Professional Documents
Culture Documents
1
RAZVOJ MOBILNE TEHNOLOGIJE
U ranoj fazi mobilne telefonije od 1921. do 1945. godine, najčešće su se koristili za
vojnu i policijsku upotrebu. Jedan od najvećih problema tada je bila izgradnja radio-
prijemnika koji bi funkcionisao pod ograničenjima karakterističnim za auto koji je u
pokretu. U to vreme mobilni telefon se jedino nalazio u automobilu iz razloga što je
bio dosta velikih dimenzija i zbog velike potrošnje energije. Prvi mobilni sistem
instaliran je 1928. godine koji je bio funkcionalan i korišćen je za potrebe policije u
Detroitu. Tada je jedino bio moguć prenos govora u jednom smeru tj. od centrale
prema telefonu. Ubrzo posle ovoga i u ostalim gradovima Amerike počinje da se
primenjuje vid ovakve komunikacije. Godine 1935. Edvin Amstrong pronalazi
frekvencijsku modulaciju (FM), i to je bio veliki tehnološki napredak i izazvao je
revoluciju u oblasti radio-industrije, a pogotovo u oblasti radio-difuznih sistema. FM je
ubrzo uveden u mobilne telekomunikacije, i do 1940. godine su potpuno potisnuli
prethodnu generaciju sa amplitudskom modulacijom (AM). Neke od najosnovnijih
karakteristika svakog telekomunikacionog kanala koji koristi radio-prenos su tzv.
centralna frekvencija i širina kanala. Širina kanala FM sistema ograničena šezdesetih
godina na UHF na 25 MHz, ovo je prethodilo ideji o celularnoj (ćelijskoj) radio mreži
sa dovoljnim brojem kanala u zadatom opsegu. Drugo značajno tehničko dostignuće
ovog perioda jeste pronalazak automatskih trunking radio-sistema, u kojima je radio-
primopredajniku nije dodeljen određeni frekvencijski kanal, nego se u momentu
poziva automatski bira trenutno slobodan kanal.
Prvi javni sistem mobilne telefonije predstavljen je 1946. godine u SAD od strane Bell
Telephone Laboratories, a počeo je sa radom sledeće godine. Arhitektura prvih
sistema mobilne telefonije iz četrdesetih godina bila je takva da su pokrivali relativno
široke oblasti uz korišćenje jedne bazne stanice koja je obično bila smeštena na vrhu
neke visoke zgrade. Centralni radio predajnik u baznoj stanici emitovao je signal
velikom snagom obezbeđujući vezu sa velikim korisnicima na udaljenosti i od 100 km
od bazne stanice.
2
imaju takav oblik koji bi u idealnom slučaju bio i za jednu teritoriju koju mreža mobilne
telefonije bi trebala da pokriva. U svakoj ćeliji postoji radio-uređaj koji komunicira sa
mobilnim telefonom koji se nalazi unutar te ćelije. Ovaj uređaj se naziva bazna
stanica i sastoji se od nekoliko radio-primopredajnika. Bazne stanice su povezane
žicnom ili radio vezom sa telefonskim centralama mobilne mreže, a one su sa
centralama klasične javne telefonske mreže, a preko njih sa celim svetom. Isti
frekencijski kanal može da se koristi u više ćelija istovremeno pod uslovom da su one
međusobno udaljene na odrađenu razdaljinu. Obavezno se koriste različiti
frekvencijski kanali u susednom ćelijama. Na taj način je omogućeno višestruko
iskorišćavanje frekvencijskih kanala što je od velikog značaja da bi mreža bila
komercijalno isplativa.
Digitalni prenos znači da se govor prvo pretvori u niz brojeva, pa se zatim ti brojevi
prenose između centrale i korisnika, da bi se na kraju ponovo iz govora regenerisao
govor.
3
ISTORIJA MOBILNE TELEFONIJE
Naša zemlja je 1995. godine početkom rada kompanije Mobtel postala jedna od
mnogobrojnih u svetu sa mobilnom telefonijom.
U međuvremenu smo naučili da je mobilni telefon mali aparat, težak oko stotinak
grama, koji radi na baterije, može da se ponese svuda sa sobom i po želji pozove
bilo koji telefonski broj na Zemlji.
Ima svoj jedinstveni broj, pa nas može pozvati svako ko zna taj broj, bez obzira na to
da li zove sa “običnog” ili “mobilnog” telefona. Naučili smo da razlikujemo kućne
“bežične” telefone koji, takođe, rade na baterije, ali se koriste samo u neposrednoj
blizini tradicionalnog “fiksnog” priključka na gradsku telefonsku mrežu od mobilnih
telefona, koji se mogu koristiti ma gde se u svetu nalazili.
Mali broj ljudi je kupio mobilni telefon kada je prvi put postao dostupan 1983. godine.
Već 1995. godine na 100 stanovnika Evropske unije dolazi pet mobilnih pretplatnika.
Prema Jurostatsu (2005), u 2003. godini došlo se do cifre od 80 mobilnih telefona na
100 stanovnika u uvećanoj EU od 25 zemalja. Korišćenje moblinih telefona ja svetski
fenomen, koji beleži najveći porast u Africi.
4
UPOTREBA MOBILNIH TELEFONA
Slika 1: Razvoj komunikacija kroz istoriju (Revija Ericsson Nikola Tesla, 2006)
5
6
PREDNOSTI I MANE MOBILNOG TELEFONA
Drže nas u konstantnom kontaktu sa drugim ljudima koji su nam važni i koji
nam trebaju biti svakodnevno dostupni
Može vam pomoći tokom nesreće da brzo i efikasno nazovete pomoć
Preko mobilnog telefona možete zabavnije da provedete višak vremena, na
primer da slušate muziku, da gledate filmove ili da igrate razne igre i da se
koristite razno raznim aplikacijama i programima koje današnji mobilni telefoni
nude
Možete da uslikate neke trenutke koje želite zauvek zapamtiti
Možete vrlo lako da se priključite na internet
Možete da ga ponesete svuda
Ima mnogo korisnih funkcija koje vam mogu zatrebati kao što su sat, budilnik,
kalkulator i slično
fleksibilnost i dostupnost informacijama u svakom trenutku.
Skupi su
Ljudi provode manje vremena sa porodicom i prijatelja pa budu manje
povezani (ako su porodica i prijatelji udaljeni tada mobilni telefon postaje
prednost).
Ometaju nas u poslu i dok učimo
Ljudi troše sve više i više novca kupujući poslednji model
Neki se lako slome ili pokvare.
7
WAP TEHNOLOGIJA
3G TEHNOLOGIJA
8
usluge mobilnog Interneta međusobno su povezane. Usluge mobilnog Interneta
postaće mnogo efikasnije primenom 3G tehnologije, jer je ovde brzina prenosa
podataka veća i moguće je istovremeno koristiti više različitih usluga.
9
SLIKE MOBILNIH TELEFONA OD NASTANKA DO DANAS
10
ZAKLJUČAK
11