P O R O D I N I M A G A Z I N GODINA I

BROJ 1

JANUAR 2009 ISSN 1840-0930 CIJENA: 4 KM

DRAG MI JE TVOJ DAR ... SLAST IMANA BABO I DEDO U KUR`ANU ISHRANA LIJEK ILI ...

Ka Allahovom zadovoljstvu

UREDNIK
Rizaluk
Postii zadovoljstvo (rizaluk) je elja svakog pojedinca. Neko je zadovoljan jednim a neko sasvim drugim nainom ivota. Traei zadovoljstvo rtvuju se mnoge stvari. Riza-i Bri (zadovoljstvo Uzvienog Allaha) je ono to nas, Njegove robove, zanima. Obznanio nam je na Gospodar da On nije zadovoljan da Njegovi robovi budu nezahvalni, nevjernici. Njegovo zadovoljstvo se postie na dva naina. Prvo: injenjem pozitivnih djela, a jedno od njih je i panja prema roditeljima: Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja.

SEMERK AND
PORODINI MAGAZIN
14. MAJA 92 br. 14 Il da / Sarajevo Tel/Fax: +387 33 624 883 www.semerkand.com.ba e-ma l: semerkand@semerkand.com ISSN 1840-0930 Udruenje graana SEMERKAND ENVER HADIAHMETOVI Glavn odgovorn uredn k NEDAD EMAN Redakc ja N.. M.M. Graf ka obrada SEMERKAND D str buc ja ISMAIL NEZIROVI Lektor MIRSAD SINANOVI Fotograf ja HAZIM ABANOVI Reklama graf ka MUAMER ADILOVI Market ng market ng@semerkand.com.ba

Drugi nain za postizanje Allahovog zadovoljstva je izbjegavanjem Njegovih zabrana. Onima koji trae zadovoljstvo u zabranjenim stvarima, one im, na kraju, donesu tugu i kajanje. SEMERKAND nas, u ovom broju, kroz nekoliko radova podsjea da trebamo biti zadovoljni sa Njegovim blagodatima, ali i sa Njegovim iskuenjima. Vrlo je vano imati lijepo miljenje o svom Gospodaru. Posebno nam je bitno istai da je Uzvieni zadovoljan ako smo u dematu, ako smo zajedno. On u Kuranu hvali muhadire i ensarije kao primjer istinskog demata i naglaava da je zadovoljan sa njima kao i sa svima onima koji ih budu u tome slijedili. Vjera nas ui da naa djela ne trebaju biti radi postizanja slave i dunjalukih dobara. Ne smijemo raditi ugaajui svom nefsu (egu) i ostvarivajui line interese, nego radi postizanja Allahovog zadovoljstva. Kad je Allah zadovoljan Svojim robom, onda i rob biva ispunjen zadovoljstvom. U rubrici Govor stanja donosimo vam nekoliko primjera Allahovih dobrih robova koji su bili zadovoljni boleu i belajima. Pa ugledajmo se na njih, koliko god smo u stanju. Da nas sve zajedno, kroz svoje tekstove, SEMERKAND, poput starog mostarskog mosta koji spaja dvije obale, spoji sa Allahovim dobrim robovima i Njegovim rizalukom. U redovnoj rubrici o zdravlju govorimo i o pravilnoj ishrani. Da nam Uzvieni Allah pokloni zdravo srce (kalbi - selim) i zdravo tijelo! Radimo dobro a odvraajmo od zla, Njegovom podrkom i milou...

C jena: B H: 4 KM Turska: 5 YTL Europa: 5 EUR USA: 5 USD

tampa: an Ofset asop s je up san u ev denc ju javn h glas la F B H pod redn m brojem 03-15-2804-05 u skladu sa zakonom o javnom nform sanju F B H.

EMANNEDAD
urednik@semerkand.com.ba

SADRAJ

SEMERKANDJANUAR2009

UVODNA RIJE DRAG MI JE TVOJ DAR ... MUBAREK EROL STICANJE ALLAHOVOG ZADOVOLJSTVA Hfz.Dr. DEMAIL IBRANOVI TEMA KA ALLAHOVOM ZADOVOLJSTVU PUT VRAANJA RABBU EDIN TOPI

4 7 10 16 19 20 22 25 28 30 32 34 38 42 45 50 52 54 60 55

DRAG MI JE TVOJ DAR ...

BEZMJESNI I BESMISLENI OVJEK mr. NEZIR KRALO HILJADU I JEDNA KAP SLAST IMANA Dr. AHMED ERBASI BABO I DEDO U KUR `ANU Dr. ALMIR FATI UPUTSTVA DRAVNIM SLUBENICIMA Hazreti ALIJA r.a. ZLATO EMINA EMAN GOVOR STANJA

22

DOLAZAK TURAKA U ANADOLIJU MEHMED EMAN

SLAST IMANA

HADI SINANOVA TEKIJA EROL ZUBEVI ZEMLJA - NAJBLII ROAK Dr. DELAL IBRAKOVI MOSTAR mr. MERIMA AMO UZORI AIDA BEGI-ZUBEVI HAZRETI RAHILA MUSLIMANSKI I GRAANSKI BRAK mr. IFETA NEZIROVI ISHRANA - LIJEK ILI ... dr. ZEMIRA KORI

60

ISHRANA LIJEK ILI ...

Mubarek EROL | UVODNA RIJE

Drag mi je Tvoj dar kao i Tvoj kahar...

ta je to to ovjeka dovodi u stanje u kojem je njegov Gospodar zadovoljan njime? Bez imalo sumnje to je stanje u kojem je rob zadovoljan svojim Gospodarom. Naime, Allah je u Svom praiskonskom znanju (ezelu) odredio da e stvoriti najasnije stvorenje, Svog namjesnika na Zemlji, stvorenje kojem e meleki uiniti seddu. Njegovo zadovoljstvo ovjekom na ovom svijetu moe se nastaviti ako Mu on bude pokoran i zadovoljan Njime i Njegovom odredbom. Odnosno, ako Ga bude prihvatio za svoga Boga i svoga Gospodara. Kako moe onaj ko nije zadovoljan svojim Gospodarom oekivati da njegov Gospodar bude zadovoljan njime?! Dakle, veza izmeu ovjeka i njegova Gospodara poinje onda kada on postane zadovoljan svojim Gospodarom; tj. kada Ga sa zadovoljstvom prihvati za svoga Gospodara. Poslije toga, kada i njegov Gospodar postane zadovoljan njime, uspostavljena veza pretvori se u posebnu slast, ljubav i fejz. Na
4

kraju, kada rob pone tragati i uditi za Allahovom ljepotom (demalullah), on tada postigne svoj eljeni cilj: ... vrati se Gospodaru svome zadovoljan, a i On tobom zadovoljan!... (El-Fedr, 28.) Zadovoljstvo (rid, rizaluk) toliko je velika i velianstvena stvar da ju je nemogue izrei rijeima ili objasniti pisanjem. Stepen zadovoljstva (rizaluka) predstavlja svijet u kojem su sakupljeni uici svih radosti i osjeanja; on je stjecite svih elja, najasniji stepen (mekam) koji moe postii jedan ovjek i najznaajni poloaj (rutba) na Ahiretu. Biti zadovoljan Allahom prevazilazi svaku vrstu pokornosti. Razum ne moe dokuiti veliinu i proniknuti u tajne koje se nalaze u zadovoljstvu svojim Gospodarom. Razum je u mogunosti da mjeri samo materijalne vrijednosti i veliine, kao i pojavne stepene i poloaje. Meutim, on je nemoan da shvati vrijednost i velianstvenost stepena zadovoljstva

(rizaluka), jer on prevazilazi granice njegovih mogunosti. Svi bogobojazni posjednici sranog vida i pronicljivosti (ehli besiret) kao dokaz Allahovog zadovoljstva njima uzimali su stanje svoga sranog zadovoljstva Njime ( tj. znali su da je On Uzvieni zadovoljan njima ukoliko su i oni zadovoljni Njime, o.pr.). Ovdje je osnovno pitanje da li je rob zadovoljan svojim Gospodarom ili nije. To zadovoljstvo ima svoje pokazatelje i znakove, od kojih su: ureivanje svoga ivota u skladu Kurana; pretpostavljanje Hakkove volje nad svojom voljom; davanje prednosti Ahiretu nad ovim svijetom; ostavljanje svakog javnog ili tajnog posla koji dovodi u opasnost na iman i otvara vrata kufru; paljivo postupanje prema stvarima koje su novina (bidat) u Vjeri; permanentno uvanje od licemjerstva (nifaka) i drugo. Zadovoljstvo (rizaluk) i ljubav prema Allahu (muhabbetullah)... Dva su velianstvena stanja koja proizilaze jedno iz drugoga, meusobno se razvijaju i obogauju jedno drugo. Bit emo zadovoljni onoliko koliko volimo. Voljet emo sve dok smo zadovoljni... Tako e nae srce sa ljubavlju prihvatati Allahovu odredbu i Njegovo odreenje. I dospjeti u stanje trajne sree i radosti.. U principu se moraju prihvatiti i stvari koje su naizgled zlo (err) po nas, jer su od naeg Stvoritelja i naeg Istinskog Gospodara. Prihvatiti ih i biti zadovoljan njima je najtea i najzamrenija strana zadovljstva svojim Gospodarom. Meutim, ne smije se zaboraviti da nema zadovoljstva sa zlom grijeha, nepokornosti i njima slinim stvarima koje su prisutne kod robova. Zadovoljstvo Gospodarom je u neodvojivoj vezi sa tevhidom. Oni koji ne vide da se sve dogaa voljom i moi naega Gospodara nemaju udjela u stepenu rizaluka. Onaj ko je spoznao tevhid, on se oslanja na Allaha u svakoj situaciji i zadovoljan je onim to posjeduje. Rizaluk u tom sluaju predstavlja ivot u islamu sa potpunom predanou Gospodaru svjetova. To se, kao to smo prethodno spomenuli, oituje kroz dva stepena: da rob bude zadovoljan

svojim Gospodarom i da njegov Gospodar bude njime zadovoljan. Vjena srea se postie sa ova dva zadovoljstva (rizaluka). ije zadovoljstvo odredbom bude iskreno i istinito, on e se lahko strpiti na iskuenju i nesrei. Onaj ko je zadovoljan onim to mu je dodijeljeno nee se alostiti ni zbog ega. Rob ne moe postii sigurnost od iskuenja i nesrea, osim ako je predan svome Gospodaru i zadovoljan Njime. Ko je zadovoljan svojom odredbom on je kao sultan cijeloga svijeta. Zadovoljstvo je da radost koju osjeti u blagodatima osjeti i u nedai. Sa zadovoljstvom su jednaki slatko i gorko, bogatstvo i neimatina... U stanju zadovoljstva dua (nefs) besprijekorno izvrava Allahove propise. Zadovoljstvo je izvor istinske ljubavi i sree. Zadovoljstvo je sredstvo za postizanje Boijeg dobroinstva, vjenoga ivota i beskrajnih dennetskih blagodati. Onaj ko lijepo prihvati Allahovu odredbu, koju mu je On dosudio, i pouzda se u Njega, - on, ustvari, ne trai nita osim Allaha s kojim je postao zadovoljan. Jer, tevekkul znai, pouzdati se samo u Allaha, a teslimijjet prihvatiti Njegovu odredbu i osjeati spokojstvo i radost u onome to nam je On dosudio. Sve nedae koje nam se dogaaju na ovome svijetu ustvari su najvei faktor koji zauzdava nau duu (nefs) i uzrokuje nae duhovno (ruhani) uzdizanje. Vitezovi src i velikani koji su zadueni da ljudima ukazuju na Pravi put predstavljaju savreni primjer u pogledu zadovoljstva i strpljivosti na ovosvjetskim iskuenjima i nedaama. Kada se hazreti Ejjub (a.s.) razbolio, i pored velikih bolova i nedaa koje su ga pogodile, ustruavao se da se ali na svoju bolest i trai zdravlje od Uzvienog Gospodara, kako bi time pokazao svoju strpljivost (sabur) i zadovoljstvo (rizaluk) Njegovom odredbom. Na kraju, nakon insistiranja njegove ene, on se obratio svom Gospodaru i zamolio Ga rijeima: Ti si od svih milostivih najmilostiviji! Tada je Uzvieni Gospodar otklonio od njega bolest i podario mu lijek, kao poklon onima koji su u trajnom ibadetu Njemu Uzvienom. Poslije svega to se do5

godilo sa hazreti Ejjubom (a.s.) na Uzvieni Gospodar ga naziva strpljivim robom, koji je zadovoljan svojim Gospodarom. Ljubavlju prema Uzvienom Gospodaru hazreti Ibrahim (a.s.) je ugasio ovosvjetsku vatru u jednom trenu. Ponos svijeta, Muhammed (s.a.v.s.), strpljivo je podnio iskuenja i muke u Taifu, ime je pripremio temelj sa kojeg e biti uzdignut na Mirad, kojim nije poaen nijedan rob osim njega. I verificirani uenjaci, koji su nasljednici Vjerovjesnik (alejhimus-selam), sa zadovoljstvom su prihvatali sve to bi im dolazilo od Allaha Uzvienog, bilo da je rije o darovima ili nedaama, vjerujui da je sve to dobro po njih. tavie, oni iskuenja, nedae i nesree smatraju darovima. Meutim, treba obratiti panju o sljedeem: ako bi neko uzeo za primjer hazreti Ibrahima (a.s.) i vatru koja ga nije prila, oekujui da e i sa njim biti isti ishod, - to bi bilo nepoznavanje granica i definitivni gubitak. U tom pogledu hazreti Mevlana (k.s.) lijepo je rekao: Na Allahovom putu treba ui u vatru, ali prije nego bude baen u nju, preispitaj se da li si kao Ibrahim!? Jer, vatra poznaje i ne pri Ibrahim, dok tebe ne poznaje... Ako bi se neko poistovjeivao sa velikanima, smatrajui sebe savrenim (kjamil), to bi bilo veliko neznanje koje za posljedicu ima veoma opasan ishod. Naa dunost je da u svakom poslu poduzmemo sve mjere koje su nam na raspolaganju, a da rezultat, ma kakav on bio, prihvatimo sa zadovoljstvom i pouzdamo se u Allaha Uzvienog. Zadovoljstvo (rizaluk) krajnji je plod ljubavi (muhabbeta). Rob ije je srce ispunjeno ljubavlju prihvata sve to mu doe od njegova Gospodara. tavie, ako aik i osjea bol iskuenja, on je toliko njime zadovoljan da moe poeliti nova iskuenja i nedae. Zadovoljan je onim to ga je pogodilo zbog nagrade koju e dobiti naknadno. Velikani su rekli: Onaj ko zna veliinu nagrade za strpljivost u nedai, on ne trai naina kako da se iz nje izbavi. Bolesnik ne obraa panju na gorinu lijeka, nego, tavie, dra6

ge volje prihvata teke i opasne operacije. Pored svega navedenog, ne smijemo zaboraviti da nije dozvoljeno traiti iskuenja s ciljem da bi se postigla nagradu za strpljivost i zadovoljstvo onim to je Boija odredba. To je zbog toga to rob ne zna koja iskuenja moe podnijeti, te to ga njihov teret moe savladati i slomiti. Meutim, ako teret iskuenja doe od Hakka Uzvienog, onda treba znati da On Uzvieni nikoga ne optereuje preko granica njegovih mogunosti. to se tie tolerancije prema grijesima i stvarima koje vode u nepokornost prema Uzvienom Gospodaru, to se nikako ne moe smatrati zadovoljstvom (rizalukom). Biti zadovoljan nevjerstvom (kufrom), nepokornou (isjanom) i grijeenjem (fudurom) predstavlja najvei gaflet i neznanje. Po tom pitanju ima veoma mnogo upozorenja od Uzvienog Allaha i Njegova Poslanika (s.a.v.s.). Ukoliko iskuenja i nedae ne budu uzrok ovjekovog buenja i vraanja Gospodaru, on postane dunjaluar, koji slijeenje strasti i elja due smatra pravom sreom, a na kraju bude upropaten kandama svoje sopstvene due. Allahovi bliski prijatelji to stanje nazivaju pravom nesreom! Zato ne budimo lahkovjerni i ne dozvolimo da budemo prevareni ovim prolaznim svijetom i njegovim vjetakim melodijama. Put muhabbeta je onaj koji vodi Boijoj bliskosti, a postie se slijeenjem i oponaanjem onih koje Allah voli. Oni koji vole moraju prihvatati sve to im dolazi od njihovih voljenih. Oni ne prestaju spominjati i misliti na svoje voljene.. ak i ako se ini da su iskuenja, nedae i nesree prepreka srei na ovom prolaznom svijetu, to nikako nije tako. Oni koji se znaju strpiti na onome to im dolazi od Allaha Uzvienog i koji su zadovoljni Njegovom odredbom, to moe biti uzrok njihove velike sree i radosti. Molim Allaha da nas uini robovima koji su zadovoljni Njime i sa kojima e On Uzvieni biti zadovoljan! Sa Njegovom pomoi i uputom...

Hfz. Dr. Demail IBRANOVI

Sticanje Allahovog zadovoljstva

llahovo zadovoljstvo (rida, rizaluk) je vrhunski cilj svakog vjernika preko kojeg vjernik dolazi do same spoznaje Uzvienog, odnosno susreta s Njim. Iako se alimi razilaze u definisanju rizaluka, da li je to stanje (hal) ili stepen (mekam) kroz koji prolazi vjernik, nuno je istai da sticanje Allahovog zadovoljstva podrazumijeva velika odricanja i rtvu. U svakom sluaju, postizanje rizaluka podrazumijeva jedan dugotrajni proces.

Sa zadobijanjem Allahovog zadovoljstva i oni postaju zadovoljni, jer je to Allahov zakon, drugo zadovoljstvo se vee za prvo. U sljedeem ajetu, Allah Uzvieni nam otkriva na kakav nain su ovi robovi postali najbolja stvorenja, nakon to su Ga spoznali: Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnaio, i On e ih uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, da u njima vjeno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni e biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani e sigurno uspjeti. (ElMudadele,22) Ebu Ali Dekkak kae: Neki uenik je rekao svome uitelju: Da li ovjek moe znati da li je Allah zadovoljan njime? Uitelj mu ree: Ne moe, kako da zna neto to je gajb i skriveno?. Uenik mu ree: Ja mislim da ovjek moe znati.Uitelj ga upita: A kako?. Uenik ree:Kada vidim da je moje srce zadovoljno s Allahom, znam da je i Allah zadovoljan sa mnom. Tada uitelj ree:Dobro si odgovorio, mladiu!
07

Sticanje Allahovog zadovoljstva vjerovanjem

Allah Uzvieni kae: A oni koji vjeruju i ine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja, njih nagrada u Gospodara njihova eka: edenski vrtovi kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno i zauvijek boraviti; Allah e biti s njima zadovoljan, a i oni e biti s Njime zadovoljni. To e biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga. (El-Bejjine,7-8) Iz navedenog ajeta se sasvim jasno razumije da su oni koji vjeruju i ine dobra djela najbolja stvorenja na ovom svijetu, sa posebnim nagradama na buduem.

Zadobijanje Allahovog zadovoljstva vrlinama (dobrim djelima)

Ovdje pod vrlinama prije svega podrazumijevamo ostavljanje nefsanskih prohtjeva u zamjenu za ono s im je Allah Uzvieni zadovoljan shodno ajetu: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svim onima koji ih slijede dobra djela inei (bi ihsan)(Et-Tewba,100) Ashabi su preli put duhovnog uzdignua sa Allahovim Poslanikom, a.s., od stepena surovih beduina koji su zakopavali svoju ivu ensku djecu do stepena onih pokornih robova koji bi zajecali samo kad bi se Allahovo ime spomenulo. U pogledu njihove rtve i spre-

mnosti na odvajanje od vlastitih usta mada je i njima samima bilo potrebno, navest emo sljedeu predaju koju nam Buharija prenosi od Ebu Hurejre: Doao je neki ovjek Allahovom Poslaniku, a.s., i poalio mu se rijeima: Allahov Poslanie, zadesila me oskudica, pa je Poslanik, a.s., poslao do svojih supruga da ih pitaju za hranu, ali kod njih nije bilo nita, pa Vjerovjesnik, a.s., ree: Ima li ovjeka koji e noas ugostiti ovoga, Allah mu se smilovao?!, pa je ustao jedan ensarija koji ree: Ja u, Allahov Poslanie! Otiao je svojoj porodici i rekao svojoj supruzi: Ovo je gost Allahovog Poslanika pa ga nemoj niim omalovaiti! ena mu ree: Tako mi Allaha imam hrane samo za djecu. Mu joj odgovori: Ti uspavaj djecu i ugasi kandilj. Mi emo noas gladovati. ena je tako uinila, a ovjek porani Allahovom Poslaniku i on ree: Allah se udi tom ovjeku i eni, nakon ega je objavljen ajet: I vie vole njima nego sebi mada im je i samima potrebno. (Har- 9) Ovo je put na kojem su ashabi sticali Allahovo zadovoljstvo i pokazatelj svim onima koji njih budu slijedili u vrlinama, djelima.

Zadovoljstvo Allahovom odredbom

Prihvatanje Allahove odredbe iskreno, srano, je pokazatelj visokog stepena vjerovanja. Alimi smatraju da je na ljestvici imanskih artova (uvjeta vjerovanja) posljednji vjerovanje u odredbu, ba radi toga to se se ovjekov nefs teko miri s boanskom odredbom. Vjernik treba uvijek biti zadovoljan Allahovom odredbom, jer je ona bolja od onoga to bi ovjek sam sebi odredio. Onaj ko je stvorio ovjeka najbolje zna ta mu odgovara iako, poesto, u praktinom ivotu ovjek eli da sve podredi svojoj logici. Zato, ono to Allah dosudi ovjeku, makar mu to bilo i mrsko, bolje je od onoga to bi ovjek sam sebi odredio makar mu to bilo lijepo i drago. Uzvieni kae: Ne volite neto, a ono moe biti dobro za vas; neto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare,216) Takoer, ovjek treba uvijek da ima u podsvijesti, da je zadovoljstvo sa Allahovom odredbom osobina koju su uvijek nosili Boiji Poslanici, a.s. i dobri ljudi. Ko je zadovoljan sa Allahom, svojim Gospodarom, pomiren je s Njegovom odredbom i nema nikakvog prigovora na nju. Ovo je put ostavljanja prohtjeva radi Njega, u protivnom se ostaje zastrtim od Njega.
08

Pitali su Hazreti Husejna, sina hazreti Alije: Ebu Zerr je govorio: Siromatvo mi je drae od bogatstva, a bolest mi je draa od zdravlja! Hazreti Husejn je na to rekao: Allah se smilovao Ebu Zerru! to se tie mene, ja govorim: Onaj ko se osloni na to da e mu Allah dati najbolje, taj nee poeljeti nita drugo, osim onoga to mu je On dodijelio. Od Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: Osjetio je slast imana onaj koji je zadovoljan Allahom kao Gospodarem.

voljstvo je susret s Njim. Od Dabira se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Dok dennetlije budu sjedili u Dennetu, obasjat e ih svjetlo koje e dolaziti od denntetske kapije. Podii e glave i vidjeti da je Uzvieni Gospodar nad njima. On e im rei:Dennetlije, molite Me! Oni e rei: Molimo Te da bude zadovoljan nama. On e rei: Moje zadovoljstvo vam je omoguilo boravak ovdje, a dat u vam i Svoje poasti. Ovo je trenutak za to, pa traite ih od Mene! Oni e rei: Podari nam vie! Tada e im biti dati nedaib (stvorenja koja su za jahanje) od rubina, njihove uzde e biti od smaragda i rubina! Njihov korak je ondje gdje im pogled dopire! Allah e im podariti i drvee koje e imati plodove. Doi e i hurije koje e govoriti: Mi smo njene i kod nas neete osjetiti nezadovoljstvo i ljutnju. Imamo vjeni ivot i ne umiremo. Mi smo supruge plemenitim vjernicima. Allah e narediti da budu namirisani bijelim miskom, vanrednog mirisa, i bit e odvedeni u sredite Denneta, Dennetu adn, i tada e meleci rei: Gospodaru na, doli su ljudi! Allah e rei:Dobro doli, iskreni! Dobro doli, pokorni! Tada e biti uklonjen zastori i oni e gledati lice Gospodara i uivat e u svjetlu Svemilosnog u tolikoj mjeri, da nee primjeivati jedni druge. Zatim e biti reeno: Vratite ih u njihove dvorce! Oni e se vratiti gledajui jedan drugoga, i to je znaenje rijei Uzvienog: Bit ete poaeni od Onoga Koji prata i Koji je milostiv. (Fussilet,32)
09

Nagrada za onog ko stekne Allahovo zadovoljstvo

A Allahovo zadovoljstvo je vrijednije od svih dennetskih blagodati (Et-Tevba,72) Komentariui ovaj dio kuranskog ajeta, Ismail Hakija u svom tefsiru navodi sljedeu predaju: Nakon to vjernici uu u Dennet Uzvieni e ih upitati: Jeste li zadovoljni?, na to e oni odgovoriti: Kako da ne budemo zadovoljni kada Si nam podario ono to nisi nikom od Svojih stvorenja. Uzvieni e rei: Ja u vam podariti neto to je vrijednije od svega toga. Vjernici e upitati: A ta je to vrijednije od svega ovog to smo dobili. On, Uzvieni, e rei: Podarit u vam Svoje zadovoljstvo i neu se nikada na vas rasrditi. Konana nagrada za one koji steknu Njegovo zado-

TEMA

Ka Allahovom zadovoljstvu
10

O smirena duo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna, a i On tobom zadovoljan! Ui meu robove Moje, i ui u Dennet Moj! (El-Fedr, 27-30)

11

Podsjeajui se na mudrost: ovjekovo ogledalo su njegova djela, a ne ono to on govori o sebi..., elimo rei da je zadovoljstvo (rizaluk) Gospodarom u veoma bliskoj vezi sa naim predstavljanjem i djelovanjem u ivotu, kao i sa naom bogobojaznou i duhovnim stepenom koji posjedujemo. Polazei sa tog stanovita, smatramo da je prijeko potrebno da osvjeimo svoje znanje po pitanju rizaluka, a zbog naeg srca i djl koja inimo. Kao to je poznato, izraz rid' u naim izvorima, Kur'anu i Poslanikovom (s.a.v.s.) Sunnetu, spominje se kao jedno od svojstava Allaha Uzvienog. Kao primjer toga moemo navesti ajet u kojem Uzvieni kae: Allah je zadovoljan njima, a i oni su zadovoljni Njime. (ElMaide, 118) Zatim, ajet: ..a Allahovo zadovoljstvo je najvee! (tj. vee je od svih dennetskih blagodati).

zrazom rid, koji doslovno znai: biti zadovoljan, ne suprotstavljati se i sl., kao da se eli ukazati na vrijednost ljudi kod Allaha Uzvienog.

a nekima nije. Ovdje bi se moglo postaviti pitanje: Zato je Allah stvorio stvorenja kojima nije zadovoljan? Najkrai odgovor na to pitanje bio bi: Da bi posluila kao iskuenje! Uenjaci Ehlu sunneta vel-dema'ta saglasni su da nita ne moe nastati bez Njegove volje (irde), s tim da oni prave jasnu razliku izmeu Njegove volje i zadovoljstva. Budui da je On Stvoritelj svih stvari i pojava, moramo priznati da je On Uzvieni stvorio i kufr (nevjerstvo). Meutim, u ajetu: .. On nije zadovoljan nevjerstvom Svojih robova.. (Ez-Zumer, 7), kao i u drugim ajetima, jasno se izraava injenica da On Uzvieni nije zadovoljan kufrom, iako ga je stvorio. Pored toga, nai uenjaci kau da je On zadovoljan izvravanjem Njegovih zapovijedi, a da je srdit kada se ini ono to je On zabranio.

ovjekovo zadovoljstvo
to se tie ovjekovog zadovoljstva, ono se moe podijeliti na dva dijela: njegovo zadovoljstvo Allahovim propisima i odredbom i zadovoljstvo onim to rade drugi ljudi. ovjekovo zadovoljstvo Allahovim propisima i odredbom direktno je povezano sa njegovim vjerovanjem (imanom) i stepenom (dereda) na kojem se nalazi. Ako se vratimo na gore navedeni ajet (Allah

Allahovo zadovoljstvo
U navedenim ajetima, i njima slinim, izraz Allahovo zadovoljstvo oznaava naklonost naeg Uzvienog Gospodara i postizanje Njegove nagrade. Uzvieni Allah je Stvoritelj svih stvorenja koja znamo i koja ne znamo. Meutim, On je nekim stvorenjima zadovoljan,

12

je zadovoljan njima, a i oni su Njime zadovoljni! El-Maide, 118), primijetiemo da se pored Allahovog zadovoljstva ovjekom, spominje i ovjekovo zadovoljstvo Allahom Uzvienim. Dobro, ali ta to znai? Kako ovjek treba ispoljiti svoje zadovoljstvo Allahom Uzvienim? Nai uenjaci su ukazali na vezu izmeu tevekkula i rizaluka. Oni kau: Plod oslanjanja (tevekkula) na Allaha jeste zadovoljstvo Allahom (rizaluk). Onaj ko svoje poslove prepusti Allahu i bude zadovoljan Njegovom voljom i onim to mu je On odredio, znai da je spoznao istinski smisao tevekkula: oslanjanja i pouzdanja u Allaha. (Ibn Redeb, Damiu'l-ulumi velhikem) Zbog toga su velikani, kao to su Hasan Basri (k.s.) i Fudajl ibn Ijad (k.s.), rekli: Tevekkul je da bude zadovoljan sa svime to te zadesi! Ibn Ebid-Dunja (rah.) kae: Preneseno mi je da je jedan od mudraca rekao: 'Tevekkul ima tri stepena. Prvi je da se ne ali na ono to te zadesilo; drugi je da bude zadovoljan onim to te zadesi; i trei je da ti je drago da se nikome ne jada zbog onoga to te zadesi!' (Damiu'l-ulumi vel-hikem)

Tri stepena zadovoljstva

Abdulaziz ibn Revvad (k.s.) stepene zadovoljstva povezuje sa strpljivou (saburom) i kae: Strpljivost ima tri stepena. Prvi stepen je strpljivost muvehhida (ehli tevhid); oni ne pokazuju nezadovoljstvo i neprijatnost prema Allahovoj odredbi, smatrajui je Njegovom pravdom, a ne zulumom. Pored toga, oni su nemarni i ine grijehe svojim organima. Njihov sabur je sabur onih koji ine nasilje prema sebi. Drugi stepen je strpljivost muktesida (ehli iktisad); oni strpljivo prihvataju ono to im je odreeno, kako organima, tako i srcem. Pored toga, u svojim duama osjeaju tjeskobu i bol zbog nedaa koji ih zadese. Trei stepen je strpljivost mukarrebuna (ehli kurb); njihova strpljivost je zadovoljstvo sa svime to ih zadesi. Oni u svojim srcima ne osjeaju nikakvu tjeskobu ili tugu zbog nedaa koje ih pogode, a to je zbog njihove blizine Allahu Uzvienom. Njihova srca su ispunjena nurom, koji je spalio i odstranio od njih strasti njihove due. Na taj nain njihove due ne osjeaju nikakvu

tjeskobu ili bol zbog iskuenja i nedaa koje ih pogode. Ljudi na ovom stepenu su probuene due; ostavili su svoju volju i otrijeznili se iz pijanstva grijeenja. Njima je Allahova volja u pogledu njih slaa od njihovih linih elja. Strpljivost prve grupe je imanski sabur; strpljivost druge grupe je sabur uprkos osjeaju bola; a strpljivost tree grupe je zadovoljstvo srca i due. (Tirmizi, Nevadirul-usul) Abdulaziz ibn Revvad (k.s.), ije ime smo prethodno spomenuli, imao je veliko iskuenje sa vidom, toliko da je bio gotovo oslijepio. Meutim, on je dvadeset godina skrivao svoju nedau i od svojih najbliih. Kada je njegov sin to primijetio, upitao ga je zato im prije nije rekao za svoju boljku, on mu je odgovorio da se ne udi zbog toga, jer je on zadovoljan onim to mu je Allah Uzvieni dosudio Svojom odredbom. (Ebu Nuajm, Hiljetul-evlija) Abdulaziz ibn Merzuk (k.s.) bio je jedan od ministara halife Haruna Er-Reida. Jednoga dana napustio je sve to je bilo u njegovom posjedu; uinio je tevbu i istigfar i okrenuo se svome Gospodaru, inei ibadet i skromno se odnosei prema ovosvjetskim potrebama. Postao je toliko skromnih potreba da je spavao na

13

goloj zemlji i pijesku. Oni koji su ga poznavali od ranije, pitali su ga ta je dobio ostavljanjem udobnog i lagodnog ivota, a on je odgovorio: Postao sam zadovoljan onim to posjedujem! (Ibn Hibban, Kitabus-sikat)

Da li zadovoljstvo znai da treba prihvatati sve to se dogaa?

Iz gore navedenih primjera ne smijemo izvui zakljuak da treba biti zadovoljan svime to se dogaa oko nas. Naime, ne smijemo biti zadovoljni onim ime nije zadovljan Allah Uzvieni i Njegov Poslanik (s.a.v.s.). tavie, moramo osjeati odvratnost i nezadovoljstvo kufrom (nevjerstvom) i irkom (pridruivanju ortaka Allahu Uzvienom) dvjema velikim nesreama, kao i prema svakom grijehu i loem djelu. Istina je da se sve dogaa Allahovom voljom i odreenjem, ali On Uzvieni, kao to smo prethodno spomenuli, nije zadovoljan kufrom, irkom i drugim vrstama grijeenja. Velikani islama ukazali su na jednu suptilnost u pogledu ove stvari. Oni kau: Allahova odredba (kad') je realizacija onoga to je On Uzvieni odredio da se dogodi, u (pred)odreenom danu i trenutku. Pored toga, Njegova odredba ima jo jedan oblik manifestacije koji se naziva makd'. Na primjer, Allah je odredio (kad'om) da se razbolimo. Meutim, da li emo u toj bolesti biti zahvalni na Njegovoj odredbi ili emo zbog nje posrnuti u grijeh to se dogaa naom voljom i izborom. Upravo taj na izbor naziva se makd'. U pogledu Allahovog odreenja (kad' i kader) ne smijemo praviti razliku u njegovoj kakvoi, nazivajui ga dobra sudbina i loa sudbina. Zasigurno je lijepo sve to nam doe od Allaha Uzvienog, a na odnos prema Njegovom odreenju moe biti dobar ili lo. Druga stvar o kojoj moramo voditi rauna jeste zadovoljstvo svojom nepokornou i gijeenjem, u sluaju kada prekoraimo Allahove granice ili zanemarimo Njegove propise. Biti zadovoljan takvim stanjem nikako ne dolazi u obzir. Ako smo uinili neto ime Allah Uzvieni nije zadovoljan, nikako ne smijemo rei: Allah je tako htio! Jer, mi znamo da se sve dogaa Njegovim znanjem, voljom i odreenjem, ali znamo i injenicu da nam je

14

On Uzvieni dao i slobodnu volju i mogunost izbora, zbog kojih nas poziva na odgovornost. Prema tome, predanost i zadovoljstvo Allahovom odredbom nikako ne znai zadovoljstvo nepravdom, nasiljem, iskoritavanjem i tlaenjem ljudi na bilo koji nain. Ukratko, ispravan stav u pogledu zadovoljstva imaemo ukoliko smo zadovoljni samo onim ime je Allah Uzvieni zadovoljan prihvatajui to srcem i duom, i iskazujui svoje nezadovoljstvo prema onome ime On nije zadovoljan odbacujui to cijelim biem.

Mi pripadamo Allahu i opet emo se Njemu vratiti

Uzvieni Allah nas u Kur'an-i Kerimu obavjetava o osobinama strpljivih i kae: Ti obraduj strpljive one koji, kada ih pogodi kakva nedaa (musibet), kau: Mi pripadamo Allahu i opet emo se Njemu vratiti! (El-Bekara, 156) Da, svi smo od Njega doli, nai imeci, porodice, djeca i sve to imamo pripada Njemu, i na kraju emo Mu se opet vratiti. Mu'min, u ijoj svijesti je smjetena injenica da smo na Ovaj svijet doli radi ispita, na pitanje odakle je doao i kuda ide? odgovara svojim nainom ivljenja i reakcijom na dogaaje koji se dogaaju oko njega. Njegov ivot kao da se utjelovio u ajetu koji smo naprijed spomenuli: Mi pripadamo Allahu i opet emo se Njemu vratiti! Plemeniti Poslanik (s.a.v.s.) savjetuje nam da ovu reenicu izgovaramo kada nas zadesi neko iskuenje, bilo ono veliko ili malo. Hazreti Aia (r.anha), naa majka, kazuje da je Vjerovjesnik (s.a.v.s.) ovu reenicu izgovarao ak i onda kada bi se ugasilo kandilo u njihovoj kui. Kada mu je ona rekla: To je samo kandilo!, objanjavajui da to nije ba toliko ozbiljna situacija, Resulullah (s.a.v.s.) je odgovorio: Iskuenje (musibet) je sve to uznemirava mu'mina! (Ebu Davud) Dakle, ivot mu'mina je putovanje. Poznato mu je odakle ono poinje i gdje se zavrava. Pred prolaznim uivanjima on mora zatvoriti oi svoga srca i pripremiti se za put. Uzdajui se u Onoga u ijoj vlasti se nalazi sve, oslanjajui se na Njega i spominjui Ga njegovo putovanje bie lahko i uspjeno...

15

Edin TOPI

Put vraanja Rabbu

Alija b. Ebi Talib, r.a., je rekao: "Ja se zaista sjeam Zavjeta koji sam sa svojim Gospodarem sklopio, i znam ko mi je tada bio s desne strane a ko s lijeve strane."
vala Allahu Gospodaru svjetova, Onom koji je jedini dostojan da Ga se oboava i onome koji je Jedini dostojan u traenju Njega i Njegovog Rizaluka. Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu asnu porodicu i njegove vrle Ashabe, r.a., i sve one koji ga u dobru slijede. Allah, d., u Kuranu kae: ''I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar va?', oni su odgovorili: 'Jesi, mi svjedoimo', i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome nismo nita znali.''' (El-A'raf, 172.). Ovo je jedan od kuranskih ajeta koji govore o Misaqu ili ezelskom
16

Zavjetu vjere, koje su due dale svome Gospodaru. U emu lei mudrost Zavjeta? Mudrost Zavjeta je u tome da Allah, d.., ima huddet (dokaz, opravdanje) nad onim svojim robovima koji nisu ispunili dati Zavjet. Upravo zato nas Allah, d.., na njega upozorava i podsjea. Sve su due posvjedoile i one vjernike i one nevjernike, kao i munafike. Samo ono to ih odvaja jedne od drugih je nijjet koji su due u ezelu imale. Ako smo dali Allahu, d., Zavjet (ahd, misaq) zato se toga danas ne sjeamo? ovjek je po svojoj prirodi zaboravno bie. Kae se da je rije insan (ovjek) derivirana iz rijei nisjan (zaborav). ovjek mnoge stvari iz ovog ivota

zaboravlja, pa kako ne bi zaboravio Zavjet koji se desio tik nakon Ademova, a.s., stvaranja. Jedna od deviza dananjih pedagoga je da novo znanje potire staro. Priroda znanja o misaqu je ahiretska, a priroda znanja koje dijete ima od trenutka kada doe na svijet, je dunjaluka. Dolaskom na ovaj svijet mala beba je kau dennetska ptica. Kako ta ptica postaje svjesna svojih nefsanskih prohtjeva, glad, umor pa zatim traenje i naposlijetku ui se o svome koje mu je JA nophodno kako bi uinio prve korake u ivotu. to je ovjek svjesniji svoga nefsa, ono vie zaboravlja svoju svrhu, A ljude i dinne Sam stvorio da Mi ibadet ine Meutim, ima i onih koji se tog

"Zavjeta" sjeaju. Meu takve se, primjerice, ubraja Alija b. Ebi Talib, r.a., koji kae: "Ja se zaista sjeam Zavjeta koji sam sa svojim Gospodarem sklopio, i znam ko mi je tada bio s desne strane a ko s lijeve strane." Slino kazivanje se prenosi i od uvenog sufije Sehl b. Abdullah Et-Tusterija, k.s., koji je rekao: Poznajem svoje uenike jo od dana kad je bilo reeno: "Zar Ja nisam Gospodar va?"

Naa loa djela, gaflet, neinjenje dobrih djela, ostavljanje namaza na nas djeluju onako kao to oblak zaklanja sunce. A oblak je kafir kada zaklanja sunce. Najtei i najtamnjiji zastori su injenje irka i kufr. Grijeenjem se postavljaju zastori, pregrade do Ridvanullaha. To su neprobojni zidovi. Da nas Allah sauva od ovakvih stanja. Allah, d.., u Kuranu kae da e onima koji se pokaju njihova loa djela biti zamijenjena dobrim (sura Furkan), a onaj ko trai tome Allah i daje. Namaz, zikr, post i svi drugi farzovi i ibadeti, pribliavaju Allahu i vode zadobijanju Njegovog rizaluka. Na kraju krajeva, mekami dua koji slijede poslije nefsulMutmeinne jesu nefsi-Radije dua

zadovoljna Allahom i nefsi-Merdije dua s kojom je Allah zadovoljan. El Kuejri u svojoj Risali prenosi da se Rida dijeli na dvoje: zadovoljstvo Njime i zadovoljstvo od Njega. Zadovoljstvo Njime je proraunato, a zadovoljstvo od Njega je zadovoljstvo Njegovom odredbom. Istovremeno, negrijeenje, neinjenje loih djela prema sebi, drugima i najvanije Bogu znai uklanjanje zastora, a injenje dobrih djela koja su in zahvalnosti i ljubavi prema Njemu raskruje tamu koja nam ne dozvoljava da na bilo koji nain dokuimo ili naslutimo Njegovu Bliskost, a za koju nam je reeno da nam je On blii nego ila kucavica...

Uklanjanje zastora
Due na ovom svijetu tee ponovnom susretu sa Rabbom. Mevlana Rumi, k.s., ih poredi sa najem koji ezne za svojom Pradomovinom Najistanom. Allah, d.., dennetske due naziva Mutmeinne - smirenim (89;27) a u narednom ajetu za te due govori da je On zadovoljan sa njima i da su one zadovoljne sa Njim. Rije Ridvan doslovno znai zadovoljstvo, blagostanje, a iz nje su izvedene rijei rizaluk, rida itd. Meutim, Ridvan ima puno dublje znaenje. U Suri 9:72 ono nosi znanje uklanjanja zastora izmeu roba i Rabba. Ti zastori su itekako prisutni na dunjaluku, ali iz ovog ajeta saznajemo da ih ima ak i u Dennetu: A i malo Ridvanullaha vee je od svega toga; to e, doista uspjeh, veliki biti. Ili kako nas jedan kudsi hadis obavjetava : Zar neete da vam (dennetlijama op.a.) dam neto bolje od toga?, a oni e rei: Gospodaru, ta moe biti bolje?, a On e rei: Spustit u na vas Moj Ridvan?

17

Put zikra put vraanja

Ilahi ente maksudi ve ridake matlubi! Moj Boe, Ti si moj cilj, a ono za im tragam je Tvoje zadovoljstvo! U ovoj dovi nalazi se sr tarikatskog uenja. Sufije i drugi duhovni putnici nisu nita bolji od obinih ljudi, ali ono to ih razlikuje od njih je upravo taj put preodgoja due, put prisjeanja. Namazi, zikr i drugi farzovi i nafile treba da se ine sa nijjetom zadobijanja Alahovog rizaluka. ejh Tadudin Usmani Hindi, k.s., objanjavjaui dovu Ilahi ente maksudi, ve ridake matlubi! kae u svojoj knjizi Mefitahul me'ijje fi tarikatin-nakibendijje : Korist zikira sa ovom dovom je likvidacija svih misli i pomisli, svih sjeanja i dosjeivanja, dok zikrullah, sjeanje samo na Allaha, ne bude posve rastavljen i osloboen od drugih sjeanja i zikrova i dok zakir totalno ne raskine veze i kontakt sa bilo im drugim. Ako obavlja ovakvog zikra nije ostvario sranog Ihlasa i ako njegovo srano stanje nije jo u skladu sa njegovim rijeima onda mu od zikra, de facto, nije cilj ono to tvrdi. U tom sluaju navedeni zakir e dovu i izjavu initi talkidski, po emru i oponaanju svoga tarikatskog murida, tj. po njegovoj direktivi i praksi, pa e Inallahu te ala sa bereketom toga talkida postii i ostvariti srani ihlas, posvemanju usklaenost jezika i srca. ejh Hindi nam prenosi hadis Poslanika, s.a.v.s., da je Svevinji Allah sakriven sa sedamdeset hiljada svjetlosnih hidaba a isto toliko i tamnih ( svjetlosni hidabi su
18

realiteti ahiretskih svjetova, a tminski hidabi su dunjaluki- tabiatski, vizioni, fiziki, metafiziki objekti).

Tarikatski postulati
Prema Hazreti Hadde ejh Abdulhalik Guddevaniju, k.s., teze ili postulati tarikatskog ponaanja sadrani su u jedanaest termina koje bi svaki salik trebao primjeniti u svome ivotu. Da li su ovi principi formulisani kako bi ovjek bio poaen uklanjanjem zastora i kako bi zadobio Njegov Rizaluk ne znam, ali slutim da je to upravo zbog toga. Tek poslije takvaluka, sabura i ukra dolazi mekam zadovoljstva, a taj mekam se zadobija, kako ree Kuejri iz zadovoljstva Allahovom odredbom. A nije zadovoljstvo da ne osjeti nevolju i kunju nego je zadovoljstvo da se ne protivi Njegovoj odredbi i sudbini. Zadobijanje Allahovog zadovoljstva je proces ili put koji traje cijeli ivot, on je pun tekoa i odricanja svojih nefsanskih prohtjeva. Taj proces poinje tevbom i traje sve dok se u potpunosti ne ukurbani svoj nefs. On je proces zbog toga to kroz ibadete koji se ine znai i prisjeanje. Ono je prisjeanje na Zavjet koji je dat jo u Ezelu. Ono je ponitavanje svoga JA kojem se ovjek od roenja ui. On je u konanici oslobaanje od skrivenog irka i potpuno predavanje i potinjavanje Allahu, a zar ba to nije sutina nae vjere!?

Bezmjesni i besmisleni ovjek

ada bi na putu iz bezmjesta u bezmjesto postojalo kakvo mjesto, veli Rumi, k.s., i on bi sebi otvorio duan, te savjetuje one koji su to ve uinili da taj duan zatvore i otvore onaj bez mjesta. No, mnogi imaju bojazan da nee moi trgovati svojim znanjem ako otvore duan bez mjesta. Znali ili ne znali to da je logika propedeutika (pripremna) disciplina za svaku vrstu naukovanja i smislenog govora uope, oni slijede u potpunosti njena pravila do kraja ivota, jer to odgovara njihovoj naravi. Sama logika iznala je da postoje etiri oblika misli (pojam, sud, zakljuak i dokaz) a govor nije nita drugo do orue putem kojeg se te misli saopavaju. Ukratko, stvarnost nam se nadaje u vidu misli i kao tako pojmljenu izraavamo je govorom. Uistinu, logika nikada nije tvrdila da se bavi istinitim mislima, nego je upuivala na metode kako bi se dolo do istine u kojoj se misli i stvarnost podudaraju. Svima onima koji hoe da razmiljaju ovo je savjet i uputa da je logika etapa imanentna ovjekovom biu u procesu dozrijevanja njegove svjesnosti, te da se na odreenom stepenu mora prevazii. Ali, ovo je istodobno i opomena mladim ljudima da reenu etapu iskoriste za kolovanje i studiranje. Pomnije sagledano, ako je logika u poetku uitelj, poslije e biti uenik i sluga. Priznanje neznanja moe doi samo od onoga koji poznaje svoje granice. Zasluga logiara je nedvojbeno i u tome to nikada

mr. Nezir KRALO

nisu davali mogunost da se misao poistovjeti sa predodbom, iako su imali povoda za to( gr. idea slika, oblik, vanjtina...), niti da je ona puki odraz realnih stvari i procesa, itd. Ona sama jeste nastojala oko misli ali nikada nije objelodanila ta je to zapravo misao. A kako nas divno Rumi, k.s., pouava: Posmatraj vladavinu Boga nad mislima. On im daje oblike ne koristei sredstva, bez pera i orua. Kada bi pocijepao srce i iskidao ga u male komadie u njemu ne bi mogao pronai te misli: ni u krvi, ni u nervima, ni gore ni dole, ni u jednom dijelu tijela, jer one su nematerijalne i nepripadajue; nee ih pronai ni vani. Poto je vladavina Boga nad mislima tako suptilna da nema nikakvog znaka, zamisli koliko je tek Stvoritelj svih stvari suptilan i bez znaka...(Fihi- ma- fihi, 92)

dea paradigma na kojoj moderna nauka gradi vlastiti napredak. Bezmjesnost je odlika Razuma, dok je mjesnost odlika tjelesne due kao i njenog znanja izraenog u vidu vlastitog (ego-istinog) miljenja. Kako ne treba tragati za sutinom u sluajnosti, prolaznosti i mjesnosti na velianstven nain nam to otkriva Rumi k.s.: to se tie onoga koji trai znanje u srcu, moe plakati nad njim. A onome koji trai Razum u (tjelesnoj) dui, moe se narugati.(Fihi-ma-fihi,59) To se pojanjava jednostavnim primjerom kroz odnos mousa i njegovog mirisa. Miris je svojstvo mousa i kao takav neodvojiv je od njega jer se mous manifestuje putem njega. Ukoliko se neko vee samo za miris, pogreno postupa. No, sretna osoba je samo ona koja ide od mirisa do same stvari i nalazi jedinstvo s njom. Za razliku od miljenja ije mjesto izviranja i pojavljivanja je svjesni dio (glava) neprosvjetljene i nepreobraene tjelesne due (nefs), istinsko znanje (ilm) se manifestuje putem srca (qalb), ali mu ono nije izvor. Razum moe u konanici da se manifestuje tek putem preobraene tjelesne due, tj. putem njenog svjesnog dijela, kada motri istu istinu, ali mu tu nije izvor. Jednostavnije reeno, ako je Razum Svjetlost onda je glava svjetiljka, ali ona sama nije izvor Svjetlosti. Poto i Razum i znanje imaju bezmjesnu narav, Rumi, k.s., istinskog ovjeka oslovljava pridjevkom bezmjesni i besmisleni.
19

Bezmjesnost misli ukazuje na bezmjesnu sutinu ovjeka (duh) kao i znanje (ilm) istine koje je imanentno toj bezmjesnoj naravi. Ukoliko se zanemari ovaj vid neprolazne, odnosno vjene ljudske sutine a istakne prolazna i mjesna dimenzija onda se bezmjesna i istinita misao u vidu znanja (ilmznanje od Boga) povlai, a ovjek biva utamnien svojom poudnom duom (nefs) i matom koji se, dok se slue govorom kao oruem, redovno i po ustaljenom pravilu raskrivaju i iskazuju nama dobro poznatim stavom: Ja mislim...(Ego cogito...). Svojevremeno, ovo je bila krilatica novovjekovne misli a danas je u naunom miljenju vo-

Hiljadu i jedna kap

Dizja porez za zimmije

Kada bi jedna zemlja dola pod vlast islamske drave, njeni graani nemuslimani su mogli napustiti zemlju i otii negdje drugo ili sainiti sporazum sa islamskom dravom i nastaviti ivjeti na istom prostoru uz potivanje principa naznaenih u sporazumu. Takav sporazum se nazivao zimmet, a graani nemuslimani zimmije. Sporazumom se nemuslimani obavezuju na potovanje odredbi islamskog poretka i neuestvovanje u ratovima, a za uzvrat su plaali porez koji se nazivao dizja. Islamska drava se obavezivala da e titi ivot i imovinu zimija kao i slobodu vjeroispovijesti. Dizju su plaali samo odrsli, zdravi i za rat sposobni mukarci. ene, djeca, starci, bolesni, iznemogli, invalidi, monasi i prosjaci su bili izuzeti od ovog poreza. Nakn to su hazreti Ebu Ubejde i Halid ibn Velid zauzeli skoro cijelu Siriju, tadanji bizantijski imperator 636. godine pokree imperijalnu armiju sa ciljem protjerivanja muslimana nazad u pustinje Arabije. Halid ibn Velid je procijenio da se muslimani ne mogu oduprijeti takvoj sili, osim ako se povuku sa osvojenih teritorija i zaustave na rijeci Jermuk gdje je mogue doekati bizantijsku imperijalnu armiju i poraziti je. Ebu Ubejde, kao glavnokomandujui islamskih armija u Siriji, se sloio sa prijedlogom i naredio povlaenje trupa ka Jermuku. Prije nego su muslimani napustili osvojene teritorije, Ebu Ubejde je naredio da se lokalnom nemuslimanskom stanovnitvu vrate sredstva koja su na ime dizje platili muslimanima. Za tu priliku izdat je i poseban proglas: Obavijeteni smo da velika neprijateljska sila kree protiv nas, vraamo vam vau dizju. Kako smo prethodno sklopili sporazum o tienju vaih ivota i imetaka, mi smo to duni i sprovesti. Poto, u ovakvim okolnostima, ne moemo ispuniti svoje obaveze prema vama, vraamo vam novac koji smo od vas prikupili. Ovako human i pravian gest je naveo lokalne krane da se mole: Bog nam vas ponovo za gospodare poslao i uinio vas pobjednicima nad Bizantijcima. Da su umjesto vas bili oni, ne samo da nam ne bi nita vratili, nego bi nam i ostalo oteli. (Izvor: Thomas W. Arnold, Povijest islama, Sarajevo 1989, str 86-87)
20

Prelasci krana u islam

irenjem islamske drave nakon Poslanikovog a.s. preseljenja na ahiret, tolerisanje kranskih crkava nije dovoeno u pitanje. Posebno dobri odnosi su bili prema kranima nestorijancima zbog njihovog uenja o Isau a.s. koje se razlikovalo od crkvenog uenja zbog ega ih je crkva smatrala hereticima. Ova naklonost islamske vlasti nipoto nije znaila i favoriziranje nestorijanaca na tetu ostalih krana. Naprotiv, islamska vlast je spreavala napade jedne kranske sekte na drugu. Uzimajui u obzir slobodu ispovijedanja vjere, koja je openito data kranima, nemogue je prihvatiti lai da je islam iren snagom maa. ak i mnogi kranski teolozi govore da je moralni pad ondanje istone crkve i njena duhovna nizina nagnala mnoge da potrae iu duhovnu atmosferu. Nemona u suprotstavljanju pada morala, crkva pokuava sa celibatom (izbjegavanje braka) kao odgovorom na sveprisutni nemoral. Put ka svetosti i duhovnom uzdizanju je traen u pustinjatvu, a osnovna odlika kaluerstva bila je fizika neistoa. Dalje se, u hronikama kranskih teologa pronalaze opisi situacija u kojoj jedna kranska sekta proganja drugu, sve zbog nejasnih vjerskih propisa i metafizikih pitanja. Pravoslavni, nestorijanci i jakobiti su se nemilosrdno sukobljavali sve do unitenja. Islam je bio izuzetno privlaan onima koji nikako nisu prihvatali bizantijski kler. Njihov imperator nije bio samo vladar, on je bio i vrhovni sveenik. Tako je otvoren put potpunom despotizmu koji je sve jae pritiskao obian narod. Izuzetni uspjesi islamskih armija su dodatno poljuljali vjeru u kranstvo koje se pokazalo potpuno nemonim pred islamom. Narodni rezon je bio taj da Bog daje uspjehe onima koji su Mu dragi i sa kojima je zadovoljan. Islamsko naelo bratstva i pravde, te potinjavanje svakoga, pa ak i vladara, pod propise erijata i nepostojanje nezajaljivog i nedodirljivog sveenstva je bilo suvie atraktivno i privlano. Napaeni i obespravljeni narod je shvatio da mu islam nudi zatitu i astan ivot na ovom i spas na buduem svijetu. (Izvor: Thomas W. Arnold, Povijest islama, Sarajevo 1989, str 95-108)

Rusko pravoslavlje
Ruski knez Vladimir je ivio na prelazu iz desetog u jedanaesto stoljee. Kao i njegov narod, bio je paganske vjere. Shvativi da je kulturno i politiki neprihvatljiv ostanak u takvoj vjeri, Vladimir je odluio prihvatiti jednu od vjera: islam, katolianstvo, jevrejstvo ili pravoslavlje. U to vrijeme na obalama Volge ivili su muslimani Bugari koji su primili islam od muslimanskih trgovaca. Knez Vladimir ih je pozvao i zatraio da mu objasne osnove islama. Sasluavi muslimane, Vladimir se lijepo izrazio o islamu, ali je rekao da Rusi nikada ne mogu primiti tu vjeru koja zabranjuje pijenje alkoholnih pia koja su za njih, kako je objasnio, sastavni dio ivotnih radosti. Jevreji sa Kaspijskog mora su pokuali sa svojim izaslanstvom. Nakon to su objasnili principe svoje vjere i iznijeli kratak historijat svoga naroda, Vladimir je odbio rekavi: Dakle, vi ste od Boga prokleti i protjerani iz svoje domovine a sada elite druge uiti. Idite! Ne elimo, kao i vi, ostati bez svoje domovine. Poto je sasluao pravoslavne i katolike, Vladimira se najvie dojmila pravoslavna vjera koja je obeavala oprost grijeha i ulazak u raj uz tek neznatan napor i odricanje. Potrebno je samo pokrstiti se. Poslije savjetovanja sa kneevima ruskih pokrajina, odluio je poslati svoje uenjake da na licu mjesta proue svaku od ponuenih vjera. Po povratku sa putovanja, izaslanici su izvijestili o onome ta su vidjeli. Izaslanik koji je bio u Istanbulu je bio oaran jednom slubom u Aja Sofiji kojoj je prisustvovao. Velianstvenost zgrade, bogata odjea sveenika, ukraeni oltari, zanosni mirisi i opa rasko pri ceremoniji su oduevili izaslanika koji je sve te utiske zorno opisao i predstavio knezu Vladimiru koji je ionako ve naginjao pravoslavlju. Ostali izaslanici su sa poniavanjem govorili o islamu i ostalim vjerama koje su sada i konano odbaene. Tako je donesena odluka o prihvatanju pravoslavlja kao vjere svih Rusa. (Izvor: Thomas W. Arnold, Povijest islama, Sarajevo 1989, str 296-298)
21

Dr. Ahmed E-erbsi

Slast imana
Iman ima slast, koja je iznad svake druge slasti! Ukus, ljepi od svih ukusa! Oduevljenost, veu od svakog zanosa! Jer, slast imana je srana, duhovna i duevna slast! Ona tee i kla kao to kla voda kroz cvijet i krv kroz vene. Na svog vlasnika baca zrake po svim njegovim organima, pa za njega nema uzrujanosti niti nesanice, nema tjeskobe niti utuenosti, nego irina i milost, zadovoljstvo i blagodat...
uhammed Resulullah, s.a.v.s., je rekao: Osjetie slast imana onaj ko bude zadovoljan svojim gospodarem - Allahom, svojom vjerom - islamom i svojim poslanikom - Muhammedom! (Muslim, Tirmizi i Ahmed) Gledajui desno i lijevo kroz ivot, sluajui ovoga i onoga uoavamo razne vidove potekoa i nesrea. Susreemo se sa svakojakim jadikovanjima i psiholokim tjesnacima kod ljudi. A tako su rijetki oni sretni i zadovoljni! Najvei krivac za takvo jadno stanje je taj 'opasni kancer' koji rui sigurnost
22

i smirenost, a on je: nepostojanje vrstog uvjerenja (jekina) i vjerovanja (imana)! Jer, onaj koji vjeruje-on poznaje svoj put, a ko poznaje svoj put on je njime zadovoljan, pa tako njime putujui doe i do svog cilja. Na tom putovanju, neminovno, zadesi ga umor i odreena patnja, ali on ih doeka strpljivou i ustrajnou. Tako, vjernik na svom putu ne pridaje posebnu vanost onome to ga zadesi, jer su njegov pogled i njegova misao vezani za ono to je Najvrijednije, ono to je Vjeno! Prvak cijelog ovjeanstva Muhammed Resulullah, s.a.v.s., nam je pokazao put imana i sigurnosti

kada je rekao: Osjetie slast imana onaj ko bude zadovoljan svojim gospodarem - Allahom, svojom vjerom - islamom i svojim poslanikom - Muhammedom! Iman ima slast, koja je iznad svake druge slasti! Ukus, ljepi od svih ukusa! Oduevljenost, veu od svakog zanosa! Jer, slast imana je srana, duhovna i duevna slast! Ona tee i kla kao to kla voda kroz cvijet i krv kroz vene. Na svog vlasnika baca zrake po svim njegovim organima, pa za njega nema uzrujanosti niti nesanice, nema tjeskobe niti utuenosti, nego irina i milost, zadovoljstvo i blagodat...

Zadovoljstvo Allahom, d..

Prva kapija od kapija prispijea do slasti imana je da insan bude zadovoljan svojim gospodarem Uzvienim Allahom. Jer, On je Stvoritelj svega, Odravatelj svih, Gospodar nebesa i zemlje, Milostivi dunjaluka i ahireta, Vladar svih svjetova. A zadovoljstvo Njime podrazumijeva zadovoljstvo u izvrenju ibadeta. Nadu, strah i posveenost samo Njemu. Pridravanje Njegovih zapovjedi i propisa, a sustezanje od Njegovih zabrana. I to, spoznavi mudrost tih naredbi i zabrana ili ne. Ogranieni i slabani rob ne treba da pita svog Sveznajueg Stvoritelja o mudrosti svake Njegove Rijei. Iskreni rob se povinjava svome Stvoritelju, vjerujui u Njegovu mudrost i pravdu, nadajui se Njegovoj milosti a strahujui od Njegove kazne. Rob ima najvei uzor u Njegovom Poslaniku, a.s., koji se svome Gospodaru ovako obraao: Moj Allahu, Tvojim zadovoljstvom utjeem se od Tvoje srdbe, Tvojim oprostom od Tvoje kazne, utjeem se Tebi od Tebe! Ne mogu Ti hvalu nabrojati, Ti si onakav kao to si sam Sebe pohvalio! inio bi dovu i govorio: Moj Allahu, zato to Ti je poznat gajb (skriveno), zato to ima mo nad stvorenjima, poivi me sve dotle dok je ivot bolji za mene, a usmrti me onda kad smrt bude bolja za mene. Molim Te da mi podari strahopotovanje prema Tebi i kada sam sm i kada sam meu ljiudima. Molim Te da mi podari rije istine i kad sam srdit i kad sam raspoloen. Molim Te

da mi da umjerenost i kada sam u neimatini i kad sam i bogatstvu. Molim Te za blagodat koja nee nestati. Molim Te za radost oka koja nee presjeena biti. Molim Te za zadovoljstvo Tvojom odredbom. Molim Te za lijep ivot nakon smrti. Molim Te za uitak slasti gledanja u Tvoje Plemenito Lice. Molim Te za enju susreta s Tobom, koji e biti bez nevolje i bez iskuenja. Moj Allahu, ukrasi nas imanom, uini nas upuenim i onima koji e biti sredstvo za uputu drugih! Iskreni rob ima divne uzore i u prvacima ovog ummeta, koji su se borili najvrijednijom borbom, koji su inili najbolja djela, onima koji su bili potpuno zadovoljni Uzvienim Allahom! Tako bi, taj pravedni halifa Omer ibn Abdulaziz, esto Allaha molio: Moj Allahu, uini me zadovoljnim Tvojom odredbom i daj mi Svoj bereket u njoj, tako da ne poelim ubrzati ono to Ti odgaa, niti da poelim usporiti ono to Ti ubrzava! Abdullah ibn Mesud, r.a., je rekao: Neimatina i bogatstvo su dvije jahalice, nije mi vano koju u uzjahati. Ako je neimatina onda za nju imam sabur (strpljivost), a ako je bogatstvo onda za nju imam dareljivost! Jahja ibn Muaz, k.s., je bio upitan o tome kada rob dosegne stupanj zadovoljstva (rizaluka), pa je rekao: Kada se rob prema Gospodaru odnosi na etiri naina, pa kae: Ako mi podari prihvatam, ako mi uskrati zadovoljan sam, ako me ostavi robujem Ti a kada me pozove odazivam Ti se! Pa kada rob bude zadovoljan

Allahom, svojim Gospodarem i Njegov Gospodar bude njime zadovoljan! A kada je Njegov Gospodar njime zadovoljan onda mu On bude dostatan i dovoljan. On Uzvieni ga uzme pod Svoju posebnu zatitu. A nema veeg cilja za istinskog tragaoca od Allahovog zadovoljstva. Zato se u Kur'anu o zadovoljstvu (rizaluku), izmeu ostalog, navodi: Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnaio, i On e ih uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, da u njima vjeno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani e sigurno uspjeti. (ElMudadele, 22.)

Zadovoljstvo islamom
Druga kapija od kapij slasti imana i uitka jekina je zadovoljstvo svojom vjerom islamom! Jer, islam je lijek, svjetlo i pravi put. Allahu je prava vjera jedino islam...! (Ali Imran, 19.) A onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena...! (Ali Imran, 85.) Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maide, 3.) Pa ako, danas, ima ljudi kojima nije drago to su roeni u islamu ili im to nita ne predstavlja, pa ranije su muslimani na putu islama rtvovali sve to su posjedovali. Jedino su brigu brinuli da njihova vjera ostane ispravna. Omer ibn El-Hattab, r.a., jednom je svojoj eni tiki, kad se na nju bio razljutio, rekao: Tako mi Allaha,
23

bacit u te u oaj! A ona ga upita: Moe li me odvratiti od islama, nakon to me Allah u njega uputio? Ne mogu!, odgovori Omer. Pa ta me to onda moe baciti u oaj?!, upita ga ona. Ona je ubjeena i sigurna da e biti zadovoljne due sve dok se dri svoje vjere, makar se na nju i veliki belaji sruili! Nju brine samo to hoe li moda napustiti, ne daj Boe, svoju vjeru nakon to ju je Allah u nju uputio. Poput tike, svaki iskreni vjernik ne prihvata nikakvu zamjenu za islam.

ono to vam zabrani, ostavite. (El-Har, 7.) I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (EnNisa, 65.) I zato to Poslanik, a.s., kae: Niko od vas nee biti pravi vjernik sve dok mu ja ne budem drai od njega samoga, od njegove djece, od njegove ene i od svih ljudi zajedno! Zadovoljstvo Poslanikom, a.s., ukljuuje i slijeenje njega, ugledanje na njega, prihvatanje njegovih rijei i djela. Ako postoji zalutala grupacija koja napada sunnet, koja ubacuje sumnje u Poslanikove, a.s., hadise, koja propovijeda da je samo Kur'an dovoljan, pa ova skupina ustvari eli dokrajiti islam. Kada bi uspjeli da odvrate vjernike od sunneta, a to im nee poi za rukom, onda bi

zagovarali da treba i Kur'an ostaviti. Meutim: Oni ele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah e uiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. (Es-Saff, 8.) Ako postoje ljudi koji se okreu od islama, koji se ismijavaju njegovim propisima, ako postoje ljudi koji vjeruju u Allaha ali se toga stide, pa od najveih potreba je da postoji zajednica koja e biti ponosna na svoj islam, ubjeena u njega, koja poput Poslanika, a.s., kae: ..."Ovo je put moj, ja pozivam Allahu, imajui jasne dokaze..." (Jusuf, 108.) Neka svako od nas moli Allaha da bude pripadnik ove vrste, vjernike skupine. Iz dubine due govorimo: Zadovoljan sam Allahom, svojim Gospodarem! Zadovoljan sam islamom, svojom vjerom! Zadovoljan sam Muhammedom, a.s., svojim poslanikom!
S arapskog preveo: Nedad eman

Zadovoljstvo Muhammedom, a.s.

Trea kapija koja vodi do slasti imana je zadovoljstvo poslanikom Muhammedom, a.s. Jer, on je dostavlja od Gospodara. Onaj koji je objasnio vjeru. Protumaio Kur'an. Sproveo erijat. Jer, Allah veli: Ono to vam Poslanik da to uzmite, a

24

Dr. Almir FATI

Babo i Dedo u Kuranu

uran koristi dvije rijei da oznai ono to se u naem bosanskom jeziku podrazumijeva pod rijeju babo ili otac. Te dvije rijei su ebun i vlidun. Rani muslimanski jezikoslovci tragali su za preciznim znaenjima ova dva izraza te raspravljali o tome jesu li ili nisu istoznani (sinonimi). Za ishodite ovih rasprava uzimali su kuranski tekst i njegovu upotrebu rijei ebun i vlidun, te na tome gradili valjanu argumentaciju u odbrani svojih stavova.1 U ovome tekstu slijedit emo miljenje onih jezikoslovaca koji zastupaju stav kako ova dva izraza imaju svoje specifinosti koje ih jedan od drugog razlikuju u znaenjskim nijansama (Ibn Fris, Dezir) a potom i navesti neke kuranske ajete koji idu u prilog ovom miljenju. U svjetlu toga pokuat emo derivirati i neka znaenja koja nam se u ovom trenutku ine vanima, s obzirom na dananju modernu civilizaciju u kojoj je institucija babe pa i djeda ozbiljno ugroena. Ugroenost tih dvaju, za muslimansku porodicu nezamjenljivih institucija, uslijedila je kao posljedica prodora modernog zapadnjakog stila ivota i odnosa unutar muslimanske porodice ovdje u Bosni i Hercegovini ili, pak, one koja se nala u nekoj od evropskih ili drugih drava, a koje imaju potpuno drugaiji svjetonazor od onoga kojeg nauavaju muslimanski izvori vjere: Kuran i Sunnet.
1

Danas su uoljive duboke krize na relaciji sin-otac, unuk-djed i sl., i stoga je neophodno da nau panju stalno usmjeravamo na kuranski tekst koji nam nudi izobilje dragocjenih moralnih normi u tom pogledu. Smatramo da je potrebno aktualizirati ovaj problem kako bi se lake suprostavili agresivnoj materijalizaciji i modernizaciji u ovom segmentu muslimanske kulture. Samo iskrenim i autentinim ivljenjem kuranske poruke muslimani danas mogu drugima i drugaijima od sebe pokazati vrijednosti zdrave islamske porodice i zdravih odnosa koji vladaju unutar nje. Prava je dragocjenost unutar civilizacije zapadnjakoga kruga njegovati autentini muslimanski odnos spram babe ili djeda. Moderne i industrijski razvijene zemlje svijeta danas ne mogu nai izlaz u tim odnosima. Porodice se raspadaju, svako punoljetno dijete ima pravo na sopstveni stan, a time i na odvojenost od oca ili djeda. Ili se, pak, roditeljska ili djedovska sudbina zavrava u nekom od starakih domova u kojima ih ne posjeuju njihova djeca.
25

Vie o ovome vidi u: Muhammad Nruddn al-Munaddid, at-Tarduf f al-Qurn al-karm bayna an-nazariyya wattatbq Sinonimija u Kuranu izmeu teorije i prakse, Dr al-fikr, , Dimaq, 1997.

Trka za novcem ili bauk potroake kulture uzima svoj danak meu odnosima onih najbliih. Bolno nam je konstatovati da se bonjake muslimanske porodice u domovini, kao i one koje su svoje udomljenje nale u nekim evropskim i drugim dravama, povode za tim trendom. Ne samo da time dolazi do stranih posljedica u porodinim odnosima nego se time i odudara od izvornog islamskog nauka. Kuran nas esto na svojim stranicama poziva na promatranje i putovanje ovim svijetom kako bismo primili i primijenili pouke koje nam se nadaju. Slijediti onoga koji je i sam propao ili propada nema nikakva smisla niti svrhe!

koji vodi rauna o odgoju djeteta; on nareuje, on je onaj od kojeg se trai doputenje ili onaj koji se slijedi. Ovi ajeti upravo potvruju ono to smo maloprije rekli, babi pripada napuivanje, vostvo i odgoj nad svojim djetetom i to posredstvom vlastitog primjera i uzora, bio on lo ili dobar babo! Rgib Isfahn veli da o tome govori i slijedei kuranski ajet:

Mi smo zatekli nae pretke (bena) kako ispovjedaju vjeru i mi ih u stopu slijedimo. (az-Zukhruf, 23.)
Isfahn dalje nastavlja i kae da se ovaj ajet ima razumjeti na taj nain da se ovdje misli na uenjake koji su im prenijeli odreena znanja te to potvruje jo jednim ajetom:

Upotreba rijei babo i djed u Kuranu

Rije ebun u Kuranu ima openitiju i iru upotrebu od rijei vlidun. Njome se misli na direktnog oca, zatim na djeda, pradjeda i daleke predake. Mnogi ajeti kazuju o takvoj upotrebi rijei ebun. Navest emo samo neke:

Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s pravog puta odveli. (al-Ahzab, 67.)
Iz ovoga ajeta spomenuti komentator Kurana zakljuuje da se rije ebun metaforiki koristi i za uenjake i voe jednog naroda.2 Rije vlidun nema metaforike upotrebe u kuranskome tekstu i za razliku od rijei ebun, koja istie intelektualni aspekt u razvoju ovjeka, ona istie njegov emocionalni aspekt. To se ponajbolje vidi u onim kuranskim ajetima koji oporuuju suosjeajnost, dobroinstvo i zahavalnost prema roditeljima gdje se redovno koristi izraz vlid u dvojini. Takvi ajeti su npr.:

Kada Jusuf ree ocu (li ebhi) svome; (Jusuf, 4.) u vjeri pretka (ebkum) vaeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao...; (al-Hadd, 8.) Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaih predaka (bikum) drevnih. (as-Saffat, 126.)
Kada je posrijedi izraz vlidun njime se misli samo na direktnog oca tako da se u Kuranu ovom rijeju ne oznaava djed. Takoer se navodi samo u jednini i dvojini, a pri tome se misli na oba roditelja tj. direktnog oca i majku. Kuran veli: I roditeljima dobroinstvo initi (we bil wlidejni ihsanen). (al-Baqara, 83.) Jedna od, moda, najznaajnijih diferencijacija izmeu ova dva izraza jeste u tome da se u Kuranu rije ebun upotrebljava u smislu oinstva, a pod ime se podrazumijeva: intelektualno staranje, napuivanje i vostvo nad djetetom. U prilog ovakvog stava Kuran nam govori:

...i roditeljima (bil wlidejni) dobroinstvo initi; (al-Baqara, 83.) Budi zahvalan meni i roditeljima svojim (wlidejke). (Luqman, 14.) I roditeljima svojim (bi wlidejhi) bio je dobar; (Merjem, 14.) Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim (bi wlidejje). (Nuh, 28.)
Iz ovih se ajeta jasno vidi da se rije vlidun odnosi samo na direktnog oca, tako da nema ni spomena o djedu ili dalekim precima kao to ih u sebi sadri rije ebun. Ovdje se uoava prisnost i emocionalna povezanost izmeu babe i njegova djeteta, dok je ta veza slabija
2

I kad uoe onako kao im je otac njihov (ebhum) naredio; (Jusuf, 28.) Neu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj (eb) ne dozvoli.; (Jusuf, 80.) Neemo, slijedit emo ono na emu smo zatekli pretke svoje (bena); (al-Baqara, 170.) Ne, odgovorie, ali mi smo upamtili pretke nae (bena) kako tako postupaju; (a-uara, 74.) Otac (ebki) ti nije bio nevaljao. (Merjem, 28.)
Kako se vidi iz navedenih ajeta, otac ili babo je onaj
26

Ar-Rgib al-Isfahn, Mudam mufradt alfz al-Qurn Rjenik kuranske leksike, Dr al-kutub al-ilmiyya, Bayrt, 1997, 13.

kada su u pitanju unuci i njhovi djedovi. Koliko je zapravo jaka ta emocionalna veza izmeu babe i njegova djeteta vidimo najjasnije iz kuranske sure El-Beled (3) gdje se Uzvieni Allah zaklinje:

vanje u temeljne istine vjere) i na eriatske propise, a prvenstveno se misli na presude i svjedoenja kada se zahtijeva pravda pa makar i protiv sebe i svojih roditelja. Posluajmo i duboko se zamislimo nad kuranskim ajetom koji nam kae:

I roditeljem (wlidin) i onim koga je rodio.

Ovdje postoji jo jedan momenat koji komentatori Kurana vole esto naglaavati. Naime, osvjedoili smo se u veoma blisku, prisnu vezu izmeu roditelja i njegovog djeteta. Meutim, ta duhovna veza, premda tako jaka i snana na ovome svijetu, na Kijametskom danu bit e nemona da bilo ta uini. A kome bi roditelji ili dijete prvo u pomo pritekli? Roditelji svome djetetu a dijete svome roditelju! Ali posluajmo Govor Vjenoga Gospodara u suri Lukman (33):

O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu roditelja (wlidejn).
(an-Nisa, 135.) O, kako li samo Kuran pogaa nas ljude kada itamo ovakve i sline ajete!

Budi zahvalan Meni i roditeljma svojim (wlidejke), Meni e se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome nita ne zna, ti ih ne sluaj. (Luqman, 14-15.)
Dakle, emocionalna veza sa roditeljima ne nadvladava vjerniko vjerovanje u istine islama. Kazat emo jo da izrazi ebun i vlidun kada se koriste u kontekstu nasljedstva (mrs) i imovinskih prava imaju istovjetno znaenje u kuranskome tekstu.3 Proces nasljedstva i prenoenja imovinskih prava s jedne osobe na drugu samo po sebi ukljuuje i one aspekte u ovjeku koji su sadrani u rijei ebun, kao i one koji se nahode u rijei

O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj (wlidun) djetetu svome nee moi nimalo pomoi, niti e dijete moi svome roditelju (wlidihi) imalo pomoi!
Da kuranski izraz vlidun istie emocionalni aspekt u ovjeku moe se jo vidjeti i iz onih kuranskih ajeta koji nareuju dobroinstvo prema roditeljima i visoko potovanje spram njih uz redovnu osudu uznemiravanja roditelja pa makar to bilo i sa uh:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima (wlidejni) dobroinstvo inite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje kod tebe starost doive ne reci im ni uh- i ne podvikni na njih, i obraaj im se rjeima potovanja punim. (al-Isra, 23.)
Kuran naglaava da u ovoj emocionalnoj vezi izmeu roditelja i njihove djece ne smije biti nikakve tete ni po jednu stranu:

vlidun. Uistinu je Kuran Govor Allaha velianstvenog!

Govoru o babi i djedu prethodi uvijek govor o majci, o tom asnom liku kojem je ljudski duh podario najljepe stranice izraene kroz poeziju, prozu, priu, roman Zapravo rije vlidun vrlo esto se koristi u dvojini te je na neki nain vrlo bliska pojmu majka. Ovaj izraz se u Kuranu spominje na 27 mjesta u raznim jezikim varijacijama, dok se rije ebun spominje na 84 mjesta.

Majka (wlidetun) ne smije da trpi tete zbog djeteta svoga, a ni otac (mevldun) zbog svoga djeteta. (alBaqara, 233.)
Ovdje valja istai i vanu injenicu da dijete ne smije trpjeti roditeljske svae i razmirice. Dananjoj nauci poznat je pedagoki i psiholoki razvoj takve djece. Uprkos tome to islam pridaje, kako smo vidjeli, izvanredno vano mjesto emocionalnoj vezi ili sponi izmeu roditelja (babe i majke) i njihova djeteta, postoje momenti kada ta spona ne smije prei odreenu granicu. Ovdje se, prije svega, misli na akidet (vjero-

Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru na, Ti usliaj dovu moju! Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude raun polagao!
3

Vidi, npr., prijevod ili izvornik sedmog i jedanaestog ajeta sure an-Nisa.

27

Hazreti ALIJA r.a. | PISMO PRIJATELJU

Hazreti Alijina uputstva dravnim slubenicima

Nema nikakve sumnje da je hazreti Alija bio najueniji ovjek svoga vremena. Poslanik, a.s., je govorio: Ja sam grad znanja, a Alija je kapija toga grada. Pored znanja o vjeri, hazreti Alija je imao i ostala znanja, kao to je znanje o ljudskoj prirodi i znanje o upravljanju dravom. U ovom broju emo iznijeti nekoliko njegovih savjeta dravnim slubenicima koje je postavljao.
bdullah ibn Abbas je bio namjesnik Basre. Hazreti Alija mu je dao slijedea uputstva: Treba znati da je Basra mjesto kojem ejtan naginje. Ona je dom razdora i razmirica. Paljivo tretiraj njene stanovnike i ukloni strah iz njihovih srca. Do mene su doprle vijesti da si poduzeo neke represivne mjere prema plemenu Benu Temim. Ti ljudi igraju vaniju ulogu nego drugi. Tako je sada, a tako je
28

bilo i u doba dahilijeta. Mi imamo posebne odnose sa njima i neophodno je da ih stalno jaamo. U svom govoru i svojim postupcima naini razliku izmeu dobrog i loeg. Imenovao sam te na dunost i odgovoran sam za tvoje postupke. Polaem nade u tebe, pa nemoj me iznevjeriti. Uputstva Zijadu bin Ebiji, namjesniku Farsa: Vodi rauna o stvarima admini-

stracije. Bit u obavijeten o svakom tvom prestupu, bit u strog prema tebi i neu te tediti. Budi umjeren i ne rasipaj dravnu imovinu. Troi samo onoliko koliko je neophodno. Sve vikove sauvaj za teka vremena. Ne budi ohol. Ako bude ohol, zar misli da te Allah nee poniziti? ovjek je cijenjen prema svojim postignuima. Svako e eti ono to posije. Uputstva sakupljaima zekata:

Obavljajte svoje dunosti sa to veom pobonou i ne prijetite ni jednom muslimanu. Ne preputajte se postupcima koje narod ne voli. Ne ubirite nita izvan onoga to je Allah naredio. Kad se pribliite naselju, sjaite malo ranije i ne ulazite u tue kue. Kad uete u rezidencije, budite pristojni i dostojanstveni. Uljudno se pozdravljajte sa svakim. Ako vam ne odgovore na pozdrave, nemojte se brinuti. Recite im da vas halifa alje sa zadatkom prikupljanja onog to je Allah naredio da se prikupi. Ako neko od njh kae da nema ta dati, ne ulazite u rasprave sa njima. Ako pristanu na davanje, nastavite sa vaim poslom nimalo ih ne uznemiravajui. Ako daju zekat u vidu domaih ivotinja i kamila, ne ulazite u torove bez doputenja vlasnika, a kada uete, ne inite nita to bi uznemirilo vlasnika. Ne ostavljajte dojam o sebi kao da ste nadmoni nad njima. Pri procjeni zekata, nastojte dati vlasniku mogunost da sam izabere ta e dati sve dotle dok ne bude zadovoljan. Sve to prikupite dajte na uvanje ljudima pobonim u koje imate povjerenje. Ako je ivotinja uzeta kao zekat, ona ne moe biti hroma, nezdrava ili na bilo koji nain nesposobna. Ako je ivotinja vrlo mlada, neka ne bude liena mlijeka. Kad prikupite ivotinje, dobro ih hranite i ne izlaite ih tekoama. Dok vrite svoje dunosti, uvijek se bojte Allaha. Dobro procjenjujte kako ete vriti Allahove zapovijedi. Ne budite kruti i ne izvravajte zapovijedi suvie doslovno i kad su one ispravne samo s vana gledajui, a u sutini su loe. Uvijek nastojte raditi ono to govorite. Ne postupajte sa ljudima tako da se osjeaju manje

vrijednima od vas. Nipoto ih nemojte ikanirati, jer su u islamu svi ljudi jednaki. Jedan dio onog to prikupite pripada vama, ali vodite rauna da sirotinja ima prednost nad vama. Nemojte nikoga liavati njegovog prava. Ono to vam je povjereno, ne pronevjeravajte ni po koju cijenu. Najgori zloin je pronevjera povjerenja i nevjernost imamu. U Bici na Siffinu, hazreti Alija je svoju zastavu povjerio sinu Muhammedu Hanefiji. Tom prilikom dao mu je slijedea uputstva: Sinko moj! Neka se planine pomaknu sa svoga mjesta, ali ti se ne smije pomaknuti sa mjesta koje ti je dodijeljeno. Uvrsti svoja stopala za zemlju tako vrsto kao da su ekserima prikovana. Ui u bitku s vrstim ubjeenjem da si svoju glavu prodao Allahu. Uvijek imaj na umu da je uspjeh samo kod Allaha. Nikada ne podigni svoju ruku na bolesne, ene, starce i djecu, pa ak i ako te budu psovali i vrijeali. Nipoto ne sakati tijelo neprijatelja ili bilo koje osobe i pristojno ih sahrani. Njegovi savjeti vojskovoama na pograninim teritorijama: Iako je vojskovoa zasluio da bude postavljen na visoku komandnu dunost, on nipoto ne smije mijenjati svoj odnos prema potinjenima. Poto je Allah bio paljiv prema njemu i doveo ga do visokog poloaja, on treba biti paljiv prema ljudima koji su mu povjereni. Vae pravo kod mene je da ne tajim nita od vas. Moja dunost je da se sa vama savjetujem o dravnim poslovima osim o onome to je erijat jasno odredio i da vas nipoto ne liavam vaih prava. Ako budem titio vaa prava, vi ste obavezni da mi

budete pokorni i ne smijete oklijevati u izvrenju mojih nareenja. Ne plaite se potekoa koje vas oekuju u vaoj borbi za trijumf istine. Ako ne budete tako radili, izgubit ete moje potovanje i odgovarat ete za vae postupke. U tom sluaju ete biti kanjeni. Znajte da vas neu tediti i da vam neu initi ustupke. Kako se ja odnosim prema vama, tako se i vi odnosite prema svojim potinjenim. Takvo uzajamno razumijevanje e drati stvari na svom mjestu. Svojim oficirima je davao instrukcije oko tretmana pobunjenika: Ako se pobunjenici pokaju i vrate pod kontrolu, prihvatite pokajanje i ne budite strogi prema njima. Ukoliko ustraju u pobuni i ne budu sluali argumente, tad ih napadnite armijom koja vam je odana. Oslanjajte se samo na iskrene prijatelje. Ne brinite za one koji su nezainteresirani. Bolje je da sjede na svojim mjestima kad vam ve nisu odani. Armijama je davao slijedee savjete: Kad logorujete na bojnom polju, neka va logor bude u podnoju brda i na obali rijeke ili kanala, tako da ste sigurni sa te strane. Postavite osmatrae na vrhove brda ili na druga strateka mjesta da vas neprijatelj ne zatekne nespremne. Znajte da je vaa prethodnica ono to su ovjeku oi i ui. Razvijajte obavjetajnu slubu. Vai redovi ne smiju biti razjedinjeni. Kad logorujete ili kad marujete nastupajte kao jedno tijelo. Tokom noi postavite dobre straare. Vai izviai moraju uvijek biti oprezni. Budite paljivi ak i kad spavate i uvijek budite spremni skoiti i latiti se oruja ak i na najmanju opasnost.
29

Emina EMAN | Simboli ljepote i bogatstva kroz Kur'an i Hadis

Zlato
A one koji budu vjerovali i dobra djela inili - Allah e sigurno uvesti u Dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjea e im svilena biti. (El-Hadd, 23)
lato je metal poznat jo od 3.000 godina prije roenja Isaa, a.s. Koristio se kao novac, nakit ili ukras, postajui na taj nain simbol ljepote, moi, bogatstva i raskoi. Raritet zlata u prirodi davao je njegovom vlasniku privilegovan poloaj, a njegov kvalitet i lahkoa kovanja je bio razlogom izlijevanja najljepih skulptura i ukrasa koje pamti historija. Bez sumnje, zlato i ono to ono simbolie igra bitnu ulogu u ovjekovom ivotu. Kao takav je spomenut i u Kur'anu i hadisu. Islam ne govori o zlatu u jednom i striktnom kontekstu niti potpuno negativnom, niti potpuno pozitivnom - on ga ocjenjuje u skladu sa posljedicama koje zlato ostavlja na ovjekov ivot i duu. Posmatrajui ajete
30

u kojima se spominje zlato, primjetit emo da ga Kur'an postavlja u dva konteksta jedan negativan i jedan pozitivan.

one koji budu Njegova nareenja izvravali, a Njegovih zabrana se klonili. (Ez-Zuhruf, 35) Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na ovom svijetu; a najljepe mjesto povratka je u Allaha. (Ali Imran, 14) Komentariui ovaj ajet, ejh Ismail Hakki spominje predaju u kojoj se kae: Kada je Adem, a.s., izaao iz Denneta, zbog njega je plakalo sve osim drveta d, zlata i srebra, pa je Allah, d.., rekao: 'Kada bi u vaim srcima bilo samilosti plakali biste iz straha od Mene! Uistinu e vatra spaliti one ija srca budu gruba. Tako Mi Moje Moi i Uzvienosti, nee od zlata niti srebra moi biti izliven ni jedan prsten,

Zlato kao iskuenje

Negativan kontekst je uglavnom vezan za dunjaluko zlato, ono koje ovjek gomila ne troei ga na Allahovom putu i koje ga odvlai od vjere i dobroinstva. Takvo zlato se u Kur'anu pojavljuje u ulozi iskuenja, odnosno jednog od uzroka ljudske nesree na ahiretu. Kur'an upozorava da je ono samo uivanje na ovom svijetu: ... i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uivanje u ivotu na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga bie za

dinar, dirhem, niti narukvica osim vatrom. A ti, o d-drvo, bit e u vatri i alosti do dana kijameta.' Sufije esto upozoravaju na opreznost naspram idolatrije, podrazumjevajui pod tim sve ono to ovjeka odvodi od Gospodara, d.. Idol tako moe biti novac, djeca, posao ili zlato. Najupeatljiviji kur'anski primjer oboavanja zlata je svakako kazivanje o Benu-Israilu koji iskoristie Musaovo, a.s., odsustvo napravivi sebi idola u obliku teleta od zlatnog i ostalog nakita. Imam Kurtubi u svom tefsiru navodi predaju da je Musa, a.s., nakon svog povratka unitio zlatno tele i njegove dijelove razbacao po moru, naredivi pripadnicima Benu-Israila da se napiju te vode. Kada su se napili, na usnama onih koji su jo uvijek voljeli zlatno tele ostale su strugotine zlata. Zbog toga ih Allah, d.., korei spominje ajetom ... srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom... (El-Bekare, 93). Pogubnost i prolaznost zlata uoljiva je iz samog njegovog imena. Naime, rije zlato (zehebun) na arapskom jeziku je izvedena iz istih harfova kao i rije otii (zehebe). Time je ukaz, kako vele mufessiri, na to da je zlato prolazno. Imam Kuejri jo dodaje: To je zbog toga to srca zbog zlata odlaze iz prisutnosti Uzvienoga.

je divna odijela i ukrase upravo od zlata onima koji budu vjerovali i dobra djela inili: A one koji budu vjerovali i dobra djela inili - Allah e sigurno uvesti u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjea e im svilena biti. (El-Hadd, 23) ... edenske perivoje u koje e ui, u kojima e se zlatnim narukvicama, biserom ukraenim, kititi, a haljine e im, u njima, od svile biti. (Fatir, 33) U tefsiru ovog ajeta ejh Ismail Hakki kae: Allah, d.., e im dati zlatne narukvice jer je to najbolji metal, a i oni koji budu nosili takve narukvice e biti najbolji. U 21. ajetu sure El-Insan Allah, d.., obeaje narukvice od srebra. Mogue je da je u tome ukaz na to da e neki nositi zlato a drugi srebro, u skladu sa svojim zaslugama. Zlato e nositi Allahovi bliski robovi (mukarrebun), a srebro dobri (ebrar). Imam Razi u svom promiljanju o dennetskim nagradama uoava zanimljivost spominjenje izobilja zlata i srebra u dennetu znai da vjernicima nee nedostajati ni ono to je manje vrijedno od njih. Dok Muhammed, a.s., muslimanima na dunjaluku zabranjuje pijenje iz zlatnog i srebrnog posua,

a mukarcima i noenje zlata kao nakita i odjee - Dennet onima koji mu se budu pokoravali donosi za nagradu upravo ono od ega su se sustezali: Oni e biti slueni iz posuda i aa od zlata. U njemu e biti sve to due zaele i ime se oi naslauju, i u njemu ete vjeno boraviti. (Ez-Zuhruf, 71) Uistinu, opisi Denneta obiluju spominjanjem zlata pored nakita i posua, tu su opisi dennetskog drvea ije e korjenje biti od zlata, ali i najmanjih predmeti kao to su zlatni eljevi koje Poslanik, a.s., spominje u jednom svom hadisu. Imam Sujuti u svom tefsiru prvog ajeta sure El-Isra biljei predaju u kojoj Muhammed, a.s, razgovara sa Dibrilom, a.s., tokom mirada kada mu Dibril, a.s., pokazuje na rijeku Kevser govorei: Ovo je rijeka Kevser koju ti je Allah dao. Obale su joj od zlata i srebra, korito od rubina i smaragda, a njena voda je bijelja od mlijeka. ovjek ukraava ono to voli, a i Allah, d.., e na ahiretu ukraavati one koje voli. Zlato nee biti jedini ukras jer je Njegova riznica nepresuna. U narednom broju Semerkanda pisat emo o jo jednom ukrasu srebru, nadajui se da emo biti okieni njime u Dennetu.

Zlato kao nagrada

Drugi kontekst unutar kojeg se zlato spominje u Kur'anu je pozitivan i odnosi se na dennetske nagrade vjernicima. Ne mali je broj ajeta u kojima Allah, d.., obea-

Pogubnost i prolaznost zlata uoljiva je iz samog njegovog imena. Naime, rije zlato (zehebun) na arapskom jeziku je izvedena iz istih harfova kao i rije otii (zehebe). U tome je najvei ukaz, kako vele mufessiri, na to da je zlato prolazno.
31

Govor stanja

Sjeati se Allaha d..

Sehl b. Abdullah Tusteri kazuje: Jo dok sam imao tri godine gledao bih kako moj dajda klanja noni namaz. Jednog dana me upita: "Jesi li ti svjestan, sjea li se Allaha, d.., koji te je stvorio?" "Kako da budem svijestan, kako da se sjeam?", upitah. Na ovo mi on ovako ree: "Svaku no kad legne u krevet tri puta srcem, bez pokretanja jezika reci: "Allah je sa mnom, Allah me vidi i Allah zna sve ono ta radim." Nakon godinu dana ponovo sam vidio dajdu pa mi on ree: "Ono emu sam te pouio nastavi raditi do svoje smrti. Jer sve ono to je na dunjaluku, odvaja te od ahireta." Ja sam nastavio ovako raditi godinama i pronaao sam spokoj u tim rijeima. Jednom drugom prilikom dajda mi ree: "O ejh! Onaj ko vjeruje da je Allah s njim, da ga vidi i da On zna sve ono to radi, pa zar taj vie moe poiniti kakvo loe djelo, zar moe biti nepokoran Stvoritelju?! I jo ti savjetujem - Ne budi nepokoran (asija) Gospodaru i pazi da se ne priblii grijesima." (Imam Gazali, Ihja ulumudin)

Vie nikada neu piti

Prenosi se da je jedne prilike Omer, r.a., prolazio ulicama Medine. U susret mu je dolazio jedan mladi koji je pod odjeom nosio flau. Omer, r.a., ga je upitao: Mladiu, ta to nosi pod odjeom? U flai je, zapravo, bilo vino. Mladi se zastidio da kae da nosi vino, pa je u sebi zamolio Allaha da ga ne osramoti pred Omerom, da ga sauva te sramote, a da za uzvrat vie nikada nee piti alkohol. Mladi je rekao: O zapovjednie pravovjernih, ja nosim sire! Pokai mi, da pogledam!, ree Omer. Mladi je izvadio flau ispod svoje odjee. Kad je Omer, r.a., pogledao flau vidio je da je unutra bilo sire! Pa pogledaj kako se stvorenje pokajalo iz straha prema stvorenju! Uzvieni Allah je zbog toga vino pretvorio u sire, jer je znao da je tevba mladia bila potpuno iskrena (nesh). Pa kada bi se grijenik, onaj koji nema nikakvih dobrih djela, pokajao iskrenim pokajanjem (tevbeten neshan), Uzvieni Allah bi vino njegovih loih djela zamjenio siretom pokornosti. (Mukefetul - Kulb, El Gazali)

Srce Allahovih prijatelja

Jedan dervi je Bajazid Bistamija, k.s. ovako zamolio: "Preporui mi neki posao koji e me pribliiti Allahu, d.." Bajazid Bistami, k.s., ga ovako posavjetova: "Voli Allahove evlije (dobre robove). Radi na tome da ue u njihovo srce, jer Allah, d.., svaki dan 360 puta pogleda u srca tih arifa, pa neka te u tim trenutcima tamo nae (Osman Nuri Topba, k.s., Bir testi su).

Ko ta radi
Muhamed Raid, k.s., ovako veli: "Ako neko radi djela ahi Naksibenda, k.s., postaje kao ah Naksibend, k.s., a ako neko radi ejtanova djela postaje kao ejtan l.a." (Hayat dengemiz, S.Muhamed Saki Erol)

32

Iskuenje svakih 40 noi

Dahhak kae: Ko ne bude, u toku svakih 40 noi, iskuan sa nekakvim belajem, ili brigom ili musibetom, pa on kod Allaha nema nikakva dobra! (Mukefetul - Kulb, El Gazali)

Vidite ta kae Moj rob ...

U hadisu je dolo da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Kad se rob razboli, Allah mu poalje dvojicu meleka i kae: 'Vidite ta kae Moj rob! Ako kae: Hvala Allahu (el-hamdu lillah)- to se podigne Allahu, a On najbolje zna- pa Allah kae: Mog roba u, ako ga usmrtim, uvesti u dennet. A ako ga izlijeim, zamijeniu mu meso boljim nego to je imao i krv boljom nego to je imao, i izbrisau mu loa djela!' (Mukefetul - Kulb, El Gazali)

Ko umrtvi svoga nefsa

li ibn Ebi Talib, kerremallahu vedhehu, je rekao: "Nisam ja i moj nefs, osim kao pastir ovaca, kad god ih sakupi s jedne, one se raire sa druge strane. Ko umrtvi svoga nefsa bie umotan u kefine Allahove milosti a pokopan u zemlju Allahove poasti! A ko umrtvi svoje srce bie umotan u efine prokletstva, a pokopan u zemlju kazne." (Mukefetul - Kulb, El Gazali)

Recept za srce
Fudajl b. Ijad, k.s., ovako kae: Allah ti je dovoljan kao prijatelj. Za Njegovu bliskost ti je dovoljan Kur`an. Smrt ti je dovoljna kao vaiz. I dovoljno ti je neznanja to to si nemaran (gafil) prema Allahu, d.. (Kitabu`z-Zuhd)

Belaj je svjetiljka
Dunejd Bagdadi, Allah mu se smilovao, je rekao: Belaj je svjetiljka arifa, budnost murida, dobrota vjernika a propast nemarnih (gafila). Niko nee osjetiti slast imana dok mu ne doe belaj, a on u tome bude zadovoljan i strpljiv.
(Mukefetul - Kulb, El Gazali)

Ko se razboli ...
Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Ko se razboli jednu no, pa bude Uzvienim Allahom zadovoljan, izai e iz svojih grijeha kao na dan kada ga je majka rodila!
33

Mehmed EMAN | OSMANSKO CARSTVO

Dolazak Turaka u Anadoliju

iko do danas sa sigurnou nije utvrdio starost i tano porijeklo Turaka. Historija prati njihov put od visoravni planina Altaja, to se smatra njihovom pradomovinom. Altaj je gorje koje se protee u duini od oko 2. 000 kilometara. Na granici je izmeu dananje Kine i Mongolije. Siavi sa Altaja, Turci se naseljavaju u stepama koje se pruaju prema zapadu sve do Aralskog jezera, sjeverno do Sibira i juno do Tibeta. Ovo podruje je nekada bilo poznato kao prirodna, geografska i kulturna cjelina pod imenom Turkistan. Najstarije pronaene biljeke o Turcima potiu iz VI stoljea, od Kineza koji su ih nazivali Tuku, a njihove zemlje Tu-Kiu. Jugozapadno od Turkistana je stara Perzija. Oni su svoju zemlju nazivali Iran, a sve ostalo Aniran tj. Ne-Iran. Zemlje Turaka su nazivali Turan, a njihove stanovnike Turanci.1 Prema turskim predajama, praotac pravih Turaka bio je Ouz han (tur. Ouz) koji je ivio u vrijeme Ibrahima,,a.s. Njegov otac je bio paganske vjere dok se Ouz han okrenuo monoteistikoj vjeri, zbog ega su meusobno ratovali oko sedamdeset godina. Ouz han je poveo svoje sljedbenike prema dananjem Turkestanu. Zaustavio se u gradu Jesi, starom sreditu raznih vjera, i tu uspostavio svoju prijestolnicu. Vijekovima kasnije, u Jesi e se roditi poznati uenjak hoda Ahmed Jesevi. Poto je pobijedio svog oca nevjernika, Ouz han je zavladao svim Turcima. Od etiri Ouz hano1

va sina izrodit e se ukupno dvadest etiri najotmenija turska plemena.2 Kao i njihovi susjedi Mongoli, Turci su skoro ivjeli u sedlima. Vremenom su postali pagani i oboavali su razna boanstva. Nemirna duha i vrlo pokretljivi, ili su za svojim stadima i poduzimali povremene upade u susjedne zemlje odakle su se vraali sa bogatim plijenom. Plijen je bio njihov cilj, a grad je bio njihov neprijatelj. Mobilnost im je davala prednost nad gradskim ivljem. Ibn Haldun istie ovu odliku kao sudbonosnu za cijeli svijet: Uzrok tome je to se sjedilako stanovnitvo prepustilo mirovanju i udobnosti i utonulo u blagostanje i rasko. Oni su stvar odbrane svojih imetaka, i sebe samih, povjerili svom namjesniku i vladaru koji njima upravlja te vojsci koja se stara o njihovoj zatiti. Oni se osjeaju sigurnim iza zidina koji ih okruuju i utvrda koje ih zatiuju, pa ih ne uzbunjuju nekakvi
2

David Levinson, Encyclopedia of World cultures, vol IX, str. 374.

Joseph, von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga 1, str. 3.

34

povici niti im ita remeti njihov mir. Zato su oni nehajni i spokojni pa su odbacili oruje... Ljudi iz divljine, pak, zbog svoje izdvojenosti iz drutvene zajednice, usamljenog ivota u pustinjama, svoje udaljenosti od vojske, odvojenosti od zidina i kapija, sami se brinu o svojoj odbrani: ne povjeravaju je drugima niti se pri tom pouzdavaju u druge. Zato oni stalno nose oruje, osmatraju na sve strane oko puteva, suzdravaju se spavanja, osim na smjenu, kada su u skupini, na sedlima i samarima, paljivo oslukuju tihe umove ili krikove, usamljuju se u zabiti i pustinji pouzdavajui se u vlastitu snagu. Snaga je postala njihovom karakternom crtom, a hrabrost njihovom naravi za kojom posegnu kad ih neko pozove, ili ih uzbuni neki povik.3

morao pokrenuti vojnu akciju protiv uljeza. Bizantija je za to vrijeme bila obuzeta unutranjim politikim trvenjima koja su zapoela 1055. godine. Na elu Imperije izmjenjivali su se marionetski carevi koje su postavljali snani makedonski velikai, dok je trajala politika borba izmeu civilne aristokracije na zapadu i vojne aristokracije na istoku Bizantije. Civilna aristokracija je imala svoje posjede na Balkanu, a vojna u Anadoliji. Vojna aristokracija nije doputala nikakvo kupovanje posjeda u Anadoliji koja je bila neusporedivo bogatija od Balkana.

Bitka kod Mancikerta

Godine 1068. civilna aristokracija postavlja novog cara, Romana Diogena biveg vojskovou iz Kapadokije. Njegov prvi korak je bio pokuaj obnavljanja snane bizantijske armije koju je desetogodinja vladavina civilne aristokracije znatno oslabila. Uspio je skupiti oko 35 000 ljudi, pa je krenuo na Selduke. Ostvario je neke poetne uspjehe, ali nikako nije mogao unititi brzu selduku konjicu koja je i dalje

Seoba Turaka
Pod pritiskom Mongola, turska plemena su se vremenom pokrenula prema zapadu. U devetom stoljeu se susreu sa muslimanima u Iraku i Iranu. Halifa u Bagdadu je prepoznao njihove vojnike kvalitete i regrutovao ih u svoju armiju kao vojne slubenike. Krajem desetog stoljea islam se uvrstio u turskom biu. Uskoro su postali svjesni svoje snage, pa su preuzeli vlast od svojih doskoranjih gospodara. Sredinom jedanaestog stoljea ve je formirana dinastija Turaka Selduka, a do kraja stoljea Selduci vladaju prostorom od centralne Azije do Egipta. Brzina turskog narastanja bila je tako udna da je u nekim krugovima protumaena kao Boija intervencija u cilju oivljavanja ve dobro zamrlog duha islama i povratka jedinstva ummeta. Turci su oduvijek bili sunije, dok su u Egiptu tada vladali iije. Ubrzo su postali legitiman vojni cilj Turaka Selduka, jer su ih smatrali otpadnicima od islama. Turci su oivjeli borbeni duh kakav je bio kod prvih muslimana. Salahudin Ejubija je bio Kurd, ali glavnina njegove vojske bili su Turci. Poznate su Salahudinove briljantne akcije, prvenstveno njegovo vraanje Jerusalima pod vlast muslimana. ika rata izmeu muslimana i krana ve dugo je tinjala sve dok se nije rasplamsala na junim granicama Anadolije. Selduci su imali velikih problema sa nedavno doseljenim nomadskim Turkmenima zbog njihovih estih upada u tada kransku Anadoliju. Upadi su postali tako esti i tako snani da je bizantijski car
3

Ibn Haldun, Mukadima, , knjiga 1, str., 214 215.

harala bizantijskim pokrajinama. Dolazak zime je prisilio Romana na povlaenje. U aprilu slijedee godine, Roman ponovo pokree pohod, ali selduka konjica brzim manevrima opet izbjegava direktan sukob, tako da je primoran sklopiti mir sa Alp Arslanom, seldukim sultanom.

35

Godina 1070., donosi politike napetosti u Istanbulu, pa je Roman Diogen primoran na ostanak u gradu. Ipak, organizovao je novi pohod na Selduke kojim je komandovao Manojlo Komnin. Mladog vojskovou je pratila poetnika srea, ali je na kraju potpuno poraen i zarobljen. Uspio je nagovoriti Selduke da ga puste, pa se osramoen vratio u Istanbul. Slijedee godine, gradovi Mancikert i Arje se predaju Selducima, pa je Roman prisiljen na hitnu akciju. Kad se pribliio jezeru Van, podijelio je vojsku na dva dijela. Prvi dio vojske je krenuo prema jugu odakle se oekivala glavnina selduke vojske, a drugi dio, pod komandom Romana, krenuo je na Mancikert. Prvi dio bizantijske vojske je naletio na selduke snage, ali su se povukli prema Istanbulu, dok je Roman bez borbe zauzeo Mancikert. Odmah poslije toga, Roman je krenuo prema glavnini selduke vojske u elji za potpunom pobjedom. Selduci su ga doekali, potpuno razbili njegovu vojsku pobivi gotovo treinu ljudstva. Imperator Roman Diogen je bio zarobljen. Selduki vojnici su ga prepoznali i doveli pred sultana Alp Arslana.

ree Alp Arslan. Alp Arslan je naredio Romanu da legne na zemlju, a onda mu je stao nogom na vrat, to je bio simbolian in pokoravanja pobjedniku koji je u tom sluaju obavezan potediti pokorenog. Roman je zadran neko vrijeme kod Alp Arslana, nakon ega je sklopljen mir na due vrijeme. Konano, Roman je puten na slobodu. Ostaci njegove vojske su ga saekali i pridruili mu se u pokuaju nasilnog ulaska u Istanbul gdje je za vrijeme njegovog odsustva izvren dravni prevrat. Suprotstavila mu se vojska mladog prevratnika Mihajla Duke, potpuno ga porazila i oslijepila usijanim gvoem. Kratko vrijeme poslije toga, Roman je umro od posljedica osljepljivanja.

Zauzimanje Anadolije
Nakon Bizantijske katastrofe kod Mancikerta, Selducima su se irom otvorila vrata Anadolije. Sada vie nije bilo nikoga da ih sprijei u potpunom zauzimanju ove, za Bizantiju, strateke teritorije. Za samo deset godina, Turci su zauzeli skoro cijelu Anadoliju. Ovaj put nije dola samo njihova vojska. Sada su doveli i svoje porodice, te se trajno nastanili u irokim anadolskim ravnicama. Resursi Anadolije su oduvijek bili neizmjerni. Bizantija je ostala bez sigurne i relativno jednostavne opskrbe ivenim namirnicama i popune armije najboljim vojnicima. Do tada je Istanbul uglavnom snabdijevan iz Anadolije, pa je od tada primoran na traenje drugih izvora snabdijevanja hranom i ljudstvom. Mnogi analitiari smatraju da je bizantijski poraz kod Mancikerta bio direktan povod za pokretanje krstakih ratova. Turci Selduci su prenijeli prestolnicu u Nikeju (dananji Iznik) i tako jasno dali do znanja da se ne namjeravaju povui iz Anadolije. Odmah poslije toga Aleksije Komnin je zatraio pomo od katolika sa zapada. Papa e ubrzo pokrenuti krstake pohode koji e vie kotati pravoslavce nego muslimane.

ta bi uinio da sam ja zarobljen i doveden pred tebe? pitao je Alp Arslan. Vjerovatno bih te ubio ili bih te pokazivao u povorci dok bih trijumfalno ulazio u Istanbul. odgovori Roman. Ja u postupiti mnogo gore, ostavit u te iva.

Nakon pustinja Irana i Iraka, ravnica Anadolije je postala idealno mjesto za Turkmenska stada. Sa njima je doao sunijski islam, vatreni dervi, ejhovi i razni pobonjaci koji su neprestano govorili o dihadu. Svega dvadeset godina nakon Mancikerta, izbili su na obale Mediterana. Domae kransko stanovnitvo je u velikom broju poelo prihvatati islam. Tome su posebno

36

doprinijeli ejhovi pozivajui na potovanje kranske vjere, koja potie od Nebeske Objave. Za to vrijeme, bio je to gest neviene tolerancije. Krani su po prvi put sluali o islamu iz prve ruke - od muslimana. Posljedica toga su bili postepeni prelasci u islam.4 Uskoro je Bizantiju zahvatio graanski rat u kome su Turci pomagali jednu stranu. Bizantija je sada bila jo slabija zbog rascjepkanosti. Ipak poduzela je jo jedan pokuaj protjerivanja Turaka. Bilo je to 1176. godine kad ih je Kili Arslan porazio. Poetkom trinaestog stoljea, mnogi zapadni pisci Anadoliju nazivaju Turkiye. Za Bizantiju, Anadolija je definitivno i nepovratno izgubljena. Za to vrijeme Selduko carstvo se proirilo, a njihovi sultani postaju sve potovanije linosti u muslimanskom svijetu. Uspjeli su nametnuti svoju vlast lokalnim gazijama. Poto nisu imali ambicija za pohode prema istoku, zadovoljili su se trenutnim stanjem. Konja je bila njihova prijstolnica u kojoj su zadovoljno sjedili i razvijali nauku i umjetnost. Njihova uprava je bila tako prefinjena, a postupanje tako blago da historija skoro nije ni primijetila promjenu Anadolije iz kranskog u veinski muslimanski prostor. Poetkom XIII vijeka Dingis hanove horde rue Buharu, Semerkand i Takent. Ponovo, mnoga turkmenska plemena kreu prema zapadu. Selduci ih prihvataju i naseljavaju u Anadoliji na granici sa ostacima bizantijskih utvrda da ne bi remetili poredak u unutranjosti drave. U svojoj novoj domovini Anadoliji, Turkmeni su nastavili sa tradicionalnim nainom ivota. Upadali su na bizantijske teritorije i ivili od zadobijenog plijena. Selduka drava je sve tee uspijevala odravati kakvu-takvu vlast nad njima.

stalniji. Mevlevije5, predstavnici visokog islama iz starih seldukih centara, formiraju mevlevihane okupljalita muslimanske elite. Na taj nain su bitno uticali na vodee linosti meu Turkmenima.6 Skrhani nekolicinom uzastopnih katastrofa, Bizantijci e se tek suoiti sa jo gorom nesreom. Ovaj put ona e doi sa zapada, od katolikih krstaa, njihove kranske brae. Krstai su na prevaru uspjeli provaliti u Istanbul i divljaki ga opustoiti. Bizantijski imperator je izbjegao u Iznik i tamo proveo skoro 60 godina, nakon ega su se Bizantijci ponovo vratili u Istanbul. Shvativi da sada imaju neprijatelja na zapadu, Bizantijci su bili prisiljeni na sklapanje primirja sa Anadolskim Turcima. Uprkos najnovijem primirju, Anadoliju e zadesiti nemiri sa jedne sasvim nove strane. Mongolski plemenski voa Dingis Han sa svojim divljim hordama e pregaziti sve pred sobom. Ove protuhe e protutnjati tadanjim islamskim svijetom ruei, palei i nemilosrdno ubijajui. Nakon to su njome protutnjali Temudinovi divljaci, Anadolija e, 1243. godine, biti rasparana u mnogo malih kneevina. Ipak, muslimani su se ponovo konsolidovali i zavladali tim prostorima. Osjeao se nedostatak centralne selduke vlasti koja je sada bila mongolski vazal. Nomadska Turska plemena su u sve veem broju nastanjivala ova podruja i sve ee poduzimala pohode na lokalne bizantijske gradove. Bizantija je tada bila u svojevrsnoj politikoj agoniji, to je turskim plemenima olakavalo djelovanje. Turci iz Karamana (dananja Konja) su se proglasili nasljednicima nestalih selduka i tako zadobili istaknutu poziciju meu ostalim turskim plemenima. Njima su donekle mogli parirati Turci iz Germijana (dananja Kutahija), jer je njihova vlast dopirala do zapadne Anadolije. Germijani su vremenom oslabili zbog dijeljenja zemlje unutar lanova vladarske porodice. Osim ovih kneevina, u anadoliji su postojale jo neke turske dravice kao to su: Mentee, Saruhan, Hamid, Teke, Zulkadir i ostali. U velikom broju Turskih plemena i kneevina, u sjeverozapadnoj Anadoliji jedno pleme se poelo izdvajati svojim vatrenim gazilukom, brzim i znaajnim osvajanjima teritrija. Bilo je to Osmanovo pleme.
5

Dalje, prema Bizantiji

Turkmenska plemena su sa sobom donijela islam koji je ponekad bio vie ili manje nesunijski. Da bi sprijeili izopaavanje istog islama, Selduci su podsticali neke slojeve sjedilakog stanovnitva da se nasele u centrima pridolica. Prvenstveno su to bili uenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i zemljoradnici. Tako je formirana infrastruktura ekonomskog ivota u turkmenskim beglucima koji su postajali sve samo4

Ove mevlevije ne treba brkati sa dervikim redom mevlevija koji su nastali neto kasnije. Ekmeledin Ihsanoglu, Hist. Osmanske dr. i civiliz., str. 7.

Bernard Lewis, Svijet islama, 278.

37

Erol ZUBEVI | TEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Hadi Sinanova tekija u Sarajevu

Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju, borave i vre vjerske obrede dervii (sufije). U Bosni i Hercegovini se pojavljuju dolaskom islama u 15.vijeku, mada su neke izgradjene i prije dolaska Osmanlija poput Mevlevijske tekije na Bembai koju je izgradio Isa-beg Ishakovi 1461. godine. Rije tekija je perzijskog porijekla - tekke. Prve tekije na tlu Bosne osnovane su prije konanog pada bosanskih pokrajina pod Tursku vlast. Od tada pa do danas izgradjeno je oko eterdeset tekija na tlu Bosne i Hercegovine, a pripadale su uglavnom mevlevijskom, kaderijskom, rufaijskom, nakibendijskom i halvetijskom tarikatu. Do danas ih se odralo svega pet: dvije u Sarajevu, i po jedna u iviima-Vukeljii kod Fojnice, u Blagaju kod Mostara i Travniku. U ovome i u naredna dva broja pisat emo o tri od ovih pet tekija: Hadi Sinanovoj u Sarajevu, Tekiji na Buni kod Mostara i u Vukeljiima kod Fojnice.
slamizacijom naih krajeva proirili su se i tarikati, pa su podizane i tekije s razliitim arhitektonskim rjeenjima, ali nisu bile impozantne kao to su to damije. Sultan Mehmed II El-Fatih sa svojom vojskom je pored znalaca razliitih struktura i znanosti sa sobom poveo i najodabranije predstavnike svih tarikata da kao propagatori islama ire duh islamskog uenja i moralno djeluju na vojnike. Tvrdi se da je kada je doao pred Sarajevo, vidjevi samo jednu munaru, uzviknuo: Ako Bog dade, sagradiemo u njemu toliko damija, turbeta i tekija koliko ima u godini dana!

38

FOTO: Erol ZUBEVI

Damija i tekija bili su sjedite jednog naselja i mahale. Obino bi se prvo napravila tekija, onda i damija i oko njih bi se formirala mahala koja se obino nazivala po osnivau zadubine. Jedna od najljepih tekija koja se nalazi u starom dijelu Sarajeva, a ujedno je i jedna od najstarijih u Bosni i Hercegovini, jeste Hadi Sinanova tekija. U narodu je poznata kao Hadi Sinanova tekija, ali ona ima i svoje drugo ime: Silhadi Mustafa-paina tekija.To je tekija dervia kaderijskog reda. Hadi Sinana Jusufa. On je carskim i svojim novcem izgradio ovu lijepu tekiju od klesar39

skog kamena u mahali Kadi Bali efendije, ispred arac Alije damije. U ovoj tekiji se obavljaju obredi po kaderijskom usulu. Ona njeguje uspomenu na Hadi Sinana i njegova sina Silahdar Mustaf-pau, te na Hasana Kaimiju, istaknutog pripadnika kadrijskog tarikata, ejha ove tekije, pjesnika na bosanskom i turskom jeziku, buntovnika onovremene administracije i zatitnika nevoljnika i sirotinje. Imenom za ovu tekiju vezuje se i ejh Muhammed Kuranija Sarajlija Mejli, sljedbenik kadrizma. U tekiji se uvaju brojni njegovi natpisi, pa ak i slikarski radovi. Sauvan je njegov 51 epitaf (kronogram), jer je bio istaknuti pjesnik i kaligraf. Danas je ova tekija jedini kulturno-historijski spomenik ove vrste, lociran u uem dijelu sarajevske arsije. U neposrednoj njenoj blizini su kaburi drugih ejhova, iji bijeli niani sa uklesanim dervikim kapama plijene jednostavnosu. Iako je objekat arhitektonski tako uraen da savreno odgovara potrebama dervikoga reda kadirija, svojom

formom i odreenim varijantama moe posluziti kao uzor i savremenoj arhitekturi. U tekiji je bio i stan za ejha i prostorija za goste (musafirhana). Glavna prostorija tekije je simanhana - prostor u kojem se klanja, obavlja zikr, sohbet i ostale aktivnosti, jedinsvene samo za pripadnike kadirijskog tarikata. Ono to Hadi Sinanovu tekiju ini izuzetnom, jesu rukopisne arabeske na njenim zidovima iz XVIII vijeka. One nisu nastale u jednom vremenskom roku, ve je svaki velikan koji bi zijaretio ili boravio u tekiji ispisao neto i na njoj. Arabeska je ornament islamskih naroda - Arapa, Maura, Turaka itd. Sastoji se od geometriskih linija i stiliziranih biljnih motiva, isprepletenih u raznim varijacijama. Juni dio Hadi Sinanove tekije je pokriven arabeskom u obliku rozete (ukras u obliku Ruze) u kojoj je upisano La ilahe illa- llah. Slova (harfovi) prave izvjestan otklon u odnosu na istaknute zareze ove

40

rozete (muhura) pa se stie dojam da se harfovi okreu (slino principu rada motora). Ovo bi moglo, izmedju ostaloga, predstavljati simboliku zikir-halke i izgovaranje Boijih lijepih imena (el-Esmau-l-husna). Zidovi u junom dijelu zgrade su dekorirani sa etiri vrste arapskoga pisma.Tu su ispisani pojedini dijelovi iz Kurana, a..,(ajeti), govor Muhammeda, s.a.v.s., te dove dervia. Najzanimljiviji zapis poinje na junome, a zavrava na sjevernome dijelu tekije. Radi se o dervikoj molitvi koja je zbog poveanja vizuelnog efekta pisana umjesto sa desna na lijevo (kako zahtjeva arapsko pismo), sa lijeva na desno. Izmeu natpisa na istonom dijelu tekije, istiu se uglaste grafije, te tugre ispisane uz luno zasvodjena vrata to sa tekstom predstavljaju jednu cjelinu. U dvoritu tekije nalazi se takoer arabeska u obliku rozete, prenika 275cm. Naslikana je al fresko tehnikom, a dovrena crvenom i crnom temperom.

41

dr. Delal IBRAKOVI | OVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA

Zemlja najblii roak ovjeka

promiljanju drutvenih odnosa ovjek se nalazi, bez obzira na silne teorije koje se i danas ue napamet irom svijeta, na samom poetku. Naime, teko je razumijeti taj jedan beskonani tok kojim se smjenjuje odlazak sa ovog svijeta jednih, dolazak drugih, svakodnevne ivotne situacije, razne maske i uloge koje mi kao pojedinci danas promjenimo ulazei iz jedne ivotne situacije u drugu. I to se deava na svakom dijelu naseljenom planete Zemlje. Mnogi ratovi, ubistva, pljake, uzdah nejai, glad, borba za preivljavanje, samoubistva, svae, velike i male rijei koje se izgovaraju na jednom od oko 7.000 jezika na planeti, uvrede, emotivna stanja, zadovoljstva i nezadovoljstva, traenje slonita, kolovanje djece, nervoze, najnovije vijesti... Sve to dio svakodnevne guve koja se zove ivot na Zemlji, ljudi na Zemlji. A opet sve te silne milijarde ljudi i ena raznih boja, raznih izgle42

da, svaki za sebe je dio pojedinanog svijeta i onaj je koji ivot razumijeva i na univerzalni i individualni nain, sve te brojke od kojih nam se javlja vrtoglavica samo su mali zbroj u odnosu na silne planetarne, zvjezdane puteve samo naeg Mlijenog puta, a da ne govorim o drugim sazvijeima u svemiru neogranienom. Milijarde i milijarde, bilioni, trilioni... Koliko samo listova na jednom starom hrastu ili udrhtaloj mladoj jasici, koliko sjemenki preleti do svoga tano utvrenog mjesta, zaboljela bi nas glava i izgubili bismo se kada bi trebalo da prebrojimo svaki list samo na jednom drvetu.

Drvee i Sudnji dan

Pod pretpostavkom da bismo bili dovoljno koncentrirani i da to sve uradimo pedantno vidjeli bi moda i drugu dimenziju tih zelenih listova, svako drvo ima nekoli-

ko dunuma zelenih listova koji su proizvoai kiseonika, a plodovi na drveu esto su nam i hrana, tako da nam drvo nije samo hladovina za vruih dana ili ogrijev za zime. Shvatili bi da je svako drvo i svojevrsna mona ekoloka pumpa koja preistava prljavtinu iz Zemlje i odrava sklad omoguavajui plodnost. Tano prema utvrenim namjenama. Moda bi nam jasnija bila Poruka da sadimo drvo ak i videi da se pribliava Sudnji dan. Koliko je samo ovjek nemaran? U tom pedantnijem i razumijevajuem sortiranju koje bi odluili da obavimo, kada bi postali odgovorniji, vidjeli bismo mnogo vanije stvari povezanosti svega oko nas u jednu neraskidivu vezu kjoja ima zajedniki peat Stvoritelja, ivot-

Adem, a.s., prvi i najznaajniji naunik

Oni su, oito, bili primjereniji svojoj (naoj ljudskoj) sutini bia obdarenih razumom i nauenih imenima svih stvari. Ako doslovno tumaimo slovo Knjige onda prije bilo kakve promocije naunika na ovoj planeti moramo rei da je na praotac Adem, a.s., bio i ostaje najvei naunik od poetka do nestakna ovog naeg svijeta. A nije imao niti jednu titulu ovozemaljsku s kojima se danas brojni ljudi irom svijeta uanuju u svoje kule neznanja sa straarima od zvunih titula. I pri tome jo zavode i druge ljude irei nepotrebne oblike spoznaje koja gura na stramputicu generacije i generacije. Adem, a.s., je nauen imenima svih stvari, a to i u naunom i metodolokom smislu znai da je nauen sutinama imena, a ne samo imenovanju nazivima. Sve ono to mi dobro poznajemo moemo i da objasnimo mnogo ire nego li to je samo naziv, recimo, predmeta za sjedenje stolice. I na pomen stolice, mnogi od nas e da zamisli (a moemo i da objasni) nain njene proizvodnje, vrste, dizajniranje, modeliranje, namjene, materijale od kojih se pravi itd. itd. Naravno, specijalista e da jo vie proiri razumijevanje tog imena. A to moemo zato smo naueni. U tom poetnom nauavanju se i danas nalazi vrlo vaan proces socijalizacije, enkulturacije ovjeka kao ive jedinke. Za razliku od svih drugih poznatih ivih svjetova, svijet ljudi je najsloeniji i njemu treba najvie vremena da se to nejako bie - ovjek postavi na
43

nost Vjeno ivog, nedokuivu genijalnost koja je ista i golim okom viena ili kada doe pod mikroskop, savrenost u genu, DNK, ali u dubokim bistrim vodama, plavim oima, ljepoti koja nas ispunjava beskrajnom udnjom. Uvjerili smo se u to, ako imamo ui ili oi, svakog trenutka kada nam svijest, razum, ali imaginacija kojom smo obdareni biva budnom. A o snovima da i ne govorimo. Svako od nas ljudi na Planeti doivi tu neponovljivu avanturu putovanja i u snovima i na javi, ali i avanturu putovanja misli kada zamiljamo predjele, kada odlazimo i preko rubova svemira. I svako od nas na svoj osobeni nain. Ljudi, ene, djeca, starci, muki, enski, crni, bijeli, crveni, uti svi nose neponovljivu vlastitog svoga idetniteta, svoga imena i prezimena, svo-

je sehare sjeanja koja nam se predaje na razne naine iz generacije u generaciju, pomou koje se solidariemo sa onim koji su tu nekada bili, preivljavamo i njihove nade i strahove, zanimljivi su nam njihovi doivljaji koje su zapisali, na razne naine, perom, ali i kamerom, zvukom, ali i crteom na zidovima peina, digitalnim znakovima, harfovima, slovima... Znaci - su svuda oko nas. Do nas dopiru iskustva drugih civilizacija, naroda, odbljesci dalekih praistorijskih zbivanja u kojima nas samo moe zagolicati mata u iskazima da su neke generacije naroda starih bile i monije od nas i imale vie ansi. Da li su bili i vii, jai, da li su bili ii i iz vana i iz nutrine njihove, da li su imali znanja koja su koristili na korisniji nain?

noge, da moe samostalno da se hrani, govori, da samostalno ui, da se kree itd. I tu je moderno doba, ma koliko izgledalo da ima mnogo pomagala i nadomjestaka osnovne uloge porodice, produilo taj rok osamostaljivanja mladog ljudskog bia koje sve ee od roditelja u financijskom i svakom drugom smislu ovisi i preko 27 godina

uenja kao treninga. On je posljedica direktnog nadahnjivanja onim ime je Gospodar elio da naui to krhko bie koje je u fizikom obliku kao peena ilovaa, odnosno sasatavljen od sastojaka zemlje, vode, vazduha i svega onoga to je sutastvena osobenost ovjekovog najblieg roaka u vasioni planete Zemlje. Ta neraskidiva

Zemlja je trei po redu planet Suneva sistema koji se okree oko Sunca u udaljenosti od 149,6 miliona km, a brzinom od 29,79 km/s. Njen prenik iznosi 12.756,3 km, masa 5.9736xl024 kg, povrina 509.088.842 km2, prosjena povrinska temperatura 15 C, a srednji atmosferski pritisak 1,013 bar. Oko 100 km debeli gasni mota sastoji se od azota, kisika i argona, a ostatak ini vodena para, ugljen dioksid i drugi gasovi. Voda, mora i okeani, pokrivaju 71 % povrine, a ostalo zapremaju razliito oblikovani kontinenti. Po svim svojim odlikama, a prije svega po svojoj veliini i udaljenosti od Sunca, moe se rei, jedinstveni, za ivot onakvog kakvog mi poznamo, idealan planet. Planet Zemlja jeste rotirajui elipsoid, nagib osovine 23 27" (prema okomici na eklipsu), dui polumjer 6.378,16 km, specifina teina 5,5 . U njenoj grai sudjeluje (po masi) eljezo sa 34,6 %, kisik sa 29,5 %, silicij sa 15.2 %, magnezij sa 12,7 %, nikal sa 2,4 %, sumpor sa 1,9%, titan sa 0,05 % i ostali elementi sa 3,65 %. ivota, pa i vie. Dodatno kolovanje, nemogunost zapoljavanja, ali i komoditet ivota, posebno u urbanim sredinama, poveava taj broj godina ovisnosti djece od roditelja. No, da se vratimo tom poetnom nauavanju o kojem se obavijetavamo u Kur'anu kao procesu u kojem je Gospodar utvrdio jednu od najznaajnijih komparativnih prednosti ovjeka u odnosu na svijet meleka i dina. To nauavanje/ naukovanje, kojem je bio izloen Adem, a.s., jeste jedan potpuno specifini i unikatni oblik kojeg treba sutinski razlikovati od procesa povezanost ovjeka i njegove kolijevke jeste mnogo znaajnija nego to moemo i predspotaviti ak i kada razmiljamo kao gorljivi zagovarai ekologije.

nite - Zemlja. A, ona je u hronolokom smislu, za to bie bila pripremljena mnogo, mnogo ranije. Zar je onda sluajno u tradiciji svih starih naroda Zemlja u svim nazivima tretirana kao naa (ljudska) Majka (grki: gaia, latinski: terra mater). Naa Zemlja je sudbinski sa tanim i preciznim tajmingom postala naim prebivalitem kojeg djelimo sa ogromnim brojem ivih svjetova (raznih oblika ivota) svrstanih u razne grupe, podgrupe, svako u svom eko- sistemu izvan kojeg ne bi mogao da to zbog klime, to zbog konstitucije, naina ishrane itd. preivi. ovjek je jedan od rijetkih koji u raznim svojim varijacijama moe da preivi i u najekstremnijim uvjetima. ak i kada uimo o zakonitostima svemira velianstvenog (imajui veliku snagu) onda je to opet iz perspektive Zemlje, jedinstvenog svemirskog ivog broda koji plovi savrenom putanjom razlikujui se od drugih slinih brodova i po toj svojoj ivotonosnoj karakteristici, rasadniku ivota moe se rei, a rasadnik raznih oblika (milijardi, biolona, triliona ....) oblika ivota da bi to bio i sam mora da bude iv. Zato nimalo i ne udi to su brojni naunici svijeta okupljeni oko projekta Gea koji treba da potvrdi poetnu njihovu hipotezu o Zemlji kao ivom biu posebne ivotnosti i posebnih strogih zakonitosti koje odravaju i njenu teinu, nagib, osu, raspored kopna i vode, a ni u stidljivim naznakama jo nismo vidjeli da je neko od tih autoriteta pomenuo Kur'ansko odreenje Zemlje kao one koja e da govori i koja je strpljivi svjedok za sve nas. U iduem broju: Misija ovjek

Zemlja kao ivo bie

Ta veza tijela ovjeka i Zemlje od ijih sastojaka je ovjek napravljen i u koju njegovi zemni ostaci odlaze (vraaju se) jeste vezana i za ovjeko nauavanje sutine (imena) stvari. Taj neposredni oblik nauavanja je bio i poetak obnove i primjene nauenog tamo gdje se otvorilo jedino mogue ljudsko sta-

44

mr. Merima AMO | GRADOVI

Mostar
Na teritoriji hercegovakog sandaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepi od eher Mostara. Veliki mostarski most izgleda kao luk duge koji se prua s jedne litice na drugu. Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob (Boiji), do sada preao i vidio esnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. Ima l mu slian na svijetu, moj Boe!? Iz Putopisa E. elebije
FOTO: Hazim ABANOVI

rbano bie bosanskohercegovakih gradova razvijalo se i oblikovalo u dugovijekom zbiru razliitih svakidanjih i neoekivanih prilika, dogaaja, stanja i okolnosti protkanih ljudskim tenjama, potrebama, radou, brigama, nadama; koje su gradovi na svoj nain iskazivali, vrednovali, imenovali i brino pohranjivali u svoje riznice. Njihova benevolentna priroda tvorila je dinamino ivotno okruenje uvijek spremno da primi, podri,

pomogne, zbrine odbrani, shvati i zatiti ovjeka (insana), ne pitajui pri tome koje je vjeroispovijesti, kakvi su mu obiaji i svjetonazori. Uronjeni u vrijeme, ove urbane aglomeracije postaju batinici slavenske, starobosanske, islamsko orijentalne i centralnoevropske kulture, uvari tradicionalnih ivotnih principa i vrednota stvaranih stoljeima u ozraju humanizma, tolerancije, pluraliteta i otvorenosti. Jedan od takvih gradova je i Mostar.

Srednjovjekovno naselje na obali Neretve

Mostar se prostire s obje strane rijeke Neretve, u klancu to ga zatvara planina Podvele i gora Hum. Prvi pisani trag o ovom gradu potjee iz 1452. godine u kojem se pominju dvije kule i visei drveni most. Pojedini historiari ime grada veu za jednu od tih srednjovjekovnih citadela, zvana Tara, sagraenu na lijevoj strani mosta. Meutim,
45

ponuena sintaksika izvedenica most tara nema lingvalnu podlogu u bosanskom jeziku, te se ini vjerovatnijim da je ovo hercegovako naselje ime dobilo po mostarima (uvarima mosta) koji su stajali u dvije kule s obje strane mosta. Podatak koji govori o nastanjenosti ovoga mjesta vezan je za dogaaj iz 1474. godine kada se na sjednici Vijea umoljenih raspravljalo o daru koji e vlada Dubrovake Republike darivati Skenderu, subai Mostara.

Razvoj Mostara
Urbana grasacija Mostara zapoinje u periodu osmanske vladavine na naim prostorima, posebno u prvoj polovini XVI stoljea, kada ova srednjovjekovna varo (u turskom popisu sandaka vilajeta Hercegovine iz 1475. godine nazvana Pazar Mostar) postaje privremeno sjedite hercegovakog sandakbega, pod ijim utjecajem prerasta u politiki, privredni i kulturni centar ireg hercegovakog podruja. Zahvaljujui aktivnoj graditeljskoj djelatnosti turskih legatora i mimara, Mostar ubrzano mijenja svoju fizionomiju u korist sloenijeg urbanog koncepta sa islamsko - orijentalnim obiljejima. Za kratko vrijeme malo usnulo naselje pored modre rijeke, probueno rukom osmanskog civilizatora, stasava u prekrasni eher. Grade se damije, mektebi, medrese, biblioteke, zatim karavansaraji, musafirhane, hamami, hanovi, imareti, te podie prva sahat - kula (zadubina ugledne muslimanke) i novi most neuporedivo smjelije i ire konstrukcije od postojeeg.
46

Kameni most, najprepoznatljivije zdanje Mostara unatrag nekoliko stoljea, podignut je po nalogu sultana Sulejmana 1566. godine a gradio ga je skoro itavu deceniju, proslavljeni carski neimar Hajrudin. Od trenutka kada je zablistao u srcu ehera, ta udesna graevina nalik sleenom polumjesecu nad rijekom postala je najvei ponos stanovnika grada. Prema jednoj hiaji, otkrivanju mosta nije prisustvovao njegov graditelj. No prije neimar Hajrudin krenu put Carigrada u uvjerenju da most nee izdrati ni pticu a kamoli insana.

eher pod bijelim mostom

Pored arije kao zanatsko trgovakog sredita (u kojem se tokom vremena razvilo preko pedeset razliitih zanata), grad je obuhvatao i deset mahala situiranih na desnoj (Carina, Brankovac, Donja Mahala, Grad, Bjeluine i Luka) i lijevoj (Riina, Cernica, Zahum i Prethum) obali Neretve. Mostarski vakifi i njihove zadubine ire granice tih stambenih zona, stvarajui nove, tako krajem XVI stoljea turski defteri na dvije obale biljee 14 muslimanskih

mahala i 2 kranske. Grad je sauvao nekoliko osmanskodobnih stambenih objekata meu kojima su Bievia kua poznatija kao Bievia oak ili Turska kua, Kajtazova kua sagraena koncem XVIII stoljea, te uvena Muslibegovia kua. Pretpostavlja se da je prva mahala nastala u blizini starog lananog mosta (uz lijevu obalu Neretve), oko trga Mejdan, gdje je Sinan paa 1474. godine podigao prvu damiju i uz nju hamam (kupatilo). U glavnoj ariji sagraena je najvea i najljepa islamska bogomolja u itavoj Hercegovini

Karaoz - begova damija, 1557. godine, a sedam godina poslije, nekoliko stotina koraka dalje podie Nasuh aga Vujakovi i svoju damiju. Skladna arhitektura i unutranja dekoracija ovih damija bila je motiv mnogim kasnijim neimarima i dobrotvorima koji na prostoru ehera sagradie trideset i est damija.

Okosnica gradskog ivota

Cjelokupni gradski ivot ondanjeg Mostara bio je zasnovan na islamu iz ijeg su nepresunog

izvora istjecala pravila, odnosi, modusi, vrednote, forme, mjere, znanja, vjetine, orua i socijalni takt; u urbani svijet i njegove najvitalnije tokove. Taj temeljni i praktini plan za sve vidove ljudskog djelovanja omoguio je razvoj visoko odnjegovane urbanizirane sredine, koja i danas, na pragu treeg milenijuma plijeni duhovnim i materijalnim sadrajima nastalim u tom zlatnom dobu.

Evropeizacija Mostara
Okupacija Mostara poetkom kolovoza 1878. godine od strane Dvojne Monarhije (Austrije i Maarske) pokree bitne promjene unutar islamsko - orijentalnog vrijednosnog sistema ija je okosnica bila tradicijska esencija u svim dotadanjim organizovanim oblicima ivota. Primjena novih urbanistikih principa, rezultirala je drukijim nainom gradnje, baziranom na srednjoevropskim uzorima i mjerilima. Kapitalistiki nain privreivanja, dvojna uprava, sloeniji drutveni odnosi, demografske promjene, potom industrija, eljeznica, putovi, hoteli, javna rasvjeta, vodovod, mostovi, nezgrapne i kabaste stambene zgrade; sve su to glavne karakteristike najljepeg hercegovakog ehera na razmeu XIX i XX stoljea. Balkansko orijentalno urbano jezgro lomilo se reprezentativnim zdanjima razliite namjene (upravne, sudske, vojne, kolske, kulturne i druge institucije od dravnog znaaja nerijetko se situiraju u gradsko sredite), izgradnja tzv. paviljonskih sistema
47

(npr. stambeni objekti: oficirski paviljoni, moderne kasarne) na rubnim dijelovima grada dovode do poveanja njegovog opsega, dok uspostava nove putne mree (kolski i karavanski putevi se proiruju i makadamiziraju a gradi se i novi eljezni most) (re)aktivira promet, povezujui pokrajinske oblasti (manja mjesta) i sela s urbanim centrom. Pojavom jeftinije i raznovrsnije industrijske robe iz Monarhije i drugih evropskih zemalja, oznaen je poetak kraja stare zanatske proizvodnje u arijskom Kujundiluku, dok se vei trgovaki poslovi odvijaju posredstvom austrougarskih trgovaca.

Mostar u modernom ruhu

Iako se proces modernizacije u austrougarskom periodu moe kritiki razmatrati, posebno zbog naruavanja orijentalnog sklada,
48

neophodno je navesti neke od primjera urbanog progresa usko vezanih za drutveni ivot Mostara. Naime, sa okupatorskom vojskom doli su ueni i ono to je najvanije dobronamjerni ljudi, koji su svojim znanjem i radom doprinijeli napretku grada. Pred kraj XIX stoljea Mostar dobiva modernu tampariju koja se postepeno transformira u umjetniki zavod i najveu izdavaku kuu tog vremena u Bosni i Hercegovini. U njoj se tampaju razni politiko - informativni listovi, uveni asopis Zora i poznata edicija Mala biblioteka. Umjetniki zavod okupljao je znatan broj znamenitih pisaca koji su na poseban nain stihom i lijepim rijeima posredovali uspostavljanju saradnje izmeu Mostara i drugih velikih kulturnih sredita. Grad postaje vlasnik i imponzantne gimnazije izgraene po nacrtu ekog arhitekta. Nadalje, otvaraju se prve

oficirske i inovnike kasine (u prostoru kasina su se odravale izlobe, koncertne aktivnosti, javna predavanja itd.) koje postaju sredita kulturnog ivota sve do momenta kada tu funkciju preuzimaju drutveni domovi. Mada se ovaj vid drutvenog djelovanja pokrenutog interesima nove vlasti moe promatrati kao tipino akulturacijski sadraj, njega je, iako sporije, slijedilo domae stanovnitvo i to u okviru svojih vjerskih a kasnije i nacionalnih zajednica. Jaanje domaeg graanstva, prije svega trgovakog, zemljoposjednikog i inteligencije, sve vie mu je osiguravalo ulogu vodeeg faktora u drutvenim, kulturnim i nacionalno politikim tokovima grada. Poelo je s pjevakim drutvima i itaonicama, a kasnije se prelo na osnivanje zanatskih i trgovakih drutava.

Islamski vjerski objekti na razmeu stoljea

Za vrijeme dvojne uprave stagnira izgradnja islamskih vjerskih objekta, uglavnom se damije saniraju i popravljaju. Nova vlast, pokrenula je proces restauracije unutranjeg prostora damija, pa su tako od 1905 do 1909 godine Karadoz - begova i Vujakovia damija zablistlale novim sjajem. Ove dekoracije su uglavnom izvedene pomou ablonskih elemenata i djela su soboslikara tog doba. esto se uz damije grade i muslimanske itaonice kiraethane (u pseudomaurskom stilu) koje postaju sastavni dijelovi islamskih sakralnih kompleksa

Mostar u XX stoljeu
Pored i preko Starog mosta prolazili su veziri, konzuli, kraljevi iza kojih su se u Mostar slijevale razliite vojne litije nosei svoja znamenja. Most je zapamtio patnje, potrese i progone za vrijeme dva svjetska rata, ali i prkos, otpor i snagu grada pod njegovim lukovima. Kraj Drugog svjetskog rata bosanskohercegovaki gradovi doekuju znatno razoreni i osiromaeni. Drutveni poredak na socijalistikim osnovama nametao je poseban pristup u rehabilitaciji urbanih sredina. Taj tzv. socijalistiki realizam odraavao se, prije svega, u izgradnji industrijskih pogona i stambenih radnikih naselja, te u revitalizaciji objekata ili ambijentalnih cjelina nasljeenih iz ranijih graditeljskih epoha. Rjeavajui potrebe savremenog ivota graditelji novog Mostara su tokom etiri desetljea u urbanu sredinu interponirali moderni eljezniki i autobusni terminal, regionalni medicinski centar, univerzitet, pozorite, robne kue, integrisane trgovine, stambene zgrade, aleju sa centrom nazvanim Rondo (aleja sa platanima i lipom zasaena je u austrougarsko doba), parkovske povrine sa uspjelim hortikulturnim rjeenjima itd.

sruen je Stari most u novembru 1993. godine. Mostar se najprije na prostonarodan nain mitologizirao kao mjesto otomansko islamske iskljuivosti naspram hrianstva a onda surovo i snano unitavao godinama. Marginalizirajui sve ivotne istine, zajednike uspone i padove, ruioci Mostara su istodobno ruili sopstvenu prolost. Skoro deset godina nakon ruenja, most je ponovo napravljen, uzdiui se prema nebu poput duge, sazdan od tesanog krenjaka i plemenite tenelije, ba kao i prije etiri stoljea tanije 438 godina. Mostarci su ponovo odabrali grad i vitki most u njegovom naruju koji spaja obale, ljude, prolost i sadanjost kao

mjesto svog (su)ivota i trajanja u kojem se ogledava njihova budunost.

Biljeke:
elebi, Evlija, Putopis, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996. Mileti, Drago, Mostar - susret svjetskih kultura, Zajednica opina s hrvatskom veinom, Mostar, 1997. Husedinovi, Sabira, Izgradnja sakralnih objekata, u Huseinovi Ismet, Babi, Demaludin, Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovini, Buybook, Sarajevo, 2004. Zbirka autora (I. Andri, Z. Dumhur, I. Muteveli), Mostar, IKRP Prva knjievna komuna, Mostar, 1980.

Breme kosmopolitizma
Tokom ratnih razaranja u periodu od 1992. do 1995. godine, strada veina kulturno - historijski objekata spomenike vrijednosti a kao kulminacioni in urbicida

49

Aida BEGI-ZUBEVI

Uzori
posljednje vrijeme esto me pitaju o marami. Zato sam pokrivena, ta za mene znai marama i da li imam problema jer je nosim. Za one koji znaju barem osnove vjere jasno je da je marama za enu farz i u to nema nikakve sumnje. Meutim, ono to ljude koji mi postavljaju pomenuta pitnja sutinski zanima je kako je dolo do toga da se jedna osoba poput mene uope odlui na takav korak. Sutina njihovog problema je u onom 'osoba poput mene', to najee znai obrazovana, umjetnica, samostalna, uspjena a to su sve atributi koji se ne povezuju s nekim ko nosi maramu. Percepcija pokrivene ene je najee zasnovana na predrasudama i stereotipu. Danas se automatski uz maramu vee primitivi50

zam, prisila, neki straan dogaaj, poremeaj, regresija, ispiranje mozga, politiko opredjeljenje i potpuna izolacija od vanjskog svijeta i savremenih tokova. Ako analiziramo sve negativne konotacije i asocijacije vezane za pokrivanje, onda emo vidjeti da ena s maramom po tome nema identitet, da je njena linost i slobodna volja potpuno iskljuena. Kako onda da neko ko ipak misli svojom glavom na tu istu glavu stavi maramu? udno je kako se nikad ne postavi pitanje kako neko ko misli svojom glavom popije flau loze ili kako su one koje misle svojom glavom dole u poziciju da obavljaju ono to je posao prostitutki, a da za to jo ne dobiju nikakvu novanu naknadu? Kako se dogodilo da se tako brzo promijeni slika sretne ene i

mjerila vrijednosti? Da ono to je logino postane nelogino, a da se normalno smatra nenormalnim? Razloga ima mnogo, a jedan od njih su uzori koje nam nameu mediji. Moje pranane su nosile marame i niko ih nije smatrao nazadnim. Bile su zatiene od svega to mi danas moramo prolaziti. Moda je njihova srea bila vea jer nisu imale TV, niti su ile u kino, niti su itale 'modernu' literaturu. Uzori su im, valjda, bile ugledne ene iz komiluka i porodice i to je bilo to. Onda je doao napredak, uzori ljudima servirani su medijima i stvari su se vrtoglavo poele mijenjati. Posmatrajui ivot jedne od mojih nana i njenog mua, dakle, mog dede, shvatila sam da je nana uvijek bila blago nesretna, jer nije od njega dobivala ono to je htjela.

A ta je htjela i odakle je znala ta hoe? Naime, u vrijeme njene mladosti, etrdesetih i pedesetih godina popularni su bili filmovi Casablanka, Prohujalo s vihorom i knjige slinih sadraja. U tim filmovima i knjigama ene su bile fatalne, a mukarci romantini, zgodni i nepobjedivi. Svojim nevjenanim enama ili ljubavnicama su donosili cvijee, nosili elegantna odijela i veerali uz svijee. Moj rahmetli dedo je nosio elegantna odijela kada je iao na posao, ali pored svih svojih briga i troje djece nije dolazio kui sa cvijeem, ve sa kesama krompira, kupusa i urijetko mesa. Nana je odijelom i frizurom podsjeala na holivudsku divu, ali je za razliku od njih kui heklala, istila do iznemoglosti i potajno patila za nekim poput Clarka Gablea. Svoju tunu sudbinu je skrivala od djece, ali je kerkama eljela da pronau sreu koju ona nije imala. Kerke su u svojim ivotima nale sve osim romanse sa ekrana, a nana je mislila da je za to kriva njihova brzopletost pri izboru i neposluh prema majci. Nikada nije ni pomislila da su filmovi i knjige la i da su filmske romanse nedostine, jer su nerealne i nepostojee. Naninim kerkama, dakle mojoj majci i tetkama su uzori postale napredne revolucionarke, ene koje diu svoj glas na partijskim sastancima, a Alen Delon tiha patnja, ali nedovoljno jak da bi naruio naela onih koje su svoj ivot eljele provesti u sretnom i potenom komunistikom braku. Kerke su zavrile fakultete i svoj ivot smatrale uspjenim jer ga ne provode kod kue, ve same tega-

re kese s pijace, nakon to pokupe dijete iz obdanita. Domae uzore sa ekrana niko nije dovodio u pitanje, svi su bili sretni i nosili iste frizure i 'blejzere' dreavih boja. Danas, kad su Nanine kerke nane, a unuke odrasle i imaju porodice, nana na ivot gleda 'realnije', jer su joj na TV-u, kroz sapunice lijepo prikazali da sree nema, da su ene 'svakakve', a mukarci predmet enskih spletki, po profesiji najee kriminalci ili korumpirani politiari. Niko nikom vie ne donosi cvijee, ali svak svakog vara i ubija, pa je nana sretna kad vidi da njene unuke nisu do gue u spletkama, a da zetovi ipak imaju karakter i moral. Jest da maramu smatra 'pretjerivanjem', ali i to e nekako progutati kad pomisli kakva je dananja omladina. Eh, tako to sad nana vidi, sad kad je mudra i stara i kad se ne nada romansama i cvijeu, a one koje su mlade, 'moderne' i 'napredne', te slijede nove uzore s TV ekrana oblae dekoltee, kite se zlatom, sluaju turbo-folk, skupljaju pare da ugrade silikone i ekaju svog princa u BMW-u koji e ih voljeti i s kojim e biti sretne sve dok ga policija ne uhapsi i zatvori u zatvor. Shvatilo se da u fakultetu nije srea, ve u izgledu, pa e one koje budu dobro izgledale sigurno zasluiti sreu, a ona je jednostavna i ogleda se u markiranoj odjei, dobrom autu, 'napucanom' stanu i pokojem gramu kokaina. E, sad se ja pitam, ko normalan danas ne bi stavio maramu na glavu i pokuao pronai smisao i smiraj izvan zvjerinjaka zvanog 'moderni svijet'!?
51

ODABRANE ENE

HAZRETI RAHILA
ena Jakuba a.s. i majka Jusufa a.s.
ada je Jakub a.s. stigao kod svog dajde u Haran, upoznao je njegove dvije keri stariju Leu i mlau Rahilu (Rahelu). Poto je Rahila bila posebno lijepa, Jakub a.s. zaprosi nju od Lebana i on pristade, ali pod uvjetom da prethodno kod njega sedam godina uva stoku. Kad je istekao dogovoreni rok, Leban priredi veliko slavlje, ali naveer uvede svoju stariju kerku kod Jakuba a.s. Zbog mraka on nije primjetio zamjenu ali ujutro kada osvanu on ugleda Leu pored sebe. Kada je prigovorio Lebanu zbog toga on mu ree kako u njih nije obiaj da udaju mlau kerku prije starije ali ako hoe i Rahilu za enu da mu treba sluiti jo sedam godina, pa e ga i njom oeniti. Jakub je ispunio i ovaj dogovor pa se oenio i sa Rahilom. Ovaj obiaj da se moe eniti sa dvjema sestrama u isto vrijeme, dokinut je Tevratom to je i danas vaee u erijatskom pravu. Uzvieni Allah d.. je Leinu mahanu nadomjestio time to joj je podario da Jakubu raa djecu, dok je Rahila kad se udala za njega bila nerotkinja. Otac im je nakon udaje poklonio po jednu slukinju, Lei je dao Zelfu a Rahili Belhu. Lea je imala ve 4 sina sa Jakubom. Poto mu nije mogla od sebe podariti potomstvo,
52

hazreti Rahila daje svoju slukinju Belhu i ona mu raa sina, kome su dali ime Dan. Zatim je Belha ponovo zatrudnila i rodila mu drugog sina. Tada je i Lea poklonila svoju slukinju Zelfu Jakubu te i ona raa Jakubu dva sina. Onda je Lea opet zatrudnila i rodila Jakubu petog sina, a nakon toga i estog. Potom je Lea rodila kerku kojoj su dali ime Dina.Tako je ona rodila Jakubu sedmoro djece, Belha dva sina i dva je sina imao sa Zelfom. Allah ga je mnogobrojnim potomstvom uzdigao ba kao to je za njega i molio Ishak, njegov otac. Hazreti Rahila je molila ustrajno svog Gospodara, da je ne ostavi bez poroda sa Jakubom koga je toliko voljela i koji je ve imao toliko potomstvo, ali ne i s njom. Allah d.. joj je usliao dovu i uduvoljio njenoj molbi pa je zatrudnila sa Jakubom i rodila mu asnog i lijepog Jusufa. Allah d.. je odredio da se preko njihovog potomka nastavi poslanika loza Ibrahima a.s. Sve ovo se deavalo dok je Jakub boravio u Haranu kod svog dajde. Tu je boravio je jo 6 godina nakon to je oenio Leu i Rahilu. Imao je punih 20 godina kada je zatraio dozvolu od Lebena da se sa njegovim kerkama vrati roditeljima.

Leben je bio veoma zadovoljan Jakubovim boravkom meu njima. Imetak mu se uveao, te je dozvolio Jakubu da uzme svu mladunad od te godine koja budu arena a ne potpuno bijela ili crna. Tako je Jakub dobio puno sitne stoke, kamila i robova. To izazva zavist Lebenovih sinova. Prije polaska Rahila je uzela kip kome se njen otac klanjao i sakrila ga pod samar svoje deve na kojoj je sjedila. Poto su to otkrili, Leben je organizovao potjeru sa svojim ljudima i sustigao Jakuba. Otro ga je ukorio zbog brzog odlaska i uzimanja kipa, ali Jakub o tome nije nita znao te mu je dopustio da pretrai itavu karavanu. Leben je uao u atore svojih keri i njihovih slukinja, ali nije mogao nita pronai. Rahila ree da ima hajz pa ne moe ustati sa deve. Kip nisu nali. Prije rastanka napravie gozbu i uzee gomilu kamenja s kojom obiljeie to mjesto. To je trebalo da bude i granica izmeu zemlje preko koje nee ni jedan prelaziti na tetu drugog. Tom prilikom Jakub obea Lebenu da nee poniavati njegove keri niti eniti druge pored njih. Kada se Jakub pribliio zemlji svog brata Ajsa pripremi za njega veliki poklon koji posla sa slugama ispred sebe. Kada Jakub ugleda brata stade ispred svoje eljadi i pokloni mu se sedam puta. To je bio uobiajen poklon u to vrijeme i bio je dozvoljen. Tako su meleki uinili seddu Ademu a.s. iz poasti prema nje-

mu kao i Jusufova braa Jusufu a.s. u Egiptu. To isto uinie i dvije slukinje sa svojom djecom. Potom je prila Lea i poklonila se sa svojom djecom. I na kraju i Rahila sa svojim sinom Jusufom. Ajs zagrli Jakuba i zaplaka, a potom ga upita odakle mu tolika porodica. Jakub a.s. odgovori da je to poklon od Gospodara svjetova svom pokornom robu i ubjedi Ajsa da primi darove. Po naredbi Uzvienog Jakub a.s. kupi jednu njivu za sto ovaca i izgradi hram u koji su ljudi dolazili i molili se Allahu d.. To je dananji Mesdidul - Aksa u Jerusalimu kojeg je kasnije obnovio Sulejman a.s. Hazreti Rahila je ponovo zatrudnila, ali je ovaj put imala teak porod. Na mjestu gdje se danas nalazi Betlehem ona je rodila sina i ubrzo za tim preselila. Jakub a.s. mu je dao ime Benjamin, to znai "ono sto iznutra gori." To upuuje na vreli pustinjski pjesak u koji je hazreti Rahila ukopana. Jakub a.s. se sa svojih 12 sinova vratio svome ocu Ishaku u Ebron. Ishak a.s. je bio u dubokoj starosti. Ubrzo se razbolio i umro u 180. godini ivota. Sinovi Ajs i Jakub a.s. su ga ukopali pored njegova oca Ibrahima a.s. i majke Sare u istoj peini u Halilu. Jakub a.s. se brinuo o svojim sinovima a posebno o Jusufu i njegovom bratu Benjaminu koji veoma rano ostadoe bez majinske panje i zagrljaja. O samom Jusufu sinu hazreti Rahile i velikoj Zulejhinoj ljubavi prema njemu itajte u sljedeem broju na narednim srtanicama ove rubrike.
53

mr. Ifeta NEZIROVI | PORODINI ODNOSI

Muslimanski i graanski brak

prethodnom broju pisali smo o uslovima i postupku sklapanja braka po erijatskim propisima (prema kojima muslimani i muslimanke usklauju ponaanje i odnose u svojoj porodici) i tzv. graanskim zakonima, kojima svaka drava regulie porodine i druge odnose, i koji se primjenjuju na sve graane-stanovnike te drave, u konkretnom sluaju Porodini zakon Federacije Bosne i Hercegovine. U ovom broju nastavljamo sa pisanjem o pravima i obavezama branih partnera odnosno suprunika.

Prava i obaveze u islamskom braku oba suprunika su ustvari prava i obaveze jednog prema drugome, a Allah, Mudri i o svemu Obavijeteni, uinio je ravnoteu izmeu prava i obaveza, pa svako pravo koje uiva jedan suprunik povlai i obavezu kojom ga je Allah zaduio prema drugoj strani. U Kur`anu, sura El-Bekara, u 228. ajetu to se jasno vidi: One imaju isto toliko prava i dunosti, prema zakonu samo, muevi imaju prednost pred njima za jedan stepen. A Allah je silan i mudar. Stepen kojim je Allah dao prednost mukarcima nad enama jeste stepen zaduenja, odgovornosti i brige, a ne stepen poasti, jer Allah je prvenstveno mukarcima odredio da zarauju i izdravaju druge. Svaka zajednica, pa i porodica kao najbitnija zajednica, mora imati nekoga ko je odgovoran za njeno voenje i voenje rauna o njenim potrebama, a to je ustvari uvjet njenog postojanja i opstanka. Mukarac odnosno suprug je najprei da bude zaduen za stanje u svojoj porodici, jer on je primarno zaduen i za njeno izdravanje, a najee ima i vie iskustva o ivotnim poslovima nego ena.

Prava suprunika1
Brak je jedna od velikih blagodati ovjeku. U islamskom braku, i mu i ena imaju odgovornosti i obaveze, i nikad ne smiju zaboraviti da su oboje individualno odgovorni pred Allahom, d.., za svoje postupke, pa i postupke u svom braku. Islamski put je put ljubavi, brige i nesebine panje, koji se naroito ispoljavaju u branim i porodinim odnosima.
1

Hanefijski fikh, knjiga 2. I Poglavlje: Porodino pravo, Tahmaz Abdulhamid Mahmud, Sarajevo, Grabus H. 2003.

54

Prava supruge
1. mehr, 2. izdravanje, 3. lijep odnos prema eni, 4. poduavanje i odgajanje. Mehr je odreena imovina koju mu daje svojoj supruzi prilikom sklapanja braka ili prije, a moe se dogovoriti sa suprugom i da odgodi isplatu, u cjelosti ili djelimino i nakon sklapanja ugovora o braku. Mehr je, po islamskim propisima, sastavni dio branog ugovora, ali nije uvjet za valjanost braka. Brak je valjan i ako nije spomenut mehr, a supruga u tom sluaju ima pravo na mehr u visini mehra njoj, po drutvenom poloaju, slinih ena. asni ajeti i hadisi pokazuju na propisanost mehra: "I draga srca enama vjenane darove njihove podajite, a ako vam one od svoje volje od toga to poklone, to s prijatnou i ugodnou uivajte." (sura En-Nisa, ajet 4.) Islam nije odredio iznos mehra i nema granice za najvei iznos, meutim lijepo je da se spomene iznos mehra prilikom sklapanja braka, jer je Poslanik (s.a.vs.) spominjao iznos mehra kada je udavao kerke, a i kada se sam enio, onda se izbjegavaju kasniji eventualni nesporazumi. U praktinom smislu, mnoge su koristi od mehra. To je matrijalni pokazatelj uvaavanja svoje supruge, pa ga Allah opisuje kao dar s draga srca. Mehr uvruje vezu meu suprunicima, to je materijalna veza koja uvruje onu duhovnu, a ima i praktine efekte, jer pomae eni da osigura to joj je potrebno za svadbu i preseljenje u kuu svoga mua (nova odjea, nakit, minka, miris, neke druge potreptine isl.). Iako nije odreena visina mehra, lijepo je da se ne pretjeruje, da mehr bude umjeren, kako ne bi njegova visina postala preprekom za brak, kao to je sluaj sa nekim krajevima islamskog svijeta u dananje vrijeme. Prenosi se da je Poslanik (s.a.v.s) rekao: "U enine blagodati spada lahka zaruka, mali mehr i lijep odnos njene familije." Mehr je iskljuivo pravo ene i nijedan njen srodnik ili staratelj nema pravo na njega, osim uz njeno doputenje, tako da, po erijatu, nije dozvoljeno ono to

rade neki roditelji i roaci uzimajui itav ili dio mehra ene, osim ako im je ona dozvolila.

Izdravanje
ena ima pravo na izdravanje kod svog supruga. Mu je, po islamu, jedini duan izdravati porodicu, makar bio i slabijeg imovnog stanja, tako da je duan raditi i zaraivati kako bi izdravao svoju suprugu i potomke. Izdravanje podrazumijeva i obuhvata stan, odjeu, hranu, pie i sve ostale ivotne potrebe. "Otac djeteta duan je da ih prema svojoj mogunosti hrani i odijeva" (sura El-Bekara, ajet 233).

Izdravanje je shodno stanju mua, bilo da je bogat ili siromaan. Allah Uzvieni kae, u suri Et-Talak, ajet 7.: "Neka imuan prema bogatstvu svome troi, a onaj koji je u oskudici prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zaduuje vie nego to mu je dao; Allah e sigurno poslije tegobe slast dati. ena dakle nije duna izdravati ni sebe ni svoga

55

mua niti bilo kojeg lana svoje porodice, makar bila i bogata. eni je dozvoljeno da s muem uestvuje u izdravanju i to se od nje rauna kao dobrovoljni prilog, od kojeg moe odustati u bilo koje vrijeme.

Zaposlena ena
Islam ne obavezuje enu da radi i zarauje u bilo kojem periodu njenog ivota, jer je nije zaduio nikakvim izdravanjem, nego je njeno izdravanje dao kao obavezu drugima (zavisno od njenog ivotnog doba i porodinog stanja - otac, brat, mu). I pored toga islam je eni dozvolio da radi i zarauje, ali pod slijedeim uslovima. da joj mu dozvoli da radi, ako je udata, da se na svom poslu ne osamljuje sa stranim mukarcima ili dolazi u dodir s njima, da njen posao bude u skladu sa njenom enskom prirodom, nije joj dozvoljeno obavljati poslove koji su priliniji mukarcima i koji je ogrubljuju.

Ono to ena zaradi njeno je vlasnitvo i ona jedina ima pravo time raspolagati. Niti njen suprug niti bilo ko drugi ima pravo da joj to oduzme osim njenom voljom. Uzvieni Allah kae: "I ne poelite ono ime je Allah neke od vas odlikovao, mukarcima pripada nagrada od onoga to oni urade, a enama nagrada za ono to one urade. I Allaha iz obilja njegova molite. - Allah, zaista, sve dobro zna!" (sura En-Nisa, ajet 32)

Lijep odnos prema eni

Pravo ene jeste i to da se prema njoj lijepo postupa i odnosi na plemenit nain, shodno rijeima Uzvienog: "S njima lijepo ivite." (sura En-Nisa, ajet 19.) Poslanik (s.a.v.s) je esto upozoravao na lijep odnos prema enama, o emu govori i jedan od mnogobrojnih hadisa: "Oporuujem vam da lijepo postupate sa enama, jer ena je stvorena od rebra, a najkrivlji je dio rebra njegov vrh. Pa ako ga pokua ispraviti, slomit e ga, a ako ga ostavi, ostat e krivo. Stoga oporuujem vam da lijepo postupate prema enama." (Hadis biljei Muslim) Ovim se eli ukazati na prirodu ene, i na to da mu56

karci trebaju razumjeti, prihvatiti i podnositi ono to vide kod njih kao nedostatak. U tom sluaju, pa i kad ena pogrijei, suprug ne treba da bude grub prema njoj niti da je optereuje, nego da je savjetuje blago i paljivo. "S druge strane, jedna od stvari o kojoj suprug mora voditi rauna jeste i to, da ne smije pretjerivati u alama sa svojom suprugom, u ispunjavanju njenih elja i u ponaanju koje e pokvariti njen moral, umanjiti njeno potovanje prema njemu i narutiti njegovo dostojanstvo. On treba izabrati srednji put i vladati se u skladu toga. Takoe, kada kod ene vidi neto neprikladno, on treba pokazati da s tim nije zadovoljan, ne smije zatvarati oi pred onim to ona pogreno uradi i doputati joj da u njemu ustrajava." 2
2

Sretna porodica S. Muhamed Saki UG Semerkand, Sarajevo 2007. str.76.

Erol,

Istina je da nedostaci nisu samo kod ena, nego ih ima i kod mnogih mukaraca, a idealni su samo vjerovjesnici i poslanici koje je Allah odabrao i upotpunio, kako bi bili uzor i lijep primjer. Zbirke hadisa sauvale su nam mnoga predanja koja govore kako se Poslanik(s.a.v.s) odnosio prema enama, koje je poeljno temeljitije upoznavati i primjenjivati u svojim porodicama. U lijepe odnose prema supruzi spada dareljivost i dijeljenje poklona, jer to poveava ljubav i jaa simpatije izmeu njih, zatim da suprug poselami svoju suprugu kad se vrati kui, jer je selam jedan od uzroka ljubavi, da se sa njom ali, igra i zabavlja, da joj pomogne u kunim poslovima ako moe, da ne osjea pretjeranu ljubomoru prema njoj, da joj dozvoli posjeivati svoje roditelje i roake, a to je i po erijatu poeljno.

muu su najvee obaveze kojima je ena zaduena, nakon obaveza prema Allahu.

Pokoravanje u dobrim i pozitivnim stvarima

Islam je suprugu zaduio da se pokorava muu u svemu to nije grijeh, shodno rijeima Uzvienog: "Mukarci vode brigu o enama", a ovaj ajet iz Kur`ana asnog ne bi imao nikakvog smisla, ako ena ne bi bila pokorna svome muu, u emu je sutina ouvanje porodice i provedba muevljeve odgovornosti za suprugu. Po islamu pokoravanje ene svome muu jest ibadet kojim se zasluuje Allahovo zadovoljstvo i blizina. Pokoravanje ene muu je u granicama erijata, kao to kae Poslanik (s.a.v.s.) u dobrom i pozitivnom, a dobro i pozitivno je sve ono to je vjera odredila kao takvo i to je Allah takvim propisao. Polazei od navedenog u enino pokoravanje muu spada: da ne izlazi iz kue osim uz njegovo odobravanje; da u kuu svoga mua ne prima onoga s kim njen mu nije zadovoljan, bez obzira radilo se o eni ili mukarcu; obavljanje kunih poslova i nastojanje ene da osigura svome muu odmor u njegovoj kui; da mu se odazove kada je pozove u branu postelju itd. Dakle, ena je obavezna potovati navedena i druga prava svoga mua, kao i on njena, za koje postoje jaka i razumna objanjenja. Npr. eni nije dozvoljeno odbiti svoga mua kada je pozove u postelju (ako tome ne postoji erijatska smetnja-hajz ili nifas), bez obzira kolika je njena trenutna zauzetost kunim poslovima. to se tie zajednikih egzistencijalnih poslova, ovjek je obavezan zaraivati i obavljati poslove izvan kue, dok ena u okviru kunih poslova e mu spremati hranu, oprati odjeu, sloiti njegove stvari i sline poslove koji se smatraju kuanskim. Na ovaj nain suprunici se meusobno potpomau i ive u harmoniji, u protivnom, njihov brak moe lake da se raspadne ili da bude neskladan. Ograniavanje braka samo na seksualni in izmeu suprunika, suprotno je znaenju koje ima brani ivot i suprotno je znaenju meusobnog pomaganja, sloge i ljubavi suprunika. Jer kako moe biti samilosti ako nema meusobnog pomaganja meu suprunicima.
57

Poduavanje i odgajanje
ena ima pravo traiti i oekivati od svog mua da je podui stvarima vjere, islamskim obiajima i normama ponaanja, koje su joj potrebne za njen ivot ili da joj dozvoli da odlazi na predavanja, sohbete, sijela za ene, kako bi nauila i poveavala svoje znanje u vjeri. To je bila i praksa u doba Poslanika, koju je uveo kad mu je dola neka ena i rekla: "Allahov Poslanie, ljudi dolaze stalno kod tebe i uzee sve tvoje hadise, pa kada bi htio izdvojiti jadan dan poduke za nas, nakon ega joj je reeno da se ene sakupe taj i taj dan, i dolazio bi im i poduavao ih onome to je Allah njega poduio." (Hadis biljei Muslim) Mu je duan svojoj eni govoriti, preporuivati i nareivati namaz, kupanje poslije hajza i denabeta, tj. da izbjegava sve ono to je zabranjeno i ini ono to je nareeno. Uzvieni Allah e ga pitati za to. Poslanik (s.a.v.s) kae: "Svi ste pastiri i svi ete biti pitani za svoje stado. ovjek je pastir u svojoj porodici on e biti pitan za svoje stado." (Hadis biljei El-Buhari)

Prava mua
Mu u islamu ima odreena prava kod svoje supruge. To su ustvari obaveze kojima je islam zaduio enu prema muu i one su naspram obaveza kojim je ovjek zaduen prema eni. Obaveze ene prema

Pojavljivanje pred muem na najljepi nain

ena se treba pojavljivati pred svojim suprugom najljepa to moe biti. Stavljati e najbolje ukrase za svoga mua, tako da on kod nje ne vidi nita drugo osim onoga to e ga obradovati i privui, njegovu ljubav uvrstiti, probuditi strast i enju za njom. Ovo su osobine dobre supruge. Poslanik (s.a.v.s) kae: "Dunjaluk je uivanje, a najbolji dunjaluki uitsk jeste dobra supruga, ona je pokorna, ako je pogleda, ona ga razveseli, ako je odsutan, ona ga uva svojim potenjem i uva njegov imetak." Kao uzorit primjer nam je i to da je Aia (r.a.) vodila puno rauna o svom izgledu i ukrasima, strogo vodei rauna da Poslanik (s.a.v.s) na njoj ne primijeti nita, osim onoga to mu se svialo. Ona je i drugim enama preporuivala i savjetovala ih da se ukraavaju svojim muevima, izuzev sa onim to je Poslanik zabranio (da se ena tetovira i drugima to radi, da tuu kosu uplie u svoju i to drugima radi isl.) U sadanjem vremenu, naalost, mnoge su muslimanke zapostavile ukraavanje i uljepavanje svojim muevima. U kuama su i pred svojim muevima u iznosanoj odjei, dok za izlazak izvan kue oblae najljepe to imaju, mada vjera i priroda nalau drugaije. Ako ena zapostavi nakit i ureivanje kad je mu odsutan, treba se dotjerati i nakititi prije njegovog dolaska i doekati ga u svom najljepem izgledu.

uvanje ovjekove kue i njegovog imetka

Prirodno je da ena uva i vodi rauna o kui i imetku svoga mua u njegovom odsustvu, a to je i pravo koje ovjek ima kod svoje ene. Ona ima odgovornosti u kui svoga mua, i za vrijeme muevljevog odsustva vodi brigu o onome o emu treba da brine: znai uva obraz svoga mua kroz voenje rauna o svome obrazu i njegovom imetku. Pri tome ena nee dati ni sadaku iz imetka svoga mua bez njegove dozvole, niti e ita od njegovih stvari pokloniti bez njegove dozvole, jer i ena je pastir u kui svoga mua i bie pitana za svoje polje odgovornosti. "Zbog toga su estite ene poslune i za vrijeme muevljevog odsustva vode brigu o onome o emu treba da brigu vode." (suraEn-Nisa, ajet 34.)

Osobna prava i dunosti branih partnera

prema odredbama Porodinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine: 1. Brani partneri ravnopravni su u braku, 2. Brani partneri duni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se potovati i pomagati, 3. Brani partneri sporazumno odreuju mjesto stanovanja,

58

4. Brani partneri sporazumno i ravnopravno odluuju o raanju i podizanju djece, o ureenju meusobnih odnosa i obavljanju poslova u branoj odnosno porodinoj zajednici. Brani partneri mogu se sporazumjeti da e prilikom sklapanja braka: svaki brani partner zadrati svoje prezime, kao zajedniko prezime uzeti prezime jednog od njih, kao zajedniko uzeti prezimena oba brana partnera, o redoslijedu se sporazumjeti, svaki od njih ili samo jedan, svom prezimenu dodati prezime drugog branog partnera, svaki od njih ili samo jedan, prezimenu branog partnera dodati svoje prezime.

Znai, ovim zakonom, kojim se u njegovih 388 lanova, na sveobuhvatan nain reguliu porodini odnosi, prava i dunosti suprunika ureuju se tako da su oni ravnopravni u braku, vjerni jedno drugome, uzajamno se potuju, pomau i sporazumno odluuju o mjestu stanovanja, raanju i podizanju djece i drugim pitanjima u branoj zajednici. Znai suprunici su duni da sporazumno i ravnopravno ureuju meusobne odnose, da pokazuju mnogo razumijevanja, ljubavi, panje, strpljivosti i pomaganja jedno drugom, kako bi njihov ivot u branoj odnosno porodinoj zajednici zraio sreom i zadovoljstvom. U suprotnom moe doi do manjih ili teih poremeaja porodinih odnosa, kada se ukljuuju druga lica ili dravne institucije, da im ureuju meusobne odnose, odnosno da se prua zatita zakonom propisanih porodinih prava, to nije svrha i cilj brane odnosno porodine zajednice i ivot u njoj gubi svoju ljepotu. Pri tome svaki suprunik mora strogo voditi rauna da je, ovim zakonom, zabranjeno nasilniko ponaanje branog partnera i bilo kojeg drugog lana u porodici. Pod nasilnikim ponaanjem podrazumijeva se svako naruavanje fizikog i psihikog integriteta osobe, u smislu lana 4. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini.3
3

Porodini zakon Federacije BiH (Slubene novine FBiH broj 35/05)

59

dr. Zemira KORI

Ishrana lijek ili otrov?

Ko se boji Allaha On e mu dati izlaz i opskrbie ga odakle i ne misli (Et Talak, 2-3)
ada se bogobojazni boji Uzvienog, Allah, d.., mu daje kriterije, a to je znanje da razlui istinu od neistine u nejasnim i tekim stvarima, kada treba ralaniti ono to je u sintezi i kada Boiji govor sa prenesenim znaenjima treba dovesti u vezu sa govorom jasnih znaenja. Jedno od svojstava Uzvienog je Er Rezzak (Opskrbitelj) Zaista je Allah Opskrbitelj i Vlasnik izuzetne snage (Ez Zarijat, 58) i On Uzvieni je uinio da svaka iva stvar slavi Allaha i zahvaljuje Mu. Opskrba moe biti duhovna i fizika, opskrba koja je u Zemlji je ona kojom se odravaju tjelesa, a ona koja je u nebesima je ona kojom se odravaju due. Uzvieni kae Na nebesima je vaa opskrba (Ez Zarijat, 22), a za Zemlju kae I odredio je u njoj (zemlji) opskrbu za njih. (Fussilet, 10). Allah d.. je u Kur anu asnom svojim robovima dao smjernice o hrani doputenoj ljudima, a Allahov Poslanik Muahamed s.a.v.s. je ustalio u praksu i svojim ponaanjem je bio kao podsjetnik na boansko porijeklo opskrbe. Svaki zalogaj hrane treba da bude halal, jer samo doputena opskrba, doputenost svega u emu uiva na ovom svijetu, je osnova tvoje vjere i tvoga vjerovanja. Tijelo moe biti naviknuto na tri stadija zadovoljavanja jelom: potrebno jelo, dovoljno jelo i dodatno jelo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao (Musned): ovjek
60

nije nikad napunio spremnik gore, nego svoj stomak. Zbog toga bit e dovoljno za sinove Ademove da zadovolje glad sa par zalogaja da bi povratili vrstou. Ako mora jesti da bi se najeo treba rezervirati jednu treinu eluca za hranu, jednu treinu za vodu i jednu treinu za normalno disanje. Kada je stomak zasien hranom on nee moi primiti vodu, a kada hrana i voda prekorae propisani nivo, moe doi do oteanog disanja i slabije isporuke oksidirane krvi to dovodi do stresa i iscrpljenosti. Takvo stanje dovodi do tekoe u tijelu, srcu, a dua e zapasti u klonulost i tromost, to pospjeuje odreene strasti due. Pun stomak oteuje tijelo, srce i duu i dovodi do zanemarivanja u ispunjavanju temeljnih vjeskih dunosti. Tjelesno zdravlje i snaga dolazi od hrane koja se apsorbira, a ne od kvantiteta hrane. ovjeije tijelo moe imati tri stanja: prirodno zdravo stanje, nenormalno stanje i nestabilno stanje. Prirodno zdravo stanje ispoljava uobiaje radnje zdravog ljudskog tijela, drugo stanje je stanje bolesti, a tree stanje je meustanje ili tolerantno stanje ili bolesnost. Uzroci ovog stanja mogu biti vanjski i unutanji, koji dovode do pogrenog funkcioniranja specifinog organa ili ope malaksavosti tijela ili slabosti duha to nosi tijelo. Pravilna ishrana je kljuni preventivni faktor pomou koje se to tolerantno stanje ili bolesnost moe dovesti do

prirodnog zdravog stanja. Tradicionalna i savremena medicina se razlikuju u nainu gledanja na proces probave, savremena medicina pokuava analizirati svaku hranjivu komponentu vitamine, aminokiseline, proteine itd, dok kod tradicionalne medicine klju zdrave navike lei u razumijevanju etri tjelesne esencije i efekti grijanja i hlaenja u vezi sa hranom. Prema prof. Harvi i Merilin Dajmond (Institut za holistike studije u Santa Barbari, Kalifornija) na osnovu opsenih istraivanja klju zdravog organizma je ienje od toksinih materija, a da bismo to postigli ishranu treba prilagoditi prirodnim tjelesnim ciklusima. Kod nepravilne ishrane hrana koja nije potpuno probavljena dovodi do usporavanja metabolizma, gojaznosti i nakupljanja toksinih materija koje ukoliko se sporije eliminiu dovode do poveanja teine. Toksini su inae kisele prirode i tijelesni sistem zadrava vodu da je neutralie to dovodi do jo veeg porasta teine. S toga je za zdravu ishranu, sem vrste hrane i njene kvalitete, potrebno slijediti prirodne tjelesne cikluse: Od podne do 8 uvee Aproprijacija (jedenje i probava) Na glavni obrok treba da se sastoji od 30% koncentrisane hrane i hrane koja sadri 70% vode. Ako

Zemlja sadri 70% vode i za svoj opstanak ovisi od koliine vode, te ako nae tijelo sadri 70% vode neophodno je i da na organizam za ispravno funkcioniranje dobije 70% vode. I upravo ta voda koja se nalazi u vou i povru je destilirana voda koju biljke uzimaju iz zemlje i destiliraju, te u organizmu ovjeka ona ispire neorganske minerale i toksine koje tijelo nemoe da iskoristi. U periodu uzimanja hrane ili aproprijacije moe se takoe uzeti voe, ali 20 30 min. prije jela, jer se voe moe uzimati samo na prazan eludac. Ljudsko tijelo nije stvoreno da u elucu istovremeno probavlja vie od jedne koncentrirane hrane, a svaka hrana koja nije voe i povre je koncentrirana. Upravo nepravilno kombinirana hrana u elucu dovodi do truljenja, fermentisanja, gasa, nadimanja, goruice i kisele probave, a trula hrana se ne moe asimilovati ili iskoristiti u crijevima. Pravilno kombinirana hrana stvara uvjete za gubljenje teine, probava se normalizira traje 3-4 sata umjesto 8, i ne zagauje crijeva narednih 24 48 sati, te vie vremena ostaje za eliminaciju, a poveava se i energetski potencijal organizma koji je on inae troio na probavu. Na primjer: kruh (po mogunosti prepeen i napravljen od integralnih itarica) ne treba kombinirati sa krompirom, pirinem, tjesteninama, jajima, mljekom i sirevima, niti ove namirnice meusobno treba mjeati. Svaka od ovih namjernica moe se kombinirati sa masnoama (puter, maslac, puteri od sjemenki, suncokret, susam, kikiriki itd) i sirovim ili barenim povrem (salate, variva).Neka od pravila ishrane su: dva razliita proteina se ne mogu mjeati, dva skroba se mogu kombinirati a da se ne pokvare u elucu, samo jedna vrsta koncetrisane hrane moe biti u jednom obroku. Od 8 uvee do 4 ujutro Asimilacija (apsorpcija i iskoritavanje)

Jedite i pijte, samo ne pretjerujte, On ne voli one koji pretjeruju. (Kur an, 7:31)
61

U periodu iskoritavanja hrane u crijevima preporuuje se uzimati samo svjee voe, a jedno od glavnih pravila zdrave ishrane je ne uzimati hranu pred spavanje. Od 4 ujutro do podne Eliminacija (otpadnih materija tijela ). Period ienja ili eliminacije je izuzetno vaan jer samo ienjem organizam moe da ima ispravnu probavu i apsorpciju. U toku ienja moe se jesti samo svjee voe ili prirodne vone sokove, jer voe ne optereuje probavu, i pri tome se tedi energija za ienje organizma. Zdrava hrana je ona hrana koja u sebi ne sadri previe bjelanevina i masti (posebno ivotinjskog porjekla, kakve se nalaze u mesu, jajima, siru, ribi), a bogata je ugljenim hidratima, vitaminima i mineralima a to je biljna hrana, voe, integralne itarice, sjemenke. Zdrava ishrana znai jesti to jednostavnije, ne mjeati namjernice razliitog sastava (na primer: ugljene hidrate sa bjelanevinama), kao to zdrava ishrana takodje znai jesti u umjerenim koliinama, ne prebrzo i halapljivo, vodei rauna da hrana nije suvie hladna niti suvie vrua, preslana, prekisela ili prezainjena. Vjebanje je neophodno za ispravno funkcioniranje organizma, tako da 20 minuta fizike aktivnosti dnevno (gimnastika, tranje, vonja bicikla, planinarenje, brza etnja) i to vie boravka na svjeem vazduhu,

aktivnog odmaranja i relaksacije upotpunjava ovaj program pravilne ishrane.

Posebna bioloka vrijednost neke hrane

Voe ima najvei sadraj destilirane vode od bilo koje druge hrane 80% - 90%, a sadri ravnoteu pet bitnih elemenata glukoze 90%, aminokiseline 4%, minerala 4%, masne kiseline 1% i vitamina 1%. Voe se u elucu ne probavlja, sve voe sem datula, banana i suhog voa, se kratko zadrava u elucu i ve je pripremljeno za asmilaciju ili iskoritavanje. Pri konzumiranju voe mora biti svjee, u prirodnom stanju kao i sokovi, jer preraeno voe gubi navedena svojstva. Vrijeme uzimanja voa mora biti ujutro na prazan eludac u periodu eliminacije, a u periodu probave moe se uzeti nakon 3-4 sata pravilno kombiniranog obroka, 2 sata nakon salate, i 8 sati nakon nepravilno kombiniranog obroka. Nakon voa mogu se uzeti kokteli sokova od svjeeg povra - mrkva, cvekla, perun, celer, kupus, karfiol, keleraba, sirovi krompir. Uzimanje oraastog voa (badem, ljenik, orah, kikiriki, indijski orah) i sjemenki (susam, bundeva, suncokret, lan, leblebija, kajsija, sjeme bora) veoma je vano u pravilnoj i zdravoj ishrani. Ova hrana je prebogata mineralima, vitaminima, bjelanevinama, ugljenim hidratima i mastima, a dovoljno je uzimati dva do tri puta nedeljno

62

po polovinu olje. Na primer: 100 g susama sadri 630 mg kalcijuma, badema 282 mg, oraha 186 mg, a suncokreta 140 mg. Istovremeno 100 g mleka sadri 100 mg, dok razni sirevi od 250 - 850 mg, a perunov list 245 mg kalcijuma. Proteini su najsloeniji od svih elemenata hrane, a njihova asmilacija i iskoritavanje je najkomplikovanije. Za prosjenu hranu vrijeme za prolaz hrane kroz itav gastrointestinalni trakt je 25-30 sati, a za proteine duplo vie. Organizam da bi iskoristio proteine mora ih prvo probaviti i razgraditi do aminokiselina koje organizam tek tada moe iskoristiti. Postoji osam aminokiselina koje tijelo mora uzeti iz spoljene sredine, a one se ne nalaze samo u mesu ima ih i u mnotvu povra, a posebno u oraastom vou. S toga da bismo olakali proces probave i iskoritavanja, ishranu sa mesom moemo svesti na minimum, pravilno je kombinirati i pratiti ispravnost mesa. Tradicionalni pristup ishrane bazira se na razumijevanju stvaranja etri ivotna soka, koja nastaju u podruju jetre i ine dio procesa probave. Hakim Ebu Alli Ibn Sina, poznat kao Avicenna napisao je medicinsku enciklopediju u 18 tomova, koja je uspostavila standarde medicinskih znanosti: prva farmakopeja, uvod u fiziologiju, osnove infektivnih znanosti, eksperimentalne medicine, medicine bazirane na dokazu, klinikim testovima i testovima sluajnog odabira, klinikoj farmakologiji, neuropsihijatriji itd. U Qanunu (koristi se i sada na UCLI, Yale University itd) se moe nai kompletna studija o ivotnim sokovima i koje bolesti nastaju kada doe do poremeaja jednog od njih, a ovo je jedan kratki prikaz razumjevanja principa ishrane: Pri uzimanju hrane i pia vano je: Trenutani klimatski uvjeti (voe i povre na poetku sezone moe imati blagotvoran efekat, a na kraju sezone moe biti uzronikom bolesti) hrana treba biti iz najblie okoline (jer ona sadri antiotrove za sve viruse, bakterije tipine za va kraj) proces pripremanja hrane za jedenje (oslobaaju se mirisi koji nagone tijelo da zapone proces probave, misao o jelu utie na poetak probave) mentalne vibracije ljudi koji pripremaju hranu nalaze svoj put i u hrani prije uzimanja hrane moramo se zamisliti odakle dolazi hrana, jer uzimanje hrane nije samo tjelesni uitak, radi se o odravanju tijela koje je jahalica due preko kojeg mi jaamo nau duu.

Prije jela izgovaramo zahvalu i dovu Uzvienom Allahu d..

Prva probava je uzimanje hranjive materije na usta koja se kasnije razlae na fine sastojke. Prerada hrane zapoinje u ustima pomou enzima i vakanja, nakon to se proguta u elucu se deava kuhanje pomou hlorovodonine kiseline. Kada se probava u elucu zavri hrana je polutena masa i prolazi kroz tanko crijevo gdje djeluju dodatni enzimi i stie u jetru. Druga i Trea probava je razlaganje ili varenje hrane traje od 1 do 8 sati i ona se deava u jetri: Krv (topla i vlana) superiorne hranjive tvari se uzimaju do srca i opeg krvotoka Flegma (hladna i vlana) kod normalne probave je sluz, pljuvaka, eluana i crijevna sluz, a kod abnormalne probave stvara se vika sluzi (slatko, gorko, debelo, tanko dr) u (topla i suha) formirana u jetri utie na krv i djeluje u tankom crijevu, abnormalna tekuina stvara destruktivne promjene u ui Crna u (hladna i suha) normalna esencija ide u slezenu i krv i mjea se sa flegmom, abnormalna esencija izlazi kao pepeo ili se krvlju i ostalim tenostima dovodei do bolesnih stanja. etvrta probava, nekorisne tvari preko debelog crijeva izbacuju se van organizma.
63