Delaludin Muhamed Rumi Mevlana

Dalaluddin Muhammed Balhi, poznat kao Mevlavi, Mevlana i Mullaje Rumi, jedan je od istaknutih sufija,
arifa i uvenih pjesnika sedmog stoljea po Hidri. Rodio se 604. godine po Hidri u gradu Balhu.[1]
Godine 672. doselio je u Konju. I njegovo poivalite je u tom gradu.[2] Mevlanin ivot dijeli se na tri
razdoblja: obrazovanje (tahsil), proienje (tehzib) i tesavvuf, odnosno predanost srca i zaljubljenost
(ejdaji). Kako on sam kazuje, ova tri razdoblja su doba sirovosti (hami), peenosti (pohtegi) i sagorjelosti
(suhtegi).

Plod ivota mi sav u tri rijei:

Bijah sirov, ispekoh se, pa izgorjeh.

Mi emo ovdje nastojati saeto iznijeti ova tri razdoblja Mevlaninog ivota.[3]

Obrazovanje

Mevlana je svoj ivot zapoeo u porodici koju je krasilo znanje, gnoza i edeb. Njegov djed je Delaluddin
Husejn ibn Ahmed Hatibi, jedan od velikana svoga vremena i uitelj Radijuddina Niaburija poznatog
uenjaka, pisca i pjesnika estog stoljea a otac mu je Behauddin Veled Muhammed, poznat kao Beha'u
Veled (543-628. g. po H.), poznati uenjak, gnostik i jedan od uenika i odgajanika velikog sufije ejha
Nedmuddina Kubra (preselio 618.g.), autora djela Mearif.

Mevlana je zvanine nauke svoga vremena, a to su apologetika, hadis, tefsir, metodologija prava (usulu
fikh) i fikh, uio kod svoga oca i drugih uitelja. Zanimljiva injenica u ovom periodu njegovog ivota, koja
ujedno osvjetljava i politike, drutvene i kulturne prilike tog stoljea, jest to to sa trinaest godina
zajedno sa ocem i drugim lanovima porodice seli iz Balha. Razloge ove selidbe treba traiti u dvjema
stvarima:

1. nenaklonjenost drutveno-politikih prilika: Behauddin Veled bio je vaiz na glasu i uspio je privui
panju masa. Zbog svoje privrenosti sufizmu kritizirao je filozofe i mudrace, smatrao ih je
zarobljenicima vanjtine, a njihove zatitnike je nazivao krivovjercima. Ovo je teko palo Fahru
Raziju, prvaku mudraca toga vremena, takoer i Sultanu Muhammedu Harazemahu, koji je bio
sklon filozofiji i nije bio u dobrim odnosima sa sufijama iz reda Kubravija, kojima je pripadao i
sam Behauddin Veled, te ih je poticao na neprijateljstvo prema Behauddinu Veledu. Zbog toga je
njegov ostanak u sultanovoj dravi smatran opasnou, a njegovo iseljenje iz Balha korisnim za
sultanovu vlast.

2. strah od napada Mongola: 616. godine po Hidri na vlasti su Mongoli, a ubrzo e se dogoditi
njihov napad na pokrajine Balh i Harazm, uasi, do tada nevieni dogaaji, neumoljiva ubistva,
pljake, ruenje i ravnanje gradova sa zemljom. Posebno je u to doba u Horasanu ponaanje
vlasti graniilo sa maloumnou, oholou, sijanjem smutnje i nezrelou. Ona je svojim
neodmjerenim postupcima pripremala teren za napad Mongola.
Ove zastraujue vijesti uzrokovale su nemir i strah kod ljudi. Mnogi uenjaci, mislioci i umni ljudi bili su
do te mjere preplaeni da su odluili seliti i uputiti se na sigurnije mjesto. Neki su ili u Indiju, drugi u
Fars, trei u Irak i Siriju, a jedna druga skupina, u kojoj je bio Behauddin Veled, iselila se u Anadoliju,
odnosno u Malu Aziju.

Prenosi se da je Behauddin Veled, kada je selio iz Balha sa lanovima svoje porodice, meu kojima je bio i
njegov sin Mevlana, stigao do Niabura i odluio posjetiti uvenog sufiju i pjesnika ejha Fariduddina
Attara (preselio 618. g. po H.). ejh Attar je Mevlani posvetio svoju knjigu Asrar name, a onda se
Behauddinu Veledu obratio rijeima: Ovo dijete e ubrzo u srcima zaljubljenika svijeta zapaliti vatru i
postii visoke poloaje.[4]

Behauddin Veled nakon dugog putovanja dolazi u Konju, gdje je toplo doekan od strane seldukog
vladara Alauddina Kejkabada (preselio 634. g. po H.) i njegovog vezira, ljubitelja nauke i naunika,
Muinuddina Parvanaha (preselio 675. g. po H.). Budui da je Konja u ono vrijeme bila mjesto gdje su se
okupili uenjaci kao to su bili Sadruddin Kunjavi (preselio 673. g. po H.) i Fahruddini Iraki (preselio 688.
g. po H.), on se odluio nastaniti u Konji, gdje je ostao sve do svoje smrti 678. g. po H.

Mevlana se u Konji bavio studiranjem sve dok nije u veini spekulativnih i prenesenih nauka postigao
dovoljno znanja, nakon ega postaje poznat kao uitelj erijatskih nauka. Kako je zabiljeeno, u fikhu je
postigao stepen idtihada, te mu je stoga ime zabiljeeno u djelu Tabekati hanefijje.[5]

ienje nutrine i tesavvuf

Nakon smrti oca, a po njegovoj oporuci, po elji murida i odobrenju seldukog sultana Kejkabada,
Mevlana zauzima oev poloaj i poinje poduavati vjerske nauke, drati vazove i izdavati fetve. Mevlana
je u to vrijeme imao dvadeset i pet godina i nije bio poznat kao sufija i arif i nije govorio njihovim
jezikom, ve je bio samo vaiz, fakih i vjerski uenjak. Meutim, u meuvremenu se dogaaju stvari koje
su njegovom ivotu dale drugi smjer. Meu tim dogaajima je i dolazak Burhanuddina Muhakkika
Tirmizija (preselio 638. g. po H.). On je od uenjaka grada Tirmiza iz pokrajine Horasan. Bio je jedan od
istaknutih murida i uenika Behauddina Veleda. U vezi s njim je zabiljeeno: Budui da je znao namjere i
misli ljudi, bio je poznat kao Sejjid koji zna tajne.[6] Mevlana ga u Mesneviji opisuje na sljedei nain:

Ispeci se, udalji se od promjene,

Idi i postani svjetlo poput Burhana Muhakkika.

Kada se oslobodi od sebe, postaje dokaz,

Kada rob iezne, postaje sultan.[7]

Burhanuddin Muhakkik je Mevlanu pozvao tesavvufu, irfanu i odgajanju due, to je Mevlana objeruke
prihvatio. Na taj nain on ulazi u dolinu tesavvufa i duhovnog vjebanja. Mevlana se devet godina koristio
podukom Burhanuddina Muhakkika, da bi nakon toga, po savjetu svoga ejha, s ciljem uveanja svoga
znanja i steevina, krenuo u Damask.
Damask je u vrijeme Mevlane bio kolijevka fikha i irfana. U to je vrijeme Ibn Arebi poznati sufija i arif
ivio u Damasku. Ve je bio u poodmaklim godinama i uenjaci iz svih krajeva islamskog svijeta okupljali
su se oko njega. S druge strane, najpoznatiji fakihi islamskog svijeta takoer su imali svoje katedre u
Damasku. Mevlana je jedno vrijeme u Damasku i Halebu imao priliku u velikoj mjeri se koristiti
predavanjima Kemaluddina ibn El-Adima, poznatog hanefijskog fakiha (preselio 660. g. po H.), i drugih
fakiha. Takoer se okoristio i predavanjima Ibn Arabija, njegovih uenika i njegovih odabranih drugova,
da bi se nakon svega toga vratio u Konju, gdje su ga toplo doekali fakihi, arifi i sufije. Nakon povratka, u
Konji poinje poduavati i upuivati ljude. Postao je tako poznat da je njegova predavanja slualo oko
etiri stotine uenika. A i njegovi ljubitelji su iz razliitih krajeva hrlili u Konju da bi sluali njegov vaz, tako
da se na njegovom vazu okupljao velik broj (oko etiri hiljade) ljudi.

Burhanuddin Muhakkik po drugi put je posjetio Mevlanu i poticao ga je na poveanje duhovnih vjebi,
osamljivanje, utnju i etrdesetodnevne duhovne vjebe i ibadet. Mevlana je sa vie elana i s
motivacijom napredovao na polju tesavvufa. Iako je 638. g. po Hidri izgubio svog odgajatelja, on je tada
ve bio stekao dovoljno preduvjeta za dogaaj koji e se desiti.

Posveenost i zaluenost

Duhovni prevrat i Mevlanina zaluenost zapoinje 642. g. po Hidri nakon jednog susreta. emsuddin ibn
Ali ibn Malik Tabrizi (preselio 645. g. po H.) je zapalio cjelokupno Mevlanino postojanje i spalio mu je i
prolost i budunost. Doveo ga je u stanje potpune posveenosti, zaluenosti i buntovnitva, pokrenuvi
plamen ljubavi u njegovom srcu, koji se nikada nije ugasio.

Iskuao sam razum dalekovidni

I nakon toga elim biti lud.

Moram se osloboditi ovog razuma neznalice,

Moram se upustiti u ludost.[8]

Ponos horizonata, zgasnut, emse Tabrizi,

Lijepim nadimkom opra i ime i znamenje moje.[9]

ems Tabrizi se ubraja meu linosti kojima je i poetak i kraj ivota obavijen velom tajne. U vezi s njim
zabiljeeno je da je bio jedan od odgajanika Ruknuddina Sajasija (preselio 601. g. po H.), Ebu Bekra
Zanbilbafija Tabrizija i Baba Kemala Hadandija.

ems je bio nemirnog duha i niko ga nije uspio smiriti. Stoga je, s ciljem pronalaska obavijetenog
saputnika, ivot proveo lutajui od grada do grada u anonimnosti i nemiru na dugim putovanjima, sve
dok nije doao u Konju, gdje se susreo sa velikim uiteljem (muderrisom) iz Konje, kada se ovaj vraao s
predavanja u pratnji svojih uenika, te mu je ems ivot promijenio na zaudan nain. Mevlana sebe u
poreenju sa emsom smatra uenikom novajlijom, dok je emsa smatrao svojim upuivaem
(muridom), muradom i maukom. U aru duhovnog osvjedoenja sve je vidio iezlim u emsovom
biu, glasu i pogledu. ak mu je posvetio i svoj divan i emsovo ime je odabrao za svoj pseudonim.

Nakon ovog susreta Mevlana poinje s novim ivotom. ems je elio da se on otrgne od sebe samog, od
okova i ovisnosti Ovog svijeta, slave, strasti, omiljenosti, medrese, arije itd. Tako se i desilo. Od prvih
dana njihovog susreta Mevlana je napustio kuu, medresu, asove, predavanja i ostalo. Sve svoje vrijeme
posvetio je druenju sa emsom, poeo se baviti dervikim plesom i gazelima, a stanje je postalo takvo
da su se uenjaci, velikani i ljudi u Konji uznemirili zbog promjene njegove metode:

Isposnik bijah, pjevaem me uini

Tragaocem za draima pijanke i vina

Smiren bijah ovjek to niice pada

Igrakom me uini djece u sokaku.[10]

Mevlana je uivao u emsovom govoru, pogledu i ponaanju i njemu je sve to odgovaralo, dok je za
njegove muride i uenike to bilo neprihvatljivo, poto su govori emsa bili smjeli, drski i zajedljivi. Njihovo
nezadovoljstvo postalo je bjelodano i na kraju su emsu zaprijetili smru. Kada su se ove prijetnje
poveale, ne obavijestivi Mevlanaa i ne ostavivi nikakvog traga za sobom, ems odlazi iz Konje. Vijest o
emsovom odlasku iz Konje za Mevlanu je bila velika nevolja i estoko ga je uzdrmala:

Ah uda li, gdje li ode onaj lijepi dragi?

Ah uda li, gdje li ode onaj epres viti?

Me' nama je poput svijee nurom sjao

Gdje li ode?Ah uda li! Bez nas gdje li ode?

Kao luak ja pustinjom hodim

Ah, gdje nesta ta gazela u pustinji ovoj?

Jasno reci: to je emsudin Tabrizi

Koji ree: Sunce se ne skriva, gdje li ode?[11]

Mevlana se bez odlaganja dao u potragu za emsom poevi od dana njegovog nestanka. Nije naiao ni
na kakav trag koji bi ukazivao na njega. On u svojim pjesmama otvoreno govori o svojoj povrijeenosti
ovim dogaajem:

Gdje li ode ti, da traga ti nije?

O ti povrijeeni, to ovog puta konano nestade?[12]

Nakon nekog vremena stie vijest da je ems Tabrizi u Damasku:

Vijest radosna stie: ems[13] Tabrizi je u amu

Koliko e zora obasjati ako je u amu?[14]

Odmah je svoga sina poslao za njim. Kada Sultan Veled Mevlanin sin stie u Damask, pronae emsa i
prenese mu poziv Mevlane. On prihvata poziv i vraa se u Konju, gdje je od strane Mevlane i njegovih
murida veoma toplo doekan. Ipak, uprkos svemu, zbog negodovanja i klevetanja njegov drugi boravak u
Konji nije bio dugotrajan i on opet bez obavjetavanja Mevlani naputa Konju, ili prema drugoj verziji, u
istom ovom gradu 645. godine po Hidri ubio ga je neko iz skupine fanatinih Mevlaninih drugova.[15]

Misao o odvojenosti od emsa ovaj put je Mevlanu dovela do same granice ludila, uzburkanosti i
neopisivog stanja. On je sav u bolu i uznemiren jedno vrijeme proveo u iekivanju emsa. Voen milju
da e ga pronai u Damasku otputovao je tamo i jedno vrijeme je proveo u potrazi za njim, a nakon to je
izgubio svaku nadu da e ga pronai, vratio se u Konju. No pomisao na emsa iz Mevlaninog sjeanja
nikad se nije izbrisala. Zapravo je zastalno sauvana u njegovim mislima i djelima. On je duhovne putnike
odgajao i upuivao prema metodi koju je nauio od njega.

Nakon emsa

Nakon emsa Mevlana postaje zadivljen Salahuddinom Faridunom Konavijem, poznatim kao Zarkub
(preselio 657. g. po H.) [16]. On je bio stanovnik Konje, gdje je imao radnju u kojoj se bavio
pripremanjem zlata za izradu i ubrajao se u trgovce. Nije bio upoznat ni s jednom popularnom naukom i
spoznajom svoga vremena. ak nije ni govorio pravilno i umjesto brava (kuf) govorio je bvara (kulf), a
umjesto pogoen (mubtala), govorio je podoen (muftala).[17] Meutim, s obzirom da je bio murid,
prijatelj i povjerenik Burhanuddina Muhakkika, a i za vrijeme boravka emsuddina Tabrizija u Konji bio je
domain Mevlani i emsu te je na njihovim skupovima iskazao izuzetno unutarnje iskustvo (zevk) i stanje
(hal), Mevlana je u njemu uvidio nutarnju istotu, ukazivao mu je poast i itavih deset godina s njim je
dijelio svoje tajne i druio se. I svoje prijatelje zaduio je pokornou njemu, a i sam je ponizno bio njemu
na usluzi i u njegovu ast spjevao je mnoge stihove, sve dok Zarkub nije zbog bolesti preselio 657. godine
po Hidri.

Nakon ovoga, linost koja je budila uspomenu na emsa Tabrizija i koju je Mevlanu nazvao prvakom i
povjerenikom, plodom svoga ivota, Dunejdom vremena i Bajazidom svog doba,[18] bio je Husamuddin
Hasan ibn Muhammed ibnu-l-Hasan ibn Ehi Turk, poznat kao elebi[19] (622-683. g. po H.). On je od
rane mladosti bio Mevlanin murid i prema njemu je gajio veliku ljubav i privrenost. Kvalitet njegovog
duhovnog putovanja i plemenitost koju je iskazivao prouzrokovali su da mu Mevlana iskae posebno
potovanje, tako da je od samog dolaska emsa u Konju postao njegov saputnik i drug, da bi nakon
Mevlane postigao poloaj njegovog zamjenika i poloaj namjesnitva (hilafet).[20]

Upravo je Husamuddin elebi bio taj koji je Mevlanu poticao na pisanje Mesnevije. elebija je od njega
zatraio da irfanske, etike i vjerske istine pretoi u oblik poezije i stavi na raspolaganje duhovnim
putnicima. Ovaj prijedlog Mevlana je istog trenutka prihvatio i odmah na tom mjestu spjevao stihove
Naj nama, koji e kasnije postati prvi stihovi Mesnevije. Na ovaj nain zapoeto je stvaranje Mesnevije.
Pored svega toga, Mevlana istie da je Husamuddin elebi stvaralac Mesnevije i u svih est svezaka
Mesnevije hvali njega:

O Husamudine! Ti si svjetlo Istine

Svjetlom tvojim uzdignu se Mesnevija ponad mjeseca

Jer Mesnevije povod ti si

Ako joj se togod doda, ti si joj dodao

to poeli ti i Bog eli isto

Jer Bog elju ispunjava svojih mutekija.[21]

Nakon ovoga ivot Mevlane, kao zaljubljenog pjesnika i peenog sufije, saima se u dvjema stvarima:

1. pjesnitvo: Tokom etrnaest godina (658-672. g. po H.) ono to je Mevlana spjevao i govorio
Husamuddin elebi je zapisivao i ovaj posao se nastavljao sve veim intenzitetom. Iako je u
jednom trenutku zbog smrti Husamuddinove supruge u poslu sastavljanja pjesama i njihova
zapisivanja dolo do prekida[22], nakon etrnaest godina jedno od velikih remek-djela irfana i
knjievnosti ugledalo je svjetlo dana i zauzelo posebno mjesto u perzijskoj kulturi i sufizmu.

2. upuivanje putem sufizma: Mevlana je posljednju deceniju svoga ivota posvetio upuivanju ljudi
metodom arifa i sufija i zasnovao je tarikatski red poznat kao mevlevijski (Mevlevije).[23] Njegov
rad je u tadanjoj Anadoliji (biladi rum) postao toliko popularan da su mnogi vlastodrci, meu
njima i Muinuddin Parvanah Mongol koji je bio vladar cijele Anadolije postali njegovi
ljubitelji. Meutim, on se prema njima odnosio hladno i dostojanstveno, te se uglavnom druio
sa obinim ljudima i zanatlijama.

Na kraju, zbog visoke temperature koja je bila posljedica bolesti, Mevlana je preselio prije nego je uspio
zavriti esti svezak Mesnevije. Svi stanovnici Konje, pa ak i krani i idovi, u znak potovanja ispratili su
njegovu denazu sa punim potovanjem. Denazu mu je, prema njegovoj oporuci, klanjao ejh Sadruddin
Konavi. Ukopan je u blizini kabura svoga oca. alost za njim trajala je cijelih etrdeset dana, a na njegovo
mjesto izabrali su Husamuddina elebi za ejha mevlevijskog reda.

Linost

Mislioci i ueni ljudi Mevlanu su posmatrali iz razliitih uglova: neki su ga smatrali velikim arifom,
glasovitim pjesnikom, savrenim ovjekom, ak su ga predstavljali kao najveeg pjesnika svijeta ili Irana, a
u pogledu duhovnosti uzdizali su ga na razinu iznad ovjeka i od njega su prenosili mnotvo kerameta[24]
i zauujuih stvari, postavili su ga pored Poslanika islama, s.a.v.a., i hvalili su ga na udne naine, dok su
ga neki drugi napadali[25] i optuivali ga za razvrat i nevjerstvo.[26]

Ako ostavimo postrani besmislene stvari[27], misli i stavove koje nije mogue prihvatiti[28],
pretjerivanja[29] i upotrebu runih izraza[30] koji se nalaze u Mesneviji, na stav je da je on u svijetu
tesavvufa i irfana imao visok poloaj u pogledu rjeitosti, pjesnitva i u govornitvu je bio na najviem
stepenu. Za one koji poznaju njegova djela, jasno je da ona sadre mnotvo istina iz irfanskih spoznaja,
unutarnjih iskustava, knjievnosti i odgoja i ne moemo se tek tako odrei ovih visokih gnostikih istina i
suptilnosti, odgojnih profinjenosti, tajni, simbola, i jako preciznih analiza.

Osnovni izvor i zbiljski dragulj Mevlaninog sufizma i gnosticizma, zapravo kimeni stub njegova
gnosticizma jeste ljubav (ak), ljubav izmijeana sa iluminacijom i boanskom spoznajom, ljubav iji je
kvasac osloboenost od sebe i ieznue u Bogu. Ovom ljubavlju misli se na ljubav koja spri strasti,
oholosti i elje, a ne na materijalnu ili ivotinjsku ljubav koja je, kako sam Mevlana kae, nije nita doli
sramota za ovjeka:

Ljubavi to slijede pojavnu ljepotu

Nisu ljubav, naposlijetku one sramotom e biti

Vrevima lijepih lica ti se ne opijaj

Da kipar ne postane to idole klee i njima se klanja.[31]

Ljubav koja je udarila temelje Mevlanine gnostike spoznaje, koja predstavlja osovinu knjige Mesnevija, a
predstavlja se u razliitim svjetlima, licima i u raznim priama, jesu vrataca iz skrivenog svijeta koja su se
otvorila pred ovjekom. Ona je mona, posluna i brza jahalica kojom ovjek moe poletjeti do postaje
potpunog ieznua (fanai mahz)[32], a znanju i umu nikada nije doputeno drugovanje sa ovom
ljubavlju.[33]

Mevlana tvrdi da je ljubav najvei eliksir koji lijei duhovne probleme i duevne bolesti[34], rjeava
oprenosti i nedae[35], unitava ratrkanosti, zlobu i neprijateljstva[36] i oslobaa ovjeka okova bivanja
i nebivanja, vremena i prostora, Ovog i Onog svijeta.[37] Ljubav brie dvoumljenje i umjesto njega
postavlja postojanost:

Ljubav je svojstavo Boga to potrebe ni za im nema

Zaljubljenost u drugog samo je metafora

Kazivanje o ljubavi kad bih nastavio

Stotinu bi kijameta[38] prolo, a opis bi nedovren ostao

Zato to vijek kijameta ima granicu

A gdje je granica tamo gdje se Bog opisuje?

Ljubav pet stotina krila ima, a krilo joj svako

Od iznad Ara, pa sve do ispod zemlje.[39]

Kritika filozofije
Mevlana filozofsko miljenje smatra preprekom istoti srca, branom pred pravim putem savrenstva,
nedostatnim za razumijevanje istina i nemonim da ovjeka povede do pravog cilja stvaranja. On vjeruje
da razum (akl), iako je na polju dijalektikih pitanja moan i otar[40], ipak ne donosi vjerovanje, ne
daruje smirenost i ne stvara postojanost.

Iz njegovih stihova, koji govore o ovom pitanju, razumije se da on um vidi kao proraunat, oprezan,
spreavajui, natmuren, suhoparan, kolebljiv, nedostatan, nemoan, ogranien, uzrok nevolja itd.
Nasuprot razumu, ljubav oslobaa, unitava dileme, daruje radost, pokree, potie, proiava...

Mevlana one koji slijede filozofski nain miljenja naziva skupinom slijepaca i epavih, koji nisu u stanju
suoiti se sa najmanjom sumnjom. Budui da ovi ne mogu svariti zbilje postojanja, kao to je govor
Hannana[41] i Boijeg Poslanika, s.a.v.a., poriu ih:

Od drveta bijae noga racionalista

Al' na nogu drvenu osloniti se teko je

Ako slijepi tapom put vidjeti mogu

U okrilju drugih ljudi vide ga jasno

ta je ovaj tap do silogizam i argument

Al' tap ovaj ko im dade? Velianstveni koji sve vidi

Promiljanjem i pretpostavkom filozof nijee

Reci mu: Hajde, idi o zid onaj ti glavom udari![42]

Mevlanini izvori

Treba se upitati kome i kojim izvorima Mevlana duguje stvaranje dragocjenoga gnostikog i knjievnog
blaga, dakle stihova Mesnevije, Divana i drugih napisanih djela. Glavninu izvora Mevlane sainjavaju:

Kur'an: Veza Mevlane sa Kur'anom je duboka i vrsta te se moe tvrditi da se u itavom svom opusu
koristio ajetima iz Kur'ana. Samo u est svezaka Mesnevije oslanja se na 2800 kur'anskih ajeta.[43] Uticaj
Kur'ana na Mevlanu je viestruk:

a) Mogi kur'anski ajeti nadahnjivali su Mevlanu. Kada bi bio pod uticajem ajeta ili skupine ajeta iz
Kur'ana, on bi ih tumaio u obliku poezije, veoma lijepo, umiljato i prijatno. Primjera radi:

Onaj ko u oku svome smrt vidi ko propast svoju

Neka se dri naredbe U propast ne dovodite sebe [44]

Onaj ko smrt doivljava kao otvaranje vrata

Njemu e se obraati sa: Pohitajte... [45]

b) Da bi dokazao svoju tvrdnju, on veoma esto navodi kur'anske ajete i oslanja se na njih. Ipak, izgleda
da su neke njegove misli, posebno pronalaenje uporita za njih u kur'anskim ajetima, veoma upitne, no
u mnogim sluajevima ove tvrdnje su ipak ispravne. Naprimjer:

Ree: Ovaj svijet je igra i zabava, [46]

A vi ste djeica, Bog pravo to ree

Ratovi su ljudi poput rata djece

Bez smisla, bez sadraja , prezreni su svi

Svi ratovi njihovi s drvenim su tapom

Sve ratne im pjesme niem ne koriste[47]

c) U nekim sluajevima sadraj ajeta pretoen je u oblik poezije bez jasnog koritenja rijei iz tih ajeta,
poput dolje navedenih stihova koji predstavljaju sadraj ajeta: Onome kome dug ivot damo, Mi mu
izgled nagore izmijenimo.[48]

Ono lice to mjeseca sjaj imade

U starosti posta poput krokodilskih lea

Onaj empres s razdjeljkom lijepim, svjetlucavim

U starosti posta, i elav i ruan

Onaj poput strijele viti stas

U starosti posta kao luk savijen

Oi kao narcis lijepe, uvenue

Toplina mu tijela u led se pretvori

Onog to je ljude snanim zahvatom hvatao

Ispod ruke dre kada hodit eli

Sve znakovi to su tuge i uvehnua

Svaki od njih nama smrti je vjesnik [49]

Predaje (hadis): Mevlana se u Mesneviji, Divan kebiru i u drugim svojim djelima veoma esto koristio
hadisima. Samo u Mesneviji ima pet stotina predaja kojima se koristio kao svjedocima za svoje tvrdnje,
tumaenje ili ih je navodio u svojim stihovima. Kao to je ve u vezi s Kur'anom reeno, Mevlana je i
hadise nekad tumaio u formi poezije, nekad ih je navodio s ciljem dokazivanja svoje tvrdnje, a nekad je
sadraj hadisa spjevao u formi poezije.[50]
Gazalijeva djela: Nema sumnje da se Mevlana u velikoj mjeri koristio djelima Ebu Hamida Gazalija
(preselio 505. g. po H.). Onaj ko je prouio Gazalijeva djela kao to su Ihjau ulumi-d-din, Kimija-je
saadat, Tehafutu-l-falasife i El-munkizu mine-d-dalal, a poznaje i djela Mevlane jasno e vidjeti da su
Gazalijeva djela izvori mnogih pria, poreenja i predaja koje Mevlana u svojim djelima navodi.

Osim toga, Mevlana je prema Gazaliju gajio posebno potovanje, do te mjere da ga je smatrao znalcem
nad znalcima. U vezi s njim je rekao: Uzdigao je bajrak znanja i postao je znalcem kojeg itav svijet
slijedi.[51] Jasno je da djela jedne takve linosti nisu ostala skrivena Mevlani. Posebno treba istai da
Gazali i Mevlana imaju dosta slinosti, kao to su slinost u privatnom i drutvenom ivotu, slinost u
metodi, slinost u osnovama misli i slinost u tesavvufu i gnosticizmu.

Tome treba dodati i injenicu da su mnogi pisali djela i poslanice o Mevlaninom koritenju Gazalijevih
djela. Meu njima je i Bediuzzeman Furuzanfar, koji je s ovim ciljem napisao knjigu Maahize kesas va
tamsilate Masnavi. Abdulkerim Suru je u jednom lanku[52] iznio sluajeve u kojima se Mevlana
koristio Gazalijem, a u knjizi Kisseje arbabe marifat[53] ovo pitanje je jako dobro pojasnio.

Djela pjesnika: Nema sumnje da se Mevlana koristio pjesnicima kao to su bili Sanaji Gaznavi, Attar
Niaburi i Firdusi. On u Mesneviji na vie mjesta spominje mudrog Sanajia Gaznavija[54] i njegovo djelo
Ilahi nama[55], a spominje i Attara[56] i od njih prenosi neka uenja.

Duhovna osvjedoenja srca: Mevlana se nije zadovoljio samo onim to je stekao od sufija, arifa i fakiha.
Zapravo, on je onome to je nauio od navedenih dodao i ienje nutrine, duhovno putovanje,
oslobaanje od sebe i duhovno osvjedoenje srca, to mu je omoguilo da iznjedri i za sobom ostavi
djela koja su bez premca. On je otiao do te mjere da je poelio da mu Bog podari postaju govora bez
rijei i sluanja bez uha:

Boe! Ti dui nam daruj mekam

Gdje izvire govor bez rijei ijedne

Ve kad si nam posl'o s Onog svijeta miris

Ne zatvaraj ep mousa, O Gospodaru vjere.[57]

Mevlanina djela

Mesnevija

Mevlanina djela dijele se na dvije vrste: pjesnika djela i ona koja nisu pjesnika. Najslavnije i najvanije
Mevlanino pjesniko djelo je Mesnevija. Mesnevija je suptilna pjesnika zbirka sastavljena od gnostikih,
etikih i odgojnih Mevlaninih misli spjevanih nakon obrazovanja, prouavanja, istraivanja, poduavanja,
duhovnog putovanja i duhovnog vjebanja, to je trajalo itav njegov ivot.

Mesnevija je srce i dua ljudi srca, prisan prijatelj i sagovornik onima koji su iskusili unutarnje iskustvo.
Upravo iz ovog razloga Mesneviju su nazvali glaalom dua, nebeskom pjesmom, kao i glasom
jednobotva. Iako je nastala prije sedam stoljea, jo nije nastupila jesen u ivotu Mesnevije.
Ovo djelo je od samog poetka veoma toplo prihvaeno kod ljudi i odmah je poelo njeno umnoavanje
putem prepisivanja. Tako i danas u poznatim svjetskim bibliotekama postoje mnogobrojni rukopisni
primjerci ovoga djela. Nakon izuma tampe u raznim zemljama kao to su Iran, Turska, Indija, Egipat te u
Evropi, djelo je doivjelo brojna izdanja, a doivjelo je i prijevode na arapski, engleski, francuski, njemaki
i urdu jezik.

Mesnevija je jedno od najopirnijih pjesnikih djela na perzijskom jeziku. Njegovi vjerodostojni primjerci
sastoje se od est svezaka i 25.628 distiha. Ovo pjesniko djelo bez premca posjeduje sljedea obiljeja:

1. Pitanja i teme ovog djela mjeavina su gnostike suptilnosti, novih usporedbi, lijepih alegorija i
primjera.

2. Prie u Mesneviji igraju veoma vanu ulogu. Svakako, to nisu prie koje slue zabavi, ve one koje
govore u nutarnjem kretanju i duhovnom putovanju. Ono to nije mogao pojasniti putem
dedukcije i argumenta Mevlana je pojasnio u formi prie.[58]

3. Mesnevija slikovito predstavlja ivu duu ovjeka koji se oslobodio sebe samog i poduava
vlasnike srca stanjima kao to je ienje od duhovnih prljavtina i potpuna pokornosti Voljenom.
[59]

4. Mesnevija je knjiga ljubavi, nutarnjeg prosvjetljenja, pobune, posveenja srca, a ponekad i

neustraivosti. Takoer je i lijek za osjeaj monotonije, beznaa i potitenosti. Bez obzira na sva
ova obiljeja i odlike, neki su je napadali i uvrtavali meu knjige koje vode stranputici. No, kako
kae ejh Bahai, r.a.:

Njegova je Mesnevija vodi poput Kur'ana,

Neke upuuje, a neke u zabludu vodi.

Divan emsa Tabrizija

Drugo pjesniko djelo Mevlane je veliki zbornik koji se sastoji od etrdeset hiljada distiha, poznato kao
Divan emsa Tabrizija. Mevlana je veinu distiha ovog zbornika spjevao kao uspomenu na emsa u
vrijeme njihove razdvojenosti. Divan emsa Tabrizija je, ustvari, oitovanje velike Mevlanine ljubavi
prema emsu. Mevlani je bol naputenosti i razdvojenosti od voljenog pala u duu poput eravice.

Ovo pjesniko djelo se u pogledu mnogobrojnosti stihova, obuhvatnosti mate pjesnika, nemira duha,
razotkrivanja tajni, buntovnitva, parola, svijesti, ara, vatrenosti, takoer i obuhvatanja osnova sufizma i
gnosticizma, knjievnih i poetskih obiljeja, melodinosti pjesama, ljepote izraza, tenosti, skladnosti i
cjelovitosti posebno istie meu djelima na perzijskom jeziku.

Fihi ma fih

Fihi a fih je zbornik koji se sastoji od Mevlaninih govora i stavova, koje je nakon njegove smrti objedinio i
zapisao njegov sin ili jedan od njegovih murida. Stil spomenute knjige je tean, lahko shvatljiv, jasan i u
njoj se govori o gnostikim istinama i razliitim problemima koji su u Mevlaninom prisustvu izneseni u
formi pitanja na koja je on odgovorio.[60]

Medalis seba

Medalis seba sadri sedam Mevlaninih govora koje su zabiljeili neki njegovi muridi. Izrazi u ovom
zborniku su razgovijetni i jednostavni i nose razliite gnostike smislove, kao i pojanjenja, te komentare
kur'anskih ajeta metodom sufija i gnostika.[61]

Makatib

Makatib se sastoji od pisama koja je Mevlana slao carevima, vezirima, vanim ljudima i ejhovima svoga
vremena. Sadraj ovih pisama identian je pitanjima koja se nalaze u Fihi ma fih i Medalis seba.[62]

Izvor: Muhammed Beheti, Mahdi Ebu Da'feri, Ali Naki Fakihi, Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju
i odgoju, svezak 2, Fondacija Mulla Sadra, Sarajevo, 2009., s perzijskog preveo: Lutfi Akba

[1] U ono vrijeme Balh je bio poznata i velika pokrajina u Horasanu, a sada je jedna od pokrajina
Afganistana.

[2] Konja je grad u centralnoj Anadoliji u Turskoj.

[3] Glavninu izvora koji govore o ivotopisu Mavlanaa sainjavaju: Aflaki Ahmed: Menakibu-l-arifin;
Furuzanfar Bediuzzeman: Tahkik dar ahval va zendegiji Mavlana; Safa Dabihullah: Tarihe adabijjat dar
Iran, 9. izdanje, sv. 3, str. 450; Zarrinkub Abdulhusejn: Pelle pelle ta molakate Hoda; Dami
Abdurrahman: Nafahatu-l-uns, Entearate ettelaat, Teheran, 1370, str. 459-469; Golpinarli Abdulbaki:
Mavlana Dalaluddin, prijevod Tevfika Subhanija, Muessesei mutelaat va tahkikate farhange, Teheran, a
vanija od svih navedenih djela jesu djela samog Mavlane kojima smo se koristili prilikom pripremanja
njegove biografije.

[4] Tarihe adabijjat dar Iran, sv. 3, str. 451.

[5] Homai Delaluddin: Mavlavi name, sv. 1, str. 21.

[6] Estilami Muhammed: Mesnevija, sv. 1-2, Zavvar, Teheran, 1369, str. 21.

[7] Mesnevija, sv. 2, stihovi, 1319-1320.

[8] Mesnevija, stih 2340.

[9] Kullijjati emse Tabrizi, gazel 3049, str. 1128.

[10] Ibid., rubaija 1891, str. 1484.

[11] Kullijjati emse Tabrizi, gazel 677, str. 283.

[12] Ibid., gazel 2648, str. 984.

[13] Sunce

[14] Ibid., gazel 939, str. 379.

[15] Tarihe adabijjat dar Iran, sv. 1/3, str. 455.

[16] Zarkub je zanatlija koji zlato i srebro priprema za izradu.

[17] Tahkik dar ahval va zendegiji Mavlana, str. 99-102.

[18] Mesnevija, sv. 1, uvod.

[19] elebi znai prvak i voa.

[20] Tarihe adabijjat dar Iran, sv. 1/3, str. 454-455.

[21] Mesnevija, poetak etvrtog sveska. Mutekije bogobojazni.

[22] Ibid., poetak drugog sveska.

[23] Mevlevije su tarikatski red koji se vee za Delaluddina Muhammeda Mevlaviju. U ovom redu
zastupljeno je sjeanje (zikr), razmiljanje (fikr), nadzor (murakaba) i redovno izgovaranje odreenih
molitvi i zikrova (virdovi), posebno sama (derviki ples), stanje ekstaze (vedd) i skupovi u kojima se
izgovaraju odreeni zikrovi (halke zikra). I danas se dervii iz Mavlavijskog reda u Turskoj i u drugim
krajevima okupljaju i izvode sama i ekstazu prema odreenim pravilima. Pravila su takva da osoba koja
eli ui u ovaj red mora hiljadu i jedan dan sluiti tekiju (hanikah) na nain da se ovaj hiljadu i jedan dan
ispuni bez proputanja ijednog dana. Nakon zavretka ove faze kandidat uzima gusul pokajanja, odreuje
mu se Uzvieno ime i daje mu se sobica gdje e odmarati i initi ibadet. Na ovaj nain kandidat postaje
lan mavlavijskog reda.

[24] Menakibu-l-arifin, str. 161, 294, 319, 332-333, 369.

[25] Teherani Devad: Arif va sufi e migujad, sv. 8, Bonjad bisat, Teheran.

[26] Muderrisi Sajjid Devad: Nakd ber Mesnevi, Ansarijan, Kom.

[27] Poput bajke o garaniku (odnosno, prie o tome da je neke ajete Poslaniku doapnuo ejtan) a koja
se, unato postojanju mnogobrojnih dokaza o njenoj lanosti, spominje u stihovima 1525-1530. treeg
sveska Mesnevije.

[28] Mesnevija, sv. 2, stihovi 2791-2803.

[29] Ibid., sv. 1, uvod u kojem se Mesnevija predstavlja naelom naela vjere, velikim propisima Boijim,
oitim erijatom Boijim.

[30] Ibid., sv. 5, stihovi 1335, 3334, 3390, 3882-3883, 3891, 3969.

[31] Mesnevija, stih 205, sv. 6, stih 3707.

[32] Mesnevija, sv. 1, stihovi 113-116.

[33] Ibid., sv. 3, stih 3832.

[34] Ibid., sv. 2, stihovi 1529-1533.

[35] Ibid., sv. 5, stih 3230.

[36] Ibid., sv. 2, stihovi 3743-3744, 3756.

[37] Ibid., sv. 6, stih 573.

[38] Kijamet-sudnji dana

[39] Ibid., sv. 5, stihovi 2184, 2191-2194.

[40] Ibid., sv. 6, stih 119.

[41] Hannan je drveni stub u mesdidu Boijeg Poslanika u Medini na koji se on oslanjao prilikom
odravanja govora. Prenosi se da je ovaj stub, kada je napravljen minber za Boijeg Poslanika, s.a.v.a., na
kojem e odravati svoje govore i obraati se muslimanima, iz tuge zbog rastanka sa Poslanikom islama
poeo plakati. (Prim. prev.)

[42] Mesnevija, sv. 1, stihovi 2134, 2139, 2146, 3291.

[43] Daferi Muhammed Teki: Tafsir va nakd va tahlili Masnavi, uvod, sv. 15., str. 15-92.

[44] I sami sebe u propast ne dovodite (El-Bakare, 195); Mesnevija, sv. 3, stih 3436.

[45] Nadmeite se da u Gospodara svoga zasluite oprost i Dennet (El-Hadid, 21); Mesnevija, stih
3437.

[46] El-Anam, 32; El-Ankebut, 64; Muhammed, 36.

[47] Mesnevija, sv. 1, stihovi 3445-3450.

[48] Ja-sin, 68.

[49] Mesnevija, sv. 5, stihovi 969-974.

[50] Ibid., sv. 5, stihovi 969-974.

[51] Menakibu-l-arifin, sv. 1, str. 219-220.

[52] Madalle-je maaref, godina I, br. 3, esfend va azar, 1363.

[53] Abdulkerim Suru: Kesse-je arbabe marefat, Muessese ferhengi sirat, Teheran, str. 135-214.

[54] Mesnevija, sv. 1, stihovi 1773, 1915, 2046, 3440, sv. 2, stihovi 2773, 2852, 4294, sv. 4, stih 2567, sv.
6, stih 3355.

[55] Ibid., sv. 1, stihovi 2773, 3752, sv. 4, stih 2568, sv. 6, stih 3355.

[56] Ibid., sv. 1, stih 1613, sv. 6, stih 1388.

[57] Ibid., sv. 1, stih 3105, sv. 5, stih 308.

[58] Pelle pelle ta molakate Hoda, str. 261.

[59] Tefsir va nakd va tahlili Masnavi sv. 14, str. 3-9.

[60] Tarihe adabijjat dar Iran, sv. 2/3, str. 1205-1207.

[61] Ibid.

[62] Ibid., sv. 2/3, str. 1205-1207.