(1)

OVRHOVODITELJ: (naziv, sjedite i adresa, ukljuujui oblik trgovakog drutva odnosno ime i prezime za obrtnika te podaci o punomoniku ako isti postoji) (2)

OVRENIK: (naziv, sjedite i adresa, ukljuujui oblik trgovakog drutva odnosno ime i prezime za obrtnika) (2) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 4x (3) punomo (4) prilog (5)

na novanim sredstvima

1. Na temelju izvoda iz poslovnih knjiga (6) ovrenik je duan platiti ovrhovoditelju iznos od ______ sa zakonskom zateznom kamatom tekuom od _______ do isplate. Dokaz: izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja 2. Kako ovrenik nije izvrio svoju obavezu ovrhovoditelj predlae da javni biljenik donese slijedee RJEENJE O OVRSI I Na temelju izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (naziv vjerodostojne isprave i drugi podaci) , nalae se ovreniku da ovrhovoditelju u roku od 8 dana od dana primitka ovog rjeenja namiri trabinu u iznosu (podaci o trabini, glavnica, kamate, datum dospijea i troak te eventualno kamata na troak). (7) II Radi prisilnog ostvarivanja trabine ovrhovoditelja odreuje se ovrha na svim kunskim i deviznim raunima ovrenika kod svih banaka kod kojih ovrenik ima raune te se nalae (naziv banke) da sa glavnog rauna ovrenika (broj rauna) te, po potrebi, sa svih ostalih ovrenikovih kunskih i deviznih rauna, prenese na raun ovrhovoditelja (broj rauna i banka) iznos za koji je odreena ovrha. (8) III Na temelju ovog rjeenja i nakon njegove pravomonosti ovrhovoditelj moe izravno traiti isplatu trabine i trokova od poslovne banke ovrenika. (9) Ovrhovoditelj: (naznaka ovrhovoditelja i potpis) Trokovi: (10)

Napomene: (1) Nekada, dok je ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odreivao sud, u poetak podneska stavljao se naziv nadlenog suda. Nema nikakve prepreke da ovrhovoditelj, umjesto naziva suda, upie ime i prezime javnog biljenika kojemu e predati prijedlog za ovrhu no to nije neophodni sastojak prijedloga za ovrhu. Bitno je ponoviti kako javni biljenici, za razliku od sudova, imaju mogunost razgovora i dogovora sa ovrhovoditeljem o obliku i nainu sastavljanja ovrnog prijedloga pa nema smisla tvrdoglavo ustrajati na neemu to se moe rijeiti dogovorom ako biljenik ba tako trai, stavite njegovo ime ili izaberite drugog biljenika koji nije tako zahtijevan. (2) Kada se imenuju stranke potrebno je uiniti sve kako bi se izbjegle mogue nesuglasice oko toga tko je stranka u postupku odnosno da se ne bi, nakon viemjesenog ili ak viegodinjeg provoenja nekog postupka, utvrdilo kako sami poetak nije bio u redu. No, bez obzira na to koliko nastojali da sve bude uredno, budimo svjesni da e se pogreke dogaati ali barem trebamo pokuati da ih svedemo na najmanju moguu mjeru. Dakle, da ponovimo: trgovaka drutva oznaavaju se barem prema onom minimumu koji je naveden u lanku 13. i 19. ZTD-a (karakteristini dio tvrtke, oznaku oblika, adresu); obrtnika se oznaava imenom i prezimenom vlasnika i nazivom obrta (stranka je obrtnik a ne obrt, sve to prema l. 1. Zakona o obrtu). Makar to, barem za sada, nije neophodno ili propisano, poeljno je uz nazive stranaka staviti i njihov porezni broj (ovo se odnosi iskljuivo na poslovne subjekte) kako bi se izbjegla mogunost nesporazuma. Naime, sve odredbe Ovrnog zakona prvenstveno su zasnovane na pretpostavci da ovrhu provode stvarno i mjesno nadleni sudovi upravo iz razloga to, u trenutku donoenja samog zakona, nije bilo niti primisli o tome da bi ovrhu odreivao netko drugi. Pukim prijenosom prava na odreivanje ovrhe temeljem vjerodostojne isprave sa sudova na javne biljenike nastali su odreeni problemi koji moda nisu toliko vidljivi na malom broju sluajeva ali mogu predstavljati veliki problem u pojedinim sluajevima. U ranijem razdoblju sudovi su donosili i provodili ovrhu iskljuivo na svom podruju, vezani odredbama o stvarnoj i mjesnoj nadlenosti za odreivanje i provoenje ovrhe. Imajui u vidu injenicu da, prema postojeim zakonima, nije doputeno da dva trgovaka drutva imaju istu tvrtku na podruju istog trgovakog suda (uz mogunost pogreke za razdoblje dok nije bilo elektroniki voenog upisnika), mogunost provedbe ovrhe protiv pogrenog ovrenika bila je relativno mala (no ne i nemogua, ni to ne treba zaboraviti. Naprotiv, sada kada ovrhu moe odrediti bilo koji javni biljenik te da takvo rjeenje na dalju provedbu nosi ovrhovoditelj, poveava se opasnost provedbe ovrhe na pogrenom ovreniku (ovrha je odreena protiv tvrtke ZBDDDD d.o.o. iz Zagreba a provede se protiv tvrtke ZBDDDD d.o.o. iz Splita jer je ovrhovoditelj predao rjeenje krivoj banci). Upravo zbog zatite stranaka u postupku preporua se upisivanje poreznih brojeva u sami prijedlog, obzirom da je porezni broj za svaki poslovni subjekt jedinstven i vezan samo za njega. Slijedom navedenog, mogunost pogreke svedena je na minimum. (3) Kada se ovakav ovrni prijedlog predavao na sud sve je bilo jasno ovrhovoditelj je pisao prijedlog u pet primjeraka, jedan je zadravao za sebe kao dokaz predaje a etiri su ila u sudski spis, u pravilu dva sa prilozima i dva bez priloga. Sud je uvezivao primjerak prijedloga sa prilogom (onaj uz koji je priloena punomo i potvrda o pristojbi, ako je ista plaena), odredio ovrhu otiskivanjem tambilja, primjerak takvog prijedloga i rjeenja sa prilozima dostavljao ovreniku a jedan primjerak, bez priloga, slao ovrhovoditelju. etvrti je

primjerak, nakon pravomonosti, upuivan u banku radi provedbe. Ukoliko je ovrhovoditelj traio nastavak ovrhe tada je takav prijedlog zaprimljen u isti spis (koji, po poslovniku, dobiva drugi broj) i po njemu je dalje raeno. Naprotiv, sada kada se prijedlog predaje javnom biljeniku situacija je neto drugaija jedan primjerak sa prilozima se i dalje ostavlja za javnobiljeniki spis a jedan ide, zajedno sa rjeenjem i prilozima, ovreniku. Nadalje, jedan primjerak rjeenja dostavlja se i ovrhovoditelju ali biljenik ne dostavlja nita banci. Ukoliko je rjeenje o ovrsi postalo pravomono i ovrno, biljenik, na zahtjev ovrhovoditelja, stavlja takvu potvrdu na otpravak rjeenja koji je proslijeen ovrhovoditelju. Dakle, javni biljenik ne stavlja potvrdu o pravomonosti i ovrnosti po slubenoj dunosti niti ti ini na neki poseban primjerak rjeenja koji je ostao u spisu (kao to je to radio sud) a, isto tako, ne dostavlja takav primjerak rjeenja banci niti poslodavcu ovrenika. I sve ovo ne bi bilo problem kada bi se rjeenje o ovrsi provelo na banci ovrenika (ili na plai odnosno drugom novanom primanju). No, stvar se komplicira kada se ovrha ima provesti na drugom predmetu odnosno ako se ista treba nastaviti. Naime, uz takav prijedlog (bez obzira da li se radi o provedbi ili nastavku ovrhe) ovrhovoditelj mora dostaviti rjeenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave koju je odredio javni biljenik i to u originalu ili ovjerovljenoj kopiji (kao i obavijest banke da ovrha nije provedena na novanim sredstvima). Ako ovrhovoditelj istodobno eli da njegov primjerak rjeenja eka provedbu u banci, ostaje mu samo da od javnog biljenika trai novo rjeenje odnosno prijepis takvog rjeenja. Zbog toga je zgodno da ovrhovoditelj ima barem jo jedan primjerak prijedloga za ovrhu, kako bi se olakalo postupanje u ovim situacijama. (4) Za punomo koju ovrhovoditelj mora dostaviti u postupku pred javnim biljenikom vrijede ista pravila kao i za punomo koja se dostavlja uz ovrni prijedlog u postupku pred sudom. Dakle, primjenom odredbe l. 19. Ovrnog zakona - a u svezi l. 98. Zakona o parninom postupku - punomonik je duan dostaviti punomo prilikom poduzimanja prve radnje u postupku. Sukladno l. 42. Zakona o trgovakim drutvima uredna punomo sadri ime, prezime i funkciju osobe koja je punomo potpisala jer istu moe potpisati samo osoba navedena u l. 41. ZTD-a, te peat trgovakog drutva. Ovo znai da se ime, prezime i funkcija osobe moraju navesti u samoj punomoi te da nije dovoljno da se na istoj nalazi samo neiji potpis i peat trgovakog drutva. Isto vrijedi i za druge pravne osobe koje se pojavljuju kao stranke u postupku. (5) Prilozi su, naravno, vjerodostojne isprave na koje se ovrhovoditelj poziva u svom prijedlogu ali mogu biti i neki drugi prilozi koji su vezani za samo odreivanje i provoenje ovrhe (dokaz o pravnom sljednitvu, potvrda o zaposlenju kod ovrhe na plai itd). Prilozi se dostavljaju barem u dva primjerka, jedan za spis javnog biljenika i jedan za ovrenika. U praksi postoji odreeno nesuglasje oko forme samog priloga, odnosno pitanja da li se isti dostavlja u originalu odnosno ovjerovljenoj preslici (u postupku pred trgovakim sudovima dovoljno je da presliku isprave ovjeri ovlateni organ odnosno osoba, potpisom i igom) ili se ista moe dostaviti i u obinoj preslici. Zaokret u tumaenju te odredbe nastupio je upravo donoenjem Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a 2005. godine kada je iz famoznog lanka 28. OZ-a, u definiciji vjerodostojne isprave koja je glasila izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, izbaena rije ovjerovljenih tako da sadanji tekst, u tom dijelu glasi: izvadak iz poslovnih knjiga,. Ova se promjena protumaila na nain da se smatralo kako vie nema potrebe da izvadak bude ovjerovljen po l. 501. st. 2. ZPP-a ve se isti moe dostaviti u obinoj preslici. Moje je osobno miljenje neto drugaije izraz ovjerovljene poslovne knjige odnosio se na davno ugaslu obavezu noenja poslovnih knjiga nadlenoj poreznoj upravi na ovjeravanje, na kraju svake godine.

Dakle, radilo se o izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga a ne o ovjerovljenom izvodu iz poslovnih knjiga kako se to pogreno tumai. Bez obzira na to i takvo tumaenje, ovrhovoditelja u osnovi nita ne kota da dostavi primjerak isprave koji je ovjeren po l. 501. st. 2. ZPP-a radi se o otiskivanju peata i jednom potpisu na svakom primjerku isprave a to ne zahtijeva niti neko vrijeme niti novac. (6) Naravno, moe se raditi o bilo kojoj drugoj vjerodostojnoj ispravi navedenoj u lanku 28. Ovrnog zakona (raun, mjenica i ek s protestom i povratnim raunima kad je to potrebno za zasnivanje trabine, javna isprava, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom time da se raunom smatra i obraun kamata). Ne ulazei u sam sadraj pojedinih isprava treba rei da je svima njima zajedniko to da se u njima nalaze naznaeni vjerovnik i dunik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obaveze. to se tie samih rauna, kao najeih vjerodostojnih isprava koje susreemo u naoj praksi, valja naglasiti da takva isprava ne mora nositi naziv raun da bi se smatrala raunom. Naime, prema odredbi l. 15. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, raunom se smatra svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloi obraunava isporuena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnomu prometu. Najea isprava koja nema naziv raun a smatra se takvim je privremena situacija u graditeljstvu (isto vrijedi i za okonanu situaciju). Ono to takva isprava mora sadravati jesu elementi navedeni u l. 15. st. 3. Zakona o PDV-u a to su: - mjesto izdavanja, broj i nadnevak, - ime (naziv), adresu i matini. broj ili jedinstveni matini broj graana (porezni broj poduzetnika), koji je isporuio dobra ili obavio usluge (prodavatelja), - ime (naziv), adresu i porezni broj poduzetnika kome su isporuena dobra ili obavljene usluge (kupca), - koliinu i uobiajeni trgovaki naziv isporuenih dobara te vrstu i koliinu obavljenih usluga, - nadnevak isporuke dobara ili obavljenih usluga, - iznos naknade (cijene) isporuenih dobara ili obavljenih usluga, razvrstane po poreznoj stopi, - iznos poreza razvrstan po poreznoj stopi i - zbrojni iznos naknade i poreza. Iskreno reeno, sudovi (i javni biljenici) rijetko provjeravaju da li je u svakom raunu navedeno sve ovo to treba biti a to se posebno odnosi na to da li je naveden porezni broj vjerovnika i dunika. U pravilu je dovoljno da raun ima naziv raun i da se sve dalje tolerira to u osnovi nije dobro. Naime, valjano knjigovodstvo temelj je uspjenog poslovanja i dok se dozvoljava jedan takav lamperaj situacija se nee promijeniti na bolje. Zbog toga bi trebalo inzistirati na strogoj formalnoj ispravnosti bez koje ne bi smjelo biti daljeg postupka. Pitanje tzv. povratnih rauna koji se navode uz mjenicu i ek zahtijeva posebno objanjenje. Naime, pojam takvog povratnog rauna ne postoji niti u Zakonu o raunovodstvu niti u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost odnosno odgovarajuim pravilnicima. ak to vie, tog pojma nema niti u jednom popisu pojmova koji su vezani za zakone a strune osobe koje su konzultirane za potrebe ovog odgovora (revizori, knjigovoe, porezna uprava) nemaju nikakvog saznanja to bi to bilo. Dakle, mislim da ovo moemo pripisati vjeitoj misteriji koju predstavljaju neki nai propisi i na to zaboraviti, makar moram priznati da sam to pitanje uputio na ekonomski fakultet (neka se s time mue profesori). U osnovi, jedino to se moe smatrati neim to je blisko pojmu povratnog rauna je raun koji se daje obvezniku po mjenici kao dokaz da je regresna svota isplaena (on ima pravo da

od imatelja mjenice trai mjenicu i takav raun, po l. 49. ZM, radi naplate od indosanata prije njega). to se tie pitanja protesta mjenice (i eka) valja naglasiti da, prema l. 9. Zakona o mjenici, trasant (izdatnik mjenice) odgovara za akcept i isplatu mjenice. Ta je odgovornost izriito zakonski propisana i na nju ne utjee injenica da mjenica nije protestirana. Protestiranje mjenice bitno je samo ako se ovrha trai protiv drugih potpisnika mjenice a ne samo izdatnika. Meutim, kod mjenice je neto drugo daleko bitnije a radi se o tome da mjenica mora biti podnesena na naplatu tono odreenog dana (ili u roku) jer u protivnom vie niti ne moe biti naplaena pa se na temelju takve mjenice ne bi mogao pokrenuti ovrni postupak. (7) Bez ovog naloga nema niti ovrhe. Naime, ovrha je postupak prisilnog ostvarenja trabine ovrhovoditelja to znai da takva trabina prvotno mora biti utvrena, bilo u nekom ranijem postupku (kao ovrna isprava) ili, u sluaju ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, kao sastavni dio rjeenja o ovrsi, uz rok za dobrovoljno ispunjenje (uobiajeni rok od 8 dana odnosno 3 dana za mjenicu i ek). Kada se govori o nalogu za plaanje kao o sastavnom dijelu ovrnog prijedloga valja naglasiti kako nije toliko bitno to da li je ovrhovoditelj upotrijebio upravo rijei nalae se ve je dovoljno da ovrhovoditelj upotrijebi bilo koje rijei koje, u naravi, predstavljaju takav nalog (primjerice, ovrenik je duan platiti, obvezuje se ovrenik da u roku od). Naravno, iznos iz naloga za plaanje mora odgovarati iznosu iz vjerodostojne isprave, time da ovrhovoditelj uvijek moe traiti manje od iznosa za koji ima vjerodostojnu ispravu ali nikada ne moe traiti vie. Pravo je svakoga da odlui da li e traiti manje od onoga to mu pripada na temelju neke isprave a dunost javnog biljenika bila bi da prekontrolira iznose i datume dospijea odnosno da usporedi ovrni prijedlog sa vjerodostojnom ispravom. to se tie vjerodostojnih isprava koje glase na strana sredstva plaanja (u praksi to su prvenstveno Euro, dolar i neke nama susjedne valute) valja naglasiti kako valuta u prijedlogu za ovrhu mora odgovarati valuti koja je navedena u vjerodostojnoj ispravi. Jedina iznimka od ovoga su one situacije kada je vjerodostojna isprava izdana u valuti koja vie ne postoji (primjerice, promjene DM u EUR ili, u skoroj budunosti, slovenskog tolara u EUR). Kada se govori o kontroli samog sadraja ovrnog prijedloga valja naglasiti da sudovi odnosno javni biljenici ne paze po slubenoj dunosti na zastaru potraivanja iz vjerodostojne isprave ve na to mora paziti ovrenik. S druge strane, treba obratiti panju na jednu dosta estu pojavu neki ovrhovoditelji trae odreivanje ovrhe na temelju obrauna kamata (to, samo po sebi, nije nita posebno) no procesnu kamatu trae od dana sainjavanja obrauna a ne od dana predaje prijedloga. Takav prijedlog treba uputiti nadlenom sudu radi donoenja rjeenje o odbacivanju prijedloga obzirom da se radi o nedoputenom raspolaganju. Ovom prilikom, dodue, treba ukazati na injenicu da zakon predvia tijek procesne kamate tek od dana predaje prijedloga sudu no tu odredbu u praksi treba modificirati i uskladiti sa stvarnou na nain da se kamata moe traiti od dana podnoenja prijedloga javnom biljeniku. (8) Imajui u vidu odredbu lanka 35. st. 3. u svezi 252. d Ovrnog zakona (dunost javnog biljenika da neuredne prijedloge dostavi sudu radi odbaaja, bez pozivanja na ispravak) u prijedlogu za ovrhu na raunu ovrenika potrebno je navesti sve potrebne elemente izriito propisane odredbom l. 207. Ovrnog zakona dakle, treba navesti da se trai provedba ovrhe na svim raunima ovrenika, deviznim i kunskim; mora biti naznaen glavni raun i banka kod koje se isti raun vodi kao i raun ovrhovoditelja (ako se radi o poslovnom subjektu). Ljudi se esto pitaju na koji nain mogu saznati brojeve poslovnih rauna i, takoer, podatak o tome koji je raun tzv. glavni raun ovrenika no ni to nije neki

poseban problem. Osim zakonom propisane obaveze FINE (l. 16.b st. 3. OZ-a) da dostavi podatke o raunu za redovno poslovanje odnosno o svim raunima mogueg ovrenika, postoji i mogunost da se takvi podaci pribave putem Interneta, bilo potragom na web stranicama samog ovrenika bilo upitom na stranicama Hrvatske gospodarske komore (www.hgk.hr) time da se mora naglasiti kako nisu svi poslovni subjekti dali podatke HGK o svojim poslovnim raunima. Kada ovrhovoditelj pravilno postavi ovrni zahtjev na nain da trai provedbu na svim raunima ovrenika, uz naznaku glavnog rauna i banke koja vodi glavni raun, postupak banke je jednostavan. Naime, banka glavnog rauna odmah plijeni sva sredstva na tom raunu a, ako na tom raunu nema dovoljno sredstava, o tome obavjetava banke koje vode druge poslovne raune ovrenika. Ovrhovoditelj u ovrnom prijedlogu nije duan navesti koje su to banke koje vode ostale raune ovrenika i koji su to ostali rauni ve samo openito naznaiti da se ovrha ima provesti na svim raunima kod svih banaka. Postupak zapljene tih rauna reguliran je odredbom lanka 208. Ovrnog zakona (a podredno i odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji te Odlukama Hrvatske narodne banke) i za njega odgovara banka koja vodi glavni raun ovrenika. Ova se odgovornost moe podijeliti na dvije grupe odgovornost u sluaju da banka propusti postupiti po rjeenju (nadlenost ovrnog suda u ovrnom postupku) i odgovornost banke ako postoji nesuglasje da li je banka postupila u cijelosti (parnini postupak) ali o tome vie drugi puta. (9) Kada ovrhu odreuje sud tada taj isti sud dostavlja rjeenje nadlenoj banci nakon njegove pravomonosti, po slubenoj dunosti. Upravo se u tome nalazi najvea promjena koju donosi novi OZ uloga ovrhovoditelja postaje mnogo aktivnija i on se mora brinuti o svom predmetu (to je i logino jer ima najvie interesa). Dakle, nakon to izvri dostavu strankama, javni biljenik vie ne mora nita raditi, pa tako niti dostavljati rjeenje bilo kome (banci, poslodavcu, HZMO...) ve sve pada na teret ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj (itaj: punomonik ovrhovoditelja) mora doi do javnog biljenika sa svojim primjerkom rjeenja a, nakon to javni biljenik potvrdi njegovu pravomonost, takvo rjeenje nosi neposredno banci koja vodi navedeni glavni raun ovrenika. Banka je duna primiti takvo rjeenje i po njemu postupiti to znai zaplijeniti sredstva sa poslovnog rauna ovrenika i tako zaplijenjena sredstva isplatiti na raun ovrhovoditelja, primjenom odredbe l. 208. OZ-a. (10) Ovrhovoditelj ima pravo na naknadu trokova ovrnog postupka u koje ulaze: - trokovi sastava prijedloga (ako je isti sastavljen od strane odvjetnika, plus pripadajui PDV na nagradu) - trokovi nagrade i naknade trokova za rad javnog biljenika - ostali trokovi (potarina, prijevodi dokumenata i dr.) Trokovi sastava prijedloga od strane odvjetnika propisani su Tarifom o nagradama i naknadi trokova za rad odvjetnika a, obzirom da se radi o knjiici sa kojom odvjetnici spavaju, nema potrebe posebno navoditi njene odredbe. Prema odredbi l. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi trokova za radnje javnog biljenika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rjeenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeivanja prijedloga nadlenom sudu radi donoenja odluke i dostavljanja rjeenja strankama, ovisno o visini postavljenog zahtjeva, biljeniku pripada javnobiljenika nagrada u jedinstvenom iznosu kako slijedi: - od 0,00-3.000,00 kn nagrada od 80,00 kn, - od 3.000,00-6.000,00 kn nagrada od 160,00 kn - od 6.000,00-9.000,00 kn nagrada od 250,00 kn - od 9.000,00-12.000,00 kn nagrada od 330,00 kn - od 12.000.00-15.000.00 kn nagrada od 400,00 kn

Preko 15.000,00 kuna plaa se javnobiljenika nagrada u iznosu od 500.00 kuna i jo 1% na razliku iznad 15.000,00 kuna, ali ne vie od 5.000,00 kuna a za izdavanje potvrde ovrnosti na rjeenje javnom biljeniku pripada javnobiljenika nagrada u iznosu od 30,00 kn po predmetu. Vano je za napomenuti kako, temeljem lanka 5. ovog Pravilnika, ovrhovoditelj nije ovlaten traiti od javnog biljenika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobiljeniku nagradu i trokove ime se izbjegava nastanak ovrhe u ovrsi odnosno mogunost da ovrhovoditelj naplati od ovrenika neto to sam nije platio. Nadalje, osim nagrade javni biljenik ima pravo i na naknadu materijalnih trokova koji takoer ulaze u ove trokove pa bi se i o tome trebalo ranije raspitati. Kako je ve reeno, osim ovih trokova postoje i drugi materijalni trokovi na koje bi ovrhovoditelj imao pravo a u svezi svih tih trokova valja skrenuti panju i na pravo naplate kamate. Zakon kae da ovrhovoditelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu koja tee na iznos trokova ovrnog postupka od dana kada su ti trokovi uinjeni odnosno plaeni. U praksi je uobiajeno da ovrhovoditelj trai kamatu od dana predaje prijedloga ili od dana donoenja rjeenja o ovrsi, to su sudovi (pa i javni biljenici) u pravilu usvajali. Pri tome se ne provjerava da li je ovrhovoditelj platio trokove odvjetnika jer se smatra kako su trokovi uinjeni samom injenicom da je odvjetnik sastavio prijedlog za ovrhu.