Petar, imunovi, Zagreb NAJBROJNIJE HRVATSKO HORVAT PREZIME

1. Etnonimi esto postaju prezimena. Nastaju redovito izvan etni kog i jezinog podruja , kao to prezimena nastaju izvan porodino-zadrune zajenice. Njih u oba sluaja nadije vaju drugi radi lake identifikacije. Ona i jest glavna svrha nastanka etnonima i prezime na, i uope vlastitih imena. Rijetka je pojava, kao u Hrvata, da etnonim (H orvat/Hrvat) posta ne kudikamo najbrojnije prezime. 1 Ono je za nekoliko tisua nos ite lja ispred svih drugih prezimena. Nosi ga danas 20 714 itelja.2 U nekim podruji ma Meimurja prezime Horvat ini etvrtinu svih pre zimena3. Postavljaju se pitanja: je su li prezimena Horvat, Hrvat, Hrvatini itd. iskljuivo etnonimskog postanja i to po kazuje njihov vrlo indi kativni razmjetaj u Hrvatskoj (i drugdje izvan Hrvatske). Prije odgovora na to, navedimo da je etnonim Hrvat u grkim i latinskim vrelima po tvren vrlo esto i vrlo rano: od IX. do XII. stoljea. Spominje ga npr. bizantski car Konstantin Porfirogenet sre dinom X. stoljea: (i Xptecma). Njegova najranija p natpisu kneza Trpimira: Terpimirus dux Croatorum iz g. 852. Potkraj IX. stoljea spominje se na Branimirovu natpisu: dux Cr v at or um. 1 Usp. Vesna Zeevi, Najea prezimena u SR Hrvatskoj, Onomastica Ju g o s l a v i a X, agreb 1982, 269275. 2 Drugo prezime po frekventnosti nositelja je prezime Kovaevi. Cestoa toga prezimena je razumljiva. Ono je poput mnogih drugih prezimena moti vir ano zanimanjem. Svako selo imalo je kovaa, a kako su se obrti nasljei vali, tako se ustaljivao pridjevak i postajao prezime. Prezime Smith ( = kova) meu najeim je prezi menima u Engleskoj. Na temelju telefonskih imenika utvreno je da u SAD ivi preko d va milijuna nositelja toga prezimena. Pre zime Schmidt je jedno od najfrekventnij ih prezimena na njemakom govornom podruju, a prezime Kuznjec ( = kova) jedno je od najbrojnijih prezimena na ruskom jezinom podruju. Ni kod jednog naroda nije mi poz nato da je njegov etnonim njegovo najbrojnije prezime u Hrvata. 3 V. A. Nikonov, Horvatskie familii v statistiko-geografieskom osveenii. Onomastica jugoslavica IX, Zagreb 1982, str. 263. 653

U tom natpisu prvi put je zasvjedoeno hrvatsko ime u domaem, hrvatskom mnoinskom li ku: Hrvati. To je, koliko mi je poznato, najranije zapisan etnonim u svih slaven skih naroda u domaem liku. Naime, latinizirani oblici Croata (i Croatia) s neizgo vorenim su glasnikom -v- (od Hrtvth) i doetkom kao u etnonimu Dalmata (i Dalmatia) nastali su prema izgovoru dalmatinskih Romana4. U sred njovjekovnim vrelima najee su potvreni upravo ti oblici, kao npr. u zakljucima splitskih sabora g. 928: inter B ulgaros et Croatos; u Kreimirovoj povelji g. 950: ego Cresimirus, dei gratia, Cro thorum atque Dalmatinorum rex itd. 2. Ve te rane potvrde pokazuju da je etnonim C roati/Croate za pisan iskljuivo u mnoinskom liku i da nosi dvojako znaenje: ko lektiv no ime naroda i (administrativno-politiko) ime zemlje. Etno nim! obino nastaju po i menu najmonijeg plemena na odreenom podruju koje oblikuje dravnost (Hrvati), ili po imenu inojezinog plemena koje se nametne vlau i asimilira s pokorenim etnosom (in te r Bulgaros et Croatos), ili po imenu zemlje (ili plemena) u kojoj dotini etnos os tvaruje svoju dravnost (rex Dalmatinorum; mare nostrum Dalmaticum). Mnoinski oblic i etnonima (Hrvati, Bugari, Ugri, Vlasi, Srbiji, Ar banasi itd.) zadrali su se u H rvata dugo u uporabi, ak do XVIII. stoljea. Pokazuju to mnogobrojne potvrde, kao p rimjerice g. 1410: po Hrbvateh . . . dobri ljude se imenuju odb Bosne i od Hrbva tb i od Bnetka .. . g. 1415: na Ugre ili u Hrbvate ili drugojde . . . g. 1433: V lasi v Hrvatih . .. g. 1436: Han Frankopan ban Dalmacije i Hrvat . . . g. 1446: S tefan Tomab kra} Srblerrib, Bosni. . . Herbvatom ... g. 1470: mnogim crikvam po H rvatih i Dalmaciji. . . zapovidnik svega Hrvata .. . itd.5 Etnonim Hrvati potvruj e se kontinuirano, i to na ogranienom te ritoriju Damacije, Like, Bosne do Pive, j uno od Gvozda po podruju koje je jo Porfirogenet u De administrando imperio naveo da je u sastavu Hrvatske: od Liburnije na zapadu do Cetine na jugoistoku. Kraj oko Zadra na primjer jo g. 1527. zove se Hrvati. U krajinama koje su junije od naveden og podruja prevladava lik Slovinci (. = i), a u onim sjevernije od spomenutog podr uja dolozi lik Slovenci ( = e)5. Na prostoru starohrvatske drave, i izvan tog podruj a, na lazimo sve do u XVIII. stoljee etnonim Hrvati za oznaku zemlje kao npr. Blag aj na Hrvatih, te u narodnoj pjesmi. . . pa ti u Hrvate ravne/pobratima od Hrvat a Matu.7 4 Etnonima, u pravilu, nadijevaju drugi, pa ih stoga i prilagouju svojim glasovni m sustavima: ^ , Craata, Horvdt itd. 5 Usp. Akademijin rjenik, knj. III, str. 7. i aurani, Prinosi za pravno-povjestni rjenik, I, Zagreb 19081922, str. 407414. 6 Usp. P . Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I, Za greb 1971, 69069 2. 7 ARj, ibidem. 654

Semantiki nije mogue u svakom primjeru tono razluiti kad lik Hrvati valja shvatiti k ao narodno ime, i kad kao ime zemlje Hrvata, odnosno hrvatske pokrajine (provinc ijalne Turske, Hrvatskog pri morja, Vojne granice itd.). Vano je ovdje istai da se hrvatsko ime (za narod i zemlju) pojavljuje uvijek na teritoriju juno od Gvozda, a ne sjevernije od te granice. Takav nain imenovanja naroda i zemalja prisutan je i u drugih slavenskih naroda. Tako se jo danas u Ceha upotrebljava etnonim Chech i u znaenju eka. U Poljaka jo ive preici takva ime novanja: Chechy ( eka), Niem ), Wegry ( = Ma arska), Wiochy ( = Italija). Oni su ostali u uporabi jer se u XVI. sto ljeu, kad takvi etnonimi postupno prestaju oznaivati zemlju, a ozna uju samo nar ode, usvajaju imena zemalja drugih osnova ili druge tvorbe: Bohemia, Germania, H ungaria, Italia8, pa etnonimi u zna enju zemlja ostaju u paralelnoj uporabi. Slino je do danas i u nas s uporabnim etnonimom Beneci/Mleci (u znaenju Mletaka) uz odavna p ostupno ukorijenjivanje imena Venecija. Ime Hrvatska dolazi u latiniziranom obli ku Croatia (g. 994) s etno nimom Croatae/Croati; a onda i u kroatiziranom obliku Hrvai ja, na injenu prema latinskom Croatia, ili talijanskom Croazia, i to sporadiki od XV. stoljea: . . . Malis kr dl Dalmacie i Hrvacie (g. 1479). Pridjev hrvatski zasvjedoen je od Baanske ploe g. 1100: . . . . Zbvbnimir kralb hrbvatbskb, vinodols kog zakonika g. 1288: . . . zove se hrvatski malik, a vlaki macarol, Istarskog ra zvoda iz g. 1275: ... pi sae listi jezikom latinskim i hrvakim itd., i to uglavnom kao naziv jezika, dok je ime Croatorum terra (g. 929), odnosno hrvaka zemlja u up orabi do XVIII. stoljea. Tek tada pojavljuje se eliptino ime Hrvatska.9 3. Hrvat, odnosno Hrvatin potvreni su kao osobna imena od XI. stoljea: Uechedrago filio Chro atini10 .. . ego Chrobati cum fratre meo Luthstraho11; kao prezime od XV. stoljea : Horwath Gregorius (u Varadinu 1448), Horwathich Nicolaus (u krievakoj upaniji g. 1 475) itd.12 Od takvih antroponima mnogi toponimi, kao to su sela Horvati i Horvat ovac u Meimurju, Hrvae kod Sinja, Hrvati kod Tuzle i Kladnja, Hrvati kod Ohrida13, te sela Harvati u okolici Atene blizu MaK. Zierhof fer, O Paralelnych nazwach k rjow na -yi oraz -yja/-ija, in Symbolae philologicae in honorem Witoldi Taszycki, WroclawWarszawa Krakow 1968, str. 495. 9 Usp. AR], III, str. 714. 10 Diplomatiki zb ornik, I, Zagreb 1967, str. 157 (iz g. 1076). 11 Diplomatiki zbornik, I, o. c , s tr. 121 (g. 1070), str. 150 (g. 107076). 12 Antroponimijska graa iz arhiva Cazmans kog kaptola. uva se u Zavodu za jezik, Zagreb. 13 Index gazetteer, showing placenames on 1 :100.000 map. series. YUGO SLAVIA, vol. II A, Cairo 1944, str. 375. i 384. 8 655

ratona. i blizu Argosa kod Mikene14 Takvoga je postanja nekadanje prisavsko selo Horvati u dananjem Zagrebu, otprilike junije od da nanje ulice Horvaanske ceste, kojo j je ime izvedeno od etnika Horvaani, kako su se zvali stanovnici sela Horvat. Etn iki oblici Hrvaani/Horvaani zapisani su kao imena sela u Bosni15 i kao prilino esto p rezime, uglavnom izvan Hrvatske. Upravo tamo su ta i takva prezimena razlonim mot ivom postanja i lake identifikacije. Slino je i s prezimenima Bonjak i Bosanac, koj a su meu najfrekventnijim prezimenima upravo u Hrvatskoj, kao i prezimena Sremac/ Sremec u Srbiji i sjevernoj Hrvatskoj, Puljiz, Puljizevi (: tal. Puglia) u Dal mac iji17 itd. 4. Na golemu prostoru sjeverne Hrvatske, na cjelokupnom kajkav skom po druju, odnosno na cjelokupnom prostoru nekadanje Sla vonije, hrvatsko nacionalno im e nije se uvrijeilo i u srednjovjekov nim vrelima nije zabiljeeno. Ta je pokrajina krajni IX. stoljea potpala pod Ugarsku. Za Tomi slava (910928) postajale su odreene politike povezanosti s primor skom Hrvatskom. Poznate su iz toga vremena znatne tr govinske i prometne veze18 a kasnije u XIII. stoljeu, kad je Zagreb istaknuto sre dite Slavonije, i kasnije nastajala su zbliavanja na kulturnom i crkvenom podruju19 . U tim krajevima od XII. stoljea dolazi ime (S(c)lavonia i S(c)lavi, a nikada Cr oatia i Croats. Kneevi i banovi nazivaju se dux ili banus Sclavoniae i dux ili ha nus Sclavoniae, pored 'dux ili banus Croatiae et Ddlmatiae. ak i onda kad ista os oba obnaa dunost bana u svim krajinama, imena se krajina zasebno navode. Ovaj je p roblem hrvatskog narodnog imena i posebno njegova ne postojanja u Slavoniji obrad io vicarski slavist R. Zett21. On smatra da se uporaba opeslavenskog imena za ovaj panonski prostor moe 14 P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran, Split 1934, str. 94. U nestrunim i pomo dnim etnogenezama eli se katkad takvim toponimima, dalekim od hrvatskih zemalja, traiti etnike populacije po Epiru, Peloponezu, Kreti itd., to je neznanstveno i, na ravno, netono. 15 Index gazetteer, o. c , str. 384. 16 Leksik prezimena SR Hrvats ke (urednici V. Putanec i P. imunovi), Za greb 1976, str. 229. i 236. 17 Leksik pre zimena, o. c, sub voce. 18 J. Lui, Hrvatska na jadranskom i panonskom prostoru u I X. i X. sto ljeu, Starine JAZU, 58, Zagreb 1980, str. 18. i d. 19 R. Katii, Korijeni i pretpostavke hrvatske renesansne knjievnosti, Studia slavica hungarica XXV, Ak ademiai Kiad, Budapest 1979, str. 219. i d. 20 Usp. i npr. ispravu Andrije II. iz g. 1198. zagrebakom biskupu u kojoj navodi: . . . tam Hungaris quam Latinis eu S clavis . . . ; ili Statuta capituli zagrabiensis saec. XIV, gdje se navodi: ...v illa in sclavico wez vocatur. I. K. Tkali, Povijesni spomenici zagrebake biskupije, II, Zagreb 1874, str. 33. 21 R. Zett, Zur Geschichte des Kroatenamens, Schweize rische Beitrge zum VIII. Internationalen Slavistenkogress in Zagreb und Ljubljana , September 1978. Ver. Peter Lang, Bern 1978, str. 283293. 656

objasniti posebnim poloajem Slavonije u srednjovjekovnoj maar skoj dravi. Naime Maari koji su u srednjem vijeku politiki potinili dijelove Slovake, Slovenije i Hrvatske identificirali su narode u tim zemljama uglavnom kao Slavene, jednako kako je t o esto i nila Venecija za Hrvate na jugu (Doimati, Dalmatini, Schiavoni i si.). Iz Slavonije openito nema mnogo vijesti do XV. stoljea u vezi s nacionalnim imenom. U XVI. stoljeu ondje se zainje knjievnost na narodnom jeziku, iz kojega se jasno raz likuje hrvatsko i njegovo slovensko ( = kajkavsko) ime. U Kronici A. Vramca 1578. pie da je spravljena slovenskim jezikom. On razlikuje imena zemalja (na Hrvateh i na Slovenich) i imena naroda (Vogri, Slovenci i Hrvati). I. Pergoi g. 1579. prevo di na slovenski jezik te razlikuje horvatski i slovjenski orsag. N. Krajaeviu je g . 1651: cirkva zagrebaka sloven ska. J. Habdeli g. 1670. pie Dikcionar ili reci slove nske ( = kaj kavske), te razlikuje slovenski i hrvatski narod22. Sjedinjavanje hrv atskim imenom junih hrvatskih pokrajina sa Sla vonijom nastaje u drugoj polovici X VII. stoljea za Zrinskih i Frankopana, koji su i svojim posjedima od Senja do akov ca ukljuivali hrvatski jug i sjever, osobito u literaturi i jeziku, koji kompleks pro blema ukljuujemo danas u ozaljski krug. Tako se u Putnom tovaruu Katarine Zrins ke (Venecija 1661) navodi kako je to djelo iz nimkoga na hrvaki jezik istomaeno i s pravljeno, a isusovac B. Milovec iz Meimurja g. 1664. u molitveniku Duni vrt naziva prvi put kaj kavski jezik hrvatskim2^. Tek povlaenjem Turaka od kraja XVII. stoljea iri se hrvatsko ime i na Slavoniju upravo iz Zagreba kao iradijacijskog sredita t zv. civilne Hrvatske. 5. Znai li nepostojanje hrvatskoga imena za narod, zemlju i jezik u Panonskoj Hrvatskoj, doista da je ona bila naseljena slavenskim ivljem k oje nije uspjelo uvrstiti svoje etniko ime? Je li doista kod njihovih susjeda, Maar a i Slovenaca u prvom redu, bilo nepoznato hrvatsko nacionalno ime za taj bezimen i puk u savsko-dravskom meurijeju, a kod njega samog nerazvijena svijest o pripadno sti hr vatskom etnosu? Na ta pitanja odgovara prezime Horvat i prezimena u vezi s njim. Prezime Horvat, spomenuto je na poetku, sa 20 714 dananjih no sitelja kudika mo je najbrojnije hrvatsko prezime. Ono je bilo naj brojnije hrvatsko prezime i u prolosti. I to je osobito vano: ras prostranjeno je iskljuivo na kajkavskom podruju, odnosno na pod ruju nekadanje Slavonije. Nemanje je vano da je Horvat i nje gova inai a Hrovat naj frekventni je prezime u SR Sloveniji i jedno od najfrekventnijih pr ezimena u Maarskoj. 22 Vidi potvrde i literaturu u raspravi navedenoj u prethodnoj biljeci, str. 292. R. Zeit, o. c , 293. 42 ZBORNIK N. . . 657

Njegovo porijeklo gotovo je iskljuivo etnonimskoga postanja24. Od oblika imena Ho rvat, strukturalnim sufiksom -i za tvorbu prezimena, tvoreno je prezime Horvati sa 2 800 nositelja, a raspro stranjeno je po Hrvatskom zagorju, u okolici Samobora i Jaske do Karlovca. Od toga je lika tipino kajkavsko prezime Horvatiek. Su fiksom -ek od osnovnog prezimena Horvat nastalo je prilino brojno prezime Horvatek oko K lanjca, Ivanca, Zagreba i u istonoj Slavoniji. Kajkavsko prezime Horvatec raspros tranjeno je oko Pregrade. Od toga je lika tvoreno prezime Horvai, koje je raireno o ko Velike Gorice, Siska i u Hrvatskom Selu. S njima korespondiraju prezimena Hor vat, Horvatin, Hrvai, Hrvat, Hrvatek, Hrvai, Hrvaanin i dr. No njihova je frekvencija zanemarljiva, jer ne prelazi pedesetak no sitelja. Njihov razmjetaj nije zanemarl jiv, jer su rasprostranjena upravo na podruju nekadanje Slavonije, gdje se, kako s mo vidjeli, hrvatsko nacionalno ime nije spominjalo. Oituje se, dakle, injenica u vezi s potvrdama hrvatskog imena komplementarnoga znaenja. Na hrvatskom jugu, gdj e se zainje hr vatska dravnost, i gdje nastaju prvi hrvatski spomenici, hrvatsko je ime rano i obilato zasvjedoeno. Ondje i nije bilo potrebe nastanka prezimena etn onimskoga postanja (tipa Hrvat), pa ga uglavnom i nema. Nasuprot tome, u sjevern oj Hrvatskoj, gdje narodno ime nije potvreno, nastaju rano najbrojnija prezimena Horvat, i druga u vezi s njim, kao svjedoenje pripadnosti njihovih nositelja hrva tskoj etniji i u oima njihovih sjevernih susjeda, koji su obliku prezimena Hor vat dali svoj jezini biljeg, a nad njegovim nositeljima imali viesto ljetnu politiku i crkvenu upravu. Vano je ovdje spomenuti, upravo zbog toga to po etnonimima, i prez imenima od njih izvedenim, su sjedni narodi identificiraju u poetku dotini narod i njegove dose ljenike u svojim zemljama (usporedi: Vogrinec, Ugrin, Ungar, Ungaro, Maari, Vlai, Vlahovi, Arbanas, Arnautin, Turk, Turinovi, Nemec, Doj, Toth, Pemec i da je u Sloveniji najbrojnije prezime Horvat/Hrovat. Pored njega susreu se jo pre zimena Horva, Horvath, Horvatec, Horvat, Horvatiek, Horvatu, Horvot, Krvatin, i to s kudikamo veom frekvencijom u njezinu istonom i sjeveroistonom dijelu; a po svoj S loveniji, s kudikamo veom brojnou, prezimena Horvat, Horvati, Hrovat, Hrovati, Hrovat in, Hrvat i Hrvati25. Potrebno je takoer spomenuti prezimena od osnovnog lika Hrva tin, to je, po nekima, singularni lik (pored oblika Hrvat) plurala Hrvati26. No H rvatin je, naveli smo, ve u XI. stoljeu zabiljeen ne koliko puta kao osobno ime, koj e je, po svoj prilici hipokoristinog postanja, tvoreno sufiksom -in kao Dragutin, , Miladin i si.27 Od njega 24 Usp. Istvdn Kniezsa, A magyar nyely szlv jvevenyszavai, 1/1, Budapest 1955, str . 218. 25 Usp. Zaasni slovar slovenskih priimkov (urednik akad. F. Bezlaj), izd. SAZU, Institut za slovenski jezik, Ljubljana 1974, 208209. i 212213. 26 Vidi ARj, III, str. 713. 27 P. Skok, Etimologijski rjenik, o. c , str. 690692. 658

su izvedena prezimena Horvatini po Zagorju, Horvatinovi oko Za greba, Vrbovca i Petr inje, to je takoer vrlo indikativno. Meutim prezime Hrvatin, vjerojatno etnonimskog postanja i znaenja, raspro stranjeno je bilo mnogo po nekadanjoj franakoj Istri, ko ja je bila izvan sastava srednjovjekovne hrvatske drave, i zadrala su se ta prezim ena ondje i danas oko Labina, Pazina, Buzeta i u zaleu Po rea, i to u velikom broju 28. 6. Ve sama potvrda hrvatskog prezimena etnonimskoga postanja u kraju za koji se u tvrdilo da se onamo gotovo milenij nije rabilo hrvatsko ime, i za koji se tvrdil o da ondje u puku nije postojala svi jest pripadnosti hrvatskom etnosu znaila bi m nogo. Prezime Hor vat i druga prezimena u vezi s njim onamo su ne samo naa najbroj nija prezimena nego su ona vrlo rano i vrlo obilato potvrena. Iz bogatog arhiva n ekadanjega Cazmanskog kaptola, koji je jurisdik cijom obuhvaao sjevrnu Hrvatsku, ek scerpirana je vrlo obilna antroponimijska graa, koja se uva u Zavodu za jezik u Za grebu. U toj su grai prezimena Hrvat i si. potvrena od XV. stoljea, to je za prezime na rano razdoblje. 29 Ona su dakle postojala i mnogo prije Tridentskog koncila ( 15451563), otkad se mnoga prezimena stvaraju i sva obvezatno zapisuju u crkvenim maticama. Svako pravo prezime ispunjava tri uvjeta: ono mora biti stalno, neprom jenljivo i nasljedno. Upravo prezime Horvat s tolikim brojem povijesnih potvrda na istim lokalitetima gdje ga i danas nalazimo pokazuje svoj dugi povijesni slij ed i stalnost svojega lika. Njegov sadraj, upravo u pomaarenom liku, dokazuje da j e svijest tih politikih vladara, ija je civilna i crkvena uprava izbjegavala hrvat sko ime, bila nacistu kojemu etnosu taj puk pripada, kad ga je najbolje, jednozn ano i brojno, i u Sla voniji, i u Maarskoj, i u Sloveniji mogla identificirati etno nimskim prezimenom Horvat i prezimenima od njega izvedenima. 28 Cadastre national de l'Istri d'apres le recensement du 1 er Octobre 1945. Sup lement: Index patronymique, Suak 1946, str. 61. i 62. 29 Usp. P. Simunovi, Razvita k imenske formule u Hrvata, Onomastica Jugo slavia IX, Zagreb 1982, 283292. 659