Tonči Šitin Stjepan Radić I Dalmacija

STJEPAN RADI I DALMACIJA (1918.-1928.
)
Toni ITIN Filozofski fakultet Zadar UDK 949.7520 (S. Radi Dalmacija) Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: 31. XII. 1999.
Autor na temelju arhivske grae, literature i suvremenog tiska razmatra djelovanje Hrvatske (republikanske) seljake stranke i njezinog predsjednika i voe Stjepana Radia u Dalmaciji u razdoblju od 1918. do 1929.godine. Dalmatinski gradovi poslije sloma Austro-Ugarske Monarhije u novoj dravnoj zajednici Kraljevini SHS oekuju konano rjeenje dugogodinjih politikih, nacionalnih i gospodarskih problema. Borba protiv talijanske iredente, pored ostalog, ubrzala je formiranje nove zajednice koja primat vodee snage ujedinjenja (Srbije) osigurava centralistiko-unitaristiki organiziranom dravom. Programsko oblikovanje integralnog politikog pokreta i unitaristikog nacionalnog koncepta dolazi u Splitu, a uskoro i cijeloj Dalmaciji, do izraaja jo prije formiranja monarhistike zajednice, premda e posljedice velikosrpske hegemonije uvjetovati izuzetno brz stupanj opozicionog opredjeljenja najirih masa, to nee biti karakteristika dobrog dijela pragmatine jugo-inteligencije. Prodor Radia u Dalmaciju i snani eho hrvatskog nacionalizma u seljakim redovima nakon 1923. godine ustro su demistificirali vidovdansko jugoslavenstvo, vizionarski najavljujui turbulentnu budunost u kojoj hrvatska nacionalna posebnost i socijalna prava zauzimaju posebno mjesto. Politika budnost liberalne inteligencije naklonjene jugoslavenskom integralizmu, u Splitu je odravana apokaliptinim vizijama navodno separatistikih pokreta koji nekanjeno cijepaju vidovdanske relikvije. Tek e snaniji prodor hrvatskog nacionalnog (seljakog) pokreta u dalmatinskoj Zagori i uzdu obale od 1923. godine, razdrmati graanske slojeve i utjecati na preorijentaciju inteligencije, otvarajui muan i krivudav put pronalaska hrvatske nacionalne matrice. Upravo e se na liniji otpora rigidnom velikosrpskom centralizmu u Splitu, Dubrovniku, ibeniku i drugim mjestima profilirati federalistiki i antihegemonistiki otpor Beogradu, koji e nakon skuptinskog atentata 1928. odbaciti stare formule, podvrgavajui ak i socijalne probleme jedinstvenoj nacionalnoj akciji. Uloga Stjepana Radia na planu nacionalnog osvjetavanja i ouvanja nacionalne individualnosti Hrvata, unato svim nedosljednostima i protivurjenostima, presudno se osjeala i na podruju Dalmacije, gdje je H(R)SS legalnom politikom akcijom uspjela poraziti hegemonistike nasrtaje centralistikih i jugounitaristikih snaga. Opinski izbori 1928.godine, koji postaju indikatorom zrelosti i mobilnosti radievskih ideja, definitivno gase sve svijee jugoslavenstvujue romantike i pomno njegovane jugo-karizme. Perjanice vidovdanske ideologije Dalmaciju e, a poglavito Split i Dubrovnik, proglasiti oazom hrvatskog separatizma. Radieva smrt 1928.godine okonat e procese diferencijacije, uvrujui hrvatski oporbeni zid pred novim iskuenjima koja dolaze.
431
T. itin, Stjepan Radi i Dalmacija (1918.-1928.), Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 431-478.
Uvod Hrvatska povijesna znanost u posljednjim je godinama pokazivala znatan interes za istraivanje politikih stranaka u meuratnom razdoblju (1918.-1941.), posebno Hrvatske seljake stranke (HSS) i njezinog voe Stjepana Radia. Posljedica tog poveanog interesa su tematski znanstveni skupovi, tiskanje arhivske grae, brojne knjige i radovi objavljeni u znanstvenim asopisima u kojima se analiziraju razliiti aspekti stranake aktivnosti i potezi njihovog vodstva. Razumije se, naraslo zanimanje za najnovije razdoblje nae povijesti izrasta u povoljnijoj drutvenoj i duhovnoj klimi koja je otvorila prostore slobodnijem i samostalnijem historiografskom istraivanju i izraavanju. Djelovanje Hrvatske (republikanske) seljake stranke interesiralo je i istraivae drugih politikih partija, napose onih koji su se sustavnije bavili pojedinim aspektima stranakih politikih odnosa u monarhistikoj Jugoslaviji. Pored napora da se sagledaju i promisle najraznovrsnije varijante politikog djelovanja H(R)SS, dade iscrpniji profil najutjecajnije seljake stranke koja je dominirala politikim ivotom Hrvatske i postala predstavnikom nacionalnih interesa cjelokupnog hrvatskog naroda, ipak se tek nedavno pojavila prva zaokruena monografija o razvoju i djelovanju HSS-a.1 Istina, o utjecaju i aktivnostima te stranke na podruju Dalmacije govori se i u nekim drugim radovima, ponovo u sklopu irih prikaza drutveno-politikih prilika,2 premda je do sada izostao historiografski interes koji bi bacio vie svijetla na iskljuivo regionalno i lokalno djelovanje HSS-a. Rad stranke neosporno je vezan uz ime Stjepana Radia i cjelokupna njezina aktivnost odraava bogatstvo i iroki luk njegovih interesa i inicijativa. Rijetkim osjeajem za govornu i pisanu rije, predanost principima hrvatske dravnosti, seljake demokracije i socijalne pravice, Radi izgrauje vrsti nacionalni pokret, profilira smisao i pravce borbe za hrvatski identitet. O Radievim dolascima u Dalmaciju, organizacionom i idejnom snaenju seljake stranke, konkretnim aktivnostima i politikom taktiziranju, dosadanja historiografija nije posveivala vei interes, unato brojnim radovima o Radievoj linosti i njegovom djelovanju.3 Postojea istraivanja mahom su usmjerena na politiku djelatnost HSS-a, kojom je ona u tadanjoj socijalnoj zbilji najpotpunije izraavala svoja gledita i ciljeve aktivnosti, dozrijevajui za izvrenje konanih zadaa koje su pred njom bile. Fragmentarna i nepotpuna arhivska graa oteavaju prouavanje HSS-a na podruju Dalmacije. Kao koristan izvor moe posluiti memoarska graa, a pogotovo suvremena tampa, koja donosi niz zanimljivih podataka, pretresa znaajna pitanja uzavrele politike scene i upotpunjava nau interpretaciju prolosti.
1 2 3
H. MATKOVI, Povijest Hrvatske seljake stranke, Zagreb 1999. F. MIROEVI, Poelo je 1918Juna Dalmacija 1918-1929., Zagreb 1992. Spomenimo tek neke radove: I. MUI, Stjepan Radi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Ljubljana 1987.; Z. KULUNDI, ivi Radi, Zagreb 1971.; ISTI, Atentat na Stjepana Radia, Zagreb 1967.; B. KRIZMAN, Korespondencija Stjepana Radia, sv.1, Zagreb 1972. I sv. 2, Zagreb 1973.; J. JAREB, Pola stoljea hrvatske politike 1895-1945. ,Zagreb 1995.
432
Namjera je ovog rada izloiti glavne politike procese koji su karakterizirali pojavu i razvitak H(R)SS-a u Dalmaciji u razdoblju od 1918. do 1929., pratei u isto vrijeme ruenje programskih osnova centralizma i nacionalnog jugoslavenstva. Tenja da se to potpunije obuhvate razni aspekti naznaene teme i cjelovitije sagleda kompleksna uloga Stjepana Radia i njegove stranke u Dalmaciji, limitirana je dosadanjim rezultatima hrvatske historiografije. Varljive nade Uoi formiranja nove drave, Kraljevine SHS, l9l8. godine i u Dalmaciji se osjealo ivo politiko pulsiranje i oblikovanje novih stranakih formacija. Polarizacija politikih stranaka svjedoila je o brzom nastupu snaga koje su uporitem na pobjednike grupacije eljele osigurati elne pozicije na jugu monarhije. Atmosfera koja je uoi i neposredno nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije u Dalmaciji, prema rijeima novinara Vinka Kisia, odavala "sredinu kolektivnog ludila", pretvarala se u delirij koji je jednoj iscrpljenoj sredini optereenoj sjenama prolosti, odjednom udahnuo ivot i pruilo nove, premda varljive, nade. Sve je bilo u afektu i to se odraavalo u retorici, gesti i djelima.4 U Splitu, koji je po zavretku rata imao tek 26.000 stanovnika i biljeio visoku stopu mortaliteta (tuberkuloza, panjolska groznica, neishranjenost i dr.), osjeali su se, kao uostalom u cijeloj Dalmaciji, biljezi alarmantne gladi, stalnih mobilizacija, uhienja protumonarhistikih uglednika, maksimiranih cijena, mranih ulica, nepreglednih redova pred pukom kuhinjom, kraa i brojnih ispada djeurlije koja je zbog nepodnoljivog ponaanja i svakojakih izgreda nazivana splitskom kugom.5 Sve je to odavalo grotesknu sliku iznevjerenih nada, nihilistikog bijesa, izazivajui psiholoke predispozicije za revolt i obraun s legitimizmom starijih generacija. Najrazliitiji izvori donose poslijeratnu fresku Splita i cijele Dalmacije kao vrlo ivahnu, ispunjenu velikim optimizmom i vjerom da e u novoj dravi, za koju su tako dugo stradali i ginuli, konano ostvariti punu duhovnu satisfakciju i gospodarski prosperitet. Politiko raslojavanje koje je brzo uslijedilo, zaotravalo je polarizaciju na centraliste i unitariste (integralne Jugoslavene), odnosno federaliste i zagovornike nacionalnih posebnosti. Nastup velikog broja stranaka nakon 1918.godine bjelodano svjedoi o opsesivnoj potrebi da se donekle politiki artikulira jedan polarizirani i nerazvijeni socijalni, kulturni, nacionalni i vjerski front, to e na tekom pseudoparlamentarnom drumu nerijetko skonati u sasvim prizemnim angamanima. Dominirajua graanska klasa i inteligencija u Dalmaciji, koja je odranije bila prihvatila i
4 5
V. KISI, Problemi Dalmacije, Nova Evropa, br. 3 i 4, 11. II. 1927., str. 73-77. Da bi onemoguile narasle krae i napade rasputene djece na prodavae namirnica i putnike, redarstvene vlasti u Splitu donijele su zabranu pristupa djeci i nedoraslim osobama na obalu i trnicu, od ega je izuteta mlae koja tuda prolazi u pratnji odraslih i bez zaustavljanja (Nae jedinstvo, br.17, 21. I. 1918.).
433
zagovarala jugoslavensku ideju, gubit e autoritet ubrzanim otkrivanjem tragine sadrine "vidovdanskog jugoslavenstva" i stvarnim politikim implikacijama centralizma i njegovih alosnih pliaka. Na politikoj sceni uvruje se seljaka stranka koja e, ne samo drugaijim odnosom prema nacionalnim vrednotama ve i cjelokupnom republikanskom retorikom, razgoriti plamiak nade koja e u traumatiziranoj situaciji, za mnoge ostati tek alosna satisfakcija.6 Zanimljivo je da su na duhovnu profilaciju mladih intelektualaca u Splitu poetkom stoljea, kao uostalom i drugim gradovima, utjecale i brojne diskusije koje su se vodile, najee po kavanama, o pravcima razvitka nove umjetnosti, politici ili dogaanjima u gradu i zemlji. U glavnoj splitskoj kavani na Narodnom trgu bio je poznati Stol mudraca oko kojega su se okupljali najugledniji umjetnici i intelektualci te vodili duge raspre oko pitanja koja su nerijetko utjecala na ope miljenje graana ili dospijevala na stranice humoristikih listova kao aljive zgode i mudri savjeti. Bio je to nastavak jednog ivota polufeudalne Habsburke Monarhije, u kojoj su upravo kavane bile svojevrsne oaze slobode govora, ravnopravnosti i potrebe da se nekome povjeri miljenje ili upozna uvijek novi krug ljudi.7 Turbulentne politike prilike i buni socijalni istupi radnitva i dijela seljatva, koji u rasulu Monarhije vide ansu ne samo nacionalnog ve i socijalnog osloboenja, stvarali su privid da se u Dalmaciji javni ivot odvija pod utjecajem revolucionarnih komunista, da je opasnost od "separatistike" hrvatske nacionalne ideologije pogibeljna, te da je talijanska nazonost na obalama istonog Jadrana trajna prijetnja ne samo osvajanju teritorija preko granica tajnog Londonskog ugovora ve i realna prepreka stvaranju nove dravne zajednice. Spomenute okolnosti mahnito su preuveliavane s ciljem da se u neizvjesnom kovitlacu pouri s ujedinjenjem jugoslavenskih zemlja Austro-Ugarske sa Srbijom i Crnom Gorom. Sudei prema miljenju Josipa Smodlake, lana Privremene vlade za Dalmaciju, opasnost je tijekom studenoga l9l8. prijetila ne samo Dalmaciji ve i stvaranju "velike drave od Triglava do Kajmakalana " ukoliko se ujedinjenje to prije ne provede. U tom traumatiziranom kontekstu uslijedio je i ultimativni zahtjev dalmatinske vlade Predsjednitvu Narodnog vijea SHS u Zagrebu da izvri neodlono ujedinjenje Drave SHS s Kra-ljevinom Srbijom, jer e u suprotnom Dalmacija sama proglasiti sjedinjenje sa Srbijom, slijedei primjer Crne Gore i Vojvodine.8 Programatsko oblikovanje integralnog politikog pokreta i unitaristikog nacionalnog koncepta u Dalmaciji dolo je do punog izraaja prvi put u Splitu gdje su se na narodnom zboru 2. srpnja 1918. godine, u prepunoj dvorani kina Karaman, sastali
6
7 8
ire vidi u H. MATKOVI, Hrvatska zajednica, zbornik Istorija XX veka, V/1963., str. 59-119; B. BOBAN, Stjepan Radi-opus, utjecaji i dodiri, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 22, Zagreb 1989., str. 147 i d. Usp. A. KUDRJAVCEV, Vjeni Split, Split 1985., str.2 12-217; J. HORVAT, Hrvatski panoptikum, Zagreb 1965, str. 19-120. ZAPISI Dra JOSIPA SMODLAKE, Zagreb 1972., str. 74-75; B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dreve, Zagreb 1977., str. 206.
434
predstavnici svih dalmatinskih predratnih stranaka i jednoglasno usvojili politiku rezoluciju, nazvanu Splitskom rezolucijom. Tu se istie da su ratne nedae zbrisale pojedinane politike interese i duhovno ujedinile dalmatinsko puanstvo s ciljem da etniko jedinstveni narod Srba, Hrvata i Slovenaca ima neotuivo pravo na ostvarenje jedinstvene drave. Da bi se to postiglo, potreban je jedinstveni politiki rad itavog puanstva dalmatinskog na elu s upravom Narodne organizacije SHS, koja se sastoji od 16 osoba i po potrebi pokree analognu akciju za okupljanje narodnih elemenata u drugim krajevima.9 Odjeci Splitske rezolucije bili su prilino zamjetni. Isticalo se kako ona konkretizira ideju narodne koncentracije i logino se nastavlja na Rijeku i Zadarsku rezoluciju iz 1905. godine. Otpori su, pak, dolazili iz redova Koalicije i pojedinih stranakih grupacija, ali najopasnijim je proglaavano djelovanje Stjepana Radia. Tisak je naglaavao da se njega radi sloge moe samo trpjeti, ali mu se ne smije dati prilike za politikim djelovanjem. Radieva rije moe samo da razbije, nikad da sloi.10 Okupljeni na programu stvaranja jedinstvene drave, pristae ideje narodnog jedinstva insistirale su na konceptu nacionalnog jugoslavenstva. Argumentacija je bila bez vreg uporita, ali mnogi su je prihvatili slijepo i tvrdoglavo. Ako nema nacionalnog jugoslavenstva, onda nema ni nacionalnog prava na dravu Jugoslaviju.11 Formiranje Kraljevine SHS l. prosinca 1918. godine stvorilo je nove mogunosti politikog organiziranja i djelovanja. Politiko okupljanje vrilo se najee oko pojedinih listova s razliitom politikom orijentacijom, ali i oko pojedinih linosti iz ranijeg politikog ivota. U atmosferi proceduralnih demokratskih parada i retorikih obrauna zapoele su djelovati i politike stranke u Dalmaciji: Hrvatska puka strana, Demokratska stranka, Pokrajinski teaki savez (Zemljoradnika stranka), Narodna radikalna stranka , Hrvatska zajednica, Izvanstranaka udruenja i Radnika stranka (KPJ). Radi ouvanja i uvrenja unitaristiko-centralistikog koncepta dravnog ureenja u predstojeoj politikoj borbi, sraunatoj na postizanje to boljih izbornih rezultata, forsira se podjela stranaka na "dravotvorne" i "antidravne" - separatistike elemente i grupe. Izbori za konstituantu i pojava Seljake Republikanske stranke Izbori za Ustavotvornu skuptinu u studenom 1920. godine pokazali su stvarni omjer snaga i raspoloenje biraa. Prvo izborno odmjeravanje snaga, ak dvadeset i dvije politike stranke, upozorilo je na snani porast utjecaja komunista, republikanskih stranaka i jaanje onog dijela biraa koji se izjasnio prema nacionalnim i vjerskim opredjeljenjima. U Dalmaciji (bez tzv. Tree okupacione zone, u kojoj je jo bila talijanska vojska) za nereimske stranke glasovalo je na izborima za Ustavotvornu skuptinu 28. studenog 1920.
9
Novo doba, br. 24, 3. VII. 1918. Isto, br. 25, 4. VII. 1918. 11 Isto, br. 166, 22. XI. 1918.
10
435
godine ak 79,34% glasaa, a unitaristiko-centralistike snage dobivaju tek 20% glasova. Najvie su glasova dobile Hrvatska puka stranka (13.876), Zemljoradnika stranka (10.251), Komunistika partija (8.020), a zatim slijede Narodna radikalna stranka (6.074), Demokratska stranka (5.066) itd.12 Premda Radieva Hrvatska puka seljaka stranka (HPSS), koja je od svog osnutka u prosincu 1904. nastupala kao dravnopravna, seljaka, a neto kasnije i republikanska stranka,13 nije istakla svoje liste u Dalmaciji ve se zadrala na podruju Banske Hrvatske, njezini uspjesi snano su odjekivali u stranaki podijeljenom tisku. Unato Radievoj osudi na dvije i pol godine dravnih uza, zbog odbijanja naina nastanka Kraljevine SHS i traenja posebne hrvatske neutralne seljake republike,14 HPSS je na izborima dobila 230.590 glasova (50 mandata) i postala najjaom hrvatskom politikom strankom, treoj po snazi u monarhistikoj Jugoslaviji.15 Uskoro je na skuptini stranke 8.prosinca 1920. prihvaen novi naziv stranke-Hrvatska republikanska seljaka stranka (HRSS), koja se izjanjava za hrvatsku dravu (neutralnu seljaku republiku) i pravo hrvatskog naroda na samoodreenje.16 Takvo opredjeljenje Radieve stranke izazvalo je paniku u Beogradu, Matko Laginja uklonjen je s banskog poloaja, a HRSS nije sudjelovao u radu ustavotvorne skuptine. U Poruci zastupnike republikanske veine banske Hrvatske regentu Srbije Aleksandru u veljai 1921. ponovo se istie pravo hrvatskog naroda na samoopredjeljenje, odbacuje podreenost Srbiji i izraava spremnost da tek samostalna i ureena hrvatska drava pristupi slobodno ugovorenoj zajednici sa Srbijom.17 Ne samo u velikosrpskim, ve dijelom i hrvatskim politikim krugovima, Radiev radikalizam i mogui kontekst njegove politike akcije izazivali su zabrinutost i ogorenje. Jo prije samih izbora pukaki Jadran je pisao o Radiu kao neshvatljivo privlanom indijskom arobnjaku koji je sposoban na povrinu javnog ivota podii oluju ili uspiriti plamen koji e sve unititi. Za jugoklerikalce je Radi zakuasti doktrinarac, neozbiljni tribun i nepromiljeni demagog koji se u raznim prilikama razliito predstavljao. Osjeajui nezaustavljivi Radiev prodor na turbulentnu politiku scenu, jugoslavenski orijentiranim pukaima ne preostaje nita drugo do alarmantne konstatacije da je on veliko zlo po nau mladu dravu.18
12 13
14
15 16 17 18
Jadran, br. 266., 30. XI. i br. 267, 1. XII. 1920.; Novo doba, br. 273, 3. XII.; br. 274., 4. XII. 1920. B. KRIZMAN, Osnivanje Hrvatske Puke Seljake Stranke (1904-1905), Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb, 2/1972., str. 105-179; H. MATKOVI, Povijest Hrvatske seljake stranke, Zagreb 1999., str. 30-27. Vie o tome B. JANJATOVI, Dravne uze, post i samica: suenje Stjepanu Radiu 1920. godine, asopis za suvremenu povijest (SP), 1/ 1997., str. 7-126; H. MATKOVI, Stjepan Radi u izbornoj 1920. godini, SP, 3/ 1992., str. 75-86. Statistiki pregled izbora narodnih poslanika za Ustavotvornu skuptinu 28. XI. 1920.,Beograd 1921., str. LXI. H. MATKOVI, Povijest Hrvatske seljake stranke, n. dj., str. 80-85. S. RADI, Politiki spisi, Autobiografija. lanci, Govori, Rasprave (priredio: Z. Kulundi), Zagreb 1971., str. 356-360; I. MUI, Stjepan Radi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Ljubljana 1987., str. 69-73. Jadran, br. 59, 12. III. 1920.
436
Uoljivo je da Hrvatske puke (republikanske) seljake stranke nema u Dalmaciji do 1923. godine, premda je na podruju sjeverne Hrvatske ve postala stoerom okupljanja pretenog dijela hrvatskog stanovnitva. Uzroke tome treba traiti u talijanskoj okupaciji sjeverne Dalmacije i snanom otporu koji su prema HRSS razvile centralistikounitaristike snage u Dalmaciji. tovie, Hrvatska puka stranka, koja je od formiranja polovinom 1919. do kraja godine izrasla u najsnaniju politiku grupaciju u Dalmaciji s najvie osvojenih glasova na izborima 1920. godine, od poetka je smatrala da Radi stoji na elu klasno i plemenski ekstremne stranke opasne po seljake, osuivali su njegovu taktiku parlamentarne apstinencije i pristrano tumaili koncepciju o hrvatskom nacionalnom individualitetu kao Radievu tenju za tzv. Malom Hrvatskom.19 Na sjednicama zastupnika HRSS-a (seljaka republikanska veina Banske Hrvatske) odranim u Zagrebu 8. i 9. sijenja 1921. prihvaena je rezolucija u kojoj se, pored ostalog, osuuje aka dalmatinske gospode koja je narod u Dalmaciji bez njegova odobrenja podredila centralnoj vladi. Hrvatski narod u Dalmaciji, naglaava se u rezoluciji, mora imati pravo glasovanjem odluiti, hoe li se prikljuiti svojoj brai u Banovini, s tim da HRSS nee mirovati dok se ne ostvari sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.20 Zanimljivo je da se u Ustavu ili dravnom ureenju neutralne seljake republike, usvojenom u svibnju 1921., na Dalmaciju gleda kao na najiu hrvatsku zemlju i dio hrvatskog naroda, premda joj se zbog posebnih povijesnih, zemljopisnih i meunarodnih prilika priznaje da slobodnim plebiscitom ostvari potpuno pravo narodnog samoodreenja.21 Posjet Radievog izaslanika i potpredsjednika HRSS-a Josipa Predavca Dalmaciji u veljai 1922.,o emu on izvjetava u Slobodnom domu , bila je od velike vanosti za uvrenje seljake stranke, napose u Dubrovniku i junoj Dalmaciji. Zapostavljanje Dalmacije Predavec je dovodio u vezu s politikim voama koji su se, mimo volje naroda, vezivali za reim u Beogradu. Napadao je reimske stranke i uvjerio se da po dalmatinskim selima ivi portvovni hrvatski seljak koji beskompromisno brani svoj dom i narodnu slobodu. I hrvatski Split, istie Predavec, alje svoje pozive Zagrebu, ali za sada jo apatom, to nije toliko nesrea, koliko je sramota za one koji su tomu krivi da je Dalmacija jednostavnim dekretom istrgnuta tobo iz veze s Hrvatskom.22 Niz izvora pokazuje da je val agitacije i propagande HRSS sve vie zapljuskivao Dalmaciju, te da je pojaani interes vodstva seljakog pokreta odgovarao ve izraenom opredjeljenju stanovnitva za politiki kurs Hrvatskog bloka, formiranog povezivanjem HRSS-a, Hrvatske stranke prava i Hrvatske zajednice u svibnju 1921. Agitatori HRSS posebno su isticali ideju mirotvornosti i neutralnosti stranke, to je bilo privlano za seljake mase, naroito prvih godina poslije rata. Brojni memorandumi i priopenja
19
Narodna politika, br. 116, 29. IV. 1919. i br. 53, 3. III. 1922. (sastanak Pokrajinskog pukog vijea HPS-a za Dalmaciju u Splitu 2. II. 922.); Lj. BOBAN, Iz povijesti Hrvatske puke stranke u Dalmaciji (1919-1929), Kontroverze iz povijesti Jugoslavije 3, Zagreb 1990., str. 266-271; Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog jugoslavenstva, Zagreb 1998., str. 290-295. 20 Slobodni dom, br. 5, 2. II. 1921. 21 Dravno ureenje ili Ustav neutralne seljake republike Hrvatske, Mogunosti, 9/1971, str. 1165-1166. 22 Slobodni dom, br. 9, 27. II. 1922.
437
Hrvatskog bloka umjesto da vode sporazumijevanju sa srbijanskim politiarima u unutranjoj politici i meunarodnim odnosima, proizvodila su suprotan efekt na tetu hrvatskih federalista, koji su optuivani kao antidravni elementi.23 Bespotedna ideoloka bitka izmeu hrvatskog nacionalnog pokreta i jugounitaristikih snaga rasplamsala se nakon donoenja Vidovdanskog ustava, koji je konano ozakonio centralistiko rjeenje za nacionalno pitanje u Jugoslaviji, odjekivala je i na stranicama dalmatinskog tiska, otkrivajui da se proces izgradnje hrvatske nacionalne svijesti modelirao upravo prema otporu unitarno-centralistikoj praksi vidovdanske Jugoslavije.24 Zaplaena akcijama komunista i hrvatskih separatista, Demokratska stranka u oujku 1921. u Splitu formira Jugoslavensku naprednu nacionalistiku omladinu, od svibnja 1922. nazvanu Orjuna (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), koja otvoreno deklarira da nee dopustiti da se s ve postignutim jedinstvom ni u kojoj formi eksperimentira niti da se ono kompromitira, te da e najodlunije suzbijati pojave koje u sebi kriju bilo plemenski, verski ili klasni separatizam.25 vrstim akcijama pripremljenih i naoruanih jedinica nacionalistike mladei zapoeo je bespotedni obraun s mranim i anti-dravnim elementima, pokrenut je i orjunaki organ Pobeda, a radius napada stalno se proirivao. Poplava ope jugofrazeologije zamagljivala je istinu i raala mrnju, u kojoj se stalno pronalazilo krivca u slaboj rezonanci jugoslavenstva. Orjunaka tvrava nakon svega par godina silovita uspona poela se naglo rasipati pred navalom unutranjih ideolokih sukoba, iznevjerenih nada prvoboraca unitarizma, meu kojima je znaajnu ulogu imala aica Dalmatinaca, nekadanjih pravaa. Potkraj svibnja 1924. posebne radnike obrambene ete fiziki su obraunale s opasnom grupom splitskih orjunaa, ime je konano slomljen teror njihovih falangi a sama organizacija preputena pasivnom vegetiranju. Dogaaji u Splitu prethodili su poznatom sukobu orjunaa s rudarima Trbovlja u Sloveniji 1.lipnja 1924. Jamano je to bio otvoreni poraz profaistike reakcionarne organizacije koja je na otvorenom dalmatinskom frontu doivjela udarac od kojega se vie nikada nee oporaviti.26
23
H. MATKOVI, Hrvatska zajednica, Istorija XX. veka, V/1963, str.7 8-95; R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, Zagreb1992., str. 114-149. 24 I. BANAC, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb 1988., str. 375-376. 25 N. BARTULOVI, Od revolucionarne omladine do Orjune, Split 1925., str. 81-82. 26 T. ITIN, Dalmatinska ORJUNA, feljton Slobodna Dalmacija, travanj-svibanj 1991.
438
Prvi veliki uspjesi HRSS Drugi skuptinski izbori u Kraljevini SHS od 18. oujka 1923. pokazali su rezultate prodora i politiki utjecaj HRSS u Dalmaciji. Stranka je svojim programom uspjela pridobiti povjerenje seljaka, ukljuiti ga u hrvatski nacionalni pokret, emu su svakako pridonijeli zlosretni postupci andara u guenju agrarnog pokreta, antihrvatski stavovi reima i dr.27 HRSS je premono pobijedila zahvaljujui uspjesima na podruju june Dalmacije (izborni okrug Split-Dubrovnik-Kotor s Radiem kao nosiocem liste) tako da je od ukupno 69.352 glasaa (od upisanih 105.545) dobila 27.689 glasa (apsolutnu veinu u Dubrovniku, od 6.592 ak 3.910 glasova; u Splitu od 19.918 glasaa lista HRSS dobila je daleko najvie- 8.021 glas itd.). Ukupni rezultati izbora u Dalmaciji pokazuju da je HRSS dobila 27.689 glasova i 7 mandata, Narodna radikalna stranka 23.534 glasa i 5 mandata, Demokratska stranka 10.970 glasova i 1 mandat, Udrueni Hrvati sjeverne Dalmacije (Drinkovi) 10.444 i 2 mandata. Bez mandata ostale su Zemljoradnika stranka s 9.164 glasa, Hrvatska puka stranka s 6.683, Trumbieva lista s 3.786, Nezavisna radnika partija Jugoslavije s 2.627 i Invalidska stranka s 720 glasova. Relativan uspjeh Radikalne i Demokratske stranke treba traiti u jo uvijek nedovoljnom prisustvu kritiki intoniranog republikanskog programa S. Radia, organiziranom orjunakom glasovanju za demokrate, plebiscitu srpskog i pravoslavnog stanovnitva za radikale (Boka kotorska i Zagora sjeverne Dalmacije), radikalskoj retorici koja je podsjeala glasae na ostatke talijanske iredente, konzervativizmu malih posjednika, koji su traili zatitu svojih interesa i ovisnosti teaka od vlasnika zemlje (sluaj radikalskog opinskog komesara u Blatu na Koruli). Za mnoge je Radiev uspjeh podsjeao na boljeviki pokret u Rusiji g. 1917, a paljiviji analitiari vidjeli su da povrinski Radiev pokret vie izgleda politiki i plemenski nacionalan, doim je on u svojoj biti vie socijalan.28 Velikosrpske snage predvoene radikalskim centralistima na sve su naine pokuavale krivicu za pogoranje meunacionalnih odnosa prebaciti na Hrvate, koristei se vjetom kampanjom preko novina (Pobeda, Drava, Razgovor naroda jugoslovenskoga i dr. u Splitu, ili Narod, Dubrovnik, Jugoslaven i dr. u Dubrovniku, Dalmatinski radikal i Soa u ibeniku), te raznih tribina i skuptina.29 Novopokrenuto glasilo dalmatinskih Hrvata u Splitu Hrvatska rije upozorava da su Hrvati proglaavani antidravnim i separatistima svaki put kada su reagirali na prazne fraze o demokraciji, narodnom i dravnom jedinstvu.
27 28
Usp. Izborni proglas HRSS, Slobodni dom, br. 7, 11. II. 1923. Zemljoradnika stranka dobila je vie glasova nego li 1920. godine, ali je njezina unutranja pocijepanost utjecala na gubitak mandata. Puka stranka doivjela je uvjerljiv poraz, a njezina uporita u Sinju i Imotskom prila su Radiu. Samostalna lista dr. A. Trumbia u splitskom kotaru osvojila je ak 3.692 glasa i bila odmah iza HRSS-a, ali je ukupni plasman u okrugu bio ispod potrebnog kolinika to je ocijenjeno kao opa teta (Slobodni dom, br. 13, 22. III. 1923.; Novo doba, br. 66, 20. III. i br. 74, 29. III. 1923). 29 Usp. Franko MIROEVI, Poelo je 1918...., n. dj., 119-124.
439
U atmosferi zategnutosti i nacionalne neravnopravnosti, kojoj su biljeg utisnuli bezuspjeni pokuaji Radia da internacionalizira hrvatsko pitanje, odnosno skrene pozornost saveznikih sila na politiku oligarhiju srpske buroazije u Kraljevini i na podreeni poloaj Hrvatske (u razdoblju od 22. srpnja do 12. kolovoza 1924. Radi boravi u Londonu, Beu i Moskvi, gdje HRSS ulanjuje u Seljaku internacionalu)30, uslijedila je poetkom 1925. primjena Obznane na cijelu HRSS.31 Radiu je bilo jasno da zapadne vlade podravaju beogradske politike vrhove, to mu nalae prikupljanje cjelokupne opozicije u borbi protiv velikosrpskog reima i postizavanja sporazuma u pravcu konfederalizacije jugoslavenske drave. U svezi s tim je i Radiev pristanak da HRSS ue u opozicionu Davidovievu vladu, ali ne da je i prihvati kao ravnopravnog partnera u sloenom procesu poputanja i postizavanja konanog sporazuma, koji se poslije izbora trebao dogoditi s Radikalnom strankom.32 Okretanje Moskvi i ulanjenje u Seljaku internacionalu trebalo je dodatno upozoriti Beograd da odustane od dotadanje politike i prihvati sporazum s HRSS-om, to je nova vlada Pai-Pribievi protumaila kao Radievo vezivanje uz komuniste i suradnju s antidravnim elementima. Diskreditiranjem Radia i primjenom izvanrednih mjera protiv opozicije trebalo je otkloniti sve smetnje uvrenju centralizma i nasilnikih metoda velikosrpskih krugova.33 Otre zakonske i policijske mjere nisu reimu donijele oekivanu prednost uoi predstojeih izbora, ve s se pristae HRSS-a jo vie zbile oko njezinog vodstva. Brojne premetaine, otputanja s posla, razni napadi na lanove i organizacije HRSS-a, napose uvare ara, nisu dali opipljivijih rezultata, to prije to su kandidatske liste HRSS-a bile dovrene ve tijekom prosinca 1924. godine. U Dalmaciji su u studenom i prosincu odrani mnogobrojni pouzdaniki sastanci, javne skuptine i razliiti skupovi na kojima je do punog izraaja dolazila vjera biraa u HRSS. Rezultati parlamentarnih izbora 8. veljae 1925. godine pokazali su da se odnos izmeu reimskih i oporbenih stranaka nije bitnije izmijenio. Ponovo je HRSS postigao velik uspjeh (532.872 glasova i 67 poslanikih mjesta u Skuptini). U izbornom okrugu Kotor-Dubrovnik-Split nosilac liste je bio August Kouti, a za sjevernu Dalmaciju, gdje se HRSS javlja prvi put na izborima - Pavle Radi. U junom okrugu Kotor-Dubrovnik-Split lista HRSS dobila je od 77.587 glasaa (upisanih 114.119) ukupno 43.156 glasova, a Nacionalni blok (nosilac liste dr. P. Grisogono ) 19.777. U splitskom kotaru glasovalo je 23.052 glasaa, a HRSS je dobio daleko najvie glasova - 14.870, odnosno 6 mandata. U sjevernoj Dalmaciji HRSS je od sedam kandidatskih lista i ukupno 51.181 glasaa dobio najvie 23.008 glasova, a zatim slijedi Nacionalni blok (Narodna radikalna stranka i
30
I. MUI, Stjepan Radi u Kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca, Ljubljana 1987, str. 111-165; M. KOLARDIMITRIJEVI, Put Stjepana Radia u Moskvu i pristup Hrvatske republikanske seljake stranke u Seljaku internacionalu, SP, III/ 1972, str. 7-29; H. MATKOVI, Povijest HSS-a, n. dj., str.152-168. 31 J. HORVAT, Politika povijest Hrvatske, II, Zagreb 1989., str. 289; H. MOROVI, Stjepan Radi pod Obznanom 1925. godine, Mogunosti, 7/1971., str. 844-913. 32 Branislav GLIGORIJEVI, O pitanju ulaska predstavnika HRSS u Davidovievu vladu 1924. i o krizi i padu te vlade, Istorija XX. veka, VII/ 1965, str. 345-404. 33 N. PETROVI, Politiki sukobi u Jugoslaviji 1925-1928., Beograd 1974., str. 42-47.
440
Samostalna demokratska stranka s nosiocem liste Lj. Jovanoviem, predsjednikom Narodne skuptine) s 22.996. Obje stranke dobile su po tri mandata. U ibenskom kotaru HRSS je postala najsnanija politika stranka s 5.060 glasova ispred Nacionalnog bloka s 3.552 glasa. I dok su se Radiu brzo priklanjale nezadovoljne seljake mase, stanovnitvo ibenika i dalje je vie bilo naklonjeno Zemljoradnikoj stranci koja je sa 737 glasova imalo prevagu nad HRSS (584). Jedino na podruju s veinskim srpskim ivljem Nacionalni blok je dobio vie glasova, i to: u kotaru Benkovac 7.195 ( temeljem veine u opinama Benkovac, Obrovac, Kistanje i Ravni kotari) prema 4.198 glasova HRSS, te kotaru Knin (s veinom u opinama Knin i Vrlika) s 9.545 glasova prema 2.380 za HRSS.34 Koalicija s radikalima U vrijeme otrih sukoba oko verifikacije mandata zastupnika HRSS-a, koje je vlada nastojala ponititi kao komunistike, stvara se u veljai 1925. Blok narodnog sporazuma i seljake demokracije kao nova politika grupacija koja usuglaava politiki istup Demokratske stranke, HRSS, Slovenske narodne stranke i Jugoslavenske muslimanske organizacije. Cilj je Bloka ravnopravno i demokratsko sporazumijevanje Srba, Hrvata i Slovenaca, odbacivanje nasilja u rjeavanju unutranjih problema i osiguranje parlamentarnih metoda u drutveno-politikom razvitku. To je znailo reviziju Ustava i konano sporazumijevanje s hrvatskom opozicijom, emu se odluno suprotstavljala P-P vlada najavljujui ponitenje HRSS-onih mandata, unato injenici to je vodstvo stranke raskinulo sve odnose sa Seljakom internacionalom. Smiljeni pritisak na vodstvo HRSS-a, uz koritenje odluke Verifikacijskog odbora da se ponite HRSS-ovi mandati i ponovno ubacivanje ideje o tzv. amputaciji Hrvatske, kombiniran je s Paievom taktikom da se moguim kompromisom s Radiem uvrsti radikalska pozicija poljuljana napadima Demokratske stranke. Zainteresiran za sklapanje radikalsko-radievskog sporazuma bio je svakako i kralj Aleksandar, koji je elio ouvati vidovdanski reim i politiku stabilnost u monarhiji. Njegovim posredovanjem ukinuta je odluka o ponitavanju HRSS-ovih mandata, a najrazliitiji pritisci na utamnienog i sumnjama optereenog Radia, vodili su konano poznatoj izjavi Pavla Radia, predsjednika Hrvatskog seljakog kluba, u Narodnoj skuptini 27. oujka 1925. kojom se priznaje Vidovdanski ustav, dinastija Karaorevia, jedinstvena drava i narodno jedinstvo.35 Preokret u Radievoj stranci izazvao je najrazliitije komentare o orijentaciji hrvatske oporbe, odnosima prema Paiu i Pribieviu, pitanjima koncesija HSS-u,
34
Novo doba, br. 39, 15. II. i br. 43, 20. II. 1925.; Drava, br. 85, 11. II. 1925.; Dubrovaki list, br. 11, 14. II. i br. 13, 25. II. 1925.; Statistika izbora narodnih poslanika Kraljevine SHS odranih 8. februara 1925., Beograd 1926. 35 N. PETROVI, n. dj., str. 57-68.; R. HORVAT, n. dj., str. 251-268; B. KRIZMAN, Izaslanik kralja Aleksandra kod Stjepana Radia u zatvoru 1925, Mogunosti, 9/1971., str. 1087-1109; M. DIMITRIJEVIOLIVERA, Mi i Hrvati-Hrvatsko pitanje (1914-1939) - Sporazum sa Hrvatima, Beograd 1939.; H. MATKOVI, n. dj., str. 185-192; I. MUI, n. dj., 194-206.
441
kraljevoj ulozi u pregovorima i dr. Sporazumom s Paiem prekinute su stare koalicije i otvoren put novim politikim zajednicama. Oporbene stranke bile su miljenja da vladina deklaracija, odnosno Akt o sporazumu, znai produavanje stare radikalske politike i oiglednu kapitulaciju HSS. Formalno, hrvatsko pitanje je skinuto s dnevnog reda kao dravnopravno pitanje i na taj je nain stavljena toka na viegodinju politiku krizu. To, meutim, nije znailo da je stvorena osnovica za rjeenje hrvatskog pitanja, to prije to Narodna radikalna stranka nije bila spremna ni na kakvu promjenu Ustava, ve je svoju centralistiku politiku nametnula i hrvatskoj strani, prikrivajui parlamentarnom fasadom politiku samovolje i korupcije. Ulaskom Radia u Skuptinu, radikalima je oduzeto snano sredstvo agitacije protiv antidravnihelemenata, a potpisom Akta o sporazumu izmeu Narodne radikalne stranke i Hrvatske seljake stranke 14. srpnja 1925., Svetozar Pribievi, na ope zadovoljstvo hrvatske strane, otputen je iz vladinih redova u oporbene klupe, odakle e voditi ogorenu borbu protiv R-R vlade.36 Takvim rjeenjem dravne krize bio je svakako zadovoljan i drugi ustavni faktor, kralj Aleksandar, ija uloga u politikom ivotu zemlje postaje sve presudnija. Podrkom sporazuma, kralj je pridobio povjerenje HSS-a i otupio republikansku otricu, otklonio ambiciozne samostalce i poeo polako suzbijati Paievu politiku samovolju i nesumnjiv autoritet.37 Hrvatska seljaka stranka, a napose njezin predsjednik, razvili su u to doba inten-zivnu aktivnost u Hrvatskoj u cilju dobivanja podrke za sporazum. Brojni lanci, skupovi, izjave, replike i dr. svjedoe o naporu vodstva stranke da uvjeri svoje lanstvo da e hrvatsko pitanje biti rijeeno na osnovu sporazuma i da je pitanje revizije Ustava izgubilo svoj dravnopravni karakter.38 Vlada tzv. Narodnog sporazuma, odnosno R-R kombinacija, formirana u srpnju 1925., nije mogla donijeti nita novo hrvatskom narodu, a Radievo vjerovanje da e naraslu krizu rijeiti dvije najjae stranke hrvatskog i srpskog naroda pregovorima ravan s ravnimanisu ispunila oekivanja.39 Izraze povjerenja S. Radiu neposredno poslije sklapanja koalicije s radikalima uputila je, izmeu ostalih, i Kotarska organizacija HSS-a Dubrovnik koja je 26. srpnja 1925. sasluala narodnog zastupnika I. Trojanovia o Radievu zaokretu i odbila da se
36
Na sjednici Radikalskog kluba 17. veljae 1926. N. Pai je detaljnije opisao tijek sporazumijevanja s HSSom. Pribievi je bio redovito obavijeten o razgovorima koje je Pai imao s Pavlom Radiem. Tek pred kraj sporazuma i prihvaanja monarhije i Vidovdanskog ustava, HSS-ovci su zahtijevali da u koaliciju ne ue S. Pribievi. Njemu je Pai savjetovao da ne ini smetnje postignutom dogovoru, surauje s veinom ili barem u opoziciji zauzme lojalan stav prema sporazumu. Akcija koju je poveo Pribievi tetna je po narodne interese i to samo iz linih razloga to on ne moe da uestvuje u toj Vladi. Istodobno Pai odbacuje Pribievievu tvrdnju da osloboenje nije rezultat pobjeda na Kajmakalanu, istiui da je ono razultat muenikih napora Kraljevine Srbije i osvjedoenja naih monih Saveznika koje se manifestovalo na Konferenciji mira () Srbija treba da bude nagraena za velike usluge i stradanja u ratu, a da na razvalinama Austrije ne smiju da nastanu sitne dravice (Drava, br. 189, 20. II. 1926.). 37 N. PETROVI, Politiki sukobi u Jugoslaviji 1925-1928., Beograd 1974., str. 67-79; H. MATKOVI, Povijest Hrvatske seljake stranke, Zagreb 1999., str. 192-198. 38 Dom, br. 25, 5. VIII. i br. 30, 9. IX. 1925. 39 H. MATKOVI, n. dj., str. 207-211.
442
prikljui disidentima Buu, Uroiu i Jagatiu. Predstavnici 12 organizacija HSS-a odluno izjavljuju da se pod nikakvu cijenu ne cijepaju narodni i seljaki redovi i da i nadalje kao i do sada ustraju u slozi. Uvjereni da e vodstvo stranke vie uiniti za hrvatski narod i seljatvo ukoliko bude podrano od naroda, okupljeni HSS-ovci zakljuili su da se glasa za neogranieno povjerenje voi i predsjedniku Stjepanu Radiu, a da se narodni zastupnik I. Trojanovi pozove da se vrati matici i bezuslovno slijedi vodstvo. Povjerenje iskazano S. Radiu i matici stranke s oduevljenjem je pozdravljeno u Dubrovniku i okolnim selima.40 tovie, sporazum su pozdravljali i ugledni dubrovaki Hrvati-gospari, koji primjeuju da posvuda izbija na javu da pored srpskih postoje i hrvatski interesi, koji - i jedni i drugi - mogu da budu dobro tieni samo od vlada sporazuma i potenja.41 Buna aktivnost predsjednika HSS-a nastojala je posvuda stvoriti atmosferu prihvaanja koalicije, u emu je nerijetko iskazivao hipertrofiju ideja i erupciju optimizma kojim je umio fascinirati mase. U razgovoru s novinarima u Bakoj sredinom kolovoza 1925. Radi je otro istupio protiv Pribievia i Koroca kao protivnika sporazuma istiui da Hrvatima nije toliko vano da imaju posebnu hrvatsku dravu, koliko je vano da imaju seljaku dravu i da ive u ljubavi s braom. Predsjednik HSS-a naglasio je vanost orijentacije prema moru dodajui da na glavni grad ne treba da bude Beograd ni Zagreb nego Split. Tu je hrvatski narod, ivo zakljuuje Radi, najstariji i najbolje ouvan, stoga i tako nacionalno konzervativan i otporan.42 Meu organizacijama koje su podravale novi Radiev politiki kurs bila je i brojna splitska organizacija s jasno izraenim zahtjevima da se otklone sve smetnje i pojedinci, posebno meu radikalima i talijanaima, koji ometaju sporovoenje sporazuma.43 Na prvoj javnoj skuptini HSS-a u Splitu 15. oujka 1926., kojoj je bio nazoan i J. Predavec, prihvaen je stav da sve lei u seljakoj svijesti i slozi, da politiku treba da vodi razum, razbor i narodna snaga. Splitski seljak bio je najvie vezan u gospodske verige, premda je kod njega oduvijek postojala elja da se prigrli seljaka politika S. Radia. U tom smislu skuptina je bila prava afirmacija seljake ideologije i odluna potvrda njene spremnosti da konano prepozna svoje autentine interese, oslobaajui se isprazne retorike vidovdanske orijentacije.44
40 41
Hrvatska rije, br. 5, 2. VIII. 1925. Isto, br. 6, 9. VIII. 1925. 42 Razgovor dopisnika Politike s Radiem prenosi Hrvatska rije, br. 7, 15. VIII. 1925. 43 Dom, br. 12, 24. III. 1926.; Novo doba, br. 65, 19. III. 1926. 44 Dom, br. 12, 24. III. 1926.
443
Disidentski pokret Bez obzira na injenicu to je sporazum s radikalima prihvatila veina prvaka HSSa, ipak je bilo organizacija i uglednih pojedinaca koji su javno izraavali svoje nezadovoljstvo. U Izvjetaju Hrvatske opozicije od 9.kolovoza 1925., koju su pored grupe zajedniara potpisali i neki nezadovoljni lanovi HRSS-a, zamjera se vodstvu HSS-a to je izjavom Pavla Radia od 27. oujka napustilo sve narodne i politike zahtjeve hrvatskog naroda i to je odustajenjem od borbe protiv centralizma prihvaeno sve ono protiv ega se je hrvatski narod za to vrijeme borio. Sporazum je, prema krutoj ocjeni zajedniara, obmana i prihvaenje programa i politike Paia i Pribievia, to je pak vodilo razbijanju Hrvatske zajednice i bezuspjenim pokuajima da u datoj situaciji izvue neku politiku korist.45 Zbunjenost radikalsko-radievskom koalicijom, koju je vodstvo HSS-a pojaanim naporima nastojalo prikazati kao neto poeljno i ostvarljivo, otvaralo je teren demagokim nastupima pojedinaca koji su sijali sumnju u Radiev sporazumaki kurs, govorili o izdaji republikanskih principa i interesa hrvatskog seljatva. Povrijeeni Radi reagirao je na Trumbieve zamjerke o kapitulaciji izjavom kako ni to ne bi bila katastrofa pod uvjetom da sve to se radi bude transparentno i u interesu onih koji su nas poslali. A upravo su oni ti, naglaava Radi, koji nas doekuju kao prave predstavnike ba zato to smo stvorili ovaj sporazum.46 Ogromna veina organizacija i pristaa HSS-a u Dalmaciji poklanjala je i dalje povjerenje S. Radiu, izraavana je potpora sprovedbi politike sporazuma i pokazivano strpljenje u oekivanju obeanih gospodarsko-socijalnih promjena. Istodobno, svi oni koji su izraavali nezadovoljstvo politikom sporazuma, bili su na sjednici Hrvatskog seljakog kluba u Beogradu iskljueni iz stranke, a meu njima su, pored zastupnika Hrvatske zajednice i nekih uglednih HSS-ovaca, bili i glavni disidenti s dubrovakog podruja dr. Stjepan Bu i Ivo Trojanovi. Unato uestalim iskljuenjima iz stran-ke, disidentski pokret u Dalmaciji u poetku se brzo irio i dobivao pristae u ibeniku, Splitu i Dubrovniku. U cilju povezivanja i koordiniranja akcije nezadovoljnika Radievom politikom (zastupnici Hrvatske zajednice i disidenti HSS-a), sazvana je u Splitu 13. rujna 1925. konferencija na kojoj je konstituiran Hrvatski narodni federalistiki klub i osnovan Hrvatski narodni federalistiki savez (HNFS). Tom skupu prisustvovalo je, prema pisanju Hrvata, preko tisuu uesnika iz cijele Hrvatske, usvojeno je vie rezolucija, a osnovni ton diskusiji dali su Trumbi, Lorkovi, Uroi, Jagati, ani i dr. U naelima HNFS, koji je djelovao uz Hrvatsku zajednicu do trenutka formiranja nove politike stranke, izraen je zahtjev za revizijom Vidovdanskog ustava tako da se Kraljevina SHS uredi kao federativna drava sa sredinjom vladom i federalnim jedinicama s posebnim zemaljskim vladama. Novi ustroj dravne vlasti oslanjao bi se na narodnu demokraciju, a njezin temelj inilo bi seljako gospodarstvo.47 Nedvojbeno je splitska konferencija, unato tome to usvojena naela i rezolucije nisu do kraja razraene, dala poticaj nizu slinih
45 46
R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, Zagreb 1992., str. 287-298. B. KRIZMAN, Korespodencija Stjepana Radia, knj. II., Zagreb 1973., str. 107-108. 47 Hrvat, br. 1682., 14. IX. i br. 1683., 15. IX. 1925.
444
okupljanja irom Dalmacije, pokretanju novih listova i konano formiranju Hrvatske federalistike seljake stranke (HFSS) 11. sijenja 1926., koja na platformi borbe protiv centralizma i afirmacije federalizma nastoji okupiti rasute pristalice.48 Osnivanju organizacija nove stranke u junoj Dalmaciji pripomogao je i novi Hrvatski republikanski seljaki savez, unato protivljenju dr. S. Bua koji insistira na hrvatskom samoodreenju, a ne federalizmu i spaavanju narodnog jedinstva. U trenutku kad na mjesto oborenog duha nasilja, nepravde i mr-nje () dolazi duh sporazumijevanja, pravice i ovjenosti, birai dubrovakog kotara u Hrvatskoj rijei pokuavali su vratiti sa stramputice dr. Stjepana Bua i Ivu Trojanovia, koji su otkazali poslunost i predanost voi, osnovali novu stranku i trae potencijalne pristae.49 tovie, dr. Bu je u povodu prve obljetnice Radieva zaokreta upozorio kako se Hrvati moraju osloboditi svakoga eznua za nekakvim mesijama i da si za vazda izbiju iz glave utvaru kao da e ih pojedini ovjek osloboditi. Svi su srpski zastupnici ma kako se zvali, misli Bu, za veliku Srbiju i svi su jednaki centraliste, a tome se Hrvati mogu suprotstaviti samo vrstom vjerom u svoju samostalnost, u svoju slobodu. Uvaavajui stanovite oscilacije u taktici i retorici, hrvatski federalisti su takoer uvjereni da Hrvati ni izdaleka nisu prigrlili Vidovdanski ustav i dalje trae i oekuju ostvarenje svojih traenja za reviziju Ustava u smislu federacije.50 Dogaaji koji su slijedili do kraja 1926. godine ili su u prilog potpunog uklapanja Hrvatskog republikanskog seljakog saveza u HFSS koji e u Stonu i njegovoj okolici dobiti najvre uporite.51 Radieva politika pokuavala se prikazati neuspjelom, ak odricanjem od zastupanja nacionalnih, ekonomskih i kulturnih interesa hrvatskog naroda. Verbalni pritisak disidenata trebao je otvoriti prostore HFSS-u, najavljivana je likvidacija HSS-a, Radi proglaavan najveim centralistom i vidovdancom, revizija ustava i program federativne drave s razraenom politikom postaje ciljem koji gorljivo negira sve drugaije pozicije.52 Politika buka HSS-ovih disidetana postepeno se udaljavala od realnog ivota i gubila se u maglama nepouzdane politike dijagnostike. Prema pisanju tiska, posebno dubrovake Hrvatske rijei od polovine 1926. godine, mogao se stei dojam da su napadi na Radia i njegovu politiku uspijevali disidentima priskrbiti vei utjecaj na mase, ali je HSS svojom cjelokupnom taktikom odrao svoje pozicije i u pogledu odnosa prema sporazumu podgrijavao nade da e konano doi do kvalitativnih promjena. Plod takvih nastojanja su idealistika stanovita da je radikalskoradievska koalicija uinila da se politiki sporovi rijeavaju sporazumijevanjem, da je, navodno, nestalo napetosti izmeu Srba i Hrvata, da je dokinuto sramotno batinatvo, da je utanaeno kako e se drava urediti kao seljaka drava i biti dokinuti komesarijati, da je izmeu naroda i kralja nastao neposredan kontakt i da se voa HSS-a zaputio izgradnji
48 49 50 51 52
Isto, br. 1800, 14. I. 1926., usp. LJ. ANTI, Hrvatska federalistika stranka, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, vol. 15, Zagreb 1982., str. 176-180. Hrvatska rije, br. 9, 30. VIII. 1925. Hrvatska rije, br. 13, 4. IV. 1928. Hrvatska rije, br. 41, 10. X. 1926.; F. MIROEVI, Poelo je 1918, n. dj., str. 181-182. Hrvatska rije, br. 30, 25. VII.; br. 35, 29. VIII. i br. 44, 31. X. 1926.
445
uzor seljake slavenske drave u kojoj e Hrvati, Srbi i Slovenci ostvariti sve svoje narodne i ekonomske tenje. Psiholoka depresija pripisivana je malom broju nevjernika, a neznatnim je proglaavan i broj onih koji su zauzeli stav ekanja.53 Krugovi koji se nisu suglasili sa sporazumom i koji su nastavili s kritikom centralizma i ustrojstva drave, okrivljujui Radia kao iznemoglog generala koji je napustio narod i njegove ciljeve, intenzivno su nastavili s agitacijom i pokuajima ouvanja organizacijske posebnosti i republikanske usmjerenosti. Na brojnim sastancima irom Dalmacije disidenti HSS-a iskazivali su svoje nezadovoljstvo izdajom S. Radia i poeli formirati paralelne seljake organizacije. Tako je, primjerice, ibenska kotarska organizacija posebnim rezolucijama zahtijevala od vodstva HSS-a pojanjenje stavova prema Nettunskim konvencijama, agrarnoj reformi s obzirom na talijanske optirce u Dalmaciji, aboliciju procesa i amnestiju politikih pristaa HSS-a i dr. Unato tome to se Radi zaloio za prihvaenje glavnih zahtjeva ibenana, nesuglasice nisu prestale i sukob je eskalirao. U listopadu 1926. konano je rasputena mjesna organizacija HSS-a, nakon to je tamo povrijeen HSS-ov izaslanik . Kenfelj. Predsjednik mjesne i kotarske organizacije J. Drezga, kao i ibenski naelnik dr. M. Koul, iskljueni su iz HSS-a, na to je 21. studenog 1926. odran sastanak predsjednika mjesnih organizacija, opinskih vijenika i seoskih glavara, na kojemu je odobren rad naelnika Koula i izraeno povjerenje njemu i Drezgi. Diferencijacija u redovima HSS-a je produbljena postepenim priklanjanjem Koula i njegovih istomiljenika disidentskim redovima, a u novu gradsku organizaciju formiranu 12.prosinca ulanjeni su samo oni pojedinci koji su, na zahtjev vodstva HSS-a, prekinuli vezu s bivom upravom i prihvatili novog predsjednika M. aju.54 Mogui vei odljev lanstva u organizacijama splitskog i ibenskog kotara pod utjecajem bunih disidenata, vodstvo HSS-a pokuavalo je sprijeiti odlukom da za neke iskljuene lanove ima povratka u stranku ako se pokaju i pokore odlukama vodstva, dok su zauvijek iskljueni elnici disidentskog pokreta don P. irli, dotadanji povjerenik HSS-a za splitsko-ibensku upaniju, dr. M. Koul, naelnik ibenika koji je poetkom 1927.priao disidentima, J. Drezga, dr. D. Sokol, dr. . Mimica, dr. E. Bulat i drugi donedavno ugledni lanovi stranke. Petar irli otvoreno je govorio da je izjava P. Radia od 27. oujka 1925. nedvojbeno dirala u ponos i udarala u obraz hrvatskom narodu. Ne birajui rijei u napadu na elnike HSS-a, irli naglaava da je hrvatska politika zadnjih vremena poimala i svravala na rijei a ne na djelu, na stranakim izborima; gdje se je jedno govorilo, drugo mislilo, a tree radilo; danas reklo a sutra poreklo, i to ne jedan put, nego toliko koliko su se puta usta otvorila; psovke zamijenile razloge () do realnog uspjeha nije moglo doi ne radi toga to bi linija narodnog sporazuma iskljuivala uspjeh, negoli zato, jer se nije znalo ni htjelo uspjeh osigurati: lina korist pretpostavila se opem dobru.55 U otvorenom pismu S. Radiu, dr. Damjan Sokol,
53 54
Hrvatska rije, br. 9, 30. VIII. 1925. Dom, br. 42, 20. X.; br. 43, 27. X.; br. 51, 22. XII. 1926.; Jadranska pota, br. 402, 20. XI. i br. 406, 25. XI. 1926. 55 Jadranska pota, br. 385, 30. X. 1926.
446
splitski odvjetnik, odbacuje tvrdnje da je pokvareni gospodin koji je samo izvana bio u HSSu,56 upozoravajui na odsustvo povjerenja u vodstvo stranke, nemogunost rjeenja agrarnog pitanja i nikakvu blagodat koju su od sporazuma dobili stanovnici Dalmacije. Sokol se protivi bratskom sporazumu nazivajui ga lavljim drutvom iz kojega svu korist vue Narodna radikalna stranka, a sva teta pada na tjeme Hrvatske seljake stranke ili bolje na tjeme hrvatskog naroda.57 Motivi irlia, Mimice, Bulata, Kaia, imunia, Pavia, Jozevia, Sokola i dr. u Splitu, zatim Drezge, Koula i Jerinia u ibeniku, Bua, Trojanovia, Z. N. Bjelovuia ili Peria u Dubrovniku, kao i brojnih drugih disidenata postaju jasnijima ako se motre ne samo u kontekstu partijske stege ve i osobnih politikih ambicija, koje e kulminirati pred oblasne izbore 1927. godine. Mnogi od njih e se kandidirati za mjesta u oblasnim skuptinama, esto se sluei HSS-ovom retorikom te grubim napadima na vodstvo stranke, koje je na takve podvale otro odgovaralo. Opi utisak koji se stvarao u Dalmaciji bio je pod dojmom ive aktivnosti HSS-a koja se trudila stei povjerenje najirih masa, posebno seljaka koji su zahtijevali kvalitativne promjene svog poloaja. HSS-ovi zastupnici obilazili su mjesta i gradove, zahtijevali povratak na posao inovnika koji su bili pod udarom Zakona o zatiti drave, napadali samovolju pojedinih kotarskih predstojnika, pravili popise neophodnih radova, raskrinkavali veze s korupcionaima i dr. Ulaskom S. Radia u vladu, cijela aktivnost od prosinca 1925. dobija na intenzitetu i nadi da e uskoro i na podruju Dalmacije uslijediti niz kvalitativnih promjena. U novinama nalazimo sve vie vijesti o obnovi starih ili formiranju novih organizacija, plima optimizma djelovala je u gradu i na selu snanije od kritikih prosudbi rijetkih pojedinaca. Opa situacija ipak nije ila pravcem koji je prieljkivalo vodstvo HSS-a, a sve uoljivije razmirice s radikalima nisu mogle biti stalno prikrivane nerealnim obeanjima da e politikom sporazuma stvari biti brzo rijeene. Snani vir nerijeenih problema nadvladavao je iz mjeseca u mjesec tolerantnu granicu optereenja, svakodnevne nevolje postale su jae od bilo kakve agitacije, a pred napuklim zidinama lanih predodbi ubrzano je rasla narodna tjeskoba.58 Kao ministar prosvjete Radi je prvi put posjetio Dalmaciju u prosincu 1925. s namjerom da obie vie mjesta i odazove se brojnim pozivima. Predsjednik HSS-a doekan je od oko 10 tisua ibenana i stanovnika oblinjih mjesta, koji su u njemu vidjeli spas i kraj svojim patnjama, oekujui uskrsnue Hrvatske, ne samo duevno ve i politiko sjedinjenje svih Hrvata u jednu i nerazdruivu slobodnu Hrvatsku. Na skupu pred hotelom
56
Dom otvoreno proziva Petra irlia da se lankom u Jadranskoj poti i zagrebakim Novostima, kao i napadima na HSS u Splitu, sam iskljuio iz HSS-a. Uz njega su pristali Sokol, Mimica i Bulat koji su, prema navodima Doma, samo izvana bili uz HSS, a iznutra ostali grabeljivi vuci Svi koji budu na njihovim listama za oblasne izbore, zakljuuje organ HSS-a, sami se iskljuuju iz stranke (Dom, br. 51, 22. XII. 1926.). 57 Jadranska pota, br. 433, 31. XII. 1926. 58 S. Radi je ministar prosvjete u Paievoj vladi od 17. studenog 1925. Kada je na elu nove koalicijske vlade 8. travnja 1926. doao Nikola Uzunovi, Radi je ponovo ministar prosvjete, ali samo sedam dana, zbog krize vlade. U drugoj, Uzunovievoj vladi od 15. travnja, koja i dalje ostaje u koaliciji s HSS-om, nema vie Radia ni Paia - glavnih tvoraca koalicije. Koalicija HSS-a s radikalima potrajala je jo tijekom tree Uzunovieve vlade, do sijenja 1927.
447
Krka Radi je okupljenoj masi otpozdravio simbolinim poklonima kralju Tomislavu, moru i seljakoj crvenoj kapi. Pozdravljajui nau brau u Beogradu, Radi je izrazio uvjerenje da e se skoro lupit cincarska arija o tle i jo se vie udruiti Hrvatska, Srbija i Slovenija. Na djelu je nova obznana koja, po Radiu, nosi narodni sporazum, obznana seljakog prava, obznana one tihe, iskrene, domae, intimne ljubavi, prijateljstva i sloge kakvu je kadar stvoriti samo slavenski duh. Skup u Kreimirovu gradu, koji je zavrio susretom sa seljacima iz oblinjih sela, za Radia je bio oigledan dokaz da u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji meu Hrvatima nema druge stranke osim HSS.59 Nezadovoljstvo sporazumom Neslaganja izmeu radikala i radievaca u vladi rasla su iz dana u dan. Radi i vodstvo HSS vie nisu bili poteeni od kritikih tonova nepomirljivih protivnika (Pribievieve Samostalne demokratske stranke, Davidovieve Jugoslavenske demokratske stranke, Hrvatske puke stranke, Hrvatske federalistike seljake stranke, disidenata HSS-a i dr.) kao i svojih pristaa, dok su razmirice izmeu obiju stranaka kulminirale oko korupcije, neravnopravnosti, gospodarskih pitanja, kadrovskih rjeenja i dr. Nezadovoljni iznevjerenim obeanjima, dalmatinske pristae HSS-a su zahtijevali realniju politiku i vrili pritisak na Radia, koji je i sam sve tee podnosio unutranje napetosti nerijetko dajui oduka svojim iznevjerenim nadama. Njegovi kritiki istupi i napadi na radikalske ministre, premda ocjenjivani kao taktiki potez, nailazili su na sve otrije negodovanje radikalskih lanova vlade, koji su nastojali Radia prikazati kao razbijaa narodnog sporazuma i interesa drave.60 Nakon posjeta Bosni i Hercegovini krajem sijenja i poetkom veljae 1926., kojom prilikom je napadao dravnu administraciju i nastojao pridobiti to vei dio muslimanskog stanovnitva,61 poetkom veljae Radi je doputovao u Dubrovnik i tamo u vrijeme proslave sv. Vlaha odrao vie skuptina i sastanaka.62 Na velikoj javnoj skuptini 2. veljae Radi je pravdao sporazum sa Srbima i istakao tri stvari na kojima su Hrvati insistirali: ovjeanstvo i bratstvo, seljatvo i ulaganje novca u prosvjetu i gospodarstvo. Istiui pravo naroda na vladu, Radi upozorava da Hrvati hoe da se razvijaju kao Hrvati doim su Srbi opasni kad ponu jugovati. Rauni trebaju biti isti: Vi Srbi i mi Hrvati, a kada doe ona prava Jugoslavija, kada budemo svi na okupu, onda emo kazati, i to politiki, da smo Jugoslavija. Biranim rijeima ministar i predsjednik HSS-a opravdavao je sporazum s radikalima i samog Paia nazivao umnim ovjekom, kojemu je iz zatvora otvoreno pruio ruku, odriui se naslova
59 60
Hrvatska rije, br. 26, 24. XII. 1925.; Dom, br. 34, 23. XII. 1925.; Novo doba, br. 311, 22. XII. 1925. N. JOVANOVI, n. dj., str. 98-106. 61 O tome v.: T.IEK, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u BiH do zavoenja diktature, Sarajevo 1981., str. 256-259. 62 Radi je u nekoliko dana posjetio Konavle, upu, ilipe, Grudu, Trsteno, bio u brojnim kolama i dr., odrao devet javnih skuptina i deset sastanaka, a na skupovima su govorili i J. Predavec i A. Kouti (Dom, br. 6, 10. II. 1926.; Dubrovaki list, br. 3, 7. II. 1926.).
448
republika koji je fina zdjela i mi emo drugu zdjelu metnuti samo da se mlijeko ne prospe.63 Tijekom obilaska sela u Konavlima, Radi je u Grudi ponovo govorio o sporazumu i nagodbi s radikalima. Mi smo traili, istakao je Radi, da hrvatski narod bude ravnopravan srpskom, pa da Srbi budu Srbi, a Hrvati da ostanu Hrvati. Mi smo dinastiju Karaorevia priznali za narodnu. Isposlovali smo to da e na proljee biti opinski izbori. Seljaci e u svoje ruke dobiti svoje opine, a kasnije takoer kotare i oblasti. To je dravna politika! Inae ja i danas potpisujem sve ono to sam govorio u opoziciji. Potpisujem i sav prijanji svoj program osim republikanstva.64 Poslije Dubrovnika Radi je u sljedea dva dana posjetio neka mjesta u Hercegovini i zagorskoj Dalmaciji, odravi vie govora i skupova. Iz apljine i Ljubukog predsjednik HSS-a stigao je 6. veljae u Imotski, gdje ga je doekalo vie tisua ljudi. Radi je kritiki govorio o smjeni predsjednika dr. M. Vukovia, pristae HSS-a, i postavljanju za komesara radikala Buke, koji je radio protiv naroda i zbog toga mora biti smijenjen. U svezi s tim, ni ministar unutranjih poslova Maksimovi nee dobiti budeta i nee ostati na svojoj ministarskoj stolici ukoliko ne smijeni prozvane komesare, obeao je Radi. Ustav treba biti potivan i narod ima pravo iznositi svoje potrebe i albe, uz isticanje njegova jedinstva kad su u pitanju granice prema Maarskoj ili prema Italiji.65 Rezimirajui utiske sa svojega boravka u Dalmaciji, Radi je u Domu ustvrdio kako je cjelokupni seljaki narod u jednoj organizaciji i da on mora postati jedini izvor i utoite sve vlasti. Ohrabruje injenica da je na zborovima u Dubrovniku i Klisu sudjelovao i veliki broj intelektualaca koji su se poeli sljubljivati s ovim velikim seljakim pokretom, zakljuio je Radi.66 Natpisi u tampi u stopu su pratili Radiev put, analizirali njegove govore i upozoravali kako je nezadovoljstvo naraslo do mjere koja ozbiljno drma temelje koalicije i nalae striktno provoenje sporazuma. Razumije se, protivnici HSS-a okomili su se na Radia i zamjerali mu odnos prema radikalima, demagoke istupe i zanemarivanje interesa seljaka. Na prigovore beogradskih radikala, vodstvo HSS-a odgovara da se sporazumom trebala prekinuti nezakonitost i stranaka korupcija, obustaviti Obznana protiv Hrvata, to mnogim radikalskim inovnicima nije bilo pravo. HSS se nee odrei niti jednog glasa u Bosni i Hercegovini, a posebno ne u Dalmaciji,gdje bi radikali na slobodnim izborima proli jedva s polovinom sadanjih
63 64
Hrvatska rije, br. 5, 7. II. 1926. R. HORVAT, n. dj., str. 305-306. 65 Jadranska pota, br. 163, 8. II. 1926.; Novo doba, br. 32, 9. II. 1926. Tijekom boravka u Imotskom, narodni guslar je spretno zapjevao: Aleksanrde slava Ti se iri Kad Stipicu Ti u vladu primi. Bog ivio kralja Aleksandra to on pusti Stpicu da vlada. Tim Hrvati dobie sva prava Aleksandra Karaorevia Izabrae za svojega kralja. 66 Dom, br. 5, 3. II. i br. 6, 10. II. 1926.
449
mandata.67 Nedvojbeno je amplituda krize pokazivala sve izrazitiji napon, sporazumaka politika prolazila je kroz kunje koje su najavljivale dramatske sukobe izmeu radikala i radievaca. Pod znakom pitanja ostaju mnoge zapoete, a nerealizirane akcije oko promjene politike i gospodarske situacije. Zlosretno iskustvo sporazuma pokazivalo je tek vrhove ploveeg brijega. Povezivanje dvaju zavaenih tabora, unato stanovitom poetnom poletu, nikad nije postiglo eljenu ravnoteu. Bjelodana centralistiko-unitaristika praksa nije se mogla prikriti nikakvom sporazumakom retorikom ili novim parlamentarnim scenarijem. Realnost se iz dana u dan sve vie pokazivala kao trpko razoarenje, a ivopisni i nerijetko naivni nastupi Stjepana Radia gubili su arm uvjerljivih hipoteza i premetali se u zapaljiv materijal novog narodnog revolta. U atmosferi panine zabrinutosti unutarnjim krizama pocijepane Radikalne stranke, osuivana je Radieva politika kao razbijaka i destabilizacijska. Unutarkoalicijskim sukobima pridruili su se i napadi opozicije predvoeni Demokratskom strankom to e, uz kraljev poticaj, voditi konanom razlazu Paia i Radia te novim politikim pregrupiranjima. U dalmatinskim politikim krugovima S. Radi je i dalje uivao nepodijeljen autoritet. Jednoduno povjerenje u Radiev politiki kurs iskazano je na sastanku svih kotarskih organizacija HSS-a u Dalmaciji u Splitu 13. i 14. oujka 1926., kojemu je prisustvovao i Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a. Zakljueno je da treba ukloniti sve dravne inovnike i opinske komesare koji ne uivaju povjerenje naroda i koji se kundakom bore protiv sporazuma, a upozorava se i na vanost gospodarskog jaanja Dalmacije, pronalaenja trita za prodaju njezinih vina i drugih proizvoda. Uzbueni radikali negativno su reagirali na zahtjev da se izvri smjena dravnih inovnika (u prvom redu dvojice velikih upana) koji su radili na obrani drave u vrijeme dok je Radieva stranka navodno ugroavala njezin opstanak. tovie, dalmatinski radikali upozoravaju HSS da upravo od zadravanja tadanjih velikih upana ine pitanje za sprovoenje politike sporazuma.68 Razoarenje i razlaz s radikalima Radieva spremnost da ostane na liniji sporazuma i suradnje s vladama N. Uzunovia do kraja sijenja 1927. godine, povjerenje u kralja, uz stalnu borbu s disidentima (grupa N. Nikia i dr.), iziskivali su nerijetko demagoka opravdanja i irenje nerealnog optimizma meu pristaama HSS-a. U borbi protiv pojedinih radikalskih ministara, ali i cijele Radikalne stranke, Radi je inzistirao na suzbijanju korupcije i izjednaenju poreskog zakonodavstva. Ostajanje u koalicijskoj vladi, unato uzajamnim optubama i nepovjerenju koje je ostavljalo muan dojam u javnosti, sve je ee provociralo otvorena neslaganja s Radievom taktikom koja je trebala posluiti kao neka vrsta anestetika. Napori oko ostvarenja sporazuma i zamiljena suradnja sa srbijanskim politikim krugovima pokazivali su se bezizglednima, a retorika oko ovjenosti,
67 68
R. HORVAT, n. dj., str. 306-309. Novo doba, br. 65. 19. III. 1926.; Dom, br. 12, 24. III. 1926.; Drava, br. 197, 20. III. 1926.
450
pacifizma, seljake pravice, zakoniti put i dr. dopirala je samo do pregrijanog etikog praga. Na skupu Demokratske stranke u Splitu 24. sijenja 1926. dr. Grga Angjelinovi konstatira da je koalicija R-R zanijekala jugoslavensko naelo. Od 36 velikih upana samo su dva Hrvata, novac se tiska iskljuivo s irilskim natpisima, a tednja se provodi na tetu Hrvata, protestirao je Angjelinovi. Nakon sedam mjeseci nova vlada, predbacuje demokratski prvak, nije dala nita ni u administrativnom, ni u parlamentarnom, ni u socijalnom pogledu, za razliku od demokrata koji su vodili zdravu jugoslavensku politiku.69 Demokratski Puki list zamjera splitskom radikalskom prvaku dr. U. Desnici koji u Dravi osuuje vodstvo svoje stranke zbog sporazuma s Hrvatima i izjednaavanju njihovog poloaja sa Srbima. Osuujui nemoralnu osnovu sporazuma, demokrati priznaju kao njegovu dobru stranu to je hrvatskom dijelu naeg naroda otvorio put do vodstva dravnih poslova. Dalmatinski radikali se ale da Radi jedno lice pokazuje prema Beogradu, a drugo prema svojim biraima, kao da to isto ne rade i radikali nastupajui kao Narodna radikalna stranka a u Srbiji kao Srpska radikalna stranka da bi se odrali na vlasti, konstatira list. Najavljene promjene u radikalskim krugovima u Dalmaciji i nebriga stranke za njihove probleme i stavove, o emu s gorinom pie dr. Desnica, izazivaju sumnju demokrata i otpor sporazumakoj politici.70 Radikali su uporno drali da je Dalmacija isto srpska zemlja, a takva su uvjeravanja dobivali od svojih pristaa s juga monarhije, koji su podravali upana, nadajui se osigurati radikalsku veinu u brojnim opinskim upravama.71 Upravo su opinski komesarijati bili jedno od glavnih oruja i demokratske i radikalske vladavine u borbi protiv politiki slobodne volje naroda u Dalmaciji. Vrijeme nametnutih komesara ostalo je u narodu upameno kao razdoblje duge i skupe samovolje, vrijeme apsolutistikih postupaka nad opinskom imovinom i autonomijom. Zanimljivo je uoiti da se u vrijeme priprema opinskih izbora javljaju razliiti lanci i zabiljeke koje upuuju na navodnu vjekovnu povezanost Dalmacije sa Srbijom. Tako, npr., Drava donosi feljton radikalskog poslanika Krste Maria koji je, boravei na Hvaru, doao do udnovatih ideja o tome kako je mentalitet Dalmatinaca, bez obzira na veru i pleme, potpuno jednak sa mentalitetom srpskim. tovie, po svom shvatanju narodnog i dravnog jedinstva, po svojoj ljubavi prema dravi i otporu prema tuinu, Dalmatinci su pravi politiki Srbi. Ustvrdivi da su dalmatinski Hrvati blii Bosni, Srbiji i Crnoj Gori, negoli Hrvatima iz Banovine, Mari proglaava ludou ocjene nekih banovinskih Hrvata o srpskoj hegemoniji i imperijalizmu, to prije to je Srbija dala etvrtinu svog stanovnitva, krv i ivot svoj za slobodnu Dalmaciju i Ja-dransko more.72 Radikali su nesuspregnuto napadali Radieve agitatore, govorili o tome kako su srpska sela i njihovi simpatizeri preputeni na milost teroru HSS-a. Tek e opinski izbori, odrani punih est godina nakon prvih izbora u sjevernoj
69 70
Puki list, br. 2, 10. II. 1926. Isto, br. 10, 14. VI. 1926. 71 Unato HSS-ovoj pobjedi na parlamentarnim izborima 1925., radikali i demokrati zadrali su stare opinske uprave u mnogim mjestima irom Dalmacije (Drava, br. 171, 16. XII. 1925.). 72 Drava, br. 199, 27. III. 1926.
451
Hrvatskoj, bjelodano pokazati koliko je u Dalmaciji osnaila hrvatska i seljaka misao, kao i to koliko su dugo i neopravdano opine bile u rukama komesara panino zabrinutih za skoru budunost u kojoj njihove usluge vie nee biti potrebne. Najposlije, izbori su trebali pokazati koliko se razmahao Radiev pokret i koliko je pristaa poklonilo povjerenje novom sporazumakom kursu. Opinski izbori afirmacija hrvatstva Na opinskim izborima odranim 16. svibnja 1926. godine od 78 opina u Dalmaciji HSS je osvojila veinu u 56: apsolutnu veinu u 51 opini (Dubrovniku, Koruli, Omiu, Makarskoj, Imotskom, Vrgorcu, Metkoviu, Trogiru itd.), relativnu veinu u 5 opinaibeniku, Makarskoj, Vodicama, Sinju i dr. Radikali su dobili apsolutnu veinu u 6 opina (Knin, Skradin, Obrovac i dr.), a relativnu u Vrlici i Benkovcu. Od moguih 1.671 vijenika, HSS je dobio 913, a radikali i samostalci zajedno 316.73 Rezultati izbora su pokazali da Dalmacija, prema tvrdnji Doma, ne pripada ni radikalima ni samostalcima, ve da je poslije svih jada i progona, ostala vjerna svojoj narodnoj hrvatskoj misli i svome zdravome seljakome duhu.74 Neke analize izbornih rezultata, poglavito one iz pera pukaa i federalista, upozoravaju na pokuaj vodstva HSS-a da narod Dalmacije plebiscitom odobri vidovdanski obrat, to se nije dogodilo. Izbori u Dalmaciji, pie antiradievski Hrvat, znae afirmaciju hrvatstva, a ne znae pristajanje uz Radievu politiku. Faza lanog sporazuma, nastavlja isti list, pomalo pada kao mrena s oiju, a HSS je bio prisiljen da, unato deklariranom samostalnom istupu na izborima, koalira s HPS ili Zemljoradnikom strankom, a na Visu ak s radikalima.75 Ne iznenauje da Radievi disidenti zamjeraju HSS-u to se, poput ostalih stranaka, bavi iskljuivo brojem palih kuglica, a zaboravlja kritiku dotadanje tiranije komesarijata. Za njih rezultati izbora nisu pobjeda Radia i parlamentarnih stranaka, ve je to uspjeh narodnog i neumitnog zakona pravde nad izrabljivaima pravde, nad izrabljivaima narodne muke.76 Split je uoi izbora imao ukupno 31.663 stanovnika (opina: grad Split, Vranjic, Kuine i Mravince, Solin, rnovnica i Slatine 38.000), a u cijeloj opini bilo je upisano 10.051 bira. Od toga broja glasovalo je 5.792 ili 58% biraa, i to: za HSS 971 (u gradu Splitu od 4.323 biraa za HSS je glasovalo 452), za Savez radnika i seljaka 1.367 (u Splitu 1.213), za Hrvatsku federalistiku seljaku stranku HFSS 1.177 (u Splitu 887), za Blok seljaka i graana - dr. I. Tartaglie 1.249 (u Splitu 1.003), za Hrvatsku puku stranku HPS 250 (u Splitu 204) itd. Najvie mandata dobio je Blok seljaka i graana - 10, isto toliko Savez radnika i seljaka (komunisti), HFSS 8, HSS 7, SDS 5 i HPS 1.77 Uzbuna
73 74 75 76 77
O rezultatima izbora vidi vie: Dom, br. 25, 23. VI. 1926.; Novo doba, br. 113, 18. V. 1926.; Dubrovaki list, br. 17, 18. V. 1926.; Narodna straa, br. 29, 20. V. 1926. Dom, br. 25, 23. VI. 1926. Jadran, br. 20, 15. V. 1926.; Hrvat, br. 1914., 18. V. 1926. Hrvatska rije, br. 21, 23. V. 1926. Novo doba, br. 113, 19. V. 1926.; Jadranska pota, br. 245, 17. V. 1926.
452
meu vijenicima nastala je odlukom Ministarstva unutranjih poslova da poniti 10 radnikih mandata pozivom na Zakon o zatiti drave i kvalifikaciju da je rije o lanovima zabra-njene Komunistike partije.78 Rasprava na konstituirajuoj sjednici splitskog opinskog vijea 24. svibnja 1926. pokazala je nezadovoljstvo takvim inom, a o pravnoj neutemeljenosti ponitenja radnikih mandata iscrpno je govorio dr. A. Trumbi, podran od dr. I. Berkovia i don F. Bulia, koji se odrekao svog mandata (HSP) i vijeniko mjesto ustupio svom zamjeniku.79 Tek na ponovljenim izborima za naelnika 1. lipnja 1926. dolo je do neoekivanih stranakih povezivanja (HFSS i Bloka seljaka i graana) i ponovnog izbora dr. Ive Tartaglie za splitskog naelnika. Pobijedilo je njegov isti komunalni program, koji se nije vezivao ni za koju politiku stranku i koji je polazio od stanovita da nije ugroeno hrvatstvo Splita ve njegova budunost, napredak i razvitak.80 Unato protivljenju vijenika Sloge sela i grada, u ibeniku je za opinskog naelnika 24. svibnja 1926. izabran dr. Marko Koul ija je lista HSS-a dobila najvie glasova: 2.851 (19 mandata), nasuprot listi Sloge sela i grada, koja je dobila 2.601 glas (18 mandata) i Hrvatske puke stranke s 582 glasa (4 mandata). Na konstituirajuoj sjednici Koul je naglasio da e nova uprava s hrvatskim elementom ouvati hrvatstvo ibenika.81 U 16 opina june Dalmacije u 10 je pobijedio HSS.82 Od 2.799 biraa u dubrovakoj opini za HSS je glasovalo 1.341 (17 mandata),83 za Radikalnu stranku 546 (7 mandata), za Demokratsku stranku (Davidovi) 285 (3 mandata), za listu Nezavisnih Hrvata 267 (3 mandata), za listu Seljaka i radnika 180 (2 mandata), za SDS 130 (1 mandat), za listu HRSS (disidenti) 49 (bez mandata). Izbor HSS-ovog naelnika dr. Mihe kvrce u Dubrovniku, kao i ostalih HSS-ovih naelnika i vijenika, nesumnjivo su oznaili
78 79
80
81 82
83
Odluka o ponitenju radnikih mandata odnosila se i na vijenike izabrane u Trogiru (3) i Omiu (1). Ne ulazei u razloge koji su doveli po ponitenja radnikih mandata, koji se po don F. Buliu niim ne mogu opravdati, ugledni arheolog je istakao da je kao stari graanin Splita i puki sin uvjeren da na mali puk, traei svoja klasna prava, ne tei ciljevima koji se kose sa poretkom drutva i drave (Zapisnici sa sjednice opinskog vijea u Splitu, Nauna biblioteka Split, M-611/II-1); Novo doba, br. 118, 23. V. i br. 119, 25. V. 1926.; Jadranska pota, br. 245, 17. V. 1926. U prvoj toci sporazuma izmeu HFSS i Bloka seljaka i graana precizirano je da e opinsko zastupstvo uvati hrvatski karakter opine u svim manifestacijama (Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Fond Jugoslavenskog odbora, f 60 D VI/26, Pismo A. Trumbia S. Vukuiu u Split 21. XI. 1928.). Novo doba, br. 114, 19. V. i br. 120, 26. V. 1926. HSS je pobijedio u Dubrovniku, Cavtatu, Koruli, Orebiu, Janjini, Veloj Luci, Rijeci dubrovakoj, Oracu, Lopudu i Slanom. U posljednje etiri opine na pobjednikim listama Sloni Hrvati, Hrvatska seljaka sloga ili Probueni Hrvati, HSS su nastupili zajedno s HRSS. U opini Blato pobijedila je Radikalna stranka koja je nastupila s listama Rada i mira (374 glasa i 7 mandata) i Listom za napredak Blata (99 glasova i 2 mandata). Protesti vijenika izabranih na listi Sloga teaka i ribara (386 glasova i 7 mandata), zbog ponitavanja mandata komunista , nisu uvaeni pa je, uz pomo kotarskog poglavarstva i velikog upana, za naelnika izabran radikal Joakim Kunjai (Dubrovaki list, br. 17, 18. V. 1926.; Narodna svijest, br. 23, 8. VI. 1926.; v. F. MIROEVI, Borba za opinsku samoupravu u junoj Dalmaciji od 1918. do 1929., Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 23, Zagreb 1990., str. 158-159.). U gradu Dubrovniku glasovalo je 1.616 biraa: HSS je dobio najvie - 592, Radikalna stranka 377, Nezavisni Hrvati 198, Demokratska stranka 197 itd. (Dubrovaki list, br. 17, 18. V. 1926.).
453
veliku prekretnicu u politikom ivotu june Dalmacije, u kojoj su do tada glavnu rije vodili radikali i samostalni demokrati.84 Izborni rezultati, prema Radievim rijeima, rastuili su Paia i radikale koji su vjerovali da je Dalmacija i srpska i radikalna, naroito u svom junom dijelu. U isto vrijeme HSS-ova pobjeda u Dalmaciji poticaj su stranci da radi neumorno, promiljeno i neprekidno, i da svojom hrvatskom i seljakom organizacijom od te najdivnije zemlje u naoj dravi uinimo to prije rasadnik prosvjete, a nadasve nepresuivi izvor sveopeg blagostanja za koje u Dalmaciji ima dosta preduvjeta i u prirodi i u narodu (...).85 Nasuprot tome, zabrinuto radikalsko glasilo Drava poziva sve nacionalne elemente u Dalmaciji da se poveu u borbi protiv anacionalista i separatista s ciljem da se Dalmaciji vrati njezina prvotna uloga spone s Beogradom i tvrdog veza narodnog i dravnog jedinstva Srba i Hrvata.86 Pobjeda HSS-a na opinskim izborima predstavljala je nesumnjivo znaajnu vododjelnicu u politikom ivotu Dalmacije. Oigledni psiholoki preokret i otvaranje novih vidika poslije niza razoaranja kao da je osnaio Radievu formulu izborne veine i zakonitih promjena.Seljaki stale ubrzano se budio iz narkotizirajueg stanja nametnute politike i gospodarske inferiornosti doekujui nove HSS-ove opinske naelnike kao prvi zamah unapreivanju komunalnih poslova, pravilnijeg usmjerenja opinskih prireza, smanivanje nepravednih taksa na seljaku maloprodaju vina, gradnju puteva, kola, zdravstvenih ustanova i dr. Razumije se, politika zbilja u Kraljevini SHS s dominirajuom srpskom buroazijom i presudnim utjecajem kralja, nije se mogla pomiriti ni s ustavom ogranienom opinskom samoupravom. Korito nedozrele demokracije polomljeno je za svega dvije godine, pa je Dubrovnik ve u listopadu 1928. dobio novog komesara. Desetodnevni boravak Stjepana Radia u Dalmaciji u lipnju i srpnju 1926. omoguio je svakako bolji uvid u pravo stanje stvari na terenu, poglavito zabrinjavajuu gospodarsku situaciju. Neuspjeh u Splitu, nije mogao pomutiti vrlo povoljne dojmove s Peljeca ili Korule o emu je Radi informirao stranako vodstvo87, naglaavajui u Domu
84 85
Dubrovaki list, br. 17, 18. V. 1926. Dom, br, 20, 19. V. 1926. 86 Drava, br. 213, 19. V. 1926. 87 Potkraj lipnja 1926. Radi je boravio na Peljecu (Orebi,Kuite i Viganj) i Koruli (Korula, Blato, Vela Luka, Lumbarda i Vrnik) gdje su radikali i samostalni demokrati imali snana uporita. Ipak, na opinskim izborima HSS postie znaajan uspjeh (u Blatu oko 670 glasova, u Veloj Luci Hrvatska lista osvaja najvie glasova - 39l, u Koruli ak 634 glasa itd.). Znakovito je izborno povezivanje radikala i demokrata s hrvatskim strankama, kao i suradnja komunista s radievcima u Blatu. Radi je na velikom skupu u Blatu 27.VI., izmeu ostalog, napao izborne makinacije radikalskog naelnika J. Kunjaia, a zaloio se i za rijeenje niz gospodarskih problema na otoku i cijeloj Dalmaciji. U Koruli je predsjednik HSS-a optuio Paia za teror i nacionalno ugnjetavanje, premda se u svim govorima zalagao za potrebu sporazuma sa Srbima i neophodnost pomoi bijednom i gladnom narodu Dalmacije. Radiev boravak u Dalmaciji iskoristili su demokrati, federalisti i samostalni demokrati koji su mu u svojim listovima zamjerali niz stvari od druenja s talijanofilima, inertne agrarne politike, neuinkovite dravne administracije do Nettunskih konvencija (Hrvatska rije, br. 34, 22. VIII. 1926.; Jadranska pota, br. 250, 9. IX. 1926.; Novo doba, br. 251, 10. IX. 1926. usp. F. MIROEVI, Prilozi za povijest HSS na zapadnom dijelu otoka Korule 1926. godine, Spomenica Ljube Bobana 1933.-1994., Zagreb 1996., str. 297-306).
454
kako za Hrvate upravo Dalmacija mora postati sredite politike, to bi takoer trebali prihvatiti i radikali i ostale srpske stranke. Tu povezanost Hrvatske i Dalmacije, uz rjeenje akutnog agrarnog pitanja i izjednaenje poreza, mora poduprijeti i vlada jer dokgod se u Dalmaciji hrvatstvo ne prizna podpuno i iskreno, onako isto, kao to je srbstvo priznato u umadiji, i dok se ove obine, koje je narod sada obnovio, ne priznaju tako da one budu predstavnice narodnih, gospodarskih pa i politikih interesa, dotle e narod imati taj dojam da se za njega nitko ne brine (...). Radiu je stalo do toga da svima dokae kako se situacija u Dalmaciji izmijenila i kako treba konano otkloniti sve ostatke Obznane, kao i nepovjerenje naroda prema ugovorima sklopljenim s Italijom. Plebiscitarno je uvjerenje da se vie ne moe natrag i da se ne moe raditi kao prije, da cijela Dalmacija konano osjea da je veza s Hrvatskom iva, prirodna i neizkorjeniva.88 U napetoj politikoj svakodnevici Radievi govori ruili su stare predodbe, ali i izazivali paninu zabrinutost meu radikalima, koji su uljivo reagirali. Splitska Drava predbacuje Radiu da je idealni panbalkanac koji bi elio Bugarsku vezati uz Kraljevinu SHS, da se jo 1919. dogovarao da uz pomo Talijana zaratiti sa Srbima i, to je najstranije, svojata Dalmaciju za Hrvatsku. Radikalski organ naglaava da je Dalmacija i srpska i hrvatska, pozivajui predsjednika HSS-a da na Vidovdan posjeti dalmatinsko Kosovo, kninsku krajinu, Bukovicu, Ravne kotare ili Boku na jugu, i uvjeri se ima li Srba u Dalmaciji. Radievi govori izazvali su takve reakcije radikala da se poelo otvoreno prijetiti iskljuenjem HSSa iz vlade.89 Dubrovaka Hrvatska rije, u kojoj je odluujui glas protivnika Radieve politike, sa alcem upozorava kako se od ulaska radievaca u vladu u Hrvatskoj stanje jo i pogoralo, a bezakonja se nastavljaju onako surovo i grubo, kako smo tek u ovih osam godina beogradskih reima imali prilike doivjeti (). Od Radievih posjeta Dalmaciji ostaju samo obeanja koja nemaju za cilj gospodarsku korist ve, zajedljivo zakljuuje list, ouvanje stranakih redova.90 Glasilo Jugoslavenske demokratske stranke u Splitu Puki list proziva Paia, Radia i Pribievia kao nevolju Jugoslavije, a radievcima se posebno zamjera to bi htjeli u isto doba biti na vlasti i u opoziciji. HSS se upinje, istie list, da izmiri dvije suprotnosti: da se u Skuptini pokazuju kao stupovi reima, da glasaju za reakcionarne predloge i pomau one na koje su maloas u narodu galamili, a pred narodom da sauvaju ipak glas ljutih opozicionara. To su dakle opozicionari, koji do uspjeha dolaze preko ministarskih fotelja i slube reimu.91 Buna Radieva aktivnost i esto neodmjerene izjave svakako su pogodovale ne manje tatim velikosrpskim krugovima, koji su retorikim frazama zamagljivali istinu i runo optuivali zanesenog predsjednika HSS-a. Meu onima koji su traili kidanje sporazuma s Radiem bio je i
88
Dom, br. 27, 7. VII. 1926. Usp. Novo doba, br. 154, 8. VII. 1926. Opirni Radiev prikaz desetodnevnog boravka u Dalmaciji, protkan je konkretnim zapaanjima o stanju na otocima. Uoljiva je Radieva sklonost opisima prirodnih ljepota Dalmacije s izraenom poetskom notom, to e ga, u sluaju Splita, dovesti do zakljuka da se dravni i meunarodni problem cijeloga naega zalea ne moe drukije rijeiti, nego da Split bude glavni grad ovoga teritorija. 89 Drava, br. 226, 7. VII. 1926. 90 Hrvatska rije, br. 26, 27. VI. i br. 28, 11. VII. 1926. 91 Puki list, br. 18, 11. X. 1926.
455
anonimni sveenik, radika l - dobrovoljac iz Bukovice, koji je svjedoio da HSS-ov prvak na zborovima propovjeda mrnju protiv dravne uprave, napada vlast i njene izvrne organe, naroito se okomio na andare. Ozlojeeni Srbi dre Radiev rad razornim i nazivaju ga bezobrazlukom, dok otri sveenik iz Bukovice smatra da je posljednji as za kidanje tetnog sporazuma s HSS-om i dovoenje S. Radia pred sud.92 Oblasni izbori 1927. godine Sukob izmeu vodstva HSS-a i disidenata, koji se produbljavao nakon formiranja radikalsko-radievske vlade u srpnju 1925., uoi oblasnih izbora u sijenju 1927. biljei svoj vrhunac. Napadi na HSS-ovu sporazumaku politiku i zalaganje za hrvatsku republiku pojaani su osnivanjem Hrvatske federalistike seljake stranke u sijenju 1926., koja je upravo u predstojeim oblasnim izborima vidjela priliku potiskivanja Radia i prve provjere svog utjecaja u narodu. Principijelna suprotstavljenost politikoj praksi centralizma i otra kritika vidovdanskog parlamentarizma ipak nisu blokirale elju federalista da na vruem politikom terenu zaigraju na kartu ostvarenja politikih prava i osiguranja ivotnih interesa hrvatskog naroda kao i iznevjerenih nada u HSS.93 Treba obratiti pozornost na injenicu da se vodstvo HSS-a nije, u vrijeme pojaanih pritisaka i optubi Ministarskog savjeta s radikalskom veinom, obradovalo raspisu oblasnih izbora i podjeli Hrvatske na est oblasti, to prije to su radikali eljeli time bezuvjetno Radia uiniti odgovornim za provoenje Vidovdanskog ustava i Zakona o oblasnoj i sreskoj samoupravi od 26. travnja 1922.94 Premda je spomenutim Zakonom bilo predvieno da se u roku od tri mjeseca provedu oblasni izbori, do njih je dolo tek pet godina kasnije, upravo zbog protivljenja Hrvata, koji su u sistemu lokalne samouprave i ovlastima velikih upana vidjeli razraen proces uvrenja centralizma i ovisnosti samoupravnih organa od dravnih. U atmos-feri ispunjenoj nepovjerenjem i meusobnim optubama, u kojoj i sama Radikalna stranka proivljava velike unutranje potrese koji e nakon iznenadne smrti N. Paia (9. prosinca 1926.) jo vie otkriti utjecaj drugog ustavnog
92 93
Drava, br. 234, 4. VIII. 1926. Hrvat, br. 2075, 27. XI. 1926. 94 Podjela zemlje na oblasti regulirana je Ustavom Kraljevine SHS iz 1921. i zakonskim propisima: Zakonom o opoj upravi, Zakonom o oblasnoj i sreskoj samoupravi i Uredbom (sa zakonskom snagom) o podjeli zemlje na oblasti. Zakoni i Uredba, prema kojoj je Kraljevina SHS podijeljena na 33 oblasti, doneseni su 26.travnja 1922. Prema Uredbi o podjeli zemlje na oblasti iz 1922. Kraljevina SHS podijeljena je na 33 oblasti. Hrvatska je podijeljena u est oblasti, a Dalmacija u dvije (splitsku i dubrovaku), dok je Boka kotorska pripala zetskoj oblasti. Splitsku oblast sainjavali su kotarevi: benkovaki, imotski, kninski, hvarski, sinjski, splitski, supetarski, ibenski, biogradski i otok Krk. U dubrovaku oblast spadali su kotarevi: dubrovaki, korulanski, metkovski i makarski. U Zakonu o oblasnoj i sreskoj samoupravi taksativno je navedeno 16 poslova koji spadaju u rad oblasne samouprave, te opisan nain izbora i rad organa oblasne samouprave (oblasne skuptine i oblasnog odbora). Prema lanu 4. oblasna skuptina se bira opim, jednakim, neposrednim i tajnim glasovanjem na etiri godine. Izborne jedinice ine kotari, gradovi i sela s vie od 5.000 stanovnika, a za lana oblasne skuptine moe biti biran samo onaj graanin koji je nastanjen u oblasti najmanje tri godine do dana raspisa izbora (Zbirka zakona, sv. 1, Beograd 1927.). Prema odredbama Zakona na podruju splitske oblasti biralo se 49, a dubrovake 12 zastupnika (lanova) u oblasne skuptine.
456
faktora u rjeavanju krize, konano je 24. prosinca 1926. postignut sporazum izmeu N. Uzunovia i S. Radia s tim da nova koalicijska vlada nije pruala nikakvih garancija za uspjean rad i stabilizaciju odnosa u zemlji. Labavi kompromis, u kojemu su obje strane polazile od svojih interesa, nije pokazivao veu zabrinutost za brojna nerijeena pitanja od dalmatinskog agrara, rada Anketnog odbora i odnosa prema korupciji u radikalskim redovima (Rade Pai i dr.), Nettunske konvencije, neuspjehe na vanjskopolitikom planu (albanskotalijanski pakt od studnog 1926.) i dr.95 Politiki barometar pokazivao je simptome koji nisu vodili prieljkivanoj konsolidaciji centralistikog sistema, ve su ubrzali kraj radikalskoradievske suradnje. Oblasni izbori bili su ne samo prilika za odmjeravanje stranakih snaga i odnosa u zemlji, ve su predstavljali generalnu probu pred skuptinske izbore do kojih je reim namjeravao obraunati sa irokim frontom opozicije. U predizbornoj agitaciji vodstva oporbenih stranaka zahtijevala su demokratizaciju politikog ivota i borbu protiv radikalskog reima nasilja i terora. Vodstvo HSS-a u Proglasu seljakom narodu najavljuje ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca oko seljakog programa stranke u jedan narodni seljaki pokret.96 Na udaru HSS-a nali su se disidenti sa samostalnim listama, koji su uoi izbora izdali proglas u kojemu napadaju koristoljubivu i sporazumaku politiku vodstva HSS-a, zahtijevajui reviziju ustava, amnestiju osuenih i aboliciju optuenih, rieenje agrarnog pitanja, izjednaenje poreza i dr. Umjesto razjanjenja, istiu disidenti, vodstvo stranke je proglasilo svoju nepogrjeivost i svoje najstarije pristae jednostavno iskljuilo iz stranke i redova hrvatskog naroda.97 Uoi odravanja oblasnih izbora S. Radi je od 7. do 13. sijenja boravio u srednjoj Dalmaciji (Radia su pratili ministri P. Radi i dr. I. Kraja i narodni zastupnik S. Matijevi, a posjetili su Zadvarje, trogirsku okolicu, Leevicu, Mu, Sinj, Trilj, Drni, Vrliku, Knin, Solin, Omi, Split i Vis) i tamo, prema izjavi koju je dao Jutarnjem listu, odrao 60 skuptina i 70 govora uz prisustvo oko 6o.ooo ljudi.98 Znajui na kolik je otpor u Dalmaciji nailazila koalicija s radikalima, Radi je izbjegavao konkretnije ocjene situacije u zemlji, priklanjajui se ak sporazumakom kursu u mjestima gdje je bilo dosta srpskog ivlja (Vrlika) i usmjeravajui vatru svoje kritike prema disidentima HSS-a. Posvuda je Radi govorio o Dalmaciji kao stoeru nae politike, neophodnim radovima na isuivanju voda, razvoju prometa ili brodarstva. Kao glavnu akviziciju sporazuma s radikalima Radi navodi hrvatsku ravnopravnost srpstvu, a upozorava i na navodnu Paievu spremnost da radikalnu stranku povrati seljakim temeljima. S obzirom na odreenu potporu koju su disidenti uivali u selima Dalmatinske zagore, kod Radia je upravo tu dolazilo do eksplozije bijesa i revolta protiv onih koji su meu tamonjim seljacima agitirali protiv
95
ire o tome v. N. JOVANOVI, n. dj., str. 151-155; 167-180; R. HORVAT, n. dj., str. 326-329; Drava, br. 263, 27. XI. 1926. 96 Dom, br. 1-2, 5. I. 1927. 97 Knjiicu (proglas) pod nazivom Poruka Hrvatskom seljakom narodu pred izbore za oblasnu skuptinu potpisali su P. irli, dr. . Mimica, prof. P. i M. Jerini (Jadranska pota, br. 428, 24. XII. 1926.). 98 Dom, br. 3, 19. I. 1927.
457
njegove politike. Poruka seljacima u Leevici bila je prava grmljavina osebujne retorike HSS-ovog lidera: Neki magarci su vam javili da sam izdao hrvatstvo. Ne moe se izdati hrvatstvo koje je od 1500 godina. To se ne moe govoriti vama, jer vi niste stoka. Mi emo dobiti jo Crnogorce, zemljoradnike, Nijemce, pa i Arnaute, dobit emo sve seljake. Onda nas nee biti 4 milujuna, ni 9, bit e nas 11 milijuna () Svi e doi k nama, svi Hrvati, a i svi Srbi sloni za pravicu i ovjenost. Hoete li s nama ili s Mimicom i irliem? Ako okrenete, bit e vam ao, ali za vas e biti zlo!. Sedmodnevni boravak u Dalmaciji sam Radi je u Domu nazvao treim osvajanjem dalmatinske Hrvatske (poslije Rimljana i Talijana) koje je izvrilo dalmatinsko seljatvo u znaku obnovljenog hrvatstva, u znaku narodnog sporazuma i u znaku velikog seljakog pokreta od izvora Save do ua Dunava.99 Nasuprot novinama koje su pisale o triumfalnom Radievom uspjehu u Dalmaciji, bilo je i onih koje su isticale njegovu jalovu apstinentsku politiku, razoaranost neoz-biljnim i nedostojnim dranjem svoga voe i odbacivanjem njegovih ludih obeanja. Splitsko Novo doba dopunjuje retorike revolte potiui konstatacije o Radiu kao demagogu koji je prisiljen kretati se Dalmacijom uz pratnju ministara i zatitu andara. S neskrivenom pristranou splitski dnevnik upuuje na disidente kao na batinike Radievih pristaa, smjelo pretpostavljajui da e skoranji oblasni izbori dati za pravo upravo njihovim slutnjama.100 Radikalska Drava pristrano obavjetava svoje itaoce da je Radieva sijeanjska turneja po Dalmaciji potpuni fijasko, da mu narod okree lea i dobacuje rijei prezira i mrnje. S gorinom radikalsko glasilo zakljuuje da Radiu nema mjesta u Dalmaciji i da je doivio sudbinu svih demagoga koji samo laskaju narodu.101 S neu-vjerljivom sigurnou i Novo doba uoi oblasnih izbora sugerira da su Radia ve svi siti i da bi njegov eventualni pad bio pozdravljen s jednakim veseljem i na hrvatskoj i na srp-skoj strani, uz napomenu da su njegove pozicije u Dalmaciji najvie ugrozili njegovi pobunjeni aneli. Posljednji boravak i agitacija Radia u Dalmaciji, nakon odreenih otpora, uspjela je oslabiti utjecaj disidenata u masama.102 Otri kritiki ton prema HSS-u zadrala je i Hrvatska puka stranka, koja je ne samo podravala disidente ibenika i Splita, ve i sama najavila potpuni krah Radia u sinjskoj krajini. Tome u prilog ile su optube protiv petorice HSS-ovih vijenika zbog ruenja seljake tedionice, kao i iva agitacija fra Bone Radonia koji je uspio u pukake redove privesti itava sela sinjske krajine. Sve je to ojaalo HPS-ovu proturadievsku retoriku uz samouvjerene ocjene da je sinjska krajina opet postala nepobjediva kula Puke stranke, dok je Radi svojom vrtoglavom politikom apstinencije, republikanstva, sporazuma itd. najvie kodio hrvatskom narodu.103 Uoi oblasnih izbora HPS najavljuje spas Hrvatima, jer trai autonomistiko ureenje drave, u kojoj e Hrvati biti slobodni gospodari u svojoj kui; vjersku ravnopravnost i slobodu za sve pozitivne vjeroispovjesti; pravedan drutveni
99
Isto, Novo doba, br. 6, 10. I. 1927. Isto, br. 8, 12. I. 1927. 101 Drava, br. 273, 12. I. 1927. 102 Novo doba, br. 16, 21. I. 1927. 103 Narodna svijest, br. 44, 3. XI. 1926.
100
458
poredak na bazi kranskog solidarizma svih stalea naroda. Pukai ele prenuti hrvatski narod i pokazati da on nije kleknuo ako je kleknuo Stjepan Radi.104 I s motrita ilegalne Komunistike partije, koja je u Dalmaciji uvijek imala jaka uporita, zaokret u politici HSS-a ocijenjen je odustajanjem od republikanizma i agrarne reforme, to je revolucionarnim snagama otvaralo mogunosti da se pravilnim definiranjem nacionalnog, agrarnog i seljakog pitanja stave na elo saveza radnika i seljakai revolucijom rijee navedene probleme (Federacija radniko-seljakih republika na Balkanu). KPJ se vraa na stare parole HRSS i borbu protiv velikosrpskog imperijalizma tako da ukupna taktika prema nacionalnom i seljakom pitanju, diktirana uputstvima Kominterne, ostaje konfuzna i optereena unutranjim frakcijskim borbama.105 Organ ilegalne KPJ Borba u povodu Radieva posjeta Dalmaciji istie kako je ranije sav seljaki narod u Dalmaciji listom stajao uz Radia i u desecima hiljada dolazio na skuptine vjerujui da e se on zaista boriti za ostvarenje programa hrvatske radnike seljake stranke, (dok) danas te skuptine izgledaju upravo mizerno, jer je na najveoj samo koja stotina ljudi, a i tu se uju poklici: dolje izdajice i sluge beogradskih vlastodraca.106 Stabilizaciji situacije najmanje su mogli pridonijeti borbeni samostalni demokrati s parolama o narodnom i dravnom jedinstvu, koji sada igraju na kartu razdora HSS-a, disidenata i komunista. Narod, po njihovoj argumentaciji, naputa komuniste i radievce, ali povjerenje ne zasluuju ni HSS-ovi disidenti, koji su sve do juer narod tjerali k Radiu. Plodove pobjede trebali bi ubirati ne varalice, ve poteni i sposobni ljudi i dobri Jugoslaveni, sugeriraju samostalci.107 Da su Radievi protivnici pogreno shvaali seljaki nazor na svijet, a njegovu sklonost pokuavali pridobiti agresivnim nadmudrivanjima i napadima na HSS, moglo se vidjeti i na sjednici splitske kotarske organizacije HSS-a u Solinu 13. sijenja 1927. Tom su prilikom odbaene otre tvrdnje disidentske gospode i njihovog samozvanog pokrajinskog odbora HSS za Dalmaciju po kojima je Radi raskolnik i odmetnik koji cijepa seljake redove. Seljaci su sloni u nepokolebljivoj vjeri svom seljakom voi i smatraju da samo udrueni mogu dravu urediti tako da ona nosi seljaki peat i seljako obiljeje. Svima koji su se odmetnuli od S.Radia, zakljuuje se u jednoglasno prihvanom proglasu, odrie se pripadnost HSS-u, a nekmoli pravo da se smatraju seljakim voama u Dalmaciji.108 Epilog politikog nastupa predsjednika HSS-a po Dalmaciji tijekom sijenja 1927. nazvan je njegovim rijeima treim osvajanjem dalmatinske Hrvatske koje, nakon Rimljana i Talijana, vri samo dalmatinsko seljatvo u znaku obnovljenog Hrvatstva, u znaku narodnog sporazuma i u znaku velikog seljakog
104 105
Isto, br. 3, 18. I. 1927. Usp. Trei kongres KPJ, Plenarne sednice CK KPJ, Izvori za istoriju SKJ (priredili: U. Vujoevi i B. Gligorijevi), Beograd 1986. Na svibanjskom kongresu KPJ u Beu 1926. godine konstatirano je da u cijeloj zemlji ima 2.410 lanova KPJ. Najbrojnija je bila dalmatinska partijska organizacija s 580 lanova, kojoj je na kongresu priznato ak 9 delegata. Usp. G. VLAJI, Jugoslavenska revolucija i nacionalno pitanje, Zagreb 1984., str. 193-208. 106 Borba, br. 10, 15. I. 1927. 107 Razgovor naroda jugoslovenskoga, br. 18, 31. XII. 1926. 108 Dom, br. 3, 19. I. 927.
459
pokreta ().109 Tvrdokorna odanost Radiu, koji je u seljacima vidio glavni izvor snage hrvatskog naroda, bila je univerzalnim lijekom protiv svakog zla i nesigurne sutranjice. Unato naporima HSS-a da u pojedinim mjestima doe do izbornog sporazuma s nekim drugim strankama, gotovo posvuda Radieve liste istupile su samostalno. Nakon posjeta Koutia ibeniku i Predavca Splitu, sredinom prosinca 1926. na sjednici vodstva stranke zakljueno je da se liste J. Drezge i M. Koula ne odobravaju a potpisnici proglaavaju odmetnicima HSS-a, postavljeni su i uvjeti za suradnju s radnicima u Splitu i zemljoradnicima na Brau.110 Odvojena izborna kampanja, meusobne optube i nepovezanost jugoslavenski orijentiranih stranaka, otvarale su prostor moguoj pobjedi komunista koji su se, predviajui eventualno ponitenje mandata odredbama Zakona o zatiti drave, povezali s HSS-ovim disidentima na listi Hrvatskog seljako-radnikog bloka.111 U sedam toaka Deklaracija Hrvatskog seljako-radnikog bloka odbacuje Vidovdanski ustav i prevlast jednog naroda nad drugima, obeava pourivanje rjeenja agrarnog pitanja, borbu za zatitu radnika i radniko zakonodavstvo, legalizaciju sindikalnog pokreta, otvaranje radnikih domova i dr.112 Suradnja komunista s lijevim disidentima naila je na kritiku u vrhovima ilegalnih partijskih redova zbog disidentske prevage, oportunistikog dranja, pojaane nacionalne note, slabljenja karaktera bloka radnih masa, preuivanja borbe protiv monarhije i odricanja od revolucionarnih oblika borbe.113 Rezultati oblasnih izbora od 23. sijenja 1927. uglavnom su potvrdili Radieve optimistike prognoze. HSS je u Splitskoj i Dubrovakoj oblasti osvojio apsolutnu veinu: ukupno 36 mandata (u Splitskoj 26 od ukupno 49, a u Dubrovakoj 10 od ukupno 12), dok je Narodna radikalna stranka osvojila 8 (s Bokom kotorskom 11), Samostalna demokratska stranka 7, disidenti HSS-a 3, Zemljoradnika stranka (zajedno s Demokratskom strankom Lj. Davidovia) 2, Hrvatska federalistika seljaka stranka 1, Hrvatski seljako-radniki blok 1, Hrvatska puka stranka 1 i neopredjeljeni 1 mandat.114 Istina, ukupni broj glasova koje je HSS dobio (41.033) manji je od onoga na skuptinskim izborima 1925. (66.700), to se moe kazati i za druge stranke (osim Samostalne demokratke stranke i Puku stranku), a uzroke tome treba potraiti u apstinenciji biraa sa sela.115 Stanoviti uspjeh
109 110 111 112 113 114 115
Isto. Jadran, br. 52, 16. XII. 1926. Novo doba, br. 16, 21. I. 1927. Deklaraciju su u ispred Pokrajinskog odbora HSS-a u Dalmaciji potpisali P. irli, dr. . Mimica i M. Jerini, a za Nezavisne radnike: V. Jelaska, I. Baljkas i I. Mari ( Jadranska pota, br. 428, 24. XII. 1926.). O tome v.: T. ITIN, Hrvatski seljako-radniki blok na izborima za oblasne skuptine u sijenju 1927. godine, Radovi Filozofskog fakulteta, sv. 25, Zadar 1986., str. 299-318. Novo doba, br. 18, 4. I. 1927. i br. 19, 25. I. 1927.; Drava, br. 275, 26. I. 1927.; Dubrovaki list, br.1, 21. II. 1927. U dubrovakoj oblasti bilo je 33.173 upisanih biraa, a glasovalo je 17.308 biraa. HSS je dobila 8.535 glasova (5.341 manje nego 1925.) i osvojila 10 od 12 mandata (po jedan mandat radikali i samostalni demokrati). Izbornom aritmetikom HSS je za manje od polovine osvojenih glasova dobila 10 mandata, a sve su druge stranke za vie od polovine palih glasova (8.773) dobile tek dva mandata (Dubrovaki list, br. 1, 21. II. 1927.). HPS je na na oblasnim izborima u Dalmaciji dobila ukupno 9.300 glasova, to je u odnosu prema
460
disidenata HSS-a u Dalmaciji, koji su nastupili zajedno s revolucionarnim radnicima na listama Hrvatskog seljako-radnikog bloka (u Splitu su osvojili relativnu veinu od 1 414 glasova, ali su zbog nedostatka jedne treine glasa ostali bez kolinika i drugog mandata, koji je dodijeljen listi HFSS i dr. Trumbiu s osvojenih 862 glasa) rezultat je suradnje s komunistima koje su, prema miljenju HSS-ovog ministra P. Radia, potpomogli ak dalmatinski radikali kao i disidentske agitacije koja se do posljednjeg momenta vodila pod imenom S. Radia.116 Unato padu broja biraa, novinar M. Bartulica utjeano istie da je HSS ostala vrsta, snana i dalmatinski je hrvatski seljaki narod pokazao i veliku svijest i veliku vjernost sebi, svojoj misli i svome cilju. Jo je hrabrija analiza se-ljaka B. Katia koji dri da uspjesi HSS-a u Dalmaciji daju nadu da bi seljaka stranka i u Skuptini takoer mogla postii seljaku veinu i tako utjecati na ureenje drave u duhu hrvatskih narodnih prava, a na temelju seljakom i ovjeanskom.117 ini se da je suptilna analiza uvodniara unitaristike Pobede najblia istini kad kritiki progovara o radikalskom podupiranju disidenata i fabriciranju Hrvata-radikala kao naivnom i nitavnom nainu razbijanja Radia. Disidentstvo Nikia, Drezge ili irlia su separatizam spojen s najniim egoizmom, pa i nije mogao dati boljih rezultata. Radiev poraz, zakljuuje list, mogu pripremiti samo povezane jugoslavenske stranke na sljedeim izborima.118 Sudei po dokumentaciji, odmah nakon konstituiranja splitske Oblasne skuptine 22. veljae 1927., kojom je prilikom za predsjednika izabran ugledni radievac M. Novakovi, poele su se donositi razne uredbe i odluke kojima su, jednako kao i u dubrovakoj oblasti, pokrenute brojne inicijative i rjeenja u korist zatite seljakih interesa.119
116
117 118 119
3.900 glasova osvojenih 1925. porast za ak 150 posto. Na samostalnim listama HPS izabran je don Bartul Ganza u sinjskom kotaru (Narodna svijest, br. 4, 24. I. i br. 5, 1. II. 1927.). Izjava P. Radia beogradskoj Politici prenesena u Novom dobu, br. 20, 26. I. 1927. U gradu Splitu lista HSRB dobila je relativnu veinu od 1.414 glasova (od 4.243 ), ali je zbog nedostatka jedne treine glasa (0.33) ostala bez kolinika i drugog mandata. Glavni biraki odbor taj je mandat ustupio HFSS i dr. A. Trumbiu, ija lista s 862 dobivena glasa ni priblino nije ispunila kolinik. Predstavnici nezavisnih radnika (Jelaska i Rosi) pokuavali su ostvariti izbornu suradnju s HSS-om i HFSS-om, kako bi se zajedniki suprotstavili pokuaju udruenih reakcionara da se nametnu Splitu i falsificiraju njegov nacionalni karakter, koji u ogromnoj veini svojoj hrvatski die i osjea (Nauna biblioteka Split - NBS, Trumbieva ostavtina-TO, M 588/80). Zanimljivo je istai da je izborna suradnja komunista s disidentima HSS-a, koja je afirmirala Radieve protivnike, negativno ocijenjena od Filipa Filipovia, lana Izvrnog komiteta Kominterne i predstavnika Seljake internacionale za Balkan i srednju Europu. Filipovi se suprotstavlja formiranju nove lijeve seljake partije koja bi forsirala rascjep HSS-a i time sluila interesima velikosrpskih hegemonista. Kritici izborne koalicije i platforme HSRB pridruio se i organ KPJ Klasna borba koji zamjera dalmatinskim komunistima odustajanje od zahtjeva za podjelom zemlje bez odtete i ukidanja Zakona o zatiti drave (Klasna borba, br. 3. oujak 1927). Dom, br. 5, 2. II. i br. 7, 15. II. 1927. Pobeda, br. 4, 29. I. 1927. Drava, br. 282, 23. II. 1927.; Novo doba, br. 44, 23. II. 1927.
461
Narodna Seljaka Stranka skuptinski izbori 1927. Uspjesi na oblasnim izborima uvrstili su Radievu odluku da ne poputa radikalima, da zatrai odgovornost odreenih ministara za radikalski izborni teror i da konano ne ulazi u novu - estu Uzunovievu vladu formiranu l. veljae 1927. Bio je to ujedno i kraj sporazumake koalicije, koja je poslije 18 mjeseci skinula sve maske s autokratskih lica srpskih politiara, koji su jo od Paievih vremena raznim manevrima i neparlamentarnim metodama izigravali svako potivanje Ustava i zakona, prisiljavali Radia na us-tupke i konano kapitulantsku politiku. Razlike o najvanijim pitanjima dravne politike produbile su politiku krizu do mjere koju HSS vie nije mogao tolerirati. Radikali se nakratko obraaju novom koalicijskom partneru-Slovenskoj narodnoj stranci, a HSS posveuje vie pozornosti povezivanju i jasnijem oblikovanju rada oblasnih skuptina na hrvatskom podruju.120 Na putu suprotstavljanja pokladnoj vladi N. Uzunovia, iji je rad karakteriziran najnesposobnijim121, nali su se na istoj oporbenoj liniji S. Radi i S. Pribievi. Proces zaotravanja srpsko-hrvatskih odnosa i stvaranje novih politikih koalicija iao je usporedno s akcijom dvora na razbijanju graanskih stranaka, kompromitiranju parlamentarnih principa i pokuajima stvaranja jedinstvene dravotvorne stranke, nazivane i etvrtom partijom.122 Nakon jednogodinjih neuspjeha Uzunovia da uspostavi ravnoteu politikih snaga, od travnja 1927. novi mandator Velja Vukievi, koji je uivao kraljevo povjerenje, uspijeva ostvariti prieljkivanu radikalsko-demokratsku koaliciju u kojoj nema predstavnika Hrvata i Slovenaca. Na tragu vladinih zahtjeva za regulacijom niza zakonodavnih i unutranjih prilika u zemlji, za to je trebalo osigurati pouzdanu parlamentarnu veinu, rasputena je skuptina a kralj raspisuje izbore za 11. rujna 1927. Unutranja previranja u Radikalnoj i Demokratskoj stranci, kao i pokuaji stvaranja radikalsko-slovenake zajednice (tzv. Bledski sporazum iz srpnja 1927.), znatno su oslabili koalicijske partnere koji su se, meutim, pokazali jedinstvenim u suzbijanju Radievih pokuaja da s HSS-om prodre u Srbiju i Makedoniju.123 HSS je kao najjaa oporbena stranka uoi skuptinskih izbora trebala biraima razjasniti uzroke zaokreta od republikalizma k monarhizmu i priznavanje centralistikog ustava, uostalom kao i svoje zlosretno sudjelovanje u R-R vladama koje su ih kompromitirale. Djelatnost HSS-a u tom razdoblju obiljeena je i pokuajima S. Radia da proiri hrvatski seljaki pokret na podruje Crne Gore, Makedonije i Srbije, zbog ega je preimenovao stranku u Narodnu seljaku stranku, ali je u tome naiao na ogoreni otpor vladinih radikalskih i
120
R. HORVAT, n. dj., str. 331-336.; Radiev sabor 1927-1928. - Zapisnici Oblasne skuptine Zagrebake oblasti, priredila Mira Kolar-Dimitrijevi, Zagreb 1993., str. 3 i d. 121 Radikalsku velikosrpsku politiku otro je kritizirao S. Pribievi ne mogavi im oprostiti iskljuivanje samostalaca uoi sporazuma s Radiem ( H. MATKOVI, n. dj., str. 171 i 183). 122 Usp. B. GLIGORIJEVI, Demokratska stranka i politiki odnosi u Kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca, Beograd 1970., str. 463-480. 123 N. JOVANOVI, n. dj., str. 212-220, 230-236.
462
demokratskih krugova.124 U novom stranakom listu Narodni val, koji izlazi od sredine srpnja 1927., nalazimo zanimljiv pokuaj dr. S. Drljevia koji ofenzivu narodnog seljakog pokreta smatra logikom naeg dravnog opstanka. Za razliku od drugih stranaka koje se upinju da na pogrenim osnovama stvore zajedniku stranku, tajna uspjeha HSS-a je u jedinstvu dravne misli, seljakoj vladavini u dravi i organskom ujedinjenju cijele njene (dravne) raznolikosti. Drljevieve optimistike prognoze o pobjednikom naletu seljakog pokreta, unato oajnim klevetama cincarskih sebinjaka, brzo su se nasukale na hridi netolerantne politike prakse.125 Realnost je irokog HSS-ovog poleta, oekivano, trpko razoaranje. Teite HSS-ove predizborne agitacije nije vie u prvi plan isticalo hrvatski nacionalni program i borbu protiv centralizma, ve se biraima obraa s pozicija uvanja ustavnog poretka, zajednikih akcija s drugim strankama i openite brige za poloaj seljakih masa. Sve je to unosilo ne male zabune u hrvatski biraki korpus koji je, unato dilemama, ostao i dalje uz vodstvo HSS-a. Karakteristian je izborni proglas neretvanskih Hrvata u kojemu se seljaci upozoravaju na agitacijske formule protivnikih stranaka i podsjeaju na uspjehe HSS-a u osvajanju opina i upanija, koji e 11. rujna biti krunisani osvajanjem seljake veine u Narodnoj skuptini i konanim olakanjem tereta.126 Radieve neuspjehe uoi izbora pokuao je, pored starih protivnika, iskoristiti i Hrvatski blok, kojega su od 19. lipnja 1927. sainjavale Hrvatska federalistika seljaka stranka (HFSS), Hrvatska stranka prava (HSP) i Hrvatski seljaki republikanski savez (dr. ). Nezadovoljstvo Radievom politikom koristilo je federalistima da za svega nekoliko mjeseci (Hrvatski blok) postignu znaajne uspjehe na izborima za gradska zas-tupstva (pobjeda u Zagrebu u rujnu 1927., kao i znaajni uspjesi u Osijeku i Splitu), to je bilo jasan pokazatelj pada utjecaja HSS-a u gradovima i nerealnih pobjednikih fanfara S. Radia.127 Motive ogorenih napada radikala nije potrebno detaljnije obrazlagati. Oni sugeriraju povratak seljaka u stranke iji ciljevi nisu u suprotnosti sa njihovim rodoljubivim osjeajima, to je navodni dokaz da Hrvati u Dalmaciji vole i ljube ovu dravu i Kralja, kao to samo Srbin ljubiti moe. Teko bi se mogla potkrijepiti tvrdnja da Narodna radikalna stranka pripada cijelom naem narodu i cijeloj dravi, te da je njezin cilj da seljacima popravi oronulo gospodarsko stanje i da mu se dade priznanje za mukotrpan rad. Uoi izbora radikali najavljuju kako Dalmaciji nije do neobuzdane jeke maglovitih prohtjeva Sv. Pribievia, nebratske politike Stjepana Radia i njegovih drugova, ve da joj je
124
Na zboru u Bjelovaru Radi je kazao da e na izborima HSS dobiti sto zastupnika u banskoj Hrvatskoj, Bosni, Dalmaciji, Sloveniji i Vojvodini, te da e sve preko toga broja dati Srbija i Makedonija tako da e se u Srbiji raspasti gospodske stranke, a Narodna seljaka stranka izvan Hrvatske sama za sebe iznijeti veinu (R. HORVAT, n. dj., str. 348.). 125 Narodni val, br. 19, 7. VIII. 1927. 126 Isto, br. 30, 21. VIII. 1927. 127 Na izboru za gradsko zastupstvo u Splitu 17. svibnja 1927. glasovalo je 5.792 biraa (od upisanih 10.036) ili 58%. Lista nezavisnih radnika (komunista) i Graanski blok s radikalima dobili su po 10 mandata, HFSS 8 mandata, HSS 7 mandata, SDS 4 mandata, HPS 2 mandata, a Lista inovnika i penzionera je ostala bez mandata. Vlada je ponitila radnike mandate kao komunistike, a za gradonaelnika je izabran dr. I. Tartaglia (R. HORVAT, n. dj., str. 347-351).
463
potrebna jedna odreena i jasna politika koja e joj donijeti koristi i blagostanja, a takvu politiku zastupa i propovijeda Narodna radikalna stranka.128 Buna predizborna aktivnost bjelodano je upozorila na elju svih stranaka da ojaaju na raun HSS-a, pa ne zauuje otar rjenik protiv Radia i hrvatskih nacionalnih interesa. Nerijetko se dogaalo da je kratkovidna cenzura bacala u ko ne samo pojedine sumnjive lanke, ve je dolazilo i do zaplijene cijelih listova (npr. izvanrednog izdanja Novog doba 4. rujna ili Jadranske pote 5. rujna). U agitaciji je u nizu dalmatinskih mjes-ta uestvovao i sam S. Radi koji je u ibeniku, Gizdavcu , Sinju ili Splitu retoriki naglaavao vanost zakona, Ustava i pravice do kojih Hrvati mogu doi tek sigurnom izbornom pobjedom. Vlada koja bude sastavljena do dva tri tjedna, kazao je Radi u ibeniku 6. rujna, a bit e sastavljena od nas, demokrata i zemljoradnika, dat e narodu, a osobito hrvatskoj Dalmaciji sve ono to narodu treba. Dalmaciji treba kola, vode i zajmova. Mi Hrvati ne uzimamo svoja prava, ve pravo traimo po zakonu i ustavu.129 Ponovo je predsjednik HSS-a ukazivao na opasnost od disidenata (u ibeniku - M. Koul),130 zaprijetio velikim upanima i komesarima da e poslije izbora biti otputeni zbog otimanja vlasti narodu, optimistiki prognozirao osvajanje ak 100 mandata i formiranje zajednike vlade s Demokratskom zajednicom. Na velikoj skuptini u Splitu 4. rujna 1927. Radi istie da e pobjednika vlada seljake stranke i Demokratske zajednice izmijeniti cijelu politiku upravu, izjednaiti poreze i provesti potpunu narodnu samoupravu, s tim da drava treba biti drava sveg naroda i treba da ima seljaki duh.131 Sa sumnjom su na HSS-ove nastupe reagirali radikali iji je prvak dr. Uro Desnica opravdavao radikalske neuspjehe postojanjem unutranjih neprijatelja na koje su radikalske vlade potroile 99 posto energije. Radieva promjena programa i priznanje Ustava nije, po Desnici, bilo iskreno i sve je ostalo po starome, ali samo pritajeno. Za razmah radievskog pokreta radikalski prvak optuuje hrvatsku inteligenciju koja je slijedila ekskluzivistiki i protudravni program blizak starim dravnopravnim formulama austrijskog cara. Nalazei glavne krivce za situaciju u zemlji u demagokom sistemu, Desnica misli da vlada V. Vukievia moe dovesti do nove orijentacije i poziva sve graane da glasovanjem za radikalsku listu spase dravu. Ne zauuje da se ispod sugestivne radikalske retorike skrivala praksa meusobnih sukoba oko izbornih kandidatura u kotarima Dubrovnik, Korula i Kotor, a i samo imenovanje Lj. Jovanovia za nosioca liste nije prolo bez osporavanja.132 Za razliku od radilala, samostalni demokrati Splita i Dalmacije upravo Vukievievu vladu proglaavaju neustavnom i zamjeraju joj neefikasnost. Apelirajui na liberalne tradicije Dalmacije, dr. P. Grisogono na
128 129
Drava, br. 317, 18. VIII. 1927. Jadranska pota, br. 640, 7. IX. 1927.; Novo doba, br. 205, 5. IX. 1927. 130 ibenski disidenti HSS-a tiskali su izborni letak (potpisan kao Izborni odbor HSS-a) u kome se navodi da u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, sve listom ostavlja Radia. Svi zborovi Radia u Dalmaciji ostali su jalovi Ostavite brao, ve jednom smuenoga Stipu i glasujte svi za aru HSS kojoj je nosilac dr. Marko Koul (Novo doba, br. 209, 9. IX. 1927.). 131 Novo doba, br. 206, 6. IX. 1927.; Jadranska pota, br. 638, 6. IX. 1927.; Narodni val, br. 45, 8. IX. 1927. 132 Novo doba, br. 206, 6. IX. 1927.; Drava, br. 312, 30. VII. 1927.; F. MIROEVI, n. dj., str. 200-201.
464
predizbornom skupu Samostalne demokratske stranke istie kao zaslugu stranke da je dolo do Jugoslavije, a ne do Velike Srbije. Za Niku Bartulovia sasvim je nesporno da Split ne moe slijediti Vukievia i Marinkovia jer nisu Jugoslaveni, dok se dr. Lj. Leonti zalae za obranu parlamentarizma i odlunu bitku za Jugoslaviju.133 U splitskom listu Nae selo Niko Bartulovi uoi izbora napada predstavnike gotovo svih stranka i istie kao konstantu SDS-a odvraanje naroda od Radia, insistiranje na narodnom jedinstvu Hrvata, Srba i Slovenaca i potrebu da se drava brine za nevolje naroda. Samostalni demokrati su u Dalmaciji postavili na elo lista ljude koji poznaju svoj kraj i probleme, a Bartulovi se nada da oni koji naputaju Radia i priklanjaju se samostalcima, nee pogrijeiti.134 Predizborni politiki barometar u Dalmaciji ukazivao je na ponovno okupljanje integralnojugoslavenskih snaga i pokuaje afirmacije unitaristikih koncepcija, nasuprot iroko prihvaenim opredjeljenjima za nacionalnu individualnost i otpor pogubnoj praksi centralizma. Demokrati u Novom dobu idu tako daleko da Radia smatraju odgovornim za lo poloaj Hrvata u dravi, tovie, konstatiraju da ih je on obrukao i da e ostati jedinstvenim primjerom lakoumnosti voenja narodne politike. Splitski dnevnik otvoreno sumnja u Radieve izborne procjene i suradnju s Demokratskom zajednicom, prognozirajui pad broja kuglica u arama HSS-a.135 Napadajui centralizam i Radievu politiku, do mandata na izborima 1927. godine namjeravala je doi i Hrvatska puka stranka (HPS). Obraun s Radiem bio je nemilosrdan. Za njih je predsjednik HSS-a bio dosljedan samo u ruenju Bojeg autoriteta, uz koritenje cijele obitelji i prijatelja u svrhu eksploatacije hrvatskog naroda napose seljakog stalea u line svrhe a pomou demagogije. Mijenjanje imena HSS-a u Narodnu seljaku stranku za pukae znai naputanje hrvatstva, put prema centralizaciji i neravnopravnoj unifikaciji, a u kulturnom pogledu prevod Hrvata u pravoslavlje putem starokatolicizma. Kako bilo, jedino je kranska politika kadra da spasi hrvatski narod od propasti politike, ekonomske i kulturne.136 A. Dulibi je na predizbornom zboru u Splitu podsjetio na kranske ideje stranke, njezinu jugoslavensku orijentaciju i spremnost da narodu razoaranom u Radia prui sigurnu zatitu. Borba protiv centralizma i Radieva izdaja, teme su sastanka HPS-a u Dubrovniku potkraj kolovoza 1927. kojemu prisustvuje i predsjednik stranke dr. S. Bari. Po njemu, centralizam je omoguio odnaroivanje Hrvata dok se prosvjetnom politikom irilo velikosrpstvo. Povjerenje bi, po miljenju pukaa, trebalo pokloniti stranci koja e osloboditi dravu svih zala, vidovdanskih Hrvata i urediti jugoslavensku zajednicu po kranskim principima. Ukoliko Hrvati ne ele sebi smrt, rezolutni su pukai, ne smiju glasovati za Radia, kao ni za druge srpske centralistike stranke. tovie, trai se uspostava Hrvatskog sabora s vladom u zajednikoj dravi, to je znailo prihvaanje
133 134
Isto, br. 205, 5. IX. 1927. Nae selo, br. 4, 1. VIII. 1927. 135 Novo doba, br. 206, 6. IX. 1927. 136 Narodna svijest, br. 20, 19. V. 1927., br. 22, 2. VI. 1927., br. 24, 16. VI. 1927.
465
principa federalizma i naputanje dotadanjih zahtjeva za autonomijom pokrajina.137 Suradnja komunista i disidenata HSS-a nastavljena je kroz Hrvatski seljako-radniki blok predvoen don Petrom irliem. Na predizbornom skupu u Splitu irli je ponovio optube protiv Radia nazivajui ga nedostojnim voom koji je pokleknuo 25. oujka. U programu HSRB pledira se za ukidanje agrarnih parnica, amnestiju osuenika, omoguavanje rada sindikalnim organizacijama i niz drugih socijalnih pitanja koja afirmiraju prava radnika i seljaka. Da je recepcija programa i predizborne aktivnosti lanova HSRB bila razliita, pokazuje i primjer Novog doba koje smatra da nai komunisti nisu tako opasni ljudi odkako su primili u svoje ime obiljeje hrvatstva i zbog toga to su kao nosioca liste postavili jednoga aktivnog sveenika dakle svakako predstavnika onih slojeva koji se smatraju buruj-skim.138 Na skuptinskim izborima 11. rujna 1927. u Dalmaciji je prikazano ukupno sedam kandidatskih lista, a izbori su kao i ranije vreni u dva izborna okruga: splitskodubrovako-kotorskom i ibensko-zadarskom. Na podruju junog izbornog okruga, splitsko-dubrovako-kotorskog139 glasovalo je ukupno 67.023 biraa (od upisanih 112.659), od ega za listu HSS 25.186 - 5 mandata (nosilac liste bio je S. Radi), Narodnu radikalnu stranku (NRS) 10.244 - 2 mandata, Jugoslavensku demokratsku stranku 8.362 - 1 mandat, Samostalnu demokratsku 7.373 - 1 mandat, Hrvatsku puku stranku 6.437 - 1 mandat, dok su ispod kolinika od 6.093 glasa i bez mandata ostali HSRB s 4.739 i HFSS s 4.717 glasova.140 Na podruju ibenskozadarskog okruga141 11. rujna glasovalo je 40.911 biraa (od upisanih 71.911), i to za listu HSS 12.907 - 3 mandata, NRS 10.671 - 3 mandata, dok su ispod kolinika od 5.715 glasova i bez mandata ostali Samostalni demokrati s 5.464, Hrvatska puka stranka s 3.164, Savez zemljoradnika i Demokratska stranka s 3.058, NRS (disidenti N. Novakovia) s 3.037 i lista disidenata HSS-a (M. Koula) s 2.624 glasa.142
137
138
139 140
141 142
Novo doba, br. 205, 5. IX. 1927.; Narodna svijest, br. 30, 28. VIII., br. 34, 25. VIII., br. 35, 1. IX., br. 36, 8. IX. 1927. Uoi oblasnih izbora HPS je isticala da je njezin cilj autonomistiki ureena Jugaslavija, ije e dijelove sainjavati pokrajine koje vee isti prirodni i gospodarski poloaj i povijesni i narodni osjeaj. Mi traimo kulturnu, gospodarsku i staleku autonomiju () Preko sloenih oblasti Dalmacije do autonomne hrvatske banske provincije velike Jugoslavije-to je cilj Hrvatske puke stranke(Narodna svijest, br. 2, 11. I. 1927.). HSRB odbio je ponudu Hrvatskog bloka da ue u njegov sastav zbog hegemonije federalistike stranke i njezinog velikog neprijateljstva prema radnikoj klasi i seljakom narodu (Jadranska pota, br. 589. 9. VII. 1927.; Novo doba, br. 205, 5. IX. i br. 206, 6. IX. 1927. Taj je okrug obuhvaao: grad Split i kotareve Split, Dubrovnik, Hvar, Korulu, Makarsku, Kotor, Metkovi, Sinj, Supetar i Imotski. Na podruju junog izbornog okruga u kotarevima Dubrovnik i Korula na skuptinskim izborima 1927. glasovalo je ukupno 12.400 biraa. HSS je dobio najvie glasova 5.312 ili 42,83% (to je za gotovo 20% manje glasova nego 1925.), zatim slijedi Narodna radikalna stranka s 2.822 glasa ili 22,75% (zahvaljujui uspjesima u Blatu i drugim mjestima), Demokratska stranka s 1.541 glasom ili 12,42%, Hrvatski blok s 1.006 glasova ili 8,11% itd. (Novo doba, br. 212, 12. IX. i br. 229, 1. X. 1927.; Drava, br. 324, 14. IX. 1927.). Okrug je obuhvaao kotareve ibenik, Benkovac, Drni, Knin-Vrlika, Biograd-Preko, Pag-Rab. Novo doba, br. 229, 1. X. 1927.; Drava, br. 324, 14. I X. 1927.; Narodna straa, br. 44, 20. IX. 1927.
466
Od ukupno 7 stranaka koje su uestvovale u izbornoj borbi u Dalmaciji, pet su podijelile 16 mandata, i to: HSS je dobila 8, radikali 5, a po jedan samostalni demokrati, jugosl. demokrati i pukai. HSS je doivjela znaajni pad u usporedbi s rezultatima prethodnih izbora 1925. godine za ak preko 18.000 glasova u junom izbornom okrugu. Na podruju cijele zemlje HSS, koja je nastupala pod nazivom Narodna seljaka stranka, dobila je 381.370 glasova i 61 zastupniki mandat, to je u odnosu na izbore 1925. bilo manje za 164.096 glasova. Lista HSS-a pobijedila je u splitskom, ibenskom i dubrovakom kotaru, premda je jedino u gradu Dubrovniku Radi imao uvjerljivu prevagu.143 Velika apstinencija biraa u Dalmaciji ponovila se i prilikom ovih skuptinskih izbora (preko 40 posto) a uzroke treba traiti ne samo u nerodnoj i sunoj godini, ve i u razoaranju prema strankama kojima je povjerenje dotad izglasano, jedna apatija prema politikoj borbi i politikim ustanovama uopte, jedan bolesni dezinteresman za javne poslove.144 Nezadovoljstvo i razoaranje naroda u Dalmaciji reimom vidovdanskog parlamentarizma odrazilo se i na rezultatima izbora. Koalicija s radikalima znatno je utjecala na pad HSS-ove popularnosti, a pomicanje teita s hrvatskog nacionalnog programa i borbe protiv centralizma prema gospodarskom i socijalnom probitku seljakih masa u cijeloj zemlji, jo je vie motiviralo glasae da svoje povjerenje poklone manjim strankama s anticentralisti-kim, nerijetko i antiradievskim, programom. Istina, velik gubitak glasova nije se odrazio i na broju Radievih zastupnika, upravo zbog podvojenosti drugih hrvatskih stranaka koje su u Dalmaciji osvojile samo jedan mandat (HPS). Izbornim rezultatima u Dalmaciji radovala se Jugoslavenska demokratska stranka koja slavi svoju veliku pobjedu (izbor dr. G. Angjelinovia),145 a posebno je bilo zadovoljno vodstvo Radikalne stranke koje je osvojilo 21.024 glasa, unato unakrsnoj vatri kojoj je stranka kao velikosrpska i pravoslavna bili izloena u predizbornoj kampanji. Posve se neuvjerljivom ini konstatacija radikala da je narod Dalmacije parlamentarnim izborima odbio da njegovom sudbinom odluuju plemenski zatrovani politiari koji mu pjevaju pjesmu o hrvatskoj vladi, saboru i banu, jer taj narod zna da je vlada u Beogradu isto tako i hrvatska, da je Narodna skuptina u Beogradu najbolja i najjaa zamjena za hrvatski sabor, a u Nj. V. kralju Aleksandru I sinu nae krvi i naega plemena, da su Hrvati nali vie nego to su imali u banovima tue
143
Zanimljivo je da je HSS u Splitu od 5.982 glasaa dobio 905 glasova, iza HSRB (1.240), Hrvatskog bloka (1.138), Samostalnih demokrata (1.002) i Demokratske stranke (947). U splitskom kotaru HSS je uvjerljivo pobijedio u Trogiru, Poljicima, Muu, Leevici, Klisu i K. Lukiu. U dubrovakom kotaru HSS je uvjerljivo pobijedio u Dubrovniku (1.184 glasova od 2.496 glasaa), Cavtatu, Rijeci, Oracu i Slanom. Radieva stranka zabiljeila je znaajan uspjeh i u sjevernom izbornom okrugu, premda je u gradu ibeniku vie od HSS-a (218) dobila Zemljoradniko demokratska lista (811), disidenti HSS-a (327), Hrvatska puka stranka (292), NRS (225), a oigledan prodor biljei i SDS iji je nosilac liste za sjevernu Dalmaciju bio sam Svetozar Pribievi (Novo doba, br. 229, 1. X. 1927.). 144 Statistika izbora narodnih poslanika Kraljevine SHS odranih 11. septembra 1927., izd. Narodne skuptine Kraljevine SHS, Beograd 1928., str. XIX. Zanimljiv je sluaj Splita u kojemu je od upisanih 7. 482 glasaa glasovalo 4 444 ili oko 59%. Na oblasnim izborima bilo je upisanih 8.000 a glasovalo je 4.200 ili 52% glasaa. Ako se uzme u obzir da su izborni spiskovi biraa uoi izbora temeljito proieni (iskljueni umrli, odseljeni i oni koji nisu imali pravo glasa u Splitu), odaziv biraa nije bio naroito povoljan (izneseni podaci tiskani su neposredno po zavretku izbora, Novo doba, br. 212, 12. IX. 1927.). 145 Lista G. Angjelinovia osvojila je u juno-dalmatinskom izbornom okrugu 8.362 glasa, to je 2.20l glas vie nego na izborima 1925. (Puki list, br. 19, 24. IX. 1927.).
467
krvi. Najposlije, radikali smatraju da nije daleko dan kad e Narodna radikalna stranka postati najjaom naom strankom u Dalmaciji i pokazati da je Hrvatima jedino pravo mjesto u Radikalnoj stranci i tim zapoeti novu eru u naem politikom ivotu koja e dovesti zemlju potpunoj konsolidaciji.146 Pobjednika retorika ipak nije mogla skriti ono drugo lice radikala koji su razoarani malim brojem osvojenih glasova u Splitu (364), odluili iz svojih redova iskljuiti sve one koji nisu glasovali za Narodnu radikalnu stranku, a rado su se koristili partijskom legitimacijom za svoje line potrebe i raune.147 Vodstvo stranke nije tome pridavalo neki ozbiljniji ton, a komentari u stranakom tisku govorili su o velikoj pobjedi seljatva. Seljako-demokratska koalicija Politiki ivot u zemlji u drugoj polovini 1927. godine sruio je sve privide psiholoke ravnotee i zbliavanja hrvatsko-srpskih odnosa, da bi nakon neuspjeha formiranja parlamentarnog oporbenog bloka demokracije preanski front konano zbliio Radia i Pribievia u Seljako-demokratskoj koaliciji (SDK) u studenom 1927. godine.148 U programu novostvorene koalicije, formuliranom u rezoluciji kluba Seljako-demokratske koalicije (SDK) 21. sijenja 1928., trai se, izmeu ostalog, vlada koncentracije svih stranaka, uvoenje demokratskog reima, potivanje Ustava i zakonitosti u cijeloj zemlji, pripremanje unutranjih zakonskih reformi, depolitizacija dravne administracije i koncentracija narodnih snaga za obranu od neravnopravnosti, eksploatacije i hegemonije.149 Znakovite politike promjene dogaale su se na podruju sjeverne Dalmacije, posebice u ibeniku, gdje je naelnik dr. M .Koul, priavi HSS-ovim disidentima, ne samo oslabio Radiev utjecaj u vrijeme skuptinskih izbora u rujnu 1927., ve utjecao i na gubitak HSS-ove veine u opinskom vijeu a time i pravo na poloaj naelnika. Novi opinski izbori odrani su 19. veljae 1928., a od 6 prikazanih kandidatskih lista HSS je dobila 1637 glasova i 12 vijenikih mjesta, Savez zemljoradnika 1.646 i 12 mjesta, Koulova lista disidenata 1.323 i 9 mjesta, Udrueni demokrati ( SDS i Demokratska stranka) 400 glasova i 3 vijenika, HPS 480 glasova i 3 vijenika, Narodna radikalna stranka 352 glasa i 2 vijeanika. Evidentan je uspon HSS-a, koji je porastao za 30 posto glasova u odnosu na parlamentarne izbore 1927. (u samom gradu ibeniku HSS je dobio 326 glasova ili 50 posto vie nego li 1927.), Savez zemljoradnika zadrao je iste pozicije, kao i pukai, neznatno su napredovali disidenti dr. Koula, dok je nazadovala lista
146 147
Drava, br. 325, 17. IX. 1927. Isto, br. 324, 14. IX. 1927. 148 H. MATKOVI, Povijest HSS-a, n. dj., str. 233-237. 149 Rije, br. 19, 24. I. 1928.
468
Udruenih demokrata (SDS i Demokratska stranka) i radikala.150 HSS-ovi vijenici formirali su 24. veljae Klub opinskih vijenika HSS-a u ibenikuna elu s dr. Vlaiem i odluili ponuditi Zemljoradnikoj stranci suradnju. Blokovska grupiranja zavrila su, meutim, udruivanjem zemljoradnika s Koulom i radikalima, to im je osiguralo slabu veinu od 23 vijenika, nasuprot oporbi HSS-a, SDS-a, Demokratske strane i HPS-a s 19 glasova (opinsko vijee imalo je 42 lana). Za novog naelnika izabran je zemljoradniki prvak Dane karica, a za prisjednike M. Koul, P. Pivac i K. Milovac. Opinska uprava, prema HSS-ovoj prosudbi, nee biti duga vijeka zbog slabe i heterogene baze na koju se oslanjala. HSS nije mogla prikriti razoaranje dranjem zemljoradnika osuujui njihovu suradnju s radikalsko-disidentskom koalicijom kao protivnicima seljake misli.151 Posljednji Radiev boravak u Dalmaciji Obnavljanjem radikalsko-demokratske koalicije potkraj veljae 1928. (vlada tzv. tvrdog grada) s prtljagom nerijeenih gospodarskih i vanjskopolitikih pitanja (Nettunske konvencije), prekinuta je ranije zapoeta akcija ostvarenja ire koalicije demokratskih snaga i pospjeena serija unutranjih razraunavanja s pretendentima na vlast, uz ustrajne progone Radia i irokog preanskog politikog fronta.152 Odnos SDK prema aktualnoj situaciji u zemlji razvidno je izloen na velikom saboru koji je odran u Splitu 9. travnja 1928. U sreditu Dalmacije, na tom etvrtom po redu zboru SDK, nali su se pristae koalicije iz ibenika, Trogira, Katela, Sinja, Omia, s Braa, Visa, Hvara i olte, iz Imotskog, Makarske, Metkovia i dr. Dolazak vodstva SDK vlakom iz Zagreba izazvao je salve oduevljenja okupljenih seljaka, koji su klicali Radiu i Pribieviu. Okupljenoj masi od preko 10 000 uesnika, na jednom od najveih zborova to su se ikad odrali u Splitu, na prostranoj Stockovoj poljani obratio se najprije Svetozar Pribievi. Njegov rezolutan nastup zakljuen je tvrdnjom da je stvaranje SDK najvei dogaaj u naoj historiji od 1918. godine amo i da sav narod oekuje spas od SDK. Pribievi i u Splitu potcrtava razliku izmeu srpskog naroda i srbijanskih stranakih voa, upozoravajui da je koalicija
150
Narodni val, br. 46, 24. II. 1928.; Drava, br. 303, 25. II. 1928. Radikalsko glasilo uvjerava svoje itatelje da su izbori u ibeniku pokazali da gasne zvijezda Samostalne demokratske stranke u Dalmaciji i da nije daleko dan kad e se ona potpuno i ugasiti. 151 Narodni val, br. 48, 28. II., br. 51, 1. III., br. 54, 4. III. 1928.; H. MATKOVI, Djelovanje i sukobi graanskih stranaka u ibeniku izmeu dva svjetska rata, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, br. 2, Zagreb 1972., str. 272.; Narodna straa, br. 46, 26. X. 1927. i br. 6, 25. II. 1928.; Novo doba, br. 7, 7. 1. 1928.; br. 114, 15. V. 1928. i br. 49, 28. II. 1928. 152 O tome v.: N. PETROVI, n. dj., str. 260-266. Nakon prvih neuspjeha V. Vukievia da poetkom veljae sastavi novu vladu, kralj je mandat bio povjerio S. Radiu sa zadatkom da formira iru koncentracijsku vladu. Zbog otpora radikala, koji su zahtijevali da predsjednik vlade bude iz njihovih veinskih redova, Radi je bio prisiljen vratiti mandat i u razdoblju koje slijedi, uvijek u vrstoj suradnji sa Samostalnom demokratskom strankom, nastaviti borbu za politike promjene nadajui se varljivoj podrci dvora (H. MATKOVI, Povijest HSS-a, str. 241-243).
469
samo protiv cincara i tiranske politike. Stjepan Radi pozabavio se analizom gospodarske situacije u zemlji istiui da je program SDK sklapanje dobrih trgovakih ugovora, ureenje dravnog prorauna i ulaganje dohotka u glavnu nau industriju-poljoprivredu. Ulazak u vladu Radi uvjetuje osvajanjem mjesta ministra financija, to bi sprijeilo uoljive krae.153 etvrti sabor SDK neprijeporno je potvrdio veliki zanos dalmatinskog puka i njegovu odlunost da slijedi politiku i taktiku Radieve stranke, vjerujui da e ona, sada kao Seljako-demokratska koalicija, promijeniti postojee odnose i poboljati njegov poloaj.154 Kao posljedica uspjeno okonanog HSS-ovog skupa, dolazi do brzog irenja organizacija SDK pa je tako 29. travnja u Splitu formiran i promicateljski odbor enske organizacije HSS-a.155 Ne ulazei u podrobniju analizu razliitih politikih stajalita i izraenih pristranosti, bjelodano je da unato borbenoj retorici i bespotednoj kritici vidovdanske politike prakse, Radi i Pribievi ostaju na terenu parlamentarnih razraunavanja s vidnim naznakama prelaska na otvoreni otpor gospodarskim i politikim implikacijama centralizma. Radikalni kritiki tonovi koji su navirali iz vrhova SDK, bili su motivirani politikim i gospodarskim posljedicama centralistike velikosrpske politike, koja je svaku primjedbu smatrala provokacijom i latentno opasnom radnjom. Novi tonovi, koji su se nekima mogli uiniti kao izazovna psiholoka predispozicija za iri revolt razoaranih masa, snano su se osjetili na velikom zboru SD koalicije odranom u Dubrovniku 27. svibnja 1928. Bio je to ujedno posljednji nastup Stjepana Radia u Dalmaciji. Tisuama okupljenih Dubrovana, Metkovana, Makarana, Peljeana i brojnim Bokeljima, govorili su S. Pribievi, Slovenac dr. G. erjav i Stjepan Radi. Upozoravajui da narod mora zatititi slobodu izbora, Radi je naglasio vanost proirene samouprave s tim da Hrvatska, Slovenija i Dalmacija trebaju biti jedna velika oblast. Cijela bi drava, po njegovu miljenju, trebala imati etiri do pet oblasti koje bi preuzele skrb o gospodarskim, socijalno-zdravstvenim i kulturnim pitanjima. Sredinjoj dravnoj upravi ostalo bi zakonodavstvo za velike pogranine interese i brigu da se drava odri na okupu. Po Radievu miljenju, pored depolitizacije dravne administracije, valja insistirati na izgradnji sistema samouprave od opine do oblasti. Kao primjer kako se odstranjuju uoene prepreke i rjeavaju problemi prehrane u korist hrvatskog naroda, Radi navodi primjer Oblasne skuptine Zagrebake oblasti u kojoj je HSS dobio 90% svih zastupnika, a sam Radi bio izabran za predsjednika Oblasnog odbora.156 Unato svemu, predsjednik HSS-a smatra da jo nije postavljen ni jedan zahtjev koji ve nije reguliran ustavom, a kad se to dogodi, onda e cincarima biti vrue. Politika situacija je toliko eksplozivna da Radi razmatra mogunost odlaska u Beograd kao i to da Hrvati tamo vie nikad ne odlaze. Drava nije organizacija sile nego je snaga duhovna i moralna, a tu je, po
153
Vukievi je jo u sijenju, prilikom krtenja drugog kraljevog sina Tomislava, Radiu nudio ulazak u vladu i tri resorna ministra. Otklonio je Radiev zahtjev za pet resora, meu kojima je i ministarstvo financija, kao i ulazak u vladu Samostalne demokratske koalicije. 154 Dom, br. 16, 18. IV. 1928.; Novo doba, br. 84, 10. IV. 1928.; Narodni val, br. 85, 11. IV. 1928. 155 Narodni val., br. 106, 6. V. 1928. 156 Usp. Radiev sabor 1927-1928., Zapisnici Oblasne skuptine Zagrebake oblasti, priredila: M. KolarDimitrijevi, Zagreb 1993.
470
miljenju Radia, seljaka demokracija od presudne vanosti. Prosvjedujui protiv cincarske gospodarske politike i pokuaja dizanja sumnjivih kredita u inozemstvu, Radi zavrava svoj govor zlosretnom slutnjom kako e moda u parlamentu i narodu morati upotrijebiti metode i nain borbe kako jo nismo do sada upotrebili.157 Atentat u skuptini i reakcija u Dalmaciji Atmosfera u parlamentu Kraljevine SHS bila je do kraja pregrijana, a meustranaki sukobi pretvarali se u prave fizike okraje, uzajamne optube i vrijeanja. Zastupnici SD koalicije iskazali su svoje buno nezadovoljstvo u raspravama o Londonskom zajmu i Nettunskim konvencijama, otro su kritizirali vladu i pojedine ministre, zahtijevali rekonstrukciju politikog sustava. U plimi pomahnitalog radikalskog bijesa odjeknuli su lipanjski hici Punie Raia koji su usmrtili Stjepana Radia, Gjuru Basarieka i Pavla Radia, ranili HSS-ove zastupnike Pernara i Grandju, odnosei za sobom u ponor napor od gotovo jednog stoljea na stvaranju zajednitva Junih Slavena.158 Sudbina parlamentarizma u Kraljevini SHS bila je zapeaena, a rascjep u dravi konano otvorio mogu-nost pripremane uspostave diktatorskog reima kralja Aleksandra.159 Reakcije na atentat irom Dalmacije odavale su stanje oka s nesluenim i dubokim posljedicama. Erupcije gnjeva i eksplozija bune po selima i gradovima jamano su bile umanjene vijeu da je Radi ranjen ali iv. Neposredno nakon atentata u skuptini i odravanja komemorativnih skupova, zapoelo je obiljeavanje dravnog praznika Vidovdana. Sveana atmosfera ranijih godina poremeena je zloinom nad zastupnicima HSS-a, pa su 28. lipnja izostale uobiajene sveanosti i prigodne manifestacije. Na temelju odluke veine na sjednici opinskog vijea da ne uestvuje u proslavi Vidovdana, gradonaelnik Splita dr. I. Tartaglia podnio je ostavku i predao dunost donaelniku J. uliu, ne mogavi zakljuke veine (federalisti dr. A. Trumbia) dovesti u sklad sa svojim politikim uvjerenjem i lanstvom u Graanskom bloku. Reakcija velikih upana bila je brza i odluna. U Splitskoj oblasti veliki upan dr. I. Perovi raspustio je splitsko Opinsko vijee i 2. srpnja povjerio voenje opinskih poslova dravnom komesaru - savjetniku P. Bonettiju iz Demokratske stranke. Dubrovaki veliki upan smijenio je etiri lana opinske uprave jer na Vidovdan nisu izvjesili dravne zastave niti prisustvovali sveanostima, a nakon toga dolazi do rasputanja opinskog vijea i postavljanja komesara.160
157 158
Dom, br. 22, 30. V. 1928.; Dubrovaki list, br. 21, 28. V. 1928.; Narodni val, br. 113, 30. V. 1928. O atentatu na S. Radia i zastupnike HSS-a vidi: J. HORVAT, Politika povijest Hrvatske, sv. 2, Zagreb 1989., str. 339-346.; I. MUI, n. dj., str. 225-239. 159 B. GLIGORIJEVI, Parlament i politike stranke u Jugoslaviji (1919-1929), Beograd 1979., str. 267; Tekst kraljeve Proklamacije v. F. ULINOVI, Dokumenti o Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajednike drave do danas, Zagreb 1968., str. 291-292. 160 B. RADICA, Novi Split, Split 1931., str. 56 i 74.; Novo doba, br. 153, 1. VII. 1928.i br. 54, 3. VII. 1928.; Narodni val, br. 162, 15. VII. 1928.; Hrvat ,br. 2553, 13. VII. 1928.; Puki list, br. 11, 12. VII. 1928.
471
Vijest o Radievoj smrti 8. kolovoza 1928. Dalmaciju je zavila u crninu. Posvuda barjaci na pola stijega sa crnim florom i crne zavjese. Organiziraju se brojne pogrebne povorke, a prema Zagrebu odlaze posebne alobne delegacije. Na dan pogreba, u nedjelju 12. kolovoza, Splitom su odjeknula mrtvaka zvona svih crkava a tono u 12 sati ogromna masa na obali okupljenog graanstva deset minuta je otkrivene glave i licem okrenutim prema Zagrebu iskazala posljednju potu Stjepanu Radiu. Slino je bilo i u Dubrovniku i drugim mjestima irom Dalmacije. Iz obilja informacija o iskazivanju poasti S. Radiu, pozornost privlai odluka opinskog vijea u Cavtatu da se to mjesto nazove Radievim imenom, ali je prijedog odbijen od Kotarskog poglavarstva u Dubrovniku s obrazloenjem da je za promjenu imena opine nadleno iskuljuivo centralno dravno nadlestvo.161 Izvori razliite provenijencije govore o tunom oprostu Dalmacije od predsjednika SDK. ak je i radikalska Drava priznala kako Radievom smru silazi s nae pozornice jedna od najkrupnijih politikih figura, ovjek koji je bio najvei Hrvat dananjice i jedan od najveih politiara.162 Orjunaka Pobeda klanja se pepelu Stjepana Radiai odaje priznanje njegovoj borbi protiv reakcionarnog i hegemonistikog reima, korupcionakog i nesposobnog da vodi Jugoslaviju, ali u isto vrijeme istie potrebu za ouvanjem Jugoslavije u kojoj bi trebala zavladati zakonitost, blagostanje i istinski napredak. Radi je za orjunakog uvodniara jedan od prvih pionira jugoslovenskog narodnog jedinstva, a ivot je skonao u istom duhu, poginuvi od rane zlikovca koji je pucao u Jugoslaviju.163 I jugoslavenski orijentirana Puka prosvjeta tuje Radievu vezu sa seljakom spominjui da su se sve europske novine sloile da je Radi jedna velika pojava u historiji kulturnoga pokreta i da se Jugoslavija moe podiiti to je dala takova velikana.164 Na komemorativnoj splitskoj Oblasnoj skuptini 19. kolovoza govorio je predsjednik Miho Novakovi koji je podcrtao dvije Radieve zasluge: prosvjeivanje seljakog naroda i podizanje samouprava. Njemu (Radiu) su samouprave, kazao je Novakovi, bile najbolje sredstvo kojim se moe slomiti egoizam drutvenih klasa, te narod politiki odgojiti za slobodu. On je traio da se sadanji teritoriji oblasti proire, da im se dadu financijska sredstva od drave da mogu blagovremeno razviti svoju djelatnost.165 Sasvim je izvjesno da je skuptinski atentat ostavio trajne posljedice na cjelokupni politiki i drutveni ivot Dalmacije. Antiradievska fronta i primjetni pragmatizam u metodi rada odreenih politikih i intelektualnih krugova naglo su okopnili, sumorna apatija ustupila je prostor zlim slutnjama i prognozama koje nisu ile u prilog ostvarenju najskromnijih Radievih prieljkivanja. Ipak, rtva je bila do te mjere potresna da je svaki disonantni ton bolno odjekivao, imperativno nalaui brzo oslobaanje od svih ranijih zabluda i priklanjanje radievskom putu, ili barem ideji, koja je u novim uvjetima
161 162
Narodni val, br. 131, 13. VIII. 1928. Drava, br. 407, 11. VIII. 1928. 163 Pobeda, br. 32, 10. VIII. 1928. 164 Puka prosvjeta, br. 9, 1. IX. 1928. 165 Novo doba,br. 190, 9. VIII. 1928.; br. 191, 10. VIII. 1928.; br. 192, 11. VIII. 1928.; br. 193, 12. VIII. 1928.; br. 202, 20. VIII. 1928.
472
odjekivala kao govor hrvatskoga naroda i njegovih povijesnih htijenja. Osjeaj zajednike nevolje i opasnosti bio je jai od jugoslavenstvujue retorike, bre od svake prognoze rezultirao je impulsima povezivanja i, vie ili manje primjetnim, obraunom s formulama idealizirane prolosti. Pobornici jugoslavenstva, nakon Rezolucije SDK od 1. kolovoza 1928. kojom se ne priznaje rad skuptine i njezinih odluka za preanske zemlje, pokolebani su do mjere koja ih je bacala u depresiju neizvjesnosti ili, to je ei sluaj, privodila haesesovskom taboru i dinamiziranju procesa hrvatske nacionalne integracije. Tako je, uz odobrenje S. Radia, dolo do ulaska Hrvatske federalistile seljake stranke Ante Trumbia u Hrvatski seljaki klub, odnosno klub SDK 3. kolovoza s ciljem da se ostvari takva sloboda hrvatskoga naroda u kojoj on sam i nitko drugi u njegovoj kui odreuje to treba da bude.166 Dopisniku agencije Telegraphen Union Trumbi je 16. kolovoza objasnio svoje politiko stajalite, koje se nije razlikovalo od onoga SDK. Hrvati i Slovenci su ostavili 600 tisua stanovnika Italiji da bi omoguili uspostavu granica nove drave to su, uz preuzimanje predratnih srpskih dugova, mnogo vee rtve od onih koje je imala Srbija. Trumbi insistira na reorganizaciji drave i uspostavi ravnopravnosti, a za Hrvatsku trai dravnu samostalnost u okviru dravnih granica i povrat svega to je uniteno centralistikim ustrojem.167 U izjavi za talijanski list Giornale d Italia Trumbi upozorava na razliku izmeu Srbije koja je bila pod jakim bizantinskim i turskim utjecajem i Hrvatske koja ve stoljeima pripada zapadnjakoj kulturi. Povratak normalnim odnosima, po njegovu miljenju, mogu je samo pod uvjetom da Beograd shvati da je dravna autonomija Hrvatske temeljno pitanje.168 Atentat u skuptini pokrenuo je radikalne promjene i u redovima dalmatinskih zemljoradnika. Na sjednici okrunog vijea Saveza zemljoradnika ibenika od 30. lipnja 1928. prihvaen je zakljuak da zemljoradnici uu u SD koaliciju kao trei stranaki faktor. Otklanjajui vezu s Beogradom, koju je pokuavao spasiti nekad ugledni zemljoradniki voa Stjepan Roca, dalmatinski su zemljoradnici pristupili SD koaliciji sauvavi svoju politiku individualnost. Jo potkraj svibnja 1928. godine nekoliko disidenata (dr. Novak, Milia i Pivac) napustili su Koulovu grupu i vratili se u HSS, to je donijelo prevagu dotad oporbenoj koaliciji i nametnulo pitanje izbora nove uprave. Nakon odluke kotarskog vijea od 18. rujna 1928. grupa ibenskih zemljoradnika konano se pripojila HSS-u.169 Kriza koja je potresala ibensku opinu konano je razrijeena na sjednici opinskog vijea 10. studenog 1928., kojom su prilikom izabrana dva nova prisjednika, dr. . Vlai i . Belamari, obojica lanovi HSS-a, dok su odlukom veine vijenika pozvani disidenti dr. M. Koul i K. Milovac da napuste mjesta u opinskoj upravi i time omogue funkcioniranje homogene haesesovske opine.170
166 167
Hrvat, br. 2572, 4. VIII. 1928.; usp. i LJ. ANTI , Hrvatska federalistika seljaka stranka, str. 202-207. Hrvat, br. 2582, 17. VIII. 1928. 168 Isto, br. 2593, 30. VIII. 1928. 169 Narodni val, br. 125, 31. V. i br. 134, 12. VI. 1928.; Novo doba, br. 233, 19. IX. 1928. 170 Novo doba, br. 279, 4. XI. 1928. ; br. 170, 20. VII. 1928.; br. 261, 10. XI. 1928.
473
Split i Dalmacija vrsto u hrvatskim rukama Opinskim izborima raspisanim za 18. studenog 1928. SD koalicija poklanjala je znaajnu pozornost, to prije to je na izborima u svibnju 1926. HSS-ov pokuaj povezivanja hrvatskih stranaka (HSS, HFSS, HSP) u jedinstven blok bio razbijen koalicijom Trumbieve HFSS s Blokom seljaka i graana. U meuvremenu stranaka konstelacija se temeljito izmijenila i Trumbi se nakon skuptinskog atentata naao u SDK, preuzimajui odgovornu zadau u prezentiranju hrvatskog pitanja pred utjecajnim zapadnim dravama.171 Novi izbori trebali su potvrditi hrvatski karakter Splita, a Trumbieva je ideja bila da se svi Spliani okupe oko jedne hrvatske liste na kojoj bi se nali i nezavisni radnici kao predstavnici onog dijela stanovnika koji je dobro osjetio to znai dosadanji reim nasi-lja, korupcije i velikosrpstva. Izravna akcija HFSS najavljivala je skoro uskrsnueHrvatske i Splita, to je slubene predstavnike vidovdanskog parlamentarizma guralo u uljive polemike i stanja gubitka svake perspektive.172 Na temelju rezultata opinskih izbora iz 1926.godine HSS se uvrstila kao najsnanija stranaka grupacija june Dalmacije (od 16 opina HSS je pobijedio u 10), pa je utoliko prije ponovni rad rasputene opinske uprave u Dubrovniku oznaen kao pitanje borbe za spas i ast hrvatskog Dubrovnika. Razliiti stranaki i unutarstranaki pristupi dravnom ureenju (Maekovo inzistiranje na federalizmu i Pribievievo uvanje ideje narodnog jedinstva) onemoguili su zajedniki nastup stranaka SD koalicije na izborima, emu treba pridodati i neuspjele pregovore s radnicima oko sudjelovanja na istoj HSS-ovoj listi.173 Ponovno se niu brojni predizborni skupovi, a u Splitu 11. studenog boravi i J. Predavec, potpredsjednik HSS-a. Predizborna agitacija dr. Ive Tartaglie razlikovala se ne samo nekonvencionalnou i bunom promidbom od drugih stranakih zborova, ve i prijedlozima koje je javno izloio. Dosljedan svojim ranijim idejama, Tartaglia se zalae za opinsku upravu osloboenu politikih i stranakih upliva koji, po njegovu uvjerenju, onemoguavaju svaki redovit, zdrav i realan komunalni rad. Novo opinsko vijee
171
B. KRIZMAN, Trumbieva misija u inozemstvo uoi proglaenja estojanuarske diktature, Historijski pregled, 3/1962., str. 176-202. 172 Hrvat, br. 2607, 16. IX. 1928. 173 Jadranska pota, br. 254, 2. XI. i br. 262, 12. XI. 1928.; H. MATKOVI, Svetozar Pribievi ideologstranaki voa-emigrant, Zagreb 1995., str. 214-223.; Obzor, br. 262, 30. IX. 1928. Na zboru Republikanskog saveza radnika i seljaka odranog 11. studenog 1928. u Splitu, Ivo Baljkas govorio je o pregovorima predstavnika Radniko-seljakog republikanskog bloka s HSS-om o uvjetima zajednikog istupa na izborima. HSS nije prihvatilo radnike prijedloge o borbi za samostalnost Hrvatske, oprostu zaostalih poreza seljaka, zalaganju za amnestiju politikih i vojnih krivaca, bojkotiranju izbora u sluaju ponovnog ukidanja radnikih mandata, usprkos pristanku radnika da se na izbore istupi samo s imenom HSSa. Radnicima je bila strana ideja da HSS sve nade u nacionalno osloboenje hrvatskoga naroda polae u ruke velikih imperijalistikih sila u Europi, koje same tlae sebi podreene narode i kolonije,kao i veze koje je HSS imao s ekom agrarnom strankom koja je postala imperijalistikim oruem i u svojoj zemlji i izvan nje (Radniki odjek ,br. 18, 15. XI. 1928.).
474
trebalo bi biti sastavljeno ne na temelju stranakog kljua, ve na temelju estitosti, spremnosti, volje za rad i za provoenje snanog komunalnog napredovanja. Tartaglijina lista se ne oslanja na politiku pripadnost pojedinih kandidata, kao to ni hrvatstvo nije negacija jugoslavenske misli, ve sila u borbi za pobjedu pravednosti, jednakosti, slobode i napretka u naoj dravi i u itavom naem narodu.174 Stavljajui se u pozu tradicionalnog journal dopinion, Novo doba preporua Tartaglijina stanovita i prednost daje vrlinama vijenika pred njihovom politikom orijentacijom.175 Takav pristup zanemarivao je traginu nacionalnu i socijalnu zbilju hrvatskog naroda koja se neminovno nametala kao dominantni agens politikog ivota. Stoga je i razumljivo to je Tartaglijeva agitacija nailazila na otru osudu SDK koja inae uspjenom i zaslunom naelniku osporava primat uvanja zavjetnog kovega splitskih interesa, insistirajui na odsudnoj bitci koju SDK vodi za reorganizaciju drave na bazi jednakosti i ravnopravnosti. Nepolitinost izbora otklonili su i elnici HFSS, koji 16. studenog proklamiraju narodnu i politiku samostalnost hrvatskog naroda.176 Opinski izbori u Splitu odrani 18. studenog 1928. potvrdili su hrvatski duh Splita i opravdali predvianja o pobjedi stranaka SD koalicije. Prikazano je ak 11 izbornih lista koje su se borile za povjerenje 10.287 upisanih biraa, od kojih je glasovalo ukupno 6.965 ili blizu 70% glasaa. Izborni kolinik je bio 166. Lista HSS-a dobila je na podruju splitske opine 1.584 glasa (najvie u gradu Splitu, 1.120) i pravo na 1o vijenika; lista dr. Tartaglie dobila je 1.093 glasa (nadmona pobjeda jedino u Slatinama -143 glasa od 190 biraa, u Splitu 712) i 8 vijenika; lista HFSS dobila je 1.149 glasova (najvie u Splitu 944) i 7 vijenika; Republikanski savez radnika i seljaka dobio je ak 1.249 glasova (u Splitu 1 075, a najvie u Solinu - 110 od 592 biraa) i 7 vijenika; SDS je dobio 922 glasa (najvie u Splitu, 694) i 6 vijenika; Radikalna stranka - 409 glasova (najvie u Splitu 385) i 2 vijenika; Hrvatska puka stranka - 233 (najvie u Splitu 186) i l vijenika. Liste Hrvatska seljaka solinska, Privrednika i Solinska nezavisna ostale su bez mandata.177 Dakle, od 41 vijenika koliko ih ima u splitskom opinskom vijeu, 23 pripada pristaama SDK. Udruene liste HFSS, HSS i radnici osvojile su 6.968 glasova i 24 vijenika mandata. U odnosu na izbore iz svibnja 1926. porastao je broj biraa za 1.173. Znatno je ojaao broj pristaa SDS (od 554 na 922), a rekordni broj glasova dobila je HSS (od 971 na 1584). Lista dra Tartaglie dobila je manje glasova negoli na prolim izborima (1.093 prema 1.249), premda su i za njega glasovali mahom hrvatski birai. Stranke SD koalicije dobile su oko 1.000 glasova vie negoli 1926. godine. Bio je to svakako pravi odgovor grada na 20. lipanja i odnos prema dubokoj krizi u zemlji koji e pokazati definitivnu prevagu plana nacionalnog okupljanja, uz unoenje optimistikih tonova glede promjene postojee situacije. Reimske stranke u Splitu doivjele su veliki poraz i dobile ukupno 3 vijenika
174 175
Novo doba, br. 286, 11. XI. 1928. Isto, br. 290, 15. XI. i br. 292, 17. XI. 1928. 176 Hrvat, br. 2659, 17. XI. i br. 2660, 18. XI. 1928. 177 Jadranska pota, br. 269, 19. XI. 1928.; Drava, br. 432, 21. XI. 1928.
475
mjesta, premda su na Tartaglijinoj listi prola i dva demokratska vijenika, to je izazivalo bolna iznenaenja i vatru kritike SD koalicije.178 Konstituirajua sjednica novog opinskog vijea, pod predsjedanjem najstarijeg vijenika-radikala dr. J. Arambaina, odrana je 25. studenog 1928. Novi naelnik postao je dr. Josip Berkovi, nosilac HSS-ove liste, a za prisjednike su izabrani: J. uli (HFSS), dr. P. Grisogono (SDS), P. Kaliterna (HSS), dr. I. Cuzzi (HFSS), D. Ivanievi (SDS) i prof. M. Katunari (HSS).179 Berkovi je u nastupnom govoru istakao da su izbori provedeni u znaku protesta i osude srbijanske hegemonije, te da Beograd nikad vie kod ogromne veine Hrvata u Splitu nee nai oslonca za svoju politiku. Konkretni program rada novog opinskog vijea bit e, po rijeima novoga naelnika, diktiran ivotom i bijedom jednoga velikog dijela naih sugraana (...) koji toliko strano propadaju po raznim smrdljivim podrumima i talama, goli i bosi, gladni i edni.180 Suvremeni povijesni izvori govore o pobjedi stranaka SDK na splitskim opinskim izborima 1928. godine kao znaajnom dogaaju ne samo za grad ve i cijeli oporbeni hrvatski front. Split se je u sloenim politikim okolnostima postavio u prve redove borbe za preureenje ove drave na bazi priznanja hrvatskog individualiteta, na bazi ravnopravnosti i pravedne svenarodne politike, koja jedina moe da dovede do prirodnog i postepenog ostvarenja jugoslavenskog ideala.181 Radikalska Drava jamano je imala pravo kada se razoarano upitala kamo ode stari patriotizam Splita i kako to u presudnom trenutku na elo grada dolaze ljudi koji nisu dorasli vremenu u kojemu ivimo, koji ne mogu da idu u korak sa optim razvojem prilika ni sa historijom!. Prenaglo su se odvili dogaaji da bi Dravi bio razumljiviji neuglaen HSS-ov ton prema dr. Arambainu koji na konstituirajuoj sjednici novog opinskog vijea nalazi primjerenim govoriti o prosperitetu Splita u prvom desetljeu kraljevine ili nezahvalnost prema kralju koji je ushien Splitom kazao one povijesne rijei: Kao do sada, tako i od sada budite verni uvari naega mora. Za vama vrsto stoji ujedinjena Otadbina. Splitski jugoslavenstvujui integralisti zlorado su nova zbivanja popratili komentarom: Jadni Splite to si doekao!.182 Tunim tonom radikali se oprataju od nekad najjugoslavenskijeg grada koji se izjasnio za politiku uskog hrvatskog separatizma i za destruktivnu politiku komunizma. Split je za sve jugoslavenske integraliste beznadno i nepovratno postao separatistiko-komunistikim gradom.183
178 179 180 181 182 183
Isto, br. 270, 21. XI. 1928. Prvi put u splitsko opinsko vijee uao je i jedan Srbin pravoslavne vjere - Jovo Margeti, ljekarnik. On je uz dr. Jozu Arambaina zastupao Narodnu radikalnu stranku. Jadranska pota, br. 274, 26. XI. 1928.; Novo doba, br. 301, 26. XI. 1928. Jadranska pota, br . 274, 26. XI. 1928. Drava, br. 434, 29. XI. 1928. Isto, br. 432, 21. XI. 1928.
476
Opinski izbori 1928. godine posljednja su parlamentarna etapa pred due vrijeme pripremanu diktaturu drugog ustavnog faktora koji je bez maske i posrednika odluio kriti nove puteve.
477
Toni itin: STJEPAN RADI AND DALMATIA Summary Relying on the results of previous research projects and the newspapers of the time, the author describes the political activity and the lesser known processes of the appearance and the struggle of the Croatian (republican) Peasant Party in Dalmatia during the period between 1918 and 1929. The inroads Radi made into Dalmatia and the powerful echo of Croatian nationalism amongst the peasants after 1923 gradually but thoroughly undermined the tenets of the unitary Yugoslav option which had proferred itself as a redemptive idea immediately before the end of W. W. I. It was within this context of opposition to the rigid greater Serbian centralism that a federalist and antihegemonic resistance to Belgrade profiled itself in Dalmatia which with the appearance of Stjepan Radi steered the H(R)SS peasant movement from the margin towards republican ideas and a state where the different nationalities would have equal treatment. The dangerous Orjuna movement had to be overcome and the agents of an aggressive Yugoslav nationalism, who crying out against Radi's supposed separatism and Italian irredentism occupied positions of political power, had to be dismantled before the final victory of the Croatian idea within the cities and throughout the countryside. The 1925 parliamentary elections and especially the 1926 municipal elections marked the crucial years for the affirmation of HSS in Dalmatia. The party's critical position grew in power after the breakup of the short-lived agreement with the Radical Party and during its subsequent association with Pribievi's independent democrats in 1927. Stagnating political circumstances led to the further deterioration of relations with Serbian parties and to the demands made by the SD coalition to contain greater Serbian hegemony. All of this came to a head with the assassination in the parliament and the killing of Stjepan Radi. The municipal elections in 1928 marked the final defeat of Serbian parties in Dalmatia and their retreat before the unified Croatian corpus whose radical demands for the transformation of the country were blocked by the king's dictatorship.
478

Tonči Šitin Stjepan Radić I Dalmacija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tonči Šitin Stjepan Radić I Dalmacija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STJEPAN RADI I DALMACIJA (1918.-1928.

Primljeno: 31. XII. 1999.

117 118 119

178 179 180 181 182 183

You might also like