Gertrude van Pelt

ARHAINA POVIJEST LJUDSKOGA RODA

( Die archaische Geschichte des Menschengeschlechtes ) First Edition copyright 1934 by Theosophical University Press. http://www.theosophy-nw.org/theosnw/books/archaic/archaic1.htm ( http://www.onlinebooks4free.com/ )

1.
Naslov ove knjige mogao bi biti i drukiji: Povijest evolucije", ali izabrala sam gornji naziv, jer on, u veoj mjeri, istie misao o beskonanom postojanju. Proces evolucije ovjeka jo nije zavren. Ljudski rod se nalazi u ranom stadiju, a naa planeta nije se mnogo udaljila od sredine svog ivotnog vijeka. Materija je skoro u cjelini sastavljena iz zapisa u Tajnoj nauci" od H. P. Blavatsky. Da bi se izbjeglo svako odstu panje od smisla, upotrijebljene su njene rijei koliko je to bilo mogue. Radi se o pokuaju primjene otkria iz Prastare Mudrosti, kako bi se ivot ljudi na ovom planetu prika zao u pravom redoslijedu. To su otkria koja je H. P. Blavatsky s toliko hrabrosti i savrene snalaljivosti pre nijela Zapadu. Tajna nauka" riznica je uenja, koja doslovce izgleda neiscrpna; jer to se ovjek vie razvio, vie mu otkriva njen sadraj. itavo podruje ljudskog miljenja ovdje nalazi svoje prosvjetljenje. Svaka izreka u spisima H. P. Blavatsky puna je mogunosti: sve grane nauke u njenim su spisima tako bogato zastupljene, da je u poetku ljudski duh zbunjen i oamuen veliinom njenog djela. Ona sama o teozofiji kae u Tajnoj nauci" I, str. 272:

"Ali, moderna nauka ne vjeruje u 'duu stvari' i zato odbacuje itav sustav antikne kozmogonije. Nepotrebno je rei da ovaj sustav nije produkt fan tazije jednog ili vie izoliranih bia, ve je to cjelo vito svjedoanstvo tisua generacija vidovnjaka, koji su svi imali svoja iskustva, kojima su ispitivali ispravnost iskustava prenoenih usmenim putem od starijih rasa mladima, u odnosu na uenja viih i uzvienijih bia, ija je zadaa da bdiju nad djet injstvom ovjeanstva." Mi emo nastojati - pri emu emo se strogo drati tek sta - da iz mnogih navedenih injenica, kojima to djelo obiluje, izvuemo skicu onoga, to je H.P.Blavatsky rekla u vezi naeg nekadanjeg Jastva, kako bi doveli u kro noloki red injenice u korist onih koji su previe zapos leni da bi itali itavo djelo. Oznake sveska i stranice omoguit e, onima koji to ele, provjeru materijala i nje govu dalju razradu. Kada bi itava ljudska obitelj poznavala svoju povijest i imala je uvijek pred oima, primijenio bi se stav prema ivotu. Novo dostojanstvo, nova hrabrost i osjeaj odgovornosti ovaj bi svijet pretvorili u raj. Svatko bi u drugome vidio neto dublje i vee nego to je to danas sluaj. Disharmonija koja je postala navikom, te se tako duboko usadila u na ljudski duh, ne bi vie bila nit vodilja naeg miljenja, ratovi bi prestali sami od sebe, nestali bi, jer vie ne bi imali hrane.

Razumije se, samo po sebi, da se Stara Mudrost osniva na jedinstvu svega ivota, inae ne bi mogla biti Mudrost. Meu njenim osnovnim uenjima nalazi se ono o uni verzalnom, ritmikom izraavanju ivota, onako kako se prikazuje u izmjeninim razdobljima aktivnosti i miro vanja. Ako se ono primijeni na velike svjetove u Prostoru, tada se zbivanja poetski nazivaju danima i noima Brahme. No, slino kao i sve drugo, to se ponavlja kroz itavu skalu Univerzuma sve do atoma, slino jednom uzorku koji se smanjuje. Kako gore, tako i dolje", glasi stari hermetiki aksiom. Stoga je analogni zakljuak esto klju koji tragatelja za istinom navodi na pravi put. Vei dio Tajne nauke" komentar je "Stanze Dzyan", jednog arhaikog dokumenta, koji zapadnom svijetu do sada nije bio dostupan. Prije nego navedem neke Stanze, dat u opis dolaska 'noi', jedne 'noi' to se pojavljuje u svakom svijetu, ili kako izgledaju razliite velike 'noi' koje doivljava ova Zemlja na svom putu - i to rijeima Vamadeva Modelvara, prenijetih iz "Otkrivene Izide" I, 376.: "udni se umovi uju sa svih strana... To su pretee noi Brahme. Mrak se die na obzoru, a Sunce nestaje iza trinaestog stupnja Makara (znak Zodijaka).... Polako blijedi svjetlo, temperatura se sputa, nenastanjena mjesta na Zemlji se mnoe, zrak je sve rjei i rjei. Izvori presuuju, velike rijeke ostaju bez valova, more pokazuje svoje pjeano

dno, a biljni svijet vene. Ljudi i ivotinje gube dne vno na veliini, ivot i kretanje gube svoju snagu, planeti jedva stoje u prostoru; jedan za drugim gase se kao lampe koje je ruka sluga zaboravila dopu niti. Surya (Sunce) titra i gasi se, materija je preputena raspadu (Pralaya), a Brahma tone natrag u Dyaus, nemanifestiranog Boga i nestaje, jer njegova je zadaa ispunjena. Opet je dan zavren, no nastupa i traje sve do sljedeeg jutra." U Stanzama Dzyan" poinje drama sa svitanjem na sljedei nain: Stanze I. 1. Vjena Majka odjenuta u svoje uvijek nevidljivo ruho opet je jednom drijemala tijekom sedam vjenosti. 2. Ne bijae vremena, jer ono poivae spavajui u beskrajnom krilu trajanja. 3. Univerzalni "um i srce" ne postojae, jer ne bijae Ah-hi (nebeska bia) da ga sadri. 4. Sedam putova do blaenstva (Moksha ili Nirvana) ne postojahu. Velikih uzroka boli (Nidana i Maya) ne bijae, jer ne bijae nikog, da ih izazove ili da se u njih zaplete. 5. Jedino tama ispunjavae beskonano SVE, jer

Otac, Majka i Sin bijahu opet jednom Jedno, a Sin ne bijae jo probuen za novo kao i za svoje puto vanje na njemu. 6. Sedam uzvienih Vladara i sedam Istina prestae postojati, a Svemir, Sin nunosti bijae utonuo u Paranishpanna, da Ga opet izdahne Onaj koji je, a ipak nije. Nita ne bijae. 7. Uzroci postojanja bijahu odstranjeni: Vidljivo, to bijae, i Nevidljivo, to jeste, poivahu u vjenom Nebitku - jednome Bitku. 8. Jedino se prostirae Jedan Oblik Bitka, neomeen, beskonaan i neprouzroen u snu bez snova, a ivot je kucao poput bila nesvjesno u prostoru svjetova kroz onu Sveprisutnost, koja je vidljiva samo otvor enom oku Dangmaa. ("Tajna nauka", I, 35-46)

Stanze II. 1 Gdje bijahu Graditelji, bljetavi Sinovi svitajue Manvantare?... U nepoznatom mraku, u svo jemu Ah-hi Paranishpannai. Stvaraoci Oblika iz Neoblika - korijena svijeta - Demavatri, i Svabhavat, poivahu u blaenstvu Nebitka. 2. Gdje bijae tiina? Gdje ui da je zamijete? Ne, tu

ne bijae ni tiine ni glasa: nita osim neprekidnog Vjenog Daha (kretanja) koji ne poznaje samoga sebe. 3. as jo ne bijae kucnuo, zraka jo nije bljesnula u zametak, Matri-padma (Majka -Lotus) jo ne bijae nabujala. 4. Njezino srce se jo nije otvorilo Jednoj Zraci, da ju kao Trojstvo pusti pasti u etverostrukost, u krilo Maye. 5. Sedam (sinovi) se jo ne porodie od tkiva svjetla. Jedino m r a k bijae Otac - Majka, Svabhavat, i Svabhavat bijae u mraku. 6. Ovo Dvoje su zametak, a zametak je Jedan. Svemir bijae jo skriven u Bojoj misli i u Boanskim grudima.

Stanze III. 1. Posljednji titraj sedme vjenosti prodire beskonanost. Majka buja i iri se iznutra prema van kao pupoljak lotosa. 2. Zamah se iri, on dodiruje svojim brzim krilom itavi svemir (istodobno) i zametak, koji boravi u tami, tami koja die (kree se) nad dremljivim vodama ivota. 3. "Tama" zrai svjetlo, a svjetlo alje jednu jedinu

zraku u vodu, u majinsku dubinu. Zraka prodire djeviansko jaje, zraka djeluje tako da jaje zadre (zatitra) i proizvede nevjekovit (periodiki) zame tak, koji se zgusne u jaje svjetova. *** 6. Korijen ivota bijae sadran u svakoj kaplji oce ana besmrtnosti, a ocean bijae sjajno svjetlo, koje bijae vatra, toplina i gibanje. Mrak nestade i ne bijae vie, on nestade u svom vlastitom biu, tijelu od vatre i vode, od Oca i Majke. 7. Pogledaj, o Lanu! Sjano dijete obadvojeg, neus poredivu punou velianstvenosti: svijetli prostor, koji je sin tamnog prostora, koji se uzdie iz dubina velikih tamnih voda. On sja kao Sunce, on je vatreni boanski zmaj mudrosti. Pogledaj kako podie velo, te ga razvija od istoka prema zapadu. On sakriva Gornje, a Donje ini vidljivim kao veliku iluziju. On oznaava onima koji sjaje (zvijezdama) njihova mje sta i pravi od Gornjeg beskrajno more vatre, a iz Jednog Objavljenog (element) velike vode. *** 10. Otac - Majka tku tkivo, kojem je gornji kraj privren o Duhu (Purusha) - Svjetlu Jedne Tmine - a donji o sjenovitom kraju materije (Prakriti). I to je tkivo univerzum (svemir) ispreden od dvije sup-

stance, spojen u jednoj, koja je Svabhavat. - I, 62-83.

Stanze IV. 1. ... Posluajte, vi sinovi Zemlje, svoje uitelje sinove Vatre, nauite da nema ni prvo ni posljed nje; jer sve je jedan jedini Broj, koji je proizaao iz onog to nije Broj. 2.. ujte, to smo mi potomci prvobitne Sedmorice, koji smo roeni od Praplamena, nauili od naih otaca.... - I, 86-88. Ono to slijedi, upueno je sinovima Zemlje od strane njihovih uitelja. Po zakonu analogije te se Stanze mogu primijeniti na svako Otkrovenje, bilo na Zemlji ili Suncu ili veim Univerzumima: isto tako se moe odnositi i na mnoge periode mirovanja i aktivnosti tijekom itavog ivota nae planete, Zemlje. O velikim Manvantarama (ili razdobljima manifestacije) kae se: Milijuni i bilijuni svjetova stvaraju se." Komentari gornjih Stanzi daju dugaak izvjetaj o postanku svjetova i bacaju more svjetla na probleme koji mue nae znanstvenike i koje nisu uspjeli rijeiti. Ali, svrha ove knjige nije da obraduje ovaj dio materije, osim

ako stoji u izravnoj vezi s antiknom povijeu ljudi. Te prve Stanze uzete su kao poetna toka, jer njima je svojstvena posebna atmosfera koja je prikladna izdii nas nad nau malu individualnost u finiju, iu atmos feru, u otvoren, vedar prostor, gdje se samoga sebe vidi bestrasno i stoga moe bolje studirati. Sa ivom i majestetskom slikom koju te jednostavne, oigledne rijei stva raju pred duhovnim okom, istodobno dolazi i uvjerenje o njihovoj istinitosti. Njih nije jednostavno rodila neka kolovana fantazija, one odiu istinom i autoritetom. Nizovi knjiga ne bi mogli iscrpnije ili opirnije objaviti injenicu o bratstvu ljudi i svega ivota. Sva djela H. P. Blavatsky pisana su u tu svrhu. Za nas povijest poinje otprilike s naim dolaskom na ovaj planet. Naa stara domovina, na sadanji Mjesec, kako nam je reeno, sada je le u stanju raspadanja. Vijek za vijekom proli su otkad su njegove Monade u ured nom nizu prele u krilo Vjene Majke, kako bi tamo dri jemale tijekom sedam vjenosti. Monada je oznaka koju su rabili mnogi filozofi, od Novoplatonika do Bruna, Van Helmonta i Leibnitza s razliitim varijacijama znaenja. Ona se u antiknim uenjima odnosi na esencijalnu esencu jednoga bia, sr jastva, quintesencu, objektivnu realnost, unutarnju sr bitka, u koju se tijekom noi ivota povlae sve potence i iz koje se svi vehikli (ovisno o do sada postignutom evo lucijskom razvoju) tijekom dana ivota ponovno emani-

raju. U sluaju ovjeka fiziko je tijelo posljednji i najvei od takvih vehikala, koji se svi zajedno raspadaju kada se povue svijest koja ih je okupila, a na njen poziv opet se sakupe kada doe vrijeme da zapone jedan nov ciklus. Prije nego to kaemo neto vie o Monadama, mor amo kratko prikazati njeno putovanje na ovoj Zemlji, jer moramo rabiti oznake za razliite cikluse, ve radi opisa prijelaza s jednoga na drugi planet. Kae se, da se Zemlja kao i Mjesec i svi drugi svjetovi sastoje iz sedam globusa, koje se naziva jednim planetarnim lancem. Svaka Monada mora sedam puta putovati oko tih globusa, a o svakom kruenju se govori kao o jednoj rundi. Pri prijelazu s jed nog globusa na drugi dolazi do jednog razdoblja manjeg zatamnjenja analogno gore u Stanzama citiranoj velikoj Pralaya ili stanju mirovanja: i svaki put izmeu dviju rundi dolazi do jednog dueg i dubljeg "Sna Brahme", tijekom kojeg se povlai sav ivot, kako bi se pri svitanju ponovno pojavio spreman za jednu novu rundu. Jako je teko razumom mozga prenijeti te visoko duhovne istine. Moramo se osloniti na pomo intuicije, fantazije i razmiljanja. Tako se i ti globusi sasvim razliito opisuju. Ispravnije bi moda bilo rei da oni predstavljaju, analo gno sedam stupnjeva svijesti u ovjeku, sedam stupnjeva vibracija. Stvar e nam biti jasnija ako razmislimo da se svijest, dok fiziko tijelo spava, koncentrira na sasvim druge stvari od onih kojima se bavi tijekom dana. Kada se to

uzme u obzir, moe se prikazati sljedei dijagram:

Globusi su prikazani u jednom krugu: gore globusi A i G, oboje na istom duhovnom planu svijesti. Tada dolaze B i F s obje strane kruga, a ispod njih C i E; dolje se nalazi globus D - granica nae materijalne svijesti. Na tom se globusu sada odvija na rad. Svaka se Monada sputa od A do D, a tada se opet uspinje od D prema G. To kretanje mora se predstaviti u obliku spirale, jer na putu prema gore Ego nosi sa sobom sva iskustva koja je prikupio prilikom sputanja, tako da, iako A i G lee na istom duhovnom planu, svijest i razvoj jedne Monade na G daleko

nadilazi ono to je imala na globusu A. Zatim, na svakom globusu ima sedam rasa s naroitim osobinama, kroz koja prolazi svaka Monada; svaka rasa ima sedam velikih podrasa, a osim njih i velik broj ogranaka, tako da je iskustvo jedne runde na jednom globusu enormno i sas vim dovoljno da nam stane dah pri promatranju dalekosenosti tih iskustava. Ne navodi se tona starost naeg planeta, ali se otkriva dovoljno kako bi se pokazalo da stvarnost daleko nadilazi sve snove znanja. Prema sta rom raunanju ivot se jednog planeta (odnosno njego vih sedam rundi) naziva jednim danom Brahme, koji traje 4.320.000.000 naih godina. Nakon njegove duge noi, koja traje isto toliko dugo, on se ponovno utjelovljuje s cjelokupnim ivotom koji mu pripada, pri emu svaki sli jedei planetarni lanac lei na jednoj vioj razini od prethodne. Sa svim time zahvatili smo daleko ispred nae prie, ali to ukazuje na grandioznost ivota jednog pla neta i upoznaje nas s izrazima koji su potrebni pri opisi vanju dolaska na Zemlju. Da se vratimo na Monade: one se pojavljuju prema redosljedu svog razvoja. Studijem teozofije ui se, kako postupno i temeljito priroda postupa u svim svojim djelima. Uimo kako se Monade, koje krue oko svakog sedmerostrukog lanca, dijele u sedam klasa i to prema svojim stupnjevima evolucije, svijesti i zasluga. Naravno da najnaprednija klasa prva naputa Mjesec i prelazi (nakon svog dugog mirovanja i raznih promjena koje se

dogaaju pri njenom oblikovanju) na globus A, gdje se utjelovljuje u najniem carstvu; a vremenska razdoblja tako su odreena, da, kada doe vrijeme prelaska za sedmu klasu staroga lanca, prva je rasa spremna za pre lazak na globus B, i tako dalje, oko itavog lanca. "Posljedica toga je da samo prva klasa Monada, tije kom prve runde postie stanje razvoja na kojem je ovjek, jer druga klasa koja dolazi na svaki planet kasnije, nema vie vremena da postigne to stanje. Zato, dakle, Monade druge klase dostiu poetno stanje ovjeka tek u drugoj rundi i tako se to nasta vlja dalje sve do sredine etvrte runde. Ali, u tom trenutku - u ovoj etvrtoj rundi, u kojoj e ljudski stupanj biti potpuno razvijen - zatvaraju se vrata u carstvo ljudi... jer, Monade, koje do tog vremena jo nisu dosegle ljudski stupanj, to ovisi o samoj evo luciji ovjeanstva, jo su toliko u zaostatku, da e ljudski stupanj dosei tek na kraju sedme i posl jednje runde. Oni, dakle, u ovom lancu nee biti ljudi, ve e initi ovjeanstvo jedne budue Manvantare i tako biti nagraeni, jer e postati 'ljudi' na jednom viem lancu i time primiti svoju karmiku kompenzaciju. Ovdje postoji, i to iz dob rih razloga, samo jedna jedina iznimka, o kojoj emo kasnije govoriti. Ali, time se objanjava razlika medu rasama". - I, 196.

Na drugom mjestu nam se kae, da je ovjeanstvo upravo za jednu rasu prolo preko sredine zemaljskog puta, jer se sada nalazi u etvrtoj rundi na etvrtom glo busu i blizu sredine etvrte podrase pete korijenske rase. Ovo pokazuje kako je postupan bio prijelaz sa staroga svijeta, iji principi i ivotne snage, prilikom njegove smrti, nakon mirovanja koje traje eonima, prelaze u odgo varajui globus novoga lanca; jer, jedan svijet nije masa mrtve materije, ve jedno bie s upravo takvom sedmerostrukom prirodom kao to je to i ovjekova; i taj svijet ima svoje roenje, mladost i starost. Kae se, da planetarni lanci imaju svoje 'dane' i 'noi', tj. doba aktivnosti ili ivota, kao i one pasi vnosti ili smrti, te se na nebu tako ponaaju kao ljudi na Zemlji. Oni stvaraju sebi sline, stare i raspadaju se kao osobnosti, a samo njihovi duhovni principi dalje ive u njihovom potomstvu, kao dio njih samih". - I, 154-155. Eho tog prastarog uenja dopro je do nas kroz neke od starijih religija, u kojima se rabe izrazi kao 'majka Zemlja', 'Duh zemaljski' itd. "Naa Zemlja kao vidljivi predstavnik svojih nevid ljivih viih 'gospodara'... mora slino kao i drugi proi sedam rundi. Tijekom prvih tri se formira i

skruuje; tijekom etvrte se smiruje i postaje vrsta; tijekom posljednje tri postupno se vraa svojoj prvo bitnoj eterikoj formi; ona je, da tako kaemo, postala spiritualna". - I, 159. Isto vai i za ljude, djecu ove Zemlje. Monade na sva kom globusu u tri protekle runde prolaze sve oblike postojanja sve do ovjeka i olako postaju materijalnije, a pritom je svaka tijekom prvih triju rundi nejasan proto tip sljedee: "... prvobitna, neodreena i prolazna skica objekta na slikarskom platnu, koja je nastala da bi pod kistom slikara dobila konanu i ivu formu... Istovjetnom analogijom ponavlja se ciklus sedam rundi... u mikroskopskom mjerilu prvih sedam mjeseci embrionalnog razvoja jednog ljudskog bia... Kao to neroeno dijete od sedam mjeseci, iako sasvim dovreno, ipak treba jo dva mjeseca da sakupi snagu i vrstinu, tako i ovjek, nakon to ja zavrio svoju evoluciju tijekom sedam rundi, ostaje jo dva daljnja razdoblja u krilu Majke Prirode, prije nego li se rodi kao Dhyani, ili bolje rei ponovno rodi, i to u savrenijem stanju od onoga prije prijelaza kao Monada na novostvoreni lanac svjetova". - II, 256.257.

Nakon to smo u glavnim crtama dali openiti plan, slijedee poglavlje poinjemo s povijeu Monada.

2.
Monadiko mnotvo s Mjeseca moe se podijeliti u tri velike klase: 1. Najrazvijenije Monade (lunarni bogovi ili 'duhovi', u Indiji se zovu Pitris), ija je funkcija da u prvoj rundi prou itav trostruki ciklus mineral nog, biljnog i ivotinjskog carstva u njihovoj eterikoj, elatinoznoj i rudimentarnoj formi, da bi se odjenuli prirodom novostvorenog lanca i tu prirodu asimilirali. To su oni, koji su na globusu A u prvoj rundi dosegli ljudsku formu (ako u carstvu skoro sasvim subjektivnog mogu uope postojati bilo kakve forme). Stoga su i oni ti koji ljudski ele ment tijekom druge i tree runde vode i reprezen tiraju, te napokon poetkom etvrte runde evolviraju svoju sjenu za drugu klasu, tj. one, koji dolaze poslije njih. 2. One Monade, koje tijekom tri i pol runde, kao prve, postignu ljudski stadij, te postanu ljudi. 3. Zakanjele Monade, koje zbog karmikih pre preka ljudski stupanj tijekom ovog ciklusa ili ove runde uope nee postii - osim jedne iznimke, o

kojoj, kao to je reeno, bit e rijei na drugom mje stu". - I, 175 Nae ljudsko shvaanje nije u stanju smjesta sve obuh vatiti to oznaka 'Monada' znai. Moemo si pomoi ako razmiljamo o prvoj fundamentalnoj tezi i ako nam postane jasno, da u osnovi postoji samo JEDAN ivot, da ne postoji nita drugo, da je TO prostor sam, bezgranian, beskrajan, i da iz svake toke istoga emaniraju potence Cjeline. Monada je od takve boanske esence. Ona nije od ovoga svijeta ili ovoga plana: moe se usporediti samo s neunitivom zvijezdom boans koga Svjetla i Vatre". - I, 174 "... duhovna Monada je Jedna, univerzalna, bez granina i nedjeljiva: a njene zrake ine ono to mi u svom neznanju zovemo 'individualnim Monadama' ljudi". - I, 177 Ne moe se rei da se ona razvija, ali ipak se oko nje zbog njenih beskrajnih utjelovljenja sakupljaju sve vie i vie ivotne forme. Ona ide od najnieg sve do najvieg duhovnog carstva, a ipak je uvijek ista Monada.

"Monada je jedna kapljica iz beskrajnog mora onostranog.... ona je boanska u svom viem, a ljudska u svom niem stanju - pridjevi 'vii' i 'nii' rabljeni su u nedostatku boljih rijei - i ostaje, osim u Nirvani, u svim vremenima jedna Monada, i to pod svim uvjetima, svejedno u kojim izvanjskim obli cima... Kabalisti s pravom kau, da 'OVJEK kame nom, biljkom, ivotinjom, ovjekom, duhom i napo kon Bogom postaje...' Ali pod 'ovjekom' se misli na boansku Monadu, a ne na razumsko bie..." - I, 186 Ovo podsjea na interpretaciju jednoga citata iz 'Knjige M a n u ' , koja se nalazi u 'Otkrivenoj Izidi' od H.P.B., svezak II, str. 263 (englesko izdanje), a koji glasi: "Biljke i vegetacija sadre bezbroj oblika zbog svo jih prijanjih postupaka: one su ovijene tamom, ali nita manje posjeduju jednu unutarnju duu, te osjeaju i radost i bol". A u 'Tajnoj Nauci' moemo proitati: "Sve u univerzumu kroza sva svoja carstva je SVJESNO, tj. obdareno j e d n o m svijeu svoje vlastite vrste... Ne postoji neto slino 'mrtvoj' ili 'slijepoj' materiji... - I, 274

Broj sedam, na kojem je izgraen univerzum, pojavl juje se i u carstvima prirode, gdje ispod nama poznatog mineralnog carstva postoje jo dva druga, naime carstva elementala. Vidljivo je, da itav razvojni proces predsta vlja meusobno povezane kotae, i da svaki stupanj pro lazi sve forme nanovo. Tako je npr. svaki globus pozor nica jednoga razvoja, koji je dodue slian prethodnom, ali se svaki put ponavlja na jednoj vioj stepenici: sve nje gove Monade sudjeluju u tom iskustvu. Osim toga svaka runda razvija jedan element. "Tijekom prve runde globus, izgraen od primiti vne ivotne vatre, odnosno od nje formiran u sferu, nije imao vrstinu, i nikakvih drugih osobina osim hladne svjetlosti, nije imao niti formu niti boju. Tek pri kraju prve runde razvio se jedan element, iz ije anorganske ili jednostavne esence je sada, u naoj rundi, nastala vatra, koju poznajemo u itavom sustavu.... Druga runda dovodi do manifestacije drugi element - ZRAK. Od druge runde nadalje Zemlja - do tada zametak u krilu Prostora - zapoinje svoju pravu egzistenciju; ona je razvila individualni, osjeajni ivot, svoj drugi Princip... Trea runda razvija trei Princip - VODU - dok etvrta plinoviti fluid i izgraujue forme naega

globusa pretvara u tvrdu, okorjelu, grubo materi jalnu sferu, na kojoj mi sada ivimo ..." - I, 259-260 Za onoga, tko je kolovan u prirodnim znanostima devetnaestoga stoljea, u evoluciji je, onako kako se ona predstavlja, moda najneoekivanija njena znaajka, njena duhovna priroda. To je ono boansko, iji sjaj kroza sve prodire. Materija je samo vanjski omota Duha i ak je i ona sama, koja je roena iz istoga izvora i praktiki je nje gov suprotni pol, duhovna. Tu ne postoji nikakva sluajnost, nikakva neodreenost. Svaka pojedinost rasta se kroz inteligenciju, zakon i milost vodi od unutra prema van. "Univerzum je voen, upravljan i oivljen od strane skoro beskrajnog niza hijerarhije osjeajuih bia, od kojih svatko mora ispuniti jednu misiju... oni bes krajno variraju u svojim individualnim stupnjevima svijesti i inteligencije; sve njih nazvati duhovima, znailo bi zastraniti u poetiku fantaziju. Jer, svako od tih bia je ili bilo ovjekom, ili se priprema da to postane, ako ne u sadanjem, onda u jednom prolom ili jednom buduem ciklusu (Manvantari) - I, 274-275 ... kao to se kae, da je posao jedne runde povjeren grupi tzv. 'kreatora' ili 'arhitekata', tako je i kod sva-

kog globusa, on stoji pod nadzorom i vodstvom naroitih 'graditelja' i 'straara' - razliitih DhyanChohana. - I, 233 ... Dhyani redom straare nad jednom od rundi i velikim korijenskim rasama naega planetarnog lanca. Osim toga je reeno, da oni tijekom, svake runde i svake rase alju svoje Bodhisattve, koji su ljudski pandani Dhyan-Buddhama. Od sedam istina ili otkrovenja, ili bolje reeno otkrivenim tajnama su nam saopene tek etiri, jer se nalazimo tek u etvrtoj rundi, i svijet je do sada imao tek etiri Buddhe." - I, 42 Tako je i ovjek, to se tie njegove izvanjske fome, nje gove fizike materije, njegove moralne, psihike i duho vne prirode, 'produkt rada niza najrazliitijih duhova'. Osim toga, njegovo se tijelo sastoji od bezbrojnih mirijada ivota. "Znanost nas ui, da ivi kao i mrtvi organizmi ljudi i ivotinja vrve od bakterija... Ali, nauka jo nikada nije otila tako daleko, da bi potvrdila okultno uenje, da su naa tijela, isto kao i tijela ivotinja, biljaka i kamenja, izgraena od takvih bia, koja,

osim veih vrsta, niti jedan mikroskop nije u stanju otkriti... Ne samo da su kemijski spojevi istovrsni; isti infinitezimalni, nevidljivi ivot ini atome u tijelu brda i cvijeta, ovjeka i mrava, slona i drvea, koje ga titi od sunca. Svaka estica - zvali je mi organskom ili anorganskom - jedan je ivot". - I, 260-261 To emo kasnije opisati u pojedinostima. Sada emo se vratiti Monadama s Mjeseca. Lunama boanstva ili Pitris oblikovala su fizikog ovjeka, dok su Agnishvattas ili Kumaras, solarna bo anstva, gospodari unutarnjeg ovjeka. O evoluciji ljudi, prije poetka nae etvrte runde, reeno je vrlo malo. Nesumnjivo su okolnosti bile takve da si ih mi teko moemo predstaviti, a u svakom sluaju nas ovdje i ne zanimaju toliko. Najranije runde bile su posveene raz voju carstva prirode koja se nalaze ispod mineralnog carstva, a koja naravno sva ine jedan esencijalni dio naeg sadanjeg tijela. Svaka je runda bacala sjenu dolazeeg carstva prirode ispred sebe, dok je evolvirala ono to je imalo postati mineralom, biljkom, ivotinjom ili ovjekom; pri tome se u svakoj rundi sve vie prib liavala formi. Kroz sva ta stanja su prole lunarne Monade, sve dok je znanje o njihovim uvjetima postalo instinktivno i apsolutno. Naprednije Monade su pred njaile, kao to je reeno - i bilo je potrebno da proe ogro-

man vremenski razmak od tri i pol runde, dok su sve prispjele. "Najrazvijenije Monade (lunarne) postigle su stadij klice u prvoj rundi, pred kraj tree runde postaju zemaljska, iako vrlo eterika ljudska bia i ostaju na globusu tijekom 'razdoblja zamraenja' kao sjeme za budue ovjeanstvo u etvrtoj rundi". - I, 204 To su oni koji postaju pionirima dolazeeg ljudskog roda - ali samo u njegovom fizikom aspektu, kao to e kasnije biti objanjeno. No, prije nego se to dogodilo, bilo je ogromnih vre menskih razdoblja tijekom kojih su se uvjeti polako obli kovali, i stvorena su mnoga egzotina udovita zbog nesreenih snaga - to su bile forme i zbivanja, koje oito nisu bile dijelovi openitog plana. etvrta je runda zapoela: predstojali su poeci ljudskoga ivota. Zemlja je u Stanzama prikazana kao 'nestrpljiva'.

Stanze I. "2. Zemlja govorae: 'Gospodin sjajnoga lica (Sunce), moja je kua prazna... Poalji svoje sinove, da napue ovo kolo (Zemlju). Ti si poslao svojih

sedam Sinova (planetarnih Duhova) Gospodu Mudrosti (Merkur ili Buddha). On Te vidi sedam puta blie sebi, sedam te puta vie osjea. Ti si svo jim slugama, malim kolutima (satelitima) zabranio, da hvataju Tvoje svjetlo i Tvoju toplinu, da zadra vaju Tvoju veliku dobrotu na njezinom putu. Poalji sada ovu tvojoj sluiteljici". - II, 31

3. Tada ree Gospodin sjajnoga lica: "Ja u ti pos lati vatru (snagu Sunca), kada zapone tvoje djelo. Uzdigni svoj glas k drugim Lokama (svjetovima); obrati se na svoga oca, Gospodara Lotusa (Mjesec)1 za njegove sinove (Pitri = preci, praoci ovjeanstva, koji su se razvijali na Mjesecu i odande preli na Zemlju)... Tvoj narod treba biti pod vlau otaca (Pitri - Pati) (jer nije dovoljno razvijen niti savren). Tvoji ljudi e biti smrtnici. Ljudi Gospoda Mudrosti (Buddha, Merkur) su besmrtni (misli se metaforiki: po njihovoj mudrosti), a ne sinovi Some (Mjeseca). Ostavi se tvojih tualjki. Tvojih sedam koa (kru gova) je jo pod tobom... Ti nisi spremna... Tvoji ljudi jo nisu spremni (organizam se prilagoava
Primjedbe u zagradama su veim dijelom uzete iz knjige Prijevod Dzyan Strofa", koju je preveo i komentirao Tomo Klukovi 1937. godine, radi boljeg razu mijevanja teksta (prim. prev.)
1

okolini, a uvjeta za ivot ljudi na Zemlji jo nema, budui da ona jo nije dovoljno razvijena). - II, 50 4. I poslije velikih bolova ona (Zemlja) odbaci svoje stare tri koe (odnosi se na tri prola kruga zemal jske evolucije) i navue svojih novih sedam koa (odnosi se na sedam geolokih promjena, koje prate razvitak sedam korijenskih rasa ovjeanstva) i stajae tu u svojoj prvoj rasi (rasi ovjeanstva). - II, 46

Stanze II. 5. Klo (Zemlja) se okretae dalje kroz trideset Karora (okultna razdoblja, koja odgovaraju 300 milijuna naih godina). Ono izgradi Rupase (oblike), mekano kamenje koje otvrdne (minerale), tvrde biljke koje omekae (vegetacija), vidljivo iz nevidljivog, kukce i mala bia (sarisripa avapada). Ona (Zemlja) ih stresae sa svojih lea (ovo se odnosi na promjenu poloaja zemljine osi, koja je izazivala poplave) koliko god puta ona preplavie majku... Nakon tri deset Kurora ona se okrene. Ona je leala na leima, na strani... Ona nije htjela zvati Sinove Neba, nije htjela zvati Sinove Mudrosti (napredne Monade,

koje bi se inkarnirale na njoj). Ona stvarae iz svoga vlastitog krila (svojim vlastitim snagama). Ona stvori vodene ljude, grozne i zle (stvarala je sama prije reda, pa joj posao nije uspio)". - II, 52 Te forme (oblici) nisu odgovarale planu. One su moda bile odraz prevelike energije prirode, prije nego li su stvari bile sasvim dovrene. "Mjesec (Omoroka) je bio taj, koji je predvodio stravino stvaranje neopisivih bia..." - II, 15 6. Vodene ljude, grozne i zle, stvori ona sama iz ostataka drugih (mineralnih, biljnih i ivotinjskih ostataka prethodnih) rundi. Dhyani (vie duhovne inteligencije - Dhyan znai zadubiti se) dooe i gledae... Dhyani od svijetlog Oca - Majke; iz bije lih predjela (solarno - lunarnih) dooe oni, iz sta nova besmrtnih smrtnika (jer ondje nemaju fizika tijela)". - II, 55 Ta via bia bila su naroito zainteresirana za ljudska tijela, koja bi trebala napuiti Zemlju. Njihova je sudbina bila vezana za ta tijela. Kada emo kasnije rei neto vie

o tome, tada e znaenje neobinog izraza 'besmrtnih smrtnika' biti jasno. 7. Njima se ne dopadae. Nae tijelo (misli se na vie mentalno tijelo) nije tu (rekoe oni). Nisu pri kladne Rupas (oblici) za nau brau od petog (stup nja razvitka). Nisu stanovi za ivote (Monade). istu vodu (voda je ezoterijski simbol za materiju) ne mutnu moraju oni piti. Dajte da ih posuimo (oistimo)". - II, 57 Tako dooe, kao to se u slijedeoj Stanzi kae, vatre i unitie oblike s dva i etiri lica. Vatra se odnosi na hijer arhiju duhova, koji sa svojim pomagaima dre na oku razvoj svijeta na niim planovima, a koji je povjeren njiho voj brizi. Dolo je do velikih geolokih promjena, i pro tekla su velika vremenska razdoblja. Kada je djelo raza ranja napokon zavreno i Zemlja ostala pusta, tada, u poetskoj simbologiji Starih -

Stanze III. -12. Tada veliki Chohani pozvae Gospodu Mjeseca, zranih tijela. 'Stvorite ljude', rekoe im, 'ljude od vae prirode, dajte im (tj. Jivas ili

Monadama) vae oblike iznutra. Ona (Majka Zemlja ili Priroda) izgraditi e izvanjski ovoj (izvanjska tijela), muko - enska e ona biti. Isto tako Gospoda Plamena' ". - II, 73 I sada dolazimo do ve spomenutih pionira - Gospode Mjeseca. Ako oni dadu model, priroda e biti u stanju izvesti zadatak i stvoriti prikladna tijela. Ali, ona je bila potpuno nesposobnom samostalno zapoeti djelo. Ti pio niri su uz pomo jednog dugog niza bia, moglo bi se rei bia beskrajno visokih, prilikom etvrte runde na etvrom globusu postigli ljudski stupanj u vrlo velikim astralnim formama. Oni su postigli tu formu razvoja kako bi mogli davati tijela za budue ljude na ovoj Zemlji praktino za sebe same. Ta bia, zvana i Lunarni Pitrisi, bila su zaduena uiniti sljedei korak u razvoju ljuds koga tijela. Zato, kada je dola zapovijed od njihovih Viih, oni " 'iznojie' svoje astralne dvojnike iz 'majmunolikih' oblika, koje su razvili u III rundi. I taj suptilniji, finiji oblik slui kao model oko kojega priroda gradi fizikog ovjeka". -I, 180 -usporedi i II, 115

A ti posrednici nisu slijepe snage, kao to to moderna nauka smatra, nego je to ivot na raznim stupnjevima i u raznim oblicima svijesti, koji ili stvaraju oblik koji se formira, ili pomau onima koji taj oblik stvaraju. "Tako dakle nalazimo, da tijekom prve tri i pol kori jenske rase, sve do sredinje toke ili okretita, astralne sjene 'stvaralaca' (Lunarnih Pitrisa) su one formativne snage u rasama koje izgrauju fiziki oblik i polako evoluciju istoga primoravaju da se zavri". - II, 110

3.
Prethodno je poglavlje razjasnilo na odnos prema Lunarnim Pitrisima; to se jo jasnije kae u Tajnoj nauci" II, str. 88 sljedeim rijeima: "Preci ljudi, u Indiji zvani 'Oevi', Pitaras ili Pitris, stvoritelji su naih tijela i niih principa. Oni su mi sami, i to kao prve osobnosti, i mi smo oni". - II, 88 Dakle, nakon to su ovi lunarni preci stvorili tijela, ostadoe, iako na svojim vlastitim razinama boanska bia, snabdjevena snagama i znanjem o kojem mi nemamo nikakve predodbe, na svojim mjestima u niim carstvima prirode; sve dok njihova mlaa braa, manje napredne Monade, nisu bile spremne zauzeti njihova mje sta, nakon to su polako tijekom vjekova kroz cikluse rasta postigli taj stupanj. Kasnije je dolo do kompenza cije, kada su lunarni Pitrisi evolvirali u stupanj ovjeka. Jer ti 'lunarni duhovi' moraju postati 'ljudima', kako bi njihove Monade postigle jedan vii akcijski plan i vii plan samosvijesti, odnosno plan Manas - Putras, onih koji su 'bezdune' ljuske, stvorene i

oblikovane od Pitrisa, tijekom drugog dijela tree korijenske rase nadahnule 'duhom ljudskim' ". - I, 180-181 U vezi s time se kae, da nakon zavretka nae sedme zemaljske runde, i nakon to e globusi dati svoju ener giju jednom drugom sustavu, kao to je to ve Mjesec uradio prije nas, nai e napredni Egosi uiniti slinu uslugu onima, koji e doi poslije nas. I nakon toga "sljedea velika Manvantara bit e svjedokom, kako e ljudi naeg ivotnog ciklusa biti uiteljima i voama jednog ovjeanstva, ije su Monade za sada, vjerojatno, polusvjesne, zatvorene u najna prednijim zastupnicima ivotinjskog carstva, dok njihovi nii principi moda nastavaju najrazvijenije vrste biljnoga svijeta". - I, 267 S ove toke mogue je uoiti dvije struje razvoja, koje preplavljuju ljudsku rasu: spiritualnu, koju zastupaju Monade, i fiziku u tijelima, koja se postupno skruuje oko astralnih oblika stvorenih od strane naih lunarnih predaka. Postoji jo jedna trea struja, intelektualna, koju emo kasnije objasniti, koja se pojavljuje tek pred kraj tree korijenske rase na etvrtom globusu, nastupa u etvrtoj rundi i ispunjava prazninu izmeu prvih dviju,

te ih ujedinjuje. Strogo uzevi, prije nego li se to dogodi, ne moe se rei da 'ovjek' egzistira. Te tri struje evolu cije ili sustavi evolucije posjeduju svaka svoje vlastite zakone te su upravljane od strane raznih hijerarhija najviih Dhyana. Ovdje se prvi put vidi beskrajna mnogostranost ljudske prirode. Dobili smo ve i neki pojam o majstor skom vodstvu i neumornoj zatiti, pod kojom se ovjek razvija. Potrebno je opet objasniti i podsjetiti da, kako se posao jedne runde povjerava jednoj drugoj grupi 'kreatora' ili 'arhitekata', tako je i sa svakim globu som, tj. on stoji pod nadzorom i vodstvom poseb nih 'oblikovatelja' i 'uvara' - razliitih Dhyan Chohana". - I, 233 Nita se ne pokree sluajno, ve samo uz pomo i posredovanje onih koji su tijekom eona, svaki na svoj nain i na svojem mjestu, postali savreni. Svijest, inteli gencija, samilost - ispunjavaju svaki atom prostora. "Na Zemlju najprije dolaze Samoegzistirajui. Oni se u osvit novog roenja svijeta projiciraju od strane Apsolutne Volje i Zakona u obliku 'Duhovnog ivota'. Taj 'ivot', to su boanski 'Sishtas' (klice

Manusa ili Prajapati i Pitris). Iz ovog proizlazi 1. "Prva rasa, 'Samoegzistirajui', koji su astralne sjene svojih predaka. Tijelo je bilo bez ikakvog razuma (duha, intelekta ili volje). Unutranje bie (vie Ja ili Monada), iako u zemaljskom ovoju, ipak nije imalo vezu s njime. Spojna karika, Manas, jo nije bio prisutan". - II, 164 Prva se rasa pojavila "na sedam mjesta globusa, 'svaka na svome mje stu', tj. svaka po svojoj spoljanjosti i svojoj nutrini jedna druga rasa ljudi i nastavajui razna mjesta". - II, 81 "... prva korijenska rasa pojavila se 300 milijuna godina nakon razvoja vegetacije". - II, 303 "Te 'sjene' su roene 'svaka prema svojoj vlastitoj boji i vrsti', svaka od njih 'manja od njenog stvori telja', jer je ovaj u svojoj vrsti bio jedno savreno bie". - II, 96-97

Stanze IV. 15. "Oevi, oni bez kostiju, ne mogoe biima s kostima dati ivot. Njihovi potomci su bili Bhuta (fantomi) bez oblika i bez naravi. Stoga se oni zvae Chhaya - (slika ili sjena) rasa". - II, 90-91 Chha znai astralna slika. Moramo obratiti pozor na to da su sve Monade redom prole kroz svih sedam aspekata prve rase, kako bi zadobile potpuno iskustvo. Tako je postojalo - reeno nam je - sedam pododjela u ovoj klasi Pitrisa. Oni su, kao to je ve reeno, preostali od tree runde, i nazivaje se Samoegzistirajui. Bilo je jo i mnogih drugih, koji su doprinijeli svoj dio u oblikovanju ove prve rase, nakon to su projicirane sjene ili oblici tijela. "Svaka klasa Kreatora ljude je podarila onime to je mogla dati". - II, 95 Eonima je trajalo, i bia na mnogim stupnjevima raz vitka su bila potrebna prije nego se Boanska iskra, inte ligencija ljudi, mogla probuditi u njima. Neke od tih promjena su u Stanzama poetski prikazane na slijedei nain:

Stanze IV. (nastavak) 16. "Kako e biti roeni Manushyas (pravi ljudi)? Manusi s umom i srcem, kako e biti nainjeni? Oci (aneli i prirodni duhovi) dozvae u pomo njihov vlastiti oganj, to gori u zemlji ('Kavya - vahana', elektrina vatra). Duh zemlje (kolektivni izraz za hijerarhiju zemaljskih duhova) pozove sebi u pomo oganj Sunca (Suchi, duh u Suncu). Ovo troje (duhovi Mjeseca, Zemlje i Sunca) napravie udrue nim snagama dobar Rupa (oblik, a misli se na vehikl, tijelo). Ono (tijelo) mogae stajati, ii, trati, leati ili letjeti: ali jo uvijek bijae samo Chaya, jedna sjena bez razuma..." - II, 102

H. P. Blavatsky navodi, da ovaj promaaj: "... alegorizira, kako je tato kada fizika priroda sama pokua stvoriti makar jednu savrenu ivot inju, a da ne govorimo o jednom ovjeku; 'Oci', nii aneli, prirodni su duhovi, a vii elementali takoer posjeduju svoju vlastitu inteligenciju; ipak, to jo niti izdaleka nije dovoljno da bi se proizveo jedan razuman ovjek". - II, 102

Stanze IV. (nastavak) 17. "Dah (ovjeja Monada) trebae oblik, oci ga dae. Dah trebae grubo (fiziko) tijelo; zemlja ga naini. Dah trebae duh ivota (eteriko tijelo); Lhai i Sunca (hijerarhije duhova vieg reda) udahnue ga u njegov oblik. Dah trebae zrcalo svoga tijela (astralnu sjenu); 'Mi mu dadosmo nae vlastito'! rekoe Dhyani (vrlo visoke hijerarhije duhova; u kranstvu ih zovu Arhaneli, na Istoku Dhyani). Dah trebae nositelja pouda (Kama rupa); 'On ga ima'! - ree Onaj koji odvodi vode (Suchi, plamen strasti i ivotinjskog nagona). Dah trebae um i srce, da obujmi (shvati) svemir. 'Mi to ne moemo dati', rekoe Oci (Stvaratelji). 'Ja to nikad ne imah'!- ree duh zemlje. 'Oblik bi se istroio, kad bih mu ja dao svoje'! (jer bi tako velike snage razorile svojim jakim vibracijama to tijelo), ree Velika Vatra (vatra Sunca; vii Manas, /mental/ visokih Bia, duhova Sunca). ovjek ostade prazno, beutno bhuta (fantom)... Tako su oni bez kostiju (ljudska bia prve i druge rase) dali ivot onima, koji (kasnije) postae ljudi s kostima, i to u Treoj (rasi)". - II, 104-105 to se tie lunarnih Pitrisa ili Praotaca", naprednih Monada,

"... njihovo stvaranje ovjeka kao usporedba njihove vlastite boanske esence ezoterijski znai, da su oni ti, koji postae prvom rasom i tako dijelie njenu sudbinu i daljnju evoluciju". - II, 94-95 Lha s Mjeseca bili su samo praoci oblika, ali etiri reda od sedam klasa Dhyan - Chohana bijahu preci skrivenog ovjeka. Ve je u to vrijeme ovjek poeo bivati mnogo strukim, tj. izgraen od vie ivota, iako jo vrlo jed nostavan u usporedbi s dananjim ovjekom. No, ve u drugoj rasi poela se buditi latentna narav budueg ovjeka, iako je do velike promjene od ivotinje u ovjeka dolo tek u treoj rasi. Komentar toga glasi: Sinovi su Mahata oni koji probudie ljudsku bil jku. Oni su voda koja pade na suho tlo latentnoga ivota, te donosi iskru, ivot, u ljudsku ivotinju. Oni su Gospoda vjenog duhovnog ivota..." ,,...U poetku (u drugoj rasi) udahnue neki (od Gospode) neto od svoje esence Manushhya (lju dima), a drugi se nastanie u njima". - II, 105 Ti Kreatori pripadahu jednom drugom redu, prije njih nitko nije mogao dati ljudski duh, jer ga nije posjedovao. Sada jedna odreena klasa poinje buditi uspavanu klicu

duha u ovima, koji su bili do toga stupnja razvijeni, da je to omogueno. U vezi s time kae H. P. Blavatsky: da sinovi Mahata nisu dali taj impuls, ".... cikliko hodoae bi moralo biti izvoeno kroz sve planove egzistencije polusvjesno, ako ne i sas vim nesvjesno, kao to je to sluaj kod ivotinja". - II, 103 injenica, da su samo neke inkarnacije postale sinovi Mahata, dok su druge mogle biti oivljene iskrom, objanjava veliku razliku u intelektualnim sposobnostima ljudi. Prva rasa nije izumrla, ve "... nestade u drugoj rasi, kao to poneki nii ivot prelazi u svoje nasljednike". - II, 84 Za sada jo nije postojalo fiziko tijelo, a oblikovanje se odvijalo pupanjem. Kako bi se Chaya mogli mnoiti, odnosno stvoriti drugu rasu, kada su bili eteriki, aseksualni i za sada ak i bez nositelja poude ili Kama - Rupe, koji se razvio tek u treoj rasi? U drugoj rasi su evolvirali nesvjesno, kao to to ine biljke". - II, 116

Studij razvoja jedne elije u klijanju, kao to se sada odvija, moe nam ukazati na nain i vrstu tog ranog naina stvaranja. "Ta rasa nije nikada umirala. Njihovi 'ljudi' su se polako topili, na taj nain da su od strane vlastitih 'iznojenih' potomaka bili apsorbirani. Stara je forma nestajala i bila od strane nove, vie ljudske i vre forme apsorbirana, te se u nju pretakala". - II, 121 Ne samo da prva rasa nije umirala, ona nije mogla biti unitena niti pomou vatre niti vode. Suprotno tome, druga rasa bila je ve vra, i ne samo da je mogla biti unitena pomou vode, ona je to stvarno i bila. "Vjeno zelena podruja drugog kontinenta (meu ostalima Grenland) bila su redom iz rajskog vrta sa svojim vjenim proljeem pretvorena u hiperborejski Had. Ta pretvorba se dogaala zbog premjetanja velikih vodenih masa globusa, i promjena morskih korita; glavni dio druge rase stra dao je prilikom te prve velike evolucijske i konsolidacijske katastrofe. Do sada su se dogodile etiri takve velike kataklizme. A to se tie nas, moemo oekivati petu, kada joj doe vrijeme". - II, 138

"Rana druga (korijenska rasa), to su bili oevi 'iznojenih'; kasnija druga (korijenska) rasa bili su 'iznojeni' sami". - II, 124 To se odnosi na djelo evolucije od poetka jedne rase pa do njenoga kraja, to traje eone. Svaka korijenska rasa ima, rasno gledano, sedam stadija evolucije, isto kao i svaki individuum. Tako su prema opisanom procesu nastajale prve podrase druge rase, dok su posljednji polako nastajali na drugi nain. Mi o tim biima govorimo kao o ljudima, ali u stvari "prva i druga rasa ne bijahu fizika bia, ve samo rudimenti buduih ljudi". - II, 114 Oni nestae, ne ostavivi nikakvoga traga u povijesti. Druga stvara treu i nestaje. Ljudski se embrio u ono vri jeme rodio u jajetu, i tada, sasvim neovisno od svojih androgenih roditelja, bijae hranjen kozmikim snagama. Stanze VI. 22. "Sunce ga grijae; Mjesec ga hladio i oblikovao; vjetar ga othrani do njegove zrelosti". - II, 139

To bijae poetak tree rase - u svom razvitku naj kompliciranije i najudesnije, jer ona je bila ta, u kojoj je dolo do velike promjene, koja pokazuje skoro nevjero jatnu razliku izmeu svog prvobitnog i konanog stanja. Prije nego opiemo ovu rasu u detalje, u sljedeem poglavlju moramo neto rei o nauci o snagama koje stoje iza svih promjena - promjene su razvoj unutranjeg - a koje nazivamo evolucijom. Ipak, pri studiju te filozofije ne smijemo nikada zaboraviti, da je pozadina itavog uenje ta, da ovjek, nakon to je postigao ljudski stupanj, stvara samoga sebe. Na svakom stupnju postoje uitelji, pomagai, ali ovjek ima slobodnu volju, te moe birati da li e slijediti te instruktore ili ne. On je sa svojim viim Ja, Bogom u sebi, povezan jednim tako dugim i elastinim koncem, da moe putovati u najudaljeniji kuti globusa ili podruja svijesti, moe ak i ne osjeati ga vie: ali ipak je zlatna nit uvijek tu, da bi ga izvela iz labirinta neznanja i sumnje. On je moe slijediti u svoju domovinu, ali on tu nit, naalost, moe i raskinuti te tako unititi rad koji je trajao mnoge vjenosti. U poetku priroda preuzima odgovornost, ali je otklanja kada se ljudski duh probudi. Od toga trenutka posljedice svakoga djela snaa poini telj. On moe oko sebe plesti mreu i zvati je svojom sud binom, njemu je preputeno na volju kako e izai na kraj

sa zamrenim tkivom koje je sam stvorio - on konopce moe jo vre stegnuti, ili ih postupno odrijeiti. Bez jedne takve slobode, ovjek nikada ne bi mogao postati Bogom.

4.
Svaki filozofski sustav koji je dostojan tog naziva pret postavlja vjenost u oba pravca, a religija Mudrosti to smatra ispravnim. Jedan poetak ivota je nezamisliv. Uvijek su se bia razvijala i univerzum je nuno ispun jen biima svih moguih stupnjeva inteligencije i neinteligencije, te svakoga stupnja moi. 'Slijepa snaga' i 'pra zan prostor' pojmovi su za neuke. Oni se ne mogu temel jiti na stvarnosti. A kako je univerzum - ne samo na Sunev sustav - jedna cjelina, to je svaki dio istoga pove zan s tom cjelinom. Navoenje takvih injenica koje su same po sebi raz umljive bi skoro trailo ispriku, kada ne bi bilo dovoljno znakova da su religiozne navike prosjenog ovjeka navele da pri stvaranju misaonih predstava sasvim zabo ravi na njih. No, kada su te osnovne istine jednom pre poznate, tada je neminovan zakljuak, da svaki atom ima svoje mjesto i svoju funkciju, da niti zrno praine nije suvino, da je itav prostor nastanjen inteligencijama raz nih stupnjeva, od kojih svaka svoju zadau ispunjava isto tako tono kao i bezbrojna bia, koja tvore nae tijelo; da s obzirom na to, da se beskrajni svjetovi, kao to je oigledno sluaj, s tolikom preciznou kreu, nigdje u

prirodi ne moe postojati rupa ili toka, koja ne bi bila poduprta odozgo i odozdo, ne postoji niti najmanje kozmiko djelovanje bez odgovarajueg inteligentnog agensa koji odgovara stupnju djelovanja, ne postoji bie koje ne bi bilo od esencijalnog znaenja za cjelinu, ukratko: univerzum je samo instrument, organ, tijelo, ako tako hoemo, Velikog Nepoznatog. "Od bogova do ljudi, od svjetova do atoma, od jedne zvijezde do uljne lampice, od Sunca do vitalne topline obinog organskog bia svijet je oblika i postojanja jedan udesan lanac, ije su sve karike meusobno spojene". - I, 662 Mi ne moemo prouavati sebe, a da ne vidimo cje linu: ne moemo prouavati cjelinu a da ne vidimo zrcalnu sliku, nas same. Kada H. P. Blavatsky govori o hijerarhijama Dhyan - Chohana, ona kae da je "ovjeanstvo kao cjelina u stvarnosti jedan mate rijalizirani, iako za sada nesavren, njihov odraz". - II, 120 "Svi svjetovi su podreeni gospodarima ili regen tima". - I, 125

U knjigama kao to je ova, mogue je samo ukazati na vladavinu vodeih dua, ija neprekidna briga i djelo vanje volje nas opskrbljuju s potrebnim ivotnim uvjet ima. Pa i sama 'Tajna nauka' tvrdi da daje samo u glav nim crtama ono to je ovjeanstvu potrebno u dolazeem stoljeu. Ova knjiga pokuaj je da one koji se nalaze u pot razi za istinom zainteresiraju za veliko djelo H. P. Blavatsky, i usade im ideju koju je ona dala svijetu: da postoje ovakvi voe ovjeanstva koji neprekidno dje luju. Ona kae da postoje nebrojene hijerarhije graditelja, arhitekata naeg planetarnog lanca i stvaralaca ovjeanstva, "dok se duh ne izgubi u beskrajnom nabrajanju boanskih bia, od kojih svako tijekom svoje egzi stencije ima svoju odreenu zadau u upravljanju kozmosom". - I, 154 "Svaki narod i svaka nacija ima, kao to je reeno, svoje straare, uvare i 'Oca na nebu' - planetarnog duha". - I, 630 Postoje dakle uvari i arhitekti, koji mnogobrojne i razliite rase opskrbljuju boanskim vladarima i voama. "Kada su se inkarnirali kao kraljevi 'boanskih

dinastija', dali su impuls civilizacijama i upravljali duhom, kojim su darovali ovjeka, u smjeru pro nalazatva i usavravanja svih umjetnosti i nauka. Tako se kae, da su se pojavili Kabiri kao dobroini telji ovjeka, i kao takvi su ivjeli stoljeima u sjeanju naroda. Njima, Kabirima ili Titanima pri pisuje se pronalazak slova... zakona i legislatura, arhitekture... uporabu biljaka u medicini... Kabiri su navodno bili oni koji su proizveli zrnje ili itarice, i otkrili blagodati poljoprivrede. Ono to su Isis - Osiris, nekada ivi Kabiri uinili u Egiptu, to je uinio Ceres na Siciliji: svi oni pripadaju jed noj klasi". - II, 380; usporedi i I, 266 -267 "Tijekom velike misterije ivota i ivotne drame koju poznajemo pod imenom Manvantara, kozmos se moe usporediti s predmetom stavljenim iza bijelog zastora, na kojeg se pomou Laterne magice proiciraju sjene. Stvarne figure i stvari ostaju nevidljive, dok konce evolucije poteu nevidljive ruke. Ljudi i stvari su dakle samo sjene na platnu - sjene stvarnosti, koja se nalazi iza lanih slika Maha - maya, velike obmane". - I, 278 Stari izvjetaji svake rase i nacije ukazuju na vjerovanje u boanske vladare. Oni se mogu nai kod Kineza i

Perzijanaca, Indijaca i Egipana, idova i u Peruu. Ta bia se u poetku pojavljuju kao 'bogovi' i krea tori; tada se spuste u ljude, da bi se napokon poja vili kao 'boanski kraljevi i regenti'. Ali, ta je inje nica postupno pala u zaborav". - II, 366 To e prilikom opisa tree rase biti opirno objanjeno; svagdje u Tajnom uenju" ukazuje se na mitove i legende kao i objanjenja istih, koji ine pozadinu svakog starog naroda, koji su uli u svaku religiju te inspirirali umjetnike i pisce svih vremena. Sve su to vie ili manje istinite reprodukcije stvarnih injenica iz antikne povije sti ovjeanstva. Tajna nauka" je riznica za one koji ele prouavati komparacijsku povijest religija, kao i za one koji trae objanjenje bilo koje stvari, a koja je za ljudski rod od stvarnog interesa. U Tajnoj nauci", svezak I, strane 207/8 opisuje se jedno udesno bie" koje je ... drvo, iz kojega su tijekom vremena izrasli svi veliki u povijesti poznati mudraci i hijerofanti, kao npr. Rishi Kapila, Hermes, Enoch, Orfej itd. Kao objektivan ovjek on je misteriozna (za neposveene uvijek nevidljiva) a ipak uvijek prisutna osoba, oko

koje se na Istoku naroito meu okultistima i ueni cima Svete nauke, pletu legende. On mijenja svoj oblik, a uvijek ostaje isti. On je taj koji na posveene Adepte cijeloga svijeta vri svoj duhovni utjecaj. On je, kao to je reeno 'bezimeni', koji ima toliko imena, a ija je priroda nepoznata. On je 'Inicijator', zvan 'VELIKA RTVA'; jer, dok sjedi na pragu SVJETLA, gleda iz kruga mraka, kojeg ne eli prijei; isto tako on nee napustiti svoje mjesto prije posljednjih dana ovoga 'ciklusa ivota'. Zato usam ljen uvar ostaje na svom mjestu koje je sam odabrao? Zato sjedi na izvoru prastare Mudrosti, iz kojeg ne pije vie, jer vie nema to nauiti - niti na Zemlji kao niti na Nebu? Jer, usamljeni hodoasnici, na svom putu povratka u domovinu, do posljednjeg trenutka nisu sigurni da nee izgu biti put u ovoj beskrajnoj pustinji iluzije i materije koju zovemo zemaljskim ivotom. Jer, on tako rado svakom zatvoreniku, kojem je uspjelo osloboditi se okova mesa i iluzija, eli pokazati put prema pred jelima slobode i svjetla, iz kojih on dolazi kao dobrovoljni izgnanik. Ukratko, jer se rtvovao za volju ovjeanstva, iako e moda samo rijetki izabrani imati koristi od Njegove Velike rtve. Pod izravnim utljivim vodstvom ovog Mahagurua nastadoe svi ostali, manje boanski uitelji i instruktori ljudi od prvog buenja ljudske svijesti,

oni postae voe mladog ovjeanstva. Kroz te 'Sinove Boje' ljudima su dati prvi poeci umjetno sti i znanosti, kao i duhovno znanje; oni su bili ti, koji su poloili kamen temeljac starim kulturama, koje su naim modernim generacijama studenata i znanstvenika velika zagonetka". I oni su bili ti, koji su svijetu poklonili veliku Religiju Istine, za koju se sada rabi moderan naziv 'teozofija'. Prethodni su citati imali za cilj da duh pripreme za veliki dogaaj u treoj rasi, ija je povijest tako udesna. U ovoj rasi polako su se razvile tri razliite metode razmnoa vanja: prvo bespolno, drugo hermafroditski, i tree biseksualno. U poetku radilo se o jednom procesu, koji je nepoznat modernoj znanosti. To se dogaalo uz pomo izluivanja vlage ili vitalnog fluida, ije su kapljica tvo rile kuglu ili jaje, koje se polako skruivalo, zatim se raspuklo, i iz njega je izala ljudska ivotinja bez tue pomoi. "Mladunci su u ranijim rasama bili potpuno bes polni - koliko se zna, ak i bezoblini, ali oni kasni jih rasa bili su roeni kao androgini. U treoj rasi dolo je do odvajanja spolova. Nakon to je ovjeanstvo prije bilo aseksualno, sada je postalo jasno hermafroditsko ili biseksualno; pojavila su se jaja iz kojih su nastajali ljudi, a evolucijskim proce-

som skoro su neprimijetno nastajala bia kod kojih je jedan spol dominirao nad drugim, i napokon nastadoe ene i mukarci". - II, 140 to se tie metode razmnoavanja rane tree rase iz tih 'kapljica znoja' "...to nije nita tee predstaviti si, od razvitka fetusa iz jedne nevidljive klice - jednog fetusa, koji se raz vija u dijete, a na kraju u jakog, tekog ovjeka". - II, 197 Naravno da je dolazilo do brojnih izmjena, jer se pre obrazba iz jednog u drugi od ova tri glavna tipa odvijala polako, te je trajala milijunima godina. Neto kasnije kapljice su bile vee i razvie se u ogromna jaja, u kojima se ljudski fetus razvijao godinama. Tijekom hermafroditskog razdoblja postojao je stupanj, kada su ljudska stvorenja imala etiri ruke, jednu glavu i tri oka, a ono tree bilo je organ za spiritualno vienje. "Jednu KALPU kasnije (nakon odvajanja spolova), kada su ljudi pali u materiju, njihova se duhovna vizija zamaglila, i njihovo tree oko poe gubiti svoju snagu... Uskoro je to tree oko nestalo, i to tako da se polako okamenilo". - II, 308

H. P. Blavatsky kae da je svjedokom njegovog nekadanjeg postojanja hipofiza. "U prapoetku je svaka klasa i familija ivih vrsta bila hermafroditska i objektivno jednooka... Oba fizika oka se razvie tek kasnije, i to kod ivotinje kao i kod ovjeka, iji se organ za fiziko gledanje nalazio kao kod nekih dananjih kimenjaka, naime pod neprozirnom koom. No, sada su stadiji pre kobrojnog ili prvobitnog oka kod ljudi i ivotnja obrnuti, jer ljudi su ivotinjski, ne-razumni stadij proli ve u treoj rundi, te su ve za jednu itavu razinu svijesti ispred ivotinjskog svijeta. Dok je dakla 'kiklopsko oko' kod ljudi bilo i jeste orue za duhovno gledanje, u ivotinja je to organ za fiziko opaanje. To oko je, tijekom fizikog razvoja od jed nostavnog ka sloenom zamijenjeno parom oiju, i tako ga je priroda sklonila da ga sauva za kasniju uporabu u budunosti". - II, 313 Oni koji su zainteresirani mogu u spisima H. P. Blavatsky nai dokaz za vjerojatnost ovih promjena u sta rim priama i zapisima. Bajke o jednookim divovima nastale su iz starih sjeanja. "Djelatna snaga, 'neprekidno kretanje Velikog Daha', budi Kozmos pri svitanju jednog novog raz-

doblja i stavlja ga u kretanje uz pomo dviju suprotstavljenih snaga, koje iz plana iluzija stvaraju opi pljivi Kozmos. Drugim rijeima: to dvostruko kre tanje premjeta Kozmos s noumenalnog na feno menalni plan (s plana vjenog ideala na plan konane manifestacije). Sve to jeste, to je bilo i to e biti, JESTE vjeno, pa i bezbrojne forme, koje su konane i prolazne samo u svom opipljivom obliku, ali ne i u idealnom. One kao ideje egzistiraju u vjenosti, i kada nestanu, postojat e dalje kao refleksije... Nikada nije bila novostvorena forma jednog ovjeka, jedne biljke, ivotinje ili kamena, te forme su samo na naem planu poele 'postajati', tj. konkretizirale su se u materiji, ili su se proirile iznu tra prema van, i to od najfinije, nadosjetilne esence do njihove grube manifestacije. Stoga su nae ljudske forme postojale u vjenosti kao astralni ili eteriki prototipovi; i prema tim modelima su spiritualna bia (ili Bogovi), ija je dunost bila da se oblikuju u svijetu formi i zemaljskom ivotu, raz vila protoplazmiku formu buduih Egosa iz svoje vlastite esence. Nako to je ta Upadhi, osnovna forma, bila gotova, poee prirodne zemaljske snage djelovati na te nadosjetilne forme, koje su, osim svo jih vlastitih, posjedovale elemente svih prolih bil-

jnih i buduih ivotinjskih oblika ovoga globusa. Stoga je izvanjski ljudski ovoj proao kroz oblik sva kog biljnog i ivotinjskog tijela, prije nego li je popri mio ljudski oblik". - I, 302-303 "im se ovjek pojavio, sve je bilo potpuno... jer sve je u ovjeku sadrano. On u sebi ujedinjuje sve oblike". - II, 303 to se dogodilo kada je ovaj izvanjski instrument bio dovren, opisat emo u sljedeem poglavlju.

5.
Vehikl je sada bio dovren. Predstojao je dalekoseno dogaaj, prema kojem su se tijekom milijuna godina, a za to vrijeme je on ve postojao, koncentrirale sve ener gije kao prema nekom aritu. Ono to je sada ovjek tre bao postati, proivjela je svaka forma, koju su beskrajne kombinacije elemenata ovoga svijeta mogle stvoriti; nauila je oblikovati i preoblikovati, vrila je svoje funk cije kroz svaku od tih formi sve dok greke nisu bile iskljuene, i tada prelazila u kompliciranije oblike. Tijekom svih tih vjenosti Monada je bila nadsjenjena boanskim etama, stanovnicima veih svjetova i meuzvjezdanih prostora. Pod njihovim su vodstvom mirijade niega ivota u ciklinim trenucima nastavale najrazliitije oblike, koji su imali postati hram ljudski. Nove sposobnosti nastadoe, dok je ona mirno ila u sus ret svom odreenju. Iz neiscrpnih spremita prirode toj su udesnoj formi bila data bogatstva svih ivih oblika, ime je bila opremljena sredstvima, kako bi bila u stanju otvoriti svaka vrata svojih tajnih odaja. Strpljenje, ljubav, mudrost uinili su sve to su mogli. Na taj nain izgraena su ta tijela, koja mi i preesto obeastimo, iji izvanredno fini mehanizam, za volju jedne prolazne sen-

zacije, smetamo, iju harmoniju i dostojanstvo nepan jom unitavamo. Ali, u ono vrijeme, o kojem govorimo, jo nije bilo nikakvih disonanca. ivot u raznim organima poznavao je dobro svoja mala carstva, (kao to je to i sada sluaj), i nepoeljne smetnje nisu postojale. Mudraci Istoka donosili su darove Spiritualnoga Sunca unutarn jem svetitu, koje je bilo pripravljano za unutarnjega Krista. Jer u unutranjosti ive forme stanovae spiritualna Monada. Nije nedostajalo nita osim ljudskoga duha. Prijanji stvaraoci dadoe, to su imali: izvanjska je forma njihovim djelovanjem sagraena, Barhishad Pitris su poklonili fiziku, stvaralaku vatru, ali duh ili duhovnu vatru ne mogoe dati. J a k o su u tom obliku nia i via svijest bile odvojene. Jedno nije poznavalo drugo, oni su bili po svojoj prirodi razliiti. Nia je ivotinja bila akti vna, vii dio bio je latentan i morao je takvim ostati dok se ne izgradi most. (Usporedi s 'Tajnom naukom' II, 59, 84). Tada se spustie bogovi, solarni bogovi, bljetavi Manasaputras, i nastanie se u tim stanovima, koji su sada bili napokon dovreni. Oni se inkarnirae u tim oblicima bez duha i probudie njihovu potencijalnu vatru. Ta velika promjena za ovjeanstvo dogodila se prije vie od 18 milijuna godina. (Usporedi 'Tajnu nauku' II, 49, 158, 166, 261, 266).

To je alegorijski ispriano u mitu o Prometeju, koji je smrtnicima donio duhovnu vatru s neba, i za kaznu bio prikovan o stijenu, o stijenu materije, odnosno animalno tijelo. Princip koji je nedostajao bio je ljudski duh ili Manas, koji bi u obliku klice morao vjeno dalje drijemati, da ga Prometej nije zapalio i probudio duhovnom vatrom. Da bi ga se trajno oivljavalo, smrtnika uinilo besmrtnikom, jednu inteligenciju koja se tek budi pret vorilo u jednoga Boga - za tako neto je potrebna jedna dugaka Manvantara. Da je donositelj vatre u davnoj prolosti ikada napustio svoje mjesto, ili ako bi ga ikada napustio u tek dolazeim vjenostima, vatra bi se ugasila i oblik bi se vratio idiotizmu. Sve do ovog mistikog i dalekosenog dogaaju su lunarni Pitris bile oblikujue snage ljudskih rasa, ali od toga trenutka bi Vii Ego morao biti vladajua snaga - iako ga se na alost i preesto uniava divljom i neobuzdanom niom prirodom. "Izmeu ljudi i ivotinja - ije Monade (ili Jivas) su u osnovi identine - nalazi se nepremostiv jaz mentaliteta ili samosvijesti. to je ljudski duh u svojem viem aspektu, odakle dolazi, ako nije dio Bia - i u pojedinim rijetkim sluajevima inkarnacije Bie samo - jednog vieg Bia, jednog Bia s vieg, boanskog plana? Moe li ovjek - Bog u animal nom obliku - biti proizvod materijalne prirode usli jed evolucije same, upravo tako kao to je to ivot-

inja, koja se od ovjeka razlikuje izvanjskim obli kom, ali nikako graom materije tijela, i koja je stan isto takve, iako nerazvijene Monade - kada se uzme u obzir, da se intelektualne sposobnosti obiju meusobno razlikuju kao Sunce od krijesnice? I to je to, to stvara tako veliku razliku, ako ovjek u svojoj unutranjosti nije ivotinja plus ivi Bog? Zastanimo i ozbiljno razmislimo o tome". - II, 85 U Stanzi VII, II, 170 moemo u vezi s tim dijelom povi jesti ovjeanstva proitati: "24. Sinovi Mudrosti, sinovi noi (Monade prizale iz tijela Brahme, kada je ono jo bilo no) pripravni na ponovno roenje sioe dolje. Oni vidjee loe oblike (intelektualno) prve Tree (jo nerazumne rase). 'Mi moemo birati' rekoe Gospoda, 'mi pos jedujemo mudrost', Nekolicina uoe u Chhaya, nekolicina poslae jednu iskru, nekolicina ekahu do etvrte (rase). Iz svoje vlastite esence napunie (pojaae) oni Kama (nositelja pouda). Oni koji uoe, postae Arhati. Oni koji dobie samo jednu iskru, ostae bez (vieg) znanja. Iskra svijetljae slabo. Trei ostae bez ljudskoga duha. Njihove Jivas (Monade) jo ne bijahu spremne. Njih odstranie pod Sedmero (primitivne vrste ljudi).

Trei bijahu spremni. 'U ovima emo stanovati' rekoe Gospoda Vatre (najvie duhovne inteligen cije) i tamne (tamne zato jer je nama nedokuiva, kao i zato, to su oni iskvarili svoju istou nakon pada ovjeanstva, tj. podjele na spolove) Mu drosti". U svom komentaru tome kae H. P. Blavatsky, da ova Stanza sadri potpun klju misterije zla. Ona objanjava zbunjujue nepravilnosti ljudskoga ivota i mnoge pro bleme, koji su velike duhove naega roda znali izbaciti iz ravnotee. Moe se rei da je u to vrijeme roen intelekt; tijekom te etvrte runde on se razvio u prikladan vehikl za vie sposobnosti, za Buddhi ili intuiciju. Ali, Manas ili ljudski duh nee se potpuno razviti prije slijedee ili pete. runde. Do kraja sedme runde imat e priliku postati pot puno boanski. Sadanje predstavnike onih koji ne bijahu spremni moemo nai meu nekim primitivnim plemenima Australije, Afrike i Oceanije. Njihova nespremnost ne predstavlja nikakvu greku s njihove strane ili pristranost onih koji su bili iznad njih. Svima se daje ono to mogu primiti, to vai openito i za ovo cijelo nae hodoae. U onoj mjeri kako raste svjestan ivot, tako se svakom daje ono to i koliko zasluuje. Priroda nikada nije pri strana. Divlji uroenik jednostavno prezentira jednog kasnijeg pridolicu na ovoj sceni, jednog koji nije proao

kroz potrebne promjene koje bi ga osposobile da se popne na vii stupanj. Kae se, oni e se tijekom ovog i slijedea tri globusa ove runde morati razviti, dok ne dostignu prosjeni stupanj razvoja. No priroda je puna kompen zacija. U vezi s time H. P. Blavatsky kae sljedee: "Monade najnie vrste ljudi - 'primitivni' divljaci Junoga mora, Afrikanci, stanovnici Australije nisu imali, kada su se prvi put rodili kao ljudi, nikakvu Karmu za odraivanje, kao to je to bio sluaj kod njihove inteligentnije brae. Ovi prvi pletu svoju Karmu tek sada; drugi su optereeni prolom, sadanjom i buduom Karmom. U tom pogledu 'jadan' je divljak sretniji od najveeg genija civiliziranih zemalja". - II, 177-178 Prosjek dananjih ljudi ine oni, koji su primili 'samo jednu iskru'. Nae je odreenje, tijekom ove Manvantare na ovoj Zemlji usvojiti intelekt u itavoj njegovoj punoi. Kada e se ivotne snage ovoga planeta ponovo utjelo viti na sljedeem, kao to su to uinile one s Mjeseca na Zemlji, biti emo potpuno spremni da primimo 'Sinove Mudrosti'. Ta era je u antiknoj filozofiji toliko spominjan trenu tak, u kojem se sreu iz suprotnih smjerova dolazee struje evolucije.

"Postojala je jedna spiritualna i jedna psihika, jedna intelektualna i jedna animalna evolucija od najvieg prema najniem, kao i jedna fizika evolucija, i to od jednostavnog i istovrsnog prema sloenom i raz nolikom, iako ne sasvim na onoj liniji kao to nam to prikazuju moderni evolucionisti. Taj dvostruki razvoj u dva suprotna smjera zahtijevao je razliita razdoblja prirode i stupnjeva spiritualnosti i inte lekta, kako bi se razvila bia kakav je ovjek danas. Dalje: jedan, apsolutni, uvijek djelatni i nepogreiv Zakon koji od jedne Vjenosti (ili Manvantare) do druge djeluje po uvijek istim pravilima - nudei uvi jek put koji se penje navie za manifestirano, ili ono to mi zovemo najveom iluzijom (Maha - Maya), ali pritom sputajui duh na jednoj strani sve dublje i dublje u materiju i oslobaajui ga kroz meso - taj Zakon, kako ga mi zovemo, u tu svrhu rabe bia s drugih, viih planova, ljude ili ljudske duhove (Manus), i to u skladu s Karmikim zahtjevima". - II, 92 To je karakteristino za tok svake evolucije. Neto Vie se sree s neim Niim u obostranu korist. Ovdje se to odvijalo u ogromnim razmjerima. Fizika je priroda, tije kom dugih vjenosti, nastojala postii razinu gdje e dostii drugi pol 'jednoga ivota' - duh, i s njime se uje diniti. To je bio trenutak u kojem se itava slika ivota na

Zemlji radikalno promijenila. Iz jedne tupe vegetirajue egzistencije sve se promijenilo na nevjerojatan nain i nevjerojatnom brzinom - ipak relativno, to se ovog posljednjeg tie. Ne smijemo zaboraviti, da vijek trajanja jedne podrase iznosi okruglo 210.000 godina. A ta promjena dogaa se na cijeloj liniji od bia koja nisu poznavala govor sve do nekih od najrazvijenijih civiliza cija, koje su do sada na Zemlji postojale. udesno se buenje ivota, naravno, ima zahvaliti onima, koji su se potpuno inkarnirali i postali Arhati. "Postoji jedan vjeni ciklini Zakon reinkarnacija, a na elu niza sa svakim novim manvatarskim svi tanjem su oni, koji su nakon inkarnacija u prijanjim Kalpama tijekom nebrojenih eona uivali svoj mir, najvii i najstariji Nirvanis. Ti 'Bogovi' bili su na redu, da se inkarniraju u sadanjoj Manvantari. Stoga su oni prisutni na Zemlji". - II, 242 O toj temi govori se i na jednom mjestu u pismu jed noga velikog uitelja: "U pismu se kae: 'Postoje i - a to je neizbjeno neuspjesi u eterskim rasama mnogih klasa Dhyan - Chohana ili Devasa (napredna bia iz nekog

prijanjeg planetarnog razdoblja) isto kao i kod ljudi. Meutim, kako su ti neuspjesi suvie napredni i produhovljeni, da bi ih se silom moglo iz poloaja kojeg zauzimaju baciti u vrtlog jednog novog, poetnog razvoja kroz nia carstva, to se dogaa slijedee: ti Dhyan - Chohani se na elu elementala (bia, koja e se u jednom buduem vremenu raz viti u ljude) strujanjem nose tamo, gdje se treba raz viti jedan novi Sunani sustav, te ostaju kao jedna latentna i neaktivna duhovna snaga u auri svijeta koji e se tek stvoriti... sve dok se ne dosegne stu panj ljudske evolucije... Tada oni postaju aktivnom snagom i mijeaju se s elementalima, kako bi postupno razvili potpun tip ljudskosti'. To znai da se razvijaju u ljude, koje daruju samosvjesnim ljuds kim duhom ili Manasom". - II, 243 Doli su i drugi iz velike prolosti, da oblikuju vanjs kog i unutarnjeg ovjeka. Nakon to se okupilo sedam principa, potrebnih za stvaranje jednog ljudskog bia, doli su ti Veliki uiti ljude kako treba ivjeti, "Mi zapoinjemo nainom razmnoavanja kasnijih podrasa tree ljudske rase, kroz one, koji su bili snabdjeveni svetom vatrom iz iskre viih, tada neo visnih bia, koji su bili psihiki i duhovni roditelji

ljudi, kao npr. nii Pitar - Devata (Pitris), preci nje govog fizikog tijela. Ta trea i sveta rasa sastojala se od ljudi koji su na svom vrhuncu bili opisivani kao 'veliki divovi boanske snage i ljepote, uvari svih tajni Neba i Zemlje'... Bogovi i heroji etvrte i pete rase, kao i kasniji klasici odrazi su tih ljudi tree rase. Dani njihove fizioloke istoe kao i njihovog tzv. pada ostali su jednako ivi u srcu i sjecanju narednih generacija". - II, 181 Ta rasa je stvorila - ne oni koji 'primie iskru', ve kroz snagu volje poznatu kao Kriyashakti - onu tajanstvenu snagu, koja latentno poiva u volji svakog ovjeka, ali kod prosjenog ovjeka jo za sada nee biti razvijena. "Trea je rasa, dakle, sve tzv. 'Sinove Volje i Yoge' ili 'Oeve' (duhovne pretke) sviju sadanjih Arhata ili Mahatma stvorila na jedan, doista, ist nain. Oni su bili istinski stvoreni, ne proizvedeni kao njihova braa etvrte rase, koja su nakon razdvajanja spo lova, odnosno 'pada ljudi', bili stvarali spolnim nainom. Jer, stvaranje je samo produkt djelovanja volje na emaniranu materiju, izbijanje iskonskog vjenog ivota i boanskog svjetla iz te materije. Oni bijahu 'sveto sjeme' buduih spasitelja ovje anstva". - II, 183

"Oni bijahu jedan svjestan produkt, jer jedan dio rase ve je bio obdaren boanskom iskrom duho vne, vie inteligencije. Ovi pridoli ne bijahu nikakva rasa. Prvo bijae jedno udesno bie, zvano 'Inicijator', a poslije njega jedna grupa poluboanskih i poluljudskih bia. U arhaikoj genezi u posebne svrhe 'ostavljeni po strani', oni su bili ti, o kojima se kae, da su se najvii Dhyanis - 'Munis i Rishi prijanjih Manvantara' - u njima inkarnirali, kako bi na ovoj Zemlji tijekom ovog ciklusa osno vali kolu za budue ljudske Adepte. Ovi na pose ban nain stvoreni 'Sinovi Volje i Yoge' ostadoe, kako je reeno, potpuno odvojeni od ostatka ovjeanstva". - I, 228 Ezoterijski se oni nazivaju 'besmrtnom rasom', jer... "Sreom po ljudski rod 'izabrana rasa' je postala vehiklom za inkarnaciju (intelektualno i duhovno) najviih Dhyani, prije nego li je ovjeanstvo postalo sasvim materijalno. Kada su posljednje podrase tree rase - s iznimkom nekih najniih - nestale zajedno s velikim Lemurskim kontinentom, 'Klice Triniteta Mudrosti' su ve postigle znanje o besm rtnosti na Zemlji, onaj dar, koji istim velikim biima doputa svojevoljni prijelaz iz jednoga iznoenog tijela u drugo". - II, 288

U sedmoj korijenskoj rasi oni e jo jednom proizve sti iste sinove, 'u duhu roene'.

6.
U 'Otkrivenoj Izidi' H. P. Blavatsky donosi legendu o jednom 'Svetom otoku', koja se nalazi i u 'Tajnoj nauci', svezak II, str. 220 (englesko izdanje). Taj se otok nalazio u ogromnom moru, koje se prostiralo sjeverno od brdskog lanca Himalaja, gdje se sada nalaze puste, neplodne pustinje. Stari otok nije imao ravnoga na svijetu po ljepoti. Nekoliko tisua godina prije Krista to je prelijepo mjesto bilo domo vina Sinova Mudrosti - besmrtne rase - koja je izb jegla Velikom potopu. U legendi je on poznat kao 'rajski vrt', za kojega se kae, da su svi kasniji opisi rajskih vrtova samo nejasna sjeanja na njega. Postoji jedno predanje, po kojem taj otok postoji sve do danas kao oaza usred strane divljine velike pustinje Gobi, iji pijesak od pamtivijeka nije prela ljudska noga. Tamo stanuju 'Sinovi Mudrosti'. "to se tie Enocha, Thota ili Hermesa, Orfeja i Kadmusa, to su imena rodova, ogranaka i izdanaka sedmero prapoetnih Mudraca (inkarniranin Dhyan - Chohan ili Devas u iluzornim, besmrtnim tijelima) koji su ovjeanstvo nauili svemu to zna, i iji su prvi uenici uzeli imena svojih Majstora. Taj

je obiaj preao sa 4. na 5. rasu. Otuda i istovjetnost predaja o Hermesu, Enochu itd.; svi su oni pro nalazai slova, niti jedan od njih ne umire, oni jo ive i oni su prvi Inicijatori Misterija i njihovi osnivai". - II, 280 "Samo aka prvobitnih ljudi... ostadoe kao uvari Misterija, tajni otkrivenih ovjeanstvu od strane njegovih Boanskih uitelja... ti izabrani bijahu klica Hijerarhije, koja od onoga vremena nije izumrla... Iako nevidljivi, oni su uvijek prisutni. Ako ljudi za jednoga od njih kau 'on je mrtav', gle, on je iv u jednom drugom obliku. Oni su glava i srce, dua i sjeme besmrtnog znanja... Nikada ne smije, o Lanu, govoriti o tim Velikima... pred mnotvom, izgova rajui Njihova imena. Samo mudraci e razumjeti..." - II, 294-295 "Postupan razvoj ovjeanstva, prema 'Tajnoj nauci', pokazuje da sve kasnije rase imaju svoj fiziki izvor u ranoj etvrtoj rasi. Ipak, podrasa koja je prethodila onima koji se podijelie na spolove, ima se smatrati duhovnim pretkom naih sadanjih generacija, a naroito istone, Arijske rase". - II, 175

Rajski vrt kao odreeno mjesto dakle ni u kojem sluaju nije mit; ali, kao to je reeno, bilo je vie rajskih vrtova. "... stvarno bi nauka trebala izmeu Euxinosa i Kamira traiti kolijevku - ili jednu od glavnih kolijevki - ovjeanstva i sinova Ad-ah; naroito u kas nijim vremenima, kada je Rajski Vrt na Eufratu postao visoka kola astronoma i maga, Aleim. Ali ta 'kola' i taj Vrt pripadaju petoj rasi, te su samo jedno blijedo sjeanje na adi-varsha prastare tree rase". - II, 213 U dugom prijelaznom razdoblju, kada su se mijenjale metode razmnoavanja, najprije se ivotinje podijelie u dva spola. Postupno to se preoblikovanje prenijelo i na ljude. Ali neduhovni ljudi, odnosno oni koji nisu primili 'iskru', 'uskoglavi', o kojima je bilo rijei u petom pogla vlju, mijeahu se sa ivotinjama, to je na sasvim ranom stupnju razvoja bilo mogue. U Stanzi VIII, strofi 32, knjige DZYAN moemo itati: "Oni koji nemahu iskre (slaboumni) uzee k sebi ogromne enske ivotinje. Oni porodie s njima nijeme rase. Nijemi bijahu oni sami, ali njihovi se jezici odrijeie. Jezici njihovog potomstva ostae

nijemi. Oni proizvedoe nemani. Rasu pognutih (rana trea rasa) sa crvenom kosom pokritih nemani, koje hodahu na sve etiri, nijemu rasu, da sramota ne bude oevidna". - II, 194 To neprirodno potomstvo, koje se ne moe usporediti s niim to danas postoji, to su preci antropoida, koji za nauku predstavljaju tako veliku zagonetku. Sada se nalazimo u takvom trenutku povijesti, da je mogue razumjeti este aluzije na izuzetke od pravila, naime da Monade vie ne dolaze na ljudski stadij poslije sredine sadanjeg globusa, odnosno tijekom etvrte rase; jer ta nijema rasa bila je djelomino ljudska. Taj je dogaaj bio prvi fiziki 'pad' niih, rasa 'u materiju'; no, kako im je nedostajao ljudski duh, ne bijahu odgovorni. Posljedice promaaja - jer to je bio promaaj - pale su na Sinove Mudrosti, koji se nisu htjeli ranije inkarnirati, a bili su odgovorni za dolazee ovjeanstvo. U Stanzi IX. itamo: "33. Kada oni to (grijeh, kojeg su poinili ljudi sa ivotinjama) vidjee, rastuie se Lha (duhovi, Sinovi Mudrosti) koji nisu stvarali ljude (nisu se htjeli utjeloviti u I, II, ni u ranoj III rasi) i rekoe: 34. 'Amanasa (oni bez uma, intelekta /manasa/) su oneistili nae stanove (vehikle, tijela). To je Karma. Dajte da ih bolje pouimo (one su se inkarnirale u

kasnoj treoj rasi i donijele sobom Manas /um/), da se ne dogodi gore'. Oni to uinie (obdarie ljude intelektom)... 35. Tada bijahu svi ljudi obdareni Manasom. Oni vidjee grijeh onih bez uma i srca". Polako i u onoj mjeri kako se razvijala njihova priroda, "... shvatie ljudi to se ne pristoji - ne smijemo rei grijeh - i to uradie; ali tek kada bjee kasno, naime nakon to se u njima inkarnirae aneoske Monade iz viih sfera koje ih obdarie razumom. Do toga trenutka ostali su jednostavno fiziki kao i ivotinje potekle od njih. Jer, u emu je razlika? Uenje kae, da je jedina razlika izmeu produhovljenih i neproduhovljenih objekata na Zemlji, izmeu ivo tinjskog i ljudskog oblika ta, da su u nekima razne 'vatre' latentne, a u drugima djelatne. ivotna se vatra nalazi u svim stvarima, i niti jedan atom nije bez nje. Ali, niti u jednoj ivotinji nisu probuena tri via principa. Oni su jednostavno potencijalni, latentni i time nepostojei. I tako bi ivotinjski oblici ljudi sve do dananjega dana ostali takvima, da su ostali preputeni sebi, ostali bi kao to su proizali iz tijela svojih stvoritelja ije sjene bjehu, a u njiho vom razvoju bi sudjelovale samo one modi i snage koje se nalaze u materiji". - II, 279

H. P. Blavatsky objanjava Stanze na taj nain, da ta sedma, degenerirana rasa, iako je nesvjesno pogrijeila, mora priekati na svoje vrijeme sve do konanog razvitka, ali posljednjeg dana e se nalaziti na jednom od sedam Puteva. Meutim, putovanje je za one Sinove Mudrosti, koji su odlagali inkarnaciju, povezano s potekoama. " - za njih je bila spremna karmika kazna. Oni dobie tijela koja su (fizioloki) bila na niem stup nju od njihovih astralnih modela, jer njihove Chhaya pripadahu precima jednoga niega razreda sedam klasa. to se tie 'Sinova Mudrosti' koji su svoju inkarnaciju odgodili do 4. rase, koja je ve (fizioloki) bila oneiena grijehom, oni su time proizveli straan uzrok, ije ih karmiko djelovanje optereuje sve do dananjega dana. Ono je stvor eno u njima samima, i oni postae nositelji tog sje mena zla za eone budunosti, jer su tijela, koja su oni morali produhoviti, bila oneiena zbog njiho vog oklijevanja". - II, 238 Ta je pogreka, dakle, uzrok nastanka mnogo diskutiranih antropoidnih majmuna, a povijest toga dogaaja pokazuje pogrenost tzv. Darwinove teorije. H. P. Blavatsky nam ukazuje na injenicu, da "... ljudski embrio nema u sebi vie od majmuna

nego li od bilo kojeg drugog sisavca, ali u sebi sadri totalitet prirodnih kraljevstva". - II, 271 iako "... se ne moe porei, da je ovjek u protekloj rundi bio ogromno, majmunoliko stvorenje. Ako kaemo 'ovjek', moda bi bolje bilo rei gruba forma, koja se samo razvila da bi je ljudi mogli rabiti u ovoj rundi". - II, 273 Ono to danas susreemo kao majmune, to su viestruko promijenjeni potomci onih ranih ivotinjsko ljudskih bia. Oni predstavljaju tako esto spominjanu iznimku, te e u slijedeoj ili 5. rundi postati ljudima jed noga nieg reda. Ovdje je zanimljivo uoiti, da znanost poinje u izvje snom stupnju podupirati stara uenja o tom predmetu. Zagonetka i tajna slinih rasa ne moe se otkriti meto dama istraivanja kojima se znanstvenici danas slue. Samo studij arhaikih izvjetaja moe otkriti pravo stanje stvari. Ali savjesna, strpljiva, uporna i stvarno znaajna istraivanja onih koji istrauju u tom pravcu, polako e potkopati Darwinovu teoriju. Na mjerodavnim se mje stima tvrdi da ne postoji dokaz za njenu istinitost, i da se

ne smije zakljuivati dalje od pretpostavke, kako su ovjek i majmun razliiti ogranci iste prapoetne rase. Sakupljeni su dokazi, da je ovjek postojao prije majmuna - to sve skupa otvara vrata prihvaanju ovog starog uenja, koje je tako jednostavno i razumljivo. Knjiga dr. G. v. Puruckera 'Theosophy and Modern Science' (Teozofija i moderna nauka) donosi injenice anatomske i bioloke prirode, koje obaraju Darwinovu teoriju. Greke onih starih dana nisu prestale 'neduhovnim' rasama. Trea je rasa prela u etvrtu i postajala sve vie materijalistika. Tijekom tog prijelaza odreene grupe pokazae gubitak duhovnosti time, to postae ulnije i uznositije: "Oni uzee ene, lijepe po izgledu; ene onih bez uma i srca (slaboumnih), uskoglavih. Oni proizvedoe nemani, zlobne demone, muke i enske..." - II, 284 "... od najvee je vanosti da se podsjetimo, da su Egosi majmuna bia, koje je njihova Karma primo rala na inkarnaciju u ivotinjskim formama, koje su rezultat bestijalnosti ljudi kasne 3. rase i rane 4. rase. to su bia koja su ve prije ove runde dostigla 'ljudski stadij'. Prema tome, oni predstavljaju iznimku od openitih pravila. Bezbrojne predaje o

satirima nisu bajke, ve predstavljaju izumrlu rasu ljudi - ivotinja". - II, 274 I to jo nije kraj prie. "Tijekom vremena, kada su se jo poluastralne forme skruivale u fizike, modificirani su potomci tih bia zbog izvanjskih uvjeta, sve dok rasa, gubei na veliini, nije kulminirala u niim majmunima miocena. S ovima su kasniji Atlantiani ponovili grijeh 'onih bez duha' - ali ovaj put s punom odgo vornou. Posljedica njihovog zloina vrste su maj muna poznate kao antropoidi". - II, 728 Sve do toga vremena forme su jo bile dovoljno labilne, da bi omoguile takva mijeanja. Ali, napisano je, da su Gospoda Mudrosti sterilnou pogodila rase, vidjevi strane rezultate. Na raznim mjestima u svojim djelima H. P. Blavatsky je sasvim opirno i s raznih stajalita govorila o podrijetlu majmuna. Navodila je injenice, koje e zanimati antro pologe, kao i zoologe i embriologe. Objanjena su i neka tumaenja iz Biblije. No, nama je dovoljno da skiciramo priu s obzirom na njen poetak.

Razdvajanje spolova odvijalo se vrlo polako, kao to je ve reeno. Bilo je mnogo neprirodnog ukrtanja, iz kojeg su proizali nii primjerci ljudi; naravno da je polako dolo i do nekih drugih promjena. U bezgrenim, neduhovnim vremenima rase vladalo je vjeno proljee. No, polako, kako su se izmjenjivala godinja doba, velika hladnoa primoravala je ljude da trae sredstva i puteve zatite - odjeu, sklonite itd.; nakon stvaranja ljudskih ivotinja, promijenila se narav ivotinja. One postae divlje. Stari, sretni, zlatni dani su proli. Adivarsha, raj prvih rasa, postade jedan zaleen bijeli le. Bijeda i pat nja natjerae ljude da se obrate viim Ocima. Tada "... se spustie boanski kraljevi i uie ljude zna nosti i umjetnostima..." - II, 211

Oni stvorie prvu boansku dinastiju, i tijekom vre mena nastade blistava civilizacija.

"Postojalo je vie boanskih dinastija - za svaku korijensku rasu poevi od tree, jedan niz, koji je uvijek odgovarao ljudima na tom stupnju, i bio njima prilagoen". - II, 447

Rijeima jednoga Majstora: "etvrta je rasa imala svoje razdoblje najvie civi lizacije. Grka i rimska, pa ak i egipatska civiliza cija nisu bile nita u uspredbi s civilizacijama, koje su imale svoj poetak u 3. rasi (nakon njenog odva janja)". - II, 448 Njihova kao Lemurija poznata domovina bio je ogro man kontinent, koji sada lei pokopan pod Tihim ocea nom. Na istok se prostirao do obiju Amerika, a na zapad do Indijskog oceana i Afrike. Australija je takoer bila dio njega, a brojni otoci rasuti po Velikom oceanu vrhovi su brda toga staroga kontinenta. Uskrnji otoci pripadaju najstarijoj kulturi 3. rase. Pod vodstvom svojih boans kih vladara, oni su njegovali umjetnost i znanost, te savreno vladali astronomijom, arhitekturom i matema tikom. No, do toga naravno nije dolo odjednom. Izmeu konane fizike evolucije i prvog izgraenog grada prole su mnoge stotine tisua godina. U 6. podrasi izgraeni su prvi gradovi od stijena i lave. Jedan takav grad, sas vim od lave, izgraen je otprilike 30 milja zapadno od Uskrnjih otoka. "Najstariji ostaci kiklopskih graevina su svi bili stvaranje posljednje podrase Lemuraca; okultist zato nije iznenaen kada vidi da su kameni ostaci,

naeni na malom komadiu zemlje kojeg je kape tan Cook nazvao Uskrnjim otocima, vrlo slini zidovima hrama Pachacamac ili ruevinama Tiahuanaco u Peruu, te su izgraeni takoer u kiklopskom stilu. Ali prvi veliki gradovi izgraeni su na mjestu koje je sada poznato kao otok Madagaskar. U ona vremena postojali su kultivi rani ljudi i divljaci - upravo kao i danas. Evolucija je uinila svoje djelo usavravanja na prvima, a Karmu - djelo unitenja - na drugima. Stanovnici Australije i njima slini potomci su onih, koji, umje sto da oive iskru koju su 'vatre' u njih usadile, ugasie je bestijalnou tijekom dugih generacija. Arijski su narodi uspjeli sauvati svoje podrijetlo od spiritualnih rasa Lemuraca u kojime su se 'Sinovi Mudrosti' osobno inakrnirali, preko Atlantiana do danas". - II, 331-332 Kada moderni arheolozi pokuavaju dokuiti kako su transportirani ogromni kameni blokovi tih kiklopskih ruevina, oni previaju injenicu da su ih gradili divovi. Moramo razumjeti da, iako je svaka rasa imala svoj posebni kontinent, ipak nije mogue povui crtu izmeu jedne rase i one koja je slijedila. Jedna je prelazila u drugu, a njihove su se kulture mijeale tijekom milijuna godina. Iz svega ovoga to je citirano, moe se vidjeti da su posto-

jali veliki kontrasti u razvoju. Dok su se jedni probudili do velikog znanja, drugi su bili divljaci koji su jedva nauili praviti vatru. Neki su opet vodili nomadski ivot. to se tie Lemuraca, "... u tom razdoblju moramo traiti prvu pojavu predaka onih, koje zovemo najstarijim narodima svijeta - sada arijskim Hindusima, odnosno Egipanima i najstarijim Perzijancima s jedne strane, i Kaldejcima i Fenianima s druge. Njima su vladale boanske dinastije, odnosno kraljevi i vla dari koji su od smrtnih ljudi imali samo fiziki oblik, kakav je onda bio, ali oni sami su bili bia iz viih i nebeskih sfera, kakva e biti naa Zemlja u buduoj dugoj Manvantari". - II, 343 Ali, "... ve prije konanog dolaska 4. ili atlantske rase veina je ljudi pala u grijeh i zlo, izuzev hijerarhiju 'izabranih', nasljednika i uenika 'Sinova Volje i Yoge' - kasnije zvanih 'Sinovima Vatrene Magle' ". - II, 333 Kucnuo je as za poetak unitenja 3. rase i nastupanje 4. rase, koja je nastala iz odabranih ljudi sjevernolemurske 3. rase, i to na atlantskom dijelu Lemurije u smjeru

gdje se, openito uzevi, sada nalazi srednji Atlantik. "Njihov kontinent stvorio se spajanjem mnogih otoka i poluotoka, koji su se tijekom vremena izdiz ali i napokon postali pravom domovinom velike rase, koja je poznata kao Atlantska ". - II, 348

7.
Kao to su Pitrisi prvu rasu na prvom kontinentu na Sjevernom polu formirali u 7 zona, slino se dogodilo i s 4. rasom. U Stanzi X, II, 237 kae se: "38. Tako se razvie u sedam pojasa (sedam podrasa, koje su se razvile na 7 raznih mjesta Atlantide), 3. rasa proizvede dvoje po dvoje (muko i ensko) etvrtu. Bogovi postae ne-bogovi (Sura postade A-sura). 39. Prva (rasa) u svakoj zoni bijae mjeseeve boje (uto - bijela); druga uta kao zlato; trea crvena; etvrta, koja bijae smea, postade crna prije gri jeha. Prvih sedam ljudskih mladica bijahu sve jedne boje. Sljedee (sedam podrasa) zapoee mijeati svoje boje". Te podjele bile su potrebne kako bi odgovarale Karmi razliitih reinkarnirajuih Monada, koje pri njihovom posljednjem roenju na drugim svjetovima nisu bile sve jednake istoe. Sve su potekle iz jednog izvora i sve su bile 'Kreatori' boanskih bia, ali u svojoj hijerarhiji razliitih klasa ili stupnju savrenstva. Time se objanja vaju razlike medu rasama, inferiornost divljaka i drugih

ljudskih vrsta. Prve su promjene zapoele u predjelu koji je danas poznat kao Beringov prolaz, te tamo, gdje je danas u Centralnoj Aziji suha zemlja. U onim je danima ak Arktik bio suptropski. Dogodilo se, kada je 3. rasa bila na sre dini svoga razvoja, kao to pie u komentaru "... osovina kotaa se nagnu; Sunce i Mjesec vie ne sijahu nad glavama onog dijela 'od znoja roenih'. Ljudi upoznae snijeg, led i mraz, i ljudi kao i ivo tinje postadoe patuljasti rastom. Oni koji ne poginue ostae po veliini i intelektu kao poluodrasla djeca. To bjee 3. Pralaya rasa". - II, 343-344 Uenje kae, da nakon svakog razdoblja aktivnosti (Manvantara) slijedi jedno razdoblje mira (Pralaya), koju navijetaju strane katastrofe, kako mi to zovemo, odnosno one im prethode. No, kako su ove katastrofe podlone Zakonu koji je u harmoniji s Karmom - velikim izjednaiteljem - one, promatrane s vieg stajalita, ne mogu biti smatrane nesreom. To su procesi ienja. Oni proiuju i dozvoljavaju jedan nov poetak, a donose i smrt pojedincu. Velike rase imale su svoje vrijeme kul minacije, i kada je ono prolo, odoe. Kontinenti na kojima su te rase ivjele nestadoe naizmjenino kroz vatru ili vodu. Lemurija je bila unitena pomou vatre vulkans-

koga podrijetla - kroz vulkanske erupcije. Uskrnji otoci sa svojim kraterima lave svjedoanstvo su o tome. Atlantski je kontinent nestao pod vodom; i zemlje 5. ili arijske rase e u buduim vremenima isto tako nestati, kada doe vrijeme... "... otkad se pojavilo ovjeanstvo Vaivasvata Manu na ovoj Zemlji, ve je dolo do etiri ovakva pomi canja zemljine osi. Kada su stare kontinente - s iznimkom prvog - progutali oceani, pojavie se nova kopna; ogromni brdski lanci podigoe se, tamo gdje ih do tada ne bjee. Lice globusa se svaki put potpuno promijenilo. 'Spaavanje najvredni jih' naroda i rasa osigurano je pravodobnom pomoi; nevrijedni - oni koji se razvie u krivom pravcu - bijahu odbaeni, tako da su bili odstran jeni sa Zemlje. Takvo odabiranje i sortiranje se ne odvija izmeu jutra i veeri, kao to se misli, ve to traje tisue godina, prije nego li je nova kua dove dena u red". - II, 344 Velika masa, koju njihova Karma vodi na sigurna mje sta, te tako ostaje na ivotu, ini sjeme nove rase; uvijek je prisutno dugo prijelazno razdoblje, prije nego li se stvori novi tip. Slina stvar, u manjim razmjerima, sada se odvija na amerikom kontinentu, gdje se stvara nova

peta podrasa iz mijeanja starijih rasa. "... Amerikanci su za samo 3 stoljea privremeno postali jednom primarnom rasom, prije nego li e biti jedna posebna rasa odijeljena od svih do sada postojeih. Oni su, kratko reeno, sjeme 6. podrase, te e za nekoliko stoljea sasvim sigurno biti pod logom one rase koja e sa svim svojim novim oso binama naslijediti sadanju evropsku ili petu podrasu. Tada, nakon otprilike 25.000 godina, zapoet e pripreme za 7. podrasu, dok napokon zbog promjena - prvih od niza onih koje e jednoga dana Europu, a kasnije i itavu Arijsku rasu (time i obje Amerike) kao i veinu zemalja koje granie s naim kontinentom, zajedno s otocima, razoriti - ne doe do pojave 6. korijenske rase na pozornici ove nae runde". - II, 464 Neki dijelovi iz karmikih razloga ostaju jo stoljeima poteeni, jer Egoi koji ih nastavaju jo nemaju potrebno iskustvo u starim formama. Rase se isprepliu stotinama tisua godina. Jo danas na Zemlji postoje potomci tree rase, a to su neki uroenici Australije, kao to je reeno, - oni su se sada po izgledu i intelektualnim sposobno stima jako promijenili, te se nalaze u procesu odumiranja dok veina ljudi danas pripada 7. podrasi 4. korijenske

rase (usporedi II, 119). Kinezi i ostali - "Malajci, Mongoli, Tibetanci, Finci i Eskimi su sve sami ostaci te posljednje grane" (II, 188). "... kod malajske rase (jedne podrase 4. korijenske rase) postoji udna razlika u veliini grae tijela. Pripadnici polinezijske familije kao Tahiani, Samoanci i stanovnici otoka Tonga vii su rastom od ostatka ovjeanstva; a indijska plemena i sta novnici indo - kineskih zemalja daleko su ispod openite srednje visine rasta. To se moe lako objas niti: Polinezija pripadaju najranijim od preivjelih podrasa, ostali najkasnijim i najprolaznijim ple menima. Tako kao to su Tasmanijci sada potpuno nestali, i kao to Australci brzo nestaju, i druge rase e ih uskoro slijediti". - II, 346 U Stanzi XI, knjige Dzyan, moemo itati: "44. Oni, Atlantiani, nainie velike kipove, 9 Yatis visoke (27 stopa) jednake veliini svojih tjelesa. Unutarnje vatre razorie zemlju njihovih otaca (Lemurijanaca). Voda ugrozi etvrtu (rasu). - II, 346 Ostaci Uskrnjih otoka ivi su spomenici prastarih divova i mnogi od kipova su visoki 27 stopa. Oni prika-

zuju izrazito ulne tipove kao to to bijahu neki od Atlanta. Ovi otoci pripadaju kontinentu 3. rase, iji je gla vni dio potonuo prije 4,242.352 godine. Usporedi I, 473. Neke su se zemlje kasnije ponovno pojavile, te su ih Atlanti opet zaposjeli. Tako je bilo i s Uskrnjim otocima; oni su izgradili statue koje mi danas vidimo, ali su nast radali kada je jednoga dana otok unitila vulkanska vatra i lava. Mnogo kasnije, kada je zavrni potres dokrajio posljednje ostatke tog neko monog kontinenta, ovi otoci potonue zajedno s ostalima. No, dok je tijekom Champlain - epohe potonula zemlja oko Sjevernoga pola, jedno nenadano izdizanje morskoga dna ovu je malu relikviju iz arhaikih vremena iznijelo na povrinu zajedno s njenim vulkanom i njenim statuama, da svjedoi o egzistenciji Lemurije. Usporedi II, 342. Sasvim drugaije vrste su statue Bamiana u Centralnoj Aziji, ije fizionomije su portreti 'Boanskih Sinova', dok su ovi posljednji potomci monih arobnjaka. - II, 235 Medu statuama Bamiana nalaze se pet njih koje je izg radila 4. rasa, koja je potraila sklonite u tom kraju, da bi izbjegla propast. Ovdje su ugradili u kamen ono to bi palo rtvom zaboravu, kao to su znali - a to bjee znanje

o ranim tipovima. Prva statua predstavlja prvu rasu; ona je visoka 173 stope. "Druga - visoka 120 stopa - predstavlja 'znojem roene'; trea - visine 60 stopa - ovjekovjeuje rasu koja je pala i time proizvela prvu fiziku, stvorenu spolnim putem, iji su posljednji reprezentanti kipovi naeni na Uskrnjim otocima. Ali oni u vri jeme kada je potonula Lemurija bijahu visoki tek 20 - 25 stopa. 4. rasa je bila jo nia, iako divovska u usporedbi s dananjom 5. rasom, kojom napokon zavrava ovaj niz". - II, 355 Ljudi 3. rase tijekom su ranoga stadija istoe imali, nakon to 'Sinovi Mudrosti' u njima probudie ljudski duh, a i tree oko je jo bilo aktivno - svijest o jedinstvu s velikim Duhom Univerzuma. Oni nisu imali religije, onako kako je mi shvaamo; oni sami bijahu utjelovljenje religije. Oni su bili jedno sa svime to je ivjelo i disalo. Ljubav i potovanje, povjerenje, sigurnost i radost su na prirodan nain zraili iz njih. "Oni stari dani bijahu 'Zlatno doba', doba, u kojem su 'Bogovi etali Zemljom i slobodno se druili sa smrtnicima'. Od onoga vremena ih vie nema (postali su nevidljivi); kasnije generacije poee

oboavati njihova carstva - elemente". - II, 285 Ali, kako su ljudi rasli i poeli osjeati svoju mo, kada su kuali s drveta mudrosti, poee se buditi i drugi osjeaji. Nii ovjek, ivotinja, poe se buditi i zahtijevati posluh. Ove snage nisu u svima bile jednako izbalansi rane. Neki postupno zadobie kontrolu nad svojim instinktima i prikljuie se 'Sinovima Svjetla'; drugi postae njihove rtve i robovi materije. Tada dooe razliita Gospoda sa eljom da vladaju njima. Uvijek moramo misliti na to, da je ivot na ovom ili na bilo kojem globusu nastavak ivota s nekog drugog glo busa. Odreene nove snage stavljaju se u pokret, ali mnoge dolaze sasvim sazrele i spremne baciti se u neobuzdanu djelatnost, ako su uvjeti povoljni. Tako se kae, da su Lemuro - Atlanti bili prvi koji su imali jednu dinastiju kraljeva - duhova. Ali, ma kako to udno izgle dalo nekome tko nije sroden s Religijom Istine, ti vladari ne bijahu svi dobri. Neki su bili savreni u zlu, te su inili jednu rasu monih arobnjaka i maga. Kada su uenici bili spremni, i oni su bili pri ruci. Mi primamo ono to elimo. Kralj Thevetat pripadao je toj vrsti; pod utjeca jem tog demonskog kralja atlantska je rasa postala nar odom bezbonih arobnjaka. Izmeu njih i onih koji se okupljahu oko zastave Svjetla naravno neprekidno je

dolazilo do konflikta, koji su za tu rasu zavrili propau kontinenta. Ali, rat se vodi i dalje - u ljudima kao poje dincima, i meu narodima u velikim razmjerima. Prie o babilonskom i mosaikom potopu verzije su te povijesti. Legende i tradicija dalje su radili na graenju tih injenica, i izoblieni izvjetaji nalaze se u biblijskoj literaturi. (Usporedi II, 232). Divovi u 'Genezi' histori jski su Atlanti iz Lanke, a isto vai i za grke Titane. (Usporedi II, 246). "Tko je itao komentare arhaikog uenja i studirao ih, s lakoem e neke od tih Atlanta prepoznati kao prototipove Nimroda, graditelja Kule babilonske, Hamita i onaj itav opor 'u sjeanju prokletih', kako se kae - ukratko onih, koji su u nasljee osta vili ortodoksne tipove Satana". - II, 284 Najranija plemena prvih rasa Atlanta roenih na lemurskom kontinentu podijelie se u pravednike i otpad nike, u one koji su tovali jedan nevidljivi Duh u prirodi - ili Panteiste - i one, koji su se klanjali zemaljskim duho vima, antropomorfnim snagama. Ovdje, kae H. P. Blavatsky, lei tajni, mistini praizvor svih kasnijih i modernih religija, naroito tovanje Boga kasnijih Hebreja i njihovog plemenskog Boga.

"Lemurci gravitirae Sjevernom polu ili Nebu svo jih predaka (Hiperborejskom kontinentu); Atlanti Junom polu, bezdanu, kozmiki i zemaljski shvaeno, iz kojeg diu vrue strasti, ijim je on sta nom". - II, 286 Moe se s pravom rei da je razdoblje ovjeanstva, onako kako mi rije 'ovjek' shvaamo, poelo s 4. rasom. "Oni koji dotad bijahu poluboanska bia i sami se zatvorie u tijela, koja samo po vanjtini bijahu ljudska, promijenie se fizioloki i uzee ene, koje izgledahu sasma ljudski i lijepe, ali u kojima su se inkarnirala nia, materijalna, siderika bia..." (Lilit je njihov prototip u Judejskoj tradiciji). - II, 297-298 Nakon propasti Lemurije ljudi znaajno izgubie visinu rasta, a i ivotni se vijek skratio. U svakom sluaju, oni su jo uvijek bili divovi. Fizika ljepota i snaga dosegle su vrhunac sredinom 4. podrase. (Usporedi II, 333). Otprilike u to vrijeme izgubilo se i unutarnje vienje ili 'tree oko', koje se moglo aktivirati samo umjetnom sti mulacijom - jedan proces, koji je bio poznat samo starim Mudracima. Konsolidacija i usavravanje ljudskoga tijela uzrokovalo je nestanak tog treeg oka iz izvanjske ana-

tomije; ono je ostavilo svjedoka u mozgu, i to u hipofizi. Ali, njegova psihika i duhovna mo primanja mental nih i vizualnih nadraaja ipak je trajala skoro do kraja 4. rase, i tada sasvim nestade zbog materijalnosti i grubosti ljudi. Kada je dolo do toga da su boanske snage postale pomonici novoprobuenih fiziolokih i psihikih zabava ljudi, umjesto njihovih gospodara, tree oko je izgubilo svoju mo. Grijeh ljudi nije se sastojao u tome da su oni koristili te snage, ve u tome to su ih zlorabili, i to tako to je kale, odreen da sadri Boga, uinjen hramom za svaki spiritualni grijeh. Ako se itatelj udi izrazu 'spiritualni' umjesto 'fiziki' grijeh, neka se sjeti injenice da ne moe postojati 'fiziki' grijeh. Tijelo je samo neodgovorni organ, alat psihikog, ako ne duhovnog ovjeka. A kod Atlanta je upravo spiritualno bie bilo to koje je grijeilo, jer je duhovni ele ment jo bio vladajui princip u ljudima. Tako je dolo do toga da je najtea Karma 5. rase stvorena kroz nae Monade. S time u vezi usporedi II, 308,310,313,316. Kao to je to ve esto reeno, to je toka, nakon koje se vie nisu inkarnirale nove Monade. Kako izmeu pojedinih inkarnacija istoga bia prou mnoga stoljea, nije teko shvatiti uenje, prema kojem mnogi od nas odrauju pos ljedice zlih karmikih uzroka proizvedenih u atlantskim tijelima. (Usporedi II, 517).

8.
Civilizacija 4. rase je, s obzirom na svoj fiziki razvoj, bila velianstvena i bljetava. Mnoga od najveih otkria naih dana, ukljuujui letjelice, bila su dovedena do savrenstva kojem mi teimo, te su pripadala stvarima koje su kod njih bile u svakodnevnoj uporabi. Postoje pot puni izvjetaji o toj staroj rasi, i u pravo vrijeme e biti objavljeni; no, ponegdje se mogu nai odlomci koji nas navode na razmiljanje. Postoji jedan izvjetaj pisan u vrijeme Aleksandra Velikog o dijalogu izmeu Midasa i Silenusa. Prvome se pria o jednom kontinentu koji je postojao u stara vre mena i bio toliko velik, da Azija, Europa i Afrika u uspo redbi s njime lie na otoke. On je bio posljednji na kojem su postojale gigantske ivotinje i biljke. "Tamo su ljudi - kae Silenus - rasli do dvostruke visine najvieg ovjeka njegovog (Sileniusovog) vre mena, i ivjeli su dvostruko due. Imali su bogate gradove s hramovima, od kojih je jedan imao vie od milijun stanovnika, a zlato i srebro se u hramo vima moglo nai u velikim koliinama". - II, 803

Njihov je intelekt takoer bio jako razvijen, kao i njihovo tijelo. Posjedovali su znanje o reinkarnaciji i to uenje predadoe dalje 5. rasi. I kako je tijekom jednoga dijela njihove povijesti tree oko jo bilo budno, bili su svjesni mnogih finijih snaga, koje za ovo nae vrijeme vie ne postoje svjesno i koje su zahvaljujui zlosretnom dje lovanju materijalizma ismijane i zaboravljene. Na alost, veina je tadanje rase odluila da to znanje i tu mo upot rijebi u sebine svrhe, ime su uzrokovali svoju potpunu propast. Progutale su ih velike vode. Iako je propast kon tinenta bila neizbjena, razaranje ipak nije moralo biti tako temeljito. "... nadolazea voda iznenadila je 4. rasu divova i to ne zbog njihove pokvarenosti, ili zato to su bili 'crni od grijeha', ve jednostavno zato jer je to sud bina svakoga kontinenta, koji - kao i sve pod Suncem - posjeduje svoje roenje, ivot i smrt. To se dogodilo kada se 5. rasa nalazila u svom djejem razdoblju. Tako nestadoe divovi - magi i arobnjaci, dodaje fantazija narodne predaje. Ali 'svi sveti' bijahu spaeni i samo 'greni' uniteni. To se moglo zah valiti i predvianju pravednih, koji nisu izgubili mo uporabe treega oka zbog Karme i prirodnog zakona. Opisujui slijedeu (nau 5. rasu) komen tar kae:

"Samo aka izabranih, iji su se boanski uitelji uputili na one svete otoke da bi ih naselili, - 'odakle e doi posljednji Spasitelj' - ovjeanstvo je zadra valo, da jedna polovica ne postane krvnikom druge (to je kod ovjeanstva sada sluaj - H. P. B.). Ono (ovjeanstvo) se podijelilo. S dvije treine ovjeanstva upravljale su dinastije niih, materi jalnih duhova Zemlje, koji su zaposjeli lako pri stupana tijela; jedna treina ostade vjerna i spoji se s nastajuom 5. rasom - boanskim inkarnaci jama. Kada su se polovi (po etvrti put) pomakli, to nije smetalo onima koji bijahu zatieni i koji su se odvojili od 4. rase. To je bilo kao kod Lemuraca; samo bezboni Atlanti propadoe i 'ne vidjee ih vie' ". - II, 365-366 Jedan vjeran prikaz potonua glavnoga dijela konti nenta dat je u svesku II, str. 440; no potpuno unitenje se proteglo na dugo vremensko razdoblje. Na tu prvu veliku katastrofu, koja je poela u eocenu (I, 473) i trajala oko 150.000 godina oslanjaju se sve predaje o svim potopima, pri emu su idovi svoju verziju izgradili na dogaaju, koji se odigrao kasnije na Poseidoniji (usporedi II, 792). Jer, nakon to je nestao glavni kontinent, ostade jo jedan veliki otok, Ruta, koji je potonuo prije otprilike 850.000 godina, a u koje vrijeme su Arijci, kako se kae, bili stari

200.000 godina (usporedi II, 412). Tada potonu jedan manji otok, Daitya, prije nekih 270.000 godina (usporedi I, 414) i napokon posljednji ostatak, Poseidonija, na koju misli Platon, prije otprilike 11.000 godina (usporedi II, 338). Iz ovoga se vidi da se rase proimaju tijekom mnogo tisua godina. U prirodi se nita ne razara konano, prije nego li je neto drugo stvoreno, da bi zauzelo upranjeno mjesto. A procesi se odvijaju tako tiho i za naa osjetila tako polako, da je esto teko uope ih zamijetiti - slino kao to se ne primjeuje rast nekog drveta, vide se samo rezultati rasta, Kada je neko prijelazno razdoblje mogue jasno prepoznati, kao to je to npr. u nae vrijeme sluaj, to je onda jedan dokaz, da se jedno novo doba pribliava divovskim koracima. "Civilizacija je Atlanta bila jo vea od egipatske. Njihovi odroeni potomci, narod Platonovog Atlantisa, bili su ti koji su izgradili prve piramide u zemlji i to sigurno prije dolaska 'istonih Etiopljana', kao to Herodot naziva Egipane". - II, 447 Stvarno, to su izvjetaji stariji, to je sjaj bljetaviji. Osim ostalih umjetnosti i znanosti poznavali su astronomiju i simbolizam, ukljuujui i poznavanje Zodijaka. To sve

su predali dalje Arijskoj rasi (usporedi II, 459). Prouavan jem Zodijaka u Denderi se dolo do zakljuka, da je Velika piramida morala biti izgraena prije 78.000 godina (uspo redi I, 451). Tekoe koje imaju povjesniari pri objanja vanju zrelog razvoja Egipana ve u najstarija vremena, nestaju kada se uzmu u obzir mnoge injenice, koje se odnose na Atlante, kao i proimanje rasa, kao to je to objavljeno javnosti kroz 'Tajnu nauku'. "Od poetka Atlantske rase proli su mnogi mili juni godina, ali posljednje Atlante pomijeane s ari jskim elementom nalazimo jo prije 11.000 godina... iako starija u odnosu na karakter i izvanjski tip gubi svoja karakteristina obiljeja i poprima nov izgled mlae rase. To se ponavlja kod svih formiranja mijeanih rasa". - II, 463 Ovdje imamo jedan primjer mijeanja rasa i izvora iz kojeg potjeu stari Egipani: "Skoro 500 godina prije sadanjeg raunanja vre mena egipatski su sveenici pokazali Herodotu kipove njihovih naljudskih kraljeva i vrhovnih sveenika (Iskonskih proroka ili Maha - Chohana hramova), roenih jedan od drugoga (bez posre dovanja ena), koji su vladali prije Menesa, njiho-

vog prvog ljudskog kralja. Ti kipovi, kae on, bili su ogromni kolosi iz drva, 345 na broju, od kojih je svaki imao svoje ime, svoju povijest i svoje anale. Oni su uvjeravali Herodota ... da nikada niti jedan povjesniar nije mogao shvatiti niti pisati izvjetaj o tim nadljudskim kraljevima, ako nije studirao povijest triju dinastija koje su prethodile ljudskima - naime dinastiju bogova, polubogova i heroja ili divova. Te tri dinastije su tri rase". - II, 385-386 "... Egipani kao i Grci i 'Rimljani' prije par tisua godina bili su ostaci 'Atlanto - Arijaca', i to prvi sta rijih ili Ruta - Atlanta, a posljednji potomci posl jednje rase onoga otoka iji iznenadni nestanak su Solonu ispriali egipatski inicirani. Ljudska dina stija starijih Egipana, poevi s Menesom, posje dovala je itavo znanje Atlanta, iako u njihovim ilama vie nije bilo atlantske krvi. Oni su isto tako sauvali sve arhaike zapise... I upravo zato jer je egipatski Zodijak star izmeu 75 i 80.000 godina, grki Zodijak je mnogo kasnijeg datuma". - II, 455 Grci su u stvari bili samo umanjen, oslabljen ostatak onoga nekad velianstvenog naroda, najkasnije 7. podrase Atlanta, koji su se ve rasplinuli u jednoj ranoj podrasi

atijskog plemena, jedne rase, koja se polako rairila preko Europskog kopna i otoka, im je ovo poelo da se poja vljuje iz mora. "Silazei s visoravni Azije, gdje su obje rase u danima smrtne borbe Atlantisa potraile utoite, polako su se poeli nastanjivati u zemljama koje su bile u nastajanju. Nadolazea podrasa se na mla dom tlu brzo poveavala i mnoila, te se dijelila u mnoge familijarne rase, koje se sa svoje strane podijelie u nacije. Egipani i Grci, Feniani i nordijski narodi su na taj nain proizali iz one jedne podrase. Tisue godina kasnije poee druge rase - ostaci Atlanta - 'uti i crveni, smei i crni' - upadati na novi kontinent. Dolo je do borbi, u kojima su novopridoli bili pobijeeni; oni pobjegoe, neki od njih u Afriku, drugi u udaljenije zemlje. Neke od tih zemalja zbog geolokih promjena postadoe oto cima. Time su nasilno odijeljeni od kopna, i zato nerazvijena plemena i obitelji atlantske rase potonue u jedno jo primitivnije i divlje stanje". - II, 786 Vremenski razmaci koji dijele 4. od 5. rase preveliki su, da bi dopustili opiran prikaz onih vremena. Tijekom poslije-diluvijalnog razdoblja, koje je u odreenim raz dobljima bilo obiljeeno najstranijim prirodnim kata-

strofama, roeno je toliko rasa i naroda, koji su ivjeli i nestajali ostavljajui jedva po koji trag, da se o njima ne moe rei nita znaajnijeg (usporedi II, 456). Da se vratimo na poetke 5. rase, koja je postojala otpri like otprije milijun godina sasvim neovisno o njenom izvornom plemenu, prema emu se, dakle, trajanje jedne podrase protee na otprilike 210.000 godina (usporedi II, 454), to moemo itati u Stanze XII: "48. Peta rasa, koja proizade iz svetoga plemena, ostade. Njome vladahu njeni prvi boanski kral jevi". - II, 366 H. P. Blavatsky navodi, da ovdje ne poinje povijest, ve iva tradicija koja se uvijek ponavlja. Ono to mi zovemo povijeu, ne see dalje od fantastinih poetaka nae 5. podrase, dakle nekoliko tisua godina unazad (usporedi II, 366, kao i osnove ezoterijske filozofije", str. 239-240, englesko izdanje). ak i tzv. 'Univerzalna' (?) povijest obuhvaa samo jedno siuno podruje u skoro bezgraninom vremenu neistraenih regija nae najkas nije 5. korijenske rase (usporedi I, 406). Ova rasa moe svoje podrijetlo pratiti kroz Atlante sve do spiritualnih rasa Lemuraca, u kojima su 'Sinovi Mudrosti' bili osobno inkarnirani (usporedi II, 318). Dan

kada e mnoge stvari, ako ne sve od ovoga to je ovdje dato od arhaike povijesti, biti priznato kao istinito, nije vie jako daleko. Fiziki mozak moe zaboraviti dogaaje unutar podruja naega zemaljskoga ivota, ali ukupno kolektivno sjeanje ne moe ostaviti na cjedilu boansku duu u nama, na ijoj ploi se nalaze slike nae itave velianstvene prolosti utisnute neizbrisivim slovima. Za nia podruja naega postojanja moda je njihov apat suvie tih, zvuk njihovih rijei predalek planu kojeg zamjeuju naa fizika osjetila; ipak su sjene dogaaja koji bijahu, isto kao i onih koji e biti, u podruju osjetilnih snaga naega duha i pred njegovim oima stalno pri sutne (usporedi II, 442). Kao to je u jednom univerzumu, koji je savrena cje lina, i od kojeg je ovjek samo jedan njegov neotuiv dio - jednom univerzumu, u kojem vladaju red i zakonitost - samo po sebi razumljivo, meu njegovim dijelovima stalno su morali postojati meusobni utjecaji, kao to e isti uvijek i postojati. Bezbrojne vrste ovoga ovjeanstva su - isto kao i elementi i atmosfera - bile pod istim utje cajima kao i geoloke formacije njihovog vremena, utje cajima koji su npr. doli do izraaja u boji koe i kose, osjetilnim organima, strukturi tijela itd. Pri svakoj je rundi pridoao jedan element, i to ovim redom: Vatra, Zrak, Voda, Zemlja. Zemlja, kao to je mi sada poznajemo, nije postojala prije 4. runde, prije stotine milijuna godina, prije

poetka nae geoloke Zemlje (usporedi 1,273). Ovaj isti redoslijed u mnogo manjem mjerilu se ponavlja kod svake rase. ovjeanstvo se npr. razvijalo usporedo s ele mentima, od kojih je jedan za svaku rasu, koja mu je fizioloki bila prilagoena, bio naroito izraen. Naa 5. rasa divovskim se koracima pribliava petom elementu, koji ima vie zajednikog s metafizikom nego s fizikom. Ali, element koji e u 5. rundi biti dovren, moe u 5. rasi 4. runde bacati tek prvu sjenu. Tako i mi pripadnici 5. rase imamo 5 osjetila, a posljednje osjetilo nee biti potpuno razvijeno prije slijedee runde. Tako se u prirodi sve ponavlja, tijekom vjenosti, uvijek u jednom savrenijem obliku. U 1. rundi je Zemlja bila eterika, isto tako jo tije kom 1. rase ove (nae 4.) runde. U 3. rundi je sve bilo kom paktnije, isto kao i u 3. korijenskoj rasi ove runde (uspo redi I, 211). Prva rasa nije imala dar govora, jer jo nije posjedo vala ljudski razum. 2. se sporazumijevala zvukovima koji su se sastojali samo od vokala. 3. je u poetku imala jednu vrstu govora, koji je bio samo neka vrsta djelomino usavrenih prirodnih zvukova; ali u 2. polovini, nakon odvajanja spolova, zapoinje razvoj govora. Prije toga su ljudi meusobno komunicirali pomou 'prijenosa misli', kako bi se to danas reklo. Visoko razvijeni jezici nisu se pojavili prije 4. rase. U ovoj naoj 5. su korijeni sanskrita bili u poetku jedini jezik (usporedi II, 207-210).

Svaka je rasa imala, kao to je reeno, svoj kontinent. Prva je roena na neprolaznoj, svetoj zemlji na Sjevernom polu, ije je odreenje da traje kroz svaku rundu od poetka do kraja Manvantare. "To je kolijevka prvih ljudi i boravite posljednjih boanskih smrtnika". - II, 6 Znanstvenici se ne varaju kada pretpostavljaju da na Sjevernom polu postoji vrsta zemlja. Ona postoji jo uvi jek, iako je sakrivena pod zaleenom vodom. O toj taj anstvenoj, svetoj zemlji kae se u jednom od komentara, da je "... Polarna zvijezda gleda budnim okom od zore do kraja 'jednoga dana' VELIKOGA DAHA". - II, 6 Drugi se kontinent prostirao od prvoga na jug i zapad; on se nazivao Hiperborejskim kontinentom. Lemurija i Atlantis, kao to je opetovano reeno, bijahu postojbina 3. i 4. rase. Peti kontinent je Amerika: ali, Europa i prednja Azija se obino skoro istodobno od strane indoarijskih okultista spominju kao 5. kontinent (usporedi II, 6-7). No, Arijska rasa roena je na visokom sjeveru i raz vila se tamo, iako su se njena plemena nakon potonua

Atlantisa selila prema jugu, prema Aziji. Stoga je Prometej (koji se naziva herojem 5. rase) sin Azije (usporedi II, 812). Kao to je ve bilo, tako e opet biti. Ljudske su se rase raale jedna iz druge, razvijale se, starile i umirale. I sada se pred naim oiima priprema nova rasa, pripremaju se nove rase, poinju se formirati, a u Americi e se odvijati preoblikovanje, ve je i poelo u tiini - u takvoj tiini, da e jo za tisue godina njihovi pioniri, udna djeca, koja odrastaju u udne mukarce i ene, biti fiziki i mentalno smatrana nenormalnim rijetkostima. Kada e se mnoiti i kada e njihov broj godinama rasti, jednoga e dana doivjeti da e biti u veini. Tada e sadanje ovjeanstvo biti smatrano iznimkom i bastardima, dok ne doe do njihovog izumiranja u civiliziranim zemljama, te e ivjeti samo u malim grupama na otocima dananjim vrhovima planina - gdje e vegetirati, dege nerirati i napokon, moda za milijune godina od danas, izumrijeti, kao to se to dogodilo s Aztecima i kao to su Njam-Njam i patuljasti Moola Koorumba s Nilgiri-planina nestali - sve su to ostaci neko monih rasa. Taj proces priprema za 6. rasu tee tijekom 6. i 7. podrase. Ali zadnji ostaci 5. kontinenta e nestati tek neko vrijeme nakon roenja nove rase, kada se pojavi druga, nova domovina, 6. kontinent iznad voda na licu globusa da bi prihvatio novu rasu. Tamo e otii i nastaniti se i

oni koji e imati sreu da izbjegnu openitu propast. Ogromna fizika tijela ovjeanstvo vie nee dobiti; jer, dok ga je evolucija 4. rase u njegovom fizikom razvoju vodila sve nie do najnie razine materijalizma, sadanja rasa se nalazi na krivulji koja se penje, i 6. rasa e brzo nadrasti okove materija, pa i samoga mesa. Tako je misija i Karma ljudi Amerike, Novoga svijeta - koji je znatno stariji nego na tzv. 'Stari svijet', i koji je nastao za vrijeme cvata velikog Atlantisa (usporedi II, 192) - da siju sjeme za jednu dolazeu velianstveniju, daleko udesniju rasu od bilo koje za koju do danas znamo. Na cikluse materije e slijediti ciklusi spiritualnosti i potpuno razvijenog ljudskog duha. Po tom ciklikom zakonu e se veina budueg ovjeanstva sastojati od Adepata. ovjeanstvo je dijete ciklike sudbine, i niti jedan njen dio ne moe izbjei svojoj nesvjesnoj misiji ili odgovornosti za kooperativnu suradnju s prirodom. Da zavrimo s rijeima jednog Mudraca: "Sadanjost je dijete prolosti, budunost proizvod sadanjosti. A ipak, ti sadanji trenutku! Ne zna li, da nema roditelja, da ne moe imati djece, da ti uvijek samo samoga sebe proizvada? Prije nego li izgovori 'ja sam potomak prologa trenutka, dijete prolosti', ve si sam postao ta prolost. Prije nego li izgovori posljednje slovo, vidi, vie nisi

sadanjost ve u stvari ona budunost. Tako su prolost, sadanjost i budunost uvijek ivo Trojstvo u Jednome - Mahamaya apsolutnoga POSTOJANJA". - II, 466

~ The end ~
( ende )