numiciju. stigne du5evnu ravnoteZu, jaèa je od krathotrajna uZitka, u kome
nema smirenosli.
1. Nesmetanu duúevnu ravnoteZu prepor-uðivali su stari
filozofi:- Pitagora, atomist Demokrit, stoici i epikurovci. To je na- 31.
- Krepost nije prazna rijeð (E. I L7, 4l).
ðelo usvojio i Epikurov sljedbenik Lukrecije (O prirodi II 1028).
Kibira, trgovaðki grad u maloazijskoj pokr:ajini Fri-
33.
-Bitinija,
3.
- Ni mir,
bati duÉevni
ðudesno kretanje nebeskih tjelesa ne rnoZe pokole-
kad se steðe istinska spoznaja o njihovu giba-
giji.
-
maloazijska pokrajina izmedu Propontide (Mra-
rnornog mora) i Ponta (Crnog mor.a). Oba su trgovaðka mjesta
nju. JoÉ manje zasluZuje da se tko uznemiri zbog zemaljskih da- uzeta kâo primjer unosne trgovine s Aziiom.
rova, i na kopnu i na moru, bilo u brizi da se ne izgube, bilo u
teZnji da se steku (8. I 10, 31). grðki novac, upotrebljavan u trgovaðkom sa-
- sTalenat,
34.
obraóaju Istokom. Jedan talenat : 6000 drahmi (denara) :
mora, t. j. dragocjeni biser i birane Skoljke,
Sto
6.
- Igraðke
ih sabiru i prodavaju primorci Arabije i Indije. I
24.000 sesteraca.

se pridijeva kraljevska vlasto no i r¡jegova je

j.
3?.
- Novcu
- Sklonih Kvirita, t. rimskih
7. gradana, koji prema tre-. i vlast izloåena promjenama i rasulu (sÛih 39), Prevarljiva je Zena
nutnom raspoloåenju podaju prizna.nja i ðas'ti, pa ih opet uskra- s mirazom (S. I 2, 131); prividni su prijatelji, kad ih privuëe no-
éuju (stih 5; E. I 16, 33). vac (S. II 5, 47). Ljepota se i plemeniüost l<aZe sama sobom; pre-
9. Bez prave staloZenosti Zivi imalac, jer se boji za svoj tvorica óe radi novca uzvisivati lj'upkost u govoru i druZevnosti
posjed, -i nemalac, jer Zeli da ga steðe (8, I 16, 65). Uzbudljivost svoga bogatog ugostitelja, kao da su, toboåe, ovome udijeljeni
se ne srnanjuje rado5éu nad steðenim dobitkom, jer se sa strahom darovi samih boginja Svadele (Svade), boginje nagovora i Venere
oðekuje gore stanje. I obratno, Zalost zbog nadoÉla gubitka pove- (8. I 18, 12; E. II 3,420).
zuje se sa Zeljom da se sagleda neSto bolje. A slobodan se ðovjek 39. Ariobarzan IIf, kralj Kapadokije, maloazijske pokra-
prkosno uspravlja pred svime 5to mu nosi s,udbina (E. I 1, 69). jine. -
232 HORACIJE / SATIA,E I EPTSTULE KOMENTARI EPISTULE I. ? ¿õ,>

40. Lucije Licinije Lukul, rimski voda u ratu s pontskim EPISTULA 7

kraljem- Mitridatom, bio je na glasu sa svog bogatstva i rasip-
nosti, MECENATU
vojniðki i putni ogrtað, preuzet od grðke
- Hlamida,
41.
no5nje. Na pozornici su njome bili zaogrnuti uðesnici tragiðkoga
Pjesnik se opravdava Mecenatu, ito zbog slaba zdrav-
kora.
lja ne rnoZe, prema datom obeéanju, skoro doéi u Rim i biti
opet danomice u njegovoj pratnji, kao za mladih dana.
45. Pjesnik se podsmijeva jalovom bogatstvu, gdje nÍ sarn Uskrati li mu Mecenat svoje prijateljstvo, H. ée, odriðuói se
- ne zna 5to ima, pa mu blago leZi neiskori5teno, kao da
gospodar njegove za3tite i pomoói, ostati zahvalan. Svoje kazivanje
ga i nema: upravo krasna prilika za lupeúel zasladuje pjesnik priðom o kalabrijskom seljaku, o presitoj.
lisici, o Telemahu, o Volteju Meni.
ponovljena napomena iz stiha 20.
- Dr'ugim rijeðima
48.
vezi sa stihom 7 razloíeno jê pitanje ðasti i vlasti' osmi mjesec u starorimskoj godini, od B. go-
- Sekstil,
2.
49.
- U dine prozvan augustom.
52. Iduói s jedne strane ulice na drugu prolaznici nisu s
ploðnika- uz kuóe silazili na samu cestu, razinom niZu, nego su 5. Septembarski dani, obiljeZeni pripekom i jesenskim
-
smokvama, nepovoljni su za zdravlje,
prelazili preko kamena, ugradenoga nasred ceste. Pri takvu pri-
jelazu kandidat pruZa usluZno desnu ruku graclaninu izborniku' pogreba sudjelovali su u pnatnji u
6. Kod sveðanih crno
Fabija i Velija, imena dvaju rimskih kotara (tri'bus). odjeveni
- liktori sa savitkom Siblja (føsces).
-
(føsces) od pruóa sa sjekir'om i bjelokosna sje-
53.
- SveZnji B. Udvorna sluåba obuhvata: jutarnji pozdrav patronu i
daTica (se.Ila curuli,s), znaci vrhor¡nih rimskih poglavara. pratnju- na Ëetnji, pa i recitacije (8. II 2, 68). Poslovi su na
-
Foru: jamðenje i svjedoðenje (S. II 6,23; E. II 2,67; S. I 9, ?6)'
posao, a sla-
5?.
- Sa svanuéem drugi idu na svoj odredeni
dokusac vodi brigu o svom Zelucu, a1i óe poéi s druZinom preko t'
10. Albansko polje, podno Albanske gore, jugoistoðno od
Forâ, sa toboZe ulovljenim veprom, da ga svi vide. Rima.
-
62. Gradani Cere, u Etruriji, odmetnuli su se od Rima i 11. Do mora, t. j, ili put Velije (E. I 15) ili do volje,nog
za kaznu
- bili su liÉeni potitiðkih prava: nisu mogli glasovati ni -
Tarenta (stih 45).
vr5iti drZavne sluåbe.
13. Povratak se navije5ta prijaznim rijeðima: Tvoj pje-
su Uliksovi drugari stigli na otok Tri¡nakriju (Sici-
-
snik, prijane mili, ako dopu5taË.
63.
- Kad
liju), gostili. su se, pnotiv zabrane, Helijevim svetim govedima (Odi- o povratku, umeóe priðu o ne-
- Prije nego H. nastavi
14.
sejø XII). Homemovo priöanje i tu je popraéeno rnoralnom po- spretnom Kalabrijcu. Kalabrija, italska pokrajina na krajnjem
ukom. jugoistoðnom poluotoku,
Mimnermo, sâvremenik grðkog drZavnika Solona, pje- je darovano bez cijene i s mrzoSón, ono ée i do-
- Sto i bescjenost.
65. 20.
-
snik ljubavne elegije (8. II 2, 101). nijeti mrzost Drukðiji su darovi dani u dobroti i
pravo åivljenje i i zdravlja (8. I mudrosti: prema njima je odmjerena i zahvalnost.
- Za
66. uZÍvanje hoée se
kao krmna biljka. Plod mu se upo-
2,
- Vuðak se uzgajao
49). 23.
trebljavao na pozornici kao sitan novac. Plaut, pisac komedija
(E. II 1, 58) naziva ga komiëkim zlatom (øururn comi'cum).
.L
 I{ORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI EPIS-IULE I. 236
234 B

je posijedio (8. I 20, 24'). * Latinski praznik (feriae

- H. ra,no
26. 76. Latinae), svetkovina latinskog
saveza,po ðetiri dana, krajem aprila ili poðetkom rnaja. Zrtvo-
28. Cinara, ðe3ée spominjana Horacijeva prijateljica iz mla- valo se u ðast Jupitra Lacijskoga na Albanskoj gori (s. Monte
dih dana- (E. I 14, 33). Cavo).

- Poredeéi sebe s lisicom u

29. punom ambaru, pjesnik je
- Uz
84. brijestove se povezuje trsje.
voljan, radi slobode, da se odreëe dobroðinstva Mecenatova, kad
ne moZe vréiti sve duZnosti. prispije k jutarnjem primanju kod Fi-
1ipa.
BB.
- Voltej hita, da
35. U Horacijevu jelovniku nema obilne hrane (S. I6, 115;
s. rr 6,- 64). 92. Za Menu je malo reéi .opor, Stedljiv*. Bolje mu pri-
-
staje .jadnik-.
36.
- Arapsko se bogatstvo smatralo posloviënim (8. I 6, 6).
pjesnik bi se lako i s ve- Genij, bog roilenja, koji ðovjeka prati do smrti kao
37.
- Naviknut na skroman Zivot
seljem mogao odreéi i Sabina i ostalih darova,
94.
- O
zaStit'nik. rodendanu ili o kakvoj vaZnoj zgodi ärf,vovalo se
Geniju i provodio se dan u veselju. j.
41, Itaka, otok u Jonskom mor.r-r, viadavina Uliksova. - Bozi kuóni, t. Penati,
Ci.tat je- uzet iz llomerove Oili.seje (IV, 601). - najviða domaéa svetinja.

j. 98. Zavrðetak se podudara s ðe5óe nâgla5enim naðelom

43,
- Atrejev sin, t. Menelaj, kralj u Sparti. -
umjerenosti (S. I 1, 106; S. II 2, ll6i E. I L4, 44).
Tibur (sada Tivoli); jsp. S. I 6, 1.08.
- Taren't
45. (Ta-
ranto), -
primorski grad juZne ltalije; isp. S. I 6, 105.
Marcije Filip, Ciceronov savrernenik, djelatan EPiSTULA
- Lucije
46. 8.
kao odvjetnik. Volio se osladiti gozborn i razveseliti 5alom.
je ALBINOVANU CÐLZV
4?.
- Osam sati, to u tjetno doba na3ih 15 sati.
Kao odraz uru.rtra5nje borbe, koju je H. proZivlja-
49.
- Kari,na, na obronku eskvilinskog breZuljka u Rimu. vao u doba, kad je napustio lirsku poeziju (8. I 1) i su-
doznaje od brijaða: Voltejevo ime (grðkog
55.
- Démetrije
podrijetla); da je Voltej slobodnjak; zvanjem felal (praeco); u stal-
stao, bri¿an za svoje zdravlje, u izvrðivanju Mecenatovih
Zelja (E. I 7), nastala je ova epistula. U trenutnoj kole-
nom svom kuéanstvu (nije parasit); voli javne igre (kazali5te, bljivosti i klonulosti pjesnik se ne upu3ta, kao u drugim
cirk) i gimnastiku. poslanicama, u razlaganje o srnirenom zadovoljnom ùivotu,
pozivu, Filip ne vjeruje, veó odgovaraj'uéi na pismo pozdravlja prijatelja Celza, no-
62,
- Voltej se ðudi neoðekivanom
.da se njegov poziv moZe odbiti. voi,menovanog Tiberijeva tajnika, kojemu je prije namije-
nio pjesniðko zvanje (8. I 3, 15), pa mu Zeli i bolju sreéu
- Obiðan
65, svijet, iduéi za poslom, nema na sebi toge, nego u novoj sluZbi.
samo donju odjeéu (tuniku).
pjesnikova ne potjeðe od materijalnog gubitka.
67.
- Voltej se imao drZati obiðaja i doéi k FÍlipu na ju-
5.
- Zlovolja
Njegov posjed i ne daje bogata prihoda (8, I 16, 1-10). Tu nema
tarnji pozdrav (søIutatì.o), ili barem sada pozdraviti prvi.
trsja (E. I L4, 24), nema ni maslinika, nema Sirokih travnika, iz
j. kojih bi se marva u ljetno doba odaÉiljala na bogatiju pa5u.
71.
- Poslije devet, t. o,l<o 16 sati u ljetno doloa.
236 HORACIJE / SATIRË I EPISTULE KOMENTARI EPISTULE I. 10. 237

B.
- Inaðe
pun d,obre volje da pouði druge (E. I 1, 25), H. 6. JoÉ jednorn istaknuta pjesnikova skromnost i Sep-
sam sebi zaðas uskraóuje tu blagodat; odriðe se i knjiga, vjernit¡ -
timijeva upornost i nadovezani dalji razlozi, za5to se H. ipak
mu dnrgarica (S. II 6,61 ; E. I7,12); koliko god cijeni prijateljstvo odazvao prijateljevoj motrbi'
(S. I 5, 44; E. L 12, 24), ne mari za prijateljske savjete.
9. Prijatelja H. naiviÉe cijeni (S' I 5, 44), za prijatelja se
10. Nemarnost zamjera pjesniku Damasip (S. II 3, 14). -
lako prinosi svaka Zrtva (E. I 12, 24). I tu je prilika, da to do-
-
rijeðima prekorava Horacija rob Davo (S. II kaZe, S druge strane, ne odazvati se znaðilo bi rad:iti s egoizmom i
7,28).
- Sliðnim
12.
I Tibur Í Tarent naroðito su ,omilili pjesniku (8. I 7, povrijediti osjeóai prijateljstva, a to bi bio veéi griieh'
-
45), ati priznaje i sam, da promjena boraviËta ne donosi smire-
obrazom grad'skim, t. j. na nâ,ðin, kojega bi
nosti (8. I 11, 30).
11.
- S drskim
se zastidio jednostavan ðovjek sa sela.
je Tiberije Klaudije Neron. Isp. E. I 3.
14.
- Mladi vitez 12. Prijatelj traZi
-
glavna rijeð pjesnikova opravdania.
-
16. Pismo óe ponijeti Celzu ðestitku, ali ée ga podsietiti na u
potrebnu- urnjerenost, jer previÉe sreée zna donijeti tuåan pre- 13.
- Õasnirn i vrijednim - pre,porir'rka za Septimija dvije
rijeði.
obrat (E. I 10, 30). Pouka o tome, kako se valja svidjeti prijate-
ljima i poglavarima, data je u E. I 17 i 18.
EPISTULA 10

EPISTULA 9 ARISTIJU FUSKU

TIBERIJU KLAUDIJU Iza onoga vajnoga susreta u Rimu (S. I 9, 61) spome-
nuo ,se H. svoga prijatelia Marka Aristija Fuska u S. I 10'
U druåbu prijatelja, koji su poÉli kao pratnja s Ti- 83. Njemu je ispniðao ðudesnu zgodu o spaseniu pjesnika,
berijem put Azije (8. I 3), zaù.elio je doói Horacijev pri* kojega je posvojila ðista ljubav (oda I 22), a ovdje mu se
jatelj Septimije. Da bi to postigao, zamolio je pjesnika, hvali ugodnim Zivljenjem na svom imanju Sabinu.
da ga preporuði. Ovaj to ðini s puìro opreZnosti i obzir-
nosti, da ne povrijedi osjetljivost mladog careviéa. zapoðinje, poput pravoga pisma, pozdravom,
- Epistula
1.
a u zavr3etku navedeno je mjesto gdje je napisana,
prijateljsku vjernost istiðe H. u odi II 6-
- Septimijevu
1.
5. Poredba sa dva goluba: jedan je pitomiji, iz gradskoga
Epistula poðinje s lakorn ironijom: kao da je Septimije bolje - d,rugi
-upuóen u Tiberijevo prijateljstvo prema Horaciju nego sam pje- gnijezda, sa sela. Isp. poredbu sa dva mi5a (S. II 6, B0).
snik. Septimije ostaje uporan kod svoje molbe i na taj naðin pri- 6.Pohvalu svom imanju kazuje pjesnik: S. II 6; E. I 14;
siljava pjesnika da se zauzme. Il. I L6;- E. I18.
pjesnike je kazano i opéeno (8. II 2, 77) i napose
2.
- ISte i stihu.
u posljednjem
moli
-
a sadrZaj i svrha molbe spominje se tek 7.
- Za
(E. I 4, 4) da vole Sumsku samoóu.
za Tibula
- Opravdanje Septimiju za uponnost, i ujedno Nova poredba: i roLu omrznu bogate sveéeniðke trpeze,
4. pohvala 10.
domu Tiberijevu. kad ga -premarni, ma bilo i skromno, Zivljenje u slobodi.
se obraéaju Horaciju, jer je "bozima bliZk
5.
- I clrugi Razumnim, znalaðkim postupkom odabire se mjesto
13. za
(S.II 6,52); drugi mu zamjeraju, jer ðuva, toboZe, svoje pjesme - razboritosti i znala5tva treba pri kupovanju grimiza
grad,nju;
za >samoga Jupitra.. (8. I 19, 43). (stih 26); rnudrosti treba za Zivljenje (stih 44).
 I{ORA'CIJE / SA'1'IRE I EPISTULE KOMENTARI EPISTULE I. 11. 239
238

15. Na selu, naroðito u sabinskim brdima, nije blaåa zima kasnije istovetna s rimskom boginjom Viktorijom, donosi mir i
nego u -Rimu, ali se gorivo dobavlja5e lakSe nego u gradu. Isp. odrnor. Ime izvedeno od latínskoga glagola 'De,ca,re, t. j. b'iti r"r
E. r 14, 42. miru, dokolici.
16. -- Potkraj mjeseca jula, t. j. sredinom ljeta, prelazi Surnce
na svojoj putanji iz Rakova zvijeida u zvijeZcle Lava. Kao da je EPISTULA 11
i u zvijeZclu Lav saðuvao svoje osobine, on se razgoropadi pocl
udarom Zarkoga Sunca. U to se doba javlja zorom nekolik'o dana, BULATIJU
zajed,no s izlaskorn Sunca, i Pasje zvijeùde (Siri,us),

afriðkoj pokrajini Libiji, odomaóilo se i u Rimu, Nekoga Bulatija, koji putujuéi svijetom Zeli naéi smi-.
- Kao,uukuóarna
19.
da se podovi iskite sitnim Sarenim kamenðióima, t. j. renost, upuóuje H, svojim savjetom, da prava Zivotna sreóa
m,ozaikom. AIi pjesniku vrijedi vi5e Ëuma i mirisna trava. ne ovisi o izvjesnom boraviÉtu, veé je svatko nosi u sebi,

- U iz ßvoga zalvora, pro;bija kroz

se voda, kao
20. gradir.r
- Hij, Lezb Mitilini) i Sam, otoci u Egejskom moru,
1. (s.
olovne cijevi, na selu Zubori u slobodi. smatrani u staro doba otocima blaZenih. Na azijskom su kopnu:
22. Potreba da se zade u prirodu osjeóa se i u gradu, kad Sard, .negda3nja prijestolnica bogatuna Kreza, lÍdijskoga kralja,
-
se u unutarnjem dijeLu kuóe, u peristilu, uzgaja drveée i cvijeée. zatim u primorju Smirna i ne5to juZnije Kolofon,
Osim toga kuée se grade na poloZaju, otkud je otvoren vidik na- je
- Poljana Martovoi sportsko igraliite. s lije,ve strane
4. polje, izvan grada,
daleko (is . E. I 11, 25). T'ibera: vojniðko vjeZbali5te

- Kaoóe ,onaj,koji
26. kupac, ne zna razlikovati pravi grirniz od kri- IIL, posljednji vladar pergamskoga kraljevstva u
- Atal
5.
voga, stradat tko ne rasp,oznaje prava d.obra. S tom je Maloj Aziji, predao je (133. god.) u naslijede Rimljanima svoju
treéom poredbom pre5ao pjesnik na razlaganje etiðkih naðela. kraljevinu i blago u nioj. VaZniji atalski grad.ovi: Pergam, Efes,
Sidon (sada.saida), primorski grad Fenikije (sada Sirije). -
Akvin'
(sada Aquino), grad u Laciju. - Smirna.

varljivoj sreói kraj bogatstva isp. E. I 6, 9; 16, 65. 6. Lebed je, naprotiv, nezna;tno mjestance na obali Male'
- O -
30.
Aaije. Tako i na italskom tlu, u okolini Rima, zapu5tena rnjesta:
34. Õetvrta poredba: prema basni o konju i jelenu, H. pre- Gabiji i Fidena.
poruðuje- umjeren Zivot u slobodi, vrednijoj od zlata i srebra.
11. Ipak o trajnoj ugodnosti ne odluðuje trenutno raspo-
42. Peta poredba joð jednorn naglaÉava p,otrebu Zivtjenja loZenje:
- niti putnici po kopnu smatraju za trajno. boravi5te kakvo
u skladu- s,prirodom: nije prirodno ni razumno siuZiti se pretije- skloni5te u krðmi, niti se pomorac odriðe mora nakon oluje.
snom ili preðirokorn obuéom. Kapua (S. Maria di Capua), grad u Kampaniji na Apijevoj cesti.
-

- Za one koji Èive spokojno, van nepogoda, nema

se, nakon opóenih napornena, samom Ari-
- Obraó.ajuói pri-
44, 17.
stiju zavrSava H. izlaganje jo5 jednom poredbom (,upotrebljenom vlaðnosti ni najljep5e boravi3te u tuclini: sretni u Rimu, ne treba
malo drukðije veó u S. II 7,20): novac je sliðan tiranin'r.r, kad se da sreéu traZe drugdje po svijetu.
netko ne sluZi njime pravilno, veé mu prepuÉta vodstvo i voli da
je god. augustom.
- Osmi mjesec sekstil nazvan B.
mu robuje. 19.

(8. I 4, 13) tjeðl

Pismo Aristiju napisano je izvan kuóe, u prirodi, kraj - Epikurovskom utjehom, danom Tibulu
49. 22.
-
ruðevina starog Vakunina hrama. If. i Bulatija.
- Vakuna, sabinska boginja,
240 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI EPISTULE I. 12. 241

se duËevno stanje ne lijeði ni stanovanjem

- Nemirno Prema stoiðkoj nauci, i zvijezde su boåanska biéa, kao
25. 17.
na krasnom vidiku ni putovaniem. Jurnjava za sreóom jalov ie ðto je i -sva priroda
boZanska; po Epikuru, lcreéu se nebeska tijela
posao, sliðan neradu, te se podudara sa zgrtanjem lakomaca, ko- sama po sebi, bez sudjelovanja boZanstva.
jima nikada nije dosta (8. I 2, 56).
20. Empedoklo iz Akraganta (lat. Agrigentum, sada Gir-
29.
- Mjesto
Zurbe kopnom (na ðetveropregu) i morem (na
genti), -savremenik Periklov, grëki filozof. Posreduje pjesniðkim
lacli) Zivotnu radost daje smirenost u sebi. djelom (O prirod,i) izmedu nauke o vjeðnom nepromjenljivom bit-
30. Ulubra, neugledan gradié bar'ovita pomptinskoga kraja ku i nauke 'o vjeðnoj promjeni. Stoji na materijalistiðkom stajali-
u - Laciju.
juänom 5tu: sve zbivanje nastaje izmedu ðetiri elementa (zrak, zemlja,
vatra, voda) djelovanjem naðela ljubavi, pa zatim naðela mrÉnje.
f ime se u vjeðnoj neskladnosti odrZava vjeðna skladnost.
tinije, isp. S. II 3, 33. - Ster-
EPISTULA 12.
21. P,oput pitago'novaca (S. II 6, 63) i Empedoklo prihvaóa
nauku
- seobi
,o duÈa te zabranjuje kao hranu Zivotinje i neke bilj-
IKCIJU
ke, na pr. ribe i luk.
Pjesnik je sa Saljive strane primio jednom odluku ne-
- Pristajao lkcije uz Empedokla, ili sjekao,
22. prost od pra-
postojanog Ikcija o njegovu napu5tanju filozofije i o pola- znovjerja, i ribe i luk, preporuër.rje mu se kao prÍjatelj imuó,ni si-
sku na vojnu u bogatu Arabiju (oda I 19). Tako i u ovoj cilski posjednik Pompej Grosfo. Ovome je namijenjena i oda
epistuli, na Ikcijeve tuZbe, odvraéa prijateljskom utjehom, II 16.
istiðuéi skroman Zivot pt'ed suviúnim obiljem.
24. Nijedna usluga nije suvi3e skupa, kad je iskazana pri-
jatelju u- potrebi (8. Í 7, 22).
Agripa, isp. S. II 3, lB5.
1.
-
borbeno pleme u Spaniji. Armenija, go-
- Kanta'brani,
26.
Imanje u bogatoj Siciliji rnoglo bi nadijeliti i upravnika
rìa sjeveroisitoku Male Azije. -Klaudije Neron,
2.
-
svakom blagodati, ali je dovoljno uäivati u zdravlju (E. I 2, 49)
rovita zemlja
-
samo ono 5to treba, pogotovu onome tko je odabrao kao uzor uði-
isp. E. I 3.
telje uzdrZijiva Zivljenja, kao Sto su Pitagora i Empedoklo. IV, kralj Partima, ponukan domaóim razmirica-
ma,
- Fraat
27.
je na Augustove uvjete mira i predao (20. god.) rimske
iz Abdere (u Trakiji), savreme,nik Sokratov,
- Demokrit 'pristao
12.
glâvni zastu,pnik atomistiðke teorije. åeljan znanja mnogo je puto-
zarobljenike i bojne znakove, otete pobijedenom Marku Liciniju
vao i nauðio neznatno cijeniti zemaljska dobra. Njegove su rijeði: Krasu 53. godine.
Sretan tko je spokojan kod umjerena imutka; nesretan tko je o miru shvaéen je u Rimu kao podvrgavanje
- Ugovor
28.
nespokojan kod mnogoga blaga (frg. 286). Parta rimskoj vlasti. Pri predaji otetih ljudi i bojnih znakova
do3li su par,tsl¡i poslanici i ,u Rim pa su, prema ustaljenom ceremo-
14. Kao Demokrit, nastavlja pjesnik u Sali, bavi se i uprav-
- visokim
nik lkcije mislima i zabavljen njima odbija se od obiðnih nijalu, klekli pred Augustom.
upravniðkih tr¡oslova. 29. Nakon bolesti
- donijela i gladi od prije dvije godine dvadeseta
i astronomskim se problemima zanima- je godina i to zadovoljstvo, da je ltaliju posjetila bogl-
- MeteoroloÉkim
16.
ju i Horacijevi savremenici Vergilije i Propercije. Isp. Lukrecije
nja izobÍlja (Copíø\
(O prì,rodí) I 12?; II 1090.

16 Srtire I epistule
242 HORACIJE / SAI'IRE I EPISTULE
KOMEN'IARI EPISTULE I. 14
243

EPISTULA 13
1. Iznoseéi opreðno stanovi5te izmedu sebe i upravnika,
- odmah i upravnikovu tuZbu, ðto se ovaj osjeéa
H. pobija toboZe
VINIJU AZINI osamljen. Opreðnost mi5ljenja i u stihu 10, 14 i 19.

Do5lo je i ono navijeÉteno vrijeme (S. II 1, 19), da se 3. Varija (s. Vicovaro), gradió u susjedstvu Horacijeva
Augustu otpreme pjesme, To su prve tri knjige oda. H. ih imanja,- na utoku Digencije (Licenza) u rijeku Anijen. Isp. E. I
rne predaje osobno, veó preko zîanca Vinija Azine, uz üa- 18, 104.
ljivu prepor,uku da ovaj s paZnjom izvr5i zadatak.
- Õupajuói iz srca draðu vr5i
4. pjesnik preuzeti zadatak
t. j. savitak papirosa, povezan
(8. 1, 11), da nade p'r.rt k istini i kreposti. Koliko je uspio u ði-
I
2.
- Pod peðatom sveske,
koncem i zapeðaóen. Sóenju, ispovijeda u E. II 2, 146 i da1je.

6. Ovdje, t. j. u Ri¡nu. Za volju oZaloÉóenoga prijatelja

I,ucija -Elija Lamije (isp. odu I 26; III 1?) ostavio je H. svoj
3. August se 23. god. te5ko raz olio. Osim toga naöao se
u teikim- brigama za drl,avu i za svoj dom. Na Stetu sebi rade
pjesnici, kad izrnorenom i briZnom vladaru - donose svoja djela
Sabin.
(E. rr 1, 219). (S. I 1, 114).
- Slika uzeta od trke na kolima
9.
6. Nad.imak Azina (asinus : magarac) daje pjesniku po- ,obja5njenje nezadovoljstva ,svojim zvanjem (S. I
- Jedno
11.
vod da-se na Vinijev raðun poigra rijeðima. L, 2).
14.
- Pirija, liðnost iz neke komedije, mjesto da skriva ukra- I"2. Lude dvije, t. j. H. i upravnik, koji boravak u nekom
denu vunu, nosi je pijana javno pred svijetom, mjestu, -svaki na svoj naðin, povezuju s postizanjem sretna Zivota
(E. I 11, 27).
15.
- Bogata5i su darjvali i pozivali k stolu siroma5nije biraðe
svoga tribusa. Uzvanici su p,ri d,olasku skidali kapu i obuóu i pre- 14. Dok je upravnik ostao izbirljiv i kolebljiv, H. je u bo-
- jer uZiva zadovoljstvo na svom seoskom imanju.
'na õuvanje. Ali tko nije imao roba, dolazio
davali svome robu je ljem poloZaju,
u goste i obuéu pod pazuhom,
noseéi kapu
17. Nesnosni poslovi, t. j. sredivanje ekonomskih prilika
- Dnrgo su zvaniðne duZnosti (ofli;ci,a).
19.
- I na kraju preporuðuje se Azini, da ne skrha nalog,
kao da teret nosi åivinðe, natovareno stvarima koje se lako mogu
(negotia.).

nezadovoljstvu ne nahodi se u
razbiti, - Razlog upravnikovu
21.
onom Sto se tuZi, veó u onom za öim upravo potajno teZi.
EPISTULA teret: i kao zemljoradnik, i kao mrzilac nje-
- Zemljin
14. 26,
zin, i kao plesað 5to nogama topoóe po njoj.
UPRAVNIKU SVOG DOBRA
mu je za to bivÉi kuéni
31.
posluZnik- AkotaseseH. Ízmijenio
- svjedok
izrnjena izvr5ila u etiðkom smislu: bilo je igre
Horacije se nalazi trenufno u gradu, da utje5i prija- -
telja Lamiju, i åeljan svoga dragog zaseoka odvraéa od po- i 5ale, a mjesto njih dodo5e pitanja óudoredna äivota uz traZenje
vratka u Rim upravnika, koji se brzo zasitío seoskog iivota. istinske sreée. Dobitak je u tome, Éto je prije uz igre i Sale posto-
jalo zavidno zajedanje, a s novim danima postigla se smirenost.
Tako se pjesnik koristi joS jednom prilikom (isp. S. II 6 i
E. I 16), da naglasi svoje zadovoljstvo nad boravkom u da- 33. Cinara, isp. E. I 7, 28.
rovanom Sabinu. -
34. Falernac, isp. S. I 10, 24.
-
244 ÌÌOR.A.CIJI' / SATITìE I EPISTULE ]<]1,IIJNl4,lll EÐISTUI-E L 15, 215

kivna je podnijeti dobroéudan

39.
- Mjasto zabadanja lak5e
smijeSak susjeda, kad vide ugojena ðovjeka (8. I 4, 15) gdje se
16. Kampanska su vina (u okolini Napulja) na glasu, a
- se
sagiba, da ukloni hoji grumen ili kamen.
lukanska i ne spominju. Na. imanju Horacijevu nema vino-
glada (E. Í 14, 24).
- U skraóenoj
43. poredbi izreðena nemoguénost da se udo- iz lukanskih brda, isp. S. II 3, 234.
- Yepar
22.
volji i novoj upravnikovoj Zelji.
zavrSetku p,osloviðna pouka, kao u E. I 7, 98.
24.
- Feaðani, stanovnici bajoslovnog otoka Sherije, ZivjelÍ
- Na su, kako ih cr"ta Homer (Od,i,seja VII), u punom obilju i rasl¡oÉno-
44.
sti (E. I 2, 2B).
26. U E. I L4 pjesnik se poredi s upravnikom. Ovdje ga po-
redba s-Feaðanima navodi, da se stavi u isti red s Menijem, rim-
EPISTULA 15.

skim tipom rasipnika i parasita.

NUMONIJU VALI
jedan primjer takova gladu5a spominje S. I 2, B.
32.
- JoÉ
H, se splema da izvr5i putovanje Éto ga je navijestio bi Menije pokatkad preuzeo ulogu, cla poput Be-
- Sam
36.
Mecenatu (8. I 7, 11). U vedrijem raspoloZenju nego 3to se stija vojuje za óudorednost i traZi za slad,okusce kaznu, kojom su
osjeéao u poslanici Celzu (E. I B), traZi od Nurnonija VaIe, kaZnjavali proZdrljive ro;bove.
uglednog posjed,nika u velijskom i salernskom primorju,
potrebne obavijesti. Pri tom upleóe nekoliko umetaka: kao 40. Putnicima u S. I 5, 75 bili su slasni i mrðavi drozdovi,
-
da veé putuje, ili je veé stigao. Na svom putu ne ée se 42.
- Svr5etak epistule 'podsjeóa na Aristipovo Zivotno na-
zadovoljiti obiðajnom skromno5óu, nego hoóe da uZiva u ðelo (E. IL7,23), kao i na prigovor roba Dava, da H. u hitnji ostav*
punoj mjeri svako dbilje. lja svoj ruðak, samo da dospije k Mecenatu (S, II 7, 32).

1. Velija (grð. Elea, sada Castellamare della Brucca) i

-
Salerno, primorski gradovi juZno od Napulja. EPISTULA 16
2. Antonije Muia, kuéni lijeðnik Augustov. Uveo je lije-
-
ðenje hladnom vodom. KVINKCIJU
3. Baja, na podruðju Kume, zapadno od Napulja, glaso-
vita po -svojim sumpornim vrelima. Povrh sam.oga mjesta nalazila
Nekom Kvinkciju raspreda H., smiren na svom ima-
se mrðeva 5uma. Ki'u-no je to ljeðitiËte na svoje takínace, jer se sa-
nju, pitanje, je li prava 'sreéa, dobrota, vrlina, kad je tho
sretan, dobar, krepostan u sebi, ili kad je to samo prividno.
c'l.a hladnom vodom bolesnici lijeðe negdje u zal¡itnom Kluziju (u
po procjeni neupuéene svjetine.
Etruriji) ili Gabiju (u Laciju). I potok Digencija, veli Horacije (E.
I 16, 14), lijeði glavobolju i ãeludac.
- Imanje se Horacijevo ne istiðe bogatstvom, ali
4. pruZa
11. Za Baju i Kumu trebalo je iz Kapue, skrenuv5i na de- zadovoljstvo svom gazdi (S. II 6, 4), i on drage volje priða o.tome.
-
sno, poói odmah prema moru. Sabi,num prostíre se od sjevera prema jugu,
- Dobarce
6.
14. U vrijeme, kad je napisana ova egristula, bori se ltalija trije dakle ízloäeno ni studeni ni sunðanom ùafu, te.uza nj pri-
sglaclu.- Time se veóma obja5njuje zanimanje za kruðnu hranu. staje onaj opis sela: E. I 10, 15.
Na putovanju u Brundizij (S. I 5) razbolio se pje.;nik od slabe 9. Osim maslina spremaju se za zimu trnjine'i drijenak
-vode. (s. II 2,- 57).
246 I{ORACIJE / SATIRE I EPISTÌJLE KOMENTARI EPISTULE I. 1?. 247

- Tarent, isp. S, I 6, 105.

11. ?3.
- Predstavnik
dobrote i mudrosti primit ée, naprotiv,
j. Potok, t. smireno sve tiranske prijetnje i podniieti stradanja. Vinut ée se
- Vrelo, t. Banduzija; is,p. odu III 13. -
12. j.
Digencija (Licenza), pritok Anijena (Aniene). Isp, E. I 18, 104. nad stoiðki ideal, da bude kao 'kratj. Bit ée kao bog Dionis, koji
je prezreo i smrt pred tebanskim kraljem Pentejem, kako ga pri-
13.
- Hebar, ísp. E, I 3, 3. kazuje grëki tragi,k Euripid u svojim Balchama. Pentejeva se
-
16. Rujanski se dani smatraju nopovoljni za zdravlje (E. smrt spominje u S. II 3, 303.
f 7, 9). -
vjeru u se e, da na mudro-
1?.
- Pjesnik ftaZí od Kvinkcija EPISTULA 17
stì i ðestitosti gradi sreéu, ne uzdajuéi se odvi5e u sud svijeta,
niti prikrivajuéi svoje slabosti. SCEVI
23. Joð masne ruke, t. i. z'a vrijeme samog jela. Gosti u
-
staro doba nemaj'u jedaóeg pribora. Isp. S. II 4, 75. Dok se u predaÉnjoj epistuli pjesnik izja3njava, kao
da pristaje uz stoike i u njihovim naðelima nalazi uzor
zna spoznati svoje sposobnosti, ne pristaje da
- Tko
ga
2?. ëestita i rnudra ðovjeka, ovdje, kao potvrdujuéi izjavu E. I
drZe onim Sto nije. 1, 18, prianja k ikoli Aristipovoj. Tom prilikom daje upute
33. Smiiljenjem je opóinstva kao i s õastima: nakon po- nekom Scevi, a ujedno opravdava sebe pred zavidnicima i
hvale i -priznanja dolazi osuda i kleveta, ali ni na jedno se mu- pr,otivnicima, kojima nije po volji, da on, iako se nalazi tt
drac i po5tenjak ne óe osvrnuti. Ètitni3tvu, propovijeda o ðestitosti i slobodi.
je mniienje varavo, ali se vara u ocjeni prividne
- Javno - H. ne
40. 3. natmrava Scevi silom svoje razlaganje, veó hoée
ðeititosti, kad gleda samo na vaniðtinu. da ga prijateljski Wozna sa svojim mnijenjem.
I rob bi se mogao podiðiti sa svoje valjanosti, kad se je miran poðinak, sve do prvog
- Za epikurovca dragocjen
46. 6.
grijeha -ne bi ðuvao iz straha pred kaznom (S. II ?, ?4). - Sibe, sata, t. j. do svanuóa. Toga ne pruZa gradski meteZ (E. 7'1. 2, 67),
knut i pribijanje na kriZ bile su kazne za robove. veó kakvo zabitno mjestance, kao Ferentin (FerentÍno), 70 km
t. Horacije (S' II 1, 36)' jugoistoðno od Rima.
49.
- Sabelac, i. U gradu opet, bez vlastitih sredstava, ëovjek se nuåno
kracla, pa radilo se i o manjoj Éteti za 11.
55.
- Krada ostaje
vlasnika, i ne moZe se opravdati ni prijetvornim Zrtvovanjem bo- priklanja- neðijoj moénoj za5titi, bilo radi pomagainja svojte ili
zima, dok se u isti ðas izriðe molitva boginji mraka. radi udobnijeg Zivota.
jednoj anegdoti, narugao se kinik Diogen Ari-
63.
- Od krade i licemjerna prisvajanja tude imovine prelazi
13.
- Prema
stipu, ðto se dodvorava silnicima. Nato je uzvratio Aristip, da bi
se na tvrdice, kao dalje prestupnike ðestitosti i slobodna åivota. i njegov kudilac Diogen pristao uz sÍlnike, kad bi se znao snaói
64. Nesta5na djeca priuÉte sebri zabavu, da na tle priðvrste u takvu dru3tvu.
- bi li se prevario koji prolaznik.
novac, ne 20. Kad je neka majka zamolila makedonskog kralja Fi-
pati od tvrdiðluka, postaje sam svoj zarobljenik, lipa, da- joj otpusti sina iz vojske, sin je izjaviol "Konj me nosi,
6?.
- Tko
ne znâ Zivjeti kao slobodan ðovjek. Ali je potrebno da Zivi, jer se kralj me hrani...
moZe korisno upotrebiti kao rob. Mjesto da otimlje zajednici, neka postiåem, t. j. dobivam nagradu prema svo-
za nju radi.
21.
- Uslugom
joj zasluzi (stih 42).
248 HORACI.TE / SA:TIRE T EPIS:I'IJLE KOMENTA.RI EPISI'ULE I. 18
245

stanju: povoljnom i nepovoljnom; svakom zva- bi bolje proðao, kad ne bi, na5av5i ne5to hrane,
- Svakom - Gavran
23. 50.
nju: viiem i niZem; svakom dobru: bogat'stvu i siromaBtvu. zagraktao i time domamio i druge ptice.
24. Karakteristiðno obiljeZje i za Horacija. 52. Pretjerane jadikovke podsjeéaju na postupak bludnice,
- koja pod- svakojakim izgovorom izmamljuje novac i darove, ili na
znaci sljedbenika kiniðke Bkole bilil kaba-
26.
- Vanjski su
nica od prosta sukna (gröki tribon) dvostruko posvrnuta, kijaða u
lukavstvo tudinskog skitnice, koji se pretvara, da je slomio nogu,
ali mu domaéi, znajuii za njegove ðale, ne ée vjerovati.
ruci, torba na ramenu. Isp. jo3 E. I 18, 7.
prevejanac kune se Osirisom, egipatskim boZan-
glumac prikazat óe istinski liðnost, kako ju je
60.
- T¡.rdi
29.
- Valjan
ocrtao pjesnik (E. II 3,104); valjan ðovjek iskoristit óe dane mu
stvom. Time je oznaðeno, da je do3ao s Istoka ili se izvjeZbao u
istoðnjaðkim majstorijama.
Zivotne prilike (8. T 1, 19).

30. Pred dodano ialjivo,

psom, kao da kinik (t. j. prista5a
-nauke) strepi pred psom,
EPISTULA 18.
"pasje..
t1.*- 1v1i1"1, maloazijska luka, bio je u starini znan po finlm LOLIJU MAKSIMU
grimizním haljinama (hlamide).
I mladi bi Lolije Maksim Zelio steéi prijateljstvo ne-
je koga odliðnika, ali se ne bi zadovoljio poput Sceve (E. I 17),
- Aristip u kupaliðtu
32. jednom obul<ao Diogenovu traba-
nicu i prepustio grimizni haljetah Diogenu, a ovaj je volio zepsti veé pod uvjetom, da ne Zrtvuje svoje slobode. Njemu je H.
no da se ogrne grimizom. veé uputio epistulu (8. I 2), a sada ga, kao iskusnik, svje-
tuje o naðinu Zivota, kojim se postizava i odrZava prijatelj-
33.
- U Rimu
fu do prijeslola
se pobjedonosne vojskovode uspinju u trijum-
Jupitra Kapútolinskoga, i iskazuju im se malone
stvo s nekim moguónikom.

boZanske ðasti. Tako i obiðnim ljudima pripada slava, ako su po 1. Tko traZi prijateljstvo, najprije i sam treba da bude
svom pregnuóu uspjeli da se svide narodnim trroglavicama. Hora- prijatelj.- Matrona se odijeva bijelom stolom (dugaðkom gornjom
cije o sebi isp. S. I 6, 62. haljinom), a hetera Sarenom odjeóom; i prijatelj se' istiðe otvore-.
no5éu pred lakrdija3evim iarenja5tvom.
36. Korint, grðki grad na istoimenoj prevlaci izmedu Jon-
i -Egejskoga H. se posluZio grðkom poslovicom: riijø
mora.
- Kinici su zbog vanjskogI asketskog obiljeZja í tvrclice
skoga 7.
suo,kome da,no da ploui u tøj grad, poznat po rasko5nu Zivtjenju, zbog tvrdiðluka Si5ali kosu do koZe. crni su zubi znak nemara.
i ZeIi naglasiti, da se ne moZe vinuti do Zeljena cilja, tko nema
stola, t. j. s mjesta za triklinijem (S. II B, 2B),
- Sbidonjega
pouzdanja u svoj .uspjeh. 11.
na kojem se nalazili domaóin s priklapalima, spremnima, da-
41. Krepost nije isprazna rijeð, neki ideal u smislu stoiha, kako, da sipaju laskave pohvale.
veó
- Ziv
je to poticaj ðovjeku-borcu, da postigne poðast i nagradu.
L4. Za ulogu drugoga reda, kao smr.rtljivac, nuda se do-
Prema tom izlaganju izlazi kao pravi ðovjek Aristip, koji s dje- -
sadni brbljavac (S. I 9, 46). Takva uloga pripada u mimskoj lakr-
latnoÉóu svijesno povezuje pravu uzdrZljivost; pristaÉe lciniðl<e diji parasitu.
nauke prikazuju se kao slabiói,
15.
- Drugi, t. j. oni navedeni u stihu 6, jetki i nabusiti ki-
43. I Zelja da koristi rodbini moZe nekoga potaéi, da trrali
-patrona. nici, koji smatr:aju krepo3éu bezobzirnost i. neobuzdanost u go--
za3titu Samo se klijent ne smije sniziti do
moijakanja. voru.
 HORACIJE / SATIRE 1 EPISTULE KOMENTAITI EPISTULE I. 18. 251
250

pobunjenih Kantabrana ('u Spanij,i) poveo je

19.
- Kastor i D,ocilis bijahu glu.mci ili gladijatori Horacijeva 55.
- Protiv
vojnu August (27. do 25. god.), a poslije njega Agripa (8. I 12, 26).
vlemena,
August je postigao rnirovnim ugovorom (20. god.), da partski
put odvajao se od Apijeve ceste kod Bene- -kralj Fraat predade bojne znakove zarobljene u borbi s Krasom.
20.
- Minucijev
venta prema istoku do Barija i Brundizija (S. I 5, ??).
57. Ako ðto osta, t. j. nepodvrgnutog svijeta: na zapadu od
se i druge mane, koje rnogu biti na smetnju
-
Spanije, na istoku dalje od Perzije.
21.
- Nabrajaju
prijateljstvu izmedu patrona i klijenta'
62. Presudna bitka kod Akcija (sada Punta, uz ruÈevine
-
Akcija), voclena o prevla,st Zapada i Istoka (31. god.), posluZila je
24. prijatelj ili zamtzi rasipnika, tvrdúcú, oholicu,
F¡oF:at
-
ili, prelazeói u drugu krajnost, obasipa klijenta toboZ'njom nje- Lolúju i njegovoj drmåbi kao poticaj, da je obnove u malome, igra-
ånoÉéu í materinskom briZljivo3óu.
juói se na oðevu zaselku..

toga, kakvu je nosio Katon (8. I 19, 13), znak 63. Naziv Jad.ranskog mora protezao se nekoé i na Jonsko
- Tijesna t.- j. i na Podruðje Akcija.
30.
je trezvene jednostavnosti. Naduveni se skorojevió diði togom od rnore,
6 lakata (epod. 4, B). 64. Boginju su po' jede stari zamiðljali kao krilato biée.
-
Publije Volumnije Eutrapel, pripadnik vite5kog reda, palac, stiqnut ostalim prstima, smatralo se
31.
prijatelj- Marka Antonija. Volio je u Sali izvréi koga rugtru.
66.
- PodrZati
vradZbinom za povoljan uspjeh ili za obraniu od uroka.
o drZanju prema ostalim
Bit ée borilac traöki, t. i. bit ée gladijator' Za gLadiia- - Niåu se savjeti
36, 67. ukuóa'nima u
-
torski megdan ðesto su se uzimali borci iz Trakiie. domu odliðnog prijatelja.

Od vina prokljuöaju rijeði (E. I 15, 20), ono razotkriva je dar, kad se ne moZe uzvratiti, a opet i
- Nepriliðan
3S. 74.
potajne -misli (8. I 5, 16; E. II 3, 435). Poput virna i jarrost moZe da bolno je ne primiti, kad si Sto zaZelio.
skrivi da se izlane ðtogod nepromiÉljeno. 82. Teon bija5e osloboclenik, na glasu sa svoje zajedljivo-
sti, tako- da ga je patron udaljio iz svoje kuóe.
Amfion i Zet (sinovi Jupitra i Antiope) mit-
41.
- Blizanci
ske su liðno¡ti. Amfion je primio od svoga za5titnika boga A,po- povjerenje lako se gubú: nije siguran
- TeËko steðeno
86.
lona na dar liru, Njegovom se svirkom zaðarano kamenje samo brod na puði,ni, ,nego tek onda kad stigne u luku.
slagalo u zidi,ne grada Tebe (E. II 3, 394). Zel' pak ostade lovac i
pastir: ne mareói za darove Apolonove zastupa i preporuõuje prak-
89.
- Ióudi
prilagoditi
óud svoju mora pratilac-klijent, kao dr¡u5tven ðoviek,
svoga mecene,
tiënu djelatnost u Zivotu.
trpko italsko vino, zasladivalo se obiðno grð-
91.
- Falennac,
kim hijcem ili medom.
pokrajina u zapadnoj Grðkoj. S torn je zemljom
46.
- Etolija,o Meleagroviu
povezana priða (8. II 3, 146) lovu na kalidonskog je svojoj strpljiv poslu3nik (8. I 1, 40), ne
vepra.
96.
- Tko odgoji
srnije napustiti nauku (8. I 2, 36), da bi se oslobodio kukavne Zud-
(grð. Muza) nije sklona dru5tvu; njeni Stióe- nje (za ðaËéu i dobitkom), zaliÉnog straha (pred gubitkorn) i bes-
- Kamena
47.
nici pjesnici vole samoéu (8. II 2, 77).
ptrodne nade (u postignuée prividnih dobara).
103. Odvojen put, prema naðelu Epikurovu, odabrao je
,preporuðuje lov radi postizanja gladÍ (S. II 2, 9). -
48.
- I Ofel Horacije i, Ziveéi na samotnorn svom dobarcu, stekao zadovolj-
t. j. vjeZbalißte na Martovu polju. stvo.
54.
- Poljana,
,q, I-rIììI\'T;i' s.\TIRE i I'PISTULE KOMENT.AIìI EPISTULI' I. 19. 253

104. Digencija (Licenza), potok kraj Horacijeva imanja (E- Ilomer (8. II 1, 50), 5tióelici Liberoví. Kao da su sastavljaði dugih
-
I 16, 12). - Mandela (sada Cantatrupo di Bardella), mjesto u sa-. epskih pjesama, zato ðto slave vino, nadahnuti Bakhovim darom.
binskim gorama, na Digenciii^ bliztt pjesnikova Sabinuma. ¡-jirna stoje nasupr:ot privrZenici aleksan'drinskih pjesnika (Ka-
107. Pa i manje: ier ie pje¡nik postigao potp¡.rnije i bolje limaha i Filete), koji crpu svoj zanos sa svetog helikonskog vrela
nego Sto
- je mogao zaâelieti (S. Ii 6, 3).
Hipokrene.

- Hranu istiëe
109. pjesnih pod Zivirn dojmom bolesti i gladi,. B.
- U uzote,
,stare gröke
izjavi se Horacijevoj oðituje pr.i,staja,nje uz Homera i
a ujedno i negodovanje protiv helenista (S. I
Sto su zadesile Italiju dvije gocline prije.
10, 19). Trg (forum), stjeciÉte svega javnog i,ívota i p,oslovanja
u Rimu.- Tu su se rje5avale i sudske parnice, blizu Puteala ili Li-
'bonove
ograde (S. II 6, 35).
EPiSTULA 19
13. Marko Porcije Katon Utiðki, gorljiv pnistaÉa rir¡ske re-
MECENATU pubiike.-

- Timagen iz Alehsandriie odlil<ovao se rjeðitoðóu. Zaluda

15.
Veé je prva knjiga saLira ízazvala podvojeno mi5ljenje
medu Horacijevim ocjenjivaðima (S. II 1). Nije pro5la bolje
je nastojao potomak numidskog kralja Jarbe da se takrniði s
Timagenom, iako je prisvojio od njega samo nabusit i nametljiv
ni prva zbirka njegove lirike. Jedni su smatrati za vrijedno
da mu podraZavaju, drugi ga nisu poÉtedjeli nepovoljnotn naðin izraZavanja.
kritikom. Neki nisu htjeli priznati javno, da im se lirske. H. inaðe samo podsmijeva ljudskim zabludama (S. I
- 14), aseovdje
20.
pjesme svidaju. Zato pjesnik, na kraju prve knjige epistula, 1,,24;10, mu se, zbog blesavog postupka nasljedovaða,
objaÉnjuje svoje stanovi5te Mecenatu, koji odobrava tu li- uzmutila Zuð.
riku (E. T L, 2).
21. Braneói se od knitike, koja ga je ,ocijenila kao imitat.ora,
H. - objainjava
po,bliZe tvrdnju, izreðenu na kraju zbirke lirskih
I{. izjavu Kratinovu, da bi ozuaðio
- Kao uvod iznosi
1.
opreku izmedu dvije struje u hnjiZevnosti. Plistallcama starijih pjesama (oda III 30). Pored onih, koji su se za liriku sluäIi elegij-
grðkih pjesniha zamjeralo se, Sto slave vino, dok su se sljedbenici skim distihom (kao Tibul, Propercije, Ovidije), on je prvi odabrao
helenistiðkog smjera, poteklog iz Aleksandrije, diðili nadahnuóetn mjenila grðkih pjesnika Arhiloha, Alkeja i Sapfe. U tome on
sebi prisvaja prvenstvo.
- Kratin,
na ðistom vrelu helikonskih Muza. predstavnik starije'
atiðke komedije, iz petoga stoljeéa (S. I 4, 1). 22. Slika uzel,a iz obiðajne poredbe pjesnika s pðelorn i
prirodenim da- pjesama- s medom (stih 44; oda IV 2, 27).
3.
- Pjesnici se smatraju nastranima, vodeni
rom i n.adahnuéem (S. I 4, 43). Po Demokritu prisebnima nena 23. Arhiloh s kikladskog otoka Para, osnivað umjetne lirske
mjesta na pjesniðl<om brdu Helikonu (E. II 3, 256).
-
Liber, staro poezije -kod Grka. Ogorðen s postuBka Likamba, kad rnu ne htjede
italsko boZanstvo plodnosti, kasnije istovetno s grðkim Dionisom dati za åerru obeóanu kóerku Neobulu, osvetio se jetkim ìam,pskim
(Bakhom), zaStitnik vinove troze, darivalac veselja i razdraganosti stihovima. O sastavu jampskog stiha isp. E. II 3, 251.
(E. I 5, 19). Njegovoj druZbi pripadaju Satiri i Fauni, bogovi 5u- -
ma i polja. Kamene, isprva boginje izvora, izjednaðene s grð- 28. Prema Arhilohovirn rnjerilima udesiËe svoje stihove Í
-
kim Muzama.- strofe, unijevÉi. u njih vlasrtitu gradu, lirski pje,snici AJ,kej i Sapfa,
oboje s otoka Lezba (Mitilini). Na njih zato nije pao prijekor
- Kao dokaz tvrdnji komiðkog jer je pjesniðkom
6. pisca, H. naCodaje s iro-
- MuZevna Sapfa, nazrrana tako,
irnitatorã.
nijom, da su i Homer, otac epshe poezije, kao i Enije, latinski snagom dostizala i prestizala lirske pjesnike mu5karce.
 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOI\{ENTARI EPISTULE I. 20.
255
254

35. I drugdje (8. I 1, ?1; E. II 2,58) tazlaùe pjesnik, zaéto kao da se i hnjiga, isprva stidljivo ðuvana, zatim oslobodena za-
- miËljenja s ostalim svijetom i kako su ljudi razliðna
nije istoga tvora, izlaäe pred javnost i predaje zavoljena kupcu, a ovaj je
posiije odnemari i zabaci.
ukusa u ocjenjivanju pjesniðkih djela. Ovdje jo3 (kao i E' II 3,
420) istiðe svoju odvratnost prerna dodvoravanju imuénih pjesnika, se ðuvaju pod peðatom u valjkastom tobolcu. Ovdje
- Spisi
3.
koji za svoja djela pribavliaju pohvale gozbom i darovima. S dodano i ðuvanje pod kljuðem, da bi se voljeni predmet jaëe
druge strane II. ne mari, poput pisaca, Éto ih je prodiðila pred zaÉtitio. Ali ni peðat ni brava ne mogu suzbiti teZnju spisã da
punim gledaliStem neka klika, ili uznijela pristrana kritika po dodu u javnost,
rimskim kotarima, ni da bude njihov sluiað (8. II 2, L02), ni da im,
kao za osvetu, ðita svoje stihove (E. II 2, 97). On se radije zaclovo- 4. Dräeéi se daleko od javnih recitacija (E. I 19), ðitao
ljava time, Éto ðita katkad svojim prijateljima (S. I 4, 73:' E. I 20, je H, i -epistule samo pred prijateljima.
4). S pouzdanjem prima tek njihovo mnijenje (S. I 10, 84; E. I 4,
- Izdanje ove knjige zaptava se spu$ta nizbrdo: iz
5. pje-
1) i podvlgava se mjerodavnom sudu Mecija Tarpe (E. II 3, 387) i snikova stana, na breZuljku Eskvilinu, do Trga u dolÍni. Ujedno
Kvintiiija Vara (E. II 3, 438). síIazi iz vi5ih sfera pjesnikova stvaranja na popri3te ävotnih
43. Mjesto prave ozbiljne kritike sluZe se poneki protivnici" smutnja,
gramatici i kritici, prijekorom i r;r.rglom, zavideói Horaciju, 3to je rijeði, kad se jednom izreðe (E. I 18, 71), ni knjizi,
- uNijavnost,
6.
postigao za5titu Mecenatovu i preko njega naklonost Augustovu. kad dode nema vi5e povratka (E. II 3, 390).
Takva vrsta kritike zahtijeva prekid daljeg obja5njavanja.
7. H. je zaäelio lirskim pjesmama, da ih ðitaju i nose u
48.
- H. se i sam otimlje
srdZbi (E. I' 20, 25), pa to prepo- ruci (E.-I 19, 34), no i epistulama navijeÉta, kao prorok,'da ée po-
ruð,uje i drugome (E. ï 2, 59). slije ðitanja biti ponovo smotane i zabaðene.
9. Pjesnik smatra grijehom i jedi se, ðto je dopustio knjizi
EPISTULA 20
da mu -izade iz prijatnog domaóeg zaklona.
13. Utika, glavni grad u Africi, nakon sloma Kartage, i
vojniðko- uporiÉte Rimljanima. tvrdava u sje-
SVOJOJ KNJIZI
- Ilerda, rimska
veroistoðnoj Spaniji, dana5nja Lerida. I u odi II 20 pjesnik
Zbirci epistula, u kojima je H. zabavio sebe i ðitaoce -
je naslutio, da óe m¡-r djela doprijeti daleko izvan granica Italije.
razmatranjern o krerposti i sreói, nadodao je epilog. Tu se
pjesnik opraðta sa cijelom zbirkom, prije no bude predana 14. Knjiga se poredi s magarcem, Sto ga je Abderióanin,
javnosti, i uz predvidanja o ,sudbini, .koja bi mogla zade- ma i na- svoju Étetu, drage volje gurnuo ljutit u provaliju.
siti ovo izdanje, obavjeÉtava o svome Zivotu pjesnikovoj (S. I 10, ?6), moZda óe
- Protivno namisli
17.
neki ostarjeli rob, zadobiv5i slobodu, kao uðitelj pouðavati dje-
' 1. Vertumno, bog preobrazbe u prirodi, ujedno pokrovi- 1I
ðicu ðitanje i pisanje uz Horacijeva djela,
-
telj izmjene u trgovaðkirn poslovima. - Jan, isp, S. II 3, 19. - I
l:
,podrijetlu i siroma5tvu priða pjesnik u S. I 6,
Knjiga, odredena za prodâju, ostavlja piÈðev dom i prelazÍ u po- I 20.
- O svom
o daljem obrazovanju i porazu kod Filipa E. II 2, a o prÍjatelje-
druðje Vertumna i Jana. I
vanju s prvacima S. I 10.
Sosiji bjehu knjiZari u Rimu. su se,
2.
- Braóaizglaclivali
prije prodaje, - Plavcem
okrajci ispisanih i zavitih papirosa. 24. Stasu pjesnikovu i óudi prigovorio je Damasip (S. II
Fjesnik poredi iz.davanje knjige s prodajom roba ili robinje:
- 3, 309, -323). Odan sunðanju nalazi zadovoljstvo u prisojnom,
-

.J
256 IIOR.ACIJE / SATIRE I EPISTI]LE

¡16,
'Sabi¡nu (8. I 6), radi oporavka sprema se na more (E' I ?'
11;15,1), posjeéuje Baju (8. I 15,12), hvali Tarent (E. I ?' 45)'
2?. Godine 21., za konzula Lofija i Lepida, ima.ðe H' 44
-Rodendan mu je B. prosjnca 65' Jesensko doba' nepo-
,godine.
za zdravlje (8. I ?, 9), ugasilo mu je Zivot 2?' studenoga B'
godine. Kako ie naslutio dvadeset godina prije (oda II 1?), zatekla
"otj.ro DRUGA KNJTGA EPTSTULA (1-3)
ga smrt malo vremena iza Mecenata'
EPISTULA 1.

AUGUSTU

H. nije samo u satirama iznosio mane svojilr savreme-

nika, a u epistulama prve knjige nastojao je oznaëiti put k
ozdravljenju. Baveéi se knjiåevnoðéu, pribrao je obilno po-
dataka, da se pozabavi pitanjirna iz toga podrrr¡ðja i podvrgne
kritici starije i mlacle pisee. Tako je nastala druga knjiga
epÍstula. Nakon Sto je objavio poslanieu drugu (Floru) Í
treéu (Pizonima), udovolj'io je Zelji A.ugustovoj, da se i s
njim porazgovori o knjiZevnim prilikama u Rimu. Povezu-
juéi svoje razmatra'nje s naðelima iz treée epistule, pjesnik
istiðe vrijednost poezije i potrebtr, da se i djelima savre-
menih pjesnika obrati d,uZna paZnja.
' 1-3. je stvarno sam vladao, jer je Agr:ipa, njegov
- August
drug u vlasti (consors i,mperì,ì,) veóinom boravio van Rima.
Godine 15. zaËtióene su, zalaganjem Augustovih pastoraka Dr.uza -
i Tiberija, sjeverne italske granice od nemirnih alpskih naroda
(oda IV 4 i L4r. Da se popravi óudroredno stanje u Rimu, uveo
-
je August niz zakora (leges Iuli,ae); protÍv rasko5i, preljuba, ða-
stoljublja, beåenstva.

osr¡ivað grada Rima i prvi rimski kralj.

5.
- Romul,
Liber, staro italsko boZanstvo, isp. E, I 19, 3. -
Kastor i Poluks,
-
braéa Helenina, uzor pregalaËtva, pomagaði u nevolji, za3titnÍci
moreplovaca.

(lat. Herl<ul),
- Zatornik hidre, lernejske znr,ije, Heraklo
L0.
izüoùen mrånjd bogjnje Here (Junone) morao je, po odredbi pro-
roði5ta, ispa3tati ubistvo svoje Zene i djece i podnijeti mnogo
nevolja i muka za áivota,

17 Sâtire i epistule
258 HORACIJE i SATIRE I EFISTULE KOMENTA'RI EPISTULE II. 1.
259

13. Stvaralaðkom je genij'u dano, da se izdígne svojom ve- 56.\- Marko Pakuvije i Lucije Akcije stekoðe glas velikih
liðinom- nad sve ostalo, ali tom veliðinom uiedno priti3te pod-
.
tr:agiðkih pisaca (u ïI. stoljeéu), iako im se prigovorilo, da ne paze
loäna biéa. na jezièni izraù,aj.
15. Navedeni su herojj. stekli po3tovanje posLije smrti. Lucije Afranije, savremenik Akcijev, obradivao je úo-
-
A,ugustu se iskazuje boZanska ðast joÉ za üvota,
1@ -
gøúe, komedije iz domaóeg rimskog äivoha, Njega su uzvisivali,
Rornula; grðke kao Kastora, poredeéi ga s grtkim komediografom Menandrrom (iz IV. stolj.eéa),
Vojvode
- kao
19. na$e
Poluksa
- i Herakla. - a H. napominje (E. II 3, 291) nedostatak napora pri izgradivanju
i te vrste knjiZevnih djela.
prve tragove latinske pisme-
23.
- Pr,istaÉe starog, þaieó.i
nosti, precjenjivali su: prve zakone na L2 ploða, izradene sarad- i.f.S, Z Tit Makcije plaut (na prijelazu u II. stoì"jeie), pred-
njom desetorice; ugovor kralja Tarkvinija s gradom Gabijem stavnik pali,jate, za rimsku pozornicu prekrojene grðke komedije.
i kratja Tula Hostilija sa Sabinjanirna; stare sveéeniðke zapise; Dokle ga H. prekorava s nepaZnje na jezik i na sastav dramske
br'ojna proroÉtva, zabiljeZena u stihovima. radnje (stih 171; E. II 3, 55 í 270), javno ga rnnijenje :uzdiùe uz
bok Epiharmu, sicilskom komedioglafu (na prijelazu. tr V. sto-
27. Sjediðte Muza bija5e na grðkim brdima Helikonlt i
-
Parnasu; na Albanskoj gori (s. Monte Cavo), jugoistoðno od Rima,
ljeóe).
\
nalazilo se sveti3te Jupitra, za3titnika latinskog saveza. \59i - Stacije Cecilije i Publije Terencije Afer bili su u ci-
jeni,-nakon Plauta, kao pisci palijata, ali se Cecilije pokazao kao
istom mjerom grðki i latinski pisci,
28.
- Ne mog,u se mjeriti
kao Sto nemaju ista svojstva maslina i orah, iako jedno i drugo slab terneljnik latinskog jezika (E. II 3, b5), a Terenciju nedostaje
raste na stablu.
Zivost i potr<ret'nost u komiðkom zapletu.
Rirn za Grcima u slikarstvu, muzici 61. H. ponovo naglaÉava nemoó moónoga Rima da se otme.
- Moóni -
32. zaostaje
(8. II 3, 323). precjenjivanju.
i gimnastici
odluðuju o vrijednosti AÐ Marko Livije Andronik preveo je, kao uðitel.j, satur-
- Pobijajuéi mi5ljenje, da nijskim- mjerilom Homerovu Odi,seju, a kao glumac priredivao i
36. godirne
knjiåevn'og djela, posluåio se H. logiðkim zakuðicama, u koiima
gtrumio prevedene grðke tragedije. Od njega zapoðinje rimska
se cjepidlaðilo: koliko vlasi valja da ima óelavac, ili koliko se
knjiZevnost. Isp. stih 70,
zrna rnoi,e od,uzeti hrf¡i Zita, da jo5 ostane hrpa. Ujedno je umet-
nuta priðica, kako se konjðe moZe liSit,i re¡ra polaganim ðupanjem
- Lucije Orbilije, Horacijev uðitelj. Na nj se, ëini se,
70.
dlaka. odnosi nekoliko dodanih redaka ispred S. I 10.
j. (S, II 6, 19).
49.
- Boginja smrti, t. Libitina - Pro ivno od miðljenja starih, zamjera H. i togatama
79.
,)
\50. je nekad ocijenila Kvinta Enija (iz II. sto- Tita Kvinkcija Ate i sumnja u njihovu pravilnost. pozorn!-cu
- Kritika
ljeóa) mudroljupcem, jer se bavio filozofskirn pitanjima; junakorn,
-
su prije prikazivanja Skropili mirisnim soko,m od lafrana (Lukre-
jer je u epu Anøli, olpisao u heksametrirna junaðka djela Rirnljana; cije, Õ prirod,i, II 416) i ukraiavali cvijeéem.
drugim Homerorn, jer je sam u svo:m epu izjavio, prerna Pitago- ,8L - Klodije Esop i Roscije Gal, znameniti glumci Cicero-
rinoj nauci, da se Homerova duSa preseliia u njegovo tijelo. Torn nova vremena: prvi u tragediji, drugi u kornediji.
se kritikom ne rr¡oZe H. zadovoljiti. Isp. S. I 10, 54; E. trI 3, 261, 85. Sliðno je ocrlana staraðka éud u E. II g, 1?8.
.á u latinskom epskom pjesni5tvu pripada za- -
- Prvenstvo
Nev,iju, koji je prije Enija napisao ep, u starom
86. Sveéenici boga M.aúa (Satü), po ustanovi kralja Nume,
pravo Gneju obilazili- su ,r.r ophodir.r gradom, zazivajuéí starinskom pjesmom
saturrnijskom mjerilu, i to o prvom ratu s KartaZanima. boga rata i poigravajuói pod oruZjem.
 HORACIJE / SATIRE I EPIS:TULE KOMENTARI EPISTULE II. 1.
267
260

se kritici pozivaju na Grke (stih 2B), onda bi i pjesnika, Homera i Vergilija, priuðavaju iztazil'om i krepkom go-
- Kad tvorevine morali suditi po grðkom mjerilu'
90.
,trovije umjetne voru i obogaóuju se naukom.
1?. proslavljena je u Rimiu sekularna sveða-
92.
-
I za svoja djela Zeli H. da se revnosno ðitaju (E' I 19' L32.
- Godine
nast. Za ttr je prigodu H. sastavio pjesmu stoljeûnicu (carmen sae-
34).
culø.re), koju je o'tpjevao zbor od 27 djeðaka i 27 djevojaka.
su sretno zavr3ili ratove s Perzijancima, u petom
- Grci
93,
stoljeéu. U ratno doba, kad se traZi poZrtvovanje, slabo se dospi- 138. Za Orfeja se priða da je svojom pjesmom ganuo i du5e
-
jeva mislitÍ na zabave, lli barern ne izlaze na vÍdjelo poroci, kad mrtvaðkog carstva.
su na dnevnom redu junaðka djela boraca za slobodu' 143. ZemTja (Tellus), staroitalska boginja dobre sjetve i bo-
-
gate Zetve. Silvan, bog Suma i njiva. Genij, isp. E. I ?, 94i
Podruðja umjetniðkog stvaranja u Grðkoj jesu: gim-
95.
-
nastika, slikarstvo s kiparstvom, muzika s dramatskim prika- E, II 2, 187.- -
zivanjem (stih 32). Predstavnici su kiparstva: Fidija, Poliklet, Mi- svetkovanje povoljne Zetve prislanjala se, u izmje-
ron, pa Lisip (8. II' L, 240)i slikarstva: Polignot, Parasije, Zeuk-
145.
- Uz
niðnom natp'ijevanju, puðka popijevka. Takve su vrste i fescenin-
sis i Apel (E. II 1, 239). Uspon dramatske umjetnosti povezan ske pjesme,. podrijetlom iz juZnoetrurskoga grada Fescenija. U
je s tragicima Eshilom (E' II 1, 163; 3, 2?B) i Sofoklom (E' II 1, njima je prevladavala krupna 3ala. Italci, za izmjeniðno peckanje
163) i piscima komédiia: Eupolisom, Kratinom, Aristofanom (S' I orni (S. I 7, 32), lako su se prilagodili toj fesceninskoj vrsti.
4, l).
151. Pred zlobnorn 3alom poðinju se pribojavati i oni, koji
106. Ztdnia je za imanjern pogubna (E. I 2, 51; 16' 65)' -
nisu izvrgnuti ruglu (S. II 1, 23).
-
110.Novijri Rimlja'ni preduzeli su da sivaraju pjesniðka Zakon na 12 ploða (stih 23) predvidao je i smrLntr
-
djela ú'za vrijeme jela, ovjenðani pjesnièkim víjencem od br5liana'
153,
-
kaznu za pisca pogrdne pjesme (S. II 1, B2).

111. H. poriðe svoju izjavu (8. I 1, 10; E. II 2, 143), da primitivnog stanja donese Rimu zauzeée Ta'
-
napuÉta lirsku poeziju, i sprema se, budeéi se i, ranije no stari
156.
- Promjenu
renta (272. god.), kad je Velika Grðka, t. j. juZna ltalija, doSla pod
Rimljani (stih 103), da izda i ðetvrtu knjigu oda.:- Kao dopunu vlast Rima.
poredbi s vjerolomnirn Partima uzima pjesnik za pisaljku istu
latinsku r,iieë' (calarnus), koja znaði í stretricu' 158. Saür.rnijac, stari latinski stih. Njime su gradene one
-
fesceninske pjesme, njime je Li.vije (stih ?0) preveo Homerovu
115. Srðano zelie (abrotonum), bilika kojoi se gorki kori- Od.iseju, njime je jo5 Nevije (stih 53) pisao ep o ,pr"vom p'unskom
-
upotrebljavao kao lijek.
len ratu.
LLl, O pomami za pjesnikovarnjem govori H' io3 u S' I 4,
159. Dugo je ipak trebalo, dok su se Rimljani sprijateljili
75; E. II- 3, 382. s grðkim- piscima (stih 102).
Uz opravdavanje piesniðkog poziva (S. I 4, 139) istiðe (146. god.) punski ratovi.
- Zauzeó.em Kartage
118. 162, zavr5eni su
- vrijednost
H. ovdje Poezije, 163. Tespis (8. II 3, 2?6), Eshil (8. II 3, 2?B) i Sofoklo
- -
l2l. S podsmijehom podnose pjesnici svoje nedaée, dok predstavnici grðke tragedije.
-
drugi kukaju nad njima' L67. S ponovljenom napomenom o potrebi briZnog prel'a-
126. Mjesto da djeca sluSaju nesuvisla priõanja ropkinja i divanja- pjesniðke radnje (isp. E. II 3, 291; S. I 10, 72) prelazi
-
robova, koji su vrðili duZnost dadilje i pedagoga, ðitanjem se H. na podruðje komedije.

I
I L
262 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTA.R'I EPISTIJLE II. 1
263

168. Iako bi se reklo, da komedijÍ nedostaje Zivosti d,uha i pronosi gledaoca u mjesto zbivanja radnje. Teba, starinski
-
snaZnog poleta (S, I 4, 46), treba i za nju truda i paZnje. Isp. E. II -
grðki grad, s kojim su povezane priëe o nesretnom Edipu.
2,109. -
Atena, glavni grad Grðke, u koji kornediografi veéirn dijelom
171. H. je veó podvrgao kritici Plautove stihove i dosjetke smjeÈtahu radnju.
(E. II 3,- 270), a ovdje mu zamjera, ðto ne mari za pravilnu obrad- je pokazao veliko zanimanje napose za dramu,
bu, veó za volju tre'nutnog ußpjehâ i veéeg dobii;ka zapada u ne- 214.
- Augustda obrati paZnju
pa je poZeljno, i na ostalu poeziju.
dosljednost i lakrdija3tvo.
je
173.
- tip grdne izjelice.lukavac iz italske lakrdije úteldne
Dosen, prevejani
3,
217.
- Na brdu Palatinu osnovao August knjiånicu (8. I
ti Horacija 17).

pjesniðko brdo u grðkoj pokraj,ini Beo.tiji.

174.
- Crevlje
(papuèe), obuéa komiðkih glurnaca; tragedi nose - Helikon,
218.

hoturn. Azini preporuðen je oprezan posüupak, kad

- V,iniju
220. je
imao predati Augustu Horacijeve lirske pjesrne (8. I 13).
182. Ne ocjenjiuju na jednak naðin dramatsko djelo svi gle-
-
daoci (E.II 3, 212 i 249). Ali se za sudom svjetine znadu povesti
- Vrlina u raznovrsnim
230. se pjesnikova oðituje ZÍvotnim
i obrazovaniji. I njih privuðe vanj,ski sjaj, te ne slu5aju toliko prilikama. Isp. stih 118-138 i 249.
pjesnúkove stihove, koli,ko gledaju raskoðne prizore, Ëto se redaju
Veliki, sin Filipov, kralj makedonski, uzeo
- Aleksandar
na sceni. 232.
je kao pra;tioca na bojnom pohodu u Aziju lo5ega grðkog pjesnÍka
189. Zastor se u rim-qkom kazaliðt,u nije poctizao na poðetJru, Herila i plaéao mu stihove zlatorn.
veó na -svrðetku prikazivanja, jer je bio priðvrióen clolje.
239. Apel, grðki slikar, a Lisip, grðki kipar, u doba Alek-
193. Iz grðkog grada Korinla (zauzetog 146. god.) prenese- sandra -Velikoga.
no je u -Rûm u silnom plijenu obilje umjetrni,na. Isp. E. I 1?, 36.
244. U odabiranju pje,snúka nije Aleksan ar pokazao pro-
' 194. finjena -ukusa.
- Demokrita (8. I 12, 12) smatrahu u starini nasmijanim
filozofom. - Beot,ija,
grð,ka pokrajina. Njeni su stanovnici,
zbog barovita tla, bili izloi,qi magli, pa su ih smatrali tu,pogla-
vima.
200. voljno vi5e da gleda nego da slu3a, ne pazi
- Opóinstvo,
na zv'uðne jaitrpske stihove (E. II 3, Bl), veó je zabavljeno svojírn 247. Publije Vergilije Maron i Lucije Varije Ruf (S. I
veselim razgovorom.
-
5, 41) proslavilÍ su pjesniðkim djelima vladavinu Augustovu i bili
nagradeni: Vergilije za Eneiid,u (naroðito za tuZaljku nad ranim
202. Gargan (s. Monte Gargano), Sumovit poluotok Aputije, grobom Marcelovirn u VL pjevanju), a Varije za tragediju Tijest,
-vjetrov,irna.
*ir":" - TuÈðansko more, stari naziv za Tirensko prikazanu prigodom akcijske pobjede.
i naziva H. obiënirn priðanjen, razgo-
- Satire epistule
250.
- U Tarentu bojadisale su se vunene U<anine ljubiðastim razliku od poletnog i sveðanog lÍrskog pje-
voroúrr (serrnones), za
207.
grimizom. Inaðe je na glas,u grimíz iz Tira (sada Sur) u Fenikiji sniðkog govora. 25L-253 odjek su skoraBnje pobjede
(sada Siriji). Isp. E. I 10, 26. - Stihovi
Augustovih pârstoraka (Druza i Tiberija) nad buntovnim alpskim
plemenima (oda IV 4 i I4). Stihove 254-256 namjenj,uje H. jo3
je red da djeluje svojim dramatskim djelom
- Pjesniku
2I0.
posebno Oktavijanu A,ugustu, mÍrotvorcu poslije gradanskih ra-
kao pelivan, kad hoda po uåe u: zaðas ispunjava du3u zaliðnom
tjeskobom i varavom stravom, donosi zatim smirenost, poput vraõa
tova. Na prolazu Janovu (S. II 3, 19) zatvarala su se vrata za
- mira.
vrijeme O Partima isp. E. I 12, 27.
-

.)
264 IIORACIJE / SATIRE I EPISTULE
KOMENTARI EPISTULE II. 2.
265
259. Naðelo odmjerivanja svojih snaga (E. II B, 89) prenosi robljem bio je duåan iznijeti pred kupcem i
H. i.na-sebe. - Trgovac
17.
sve njihove mane; inaðe bi se sudskim putem ponÍStila kupnja, i
| 3þ.Or,L Iskazivanje poðasti, koliko god bilo revnosno, ako nije
\
,Ëtetu bi prodavac morao nadoknaditi. Isp. S. II 3, 285.
u skladu s umjetniðkim savrÉenstvom i odmjereno prema do- 26. Kako se H. na poõetku opravdava priðicom, tako po-
stojanstvu liönosti, kojoj je namijenjeno, promaËuje svoj cilj: stupa i- ovdje, iznoseói jednu zgodu iz Lukulova ratovanja s
',4

izlaåe smÍjehu i pjesni,ka i slavljenika. Nepovoljan zakljuðak, koji pontskim kralje,m Mitridatorn.
f
i
bi se, u ovoj prilici, odnosio na Augusta, primjenjuje H, na sebe:
kako bi na pr. bilo njernu, kad bi bio poðaËéen loÉim stihovima.
- As, bakren novac, starorimska novðana
28. jedinica.
265. H. ne zavidi protivniku Faniju (S. I 10, B0), kojemu
su djela- predana javnosti. zajedno sa sli,kom (5. I 4, Z2). jena.
33.
- Dvadeset tisuéa sesteraca, kao dio obilnog ratnog pli-
j.
- Tustim obdaren darorn, t. darom tupe pameti.
268.
Tuska ili Tu5ëansku ves (S. II B, Z2B), u kojoj su
41.
- uPriëu o Lukulovu vojniku primjenjuje pjesnik na sebe.
Rimu (S. I 6, 76), po5ao je radi daljega
- Ulicusiitnom
270. Odgojen obrazovanja u
bili duéanëiéi robom, naziva H. ulicom gdje se prodaje Atenu, ali zapleten u graclanski rat pade nakon poraza kod Filipa
tamjan, izvodeói joj, po puðkoj etimologiji, ime od rijeði úøs (tam- (42. god.) u siroma5tvo. Nije zato klonuo, veé se dao na knjiZevni
jan). rad, kako bi se, pokaz¡rjuéi svoju valjanost u zânimanju za nj
pristalom (8. II 1, 124), oteo nemiloj oskudici.
EPISTULA
- Ahil
2. 42. (Ahilej), gtavni grðki junak pod Trojom. Isp. E.
f 2, t4.
JULIJU FLORU
45. Akademov gaj, svetiSte starog atiðkog heroja Akadema,
- je H.
I Julije Flor, jedan od mladih knjiZevnika u pratnji okrnrãeno drveóem, sjedi5te Platonove Ëkole. Tu naËao za svoj
Tiberijevoj (8. I 3), zaäel,io je, da mu se H. javi jo5 kojorn duðevni uspon povoljnije uvjete nego onaj öudak u stihu Bl, ali
lirskom pjesmom. Pjesnik se opravdava odrnaklim godú- ga protiv volje istrgne od nauke gratlanski rat.
nama, nemoguénoSéu da zadovolji sve ëitaoce, o"ùitjtti- j.
- Oðevo ognji5te, t. dom u Rimu; zemljiite u Venuziji
50.
smetnjama pri sastavljanju pjesama, i napose potrebom da dodijeljeno je ,nekome od veterana.
oùpoðine u svom zaseoku, zadovoljan onim ito ima, dok ne
docÌe vrijeme, da se Zivotna pregnuéa i razonode prepuste 53. Poredba s Lukulovim borcem izvedena je do kraja. Ni
- osloboden
- Horacíje,
- II. se (E.
drugima. ipak joË oglasio, po nagovoru Augustovu, oskudice, ne mari vi5e za stihove. Za lije-
lirskom pjesmom II 1, 111, 182). ëenje, veli, takve nastra,nosti htjelo bi se jaðe sredstvo od obi-
ðajne ðernerike (E. II 3, 302), t. j. napitak od kukute. U narednim
(Tivoli), isp. S. I 6, 108. E. I 11, ?. stihirvima izbrajaju Se râzlozi.
2.
- Tibur - Gabij, isp.
Domaéi italski robovi smatrani su vredrnijima
- od inozernnih. 55-57. Prvi razlog: starost. Na to se pjesn,ik potuZio i Me-
5. Osam tisuéa, t. j. sesteraca. Sesterac : 2,5 asa (oko cenatu: E. I- 1, 4;7, 25.
20 para- zL)
i

je
- Drugi razlog: teðko udovoljiti svima pjesniðkim
58-64,
L2,
emrnx),
- Za dugove imaLi su Lartini izraz; tudi novac (aes ali,- radom.

nazvan Boristenit, po rijeci Boristenu (sada Dnje-

- Bion,
60.
15.
- Odbjegli rob kaZnjavao se Sibanjem. par), filozof i pisac t. zv. dijatribã (razgovara, priða,nja). Nije se
266 IIORACIJE / SATIRE I EPISîULE }<OMENTI\RI EPISTUT,E II. 2.
267

stidio svoga oca, trgovðióa slanih ribica; nije se priklonio nijednoj stalica aì.eksandrijskog smjera, koji i sam sebe naziva (V 1, 64)
fiiozofskoj Skoli; pobijao bezobzirno nastranosti svoga vremena. rimskim Kalimahom. H. bi pristao da propercija smatra i Mim_
Time je postao predvodnikom i uzorom ÉIoraciju. nermom, osnivaðem elegije. propercijr.r je, prema njegovm stihu
(I 9, 11), Mimnerrno vredrniji u ljubavnoj pjesmi od samog Ho_
65-86. Treéi razlog: nepovoljne prilÍ,ke u Rimu za pje-
snikovanje. - rnera.

106-128. Peti razlog: pisanje stihova iziskuje paZnju i napor.

- Kvilinal i Avenlin, dva breZuljka u Rimu, udaljeni
68. je-
dan od drugoga 3 km. Znak je dodu5e ðovjeðnosti pohaclati bole-
snika, ali nisu ðovjeðne smetnje, kojima se izlai,e pjesnik na
tom putu.
81. I u mirnoj atenskoj samoói zna se tkogod toliko za-
dupsti u- knjige i lnjiZevni rad, da se odvoji od svijeta, te kao
zamiðljeni Sutljivac postane smije5an.
B7-105. Õetvrti razlog; jav.ne recitacije. Dva brata ve-
liðala su se -sasvi,m bratski Ízmeilu sebe, i jedan- se tako promet-
nuo tr Gaja Grakha, odliönog rimskog govornika, a drugi u jed-
noga od pravniðke ponodice Mucijã Scevolã. Alri se taj posrtupak
bratskog priznanja ne moZe primijeniti na ozbiljno ocjenjivanje
pjesniðkog rada, nego lako dovodi do namjeÉtene pohvale i div-
ljenja sa strane najmljene klike (E. I 19, 39),
91. Kao primjer zami5lja H. javno takmiðenje, u kojem
- on
sudjeluje kao pjesnik oda i uza nj neimenovani pjesnik ele-
gija.
boginje lijepih umjetnosti, nastanjene na grð-
- Muze,
92.
kom brdu Helikonu ili Parnasu, ðuvarice izvora Hipokrene i Aga-
nipe. Pohvala elegijama príkriva ironiju, kao da njima treba
114. U Vestinu hramu, na podnoZju palatinskog breZuljka,
odrZalo -se od prvih zaðetaka Rima Stovanje boginje ognjiðta. Uz
'vjeðno podrZavanu vatru, tu su se ðuvale, pod
zakriljem Ve_
'stalhi i pod .nadzorom vrhovnog sveóenika, najvi5e svetinje rim_
'skog naroda.
117. Marl<o Porcije Katon, zastupnik nacionalnog smjela
u iivotu- i knjiZevnosti (u prvoj polovini drugog stoljeéa), pi5e prvi
latir¡skom prozom. Njegovim se jeziðnim blagom posluåio hi_
storilc Salustije.
- Marko
tona, bio je slavljen
Korneiije Ce;teg, neËto stariji od Ka_
kao vrnstan govor.nik.
120. Djelatnost pravog pje:nika. tekuéi neprestano kao ðista
ibistra -rijeka, donosi zemlji prijatnost i plodnost. U tome H. nije
pohvalío Lucilija (S. I 4, 11; 10, b0).
124. Pjesniðki se rad p;r.iðinja kao igra, a ipak za nj treba
paZnje i- napora (8. II 3, 241), jer se pjesnik mora prilagoditi ra-
zliðnoj gradi. Njegov je zadatak sliðan pantomimu, koji glumeéi
plesom i mimikom prikazuje na pozornÍci s naporom razliðne
uLoge: drukðije ple5e kao nestaSni Satir, dnr,kðije vuðe noge kao
tromi Kiì<lop. Isp. E. II 1, 210.

sudjelovanje svih devet Muza. H. smatra elegiju neznatnom u 126. Pri zdravoj svijesti te3ko je steéi zadovoljstvo u pje-
poredenju s epom. Isp. E. II 3, 77. sniðkom - stvaranju. I onaj opõi,hjeni domaéin iz grðkoga grada
94. Na palatinskom brdu odråavali su se knjiZevni sa- .Arga nalazio je slast tek u svojoj opsjeni.
stanci u- biblioteci sagradenoj (28. god.) uz hram Apolonov (8. I
- Na zaðepljenu
134. posudu s vinom stavljao bi domaóin svoj
3, 17). Tu su se ujedno prikupljala djela rimskih pjesnika (8. II ùie.
1, 216).
135. Tales, jedan od sedam mudraca, pao je u jamu, kako
97.Samniéani, istoðni susjedi Latina i Kampanaca. Nji- - motreói
hovo je- ime oznaðavalo teðko oruåane gladijatore. se priða, pozorno zvijezde.
- Ovdje se
knjiZevnriðki supanìici porede sa samnitskim borcima.
- Õernerika, isp. S. II B, 82.
137.
99, Takmiðenje se zavr5uje laskavim priznanjem i veli 138. Spasavati nekoga protiv njegove volje ðini se Hora_
ðanjem.- MoZda je njegov suparnik elegik Seksto Properc,ije, pri- ciju kao- ubijati spasenoga (8. II B, 46?).
¡
268 HORACIJE / SATIRE I EPISI'ULE KOMENTARI EPIS']IIJLE II, 3. 269

l4l. Kao da je i H., poput onoga Argivca, do3ao k sebi í 197. Kvinkvatre, glavna svetkovina boginje Minerve, za-
spoznao
- da je Zivio u tlapnji. Za nj nisu viÉe pjesniðke trice Zi- .Stitnice -svakoga znanja i umjeStva. Za vrijeme svetkovine, 19.-
votni cilj. Poezija je sastav ljupko povezanih rijeði (8. II 3, 99)' a r23. bZujka, i Ékole imaju Praznik.
sretnom Zivotu ne dostaju same rijeði (E. I 6, 31), veé rnu se hoée
skladna povezanost, koja ima svoje ishodi3te u kreposti. Na to 205. Od lakomstva osjeéa se H. slobodan (E' II 1' 119)' Ostaje
je pjesnika upuóivao otac (S. I 4, 115); o tome vodi brigu sam pje- 'da se
-
ogledaju i druge zablude i slaboóe.
sni,k (S. If 6, 74); radi rje5enja toga pitanja po5ao ie u atensku vraðarske groze u S. I B. prema ðu-
Akademiju (stih 44); to je preporuðivao i drugima u preteZnom
208.
- Primjer - Svoj stav
desima úznosi pjesnik u S. I 5, 100. Tesalija, pokrajina u sjever-
dijelu epistula prve knjige. Zato ioí jed'nom ispituje sam .sebe, -
¡oj Grðkoj, smaitrala se zemljom vradZbina.
da li se ióta ogrijeÉio o ðistu savjest (8. I 1, 61).
doðekuje s radoÉéu svaki svoj rodendan, kome
152. Z:udnja za zgrtanjem bogatstva sliöna je vodenoj bolestÍ
210.
- Onajáivotr, veé provodi dane zadovolja'n svojim zva-
rnije dotesëao
i treba -joj lijeka; ali lijeka ne óe dati savjetnici iz E, I1,54. njem i stanjem. prijateljskom praÉtaniu isp. S. I 3' 25 i d'
jer stalne svojine i nema' Vla-
- O
je
¡

- Bogatstvo i suviSno,
I
158.
213. Tko je nevje5t pravom Zivotu, njemu ne preostaje nego
sni5tvo je privreme,no i traje, dok se posjednik koristi svojim -
da se odreðe sretna Zivota, da odustane od trke za sreóom.
imanjem.
2L4. NapuÉtanje igre spominje H. joÉ u E. I 1' 10; 14, 36.
-
I

161. Orbije, bogati susjed Horacijev; od njega kupuje pje- I

-
snik åivotne namirnice. 215. Kao sit gost treba napokon ustati od Zivotne gozbe
(s, r 1,-119).
(sada Ariccia), starinski latinski grad, prva po-
L67,
- Aricija
staja na Apijevoj cesti (S. I 5, 1). grad u juZnoj Etruriji
(s. Isola Farnese). - Veji,
175. Posjed ostaje, baÉtinici se mijenjaju. Isp. S. II 2, 129. EPISTULA 3,
-
177. Kalabrija, pokrajina na jugoistoðnom italskom polu- PIZONIMA
- Puglia). (sada5nja Basilicata), pokrajina u
- Lukanija
otoku (s. ìl
juånoj Italiji, zapadno od negda3nje Kalabrije.
'iQ ÞjesniStvu'

178. Or:ko, mrtvaðko carstvo i vladar u njemu. Uporeden Iako je H. napustio pjesni5tvo (stih 306), nije se mo-
-
je sa Zeteocem Èto kosi zemaljske Ze'teoce. gao pomiriti s time, da se sasvim odreðe knjiZevnog rada'
Nado5lo je doba, kad se õeljad svake ruke prihvatila pje-
- Tirenski kipié,i od mjedi izradivani su u Etruriji.
181. snikovanja (E. II 1, 109), ûe je korisno mogao posluZiti spis,
pokrajina. I tu su se
lnoji bi, ,s primjenom na rirnske prrilike, naglasio potrebu
LBz.
- Getu1ija, sjeverozapadna afriðka
mastile tkanine grimiznom bojom. Isp. E. II I,207.
umjetniðkog stvarala5tva. Tako je iz obilne grade, priku-
mari imati, t. j. Horacije. - Netko ne pljene pjesnikovim zanimanjem za knjiåevna pitanja, na-
stala treóa epistula. Njome H., kao u priiatnom razgovoru
trojicom od ponodice Pizøna (stih 24 i 366), razlaie i nji-
,s
- Herod, vladar u Judeji u doba Augustovo.
lB4. Na glasu mu
bijaðe pnostran vrt s palmama, vrelo lijepih prihoda. ma i ostalim poklonicima poezije o pjesniðkim djelima kao
umjetniðkoj tvorevini (do stiha 308) i o zadacima pjesnika
isp. E. I 7, 94.
- Genij, umjetnika.
187.
t
 270 FIORACIJE / SA'TIRE I EPISTULE KOMENTAR,I EPISTÌJLE II. 3
277

porodica Cetegã nije nosila tuniku, veé se

- Grdno skalupljenom slikom od dijelova razliðitih Zivih
- Starinska
1. 50.
biéa uvodi H. ðitaoca u razmatranje pjesniðke umjetnosti, da bi oko bokova ogrrtala pregað,or-n. O njihovu jeziku isp. Ð. II 2, 117.
tako jaðe'nagiaßio prvi uvjet umjeüniðkog djela: jedinstvenost i
prerporuðuje se upotreba grðkih rijeði (S. I. 10,
cjelovitost. :f
53.
- Ne
veé tvorba latinskih po grðkorn uzoru.
21),

6. Pizoni su pripadaLi brojnom rimskom ple.menu Kalpur_

-
nijâ. Epistula je up'ravljena Luciju Kalpurniju pizonu 54. Jeziðni ðistunci Horacijeva vremena prigovonili su Ver-
-
nutoj liúnosti u rimskom javnom Zivotu, kao vojskovodi,- istak-
na-
eiliju i Variju zbog upotrebe nekih ñjeëL ZaIn H, pita knjiZevne
mjesniku i pokrovitelju pjesniitva i dvojici njegovih sinova. kritike, 5to bi tek imalo da se zamjeri jeziku Cecilija i Plauta,
- toliko ovj,snih o grðkim uzorima. Vergilije i Varije, isp. S. I
Naðelo slobode pri umjetniðkom stvaranju prihvaóa i -
- Plau;t i Cecilije, isp. E. II 1, 58-59.
11. 10, 44.
- uvjetom, da se i sam umjetnik
IJ., ali pod odbije od hi,ra i samo_
volje, te ostane majstor u svorn zvanju. 56.
- Enije, isp. S. I 4, 60. - Kato,n, isp. E. I'1 2, ll7,
't15.
opisi kvare jedinstvo umjetniðkog djela. Sliõni
' 60. - Jezik se ne mijenja ni po ëijoj samovol"ji, veé po pri-
- Sirohi rodnoj nuZdi, kao i liÉée na drveóu.
su grimiznom por.ubu, priÈiven,om na inaðe jednostavnoj tunici iti
Homerove Ilijøde (VI 146). - Poredba s liSéem uzeta iz
togr' kao vanjsko obiljeZje rimskih odliönika.
16. Dijana (u Grka Artemida) kao ðuvarica Éuma i polja ) 63. - Gaj Julije Cezar naumio je izgraditi luku na uSóu Ti-
bila je -ujedno boginja lova. Blizanica bogu Sunca Apolonu, Sto_ t bera, presu3iti P,omptinske moðvat'e (u juZnom Laciju) i regutirati
vala se kao bogl,nja Mjeseca i noónih vradåbina. Isp. i stih 454" donji tok Tibera. Cezarova je smrt sprijeðila izvodenje te kra-
Ijevske zam sli.
18. Opisujuéi rijeku Rajnu naduto se razmeóe Furije Al_
-I 71,j Neprestana poraba o;blikuje åivi govor prema nastaloj
potrebi -(8.
pÌ,n (S. 10, 37).
II 2, 119).
21. Amfora, oveói grðki i rimski sud s dvije ruðke; kao
- tekuóine sadräavala je 26
mjera za t Zã.'- ma Homerovu se poredbu (stih 60) nadovezuje dalje
litara. razlaganje: o prikladnom mjerilu za pojedi.ne pjesniðke vrste. E,p-
( '24 Umjetniku pjes,niku nije se lako vinuti do savr5enstva, skoj radnji postavio je mjerilo llomer daktitskirn heksametrom.
Njemu,-kao i pregaocu za uzornom krepoÈéu (8. I 6, 16; 18, 9), O Homerovim pjesmama isp. E. I 2,
otvoren je put do uspjeha, ako odmjeronim naõinom prilazi svom I
- Dulji stih s kraóim (pentametrom) zdru-
poslu. ,75i (heksametar)
I åio se u elegijski distih.
32. Pokra j zgrade, Sto ju je podigao Emilije Lepid za giadi_
jatorske- borce, nalazila se radionica neimenovanog majstora, vje_ Arhiloh, isp. E. I 19, 23. Sastav jamba zal¡iljeZen je u
i )
?9.
-
I

itog djelimiðno u oblikovanju kovine. ¡ stihu 251.

iO. Xomiðka crevlja, rÍiska laka obuéa (soccus) korniðkih
glumaca- (8. II 1, 174). Tragiðki su glumci obuvali ðizme s. debljim
38. Nakon opóenih napomena o jedinstvenosti i cjelovitosti
prelazi -se na razlaganje o samo¡rt pjesniÈtvu. _ VaZno je da se
porplatima (coth,urnus),
odabere pn:ihladna grada; sam H. odriëe sebi sposobnost da p,iðe I
epske pjesme (S. II 1, 18; E. II
1, 251). 82.
- O vrevi i buci u rimskorn kazaliðtu isp. E. II 1, 200,
I

$
'6e. Orukðiji je heksametar u junaðkom epu od onog u pa-
I
45. Dobro rasporedenu gradu treba zaodjeti pristalim izbo_
- bilo da se svakidaÈnje
rom rijeði, upotrrebe u prenesenom znaèe-
i
stirskoj- ,pjesmi, drukðiji jamtrrski stih komedije od onog u tra-
nju, ili da se jezik obogati novim imenima za nove pojrnove. gediji.

',I
I

1
,F?' I{ORACIJE / SATIRE I EPISTULE KOMENTARI EPISTI'LE II. 3. ¿tù

govora ude5ava se prema sadrZaju radnje i pre- Prijam, tr'ojanski kralj, otac glavnog trojanskog ju-
- Naðin
S9. 13?.
m! fiènosti. Piscu je vaåno da prema vrsti radnje nade skladan -
naka Hektora.
izriðaj, a glumcu da se ¡.rZivi u zadanu ulogu .i da svojim govororn
oZivi radnju. 140. Ovaj, t. j. Homer. Preveden je poðetak Od'iseje.
/^\ -
i145.'- Izbrojeni su neki nemili doZivljaji
\
Odisejevi. U da-
, je
- Tijestu osvojen mrZnjom brat Atrej
ponudio
za jelo
leiloj ljudoZderskoj zemlji lestrigonskoj, gdje se staze-dana sa
90.;
njegova .dva sina (stih 186). Priðu o Tijestu obradio je ,prijatelj
Horacijev Varije (8. II l, 247). stazama dotiðu noéi, Antifat je sa svojim zemljacima uni5tio rnno-
go Odisejevih drugova í lada (Od.iseja X). Skila i Haribda, morske
(S. I 10, 41).
94.
- Hremes, komiðki tip Ëkrta starca grdosije, koje prijete pomorcima na ulazu u tjesnac izmedu lta-
lije i Sicilije. Kod njÍhse Odiseju razbila lada (Odi.sejø XII).
, 96. - Telef, kralj maloazijske pokrajine Misije. Ranjen na
polasku u Troju kopljem Ahilejevim, do5ao je kao prosjak I{iklop Polifem, jednooki div na otoku Siciliji, koji se u svojoj-
k Aga- spilji-poðastio za veðeru drugovima Odisejevim (Odiseja îX).
i njegovim se posredovanjem izlijeðio.
- Pelej,
memnonu otac -<\
Ahilejev, kralj u grðkoj pokrajini. Tesaliji. Pod star"ost luta kao ç4ù- U epskim pjesmama o grðkom gradu Tebi ispriðana je
izgnanik, li5en kraljevstva. pogibija Tideja, sina Meleagrova i oca Diomedova. Diomed je osve-
.)
/( 118. KolSanin, stanovnik Kolhide, u istoðnom primorju Pon-
tio oðevu.smrt i vratio se u djedovinu Etoliju. Odlikovao se i u
ta -
(Cnnoga mora).Asirac, stanorrnik A.sirije, azijske pokrajine,
trojanskom ratu (Ilijøda V). Poslije se nastanio u l.taliji (S. I 5,
u potonjih pisaca -istovetne sa Sirijom. Tebanac, iz grðkoga
92). Kako tebanski rat ne treba zapoëeti smróu Meleagrovom,
tako- ni trojanski rodenjem Helene i njezine braóe Kastora i Po-
grada Tebe, i Argivac iz Arga. Prva -su dvojica stranci (bar-
bari), druga dvojica Grci. -
razlíku od epskog djela, u kojem se dogadaji pri-
- U nabrajanju
119. joS nekoliko pojedinað,nih prirnjera za - Za
(stih 73), drama ih pri,kazuje Zivom rijeðju i kretinjama glu-
naði'n govora uðinjen je prijelaz na obradbu grade.
*u99'-
L20. Osobine Ahilejeve ocrtane su ,prlema Homerovoj llijadi,
(I, VUI,- XXII). ( L?5. Pjevað, t. j. glumac, koji upozorava prisutne gledaoce,
\
prije no- se digne zastor (E. II 1, l8g), na svrÈetak prikazivanja.
t'
Medeja, kraljevna iz Kolhide (stih 118), na glasu kao
123. ,')
( lqß.- Po5to je natuhnuto (stih 115) pitanje liðnih osobina i
vraðara,-
r.

u ljubomornom bijesu ubija svoju djecu (stih l8b).

Ina, Zena tesalskoga kralja Atamanta, ojadena postupkom prema - ùrdoruðena njihova dosljednost (stih 12?), ovdje se o tome raS-
djeci sa strane muZa i njegove inoðe. ðinja podrobnije.
/)
(/$1. Uz djeðaka se nalazÍ do 16. godi'ne, kad dobiva kao od-
je, prema Eshilovoj obradbi, pozvao u goste svo- -
- Iksion jeìú muÉku lolu (toga ui.ri,Li,s), pratilac pedagog.
124,)
EA tasia, ali mu je iskazao ,posebno gostoljublje: svalio ga u ognje- r')
nu jamu. Ija, argivska kraljevna, pretvorena u kravu, bjeåi (y2.- Oclgaclanje i bojazan ne dâ starcu da troËi ono Sto ima
gonjena od- obada po svijetu, dok ne stiåe u Egipat. Orest, sin i da. uZiva prigodne blagodati. Isp. E. I 4, L4; ll, 23.
Agamemnona, kralja mikenskoga, da bi osvetio oðevu- smrt, ubije
185.)- Medeja, isp. stih
majku Klitemrr¡estru i luta zatirn gonjen od osvetniea Erinija, r L23.
- Atrej, isp. stih 90.

kéi atiðkoga kralja Pandiona, gnjevna nâ ne-

- Prokna,
187.
' fZS.Ilijska pjesma, t. j. u prvom redru Iti,jød,a s O(Iísejom, vjernoÍI muZa, traðkoga kralja Tereja, ubija sina ltisa, zatim pro-
a onda -i ostali dogadaji prije i poslije trojanskog rata, opjevani gonjena od muZa pretvorila se u lastavicu (Ovidije, Metømorfoze
u l. zv, ki,kliëldm epin¡ø (stih 136). VI). Kadmo, sin feniðkoga kralja Agenora, osnivað Tebe, (Isp.
-
1B Satire i epistule
 274 ÉIOR,ACIJE / SÁ.TINE I EPISTULE
KOMENTARI EPISTULE II. 3.
275
Amfion, stih 394). Nakon duga lutanja s.tigao sa Zenom Harmo-
nijom u lliriju (Ovid., Met. IV) i tu se oboje pretvoni3e u zmije. 235. Rijeði bez nakita, t. j, upotrebljene samo u prvotnorn
smislu, -bez prenesenog znaðenja. Isp. stih 4?,
189. Navode se propisi za vanjski sastav drame (opseg dra-
matskog- spjeva, broj glurnaca). U rjeiavanju teãega dramskog 2ß7,t- Davo, pitija i Sirnon, osobe iz rimske komedije: Davo,
zapleta sluäili su se sta,ri pisci -posredovanjem boga, koji se jav_ dovìtljivi rob; Pitija, Iukava slu5kinja; Simon, zatjubljeni lako_
ljao rra,posebnom stroju (deus er vjerni starac. silen, odgojitelj i pratiiac boga Dionisa (Bakha).
machi,na), -
202. Kor.u se pridruZuje muziðka pratnja: fruta (tibía) íLi 244.
- Fauni, isp. E. I 19, 4.
-
kitara (fides). j.
- Obvitoj bakrom, t. kovnim zaklopcima vrh 249, PrZen grah slanió i kesten, jeftina hrana priprosta svi_
rupica. jeta (S. -I 6, 115).
208. Pobjednik, t. j. Grci, nadmoóni u borbi s perzijancima
- polovini
(u prvoj. petoga stoljeóa). Grðki vojskovoda Temi.stoklo 251,. Nekoliko rijeõi o dramskom stihu i pravilnoj
podigao je zidove radi za3tite grada Atene.
- trimetra.
jam,pskog Isp,rviðni je jampski stih od Sest stopa,
upotrebÍ
zbog Zivahna ritma - kako tumaði H. _ povezao po dva jamba
209.
- Spominjanjem Genija povezuje se rimski obiðaj s grð- u ritmiðku -
jedinicu, i tako je, podijeljen na tri dijela, prozvan
lcim prilikama (8. II l, L44). trimetrom, .

zll.Dramsko je prikazivanje, uz muziëku prabnju, uvedeno

u Rimu-nakon punskih ratova (E. II 1, 162). 257.
- Spondej, t. j. stopa od dvije duljine, mjesto one stope
od krathog i dugog sloga.
- Kako se izopaðiSe pozori5ne igre, priða H. i u E. II
2L2.
Akcije (E. II 1, b6), kraj sve vrijednosti kao tra_
1,
- Lucije
183. 258.
gik, mnogo se s1uåio spondejima, i nijetko se u njega nalaze ðisti
2lS.
/pripjev U Delfima bija5e proroðiË'te boga Apolona. Korski se
-kasnije, jambi. Tako i Enije, smatran velikim tragikom staroga
suprotno od naputka u stihu 194, prometnuo u vremena,
odu?,e, jampskom trimetru Zivahnost ðestom upotrebom
kióeno priðanje, bez veze s prikazivanom radnjom, i postao sli- spondeSa.
ðan nejasnom proroStvu. |/t262. Krivnju za takvo stanje snose i kritici, ili zbog nezna_
nja, ili - popustljivosti, kad rirnske pisce, sposobne za pjesniðko
- Postarnak tragedije ide zajedno sa satirskom dramom.
220.
stvaranje, nisu odvratili od krivoga postupka.
U klasiðno doba uz tri tragedije dodavana je, kao zavr5ni dio
plikazivanja, satirska ígra, ne snizujuéi se ipak u Svojoj ozbilj- 265.
- Nevje5tina i popusfljivost kritike ne opravdava pje-
nosti na nestaðnu lakrdiju (sibih 229). H. pristaje uz turnaðenje, da snika.
se tragedija razvila iz takmiðenja za jarca (grë. tragos), prigodom 269.i- Stih podsjeéa na Horacijev prijekor nasljedovaðima,
proslave Dionisove sveðanosti. koji..:" opijaju noéu, a danju zadaju vinom (E. I 19, L1).
i- Pjan van ,"korr", isp. stih 210.
Zeq.
zasluZuju i pisci komedija. plaut je razvese_
- Prigovor
270,.

- Taberne ili daððare sluZile su za trgovine, radionice,

229. ljavao svojim ðalama publiku i pri tom zasluZivao para (E. II 1,
krð,rne; u njima su i stanovali siromaÉni í:itelji. Tz toga je podru- 175),. ali je, prema Horaoiju, srabo pazio na pravilnos,t
,/. \ stihova.
ðja crpao gradu za svoje komediie (føbulq, tabernari,a) Afranije (8. Laganim usponorn razvira se grðka drama do savrÉen-
t'z'lõ¿
II 1, 57). stva. - Tespis, savremonik pisistratov, prvi je pjesmu Í ples
U staro se doba, uz ostale sveðane obrede, bogovima tirskoga - kora o Dionisovoj sa-
232. svetkovini uzvisio na tragediju, Za njim
- poðast
iskazivala i plesom. Tako i matrona, sudjelujuói u svetko- je Eshil, borac u perzijskim ratovima, uveo drugoga glumca po_
i
vanju, pridruZuje se plesaëirna po religioznoj duånosti. brinuo se za bolju glumaðku odjeóu i obuéu, da se glumci prika_
Zu viði uzrastom i snaZniji glasom.
itv IiC,RA.CIJE / SATIRE I EF'ISTULE KOMENTA'RI EPISTT'LE II. 3.
277

278. Pala, dugaðki i ðiroki plait rimskih gospoda, istovetan \- F Poznavanje naðela éudorednosti, crpljenih iz filozofskih
$10.
s grðkim- himationom. To je ujedno bila haljina tragiðkih glu- spisa;-od koristi je pri pjesniõkom stvaranju. Glavni su izvar za
maca. Sohratovo nauðavanje djela njegovih uðenika Ksenofon;ta i PIa-
tona.
Ilasnije bilo je dopuÉteno i pjesnicima kornedije, da se
- o Dionisovoj svetkovini, ali se sloboda (S. I 4, 3) izvrgla ( koji 11Z _liigpe -.¡nisli iznosi dobro ocrtane
- Pjesmotvor,
319.
u bezoðnost. Isp. E. II 1, 145. zna(ajgve, zasluZuje paZnju, iako mu se obradba ne istiðe obi-
ljem blagoglasnih stihova.
/ ù - Praetenta zvala se rirr¡sha toga s grimiznim porubom. t32ì. SadrZaju dati pravilan spoljaËnji obiik (stih 2+) us-
To je odjeóa viðih poglavara, sveéeniha i djece do sedamnaeste
pjelo je- Grcima, jer ih je opajala jedino teånja za slavom. A u
godine. Po njoj je prozvana drama iz xzivota rimskih odliënika, a
zastupnici su joj Nevije, Pakuvije, Ahcije. Togata, nazvana po Rimu se od mladih dana priuðavaju na stjecanje blaga.
rimskoj togi, iznosila je na pozornicu gradu - iz domaéeg Zivota.
326. Rimljani izraðunavahu posrtotke pomoóu dvanaestina
Njoj su predstavnici: Nevije, Titinije, i naroðito Ata i Afranije. (uncia),-MoZda nije sluðajno, da je prozvani uðenik iz porodice
/^\'t Albina. Braóa Albini su se u ratu s Jugurtom, prema Salustijevu
(2SU Isti je ,prijekor ponovljen u E. II 1, 167.
- priðanju, odlikovali veóma lakornstvom nego vojvo skom vrlinom.
Pompilijev rod, isp. stih 6.
,'292.,,
- i ulje bilo je u starini
- Kovðeg od ðempresa cedrovo
332.
194. Poredba uzeta iz lclesarskog zanatra, gdje majstor nok- sredstvo protiv moljaca.
tom ku5a, - je li mramorna ploða glatka. ,FA
Gt$ - Svrha je poezije, po Horaciju, pouka i zabava. ponaj-
lizCt. Nije dovoljna genijalnost, ako se s njome ne zdruZi tñlji primjer za spajanje jednoga s drugim naÉao je u Homera:
marljivo- usavriavanje pjesniðke djelatnosti. Isp. stih 408. E. I 3.
- De-
rr¡okrit (E. I 12, 12) hvali pjesniðke tvorevine, proizaðIe iz topiog
zanosa i svetog odu5evljenja, a mladi poklonici Muza krivo razu- - I I10,u 9),
ocjeni Lucilijeve satire H. je naglasio potrebu krat-
ali valja da se saðuva i jasnoéa (stih 2b)
mje5e, da se od njih traZi neprisebnost.
Lamija, djeðje straðilo. Tako se zvala, po priði, libij-
296. Helikon, Ísp. E. II 1, 218.
- evna, kojoj je ljubomorna boginja Hera (Junona) dosu-
- dila da grabi i proådire djecu.
l'so,'I. Mnogo viÈe ðernerike iz Antikire (S. II 3, 83) trebalo bi
-
qgplisebniq pjesnicima, koji vanjÉtinom hoée da pokaZu genijal- \341,/- Pjesnièka djela ocjenjuju rimski gractani. H. ih razvr-
nost. Horaciju se uzmuti Zuð pred takvo.m zabludom (E. I 19, 20) stava i tu kao izbornike: na centurije starijih (od 46. do 60. go-
te smatra nuZrnim da posegne za lijekom. dine) i na centurije mladih (od J"7. do 45. godine). Za mlacle upo-
treibljen je naziv Ramni (Ramnes), prema imeinu jednog od sta-
\ 303,1 Ironiðnu pohvalu samom sebi odbija odmah H,.izjavom, rinskih tribusa (kotara). stariji tjudi ne podnose jalove
cla nema za nj lijeðenje ðemerikom ni pjesniko-
viÉe vaZnosti ni - Ozbiljni
,pjesme, bez moralne pouke; mladima opet ne prijaju ozbiljna
vanje, jer je_qÊqqlao*Sd-pisa,rria stihova fE. I 1, 10; E. II 2,54), a djela s moralnom poukom.
sad sarr¡o jo5 Zeli da svoja iskustva povjeri drugima.
, ZEà). - Braóa Sosiji, knjiZari u Rimu, E. I z0, z.
God. U drugom dijelu epistule prelazi H. na uputstva o du- fi+¡. Iako se ne moZe postiéi savr5enost, gleda se, kao i u
- pjesnikov,im
Znostima kod odabiranja grade, obradbe radnje i rfaðiru -Èivota (S. I 3, ?0), da se obiljem prednosti u knjiZevnorn
cllTia karaktera, radu pokrivaju mane.
 *ì
Iì
I

278 IIORACIJE / SETTNO I EPISTULE

KOMENTARI EPISTULE II. 3.
279
357. Heril, isp. E. II 1, 232.
- se, sag,radio stari grðki grad Teb,u. U povezivanju te dvojice i nji_
359. Vrijedni llomer, koji kod ogromnog posla gdjegod za- hova muziðkog djelovanja nalazi se odraz Horacijeve vjere u vri-
drijema,- u opreci s lo3im Herilom, kojemu vrijede tek dva tri jednost pjesni3tva (8. II 1, 126).
stiha.
396. -- O primitivnom qtanju ljudskoga roda isp. S. I B, 99.
- Pravilna ocjena umjetniðkog djela ovisi o pomnom i
361.
398. l- Slobodna ljubav, t. j. koja se grabl po prÍmjeru zvje-
.ponovnom motrenju i prosucÍÍvartju.
radi (S. I 3, 109).
..
13-64.
''-
U nekim je zvanjima od koristi i osred,nja sposobnost;
I
'ì )-
rnjerilo -je za pjesnike vi5e (S. I 4, 43), tu je potrebna potpuna , 399. Zakoni grðkog zakonodavca i pjesnika Solona bÍli su
ptsani i javno izloZeni na drvenim ploëama.
spremnost.

Mesala, lsp. S. I 6, 42. .402.' Tirtej je avojim borbenim pjes,rnarna i patriotskim ele-
370.
- gijama -bodrio spartansku omladinu na boj protiv Mesenjana.
- Aulo Kascetije, odliëan
3?1. pravnik Ciceronova doba.
403. su objavljivala poroði5ta (stih 219).
- Sudbirnupouðnom GrðkÍ
3?3. Oglasne ploðe ispred knjiZara objavljivale su knjíäevna je pjesnik.Ifesiod pjesmom (Djeta í, døní) dao -uputstva
djela (S.- T 4,7L). za vodenje gospodarstva. pindar i sirnonÍd slavili su sicilske i
tesalske vladaoce. -
pijerijski na¡rjev, t. j. Iirska pjesma, na-
374. Prijatna se gozba lako izvrgne u neprijatnu, zbog ne- -
zvana po zaviëaju Muza pijeriji, maked,onskom kraju podno Olim-
paZnje -ili neznanja do:maóinova (S. II 4, ?B; S. II B).
- I drama se posluZila stihom (stih B1).
pa.
3?9ì I zvani i nezvani bave se pjesni5tvom (E. II 1, 10g), Dramsko se prikazivanje nadovezÍvalo na svrSetak po_
kao da -je za to dovoljan slavan rod ili vite3ki staleå ili besprije-
405.
slova u -poljima (8. II 1, tg9).
koran Zivot. Drukèije biva kod gimnastiðkih, svakom pristupað-
nih, igara: tu nevjeZe ne izlaze pred javnost. 4061 U viÈim staleåima nije poezija bila naroðito cijenjena:
Ovidi¡a -je otac prekorio, da se bavi beskorisnirn poslom (Tri,st, Iy
- Vite5ki iznos novca, isp. E. I 1, 58,
384,
10, 21).
j.
- Sklad s Minervom, t. saglasnost s razboritoséu.
3Bd.
6j Priroclenoj s4rosobno;ti, spomenutoj u stihu
387. * Spurije MecÍje. Târpa, ocjenjÍvaë knjiZevnih djela -
da Èê pridruZi
29b, treba
r 10,
(S. uðenje i vjeZba.
3B).
f: I o reðenoj rijeði (E. I
/39).- i o izdanoj knjizi
ê\?\ Poredbe uzete iz takmiöenja na javnim olimpijskim i
- igrama,
18, Z1) kazuje pitijskim gdje sudjeluju samo najbolji.
poslovica, da im nerna povratka.
4L7. Nije poezija kao djeðja igra, u kojoj se natjeðu, tko
je pjesme tako uzviBena, da je diðno dati se pod dotrð1ji-prvi, tko
ée
/ 3
- 1q1.
Zadaó.a
li kao posljednji biti nazvan lugavcem.
ótrifje liraðice Muze i pjevaëa Apolona. prÍëa o ëudesnom dje-
'lovanju Orfejeve pjesme simboliðki je -
iztaùaj za blagu moé p.je- Mitom navabljeni laskavci ne unaprectuju pjesniðke
'sme nad ðovjekom, da divljost zamijeni pitomino,rn. I u priði o
_i 119ì- veé
djblatnosti, to ðine mjerodavni struðnjaci svojom iskrenom,
Amfionovoj liri nalazi se simbol pjevaðeve moéi, da skloni ljude nepoÉtednom krÍtikom.
na gradnju naselja.
t,'az!.- Ponovljen stih S. I 2, 1g.
Orfej, naitsld pjeva.ð iz T,rakije (E. I B, B).
.,392.
- Amfion,
:mitska -liðnost, bral Zelov (8. I 18, 41): svojom je svirkom, priða
425) Radosti pun, t. j. zbog primljena
- primiti. dara, .ili sigurne nade
da ée ga Isp. E. I tg, BB.
280 HORACIJE.i SA'TIRE I EPISTULE

I
431. Kod pogreba sudjelovahu najmljene narikaðe (praefi-
c%e).
-
432.
- Suzama se katkad p,rikr,iva unutraÉnja nadost (S. II b,
104).

li +S0.1- Pjesniku ne treba vabiti slu5aðe darovirna ili ih ku5ati

ri
vinorn: iskren ocjenjivað ne ée ga samo hvaliti, kao lisica gavrana, il
nego ée ga upozoriti i na mane (stih 445). tl
ti
je ispravne kritike Kvintilije Var, Horacijev
- Primjer
({39.
i VeÌgilijev prijatelj. Nakon njegove smrti (23. god.) oZalio ga je
H. odom I 24.

¡j++el -
Zloslutni znak, grðko slovo theta (t9), kojim bi se u spi-
sku-obiljeZili preminuli graclani. Upoürebljavao ga je grðki kritik
Aristarh meóuói taj znak uz neprihvartljive stihove.
453. Kao u posljednjim epistulama prve knjige iznosi H. i
- druge
na kraju knjige nepomirljiv svoj sud o piskaralima i bez-
du$nim recitatorima,
povodeéi se u bjqsomuðnim
POGOVOR
N - Poklonici Dijanina kulta,
nastupÍma za kultom boginje Belone (S. II 3, 223), zapadali su u
besvijestan zanos.
àXg Ludilom obuzeti srljaju nesmotreno u opasnost (S. II
3, 57). -
464. Empedoklo (8. I 12, 20) pre5ao je, kako se prièa, u vjeð-
-
nost predavÉi hladno svoje tijelo åarkoj vatri vulkana rÌtne.
¡ 46?. \ I argivski ugled,nik (8. II 2, L88) ne smatra spasom,
veð ubistvom, Sto su ga oslobodili prijatne tlapnje. Jedino ovaj
stih u satirama i epistulama Horacijevim svrËava- s dvostrukim
spondejem.
468. Ne óe htjeti da 6lostane ëovjekom, bio filozof ili pje-
- je veó
snik, kad zaáe1'to postatÍ besmrtnikom.

,a4. Mora da se teskb ogrije5io o grob svoga oca ili dirnuo

Svetlnju- mjesta udarena grofirom (S. II 6, Bb), tko ne samo da sa-
stavlja neprobavljÍve pje,sme, nego joË nemilosrdno vreba är"tve,
kojima ée ðitati svoje tvorevine.
 KVINT HORACIJE FLAK
1. zrvoT

. Kvint Horacije (e. Horatius Fl.øccus) uz Vergilija

eþvnr-ie oredslevm$.,{|*-
-
l!ry¡ke poe7i j e A.ugqq!9va _aoUa,- ZUåg
promijenjenih politiðkih priiità, kad ¡e repiiËiit<anst<"
u Rimu postojalo joË samo po imenu,' a vlast se úiãaì":Ë sve viåe
koncentrirala u ruci.fed¡oe jedinog ðovjeka _ p*i.r"upr", -io
je vrijeme onemoguóivalo slobodan razúo; govoinlstva i'hi
storiografije, ali je zato bilo pogodno za- poeziju, koja nije
tako usko povezana s politiðkim ¿ivotom.
Iz antike saðuvana nam je Horacijeva bibgrafija iz Sve_
tonijeva djela *9 slavnim, muZevir¡a* (De uiiis iit"ü¡A"õ.
No i bez nje bili bismo dobro upuóeni u najvaZnije zgoje
pjesnikova ùivota, jer nam ih on sÀm iznosi na vi5e ;je;a
svom- pjesniðkom opusu, a najvi5e u Satirama. fog aütobio_
;
grafskog rnaterijala ima toliko, da Horacije p"lpãa.
najpoznatije nam liðnosti iz rimske knjiZevnosti. -.à.,
_,-- ¡e,goa.(.5-ìprije n. e. u gradióu Venuziji (danas
l:$u".rimskoj
Venosa), vùliðkoj kotoniji ni granici apuli¡e'i i_u_
kanije. To njegovo juZnoitalsko-podriJetlo Uilo
uzrokom, 5to je, kako sam kaZe, biõ raspaljive ¿"ai,:eafi ¡i
,r.t¡an
su
brzo primirio. Otac mu je bio slobodn¡aÈ, i. j. bivËi rob, koji
je u Venuziji stekao skromno imanje. Vjero;ätno fforaciie
veó kao djeðak pokazivao neobiðnu nadarenost, taå¡e n¡egov
otac odluðio da se preseli u Rim, da bi svojem sinü¡eo^o!"_
{io.ono- obrazovanje, koje su dobivali sinovi uglednih i Ëo_
gatih obitelji. Na viðe mjesta u svojim p¡.esmãma Horacije
navodi oca kao glavnog svog uðitelja-u pitanjimu pr.kiì¿;;
morala. Ponosi se njime i bez susiezanja isiife siol" nist ã
f9..ti",tt:.izjavìjujuói, da botjeg oca ne bi *oguo se"bi poZe_
-IJetr. U llimu je njegov otac postao eæøctor øictionum,'utje_
rivað- nove¿ kod javnih draZbi. Ta sluZba nije bila osobito
ugledna, ali zato unosna. Iz razdoblja mladenäðkog Skotova_
284 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
nja u glavnom gradu spominje strogog uðitelja Orbilija, koji
je uz pomoó ðibe utuvljivao u pamet svojim uÒenicima hra_
pav Andronikov prijevod Odiseje u starom saturnijskom sti_
hu. Zavr5iv5i u Rimu gramatiðko i retoriðko obrazovanje, on
odlazi na daljnje studije u Atenu, koja je joð uvijek bita
glavno sredi.Éte za studij filozofije. To njegovo ðkólovanje
prekinuli su krupni politiõki dogadaji. God. 44. urotnici, poC
vodstvom Bruta i Kasija, ubili se Cezara uvjereni, da óe tirne
moói spasiti. republiku, kojoj su dani biti odbrojeni. Brut do_
Iazi, u Atenu, gdje mnogo mladih rimskih studenata, medu
njima i Horacija, odu5evljava za republikanske ideale i za
konaðan obraðun s Cezarovim nasljednicima. Horacije stupa
u Brutovu vojsku, u kojoj postaje viSi oficir, tri,bunus mlli-
tu,m, i time zapovjednik legije. U vojnim pripremama Hora_
cije je s tom vojskom prokrstario Malom Azijom, Trakijom
i Makedonijom. Nakon teðkog potaza republikanaca kod ma-
kedonskoga grada Filipâ god. 42. Horacije odustaje od dalje
!9rbe, prihvaéa amnestiju i vraóa se u Rim. Veó je bio izgu-
bio oðinsko imanje u Venuziji, koje je pripaio veteranima þo_
bjedniðke stranke, pa je s ne5to preostala novca kupio mjeito
pisara u kvestorskom uredu i tako postao scriba quøestoti,us.
U takvoj situaciji siromaðtvo ga je nagnalo da se dade na
pjesniðki rad ( . . . paupertas impulit audar ut uersus facerem,
Epist. II 2, 5l-52). Horacije je veó i prije pisao pjesme, neke.
i na grðkom jeziku, ali nam se taj njegov mladenaðki rad
nije saðuvao. Sada je Zelio da kao pjesnik stekne priznanje i
da time osigura sebi potporu kakva uglednog i moónog za-
Ëtitnika, jer se ni u starome Rimu nije moglo Zivjeti od knji_
Zevnog rada. Veó otprije vezalo ga je prisno prijateijstvo s,
Vergilijem, kojega je upoznao u Napulju na predavanjima
epikurovskog filozofa Sirona i s kojim je sluðao epikurovca
Filodema u Herkulanu. Kad se Horacije proðuo u Rimu po-
jedinaðnim jampskim pjesmama i satirama, Ver:gilije i Varije
predstave ga moónom Gaju Cilniju Mecenatu, pouzdaniku
Augustovu i poznatom zaðtitniku pjesnika, U 6. satiri I. knjige
Horacije opisuje svoj prvi susret s ðovjekom, koji mu je imao
postati ne sarno za5titnikom, nego i prisnim prijatetjem. Me_
cenat mu je upravio nekoliko pitanja, na koja je on, smetenn
mucajuói odgovorio, i nakon toga bio je otpuðten. Tek po-
slije devet mjeseci Mecenat ga je ponovo pozvao k sebi i uvr-
KVIN IIOR,ACIJE FLAK 285
,f
stio u krug svojih prijatelja. Pjesniðki talenat Horacijev i
I
njegova Ìiðna svojstva omoguóila su, da se prvotni odnos iz-
rnedu patrona i ðtióenika, izmedu potomka drevnih etrurskih
kraljeva i sina bivËeg roba, pretvori u iskrenu priìateljsku
vezu, koju je prekinula samo snrt. Da ga rije5i materijalnih
briga i da mu omoguói da se potpuno posveti pjesni5tvu, Me-
cenat mu je, kao naknadu za izgubljeno imanje u Venuziji,
darovao imanje Sabi,nu.nt neclaleko od Ti.bura. Tu se na5 pje-
snik osjeóao najsretnijim, jer je mogao udesj.ti svoj Zivot po
ì
rl miloj volji. Zivot u Rimu zamarao ga je svakodnevnim sitnim
i beznaðajnim, ali. dosadnim obvezama, koje su mu oduzimale
sloboclno vrijeme. Zato je ðesto odlazio na svoje imanje, ali
se ondje nije mcgao zadri,avali l<oliko je Zelio, jer ga je Me-
cenat htio imati Ëto viÉe u svojoj blizini. U Rimu je r:a<io
lunjao ulicama, odlazio na trZnicu i upuÉtao se u lrazgovor
s malim svijetom, a i u bljzinu cirka, gdje je kljuðao gradski
Zivot. Tako je na izvoru, a t1e iz knjiga upoznavao lice i na-
Iiðje svakodnevnog ùívota, koìi je tako rado iznosio u svojim
satirama. Preko Mecenata upoznao se s Augustom, koji ga je
Zelio imati za svoga liðnog tajnika. Pjesnik je uðtivo, ali
odluðno odbio tu laskavu ponudu ne Zeleói izgubiti pravo da
slobodno laspolaZe svojim vlremenorn.
Horaciju se ðesto predbacuje, Sto se od odu5evljena repu-
blikanca, koji je ðak i ratovao za republikanske ideale, iËða-
hurio u veliðatelja Augustovih pobjeda u ratu i njegovih
unutarnjih reformi za jaðanje principata. Istiðe se, kako to
nije u skladu s mnogim idejama, koje iznosi u svojim stiho-
vima (Isp. na pr. Carm. III 3, gdje govoreéi o muZu postojanu
u odluci kaZe:
Si fractus illabatu,t' ot'bis,
Impaui,rlum fet'i.ent ru.inøe
¿þe se provale i sruðe nebesa, ruËevine óe udariti u njega
-neustraÈiva).Stvarnost njegova ùivota i postupci bili su druk-
ðiji od takvih i sliðnïh izjava. Od toga se Horacije ne moZe
potpuno opravdati. MoZe se jedino navesti u njegovu obranu,
rf da je veliðanje Augusta i njegove vladavine bilo kod njega
doista iskreno izraiavanje vlastitog uvjerenja, a rre obiðno
laskanje, drugim rijeðima, da je pjesnik iskreno promijenio
svoje politiðko uvjerenje, kad je vidio, da je Augustov prin-
I

HORACIJI' / SATIRE I EPISTULE
286
cipat dokrajðio nutarnje krvoproliée. U svakom sluðaju nje-
gova politiðka metamorfoza ostaje nepobitna ðinjenica. Sto se,
tiðe drugog prigovora upt'avljena pjesniku, da se nekako ci*
niëkí izrai,ava o svome bijegu u bitki kod Filipâ rijeðima:
relicta non bene parmula (ne baó junaðki odbacivði svoj ofi-
cirski 5tit, Carm. II 7, 10), on ne mora biti potpuno opravdan.
Odbacivanje Stita na bijegu javlja se kod grðkih pjesnika, i
to bað onih, u koje se Horacije ugledao, naime kod Arhiloha,
Alkeja i Anakreonta. To je pjesnik mogao uzeti kao poznatiL
pjesniðki motiv, a ne kao stvarni dogadaj.
, Na vi5e mjesta govori Horacije i o svom izgledu. Bio je
debeljkast, niska stasa, bujne crne kose, koja mu je rano osi-.
jedila. Nije bio dobra zclravlja. Muðila ga je loða probava i
upala vjeda. Do smrti je ostao neZenja. Majku nikacla ne spo-.
minje, po ðemu se zakljuðuje, da mu je rano umrla. U jednoj
lirskoj pjesmi (Carm. II 17), izriðuói svoju duboku privrZe--
nost Mecenatu, nagovijeðta, da ga neóe nadZivjeti. Tako se,
nekako i dogodilo: umro je god. 8. prije n. e. u bT. godini
ù\vola, nekolÍko sedmica poslije Mecenata. Pokopan .ie uz
njega na Eskvilinu.
2. PJESNIÕKI RAD
Pjesniðki opus Horacijev obuhvaóa: jednu knjigu epod.-l
sa 17 pjesama, dvije knjige satira (prva sa 10, a druga sa I
satira), ðetiri knjige oda (prva sa 38, dn;ga sa 20, treóa sa 30-
a ðetvr-ta sa 15 pjesama), Carmen saeculare i dvije knjige pje-
sniðkih poslanica ili epistula (prva sa 20 pjesama, a druga sa
3, od kojih posljednja nosi i poseban naslov De arte poetica)..
U prvom periodu svoga rada Hor.acije je pisao epode i
satire. Knjigu epoda izdao je god. 30., prvu knjigu satira god..
35., a drugu god. 30.
Naziv ospede.. ne potjeðe od samog Horacija. On ih na-
z\va i,ambi:. Onaj prvi naziv, koji se posve udomaóio, stvoren
je prema metriðkom njihovu obliku. Gotovo u svima nakon
duljeg stiha slijedi kraói, koji se prema grðkom naztva epo-
døs. Prema njemu nazvana je tako ðitava zbtrka. U tim
pjesmama ili, toðnije, u jednome dijelu njih Horaciju je
uzor pjesnik Arhiloh, tvorac podrugljive i satiriðke jampske
poezije kod Grka. No po svorne sadrZaju nazivu ia,mbi où^
T
I
KVINT IIORACIJE FLAK 287
T govara samo jedan dio pjesama, u kojima Horacije oðtro
)
udara na neke negativne tipove tadaðnjeg rimskog dru5tva
sluZeói se arhilohovskom oðtrinom. Neke opet pjesme te zbirke
jedva da se po svojem sadrZaju razlikuju od kasnijih oda.
t'\
U njima dolazi do ízrai,aja jaka patriotska nota. Pjesnik po-
ziva svoje sugradane, da napuste bratoubilaðki rat. Kao
kobni udes, kaZe on, nad Rimom lebdi nevino prolivena krv
Remova (prema legendi ubio ga je brat Romul prigodom
osnivanja Rima). U tim se pjesmama osjeóa neka impulziv-
nost i Zestina, koja se gubi u njegovu kasnijem pjesniðkom
ù radu.
U svojim satirama Horacije ide putem, koji je toj knji-
Zevnoj vrsti utro Gaj Lucilije (180-102). On ga smatra svo-
jim uðiteljem, ali mu zamjera nedotjeranost u pjesniðkom
tzrazu i stj.hu. Ta nam je kritika posve razumljiva, jer pje-
snika Augustova doba, koji pjeva nakon "neoterika- (pje-
snika mlade generacije, koji su se povodili za aleksandrij-
,t skim uzorima i traãili briZnu obradbu jeziðnog iz,raza \
metriðke forme), ne moZe da zadovolji neugladena poezija
'Lucilijeva, kojemu je viSe stalo do sadrZaja nego do cizeli-
ranja i dotjerivanja pjesniðkog ízraza. Osim toga, Horacije
napu5ta Lucilijevu oðtrinu, zamjeniujuói je humorom i ve-
drinom. Upiruéi prstom na mnoge negativne pojave u tada-
Ënjem Rimu, on ih vi3e ismijava nego Zigo3e. Deviza mu 'ie,
(
da se posluZim njegovim rijeðima: ridendo dì,cere Deruln
iznositi istinu smijuói se. Õak podvrgava kritici i samoga -
sebe. Po svojem sadrZaju mogu se njegove satire podijeliti
na moralne i literarne. U prvima persiflira lakomce, rasip-
t nike, lihvare, lovce na oporuke, umiÈljene filozofe i dosadne
I
nametljivce (Isp. Sat. I 9, koja je remek-djelo u svojoj vrsti).
j
Sva se Zivotna mudrost, po njemu, sastoji u tome, da se ðo-
vjek zadovolji jednostawrim i umjerenim naðinom Zivota. U
0
literarnim satirama opravdava sebe od prigovora, da nije
dorastao Luciliju, i izrai,ava svoje neslaganje s tvrdnjom, da
I
stariji pjesnici nadilaze mlade. U satirama ima, nadalje, naj-
viðe autobiografskih podataka, isp. osobito Sat. I 6 i II 6.
Nakon epoda i satira Horacije se prihvatio zamaðna i
t teSka zadatka da prema grðkim uzorima dade Rimljanima
lirsku poeziju visoka dometa. Osim nekoliko pjesama Katu-
Iovih takve poezije u Rimu nije joð bilo. Zato je Horacije
{
,ù
 288 HOR'A'CIJE / SATIRE I EPISTIILE
odluðio da popuni tu prazninu u rimskoj knjiZevnosti i stvori
takvu liriku, koja óe moéi stati uz bok þrðkbj. Glavni ,, *,
uzori bili predstavnici eolske grðke lirite, Alkej i Sapfa, a
uz njih joÈ i Anakreont. pojedinaðno se povodio -i za drugim
grðkim pjesnicima. Ta Horacijeva lirika nije plod dubãke
osjeéajnosti ni potrebe da se pjesniðki fiksiraju- ¿u¡oto Jo_
Zivljerri osjeéaji. To je refleksivna lirika, u kojoj pjesnik ne
zapada u dionizijski zanos, nego zadrlava auSevni äi, i ,"rr_
noteZu. Spontana inspiracija zamijenjena je u njima briånim
studijem, osjeéajem za mjeru i pomnim dotjerivanj"_
sniðkog izraza i metriðkog oblika. Uostalom, to prirrr"iã-i fi"_
sam pjesnik, kad sv_oj-rad na lirskoj poeziji usporeãu¡e s"ra_
dom pðele (Carm. M, 27 i d.) pa nástavl¡a: åpuroro" porui,
ja, neznatan, s trudom stvãram p¡"r*".
":r*in? ftngo
Tematika -
tih pjesama vrlo je raznolika: u njima ," p¡lrru o
ljubavi, prijateljstvu, vinu, o politiðkim i moralnim tåäu*";
medu njima ima ditiramba, peana i himni. Vrlo je ðest moj
tiv misao na smrt i
.poz_i1z
na uZivanje kratkotrajnäg ljudskog
úivota (Carpe di.em!). tVlotivima preuzetim i, åvoiifr" d¿ktñ
uzora pjesnik je znao dati rimsko ruho. To osobito vrijãdi za
politiðke pjesme, u kojima se uznose specifiðne rimske ïrline.
Iz.toga kr-uga najuspjelija su mu 1,. zi. ca.rmina Romana, pr_
vih Ëest oda III. knjige, kojima veliða Augustove reforme.
Svaka od njih obraduje po jednu vrlinu itarih Rimljana.
Svoje lirske pjesme Horacije je nazivao Cørminø. Naziv
_ odredenim licima, u njima nema onakva izrugivanja ljud-
"ode.., koji se tradicijom oðuvao do naðih ciana, ne pãt:"ìu
od njega, a nije ni prikladan jer su mnoge od njih po
jem sadrZaju daleko od one vrste pjesamá, ko;" danás ,lro_
vamo odama. Od ðitavoga svog pjesniðkog raáa Horacije je
nazi_
gajviðe cijenio Calmina. S ponosom sebã naziva no*""äá
fi.dicen Lyrae (Carm. IV B, Z5¡ i frvafi se, ðto je prvi lrrr"o ,
_rimsku poeziju eolsku pjesmu (Carm. III 80, tf_f+¡. fVt"au
brojnim grðkim strofama, kojima se posluåio za svo¡e tirste
pjesme, najðeSóe nailazimo na alkejsku i safiðku stroiu.
God.
23. izdao je zbirku od tri knjige carmina i posvetio je
Mece_
natu, kojemu je i inaðe posveóivao svoja pjesniðka djela. U
!n1l9gu te zbirke (Carm. III B0) pjesnik bez taùne skromnosti
istiðe, da je stvorio djelo trajni;e ãa m¡eai
@æegi *onu**
tunx aere perenni,us) i da.óe njegove pjesme Zivjeii, dok se god
pontifeæ møæi,mus zajedno sa Vestalkom bude penjao
,u Éu_
KVINT ÌÍORACIJE F.LAK
289
pitolij. Horacije je tada vjerovao, da ée rimski imperij tra_
j-ati vjeðno kao i njegove pjesme. No rimskog je imperija
da'y-no nestalo, a Horacijeve se pjesme ðitaju i öitat óe se, gdle
god ima ljudi, koji imaju smisla i osjeéaja za ljepotu poezije.
Objavivði tu zbirku lirske poezije, Horacije je stvorio
odluku, da napusti taj rad, i prihvatio se pisanja epistula,
pjesniðke vrste sliðne ,onoj, kojom se bavio u mladim danima,
t. j. satirama. Ipak je na nagovor Augusta nastavio rad na
lirskoj poeziji, pa je god. 13. izdao õetvrtu knjigu Carmina.
U nekim pjesmama te knjige slavi i veliða Augusta i pripad-
nike njegova doma. God. 17. bio je poðaðóen zadatkom d.a za
proslavu saeculuma (razdoblja od 22 lustra iti 110 godina)
sastavi lirsku pjes,r:nu, koju óe javno izvesti zbor od 2T dje-
ðaka i 27 djevojðica. Tako je nastao Cunruen sa.eculare u sa-
fiðkoj strofi. Saðuvan nam je oveéi fragment u kamen urezana
zapisnika o toj proslavi. Na kraju ðitarno: CARMEN COM-
POSVIT Q. HORATIVS FLACCVS. U toj pjesmi zazivaju se
brojna boZanstva s molbom, da Rimljanima pruZe sretnu bu-
duónost.
God, 20. Horacije je izdao prvu knjigu epistula, a zadnjih
godina Livota drugu. I te su pjesme kao i satire spjevane u
heksametru. Naliðe im i po sadrZaju. Zbog toga i sam pjesnik
naziva jednu i drugu vrstu zajed4iðkim nazivom Serntones
(Caskanja). Ipak ima vidljivih razlika: epistule su upravljene
skim manama kao u satirama i ton je mirniji. Kako su sa-
tire,djelo pjesnikove mladosti, a epistule djelo muZevne dobi,
osjeóa se to i u zrelijem raspravljanju i u briZljivijoj metrið-
koj obradbi. Pl'erna sadrãaju epistule moãemo podijeliti na
troje: epistule sa ,svakodnevnim sadråajem, sliðne pravim
pismima, moralne,i literarne. U moralninra Horacije ublaåuje
svoj raniji epikurovski pogted na svijet primjesom stoiðÈe
filozofije. Veé po svojoj prirodi stran svakom dogmatizmu,
Horacije sam kaZe, da ,se ne äeli vezati do kraja ni uz koju
filozofsku Ëkolu (Epist. I 1, 14). Literarnog su sadrZaja sve
tri epistule druge knjige. Posebno mjesto meetu njima zau-
zima epistula Ad Pisones ili De ørte poeti,ca, koja u 426 hek-
sametara iznosi Horacijeve poglede na pjesni5tvo zadri,ava-
juéi se najdulje na drami. Piðuói tu epistulu naÉ se pjesnik
posluZio Poeti,kom Neoptolema s otoka Para. De arte poetica-
19 Såtire i epl.stule
290 HORACIJE / S.A'TIR,E I EPISTULE

nije zaokrrrZena rasprava, koja bi postavljeni zadatak

u potpunosti, veé niz.uputa veóinom praktiðne p*i"oae rijeðila
iskusna pje.snika, koji je.temeljito poånavao svoj posao.
;";;;;
jezika, Upute
se tiðu osobitosti u crìan;u karaktera, vaZnosti filo_
zofskog obrazovanja i dr. Ta je Horacijeva epistula KAZALO IMENA
znatan utjecaj na kasnije. p¡esnike. JoS je eoil"*; izvr5ila
Ar.t poétique gotovo u cijelósti prihvaéaå Horacijeve"-,"";ãl A .Antonije, Marko S. I 5, Bg.
ruke.
p;"d;: Antonije Musa E. I lb, 2
Afranije, Lucije E. II 1, b? Apel E. II 1, 299
Afrika S. II 3, 87; 4, SB; B, 9b Apela S. I 5, 100
Agamemnon S. II B, 1B?, 203; E. I ,\pije Klaudije Cenzor S. I 5, 3, b;
, 2,12 E. I 6, 26; 78, Z0
Horacijeve satire i epistule imaju pred njegovim lirskim Agava S. II 3, 308 Apije Klaudije Pulher S. I 6, 21
Agri.pa, Marko Vipsanije S. II B,
gj"rmu*u tu prednost, ðto po njima'na¡noi¡ã 185; E. I 6, 261, 12, L, 26
Arpolon S. I9,78; S. II b,60; E. I
Hgyci!3 kao ðovjeka i vrijemL,.u ïojem "po"""lå*ã Ahejci (Ahivci) S. II 3. t94; E. I 2, . 3;\7;16, 59; E. If t, Zl7; B, 407
snik. U leZernom i nepretencioznom tonu ¡u a¡Ëfov"ã-kao,#: Apulija S. I 5, 7T; S. II 1, 94, gB
pjesnik nam u 14; E. lI 1, 33 Arapi E. I 6, 6; 7, 86
njima otkriva svoje poglede na svijet i posefit Ahil (Ahilej) S. I ?, 12; S. II B, 198; Arbuskula S. I 10, ??
krr¡iZlrr_
", ¡.à""
nost, svoje rad,osti i Zalosti, svoj svakodnevni Zivot, E. I 2, 12; E. II 2, 42; B, I20 Arelije S. II 6, 78
Ajant S. II 3, 18?, LgB, 20t, Zlt Arg (Argos) S. II S, tSZ; E. fI
1j9¿ - ðitavoga sebe. Preko prijevoda Jurja Zgor:el;", " k.jt Akadem E. II 2, 45 128;3,118
2,

ie i -u
¡aðem jeziku uspio adekvätso izraziii o"ã: Akcij E. T 78, 62 Arhija E. I 5, 1
ton éaskanja, koji je tako tipiðan za Horacija, ðitjac"u"Jil¡urri Akcije S. I 10, 53; E. II 1, b6; 3, Arhiloh S. II 3, L2; E. I LS, 24, 2B;.
Ae irLti_ 258
Zega upoznati velikoga rimskog pjesnika, kojemu
ni dva mile_ Akvin E. I 10, 27 E. II 3, 79
nija nisu smanjila pjesniðku slavu. Albansko brdo S. II 4,72; B, 16; Aricija S. I 5, 1; E. II Z, t67
E. îI 1, 27 Arije S. II 3, 87; sinovi S. II 8,,
VELJKO GORTAN Albije, otac S, I 4.29; si: S. I4,. 103 243
Albije Tibul E. I 4, 1 Aristarh E. II 3, 450
Al'bin E. II 3, 326 Aristije Fusko S. I 9, 61 ; 10, BB; E.
Albinovan Celzo E. I 3, lb; B, 1, 1? t 70, L, 44
Albucije S. II 1, 48; 2, 67 Aristi,p S. Il 3, 100; E. I 1, 18; 1?"
Aleksandar Veliki E. II l, 282, 241 14,17,23
Alfen Var S. I 3, 130 Arisüofan S. I 4, 1
Alif s. II B, 39 Armenci E, I L2, 26
Alkej E. I 19, 291' E. II 2, 99 Asirci E. II 3, 118
Alkinoj E. I 2, 28 Atq, Tit Kvinkcije'E. II 1, ?g
Alkon S. II 8, 15 Ataðki Varon v, Varon
Alpe S. II 5, 41 Atal E. I 11, 5
Alpin v. Furije Atena, grad S. TI 7, lB; B, 13; E. II
Amfion E. I 18, 4L, 43; E. II 3, Bg4 l, 2L3; 2, 43, Bl
Anko Marcije E. I 6, 2? Atenjanin S. I 1, 64
Anksur S. I 5, 25 Atrej S. II 3, lB7, 203; E. I 2, 12;
Anten"ror E. I 2, S 7, 43; E. II 3, 186
Antifat E. II 3, 145 Aufid S. I 1, 5B
Antikira S. II 3, 83, 166; E. II B, Aufidije S. II 4, 24
301 Aufidije Lusko S. I 5, 34
Napomena: S.:sati.râ, E.:_Epistula. Rimski þroJ oznaðuJe knjlgu, prvi
arapski. broj ._redni trroj pjesme, a oarji ¡rojevi- stihove. ".roëka í-záieä-¿mecu
arapskih brojki odjeljuju pjesme iste Ènjige.-

YT
I
 292 IIORACIJE / S¿'TIRE I EPISTULE KAZALO IMENA
293

Auqus!, 9aj Jullje Cezar oktavijan Cerera S. II 2, 124: B, 14 Eskvilin S. I B, 14; S. II 6, SB G

S. I^3,_4; S. Ir 1, 11. 19, 84; b,
62; 6, 55; E. I 3, 2, 7; 5, 9;'t2',
?z;.!s, 2, t7; 16, 2s n. n i, +i
2, 48
Aulida S. II B, 199
Auskul S. I b, Bz
Aventin E. II 2. 69
Avidijen S. II i. bb
Azija S. I 7, tg', 24; E. I B,
Azina v. Vinije
þaja S. IÍ 4,32; E.
Bajo S. I 4, 110
Bakhantice S. I 3, 7
Bakhije S. I 7, 20
Ba,lho (Liber) S. I 4, 89; E. I 19, B;
E. II 1, 5; 2, 78
Balatron Servilije S. II B, 2L,88,40,
64, 83
Balbi,n S. I 3, 40
Bari S. I 5, 97
Baro, gizdelin S. I 6, 30
Baro, opadað S. I 7, B
Belona S. II 3, 223
Benevent S. I 5,
Beotija E. II 1, 244
Bestije E. I 15, 36
Bibul, Marko Kal,purnije S.
Bion E. lL 2, 60
Birije S. I 4, 69
,
Bitinija E. I 6, 33
Bito S. I 7, 20
Bizant S. II 4, 66
Bolan S. I
9, 11
Brundizij S. I 5, 104; E. L l7, 52;
18, 20
Brut, Marko Junije S. I 7, 18, 23,
24,33
Bulatije E. I 11, 1
Butra E. I 5, 26
Cecilije E. II 1, 59; 3,
Celije S. I 4, 69
Celzo v. Albinovan
Cera E. I 6, 62
Cerint S. I 2, B0 Esop Klodije, glumac E. II 1, B2
Cervije, Horacijev susjed S. II 6,27 Esop, glumðev sin S. II 3, 299 Gabij E. I LL,7; 1b, 9; E. II 1, 2b;
Cervije, prokazivað S. II 1, 4í Etna E. II 3,465 2,3
Cetegi E. II 2, 1t?; B, b0 Etolija E. I 18, 46 Galba S. I 2, 46
Cezar, Gaj Julije S. I B, b; 9, 18 Etr,urija (Tirenci, Tu5ðani) S. I 6, GaIi (eunusi) S. I 2, 121
Ce",.ar_Oktavijan August v.'August 2; S, II 2, 33; 3, 228; E. II 1, Gali (Kelti) S. II l, 14
Cici| Mesije S. I b, bB. b4, 202, 269;2, LBI Galina S. II 6, 44
Cikuta S. II 3, 69, 175
b?, 60; 65 Euandar S. I 3, 91 Galonije S. II 2, 47
Eupolis S. I 4, 1; S. II B, 12 Gargan E. II l, 202
5 Cinara E. I 17, 28; 14, BB Eutrapel, Publije Volumnije E. I
Circeji S. II 4, BB Gargilije E. I 6, 5S
18, 31 Gargonije S. I 2, 27 4,52
Genij E. I 7,94; E. It l; t44:2, tB7;
B D 3, 209
F Getulija E. II 2, 182
I 1, BB; lb, B, 12 Daëani S. II 6, 58 Glauko S. I 7, 1?
Dama S. I 6, BB; S. II Fabija Ð. I 6,52
S, lB, 102;7, Glikon E. I 1, g0
54 Fabije S. I L, L3;2, t34 Gnacija S. I 5, 9T
Damasþ S. II B, t6, 64, 65, 924 Fabricije S. II 3, 36
Grakho, Gaj Semrpronije E. II 2,
Davo, glurnac S. I 10, 40; S. II 5, Falernsko polje S. f 10, 24; S. II 2,
91; E. II 3, 23? 16; 3, 115; 4, 19, 24,55; B, 16; E.
B9
Grðka (Grci) S. I b, 3; 7,82; t0,21,
Davo, Horacijev rob S. lI 7, Z, 46, I 14, 34; 18, 91 l1, lq, 0a; E. I 2,7; E. rr 1; le;
Fanije S. I 4, 214 10, B0
?9, 90, 93, 1b6, t6r; 2, 7, 42; B',
100
Decije S. I 6,20 Fauni E. I L9, 4; E. II 3, 244 53, 268, 286, 323
Delfi E. II 3, 219 Fausta S. I 2, 64
Gr'os{o, Pompej E. I 12, 22, 28
Demetrije, Horacijev zavidnik S. I Feaðanirn E. I 15, 24
10, ?9, 90 Ferentin E. I 1?, B
Demetrije, momak Filipov E. I Feronija S. I 5, 24
71 52
?,
Fescenija E. II 1, 145 H
I)emokrit E. I 12, 12; E. IT. L, t94; Fidena E. I 11, 7 Hagna S. I 3, 40
3, 295 Filip, Lucije Marcije E. I 7, 46,
I Haribda E. II 3, 14S
10, B6 Digencija E. I 18, 104 53, 66, ?8, 89 Har'pije S. II 2, 40
Dijana E. II 3, 16, 454 Filipi, bojiÉte E. II 2, 49
Hebar E. I 3, 3; 16, 13
Diomod S. I5,92;7, 16; E. II 3, 146 Filodem S. I 2, 121 Hekata S. I B, 33
Dioniz, rob S. I 6, 38 FlavÍje S. I 6, 72
Hektor S. I 7, 12
Docilis E. I 18, 19 FIor, Julije E. I 3, L; E. II 2, 1 Helada, Zen,sko ime S. II B, 277
Dosen E. II 1, 173 Fontej Kapiton S. I 5, 32 Helena S. I 3, 10?
For (Trg) S. I 6. 113; E. I 6, 59;7, Helespont E. I 3, 4
49; L6, 57; L9, B; E. II B, 82,
E Helikon E. II 1, 2IB; B, 296
245 Heliodor S. I 5, 2
Egerija S. I 2, 126 Fraat E. I 1.2,27 Heril E. II 1., 232; 3, BS7
Fufidije S. I 2, 12
Elel¡üra S. II 3, 140 Herkul S. II 6, 121' E. I 1, b; E. II
Emilije Lepid E. II 3, 32 Fulvije S. II 7, 9? 1, 10
Empedoklo E. I 12, 20; E. II 3, 464 Fundanije, Gaj S. I 10, 41; S. II Hermogen, Tigelije S. I B, 129; 4,
Eneja S. II 5, 63 8, 19 72; 9, 25; 10, 18, 80, 91
C Enije, Kvinto S. I 10, 54; E. I 19, 7; Fundi S. I 5, 34 Herod E. II 2, I84
E. II 1, 50; 3, 56, 260 Furija S. I B, 34; S. II g, 141 Hiber S. II B, 46
55 Epidaur S. I 3, 27 Furije S. II 3, 60 Hidasp S. II B, 14
Epiharm E. II 1, 58 Furije Alpin S. I 10, 86; S. II b, 41 Hij S. r fi,24:' S. II 3, 11b; B, lb,
Epi,kur E. I 4, 16 Furnije, Gaj S. I 10, 86 49; E. I IL, l, 2l
F,shit E. II 1, 163; 3, 278 Fusko v. Aristije Himet S. II 2, l5

+
 294 HORACIJE / SATIRE I EPISTULE
I{AZ.ALO IMENA
295
Hipseja Plocija S. I 2, 91 'Kamene (Muze) S. I b, 52; t0, 45., Krantor E. I 2,
Homer S. I10,52; E. I19.6; E. II 3 Livije Andronik E. II 7, 62, 70
E. 3, 13; B, 1 ; 18, 4T; le, b ; Krater S. II 3, 161 Lo-lije Maksim E. I 2, 2; LB, L
1, 50; 3, 74,359, 40t E. II
_I_
1, 27, L33, 24J; 2,92; 3, Kratin S. I 4, 1; E. I 19, 1 Lolije, Marko E. I 20, 28
Horacije Flak, Kvint S. II 1, 18; 6, 747, 275, 324, 407
SB,
Krez E. I lI, 2
37, 47; E. I 14, 5; 1.6, 49 KamiLo E. I 1, 64
Longaren S. I 2, 67
Hremes S. I 10, 41; E. II S, 94
Krispin S. I 1, l2L; 3, 139; 4, L4; Lucilije, Gaj S. I 4, 6, bT; 10, (1),
Kampanija S. I b, 45, 62; 6, S. II ?, 45
Hrisip S. I 3, 1271' S. II B, 44, 2871' S. II 3, 144; B, b6
118;
Kuma E. I 15, 11 \, 2,_53, 56, 64, S. II 1, L7,.29,
E. I2,3 Kanidija S. I B. 24. 48; S. II Kupjenije Libon, Gaj S. I 2, 38
62, 15
1, 48; Lukanija S. II 1, 84, BB; B, 284;
B, 95 Kurije E. I 1, 64 B, 6; E. I 15, 21; E. II 2, 1?B
Kantabrani E. I 12, 26; 18, b5 Kurtil S. II B, 52 Lukrin S. II 4, 32
I Kanuzij S. I 5, 9t; 10, B0; S. II B. Kvinkcije E. I 16, 1 Lukrul, Lucije Licinije E. I 6, 40;
Ide S. I 6, 75
169 Kvintilije Var E. II 3, 438 E. IL 2, 26
Kapadokija E. I 6, 39 Kvirin S. I 10, 32 Luna S. I B, 21, 35
Ifigenija s. rI 3, 200, 2rg Kapitolin, Petilije S. I 4, 94, 96; Kvirinal E. II 2, 68
Ija E. II 3, t24 10, Lupo, Lucije Kornelije Lentul S.
Ikcije E. I12,l
26 Kviriti (Rimljani) E. I 6, 7 II 1, 68
Iksion E. II 3, 124
Kapilion, Gaj Fontej S. I 5, 32, 3B Lusko A¡.rfid"ije v. AufidÍje Lusko
Kaprije S. I 4, 6b, ?0
Ilerda E. I 20, 13 Kapua S. I 5, 47; E. I 11, t1
Ilij (Troja) S. II 3, 191; b, 1B; E. I Karina E. I 7, 49
T,
2, 1, L6, 19; E. II 3, I2g, L4'1, L47 KaÉaga S. II 1, 66; E. II 1, 162 Labeon, Marko Antistije S. I M
Ilija (Rea Silvija) S. I 2, 126 Kascelije, Aulo E. II B, 3?1 82
B,
Maja S. II 6, 5
Iliona S. II 3, 61 Kasije Ett'urâc S. I 10, 62 Laberije, Decim S.-I 10, 6 Malf,in S. I 2, 25
Ina E. II 3, 123 Kasije Parmski tr. I 4, 3 Lacij E. I L9, 24; E. II 1, LE?; 2, Mamura S, I 5, 37
Indija (I,ndi) E. I 1, 45; 6, 6 Kastor, brat Poluksov S. II 1, 26; 721; 3, 289 Mandela E. I 18, 105
Itaka S. fI 5, 4; E. I 6, 68; 7, 4L E. II 1,5 Laert S. II 5, 59 Marije S. II 3, 278
Italija S. I 6,35; ?,32; S. II 6, b6; Kastor', glumac (gladijator) E. I 18, Lamija, djeðje stra3ilo E. II B, 840 Marsija S. I 6, 120
E. I 12, 29; tB, s7; E. II t, 2 19 Lamija, tucije Elije E. I 14, 6 Mart E. II 3, 403
Katijen S. II 3, 61 Lari S. I 5,66; S. II 3,165;5,14 Martova Poljana S. II 6, 49; E. I
Katon, Marko Porcije Cenzor S. I Latin S. I 10, 29 7, 59; tl, 4; LB, 54
J 2, 32; E. lI 2, lL7; 3, 58 Latini S. I 10, 20; E. I 3, 12;7,76; Marzej S. I 2, 55
Katon Utiðki E. I 19, 13, 14 19, 33; E. II 2, 142 Masilt S. II 4, 51
Jadran E. I 18, 63 Katon, Valerije S. I 10, (2) Laurent S. II 4, 42 Matutin S. II 6, 20
Jan S. II 3,19;6.20; E. I 16, b9; Katul, Gaj Valerije S. I 10, 19 Lav (zvijei.de) E. I 10, 16 Mecenat, Gaj Cilnije S. I 1, 1; 3,
20, 1; E. II 1, 255 Kaudij S. I 5, 51 Laverna E. I 16, 60 64; 5, 27, 3L, 481' 6, l, 41; 9,
Julije Flor v. Flor Kibira E. I 6, 33 Lebed E. I 11, 6, 7 43;10, 81; S. II 3,312;6,31,
Junona S. I 3, 11 Kiklop S. I 5, 63; E. II 2, L25;3, L45 Lelije, Gaj S. II 1, 65, 72 38, 41; B, t7, 22; E. I t, 2i 7,
Jupiter S. I 1, 20;2,1?; S. II 1,48; Kirka E. I 2, 23 Lepid, Kvint Emilije E. I 20, 28 5; 19, 1
3, 2BB; E. I 1, 106; 12, 3; 16, Klaudije Tiberije Neron E. I S, 2; Lepos S. II 6, 12 MecÍje Spurije Tarpa S. I 10, 3B;
28; 17, 34; 18, 111; 19, 48; E. II B, 2; 9, l, 4; 72, 26; E. II 2, 1 Levin, Publije Valerije S. I 6, 12, E. II 3, 38?
1, 68 Klazomena S. I 7, 5 19 Medeja E. II 3, 123, 185
Kluzij E. I 15, I Lezb E. I 11, 1 Meleagar E. II 3, 146
Kokcej Nerva, Lucije S. I 5, 27, 31, Liber v. Bakho Memnon S. I 10, 36
K 50 Libija S. II 3, 100; E. I 10, 19 Mena Voltej E. I 1, 56, 8L, 64,
Kolofon E. I 11, 2 Libitina S. II 6, 19; E. II 1, 49 ?8, 91
Kacija S. I 2, 95 Kol3ani,n E. II 3, 118 Libon, Skríbonije S. II 6, 35; E. I Menandar S. II 3, 11; E. II 1, 57
Kacije S. II 4, 1, BB Kora¡ S. II 5, 57, 64 19, B Menelaj S. II 3, 198, 203; E. 1
Kadmo, krvnik S. I 6, 39 Korik S. II 4, 6B Licin E. II 3, 300 7, 43
Kadmo, osnivað Tebe E. II 3, 187 Korint E. I 17, 36; E. II 1, 193 Lidija (Littani) S. I 6, 2 Menenije S. II 3, 287
Kalabrija tr. I 7, 14; E. IT 2, 1 tt Korvin, Marko Valerije Mesala S. Likamb E, I 19, 25 Menije S. I 3, 2L, 23; E. I 15, 26
Kali,mah E. II 2, 100 f 6, 42; 10, 28, 85; E. II 3, 370 Linkej S. I 2, 91; E. I 1, 28 Merkurije S. II 3, 26, 6B; 6, 5
Kalvo, Gaj Licinije S. I 10, 19 I(os S. L 2, L02; S. II 4, 29; B, I Lisip E. ÍT. L, 240 Mesala v. Korvin

{
 296 ¡IORACIJE / SATIRE I EPISTULE
MesÍje Cicir v. Cjcir
Metel. Kvint Cecilije S. II 1, 6?
Metela S. II S. 2S9
Metimna S. II' B. b0
Milet E. I 12, Bl
Milo'nije S. II 1, 24
Mimnermo E. I 6, 65; E. II 2, 101
Minerva E. II B. BB5
Mintulno E. I b. b
Minucije E. I 1'S, 20
Mitilena E. I 11, 1?
Mizen S. II 4, BB
Molosi S. II 6, llb
Volkacije E. I 5, 9
l{orþo,
Mucije E. II 2, 89
Mulvije S. II ?, 36, B?
Munacije E. I 3. g0
Murena. Lucije Licinije S. I b, BB
Musa v. Antonije Musa
Muto E. I 6, ZL
Muze v. Karnene
N
Nata S. I 6, tZ4
Nazidijen Ruf S. II B, 1, 86, 48,
58, 74, 84, 93
Nazika S. II S, SZ, 6?
Nerije S. II 3, 69
Neron, Tiberije Klaudije v. Klau_ Pausija S. II 7, 9b
dije
Nestor E. I 2, 11
li*ijS, Gnej, pjesnik E. rr 1, bB
Nevije, tvrdica S. I 1, l0l; 'S. II Pelej E. I 2, t2; E. II 3, 96, 104
2, 68
Nom-entan, parasit S. II B, 28, 25, Penelopa S. II 5, ?6, 81; E. I 2,
60
Nomentan, rasipnik S. I1, 101; Pentej E. I 16,74
__ B, 12; S. II 1, 22; B, L75, 224
Novije S. I 3, 2t; 6, 40, 72L
Numa Pompilije E. T 6, 27; E. II Petilije v. Kapitolin
1, 86; 3, 392
Numicije E. I 6, I
Numonije Vala E. I lb, 1
o Pirija E. I 13, 14
Ofel S. II 2, 2,54, ltg, 1Sg
Oktavije Musa S. I 10, B2
Olimpija E. I 1, b0
I<AZALO IMENA
297
9Piqije, Servij S. II B, 168 Pitoleon S. I 10, 22
Opidije, sinovi: Aulo S. II B. 1?1: Pizoni E. II 3, 6, 24, 284, ZgZ, 866 S
Tiberije S. II S, 1?B Platon Arheget S. II B, 11
Sab^elci, Sabinci, Samnióani S. .I
Opimije S. II B, 142 Platon, filozof S. II 4, B
Orbije E. II 2, 161 Plaut, Tit Makcije E. II 1, 58, 171; !, 30¡ S. II 1, 36; E. I Z, 77l' L6,
49; E. II t, 25; 2,
Orbilijg P-upil, Lucije E. II 1, ?0 98
3, 55, 270 Sabin, Horacijev gost E. I 5, 27
9rgrl l.
Orfej E. !!
3, tBB, 1BT; E. rr s,'tz4
II g, 892
Plocije Tuka S. I b, 40; 10, Bl
Polemon S. II 3. 254
Sabjn, Horacijev zaselak S. II ?,
Origo S. I 2, 55 Polion, Gaj Azinije S. r r0, ¿2, as
118
Sagana S. I B, 25, 4L, 48
9.\ s. II 5, 4e; E. rr 2, 1?B
Osci S. L 5,
Poluks S. II 1, 26; E. II 1, 5
Poljana v. Martova poljana
Salerno E. I 15, 1
54 Saliji, vjerska druZba E. II 1, 86
Osiris E. I 1?, 60 Pompej Grosfo v. Grosfo Salustije Krispo, Gaj mladi S.'I 2,
Pompilije v. Numa 4B
Porcije S. II B, 2g Sam_ (Samos) E. I Il, 2, 2L
P Posila S. II 3, 216 Sapfa E. I
Lg. 2g
Prenesta S. I ?, 2Bi E. I Z, 2 Sard (Sardes) E. I It, 2
Pacidejan S. II ?, 9? Prijam S. I 7, 12; S. II B, 19b; E, Sardinija S. I B. B; E. II B, B?b
Pakuvije. Marko E. II 1, b6 rr 3, 13? Sarmento S. I b, 52, 55, 56, 62
Palatin E. I 3, 1? Prijap S. I B, 2
Pantilije S. I 10, ?B Satiri E. I 19. 4; E, II 2, tZS; Z,
Prisko S. II ?, B 221, 225, 233, 234
Pantolab Malije S. I B, 11; S. II Prokna E. II 3, 187
L, 2t Saturnalije S. II g, 5; 7, 4
Protej S. II 3, 71; E. I l, 90 Scetan S. I 4. 112'
Par (Paros) E. I 19, 28 Prozerpina S, II b, 110
Paris E. I 2, 7, I0 Punjani v. Kartaga
Sceva, rasipník s. rr r, ss
Pa{i S. II 1, lb; 5, 62; E. r tB, Pupije E. I 1, 67
Sceva, rimski vilez E. I 1?, 1
56; E. II l, lt?, 256 Sci,pion Emilijan Afriðki, Þublije
Puteal S. II 6, 35; E. I 19, B
Pas^_(zvijeZde) S. I ?, 26; S. II b, _ Kornelije S. II 1, t7, 66, 72
Sempronije Ruf v. Ruf Semproni-
39; E. I 10, 16 'je
Paulo S. I 6, 42 R
Septicije E. I 5, 26
Rajna S. I 10, 3?; E. II B, 18 Septimije E. I 9, 1
Ped (Pedum) E. I 4, 2 Ramni E. II 3, 342
Pedij Poplikola S. I 10, 2? Servije Opidije v. Opidije
Rim, Rimljani S. I 4, 85; 5, L; 6,
Pedijacija S. I B, 39 tø; S. II 1, 87, 59; Z, L0, le¡vije Sul,picije S. I 10, 86
!9, Servilije Balatron v. Balat¿.on
52; 4, l0; 6, 231. 7,18, 28, b4; E. Sicilija S. II 6, b6; E. I Z, SB 12,
Penati S. II 3, 126; E. I 7, 94 I 1. 70: 2, L; J, gi 7,45,76'; B, 1; E. II 7, 58;8, 464
L2; ll, Ll, 20, 2L1, 12, 25; L4, L?i Sidon E. I 10, 26
19, 1a; LB, 49; 20, t0; E. rI 1;
28
Silen E. II 3, 289
?8, 6L, L02, 256; 2, 41, 65, 87, Silvan E. II 1, 14S
Perelije S. II 3, ?b
94; 3, 54, Lt3, 264, B2s Simon E. II 3, 2BB
lerqije S. I 7, 2, 4, Lg, 22, 82, BB Rod E. I Ll, 17, 2L Sinuesa S. I 5, 39; E. I b, b
Romul E. II 1, b Sirene S. II 3, 14; E. I Z, ZB
Petrin E. I 5, 5
Picena S. II 3, 212; 4, 70
Horacijev znarrac S.
Ros_cije, II 6, Sirijac (rob) S. I 6, BB
Pijerija E. II 3, 405 34 Siro, gladijator S. II 6, 44
Pilad S. II 3, 139
Roscije Gal, Kvint E. II 1, 82 Sisif, efirski kralj S. II g, 21
lolqij" Oton, Lucije E. I 1, 62 Sisif, patuljak S. I 3. 4?
Pindar E. I 3, 10 Rubi S. f 5,94
I
Sizena S. I ?, I i
Pitagoù:a S. II 4, S;6,68; E. II
Ruf Nazidijen v. Nazidijen Skila E. II 3, 14b
Ruf Sempronije S. II 2, b0 Smirna E. I 11, 2
t, 52 Rup-ilije S. I 7, 1, b, 6, g, tg, ZS, Sofoklo E. II 1, 168
Pitija E. II 3, 238
Pitije (sveðane igre) E. II B, 414 28, 34 Sokrat S. II 4, 3; E. II B, 810
Rutuba S. II 7, 9? Sosiji E. I 20, 2; E. II B, B4b
i
'9
 298 ÌIORACIJE / SATIRE I EPISTI'LE
]<¡'Z1'LO IMENA
299
Staberije S, II B, 84. 89 T'rauzije S. II 2, 100 Vilije S. I 2,
Stertinije S. II B; ß, 296 E. I
64
Z
L2, Trebacije Testa, Gaj S. II t, 4, Z9 _V_j1ije Azina E. I tB, 2, B
20
Sula Feliks, Lucije Kornelije S. I
Trebonije S. I 4, 114 Visko
-Vibije S. r 9, 28; í0, Bg Zet E. I 18, 4t
Trg, v. For S. II B, 20
2, 64 Trivik S. I b, ?g Vizelije S. I 1. 10S
Sulcije S. I 4, 6b, Z0 Troja v. Ilij Vodenjak S. I t. 86
Superbo, Tarkvinije S. I 6, 12 Tulije, Servije S. I 6, I Volanerije S. II ?. 1s z
Sure_n_t S.II 4, 65; E. I L7,'62 Turbon S. II B, 910 Voltej Mena v. Móna
Svadela E. I 6, 38 Turij S. II B, 20 Zído\,i s. r 4, L42; 5, too; 9, ?o
Turije S. II 1, 49
Tu5ðani v. Etrurija
T
Tanais S. I 1. 10b
Tantal S. I 1; 6S U
Ta1e1t S.. I 9, 105; S. II 4, 34; E.
Ulije S. I B, 39
_ \ 7, 45; 16, lt; E. II L, 207 Uli5sS.-II-¡, 198, 204; 5, b9, 101;
Tarkvinije v. Sr.r,perbo I 2, LB; 6, 68 7, 40
I"rpu, lnurije Mecije v. Mecije ,8.
Ulubra E. I 11, B0
Jauro, Tit Statilije E. I b, 4 " Umbren S. II 2, 1Bg
Tean E. I 1, B6
Teb3 Q. !I !, ,sa; E. r B, tB; t6, 74; Umbrija S. II 4, 40
Umidi.ie S. I t. 95
_ _E. lI L, 2LB; B, tl8, 994 Utika E. I 20,'18
Telef E. II 3, 96, 103
Telemah E. I 7, 40
Teon E. I 18, 82
Terencije_Afer, publije S. I 2, 21; V
E. lI 1, 59 Vakuna E. I 10, 49
Tesalija E. II 2, 209 Vala,. Numonije v. Numonije
Tespis E. II 1, t6B; 8,276
Teukar S. II B, 204 Yalerije_Poplikola S. I 6, i2
Valgije Ruf S. I 10. 82
Tlb^er^!.- I.f, 1B; S. II 1, B; 2, Bt; Varija E. I 14. 3
3, 292; E. I 11, 4, 19 VarÍje__Ru,f, Lúcije S. I b, 40, 9B;
Tiberije Ktaudije Neron v. Klau-
dije 9,. 5?i 9, 23; t0, 44, Bt; S. îl e,
Tibul, Albije v. Albije Tlbut __ 2L, 64; E. II publije
1, 247; B, 54 i
Varon-Ataðki, Tôrencije S.
Til¡gr S. I 6, 108; S. II 4, ?0; E. I I 10, 46
I

_.7, 45; B, 12; E. rr z, z Vejanije E. I 1, 4 i

Ticije E. I 3, I
Tigelije Hermogen v, Hermogen YSji s. II 3, 148; E. Ir 2, 16?
II g, 229
I

Velabro S.
Tigelije, Marko S. I 2, B; B, 4 Velija E. I 6, 58; lb, I
'I'

Tijest O. II 3, 90 Venafro S. II 4, 69; B, 46

Tilije S. I 6, 25, t07 Venera S. I 2, 119; E. I 6, BB; E.
Timagen E. I 19. t5 IL 3, 4t4
Tindarka S. I 1, 100 Venuzija S. II 1, Bb
Tiresija S. II
'Tirtej E. II 3,5, 402
1 Ver_gilije Maron, publije S. I 5,
40, 48i 6, 55; 10, 44, 81; E. II
I
I

Tisifona S. I B, g4
L, 247; 3, 54 i

Torkvat, Manlije E, I 5, g
Trakijq_S., II 6, 44; E. I B, B; 16, Yertumno S. II ?, 14; E. I 20, I
ygg!? S. I s, 3b; E. rT 2, tL4 '
I
ì

13; 18, 36 Vibidije S. II B, 22, gg, 40, BO

1

I
I
i.,

I
i

l
I
I

ì
 SADRZAJ
SATIRE _ PRVA KNJIGA
Sati,ra 1. (Osuda lakomos,ti) 7
Satira 2. (Pretjerane strastÐ 11
Satira 3. (Fnosud,ivanje mana) J.6
Satira 4. (Horacije,ortrrravdava svoje satire) 2L
Satira 5. (Pu,tovanje u Brundizij) 26
Satira 6. (Horacije i Mecenat) io
Satira 7. (Smije5na parnúca) 35
Satira B. (Vje5tice) 37
Sati,ra 9. (Nametljivac) . . 39
Satira 10. (O Luciliju) 42

SATIRE _ DRUGA KNJIGA

Satira 1.,(Odgovor ilrrritiðarima) 47
Sartira 2. (Pohvala umjerrenosti) 50
Satira 3. (Stoik) 55
Satira 4. (Pouke za slad,okusce) 66
Satira 5. (Lov na oporuke) 70
Satira 6. (Grad i selo) 14
Satira 7. (Samo je mudrac slo;bodan) ?B
Satira B. (Gozba kod skorojeviéa). 82

EPISTULE * PRVA KNJIGA

Epistula 1. Mecenatu 87
Epistula 2. Loliju Maksimu 91
Epistula 3. Juliju Floru 94
Epistula 4. Albiju Tibulu 96
Egistula 5. T,grkvatu 97
Epistula 6. NUInlCrJU 99
npistula 7. Mecenatu L02
Epistula B. Albirnovantr Celzu 106
 302

Epistula 9. Tibeniju Klaudiju L07

Epistula 10. Arístiju Fusku .. 108
I
Epistula 11. Bulatiju 110
Ðpistula 12. Ikciju 111
Epistula 13. Viniju Azini LL4
Epistula 14. Upravûiku svog dobra 115
Epistula 15. N,umoniju Vali LL?
Epistula 16. Kvinkciju 119
Epistula 17. Scevj 122
Epistula 18. Loliju Uàtstmu L25
Epistula 19. Mecenatu t29
Epistula 20. Svojoj knjizi 130

EPISTULE _ DRUGA KNJIGA

Epistula 1. Augustu 133 Høraei.je
Epistula 2. Juliju Flo,ru
Epistula 3. PÍzonima
142 SATIRE I EP,ISTULE
149 ,(
þ
Izdav aó, Maii,ca,. Hrøatsl¡a
KOMÐNTARI I BILJESKE Zagreb, Matiðüna 2.
Prva hnj,iga satit'a (1-10) Za izdavaë.a Joà,a. Høroøt
Druga knjiga satira (1-B)
16? Nacnt za kor:ce Valeràjø pøuió.
193 Korektura Ma,ri.ja Denk
Prva knjiga epistula (l-20) 22L
Druga knjiga epi,gtula (1-B) Tisak Groliðki zaood Hraatske
257
POGOVOR (Vetjko Gortd,n) 283
Kazalo imena 29L