Rana arapska proza

Pisanje dokumenata u prije islamskom dobu

Arapska civilizacija u kojoj je Poslanik Muhammed rođen, već je dugo vremena pismeno i visoko-
organizirano društvo. Neko vrijeme prije Islama, Arapi su pisali na arapskom jeziku, iako je pitanje
skripti koje su koristili komplikovane prirode.

Pisma u jeziku od Najrana, vjerovatno arapski, su spomenuti u Pismima od Simeon-a od Beth

Aršama, nedavno je izašlo na vidjelo da su vođe Najrana naslijeđivali pisme i knjige sa koljena na
koljeno.

U Husn Mabraq od Wadl am-Naqa na području plemena Nakhal južnog Yemena „Himyari“ i
kufski natpisi na stijenama, i rani natpisi ili grafiti se mogu pronaći u mnogim djelovima zapadne
Arabije.

Ljudi koji su pisali po navedenim stijenama su zasigurno pripadali društvu sa visokim stepenom
pismenosti.

The conventional forms and phraseology of written political documents, already well established
when Muhammad came upon the scene, were generally followed by him.

Uobičajne forme i frazeologija pisanih političkih dokumenta koji su već bili utvrđeni kada se
Muhammed pojavio, a koje je on općenito slijedio.

Doista je doktrina, formulirana u već kasnijem razvitku Islama, da Muhamed nije mogao čitati niti
pisati, teško održiva.

U zagovaranju Ričarda Bell-a po pitanju njegove pismenosti se mora uzeti u obzir i činjenica o
Poslanikovom društvenom položaju.

Kako bi naslijednik plemićke vjerske kuće, koji je ubrajao poznate vladare poput Abd Al-
Muttaliba među svoje pretke, i onaj koji je bio zadužen za trgovačke karavane koji su putovali za
Siriju, manjkao za tako bitan i neophodan uspjeh. (pismenost)

Ako su trgovci iz Taifa čuvali sve račune i bilježili zajmove i kamate, pa sigurno bi i Poslanik
bilježio pisane izvještaje?
To što je u Medini zaposlio sekretare ne može poslužiti kao arugment da je bio nepismen, i
termin „ummi“ koji se u Kur'anu odnosi na njega se vjerovatno i odnosi na člana konfederacije.

Shahid, mučenici, 1418. također Suhayll, Rawd, 11, 230; također Hamidullah, "arapski natpisi",
435-6. 3 Ibn al-Nadlm, Fihrist, Kairo, 14, s pozivom na rukopis 'Abd al-Muttalib. 4 Bukharl kaže da
je Poslanik mogao pisati, ali ne baš dobro Tabarl, Tafstr, 522, objašnjava Ummiyyun kao "arap";
Goldfeld, "Nepismen prorok", 58-67: "Nitko od znanstvenika iz prvog stoljeća nije nikako govorio
o Poslanikovoj nepismenosti." Čini se da se pojam razvio u ranom 2/ 8 stoljeću.

Ummet koji je utemeljio osjećaj za “nepismenost” se razvijao čak I do dva stoljeća kasnije.

Moguće je da su napisane poezijske zbirke, kao što su Knjiga Kurejša i Knjiga Thaqlera, poznate u
Umayyadovim vremenima, sastavljene i povjerene pisanju čak i prije islama.

U Jemenu , Hamdan govori o zapisu o pisanju (sijill) Khawlana i Himyar-a u Sa'dah; te zapisa
Muhammeda b. Aban Khanfar, predavanih s jedne osobe na drugu od Jahilije.

Ti su zapisi sadržavali njihovu historiju, (akhbar), genealogiju i materijal koji je ušao u "Ayyam" -
bitke predislamske Arabije.

Danas čak i Khawlan je rekao da se održava nešto poput sijtll. Već spomenuti Khawlan, zvani
Khawlan b. 'Amr ili Khawlan Sad'ah, pisali su svoje ugovore na mekoj crvenoj koži po kojoj je ta
pokrajina bila poznata.

Vidio sam ovu crvenu kožu u Sararah of Jabal 'Iyal Yazld i hebrejske spise napisane na crvenoj
koži u' UrdI at Ta'izz. Hamdan kaže: "Vidjela sam većinu Khawlanovih djela / ugovora na crvenoj
koži."

To je vjerovatno običaj zaydlskih imama da posipaju slova crvenim prahom.

Čini se da su većina ranih dokumenata napisana na sahifahu ili listi.

Nabia Abbott, sa svojim bogatim iskustvom ranog papira, može nas uvjeriti u rasprostranjenu
upotrebu pisanja u ranom islamu, ne samo za dokumente, već i (od sredine 1. stoljeća nadalje) u
razvojnim područjima Kur'anskih studija, Tradicija ( Hadita) i povijesti.
Literatura u izrekama I poslovicama

Dok je čak I prije Islama pisanje bilo u rasprostranjenoj upotrebi, usmeno predanje je bilo
istovremeno nužno sredstvo za prenošenje I pamćenje znanja.

Stih, koji do danas ima bitnu i često utilitarnu ulogu u društvenom životu sela, bio je u drevnoj
Arabiji najvažnije sredstvo za prenošenje informacija, ali je korištena i rimski proza (saf).

Jedan od najranijih oblika usmene književnosti jeste poslovica ili izreka.

Nalazi se u takozvanim testamentima (svjedočenjima) {wereaya) poznatih muškaraca - zapravo

malo više od neusporedivih izreka mudrosti - i aforizama zatvarajućih redova klasične kaside.

Poslanikov govor na poslednjem oproštaju na hodočašću nije poput wasaya-e.

U govoru se često koriste poslovične izreke, ili možda neki izraz govornika koji hvata maštu
slušaoca i postaje poslovica

Gramatičar Ibn al-Sikklt definira poslovicu kao "izraz, proturječan izrečenom izreku, ali s njom u
smislu".

6 Hamdan I, Iklil, 1, 118. Sam poslanik pisao je na sahifah od Khawlan kože.

Početci arapske proze

Moguće je da je pred-islamska knjiga Tamima sadržavala stihove i izreke (hikmah, pi. hikam), a
Khi ^ anat al-adab, objašnjavajući riječ majallah kao "Evanđelje", dodaje: "Dakle, svako pisanje
koje sakuplja izreke i poslovice Arapi nazivaju : majallah "

Zato je Ebu Ubaydah nazvao ovu knjigu u kojoj je skupio poslovice Arapa, majallaha.

Sve postojeće zbirke su napravljene nakon razdoblja koje je navedeno u ovom poglavlju, a
najstarija je ona od Muhammed al-Dabbija (170/786), a najpoznatija od Amthdl al-'Arab od al-
Maydani iz Nlshapura (d. 518/1124 ).
Naravno, rane arapske izreke imaju mnogo zajedničkog s poslovicama na bilo kojem jeziku, pa
iako postoje brojne korespondencije s biblijskim i post-biblijskim hebrejskim i aramejskim, teško
je razlikovati i procijeniti što je izvorno arapski i što se posuđuje.

Moguće je da su aramejske izreke ušle u arapski prije Islama, a stare zbirke sadrže neke
kršćanske izreke, ali rijetko iz Starog zavjeta.

U svojoj enciklopediji, Nihayat al-arab ^ Nuwayri započinje s izjavama Poslanika, rašidinskih kalifa,
i Abdullaha b. „Abbas-a.

Neki od njih mogu biti drevni, poput "Čuvajte se zelenog brda sa gomilom đubreta", tj. "Čuvajte
se vjenčavanja lijepe djevojke s niskim porijeklom”

Izreka je bila predak Poslaniku.

Bez sumnje, također, izreke su se uvukle u hadisku literaturu (riječi i djela Poslanika), ali izreka
pripisana Proroku: "Doista, postoji neka vrsta stiha koja je mudra izreka, i vrsta elokvencije koja je
očarana ", barem je u skladu s njegovom osobnošću.

Imam Ahmad iz Jemena slijedio je izreku svojih predaka često dajući pravnu odluku u redak stiha!

Jedan od ranijih halifa, Ebu Bekr je izrekao poslovicu, da oni koji povjeravaju svoja pravila ženi, će
biti zasigurno poniženi.

'Umarova politička poslovica, izreka je : "Učinite da vas se zmije da se boje prije nego što vas
natjeraju da se bojite", čini se prikladna u bilo kojem trenutku. Malo se pripisuje 'Uthmanu, ali su
mnoge diktate pripisane. Svi se mogu konzultirati u Nahj al-baldghah.

Izjave poznatih vladara poput Mu'awiyah također su pronašle opticaj, a navode ih kasniji autori.
Izreke u stihu uređuju Nuwayri po razdobljima i pod imenom pjesnika koji ih je skovao:
predislamske pjesme, Mukhadramunove pjesnike koji su živjeli u islamu, "Moderni". Neke drevne
izreke izgledaju neopisivo dalekovidne i udaljene, osobito one koje proizlaze iz nepoznatih
okolnosti plemenskog života, pastorala ili na neki drugi način.

Plemenski Hadram, koji danas govori danas, ilustrira vlak razmišljanja čudan čak i lokalnoj
zajednici: "Na nos, kapanje drveta". Odvjetnik će odgovarajući način reći: "Spreman sam vam
učiniti bilo kakvu uslugu, čak i u ponoć".
Plemenski zvučnik postavi prst preko nosa kako bi pokazao da prihvaća nešto.

8 Ibn Ishaq, Strah, 285, "majallah Luqmana".

Spreman je to učiniti čak i kada "sap odlazi iz V / £ staze" - za koji se kaže da se dogodi samo u
ponoć.

Postojanje izraza ovog tipa danas potvrđuje da se poslovice i izreke slične zamagljenosti drevnog
arapskog jezika ne smiju smatrati pukim izumom filologa.

Predislamskom svecu Qudam b. Qadim od Hamdana, nazvan hantf, čiji je grob na vrhu Jabala
Din, Kibla San'a, pripisuju se stihovi očito vrlo drevni u osjećaju, iako mogu pripadati bilo kojoj
dobi, jer se sličan stih pripisuje polu-legendarni Humayd b. Mansuru kojise i često citira danas.

To su načela koja utjelovljuju arapske plemenske etike: Čovjek je pod vašom zaštitom - brani ga
od bilo kakvog napada. Nema u redu branitelja koji se od bespomoćnih brane. "Držite se vašeg
saveza", "nemojte jesti dok su djeca vašeg štićenika gladna", "ne otkrivajte tajne povjerene" - to
su načela koja se nalaze paralelno u cijelom poglavlju o "al-Adab wa-l-hikmah "u Abu Tammamu
je anthologist's Hamdsah.

Kvačica plemstva izražena je u dobro poznatom načelu citiranom u Fdkhir al-Mufaddal b.

Salamah, 7 "Podržite svog bližnjega, vrijeđa se ili griješi".

Od folklora koji se kristalizira u obliku poslovica, nitko nije više rasprostranjen od izreke sa
zvjezdanom prirodom, uglavnom u odnosu na vrijeme, godišnja doba, usjeve ili druge aspekte
ciklusa poljoprivrednih aktivnosti.

"Kad se raka podigne, klima je umjerena" ; "Kada al-Nathrah podigne zrenje, postaje crvenkasto."
Ovu izreku su proveli Arapi diljem islamskog svijeta - na zapadu čak i do Al-Andalu - i ostaše u
Arabiji i drugdje na jezicima seljaka i pastira do današnjeg dana; oni su također citirani u tiskanim
almanachima, slijedeći tradiciju koja se nedvojbeno proteže dugo prije islama.

Mnogi od tih popularnih izreka o mudrosti citiraju Ibn Qutaybah u obliku stiha i obično rq / az
metar. Drevne poslovice koje se danas mogu čuti, ili vidjeti citirane od strane suvremenih
arapskih pisaca, jesu “loši datumi i kratka mjera", "Držite svog psa gladnog i slijedit će vas"; "Ni
ova ni deva ni moj muškarac nisu u ovome", tj. "Nemam ništa s tim!