ČETVORICA IZABRANIH HALIFA (632 -661)

Poslije Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem smrti, novoformiranom islamskom državom su vladali
četvorica halifa koje su muslimani sami izabrali na tu funkciju.

EBU BEKR (632 – 634)

Odmah nakon Poslanikove smrti za halifu je izabran Ebu Bekr koga je sam Poslanik nazvao Es-Sidik –
Iskreni. Bio je među prvima koji je primio islam i otac Poslanikove supruge Aiše. Poslanik ga je
odabrao da mu bude saputnikom prilikom hidžre – preseljenja iz Meke u Medinu. Sa Poslanikom je
učestvovao u svim bitkama. Čitav svoju, nemalu, imovinu je potrošio za potrebe zajednice. Poslanik ga
je imenovao svojim zamjenikom u predvođenju muslimana u zajedničkoj molitvi kada bi bio spriječen
da to osobno čini. Uživao je veliki ugled u zajednici.
Vladao je kratko ali je za zajednicu učinio mnogo. Kad je Poslanik umro mnoga plemena koja su samo
formalno bila prihvatila islam i priznala Poslanikovu vlast su se pokušala odcijepiti a pojavilo se i
mnogo lažnih poslanika koji su taj metež pokušali iskoristiti. Ebu Bekr je u prvoj godini svoje
vladavine uspio skršiti sve te pobune i zavesti red u islamskoj državi. U drugoj godini njegove
vladavine od Perzije je osvojena čitava dolina rijeke Eufrat u Iraku a od Bizantije dobar dio Sirije.
Povjesničari su zapisali njegovu naredbu vojnicima, koja je poslije postala kodeks koga su se
muslimanski vojnici držali, a koja je glasila: «Ne kršite zadanu riječ, niti pretjerujte u vjeri. Ne
mrcvarite ubijene i ne ubijajte djecu, žene i starce. Ne sijecite drveće i ne palite usjeve. Ne koljite
ovaca, goveda i deva osim koliko vam bude potrebno za hranu. Proći ćete pokraj nekih, koji su se
osamili u svojim samostanima, pa ih pustite na miru i onome čemu su se odali».
Za vrijeme njegove vladavine je sakupljen Kur'an u jednu zbirku (mushaf). Učinili su to Poslanikovi
pisari i najbolji poznavaoci Kur'ana.

OMER IBNUL-HATTAB (634 - 644)

Dok je još bio u bolesti, predosjećajući skoru smrt, Ebu Bekr je konsultirao mnoge ugledne i utjecajne
prvake zajednice u svezi svoga nasljednika i dobio njihovu suglasnost da to bude Omer Ibnul-Hatab
koga je u svojoj oporuci preporučio za to mjesto. Odmah nakon smrti Ebu Bekra, Omer i bi izabran na
tu dužnost.
Za vrijeme Omerove desetogodišnje vladavine skoro u potpunosti je osvojeno slavno Perzijsko carstvo,
čitav Irak, Sirija, Palestina i Egipat. U povijesnim djelima je ostalo zapisano da su stanovnici
Jeruzalema u tijeku opsade izrazili želju da se predaju halifi osobno. Halifa je uslišao tu njihovu želju,
otišao u Jeruzalem i osobno primio ključeve grada. Jeruzalem tako bi zauzet bez kapi krvi a halifa dade
garancije jeruzalemljanima da će uživati građansku sigurnost i vjerske slobode i ostale su zapamćene
njegove riječi kojima im se obratio: «O jeruzalemljani ! Imate ista prava ali i iste dužnosti kao i mi».
Za vrijeme njegove vladavine je uveden hidžretski kalendar. Naime odlučeno je da se za početak ere
uzme Hidžra (preseljenje Poslanika i prvih muslimana iz Meke u Medinu) a da se vrijeme računa po
mjesečevu kalendaru u kome je godina za deset dana kraća od sunčeve godine.

OSMAN IBNUL-AFFAN (644 - 656)

Bio je jedan od najuglednijih mekanskih prvaka i zet Muhammedov. Uz to je bio i jedan od

Poslanikovih pisara Kur'ana i izuzetno darežljiv, tako da je sav svoj veliki imetak potrošio za potrebe
zajednice.
Halifa Omer nije oporučio jednu osobu za halifu, nego je u svojoj oporuci naveo šest najugledinijih
prvaka zajednice, među kojima je bio i Osman i oporučio da oni između sebe izaberu njegova
nasljednika. Kad je Omer bio ubijen njegova oporuka je realizirana i ova šestorica su odlučila da
nasljednik bude Osman ibn Affan.
Za vrijeme njegove dvanaestogodišnje vladavine islamska imperija se proširila na skoro čitavu sjevernu
Afriku i sjeverno od Iraka sve do Armenije. Kako je izgrađena i snažna mornarica to su osvojeni mnogi
otoci istočnog Sredozemlja sa Ciprom.
11 Halife su bili i svjetovne i duhovne vođe i bili su nasljednici Božjeg poslanika u svemu osim
primanja Božje objave. Institucija hilafeta postojala je od poslanikove smrti 632. godine pa sve dok ga
Kemal Ataturk nije dokinuo 1924. godine svrgnuvši posljednjeg Turskog sultana Abdul Medžida koji
je ujedno obnašao i funkciju halife.
Pošto su i mnogi nearapi prigrlili islam uočene su mnoge nepravilnosti u recitiranju Kur'ana. Da ne bi
došlo do iskrivljivanja Kur'ana izvršena je još jedna stroga recenzija Kur'ana, koji je za Ebu Bekra bio
sakupljen u jednu zbirku, a onda je Kur'an umnožen i razaslat u sve krajeve imperije da se na osnovu
tih redigiranih tekstova svijet poučava.

ALI IBN EBI-TALIB (656 - 661)

Pošto je halifa Osman bio ubijen za halifu je bio izabran Ali ibn ebi Talib. Ali je odrasta u Poslanikovu
domu i bio je oženjen njegovom kćerkom Fatimom. Bio je jedan od pisara Kur'ana i slovio je kao jedan
od najboljih poznavalaca islamskog nauka. Osim toga bio je veliki junak, učesnik skoro svih vojni i
pobjednik u svim, mnogobrojnim, dvobojima kojima su u ono doba otpočinjale bitke. Islam je prihvatio
još kao dječak.
Poslije izbora Alija za halifu, taj izbor nije priznao moćni namjesnik Sirije, Muavija. Potpomognut
slavnim vojskovođom, osvajačem Egipta i mnogih drugih krajeva, Amr ibni Asom i još nekim drugim
uglednicima, oružano se suprotstavio Aliju. Vođeno je nekoliko žestokih bitaka u kojima je Alijeva
vojska odnijela pobjede. Muavija ni dalje nije priznavao Alija za halifu nego se i on proglasio halifom.
Haridžije (jedna fanatična vjerska sekta, nastala tijekom tih borbi) iskova zavjeru ubiti i Alija i
Muaviju. Uspjeli su, međutim, ubiti samo Alija. U Kufi, kuda je Ali premjestio prijestolnicu imperija,
savjetovaše njegovu sinu Hasanu da se proglasi halifom, što on u prvo vrijeme i učini. Kada je,
međutim, uvidio da će to izazvati dalja krvoprolića odreče se hilafeta i prizna Muaviju za halifu.

REZIME VLADAVINE PRVE ČETVORICE HALIFA

Kada je islam ujedinio zavađena arapska plemena, uspostaviše oni jednu državu i za kratko vrijeme
proširiše njene granice do Indije, Kaspijskog mora i po sjevernoj Africi do neprohodne Sahare. Vrijeme
prve četvorice halifa zove se u islamskoj povijesti doba El-hulefaur-raššiduna – halifa koji su bili na
pravom putu, jer se smatralo da su ova četvorica halifa bili pravi zastupnici Božjeg poslanika i vladali u
potpunosti po odredbama Kur'ana i suneta.
Osim brzog teritorijalnog širenja države, ovo vrijeme je poznato kao vrijeme širenja pismenosti i
prosvijete. Prije islama većina Arapa je pripadala nomadskim plemenskim zajednicama, sa vrlo niskom
stopom pismenosti. Sam Poslanik Muhamed, osim što je cjelokupno svoje djelovanje shvaćao kao
prosvjećivanje (zato je predislamsko doba nazvano vrijeme neznanja - džahilijjeta), radio je i na općoj
pismenosti. Možda, kao najbolji primjer, koliko je Poslanik pridavao pažnje pismenosti, može poslužiti
slučaj zarobljenika iz bitke na Bedru. Naime, oni zarobljenici koji su bili pismeni mogli su dobiti
slobodu čim bi deset muslimana naučili čitati i pisati. Nastavljajući u tom duhu, za vrijeme prve
četvorici halifa je postignuta opća pismenost cjelokupnog odraslog stanovništva.