Izraz znanstvenik izmislio je 1830 godine Viliam Weber, fiziar i povjesniar znanosti.

Filozofija znanosti ima za predmet prouavanje znanosti kao teorije. Ona se ne bavi problemima predmeta prouavanja prirodnih znanosti, nego nainom funkcioniranja, odnosno pokuava dati odgovor na pitanje je li znanost moe dostii odreeni stupanj spoznaje i koliko je sigurna ta spoznaja. Znanost ima svoju jedinstvenu metodu koja se zove hipotetiko-deduktivnoinduktivna metoda gdje pod induktivnom metodom podrazumijevamo i eksperimentalne metode. Navedimo neke postulate znanosti koje je dao Volme (napomena: ove principe moemo shvatiti samo kao radnu tezu): 1. Postulat realnosti realan svijet neovisan opaanju i svijesti (znanost pripada klasinom realizmu) 2. Postulat strukture realni svijet je struktuiran (simetrije, varijantnost, uzajamno djelovanje, sustavi...) 3. Postulat kontinuiteta meu svim podrujima stvarnosti postoji neprekidna neprekinuta povezanost ili kontinuitet 4. Postulat tue svijesti i drugi individui, ivotinje i ljudi posjeduju opaaje i svijesti 5. Postulat uzajamnog djelovanja nai su organi aficirani (podraavani) od realnog svijeta, tj. povrina naeg tijela izmjenjuje energiju sa svojom okolicom 6. Postulat funkcije mozga miljenje i svijest jesu funkcije mozga, tj. sve su svjesne pojave povezane sa fiziolokim procesima (psihofiziki aksiom) 7. Postulat objektivnosti znanstveni iskazi moraju biti objektivni, tj. povezani sa stvarnou, a ne sa svijeu nekog posmatraa. Ta se objektivnost osobito oituje u razumljivosti i provjerljivosti znanstvenih iskaza 8. Postulat georistike radne hipoteze moraju pospjeivati i poticati istraivanje, a ne prijeiti. To je metodoloki postulat istraivake strategije 9. Postulat spoznatljivosti injenice iskustvenih znanosti mogu se analizirati, opisati i objasniti prirodnim zakonom 10.Postulat ekonomije miljenja nepotrebne hipoteze valja izbjegavati. To je takoer metodoloki postulat koji zahtijeva minimalno objanjenje.

Govorei openito o spoznaji ili bilo kom znanju mora se postaviti pitanje porijekla te spoznaje, tj. odnosa izmeu subjekta, tj. onoga koji spoznaje i objekta (ono to se treba spoznati). U zapadnoj filozofskoj tradiciji, a tako i znanosti, postoje 2 direktno suprotstavljena stava (Kant je naao meurjeenja) i to su: 1. Pretpostavka da se ovjek raa kao prazna ploa (Aristotel) i da do spoznaje vanjskog svijeta dolazimo putem neposrednog iskustva. 2. Pretpostavka da je znanje o vanjskom svijetu uroenu (Platon) i da samo treba nai metodu otkrivanja tog znanja. Ova dva suprotstavljena stava provlae se kroz itavu povijest ljudskog miljenja i u savremenom obliku dobijaju naziv empirizam odnosno racionalizam.

Ova fundamentalna podjela odrazit e se i na samu filozofiju znanosti, tj. definiciju znanosti kao takve. Za empiriste je uporite znanosti i izvor znanja i iskustvo. Rei da smo neto nauili na temelju iskustva znai da smo do toga znanja doli upotrebom osjetila. Tu postoje razne varijante, ali u onom najgrubljem obliku empirizam pretpostavlja da je ovjek od roenja nalik neispisanom listu papira po kojem iskustvo tijekom ivota ispisuje poruke znanja. Drugim rijeima, nikakve predodbe ili ideje nisu ovjeku priroene. Za osnovu racionalistike filozofije je tvrdnja da znanost poiva na neosjetilnoj spoznaji takvih unaprijed prisutnih ideja. Ideje koje premda nesvjesno (poput tijela) posjedujemo od roenja. Stoga je za racionaliste uporite znanosti i izvor znanja sam um, a ne iskustvo. Ova razdioba izmeu empirizma i racionalizma dat e prioritet i odgovarajuoj metodi. Tako e empirizam dati naglasak na induktivnu metodu (od pojedinanog ka opem). Racionalizam pretpostavlja deduktivnu metodu (od opeg ka pojedinanom). Sudovi su iskazi koji imaju odgovarajue smisleno znaenje. Kant ih je podijelio na analitike i sintetike. Analitiki sudovi su oni sudovi koji nemaju nikakvo spoznajno znaenje, tj. sudovi kod koga predikat ne daje nita novo subjektu, kao npr: Sva tijela su protena. Nijedna bolest nije zdrava. Sintetiki sudovi: aposteriori i apriori. Aposteriori ili iskustveni sudovi su oni sudovi koji govore neto novo o subjektu, ali se moraju potvrditi iskustvom. Npr.: Tijelo je teko 2 kg. Istinitost ovoga suda tj. njegova spoznajna vrijednost ovisi o vaganju toga tijela to je nesigurno. Apriori su sudovi koji daju neto novo subjektu, ali nisu iskustveni. Za Kanta su to jedini pravi sudovi spoznaje. Kao primjer je naao u geometriji, matematici i Njutnovoj fizici. Npr.: Prava crta je najkrae rastojanja izmeu taaka A i B. Za realizam mora postojati dvoje: 1. Mora postojati skup privilegiranih ideja koje se shvaaju jasno i razgovjetno 2. Nain ili metoda kojom se ostale ideje izvode u tom skupu. Kao primjer emo dati aksiomatski deduktivni sustav Euklidove geometrije koja je napisana 300 godina P.N.E. Euklid poinje sa 23 definicije, 9 aksioma i 5 postulata. Definicije su iskazi koji nemaju spoznajnu vrijednost nego informativnu. Prva definicija: Taka je ono to nema dijelove. Druga definicija: Crta je duina bez irine.

Aksiomi su oigledno tvrdnje koje vrijede bez ogranienja (openito) za razliku od postulata koji su isto tako oigledne tvrdnje, ali odreuju narav teorije na koju se odnose (u ovom sluaju geometrije). 1. Oni koji su jednaki istome jednaki su i meusobno. 2. Ako se jednakima dodaju jednaki, cjelina e biti jednaka. Postulati geometrije: 1. Od svake take prema svakoj taki moe se povui pravac (ista mogunost). 2. Ogranieni se pravac u svom smjeru moe neprekidno produavati (mogunost) 3. Oko zadanog sredita moe se opisati samo jedna krunica zadanog polumjera (mogunost) 4. Svi pravi kutovi su meusobno jednaki (tautologija) 5. Ako jedan pravac presjeen dvama pravama ine s iste strane dva unutranja kuta iji je zbroj manji od 2 prava kuta, ta 2 pravca, beskonano produena, sjei e se s one strane s koje su ti kutovi manji od 2 prava. Pokualo se rijeiti neoiglednost ovog postulata tako to bi se sve na prethodna 4. U tome se nije uspjelo nego se samo dolo do jednostavnijih oblika: Zbir kutova u trokutu je 180. Ili: u taki A van prave p moe se povui jedan i samo jedan paralelni pravac p'. Rjeenje 5. postulata moglo je doi tzv. negacijom negacije. Pretpostaviti neki drugi 5. postulat koji je suprotan navedenom koji e u daljem deduktivnom postupku razvijanja teorije dovesti do kontradikcije, tj. dokazati pogrenost pretpostavljenog postulata to automatski dokazuje istinitost suprotnog. Rieman je pretpostavio da ne postoji ni jedan paralelni pravac, a Lobaevski da postoji beskonano mnogo paralelnih pravaca. Oba matematiara su stvorili tzv. neeuklidsku geometriju, aksiomatski i logiki ispravnu kao i Euklid. Imamo 3 ekvivalentne geometrije: Euklidova koja se realizira u ravnoj plohi Riemanova koja se realizira na sferi, tj. na povrini pozitivne zakrivljenosti Lobaevskog koja se realizira na sedlastoj povrini, tj. povrini negativne zakrivljenosti. Postojanje 3 ili vie ekvivalentnih geometrija postavlja pitanje koja je geometrija realnoga svijeta i time se geometrija definitivno cijepa na aksiomatsku i primijenjenu gdje primjenjena gubi Kantovu izvjesnost i postaje prirodna znanost koja e mjerenjem pokazati koja je geometrija svijeta. Primjer: Na temelju definicije aksioma i postulata mogu se deduktivno izvesti svi geometrijski pouci i dokazati konstrukcija geometrijskih zadaa. Primjer: Prvi problem prve knjige Elemenata Euklidova glasi: Konstruiraj jednakostranini trokut nad stranicom AB.

Svaki korak u konstrukciji mora imati svoje opravdanje u postulatima, aksiomima ili teoremama. 1. Prema 3. postulatu oko take A i B moe se povui krunica polumjera AB, odnosno BA. AB BA. 2. Uoimo sjecite krunica u taki C. 3. Prema 1. postulatu mogu se povui crte od take A do take C i od B do C. 4. Na osnovu definicije krunice koja kae da sve take na krunici imaju jednako rastojanje od centra kruga slijedi AC=BC, odnosno AC=BC, a BC=AB slijedi na osnovu prvog aksioma, ono to je jednako jednakome da je jednako i meusobno => AC=BC=AB. Kriza znanosti poetkom 19. stoljea dovela je u pitanje same postavke znanosti kao sigurne teorije. Kriza filozofije je postojala jo i prije 19. stoljea to je pretpostavilo potrebu zajednikog rjeavanja filozofskih i znanstvenih teorija. Rjeenje se pokualo nai u jeziku, odnosno u pojmovnoj strukturi. Razvoj logike i pojava logikog atomizma (Russel) inilo se da se moe nai rjeenje. Kao to sama rije kae, logiki atomizam pretpostavlja da se svaki sloeni iskaz moe svesti na elementarne nedjeljive iskaze iju istinitu vrijednost moemo provjeriti onda pomou ispravnih logikih operacija i elementarnih tanih iskaza graditi istinite sloene iskaze, odnosno doi do istinite teorije. Sadanji kralj Francuske je elav. Ovaj sloeni iskaz dijeli se na 3 elementarna iskaza: A: barem jedna osoba i kralj Francuske B: najvie jedna osoba i kralj Francuske C: tko god bio kralj Francuske je elav. U A ^ B ^ C Konjukcija kao logika operacija ova 3 elementarna iskaza daje ukupni iskaz. Poto znamo da konjukcija istinitih iskaza daje istinit iskaz, slijedi da u ovom sluaju sloeni iskaz A nije taan. Osnovne logike operacije su: 1. Negacija 2. Konjukcija ili i ^ 3. Disjunkcija ili ili v 4. Implikacija ako a onda b 5. Ekvivalencija a isto to i b Logikom analizom se pokazalo da sloena logika operacija implikacije koja odgovara odreenju kauzalnih odnosa u teoriji bez kojih teorija ne moe biti znanstvena, moe da se svede na elementarne operacije. P => q p v q Da bi to pokazali koristimo se tablicom istinitosti. p q p p v q p =>

Dakle, osnovna ideja logikog atomizma je da se svi sloeni iskazi i sve sloene logike operacije svedu na elementarne iskaze i elementarne logike operacije i da se uglavnom neposrednim iskustvom utvrdi istinitost elementarnih iskaza i da se elementarnim logikim operacijama konstruira sloeni iskaz, odnosno sloena teorija koja po prirodi stvari mora biti istinita. Pozitivizam ima svoje duhovne pretke u engleskom empirizmu. Kao otac pozitivizma od koga potjee i sam naziv uzima se Auguste Compte. Za Comptea ljudski um se razvija u 3 stadija: 1. Teoloki u ovom stadiju ovjek eli strukturu prirode i njihovih procesa protumaiti pretpostavkom postojanja duhova ili bogova koji ravnaju prirodom i u tom se stadiju razlikuju 3 stupnja: a. Animizam sva je priroda oivljena b. Politeizam mnogo bogova vladaju irim podrujima prirode c. Monoteizam samo jedan Bog je vrhovni vladar 2. Metafiziki ovjek je ve kritiniji pa je bogove zamijenio prirodom sa njenim bogastvima i silama. 3. Vrhovni pozitivni stadij u kome ovjek spoznaje ono to je za znanost bitno pravilnosti i stroge nunosti prirodnih pojava. Iz pozitivizma je nastao neopozitivizam, pa kasnije logiki pozitivizam, a najpoznatiji predstavnici logikog pozitivizma su znanstvenici Beki krug ili Wienerkreiss. Najznaajniji predstavnik je Rudolf Carnap. 1920. godine su napisali manifest Znanstveni nadzor na svijet. 3 osnovne teze su bile naglaene u tom manifestu: 1. Odbacivanje metafizike kao besmislice 2. Ne postoje ni neke filozofije koje bi bile osnovna ili opa znanost usporedo ili iznad podruja empirijskih znanosti 3. Tautoloka priroda istinskih stavova logike i matematike. Najveu primjenu logiki pozitivizam je napravio na podruju strukture znanstvenoga jezika. Naime, logiki pozitivizam je shvatio da najvei problem u znanosti ine iskazi koji nemaju pravo znanstveno znaenje. Prema toj ideji nuan uvjet da neki iskaz zadobije svoje mjestu u znanstvenom jeziku lei u zahtjevu da se moe utvrditi na jedinstven i nedvojben nain istinitost ili lanost tog iskaza. Na tom mjestu dolazi problem verifikacije iskaza. Za logiki pozitivizam postoje samo 2 naina provjere istinitosti iskaza. Jedan je odzivanje na neki drugi istinit iskaz. Drugi nain je neposrednim motrenjem (jest ili nije). U konanici i ovaj prvi nain, tj. pozivanje na istinit iskaz se svodi na motrenje. U znanstvenom jeziku mogu postojati samo 2 tipa iskaza. Verificiraju se: Empirijski Logiki

Ovako postavljena stvar i nain verifikacije definitivno daje prednost induktivnoj metodi. To je ujedno i najslabija taka logikog pozitivizma. Ve je Hume pokazao da se induktivnim putem ne moe doi do znanja nego samo do vjerovanja. Razlog lei u sutinskoj razlici izmeu partikularnih i univerzalnih stavova izmeu pojedinanih i ukupnih univerzalnih kvantifikatora i izmeu nekih i svih. Poto znamo da se znanost sastoji od univerzalnih iskaza onda slijedi da ovaj program verifikacije logikog pozitivizma ne moe dati ispravne rezultate. Logiki pozitivizam imao je dobar projekat konstrukcije znanstvene teorije, ali problem induktivizma i verifikacije je klasini problem koji je jo Hume pokazao da ne moe imati svoje logiko opravdanje oko izvoenja univerzalnih iskaza. Tako Karl Popper u djelu Logika znanstvenog otkria daje zakljuak da znanstvene teorije kao skupovi univerzalnih iskaza ne mogu nikad biti potvreni opaanjem. Ujedno on daje rjeenje; Ako se teorije ne mogu potvrditi motrenjem, one se ne mogu opovrgnuti ili falsificirati. Dakle, uporedba teorije sa opaanjem ne slui za potvrivanje dobrih, nego za potvrivanje loih teorija. Situacija se radikalno mijenja, znanstvene teorije vie nisu skupovi pojedinanih iskaza (potvreno je u praksi) nego su one postavljene racionalno kao neka vrsta hipoteze i trajat e sve dotle dok je neki pojedinani stav ne obori. Netko Popperovu teoriju znanosti povezuje u analogiju sa prirodnim odabiranjem. Kao to u prirodi po zakonu prirodne selekcije ostaju najsnaniji, tako i u skupu znanstvenih teorija ostaju one teorije koje moa nisu apsolutno istinite, ali su najmanje pogrene. Moramo dati primjedbu i logikom pozitivizmu i racionalizmu Poppera da se verifikacija i falsifikacija pojavljuju paralelno u izgradnji znanstvene teorije. Npr. Popper tvrdi da se univerzalni iskazi mogu samo oboriti, ali poznato je da u znanstvenoj teoriji postoje egzistencijalni iskazi koji se mogu samo verificirati. I jedna i druga teorija pretpostavlja kumulativni razvoj znanosti. To znai da se nova znanstvena otkria dodaju starim otkriima. Takoer, i 1. i 2. teorija pretpostavljaju jednakost motrenja, tj. opaanja, odnosno reeno: bez obzira da li potvrujemo ili obaramo teoriju, pretpostavlja se da je opaanje procesa ili dogaaja jednoznano i neovisno od promatraa. Tomas Kun je upravo na ovom mjestu napravio radikalnu promjenu s pretpostavkom da svako opaanje mora ve pretpostavljati stav onoga koji opaa. To se zove neodluivost motrenja. On je pokazao da je ljudska percepcija neto vie nego puka registracija fizikog signala. Opaanje ovjeka ne moe biti neutralno nego ono podrazumijeva ve postojei stav onoga to posmatramo. Odatle slijede 2 vana zakljuka: 1. Pojedinani empirijski iskaz uopen iskaz, ne moe ni povrgnuti ni potvrditi neku hipotezu ili teoriju. U znanosti se uvijek radi o skupu meusobno povezanih iskaza o sloenoj znanstvenoj praksi kojoj se mora sloiti znanstvena teorija.

2. Ni jedan skup empirijskih iskaza nije posve neutralan i neovisan o teoriji kojoj treba posluiti kao empirijska baza. Stoga na kraju bazelna gradnja ini jedinstvenu cjelinu u kojoj je samo relativno mogue razlikovati empirijsko od teorijskog. Kun je takoer pretpostavio da svaka znanstvena teorija ima neki opi stav ili paradigmu u kojoj funkcionira i po njemu se razvoj znanosti odvija u ciklusima, tj. u periodu normalne znanosti koja funkcionira po nekoj paradigmi i u tom periou imamu kumulativni rast znanosti. Kumulativni rad znanosti dovodi do krize paradigme to u konanici dovodi do krize teorije i na kraju revolucije koja nastaje promjenom paradigme i taj se proces ponovno nastavlja.