BF-10.

qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 173

Bosna Franciscana, br. 21, god. XII, Sarajevo, 2004, 172-202.

FOJNI^KI GRBOVNIK, ILIRSKA HERALDIKA I BOSANSKO SREDNJOVJEKOVLJE Dubravko Lovrenovi}

I pored relativno opse`ne literature koja je tokom posljednjih stotinu i vi{e godina {irila spoznaje o bosanskoj srednjovjekovnoj heraldici, njezino sustavno vrednovanje jo{ uvijek je u povojima i zato svako novo otkri}e, novi metodolo{ki pristup ili pojava znanstvenih djela ohrabruje zaklju~ak o potrebi svestranijih istra`ivanja ovog va`nog segmenta bosanskog srednjovjekovlja. Takvu vrstu poticaja pru`a reprint izdanje Fojni~koga grbovnika po svemu sude}i nastalog sredinom druge polovice XVII. stolje}a, u vrijeme kada su bosansko srednjovjekovlje ve} prekrili ti{ina, mitske predod`be i legende. Iako u funkciji daleko od znanstvene, nastanak Fojni~kog grbovnika bio je tijesno skop~an koliko s aktualnim politi~kim okolnostima i ilirskom idejom toliko s ponovnim otkri}em ju`noslavenskog i bosanskog srednjovjekovlja koje je od tada vi{e puta otkrivano rodiv{i kontroverzama prisutnim sve do danas. To {to ni najnovije otkri}e svijeta dobrih Bo{njana tokom zadnjeg decenija XX. st. tako|er nije ro|eno pod sretnom zvijezdom dio je jednoga sumornog kontinuiteta obilje`enog spregom ideologije i pseudoznanosti.1 U ovom slu~aju me|utim stvari nisu sasvim beznadne, jer povijesni kontekst nastanka Fojni~kog grbovnika uspostavlja barem tanku vezu s bosanskim srednjovjekovljem i svijetom tada{njih heraldi~kih predod`bi koje su, iako u mutnom i te{ko raspoznatljivom obliku, u odre|enoj mjeri ipak nad`ivjele slom bosanske dr`ave 1463. Zato je i na{e polazi{te u pristupu ovom iznimno vrijednom povijesnom svjedo~anstvu zacrtano u srednjem vijeku, uz spoznaju da povijest ne poznaje potpune prekide i diskontinuitete, bez obzira koliko se u bosanskom slu~aju
1

Izme|u ostalih o tome: M: Wenzel, Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljski muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erazmus, 15, Zagreb, 1996. S. M. D`aja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitolo{ki odrazi, Bosna franciscana, 17, Sarajevo, 2002.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 174

174

Dubravko Lovrenovi}

- kako je to poodavno uvjerljivo objasnio Sre}ko M. D`aja2 - ponajprije mora govoriti o njima. Odrediti odnos kontinuiteta i diskontinuiteta na primjeru Fojni~kog grbovnika sa svim za sada te{ko sagledivim implikacijama, bio bi prvorazredni doprinos povijesnoj znanosti. Likovni repertoar srednjovjekovne bosanske heraldike u svjetlu europskih heraldi~kih predod`bi Na po~etku razvoja bosanske heraldike - s nekoliko stotina specifi~nih kompozicija sastavljenih od {tita i ma~a - stoje likovni prikazi na ste}cima, posebno u oblasti Huma. Ova vrsta nepotpunih grbova, koji su vjerojatno pripadali ni`em plemstvu, zastupljena je i drugim socijalnim simbolima ili jednostavnim heraldi~kim amblemima (`ivotinje, ljiljani, rozete, polumjesec-zvijezda).3 Pojava heraldi~kih simbola na nadgrobnim spomenicima ili grobnoj plastici i novcu tako|er je odraz europskih tendencija.4 Tu se o~ituje da je plemi}ki status uveo upotrebu grba ili heraldike.5 Upravo te`nja za stjecanjem
2

S. M. D`aja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463-1804. S njema~kog preveo Ladislav Z. Fi{i}. Autorizirao i nadopunio autor. 2. popravljeno i dopunjeno izdanje. ZIRAL - Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj. 105, Biblioteka STE]AK, knj. 4, Mostar, 1999. (Naslov izvornika: Konfesionalitt und Nationalitt Bosniens und der Herzegowina - Voremanzipatorische Phase 1463-1804, R. Oldenbourg Verlag, Mnchen, 1984.) P. An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, GZM, NS, (A), XIX, Sarajevo 1964, 160-163; P. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dr`ave, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast. Drugo prera|eno i dopunjeno izdanje, Biblioteka Kulturno naslje|e, Veselin Masle{a, Sarajevo 1984, 488; B. Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, [kolska knjiga, Zagreb 1971, 12. O ovom fenomenu za srednjovjekovnu Srbiju: M. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji. Zbornik radova o knezu Lazaru. Filozofski fakultet, Odeljenje za istoriju umetnosti Beograd Narodni Muzej Kru{evac, Beograd, 1975, 178-179. O rasprostranjenosti motiva polumjesec-zvijezda kao heraldi~kog znaka na ju`noslavenskom podru~ju i u Ugarskoj: A. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, Glasnik Skopskog nau~nog dru{tva, XII, Skoplje, 1933, 101; L. Rthy - G. Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Akademische Druck - U Verlagsanstalt, Graz, 1958; An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 166-168; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje (prostor, ljudi, ideje), [kolska knjiga - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1997, 229-230. Dvije {estokrake zvijezde i polumjesec zastupljeni su u grbu grada Hallea na Saali. C. A. Von Volborth, Heraldik. Eine Einfhrung in die Welt der Wappen, Stuttgart-Zrich 1992, 43. Usp. L. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel frher heraldischer Formen und deren Entwicklung, u: Das ritterliche Turnier im Mittelalter, Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck & Ruprecht, Gttingen 1986, 76-77, 124. J. W. Sedlar, East Central Europe in the Middle Ages 1000-1500. A History of East Central Europe, Volume III, Editors P. F. Sugar D. W. Treadgold, UNIVERSITY OF WASHINGTON PRESS, Seattle and London, 1994, 69.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 175

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

175

plemi}kog statusa potomka jednog prisilno iseljenog Bo{njanina rodila je i Fojni~ki grbovnik. Socijalne i politi~ke norme srednjovjekovlja, kako se vidi i na ovom slu~aju, nad`ivjele su krah bosanske dr`ave 1463. Me|u figuralnim kompozicijama na ste}cima zna~ajno mjesto pripada tzv. vite{kom fondu: prikazima konjanika, dvoboja, vite{kih igara, lova i raznih `ivotinja. Ove kompozicije, koje ilustriraju pojedine detalje iz pokojnikova `ivota ili imaju dublje religiozno-mitolo{ko zna~enje, standardne su teme u sepulkralnoj praksi europskog prostora.6 Poseban slu~aj predstavlja goti~ka likovna kompozicija zastupljena na suda~koj kamenoj stolici iz Bukovice - pored drveta `ivota, na jednoj strani plemkinja, na drugoj vitez - koja asocira na ikonografski prikaz vezan za dekoraciju kamenog prijestolja u mleta~kom sv. Marku.7 Osim na ste}cima punu likovnu refleksiju do`ivjelo je vite{tvo u heraldici. Ve} na srednjem (tzv. vite{kom) pe~atu bana Ninoslava, na povelji izdanoj Dubrovniku 1249, nalazi se prikaz vite{kog turnira - doma}e ili dalmatinske izrade; dva konfrontirana konjanika u punoj ratnoj opremi, sa siluetom minijaturnog konjanika u pozadini - tipi~an motiv romani~ke i goti~ke umjetnosti zapadne Europe, koji podsje}a na kompoziciju sa ste}ka iz Zgo{}e.8 Ova likovna kompozicija pokazuje da su grbovi, ~iji su nastanak i razvitak tijesno povezani s vite{kim turnirima u kasnom XII. i u prvoj polovici XIII. st.9, u Bosni bili poznati ve} sredinom XIII. st.10 Vite{ki turnir prema francuskom
6

M. Wenzel, Ukrasni motivi na ste}cima, Biblioteka Kulturno naslje|e, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1965, 307-309, 363-365, 371-393; An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dr`ave, 488-489; N. Mileti}, Ste}ci, u: Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb-Mostar 1982, 76-96; I. Fiskovi}, Nadgrobna plastika humanisti~kog doba na na{em primorju, u: Dalmatinski prostori i stari majstori, Biblioteka znanstvenih djela, 40, Knji`evni krug, Split 1990, 81; S. Raki}, Predstave figura pokojnika na ste}cima, Na{e starine, XVI-XVII, Sarajevo 1984, 52. Usp. J. Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Bhmen, u: Das ritterliche Turnier im Mittelalter. Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck und Ruprecht, Gttingen, 1986, 385; J. K. Hoensch, Matthias Corvinus. Diplomat, Feldherr und Mzen. Verlag Styria, Graz-Wien-Kln, 1998, 45; V. V. Filip, Einfhrung in die Heraldik, Historische Grundwissenschaften in Einzeldarstellungen, Hrsg. von Thomas Frenz und Peter-Johannes Schuler, Band 3, Franz Steiner Verlag, Stuttgart, 2000, 47; R. Barber, The Knight and Chivalry. Revised edition, The Boydell Press, Woodbridge, 1995, sl. 14, 16, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 28, 29. B. Radojkovi}, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Radovi sa simpozija: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica, 1973, 228. P. An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, Djela ANU BiH, knj. 38, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Sarajevo 1970, 10-11; L. Thlloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen-Leipzig 1914, 270-271; F. Ra~ki, Stari grb bosanski, Rad JAZU, CI, Zagreb, 1890, 146-147. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel frher heraldischer Formen und deren Entwicklung, 148. An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159. Usp. Lj. Ze~evi}, Tournaments and Chivalry in Bosnia and Herzegovina, u: Proceedings of the 1991. International ISHPES Congress,

9 10

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 176

176

Dubravko Lovrenovi}

na~inu udoma}io se u Ugarskoj jo{ pod Gzom II. sredinom XII. st.11 Put kojim je francuski turnir dospio u ^e{ku vodio je preko njema~kih zemalja, tako da su od sredine XIII. st. ^e{ka i Moravska postale pozornicom turnira.12 Relativno brojni nalazi kasnosrednjovjekovnih mamuza na podru~ju dana{nje BiH, u literaturi poznatih kao turnirske13, dokaz su pa`nje koju je plemstvo srednjovjekovne Bosne poklanjalo turnirskim nadmetanjima. Tim jezikom govori i visoka, tzv. turnirska kaciga, osim zadnjih nekoliko decenija karakteristi~na za XV. st., zastupljena na grbu hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.14 Istog je zna~enja prikaz {tita znak viteza-ratnika.15 Sa Stjepanom II. vite{ki se motiv na pe~atima bosanskih banova i kraljeva pojavljuje i ustaljuje u novoj formi: u prikazu konjani~kog portreta vladara u kompletnoj bojnoj opremi suvremenog viteza. Ovaj motiv, ra|en u skladu sa ustaljenim zapadnoevropskim obi~ajima zastupljen je na pe~atu bana (kralja) Stjepana Tvrtka I. i njegovih nasljednika Stjepana Dabi{e i Stjepana Ostoje.16 Pe~at kralja Ostoje pribraja se u vrhunska umjetni~ka dostignu}a u ~itavoj evropskoj sfragistici.17 Vite{ki pe~at pokazuje kako se plemi}ko moralno shva}anje izra`avalo u tjelesnom dr`anju.18 Vite{ki motiv konjanika - u rasko{noj goti~koj formi - javlja se na naslovnoj strani glagoljskog misala
Instituto Nacional de Educacin Fsica de Madrid, 1993. s klasifikacijom likovnih motiva na ste}cima koji se odnose na vite{tvo i turnire.
11

B. Hman, Geschichte des ungarischen Mittelalters, I, Berlin, 1940, 425. Sude}i po tome {to je papa Bonifacije IX. 1400. dopustio Ruprechtu III. odr`avanje vite{kih turnira prema njema~kom obi~aju (S. Krger, Das kirchliche Turnierverbot im Mittelalter, u: Das ritterliche Turnier im Mittelalter, Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck und Ruprecht, Gttingen, 1986, 422), o~ito je u njihovoj stilizaciji vremenom do{lo do regionalne diferencijacije. Tokom druge polovice XV. st. u ^e{koj je postojao specifi~an turnirski poredak, razli~it od burgundskog, u osnovi mnogo opasniji (Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Bhmen, 388). Koji je od ovih ili nekih drugih modela na snazi bio u Bosni, na sada{njem stupnju informiranosti ne mo`e se odrediti. Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Bhmen, 373, 374. M. Sijari}, Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, GZM BiH, A, (NS), 48/49, (1996-2000), Sarajevo, 2001, 311, 313, tabela XI, 41-43. P. An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e na kruni jedne ku}ne cisterne u Dubrovniku, Tribunia, 1, Zavi~ajni muzej, Trebinje, 1975, 84-85. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 178. P. An|eli}, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, GZM, (A), XXV, Sarajevo, 1970, 14-16, 18, 24, 31, 34, 38. Usp. Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, 55; Thlloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 274-279. P. An|eli}, Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabi{e u Britanskom muzeju, Radovi ANU BiH, XXXV, Odjeljenje dru{tvenih nauka, knjiga 12, Sarajevo, 1969, 287. J. Bumke, Hfischer Krper - Hfische Kultur, u: Modernes Mittelalter. Neue Bilder einer populren Epoche. Hrsg. von Joachim Heinzle, Insel Verlag, Leipzig, 1994, 68-69.

12 13

14

15

16

17

18

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 177

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

177

splitskog hercega Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a. Taj likovni prikaz identi~an je prikazu Ulricha od Lichtensteina, istina na vi{oj umjetni~koj razini.19 U Bosni se potvr|uje ~vrsto pravilo da je svatko mogao birati pe~at po svome ukusu, uz jedino ograni~enje da nije smio biti identi~an s nekim drugim pe~atom.20 Iako je osporena teza Thallczya da lik viteza na konju - u njegovoj ranijoj fazi - predstavlja grb Kotromani}a, ostaje ~injenica da se i na zlatnom guldenu Ludovika I., na kompleksnom grbu ugarske kraljice Elizabete Kotromani}, kao i u slo`enom grbu kraljice Katarine Kotromani} isklesanom na njezinu grobu u Rimu, tako|er nalazi vitez u bojnoj opremi.21 Motiv koji prikazuje kralja (viteza) na konju starijeg je datuma u Ugarskoj, kao {to pokazuje novac Bele IV., Ladislava IV. Kumanca i Andrije III.22 Sli~an prikaz konjanika - okrenutog na desnu stranu - zastupljen je na pe~atu velikog litavskog kneza Witolda i brandenbur{kog markgrofa Sigismunda.23 Ovaj vite{ki pe~at Sigismund je od oca Karla IV. dobio kao osmogodi{njak; on je trebao predo~iti njegovu mo} i bio je rasko{niji nego o~ev na po~etku vladavine.24 Premda nije rado sudjelovao na vite{kim turnirima, Sigismund je dao poticaj da se pe~at, jedan od atributa vite{tva, pro{iri u Ugarskoj.25 Pemysl II. Ottokar na pe~atu je u punoj opremi predstavljen kao turnirski vitez26, a u sli~noj su maniri izra|eni pe~ati tuluskih grofova Rajmunda VI. i VII.27 Likovni prikazi na pe~atima engleskog kralja Richarda I. Lavlje Srce, Tomasa de Beauchampa od Warwicka (1344), ~e{kog kralja Ivana I. Luksembur{kog, Rudolfa IV. nadvojvode austrijskog te saksonskog vojvode i izbornog kneza
19 20 21

Usp. Barber, The Knight and Chivalry, sl. IV. Filip, Einfhrung in die Heraldik, 87. An|eli}, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, 95, nap. 196; J. M. Bak, Knigtum und Stnde in Ungarn im 14-16 Jahrhundert, Quellen und Studien zur Geschichte des stlichen Europa. Hrsg. von M. Hellmann, VI, Wiesbaden, 1973, 23; Thlloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 282-283, 309. Rthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XIII, XVII i XIX. Thlloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 283; E. Mlyusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437, Akadmiai Kiad, Budapest, 1990, sl. 1. Usp. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel frher heraldischer Formen und deren Entwicklung, sl. 1, 2, 4; J. K. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 13681437, C. H. Beck, Mnchen, 1996, 39, sl. 3; E. Rim{a, The Heraldry of Lithuania, I, Baltos Lankos, Zigmantas Kiaupa, 1998, 10. Mlyusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437, 49. Usp. Filip, Einfhrung in die Heraldik, 43. Mlyusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437, 57. Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Bhmen, 375; J. @emli~ka, Stolet Poslednch Pemyslovc /^esk Stt a Spole~nost ve 13 Stolet/, Panorama, Praha, 1986. M. Lambert, Ketzerei im Mittelalter. Hresien von Bogumil bis Hus, Verlag Callwey, Mnchen, 1981, 176.

22 23

24

25 26

27

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 178

178

Dubravko Lovrenovi}

Ernesta pripadaju istoj vite{koj inspiraciji.28 Jedan od najstarijih njema~kih konjani~kih pe~ata potje~e iz 1103, a pripada Henriku III. Koru{kom.29 Motiv iste vrste prisutan je u Poljskoj prije polovice XIII. st.30 Nalazi se i na reversu velikog pe~ata srpskog kralja Stefana Vladislava utisnutog na povelji izdanoj Dubrov~anima oko 1240, kao i na pe~atu Uro{a I. na njegovoj povelji Dubrovniku od 23. VIII. 1254.31 Pojava i evolucija tzv. vite{kih pe~ata s likovnim prikazima vladara, koji su se od sredine XI. st. iz Francuske ra{irili na njema~ke vladarske dvorove, a preko Williama Osvaja~a na Englesku, pokazatelj je tendencija vremena i razvitka dvorsko-vite{ke kulture, predstavljaju}i njezin posebno reprezentativan slikovni simbol. Osim toga, za fazu rane heraldike vite{ki je pe~at najva`niji i najstariji izvor.32 Prvi predstavnik njema~kog plemstva koji je 1083. god. koristio francuski tip pe~ata bio je knez Konrad Luksembur{ki.33 Vrhunac heraldike bez sumnje je vrijeme europskog vite{tva, tj. od polovice XII. (otprilike nakon Drugog kri`arskog rata) do kraja XV. st. To je vrijeme u kojem je heraldika stvarno bila omiljeni dio rata i dvorskog `ivota.34 Daljnja faza upotrebe heraldi~kog znakovlja obilje`ena je sredinom XIII. st. predstavama turnira i orla, odnosno kri`a s monogramom i orla na pe~atima bana Ninoslava i humskog kneza Andrije.35 Rasprostranjenost likovnog prikaza orla kao heraldi~kog znaka u Europi, posebno u njema~kom govornom podru~ju36, daje osnovu za pretpostavku da je upravo odavde dolepr{ao
28

R. Dennys, The Heraldic Imagination, Clarkson N. Potter, Inc./Publisher, New York, 1976, 28, sl. a, b i c, 31, 32; C. Mackinnon of Dunakin, The observers book of Heraldry, Frederic Warne & CO. LTD, London-New York 1966, 3. J. Bumke, Courtly Culture. Literature and Society in the High Middle Ages, University of California Press, Berkeley-Los Angeles-Oxford. 1991, 287, sl. 32. HISTORIA POLSKI, Tom I do roku 1764 Cze} I do poowy XV w. pod redakcja Henryka owmianskiego. Opracowali: J. Bardach, J. Baszkiewicz, A. Gieysztor, Z. Kaczmarczyk, G. Labuda, E. Maleczyska, M. H. Serejski, M. Sczaniecki, Panstwowe Wydawnictwo Naukowe, Warszawa, 1960, 313, sl. 82, 572, sl. 176. S. Marjanovi}-Du{ani}, Vladarska ideologija Nemanji}a. Diplomati~ka studija, SKZ-Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslave Crkve-CLIO, Beograd 1997, likovni prikaz iza str. 116; S. Marjanovi}-Du{ani}, Vladarske insignije i dr`avna simbolika u Srbiji od XIII do XV veka, SANU, Posebna izdanja, knjiga DCXXIII, Odeljenje istorijskih nauka, knjiga 18, Beograd, 1994, 104-105. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel frher heraldischer Formen und deren Entwicklung, 83-84, 130; Filip, Einfhrung in die Heraldik, 15, 42. Bumke, Courtly Culture. Literature and Society in the High Middle Ages, 81. Filip, Einfhrung in die Heraldik, 16. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dr`ave, 563. Usp. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 174. Usp. C. A. Von Volborth, Heraldik. Eine Einfhrung in die Welt der Wappen, 14, 18, 19, 21, 38, 40, 67, 69, 79, 83, 101.

29

30

31

32

33 34 35

36

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 179

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

179

na pe~ate bosanske i humske gospode. Ni u ovom slu~aju ne treba isklju~iti izravne ugarske utjecaje, budu}i da se prikaz orla nalazi na novcu Andrije II., Bele IV., Stjepana V. i Andrije III. 37 Heraldi~ki znak orla odoma}en je u Poljskoj u drugoj polovici XIII st., a nalazio se jo{ na denaru Boleslava Hrabrog.38 Orao ra{irenih krila nalazi se na pe~atu Grgura Vukosali}a (1418), a utjecaj njema~ke heraldike - prikaz crna~ke glave - primjetan je i u Ohmu~evi}evu zborniku.39 Na pe~atima bribirskih [ubi}a prisutan je heraldi~ki znak orlova krila.40 Upotreba dvoglavog orla u srpskoj vladarskoj porodici Nemanji}a sigurno datira ve} od druge ~etvrtine XIV. st., vjerojatno i ranije od kraja vladavine kralja Milutina.41 Jo{ je Stjepan II. Kotromani} posjedovao nepotpuni grb, u dvije varijante prikazan na jednoj vrsti njegova novca (dinara): kaciga, okrenuta nalijevo, iznad nje krupna rozeta s ~elenkom od perja; nalijevo okrenuta kaciga, jastu~i} i rozeta bez ~elenke.42 Ova heraldi~ka kompozicija napravljena je po uzoru na suvremeni novac srpskog kralja Du{ana.43 Na tre}oj vrsti banova novca prikazan je potpuni grb: udesno nagnut {tit srcolike forme s centralno postavljenom {estokrakom zvijezdom, iznad {tita je kaciga s istaknutim vizirom i kratkim velom koji pada preko cijele kacige nad kojom je postavljen ~etvrtasti jastu~i} ~iji se kutovi produ`uju u kri`i}e, nad jastu~i}em je ~elenka u formi {estokrake zvijezde zaobljenih krakova, dok iz rozete izbija perjanica s tri pera.44 Politolo{ko zna~enje ove heraldi~ke kompozicije posebno {estokrake zvijezde45 - te{ko je odrediti, ali to {to se na reversu u sva
37 38

Rthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela, XI, XIV, XVIII i XIX. B. Paszkiewicz, Od symbolu do herbu. Orly polskie na monetach sredniowiecznyh, u: ORZEL BIALY. Materialy sesji naukowej w dniach 27-28 czerwca 1995 roku na Zamku Krolewskim w Warszawie pod redakcja Stefana K. Kuczynskiego WYDAWNICTWO DIG, Warszawa, 1996, 15, 19, 20, 21, 23, 28, 29. Usp. J. Szymaski, HERBARZ redniowiecznego rycerstwa polskiego, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszava, 1993, 73, 93, 189, 264, 279; HISTORIA POLSKI, 387, sl. 115, 425, sl. 124, 455, sl. 131, 457, sl. 132, 461, sl. 133, 538, 166, 614, sl. 187. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dr`ave, 571, 574. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 229. O orlu kao heraldi~kom znaku: Dennys, The Heraldic Imagination, 168-174. O upotrebi dvoglavog orla kod Turaka Seld`uka i bizantskih careva u Niceji u XIII. st.: D. Kicikis, Osmanlijsko carstvo, PLATO XX VEK, Beograd, 1999, 47-48. Naslov originala: Dimitri Kitsikis, L Empire ottoman, Presses Universitaires de France, Paris, 1985. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 179-180. I. Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM, Sarajevo, 1943, 275. An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 164; S. Dimitrijevi}, Problemi srpske srednjovekovne numizmatike, Istorijski glasnik, 1-2, Beograd, 1957, sl. 14, 15 i 16. Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 275; An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 165; Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, 12, 47-49. Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, 33.

39 40

41

42 43

44

45

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 180

180

Dubravko Lovrenovi}

tri slu~aja nalazi Isus na prijestolju govori o sakralnoj dimenziji legitimiranja vlasti i vladarskoj samosvijesti bosanskog bana. Krist Pantokrator koji u ruci dr`i knjigu zakona motiv na aversu novca kralja Sicilije Rogera II. smatra se tipi~nim bizantskim portretom i predstavlja izvor svevremenske vlasti.46 Dvije {estokrake zvijezde sa dva polumjeseca i dvije ptice nalaze se 1417. god. u grbu ugarske obitelji Ders47, a 1431. jedna takva zvijezda krasila je grb porodice Bereny Kakas.48 Zvijezde u Njema~koj imaju ve}inom {est, a u Francuskoj i Engleskoj pet zraka.49 Mogu}nost da je upotreba polumjeseca i rozete kao heraldi~kih motiva u Bosnu posredovana iz Ugarske ~ini su prihvatljivom50, ali isto tako treba ra~unati s njihovom prastarom umjetni~kom upotrebom. Na zlatnoj buli ugarskog kralja Andrije II. iz 1224. nalaze se polumjesec i rozeta.51 Dva polumjeseca, dvije osmokrake i pet {estokrakih zvijezda prikazani su na grbu Antonija i Mihovila de Levew, koji im je 3. V. 1453. u Be~u dodijelio ugarski kralj Ladislav.52 Polumjeseci i {estokrake zvijezde predstavljeni su na grbovima velikih me{tara njema~kog vite{kog reda Karla von Trier i Michaela Kuchmeistera.53 Me|u najrasprostranjenijim heraldi~kim obilje`jima ~e{ko-moravskog bazena upravo su ovi lunarni znaci.54 I na heraldi~kom nebu vite{tva Poljske sjaje polumjesec i {estokrake zvijezde.55 Prvi i drugi veliki pe~at engleskog kralja Richarda I. Lavlje Srce
46

47 48 49 50

J. Der, The Dynastic Porphyry Tombs of the Norman Period in Sicily, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, 1959, 161. T. Lehoczky, A Petri Ders csald czmeres levle 1417-bl, Turul, XX, Budapest, 1902. L. Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), I, 1901, 63-64. Filip, Einfhrung in die Heraldik, 57. M. Wenzel, Bosanski stil na ste}cima i metalu. Bosnian Style on Tombstons and Metal, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1999, 72. J. Der, Die Heilige Krone Ungarns, sterreichische Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-Historische Klasse, Denkschriften, 91. Band, Hermann Bohlaus, Wien, 1966, sl. 351. Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), I, 71-72. Usp. Fejrpataky, Isto, 77-78; L. Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), II, 1902, 59-60, 63-64. H. G. Boehm, Hochmeisterwappen des Deutschen Ordens 1198-1618, Frankische Nachrichten Druck Und Verlags GMBH, Tauberbischofsheim, 1990, 45, 67. M. Myslivi~ek, ERBOVNK 2, Aneb kniha o znacch i osudeceh rod `ijcch v ^eshch a na Morav, Horizont, 1997, 1, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 15, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 24, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 38, 39, 40, 41, 42, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 54, 55, 58; J. Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Kubnyiho Zbierka Pe~at, I, Vydalo Vydavatelstvo Osveta n. p., Martin roku, 1980, 38, 69, 73, 78, 81, 85, 92, 103, 106, 115, 128, 132, 155, 165, 167, 172, 182, 192, 204, 226, 234, 241, 243, 254; J. Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Petkova zbierka pe~at, II, Vydalo vydavatelstvo Osveta, n. p., Martin roku, 1986, 17, 28, 37, 42, 45, 76, 81, 89, 98, 105, 107, 116, 117, 121, 124, 130, 138, 149, 151, 156, 168. Szymaski, HERBARZ redniowiecznego rycerstwa polskiego, 83, 98, 119, 174, 189, 210, 237-238, 242, 256, 281.

51

52

53

54

55

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 181

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

181

ukra{eni su polumjesecom i {estokrakom zvijezdom.56 Grbovi vite{tva Poljske iz vremena kralja Ludovika I. sadr`e mnoge od heraldi~kih oznaka prisutnih na grbovima bosanskog plemstva: vuka, lava, ljiljane, {estokraku zvijezdu, polumjesec i ljiljanovu krunu.57 S progla{enjem kraljevstva uslijedila je prva reforma grba Kotromani}a, koji je daljnjom evolucijom postao grbom bosanske dr`ave. Zlatnom `icom, na brokatnoj tkanini istkani grb Tvrtka I. Kotromani}a, predstavljen na pla{tu kojim je bio pokriven njegov grob u crkvi sv. Nikole u Milima, sadr`i sve elemente potpunog grba izra|enog u duhu zapadnoeuropske heraldike: {tit, kacigu, veo, krunu i perjanicu.58 U zlatom op{iveni brokat odjeven, sa srebrenom krunom na glavi, s carskom vladarskom jabukom u ruci i znakom Zmajeva reda na prsima, prosinca 1437. u Velikom Varadinu uz noge sv. Ladislava i prvu suprugu Mariju, sahranjen je bio Sigismund Luksembur{ki.59 Jo{ jedan od materijalnih dokaza o rasprostranjenosti ove kraljevske religije. Centralnu figuru grba Kotromani}a predstavlja kruna s ljiljanima. Kao heraldi~ki znak pojavila se kruna ve} u XIII, a tokom XIV. st. probile su se nacionalno tipi~ne kraljevske krune.60 U grobu jednog ratnika ugarskog kralja Ludovika I. otkrivenom u Felsszentkirly na vidjelo je izi{ao {tit ukra{en sa 16 srebrenih okova u obliku ljiljana, te{kih ne manje od jednog kilograma.61 Me|unarodno zna~enje an`uvinskih ljiljana, koji od tada zauzimaju trajno mjesto u grbu Kotromani}a i Bosne, pokazuje njihova rasprostranjenost kao heraldi~kog simbola diljem zapadne Europe. Izme|u ostalih, nalazimo ih u grbu: Trsta, Pariza, Firenze, Epinala, na zajedni~kom grbu engleskih porodica Portman i Berkley, na grbu Marije Medici, na grbu francuskih kraljeva, hercega od Orleana i An`ua te francuskog dofena (prijestolonasljednika).62
56 57

Dennys, The Heraldic Imagination, 31. A. Heymowski, Les chevaliers polonais de lepoque de Louis le Grand representes dans lArmorial Bellenville (avec illustrations), u: Louis The Great King of Hungary and Poland. Edited by S. B. Vardy, G. Grosschmid, L. S. Domonkos, East European Monographs, Boulder, New York, 1986. P. An|eli}, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovi}ima kod Visokog, GZM, NS, (A), XVII, Sarajevo, 1962, 169-170 (Likovne predod`be: tabela I); P. An|eli}, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovi}ima) kod Visokog, GZM, NS, (A), XXXIV/1979, Sarajevo, 1980, 216-218. Brokat je u Bosnu uvo`en iz centara tekstilne proizvodnje u Italiji ili srednjoj Europi. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dr`ave, 539. Usp. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 1368-1437, 461. Filip, Einfhrung in die Heraldik, 71. I. Bertnyi, Hungarian Culture in the Middle Ages, u: A CULTURAL HISTORY OF HUNGARY From the Beginnings to the Eighteenth Century. Edited by L. Ksa, Corvina Osiris Kiad, Budapest, 1999, 95. C. A. Von Volborth, Heraldik. Eine Einfhrung in die Welt der Wappen, 42-43, 80, 87, 89; W. Blockmans, A History of Power in Europe. Peoples, Markets, States, Fonds Mercator Paribas, Antwerp., 1997, 124; Dennys, The Heraldic Imagination, 37, 41, 92, 103, 107, 112, 130, 143, 160.

58

59 60 61

62

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 182

182

Dubravko Lovrenovi}

Samo u Francuskoj je 5.500 porodica, gradova i korporacija na svom grbu imalo ljiljan.63 ^etiri stilizirana ljiljana smje{tena me|u ~upercima bujne lavove grive, raspore|ena pravilno na rubove zami{ljenog romba, prepoznata su na grbu hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.64 Grb srpskog despota \ur|a Brankovi}a tako|er su krasili i ljiljani.65 Uz kralja Ludovika I. jedan od osniva~a sveu~ili{ta u Pe~uju, biskup Vilmos, imao je grb s kri`em, dva klju~a i ~etiri ljiljana. Biskup Gyorgy Szathmary svoj grb je po~etkom XVI. st. tako|er ukrasio ljiljanom.66 Ljiljani se nalaze na {titu i konjskom pokrovcu jednog od {panjolskih vitezova sv. Jakova.67 Heraldi~ki znak ljiljana stolje}ima je (1239-1618) krasio grb njema~kog vite{kog reda.68 Heraldi~ke kompozicije ^e{ke i Moravske prepune su ljiljana.69 Ovaj rasprostranjeni cvijet europske heraldike niknuo je i u Poljskoj.70 Po~etkom XVII. st. darovao je vladar Sigismund III. Vasa litvanskoj porodici Jurbarkas grb s tri bijela ljiljana na crvenoj podlozi, a 25. VI. 1654. dodijelio je poljski kralj Ivan II. Kazimir gradu [eduva grb s ljiljanom smje{tenim na tijelu orla.71 Ljiljane nalazimo na novcu moldavskog vojvode Petra I. Mu{ata koncem XIV. st., kao i na novcu napuljske kraljice Ivane II.72 Zlatni dukat ugarskog kralja Karla Roberta iskovan 1325. ukra{en je motivom ljiljana.73 Tradicija kori{tenja ljiljana kao alegorije vezuje se jo{ za Bibliju. Budu}i da je slika ljiljana bila poistovje}ena s Kristom kao dobrim pastirom, ispostavili su se kroz to jo{ daljnji aspekti za alegorije. Kao prastari ornament stilizirani ljiljan iz Perzije je dospio u Bizant, a tamo se ve} prije Karolinga
63

64 65

S. Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knji`evnosti, Godi{njica Nikole ^upi}a, VI, Beograd, 1884, 21. nap. 1. An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, 84. V. Klai}, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr{etka XIX stolje}a, III, Matica hrvatska, Zagreb, 1972, 269. s odgovaraju}om likovnom predod`bom. Historic Millenary Heritage of Pecs, 2001, 39, 45, 47. Barber, The Knight and Chivalry, sl. 54. Boehm, Hochmeisterwappen des Deutschen Ordens 1198-1618, 23-93. Myslivi~ek, ERBOVNK 2, 1, 2, 3, 5, 7, 8, 9, 10, 13, 17, 18, 21, 23, 24, 25, 27, 28, 30, 31, 32, 33, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 44, 45, 48, 49, 54, 56, 58; Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Kubnyiho Zbierka Pe~at, I, 39, 66, 83, 108, 110, 120, 121, 125, 128, 204, 247. Szymaski, HERBARZ redniowiecznego rycerstwa polskiego, 91, 123, 126, 149, 218, 234, 293, 306. Rim{a, The Heraldry of Lithuania, 46-47, 104-105. L. Huszr, Das ungarische Wappen auf fremden Mnzen im Mittelalter, MLANGES offerts SZABOLCS DE VAJAY Vice-Prsident de l Acadmie internationale d hraldique l occasion de son CINQUANTIME ANNIVERSAIRE par ses amis, ses collgues et les membres de l Acadmie rassembls et prsents par le comte d ADHMAR de PANAT et le chevalier Xavier de GHELLINCK VAERNEWYCK et suos la direction de Pierre BRIRE agrg de l Universit, BRAGA LIVRARIA CRUZ, 1971, 332-333. Rthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XXII; I. Lzr, Kleine Geschichte Ungarns, Gondolat Kiad, Budapest, 1989, 86.

66 67 68 69

70

71 72

73

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 183

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

183

mo`e dokazati na vladarskom znamenju.74 Kao kraljevski simbol javlja se ljiljanov cvijet u Frana~koj i Francuskoj vrlo rano: nalazi se na vrhu `ezla i na pe~atu Karla Velikog, dok se po~etkom XI. st. pojavljuje kao ukrasni porub krune kralja Roberta. Nijedan od njih nema nikakvu heraldi~ku konotaciju, jer su prethodili vremenu heraldike u punom zna~enju tog naziva. Najkasnije sljede}eg stolje}a ljiljanov cvijet redovno je kori{ten kao znak francuskih kraljeva, dok se dobro poznati {tit s ovim motivom prvi put javlja na kraljevskom pe~atu Luja VIII. oko 1223/6. Legenda o ljiljanovu cvijetu pojavljuje se znatno kasnije od vladavine kralja Klodovika, ali nije poznato kada je prvi put u{la u opticaj. Vjerovalo se da je Bla`ena Djevica Marija s neba poslala ljiljan od najranijih vremena njezin osobiti znak kralju Klodoviku kao znak bo`anske milosti. Verzija legende u ^asoslovu iz Bedforda sadr`ava to da je ovaj znak sam Bog poslao Klodoviku, a na slici se mo`e vidjeti Bog kako an|elu uru~uje plavu zastavu s tri ljiljana. Ispod je, u oklopu i s mamuzama, predstavljen Klodovik uvo|en u du`nost obredom vite{tva (ma~ je jo{ na oltaru iza njega), primaju}i poznati {tit: tri zlatna ljiljana na azuru. Prikaz na {titu francuskog kraljevskog grba iz 1376. sveden je na tri ljiljanova cvijeta, simboliziraju}i Sveto Trojstvo.75 Istom simbolikom Svetoga Trojstva ovjen~ana je kompozicija s po tri ljiljanova cvijeta odijeljena popre~nom prugom na {titu grba Kotromani}a, kao i kruna od tri ljiljana predstavljena na ~etverostrukom zlatniku kralja Tvrtka I.76, na novcu Stjepana Ostoje, Tvrtka II. Tvrtkovi}a, Stjepana Toma{a i Stjepana Toma{evi}a te na kraljevskim pe~atima.77 Kruna s tri ljiljanova cvijeta prikazana je na novcu ugarskih kraljeva Bele IV., Stjepana V., Andrije III., Karla Roberta, Ludovika I., kraljice Marije, Sigismunda Luksembur{kog, Vladislava I. Jagelovi}a, Ladislava V. Postuma i Matija{a Korvina.78 Boje grba azurno plava podloga {tita i zlatna boja ljiljana tako|er potvr|uju sjaj ove svete simbolike. Plava boja predstavljala je nebo u vedrom
74

P. E. Schramm (Hg.), Herrschaftszeichen und Staatssymbolik. Beitrge zu ihrer Geschichte vom dritten bis zum sechzehnten Jahrhundert, Schriften der Monumenta Germaniae historica (Deutsches Institut fr Erforschung des Mittelalters), 13/II, Hiersemann Verlag, Stuttgart, 1955, 413. Dennys, The Heraldic Imagination, 110-111. Vidi likovne predod`be: Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 287. (novac je pogre{no atribuiran kralju Stjepanu Toma{evi}u); M. Dini}, Veliki bosanski zlatnik, Istorijski ~asopis, 3, Beograd 1952, 44, sl. 2, 49. Ugarski kralj Ladislav V. iskovao je trostruki, Matija{ Korvin dvostruki, Vladislav II. dvostruki i petostruki, Ludovik II. dvostruki i trostruki, a Ivan Zapolja trostruki i desetostruki zlatni gulden. Rthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XXXII, XXXIV, XXXVIII, XLII, XLV. [. Ljubi}, Opis jugoslavenskih novaca, Artisti~ko-tipografi~ki zavod Dragutina Albrechta, Zagreb 1875, tabela XVI i XVII; Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 281-288; An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 23. i dalje. Rthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XIII, XV, XVIII, XXIII, XXV, XXVIII, XXX, XXXII, XXXIII, XXXV i XXXVI.

75 76

77

78

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 184

184

Dubravko Lovrenovi}

sun~anom danu, kada su svi oblaci izgnani, obilje`avaju}i pobo`nost i iskrenost. Plemenitija nego druge, zlatna boja simbolizirala je sun~evo svjetlo, puna kreposti i tako prijatna da je doktori daju kao djelotvornu okrepu smrtno bolesnom ~ovjeku, a stara pravila odre|uju da je osim vladara nitko ne mo`e nositi.79 Razvoj heraldike direktno je bio vezan s dru{tveno-politi~kom promocijom pojedinaca kako, izme|u ostalih brojnih primjera, pokazuje njezin razvoj u Firenzi.80 Ni u tom pogledu nije srednjovjekovna Bosna predstavljala iznimku. Da je tako, dokaz pru`a i jedinstveni primjerak srednjovjekovnih bosanskih mamuza s ovalnom hvataljkom izvedenom u obliku ljiljana.81 U heraldi~kom smislu potpunom grbu pripada i prikaz s pe~atnog prstena Pribini}a, prona|enog u grobnici Tvrtka I.: {tit (iz kojeg izbija lik vuka), kaciga, pla{t i perjanica.82 Dvije figure vuka razjapljenih ~eljusti probodenih strijelama nalaze se na grbu ugarske obitelji Hassaghi iz 1418. god.83 Na mnogim grbovnim kompozicijama ^e{ke i Moravske uo~ljivi su vukovi, me|u desetinama drugih heraldi~kih motiva ove regije isto~no-centralne Europe.84 Vuk razjapljenih ~eljusti predstavljao je heraldi~ki amblem zetskih Bal{i}a.85 Heraldi~ka simbolika Ugarske sna`no je utjecala na oblikovanje obiteljskog grba Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a. I njegov grb sa {titom, luksembur{kim dvorepim lavom, oklopljenom rukom s podignutim ma~em, kacigom i pla{tom, pripada fondu potpunih grbova. Prije ovog - dok se nalazio u politi~kom taboru Ladislava Napuljskog - koristio je Hrvoje Vuk~i} grb s an`uvinskim ljiljanima.86 Varijacija ovih grbova, bez an`uvinskih i luksembur{kih heraldi~kih oznaka - sa {titom, kacigom s pla{tom i oklopljenom rukom u ~elenci - koji nakon Hrvojeve smrti postaje grbom Hrvatini}a, nalazi se na pe~atu Hrvojeva sinovca Jurja Vojsali}a.87
79 80

Dennys, The Heraldic Imagination, 46-47. Usp. R. Brogan, A Signature of Power and Patronage. The Medici Coat of Arms, 1299-1492, PETER LANG, New York-San Francisco-Bern-Baltimore-Franfurt am Main-Berlin-WienParis, 1993, 16. i dalje. Sijari}, Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 313, tabela IX, 34-35. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dr`ave, 222-223. E. Reisig, Hassaghi Farkas Mrton czmerlevle 1418-bl, Turul, XIV, Budapest, 1896. Usp. Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), II, 49-50. Myslivi~ek, ERBOVNK 2, 1, 5, 13, 14, 15, 17, 39, 47, 50, 55, 56; Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Kubnyiho Zbierka Pe~at, I, 39, 131, 143-144. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 175, 176, nap. 20. S. M. D`aja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, u: Juki}, 15, Sarajevo 1985, 89. Politi~ka promjena - tj. povezivanje s njema~kim vite{kim redom - uvjetovala je preuzimanje srebrene i crne boje na grb ~e{kog kralja Pemysla II. Ottokara. Filip, Einfhrung in die Heraldik, 18. An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 54-55.

81

82 83

84

85

86

87

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 185

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

185

Motiv oklopljene ruke - znak vite{kog dostojanstva - tipi~an je ukras ugarskih grbova; u velikom Sibmacherovu grbovniku - samo za porodice ~ije prezime po~inje slovima A i B - na{lo ih se 91 u cimeru i 13 u {titu.88 Ispravom izdanom u Konstanzu 27. III. 1415. obdario je kralj Sigismund grbom s motivom ruke i ma~a svoga dvorjanina Ladislava sina Jakova de Kewzeg i njegove srodnike.89 ^e{ko-moravsko plemstvo kasnog srednjeg vijeka i renesansnog vremena u svojim grbovima koristilo je i motiv oklopljene ruke s ma~em, bode`om, zastavom, sjekirom, ~eki}em, strijelom, polumjesecom i buktinjom.90 Me|u plemstvom Slova~ke, ili plemstvom stranoga porijekla koje je u Slova~koj posjedovalo imanja odnosno administrativne funkcije, motiv oklopljene ruke obi~no s ma~em - na prijelazu iz XVI. u XVII. st. jedan je od ra{irenih.91 Oklopljena ruka s ma~em ili strijelom kao heraldi~ki motiv poznata je bila i u Poljskoj.92 Od Poljske, preko ^e{ke i Ugarske do Bosne po gotovo cijeloj vertikali isto~no-centralne Europe - gizdaju vitezovi svoje grbove ovim znakom stale{ke pripadnosti. Nekad je to znak prijateljstva, nekad prijetnje i rata. Ne mo`e se isklju~iti mogu}nost da je heraldi~ka simbolika Ugarske izravno utjecala na formiranje obiteljskog grba bosanskih Pavlovi}a. Njihov grb - kao {to je poznato - sa~injavale su tri sna`ne kule zavr{etka u obliku isturenih kruni{ta na kojima su izgra|eni sna`ni zupci (prsobrani), od kojih je srednja gotovo dvostruko vi{a od bo~nih, prikaz koji se u punoj formi razvio u vrijeme Radosava i Ivani{a Pavlovi}a.93 Ovaj likovni prikaz do detalja je identi~an s prikazom koji se nalazi na jednoj vrsti novca ugarskog kralja Andrije III. na prijelazu iz XIII. u XIV. st.94 Gotovo svi bosanski grbovi imaju trokutaste, odnosno srcolike konjani~ke {titove - do konca XIV. st. prevladavali su u Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji i Ugarskoj - {to govori da su njihove heraldi~ke kompozicije u osnovi nastale upravo do tog perioda. Sli~no je i s oblikom kacige (Topfhelm, heaume), koji se gubi u XV. st.95 Istina bez heraldi~kih konotacija, motiv kacige prisutan je
88

89

90

91

A. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, GZM (A), NS, IX, Sarajevo, 1954, 93. Usp. C. C. A. Von Volborth, Heraldik. Eine Einfhrung in die Welt der Wappen, 111. Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), I, 40-41. Usp. Fejrpataky, Isto, 59-60; Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), II, 43-44. Myslivi~ek, ERBOVNK 2, 5, 6, 9, 11, 12, 15, 21, 26, 31, 32, 34, 37, 39, 40, 45, 46, 48, 50, 51, 52, 57. Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Kubnyiho Zbierka Pe~at, I, 38, 47, 72, 76, 78, 92, 108, 111, 132, 135, 212, 249, 253, 270; Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Petkova zbierka pe~at, II, 17, 22, 27, 28, 37, 50, 55, 59, 70, 75, 76, 107, 114, 119, 126, 128, 134, 150, 157, 161. Szymaski, HERBARZ redniowiecznego rycerstwa polskiego, 225, 227, 295. An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 48-54. Rthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XIX, br. 370. An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159-160.

92 93 94 95

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 186

186

Dubravko Lovrenovi}

ve} na novcu bana Stjepana II. i Tvrtka I. Kotromani}a, a u njegovoj zapadnoj formi preuzet je u bosansku numizmatiku ili izravno s jedne vrste dinara ugarskog kralja Karla Roberta ili posredno s novca srpskih vladara, kojim je kao uzor tako|er slu`io dinar ugarskog suverena.96 Osnovano se - zbog njegovih jakih veza s kraljem Sigismundom i ~lanstva u Zmajevu redu - pretpostavlja da je zlamenje lava spomenuto u popisu blaga Sandalja Hrani}a predstavljalo dio njegova grba i da je ugarsko-luksembur{ke provenijencije. Ovaj lav (grifon), predstavljen kako dr`i zastavu s dva kri`i}a, `ivot je nastavio u potpunom grbu hercega Stjepana, formiranom u duhu zapadnoeuropske heraldike i stilskih osobina renesanse, a sastoji se od {tita, kacige s velom i ~elenke. Prema ovom predlo{ku formiran je i grb vojvode Vladislava, sina hercega Stjepana, a sli~nim su se grbom slu`ili njegov brat Vlatko i sin Bal{a u emigraciji.97 Prikaz lava jedan je od najra{irenijih heraldi~kih znakova ^e{ke i Moravske, a lav sa zastavom kao preslikan s grba hercega Stjepana nalazi se na grbu Dravecky Stefana iz 1620/21, ali i na nekim drugim grbovima.98 Kosa~in grb, kojim dominira lav sa zastavom, nalazio se na jednoj od njegovih dviju rasko{no ure|enih pala~a u Dubrovniku. Lik lava koji u {apama dr`i zastavu (ili sli~an predmet) u {iru primjenu ulazi tek u doba renesanse i baroka; u prvoj polovici XV. st. ova se forma sre}e samo iznimno.99 Dvorepi lav zastupljen je na reversu pra{kih gro{a kralja Vaclava II.100 Grb s motivom lava koji dr`i luk i strijelu dodijelio je u Konstanzu 25. VII. 1417. kralj Sigismund Martinu de Petenyehaza.101 Uva`avaju}i i njegove ratne zasluge ste~ene u Bosni dodijelio je Sigismund 7. II. 1418. u Konstanzu Pavlu Toroku de Lazlokarcha grb na kojem su predstavljene dvije glave lava probodene ma~evima.102 Ina~e, ve}i je broj
96

97

98

Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 276-279; Marjanovi}-Du{ani}, Vladarske insignije i dr`avna simbolika u Srbiji od XIII do XV veka, 89-91. An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 75-82; Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 95. Myslivi~ek, ERBOVNK 2, 1, 2, 3, 4, 5, 9, 14, 15, 16, 17, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 32, 33, 34, 41, 42, 43, 47, 48, 49, 51, 53, 54, 56, 57, 58; Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Kubnyiho Zbierka Pe~at, I, 40, 45, 53, 77, 79, 82, 83, 85, 86, 88, 99, 101, 110, 115, 120, 133, 140, 143, 149, 154, 158, 160, 161, 164, 173, 183, 185, 199, 201, 202, 206, 218, 230, 235, 245, 251, 259, 262, 271, 275, 276; Novk, RODOV ERBY NA SLOVENSKU. Petkova zbierka pe~at, II, 15, 20, 26, 36, 37, 55, 57, 58, 63, 74, 94, 97, 102, 144, 146, 147, 153, 157; I. Rada, V. Vani~ek, P. ^ornej, I. ^ornejov, DJINY ZEM KORUNY ^ESK, I, Paseka, Praha, 1992, 93. An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, 85, 90. J. @emli~ka, Stolet Poslednch Pemyslovc /^esk Stt a Spole~nost ve 13 Stolet/, Panorama, Praha, 1986. Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), I, 45-46. Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), II, 23-24. Usp.. Fejrpataky, Isto, 63-64.

99 100

101 102

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 187

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

187

ugarskih velika{a koji su u ovo vrijeme na ra~un ratnih zasluga ste~enih na bojnim poljima u Bosni za ugarsko kraljevstvo i kralja Sigismunda obdareni pravom kori{tenja grba.103 Lavovi se nalaze i na grbovima poljskoga vite{tva.104 Lik ~e{kog lava, uspravljenog na zadnje noge, s krunom na glavi, krasila je pe}njake proizvedene u ugarskim kerami~kim radionicama u Nyku po~etkom XV. st., a arheolo{kim je nalazima zasvjedo~ena i na pe}njacima kori{tenim u Beogradu.105 Lav je jedna od standardnih heraldi~kih figura, a kao kralj `ivotinjskog svijeta lav je par exellence heraldi~ka `ivotinja kraljeva i vladara. Lav je imao i {ire simboli~ko zna~enje, {to pokazuje grob cara Friedricha II. Hohenstaufovca u katedrali u Palermu na Siciliji, gdje lavovi predstavljaju ~uvare njegova groba bez posebne religiozne simbolike, ali s heraldi~kim referencama.106 Heraldi~ke su konotacije figure lava (zmaja) s nadgrobnih plo~a bosanskih kraljeva na Bobovcu, kao i dva lava predstavljena na aversu pe~ata Tvrtka I.107 An|eli koji pridr`avaju pla{t i krunu predstavljaju kerubine ~uvare trona i svetih mjesta, povremenih stra{nih poslanika Bo`jih, ponekad poslanika upu}enih osobito {tovanim smrtnicima.108 Ista je funkcija i ~etiri an|ela prikazana na aversu pe~ata Tvrtka I. Kotromani}a.109 * * Ova historiografska skica jo{ jednom pokazuje da se politi~ka i kulturna povijest srednjovjekovne Bosne u svojoj osnovi odvijala u zapadno-europskim
103

Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), I, 33-34, 49-50, 53-54; Fejrpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czmeres emlkek), II, 13-16, 19-22, 23-24, 25-26, 35-38. 104 Szymaski, HERBARZ redniowiecznego rycerstwa polskiego, 235, 245, 298, 300. 105 M. Bajalovi}-Had`i-Pe{i}, Ugarski pe}njaci u beogradskom srednjovekovnom dvoru, Godi{njak grada Beograda, knj. XXIII, Beograd, 1976, 25.
106

J. Der, The Dynastic Porphyry Tombs of the Norman Period in Sicily, 66-69. O heraldi~kim zna~enjima figure lava op{irnije: Dennys, The Heraldic Imagination, 133-143. 107 O zmaju kao ra{irenom simbolu europske srednjovjekovne heraldike: Dennys, The Heraldic Imagination, 184-192. Umjetni~ki motiv koji prikazuje borbu lava, zmaja i viteza u njegovoj op}oj formi u`ivao je {iroku popularnost u srednjem vijeku, a bio je usvojen i interiran u nekoliko razli~itih tipova pripovijesti. O tome: O. Rthelyi, The Lion, the Dragon, and the Knight: an Interdisciplinary Investigation of a Medieval Motif, u: ANNUAL OF MEDIEVAL STUDIES AT CEU, VOL. 7, Edited by M. Sebk and K. Szende, Central European University, Budapest, Department of Medieval Studies, 2001.
108 109

Dennys, The Heraldic Imagination, 90, 107. D`aja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 84. Crte` izradio: Josip D`ambo.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 188

188

Dubravko Lovrenovi}

parametrima, s nagla{enim refleksima u svijetu simbola i rituala, me|u kojima je vidno mjesto pripadalo heraldi~kim simbolima i njihovim srodnim simboli~nim predlo{cima. Bez obzira na to {to su oni u Fojni~kome grbovniku na mnogim mjestima odstupili od standardnog heraldi~kog jezika, {to su iskrivljeni i neto~no prikazani, ostaje neprijeporno da je autor ovog heraldi~kog zbornika crpio iz svijeta ideja kojemu su oni izvorno pripadali, {to zna~i da je podloga Fojni~koga grbovnika srednjovjekovna koliko u genealo{kom toliko i u politolo{kom zna~enju. U kojem pak stupnju i na koji na~in ostaje da utvrde budu}a istra`ivanja. Ulazak Fojni~koga grbovnika u znanstveni diskurs Kako to u Bosni ~esto biva, Fojni~ki grbovnik pobudio je me|u prvima pa`nju stranaca, u ovom slu~aju grofa Ladislava Festeticsa iz Tolne, koji se ljeta 1837. obratio provincijalu bosanskih franjevaca fra Andriji Kujund`i}u iz Kre{eva da mu nabavi kopiju ovog priru~nika.110 ^uvan kako ka`e Solovjev u starom manastiru za vreme Turaka kao najve}a svetinja, kao amanet iz doba nezavisnosti [Fojni~ki grbovnik] bio je prvi put opisan u Srpskom Listu 1842, br. 18, zatim iste godine u Danici Ilirskoj br. 24.111 Autor ovog priloga bosanski je franjevac, prosvjetitelj i javni djelatnik Ivan Franjo Juki}, koji se tom pitanju ponovno vratio 1851. Knjiga spomenuta, ka`e on, dobro i ~isto u~uvana je, listovi svi su od debelog papira (hartie), naslov knjige pisan je azbukom bosanskom, prezimena plemi}ka pod gerbovima pisana su latinskim slovima, i to svako prezime gotovo razli~itim pravopisom, koje ja onako nazna~ujem, kako je ondi pisano; naslov knjige jest: Rodoslovje Bosanskoga, aliti Iliri~koga i Serpskoga vladania; zajedno postavljeno po Stanislavu Rub~i}u popu. Na slavu Stipana Nemanji}a, cara Serbljena i Bo{njaka 1340.112 To dakako ne zna~i da Fojni~ki grbovnik i ranije nije bio poznat osobito u bosanskim franjeva~kim krugovima, tradicionalno osjetljivim prema povijesnim i kulturno-umjetni~kim vrednotama. Nakon Juki}a Fojni~kim grbovnikom pozabavio se fra Antun Kne`evi}, koji ga je opisao u Zviezdi Zadarskoj 1863. godine.113 Davno prije njih ovaj kodeks nije promaknuo pa`nji fra Grge Iliji}a, biskupa i apostolskog vikara u Bosni, koji je 8. VII. 1800. zapisao latinskim jezikom na njegovoj posvetnoj stranici da je Grbovnik bri`no ~uvan u fojni~kom samostanu od pamtivijeka, naime od zauze}a bosanskog kraljevstva. ^ak je i fra Mijo Batini}, jedan od vode}ih historiografa
110 111

Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 116-117. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 79. 112 I. F. Juki}, Starine bosanske. Rodoslovje popa Stanislava Rub~i}a, Bosanski prijatelj, svezak II, Zagreb, 1851, 78. 113 Citirano prema: ]. Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, GZM BiH, I, 1889, 86.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 189

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

189

Bosne Srebrene, o Grbovniku zabilje`io 1913. godine da mu sama vanj{tina daje mnogo stolje}a `ivota.114 Batini} navodi da ga mjerodavne oblasti priznaju kao autenti~ni kodeks plemi}kih grbova, vjeruju}i da je u njemu sadr`an bosanski grb, a ne onaj, {to se danas rabi za Bosnu. Sve to govori da ni franjevci ~uvari ove dragocjene knjige po~etkom XX. stolje}u nisu znali mnogo o okolnostima njezina nastanka i da nisu raspolagali to~nom informacijom o tome kako i kada je ona dospjela pod krov fojni~koga samostana, {to bi sigurno olak{alo daljni postupak njezina znanstvenog vrednovanja. To je samo ja~alo mitski i legendarni karakter Fojni~koga grbovnika koji ga, usprkos vrijednim znanstvenim rezultatima u me|uvremenu ostvarenih na njegovu izu~avanju, nije napustio ni do danas. Mo`e se pretpostaviti da su ranije generacije fojni~kih fratara itekako znale u kojim je okolnostima Grbovnik dospio u Fojnicu, jer knjiga ovakvoga formata i zna~aja nije mogla zalutati upravo u ovaj drevni samostan. Kako se mogao dogoditi taj prekid pam}enja, je li to obja{njivo samo mutnim vremenima i egzistencijalnim nevoljama koji su gutali i ljude i knjige te{ko je odgonetnuti, ali se danas ova praznina postavlja kao jedna od prepreka u ukupnome znanstvenom dekodiranju ove knjige. Ulazak Fojni~kog grbovnika u znanstveni diskurs kroz pero fra Ivana Franje Juki}a otvorio je nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. raspravu o vremenu njegova nastanka i autorstva. Tada zapo~eta, ta rasprava do danas je tek dijelom zavr{ena. Kao refleks op}eg poleta znanosti obilje`enog obnovljenim zanimanjem za pro{lost Bosne i Hercegovine, pokretanjem ~asopisa i osnivanjem znanstvenih institucija, Fojni~ki grbovnik postao je predmetom sustavnih istra`ivanja pa ve} samim tim i povodom razli~itih tuma~enja. Upravo u to vrijeme engleski je putopisac Arthur Evans u svojojoj knjizi Kroz Bosnu i Hercegovinu u vrijeme bune 1875 zabilje`io o Fojni~kom grbovniku da je mo`da najinteresantnija starina ~itave Bosne. Njegova pak rano preminula zemljakinja, Marian Wenzel, jedan od najboljih poznavalaca bosanskih kulturnih prilika srednjega vijeka, bila je neskriveno fascinirana Fojni~kim grbovnikom prilikom jedne posjete fojni~kom samostanu 1997. godine. Vjekoslav Klai} prvi je u Obzoru (IX, 1879, br., 207, 210) doveo u pitanje godinu njegova nastanka (1340), istaknuv{i da Fojni~ki grbovnik ne mo`e biti stariji od druge polovice XV. stolje}a, ujedno uo~iv{i vezu izme|u starih grbovnika i Rodoslovlja Petra Ohmu~evi}a. Franjo Ra~ki oti{ao je 1880. korak dalje ustvrdiv{i da ni Rodoslovlje ni grbovnici nisu stariji od konca XVI. stolje}a, a kao mjesto njihova nastanka pozivaju}i se na ilirsku ideju, latinski pravopis i razvijenu heraldi~ku vje{tinu ozna~io je Dubrovnik. Godinu dana kasnije objavio je grof St. Mjer{evski svoj tekst o Fojni~kom grbovniku u be~kom ~asopisu Jahrbuch fr heraldisch-genealogischen Vereins
114

M. V. Batini}, Franjeva~ki samostan u Fojnici od stolje}a 14. do 20, Zagreb, 1913, 187.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 190

190

Dubravko Lovrenovi}

Adler in Wien, XVII, navode}i dokaze za tezu da se u ovom slu~aju radi o prijepisu iz prve polovice XVII. st. s originala iz XIV. stolje}a. Daljnji iskorak u rasvjetljavanju ovog pitanja ozna~io je Stanoje Novakovi} u radu Heraldi~ki obi~aji kod Srba objavljenom 1882. Nastanak ju`noslavenskih grbovnika on je doveo u vezu s knji`evnim poletom u Dubrovniku koncem XVI. stolje}a, posebno s djelatno{}u Mavra Orbinija, smatraju}i ga za~etnikom ovog heraldi~kog pokreta. Svaki od ovih pionirskih priloga, tim dragocjeniji jer su heraldi~ka znanja tog vremena bila i vi{e nego oskudna, bacio je novo svjetlo na Fojni~ki grbovnik pribli`avaju}i se njegovu pouzdanijem znanstvenom vrednovanju. Korak po korak, potvr|uju}i da je napredak u historiografiji ponajprije rezultat kolektivnih napora, pra{ina podignuta oko Fojni~koga grbovnika slijegala se, a do izra`aja su dolazila izo{trena i znanstveno fundirana mi{ljenja. Pokazuje to Ra~ki koji je 1890. ponovio tezu da izvor svih ju`noslavenskih grbovnika treba tra`iti u Dubrovniku ne{to prije Orbinija, odnosno prije 1595. godine koju nosi Korjeni}-Neori}ev zbornik. Za razliku od Novakovi}a smatrao je Ra~ki da su ti grbovnici neposredno utjecali na Orbinija i njegov historiografski rad. Samim tim na povr{inu je kao jedno od primarnih isplivalo pitanje autorstva Fojni~kog grbovnika, pitanje koje je poku{ao odgonetnuti ]iro Truhelka u radu Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, objavljenom u Glasniku zemaljskog muzeja br. I. 1889. Zna~aj Truhelkina po opsegu nevelikog rada ogleda se prvenstveno u tome {to je on problemu pristupio sa stajali{ta politolo{kog dekodiranja heraldi~kih sustava, posebno obrativ{i pa`nju na slo`eni grb predstavljen na posljednjoj strani Fojni~kog grbovnika. Takav pristup urodio je zaklju~kom da je to potpis i signatura za~etnika grbovnika, te da Ohmu~evi}i u tom slo`enom grbu imaju prvenstvo. Na ovom tragu bio je Josip Gelcich koji je iste godine kada i Truhelka objavio opse`an rad I conti di Tuhelj, u kojemu je iznio mno{tvo dokaza o izravnoj vezi izme|u porodice Ohmu~evi} i ilirske heraldike. Autorstvo Fojni~koga grbovnika pripisao je Gelcich nekoj osobi iz starije grane Ohmu~evi}a. Na ovo mi{ljenje izravno se naslanja Vid Vuleti}-Vukasovi} u radu o genealogiji porodice Ohmu~evi} objavljenom 1904, iznose}i tezu da je autor Fojni~koga grbovnika Petar Ohmu~evi}, a da je kodeks kasnije dospio u Fojnicu.115 Zanimanje za Ohmu~evi}e i njihovu neobi~nu sudbinu isti je autor pokazao jo{ 1890, kada je u Glasniku zemaljskog muzeja objavio rad o njihovim grbovima u Slanom.116 Protekle su dakle 62 godine od kada je Juki} uveo Fojni~ki grbovnik u znanstveni diskurs do objavljivanja Vuleti}-Vukasovi}eva rada, tokom kojih se o{trilo mi{ljenje stru~njaka o ovom heraldi~kom kodeksu. Uza sva lutanja
115 116

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 79-80. V. Vuleti}-Vukasovi}, Grbovi Ohmu~evi}a u Slanomu (u Dalmaciji), GZM, II, Sarajevo, 1890.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 191

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

191

razumljiva s obzirom na tada{nji razvojni stupanj ju`noslavenske historiografije ovo vrijeme nije potro{eno uzalud, nego je budu}im istra`iva~ima omogu}eno da se sa solidnijim znanjima i sigurnijim postavkama suo~avaju s istim pitanjem. Do najja~eg izra`aja to je do{lo u radu Aleksandra Solovjeva Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, koji je ozna~io strukturalni zaokret u znanstvenom istra`ivanju ilirske heraldike pa time i Fojni~koga grbovnika. Kao mnoga druga bosanska zagonetka i ova je vezana za povijesnu sudbinu zemlje koja je u ljudske `ivote unosila dramati~ne i neo~ekivane preokrete, izla`u}i pojedince egzistencijalnim isku{enjima nakon nasilne promjene boravka. Daleko od toga da bi bila i jedina, takva povijest vezana je za porodicu Ohmu~evi}, u pozadini ~ije sudbine se ocrtava nastanak Fojni~koga grbovnika. Porodica Ohmu~evi} i Fojni~ki grbovnik Kao {to je Fojni~ki grbovnik po svome sadr`aju i koncepciji idejno naslonjen na bosansko i op}enito ju`noslavensko srednjovjekovlje, tako i prapo~eci same ideje njegova nastanka se`u u to vrijeme ve`u}i se za humsku vlasteosku porodicu Ohmu~evi}. Zahvaljuju}i arhivskom radu Konstantina Jire~eka u Dubrovniku, dokazana je povijesna egzistencija ove porodice izme|u 1342. i 1487. Rije~ je o jednoj imu}noj i uglednoj obitelji s njezinim zavisnim ljudima, ~iji su ~lanovi bili prisutni u tada{njem javnom `ivotu Huma i Dubrovnika. Godine 1487. spomenut je Ivani{ Ohmu~evi} u Dubrovniku kao punomo}nik Vladislava Hercegovi}a, sina hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.117 Ovaj ustaljeni `ivotni tok poreme}en je osmanskim osvojenjem Huma 1482, kada su mnoge plemi}ke obitelji emigrirale na teritorij Dubrova~ke republike ili dalje na zapad. Ta izbjegli~ka bujica ponijela je i Ohmu~evi}e izbaciv{i ih u Slanom negda{njoj bosanskoj luci koja je darovnicom kralja Stjepana Ostoje 1399. pre{la u posjed Dubrov~ana - gdje su otpo~eli novi `ivot. Od 1540. poznat je Ivelja Ohmu~evi} koji se obogatio prevoze}i `ito iz Tesalije u Dubrovnik i Italiju. On je ujedno i prvi Ohmu~evi} o kojemu se zna pouzdano izvan porodi~nih genealogija. O njegovu materijalnom polo`aju govori i to da je 1553. kupio nekoliko ku}a od dubrova~ke vlasteoske porodice Gradi}.118 Iako su se dobro sna{li u novoj sredini ~ija im `ivotna pravila zahvaljuju}i intenzivnim vezama izme|u Dubrovnika i zale|a nisu mogla biti nepoznata, Ohmu~evi}i su ostali pripadnici ni`eg stale`a jer prema zakonima Dubrova~ke republike strane plemi}ke titule nisu priznavane na njezinu teritoriju.119
117 118

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82-83; I. Banac, Grbovi biljezi identiteta, Grafi~ki Zavod Hrvatske, Zagreb, 1991, 12. 119 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 12.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 192

192

Dubravko Lovrenovi}

Plemenita humska gospoda osje}ala je to kao dru{tvenu degradaciju, koju do kraja nije mogao ubla`iti ni imetak ste~en i stalno umno`avan trgovinskim operacijama. Ivelja Ohmu~evi} imao je petoricu sinova od kojih su ~etvorica stupila u {panjolsku pomorsku slu`bu u Napulju. Kako su se Ohmu~evi}i na{li u vojnim redovima tada{nje vode}e pomorske sile Europe iz dostupnih izvora nije mogu}e doku~iti, ali nema sumnje da su samo iznimno sposobni i prodorni pojedinici, osim toga avanturisti~kog duha, mogli izboriti takav polo`aj. Od Iveljinih sinova najve}u slavu je stekao Petar Ohmu~evi}, admiral kralja Filipa II. On je izgleda odlazio ~ak u Indiju, a posebno se istaknuo u {panjolskom osvajanju Portugala 1580. i Azorskog oto~ja 1582, da bi 1588. zapovijedao cijelom eskadrom (Classis Illyrica) od dvanaest velikih brodova i 3200 mornara, ve}inom iz dubrova~kih oblasti, u sklopu Nepobjedive armade Filipa II. Ista ova eskadra sudjelovala je u pohodu protiv Engleske. Ostala tri Ohmu~evi}a nisu bili takve sre}e i smrt ih je zadesila u pomorskoj slu`bi u Al`iru, Flandriji i Italiji. Don Pedro je umro prirodnom smr}u 1599. u Lisabonu kao {panjolski Capetano generale del Mar. Ambicija don Pedra Ohmu~evi}a nije mirovala ni u danima njegove najve}e slave, dok se nalazio na visokom polo`aju u armadi {panjolskog kralja. Njegov cilj bio je uvr{tenje u neki od {panjolskih vite{kih redova, a to je mogao posti}i jedino uz dokaz da je osam njegovih predaka posjedovalo plemi}ku titulu uz klauzulu da u obitelji nije bilo @idova, heretika i muslimana. Budu}i da nije imao dokaza o svome plemstvu, obratio se 1584. dubrova~kom vicekonzulu ali je dobio odgovor da Dubrova~ka republika ne zna za vlastelu Ohmu~evi}e. Don Pedra to nije obeshrabrilo tako da je u cilju dokazivanja svog plemi}kog porijekla posegnuo za falsifikatima, izmi{ljaju}i genealo{ke i heraldi~ke fikcije. Iste godine kada se obratio dubrova~kom vicenkonzulu, dobio je don Pedro Ohmu~evi} uvjerenje o svom plemi}kom porijeklu od bosanskog biskupa Antuna Matthaeis iz Po`ege. Ovaj dokument koji se`e u davninu, ~ak do vremena srpskog cara Du{ana ~iji je jedan slu`benik predstavljen kao daleki predak don Pedra, predstavlja po~etak ilirske heraldike. To je ujedno neoboriv dokaz da heraldi~ki zbornik popa Stanislava Rub~i}a tada nije postojao jer bi ina~e bio spomenut u dokaznom materijlu o plemstvu Ohmu~evi}a, ~ime je ova problemati~na li~nost eliminirana iz svih kombinacija vezanih za autorstvo Fojni~koga grbovnika. Nakon {to je 1588. vjerojatno opet bio odbijen od dubrova~kih vlasti kojima je preko konzula u Genovi podnio molbu za priznanje plemi}koga statusa, potra`io je don Pedro Ohmu~evi} drugi put kojim bi do{ao do istog cilja. Prikupiv{i nove podatke i isprave, podnio je 17. III. 1594. molbu napuljskom vicekralju. Nakon detaljnog postupka, anga`iraju}i benediktinca Grigorija Akvilarina iz Dubrovnika i franjevca Angela Gregetija iz Trogira kao ljude vje{te ilirskom jeziku, izdao je kraljevski savjet u Napulju 17. V. 1594. dekret

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 193

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

193

kojim je don Pedru Ohmu~evi}u priznao plemi}ki status.120 Time je zavr{en tek jedan, ne i najva`niji dio mnogo kompleksnije povijesti, jer se ve} sljede}e godine, i ne slu~ajno, javlja Korjeni}-Neori}ev grbovnik koji stoji u izravnoj vezi s don Pedrovim priru~nikom i Fojni~kim grbovnikom. Tako je ro|en jedan veli~anstveni falsifikat, koji }e u svoje vrijeme, ali i kasnije, odigrati klju~nu ulogu u nastanku drugih ilirskih grbovnika. Sve ove razigrane heraldi~ke fikcije i kombinacije, na drugoj strani, sna`an su refleks suvremenih politi~kih okolnosti obilje`enih sna`nim antiturskim pokretom s centrom u Napulju, odakle se dirigiralo pokretom balkanskih kr{}ana protiv Osmanskoga Carstva. Godine 1593. zaratio je austrijski car protiv sultana, a dvije godine kasnije primio je austrijski vladar kr{}ane u Bosni i susjednim oblastima pod svoju za{titu. U toj uzavreloj atmosferi o`ivljene su uspomene na srednjovjekovna carstva i dr`ave, na drevni Ilirik i Makedoniju, tada se javlja ilirski grbovnik Ohmu~evi}a s ciljem da Talijanima i [panjolcima poka`e politi~ku pro{lost balkanskih kr{}ana sa tako sjajnom tvorevinom koja je obuhva}ala Makedoniju, Iliriju, Bosnu, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Bugarsku, Srbiju, Ra{ku i Primorje.121 Tako se i na ovom primjeru o~ituje da heraldi~ke promjene stoje u izravnoj vezi s politi~kim promjenama i aspiracijama, odnosno da su politi~ki programi uvijek nalazili odjek u heraldici, odnosno grbu kao slikovnom simbolu. To ujedno govori da misao o politi~kom jedinstvu nije nestala u vihoru ratnih zbivanja iz 1463.122 Vidljivo je to i u grbovni~kom pankroatizmu Pavla Rittera Vitezovi}a (1652-1713), znanstvenika i umjetnika koji je `ivio u doba osmanskog povla~enja s Balkana. Rade}i na svojoj Stematografiji on je tako|er crpio iz dviju kopija Ohmu~evi}eva grbovnika formuliraju}i svoj svijet ideja kao povijesni konstrukt i politi~ki program.123 Ova zakonomjernost povezanost politike i heraldike na povr{inu je isplivala i nakon ulaska Austro-Ugarske u BiH 1878, kada je otvorena rasprava o bosanskom grbu ~ije rje{enje nije bilo li{eno politi~kih konotacija.124 Korjeni}-Neori}ev grbovnik i Fojni~ki kodeks Kao po nekom ustaljenom paradoksu ju`noslavenske povijesti, bosanske posebno, priru~nik don Pedra Ohmu~evi}a nije sa~uvan u izvorniku, i poznat je tek posredno preko najmanje {esnaest kopija mijenjanih i adaptiranih po potrebi, me|u koje treba uvrstiti i Fojni~ki grbovnik. Prvi i don Pedrovu
120 121

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82-87. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 105-106. 122 Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knji`evnosti, 77. 123 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 17-19. 124 E. Laszowski, Stari grbovi zemalja Nezavisne Dr`ave Hrvatske, Viestnik hrvatskoga arheolo`koga dru{tva, XXII-XXIII, Zagreb, 1941/42, 216-217.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 194

194

Dubravko Lovrenovi}

heraldi~kom kodeksu najbli`i jest grbovnik porodice Korjeni}-Neori} iz 1595, ~ije autorstvo je Solovjev pripisao nekoj osobi bliskoj don Pedru, pretpostavljaju}i da bi to mogao biti franjevac Beno Orsini iz Slanog, prijatelj Ohmu~evi}a i budu}i biskup Lje{a u Albaniji. Ovaj grbovnik nalazio se u Dubrovniku u posjedu Ohmu~evi}a do XIX. stolje}a, kada ga je kupio i u Zagreb prenio Ljudevit Gaj.125 On je vjerovao da Korjeni}-Neori}ev grbovnik, afirmiraju}i dr`avu Nemanji}a 1340, odra`ava ilirski dvorski `ivot u duhu europskih shva}anja.126 Ve} samo ime ovog grbovnika puna je enigma, a profesor Banac pretpostavlja da bi Korjeni}-Neori} mogao biti heraldik iz Dubrovnika koji je precrtao Ohmu~evi}ev grbovnik, ne isklju~uju}i mogu}nost da je to bilo obiteljsko ime osobe (ili osoba) koja je naru~ila prijepis.127 Bilo kako bilo, to~noj dataciji nastanka Fojni~koga grbovnika najvi{e se pribli`io Aleksandar Solovjev minucioznom analizom izvora utvrdiv{i da je ovaj kodeks nastao za najmla|u granu Ohmu~evi}a, verojatno oko 1675. ili ~ak oko 1688, kada je Antonio Ohmu~evi} imao najvi{e veza sa fojni~kim franjevcima, tra`e}i svoja nasledna prava na feudne `upe Smucku i Tuheljsku.128 Sin Pjer-Damjana Ohmu~evi}a (1661) koji je tako|er slu`io u {panjolskoj mornarici a 1664. postao admiral dubrova~ke mornarice, Antonio Ohmu~evi} nije `alio golemog truda, nije prezao ~ak ni vlastiti `ivot staviti na kocku samo da doka`e da je pripadnik ove porodice koja je u me|uvremenu svoju stvarnu i izmi{ljenu slavu razglasila po cijeloj Europi. @edan slave, dobio je Antonio Ohmu~evi} od dubrova~kog senata 1. II. 1675. potvrdu o svom porijeklu, da bi patentom austrijskog cara od 2. XI. 1678. Pjer-Damjan i njegova tri sina bili priznati za prave ugarske plemi}e te bosanske i makedonske barune; 1679. postali su carevi peharnici, a 16. IV. 1682. ubilje`eni su u rimski patricijat. Za zasluge ste~ene u carskoj vojsci, osobito u borbi protiv Turaka kod Dervente, primljen je listopada 1688. u vitezove sv. Jurja i sv. Bazilija, a 1693. potvr|ena su mu prava na feudalne posjede Smucka i Tuhelj. U to vrijeme tajno odlazi u Bosnu, a bosanski franjevci Antun Tonkovi} i Lavro Alaupovi} izradili su za njega geografsku kartu `upe Smucke s gradom Tuhelj pored Kre{eva.129 Zadnje decenije XVII. st. obilje`ene neuspjelom turskom opsadom Be~a 1683. i oslobo|enjem Budima 1686. probudile su nadu i drugih bosanskih emigranata koji su u raznim dr`avama do{li do ugleda i ~asti da je kucnuo ~as oslobo|enja Bosne {to je, izme|u ostalog, svoj odraz na{lo u njihovu literarnom stvarala{tvu.130
125

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 87-88; Banac, Grbovi biljezi identiteta, 13. 126 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 25. 127 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 133. 128 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 104. 129 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 93. 130 B. Drechsler, Jura Radojevi} Gizdelin, knez od Bosne. Crtica iz stare bosanske knji`evnosti, Savremenik, Mjese~nik dru{tva hrvatskih knji`evnika, 3, 1909, 126.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 195

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

195

Vjerojatno ne bez neke osnove zabilje`io je Orbini u svom djelu tiskanom 1601. da se `upa Luka nalazi u Bosni, kod grada Tuhalje.131 O Tuhelju - gradu gdje je u srednjem vijeku od 1160. bila izgra|ena crkva - pisao je 1790. dubrova~ki kroni~ar Jakov Lukarevi}.132 Utvrdu Tuhelj usrid Bosne me|u Kre{evom i Konjicem spominje Andrija Ka~i}.133 Ostatke ove utvrde, uz lijevu obalu potoka Tuhelja, identificirao je Radimsky i svoj nalaz objavio u Glasniku zemaljskog muzeja 1891.134 @upa Smucka (Smucicha) spominje se u jednom dubrova~kom dokumentu iz 1428.135 Godine 1653. tiskana je u Napulju knjiga s privilegijama knezova od Tuhelja, obiteljske linije Ohmu~evi}a-Grguri}a.136 Nastoje}i legitimizirati svoja navodna plemi}ka prava, isti~u}i bosansko porijeklo koje su mu autori s po~etka XX. stolje}a osporavali, o~ekuju}i skoro oslobo|enje Bosne i u tom cilju nastoje}i ste}i {to vi{e privilegija i prava, na utvrdu Tuhelj pretendirao je Jura Rodojevi} ro|en vjerojatno oko 1630. u splitskom zale|u na podru~ju pod turskom vla{}u, osoba koja je poput Ohmu~evi}a svoje prezime tako|er pro{irila dodatkom Grguri}.137 S posebnim zanosom pjeva Radojevi} o Gospi Olovskoj, koja je pored sv. Jeronima i sv. Kuzme i Damjana glavna za{titnica Ohmu~evi}a-Grguri}a prikazana i na njihovu grbu.138 U hrvatskom zagorju postoje tako|er utvrda Tuhelj i `iva tradicija o bosanskom porijeklu njezinih stanovnika.139 Unutar ovih geografskih i povijesnih koordinata, uklju~uju}i evokacije na bosansku pro{lost Ohmu~evi}a koju tek treba detaljno istra`iti140, ocrtavaju se okolnosti koje su porodile Fojni~ki grbovnik, ime i motivi njegova naru~ioca, kao i mjesto u kojemu je pohranjen tj. samostan Sv. Duha u Fojnici. Danas se mo`e uzeti za sigurno da su tzv. ilirski grbovnici nastali prete`no u krugovima katoli~kog gra|anstva ili sve}enstva u emigraciji izvan Bosne i da su odra`avali
131

M. Orbini, Kraljevstvo Slavena. Prevela Snje`ana Husi}. Priredio i napisao uvodnu studiju Franjo [anjek. Povijest hrvatskih politi~kih ideja, Golden marketing Narodne novine, Zagreb, 1999, 283. 132 Citirano prema: M. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dr`ave, Svjetlost, Sarajevo, 1957, 119. 133 I. Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, GZM, II, Sarajevo, 1890, 267. 134 V. Radimsky, Podor gradine Tuhelja u Bosni, GZM, III, Sarajevo, 1891, 53-54. 135 Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dr`ave, 156-157; N. Jorga, Notes et extraits pour servir a l histoire des croisades au XV siecle, II, Paris, 1899, 241. 136 Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, 263-264. 137 I. Nuji}, Jura Radojevi}: vitez-pjesnik iz Olova. Referat pro~itan na znanstvenom skupu u povodu 300. obljetnice stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) odr`anom na Franjeva~koj teologiji u Sarajevu 15. i 16. X. 2004. 138 [. Urli}, Nekoliko sitnih vijesti o Jurju Gizdelinu, Nastavni vjesnik, ^asopis dru{tva hrvatskih srednjo{kolskih profesora, XXIII, 1915, 211. 139 Drechsler, Jura Radojevi} Gizdelin, knez od Bosne, 123-124. 140 Vuleti}-Vukasovi} (Grbovi Ohmu~evi}a u Slanomu u Dalmaciji, 41) iznio je tezu da su se posjedi Ohmu~evi}a prvotno nalazili na Glasincu.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 196

196

Dubravko Lovrenovi}

druk~ije politi~ke i socijalne impulse nego su to bili srednjovjekovni.141 Zato ilirski grbovnici ne odra`avaju realno, nego po`eljno historijsko stanje, nastalo s jedne strane iz povezanosti njihovih poru~ioca s Bosnom i njezinom srednjovjekovnom politi~kom slavom, s druge strane pak iz potrebe da se anticipira novo politi~ko stanje i utvrde dru{tvene pozicije nakon oslobo|enja od Turaka. Heraldi~ki repertoar Fojni~koga grbovnika u svjetlu srednjovjekovne bosanske heraldike Heraldika je srednjovjekovna po porijeklu i vezana je za identifikaciju. To je sistem identificiranja osoba posredstvom nasljednih znamenja postavljenih na {tit, sistem koji je nastao u zapadnoj Europi u srednjem vijeku.142 Pravilno primijenjena, heraldika je veoma egzaktan i precizan sistem identifikacije daleko dostatniji nego bilo koji sistem imena; heraldi~ki pe~at mnogo je ve}e vrijednosti nego puki potpis jer daje bogatstvo detalja o osobi.143 U dru{tvima poput onih u Europi izme|u 1000. i 1800, u kojima je ogromna ve}ina ljudi bila isklju~ena iz intelektualnog obrazovanja, odnosno iz direktnog ili indirektnog sudjelovanja u vlasti, metafori~ke forme komunikacije i emocionalnih asocijacija igrale su esencijalnu ulogu.144 Srednjovjekovna bosanska heraldika produkt je i ogranak zapadnoeuropskih utjecaja, s Ugarskom kao jednim od najva`nijih posrednika jer je Bosna, ina~e u tijesnom kontaktu s Ugarskom, slijedila ugarski obi~aj s obzirom na heraldiku.145 To zna~i da je neusporedivo vi{e nego to svjedo~e preuzeti uzori Ugarska utjecala na izgradnju heraldi~kih simbola srednjovjekovne Bosne. Pri tom se primarno ne misli na doslovno preuzimanje heraldi~kih motiva ono je nesporno i vi{estruko zasvjedo~eno - nego vi{e na transmisiju zakonitosti u ~ijem duhu su se na europskom prostoru formirali vladarski grbovi.146 Primjena grbova u duhu zapadne heraldike, zahvaljuju}i ponajprije utjecajima iz Ugarske, {iru primjenu na{la je i u Srbiji, prvenstveno me|u vi{om, vjerojatno i ni`om vlastelom.147 Ne smije se pri tom zaboraviti da je heraldika,
141

D`aja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. Usp. Urli}, Nekoliko sitnih vijesti o Jurju Gizdelinu, 212. 142 Mackinnon of Dunakin, The observers book of Heraldry, 1. 143 Mackinnon of Dunakin, The observers book of Heraldry, 2. 144 Blockmans, A History of Power in Europe, 267. 145 F. Dvornik, The Slavs in European History and Civilization, Rutgers University Press, New Brunswick - New Jersey, 1962, 143.
146

O po~etnom stadiju nastanka grbova: Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel frher heraldischer Formen und deren Entwicklung; Filip, Einfhrung in die Heraldik, 12-16. Za Srbiju: S. ]irkovi}, Srbi u srednjem veku, Izdava~ka zadruga IDEA, Beograd, 1995, 198. 147 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 182.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 197

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

197

kao ve} gotov proizvod, iz zapadne Europe donesena u Ugarsku. Heraldi~ka shva}anja u~vrstila su se u Ugarskoj u XIII. st., da bi pod kraljem Karlom Robertom (1309-1342) francuska rije~ cimier kao naziv za grb (ugarski cimer) bila preuzeta u doma}i jezik.148 Daljnji pravac rasprostiranja ovih utjecaja vodio je preko Hrvatske, odnosno isto~nojadranskih komuna, odakle su po~etkom XIV. st. - vjerojatno uz zna~ajnu ulogu [ubi}a kao posjednika potpunog grba - na{li put do bosanskog feudalnog dru{tva koje ih je s primjetnom `udnjom prihva}alo.149 Ovdje se vr{ila kodifikacija heraldi~kih motiva, koji su kao tipi~no zapadnja~ki vidovi iskazivanja plemenitosti150 svuda nezadr`ivo osvajali prostor. Tako se {irilo polje heraldike - stenografije povijesti.151 Ovaj djelatni princip posredni{tva korijen je uhvatio na cijelom europskom podru~ju. Svi su usvajali standardizirane forme, tako da je ovaj `ivopisni srednjovjekovni imaginarij sastavljen od lavova i vukova, medvjeda i grifona, orlova i sokolova, raznog oru`ja i arhitektonskih formi, lunarnih i solarnih znakova, kruna i kaciga, nimfi i jednoroga, razli~itih vrsta flore i faune predstavljao nijemi komunikolo{ki sistem razumljiv u svakom kutku Europe. Svaka epoha te`ila je izgradnji takvih standardiziranih sistema, srednjovjekovna je izraz na{la u ovom {arenilu boja, likova i formi, koji su slo`eni u bezbrojnim sistemskim rje{enjima predstavljali osobne karte njihovih vlasnika. Tipi~ni karakter heraldike u Nizozemskoj i Belgiji dali su utjecaji iz engleske, francuske, njema~ke ili {panjolske heraldike. Heraldika u skandinavskim zemljama nije se u svojoj biti jako razlikovala od njema~ke, {to je vjerojatno bilo zasnovano kroz utjecaj mnogih njema~kih useljenika.152 U [panjolskoj je bio utjecaj francuske heraldike, {to se ti~e figura na {titu sigurno odlu~uju}i, dok su u Italiji na sjeveru dokazani sna`ni utjecaji iz Francuske i Njema~ke a na jugu iz [panjolske.153 Heraldika u Ugarskoj i Poljskoj stajala je pod veoma jakim utjecajem modela iz Francuske, Njema~ke i ^e{ke. Heraldi~ki znaci postali su popularni u Poljskoj u XIV. i XV. st.154 Jak utjecaj njema~ke heraldike u Ugarskoj bio je potpomognut kroz tijesne, ve}inom ratne kontakte ugarskih kraljeva s Austrijom i ^e{kom u XIII. st., a onda od vladavine Sigismunda Luksembur{kog izravno s Carstvom. Rusko plemstvo u srednjem vijeku nije poznavalo heraldiku u zapadnoeuropskom
148

E. Fgedi, Turniere im mittelalterlichen Ungarn, u: Das riterliche Turnier im Mittelalter. Hrsg. von J. Fleckenstein, Gttingen, 1986, 394.

149

An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159, 160; Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, 12; Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 282. 150 ]irkovi}, Srbi u srednjem veku, 198. 151 Filip, Einfhrung in die Heraldik, 22, nap. 36. 152 Filip, Einfhrung in die Heraldik, 79. 153 Filip, Einfhrung in die Heraldik, 80. 154 Sedlar, East Central Europe in the Middle Ages 1000-1500, 69.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 198

198

Dubravko Lovrenovi}

smislu.155 Heraldi~ke predod`be plemstva Firenze ispunjene ljiljanima, lavovima, vukovima, orlovima, zmajevima, polumjesecima i zvijezdama156 - motivima prisutnim i u srednjovjekovnoj Bosni - znak su univerzalnog raspoznavanja i umjetni~kih formi koje su nezaustavljivo osvajale ljude i prostore. Tako su se u bogatom spektru pojavnih oblika {irila bosanska duhovna obzorja, feudalno dru{tvo dostizalo je puninu svog izraza, a dru{tvene i misaone srodnosti postaju mo}nim, neuni{tivim oblicima spajanja.157 Srednjovjekovnu heraldiku treba promatrati s tri gledi{ta: kulturnog, genealo{kog i politolo{kog. U bosanskom slu~aju dosad je istra`ivan prete`no kulturolo{ki aspekt kulturni utjecaji na srednjovjekovnu Bosnu. Genealo{ko i politolo{ko zna~enje heraldi~kih amblema na bosanskim grbovima u istra`ivanjima je tek na~eto. U daljnjim znanstvenim postupcima bit }e potrebno dekodirati politolo{ko zna~enje pojedinih grbova, a u genealo{kom pogledu otkrivati porijeklo, odnosno naslje|ivanje i daljnje oblikovanje grbova kroz nove veze i novi socijalni status vlasnika grbova. Namjera ovog teksta je da potakne upravo takvu vrstu istra`ivanja, stavljaju}i akcent na vezu izme|u srednjovjekovne heraldike i heraldi~kih motiva sadr`anih u Fojni~kome grbovniku. Jednu takvu naznaku dao je pionir bosanskohercegova~ke medievalistike ]iro Truhelka u spomenutom radu objavljenom 1889. Tom prigodom, odgonetaju}i autora Fojni~kog grbovnika, Truhelka je zapisao: U tom prijepisu sa~uvani su grbovi porodica, koje se za provale Turaka iseli{e, te u tugjinstvu sa~uva{e i ime i grb svoga plemstva; nadalje porodica, koje prigrliv{i islamsku vjeru dodu{e promijeni{e svoja porodi~na imena, ali su sa~uvale tradiciju svog plemstva; najzad takogjer takovih porodica, kojima je te~aj vremena izbrisao trag i spomen.158 Sli~no je nakon Truhelke razmi{ljao fra Mijo Batini}, navode}i da su u Fojni~kom grbovniku sadr`ani grbovi nekih poznatijih plemi}kih obitelji, od kojih su neke izumrle, neke i sad `ive u raznim krajevima.159 Time je zacrtan genealo{ki smjer budu}ih istra`ivanja, jedan od najaktualnijih znanstvenih izazova vezanih za Fojni~ki grbovnik, jednako aktualan i u godini tiskanja novog reprint izdanja. Ta dimenzija uvjetovana je i tijesno povezana sa kompleksnom znanstvenom valorizacijom predlo`aka iz kojih su crpili autori ilirskih grbovnika. Na taj smjer navodi heraldi~ki repertoar Fojni~kog grbovnika koji - iako osiroma{en i u nekim segmentima grubo pojednostavljen i falsificiran - ipak upu}uje na zapadne izvore.
155 156

Filip, Einfhrung in die Heraldik, 82. Brogan, A Signature of Power and Patronage, 228, 229, 230, 231, 232, 234, 235, 236, 237, 240, 241, 242, 243. i dalje. 157 Usp. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 76. 158 Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, 86. 159 Batini}, Franjeva~ki samostan u Fojnici, 187.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 199

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

199

U prvom redu to je grbovnik Virgila Solisa objavljen u Nrnbergu 1555, zatim Kozmografija Sebastijana Mnstera tiskana u Baselu 1544, odnosno njezino redigirano talijansko izdanje iz 1575.160 Ne smije se, me|utim, isklju~iti mogu}nost ra~unaju}i sa stoljetnim `ivim diplomatskim vezama bosanskih velmo`a i zapadnih dvorova da su pred o~ima tih ilirskih kompilatora stajali i srednjovjekovni bosanski heraldi~ki originali ili bar njihove kolikotoliko vjerne kopije161, budu}i da je heraldi~ki sadr`aj Fojni~koga grbovnika u nekim svojim segmentima upadljivo sli~an onom srednjovjekovnom. Na takav zaklju~ak navode likovne kompozicije sadr`ane u pojedinim od grbova kao {to je slu~aj s grbom Kosa~a i Jablanovi}a (Pavlovi}a).162 Srednjovjekovne refleksije sadr`ane su tako|er u grbovima Kotromani}a i Tvrtkovi}a. U prvom slu~aju one se ogledaju u prisustvu lava nekad zastupljenog na ~etverostrukom dukatu kralja Tvrtka I. Kotromani}a, u drugom slu~aju pak u prisustvu {est ljiljana raspore|enih na dva polja {tita, {to ponajprije upu}uje na grb prvog bosanskog kralja koji je svjetlo dana ugledao nakon njegova okrunjenja u Milima 1377, ali i na grb Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a s po~etka XV. stolje}a kada je on pripadao politi~kom taboru napuljskog kralja Ladislava.163 Isti je slu~aj s nekim grbovima srpskog plemstva poput Nemanji}a na kojemu je prikazan dvoglavi orao164, nekad naslikan na velikom prijestolnom pe~atu bosanskih kraljeva. Me|utim, politi~ki sadr`aj ovih i drugih grbova s gubitkom politi~ke samostalnosti pao je u zaborav i pretvorio se u zagonetku.165 U njezinu odgonetanju u obzir svakako treba uzeti i sutje{ko Rodoslovlje Petra Ohmu~evi}a, na kojemu se ocrtava bosansko-ilirska ideja, odnosno predstava o negda{njoj slavi bosanskog kraljevstva. Nju poja~ava okolnost da je slikar Rodoslovlja, kako je na osnovi jezi~nih finesa zaklju~io Re{etar, bio rodom iz sjeverozapadne Bosne.166 Na iste srednjovjekovne predlo{ke upu}uje vi{e heraldi~kih motiva predstavljenih na grbovima Fojni~koga kodeksa: lav, ljiljan, kruna, `ezlo sa zavr{etkom u obliku ljiljana, ruka s ma~em (sabljom), zmaj, vuk, grad sa tri kule, zvijezda i polumjesec. [tit u obliku trokuta na ve}ini grbova Fojni~koga grbovnika tako|er ukazuje na srednjovjekovne predlo{ke.167 Na ovom tragu ~ini se vrijednim temeljito pretresti pitanje heraldi~kih utjecaja koji su u Bosnu stizali iz susjedne Hrvatske.168
160 161

Banac, Grbovi biljezi identiteta, 14-15. Usp. D`aja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. 162 Fojni~ki grbovnik, Oslobo|enje, Sarajevo, 1972, br. 22, 24, 163 Fojni~ki grbovnik, br. 12, 15. Usp. D`aja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 89.
164 165

Fojni~ki grbovnik, br. 13. D`aja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. 166 Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 99, 102, nap. 61. 167 Fojni~ki grbovnik (vidi odgovaraju}e primjere) 168 Usp. B. Zmaji}, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj, Viestnik hrvatskog dr`avnog arhiva, XI, Zagreb, 1945.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 200

200

Dubravko Lovrenovi}

Generalno uzev{i pred histori~arima je zadatak da istra`e ju`noslavenske pa time i bosanske korijene Fojni~kog grbovnika169, a oni po svemu {to se zna i historijski i genealo{ki i kulturolo{ki se`u u srednji vijek. Istom }e znanstvenom postupku biti potrebno podvrgnuti isprave na temelju kojih su Ohmu~evi}i dokazivali svoje plemenito porijeklo. Uzimaju}i u obzir stilske i diplomati~ke odlike samo jedne od njih - ispravu srpskog cara Du{ana datiranu 1349. - ne bi trebalo predstavljati iznena|enje ako budu}a istra`ivanja ustanove da su prilikom izrade falsifikata Ohmu~evi}i u svojim rukama imali primjerke nekih originalnih dokumenata.170 Povijesno zasvjedo~eni arhivi nekih srednjovjekovnih bosanskih porodica - Hrani}a-Kosa~a, Hrvatini}a, Pavlovi}a i Kotromani}a - i razno{enje isprava u godini pada bosanske dr`ave 1463. ~ije posljedice je ispravom izdanom u Rimu 11. VII. 1469. poku{ao ubla`iti papa Pavao II.171, tu pretpostavku ~ine jo{ ozbiljnijom. Koliko se tog neprocjenjivog kulturnog blaga tada prelilo preko granica Bosne te{ko }e ikad biti ustanoviti, ali je sasvim sigurno da povijest bosanske srednjovjekovne emigracije jo{ uvijek ~eka na svoje historiografsko pero. Fojni~ki grbovnik pred novom generacijom bosanskohercegova~kih medievalista Zadnji i jedini put Fojni~ki grbovnik tiskan je u kvalitetnom reprint izdanju sarajevskog Oslobo|enja 1972, ali od tada nije pobudio ve}u pozornost znanstvenih krugova, dok su vrijedni istra`iva~ki rezultati sabirani preko stotinu godina, prije svih Aleksandra Solovjeva, ostali uglavnom mrtvi kapital. Obnovljeni interes za bosansku pro{lost op}enito, za srednji vijek i osmansko razdoblje posebno, bio je jedan od sna`nih poticaja izdava~koj ku}i Rabic iz Sarajeva da Fojni~ki grbovnik ponovno vrati u javni diskurs, ina~e preko svake mjere kontaminiran mitolo{kim i ideolo{kim interpretacijama povijesti. U stvarnosti u kojoj se mije{aju mitska pro{lost i okrutna tranzicijska sada{njost, okrenutost pro{losti i traganje za sumnjivom slavom predaka li{ena je svakog dubljeg smisla, dovode}i budu}nost na tanak led koji puca pod nogama suvremenika. Tako shva}ena povijest, sa njezinim parcijalnim i kratkovidnim etnokonfesionalnim istinama u pravilu me|usobno posva|anim, usmjerena je protiv ~ovjeka i njegovih vitalnih potreba vrebaju}i ga stalno iz busije poput drumskog razbojnika. Iz povijesti se, naravno, ne mo`e izi}i kao sa dosadne kazali{ne predstave jer nam je njezina sjenka uvijek za le|ima, a na{ na~in razmi{ljanja i recepcije suvremenosti u mjeri koje ~esto nismo svjesni
169

Usp. S. M. D`aja, Povijesni okviri kulturne djelatnosti bosanskih franjevaca 19. stolje}a, u: Juki}, 2 (Zbornik radova), Sarajevo, 1972, 111. 170 Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, 265-266. 171 E. Fermend`in, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ob anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae, 1892, 279.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 201

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

201

dirigirani su upravo povijesnom ostav{tinom, ali se od povijesti mo`e napraviti i oru|e i oru`je; oru|e za melioraciju ljudskoga duha, oru`je za atak na drugoga uz borbeni pokli~ pradjedovskih atavizama. Pred nama je zapravo onaj izbor kako ga je svojedobno formulirao Jean Paul Sartre naglasiv{i da svoju povijest sami mo`emo birati. Da je to tako pokazat }e i pasus iz rodoslovlja bosanskih i srpskih vladara listini izra|enoj u bojama na pergamentu koji se stolje}ima ~uvao u samostanu u Kraljevoj Sutjesci ~iji je nastanak ]iro Truhelka argumentirano vezao za vi{e puta spomenutog don Pedra Ohmu~evi}a: Petar Istie Ohmu~evi}a sin, po starini Bo{njanin, a radi nevolnoga razmira i pogube Bosanski pri~astja njegovi starieh, sad je Dubrov~anin koji za milos njegove stare gospode slo`i i postavi ovo rodoslovje za spomen i slavu Bosansku i svakoga vridna Bo{njana, dokoli Bog bole dopusti i njegova sveta vola izvr{i.172 Ilirske fantazmagorije Ohmu~evi}a potaknute ja~im zanimanjem za genealogiju, plemi}ko porijeklo i stare kraljeve173, osim toga nastojanjem za osiguranjem vlastitog socijalnog polo`aja u novoj sredini, ostavile su znanosti mogu}nost da u magli falsifikata traga za genealo{kim, politi~kim i kulturnim kontinuitetom izme|u dviju epoha: bosanskog srednjovjekovlja i novoga vijeka koji je u sebe usisao i ponekad do te{ke raspoznatljivosti doveo mnogo od onog ljudskog i kulturolo{kog materijala vezanog za svijet dobrih Bo{njana. Na sada{njoj razini informacija - govore}i o njegovu mjestu u nastanku modernih nacionalnih integracija - ~ini se da Fojni~ki grbovnik nije bar ne izravno - odigrao zna~ajniju ulogu u nastanku politi~ke ideologije ilirstva prisutne u bosanskim franjeva~kim krugovima tokom XIX. stolje}a ali i ranije. Zadatak da se tom zamr{enom ali znanstveno plodnom problematikom pozabavi u onome duhu kako ga je jo{ prije jednoga stolje}a formulirao ]iro Truhelka: list po list, grb po grb stoji pred novom generacijom bosanskohercegova~kih medievalista, koja se sa svojim prilozima upravo pojavljuje u znanstvenoj javnosti. REZIME Srednjovjekovna bosanska heraldika, s obzirom na vrijeme njezina nastanka i op}e zakonitosti razvoja prepoznatljive u rasporedu i fondu heraldi~kih motiva, njihovoj umjetni~koj stilizaciji i nagla{enom vjersko-politi~kom
172

Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, 89. Kasnije je nastao spor oko ~itanja rije~i Istie koja je, kako tvrdi Solovjev pozivaju}i se na Milana Re{etara, po svemu sude}i glasila Ivelje. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 87-90. 173 Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knji`evnosti, 122.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 202

202

Dubravko Lovrenovi}

zna~enju, produkt je i ogranak zapadnoeuropskih utjecaja s Ugarskom kao jednim od najva`nijih posrednika. Svoj puni procvat ona je do`ivjela u drugoj polovici XIV. i prvoj polovici XV. stolje}a, a taj razvoj pratio je kako op}u razvojnu liniju bosanskog feudalnog dru{tva, tako i politi~ku emancipaciju bosanskog kraljevstva predstavljenu u bosanskoj kruni kao vrhunskom politi~kom i heraldi~kom simbolu prisutnom diljem tada{nje Europe. To jo{ jednom pokazuje da se politi~ka i kulturna povijest srednjovjekovne Bosne u svojoj osnovi odvijala u zapadno-europskim parametrima, s nagla{enim refleksima u svijetu simbola i rituala, me|u kojima je vidno mjesto pripadalo heraldi~kim simbolima i njihovim srodnim simboli~nim predlo{cima. S propa{}u politi~ke samostalnosti Bosne 1463, budu}i da u Osmanskom carstvu heraldika nije pripadala ra{irenim dru{tveno-politi~kim obrascima, bosanska srednjovjekovna heraldika potisnuta je iz tada{njeg dru{tvenog diskursa. Nije zato neobi~no, nego upravo zakonomjerno da tzv. ilirski grbovnici me|u kojima i Fojni~ki nastaju prete`no u krugovima katoli~kog gra|anstva ili sve}enstva u emigraciji na Zapadu, odra`avaju}i druk~ije politi~ke i socijalne impulse nego su to bili srednjovjekovni. Ilirski grbovnici ne odra`avaju realno, nego po`eljno historijsko stanje, nastalo s jedne strane iz povezanosti njihovih poru~ioca s Bosnom i njezinom srednjovjekovnom politi~kom slavom, s druge strane pak iz potrebe da se anticipira novo politi~ko stanje i utvrde dru{tvene pozicije nakon oslobo|enja od Turaka. Bez obzira na to {to heraldi~ki motivi u Fojni~kome grbovniku na mnogim mjestima odstupaju od standardnog heraldi~kog jezika, {to su iskrivljeni i neto~no prikazani, ostaje neprijeporno da je autor ovog heraldi~kog zbornika crpio iz svijeta ideja kojemu su oni izvorno pripadali, {to zna~i da je podloga Fojni~koga grbovnika srednjovjekovna koliko u genealo{kom toliko i u politolo{kom zna~enju. U kojem pak stupnju i na koji na~in ostaje da utvrde budu}a istra`ivanja.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 203

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje ZUSAMMENFASSUNG Das Wappenbuch von Fojnica, Illyrische Heraldik und bosnisches Mittelalter

203

Im Jahr 1463, als Bosnien seine politische Selbststndigkeit verliert, erfhrt auch die bosnische mittelalterliche Heraldik ihren Untergang, da im Osmanischen Reich diese nicht mehr zu den bedeutenden politisch-sozialen Formen gehrte. Aus dem Grund ist dies gerade massgebend fr die Tatsache, dass die so genannten illyrischen Wappenbcher, unter welchen sich auch das Wappenbuch von Fojnica befindet, hauptschlich in den katholischen brgerlichen und klerikalen Kreisen entstanden sind, welche durch ihre Emigration im Westen andere politische und gesellschaftliche Impulse im Unterschied zu den mittelalterlichen aufrechterhalten konnten. Die Illyrischen Wappenbcher stellen nicht die reale, sondern die gewnschte geschichtliche Lage dar, welche auf der einen Seite aus den Verbindungen ihrer Auftraggeber mit Bosnien und ihrer mittelalterlichen politischen Lage und auf der anderen Seite aus dem Bedrfnis nach einer Antizipation der neuen politischen Lage sowie nach der Besttigung der sozialen Positionen nach der Befreiung von den Trken entstanden ist. Abgesehen davon, dass die heraldischen Motive im Wappenbuch von Fojnica an vielen Stellen nicht mit der standardisierten heraldischen Ausdrucksform bereinstimmen, muss trotz allem anerkannt werden, dass der Autor dieses heraldischen Buches aus der ursprnglichen Ideenwelt der Heraldik die Motive geschpft hat, was wiederum heisst, dass die Grundlage des Wappensbuches von Fojnica eine mittelalterliche sowohl in ihrer politischen als auch genealogischen Bedeutung ist. In welchem Masse und auf welche Weise muss noch durch weitere Forschungsarbeit geklrt werden. Zusammenfassung bersetzt von Iva Lu~i}