Operacijski sustavi Skup programa koji omoguuje izvoenje operacija raunala naziva se operacijskimsustavom.

Zadaa mu je da objedini sve komponente u jednu skladnu cjelinu i kao takvomupravlja svim njenim dijelovima. Isto tako skriva od korisnika mnoge nevane detalje izvoenja operacija. Jo jedan vaan zadatak operacijskog sustava jest djelotvorno iskoritavanje svih djelova raunala. Sve operacije operacijskog sustava moe pokrenuti ovjek preko korisnikog suelja ili program preko suelja primjenskog programa. Neki od operacijskih sustava dananjice: - Windows 95, 98, Millenium (Me), 2000, XP, 2003 Server. Vista itd. - - Unix, Linux (verzije: Red Hat, Mandrake, SuSe itd.), IBM OS/2, Mac OS itd Vrste operacijskihsustava Osnovni zadatak operacijskog sustava jeste stvaranje uvjeta za izvoenje korisnike programske potpore. Ovisno o konfiguraciji i zadacima pojedinih raunalnih sustava, operacijske sustave dijelimo na tri osnovne skupineto se vidi na slici. Vrste operacijskih sustava: - Mreni - Viekorisniki - Jednokorisniki - Jednozadani - Viezadani VRSTE OS-a JEDNOKORISNIKI VIEKORISNIKI MRENII

JEDNOZADANI VIEZADANI

VIEZADANI

VIEZADANI

JEDNOKORISNIKI svi raunalni resursi stavljaju se na raspolaganje samo jednom korisniku. Jednozadani operacijski sustavi mogu nadzirati rad samo jedne aplikacije, dok jepokretanje vie aplikacija onemogueno (primjer: MS DOS). Viezadani operacijski sutavi mogu pokrenuti vie aplikacija istovremeno uz koriten je jednog procesora, te omoguuju prelazak iz jedne u drugu aplikaciju (multi-tasking). Primjer takvog operacijskog sustava jeMS Windows 95 pa nadalje. VIEKORISNIKI

upravlja radom raunala koja sva rade pod jednim operacijskimsustavom. Budui da se radi o veem broju raunala koja istovremeno mogu raditi narazliitim aplikacijama, takav je sustav viezadani sustav. MRENI javljaju se u sluaju mrene komuninkacije meu raunalima sa razliitim operacijskim sustavima. Oni se uvode radi raspodjele resursa, poboljanju na komunikaciji izmeu raunala, poveanja pouzdanosti itd. Funkcije operacijskih sustava S obzirom na vrste i namjenu operacijskih sustava, razlikujemo nekoliko funkcija operacijskog sustava. Neke ope funkcije najkoritenijih operacijskih sustava jesu:
-

upravljanje sustavom ulazno izlaznih jedinica- omoguuje skup modula koji moraju izvravati nadzor i evidenciju nad jedinicama, odreivanje naina pridjevanja jedinicapojedinim obradama, fiziko povezivanje odreenih tijekova obrade podataka sa odreenim perifernim jedinicama, fiziko oslobaanje perifernih jedinica itd. upravljanje vieprocesorskim radom- postoje osnovne vrste modula koji se brinu ikontroliraju zadatke obrade,te nadziru status i rad procesora. Njihovom seinterakcijom ostvaruje primarni zadatak pridjeljivanja procesora, odnosno njegovihdijelova pojedinim zadacima obrade. upravljanje memorijom- odraava koncepciju koritenja glavne memorije raunala ukoju se pohranjuju odreene informacije i instrukcije od strane procesora. Ovi moduli brinu o zauzetosti pojedinih dijelova glavne memorije, utvruju nain alokacije dijelova memorije i brisanja odnosno prijenosa podataka iz tih dijelova upravljanje aritmetiko-logikom jedinicom upravljanje sabirnikim sustavom , tijekom podataka upravljanje koritenjem vremena izvoenja pojedinog procesa obrada prekida, itd

Generacije programskih jezika Prva generacija Za komunikaciju sa prvom generacijom raunala programeri su morali pisati programe u strojnom jeziku -sa oznakama 0 i 1 binarnog koda. Krajnji korisnik, koji je elioaplikaciju, morao je raditi sa specijaliziranim programerima koji su mogli shvatiti, misliti i raditi direktno na strojnom jeziku pojedinog raunala. Programiranje sa 0 i 1 reduciralo je sveiskaze, kao npr: dodaj, oduzmi i podijeli u serije nula i jedinica, inei tako programiranje sporim i napornim procesom. Druga generacija Tipini predstavnik niih programskih jezika je Assembler. On predstavljagrupu tzv. simbolikih jezika, koji su barem djelomino prilagoeni ovjeku, za razliku odstrojnog jezika u kome, kao to smo rekli, raunalo u stvari obavlja svoje operacije. Asembler iasemblerski jezici imaju osobinu da se njihove instrukcije (operacijski kod i operandi) piu simbolima koje nazivamo mnemonici. U principu, odnos izmeu takvih mnemonikihinstrukcija i strojnih instrukcija (a to znai ioperacija u raunalu) je 1:1. To znai da se ovakonapisane instrukcije koje su bliske samoj strojnoj instrukciji veoma brzo izvode u raunalu jer je postupak prevoenja u strojni kod direktan. Loa strana asembliranja je, meutim, u tome to zahtijeva izuzetno mnogo pisanja (instrukcija) od strane programera, a uz to zahtijeva i veoma dobro poznavanje svih hardverskih karakteristika onih jedinica raunalnog sistemakoje koristimo. S obzirom da se konfiguracije i karakteristike sklopovlja raunalnih sustava meusobno razlikuju, to znai da asembler jednog programa nije kompatibilan (direktno upotrebljiv) na drugom kompjuterskom sistemu. Trea generacija Ovi jezici su bitno olakali rad ovjeka i njegovu komunikaciju sa raunalombudui da su instrukcije vrlo sline govornom engleskom jeziku ili standardnoj matematikojnotaciji. Potrebno je prevoenje naredaba u tom jeziku u vie elementarnih naredbi umainskom jeziku (odnos izmeu takvih naredbi i strojnih instrukcija je 1:vie). Prevoenje se obavlja pomou kompajlera ili interpretera. Takvi se jezici ponekad nazivaju i problemskiorijentirani jezici, budui da je svaki od njih dizajniran i posebno pogodan za neku vrstuproblema. Najznaajniji jezici ove generacije su: -

FORTRAN (FORmula TRANslation Systems) je jedan od najstarijih viih programskih jezika. Nastao je 1955. godine. COBOL (Common Business Oriented Language) je nastao 1960. godine u SAD i dodanas je razvijeno vie njegovih verzija. ALGOL (ALGOrithmic Language) predstavlja algoritamski jezik koji je kreiran nabazi Fortrana sa usavrenim procedurama i osobinama. BASIC (Beginners All-purpose Symbolic Instruction Code) je programski jezik koji se veoma lako i brzo ui. Razvijao se u SAD-u 1970. godine i izuzetno je pogodan zainteraktivni rad irad na mikroraunalima. PASCAL je vii programski jezik koji je nastao kombinacijom najboljih osobinaAlgola, Basic-a i programskog jezika PL/1. Predstavlja strukturni programski jezik, koji zahtijeva bolja programerska znanja, ali omoguava bolju pregled nostprogramske strukture i jednostavnije ispravljanje eventualnih greaka. LISP i PROLOG su iroko koriteni u umjetnoj inteligenciji i posebno kao jezici zakreiranje ekspertnih sustava.

etvrta generacija Tzv. ablonski pristup programiranju, koji karakterizira proceduralne jezike tree generacije, predstavljao je konicu procesu jo masovnije informatizacije (odpoetka 90-tih godina), a to je rezultiralo novom generacijom jezika. Ova generacija napredstavlja samo efikasne programske jezike u klasinim smislu rijei jezik, ve praktino integrirane skupove jezika i visokosofisticiranih alata. Kombinacija navedenih pristupa dovela je do sljedeih jezika etvrte generacije: Query-By-Example (QBE), APL, Multiplan, Lotus 1-2-3, Ideal, Focus. Jezici etvrte generacije omoguavaju krajnjem korisniku da doe dopotrebnih informacija samostalnim koritenjem raspoloive baze podataka (dakle, bez pomoiprofesionalnog programera). U novije vrijeme se kategoriziraju na slijedei nain: jezici upita, generatori izvjetaja, grafiki jezici, generatori aplikacija i programski jezici vrlo visoke razine.Razvoj jezika etvrte generacije doveo je do boljih rjeenja u pogledu mogunosti preuzimanja podataka izmeu razliitih aplikacija i efikasne obrade podataka u cjelini. Takoer,primjenom odgovarajuih mrenih protokola stvorena je osnova za rjeavanje problemavezivanja softvera za odreene tipove raunala, tako da je koritenje jezika etvrte generacije otvorilo nove perspektive razvoju informacijskih tehnologija upravo u mrenom okruenju

Kompajleri i interpreteri Kad se program pripremi, programer ga obino napie u nekom programskom jeziku. Kad je program gotov, on predstavlja tzv. izvorni kd (source code) programa. Prije nego e program biti izveden, mora se prevesti iz izvornog koda u strojni kd koritenjem kompajlera ili interpretera. Interperter je program koji prevodi napisani program u strojni kd liniju po liniju, kako se program izvodi. Interpreter se nalazi u radnoj memoriji raunala zajedno sa izvornim kodom programa kojeg izvodi. Veina interpretera ima mogunost otklanjanja otkrivenihprogramskih pogreaka. Isto tako, interpreter moe dati izvjetaj o greci pomoudijagnostike poruke koja ukazuje na stvarni problem. U tom sluaju programer izravno ispravlja greku, te program testira bez veih problema. Kompajler je program koji prevodi izvorne kodove u strojni jezik. Prema tome, uinak kompajlera je samo prevoenje. On ne izvodi program. Neki kompajleri zaustavljaju prevoenje ako naiu nagreku, dok drugi nastavljaju do sljedee greke. Programer mora sam pronai greku u izvornom kodu, ispraviti je i ponovno pokrenuti kompajler. Neki kompajleri prevode cijele programe, dok drugi prevode samo dijelove.

Implikacija Implikacija se obino oznauje sa "=>" i definira na sljedei nain: ako su a i b dva suda, a=>b (cita se "a implicira b") sloeni je sud koji je istinit uvijek osim ako je a istinito, a b lano. Tablica istinitosti implikacije dana je sa: a F F T T b F T F T ab T T F T

Operacija implikacije odgovara, u odreenom smislu, veznicima "ako..., onda...". Sud "ako je a, onda je b" moe se shvatiti kao a b. U veini sluajeva pogodnije je sud a=>b zamijeniti sudom (a b). Takvo znaenje implikacije istie injenicu da pri istinitosti a=>b ne moe nastupiti sluaj da je a istinito, a b lano. To odgovara vanom svojstvu implikacije da istina ne moe implicirati neistinu. Na kraju treba napomenuti da se sud a=>b ne podudara uvijek po smislu sa sudom "ako je a, onda je b". Otuda, da bi se izbjegli eventualni nesporazumi, sloeni je sud a=>b bolje itati "a implicira b". Implikacija je naziv koji se koristi za oznaavanje valjanosti kondicionalne reenice: "ako ... onda ...". Ispravno sastavljena formula u "ako" se naziva antecedens, dok se u "onda" naziva konzekvens. Oznaava se simbolom "". Simboliki i openito prikazana kondicionalna reenica propozicionalne logike bi imala ovakav oblik: "P Q", tu govorimo o implikaciji kao istinosnoj funkciji koja se naziva materijalna implikacija. Dok bi u logici prvog reda openiti oblik kondicionalne reenice izgledao ovako: x(PxQx). Prirodnojezini primjer za iskaz "P Q" bi bio "Ako je neko bie kraljenjak, onda ima srce." Ova reenica je neistina onda i samo onda ako je sud P istinit i sud Q neistinit, to se vidi iz priloene tablice istinitosti za operator implikacije. Tablica istinitosti operatora implikacije PQ Logika implikacija je tautoloki iskaz materijalne implikacije. Paradoksi materijalne implikacije: Sljedee dvije posljedice formalne definicije materijalne implikacije odstupaju od naih neformalnih intuicija o implikaciji: (1) materijalna implikacija je istinita kad god je antecedens laan, i (2) materijalna implikacija je istinita kad god je konzekvens istinit. Ovi navodni paradoksi ne stvaraju kontradikcije.

Ekvivalencija

ekvivalencija (dvopogodba bikondicional) Ivica e ii sa mnom ako i samo ako mu maka ne bude bolesna.