Drugi Vatikanski sabor (1962-1965)

Drugi vatikanski koncil otvorio je mogunost progresivnim, liberalnim snagama da osvjee staru, ustajalu krv europskog kranstva. Ponajprije po novom promiljanju odnosa Katolike crkve prema svijetu te drugim crkvama i religijama, jednako kao i o njihovu odnosu prema samoj Katolikoj crkvi, koji joj moe pomoi da ponovno preispita samu sebe, tj. kako doista ivi evaneoske vrijednosti za koje bi se trebala zalagati. Drugi vatikanski sabor donio je 16 dokumenata na latinskom: 4 konstitucije, 9 dekreta i 3 deklaracije. Njihovi nazivi i skraenice dolaze od prve dvije rijei. Vremenskim slijedom objavljivanja to izgleda ovako: 1963. Sacrosanctum concilium (SC) - konstitucija o svetoj liturgiji Inter mirifica (IM) - dekret o sredstvima drutvenog priopavanja (mediji) 1964. Lumen gentium (LG) - dogmatska konstitucija o Crkvi Unitatis redintegratio (UR) - dekret o ekumenizmu Orientalium Ecclesiarum (OE) - dekret o istonim katolikim Crkvama 1965. Christus Dominus (CD) - dekret o pastirskoj slubi biskupa Perfectae caritatis (PC) - dekret o prilagoenoj obnovi redovnikog ivota Optatam totius (OT) - dekret o odgoju i obrazovanju sveenika Gravissimum educationis (GE) - deklaracija o kranskom odgoju Nostra aetate (NA) - deklaracija o odnosu Crkve prema nekranskim religijama Dei Verbum (DV) - dogmatska konstitucija o boanskoj objavi Apostolicam actuositatem (AA) - dekret o apostolatu laika Dignitatis humanae (DH) - deklaracija o vjerskoj slobodi Ad gentes (AG) - dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Presbyterorum ordinis (PO) - dekret o slubi i ivotu prezbitera Gaudium et spes (GS) - pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu

Dva su kljuna poglavlja Dokumenata Koncila: Gaudium et spes i Nostra aetate, pri emu prvi promilja odnos crkve i suvremenog svijeta, a drugi odnos Crkve prema nekranskim religijama. Koncil raspravlja i o pitanjima odgovornosti koje Crkva ima za ope dobro itave ljudske ztajednice kao i o pitanjima odgovornosti za zlo koju je Crkva imala kroz povijest. Papa Ivan Pavao II. napravio je mnoge znatne pomake koa to su: preispitivanje misionarskog rada Crkve koji je nanio mnoge kulturoloke i duhovne tete starim plemenima, molitva za mir u Assiziju (1988.) u kojoj su ravnopravno sudjelovali predstavnici svih velikih svjetskih religija, Papin posjet rimskoj sinagogi, a onda i Zapadnom zidu u Jeruzalemu, gdje su izgovorene rijei isprike za sukrivnju u progonima idova kroz stoljea europske povijesti. Koncil je, prije svega, nastojao i u odnosu na druge nekranske religije svraati svoju pozornost na ono to je ljudima zajedniko i to ih vodi meusobnom jedinstvu, a ne na ono to ih razdvaja i onemoguuje istinski dijalog. Drugi vatikanski sabor htio bi za laike biti ono to je Tridentinski sabor bio za kler i dati do znanja da Katolika crkva nije klerikalna, a Protestantska laika. Obraa se staleu laika, to jest da se u Crkvi laikatu prizna ast da tvori stale. Stale laika, prema Saboru temelji se na njihovom specijalnom poloaju koji zauzimaju, kao i na njihovom specijalnom poslanju. Koncil promatra laikat kao neto to je u Crkvi unutranje i stalno, bitnim iniocem Crkve, lainost crkvenosti. Laici ne pripadaju Crkvi bilo kako. Oni tvore Crkvu. To je njihova ast, kao poseban stale u irokom smislu rijei.