Muhammed el-Emin el-Šenkiti rhm.

1325.h.g. - 1393.h.g. (1907–1974)

Puno ime: Muhammed el-Emin b. Muhammed el-Muhtar b.

Abdul-Kadir b. Muhammed b. Ahmed Nuh el-Ja'akubi el-Džukeni.

Rođen je u Mauritaniji 1325.h.g. u obitelji poznatoj po učenosti

i vjerskom znanju, bilo da su u pitanju ljudi ili žene. Otac mu je umro
dok je bio mali, tako da je odrastao sa svojim daidžama, gdje je
naučio Kur'an napamet sa tedžvidom, a potom i tehniku upotrebe
pisma osmanovog mushafa. Tada je prešao i djelo o kiraetu imama
Nafi'a 'el-Durer el-Levami' od Ibnu Berrija rhm..

Pred šejhovima je studirao i poznato djelo malikijskog mezheba

'Ibnu Abir' da bi potom, nastavio baviti se književnošću, historijom,
arapskim danima, plemenima i korijenima, sirom, gramatikom – i sve
to još u prvim danima učenja, na početku svoje mladosti.

Nastavlja sa učenjem, studirajući 'Muhtesaru Halil' i njegove

šerhove (djela malikijskog mezheba), 'Elfijju' Ibnu Malika (gramatika),
logiku, etiku naučnog istraživanja i raspravljanja, da bi se kasnije
posvetio tefsiru, kojeg je samostalno izučavao, kao što je sam o tome
obavijestio njegova poznata učenika šejh Atijju Muhammed Salima,
koji kaže: Čuo sam ga kako je izjavio: Allahovu knjigu sam u
svome mjestu, proučavao, ajet po ajet; svaki ajet zasebno!

Volio je, da mu se Allah smiluje, puno čitati i tragati za znanjem,

na svakome mjestu. Znao je obilaziti ulemu svog vakta i koristiti se
njima, poput šejh Ahmeda el-Efrema b. Muammera el-Muhtara, šejh
Ahmed b. Umera, šejh Muhemmed el-Ni'imeh b. Zejdana, pred kojima
je učio gramatiku, stilistiku, hadis i usul.

Bio je plemenite duše, odlikovao se velikim strpljenjem,

blagošću i oprostom prema onome koji je pogriješio. Na zlo je
uzvraćao dobrim, a često puta je znao našaliti se i citirati dozvoljene
stihove.

Godine 1367. zaputio se ka Mekki, radi obavljanja hadždža. U

putu je proveo oko 6 mjeseci, koje je iskoristio u bilježenju znanja,
kako tradicionalnog tako i racionalnog, harama i halala ... Potom je
otputovao ka Medini, u kojoj se susreo sa njenim znanstvenicima.
 Tada je iskazao želju da bi volio baviti se predavanjem tefsira u
haremu Božijeg Poslanika s.a.w.s.. Neki od uglednika obavijestiše
tadašnjeg kralja Saudijske Arabije Abdul-Aziz b. Abdurrahmana Alu
Su'uda o slučaju šejh Emina, gdje iskazaše želju za njegovim
ostankom u Saudijskoj Arabiji, što on odmah prihvati, i dade mu
dozvolu za držanje predavanja u haremu Božijeg Poslanika s.a.w.s..

U haremu Božijeg Poslanika s.a.w.s. je predavao do momenta

otvorenja brojnih instituta i fakulteta, u Rijadu i okolini, tako da
1371.h.g. bi odabran za redovnog profesora, sa još nekolicinom alima,
gdje se i dalje bavio predavanjem tefsira i usula.

Kada je otvoren Isamski Univerzitet u Medini 1381.h.g. bio je

odabran za redovnog profesora na Univerzitetu, tako da je od tada pa
do posljednjeg momenta svoga života, boravio u Medini, baveći se
širenjem znanja i podučavanjem ljudi.

NJEGOVA NAJPOZNATIJA DJELA:

1. Adva'ul-Bejan fi tefsiril-Kur'ani bil-Kur'an.

2. Def'u ihamil-idtirabi 'an ajatil-kitabi.
3. Men'u dževazil-medžaz 'anil-munzil lil-te'abbudi vel-idžaz.
4. Adabul-bahsi vel-munazare.
5. Muzekkiretu Usulil-fikh.
6. Nesrul-vurud 'ala merakijes-su'ud.
7. Rihla el-'ilmijja (djelo napisano u toku puta na hadždžd).

Ovim djelima možemo dodati brojne radove iz oblasti logike,

fikha imama Malika, arapskih plemena i loza, kao i brojna predavanja
koja su slušali studenti Univerziteta.

Umro je u četvrtak, 17 Zul-hidždžeta, 1393.h.g., u Mekki, nakon

što je obavio hadždž, a ukopan je na groblju 'el-Mu'allat'.

Prevedeno iz djela:
Usulul-Fikhi, Tarihuhu ve Ridžaluhu
d. Ša'aban Muhammed Isma'il

Prijevod: Sead ef. Jasavić

Islamski Univerzitet, Medina