Professional Documents
Culture Documents
Nikolaj Velimirovi - PRVI BOŽJI ZAKON
Nikolaj Velimirovi - PRVI BOŽJI ZAKON
Ovo je zakon, koji dade Gospod Bog Savaot narodu preko velikog svog izbranika i proroka
Mojsija na gori Sinajskoj:
PRVA ZAPOVJED
1
DRUGA ZAPOVJED
NE OBOŽAVAJ NIKAKAV LIK REZAN NITI IKAKVU SLIKU OD ONAGA, ŠTO JE GORE
NA NEBU, ILI DOLE NA ZEMLJI, ILI U VODI I ISPOD ZEMLJE.
Ovo znači: Ne obožavaj stvorenje kao stvoritelja. Ako si se već uzdigao na goru visoku, na kojoj
si se sreo sa jedinim Gospodom Bogom, na što se obzireš na sjenke u bari pod gorom? Kad jedan
čovjek žudi da vidi cara i poslije dugog truda uspije da izađe pred lice njegovo, na što se onda
obazire lijevo i desno i gleda po slugama carskim? Možda se obazire lijevo i desno iz dva
razloga: ili zato, što ne smije sam da stoji u prisutnosti cara, ili pak zato, što misli, da mu sam car
ne može pomoći? No to još nije najcrnji grijeh. Najcrnji je grijeh, kad čovjek obožava svoje
vlastito djelo, napravu svoga mozga i svojih ruku. Divlji ljudi istešu sebi boga iz drveta, pa mu se
onda klanjaju i mole. No divljim ljudima da se i oprostiti. Njihova divljina njih opravdava. Prema
njima je pravi i vječiti Bog milostiv i snishodljiv, te one molitve, koje oni upućuju svojoj napravi
od drveta, On prima kao da su njemu upućene i šalje svoju pomoć i zaštitu neprosvećenoj djeci
svojoj. Ako li jedan čovjek usredotoči sve svoje misli i sve svoje srce na to da se digne nad
drugim ljudima, da bude prvi, da prednjači pošto–poto, da se slavi od drugih, da se hvali od
drugih, i ako smatra sebe boljim od svih ljudi, od svih stvari na nebu i na zemlji, onda je takav
čovjek sam sebi božanstvo, kome on žrtvuje sve. To je bolest duševna treće vrste. Zaista, braćo,
samo bolesne duše ne znaju za pravoga Boga. A zdrave su duše zdrave od svoga poznanja i
priznanja pravoga i jedinoga Boga, koji je gospodar i vladalac svih rezbarija i svih slika, i svih
familija ljudskih, i svega zlata i srebra, i svih smrtnih ljudi na zemlji. – Gospode Jedini, Tebe
Jedinoga poznajem, priznajem i slavim: i kada mi dan otkrije svu krasotu Tvoju — kroz krasotu
Tvojih djela — i kada se noć ogrne tamnim plaštom i ostavi mene samog s Tobom. Amen.
TREĆA ZAPOVJED
2
Odgovori hadžija mirno: – Zaista, u Boga su punije ruke posla, pa si Ga ti više puta uzaludno
viknu no ja tebe. Tko ima pravo više da se ljuti — Bog ili ti, kujundžijo? A kujundžija se zastidi,
vrati se u dućan pa podvi noge na tezgi i jezik u ustima. Neka vam, braćo, ime Božje neprestano
treperi, kao kandilo, u duši, u mislima i u srcu, no neka se ne diže do vrha jezika bez važnog i
svečanog trenutka. O prečudno ime Božje, kako si moćno, kako si lijepo, kako si slatko! Neka bi
umukla usta moja zauvijek, ako bi te izgovorila nemarno, vodeno i uzaludno.
ČETVRTA ZAPOVJED
ŠEST DANA RADI I SVRŠI SVE SVOJE POSLOVE, A SEDMI DAN JE DAN ODMORA,
KOJI JE POSVEĆEN GOSPODU BOGU.
Ovo znači: Šest svjetova stvorio je Stvoritelj i u sedmom on se odmara. Šest svjetova su
privremeni, nemirni i prolazni, a sedmi je vječan, miran i neprolazan. Stvaranjem Bog je ušao u
vremenost, no nije izišao iz vječnosti. Tajna je ovo velika, i o njoj se priliči više misliti no
govoriti. Jer ona nije dostupna svakome, no samo Božjim izbranicima. Izbranici božji nalazeći se
tijelom u vremenosti dižu se svojim duhom do osovine točka svijeta, u kojoj je vječni mir i
blaženstvo. A ti, radi i odmaraj se. Radi, jer i Bog radi; odmaraj se, jer se i Bog odmara. A tvoj
rad neka bude stvaranje, jer si čedo Stvoritelja. Ne ruši no stvaraj. Sve stvari rade neprestano.
Neka te to obodri za tvoj posao. Gle, kad ustaneš izjutra, sunce je već uradilo mnogo — i sunce, i
voda, i zrak, i biljke, i životinje. Tvoj nerad bio bi uvreda svijetu i grijeh pred Bogom. Tvoje srce
i pluća rade dan i noć. Zašto ne bi i tvoje ruke radile? I bubrezi tvoji radi dan i noć. Zašto i tvoj
mozak ne bi radio? Zvijezde neprestano jure, brže nego konj u galopu, dan i noć. Zašto bi se ti
predao neradu i lijenosti? U jednom gradu življaše bogat trgovac sa tri sina. Bijaše trgovac
vrijedan i gomilaše blago na vagone. I kad ga upitaše, na što će mu toliko blago i tolika muka, on
odgovori: Mučim se, da bi sinove osigurao, te da se oni ne bi mučili. — A to čuše sinovi, i
ulijeniše se, i napustiše svaki posao, i po smrti oca počeše trošiti blago na tovare. Poželi otac da
dođe iz onog svijeta i vidi kako mu sinovi žive bez muke i znoja. I Bog ga pusti, te on siđe u svoj
grad i dođe svojoj kući. No kad zakuca na vrata, neko nepoznat otvori vrata. Upita otac za svoje
sinove, i dobi odgovor, da su njegovi sinovi na robiji zbog nerada koji ih je doveo pijanstvu, i
zbog pijanstva koje ih je odvelo svađi, i zbog svađe koja ih je odvela palikućstvu i ubojstvu. –
Ah, uzdahnu ludi otac, ja sam mislio stvoriti raj za svoju djecu, međutim, ja sam im stvorio
pakao. Pa zađe ludi otac po gradu i počne učiti sve roditelje. – Ne budite ludi kao što sam ja bio.
Iz ljubavi prema svojoj djeci ja sam ih bacio u pakao. Ne ostavljajte djeci, braćo, nikakva imanja.
Naučite ih radu i to im ostavite u nasljeđe. Sve ostalo, bogataši, razdajte sirotinji pred smrt svoju.
Zaista, nema opasnije i dušegubnije stvari nego dobiti veliko imanje u nasljeđe. Budite ubijeđeni,
da velikim nasljeđima više se raduje đavo no anđeo. Jer ničim đavo ne kvari ljude lakše i brže
nego velikim nasljeđima. Zato, radi i nauči svoju djecu da rade. A sedmi dan odmaraj se. Kako da
se odmaraš? Gle, odmor je samo kod Boga i u Bogu. Nigdje više pravog odmora nema u ovome
svijetu. Jer ovo je svijet nemira, kao jedan vrtlog. Posveti sedmi dan isključivo Bogu, i tako ćeš
se u istini odmoriti i novom snagom zapojiti. Sedmoga dana cijeloga misli o Bogu, govori o
Bogu, čitaj o Bogu, slušaj o Bogu i moli se Bogu. Tako ćeš se u istini odmoriti i novom snagom
zapojiti. Čovjek neki ne poštovaše zapovijed Božju o praznovanju nedjelje, te produži subotnji
posao i u nedjelju. I dok se cijelo selo odmaraše, on se znojaše na njivi sa svojom stokom, kojoj
također ne davaše odmora. Ali iduće srijede on klonu: klonu i njegova stoka; pa kad cijelo selo
bijaše na njivi, on sjedaše kod kuće, premoren, mrzovoljan, očajan. Zato, braćo, ne budite kao
ovaj čovjek, da ne bi i vi izgubili snagu, i zdravlje i dušu. Nego šest dana radite i surađujte Bogu,
s ljubavlju i nasladom i strahopoštovanjem, a sedmi dan cijeli posvetite Gospodu Bogu. Zaista, ja
3
sam probao i znam, da pravo praznovanje nedjelje čovjeka oduševljava, podmlađuje i čini
sretnim.
PETA ZAPOVJED
ŠESTA ZAPOVJED
NE UBIJ.
A ovo znači: Bog je dao život od svoga života svima stvorenim bićima. Život je najdragocjenije
imanje Božje. Otuda, tko se drzne na ma koji život u svijetu, drznuo se na najdragocjenije imanje
Božje, — da, na sam život Božji. Svi mi koji sada živimo, privremeni smo nosioci Božjeg života
u sebi, čuvari smo Božje najdragocjenije imovine. Otuda, niti mi smijemo, niti možemo, uništiti
taj posuđeni život Božji u sebi ili drugima. A ovo znači: Prvo mi ne smijemo ubiti; i Drugo i ne
možemo ubiti život. Jedan lončar napravi lonac od ilovače, pa kad ga razbiješ, lončar se ljuti i
traži naknadu. Zaista i čovjek je od jeftinog materijala, kao i lonac, no skupocjeno je ono, što je u
čovjeku, duša, koja tka čovjeka iznutra, i duh Božji, koji duši daje život. Čak ni otac ni majka
nemaju pravo oduzeti život svojoj djeci, jer ne daju život roditelji, no Bog kroz roditelje.
Roditelji ne daju život; pa pošto ga oni ne daju, nemaju prava ni oduzeti ga. Pa kad roditelji, koji
se toliko trude oko svoje djece, nemaju prava oduzeti im život, kako mogu imati pravo na to oni,
koji se slučajno sretnu u ovome svijetu sa djecom tuđih roditelja? U Americi, u gradu Čikagu,
živiše dva susjeda. Jedan od njih polakomi se na bogatstvo svoga susjeda, uđe noću u njegovu
sobu i odsječe mu glavu, a njegove novce metnu sebi u džep i pođe svome domu. Tek što je
izišao na ulicu, kad vidi ubijenog komšiju, gdje mu ide u susret. No na tijelu komšije ne bude
4
njegova glava no glava ovoga ubojice. Ubojica se okrene na drugu stranu i počne bježati, no
komšija sa glavom ubojice na svome vratu opet se nađe pred njim i iđaše mu u susret. Hladan
znoj obli ubojicu. Kako tako stiže on do svoje kuće i prenoći tu noć. No iduće noći on opet opazi
komšiju pred sobom sa svojom vlastitom glavom na njegovom vratu. I tako svake noći. Onda
ubojica uze oteti novac i baci ga u rijeku. No i to ne pomaže. Komšija mu se javljaše svake noći.
Ubojica se prijavi sudu i prizna djelo i bi poslan na robiju. No i u tamnici ubojica viđaše svoga
komšiju svake noći sa svojom glavom na ramenu. Najzad, on zamoli jednog starog svećenika, da
se moli Bogu za njega grješnika i da ga pričesti. Svećenik mu reče, da mora učiniti jedno
priznanje prije molitve i pričešća. Odgovori osuđenik, da je on priznao, da je ubio svoga komšiju.
– Ne to, reče mu svećenik. Nego moraš uvidjeti, i pojmiti, i priznati, da je život tvoga komšije
tvoj vlastiti život. I da si ti ubijajući njega ubio i samoga sebe. Otuda ti i viđaš svoju glavu na
tijelu ubijenoga. Time ti Bog daje znak, da je život tvoj i tvoga komšije i sviju ljudi ukupno jedan
isti život. Osuđenik se promisli. I kad se dugo promisli, on pojmi i prizna. Po tom se pomoli
Bogu i pričesti. I tako prestade duh ubijenog čovjeka da ga uznemirava, a on počne provoditi
dane i noći u kajanju i molitvi i propovijedanju ostalim osuđenicima čudo, koje se njemu otkrilo,
naime, da čovjek ne može ubiti drugoga, a da sebe ne ubije. Ah, braćo, kakve su užasne
posljedice ubojstva. Kad bi se to moglo opisati svima ljudima, uistinu ne bi bilo ni najluđega, tko
bi podigao ruku na tuđi život.
SEDMA ZAPOVJED
NE UČINI PRELJUBA.
A ovo znači: Nemoj imati nezakonitu vezu sa ženom. Zaista, u ovome su životinje poslušnije
prema Bogu nego mnogi ljudi. Preljubništvo razara čovjeka tjelesno i duševno. Preljubnici se
obično iskrive kao gudalo i prije starosti, i završavaju svoj život u ranama, mukama i ludilu.
Najstrašnije i najgadnije bolesti, za koje znanost zna, jesu bolesti, koje se množe i raznose po
čovječanstvu preljubom. Tijelo preljubnika postane u bolesti kao jedna smradna bara, od koje
svako bježi sa zatvorenim i velikim gađenjem. No bar da se sve zlo završava sa onima, koji zlo
čine, stvar bi bila manje užasna. Ali je stvar pre užasna, kada se pomisli, da djeca preljubnika
nasljeđuju bolesti svojih roditelja: sinovi i kćeri, pa čak i unuci i praunuci. Zaista bolesti od
preljube bič su za ljude kao filoksera za vinograde. Od tih bolesti čovječanstvo je unazađeno,
degenerirano, više nego ma od kojih drugih. Slika je dovoljno strašna, kad se imaju na umu samo
tjelesne muke i rugobe, tjelesno gnjiljenje i raspadanje od bludnih bolesti. No slika je tek
potpuna, tek strašna do kidanja živaca , kada se uz tjelesnu rugobu doda i rugoba duševna, kao
posljedica istoga bludnog zla. Od toga zla duševne moći kod čovjeka oslabe i rastroje se.
Bolesnik izgubi oštrinu i dubinu i visinu misli, koju je imao prije bolesti. Postaje smeten,
zaboravan i stalno zamoren. Prestaje biti sposoban za ma kakav ozbiljan posao. Izgubi karakter i
odaje se svima mogućim porocima. Odaje se lako pijanstvu, spletki, laži, krađi i zločinu svake
vrste. Razvije se kod njega strašna mržnja svega dobrog, čestitog, svijetlog, molitvenog,
duhovnog, božanskog. On mrzi dobre ljude, pa se stara svom silom, da im napakosti, da ih uprlja,
uvredi, ocrni, okleveta. Kao pravi čovjekomrzac on je u isto vrijeme i bogomrzac. On mrzi sve
zakone, i ljudske i Božje, za to on mrzi i sve zakonodavce i zakonočuvare. On je gonilac reda,
poretka, dobra, karaktera, svetinje i ideala. On je pravi otrov društva, koji gnjili i zaudara, kao
kužna bara, i truje svu okolinu. Njegovo je tijelo gnoj, i njegova je duša gnoj. Eto, braćo, zašto je
Bog, Koji sve zna i sve predviđa, izdao zapovijed protiv preljube, protiv bludnog života, protiv
vanbračne veze među ljudima. Naročito omladina narodna treba da se sklanja i čuva od ovoga zla
kao od otrovnog zmijinjaka. Jer onaj narod nema budućnosti, u kome se omladina preda
5
raspusnom i nezakonitom tjelesnom životu. Takav narod imat će sve bogaljastija, tupoglavija i
nemoćnija pokoljenja s vremenom, dok najzad ne postane plijen jednoga zdravijeg naroda, koji
će doći, da ih podčini sebi. Neka vam Bog Svemogući pomogne, braćo da ne zalutate na klizavi i
opasni put preljubništva. Neka vaš anđeo hranitelj čuva mir i ljubav u domu vašem.
OSMA ZAPOVJED
NE UKRADI.
A ovo znači: Ne ožalosti brata svoga nepoštovanjem njegove imovine. Ne čini ono što čine lisice
i miševi, ako smatraš sebe boljim od lisica i miševa. Lisica krade ne znajući za zakone o krađi, i
miš podgriza ambar ne znajući, da je to nekome šteta. I lisica i miš znaju samo za svoju korist, no
ne i za tuđu štetu. Njima nije dano da to znaju, a tebi je dano. Zato se tebi ne oprašta ono, što je
lisici i mišu oprošteno. Tvoja korist mora uvijek stajati niže zakona, i tvoja korist ne smije biti
šteta bratu tvome. Braćo, samo neznalice idu u krađu; naime oni, koji ne znaju dvije krupne stvari
o ovome životu: jedna je stvar, da čovjek ne može ukrasti; i druga je stvar, da se čovjek ne može
koristiti krađom. Kako to? upitaše mnogi jezici i začudit će se mnoge neznalice. Evo kako: Ova
vasiona je mnogo očita vasiona. Ona je upravo sva načičkana očima kao šljiva u proljeće bijelim
cvijetom. Izvjestan broj tih očiju ljudi vide i osjećaju, no mnogo veći broj oni niti vide niti
osjećaju. Kao što mrav u prašini ne osjeća oči ovaca, koje pasu nad njim, ni oči ljudi, koji ga
gledaju, tako isto ni ljudi, ne osjećaju neizbrojivo mnogo očiju viših bića, koja ga promatraju na
svakom koraku njegovog života. Postoje milioni i milioni mnogo očitih duhova, koji netremice
gledaju što se događa na svakom centimetru zemlje. Kako onda može lopov ukrasti, a da se ne
vidi? Kako a da se ne prokaže? Ti ne možeš zavući ruku u svoj džep, a da milioni svjedoka to ne
vide. Još manje možeš zavući ruku u tuđi džep, a da se milioni viših sila ne uzbune. Onaj, dakle,
tko to zna, taj tvrdi, da čovjek ne može ukrasti, a da ne bude viđen i prokazan. To je jedna stvar. A
druga je stvar, da se čovjek ne može koristiti krađom. Jer kako će se koristiti, kad je viđen od
toliko očiju, i kad će biti prokazan? A kad bude prokazan, biće zastiđen i ostaje mu ime Lopov do
smrti među susjedima njegovim. Ima tisuće načina, kako sile nebeske prokazuju lopova. Pa onda,
braćo, ukradena stvar neprestano podsjeća čovjeka, da je ona ukradena i da nije njegova. Neki
mladić ukrade sat, i nosaše ga na sebi mjesec dana. Poslije mjesec dana, on vrati sat vlasniku,
prizna svoje nedjelo, i reče: kad god sam izvadio sat iz džepa i pogledao u njega, čuo sam, gdje
mi veli: ja nisam tvoj; ti si lopov! Gospod Bog je znao, da će krađa činiti dvojicu nesretnim: i
onoga tko ukrade, i onoga kome se ukrade. I da ne bi ljudi, sinovi Njegovi, bili nesretni, Premudri
Gospod je i dao ovu zapovijed:– Ne ukradi. Blagodarimo Ti, Gospode Bože, na ovoj zapovjedi,
koja nam je u istini potrebna radi mira i sreće naše. Naredi, Gospode, ognju Tvome, neka sažeže
ruke naše, kada se pruže za krađu. Naredi zmijama Tvojim, da se saviju oko nogu naših, kada
noge naše pođu u krađu. A prije svega molimo Ti se, Svemoćni, očisti srca naša od kradljivih
želja i duh naš od kradljivih misli. Amen.
DEVETA ZAPOVJED
NE SVJEDOČI LAŽNO.
A ovo znači: Ne budi lažan ni prema sebi ni prema drugom. Kad govoriš lažno o sebi, ti sam
znaš, da lažeš. Kad govoriš lažno o drugom, taj drugi zna, da lažno govoriš o njemu. Kad
preuznosiš sebe i hvališ se pred ljudima, ljudi ne znaju, no ti sam znaš, da daješ lažnu svjedodžbu
o sebi. A ako ponoviš tu lažnu svjedodžbu o sebi više puta, ljudi će se vremenom uvjeriti, da ih
lažeš. A ako neprekidno ponavljaš jednu laž o sebi, ljudi će svi znati, da ti govoriš laž, no tada ćeš
6
ti početi vjerovati sam u svoju laž, i tako će laž postati za tebe istina. I privići ćeš se laži kao što
se slijepac privikne tami. A kad govoriš laž o drugom čovjeku, taj čovjek zna, da ti lažeš. To je
jedan svjedok protiv tebe. I ti znaš, da lažeš protiv njega. Tako, ti si drugi svjedok protiv samog
sebe. A Bog je treći svjedok. Kad god, dakle, iskažeš jedno lažno svjedočanstvo protiv susjeda
svoga, znaj, da su trojica svjedoka protiv tebe: Bog, tvoj susjed i ti. I znaj, da će te jedan od ta tri
svjedoka prokazati cijelome svijetu. Evo kako Bog prokazuje tvoju lažnu svjedodžbu protiv tvoga
susjeda: U jednom selu bili Luka i Ilija susjedi. Luka omrzne na Iliju, jer je Ilija bio bolji i
uredniji čovjek od Luke, koji je bio pijanica i neradnik. Progonjen mržnjom ode Luka sudu i tuži
Iliju, da je govorio pogrdne riječi protiv cara. Ilija se branjaše koliko je mogao, pa na kraju
okrene se Luki i reče: da Bog da sam Bog otkrio tvoju laž protiv mene! — No sud ostavi Iliju u
pritvoru, a Luka se vrati kući. Kad je bio blizu kuće, on ču kuknjavu u kući. I sva mu se krv sledi,
jer se sjeti kletve Ilijine. Ušavši u kuću on vidi u tren. Njegov stari otac pao u vatru i sagorio sebi
oči i cijelo lice. Kad vidi to Luka svojim očima, on zanijemi, te nije mogao ni govoriti ni kukati.
Sutradan rano ode sudu i prizna, da je lažno optužio Iliju, te sud odmah pusti Iliju, a Luku kazni
za lažnu svjedodžbu. I tako su Luku postigle dvije kazne za jedan grijeh: i Božja i ljudska.
DESETA ZAPOVJED
7
Svojim a Strašni u neumitnoj pravdi Svojoj! Posudi nam Tvoje snage, Tvoje mudrosti i Tvoje
dobre volje, da sljedujemo i ovoj velikoj i svetoj zapovjedi Tvojoj. Uguši, Bože, svaku grješnu
želju u srcu našem prije nego što uzraste i počne ona nas gušiti. Amen!