BEL TEMPO

BORA OSI

I nemoj mi sada donaati aj, kad vidi da sam sva naivcirana dokle se ne svri ta pasja detektivska trka kroz ovaj neboder, i tko e ostati iv a tko ne. Samo da vidim koju e od ove dvije utuiti, je li plavu ili crnku, pak u onda biti mirna. Vrag i s jauznom ako nisam naisto tko je kriv a komu e naoiti sudac doi glave. Sad je tu unio sasma novi biljenik, kojeg prije uope nije bilo, kad mora ba taj as slagati ve u prokleti emizet. Mogla bi i ti sjesti koji as s mirom i pogledati ovaj krasni par koji izlazi iz crkve i sjeda u karuce, a ne da cio dan glanca pod, zarad kojeg e kanje prva pasti na nos. Poeli neto, darling. To ve imadem. Mrki su obrisi planina inili nepatvoreni rajski ugoaj. Sve je ovo nae, darling. Kojo? Kud god ti see oko. Prastari kraj moga ogora otet od krvoednih crvenokoaca koji se vie nikad nee vratiti. Oh, oh, oh, darling. A ako se vrate, evo mojeg vjernog kolta kojeg mogu izvui prije nego bilo tko na itavom Zapadu. Sunce je zahodilo. I kako bi se ona mogla suzdrati kad joj doe onako zalizan, u utim

cipelama na pic. Ja joj sasma odobravam. ivot je kratak, nitko ne ivi dvaput, ta proe, prolo je. Zar da propusti jedinu priliku, s obzirom da je obina prodavaica arapa. Mora ona gledati i sebe, a ne samo skroz-naskroz bolesnu mater, kojoj ionako nema spasa. Plus troje djece od brata koji je rastavit, a osim toga je u Ameriki. Ja ju ne bi osuivala ak i da je oenit. Ako on prelazi preko svega, to onda ona ima misliti. Akceptiram do zadnje mrvice. Zar njega tako mladog na vjeala samo radi toga ta je udario djete irajzlom, onako sanan. Pa mora se i on ispavati kad radi u tom prokletom rudniku, moralo je i to derite potivati bolesnog oca, koji je k tomu rudar. A o materi i da ne govorim, koja se okrene zidu, a ono nek urla. Ja sam sasma na njegovoj strani, premda je strano, nako malo, a sa raspolutitom lubanjom. to e se kad je bjeda, ali i njima jedno mora biti bolje, kad tad. Ako se netko razoaro, pa zdvaja, to odmah volim viditi. im upa kosu, plae ko malo djete i udara se akom u grudi: ili je izgubio geltan sa srekom koja je dobila glavni zgoditak, ili ga je ostavila djevojka koja je na stvari bila flika, samo nije znao. Drugi, koji tri cestom ko bjesan i pjeva, mora biti ili lud, ili da je tolko sretan to je nasljedio imetak da mu je svejedno to je istom zgodom izgubio jedinoga oca biljenika. Volim i da je najvei ubojica, samo neka mi odmah ree, a ne da kanje nagaam. Draga gospoo ta i ta, oprostite na smetnji, ali moram vas utuiti jer su mi vai sakriti briljanti preko potrebni da bi ishranio sedmoro djece i tuberkuloznu enu koja me k tome i vara. Premda grozno, ipak volim znati, i to ne samo na rijeima, nego i po onom stranom izrazu lica i nou koji je isuko za tili as. Ko i u kazalitu, e odmah svati ko je kaki, a ne da etri ina lupa glavu, a istom onaj to je cjelo vrijeme sjedio u kutu i neta bronzo za se, izae na sredu, izvadi revolver i ustrijeli se. Badava posle sjetiti se ta je reko na poetku, dok si jo traio sjedalo i pogazio one dvije-tri lude koje ne paze kad im prolazi kroz red. im se digne zastor da svaki doe do ruba i kae ja sam nesretan, ja sam zdvojna, meni je umro tetak, a ja sam propali ak koji u na kraju postati ministar. Onda moe mirno pratiti ta govore izmeu sebe dok pucaju u tice i piju navlas aj, jer znade ishod i nema nikakih iznenaenja koja su mi gora nego ita. Ljubljena moja, zato mi ne vjeruje kad ti velim da sam se htio baciti u jezero radi tebe, jedino to je bilo ladno. Dragi gospon sudac, zato odmah ne presudite kako je pravedno, a ne da se nateemo tri i pol sata i istom onda uhapsite lovokradicu koji je, im se pojavio, priznao sve. Po emu vidim u nekom filmu da je jedan dobar, a drugi ne. Prvo i prvo, dobri je uvjek puno ljepi, a osim toga, dosta ti je samo da te pogleda onim plavim oima pa da pome svaati na kojoj je strani. A taj zli, na prvom mjestu uvjek kilji, ko da je kratkovid a ne voli oale. Osim toga, neta govori sam sa sobom, malko je i neuredan, mora biti neobrijan ili da mu fali barem jedan zub odnapred. Pa to bi taj traio u krevetu krasne ljepotice nego da je tuj nepozvat i da ga nitko ne ite. Koja bi legla sa takim, pa makar bila i zadnja propalica, dok sa onim ljepim, bome, bi i najpotenija. A kad taj prokleti Rus pane na koljena i pome joj ljubiti skut, premda je ona samo sluavka a on veliki knez, ja se sva oduzmem od plaa. I barem da je to u sobi, nego na tratini, kod onog zalaska, za ne podnjeti. Kakaja preljest. Ti moj, ti maja, i sve u tomu smislu. Pa tko bi to izdro. Ah, ah, ah. Kako samo taj glumac preivi sve to ivciranje, iako nije njegovo osobno, nego su ga samo napuntali. A na njoj, isto sve drke. I ta je najgore, nisu jedno drugom nit. Sva srea da unie onaj uitelj i pome pripovjedati o nekakim krukama i jabukama. Knjaz odma ustane i otrese koljeno. to sve imade u tome ljubavnom kolopletu koji je zbiljam najinteresantniji od svega, i u

svakom pogledu. Kaki je samo ono osjeaj dok eu pokraj rijeke i kazivajii bedastoe, a misle na neta sasma deveto. Pa i kad ju poljubi i ree svakog vraga u pogledu vjernosti, istom onda doe doma i pome promiljati je li dobro uinio ili krivo, i na to e izai sva ta zgoda do konca. A kad sjedne da bi joj napiso pismo, zapravo onda pomu mu bube raditi kroz glavu, da ona niti je tolko ljepa, niti ga interesira, a opet, ako bi njegov kolega s univerze zaskoio ga kod nje, bilo bi mu jo krivlje, i tako jedno po jedno, pa joj ipak napie cjeli list, namirisan i u lihtplavoj boji, toliko se raspilavio od nekog unutarnjeg milja. Onda mu ona sa svoje strane otpise da je i kod nje ista stvar, ali da bogme onaj kolega isto navaljiva i da je zove u kino, a ona i ne bi ila da nije na stvari njezin omiljeni film i glumac kojeg prevoli, pa onda on udri opet u pisanje da koga ona voli, njega, glumca ili kolegu, i tuj skorom opet sve ode k vragu, da nije nekojeg sluaja ili nekake ajanke e su nanovo, skupa, i opet niz onu rijeku i ponovo nit glumac, nit kolega, nego on i on, i po hiljadu puta i za sva vremena, on. I tuj bi bio i kraj da se ne pojavi krasni oficir, a ta se njega tie ljubezna glumica, pa tako od jednog naine se dva sasma druga para, jedino to oficir nema novaca, a glumici ne da mater da ini takove stvari, dok se na kraju ne svri da oficir i glumica odu na sasma treu stranu a ono dvoje se nanovo nau, i kanje rode sedmero djece, pa na koncu vele kako su bili bedasti da unapred nisu znali kamo to vodi i kako e se svriti. Nesretna moja Danica koja mora obletati oko mene za svaku alicu kave ili au vode, zbiljam isto tolko dobra da bi se dala razrezati na sto komada radi svakog, premda to nikomu ne bi bilo od hasne, taj jedan njezin komadi, nego samo svi skupa. Ja ni pol tolko dobra, ko i sve drugo, na pol marljiva, na pol se volim zafrkavati, polovicu od pameti, drugu od svakoje ludosti, i kao taka uvjek dobro prolazila, nikome da bi zapela za oko, da bi se puno isticala, a isto tako u niem da bi bila zadnja. to ako imade onako grozno lice i da mu je jedna noga kraa za pol metra. Mora bit da mu je na ovu drugu, kad je bio mali, pala tangla i cjeli lift kod uvaanja. Bie da su ga pofurili po licu kad je nesretnik radio u livnici novaca. Ni novci nisu uvjek sve, ta se vidi iz priloitog. Ja da u sanjati tu nakazu, Golema i gospon Drakulu, koji sisa krv nevinoj djevojici? to on imade sa mnom i je l ti nisam hiljadu puta rekla da je to samo slika. I da se oni prije toga dogovore tko e biti grozan, a tko ljep ko bog. A kad bi ti bila te sree viditi ga nakon svega, kod preoblaenja za ii doma, svatila bi da ispod te maske groznog krastavka jo je ljepi glumac nego onaj koji je navodno ljepotan prve klase. Sve se to napravi iz neke mase i zaljepi za lice, a kanje se odljepi, samo mora znati kako se skida, da mu ne ostane za cjeli vijek, ta bi bila neoprostima greka. Gledaj ga kako se samo frnji i govori namjerno ko iz bureta, a na stvari imade glas ko slavuj. Ne bi ni meni bilo lako da sam mu mater dok je taki, premda znadem da je samo maska. To je isto ko i kod velikih ljudi koji nisu uope oni, nego ih samo glume. I kako si samo moe utvarati da je danas ubojica a sutra dobrotvor ovjeanstva kroz svoj izum stroja za praviti sladoled. A to se mora verati po najveoj kui, i to s vanjske strane, uz pomo jednog jedinog trika. Najljepe kad se sve dogaa na jednom mjestu, na primjer u krasnom Grand hotelu, a ne da se poteu po cestama i kamo ne bi io nitko pametan. Sve ta imade jedan veliki hotel od svojih tajni. U kojoj sobi je ljepotica bez ikake potpore, a u kojoj debeli bankar koji misli da se sve moe kupiti prokletim novcima. Jedino ta je i onaj s recepcije ovjek, pa mu nee odati numeru sobe od one nesretnice. Jer ako bude trebalo, ona e se spustiti niz eljezne stepenice kontra poara. Vrag i sotona, da se upravo u tom hotelu mora drati maskenbal, sjednica

milijunaa i dogovor velike lopovske druine. Jedni kako se pretvoriti u devu, drugi kako zaraditi puno novaca, a trei kako iste te novce ukrasti za samog maskenbala. Sve to dovodi do kompliciranja iz kojeg jedino nevina djevojka izae, fala bogu, netaknuta. Ali dok se sve svri, imade, bome, puno ivciranja jer ne zna tko za koga druka. Ja ne znam je 1 su ono zbilja kauboji koji kradu krave, ili samo naue da tako ta rade dok traje film. Isto i za tu djecu. Je 1 su stvarno djeca ili patuljci koji se pretvaraju. Nesretna Dolores del Rio i ona njena krasna haljina. Pa zar se morala poparati ba nasred bala, pred princom koji je gleda u udu. Spaena situacija s pomou debelog i mravog koji svrate pozornost na sebe dok se ona preobue. A kad ve doe do King Konga, tuj sam tolko oguglala na straote, da mi isto nije nit. Nek on samo urla i para grlo, onako grozno velik, kad ja znadem da nije vei od muhe, nego su ga metnuli pod povealo. I to imade u tom Erol Flinu, koji je tako miiav da je stra za pogledati. Uvjek mi je drai njeni Jan Kjepura, sa onim svojim pjevanjem koje moe dii iz mrtvih. U tomu je ona njihova umjetnost. Najpre polako, polako, a onda odjedno pasja strka, deraina i premetaina, da ne moe stid viditi ni tko je tko, ni e je to. Posle opet suta suprotnost, jedino ne zna je li gleda onaj isti komad koji je poeo u rodilitu ili je to neto sasma drugo sa ratnom sadrinom. Znam da nije lako otvoriti prozor i skoiti s treeg kata, ali ako je ve izabro tu ulogu, onda se mora. Radi ega nije uzeo da odigra pismonou koji samo unie, preda pismo i nikad ga vie u cjelom filmu. Nego on bi i da bude najglavniji u cjeloj ljubavnoj drami a da se kanje ne mora ubiti. Sve se plaa. A kad se promisli kaki je uft bio prama toj nesretnoj prodavaici, zbiljam nita drugo nije ni zasluio. On da joj priskrbi djete a posle da fluka po cesti i da joj ne veli ni dobar dan. To zbiljam ne ide. Znam iks sluaja sasma takih, pa je svaki bio gospodin ovjek, odmah priznao vlastiti kraval i obavezo se plaati uzdravanje. To da, tako da, a ne da i bi i ne bi, a zna da mora. Radi ega ne naine taj film koji bi najvie voljela vidi ti bez ikakog zgrizanja i ikakih lai. Jeste, ja sam zbiljam uft kad sam se upustio s vama kao djevicom, a doma imadem etvero djece sve jedno drugom do uva. Dajte, nemojte se srditi jer u vam platiti stostruko koliko vrijedi vaa teta. A doma isto tako. Draga moja enice, ja sam stvarno zgrijeio i prama tebi i prama djeci, ali taka i taka je stvar, ja sam se upustio s podvornikovom erkom jer sam bio zbiljam lud tu veer, i nisam znao to radim, a sad se stvarno kajem i molim za oprotaj i rad bi svaku stvar vratiti na svoje mjesto ako je mogue. Na policiji isto tolko iskren da se ef tako raspekmezio da je poeo cmoljiti pred svima redarima, a bome i nekoji od nji. Dobri ovjee, veli ef, komu pripovjedate. Pa i sam sam zakackao u mladosti, i radi toga sam se i posvetio progonu zloina i kriminala na svakom koraku. Nego, dajte ako ste u nedelju fraj, dovedite i svoju dragu obitelj i tu nesretnicu, pa ak i njezine ako imade ikog svog, ja bi vas sve skupa rado upozno sa mojom obitelji da sve to proslavimo i zalijemo dobrom kapljicom. Samo da nije suza na kraju, jer ne mogu izdrati i sve konstruiram to je moglo i kako je moglo da svi budu zadovoljni, a ne jedan ubit, dvoje u retu, a djeca na cesti bez ide ieg. To nit je ljepo, niti mogu dozvoliti da se dogaa na mojem vlastitom televizoru. Ako u ve ja glasati, onda bi najpre bila za one sa niim u ruki, nita za nita, a prave se da imadu i au i flau i eir i kiobran, Zbiljam su tolko skromni u toj svojoj glumi, a ne da bi bili gramzivi, te ou najljepu taku ili krunu, a ono nit je, niti moe biti dama, a kamo kralj, kad je samo zadnji glumac iz provincije. I ak mi je ljepe da vidim toga kako lamita praznom akom, sav se potrga samo da nas ubjedi kako uprav pije krasno vino i jede slasni nicl, a nema

nit. Sve mu puca za uima od one zadovoljtine, sav se zarumeni od navodnog vina, kanje bude i malo eden pa basrlja po bini, a moebit nit je jeo nit pio tri dana, nego samo znade kako da postupi u tome momenta Ako budete nai zbiljam paljivi gledaoci, nai ete odgovor na svakojeg vraga koji vas gnjapa, a ako ne, onda ne znamo kako. Jedino ako bi nas vjerno sljedili u svakojoj naoj akciji, sraunatoj na to da bi se pomoglo ak i vama u najnezavidnijem poloaju. ujte i pogledajte samo izbor naih tema i raznovrsnost naih uvjek dobrih namjera. I za malene i za velike, i za one izmeu. Osim toga, za stare, kojima vie nije do nieg, osim do toga, to jest naeg programa. Pogledajte samo obim naeg interesovanja i tu fantaziju da svaki nae po neta i da bude neta za svakoga. To je onaj poetni impuls i ono prvotno ta nas gura naprijed i radi ega zapravo ivimo. Kad bi se u tomu razoarali, odma bi mjenjali profesiju, makar i na gore, pa ak i za poziv smetljara sa ulice, koji je isto za ljude. Ali dokle nas vi podravate, neemo se vatati metle, niti one grozne kape sa brojom, nego emo nastaviti svoj rad prama svojim svaanjima i svojim skromnim mogunostima. Pokazat emo vam cjelu obitelj na okupu, otac i mater razgledavaju neke stare slike iz krasnog albuma, starija ki, to je neudata radi male falinge u nogi, posluiva, premda bi se mogla i potepsti, pa ode sva ona kava i kolai, druga, ta je bila sretnija, dri svojeg dragog zarunika za ruku u rukavici, a ovaj joj pokaziva proljee kroz otvorit prozor, jo manja djeca od pet-est godina slau bautajne na tepihu, pravom perzeru, a i sama tica tolko cvrke ko da nije zatvorita doivotno u svojoj krletki. Nie nikoje grube rijei ili kake prostote, ili da bi ta, ta je mlaa, i za centimetar digla suknju kolko ne treba, ili da bi stari otac neta mrgodno gledo svoju isto jako staru enu sa groznom glutom na nosu, a ni ona sa svoje strane da bi ta kazala onom veem djetetu koje bi moglo odsjei karama uvo svojem mlaem braci, nego sve u miru i slogi, dokle ne doe glasnik i ne javi da je poeo strani rat i da e za dvadcet etri sata neprijatelj nahrupiti u njiov dom da ga svega zapali i prorajta iz one svoje pasje naravi. Ja bi se malo i ustrudila oko toga kad ne bi znala da se mora svriti povoljno za sve, i da e samo jadni zet poginiti, ali on im zapravo jo nije nit, pa ga mogu i promjeniti dok nije dolo do dubljih stvari, a da e sve drugo ostati kako je, i na koncu e dobiti i veliku ratnu tetu, premda nisu zapravo tetovali ni dinara. Da mi je blie taj ta izmilja ove filmove, poljubila bi ga u elo, jer iza ovog mogu krasno i mirno spavati a ne da se brecam u snu i mislim da su doli pognjapati me i isjei na komade, samo radi toga ta sam sjedila i mirno gledala. Dragi gospon doktore. Bi li vi meni mogli pomoi u tom pogledu. Ja ne znam ta je mojoj materi naspjelo pod stare dane, ceo bogovetni dan sjediti pred tom spravom i sve pomno pratiti od prve do poslednje. Ako bi vi bili tako dobri pa njoj predoili sve one loe strane. Jer kad ovjek ceo dan prati ono to se dogaa u svijetu, malo-pomalo potpuno izgubi onaj osjeaj prema sopstvenoj familiji. Ona, ja i to jadno djete, koje je ve ovjek. Mi smo upueni jedno na drugo, nema nam ko pomoi ako neemo mi sami sebi Inae puno osjeajna, posebno prema mome dragom djetetu, koje je samim tim njen unuk. Ali kad pomu one ludosti na televiziji, svemu kraj. Ja ipak mislim da je to za nju previe, i u pogledu samih oiju. A posebno od tih zraka koje prolaze skroz-naskroz kroz nju. Ravno ispred, premda je molim da ipak bude malo sa strane, ne mora primiti svakoji trak u nesretna plua. Pa je 1 se zbiljam ovjek moe tolko zanaati tim ludim strojem koji se sastoji od dotinog stroja i neta ica iznutri. Stoput prokunem tko ga je izumio, pa bio Tesla ili Edison, premda se uvjek gloe, jedan da je on, a drugi da nije, nego da je on: Moja nesretna mater, pa da se mora

tolko ivcirati i eofirati radi neeg ta je bilo prije skorom sto godina. Bilo pa prolo, bog i njima, ne zna se vie ni e su, ni koji su, a ovamo titraju u onom mutnom filmu ko da su i sad tuj. Samo kad bi se zabranilo djeci i starim licima preko devedeset godina, iz zdravstvenih razloga i radi unoenja zabune. Radi ega moram gledati te prljave boksae koji se mlave kontra svakih pravila, gnjapaju i vataju jedan drugog za kosu, namjesto da samo ljepo udari svaki onome drugome po zaunicu, pa odu doma. U tome boksu jedino je vano kad bi nekako mogo da te onaj drugi uft ne udari po nosu, od ega ti odma grune sva ona grozna krv, kako po majici, tako po podu. Pa ne moe stalno netko za vama brisati, nije ni to puno gustiozno za onu jadnu pazikuu. A opet, ako im ostavi to na podu, poskliznue se pa e nanovo razbiti ionako razbijeni nos. Nego kad bi bio tolko brz, da kad ovaj zamane, da onaj u isti as se sagne ili se zakloni za sudiju, a sudija nek gleda kako e, kad se ve nao izmeu te dvije zvjeri. Moda oni i ne bi bili tolko rabijatni i sa onim ivotinjskim izgledom da ih ne podjaruju sa sviju strana, te ubij ga, te atri ga, te izvadi mu oko, pa tko bi se uz takovu galamu mogo suzdrati da zbiljam neta od sveg i ne proba kontra svojeg protivnika. Jer ako nee on njega, on e njega. U tomu je ona sila koja tjera svakojeg ovjeka prama drugom, jedino to se na koncu ipak sve dobro svri, malo pobriu onu krv i zaljepe flaster preko nosa, a koji i pogine na samome ringu, taj morabit da je i prije imo bolesno srce, samo nije znao. Moram i sama priznati da ne razumijem ba sasma ono njiovo prekobacivanje loptom, istom jedan dofati a taj as je na sasma drugom kraju, i kod drugog, u hipu. Jedino ta zamjeram sucu, koji se puno pravi vaan, uvjek neta iznavlja, izbaciva te jadne deke van, a netom su uli na tratinu malo se poigrati na svjeem zraku. Pa nije to preki sud da im zapisiva brojeve i uta napolje kad /nade kolka im je to zadovoljtina, osobito da ih vidi stari otac ili zatjubita djevojka. Uvjek krasno za viditi onog portsmena koji se vere svue e su skijai i nogometai, krasno zaeljan, divno obuen i vesel ko da su mu sve koze na broju, sazivlje sve kokice od nekojeg veselja da je dan lijep, da snijeg krasno pada i da su svi okolo njega portai, zdravi i zadovoljni. Neki put se puno dere, teli se od silnog veselja to je neki zabio gol ili to je drugi koji jopac preskoio onu grozno visoku tanglu, a da nije pocjepo ni hlaice. Jedino to se nekad tolko ivcira da mislim da e ga trefiti lag na licu mjesta, pa ko e onda prenaati. Samo zato jer je talijanski djelilac pravde poznat kao lini neprijatelj naeg tima. Gospodine Lobelo, smjem li vam kazati da imate krivo. Ne, ne i ne, gospodine Lobelo, mi nismo crnci iz Konga, da ne znamo te stvari. U ovom gradu igra se nogomet ve skorom sto godina, dok je jo lopta bila oblika misirae. Davna vremena pokojnog Franje Glazera i veselog Mikice Arsenijevia, koji je zapravo bio ininir. Ono penal! Pa to je s vama i vaom meunarodnom pitaljkom. Bolje je progutajte isti as. Nai momci odlaze razoarani sa terena na kome su mogli pobjediti samo da su dali jedan gol vie a ne jedan gol manje. Moda nije portski, ali dopustite da i oni imadu ivce po kojima se ne moe nekanjeno gaziti. Zar to sudac, zar to suenje, zar to rezultat? Samo da je ampion smogo snage u zadnjih pet-est metara. Prvih devedeset tri kao gazela, a onda onaj pad ravno na nos. Moda stazu skratiti upravo za toliko. Prava mjera koja odgovara naem organizmu, osim za njih, koji su zapravo ljudske maine. Bi li mali narodi mogli imati malo manju kuglu ? Za jedno pol kile, ako ne i vie. Barem tolko. Naa ruka nije graena za evropsko kladivo, koje oni bacaju od malih nogu. Samo u poetku, a posle ne. Jedino ako odobri federacija, ako potvrdi unija i ako akceptira komitet sastavljen od devetorice iz reda velikih. Ili barem i nas u

odbor, pa da drugima zagoramo kad budu traili malo manje koplje. Ne i ne, ne moe. To je naa poslednja rije, zadnja odluka doneta u pono nakon zamrene diskusije na est jezika. Dok sve ispripovjeda, oni dolje ve zabili gol i gnjapaju se od veselja a on da ne zna to je to na terenu, kaki mete, je li moda potres ili tako to, ili je golmanu umro tetak, a da je istom sad sazno. Da mu je netko zaklonio vidik, pa da nije vidio ono najglavnije. Ba u taj as da je proao onaj ta prodava bozu, a ovi uprav tada skrivili taj prokleti penal. Udarac s bjele toke. Da to uope nije onaj igra ta je rekao, nego je njegov roeni brat, koji mu slii kao jaje jajetu. Pa ne mogu i oni imati svakog boga u glavi, igra ko igra, meni svaki isti dok jedan ne pane i ne slomi nogu, istom ga onda poznam, a ona kost viri mu ravno van, za ne gledati. Radi toga najbolje da je nerjeeno, a svi zdravi. Dva tima, dvije nacije, jedna ista dua. Ne pobjediti, nego uestvovati. Najpravedniji rezultat jedan jedan ili nula nula, ve radi toga da se izbjegne ono strano gurmianje u svlaionici. Nogomet ne smije postati poprite nieg drugog nego prvog, to jest borbe s loptom. Gledajte to nam donaaju i radi ega. ore Staketis, morabit Grk, krasan ovjek u najboljoj dobi, da se on uputi zatvoriti se u bavu, pa sve skupa niz Nijagarin slap, koji je najgori na svijetu. I nikad ga vie. Radi ega moram misliti cjelu no e je i to e nesretna mater Staketis u dalekoj Ateni, kad uje za taj kraval. Ludi skija, kog boga ie na vru onog brda, nego izaziva vraga dokle mu se sav taj snijeg ne strovali na glavu. A nije mu bilo bolje sjediti u toploj sobi i itati koju korisnu knjigu nego traiti ta mu nije trebalo. Ono maleno sunce, nemade mu ni tri godine, a ve vozi barku i skuplja ta je ostalo od poplavite kue, premda ono najvanije, materina singerica, otila ve k vragu, na dno. Tko e joj saiti opravicu, a i tako sva tipa na tipi. Sve to da nju puno interesira, bilo straota, bilo krasni pjeva u operi koji izvaa nezamislive operetne arije ko da ga boli kutnjak. Uzmimo ba materinstvo. Nekad ve i sam pojam zastrauje. Uvjek neka panika, na nekoj stanici, ili u kakom redu. Svi prljavi, a mater jo i raupana. Zarad ega je raala kad ne moe podnjeti. Uvjek neta drami, ili da joj se dade, ili da je puste unii preko reda. Ne zna zapravo ni ta je unutri, ali mora prodrjeti, jer da joj kopilad nemaju ta jesti, ili da su puno edni. A ne moe biti tolko pametna pa ponjeti uza se flaicu, ili da uope ne mrda iz kue po takoj vruini. Mu uvjek nee drugdje. A nije mogla misliti s kojim uftom zanaa, nego samo izdovoljiti se, a kanje joj, joj. Ja bi vas zato nanovo molila, s obzirom da ste se ogluili o moju prijavu od prekue. Istinabog da mi je mater i da imade godina koje se uope ne mogu izbrojati, ali to je, je. Ona zbiljam puno radi kontra, kako svojeg osobnog zdravlja, tako i kontra cjele nae obitelji, koja se sastoji od nas dve, mene i nje. Svojeg sina uope ne raunam jer on doe vidjeti nas samo na pet minuta, a i kad je tuj, uvjek druka za nju a kontra mene. Dajte, ispitajte, propitajte se i preduzmite nekake mjere u okvirima naeg pozitivnog zakonodavstva. U drugome je sasma lojalna, nikad nita je nisam ula da kaziva kontra nekomu, ali to ta radi s tom televizijom, i tolko njezino zanaanje, moe biti jedino proti svemu, a najprije protivu pameti. I dovraga sa tim ludim pripovjetima o blesastom mornaru Popaju, koji dere odurni pana. Zar nemamo mi divne pjesmice od Zmajove kako djete zaluta u umi, a naie medvjed i potpuno ga razdere! Koliku sam suzu prolila nad nesretnom sudbinom lenjog Gae, koji nema nigdje niega, gladan, bos i prozebo, a jo je k tome lenj. Ili zgodne sastavke o maloj Anki, koja se sa svima gurmia, svakoj kolegici u koli postavi penadlu na klupu, a gospojici uiteljici sune pjeak u tintartiicu, pa ipak na kraju dobije istu odliku iz sviju predmeta, jer je

najpametnija. e su one negdanje nae itanke i buk vari u kojima je opisan svaki nesretni sluaj za loog aka, poam od padanja u bunar do smrti ispod pediterskih kola. Mljac mljac. Tebe pojesti strani car Bokasa. Ja tebe posrkati za frutuk. I tebe i tebe. Grozno lice poglavice Amina pojavi se iz cestara. Je 1 to cm jai na krokodilu. Nita se ne boj, drago dijete, premda si ve cjeli ovjek, sve je to narisano od strane neke budale. Riu i to treba i to ne, a djeca kanje nek se brecaju u snu. Ja tebe za frutuk. Njamba njamba. Uvjek nekoja zvjer ili divljak sa noom u zubima. Njoj da je jo prije rata priao gospodin Rafajlovi o stranim primjerima kuvanja ljudi u jednom kazanu. To su bedastoe u koje vjeruje samo tvoja luda glava. Bome ovaj poglavica smazo jo jedno djete za frutuk. Ne, uzviknu kralj Gad Afi, ogrnut u svoj udotvorni plat. Evo, vidi da e ih spasti. Fala bogu. Uprav e stid sa svojim leteim ilimom. Boem prosti, nekad vjerujem u te bedastoe, a nekad ne. Pod nama je kraljevina Maroko, areni Iran i moni Avganistan. Kako samo moe gledati kad natakne onaj svoj iljt od kape na sam nos. Vi ste izdajnici, a ne mi koji to nismo. Ovo ta lapau na tom jeziku ne bi preveo ni bog. Samo oni znadu. Beduini su sjekli svoje protivnike kao da su od slame. Krvlju pokropljena drevna zemlja krvi i beduina. Sreom to je kraj, inae bi se pobljuvala od svega toga. Ali nije ni to lako od dana do dana neta izumljati da se zabavi i razgali rulja koja sjedi doma i bulji u tebe po cjeli dan. Pa nisi ni ti svemogu da bi samo vadio iz rukava, kreveljio se tridcet godina u svakoju stranu da ti je lice ve ko od gume, a mora im jo i zapjevati jer njima bez pjesme sve skupa nije nit. Ve si im ispripovjedo i zadnje vicove iz prvog svjetskog rata ta si ih uo 'od pokojnog djeda kad je bio kaplar, i ta si pokupio po dananjim birtijama i tramvaju, mlacara i rukama i nogama, svira na ealj, s pomou pivske flae, kroz tratir i na dlaki od sopstvene brade, vadi zecove iz svakog epa, ak i onog malog za rupi, pokaziva im trikove s vjetakim pilom, guta lopte za tenis, hoda po rubu stolca kojeg kanje iscjepka na komadie i proguta, iznaa najnovije vjeti, anonsira i ta je i ta nije za anonsirati, pa nakon svega jo uvjek vidi da nije dost i da kroz karte, listove i dopisnice itu neta nova, jer da si glup ko no a da te oni plaaju da taki ne bude. Ne bi se ja njima izlagala u toj stvari da su jo jedno toliki, jer znadem cjeniti i ono malo pameti koju nekiput otale izvuem, a za druge su krivi sami kad nemaju, od toga nit. Sva srea ta ne slikaju samo"predsjednik^ i znanstvenika koji izumi barut, da sve odleti u zrak. Puno puta pokau najrabijatnijeg crnca, poslednje ljude koji spavaju u kanalu, a kad se razbude, odma odu i utue dve-tri stare ene bez ikake pomoi. Kanje je zaman kad ve sjednu na klupu i pomu se kajati da nisu znali to rade, i da nee nikad vie. Po vanjtini nitko ne bi pomislio, krasno odijelo, ko da su iz diplomacije ili da raile u apoteki, a ono, vidi ti njega, odvede djete u haustor, pa ga isjee na najmanje komade federmeserom. I Burke, i Landri, i Kripen, navodno zubar. A prije svega mu najvanije bilo da zatui nedunu dentisticu ili koga drugog. A da su samo muki, nego i u enama je vrag, ko to je u Kati Vebsterici, ona da jadnom svijetu mjea otrov u alicu, grom je sapeo. I Ijepo se vidi kad na ovjek prije nego prui ruku kakomu Englezu ili crncu, najpre se popipa da mu nije otvorit lic ili da mu kragn nije iziao kud ne treba, a istom se onda nakloni gostu, i poljubi ga u obraz da se taj skorom brecne, a kanje nasmije pred svima. Isto se tako uredivo moj nesretni Dragomir kad je io u kino sa navodnom zarunicom, sve je na njemu bilo ko iz kutije, samo ja znam kako je to i otkale mu je uvjek bilo. Da je barem zavrio puku kolu do kraja, mogo je biti ministar vanjskih poslova, a ne da ode na prokleti teaj za bjedne inovnike

u Suaku, e je odma napravio neoprostimi skandal sa podvornikovom erkom od samo petnajst godina. Onda razgovor sa skromnim doktorom koji je prvi primjerno ovaj zahvat na jednom psu. Kurana analogija sa psa na ovjeka. Najpre na robijaima, ali posle i na potpuno slobodnim ljudima. Ionako osueni na laganu smrt u groznim mukama. Ako od prvih stotinu preivi barem jedan, uspjeh. Njegove ruke kao ruke dirigenta. U obinom ivotu jednostavan ovjek koji skuplja kanarince, u operacionoj sali jedan Karajan sa noom u ruki. Operacija danas neta jednostavno kao zajutrak. Tako njeni prsti a tolka snaga u istim. Ne voli da govori o tomu. Samo naem saradniku sa kojim ga veu najljepe uspomene iz operacione sale. Jedan operirani govori, premda prstima, jer je jo rano za neke rezultate. Za laika to bi izgledalo kao najgroznije klanje, s obzirom da no mora prei preko samog grla. Istom kanje vidno poboljanje. U budunosti e se operirati i zdravi. Ko fundroman najgore vrsti, samo sve ispremetano da ne zna tko je tko. Cifre ubitih nee u svijetu, ko da su to kolai ili ivad. Meni sve isto, nit ih znam, nit poznam, ali i ti koji ih moraju brojati, nit im ne zaviam. Kako se oenio koji glumac kako je sagradit most u nemoguem kraju i to je veero gost iz bjelog svjeta. Premda ve sutra ena toga glumca moe prebiti nogu u kupaoni, most se uruiti radi loog prorauna, a strani gost se zaguiti ribom jer je brzo guto. Zasada sve kako treba i kako dolikuje. Divim se toj spikerici, uvjek isto lice, bilo da kaziva o krasnom vremenu na moru, bilo o stranom prevratu u Kini. ak tovie. Kad nekog vjeaju radi zavjere, sva cvate, skorom vesela, a kad veli da nas sutra eka divan proljetni dan, ko da joj sve lae potonule. Ili ne razumje to kaziva, ili joj nije do nieg, a da mi i ne znamo. I kako samo smognu sve te novosti odasvud, nekoji jadnik mora sjediti dan i no pokraj telefona dokle mu se ne javi onaj njegov pajta iz bjelog svjeta, osim to tamo moe biti sred podneva pa mu je lako zjevati o ovomu ili onomu, dokle taj na tuj, kojemu se spava, njemu je puno tee. Kad ba nema nit, onda je dobra i krunidba kraljice koja traje etrdeset osam sati a da nitko nije niti trenuo. Sve radi toga jer puno treba dokle onu krunu otkljuaju iz najstranijeg trezora, dokle se ne propitaju da nije moda vjetaka, i da ju nekoji uft u meuvremenu nije promjenio, pa istom onda dok doe i sama kraljica i dok je ne upute kako bi ju nosila a da ju ne urui, jer je puno teka. Osim toga oni silni konji i artilerija i ludi svijet koji mava zastavama, to stvarno mora trajati dokle pol od njih ne pane u nesvjest, a drugi dio je tolko pijan od tog arenila da su na istom. Pa pomislite vi one strahote kad prokleta muha doe udivljenom straaru pred dvorom, ravno na nos. Pa nije ni on od kamena, a ona zvjer ko da je dola na med, tolko odugovlai prije nego e odljeteti. Ovdje se preznajam kad vidim. Doim je kraljici puno lake kad izae iz palae, jer treba samo paziti da ide po tepihu ravno do auta a da se usput ne potepe. Ja puno drukam za nesretni brani par iz Amerike koji slii na engleskog kralja i kraljicu. Maleni prodava i uiteljica pjevanja, a isti istacki veliki ljudi pod krunom. To je zbiljam prevelika srea, a ovamo im se izruguju da neka se oni sakriju pred pravima jer da im nisu niti za mali nokat. Pa to su oni krivi da su dvojnici a ne oni originalni. Imadu i oni pravo na ivot, premda su tolko nesretni da su samo iskopirani. Niti to itu zato to su taki, niti da bi im netko uplatio koju svotu, jedino da im priznaju da slie ko jaje jaju a to je stvarno istina. Kad bi ja sliila na nekoju kraljicu, barem na Viktoriju, koja je, jadnica, mrtva ve toliko godina, bila bi sretna-presretna, pa makar mi kanje i izrugivali se, briga mene kad me jedno uslikaju i potpiu moje osobno ime i prezime. Premda vie volim viditi kako poveanoj muhi trgaju jednu po jednu nogu da ustanove

je li je boli, a svi vele da ne, jer ne dava glasa od sebe. Ili kako se zaiva oko koje je neim probuito. Ravno ko da je fertun a ne oko, tako onaj vrag iva, a bogac ije je oko ne zna nit, jer je pod narkozom. Uputan savjet kako e, ako ti se urui kua pod tobom od potresa, a ti stoji gore na onom rubu i drhti. Da samo bude miran ko da to nije nit, i ko da si na promenadi. A oni e ve doi s tom kukom i zakvaiti te za lae, pa ako bog da spaen si, a ako ne, zbogom rodo. Isto i kad izgori do pol, jer nisi vodio rauna prigodom uporabe plinskog parheta. Da samo uti dokle te ne umotaju u one ferbande, a kanje da e ti skinuti kou s lea pa zakrpati tabane. Kod plesaa potivam da mu nije najvanije da bi gnjapao partnericu koju moebit uope nije dotle ni vidio, pa ne bi bilo ni ljepo, nego mu je jedino vaan sam ples i onaj strani tempo u kojem se oznoji do zadnje kapi, doklen ne svri i ne pokloni se svojoj partnerici. Tuj se svaki pokae to je i ko je, jer nije, priznam, lako previjati se sa prekrasnom kerkom doktora sa univerze a da nema nikakih zadnjih namjera, nego da je sama igra. Ali svaki zaboravi ono ivotinjsko, pa se izdovolji kroz samu muziku, a kanje, ako bi ona htjela njim u kino, jo i bolje. A ta mi je najalije kad vidim nekaku igranku kod Amerikanaca, a kad tamo, meu normalnim parovima po dve i dve enske. Pa je 1 te nisu smogk estitog partnera obratnog pola za taj prokleti tango, nego da mladica mora se prifatiti odurne tetke koja niti ne zna tango, osim ta joj ide iz ustiju na bjeli luk, bez kojeg ne moe. Zar to ne znaju urediti bez mene, i sa malo mozga u glavi, ni vama biti zgoreg da malko protegnete noge, a kanje, ne branim, ako ste eniti, da sa malom nemate nit. To nije nikaka obaveza, a meni osobno bi priutili veliku zadovoljtinu. Ja im se divim, jer se ne pjeva uvjek svakom, a on mora, radi slube. I da pas moe biti tako krvoedan, a s druge strane onako umiljat. Ugrize nedunu staricu prosjakinju, a nakon toga odma ide kupiti novine gazdi, i jo mu donese lape pred krevet. Isti stvor, a tako razlini postupci. Sve u vaspitanju i u onom njegovom iskonskom pseom instinktu. I tko bi znao to oni jedan drugome vele kad se nau na putu. Av av av. A ovaj njemu av. Isto i mijau. Pas i maka zapravo od iste rase, samo se kanje razdvojili. Jedna se pola dala sva na zube, a druga na nokte. A ribe samo mavaju onim svojim repom i velika pojede malu, a ta mala ve prije toga jednu jo manju. I da ptica imade onako mizeran eludac, isto nisam znala dok je profesor nije rasjekao na pol pred svima da moemo viditi svaku ilicu i sve drugo u njemu, od najmanjeg zrna enice do ukradenog fajercajga. Jo k tomu ona krila i onaj let! Avion izumili samo radi toga jer su gledali kako leti gavran. Umiljati kao tiglici, blesasti kao svrake i grozni kao jastrebi, koji za tili as slete u dvorite i iskopaju oko malenom djetetu kraj bunara. A kolko samo napadaju jadnog pua radi te njegove sporosti, ko da je on kriv ta nema regularne noge, premda se vidi da zna ta hoe kad se zaputi od ovog lista do onog drva. Nee ga ale sustaviti, osim ako bi ga pogazio dokle onako grozno bali, ta bi ipak bilo zvjerski. Mora biti dua od ovjeka koja ovo snima. Dan i pol na oprezi dok se cvijet ne otvori u hipu. Pa je 1 njemu sila da se izlae skrajnjoj opasnosti u onoj lavljoj pilji, tko njemu moe to naplatiti ako ga podrapa divlja zvijer, kad on doma imade djete i enu koja zdvaja. Jedino to i u tomu lavu sjedi nekoji vrag, samo kutri i uope ga ne eli poderati, osim ako bi ga draio ili ako bi bio puno gladan. Premda i slon ima neko nutarnje potivanje, jer bi ga mogo pogaziti ko stjenicu, a nee. Brdo mesa, a mora jo preskakati ludog operatera koji se trsi snimiti nemoguno. Tomu slonu isto se mora skiniti kapa do zemlje, jer je tolko dobar. Sve ovo vodi nekamo u ambis, voda i samo voda, a oni se utrpaju u onaj bjedni

ami, njih dvadesetipet, jo k tomu taj pas i ta maka i taj slon, pa tko im je onda kriv to se nasred toga zla probui, a oni samo poplinu, ko pjeak, na dno. Magla se isto stine za tili as, od nieg. Mora biti raj za lopove i probisvjete. Unie u duan i iznese trubu tofa ili vreu eera, a da ga nitko niti ne zna. Osim ako bi uli korake. Pa zar ti onda nije krasno ta smo ive, ta smo skupa i ta moemo viditi svakoju ludost sa zadnje toke zemaljske kugle. Pomislite vi tih razlika jednih prama drugima, kako ive, e ive, i s pomou ega ive. U groznoj zimi na sjeveru, ili u jo strasnijoj vruini dolje na Siciliji. Jedino kad bi hrabri Eskim koji gradi kuu od samog leda s pomou jedne testere, podjelio to s veselim goljom koji nema ta zaorati, tolko dolje imade kamena. Kad bi gore bilo malo manje ladno a dolje samo kad bi duno vjetri odozgo, da se sve pomjea. Radi toga kod nas najbolje, jer smo na pol, ni ovamo, ni onamo, nego malo jednog, malo drugog. Nie dosta krasnih primjera da bi ovjek bio prama ovjeku kao ovjek. Na cesti, u umi, ge god da su se njih dva strkli, odma se rukuju, cjelivaju ko da su braa i tapu jedan drugog po ramenu. ak i onda kad si nisu nit. Da ne kaem kad je jedan muki a drugi enski, kad su onako uspaliti da ne moe ljepe biti i kad jo imadu kraj sebe nekoji krevet. Tih cjelivanja, i toga gnjapanja, ne znaju ta je dost. Ali vrag ne spava i nikad ne moe proi bez nekoje tete sa naburitim licem, jer da se to za njezina vremena nije radilo. Tko joj je kriv, namjesto da uiva u neakinji kad ve nije ona mogla. A ima stvarno i razbojnika koji se najljepe predstave, kako tetki, tako neakinji, a kanje ispane kako nitko nije htio. Jedino ako bi policajac ili predivan detektiv, koji je jo ljepi od ovog navodnog zarunika, bio bri i unio kroz prozor dokle ne bude kasno. A ima i enskih koje su grozne, da groznije ne mogu opisati, sa onim svojim kapricima i zahtjevima, koje nitko iv ne moe ispuniti. I da bi jela sladoled, i da bi se vozila eroplanom, i da bi je slavili kao najljepu enu svijeta. I da je tako, sramota je isticati samu sebe. I to onaj bjednik ne radi da joj ugodi, od bonbonjera do prekrasnih arapa, i prsten za svakoju ruku, a ona samo sve gurne i ismije ga da se mora pokupiti, i sav slomit vratiti se u svoj bogataki stan. Pa sutra nanovo. A ako joj se dopadne usterski kalfa koji joj donaa cipele s popravka, njemu e priutiti ono ta se taj balo nije niti u snu nadao. Take su one. Samo da ima neta ta e ih uzbuivati do zadnje mjere, da ih netko na silu otme i svee na konja komadom trika i takove stvari. Pa zar im nije ljepe ivjeti na miru, u prekrasnoj vili sa jezerom i krasnim muom koji je direktor banke a jo ljep ko bog. Ne, nego bi ona sa goljom koji pie pjesme, a ni jedan od tih rakopisa ne bi nitko pametan publiciro, jer pas s maslom ne moe pojesti. I samo zato ta je taj pjesnik bagatelizira, a dragi mu kuje u zvijezde. Sve dokle ne uvidi kaki je pjesnik uft, jer imade na svakom prstu po pet, a mu boe sauvaj, i ona mu je jedina. Istom tada se lupi po elu, ali onda moe biti kasno, jer je mu ve steko nepopravimu tuberkulozu od silnog ivciranja. A kako se ta luda frizira, da ne moe gledati od silne kosurdae, sve napred prebacito, mora je netko voditi po cesti. I taka ide po duanima, po drugim kuama, kod nekoje prijateljice koja je ista ko i ona, pa ak i na pokop vlastitog nesretnog mua. I to e onda sama, s tolikim bogatstvom, a pjesnik je ve posve zaboravio, nego da si dade truda za heklati i trikati opravice nesretnoj sljepoj djeici. I malo-pomalo, opet se nae nekoji uredan inovnik sa svim onim njenim rijeima, koje su gore nego bilo to. ta sve imade u inovnikovom srcu odma se vidi, tolko mava rukama i pokaziva u nekojem pravcu kamo bi trebali viditi budunost, premda se ne vidi nit. Ujko ratni veteran je u kolicima, prosjak neta ite za pojesti, a tete bi nanovo da prirede

bal. Sluavka je isto puno zgodna, sva je prilika da imade neto tu izmeu nje i inovnika kojem uvjek etka mantl i kad uope nije za etkati. Samo da ga malko podraga po leima. Onda i mati naglo umre a pome i zima. Jedino to uvjek se nae nekojih zgodnih poznatih koji te razgale usljed one strane tragedije. Tako malen, a sav iz vraga, nit zna otkale je, niti e si ga upozno, jedino ta je poznati od nekih poznatih koje vie nitko ne ubraja u poznate. Uvjek tuj, sav iz heca, znade se prekobaciti nasred sobe a da nit ne urui, umije svirati na brkovima, navodno da mu se prst moe odrezati na jednom mjestu, a isti momenat da je nanovo cjel. Te brzine, take spretnosti, da bi mogo iznjeti kraljicu iz dvora a da ga nitko ne primjeti. Premda uvjek poten i nanovo sve vrati gdje je to bilo. Kolega iz istog duana de su radili, samo puno vei, kola mesa, a glup ko konj, uvjek ga mrzi i potvorava da je ukro pol duana a da se i ne zna. e god se mali ugnjezdi u kakovom drutvu, onaj skot doe pa ga oblati svakojakim laima, da nema uope koulje na sebi nego samo manete na golom tjelu, da je Jevrej i da krade srebrene vilice e god jede. A prije toga mu je ve uturo zbiljam dva-tri para escajga u ep, sva srea da mu je ovaj probuit pa je ve sve propalo dolje. I sva srea da pravda uvjek pobjedi, jer je ker gospon direktora, kod kojeg se sve to odvija, ve tolko do uiju zaljubi ta u malog nesretnika da velikog odma sluge izbace niza stepenice, a svi skupa se skinu i odu kupati u prekrasnom bazenu. Istom onda se pokae kolko mali vrijedi, premda nije imo ni badekostim nego su mu morali posuditi od mlaeg brata, koji je isto taki kripindl. to sve poradi navodni budui zarunik, u pet minuta. I pogasi poar u blagovaonici, i uhvati obijaa kase koji se okoristio onim momentom dok je jo veliki bio tuj i govorio te grozote kontra njemu. I kako se samo snae da obinom daskom obrani cjelu familiju od tri lava koja su nesretni cirkuzanti iz cirkusa Kluclri zaboravili zakljuati nakon etnje. Pomislite grozne zvijeri u gospodskoj kui, a budui zet imade kod sebe samo jednu pribadau u zapuku, kojom inae isti nokte. Ali ne bi on bio junak dana da sve to ne rjei jednim svojim potezom tjela koje je stvarno kao baletsko. Skoi tuj, skoi tamo, i ve su lavovi svezati u jednu glutu, a djed, koji je sasma gluh, nita se nije ni ivciro u meuvremenu. Strano volim te inipote koji se znadu preobui muko u ensko i obratno. Sve na jednoj ajanki u dobrotvorne svrhe. Pa se onda snai koji je ko, i da ne bi dolo do neoprostimih zabluda. Ili e samo nau onog kera koji znade pjevati uz glasovir. Morabit puno trenira prije nego pome. Isto i majmun koji se napudra i ode pred oltar namjesto nevjeste koja se zakljuala u kupaonici pa ne umije otkljuati. A mladoenja i jo k tomu pop strano kratkovidi, pa im je svejedno. Jedino kum zna to je, ali uti jer voli svakoga nasamariti. Istom kanje vide ta je na stvari, ali onda je ve sve gotovo. To sa tim jopima i ludama koje se mlave tortama po glavi jer ih imadu vie nego im treba, to je istom maleni meuin, a odma posle produava se ljudska tragedija. Ono veselo volim ja, a ovo grozno Danica. Onda se moe izdovoljiti do konca i naplakati i za svoje vlastite grozne momente. I ufatila sam da u svakojoj toj gluposti nae da je ona doivila isto. Pa e si ti bila na rubu nebodera a da te je obija htio gurnuti dolje, u ponor. Da jeste bio nekoji koji ju gurnuo u tramvaju i tomu slino. Dogaaj ni sluga ovomu, a ona ga usporeuje. Pa kako da je tvoj suprug bio direktor banke koji se ustrijelio usljed pronevjere, kad je samo radio u duanu za kuevne potreptine i da je umro, nesretnik, ta je puno pio. Ona opet da je to jedno te jedno, jer da je svakoja tragedija za usporediti. Tvrdoglava ko konj. Sjedi na miru i gledaj gluposti koje su izmislili lui nego mi, i nemoj sve svaati ko da je pravo. Ti da si bila u onakom perivoju, na

onom balu i kod onog kruni sanja! Bog s tobom. Poini, okreni se oko sebe i pogledaj e si. Jedino za onom singericom i kod one rabijatne toke s pijanim huncutima koji prilie Lazinom drutvu, to da, to zbiljam slii. Ali ve kod onog prstenovanja, sasma drukije. Pa e je tebi takav kamelhar i takova hermelinska pelerina, to si utvara. A mora se priznati, Lazo je bio ljep, ali ko pokojni gospon Barimur, ni 'to ne ide. Prvo, onaj je bio puno vii i jako lang, doim Lazo i manji i vie debel, da nije za prispodobiti. Priznam samo da su te tue neta vie grube nego ta smo mi imali kad doe do kakih rijei meu susjedima iz proklete ulice ika Ljubine. Ono je zbiljam bilo za ne podnjeti, na onim verandama. Svatko ti gleda u prozor i uvjek doe sa nekojom svojom svinjarijom. Uvjek mi bilo ao to gledati u kakom ste dreku ivili, sva srea da je doo rat pa je sve zavrilo. Nije mi ba po volji vidjeti one silne luake koje Danica isto puno voli, a u svakom drugom filmu imade barem po jedan. I namjesto da je miran i da zdvaja za sebe u nekom kutu, on se uvjek tolko pome drapati i anjicati po cjeloj onoj kud da ga kanje moraju zatud peglom a da nisu ni htjeli. panjolske igre su mi puno odurne jer ta flika ne moe da ne igra i po stolu, a to je ono ta me najvie ivrira. Doim, ako se neta dogaa u zatvoru, to mi nije nit, jer znam da e probiti zid i izai kroz gitere ko da su od okolade. Sve je to dogovori to, a mi se ovdje straimo i gubimo ivce. Pogledajte sad ovu ludost. On ju gnjapa, sasma ju je uruio preko tog prokletog stola, njezin mu ju brani i udara ga odzada, a njegova opet ljubavnica drapa njega, jer joj je bolje da se ono dvoje spletu pa da njoj ostane njezin mu fraj. Sad istom navaljiva s druge strane detektiv, jako debel, na ovog brat od te ljubavnice od mua, koji je istom pobjegao iz reta, a na ovog jedna sasma nepoznata ljepotica na biciklu. Pa je 1 imadu oni pameti i potenja da smukaju tako neta. To nije bilo niti u ratu kad je ustinu bilo svega i svaega. Dok je jadni Lazo trgovo s onim ekserima i raubncigerima, zbiljam nam je u kuu dolazio zadnji sloj i poslednji ljudi, aU ovako neta ipak ne. Bilo je i boksaa, i trgovakih pomonika pod navodn icima, i onih sa eljeznice, a i po nekoji nesretni financ, ali ne ba da bi dola nekoja ravno sa ceste, ili kaki gitarist komu ne zna porjeklo. Ili da bi se pojavio nekaki ogor kojeg nitko nije nikad vidio da veli kako je bio u Ameriki, a na stvari u Mitrovici, u uzi. To ne dam rei. Bilo je i onih zaluditih ta su izvaali teaj za bolniarke i drugih kojih sa ko zna kakim lecima, ali da bi bilo tih ravno iz Lotosa ili sa drutvenog dna, to ne. Ako smo oko neega imali okapanja, to je jedino oko prokletih novaca kojih nikad dost, ni u ratu, ni u miru. Kad ima tri, ono kota pet, kad smogne pet, ono je ve sedam i u tomu je cjela tragedija, kako naa, tako i opa. I iz toga ako bi dolo do nekojih rijei i sporekanja, a inae nikako. Iz ludog rata s crncima, o nekojim upalitim hotelima, ili sa blesastim kaubojima koji uvjek pucaju po birtijama u lampu a nekad i u birtaa, neu kazati ni slova, jer to ne gledam, a Danica kad je luda, nek se ivcira. Ja i bi, da nije svaki jedan ko jedan, bez ikake razlike. A i te bi se bajadere i lane Japanke ve mogle prestati valjati po otomanu jer je ve odurno. Pa nije ni mukima uvjek do toga, imadu oni i svojih poslova, i konano znadu ljepo sjediti i puiti cigaru, a one bi samo to pa to. Brus im. I volim ta je tako, jer je svjeta iovako previe, a kamo da nikad ne ustaju iz kreveta. Ja poti vam i ovo. Nekojoj sirotici milije je debeli stari ovjek radi one njegove dragosti u ophodnji, osim ta je i bogat, nego onaj krasni naoiti probisvjet kojeg nema za to pas da ufati. To sam uvjek razumjela. Imade i takih situacija kad zbiljam moraju pokazati ovjeka u nonoj koulji ili curu u neglieu, jer je netko umro usred noi ili je izbila vatra, a ne da bi namjerno ih skidali pa pokazivali. I da sve ide ko po

loju, bez ikake vatre, i da ne bi nitko nikad umro, ta bi onda bilo u tome prokletom ivotu. Meni je vano samo da se svri kako treba, a izmeu moe biti svata, to mi uope ne smeta. I kako je samo sladak taj milijuna koji joj pristane guliti krumpire u onoj njezinoj smrdljivoj kuhinji, samo da bude pokraj nje. Sto je, je, tako ta nikad ne bi mogli viditi na drugom mjestu nego tuj. Sve te kontraste. Lude vonje autom, to manje, eroplan isto, a na konju, to je ve puno prirodnije, premda znam da e pasti i prebiti nogu, bilo sebi, bilo nesretnom konju. I kako su samo znali govoriti na onaj prvi telefon koji je imo samo icu izmeu dvije sobe. Glumci zbiljam sve najpre i najbre svladaju iz ivota, a istom onda kanje svi mi drugi. I da se oni ufaju u tako to, i da se smiju upustiti u sve te stvari. Sam samcat, uz lava u kavezu, ili na santi leda koja se rapidno topi. Jedino ta je osiguran kod Kroacije ili e ve, ali to to njemu vrijedi, osim njegovima koji bi ga nasljedili. Bude i da je ona u pelerini do zadnjeg momenta, pa istom kanje saznamo tko je, i da je van strane opasnosti. A ljepo je i da su oite starice tako dobro naminkate da mogu zavaati puno mlae od sebe, na oigled. I ne da bi neta bile bezobrazne i navaljivale, nego obratno, ti balonje jure za njima, ko da su bolje nego mlade. Tuj nemam to dodati. Potivam je i zato ta u jednom filmu znade biti pravi huncut, sasma blesasta slukinja i jo puno gore, uvjek smijanje od uva do uva, a u drugom kraljica ili neta slino, sa svom onom ozbiljnou od koje ti drku koljena. A osobito garderoba, obratna, da obratnija ne moe se smisliti. Od tipe na tipi, do najskupljih dijadema. e si ti od toga. Najprvo ime. Usporedi samo ime Nite Naldi i tvoje, Danica. Bog i eirdija. A osim toga i ta tvoja neubrojiva narav. Sve radi tih prokletih ivaca. Vidi samo kako se sve one suzdravaju da poine i najmanju bedastou. Fino ophoenje i sa dobrim i sa loim, jer i lo e sve nai pred sobom. A ti odma u oi. e imade na kojem filmu da se ensko tako grozno unaa u svakoji drek i radi svega se dere po cjeloj kui. Jedino ako nije sasma negativan tip, ta se vidi ve na poetku. Muki da, i to puno puta s razlogom, jer uvjek moraju provaati nekoju stvar, ili voditi banku, ili ii u rat, ili izumljati nekoji nadnaravni stroj. A enske ne, nego samo da su ljubezne i da ne diu glas za svaku bedastou, ta je za tebe posve nezamislivo. U filmu mi je najvanije da je sve na svome mjestu, i da se svaka, i najgora stvar, postigne prije ili kanje, ljepim ili runim. Nema one grozne nervoze iz nae kue, koja je radi nieg. Samo za to da ti je netko neta loo kazo, ili da su te prevarili u duanu za pol dinara. Pa to imade u tom, vrag i s pol dinara. A sad me pusti da vidim tu divnu reviju na vodi, kao i sve one ta sviraju gore, iznad bazena. Tako to ne mogu viditi svaki dan od onih stranih ratova i bombardiranja, sa kojima malo pretjerivaju. Premda znam da svako bombardiranje nije bez nekojeg razloga, nego jer su jedni skrivili drugima, pa im se ovi osvjeuju. Krasni badekostimi i jo ljepi svira na saksafonu. Oni zapravo jedni drugima nisu nit, ti svirai tima ta se kupaju, ali ipak imade svakoja meu njima svog libiinga, to se odma vidi iz tih njiovih vrajih pogleda. A i kad bi pao dolje u vodu, isto bi znao svirati u samoj vodi ko i gore. To je vrijeme, i to su ljudi. Nikakog drugog posla po tvornicama, ili uredima, ili to drugo, nego samo igra i svirka i puenje po kavanama do kasno u no. e sve stignu popeti se i izvesti rumbu, da svi okolo samo pljeu u bjelim rukavicama, iako se usljed toga ne uje puno. O toaletama ti ne moram pripovjedati, nije to ona tvoja umasta herikterka koja znade samo isheftati i pro stepa ti, pa kanje kako bude. Ne znam kako moe cjelog ivota zanaati se najniom vrsti garderobe, kad vidi to se sve izumlja po bjelom svijetu. Jedino ta si joj se obavezala iz iksipsilon razloga koji nemaju nikaka smisla.

Otkale vam tako krasan demperklajd, gospoice Klara. Pa nisam, valjda, blesasta da se odjevam dolje ispod Ratnikog doma, kod one zadnje valje koja je na stvari herikterka za lape, a ne za neta estito obu. ta ti sebi ne utvara. Grozna pripovjest o suenju eni ubojici i ona tvoja okapanja oko osam dinara. Bolje da ju nisi ni tuila, nego da se blamira pred ondanjim sudijom koji je bio na poznati. I barem da si ih dobila natrag, nego ju je sudac ipak oslobodio kao bjednicu koja nema niti toliko. To ti je stvarno zadnje ta si mogla pripisati si bez ikaka pokria. Ja ne znam to u njom, njoj zbiljam treba jedan bolji ljenik, barem da joj je otac iv, pa nek imade sto godina, ipak bi neta znao. togod vidi, odma si prispodobi i izravnava prama najveim zvijezdama filma. Ne, gospon sudac, nije meni do tih osam dinara, nego radi samog ponosa. Molim podvornika da ukloni tu nerazumnu osobu koja me ometa u mojoj nesvakidanjoj dunosti, odmah nakon toga neka uvede trostruku enu ubojicu, a ova tuj, gospoa Danica ., ako joj se sjedi, neka prati tok suenja ubojici, a ako ne, neka odmah ide doma, e je ekaju stara mati i mladi sin jedince. Eto, u tomu je njezina tragedija, ta se uznaa e joj nije mjesto. Ljepo sjedi i gledaj te izmislite dogodovtine u jednom parku, na jednom kupalitu i u jednoj bai. Zar ne vidi da su to sve iste osobe, ista lica jedne te iste komedije, a ta je najvanije, na kraju svi ostanu zdravi i veseli, premda su se cjelo vrijeme keckali oko neega. ujte, gospon Paul Muni, gledajte, boanstveni gospon Valentino. Nemojte se grustiti ta se moja umasta ker oe umjeati u vae osobne dogodovtine. Pustite je samo malo da se iz prikrajka izdovolji da je bila nazona kad ste se onako rabijatno poneli spram krasne Pole Negri. Vi na to imadete prava kao njezin partner i suprug a moje ludo djete ne vjeruje da ju vi zbiljam gnjapate na onom kanabeu, u ta sam ja sigurna sto nasto. Vi ne umijete drugo kad ste tolko temperamentni. Nitko ko vi ne igra tango, u tradiciji divljih panjolaca, premda ste vi na stvari Talijan. Vi kao ovjek legenda, visoke strasti prama nama, slabijem spolu, imadete prava na sve. Samo kad bi bili tako dobri da se jo jedno pokaete na onom konju koji vam znai sve, i koji vas iznaa iz najgorih situacija samo radi toga jer je bri od konja vaih krvnih neprijatelja. uvajte svojeg konja, svoju suprugu i svoj predivni ten tako ta ete uvjek piti mljeko a ne gnjusni alkohol. Svi drugi ni sluga prama vama, jedino nemojte da bi vas netko otrovo neim u nekojem jelu, jer to ne bi preivjela polovina ovjeanstva u vidu enskog djela publike. Sah-uh, draga gospojice, pa emo vidjeti to ete sad. Ona opet veli ne, mater joj riba pod, a tetak dobiva napadaj sljepog crijeva. Jedino bi ga mogla spasiti etri muketira, doktor Kaligari ili Golem, strailo naeg dorolskog geta. U naruaj nepoznatom, namjesto u ivi plamen. Jo da se uunja u vidu majmuna na tu ajanku, pa je spaena. U nakoj bundi nasred one ljetnje plae, zbiljam svata. Opet te moram opomenuti da se ne zanaa, jer tvoja trifrtalj bundica od astraganskih noica ovoj nije ni sluga. Sasma je zaboravi, ta bi mogo potvrditi i negdanji gospon Gogi, tvoj osobni krznar. Prama njezinoj, tvoja drek na ibici. I kad e doi kraj tim silnim avanturama na gusarskom brodu i u onom ledu sa sjevernog pola, pa da svi ti tadanji glumci sjede nepomini u stolcu ko ja, i priaju kako je bilo. Onda u barem znati tko je preivio sve te strane momente koji nisu za ljude. Nesretne dvije sestre Talmid, jedna crnka, druga blond, pa ipak ih nitko ne razlikuje. To im svakias priuti milijun nepodoptina. Ne, ja nisam ta nego ona druga. A ti, Danice, niti imade tu dob, niti nekoju treu boju kose, i nemoj se petljati meu njih dvije kao trea sestra sa siromanog Balkana. Da si imala isti taki kostim u ondanjem kupalitu u Kraljevici, to se uope ne sjeam, i

mora bit da su ga ve moljci pojeli do zadnjeg truna nee, u nekojem ormaru, u nekojoj kud koja je danas uruita do temelja. Tih osoba i tih struka, a svi u jednom istom filmu. Oficir u najboljoj dobi, barska igraica, gospoa sa milijun paketa iz duana, napol Indijanac, napol kauboj s lasom, tipina kreolka, ubogo djete koje prosi, nanovo diva s filma puna perja zataknutog u kosu, opet oficir, premda emigrant Rus, pa lani sveenik, a na stvari komedijant koji je spreman na najzadnje, divlji ovjek s komadom drva u ruki, boksa najtee kategorije, slukinja, djevojka iz provincije skupa s rajzekorpom, prekrasna Rozmari Tebi, s divnom lepezom, skaut i engleski lord, ludi odvjetnik koji zahtjeva nemogue za sebe, mornar u oalima koji ne zna ni e je jedro ni e je kormilo, pseto Rintintin zbiljam prepametno, umasti uitelj s rasparitim cipelama, sve to u onoj strki i nesrei, doklen se ,ne pojavi razuman, pametan i sabran sudac da kae jednima van, drugima unutra, ovima na ljevo, onima obratno, da se sve to skupa malo dovede redu i nekojoj pameti, bez koje ne moe ni najblesastiji film, da bi znao to gleda i radi ega. I da nije bilo tog pametnog uke, ona bi se, bome, smrzla na santi leda koja se topi, a kamo da bi dola na zaruke sa ininirom u oficirovu kuu punu mukaraca. Svi ludi za njom, a ona samo za ininirom. Jedino to on uprav sada mora ii kopati Suecki kanal i konstruirati Ajfelov toranj. Netko stvarno nema sree. Taka djevojka, a taki poslovni zahtjevi u isti moment. Uz to je tuj i taj prokleti oficir, pobjednik sa Vaterloa i kod uguenja madarske bune, koji je uhapsio ruskog cara i njemakog kajzera" skupa dok su igrali napsla u onom nizozemskom pajzlu. Radi ega joj je uza sve nji trebo jo taj objesni boksa i maevalac istodobno. Nikad zadovoljna, to je naa prokleta enska priroda, premda e ipak na koncu dod sebi i opredjeliti se za iskusnog i simpatinog vlasnika peceraj ske radnje. Tuni gospon Novaro, otkale ste vi doli u ovaj zvjerinjak tako mladi i puni nade, a da i ne znate to vas eka. Na svakom oku po jedna fakalica eljna svega, a pred vama je umjetnost celuloidne trake, koja je jako zapaljiva. Nemojte da vas prestrae te teke scene u polumraku, u nekojoj kavani, pa ak i u sasma privatnoj kui. Samo da si u glavi razmrsite to je pravo a to ne, i tko je na ijoj strani. Gospon Dilber bi vam mogo biti intiman prijatelj jer je isto ljep, a osim toga se znade i boksati. Gospon Ronald Kolman takoer, premda jedva ekam da pusti brkove, pa da ga prepozna cjeli svijet. Gospon trohajm nikako, jer je uvjek nadut, nikad nema novaca nego samo posuuje, a pini se kao da je unuk ruskog cara. Zapravo Jevrej sa lanom putnicom, a da e na kraju puknuti kanda! kad se sazna sve o pohari parike banke, to je svima jasno. Dajte si malo truda upoznati boanstvenu Gretu, koja je tolko divna da joj nitko ne smije prii. Ona njezina hladna ljepota sa sjevera, otkale je dola u svojstvu ljupke prodavaice kajzerarapa. Nemojte ulomiti taj cvjetak, dokle se dobro ne posavjetuje sa svojim bliim. Samo mi nemoj kazivati da i ti imade tu Gretinu frizuru, jer u zbiljam poludjeti. Da si je imo prilike viditi ove krasne tragedije, gospon Krasi bi drukije usluivo svoje cjenjene muterije. Nego uvjek neta ta se nosilo na filmu prije deset godina. To da, sasma isto, samo puno kasnije. Ja bi uvjek bila prije za gospon Barimura jer nije vie balavac, imade onaj prodorni pogled, plave oi i pravednost na licu. Ako itko, on me zbiljam podsjea na mojeg pokojnog Duana, premda je Duan bio crn, malen, i s brkovima od uva do uva. Zar je mater pustila tu nesretnu Klaru Bov bez ide ieg na sebi, u onu jazbinu u samom filmskom studiju. Nesretna obitelj bez brata ili strike koji bi je priuvo, doklen ne snimi tu odurnu scenu. Nek on samo ide po simsu i nek preskae s tornja na toranj, njegova stvar, radi toga se ja neu ivcirati niti gubiti zdravlje koje nisam nala na putu.

Ako pane, pane, nek se za to brine njegova nesretna mater, ako je uope imade. Ili da unie u kavez sa leopardom, bez iega. Isto me ne interesira i ne moram gledati. Ti koja voli viditi krv vie nego ita, gledaj, a kad ga sasma razdrapa da se vie ne moe poznati da je bio ovjek, istom mi onda kai. Takoer dokle Kvazimodo ne pane s tornja u vrelo ulje i doklen ne objese bagdadskog lopova za nogu. S otim isto nemam nit. A kad pomu sjed roendanski kola, onda me pogurni i probudi. Pa je 1 moe biti netko tako ljep ko Norma Talmid, tko ju je rodio, sretne li matere da se ne mora stidjeti pred ljudima. Njoj ne treba ni minke, ni noVih toaleta, ni briljanata, a imade i to plus. Samo da jo izdrim da se ne strknu ta dva voza koji jure jedan prama drugom, i da se ludi eroplan kojim upravlja djete od tri godine spusti cio na zemlju, pa nek bude to bude. Danica ne moe bez napetosti, a ja ito, samo na pol. Da je sve u nekakim granicama, a ne samo jedno te jedno, stra i pokora od kraja do konca. Nek se samo oni kartaju, nek zanaaju jedno drugo na onom krevetu pod baldahinom, nek se nateu oko ostavnine i nek se brinu oko bolesnog ujaka, samo da je to sve u miru i slogi. Imade tolko krasnih siea da bi mogli poeliti. Zgoditak na lutriji, vjenanje s bogatim tvorniarom, krunidba cara, pobjeda nad divljacima koji su bili zbiljam pokora cjelom kraju, tetin imendan i njezina proslava, matura zavrita s odlikom da su roditelji sretni presretni, zgode na kupalitu, frutuk s direktorom banke u hotelu, veer u ruskom restoranu, prijepodne na sanjkanju, kad su pronali dragi kamen u samom vrtu, povratak odbjeglog djeteta koje e sad biti jo puno bolje i nee nikad pomisliti, pobjeda na opinskim izborima, selska slava, sastanak tri stara ratna druga, ljubav izmeu tipkaice i najljepeg glumca, i koja e se svriti sretno, kad je crno djete postalo bjelo na ponos matere koja je isto bjela, nanovo jedno nasljee, samo sad jo vee, divna pjesma ulinih sviraa koji od toga ive, bal namjetenika s tombolom i izborom najljepeg djeteta, vesela kia ako imade kiobran za etati, zar to nije dost da se izmeu tog isplete i drugo ta od dogaaja, a da ipak radi toga nikom ne frkne glava ko da je bundeva. Nas, zapravo, interesira samo sadraj vaeg dana od ujutro do uvee. To publika jako voli. Obian dan obine obitelji u naem obinom a tako uznemirenom svjetu. To imate i u boji. Nemojte zamjeriti s obzirom da smo na probnom radu, a ako se pokaemo, onda da. Najstarija gledateljica u Evropi i njen mali unutranji svijet. Sa svojom dragom kerkom ' i njezinim zlatnim sinom. Ako bi bili tako dobri, i uz veliku pomo stenografa. Ni ja, priznajem, ne razumjem skriveni svijet njegovih kukica. Samo on uspjeva da deifrira. I sam glavni urednik se udi. Iz tri reda u bloku, dvije pune stranice u listu. Na slubi od jutra do sutra samo da bi prekosutra mogli saznati ta je bilo prekjue. Mi donosimo i sa strane. Posebno viceve. Uvjek neka karikatura koja je uperena protiv neega. Ispoetka izgleda kao tra, a nije. Kome to fali, ko je koga vidio i gdje. Ne mora svaki posebno progutati penadlu u kruhu ako je jedan ve progutao. U vidu opomene. Novine u stvari itava jedna knjiga. Enciklopedija svakodnevnog ivota, jedino to se baci odmah nakon upotrebe. Neta ipak ostane. Osim ako neko nema stila. im se utvrdi, zbogom, do vienja, hvala na suradnji. Drugi put moda, ali sada ne. Utivo i odluno. Hljeb sa sedam kora. Svi najpre ureivali poljoprivredni list Od pijanog izvjetaa do dopisnika iz najveeg grada svijeta. Poneta i od stranih jezika, bar kolko da narue aj ili koja je pipa za toplu vodu. ak i sa Kinezima na izvjestan nain, osim toga, oni jako lako ue na. Ta praksa vlada ve dva stolea. Onog asa kad se dovitljivi prodava kruaka dosjetio da ostvari neta kao knjigu, osim ta je bez korica. Samo kad bi mogli doi do naeg skromnog

urednitva i viditi. Koji roman moe konkurirati interesantnosti jednih novina, ak i onih najbjednijih. Odmah vidan itav sie. To je ta prokleta preglednost bez koje ne moemo. Mi lino u stalnom haosu, ali rubrike nam uredne. Premda planeta zapravo na samrti. Kako je duhovito primjetio jedan kanadski kolega. Mi samo da pobiljeimo duhovite opaske stranih kolega, pa ve imamo pun list. Svi su oni duhoviti jer imadu drugi pregled situacije. Ni dugogodinji sta vaeg dopisnika sa Ostrva nije dorastao ovom dogaaju bez premca. Bomba na Pikadiliju, udarac u srce Evrope. Zadrhtala je stara dua Londona. Nemirni elsi. Uope svaki kutak koji va dopisnik poznaje kao sopstveni dep. Ima neku lokalnu boju. To su, zapravo, bila sela. naknadno ujedinjena u megalopolis. Ovo nam otkrio sluajan susret sa zidarom, uz aicu viskija, u jednom njihovom tradicionalnom pabu. Isto to i naa kavana, samo jo puno manji. Veselo pribeite prezaposlenih ostrvljana. Old, old Ingland. Ono ta pamtimo iz pria Dozefa Konrada, koji je zapravo bio Poljak. Linosti Dikensovih romana. Sve to vraa nas u gimnazijske dane, iako mnogi ni tada nisu stigli da proitaju slavnog Davida Koperfilda. Knjiga u stvari mogla biti i vea da se pisac nije probudio, s obzirom da je itav sie naao u jednom nemirnom snu. Svako od nas pronae dio sopstvene sudbine u lutanju nesrenog djeaka. ak i o beznaajnim temama, on uvjek neta svoje. Novinarska ica. Novinar od glave do pete. Odline veze u svim klubovima. Jednom neta primjetio britanskoj kraljici, koja se kanje raspitivala e je onaj smjeli mladi sa leptir manom. To i ja mogu osobno potvrditi jer gutam svaku njegovu rije. Dok je on tamo, nita znaajno nezabiljeeno. Vrijedi vie nego moderni teleprinter, koji na nesreu esto zataji. Nestanak trske u trenutku smrti kralja ili dok se prebrojavaju glasovi. Najgore ako se ono najgore dogodi za vrijeme vikenda. Kraljice umiru subotom, pu ne bira. To vam je prokletstvo tog naeg poziva. esto te najstranija vijest zatekne u kadi. Novinar bi bio uvjek neokupan ako bi u svakom trenutku bio spreman. Mi zapravo svi jedna velika familija u kojoj se govore razliiti jezici, premda taj jezik svima dostupan. Bez neke filozofske teine, ali, ono glavno, to jest brzina, uvjek tu. Novinari koji su promjenili istoriju s obzirom da su otkrili uveni sluaj sa novinarskom patkom. U stvari spaka dokonog provincijskog urednika na koju nasjeo cio svijet. Jedan fle iz zapaljene Pete obigrao itavu planetu. Ovdje gori stop, ostalo sijedi. Neko ita samo naslove, radi toga u naslovu treba da bude cio sadraj, dok u samom tekstu ne. Novinarstvo, to su naslovi i samo naslovi. Vi samo skicirajte u pogledu svojih osjeaja i tome slinog, a mi emo razviti do zadnjih granica. Mi smo vam u tomu jako spretni, to je zapravo na fah, ta sama ljudska osjeajnost. Vjerujte, dosadi i nama izvjee sa mjesta najglupljih ljudskih tragedija, o sasma nepotrebnim potresima i slinom, pa se kadikad bacimo na obini ivot naeg vie nego obinog konzumenta. Novina, te njegove modeme jutarnje molitve. Da sjedne kod frutuka, otvori na list i pronae u njemu upravo opis naeg obinog itaoca koji otvara taj list i frutuka. Neka vrsta skrivene poante. italac koji ita o itaocu koji ita. To je skrajnji cilj svakog reportera sa lica mjesta, to jest u momentu kad pomenuti ovjek frutuka uz itanje te reportae. Ja bi samo bila jako alosna kad bi znala da se taj svijet skuplja oko mene jer misli da sam umasta, ili da kazivam to mi kad pane na um. I ta je najgore, da ne mislim tako kako kazivam, nego obratno. Da se ja zapravo izrugivam sa najljepim i najsvetijim stvarima, jer da sam tobo luda ili se tako pripravljam. Baba iz betega. To stvarno ne bi bilo ljepb i svakomu bi odma pokazala vrata ako bi se odao da tako misli. Neka samo izvole zaburiti se u tu televiziju kolko se ja zaburujem, pa nek

onda vele ako imadu ta. Ja jo zbilja volijem neta uljepati od toga ta sam vidila, to da, jer sam po prirodi vesela i volim se smijati pa se od toga i debljam, kako vele moji. Vidite! Svaki stari urednik ima neki svoj stil. Matori lisac. Prepoznaje to "misli iako ti nita ne kae, premda ovo tek nakon duge prakse. Strani lovac na tmprske grke. Samo baci pogled, odmah je spazi. Od njega drhte slagai, svi u njemu vide oca, iako jo mnogo stariji. Njegov naslonja izlizan na mjestu gdje dou lea. Za poetak dopisnik iz Bugarske. Od ulinog reportera do efa modernog lista. Ime poznato u cjeloj Evropi, iako za njih gotovo neizgovorljivo. Vie po luli, eiru i onom avolskom osmjehu. Pravi mister novinarstvo, ime sastavljeno od znaenja profesije. Naa prezimena u Evropi uope deplasirana zbog onih glupih produetaka. Najgora slova upravo u prezimenima, kod njih obratno. Dugo godina potpisivao se samo sa N, to znai novinar. Sijaset pseudonima. Abc i etcetera, po emu & odmah znalo da je isti ovjek. Posmatra, dokoliar, svjedok iz Surdulice. Sr. Deurstvo od samog starta do smrti, esto prerane. Poseban zadatak novinarski izvjetaj sa pogreba novinara. Pronai njegov sopstveni stil, najsigurniji nain da mu se oda pota. Najdirljivija ona prazna stolica u redakciji koja je bila prazna i inae, jer stalno bio na putu. Suut u vlastito, kao i ime moje keri Danice. Ta pasija i taj neprestani ritam promjena. Vreme Gledstona nepovratno prolo. Nije ovo ono kad je Dizraeli govorio. ta je govorio, to vie ne pamti ni najbolje novinarsko pero, ali onaj stav i ona odlunost iz vremena mladog kapitalizma, to je za svaku osudu. Samo se sjetimo starog beduina iz Drutva naroda, koje je, naravno, bilo puno neefikasnije. Oi svijeta bile uprte u malog Abisinca. Sve to rekao, kasnije se obistinilo. Va reporter bio tamo u trenutku kad je Negus prevalio au s vodom. Simbolian gest. O samom prevratu saznao na jednoj lai. No pasaran, i mnotvo slinih poklia, od kojih neki stvarno historijski. Izvjetaj poslan golubom prevrtaem ravno u redakciju. Mi ne elimo da se mjeamo, ali na nama je da kaemo svoje miljenje, koje je miljenje sviju nas. Iako bez potpisa, prepoznatljiv po ubojnom stilu. Bez straha da polemie sa bilo kim, koji je potpisan. U ime itavog lista koje je u samoj stvari ogledalo naeg drutva. Uvjek sinonim za novine, jo od daleke 1903. Dva kurana pravnika u jednoj jedinoj kancelariji s poljskim telefonom. Kao i svaki drugi veliki svjetski list koji je poeo u nekoj drvarnici. U stupici parlamentarnih smicalica. To ovjek! Njegov glas protiv nas, zapravo e znaiti za. Taj njihov truli nain. Uvjek potpis Jor truli. Akt primirja kao akt nasilja. Osuda, indignacija i reakcije. Paraf na nepostojei papir, sjenka sumnje na njegovom licu. Naa slika pokazuje dvoranu u trenutku potpisivanja, ono u dnu je le pravobranioca. Izlaui se opasnostima o kojima italac ne moe imati tanu predodbu, s obzirom da nije tamo. To to je nekad bila tera inkognita, sad vie nije. Od predratnih viceva povodom kuhanja bjelca u jednom kazanu, puno toga se promjenilo. Nijedan misionar nije pojeden za zadnjih trideset godina, s obzirom da je misionarima zabranjen ulaz na granici. To moja Danica zbiljam guta ko vodu. Put u neizvjesno. Potujui gostoprimstvo, uz majune kolaie, proizvod duge narodne tradicije. Lozinka u stvari ime jedne izumrle ivotinje. enevsko jezero u poreenju s Viktorijinim vodopadima naprosto jedna kada. Stotine hiljada kilometara, a samo jedan jelen koji usamljeno rie. Ljepota, dubine i irine od kojih vas zapravo hvata jeza. More ume, poreenje koje se namee samo od sebe. Zadnji ovjek tu vien oko 1908, u vrijeme pada meteorita. S druge strane, vicarske banke pred bankrotom. Ako iz njih povuku sredstva svi koji nisu vicarci, samim vicarcima nee ostati ni dinara. Oni zapravo obru tue novce dok

lino nemaju nita osim onih altera i samih zgrada u mermeru. Svi oekuju ovaj korak sviju. Sjenka pretnje nad najveom finansijskom silom koja je zapravo kula od karata. Mogu ih spasti samo neotkrivene ifre umrlih kraljeva bez nasljednika. Zlatno pero. Uhvati uvjek problem u leta Karikatura nema znaaja ako na njoj ne moe prepoznati karikiranog. Ako mora napisati ko je eril, a da se sve to ne vidi po onoj debljini i cigari, onda badava sve. Vidi da je to ipak Ceril a ne netko drugi. Uvjek dva seljaka razgovaraju o politici, a s neba gleda ubijeni diktator. Te njegove teme i likovi. Oni nai gortaci i tuinci koji se pojave na samom brdu. Nova godina kao divna djevojka u dolasku, stara u vidu odurne babetine na takama. I uvjek ona duhovita fraza ispod. Svijet e se aliti i posle nas. Sa onom njegovom francuskom kapom i imenom koje je u stvari lano, zbog dugog drugovanja sa zemljom Marseljeze. Neumoljivi Baja Patak. Sedam okomito. Pticakoja govori u tri slova, od kojih prvo i tree isto, samo ono srednje razliito. Zimska moda ve sad. Nosie se vrlo topli kaputi postavljeni svilom. Nastavie se. Grekom deurnog urednika. Nisam ja letio u tom avionu i nisam ja bio neljubazan prama njoj, nego ona prama meni, i to dolje, na zemlji. Naom omakom ime dravnog sekretara objavljeno dva reda nie u vjeti o sapunu. Poslovoa prodavaone koji se pominje u vezi sa doekom na kolodvoru tu ne pripada. Usljed nove tehnologije, molimo da se ovo uvai. Nije ubijen, nego uvijen. Namjesto predsjednik, treba predmetnik. Iskrcala, namjesto isprcala. Radi se o mornarici, kojoj se posebno ispriavamo. Nismo imali namjeru. Uz najbolju volju. Jedan suradnik probao da rekonstruira sjajnu improvizaciju sa aerodroma, ali, na alost, nije uspio. Umjesto pet miliona, treba da stoji mnogo skromnija cifra od pet hiljada. Ne tri i dvadeset, nego dva i trideset. Takav skok mogu samo na Mjesecu, pa prama tome i nije greka. itaoci treba samo da pronau neloginosti i preu preko njih kao preko neeg svakodnevnog. Stari obiaj Tajmsa da nagrauje svakog ko pronae greku odlaskom na Havaje. Nismo u stanju, a osim toga, mogua nesolidna sprega izmeu slagaa i potencijalnog putnika u predivni kraj. Odg. urednik odgovara prije svega sebi i svojoj savjesti, a ne na osnovi nekog suhoparnog paragrafa. Onaj P. P. koji prekjue ubio enu, majku i troje djece, pa nakon toga bacio bombu u putniku agenciju, nisam ja, iako, na alost, nosim iste inicijale. Susjedi mogu potvrditi da sam oduzet i da ne izlazim, a kamoli da imadem majku. Ne bih mogao aktivirati bombu s obzirom da je nemam. Neki i dalje vide u meni monstruma, to zaista nisam, na svoju potenu rije. Traim promjenu inicijala u F. F., to je ipak rede. ovjek koji me naziva svinjom nikad nije vidio pravu svinju, s obzirom da tako olako barata ovim izrazom. Neka se prvo pogleda u ogledalo a ja u mu pribaviti krtenicu iz koje se moe viditi da je mnogo blii tom stupnju nego ja. On mene svinjom, a svi znaju. Ona rikanja po mojim stvarima, potpuno u domenu svinje. Ne znam kako preivio zadnje klanje i nestaicu svinjske masti. Razumijem da va cijenjeni list ne eli time da se bavi, ali dopustite mi samo malo. Ja njega ekam ve due vrijeme. Tuj ga j$ zbiljam zaskoio. Znao sam da e upotrebiti tu sliku sa svinjom, a da e se upravo tu poskliznuti. To je njega samog najbolje prikazalo. U najboljem svjetlu. Nemam razloga da ga blatim vie nego to je sam postigao svojim prljavim pisanjem o pomenutoj svinji. On, a ne ja S obzirom na izgled njegove njuke i sve one kilograme. Iako se redakcija ograuje, teka srca s obzirom na zak. o t., koji je za nas sveto pismo. Apelujemo na ljudski ton. Termin svinje mogli zamjeniti nekim manje udarnim. To sigurno. Mi toliko. Od nas ovoliko. Ovo naa posljednja rije. Ne polemiemo u nepolemizantnim

okolnostima. Jako se varate. Potpuno krivo. Iz njegovog lanka vidi se on sam. Sam sebe naslikao. Nemamo ta dodati. ovjek sebi najgori presuditelj. Netko ilji pero, netko pamet. Svaate ? Ja da, a Danica ne. Pa to je proti nekomu ili neemu. Mnogi itaju samo aforizme, i tako se naobraze. Sa onih par rjei, a tolko da vele. Stvarno vjetina nad vjetinama. Uvjek nekaka mudrost, samo ja ju ne umijem pronai. Jedino ta ne znam komu se obraa i tko komu govori. Ono neta neodredito, a vidim da je puno papreno. Pa ne bi tolko pisali, u svakom broju, ako tri bilo bedasto. Iz novina zbiljam moe nauiti svakojeg vraga, i ovo, i ono, a najvie kako se piu pisma, u posebnoj rubriki i u nastavcima. U odgovoru na vae glupo pitanje moemo vam kazati jedino to da ste glupi kao konj i da nam se sa istim ne obraate ako imadete i trun mozga. Vi da tri se usudili pitati nas tako to, vi koji ne znate niti sastaviti pitanja, a kamo da na njega odgovorite. To vam je zadnji put ta nam se obraate radi toga jer imade drugih budala kojima bi se mogli obratiti, a ne nama koji imademo prea posla nego odgovarati na svako blesasto pitanje s vae strane. U povodu vaeg rukopisa moemo vam kazati da je to drek, da veeg dreka nismo drali u raki, koju smo odma nakon toga morali oprati vodom i sapunom. Srea da je Danica piodrapala svoju glupu pjesmu prije svake druge blamae. Vi da bi se nama obratili s molbom da bi dobili koju crkavicu. Pa to vi mislite, da mi sijemo novce, nakon ega ih samo oberemo sa drva, punu vekorpu, i ravno vama na vau adresu. Ja vam ovo govorim kao matera materi, ali vae djete tolko nema dunsta o tomu da ga najradije ispiite dok ne pukne bruka na samom koncertnom podijumu. Ona da bi zasvirala na glasoviru na kojem su svirali najvei majstori u historiji. Ta nemojte, molim vas! Bolje da vam otvorimo oi odma, nego kad bude kasno. Tuj se i ja slaem do zadnje. Sve na srijedu, ili usmeno, ili putem pisma, a jie da neta vrdaju i uvijaju, od ega bi kanje bilo jo gore. Ako imade neta ta cjenim, to je to, ta skrajnja iskrenost, koja mnogomu ne prija, ali to mu oni mogu. Bolje mu je da odma sazna od eg e umrijeti, nego da se nada i stvara planove o enidbi, a od sveg skupa nema nit. Radije mi reci dan i sat kad u umrijeti a ne da se zanaam kako u ivjeti sto godina, premda skorom pa e biti tolko. I ja drugomu zaljepim u lice da se pui, pa ako mu godi godi, a ako ne, ne. Tu vam zbiljam odobravam. Mogu si misliti kakih okapanja imate njima. Neki ovaki a neki onaki. Mister naranda, razumjete li? Ko je ljubazan prama nama, u obratnom, mister limun. Jako dobro, koji se vrag samo sjeti. I te borbe s pomou pera i mastila. Tako neta nema na televiziji, a trebalo bi. Siroma pokojni gospon Skladnikar. Zbiljam nekad ime znai sve. Tako skladan i uredan list, toga nema nie. Nikomu nita loo, sve zgrizate i zatomite u sebi. Stvarno za primjer i svaki ugled. Kolko ste plaeni, i je 1 vam se to sve skup isplati ? Pa nisu se ba utrgli, bome ne. Ja sam mislila puno vie. Bolje praviti gumbe, samo ako imade tko lud da kupi milijon gumba, a nema ih na to priiti. Nego, doklen se sjete da im ne treba, ti ve presavije svoje novce, pak u Veneciju, na provaanje i vonju gondolom. Ako bi mene tko pito, uvjek bi prije bila za neta vrijedno i dobroga u dui, a ne kontra. ta imade od loog drutva, od hrdave rabote i od mizernog ponaanja. A vidi te primjere ovjekoljubivosti i svakoje druge vrline, od ega mi se odma cmizdri, tolko me to podirne do u zadnji pretinac srca. Jedino da svakoji koji imade neta loo u sebi, nosi nekaku znakicu na kaputu, a ne da se estit upusti njim, a istom kanje vidi kaki je. Onda ti je badava kad si mu ve posudio i tri iljade i gane nove lape i jo ga uputio e ti stanuje neduna sestrina, koja je sasma sama u stanu. Pa pomislite ta moe otale izai, da mi je stvarno

grozno unaprijed. A kad bi dragi bog dao da imade taj znak u zapuku, vidila bi tog luaka koji bi mi prio ili da bi me zavaro nekojom govorancijom. Jedino to bi protuva mogla strgati taj papendekl ili od eg je ve, pa da te opet navue na neta zadnje. Imade dana kad samo smiljam kako bi se ovjek obranio od sviju tih napasnika, pa mi glava oe pui od brige, a nikake asne. Znam da i puno pametniji misle o tomu a nemadu nikakih rezultata, pa to u se ja onda aliti. Nisam ja nikaki filozof. Dapae. Jedino ta gledam, pa to kanje zapamtim. Drugo ne, da bi neta kontala o emu nemam predstave, ali to ta vidim, ne moe mi nitko red da nisam, nek je triput pametniji. Ako su mi loe noge, nisu oi, to jo imadem. Premiljam zato koju bi dobrobit istakla kod ovjeka, i po emu je ono to je, pa jedva da mogu sve smisliti. Jer u njemu imade tolko toga za svaku pofalu, u svakojem njegovom migu, da je teko i sjetiti se, a kamoli pobrojati i zabiljeiti. Gledajte samo tu krasotu, na klupi, u perivoju i kod onog prvog oitovanja ljubavi. Ko da bi to mogo svak i ko da to nije znak najljepeg ta imade u ljudskoj nutrini. Mlada i sasma neuputita djevojka, bie da radi u nekakom uredu, ili je na univerzi kao pristojna studentica, a on, premda ovjek u godinama, ali pun suuti, kako spram njezine vanjtine, tako i onog unutri. to bi mu moglo sve pasti na pamet u pogledu loog, samo da je kojom nesreom taki. I vidite vi njega i ujte njegove krasne govorancije. Najpre joj iskae tko je i iz kake obitelji i da prama njoj ne moe imati nikake namjere. Iza toga, dava joj upute od ega bi se morala paziti u groznom velegradu, koji je stvarno pun stupica za nedunog stvora. Ali ne da bi joj on izigravo uitelja sa ibom u ruki. Jedino da ju poui kao otac i to je sve. Istom onda pome opisivati ovu ili onu zgodu, i to u takim bojama da joj je ljepe nego da sjedi u smrdljivom zraku kina koje ne vodi niem dobrom. To se njoj svidi tolko da ite jo. Sreom je ovjek vidio svijeta, bilo ga je svugdje i svakamo, pa imade tog matrijala za dvadeset ovakih pripovjesti. I da su to nekake prie svaka za sebe, nego uvjek nade koju svezu, pa samo iz jedne u drugu, da bi ga i ja sluala a kamo netko tko ne zna ni otkale je upalj. I zbiljam ne moe niti on sam kazati kad ga je poelo ono neta pikati iznutri, da je moro razumjeti kako mu djevojka postaje mila i premila, a i on njoj. I daba ti onda ta bi joj po godinama mogo biti otac, i ta je malo epav u lijevu nogu radi jednog nesretnika na biciklu koji je vozio kao luak pa ravno na njega, niti to ta zapravo nije odavle nego je na proputovanju, a osim toga niti je situiran, niti imade stana, niti iega. A uprav je to ono neta luaki to malenu curu iz ureda jo i vie smuti da ne zna ni kako se zove, niti joj je vano kaka je ta spodoba kraj nje na klupi. I tko bi umio kazati kad joj se pribliio na pol centimetra, i kad ju je zgrabio onom svojom mukom rukom prije nego ju je odvuko u onaj haustor. Ko u nekakom snu, nemam druge usporedbe. I premda bi se njezina nesretna mater grozno ustraila kad bi joj netko ispripovjedo to se dogaa, ja mislim da u tomu nema nita loo ako su ve obadva tolko zaluditi za pol minute jedno s drugim. ta se mora dogoditi, dogodi se, makar bila i pod najjaom paskom, jer ivot ite svoje, a osobito u toj dobi. I kako se samo taj stari vrag sjetio onih nekih poredbi iz knjiga koje je negda proito, u brijanici dok je ekao za oiati se. Sve ta je bilo u noveli o nekakoj Violeti, on je pomjeo sa ovom prekrasnom curom iz ureda, samo to je svue e je bila Viole ta umetnuo ime ove cure, pa je na taj nain saznao i kako se zove. A kad joj je priznao da je prije dvadeset godina imao isti taki sluaj predivne djevojke iz ureda i koja je nakon samo dva dana od poznanstva umrla od upale plua, i da od tada do danas nije pogledo niti jednu drugu, premda je imo puno prilika jer je on na stvari trgovaki putnik, jer mu je jedina

falinga to mu je firma za koju je putovo pala pod steaj, kad joj je to sve iskazao u jednom dahu da se skorom zagutio, ona nije imala drugog nego da mu se baci u naruaj, tuj na samom stubitu e je svaki as mogo naii ako nitko drugi a ono pismonoa,' koji je sa svoje strane naviknut na svakog vraga za viditi. Eto, to, taj dar da se iskae i ono zadnje iz due sasma nepoznatoj, premda prekrasnoj djevojki, i ne mislei na dobrobit koju bi otale mogo poluiti, nego radi same one nutarnje vatre koju ne moe nitko stegnuti u sebi, to je meu najvanijim kod mukarca, pa bio on star ili mlad, imo ili ne imo novaca, bio zadnji goljo ili najslavniji pjeva u operi, premda su ovi zadnji uvjek nee na putu, a osim toga su i debeli da deblji ne moe bit. Jedino to se svugdje nae dobra dua, pa pomogni ovom, udjeli onom, te i onaj zadnji sljepac bez ide ieg opet doe na svoje. Bog mu pomogo tko je izumio siromako prenoite u kojem ipak moe skloniti glavu, a i one vree u koje se umota nisu ba sasma od ugljena, nego su ih najpre dobro ispraili. I sve to za pol dinara, koji e ti svatko dati drage volje. Samo ako bi pazio da ti netko ne presjee vrat brijaem, jer misli da imade svu silu novaca u depu, a dobro znam da nema. Kanje bi bilo nisam htjeo, mili brate, ali daba tebi ako ti je na jednu stranu tjelo a na drugu glava. I kako je samo to zgodno iskombinirano da su svi skupa u toj spavaoni, velikoj ko eljeznika stanica, ako nekojeg drugara nisi vidio cjelu vjenost, tuj e ga nai, samo ako malko vikne ili dune u nekaku pitaljku ugovoriti znak. Bome, kad se bolje pogleda, siromak uvjek nae nekaku olakicu, ili mu netko dava novac ravno u eir na cesti, ili ga vue za rukav ne bi li ga nahranio u haustoru od prekueranjeg ruka, koji bi i tako bacio, ili ga sasma odjene od glave do pete u robu koja mu i tako smeta u punom ormaru, a ovom je zauvar, premda je krojito za enu ili djete, ali sve se dade prisposobiti uz malo konca i iglu koju uvjek mora imati u eiru. A osobito ta ne plaa porezu, niti jednog jedinog dinara, to ne mora bacati novce na veernje odjelo i glupe cilindre, jer to bi on radio u operi nego hrko ko konj, a osim toga ne mora sluati one maje derae pa je i tuj na istoj dobiti. I jo u jednom jako puno uivam, a to je da su svi ti golje i bjednici uvjek onako veseli i rumeni, premda jedu samo spirine i oglabine koje je drugi ostavio. Uvjek od nekakog heca, znadu zadnje vicove, umiju igrati na jednoj nogi, praviti se da su glupi avgust, stvarno nekad mi grunu suze od silnog smija ta ga oni znadu izdramiti od svakog ivog. A sad, va najzanimljiviji doivljaj, va cvjet i vaa boja. Broj cipela, ako to nije neka tajna. Samo kad bi televizija opisala cio moj ivot sa svima potankostima o kojima niti ja nemam pojma. Da bi, barem unatrag, sve dobilo nekaki raspored i redosljed, a ne da ide sve jedno preko drugog, to ne mogu podnjeti. Otkale sam, to je bilo, i to e biti Ako moe u ljepim bojama, jer je neta bilo i runo, koje se ne tie nikog. Otkale sam samo dola, a e sam sad. Krasne slike o svemu tomu, srea to dobri fotografi, koji su sa svoje strane esto i malko zvrknuti, uvjek uslikaju nekoje slavlje, ljude kod stola, zarunike, samu svadbu i maleno djete u kolicima na onom snjegu, a ne da tri se vidilo kako se dvoje gurmiaju i on nju mlavi radi toga jer je doo doma pijan, ili jer je ona se tolko nisko spustila da se natezala s dimnjaarom u forcimeru, pa sva imade one crne tragove odzada. Krasne stare slike iz naeg grada i nekojih drugih, od prije sto godina. Bog mu dao nesretnom gospon Jovanoviu koji usliko one divne dame i njiovu djecu u najkrasnijim pajzcimerima iz onog doba, premda svi mrtvi da im se niti pomena ne zna osim tih istih slika. Pravi ivot ko i na negdanji. Svakoji vrijedan i ljep, nikad se nisam potuila, ali onaj ta je proso, taj je i najljepi, jer se jo vie procjedi dobro od loog, pa prvo ostane a drugo se

baci van iz albuma i sjeanja i povjesti. Osobiti ljudi, ta su oni znali savatati i probaviti, a da su nakon sveg ostali ivi, premda ne svi. Divne osobe, nekoje puno poznate i s dosta privreditog, s njiove strane, ljepi na oko, veseli i lagfertig za odgovoriti. Sa* mo nekoji od tih bi se znao frnjiti kad ga pita novinar, ali taki zbiljam u manjini, a veinom i ljubezni i dobroduni i vrijedni za budue narataje. Ko da je njima lako pitati svakog i pisati svaki dan nekog boga. Pa niti se ne dogaa tolko toga u svijetu kolko oni im adu za natampati. A istom i kad se dogodi, pomislite u onoj strki opisati svaki araf sa prevrnutog voza ili pobrojati tko se sve utuio u onom prokletom parobrodu. Pa jo ako se prevare u pogledu nekog imena da se utuio taj i taj, a on se mirno ee jer je zakasnio unii u sam avion, a onaj to je zbiljam raznet u milijun komada, vele da je iv. Osobno nikad ne bi pisala za novine, niti u snu. Neta zapisati u vlastitu teku, to da, ali pred cjelim svijetom sastavljati one reenice, jednu za drugom, a sve mora imati nekaki rep i glavu, i to u onoj brzini. Lako je knjievniku, sjedi u toploj sobi, nitko mu ne zadava nikaku zadau, pie o emu oe, a kanje je jo i slavan. A ovi nit, ni slave, niti velikih nvaca, jedino ta pocjepa donove od silnog trapaca dok nisi intervjuiro ubojicu, iH fliku koja igra na filmu, a ve sutra svak u te novine umata grincajg ili isjee za zahod, to je jo puno vie poniavajue. A uprav oni se zalau da ne moe vie bit, da svako imade ujutro ta za proitati kod kave ili u krevetu, ako je malo imunijeg stanja. Kako je kod nas, a kako kod vas. U emu se sastoji ono za svaki dan, kako u pogledu prehrane, tako i svakog drugog posla. Ima li ubojstava, ili da bi netko lupo prozore iz heca. Ko je komu preoteo vjernu suprugu tp ne, to nikoga ne interesira, nego samo ono najpree od ega ovisi ivot. Netko ne voli kazivati ni dok se klanca, u vozu deset sati, pa samo uti i gleda u onog preko puta koji jede pohano pik i brie prste o sjedalo, a netko im si sa njim pola minuta u liftu, odma ti ispria Markove konake, tko je, to je, i kamo ide, premda ga nisi nita pito. Ima ih koji pripovjedaju zbiljam krasno, da samo vezu, ko da itaju iz knjige. Oni su za svaku pohvalu, jer se od njih uje sve kako e to stoji, i u kome smislu. Kad bi svi tako kazivali, i to preko televizije, onda bi se sve skupa moglo na koncu zbrojiti, pa bi znali ucjelo kako je kod nas uope, premda se nadam da je svugdje dobro. Najvolim one crtice, dvije-tri rijei o ovom i onom, pa dosta. Kako je io ulicom, pa susreo znanca, a ovaj mu kazo to i to. Sve to pomjeano sa neim smjenim, nema ljepe za itati, a jo k tomu kratko. I kad je nepotpisato, a osobito kad ima inicijale. Ve po onome njegovom stilu prepoznam tko je. Ima vragova koji se tako izvjete da napisu svaki dan po jednu taku sprdaina Zbiljam talentirani. Isto i o ljubavi. I ne bi taj uft ispripovjedo neta do konca, nego istom je iks ipsilon u halbcilindru unio kod grofice u spavaonu, kad ono nastaviti e se. Pa onda doekaj s mirom do sutra da vidi oe li joj samo nazvati dobarvee ili ta drugo. Pa to e ona njemu kazati na to, i da e joj je nesretni suprug uprav u taj as. A i ovaj mu uvjek izae kad ne treba, da kupi cigaretle i igice, a kanje se samo lupa u glavu. I kako se samo taj u halbcilindru stvori isti as, ko da stoji u haustoru i eka da onaj nesretnik izae, a znam da nije, jer je gospodin ovjek i jer je to samo takav sticaj okolnosti A istom sutra, u sutranjem nastavku! Ve se je krasna dentistica pogledala u pigl nakon ulaska toga u halbcilindru, i on joj sjeo samo na krajiak kreveta, istom joj on pria film koji je vidio na proputovanju u Beu, kad eto ti onoga sa igicom i cigaretama. Pa opet nastaviti e se. Ja ne znam kako samo izdri taj narod u toj napetpsti do drugog dana, ali ta je, je, boljih romana od takih, za mene, nema, za to mogu ruku u vatru metnuti. Ne mora svak natovariti osamsto strana o

bilo emu, pa da je pametan ko nijedan. Nekad volim vie onoga ta pie po dva-tri stupca u novinama, a sutra opet, u nastavku. Jedino to mora pamtiti ono od juer, to je ta i ta koju spominje, je li grofica ili dentistica, a da ne izgubi nit, pa da ne zna o emu je rije. Napeto, da napetije ne moe biti. Vae cjenjeno porjeklo i obiteljske veze. to vas je uila vaa draga baka a to ste kanje nauili sami. Recite nam kao obina naa graanka u dubokoj starosti sve ta vas ulja i to bi vam se jo moglo priutiti, premda imadete sve. Samo ako bi rasvjetlili korjene vaeg ivota, koji zbiljam mora biti bogat prebogat, a s druge strane preljep na svaki nain. Ovo vam je pripovjest o naoj najstarijoj gledatelj-ki televizijskog programa u Evropi, koja e uskoro biti jo starija. Nita ne proputa, za svakoju stvar imade svoj komentar koji je sasma pozitivan. Ako ikako bude mogue dopremiemo je u na skromni studio da svi uju taj rodoljubivi glas. Mili feldbaki kraj. egod da sam ugledala svijeta, bilo bi mi sasma svejedno, tolko presretna ta sam uope na njemu. Premda vie volim da sam otale, nie Graca, nego gore prama Judenburgu, prije tuj na jugu, no onamo prama vedima, vie ove na zapadu, no onamo prama Rusu i Mongola Male udoljice, panjaci, ume i krasno vinogorje. Tuj bi bilo dobro biti i obina lasica, ako bi bili tako dobri pa da je ne zatuku tapom, ili obina blesasta krava, kolko se ona ima nabokati trave, saftne i jako hranljive. Ovaj va oprezni optimizam okrijepit e mnoge itaoce. Ljudi takoer uljudni, premda enske dost pametnije nego muki Moe ih pitati za put, pa kad ti kau, odma idi obratno, i za tili as stii e kud si naumio. Svaki e ti iznjeti sira i vrueg kruva, ali nemoj gutati ko bjesan, nego najpre savataj, da ne bi bila kojim udom unutri igla, kad uvjek moraju raditi dva posla odjedno, prokleti bili. Ako im zaiska da bi nee prenoio, pokazae ti najbolje mjesto na taglju, svi se ustrude oko tebe ko da si knez, a oe li osvanuti, to je drugo pitanje. Nitko ne ita puno knjiga, jer ima posla oko tih konja i preanja groa i vatanja tvorova koji usmrde cjeli kraj svojim smradom, ali znadu vie nego ta pie i u najpametnijem kalendaru, jer se prenaa s koljena na koljeno, za zimskih noi, kad niti imadu sjei lozu, niti ubijati meede, niti se klati meuse radi ograd^ sa susjedom. Zbiljam divno. Uvjek vole blenuti u tebe dok ne uju cjelu tvoju litaniju, a onda se samo okrenu na peti i pou doma. Mora ih dobro povui za rukav i pitati nanovo da bi se uvjerio da nije sasma gluh i da bi uo ono ta te interesira. Isto i kod pogaanja ako bi ti pala na pamet ludost da njima neta trguje. Dragocjen uput buduem ludom putniku. Prvu sumu uope ko da nisu ni uli, makar bila i najvea mogua, nego istom kod tree bi rekli a il b, i istom onda poeli neta bronzati, iz eg uope moe shvatiti da bi iz ovog posla neta bilo. Pa de imade tako interesantne eljadi i tako smjena'i vesela naroda. Nie. Puno bi izgubila da ih nisam znala i da nisam odanle, a puno vesela ta sam otila otale prije me netko nije zatuko po noi ili nainio nekaku uvredu, ili me prevario, ili prebio nogu tapom, ili mi razdero opravu od heca, ili me nalago da su mi se svi potuili a kua izgorila dok sam bila kod bake u Feldkirhenu kojih tjedan dana. Jedino da ih moemo oiviti putem celuloidne trake. Jer togod da sam kazivala o svojoj domaji, moj dragi Duan ismijo me da pretjerujem, pa da to se onda ima kazati o njegovima, osobito o onom kraju dolje, kraj Uskoka, otkale su svi, i otkale im i ime. Da ako su moji feldbaani pritvorni i krivo vjerni, da ta su njegovi, kojima se ne smije doi ni do praga ako oe otii s oba uva. Da ako se kod mojih ne pazi knjiga, da to ta on sa svojima koji skorom riu od silnog znanja i naitanosti, da ako mojih imade malko pritupastih, da se ne umivaju ba svaki dan, premda svetkom uvjek, to bi imo on ispripovjedati o svojim

nesretnicima, punim pljeve i smeta u kosi i brabonjaka boemprosti u laama. Od tog me uvjek proe neka zima po tjelu kad vidim kolko se svaki ivi stvor zna faliti svojim krajem i njiovim ljudima, s kakom duovoljom iznaa svakoju malenkost, samo da bi njegov narod bio neta posebno i da bi kao taki uo u knjige i u povjest. Ako bi i bilo neta loo kod njegovih, isto i kod mojih, da su nekaki mlitavi i ne vole se tui, da tolko bulje u knjige pa ih je pola u oalama, ili da govore polako i bez deranja, da ih triput mora pitati za neta, sve te loe strane bi sakrio kako zna i umje, samo da bi one druge izale iz najnutarnjije nutrine na vidjelo. A kad bolje pomislim, cjeli ovaj svijet od Visle prama zapadu, i od doljnih strana talijanskih do Brabancijuma i ludih Finaca, svakoji narod ipak imade neta ime se moe podiiti, ili je tolko spreman uvjek vojtiti i tuj i tamo, tud se bez ikaka straha, ili tolko voli govoriti da ga jezik zaboli, ili umije prevariti s tolko heca da ti je kanje zbiljam smjeno kad prebroji sve, a osobito vlastite novce, ili znade derati i lokati da je milina pogledati, ili umije natezati enske, osobito tue, da uje kikot od sjevera do juga, ili se znade na drugi kaki nain veseliti a da sve skupa i ne pane puno glava kod toga, a o svemu umije i nakrmaiti takovih knjiga da jadni uo pol avata i proguta prije nego bi proito tih uda znatieljnim acima. Moja je osobita srea to su se takove dogodovtine, kojih je bilo istinabog od pamtivjeka, u moje doba udesetostruile, pa onaj koji je volio se samo akati u birtiji ili pivnici, za mojih dana popali cjelo selo ko da to nije nit, taj koji je lago samo malko, kod svojih poznatih i u vlastitoj obitelji, sada tura sve u debele knjige da se izvara tisuu puta vie glupog i blesastog naroda (jer kad mu vjeruje, tako nek mu i budi), i velim, sve ta je bilo u malom, sad je u velikom, kako u naravi tako i na filmu, pa stvarno imam ta za gledati u svojoj starosti i tim dugim danima koji nikako da se svre. To e zbiljam biti rubrika kake nema. Ona mlavljenja tupim i otrim prije petsto godina, i onaj nekaki fundroman za ubezeknuti kojeg fratra u samostanu, ili nekoja druga prdaina, nisu nit prama ovoj fertutmi koju gledam ve skorom cjelo stoljee, i kojoj, sve se nadam, nee biti premca dovjeka. Jo samo nekoju potankost za kakima svi ludi. Ne znam ta mi se vie mili iz mojeg ivota, ili kad sam bila mlada ko cvijet, ili u punoj snagi da sam mogla valjati brda i kamenje, ili sad, u starosti, kad znam na emu vrag sjedi. Svakoje doba ima svoje zadovoljtine, samo bena ne zna okoristiti se iz svakog. Krasni dani, puno udvaranja, nikakih tragedija. Tko bi lud zdvajao, kad si mlad i moe pretrati livadu od kue do ume, a da ne izgubi sapu. Moe presjediti cjelu no kod knjige ili runog rada, a da ujutro nisi pospan ni zere. Moe zafrkavati nesretnu benu ko ta je Sigslovac, vrtiti ga ovamo i onamo, i da ti nikad dost. Mogla i kanje, samo mi se vie nije dalo, u tomu je mladost. Tih detalja, to se stvarno doima. Volio mi anuti u uvo i nekoji oficir nekoju svinjariju, preko svega prelazila ko da to nije nit i tako se spasila svega. Druge odma ostave mua i etvero djece, krasnu egzistenciju i svako dobro radi slute koja ti znade polaskati, premda nema zbog ega, a kanje upa kose i baci se pod voz kao vrea. Pa zar se ne mogu dogovoriti ko ljudi, uj draga moja, sluaj dragi moj, mi nismo jedno za drugo radi toga jer smo puno razlini, pa svako na svoju stranu. Nego se moraju gnjapati dok ne urue sav mebl u salonu i one krasne ae do zadnje, a na kraju je jo i zaguti ko pile. Blesasti glumci. Svaki stariji dvadcet godina nego ga prikazuju. Grozno ponaanje. Uvjek mortus pijan. Govore strani jezik koji ne znam. to e mi onda jo i oni na vrat, osim to ni jedan da bi mi se svidio do kraja. Znam lude enske koje sjekle vene radi Valentina s onim njegovim staklastim oima. Da metnem njega i mojeg pokojnog

Duana, jednog naspram drugog, pa da svako vidi. Duan u onoj svojoj krasnoj bradi i naoalima, odma se pozna kolko je pametan i dobar, i ovaj, sav ulickan i samo se gladi po kosi od jutra do sutra. Pa nisam valjda pala s tavana da ne znam za kojeg bi. I radi ega se uvjek mora vatati za srce kad joj oituje ljubav, ko da mu je taj as zlo. Pa nije ni ona svaka tolko luda da bi mu odma pala u naruaj kad vidi da je loog zdravlja. Ili da bi se bacio pred nju na koljena u novim laama, a ne gleda je li tuj blato ili nije. A puno njih i nema druge lae niti koga da bi mu kanje peglo i briskao te grozne flekove od kleanja. Mene Duan samo uvatio za ruku i bez rjei mi sve bilo jasno to e biti. Moje zagonetke i kako ih rjeavam. Najvolim sama sebi postaviti upit pa kanje misliti o tomu dok mi ne pukne glava, samo da si dam nekoji odgovor. Kako se neka stvar moe pamtiti cjelo stoljee a da nit je zabiljeena, nit uslikana, niti da za nju ima nekojeg drugog svjedoka. To vam je jako zgodno. O pamenju i njegovim sastavnim djelovima. Tko ima a tko nema pamenje. ivot bez pamenja i je li bolji ili loiji. Samo o tomu bi mogla napisati cijeli udbenik za puku kolu, jedino ako bi me pustili. Zbiljam se najvie divim toj napravi unutar mozga koja sve upije kao bugaica i dri od najranijih dana do zadnjeg danfa. Tako mala glava proporcionalno, a tolka spremnica. I kad sam bila djete, i u pukoj koli, i kao doktorova vjerna supruga, i kao upraviteljica vinarske firme, i u zlu i pokori stranog rata, i ovih tridcet pet godina nakon toga, svakoji av i glutica i koni iz cijele te krasne periode, sve mi to stoji odzada, pod frizurom i jo nie ne ide van, a nadam se da nee ni kanje. I ne znam kako se da tome narodu tolko kukati za ovo i ono, jer kad bi se po pravu izraunalo, vie bi bilo onog dobrog, ko to i najbolesniji, ako bi bio poten priznati, ipak je puno manje bio u krevetu nego io i veseo, osim ako ve nije roen bez ijedne ruke i s pol glave, ta uope ne ubrajam u normalno. Nadalje potivam ko bi se s tolko volje dao na neta, od svoje rane dobi pa dokle ga netko ne ustavi silom ili ako bi umro, sve jedno te jedno, po istoj crti i da ne zna za nit sa strane. Bilo da pie knjige ili da izumlja cijev koja bi spojila nespojivo ili da okuplja narod radi neeg. Moe to kanje nekomu izgledati i skrajnje krivo, ali ve ona njegova vatra u oima, ono oko ustiju dokle govori, to sve drkturi, skorom da bi dobio padavicu, a znam dobro da nee, sav je za to a ne za neta drugo, tome se divim vie nego nekomu srolji koji i bi i ne bi, istinabog nitko ga ne ubije, i nitko ga ne goni cjelog vijeka, ali se za njega, radi tog ta je mlakonja, nie i ne zna. Zbiljam alosni primjeri onih koji ne mogu zaspati za majku boju, samo radi toga to im savjest nije mirna ili neta drugo smjeraju kontra blinjih, ili su sami u sebi bolesni da se ne mogu skruiti i umiriti bar za tih nekoliko prokletih sati. A i kad su zaspali, nemaju mira, nego pomu onako sanani hodati po kui i po krovu, dok ih netko ne vikne po imenu i dok ne padnu na cestu s te strane visine. Uvjek spavala ko zaklana, nikakih apfirmitla ili ega drugog, ne stignem se ni okrenuti, eto ti jutro. Za srce ne znam ni e mi je, plua, diem ko tica, glava nije me bolila za cjeli vijek moda triput, i to ne radi kake sekiracije, nego od promaje na kojoj opet volijem sjediti nego drugdje, jer me ladi. Apetit zvjerski, pojela bi boga, samo sam se ipak susprezala za trpezom da ne misle da sam svinja kolko mogu strpati u sebe. U cijelom ivotu niti jednog stranog sudara sa neim, da bi otale sve ilo u reh i u drugom pravcu nego prije. Niti jedne jedine prepreke za sve vrijeme, koju bi sa svoje strane isto znala preskoiti, premda je bolje da si bez nje. to je komu ljepo, u tomu puno razlini. Neki se vole oeniti skodavom da skodavija ne moe biti, a neki debelom ko prase. Isto i u pogledu minke, kako se koja nosi i ta se tie samih izraza. Puno njih da im drago ako je

malko slobodnija a da ne pretjera, dok drugi samo da je ko svetica, pa je odma uzima. Nekoja, da bi je istuko barem jedanput na tjedan, jer da bez toga nema nikake zadovoljtine, a druga samo onu finou, cicomaco i tomu slino. Jedan papigu, drugi maku, a trei konja. Netko crvenu, ko na primjer ja, netko sasma liht plavu, a trei samo da je zeleno, ta im i nije tako glupo, radi oiju. U muziki, namjetaju, obedima, godinjoj dobi, mjestu prebivanja, je li na katu ili pri zemlji, pa ovo ili ono, sve sami kontrasti, ko da nismo na istom planetu i u istoj dobi historije. Ja vie nekaku sredinu, ljepo ono ta i svima, a to su djeca, proljee, geranije, himbersaft, dobar kino, ne pretjeran, vojska kad marira, osobito oficir na konju koji pozdravlja, uen ovjek (ako se ne pini vie nego smije), grad uredit za nekoji praznik, kolo na samom trgu, radnici vesela lica kad izlaze iz one strane tvornice, ministar ili koji drugi kolovoa kad je fin, uredan i krasno odjeven, nekoji kralj ako ima takta a ne da nanaa svuda onu svoju krunu, ljekar koji bi ljeio i drugim, a ne samo da ree pilom i bode noom, skromna djevojka koja znade i recitirati i isheklati rukavicu, a ne namee se svakome reiseru na cesti, sve sprave i strojevi koji su od neke koristi a ne da odma ubiju onoga iji su, krasne koije kojih sada nema, voz, ako puno ne trese i ne strkne se odma s drugim im izae sa stanice, brod, samo za vidjeti a ne da bi bila na njemu, fala lepo, sunce, ali ne pretopio, dve-tri oprave kolko da nisam gola, ali od prvorazrednog tofa, lape ako su ljepe, malo cukra ili slanine za vakoljiti kad sam sama, koja knjiga, ako nije puno debela i ako nije sasma dosadna, i to bi jo, kad vie nit i ne treba. Nikoju djeju bolest, nikad pala onako da me puno boli, ili niz tenge, ili u brdu, kamo nisam tii ila ko ostali luaci planinari koji propanu sa dvije tisue metara u nit. Nikad da sam se zagutila komadom kruva pa da ne znaju to e sa mnom, nikaka briga za moju jadnu mater u nikom pogledu. Zbiljam srekovika. Svaka muka, i ona grozna epidemija, sve prolo pokraj, osim ta je strado dobri Duan, ali on, kao doktor, nije niti mogo ne stradati. Kad smo nakon svega se izbrojali, imali vie nego prije ne znam uope otkuda. Niti nam je trebala ratna teta koju nitko nikad ni ne dobiva, tolko odjedno nasljedili od jednog tetka kojeg uope nismo znali. Dajte tima i tima sve i sva, i potpis. Radi njih me mogo ucocati prvi razbojnik, kao enu bez mua i sa malom djecom, a nije. Nikad da sam zametnila klju od kase, ili nedajboe izgubila pred birtijom da svakoji uft moe unii nou i otkljuati. U poslu oko vina, nikad da bi mi se ukiselilo, ili da bi se prolilo bure radi ljenog sluge, nego svakoji ep i svaki raun na svojem mjestu, za ugled. Od djece, Danica udana za nesretnog Lazara, koji volio viditi ai dno vie nego ita, ali s druge strane bio tolko ljep da se u njega nije moglo gledati. Premda uvjek een, tolko dobar, a mogo je ko drugi prekretati stolove i tui sve po domu, ta nije nikad. Dragomir kao muko, puno toga ludog i nevaljalog poradio, svejedno to netko mora i to, svakojoj brani pripada neto svjeta, kako odvjetnicima, tako protuvama. Svakoja njegova bedastoa bila s puno smija i veselja, da su mu uvjek gledali kroz prste, i na policiji, i meu kolegama. Jedino ta bi nekomu osto duan ili ucvjelio kaku djevojku kojoj obeo prsten, a nakon toga, nit. Vama kao materi javljamo tunu vijest u pogledu vaeg dragog sina Dragomira i njegovog nesretnog sluaja, kojem nikako nije bilo lijeka. Premda morate biti sretni s obzirom na njegova sasma upropastita plua, srce i bubrege koji zbiljam vie nisu bili za nit. A ako emo za pravo, taj se stvarno nauivo ko nitko njegov, i na taki nain da mu svi mi u cijeloj bolnici zaviamo. Tolko i takovih prekrasnih djevojaka koje je znao iskoristiti u svakom pogledu, to zbiljam ne stigne svatko, pa makar bio i bri od njega. Pokop morali obaviti taj as, radi one

strke i pokore koja bi nastupila da samo svaka deseta zaeli ispratiti ga na vjeni put. Pomislite taj promet i tu cestu kojom bi io sprovod. To nikako. Suut, rukoljub i svako dobro, barem za vas koji ste ivi, ako ne za njega koji vie nije. Dobri i nesretni Dragomir. Jest da se puno vucao vamo i namo, ali kad ga je to veselilo, radi ega da ne. Taj je vidio svijeta i ljudi svakoje fele, a o curama nemam tog papira da bi sve pobiljeila. Tridcet sedam godina nije puno, ali za taki ivot i previe. Zdvajala ko nitko moj, a sad mi lako na dui kad znadem da je tamo, otkale ne moe nikamo vie baokati niti sam, niti s nekojim oloom. Onih briga mojih za njega, prama ovima, koje nisu nit. Svakoja smrt od milih i dragih najpre neta najstranije i najcrnje, a kanje puno manje. Svaki umro u krevetu, uredno, premda s puno muke, a kad pomislim da im se mogo ne znati grob, da bi mogli biti vjeani i pokazivani cijelom selu da su taki i taki, i da ih je netko i mrtve mogo popljuvati, ovako mi puno milije i puno vie dolikuje. Sve skupa, s djecom dost zadovoljna, premda svakoje na svoju ruku, Milica ljuta ko paprika, Anka stidna, a Dragomir lake pameti, jedino ta nema nikojeg medu ivima osim moje drage Danice, s kojom se naganjam od jutra do sjutra. Velika srea da su svi drugi pod zemljom a ona iva pa me moe posluiti i kraj svih tih njenih ludosti svake vrsti. to je bijelo nije bijelo, i obratno, a ja dobro vidim kako je, samo utim. Nanovo tuna vijest za vau obitelj od strane nas, iste bolnice i istim povodom. Znademo da ako vako nastavite, sve jedan po jedan, da vas nee ostati niti jedan. Pa dajte se malko uzdravajte od upotrebe tih svih otrovnih tvari kao na primjfer alkohola, koji je konano doo glave vaem dragom zetu, suprugu i ocu, a naem cjenjenom i zbiljam discipliniranom pacijentu Lazaru osiu, koji je do zadnjeg dana bio ljubezan, fin i nimalo rabijatan, ak i u sasma napitom stanju. Istim povodom aljemo vam kao spomen sve njegove medalje i diplome kao sokola, gimnastiara i prvaka u najveoj mogunoj koliini popi tog alkohola sa istoimenog evropskog natjecanja u Krakovu, a koje je vucarao sa sobom svakamo, pa i do nae nesretne bolnice. Znak nae malene panje, kad, na alost, i u okvirima naih moi, kao i s obzirom na stupanj razvitka medicine kao nauke, nismo mogli vie. Puno bolje da Lazo isto mrtav, jer to bi s njim nesretnikom, da i dalje pije, a bio bi ve puno star, jer vrijeme ide ko ludo i ne znam dokle e. Ovako nas dvije ko dve sestre, jo kad nam doe moj dragi unuk da neta ispripovjeda koje ne umije nitko, to mi je najvea duovolja. Nas tri, cijela ona familija od sedamdeset i pet osoba. Ko nakon nekog potresa. Koja srea da smo uprav mi preivili a ne neki drugi meu nama, koji nas ne bi ni pomenuli, a mi njih stalno. O svakomu vodila brigu, barem da zabiljeim datum kad se rodio i umro, a tko bi to za mene, nitko. Najljepe preiviti i biti to dulje na zemlji, pa makar puzo, ko to bi ja da nemam ovaj stolac na kotaima. Ko ga izumio, svaka mu ast i puno fala. Mnogo puta lude sree, ne znam niti kako. Tuj, na mjestu de sam bila pol minute prije, pao neljudski komad eljeza odanle e su gradili kuu, ostala bi palainka od mene, a neki vrag mi kazo da se maknem. Da ta je meni naspjelo iznaati obiteljske tajne i ko je komu to. Opet ono njezino grozno nepovjerenje prama svakomu, pa ak i prama sedmoj sili. Kako mogu da me neta pitaju, a ja da utim i pravim se luda. Niti crnom Cigi na cesti, ako bi mi se obratio radi nekoje ulice kamo ide vratiti runi sat koji je naao nasred plonika. Da bi sad svako da nam je znan i poznan, a dok je bilo stani-pani, nie nikog. Je, kako ne. Pa to vam je ta stara gospoa, udata za jako finog gospon doktora, sa Grunta. Uzor ovjek, lijenik bez premca i narodni borac iz doba Veleizdajnikoga procesa. Bio osobno njim, u istoj samici. Nas dva, on i ja, te tako znadem sve

one potankosti koje nije znao niti sam gospon Pribievi. Ali to mu vrijedi da su ga otpustili ispod optube, skupa sa mnom, kad je nesretnik umro od panjolke devetsto osamnajste. Da ta on imade prekapati o njezinom ocu od prije skorom sto godina, i da kolko bi taj moro imati kad bi sve to bila istina a ne samo presna novinarska la. Da je on nekomu zalazio u kuu, osobito nau. Pio kavu, alica do alice. Sad je lako pripovjedati kad je prolo tolko godina, pa nitko nikog ne prepoznaje ako i jest iv. A da nije bilo tog prokletog rata, jo uvijek bi sjedila na onom uljivom Gruntu i zbrajala cifre i adrese, biljeila tko mi je kolko duan i odala po vrajim sudovima, a vako vidila svijeta, dola u prestolnicu, e sam i sad i otkale me nee nitko. Ona da bi imala suuti prama drugome, makar bio i najposlednji kelner, to ne. Samo da bi sjela za stol, odma ne valja to, ne valja ono. ujte, gospon ober, da se niste moda zabunili pa mi donijeli vodu za prati sude namjesto govecke juhe. Ovo da je nicl, tvrdo ko dupli on a vilica se iskrivi taj as im je uzmem u ruke. Ovo da je bijeli kruh, mekan ko dua i podatan ko spuva, kaki ja sama sebi ispeem doma. Ovo vam je vie ko cigla, ako bi mene pitali, a ja vam poteno htjela odgovoriti. Salata od prekjue, stonjak musav i zdropit ko da su ga krave vatale, a solenka razbita sa strane i bez truni soli. Zbiljam bi me bilo tolko sram, jedino je^srea ta ni ona niti ja ne idemo uope u nikakvu restoraciju za jesti, nego sve doma, pa samim tim izbjegnemo svaku taku njezinu glupost. Ne znam samo kako ima due govoriti kontra onog dobra i one potpore od strane sasma nepoznatog oficira. Ono vrijeme, ono grozno legitimiranje na samoj lai, kad je most ve bio uruit, pa da se nae taki ovjek u uniformi, koji ti uope nije nit. Gospoo, vi ste sada moja ena, nemojte se nita straiti, samo me uzmite ispod ruke, a ja u vam ve izraditi da dobijete propusnicu od onog Njemca u kancelariji. Niti da bi ti neta izdramio, niti da bi te iskoristio na bilo kaki nain, a mogo je, to svi znademo. Bite legitimacion fir majne frau. Vi samo recite vlastito ime, jer o tomu nemam pojma. Eto, sad ste slobodni, moete mirno otii svojoj kui i svojem dragom suprugu, bie imate i djece, a ja vam se preporuam, stiem vam aku i salutiram. A da nije bilo tog stranog rata, niti bi ga ikad upoznala, niti bi svatila kakih sve dobrih . osoba imade, ak i u oficirskom koru, proti kojeg svak znade priati neoprostimo rune i neprovjerene pripovjesti. Ja, osobno, isto puno primjera dobrog u onom stranom zlu. Bi li mogli me propustiti bez reda da bi fasovala taj gnjusni komadi kruva, jer sam ve puno stara, osim toga udovica iz zadnjeg rata, imam ker jako bolesnu na ivcima, mu joj tolko loe da je ve nepodnosivo, maleno dijete od devet godina ne zna nit i strai se, njezina nesretna sestra a moja druga ki jo uvjek neudata, premda joj prolazi vrijeme u ovom nesretnom ratu, dajte, ako bi bili tako dobri kad sam vam ve ispripovjedala cijelu litaniju i sav na puno alosni rodoslov. Kako ne, odmah se vidi da ste loo i da vam nije do nieg, samo si izvolite uzeti svoje, a mi emo se pritrpjeti, premda i kod nas djeca plau doma, a nai muovi isto tako piju, ako ne ko uveni gospon Lazo, prvak naeg kvarta, a onda makar za pol. Niti da bi me ko gurmio da nisam bila tuj, ta i nisam, a da oni ekaju od etri ujutro, i da nisu ni oni nali svoje noge na cesti, nego svak fino i s puno suuti, da sam se htjela rasplakati. Jo da sam im kazala da uope nisam odavle, da nemam nide nikog a imam bolesni eludac, tuj bi mi istom uinili sve ta elim, jedino to nisam htjela izrabljivati tolko njiovo povjerenje i skrajnju strpljivost. Svatko me uvjek diro radi moje navodne kurai u ovom ili onom ratu, jer meni je svaki isti i ne znam koji je koji. Kad su doli grozni zelenokadrovci, ta su htjeli ne znam, ali ja sam ih za svaki sluaj pitala to ete vi

tuj, fukare jedne, da niste preli moj prag, jer u zvati nekog ili u sama s vama izi na kraj, i oni, bome, izvinte, gospoja, idemo mi nekamo drugdje, ovdje neemo, pa potpraie pete, a oboruani do zuba. Jedino smo kanje vidili da su ve zagutili nesretnu tetu Kaju, ondje iza bunara, ali da im nisam prikriila, moda bi jo nekog, a ovako nisu smjeli. Isto i sa vabama. to vi mislite da ste netko i neto jer imadete taj kri na svakoj ruki. Ko da se ja vas neta straim. I sve u tome smislu, isto su jako bili se ustrudili da se ne ivciram i odma su otili otkale su i doli. A sada, neta za nae vjerne sluaoce koji vole sve potankosti, pod uslovom da je isti, o komu sluaju, uven. Mali savjeti nae poznate primadone. Diva u kuhinji, premda jako retko, s obzirom na sva ona putovanja. Vi da ste bez ikakog hobija, to prosto ne mogu vjerovati. Dragi Leo, draga Lidija. A sad jo neta iz ivota nae najstarije sluateljice i njezine vjerne keri. Dragi sluaoci, ovo sluate zaista prvi put. Ne da bi se mi dogovorili unapred, to ne bi imalo nikakog efekta. A nije ni fer. Samo sada, i samo za vas, ako niste imali nita pametnije. Mi smo tuj radi vas, a ne obrnuto. Do sledeeg petka, kada emo sve ovo ponoviti, samo jo i bolje. Ako na dragi kolega uspije na brzinu da pronae tu plou, ako je neko nije odnio kui ili ako nije razbijena kod zadnjeg spremanja, onda da. Odmah. U protivnom neta drugo, to je jo i ljepe, i pametnije i pounije. Uvjek zamiljam kaki je taj ta govori te ljubeznosti, koja je zbiljam za priu. Morabit fini ovjek, neusporediv u svemu, a ne da je neki sroljo u oalima, ili tako to. Divim se tim osobama koje glume preko radija najgroznije i najtraginije drame, a da se nisu pomakli sa stolca. Jedino to se malko uipnu da mognu viknuti joj, kad ustreba, ili se navlas uzdiu ko da su ustrali uz sedmi kat po stepenicama. A ono kad su navodno promukli, pa moraju govoriti kroz rubac ili lupiti po stolu u smislu da se akaju sa najjaim i najrabijatnijim ubojicom iz cijele Amerike, tuj isto moraju imatu puno spretnosti i znati svakoga vraga. Lako je proitati to i to, utuilo se tolko i tolko, izbio rat tuj i tuj, a umro taj i taj. Posebno ako joj ovaj osobno nije nit, ili ako joj t^ta nije bila na onom potopitom brodu, ta joj moe biti da to proita, ko da popije alicu aja. Ali ti koji moraju odglumiti cijelo prohujalo s vihorom, samo bez ikake slike, jedino u tonu, ti su pravi. A kad ih nema dosta, pa isti mora glumiti i sebe i svoga vlastitog ujaka! Jedino to se sjeti da ujak malko muca, pa tako ispane da su dva. Naravski da jedan drugomu u tom sluaju ne mogu upadati u rije, jer nije ni on tolko svemogu, pa prvo veli svoje kao jedan, a istom onda, kad se sabere, kao taj drugi, odnosno ujko. Dokle jedan koji nema glasa, iz razloga da je oduzet ili slino, a razumije se u posao, on im je tuj da puca iz revolvera u zrak, ili da udara ekiem po loncu, da oni koji glume trojicu istodobno ne moraju se gnjaviti jo i s otim. Ovaj ta je nijem, to prevoli, a dobije i nekoju crkavicu za tako malo posla. Kadikad pokau cijelu obitelj, negdanju, kako slua radio iz velikog ormara. Otac s lulom u zubi i sa tapom, premda jo puno mlad, naslonit na kamin. Dvije ene, od kojih je barem jedna njegova, heklaju, to im ne smeta da sluaju tu napetu tragediju. Mladi brat neta pokaziva sestri u jednoj knjigi, i to bez rijei, da ne bi smeto drugima, a je li mu ona zapravo sestra, tuj se nikako ne bi mogla zakleti. Jo ostaje djed koji ita novine i ne interesira ga nit, i najmlai od sviju, slino mojem znatieljnom unuku, koji isjeca iz jueranjih novina neta ta ga zanima za ostaviti. I doklen sve to porade, u tome e ona nesrenica preko radija skoiti sa zadnjeg kata, a ondje e onaj gluvi samo lupnuti malko dlanom o dlan, jer da je ta prokleta cesta tako duboko dolje da se puno vie nije ni ulo. Krasno vrijeme, krasni ljudi i jo krasnije tragedije. Odma se sjetim mojeg starog hornifona, i ta sam sve iz njeg

mogla uti, a da ono ta fali odma dometnem sama u vlastitoj fantaziji. Mi vam prenaamo uprav onako kako vidimo. Sve ta je pred nama, bie i pred vama. Putem radio-talasa, koji su izumili najvei ljudi dananjice, dva roena brata. Da ne bi svatko iao iz svoje tople sobe ravno ovamo na opasno bojite i u groznu rulju na nogometnoj utakmici. Koje kurai! Ja bi samo htjela znati dobivaju li oni neta ekstra za onaj stra koji istrpe onamo kamo idu? Istinabog to nije televizija e se sve moe kontrolirati, s pomou radija moe me slagati im trepne, premda mislim da je tolko ovjek da nas sve ne dovaa u bludnju, nego ta zbiljam vidi, to i kae. A posebno ono strano rondanje od topova i tenkova tamo e je on, jadna mu majka. Ako bi jedan strado, odma uzme mikrofon njegov kolega koji je jo neustraiviji i samo veli, ja produujem, to je naa zadaa. Da se barem sagnuo kad je ono puklo, nego ne da mu vrag mira da proviruje i kad ne bi smio niti u snu. Pa ne moe se ni onaj s druge strane uzdrati da ne puca, kad vidi taku benu da mu se namjeta na nian. Nije ni taj lud. Jer ako nee on njega, on e njega. To je surovi zakon rata koji nam je rastumaio na dragi znanac Jovo Sikira. Samo sjedne u zaklon i eka. im naie, a ti, du! U tomu ti je cijeli kunst u ratu, i da kad se kanje sve zbroji, da naih ostane vie nego njiovih. Dragi nai sluatelji u dalekoj domovini. Ovdje je krasno vrijeme, ljeto da vrane zijevaju a ne ko kod vas doma, e pada snijeg i puca drvo i kamen. Sad ete uti izravni prijenos nas ovdje, vama tamo. Zbiljam, ko da ste tuj, posredstvom naeg malog mikrofona koji moe stati kravi u uho. Samo ako pomno sluate, razumjet ete sve ta se ovdje dogaa i tko je ko. Jedni su bijeli, drugi zeleni, dok je sudac sav u crnom. To ta ste uli nije nitko nikog ubio iz revolvera, nego sudac daje svoj znak za naprijed. Kad bi samo bili tuj da vidite sve te krasne boje koje ja vidim. To je zbiljam teta da ne moete svi putovati namjesto mene, a da ja sjedim doma. Ali ja u se svojski truditi da vam to sve naknadim u okviru mojih malenih snaga. Meni je to u krvi da kazivam ta vidim, a da me sluaju tisue. Tuj nema nikake varancije, jer bi me odma otpustili s posla ko zadnju protuvu. Sve kako je, pa makar bilo i crno, premda je daleko od toga. Kurana spikerica koja je prenaala potapanje parobroda na kojem je njezin vlastiti sin. I da bi ona pokazala ikakog aljenja kod ove nemile dogodovtine! Ne i ne. Samo polako i bez ivciranja, najpre ode prvi dio, pa kapetanski, pa ono odzada, i vie ga nema. Istom doma otare suze i pome zdvajati ko bijesna, a tamo e prima platu, niti govora. Vi mi stvarno ne bi vjerovali to sad vidim. Tko pogodi, dadem mu pol svoje mjesene plae. Nije niti slon, niti tenk, premda imade istog rondanja i kod jednog i kod drugog. I u kakoj je opravi sklizaica, i kaka joj je frizura. Tko pogodi, dobiva njezinu kunu adresu, s obzirom da je neudata. Sad ete uti odgovor jednog sasma obinog prolaznika. Ne da sam ga ja biro iz nekih posebnih razloga, sauvaj boe. Posve jednostavan ovjek koji se tuj naao, ni sam ne zna radi ega. On e vam potvrditi sve moje navode. ovjee i graanine, samo prama svojoj savjesti! Niti milimetar ta nije. Nai sluaoci u dalekoj domovini bie vam puno zahvalni. Ono to je, i kako je, od rijei do rijei. Samo naprijed, sluaju vas milijuni. Tuc muc, uistinu je tako. Ja ne bi imo nita dodati drugu koji je govorio prije mene. Vi ne vjerujete da je Pongrac pao. Pa mi smo bili na samom terenu, pod pretnjom da budemo ubiti i ugnjeiti kao buha. Vi ete nama kazati da je Pongrac jo uvijek na strani protivnika. Govori vam va vjerni izvjeta sa prve linije. Pongrac je zbiljam pao. To vam ja jamim svojom novinarskom legitimacijom koja je sa svoje strane vidila puno toga. Na moju asnu rije, pao je, razruit i raselit na sve strane. Kako moete biti taki da ne bi vjerovali ta vam

ja javljam uz pomo telefonske ice, koja je moja jedina veza sa svijetom. Pozdravite moju dragu obitelj, enu, djecu i susjede, jer mi je to jedini nain. Je, je, pao je, potenja mi moga. I kako netko moe ne vjerovati ovjeku od tolika povjerenja, nego da bi valjda svaki io onamo da se uvjeri. Pa radi ega onda alju te nesretnike u same ralje, u grotlo, nego da nas izvjeste to je i kako je. Iz ratne biljenice, sa stratita cijelog jednog kontinenta, sa mjesta na kojem je neko bio grad. Iz pripovjedanja ljudi koji su negda bili ljudima. Iz onog njiovog mumlanja sastaviti kakotako pristojan izvjetaj za milijunsku publiku. Da bi bilo istina, a da ipak ne pokvarj volju za itanjem. I one najvee grozote u nekakoj formi koja se moe svariti. Da nije pao? Pa ja vam stvarno ne mogu pomoi. Ljepo vas molim jo jedno da mi vjerujete radi toga jer sam tuj na licu mjesta. Jer ovdje* nema televizije da se mogu ispomoi rukom, ili da namiguju, ili izvedu neku drugu grimasu. Ne. Samo govor i govor i nita vie. Dragi nai sluatelji i drage nae sluateljke. Mi zbiljam govorimo iz zapalite tvornice i sa lica mjesta de se dogodila strka tramvaja. Evo sad e vam kazati koju ovjek koji se sretnim sluajem izvuko ispod prekrenutog voza, a da mu nije nit. Ili da bi nam govorio ef stanice koji je rjeavo ukrtenicu u vrijeme kobnog krianja. Svi oti ljudi i njiovi glasovi u onom njiovom ivciranju. Mi bi radije da vas izvjetavamo sa cvjetne livade, ili e rastu tulipani, ali sada je druga stvar, premda tih straota ima puno manje nego se misli, a ovih tulipana mnogo vie. Prenaanje kako raste trava ili iz istorijata najstarijeg drveta u umi. Sa svim onim umovima i pjevom tica. Tu su uistinu majstori. Tako doaraju da misli kako e ti izletjeti lastavica ravno iz radija starog pola stoljea. Osobito kad pomu govoriti mladi o sebi i o drugima. Tog veselja i te sree da su ih pustili izvesti nekaku pjesmicu uz pomo gitare ili da bi ta recitirali. A i same njiove zgode iz ivota, u pogledu uenja, ili ako se neki malko zagledo u kolegicu na asu zemljopisa. Sve to bez ikakog zgrizanja, jako lijepo za uti da sve ide svojim redom. Kod njih nema nikakih potapanja brodova ili da bi prenaali e gori, nego samo kako su sretni i zaljubiti do uiju u ovu ili onu. I ono njiovo mucanje, ta mi je puno milije nego da ne mucaju. Dokaz da su tako uzbuditi, preko svake granice. Mi smo jo mladi, pa ne znamo dosta toga, ali kanje, onda emo znati ta vi stariji i ne sanjate. Ja sam prije za mladog, premda ne znao nit, nego za ove druge, koji nemadu nikake perspektive, ve zarad samih godina. I to sveskup fino i kulturno, bez ikakih svinjarija, a mogli bi i podrignuti se koji put, pa i neta i gore, kad su puno daleko od tebe da bi ih uio kroz taj prokleti radio. I tuj, u tomu svemu da ti nije dobro i da ti nije ugodno radi svega. A pomisli da nebo nije uope plavo nego da je braun, ta se isto tako moglo dogoditi. Da su drva lila, a da je zec i koza i krava neta izmeu lihtplavog i roza. Pa morala bi ve radi toga biti sretna to je svaka boja na svojem mjestu, a ne da je pomjeano i porondano, da se ne bi moglo gledati od te zbrke. Unesi se samo za momenat u to i prispodobi si to bi iz toga izalo. A ne da zdvaja ta nisi stigla pobrisati prainu i pomesti forcimer u koji i tako nitko ne ulazi. Ti da se tolko ljuti na vjetar koji ti je pobaruo frizuru, pa e je tebi pamet i onaj tvoj zbiljam neusporedivi mozak. Molim jedan maleni isjeak u prilog samome vjetru. Pa to je vjetar kriv zarad toga da si ustala na lijevu nogu. On pue jer mora puhati, ko to voda mora oticati, jer bi inae bilo belaja. A pomisli samo na ono jadno sjemenje koje se mora raznaati s pomou toga puhanja, jer inae ne bi rodilo ni jedno jedino drvo, a nekmoli trava. Pa to sam joj ja kriva da se frizira uprav prije te grozne salaukovine, a ne kanje. I da si uvrti takovu bedastou da je to nekaki njen osobiti peh. Isto u tramvaju. Da uvjek mora biti stiska, da se pokraj nje

namjesti nekaki pengler koji je mortus napit jo od jutra, a osim toga da se osjea na bijeli luk ko futavac. Pa onda ono etvero djece, sve jedno drugom do uveta, koji gamiu po nesretnoj materi da ova ne moe kupiti ni vozne karte, a moda nema ni tih zadnjih sedam dinara u epu. Osim toga jo nekaki bezobraznik koji je uneo stranu tanglu od ne znam ega unutri, pa komu izbije oko, a komu ne. Plus svemu dimnjaar koga ne smije podirnuti jer si odma crn ko Cigan, i jo ona seljakinja koja nanaa ivad, a svaka od tih kokoi zarad one nutarnje nervoze u tramvaju samo ipa svakog tim svojim groznim kljunom. Pa jesam li ti kazala hiljadu puta, nemoj ii u novom kostimu u to zlo, barem ne u to vrijeme kad su svi naivcirani jer moraju nekamo stii, a niti sami ne znaju e. Zato se ne vozi tramvajom u etri po podne, kad nema nie nikog. To je prosto milina, a sam kondukter zijeva od toga ta nema posla. Oisti sve nokte krasnom turpijom koju dri skup sa osobnom kartom i malim eljiem u nutarnjem epu, odma pokraj slike svoje djevojke koja je trenutno u inozemstvu. Pa odma taj as ona intimnost, jer nitko nikog ne gurmia, i svak je vesel od same vonje. Vi to, gospodo, morabit idete kod onog ljekara ili u posjet svojoj rodici iza Slavije. A ona da ne, nego kod najderice iz Cvijievih paviljona. To nju pita kontrolor koji rjeava ukrtenicu pa mu fali slovo u onoj rijei od tri mjesta za papigu, premda zna da je srednje r. Pa ima i tomu ljeka. Samo ni za boga da bi se pravdala meu tom ruljom, koja je i tako naljutita od svega i svaeg. Nego jedino ljepim. Gospodine i drue, bi li bio tako dobar da iznesete tu prokletu tanglu van na prvoj stanici, jer vam ista ionako ini se nit ne koristi, s obzirom da nema nikake forme, a moe izbiti oko nedunom penzioneru koji niti ne sanja o tomu. Da je barem bandera ili sinja za graditi kuu, a ne ovako neta dugako a jako otro. I kad bi bili tako ljubezni, pa da vae najmanje od male djece ne bljuje po mojim cipelama, jer su skorom kupite, gane nove, a to se kanje ne moe niim izvaditi, taj flek. A osobito se mora paziti kod napitog penglera, koji ne zna za boga. njim najbolje izokola. Kako je itala nekaki fundroman u komu se pojavljuje taka spodoba koja kanje utui sve kod kue, i mater i enu i ogora i troje djece, samo zato jer je bila pod vlasti alkohola. A da je bio trijezan, ne bi ni za ivu glavu, i da mu je posle bilo ao, prezao, ali badava. Tako jiekako u obliku loog primjera, pa da vidi kako e se u penglerovoj dui neta pokrenuti nabolje, jo e ti poljubiti i ruku i izviniti se, a ti tu ruku moe kanje pobrisati s malo kolonjske vode, a ne da ti ostane onaj smrad kao uspomena. Da ja oponaam svakog vraga koga god vidim, ta uope nije tono. Jedino to se ne mogu suzdrati da nekomu ne prispodobim neta ta mu i pripada. Kad znam svakog u duu, i kako die. Samo zarad tog silnog gledanja od jutra do sutra, i jer nisam od juer, nego iz biveg stoljea, a ve je skorom i ovo svrilo. Znadem unaprijed to e kazati, a to je samo pohvalno za svakog od njih, jer znai da i taj pojedini imade neki svoj tih, a ne da slie ko jaje jaju. Nekoje familije od dvadcetpet njih na rpi, ta je i lijepo koji put, ali ne uvjek, naa od dva i po lana, pa nam je i to dost. Najvolim kad smo nas tri za stolom bez ikojeg etvrtog, pa ja neta potaknem, moj dragi unuk dometne, a njegova mater sasma kontra, i da smo nas dva u nekoj punti prama njoj. Ja znadem barem usporediti to je manje zlo od veeg, pa se prama tomu ravnam. Tolko straota svude po svijetu, pa mislim da je nama puno bolje nego da smo pokraj uarenog vulkana, u groznom ratu zarad proklete nafte, ili u eroplanu koji pada ravno na zemlju, jer mu ne radi upravlja i kazalo. Sto nam fali. Najgore od svega, rava narav koja grize samu sebe, namjesto da je vesela jer je na prvom mjestu iva, kao drugo, ne prosi, a kao numero tri, jer nema rak nie u

sebi. A to je proljee i tice pjevaju ko lude, to je samo plus. Ja zapravo ne znam to je srea jedino zato jer skorom nikad nisam bila nesretna, pa mi je sve egal i svaka me stvar veseli. Samo radi toga da je svaki komadi na svojem mjestu, da nitko nije bolestan, ili da bi se pravdali meduse oko bedastoa, da nikog nije pogazio auto ili da bi ispao kroz prozor dok je briso staklo, da nam nije zagorio zafrig ili iskipilo mlijeko. A tko nije za smijanje, nije za nita. Grozan ivot od prvog dana, pa ako niti to, onda to imademo. Premda svakoja dogodovtina dri u sebi neta veselog, samo ako se promatra s te strane. Danica puno naburita, voli eksplodirati radi nieg, moj dragi unuk ni jedno ni drugo, nikad ne znam to misli, a ja samo u veselu stranu. Nas tri, a sasma tri razna karaktera. Nikad zavidna bogatau jer e postati goljo, niti zdravome jer e se razboliti, niti mladom jer e ostariti i smeurati se ko stara jabuka. Od sveg ta ima volim ovo iznutri, u glavi, da uvjek znadem to je to, da se snaem u svakojoj priliki i da mi nitko ne mora tumaiti da vako je vako a nako nako. Jo ako mi pomogne neki lijep film ili kako pametno predavanje s televizije, nema mi ravne po pameti. A gledajte tu nau poziciju i taj na neprispodobivi poloaj. Lijevo i desno Cika Ljubina, jako uska a tolko interesantna, s puno negdanjih radnji, i za kupiti kravatlu i za potopati proklete arape koje se svaki as cijepaju, i za popiti koju s nogu, ako si mukarac i ako si ve ne moe gospodariti u tome pogledu. Jedino to nema vie slastiarne Siti sa vlasnikom Nikoli Ilijom, niti isto cukerbekeraja Karmen, po panjolskoj igraici, i njezinoga gazde Jove Ristia. Elegancija, duan za midere i pojase isto vie ne postoji a Danica i dan-danji luda za tim stvarima, niti Sajdler Ane, izrada bijelog vea, radi toga jer je bila folksdojerka, pa joj vie ni traga ni glasa. Na koncu, u samoj naoj kui, tuj ij prvom katu, nie vie Avalske zadruge, ta je uvjek bilo neta mistino, ne zna ni to prodaju a to kupuju, uvjek nekoji ljudi u trenkotima i sa aktakama, a unutri ako nisu milijuni i perhakli najbolje vrsti, nije nit. Iznutri krasan svijet, negdanji ministri ili da su imali pecerajske radnje, a bude i koji profo. Puno njih u pregraditim stanovima jer im je tako bolje radi zime, a ne da ne znaju to e s tim prijanjim sobama ko tenisplac, nikad zagrijati. Hauzmajstora negdanjeg isto nema, fala bogu, da pome pijati ovjeka, jo nije niti zakoraknuo unutri, nego svak slobodno, pa ili e kod toga ta je imao peceraj, ili kod profe, ili kod mene na aicu razgovora, ta se ne dogodi nikad za nikad. A osobito to imademo fasadu na kojoj nam svatko zavia. I vaze i cvijee i nekako voe, a sve iz gipsa. Bog mu dao tko je to gradio za onih dana, prije rata. Ve je puno i stojati skorom u zraku, na onoj prokletoj skeli od trule daske, koja moe svaki as pasti dolje, a on jo smogne kurai da vaja iz obinog morta i neta gipsa tu prekrasnu posudu punu kruaka i banana, koje moda prije nikad nije ni vidio. Kako onda, tako sad, stoji pedeset godina a da se nije odlupio ni najmanji komadi, niti od kruke, niti od auzaca. ta bilo da bilo, uvijek naem neku zgodnu stvar za preturati po glavi, pa mi nikada dosadno. Kako funkcionira nekoji stroj, ili kako je sastavita drava, ko neko tjelo, i kako ovjek pliva a da ne potone, sve te krasne stvari, i u tome mi proe. To vam je na dnevni raspored, naatafel-lista i nae kindertube. Od voa puno manje volila kruku i jabuku, a dinja ve sasma za svinje, najvie badem, lenjak i oraje za tucati i Ijupati, najpre zato jer moram pogaati kaki je iznutri, je li suh i pauinast ili kaki treba, ko to volim svakojoj stvari zaviriti u nutrinu da vidim kaka je. Uvijek unaprijed okladim se sama sa sobom to je u ljupi, a istom onda uzmem tuak i razbijem ga. Volim ruskati i grickati ta je tvrdo, a Danica bi samo mekano i koje se topi u ustima, jo jedan kontrast meu nama, pa smo ipak ive.

Ta pasija me prati kod svega, da prokontroliram kolko ima pulni konca u ladici, ili cvjetova u vani, sve prebrajam, a ta me vie zanima, pribiljeim. Tako i s knjigama, kojih proitala da ne znam broja, al ne radi zabave da bi vidila tko je koga ubio i zbog ega, nego isto da zbrojim sve ta je unutri, a to svaka bena i ne primjeri. Od najveeg mudraca do skrajnjeg bjednika, svakoji umetne neta u vlastitu knjigu a da i ne zna, na prvom mjestu oni koji opisivaju cio ivot kaki jest, u ljepim bojama i vedrome raspoloenju, u emu sam i ja uvjek i do vijeka. U kojoj bi se reklo da vlast biva sve vie obljubita u narodu, da ljudi puno bolje potivaju zakone i plus toga svakoji je miroljubiv i dobar ko zec. Medu suprunicima da se javlja puno vie sloge, sasma velika vjernost, vea njiova odurnost prama brakolomstvu i svakojem krivom sokaku u koji bi mogli zaci. Sluge pokornije, rabotari bolje rade, trgovci uope ne varaju po duanima a dimnjaari ne sjede skrstitih ruku na krovu nego nee stati dokle i zadnji trun ai ne poliu iznutri iz dimnjaka da je milina upaliti vatru dolje. aci uredni i svakoji da imade napisanu zadau, uo zaeljan i bez ikakog fleka na kaputu, a kamo da bi zadiso na ljivovicu, andar strog, premda pravedan, i kojem se ruka nee lako dii da bi nekog uio samo ako je kino na cesti ili u brijanici ispred kraljeve slike, brijai isto bez one njiove negdanje pasije da porezu po licu nesretnu muteriju ako im se ne dopane, a koja jo i vie, da joj i sasma presjeku grkljan ko da je to prase a ne ovjek. Ljudi prijazni i spremni na svakoju ljubeznu rije, a ne da bi kleli jedan drugog najzadnjim izrazima, od kojih ti se prekree eludac, susjedi dobri jedan drugomu u nevolji kontra prijanjim sluajima da gleda s duo voljom kako ti gori tagalj ili se tui dijete u bunaru, a da niti prstom ne mrdne. Vrijeme ljepo, enica rodna, vino naravno i dobro a da ne opija prer vie, kruh ispeen ko sunce a ne da bi zagorio s gornje strane to ne mogu podnijeti, svakoji artikl u svojoj katulji a ne da bi bilo pomjeano, svaki cajger tamo e treba a ne da pokaziva vrijeme od juer ili nekoliko dana prije, jer to e ti onda ura ako te sluuje da ne zna u koji dan ivi i koji e sutra svanuti. Svakoja cura tolko sretna ko da je uprav dobila zaruniki prsten, i to ne od jednog jedinog ufta to ide po selu i zavada lijevo i desno a na stvari ima enu i etvero djece u drugom kraju, nego svaku posebni, a osim toga i neoenit i bogat i s dobrom slubom u dravnoj upravi. Bogaljastih nie, a osobito ne na cesti, e se uvijek mora skruavati da ne bi gledo u onu prokletu praznu nogavicu ili onamo e lamita rukav bez ieg, zakvaen zihericom za gornji dio, kod ramena. itaju bez oala, odaju bez tapa, divane bez one prevelike vike od koje zaglunem kad doe nekoji papreniji predmet rasprave, a ta je najvanije, svi na koncu saglasni u svakojoj toki i po svakom pitanju a ne da bi se nekoji odrbeio i stro i tepo jedno te jedno, kontra cijelom drugom drutvu. Kad pomislim kolko sam morala biti sretna ta se nisam rodila ko crnica, ili idovka, ili da bi imala grbu na ledi. Ve samo to, pa bi mi bilo dost, makar bila zadnja bjednica tokom cjelog vijeka, a nisam. Niti me gonili, niti pribijali na kri, niti se israknjivali na mene radi porjekla, niti da me bog obiljeio pa da sam cjelog vijeka vukla krau nogu. Tolko krasnih ljudi, i pametnih i dobrih u dui, a to im vrijedi ako se rode s pinklom na ledi ili da bi se zvali Kon pa ih svatko moe razapeti na kri. A koji je grbav, moe biti ne znam kako dobar, malo-pomalo, od onog ivciranja radi ega ba on mora nositi tog vraga na ledi, jedno po jedno, pa i sam postane zavidan i gadan da ne moe gori bit. Ja sam rade za to da se svatko rodi prav i zdrav, pa da kanje vidimo tko je bolji i pravedniji. Puno sretna da nisam ivila prije, premda tad bilo i ljepe i lake, jer bi ve davno bila pod zemljom, a jo vie da sam istom

malo dijete pa da nisam svojim oima vidila svu ovu fertutmu za zadnjih sto godina. Uprav na vrijeme, ni puno rano, ni puno kasno, da mogu sjediti, zailjiti tintnblaj, pa sve zabiljeiti i to treba i to ne. Uvijek bolje napii vie, pa ako je nekomu puno, nek podrapa, a ono malo nek uva, a kad si reko na pol, nema od tog nit ni on, ni ti. Danica voli kazati do tri frtalja, skorom sve, ali ipak ne do zadnje, a ja sasma i do kraja, pa nek se znade. Volim i to nisam dvojak, da imadem brata ili sestru koja bi mi tako sliila da ne znam jesam li ja ona ili obratno. togod kaem ili smislim, da moe i ona, pa to u onda ja na svijetu, to bi me ljutilo vie nego it. Kod nas nikad u familiji, svaki se rodi sam i tako i umre, od poznatih, kod Bjeloa dvojke, pa obe nesretne, jedna pala u bunar, a druga pod voz, kod Kljajia dva brata sasma ista, jedan gluplji od drugog, ne moe se mozak podijeliti na dve pole pa da svakomu bude dost. Jer svakomu neto falilo to je ostalo kod drugog, a to kanje ne moe vaditi noom iz roenog brata samo radi toga da treba tebi. Nita nemam proti da sam ensko a ne obratno. Muki puno vie zadrti, rabijatni i poduzetni, uvijek nekamo lete, jer bi i ovo i ono, i jo tree, a ja, premda u groznom poslu i morala priskrbiti djeci i sebi, jo uvijek imala vie vremena za promisliti o svemu, kako je i to imade u svemu tomu. I djed i otac uvijek u onoj ludoj trki oko konja i kako ih uzgojiti, a kanje jo i uzjahati, moj nesretni Duan sa svojim odurnim pacijentima, Danicin nesretni Lazo i u sokolani, i u birtiji, i u duanu sa eljezarijom, a nas dvije na domu, kutrimo, utimo i znademo si svoje. Puno mi krivo to i Danica nije tolko pametna da promisli o svemu ko i ja, nego jadna mora preduzimati sasma muke poslove kod dobave i drugog za na ivot, radi toga joj neta fali od pameti, ali taka je sudbina. Samo koji nije u tomu da mora jaiti konja i vikati na rabotare, i poslovati u duanu ili ordinaciji, samo taj moe viditi izvana to je i kako je, i biti i pametniji i bolji u svakom pogledu. Pomiljam samo kako je sve moglo ispasti naopako da se samo malo mrdnulo ovamo ili onamo, a nije. Da sam ispala muko, radi ega, ve sam rekla. Da me je mater nosila malo vie, pa da imadem upljinu u glavi. Da sam se rodila nijema, pa da ne mogu iskazati to me mui i sve to mi pane na pamet. Da nisam nauila pisati, da su me ostavili u umi, pa da me pojede zvijer, ili, ta je jo gore, da podivljam i pomem iviti s meedima. ta se toga tie, potivam svakoju ivotinju, jedino kad bi i ondje mogla misliti bistro i da me nitko ne smeta, a ne svaki as mora klati ovcu, ili se gnjapati s drugim medvjedom, ili se izlagati bogatome lovcu da ti sprai ravno u srce i onda zbogom. ta bi na dragi Lazo, da je imo sree doiviti da ga zovu na televiziju, ta nesretni Dragomir sa svojim huncutarijama, a ta mili i premili na Banjeglav. Stvarno bi se ovi ovdje imali radi ega postiditi i odma otii iz studija za uvijek. Da je naeg Laze pa da pokae kako moe naredati au na au skorom do plafona a da se niti jedna ne mrdne. Ili da je mogo izvesti ono svoje francusko miljenje koje se sastoji iz stojanja na jednoj nogi, i to na samome stolu. A da sasma pijan radi na preama itavu sokolsku toku, to je ve neta sasma njegovo i niije drugo. A Dragomira nek bi ostavili nasamo sa najgrubljom filmskom glumicom koja nee da uje za nikog! Volila bi je viditi kako bi onda. Uza sva ona njegova natentavanja i druge ludosti. Samo onaj njegov vraji osmjeh kad podirne velnavu kosu, izvadi rupi iz gornjeg epa i navlas se obrie. A kanje jo pogladi krasni prsten, vrom nokta oisti malko onaj srebreni zub, i nakon svega izvadi filfeder i potpie joj se u kalendari. Zbiljam bi bila rada uti iz njezinih ustiju ne, nakon svega ovog. Mogli bi se okladiti, samo kad bi nesretnik bio iv, kad bi nali taku krasnu glumicu i kad bi imala u ta bi se mogla okladiti. A Banjeglav, koji je zbiljam znao na

emu vrag sjedi! Taj bi najpre odro predavanje kako se ophoditi u birtiji i radi ega. Kako unii, kojim rjenikom nazvati dobar dan poznatome konobaru i kako zauzeti onaj njegov stari stol u kutu. Radi toga jer otale imade najbolji pregled tko ulazi otkale, i da ga ne bi uruila ona dva inipota ta se gurmiaju ispred anka. Onda kako to naruiti, a ako je na stvari alkohol, tuj bi se tek predavanje oduljilo doklen nam ne opria sve ta postoji za lokati. Crno, bjelo, ljivovica, aerkonjak i obini, soda i mineralna voda. Koji to proizvaa, kake su cijene i koje je manje otrovno. Bruno Mozel ili gospon Koli iz Zagreba. A istom kako bi se nakaljo, usto u onom krasnom elegantnom odijelu i naklonio se da pozdravi svoje osobne znance, a to smo mi. Nesretni Lazo, naa draga Danica, njiovo maleno dijete, jadni Dragomir i ja, njiova vesela mater. Svakom ponaosob, kako i sada rade ti koji mogu, i koji imadu koga pozdraviti. Djelovi kavane. Vanjtina i nutrina. aa, flaa i stol. Sasma trezni, malo nakresani, pijani, i oni mortus koji su pred izbacivanjem. Kad je gazda vesel, kad je nerjeeno, a kad mu ne prilazi radi te njegove grozne naravi. Gosti stalni, oni to samo ponekad, i posve novi. Kako koji nazivlje komu dobar dan. Rijei za ljude, za one srednje, i one ispod svake kritike. Oni koji mirno toe jednu za drugom, ti koji samo drknu, pa trk natrag u duan, i oni koji uope nisu doli radi pia. Najpre koji se pravdaju oko nogometa, onda drugi oko politike, i oni najzadnji, koji razglabaju o nekoj gospojici koju nisu vidili niti u snu. Jo ovi ta prodavaju kojekake pjetlie za duvati, harnadle, piglie, nirance i nekoju ukradenu navodnu srebrenu lisicu. Ispod ruke i u pol cijene. Jo i koji zbir za kojeg svi znadu da je zbir i radi toga se samo nakaljavaju doklen on ne popije tu svoju prokletu mineralnu vodu, pa kad vidi da se tuj nee puno ovajditi, ajd u drugi lokal. I u tomu je sve. A ta bi istom ti mogla se nadrati predavanja iz tvoje vlastite struke, samo kad bi bili tolko pametni da te puste. Moj radni dan u kui. Kako izlazim na kraj sa bolesnom materom, grozno neposlunim sinom i ovom luakom skupoom koja nije za ljude. Pol sata o brisanju praine. Sa poda, sa ormara i sa onih prokletih staklenih slonova koji su za nita, osim za ivcirati se doklen svakojeg ne pobrie i vrati nanovo u vitrinu. Kako se pleba ve, kako se trebi ria, a kako pravda sa starom materom namjesto da je potivam i drim ko oi u glavi. Kako pobrisati pod, kako oprati prozor, a da ne ispane van, i kako skiniti frande od pauine iz najgornjeg kuta, u koji i tako i tako nitko ne gleda. Ovo vam je metla, ovo partvi, a ovo krpa za brisati, obina. Ovo kefe, a ovo mast za glancati parket kojeg svaki drugi poljubi nosom, ako ne pazi. Kako samo pomesti, a kako icati sa icom i glancati sa glancaricom. Sve zorno i da svatko moe nauiti za pet minuta. Da imade univerza za ovo, bila bi profesor izvan svake sumnje. Doktorka Danica iz predmeta ope glancanje. Zbiljam tako. Ima puno smisla a nije joj dojadilo ni do dananjih dana, premda posla preko glave. Sve druge profesorice mogle bi se sakriti. Alzo, draga kolegice, taj va istup bio je za svaku pofalu. Zbiljam da. Kratko, jasno i puno korisno. Jeste bili na simpoziju iz uporabe partvia u Amsterdamu. Kako ne, pa to je skandal. Druge, koje ne znadu niti zamanuti, idu, a vi nit. To se mora ispraviti, prvom prilikom. Ako itko umije iskazati se, to je, takoer, naa mila i premila gospoa Plazini, koja iz nita naini eir u pol sata, a za drugih frtalj satrika rukav za najkrupnijeg mukarca. Svaku njezinu crticu gutam jer je sve pregledno ispripovjedano, kako nametnuti oicu a kako je skinuti, osim toga to krasno rie. Kao neka mala pripovjest, samo to u njoj nema nikakih ubojstava, ili da bi netko prevario nedunu enu, nego jedino kako satrikati pulover ako nema novaca da kupi gotov, ili kako uraditi monogram za

sina jedinca, isto na jednoj bluzi od vune ta je ostala od prije. Zbiljam jedan roman, samo bez ikake krvi, i u komu je sve ljepo. Kako postaviti stol kod roendanskog veselja, pobrisati prainu prije nego dou gosti ili inkasant, i kako si urediti nokte namjesto da gubi vrijeme i novac kod odurne manikirke. Premda ona u bivoj Paievoj, jako ljubezna, i nikad ne poreze noom, ipak, bolje kod kue, i na miru. Za nae vrijedne domaice. Kad kupite sve ta vam treba, nainite slastan ruak za vjernog supruga i dijete koje je odlika u koli, eto par savjeta kako da se poljepate dok se oni ne vrate doma. To su dani Revlona. O, je li to naa ondanja mater i supruga, ova zbiljam prekrasna filmska glumica sa fertunom oko krasno njegovanog tijela. Kako vlastitim silama urediti maleni vrt u samom prozoru, koji nema vie od ezdeset centimetara. Rajske bae na prostoru neta veem od taksene marke. Iz sastojaka koji se inae bacaju, ukusna juha koja krijepi nae vrijedne ukuane. Maleni stoli za podmetniti noge kod gledanja televizije. Onda to isto i pokae pred svim sluaocima, eljnim uputa. Veliki slasni kola od jednog jedinog jajeta, samo se preporua ako bi bilo od noja. Od dve-tri lice vegetinog dodatka, svakog vraga samo s pomou jedne jedine kosti. Vaem psu ljubimcu uskratite jedan i tako nezdravi obrok, jer bi slomio zube, a vi ete doi do nesravnjenog uitka. Veselje u svakom domu. Jer to su dani Revlona. I kraj krasnih etnji po divnom vremenu, kuhanje je ipak najvea razonoda za svaku mladu i zdravu ensku osobu od 25 do 28 g. starosti. Sve ta nije uspjela na konkursu za opernu divu ili televizijsku spikericu, moe naknaditi u neusporedivom izumu koji zamjenjuje svaki klasini zafrig. S vegetom se znade vie. Od dvije poderane arape, jedna ko nova. Ushit za vaeg ljubimca, koji inae ne bi smio imati krumpir odzada, u cipeli, kad ode u kolu. Samo dva-tri poteza karama i neta konca. Krpljenje, kao sredstvo za umiriti nezdrave i prenadraene ivce. Ispolirati svaku au prije upotrebe rezolutnim pokretima ruku, koji su na stvari zamjena za glupu i bezrazlonu gimnastiku. Svaki pokret sraunat, a ne da se mae po zraku bez ikakog cilja. U samom hodu sagibati se jedino da bi se pokupio pobacani papir po cesti ili da bi se podigo mali komadi od pedeset para, koji donosi sreu. Sve od jutra do sjutra propisato i pokazato kako se izvada. Osim ako bi uvjek imali kaki list za pisati i malu olovicu. Tko uvati skicu u onaj tren kad pokau, dobiva jo i nagradu koja se sastoji od iste take skice, samo raene od strane umjetnika. Ako bi gledali bez ikojeg opreza, nikad nita niti bi svarili, niti bi stigli javiti se telefonom radi nagrade. Samo tako vrijedi, a ne da netko sjedne pred televizor i odma zadrijema, to ne vodi nikamo. A mogli bi se malko ustruditi, pa pokazati sve dobre i loe strane kakove pojave, osobito obiteljske. to kada nekomu dou gosti a ovi ne znaju to e njima. Nit ih znadu, nit poznadu, nego su samo uli da bi ovi bili sretni da im netko doe, pa da su uprav oni ti. Najpre jedan ili dva, a nakon toga svi, cijela bulumenta. Isprva s nekojom izlikom, a kanje i bez ita, nego samo ko u talu. Taj taki naravni ivot, koji je skopan s puno potekoa i svakojakih stupica. Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave, i to sve iz sasma malenih detalja koji znae puno vie nego veliki. Sve u tom nekakom razgovoru i toj nekakoj blesastoj konverzaciji. Mi smo ti, a koji ste vi. Mi bi da se upoznamo, s obzirom da vas nismo prije imali ast, a sad bi. Dajde, onda, dobri gospon susjed, samo vi uite. Ne da bi vi nama smetali, sauvaj boe. Jedino to moramo dii cjelu kuu na glavu, radi spremanja. Na svaki nain, nai e se neki kut i za vas, budite bez brige. Vi da ste doli u neugodan momenat, ni govora. Uvjek dobrodoli, bez obzira na as i sat. Drugi moda, ali vi nikako, to za vas ne vai, jer da mi smetate makar i trun, ja bi rekla. Samo malo

dignite noge dok ja ovo pobriem, a posle ih nanovo spustite. Da sjedite u istom, ako ve nema ta bolje. Dapae, ja ak volim da imam nekog dokle spremam, s obzirom da moja mater stalno bulji u televizor, pa da barem imam s kim rije-dvije. Jedino to je praina da se ne moe disati. Vi sad oprostite. A onda, neta o prijateljstvu i prijateljevanju kao jednom posebnom nainu, koji dolazi u obzir kako kod ljudi, tako kod ivotinja. Dapae i izmeu. Kraj nepoznatog proe sasma ladan, a s poznatim odma se sustavi i pome razglabati o ovom ili onom, dokle zbiljam ve mora pouriti da bi stigo na rendes, jer ne moe se cijeli dan stojati na tome oku u onom, premda interesantnom razgovoru o svaemu. Mi bi bili tako slobodni pokazati vam nekoliko najobinijih scena u tomu smislu. Izrabljujui vae strpljenje, koje, vjerujemo, imade svojih granica. U okvirima vaih mogunosti da moete izdrati, a da vas ne ubijemo naom vlastitom gnjavaom. Dosadno o dosadnomu isto imade nekoje ari, premda do izvjesne mjere koju nikako ne elimo prei. Mi vas samo molimo da pomno probate svatiti tko je u tomu onaj koji dosaiva a tko onaj komu je dosadno. Ohoho, to ja to vidim, pa vi to pijete kavu. Vidi ti njih, ta su se dosjetili za popiti jednu malu kavicu. Volim taj njegov ton i tu njegovu pasiju da uvjek kae to vidi. Ako pijemo kavu, onda o tomu, a ako bi bilo neta drugo, onda o tom drugom. Gle ti nji, pazi ti ove gospoe, alal vjera, ta se tie kave, vi si zbiljam znadete ugoditi tako ta ete sjesti i popiti jednu kavu. I kako samo umije motati o toj prokletoj alici ko da je pitagorin pouak a ne malo vrue vode i ono neta samljetog unutri. Kafia je dobra kako za srce i bubrege, tako i za ope raspoloenje, bome da. Mislim ta se tie tog osjeaja kanje, kad ste ju ve davno popili. Izumio besposleni hoda u nekakoj damiji, a sad pije cio svijet ko lud. Vie kao sekta, a ne da bi samo popili alicu kave sa cukrom ili bez. Ta njegova tema i taj njegov nain, puno teta ta nema nekojih veih kola, da bi predavao na univerzi, koje udo bi nainio samo od tog iznaanja u pogledu kave, a kad bi se dovatio neeg jaeg, ne bi se moglo ni izdrati. Jedino radi tog njegovog nastupa i divne boje glasa, bez obzira na sve te puste godine koje imade za sobom, na to ta mu gebis nije ba najbolji i na nekoju smuenost radi koje i je uvjek tako kuraan. Zato ne bi uzeli jo malo. Nemojte se samo skanjerati, to je malenkost, sitnica u poreenju sa naim negdanjim primanjima. Nita za nita. Prvo mislila da su narueni, odnosno iz slastiarne, a sad, kad znam da nisu, jo su mi puno drai. Ne znam samo otkuda taj ukus na buter, eer i jaja, mora biti da unutra ima i jednog i drugog i treeg. Ja samo ne znam kako od tri neutralne materije moe uspjeti etvrta, odnosno kolai. Neta uvjek preovlauje, ali sve skupa, to je ipak ono posebno. ujte, ta velite vi na jaja kao na vrst ishrane. Osim ako se nekomu gadi, jo od djetinjstva. Najgore kad nekoga gadi nekojom priom o nekom jelu za vrijeme samog jela. Imade koji mogu uti sve o bljuvanju ili onom drugom, ali iznositi pojedinosti o nekom jelu, nikako, sve mu se vraa, u najgorem obliku. Samo uvjek one gnjusne aluzije na ljudska. Cjelog vijeka nisam mogla ulupati kajganu a da se nekoji blesavi mukarci ne podgurkuju, da ta ja to radim, da na stvari lupam jaja, a da to i ne znam. Malo soli, malo ulja i sama jaja, to vam je ta teorija o kajgani. Premda su kolai neto sasvim drugo, i u tome treba uvjek onaj grif koji nema svaka, a vi imate da se odmah vidi, otprve. To kako je dobro, dobro je da vam ne moem opisati, jer je tolko dobro. Nadasve. Vaa licenca, vaa firma, samo ona krije tajnu proizvodnje, je 1 tako. Pa ja vam to velim, on je puno zabavan. Razumjete? Usporeuje vae domae poslove sa industrijom. Uvjek se sjeti nekog poreenja koga ne bi niko drugi. U tome taj njegov nain,

svakom neto priije, svakog zasmijava, a jo se k tomu nitko i ne naljuti, to je najvea dobit. I vi, i vi, i vi. Blago vaim gostima koji dolaze malo posjedeti i malko se proveseliti. To dolazi od tog veselja koje je tako karakteristino za vas. Posve zarazno. Ja sebi ne mogu pomoi, ali meni je najljepe biti nee u gostima i brbljati bez kraja i konca, jer ivot je kratak. To i ja kaem njemu, a i on meni. Jedino to ne znam kad samo stignete sve to uraditi po kui, pored velikog sina i bolesne gospoe majke, to nije ala. Govorim o kuevnim poslovima. Mislim na poslove po kui. Htjela sam rei o onom to se mora svaki dan uraditi u okviru same kue. O onom vezanom za nekorisni rad nas domaica koji se nikad ne primjeuje. U vezi domainstva. U smislu odravanja kuanstva koje je u stvari osnov naeg ivota. U pogledu toga ta sve jadna domaica mora poiniti od jutra do mraka, a sljedeeg dana nanovo. Kao neka vrsta cirkulus viciozusa ili perpetum mobilea. Ba naprotiv, samo odmae. Ono to kod njega navie potujem to je da bi od svake teme mogao napraviti lanak za najbolje novine, jedino to nema tog prokletog sicflaja, inae sam sigurna. Je 1 vi zbiljam ne moete bez mora? Znate to, ovaj, da vam pravo kaem, zapravo tako je. Jedino to smeta to je ona sol, ono slano u ustima kod plivanja. I meni isto. Da je dragi bog dao da jo nije slano, to bi bilo neto, ali nije. Premda je i ovako dosta prijatno, naroito kad je puno vruo. Doim vam ja najradije volim breske, iako se ovjek od toga vraga sav usvinji, to je isto tako tano. A kruke, i jo ako su onako tvrde, sauvaj boe, pre bi dala svinjama. Ja isto, ba kaem mome muu. Jagode isto slatke, samo da nisu onako ivotinjski skupe. umske takoer, premda male, a osim toga nema ih ni za ljek, jer nema tko da se sagiba. Uope izumiranje zanata, pa prama tomu i skupljaa umskih jagoda. Najbolje da ostanemo kod bresaka, jedino kad bi se resilo to pitanje ta im je koa ko od samta i da im je zagrize, ne iscuri ono to je u njoj najslae, ravno u rukav. To je taj njiov pasjaluk koji je u njima samima. Isto, isto. No da se nae bar ljudi slonih u neem na ovom ludom svetu. Pa ja to isto velim. To zapravo hou rei. Uzeli mi rije iz usta. Mi se slaemo u devedeset procenata, i jo i vie. To vam je neki izbor po srodnosti. Prama ekspiru. Takoer i u pogledu kafe. Ni preslatka, ni sasma gorka, nego na pol. Upravo tako, fala lepo, molim i drugi put. Jer da samo malo vie, ne bi valjalo, a i da malko manje, gorko ko otrov. Imam u ruki, u grifu, za tolke godine. Mogla bi skuvati i svezanih oiju, samo da mi neko pokae e je eer, e kafa, a e voda. Jo i da tano znam e se ukljui ringl. I ja, i mi. Nae dve kue jako sline, skorom iste, osim to je naa naa, a vaa vaa. Radi toga, i samo zato. Ajmo onda aha. Oemol ahirat? Bi li mi jednu malenu partijicu? Je 1 po volji da mi otahiramo koju? Ma je li bi vi sa mnom podjelili megdan, premda nisam bogznakakav, nego tolko da nam proe vrijeme. Ima crni i bijeli, ja u biti bijeli. Dadem vam kulu vie. Ne morate nita misliti, to vam zbiljam nije teko. Najpre pijurcima. Ako bi bili tako dobri da odigramo jednu, te da nam tako proe sat-dva. Stvar u tomu da se tui kralj dovede u nezavidan poloaj. Isto ko i u politiki. To vam na stvari itava svjetska situacija, samo u malom. Na komadiu drva ili papendekla, cjeli svijet. Rat bez zrna baruta, izum besposlenog maharade koji nije znao to bi, i pored sviju onih krasnih ena. Onog istog koji izumio i kafu. To vam je stvarno krajnje jednostavno. Bijeli jede crne, a crni bijele. Samo konj ide u reh i slovo g, irilsko. Drugi svi ravno, ili krivo, ve prama tomu. I ta imadu oni od nas, a ta mi od njih. I radi ega uope zalaze oni k nama, ak i kada nikomu nije do toga. Samo zato da bi vidili nekog drugog nego to su oni, s obzirom da dojadi svaki dan gledati istu priliku, ak i

najbliu. I radi one izmjene misli, bez koje se ne moe. Ja tebi ovo a ti meni ono, pa se to sve podvue i zbroji, a konana suma je i tako posve nepoznata. I da bi svatko to ta se u njemu zglutalo izbacio van, a od mene opet dobio moj dio, kao nekaku duhovnu okrepu. U tomu i jest svrha svega toga potipanja od kue do kue, i od obitelji do obitelji. Nije svako uvjek pripravan primiti i podvoriti, niti je ba uvjek puno razgovoran ali se mora, radi ope sree. Uza sve, drago mi je da je vama najvanije viditi nas, a ne da bi doli radi nekake koristi. S obzirom na ono staro prijateljstvo iz ranijeg kraja, koje je sad samo prolost, kao i taj isti kraj. Nas nekoliko odande, ovdje, u velikom gradu, koji je surov prama svima iz onih manjih. I pomislite vi to strpljenje popisati svaki svoj korak, i svaiji mig, i sve ta si stigo viditi za duga ivota. Pa on zbiljam ko da je spavo s tintnblajom a da mu je komad papira uvjek pod jastukom. Sve svoje uza se. I kad samo smogne vremena za drugo ta, kad stalno mora zapisivati. Usto na lijevu nogu, juer na desnu, a prekue isto na lijevu. Nakon mjesec dana kolko puta na ovu, a kolko na onu. to za frutuk, a to nakon frutuka. I je li mu se premila supruga iskesila od milja, ili je neta naburita da je sauvaj boe. Isto zbroji. to obue i kamo ide. Svaki korak i svakog ovjeka u glavu. Taj i taj otale i otale. Porjeklo, in i narav. Sa kojim kako. S ovim krasno, drugi da je zvjer, doim trei na pol. Sve u milimetar. Poam od prvog dana kad se zaposlio u elektriki, jo tisuu devetsto dvadcet devete. Da je sve izgorilo, on bi imo cijeli arhiv. Tko je kolko dugovo neko elektrinoj centrali, do zadnje pare. Biro Reklama 3.244, demokratski klub 4.125 a ak Buli 4.289. Pomislite tih demokrata, a osobito truli bogata Buli, kojeg nije stid tako ta. Moa i Hajim Alkalaj 6.434, a mogli su lijepo podjeliti, pa platiti, s obzirom da su braa. Nabavljaka zadruga preko osam tisua, Karlo Hedrig isto, a Isak A. Baruh vie nego duplo. Pa to rade ti Jevreji s otim novcima kad nemadu niti za struju. A mlin Sloga, preduzee Loko-Main i kupatilo Sevdi preko sto tisua ondanjih novaca. Svi ve pokojni, ali kod naeg dragog gospon znanca sve crno na bijelo. Za utroak vode takoer. Golub Janji, Spira Harisijadis i uro Damonja, D. ianski, valjda se srami pa samo slovo namjesto cjelog imena. Dom inovnika Klasne lutrije. ta se ti nalou vode kad su prorajtali preko etrdeset tisua, a meni nikad ni najmanje premije. Tvornica leda isto u groznom dugu. Pa je 1 mora svaki vrag otvoriti tvornicu kad nema ni za vodu da opere ruke nakon musavog rada. I to samo dok se jo nije izvjetio i doklen ga interesirale samo cifre. Ali kanje sve, kako je vrijeme, kolko je tica vidio na drvetu i je li mu zavezan man na cipeli ili nije, pa je htio pasti na nos. Kad nakon toga zbroji, znade ko je sve lud u ovom svijetu a tko nije, premda to znam i bez biljeenja. Svaka mu teka sa dvije rubrike, kako je, a kako bi trebalo biti. Ja sam uvjek za ovu drugu, jer u toj sve lijepo i krasno, a ne ko to je u onoj prvoj, zlo i naopako. Ja se tako uivim da bi moralo biti sunano a ne da lije kia ko iz kabla, i sutra zbiljam onako kako sam ja smislila, a ne kako su prognozirali oni to uvijek navlae na lou stranu. tovani gospon tajitaj, pa vi zbiljam imate strpljenja. Mogli bi s tom svojom nutrinom raditi goblen, ili da bi izgradili zemunski most od samih ibica. Pomisli ti da dragi gospon Netko biljei svaki trun, svaki korak, kako vlastiti, tako i same gospoe Netko. Nisam ni u svojim najboljim danima. I e stanuje, i tko je sagradio kuu, i svi vlasnici redom pobiljeiti, i za koju svotu ovaj prodavo onom, sve do zadnjeg, koji uope nije prodo, nego mu je uzeto, jer da je imo previe. Jako bi mi puno uinili ako bi pronali i o naoj. Uvjek znatieljna. Na osnovi plana iz 1929, kao i opinske uredbe o gradnji ove etverokatnice. Broj uvjek isti, samo se menjao naziv, usljed ratova. Vi se

stvarno ne bi mogli izgubiti sa tim svojim biljekama. I rodoslov, i tko vam je ko i kaki su vam prihodi, i to ste nasljedili. Sva imena potanko a osim toga i svaije picname. Zbiljam kao neka vrsta mojeg nasljednika u tomu. ta niste davali da podrapaju djeca, puno bolje, radi same povjesti. Gruntbeogradska neprivilegovana. Glavnica: nit. Rezerva obraunavana mirovinom. lanovi ravnateljstva: Danica osi, njezin sin, te njegova draga baka proti svoje volje. Ukupna svota bilance, kao i raun gubitaka i odbitaka, u Daniinoj teki. Priuve deset tisua, ako ne lau. Inventarij, sve ostalo, sustav. Zdravlje, otnoaji i prijateljevanje. Idite k vragu, kolko toga drite u glavi, vidite vi njega. Blago vama to ivite sa njim, tako veselim, vicig i tomu slino. Stvarno nekojeg nema to viditi, a kad pome kazivati, taj ti umije i popuniti ta je bilo prazno, ispeglati e je bilo rapavo, porediti pobrkano, razvuzlati zavuzlano, rasplesti glute, osvijetliti e je bila kmica. Pa koji bi vrijedio vie nego taki, a velim nanovo, moe biti da mu je lakat progledo i da se nije brijao tri dana jer nije ni imo kad, od toliki misli. Najsretnija kad mogu svakomu priiti neta, ili kaku osebinu ili barem picname koje puno vie kae nego pravo. Najsretnija kad bi svako dobio to mu spada, ako je luak, luak, ako je tat isto, da svaki znade unaprijed i izdaleka to ga eka a ne da se kanje iznenadi. Tko bi pustio luaka u kuu ako e ti nakon pol sata polupati sve tanjure i ako e te ubosti karama iz ista mira. Ili da bi se pravio Too i razgledavo album sa starim slikama, a kanje nema ti zlatnog sata koji si ostavila na stoliu. A kad bi bio na spisku kao tat, molim ljepo, gospon tat, dajte se sjednite u kut, dobiete i kavu i kolai, ali nemojte da biste krali kod nas jer znademo unapred tko ste i to ste, pa bi vas morali prokazati policiji a tu bi imali okapanja i mi i vi. Nema ovjeka koji ne bi mogao stati na nekoji spisak, bilo kao vakav ili nakav, samo me smeta to nema toga ko bi odredio koji kamo spada. Moda nekoji put i da pogrijei, bolje nego da ne znamo tko je ko. Sa svoje strane nemam se to bojati, nit sam luda, nit kradem, jer nemam e, niti sam idovka, kako sam ve naprijed kazala. to ovjek imade drugog vanijeg u sebi nego da je zabavan i da umije ispripovjedati pripovjest od Mopasana ljepe nego ta je sama napisana. U knjigi uvjek stoji jedno te jedno, a on svaki put nanovo neta nadometne i pripomogne da bi mu pokojni spisatelj bio zahvalan ko bratu. Istom misli ona ista bedastoa o muu i eni i njezinom ljubavniku, kad ovaj primetne jednog najdera kojeg tu uope nikad nije bilo. to smeta ako,uvjek ispripovjeda jednu te istu zgodu o curi, njezinom deku i potaru koji tu uope ne spada. A kako je samo sav iz vraga i kako znade da ga volimo sluati, premda prepoznamo svaki njegov vic im pome. Radije volim njegovo jedno te jedno, nego nekoga tko uvjek donaa neta novo a posve nezanimivo. Imade u njemu neta ta ne znam kako bi prikazala, i radi toga neega u sve drugo progutati ko da ga i nema. Drugi ne bi proso ni s puno ljepim vicom, a njemu toleriram sve radi te same njegove zanimivosti za koju i ne znam u em je i radi eg je. Samo sjedne, izvadi cigarpic, utura unutra onu svoju cigaretu i veli. Je l znadete vi moda onu o djevojki, njezinom deku i potaru. Ma je l sam zbiljam tolko bedast da vam nisam ispripovjedo tu zgodu sa nji troje koji jedno drugom nisu nit. ujte vako. Vidite kako je to bilo. Ma mene bi zbiljam trebalo iibati da vam nisam ve isprio to ta sam uo za vrijeme svog vojnog roka u malenome Plakom. To je isprio jedan na, vie je Bosanac a moda i nije, nego je samo puno bio veliki i namjesto da govori, uvjek urla. Taj ta je znao tih stvari, nijedna okrugla, sve okaste, samo sam puno toga zaboravio jer je bilo prije rata. Ma nije vrag da vam nisam kazivo o potaru koji unie a ono dvoje na toj vrajoj sofi. Ma je 1 sam

zbiljam tolki konj da vam ve nisam to kazivo, tanko potanko. Pazte, kako je to bilo, to je bilo vako. Ja to prije uope nisam znao, nego sam i sam uo od te ovjeine u Plakom. Za vrijeme vojnog roka, uprav kad smo obadva bili soldati. Te pripovjesti najprije uje meu soldatima, meu kojima kolaju od uha do uha. Nema to drugo, nego to. Ubio me bog ako sam to znao prije nego u Plakom, a od tada moram je ispripovjedati svakomu koga znam, jer bi mi bilo ao da mu ne ispripovjedam. Pripovjest nije da se dri u sebi nego mora van, prvom koji nadoe. Ma je 1 stvarno ne znate tu zgodu sa to troje, od kojih su dva navodno verenici a trei nije nit nego raznaa potu. U tomu je cijela stvar ta Lu oni svi troje u nekakoj svezi igrom sluaja a ne radi toga da su jedno drugome ne znam to. Jedino to se nikad ne mogu sjetiti samog poetka i otkale se taj potar stvorio tu, kraj nji, u toj sobi. Valjda radi toga da im donese nekaki list ili razglednicu od nekojeg roaka koji je bio nee na drugom mjestu. Taj poetak nisam zapravo ni uo ondje u vojski, u Plakom, jer sam uprav bio u zahodu. A doklen sam se vratio, on je ve bio poeo tu pripovjest odanle kad je potar ve unio u sobu e je ta sofa. Tuj mi uvjek fali taj uvod koji si morate sami zamisliti i u kojem vam ne mogu nit pomoi. To je nekako prokletstvo da sam ba tad moro ii u onaj prokleti zahod, namjesto da sjedim i sluam pripovjest od samog poetka. I namjesto da mi drugi soldati pridodaju ono od naprijed, nego svaki uti i pravi se da ne razumje. Samo radi toga da mi rastumae otkale se stvorio taj prokleti pismonoa i tko ga je pustio unutri. I ko su ono dvoje i to je u tomu smijeno a to ne. ujte, gospon zemljak, nemojte se vi nita estiti. Samo vi pripovjedajte to ta ste nam ve sto puta. Ako neta fali, dometnuemo sami. Jedino da bi bili tako dobri da nam nanovo ispripovjedate ono u sredini e mi uvjek neta promakne. Ono kad je potar ve uniao a oni ondje na sofi. Tuj uvjek neta fali a ne znam to. Ne mogu si pomoi nego ako bi bili tako dobri da ujem jo jedno, pa u pribiljeiti u svoju teku. Tako krasna pripovjest a da ode u vjetar. Premda nee, kad tolko pripovjedate tu istu stvar svima i svakome. Eto, to je ovjek koji me moe razgaliti i u najveoj duhovnoj boli, i kod najgore sekiracije, ili ako bi bila nakrivo nasadita jer sam ustala na ljevu nogu pa mi sve koze nisu na broju. Od drugih osobina koje cjenim, naravski je potenje, vjernost i da bi ovjek bio marljiv ko mrav, ali prije svih je to da bi bio zabavan. Neusporedimi gospon lancman, Radi toga on ima pristup u svakoje drutvo, kako starih, tako mladih. Bez iznimke. Ne moe se odbraniti, kolko ga zovu. Doite ako boga znadete, samo da bi nam ispripovjedali nekoju onu vau masnu stvarcu. I zbiljam mu ne pomae kolkogod se otripo da ne zna. Da znade jedino onu koju je uo u vojski kad je sluio u Plakom, prije rata. Jedino tu. Pa tu uprav i oe, koju bi drugu, zar ta jedna nije dost. Ali da ne zna poetak. Pa uprav je to neta. Svakoja imade poetak, a da bi oni uprav onu bez poetka, nego iz sredine srede. Ne, taj vrag se zbiljam ne moe usporediti sa nikom u pogledu zabavnosti. Kaki Roland Kolman ili neka druga budala iz svijeta filma. Sve to proe, a gospon prijatelj sa svojim vicom ostane. I da bi mi tko reko da u voliti sluati jednu te istu glupavu pripovjest pol vijeka, rekla bi mu da je bena. Kad on ne bi umio oponaati svakoju od tih osoba o kojima pripovjeda. Njean kao vjerenik, sasma u fistlu kao cura, premda se ta uputa u grozne stvari, a kad unie potar, on posve poludi kolko ga glumi. Jedno ko seljo iz naeg kraja, drugi put Bosanac, a onda jopet ko da je s mora. iva vatra u tom pogledu, teta ta nije u nekom stvarnom kazalitu a ne meu nama koji ga uope ne umijemo ocjeniti sa isto pet kolko zavreuje. ta sam ja vama dosadan ? Nemojte mi kazati da bi ja moda bio vama na smetnji s

mojom pripovjeu koju sluaju ljudi cjele nae zemlje ozdola do gore i odanle dovle. I u kavani, i u tramvaju, i u sasma nepoznatom drutvu, meu naim obinim svijetom eljnim malo ale i neta duevne oduke. Oete kazati da bi ja moda vas gnjavio s oto dvoje i sa tim treim koji je pismonoa. Dajte, recite, ako sam vam dosadan samo za volino, ja vam vie neu smetati ni minute, odoh u bjeli svijet i nek me proguta pomrina i nikad me vie neeje vidjeti. Ne, samo vi izvolite kazati da sam vam ja na nekakoj smetnji ili da bi gledali taj glupi program na televizoru ili itali nekaku knjigu od prije sto godina u kojoj neete nai ovako poune i smjene stvari. Nie. A ako inzistirate, ja u zautjeti i neu cjelu veer prozboriti niti slova. Samo mi vi signalizirajte da bi bilo glupo ako bi vam ja nanovo ispripovjedo tu zgodu radi koje sam obljubljen po cjeloj naoj republiki. Ne, ako neete, neu niti ja. Imam i ja nekakoga ponosa, premda se to ne vidi otprve. Jedino ta ne volim ako bi vas ja samim tim to pripovjedam mogao ometati u vaem kuevnom poslu, kod peglanja, kuvanja pekmeza ili tako nekake stvari. To bi me zbiljam jako raalostilo da vam ja nisam zabavan a svima drugima jesam. ujte, ja mogu i skratiti cjelu stvar, ve samim tim ta joj ne znam poetak radi one nesretne zgode sa zahodom. Sredinu znadete i u njoj je ono najveselije i najzabavnije, a sam konac mogu i preskoiti. Premda ete sami moliti da svrim jer da ne znate to ete i kud ete s pripovjesti koja nema ni poetka ni konca. To zbiljam moe biti jako loo i po ivce i po probavu. Jedino ako sam vam se tolko popeo na glavu i tolko dojadio da oete iskoiti iz koe od ivciranja. U tom sluaju ja odma prekidam, i to ne samo kod vas, nego nie vie neu izustiti tu prokletu zgodu s kojom nemam nit. Ja sam ju uo sasma sluajno u onom gnjusnom vojakome krugu, u koji me je gurnula ruka sudbine kao jo nedunog djearca. Prokleta moja memorija koja mi se sveti na svakom koraku. Samo da nisam zapamtio ono od sredine nadalje, bio bi miran i ne bi sad mislio da vam dosaivam a htio bi vas razveseliti. Pa je 1 to zdravo buljiti cjeli dan u tu spravu kad imadete pokraj sebe ivog ovjeka i svjedoka krasne priice iz vojnikih dana. Ja bi probo samo jo jedno, pa ako vam se ne svidi, moete me slobodno upiti van nogom, premda vam je bolesna. U tomu je ta njegova zgodnoa, i taj dar da od nieg naini neta. Zbiljam bi ga mogli uzeti na televiziju da ita obavijesti i drugo ta nije veselo ni za voliko, a on bi od tog izmajmuniso da bi se smijo cijeli svijet. tovani gledaoci, nemojte se puno alostiti u vezi toga da je pao avion pun nesretnih ljudi, jer se to dogodilo na sasma drugom kraju globusa, sa ime mi nemamo nit. Dajte, nemojte cmoljiti radi posve neznanih beduina koji su osim toga svi bili puno stari, jednom nogom u grobu. Namjesto da se ivcirate u vezi toga, sad u vam proitati neta o novom izumu, nepromoivoj kravatli s kojom moete skoiti ravno u bazen a da joj ne bude nit. Kad bi ga pustili pet minuta svake sedmice, odma bi svima bilo lake u pogledu veselja i zanimljivosti. Premda bi uvjek bila u groznom strahu da e Danici popustiti ivci, pa da e izgovoriti i to bi htjela, i to ne. Da zar ne vidite vi, gospon drue, kolko ste nam dojadili s tom vaom pripovjesti, uvjek jedno te jedno, da bi i gluh poludio a kamo ja koja ujem ko zec. Dajte si malo pameti u glavu pa nemojte gnjaviti moju nesretnu mater i sav ostali auditorij od jutra do sjutra, nego otiite malko doma, barem kolko bi popila au vode bez vaeg tutorstva, a kanje se nanovo vratite, ako ve morate. to je vama, gospoo susjetko, s tom vaom blesastom opravom, pa je 1 imate vi mozga, u groznom taftu po otoj vruini, kako se ne bojite da e vas udariti lag s obzirom na vau dob, a osim toga ovdje vam nema nikog od tih vaih podvornika mlaih za pol nego ta ste vi, da

bi ih mogli zavaati samom toaletom. I radi ega si ne riskirate malu operaciju da bi skinuli tu groznu glutu s nosa koja se ne moe vie podnaati ni kod nas, e skoknete samo na pol sata, a kako je vaima doma, mogu si misliti. Recite, nesretni gospon poznanik, je 1 to zbiljam istina ta se pripovjeda u vezi manjka u vaoj blagajni, i je 1 je to hec da vam je gospoa supruga otila sa navodnim roakom u Sloveniju, ili je to grozna java. Nemojte se nita skruavati, meni moete kazati ko da ste zakopali u grob, jedino ta vas moram pitati jer volim da je sve na sredi a ne po kutovima, i sve pod aruljom a ne u babinom prknu, e se ne vidi ni prst pred okom. Dajte si malo truda pa mi ispripovedajte sve potanko o vaem okapanju sa sudcem, inkasantom i nadzornikom za financije, i kako ste se vraji izvukli iz toga belaja. Ja ne mogu da vam ne bi rekla otkale vam taj grozni flek na laama i kako moete biti u toj koulji tjedan dana, da joj je kragn zbiljam ko iz paprikaa, tolko masan, a i vaa bi supruga mogla ve jedno pokrpati tu vau glupavu arapu, barem kad se vrati s tog nesretnog izleta, a ne da uvjek imadete krompir odzada, to nije za nikaku pofalu. ujte, ako mi jo jedno doete a da ste pol sata prije toga nabokali se bjelog luka da se osjeate ko futavac na pol kilometra, a znadete da se moja jadna mati ne moe micati i bjeati od vas iz ovog prokletog stolca, pa dajte si malo truda regulirati vlastitu pajzkartu jer u od toga poludjeti. Sa kojim pravom da bi vi sjedili tuj od jutra do sutra i iznavljali sve jedno te jedno ko megafon. Dajte se malo saberite, nismo ni mi od drva, premda imademo tolke godine, ipak nismo za baciti na smet i da bi sluale bljezgarije kad moemo itati pounu knjigu i gledati televiziju radi koje ivimo. Dakle, Danica stvarno umije me osramotiti do skrajnjih granica pred nekojim gostom, koji zbiljam voli pripovjedati i to je i to nije, premda kao gost imade puno pravo, a na nama je da utimo i sluamo. Ne bi se ona suzdrala ni pol sata dokle taj nesretnik ne ode, nego ravno njemu u lice, pa je stoga puno bolje ta uope ne dolazi, niti on, niti bilo tko, nego smo vjeito same i u bojem miru, koji nam najvie odgovara. Ja ne znam kaki je to svijet, openito graanski, i tko ga je nauio onom njegovom lifu i njufu, koji je zbiljam drukiji nego ikoji drugi. Najpre kako si uredi sobu za primanje, pa trpezariju, spavaonu, a na koncu kuhinju i sve one nuzprostorije, sve po koncu da ih moe narisati kako su sloene. Pa e imade kod njih pajzcimera bez velikog stola i barem osam stolaca, ura na zidu, a na trpezi uvjek auzgus pun suvih kolaa koji krasno dou uz svakoje vino. Jo k tomu idu slike rodbine u zlatnoj rami, ondje e se spava iznad kreveta baldahin, a na prozorima zastori, utirkani da sve stoje kolko su vrsti. Pa taj gospon, kako se samo naredi prije nego ode u svoj ured. e bi to bilo bez gamaa i rukavica, ili ako je malko epav, a ako i nije, da mu je u ruki i tap, sav iz drva, osim glavice koja je iz kosti ili nekake mase. Jer svakomu je bolje iviti u obitelji da ne mora derati sam ko zvijer, iz papira, pa kanje samo obrie rukavom usta i napije se vode iz vaserlajtunga kad te nitko ne gleda. A u familiji, i stol i stolci, i tanjuri i salfeti i betek. Samom se ne mili niti izai na cestu, a kad su njih par, pet-est, odma pomu anjicati se i govoriti glasno, pa ravno u etnju ili kojoj drugoj obitelji u goste. U domaem sve ljepe, veselije i u slogi, premda bude i velike alosti kad nekoji umre na brzinu, ta se ne moe nadomjestiti u nikom duanu. Tuj je samac puno na boljem jer mu nema tko umrijeti, osim on sam, a kad to i bude, on o tomu vie nit ne zna. Ja bi uvjek prije bila za skupinu, da se na rpi pripovjeda, gleda televizija i tika maleni gobleni, premda, ako ih je previe, jne valja ni to, radi ivaca i radi toga to dosaivaju jedan drugomu. Sve ljepo i krasno, samo da ne propitkuju svaki as to je bilo i kako

je bilo i e su bili i kog su sastali i ta im je taj reko. Dok se sve to rasplete i ispripovjeda, ode dan u nepovrat, jer se sve duplira i triplira ta se ve dogodilo a da nije ni puno zabavno. Englezi su zbiljam ispred sviju da podue kako to treba u familiji, i kako nazvati ocu dobro jutro i materi neta slino, a s druge strane to uradi kad doe doma mortus pijan pa ti nije do nieg. Oni to stvarno svojski usnime do zadnje. Sasma naravna familija, nikaki glumci. Jedino vele, vi sad ivite kako ivite, i ne sramite se. Odma ovaj sin ta je doo mortus, odvali komad od stola pa raspali starog oca po glavi, a mater pone utati po cjeloj kuhinji do samog parheta. Manju sestru odma baci kroz prozor, premda nisu visoko, prvi kat, a sa starijom da e istom pripovjedati kanje. Da ko joj je onaj uft u haustoru i da drugi put pospremi svoj dolnji ve sa stubita, a ne da ga ostavlja e ne treba. Kad sve to svri, otide natrag u birtiju, a ovi gledaj tko e kojeg prije poviti i utjeiti. Istom tad ovaj koji snima, i koji se nije mjeo u nita, razjasni kako se doe do takog stanja da svako od nas znade, i opet na koncu svi budemo zadovoljni. Tako i kad bi neki dokej pao s nesretnog konja u utrki, on odma prileti i pita ga je 1 ga boli i oe li konja s prebitom nogom ustrijeliti taj as ili kanje, a onaj sa zemlje, premda sav u masnicama, veli odma. Taj se nae svue i samo se stvori kad je najvie gusto, bilo da lopov orobi banku, on ga ipak stigne u nekom haustoru i odma priupita kolko je orobio i u to e uloiti tako veliku svotu. Svak ga zna i svak potiva, nitko ne odbije da mu ree, bilo jaha, bilo tat, bilo rabijatni sin u onoj, i tako propaloj obitelji. Odakle samo sipa ? Otkale samo vadi? To zbiljam znadu samo Englezi sa onom svojom ladnoom. Doe sin posle dvadcet godina iz Amerike i uope ne poljubi mater nego veli da najpre mora oprati ruke. Oni stvarno u svemu umjereni, kako u jelu, tako i u drugom, zato svi onako skodavi, osim erila, koji si nije mogo gospodariti nego je zbiljam dero kolko je mogo, da bi imo sile za drati govor u parlamentu dvadcetetri sata neprestance. Od osebina, povjerljivost, meu prvima. Ne bi ti taj prizno svojem gazdi to ima meu njegovom enom i finim gospodinom u gamaama koji je uvjek u duanu. A mogo bi sa svoga mjesta kasira, jer je to najbolje u ovom pogledu. Svatko mu mora pristupiti radi samog plaanja rauna, a on samo sjedi i kutri na sve strane. I kod toga jo za ovu diskreciju nema niti jednog dinara. ta nije lijepo ni sa strane gazdarice. Kad ve radi one svinjarije s finim gospodinom, mogla bi cunuti koju banku nesretnom kasiru, koji je njem i ne bi kazo da ga deru. Ja da sam vidio kako je gospon Rafajlovi pipnio vau cjenjenu suprugu za lakat? Boe sauvaj. Moje je da zbrajam novce a ne da pijam milostivu gospou koja mi daje kruh. Niti vidio, niti vjerujem u te strane lai, proizvod jala vaih konkurenata. Ona je ista kao suza, to vam ja garantiram kao kasir i va vjerni sluga od prvog dana. Ne i ne. Da ste rekli da ja grijeim nakon posla sa kakom djevojkom u pivnici, to bi vam priznao kao ocu, taj as. Ali ona, ona ne, ona vam nema to priznati, nemojte je badava mlaviti kad vam nema to kazati a rubac koji je izgubila nao sam ja pokraj same kase, e je nekojim sluajem ispustila kod one boine navale prokletih i neuviavnih muterija. Meni moete priznati da ste okrali narodnu banku, da ste u uroti sa dvojcom tiljera i jednim penglerom kontra drave, da ste u ljubavnoj svezi sa nesretnom gimnaziskinjom iz bolje kue, nikom ni rijei. Ja sam taki jer potivam da ste me uzeli za kasira i pored moje nesretne prolosti u kojoj su me toliko puta bacali u ret posve nevina. Eto, to je ovjek, a ne moja luda Danica, kojoj ne smijem kazati ni slova, a ona ve reproducira po cjeloj kua od gore do dolje. A tko bi pomislio to e se sve poraditi uz pomo maine i njezinih silnih ruica, arafa i drugog eljeza.

Sve skupa jako nalik ovjeku i njegovim djelovima, jedino ta je puno bre. Osim toga, imade i onog rondanja koje se ipak mora istrpjeti s obzirom na veliku pomo u svakoj vrsti posla. Da se ustoboi nekoji mrtvac iz prijanjih vremena, ne bi znao to je, je li nekaka zvjer ili ta drugo protuprirodno, a kad bi poela raditi, vratio bi se dolje prije nego je doao. Na svaki nain neta grozno runo i puno korisno, jer dva dobra nema nie. Ali tko bi mi umio rastumaiti koji je vrag smislio svu silu onih alata od istog eljeza i pleha, na koji se uvjek moe posjei kad ne pazi, a koje tako dobro doe ako bi htio zakucati ekser u zid ili rastepsti stari stolac da od njega upali vatru u parhetu. I eki, i sikira, i dralica za metlu, pa nekestn, vaga za krumpir i ovjeka, dalekozor, gromobran, no za odsjei komad kruva ili bolesnu nogu, stroj za elektrizirati bolesnog od padavice, eljeznica, eroplan, morzeov stroj za estitati imendan u Ameriku, ura, sa svom silom kotaia od kojih te zaboli glava, arulja, lampa za u rudniku, koji se nikad ne utrne, povealo, kare, gelender na stubitu, dizalo ljudsko, ko i za stvari, kljui, lokot, manikircajg, da ne ide svjetom s pandama ko vukodlak, cigarpic, slualice za sluati plua kod kalja, dresina, potezalo u zahodu, ribe, rifljaa, ziherice, gumbi, kotai mali i veliki bez kojih bi bili ko bez ruku i nogu, taka kod prebite cjevanice, lautpreher kod govora i na stanici, sklizaljke, premda one i nisu tako puno vane osim Rusima, kljeta za izvaditi sasma truli zub, lornjon kod starih frajli negdanjih, pero i dralica, pipa za vodu i za vino, rajsferlus koji zbiljam stvara uda jer otvori i zatvori u hipu, kofer manji i vei, jer tko bi nosio sve u rukama, ili po epovima, roleta ispred duana kontra sunca, kasa e su novci, pikse za drati svu silu stvari koje bi se inae rasteple, kino za gledati sve to skupa, pa tko je to izumio morao je zbiljam imati glavu ko zemljin globus, ako ne i veu. Kadikad pokau kako to funkcionira, koje emu pripada, i to je radi ega na svijetu. A istom od odjela, i kaput i lae i suknja, o onom doljnjem i da ne velim nit. Iz one krpe sasma ravne i nikake, da se za tili as mogu iskrojiti i isheftati i frak za predsjednika, i oprava za knjeginju, i lae za ubogog rudara. Jo kaku kapu na glavu, i bog te veseli! A bez toga bi i jedan i drugi io gol, bio ministar ili pastir, premda nije uvjek za to vrijeme, bilo radi zime, bilo od srama. Kaka bi to bruka bila da je stol nii, a stolci vii, e bi ko sjedio i kako bi jeo, bolje ne misliti! Ovako sve na svom mjestu i ne moe zanjeti za uvo, jedino ako ne pazi. Isto se jako veselim krevetu nakon cijelog dana ovog sjedenja, a da ga nisu izumili ni dosad, e bi i kako bi? Puno puta vidila na filmu kako nekoja lei i ivcira se, to si uope ne mogu zamisliti, jer je to najvea milina koje ima, a ona da zdvaja samo radi toga to ju je ostavio nezahvalni herihter. Zato uvjek brinem brigu to e birta s jelom koje pripravi a nitko ne doe poderati. Pa ne moe ni on biti tplko bez karaktera da to prodava tri dana kanje, jer e svatko viditi da smrdi. A nema srca ni baciti keru, kad tolko kota. Lako je drugom koji prodava jedino ljivovicu i tomu slino. Ta prokleta pia mogu stajati pola vijeka a da se ne uskisnu, a daj skuhaj varivo od poriluka pa ostavi za sutra. Sami drek. Kad sam ja taka pa volim da je sve na svojem mjestu, novci u kasi, poriluk u trbuvu, a zadovoljtina u svakojem ovjeku. Ko i ovaj ovdje. ta se taj nasliko, i debelih milijunaa," i djece koja tjeraju romobil, pa slastiara, opatica, nedunih artista, veselih brijaa, glupavih boksaa, pa ovjeka koji prosi koricu kruva a zna da mu nee nitko dati, ludu studenticu koja pui a svjesna je da joj kodi, jednog eha, jednog knjievnika, jednu pijanisticu, sve skodave jer nemadu prou, loo vrijeme, loa drava, Berlin i okolica. Jo mogu zamisliti mladu i uvegiju, ili zarunicu, ili gazdu sa kasom za ledi da se vidi, ali kud se sjetio slikati onoga golju

na oku ili onu groznu usjedilicu pod kiobranom! Pa tko bi to gledo, nee ni njezina mater. Premda sve skupa jako pouno i vie dajem na to nego na glupe novine iz kojih se ne vidi nit, samo imena i cifre, a ovo je ipak ko ivo. Da nije nji, sa blesastim nogarima i onom katuljom iza koje uvjek zavuku glavu pod tu opravicu od crnog, ne bi znala kako su se provaali prije sto godina kraj one rijeke, u Ameriki. Ni kaki su bili duani, firme, plac, puka kola, pjevaki zbor, djevojke za runim radom, autobus na tri kata, veseli vojaci, selidbe i gnjurci, kupai i lude tenisaice, koji krpe lonce a koji popravljaju cestu, bjednik to nanaa anonsu za kakav propali lokal, a osobito ako bi se uruio neki voz, poletio balon, potukli trajkai ili ustrijelili generala. Razbojnici uredno uslikani u samom ljesu, Sara Bernar kod prozora i pokraj onog kipa, dama u suncobranu, za stolom, kod domina, ili izumitelj dok izumlja lijek, Indijanac, gubavica od devet godina i nesretni Kinez koji pui opijum sasma na podu, mornar na vr jarbola, Holkar Maharada, komu nema niti kostiju a ja ga jo uvijek mogu viditi, samo ako pokau tu sliku. Puno sretniji jer smo iz ovog doba nego da smo iz onog prije, kad nije bilo nieg. Gospon Hukersa, gospon Tajlora, gospon Darvina i gospon Karlajla. Sjede starine. Gospon Herela, s onim njegovim oima, bolje ga ne sresti u mraku. Pa krasnu Elenu Teri, neuzbrati cvjetak. A istom Mej Prinsep, takih cura vie nie. Ona sananost i onaj ten, putar i mlijeko istodobno. Jedino mi glupo kad dadu gospodskom sinu koji imade sve i sva, da ga fotografiraju kao ubogog prosjaka na putu, kristua pred crkvom ili Jovana Krstitelja kao malog, a da on o tomu nema pojma. Netko se igra s vlastitom djecom i nitko ga ne globi radi toga, a trebo bi. Ako moram gledati kako sude nekojem bjedniku radi toga da je strpo neto tuo u ep ili da je zagutio nedunog potara samo zbog onog njegovog torbaka, odma znam za koga u drukati, je li za tuioca koji uvjek puno mrgodan, ili za obranu, mladog i finog ovjeka, koji se cjelo vrijeme smije i veli da mu je klijent sasma lud. I zbiljam taj nesretnik koji ulja optueniku klupu, cjelo vrijeme pravi brodice od papira, izuva se pred svima i pokaziva kako su mu prsti izali iz arapa, i smije se da se ne moe sustaviti. Pa tko bi ga lud sudio i trpo u ret da i one pravi brodice od dravnih papira, nek ljepo rae odma ide doma pa nek trga svoj papir i nek zasmijava svoje po kui a ne estite ljude u zatvoru kojima nije do toga. Najvie volim kad se podijele svi na ravne asti, pa ludi u ludnicu, ubojice u ret, a mi drugi doma, da sve to gledamo iz svojeg fotelja i uz malu alicu kave. Vidim da sav svijet ide prama tomu i radi toga sam puno vesela a ne da bi se potrgala od ivciranja ko moja luda Danica, kad nekojem moraju odrezati glavu pred svima. Ona bi ula u televizor, tolko se eofira, a ja nit, ko da gledam kako kolju pile, jer znam da je osuda pravedna do zadnje toke, ko i u pogledu onog luaka to je pravio brodice u sudnici. Bude da nekoji put kanje sudac tri cestom i busa se u grudi, majko moja, objesie nevinog ovjeka, ili da je onaj navodni luak s brodicama nanovo orobio dravnu blagajnu do zadnjeg dinara, ali to su zbiljam iznimke radi kojih ne treba svaljivati brda na nesretne sudce, ija je struka tea nego nadniara na prugi. Uvjek pret^nem da vidim ivot u velegradu kako funkcionira ko po koncu, premda je tolka stiska i taka trka da jedva stignu i oni mlai na sve, i da budu svue. Istom se konobar rasto od zarunice, ali eto ti ga ve kako u zadnji momenat stigne tamo e raznaa pivo i kruh s maslacom, a da gazda koji pui tompus na vratima od birtije ne poludi. Samo pripae fertuni ve tri posluiti jednog koji je i tako mortus pijan, ali oe jo, premda konobarovo nije da mu eli dobro, nego da mu izdrami koji dinar tringelta, a ovaj nek e u grabu ili u crkvu, njemu je isto. Dokle ta njegova zarunica isto leti na

drugu stranu, da sjedne na stolac kao telefonistica, i jo onako sva od zora i od onog gnjapanja u haustoru, odma zove druge gradove i spaja nekoje besposlene ljude koji kazivaju na tolke razdaljine svakojake bedastoe da se njoj samoj smui. Isto rade i kontrolori u autobusu, i razvaaice u kinu, e pol njih ne gleda uope film nego se stiska u kutu sa svojom koju nae, da je strano za pogledati. I tko sve to poreda tako da sve tima i da nitko nie ne zakasni, a ako mu se i dogodi, on se ljepo izvini i odma mu oproste, samo da se drugi put ne bi ponovilo. Stvarno izumio najpametniji ovjek da imade sve na rpi i da ne mora putovati nikamo, a znati sve i biti ti dosta svega. U duanu za kupiti, u kinu za viditi, u koli za nauiti. Banka, pota i nekoji sat koji otkucava, i to e ti vie. I za putne potrebe, i za foto materijal, po koji juvelir i krznar, a kad su jo tuj i biro za kupnju i prodaju, najder za muke i enske, parfumerija i gvoarija, to e bolje. Jedino da se pripazi kad izae na cestu kupiti lokot ih fajercajg ili britvicu kontra hinerauga, da te ne urui auto, koji nita nije kriv ako ne gleda. Ili da bi ti netko izvadio geltan dokle zvjera po onoj radnji, a sam ne zna radi ega si unio unutri. Ili da ne bi pazio kod uzvraanja sitnog, pa dobio vie nego si dao, ta isto nije poteno. Ili da bi uletio u kino, a .ono ve si taj glupi film gledo prije tjedan dana, pa nije vrag da si ga ve zaboravio. Sve su to malene stupice za ivjeti u gradu, koje se mogu svladati samo ako si pametan i ako ne misli na neta deseto od onog to treba misliti. Stoput tolkujem Danici u tom pogledu, a ona ipak izgubi geltan, i prebije petu da jedva doe doma, i urui je dimnjaar onom svojom lotrom, da se dovue sva garava po onoj bjeloj opravi. Da se ne pravda po liftu sa zadnjim oloom koji ide ni sam ne zna kamo, na zadnji kat, niti da ne kupi svaki papiri sa tenga kad ve nema nikog drugog da to sve pomete i pobrie. Uvjek neta bronza da nema vie parfumerije Luksol, niti Save Ivania, koji je prodavo britvice za brijanje, ko da joj to treba. to e njoj kralj kravata Dragi Stankovi i Eliot Fier, koji je neko prodavao undervud strojeve za tipkati. Samo broji i pria, a jedino ta kupuje to je hljeb i mljeko, koje imade na dva koraka. Najradije bi joj sastavila vodi kroz Beograd u sliki i rijei. e je koji most, kako nadletvo i kako se zove koje kino. Uza to malenu mapu sa oznaitim brojkama, jedna za tramvaj numero dva, druga za parno kupatilo, trea za negdanji kino Uranija. U tom trokutu moete sve, samo ako ste pametni, i ako puno xne itete preko svojih mogunosti. Da je iv na nesretni Lazo, koji je znao svaki oak i svakog konobara ovdje, kamo bi vam bilo kraja i konca, ovako to vam ja mogu pomoi, tuj sam. Grad je i napravit da je sve na ruki, i sve nablizo, a ne da odate preko brda i dolina radi napiti se vode. Velegrad, nie takog. Kako ga zapamtila od prije, taki i sad. Prestolonasljednikov trg, angloeska i praka banka, osiguravajue Jugoslavija, palaa i restauracija Kasina, savez sokola, te ministarstvo pravde. Sve na jednj rpi, sve tuj, na jednom mjestu, a otale, izme dva prekrasna hotela, jo i pogled dolje, prama Savi. Ovamo, s nae strane, i narodna banka i akademija, francusko poslanstvo sam bjeli mramor, uzorito etalite Kalimegdan, saborna crkva s onim tornjom, Cvijetin paviljon, spomenik prepametnome Dositeju i uljudnom profesoru Paniu, koji i taki, u bronzi, dri jedno povealo da bolje vidi, uz to, dravni monopol, divni duani, kavane koje plau za naim Lazom, svijet, ljudi i djeca, ivot u prestolnici. Onda opet prama sredini, urednitva listova kako negdanjih, tako sadanjih, zanacki i ratniki dom, privilegirana agrarna, eko poslanstvo, Filipovia duan sa eljezarijom, jedan i drugi dvor, Ristia kua, skupina koja je zbiljam najvea za koju znadem. Pa istom ovo tuj, dve-tri ulice ta se kriaju pod naim

nosom, dosta za iviti sto godina, jedino ako te nitko ne bi pokreto nekamo, i ako bi bio zdrav. Jo samo kad bi mogla natentati moju ludu Danicu da sjedne i uiva u ovim blesastim slikama iz Amerike, od prije rata. Zar to nije krasno, pleu po est dana uzastopce, drknu koju kavu i malo se o tuiraj u, a tko izdri i ne pane mrtav, dobije koju crkavicu da moe preiviti onu stranu skupou. Svak se slika ravno na cesti, i crni pjeva u gamaama, i bogata koji se oenio prekrasnom djevojkom iz polusvjeta, i pilot koji se zaburio u more skupa s eroplanom, a osto iv. Svi pue, kako muki tako enski, i kupaju se u bazenu ko filmske dive, a nisu. Ondanja moda sa eirima ko kahlica, pa budi kuraan i metni ga pred svima, a dokle doe k nama, nakon deset godina, svi ve sviknuti i nikog nije sram. Utrka u ianju i velnanju, tko e prije, ne bi nikad, jer mi nije sila da ostanem oiana do glave radi te pasje brzine. Svakoju glupost anonsiraju ko da je od najboljeg, a kad tamo, dok doe doma, ta katulja se raspane u milijun komadia i ostane ti drek. Bolje da se naui to te sve moe snai kod tih ludih rasprodaja, a ne ko grlom u jagode i ko da je badava. Prekrenila bi tu prokletu maju i te zadnje arape sa sviju strana da nisu podrapate ili rasporite odzada, kad se davaju skorom za nit. Osim ako taj ta prodava nije steko, na nekoji nain, koji neu niti kazati. Ne kota ga uope, pa ako proda i za pol dinara, i to mu je neta. Barem da voli port, osobito tenisaice, koje su na stvari lijepe, da ljepe ne mogu bit. Da ta e ona na tom blesastom etverokutu u bjeloj opravi ko za vjenanje, i kako samo moe mavati prokletim reketom a da ne raspara rukav. Jedno vrijeme nisu smjeli popiti ni templ rakije, odma u ret, pa enske morale nositi flajku u brushalteru, a ti ih onda popipaj ako smije, premda si policajac. Boanstvena Greta, u kojem sve nije bila krevetu, a uvjek djevica, zbiljam joj se divim ta je mogla odoliti. A istom u Njemakoj, e svaki vrag izae na cestu i odma upuca prvog koji naie. Samo je 1 se neko proglasio za predsjednika, ve ga ucocali ili bacili iz treeg kata ko vreu krumpira. Odma onaj drugi preuzme govoriti s balkona, a ne zna uope to njega eka, jer su ga drali u badecimeru dok su bacali prvog, pa mu uope nisu rekli. Onaj narod, oni ljudi, a to se uini. Zavrnu opravu idovskoj curi, pa se svi izdovolje, skupe sve knjige na rpu, pa potpale, jer da im je puno zima, a i tko bi to ito kad je na gotici. Takog uda i sprdaine nije zbiljam bilo niti kod nas, to stvarno ne. Blaeni Hitler, ta mu je ena izjavilo najveu vjernost, a jedna otvori bluzu da mu se pokae cjela cjelcata. Taj se naprimo ljubavnih pisama od umastih Svabica, svu silu, da je proivio, mogo je itati tristo godina uz toplu pe, al mu vrag nije dao mira, a nije niti imo ivaca za puno itati. Njemci najpre svi u apkama, radnikim, kanje u halbcilindrima, a najposle u ljemovima, to im je i dolo glave. ene sve prvo blajhane, sa velnama i drugim glupavim tripcima, a kanje povezate maramom ko snae, sa pinklom u ruki, a u njemu komad kruva i stara rukavica, za prodati. egod koji prevrat, najpre sva ona krv i bosa djeca, jako napeto, a nakon toga, samo se vozaju pediterom s kraja na kraj, ko da svi sele. Nikomu dobro e se zateko, a tamo kamo se uputili, da e biti med i mljeko. Samo dok poalju koji milijun ljudi na onaj svijet, jer da ako ne, tko e izraniti taj silni narod kome takoe nije do nieg. Bude puno onih koji uope nisu u vojnom, nego sa eirom na glavi i u ibercigeru, gola puka preko ramena, pa bog te veseli. Ne znam samo kako im eir ne pane od te strke, dokle upucavaju one golje i gnjusne oficire prislonite uza zid. Sve ko ljepo i krasno, kad odjedno pripucaju iz ista mira i strovale nekojeg ministra koji pije kavu i pui u kavani. A i taj je mogo misliti e e sjesti i provaati se uz svoj tompus i lagobrst, a ne vamo e puca otkale se i ne nada. Svi kanje veseli

i mavaju ko ludi da ih vidi cijeli svijet, pa i ja ovdje e sam. Svijet je danas tolko mali da moe stati u fertun, tolko je sve blizu da ga moe potegnuti za nos. A siguram da e se sav taj vaar jedno svriti i svako imati leba i putra namazanog odozgo s prsta debelo. Najvema se raduju nekake ene, nit ih znam nit poznam, u krasnim bundama, a gledaju one silne ubi te i rastrgane andare koji lee po putu. Pa se jo popnu na glasovir ili nekoju kitru, te odanle pozdravljaju. Kad sve to gleda od dana na dan, postane ti obino ko popiti au vode, a kad je njima dobro, i meni je. I ta su sve izumili vragovi u ovom vijeku, da se svue i na svakom mjestu osjeti ko kod kue, to je stvarno za svaku pohvalu. Je 1 nisu sastavili onaj kupe u vlaku: i krevet, i mali lavabo za oprati ruke, i mrea za kofer, i bremza, i sijalica za itati fundroman prije nego zaspi, a sve na tom komadiu mjesta, reko bi nije ni kolko za kozu ili uku, a ipak sve stane. Jedino ako bi imo para to zakupiti, pa jo dovesti i krasnu curu koja bi htjela, pa ajd u Pariz ili kuda te volja, ne mora se gurmiati sa neobrijanim seljom ili radenikom koji vonja na eljezo, nego odma hop cup u pidamu, pa u krevet, a onaj vlakovoa nek gleda kud e i kako e. Krasan ivot u jednom restoranu. Svak sjedi na svojem mjestu, svee si uredno salvet oko vrata, pa ekaj u miru dokle ^e preljubezni kelner ne nakloni do poda, ko da e taj as dirigirati simfoniju od ajkovskog. Naruiva sve ta ti srce zaeli, a nije te uope briga je li e onoj nesretnici odzada zagoriti zafrig ili ne, jer je to njen osobni riziko i vlastiti problem. Sasma drugi podvoravaju ta se tie jela, a drugi ta se imade popiti, pa ako e i vino od prije tridcet godina, stvorie ti. Tolki narod za naraniti, a niti nekake strke, niti vike, nego svakom svoje u njegov tanjur, a ne da bi onom ta je htjeo gusku, da bi uvalili nogu od odojka, ili obratno, ta je jo puno gore. Isto i kod rauna. Ne da bi se onaj pravdo da mu je skupo i je li moe u dvije rate i tomu sline gluposti, nego odma vadi geltan ko da je plaanje nekaki osobni privilegij a ne stra boji za siromaka koji sreom niti ne ulazi u ovaki lokal. Kelneri i kod plaanja pokazivaju onu svoju veliku kulturu, ko da je cjela kavana njiova, dobivena od djeda, a ne da ih kuharica zaduiva za svakoji batak, a oni ta dobiju vie u vidu tringelta, to je njiova osobna stvar. Srea moja ta ne mogu hodati, da si pritedim okapanja s Danicom, koja sa svoje strane isto sreom ne zalazi na slina mjesta. Ve znam da bi bilo, vidi kaki su svi ko jedan u onim frakovima, pa vidi sad onu odurnu ribu koju nanaaju preko cjele sale a njoj se odmah dignu sva crijeva nagore, ili kaka je to salata sva smjeata u jedno, pa kolko kota ovo a kolko ono, to zbiljam ne bi bilo za izdurati. A ovako, na filmu, jo joj se i provuku od njezinih silnih primjedaba i ostanu nekako ivi, osim ta je i ne uju, jer oni su ondje? a mi dve smo tuj. Pomislite samo neko, bez ikake pote, osim ako bi se smilovo sluga, pa oneo ceduljicu, jaui na konju tri dana ko lud. A e je Amerika i nekoja teta kojoj mora estitati imendan! Taj na konju, i da je sve ravno izmeu, ne bi stigo prije drugog ljeta, nie ' traga niti samoj teti, a kamoli njezinom blagdanu. Moglo i golubom, ali nije ni svaka tica tolko luda da ide pravo onamo kud je alje, nego malo vamo, malo namo, pa nae drugu slinu, pak sjedi malko na jajima, a tvoj list pod njezinim krilom ve sasma svinut i za nit. A kad bi i htjela dalje, doe zvjer u ljudskom obliju i naini od nje peenku, a uza sve jo tvojim papirom potpali onu gnjusnu vatru. A vako marku, templ i ljep, namirisan koverat, pa tjeraj! Ako bi i dobio neko ko ne treba, taj i kad proita tui list pun tajni, ipak ga prepakira i vrati natrag, a ne da bi ga pogulio i da bi otilo u vjetar. I sve zarad toga ta gospon Hil, Englez, Biop isto, dva-tri iz vicarske, iz Portugalije, dokle se nisu sastali i dogovorili kako i to, i da je svaki list, i ono u njemu svetinja, a

ne da bi jedan drugom itali i kanje se izrugivali radi samog sadraja. Zato volim kad nam prikau kako maleno djete uzme dralicu i komad papira za pisati ocu u Njemakoj, pa kako mu to imade kazati, i za mater, i za uku, i za strani snjeg koji je zapado. Sve po redu, a kanje ga jo naue i kako e zaljepiti marku bez puno pljuvanja po samom listu, nego samo malo, i kako e na koncu uturati u onu kitricu na poti, da sve bude kako bog zapovjeda. Komu je moglo pasti na pamet tako to! Kalendar, mjere, tarife, telegraf, carina, zakoni. Pomislite da toga nema, u kakoj bi zbrki ivili. Je 1 maj il nije maj, kolko je sati, kolko kota ovo a kolko ono! Svatko bi mogo zacjeniti ta mu prne na um, a ti ako si lud, plaaj! Svako bi se vozio preko granice bez da ita pokae financima, a od ega bi oni ivili sa svojim mnogobrojnim familijama? Pa ne moe prenaati cijele djelove lokomotive u malenim koferiima, jedino ta ide esto vamo i tamo. Ili da bi htio unjeti zlatnu polugu od sto kila sa dva tregera koji misle da nose obian gus, eljezo za sinje. Nije ni on lud ta pregledava. Malko zagrebe, a ispod se odma zauti. Da nisi znao, da su ti to podmetnuli u kavani kod anka pod eljezo, i da e vratiti jer su te iskoristili. Ili da nema policije. To bi bila krasna parada. Svak svakog robi i ubija, a oni ta bi morali biti na policiji, sjede doma i ureivaju nokte. Ili da su na proputovanju sa eninom sestrom i zetom, a ovamo buna, da ne moe, gora biti: razbivaju izloge, ljepe kojekake svinjarije po plotu i istresaju crijeva na samom trgu. Fala bogu da je ipak sve uredito i da svaka stvar imade svoju katulju. Pa samo otvori, a unutri to ta si htio. Tko je sproveo tu organizaciju od dolje do najvieg stolca, sve s pomou nekog plana u tri boje, narisanog, taj nas je spasio svega. Jedino ta se mora puno ispisivati i gravirati, da znade da je u tomu i tomu stanu taj i taj profesor, a da je u onoj katulji taki i taki eir. Ne da bi na onoj adresi bio nekaki goljo, a u onoj kutiji najgroznija zmija arka. Zato, de je to napisano, tuj i jeste! Ja u ovo vjerujem, i dosad me nitko nije prevario. Kako ta se tie nekog ureda, zahoda ili konca pod tom i tom numerom. Pa pomislite vi samo da vatrogasna komanda odjedno otkae poslunost, ili radi toga ta se pokvario telefon, ili to je komandir zaspao, pa zaboravio zvoniti na uzbunu. Uvjek prikazuju kako po cijeli dan sjede i ahiraju, sjeku jedan drugome kurje oi ili igraju ovjee ne ljuti se, dok ne podivljaju od one nervoze to nie ne gori. A kad neta plane, ta emo onda, svak klekne i zaziva, dajte, dragi si ga ljudi i brao, izgore tagalj ili duan, ili dravna tamparija, i to ve znade goriti. Istom se tad pokae kolko se isplati to im se dava da ahiraju i sjeku kurje oi po vas dan. To je sasma isto i sa onima koji rade u banki, u zalagaonici, na poti, i na svakom drugom prokletom mjestu e mora neta dramiti ili ekati da ti se udovolji kaka molba. A da nije nji, kako bi se domogo vlastite crkavice, ili da bi susjedu polo depeu suuti, a u najgorem sluaju, da bi za sasma stari kaput koji ti i tako ne treba, jer je vruo, dobio koji dinar za kupiti kruva i mljeka. A da toga nema, e bi nao novce, i po kojem bi lupeu smio slati svoj list, a da bi moro prodavati stari kaput na samoj cesti, o tomu da ne kaem nit, jer govori samo za sebe. Sva se udivim kad se nakane pokazati te krasne dvorane sa stubama, vjetakim palmama i slikama negdanjih direktora koji su sve to priskrbili. Tu je zbiljam trebalo sitne pameti pa iskombinirati sve one altere i te divne cure u kratkim sosovima, koje samo jo vie pojaava njiov jako koristan i jako teak rad. Da svatko imade ondje svoj pretinac i svoje ime u registru, a ovo sve uredno po abecedi od a do , ili kako ve je. Prvo to, da nije sve na rpi, jer tko bi pronao tvoju glupu numeru sa trinajst cifri da se nisu sjetili tog redanja i tih katulja, za svako slovo po jednu. Pa e bi izvuko Uskokovia kraj Vakslera i

Urliha i Prdiia i Pavasovia. Em imademo zbiljam najlua imena na svjetu, em da je to sve skupa neuredito. A ovako, svak u svojem pretincu, pa ako jo bude i nekoji iznos koji moe dii, a da ona cura samo udari templ da si podigo, kako ne bi i opet, pa da duplira, jo i bolje! Isto i u policiji. Ne daj bog da razbije nekoji izlog, ili sluajno stane nekomu na nogu, ili da bi se izrazio loo u kavani, a da oni ondje nemaju sve uredito i punu kartoteku. A ovako, moe mirno i dalje sjediti u toj birtiji ili sasma otii sa mjesta e si nagazio onog nedunog ovjeka, registar misli za tebe, pa e te pronai i ispod zemlje, jedino ako nisi uope odavle, ako te nitko nije vidio, ili ako nisi to ni poinio. Stvarno imade nekojih ureda i kojekakih slubi a da i ne zna za nji, doklen ne prigusti pa ti ustrebaju ko ozeblom sunce. Onda su svi dobri, pa ili da te spasu sa zadnjeg kata u plamenu, ili da ti otepe vaserlajtung koji nainio itavu poplavu po kui, ili da bi odnjeli pokojnog ujaka koji se sasma ve ukrutio, da ga vie ne moe drati tuj kad mu je mjesto drugdje. Od malene skele koja prevaa kola i konje i neta naroda na tioj rijeci, do groznog lifta to digne u zrak za tili as etri-pet osoba spremnih na sve, da je to tako uredito i dogovorito u cijelom svijetu, zbiljam da se skine kapa prvom koji je uveo, i koji je sve to najpre nariso, a istom onda poeo izvaati. Bude da lift nekoga i sasma prignjei, ako je bio lud da dolje ispod trai izgubiti fajercajg, ili da se skela, prevrne usljed bjesnog vjetra, ali za tako to nije valjda kriv onaj dobrotvor ininir, koji je ovo konstruira za sasma malenu svotu, i premda ivei prije toga u najgroznijoj bijedi. Kad god oe prikazati nekoji novi stroj da znademo kako bi njim, i da ne turamo ruku e ne treba, jer e je odsjei ko da je od papira, uvjek sve pribiljeim, da kanje znadem postupiti pa i kazati drugom, ako me oe sluati. U tvornici novaca, kolko i u livnici. Ne znam to bi tamo, jer i tako i tako ne mrdam iz ovog stolca, ali je dobro znati da se ne smije turati ruka e se sjeku krasno ispeglane novanice od sto iljada, a sauvaj boe tamo e je eljezo jo sasma crveno i vruo. Kanje, kad se oladi, ili kad se ti novci opsjeku, onda da, ako vam ih netko dadne barem za pogledati, ali prije ovog, ni za ivu glavu, jer e prositi na cesti a da nisi bio ni u ratu, ni u eroplanu koji je pao iz one grozne visine. Fino je viditi i razne udi, i ako bi netko bio ovaki a netko onaki. Svaku falinku, ili koji bi imo neku svoju muicu. Nema ovjeka bez nekog tiha, ak i medu najveim. To sve odglumito od toke do toke, da se znade vladati. Kaki je naivan, kaki ljubomoran, a kaki da zavidi. Sedam smrtnih grijeha, i jo puno manjih. Jedan navodno prima novce iz nekoje kase, a drugom curi voda na usta. Ili mu koji uhodi lakovjernu suprugu koja ide u knjiaru, e je eka nestrpivi zavodnik. To dvoje uope nije vano, nego ovaj ta se ivcira dok ih prati. I to onaj isti glumac koji je izvaao jal u onoj banki. Onda da je navodno splaen od lava, premda je lav u urednom kavezu. to i kako drhti koji se puno boji. A s druge strane, kadikad oe odglumiti obzirnost u prevaanju sljepca preko ceste, kojemu jo na drugoj strani kupi sladoled i najnoviju ukrtenicu ako bi mu netko htio rjeavati. Od onog rabijatnog luaka koji samo ta nije zagutio nevjernu enu iz knjiare, pa onog bjesnog zavidljivca kod primitka novaca za drugog, do ove zbilja ovce u ljudskom obliju. to taj sve znade imitirati i oponaati, da svakomu odma bude jasno to nam oe pokazati. A ne ko u nekojem kazalitu, nateu se tri sata oko nekakog drveta ili u krasnom perivoju, te ubit e se, te nee, te voli ga, a opet da ne voli, te rjeio se proitati tu debelu knjigu a opet nema oale, da steknem mlade ekajui! Ili itaj, ili baci knjigu u jezero to je isto tuj, ili ui tu nevaljalicu koja ti ne odgovara na ljubavni list, ili klekni pa je moli do boga. Jedino ta ne podnaam to je ona

neizvjesnost, kako u kazalinoj predstavi, tako i u samom ivotu. Zato ovaj koji glumi razne ljude i njiovu narav puno bolji i za najviu ocjenu. Njenost, grubost, ucjene, grozna amotinja, ili da je netko lenj ko prasac, mrzost ili da se topi od miline, to volim viditi zorno i odma. A istom oni jezici. Svak svojim, a ne da bi svi u rpi, ko marva. Englez engleski, Indus induski, a mi malo naki, malo madarski, a malo njemaki. Krasno izumito, svakoji svoje, da ga uft, i tat, i taj to mu nije naklonit, ne razumije. Pa bome i taj to je sasma mutav i jopet pronae nekoji svoj nain, s pomou prstiju ili drugog, da ti ite au vode, ili da te pita e je ta i ta ulica. I kako se on samo pini tim svojim da ne umije govoriti, bez ikaka srama, ko da kaziva najljepu pjesmicu na francuskom. Za svaku pohvalu. Pa i gluv, a ipak utura onu svoju trubicu u uvo i uje sve da je milina. Jedino da se predsjednik zove pangalos, ma ujte, moe on biti stoput Grk, mi znademo to to* kod nas znai, i dajte ga nagovorite da promjeni ime dokle nije kasno. Zar i grozni Turci mogu promjeniti vlastito pismo, bog mu pomogo, Kemal-pai, sad da imadem znanicu u Turskoj i da znadem turski i da joj imam to javiti, mogla bi joj sve ovo napisati naim pismom a da me ona razumije. Sve se menja na dobrobit cjelog ovjeanstva, a ja samo sjedim, gledim i divim se svemu. Zapravo ne znam to komu moe smetati da je neko malko i blesast ili na svoju ruku. Ne ba posve lud, to ne, jer te moe udriti peglom ili te gurnuti pod tramvaj samo zarad svoje zabave, tolko ba ne mora, ali da bi bio malko drukiji nego svi mi, to me ba puno puta zbiljski veseli. to sve moe uti od takova stvora, to je stvarno za sjesti i odmah zabiljeiti da se ne zaboravi. Isprva ti se ini sve naopako i bez ikaka smisla, ali istom kanje, kad bolje promisli, vidi kolko na stvari pametno i za pamtiti. Svakoja sluba je dobra, i onaj ta mava barjakom na nekoj postaji prama vozu iz kojeg ga nitko ne pogleda, i ona ta pegla tue koulje od jutra do sutra u onoj sapi da joj propanu i oi i ten i uope prestane biti ena, ali ipak je najljepe sjediti meu knjigama, ili svojim ili barem tuim, ter se baviti znanou od zore do mraka. A gledajte ta je tih uenjaka, kako naih, tako sa strane, i koju silu izuma imadu oni u svakojem epu, pa samo ako ga priupita, a on izvadi ceduljicu i veli na, nek vam je alal. Najpre Tesla, koji je izumio i arulju i elektrinu peglu i sjenilo za istu arulju, i hokrl za sjediti u kuhinji, i no za ljupine od krompira koje ravno padaju u jednu katulju, a krompir ostane cio i ogulit sa sviju strana. Pa onda Branko Poli iz Valjeva, isto na ovjek, koji je sastavio enigmatski rjenik i radi toga izabran za predsjednika drutva Vuzla, osim ega je konstruiro i magini kvadrat pet puta pet, koji ne moe rjeiti nitko, ni na, ni njiov, za buduih pedeset godina. Iza toga ide Edison, koga ne smijem metniti odma do Tesle jer bi bilo velikog belaja kao i za njiova ivota. Ova gospoda Selman i Vaksman zbiljam su bili sretne ruke kada su iz najgore plesni izumili najbolji lijek. Samo da su kojih dvadcet godina prije, pa da pomognu i mojem nesretnom Duanu, koji im je i tako bio kolega. I kod nas je tolko puta neta popljesnivilo, pa nit, a oni, samo jer su idovi pa im je bilo ao baciti stari kruh, gledaj ga, od dana do dana, pa neemo ga undrati danas, neemo sutra, dok se jedan od njih dva ne rjei da ga malko gricne, kad od tog, on sasma drugi ovjek. Jedino ta ne znam kod tih izumitelja kako znadu ta je ljek, a ta najgori otrov za buhe i ohare. Otkale znadete, dragi gospon Miler, da se va grozni praak diditi ne smije kuati licom kao bikarbona, nego da se time imadu tuiti buhe i komari. Tko vam je to reko, ako nije dragi bog koji sve znade i prije nego netko izumi. Pa oni ta nasmau od nekale tu masu, bilo perlon, bilo bakelit, koja je neunitima a zbiljam se radi iz nieg. Ili prepametni gospon Klarges, koji je uspio

proitati svakoji rukopis uz pomo vlastite grafologije. Moj je, fala bogu, jo uvjek itak da itkiji ne moe biti, ali pomislite kod nekakih apotekara e ivot ovisi o koncu, i je li predsjednik zbiljam potpiso pomilovanje ili nije, gospon Klarges samo pogleda i veli je, i nesretnika odma puste ispod sjekire za dlaku. Ili ovi ta rjee da se penju na najvii vrh svijeta a da ih gore ne ekaju medeni kolai, bome ne. Tko bi se vero uz onaj zid od stjene jer kanje se treba i vratiti natrag, a ne zna ni radi ega si io. Samo dobri ivci i da si mlad i ako ti ne otpanu nos i ui od one ladnoe, onda idi, ali drukije nikome ne bi preporuila. A da se rjee sagraditi onoliku treku kroz Afriku, niz cjeli Zambezi, to je isto jako veliki riziko da vei ne moe bit. Crnci se ne smiju voziti jer se strae, a bjelih nema nego dva-tri, osim toga i oni su svi redom popovi koji vie vole pjeice i uz molitvu. Pa komu je onda taj vrag na uslugi ? Lavu ili klokanu, koji jo uvijek stigne prije jer imade one njegove noge koje federiraju. Od drugih izuma, najvaniji telefon, ako ga znade upotrebiti, a ne da pripovjeda znanici cio film a drugi za to vrijeme ne moe dobiti vatrogasnu etu jer mu kua izgore za tili as. O telegrafu neu kazati nit jer mi ne ide sasma u glavu da ovdje tiska slova koja onamo u Ameriki izau iste sekunde sasma ista. Prije bi istakla izum gospode Mohara, bez zanimanja, i Hubaeka, koji je zapravo najder, kontra sudara vozova. Da imadu neku malenu spravicu koja ne da jednome da se sudari u drugi nego da prije fiuka kako bi svi primjetili i skoili na vrijeme kroz prozor. Jedino ta im nitko ne vjeruje i nee da uje za tako to, a svaki dan stotine ljudi ode u komade kod slinih sluaja. Gospoda braa oli iz Batajnice vele da su izumili napravu za elektrini mlin, ali su ih odma bacili van jer vele da se mlin okree i bez njih i bez njiova izuma, koji bi ga moda samo pokvario i jo da bi mlinara ubila struja ni kriva ni duna. Gospon Adam Rap, koga sam osobno poznavala, izumio je za onih dana patentnu motiku za saditi, jedino ta nikako nije umio narisati niti rastumaiti u emu je izum i radi ega ne pusti ljude da rade motikom ko i prije, pa se jedva i uz pomo jednog poznatog na policiji spasio stranih batina u samom patentnom zavodu. Ja zbiljam nikad ne bi sjela i izumljala kaku bedastou, kad vidim kako prolaze najbolji ljudi iz nae i strane sredine kod takovih pokusa. Oni nemaju ni sree, ni familijarnog ivota, tako uvjek za uvjek. Radi toga i potivam uenjake, kako sadanje, tako one od prije. Pa zar iz niega iznau otkale dolaze vjetrovi, svaaju grozno gurmianje meu toplinom i ladnoom, rastolkuju kaku silu imade grom, kaku munja, iz kojeg razloga imademo snjeg u zimi a kiu po ljeti, promatraju prirodu, posebnosti koje imade Mjesec, kakom brzinom ide Merkur a kojom blagotvornou Venera, sve te pametne i mudre zgode kojima pune svoje debele knjige, pa je 1 onda udno ta su malo zaneti, ta izau na cestu bez mana i u jednoj lapi i ta im nije do nieg nego do njiovog rada i papira. Ja, koja tolko pazim kako sam obuena i da mi od nikale ne visi nekoji niranae, ili da nisam okrenula opravu na krivu stranu, ili da nisam pobaruana, ili da mi je ru otio ukrivo od ustiju, ili da sam puno vie napudrata nego se smije, pa sam ko lorfa ili glupi Avgust, kad bi i sama bila uenjak, moda ne bi dospjela tolko se rediti i moda hi bila isto tolko aava u dnevnoj ophodnji ko i oni svi. Nesretni Nobel, koji izumio barut, od eg ve pol svijeta otilo u zrak, dava medalje ko je najbolji u kojem predmetu, ali ipak se vidi da se srami radi onog prvog, to jest baruta. Nije niti sam znao da e puknuti za onog pokusa u badecimeru, a ipak je. Osobito ta je raznjelo vjernu kuharicu i vrtlara u komade, ali znanost trai svoje! A najvei od njih, koji k tomu znade i popuniti svakoju prazninu, ne da bi se skakalo s jednog na drugo, nego uvjek umetnuti

neta izmeu, da se i ne primjeti, ono to je zbrkano dovesti u bilo kaki red, rasplesti staje zavuzlano, razdrijeiti glute, bilo macom, bilo rastumaenjem, osvjetliti ta je u mraku da bi i sljepci vidili e koja stvar stoji i kako se zove. Ja bi pofalila tog ta je izumio eki koji, samo da nije sastavit, mogo bi ga odma baciti kroz prozor i na smet jer ne bi vrijedio ni pol dinara. Komu bi trebala dralica odvojita od onog eljeza, ili da bi imao eljezo samo bez onog drva. Zbiljam si morao biti triput doktor da se ta dva komada koja je neko nao na cesti, svezu jedan za drugi, pa jo ako bi ti netko posudio koji ekser, eto ti da moe kovati od jutra do sjutra i zakivati dasku na dasku, makar ne znao niti radi ega. Drugo je naprstak za ne ubosti se i ferband za previti stranu ranu, ali eki, to je zbiljam neto izumito da ne moe ljepe biti. Jo ako nisi tolko lud i nespretan da ne tue po vlastitom prstu nego tamo e treba, posred eksera, i jo ako ga ne iskrivi pa se radi toga ivcira, onda si stvarno sretan da sretniji ne moe biti i puno moe od toga imati u vlastitom ivotu. Isto bi kazala i u pogledu medicine, u koju se razumjem preko pokojnog mua, ljenika u ono prijanje vrijeme. Sta je tu sve izumito da se moe popraviti u ovjeku ko u bilo kom drugom stroju, ak i onaj dio koji se najmanje vidi i koji je tolko sakrit nee unutri, iza kake kosti, da se prije ne bi moglo do njeg doi ni u snu. A pazi sad takih spravica da se upravta majuna boletina iz najzadnjeg kuta ovjeijeg tjela ufati i istrga, a da se nit okolo tog ne upropasti ni za centimetar. A kraj sveg tog, nesretni uenjaci. ta ti sebi natovare na glavu da bi ustvrdili nekoju naunu stvar, a ne mogu znati ni otkale bi poeli, kad im nitko nee kazati ni bijele. Lako je postolaru kojem majstor veli tako i tako, tu je on a tuj lice, pa ti samo sastavi. Ali to e uenjak koji zna da bi moro biti uenjak a ne zna ni kako, ni otkale, jer jo nitko o tomu nije napiso niti slova. To je zbiljam za ugutiti se vlastitim rukama. Nauka o niemu uz pomo niega. Vlastita izuavanja profesora toga i toga na osnovu prouavanja niega. Pazite vi samo tu skromnost i to vlastito priznanje. Iz nita neta. Samo uz puno sicflaja i nekojih biljeaka koje su se naslagale tokom iks godina. Do toga doao jedno dok je na zahodu ito nekaki nevani oglas. Trai se naunik koji naukuje jo neispitanu nauku. To mu dalo nekakog poticaja. Slino kad je Njutnu pala jabuka na glavu. Perpetum mobile i pitagorin pouak. Sve u hipu. Kanje samo moro razjasniti pred uenim drutvom. Svaka prijanja nauka osnovana na neemu, ta uope nije nikaki vic. Doim naa nauka dobita putem obrata sviju prijanjih. Ono to bilo bjelo crno, i obratno. Te skrajnosti koje razjanjavaju sve. Samo ako bi pogledali drugim oima i sa jednom drugom idejom. Za to naprosto bio potreban novi ovjek, odgojen u novim uslovima i sa novim nainom novotarenja. O emu se radi u naoj oblasti? O tomu da se ne uzima u obzir niti jedna druga, niti jedna prijanja, niti jedna uope. Na stvari nauka koja je izvan svakog naukovanja i radi toga i iznad istih. Lako je rasjei jabuku pa pobrojati kopice. Isto i sa naravnom vodom, koju najpre smrzne, a kanje je uskipi do sto stupnjeva. To zna i maleno djete. Ovdje nema niti vode, niti leda, niti jabuke. Najobinijim promiljanjem, koje je zato posve neobino. Radi toga je cijelo njegovo predavanje tako. Niti ta ara po ploi, niti pokaiva nekoji eksperiment, kojime moe dii u zrak cjelu dvoranu. Niti da bi neta brojo na prste, ili se eljo da se primjeti ona elektrika koju imade u kosi. Ne. Samo s pomou rijei koje ne obiljeavaju nit. Rijei o rijeima. Uz tolko fantazije da me zaboli glava. Da smo svi mi uenjaci, samo da nam nitko nije reko. Svaki bi se mogao dosjetiti, jedino da ga je netko opomenuo. Obini tiljer bi nadoo na tako to, samo da si zapusti duan i hobli. Jedino tako. I da pome malko mukati

glavom o svemu drugom nego ta je njegov rad. Puno pjesnika bili prije toga kolporteri i portiri na portirnici u hotelu. Otale njiovo ono poznavanje ljudi, bez kojeg se ne moe. To isto i u nauci. Uenjak moro prije zduno kopati zemlju da bi iskopo tu vlastitu ideju, inae ne. Tko bi samo sjedio u lapama u vlastitoj sobi, jedino ta bi mogo napisati to je o uporabi slapa u vlastitoj sobi. S druge strane, stvarno nemam nit proti tih silnih znanstvenika koji sjede u svojim sobama i izumljuju najnemoguije stvari koje jo nisu izumite. Srea njiova ta jo puno toga ne postoji ta bi trebalo, pa oni samo sjednu, zamisle se i vele ja u ovo a ti ovo. Gospon Markoni, Talijan, telegrafsku icu, gospoda braa Rajt eroplan, doktor Frojd od ega pametan ovjek poludi, a gospon Krup kako zgrnuti novce. Svaki u svojem kutu, ali svi u svezi sa drugima, da ne bi dva izumljala istu stvar, kad ima tolko toga ta jo nije niko. Oete 1 vi, gospon doktor, o luacima, a ja da bi o eljezu. Rado, veli mu gospon doktor, a vi bi mogli smisliti ultravioletnu lampu i kakovostniji ilet, ako mi doe da obrijem bradu u momentu depresije. I kako se samo oni lijepo slau jedan s drugim, a ne da bi terali inat svako svakomu. E, neu ti konstruirati te lampe, pa makar izgubio oi buljei u ovu glupu knjigu koju si svojeruno napiso jer nisi imo pametnijeg posla. Ili da mu se ovaj zagrozi da e ga ostaviti blesavog ako poludi kod tolikog rada u tvornici i da ga nee cjepiti kontra ludila, iako moe. To nikad, makar bili i krvni neprijatelji. U tomu se stvarno vidi kolko je koji ovjek velik, da prelazi preko svega, i ta je ovaj Njemac a onaj idov, ili onaj trei da bi bio iz nejake zemlje Danske. Kad se samo sjetim mog dobrog Duana, kojem se najavio depeom isto ljenik Bela ik, bi li ja smio izumiti cjepivo kontra difterije. Ali kako ne, krasni gospon ik, ja u biti osobito vesel radi toga, a to ga nisam ja izumio, to je radi toga to na naem prokletom Gruntu nemamo nikakih poveala ili slinog, da bi kroz to vidili kako taj vrag gamie. I sve u tom smislu. Ili gospon B. Vilstater, koji ga je isto pito za dozvolu bi li smio izumiti sastojke klorofila. Duana sve to jako interesiralo i svakomu je odobrio, a on im je sa svoje strane obeo ako nekoji od nji padne na koljeno, pa ga razdere, ili ako ga bude boljela glava, da e im odma poslati malko ferbanda za uviti nogu i neta nekodljiva praka za popiti kontra boli u sljepoonicama. Samo, jeste vi zbiljam sigurni da ste otkrili jo jedan planet. Da se niste zabunili, nemojte, zaboga, to bi bila velika blamaa, moda se netko htio nasmijati s vama, pa vam nariso malenu toku, izvana, na samoj lei kroz koju gledate. Meni je osobno drago, ali ne izumlja se svaki dan, ujte, vidite, prebrojte ih sve jo jedno, da se niste zabunili, ili da vam je ba taj as upao neki prokleti trun u oko, stvarno bi mi kanje bilo puno ao ako bi vas pribili na sramni stup kao prevaranta i tauznkinstlera, to nadam se da niste niti u snu. Znate ve na svijet koji ne izumlja nita nego samo eka da netko drugi izjavi kako je izumio, a uprav je imo peh da to i nije nikaki izum, nego mu se uinilo. Istom onda ono sve drvlje i kamenje po njemu, premda je uenjak svjetskog glasa i to drugo ide k tomu. Ali onda je kasno i vrag odnio alu. Eto ti sad svih tih izumitelja, jedan do drugog, slikani za onog njiovog skupnog sastanka u najskupljem hotelu. Premda ne gore, e se odma plati cijeli apartman za dan i no, nego dolje, u kavani, e popije himbersaft i ima jo za otii doma tramvajom. Gospon Cajs, izumitelj oala, bog mu dao, gospon Kodak, sa svojim aparatom za knipsanje, gospon Pulicer, izumitelj nagrade sa vlastitim imenom, pa svaki navali na onog drugog s hiljadu pitanja. Da kako je njemu palo na pamet izumiti te oale, premda je i on sam puno o tomu razmiljo dok je jedno imo hunjavicu. I da je on zbiljam pravi vrag da izumi nagradu uz pomo vlastitog imena. On samo dava novce a

drugi ga svi slave i hvale do groba. Svi oni puno vie veseli nego sam mislila, vole i pojesti i popiti i ipnuti nekoju od onih koje izvadaju noni program na bini, a prije sam mislila da samo sjede u svom prokletom kabinetu i neta riu, pa briu, pa nanovo riu. Niti govora. Ljudi od krvi i mesa i jako zadovoljni opim tokom stvari. Najvie od sviju gospon Hugo Junkers, koji je konstruiro taki eroplan da u njega moe stati osam konja, etrdeset vojnika i da jo bude placa i za njiovu prtljagu. U poast onima koji su mnogo bolji od drugih. Koji su dalje, dublje i vie nego bilo tko. Najprvi na svijetu, pobjedniku u jedenju knedli, olimpijskom rekorderu, premda rekord nije priznat od strane zadnje instance. Kralju oslobodiocu, ujedinitelju i dobrotvoru malene djece. Rodnoj grudi. Pijanu au Banatu. Gradu mueniku i prestolnici. Smionim, a nepoznatim. Koji su bili smioniji od svakog poznatog, a ipak ostali posve anonimni jer su izrazili izrazitu elju u tom smislu. Ne i ne. Neznanome junaku, koji da je znan ne bi bio ovo to je. Onom tajanstvenom u tomu, jer ime ne znai nit. Jedan psalam voljenoj osobi koja to uope ne zasluuje. Borcu, umjetniku i ovjeku, tom najboljem to je u njemu, a da to ovaj i ne zna. Zapravo, dobrim osobinama, koje odnaaju prevagu nad loim. Bez truni jala ili nekake zavidnosti. Kad ponu s otim, ja bi najrae se rascmizdrila, ali onda neu vidjeti nit, jer mi se sve zamuti. Kako moe samo faliti tolko drugog a da mu ne bude ao sebe samog, koga onaj sa svoje strane ne fali ni u pol toliko. Zbiljam alim nekoje ljude radi njiove slave, tolko ih gnjave od jutra do sutra, to misle o ovomu a to o onomu, pa bi li mi ovako ili onako. Ako je netko ve steko tolki ugled, nek ga puste na miru u njegovom kutu jer mu je to najvea nagrada, a ne da ga poteu ovamo i onamo, i slikaju ko bjesni po vas dan. Svatko radi da jedno ne bi bio pitan za nit a ne obratno, i da bi se slobodno eto poljem, a ne da pripovjeda s budalama o em ne mora. Budite sretni zbog toga ta niste slavni i ta ste na svom a ne na tuom, i kod svojeg osobnog posla a ne kod opeg. Ja da bi bio slavan, nemojte molim vas. To mene uope ne interesira. Moje dijete da bi slikali za novine i urnal, to da, to nju, malenu, jako puno veseli, ali mene, niste trebali, ozbiljno ne. Ja da bi se pojavio na tolkom skupu pred tolkim ljudima, i sa tolkom pompom. To meni uope ne odgovara, ja sam vam jako skroman, ja o tomu nikad nisam mislio niti u snu. Ja da bi bio na naslovnoj stranici, to mora biti da je nekaka greka, tragini obrat u samoj tiskari, nisu imali sliku pravog pa uzeli moju, koja nikomu nit ne znai. Pored toga nisam uope fotogenian. Svako drugi s ceste da, ali ja, ljudi e vam se' smijati radi te katastrofalne pogreke. Zato e mnogi traiti svoju pretplatu natrag, toga se morate jako uvati. Ja i da jesam slavan, to nisam, komu bi to pogodovalo. Niti meni, niti vama. Mene bi mrzili a vas bi pitali e ste pronali takovu palociju da od njega nainiti nekog. ta se drugog tie, ja vam uope nemam razlog za nekaku slavu, osim ta mi je lice kao konjsko, ja vam imam rukopis ko djete iz puke kole, ne znam zbrajati dvocifrene brojke, ne znam niti pol glavnih gradova Evrope, nisam bio u nikoj tajnoj organizaciji, nisam prenao tajne spise u upljom zubu, niti davo lozinku penglerovom djetetu da kae dimnjaarovoj kuharici, nit za nit, sasma obian ovjek bez stalne egzistencije, jako nesretan i neobljubit od drugih a da zapravo ne znam radi ega. Premda, uvjek elila da vidim puno vrijednih i slavnih ljudi, i to na rpi. To jedino znadu u Ameriki, e na istu sliku dou i Lindberg, pobjednik oceana, a i Sako i Vanceti, koje su kanje zvjerski ubili za nita, i Suzi ui, koja je poznata jedino po tomu to je ker od najveeg bogataa u cjelom velegradu. Tu bi ja jo dometnula Lilijanu Bojer, koja je prva od enskih visila ispod eroplana drei se samo jednom

rukom za neku tangu, a pomislite da se ta tanga izvinila ili sasma otpala! Nadalje gospon Don Held, koji je riso sve one anonse za puder ili kolonjsku vodu, ali preko cjele osmokatnice, a ne na potanskoj marki, a kao zadnje Klara Bou, koja je zavaala svakoga od mukih dok je snimala film u krevetu, iz kojeg nije volila izai dok se ne izdovolji do konca. A znadem ufatiti kako se tko fotografira, ve prama poloaju, ali i kaki je koji ovjek. Knjievnik veinom nalaktit na jedan stol, malko unazad, jer pripovjeda sa drugim knjievnikom koji mu je kolega. Cesto u fraku, a nekoji, na primjer Danuncio, vie voli u izmama, onako elav, bjesan i ljep, na konju. Doktor vajcer medu gubavcima, koji ga svega ispipaju a njemu nije nit, jer ima devet ivota i jer se namaze prije toga nekakim lojom. Paster medu bjesnim kerovima, ali i on se prije obezbjedio pa si dao groznu injekciju ravno u trbu. Mogu ga i rastrgnuti, njemu nee biti nit. Zinka Kune kraj klavira, a Hedi Lamar posve gola u jednoj kupaoni. Sazonov isto na konju, kome nije lako jer je gospon puno debel. Ili je konj jako dobro istreniran, ili je vjetaki, iz drva, a da se ne primjeti. Kiener, Englez sa trubom, jer svakom voli pirniti u uvo da ide isti as u rat, pa makar i pogino. Naravski da taka ajanka ne moe proi bez neubrojive ljepotice Suzane Langelen, tenisaice u sasma malim bjelim hlaicama, da bi ju ovjek podero kolko je slatka. Ona ne mora niti mavati reketom po toj kavani jer bi i tako polupala prekrasni luster, nego joj vjeruju na rije da je osvojila jo jedan pokal iz kojeg svi na koncu popiju koji gutljaj ampusa u njezinu ast. A oni koji nisu dobili ni pokal, ni nagrade, sjede isto u kutu, jer su i njih zvali i svakomu dali po bjeli karanfil u zapuak da se utjee. Jer ako nisu dobili sad, dobie druge godine, pravda nije slijepa, svatko e doi na red, svakomu e biti momenat da se iskae, to god zavrijeuje, makar i trun, mora dobiti svoju satisfakciju. Taj iri, u kojem nikad ne bi bila jer te svatko mrzi osim onog jednog, zbiljam radi u najgorim uvjetima, a ipak tolko pravian da mu se naprosto divim. Ne da bi mu netko anuo, dajte pogledajte mojeg neaka, on vam stvarno ima puno smisla za opisati jesen i zimu istodobno, nije zato jer sam mu tetak, vi ete sami prosuditi a ja vas neu zaboraviti u okviru svojih skromnih mogunosti. Ili da bi se javila ujna od te uistinu jako zgodne pjevaice koloraturnih arija, da ako mala ne dobije taj pokal, da e se ustrijeliti na samoj pozornici, premda je ujna ve prije, radi svake eventualnosti, zamjenik njezin grozni mali damski revolver jednim istim takim, ali koji radi jedino na vodu. ujte, mi znademo da vi imate svojeg kandidata koji je poznat cjelom opinstvu, ali dajte si truda pa pogledajte rune radove i drugih pretendenata, tuj imate tako krasnih komadia za prste polizati, nije lako u tim godinama i sa takovim skromnim predznanjem isheklati komplet za dvanajst osoba a osim toga si jo i muko. Njiovi prsti rade puno tee jer nisu za tako to, a on si je dao tolko truda. Uvjek imo puno volje samo se nije znao iskazati. Ako izaberete nju i njezinu taturu, koje imade jo samo na filmu, izabrali ste onu koju bi i svakoji drugi sa ceste. Pitajte obinog smetljara ili rasijanog profesora sa univerze koji ne zna svezati niti nirance, dobiete isti odgovor. Ona i samo ona. Jedino ako bi htjeli da imademo svjetski skandal. Onda ne, i onda vam se divimo na vaoj nerazboritosti, do koje, ipak, nadamo se da nee doi. Osim tih koji su naimenovani da odaberu najbolje od najboljih, ta je zbiljam jedan sizifov posao i ta je jedna ahilova peta za svakojeg ovjeka, kamen kunje njegovog osobnog karaktera. Drugo slino je raditi u sudu asti, kako obrtnikom, tako i puno viem. Pa to je njemu bilo da se izlae takovoj blamai da mu sude njegovi vlastiti kolege, i to samo radi te proklete asti koju sad moraju vagati je 1 taka ili je vaka.

Niti se to moe, niti imade to, sve je u zraku, jedino ako netko misli ovo a drugi ono o njemu. Pa nitko nije svetac, svi smo mi ljudi, mukarac bi moro razumjeti mukarca i njegove nekad uistinu ivotinjske nagone kojih je sve vie. Dajte se samo sjednite i kaite nam kako je bilo od prve do zadnje, i to ste radili u tomu haustoru kad to nema nikake veze sa vaom strukom tvorniara i ininira i autora te divne disertacije. Mi smo vam jako skloni, jedino ako bi htjeli demantirati tu nesretnu djevojku koja je posve sigurno gurnuta u ovu avanturu tuom rukom, vi samo posvjedoite i zakunite se na vlastitu knjigu i sve e biti zaboravljeno. To je ono emu se uvjek divim, ta elja da se ovjek izvadi iz dreka i smea, a to uope ne bi morali. Svaki bi ga jo vie zaburio dolje, ali neta ono ljudsko u njima im ne da, osim ta nije ni lijepo da tako talentiran ovjek propane zauvjek. Ne, mi to neemo dozvoliti, ne i ne, nama je vrednija svakoja njegova rije nego iskaz sludite curice koja nema nie nikog. To se mora znati, premda je i nama strano ta se dogodilo, ali to je, tu je. Drago mi je i to sastajanje u drugim gradovima, jer je pravo da svijet malko protegne noge, da oni iz Londona i oni iz Pete otidu nekamo, u Minhen na konferenciju, jedino ta tima iz Minhena to nije nit, jer su ondje i tako i tako. Zato je bolje da svi skup odu nekamo otkale nije nitko da svi budu zadovoljni, a i da su na miru od sviju. Blagoslovene osobe i prepametni uenjaci koji ostave sve svoje poslove i spise, da bi tamo kazivali jedni drugima ta i ovi drugi znadu, samo da bi se kanje fotografirali kako se rukuju po svima pitanjima. Najdrai mi panslavistiki skup u Pragu, koji zbiljam odie panslavizmom do krajnjih granica. Ili da bi se rjeilo pitanje misionara, i radi ega to postoji. Zar je njima sila ii meu gubave i medu crnce da ih ue kako bi se izljeili ili ako bi htjeli pobjeliti. Puno njih svri u kazanu ili ih nataknu na raanj, a oni ipak neustraimo, s bjednim revolverom, kojeg se vie nitko ne strai, i s one dvije teke u kojima pie sve. Da sam ja misionarka, ja bi najpre dobro se posavjetovala sama sa sobom ou li to initi ili ne. Ko da gospon Balfur ne promisli prije nego potpie transvalsku konvenciju. Mora najpre pitati nekoga da mu rastumai gdje je taj prokleti Transval i radi ega mu treba ta glupa konvencija. Istom onda, kad vidi da je no pod grlo, i da bez toga ne moe, istom onda sjedne i potpie za pol minute. A najljepe kad nakon pedeset godina, ako je jo iv, on pripovjeda kako je to sve bilo i radi ega je potpisao. Da je mislio sasma krivo, a da je sve ispalo ne moe biti bolje. To je ta vraja politika koja slii tomboli, samo tko umije uvjek dobija, ta sa tombolom uope nije sluaj. To, to, i bogatog, i siromanog, u jednoj istoj sliki! Uprav ovaj bogati izlazi iz ministarstva, sav ugladit, eka ga neki strani ministar vanjskih poslova, a presretne ga tuj, na samoj cesti ovjek u groznom odjelu i veli da mu je kolski drug, jedino ta ih je razdvojio ivot, koji je grozan. Onda nastane kratak i jako neprijatan razgovor o ovomu i onomu, iz ega svaki moe u hipu zakljuiti da je puno ljepe raditi u ministarstvu vanjskih poslova nego na cesti u vidu prosjaka, pak nek se svak ravna jo od malih nogu, a ne kanje, kad vie ne bude nikake pomoi. Jedino da je ovaj otio na pravu stranu doklen onaj na krivu, to se moglo viditi jo na poetku. Ko da je to bogatstvo njima od jue. Nego od malene obrtnike radnje sa dva balava strojaria i jednom mainom koja je tulila od jutra do sutra, malo-pomalo, pa eto ti druga dva radnika, pa onda dogradi jo jedno krilo, pa kupi jo i onaj stroj iz Ceske koji radi sve sam, pa primi te drotare i losere koji su i sami imali radnju ali nisu znali to e dalje, pa sve skupa u sasma novu tvornicu, koja e istom sad poeti raditi kugline leaje, ta zapravo nikad nisam znala to znai, jedino mi je ljepo zvualo. A bie da je i

puno skupo. Tako se gospon Kon i gospon Vajk i gospon Fusar dadoe u veliki poso sa tim drotom i eljezom, sasma izvan grada, da ne smeta ljudima ono silno rondanje, jer tko moe raditi sa eljezom a da ne ronda po celu no. I bome nainie oni i sinje i voz i svakoga vraga po zemlji e je god trebalo neta vrsto, a ne da se urui do preksutra, jer je bilo od drva ili obinog pjeska. Pa onda tko da se pita otkale tima gazdama toliki novci i sva ona provadanja na rivijeri uz ampus i najljepe djevojke sa filma. A moramo i njih razumjeti. On je prije svega prodo staru bakinu kuu da bi kupio ovaj stroj za izradu kiobrana i nelsidera i raubncigera. A koja e kua opstojati bez kiobrana, nelsidera i raubncigera ? Je li njemu sila da se natee s blentavim radnicima koji uvjek drame neta da bi dobili vie, pa sa dravom koja mu otme zadnje novce radi poreze i sa gnjusnim novinarom koji napie najveu svinjariju o njemu samom i nekakoj fliki koja plee u baru a koja je navodno njegova ljubavnica. Samo da bi ti imo ime se zakloniti od kie, ili skuhati na brzu ruku kavu ili zarafiti nekoji araf s pomou njegovog raubncigera. Tu se zbiljam treba paziti da ovjek ne upane u neta u ta ne bi. to je, je, ali potenje iznad svega. Koliku no probdije on sraunavajui kolko kota ica za kiobran, kolko radnik, koji e je kadikad i upropastiti jer misli na svojeg Hari Pila, kojeg je istom proitao, a koliko onda treba kotati sam taj prokleti kiobran za vas, draga gospojice, vrag ga i odnio kad sam ga poeo proizvaati i smontiravati. Isto i za drugu robu, koja je samo jedan teret i nita drugo, jer je nitko nee kupiti i jer drugi nekoji uft krade matrijal pa moe prodavati u pol cjene u smislu nelojalne konkurencije. A najljepe je to to ti mladi tvorniari nisu nikaki nabusiti, ili da bi utali svakojeg radnika na kojeg naiu u samoj radioni, nego uvjek veseli, sva tri kompanjona, zadovoljni ta im se posreilo s tim prokletim pamukom pa imadu novaca ko pljeve, ali ne da bi uvali za kanje, nego ravno pol spreme, a pol prorajtaju istu veer u birtiji, meu curama i na konjskim trkama, koje su stvarno neta posebno. Ako se ve mora baviti tom stranom strukom punom strojeva i neukog svijeta koji po njima barata, onda je bolje doklen si mlad i doklen te nita ne ivcira i od nieg te nee trefiti lag. Od drugog ega, znatieljna sam vidjeti kad zasjeda upravni odbor kreditne banke, svi u crnom, isto i pen klub, obratno opet svaki u bjelom, jer je to u nekakom ljetovalitu, ili kad nezamislivi Vajsmiler dopliva prije sviju, koji je opet sa svoje strane skorom sasma gol. Uvjek se divim onoj kurai kod tih bankara, kad pomu kapom i akom posuivati i levo i desno, a oe li im ikad vratiti, to je pitanje. Sta njima vrijedi da ih kanje naganjaju policijom ili da im plene nekake lupotke, kad su njiovi pravi i zdravi novci otili u ekret. Ja bi uvjek prije dobro promislila ocu li ili ne posuivati svakom golji, a ne da me posle boli glava i da sama panem na prosjaki tap kraj onog svog silnog bogatstva. ta se tie knjievnika koji zasjedaju ispod one palme, uvjek me interesira to veli jedan drugomu, jer nije vrag da bi ovaj odao tajnu onome kako pie i o emu, jer bi onaj mogo odletiti doma i sve prepisati naitko, pa ravno u tiskaru. Nitko nije lud da drugomu pravi dobro kontra sebi, pa niti oni. Zato volim onaj njiov razgovor izokola, je 1 i kod vas ljepo vrijeme i jesu 1 rodile trenje, i kako je vaa gospoa mater, i je 1 zbiljam da ona isto pie, i to je sa onim vaim krasnim psom dogom koju ste prije dovaali da i ona neta lane tuj, i tomu slino. Vrijedno je da se oni ipak fino rastanu i rukuje svaki sa svakim, a ne da bi nekoji nekog izbjegavo, i da e se druge godine opet nai u jednoj kavani na tom i tom morskom kupalitu, osim ako ne bude rata ili nekog drugog vraga. Premda, najvie musavih radnika pokraj onog stroja o komu nemam pojma. Zato nam i oe razjasniti kako

koji araf radi i zbog ega je, sve tanko-potanko. Nakon tog otare nos nadlanicom, jedna mrkavica ga opet neto priupita, a on nanovo odgovori tono za pet. Kanje opet briska po toj maini koja se pui od silnog rada, ja ne bi nikad. Da mi odsjee ruku, ili da me trefi po glavi ona kuka, fala ljepo. Ofurila se jesam sto puta na mljeko i doklen bacim prokletog mia kroz ringl, pa samo cvrkne, ali ovako ta, ne. Imade i onih to i jesu u radnikom, premda se vidi da nisu otale, jer im dolje vire one njiove ute cipele, koje se jako cakle. Odma zna da su gospoda, a ne nekoja fukara koja samo briska po onoj prei. Durh kroz onu tvornicu, a svi pljeskaju. Nakon toga popiju mineralnu vodu i pomu razjanjavati tima kod stroja da ovaj ima raditi, a da radnici samo moraju paziti kako bi sve bilo podmazano kako valja. I da taj ta proizvaa alice ne poludi odjedno pa pome izbacivati kefe za ribati pod, koje ne trebaju nikomu. Svaki stroj imade biti za ono za ta ga je bog stvorio, a ne obratno. I to im zbiljam moram dati za pravo. I to to ima ovjek u sebi da ga goni na najgrozniji rad, a drugi je tolko lenj da ne bi usto iz kreveta, samo da ga ve ne zaboli od silnog leanja. I kako samo veselo uzme onaj jadni rudar svoj lampa i lopatu, pa ajd u stranu rupu iz koje moda i nema povratka. A ovaj drugi se prekrene na drugu stranu i hr fr, do sutra. To uvjek pokazuju i razjasne kolko je ono prvo zdravije.od ovog drugog, premda se u jami sav usvinji od onog ugljena, a u krevetu ne, ali da je zato onaj prvi puno sretniji od drugog. Nekad sve se Vidi i iz same slike, a nekad mora uo objasniti i pokazati tapom, najpre musavog radnika a kanje zvjera u krevetu, da se znade koji je koji. I tko samo naui te vrijedne ele da letaju vamo i tamo, doklen ne skupe onu jednu jedinu kap meda. Malko vea od muhe, a prenese cjelu konicu, samo malo-pomalo. A to je slatko i hranljivo, to je samo plus. Mravi isto. U onom crnom mraku dolje, pod zemljom, a nanaaju tu jednu akalicu jer im treba radi mosta. Pa ne bi bolje ni najpametniji ininir. Zbiljam jako pametni kukci, volim ih gledati, jo ako ih uveaju da budu velikikao auto, to mi je milije nego ita. Samo mi je puno ao kad onako krasno uvedena banka, londonska, Birbek, padne pod steaj radi toga jer vie u njoj nije ostalo ni prebite pare. Ne znam samo radi ega nisu uvali novce, nego su svakom davali i kapom i akom, namjesto da neta pritede za ovakovi moment Jedino ta su time nekoji drugi bankari, jo bolji i jo poteniji, doli do nekoje koristi, pa se opet sve nekako naknadi u ovom bojem svjetu. I te lude enske glave to se oe postaviti ispred mukih, a nemadu niti one njiove rabijatnosti, niti im to treba. U onako krasnoj opravi, a pome govoriti bedastoe sa jedne kitre od sapuna. Pa tko bi taku gledo, osim ako je nee uipnuti odzada. Zbiljam su muki pametni kad im ne davaju kormilo niti dan-danas, jer kolko bi taka jedna nainila nepodoptina, sto mukih ne bi moglo popraviti Neka joj samo pune neki tenisa u glavu, ostavila bi ona i dravu i vojsku i sve, pak za tim tenisaom ravno u Australiju, a to ne ide. Svakoji kralj pregori i najljepu barsku igraicu ako mora najaviti rat drugoj zemlji sutra ujutro, a kod enskih je sve drugo pree nego baciti bombe na tuu prestolnicu. Pa tako im i budi, i zato im nitko ne dava tvornicu ili univerzu u ruke, nekoju slastiarnu, to da, ali drugo ta, nikad! S druge strane, ta sve eka nas, nesretne supruge i matere tokom cjelog ivota, sve zorno i jedno za drugim, ko u nekoj itanki. Ona i uvjek ona. U buri, ratu, na domu i kod koljevke. Dok uzabire cvjetak kao mala, dok slui u sramnoj slubi kod sultana, sniva na brijegu za mjeseine, blista u biljurima, klei pred njim posve uzalud ili zamata bolesno djete u plahtu. Na ici, a jo se i nabaciva noovima. Stoji na vjetru da joj sve raznaa lajer, koji je inae proziran. Sasma sama kuje eljezo, fotografira i nosi

kaf na glavi. Vozi koije, jer njega boli ruka. Pere ve, gata joj grozna Ciganka iz dlana, a kanje se ladi lepezom, sklize se na ledu ako joj je do toga, pije ampus sa zadnjim kavaljerima u loi, gledi kroz prozor, a njega nie. Svira uz tamburu, prodava cvjee, jer je tolko bjedna ko nijedna, rua u krasnom restoranu, a sve ispod oka gleda kaki je. Vucara teku kitru koja bi bila teka i Njemu. Rie, a vidi se da nema dunsta jer samo misli na svojeg vojnika. I kad je sljepa, eli neta privrediti, pa plete koaru. A istom ko knjeginja, ena s tri lika uz pomo jednog pigla, ili da se mauje. Uvjek nekoga slui ili mora sasma gola lei u stranu postelju. Nikad mira, nikad sree, nikad nieg. I kad je kip, nije joj puno lake, vidi se po tim sadrenim oima. A voli i kartati, pa ipak umre od suice. Onaj stvarno svinjski teak rad, a ipak veseli. Istom zazvoni zvono da je svrila ihta, odma sretni ko i prije, tjeraju egu jedan s drugim, pjevaju iza glasa, utaju nekoju praznu katulju po tvornikom krugu, naganjaju se meu strojevima po tom skliskom podu, grudaju se ako imade snjega, a ako ne, nit, naprave jedan drugomu nekoju malu psinu, a kod fotografiranja skupnog, svaki onom do sebe naini roge iza leda da se fotograf preevilji od smija dokle knipsa. Kako im se samo dade, onako musavima po licu, osobito rudarima A svi iziu iz one rupe, stra za pomisliti, ivi zakopati, pa odma nako garavi mau lampaima, piju iz malene flajke koju su spremili u epu, od prije, zbiljam im se divim. Pa i onaj na visokom dizalu, mah ko pekula, a mava ozgo, premda glava u torbi stalno. Ili eljezniar u onoj silnoj egi od umura koji tura u pe, a isto mava i pozdravlja svakog ta stoji u polju, pa makar bila i obina krava. Jo, kad se urede, umiju i ljepo zaeljaju, izvade papiri iz epa i pomu itati pjesmu koju su sami sastavili, a jedva znadu svako slovo. Sta je ravno iz due, to je najljepe, pa je 1 to njima sila, a vidim da jest i da bez tog ne mogu. A jo onom onolikom aketinom uzme pa malja neta na komadu drva, premda sve po sliki krivo, i kua, i djete, i konj, ali se on izdovolji i kanje mu je lake. Znadu izvoditi i nekoji komad, svatko se obue kako inae ne bi izao na cestu, narie brkove i drugo, pak stane vikati jedan na drugog, stra za sluati, a nakon svega pane zastor i poklone se. Ba su prava djeca, a vidi se da ih veseli, i jo dou nekoji fini ljudi na pozornicu, dadu im znaku, maleni cvjetak i knjigu, potpisatu od direktora. A nekom i veliki sat, zidni, skoro da ga urui. Najvolim kad je svestran i umije spjevati pjesmu, predsjednik je u mjesnoj zajednici, a k tomu je lan vatrogasnog drutva u samom selu. Krasno igra aha, divno malja, izraiva goblene, kad samo sve stigne, bog ga dao. Maleni brk, morabit da polude djevojke ondje, kad ga vide. Jo se ufa i jahati konja, premda ga je jedno jedan bacio, grom ga sapeo, pa je osto malo kljakast, ali njemu to ipak nit ne smeta. Da nije ovog stroja ne bi vidila toliki na svijet koji se u neemu istie. Onaj skretniar na eljeznici koji umije izvoditi na muntharmoniki svaku koju uje na radiju! Samo da mu ne promakne neki voz pa du! u eljezni stup, ali valjda nee. ta se tie za sastaviti deklamaciju, to bi isto znala ko i sve drugo u ivotu, jedino ako bi mi netko poeo prva dva reda da znadem o em, i u kojem tonu. Fala bogu, imade tolko rijei ta se svravaju na isto, pa kad se take dve poredaju, jedna u gornjem a druga u donjem redu, eto ti stiha i rime ko kod pokojnog gospon Duia, ako ne i bolje. Premila Rada Bjelica, ena voza bez ijednog sudara, koja iza toga groznog prevaanja svakakog naroda, od jutra do sutra, jo smogne vremena da napie koju pjesmu o svojem i naem ivotu. Vidila bi ja i najveeg pjesnika, skupa s gospon Panduroviem, ili kojim sad a nj im, da uz stalno ofiranje i natezanje sa ovom marvom od publike, da bi postigli neta slino. Lako je sjediti u krasno ureditoj sobi knjievnika, gledati kroz

prozor prama drveu u bai, i iznavljati nekoje bedastoe o prolaznosti svijeta. A vidi ove cure, niti sasma mlade, niti puno starije, ba na sredini, djevojke iz nae like korenike, koja se nala na prestolnikom ploniku a da nije pokleknula ni jedan jedini put. Moja publika. Tolka ena krade bogu dane, ja u svojeg auta trpam kolko stane, ministre, pjevae, krasne kavalire, koji na radiju, u kavani svire, umjetnike s dugom, umastitom kosom, i njene tajnice ta ure na poso, prekrasnu gospodu to dou sa vlaka, udni svijet jurca od jutra do mraka, nekojeg u banku, na nogomet druge, te ta su veseli, ubiti od tuge, svaki svoju tajnu pripovjest imade, ljubi neku tuu, meetari, krade, sva u krasnom pelcu, taj skorom bez laa, u nita od toga Rada se ne paa, prama meni svatko fin to mi i prija, ljubezan skrajnje, jer ensko sam i ja, a mogo bi da me grozno ikanira, da mi ta predlae do eg mi ni u snu, geltan da nudi il ruerdu gnjusnu, samo jer sam svima paljiva i ista, taki poso ne bi menjala za nita. I ne znam samo to rade te bene iz knjievnih revija da ne bi potpomogli ovako krasnog stvora sa svojom kritikom, barem da bi joj proirili krug njezine publike, a ne da mora sama i voziti i pisati i tiskati za vlastite novce i prodavati u samom autu tu zbiljam divnu pjesmaricu. Kad bi znala boksa ili barem dudo, japansku vjetinu koja stvara udo, ne bi se straila ni najgoreg tata kojeg moram ekat pred bankom, kraj vrata, dokle on perhaklom raspazari sefa, il kockarsku rulju i njiovog efa, podbule od onog groznog alkohola, prehladite strano, za svakog su kola, sa odurnom makom il opasnim kerom, moram vozit svakog i svakojim smjerom, zato bi volila da se dudom sluim, pa da sa svakime smijem da se druim. Kad bi imala novaca. to je sve fino. Kamo bi na ljetovanje. Kake mukarce volim. Pogledajte vi samo tih naslova i tih slobodnih tema. Ta zbiljam ne preza od nieg radi toga jer je jaka ko i svakoji drugi mukarac, s obzirom tko je i otkale je. A ujte ovo. Pjesma o espanderu. Velegradska uda bez konca i broja, izum do izuma i sve stroj do stroja, miaufl, bicikl, pa parhet na struju, telefon sa zvonom da se bolje uju, vilica sa noom da se moe jesti, osobno dizalo i taksi za sjesti, tramvaj sa injama za svakojeg smjera, premda nema nie krasnog espandera, dva drka a izmed njih uvinute ice, da okrjepi tjelo i krasne miie, za mukarca ne bi htjela niti uti koji ne razvue sto pedeset puti. A sad koju o vaim ajankama. Lude vonje, razgovori u tim, sve ja pamtim, samo kanje utim, stariji o ratu i vinu, mlai o glumcima, ludiranju, kinu, puno toga koje nisam znala, premetanja, pokore, skandala, samo sluam i pazim signale, jo mi treba globa i penale, jedino to radi neki vrag u meni, kamo idu, u ured il eni, ko da cjela svojta bez ikake stanke srlja izmed jedne i druge ajanke, to je bilo ondje, a to vamo, svak razglaba, prepriava samo, to to je od onog, il od ovog uo, grozno smee, tajne, pa meni u uvo. A onaj drugi, ta voli recitirati vlastitu pjesmu, glasno da ti popucaju bubnjii, i to tako da se popne na stolac, pa otale. 0 djelovima puke, topa ili bojnog broda, i da je navodno ta puka sama napisala o svojim preivljavanjima. Da volije da je u rukama naeg vojnika nego njiovog, ako bi ju taj nekom nesreom oteo. Da u njegovim uope ne bi htjela pucati, nego samo u njegovim, ta e rei u naim. I kako se samo sjeti tako neeg, da me odma poe zimica ozdola do gore. Sto misli top dokle je na mrtvoj strai. Prije zbilja mislila da top ne misli nit, a sad vidim da da. Pa kaki je osjeaj eljezne tice koja je u letu. I ta je najvanije, sve od prve do zadnje u rimi. To je ono. Inae bi mogo sastaviti bilo ko, a ovako ipak mora biti izobraen, barem malo. Ko da je lako spojiti etri kitice, pa makar i o neem najbedastijem. U tomu i jeste kunst, da se neta to je skorom nita preobue u puno bolje. Samom pjesnikom metodom. 1 taj da

nema smisla, niti dara, niti dunsta u pogledu pisanja. Pa koji onda imade. Najprvi od sviju, kako po broju italaca, tako i po nutarnjim kvalitetama. Ja vam se dovoljno ne mogu nafaliti, vi si to ne moete prispodobiti sa niim, to je to i kako je to. Zbiljam nikad za nikad do sad, a morate vjerovati da sam vidio puno toga i najbolje od najboljih. Taj njegov prokleti stil koji opija poput najgroznijeg alkohola. I sve te nutarnje stvari koje uspije svezati jednu sa drugom, a ne da svaka lamita za se, i da se ne bi znalo tko je tko u samom djelu. Izvana isto ko i iznutri, i ta se tie korica, i osobito ta se tie hrbata. Teko preteko za drati, a kamo ta sve znai za daljna pokoljenja. Ja od tog nemam nit, ja sam uvjek bio nepotkupiv, ali ovo me naprosto frapira da ne smaem dost pofale i onih epiteta koji mu stvarno pripadaju. Eto, kako se moe neta i faliti a da ti ne pane kruna s glave. Radi egft ne bi netko dobio i isto pet, a ne samo te ovo, te ono, da ti se smui i ta si uope sjedao za stol pa napiso tolko veliko djelo. Pa. e jo imade tako puno dejstvujuih lica koja su sva jedno sa drugim u svezi, a niti da se pravdaju ili da meduse ne govore, ta je i normalno, jer kad bi svaki utio sa drugim, kaki bi to onda bio roman, sauvaj boe od dosade. I kako su samo svi izabrati, od malenog djeteta do najzadnjeg starca, isto i po vanjtini, po pozivu i vjeroispovjesti. Jednom rjeju, cjelo ovjeanstvo u malom, samo to je u formi pripovjesti. Neka vrsta naeg Don Kihota, samo to nije na panjolskom nego na naem. Ali mi stari imademo barem knjige. Jadna djeica koja nemaju bautajne i kupovne lutke, a moraju se sa neim igrati, jer ivot trai svoje. Uvjek se nekoji inipot i meu najbjednijima sjeti pa svee pagom glutu starih arapa, i eto ti lopte za nogomet A onima sasma malim dosta je i krepani mi pa da ga nateu cjeli dan ko najfiniju pupu. A da bi nali kaku prastaru kefu za kosu, bez ijedne dlake, ili probui tu rajniku, isto svezanu pagom, tuj su pravi majstori. Sva ona grozota to sjede u dreku i kalu, i nemadu kruva, i curi im kia za vrat, a bjedni otac samo jurca na posuditom biciklu vamo i tamo, ne bi 1 nao komad misirae koju nee niti krava, sve to zaboravim kad vidim te male huncute i njiove igrake napravite vlastitom rukom. Ja mislim da ovaj svijet zbiljam ne moe propasti jer uvjek netko smisli i najblesastiju igru slinu napslu i eto ti partije karata nasred ceste, za cijelo vrijeme trajka, a oni glupi andari samo nek se eu i nek im za viaju. Prokleti film, ta taj sve znade i kuda sve ne unie. ak i u najbjedniji pajzl sa sedmero djece i malenim psetom, a svi spavaju u prevrnutom stolu. Ako e jesti ono ta nema, a ti najpre ustani, prekreni stol, pa eto ti. Nie nieg, jedino ta imadu na zidu Lenjina kako govori, izderano iz nekih novina, i majku boju trojeruicu, pokraj. A da bi njima netko solio, toga nema. Svi nanaaju sliku Karla Marksa, maljanu, koju je izradio isto jedan od njih, rudara, a cjelo selo, i bake i djeca i stari, dre stisnutu aku u zraku, ko da se dre za tanglu u tramvaju, premda se nikamo ne voze, tko samo naui te male vragove da se znadu igrati od jutra do sutra a da im ne bude dost. Nikad umorni i nikad im dosadno. Ja bi ve sto puta pustila sve k vragu, a on ne, nego vjeno skae preko te proklete page ili se bavi oko pekula. Zbiljam im zaviam. I to kako. Ako ne zna jedan, uje od drugog, a ovaj ve treem, i eto ti bande. Svak svaa i pravila za igru i sa ime se moe sve zabaviti doklen njiovi jo bedastiji stariji stoje cio dan za pultom u duanu, ili prepisivaju nekoje svraije noge u kakom birou za prepisivanje. Pa sad usporedite ta radi pametno djete a to glupa mater. Ono se barem zabavi i bude veselo, a ona cio dan natmurita da ju je stra pogledati. A ta se tie privreivanja, i mali i veliki privredi ravno nul nul. to uope ima od ivota u groznom gradu kad je puno ljepe otii u polje, razastrti deku s krasnim

sandviima i ajom u termosici, jo ako ponese knjigu za itati, mali jastui, i da nema puno kukaca koji ti gamiu po nogi, da te bog veseli. Ako je to za ljude, onda je to izlet. Ne znam samo radi ega ga ne rabe puno vie, nego stoje po tim ludim tvornicama i u uredima e nema nikaka posla, a ve u banki ili na policiji, tamo moraju, i tko im je kriv kad se s otim bave. Zato ta svaki as moe netko iskati novaca ili pomo od policajaca, a da nji tamo nema, nego da su na onoj deki s termosicom, ode sve k vragu. Jer to sve nee nauiti mladi skaut pod onim svojim atorom. To samo moja nesretna Danica da su bedasti, rabijatni, i da se tamo nema vremena za itati knjigu. A pogledajte na drugoj strani kako umiju upaliti vatru iz nieg, skuhati ruak isto iz nieg, a i obraniti se od medvjeda sasma s niim. Jedino ta su imali dobre uitelje koji su ih instruirali u svemu, a e su ovi sami nauili take stvari, to ne znam. Uope svakoja skupina puno koristi, kako djeja, tako i druga. Vidite te malene crnce koji stoje u redu da bi dobili tanjir pure, ili isto ozbiljan svijet koji eka da kupi neta u peceraju. Bilo da je u ekoj ili crnoj Afriki, svakoji taj red nekako zdrui ovjeka s ovjekom o komu prije toga nije imo niti pojma. Jo ako se taka stvar odulji, do podne e svakoji znati o svakomu vie nego ja o svome ukundjedu. I e se rodio, i to radi, i radi ega stoji u tome glupom redu. Onda se uvjek nae nekoji aljivac koji pome pripovjedati vicove i kvaati neta s pomou epnog rubca, i eto ti tih nekolko sati proe u as i u nit, i ve si na redu da dobije svojih frtalj kile rie ili ega ve treba. Ali velim za djecu da je puno bolje da su skupa nego svaki posebno, sa svojim aavim roditeljima, i u obitelji e se svae i gurmiaju po cjeli dan, i e se nita lijepo ne moe nauiti. A tamo, i to je lav, i tko je predsjednik, i kako funkcionira parni valjak. Ali nije lako ni uzeti pinkl u ruku i djete u naruje, pa na onaj prokleti brod na kojem se izriga i ta si veero prije mjesec dana. Ondje, nit znade njiovog jezika, nit ima krova nad glavom, samo ta si poneo malenu rajniku da ti mogu sunuti ajnprenorbe jo na samoj obali, da ne svisne odma od gladi ko takor. A bome, za koje vrijeme, eto ti unovio svoju rajniku, djete ostavio kod dobrog pazikue na kratko, pa ovaj poso, pa onaj poso, kad evo i vlastitog duana i firme i fabrike, onda ode pazikui i uzme djete koje je ve cijeli ovjek, i tako ti se stvori uvena kua Taj i taj i sin, i da ne zna ni kako, ni otkale, ni na "koji nain. Tomu se divim vie nego onome koji se rodio u svili i kadifi, ali je puno volio rulet, pa cjelo to blago nesretnog oca koji je poginuo u autu kod jednog krianja, prorajta do zadnjeg dinara. to e onda neg kod onog Taj i taj i sin, da ti posudi nekoje novce, a kanje, kuda e te to odvesti, o tomu da ne pripovjedam. Zbiljam sam uvjek prije za svakoji uspjeh nego za grozni pad u bjedu, jer ono prvo svakoga veseli, a osobito toga koji je uspio. I tko je samo stvorio isto tako krasnu spodobu kaki je seljak. Gradski je ovjek isto dosta dobar, pa i eljezniar, dapae i oficir, uza svu onu ljutinu i ko da frke na svakog radi one svoje dunosti, ali seljo, taj se umije i nasmijati i pruiti nauljanu ruku svakomu, premda mu ovaj i ne mislio dobra. A da bi netko znao bolje orati od njeg, toga isto nema. Jedino ta mu je zimi puno zima, a po ljeti vruo, ta ga bije i toplo i ladno, i tvor i lasica, a nadoe i nekoji rat, pa zarad toga ne moe uvjek biti dobar spram kuanica na placu i da bi im dao svu onu svoju muku badava, nego mora i on zaguliti da imade koju crkavicu za crni petak. A Danica, i to njezino vjeno natezanje sa slugama i slukinjama, isto ispod svake kritike. Da su svi oni pokvareni i ljeni i nikaki, i da njima ovjek imade tolko okapanja, pa mu je bolje da sve svri sam. Pa je 1 ne razumije ona kako je tima ljudima Unutri, u dui. Cjelog vijeka moraju nekomu sluiti, pred nekojima se klanjati, znadu se jedva potpisati a

kamo ta drugo, a ovamo, na njezinoj strani, i novci, i kolovanost i sve. Pa e bi oni bili i kamo bi stigli kontra nas i prama nama kad bi jo bili sasma posluni i podatni do kraja. A kad jo doe prokleti trajk svi sjednu na pult, kako brico, tako mesar, pa kupi onda pol kile mesa ili se oiaj ako si pametan kako. Muki, a krpi lae, jer nema drugog posla. Duan, a u duanu ni ive make, jer nemadu para za neta probrati, sve kalfe i egrti lee na pultu i zjevaju. Jedan napie da nema nita za jest, metne to odzada, na lea, pa izae na cestu. Ko da e mu to pomoi, jo mu se smiju kuda god unie, a i smeta mu, jer zapne o vrata. Muki sjede na ulici i vrte prstima jer nemadu posla, a lude ene nataknu eire, pa se zapute pred kraljevu palau da se deru, dokle ih ne poliju polivai onim crijevom koje moe sruiti slona. Pravdaju se po cesti i gurmiaju sa policijom, dok ovi ne podivljaju i ne pomu ih mlaviti ime stignu, da onoj ne ostane ni jedan jedini gumb, a sva plava od masnica, kad tako vie voli. Ima i ljepih slika, kako rade u slogi i miru po tvornicama i prodavaonama, samo ne znam kog vraga uvjek neki egrt smije se ravno u aparat, ko da je aknut, pa taki ostane za vjek vjekova. Svak izvaa ta mu pae, a istom Englezi, to svijet nije vidio. Jedni ko prava gospoda sjede u kavani i ruaju najslasnije peenke, a drugi se skinu sasma goli i pomu hodati i govoriti u prilog nudizma, to je za mene glupo da gluplje ne moe biti, barem da dobiju upalu plua, nego nee na vraga nit Nekoji zajae bicikl, ak dva ili tri na istom, tolko puno imadu pedala a ta su kanje znojavi ko konji, to je druga stvar. Nek se samo napiju ladnog piva iza toga, galupirajua im je pisana, ne spase ih ni najbolji ljenik. Pa ba se ne moraju slikati ni sve te babe ta su smislile dobrotvorne ajanke i sakupljanje priloga u korist sljepih, ter sjede nasred ceste i moljakaju ljude koji se ure za neku crkavicu. Pa ne moe taj uvjek nad poladinarac koji je ba nee zametnuo, osim toga mu je prea u duan, a da im dadne u krupnom ta imade u lisnici, nije ni on pao s kruke. Zbiljam ta se sve ne izvaa po tim cestama, namjesto da svak ide kud se zaputio, neko u banku, neko u crkvu, a neko Ijeniku da promjeni ferband na nogi. Samo se odnekud stvori rulja, pa jedni diu u zrak skupitu aku, a drugi posve rairit dlan, mora biti pametan da znade koji su koji. Svi isto rabijatni, svi u istim odjelima, uvjek srednja alost, pa tko je onda kontra kojeg! to taj svijet dere kad pomu trajkati, sam bog zna. Nie ni zadnje ljupine, ni uko ne moe nai to za glodati, a oni se kapriciraju da nee, nego da im se povise plae, a gazda ne da jer zna da e ovaj prije ili kanje morati nanovo pokucati na njegova vrata. Nije ni to lako, ostaviti svoj posao u duanu ili za najderskim pultom, pa svi skupa u onaj grozni autobus za ii po gradu i razbijati ajbe, ili vikati po haustorima kontra idovima ili kojoj drugoj feli. Jer mogu i ovi drugi imati isto koji komad drva u ruki, ili eljezni lanac, a ne samo ti. Tuj se stvarno mora pokazati nekaka kura ako oe ostati na svome mjestu, a ne da ti netko podropi kapu ili podere rukav. to e ti rei brina mater ili ena ako joj se vrati u tome stanju. Badava njoj to joj donese nekoju brazletnu iz razbitog izloga, kad ti gazda tom prigodom izbije oko rukom za zatvaranje rolete. Tko e onda njoj naknaditi tvoje oko ili slomitu ruku. Zbiljam se svatko mora paziti u velikome gradu, kako u miru, tako i u svakoj drugoj fertutmi, jer treba iviti i nakon toga, a o ovome malo ko vodi rauna. Po tim prokletim gradovima, stvarno, malo-malo pa prekrenu tramvaj pun ljudi, pripucaju na banku ili porazbijaju sve prozore na ministarstvu, a ti onda budi ministar, kad mora sve to naknaditi iz vlastitog depa. Puno je ljepe na selu, e jedino mora paziti da ne pane u bunar, da te ne probode krava, ili da te ne nau oni isti iz grada koji prekreu tramvaje, jer bude da isti

zalutaju i na selo, pa onda ispane jo i gore. Svakako mora kazati odmah da si za nji, i istai njiov barjak, a ne sluajno neiji drugi, ni za boga, jer to bi te kotalo glave. Ipak su i ovi sa najveim lancima u rukama i groznim letvama, i u onoj njiovoj drhtavici, ipak takoer ljudi, samo ih je neta naivciralo, a kad ih proe, sve e biti opet dobro ko i prije. Jedino da im dade malo za pojesti i popiti, koji komad kobase i neta rakije, pa da vidi kako e se razveseliti ko nitko njiov. ovjek je taki, trai svoju zadovoljtinu, a kanje moe biti ko janje, samo da preivi doklen se jo nije smirio i dok ite svaiju krv. Radnici, mili drui. Neemo vas mi ostaviti na cjedilu. No samo bi im jo to trebalo. Potivaju onaki grozni rad. Ujedinite se, to je zbiljam pametno. ta bi svaki sa sobom, nit! Jedan ko nijedan, nego uz druga drug. Sviju zemalja. Znadete da sam se sva najeila. Zar vam nije ljepe skupiti se u kakoj praznoj hali, pa nek se onaj ta je pametniji popne na tu kitru od sapuna i nek ree ta je svima na srcu. A ne da bi sjedili u birtiji i natezali flundre koje su jedna do druge zarazite, a osim toga svakoj fali onaj najvaniji zub, odnapred. Bolje je neka upanu i grozni andari, pa nekojeg i natuku tim svojim ruerdama, nego da ne zna nit od onog ta govori ovaj s kitre. Jer nije ni on pao s neba, nego je prije toga proito svu silu pametnih stvari iz jedne male knjiice koja moe stati i u ep, i u cipelu, i u rukav, da je ne bi netko spapio za kojeg nije. Stvarno pomno sluaju. Prvo radi toga to nemadu svi te knjiice, a osim toga ne znade svaki ni itati. Jedan za sve, u tomu je stvar. Mi, vai druzja i bratja, mi i vi, mi s vami, vi s nami. U tomu smislu. Ruski, da te svatko razumije koji je radnik. Neta i njemaki, premda oni se odma razoaraju i preu na drugu stranu. A osim toga su disciplinirani. Gospodo radnici, mar u svoju tvornicu i da mi se niste micali. Auisten i te stvari, a oni, zbiljam, ko najpravija gospoda, ravno u tvornicu, zasuci rukave, pa rintaj ko zvjer. Samo radi toga ta im je gospon andar reko, gospon radnik idi radi. Kako bi smio da ne bi posluo. To za njega ne postoji, niti u snu. I kako su se uope sjetili da se organiziraju u stranku i kako je to provedeno. Da su proitali u nekakim stranim novinama ta je bilo u Petrogradu, pa je jedan ta je pometao u nekoj brijanici reko kako bi i ovdje imali kome prerezati vrat prigodnom brijanja, pa da navodno ispane nesretni sluaj. Da ne velim kako su svi, kao mladi ljudi, ili na te tiljerske ajanke i drugdje, sa curama, pak onako, u hofiranju, od tih cura uli za ovo i ono, ta ih je puno zainteresiralo. Cure iz dobrih obitelji najrae opet vole na zabavu tiljerske omladine, jer su momci svaki od dva metra, a kaku ruku ima, to samo one znadu. Tako su oni od tih cura uli i za Rusiju, i za Bakunjina i za Natau Rostovu. I ta veli kad se u takoj glavi sve to pomjea, a k tomu jo i sama cura ljepa ko upisata. Ter on rekne svojemu kolegi kod stroja, ovaj se zavee pa ak i svojem poslovoi, i tako, malo-pomalo svi saznadu sve, i urote se za tili as, barem njih pet. to sve nema jedan velegrad da bi se razonodio obian svijet, i kino i kazalite i kavana puna veselog naroda, premda je meni jedna od najljepih zabava kad se digne podijum nasred trga, izvjese barjaci, cvjee i slike kojekakih velikih ljudi, a onaj jedan, isto tako velik u svakome pogledu, pome govoriti rulji, okupitoj sa sviju strana. Volik bi viditi tko bi io u glupi kino ili meu najgore pijanice po pajzlima, a da ne uje ta umije taj kazivati od jutra do sutra ko navijen. Samo deklamira i udara akom po onom pultu, a tuj i tamo se obrie rupcom jer je sav znojav i popije au obine vode. To mu je sve. Jer smije i on predanuti za pol minuta, a da mu se ona publika dolje ne pome razilaziti kud ne treba. Radi toga mora stalno imati nekoju novost za saopiti kao nekake ive novine, osim ta su jo i fraj i ne mora naprezati oi, nego samo sluaj.

Pogledajte ovo, ujte sad jo i ovakovu stvar i zamislite to se dogodilo tuj i tuj. Istom si htio iskrasti se i otii nekojoj curi ili na kaku ajanku trgovake omladine, a on te nanovo podirne u najosjetljiviju icu. Ko da bi ito fundroman pa da ga ostavi na najnapetijem mjestu. Bome, nee. Dragi sugraani, drugovi i brao. Ve sam taj njegov nain da svakomu stisne ruku, barem u mislima i na rijeima. Odma te sustavi i ukipi tamo e si. Pazte, ovamo. Ovo ta sam vam sada htio rei, niste uli oikad i od nikog. Pa kako bi to ispustio. to e ispripovjedati doma ostarjelom ocu i brinoj materi. I ta je najvanije, svakoja njegova pria i svaki navod tiu se uprav tebe lino i nikog drugog. U tomu je stvarno pravi vjetak, e mu samo sve stane u onu malenu glavicu na onom velikom tjelu. Puno uivam, kako u tomu ta kaziva, tako i u njegovome izgledu koji se zbiljam ne moe prispodobiti sa niim. Takih dva nema nie. Mi smo rjeili da vam priutimo neta posve nova, ega jo niste vidili niti u snu. Ufamo se u uspjeh samo radi toga jer oekujemo vau pripomo. Iz niega, sve. Dolje ono, ono i ono, ivilo ovo, ovo i ovo! ujte, poujte, trgnite se ako boga znadete! Poslunite kako vjetar duva i otkale, omjerite njegovu snagu pa nam se onda javite. Mi emo samo regulirati va osobni bjes i druge nedae kojih je zbiljam puno. Mi da zabivamo trn u zdravu nogu? Nama nije do nekake plae ili da bi imali uredne prinadlenosti. Nitko od nas nee otii u mirovinu radi toga jer emo se rtvovati kao mladi. I kako samo stigne svakomu odgovoriti, i nesretnoj eni sa sedmero djece, i crnom Cigi, i selji s vra brda. Imade puno i blesastih pitanja, radi ega ide ura, i to e nam pet prsta na ruki i tomu slino, ali to njega nit ne smeta, nego samo sjedne, namjesti oale, gleda malo sa strane u jednu knjigu, to opet ne vidi niko osim mene, te onda samo razveze. Zato i zato, radi toga i toga. Pa onda budi tolko bezobrazan da ga nanovo pita to to ti mora biti jasno, inae si stvarno zasluio da dobije pljusku. Komu to smeta, koga to ulji, i da bi mu netko neta naudio. Ne garantiramo, ali emo uiniti sve od sebe, to je u naoj moi. Pomo u nevolji danju i nou. Samo okrenite na telefonski broj koji zbiljam moe zapamtiti i maleno djete. Sve ista cifra, jedino trebate znati koja je i koliko puta. Ako vam mi ne pomognemo, ne znamo ko e. I to bez ikake naknade. Nenaplativo. Mi smo samo ljenici i pravnici i lanovi socijalne skrbi. Vi ste svi naa djeca a mi vai brini roditelji. Jedino nam morate vjerovati, jer ako ne, onda emo izgubiti svaku volju. Mi da bi vam lagali? Pa to to nama treba. Mi samo elimo da vam razjasnimo to nije jasno, i da zorno prikaemo to je zglutano u glutu. Ono odzada izvui naprijed da svakomu bude jasno. Nama ni iz epa, ni u ep, nego za vae dobro. Ono ta najvie volim kod tih govornika, to je ono njiovo strpljenje. Ne da bi, im izae na taj krasni balkon pun cvijea, pred tu rulju koja zbiljam ne zna to e od pljeskanja i mavanja, ne da bi on odma kazo sve to je smislio, pa ajd zdravo. Kolko samo on ima ivaca da prieka doklen se svi izdovolje dolje na trgu od pjevanja i silnog veselja, pa istom onda digne aku i sve se umiri ko mrtvo. A i tada ne veli on nita na preac, nego kako je ljepo vrijeme, kako je sretan ta su svi veseli i zdravi i tomu slino, a istom kanje, malo-pomalo, doe do onog najvanijeg, koje ima zabiljeito na jednom papiriu u gornjem epu, e dri isto tako krasno istu bjelu maramicu. Ja bi dala ruku u vatru da bi on znao o tomu glavnom kazati i bez ove ceduljice, ali i sami ljudi koji sluaju vole kad on izvadi taj papiri, jer su istom onda sigurni da je to najvanije u cjeloj govoranciji. Onda ih on opet malo pusti da pljeu (jer je prije toga reko neto puno glasno i lupio akom o ogradu), pa ih samo gleda pun zadovoljtine kad sva ti da su uprav to htjeli uti ta su i uli. U tomu i jest cjeli kunst

kod govora, da svakom ree ono ta on zna i prije, samo voli da mu ovaj osobno potvrdi da je tako. Pa nee ih valjda straiti nekakim stvarima za koje prije nikad nisu uli. To ne. Nego ono ta svaki kaziva svojoj eni prije nego e lei, ili djetetu za stolom, ili starom djedu kad ovaj neta undra pa ga mora opomenuti, uprav to veli i ovaj s balkona svakomu od njih, samo puno pojaano i uz pomo lautprehera da odjekne po cjelom trgu, pored toga ta istodobno prenaa i radio. Ja sam prije mislila da samo glumac koji glumi da mu je umrla mater, ili da je puno zaljubit, zna tako mavati rukama ili se vatati za srce, ili pokazivati cjelom akom nekamo prema istoku ili zapadu, ta nije ni vano kamo, premda svi u hipu pogledaju onamo kamo je pokazo. Ma ta znade glumac prama tome s balkona! Niti sluga. Kolko ih samo ima da u fiukaju sa zadnje galerije da nije za nit i da ide doma, i neka pusti na pozornicu boljeg ili barem ljepeg. A tko bi ovomu fiukno makar i iz zadnjeg kuta, dolje, u publiki. Taj se jo nije rodio. A nema niti zato, jer sve ta se dogaa, tuj na balkonu, i ljepe je i napetije nego nekaki blesasti komad u tri ina e ne moe povezati niti kraj s krajom, niti zna radi ega je ona djevojka bolesna, niti tko joj je zapravo otac od ove dvojice sa sikirama. Ako bi se mene pitalo jedino ta H bilo za kazalite, to je ovaka jedna govorancija o svemu i svaemu, a ne kojekake maskirane flundre i jopci koji se puno zanaaju, uvjeravaju nas da su svi skupa jedna nesretna obitelj, a zapravo jedno drugom nisu nit, nego kolege. A gledajte to ovaj veli. Najpre kako nastane grom, ili iz kojeg razloga pada kia, samo radi njezine vlastite teine pa zato mora nee pasti, a ne da bi ostala na pol puta od gore nadolje. I premda znade to jo iz puke kole i iz najprve itanke, opet ti je drago za uti tu zgodu iz njegovih usta. A kad se samo pojavi u tom prugastom odjelu, sa tapom u ruki, pa kad se nakloni, a istom kad pome trkati one kugle po zelenome stolu, to je onda zbiljam milina za gledati. Kugla i njezin znaaj, kao i radi ega je okrugla. Usporedba dvije iste, od kojih jedna bjela a druga crvena. Kako ih gurnuti da obe propanu u rupu na stolu, samo svaka sa obratne strane. Stol bi bio dobar i za sveani ruak, samo da nema onu groznu visoku ogradu i one rupe. e bi stale vilice a e tanjuri. Nakon toga frtalj sata o puenju, isto pouno. Najpre izvadi krasnu dugaku cigaretlu iz zlatne tabakere, onda fajercajg koji se odma upali, a istom onda pripali i dobro povue. Tko nikad nije niti zapalio, propuio bi za tili as. Tolko gustiozno. I ona kretnja rukom ko u najljubavnijem filmu. Kako puiti i radi ega. Cigaretlu, tompus ili uz pomo lule. ta se mene tie, najprije za lulu, radi onog dranja kojeg imadu samo detektivi i pravi sportsmeni. Uvjek voze auto, zagrte najljepu glumicu, a onda iznenada izvade jo i lulu i otpunu ravno u gledalite. Da me nije stid, i kad bi imala lulu, i da mi jo netko pripali, i sama bi povukla koji dim radi probe. Pouno i zbog toga ta prikazuju od ega se to sastoji i kako je koja stvar sastavka, pa se kanje na boji, bio primus na pirit ili grozna handgranata. Osim toga, svaki koji predaje o ovomu ili onomu, uvjek sa svoje strane divno elegantan, zaeljan i fe, a ne da bi bio debel, razdrljit, ili sa umastitom kosom. To zbiljam ne. Danica se tolko znade istresati na nae spikerice, te ovo joj ne valja, te ono, a nitko im ne prizna to je, i onaj zbiljam krasni izgled. U ivotu sve puno musavije i gre ali barem ovdje sve kako valja i zato prija svakomu, osim ako nisi nakrivo nasadit ili da si ba usto na ljevu nogu. Kako hodati ulicom a da se ne strkne sa nekom benom koja ne gleda preda se, nego se zabuljio u izlog ili ita novine. to mu imade kazati u tomu sluaju i kakim sve izrazima. Kako prei cestu a da te ne urui strani tramvaj ili pediter pun ugljena, nakon ega te ne mogu ni sastaviti. Kako sjediti u drutvu,a da ti se ne vidi

podrapana arapa koju uvjek mora sakriti malo duljim nogavicama, osim ako ti i nogavica nemade rupu odzada, od neke blesaste vonje biciklom. U kojoj odjei ii na rendes sa djevojkom, u kojoj otii ubiti nedunog medvjeda, a kako ako si ve tolko zakacko da se mora ii eniti. Sve tanko-potanko, da znade e ti doe svaki bug i svaki man, jedino ako smogne peglu i ako ti imade tko taj man zavezati. Gledaj ti samo njih! Nije im dosadno stoput se okrenuti i ljevo i desno, samo da moe doma skicirati i iskopirati taj nit dokle su jo na sliki. Bome, samo ako imade singericii, neta materijala, i ako si brz na risanju, eto ti modela sa kojim moe otii kako u zoloki vrt, tako u svakoju posjetu, a da te ne bude stid. To isto i kroz istoriju. Kako se odjevala Pankrustica, sifraetkinja, kako gospojica Kolontaj iz ruske revolucije, a kako Greta Garbo u svojoj najboljoj dobi. Od Francuskinja princeza Ponjatovski i ina dam Alfonso. ak i Tomasica, koja je zagutila svu silu nedunog enskog svijeta. Odora na stratitu i kod pobune na nekome brodu. Svude se mora nositi ljepo, radi onih uslikavanja. to bi inae rekli kanje. Nadalje o vladanju. to i kako ako si mutav a oe kupiti neta u duanu. Ili da bi se penjo ua stube, a nema pol noge. Ili kada bi bio sljep, a oe znati to je u nekoj knjigi. S pomou prstiju, dobre take i vjernog itaa. Tko je samo imo tolko strpljenja da igra i gluvog i kljastog i sljepog po onim stubama i onim duanima, to je zbiljam portvovno do skrajnjih granica. to i kako, ako bi ti bilo dosadno. Takoer krasno odglumito u onoj sobi, i sa onim naivciranim ovjekom koji je stvarno za aliti. Samo se uee ko posran golub od zida do zida, pa pome zavirivati u najdolnje ladice, ovdje nit, ondje nit, kanje sjedne, pripali cigaru, odma je ugasi, nanovo skoi, ode telefonirati, odanle samo dumi, nema nikog, opet pome nanovo prekapati po ormaru, turati ruke u epove, ko da bi htio nai nekoju cedulju, a da e ba na njoj biti nekoja uputa to bi sa sobom, posije legne na kanabe, ali ni tuj nema mira, ko da je lego na rajsnegl, tolko skoi uvis, stvarno kad ne bi bio glumac, ja bi se straila da e onaj as otvoriti prozor i skoiti sa trinajstog kata u rijeku. I da nije one gospojice koja uljudno pokuca i donese mu katulju sa ovjee ne ljuti se i dominama, reketom za ping-pong i vreicom bronhi bombona, bome ne znam to bi i kako bi svrio. Onda opet ona pome objanjavati svaku od tih igara, svrhu radi koje se rabe i sa kojim pravilima, iz ega odma moe nauiti i kako bi vindlo, samo ako ima srca i ako ti ono u dui ne da da izgubi niti jedne partije. Ve iz toga kako se onaj komu je dosadno ozario, kako je poeo ljubiti ruku krasnoj gospojici, vidila sam na emu smo, a kanje e moda i skupa sanirati, ali to je posve njiova stvar. I jopet onaj s bilijarom. Da nije vic u tomu da samo gurne tapom onu kuglu, to da bi znala i njegova baka. Nego u tu jednu kuglu, ova u onu drugu, crvenu, a istom ta u treu, koja mora unii u rupu, tamo, s druge strane stola, u kutu. Da samo tako vrijedi igra u sluaju da se kombinira, a ne lupati kako koji stigne kojim tapom po kojoj kugli, jer da to vodi tomu da e se meu sobom prije potui tim istim tapovima do kraja. Taj me uvjek razveseli kad nanovo rastumai, a ja nanovo zaboravim pa mi uvjek novo. Ono to je loo kod te proklete igre, to je onaj pognuti stav i ono stalno stojanje na nogama. Pa je 1 to neka gospodska igra za zabavu najprominentnijih osoba, ili vraji rad ko da si loa na eljeznici. I kako se samo sav pretvori u taj tap, sav se ukipi ko uko kad vidi zeca, a istom onda, ne zna ni otkale, gurne ga neta odzada, i ve je pogodio i crvenu i bjelu kuglu, osim ta je uruio znatieljnu gospodinu koja se naviriva odzada, jer oe i ona viditi ta se radi na zelenome stolu. Zbiljam vjetina i tolko uspjeha jednim jedinim potezom. Nema tog pjevaa opernih arija, niti tog

ministra vanjskih poslova, kad prima svojeg kolegu iz druge zemlje, da bi bio tolko spretan i da bi se tako naklanjao svakih pet minuti, ko to su ova dva sa tapovima. Oni su za mene najprvi, onda istom dolazi glumac Gari Kuper, pa iza njega predsjednik Vilson kad potpisiva mir za cjeli svijet, a za tili as ga trefi lag za samim stolom. I kako samo znadu tko je pobjedio kod te zgode, -kad su ve sve kugle, i crvene i bjele, nestale u onoj rupi na stolu, pa tko e pamtiti koji je koju gurnuo unutri, a nije se lako sporazumiti kad svakoji dri taj grozno dugaki tap i kad su svi naivcirani do zadnje mjere. Volim gledati vie radi onog kanje, kad je cjela igra gotova, nego samo ciljanje kugle tapom, to je puno monotonije. Da ne unie redar i andari, a i sam uitelj biljara, koji nam sve tumai, bilo bi i izbitih oka i prebite hrptenice, a ovako ne, i ti isti mogu nanovo i sutra se natjecati, kad su ve tolko svladani u sebi i kad im ne dojadi. Nadalje, da kad grmi, ne stoji pod drvom, a kod kie, da je na cesti blato. Krasni savjeti, pa tko ih se eli pridravati, bolje za njega, a tko ne, sam si je kriv. Da ako prekrene levu cipelu na desnu nogu i obratno, da e pasti na nos, a ako svaku na onu koja joj pripada, onda ne. Mali savjeti, puno koristi, ko i u svemu. Radi ega, nije to nikaki sram, svak se mora nauiti slati depeu, ispuniti nekaki raun ili telefonirati rodici da joj je mu pao s treeg kata. Zar to nije ljepe nego da se vavjek iskazuju dve iste glumice o svojim zgodama i nezgodama, a to se nikog nit ne tie nego jedino njih. Bilo bi nekad dobro pokazati i kako treba drati oale, a osobito neta kompliciranije, kao, na primjer, uporabu flajmaine. Da je toga negda bilo, ne bi strado na pokojni Lazo od glupave muterije koja mu izmeljala dva prsta. Pa no i korist od istoga, kako za odrasle, tako i za djecu. To zbiljam i pokau, od onog kako se otri pa doklen ne zakolju svinju od petsto kila pred svima. Stra za vidjeti, ali nek znadu prije nego odu u kaki rat. Isto i vadiep, a ne da bi upropastili krasni templ, od ega mi je uvjek muka kad vidim. Ili voziti bicikl, igrati domine, prevaati se dresinom, pa ak i ako si tolko lud da bi si istetoviro njezino ime na ramenu, a kanje to e s time. Ona se udala za cvjeara, a na tebi to glupo ime, i jo k tomu cvjetnjak s kaktusom. Ko da si ti taj cvjear, a ne on. Da svak znade kake su posljedice, proitaju i nekoliko oajnih pisama od tetoviranih luda, pak svako prije razmisli. To kolko on imade naina i ivaca da govori sedam i pol sati iz obine biljeke zapisane na zadnjoj strani katulje od cigaretla, koje osobno uope ne pui, to je jedna milina. Ja razumijem da je on nekaki glumac, ili da je prije, ko mali, predstavljao nekog vraga u diletantskoj druini, ali nije, to svak veli. Nego mu je taj dar zbiljam od boga, da umije govoriti ko iz knjige, a niti tu knjigu imade, niti taka knjiga uope ie postoji. Otvorim etvore oi, pa ipak ne mogu dobro viditi to ovaj meetari tim svojim rukama po onom cilindru, bog ga ubio, i to sve iz njeg ne izvue van, ko da je itavo bure, a ne obina kapa. Morabit da mu nekoji vrag tura ozdol sve one race, make, zecove, golube, cvjee, kiobrane, rupce, none lonce, nekestn, avan i tuak, pa onu dugmad, konce, lopte, nekake zamotuljke, prsten, oale, onda jo jedan drugi cilindar iz ovoga i sve jopet nanovo, a nakon svega podigne tog avla i metne ga na glavu, a ondje na stolu nikake rupe, niti da bi mu se prolila po glavi ona jaja i izmilile sve one tice i druga zvjerad. Pa nije se on badave vjebo doma pred ogledalom uz pomo najboljeg glumca koji mu je bio od velike koristi. I kako e stati na taj balkon, i kako e se nakloniti, a osobito nakon prvog aklamiranja. Isto i u pogledu odjee. Ne moe govoriti i najpametnije ako si u neem sivom i neuglednom, bez i jedne zvjezde koja blica, i koju moe viditi seljo iz zadnjeg reda. Taj ta je ostavio plug i nenaranite svinje, ili onaj kome stroj jo uvjek

posve sam radi u tvornici, pa nee ti on doi a da se na tebi barem neta ne sjaji. To je zbiljam kao najnapetiji komad u kome imade tolko puno opasnosti od zlikovaca i eljeznice koja se rui u provaliju, a kanje ipak sretni par unie u crkvu i vjena se. U tomu je cjela ta tragedija koju izvaa jedan govornik, a mora ga to zbiljam puno kotati kad ga vidi posle da je znojan i iscrpit ko da je prepilio najdeblju bukvu iz najvee ume, ili preplivo kanal Laman. ta me je iznenadilo, to je kad sam opazila onog negdanjeg balu Trkulju, koji se potipo po svakojoj kavani s naim nesretnim Lazom, a sad ima to i vidjeti, glaveina i pol, nitko ne bi reko. Tomu se uvjek vidile arape, tolko su mu lae bile kratke, a i na arapama uvjek krumpir odzada, nitko ga nije imo ni pokrpit, a kamoli to. Lazo mu pokazivo i ta je dobro i ta nije, bog mu dao, a on, najpre za pultom po gvoarijama, a bome nakon rata, odma bio ef te iste negdanje radnje, pak sve vie i vie, i eto ti ga sad u novom odjelu, od istog i lae i kaput, jo i crni gumb u zapuku, bie mu tko umro, krasno oeljat, naoale, kravatla izvana, rubac traftasti viri mu iz gornjeg epa, a prije se nije umio ni obrisati kod hunjavice, nego sve dlanom, kolko puta mu rekla. A evo radi ega volim Trkulju kod tih njegovih govora. Ni za majku boju da bi se on sa neim alio, ili da bi u tomu bilo ita neubrojivo, ili da bi trkao taj mikrofon ispred sebe, eo se po nosu, briso rupcem, iskaljivo se, a mogo bi sve to oe, kad su mu ve dali govoriti. Ne. Samo ozbiljan, uvjek nekako napet, ko da e taj as buknuti nekaka vatra, sav se ustrudi da proita sve ta je napisato na onom papiru, i im prije zavri pa da pusti i drugog. Kad pomislim od onog cmolje i nikaka deka, ovako krasno discipliniran, strog, pravedan i za puno kazati. A to bi tu i bilo za smijati ili nekoju alu, kad kaziva samo o najozbiljnijem i najopasnijem, oemo li imati kruva i oe li biti nekojeg prevrata. Tuj nema vicova, i volila bi viditi nekoga da se s otim egai i bentai. Moram priznati da ima i Danica u neem pravo, samo joj neu kazati, jer e mi se popeti na glavu u onoj svojoj slavodobitnosti. Jer i mene smeta, samo neu rei, kad ovjek govori onoj rulji, pa se usred toga pome eati tuj i tamo, ko da se ne moe suzdrati tih pol sata, nego je nao ba kad e. Sreom, narod je tolko udivit onim to uje da to i ne vidi, samo nas dve prokletinje, koje kutrimo od zore do noi i imademo preko mjere vremena, nama zapane za oko, a ne bi smjelo. Ili da bi se za to vrijeme eljo malenim eljiem kojeg dri u rukavu, ili namjesto kravatlu, ili popravljo zbiljam krasan jedan prsten na ljevoj ruki. A ta je skrajnje, to da bi pogledavo na sat, ko da imade rendes na oku, pa se mora uriti da svri to prije s tom masom. Ali to je stvarno malo prama onomu ta on donaa i iznaa, i nije niti ljepo traiti dlaku u jajetu, koja, i ako je ima, puno je mala. A i ti glumci, ta moraju izdurati, stvarno junaci. Gnjapaju ih bez ikake suuti, guraju u ladnu vodu, a kad im dadu na filmu neta pojesti, to ili je iz neke mase koja se ne jede, ili sru iz sasma prazne alice, ko da je najfiniji ruski aj. A uza ovo, osuditi su da melju svu silu onih bedastoa koje uope nemaju veze sa radnjom, nego da su to neke navodne uspomene iz njiovog djetinjstva. Te kako se ustraio od mraka, te kako joj je umrla mater u njezinih pet mjeseci, te kako ju je ouh izmlavio u prvom razredu puke kole, pa je ona taka samo radi toga. Jer da nam to ne saope u vidu nekaka razgovora za ankom, koji uope ne interesira onog drugog komu govori, ne bi imali pojma radi ega se tuku ko zvjeri u toj birtiji i zato je glavni glumac cjelo vrijeme naburit ko vrag na sve i svakog. U biti dobar ko kruh, ali ga ne razumiju. Imade novaca vie nego Rokfeler, ali to njemu nije nit kad ga ne ljubi ona stenografkinja koja radi u banki. Toj tici ljepe se vozati na biciklu sa kolegom iz gimnazije koji

muca, nego da bi se izvezla s bogataom na jezero iz sna. Sav onaj nutarnji raskol i one birane rijei koje nitko ne razumije! To nekakav njiov jezik iz internata, koji ve onda bio zabranit. Kanje se samo jo vie iskompliciralo. Danas kino ne moe gledati svaka ua bez ikake naobrazbe. Uvjek pomenu tolku silu imena iz naunih krugova sa kojima su oni na ti, a mi ovdje gledimo u kut od srama. Kanje se sve razjasni ko je ko, i radi ega se uplie u samu dramu izmeu bankovne slubenice i milijunaa, ali onda je ve proso voz i ne zna vie to je bilo naprijed. I to ta se razjasni, uvjek je na nekakom brodu, u vrijeme karnevala, i dok oni detektivi pucaju iz maingevera na posve nedunog obalskog radnika. Jer radi ega je imo bluzu groznog ubojice na leima, radi toga je i ubit, a da nije kriv ni zere. Pouno i izvan filma, koji uvjek nauava to ne valja, jedino ne znam kako bi to izbjegla. Dugo nisam svaala to se dogaa u opernoj umjetnosti iako uvjek napred rastumae tko je kontra komu. Dok nisam sama prepoznala da siromani umjetnik veli barskoj igraici daj mi leba, daj mi vode, jedino to je to u pjesmi. Namjesto naravnog govora, ono turlikanje koje je nekad stvarno krasno, jedino to ne razumijem u emu je vrag. Istom kad sam vidila kako operska diva sjee onaj kruh i natae onu vodu, onda mi se vratilo u pamet to je drvodeljac iskao. Kraj tog ta pjevaju, jo je sve i u rimi. Osobito dobro za nagluhe, jer s pomou jedne rijei svaa onu drugu, s obzirom da se poklapaju. Vraji umjetnici. Uvjek imitiraju da ne znaju to e biti kanje. Jako iznenaeni kod pojave nove osobe. Navodno promisle to e rei, a onda izlanu to ta znadu napamet. Svaki as neta oteu, jer da nisu sreeni. Ili da su sipljivi i stari, iako tono znam da je obratno. Uvjek ih puste da se prikau u najgorem svjetlu, jer to prevole. Uivaju da su musavi, da hramlju i da im je prebita hrptenica. Izdrame dozvolu od upravitelja kazalita da mogu baliti na jednu stranu usta. Sami si zatvore jedno oko, jer da ih onda puno vie vole ti iz prvog reda. Meni takoer najdrae kad umiru, jer i oni u tomu uivaju, a ja zato jer je gluposti dob kraj. Kao kad nekoji dri govor a imade nogu u gipsu ili flor preko rukava, jer da mu je poginula punica, a i on je istom prigodom teko ranjen. Onda mora sve zorno sluati jer nije ljepo da si takav spram ranjenika koji je u koroti. A osobito to povjerenje. Ja da sam neiskren u pogledu vlastitih osjeaja? Niti jedno u ivotu. I nakon oitovanja ljubavnih osjeaja. Pa nisam ja bilo tko, sa ulice. Da je moje pismo prepisato iz fundromana, i da ja zbiljam imadem enu i etvero djece? Triput oenit? Da me ganja policija radi toga i da mi je slika u svakom uredu koji se time bavi. to bi ja imo od toga. Vi ste mi prva, jedina i zadnja, u to budite sasma sigurni. Neiskusan stoposto. Samo ako tri mi povjerovali na rije jer kod sebe nemam linih isprava koje su mi ukrali prigodom jedne krade isprava. Mogu vam narisati moju nesretnu majku, koja je eljna da bi dobila snaju iz dobre familije. Isto i nesretnog oca, premda je on ve puno godina u zemlji, s obzirom na groznu katastrofu kod istovara eljeznih sinja. Kako da vas uvjerim u vlastitu ljubav nego da vam je oitujem pred dvojicom svjedoka, koji su moji cuplingeri u svemu, i koji e potvrditi otiskom svojeg palca da ih zaitem za bilo to. Radi mene i u ret, samo ako tri mi pomogli. Zbiljam nemojte da bi me lagali i kazivali ono ega nema nie i u nikom obliku. Komu to moe koristiti, a kanje sve izae na vidjelo pa bi vas samo bilo sram. Zar nije ljepe kazivati kako je da je, pa ako padaju sjekire, da padaju sjekire, a ne da bi me mazao kako je vani krasno vrijeme, sija sunce i sve vrane zijevaju kolko je vruo. Ja umijem svakojeg pronikniti u duu kad pome petljati, te je, te nije, odma mu vidim iz oiju da me lae da se rukom moe vatati. Ipak bi vas ljepo molila da mi uvjek kazivate

istinu, jer me u kontra sluaju to moe puno raalostiti i razoarati u vas kao ovjeka. to imadete od tog^ ako bi me okrali. Pa je 1 tri to bilo ljepo unjati po mojim ladicama ne bi li nali koji bro pokojne tete Fride Ui taku nekaku malenkost, koju jo morate prodati da U doli do neke crkavice. Jer neete vi valjda osobno nosati bakin bro na jaknu ko da ste poludili. A sve drugo u pogledu kradenih stvari skopano je s puno potekoa, u koje se bolje nemojte uputati radi vas samoga. Otkale tebi taj bro i to ti pada na pamet da ga proda po tako mizernoj cjeni. A ti tuc, muc, da nema jesti kruva i da je taka stvar i tomu slino. Ko da se i tomu ne moe stati na kraj i odma uhititi da niti si gladan, niti ti ta treba, nego voli krasti vie nego boga vifliti. A ta se sve nee sjetiti ovi koji piu te letke i proklamacije za znatieljnu raju, koja voli proitati tajni papiri ili neregularne novine vie nego kruva. Mi smo za to i to, a kontra tomu i tomu. Sve od rijei do rijei, pa probaj da se ne ravna ili da ti je to svejedno. Jo je gore kad sutra ti isti vele da nisu za ono od juer, nego sasma za drugo, jer je sad druga situacija. A ti budi lud pa se ne prekobaci na vrijeme nego duvaj ono od jue, ta je ve davna prolost. Drugovi, brao i graani. Nama zbiljam morate vjerovati jer ste nam vjerovali i prije, pa radi ega ne U i sada. Potenja nam naeg. Nemojte sluati tog i tog ta samo sije razdor i neslogu, namjesto da smo sloni i kontra njemu i kontra svima. Jedino u tomu je na spas da budemo kontra neeg i da znademo otkale vjetar pue. Ja bi se odma saglasila ako bi vidila da je ovjek koji nosi papiri estit i da je iz dobre obitelji, i ako ne bi imo podrapaty kaput ili da se nije umivo tri dana. Uredan deko te nikada nee navesti na neko zlo, a onaj koji je pod iljtkapom, ili ako bi bio umazat od kolomasti, on ve moda i da. Zato im je dobro to su sloni, svaka struka skupa, da ih ne moe svak izrabljivati i guliti kou kako oe. Bratski sindikati, ujedinite se kontra guljenja vlastite koe od strane onih koji su i te kako ovisni od vaega rada, jer inae nee imati ni elektrike, ni vode u cjevima, ni kuhanog jela. to je znailo prije biti radenik a da te nitko ne pita ni tko si, ni to ti treba, nego samo lopatu u ake pa lopataj. A vako ne. Svaki znade da je pod numerom tom i tom, u urednom spisku kod tajnika cjele struke koji se fino odjene, oelja, pa kod gazde na pregovore. Ne moe niti onaj vie ko nekad. Nego ako nee dati dinar poviice, a mi emo prebiti lopatu na dva djela, koja vrijedi puno vie. I jo da nam se natoi bjela kava prije rada, i pusti nekoja muzika da nam svira,, a kanje da imademo ta i opipati naom radenikom rukom umornom od svega toga. Bog mu dao tko je smislio taki radniki savez i tu njiovu organizaciju. ta je to ono malo novaca za lanarinu koja se uredno upie tintom u svakoju knjiicu. To nije nit prama svemu ta otale dobiju. Ne mogu svi srljati naprijed jedan ko jedan. Za to se mora pripremiti, kako izvana, tako iznutri, u dui. Ko da je lako stupati pod korak, pjevati one komplicirane pjesme i lupati ajbe po duanima onih koji nisu uza te. Za to treba i jaka ruka, i dobar glas, i vrsta noga. Kraj toga i pokoji kamen. A osobito one uniforme, sve jedna ko jedna, teko i roena mater prepozna svojega jedinca dok mu mava s prozora kamo on marira. A istom djeca, koja se isto tako mogu divno urihtati da znadu i tko im je vladar i tko im je neprijatelj i ta treba vikati i kako mlacati barjaiem na cesti kod prolaza bornih kola da ti se zavrti u glavi. Draga djeco i drugovi, mili narodi i predrage nacije, ljubezne matere i sestre, neusporediva rajo, samo se postroj i ostani na mjestu voljno dok ti se ne razjasni to je to, i kojim putom treba ii, a kanje moe se vratiti svojem domu i misliti to si uo ovdje od najpametnijeg svijeta u zemlji. Dobro je uti i kako pripovjedaju meu se gazde i radnici, premda su ovi drugi jako musavi. Dajte, dobri

ljudi, idite dolje, pa donesite koju tonu ugljena, jer e se smrznuti cjela zemlja. A ovi njima da bi, ali da nemaju kruva. Pa neka samo oni mirno idu dolje, a kru e se ve ispei u krunoj pei za tili as. I, bome, sve bi bilo kako valja da oni ludi andari ne pucaju vavjek iz puaka, pa onda bje, i gazda, i radnik, da te nekoja kugla ne obrije e nisi htio. Uvjek isti krasni ljudi, na svijet, ko da svakog poznam, jedino ta nemaju poderati niti mrve, a veseli. Bradati Rusi, musavi Belgijanci u onome rudniku, i rabijatni Poljaci. Oni jedno, gazde deseto. Sve doklen ne sjednu za zeleni stol, pomu se rukovati, piti limunadu, ljubiti u obraz i pjevati himnu. Onda svi zaborave ta su se prije pol sata i neta pokeckali i popravdali oko kojekakih bedastoa, da tko imade veu plau i tomu slino, a sad svi pljeu, mole se bogu i potpisivaju ugovor velikom olovkom. Zbiljam su za pojesti, stvarno su za poderati, i radi ponaanja, i radi one veselosti koja je u njima. Pa ta je trebalo tomu predsjedniku vlade, ovjeku finom, napudranom i ispeglanom, da sjedi sa loserima i nagaa se o plai i kruvu. Jedino radi svoje dobre volje, to je ipak htio doi i pogladiti ih svakoga po ramenu i kazati da su svi oni braa. To odma dade nekaki utisak, i svak mu vjeruje na rije, iako nosi crne oale i ne zna kuda zapravo gledi. Dragi gospon Kon, gospon Vaksler i gospon Hodnikovi. Libe heren Krup, najder, koda i Ansaldo. Ljubezni g. Jageljski. Bi li bili tako dobri da date nekoju crkavicu nama kao radnicima, u smislu poviice, radi toga da ne U trajkali i badava razbijali ciglom prozore vaeg ureda, jer znamo da to kota. Vama to nije nit, a nama ini puno, jer nakon ovoga, lanovi naih obitelji ne bi poboljevali od suice, ne bi se odavali prodaji vlastitih tjela na samoj cesti i drugo. Pa ja ne znam radi ega i te gazde ne odree kesu, majka mu stara, kad je ovakova stvar. Nego odma bataljon andara na konju, pa udri, lemaj, a nakon svega ipak oni ta popravljaju vaserlajtunge uniu u samu spavau sobu kod gospoe od tvorniara i naine njom to im srce zaeli. A posle se jo i naprave nasred perzera, da se zna. to onda vrijedi tomu ludom gazdi kad vidi svu tu sramotu. tovani gospon ministre, mogu li zlorabiti vae strpljenje ovim primjerom. Ako bi bili tako dobri da nam posudite jedan top, vei, koji vam ne treba na granici prama Njemakoj, panjolskoj i Bugarskoj, nego da ga mi montiramo ravno u spavaonici, pa ova rulja vie se nee sjetiti da radi ta je poradila. I tri-etri granate isto, ako bi i nadalje bili tako dobri. A zar nisu se mogli sporazumjeti jo na poetku, pa ne tri bilo ni onoga u uredu, ni onoga na cesti, a osobito ne onoga u spavaonici, ta je sasma nepopravimo. Ja da sam na njegovom, dala bi mu i diriabl u vidu tompusa, samo da se sve rijei kako treba. Osobito potovani gazda, znadete li vi za ove svinjarije od strane vaih nadzornika. Da ne bi smjeli praviti skup ukraj samih maina, naravski dokle nisu u pogonu, a ne inae. I da ne bi smjeli proitati proglas o svemu ovome. To vas moe puno kotati. Vidite kako su oni samo odgojeni. I nie nikake greke u itavom listu, morabit im sastavio neki uo koji se uvjek nae pokraj tvornice u kojoj se neta kuva. Da je u pukoj koli, ja bi takoj zadai isto pet. Ajdmo mi sjesti za pregovaraki stol i rjeiti sve za pol sata. Vi malko da zagrabite po okovima, a mi sa nae strane isto malko da se stisnemo. Sporazumnu nagodbu u smislu dogovora. Vi svoj cjenjeni potpis sa obaveznim murom, a mi naim jako irokim palcom, zamoitim u mazivo za stroj. Svaki sa svoje strane. Dne toga i toga i u nazonosti tih i tih. Koji jame svojim potenjem i radi samog poloaja u drutvu. To je za vas zbiljam sitnica a za nas rjeeno veliko pitanje. Pomislite safrio tih pet centa plus dva dinara i sedam feniga. Puno, jako puno. A vama za jednu mineralnu vodu koja je u zadnje vrijeme i tako loa, i kontra vaoj cirkulaciji. Ono to me podirne do sri,

kad ti bogci na takama i u kolicima pomu ii cestom s barjakom na elu, koji nosi jedan ta samo nema ruku. Da ako nee oni, da e oni nanovo uzeti puku u ruke, pa makar i iz stolca. Ta njiova kuranost, premda niti vide na jedno oko, niti su u onoj kondiciji da bi pucali. Pa nije ala okiniti taj okida ako ti je ruka ve sasma stara. Ali ne, ne daju se oni sa ceste, dok ih sasma ne odnesu doma, na rukama. Volim ih ta su sloni, premda je jedan sasma elav, drugi nosi kosurdau do ramena a trei opet jako kratko podiato. I po vanjtini posve razlini, a kad se pomu drmusati i rukovati pred svima u onoj kavani, svi pljeu i plau, tolko su podirnuti tom slogom. Istom kanje, kad bi i jedan i drugi htjeli biti ministar vanjskih poslova a nitko od njih za poljoprivredu, onda doe do svakojeg vraga, iz ega ispane da za vanjske poslove doe sasma trei ovjek, koji niti se pravda niti se gurmia, jedino ta je gospodin, nosi ruu u zapuku i znade francuski. Premda nikad sasma sloni. Jedni za, drugi proti, trei se misle, etvrti bi i za jedno i drugo, ti su mi najmri, jer bi htjeli na dvije stolice, pa im se obadve izmaknu. ujte,' gospon Stolipin, pa je 1 vidite vi ove spake, i zar ne znate da e vas spapiti prvom zgodom samo ako glasate kontra nji. Dajte se pomirite sa opozicijom, pa da svi na miru provedete uskrnje blagdane. Jedino ako bi pustili da bace bombu u sam parlament, i to barem kad nikog nema. Samo da bi grunulo i da bi se ulo izvana. Nisu ni oni ba najgori, imadu i ti djecu, nego su bili u svijetu, pa su vidili razne opaine koje sada moraju nekome ispripovjedati. Pomiritelji kontra vperjodista. To je isto puno napeto, meu najnapetijim. Liberalno ljeviarska liga. El el el. Tri 1 da se zavara protivnik. Tko bi se sjetio da je to naziv stranke, prije bi mislili da su nekaki bomboni ili kaka tamparska pogreka. Punta mladih trakslera. Isto puno naivnije nego da bi isticali nekoje bombaste rijei koje vode ravno u ret. Tko moe imati to protivu mladih izraivaa ruki za gelendere. Uvjek neta simbolino, da ne udara u oi i da ne izaziva gnjusnu policiju da odma sve pronjui. Moramo i njih razumjeti jer i oni radi neeg dobivaju plau, a im adu isto po sedmero djece kao i mi. Ujedinjeni konobari june Bavarske. Zbog onih silnih kavana, ta je i prirodno. Koje god struke ima puno, moraju se skupiti na rpu da vide to e dalje. Nee valjda cjelog vjeka biti konobari a drugi samo da dolaze i lou to njiovo pivo. To ne ide. Jedno e i oni pred s druge strane anka, a nek oni prvi malko natau. U tomu je cjeli smisao. Prijatelji kontrapoloaja natakaa piva. Koji nisu nita, biti e sve, i obratno. ujte, nemojmo da bi gruvali i puvali u prazno i svaki za se, kad se sve to moe krasno organizirati u vidu stranke i jednog vrstog saveza bez kojeg se ne moe nit. Da vam ispripovjedam staru priu o sedam prutova ili ste to nauili ve u pukoj koli. Radi se o tomu da svaki posebice moete prebiti preko koljena, a sve skupa, povezane pagom, brus, niti u snu. To isto vai za ovaj sluaj. S pomou nekakog programa koji e napisati na arku papira po jedan iz svakoje struke. Ravnopravno prama svakom obrtu i svakom mjestu otkale je koji. Da ne bi svaki na svoju stranu i zarad vlastitog interesa. Blagajnik, jedan koji nikad nije osuivan ili da bi previe pio, jer alkohol ne bira. I da bi imo uglednog roaka kod kojeg bi mogo ostaviti novce u ladici, pod kljuom. Cjelu sumu ne dirati dok ne ustreba, jer bi se lako profukala, pa kanje ne bi mogli kupiti top ili ta nam ve bude ustrebalo. Ko od u glavi, jer to nam je sve. Sami odvojili od vlastitih usta za opu stvar. Ako bi nekoji drug moro id u inozemstvo, radi pomod da moe kupiti urednu voznu kartu treeg razreda, a ne da ide na biciklu, na komu uvjek moe puknuti guma, pa to emo onda. Sam pokret izbio odma nakon ta se onaj prije poeo nenadno gasiti, a trajo cjelo

vrijeme prije nego se novi najavio kroz nekoliko prominentnih imena. U svakojoj svojoj pori odiso onim svojim posebnim, ta nije imo ni onaj prije, niti e imati taj za njim. Sasma posebno u cjeloj povjesti i u svemu razvoju svijeta. S poetka se inilo da je na stvari samo nekaka smjesa prijanjih primjera, malko drukije rasporeditih, ali kanje ne. Sve ovisi o pojedincu ili dva, koji udanu sasma novi duh u one stare forme, koje su jo skorom do jue bile nove. Korak po korak prama savrenstvu sveg i svaeg. I tko bi pomislio ta e se izroditi u onom malenom bifeu, za onim musavim ankom i kod onog jako sumnjivog drutva. Da to nisu samo obini pijanci koji dosaivaju svakoj nesretnici koja prodava svoje tjelo otraga, u zahodu, nego da imadu nekoje vraje papire po epovima koji e protresti cjelu civiliziranu Evropu. Mi, danas i ovdje. U naim ilama tee posve druga krv nego je ona u ilama naih djedova, s obzirom da su ve dugo pod zemljom. Sve od prije bacamo pod noge radi onoga ta smo uprav narkali kod te boce prekrasnog burgundca. Vinski manifest vinske brae u povodu popijene flae vina i njegovog tajanstvenog okusa. Vino je tuj samo simbol za krv kao puno vaniju tekuinu" u ivotu svakojeg pojedinca. Osim ta je vino krv u grou, a krv da je krv u ovjeku. Sa tom svezom prama prirodi i prama umjetnosti, koja isto mora biti prirodna. Proglas prirodnjako vinske brae u povodu njiove odluke da prestanu sa svakojom starom uporabom vina, prirode i umjetnosti. Trinajst potpisa vinom, ta isto simbolizira krv, koju ne vrijedi prosipati samo zarad potpisa, nego se ima uvati u svrhe samog ivota. Mi dolje potpisani i prisutni na ovaj simvolini dan koji je zapravo no izmeu ovog i jednog jo simvolinijeg. Izmeu danas i sutra. Djeci Evrope i prijateljima pisane rijei. Narodu gladnom nove glazbe, novih slikarija i novog openja, kako u kavani, tako i izvan nje. Ljudima dobre volje, koje na stvari preziremo jer nama trebaju oni koji bi nas mrzili. Samo u tomu kontrastu i kontra njima javlja se naa posve nepotkupiva misao. Jer ako bi pristali na nekoji dinar potpore, istom onda bi pokazali svoje'pravo lice dostojno pre. zrenja. Mi smo djeca sunca, mjeseca i jednog jo neotkrivenog planeta na kojem imade mjesta samo za nas tri, koliko nas i imade u ovoj drubi. Danas tri, a sjutra cjeli svijet. To ta je danas san sedmero pukokolaca u kolskom zahodu, sjutra e biti java itave jedne nove pismenosti. Tima se zbiljam divim ta se svega nee sjetiti, a osobito njiovim jadnim roditeljima, koji sve to, za svaku pohvalu, toleriraju. Ta djeca koja stvarno imadu radi ega postati ljudi. Jer to ta se moe nainiti zbrke u samoj historiji, takovog uda nema nie. Samo da nita ne ostane kako je bilo i e je bilo, nego bi prekretali, pa makar i nagore. Pa zar im nije bilo dobro kod Franje i kod Baldvina i kod Leopolda, nego bi ovaj u reh a onaj ukrivo, taj unatrag a drugi nadolje, pa hajde ti onda sve to svezi i povataj konce ako si pametan. Nesretni gospon Pilsudski na onom svom krasnom konju. Pa nije to mala stvar drati Poljake na uzdi, kad svaki voli popiti i uipnuti tue ene vie nego da okusi hljeba. A osim toga, svaki za se onako rabijatan i divalj, da ga je stra pogledati. Jadni gospon Masarik, s obzirom na njegove Cehe, koji su jo puno gori, onako podatni i straljivi im nee neta sune, a kamo ako uju njemake ili ruske rijei. Samo da im je onog njiovog tjesta i puno piva, a nesretni gospon predsjednik neka trlja glavu s potpisivanjem ugovora, zajmova, zahtjeva i kapitulacija. Panji graani, dini sinovi naeg Jana Husa, ne mogu niti ja sve sam. Dajte pogurnite malko ovdje na krivini, a kanje nanovo sjednite, pijte pivo i divanite sa tim blesastim vojnikom vejkom, koji ne zna ni dvije unakrst. Stvarno, da nam nije bilo te dve-tri pametne glave, ne bi imali ni trojni savez, ni mahi antantu, ni versajski ugovor, nego bi sve

podrapali i podropili oni uftovi zdesna i sijeva. Brao, ne pucajte na vlastitu brau koji su vama braa, jedino to su u uniformama razlinim od onih u kojima ste vi, to jest naa braa. Odjea ne ini ovjeka, nego dajte da se sloimo u tomu da smo sloni i da smo jedan narod, osim to se ne razumjemo, to ivima na razliitim mjestima i to nam je vjera druga. Samo kad bi se nai ministri i ostali pametni ljudi skupili u jednoj sali punoj ogledala, da se mogu viditi kako su bijedi, i da nakon toga potpiu primirje jedni sa svima. to moe Madar sam, osim da kuha paprika i govori madarski sa drugim Madarom. To nije nit. Jedino ako bi malko probo i sa ehom, i sa Rumunjom, barem s pomou prsta. A osobito u smislu trgovine. On njima svoju horgoku papriku, a oni njemu finu mehanijeu u vidu trafstoka i solingen lice i vilice. Niti onaj moe bez paprike, niti ovaj bez trafstoka. Svakom treba sve, a ne samo pol. Jako volim kako umiju narisati mapu Evrope u vidu nekakih likova, samo ta su svi u stiski i jedan preko drugog. Ozdo, od Portugala, koji je nekaki jado u kutu, a preko njega se razvaganila panjolska kao najzadnja ena, i debela, i raskalaita i jo pui. Odma iznad nje, premda ju uope ne gleda, Francuz, a neta nie Talijan, ko u nekakom zamahu da bi bacio neku bombu, a jo ljevo i Korzika i Sardinija, dva otoka, samo spojiti u vidu jednog deka, okrenutog s lea i bie da pii. Strana babetina u vidu Engleske, a Irski otok ko njezino kue. Isto velika dupla zvjer su vedi i Norveani, premda s dosta splaenim izrazom. Zato maleni Danac se i pini ispod, ko da je uvatio boga za bradu, a taki nikaki. Ostaje strano naduti Njemac, koji se rairio e je stigo, dolje ispod njega na Austrijanac, premda u naoj, srpskoj kapi, pa strano stari Turin, koji plae, a iznad sviju najgroznija i najvea spodoba od sviju u vidu Rusa, kome nije malo to je noliki, nego vucara jo i vreu na ledi, po kojoj uprav i pie ime zemlje koju predstavlja. Stara mapa ali puno istine, sad neta i drukije, ali volim je drati prikvaenu s rajsneglima, onako izvecanu sa sviju strana. Vjeiti kumiri koji bdiju nad njiovim duama. Savremeni moloh i svjetska sfinga. Pomislite ta prispodoba s jednom zvjerkom koja znade postavljati pitanja kao najpametniji uo. Ako znade dobro, ako ne, ode ti glava. U rascjepu izmeu svih svjetskih goruih pitanja, na domak novog vijeka i ne bez razloga strahujui od sjutranjice. Burke, Durham, Elgin i Grej, pa jo k tomu lord Rosberi i Balfur, sve Englez do Engleza, a da bi bili tako poduzetni. Pa je 1 njima sila da ostave krasni aj od lipe u pet po podne i svoju toplu sobu, pa da se pomu gnjaviti s crnim Cigom u Indiji, ili jo gorim kojima u Afriki. Namjesto da ulovi lava iz prvog metka i vrati se svojoj neusporedimoj suprugi i sinu koji je ve avijatiar na prvom eroplanu, nego skupljaj kapom i akom sve ta je za Imperij po bjelom svijetu, ko da e mu kanje netko kazati fala. Englez zbiljam gleda najpre svoju kuu i imetak, i kako mu je uredit vrt, ali kad mu grune ona vatra u lice, umije se taj zaloiti, kako na konju, tako i pjeke, po cjeloj zemaljskoj kugli, da mu nema premca. Ako se treba iskopati nekoja zlatna vana ili razaznati kaki glupavi natpis na stijeni, ili smukati kake dvije tekuine da ispane trea, i to kroz stranu eksploziju da popucaju sva stakla, eto ti njega da je prvi. Samo trai neke pustolovine, i na moru i na kraju, a kad tolko ostari da se ne moe maknuti, istom onda zaite tintu i papir i u svojem kutu i lapama opie to od prve do zadnje, a da nije slago niti za centimetar. To je ta njiova memorija i to njiovo potenje koje im se vidi u oima, a ne ko nekoji koje ne volim spomenuti, ali oni ve znadu na koje mislim. Uvjek me gnjavi taj ueni svijet, i to sve on imade u glavi, kontra tomu ta je kod obrtnika ili drugog obinog naroda. Samo k ga vidim ondje u akademiji nauka ili na nekakom

fotelju, dok ita knjigu, ili se duboko zamislio pa gleda u perivoj. Odma znadem da je na svoju ruku i da neta posebno konta, a ne da uzme hobli u ruke ili kovaki eki pa udri po onom eljezu ili po onoj daski da sve puca. Nikad se ne uri, samo neta biljei, rie i brie, i kanje se digne sa tog stolca, nakalje i saopi da je upravo smislio diriabl, grozni balon pun neega lakog, koji se moe dii u zrak i ostati onde za vjek i vjekov. To i jeste za svako potivanje, samo kad radi toga ne bi zgrnuo onolke novce, a obian svijet e i jopet stradati im se balon pokvari, pa pome padati dolje u komadima, skupa s lakovjernom ruljom eljnom prvanja. A nekad, bome, i nisu tako fini i mirni, nego svatko se stane pravdati da je on neta izumio, ili da je on prvi u tomu i tomu, a ti budi pametan pa presudi koji je stvarno to, a koji nije. Mauzer da je izumio puku i pucanje, braa Maksim za mitraljez, a M. Laubenf za sumarenu, iako bi im bolje bilo da su utili doma i igrali domine, a ne da drugi pogibaju radi njiove huncutarije. Isti su taki i Dajmler i Rentgen i Koh i Bel, jer dok se taj njiov ljek i ta njiova sprava za gaenje vatre i to njiovo cjepivo ne pokae, toliki je nesretnik otio bogu na istinu radi pokusa kontra bjesnila, a puno kua je izgorilo jer ova pumpa uope jo nije bila upotrebiva. Premda ne mogu grijeiti due, kad ih vidim onako uparadite na nekom primanju, puni ordenja i u lakovanim cipelama, svejedno mi dode da se rasplaem ko nitko moj, jer ipak su to najvei ljudi zemaljske kugle, pa nek im bude to im bude, i novci, i slava, i krasne ene, bog i s njima, zbiljam su sve to zavrijedili. Kolko su se samo nagutali otrovnih plinova, ili su sami davali da ih ugrize bjesni pas, ili su vlastitu glavu metali u torbu kod onog skakanja s Ajfelovog tornja, pa sad zato i uivaju tu slavu koja im pripada. Dragi gospon Hercl, pa je 1 vi zbiljam vjerujete da je jevrejski narod neta skupno, ili da su oni samo rasuti meu svima da svue bude i neto pametnih. uveni gospon Zola, je 1 bi vi dali ruku u vatru radi tog nesretnog gospon Drajfusa i njegovog jako kompliciranog imena. Dajte, razmislite, imadete i djecu i vie ena, tko e to sve uzdravati, ako odete one kamo i taj gospon kapetan. ujte me, gospon Leseps, je 1 vi zbiljam mislite kopati taj su vi pijesak da bi unutri pustili vodu iz dva mora. A to ako se ovi ljudi s lopatama potue prije nego se sklone? I sve to po onom stranom suncu? Ako vi mislite da da, ondak u redu, samo ipak promislite prije, jako bi vas molila, vas samog radi. Zbog vae vlastite simpatinosti i radi toga jer ste Francuz. U povodu toga ufta Kaserija koji puca iz svakog puketa rua u nekog predsjednika, nemam nita kazati u njegovu obranu, osim da je ludo kuraan i da zbiljam znade pogoditi svakoga u glavu otprve. Crna ruka, narodna volja i slobodni strijelci. Vidi ti samo tih naslova, tko bi se lud sjetio da iza toga stoji neta opasno. Ja bi prije mislila da su nekaki skauti ili sokoli, a oni pucaju odasvud, da sve prai. Bie im dojadilo kuglanje i napsl i navlaenje nikakih cura po ajankama, pa udri u drugi kraj, samo ta od ovoga pane i koja glava, ali i to sve spada u povjest, pa moram utiti dok se sve ne svri i svi ne dobiju svoju. A da e se Marija Veera nako zaljubiti u gospon Majerlinga, i to za vrijeme samog frutuka, ispred onog pigla, to zbiljam nisam mogla pomisliti niti u snu. Jedino da nema tog prokletog petroleuma, grozne tekuine radi koje se proljeva krv po cjeloj zemlji. A samo zato to je onaj besposleni beduin probuio prstom

u vlastitom dvoritu, u samom pjesku, i to od duga vremena, a otale, iznutra, rignulo to crno zlo da ga je svega okupalo, neka mu i budi. Pa kad su ti Indijanci, i crnci, i drugi poeli to lickati < i pijuckati, i vidili da nije niti za jelo, niti za pie, onda su izumili da bi upalili, i eto ti sad vraga, plamti sa sviju strana, kako u tvornicama, tako i u vidu pravog rata, da sve sjeva. Dajte se urazumite, dobri ljudi. Pa neete se valjda gloiti oko nekake vakujine ili bude za prodavanje novina. Je li na ovoj ili onoj strani granice, ta to koga briga, kad se ve inae mora prati na kojoj god strani bio, a isto je i sa prokletim listovima, koje mora itati premda su nekad puni straota i svega najgoreg. Tako, fino sjednite se za taj zeleni stol, pa cirkl u ruke, te uz pomo olovke i ravnala, ljepo i krasno, komu to i radi ega. Kanje samo popijte jednu flau ampusa u to ime, pa opet jovo nknovo, jedino to e se ono selo zvati sada po njemaki, a ova rijeka po madarski. Ribe u njoj ne znadu o tom ba nit, i sasma im je isto ko i prije. Kako samo lakim krokom unidu u onu bjelu kuu, dauning strit i dom lordova, iako imade i starih medu njima. Uvjek sva sila posla, to se vidi iz onih spisa koje nateu iz dvorane u dvoranu, a bome im nekoji papiri i ispane usput, a nitko ga i ne digne. Pomislite vi onih govorancija i onog konferiranja, a sve radi otoka Island, koji je zapravo jedan veliki komad leda. Svako na svoju stranu, premda bez ikakog pokria. Solidarno ujedinjeni savez kontra panslavistikog germanizma. Tamna sekta crnakih nigera, isto tako. Iako bez tekih rijei radi toga jer su svi oni diplomati. Tko bi se tuj snao, ako nema nekojeg tumaa za sve ovo. Republikansko monarhistika organizacija za izoliranost i veze. Liga naroda kontra narodne fronte, to se, zapravo, svodi na isto. Zar nije taj u oalama glaso prije za za, a sada za proti. Nije, nego slie. Eto ti vraga. Jedan ko jedan, sve radi onih istih, gane novih crnih odjela. Osim ako bi imo karanfil u zapuku ili kost od deve upletenu u onu krasnu crnu kosu. U ime dominionske pokrajine i nezavisno samostalne kneevine Lilihip. Tima se zbiljam divim kako se samo sjete dogovoriti se o neemu o emu narod uope nema pojma, ali se bome kanje mora ravnati sve jedan ko jedan, jer bi ga volila viditi da nee. A sve zato ta su se oni etvero sjeli na taj kanabe, popili kavu i kljucnuli koji kolai, a nakon toga premjestili se za rajpti i potpisali taj papir sa murom. Ili da bi se sastali u onoj nekoj afrikoj zabiti, svaki sa svoje strane svijeta, svak doe preruit ko beduin ili .u enskom, da ga ne prepoznaju, a istom u onoj sali se razodjene i pokae ko ef najvee drave na svijetu. to je tajnije, to se o tomu vie zna i pripovjeda nakon svega od raznih protuva ko to su sobari i pazikue, te ja sam mu pridravo iberciger, te ja sam mu natakala himbersaft u samoj spavaoni, a ta je uza to radila, to ne bi rekla ni roenoj materi. Krasni feljtoni malenih osoba koje su, htjele to ili ne, postale velike. Kako sam zvirkala kroz kljuaonu premijera i predsjednika. Podsdamski sastanak odozdol. Zapis jednoga koji se sakrijo pod stol. Teheranska konferencija oima jednog roenog Teheranca koji se prikazao da nije. Navodno da je on njiov iz pratnje, premda onako crn, jer da se suno. Jedan mislio da ga je pustio onaj drugi, a drugi da je prvi. Tako se i uspio uvui u sam kabinet, a da zapravo nitko nije znao tko je. Fotografiran sa glavnim komandantom, jer su mislili da je u osobitoj misiji. Samo iz puke znatielje. Uspomene znatieljnog lana pratnje, zaduenog za vlastitu znatielju. Mogo ih sve upucati, samo da se toga sjetio i da je imo pucu. Te detalje ne pamte ni oni sami, to jest generali koji su potpisali primirje. On sve biljeio jer nije bio zainteresiran. Sluaj sa progoritim tepihom, usljed one nervoze radi zakljuenja sporazuma. Tajna malene ikobernice koja nije bila tamo gdje je trebala biti. To ljude interesira vie nego

cjeli rat i mir skupa. I sam taj sporazum, koji je, zapravo, mrtvo slovo na papiru. I jedni i drugi se zakunu, triput prekrste, ko kako ve umije, kleknu, potpiu se, a istom onda pomu itati ta su potpisali, jer u onoj strki nisu dobro ni vidili, a jednom je uprav tada konobar stao na naoale, pa nije smio priznati. Ja da sam to potpiso, pa nisam pao s kruke. Nikad za nikad. Da plaam tolike reparacije radi nieg. Ili da bi onaj dio june pokrajine potpao pod sjevernu pokrajinu od donjeg susjeda. To nikad. To je na narod i mi emo ga zatititi milom ili silom. Samo radi toga jer je arulja kod potpisivanja bila tolko slaba da se nije nita vidilo. Osim toga, cjeli papir su mu pruili s naopake strane, pa kako bi onda znao ta je na stvari. A ljepo je htio sam sastaviti rade nego da to piu tajnice koje su uvjek zaljubite u nekog iz garde ili da je pilot, pa ne znaju ta pretipkavaju. Nisu ni one krive kad krv radi i ivot trai svoje. Mi bi, ako moemo, sastavili amandman da dopis prama kome se ono prije ima proglasiti kao nepotpisano iz razloga dole navedenih, a u svezi sa deklaracijom o pravima ovjeka i nezavisnosti potpisanoj prije dvjesto godina. Mi bi vas jako molili da ne moramo upotrebiti silu, aneksiju i referendum, na kome neete dobiti ni pol postotka. Kako ne bi morali upuivati anketnu komisiju, koja je listom na naoj strani. Svatko bi potvrdio, kako od nazonih, tako od ostalih. Ad akta i bog te veseli. Ali nisu ni .oni ludi da se skupljaju po nekim birtijama ili u staninoj restoraciji, nego uvjek u nekakom dvorcu prijanjih kraljeva, meu svim onim starinama koje mora paziti da ne urui u onoj velikoj urbi. A labui samo gledaju iz svojeg bazena i misle si svoje. Tko bi to i potpiso da ga nisu doveli u versaljski dvorac, e se odma napravi u gae od tih silnih pigla sa kojih gleda samog sebe. Jedino da bi se narod priupito oete li, ljudi, vako ili nako? Biste li vi jo malko diktature i sviju onih svinjarija, ili da bi doli do nekakog boljitka? Ne, u redu, samo vi kaite, zahtjevajte, vaa je rije za nas zakon. Mi smo voi jedino radi toga da vama ugodimo do zadnje. Nama nema druge zadae nego ta je ta. ujte naeg dinog predsjednika, evo glasa Prima Rivere, mudrog dravnika i finog ovjeka. Otac obitelji i otac nacije istodobno. Brka svakoje svoje djete sa bilo kojim seljom, koji je isto njegov sin, jedino to ga osobno ne pozna. Tko god eli moe doi taj as na njegovo mjesto. Gospon Zamora ili eneral Francisko, tko oe. Ja u dragovoljno odstupiti ako tako ele nae teake mase i nai ugledni pojedinci. Samo bez pucnjave, molim, jer mi je teta bolesna, a upravo je malo zadrijemala. A i moj mali imade arlah, emu ne odgovara nita osim svetog mira.. Nemojte da bi provaljivali na glavni ulaz parlamenta, jer bi dolo do nepopravime tete, a sve to jako puno kota. Nego ako bi vam trebo klju od zadnjih vrata za poslugu, ja bi vam bio voljan predati putem moje sluavke, pa vi onda ve vidite kako ete. Teko da bi sve ilo kako vrijedi, da se od vremena do vremena nekoji bradonja, ili koji ve je na vlasti, ne sjeti da bi neta reformiro u prilog neemu. Sve ta je bilo prije da nije ni za drek, a da e istom sada biti. Kako se samo oni njegovi i pokraj njega lupe po elu od jala i ta su se stvarno iznenadili. Pa mi tuj njim nogu do noge, a tako to nam ne bi palo na pamet do sudnjega dne. e je samo dro tu ceduljicu, u kojem nutarnjem epu, da mu je nitko nije mogo istrgnuti prije njega, da bi ga zaskoio. Zbiljam je lopov i spreman na sve. Vidra. Vraji podanik. I sve kroz taj njegov vraji stil i te njegove vraje novine, koje se itaju kako na zahodu, tako u brijanici. Kad govori iz due samih obinih ljudi, koji ni ne znaju da su tako mislili. A istom kad ne moe milom i putem pera, onda se poima pucati iz revolvera. Krasne studentice i marljivi aci koji vie ne ele podnaati sve te bedastoe okolo sebe. I onja Petrovska i Vera Zasuli,

premda je ova zadnja idovka. Svak nacilja svojega cara, ili namjesnika, ili efa policije, pa du! Radi ega, ako boga znate, gospon Halturn, i gospon Akseljrode, to vas je ponukalo na tako to. Ja, ja ne, samo on. Ja piem knjige a on puca, taka je podjela. A kanje i jedan i drugi i trei u povjesti, svi osim ustrjelitog efa sa policije za kojeg ne zna nitko, kolko za crknutu maku. Mi jedino oemo sruiti stubove drutva s pomou dinamita, a inae smo mirni i trudoljubivi graani po svim pitanjima. Moj je tata ininir na eljeznici a moj u rudarskoj struki. Mi samo elimo ubiti svakog' koji je kontra nama, a druge niti u snu. Kako veli na veliki velikan Bakunjin, koji puno pui. Jedino treba podirnuti duu seljaka, marljivog studenta i socijaldemokrate. Uvjek netko pita neta a nakon toga sam odgovori. to da se radi, kamo i radi ega. Seljak samo bulji i ne svaa, dokle mu taj isti i ne razjasni. Tuj i tuj, radi toga i toga. Gospon Baldvin, gospon Balfur i lord Askvit. Koji krasan svijet, svi krepki, premda stari, u dobrom odjelu i iz odabranih obitelji. A vamo, tolko okapanje oko nereimih problema. Bolje da puste k vragu i Dancig i Dardanele i istono pitanje, pa da popiju svoju aicu konjaka nakon jela i lus. Tko e to rjeiti i kontra ' kome. Antisemitizam proti semitizma, koji je to isto, samo to je na obratnoj strani. I radi ega ne iznesu sve na berlinskom kongresu, parikoj konferenciji ili ispred suda u Hagu. Netko e ve rjeiti, samo ako se ustrudi. Jadni Aristid Brijan, koji je prije rata imo i ulicu ovdje kod nas, a sad nula. I on koliko je govorio sa raznih govornica, pa nit. Nit je imo kome, niti radi ega. Demokrati, radikali i socijalisti kontra republikanaca. Svaki si izabere nekoji pravac, a to se taj kria sa tuim pravcima, pa tko je za to kriv. ta se nisu unapred dogovorili, nego usred onog rata, u kome se nema kada dogovarati. Kad topovi govore, kad istina i razum uti. I taj fini gospon Bene puno me je razoaro, kaki je bio prije. Jedino ta je eh, to mu opratam, jer oni uvjek na kraju zakackaju. Samo kad nije dolo do graanskog rata, koji je ipak, mislim, najgori. Pucar i koji nije uope vojnik, nego jedino graanin, pa se po tomu i zove. Obian inovnik u regenmantlu ili kalfa u iljtkapi, a ui u nekojem haustoru i puca u istog takog kalfu ili uitelja s druge strane ulice. A niti se nije ni raspito ko je taj u kojeg puca. I to e rei ako te taki legitimira kad poe po kruh i mljeko, ako ovoga uope bude. Ili da bi io po aspirin u apoteku jer te boli glava. Jesi za ove ili one? A oni na vlas isti, jedan ko jedan. Tu stvarno mora imati sitne pameti da se provue. Nije ti to obino glasanje za ljevi i desni centar. Svak imade svojeg kandidata i svoj stranaki grb, bilo nekoji alat, ili tica, ili neko nerazumivo slovo. A vako, iji si i e si, o tomu ni povjest ne zna, jer jo nije napisata. Najvolim anlus, ili direktorij i nagodbu, ili kompromis, jer onda zbiljam vidim da imam posla s pametnim ljudima, kojima nije za cilj bosti se u onom rovu punom vode, ili da bi se bacala handgranata preko treke. Jedan veli tako i tako, a ti ili ga sluaj, ili lupaj glavom o zid, ali uti. Kad si potpiso, a nisi gledo ni je li mjenica, ili raun za elektriku, ili bezuslovna kapitulacija. To si mogo prije, a sad nikako. Tko povue Kerzonovu liniju, taj se ima i vladati prama istoj, a ne da bi je briso ili premeto vamo-tamo, ili da bi je prelazio bez potrebnih papira. to je, je. Ne znam pravo za koga bi bila. Edvard Grej, stari gospon Klemanso, ili nesretni Gandi, koji je umro eljan svega. Jedan krasan barun, drugi pametni seljo, a trei samo oda gol i bos, i prosi, i to ne radi sebe, nego radi cjelog naroda. A svakoji velik na svoj nain, ta me i smuuje da se ne umijem rjeiti. I tko je samo izumio sve te velike stvari kao opi trajk, svjetsku izlobu i prvi svjetski rat. Nije valjda jedan te isti, jer bi mu bilo puno za izumljati sve te dogodovtine. Nego ovaj jedno, a drugi sasma drugo. Jo sam

zaboravila kazati za seobu naroda sa sjevera na jug i obratno, kad vide da dolje nema nit, i da im je tamo e su bilo puno bolje. Kao i kod privredne krize. Radi ega se nisu prije dogovorili kolko e koja roba poskupiti, pa da je nakupuju dok je vremena, a ne kanje joj, majko moja, to u bez kave, bez pamuka i bez petroleuma. A sve skupa ne vrijedi ni piiva boba i bez svega se moe kad se mora. I otkale im samo ta fina imena, Hamilton, Heg i lord Halifaks, i to samo na h, a kamo e su druga slova. A pomislite vi te kurai od lorda Kienera da stane pred cijelu onu vojsku i vikne naprijed, premda kugle prate sa sviju strana. Ili kad je Kemal paa strgo feredu sa svakoje Turkinje. Pa ti muevi su ga mogli podrapati ko u, tolko ih imade, a svi grozno rabijatni, to znamo i od prije. Ali ufa se vrag da e mu kanje dii spomenik i napisati zlatnim slovom njegovo ime, pa se ne strai. Jo bi tomu pribrojala Belu Kuna, koji premda debel, isto se nije straio da govori s onog balkona u Peti, a svakoji ga je mogo naciljati s druge strane, jer je bio jako velika meta. Onda ludi Lorens od Arabije, to je taj iskao u onom pjesku e se mogo zagubiti ko jedan i jedan, a on ipak klipsa s kraja na kraj crne Afrike i ne boji se ni lava; ni zmije, ni silne ee, jer nie ni kapi vode. Puno mi imponiraju pakt u Lokarnu, u Lozani i u enevi, i kako samo ti vragovi pronau krasno mjesto za sjesti i potpisati te papire, niti ne gledajui. Tolko oni imadu povjerenja jedni u druge. Jedino to je to u vicarskoj, e nema laganja i e svatko svakom vjeruje na rije. A sa sviju strana skijai, urari i oni ta ciljaju jabuku na djeijoj glavi. Zbiljam svijet za sebe i neta posebno, njima sam uvjek bila jako zadovoljna. Vi mislite da je meni lako potpisati taj prokleti pakt s Njemakom. Pa vidite da prati sa sviju strana i da ne zna de nai glavi mjesto. Pa nisam niti ja posve lud. Budite pametni. Jadni gospon Peten, nolko star a mora se klanjati -nesretnom Hitleru, koji ne zna ni e je, ni to radi, tolko se pohasio. A niti on ne bi bio onako nepodnosiv da mu nije tog kljakastog Gebelsa, koji ga samo podgovara na najgore, pa mu je kanje krivo. 1 on je ovjek, nego ima loe savjetnike, to je gore nego da nema ruku ili nogu. Da je meni netko utuvio u glavu da sam Hitler, pa jo k tomu zaljepio one proklete brkove i upio me odzada da moram govoriti s onog balkona itavoj toj rulji dolje, ja bi sasma druke, to vam ne moram posebno ni tumaiti. Mili moj narode, ljudi Njemci i ene Njemice. Premda sam Hitler, ja neu poiniti sve one svinjarije na koje me nagone ove zvjeri u ljudskom obliju, jedan debel a drugi sa prebitom nogom, koji me puntaju na najgore, jer u meni ipak imade neta od ovjenosti, pa neu. to e meni da svi vi izginete u ljutom ratu, koji uope neu navjestiti ni najmanjoj zemlji u susjedstvu, nego u im, obratno, pruiti ruku pomirnicu. A vi drage moje Njemice, zarad ega bi vi sve bile u mene zaljubite kad, prvo i prvo, ja nisam nikaki mukarac, vjerujte mi na rije, a vi imadete tako krasne mueve da vam zbiljam zavidam. I samo da troite tolku tintu i papir da mi zakazivate rendes kod prvog stuba na mostu, kad ja stvarno nemam kad izai donle, a i netko bi me vidio od mojih posilnih, pa eto ti vraga. Ja zbiljam hou samo da svaki od vas vrijedno radi u tvornici, a kanje ode doma i poljubi svoju krasnu plavuu ili brinetu, kako koji koju imade. Eto, da mi je bog dao sa. mo pet minuta da unidem pod njegovu kou kao arlo aplin, to bi mu priapnula, pa nek misli to misli. A i taj nesretni Gebels isto ne bi bio tako krvoedan da mu je stvarno neprispodobiva Zara Leander dala mali mig kako bi ila s njim u kino. Nego onako cotast, a jo da ga ne voli cura, osim toga da ostane bez kina. Svaki bi se na njegovom mjestu naljutio i poeo lupati nogom po zemlji, barem onom zdravom, i bacati se po cesti i zazivati mater, a ona nesretnica davno mrtva, jer je radila kao valja do zadnjeg dana. Sve

njih ja razumijem, i zato bi htjela uvjek popraviti, a koji put mi to i pode za rukom, samo kad me puste da ih malo oponaam. Ja bi isto tu legiju stranaca zabranila jer nitko ne zna ni komu pripada, ni radi ega je tamo e je. Navodno da neta uvaju, a tamo e su nema nita nego pjeak. Pa tko e ga odnjeti, ako nije radi toga ta su svi iz jako propalih obitelji, pa im je lake da tako prou a da im nitko ne zamjera. Masoni isto. Radi ega bi oni bili u tolikoj tajnosti kad im nitko nee nit. Samo da vele mi smo ti i ti, ljudi poslovni i tomu slino, jedino ta smo masoni. Pa komu to smeta. I ja sam oduzeta i ne mogu odati, pa opet kontra tomu nema nitko nit. Svatko imade nekoju falingu, pa nek su ivi i zdravi. Nego samo unjaju neta po nekojim kutovima i radi toga i sumnjaju na nji, a nemaju stvarno radi ega. A da se svaki iskae, da ispripovjeda neta duhovito iz njiova ivota i te podzemne stranke, svako bi se rado nasmijo i puno bi ih vie potivo. Pa i ja najvie volim gledati diplomaciju u cilindrima i balskim opravama, svaki je sa svakim dobar, samo se smiju, ljube ruke eni od onoga najljueg protivnika, sa svima tehtlmehtl, a ovamo alje depeu svojem kralju, ili ve komu, da odma bace bombu na prestolnicu onoga ijoj eni je tako zduno ljubio ruku. Uvjek sjede za zelenim stolom, ko da e isti as zaigrati bilijara, puno spisa pred svakim, samo piju vodu, nekoje krasne djevojke sa svake strane im prevaaju, a to rade dolje pod stolom, to samo oni znadu. im je u drugoj zemlji, a ne u svojoj, odma mu je bolje, to svak zna. Nitko ga ne smije uapsiti niti nanjeti zlo, svi ga zovu na veere i gratis veselje sa ampusom i najgroznijim ribama, ne bi jela nikad, a svak je u lakovanim cipelama i gazi po perzeru ko da je princ. Oni i ako se zarati ne idu u rov ko prosta rulja, nego samo dobiju upkartu, i da moraju sjediti u vicarskom hotelu do svretka rata. To im se vidi po nosu, to da nikoju napast nee ni osjetiti, i zato je svaki stvarno pravi gospodin, da im nema para. Da je na Dragomir znao barem frtalj jednog jezika, njemakog ili tomu slino, ali kad je vie volio naganjati flundre, pa bi sad sjedio u ministarstvu vanjskih poslova, ako ve prije ne bi nainio nekakvu nepodoptinu sa onom istom koja prevaa. Kad god su kod zelenog stola, svi su udivljeni ko mile Gere i ko da mrava ne bi zgazili, a istom potpiu nekoje papire u kakom salonu, odma udare iz svih topova, da se samo pui. A kad skupe novinare da im ispripovjedaju kako je bilo za zelenim stolom i iza zatvorenih vrata, mora biti triput pametniji nego su oni, da uvati to je na stvari, i to se sprema, a ne ono ta ti taj stari u oalima mota, te vako, te nako, a rat e kolko sutra, da ne smogne svezati ni pinkle. To je njima u krvi da jedno kazivaju a drugo si misle, pa onda probaj s njima, ut s rogatim. U tomu je sva svjetska politika i zato volijem kako su Hitler i Staljin, sve svima u brk, mi emo to i to, i sutradan zbiljam i bude. I jo mnogo gore. Milijuni kila eljeza na glave, a ti gledaj gdje e, ali te je lepo opomenuo, pa ne smije rei da nije. Zgodno je bilo i kad su se njih dva isto rukovala za onoga pakta, a kad tamo, ipak je jedan drugog slago, ko ruka debelo, pa je kanje bilo, e jesam bena kad sam mu vjerovo. Da se i njima to dogodi ko i obinom svjetu, to mi je bila sva zadovoljtina. Sta je kod te diplomacije najzgodnije, to je isto ta pomu od niega. Sjedi diplomat u svojem salonu i odjedno neta si zamisli, odma pome nazivati razne osobe i kazivati jednom jedno a drugome sasma drugo, doklen sve ne izmjea, a kanje ode na gala prijem kod nekojeg od svojih kolega i vidi ta je sve poradio i kako se zavaaju pred njim na oigled, pa ode natrag u svoj salon, mirno popije nekoje skupo pie, i legne spavati. Samo mora paziti da se ne posklizne i da oni svi ne pomu svaati tko je sve zamutio, jer onda je gotov. to je da je, samo da neta je, radi ega se ima svrhe iviti i da

sve ide nekakim redom. Najprije opijumski rat, onda incident u Mukdenu, a kao kruna svega, dentlmenski sporazum. To sam primjetila, nema sporazuma a da prije toga nisu padale glave. Meni je provizorna vlada jo i milija nego ona stalna, radi toga jer svi koji su u njoj nisu gladni proklete vlasti, nego su samo od danas do sutra, a preksutra nek netko drugi tare glavu sa dravnim stvarima. Mi nemamo od toga nit, mi smo tuj za dobro naroda i interese veine koju potivamo kao zjenicu oka. Jedino da se uvede red, i da Cigani ne bi krali iz polupatih izloga, i da se ne zavede nezamislivi skandal u pogledu nemorala po kinima i gasthausima. Samo da svatko ne vjea kakove oe barjake po balkonima i ne iznaa slike najveih uftova u historiji, nego jedan barjak i jednu sliku, a za druge figa. U tomu je naa provizornost, mi smo inae ljudi sasma drugih struka, ininiri, kemiari i profesori sa univerze, radi ovog na osobni rad jako trpi, zato smo i potpisali da emo biti vlada tridcet est sati, a vie od toga niti minute. Dajte, gospon Kerenski, pa vi barem imadete puno vremena, nemojte nas ostaviti na cjedilu. Ne i ne i ne. Onim svojim nainom uljudnog a nepomirivog vojnika. Iks generacija unatrag sve oficir do oficira. To je za potivanje, premda je bio kontra svakome napretku i drugom ta je pozitivno. Kako kod nji sve to funkcionira. I nije se eniro gospon fon Bulov, svjetska glava, niti da bi mu bilo dosadno otii ak na drugi kraj svijeta da bi potpisivo nekaki ugovor o Manduriji. Ko da on ne moe iviti i bez toga s onolikom silnom plaom predsjednika. I to sve ne smisle ta tri-etri ovjeka u svojem salonu, doklen piju aj. Ajmo sad blokirati Venecuelu, a sutra da bi poeli rat Engleza kontra Bura na najdoljnoj toki Afrike. Samo koji mjesec, a onda emo podburkati Ruse kontra Japancima, a i ove druge kontra prvima, da vidimo to e biti. I to vele, to stvarno i bude. Ja ne znam to e Rusima da kraj svoje zemlje mlave se s onim malim stvorovima iz ostrva, ali i oni imadu svoje zabave. Danas jednu dumu, sutra drugu, skupina do skupine i reforma kontra reforme, da se znadu oni ludi matrozi s Potemkina popuntati ve radi tih silnih promjena koje ne razumiju. Oni su, sa svoje strane, uvjek na moru, otkale imadu pregled cjele te fertutme na suhom, pa zato i vele jedan drugome, daj da opalim dvije do tri granate odavle tamo, pa da vidimo to emo kanje. A politiarima nikad dosta putovati, ne zna de je frutuko, rua ovde, a e e veerati isto mu je jo pod velikim upitnikom. Uvjek spremit kofer od kroko koe, pa ajd u voz, il brod, ili eroplan, to mu je sve isto, to meni, bome, ne bi bilo. Dajte, gospon Izvoljski, k nama u London, a na e kralj Eduard sedmi k vaem Nikolaju u etvrtak. emberlen u stranu Afriku, de ga svakias mogu pojesti crnci, ali kad je ve izabro taj poziv, nema mu druge. Pa jeste li vi Buri umasti, da bi ratovali kontra Englezima, a vi Bugari kontra Srbima, a prije toga i protivu Turaka. Najprije izbrojite do sto a onda, ako ve morate, onda ajte. Ne da bi netko opalio metak na kaku ticu, a oni s druge strane da pogreno razumiju. Kanje je badava. Nismo, potenja nam moga, nego smo htjeli sruiti ticu koja nas je ivcirala. Radi umastog lovca, dva milijuna mrtvih. Ja samo volim kad se prije svega smisli, porazgovara u krugu politiara, jedni s drugima, potpie abdikacija, memorandum i ultimatum, a kanje neka bude. I to e ludim Ircima ta stranka koja ne znai nikomu nit, a jedino e ih radi toga Englez mrziti jo i vie. Sin Fin kontra krune. Da je to u nekakom filmu, ili da su to neki portski klubovi, to da, ali vako je uvjek netko krai za glavu, a da nije moro biti. Vidite one krasne ljude kako divno sviraju u kvartetu. Gospon Dvorak, gospon Elgar i gospon Rahmanjinov. Sva tri ve dosta stari a nije im teko da svaki uzme svoju violinu i odsviraju nam skupno vlastitu kompoziciju koja opisuje prirodu. U emu je

ta njiova veliina. Samo u tomu ta sjednu u svoj kabinet, na onaj fotelj koji bi volila vie nego it radi gledanja televizije, pa se dobro zamisle. Vani, u forcimeru, svi moraju ii na prstima dokle on ne smisli neta, a onda samo lupi po zvonu i odma uleti onaj general koji je neka vrst doglavnika i zapie to je veliki ovjek izumio za dobrobit cjele zemlje. Ili da bi bili neutralni pa im nitko ne moe nit, ili da bi, dapae, potpisali nekoji sporazum s najgorim neprijateljom, radi iste svrhe, ili da bi odma poeli graditi tvornicu neega ta se jo ne proizvaa nie na kugli zemaljskoj. Samo je vano da taj autant zapie sve kako valja, a ne da bi krivo uo, pa istom kad su potpisali i sporazum i podigli tvornicu, a tek onda vide da niti su trebali potpisati s tim uftovima, niti je bilo dobro graditi tvornice na vr brda do kojeg nema ni kozje staze. Sve ovisi o toj budali koja biljei, zato je puno vano da on ne bude ba zadnji, ni po pameti ni po rukopisu. ujte, gospodo poslanici i dragi moj narode. Dragi gospon predsjednik. Ja kao susjedni predsjednik nudim vam ruku pomirnicu, premda to ne bi nikako smio radi onog groznog pokolja u prijanjem ratu. Ne, ne radi naeg, nego radi vaeg. A ipak zbog toga to sam ludo dobar, ja meem svoj paraf, pa nek mi budua pokoljenja sude ako sam profuko njiovo povjerenje. Kako samo umije On njima odrezati, ko da su ili u isti razred puke kole. Jedino ta je malko blijed, radi ega je jo ljepi. Ja bi traio da mi narodna skupina odobri da bi podigo te tvornice i most i ciglanu, a osobito plac za kuglanje iza tvornice, jer znam ta naem narodu fali, a vi prosudite jesam li zavrijedio tako to. Ako naem radniku ne treba pivara, onda ne znam to mu treba. Pa probajte vi raditi ko marva od jutra do sutra, a da jo ne utaite eu jednim kriglom na koncu. Pa je li to puno, jedan krigl nakon onog rovanja ispod zemlje. Ili da bi malko gledali nogomet, bar jedno na nedjelju. Pa bez toga mu se ne mili penjati se na onu visoku pe u koju moe pasti svakog momenta, samo ako se naivcira. Ja vam velim da je to jako vano za njegov osobni razvoj, kako vanjski, tako nutarnji. Pitajte doktore. Svatko neka dadne maleni prilog, a ja odma s ruke skidam zlatni sat, pa neka ga pretope u ta treba. Zbiljam je njegov primjer tolko zarazan da bi i sama izvadila zlatni zub iz usta, samo kad bi ga imala. A masa njih imaju, pa ute, ko da su im usta puna vode. Taka zemlja, a taka skromnost. Nitko ne bi pomislio. On da je taj. Ja ga uvjek zamiljam kao puno manjeg, a i da je stariji, zbiljam ko najljepi glumac. Netko imade sve, jedino ta se naivciro kod itanja dnevnog reda i rasporeda satova. Nanovo maralov plan kontra monroove doktrine, a navodno da je na stvari lokarnski ugovor u svezi sa mak mahonovom linijom. Sve je to ucrtano na mapi svijeta, da se znade de je to. Neka vrst kazala za povjest, jako napeto u svakoj toki. Istom tada vidila veliku etvoricu i malih sedam patuljaka. Ma nije vraga. Elbidi, Hari Lajm i Bobi Votson. Ma e? Tuj, u prvom redu. To Danica ne moe svatiti do preksutra. Sada e govoriti predstavnik Kouminterna. Taj je praktiki Kinez, premda niim ne pokaziva. Sve radi proklete rudae, koju jedan ima a drugi ne. Njegova vlastita krivnja jer nije kopo u svojem dvoritu, pa nije ni otkrio to imade dolje, u njedrima zemlje. Bjelo zlato, crno zlato, plavo zlato i uto zlato, koje je, zapravo, zlato. Upravo to je taj prokleti kamen kunje i spoticanja za svakoga estitog ovjeka, osobito diplomatu. Mi da smo za osnutak te zemlje koja je posve vjetaka. U njoj je vjetaki narod, vjetako drvee, dapae i 'vjetaka zemlja, koja uope nije od zemlje nego iz nekake mase. Jedino ta me umiri da nakon svega svi pljeu i ipak iskape ampus svi do zadnjeg, iako bi nekomu sigurno i kodio radi samih godina. Barem kada se ne bi umjeo njiov neljudski klan, koji je svue. Jedan ministar, sestra isto filmska glumica, a

sestriina je udata za predsjednika u dominionu. Ti drmaju im oe, kad su puni novaca i imadu vlastiti amac za spaavanje. Doklen ne pukne bruka i ne izae na vidjelo sva ona muzga oko afere s parfemom. Mi samo molimo da dobijemo protektorat nad njima, koji bez nas ne mogu niti mrdnuti. Oni sami oe, pitajte narod s pomou plebiscita, kojem znademo rezultat ve sad. Svi su za to da se pomogne razvoj u regionu, samo da bi dolo do referenduma, ratifikacije i autopsije. ta se jednom odredilo da to i bude. Uz pomo peata i svojerunog potpisa najpozvanijih. ija je rije zakon. Ne bi je on prekrenuo, pa da ga deru. To nikako. Svako se potpie na tuem, pa dadne onom drugom, a onaj drugi ovom. Tako da svatko imade punomoje i pismenu garanciju protivnika, ako bi dolo do kakog suda. Tuj zbiljam imade reda a ne da svako drapa ta je drugi napiso, ili da cjeli taj papir proguta pred svima. Tu onda stvarno ne bi bilo spasa. Mi da smo upalili Rajstag, to je vama? Niti Jevrej, niti Rus, nego Bugar. Kad je Bugar to upalio? Samo sadimo paprike i itamo poune knjige. Taj as itao jednu, jo mi je tuj, u zadnjem epu. A da nije moebit rajsmaral, koji je prije svega gospodin? Niti pui, niti naganja enske osobe. Samo ponekad napsl u krugu najbliih, i tuj i tamo ta kupi nekaki kip. Na jevtinoj drabi, jer mu je to duovolja. Nemojte se vi groziti. Ne, nego se nemojte vi groziti! Tuie vas svome tetku, koji je sluajno rajsfirer, pa ete vi viditi svoga boga. Moje su ruke iste, a u pomenutoj knjigi imade mjesto e sam stao. Tuj je jedan mali elji kojim sam se eljo u knjinici, za onih stanki, jer se ne moe itati neprestance. Mi ne znamo nit, nismo uli nit, i nismo odavle. Sluajno prolazili kad rekoh eno vidi gori rajstag. U tomu je sve. Dokazni postupak, svjedoenja i apelacije svrile. Radi svega proglasiti krivim Nizozemca, koji je navodno peco ribu u kanalu u kojem uope nema nikake ribe. Njegova udica naena u epu podvornikove svastike. Na vjeanje, konfiskaciju same udice i brisanje iz spiska ivih. Da je on odao kolko topova imade Francuska, a zna svako djete da ih je bilo est. I da je na tom papiriu raspored komore i e koja eta vari pasulj sa slaninom, a na stvari krialjka koju sam izumio, za vonje vozom, koja mu dola glave. Tko je lud da rie bedastoe, tako mu je. A zbiljam ist ko suza. Gospodo sudije, gorko ete se pokajati u vlastitoj starosti. Sve ete nai pred sobom. On da je krivotvorio vlastiti potpis? Radi ega? Daje nekoji tui, ali svoj vlastiti, to je bedasto. On samo slii na ubojicu jer imel tu prokletu istu bradu, a podvornik je bio napit, pa mu je jedno te jedno. A njemu nije, ako e radi drugog na vjeala. Poroto, ljudi i ene nae domovine, dajte se malo promislite, dovedite se pameti, a nakon toga idite mirno doma, svojim najmilijim, to i ja jedino elim. Pravda je zadovoljena. I kako samo uvjek pogodi onaj kut u koji baci one proklete rukavice nakon egzekucije! Jedino to je, je, to je da je bankar zbiljam pokro svoj vlastiti novac jer da mu ena nije davala ni kolko za tramvaj, to isto nije ljepo. Ja sam za svakoju parlamentarnu reformu unutar samoga parlamenta, ve radi toga to je to rezultat one prepametne parlamentarne diskusije koja zbiljam imponira. Svakoji najpre zatrai rije, a onda izae na govornicu i rekne. Ne da bi viko sa svoga mjesta, a osobito da bi potezo revolver na onog koji je govorio prije njega. Istom onda kad svaki kae to mu je na srcu, istom kanje svak glasa po svomu i sloi se do u zadnju toku. Tako je potpisat i rapalski ugovor i tripartitni pakt i trijanonski zakonik. Jedino ta sve nije na istom mjestu, nego je jedno u Rapalu, drugo u Trijanonu a tree meu onom trojicom, samo ne znam e. I to ne da bi svi letili s jednog na drugi, nego su jedni tuj a drugi tamo. Volim da svak imade svoje mjesto u povjesti i da je sve sredito a ne jedno preko drugog i u isti as, a kanje sto godina nit, samo glupo igranje karata i

ahiranje od kojeg postane jo gluplji. e ima neega bez takovih ljudi ko to je gospon Pilsudski, gospon Ratenau i gospon Primo de Rivera. Svi u brkovima, premda stari ljudi, ali koji jo mogu dobro podviknuti. Raspuina ve manje, radi one njegove brade i musave mantije, a ispod koje moda dri i sikiru. Jako je bio zlovoljan i zato su mu svi puno ugaali. Samo da se nasmije na caricu ili bilo kog, a on ne, ni za boga. U tomu je dolo do te njegove nesree da ga je nekoji zlobnik pretesterio pilom nasred ceste. Ko da je drvo. Carica je puno cmoljila a i ja njom. Kako i ne bi, kad joj je bio sve i svja, a to, to ne smijem kazati. Crni ovjee, ponaaj se ko da si bjel, samo pusti da te nauimo prati zube i hodati u cipelama jer je to za tvoje dobro. Osim toga, blago si ga tebi to moe stajati na suncu cio dan, a da ne pane u nesvjest. Kad bi nama dao dragi bog da smo tako crni. To ti je zbiljam veliki plus, prama naima, ak i najpametnijim. Jedino da te ne pogrize nekaki prokleti lav kojih ondje imade ko kod nas mrava, osim to su puno vei. Samo budi dobar, pa e ti tvoj bjeli brat namazati putra na bjeli kruh da e ti sve pucati za uima. Ne moe cjelog vjeka jesti roenog tetka, koji je umro od upale plua, ili djete od susjeda, koje ti je zalutalo u dvorite. To ipak nije ljepo. e mi je djete, a ono pojeo ga susjed za frutuk. Premda je bilo i tutlavo i svakako, ipak je bilo nae, ba sada nam je puno trebalo. Nesretni gospon Gembe u Madarskoj, kojemu su idovi stvarno dojadili, pa im mora lupati ajbe na izlozima, bez obzira to je sam jako fin i utiv ovjek. Ovi drugi, Daladje i Remzi Makdonald, Dolfus, s onim svojim malenim rastom, svi neta petljaju, nekamo se upuuju, nekomu piu pisma i kojekake memorandume, a od svega toga na kraju ne ispane nit. e si bio nie, to si radio nita. To je ta zdvojnost koja prati svakojeg predsjednika i radi toga mi ih je puno ao. Pa imadu i onu duu, obitelj i vlastiti ivot, koji zapravo nemaju. Istom kad doe do nekake krize, vidi se kolko su oni rtve sviju nas skupa, koje ba briga za bilo to. Pa molim ljepo, taj Lazaro Kardenas, sa tako krasnim imenom sa kojim bi mogo biti filmski glumac u kojoj god mu drago dravi, a on se mora patiti kao predsjednik Meksika, e su jo polovica goli i bosi a svaki deseti se znade potpisati. A ko da je gospon Azanji bolje, ili da bi Leon Blum bio na neem sigurnijem, samo zato ta su u Evropi. Niti govora. Emil Haa, eh, jo i najgore, s obzirom da se njegovi ne vole tud za majku boju, a sa sviju strana mu zvecka pod nosom tuda puka. Svakojeg mi je ao koji je na poloaju, ali kad je jo k tomu i eh, onda sam naprosto zdvojna to e i kako e. Pa tko od njih znade rastaviti i sastaviti puku, a kamoli da bi pucao iz nje. Pa i kad bi nao de se mora potegnuti prstom, ima iza toga jo neta, a to je naciljati prama neprijatelju, a ne prama svojem drugu koji tuj isto stoji u blizini i ne sumnja na nita. Jedino ako bi oficir bio tako dobar pa da mu pokae u kojem pravcu su oni tui a u kojem njegovi, to onda da, premda jako sumnjam da i oficir to zna, jer ni njemu nitko ne pokaziva, a on osobno je kontra svakoj sili na svijetu. ta se rata tie, ima i groznoga, osobito ono komadanje ivih ljudi u samom rovu, jer onaj koji puca iz topa ne moe birati, nego opali, pa kud pane. Ali morate priznati, imade i ljepog, prije svega ono na koncu, kad svi unidu u najluksuzniji pulmanov vagon, u kakom nisam bila sedamdeset i tolko godina, potpiu one spise, popiju po templ ljivovice i rukuju se da ih cio svijet vidi. I jednima i drugima, i koji su pobjedili i koji nisu^ malko suza u oku, kolko da se vidi da su ljudi od krvi i mesa a ne drveni lutki sa kojima upravlja netko iz sasma treeg kraja zemlje. Bez obzira to ne znadu jezik onog drugog, oni, svaki kako umije, vele nazdravlje i ivi bili, pa svak svome domu. Jedan da popravi uruito, a drugi da proslavi to je onom prvom uruio sve do zadnjeg

krova. Ako u tom nema nikake zadovoljtine, ne znam u em ima. I nije se dogodilo da bi ovaj poraziti general doo atljav, dronjav( i bos pred pobjednikog, koji sa svoje strane naravski da se sav blista i cakli od molkreme, briljantina i odekolonja. Ali velim i onaj prvi, koji je posve izgubio rat, isto je tolko elegantan i izbrijan, da bi i njemu puno koji goljo s ceste pozavidio, samo da bi bio na njegovom mjestu, pa makar moro potpisivati i kapitulaciju. Ne mogu pravo vjerovati da rade onake stvari u onoj klaonici. Pa nisu ni ljudi tolka marva da mogu udariti nedunog vola u pol ela im unie unutri. to je on njemu skrivio i je li ga on ranio, i sa kojim pravom. Jedino radi toga ta su mu dali to prokleto drvo u ruku i napuntali da zamane. A ono oko nedunog vola, koje se tako otvori, uprav ko

da zna sve jo od prije. Pa je 1 imade taj mozga da tako lupa po bojem stvoru ko ta je i on. I da samo ne moram gledati kako se nakon svega otripa one dvije minute zadnjim nogama, doklen ne zatuli jo jedno i ne prekrene oima. To ta posluju u nekakoj banki ili ak i u elektrinoj centrali, pa konano i u zalonom zavodu, sve je ljepo i kulturno, bez ikake krvi, jeste da neko jamra za zimskim kaputom ili da su mu iskljuili elektriku ili da je potroio zadnje novce, to da, ali ovo, sa deranjem te nesretne krave na pol, a kanje jo na osam djelova, u to skorom da ne vjerujem da je od istog naroda i od istih ljudi smislito i uradito. Barem da puste one nekaku muziku ili da mesare iza nekakog zastora, jo bi i moglo, ali vako, teko da bi se uope smjelo, a moda nas samo time strae ko i nekim glupim filmom o vampiru i baba vjetici. I jedino da u tomu bude nekakog reda. Nemam zato protiv da raetvore cjelog ovjeka ako bi nam pokazali de to stoji i kako koji dio funkcionira. Samo nemojte da bi okretali puke spram ivog stvora, ta ako je nabita? Tuj bi stvarno moglo doi do velike nesree. to ako bi mu kugla prola kroz nedunu glavu. Isti as mrtav, ili barem paraliziran. Stvarno ne znam tko izmislio, i radi ega. Pa neete se valjda gnjapati okolo tog prokletog Verdena cjele godine. To vam je na stvari jedna livada i neta brda. Komu to treba. Zbiljam, to se sve moe dogoditi u onoj pasjoj pucnjavi. Niti znade tko je sa koje strane, niti ih uope pozna, a puca ko lud. Jedino ta su Njemci, to priznam, i radi toga ta su njiovi, a da su ovi nai. Pa ujte vi, gospon Fo, i gospon Pering i gospon Dijaz. Ja zbiljam ne znam. Pa je 1 to vama sila da se naganjate sa onom drugom gospodom koji su isto tako gospoda ko i vi. ujte, gospon Hindenburg, bi li vi neta poradili za zelenim stolom. Vi ste barem pametni. Kad je ve taj vraji brod otio na dno, i kad mu nema pomoi. Krasni mladi zrakoplovac Ginemer da je zbiljam pao ravno u ledinu. Jadna ta mati, stara gospoa Ginemer. I otac isto, stari gospon Ginemer. Samo da sam im znala adrese. Doim ni ta kugla nije najgora, nego ono strano blato. To ne mogu podnjeti za gledati, premda bez blata uope im nije stalo da bi ratovali. Onaj vrag jedva eka da pane kia, pa istom zaurla naprijed i svu tu silu

bedastoa. Jedino da mi netko razjasni to je to, i da bi se makar ratovalo po istom i ravnom, a ne vako. Po brdima i dolinama, a jo po snjegu. Pa nije to rodlanje. Ne bi nikog svog pustila, za

ivu glavu. Onako krasno svi obueni i obuti, pa da legnu u onaj kal. To me nitko nee ubjediti. Da su se samo gospon Poenkare, gospon Askvit i na nesretni Franjo skupili i dogovorili. Albert isto, a mogo je i gospon Holveg, ako bi ga pozvali. Glavno da se to ustvrdi, plati ratna teta prije samog rata i dodjeli komad zemlje ovomu i onomu. Svakom bracu po falacu. A ne ovako. Jedino ne znam to bi s onim kasarnama i tim silnim pukama, kad nema tolko zecova, ali to nek oni rjee a ne ja. Nesretni vojnici koji ne znaju to bi u tom odurnom klanju, jer im nije nitko ni reko. to, mi da bi pucali u one na drugoj strani? Ma nije vraga. S pomou vatrenog oruja i odarafljene handgranate? Je li skupa, ili svaki kako znade i kad mu se prohtje? Onda da. Samo vi nama recite da bi mi znali. Mi smo sitni obrtnici i prodavai enskog vea, pokupiti zadnjom naredbom kraljevskog vojnog ministarstva. To je za nas neta sasma novo. Jedino ako bi nas uputili radi ega moramo drati ovaj strani mesarski no tuj na cijevi od puke, kad nam tako samo smeta. Mogli bi nedajboe zakaiti nekojeg kolegu, bilo od naih, bilo iz kompanjonske pukovnije s onu stranu. I da bi imo netko ferband pri ruki ako se to zbiljam dogodi, jer je ovjek ovjek. I samo jo ako bi nam kazali da im moramo nazvati dobar dan ili neta drugo prije nego skoimo u njiov rov, ili da odma pomemo pucati i raditi druge grozote. Mi bi samo da budemo sasma upueni, da se kanje ne bi ispostavio nekaki manjak na koji nitko od nas nije naviko. I kako se samo ustrudi onaj lovac oko puke i stolca na kojem sjedi, sav se pretvori ' u nit, a sve zato da ga ne uje oprezna lasica i mudra lija. I ne bi taj ni trenuo, ni podanuo, samo doklen mu ne dode to blie na nian. Sav se pretvori u uvo i oko, pa odjedno du, usred krvoednog vuka koji je ve moda podero stotinu ovaca, plus Crvenkapinu baku. Pa komu onda da bude ao radi njegove sudbine kad je zvjer, da gora ne moe biti. A s druge strane, i lovac se mora izdovoijiti negdje, bolje nego da ucoca roenu enu ili nagrdi

staru mater radi nieg. Ovako saspe u skota ono eljezo i jo kanje dobije kolajnu, a doma posve miran, niti mu drhti ruka, niti nit, niti da bi sanjao vuka u ljudskome obliju, ne. Ja potivam i ribolovce. Pomislite kolko se oni moraju mrznuti u onom prokletom amcu dokle ta prasica od ribe potegne ozdola za udicu. Pa nema ni on tolko ivaca da bi eko cjelu no, a njoj je i tako svejedno, pojela je vea riba ili estiti uitelj, otac etvero djece, koja nemadu to jesti. Jo na zemlji kako-tako, ali tui se po moru, to je puno gore. Tuj, na tvrdom, iako metak ne bira i sablja sjee svakoga, ipak se moe nee sustaviti; ali na lai, e e ako te napanu, pa jo i probue ozdola da pome tonuti. Niti e stati na stabilno, niti nit. Nije badava admiral Nelson izgubio i nogu i ruku i oko, dobro mu je ita i ostalo od djelova kad su ga dopremili natrag u Englesku. Ja da sam u tomu, prije bih viknula s najgornjeg jarbola da prestanu sa tim grozotama, samo dokle ne doem na tvrdo, a kanje nek puca ko oe i kolko oe, jedino tuj, na moru, po neljudskim valovima, tuj da se suzdre ako ikako budu mogli. S druge strane, pogledaj ti samo te zgode kod plivanja. Svatko bi potonio ko sikira na dno, otkale nema povrata, samo da ne mava rukom ljevo i desno, tamo i vamo. I tko se navraga sjetio toga, podigla bi mu spomenik vei nego Tesli i Edisonu skupa. Njima sve, a tomu koji je spasio strane smrti od utapanja tolike milijune, njemu nit, niti mu se imena ne zna. Moebit je nee zapiso uput i nariso kako se treba plivati, a drugi

nali i odma poeli rabiti, premda je to izumio on a ne oni. Nit sam znala nit u znati, ali mi je ljepo viditi kad drugi plivaju u bazenu i namjesto da se utue na najgrozniji nain, dobiju jo pokal i slikaju ih za novine. Puno volim slike, kad najgori konkurenti u bankarstvu, gospoda Kobden i Brajt, za istim stoliem, kod crne kave, gledaju jedan drugomu u zube, smiju se, a to jedan drugom misle, to samo oni znadu. Vie je takih sjedinila malena slikica, uta od pokazivanja, ali svak u nju vjeruje jer su oba ko iva. Nesretni oni ta su osuditi da potpiu kapitulaciju, pa da ih kanje cjeli narod pljuje gdje god se pojave. Jadni gospon Kvisling i gospon Peten, koji vie ne smiju izii ni u kavanu, na kavu sa lag-obrstom

ili tomu slino, ve im je netko napiso kredom na ledi nekaku bezobratinu a da nisu ni primjetili. A samo radi toga ta su se rukovali s prokletim neprijateljom, koji je i tako pobjedio na svim tokama i unio u kraljev dvor ko u vlastitu talu. Sva sretna da u naoj negdanjoj tolkoj familiji nije bilo niti jednog dravnika, nego samo tiljeri, trgovaki pomonici i ljenici, jer bi me to puno deralo iz dana u dan, a ne bi si mogla pomoi. Zato jedva doekam da vidim veseli radeniki izlet u polju, za ono malo slobodnih dana od pretekog rada u tvornici i na smrdljivom teretnom brodu. Svak ponese jauzn u novinskom papiru, nakrivi iljt od kape, a ako jo imade curu, ko e njim. One u umi, razvagani se ko nitko njegov, tko znade svira ermuniku i duva u grozno veliku trubu, a najglasovitiji meu njima popne se na stolac za rasklopiti i pome itati iz debele knjige o prijanjem ivotu skitnice koji je postao najvei knjievnik svijeta. Netko se uprav veseli sa svojom djevojkom, drugi se utuio sa onim sendviem, koji je na stvari kruh namazan mirgvutom, ali ipak svaki slua na pol uha onu krasnu pripovjest o kojoj misli i kanje, sutra, kad je ve za strojom. I kako su samo oni divno urediti za tu priliku, svak u istoj koulji i ispeglanim hlaama, a tko nema peglu, metne hlae pod madrac e spava, pa su sutra gane nove, ko iz parne peglaone. Nekoji se skine i u majicu, pa se vidi umjetno istetovirani radniki znak na ramenu, ili ime kakove cure od prije, a nekoji ne, nego samo zafrkne rukave od koulje dok lei na travi, da je ne bi svu odma zamazao. Isto su divni za vidjeti u povorki, ako je nekoji od njih umro, ili ako namjere protestirati proti kakog poskupljenja, na trgu, e njiov vod sav se potrga od vikanja kontra vlade, to oni svi zduno prifate. Ali doklen se jo ne skupe, odasvud, iz sviju ulica, ko da idu na najljepu proenciju, sa cvijeem u ruki i u zapuku, nanaaju velike slike negdanjih knjievnika i sadanjih politiara, pa koji bi uft moro biti onaj andar da pripuca u tako urednu i razdraganu masu. Drugo bi bilo da oni pomu bacati kamenje na policiju, koja ipak znai red i mir, ili da bi im psovali mater i oca, to ovi iz policije isto teko mogu podnjeti, ali ovako, ovako ne. A drugo je i,

bome, kad svaki od njih pome pokazivati stisnutu aku u zraku, tuj vie nema ale, tolko njih na okupu, mre glava i isto tolko aka, pa se onaj gazda na balkonu od salona puno promisli doklen im ne opsuje neta ili im baci vazu s cvjeem na glavu. Prije e on s njima ljepo i krasno, pa nemojte, majka mu stara, sad ovdje tolko galamiti kad mi grosmama upravo frutuka a maleno

djete lei u vruici, jer se nahladilo na tenis-placu. Nekoji od tih radenika se i povue, jer tko bi imo to proti stare matere i malenog djeteta, doklen se onaj promuurniji ne popne na budu od novina ili plakatni stub, pa otale pome psovati i mater i djete debelome tvorniaru, a on samo mirka i odma im potpie poviicu, pa baci papir dolje u rulju i ode oprati ruke. I da je tuj dolje samo zadnji goljo i musavi strojar, ali se nae i profesor matematike, i pametni uo, i bradati popo, pa i nekoji ininir u naoalima, koji svi skup i puntaju ove sa iljtkapama, pa kad to vide oni iz policije, prije svega bi se bacili na te u naoalima, osim to se oni prvi i sjete i samo mugnu u masu, a kanje ih nai ako si vrag. A u ta se sve ti huncuti umiju obui, jedan ko krampus sa eljezom, drugi ko Karlo Marks, a trei ko najdeblji tvorniar na svijetu. Taj zadnji mora obligatno imati krigl piva u ruki, da se vidi da je prebogat a voli i gucnuti, Marks s knjigom, a vrag s nedunim djetetom u ruki, koje se sprema pojesti. Sve skupa u onoj povorki, i svak glumi to u ta je obuen, premda je i jedan i drugi i trei strojar ili kalfa u peceraju, i prisni su meu se, a tuj oponaaju da su jedan kontra drugog. Od ovog se svi puno razvesele, bilo tiljeri, bilo opanari, samo im se razvuku usta od uva do uva, i provedu se bolje nego na najluoj igranki, pa cjeli tjedan nakon toga prepriavaju onim nesretnicima koji nisu stigli viditi, jer su bili nee drugamo. I kako se samo oni uspiju dogovoriti u tanine da bi obili nekaku banku punu novaca ili sef u zidu kupaone, kod isto tako prebogatog milijunera. Najpre napie cedulju najljepim rukopisom ta moe, da bi li dao deseti dio od onog ega ima puno za jedno potporno udruenje negdanjih razbojnika koji to vie nisu, a htjeli bi iviti poteno i samo od svoje gotovine. To preda mali fakin, koji navodno lie sladoled, milijunaovom oferu

ili pazikui, a ako ne uspije, onda ispod vrata od badecimera, dok se upravo tuj kupa milijunaova kerka. Istom onda pome strka silnih auta, sa tri kraja grada u isti moment dou svi ovi ta su u bandi, a kanje se ispostavi da je u to upleten i deurni policajac na uglu, i vratar banke, pa ak i sam taj ta je za alterom koji izdava novce. Radi toga i ne bude neke velike pucnjave, jedino u zrak, da bi se ustraili oni koji su, premda bjedni, doli uprav radi toga u banku iskati koji dinar za posuditi. Sve za pol minute, i ni njih, ni novaca, jedino taj sa altera da je navodno zdvojan, pa pred gazdom lupa glavom o zid i vie da su oni gnjusni razbojnici, gnjusni razbojnici i u tome smislu. Ali i ovi koji su oteli silne novce, ne smiju raspolagati s ukradenim, ni za kupiti obinu kravatlu, nego sve odnaaju pred noge svom glavnom gazdi, koji je isto tako bogat kao i onaj kojeg su okrali, i koji im samo veli u redu momci i u zdravlje se vidili. Oni navodno kanje dobiju uredan ek na vlastito ime od lane firme za osiguranje, jer da im je potonuo sasma nepostojei parobrod, a ne da bi oni jo bili i vlasnici toga broda. I premda rabijatni, imade i u njima nekakog potenja, pa nikad ne bi orobili kako neduno djete i njegovu parkasicu, nego onog koji zbiljam ima previe. A to su naoiti, to je namjerno da bolje prou kod neke tajnice ili inovnice koja ne zna ko su, a treba im da bi otkljuala pretinac ili kasu koja uope nije njiova. Nije tu ni znatielja puno manje vana. Ne znam kamo bi i kako bez nje. Na svakom koraku neta dobro ta je rezultat znatieljnosti u svakome obliku. ujte, gospon predsjednie. Ja sam samo htio zaviriti u tu katulju radi line informiranosti i proirenja znanstvenosti. Mene vai dragulji

uope ne interesiraju kao takvi. Ja da kradem po uglednim familijama? Ja sam samo htio ustanoviti radi ega ih onako zvjerski bruse sa sviju strana i e su oni pliteri koji se kod toga nemilice rasipaju. Meni da je vano kolko imade milijardi trilijona u onom prokletom bankovnom sefu? ta je to meni stalo kad niti sam ministar financija, niti onaj koji ih mora brojati po osobnoj dunosti. Jedino da ustanovim kako se ne zaljepe kod tog pakovanja u paketie, kad sasma slie jedna na drugu. Ili da bi znao to imade dama u svojoj taki na tramvajskoj liniji

numero dva. Jedino radi usporedbe sa takom koju rabe . na liniji numero est i devet, koja vodi prama nesretnom groblju. Tu je zbiljam gadno zakacko kad su ga ufatili s tim prokletim geltanom u kojem nije bilo niti krajcare, osim nekaki kljui i slika jedne palocije u andarskoj uniformi. Zar zbog toga da ga povlae po sudovima i nesretnim optuenikim klupama, koje su za razbojnike i tate, a ne za ovjeka eljnog prebrajanja. Kad mora zbrojati svaku banderu i svaki gelender i svakoje drvo koje vidi. Sve zarad proklete matematike, kojoj je vjeran tri koljena unatrag. Jo njegov djed pokuo izraunati kvadraturu kruga i pitagorin pouak, pa nit. Dragi otac isto, samo je rano poginio u zadnjem ratu. Ta njiova uenjaka strast, eto kamo vodi, a ja zbiljam nisam znala da imade neta pozitivnije od ovog. Puno toga ta i nije za gledati, kako netko nekog gnjapa i mui na hiljadu naina. Ali ta vrijedi, kad me nekoji avo gura da vidim i zadnju stvar, pa kaka je da je. Pomislite na ta su ljudi sve spremni, da joj zaburi onaj lauh u usta, a ozgo kroz tratir saspe deset litri vode, ko da je ona bure. A samo zato jer je prenaala zabraniti alkohol u brushalteru, ili da je podvaala male kolske curice nekojem gnjusnom Jevreju, kome je bilo do toga. Ili da uzmu iva ovjeka, pa makar bio i ruski car, svezu ga za drvo, pa skupa s tim drvom pretestere ko da nije nit. A ve i ono samo udaranje tanglom ili biom po svakom djelu tjela, i to bi mi bilo dost. Uvjek se probam uiviti ta bi ja uradila da sam u takoj nezgodi, sasma sigurna da bi uspjela ubjediti ih da me puste na cestu i jo da mi se ispriaju. Izvinite, draga gospoo, bila je to neoprostima greka. Samo nas nemojte tuiti naim pretpostavljenima, koji su puno strogi. Ko boga vas molimo. Kako se samo toga nije sjetila nesretna Megi Lerd i Neli Burke, koje navodno da su najstranije ubojice. Pa kako ena moe uiniti tako neta. Nemojte to vjerovati niti u snu. Ja da sam utuila vlastito djete? Nikad. To su gnjusne lai moje pazikue, koja mi je jalna to imam uspjeha na svim stranama. I zbiljam nemojte vjeati i tui ljude radi nieg, osobito ne onim groznim spravama koje su za zvjeri i domau stoku na klaonici, a ne za nas, krtene i sa ovjeanskom duom. Kad bi znala da ne-

koje lokare nee vie piti iz kune apoteke ta dofate, osim toga petroleum iz nelsidera i drugo ta nije za ljude, ja bi i sama bila za prohibiciju, premda to ide sasma kontra mojoj struki proizvoaice najboljih slavonskih vina u historiji. Ali vrag ne spava, a znadem i da bi se svaka pijanica snala odavle i odanle, pa radi ega onda dovaati u kunju poteni svijet koji voli popiti jednu-dvije aice prije ruka i nita drugo. Rade bi bila i za aneksiju i za dezinsekciju, nego za

tako ta. Samo da se badava troe novci i alje policija pregledati svakoju knjiaru da se iza onih knjiga ne kriju flajke s konjakom, to je zbiljam prebedasto da bi bila za to. Mi, da prodavamo alkoholni otrov? Pa mi smo samo poteni knjiari i antikvari kojima je najdrae prodati ili kupiti staru au iz osamnaestog stoljea koja je samo malko trknuta i razbita pri dnu, ali se puno ne vidi. Mi da meetarimo s takovim tetnim stvarima, pa mi smo apotekari koji ljeimo narod s pomou aspirina i injekcija proti ujeda bjesnog psa. Kako vas nije sram da mene kao vrsnu baletnu igraicu popipavate ozdol da nemam e pod suknjom flaicu svezatu pagom? Pa tko bi meni to svezivo, ne valjda gospon dirigent, koji me nikad nije niti pipnuo, premda je mogo puno puta. A vidite ova dva inipota: jedan debel ko bure, drugi suh ko ibica. Obadva nose pomjeate hlae, on njegove, a ovaj njegove. Cjela stvar u tomu da bi onaj dao njemu njegove ta su tjesne, a ovaj onomu svoje, jer mu lamitaju pa ih mora drati rukom. I sve to na samoj cesti. Istom se dovate nekakog haustora, ili dou iza kakog zida i pomu se svlaiti, kad eto ti neke gospojice sa kerom koja odma vrisne i pane u nesvjest, ili kakog raznosaa kobasica koji im odbrusi da to to rade pred svima. Ali da je" to sve, nego uza ovo nanaaju dasku koja uope nije njiova, guraju je u lift u koji nikako ne stane ni sam debeli, a kamoli daska, a gone ih jer su uruili one kruke u duanu kroz koji su isto proli sa tom daskom. Pa komu je to smjeno, ta grozota do grozote, i sva ta teta koju su nasmagali e god su bili. I uruita gospojica, i iivcirani mesarski pomonik, i posve upropastit prodava grincajga. A da ne velimo nit o vlasniku daske, koji je isto ovjek ko i drugi, i komu trebaju novci od prodate grae. Ako

zbrojimo k tomu jo i ona dva koja su ostala bez laa, jer je oito da ni jedne nisu njiove, nego kradene, pa kamo to sve vodi i tko to pua da se snima i gleda pred cjelim svijetom? Namjesto da nam pokau ta je vjeala skupina ili barem neko drugo tjelo u ovalnoj dvorani, ili makar nekoji manji skup estitih i radenih ljudi, e jedan veli ovo, drugi ono, a trei dometne sasma neta deseto, pa da vidi to je napetost i tragedija, a ne kakovo nanaanje neke daske koja i tako fali nekomu u glavi. A ono uanje iza plasta sjena ili na samoj klupi u perivoju. Doe jedan s jedne strane, drugi navodno eka curu na oku, trei fuka i ita novine, premda prekrenute, jer ne zna ni e doe naslov kod itanja. Istom se pojavi etvrti, koji je uvjek glavni i imade gamae, otidu u mali umarak, prostru deku, izvade primus da e navodno kuhati kavu, a onda taj sa gamaama malko se nakalje, obazre iza sebe i saopi da je upravo osnovana ta i ta stranka i da su oni taj i taj glavni odbor od pet lanova. Odma ustanu, istresu deku, spakuju primus i odu svak u svoju djevojaku sobicu, jedino ta netko zabiljei to na jednom papiriu i utisne ga u uplji zub, zarad ega ga nikako i ne popravlja, premda ga boli ko u oi. Kanje idu i dalje, pa iznajme vilu ininira to je istom otio na proputovanje u Njemaku, razbiju nutarnje zidove, sve cigle iznaaju u aktakama, pa podalje, na smet, a unutri unaaju klupe, isto ne znam kako. Dou sa sviju strana, tko na biciklu, tko pjeke, a tko u nekojem autu od lanog pediterskog poduzea. Susjedi ve kutre to se tuj dogaa, ali oni znadu navui u kontra stranu, jedni se predstave ko lovci ta naganjaju divlje patke, drugi navodno trae stan, trei su ko dimnjaari, i sve tako, doklen se ne uvuku u razgraditu kuu, na zadnji ulaz za sluavku, a sluavke isto ni od korova,

isto otila u Njemaku, sa svojim gazdom. Tuj unutri sve porade u takoj svetoj tiini, ne uje se ni muha a i onaj ta govori, vie ape, tako da oni na zadnjoj klupi i ne razumiju, nego im drugi pripovjedaju, najvie oni odnapred. Isto tako i odu. Mogu misliti kako se ininir uprepasti kad se vrati i vidi sav onaj jad unutri, nie zida, sve podropito i pogazito, ili barem on to tako veli pred policijom, a sve je unapred znao i moda je neta i dobio na svoj konto

BEL TEMPO 171

u vicarskoj, to se ne zna ni danas. A ta su ta djeca izvadak za onih dana, nitko nije mislio na opasnosti i gnjusne andare koji ga lemaju, ne birajui je li glava ili to drugo, a ne sjeti se ni podmetnuti torbu s knjigama, nego sve po uima, doklen ne poplave. Navodni petokolac u akoj kapi, a u maji revolver od tri kile, stra za pogledati. I sve one njiove strke i skrivake sa andarima, jadna im mati, premda svaki drugi mater nije ni imo, od onog silnog pranja vea, tuberkula, otac u birtiji, pa onda to e. I ko da se sad sjea, kad nasred ceste izvadi on ono eljezo iz rukava, pa u lana kvarta du du, jer da nije on njega, on bi njega. Onda se svi skupe na nekojem tavanu, u kakovu trnju, ili na groblju, pak vele koji je to poradio i e je zaljepio papiri s crvenom zvijezdom. U onoj dobi, s onim majunim ruicama. Nitko ne bi pomislio. Da je nekoji rabijatni tiljer, ili koji pengler sa ruerdom ko veslo, nego petokolci i njiov stariji brat sa univerze, ako je, ako nije. Namjesto da sjede na satu latinskog, oni promiu zabranite knjige ispod ruke i ferband ako bi neki bio ranjen, za djevojke ni minute, samo itaj one spise i ui se pucati u glavu ovjeka ako ustreba. Onda oni stariji, sa univerze, skupe se svi kod advokata koji je isto njiov, pak se dogovore kako bi zaposjeli potu, i telegraf, i banku, i radio, jer je najvanije kazati rulji da je sve u njiovim rukama, a banku radi novaca, bez ega se ne moe kupiti puaka i to jo treba. Najpre onaj u iljtkapi veli onom bez ieg, tko je, kako se zove i tko ga alje. Onda onaj bez ieg veli njemu da je i on isto pripravan na sve i svata. Nakon toga taj u iljtkapi izvadi izdrapan komadi papira od nekog kanicla za brano na kojem pie puno imena, adresa i kraj svakoga nekaki krii ili krunica, ve prama tomu. Dade mu to u ruke i prikrii da ni za boga ne bi pokazivo nee u birtiji kod koje aice, jer bi netko mogo odati policiji, a onda ode sve k vragu. Ovaj mu potvrdi da nee ni za ivu glavu. Onda jo pripovjedaju to se sve mora poraditi tuj i tamo, i sve to da ne smije kazati nikom za nike novce. Da je to sve tajno i da tako mora ostati. ak ni roenoj eni, koja bi mogla ispripovjedati na placu, a tamo isto imade zbira koji ne smiju saznati. Ili teti, ili rodici, dokle ivaju i piju bjelu kavu.

A kako su zbiljam spretni, dokle se to dogovaraju, i onaj u iljtkapi, i onaj bez, utaju jedan kameni, ovaj onomu, a onaj ovomu. Na vraga naie i redar pa ih pita to to rade, i je 1 su djeca da u tim godinama utaju kamenie po cesti, a i tako su im cipele bjedne da bjednije ne mogu bit. I vidite sad te pameti. Mislite da bi se oni prepali i odma mu pokazali onaj komadi od onog

kanicla sa onim silnim adresama? Niti uti. Jedino da im oprosti, jer danas imadu fraj od svojega gazde, e rade kao soboslikari, pa se vesele i zato utaju taj prokleti kameni, a osim toga ekaju zarunicu od ovog koji je u iljtkapi pa da idu skupa u kino gledati Javor Pala i Katlin Karadi, na to ih redar jo jedno odmjeri i udalji se, a meni pane sa srca kamen teak pet kila. Kanje dolazi jedan ovo na biciklu, premda se ne zna ni tko je, ni kako se zove, niti iz kake je brane. Da se isto imo sastati sa jednim u iljtkapi, koji bi moro imati cvjet u zapuku i na jednoj ruki rukavicu a na drugoj ne. Da bi moro mucati. Jedino kad bi znao radi ega bi se sastali, a da to znade onaj drugi. Samo da on njemu ree Ivica, a da e taj odgovoriti mu Marica, i da e se na tomu svriti. U taj par da je dolo do one fertutme i tog silnog pucanja, niti znade tko otkale, niti zato. e su puke a e patroni, a najpre imade li netko jednu mapu da znademo e smo. Ili barem ako bi ljepo zamolili i pitali nekog uu ili dobrog selju koji ide doma s posjeda, da kako im se zove selo. Ali da kau samo njima a ne i onima drugima koji neka se izgube kad su taki. Da se povjere malenom djetetu koje bi ih moglo provesti kroz umu. Djete nema toga u sebi da bi odma tralo andarima i ispripovjedalo sve od prve do zadnje. Samo da smo mogli znati tko puca i jesu 1 to nai, ili njiovi. Osobno ne poznavajui niti jednog od nji, a svi u istim odjelima, ko da su nekaki trgovaki pomonici ili kolarci iz viih razreda. Osim ta nemaju one kape po kojima bi ih lako mogli razaznati. Jedan je imo nekaki papiri na kojem je bio narisan put, i pruga, i uina kua, ali to jo nita nije znailo za cjelu stvar. Jedino to su znali ime podvornikove eri u samoj koli, i da imade jedan prozor u lihtplavom. Pa, ne tuj, nego u drugom selu, jer da je ovo puno opasnije. ta su ti morali izumljati svakojeg bojeg dana, samo da

ih nitko ne ufati i ne oda ih na policiju, jer onda zbogom diko. Ja ne znam kako bi se snala da sam bila u tomu svemu, a da ne razumijem niti kamo, niti sa kime se imadem susresti, a osim svega da taj uft uope ne dode u zakazani sat na onu klupicu pred crkvom. Pa ne mogu ja tuj sjediti cjelo prije podne da me gleda sav onaj svijet, a u aktaki mi bombe, i cirkle, i onaj lauh, i svaka druga bedastoa. Samo da bi mi netko prekrenio rever, a unutri ifra od tedione, i popis adresa, i sve drugo uito u postavu, ali tolko tvrdo da se odma napipa pod prstom. I je li otaj andar koji te legitimira na ili njiov, ili samo glumi da e me na policiju, i da e nas sve tri objesiti ko make o bogenlampu tuj odma ispred. One trke i onog prekobacivanja preko plota, a ti vragovi jo i pucaju iz svakojeg oruja. Na toj daljini na kojoj mogu pogoditi sjenicu u oko, a ne ovjeka velikog u svakom pogledu. Onima drugima ne mogu odobriti tako ponaanje, premda su braa, od kojih je jedan, nesretnik, jo i gluhonjem. Zar nisu mogli ljepo ko i svi drugi unii u taj duan na pet spratova, pa ako e neta kupiti, dobro, a ako ne, isto dobro, na prstima, van. Kolko sam puta bila kod Kastnera i Elera ili u predratnoj krasnoj kui Tata, pa sam se znala svladati u svakom pogledu. A gledaj njih. Ovaj bi navodno kupio trubu tofa koja mu uope ne treba, nego da je razmota niz tri kata dolje, da oni odozdo misle da je poelo veliko spremanje. Onaj najstariji, koji bi moro biti najpametniji, jer imade oale, isprobava lule ko da e svaku kupiti, pa ne moe cjelu policu ispremetati i svakoju strpati u usta ko da je njegova. Onaj trei, koji i tako ne uje ni top, da bi kupio saksofon i uz njega veliki bubanj. Ako e ga kupiti, iako je to sasma

neubrojivo jer ne moe uti nit, dobro, ali radi ega ih mora isprobavati u samom duanu na zadnjem katu, da cjela kua, svi unutar nje, kako ljubezni personal, tako neuljudne muterije od kojih polovica krade, radi ega oni moraju poludjeti od take maje derae toga gluhog budalaa. Pa dok se ne sastave onaj s lulama i onaj sa tofom i jedan koga sam zaboravila kazati, koji opet isprobava enski ve, i to na sebi, da svak vidi da je bez ikakog potivanja, ali svi skupa su ipak kako-tako prama onomu koji ubi boga u bubnju, i to onda imade izdurati dok se cjela ta strka, kaka je duu dala za krasti i unazaditi cjelu trgovinsku struku za iks godina unapred, doklen se sve to ne uredi s pomou policije, koju nekada zbiljam prevolim jer je ona ljudima jedini spas. I kako su se samo ljepo dogovorili da bi unili unutri i potuili gnjusne andare, a otale uzeli i stol i stolac i rajbmainu i dvije puke ta su ostale od pobitih andara. Ali ne lezi vrae, kad je jedan zapamtio da e to bit u srijedu a drugi u petak, i kad bi ih netko kanje ispitivo, onaj jedan bi neprestance tepo da je za srijedu a drugi ne, nego za petak. Tako je najpre jedan, sam samcit, unio u srijedu kod andara, a oni ravno kuglu u elo. U petak isto s onim drugim. Eto ta ti je vrijedno u toj memoriji koju imadem od malih nogu, i koja me nee prevariti, nego ako smo se dogovorili za srijedu, onda je srijeda, a ne neka druga bedastoa. Ma bogu mu boginu, je 1 to bilo one srijede ili nije. Samo da mi je iva teta, ona bi tono znala, jer je, jadnica, bila puno pametnija od mene, ali to e se. Ma je 1 to bio Pero to sam mu dao onu cedulju od Laze, ili sam Lazi dao Perinu, tko to sad znade, kad su oba pol metra ispod zemlje, i to samo radi te proklete cedulje. A kad bi barem se sjeo to je bilo na toj cedulji, nego ne mogu ni to, ko da mi svraka popila mozak. Bio je neki ojek, bili su nekaki ljudi, bila je grozna fertutma, ali radi ega, i kros to, ubijte me, ne znam. A nije ni udo da se jadni ovjek ne sjea nakon toliko vremena i iz razloga da je proso kroz vatru i vodu ne bi 1 nekako preivio. Pa zbiljam nije lako pisati o onomu to je bilo a da ispane kako je bilo, jer kad god slua jednog za drugim, onako poredane, is*pane da je bilo drukije nego za onog prije njega. Prokleta povjest, sve stupica do stupice, pa ako preskoi jednu, ve si uletio u drugu, a ako si promako ovoj, eno te ona eka ko da si bjesna lisica. Dragi drugovi, vjerujte da je to bilo tuj, na ovom mjestu, uprav e je to blato, koje ne bi rad da sad ugazite radi mene, a ne na onom, kako kae onaj. Tolko pameti imam da mogu zapamtiti po ovom drvetu i onom kamenu i toj tu padini. A nikad ih na istoj adresi, nego da je upravo kod tetke koja je na selu, i da tamo vrijedno ui za maturu. A maturu nije niti vidio, nego je ito izvecane knjige i istio pucu zavitu u fetpapir, a zakopatu u bai. Ako bi presluavali ujaka ili strica koji radi u gvoari ili u opini kao vrijedan pisar, taj bi se zakleo da mu je on zbiljam sinovac, nego da ima upalu krajnika i da mora vaditi mandule prije nego mu ne ode na srce i bubrege. Navodno je sad u sanatoriju, a im izae, da e se sam dojaviti na policiju pa nek ga ispitivaju do mile volje. A vidie i sami da je ist ko suza. I tko e onda naknaditi njegove ivce, jer nakon vaenja mandula da je puno popustio, a on kao ujak imade ga na brigi, mater mu je pala pod voz, a otac, odnosno njegov ogor, nestao za onog rata, u Galiciji. Tuna familija. Pa to ne uhite toga ta je ubio jadnu gospoju Mitrievi u njezinoj drvarnici, ili tko je pogazio mesara Ginovia, a neka osmokolce puste da zavre uredno kolu i postanu ininiri. Premda im ovaj sa policije odgovori da ti ininiri su im se i popeli na vrat, jer da su samo pengleri i usteri, lako bi mi s njima, a bene, ne znadu da su to jedni isti. I kad se sve srauna, tih umjetnih ininira i nije bilo tako puno, nego su znali kako organizirati svu silu onih dogodovtina, a na policiji sve

gluplji od glupljih i blenta do blente, pa su tako i proli. I tko ih je samo to sve nauio onako mrkave, toga nema u knjigama, ak ni onim najmizernijim, to meni ne ide u glavu. Sve sami. Usred kavane Korzo razgovaraju se o najtajnijim stvarima samo s pomou nekojih podirivanja ovog ili onog djela na licu, ili ikobernice, ili ega drugog. Svatko bi mislio nekaki obrtnici sa svojim predradnikom proslavljaju ta se poslovoi rodila ki, jer o tomu je navodni razgovor. Jedino ta se ef najedno malo ufati za nos, a to znai da nekog iksipsilona mora se prebiti i baciti u kanal da nitko ne vidi i ne uje. Uzme bocu radenske sa dva prsta i malko je podigne, a to znai kako e poslovoa otii u tu i tu radnju i zagutiti draguljara jer nije preo tajno pismo komu je trebao. Sve od sitnih pipanja i nekojih pokazivanja ljevo i desno, a od toga je ovisio i cio rad stranke i skorom cjela svjetska organizacija. Unie u haustor kao profesor sa univerze, a odanle izae kao frajla koja se samo poeliti moe. U onoj aktaki imadu sve za prefarbati bradu i umetnuti brushalter na sasma muko tjelo. To ne bi znao niti na mili gospon Dragoljub Aleksi, a kamoli nekoji drugi. Veli da bi elio telefonirati upravi vodovoda, ili da bi imao malenu nudu, kolko da unie u zahod u birtiji, a kad tamo, niti izae odanle, niti ga tamo nau, ko da je proso kroz zid. A volio i sasma crvenu odoru. Ili nekaki ljem iz zadnjeg rata, probuit na jednom mjestu. Ili da anonsira cirkus Klucki. Ili da je ljenik u bjelom mantlu koji leti da pomogne nesretnici koja se bacila iz treeg kata nakon to je popila vitriol. Tko bi pomislio da to nisu niti ljenici, niti od cirkusa, niti luaci sa ljemom na glavi. Tko bi smio sustaviti toga od Kluckog, osim da mu trai ulaznicu gratis, a ovaj to i imade, jer je otisko svu silu krivotvorenih ulaznica pa ih moe djeliti kapom i akom. Jedino ta je nezgodno da tog ljenika priupita neko na samoj cesti kako se operira sljepo crijevo ili kako se sjee kurje oko, ili da mu je upo trun pod kapak a isti ljenik nema niti pojma. Osim da se izvini jer da ona sirota lei u krv\ sa prerezanim grkljanom i slomitom desnom nogom, pregazitom od tajervagna, i da mora tamo to prije. A tamo e lei navodna nesretnica, ve ga eka drugi s aktakom, izvadi lani nos i bradu i odma je suplent na gimnaziji koji uri na sat botanike a ne zna ni to je cvijet, ni to su pranici, ni to je tuak, to jest ono iznutri. Ali dok se oni sjete da on nema pojma o cvijeu, on je ve unio u nekaki badecimer i otale izlazi kao krasna mlada ena u sedmom mjesecu trudnoe. Ajde sad ale prii takoj osobi, s otim da joj se ponudi kod poroda jer da si vieni specijalist za enske napasti. Jer i ovi sa policije su se umjeli pretvarati i maskirati, samo ko e prije koga, i da se najprvo sjeti to je onaj drugi. A ne da razvezu priu, jedan da je astronom a drugi kapetan rjenog brodarstva, a ono niti jedno niti drugo, nijedan se nije vozio laom nikad, a kamoli ovo sa svemirom. To isto i u tramvaju. Izvana vidi ering na ininirovoj ruki, fin ovjek ta pui havanu i sjedi u krasnom odjelu, a unutri, u prstenu izgravirano, ne datum osobnog vjenanja, nego kad se mora upucati predsjednik opine koji o tomu nema pojma. Ininir ita najfinije novine, gledi kroz prozor sav taj promet i misli si svoje, jedino ako ga neki pravi ininir to sjedi preko puta, ne upita e ste vi ono diplomirali i kako se sastavlja otaj stroj ili gradi most preko opasne rijeke. Onda ovaj odma promjeni i veli da je zapravo taj ta rie mape i karte, jer svatko znade de je sjeverni pol, da je gore, a juni dolje, tuj ga ne moe uvatiti. Tako doe na miru doklen treba, na trgu pred kavanom motre biri, etvere oi, ali to im vrijedi kad je* vjetaki gospon iz geodetske uprave zaljepio brk ko u kazalitu, ofarbo kosu sasma u crno, ili, ta je jo gore, nosi se kao glumac, pak samo lamita onom svojom pelerinom, doklen ne izae, ne sjedne u fijaker i ne doe se preobui u

estitog soboslikara, ta i jeste. Nekad je zbiljam bilo svakias ko da si u kazalitu, svak namazan s puno boja, krasno glumi neta ta uope nije i tako se provue. Prije podne si Mitar, kanje Pero, a uvee Janko, pa kad doe doma, eni, premda oni se puno nisu ni enili, ne zna kako se zbiljam zove, a niti ona, jer i toj su isto bili biri za petama, pa se morala pretvarati da nije Milka nego da je Olga. Uzmu najvie ime iz nekakog romana, a tako dotjeraju i vanjtinu, misli krasna dama u cipeli sa polupetom, a ono, pun on nekakih proglasa ta ih razdjeli na univerzi da upravnik grada puca od bjesa kad proita. ta sve ovjek ne izumi da prenese preko granice nekoji vaan spis o osvojenju banke, u obinoj cigaretli ili cigarpicu koji iznutri urede tako da moe stati taj popis. Drugi u onu, a trei u lisnici, samo unutri, u postavi. I to kod trojice razlinih, pak istom kad se sastanu u onom cukerpekeraju, na kavi, ondje tek sastave i vide to im je za initi i to nareiva taj iz vicarske. Gladna bi ga sluala, ljepe nego svaki fundroman, samo jo napetije. Da se oni dosjete prikriti i imena i adrese i svakog vraga ta bi policija mogla saznati iz njiovih vlastitih pisama, to se zbiljam zove ne mala pamet. Pa nisu oni ludi da piu ko drugi, dragi taj i taj, ta je bilo tuj i tuj, i jeste 1 poradili to i to. A policija hop, onamo, i meu one, i radi onoga ta su poradili, sve za jakn, pa u ret. Pa nisu oni od juer. Nego vako. Dragi si ga moj numero dvadcet i tri, juer me sasto u kavani iks numero etri pa mi veli da odmah odletimo do numero sedam u ulici putaa, da mu reem kako su mu za petama nego blago meni da odma sjedne u vlak pa u zemlju stodvajsttri. A ti sad budi tolko pametan pa rasprostri mreu doklen ti ne pane na pamet da je ova zadnja cifra Be, a da je onaj numero sedam na drug Vojo ili Pero, a kavana pod iks da je, na primjer, na dragi Milinov. Dotle su ve svi na svojim mjestima, na sigurnom i ve mjenjaju numere, pa onaj ta je bio sedmorka, sad je dvica, a ovaj od broja etri, sad je sto i jedan. Tih silnih ceduljica koje je moro ovaj slati onomu i onaj ovomu, te baka e poslati kuhane rajice po podvorniku, te iste robe nemamo sada na lageru ali biti e zasigurno ve drugi tjedan. Navodna naa firma moli navodnu vau firmu da joj isporui deset tisua singer maina jer da je ovdje na naem tritu puno velika potranja za takovom robom, a na stvari to je deset tisua maingevera ta su ih Rusi smogli, pa ih rastavite alju u kutijama igica po cjelom svijetu, a tko ima strpljenja neka ih sastavlja i neka odma puca u koga oe. Nai ovdje brinu u pogledu svatova, s obzirom da nismo dobili nikakih matrijala. Konaan datum pira odreen od drugova iz M. za esnajsti sjenja. Na delegat u svatovima stie na kolodvor okolo devet i pol. Znak raspoznavanja: kapa sa iljtom, spisi ispod ljeve ruke, crveni karanfil u zapuku. Lozinka: zdravo, zdravo kako si. ZZKS. Nit drugo. Mjesto svatova kao najpogodnije u sokolskom domu u doljnjoj sali, jer da je gornja zauzeta radi rada na preama. Svatova ne smije biti vie od dvije st. s obzirom na bezbjednost. Nikakih pucanja ili slinog drugog veselja. Pozdrav va kum koji misli na vas. Ma vidi ti nji. ta e se oni sjetiti. Tako neta tajnog, a izgleda sasma nevino. Osim ta je konferencija zamjenita sa svatovima. Svaate? Tko bi se tomu dosjetio. Oni na policiji su zbiljam imali puno posla doklen su odgonetnuli. Niti da su triput pametniji, ta nisu. Svatovi! Pravi huncuti, nema to. I tko bi imo neta proti nekakih svatova, osobito ako se anonsiraju da e biti u sokolskom domu, e se samo ide na sokolske vjebe i basta. Na pokojni Lazo isto vjebo ba taj as gore, a oni dolje zasjedaju i rjeavaju kako e podmetniti bombu ispod stolca bezobraznoga bana. Svaka im ast. Isto i u novinama. Zato na dragi Dragomir uvjek veli, daj cajtunge da vidim to se dogaa, pa odma u mali oglasnik. Ondje

svakog vraga, samo ako je netko imo dunsta o tomu. Prodaje se polovan tricikl, doi u Mrazovievu etri, pa odzada, ponjeu" Kom. manif. i druge knj. radi razmjene. Ili randevu ispod ure, satno dva po dva. Ja mislim da su detektivi i itali tu stranku jako sitno tiskanu, tko bi to svatio. Jal) razoaran umjetnik davao bi satove iz tjelesnih vjebi mladom osmokolcu koji hoe nauiti zabranite teme. Da je nekaka svinjarija, to znade i predstojnik kvarta, ali da taj osmokolac nade u taki rastaviti maingever koji mora donje ti razoaranom proti, a ovaj dalje onom istom kumu koji sazivlje svatove, to nitko nije imo niti pojma. Zbiljam su biti krasni ti dani puni uzbuenja i svakakfli novotarija, a danas skorom nit, ta je i puno bolje ako se jae razmisli. I kolko su samo oni svijeta viili, ta nisu ni zamisliti sebi mogli u svojeg tjednoj i uljivoj radioni doklen su punili flae sa soda vodom i tomu slino. Obini goljo koji hobla onu prokletu dasku od noi do noi, dobiva ceduljicu koju imade predati nekojoj trafikan tici u Beu ili kakom herihteru u Bratislavi a da e mu ulini fotograf iz Abacije dati u znak odgovora mutikl pun nekakih jako tankii papiria. Pa mora se i taj tiljer malko okrenuti u tuem svijetu, i popi ti neta, i malo se proskita ti po cesti, a ne odma vratiti mutitdl natrag, i tako malo-pomalo, proli su on i cjelu Evropu i znali svaku boju dravu kop mi drugi znademo samo iz zemljopisa, i to ako smo bili paljivi dai Najgore ako medu njima dode do nek<$jfti rijei, ter onaj bi vako, ovaj nako, a tog k vicarske nema taj as tuj da presudi, nego onda dvojca su s ovim, a tri su kontra, podjele se> popravdaju, pak oe L ovi denuncirati policiji one, flfi oni ove, svak ivi i spava u strahu, ne smije izai s curom u Kasinu, a kamoli drugdje de bi ga viili. Nekad u tomu bude i puno vie vroo, pa proita u novinama kako je taj i taj losersl pomonik pao pod kotae ili izvrio samouHjstvo pod navodnicima, dok onaj iz vicarske ne poalje u neijem cigarpku novu naznaku po k ojoj m svima zaprijeti da e ti svezati u vreu ako ne budu sloni i ne prestanu se ubijati ko zvjeri. Da su se sastali u nekojem lokalu de igraju gole flike, u Francuskoj, ter svaki se zini da gtedi u ono mjesto na kojem ta imade zvjezdicu, a na stvari ova dva se dogovaraju to e initi $ treim koji sad upravo nije tuj, ali da e doi za pol sata. Tako se uvjek dogovore pa znadu oe li tomu podmetnuti zihericu u kruh s putrom ili e mu sve priznati i uzeti ga za svoga. Uvjek na oprezi, ivot je lov, ili jo i gore, a ti uvjek ko zec, da te ta ne iznenadi. Ja im se divim ta su se sve sjetili onako mladi, skorom mrkavci. Samo neki jedva da je imo tridcet i koju, drugi ne. A taj puno bjesan. togod im je zadnji put kazo da moraju poraditi, oni nit. Niti su otili na onu adresu, u onu drvarnicu de je u fetpapiru zakopan stroj za brijanje, u kojem imade jedna ceduljica unutri, u drku, niti su to odnjeli njiovome ovjeku u peceraju koji radi za kasom, a na stvari promee te cedulje kako treba i kad treba. Ti ga samo znade kao finog druga sa kojim naganja cure i popije koju iza tekog rada u lanoj kancelariji, a oni znadu i vie, da je isti taj sve to prijavljivo na policiju, i da radite u lanoj kancelariji, i da vi niste nikaka firma za cipele, nego ilegalno gnjezdcH a osobno tebe je posve potanko opriao i jo te nacrto kako je umio na stolu upravitelja kvarta. E, pa kad je tako, onda bolje ja njega nego on mene i bog. A bilo je takih koji su zbiljam bili ko stvoreni da metnu drugomu neta u kavu pa se taj samo prekrene, dode ljenik i veli nije nit, sve je u redu, kap, moete ga pokopati. Osobito ta je i ljenik njiov pa je bre-bolje pobriso onaj grozni soc dokle nisu doli iz policije, jer nisu ni oni sisali veslo, ali nekad ko da i jesu. Samo da je sloge. Jer jedni bi reformirali ono ta jo nije, a drugi bi pustili da ide kako ide samo da su i oni tuj. Trei bi odma orobili banku pa od tih novaca

kupili eroplan ili podmornicu, a to e s njom, to da ve oni znadu i da je o tomu zapisano u jednoj knjigi. etvrti ne bi ni to ni ono, nego da se samo promjeni naziv drave a da kralj moe ostati u svome perivoju sa svojim labuima dokle mu je volja. Drugi opet pustili bi i kralja, ali ih ivciraju ti labui koje bi zagutili isti as. I tako napeto i sve napetije, premda znam da e se, kao i svakoji film, svriti najljepe mogue uz pomo onog u gamaama koji ne zna za alu i kojeg se svi strae ko vraga radi onog njegovog velikog znanja o svim tim stvarima, pa mu nisu ni za mali prst u niem. Krasan ovjek, niti jako mlad, niti puno star, odjelo prekrasno saito, ko kod parikog najdera, neprocjenjiv prsten na ruki, u ta se zbiljam razumjem, cigaretlu uvjek pui na cigarpic jer je tako puno zdravije. Divni gospon Meki Kudla. Samo zarad toga njegovoga naina koji svakoga oborua i radi te vanjtine gospodina ovjeka. Osobito kad se usporedi sa drugima njegovim iz iste firme za rogove i kopita. Svi podrpati, tipa na tipi, jo nekoji imade i masno preko oka jer ga je uio koji andar kod premetaine, a on nit, napudrat, nakaljuje se u kavani, uvjek rubac u malom epu, premda ga moebit nikad nije ni uporabio, jer on za sve to vrijeme nije imao ni hunjavice, a kamoli da mu neko prebije nogu ili tomu slino. Pa kad su doli k njemu u njegov raskoni stan ovi iz njegove tajne drube, slua on kako govore u forcimeru, uj uro, kamo si nas ovo doveo, ako boga znade, to mora da je neki proizvoa salame ili bicikla, vidi samo kolko imade kiobrana u onome kutu. A uro njima da je on provjeren kod sviju toaka u inozemstvu, i da mu moradu vjerovati ako ele sauvati glave i sami se domoi takovog gospodarstva, sa forcimerom, kiobranima i autom ispred kue. A kad je nekakom grekom bio jedno presluavan na policiji, to je isto bilo za krepati od smija. One bene ta presluavaju, kad su vidile kaki je to gospodin ispred nji, ko da im se svezao jezik u glutu, pa mu vele ujte gospon socijalist, jer vi zbiljam niste socijalist, pa kako bi mogli biti socijalist tako krasno odjeveni po parikoj modi, samo potpiite ovdje da smo mi dovedeni u bludnju i da ste vi taj lani ininir i direktor apoteke, pak emo vas osobno otpratiti do vae krasne vile na kraju grada. A on se samo smjeka i popipava nutarnji ep sa nabitim revolverom, puno novaca i spiskom sviju svojih pomonika koji ni za boga nije smio dospiti kod policije. Svatko mu vjeruje, svatko ga voli, dava novce i pomae da utekne u vicarsku kad treba. S tuim ispravama, a ipak ga svatko zna i pozna. Vien u drutvu, divno pjeva i svira na gitari, zna popraviti svakog vraga u kui, a onamo drma cjelom tajnom organizacijom pod zemljom i iznad nje. A istom u vicarskoj, e nije znao to e, kolko su ga saletale ondanje keri proizvaaa mljene okolade, to se ne moe predstaviti. A puno mu je pomagalo i ta je znao esperanto, od svakog jezika po dvije rijei, pak te, navodno, svatko razumije. Jedino ta je lake kod igranja bilijara ili napsla, jer ako rekne koju na esperantu, odma ti davaju sve unaprijed, i odma dobiva partiju jer misle da si iz nekoje kraljevske kue a ne iz tajne organizacije opasne vrsti. I ta je najljepe, taj se uvjek prozove nekojim stranim imenom ko da je eh iH Njemac, jer da se na policiji tako najtee sjete, a trebalo bi biti obratno. Da sam ja na redarstvu, ja bi odma uhitila svakog sa stranim nazivom, pa nek se kanje ee doklen ne prizna da je na, u originalu. Uniu trojca u trenkotima, to ste vi pripovjedali, mi, nita, o tomu i tomu. Sad emo mi to viditi kako stoje stvari. Odma vas rastave, jednog u jednu, drugog u drugu sobu, treeg u forcimer ili badecimer, oni ne biraju. Pa budi kuraan i lai da si joj pripovjedo o filmu sa Hedi Lamar ili nekojim glupostima iz slastiarne, kad i ona mora to isto potvrditi, a meu vama tri zida. Odma ufate tko lae, a tko ne, pa u uzu.

Da bi se time bavio, mora biti od osobitog materijala, ne ko svaki drugi. Bogu fala, moji ni jedno nisu bili za to i tako su spasit glave. Jer to je Dragomir naganjo cure, to se nije zbrajalo u nita, na svu sreu, inae bi bio dravni neprijatelj numero jedan. Ja da sam prokazo vlastitu curu na policiji? Ti, nisam valjda ja. Nije, nego se ona sama prokazala jer je bik slabih ivaca. ta se ona imala prokazivati radi slabih ivaca, bolje da se ila Ijeiti, a ne da oda cjelu onu svinjariju sa lanim novcima i drugim. Ja u tomu uope nisam uestvovo, jer sam uprav tada bio prebio ruku kad sam se vrao sa jednog rendesa, pa stao na Ijupinu od banane. Ti da si stao na bananu, koju nisi vidio nikad u ivotu, a kamo da si je kuao. Gospodo sudije, istu Bembu Piriki nisam nikad vidio u ivotu, osim ta sam uo da je slabih ivaca i da voli prokazivati estite trgovake pomonike da su# navodno krali novce iz gazdine kase, a na stvari nisu. A on, upravo je on zna i pozna i osim toga je njegova cura sa kojom zalazi po groznim lokalima, lou skupa i navlae se u zahodu iza, da nitko drugi estit, a u velikoj nepriliki, ne moe unii unutri dokle se ne izdovolje. On, a ne ja, na moju potenu trgovakopomoniku i sokolsku rije. On da je sokol i trgovaki pomonik? Pa sve ta on radi jeste da prenaa nekoje ilegalne spise izmeu dva peceraja koji uope ne prodavaju eer nego handgranate, ispod ruke i za razna bojita po svijetu, a kao plau dobivaju i fraj karte za nogomet i pokoji par dosta dobrih cipela od gazde jer ih taj ima puno, ili karniclu kikibombona. Ja da jedem kikibombone i da idem u gazdinim pumpericama koje da su samo malo zaderane odzada. To je oita la i mogu vam pokazati ako mi dozvolite da vam pokaem. Ako bi smio i ako nije puno neuljudno. Pa da je nakon toga i sudija poludio i prodero se da neka se njih dva izjasne za pol minute tko je kontra drave, a tko se samo navlai po zahodima, da znade kojeg e u ret, a kojeg emo uiti da se nije vie sjetio, na ta su obadva odma okrenula obraz prama sudiji, ali ne lezi vrae, nego i ta Bemba ili Barika ili Buci ka, jer uvjek imadu puno imena, da je uletila u sudnicu sva eofirana i poela iznaati jo gore pojedinosti o njih obadva, da ih je sudac na koncu ipak polo sve troje u Mi tro vicu da se tamo ljepo dogovore to je i kako je. I sad, nakon tolko godina, eto ti nji dva opet, samo je Bucika ili Brandulica, jadna, umrla jo prije puno godina, opet se navlae i pravdaju da je bilo vako a drugi da je nako, i tko bi tuj znao to je zapravo bilo, premda je puno napeto za gledati, ega sam uvjek eljna ko pas vode. I kako onda, pred sudcem, tako sad pred svima nama, opet se popravdaju, premda su obadva puno stari, ali nita radi toga, uope se ne stide i na koncu se jo rukuju, samo ta se nisu poljubili ko boksai nakon to su se mlavili dva i pol sata. A istom u zatvoru! ta god im ne odgovara u smislu konfora ili odjela, ili ega drugog u vezi osobnog njiovog ivota, oni odma kazivaju, neu to nego ou ovo. I kako su samo ti oko njih ta su bili, sljepo ih sluali, to inponira. ta bi meni vrijedilo da velim kako mi dosaiva ovaj ili onaj, ili ta me gnjavi roena ker ili ovaj stolac na kotaima. A on samo veli to i to, ou medenih kolaa u samoj kaznioni, i bome upravitelj ravno kod Sahera naruiva paketi svakog tjedna za gospon osuenika, koji se voli sladiti. Kad pomislim samo kolko je vremena protraio na nesretni Lazo po kavanama uprav tada, tih godina. Pa on se mogo strkniti na ulici sa nekojim od tih kolaca a da i ne zna to je ovome u torbi. I jo kako su ono baokali, i on i onaj njegov stari svat Banjeglav, sve od zida do zida, nako eeni, pa kako se samo taj kolac sa revolverom u epu mogo provui kraj nji. A da ih je sve skup isti momenat uhapsio nekaki vrag od andara, to bi onda bilo. Ovi pijani, a djete s revolverom. Tko bi se tuj snao sam bog znade, bolje je vako da je svak otio svojim putom, nije

na Lazo bio za takove stvari, to stvarno ne. Za neto popiti, malko popriati sa ljudima, to da, ali za nositi vatreno oruje, jo k tomu zabranito, to nikako. Prvo ta bi svakome ispripovjedo im bi sjeo na stolac, ja sam taj i taj i htio bi ucocati ministra predsjednika. Brus. Pa ne die se tako punta, o tomu on nije imo niti pojma. Krasan film, premda ratni. ** Komandant stoji u onoj straoti od bitke, sve oko njega krv do koljena, pogino mu najblii posilni, pas raskomadan u sto komada, a on njeguje jednu malu ticu sa slomitom nogom. Cmoljila, nisam se mogla sustaviti. Samo curi iz mene, ko iz vaserlajtunga. Pomislite, u onom udu da on smogne sile da se zabavi tom ticom. To je neta u njemu, i bog. A mogo je i tu ticu zagutiti jednom rukom, ve i zbog one nervoze. Ali ne, nego on nju u svoju bluzu, i tko zna e je svrila. Da je imala malo vie sree, moda bi je napunili za nekaki muzej. A istom Lenjin kako spava na podu u onoj rabatnoj sobi. Radenica iva od jutra do sutra jer eka bebu, njezin mu stalno dri revolver jer uva onoga dolje na podu koji nije htio u njiov krevet ni za ivu glavu. Samo skino cipele i onako u odjelu, a knjigu pod glavu. I doklen se probudili, ve revolucija svrila, Lenjin nazuva cipele, pa sa navodnim povojem odma otie drati govor. ak ga i jedan policajac pita na cesti da to mu je, a on da ga boli zub, a osim toga isti as pokae da ima vjetaku kosu a ne da je elav. Tako i osto iv, jer da su vidili onu periku i kako su mu svi zubi kras.no zdravi, loo bi se proveo. ujte, tko nam moe zamjeriti da prevrat nije bio vesel? To zbiljam mora biti netko jako krivo nasadit ili da imade ir na dvanajstercu, pa ga sve ivcira. Zar zarad ono neta mrtvih i ranjenih na samome trgu? Pa nekoga mora pogoditi i kugla, majka mu stara. Bolje i to nego suica radi loih ivotnih uvjeta, ili da bi pao pod kotae tramvaja numero dva, usljed jutarnje trke prama tvornici. Pomislite one grozne mjesece i mjesece u bolesnikom krevetu sa jo dvoje sasma zdrave djece koja nemadu gdje, naspram svetoj kugli ravno u srce, nakon koje se ulazi u povjest. A vidite samo ta lica i taj osmjeh od uva do uva. Ko na najluoj reklami za arla apMna. Ili kako se grohotom smije komandir na konju kad ie unio u skupinu pa se kobila poela sklizati po onim stepenicama. Nije se mogo sustaviti dokle vlastitom rukom nije ustrijelio kako sasma zgranutog predsjednika, tako i njegovu tajnicu u oalama. A ona pjesma nakon svega, na krovu pote telefona i telegrafa i ono kolo preko razrovanih tramvajskih sinja? Za to ne velite nit, to je za vas nula? Dajte se sjetite onih smrknutih lica prije svega ovoga, i kod altera u poti, i kod mesara, i u duanu za nirnberku robu. Svatko samo broji novce i plaa, ili ih trpa u kasu, i u tomu mu proe cjelo prije podne. A vidite ovo. Samo provaljuju u nekoje palae, bacaju stolce i stolove nia stube, nakon ega sve zapale na dvoru. ivio 35 maj! ivyo! Porazbijaju ega god imade od staklarije, a kad uniu u banku, poderu i novce i spise, jer da im nakon toga nee ti^bati, da e sve biti badava. A kanje, toliki redovi za kruh* a novaca nikad dost, nego ih prevaaju u tajervagnu. Jedno brijanje tri milijuna, a isto i za kutiju ibica, ne bi puila ni luda. Svakake komedije, djete plae, flundra se povlai po cesti, i pijani mu. Fala bogu naeg Lazu nije tiitko stigo uslikati, pomislite koji skandal. Tko ima sree da se onaj as ne nade na cesti, taj je preivio. Za prevrata\mora biti svakojakih svinjarija, to ide jedno s drugim. To Vamo ne moe ui u glavu mojoj ludoj Danici, pa se uvjek buni. im neta, ona odma van iz sobe, jer da joj se bljuje. Ja mogu viditi i vjeanje ivog ovjeka kad znadem da je kriv i da emo svi i tako umrijeti, prije ili posle. Otkale stfe vi, dobri ljudi ? Mi iz Krontata. Nit se straim, nit ga sanjam. Bilo mu za misliti kad je nosio krivu uniformu i ratovo na krivoj strani. ta nije odma izrauno e je ko, i

kakb e se svriti. Badavk mu ta sad cmolji i veli da ima etvero djece. Imade i taj drugi, to ga vjea, koje djete, pa nit. Pravda se mora utaiti, narod je edan krvi doklen sve to traje, \a iza toga puno manje. Svakomu dojadi klanje, pak se podlije ljepo provedu kad rat svri, i Njemci i Francuskinje, svi se skupa ljube, a nikad se nisu vidili. To je sve snimito na jednom kolodvoru, de ne zna tko bi kamo putovo, jer je rat gotov. Eto ti i njih, i Krasin, i Struve, i Bogdanov, svaki izumio nekaku masku, prvi da je sljep, drugi da je njegov vodi, a trei da je isto bolestan, samo se ne kae od ega. Osim ta su i rod. Tako uniu preko granice bez ikake putnice, kad iza oka odma skinu i one oale za sljepe, i onaj se odrekne da mu je brat od ujaka, pa odma pomu bacati bombe de stignu, da je milina. A onaj glupi straar istom kanje se pome lupati akom u glavu. Pa zar ja toika budala da nisam pozno glavnoga iz njih samo radi toga jer se obrijo i povezo oko ko da je ranjetii Francuz. A volim ih viditi i kod onog stola u birtiji, ali/ne napred, nego odzada, de obian svijet odvede fliku JSBL ulice da bi je dobro prepipo, a ovi ne, nego sasma obratno. Svaki izvadi nekaki papiri i veli to i to, a onaj drugif da ne, nego vako. Jedan je da cara se isjee na sitne komadie, a drugi samo na dva dijela, i tomu slino. Tolko/se nekad zaborave da gazda od birtije veli vie volim one a flikama, za nji bar znam kuda im ide ruka, a za ove nikad. Nakon svega pojavi se ovjek u ubari i naoalima na kazalitu, ali sa izvanjske strane, ter rekne onoj ruHi dolje da je sve gotovo. Ovi odma udri u pljesak, ko/da e isti as dobiti kajganu od tri jaja i pol litre vina. M/adar, a obljubit u narodu. Tolko, da su mu glavu izradili/iz iste masti u jednoj mesari, samo ta su tamo e dodu od umetnili po zrno bibera, jer da su mu oice bile iako male. I svaki koji ga vidio reko da je odrezana glava onog ta je govorio s kazalita. Jedino to nikako ne/ razumjem to je s tim Trockim, je li za ili protiv. Tolko se ustrudio dok je bio na onoj pozornici, kolko je samo lupo akom po stolu, pa da sad bude kontra. Ja mislim da ga je netko nabjedio, da bi ga zaskoio. isti jal. Samo doklen on smogne sve papire koje mu je undro/ ludi odvjetnik. im se obnovi proces. U toku same istrage. Kanje e sigurno morati da mu se skruuju i iZvinjuju za tu psinu. Premda ih ima puno koji kazivaju da gori ne moe biti, da je nakrao tolko dragulja da ne zna/ to e njima. A da svaka knjiga koju napie puna je tak ih bezobratina i svakojakih svinjarija da pas s maslorfi ne moe pojesti. Uz to i slike najordinarnijih flundri ti svima pozama. Kaziva jedan ta je ito pa je i sam jedva odolio, lspovjet grenog itaa. 1 to da se raspaava bez ikake policijske prismotre, pa tko bi to dozvolio? Dragi gospon Trocki, prijatelju i drue. to ste to poinili Ja vam se zbiljam udim. Zar vam nije bilo dost ta vas tuje i potiva cijela Rusija, kako ona prije, tako i ova sadanja. Radi vaih knjiga i vae osobne pameti, premda niste bali ba puno milostivi prama neprijatelju, ta je i u redu. Pa radi ega ste onda baciti sve pod noge i otili u posve neizvjesni Carigrad. to ete vi kao ovjek inteligentan i Jevrej medu Turke, kop su nai najgrozniji neprijatelji 1 samo zarad one dvije-tri rijei sa Staljinom,, kod onog frutuka. Dajte se promislite malko, pa napK site jedan list onomu koji vas isto tako cjeni ko i dru, nego nee prvi priznati, jer je isto puno gord. Da sam/ja na njegovom mjestu, ja bi tako. Ipak je i on Rus, bez obzira na idovsko porijeklo, a tko je Rus, njemu pripada da ivi u Rusiji, a ne bilo e. Ja se osobno slaem i sa osnutkom male antante, samo mi ne ide u glavu radi ega je/dolo

do tog osnutka. IK je nekaka firma i neka drutvena igra, to mi jo nisu rastumaile ove stare slike e se samo skidaju cilindri i pokaziva koji je glavni grad Grke a koji Rumunjske, to sam znala i prije. Volim svakoji7 sporazum s potpisivanjem papira i rukovanjem, jedino da mi se razjasni u koju je to svrhu. Ja ne znam to su htjeli ovi menjevici kad su ve i tako bili u manjini, ta im kae i ime. Namjesto da sjede u kutu i ute ko zaliti, oni bi da diskutiraju s Lenjinom, koji za sobom vodi cijelu zemlju, kako svoju, tako i druge. Niti iroadu onog krasnog ela, niti onog prsluka bez kojeg nije io ni u kupaonu. A osobito kravatla. Sa svime onim po sebi, sa ime bi mogli konkurirati, a dotle, nikako. Kako samo pronau meu tolikim svijetom tko je Jevrej a tko nije. Valjda radi onog njiovog velikog nosa i ta je ve u toj strki jedan htio prodati drugome elji koji je kupio od treeg prije pet minuta. U tomu im odma bude neta sumnjivo, a i zato jer su uvjek u eiru, premda jako masnom. Stra boji ta mora pod naa ti taj krasni gospodin Eliot Nes, kad mu je struka natezati se sa zadnjim oloom iz podzemlja Amerike. Pla dajte se Urazumite, gospodo gangsteri, e bi vi trgovali zabranitim piem i vadili revolver na svakoju curu, ili da bi zatuili bilo kog policajca ko da je on tica. Pa ne moe, majka mu stara, tako, imade i u toj Ameriki nekakog reda. Zbiljam je taj gospodin detektiv, koga prevolim radi njegove same pravednosti, poradio tolko toga da bi mu morali dii spomenik nasred najveeg trga, a ne da ga filmuju istom sad, kad vie nije na ivotu. Samo da mi je bilo malo uredovati za onih dana prohibicije, pa i ja sam prodavala vino po cjeloj negdanjoj kraljevini, znam i ja neta o tomu. ujte, dragi gospodine, ja znadem da je taj artikl strogo zabranit zakonom, ali znam i kako je Vama koji ste navikli na koju aicu, iza ruka, premda i\iste notorni alkoholiar ko moj negdanji zet, nego dajte seonalo strpite dokle se ne promjeni zakon, zakon ko zakon, svaki se mora jedno promjeniti, a ako bi ba tolko bili naivcirani da bez toga ne moete, ja u vam poslati jednu moju poznatu da je navodna najderica koja radi po kuama,, premda vaoj eni ne treba nikake oprave, jer ju niti nepiate, a ona e vam ispod sosa izvaditi jedno pol litre, dk vam je za prvu nudu. Jedino bi vas molila da ju ne napadate odma s vrata, a osobito dok bude vadila pljosku ozdola, ona je posve nepokvarita, nekaki je moj rod po muovoj liniji i ja sam za nju odgovorna, nego ljepo dajte joj kolko je napisano na cedulji i pustite s mirom otii, i budite zadovoljni to imadete ono za im udite u toj svojoj prevelikoj ei. Tako se sve moe urediti u miru bojem i dogovoru, a ne odma silni revolveri i pucanje ravno u glavu, jer tko imade ta od prosutog mozga, niti taj to puca, niti taj iji je bio mozak. Tko zna kako je samo smogo one kurai da unie u badecimer vrhovnog njemakog zapovjednika i ugura mu onaj nepopravimi otrov u iht sapun. Zapovjednik se istom nasapunio a ve se prekobacio u vanu, i nikad ga vie. A kako se samo slizao sa njegovom osobnom tajnicom, malo tehtlmehtl, pa s njom op cup u spavaonu, a otale ona si nije mogla gospodariti, nego sve one spise sa rasporedom tenkova i groznih bornih kola ravno njemu u aku, a on opet ovamo, naima, da znadu sve u prste. Njima je to u krvi da picaju po kavani i doklen kupuju cigaretle, onolko uho ko na predratnoj reklami za nalivpero, sve uje i ne mora ni zapisivati, nego odma u policiju i sve ree od slova do

slova onomu koji ga je unajmio. To su zbiljam junaci podzemne fronte i njima svaka ast, jer bez takovih otkale bi znali to misle ti vragovi u ljudskom obliju sa one strane granice. Od stranih Zorge, na pol Rus, na pol Japanac, taj je imo antenu u upljom zubu a u cigarpicu cjelu radiostanicu. Strano, sva pretrnem. Uvjek u nekom manastiru ili drugdje, e niko ne bi pomislio. Mladi oficir Mirko preobuen u opaticu. ta taj znade, majko moja. Istom se Mirko tre i izvue revolver iz molitvenika. Stojte, vi ste uhapeni u ime naroda. Zar vi kao narodski sveenik, a ovako neta. Uvjek imadu onoga vjernog psa Kastora. Kastore, pronai, Kastore, vamo, Kastore, namo. Pa i taj pas imade duu, a ne tako da ga bacaju s kraja na kraj. Jadni ker, kad mora sluiti na policiji, namjesto da sjedi u kutu selskog dvorita i glaba svoju slasnu kost. Ovome kosti i ne dadu, samo da bude zvjerskiji naprama pijunu kad ga ufati za lae. Mlai autant Jovan ree. Drue Mirko, zadatak je izvren. Mirko obrisa znoj sa svoga ponositog ela. To narod volije nego proitati kako se sedmerolana obitelj utuila prigodom spavanja. Ili da je naeno maleno djete u pivskoj boci, zakonito zatvoritoj. Pa tko se razbaciva s tom djecom, to je isto strano i za svaku osudu. Netko nema ni jedno, a drugi ih spremaju u flae. Lako je pripovjedati bio sam tuj i tuj, i ubio tolko i tolko, a kanje se sretno provuko kroz vodovodnu cijev i stigo ravno u Moskvu. To zna svatko. Ali ako se uz to sjeti otpjevati koju narodnu, i to bez ikake pratnje, ako ne znam ni sama otkale izvadi malu muntharmoniku i isto odsvira nekoju divnu melodiju od prije rata, to zbiljam ne umije svatko, a uprav je taki bio onaj prekjue, kad je stao izvaati, nije se znao sustaviti. Kolko sam ja vidila, on je bio spreman jo, moda bi poeo pokazivati nekoje maioniarske varckinstleraje, nego je ve bio na redu jedan drugi, pa nije bilo vremena. Samo to ga nisu iznjeli u plahti, tolko je jo htio davati od sebe. A to jest neta, jer ako si samo za jedno, na primjer da si tiljer, ili knjievnik, pa samo znade rihtati stolove ili pisati knjige, a drugo nit, nije ni u tomu sve. A ako si i za ovo, i za ono, od sveg po malko, to je pravi ovjek i takovoga treba podrati, a ne da bi mu kvarili volju kad je bio najspremniji pokazati sve to zna. Da je on nao dokumenta u nekojoj knjinici, napisano na poklopcu kutije od cipela. Na raunu za struju, samo od zada. Srea daje tintnblaj, jer bi se dosad otrlo ili bi netko obriso gumom. Da postoji pismo sa templom, osim to se kune materom.. Vladimir Samo ime potie od ukusnog ruskog jela, a i otale to mu recepis donjeb sci jednog znanca, takoer revolucionera. Prezime od gevera to jest puka, jer puco od malih nogu. Karios isto da je poijektom od velikog njemakog cara, samo se to krije jer da se srami. Ta njiova domiljatost poznata samo u njiovim znanstvenim krugovima. Iz nita net Tako i sa rijeima, s obzirom da je najpre bila samo jedna rije, koja se zvala rije. Osobnim umnaanjem postale prvo dvije, r i je, a kanje i druge. To isto kod diobe stanica od dvije na etri, od ovih na osam, pa sve do milijuna i trilijuna, kad ih ve Bude previe. Tako se stvore divovi, jer imadu u sebi puno vie elija nego im treba. Ne znam to bi mi bilo tese, ovo iz jezika ili ono iz botanike. I e je sve to nao i iz kojih knjiga pokupio, sve u izrescima i izvadcima, koji mu uprav tuj dobro dou. Sve pobiljeio od numero jedan do stotinu, pa i vie. Jako sitno, ali tono do zadnje mrvice. Poziva se na profesora komu je kazo jedan njegov poznati, koji je isto bio u Kini ili Tunguziji i tamo nao zakopati smotuljak ili da je pisalo na jednom drvu. Put do znanosti i do one zadnje tajne koja to vie nije. Ispravio, dopunio i pobiljeio prama usmenom biljeenju najstarijeg stanovnika otoka, koji je kanje jo i potopljen od jednog vulkana. Dakle zadnje od zadnjeg, da nije onda, ne bi nikad. Na svu sreu znanstvenici

i uenjaci tako rasporediti da svak radi jedno i izumlja jedno, a ne da bi svi samo se bacili na barut ili na kajzer arape, pa toga kanje imade vie nego treba a drugog nit Osim ta se pognjapaju koji je prvi otkrio tu prokleto tanku nit, da je on, a ovaj da je ovaj, pa na sud i pred palau pravde, a i jedan i drugi u pravu, jer su obadva radila jedno te jedno. Lako je kopati zemlju, jedino ako imade dobre lopate i ako si izdriv kao konj. A pogie jednoga povjesniara iK drugog nekog profesora. to taj mota konstruirati i dovadati u vezu jedno s drugim ta nikad u nikoj vezi nije niti bilo. Ime s irnenom i mjesto s mjestom, da bi nekoj beni nakon svega bilo neta barem jasno u onoj njegovoj upljoj glavi. Je 1 Pjekov radi toga ta je puno io pjeice? Pomislite vi te sudbine, da se uprav zove tako ta e ga kanje pratiti cjelog vijeka. Sve dokumentirano slikama i risarijama iz najranijih kolskih dana, od onoga ta uitelj nije podrapao kao najmizernije. Niti e, niti kako, niti s kim. Da je bio u nekoj ulici koja je sad pregradita, a osim toga joj je promjenjeno ime. Ta kua ve je davno sruita a ondje da je nogometno igralite ili perivoj za djecu. Da se on ne sjea ko je sve bio, premda ih nije niti bilo puno radi same stiske. Svi ve davno mrtvi. Nitko nije vodio nikake biljeke, ili da bi imao koncept za govoriti. Sve iz glave. Je li bilo ljeto ili proljee, ili da bi padala kia, ili da je bilo nekoje doba u danu, od jutra do veeri. Jako davno. Da je nekoji kalfa iz postolarske radnje od preko puta ba tad iznosio smet pa vidio jednog od nji kad je ulazio u haustor. On bi ga moebit i prepoznao da ga nije nakon est mjeseci siromaka podropio lift jer nije pazio, pa se ni od njeg ne moe uti bog zna to. Ili da bi se sjeala nekaka pazikua koja je dobila kao geenk krasan bro izvana, samo da ih ne prokae. Ne, jer je i ona nesretnica umrla kod poroda, a rabijatni mu pijanica prorajto taj bro na tomboli isti mjesec. Sve pod velom tajnovitosti i jer se nitko ne sjea i uljed toga sada je to tako zapisato u povjesti. Nepoznata konferencija neznano kad u nepostojeoj ulici. Pod n., godine ente, jer se nije smjelo znati koje je doba i koji datum. Jedan bi se i mogo sjetiti jer je uprav dan prije bio imendan njegove bake, ali nema na ivotu ni njega, a nekmoli nesretne bake. Samo iz nekojih biljeaka i rauna trafikantice sa oka, kad bi se znalo e je oak i je li ta ulica uope imala trafiku. Grozno teak put za svakoga povjesniara. Tko bi se snao u svemu tomu i s tim svakakim skrivanjima. A da se nisu, sve bi ih dali na policiju, pa na zatvor od tri i pol mjeseca radi nedozvoljene trgovine ili ta bi im ve priheftali. Nita nitko u epu, osim malo smeta od duhana i koji dinar, ta svako smije nositi, ak i kad je siromak. Nita nedozvoljeno, osim ta ih ima pet-est u neijem stanu i neta govore. Pa ta imadu govoriti po stanovima kad za to imade kavana i krasain konobar koji sve uje i zapamti. To njih sa policije i ivcira, a ne mogu im nit. Jedino to sad niko ne zna e je bilo, i radi ega je bilo, a da jeste, to se nekako i zna, samo se ne zna kako. Vraja povjest i svi njezini zakutci, tko bi u nji uo a da se ne ustrudi od slova do slova, pa opet nie traga, ili samo na pol. I tko to onda moe, vrag, zapisati i popamtiti kad nema niti kog pitati niti ti tko oe kazati. A jo i Danica i njezine vjeite ludosti kontra svemu? Da je cjela povjest jedna spka, jedna svinjarija da groznije ne moe biti, ta ja mislim da ipak, i kraj svega, nije. Tko bi to smio i pomisliti, kad se samo pobroji sve ta je tokom historije izradito, dogovorito i ujedinito. Bez povjesti svaki bi na svoju stranu, ili, ta je najgore, na drvu i u pilji, a ovako, imade i gradova i ulica, pa tko moe nek ee, a tko ne, nek radi u tvornici, ali ipak je svakomu kako je, i bolje nego da nije. Da voi samo vuku, drame i smau radi svoje zadovoljtine, a ne zbog opih interesa i svjetlije budunosti. Pa moraju se i oni kadikada izdovoljiti u nekom lovu ili

sa filmskom zvjezdom, ili da bi se malo naputovali i vidili svijeta, kad su uvjek u ona etri svoja zida, sa silnim spisima i rpom za potpisati, da nemadu kad ni jesti ni spavati. to, ako bi neta ostalo nepotpisato, a bilo je ve za potpisivanje. Propade. Jer im ne vide njegov pafaf, ona dvatri slova koja znae sve i svja, onaj odma im^ prava kazati ne, ne vrijedi, proso rok i piite kukom po ledu. Samo radi toga ne bi bila ni kraljica ni predsjednik ni pol sata, samo radi tih ludih potpisivanja od kojih me boli ruka u laktu im pomislim. Ono ta mi je zapravo najmilija u povjesti, da i u najloije vrijeme, kad ne zna e e glayi mjesto, uvjek se nae nekoji ovjek koji veli vamo, za mnt>m, ja sam va spas ako budete vjerovali u mene (premda nekoji tvrde da sam ispod ovih oala sasma sljep), i zbiljam taj tako sve uredi da je milina, jedino to kanje navali da u svakojoj brijanici i u svakom ekretu mora biti njegova slika i na svakom firtlu njegov kip, makar mu sliio kolko i meni, a ve ta vinograda se bude posadilo jedino radi njega, o tomu i da ne pripovjedam. Ko da svaki kralj, ili predsjednik, ili kako mu drago, ne bi htio da mu narod bude bogat, sretan i zadovoljan do zadnjeg. Samo to nema tolko novaca da svakomu podjeli, ili je nekoji tolko bezobrazan da bi htio dvaput. Inae on sa svoje strane kako ne, njemu to samo ide u prilog. Pa nije ni on lud da kopa pod sobom i izaziva puntu koja se uprav njemu moe osvetiti. To nikako. Jo kad bi se nao netko da sve to formulira u vidu jednog zakona koji bi bio isti za sve, a ne da bi se gloili i krvili radi nieg. Kad bi nali onaj zlatni kljui koji otvara i najzadnju bravu, ili da bi se uspeli uz onu gredu e na vru imade knjiga u kojoj pie sve kako treba. Samo da nekoji vrag nije gredu namazo lojom, pa je sklisko da se ne moe ni pomisliti. Ili da bi mu nekoji anel anuo u snu kako bi s narodom, a on bi ga, naravski, odma posluo, taj as. I Kout, i Franklin, koji je uz to izumio i gromobran, bez kojeg bi naa crkva u Gruntu puno puta planula ko kutija ibica. Lenjin isto, premda je on bio puno vie strog. Svakoji od nji je neta htio doprinjeti, samo to su jednog strovalili revolverom, drugi dobio upalu plua a trei se utopio. I to u onoj najboljoj dobi kad moe izumiti svakoga vraga, kako za sebe, tako i za druge. Jedino ta ne opravdavam kad izgube na izborima, i to ne sa velikom razlikom, nego za kojih sto glasova, a oni ko da je smak svijeta, pomu se udarati u grudi i plakati pred cjelim narodom. Da su sad na ulici, da nemadu od ega iviti, i da e se baciti u bunar radi toga. Vrag i s izborima, vana je iva glava na ramenu i da su ti djeca zdrava. Jedno jedan, drugi put drugi, ivot je pred vama. Nemojte se radi toga srditi, molim vas. Izgleda da vas narod zbiljam nije htio, a drugi put moda i oe. Jedino ta drugi put morate biti puno bolji, kako u ophodnji, tako i da birate izraze. Pa ne moete im psovati boga sa same govornice, kad su oni i tako rabijatni i odma bi klali. Nego ljepo, uvucite im se pod kou, pa na miru naprijed. Samo puno vie strpljenja, pa ete vi opet se popeti na svojeg konja. A dotle neta ljepo itajte, eite se po svjeem zraku sa svojom krasnom obitelji, nemojte puno jesti jer narod ne voli jako debele, nego nako, na pol, i drite do svojeg odjela, koje mora uvjek biti uredno. Radi samog ugleda. U zapuku cvijet, nikad flekavi i tomu slino. Ali ne niti puno nalickani, tu je isto jako velika opasnost, a ta dva-tri prstena radije ostavite u nekoj katulji, uz uslov da je dobro zakljuate prije nego izaete, jer vrag ne spava. Tako sve umjereno, gledajte s kim se druite i tko vam je sijeva i zdesna. Jo bi najbolje bilo kad bi vas zatvorili radi nekake malenkosti, pa da ondje udarite u trajk glau ili da otale poaljete nekaki proglas u struci kruva. To ljudi najvie vole. Kanje vam samo prostru lauftepih od uze prama parlamentu. Jednim krokom, odanle ovamo. To sam vidila iks puta. To

su moji savjeti svakomu koji bi htio uspjeti, a ako oe nek slua, ja od tog nemam nit, osim to mi je interesantno ko i svaki kino. to bi drugo vladalac radio nego se sav ustrudio da se gradovi imadu oistiti od glave do pete, da se moraju podii mostovi e ima rijeka a ne da se ljudi tue ili gurmiaju u amcu dokle se ne prekrenu, da se tamo e nema nit, gola ledina i sasma prazan prostor, podignu dvorane s krasnim podovima i biljurnim lusterima, ulice koje bi bile krive da se isprave, pa da po njima mogu i sljepi odati pravce do svojeg doma a ne da trknu nosom u zid, da bi svakoja bara isuila se do zadnje kapi a abe mile-moje kud koje, da bi se, e treba, podigo nasip kontra vode, a ne da nam provali u dvorite i potui marvu i djecu, egod imade neto zakrito da bi se raskrilo i obratno, to, i samo to je svakomu na pameti otkako doe na onaj zlatni stolac, a ta mu se oituje i na samom licu u vidu tih stranih carskih i kraljevskih briga. Od sviju stvari po gradu u najljepe ubrajam spomenike velikim ljudima, kojima se zbiljam moemo podiiti pred svim i svakim. Najvie radi toga to se iz onog njegovog stava doklen je na konju, i doklen razvija onaj svitak sa meudravnim sporazumom, vidi sve iz njegova ivota. Ili ako je bio uenjak, a oni mu izrade povealo kroz koje navodno gledi u nekoju bubu, a kad tamo i nepostojea bubica, i povealo, i on sam, sve to iz eljeza kojem ne moe nita ni kia ni grom. Svaka ona malenkost da je volio drati rubac u ruki, ili bi, ako je puno uredovo s narodom, ili kiobran, ako je bio zimogrozan^ tako uradito da se vidi s pol kilometra, i da svak znade ko je na tome postolju. Jedino je runo kad rulja rijei da bi ga poruili jer da vie nije dostojan za stojati gore. Grozne slike koje najvolim preskoiti. Pomislite ono strano eljezo, pa ga potegnuti obinim trikom. Kolko samo tih huncuta mora se pokupiti pa da svojski potegnu. Jo i najgore kad se slomi na pol, pa ostanu noge, ili dolnji dio tapa, ili samo izme u kojima je stajo kroz vjekove. Ono to me utjei je kad na to isto postolje nadodaju svojeg ovjeka, koji je puno slian po taturi, a ipak sasma drugi. Samo to je onaj prije dro cvijet, a ovaj sad sablju, ili obratno. I ta sve umije smisliti glavnokomandujud za onog nesretnog boja. Ne da bi io dolje u rulju, jer ga mogu pogaziti i ubiti prvim metkom, pa to e onda vojska i tko bi joj komandiro. Nego uvjek pronae nekoju uzvisinu, ili toranj, ili brdo, pa otale. Ako puno pue, razapnu mu ator, a ozgo nariu crveni kri da ga ne bi bombardirali, i da moe na miru gledati dolje ta se dogaa. Unutri, u atoru, moe imati svakoju zanimaciju, i gramofon, i krasnu ensku poslugu, jer to sve skupa pomae da bolje izdava naredbe i da se rat svri im bre i na opu zadovoljtinu. Moramo mi nekad razumjeti i te silne vojskovoe, bili oni na konju, u salonu kod veere, ili kad bi govorili rulji ozgo, s onog njiovog balkona. Pa nemaju ni oni ivce ko trik debele, da mogu sve to podnjeti. Onako silno oboruani, grozno puno vojnika, tenkova i eroplana, pa da sjede na granici ko mulci. Mora se i njima malko progledati kroz prste kad su se ve namjerili okupirati onaj dolnji dio prama jugu, na kojem inae nitko nit ne radi, polja zapustita, sirotinja, golo i boso, a oni bi sve to zbiljam za tili as pretvorili u cvjetne bae. Dajte se, molim vas, malko maknite, samo da proe ta strana artilerija,* a posle e opet biti sveti mir sto pedeset godina. Zbiljam oe. Jedino ako bi potpisali bezuslovnu kapitulaciju u onom vagonu i poslali brzojav vrhovnoj komandi da im elite svu sreu u narednoj godini, s obzirom da je ova ve pri koncu. Da ete tolerirati da njiovi vojnici uvaju vae tvornice i mostove jer vam je to i tako sigurnije. Prvo, jer imadu vie vojnika, a drugo, jer su inae puno pedantniji od nas. Got mit uns. Neka samo dragi bog uva nji, a kroz njih i nas. Da imade nekakog reda i u tem uvanju, a ne sve jedno preko

drugog. I stvarno su oni nekaki ljudi iz vraga, uvjek se smiju sa svojih motorkotaa, premda idu i kroz vatru i kroz vodu. A svaki ita najvee pjesnike svojeg naroda im malko uhvati vremena, pa se prui po nekakom plastu sjena. Onako pod punom ratnom opremom i u ljemu, a tako zduno se bave lektirom. Svakoji imade isto pet iz tog predmeta, kao i iz sviju drugih. A na njima da bi bilo nekakog fleka, ili da bi se vidilo kako su spavali na sjenu, sauvaj boe. Svako svoju keficu, i svoj manikircajg, i svoj kuakoviev kalodont. Zubi ko jedan, a svaki bjel ko biser. Milina za pogledati ako ti se nasmiju, a ako ne, znai da si im puno skrivio, jer inae malo kome se ne nasmiju. Ne bi ni Napoleon bio tolko gladan i eljan osvajanja, jer nije ni to lako letiti na konju preko cjele zemaljske kugle, a da zapravo ne zna radi ega. Nego ga je neta ponukalo i povuklo i reklo mu u uvo da ide naprijed, pa se nije mogo sustaviti. A i svi pred njim tolko podatni, da su i sami krivi. Kolko puta je sjedio uz toplu pe u svilenom atoru pa sam veli sebi dosta. Ali pokvariti denerali okolo, pa kako bi bilo, imperatore, jo ovu pokrajinu, pa jo onu, pa tamo imade ljepih jezera, tuj su drage ene a one krasno voe, a on, nije teko ribu natjerati u vodu, pa ajd. I u Poljskoj e vam biti dobro, u Njemakoj i pogotovo, a u Rusiji, tamo e biti najkrasnije, samo se tuj prerauno, a ta je bilo kanje, to svak zna. Ali velim da po dui nije bio lo i tolko gramziv, nego mu je tako bilo pisano da luta po zemlji ko da je bio proklet. Kura i samo kura prije svega. Dosta mi je i te najkrasnije filmske dive, sva u briljantima i mirisu da se osjeti dovle, a kad tamo, blesava da blesavija ne moe biti, pa im vidi malenog mia, odma skoi na stolac i pograbi efa cjelog ureda za hlae, ko da on nema obitelj i krasnu enu doma. Puno vie volim sasma zagrienog soldata koji skoi u tui rov s pukom bajonet auf, i zaburi ga u prvu benu koja samo stoji ondje s porcijom u ruki i gleda u udu. To je neta, a ne da bi molio krunicu dok onaj ludov porua na miru a istom kanje da bi ratovali. Pa nisu oni djeca, niti ih ue u pilulu ringe ringe raja. Tuj imade biti lagfertig, pa il e ti njega ili onaj tebe, a ono prvo je uvjek bolje nego ovo drugo. Pa je 1 su ih tjerali po kii i blatu, pjehe, na konju i u smrdljivom talvagnu donle, e nikad inae ne bi stigli u miru, pa da tuj, kad na svretku imadu taku priliku za probosti tueg, da bi im se svezale ruke ili da bi im bilo zlo. Pa nisu oni tuj da bi bljuvali po uftovima iz druge zemlje, nego da ih to prije skrate za glavu i veseli se vrate svojoj dragoj djeici. Tko bi se tu mislio da bi vako ili nako. To gledam od jutra do sutra pa sam se ve tolko uivila da znadem svakoju komandu, bilo na njemakom, bilo na naem. Ako ja ne bi umjela komandirat iz mojeg stolca, ubio me bog da bi. ta cjenim kod svakog predsjednika, to je da se ne otripa od obinog svijeta, a osobito ne od prvaka u brzom hodanju ili najboljeg veslaa, pa ak i najlueg komikera sa filma, a svi oni e mu se radi toga stostruko oduiti. Samo da doe ono pred izbore, svakoji, i vesla, i glumac, i atleta, svaki e stati ispred mikrofona i kazati kolko mu je drag taj gospodin koji je zbiljam zasluio da bude voa cijelog naroda. Naroito mi se svidio glumac, koji sasma zaboravi na one grimase dokle se gurmia i gaa tortama po licu, nego puno ozbiljan i da je taka i taka stvar, da ako ne izaberu toga i toga, da im vie nikada nee pokazivati one prdaine s pomou jo jednog istog takog ko to je on. Nije njima za pojesti i popiti, to imadu kod kue da bi mogli trpati lopatama, nego da se vide s isto tako krasnim i bogatim svijetom ko ta su i sami. A ako uz to bude i nekoje zgode da bi se koji vidio sa curom iz druge bogate obitelji, a kojoj je ba taj moment zarunik prebio nogu pa je moro ostati u bolnici, utoliko bolje. ujte, gospojice Glamor Glorija, ja zbiljam ne trebam vaih novaca kojih imam i preko

glave. Jedino ako bi mi bili dobri dati jedan cjelov kao predujam za neta jo i puno vie. Kod njega najvie potivana to to umije sa svakim, na najljepi nain i uz sav repekt, pa bio on zadnji goljo ili da bi radio na ciglani. Radniku, je li mu teak eki, selji to je s oranjem i kako ide kosidba, a Ciganu radi ega je tako crn. Ako vidi da nekomu fali noga, on odma o tomu da imade beki ljenik koji zaiva sasma novu i po izboru, jedino da je zasada jo to skupo. Radi ega ne bi prikazali i ove malene dogaaje iz osobnog ivota nekojeg velikana. To ta donaaju kako se nekaki eneral kupa u vlastitoj kadi ili se brije pred zrcalom, to je zbiljam za svaku pofalu. Barem da onaj zadnji goljo ne misli kako se oko enerala vrti dvajst i pet raznih slugu, pa ga jedan sapunja, drugi elja, a trei kefa cipele. A on, obratno, sve sam. I ni za boga da bi se taj porezo iletom, premda imade sigurno onaj najotriji na svijetu. Ali ne, nego tako oprezno i paljivo, dokle ne skine i zadnju dlaicu, jer kako bi se inae pol sata iza toga rukovo sa nekojim drugim glaveinom, a da mu ona dlaka viri otkale ne smije. U tom se on ve i obriso prekrasnim runikom, uredno oprao zube a iza toga jo samo dokle je pronao briljantsku iglu za kravatlu, obuko, isto sam, gornji kaput, i izio iz kupaone sasma ko nov. To je zadnjih dana ono ta mi se najvie svidilo, samo kad bi jo koji put ponovili da vidim nekoje potankosti ta su mi promakle, jer slika je ipak bra od mene i mojih nesretnih oiju. Ja ne znam to u tomu ima loo da dravnik pokae kako umije komiati kukuruz ili da bi njeo vlastitim srpom, ili da bi vozio motorkota. Jedino ako se ne bi zapranjio, ili ufleko krasni mantl od onog mainskog ulja, ili prebio prst kad nakon toga jo mora primiti abisinskog negusa, veerati s engleskom kraljicom i ii u kino s francuskim predsjednikom. Kako e u tim ferbandima i sa tim flekom na hlaama, a nema kad presvui ih, jer mu je svaki minut zlatan. Bogo moj, kad bi svaki na ovjek umio sve ta umije on. I saditi drvo, i sluati radio, i napisati krasno utjeno pismo roditeljima djevojice koja je nespremno rodila u trinajstoj godini, iz puke greke. e sve taj ne stigne, i da pogladi starca po glavi, i da bolesnome dade aspirin ravno u usta, i da pokloni divan sat vozau autobusa koji ima estoro djece. Deset sekretara moraju trati za njim da pobiljee za povjest ono to je sve poinio za tih par minuta ta je imo slobodno izmeu jedne sjednice i drugog primanja, a kamoli to sve uraditi. Jedino ta on imade u glavi tako iskonstruiran plan da zbiljam moe sve i svugdje. A da su oni stvarno obini ljudi i pored sve svoje veliine, kazuje svaka njiova slika iz privatnog ivota koju uvjek neki vrag stigne uslikati, iako mu oni straari brane ko ludi. Uvjek dva-tri dravnika na rpi, pa jedan zaklanja rukom oi od sunca, drugi se smije, a trei pui. Umiju se oni i naaliti, i poeati po nosu de ih svrbi, i lupnuti se akom po koljenu, premda od nji trojce zavisi cijeli svijet, mir i rat u isto vrijeme. Puno briga, a najvema veseli. Pa pomislite vi ovjeka ratnika i komadanta, pa da glupome selji mora tumaiti de treba drati ruku na draljici a ne za ono otro dolje, a da to otro ima zaburiti u zemlju, pa onda sve skupa remenom zakvaiti za konja, pa to imade konju podviknuti, ne bi 1 kljuse polo ravno, a ne u reh, i nakon svega toga, da se vidi ta e ispasti na koncu. Da ta marva od ovjeka ne naui orati do tih godina i da se strai pluga ko avla, to bi zbiljam trebalo kazniti na sve mogue naine. I ta da komadant nije u taj as proso na svojem konju i vidio selju kako neta petlja na toj njivi, i da se nije ustraio da e se bena porezati a da od brazde nee biti nit. Da nije sjaho i skorom ga uio kad je vidio kolko taj nema dunsta za orati. Pa je 1 on mora i pucati po neprijatelju i raditi tvoj poso, nesretni seljo, da bi protuvo. Je 1 te jo mora uiti kako e drati kaiku ne bi 1 prineo ustima malo pure a ne da

zanaa u uvo koje od toga nema nit. A ako e ti pomagati i kod toga da bi posto ocem, onda e sve oti u propast a da se nisi ni okrenio. Ljubljeni voo, oe domovine, dragi mareale i karo sinjore. Veliajni Benito. Nemojte se truditi, ne dajte si smetati kojekakim bedastoama, radi ega bi vi orali, ako boga znadete, kraj nas tolko krnih i mladih original seljana. Moete se porezati, moete se ustruniti, a to vama uope nije sila. Mi se, zbiljam, ne slaemo s otim da vi osobno pilotirate eroplan koji jo nije niti isproban, a pogotovu te vraje utrke ludim autima. Ni za boga! Jer i tako i tako vas svi smatraju najboljim u svemu. Mi znademo da je svakomu najslasniji hljeb priskrbljen vlastitim rukama, ali ipak. On da ne tri pobjedio na utrki u Monci? Nikako. Horuk i hura. Ljubljenom pobjedniku i ocu mojeg devetog djeteta. Vi i ne znate, to se dogodilo u onom slasnom snu. Najpre u vam roditi malenu bebu a odmah zatim izraditi portret od perlmutera. Gumb do gumba. Jedna moja susjeda od ziherica a ja od gumba. Vi plodite sve nas na visokim Apeninima a da o tome i ne znate. Mu se slae u potpunosti, s obzirom na njegovu poodmaklu dob i vae pravo jaeg i ljepeg. Zvau ga prosto Benito. Da i on dobije pravo da tri vau tafetu i bude prvi u udarnikom pokretu nae premile Italije. Ja uope volim zadnju bitangu, pa od nje istesati ovjeka vrijednog pohvale, a ako imadem najboljeg, prije e se pokvariti nego da bi bio jo bolji, to je uope nemogue, i to sve skupa kako u ivotu, tako u romanu. Ne da nemam nit proti krasnog Cige koji krpa erpe po kuama, nego bi mu dala i ta nemam, a osobito ako neta zapjeva iz svojeg ivota, koji je teak i istodobno vesel, ako se sve srauna. On barem krpa korita i drugo ta to se sad vie uope ne rabi, a gnjusni tat, komu nikad dost, samo zavlai ruku u tui ep, bilo na stanici, bilo u kavani, a istom doma prebroji kolko je toga smogo takim stranim nainom. Ja znam da i njemu na domu cvile djeca u koljevci, a da ga brina ena uvjek isprati sa suzom u oku kad poe uvee na svoj nemili rad s vreom na leima, pa i za njega imadem neke suuti. Premda, kako ih prikazuju na filmu, sa onim groznim licom, uvjek brazda kako se tuko u birtiji, i jedno oko zatvorito jo ta je zaradio na prijanjoj robiji, moda mi ne bi ni trebalo biti ao. Ni truna. Sasma ispravno kad dovedu pravog pravcatog lopova da kae kako i radi ega krade, kako barata onim vrajim prstima ko da su kare, e ih kao navlas gurnuti nesretnoj rtvi u sasma drugi dio tjela, da ovaj i ne primjeri dokle mu operira na onoj pravoj strani, kod lisnice. I pomislite to e ta nesretna gospojica, kad mora platiti kod pidikira, ili de je kupila krasan doljnji ve, a ono ni filera, te imala sam na moju potenu rije, zbiljam sam imala punu taku novaca, a ona prodavaica je samo gleda i misli si svoje. Tako lopov ispripovjeda sve ta mu je glavno u struki i kako funkcionira prodaja onog ta su nakrali tuj i tamo, da svak znade, a ne da se kanje iznenadi i rekne vlastima da nije zbiljam znao da je kraden taj radio koji je dobio ispod ruke, u pol cjene, za frtalj vrijednosti, ta e rei skorom za pol dinara. asti mi. Sasma siromaan student sa bolesnom materom, pa zato prodava zadnje iz kue. A ono taj student nije ni vidio univerze, osim ove lopovske vie kole u kojoj predava kako se zavlai laka ruka u duboki ep. Pouno je viditi i samoubojicu kojem se prekino trik i zaglavila kugla u cjevi, a otrov ta mu je prodo apotekar da je bio star pa nije vie djelovo. ta taj znade ispripovjedati o onim svojim mislima dok se penjo na tokrl do prokletog trika i prije nego je ispio onaj bukuri, a pogotovu kad je htio opaliti iz revolvera ravno u srce. Da vie nee nikad i da ne preporua nikom, ne radi same smrti koja nije nit, i blaena je ako si zdvojan i nema ni prebitog dinara, nego radi onog straha koji je gori od svega. Dok vojnik koji sjedi u rovu

pripovjeda posve na drugi nain, da jedva eka znak trumpete da skoi i odma pane kolko je dug, tuj pred samom grabom, radi asti i ponosa. Stolac na kome je sjedio kao djete nije ni sam mislio e e biti danas. Mora mu se neto pokazalo kao malom, u potoku, ili bunarskoj vodi, ili mu reko neki glas to mu je init da stigne svu ovu slavu. Ili je nao neki znamen u kruvu doklen je frutuko, ili mu je krava anula, ili je stao na nekoji kamen, a pod ovim sve pie. To sam ovjek teko moe. Pripovjedaju da je sve proito u nekoj knjigi, jo dok nije znao itati. Imade neto to je bilo u njemu od prije, ko i Napoleon, koji je proito sudbinu iz jedne ajnprenorbe, kako vele. Lav Tolstoj isto, iz kore na jednoj bukvi. Idi i pii debelu knjigu, i on sjeo i napiso. To svak znade koji je veliki, samo ne smije priznati, jer bi onda bio puno manji. I kaki je bio kao djete, sve one krasne fotografije koje su fotografirali nepoznati fotografi, malko ute, ali ipak se razaznaje na njima nekoje djete na drvenom konjiu i na ringipilu, sve zamutito od one strane brzine, pa ako ba i nije ta ista osoba, onda makar slii. Uvjek se nade nekoji podvornik iz puke kole koji je jo iv, da ispripovjeda da se odma vidilo kaki e veliki ovjek biti, premda je imo drugi red iz sviju predmeta osim iz gimnasticiranja, jer za to ne treba nit nego verati se po preama i ruama i paziti da kod toga ne prebije vrat. Imade i kolega iz samog razreda sa kojima je skupljo marke, premda je uvjek znao nekaki tehtlmehtl, da za dvije manje vrijedne dobije od ovog ta pria pet skupljih, a da taj ta pripovjeda ne zna razjasniti uope kako. Da je imo u sebi nekaki prokleti dar da svakoga pridobije za vraje huncutarije, bilo da se okrade susjedova jabuka, bilo da se u tintarnicu gospon profesora ubura aka pjeska, pa onda ajd zapisi lou ocjenu nesretnome aku ako si vjet. Kao obrtnik isto samo najljepe uspomene vlastitog gazde, koji mu je oprostio svakog vraga s obzirom da ih je sve skupa, cjelu radionu, umio razveseliti prepriavanjem nekojeg kina koje je gledo veer prije. I gazda i svi skupa bi se vatali za trbuh od smija, jer ta je on ispripovjedo o Hari Pilu je smjenije nego samo kino, bez obzira to se za to vrijeme maina tolko usijala da je puko glavni kota. I kanje, iz obinog ivota, de je jedno vrijeme bio odvjetnik a kanje narodni zastupnik, sva sila jo ivih ljudi koji bi dali ruku u vatru za njega i njegovo preveliko potenje, premda su ga uvjek nabjedivali preko novina da je orobio svojega klijenta tog i tog, ili da je umjeo prste u toj i toj bankovnoj aferi, to na stvari nije uope bila istina. Pa koje bi pjesme volio naruiti u birtiji nakon tekog rada sa klijentima i jo gorim oloom, bez kojeg ne moe u ivotu ako oe naprijed, ono ta je volio kad sve zaboravi i baci pod noge, pa udari na veselje do sutra ujutro. Zbiljam je znao lumpati ko nitko njegov, premda ne bi smio tolko lokati jer mu je kodilo, a i znao je puno toga ispripovjedati ta policija ne bi voljela uti, kako za novce, tako za druge arene sluaje, ali bog ga je uvo sve do sada i od ljekara i od sudaca, te je umro i ko zdrav i ko prav ovjek. Radi tog mog dugog ivota volim gledati tui ivotopis od prve do zadnje, cjeli ivotni put i svakoji kamiak na kojem se potpleo, pa opet nanovo stao na noge i io dalje. Od onog musavog egrta u onoj prokletoj radioni, pa kanje ga ve vidimo na biciklu sa krasnom djevojkom, u gamaama, ne znam otkale ih stvorio u tom zadnjem mjestu na svjetu, pa evo ti njega pred kinom, kamo isto vodi svoju zarunicu, sad sasma drugu, pa u nekakom ratu, e ve imade i po koji varak na ramenu a ne da bi bio obian vojnik, pa kanje u jednom autu, pa kako govori s nekojeg balkona, i eto ti, hop-cup, i cilindra, i krune, i bojnog broda na kojem plovi ravno u goste engleskom kralju ko da to nije nit. I sad recite vi da ivot nije krasan i tolko interesantan, pa zbiljam vrijedi proivjeti a ne da bi se svakias probo

objesiti o drvo ili popiti sodu ili si prerezati ile radi nit. I skorom da je i lake tom egrtskome bali da se tako podigne nego nekomu roenom u svakom dobru i odnjegovanom na buhtlima i milihbrotu, a kad kanje, samo znade igrati golf i proklete karte i naganjati cure ispod svake kritike, dok ne prorajta i zadnju obiteljsku palau ili dokle ga onaj ta je prije bio mesarski pomonik, skupa sa svojim poznatim, isto pomonicima iz drugih duana, ne objesi za noge, radi primjera. Karijera neta najljepe ve radi toga ta od zadnjega golje postane ovjek u fraku, sa odlijem i bjelim rupiem u zapuku, pokraj krasne ene i u finom autu, a samo zato ta je cjelog vijeka privreivo ili sviro na glasoviru ili dro govore ispred puno ljudi. Nitko ga, naravno, nije pustio odma na onaj balkon sa barjakom, nako musavog i balavog, nego se prije moro masno oznojiti doklen ne poraste i ne ubjedi ove koji odreuju da i njega puste malko govoriti i duvati u trubu. A kad su oni uli tu njegovu sitnu pamet i taj njegov dar donet ravno sa vra planine, odma mu davaj i kapom i akom dok se nije obuko i malko i narasto, pa ga slikaj za listove, pa mu cuni neta novaca nek mu se nae, a kanje, on bi sve njih mogo kupiti tolko je sam zaradio u tome svom poslu, a pomislite otkale i kako je sve to, vrag jedan, samo stigo. Svaki as jedan taki ispripovjedi cjeli svoj ivot, ne zgriza nit, nego jo i potencira one najgroznije primjere kad je bio go ko kristu i gladan ko vuk, a vamo sjedi u fotelji, sve blica okolo njega, a on ko da je tuj oduvjek, samo odree, da se ova ta ga intervjuira mora dobro poeati dokle to sve svati. A nakon toga samo ustane, zafrkne rukave, popije ivo jaje, sasma cjelo, i u hipu otpjeva pjesmu o ruskom caru ifi ta drugo ljepo za uvo. Gledaj ti samo toga lopova kako se uspio dofatiti onog fotelja, a bio je manji od makova zrna prije nego je i primiriio doi do njeg. Molerski kalfa ili tiljer u ostavci ili tako to, pa proito dvije-tri knjige o ljepom ponaanju i kako treba s curama, pa na radniku zabavu, otale na ajanku za namjetenike, onda se proburo kroz one kavane e sjedi bolji trgovaki svijet, i eto ti jedno i u ministarskom salonu. Nit znadu tko je, nit otkale, ali vide da mu sjevaju oi, da ga enske glede ko boga i da znade kazati koju a da ne zgrijei odma u broju i padeu. Onda se ti iz salona pomu gombati kojega bi izabrali za potpredsjednika strukovne uprave, pa za predsjednika opine, te ovaj je bolestan, te onaj ne bi, a taj tu, naoiti negdanji kalfa samo se nakaljuje dokle netko iz drutva ne kae pa eto ti naeg ovjeka, mladog i naoitog, pametnog i neusporedivog lancmana, taj e prodrmati sve iz temelja, ta se, bome, za koje krae vrijeme i dogodi. Ve on ureduje po opini a i izvan, sakuplja vlastite sluge i bire, prekupuje revolvere i puke, kad jednog ljepog dana, i on i ta njegova skrpita rulja, pravo u banku i u potu i telegraf i u kraljev dvor, da je sve to njiovo, i da su oni vodi naroda a ne nekaki glupavi starkelje u cilindrima i balskim krinolinama. S druge strane, pogledajmo sam njihov ivot, koji, ruku na srce, nije ba bog zna to. Lako je ljeniku ili odvjetniku ili sveuilinom profesoru. Taj mora ljeiti i odvjetati, tko bio da bio na prijestolju. Ali politika je vrag, klasna lutrija. Omrkne, a ne osvane. Nesigurna egzistencija skroz-naskroz. Nikom svom ne elim, premda jako cjenim, osobito dok su tamo gdje su. Ljenik uzme pilu, pa otpili nogu i mirna bosna. Advokat osudi onog skota na vjeala i opere ruke. A to e politiar, kad mora vavjek gledati otkale pue i oe 1 njega otpuhati. A ako je u zavjetrini, odma drugi uskoe i sjednu tamo gdje je on htio, pa ko sa otim da se ne ivcira od jutra do sutra? Jo su oni i dobri uz tolku sekiraciju. Ja ne znam kako svakoga ne udari lag jo za mladih dana. Bie zato jer se zainate. Ja im se zbiljam divim. Svatko umije narediti cipelu, ili oale, ili koju drugu korisnu stvar, a oni nit ne tvore, nita im ne moe

viditi u ruki osim silnih papira, a kad tamo, naredili sve, i dravu, i zakon, i cjeli svijet. Bome ba iz nita napravi se neta. Od istog zraka. A postolar i optiar dalje bulji u onaj svoj on i u one svoje oale ko marva, i nie se ne mrda iz svojeg budaka. Jedino ne valja zbog onog kanje, jer puno njih dobije kanje nogu. Onda ti je badave ta si bio uslikan na tome balkonu, uzmu kare pa isjeku ba ono mjesto gde si ti stojo, pa kad vidi, a na sliki svi drugi osim tebe, a tamo samo zid, malo zamusat. Kolko ima onih ta su nekad bili neta, a kanje ko drek na ibici, svima im vidili lea. Poam od nesretnoga generala Rema, koji je potpomogo onog prokletog Hitlera da se popne na prestolje, a isti mu je zakreno vratom da nije ni pisnio. Takih je bilo i drugdje, ne moram sve kazati, nisam ni ja najlua. A kako su se samo smijali prigodom nekojih parada, ko da nee kolko sutra, mar van i da te nisam nikad ni vidio! Jadni ljudi, ta si nee natjerati na glavu radi proklete politike. Bome mi je za nekojega i bilo ao, ta misli, na koji je komfor bio naviknut, a sada i manji stan i manja plaa, a jo i pokazivaju prstom na njega. Nije to Englez koji side sa predsjednikog fotelja, pa natrag u svoj dvorac da se naganja sa kerovima i gleda slike ukundjedova u forcimeru velikom ko nogometno igralite, nego bome ovaj nema e otii jer mu se u rodno selo ne vraa a najderski duan u komu je radio sruit je jo prigodom bombardiranja. Tko bi pomislio doklen su bili na istoj onoj pozornici, u hrpi cvijea, barjaka i svega drugoga, pili vodu iz iste flae na stolu pred njima i grlili se ko roena braa, da e samo nakon dva-tri tjedna jedan drugome zakrenuti vrat, jer da je taj drugi radio kontra naroda, a ovaj prvi ta je zakretao vratom, da nije. Puno godina skupa po raznim drvarnicama, tvornikim magazinima i drugdje, posve tajno i povjerljivo, uvjek glava u torbi za istu stvar, a kanje jedan na jednu, drugi na drugu stranu. Najpre ona krasna mladost, ovjek uvjek u bjeloj koulji, a ona isto u bjeloj opravi, njemu rukavi zavrnuti, jer je puno vrue i samo nekad pane malo snjega koji se odma istopi, neprestance tre preko one livade, ali ni za boga da bi on nju gnjapo kad bi unili u maleni umarak, nego joj se samo potpie u krasni spomenar koji dri u ruki, i to je njoj sasma dost. Kanje i u samoj tvornici isto, rade stroj do stroja, cjelo vrijeme se kutre, ali ne pretjerano, da bi radi tog njoj onaj stroj odsjeko prst, nego samo kolko je poteno i ispod oka. Nadalje, u stranom ratu, opet su skupa, njemu sjeku nogu a ona dri ono ta ostaje, i tolko je kurana da niti suzu da bi pustila, a kamoli to drugo. Pa kako samo opet divno trkaraju kad on dobije vjetaku nogu s kojom moe i trati, samo ako mu se bude dalo. Tog veselja, premda su u sobi i kuhinji, a devetero ih je. Svak neta radi, premda smeta onomu drugom, jedan melje meso na flajmainu, drugi zakucava avao u zid, trei ita novine, etvrti gledi kroz pender, mater psuje, otac izlazi iz zahoda, a djete ui zemljopis u tome dreku. Onda jo nadoe nekoji potar ili susjed, isto tako blesav ko ta su i oni, ovjek koji je navodno proito oglas da tuj prodavaju pijanino, pa niti oni imadu e dr-

ati glasovira, osim na glavi, niti on ima tih para da bi ga kupio, nego je sve to oita la i psina kako bi sjeo i popio alicu kave fraj. I to jo nije sve. Uvjek se netko sjeti iz uprave vodovoda ili elektrine centrale da ba taj as naplaiva raun kad su tolko zauzeti, pa ni oni ne mogu ljude dovadati u glup poloaj da se svaki as vataju za lisnicu, a koja je k tomu jo i prazna. Ne znam

samo koji vrag izmilja te huncutarije bez glave i repa, ali zbiljam krasno za gledati, i da mu znadem adresu, estitala bi mu imendan, premda ga moebit i nema. Jo kad nekoji od glumaca izumi da je malko pijan, pa pome gurmiati sve oko sebe ili basrljati okolo stola, a to ovi uope nisu predvidili, majko moja, ta se tuj onda moe viditi, svi zapanjiti do krajnje mjere, i je li on zbiljam tako een ili se samo ali, pa dr ne daj, nemoj drue i kolega, gleda nas toliki svijet, nije lijepo, suzdravaj se jo pet minuta, pa kanje u kavani lod kolko oe i prevrd stolove, ali ne, on uprav hoe tuj, i da se pred svima naini skandal, to mu je duovolja i nit drugo. Svatko znade neta izvaati, ali nitko ko oni, bilo da je zasvirati na violini, ili sklizati se u paru, po ledu. Prvi u balonu, prvi u konstruiranju parnog stroja, prvi u izumljanju ljekova za svakoju bolest. Jedino to ove ne davaju svima, nego uvaju za sebe ako ih neta zaboli, ta je i normalno. Kad umre najved od sviju, metnu ga u vosak, ko elu u prsten, samo jako uveano. I sama bi ga volila viditi, usnimljenog, premda vele da je sada ve puno manji. Radi zraka. Imade arulju iznutri pa svijetli kroz kou. Ali najvolim kad se Rus pomoli bogu, sjedne za glasovir, zaveu mu oi, pa pome svirati to nikad nit je znao, niti je e uo. Ili da bi pogodio ime nekoje slute koja sjedi u dvorani, u zadnjem redu, kao i broj osobne karte njezinog tetka, koji uope nije otale. ta je to u njiovom mozgu, sam bog zna, zato se valjda onolko i krste. Upilji se u onaj pokal sa cvijeem, pun vode, raom, kad eto ti i pokal i sve u njemu pome koracati po stolu i izvaati kazaok. Samo putem sugestije misli i onih zbiljam krasnih crnih oiju te koja ovo izvaa. Da bi ti ispravila sasma krivu nogu ili vratila natrag jo nekad iskopano oko prigodom nekoje svae, isto. Da je bila iva za ratnih dana pa da sustavi prokleti

njemaki tenk samim svojim pogledom, nego nije, jer je puno mlada, ta je sa te strane za nju jo bolje i ljepe. Jedino ta su uvjek namrtiti kad potpisivaju nekoji akt, ko da bi se samo svadili, i nakon ta su ugovorili ivaanje cjelog Sibira u drugu zemlju u zamjenu za krasne strojeve, najslasniji grincajg i preljepe kajzer arape. Imade ih i sa tunim izrazom, kako knjievnik, jer uvjek pati radi nesretnog pukokolca koji je steko tuberkulozu, tako oni to izvaaju labue jezero pa su samim tim osuditi umrijeti na otvorenoj pozornici. Eto, to narod voli pasirati vie nego ita, svak se tiska. Stvarno imponira ona njiova zdunost i ubjeenost za svakoga vraga. Svi radi jednog, jedan radi sviju. Skupa, i u dobromu, i u loem. Zbiljam ko jedan. I kako samo svak znade svoju ulogu u onoj silnoj strki i tutnju od jutra do sjutra. Vojnici mariraju, radnici prekapaju cestu, a matere doje svoju djeicu. Svi u rpi, a svatko pozdravlja otvoreni auto u komu voa stoji i mava svakome. Niti oni ispuste lopate, niti one uklone djete sa sise dokle on prolazi, nego sve ide kao i na poetku, jedino to mu svaki mava barem jednom rukom. I da bi se neta postidila ta seljakinja kojoj voa stiska obraz, ili taj ofer stranog teretnjaka, kome on takoer prua svoju uljevitu aku, jer je i sam juer oro dva jutra nepoznatome Sicilijancu. Nitko se niti pobuni, niti da mu je stidno, nego ko drug s drugom, ko da su skupa tjerali ovce i sjedili u istoj klupi za pukokolskih dana. Snani bavarski cvijet u kamenoj vazi. vrsta ruka staroga koji dri najpravednije novine na svijetu. Krepki edo koji ita bez naoala i koji jo uvjek moe, ko i svi njegovi sunarodnjaci. Uvjek ti isti ponosni kamenolomi. Radnici naa djeca, koju treba voditi

kroz dobro i loo. Kroz rad i veselje do krajnje pobjede. Urednost Evrope. Tri gracije koje bdiju nad svim ovim. Firer bira najljepu, i to po onom unutarnjem to je u njoj. Iako za njega nijedna, s obzirom da je njegova izabranica njegova zemlja. Oenjen Njemakom, po vjekovnom pravu, to zbiljam izbija iz njegovog pogleda sa Ajfelovog tornja. Stvarno ko da je fotografiran, a ne izradi to kistom. Dokle ona svira na violini, visoko iznad Rajne, da neprijatelj uje setni glas neprijateljeve domovine. Krasni porunik na dopustu,

sa svojom zarunicom i cvjetom koji se pronae i u najgorem ratu. Zbiljam ih je bilo divnih i tipinih, nisi ih smio pogledati. Svak ima samo jednu vjerenicu kojoj je vjeran, to govori i sama rije. Svaka vjerenica ostaje vjerna i posle pogibije samog vjerenika, to je takoe neizbjeno. Divne gole djevojke u posjeti umornoj jedinici. Jedino ne znam ta su se imale skidati po nakoj cii. To je, bie, u vidu njiovih snova, s obzirom da su u vruici. Bome i za to puno zima, kamoli da je zbiljski. Grade srueno. Jo nije ni prestalo plutokratsko bombardiranje, a vlasnik ve podie srueni krov. To sve ide paralelno. Leda, labud i Danaja, skupna biblijska tema. A iznad svega vojnik na strai. On ne zamjera, premda sa ivotinjama bilo strogo zabranjeno. Prie iz klasine starine. Njemci u stvari isto to i stari Grci, samo su se puno bolje odrali. Njemaka Leda, stidljiva i snana istodobno. Uvjek metne ruku preko oiju za onog ina. Isto i na biku za vrijeme te otmice, Bik u stvari simbol tenka koji se slika mnogo tee, s obzirom na sve one djelove. esto te tri gracije, koje diraju jedna drugu. Bome su jadnice i morale, kad su im muki nede drugdje. Ucveljena zarunica ipak e roditi vojnika svome palom vojniku. To im se zbiljam mora priznati da su radili svojski, zduno, za tako malog dopusta. To da. Goli usred te njive. Vie simbolino, da sve raa. Gledajte samo te boje, taj crte i te osobe, kao ive. To ljudska ruka jo nije narisala. To da nije fotografija u boji. Taj tamni ton koji prelazi u svjetliji. Predio koji je zapravo samo dekor za ivot ljudi. Isto tako i ovce. Takoe to njemako spokojstvo. Stari seja i onaj njegov zamah. Svi na toj sliki gledaju u jednu toku koja je u stvari izvan same slike. Uredna mrtva priroda. Lepo zaklano pile, ukusno isjeena keleraba, koju inae nita ne boli. Nekad glavica luka govori vie o sudbini jednog naroda nego sam taj narod. Baca diska koji moe baciti izvan stadiona, iako to ne eli. portai e voditi budui rat samo uz pomo svojih rekvizita. port u samoj stvari rat u malom. Iako glavno lice uistinu nije prisutno, jer je zauzeto. Tako neta znadu jo samo Rusi, s kojima neko bili isti narod, pa su se posle razdvojili. I taj nadasve potovani putopisac. Samo ako bi pobiljeio veinu ta

je vidio, od toke do toke. Jo ako imade nekojeg spretnog vodia koji mu svraa pozornost na ono ta je glavno, a ne na neta nevano, e je njegova srea. Jer da je sam, uvjek bi mu zapelo oko na nekaku ljupinu od banane, ili da je neko djete gole guzice na cesti, a ne vidi parni stroj u najveem pogonu ili krasnu sliku od est meteri duljine samog predsjednika na kojoj se vidi svaka vlas, a kamoli onaj osmjeh i sve drugo. Jo mi je stalo da svak svati da oni vrijedni radnici nisu pripraviti na to da e doi gost sa biljenicom, pa da istom onda pomu udarati po tom eljezu ko bjesni kad ovaj kroi u tvornicu, a prije toga i iza toga nit. To zbiljam niti je, niti smije biti u onoj slogi. Jer tko je vrijedan, taki se rodio, a ne da bi ovo bio samo zarad reklame i nekoje crkavice koja se za to dobiva. Rade on imade ist obraz i da mu je toplo pri dui, nego te proklete novce koje ionako prorajta u prvoj birtiji. A najvoli da ljubeznom vodiu kae kako ga boli zub pa nee ustati iz kreveta, ovaj veli da mu je ao i da bi mu doveo ljenika s kljetima, a ovaj da ne treba nego e proi. Istom se rijeio vodia, odma na ulicu, u onu veselu rulju koja se gurmia ili igra nekoje igre ili samo drami koji dinar, premda je u ritama. Kako samo on razgovara s tom bjednom djecom koja niti imadu ita na sebi, hiti znadu njegova jezika, a ipak mu se smiju iza glasa od neke njiove duovolje. Da radi ega su tako musavi i neobueni kad bi se mogli ljepo opaunjati, obuti iste lae, pa na nekaki koncert narodne glazbe u parku. A oni da im je vako ljepe, jedino ta ih goni policija, a da i ne znaju radi ega. Onolko strpljenja od tako starog ovjeka, toga nema nie. On i sa policajcem razgovara sasma ravno i da bi ih pustio neka idu taki kaki su kad vole. Policajac isto da nema nit proti, osim da ih ne bi tko vidio i sliko za novine, jer onda jao njemu. Svude e god se nao, uvjek neto ureduje, redi i zavada ta treba, jer bez njega da ne bi znali ni obrisati nos. Zbiljam im se puno nao na ruki, svaka mu ast. Ono ta je njega udivilo, to je da svaki imade svoje mjesto kraj stroja u tvornici, a ne da se dva gurmiaju, pa daj meni da pritisnem gumb, a ovaj drugi da bi on. To nikako. Nitko da bi vikno ili nekoga tjerali u trof. Ko pod konac. I kako uniu unutra, tako nakon osam sati izau, ko iz

crkve. Sve isto, pobrisato iza njih, ovi drugi ta uniu, samo zavrnu rukave i tjeraju dalje. Ali da je samo to. ta se udesa nagledo na samoj cesti, e zapravo nema nide nikog. Ako bi nekog sreo, ovaj mora da nosi preporueno pismo, ili staklo da se promjeni kod te i te kue, kod koje je bilo slomito od vjetra; ili da prenaaju jedan dio iz jedne tvornice u drugu, zbog toga to u prvoj njima ne treba a u drugoj fali uprav taj komadi. I to je sve. A ne da bi glavrnjo kud koji, bez ikaka cilja. Ako ba i ide netko tko nit ne nosi, ni staklo, ni depeu, ni komad iz tvornice, taj mora da je porezo ruku na stroju, pa ide ljeniku. ta se odma vidi i po onoj krvi koja curi za njim. Jo plus toga smetljar koji ova sve pobrie. A istom kanje, kad je onaj stroj popravit, i ona ruka previta, i ona depea stigla kud je trebalo, onda svi iziu van, pomu piti pivo iz velikog krigla i sluati vou koji kaziva neta preko radija. To im je svima drago, jer ne da bi on iznavljo nekoje bedastoe koje nemadu veze sa niim, nego uprav to, da svatko radi kao zvjer dokle moe, a kanje da izaie van i popije piva kolko mu je volja. Jedino, ako moe izdrati, a ne da bi bljuvo po cesti, to se isto ne smije, i nije ljepo da netko drugi briska iza tebe. e sve nije stigo taj stari vrag, stvarno imade kondicije. Zavirio i u opinu, de sve puca od udaranja templa, i to svakoji na

pravo mjesto, a ne da bi neka flundra pogreila pa namjesto onamo, a ona tuj. Isto i u obini dom, e vlada zbiljam pravi red. Svak imade onu znakicu u zapuku, radi ega su sretni. I ne nakon toga da bi dobra mater legla s djedom, da djete brie tanjure, a da otac pere ve. Nego sve po redu i ko s kime mora. Ba namjerno je gledo oe li otac neta unjati oko mlade kuepomonice i mlae enine sestre. Ali ne. Pogledajte, ovdje prije nije bilo nit. Gola ledina. A sada, naspram te strnjike tvornica. Vidite one radnike kako rade, osobito ovog najveeg. Nije da bi taj stojo pokraj skupocjenog stroja i ako nos, nego, bome, tiska ono eljezo unutra, a s druge strane onaj koji je puno manji, ali isto nasmijan, samo prima gotove vilice i kaike. Svakih pet minuta cjeli escajg za est osoba, premda jo nemadu one male lice za kolae, ali bez toga se isto moe. A vidite ovog krasnog nadzornika koji zapisiva svaku

licu u jedan notes, jer ovjek je vrag, sama ruka mu pode u ep i istom doma izvadi dvadcet etri noa koja njima troma uope ne trebaju. A radi toga bi dvadcet radnika u menzi kopalo po kruhu rukom, namjesto da regularno sjeku noom koga su prije obrisali o hlae. E, zato je tuj taj nadzornik, koji je usput i puno zabavan, pa'nekiput neta odsvira na mundharmoniki onima kraj stroja da im lake ide. A jo uvjek stigne sve popisati i pogledati se u zrcalo je li mu razdeljak pobaruan prije nego unie kod direktora, koji posebno voli kad mu je nadzornik jako uredan. To to oni rade unutri, u kontoaru, to je isto njiova stvar, ne mora svaki gledati samo enske, koje su puno puta neuredne da je ljepi nekoji deko tih istih godina, velim, to nikoga nije briga, jedino da fabrika radi kako valja, i da je svaka lica na svome mjestu. A to velite za kalova? Za onaj njegov neprispodobivi let iznad sjevernog pola, ispod mosta i okolo kule sovjeta? To o zemlji dembeliji prio mi na negdanji znanac Franc tekennajder, za onih dana, a mi mu nismo vjerovali, jer njemu nije bilo nit izmisliti ta mu god doe na pamet. A sad vidim da je sve kako nam je kazivo. Cjelo selo lei pod drveem, jabuke im same padaju u krilo a dan, milina za rad u polju i bai, premda niko nije lud kad i tako imade sve. Upravitelj kolhoza samo dojae na bjelom konju i podjeli im plae, pa se nanovo zaputi natrag u svoju kuu ljepu nego dvorac. Nauenjaci izumili takove sorte voa da ne zna je 1 jede naranu, krastavac ili bananu istodobno, jedino kad oguli onu odurnu koru i skine trnje jer je u svemu tomu upletena i rua. Nitko bolestan, svak ivi dvjesta godina, radi ega starih ima vie nego ikojih, jedino ta su nagluhi pa se deru kad pripovjedaju neta iz osamnajstog stoljea, da ovi iz naeg moraju poluditi od te vike. Napose, eljeznica. Kako samo veselo skakue tih pet-est vagona, u jednom od kojih smo i mi. I to sve radi onog vrajeg stroja koji je naprijed. to bi vrijedio i nekaki najluksuzniji vagon bez same lokomotive. Nit. A osobno sam gledao krasni rad toga stroja, i to jedino s pomou vode koju su dva skromna radnika natoila na stanici iz jednog velikog bureta. Onda jo samo dok se ta ionako fraj voda zgrije, pa da vidi vozanja bez kraja

i konca. A ta mi je najmilije, svi veseli. I oni ta natau, i garavi strojovoa koji se natee s ugljenom, i sami putnici, bez obzira na svu onu stisku. I u najgoroj masi, uvjek nekoji vrag izvodi

kaku zabavu, premda neta sa pijurcima ne dolazi u obzir radi toga to voz jako drma, ali se zato mogu producirati vjetaki mi napravit od epnog rupca, ili da bi pripovjedo nekaku lanu dogodovtinu koja se navodno dogodila njemu samom, a nije niti u snu. Ako jo k tomu izvodi flajku s nekakom ljivovicom, pa svaki nagne bez obzira to jedan moe imati i gripu a drugi hunjavicu, vano je da se svi malko enu i odma zapjevaju krasnu pjesmu o rijeci Volgi i njezinim pritokama. Niti onaj vonj na obojke i gumene lape, niti sam duhan uvit u novine, koje su prije toga proitali do iice, nit ih ne moe omesti u onom njiovom veselju, a svak od njih rumen i vesel, za poderati koliko mi se sviaju. Iz moje putne biljenice. Sve ta sam vidio, a da mi nitko ne moe predbaciti da nisam. Sasma objektivno i u skladu sa vlastitim uvjerenjima. Samo potvrdio ta sam mislio ve prije. I da vidi ti matorog jarca kako se samo ustrudio oko te krasne mladei. Te ovomu da popravi man koji ide ukrivo, te ovoj da okefa os jer da imade nekoji konac odzada, i sve u tomu smislu. Zbiljam apostol ljudskog zblienja. Pomislite vi, on Francuz a oni Rusi, a da se tako srode u istome kupeu, u kom se ne moe dihati. Tolko ih ima. Najvie se razveselio od te same stiske. Ne da bi se eto sam samcit po irokoj cesti, bez ide ieg, jer od tog nema nitko nit, nego u onu najgrozniju rulju koja stoji pred kakim duanom a da i ne zna to se prodava. Volim gledati i ta ne razumjem, nita to meni nije. Ima nekad pa dva-tri dana uzamance prenaaju govorancije iz velike dvorane, svakomu bi se inilo da je jedno te jedno, a sigurno da nije. Pa ne bi toliki pametan svijet sjedio u onom dimu, i dosta je samo one sape ta svaki izbaciva iz sebe, ve bi se i od toga potuili. Morabit da imadu nekojeg vanog razloga radi kojeg to sve trpe. Najpre izau na pozornicu oni koji su najljepe obueni, i sjednu za predsjedavajui stol. Doklen svako svakog pozdravi, dok proitaju svu silu onih depea i anziskarti ta im alju sa sviju strana, doklen prozovu svakojeg u dvorani i vele kad je

roen, tko mu je otac i mater i tomu slino, ode cio dan. Nakon toga svi ustanu, pjevaju himnu, a istom sutra pome govorancija. Uvjek govori jedan, i to ne onaj najglavniji, nego taj do njega, jer je ovaj i mladi i vie se voli ustruditi okolo tih spisa koje mora proitati od rijei do rijei, a svi u sali prate prstom po tim istim spisima koje su im podjelili jo na ulazu. Pa ajde onda pogrijei, kad zna da dvije tisue prati svako tvoje slovo, odtampato, i koje svak imade u svome krilu. Nemoj me pitati zato taj to uope ita kad je inae svaki dobio, pa moe itati doma. Ali, brus, zna kaki je na svijet. Proitau na asnu rije, im otidem na ruak, a ono, kako kaiku iz usta, on sve etri uvis, a spisi neproitati. Vako nije ni njima lako da to izbjegnu kad se ovjek na pozornici tolko trudi da ita naglas pet i pol sati, sa samo jednom aom vode izmeu. Tako su svi zadovoljni, a spisi proitani do zadnje toke. Nakon ovog pomu i drugi itati kojekake stvari ta ih imadu na cedulji u epu, ali puno krae. Nitko se nikad sa nikim ne pravda i svatko govori ko i onaj prije, samo ovisno od glasa, i je li muko ili ensko. Barem ja ne vidim razlike. Nakon tri-etri dana, opet se svi puno razvesele i pjevaju, valjda ta su sve proitali i ta je sve prenaala televizija da ih doma vide kako su uredni i zadovoljni ovdje u dvorani. To bude zbiljam dugako, ali ima na kraju neke zadovoljtine i u tomu. Uvjek rado gledam i jedva ekam da bude nanovo. A ako je nekoja struka za svaku pohvalu, to su zbiljam ti ludi dirigenti, koji mavaju po dva sata

onim tankim tapiem, da misli sad e prelomiti, ako ne sam tapi, a ono, ta je jo gore, vlastitu ruku. A pomislite to bi bilo da nema tog mavanja u vjetar pod navodnicama. Oni muzikanti dolje, pod njim, i tako su uvjek pospani ili imadu briga oko vlastite obitelji, jednog vara ena s kolegom, samo iz drugog orkestra, jednoj je bolesna mater, sasma u zadnjem stepenu, sve gora od gore situacije, pa je 1 njima onda do nekakog sviranja ili bilo kojeg veselja. Uprav radi toga imadu svojega dirigenta, koji samo dojuri, onako vesel posle rendesa s curom, voli ta e mu oni svirati, premda je loo vrijeme, malko im podvikne da se nisu usudili misliti na bolesnu mater i nevjernu enu, pa kad raspale, onako zduno, ka-

ko znadu, za njega zbiljam nema vee sree. A da ga nema, pomislite kako bi svakoji zaputio se svojim putom, pa jedan u dur, drugi u mol, a ta je jo traginije, svakoji bi dunuo onu svoju najdrau pjesmicu kojom ga je jo baka uspavljivala kad je bio mali. Pa tko bi to sluao, taku maju derau, a dvorana puna uzvanika, svi u crnim odjelima i sa leptiricama, a ulaznica skupa ko suvo zlato. ak i ako bi se tokom koncerta nekoji zaboravio, pa poeo tu svoju svinjariju sa pjesmicom iz djetinjstva, dirigent radi toga imade onaj dugaki tapi, pa kad ga zvrkne po uvetu sa svojeg podija, vidiu ga oe 1 se nanovo sjetiti tako neeg. Stvarno, ako nekomu treba voa, to je ova rulja muzikanata, meni osobno puno simpatinih, ali ako ih jo malko dri i na ularu, bie puno bolji a i svirae da e ti srce prepuknuti od milja. Ja samo ne znam kakove su te ene ta se bave politikom i koje raznaaju te spise po sjednicama, ali uvjek mi je svaka nalik drugoj, ukusno, premda skromno obuena, os i bluza, jako bjela, nikakog ukrasa osim nekoje kope ta je dobila od bake, kosa sasma glat, cipele bez pete, premda ih imade jako niskih, nikad se ne smiju, jer da ensko im se nasmije, odma je netko uipne odzada, one o tomu moraju voditi rauna, a mislim da im i nije do tako ega. Uvjek se brinu za djecu, bolnice, prosjake i nemone, /jer da je to enskim najblie, samo nekoja, malo rabijatnija, pome zabadati nos i u neta tee, ko na primjer ume i rude, ili jo i gore, da se brine o nutarnjim poslovima, osim to odma za to dobije po prstima, pa se povue. A tko bi i pustio takovu mravu osobu da trlja glavu sa sudovima i onom ruljom kojoj treba izricati smrtne presude, to je njoj! Pa nisu valjda bedasti da je izloe takom neemu. Djeca i kole, to da, ali drugo, drugo bome ne. Jer one moebit i nisu tako grube kad se vrate doma svojoj djeci, ako ih uope imadu, ali doklen su u skupini, onako smrknute, ne znam to bi dala samo da mi se koja nasmije kao i svima po zemlji ta ih gledaju. Ne mora se ona kliberiu' ko lud na brano, to ne, to od nje nitko ne zahtjeva, ali da je uvjek onako zakopata prama svakomu sa kojim razgovara, pa nee je taj ovjek, poslanik i ministar, kulturan i odgojit, odma pojesti ako mu se malo nasmije, nego ovako.

Onda, imade i ona valjda duu, premda je ministarka ili na nekoj drugoj tekoj dunosti, mora si i ona nai nekoje oduke, majka mu stara, i to joj nitko ne bi zamjerio. ivot zahtjeva to treba, a ne da samo gledi u te proklete spise i neta biljei crvenom olovkom ko da je u koli. Ne znam samo to u s tim Danicinim nepovjerenjem prama svakomu. Te ovaj bi je htio prevariti u duanu

za pol dinara, te onaj gleda kako bi joj otvorio taku u tramvaju, pa nije cio svijet lopov da bi samo krao i ario i palio. U svemu opozicija i da joj nit nije dosta dobro, koje god bi gledala. Ili joj je film blesav i ne dopada joj se kraj, ili su joj vijesti grozne i pregrozne ko da je za to kriva ona gospojica radi toga jer ih samo ita, ili je gnjavi nekoje predavanje o najvanijem pitanju za svakog od nas. Bolje bi joj bilo da pome sluati od poetka, a ne da unie u pol i odma stane kritizirati. To je opet ona bena, to je opet ta smlata, pa je 1 imade on neta pametnije pripovjedati nego su traktori i builice za ugljen, pa je 1 misli on da je svatko od nas vol da ga moramo sluati, i sve u tome tonu, da me zbiljam svu probije nekaka vruina, kolko me je sramota. A ja se stvarno jako rijetko mogu naivcirati, i to uvjek radi nje. Pa je 1 ona misli da je tome ovjeku lako iznaati sve te brojke, i da je to nekaka njegova posebna zadovoljtina, u onpm debelom odjelu i kravatli, na onoj vruinu a osim toga, pod tim svjetlom od kojeg se jedva razabire ono na papiru ispred njega. Ja bi samo volila viditi nju, kad je najpametnija, da je metne netko na isto mjesto, pa neka ona ita. Jo k tomu ne mora ni napisati sama, nego neka joj napie drugi. A kod tog ovjeka se uprav vidi da je sve to sastavio sasma sam, i ko zna iz kolko je knjiga moro to sve povaditi, a jo k tomu sve skupa sloiti da bi sliilo na neto. Pa je 1 ona nema tolko pameti da ne zna kolko je teko napisati jedno predavanje o nekojem predmetu, a da bude samo o tomu a ne o hiljadu drugih gluposti. Zar nije tolko pametna da se sjeti kolko je ljudski mozak proklet da svaki as skae s jednog na drugo, samo da ne bi se odro na istoj temi. Ako emo o eljeznicama, onda samo o eljeznicama, a ako o proizvadanju putra, onda isto samo o tomu, a ne da bi odjedno poeo pripovjedati o arlu aplinu, i konjskim trkama,

koje su meni osobno neta najgluplje na svijetu. Uope svakoje ludo natjecanje i pasja trka ukrug oko cjelog nogometnog igralita, kad bi mogli prepreiti ureh preko trave, jedino ako bi im dali oni ta uprav tada igraju nogomet. Deset tisua kilometara trati radi nieg, samo da bi na koncu pao u nesvjest i zavili ga u deku, ako ga ve ne udari lag na pol puta od one vruine i luake brzine. A taj ta govori o putru sa svim onim brojkama, i korisniji je i puno ljepi za mene koja sam znatieljna i moram znati sve ta izlazi iz kojeg. Pomislite samo da se to stvori od obinog mljeka koje mi je inae odurno, skupa sa skorupom odozgo, da ga nikad nisam htjela jesti, ni u djetinjstvu, niti sada, dok je putar stvarno neto sasma drugo. Ovo vam je mljeko, ovo vrijedna naa suradnica koja e mjeati, a ovo to ta svatko eli kupiti u duanu pod imenom putra. Numero jedan, dva i tri. I svakoju tu stvar pokae tapom, ko pravi uo, bilo putar, bilo curu koja radi. A jo imade i narisano sve na jednom papendeklu. Ovo, to i ono. Pa ako netko ne priznaje taj uiteljski poziv za nit, ja mu stvarno ne mogu pomoi kod tolike njegove bezobratine. Drugi radi njega sjede po svu no i prepisivaju malo odavle malo odanle, da bi se sve to kako-tako spojilo u neta tree, a on samo okrene gumb i pome zanovjetati da mu je dosadno. Pa je 1 on ne zna da bez tog nesretnog pripovjedaa u oalima nikad ne bi znao kako se pravi putar, jer nije znao ni prije, a kako e sad, kad je zbiljam sve manje svijeta koji bilo ta znade sasma, i do kraja. A ovdje samo upali, sjedne i sazna ta nije znao ni rimski papa. Za nevjerovati kolko skromni, premda na takom poloaju, a ne da se pine, jer mogu ta drugi ne. Dokle nekoji, koji ne vrijedi

ni da mu okefa cipele, ee se ko puran, premda zna i sam da mu nije niti za mali prst. Ljepo od njih ta su svi jednako obueni, u plavo, ko negdanja gospoda, a ne da se arene ko pjevci jer im to i ne pripada. Skromno, uredno, ljepo, nitko da je zamusan ili neobrijan, sauvaj boe, pa kad svi dignu ruke u dvorani doklen se glasa, ko jedan, milina za pogledati. I nije da se nekoji od njih iskesio, ili da je kopo po nosu, il da se dri gdje ne bi smio, nego svi ozbiljni, ko da nekoga pokapaju, a tako i moraju kad imadu one ozbiljne

i rieodloime papire pred sobom. Ne znam samo kako im nikad ne popusti ni jedna falta na licu, a uvjek ih slikaju, tko bi to izdurao, ne bi ni Rudolf Valentino. Nikad ni jednog ufatila da bi dremao doklen onaj govori sa pozornice, premda buljim cio dan da bi tako to vidila, jer i ja sam nekad vrag. Svaki as neke sjednice, uvjek u drugoj sali, znadem ve svaku, po sliki na zidu i cvjeu na stolu, premda oni ta sjede stalno isto glede i po tomu ih nikad ne bi prepozno. Ne znam kad samo stignu napisati svu onu silu papira iz kojih itaju, vele da im piu drugi ta se uope ne potpiu, ali ja u to ne vjerujem. Onako ljep i krasnog odjela, sve u svemu prominentna osoba od glave do pete, pa da mu to ta e pripovjedati iznavlja nekoja bena koju nitko nit zna, nit pozna. Tako to ne moe biti. Probaj samo kazivati dve minute svu onu silesiju rijei, pa e viditi kako ti se odma jezik zaplie i ne zna ni beknuti, a pomisli kad on naku litaniju dri dva sata, i k tomu sve pametno i na mjestu, ko iz kake knjige. Da se oni ta su nekad pisali, ko na primjer Vuk, Strosmajer pop, ili na djed Teodor, odjedno dignu iz groba, svaki bi se udario po elu od volike pameti toga dananjeg naeg govornika u krasnoj kravatli. ast svaka, ali e su oni od njega. Taj znade sve ko da je zavirio u zadnji kut cijele zemaljske kugle, pak samo veze i skorom se niti ne usekne, osim ta popije koju au obine vode da se vidi kako nije neka lokara nego estit ovjek, familijaran i uredan u svemu. Isto kad naem Trkulji iste cipele na ulici, ta se takoer nekad uslikava, on jo pomiluje onog dolje malenog Cigu koji mu glanca, a ovaj sav sretan i kanje pripovjeda da isti cipele onomu sa televizije koji kaziva sve kako jeste. Ja sam prije mislila da je njima lako ta se bave politikom, a sad vidim da sam puno imala krivo. Jer ta imadu oni od sve te trke sa sjednice na sjednicu, a samo sjedenje je takovo da bi ja dobila mlade doklen se ne svre sve one govorancije. Osobito jer svaki govor znade unapred do zadnje toke a mora se praviti da nema pojma. Pa taj smilja itavu glumu da pet sati izdri onaj referat a da kod toga ne zaspi ili se ne pome gnjapati po leima od nervoze, premda je okupan i ist kako samo moe biti. Za tridcet godina svaki si je smislio nekaki plan, jedan da e samo misliti na nekoju filmsku glumicu, te kako je skida, pa nanovo oblai, tako sto puta, drugi se izvjebo da spava otvoritih oiju, trei da igra sljepu partiju aha sa nepoznatim svjetskim prvakom, to naravno ako je nadaren i barem malo naobraen, ta nije uvjek sluaj. etvrti opet se upilji kao da bi proguto onoga govornika od milja, ti sigurno najmanje sluaju jer sami sebe tako hipnotiziraju da kad bi im netko viknuo u uvo ba ili bu, odma bi prizno sve, i da mu je dosadno, i da e poludjeti ako se to nastavi jo samo za minut. A kad moradu sjediti na sveanoj akademiji sa istom govorancijom koju su ve uli prije podne kod otkrivanja biste, i jo juer kod otvaranja kanala, i jo prekjue kod pokopa pukovnika, nego ni to nije nit, doklen oni prokleti muzikanti opet ne pomu svoju maju derau

od dva i pol sata, bog ih zaboravi, a oni i dalje gude sve jedno te jedno. Ne bi, bome, bila u njiovoj koi ni dana, kad moraju nositi tjesne cipele sa lakom, a rade bi io bos posred ceste ko kad je tjero krave. Osobno mi se dopada to kod njih nema cile-mile sa nekojim stvarima, koje treba poraditi. Ako se naredi da se imadu gajiti jagode, onda to mora bit, pa makar pala i pokoja glava. Jer sami znadete kako su tvrde seljake glavurde, osobito ruske. Te to e nama jagode kad nemamo kupusa niti krumpira niti kuruze, pa tko bi se jo natezo oko toga, samo okapanje, oe 1 ili nee nii, a pravo rei, nekoji jagodu nisu vidili u svome ivotu. Puno nji se boji da e se od toga uda otrovati, nekomu je sumnjivo uprav to ta je nako slatko i namirisato, pa odma bace keri, a i kera im je najedno ao, ali to je, tu je. Zar to nije udno to cjeli centralni komitet mora sjesti, tri dana drati govorancije o tomu, jer i oni meu se nisu sasma sloni, i tamo se mora donaati poseban sepet sa uzorkom da svak kua, i istom tad kad svi vide kolko je to korisno i teno za jesti, izda se proglas po cjeloj zemlji, pa u viditi onoga koji ih ne bi sadio, da mu bogu boginog. Eto take ja stvari volim gledati vie nego Hedi Lamar da se skine gola, od eg nema nitko nit jer je samo slika, i to od prije rata. Jadna im majka i Trkulji i drugima, ta se skicu po cjeloj zemlji, pa si danas u jednoj tvornici, sutra u drugoj, nakon toga u nekojoj koli, pa opet nee e se ta gradi ili otkriva kaki spomenik, svue mora red barem koju, kako, ta i kroto, jezik morabit da im je uvjek suv. A ta se sve znade pojesti i popiti, te drkni ovdje koju, te tamo barem krilo od pure, pa tri opet nekamo drugdje i tako vavjek. A mora biti i pametan za tolko, jer svatko ite da ga naui kako da radi sa onim strojevima, a ti si mobit neke vidio prvi puta. Pa ajde onda se izvuci nekako, da ti je mater iva. Djeca te i ne poznadu, ena isto jedva, osim to te vide na sliki sa onim ljemom kad ulazi u ono skladite, kolko te vidim i ja i svi drugi. Nije to lak poso bome ne. Neki samo tako misle. Goljo i bjednik vidi samo da se voza u limuzini, da jede bjeli kru i da te dvore djevojke u narodnoj nonji, ali to nije sve. Kad si samo napiso sve te govorancije, a mora paziti i da ne zametne nee tu cedulju kad izie na pozornicu, jer to e onda. Pa mora uvjek znati u kome si gradu, a ne da smjea kako se koji zove jer ljudi su osjetljivi, barem na vlastito ime. A badava je tomu radniku ta znade prkati po nekojem stroju kad ne zna radi ega to prka i kamo to vodi. Zato i mora da doe ovaj na jadni ovo ta ide od tvornice do tvornice da mu rastumad crno na bjelo, a ne samo za ruku pa trpaj, to umije i divljak sa Bornea. Od drugoga je isto krasno kad kod naeg Trkulje zaputi se neta ljudi moliti jer im je probuit krov ili ih je netko uvrijedio. Kod njega toplo, svira krasna melodija, nudi im stranske cigaretle, imade tuj i fajercajg, zlatan, uvjek svjee cvjee, e ga samo smognu usred zime, pa onda sjedi i kazivaj to te boli, ali samo kratko i na brzo, jer imade on jo puno takih za sluati, a valja mu neta i pojesti nakon svega, i on imade eludac ko i drugi. Zato bi on gladovo i bio edan kad imade punu pajzu, a ne more stii od silne rulje koja vavjek neta drami ko da je njegova kesa bez dna. I meu takima imade bezobraznog svijeta pa misli da moe sve i sva a ne samo malko, kolko mu i pripada. Ako je neko na vru, pa nema zato kljue od carske riznice ko u prijanje vrijeme. Jednu cigaretlu to moe, pa i templ nekojeg pia, ali preko ovoga, to ne. To bi oni morali utuviti jedno, a ne da im uvjek kazivaju oni u plavim odjelima na ulazu da ne pretjerivaju u svemu. ta sam se toga nagledala, jer toga imade najvie, znam

220

BORA COSI

ve svaki goblen, svaki stolac i svaku staru sliku ta ondje visi, pa biljurni pigl, sat koji uprav izbije dvanajst kad oni uniu, sve, sve, ko da sam stoput bila tamo a nisam ni jedno. Blaena sprava, da nije nje, mogli bi me praviti ludom da mi nemamo nit, a na stvari je obratno. Volim jer sam to vidila nego ne znam to. Najpre mislim tko je dozvolio obinom ui da razgovara s ministrom, kad mu nije niti za mali prst, ali to je njiovo i nije moja briga. Ali kako se samo krasno ministar razgovaro njim, zbiljam ko da su ravan s ravnim. Da kako mu je na domu, i kako izlazi s onom zbiljam bjednom plaom, i je li imadu nekoje razonode ondje na vr brda, e mu je kola i tomu slino. Sve donde dokle uo nije pooo biti bezobrazan i stao ovoga pitati kako je njemu, i kaka je njegova plaa, i je li on kao ministar ima sa svoje strane nekoje zabave dolje u gradu, koji je puno vei nego one tri kue na vr brda. Sad je trebalo stati pa gledati i uti svakog vraga. Jer taj uo ili se najeo bunika, il ga je tko podgovorio dok je silazio s onog brda, ili je sam umast po prirodi, ta taj sve nije poeo pripitkivati gospodina ministra, da je bilo za najeiti se, zbiljam vam velim. I da je tuj bila neka bena na onom ministrovom stolcu, a ne on, kaki je ve, i radi ega je i izabrat, bome bi se nao u nebranom grou ko nitko njegov. Ali ne. Onaj uo zabrazdio sve crnje i gore, i ne da se sustaviti, a ovaj se samo smjeka, pa pita kolko imade sati, i kako je gore na brdu vrijeme, i imade li kvarnih zubiju za popraviti, sve tako. Ter ua, kad vidje da ne moe biti bezobrazan sa ovjekom pametnijim od sebe, a on uvue rogove i bome odgovori utivo i kolko je sati i kako je vrijeme, a i za zube, koji na kraju ispadoe da nisu ba sasma najbolji. E, tomu se stvarno najvie divim, toj njiovoj spretnosti da pomu od jednog a svre sa devetim, to je za svaku pofalu i zarad toga su sigurno i birani meu hiljadu da se mogu snai i u najgorem. De imade tako to. Jedna vrst tvornice, premda se u njoj ne proizvaa niti najmanji gumb ili akalica, nego su svi poredani po klupama, sjede ili klee kako je komu volja i igraju ah, ovjee ne ljuti se, a imade koji to vole od sveg vie mice, igru s pomou nekolko zrna od graha. I mislite da se taj svijet anjica, vriti ili ini

nekoje druge bedastoe? Sauvaj boe, nego ko u crkvi, bez i jedne rijei, samo povlae poteze, pa tko je matiran, matiran je, nitko mu ne moe pomoi, radi ega nije uvo bolje svoju glupu kraljicu, nego da pane od zadnjeg laufera. Ili ak pijurca. Taka tiina, da se moe uti muha kako

ide s figure na figuru. A tuj ni muhe ne proganjaju, nego svaka moe sjediti strpljivome igrau na nosu, tolko se on udivio da nit ne primjeuje. I ta je najljepe, nitko da bi prozborio niti slova, a kamoli da bi se nasmijo, ko da je na cesti. U tomu se i vidi kolko je to njiovo. zadovoljstvo, premda nutarnje, da putnik namjernik ovo ne moe ni razumjeti. Onda najedno netko udari dlanom o dlan i svak ostavi te blesaste pijurce, jer im i tako nije do toga, i tko bi cjeli dan nabacivo kockicu kad znade da uvjek moe dobiti jednu cifru od est, nit vie. Taj ta je lupio rukom ili nogom u krasno lakovanoj izmi, samo navine radio bez ikake rijei i odma pomu sluati nekaki govor, koji je stvarno za svaku pohvalu, jer govori uprav o njima i o tomu kako je ah najzdravija igra na svijetu, kako u pogledu mozga, tako i kontra onog ivciranja emu smo svi puno podloni u naem vijeku. Taj sa radija ne samo ta govori pametno da pametnije ne moe biti, nego mu je sam glas tolko sladak ko filani bombon, mogo bi govoriti i bedastoe, svak bi ga sluo gladan i edan a da ne promisli ni trun o samoj temi. Uvjek plastino, ko da malja rukom, a ne da govori. Mi se borimo na dvije fronte, jednoj i drugoj. Ne da bi bio obian rat, pa mi tuj a oni tamo. Nego su oni i tuj i tamo, a mi u sredi, ta je mnogo opasnije. Zbiljam odmah vidim cio taj raspored i sve te fronte, ko da sam ondje. Kao neki port od ludih Engleza, komu ne znam pravila. Jer da ako mislimo da smo samo na jednoj fronti, da e nas ovi odzada lupiti kad se najmanje nadamo. Birokracija, teokracija i tehnokracija. Uz to njiovi prirepci. To isto stvarno tako zorno, ko da svakoji imade rep od takora koji mu ispao odzada, iz hlaa. Ako on nije prirodoslovac po struki, ne bila ja ja. Da moramo iupati korov, jer da e nam inae pojesti cjelu ljetinu. Isto jako figurativno. Samo ne znam bi li se mogo sagnuti radi onog njegovog trbuva, koji je stvarno puno vei nego bi smio. Jedino zato to

pije jako mnogo vode dokle govori iz one proklete ae. Nikad mu dost, istinabog i vruo je, a ima se za kazati jo puno svega. Blago toj djeci ta dobivaju instrukcije za domau zadau, i o emu, i kako je valja napisati, a ne da zjeva i klatari se na onom stolcu jer ne zna otkale bi poeo. Teko nama, koje smo nekad morale iznavljati bedastoe o tomu to je proljee i kaka su nam razmiljanja padala na pamet u vezi sa tim pupanjem. To ne. Sad svakomu vele skorom od rijei do rijei kako bi opisali nekaku tvornicu, jedino to se svaki potpie dolje vlastitim imenom, a ne da bi unio uiteljevo. To ne bi bilo ni pravo, jer se svaki ipak ustrudi oko tog pisanja, pa naini i nekoju greku zarad koje uitelj ne moe snositi nikaku odgovornost. Da je meni bog dao da sjedim u klupi i nanovo piem to treba. I u emu je sva ta strka da se napie domaa zadaa, kad uitelj ionako znade odgovor na pitanje koje je sam postavio. Drugo bi bilo da on uope ne zna kako se dogodilo neta u povjesti, ili kolko ima drava u Evropi, pa oe saznati tim putom. Pa nije ni on spao s kruke da tako ta ite od ovih balonja koji ne znaju otkale su uplji. Nego se on sam prije toga obavjestio, i dobro izbrojio i drave, i de koja stoji, a osobito ta je bilo meu njima nekad, za starih vremena. Ne znam onda to e mu to da mui djecu, koja niti znadu o emu piu, niti pogode kako se zove koji kralj. A i vi, djeco, dajte se malo trsite, pa pocrnite od prve strane i poetka a ne od kraja. Pa nemojte ni vi praviti se ludi i mjeati Ruse i Kineze, kad jedni imadu ovake od a drugi onake. Pa to ne moe id jedno u drugo. Svak znade da su Rusi u

Rusiji a Kinezi u Kini, doim smo mi ove e smo. Ne moe tu biti nikake premetaine i pretumbavanja, nego vas ljepo molim da sve dovedete na svoje mjesto i de pripada. Da sam ja kojom sreom uiteljica, meni bi bilo najvanije da rasporedim e koji narod ivi, u kakoj zemlji, i kako se zove. Kao i sve drugo ta se tie tica, planina, drvea i dragog kamenja. Isto i to je u svezi s gradovima. Jer ako u domaoj zadai nee biti reda, e e. Barem tuj ne smije faliti ni jednog ovjeka, a kamo da bi nekoji radnik sjedio kod stroja, kaki seljo lego u sjeno i zahrko ko vol, a kolarci da bi otili na rijeku kupati se, a sat zemljopisa na

dud. Najvolim djeju teku zarad toga reda, kako u polju, tako u fabriki, a isto i u kancelariji, kod inovnika, ili na kraljevom dvoru. Imadem jo teke nesretne nae roakinje Anke iz prijanjeg vjeka, e sve zbiljam stoji cakum pakum, i radi ega je svoj sastavak itala pred Franjom Josifom, za jednog frutuka u bekoj palai. Osobito ako je neta i narisano sa strane, da se vidi sav taj red i cio taj ivot na domu, a poneto i okolo. Male uge, veseli konji i debele krave. Svima potaman, a njezina mater, od Anke, koja nam je isto rod, premda sa strane, ureduje oko cjele te fertutme. Ne da bi se muzlo nou a ljenarilo danju, da bi se sjedilo u koli iza ponoi a u kavani prije podne, kad je svak za svojim poslom. ak i to ta bi nekoji prosjak htio, ili kaki pismonoa reko, sve nako kako je, a ne nekako naopako. To mi je otale ostalo, pa sve do danas. I ti mali vragovi uvjek isti, samo to sad mogu itati zadau i preko televizije, da ih svak uje i pofali njiov rad u svakom pogledu. Kako se otkopati, a kako sjesti na tu dragu bakinu nou. Ajde, ajde, tako, samo tako! Nita se nemoj sramiti ta te gledaju dva milijuna, koji to isto rade, samo ti ljepe od sviju jer si mamino sunce, a bakino edo. To zbiljam fali. Tiskaj, tiskaj, pa e ti baka kanje kupiti krasnu okoladu. U svima razdjelima. Vanije i potrebnije nego nekaka glupost od glazbe. Od onog se ne ivi, a od ovog da. Ne moe drati to u sebi vie od tri dana a da te ne pome vui na dolje, ko kamen. Pa pogledajte vi samo s kako razbojnikim izrazom odlaze ljudi na zahod a vidite kaki su kad se otale vraaju. Svaki ko da ima krila, sasma nov, ko iz kutije, pjevui ili barem fiuka, tolko sretan ta se rjeio one napasti i onoga gada. A kako i ne bi, i tko zna kolko je to dugo noso dokle se nije smilovalo da ga pusti na miru. Radi ega bi to bilo neta strano za vidjeti, kad je oito da je ovjek nakon ovog puno sretniji, pa makar imo i sasma malu plau, radi koje bi se mogo objesiti na prvo drvo. Djete je zbiljam neko udo, jer i je ovjek, i nije, i znade dosta tog, a jo uvjek mu puno fali, a osim svega, uvjek se mora pitati oe 1 zbiljam izrasti do naravne veliine ili e ostati na pol, i postati patuljak. Patuljku isto nit ne fali jer je pametan ko i drugi a moe se provui e drugi ne, premda ga je puno tee oeniti

s krasnom djevojkom od meter i pol, ta je za njega ko toranj crkve svetog Marka. Srce maleno, da opie sve ta osjea doklen gleda nau milu trobojku kako lamita na vjetru. I to svojim vlastitim rijeima, ili barem od uitelja, a ne da bi prepiso iz novina. To ega se on sjeti u svojoj zadai ne bi ni najvei knjievnik. Svaki onaj nabor na barjaku, kao i pomno o samom tapu na komu je. Tanko, potanko. Ili knjievnika gnjavi gledati u barjak, ili ovaj zbiljam ima smisla.

Cjela teka, to vam je za ugled. Za stati pa gledati. Siroe malo, tolko briga u samoj njegovoj familiji, a on uvjek smogne snage i ipak narie veselo kolo usred onog boja. Pomislite taj kontrast i tu fantaziju. Ne zna otkale puca, svak gine tko promoli glavu, a ovi njegovi ipaju po tome zlu ko da to nije nit. Ovo se uitelju osobito svidilo. isto pet. I ta njegova probrana reenica. Moe mu piti s dlana, ko voda. Zato davaju samo po komadi, kad bi ja htjela cjelu teku. Kako vas samo ti mali vragovi podirnu do u samo srce. Da smije li se ubiti roena mater, za sluaj izdaje. To je navodno iz neke madarske knjige. Jako teko za njiovu dob, premda i nije. to sve znadu, i ne udim se. Mi u njiovo doba jo uvjek samo tanku i debelu crtu. I onda, taj krasni djeji ton. Sasma iskren. Bude ih koji na tomu naprave itavu karijeru, da ne navaam primjere. Da je ovaj reko ovo, onaj ono, od kraja do konca isto. A vidite to rade maleni aci, samo ako im se dade malo nekakog pravca. Da ne skicu u tomu tivu ko mnogi. Pome s jednim, a svri ko zna e. Najbolje to nastavnik iznaa pred nji nekaki plan, najprije ete o cvijeu, onda o vridbi, na kraju neta u vidu pjesmice o narodnoj skupini. Oni imadu samo popuniti ono izmeu. Pa i tuj se moe istaknuti nekoji ako je vrijedan, barem ta se tie rukopisa. Ako je ono iznutri isto, nije vanjtina. A same korice. Nide da bi neta zakrmaio tintom, ili da bi bilo zamusato od trudla, to kod njega ne postoji. Prije bi umro gladan nego da jede na tomu. to u biti kad budem veliki? Kako se ponaati u avionu koji pada? Jedan dan na ljetovanju. Da li e ljudi ivjeti vie ili manje od 150 g. ? Ovo je malko glupo tko je izmislio, ali nek mu bude. Ipak puno toga ta otvara horizonte. Proljee, moja porodica i ratna sjeanja.

Vidite samo to obilje tema, tuj se ne bi ale snao ni andor alski, bog mu dui. Kako sam popravio elektrini kvar? Glavni djelovi struga za struganje. Svaki imade maturu u malom prstu, i to davno prije same mature. Gledajte samo tu fantaziju. Komu bi to uope palo na pamet kad smo mi uili. Za novim vidicima. Mi govorimo po ruski, od Miljkovia, Smiiklas Hurm za latinski, Narodi u prostoru i vremenu, Nae tijelo od Buke. Isto bez ikakog zgrizanja. Svaki dio, kaki je daje. Rasti i cvjetaj, isto Buka-Anto. Mi? Mi nismo znali razlikovati duik od kisika, kamoli ovo. Moja ljubav. To takoer tamo morebit nainilo maleni skandal kad je ito, premda jako stidljiv. On uvjek najbolje ita a nekoji uftovi ubodu ga penadlom odzada, od jala. A istom ono iz tvornice. Fabrika isto jedna kua" ko i svaka druga, samo jo mnogo vea. U fabrici rade maine od kojih se ne moe nita uti, tako da nastavnik sve objasni rukama. Tamo se prave neke stvari od eljeza, u djelovima, pa ne znamo koje su. Istom kad ih sastave, onda i oni vide ta su uradili, pa se vesele. Vidite ta taj balo zapaa. Svakoji detalj. Bome ako taj ne postane knjievnik, kad ja ve nisam stigla. A ta velite na ovu usporedbu. Mi i mravi. Naa i njiova drava, i kako je koja uredita. Pomislite ta se te male zvjeri sjete, Prispodobiti ovjeka i mrava, zbiljam s puno mate. I e oni to samo sve uju, otkale pokupe. Dananja djeca, ja zbiljam ne znam. Opiite jedan stroj od poetka do kraja i emu on slui. Ja mnogo vie volim da odem u fabriku i meu onu najveu buku, nego da se eem po polju gdje nema nieg. Vidite vi taj maleni mozak da zna to je vanije. Kakova etnja, koja polja, to njima ne znai ni piiva boba. Naa porodica. Mama, baka i drugi. Jadno djete, i ono mora trpiti usove starijih. To su elje nas

najmlae generacije, o kojoj brine vaa, kao starija. Svaate, u vidu nekakog pisma nama, starim konjima. Kad porastemo, biemo veliki kolko i vi, samo to emo biti jo i vei. Pomou onih vitamina. to velite? Staje taj smislio? Njegov nastavnik se tolko uprepastio da je nosio njegovu teku direktoru. Onda se i direktor ustrudio da otkale je to on uo, i e je to on proito. On uope voli slobodnu temu. Moja razmiljanja etvrtkom po podne. To prevoli. Puno

taj zna, ja vam velim. Ne moete vi s njim diskutirati ale, ne, ne. I ta njegova volja za ivotom, to je sasma rijetko. ta se smije a ta ne, i zato. Gledajte vi samo tu podjelu. Isto jako ljep zadatak, io ak i na konkurs i na viu instancu. Nai razgovori. Diskutiranje u mojoj porodici. Uvjek lepim i korisnim stvarima. Pa jo i navada. Kao i ono to vele drugi koji zalaze k njima. Oni ispripovjedaju isto to smo mi ve ranije rekli, a mi se pravimo kao da nismo. Mi kaemo kako ste se samo to sjetili da kaete i tome slino. To je, bome, posve tono i cijela istina, nismo im ludi priznati. Na nama je da svakomu otvorimo kolska vrata, a tko nee, nek nee. Pa je 1 ljepe da vam se djete skice po cesti, pui i pije u najranijoj dobi, namjesto da na miru sjedi u klupi i slua kako se okreu zvijezde oko mjeseca i druge korisne stvari. Najpre da se odui od loog, a istom kanje, naprijed. Da se ne smije piiti u krevetu, grickati nokte i pljuvati e stigne. Kad to savlada, onda e mu biti puno lake i drugo. I koje ne uje sasma dobro ili gleda u kri, sve se da popraviti kod paljivog i marljivog aka. Pa mi tolko polaemo na to i riskiramo a da ne bi bili paljivi na satu zemljopisa. Kolko samo kotaju te silne mape i taj strani globus koga moraju nositi dvojca. Pa nismo mi to nali na cesti. I je 1 to tolka mudrost nauiti koji je glavni grad e u kojoj drati, i radi ega. A pomislite to bi sve mogli servirati vam i istolkovati, da smo neki koji nismo. Tolko djece na jednom mjestu, ko tii u gnjezdu, niti ta znadu, niti se mogu obraniti od loog utjecaja. Pomislite da smo mi nekake protuve i probisvjeti a ne uredni uitelji svega najboljeg. Imademo i plou, i krede, i sve ta nam treba. Pomislite kake bljezgarije mogli bi im risati po ploi ili da bi im poeli puniti glavu svim najgorim. Tko nam svjetli. I sramotno, i tetno i kontra njiova zdravlja. Kako se pui a kako pije. to imade ljepo u runim slikama. to ine one dvije flundre u istom krevetu. I tomu slino. A mi ne, nego samo o tomu da se zemlja okree, da svatko mora biti ljubezan na cesti i u domu, da je svakomu najprea drava u kojoj ivi i koja ga rani. Zbiljam je svakoji uo jedan muenik u ljudskom obliju. Pomislite onu rulju djece, svako je na svoju ruku, a on mora imati ivaca pa ih nauiti dvaputdva i radi ega

rijeka tee ozgo nadolje a ne obratno. Jer se uvjek nae nekoji vrag meu njima koji navlas zaguljuje i zapitkiva, premda mu je sve jasno. Ti ta znadu unaprijed, najgori su u svakoj koli i trebalo bi ih van nogom, a da ostanu samo oni koji i tako ne znaju nit pa su mirni ko bubice i sve upijaju ta im se veli, ko bugaica. Da je svakoj koli bog dao ove bez ita u glavi, jer ona i jest tuj da ih napuni, a ne te koji znadu vie i od najpametnijeg ue, pa samo podmeu klipove. Milina je viditi te malene razbojnike, djecu ulice i porod sa ceste,1 koji su znali odsjei ti celu taku u tramvaju i ubosti te raubncigerom u lea iz heca, kako sada sjede u onom perivoju, itaju knjigu

koju moda niti ne razumiju, krasno poeljani, a uitelj, premda imade revolver od pet kila na remenu, ne daj boe da bi ga koristio ak i da oni prestanu s itanjem i najedno opet postanu to su i bili. A samo radi ljepih rijei ta im je kazo prije nego su ih opaunjili i porezali nokte i rekli im da e odsada biti dobra djeca ko i svaka druga. I da vidi samo te male inipote kako odma prifaaju i novo odjelo i dobar frutuk. Valjda misle da je i to nekaka nova huncutarija koja ne moe potrajati, pa ajd da vidimo to e i kako e bit. I dokle si se okrenuo, a oni zbiljam sasma novi ljudi, puno stariji, ve rade za strano velikim strojom, ili metu ulicu, ili voze auto za pivaru, a koga god sretnu, mavaju mu iljtkapom, isto novom, koju su takoer dobili tuj, u domu. Uvijek se samo pitam otkale im tolka nova odjelca i iljtkape, kad su one prnje morali odma spaliti, tolko su bile musave i pune uiju, da je bila straota jedna. I sami vele da im je sada puno bolje kad jedino moraju ustati u pet ujutro, i raditi zduno i u veselju cjeli dan, a ne da bi se prebijali po okovima, ispod mostova i iza spomenika, u onoj dosadi koja je stvarno bila za poludjeti. Da sam nekojom zgodom ikad bila jadna uliarka iz velike Rusije, ja bi se isto odma prijavila ako bi mi htjeli promjeniti ivot, odjenuti me i nauiti kako se podmaziva veliki stroj za tiskanje novina, a ne da navuem kaku bolest na cesti od koje u imati posljedice cjelog ivota. I radi ega ono ta se nakupi u ovjeku, a da nije za nit, jer je pokvarito i samo ga truje iznutri, ne bi bacio van u hipu. Pa nije ni to zadnje. U sekundi. Bljuoaf,

buoaf, i konac. Jedino da se podue u tome smislu kako se raskoraiti da se odma ne uflekaju krasne nove lae ili cipele, jer eto ti odma dvije tete. A osobito da to ne bi bilo na nekakom vanom mjestu, meu djecom koja uprav frutukaju, ili e se svira muzika, ili u narodnoj skupini, pred svima, tolko ba ne. Svaki jo imade tolko vremena stii do zahoda, e ga nit ko vidi, niti uje. A ako bi neka ljubezna osoba bila voljna jo mu i podmetniti ruku pod elo, da mu ne upane glava u onu straotu, tim bolje. Svaka bi se mogla malo ustruditi ako joj je stalo do tog koji bljuje. Tri minute, pak su opet kanje sretni i zadovoljni. I moj unuk voli o tomu razglabati, da ima to uti. To vam je najvei bard nae novije bljuvoastike. Kako je bljuve postao bljuvom. Bljuvavni roman iz ivota dvoje mladih bljuvavnika. Bljuna rosa, tanko argentino. Na bljuvi bljuvrija. Konani rezultati poslednje bljuvarne godine, prama nalazu uvenog kemiara Bljuvoazijea, koji je sve to izumio ima tomu bog te pita koliko. Ma e je to moje prepametno djete, ono znade sve i sva, vie od njegove blesaste bake. Kako je ubita ona flika Bljutemnestra. Zbiljam grozno, u obinoj kupaoni. Bljunarni raun koji izmislio profesor Bljun sa bljuvifornijskog bljuvinerziteta. Ja samo ne znam kom je palo na um da dovaa taj silni svijet u ovu prokletu icu, kad ih i tako i tako moraju raniti, i dati im da legnu, a da im ovi nit ne privreuju, ni za pol dinara. To je zbiljam za svaku osudu i nitko pametan nee se sloiti. ujte, gospon uvar, bi li vi ljepo pustili tih dvije-tri stotine tisua ljudi doma, samo im odkrinite vrata, a oni e ve kako znadu i umiju, netko pjehe, a netko na biciklu, ravno do svoje Varave, ili otkale su ve. Radi ega bi vam trebalo da ih navaate tuj ko marvu a ne moete ih niti pomusti. Da su barem krave. Zbiljam promislite o mojem prijedlogu pa mi javite. Pa neete ih valjda sve potuiti ko zecove. De su vama tolke patrone i take lopate da bi ih sve skupa pokopali. Bog s

vama. uvajte to malo municije za drugo, kad ste ve rijeili ratovati sa svim i svakim. Pa to kota, je li tako? Dajte nagovorite vaeg efa, uljudnog i ugladitog gospon Himlera kod neke partije napsla, ili za proslave njegova imendana. Znam da e vas posluati jer je i tako ovjek mek, i

Luiki Srbi, ljepo molim, znade promozgati prije, a istom onda neta poduzeti. Otkale vam u pamet da svakojeg zatvorenog templirate nekakim blesastim brojom, pa to vam to treba, a niti on sam nee zapamtiti tu brojku sa sedamnajst cifara, tko to moe. I samo zarad toga da bi znali kolko ljudi uope imade u Evropi. Pa bolje da vam se svaki javi jednom dopisnicom ili ljepom razglednicom od svoje kue, a vi samo sortirajte. Lake je sa kartama nego sa ivim ljudima, osobito kad su stari ili djeca. Dajte, budite tako dobri, a ja u vas kanje priupitati to ste se odluili, a ako jeste, od mene ete dobiti osobni geenk u vidu jednog tihrla, sasma runi rad moje prabake, za vau neusporedivu suprugu, da imade za na stol. A i vama bi mogla satrikati rukavice radi zime, osobito ako se spremate na kaki zimski put u grozno ladne krajeve. Jedino da bi naznaili svoje inicijale, radi monograma. Sve se na ovom svijetu ve uredilo da ne moe bolje biti, pa se nadam da e i ovo. A vas osim ta se isto odnosi i na Francuze i ehe, da se uljudno vladate prije nego vas puste otale, a ne da bi svi ipili na te vratnice kad ih otvore, pa da pogulite sve i pogazite pola svojih kod tog izlaska. Ako bi nekojeg i upucali prije toga, da znadete da za to zbiljam imade nekojeg razloga, ili ta je krao, ili ta je bio neuljudan prama gospon upravitelju koji je upravo vadio zub kutnjak, pa se puno prepatio, morate i njega razumjeti da ga kod te boli sama ruka oe odvesti do revolvera, a vi ne budite ljeni pa taj as nemojte biti ba na blizo, nego se sklonite u kut dokle mu ta grozna rana ne zacjeli. A da znate da vam je i bolje ta ste u svojem i sa svojima, nego da se smjeate sa bilo kime, ne znate ni tko je, ni otkale, a samo se gurmia s vama na cesti i gleda kako bi vam ukrao lisnicu u pol bjela dana. Jedino ta ne moete nie van iz te ice, osim to vani uope nema nieg interesantnog, a unutri imadete sve, i svoje duane, i svoju prekrasnu sinagogu, i svoje mile i drage koji lee u vaoj vlastitoj bolnici. Tu je zbiljam sve pod rukom, s izuzetkom to je malo stiska i to je u svakom krevetu po troje, a na cesti tolko ljudi ko mrava. Premda ne znam radi ega uope izlaze van, kad u duanima nema nieg, a niti novaca u epu da bi se neta ku-

pilo. To je ono neta prokleto u svakome da izae na cestu i kad ima i kad nema posla. Pa je 1 mu nije bolje sjediti sa svih esnajst lanova svoje obitelji u tom zgodnom majunom staniu, pa pripovjedati o onom to je bilo i to e biti. I tako ne morate ii u tvornicu ili bilo kud, kad nitko nie ne radi, zbiljam jedna zemlja dembelija, jo da bi svatko imo peenog purana na stolu, to bi stvarno bilo neta. I kako se samo svaki taj poljski ili ivutski vrag sjeti nekake razbibrige, jedan neta delje iz drva, drugi iz starog kruva, koji se sasma pobudo, stvara pijurce i druge figure za

ahirati, a ah znadu svi, od najmanjeg djeteta do zadnjeg starca, ko meunarodni majstori najvie klase. Kaki Aljehin ili Kapablanka. Ni sluga. Volila bi viditi toga gospon tajnica da im se narie na jednu simultanku unutar samog geta. Dvije tisue naprama nula kontra njega, to ja prognoziram, i to zavezanih oiju. Imade i tih to znadu skuhati i obinu travu iz perivoja za dvadeset etri osobe, da prste poliu. Jedino ne znam otkale im soli, ali mora da je nekoji od njih sakrio koju vreu, pa sad prodava na lice za isto zlato. Banke iznutri isto ne rade, ali kad bi ih upitala da na potenu rije pobroje ta sve imadu od srebrnine i drugog, bilo bi za jedno frtalj Rokfelera, i to onda kad je bio najbogatiji, a ne sad kad je ve dosta prorajto i potroio u nita. Tue ljude, to da, svatko izgubi ivce tokom onog rata, pa ne zna to radi, ali vlastite da bi gnjapao, vjeo i morio, to ne, u to uope ne mogu vjerovati. Pa vidite samo tih lica u toj koloni u onoj gustoj umi. Premda svi u lancima, ima neta u njima ta je za potivanje. To pjevanje na onoj cii zimi. Radnoj tavari Staljin. Zbiljam zduno, iz sveg srca, a da im radi bilo to naao, sigurno ne bi. To neta znai. O tomu kako ih gleda s vrha one tribine i mava, a oni njemu spremaju drva za zimu. Premda im on ne brani da se i sami malko zagreju u tomu zlu. Kolko oe, nee im on brojati cjepanice. Kad je to sve njiovo, i drva i snjeg i cjela zemlja. Jedino to su se tako rasporedili. Pa ne moe on ii sam po toj vijavici sa sjekirom u rukii ruiti ona stoljetna stabla. A to ako bi ga nekoje klepilo po glavi? iju bi onda sliku drali u sobi, kuhinji, forcimeru, pajzi, zahodu i u samoj smonici. Da su tri

uzorita ininira, Struve, Livic i Rozental pravili puntu kako bi orobili banku, sruili most na rijeci Jenisej i da su podmetnuli bombu u tvornici eroplana, samo da ova nije eksplodirala. Osim toga da su skinili sliku druga Kobe sa zida, na nju se napravili, a kanje to sve skupa bacili kroz prozor na prvomajsku paradu. Onda da su zvali enu od toga Struvea, koji je jo k tomu i direktor one tvornice eroplana, pa da je ta ena, djevojaki Kocubajeva, sve to posvjedoila i jo nadodala kako zna da ne samo oni, nego jo njih dvadcet i etri rade istu stvar sa Kobinom slikom svako jutro, i na sve ovo se zaklela i triput prekrstila. Pa kako to moe biti da tako to veli vjerna supruga, kad znade da joj je taj tjedan mu bio bolestan od gripe, a da onu drugu dvojicu vidi samo kod igre napsla jedno na mjesec, a da se ovo navodno dogodilo izmeu toga, kad uope niti je maj, nego decembar, niti taki most postoji, niti je u fabriki netko nao i trun baruta. Da ne, nego da je tako i tako, i toka. Ja se samo-udim tomu ininiru koji je zbiljam pismen ovjek ta ne sjedne i ne napie sve kako je, a ne kako nije. Dragi drue taj i taj, vrae, sotono, ja zbiljam ne znam nit o takim stvarima ko ta su nekake punte, ili da bi se orobila banka, ili da bi se uruio most o komu nemam pojma, jer sam sasma iz druge struke, koja sa ovim nije u nikakovoj svezi. Va taj i taj, utiv itd., i ljepo se potpie punim imenom i prezimenom. Ali jest, ne lei vrae, kad su ovi iz policije ve javili i za njegovo ime, i onih drugih, pa ak i to je rekla njegova draga ena. to emo sad ako doe sam drug Staljin ondje kod navodnog mosta i pome pitati e je most, bogu li vam boginu. Svi oni seljaci znadu da mosta nikad nije ni bilo, ali znadete kako je, tuc muc, pa je, bio je nekaki most, uj, Trofime Trofimoviu, je 1 zbiljam bio taj most, pa je, pa nije, kadli netko bubne da je zbiljam bio, i to onda sad. Ako ga nema, mora bit da ga je uruio

Struve, osobito kad se zove tako ko niko njegov. A i ona inovnica iz banke koja znade da joj ne fali niti pare, ali kad je pitaju e je tih deset milijuna to ih je orobio onaj uft Livic, mora kazati da ih nema, a sve tura kasu n,ogom pod stol da ne nau te milijune, jer odnee vrag i nju ako ih nau. I onda zbiljam i ja poimam vjerovati u ta tri

huncuta, tko e ih znati to oni pripovjedaju doklen igraju napsl, i moda je draga i vjerna ena Natalija Kocubajeva ipak bistre pameti, pa je sve to skopala prije nego su oni to mogli sakriti. Ja ak sasma vjerujem da je tako od kako sam ula ta je kazivo onaj dobri stari seljo Trofim Trofimovi i ona draga gospodina iz banke, koja nee tako lako izlagati ruglu svoju vlastitu ast kao uredne inovnice. A da su tuj ve i prije mogli imati nekaki most, nije valjda kriv prosti seljo, nego i jopet ta tri ininira koji mi se uope vie ne ine tako uzoriti kako sam prije mislila. Premda, opet doe mi, i to samo nekad, ko da je mome pokojnom Duanu priio netko da je otpilio ljevu zdravu nogu namjesto desne, sasma bolesne, negdanjem generalu ivkoviu, dokle taj general isti as eta se sa svoje obje zdrave noge po Karlsbadu i jo zavada onde nekoje Nemice koje je sasma lako zavesti, osobito ako si zdrav, mlad i ako si eneral. Ma vidi ti samo njiove spretnosti i onih huncutarija kod tih, zbiljam nemilih, dogodovtina. Ne da bi ti doo ko zadnji prostak na vrata, mi smo ti i ti, kupi prnje da te vodimo u ret kao nepopravimog lupea i tomu slino. Nego kao sluajno se strkne s njime na cesti, ili da bi mu izvadio trun iz oka. Neka samo doe njime u tu drogeriju, ili da li sam ja vas ve nee vidio, pa bi li vi ili s menom na jedan krasan film u kino, ili ko navodni prodava sladoleda, premda je zima, oete li vi jedan kornet sa tutifruti gratis, a obraunati emo se kanje, kad istom u onoj drogeriji, i kod onog sladoleda, i u tom kinu, spape te sasma deseti od onoga koji te tamo namamio. Pa ak niti oni nisu neta grubi, nego ti vele da bi te vodili u sanatorij da ti pregledaju srce, plua i bubrege, kanje ti davaju sandvi s putrom i unkom, nekomu i flau pive, ako se jo vie smile, a istom nakon est mjeseci, kad si ve u prugastom odjelu i krampa po onom prokletom brdu e ne moe biti ni mrve rudae niti moe rasti krumpir, istom ti tada doe u glavu da si ti to uapen i osudit na devedeset i devet godina robije a da ne zna zato. Taki je taj njiov nain i to njiovo veliko strpljenje s tobom kod svega ovoga. Zato nije udo ni kad ti otvoreno vele da te moraju privesti na policiju radi nekake greke, potiva ovu njiovu paljivost kod toga, pa kad

ti se kae samo tiho, da se ne probude susjedi, ti zbiljam bude tolko fin i diskretan da diskretniji ne moe biti, a mogo bi vikati i kriati i bogesati da skoi svaki nesretni sustanar, i onaj u najdaljnjem kvartu, po kojeg e doi istom sutra. to je u meni loo? Niti sam Latvijac, niti Hrvat, niti Madar. Ja da sam Jevrej ? est koljena unatrag sve Rus do Rusa. Otac Ivan Ivanovi i djed Ivan Ivanovi, ne zna se tko je tko, tolko smo svi Rusi. Niti to je pasha, niti to je sinagoga. Ja da sam bio u punti sa neka dva ininira! Ja ne znam niti jednog ininira u ivotu. Obian traksler. Ja bi vas ljepo molio da me sasluate jer moj brat nije digao u zrak nikaki mlin jer takoga mlina nije ni bilo. Nikad za nikad. Da je moj mu pripalio fitilj u onoj groznoj eksploziji i istodobno ukrao deset milijuna iz zalagaone! On lei u ospicama i ne zna za sebe. Mi da spremamo zavjeru! Pa e smo mi od toga. Mi smo obini tokari. Nas tri, ko tri kralja. Jedno tjedno kartamo i to je sve. Osim ta se nekad napijemo ko svinje, premda rijetko. Mi da bi u pijanstvu govorili neta kontra naeg oca i uitelja! Ni sluajno. Radi ega nas oe te streljati kad smo mi uz vas po svakom pitanju. Na nau potenu rije. Pravo vele, njima je trebalo samo lepo razjasniti i sve bi leglo. Nitko nije tolko tvrdog srca. Jedino u sluaju greke. To da. To vam je lutrija. Samo da niste unili u taj duan u momentu racije. Jedino da ste imali hunjavicu pa da niste izali na cestu, van. Ili da ste bili kod bake radi njezine prehlade. Ili da nije bilo vie mjesta u onom autu kojim prevaaju. Taj je zbiljam imo puno sree. Zato sada moe pripovjedati, premda i dan-danas drhturi ko da mu je neta zima. Uvjek treba samo napisati uredno biljegovanu molbu na najviu istancu. Oni doljni odma podrapaju ili urade jo neta gore s vaom molbom, ali oni odozgo, s puno strpljenja sjede e su, u toplom, i itaju sve od rijei do rijei. Jedino ako ne pomjeaju koverte pa da ono ta sam molila ja, bude da je drugi, i obratno. Jer jedan da bi mu pustili oca koji je paraliziran a drugi enu jer mu nema tko dojiti djecu. to ako doe do zbrke i vama vrate paraliziranog djeda koji uope nema mlijeka! Puno velika strka, puno tog naroda osuditog, a njih ta itaju molbe i nema ba tolko. Nisu ni oni za bacanje, moraju se i oni

odmoriti kojiput. Onako masne i premasne ale na raun svojih dobrotvora, da pas s maslom ne bi mogo pojesti. Da su ovaki ili onaki, rie ih na najgori nain svojim jako zloestim jezikom, i ta me najvie ljuti, to kanje ide od usta do usta po cjeloj onoj bogovetnoj zemlji. Ko to samo prenaa. Od birtije do birtije, kroz tvornice, na ulici, samo se netko saaptava sa nekim, i za tili as, znadu svi. Zbiljam bre nego ta radi telegraf. Pa imadu li ti ljudi potenja kolko u oi, i zar

ne bi ve mogli prestati sa nanaanjem toga smeta koji je izumio onaj zadnji kripindl, u zadnjoj mijoj rupi, samo zarad toga jer je osobno sa neim nezadovoljan, pa mu je svak kriv. Pa ta se ne izrugiva sa svojom materom, ili enom, ako je uope ima, a ne sa ljudima koji nam znae sve i kojima vise slike u svakoj brijanici. Pa je 1 to ljepo potvoravati lanove politbiroa i same vlade za takove svinjarije. To je osudito od strane druga Maksima Gorkog jo tridcetetvrte, a i osobitim zakonom proti svemu. Sto to znai kada lan prezidija ljubi u usta drugog lana prezidija kod otvorenja nove tvornice? Pa je 1 to nekomu moe smetati, ili da je znak neke nepristojnosti? I je 1 mora znaiti da oni idu skupa u isti krevet nakon otkrivanja spomenika neznanom junaku iz velikoga oktobra? A e su im one njiove divne, krupne i kurane ene, kojima ove nae nisu ni sluga? Da one isto idu spavati jedna sa drugom, kao sa vlastitim muom. Pa zar nismo zarad toga odrekli se najljepe revolucionarke sviju vremena, drugarice Kolontaj, za kojom me i danas boli srce. Ne moramo u naim redovima imati samo one deme u naoalima i bez ikakih grudi. Pa zar tu jedinu, to je zbiljam ko filmska glumica, da izbacimo van na cestu? Ali taki je zakon, i taki su propisi. Muki sa enskim, i obratno, a ne isto sa istim. Pa e e lan centralne revizione komisije roditi djete lanu prezidija? A djece mora biti, to je, naravski, prirodna stvar, jer tko e inae pobjediti kapitalizam u dalekoj budunosti, nego to djete. Imadu oni i velike uenjake ko to je Pavlov, koji je natjero kera da progovori ljudskim glasom, kao i Miurina, koji je spojio paradajsiju i kaktus, radi odbrambenih razloga, i da ne moe svaka marva brati tuu zelen a da ga nit ne ubode. Ali da su izmislili da vieni drug iz

najueg rukovodstva moe raati djecu, ne samo da nisu, nego su se kontra tome borili zakonom i mnogim ubjeivanjima. Zar se ne mogu suspregnuti kad su ve na tako visokim mjestima, i kad u njih gleda i prosti livac, i bjedni uvar stoke i vojnik na granici. Ne mora se za onih dugih sjednica gnjapati rukama sa onim mladim delegatom ta je kraj njega, premda mu je osobno i puno drag. Ja razumjem kad su mukarci iz dana u dan skupa i sami, i jedino prebiraju po onim velikim spisima od kojih zavisi svjetska revolucija, nie ene ni za ljek, jer one doma uvaju djecu, ta je isto vano, pa moraju se i oni izdovoljiti nekamo, ali ne u krivu stranu, jer to smo onda uinili, to nam onda vrijedi sva ona krv prosuta jo u samome dvorcu. Ja to ne mogu vjerovati. Da je za jedan templ moro oti pet puta u opinu, najpre na peti kat, kako pie, pa da su mu ondje rekli da ide na prvi, e je naelnik, da je naelnik uprav pio kavu, i da ga uope nije ponudio, a to bi ga i nudio koga jarca, nije on njemu nit, pa da istom kad je drknuo tu kavu, jadan, ko za vrat, pito ga da to eli, i radi ega ulazi bez kucanja, i da zbog templa mora ii na etvrti, de imade jedna to samo barata sa templima, da samo kae da ga je on polo, i da sa njom bude fini, jer da je ona malo nako, na svoju ruku, a nedavno je izgubila u prometnoj nesrei tetka, pa je puno zdvojna, pa kako je io kod te zdvojne na etvrti, ta lift nije radio, to se svue dogodi, niko nije kriv da taj prokleti templ njemu treba ba toga dana kad se ovaj pokvario, pa onda, moj ti boe, ta, zbiljam zdvojna, sva u crnini, i koja strano pui od te nervoze, da uope nije ispunio formular koji moe dobiti u prizemlju, jer da ona ne moe udarati temple na svakoji papiri, a da se isti formular uredno moe kupiti, samo ne sad, jer da je sad pauza za jauzn, pa da

je on opet dolje do prizemlja, pa eko tih pol sata, ta nije nit, ako se usporedi s vjenou, pa kad je doo taj tajanstveni podvornik, koji je bio u ratu, pa je lagiran i cjela desna strana mu se trese, istinabog da mu je htio prodati formular, ali da nije imo sitnog, pa da je moro iza na cestu i dramiti od prodavaa novina koji se grustio i nije mu dao, isto i prodava cvijea, istom se saalio onaj ta isti cipele, maleni Cigo koji jedino sitninu \

i imade u svojoj bjednoj katulji, pak onda nanovo kod toga ta se trese, pa drami od nekog filfeder da nanovo ispuni, jer tko jo nosi filfeder sa sobom kad je ljeto, bez kaputa, i nema ga e zadjenut, pa onda kod zdvojne tajnice u crnini, koja isto tako zdvojno udari onaj templ, a nakon svega opet kod naelnika da sve to skupa potpie, ali ne lezi vrae, on je uprav otio kod predsjednika, a ipak da je radi toga potpisa moro doi posle tri frtalja sata, jo jedno. Pa nisu ni oni najpametniji ako im je bog dao da mogu pisati i o karniclu brana ili malenoj aka baki koja puza preko rastovog lista. A kanje, kad ih upiraju na vraji otok ili u sibirsku umu, ili u najdoljnji dio Afrike, onda joj i joj! Tolko su krasno znali opisivati drvee i tice koje pjevaju, pa radi ega su morali trpati unutri jo i ljude, i to one najrabijatnije. Namjesto da izumljaju prekopotrebne artikle ko to je Nobel izumio barut, Henri Dinan organizaciju crvenog kria a nesretni Pjer Kuberten olimpijske igre na kojima je puno njih prebilo nogu i kraljenicu, premda je sve u svemu to za svaku pohvalu. Ili gospon Simplon, koji je skoro sasma sam, s tri-etri radnika, probuio najvei tunel kroz najstranije brdo. Pa nije niti Bering bio za odbaciti sa svim svojim zemljopisnim znanjem, da ti pamet stane. Zato nije ni udo ta se kanje po njima zovu i ulice, i banke, i djelo vi kontinenta. Ja sam uvjek bila za velike ljude kontra malih, makar oni prvi bili i malo blesasti, ili da su neta vie volili zagledati se u au, a na koncu se i enili vie puta, ta je stvarno njiova osobna stvar. Pa e bi veliki ovjek mogo trpiti jednu istu enu cjelog vjeka, osobito ako je ona mala. Ili da bi uvjek bio ustoboen ko klajdertok, a da ne gucne ni kapi. Vraji ljudi, ta su samo stigli napisati. I to na klozet-papiru, na karnicli, samo ispravitoj, i na zadnjoj strani od bugaice. Boj cvijea. Tulipan i Lala to smo ti i ja, mi smo cvjeta dva. Uzmu se za ruke i naklone. e samo smogli te ljubice, taj eboj i taj jorgovan! Zbiljam puno smisla za sve, u onom zlu. Tko je bio tulipan, a tko lala? Tu su se mogli izdovoljiti kolko su htjeli. I sam upravitelj pljesko. Daklem bravo! Duplu porciju za jednog i drugog. To prije svega razbija onu monotoniju u samome zatvoru. Muki igraju enske i obratno. Jedna vrsta opere,

samo bez cjelog onog orkestra koji je i nepotreban. Zastor od vrea, kostimi od vrea, a kulise takoer od vrea. Kazalite Vrea. Vreino kazalite numero taj i taj. Pod tim nazivom, u tim krugovima. Kasnije prei u tradiciju. Puno dobro. Stvarno imadu puno smisla. I tko samo stigne, pokraj tih sjekira i testera kojima pile drvo dvanajst sati dnevno, sastaviti onu krasnu deklamaciju u dvadcet i etri kitice. O tomu kako je nao ik u snjegu, naruiran, a znade da nie, dvjesto kilometra uokrug nema nikake enske, osobito koja se fraka po gubici. I sve ono ta unaa u tu pjesmu, u vidu nekake fantazije. Taj vrag je smislio da su ik bacili iz eroplana, jer druge nema.

Velim da su pravi vragovi, premda im mora biti puno zima na onih minus tridcet pet, i to u mjesecu maju. Sva srea da netko uope ide tamo sjei umu uz pratnju srditog straara, jer puno tih pjesama nitko se ne bi sjetio uope napisati. Pa ne moe sjediti na miru u Moskvi, u svojem uredu ili u veselom stanu sa devet obitelji, a fantazirati o nekakim udesima na dalekom sjeveru. Tu moe sastaviti zgodnu pjesmicu kako ti se pokvario koher, ili kako ne radi lift, ili kako nema feldsalate, ili tako nekaku bedastou, da ti netko rabi keficu za zube a da ga nikako ne moe ufatiti, ili da jo uvjek nisi zamjenio jednu crnu cipelu koju su ti dali uz drugu, braun, jer samo tako prodavaju, o tomu da, ali o onom jelenu i vuku koji su u svezi za tim drvosjeama u lancima, o tomu se ovdje, u toplom, zbiljam nitko ne bi sjetio. I e su samo ta dva ta su igrali upraviteljevog konja u onoj vrei. Upravitelj da je iv, a od ta dva iz konja, da jedan je, a da drugi nije. Sudbina umjetnosti i njezina prokleta nestalnost. I da su oni dolje imali tolko volje za veseljem, to zbiljam znai trsiti se puno i previe. Jedno je drombuljati bilo koju ariju po sjeanju, a drugo odglumiti cjelu operu od a bis cet. I to sasma novu stvar, a ne da se neki koji je sam po sebi enskast, kostimira kao Toska, pa pome izvijati. Kao i nesretnu Japanku madam Baterflaj, a da o Japanu nema niti dunsta. Posve nov komad s pjevanjem, i to u prilog policiji kao odbrambenoj snagi. Da je pravde, pa da se igra na svim svjetskim pozornicama a ne samo u zatvorenom krugu. e je taj neponovimi autor i zar nije prevelika teta ako

je umro u toku samog izdravanja kazne. Stvarno takav peh i tolko da netko nema sree, a imo je jo puno kazati i o sebi i o njemu slinima. I to je, zapravo, kazalite? Dvoje unidu, svaki sa svoje strane pozornice, i pomu se pravdati. Ili oko nekakih novaca, ili ta je jedan drugomu uradio neku psinu. Onda unie trei, koji ne dava za pravo ni jednome ni drugome, nego da je neta tree. Oni su svi jedno drugom rod, mu, ena ili nezahvalno djete. Dadu mu da studira, a on i to ne potiva, nego naganja flundre. Mati potajno pije, to znadu i otac i sin, samo ute. Stari takoe imade svoj rep i u svakome gradu po jednu zarunicu, koje uope ne znadu ni njegova prava imena, a kamoli da imade tako krasnu obitelj. Doklen se to sve razmrsi, i doklen ne dou navodna zarunica, dekov zdvojni profesor i gospoin dobavlja pirita, a k tomu i pozornik koji slua sa ulice to pravdanje, te misli da je nekoja urota ili poar u kupaoni. Ovi to su doli kanje, svi stoje, a oni koji su od poetka, sjede, jer tko bi glumio tri sata na nogama. Uto unie jo jedan, posve nepoznati ovjek sa revolverom, te upuca andara i profesora, ni krive ni dune. Pome jamrati da nema oale, a da je na stvari htio ubiti starog kurvara koji mu je konkurent u trgovini umom i rudom. Svi plau, a mi, koji gledamo odavle, i koje uope nit od tih bedastoa ne tangira, mi se smijemo. U tomu je sve i sva ta se tie kazalinog umjea, je li tako ? I kako samo nije sram te grozno nafrakane enske, koje se skidaju pred cjelim gledalitem, i jo uniu u krevet na samoj pozornici. Pa ne bi ja legla nasred ulice kneza Mihajla, taman da je ondje raspremit krevet kraljice Elizabete, i to one prijanje. Ili kad pomu govoriti one najintimnije stvari iz vlastitog ivota, a tisuu ljudi slua netremice, i jo neki dripac iz zadnjeg reda vie da kaziva glasnije. Pa je 1 mora on uti svaku zadnju sramotu toga ucvjeljenog inovnika nie klase, koju pripovjeda svomu dobrom drugu iz kolskih dana, i koji je puno bolje uspio. Jer i taj kolski drug

se vrpolji, vidi se da bi pobjego im prije sa pozornice, jer ne zna to bi sa ovim bjednikom, daklem i njemu kao glumcu je neprijatno, a ova rulja dolje u parteru slua tuu muku i nije ju sram, nego jo podvlai da oe bolje uti sve do zadnje. Dobro, ono

kad pjevaju u nekom perivoju i vataju se za srce, premda je glupo, jo bi i pustila, ali ovo sa kopljima i handarima, i trikom, i paleom, nikad! to ako na stvari zbiljam upale kazalite? Neko su barem imali eljeznu zavjesu, pa ako izgore oni sami, skupa sa operskim divama i orkestrom, neka im je alal, ali da ostanu majke s djecom i njiovim oevima, tuj s ove strane. Sada nit. Ako gori, nek gori sve skupa, a ako preivi, onda isto. To nit je pametno, nit je poteno, premda znam kolko taj eljezni zastor mora danas kotati, u ovoj skupoi. Da nije ove moje vraje sprave, nikad ne bi pomislila kaka je to zadovoljtina pjevati u zboru. Prije sam mislila ta u tomu ima, svi se skupe u rpu pa zjevaju, nekoji moe i fulati, i zabuiti ako mu se ne pjeva ba taj as, pa opet dobro. Ali vraga. Kaka ih samo spopane nekaka vatra kad dirigent dadne znak da pomu, pa istom u tomu pronau ono nekoje svoje veselje, jedino da iz cijele one deraine uje se uprav njegov osobni glas, pa i opet da je sve skupa ljepo za uti. A to ta im posebno dava nekoje podrke, to je ta i dirigent, sam sa svoje strane, pjeva isto ko i oni, a to prije isto nisam znala jer se nije vidilo od njegovih lea. I jo kako. On se moda i najvie dere od sviju, premda nije po zvanju pjeva nego samo dirigira. Eto kaka je to ljepota u zbornom pjevanju, a ovjek bi pomislio da nije nit i da ne slui niem. Sa kuratelom nema ale, to nikako. E>e bi vi zametnuli tubu kojom vas potvoravaju za ubojstvo i poharu, a da na tako ta ne odgovorite u zakonskom roku. Dou vas voditi na vjeala, a vi da nemate uza se taj prokleti papir, nego ste ga nee undrali. Pa nije ni svatko svoj vlastiti zlotvor, nego odma sjedi pa odgovori da niste vi, nego da je to uster iz iste ulice, koji se, na alost, zove isto ko i vi, premda niste rod, i da ga se odma uapsi, jer da vi i osobno znate da je on nainio tu groznu poharu, s obzirom da je pripovjedo u birtiji pred drugim ljudima, a da ste vi to uli sasma sluajno, kako ste ondje unili grekom, to jest da popijete au himbersafta, jer je bilo puno vrue. Radi ega bi se skruavali, kad je pravda na vaem a ne na usterovom. Doim onaj koji je zbiljam zvjer u ljudskom obliju, osudit na tridcet godina robije, premda mu je i to malo, rei na svoje

dobre uvare kojima bi morao ljubiti ruke i noge, to ga ne zatuku doklen mu polivaju da se umije. Utuio enu sasma iz heca ili ubio maleno djete skupa s materom, ili bacio punicu u prekrasno jezero puno labuda, a kanje cmolji i cvili da nije, i da je taj as bio umast pa nije znao to ini. Jedino mi je ao to i ovi drugi kadikad grozno pogree i nekog objese, pa istom onda stanu se lupati akom u glavu, jer vide da taj uope nije bio kriv, nego je samo sliio na onog pravog, komu su jo pokazali put prama granici i dali mu urednu putnicu jer je zbiljam izgle^ do na sve drugo samo ne na trostrukog ubojicu s predumiljajem. Najvolim gledati kad ga na kraju spape za sve one svinjarije koje je radio, pa posjednu na optueniku klupu, neka sad veli ta je, i kako je, da svak zna. I kako je samo taj sudac pravian i dobroduan, ko da mu je

roeni otac, a ne da ga nikad nije ni vidio. Premda bi mu mogo otcijepiti isti as smrtnu kaznu da se samo okrene, on ne, nego se natee s tim uftom, koji je na stvari zbiljam samo nesretni goljo, a u dui jako dobar, jedino ta nije imo za jesti kruva, pa je moro razbiti izlog i ubosti pekara onom tanglom, to zbiljam nije za podiiti se. I otkud mu samo onaka savjest da si natovari i ta nikad ne bi poradio, niti u snu. To je stvarno za svaku pohvalu i priu dok je svijeta. Pa je 1 ga netko tjero da se blati svim i svaim, kad nit je to radio za ta se potvorava, nit bi ga iko tjero. Jedino da je malo bolje bio sa ivcima dok ne proe ona prva uka, kad su svi sudci tako naivcirani da glave samo frkaju kud koja. Nego uprav tad, kad se sudi na. sve strane, moj ti se ova isprsio po svakom pitanju da je bilo stati pa gledati. Da je potpalio komandu grada, da je tiskao nekoje bljezgarije u vidu letaka i osobno ih raspaavao po duanima, da je raznaao najgluplje viceve po kafanama, premda znam da u ni jednu nije unio nikad, da mu je tetak radio s Njemcima, a stari svat iz negdanjeg braka, s Rusima, te da je svakog sakrivo pod krevetom i iza vrata, a uza sve da je ipao djevojke po autobusu i pisao najgroznije bljuvotine po svim javnim zahodima e su ga na kraju i uhitili, jer pravda je zbiljam dostina, premda jako spora. Dragi drugovi sudci, ne vjerujte nikomu tko bi mi govorio neta u prilog, jer to

je sve ista rulja i banda kojoj sam i ja pripadao svim svojim pokvaritim srcem, koje je za isjei na komade, pa baciti kerovima. Ja niti sam vrijedan da ivim, niti me treba raunati u ljude, nego u zadnje zvjeri u ljudskom obliju. Ja bi vas ljepo molio da me osudite na vjeitu robiju u najgoroj kaznioni, e bi mi curila kap po kap na glavu doklen se ne ulubi, cjelo vrijeme na kruvu i vodi, a da na koncu budem objeen za noge, i da tomu bude konac. Nemojte da bi sluali te odurne advokate koji su potplatiti samo da bi me izvukli, a da zato nema nikake podloge. Pomislite vi tu savjest i toga krasnog ovjeka. Tko bi smogo sile da si sam svee trik oko vrata za nit. Nitko. I kako se samo naklonio sudcima, ko da ondje sjede njegovi roeni otac i mater a ne strogi predsjednik, koji mu moe odsjei prste i skuhati ih u orbi za pol sata. Ja zbiljam najvie cjenim takoga koji o sebi umije kazati najgore, a na sudcu je da vidi to e njim, i odmah mu smanji kaznu na polovicu, ta znai na samo dvadcet pet godina. I ve je zbiljam skrajnji momenat za pogledati u oi naem pravom obinom ovjeku, koji, kad se sve skupa srauna, nije niti tako obian, kolko je mali i ne umije se gurati. Samo kad bi bio neta vie rezolutan pa da dospije ispred vae kamere koja je stvarno svemogua. Njemu bi jedino trebalo da ga neta potakne, da ga tko gurne, ili barem pozove dignutim glasom, a na Jijemu je oe li odgovoriti ili ne. Jer inae ne znamo to bi. Maleni ovjee! to emo mi s vama. Gore glavu! Trgnite se ako boga znadete, zar ne vidite ovu krasotu okolo vas u vidu zelenog perivoja, plavog neba i tica koje neprestance bigljiu? Pa nije ni to za bacanje. Dajte se mrdnite s mrtve toke na kojoj zbiljam ne moete presjediti do sudnjega dne. Lupite se dva-triput akom u grudi, to pomae. Udanite svjeega zraka kad za to ufati te prilike. Niste ni vi bez ikake anse. Znadem i puno gore primjere sa samog ljudskog dna, pa su ipak, malo-pomalo, ispuzili van, na svjetlo dana. I iz zadnje rupe, gore. iva glava na ramenu. Samo pomislite na one bez noge, sljepce, ili da bi bili padaviari. Pa

vi, stvarno, samo ako jo namjestite vjetako zubalo, biete sasma pristao ovjek. I pod uslovom da se rjeite te svoje neusporedive srameljivosti, te da se malo

manje skruujete od sviju. Samo pogledajte kroz koje zlo ide ovjeanstvo, od nemila do nedraga, i od potresa do katastrofe putnikog parobroda, pa ipak smo mi neta drugo. Nit se utapamo, nit nam se mie ispod nogu. Zbiljam srekovii. Da mi moji dadu igrati na lutriji, ako ne bi dobila glavni zgoditak, mislim da bi. A znadete da vi meni sliite na puno tih ta nastupaju na televiziji a da im ne kau niti imena, niti prezimena. Samo radi toga ta ste prokleto skromni i ta nitko ne zna ko ste i otkale. Stvarno na najprosjeniji prosjek u smislu domaeg ovjeka, komu radi toga ne treba niti ime, niti prezime. Na u svakoj toki i po svakom pitanju. Pa to je uistinu neki vraji dar u vama, za svaku priliku. ovjek sa stotinu zvanja, sa tisuu umjea, tauznkinstler. Ono da niste vi ta je recitiro o buri na moru, o groznom potapanju i o suncu na zahodu. Ma ta vi meni pripovjedate kad ja prepoznavam taj va vraki stil i to ta se rimuje iza svakog stiha. To ne bi mogo ni pokojni gospodin Dui, koga sam strano volila kad uzme nekoju temu i obradi je od kraja do konca. Da niste vi onaj ta je najbolje odgovorio kad ga je gospodina pitala kolko ima planeta i pustila u rad veliki cajger. Doklen dolo do petnajst, vi sve, od prvog do zadnjeg, ko da ste osobno bili u nebu, a ne stalno tuj dolje. Jedino ta rabite te vjetake brkove ili neta slino. Onda vi zbiljam imate bliznaka u svakom selu. I dajte se sjednite, molim vas, ko ovjek a ne na rub stolca, jer moete pasti. Dajte, dajte, nemojte se tolko sramiti. A za sastaviti anagram, za opisati svaku historijsku grozu u akrostihu, nitko bolji. Prvi za uspuziti se uz masno drvo i dofatiti unjku, samo kad bi bilo i jednog i drugog. Menergere, lopova i andara, ili za pustiti zmaja od papira. pekule, mice, mjehure od sapuna, ak i posve nerazumiva igra podmornica, sve na jednom papiru i sa puno cifara, to je njemu ko nit Ili ispod kojeg cvjetnjaka da je komad eera. Ispod tog ili ispod onog? napsla. Toranj od karata. Ukrtene rijei. Terati kotur. Potkovati jaje, tko ima. Onog vraga sa komadom page da se premee po prstima a da se ne zaplete sasma. Skakati preko trika, ko malo dijete, redati pasijans od obinih karata, to nikad nemam ivaca jer podivljam, ahirati, domine isto, ili e su sakrili

rupi u onome sasma praznom cilindru, rebuse, koje prevolim, te vragove sa igicama da od etri naini nekaku sliku koja neta znai, skrivaa isto dobro, ko i gledati iz karata, tko e umrijeti a tko ne, zorne iluzije, da je maleni ak vei od stranog ministra u fraku, u koga su karice, mikado, isto i monopol, razne ivotinje s pomou prsta i prama onoj lampi, zvrk, par nepar, fote, da bi jaje plivalo na vodi, jojo, ta znadu samo oni od prije, pa uj ti ta je toga ve. A s druge strane, zavuzlan, sapet, eprtlja i jado. Dobar u dui a niti to umije pokazati, niti to komu treba. Nego tuvaj odavle onamo i odanle ovamo, do preksutra. Samo velim da si namjestite vjetako zubalo. To nije nit Isti ko pravi, samo su iz jedne mase i ta se izvade, pa nou metnu u au vode. A ta sve taj gospon znade, uza svu onu svoju srameljivost. O Rusima i njiovim mainama. Premda vojna tajna, ali reko mu jedan ojek. U gradu Izmiljonsk na Uralu.

Laemskoje. Nekad bilo grofovsko, sad nije. Pa ne, gospoo, pogledajte jednu stvar. Onaj kabl ide svuda ispod, samo se ne zna iji je. Kao neka struja ili tomu slino. Vidite ovu stvar, ja ne znam, ali svi su izgledi. U staro doba, unazad petsto godina. Kad su kopali za onaj vodovod, jednog ak uhvatilo za nogu. Neka vrsta ivotinje, vidi se trag od jednog zuba. Milijardu trilijona i petsto pet sa crtom. To zbiljam ne bi znala zbrojiti. To sve ide preko vicarske banke. Imaju svog ovjeka koji tamo potpisuje, a ne znaju ni kako izgleda. Lano ime, inae bi bio ubijen. Ma vraga, uje li ti to, Danice, to imade pod naim nogama, sasma dolje, u dubini. Samo gurnu ruku u kantu za smee i nau sto miliona. Sve potplaeno. Ne bi za nikoje novce, premda uivam u svemu ovomu. Vraki ovjee. Sto sve nee stati u tu vau pametnu glavicu. Vi ste jedan na Don Kihot, naravno u pozitivnom smislu. Ne da bi vas sa time ismijavala. Dapae. Samo da se ne izreknete na granici to ste ondje vidili. Premda uvjek saznaju. Jedino ako pojedete bjelog luka, ili operete ruke u hipermanganu, onda ne mogu. Zbiljam pouno. Samo kad bi si priutili taj vraji gebis, pa da ne morate drati stalno ruku ispred nosa. Pa niti se ne primjeuje. Boga mi moga. Vas bi trebali puno platiti samo da govorite takove stvari preko televizije. I to kontra nekomu koji vidi sve crno. Kod vas je sve u tako krasnim bojama, ta mi se uprav svia. Ne, zbiljam. A priznajte da doma piete nekoga vraga, premda ste zauzeti sa svim i svaim. Morate mi dati jedno da proitam. Ma nije vrag da vucate u epu. To je najbolje, jer je uito u postavu. Samo trebate stalno imati iglu i konac, da kad oete ta dopisati, rasparate taj vraji kaput, a nakon ovog, da si ga opet na miru saijete. Barem priheftajte, samo da vam ne visi na cesti i da vam spisi ne ispanu dolje. To bi bila zbiljam teta. A barem da imate rei kartu za tramvaj. Ko bi vam samo nasmago donova kad idete ovamo i svukuda. A ne ovako. Skrenuli bi vau pozornost na ovjeka osobitih karakternih crta bez ijedne loe strane i bez ikakog fleka ta se tie njegove prolosti. Bez da pripovjedamo da je vakav ili nakav, sve u najpovoljnijem svjetlu, a to jo nije ni pol od onog ta bismo mogli. Preporuamo vaoj panji i vaoj neprispodobivoj dobroti. S obzirom da je jako stidan i da ne taji nit iz sebe o vlastitoj, jako alosnoj sudbini, sve nesrea do nesree i peh dp peha. Dajte se malo trsite oko njega, to e vam se stostruko isplatiti. Samo da bi mogo s nekim malo biti u drutvu i ispripovjedati mu koju, ta uope nitko nee sluati. Niti u birtiji, kamo ne ide radi stida, niti u autobusu, de svak imade svojih briga. Ako bi bili dobri i pokazali neta strpljenja. Nita da bi ga nudili, osim moda maleni sendvi sa unkom i salamom ili au himbersafta, jer alkohol ne podnaa. A iznad svega ljepa rije i dobar odnoaj, panja koja naknauje sve. I samo da vaa potovana ker ne bi ga odmah bacila van kad ga vidi, sa metlom, i jo mu dala kaf lukije po odjelu, jer on drugoga nema. Vidie i ona da e joj biti puno zabavan i da e joj promjeniti onu njezinu zbiljam teku narav. Dragi gospon poznanik, to ta vi isjecate iz novina, svakog jarca, pametnog i pounog, pa kanje zaljepite branom i vodom u staru teku! Pa to vam je pametnije nego puno ega drugog. Uvjek moete otvoriti tu i tu stranicu pa svakomu pokazati to pie, crno na bjelo. Pa vi zbiljam imate smisla za ove bljezgarije koje moraju razveseliti svakoje srce, ak i ono najtvre. To da je iz naih obinih novina, a ne iz luakog glasnika? Svaka vam ast! Jako potivam svakoga koji vodi dnevnik od prvog do zadnjeg dana, doklen ne zjevne. Tolko, da onu zadnju reenicu dopise ljenik koji mu zaklopi oi. Taj onda zbiljam ima cio ivot sabran od kraja do konca. Osobito, ako mu se neta i dogaa, a ne da samo sjedi doma i pilji u jednu toku. Nego ako je putovo, bio u ratu, preivio velike

ospice i izvuko se sa suenja za veleizdaju. Taj onda imade toga zapisati, bio kralj ili zadnji lupe. Danas ukrao to i to, a juer to i to. Samo mu to ne smiju pronai oni sa policije, jer je onda gotov. Juer primio krunu, pa sam od danas kralj. Premda i njima nekad dosadno. Iako sam kralj, ne znam to u od duga vremena. Zdvojan radi toga. Prekue nit, juer nit, danas nit. Ipak volijem knjigu u kojoj imade svega, i pouaka iz rauna, i kako se gradi tvra da u nju ne bi unio neprijatelj, i recepis kako se pravi krasno jelo krautflekice, koji samo ja imadem i ne dam nikom, nadalje o letu tica i emu one uope slue, o nebu i zvjezdama, o sredstvu kontra ohara, o rebusima, pjesnikim mislima i simbolima starih vraa, o paranju ljeeva da bi se vidilo ta je bilo unutri loo a to dobro, o gradnji ustava da se obrani ono malo bae s grincajgom kad nagrnu jesenje kie, o najslavnijim glumcima i koji se kolko puta razvodio (a radi ega, nije me briga i to je zbiljam njiova stvar), o rodoslovlju, naem i drugih, o hunjavici, eufoniji, metonimiji i apfltrudlu, o tomu kako bi ovjek poletio a da ne unie u onaj prokleti avion jer lako je tako, o skiciranju i risanju profila kontra jedne lampe i bez ikakovih pomagala, o sustavu oka isto putem presjecanja kod mrtvih, o mudrim izrekama, o najvrednijim izumima, o krapfnima od varaka i kako se mogu stvoriti za tili as, o tomu ta se sve moe viditi na televiziji, iz kojih sve vremena i radi ega. Jo ako taj imade barem malo dunsta da bi sve i nariso u par poteza, e, to je knjiga za mene i ne bi je mjenjala za niku drugu. Prije puno godina sama proheftala jako debelu teku u koju upisala svu silu stvari, ta vrijedi kad luda Danica kida listove, pa sve razdjeli po susjedstvu da bi znali to skuvati jeftino i na brzu ruku, ili kako bi se rjeili stjenica a da nitko drugi njiov ne sazna. Imade puno nji koji znadu pisati od jutra do sjutra a da nit ne stignu rei, tolko glancaju i lickaju

, tu svoju litaniju, sva im ruka utrne od tog prokletog filfedera, a to si reko nit, i o emu si ispripovjedo, o niem. Premda sve ta se napie vrijedie nekomu, kad-tad. Jer i u onoj zadnjoj anzisici ostane neta za proitati nakon pedeset godina, i kako je vrijeme bilo, i ta sam imala na sebi, i ko je bio u naem drutvu, kad svako dopise i doda svoj rakopis. Kolko oiju potroila dok sam ubjeivala ludog gospon Benea, pa ak i nesretnog Hitlera da ne radi to je radio, a kad ono, nit mi je odgovorio, a kamo da me poslua. Od sveg najvolim da je u listu sve najljepe, da je vrijeme ljepo i da su svi zdravi, a ako je netko i prebio nogu kod nogometa, da mu zaraste ne moe biti bolje. Ono ta smo imali tete od poplave ve su nam naknadili, pa sad imademo novaca za sasma novu kuu. Sve u tom smislu. Svi zdravi, a djeca rumena ko jabuke. Puno manje volim pismo u kojem mi netko drama koju iljadu da mu posudim, ne radi toga da mu ne bi dala, nego jer to znai da njemu samom nije kako valja, a ovo ne mogu podnjeti. Radi ega ne bi preskoio kad mora neta kazivati loo, a kad proe, pa nanovo sine sunce i nade geltan nasred ceste koji nije niiji, a pun novaca, onda mi se javi da i ja budem sretna. IK kad imade vruicu da misli kako e te vrag odnjeti, ili da te je ugrizo bjesan pas, isto nemoj, a kad dobije namjetenje kod monopola, iK u kakom ministarstvu de ne mora skorom nit raditi a za velike novce, ili kad se zarui sa direktorovom kerkom, premda je mak) epava ili da nije svrila kole jer je imala zauke, onda mi taj as javi da se i ja veselim. Ja bi sasma zabranila pisma u kojima

netko nekog psuje i kara, ili da mu se zagrozi da e mu odarafiti glavu zbog neisplatitog duga. Pa zar se taj vrag ne moe strpiti jo koji mjesec, a istom tada da neta poduzme, i to najpre najljepim rijeima koje i gvozdena vrata otvaraju. ujte, moji mili i dragi, gledajte kake su kod nas prilike da nam svatko zavia. Ja sam dobro i zdravo, premda me bole noge, ali imadem svoj televizor na kome od jutra do sjutra zduno gledam sve to jest i ta je bilo, da ne mogu sretnija biti. Moja draga Danica sve pospremi po kui, narani me i uva kao malo vode na dlanu, a jo stigne baokati po gradu doklen ne spane s nogu, ne znam niti sama de. Njen

mili sin, a moj jedini unuk, svaki as nam donaa ponude, jagode, novine za proitati, i nekoju dobru knjigu koju je ve on prije toga izuio, svakom svoje i svak neta radi, da je milina. Cjelo vrijeme ljepo i toplo, bez ikake kie, grada, ili da bi grmilo. Susjedi nas vole, cjene i donaaju svakake geenke. Dani sve dulji a noi sasma kratke. Drvo pred prozorom posve zeleno a puno tica koje se nc strae niti one grozne buke, niti iega po gradu, pa samo pjevaju. Ja sretna i zadovoljna. Krasno za jesti, a neta malo i za popiti, jer je to dobro radi krvotoka. Sve to bi mogla napisati da imam komu, premda nemam, kako sam prije rekla, pa se ne moram truditi. Da vam je dosadno? Dobri ovjee! Vama koji znadete svu silu toga, puna vam glava ko mjerica. Ne morate ii po smrdljivim kinima, koja, osim toga, puno kotaju, premda je ruski cirkus sa ivim zvjerovima koji znadu abecedu neta zbiljam za preporuiti svakomu. Ne znam samo kako ti Rusi umiju sa ivotinjama a ne umiju sa obinim ljudima, ali to ne spada vamo, a da maleni kerovi stvarno krasno igraju nogomet, to stoji. Na nogomet isto ne morate ii, osim ako niste voljni da vas pognjapaju oni iz kontra tabora i da izgubite i zadnji gumb doklen se izvuete iz one proklete rulje. A ako vam i to nije dost, moete barem otii u negdanje parno kupatilo Krsmanovi, ne znam samo kako se sad zove, pa se izdovoljiti u toploj vodi, to je isto tako uitak i provod kojeg nema nego u velikom gradu. Blago vama kad ste normalni u svakom pogledu, pa niti izvadatc ensko, kad to niste, niti da bi od tratira mislili da je truba, niti da bi spavali u kuici za kera ko oni to se strae unii na vlastita vrita, jer da e im pasti krov na glavu. Kad imate zdravu pamet, onda zbiljam imate sve, a nije niti u novcu ono najvanije, to vi sami i tako najbolje znate. I jo u vam neta kazati. Ako ne znate to ete sa sobom, idite nekomu u posjet, u bolnicu, tamo ete uiniti rodu glas kod te stan susjede koju inae niko nc pohaa, unutri je toplo, a i imade puno togfl za vidjeti. Osobito nedjeljom. Svakaki svijet, razni ljudi, svatko neto kae, drugi dometne, pa eto ti razgovora. Oni ta su na sami ti i tako ne znadu tko ih posjeuje, a ovaj narod se meusobno zduno ispripovjeda o svemu i svaemu. Krasan prenos iz jedne

nae bolnice. Puno ljudi u krevetima, nekima i nije tako loo, pa mogu pomoi onoj jadnoj nudilji koja ne moe sama na nji osamdeset. Nego ti to imadu anginu ili zauke, ustani, pa uz nesretnu sestru da bi prenjeli starca komu su netom otpilili nogu. Tko bi to mogo sam, a vako, uz savez jednih sa drugima, itekako. Vedra, nasmijana, premda svu silu posla, preko glave, jer je deurna. Morala prije toga pomesti i podvoriti celu tu ordu nesretnika, a jo k tomu povaditi strane bube

ta su tokom noi popadale u mljeko. Pa ne mogu ovi jadovi jo i da bi vidili bubu u alici, dosta im je svojih transfuzija, i operiranja, i svega skupa. To ta ona iznaa, zbiljam je za svaku pofalu i mnogi bi se od nas moro ugledati na nju u svakom pogledu. Ima i meu tim ta su osueni da ive jo tri-etri dana isto nekakog veselja koje im je ostalo od prije, pa mavaju prama kameri i ko da vele da to nije nit, a ljepo je viditi malo i za promjenu, namjesto vjeitih tvornica u kojima nema bolesnih, al je nekad zato i monotono. I radi ega ste vi taki nekaki bez volje. A znam da ste na drugoj strani ko zvrk, svue vas imade, samo kad oete. I da ve jedno namjestite te proklete zube, kad moram rei. Samo da nije nako podatan i da svatko moe s njim obrisati cipele. A da zna svu silu stvari, to da. Samo sjedne, poklopi gubicu onom akom koja mu uvjek stoji u zraku i odma pome. Osim kad bi si priutili taj vraji gebis, pa da ne morate drati stalno ruku ispred nosa. Ne bi trebalo u svemu viditi neta loo. To vas ivcira i ulja, a ne bi trebalo. Radi ega ne uivate u samoj promenadi po ulici koja je vaa kolko i svaija. Vidite samo toga veselja i cirkusa, svakomu za ugoditi. Mogo bi tu biti jo nekaki prodava ikobernice koja je na stvari fajercajg, a sa doljnje strane spremnica za muk, rune izrade, i sve skupa sa naljepitom slikom filmske dive, a osim toga skrajnje jeftino. Bude da prodavaju i bjelog mia, kojeg ne bi drala u ruki ni u snu, ili nekoji varckinstleraj za zaljepiti polupani tanjur. Vi kao moj eventualni poznanik, da bi nekomu neta odbili, da vam tko zaite. Dajte, dobri ovjee, prevedite me preko ceste iz razloga to sam sljep ili bar malko deen, to, priznam, nije isto i moda je za svaku osudu, ali osobno nisam kriv jer sam bio u loom

drutvu a i vino je bilo bie krteno, pa sam sav smlatit. Samo do onog oka, a kanje u ve sam do svojeg haustora i svoje skrajnje skromne kue tuj u blizini. Ili kod nekoje prometne strke, koja je danas sve gora i gora. Pa je 1 moe onaj jado izii sam iz haustora sa svojim autom a da mu netko sa ceste ne pomogne i ne veli da ide strani tramvaj u punoj brzini. Prijatelju i drue, popriekajte, molim vas, doklen ne proe to vozilo numero est, jer e inae od vas nainiti palainku, a sad, sad moete i vi, i vae nesretno dijete to je iza vas u autu odzada, i koje ne sluti nikako zlo, a za pol minute bi bilo pokojno. Ili da bi pomogli trgovakim pomonicima kod istovara onog grozno tekog kistna sa kojekakom robom. Pa neete ga valjda ostaviti na cjedilu, imadete i vi duu, a osim toga nemate to raditi. Pa ne moe ni taj deko sve, nema etri ruke. Ve vas vidim kako mu zbiljam zduno pomaete, pa ako si malo i uflekate hlae od ulja ili se zapraite od tog silnog brana, koje treba navlaiti, ipak ete vi to kanje, doma, sve dovesti u red, a njemu ete time puno pomoi. A to se odjela tie, i to moram istaknuti da vam je puno bolje i pametnije po cesti ii u starijem, ve usljed svih tih radova koje morate preduzeti tokom dana, a i moe vas netko u onom gurmianju zbiljam zaflekati nekojom farbom ili odrapiti kakim ljestvama, pa to ete onda. Ili kad naiete dolje u gradu na one indipote koji se pravdaju oko nogometnog rezultata. Njima stvarno treba jedan estiti i razuman ovjek da im razjasni sve to ta oni ne mogu usljed tog silnog ivciranja. Da unie netko meu nji i zavede nekakog reda. Da sudija uope nije potplatit, da osobno poznajete nekoje funkcionere iz nogometnog saveza, premda na stvari ne, i da je gol zbiljam bio posve regularan, to se vidilo i prama rezultatu u

novinama. uvajte se samo da oni iz kontra tabora ne ue vas u onoj stiski, ili da vam ne podrapaju to odjelo ta ste ga s mukom okefali nakon onoga sa uljem i branom. Vie bi se morali drati onih koji su za to ta i vi velite, a ne obratno. Ali, bome, zavisi i od vas samih. Jedino morate dignuti ton i prosvjedovati jako rezolutno, da upravo dolazite od ministra za port, sa kojim ste popili kafu, pa ete viditi kako e onaj goljo ta je imo neta proti

odma poviti rep, pa mili moji kud koji. Nema te muke na cesti koju vi ne bi mogli rjeiti, samo ako se ne ustraite onih koji su gori od vas. A ja u vam kazati to bi morali imati uvjek uza se, radi nekojih eventualija. Iglu i konac zbog onog ta sam prije rekla, komad trika, ako bi nekomu pomogli kod vue, nekaki puln za to namotati, kare za presjei to ako vas netko ljepo zamoli, stare novine za sjesti nee e je musavo, a nemadu stolca. To je ono najvanije, bie da ima i drugog o emu ete se vi sami sjetiti jo bolje. To ta sve pi ispodobljujete i ivcirate se prije vremena i unapred. Pa jeste vi krivi to jc ta prokleta novanica malo zaderana i uflekana od masnog. Niti ste je vi zaderavali, niti ste neta jeli nad njom. A odma onaj prokleti crv ta je u vama, da e potarka poeti je gledati prama svjetlu. Da tko vam je ovo dao, pa da e zvati kontrolora jer da je svinjarija drati tako ta u epu, u takom stanju, a jo sa otim bi platili struju za mjesec dana unatrag. Onda da e i taj prokleti kontrolor, a oni su uvjek najzadnji ljudi jer mrze cio svijet, onda e i on s dva prsta dignuti tu vraju banknotu prama svjetlu i da to nije ljepo da ih zadravate, nego da platite drugom. Ko da vi imadetc hiljadaiki na kamare. Jedna, pa i ta da je musava. Pa da ete morati ii u banku radi zamjene, a tamo e vas opet potati da ta ste jeli na novcima, i da e vam uzeti pet posto radi vlastitog truda, premda je novac novac. A onda natrag na potu, a kad tamo, ve zatvorito, a do sutra e moda ve neko doi i prerezati vam struju karama. Eto to je vama sve u toj vaoj ludoj glavi, a ono od svega nit, ona na poti samo udari templ, i primi ionako zamusatu, jedva je i pogledala, mogli ste, ta se vas tie, dati i ispeglani rupi, tolko ju je bilo briga. Ne morate uvjek onako letiti po gradu ko da vas netko goni. Malko moete i postojati tuj, na osku kod kazalita, ravno prama operi, odma kod negdanje eljezarije Majdan, koju, veli Danica, uruili do temelja. Taj firtl, vie nego jedan drugi. Krasno proelje, svak gleda one slike, svatko svakoga pozna, barem s tree galerije ako ne s druge strane. Evo i nji. Baidan, krasne gospodine balerine. Taj va laki krok samog anela s neba. Kako na bini, tako svue, bie i u vlastitoj kupao ni. Blagp vaem

gospodinu suprugu radi toga, a o drugom da preu tim. Dina gospodina Karmen, grofica Toska i Madam Baterflaj, sve u istoj osobi. Grlica u enskom obliju. Iako mora uvjek nosati onaj al preko ustiju, radi samog pjevanja. Istom zavrila probu, a ve hita svojoj divnoj obitelji, tuj dolje, u Rige od Fere. Samo to uprav tuj jako vonja na taj prokleti zahod, ali to se moe. Ipak bolje i to nego sjediti doma i buljiti u jednu toka Premda vele da svi filozofi sjede i izuavaju tu izmislitu toku. I barem da je neta na tomu zidu, neki flek de je pricvrljio stjenicu, ili de je curila neka voda, nego nit, a ti sjedi, bulji onamo i kanje o tomu napie knjigu. Bolje je na oku,

velim vam ja, puno bolje. Samo onda kad vam se ve ukruti noga, nemojte ni za boga da bi krenuli preko ceste a da niste pogledali ljevo i desno. Ti uftovi voze danas ko bjesni, sad jesi, sad nisi, samo palainka. I ta bi vam jo ja smislila da se okanete tog svog prokletog ivciranja, da bi barem neta vakoljili doklen svetite vodicu naokolo, po gradu. Ne onu groznu gumu, to ne, ali barem picu od nekakog voa, to zbiljam moe dugo trajati, a da ne teti tim vaim zubima koje i nemate. Ja volim grickati koicu od slanine po nekolko sati, samo da neto osjetim u ustima, to mi je od malih nogu, pa tako i danas. S malo sitne pameti, a puno koristi. Samo da mi je onog nekakog dara za predavati. Mala sala KNU. Uvjek puno tih koji bi bili sretni. I to ne o ne znam komu, nego o vaem sluaju, kao stvarno skrajnje najinteresantnijem. tovane dame i gospodo. elim vam izmeti svoje dojmove o tomu pitanju, i to u samo par rijei. Sto bi mogla skromna starica, pa ak ni prepametni profesor naprama take veliine. Nit. Sve ta se imalo kazati o njemu i njegovoj krasnoj obitelji, te kanje i o njegovom osobitom djelu, ve kazali i bolji i pametniji. Na nama samo da ponovimo, ta uope nije zahvalna dunost Svako predavanje je puno manje od onoga o emu se predava. Jedino to imadem svoje vjerne sluaoce u vama, i to mi je cijela zadovoljtina. Be obzira ta su mnogi svratili u ovaj skromni dom predavanja i primanja radi iznenadnog i neizdrimog pljuska koji je vani, usljed dosade posljepodneva etvrtkom u pet sali i radi toga to je ovdje pi imjerno toplo. Bila bi

jako nesretna da ne prenaaju preko televizije. Kako samo sastavljate rijei u reenicu, koja istom na kraju dava sav onaj puni smisao. I sve iz glave. Ne da bi mu netko napisao prije, pa niti on sam. Jedino neke biljeke koje ne moe ni proitati, jer je ona arulja na pultu jako malena a on, vidi se da je puno kratkovidan. Nego ono ta zna, zna. Prije govorio o uzgoju tulipana, nekidan o stranim vulkanima, a danas o naem neumrlom pjesniku koji je, na alost, ipak umro. Sa kakim arom i sa kojom voljom da kae sve ta imade po toj stvari. Osobno o svim njegovim huncutarijama kad je bio maleni djearac a bome i kanje, u vezi krasnih djevojaka koje su ga oboavale. I koje nisu gledale niti na njegovu krau nogu, niti na ono jedno oko ta mu je ilo malo u reh. Ako ovo nije umjetnost, predavati o ovjeku kojeg nisi nikad vidio u ivotu, a ko da si mu bio najbolji drug iz kolske klupe. Da je on proito kako je drugi profesor piso ta je uo od treeg. Sve u vezi neke kafanske stiske kad je pokojni pjesnik navodno reko kelneru sve u lice. Da kako nema platiti pol litra crnog, onda da mu moe napisati akrostih na maneti, a na njemu je ili e manetu dati u pranje, ili uvati za muzej. Sve te sitne potankosti od kojih me ide zima po cjelom tjelu i nagoni na plakanje. Nek ide k vragu sa tim svojim znanjem, koje je zbiljam vie nego nadovjeansko. Volim i veseli film, i neta pouno iz prirode, i pomraenje mjeseca, ali iva rije prepametnog predavaa koji predava a da ne pobrie oale, ili da bi popio au vode doklen ne zavri, to je stvarno neta najpree za svakog od nas. Pomou takih ljudi mi emo zbiljam saznati i o onomu o emu nismo znali niti da postoji. Pa ak i ako smo uli koju, u nekom duanu, ili za kake posjete, to nije nit prama svemu ovom. Jedino ta zamjeram, to je u pogledu same teme. Radi ega bi uvjek morao govoriti o jako velikim ljudima koji su k tomu jo i mrtvi. Najradije o naim poznatima koji su sasma mali, ali zato puni ivota i veseli u svakoj prilici.

Dame i gospodo, naa dananja tema bit e posve druga od one koja je anonsirana. Na zahtjev naih vjernih slualaca koji nam alju dopisnice i mole za promjenu. Mali prikaz o ovjeku koji nije nikaki izumitelj a jo manje da bi piso pjesme kakoj djevojci. Koji

zbiljam nije nit, a ipak zavreuje nau pozornost radi njegove same due. Sugeriranje njegove dobre znanice, iako ova imade vie od devedeset godina. Jedna od naih najstarijih sugraanki, i radi toga moramo tovati njezino miljenje. Nit kao najvii domet naeg dragog objekta, kojem ne znam niti imena. To mislim da nee umanjiti vau pozornost i suut prama njemu. Ne bi trebalo. Kako je uspio ne biti nit, premda je bio svue. U mladosti krasno risao, kanje bio vrijedni postolarski radnik, a na koncu i junaki vojnik tokom groznog rata. Sve te njegove faze i onaj kobni rezultat na koncu. Nit i njegove znaajke za njegov vlastiti ivot. Je li se ivcira radi toga to je nit, ili mirno nastavlja iviti ko da je neto. Obljubljen u drutvu, bez obzira na samu osnovnu bezvrjednost i neupuenost u mnogim stvarima. Jedino ta je bio skroman i puno vie straljiv nego je trebalo. Nikad nikomu nita ukrao ili da bi kazao lou rije, a to mu se posle jako osvetilo. Potenje koje je ilo sasma kontra njegovom probitku, to je u stvari alosno. Radi ega mora biti tako, a ne obratno. Eto kako bi se moglo odrati slovo i o naem dragom gospon prijatelju koji zbiljam nije osobito istaknut, premda kod nas uiva nepodjeljene simpatije. Jedino ako ne doe u nevrijeme, pa ja moram prekidati sa gledanjem, a Danica ne moe pobrisati prainu sa ormara. Inae, drage volje. A ako bi ba tolko zakackali, da nema ni nazad, ni naprijed, ujte, onda se niti ja ne bi protivila. Tko bi mogo imati neta kontra ispovjesti, ako se imade to ispovjedati, ako je ova istinita, i ako nekog zanima za sluati. To je ono ta najvie cjenim i ta moraju i drugi, ako imadu duu. Mili i premili gospodine vraesotono, ja sam zbiljam istupio na. skrajnje svinjski nain kad sam prekrenuo vlastitu tintarnicu po svim onim spisima bez kojih uope ne znate ni stanje primitka ni stanje izdatka za cjelu firmu. Ja sam stvarno se ponio kao krmaa kad se ne znam vladati u vaem cjenjenom uredu nego rgam i ukam ko da nije moje, a i nije. Spreman sam snositi sve konsekvence, raditi dan i no kako bi naknadio i zadnju cifru, a vi kanje ocjenite jesam li za otpust ili ne. Ljubljeni voo, zar meni da se dogodi tako ta, da od svoje lude glave izlanem se pred policijskim pristavom o sastavu nae druine i njiovim

planovima u pogledu smaknua gospon ministra. I samo radi one proklete dve i pol aice ljivovice, koju zbiljam neu okusiti vie doklen sam iv. I da sam barem osto kod samog naziva nae stranke, nego mu idem diktirati u pero svakog i zadnjeg naeg lana i tonu adresu. Pa znadem li ja to sam poradio i kuda sve oto vodi? Jo ako vam priznam da sam tu ljivovicu, kao i onu koju je pio gospon pristav, pa i cijeli bife, jer sam u trenutanoj slabosti poeo astiti i crnog i bjelog, da sam na to prorajtao nau opu kasu, iji sam bio neasni blagajnik i tajnik istodobno, a da kod toga nisam kupio ni one inozemne cigaretle za vas osobno u trafiki kod gospon tog i tog. Pa mene bi stvarno trebalo raspeti na kri da istrulim doklen se vi zabavljate na nekoj drugoj strani. Sad u vam priznati i ta ne bi roenoj materi, jer ne mogu iviti sa tom

tegobom na dui. Ja sam veliki grenik od glave do pete, kako u pogledu blagajne, tako sa strane nedunih djevojaka iz gimnazije, koje ne mogu proi pokraj mene a da ih ne uipnem ili ne kaem koju blesastu rije. Kradem po svim duanima, ako nit onda barem lizalicu za djecu do pet godina, premda iste ne rabim jer mi se gade. Pljujem po ploniku i kuda stignem. Guram se u tramvaju numero dva i kad nema nikake stiske jer moram neta poiniti ta je strano i nerazborito. Stajem posve nedunom svjetu na cipelu, a kanje jo ja viem da su oni meni stali, a ne obratno. Isputam otrovni plin iz svoji crijeva, premda bi se mogo uzdrati doklen ne izaem iz same pivnice pune estitih ljudi. Pa jer moraju oni udisati ono ta si ja nisam mogao stegnuti koju minutu. Otkinem cvijet u prolazu kroz perivoj a da ga nemam namjeru nikomu podariti. Gazim travu koja nije za gaziti. Nemogu spram svakog i svake. Uljudno molim za najviu kaznu, makar i odsjecanje glave na mesarskom panju, jer mi je dosta sebe kao takova. Ne, nemojte me promaknuti na vie mjesto, jer bi vam tamo samo inio skandal do skandala, ne znate vi mene. Zar ja da bi postao sekretar cjele komore i itavog komiteta za udrubu sa mojim najmizernijim moralnim kvalitetama. Nemojte da vas zavara moj njean lik i skorom djevojaka put. U meni sjedi zvjer spremna da razdere i najnedunije djete, samo ako mu se prohtje.

Zvjer u ljudskoj koi, a da se o tomu nit ne zna. Vama i samo vama i nikomu drugom, a vi ako ete me kazniti, moete i najgorom kaznom, to jest noom. U vaoj ruki je moj bjedni ivot. to, da nanovo upravljam novanim sredstvima cjele zajednice? Ja sa svojom poznatom pasijom prama konjskim trkama i nesretnim djevojkama iz kavane Kasina? Ja sa svojom nezajaivom gramzivou u pogledu novih odjela iz krasne tvrtke Anastas Pavlovi? Da bi uzeo platu za radenike iz cjele ciglane i podjelio im na samom terenu? Iz vlastite aktentake? A to ako se koja zaljepi za dno? Samo radi toga, inae bi. Nemojte me dovoditi u kunju, ja bi vas jako molio. Vi ste meni kao otac, s obzirom da je moj vlastiti roditelj pao s graevine kao zidarski obrtnik a mati se preudala za njegovog najboljeg kolegu koji je svrio na isti nain. ujte, radi ega mi ne date neko skromnije mjesto, samo da bi vam istio cipele i mjenjao rupi u gornjem epu svakog jutra. Tako neta. To bi najvie odgovaralo mojoj prirodi. Samo nie, nikako vie, to je moj cilj. Jo kad bi me kojiput udarili svojom nogom u gamai, onda bi bio najsretniji da znadem kolko me cjenite u svakom pogledu. Cjenjeni gazda, molim vas po hiljaditi put da mi oduzmete pol plae jer je nisam zavrijedio. Zar ja koji ne radim nit nego prekreem tintarnice i lovim muhe, da dobivam kolko i drugi vai vrijedni inovnici koji se ubie od prepisivanja vaih dragocjenih spisa. Rukoljub, utiv i s potovanjem. Taj i taj, opina ta i ta. A ako i to nije dost, da me se odma uputi na ljeniki pregled radi nekojih eventualija. Dajte ljepo nam razjasnite to je s vama i kad su vam se poele javljati prikaze, i kolko puta ste sanjali da se peete na ranju, i od ega je umro va djed, i je 1 vam se znoji dlan iz ista mira ili ne. Mi smo zbiljam vai najbolji prijatelji i vie nego roditelji. Nama moete kazati i ono najgore, jer neemo nikomu rei za nita na svjetu. ta ujemo, ko da je zakopato u grob. Samo legnite se na ovaj kau i pripovjedajte to vam je na srcu i dui, premda je dua neta jo sasma nerazjanjeno. Ono neta ta postoji, a za ta ni mi

nauenjaci ne znamo to je. Zovimo je prosto tako, jer tako najlake znademo o emu je rije. Kao i jeste moja nesretna mater, i nije. Na stvari jedna kolegica

iz puke kole, samo puno starija. Govori na panskom pa ju nit ne razumjem. Ona je dapae muko, jer ima hlae i hoe me prepiliti na pol. To uope nije tuj de je, nego nede sasma drugdje. Mi smo na barki koja je na stvari ormar pokojne bake. Nema uope vesla, nego onaj ta bi veslo, dri kare. Gospon profesor imade kiobran, drugi mi pokaziva kaloe, a trei veliku rajniku bez ita u njoj. Vi spavate, vai kapci se sputavaju, vi sad sasma tone te u snu. Mi uspavali dvadeset pet gradova u Evropi. Ako ne vjerujete Roku, vjerujte njegovom bratu laovu. On takoer uspavljuje po najboljim hotelima i e stigne. Vi ste sad ponovo u javu iz koju izlazite s pomou naoj sugestiji misli. Uzmite ovaj obian komad papira koji nije iscjepljen iz knjige, i napiite svoje dojmove, svoj ivot u snu. Netko samo cvjee, a neko neprestance krv pa krv, pogotovu ako je poinio gnjusno ubojstvo. San, to vam je smukano sve ta ste tokom dana itali u nekoj knjigi, ili vam je netko neta govorio, ili ste ta mislili, samo sve kontra. Imade netko ili neta u toj naoj ludoj glavi koje sve mjea i buka, pa kad zaspi, on to pusti ko punu katulju miova da se razmile, a oni, sve se trkaju jedan u drugog, i zato je tako pomjeato. to sanjam i radi ega. Je 1 sam ve snivala financa koji doe s crvenom ruom, na konju, i pita da e mi je mu, i je 1 se ve vratio iz rata ili jo operira onu nesretnu staru od devedeset i tri godine, na bekoj univerzi. Da to mi pada na pamet s time u svezi i je 1 zbiljam mislim da je san laa, ili da u njemu neta imade. Da se samo legnem mirno na taj otoman, a da e gospon doktor odma mi dati ljek na kocki eera i udariti mi dvajstpet ako ne ispripovjedam sve od prve do zadnje. To da bi nekoga pito moj dragi Duan, u ono vrijeme dok je bio najbolji doktor, moram priznati, odma bi dobio po gubici od svoje pacijentice, a ne da bi bio onolko obljubit kolko je bio. Lako je Danici, koja zbiljam puno sanja, i to sve u nekakoj ruiastoj boji s malo zelenog, ali ne ono grel zeleno, nego jako blago, plus malko jo lila. Nikad niti zmaja, niti nosoroga, ili da bi je netko progonio u snu radi neeg ta uope nije skrivila. Nikad nit, osim ta uvjek samo njih dvoje kako se eu perivojem, Lazo i Danica u vjenoj srei. Ko da

bi vas netko htio strpati u luaku koulju i pod lauh sa ladnom vodom. Tko bi volio luaka u bolnici. Ko da je to lako. Mora mu i prinositi i odnositi, i prati ga, i raniti ravno u usta. A i oni znadu biti prokleti pa ondje jo vie podivljaju. Kad sam lud a ti onda rintaj za mene i oko mene, dokle i ti ne poludi. E, nee, gospodine si moj, makar bio lud sto gradi. Zato danas svaka ludnica lii prije na tvornicu nego na ono prvo. Gospon luak, bi li vi sjeli za ovaj stroj za izradu puceta od perlmutera, inae nema ruka. Ili barem da pletu korpe, ta znadu i sljepi. rafstok, eki, raubnciger, avli, kljeta, arafi, sve vam je tuj pod nosom, pa da vidim komu se mili ne jesti, ili da ga nanovo tuku po glavi kako bi mu izbili onog vraga otale. Kad sve ludnice budu ko tvornice, a tvornice ko apoteke, a apoteke ko peceraji, a peceraji ko puke kole, onda e istom poeti tei med i mljeko, a dotle nikako. ujte maleno predavanje jedne obine nae graanke,

jako privrene tomu nainu, osim ta je u dubokoj starosti. Samo njezino skromno miljenje izneto u zbiljam neobaveznoj formi. Ne da bi ona nekomu neta predoavala, za ta bi drugi bili obavezni. Jedino iz razloga velikog iskustva, koje je, na alost, uvjek skopano sa neljudskim brojem godina. Rije koja ne mora biti zadnja, ali radi toga je ipak moete sasluati barem jednim uvom. Sve u vidu malenih opaski, koje moete i zaboraviti ili utrnuti jednim jedinim pokretom gumba. Radi ega i postoji ta stvarno dragocjena mogunost gaenja u momentu kad vam je ve svega dosta. Ja bi i svakom onom prije nego hoe orobiti banku, odrala kratko slovo, rije iz same due, pa onda kako oe. ovjee, gospodine i dragi drue, uj me i pouj. Savjet dobre starice koja nema nit kontra niemu, pa zato ni kontra vama, koje zbiljam svatko doekiva na no. Dajte si promislite prije nego izvadite taj grozni revolver i ne prepanete malu blagajnicu u estom mjesecu trudnoe. to ete ako pome raati preko sviju onih novaca. A vi o porodu nemate niti pojma. Radi ega ne bi najpre ljepo zamolili, i to sauvaj boe, ne sve, iz one strane kase u kojoj moe se utuiti za tili as bez ikaka zraka, nego samo koju crkavicu dokle vam ne stigne paket iz Australije od nesretnog ujaka u izgnanstvu, a

kad prodate te stare veste iz paketa, onda da ete im vratiti. Kao nekaki posudbeni zavod, premda nije. Znamo da ne davate svakomu, ali nama, nama bi mogli napraviti jednu iznimku, boga radi. Pa ak i da im se zagrozite, ali ne nekim orujem, nego da ete je fljisnuti ili da ju neete voditi u kino, a inae bi. I bez ikaka cvjea, a ba ste imali namjeru, kolko ovaj tjedan. Nisu ni one sve od kamena, neke osobno poznam, moe se tuj neta isposlovati, ako ne puno, a ono bar koji prokleti dinar bez kojeg se ne moe. I ko da bi netko namjerno zatajio koju tisuu dinara, grom ih spalio, pa da radi toga za njim povlai se rep kroz cjeli grad. To nikomu nije sila i svak bi se isti as rjeio take sramote, samo da ga netko podsjeti. Odma bi dobio zahvalnicu uz rukoljub gospoi. Hvala najljepe u pogledu podsjeanja na onaj moj nitavni dug koji u isplatiti im uzmognem. Zbiljam sam sasma zaboravio, a da nisam, ve bi sve bilo uredito do zadnje pare. Ovako sam na najpoteniju rije sprijeen, jer moram ii na ladanje i u kockarnicu Monte Karlo, a im se vratim otale s najveim zgoditkom, odmah isti as isplaujem uz malu kamatu koju davam bez obzira, i kao tringelt za ekanje. U naoj familiji nikad tih okapanja, uvjek sve na vrijeme, da ne bude bruke. Jer to imadu ti nesretnici da bi lagali od jutra do sutra, kad se i tako kanje sve otkrije a oni ostanu na cjedilu i na sramnom stupu. Pa je 1 im nije bolje i lake govoriti ta vide i znadu, a ne da bi izumljali te bedastoe bez repa i glave. Pa nije ni to lako. Da e se raspuknuti kugla zemaljska u etri sata ujutro, u utorak. Da pie u debeloj knjigi i da je to zbiljam istina od konca do kraja. Samo kad bi se ti luaci mogli barem malo urazumiti. Da ih jo jedno lepo ovjek upita bi li bili tako dobri da ne razbijaju svakog vraga po kui i ne skau isti as na jadnu enu kako bi je zatuili, ili da bi se skinuo gol nasred ceste, uprav kad ondje prolazi kralj ili tomu slino. Ja bi njima sa ljepim, a ne na nikaku silu. Jedino da razumiju ta je dobro, a ta ne. Isto i sa lopovom. Prijatelju i drue, budi pametan pa nemoj potezati svakim kamenom u onaj duan sa draguljima, osobito kad je no i kad se otale lako moe izvaditi sva sila zlata, ravno iz razbitog izloga. Budi estit barem dvadcet etri sata a nakon toga e viditi da to i

tebi prija. Jedino da nee smogne nekoju crkavicu za preraniti etvero djece, to sama znadem da nije ni najmanje lako. Samo da me slui ruka, ja bi. Upute kako od zloestog lopova i stranog luaka postati estit graanin i valjan otac familije. Jo da mi netko narie. Prije i kanje. Onaj grozni luaki izraz i onu provalu, a iza toga kako oba sjede za istim stolom sa vlastitim suprugama i slasno ruaju peenog purana. Ja sam bio ta sam bio, ali vie ne. Samo da se umijem, obrijem i malko promislim. Pa zar ja da robim i ubivam koji su mi najdrai. Pa ja niti nemam oruja, nego samo priam. Tako i tako, i da vie nikad, i da ga pljune tko ga vidi makar samo jedno. Tim rijeima, tim nainom, tako nekako. Ili kad bi patuljci bili malko vei a dinovi neta manji. Pa dajte se malo trsite, vi da bi jeli ta vie, a vi da bi se suspregli bez toga silnog deranja koji mjesec. Pa ne moete jedni da bi ostali kripindli, da vas se nema to za vidjeti, a vi drugi tolko ogromni da uruite svakoju kuu u koju bi unili za sluaj nenadne kie. Sve se moe urediti i dovesti na nekaku razumnu mjeru, samo ako se malko mune glavom i ako se ovjek zauzme za kaku stvar, makar i najteu. Mi, sa svoje strane, usrdno emo vam pomoi u svemu, samo da vi date onaj svoj poetni impuls. Vi uinite prvi korak, a mi emo sve drugo. Ali ako ne bi, onda ne bi ni mi. Ako je vama stalo da cjelog vijeka lunjate nako maleni ili tako nezgrapni, vaa stvar, mi vam se neemo mjeati u va vlastiti ivot, ni za boga. Ja i moja ker Danica, mi vam imademo nekaki maleni komitet od dva lana, odnosno od nje i od mene. Svakoji tko bi imao neki problem, da se javi s uredno biljegovanom molbom, ti i ti, na tu i tu adresu, odgovor u roku od osam dana. Nekad radimo u uem sastavu, to jest ja sama, a nekad uz pripomo plenuma, kada nesretna Danica ve sve pomete i pobrie, pa mi se moe pridruiti. I to ne radi nekake njene pomoi, nego obratno, da me imade netko ivcirati, kao i na svakojoj drugoj sjednici. Mi ovoliko, a vi sad izvolite se izjasniti. Cjenei svojeg cjenjenog predgovornika, premda je govorio sve same naj glupa vije gluparije. Moemo prei na glasanje. Za gluparije jedan, kontra gluparija dva, to jest s dvotreinskom veinom. Raunajui na mojeg dragog

unuka. Sasma demokratski i u skladu sa naim nutarnjim dogovorom da se o svemu dogovorimo. Inae ne. ta smo proklamirali, toga se i drimo. A ne jedno iznaati na sjednici, a kad doemo doma, svak po svomu. To zbiljam ne bi bilo poteno, i od toga se odriemo zauvjek. Bolje nit, nego tako. Ve samo uee u naem opem poslu iskljuuje svaki posebni interes. To ostavljamo pred vratima, na to sasma zaboravimo, a unutri, dok smo u skupnom radu, postoji samo jedno, odnosno skupni rad. Ako sam ja proti neemu svojski, onda sam zbiljam kontra ratu, kontra tuberkulozi i kontra luacima. Zar nije ljepe sjediti u kavani, piti svoju bjelu kavu ili ve ta imade, gledati kroz izlog van, makar i najgoru bjedu ta ide po cesti, nego vikati prostote u kakovom uredu, skidati lae pred svima i pokazivati orden svetog Save, koji sada nikomu ne vrijedi ni piiva boba. Pa jer itko vidio da netko od ovih krasnih ljudi ta govore preko lautprehera ikad naini tako to? Da se usred onog govora pome iz u vati ili pokazivati mjesta po sebi koja nisu za pokazivanje? Nikad za nikad. Samo izgovori ta mu je za izgovoriti, utivo se nakloni, obaspu ga svim onim pljeskanjem ko u najboljem kazalitu, i ode mirno ko gospodin

ovjek. Ili da pjevaica, onako jako debela, pome otputati arafe doklen izvija onaj najvii ton. Pa tko ti to trpio, takovu prostotu za one skupe novce ta ih je ostavio kod kasirice. I ta je njega briga da je ona derala poriluka, pa je tjera da pusti vjetar u najveoj koloraturi? To se zbiljam moe dogoditi i najnormalnijoj pjevaici, samo ako je malo neoprezna ili bez domaeg lifa, ali imade i tih koje to rade iz iste ludosti, i samo zato ta su oni u ludnici bili popustljivi pa joj napisali otpustni list prije svakog razumnog roka. Pa ne mogu svi luaci cjelog svijeta hodati vani i prdjeti ko konji u vrijeme najveeg praznika ili nekake dravne alosti, kad za to uope nije vrijeme. Da bi se udale vanbrane matere. to e ona s tom nesretnom trucom koju je stekla, a da ni sama ne zna kako. Mater i otac nee ni da uju, ona je i tako izgubila mjesto u kartonai dok je iinala trbu, pa nee valjda na ulicu. A koliki bi se bjednik, koji prije toga nikad nije vidio enu bez oprave, koliki bi se ustrudio da dode barem do ovake, makar i sa tuim

djetetom, ako ga ve nikoja druga nee. A i ona, sa svoje strane, nee gledati ako je njemu noga malko kraa i ako imade ono prokleto oko u reh. Ja bi to sve popravila za pet minuta i uz pomo malog oglasnika ili nareenja od strane predsjednika opine. Koja imade djete a nema mua, da se uda za toga i toga koji nit je imo enu nit e imati pod ovim uslovima. Bum, tras, tembilj odozgo, i mirna baka. Pa e viditi kako e se kanje prikuiti i jedni i drugi roditelji, pod uslovom da ovaj bjednik uope imade koga. A nakon devet mjeseci, eto ti jo jednog djeteta, i to ovaj put njiovog vlastitog. Jer jedno djete i tako nije nit, zaas doe nekoja muka, arlah, difterija ili naprosto ispane kroz prozor, pa eto ti radi toga ovog drugoga u rezervi. Sve bi ja to uredila da ne moe bolje biti, puno se tako i ureuje, samo ta sam ja prokleta da bi htjela sve do zadnjeg i da svaka budala bude sretna sa svojim ivotom. Svatko bi moro biti zdrav a ne da bi mi kijao i kaljao radi nieg. Pa je 1 to teko otii doktoru i izmoliti kutiju aspirina ili ako bi ve moralo, da bi ti otpilio nogu koja je posve za nit. Pa radi ega su doktori na svijetu nego da potpomau komu to treba, makar i ono najgore. Moj je nesretni Duan ustajo u tri sata nou, samo da nekojem umiljenom bolesniku izmjeri kolko imade gradi, i nikad mu nije bilo teko. Oni su radi toga da budno kutre ako bi se nekoji od nas pokljunio, ako bi io u reh, ili ako bi bio vredovan po cjelom tjelu da to odma pome popravljati ako jo imade vremena. Pa komu je teko poaliti se i zaiskati za nekaku pilulu ili grozno gorku, pregorku medicinu. Dragi doktore, pomagaj jer me boli posvude a sutra moram vrijedno raditi za dobrobit cjele zajednice. A osobito kod onih to odjedno pomu kazivati bedastoe, kontra svemu, kako proti matere i roene ene, tako i proti drave, a da je pol sata prije bio ko i svi mi drugi. Tomu zbiljam nee pomoi ni medicina, ni gorka pilula, a osim toga treba imati i tri-etri najjaa ovjeka pri ruci da bi ga svladali kad pome bacati svu stakleni nu kroz prozor. Pa zar je nekoja obitelj skupljala tristo godina krasne ae i tanjure de je stigla, a da taj ludi zet ili to je ve, osim ta je moda i Jevrej ili trgovaki pomonik, sve to prorajta za pol minute. Ili da se napravi nasred salona a to odurno staje poinio poklo-

pi djedovom slikom koju je skino sa zida. Tomu stvarno treba doktor najbolje vrsti, koji uvjek imade dobru rije za takove, namjesto da mu odma dade dvadeset pet po turu, ufala ga u luaku koulju, pa emo kanje viditi oe li mu neta slino pasti na pamet. Jedno je rondati mu po pluima, ili vaditi zub, ili sjei sljepo crijevo, to potivam jer moram radi uspomene na mojeg Duana, ali ipak se najvie divim doktoru koji iz luaka stvori normalna ovjeka, samo ta ga je malo izbubeto, polio ladnom vodom ili ga ustraio da e ga otjerati na vjeitu robiju. Pa da vidi luake pod navodnicima kad vide one ibe i one batine s dva kraja, kako odma sjednu u kut i ponu moliti krunicu u prilog onomu kojeg su malo prije ruili na pasja kola. Ja bi radi toga jako voljela da svaki kad osjeti tog vraga u sebi, da e neta izvaliti ta ne bi smio, da e razbiti balon pokal iz Venecije ili da e radi nieg uiti predsjednika opine koji mirno sjedi u salonu i pije kavu, da prije toga ode kolko ga noge nose doktoru i ispripovjeda mu sve. Dragi gospon doktor, taka i taka stvar, ja sam htio uiti toga i toga i razbiti to i to, a da zapravo ne znam zato, nego mi je samo dolo odjedno. Molim vas da me gurnete u ladnu vodu i odvalite mi dvadeset pet po tjemenu da bi se malo rastrjeznio. Pa nije ni taj doktor toliki zlotvor da mu ne bi usliio molbu. Samo ako bi bio tako miran dokle mu dade konjsku injekciju proti ludosti i svee mu malko ruke odzada na jedno est sati, nakon ega e dobiti aj i moi mirno otii doma. Jedino kad bi na ludi narod bio saglasan sa time i kad bi svak prizno to mu je, pa da ga odma pomemo ljeiti, a ne onda kad je vrag' odnio alu i kad vie nema ljeka niotkale. Sva pretrnem za velikog Pastera, koji navlas dade da ga ugrize bjesan pas a istom nakon toga si da injekciju kontra bjesnila, pa ako uspje uspje, a ako ne, bjete od mene premda sam veliki ovjek i nauenjak, jer u vas isto ugristi. Te kunje i toga iekivanja oe li pobjesniti najvei ljenik u povjesti ili ne! Pa kad se on tomu izlae, zato ne bi i nekoji goljo koji i tako nema nit. I onda uza sve ta je bjednik, ta ga je ena napustila a djete umrlo od suice, ta su ga deloirali iz stana jer nije plaao, i ta je ve triput bio presluavan na policiji radi dranja sumnjivih spisa u katulji

od cipela, nakon svega toga da je jo i lud. To se barem moe ljeiti i sprijeiti, a ono ta je drugo zasluio, to neka mu ide po zakonu. I to oni misle, da je rjeniku nekoja zadovoljtina da mu pili nogu tupom pilom, pa da kanje otide mirno doma i veera u krugu obitelji. Pa i njemu doe

esto da se pobljuje nasred familije kod stola de se slavi imendan mlaeg djeteta, a on se ipak suspregne da ne poradi takovu svinjariju. A jo ako imade ludu enu, kaka ja nikad nisam bila, pa da mu tura no u ruku da bi isjeko purana, jer da on to umije bolje nego drugi. Ljenik imade svaki dan toliko kunji da bi se pobljuvo, a ipak je uvjek uredan, nikad s nekim flekom od krvi na odijelu, i jo mu kazivaju iza leda da je mesar i da bi najpre moro izuiti zanat kod gospon Gavrilovia u Petrinji a istom, kanje, u opoj dravnoj. Tko bi se vragu sjetio da e luaku bolje biti u ludnici, a razbojniku u retu, nego da su vani. To zbiljam nisam znala za voliko godina na kamari. Ali kad sam vidila crno na bjelo radi ega se to mora, onda sam se stvarno odma sloila do zadnje. Pa e bi pustili ovjeka da radi sa sobom to mu je volja. To nitko lud ne bi odobrio. Ne moe se on vladati ko zvjer, makar i prama samom sebi, pa da svaki as si sjee ile, udara se ekiom po glavi ili da bi lego pod brzi voz. To njemu nitko nije odobrio, premda se moda i zbiljam popravdo sa zarunicom, ili nema to za jesti, ili mu je umrla mater koju je puno volio. To su njegove osobne stvari i sa tim nitko nema nit, a da bi se odma zato baco iz treeg kata, dolje e moe ubiti i maleno djete koje se igra pekula, to mu nitko nije potpiso da se smije. A to emo kad se ima ii u vojsku, a njega nie, e je, nema ga jer si je presudio brijaom u kupaoni. Pa nee namjesto njega ii njegov blesasti otac koji je i tako u mirovini jer je lagiran u cjelu ljevu polovicu tjela, ili neduni brat koji istom ima devet godina. Samo bi svatko radio po svom i za sebe, ne razumjem taj svijet Ai je tolko sebian, pa ne misli na drugog ni zeru. Stvarno neta ta bi me moglo razveseliti vie nego ita. Mali raritet starog knjiara iz naeg cjenjenog antikvarijata. Ljepi ljudi i krajovi, neka vrst skraenog prikaza sviju dobrobiti. U ovom naem inae jako musavom svijetu koji je sklon prolaznosti. Pantarei.

To bi vam bio popis sviju ljepih mjesta uope, i kako do njih stii, a u dodatku podlistak o dobrim okolnostima kojih stvarno jako malo. Na koncu rubrika najljepih osoba u itavoj naoj nesretnoj civilizaciji i jedna, neta manja, svi kojima se posreilo. To je tono, s obzirom da ljepota nije sve, nego srea, koja imade i te kakog udjela u svemu tomu. Doni Vajsmiler zarad snage, Lenjin u pogledu drave, Hedi Lamar s obzirom na njezinu vanjtinu. Takoer i mladi gospon Vanderbilt, sa razloga onog pretjerano velikog broja zarunica, koje kanje sve razoarao, osim jedne. Edison kao pronalaza svega i svaega i ludi arlo aplin u pogledu onog hoda. Suec, kanal Laman prepun najstranijih talasa i mirna oaza u pustinji, e se moe krasno jauznati za onih ondanjih ega. Draga gospoa Simpson zarad luake vjernosti i veseli Klemanso, s tim njegovim darom da potpie svakoji mir. Neprispodobivi doktor Halupka sa svojim ljekom kontra raka i posve crni truba koji moe izvijati do sudnjeg dana. Maral Manerhajm koji je povuko onu svoju crtu a da nije niti trepnio. Naa junakinja Ita Rina i onaj njezin vlastiti stil. Ljepo, preljepo, osim ta imade jo puno praznih listova na koncu, kamo se moe dosta tog dopisati. S obzirom da ta se tie sree nikad nije previe. Ma je 1 vidite vi ovu krasotu u samom svemiru i

izvan njega. Svaka zvijezda na svojem mjestu, a da se ni jedna ne strkne. IH da bi se nekoja odlupila, pa pala dolje, e nema nit. To ti je mali medvjed, a ovo veliki, s tom razlikom to je jedan mali a drugi puno vei. Svue nekoja skladnost i boji red. Kolko lenjih, tolko s druge strane ludo vrijednih i agilnih, koji se potrgaju od silne elje da porade ta vie, premda im nitko nikad nee red fala. A oni izmeu su tako na svom, pa samo ute, veseli i zadovoljni da ih nitko ne dira. Kolko ega slijeva, tolko isto zdesna, jer da nije tako, sve bi se prekrenilo na jednu stranu, pa eto strke, treske i grozne tete. ta nije u jednom, sasma sigurno je u drugomu, jer nee mora biti, a ne da nije nikamo. Ako nije danas, ono e sutra, a ako ne ni sutra, preksutra sto posto, jer mora biti nekad, a ne da ne bi bilo nikad. De su razumni, tuj su i nerazumni, prama kojima oni prvi se uope ne bi vidili kao takvi, a tuj su i oni trei, kojih je najvie i koji sasma nisu nit, pa ipak dre nekaki ravnote meu ovima i onima. Sasma lud pokraj sasma mudroga isto ne bi valjalo radi onog stranog kontrasta, zato najbolje da si dre meduse tog ta je posve flah, pa niti zbori kakove pametne stvari, niti odma razbija prozore i grebe se po licu. Oni su ko nekaki izolirband da te ne udari struja, jer i lud i puno mudar imade u sebi taku silu, goru nego ta je dvjestodvadcet vati. U svemu tu nekaku ravnoteu, kako na domu, tako u svijetu. Glajgeviht. Kolko brana, tolko eera, tolko mljeka. Od svega po alicu, jedino soli puno manje, ali to je i normalno. Konsorcije, asocijacije, konsistencije, perfektihabije. Tolko katulja, sve jedna u drugoj, do one najmajunije, u kojoj jo imade mjesta za jednu puno manju. Samo da pronaem povealo s prsta debelo, mogla bi kazati i ta je u najmanjoj. Pa e bi to sve bilo i kako bi to sve stajalo nee i na neem, da pue kaki vjetar izvan podnosivog. Moe ti duvati kolko oe, samo da znademo, i da svoje katulje prije toga pospremimo kako treba. Sve je u tomu dogovoru i sporazumu, bez kojeg bi otilo k vragu i ono e smo, i mi koji smo. To vam je sve za vau utjehu i da se ne bi ivcirali kako nit nije dobro i kako je sve naopako od onog ta ste prije htjeli. I ta nije, biti e. I ega nema, smoi e se. I tko nije, doi e. To vam ja dobra stojim i potpisujem zavezatim oima. A istom ovi ta nam tumae kakovo e vrijeme biti sutra, pa je 1 moramo uzesti sa sobom kiobran, i to barem oni koji ga imadu, osim ako uope trebaju radi neeg izai van po toj odurnoj kiurini. Puno ee o ljepim pojavama i veselijoj godinjoj dobi. Bez onih negdanjih ludosti nesretnog gospon Silberlaga koji se verao po planinama da bi vidio stranu sablast brokensku, samo radi toga jer je na stijeni spazio svoju vlastitu uasno poveanu sjenku. Jadni, a takoer prepametni gospon Uloa iz divljane panjolske ili takoer pokojni Vimper, koji je izaao na veliki glas poradi dramatinih prizora iz iste meteoroloke struke. Ni vihorova, ni pjeanih oluja, niti grozne morske pijavice koja posisa sve pred sobom. amzin u Egiptu, mistral kod Francuza, nesnosni samum u Afriki, a kod nas nit. Puno daleko od svakojeg monsuna na nau. isto tako veliku sreu. Jedino o oblaiima, finim za risanje, njenoj kisici koja probudi sve ono najdublje unutri, u dui, kao i o prvom snjegu, veselju razdraganog pukokolca. Ljepo preljepo. Bel tempo i enes veter, ve prama tomu. A svakoji narataj sve bolji i ljepi, doklen onaj zadnji ne bude tolko dobar da e sami morati uzeti revolver i ucocati se od silnog dobra. Srea moja ta to neu doivjeti da se sekiram za nita. Prije ljudi bili mali, suftilni i pokvariti do sri a danas puno vei, deblji i bolji u dui. Nekad samo ubojica i tat na svakojem oku, a danas jedino ako netko ne bi imo kruva pa ga mora oteti, ili ako bi ga pri tjerale uza zid prilike da bi ubio u samoobrani. Sve ide naprijed u svakom pogledu da je milina iviti sad a ne neko, osim

toga ta smo jo svi tuj, a oni od prije, ak i kraljevi, ispod ploe ili u neznanoj grabi, ta izae na isto. Kako to da sve opstojava okolo nas a da se za tolko silno vremena niti urui, niti zatrpa, niti sasma pobarua. Pa pomislite vi ta svega nema na svijetu, i ljudi i zvjeri, 0 rijekama i umi da ne govorim, pa sve te silne stvari, mebl, escajg, auti i lae, kue i tvornice, a e-e i nekoji most ili treka. Radi toga jer sve stoji u nekakim ladicama, jedno do drugog, mala u velikoj, ova u jo veoj, a sve skupa svezane pagom meuse. Osim toga, na svakoj ladici pie to je i kolko ima, ko to u peceraju pie za brano, plebu i groani eer. Tko je to pospremio, u to se ne paam, ali da je tako pospremi to sve do zadnje falace, to je, inae ne bi ga bilo. I neka mi neko ree da imade kakog nereda, ili da neta ne ide u neta, ili da je opa strka i zbrka svue. Pa toga nema ni u najstranijem ratu ili za vrijeme kolere. Ljevo ivi, desno mrtvi, ovdje zdravi, ondje zaraziti. Nema nit na pol, ili da bi i vamo 1 namo. I zbiljam je bolje da se tako srode njih dvoje iz dve prebogate obitelji nego da jedan bude od njih goljo, pa da i ono ega ima puno, iscuri u nita. A osim toga, njegovi bi uvjek gledali s visine na njezine, ili obratno, ve ovisno ko je bjednik. Mirni i Hovard, to je zbiljam krasno za vidjeti. Nide nikakog truna na njezinoj opravi, a niti bilo kakog fleka na njegovim laama. Nego ko iz kutije obadva. Onda im je lako ii u Ric hotel na krenvirle i sladoled, ili to drugo. Ja, kao gospodin Vanderbilt, vlastoruno naruujem pivo za cjelu salu jer sam puno sretan u povodu mog poznanstva sa zbiljam preljepom Doanom Benet, Gertrudom Nisen ili Eleonorom Jung. A to mi priuti najveu zadovoljtinu, to je kad tako prebogati svijet se zamaskira da nema puno novaca, nego u nekakom portskom jaknu ili pumphoznama, i sa kapom koja imade iljt da ne bude prepoznat, baoka po malim pajzlima i jede sasma obine kobase, koje zapravo najvie i voli, samo ne smije priznati. To mi je, zbiljam, tolko ugodno i simpatino da ne umijem rei. I da se vozi na biciklu ko svaki inipot. Istom ako bi pao, pa pogulio koljena, ili neta jo gore, istom kanje u bolnici bi se ispostavilo tko je tko, pa onda dr najbolje doktore na svijetu, a zapravo nije mu nit, i odma, s malim flasterom i ferbandom, ode doma presvui se u gospodsko. Radi ega ne bi sve bilo ko na prekrasnoj slici ujedinjenih ininira Engleske i cjelog svijeta. Dolje, na dva kata, vredni obrtnici: tiljeri, loseri i kemiari, netko kuje eljezo, drugi muka ljekove a trei probava otvoriti najkompliciraniju bravu, sve na dobrobit i zadovoljtinu opinstva. Nie pravdanja ili nekakog gloenja. Ne da bi ljekarnik htio nainiti kota, a pengler da bi elio izumljati aspirin. Toga tuj nema, barem na sliki koju imadem li kalendaru iz prijanjeg vijeka, i koji je uvjek uza me. Jo sam zaboravila kazati, sa strane, mimo tih u kui: kolodvor sa eljeznicom, tvornice u daljini, a zdesna i parobrod koji veselo tuli jer je sretno doo doma. Iznad je nekaki grb: tica u vatri, nit joj je to, nit pisti ta je pee ozdola, samo mava krilima i sretna je da nije ve postala peenka. Jo iznad, tri velika i jako pametna ovjeka koji su sve to izumili, a osim toga i dali vlastite novce. Sa strane dva koji isto lome jedan po jedan tapove, a ne da bi sviju sedam skupa. Onda vojnik i krasna djevojka u ime ministarstva pravde koji davaju onoj dvojci na najgornjem stepeniku i eki i uvito od papira, bie nekaki povoljan zakon kontra plaanja poreze, da su ta obadva, presreni premda fini ljudi, ali sa fertunom, radi onog silnog posla. A jo iznad sviju, na punoj zdjeli cvijea i voa, u baletnim cipelicama aneo koji obadvojci dava vjenac na glavu. I sasma iznad, druga tica koja dri pero da bi se to sve potpisalo, i u tomu je lus. E, kad se ta slika iz mojeg kalendaria obistini, a ja mislim da e skoro, onda u biti sretna-presretna ta sam i to doivila. Ipak najljepe

da se slikaju isti sa istima. Brijai s brijaima, lovci s lovcima, a vatrogasci s vatrogascima. Ako jo k tomu svaki imade u ruki ono sa ime radi, ili brija, ili puku, ili lauh za gasiti vatru, odma se vidi koji su, i sa ime se bave, a ne da misli jesu li iz nekake banke ili iz kakog drugog ureda. Jer po uredima nemadu nita specijalno nego one draljice i pera, a tko bi bio lud slikati se s takim bedastoama. Svi oni najpre budu marljivi aci, kanje rade u tvornici da im pucaju lea od tog silnog tereta, a na koncu svre univerzu i postanu profesori koji svakom znadu izmjeriti pamet za pet minuti. Iz robovlasnikog u kapitalistiki, koji, premda potraje jako dugo, preu na novi reim u kojem su zbiljam sami sebi gospodari. Jedino moraju gledati to e i kako e, jer im kanje nitko nee biti kriv. Ko to rob jedva eka da se svri s njegovim ropstvom ne bi li se prikuio kapitala i interesa na interes, tako i truli bogata koji ne zna to e s novcima sazivlje boga i sve svece da bi ga propustili u vii razred e vlada socijalizam i neta posve novog za njegove pojmove. I daj se barem malo makni, kako bi svijet vidio nau kuhinju, na parhet i onu stvarno neprispodobljivu sliku iznad. Jer imademo i mi svoju, istrganu iz onog lista. Jedna od najljepih, samo je malo zamusana radi toga to je dri iznad ringla, pa svaki onaj trc od prokletog ulja, na nju. Nekaki grad u kojem stvarao sve tima od prve do zadnje, trgovci imadu duan na samoj cesti, ali ni za boga da bi neto varali, nego prodavaju svoje nekake zamotuljke za bagatelu, evojke mau s prozora, a druge igraju po trgu ko da su malko luckaste, dapae su bose jer je vrijeme ljepo da ne moe ljepe biti, imade i zidara koji frajkaju jednu kuu izvana, a iznutri su ve valjda svrili, predsjednik opine isto im odobrava sa svojeg balkona, ali ne da bi se i on razvaganio i digo sve etri uvis, nego tu na licu mjesta neta potpisiva u prilog svima, izvana, s druge strane zida, isto puno vrijednih ljudi, jedni sade, drugi anju, trei beru, premda se ne moe sve u isti mah, to ja najbolje znadem, ali bie da im je taka priroda tamo kod njih, ivotinje neta zobaju, ali ne da bi napravile tetu, nego samo da bi se preranile, nitko ih ne ica iz puke radi vlastite zadovoljtine, jedino ako bi i oni nekako se preranili s pomou nesretnog zeca, putom ide u grad i iz grada isto fino odjeven svijet, oni odanle jer su se od srca nagledali tih zidara i trgovaca i djevojakog kola, a oni onamo jer imadu to za kupiti, dogovoriti se sa zidarom, malko pljeskati predsjedniku na balkonu a djevojka ta je njima, na magarcu, tolko prekrasna, i koju nitko ne dira odzada, nego je samo uva putom, da bi malo isto se izigrala u onom kolu. I kad ovjek pomisli, tako divan prizor, nie nikake falinge, nita to bi bilo loo za viditi, il od ega bi se ovjek grustio, a ona da je zaljepi uprav iznad parheta, e svakoji drek odanle iz rajnike pricne i zaljepi se preko ustiju najljepe od tih narisanih cura. Zbiljam ona nema smisla za tako ta, a ovamo se busa i pind kako je puno dtala i skorom sve od tog prodtanog zapamtila. Kad se neta njoj ne svidi, ne moe je ni bog otac natjerati kontra, i samo zato to sam ja izrezala karama tu nesretnu sliku iz jednih ilustracija, jer da je ona, onda tri sve bilo u redu, a ovako nit. Dobro i loo ustrojstvo, premda ova o dobrom puno ljepa nego ta o loom. I vidite vi samo kako je konstruiran taj ljudski mozak, zbiljam kao najfiniji stroj, araf do arafa i kukica do kukice, pa jedna zakvad drugu, ova treu, i kad tamo, a ti se za pol minute sjeti i svoje pokojne bake, i kaki je eir imala tog i tog dana na imendanu nae drage kumice, i da je nakon frutuka padala kia, a isti as prispio potonoa s krasnom katuljom u kojoj je bio zlatni prsten meni, od mojeg dragog Duana, iz tree drave. A sve skupa bilo prije skorom sedamdeset godina i nie nikomu ni kotice od sviju, osim ta sam ja iva i svega se sjeam ko

prokleta. A samo radi toga jer me sjetila jedna pantljika na ovom zastoru koja je sliila pantljiki moje kumice toga dana s kraja onog vjeka, koju je imala na opravi, dolje. Po stotinu puta velim sebi da neu gledati takih krvoprolia, a neki vrag me podiruje iznutri pa opet moram. To je moja sudbina, sjediti u ovom stolcu i kutriti, pa bilo ljepo ili runo, za koje ja osobno nisam nit kriva. Ni zere. Ja bi uvjek da sve bude ljepo, uredno, pospremito i sve na svojem mjestu, ali vrag ne spava, pa vavjek dou s koca i konopca, sve pobaruaju, prevale i ugade, a ti onda sjedi i podnaaj ako imade dobar eludac ili ako ne moe maknuti ustranu ko to ja ne mogu. A cjela bi povjest mogla biti tako krasna, uredna i pospremita ko moj osobni ladl, u kome znam e su konci, e igle a e povealo za nekoji sitniji goblen. Svakoji vladar na svojem stolcu, ministri na svojima, isto ljepim, samo malko manjim da se znade tko je ko, a drugi ve po rasporedu. Oni u tvornicama rade osam sati a kanje se vesele kad prime plau i odu poljubiti krasnu enu doma, sa dva nejaka sinia. Drugi ve kako tko, ili igraju tenis na posebnom placu ili udaraju temple u banki punoj novaca, ili se voze eljeznicom radi kakovog posla. Svuda nekoji straar na oku, ali ni taj sam ne zna radi ega stoji, jer nit netko nekog globi, niti da bi koji zatuio nedunu stenotipisticu radi ona dva krajcara u njezinoj taki. A da bi tko poelio tue keri, u smislu da bi je iskoristio u kakom haustoru, pa nako podropitu ostavio u najgroznijim mukama? Ili da bi se njezin vjerenik koji radi u finom uredu, obljubit od kolega i svojih nesretnih roditelja, radi onog sluaja u haustoru bacio pod voz? Ili da bi taj ta tjera lokomotivu napio se u tom stupnju da ne bi ni vidio nesretnika koji lei na injama, a kamoli da bi stigo povui sigurnosnu bremzu u zadnji as? Niti da bi mu sudac moro odrezati tako stranu kaznu u vidu robije, pa bi se samo puio? Eto na ta me tjera moja prokleta fantazija kad ou smisliti i najbolju kraljevinu u vjeku, a vidim i sama da mi to ne ide, uz najbolju volju. Nanovo kaem kolka je zadovoljtina sjediti i gledati to se dogaa po tom naem ludom svijetu, namjesto da baoka po birtijama, ili kopa nekoju tvrdu zemlju uludo jer i tako nee roditi nit, ili da uzgaja marvu koja e ti i tako pocrkati, ili pravi cipele koje i tako nitko nee kupiti, najposle da se natee s drugim ludama u grozno zadimitoj dvorani, radi ega nit ne raste, i ugiba marva i ne prodavaju se cipele, ta je jo jedna danguba vie plus svega. Sve to sam elila cjelog vijeka je da sjedim u ozbiljnom, premda veselom razgovoru s poznatima, koji su i pametni i vedri i mudri, a ne da bi bili bene i naburiti po cjeli dan, u ladu svojeg doma, ili jo bolje u vlastitoj bai, doklen bavari spravljaju bave, dimnjaari iste dimnjake i rabotari beru groe po cjelom onom naem brijegu. I premda nema vie nit od tog, ipak doivila da sjedim u vlastitoj sobi, gledam svakoju stvar koja se dogodi nee diljem svijeta, a moebit doe i pokoji stvor, ne ba od najpametnijih, premda svakoji, ako je i zadnja bena, umije kazati neku da se zakocene od smija, ili tolko mudro da ne zna ni sam otkale ju je izvadio i e je mogo uti. Samo da mi se ne pokvari taj vraji stroj, ili da ne nestane elektrike, ili da me ne deloiraju odavle e sam i dokle sam, drugo mi zbilja vie ne treba ni mrvice. I da bi samo jo jedno vidila svoje mile i drage u onoj njiovoj pravoj boji i najljepem svjetlu. Krasno vrijeme, uzorna obitelj. Svatko neta kaziva, a drugi, oe li ga sluati ili ne, na njemu je. On njoj da si ne fala vie te proklete zube radi kojih urla, a ona njemu da bi jedno mogo doi doma i bez te strane tekuine u sebi. Tuj se znade umjeati i nesretni ujko nekojom svojom primjedbom o enskom spolu, a nakon svega i stari djedo, koji ne moe a da njegova ne bude zadnja. Tih govorancija i toga silnog posla po kui, a da ne zna niti rasta niti krota. I tko

e poderati sav taj skuhani pekmez i osuite mahune, koje jo mora loviti po krovu ako pirne prokleti vjetar tko zna otkale. Oprati prozore, promjeniti becajg po krevetima, ouljati njegovu bjelu koulju za biti ist u duanu, i sve to u onoj srei i onome veselju kakog nema nide. Jo da ne doe uvjek nekoja budala na biciklu ili sa nekom ceduljom ili da bi neta nudio za kupiti ta ne vrijedi ni piiva boba. Uza sve, doljnja susjeda sa praznom alicom a da bi je napunila riom ili kavom ili eerom. Nekoji kum, stari svat ili znanac iz daljnjeg kraja kojeg nitko niti zna niti pozna. Svak svoje, a sve bez iznimke ta se nas uope ne tie. Nakon svega pukne cijev u kupaoni, zatopa se vaserlajtung ili pregori arulja od dvadcet pet svjea u forcimeru pa je mora menjati uz pomo stranih lotra. S lotrama isto moe uruiti cjeli servis za dvanajst osoba, krasan bokal i divne ae sa kredenca, kad ih ve tamo dre, ili udriti djedu koji je uprav neta htio kazati a ovo ga klepilo. A osim svega, uleti prokleti sljepi mi ili mrmak pa pome lupati o zidove da je stra za pogledati. Sav mebl se ljulja od potresa, ili zato jer su svi u nekojoj pometnji po domu, ili da oni gore igraju kako luako kolo. Sva ta strka i pasja premetaina, a svi veseli, puno govorljivi i nitko da bi se neta naljutio. U miru, slogi i onoj naoj staroj zadovoljtini. Kako u obinom poslu, tako kod nekojeg slavlja i pripravljeni za fotografiranje. Nesretni Lazar sa sasma praznom bocom, a obuen zbiljam kao predratni grof. Moje alosno djete Dragomir, ne samo ivo nego i u drutvu djevojke koja mu stvarno nije nit, te smuvani i zbrzani Blao sa svim onim njegovim muicama. Tu i Danica sa jednim posve novim izrazom lica, niti da bi se ljutila, niti neta bila nesretna, nego obratno, jedino zato ta bi je pustili da recitira vlastitu pjesmu o njezinom negdanjem ivotu. Svi za stolom, svi u srei i veselju, predsjeda im na dragi i nikad zaboraviti popo Teodor, ali ne da bi neta propovjedo ili zanovjeto, nego utke podigo au za ive i mrtve, kad eto ti se otvaraju vrata od pajzcimera, a otale, najljubezniji konobari ta ih ide imade pomu unaati negdanja svima najmilija jela, mirgvut, varke, hrenvirle i etri prsta debelu slaninu, krasni parizer i original gavriloviku, divne sendvie kake smo samo mi negda znali natovariti svim i svaim, ladetinu i unku s puno rena, vrganje i gljive, ali ni jedna da bi bila otrovna, kiselu orbu za one ta su no prije zavirili ai u dno, govecku s leberknedlima i ajngemahtes s tvrdim, krautflekrle za. prste polizati, filanu papriku, gula s epiima, poriluk i kelj sa sasma lakim zafrigom, varivo od misirae isto s mileramom, pinat s jajem, mrkvu s fairanim, perkelt, sekelji i sarmu, taranu i ufnudle za predanuti, zec ala vild, s velikim ekim knedlom, a kanje i s ribizlom odozgo, bubce, dige i pohano bjelo, evapie i ranjie, debrecinerice i pohani mozak, uz to ganjce i kuvani kuruz, krompirpire i jaja naumak, griz na mljeku i riu u istom, liptauer i knedle sa ljivama, i to ne bilo kako nabacato, nego posta vi to na najljepi nain, sa stolnjakom od nesretne teta-Kate, runo izraditim, sa srebrenim betekom i negdanjim irjacima, u tanjurima od kojih je na stvari razbit svaki do zadnjega, a tuj ne, nego obratno, da su i cjeli prepuni palainki, buhtli i ilera, piingera i divnih nenokli, paprenjaka i damenkaprica, princeskrapfna, marna i mafia, bundevare i frikog kuglofa, uz sve one torte, starinske i nove, lincericu, tefaniju, sahericu, bjelu strinaankinu s dvanajst bjelanjaka, krasni pekmez i ato od vina, sulc od dunja i pinane ljive. A ovi nai ne da bi se gurmiali tko e prije i sve jedno preko drugoga, osobito bez onog oponaanja da bi mu bilo zlo, od strane naeg pokojnog Dragomira, da svakomu zgadi i onaj momenat kad je sjeo za stol. Nego sve po redu i u bojem miru, na svakojem salfet oko vrata, no u desnoj a vilica u ljevoj ruki, pa sjedi i ekaj dok

na tebe dode red. I zbiljam su imali to i doekati. Jer e se nakon cjele te deraine, i kad su ve svi bili zbiljam siti do grla, jo jedno otvoriti vrata od kuhinje, a otale, eto ti kako paradnim krokom stupa na davnanji znanac Jovo Sikira, onako malen, debel i sav utegnut s puno kaia i svakovrsnog ordenja, puno pitom a jako strog istodobno u licu, s onim njegovim oima ko da ga kolju, uvjek cjelim izvana, stalno ko da H se svadio a na stvari nee, velim eto ti naeg premilog i predobrog susjeda i ovjeka, a meu rukama mu prekrasna torta u formi glave uistinu najvee osobe cjelog dvadcetog stoljea, ako to nije odrezana Staljinova glava, ne znam ija je, da je iv, taj as bi mislila, eto ga tuj, medu nama Samo s pomou laga i iz najuvedenijeg cukerbekeraja. U tome e i Danica ve prestati sa svojim ludim recitiranjem i onim noom otrim ko zmija odsjei toj jako ljepo ureditoj glavi ono ta se njoj uinilo kao najslasnije, ta e rei nos. Dragomiru i njegovoj stvarno uzoritoj kolegici dopac brk i oi, to isto nije tako malo, skromnome Lazi uvo, doim Blao e se i ovaj put puno skanjerati, radi vie razloga. A ovaj moj uvjek tolko paljivi unuk, kojeg prije nije ni bilo tuj, i koji je tolko obziran prama svakomu, zasluio to ovaj ili ne, da bi uzeo kaiku i zagrabio sasma iznutri, de bi bio mozak, samo da je onaj iv, da imade sve nutarnje djelove, i da nije iz kolaa. Meni, niti da bi tko ponudio, niti bi i uzela, jer unaprijed znadem kolko je to sveskup preslatko i gael, pa me sa te strane uope ne interesira. I tuj bi cjelom tome filmu, premda koloriranom u naravnoj boji, s puno premetaine, zdvajanja, smija, ivciranja, veselja, s mnogo i premnogo gurmianja, pravdanja, pjevanja, kako obinog tako i u zboru, kutrenja, sluanja i premiljanja, toj fertutmi s dosta bronzanja, eofiranja, defiliranja, modiranja, pinenja, potvo-ravanja, provaanja, bokanja i nabokavanja, svega toga ali bez ikakog zgrizanja, doo kraj. Jo moram k ovom dodati veliku pofalu mojem dragom unuku, koji je uspio prepisati sve one svraje noge koje rkam otkad znadem za sebe, ta me je zbiljam digo iz groba, jer budui da sam roena tisuu osam sto osamdeset i este, u petom mjesecu, dana desetog, bila bi danas ve triput mrtva da nije njegove dobrote da me jo dri meu vama i da od sviju ovih bedastoa trudi se zamjesiti kaku taku knjigu. Moram mu zafaliti to se bavio oko mene, namjesto da uzme neta zabavnije, probitanije i s puno vie interesantnosti nego je jedna babetina koja je dojadila ljudima a i oni jo i vie njoj. Kakim sve zabavnim tivom mogo je on prekraivati svoje vrijeme, jer ni njemu vie nije prva mladost da bi letao s cvjeta na cvjet, nego se i sam mora usredsrediti na jedno i vrijedno, a da bi to mogla biti ja, to me zbiljam puno veseli i jako dira u svakom pogledu. Sad jo samo da ovo to je s tolko muke svezo u jedno, netko ne podrapa ko da je obini papir za zamotati feldsalatu, da ne naini molersku kapu od tih listova i da se nekoji uft ne obrie odzada kad mu doe, pa e puno njih biti zadovoljni a i ja njima.

FINI OPERIS

BORA OSI: BEL TEMPO RECENZIJA: MILICA NIKOLI UREDNICI: NIKOLA BERTOLINO, IVAN V. LALI. MILICA NIKOLI, BORISLAV RADOVI, MILO STAMBOLI (glavni i odgovorni urednik). JOVAN HRISTI TEHNIKI UREDNIK: BOGDAN URIN KORLKTOR: M. JOI IZDAVA: NOLIT, BEOGRAD, TERAZIJE27 TAMPA: BIROGRAFIKA, SUBOTICA TAMPANO U 4.000 PRIMERAKA 1982. GODINE