Hag2005 29 1 2010 Mala

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005 Izdava/Publisher: Ministarstvo kulture Uprava za zatitu kulturne batine Ministry of Culture Department for
the Protection of the Heritage Za izdavaa/For the Publisher: Boo Bikupi Urednik/Editor: Jasen Mesi Tajnik i izvrni urednik/Managing Editor: Zoran Wiewegh Urednitvo/Editorial Board: Martina Barada, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Puli Tatjana Loli, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zagrebu Ivana Mileti, Uprava za zatitu kulturne batine, Odjel za arheoloku batinu Domagoj Perki, Uprava za zatitu kulturne batine, Odjel za inspekcijske poslove, Dubrovnik Kreimir Ragu, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Karlovcu Zoran Wiewegh, Uprava za zatitu kulturne batine Lektor/Language Editor: Ksenija Husarek Korektor/Proof reader: Andrea Cukrov Prijevodi na engleski/English Translations: Graham McMaster (str. 6-191) Mihajla avar (str. 192-465) Graka priprema/Prepress: Anita timac Adresa urednitva/Editorial Address: Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Odjel za arheoloku batinu, Runjaninova 2, 10000 Zagreb Naklada/ Print run: 1000 Tiskanje dovreno/Printing completed: prosinac, 2006. Tisak/Print: Kratis, Zagreb
UDK 902/904 (497.5) ISSN 1845-8408
HRVATSKI ARHEOLOKI GODINJAK

2/2005
REPUBLIKA HRVATSKA
PODRUJA DJELATNOSTI KONZERVATORSKIH ODJELA KOOS Konzervatorski odjel u Osijeku KOP Konzervatorski odjel u Poegi KOBJ Konzervatorski odjel u Bjelovaru KOV Konzervatorski odjel u Varadinu KOKR Konzervatorski odjel u Krapini KOZG Konzervatorski odjel u Zagrebu KOSK Konzervatorski odjel u Sisku KOKA Konzervatorski odjel u Karlovcu KOPU Konzervatorski odjel u Puli KORI Konzervatorski odjel u Rijeci KOGS Konzervatorski odjel u Gospiu KOZD Konzervatorski odjel u Zadru KOI Konzervatorski odjel u ibeniku KOST Konzervatorski odjel u Splitu KODU Konzervatorski odjel u Dubrovniku GZZG Gradski zavod za zatitu spomenika kulture i prirode, Zagreb
Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005
OSJEKO-BARANJSKA U PA N I J A
1 Aljma Podunavlje 2 Autocesta Vc 3 epin Ovara/Tursko groblje 4 Lug Gradina 5 Mursa Vojarna 6 Osijek Silos 7 Pauje Grad (utvrda Poljanska) 8 trbinci 9 Vrhegy Mocsols (Zmajevac)
Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 1 Lokalitet: Aljma Podunavlje Naselje: Aljma Grad/opina: Erdut Pravni status: R-614 Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom rujna, listopada i studenoga 2005. obavljeno je zatitno arheoloko iskopavanje na lokalitetu Podunavlje u Aljmau, naselju na Dunavu, dvadesetak kilometara istono od Osijeka (struna voditeljica istraivanja: dr. sc. Jasna imi; nositelj projekta: Muzej Slavonije u Osijeku; radovi nancirani sredstvima Biskupije akovake i srijemske). Iskopavanje je prethodilo izgradnji druge i tree faze svetita Gospe od Utoita, to obuhvaa crkvu i popratne objekte vezane uz svetite. Arheoloko istraivanje provedeno prije izgradnje crkve (prva faza), obavljeno je 2000./2001. godine. Tom prilikom istraen je dio prapovijesnog vieslojnog nalazita, s kulturnim slojevima srednjeg i mlaeg neolitika (sopotska kultura), ranog i srednjeg eneolitika (badenska i kostolaka kultura) te srednjeg bronanog doba (daljskobjelobrdska grupa i slavonsko-srijemska vatinska kultura). Istraivanje 2005. godine provedeno je na povrini veliine 75x4,5 m, mjestu izgradnje jednoga od objekata svetita istono od crkve (iskop 1). Takoer je istraen i kontrolni rov povrine 35x4 m (iskop 2), otvoren uz objekt izgraen bez arheolokog nadzora (zapadno od crkve). U iskopu 1 istraen je dio naselja badenske kulture s nekoliko naseobinskih objekata: ostacima podnica dviju kua (SJ 6 i 7) i nekoliko jama s obilnim nalazima (SJ 10/11, SJ 22/23, SJ 37/38, SJ 39/40). Velike jame SJ 22/23 i SJ 37/38 imale su tlocrt u obliku osmice i najvjerojatnije su sluile kao stambeni objekti. Kao i pri prvom istraivanju tog lokaliteta, i ovoga je puta otkrivena jama s obrednim ukopom goveda (SJ 15/16). Horizont srednjeg i kasnog neolitika, tj. sopotske kulture, bio je zastupljen s dvjema otpadnim jamama (SJ 12/13, SJ 26/27), no arheolokih je nalaza bilo i u sloju izvan objekata. Naalost, sloj srednjeg bronanog doba u najveoj je mjeri uniten, tako da se keramiki materijal daljsko-bjelobrdske grupe i znatno manje slavonsko-srijemske vatinske kulture u gornjim slojevima iskopa mijeao s badenskim materijalom. Unato tome, daljsko-bjelobrdska grupa dala je znatnu koliinu keramike ukraene karakteristinim inkrustiranim ornamentima. Iskop 2, zapadno od crkve, zahvatio je, ini se, krajnji rubni dio prapovijesnih naselja i tek se u njegovu sjevernom dijelu nailo na nekoliko jama badenske (SJ 47/48) i slavonsko-srijemske kulture (SJ 50/51, SJ 52/53). U badenskoj jami, pravilnoga okruglog tlocrta pronaeno je nekoliko gotovo itavih alica s visokom trakastom rukom i kaneliranim trbuhom. U junom dijelu iskopa 2 pojavili su se ostaci temelja stare crkve koja je prethodila crkvi sruenoj tijekom Domovinskog rata. Zidani su opekama, kao i grobnica s bavastim svodom za koju se saznalo kako pripada obitelji Adamovi, nekadanjoj plemikoj obitelji s imanjima i dvorcem u Aljmau. S obzirom na ivue potomke te obitelji, grobnica nije dirana. Iskopavanje 2005. godine rezultiralo je istraivanjem jo jednog dijela prapovijesnih naselja na tom nalazitu, kao i vrlo zanimljivim nalazom obrednog ukopa goveda, o emu e se nakon osteoloke analize moi rei i neto vie. Slini 7
Aljma Podunavlje, istraena sonda (foto: J. imi)
ukopi nisu rijetki u okviru naselja badenske kulture, a osim dvaju iz Aljmaa, ukop goveda otkriven je i na lokalitetu Osijek Retfala, takoer unutar badenskog naselja. Literatura Minichreiter 1982 Kornelija Minichreiter, Zatitno arheoloko sondiranje prapovijesnog naselja Podunavlje u Aljmau (opina Osijek), Glasnik slavonskih muzeja, 46, Vukovar, 1982: 6 8.
Aljma Podunavlje, ostaci zidane grobnice (foto: J. imi)
Aljma Podunavlje, nalaz obrednog ukopa goveda (foto: J. imi)
istraivanja za potrebe utvrivanja ueg podruja rasprostiranja lokaliteta. Organizaciju radova i postupak zatite arheolokih nalazita provela je Uprava za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture (voditelji: Vesna Kezunovi i mr. sc. Zoran Wiewegh), a u probnim istraivanjima sudjelovalo je nekoliko institucija (Institut za arheologiju iz Zagreba, Muzej akovtine iz akova, Zaviajni muzej Stjepan Gruber iz upanje, Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba i Odjel za arheologiju Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture). Investitor radova bile su Hrvatske autoceste d.o.o. Trasa dionice duga je 23 km (stacionae prema Elaboratu iskolenja: od 62+000,00 do 85+000,00), od kojih je 10,4 km u Osjeko-baranjskoj upaniji (od 62+000,00 do 72+400,00). Na trasi je pozicionirano 13 arheolokih lokaliteta. Osjeko-baranjska upanija: AN 27 Ivandvor (62+250 64+250) Probna arheoloka istraivanja proveo je Institut za arheologiju iz Zagreba (struni voditelji: dr. sc. Bartol iljeg i dr. sc. Goranka Lipovac-Vrkljan). Tijekom istraivanja naeni su arheoloki objekti i graa koja vremenski pripada razdobljima prapovijesti, antike i srednjeg vijeka. Budua istraivanja vjerojatno e rezultirati nalazom ostataka znatnijega rimskog ruralnog naselja koje je ivjelo, prema nalazima, od 1. do 4. st. AN 28A Pajtenica (65+500 66+000) Istraivanje lokaliteta predvieno je za 2006. godinu. AN 29 Kaznica Rutak (66+170 66+580) Probna arheoloka istraivanja proveo je Muzej akovtine iz akova (struni voditelj: Ivo Pavlovi). Na lokalitetu je dokumentirana razliita koncentracija keramikih ulomaka starevake, sopotske i srednjovjekovne keramike. Pretpostavlja se da je greda bila nastanjivana kontinuirano u razdoblju neolitika te vjerojatno u razdoblju kasnog srednjeg vijeka. AN 30 Kaznica Jela i Makovac (67+000 67+250) Probna arheoloka istraivanja proveo je Muzej akovtine iz akova (struni voditelj: Ivo Pavlovi). Istraivanja su pokazala rubno rasprostiranje lokaliteta u odnosu na trasu autoceste. Nalazi se mogu datirati u prapovijesno razdoblje. AN 31 Kravina (70+750 71+280) Probna arheoloka istraivanja proveo je Zaviajni muzej Stjepan Gruber iz upanje (struni voditelj: dr. sc. Boko Marijan). Istraivanja su pokazala niz objekata ukopanih u sterilni sloj (zdravicu) ispod sloja oranja. Najzastupljeniji objekti su jame koje se prema pokretnim arheolokim nalazima mogu datirati u vrijeme neolitika, odnosno u sopotsku kulturu. Zabiljeene su i bronanodobne jame. Brodsko-posavska upanija (za vie podataka vidi: r. br. 22): AN 32 Debela uma (72+750 73+150) AN 33 Marinkovica (74+700 75+050) AN 34 Veliko ere (75+500 76+120) 8
Minichreiter 1984 Kornelija Minichreiter, Prilozi daljem prouavanju bronanog doba u Slavoniji i Baranji, Zbornik radova 4. znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, 1, Osijek, 1984: 73 92. Minichreiter 1985 Kornelija Minichreiter, Aljma Podunavlje, Osijek vieslojno prapovijesno nalazite, Arheoloki pregled, 24, Beograd, 1985: 23 25. imi 2001 Jasna imi, Aljma-Podunavlje, zatitno istraivanje prapovijesnog vieslojnog nalazita, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2001: 70 75. dr. sc. Jasna imi Summary During September, October and November 2005, the Museum of Slavonia in Osijek carried out protective archaeological excavations into some prehistory settlements of Sopot Culture (Middle and Late Neolithic) and Baden Culture (early Aeneolothic). The investigation was carried out as part of the construction of phases 2 and 3 of the shrine at Aljma, while investigation related to the construction of phase 1 (the church) was carried out in 2000/2001. In the Baden horizon two structures were found, most probably dwellings, with an octagonal ground plan, and several waste pits with a greater amount of archaeological material, as well as the remains of two oors. Inside the Sopot horizon, two waste pits were explored. The Middle Bronze Age horizon, with ndings of the Dalj-Bjelo Brdo group and Slavonia-Syrmia Culture, was mostly devastated, apart from two smallish waste pits with nds from the later period. In the excavation to the east of the church, the remains of the foundation of an old church and a recent cemetery were found.
Redni broj: 2 Lokalitet: Autocesta V-c, dionica akovo Sredanci Naselje: Grad/opina: akovo Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, probna istraivanja Na temelju ranijih rezultata rekognosciranja trase budue Autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj, dionice akovo Sredanci, tijekom 2005. proveden je dio probnih arheolokih
Summary On the basis of earlier results obtained during reconnoitring of the route of the future Beli Manastir Osijek Svilaj motorway, the akovo-Sredanci section, during 2004 some of the test archaeological digs needed to determine the immediate area to which sites extended were carried out. The organisation of the works and the procedure for the protection of the archaeological nds was carried out by the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture (leaders: Vesna Kezunovi and Zoran Wiewegh, MSc), while several institutions took part in the test digs (Archaeology Institute, Zagreb; akovo Area Museum of akovo; Stjepan Guber Local Museum, upanja; Archaeology Section of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb; Archaeology Department of the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture). The client for the works was Croatian Motorways. The route of the section is 23 km long, 10.4 km of which are in the Osjeko-baranjska County. Thirteen archaeological sites all told are located along the route. The following sites are in Osjeko-baranjska County: AN 27 Ivandvor, AN 28A Pajtenica, AN 29 Kaznica-Rutak, AN 30 Kaznica-Jela i Makovac and AN 31 Kravina. The following sites are found in Brodsko-posavska County: AN 32 Debela uma, AN 33 Marinkovica, AN 34 Veliko ere, AN 35 Krnjice - Jelanje, AN 36 Struani - Vrtlovi, Kuite, Veliki Trstenik - north, AN 36 Struani - Vrtlovi, Kuite, Veliki Trstenik south, AN 38 Bregovi and AN 39 emeac. The results of the investigations are to be published in editions of HAD for 2006 and 2007, depending on the date when the research in the given site was completed.
Redni broj: 3 Lokalitet: epin Ovara/Tursko groblje Naselje: epin Grad/opina: Osijek Pravni status: R-620 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Arheoloki lokaliteti na trasi Autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj, dionica akovo Sredanci (karta: R. panovi, A. Cukrov i Z. Wiewegh)
AN 35 Krnjice Jelanje (79+300 80+180) AN 36 Struani Vrtlovi, Kuite, Veliki Trstenik sjever (83+350 83+660) AN 36 Struani Vrtlovi, Kuite, Veliki Trstenik jug (83+720 84+150) AN 38 Bregovi (84+250 84+650) AN 39 emeac (84+850 85+150) Probna istraivanja dala su ulazne podatke za izraun trokova buduih radova, odnosno za daljnje planiranje istraivanja (vremenska pripadnost nalazita, povrina lokaliteta, apsolutna kota zdravice, geoloki sastav tla, oekivani pokretni i nepokretni nalazi te izraun sredstava potrebnih za konzervaciju). mr. sc. Zoran Wiewegh Vesna Kezunovi 9
Deveta sezona arheolokog istraivanja lokaliteta epin Ovara/Tursko groblje u epinu, obavljena je tijekom kolovoza i rujna 2005. (struna voditeljica istraivanja: dr. sc. Jasna imi; nositelj projekta: Arheoloki odjel Muzeja Slavonije u Osijeku; radovi nancirani sredstvima Ministarstva kulture).
epin Ovara/Tursko groblje, priprema terena za istraivanje (foto: J. imi)
bilica za zrnje, lepezasta sjekira, privjesak od koljke, utezi, keramike kugle. Tijekom radova potpuno su sanirani juni i sjeverni zid prostorije 4. U prostoriji 3 zavreno je istraivanje neolitikih objekata 4 i 5, no jo se nije stiglo do donjeg nivoa neolitikoga kulturnog horizonta. Literatura imi 1988 Jasna imi, Podruje epina u prapovijesti, u: 200 godina kolstva u epinu, epin, 1988: 16 17. imi 1997 Jasna imi, epin Ovara/Tursko groblje, istraivanje srednjovjekovne utvrde i groblja ranog srednjeg vijeka pokraj epina nedaleko Osijeka, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 1997: 119 120. imi 1999 Jasna imi, Nastavak istraivanja u epinu Ovara/Tursko groblje, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 1999: 112 115. imi 2001 Jasna imi, etvrti nastavak istraivanja u epinu Ovara/Tursko groblje, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2001: 48 54. imi 2002 Jasna imi, Istraivanje prapovijesnog i srednjovjekovnog lokaliteta epin Ovara/Tursko groblje u godini 2001., Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2002: 46 50. imi 2004 Jasna imi, Istraivanje u epinu Ovara/ Tursko groblje u godini 2002. i 2003., Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2004: 74 79. imi 2005 Jasna imi, epin Ovara/Tursko groblje, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 7 8. dr. sc. Jasna imi Summary During August and September 2005, the tenth season of protective excavations into the prehistoric and medieval site of epin Ovara/Tursko groblje not far from Osijek was carried out and conservation works on part of a medieval building were concluded. In room 4, six medieval graves were found, unfortunately completely devastated, and in room no. 3 research into the investigation of part of a Neolithic settlement of Sopot Culture was continued. Research into the dwellings nos. 4 and 5 was concluded, and the excavation of the Neolithic horizon beneath them was continued. A very large number of archaeological nds of Sopot Culture were collected: fragments of ceramics, pear-shaped and biconical weights, ceramic balls, small lithics, axes and chisels, worked bone and shell jewellery.
epin Ovara/Tursko groblje, SJ 60 (foto: J. imi)
Dosadanja istraivanja rezultirala su otkriem dijela naselja sopotske kulture srednjeg i kasnog neolitika, grobljem bjelobrdske kulture iz 11. i 12. st., te srednjovjekovnoga graevinskog kompleksa s grobljem, dosadanjim nalazima novca datiranog izmeu 13. i prve polovine 16. st. U kampanji, provedenoj godinu dana prije, teite je bilo na saniranju otkopanih zidova u prostoriji 4, pri emu je pronaeno nekoliko grobova razorenih pri gradnji srednjovjekovne graevine (grob 65/04 i grobovi 1-5/05). U grobu 3/05 naen je komadi staklene posude, a u njegovoj blizini i dio dvodijelne bronane kopice za odjeu. Istovremeno je nastavljeno istraivanje dijela naselja sopotske kulture u prostoriji 3, u ijem je zapadnom dijelu (B) otkriven veoma devastiran stambeni objekt (SJ 60) s velikom koliinom lijepa od uruene konstrukcije kue. Kua 4 (SJ 47), otkrivena i djelomice istraena godinu dana ranije u istonom dijelu (A), sada je zavrena, a istraen je i prostor izmeu nje i kue 5 (SJ 60). Na podu kue 4 bilo je iznimno puno nalaza: keramiki ulomci, kugle, krukoliki i bikonini utezi, sitna litika, kotano ilo, kameni bat, nekoliko fragmentiranih kamenih sjekira, puno lijepa, mjestimice gar i pepeo. Na podnici kue 5 bilo je uglavnom jako puno lijepa, a ouvani dijelovi od nabijene tvrde ute ilovae vrlo su fragmentirani. Ispod obaju objekata nastavljao se sopotski kulturni sloj (SJ 72) s relativno malo nalaza, meu kojima prevladavaju ulomci keramikih posuda. Meu ivotinjskim kostima velik je postotak kostiju velikih biljojeda. Donje razine tog sloja bile su bogatije nalazima, ali zemlja je postajala sve vlanijom, postupno se pretvarajui u blato, to je znatno oteavalo posao. Tu je pronaen gornji dio govedske lubanje s rogovima; openito puno velikih govedskih kostiju i neto koljaka, uz uobiajene keramike ulomke od kojih su neki obojeni crvenom bojom. Ostali su nalazi u tom sloju: nekoliko dro-
Redni broj: 4 Lokalitet: Lug Gradina Naselje: Lug Grad/opina: Lug Pravni status: R-667 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U kolovozu 2005. obavljeno je manje zatitno istraivanje pri iskopu temelja za dogradnju obiteljske kue na lokalitetu Gradina u Lugu (Baranja). Nalazite je smjeteno na istaknutom brijegu u sreditu sela, koji se strmo rui prema istoku i mrtvom rukavcu Dunava, dok se prema zapadu, jugu i sjeveru blago sputa i prelazi u valovitu nizinu. Na Gradini je 1988. godine obavljeno prvo zatitno 10
epin Ovara/Tursko groblje, SJ 47 (foto: J. imi)
istraivanje koje je rezultiralo nalazima jedne dotad nepoznate srednjobronanodobne skupine s inkrustiranom keramikom i uobiajenom keramikom kasnoga bronanog i starijega eljeznog doba. U okolici Luga nekoliko je nalazita s junotransdanubijskom inkrustiranom keramikom i nalazima Szeremle skupine srednjega bronanog doba, a na poloaju Utrina, sjeverno od sela, pronaen je gornji dio antropomorfne gurice s tipolokim obiljejima neto mlae daljsko-bjelobrdske grupe. Istraivanje je, meutim, obavljeno na krajnjem sjeveroistonom rubu lokaliteta, pa u iskopu nisu utvreni kulturni slojevi, niti je bilo znatnijih nalaza, osim nekoliko ulomaka srednjovjekovne keramike i graevnog materijala te samo dvaju ulomaka grube prapovijesne keramike neodreenih obiljeja. Literatura Bulat 1970 Mirko Bulat, Metalno doba u Slavoniji, Zbornik 1. znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, Osijek, 1970: 68. Minichreiter 1987 Kornelija Minichreiter, Arheoloko blago Baranje, Anali 5, Zavod za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1987: 43 142. Minichreiter 1990 Kornelija Minichreiter, Arheoloka istraivanja u Slavoniji i Baranji od 1985. do 1988. godine, Anali 7, Zavod za znanstveni rad JAZU, Osijek 1990: 141 170. Minichreiter 1990a Kornelija Minichreiter, Lug Gradina, prapovijesno i antiko nalazite, Arheoloki pregled, 1988, Ljubljana, 1990: 81. imi 1983 Jasna imi, Terenska istraivanja Muzeja Slavonije tijekom 1982. i 1983. godine, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 1983: 31. imi 1984 Jasna imi, Nalaz junotransdanubijske keramike iz Kopaeva, Anali, 3, Zavod za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1984: 23 42. imi 2000 Jasna imi, Kulturne skupine s inkrustiranom keramikom u bronanom dobu sjeveroistone Hrvatske, Osijek, 2000. dr. sc. Jasna imi Summary In August 2005, small-scale protective investigations were carried out on the marginal NE part of the site called Gradina in the centre of the village of Lug, Baranya. Earlier investigation had revealed nds of a new Middle Bronze Age group with incrusted ceramics and the existence of a Late Bronze and Old Iron Age horizon. However, the new research provided only a few fragments of medieval ceramics and building material, and two typologically indeterminable fragments of prehistoric ceramics. Redni broj: 5 Lokalitet: Mursa Vojarna (Poljoprivredni fakultet) Naselje: Osijek Grad/opina: Osijek Pravni status: R-239 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od travnja do kolovoza 2005. provedena su zatitna arheoloka istraivanja na lokaciji Vojarna Poljoprivredni fakultet, u Ulici P. Svaia u Osijeku (k.. 6660/3 i dio 6660/1, k.o. Osijek). Struna voditeljica istraivanja: via kustosica 11
Slavica Filipovi, prof., voditeljica Pododjela antike arheologije; zamjenik strune voditeljice: Vedran Katavi, prof., kustos u Pododjelu antike arheologije Arheolokog odjela Muzeja Slavonije Osijek. Investitor radova: Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku. Ukupna istraena povrina iznosi cca 6500 m. Pronaeni su i istraeni ostaci urbane strukture u vidu est objekata s prateom komunalnom i prometnom infrastrukturom, te brojni pokretni nalazi. Rezultati dosadanjih istraivanja objavljeni su u Hrvatskom arheolokom godinjaku (Filipovi, Katavi 2005). Objekt 3 Na sjeveroistonom dijelu lokaliteta istraen je objekt povrine 169 m. Objekt ine dva paralelna zida smjera istok-zapad, duine 11,15 m i dva zida smjera sjever-jug, duine 15,20 m. Objekt simetrino dijeli pregradni zid smjera sjever-jug djelomice sauvan u duini od 4 m. Ti zidovi iroki 0,60 m, kamene su strukture vezane vapnenim mortom i sauvane u visini do 0,40 m. Istoni i zapadni zidovi veim su dijelom sauvani u vidu negativa temelja zida ija dubina iznosi 0,35 m. Uglovi zidova ojaani su etvrtastim kontraforima dimenzija 0,40x0,40 m. Objektu pripadaju zapadni i juni trijem. Juni trijem s pet postamenata otkriven je 2004. Zapadni trijem ini pet etvrtastih postamenata dimenzija 0,80x0,80 m, meusobno udaljenih do 2,5 m. Tri postamenta zapadnog trijema sauvana su u temeljima zidanim od neobraenih kamenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom, dok su dva postamenata sauvana u vidu negativa temelja. Sjeverno od objekta pronaena su jo tri rustino graena postamenta, bez pravilnog niza, opene strukture, dimenzija 0,60x0,40 m. Objekt je s vremenom imao odreene arhitektonske preinake na to upuuju pronaeni negativi zidova, ostaci drvenih konstrukcija te vieslojna stratigraja unutar objekta. Unutar objekta, u jugoistonom kutu, pronaen je potporanj dimenzija 1,20x0,90 m, sauvane visine 0,40 m. Potporanj je zidan od pet redova opeke povezane vapnenim mortom, a temeljen je na kamenim lomljencima. Objektu pripada negativ temelja zida smjera sjever-jug, duine 11 m, irine 0,80 m, koji je unitio prethodno opisan pregradni zid, te tri negativa temelja zida smjera istok-zapad, duine do 5 m. Temelji tih zidova zidani su od lomljene opeke i kamena, bez uporabe morta, a duboki su do 0,80 m. Na sjevernom dijelu objekta pronaene su etiri rupe od drvene konstrukcije promjera 0,80 m. Rupe su pravilnog niza, meusobno udaljene do jednog metra. Unutar objekta registrirano je nekoliko slojeva i prosloja, a pronaena je i znatna koliina pokretnoga arheolokog materijala (Brukner 1981; Koevi 1980). Objekt 4 Vodoravni stratigrafski odnosi na sjevernom dijelu lokaliteta maksimalno su uniteni recentnim vojnim potrebama, a uz to su pronaeni ostaci arhitekture, podnica, etiri kosturna ukopa, te jedan bunar. Ostatke arhitekture ine dva zida smjera sjever-jug, dva zida smjera istok-zapad, dva etvrtasta postamenta i odvodni kanal za oborinske vode. Sjeverni zid smjera istok-zapad istraen je u duini od 16 m, a sauvan je kao negativ temelja zida, dubine 0,70 m i irine 0,50 m. Na zapadnom kraju zida sauvana je kamena struktura u duini od 3 m, visine 0,40 m. Usporedno, juno na 2,60 m udaljenosti od sjevernog zida, u smjeru istok-zapad prua se zid duine 7,80 m, irok 0,60 m. Zidan je kombinacijom kamena i opeke povezanih vapnenim mortom, a sauvan je u visini od 0,45 m. Pratei smjer
Osijek Vojarna, aerosnimak terena (foto: M. Romuli)
pruanja junog zida pronaena su dva etvrtasta postamenta meusobno udaljena 2,40 m. Dimenzije postamenata su 0,80x0,80 m. Sauvana je njihova opena struktura, koja je postavljena na temeljima od lomljenog kamena i vezana vapnenim mortom. Dimenzije temelja postamenata iznose 1,20x0,80 m. Neposredno uz juni zid, s njegove june strane, istraen je odvodni kanal za oborinske vode. Kanal se prua u smjeru istok-zapad, graen je od vodoravno polegnutih tegula irine 0,45 m, a sauvan u duini od 4 m. Zapadni zid istraen je u duini od 6,5 m, irok je 0,50 m, a na sjeveru ulazi pod prol. Zid je sauvan u vidu negativa temelja zida dubokog 0,70 m, dok je u junom dijelu sauvana njegova kamena struktura visoka od 0,40 m. Zid povezuju prethodno opisani sjeverni i juni zid, te je oteen naknadnim ukopom grobne arhitekture na njegovu junom dijelu, odnosno, negiran je ukopom bunara s njegove sjeverozapadne strane. Okomito na sjeverni zid, na 5,20 m udaljenosti od zapadnog zida, pronaen je negativ temelja zida irine 0,60 m, duine od 4,40 m. Negativ zida prua se u smjeru sjevera te ulazi pod sjeverni prol. Istono uz njega sauvan je tanak sloj buke, povrine 10 m. Zapadni uglovi junog i sjevernog zida negirani su naknadnom izgradnjom grobne arhitekture. Grobna arhitektura zidana je od opeka s krovnom konstrukcijom na dvije vode. Dimenzije jedne od grobnica su 2,20x1,20 m, a visina iznosi 0,80 m. Dobro sauvani kosturni ukop orijentacije istok-zapad imao je grobne priloge keramiki vr i svjetiljku. Istraena je i zidana grobnica dimenzija 1,40x0,80 m s ukopom djeteta, te dva kosturna ukopa bez grobne arhitekture. Na sjeverozapadnom dijelu istraen je bunar dubok 2,20 m, promjera 1,80 m. Neposredno uz taj objekt pronaeni su i dislocirani ostaci ljudskih kostiju. 12
Prostor izmeu objekta 3 i objekta 4 Izmeu objekta 3 i 4 istraen je prostor povrine cca 450 m. U vieslojnoj stratigraji istraena su dvadeset dva vatrita, jedna keramika pe, jedna podnica, desetak rupa od stupova drvene konstrukcije te odvodni kanal za oborinske vode. Meu brojnim pokretnim arheolokim nalazima pronaena je mramorna gurica. Vatrita su krunog oblika promjera do 0,80 m, zapunjena su zapeenom zemljom i garom do dubine od 0,20 m. Keramika pe krunog je oblika, promjera 1,20 m, s otvorom i jamom na sjeveru. Pe je duboka 0,90 m, dobro je sauvana, s velikom koliinom keramikog materijala. Ostaci podnice zidani su od vodoravno poloene opeke sauvane na povrini od 3 m. Neposredno uz podnicu istraeni su ostaci drvene konstrukcije u vidu dviju drvenih greda dugih 5 m, irokih 0,30 m, te etiriju rupa od drvenih stupova dubokih i do jednog metra. Pronaeni su i ostaci prilino unitenog kanala za oborinske vode smjera sjever-jug, okomitog na odvodni kanal objekta 4 i sjeverni drenani kanal ceste. Objekt 5 Na sjeverozapadnom dijelu lokaliteta djelomice je istraen objekt povrine 550 m, koji na zapadu izlazi iz gabarita budue zgrade. Objekt ine: istoni zid duine 11,40 m, irine 0,80 m, koji se na svojim uglovima lomi u obliku slova L, 3 sjeverna zida ukupne duine do 15 m, 36 etvrtastih postamenata, 7 postamenata u obliku slova T, 9 postamenata u obliku slova L, 7 rupa od stupova drvene konstrukcije, 2 pregradna zida smjera istok-zapad, 5 pregradnih zidova smjera sjever-jug, te juni trijem sa 16 etvrtastih postamenata. Istoni zid objekta zidan je od obraenog kamena i dvaju redova vodoravno poredane opeke pove-
zanih vapnenim mortom. Zid je odlino sauvan u visini od 1,50 m, koliko iznosi maksimalna visina sauvanoga sjeveroistonog zida objekta. Preostala dva sjeverna zida, kao i dio sjevernih postamenata unutar objekta, prilino su uniteni recentnim komunalnim potrebama. Postamenti objekta pravilno su rasporeeni po pet u nizu, smjera sjever-jug. Dimenzije su etvrtastih postamenata do 1x0,9 m, a zidani su u kombinaciji kamena i jednog reda opeke povezanih vapnenim mortom. Sauvani ostaci temelja postamenata zidani su od kamenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom. Na mjestima gdje postamenti nedostaju, nalaze se rupe od stupova drvene konstrukcije, promjera do 0,70 m, dubokih i do 0,5 m. Postamenti u obliku slova T pravilno su naizmjenice rasporeeni u junoj fasadi, dok su dva otkrivena u sjevernoj fasadi objekta. Postamenti u obliku slova L simetrino su rasporeeni u sjevernoj i junoj fasadi, pa takav raspored upuuje na vei broj prostorija unutar objekta i njihovu komunikaciju. Istoni dio objekta pregraen je zidovima duine do 4 m, irine 0,40 m, visine 0,40 m, zidanima u dva reda koso postavljenih lomljenih cigli povezanih zapeenom zemljom. Zidovi dijele prostor izmeu postamenata i istonog zida na tri prostorije. Najvea, istona prostorija povrine je 50 m, dok su susjedne dvije prostorije povrine 25 m. Unutar tog objekta istraene su dvije odlino sauvane keramike pei. Vodoravni stratigrafski odnosi toga dijela terena, osobito sjeverni dio, prilino su uniteni kasnijom izgradnjom. Osim toga registrirano je i istraeno nekoliko kulturnih slojeva s brojnim pokretnim nalazima (Petkovi 1995; Koevi 1991). Juni trijem objekta ima 16 etvrtastih postamenata u pravilnom nizu, meusobno udaljenih do tri metra, dok udaljenost od junog proelja objekta iznosi 2,80 m. Postamenti dimenzija 0,80x0,80 m sauvani su u visini od jednog metra, a zidani su od neobraenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom. Nainom gradnje razlikuju se dva krajnja zapadna postamenta koja su zidana od velike koliine lomljene cigle. Temelji tih postamenata zidani su od triju redova sitnih kamenih oblutaka izmeu kojih su tanki slojevi pijeska. Uz krajni istoni postament trijema 2004. godine, pronaeni su ostaci odvodnog kanala za oborinske vode smjera sjever-jug. Cesta Arheolokim istraivanjima 2005. istraeno je 40 m rimske ceste, tako da ukupna istraenost ceste iznosi cca 100 m. Cesta se prua u smjeru istok-zapad s otklonom od 105 (Pinterovi 1978). irina ceste iznosi 8,40 m, kolika je udaljenost izmeu ivinjaka graenih od vodoravno poloenih opeka. Cesta je izgraena nad dvama drenanim kanalima irine 2,40 m meusobno udaljenima do 4 m, dubokih do 1,30 m. Sjeverno i juno od kanala te izmeu njih, istraeno je 120 rupa od stupova drvene konstrukcije. Simetrine rupe ukopane u zdravicu duboke su do 1,40 m. Osim rupa od stupova drvene konstrukcije pronaeni su i ostaci drveta koji povezuju nasuprotne rupe (Adam 1999). Drenani kanali zapunjeni su raznim graevinskim materijalom: ciglama, imbreksima, tegulama, bukom, ali i arhitektonskim elementima poput kamenih baza stupova, postamentima te brojnim keramikim, staklenim i metalnim nalazima, rvnjevima. Kao vrijedan nalaz valja spomenuti i fragmentarni rtvenik posveen bogu Silvanu. Nad zapunama drenanih kanala sauvan je pedimentum ceste, povrine 15 m. Pedimentum je graen od sitno mrvljene cigle vezane vapnenim mortom, a povrina je grubo 13
uglaana. Istraivanjem je utvreno vie faza obnove ceste. Juno od ceste istraen je prostor na kojem su pronaena etiri temelja postamenata, pet bunara promjera do 2 m, dubokih do 3 m, te vei broj jama. Postamenti su kamene strukture vezane vapnenim mortom, sauvane visine do pola metra, dimenzija 1x0,80 m. Postamenti se pruaju u smjeru istok-zapad i pripadaju junoj kolonadi ceste. Objekt 6 Na jugozapadnom dijelu terena istraeno je 70 m povrine objekta koji nije u cijelosti deniran. Objekt se prua u smjeru zapada i izlazi iz gabarita zgrade Poljoprivrednog fakulteta. Pronaeni su ostaci temelja zidova zidanih od jednog reda nepravilno lomljenog kamenja, te dvaju redova koso poslaganih veih komada opeke meusobno povezanih zapeenom zemljom. Junom zidu objekta sauvana je kamena struktura zida s jednim redom vodoravno polegnute opeke vezane vapnenim mortom. Duina junog zida iznosi 11 m, irina 0,60 m, a najveim dijelom sauvana je u temeljima dubokim 0,70 metara. Sjeverni zid objekta istraen je u duini od 7 m. Zid je irok 0,60 m, takoer sauvan u negativu temelja. Istoni zid dug 12 m, irok 0,60 m, u potpunosti je sauvan u temeljima, a na sredinjem dijelu, gdje se spaja s pregradnim zidom, neto je izboeniji, poput lezene dimenzija 0,60x0,40 m. Zapadni zid istraen je u duini od 8 m. Unutar objekta nalaze se dva pregradna zida smjera istok-zapad, odnosno sjeverjug, koji objekt dijele na etiri prostorije. Objektu pripadaju i dva etvrtasta temelja postamenata koji ine sjeverni trijem. Postamenti su udaljeni dva metra od sjevernog zida i pruaju se u smjeru istok-zapad. Dimenzije postamenata iznose 1,10x1,10 m. Postamenti su zidani od sitno mrvljene opeke i jednog reda vodoravno polegnutih opeka. Objekt ne slijedi dosadanji pravilni raster iju osnovicu ini cesta.
Osijek Vojarna, rtvenik boga Silvana (foto: S. Filipovi)
Redni broj: 6 Lokalitet: Osijek Silos Naselje: Osijek Grad/opina: Osijek Pravni status: R-239 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Probna arheoloka iskopavanja i istraivanja na lokaciji Huttlerova/Frankopanska u Osijeku (k.. 6767, 6776 6769, 7000, k.o. Osijek) proveo je Muzej Slavonije iz Osijeka (struna voditeljica istraivanja: via kustosica Slavica Filipovi, prof., voditeljica Pododjela antike arheologije Muzeja Slavonije; zamjenik strune voditeljice: Vedran Katavi, prof., kustos u Pododjelu antike arheologije; investitor radova: ito d.o.o. iz Osijeka). Arheoloka istraivanja provedena su od 12. 9. 2005. do 16. 10. 2005., s kraim prekidima zbog nepovoljnih vremenskih prilika. Istraene su tri sonde ukupne povrine 500 m. Smjetaj sondi uvjetovan je potrebom za utvrivanjem odnosa postojee arhitekture i budue izgradnje s arheolokim ostacima. Sonde su podijeljene na kvadrante, dimenzija 5x5 m. Sonda 1 Istraena povrina sonde 1 iznosi cca 130 m. Nakon uklanjanja temelja recentne arhitekture visoke i do dva metra, u istonom dijelu sonde otkopan je kontrolni rov dimenzija 1,20x3 m, dubok 1,80 m, gdje je registriran sterilan sloj ilovae (tzv. zdravica). Iznad zdravice je registriran vei broj strukturalno razliitih slojeva i prosloja. Visina recentnog sloja u zapadnom dijelu sonde 1 iznosila je 0,70 m, a osim vieslojnih stratigrafskih odnosa pronaeni su i ostaci zidane arhitekture. Radi se o objektu s veim brojem prostorija ije se povrine mogu samo pretpostaviti, s obzirom na to da ni jedna od prostorija nije u cijelosti denirana zbog pruanja zidova izvan sondi. Duina zapadnog zida sjeveroistone prostorije iznosi 3,80 m, duina okomitog junog zida 3,10 m, te dijelom denirani perimetralni zidovi ukazuju na povrinu sjeveroistone prostorije od 11,78 m. Temelji zidova objekta visoki su 0,50 m, iroki 0,60 m i zidani od sitnih kamenih lomljenaca i lomljene opeke vezane vapnenim mortom. Sauvani zidovi opene strukture visoki su do 0,50 m, a iroki 0,40 m. Dio zidova uniten je novom arhitekturom, a njihov se odnos jasno vidi u junom prolu. Neposredno uza stranice pojedinih zidova pronaeno je nekoliko pravilnih, pravokutnih jama plitkih 0,25 m, dimenzija 1,80x0,90 m. Stijenke jama bile su obloene tankim slojem buke, te zapunjene zapeenom zemljom, komadima lomljene cigle i garom. Namjenu tih jama teko je pretpostaviti, ali njihov smjetaj i struktura upuuju na arhitektonsku funkciju. Osim ostataka zidane arhitekture, u junom dijelu sonde, pronaene su tri rupe od stupova promjera 0,20 m, duboke 0,45 m. Rupe su meusobno udaljene 1,70 m i vjerojatno su ostaci drvene konstrukcije. Vieslojni i razliiti stratigrafski odnosi kompaktne buke upuuju na vie nivoa funkcioniranja. Podnica u sjeveroistonoj prostoriji sauvane je povrine od 4,5 m. Strukturu podnice ine sitno mrvljena cigla i na vrhu no uglaana crvenkasta buka. Podnica se nalazi na podlozi od vodoravno postavljenih lomljenih opeka i tegula. Uoljiv je odnos te podnice s junim zidom sjeveroistone prostorije, koji podnica negira. Unutar pretpostavljenih prostorija objekta registrirani su strukturom identini slojevi kompaktne bijele buke. Iznad se nalazio ut glinast sloj, te sloj uruenja
Osijek Vojarna, mramorna skulptura (foto: S. Filipovi)
Literatura Adam 1999 Jean Pierre Adam, Roman Building, Materials and Techniques, London, 1999. Brukner 1981 Olga Brukner, Rimska keramika u Jugoslavenskom delu Provincije Donje Panonije, Beograd, 1981. Filipovi, Katavi 2005 Slavica Filipovi, Vedran Katavi, Lokalitet: Mursa Vojarna, HAG, 1/2004., Zagreb, 2005: 8 10. Koevi 1980 Remza Koevi, Antike bule s podruja Siska, Zagreb, 1980. Koevi 1991 Remza Koevi, Antika bronca iz Siska, Zagreb, 1991. Petkovi 1995 Soja Petkovi, Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije Gornje Mezije, Beograd, 1995. Pinterovi 1978 Danica Pinterovi, Mursa i njezino podruje u antiko doba, Osijek, 1978. Slavica Filipovi Vedran Katavi Summary During several-year-long protective archaeological investigations in the area of the western part of ancient Mursa, important remains of an urban structure in the form of six features with ancillary utility and transportation infrastructure were found. The features investigated are different from each other in terms of structure, architectural and structural elements, spatial organisation, size and function. On the basis of the architectural relationships, the multilayer stratigraphy and the temporal diversity of the material found, it is clear that during the course of time the form and purpose of the area and the features changed. The numerous moveable items of archaeological material found, in their abundance comprise almost one third of the holdings of the Museum of Slavonia in Osijek accumulated to date, and a preliminary analysis has revealed that most of them come from the 2nd and 3rd centuries AD. The material from Later Antiquity was preserved in closed units such as graves and wells. Some of the architecture found will be presented as part of the building of the future Agriculture Faculty, and some two hundred items from this locality are on show at the Museum of Slavonia. 14
mrvljene cigle s dosta gara. Tragovi gara i brojni pokretni nalazi prisutni su u slojevima zemlje unutar pretpostavljenih prostorija. U tim slojevima istraeni su ostaci pei i vatrita, te nekoliko jama. Svojim specinim nalazima istie se vatrite s karboniziranim sjemenkama i vatrite sa eljeznim tronocem. Pronaene su i dvije otpadne jame promjera 1,90 m, dubine 1,60 m. Jame su zapunjene s vie strukturalno razliitih prosloja s mnogobrojnim pokretnim arheolokim nalazima (Brukner 1981; Petkovi 1995). Sonda 2 Istraena povrina sonde 2 iznosi 195 m. Visina recentnog sloja mjestimice je dosezala 1,30 m. Nakon recentnog sloja denirana je vieslojna stratigraja i ostaci arhitekture. Ostaci arhitekture sauvani su u vidu negativa temelja zidova, te zidova opene strukture. Dva paralelna zida meusobno udaljena 4 m, pruaju se u smjeru sjever-jug, a zbog pruanja pod juni prol sonde dva nisu u cijelosti otkopana. Temelji zida zidani su od kamenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom. Zidovi su iroki 0,40 m, duina zapadnog zida iznosi 4,40 m, dok je duina istonog zida 5,20 m. Sauvana visina zidova iznosi do 0,40 m. Vanjske stranice zidova nisu obraene, dok su unutranje stranice bile obloene hidraulikom bukom i ukraene raznobojnom freskom. Zidovi imaju dva simetrina otvora duine 0,80 m. Uruene ostatke fresaka nalazimo u sloju unutar pretpostavljene prostorije impluvija. Sjeverno i zapadno od te prostorije pronaeni su ostaci arhitekture sauvani u negativima temeljnih stopa. Temelj junog zida istraen je u duini od 6,20 m i prua se pod istoni prol. Perimetralni, zapadni zid istraen je u duini od 3,90 m, a prua se pod juni prol. irina negativa temelja tih zidova iznosi 0,50 m, a dubina 0,60 m. Sjeverni je zid takoer sauvan u vidu negativa temelja zida, duine 4,90 m, a perimetralan je s opisanim zidovima impluvija (Adam 1999). Prostoru impluvija pripada i pronaen odvodni kanal duine 5 m, smjera sjeverozapad-jugoistok. Kanal je zidan od dvaju redova okomito postavljenih cigli koje su meusobno udaljene do 0,30 m. Istoni kraj kanala etvrtastog oblika zidan je od okomito postavljenih opeka. Unutar prostorije impluvija uoeno je vie slojeva. Istie se sloj hidrauline buke ispod kojeg se nalazio tanak sloj nabijene zemlje. Iznad sloja hidrauline buke istraena su dva sloja pri vrhu no uglaane zapeene zemlje i prosloj gara. Iznad se nalazio sloj s uestalim pokretnim nalazima, meu kojima se istiu pitos te djelomice sauvan donji dio rtvenika s natpisom. Bone strane rtvenika ukraene su urceusima. Istono uz impluvij istraeno je poploenje od vodoravno polegnutih lomljenih opeka povrine 26,4 m. Poploenje je mjestimice uniteno recentnim ukopima. Ispod poploenja registriran je smei sloj zemlje, ispod kojeg je pronaeno jo jedno poploenje povrine 20 m, zidano od vodoravno poloenih cjelovitih opeka. Unutar sonde 2 pronaena je jama, te dvije loe sauvane pei. Visina zdravice u sondi 2 registrirana je u kontrolnom rovu na sjeveru sonde pri dubini od 2,50 m. Sonda 3 Istraena povrina sonde 3 iznosi 210 m. Nalazi recentne arhitekture dosezali su dubinu od 1,30 m i unitili su vodoravne stratigrafske odnose te arhitekturu rimskog razdoblja. Ostaci dijelova rimske arhitekture loe su sauvani uglavnom u temeljima. Temelj zida prua se u smjeru sjever-jug gotovo cijelom duinom sonde i ulazi pod sjeverni prol. Temelj zida irok je 0,80 m, zidan je od lomljenaca 15
Osijek Silos, aerosnimak terena (foto: S. Filipovi)
povezanih vapnenim mortom, a sauvan je do 0,25 m visine. U smjeru pruanja zida, gdje nedostaju temelji zida, registrirane su 33 rupe. Rupe promjera 0,10 m gotovo su pravilno rasporeene u dva reda, meusobno su udaljene 0,20 m, te zapunjene bukom do 0,70 m dubine. Funkcija tih rupa vezana je uz nain temeljenja zida. Okomito u smjeru zapada istraena su etiri paralelna zida. Zidovi su sauvani u temeljima od kamene strukture povezane vapnenim mortom, a iroki su do 0,60 m. Na jugozapadnom dijelu sonde denirana je prostorija povrine 15,3 m. Unutar te prostorije i istono od nje, pronaen je odvodni kanal smjera istok-zapad. Kanal duine 1,5 m graen je od dvaju redova okomito postavljenih opeka meusobno udaljenih 0,30 m. Pronaeni sjeverni temelji zidova i ostaci rupa od temeljenja dugaki su do 2 m i meusobno su udaljeni 3,60 m. Povrine tih prostorija nije mogue denirati jer zidovi ulaze pod zapadni prol. Sjeveroistono od tog objekta pronaen je etvrtast postament. Postament je zidan od kamena vezanog vapnenim mortom, dimenzija 1x1 m, sauvan u visini od 1,30 m. Temelj postamenta zidan je od kamenih lomljenaca izmeu kojih je uta glina. Unutar pretpostavljenih prostorija istraeno je nekoliko slojeva, plitkih jama i pei s pokretnim arheolokim nalazima. Istono od objekta istraen je bunar dubine 4 m, promjera 1,40 m. Pronaena je i loe sauvana komunikacija smjera sjever-jug. Pedimentum ulice graen je od lomljene cigle, a sauvana povrina iznosi cca 20 m. Ulica je izgraena nad
Osijek Silos, impluvij u sondi 2 (foto: V. Katavi)
Redni broj: 7 Lokalitet: Pauje Grad (utvrda Poljanska) Naselje: Pauje Opina: Levanjska Varo Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: (P), SV Vrsta radova: rekognosciranje U okviru programa inventarizacije i dokumentiranja srednjovjekovnih utvrda Slavonije koji se ve nekoliko godina provodi u sklopu znanstvenog projekta Urbanistiko i perivojno naslijee Hrvatske (ifra projekta u MZO-u: 0054029), u rujnu 2005. provedeno je terensko rekognosciranje zemljanoga gradita s ostacima arhitekture na lokalitetu Grad, kod sela Pauja u zapadnom dijelu akovtine (struni voditelj: Zlatko Kara; nositelj projekta: Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejzanu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu; nancirano sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta). Terenski je pregledano i snimljeno cijelo podruje lokaliteta (povrine oko 5300 m), to obuhvaa sredinji kruni plato gradita, te vanjski areal utvrenja s okolnim padinama, opkopom, nasipom i pristupnim rampama. Naglasak istraivanja bio je na topografskom smjetaju utvrde u pejzau, na odnosu reljefne konguracije i forme gradita, na poloaju utvrde spram komunikacija i okolnih naselja, te na identikaciji ostataka arhitekture i gradiva in situ. Zemljani ostaci srednjovjekovne utvrde kod sela Pauja u zapadnom dijelu akovtine nalaze se oko 3,5 km SI od naselja, na obroncima Krndije. Smjeteni su na istaknutoj brdskoj glavici povrh movarne doline oko izvora rijeke Vuke, danas pretvorene u akumulacijsko jezero Borovik. Geodetska ubikacija lokaliteta odgovara koordinatama: g.. 452230N / g.d. 181140E. Mikrolokacija nalazita je na vojnim topografskim kartama jo u 19. st. jasno oznaena simbolom razvaline i toponimom Grad (NSKKz). Do gradita se najlake dolazi novom cestom koja od brane vodi uz istonu obalu jezera prema Breznici, gdje se nakon priblino 2 km kroz umski prosjek odvaja staza do utvrde. Kako se lokacija Grad ne bi terenski zamijenila s drugim indikativnim toponimima na podruju Pauja, valja spomenuti da je oko 1 km S od sela prema poloaju Tromea na vojnim kartama iz 1880., 1931. i 1950. zabiljeen i toponim Zidina (NSK-Kz). Katastar iz 1863. na istome mjestu biljei toponim Popovac (NSK-Kz; HDA-Kz). U odnosu na gradite ti se lokaliteti nalaze 4 km dalje na zapadnoj nasuprotnoj obali jezera i nisu ni u kakvoj prostornoj vezi s utvrenjem. Na gusto poumljenom terenu prigodom nedavnog obilaska nisu utvreni tragovi arhitekture, niti se u selu ita zna o spomenutom lokalitetu. S obzirom na povijesnu indikativnost navedenih toponima, vjerojatno se ovdje moe ubicirati nestalo selo Popovac koje je raseljeno oko 1720., iako se u literaturi javljaju i drugaiji prijedlozi njegove lokacije (Markovi 1976: 325; Kara 1992: 105). Teren bi svakako trebalo detaljnije arheoloki obraditi. Uz navedeni slubeni kartografski toponim Grad, valja istaknuti da mjetani Pauja utvrdu nazivaju turska gradina, a u susjednim selima poznata je i kao pauka gradina ili u novije vrijeme, prema imenu jezera, borovika gradina (anketni podaci). U dokumentaciji Muzeja akovtine (Dekker 1959, katal. 56) te u konzervatorskoj evidenciji lokalitet je zabiljeen kao Pauje gradina, srednjovjekov-
Osijek Silos, mramorna skulptura krilatog mladia iz sonde 3 (foto: V. Katavi)
kanalom u kojem su pronaeni ostaci vodoravnih greda te petnaestak rupa nosive drvene konstrukcije (Filipovi, Katavi 2006). Unutar zapune kanala pronaena je i mramorna gura krilatog mladia. Zdravica je registrirana na 2,40 m dubine u kontrolnom rovu, odnosno presjeku ceste. Literatura Adam 1999 Jean Pierre Adam, Roman Building, Materials and Techniques, London, 1999. Brukner 1981 Olga Brukner, Rimska keramika u Jugoslavenskom delu Provincije Donje Panonije, Beograd, 1981. Filipovi, Katavi 2006 Slavica Filipovi, Vedran Katavi, Osijek Vojarna Poljoprivredni fakultet, Obavijesti HAD, 37, Zagreb, 2006. Petkovi 1995 Soja Petkovi, Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije Gornje Mezije, Beograd, 1995. Pinterovi 1978 Danica Pinterovi, Mursa i njezino podruje u antiko doba, Osijek, 1978. Slavica Filipovi Vedran Katavi Summary Test digs in the southern part of ancient Mursa (Osijek) have shown important remains of urban architecture with the accompanying communications. The remains of architecture are preserved mainly in the foundations, the devastation of them being mainly consequent on recent industrial activity. It is possible that the remains of architecture found in test digs one and two belong to the same feature with an impluvium to the north and kitchen facilities to the south. The temporal and functional stratication of the site suggests that life was very vigorous here during the period of Later Antiquity, which is borne out by preliminary analysis of the moveable material.
16
no naselje (KOS-E 1173). Lokalno nije poznat nikakav povijesni naziv utvrde, no dostupni historiografski izvori upuuju na vezu s nestalom i do sada terenski neubiciranom utvrdom Poljanska, odnosno Gradom Sv. Elizabete koji se u vrijeme turskoga prodora 1537. spominje u vlasnitvu Ladislava Morea (detaljnije o historiografskim dvojbama i raspoloivim izvorima, v. nie). Terenska situacija i ostaci utvrde Pravilno kruno gradite smjeteno je na zaobljenom gorskom hrptu koji poput poluotoka ulazi u Boroviko jezero, pa je tu utvrdu zbog specinosti poloaja teko precizno tipoloki determinirati. Ona, naime, danas ujedinjava i elemente visinske i elemente vodene fortikacije, iako izvorno oko utvrde nije bilo jezero ve ju je sa zapada titila tek depresivna movara Vuke. Gradite se sastoji od dojmljivog, dijelom nasutog i zaravnjenog sredinjeg platoa, priblinog promjera 45 m, visine 10-12 m, s vrnom kotom poloenom oko 20 m iznad povrine jezera. Centralni kruni plato po opsegu je zatien koncentrinim opkopom i nasipom visine 3-8 m. Dno grabe cijelim je duktusom na istoj niveleti, no relativna dubina jarka ipak varira zbog nejednake visine nasipa i pada okolnog terena koji se od najvie kote na istonoj strani u potkovastom luku sputa prema ulaznoj rampi na zapadnom dijelu gradine (na crteu oznaka A). irina opkopa (C) pri vrhu je 10-12 m i vrlo je strmih padina (45-60). Povrina je sredinjeg platoa oko 1600 m2, a vanjski areal utvrde s okolnim padinama, opkopom i koncentrino formiranim nasipom povrine je oko 3700 m2 (ukupan obuhvat lokaliteta iznosi 5300 m2). Zanimljivo je spomenuti da su na platou pauke utvrde sauvani neznatni ostaci arhitekture, odnosno temelji rustinoga kamenog zida (B), koji je po sjeanju mjetana jo 1945. bio visok 3-4 m. Donedavno je, navodno, ovdje postojao i dubok kopani bunar u kojemu voda nikada nije presuivala. Budui da je u novije vrijeme gradite sluilo kao vojno vjebalite (koristila ga je JNA do 1990.), cijela je povrina recentno posve devastirana brojnim minskim kraterima oko kojih su u rahlom humusu razbacani komadi kamena, opeke i tamnosive matirane keramike. Stoga se moe pretpostaviti da je na veem dijelu lokaliteta vertikalna stratigraja slojeva potpuno poremeena, pa se eventualnim arheolokim iskapanjima nee sa sigurnou moi potvrditi u lokalnoj literaturi spominjan bakrenodobni sloj (Bulat 1974: 4), odnosno ilirski supstrat (Markovi 1976: 153). Ako je ta istaknuta gradinska toka doista upotrebljavana ve u prapovijesnim razdobljima (barem kao povremeni refugij), sudei po njenim morfolokim karakteristikama i drugim sekundarnim elementima jasno je da je utvrda iznova morala biti revitalizirana u ranome srednjem vijeku. O tome svjedoe na tom lokalitetu jo 1955. prikupljeni, dijelom i publicirani povrinski nalazi crne srednjovjekovne keramike (Dekker 1959: katal. 56; akovo 1966: 12; Bulat 1974: 6). Historiografski podaci Tijekom iduih nekoliko stoljea, kada je na graditu podignut tvrdi plemiki grad, selo Pauje se u okviru feudalnog posjeda Gorjanskih spominje samo jedanput i to kao Podwowchya 1477./78. (Bsendorfer 1910: 216; Markovi 1976: 322). Meutim, vijesti o utvrdi koja bi se nazivala Pauje ili slino, dosad nisu poznate. Moda bi ih trebalo traiti u listinama nestale srednjovjekovne upe Poljana, 17
zabiljeene jo 1332., koja je, kako se ini, leala jo blie gradini, oko 3 km S u smjeru sela Podborja, pa joj je ve zbog prostorne blizine mogla ostaviti i ime. Na vjerojatnoj lokaciji negdanjeg sela Poljane, prema Szabovim su se terenskim biljekama, oko 1914. jo vidjele ruevine gotike crkve sv. Ivana Evanelista (Kara 1992). Kako se to selo Poljana, s rangom nahije u kadiluku akovo (kasnije Gorjan), odralo i tijekom razdoblja turske vladavine, zabiljeeno je u prvom osmanskom katastralnom defteru 1545., gdje je izriito navedena i ruinirana tvrava Poljana (abanovi 1982: 220). U prilog takvoj povijesnoj relaciji Poljana pauka gradina govori i slubeni komorski popis iz 1702. (DA, Bakich 1720), u kojem se na brijegu kod Pauja spominju ruevine i temelji tvrave zvane Poljan(sk)a: Paqus Povuchie... Hic in monte antiquitas etiam arx fuit Pollyanszka vocata, cujus adhus aliqua rudera et fundamenta extant... (Smiiklas 1891: 321; Mauran 1966: 115; Markovi 1976: 322; Sran 2000: 148; Kai 2004: 244). Ne navodei precizniju lokaciju i Pavii (1970: 202) biljei da se na akovakom tlu nalazilo selo Poljana sa starim tvrdim gradom. Vie otvorenih pitanja izaziva do sada neubicirani i u povijesnim izvorima nepotvreni Grad Sv. Elizabete, koji je u klasinoj osmanskoj historiograji jo poetkom 19. st. spomenut u opisu Katzijanerove bojne protiv Turaka, prosinca 1537. Ondje se navodi da se vitez Ladislav More s dijelom trupa iz tabora kod Gorjana povukao lijevo u brda, u svoju utvrdu Sv. Elizabete (Hammer (1836)1979: 407), to topografski sasvim odgovara poloaju Pauja. Opisujui isti dogaaj Bsendorfer (1910: 319) nedvosmisleno ubicira grad Sv. Elizabete zapadno u gorju, u dolini Vuke istono od Pauja, otvarajui cijeli splet historiografskih nedoumica za budua istraivanja. Preliminarni zakljuci Na temelju provedenih rekognosciranja mogue je konstatirati da je pauka utvrda po svome skrovitom visinskom smjetaju, zemljanim fortikacijskim elementima i osobito po dimenzijama i pravilnom, umjetno dotjeranom krunom obliku vrlo slina ranosrednjovjekovnom graditu u oblinjem Ratkovu Dolu (Kara 1991a) i openito iroko rasprostranjenom tipu krunih zemljanih staroslavenskih gradita, u tlocrtu usporedivih s onima u Gudovcu, Mrsunjskom Lugu, Sv. Petru Ludbrekom, Kolovaru itd. Stoga moemo pretpostaviti da je zemljani planum s krunim opkopom, na moguem prapovijesnom stratumu, nastao ve u prvoj medievalnoj fazi prije 12. st., a tragovi kamenog zia naknadni su fortikacijski dodaci koji su kao razvojna faza plemikoga tvrdoga grada mogli nastati najdalje do turskog prodora 1537., kada je utvrenje razoreno i naputeno. Za precizniju dataciju bit e potrebno provesti odgovarajua arheoloka iskopavanja. Prijedlog zatitnih mjera S obzirom na to da se lokalitet nalazi podalje od naselja i glavnih putova, takoer i izvan podruja poljodjelskoga koritenja, trenutano nije ozbiljnije ugroen. Meutim, znatne su devastacije na povrinskom dijelu gradita uinjene u razdoblju do 1990., od kada su zbog ve spomenutih vojnih aktivnosti zaostali brojni nekonsolidirani eksplozivni krateri i kopani zaklonski rovovi. Stoga bi na lokalitetu trebalo provesti probna sondana iskopavanja
da bi se utvrdilo u kolikoj je mjeri poremeena stratigraja zemljanog planuma, te ima li jo ouvanih temeljnih ostataka zia. To bi omoguilo pripremu programa za eventualna budua sustavna istraivanja i prezentaciju lokaliteta. Budui da je gradite danas gusto obraslo samoniklom umom, u meuvremenu bi trebalo osigurati sjeu i krenje zelenila i osobito, uz arheoloki nadzor, vaenje panjeva iz kulturnog sloja. U sklopu pravnih mjera zatite, na temelju izvjea koje je dostavljeno nadlenom Konzervatorskom odjelu u Osijeku, preporueno je pokretanje postupka preventivne zatite toga arheolokog lokaliteta. Literatura Bsendorfer 1910 J. Bsendorfer, Crtice iz slavonske povijesti..., Osijek, 1910. Bulat 1974 M. Bulat, Kroz najstariju prolost akova i akovtine, akovaki vezovi (prigodna revija), akovo, 1974: 4 6.
Dekker 1959 H. Dekker, akovo i njegova okolica kroz kulturno historijske spomenike, akovo, 1959. akovo 1966 akovo turistiki vodi, akovo, 1966. Hammer (1836) 1979 J. von Hammer, Historija turskog (osmanskog) carstva, 1, Zagreb, 1979. Kai 2004 D. Lj. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 2004. Kara 1991a Z. Kara, Gradite Ratkov dol Radanovac, srednjovjekovna utvrda kod akova, Obavijesti HAD, XXIII, 1, Zagreb, 1991: 31 34. Kara 1991b Z. Kara, Srednjovjekovna utvrda Krndija kod akova, Obavijesti HAD, XXIII, 2, Zagreb, 1992: 59 62. Kara 1992 Z. Kara, Srednjovjekovno gradite Banovac Podgorje kod akova, Obavijesti HAD, XXIV, 1, Zagreb, 1992: 102 106. Markovi 1976 M. Markovi, akovo i akovtina, Zbornik akovtine, 1, Zagreb, 1976: 147 347. Mauran 1966 I. Mauran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698 i 1702, Osijek, 1966.
Pauje Grad, tlocrtna skica zemljanoga gradita (izradio: Z. Kara)
18
Pavii 1970 S. Pavii, Slavonija u svojem naselnom razvitku od trinaestog stoljea do danas, Zbornik I. znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, Osijek, 1970: 191 236. Smiiklas 1891 T. Smiiklas, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, II, Zagreb, 1891. Sran 2000 S. Sran, Naselja u istonoj Hrvatskoj krajem 17. i poetkom 18. stoljea, Osijek, 2000. abanovi 1982 H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982. Dokumentacijski izvori AFZ Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Katedra za urbanizam prostorno planiranje i pejzanu arhitekturu: terenska dokumentacija znanstvenog projekta 0054029 DA Dijecezanski arhiv akovake biskupije: Bakich 1720 P. Bakich, Popis vlastelinstva akovo 1720. g., rukopis HDA-Kz Hrvatski dravni arhiv, Zagreb Kartografska zbirka/fond katastarskih karata: K.O. Pauje, s. 3, 4, 8, 9 (1863.) KOS Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine Konzervatorski odjel u Osijeku: evidencijska lista kulturnih dobara, kartica E-1173. NSK-Kz Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb Kartografska zbirka/fond vojnih topografskih karata: m 1:75000 zone 24. col. XVIII (1880.), m 1:10000 (1931.), m 1:50000 (1950.) Zlatko Kara Summary On the NW slopes of Mt Krndija, above Lake Borovik, not far from the village of Pauje in the akovo area, reconnoitring and architectural documentation of a large earthen construction of unknown name was carried out; the local people call it Turkish Castle and Pauje Hill Fort, or Borovik Hill Fort, while on maps it is marked as Castle. According to historical sources, this archaeological site can be related to the vanished fort called Poljanska, or St. Elizabeths Castle, the last time mentioned at the time of the Turkish inroads in 1537, when it was owned by Ladislav More. This is a circular motte, positioned peninsula-wise, partially protected by the water of Lake Borovik (earlier a marshy valley of the Vuka River). The central circular plateau has a diameter of about 45 m, an imposing height of 10-12 m, and it is surrounded by a single deep ditch and a bank 3-8 m high. There are practically no signs of any architecture in the eld, although up to 1945 there was still a section of stone wall, 3-4 m high. In earlier reconnoitring, surface remains of medieval ceramics were found, and there was an indication of a still unconrmed Copper Age layer, which tells of the possibly very long continuity of the use of this area. Morphologically, the structure at Pauje corresponds to a very widespread group of early medieval fortications created before the 12th century, and the traces of the stone wall are more recent fortied additions, which might have been created at the latest by the beginning of the 16th century, when the Turkish advances resulted in its being razed and abandoned.
Redni broj: 8 Lokalitet: trbinci Naselje: Budrovci Grad/opina: akovo Pravni status: P-236 Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom 2005. godine Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nastavio je sustavno arheoloko istraivanje kasnoantikog groblja na trbincima (ui toponim Ribnjak) koje je zapoelo 1993., a traje neprekidno od 1999. Iskopavanje u 2005. obavljeno je u suradnji s Muzejom akovtine u akovu, koji je na temelju prethodnog ugovora sklopljenog s Odsjekom za arheologiju HAZU-a bio podnositelj molbe za dodjelu novanih sredstava, a usto je pruio organizacijske i raunovodstvene usluge. Struna voditeljica istraivanja bila je dr. sc. Branka Migotti, znanstvena savjetnica u Odsjeku za arheologiju HAZU-a i voditeljica znanstvenog projekta Romanizacija i kristijanizacija hrvatskoga dijela june Panonije. Sredstvima tog projekta omoguuje se objava rezultata iskopavanja na trbincima. Strunu ekipu inili su Tino Lelekovi, asistent u Odsjeku za arheologiju HAZU-a, te studenti arheologije Danijela Roksandi, Natalija Gjeri i Silvio Stankovi. Broj radnika varirao je prema potrebi (od deset do etiri), a osigurano je i neprekidno cjelodnevno uvanje terena. Iskopavanje je trajalo od 6. do 23. lipnja, ukupno 10 radnih dana, jer su zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta radovi bili zaustavljeni 5 dana. Arheoloko nalazite trbinci sastavljeno je od zaravni u sjevernome dijelu, te dvaju niskih breuljaka na junome dijelu, meusobno razdvojenih prosjekom smjera S-J u kojemu je izvor vode. Danas je to poljoprivredno zemljite ukupne povrine oko 63 ha. Pretpostavlja se da se ondje nalazilo rimsko naselje Certissia, poznato ne samo iz antikih povijesnih izvora, nego i iz natpisa na kamenu kojemu se, meutim, ne zna sigurno mjesto nalaza. S obzirom na to da je nalazite u velikoj mjeri uniteno stoljetnim izoravanjem, a djelomice i graevinskim radovima koji ga jednako ugroavaju i danas, sustavno iskopavanje ondje ujedno je i zatitno, a cilj mu je dvostruk: istraivanje nepokretne grae (zidanih grobnica, oekivane naseobinske arhitekture na drugim poloajima) i prikupljanje pokretnih nalaza. Zasad se sustavno istrauje kasnoantiko groblje na padini istonog breuljka. Iskop 2005. nadovezao se na zapadni rub prostora istraenog 2004. Od ukupno iskolene i geodetski snimljene povrine od 250 m2 istraen je prostor od 135 m2, podijeljen na 6 blokova (5 novih blokova/B 44, B 46-49/ od po 25 m2, te dio B 43, djelomice istraen u 2004.). Blokovi su bili podijeljeni na kvadrante oznaene brojevima 1 i 2 od sjevera prema jugu, te slovima A i B od zapada prema istoku. Geoloko-pedoloka vertikalna stratigraja jednostavna je, a ini je orai sloj tamnijega sivo-smeeg humusa (SJ 1) debljine 0,20-0,50 m, na koji se nastavlja uto-oker-crvenkasta ilovasta zemlja, zdravica u smislu kulturnih nalaza (SJ 2). U SJ 2 ukopane su arheoloke pojave od prapovijesti do novoga vijeka. Kulturni sloj zapoinje na samoj povrini na kojoj se zapaaju usitnjeni komadi keramike i opeke, te rijetki prapovijesni mikroliti, a donja razina varira mu od 0,35 do 2,60 m, ovisno o dubini na kojoj su arheoloke pojave 19
trbinci, detalj groba 101 (foto: T. Lelekovi)
ukopane u sterilnu ilovau. Ukupna dubina iskopa iznosila je, ukljuujui nadzorne rovove, od 0,75 do 2 m. Groblje je smjeteno na padini brijega (zakoenost iznosi oko 0,1 m na metar duine u smjeru S-J), to dodatno pojaava poremeenost slojeva u dubini oranja. Arheoloki je prol nalazita vieslojan. Njegova je osnova groblje s kosturnim ukopima iz 4. st., smjeteno na poloaju neolitikog naselja. Meutim, nalazite je bilo naseljeno, ili barem posjeivano, i u poslijeantikome razdoblju, o emu svjedoi podatak da se na mjestu pojedinih sruenih zidanih grobnica zatjeu ulomci keramikih posuda iz 16.-17. st. Osim toga, uoen je i jedan recentni ukop (u okviru SJ 70). Ukupno je nominalno istraeno 26 stratigrafskih jedinica: SJ 1, 2,
trbinci, grob 113 i detalj groba (foto: T. Lelekovi)
15, 43, 48-51, 59-75 (brojevi nisu u neprekinutome slijedu, jer su pojedine cjeline uoene u 2004., a istraene u 2005.), ali je stvarno u pitanju vei broj njih. Naime, pojedine cjeline koje se dijele na vei broj jedinica oznaene su istim glavnim brojem, te podbrojevima (primjerice arhitektura i zapuna grobnica). Spomenute stratigrafske jedinice sadravaju 2 prapovijesne jame i 1 prapovijesni jarak, 17 kasnoantikih grobova, jedan ukop iz 16.-17. stoljea, jedan recentni ukop, te 4 zasad vremenski i sadrajno nerazjanjena ukopa. Sve su se stratigrafske jedinice na povrini SJ 2 oitovale kao mrlje boja razliitih od boje zdravice, ovisno o vrsti SJ, odnosno njihovoj zapuni: 1. tamnosive zemlje; 2. razliite nijanse ute ilovae, prazne ili pomijeane s esticama smrvljene buke i opeke; 3. ispremijeani humus i zdravica (SJ 1 i SJ 2) ute i tamnosivo-smee boje. Pojedine stratigrafske jedinice meusobno su se presijecale, upuujui na vertikalnu stratigraju koju je naknadno potvrdila i vrsta pokretne grae. U sluaju kasnoantikih ukopa pritom se nije mogla razluiti eventualna vertikalna stratigraja, koja se, meutim, jasno oitovala kod nekih drugih pojava. Tako je, primjerice, prapovijesni jarak (SJ 15) presjeen sa SJ 70, odnosno jamom u kojoj je graa iz prapovijesnog jarka, potpuno razorene zidane antike grobnice i ukopa iz 16.17. stoljea bila toliko ispremijeana da nabrojene cjeline nije bilo mogue dokumentirano razdvojiti. Prilike u SJ 70 vjerojatno e biti razjanjene kada se ona cjelovito iskopa u predvienom nastavku istraivanja. Vertikalna stratigraja uoena je kod pojedinih grobnih ruevina, u kojima je naena prapovijesna (npr. SJ 62, 64 i 74) ili novovjeka keramika (ve spomenuta SJ 70). Kasnoantiki sloj, koji prevladava na nalazitu, sadravao je ukupno 17 kosturnih grobova, od ega 11 ukopa u zemljanoj raci (G 93, 94, 100, 104 108, 110, 112, 115), 2 u drvenome lijesu i zemljanoj raci ( GS 101, 113) i 4 u zidanim grobnicama. Jedna od njih (GA 85) bila je djelomice razorena, a preostale 3 (GA 109, 111 i 114) potpuno. GA 85 bila je zidana naizmjeninim redovima sivo-bijele buke i opeke, iznutra obukana crvenom zaglaenom bukom, zidova zakoenih od temelja prema krovu, mjestimice sauvana do visine od 1,30 m. Kod triju potpuno razorenih grobnica u vrstom su obliku sauvani jedino mjestimini otisci zidova u temeljnoj buci, te vea ili manja koliina smrvljene opeke i buke. Usprkos tome to arheoloka graa na trbincima u novije vrijeme stradava ponajvie zbog poljoprivrednih i graevinskih radova, tako temeljita razorenost moe se protumaiti jedino naknadnim iskoritavanjem graevinskog materijala. To se po svoj prilici zbivalo u 16.-17. stoljeu, na to upozoravaju nalazi keramike iz tog razdoblja na razliitim mjestima, a u pravilu uza zidane grobnice. Ukopi u drvenim ljesovima posvjedoeni su ne samo nalazima avala, nego i tragovima istrunutog drveta ispod i uokolo kostura. Zemljane su rake pravokutne, a uobiajena (zamijeena) dubina im se kree od 0,30-0,65 m. Budui da antropoloka analiza jo nije gotova, nije poznat toan broj, odnosno odnos spola i roda pokojnika. Grobovi su u pravilu sadravali po jednog pokojnika, osim dvostrukog ukopa u G 113. Pokojnici su beziznimno bili isprueni na leima, orijentirani SZ-JI (glava na zapadu). Samo u sluaju dviju grobnica (SJ 62/GA 109, SJ 69/GA 114) pojavljuje se orijentacija S-J s veim (GA 114) ili manjim (109) otklonom prema istoku, to je ujedno iznimka na tom nalazitu u cjelini. Nema sumnje da je poloaj pokojnika u grobnicama odgovarao poloaju graevine, ali se to, zbog velike razorenosti i rasprenosti 20
stanovit broj njih potpuno je uniten, to se osobito odnosi na staklenu grau. Nakon zavretka radova, teren je nasut zemljom iz iskopa, ime je omoguena daljnja poljoprivredna obrada. Djelomice sauvana zidana grobnica (GA 85) ostavljena je u stanju u kojem je zateena. Arheoloka, antropoloka i paleontoloka graa privremeno e biti pohranjena u Odsjeku za arheologiju HAZU-a, a nakon ienja i zatite, te strune i znanstvene obrade, arheoloki e predmeti biti predani Muzeju akovtine u akovu. Literatura Migotti i ostali 1998 Branka Migotti, Mario laus, Zdenka Dukat, Ljubica Perini, Accede ad Certissiam, Antiki i ranokranski horizont arheolokog nalazita trbinci kod akova, Zagreb, 1988. Migotti, Perini 2001 Branka Migotti, Ljubica Perini, Nekropola na trbincima kod akova u svjetlu kasnoantikog horizonta Panonije, ARR, 13, Zagreb, 2001: 103 - 204. Migotti 2004 Branka Migotti, Kasnoantika nekropola na trbincima kod akova iskopavanja u 2001., ARR, 14, Zagreb, 2004: 141 246. Migoti, Pavlovi 2005 Branka Migoti, Ivo Pavlovi, Lokalitet: trbinci, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 12 14. dr. sc. Branka Migotti Summary From 1999 a systematic (and rescue at the same time) archaeological researches of a Late Roman cemetery have been going on at the site of trbinci near akovo, a hypothesised location of the Roman settlement Certissia. So far 115 late Roman interments have been excavated. The 2005 campaign took place from 6th to 23rd June. Of this time span only 10 days were spent in the eld, due to unfavourable weather conditions. The area excavated in 2005 comprised 135 square metres. The cultural layer started from the very surface and reached the relative depth of 0,50 - 2,60 m, comprising 4 cultural/chronological layers: prehistoric, late Roman, 16th -17th century, recent. Of the total of 26 archaeological features there were 2 Neolithic pits and 1 ditch, 1 pit comprising pottery from the 16th -17th centuries, one recent pit of unidentied nature and 4 additional pits of unidentied nature and chronology; the remainder yielded 17 late Roman burials. They comprised 11 graves in earth pits (G 93, 94, 100, 104108, 110, 112, 115), 2 burials in wooden cofns and earth pits (GS 101, 113) and 4 mortared grave vaults (GA 85, 109, 111 and 114). The masonry (mortared tiles) of one of them (GA 85) was at one point preserved up to the height of 1,30 m, while the remainder three (GA 109, 111, 114) were completely crushed, only solid traces being scanty sporadic imprints (negatives) of the walls in the mortar. Since only a small quantity of crushed masonry has been preserved in the ll of each of them, it should be supposed that the cause of the robbery was a search for usable building material in past times. Burials in wooden cofns were witnessed not only by residual nails, but also by traces of rotten wood at places around the skeletons. Earth pits are rectangular or sub-rectangular, of various measurements (approximate depth varying from 0,30 21
trbinci, grobovi 108 i 110 (foto: B. Migotti)
kostiju, nigdje nije moglo dokumentirati. Poloaj ruku bio je razliit: obje uz tijelo; obje u krilu ili prekriene na trbuhu; jedna u krilu, a druga na prsima, ramenu ili pruena niz tijelo. Stanje sauvanosti kostura kree se od veoma dobrog do veoma loeg, tako da su pojedini od njih bili vidljivi samo u tragovima trulei na dnu rake. Prosjena sauvanost je osrednja. Od ukupno 17 grobova/grobnica, 11 je sadravalo 25 priloga: GA 85 (1. bronana perla); G 93 (1. zdrobljena staklena aa uz lijevo stopalo); G 94 (1. bronana naunica s lijeve strane lubanje, 2. bronana narukvica na desnoj ruci, 3. bronani privjesak (?) na donjoj vilici); G 100 (1. staklena aa uz lijevo stopalo); GS 101 (1. bronani okovi drvene kutije ispod lubanje i s obje njene strane, 2. staklena boca ispred lijevog stopala); G 104 (1. bronani novac otprilike na poloaju glave unitenog kostura); G 105 (1. staklene perle oko vrata, 2. bronana narukvica na desnoj ruci, 3. zdrobljena staklena boca uz lijevo stopalo); G 106 (1. staklene perle oko vrata, 2., 3. i 4. dvije bronane narukvice i jedna kotana na lijevoj ruci, 5. bronana narukvica na desnoj ruci, 6. staklena boca uz lijevo stopalo); G 107 (1. bronani novac na zdjelici); G 108 (1. staklena aa uz desnu potkoljenicu, 2. staklena boica na prsima); GS 113 (1. stakleni vr s lijeve strane glave, 2. i 3. stakleni vr i staklena aa uz lijevo stopalo; 4., 5. i 6. 3 bronane narukvice na lijevoj ruci, 7. staklene perle oko vrata). Stanje ouvanosti priloga znatno varira pojedini su predmeti popuno itavi, drugi oteeni ili polomljeni, a
trbinci, zidana grobnica 85 (foto: T. Lelekovi)
m to 0,65 m), and all graves but one (double burial 113) were single. All of them were extended supine burials. The orientation was in most cases NW-SE, with the exception of grave vaults 109 and 114 whose orientation was N-S, this being a new phenomenon in the whole of the so far excavated portion of the cemetery. The position of hands varied: straight at sides; crossed on pelvis or abdomen; one on pelvis and another straight; one on pelvis and another lifted to breast or shoulder. The state of preservation of the skeletons varies considerably from excellent (rarely) to complete decomposition. In the 11 of the total of 17 burials grave goods (covering all artefacts found with the skeleton or around it) were found, featuring 25 pieces as follows: GA 85 (1. bronze bead); G 93 (1. crushed glass beaker by the left foot); G 94 (1. bronze earring on the left side of the skull, 2. bronze bracelet on the right hand, 3. bronze pendant (?) on the lower jaw); G 100 (1. glass beaker by the left foot); GS 101 (1. bronze ttings of a wooden casket by the both sides and underneath of the skull, 2. glass bottle in front of the left foot); G 104 (1. bronze coin on approximately the place of the head of a decomposed skeleton); G 105 (1. glass beads around the neck, 2. bronze bracelet on the right hand, 3. crushed glass bottle by the left foot); G 106 (1. glass beads around the neck, 2.,3. and 4. two bronze and one bone bracelet on the left hand, 5. bronze bracelet on the right hand, 6. glass bottle by the left foot); G 107 (1. bronze coin on the pelvis); G 108 (1.glass beaker by the right shank, 2. glass balsamarium on the chest); GS 113 (1. glass jug by the left side of the skull, 2. and 3. glass jug and glass beaker by the left foot; 4., 5. and 6. 3 bronze bracelets on the left hand, 7. glass beads around the neck.). The state of preservation varies from very good to extremely bad, the latter particularly when glass vessels are concerned. The excavation trench was subsequently lled with the extruded earth, in order to enable further agricultural activity. The archaeological material, as well as animal and human bones, have been transported to the Department of Archaeology of the Croatian Academy of Sciences and Arts for study, to be subsequently handed over to the Museum of the akovo Region.
Zmajevac, grob 141 (foto: S. Filipovi)
121,68 m do 121,24 m. Dubina ukopa je od 0,30 m do 2,05 m. Istraeno je 10 ukopa u pravokutnim grobnim rakama (G 141, 142, 143, 144, 145, 146, 147, 150, 157, 158); 3 ukopa u kvadratnim rakama (G 149, 151, 153 ) i 2 ukopa u ovalnim rakama (G 155, 156). Svi su ukopi kosturni, dobro sauvani, osim u G 148 i G 152 gdje je sauvano neko-
Redni broj: 9 Lokalitet: Vrhegy Mocsols (Zmajevac) Naselje: Zmajevac Grad/opina: Kneevi Vinogradi Pravni status: P-274 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Godine 1999. zapoelo je istraivanje kasnoantike nekropole u Zmajevcu, na lokalitetu Vrhegy Mocsols i do sada je otvorena povrina od 1100 m u okviru koje je istraeno 140 grobova (Filipovi 2005). Arheoloko istraivanje na lokalitetu kasnoantike nekropole nastavljeno je od 3. do 27. rujna 2005. godine. Struna voditeljica istraivanja je Slavica Filipovi, prof., via kustosica i voditeljica Pododjela antike arheologije Muzeja Slavonije. Sustavno arheoloko istraivanje nancira se sredstvima Ministarstva kulture. Godine 2005. istraeni su blokovi 36/41, 40/42, 43, 44, 46/47, na povrini od 170 m2 u okviru kojih je istraeno 18 grobova. Nakon humusnog sloja (SJ 1), u sloju lesa (SJ 2) denirane su grobne rake na apsolutnoj visini od 22
Pinterovi 1961 Danica Pinterovi, O rekognosciranju baranjskog sektora limesa, Limes u Jugoslaviji, 1, Beograd, 1961: 43 45. Pinterovi 1969 Danica Pinterovi, Problemi u istraivanju Limesa na sektoru Batina Skela Ilok, Osjeki zbornik, 12, Osijek, 1969: 53 69. Slavica Filipovi Summary In 2005, an area of 170 m2 was investigated, comprising 18 graves of a necropolis of Late Antiquity in the village of Zmajevac. All the interments were skeletal, in earth pits. The deceased were placed in an extended position in rectangular, square and oval graves. The interments in the earth pits were individual, except in G 158, where there was a double burial. Grave goods were found in 18 interments (not in the interment in G 154), and consisted of glass and ceramic vessels, jewellery of metal and bone, iron knives, and bronze coins that date the graves to the second half of the 4th century.
Zmajevac, keramiki vr i staklena aa iz groba 144 (foto: S. Filipovi)
liko zuba i kostiju ruke. Pokojnici su poloeni u ispruenom poloaju, a ukopi u grobovima bili su pojedinani, osim u G 158 gdje je dvojni ukop. Prilozi su zateeni kod 17 ukopa, osim kod ukopa u G 154, a sadravali su posude od stakla i keramike, nakit od metala i kosti, eljezne noeve, okove i avle od eljeza te novce od bronce. Materijal datira grobove u drugu polovinu 4. st., a nalazi se dokumentiran u Popisu nalaza od br. 580 do br. 713, Popisu uzoraka od br. 265 do br. 304. Terenska dokumentacija nalazi se u Popisu crtea od br. 496 do br. 560. Arheoloki nalazi, kao i dokumentacija, pohranjeni su u Pododjelu antike arheologije Muzeja Slavonije. Literatura Filipovi 2005 Slavica Filipovi, Lokalitet: Vrhegy Mocsols (Zmajevac), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 15 17. Minichreiter 1987 Kornelija Minichreiter, Arheoloko blago Baranje, Anali Zavoda za znanstveni u umjetniki rad JAZU u Osijeku, 5, Osijek 1987., 90
23
V U K O VA R S K O - S R I J E M S K A U PA N I J A
10 Bogdanovci Vonjak 11 Dvor knezova Ilokih 12 Marikovo Duge njive 13 Popernjak 14 Sopot 15 Vinkovci Ul. J. Ivakia 2a 16 Vinkovci Ul. M. Gupca 73
17 Vinkovci Ul. S. Radia 19 18 Vinkovci Ul. V. Nazora 3 19 Vinkovci zatiena zona grada 20 Vinkovci, Andrijaevci, Ivankovo, Markuica, Tordinci, Nutar, Stari Jankovci 21 Vuedol vinograd Streim
24
Vukovarsko-srijemska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 10 Lokalitet: Bogdanovci Vonjak Naselje: Bogdanovci Grad/opina: Bogdanovci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje U Gradski muzej Vukovar 22. travnja 2005., gosp. i ga Tadijanovi donijeli su brojne ulomke keramike kostolake i vuedolske kulture te su izvijestili da u dvoritu obiteljske kue (Ulica M. Gupca 66, Bogdanovci) kopaju za bazen veliine 7x4 m. Osim ulomaka keramike naili su i na tvrdu zapeenu zemlju na kojoj je bio obraen kamen (rvanj) i razbijena posuda. Nakon izlaska na teren, utvreno je da je rije o dvjema fragmentarnim podnicama. Zatitno iskopavanje trajalo je 11 dana (27. travnja 13. svibnja 2005.), a vodila ga je Mirela Hutinec. Radove je nancirao Gradski muzej Vukovar. Bogdanovci su smjeteni na desnoj obali Vuke, u mikroregiji vinkovako-vukovarske lesne zaravni, pet kilometara zapadno od Vukovara. Poloaj Vonjak smjeten je na platou koji je najvia toka u okolici (kota 665, na k.. 325/3, nalazi se na 99,68 m n.m.). Dominira nad rijekom Vukom i dvama oblinjim potocima (Savak i Kerve) koji se u nju ulijevaju. S platoa se na sjever prua pogled na dolinu (poloaj Buk) u kojoj se nalazi tumul (1972. istraivao ga je prof. A. Dorn). Nasuprot platou nalazi se srednjovjekovni poloaj Mikola. Gospodin Tadijanovi 2005. prvi je put orao iza obiteljske kue do dubine 0,30 m. Tada se pojavilo mnotvo povrinskih nalaza (keramike, kosti i litikog materijala). Jednako je i na susjednim oranicama (tj. cijelom platou). Povoljan strateki poloaj ini se idealnim za eneolitiko naselje. Povrinski nalazi s platoa svjedoe o prisutnosti badenske, kostolake i vuedolske kulture. Sonda veliine 7x4 m irom je stranom bila okrenuta prema sjeveru i nalazila se na zapadnom rubu platoa. Budui da je vlasnik iskop zapoeo stepenasto, bilo je potrebno najprije ukloniti slojeve iznad nivoa podnice koji su ostali u zapadnom dijelu sonde. Sauvan je dio podnice (objekt A) u kutu kue. Na tom se mjestu podnica podie te u zapadnom dijelu prelazi u zid. Oko podnice i u jami pronaeni su veliki komadi kunog lijepa (zida). U junom dijelu podnice nema, dok ju je u sjevernom dijelu presjekla jama (br. 1). Ispod objekta A tragovi su loe ouvane podnice
Bogdanovci Vonjak, istraena sonda (foto: M. Hutinec)
Bogdanovci Vonjak, ugao kue s komadom zida (foto: M. Hutinec)
(objekt B). Zapadno od objekta A, oko jame i kroz njezinu sredinu, nalazio se debeo ut naboj lesa. Gornji nivo jame 1 nije uoen jer ga je vlasnik zemljita ve bio iskopao. Relativna dubina jame (od nivoa na kojem je poelo istraivanje) jest 2,64 m. Jama se nastavlja u sjeverni prol te je stoga nije bilo mogue u potpunosti istraiti. Nepravilna je oblika i djelomice je probijena i preslojavana utim nabojima lesa, a sadravala je i tragove gara i pepeljaste zemlje. Bogata je keramikom i ivotinjskim kostima. Pokraj jame 1 nalazila se jedna manja jama (1A), gotovo spojena
Bogdanovci Vonjak, pogled s platoa prema Vuki (foto: M. Hutinec))
25
This is a multi-layered site, and the ceramic nds showed the presence of Baden, Kostolac and Vuedol cultures, together with sporadic nds from the Bronze and Iron ages. As well as ceramics, a mass of lithic material was found, daub and animal bones. As for immovable material, two damaged oors were explored, i.e., the restored oor of a house with its corner and a piece of the wall, and a large and deep pit of irregular form that comes into the northern prole of the excavation. The material collected is stored in Vukovar City Museum and expert treatment is underway.
Bogdanovci, pogled s platoa prema sjeveru na ostatke tumula (foto: M. Hutinec)
s jamom 1. U 8 uoen je sloj zapeene zemlje koji nije bio kompaktan niti je inio konstrukciju, a nalaza takoer nije bilo. Osim u jami i na podnici, nalaza keramike bilo je i u slojevima. Zdravica se pojavila na relativnoj dubini od 1,6 m. Keramiki nalazi pripadaju nositeljima badenske, kostolake i vuedolske kulture, ali je pronaeno i nekoliko ulomaka iz bronanog i eljeznog doba. Od kamenih izraevina pronaen je rvanj (na podnici) i cijepani litiki materijal (jezgre, odbojci, sjeiva). Nalazi ivotinjskih kostiju vrlo su brojni. Bogdanovako podruje izrazito je bogato arheolokim nalazima. Prapovijesne kulture ostavile su vrijedna svjedoanstva. Kontinuitet naseljavanja moe se pratiti od neolitike sopotske kulture, preko eneolitikih kultura (badenska, kostolaka, vuedolska) te bronanog i eljeznog doba, dok su iz razdoblja antike nalazi sporadini. Iako je na poloaju Vonjak istraen samo mali segment naselja, taj lokalitet pokazao se vanim ne samo za Bogdanovce, nego i za razumijevanje itave arheoloke slike tog kraja, a potvrdio je kontinuitet naseljavanja u kasnom eneolitiku te bronanom i eljeznom dobu. Literatura Balen-Letuni et al. 1998 D. Balen-Letuni i drugi, Bogdanovci: svjedoanstvo o postojanosti vjekovnog hrvatskog naselja, Zagreb, 1998. Dimitrijevi 1968 S. Dimitrijevi, Sopotsko-lenelska kultura, Zagreb, 1968. Dorn 1973 A. Dorn, Glasnik slavonskih muzeja, 23, Vukovar,1973: 22 30. Vukovar 1994 Vukovar Vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994. Mirela Hutinec Maja Buni Summary Protective excavation was carried out in April and May 2005, lasting for 11 working days, in the courtyard of a family house in Bogdanovci (Ul. Matije Gupca 66, Vonjak position), after the owner of the land, T. Tadijanovi, had informed the Museum of many nds. A test dig sized 7x4 m (dimensions of excavation for a pool) were examined. 26
Redni broj: 11 Lokalitet: Ilok Dvor knezova Ilokih Naselje: Ilok Grad/opina: Ilok Pravni status: Z-1149 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 12. rujna do 6. listopada 2005. godine, petu godinu zaredom provedena su istraivanja pod vodstvom prof. dr. sc. . Tomiia (zamjenici voditelja istraivanja bili su dr. sc. Marko Dizdar i mr. sc. Bartul iljeg). Iskopavanja su ove godine provedena i nancirana u okviru projekta Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijea Europe: Istraivanje, obnova i revitalizacija kulturne batine Ilok Vukovar Vuedol. Istraivanja od 2001. do 2004. potvrdila su postojanje ostataka sjevernog krila dvora knezova Ilokih (Tomii et al. 2005). U njima su istraeni glavni dijelovi sjevernog krila: sredinja dvorana s dvama stupovima, manja prostorija u sredini i zapadna prostorija u kojoj su tijekom istraivanja 2003. godine evidentirani tragovi eksplozija (Tomii 2003). Takoer su otkriveni i potpornjaci na sjevernoj i zapadnoj strani palasa. Cilj istraivanja 2005. bio je jasnije denirati pojedine detalje bitne za bolje razumijevanje ostataka sjevernog krila. Istraen je sjeverni dio prema Dunavu te prol koji je ostao izmeu povrina istraenih 2001. i 2002. godine. Istraena je povrina od 226 m. Na sjeveru izvan palasa pokuala se odrediti duina i broj potpornjaka te vidjeti kako su odreeni odnosi sjeverozapadnog kuta krila i potpornjaka na tom (kutu) uglu prema bedemima utvrenja Gornjega grada. Krajevi potpornjaka nisu sauvani na dubini od oko 2 m, ali se moe zakljuiti da su na toj razini znatno uniteni, jer su na dvama potpornjacima vidljive vee odvaljene gromade. Zapadni potpornjak na sjevernom zidu palasa upuuje na jednu raniju fazu izgradnje koja je moda u vezi sa zidom to lei ispod zida iz 19. stoljea otkrivenog 2003. i 2004. (Tomii et al. 2004). Zapadno usmjeren potpornjak na uglu palasa nije u doticaju s bedemima Gornjega grada. Dio veeg zida koji se vidio u prolu istraivanja iz 2003. pokazao se kao uruen dio potpornjaka. Slojevi nasipanja na sjeverozapadnom uglu palasa razliiti su od onih na ostalom dijelu sjevernog krila te ukazuju na drukiju osnovu i tijek razvoja nakon unitenja. Pretpostavljeni ulaz u grad na tome mjestu ostaje najprihvatljivije objanjenje na ovom stupnju istraenosti. U slojevima u tom kutu manje je ute, a vie lesa i organskih ostataka. Ima pokretnih nalaza iz raznih razdoblja (prapovijesna keramika, lule), pa se moe pret-
postaviti da su originalni slojevi poremeeni novovjekim preslojavanjem (premetanjem) materijala. Na zapadnom potpornjaku sjevernog zida nalazi se recentniji zid, vjerojatno iz 19. stoljea, koji zavrava vratima i iji se nastavak oekuje u neistraenom dijelu sadanjeg platoa prema Dunavu. Zid je moda u svezi sa sanitarnim vorom otkrivenim u istraivanjima 2004. te zidom koji je u svezi s baroknim podrumom na sjeveroistonom uglu palasa, a u ovim istraivanjima otkriven je njegov nastavak sve do najzapadnijeg potpornjaka na sjevernom zidu. Taj je zid graen opekom i lesom, a presjeen je ukopima za recentne kanalizacije koje su preko sredinje dvorane sjevernog krila izlazile prema padinama platoa. Stariji kanalizacijski odvodi raeni su od keramikih cijevi, a najmlau kanalizaciju ini kanal obzidan opekom u koji su poloene betonske cijevi. Petnaestak metara od sjeverozapadnog ugla palae prema Dunavu, plitko ispod povrine, otkrivena su dva zida graena opekom i siromanom bukom te ih treba vezati uz recentnije zidove. Slojevi na platou ispred sredinje dvorane sjevernog krila palae sastojali su se od ute, a u njima je bilo pokretnog materijala iz svih razdoblja (prapovijesna, antika, srednjovjekovna i novovjeka keramika, balzamariji, lucerne, pozlaene kosti, penjaci, koplja, lule i sl.). U jami uz potpornjak koji se nastavlja na unutranji zid istonog krila palasa naeni su ostaci dviju rokoko kalijevih pei. Ostaci dijelova pei bijele i tirkizne boje ukraeni su girlandama i medaljonima. Takoer su pronaeni metalni dijelovi i dijelovi unutranje konstrukcije pei od romboidnih i trokut-
nih opeka. Pei su inventar dvorca krajem 18. stoljea te su vaan nalaz za bolje razumijevanje naina ivota u dvorcu u novom vijeku. Nije otkriven oekivani potpornjak na sredini sjevernog krila, te se vjerojatno nalazi ispod kontrolnog prola ili je tako uniten da se ne vidi na trenutanoj razini istraenosti. Istraivanje u sjevernom krilu potvrdilo je prije utvrenu stratigraju u sredinjoj dvorani (Tomii 2003, 138; Tomii et al. 2004, 140). Ispod recentnog nasipa pojavio se sloj ute nastao razgradnjom dvorca u 17. st., nakon osloboenja od Turaka (Tomii 2004, 148). Izvaeni materijal posluio je za izgradnju tvrave Petrovaradin. U sloju su pronaeni ostaci novovjeke keramike, vea koliina crnih kaljevih penjaka, projektili i lule. Sloj debljine do jednoga metra leao je na sloju paljevine i sitnije buke. Sloj paljevine i buke nastao je u razdoblju od turskog osvajanja i djelominog unitenja sjevernog krila do osloboenja i razgradnje dijela dvorca. Naime, on lei na ostacima poda sredinje dvorane, ali i ve unitenih stupova dvorane. Upravo to navodi na pretpostavku da je sjeverno krilo znatnije stradalo ve prigodom turskog osvajanja. U sloju paljevine pronaen je vei broj eljeznih predmeta (brave, avli, arke), novac 16. stoljea, turska keramika, gotiki penjaci, manji olovni i vei eljezni projektili. Cijeli je sloj pregledan detektorom metala te je tako otkriven vei broj olovne tanadi, dva itava primjerka novca te dio treega. Pod dvorane sastoji se od pravokutnih opeka polegnutih u vapnenu buku. U junom dijelu istraene povrine otkrivena je vapnenica
Ilok Dvor knezova Ilokih, istoni pregradni zid sredinje dvorane s temeljnom stopom od kamena (foto: H. Kalafati)
Ilok Dvor knezova Ilokih, istraeni dio sredinje dvorane na nivou gotikog poda (foto: H. Kalafati)
27
Summary Research carried out in 2005 was the continuation of systematic archaeological investigation that has lasted several campaigns since 2001. The last investigation was aimed at a clearer denition of individual details crucial for the understanding of the northern wing of the Palace of the Dukes of Ilok in Ilok. It was established that the buttresses to the northern wall could not be completely dened at this level of the excavation. On the buttresses uncovered large pieces had been broken off and lay at a small distance from the edges of the buttresses. A wall discovered with a Baroque cellar in 2001 at the NE corner of the palace went on to the west with a slight deviation to the north, all the way to the westernmost buttress on the northern wall. Over the investigated area, modern sewage works were discovered that intersected this Baroque wall. Alongside the eastern buttress of the northern wing, a pit was discovered, in which the remains of two Rococo ceramic tiled stoves were found. The remains showed that they had been decorated with garlands and medallions in relief. Inside the central hall of the northern wing, the stratigraphy revealed by the research of 2002 and 2003 was conrmed. After the recent layers, a layer of rubble was found that was created when the fortication was broken down in the end of the17th century. Below this was a layer of cinders and minor pieces of plaster, which was created after the palace was taken by the Ottomans and demolished in the 17th century. The layer was rich in nds of iron objects (locks, nails, projectiles). With the use of a metal detector, a number of lead and iron projectiles were found in this later, as well as one partially preserved and two complete coins (one from the 16th century). As for moveable material, pieces of pottery from all periods were found, a balsamary, an oil lamp, a medieval spear, crossbow bolts, gilded parts of bones, Gothic and modern stove tiles, a coin (14th century), pipes, stone, iron and lead projectiles.
Ilok Dvor knezova Ilokih, zapadni potpornjak na sjevernom zidu palasa (foto: H. Kalafati)
koja je presjekla slojeve ute i sam pod. Ona je vjerojatno istodobna vapnenici otkrivenoj u istraivanjima 2002. godine, a rabljena je u doba obnove dvorca knezova Odescalchi (Horvat 2002, 200). Vapnenica je dijelom unitena recentnim zidom koji je unitio njenu sjeveroistonu polovicu. Zid je graen od opeke i cementne buke te je jedan dio ostao neizvaen, jer bi se vaenjem unitio pod ispod njega. Utvreno je takoer da pregradni zid sredinje dvorane lei na temelju od kamena ija se temeljna stopa nalazi 20-ak cm od zida. Za sve pregradne zidove sjevernog krila rabljeni su temelji od kamena. Konstatirano je postojanje ukopa za temelj vanjskog zida sjevernog krila te za temelj istonog stupa u sredinjoj dvorani. Nastavak istraivanja bit e usmjeren na deniranje sjeveroistonog i sjeverozapadnog ugla palae knezova Ilokih, potom unutranjeg zida sjevernog krila palasa, junoga dvorinog proelja palae, spojeva sjevernog krila s gotikim ostacima ispod baroknog dvorca knezova Odescalchi te razine unutranjeg dvorita. Literatura Horvat 2002 Analiza srednjovjekovne faze gradnje dvorca Odescalchi, Prilozi IAZ 19, Zagreb, 2002: 195 212. Lonjak Dizdar 2004 D. Lonjak Dizdar, Odnos daljske i bosutske grupe na prostoru hrvatskog Podunavlja poetkom starijega eljeznog doba, Prilozi IAZ, 21, Zagreb, 2004: 19 35. Tomii 2003 . Tomii, Na tragu srednjovjekovnog dvora knezova Ilokih (jlaki), Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: 131 150. Tomii 2004 . Tomii, Regensburg Budim Ilok, Kasnosrednjovjekovni penjaci iz dvora knezova Ilokih dokaz sveza Iloka i Europe, Prilozi IAZ, 21, Zagreb, 2004: 143 176. Tomii et al. 2004 . Tomii, M. Dizdar, B. iljeg, D. Lonjak Dizdar, Dvor knezova Ilokih. Rezultati istraivanja godine 2003., Obavijesti HAD, XXXVI/1, Zagreb, 2004: 134 145. Tomii et al. 2005 . Tomii, M. Dizdar, B. iljeg, D. Lonjak Dizdar, Ilok Dvor knezova Ilokih. Rezultati istraivanja 2004., AIA, 1/2005, Zagreb, 2005: 9 13. dr. sc. eljko Tomii dr. sc. Marko Dizdar dr. sc. Bartul iljeg Hrvoje Kalafati Kristina Jelini 28
Redni broj: 12 Lokalitet: Marikovo Duge njive Naselje: Lipovac Grad/opina: Nijemci Pravni status: R-753 Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od 29. travnja do 2. srpnja 2005. trajalo je zatitno arheoloko istraivanje za potrebe proirenja graninog prijelaza Bajakovo (voditeljica istraivanja: dr. sc. Ivana Iskra-Janoi; radove nanciralo Ministarstvo nancija). Zatieni lokalitet Marikovo Duge njive obuhvaa sljedee k..: 1068/1, 1068/2, 1069/2, 1069/3, 1067/1, 1067/2, 1066/1, 1066/2, 1065/1, 1065/2, 1964/1, 1064/2, 1063/1, 1063/2, 1063/3, 1259/1, 1259/2, 1259/3, 1260/3, 1260/4 i 1260/5. Podruje istraivanja tijekom Domovinskog rata nalazilo se na samoj bojinici, pa je zemljite u vie navrata trebalo oistiti od eksplozivnih sredstava. Podruje je zaraslo ikarom tako da je bilo potrebno ienje terena, a iz sigurnosnih razloga strojno je dignut sloj od 0,20 m, na povrini od 12.700 m. Nakon pripreme terena odreena je povrina prema projektu proirenja graninog prijelaza i iskolena povrina od 10.000 m na kvadrante 5x5 m.
bili pozvani pirotehniari. Zbog nalaza mina istraivanje na istonom kraju lokaliteta nije provedeno do kraja. U pojedinim kvadrantima problem je bila podzemna voda, a nakon kia vei je dio terena bio poplavljen. to se samog lokaliteta tie, on je morao biti uniten jo tijekom obrade zemljita, prije Domovinskog rata, te se sauvalo malo nalaza, a kako je podruje bilo pod minama, teren se nije mogao detaljno obii prije poetka radova. dr. sc. Ivana Iskra-Janoi Summary Protective archaeological research into the upanja Lipovac stretch of the D4 motorway was carried out in the period between April 19 and July 2, 2005. All told, an area of 7,000 m2 was investigated; this does not amount to the whole of the protected area, which has still not been swept for mines. Judging from the results of the excavations, the site must have been destroyed during the cultivation of the land (reconnoitred in 1990) and there were few nds still in existence. The site can be preliminarily dated to the time of the Slavonia-Syrmia Vatin culture (Lovas hoard phase) of the Bronze Age. Only the northern edge of the settlement is covered by the research area, since the land is slightly elevated southwards outside of the expropriation zone.
Marikovo Duge njive, teren nakon kie (foto: I. Iskra-Janoi)
Podruje lokaliteta Kratine (Marikovo Duge njive) registrirano je na temelju rekognosciranja 1990. kada je utvreno postojanje naselja iz starijega (haltatskog) i mlaega (latenskog) eljeznog doba. Prilikom zatitnih iskopavanja za juni trak autoceste D4, na poetku istog lokaliteta 2004. otkriveno je manje naselje otvorenog tipa iz keltskog razdoblja. Na podruju naselja pronaene su tri pei i zemunice. Poloaj naselja sugerira i postojanje veeg naselja, koje se upravo oekivalo na prostoru istraivanja 2005. Istraivanje je provedeno na povrini od 7000 m, koja e ui u proirenje graninog prijelaza Bajakovo s njegove june strane. To nije ukupna povrina koju je trebalo istraiti, ali ostali dio zatienih povrina jo nije siguran zbog minsko-eksplozivnih sredstava. Iskopavanje je poelo od zapadne estice prema istoku. Uz rubni dio iskopa prema junom traku autoceste, kvadranti A/1-5, ve se nakon prvoga otkopanog sloja sivo-smeeg humusa (SJ 1) apsolutnih dubina 79,72 80,64 m pojavila tvrda zdravica oker boje (SJ 2). Nakon te konstatacije odlueno je da se kopaju polovine kvadranata na suprotnim stranama na iskolenoj povrini. Na junoj strani u kvadrantima D i E/ 56 SJ 1 je imao i drugi otkopni sloj, koji je blago polukruan i sugerira rub naselja to se protee prema jugu. itav juni dio zatienih katastarskih estica blago je povien, pa se moe pretpostaviti da je na podruju istraivanja zahvaen samo sjeverni, rubni dio naselja. O tome govore i nalazi vrlo skromne keramike i bronanih tutula, koji pokazuju slinost s nalazima datiranima u vrijeme slavonsko-srijemske vatinske kulture (faze ostave Lovas) bronanog doba. Uz vrlo teke uvjete istraivanja, poevi od ienja terena, opasnosti od eksplozivnih sredstava, velik problem inila je i voda. Tijekom iskopavanja pronaena je i protutenkovska granata s neaktiviranim detonatorom, pa su
Redni broj: 13 Lokalitet: Popernjak Naselje: Bonjaci Grad/opina: Bonjaci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom listopada 2005. provedeno je zatitno arheoloko istraivanje uza sjeverni trak trase autoceste upanja Lipovac, na nalazitu Popernjak sjever, kod Bonjaka (struna voditeljica istraivanja: Mirjana Pauak iz Zaviajnog muzeja Stjepana Grubera iz upanje; radove su nancirale Hrvatske autoceste d.o.o.). Vei dio nalazita s june strane ceste istraen je 2004. godine (Marijan 2005). Muzej je u lipnju 2005. godine sklopio novi ugovor s Hrvatskim autocestama o arheolokom nadzoru zemljanih radova uz autocestu od upanje do Spave. Prilikom arheolokog nadzora u presjeku odvodnog kanala na stacionai 443+715 443+760 km (k.. 2640), utvreno je postojanje arheoloke stratigraje. Naeni materijal potvruje pretpostavku o jedinstvenom nalazitu koje se prostire s obiju strana ceste, iji je sredinji dio uniten davnim radovima na tadanjoj Autocesti Bratstvo i jedinstvo. Rije je o kulturi kasnoga bronanog doba, odnosno kompleksu kulture polja sa arama iz vremena oko 1300.1200. g. pr. Kr. Nalazite je na poetku istraivanja geodetski premjereno u kvadratnu mreu. Kvadrati 5x5 m postavljeni su u smjeru sjever-jug. Mrea je raena kako bi se uklopila u dio istraenog nalazita s june strane. Nalazite Popernjak sjever uklijeteno je izmeu kanala i sjevernog traka ceste. Formirana kvadrantna mrea u veini je kvadranata imala vidljive samo dvije ili tri toke. Skidanje zemlje i istraivanje zapoelo je od ruba kanala prema cesti jer su 29
Marikovo Duge njive, bronani tutuli (foto: I. Iskra-Janoi)
Redni broj: 14 Lokalitet: Sopot Naselje: Vinkovci Grad/opina: Vinkovci Pravni status: R-458 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 23. svibnja do 22. lipnja 2005. provedena je deseta sezona sustavnoga arheolokog istraivanja eponimnog lokaliteta sopotske kulture (k.. 5971/2) (struna voditeljica: Maja Krznari krivanko; zamjenica voditeljice: mr. sc. Jacqueline Balen iz Arheolokog muzeja u Zagebu; radove nancirali: Ministarstvo kulture i Grad Vinkovci).
Popernjak sjever, radovi na nalazitu (foto: M. Marjanovi)
oekivani nalazi vjerojatniji uz kanal, dok su oni uza samu cestu uniteni prije. Koncentracija keramike i kunog maza bila je velika. Uz navedene nalaze naeni su i mikroliti, keramiki prljeni, ivotinjske kosti i zanimljivi dijelovi podnice. Deniran je jedan jamski objekt uza sam rub kanala te dvije jake koncentracije kunog maza, obje bez nalaza keramike. Fragmenti keramike i kunog maza u velikim su koliinama naeni u pet kvadranata uz kanal, a kosti u samo jednom. Nalazite Popernjak sjever smjeteno je nasuprot nekropoli, koja je s june strane ceste. Tragovi irenja nekropole nisu naeni. U istraivanjima 2004. otkopana su 32 groba (Marijan 2005). Nova istraivanje dala su vie od 80 vreica ulomaka keramike, gromade kunog maza s otiscima, neto litikog materijala i dijelove zemljane podnice. Opi je dojam da je taj sjeverni rub nalazita Popernjak uniten gradnjom autoceste pedesetih godina prolog stoljea te dodatno prokopom kanala. Literatura Marijan 2005 Boko Marijan, Zatitno arheoloko istraivanje nalazita Popernjak kod Bonjaka (upanja), Obavijesti HAD, XXXVII/2, Zagreb, 2004: 35 41. Minichreiter 1984 Kornelija Minichreiter, Bronanodobne nekropole s paljevinskim grobovima grupe Greani u Slavoniji, Izdanja HAD, 9 , Zagreb, 1984: 91 106. Vinski-Gasparini 1973 Ksenija Vinski-Gasparini, Kultura polja sa arama, Monograje, 1, Zadar, 1973. Mirjana Pauak Summary During October, protective archaeological investigations were carried out alongside the northern lane of the upanja-Lipovac motorway, at the site of Popernjak by Bonjak. A major part of the site on the southern side of the road was investigated in 2004. The material found conrms the assumption of a single site of the late Bronze Age, an urn burial culture complex from the period of about 13001200 BC. The works went on from October 5 to October 12, 2005. The concentration of ceramics and wooden house structure was very great and the quantity of nds is exceptionally rich. Alongside these nds there are also nds of microliths, ceramic loom weights, animal bones and interesting oor parts. The nd Popernjak-sever [north] is opposite the necropolis on the southern side of the road. We found no traces of an expansion of the necropolis. 30
U sezoni 2005. nastavljeno je iskopavanje u sondi Sopot III, u blokovima 9, 10, 11, 12, 13 i 14. Nastavlja se istraivanje kue koja je prethodne godine imenovana kao SJ 235. Kua se rasprostirala u trakama H, I, J, K, L, M i N 29, 30, 31 i 32. Rije je o ruevini gorene zidne konstrukcije u kojoj se vide tragovi pletera. Osim najstarije kue SJ 23 (koja je imala zidnu konstrukciju od horizontalno poslaganih poluoblica), sve do sada otkrivene kue imale su zidnu konstrukciju od pletera oblijepljenog ilovaom. Ruevina kue i podnica unitene su ukopima kanala SJ 202, SJ 217 i SJ 191. Kada je skinut goreni kuni lijep, naena je podnica SJ 255. Podnica dimenzija 6x4 m nainjena je od naboja ute ilovae koja je djelomice gorjela. Debljina naboja poda varira oko 20 centimetara. U sredinjem dijelu kue (K 30/31) podnica je unitena. U kui je ispranjeno nekoliko manjih rupa koje su vjerojatno drale stupove zidne i krovne konstrukcije. Rupe su se najbolje vidjele kada je skinuta podnica i kada je kua dobivena u negativu (ukopana u SJ 4). Pokretne arheoloke grae bilo je relativno malo. Najvie keramikih predmeta bilo je upeeno u izgorenoj zidnoj konstrukciji, koja se djelomice uruila i prema van, pa se ve nakupina keramikih ulomaka nalazi izvan poda kue u L/K 32. Prema tome, posue se nalazilo poslagano uz vanjski zid ili na nekoj vrsti police. U kui na podu nije bilo drugih predmeta svakodnevne uporabe (rvnjevi, brusovi, sjekire, utezi i dr.) pa se pretpostavlja da su nalazi djelomice pokupljeni kada je kua poela gorjeti. Uz kuu se moe vezati vatrite koje je otkriveno u O33. Kua i kanali koji su je djelomice unitili bili su iste orijentacije, S-J (SZ-JI). Sve do sada, otkopane kue, jarak i kanali imali su istu orijentaciju, S-J, te su tekli prema Bosutu (na sjeveru), naravno, osim kue SJ 23. Kanali koji su unitili kuu SJ 255 pripadaju prvom horizontu ukopa kanala, manjih jama i rupa za stupove ispranjenih 2004. Na ostalom prostoru blokova 9-14 i dalje, kopano je u sloju SJ 4, koji je bio pun razbijenih posuda, cijepanih i glaanih kamenih alatki, kotanih predmeta i ivotinjskih kostiju. U SJ 4 ukopane su sve kue, kao i kanali, manje jame i rupe. Drugi horizont kanala i rupa ukopanih u SJ 4 moe se vezati uz kuu SJ 255. Kanali SJ 237, SJ 239, SJ 241, 252, te dvije manje rupe SJ 234 i SJ 243, nalaze se neto istonije od kue. Rupe od stupova SJ 279 i SJ 300 veu se uz kuu SJ 255. Daljnjim poliranjem otkriven je trei horizont rupa. Neke rupe imaju crvenkastu zapunu (5YR 4/6 yellowish red, prema Munsellu), one blie kui veu se uz nju, a ostale imaju smekastu zapunu (7.5YR 4/3 brown). To su rupe SJ 249, SJ 291, SJ 289, SJ 296, SJ 287, SJ 293, SJ 295, SJ 285, SJ 281, SJ 254, SJ 261, SJ 275, SJ 277, SJ 263, SJ 265, SJ 273, SJ 269 i SJ 267.
Poliranjem u istonom dijelu sonde pojavljuje se tanak uti naboj ilovae. Teko ga je razlikovati jer je cijeli sloj SJ 4 ukasto-zelene boje (2.5Y 5/4 light olive brown). Kua SJ 301 istovremena je ili je rije o vrlo malom vremenskom razmaku u odnosu na kuu SJ 255. Nalazi se metar istonije i paralelna je sa SJ 255. Rasprostire se u trakama G, H, I, J i K 32, 33, 34 i 35. Dimenzije podnice su 6x4 m. I ona je unitena mlaim ukopima kanala SJ 223, SJ 239 i SJ 241. Kua SJ 301 nalazi se na istom mjestu kao i kua SJ 213 (istraena 2004.), koja je po vertikali udaljena dvadesetak centimetara. Podnica je obnovljena u relativno kratkom razdoblju. U dosadanjem istraivanju u novootvorenim blokovima 9-14 (81 m) istraeno je pet kua u za sada dvama naseobinskim horizontima. Treem, najmlaem naseobinskom horizontu pripadaju ukopi kanala, manjih jama i rupa koji su presijecali i unitavali kue. Ve letiminim pregledom keramikih ulomaka moe se zakljuiti da se unutar SJ 4 dogaaju nove stvari vezane za Sopot. U tipologiji keramike pojavljuju se oblici do sada atipini za sopotsku kulturu. Faktura keramike puno je grublja, blia eneolitikoj nego neolitikoj. Tek nalazi unutar kue SJ 255 (ruevina SJ 235) pokazuju tipinije sopotske karakteristike. Tu je oito rije o najmlaoj fazi sopotske kulture, koja nije naena na niim dijelovima lokaliteta. Rije je o vie stambenih horizonata u istoj fazi sopotske kulture. Moe se zakljuiti da je naseljenost gua to smo vie na platou. Osim to je
udaljenost meu kuama manja, ea je i obnova objekata u kraem razdoblju. Dakle, ponovo se potvruje da je gradina Sopot iznimno vano nalazite na kojem se u kontinuitetu moe pratiti ivotni vijek pripadnika sopotske kulture od najstarije do najmlae (IV.) faze sopotske kulture, u periodu duem od tisuu godina. Nakon istraivanja primijenjena je zimska zatita pokrivanjem sonde graevinskim zatitnim pokrivaem (geotekstilom), a budui da je Arheoloki park Sopot otvoren za posjetitelje, sonda je i ograena. Dokumentacija se kao i dosad vodi na razliitim obrascima, poevi od stratigrafskih jedinica, popisa stratigrafskih jedinica, popisa crtea, popisa posebnih nalaza, popisa nalaza, popisa strune, radne i pomone ekipe. Nacrtani su svi tlocrti objekata, jama i rupa od kolaca u blokovima, kao i presjeci objekata i kanala. U popis crtea do sada je uvedeno 119 tlocrta, presjeka ili prola (u ovoj sezoni nacrtano je 14 novih crtea). Do sada je u popis posebnih nalaza uvedeno 4710 kamenih, kotanih i glinenih predmeta (samo u ovoj sezoni radova uvedena su 532 posebna nalaza). Popis posebnih nalaza radi se u Excelu. U popis nalaza uvedene su 574 vreice (uglavnom od 5 kg) keramikih predmeta i ivotinjskih kostiju. Svi su nalazi oprani. U posljednjoj sezoni istraivanja uzeto je 27 uzoraka sedimenta, drvenog ugljena, kunog lijepa i podnice, za razne analize. Denirano je 65 novih stratigrafskih jedinica (slojeva, objekata, zapuna i negativa jama, rupa za kolce i kanala), te je do sada uvedena 301 stratigrafska
Sopot, geodetski snimak nalazita
31
Sopot, kua SJ 255 (foto: M. Krznari krivanko)
Sopot, prekrivanje sonde geotekstilom (foto: M. Krznari krivanko)
jedinica. Glaane kamene alatke i dalje se nalaze na znanstvenoj obradi i objavi kod prof. dr. Tihomile Teak-Gregl i Marcela Buria s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Glineni predmeti i kugle obraeni su u diplomskom radu Maje Buni pod nazivom Keramiki predmeti s nalazita Sopot (sezona 1996. 2004.). Cijepani litiki predmeti predani su na znanstvenu obradu i objavu mr. sc. J. Balen; ivotinjske su kosti na analizi u Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kod doc. dr. Damira Mihelia. Budui da je nabavljen aparat za otaciju uzoraka, oekuje se da e se tijekom ljetnih mjeseci otirati svi do sada skupljeni uzorci, iz svih stratigrafskih jedinica. Ujedno, zapoet je rad na opsenoj monograji Sopota u kojoj e biti izneseni rezultati dosadanjih istraivanja, naseobinski
podaci, tipologija keramikih predmeta, a sve povezano apsolutnim datumima, budui da se novi uzorci alju na Institut R. Bokovi (kod dr. sc. Bogomila Obelia) na analizu radioaktivnog ugljika dobivenog iz drvenog ugljena. Maja Krznari krivanko Literatura Balen 2005 J. Balen, Lokalitet: Sopot, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 26 28. Krznari krivanko, Balen 2006 M. Krznari krivanko, J. Balen, Osma, deveta i deseta sezona sustavnog istraivanja gradine Sopot (godina 2003, 2004, 2005), Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2006: 51 60.
Sopot, kua SJ 301 (foto: M. Krznari krivanko)
Sopot, arheoloki park (foto: M. Krznari krivanko)
32
Summary During May and June 2005 the tenth season of excavations into the Sopot hill fort was carried out. Work was continued on the investigation of test dig Sopot III, in blocks 9, 10, 11, 12, 13 and 14. The structure named SJ 235 the previous year was investigated. This is the ruins of a wall construction in which traces of wattle can be seen. As well as the oldest house SJ 232 (which had a wall construction of horizontally disposed semi-adzed boles) all the houses revealed had a wall construction of wattle and daub. The ruin of the house, as well as the oor, were destroyed in excavations for young channels in the north-south direction. When the ruin SJ 235 was removed, a oor of packed yellow clay was found (SJ 255), dimensions 6x4 m. Most ceramic items were found in the burned out wall construction that partially collapsed outwards. On that external side a large amount of ceramic fragments were found, and it is assumed that the pots were ranged along the external wall or on some kind of shelf. On the oor of the house there were no everyday use objects, as usually found in Sopot houses (querns, whetstones, axes, weights and so on) and it is assumed that they were collected up when the re started to burn. This house is probably linked with the hearth that was found at O33. The house and the channels that were partially destroyed had the same orientation, NW-SE. All the houses excavated to date (apart from house SJ 23) and the ditch and channels, had the same orientation, N-S, along the line of the Bosut. The channels that destroyed the SJ 255 oor belong to the rst horizon of the excavations of the channels, smaller pits and holes that were emptied in 2004, and which belong to the youngest horizon discovered to date at Sopot (Aeneolithic Era). In the area of blocks 9-14 and further, digging went on in the layer named SJ 4, within which all the houses, channels, smaller pits and holes were dug. The second horizon of channels and holes dug in SJ 4 can also be connected with house SJ 255, but they lie a little to the east of the house. When the oor of house SJ 255 was removed, its negative was found. With further renement, a third horizon of holes was found, older than house SJ 255. House SJ 301 is from the same time as house SJ 255 (it lies 1 metre to the east and is parallel with it). The oor dimensions are 6x4 m. It too was destroyed with the second horizon of the digging of the channel. House SJ 301 lies in the same place as house SJ 213 (explored 2004), from which it is vertically distanced some twenty centimetres. The oor was renewed in a relatively short period of time. In the research to date within the newly opened blocks 9-14 (81 m2), 5 houses have been investigated, in two settlement layers so far. The excavations of the channels, the smaller pits and holes that intersected and destroyed the houses belong to the youngest habitation horizon.
Vinkovci J. Ivakia 2a, rimska jama u negativu SJ 6 (fototeka: GMV)
privatnog investitora). Lokacija spomenutog objekta nalazi se na prostoru zapadnoga perifernog dijela Tella Trnica i istonog dijela srednjovjekovnog naselja Sv. Ilija. Sam iskop smjeten je izmeu poloaja u literaturi poznatog pod nazivom Nama na kojem je istraen rimski, starije eljeznodobni, bronanodobni i starevaki horizont i Duge ulice 40, gdje je otkriven jedini paljevinski grob vinkovake kulture, s loncem u funkciji urne koji je bio poklopljen zdjelom. Iskop za podrum veliine 10,30x9,20 m podijeljen je u tri trake imenovane kao trake A, B i C. Iskop je bio dosta poremeen infrastrukturalnim iskopima (cijevi za kanalizaciju i struju), a ispod humusa (SJ 1, 2.5Y 3/2 very dark grayish brown, prema Munsellu) naen je sloj sitnoga tucanog kamena (SJ 2), dio ceste za prilaz bolnici iz Domovinskog rata, koja se nalazila u zgradi Name. Prvi nalazi naeni su u SJ 3 (10YR 3/2 very dark grayish brown), svjetlijem smeem rahlom sloju s dosta rimske ute i keramike. U tom sloju istraena je jama SJ 5 (5Y 3/2 very dark gray), a od nalaza iz nje izdvajaju se gotovo cijela rimska svjetiljka, novac i polovica zdjele od tere sigilate. Jama u poetku ima okrugao presjek, a u zdravici etvrtast. Ukopan u SJ 3 pojavio se SJ 8, sloj zemlje ute (2.5Y 5/6 light olive brown) i zapeene crvene boje (2.5YR red). Na njega se nadovezuje oteen sloj nainjen od utog naboja ilovae, pomijeane sa bukom, imenovan kao SJ 9 (5Y 5/4 olive). Daljnjim iskopom dolo se do predzdravinog
Redni broj: 15 Lokalitet: Vinkovci Ulica J. Ivakia 2a Naselje: Vinkovci Grad/opina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Krajem oujka i poetkom travnja 2005. obavljeno je zatitno arheoloko iskopavanje u Vinkovcima u Ulici Joze Ivakia 2a, k.. 2657/1 (istraivanje nancirano sredstvima 33
Vinkovci J. Ivakia 2a, SJ 13 i SJ 14 rimska i starevaka zapuna jame SJ 15 (fototeka: GMV)
period (a waste pit and an abundance of moveable materials). Also found was the edge of a settlement of Vinkovci Culture (a channel lled with fragments of ceramics of Vinkovci culture) and one Starevo culture pit damaged by Roman excavations.
Redni broj: 16 Lokalitet: Vinkovci Ulica M. Gupca 73 Naselje: Vinkovci Grad/opina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom srpnja 2005. obavljeno je zatitno arheoloko iskopavanje u Ulici M. Gupca 73 u Vinkovcima, k.. 3660, k.o. Vinkovci (voditeljica istraivanja: Maja Krznari krivanko; radove nancirao privatni investitor). Planirani stambeni objekt smjeten je na podruju Ervenice, gdje je otkriveno rimsko keramiarsko sredite. ire podruje Ervenice naseljeno je od mlaega kamenog doba od starevake i sopotske kulture, bakrenodobne kostolake i vuedolske kulture, starijega i mlaega eljeznog doba do u rimsko razdoblje. Za stambeni objekt veliine 17,10x9,10 m kopani su temelji irine 0,40 i 0,50 m te dubine 0,80 m. Najzanimljiviji je nalaz kruna keramiarska pe, ija je kalota otkrivena na 0,45 m. Reetka na kojoj je stajala poslagana keramika nalazila se na 1,08 m. Promjer pei iznosi oko 1,60 m. Za
Vinkovci J. Ivakia 2a, zapuna kanala vinkovake kulture SJ 11 (fototeka: GMV)
sloja SJ 4 (5Y 3/2 dark olive gray), u kojem se sporadino pojavljuju ulomci prapovijesne keramike. Ukopana u SJ 4, smjera istok-zapad, pojavljuje se zapuna kanala SJ 11 (5Y 3/2 dark olive gray), koji pripada vremenu vinkovake kulture. Ukopana u SJ 4 otkrivena je jo jedna otpadna jama SJ 15 (njen negativ). Pranjenjem jame utvreno je da je rije dvjema zapunama; uz rub jame nalazi se zapuna SJ 14 (10YR 3/1 very dark gray) sa starevakom keramikom, a prema sredini jame pojavljuje se zapuna SJ 13 (2.5Y 3/2 very dark grayish brown) s rimskim materijalom, uglavnom utom i keramikom, te ulomcima jednoga bronanog predmeta i jednim bronanim ringom. Literatura Iskra-Janoi 2000 Ivana Iskra-Janoi, Zatitno iskopavanje u Vinkovcima Duga ulica 40, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2000: 60 64. Vinkovci 1999 Vinkovci u svijetu arheologije, katalog izlobe (autori: M. Krznari krivanko, Kameno, Bakreno i Ranobronano doba; M. Dizdar, Srednje i kasno bronano doba, eljezno doba i Rani srednji vijek; I. Iskra-Janoi, Rimsko razdoblje i kasni srednji vijek), Vinkovci, 1999. Anita Rapan Papea Summary During March and April 2005, protective archaeological excavation of the cellar of a family house in Vinkovci (Ulica Joze Ivakic) was carried out over an area of 94.76 m2, which revealed archaeological remains from the Roman 34
Vinkovci M. Gupca 73, pe SJ 5 (fototeka: GMV)
Vinkovci, poloaj istraene pei (dokumentacija: GMV)
razliku od pei otkrivene nekoliko dana ranije u Radievoj ulici 19, u kojoj je naena siva, redukcijski peena keramika, ova u Gupevoj 73 sadravala je oksidacijski peenu keramiku. U kaloti pei naeni su ulomci svakodnevne rimske keramike, najvie ulomaka tanjura. Najstariji nalaz pei iz Ulice M. Gupca naen je 1909. (kuni broj 44), a ispred broja 48 pe je otkrivena 1974. Jednako tako, 1959. pe je pronaena ispred kua broj 60-62, a 1995. jo je jedna pe iskopana na broju 102. S novonaenom pei (na kunom broju 73) unutar radionikog sredita Ervenice, do sada su istraene 23 keramiarske pei. Literatura Iskra-Janoi 2001 Ivana Iskra-Janoi, Urbanizacija Cibala i razvoj keramiarskih sredita, HAZU Centar za znanstveni rad i Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, 2001. Oani 2004 Ivana Oani, Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca (magistarski rad), Zagreb, 2004. Maja Krznari krivanko Summary During July 2005, protective archaeological excavation was carried out in Ulica M. Gupca in Vinkovci. The site of a planned residential structure was located in the area of Ervenice, where a Roman ceramics centre was discovered. The most interesting nd from this research was a circular ceramic kiln the diameter of which was about 1.60 m. The nd of this new kiln brings the total number of kilns discovered within the workshop centre of Ervenice to a total of 23. 35
Redni broj: 17 Lokalitet: Vinkovci Ulica S. Radia 19 Naselje: Vinkovci Grad/opina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom srpnja 2005. obavljeno je zatitno arheoloko iskopavanje u Vinkovcima u Ulici Stjepana Radia 19, k.. 3116, k.o. Vinkovci (voditeljica istraivanja: Maja Krznari krivanko; nancirao privatni investitor). Planirani stambeni objekt smjeten je na Ervenici (Prkos), na podruju istone nekropole Cibala. Na podruju Ervenice otkriveno je i rimsko keramiarsko sredite s 21 keramikom pei. ire podruje Ervenice naseljeno je od mlaega kamenog doba, od starevake i sopotske kulture, bakrenodobne kostolake i vuedolske kulture, starijeg i mlaeg eljeznog doba do rimskog razdoblja. Iskop obiteljske kue veliine 12,79x9,15 m odnosio se na iskop temelja irine 0,40 i dubine 0,80 m. Na samom sjecitu temelja B i D, na 0,46 m, pojavljuje se kalota krune keramiarske pei. Na 0,53 m pronaen je donji dio oteene reetke unutar koje je bila zapuna ispunjena mnotvom tamnosivih keramikih ulomaka. Pe je prilagoena redukcijskom nainu peenja. Veliinom se poklapa s najveim brojem dosad otkrivenih pei u Vinkovcima, s promjerom 1,20 m. Nalaz djelomice unitene rimske keramiarske pei dopunio je dosadanja saznanja o radionikom keramiarskom sreditu Ervenica, tako da na tom prostoru imamo ukupno 22 pei. To su ukupno 52 rimske keramiarske pei, ime se Cibalae istiu kao izrazito jako keramiarsko sredite Donje Panonije. Nakon dokumentiranja nalaza i zavretka
Vinkovci Radieva 19, pe SJ 4 (fototeka: GMV)
Vinkovci Nazorova 3, geodetski snimak lokaliteta (izradio: F. Mijakovi)
istraivanja stvoreni su uvjeti za nastavak postupka izdavanja graevinske dozvole. Literatura Iskra-Janoi 2001 Ivana Iskra Janoi, Urbanizacija Cibala i razvoj keramiarskih sredita, HAZU Centar za znanstveni rad i Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, 2001. Oani 2004 Ivana Oani, Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca (magistarski rad), Zagreb, 2004. Anita Rapan Papea Summary During July 2005, protective archaeological excavations were carried out into the foundations of a family house in Ulica S. Radia in Vinkovci (the Ervenice area), during which in one of the foundation walls the lower part of a Roman ceramic kiln for reduction ring was found. This nd adds to the number of kilns found in this part of the town (a workshop centre), which now come to 22.
Redni broj: 18 Lokalitet: Vinkovci V. Nazora 3 Naselje: Vinkovci Grad/opina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom listopada i studenog 2005. obavljeno je zatitno arheoloko iskopavanje u Ulici V. Nazora 3, k.. 2587/4, k.o. Vinkovci (voditeljica istraivanja: Maja Krznari 36
krivanko; nancirao privatni investitor). Planirani stambeni objekt u Ulici V. Nazora 3 smjeten je sjeverozapadno od sredinjega gradskog trga, odnosno u neposrednoj blizini foruma rimskih Cibala. Podruje istonije od iskopa dobro je istraeno prijanjih godina, budui da se na tom podruju intenzivno gradilo. Prvi nalazi pojavili su se 1956. prilikom gradnje glavne potanske zgrade. Iz vrlo siromanih podataka saznalo se o nalazu veeg broja rimskih zidova i prostorija taracanih keramikim ploicama slaganima u obliku parketa. Kako su prie o nalazu bile kontradiktorne, Gradski muzej Vinkovci proveo je 1966. arheoloka istraivanja pod vodstvom dr. Branke Viki Belani iz Arheolokog muzeja u Zagrebu i tadanje kustosice vinkovakog muzeja Vesne aranoviSvetek. Iskopavanje je provedeno na lokalitetu Djeje igralite (k.. 2771), koji se nalazi na desnoj strani Ulice V. Nazora, dok se iskop o kojem je podnesen izvjetaj na lijevoj strani. Prilikom iskopavanja 1966. pronaena je rimska arhitektura (istraene su dvije prostorije). Popratni nalazi upuivali su na vei luksuzniji objekt (raznobojna kamena oplata, esterokutne ploice, vodootporna buka, tragovi stupova, dekorativni mramorni vijenac). O namjeni se nije moglo preciznije govoriti, ali je bilo jasno da se radi o dvjema graevinskim fazama koje su temeljito devastirane. Poslije je provedeno zatitno iskopavanje za zgradu telefonske centrale 1971. pa su u iskopu utvrena dva objekta. Jedan s june strane i drugi sjeveroistono, koji je oito vezan za arhitekturu ispod glavne potanske zgrade. Tijekom 1989. uslijedilo je zatitno iskopavanje za poslovno-stambeni objekt istono od telefonske centrale. Tom prilikom fragmentarno su otkriveni rimski zidovi, dio podnice, odvodni kanali, baze stupova i dio stupa izgraen od polovica i etvrtina opeke. Iste je godine istraena povrina uz juni zid glavne potanske zgrade, i tad je pronaeno 13 redova suspenzura podnog grijanja, koje su se protezale dalje na zapad prema
arhitekturi otkrivenoj 1966. Tada je postalo jasno da je velik dio arhitekture pronaene na tom prostoru pripadao forumskim termama. Prostor istraivanja u Nazorovoj 3 zapravo se nastavlja na vei dio prije pronaenih povrina. Istraivanje je provedeno na povrini 11,10x8,90 m u produetku postojeeg podruma prema zapadu. Ispod recentne ute slijedio je rimski sloj tamnosmee masne zemlje ispunjene rimskom graevinskom utom (10YR 3/2 very dark grayish brown, prema Munsellu). U zapadnom dijelu Trake I rimsku utu inili su lomljena i usitnjena buka sive i vodootporne ruiaste buke, ljunak i kamen, dok je u sjevernom dijelu iste trake uta sastavljena od lomljene zidne i krovne opeke. To je upuivalo na rimsku arhitekturu, a situacija se ponovila i u stratigraji Trake II. Unutar graevinske ute pojavili su se mjestimino sauvani zadnji ostaci podnih podloga od ruiaste buke SJ 13, kao i zemljani naboji od ilovae SJ 25 te uta podloga podne buke SJ 24 ( 1,41 m). U objema trakama pojavila se rimska arhitektura, dok su predzdravini tamnosmei masni sloj (SJ 14) i zdravica (SJ 16) od ute ilovae od zapada prema istoku iskopa varirali od 2,57 do 1,96 m. Na podruju zdravice mjestimice su se pojavile otpadne jame (SJ 17), crveno goreno vatrite (SJ 12), vee i manje povrine gara uz najvie keramikih priloga, koji su oito pripadali najranijoj fazi. Iznimno je zanimljiva prapovijesna jama s lijepom u jugozapadnom kutu Trake I, koja je pravokutnog oblika zaobljenih uglova SJ 18. Meu prvim graevinskim nalazima pronaena je baza stupa SJ 3 (0,85 m) dimenzija 0,60x0,60 m, koja se doimala uruenom. Sjeverno od baze pojavio se zid SJ 11 ( 1,37 m) irine 0,60 m, iji je temelj raen od koso poslagane lomljene opeke s debelim slojem sive buke. Njegov istoni dio, na sjeveru pojaan pilastrom, sjeo je na kanal SJ 15 ( 1,75 m) irine 1,10 m, koji je bio ispunjen iskljuivo lomljenom zidnom i krovnom opekom i protezao se ispod susjednog temelja zida SJ 4 (0,96 m) irine 0,60 m, smjera sjeveroistok-jugozapad. Zid je graen opekom i ivim vapnom gaenim na licu mjesta, tako da djeluje kao siva betonska masa, kao i njegov nastavak u Traci II SJ 26 ( 0,78), irine 0,60 m, s kojim je zatvorio sjeveroistoni dio prostorije. Zapadno od zida SJ 4 u Traci I postavljen okomito, pojavio se oteeni dio zida SJ 7 ( 0,87 m) irine 0,50 m, raen na jednak nain, ali oito nije bio povezan s njim. Izmeu tih dvaju zidova na samoj zdravici ( 2,48 m) otkriveni su lomljeni komadi opeke i puno rimske keramike. U sjeverozapadnom uglu Trake I otkriven je zid SJ 8 ( 0,81 m) irine 1,10 m, koji izlazi iz iskopa. Izmeu zidova SJ 7 i SJ 8 pojavilo se poploenje od rimskih opeka SJ 5 ( 0,72 m) ispod kojega se pojavila gorena crvena zemlja SJ 6 ( 1,30 m). Juno od zida SJ 4 pojavio se rimski zid SJ 28 ( 1,27 m) irine 0,60 m, s podlogom od lomljene opeke i zidan poslaganom opekom vezanom ukastom bukom. U sjevernom dijelu nalaze se proirenja u obliku pilastra, kakva nalazimo i istono od zida SJ 26, kao i jednoredno proirenje od opeke uz vanjski rub. Zid SJ 28 ide ispod temelja zida SJ 4 u smjeru kanala SJ 15, koji je nastao ruenjem starijeg objekta. U visini pilastra sa zapadne strane nalazi se okrugao temelj za stup SJ 29 ( 0,78), promjera 0,80 m, koji je nainjen od ruiaste buke, zemlje, lomljene opeke i kamene ploe na koju se najvjerojatnije slagao stup od opeka etvrtine i polovine kruga. U jugoistonom kutu Trake II, u dijagonali od zida SJ 8, u sjeverozapadnom kutu, otkriven je jo jedan 37
Vinkovci Nazorova 3, istraena arhitektura (foto: I. IskraJanoi)
poetak zida SJ 31 ( 0,82 m) graen opekom i ivim vapnom gaenim na samom zidu. Orijentacija pronaene arhitekture je sjeveroistok-jugozapad s tim da neki od oteenih temelja pokazuju vrlo malen, gotovo nevidljiv otklon. Arhitektura je prema istoku potonula zbog gradnje recentnog zida i kanala s njegove vanjske strane. Zbog toga su zidovi SJ 4 i SJ 26 puknuli na dvama mjestima. Uz ostatke rimske arhitekture pronaen je i pokretni materijal, meu kojim dominiraju keramiki ulomci svakodnevne uporabe (tanjuri, zdjele, poklopci, pitosi, lonci) uz prisutnost ulomaka tere sigilate i pseudo sigilate, zatim kotane igle, neto bronanih predmeta, vea koliina staklenih ulomaka, eljezni dijelovi drvenarije (avli, klin), est komada bronanog novca od kojih jedan pripada caru Galijenu (253. 268.) i prapovijesni glineni uteg. Meu mnogobrojnom opekom bilo je puno ulomaka opeke s oznakama
Vinkovci Nazorova 3, nain temeljenja, zid SJ 11 (foto: I. IskraJanoi)
Redni broj: 19 Lokalitet: Vinkovci zatiena arheoloka zona grada Naselje: Vinkovci Grad/opina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zatitna iskopavanja i arheoloki nadzor Od sijenja do prosinca 2005. djelatnice Arheolokog odjela Gradskog muzeja Vinkovci obavile su niz zatitnih arheolokih istraivanja unutar zatiene zone grada Vinkovaca (koja je od 2005. proirena na gotovo cijelo podruje grada). Praenjem komunalnih radova i manjih iskopa za obiteljske kue na ukupno 47 lokacija, prikupljena je vea koliina grae. Istraivanja su obuhvatila iskope za podrume, temelje i infrastrukturu (struja, kanalizacija, plin i dr.) na sljedeim lokacijama: 1) Majke Tereze b.b. (Luburi) probna sonda; 2) Majke Tereze b.b. (Pea) arheoloki nadzor; 3) Josipa Kozarca 66 arheoloko iskopavanje; 4) Genscherova 53 arheoloki nadzor; 5) Genscherova b.b. arheoloki nadzor; 6) Joze Ivakia 2a izdvojen izvjetaj; 7) Majke Tereze b.b. (Goman) arheoloki nadzor; 8) Eugena Kvaternika 70 arheoloki nadzor; 9) Nijemci, Ulica bana Jelaia 1b arheoloko iskopavanje; 10) Ruina 41 arheoloko iskopavanje; 11) Zvjezdana b.b. arheoloki nadzor; 12) Majke Tereze b.b. (Prka) arheoloki nadzor; 14) Hrvatskih kraljeva 72 arheoloki nadzor; 15) Majke Tereze b.b. (Murvaj) arheoloki nadzor; 16) Majke Tereze b.b. (Blaevi) arheoloki nadzor; 17) Majke Tereze b.b. (Marti) arheoloki nadzor; 18) Hrvatskih kraljeva 11 arheoloko iskopavanje; 19) Duga 162 arheoloko iskopavanje; 20) Lapovaka 1 arheoloki nadzor; 21) Kneza Mislava 42 arheoloki nadzor; 22) Matije Gupca 22 arheoloko iskopavanje; 23) Matije Gupca 29 arheoloko iskopavanje; 24) Pavleka Mikine 4 arheoloko iskopavanje; 25) blok J. Domca 2 arheoloki nadzor; 26) Stjepana Radia 36 arheoloko iskopavanje; 27) Stjepana Radia 19 izdvojen izvjetaj; 28) Matije Gupca 73 izdvojen izvjetaj; 29) Nikole Tordinca 34 arheoloki nadzor; 30) Vrtna 7 arheoloki nadzor; 31) Splitska 12 arheoloki nadzor; 32) Hansa Dietricha Genschera 27 arheoloki nadzor; 33) Matice hrvatske b.b. arheoloki nadzor; 34) Borinaka 112 arheoloki nadzor; 35) Majke Tereze b.b. (Kolarevi) arheoloki nadzor; 36) Hrvatskih kraljeva 69 arheoloki
Vinkovci Nazorova 3, jama vinkovake kulture SJ 19, u negativu (foto: I. Iskra-Janoi)
radionice (X, koncentrini polukrugovi, polovica osmice, ape, vie kosih linija po jednoj ili po dvjema dijagonalama i dr.). Pokretni materijal moe tipoloki odrediti trajanje ivota na tom podruju od 1. do 5. st. to se arhitekture tie, potvruje se situacija s lokaliteta na Djejem igralitu s dvjema rimskim graevinskim fazama iz 2. i 3./4. st. Budui da je konguracija terena neto drukija i zdravica dublja, na zapadnom dijelu iskopa nalazi se i trea rana faza, koja bi pripadala 1. st. i u kojoj se uz opeku upotrebljavalo vie drveta. Uz velike koliine buke, zidne i krovne opeke pronaeni su manji i vei komadi mramora i kamena. Prema dosadanjim nalazima svakako je rije o luksuznom objektu koji je bio razoren, te poslije popravljan ili obnovljen. Prema dosadanjim spoznajama, ostaci rimskih temelja najvjerojatnije pripadaju termalnom kompleksu, jer bi tako velik prostor ipak bio prevelik za privatnu luksuznu vilu. Rjeenjem Konzervatorskog odjela u Osijeku na toj je lokaciji zabranjena gradnja podruma, a arheoloke je nalaze potrebno konzervirati i adekvatno zatititi. Literatura Iskra-Janoi 2001 I. Iskra-Janoi, Urbanizacija Cibala i razvoj keramiarskih sredita, HAZU Centar za znanstveni rad i Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, 2001. Viki-Belani 1970 B. Viki-Belani, Istraivanje u Vinkovcima 1966., VHAD, 3. serija 4, Zagreb, 1970: 159 175. dr. sc. Ivana Iskra-Janoi Summary During October and November 2005, protective archaeological excavations were carried out at Ulica V. Nazora 3 in Vinkovci, on an area of 98.79 m2. A cultural succession from the 1st to the 5th century was established, with architectural remains from two phases of building. The nds of Roman architecture are part of a larger complex (probably a bath complex), which extends under the unexcavated part of the land. Because of the importance of this nd and its links with remains of thermae found earlier, the construction of cellars in this location is prohibited. 38
Selo Nijemci, grob 1 (fototeka: GMV)
Vinkovci, lokacije istraene tijekom 2005. (izradio: GMV)
nadzor; 37) Stjepana Radia 23 probna sonda; 38) irila i Metoda 39 arheoloki nadzor; 39) Vladimira Nazora 3 izdvojen izvjetaj; 40) V. Kovaia 8 arheoloki uviaj; 41) Svetog Antuna Padovanskog 6 arheoloki uviaj; 42) Ljudevita Gaja 13 arheoloki uviaj; 43) Vladimira Nazora 12 arheoloki uviaj; 44) Nikole Tesle 36 arheoloki nadzor; 45) rekonstrukcija dravne ceste D4 arheoloki nadzor; 46) Duga 45 arheoloki nadzor; 47) blok Trnica (HEP) arheoloki nadzor. Rezultati tih istraivanja raznoliki su: dijelom je rije o ve devastiranim poloajima, tako da su i rezultati zanemarivi. Izdvajaju se istraivanja u Ruinoj ulici 41 u blizini lokaliteta Pjeskana I i II, gdje su otkriveni nalazi srednjovjekovne provenijencije iz druge pol. 12. i prve pol. 13. st., a pripadaju srednjovjekovnom naselju Kanovci. U Ulici 39
hrvatskih kraljeva 11 otkriven je unutarnji istoni bedem rimskih Cibala. U selu Nijemci, koje se nalazi u istonom podruju bive opine Vinkovci, u iskopu za plinske instalacije otkriven je jako oteen ljudski skelet bez priloga, najvjerojatnije iz turskog razdoblja. dr. sc. Ivana Iskra-Janoi Maja Krznari krivanko Anita Rapan Papea Summary In the January to December 2005 period, staff members of the archaeology department of Vinkovci City Museum carried out a number of protective archaeological investigations within the protected zone of the city of Vinkovci
(expanded since 2005 to almost the entire area of the city). At a total of 47 locations, quite a large amount of archaeological material was collected by keeping track of municipal economy building works and smaller excavations for single-occupancy houses.
ske, osnovni formular za Registar arheolokih nalaza i nalazita istone Slavonije i Baranje, koji je dogovoren na nivou Arheoloke sekcije Muzejskog drutva Slavonije, Baranje i istonog Srijema. Grad Vinkovci Mirkovci Priinci Jugoistono od Vinkovaca (Mirkovaca), u smjeru sjeverozapad-jugoistok povlai se blago poviena greda, iji je sastavni dio i lokalitet Malat (istono od Mirkovaca). Juno od zadnjih kua u selu, na koti 91, na karti se razluuje uzvienje koje izgleda kao gradina. Obilaskom terena (izorane oranice) utvreno je kako nema povrinskih nalaza. Budui da je rije o reintegriranom podruju, prije okupiranom, koje je ujedno bilo i crta razgranienja izmeu Vinkovaca i Mirkovaca, postoji opasnosti od minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih iz Domovinskog rata, pa nije bilo mogue vee udaljavanje od okunica. Novi Jankovci Vajmo (Oljmo) Zbog izgradnje deponija smea za Stare Jankovce, obieno je podruje Vajmo (Halmos iz 1220.; srednjovjekovni naziv Halmo javlja se 1437. u okviru pripadnosti Virgradu ili Otokom veleposjedstvu). Vajmo se nalazi na podruju Vrapane, jugozapadno od Novih Jankovaca. Tijekom oujka prvi je put obien lokalitet koji je bio pod snijegom, pa se vidjelo blago uzvienje. Ovogodinjim rekognosciranjem utvreno je da je rije o neobraenoj ledini, a budui da je crta razgranienja bila na Bosutu koji je nekoliko kilometara junije, a i okolne su ume jo uvijek minirane, nije bilo mogue prehodati lokalitet. Orolik Gradina etiri i pol kilometra juno od sela Orolik, na uu potoka Kosanovice u Bosut nalazi se umjetno uzvienje, vieslojno naselje tipa tell, naseljeno od neolitika do mlaega eljeznog doba. Probno iskopavanje 1968. proveo je Arheoloki odsjek Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zatitno iskopavanje Gradski muzej Vinkovci 1984., prilikom iskopavanja kanala naftovoda. Nakon mirne reintegracije ovog podruja 1999. prvi je put obavljen terenski pregled, i tad je otkriveno kako je cijelo podruje lijeve obale Bosuta (sjeverna strana) minirano. Vozei se cestom koja ide sjevernom stranom Bosuta, koju su do eletovaca sagradili naftai, uoeno je da je cijelo podruje minirano. Gradina na lijevoj strani Bosuta kod sela Privlake toliko je uklopljena u zarastao okoli da je neprepoznatljiva. Nutar Zverinjak Sjeverozapadno od Nutra, okrueno isuenim rukavcem rijeke Vuke, nalazi se elipsoidno uzvienje promjera oko 80 m. Cijelo okolno podruje blago je uzvieno, a gdje je nie, i podvodno. Budui da je i to podruje jo uvijek djelomice minirano, nije bilo mogue udaljavanje od ve poznate i prehodane oranice (lokalitet je prvi put obien u travnju 2005.). Tell je izoran, a po povrini se nalaze ulomci prapovijesne keramike. Nalaza je relativno malo pa se moe zakljuiti kako duboko izoravanje jo nije poelo unitavati kune osnove ili je lokalitet ve izoran. Prilikom zemljanih radova 1977. naena je polirana kamena sjekira s buenom rupom za nasad drke, a iz 1961. potjee eljezni no (A-876) koji je neko iskopao Matija Klajn, kustos vinkovakog muzeja. Na susjednoj oranici naeni su ulomci rimskih tegula i opeka. 40
Redni broj: 20 Lokalitet: Vinkovci (grad), Andrijaevci (opina), Ivankovo (opina), Markuica (opina), Tordinci (opina), Nutar (opina), Stari Jankovci (opina) Naselje: Vinkovci, Novi Jankovci, Orolik, Nutar, Antin, Andrijaevci, Retkovci, Tordinci, Gabo, Markuica, Karadievo (Krievci), Ivankovo Grad/opina: Vinkovci, Andrijaevci, Ivankovo, Markuica, Tordinci, Nutar, Stari Jankovci Pravni status: Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje Tijekom studenog 2005. reambulirane su poznate i rekognoscirane nove lokacije na podruju Grada Vinkovaca i opina u njegovoj okolici (voditeljica rekognosciranja: Maja Krznari krivanko; nancirano sredstvima Grada Vinkovaca). Budui da muzej ve godinama obavlja rekognosciranja, u pojedinim su selima povjerenici koji dojavljuju o novim lokalitetima, a isto tako djelatnike muzeja vode na one poznate u literaturi, ali kojima se ne zna tona pozicija. Rekognosciranje i reambulacija lokaliteta provedeni su na prostoru reintegriranih i djelomice razminiranih sela sjeverno od Vinkovaca: Gabo, Karadievo, Markuica, Tordinci i Antin. Obieno je i selo Andrijaevci, na najjunijem prostoru pod ingerencijom vinkovakog muzeja. Zapadno od Vinkovaca, na podruju sela Ivankovo ubicirano je nekoliko novih lokaliteta, dok je u Nutru obien lokalitet u literaturi poznat kao Zverinjak. Kao i prije svakog obilaska, u okviru pripremnih poslova za odlazak na teren u nadlenom su katastru nabavljene karte u mjerilima 1 : 5000 i 1 : 25.000, te su se na osnovi toponima pokuali unaprijed oznaiti potencijalni arheoloki lokaliteti. S tim kartama obavljen je obilazak, te su na njima odmah oznaene lokacije nalazita. Pregledane se i stare inventarne knjige i kartice s podacima o lokalitetima koji jo nisu poznati u literaturi. Rekognosciranje je obavljeno u suradnji s kolegom povjesniarom koji je na osnovi srednjovjekovnih izvora ubicirao jo nekoliko lokaliteta, koji su obilaskom i potvreni. Nakon obilaska podaci su uneseni u obrazac Arheoloki lokaliteti na podruju istone Hrvat-
Nutar Zverinjak, poloaj tella (foto: I. Iskra-Janoi)
Antin Hermangrad Oko 1 km jugozapadno od Antina, na lijevoj obali Vuke, nadmorske visine 91,4 m, dimenzija cca 100x50 m nalazi se pravokutno zemljano uzvienje, koje se za oko 5 m uzdie nad okolnim podrujem (zaraslo je u ikaru pa mu se teko moe odrediti tona visina). Tijekom Domovinskog rata etnici su vjebali gaanje na Hermangradu, pa ga nije bilo mogue prehodati. Jugoistono od burga, po blagom izoranom uzvienju nalaze se ulomci srednjovjekovne keramike i izgorenih cigala. Na povrini je naeno i jedno litiko dubilo. Utvrda Herman ili Hermanvar prvi se put spominje u krivotvorenoj darovnici iz 1435. godine. Vjerojatno ga je u drugoj pol. 14. st. sagradio mavanski ban Pavao II. Bainski (Liskovaki). Burg je vjerojatno egzistirao do Turaka, tj. do prve pol. 16. st. Antin Baino (ilije) Zapadno od Antina na lijevoj obali Vuke, u predjelu Baino, nalazi se umjetno uzvienje eliptina oblika, s triju strana okrueno jarkom, a sa sjeverne je strane Vuka. Relativne je visine oko dva metra, a budui da je i to mjesto bilo okupirano te je zaraslo u ikaru, nije bilo mogue prehodati lokalitet. U podgradinskom dijelu s istone i june strane po povrini oranice nalaze se ulomci prapovijesne keramike i mikrolita. Gledano sa strane, Baino slii lokalitetu Grac na Bosutu kod sela Podgrae. Prema izvorima, smatra se da je Baino krajem 13. st. (nakon 1267.) kraljevskom donacijom dobio ban Martin rodonaelnik bainske grane Szente Magosa. Pustoselina (mezra) navodi se 1579. u popisu sandaka Poega. To je i vrijeme do kada je egzistirao burg na Bainom. Andrijaevci Goriice Jugoistono od sela (Ulica V. Nazora, tj. lenija koja se nastavlja na ulicu) na lijevoj obali Bosuta, na blago povienoj gredi u duini od nekoliko stotina metara, u smjeru sjeverozapad-jugoistok, nalaze se ostaci srednjovjekovnog naselja. Po povrini oranice nalaze se ulomci keramike koja se moe datirati u kasni srednji vijek od 13. do 16. st. Nekoliko stotina metara sjeverozapadno, u Ulici V. Nazora nalazi se lokalitet sopotske kulture. Andrijaevci Fabriki gaj (urakovac) Tri kilometra juno od sela prema umi nalazi se Fabriki gaj. Okrugao kameni uteg 80-ih je godina kao dar zavrio u vinkovakom muzeju. Pod umom se nalazi oranica na kojoj nije bilo nalaza. Andrijaevci Ulica I. Zajca 16 22 Lokalitet se nalazi u sjeveroistonom dijelu sela, na blago povienoj gredi koja se vue uz lijevu obalu Bosuta, s lijeve i desne strane kanala koji se ulijeva u Bosut. Na izoranim okunicama u Ulici I. Zajca 16 22 (do seoskoga groblja) po povrini se nailazi na ulomke srednjovjekovne keramike koja se moe datirati u razdoblje od 13. do 16. st. Oito je, kao i na Goriicama, rije o dijelovima srednjovjekovnih Andrijaevaca. Retkovci Selie Oko 2 km jugoistono od sela nalazi se toponim Selie, gdje se prema izvorima trebaju traiti srednjovjekovni Retkovci. Obilazak oblinjih oranica dao je negativan rezultat, ali budui da je rije o velikoj povrini, naselje vjerojatno treba traiti na drugom mjestu. 41
Antin, burg Herman (foto: I. Iskra-Janoi)
Retkovci Staro selo Sjeveroistono od sela, s lijeve strane ceste za Ivankovo, nalazi se toponim Staro selo. Po povrini oranice nailazi se na ulomke rimske keramike, opeka i tegula. Na predjelu Velike njive nalaze se ostaci rimske nekropole oblinje vile rustike, koja je egzistirala do kraja 1. st., da bi iza 170. ovdje ponovo bujao ivot. Na susjednoj oranici, neto junije i blie selu, nalaze se ulomci srednjovjekovne keramike, te na tom poloaju treba traiti srednjovjekovno naselje Rod. Rod se prvi put spominje 1332., kada je u njemu boravio papin legat, a pod Tursku vlast pao je vjerojatno oko 1536. godine. Retkovci Gradina (rkt. groblje) Sjeveroistono od sela, s lijeve strane ceste za Ivankovo, u movarnom podruju nalazi se umjetno uzvienje eliptinog oblika koje se oko tri metra uzdie nad okolicom. Tell su sagradili pripadnici sopotske kulture. Prvi su nalazi s tog lokaliteta iz 1911., a nalaze se u vinkovakom muzeju. Na tellu se nalazi rimokatoliko groblje s pripadajuom kapelom. U prolima raka vide se unitene podnice sopotskih kua. Tordinci Selo Na ulazu u Tordince iz smjera Ostrova, nakon mosta preko Vuke, na vioj lijevoj obali rijeke vidi se blago umjetno uzvienje. Rije je o uzvienju koje prati tok Vuke u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Budui da je selo bilo okupirano i tek je djelomice razminirano, obieni su samo oni dijelovi koji su obraeni. Po povrini izoranih okunica nalaze se ulomci prapovijesne keramike. Naselje prvi spominje M. Klajn 1954. godine.
Retkovci, rimokatoliko groblje (sopotski tell) (foto: I. IskraJanoi)
Ivankovo Mokro polje Dva kilometra istono od Ivankova, na junim obroncima Borinaca nalazi se blago uzvienje koje je sa sjeverne strane omeeno Borincima, a s june cestom za Vinkovce. Do prije desetak godina okolno je zemljite bilo pod vodom. Po povrini oranice nalaze se ulomci keramike srednjovjekovne provenijencije i vjerojatno mlaega eljeznog doba. Moglo bi se raditi o jednom od tri sela Zablaa, koja se spominju u izvorima iz 1413./1415. i 1435. godine. Ivankovo Borinaka ulica Istono od Ivankova, na junim obroncima Borinaca, izmeu Starog crkvita sa sjeverne strane i Mokrog polja s june, presjeeno Borinakom ulicom, tj. lenijom koja se nastavlja na nju, nalazi se blago uzvienje koje se naglo sputa prema Mokrom polju. Po povrini oranice, na relativno maloj povrini, nalaze se ulomci prapovijesne keramike, vjerojatno kulture Belegi II. Ivankovo Gorjani U centru Ivankova, kod rimokatolike crkve, nalazi se uzvienje koje se sputa od akovakog ravnjaka (juno od Novog crkvita). Cijeli je sjeverni dio sela na uzvienju. Na tom uzvienju sagraena je crkva Roenja sv. Ivana Krstitelja (nekada sv. Jurja). U dvoritu jedne od kua, u iskopu podruma, u prolima su naeni ostaci srednjovjekovnih jama prepunih pokretne arheoloke grae i kunog lijepa. Na desnoj strani ulice, na povienom platou na kojem je sagraena rimokatolika crkva, u odronu prola takoer se nalaze srednjovjekovne jame prepune keramike te ljudske kosti pripadajuega upnoga groblja. Obilaskom crkve utvreno je da je donji plat graevine otucan (o emu je izvijetena i sluba zatite u Osijeku, budui da je crkva zatiena). Donji dio crkve djelomice je graen od rimske opeke, a vide se i sve naknadne nadogradnje. Rije je izvorno o gotikoj crkvi, to se vidi po otucanim kontraforima na sjevernoj strani, dok su sauvana dva kontrafora na junom bloku, kao i dva na apsidi. Crkva je nadograena i barokizirana u 18. st., dimenzija 22x10 m. Izgledom je slina izvorno gotikim crkvama sv. Ilije na Meraji dimenzija 24,20x9,80 m i sv. Katarine u Nijemcima dimenzija 26,5x10,10 m. I te su crkve djelomice graene od rimske opeke, a ispod su se nalazili temelji starijih ranoromanikih crkava s pripadajuim bjelobrdskim grobljem na redove. U izvjeu Konzervatorskog odjela u Osijeku, zabiljeeno je kako su prilikom kopanja septike jame u blizini crkve otkriveni ulomci keramike. Bilo bi vrlo zanimljivo sondirati prostor crkve i oko nje, jer je vjerojatno da je i uz tu crkvu postojala starija. U srednjovjekovnim izvorima Ivankovo se prvi put spominje 1244., u ispravi Bele IV., a srednjovjekovno je naselje uniteno, kao i sva ostala u prodoru Turaka 1536. godine. Ivankovo Hercegovina Sjeverno od sela, na poloaju Hercegovina, koji se od akovako-vinkovakog ravnjaka valovito sputa prema selu, na blagom uzvienju nalaze se ulomci rimskih opeka i tegula. Budui da na oranici nema drugih pokretnih nalaza, vjerojatno je rije o rimskom grobu oblinje vile rustike. Ivankovo Palanka/Rit (stan Mate Bariia) Dva i pol kilometra sjeverno od sela, izmeu Rita i Palanke, na junim padinama akovako-vinkovakog lesnog ravnjaka, na stanu Mate Bariia, otkriven je jo jedan prapovijesni lokalitet. Po povrini oranice, gdje traktor dublje zaore, nalaze se ulomci keramike. Rije je o relativno maloj povrini, a oito je da su nalazi 42
Gabo Mieljnovci, tumul (foto: I. Iskra-Janoi)
Gabo Miljenovci Gradina Sjeverno od sela, na desnoj vioj obali Vuke, na povienoj gredi koja ide prema Markuici, nalazi se umjetno uzvienje. Eliptini tell, orijentacije zapad-istok, uzdie se oko 1 m nad okolnim podrujem. Lokalitet prvi spominje J. Brunmid, a K. Minichreiter ga navodi u svom Katalokom popisu arheolokih nalazita Slavonije i Baranje. Prilikom rekognosciranja 2003. prvi je put tono ubiciran, te je utvreno da se lokalitet duboko izorava pa se po povrini nalazi obilje pokretne arheoloke grae, poevi od keramikih i glinenih predmeta do velikih komada gorenih podnica i kunog lijepa nositelja sopotske kulture. U posljednje dvije godine, s povremenih obilazaka tog lokaliteta u vinkovaki je muzej doneseno dvjestotinjak glinenih kugli. Gabo Miljenovci Tumul Sjeverno od sela, na desnoj vioj obali Vuke, na povienoj gredi koja ide prema Markuici, s desne strane ceste na ulazu u Gabo nalazi se umjetno uzvienje eliptina oblika, promjera oko 30 m i relativne visine oko 1,5 m. Terenski je pregled prvi put obavio vinkovaki muzej 1951., a u literaturi lokalitet prvi spominju Z. i K. Vinski 1962., i navode kako je rije o tumulu iz starijega eljeznog doba. Vinkovaki muzej tumul obilazi prvi put nakon mirne reintegracije tog podruja 2003., kada je utvreno da je jo neoteen. I taj pregled pokazao je da po povrini nema nalaza. Markuica Gradina (Oppidum) Jugoistono od sela (na ulazu), na desnoj obali Vuke, nalazi se umjetno nastalo uzvienje etvrtasta oblika, kojem se s istone strane nalazi Vuka, a s june i zapadne prokopan je kanal koji se napajao vodom iz rijeke. Kada je vii vodostaj, cijelo je okolno podruje pod vodom. Oppidum je relativne visine 2 m (gledano sa sjeverne strane), a s june i do 4 m. Od 2003., kada je prvi put obien, u vinkovakom je muzeju zavrilo mnotvo pokretnih nalaza iz mlaega eljeznog doba. Karadievo (Krievci) Brdo Sjeverozapadno od sela (nastavak Ulice . Jakia, danas Pravoslavno groblje) na povienoj gredi nalazi se toponim Brdo. Sa zapadne strane Brda nalazi se tok Vuice. Po povrini oranice vidljivi su nalazi srednjovjekovne provenijencije datirane od 13. do 16. st. U izvorima, Keresthwr (1333.), Kerezthwr (1455.), odnosno Krievci bili su najkasnije od poetka 14. st. u posjedu obitelji Gorjanski, a od 1330. diobom su pripali Botoevoj grani tog roda. Srednjovjekovno naselje uniteno je dolaskom Turaka. Godine 1948. Krievci mijenjaju ime u Karadievo.
dublje nego to traktor izorava (nekih dvadesetak centimetara). Ivankovo Bedemgrad U Ulici Grac nalazi se srednjovjekovna utvrda s dvama prstenastim opkopima (dobro se vide na zranim snimcima). Utvrda se prvi put spominje 1543., u potvrdi o vlasnitvu mavanskog bana Ivana Koroskog nad Ivankovom, tj. prvobitni vlasnici te polovine sela bili su Koroski, a vlasnik druge polovine (gdje je crkva sv. Jurja) bio je Andrija Bato od Hrapkova. Utvrdu su poruili Turci, vjerojatno 1537. godine. U drugoj polovini 16. st. (oko 1550.) Ivankovo postaje sjedite nahije u sklopu srijemskog sandaka. Maja Krznari krivanko Literatura Petkovi 2006 D. Petkovi, Srednjovjekovna naselja sjevero-zapadnog dijela vinkovakog kraja, Vinkovci, 2006. Summary As in every other year, in November 2005, Vinkovci City Museum toured the land under its authority, which covers an area of 1,022 km2. All the registered localities are entered into the Register of Archaeological Finds and Finding Sites of Eastern Slavonia and Baranya, which was agreed at the
level of the Archaeological Section of the Museum Association of Slavonia and Baranya. This years reconnoitring and tour of sites already known was carried out in the area of the reintegrated and partially demined villages north of Vinkovci (Gabo, Karadievo, Markuica, Tordinci and Antin), soth of Vinkovci (Andrijaevci, Retkovci), as well as west (Ivankovo) and east of Vinkovci (Nutar, Mirkovci, Stari Jankovci, Orolik). In all, 23 sites were inspected, some of them newly discovered, and some of them already known in the literature. With respect to eight sites, hypotheses that they corresponded to the positions of given medieval settlements known from descriptive sources were conrmed.
Redni broj: 21 Lokalitet: Vuedol vinograd Streim Naselje: Vukovar Grad/opina: Vukovar Pravni status: R-386 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 12. rujna do 6. listopada 2005. Gradski muzej Vukovar proveo je pod vodstvom mr. sc. Jacqueline Balen jo jednu kampanju sustavnog arheolokog iskopavanja na nalazitu Vuedol vinograd Streim. Iskopavanje je
Vuedol, smjetaj sondi na poloaju vinograd Streim (J. Balen, modicirano prema Durman 1988)
43
Vuedol vinograd Streim, sonda V-87, detalj taraca kupolaste pei (foto: M. Buri)
nancirano iz projekta Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijea Europe Istraivanje, obnova i revitalizacija kulturne batine Vukovar Vuedol Ilok. Istraivanja su voena pod stalnim nadzorom prof. dr. Aleksandra Durmana s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, specijalnog savjetnika za projekte arheolokih istraivanja u sklopu projekta. Istraivanjem je obuhvaena povrina od 800 m, odnosno nastavljeno je istraivanje iskopnog bloka III, tj. sonde V87, povrine 400 m, te iskopnog bloka IV ili sonde V-04, koje je zapoelo 2004. godine. Sonda V-87 Ove sezone nastavljeno je istraivanje badenskoga kulturnog sloja i subhumusa, odnosno badenskih jama koje su ukopane u subhumus. Sveukupno je istraena 31 jama. Sve badenske jame ukopane iz nivoa subhumusa imaju istu zapunu. Rije je o tamnosivoj rahloj zemlji. Neke od njih imaju nekoliko zapuna, te su oito bile zapunjavane tijekom duljeg vremenskog razdoblja, meutim to se ne moe sa sigurnou tvrditi prije rezultata analiza C-14. Neke od jama (br. 73 i 77) presjekle su starije objekte (pripadnika starevake kulture), koji su takoer ukopani iz nivoa subhumusa. Od istraenih jama posebno se mora istaknuti nalaz u jami 71 ( 66,
108,08 106,50). Rije je o jami u kojoj je pokopana ivotinja (to je prvi ukop ivotinje u toj sondi), a poslije je sluila kao otpadna (to je i inae odlika bakrenodobnih jama). Kostur je bio u prilino loem stanju, a dosta je kostiju bilo po itavoj zapuni. Uz kostur je na 106,51 pronaena kotana perlica. U jami je takoer pronaen zanimljiv keramiki predmet ukraen urezanim linijama, a vjerojatno je imao kultnu namjenu. Gotovo sve istraene jame imale su funkciju spremita te su potom sluile i kao otpadne, dok se za jednu plitku jamu moe pretpostaviti da je bila radna. U jami 86 ( 35, 107,76 107,34) pronaena je velika koliina litikog materijala (jezgre, sjeiva, odbojci, krhotine), zbog ega se i pretpostavlja da je u njoj bio obraivan kamen. Tijekom ove sezone radova istraeni su objekti 29 i 30, koji su denirani 2004. godine. Rije je o nadzemnim objektima badenske kulture. Ti nalazi osobito su vani u sagledavanju ivota badenske populacije na ovom tellu. Naime, za pripadnike badenske kulture uobiajeno se smatra, to je potvreno i iskopavanjima na drugim lokalitetima, da ive u jamskim objektima (zemunicama). Nalazi nadzemnih objekata potvruju da je badenska kultura na Vuedolu imala organizirano i dugotrajno naselje. Osim tih dvaju objekata, uoena su i dva nepravilna naboja utog lesa, imenovana kao objekti 31 i 32. Objekt 31 nalazi se u 22, 32, 33 na 107,70. Sauvan je samo sjeveroistoni dio objekta. Objekt 32 nalazi se u 26, 36, 46, 27, 37, 47. Rije je o nepravilnom naboju utog lesa, probijenom s nekoliko jama. Uz objekt, u 26, 36, naena je kupolasta pe s taracom od keramike. U ovoj sezoni evidentirano je 27 posebnih nalaza (kao posebni nalazi izdvajaju se bakreni predmeti, predmeti od glaana kamena, kotani artefakti, utezi, prljenci i keramiki idoli). Istraivanja su bila dosta oteana time to je teko denirati objekte i ukope u sjevernom dijelu sonde, zbog jakog pada terena (nakon, tj. iza pukotine koja se protee kroz cijelu sondu), sve zapune ukopa su sline, a oito je teren zbog pada jo i u bakreno doba (badenska kultura) izravnavan i zatrpavan. Sonda V 04 Nastavljeno je skidanje humusa te je naen prvi vuedolski objekt u jugoistonom dijelu sonde (kote: 110,19 -110,02). Objekt je jako uniten oranjem i kolenjem vinograda. Djelomice je vidljiv zapeeni naboj poda te ruevina objekta, a i uti je naboj takoer mjestimice vidljiv. Valja istaknuti da je u humusu mijean materijal vuedolske kulture i mlae, kulture belegi (bronano doba), tako da je mogue oekivati nalaze jama iz bronanog doba koje su ukopane u vuedolski sloj. U ovoj sondi pronaeno je osam posebnih nalaza (uglavnom utega i prljenaka). Literatura Durman 1988 Aleksandar Durman, Vuedolska kultura, u: Katalog izlobe Vuedol tree tisuljee p.n.e., Zagreb, 1988. Durman, Balen 2005 Aleksandar Durman, Jacqueline Balen, Lokalitet: Vuedol vinograd Streim, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 30 33.
Vuedol vinograd Streim, sonda V-87, jama 71 (foto: M. Buri)
mr. sc. Jacqueline Balen 44
Summary In the period from September 12 to October 6 2005, archaeological excavations were carried out at the Vuedol site, the Streim Vineyard position. An area of 800 m2 was covered, that is, the investigation of excavation block III was continued, or of test dig V-87, with an area of 400 m2, and excavation block IV, or test dig V-04, on which investigations were started in the previous year, 2004. In test dig V-87, this season, investigation was continued into the Baden cultural layer and the subhumus, or the Baden pits that were dug in the subhumus. Altogether 31 pits were explored. All the Baden pits dug from the subhumus layer have the same ll: a dark-grey rather loose soil. However, some of them have several lls, and were clearly lled over a longer period of time (although we are unable to ascertain with any certainty before C14 analysis results are obtained. Some of the pits (pits nos. 73 and 77) intersected even older pits (Starevo culture), which were also dug from the level of the subhumus. From the pits found, special attention has to be paid to the nd in pit no. 71. This is a pit in which an animal was ritually interred (the rst animal interment in this test dig), and which later was used as a refuse pit (which is actually characteristic of Copper Age pits). In one of the pits, stone was most probably worked for the making of stone tools (pit no. 86). In test dig V-04, this season work went on respecting removal of the humus and in the SE part of the test dig, the rst Vuedol object was found (although much damaged by the ploughing and staking of the vineyard).
45
B R O D S K O - P O S AV S K A U PA N I J A
22 Autocesta Vc 23 Crinjevi 24 Galovo 25 Kruevica Njivice 26 Slava 27 Kruevica, Slavonski amac
46
Brodsko-posavska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 22 Lokalitet: Autocesta V-c, dionica akovo Sredanci Naselje: Grad/opina: Vrpolje, Donji Andrijevci, Oprisavci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, probna istraivanja Na temelju prijanjih rezultata rekognosciranja trase budue Autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj, dionice akovo Sredanci, tijekom 2005. proveden je dio probnih arheolokih istraivanja kako bi se utvrdilo ue podruje lokaliteta. Organizaciju radova i postupak zatite arheolokih nalazita provela je Uprava za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture (voditelji: Vesna Kezunovi i mr. sc. Zoran Wiewegh), a u probnim istraivanjima sudjelovalo je nekoliko institucija (Institut za arheologiju iz Zagreba, Muzej akovtine iz akova, Zaviajni muzej Stjepan Gruber iz upanje, Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba i Odjel za arheologiju Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture). Investitor radova bile su Hrvatske autoceste d.o.o. Trasa dionice duga je 23 km (stacionae prema Elaboratu iskolenja: od 62+000,00 do 85+000,00), od kojih je 12,6 km u Brodsko-posavskoj upaniji (od 72+400,00 do 85+000,00). Na trasi je ukupno pozicionirano 13 arheolokih lokaliteta, od ega je pet lokaliteta u Osjeko-baranjskoj upaniji (vidi: r.br. 2), a osam u Brodsko-posavskoj: AN 32 Debela uma (72+750 73+150) Probna arheoloka istraivanja proveo je Institut za arheologiju iz Zagreba (struna voditeljica mr. sc. Tatjana Tkalec). Naeni su brojni arheoloki objekti s razliitom koncentracijom prapovijesnih (neolitikih) i kasnosrednjovjekovnih pokretnih arheolokih nalaza. AN 33 Marinkovica (74+700 75+050) Probna arheoloka istraivanja proveo je Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba (struni voditelj Tino Lelekovi). Na lokalitetu je naen mali broj pokretnoga arheolokog materijala. Najstariji su nalazi iz 17. stoljea. Vjerojatno se na tom poloaju nalazio seoski gospodarstveni kompleks iz novijeg vremena. AN 34 Veliko ere (75+500 76+120) Probna arheoloka istraivanja proveo je Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba (struni voditelj Tino Lelekovi). Na lokalitetu je na vie mjesta dokumentirana razliita koncentracija keramikih ulomaka, koji datiraju iz prapovijesnog, antikog i srednjovjekovnog razdoblja. Kasnobronanodobni i rimski nalazi uglavnom se nalaze na blagom prirodnom uzvienju koje je oznaeno mikrotoponimom Sela. Srednjovjekovni nalazi potjeu s itave istraene povrine lokaliteta. AN 35 Krnjice Jelanje (79+300 80+180) Probna arheoloka istraivanja proveo je Odjel za arheoloku batinu Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture (struna voditeljica Ivana Mileti). Zabiljeeni su jamski objekti s pokretnim arheolokim materijalom koji se moe datirati u kasno bronano doba. Prema analogijama lokalitet pripada grupi Greani Barice. 47
Lokalitet AN 35 Krnjice Jelanje, primjer probnog rova na lokalitetu (foto: I. Mileti)
AN 36 Struani Vrtlovi, Kuite, Veliki Trstenik sjever (83+350 83+660) Istraivanje lokaliteta predvieno je za 2006. godinu. AN 36 Struani Vrtlovi, Kuite, Veliki Trstenik jug (83+720 84+150) Istraivanje lokaliteta predvieno je za 2006. godinu. AN 38 Bregovi (84+250 84+650) Istraivanje lokaliteta predvieno je za 2006. godinu. AN 39 emeac (84+850 85+150) Istraivanje lokaliteta predvieno je za 2006. godinu. Probna istraivanja dala su ulazne podatke za izraun trokova buduih radova, odnosno za daljnje planiranje istraivanja (vremenska pripadnost nalazita, povrina lokaliteta, apsolutna kota zdravice, geoloki sastav tla, oekivani pokretni i nepokretni nalazi te izraun sredstava potrebnih za konzervaciju). mr. sc. Zoran Wiewegh Vesna Kezunovi Summary On the basis of results obtained earlier from reconnoitring of the future Beli Manastir Osijek Svilaj motorway, akovo Sredanci section, during 2005 some test archaeological
investigations were carried out for the purpose of determining the immediate area of the extent of the sites. The organisation of the works and the procedure of protection of archaeological sites was carried out by the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture, and several archaeological institutions took part in the test investigations. The total length of the section is 23 km, 12.6 km of which are in Brodsko-posavska County. Twelve archaeological sites are positioned along the route, ve of which are in Osjeko-baranjska County and seven in Brodskoposavska County. The following localities are located in Brodsko-posavska County: AN 32 Debela uma, AN 33 Marinkovica, AN 34 Veliko ere, AN 35 Krnjice-Jelanje, AN 36 Struani - Vrtlovi, Kuite, Veliki Trstenik, AN 38 Bregovi and AN 39 emeac. The results of the investigations will be published in HAG for 2006 and 2007.
Redni broj: 23 Lokalitet: Crinjevi (naselje i nekropola) Naselje: Makovac Grad/opina: Vrbje Pravni status: R-177 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje U rujnu i listopadu 2005., Gradski muzej Nova Gradika nastavio je sustavna istraivanja lokaliteta Crinjevi i bronanodobne nekropole otkrivene 2003. Istraivanje je nancirano sredstvima Ministarstva kulture, Brodsko-posavske upanije i Opine Vrbje. Voditeljica iskopavanja bila je prof. Marija Mihaljevi (Arheoloki odjel Gradskog muzeja Nova Gradika), a sudjelovali su i arheolozi Hrvoje Kalafati (Institut za arheologiju, Zagreb ) i Tomislav Hrak. Nekropola je nastala na gredi koja se prostire u smjeru sjeverozapad-jugoistok i blago nadvisuje okolni nizinski plavni teren, te za visokih voda i poplava ostaje nepoplavljena. Prije samog iskopavanja postavljena je nova koordinatna mrea koja pokriva cijeli lokalitet, vezana na vie dravnih geodetskih toaka, s apsolutno deniranim poloajem u geodetskom sustavu Hrvatske. Stare sonde
istraivane 2003. dimenzija 2x3 m i 2x4 m snimljene su i ukljuene u novi sustav. Osnovu mree ine kvadranti 5x5 m oznaeni slovima od zapada prema istoku i brojevima od juga prema sjeveru. Svaki kvadrant dodatno je podijeljen na etiri potkvadranta. U arheolokoj sezoni 2005. istraena su tri kvadranta, u nizu istok-zapad M, N, O/9 ukupne povrine 75 m. U kvadrantu O/9 uoena je jama promjera oko 1 m, koja se slabo razlikovala od okolne zemlje. U zapuni je naeno samo neto ugljena, po kojem se i razlikovala od okolne zemlje, nekolicina sitnih fragmenata keramike i jedna kamena strelica. Nije rije o grobu, ve je jama rezultat drugih aktivnosti vezanih uz nekropolu i pokapanje. U tom kvadrantu nije pronaen nijedan grob. U kvadrantima M, N/9 otkriveno je 18 grobova. Svi grobovi imaju isti grobni ritual. Spaljene pokojnikove kosti, oiene od ugljena i pepela, skupljene su u posudu te poloene u zemlju s dnom posude okrenutim gore. Vie tipova posuda javlja se kao recipijent, ali je u pravilu rije o biranom repertoaru oblika, koji se ponavlja. Nakon antropolokih analiza kostiju moda se utvrdi pravilnost u odabiru posuda u odnosu na spol i starost pokojnika. U sedam grobova priloena je iroka zdjela uvuena ruba. Javljaju se varijante s uicom ispod ruba ili pak trakastom rukom. Neke zdjele imaju horizontalno facetiran rub. U est grobova naena je zdjela iroko razgrnuta ruba s trakastom rukom ispod ruba. Rije je o najeem tipu are u grupi Barice Greani kojoj i ova nekropola pripada. Mogue je da neke zdjele imaju i dvije ruke, to e se utvrditi restauracijom jer je zbog loe kvalitete keramike i fragmentiranosti vie zdjela izvaeno sa zemljom. Duboka zdjela tamnosive boje s etiri nasuprotne trakaste ruke uz rub javlja se kao ara u dva groba. Jednoj je dno odnio plug prilikom oranja. U dvama grobovima javlja se duboka zdjela tamnosive boje s jednom rukom, dok se u jednom sluaju zasad ne moe govoriti o tipu posude jer je vrlo oteena i fragmentirana. Iznad vie grobova u kvadrantu N/9 uoeno je nekoliko nakupina keramike. One vjerojatno potjeu od razorenih grobova koji su se nalazili odmah ispod humusnog sloja. Taj zakljuak potvruju jedna kruna loe ouvana nakupina keramike (sam rub posude koju je odnio plug) i dva oteena groba koja su bila iznad ovogodinjih, spaena u iskopavanjima 2003. godine. Svi su grobovi grupirani u sjevernom dijelu kvadranta N/9 i istonom dijelu kvadranta
Crinjevi, grobovi 3 i 4 zdjele iroko razgrnuta ruba (foto: H. Kalafati)
Crinjevi, grob 15 zdjela uvuena ruba (foto: H. Kalafati)
48
M/9. Grobne rake nisu uoene prilikom istraivanja. Metalni nalazi zasad nisu pronaeni, ali ih ne treba potpuno iskljuiti jer se unutar ara prilikom restauracije moe otkriti jo nalaza. Primjeuje se da u zapadnoj grupi nekropola (Greani, Makovac, Oriovac i dr.) grupe Barice Greani nema metala, dok istone nekropole (Stari Perkovci i Bonjaci) imaju metalne priloge. Na razini zdravice uoena su etiri ua kanala koji se pruaju prema sjeveru i ulaze pod prol. Moda je rije o ogradi nekropole, ali tek e nastavak istraivanja omoguiti konaan zakljuak, budui da nisu poznate pune dimenzije ni smjer kanala. Nekropola pripada oblinjem bronanodobnom naselju na Crinjevima, a zajedno kulturno pripadaju grupi Barice Greani kulture polja sa arama. Ima brojne analogije u nekropolama Greani Bajir, Stari Perkovci Dobrevo, Oriovac, Bonjaci Popernjak i u mnogim nekropolama bosanske Posavine. Nekropola je preliminarno datirana u kasno bronano doba od 14. do 12. stoljea pr. Kr. Cjelina koju ine naselje na Crinjevima i oblinja nekropola prua jedinstvenu mogunost za cjelovito razumijevanje bronanog doba Posavine i meurjeja Save i Drave. Istovremeno koordinirano prouavanje nalaza iz naselja i nekropole donosi mnogo vie podataka o ivotu prapovijesnih populacija nego istraivanje svakog posebno, pa e budua planirana istraivanja voditi rauna o oba lokaliteta. Nekropola je ozbiljno ugroena izoravanjem, pa je njeno istraivanje prioritet. Literatura ovi 1958 B. ovi, Barice nekropola kasnog bronzanog doba kod Graanice, Glasnik Zemaljskog muzeja, XIII, Sarajevo, 1958: 77 96. Karavani, Mihaljevi, Kalafati 2002 S. Karavani, M. Mihaljevi, H. Kalafati Naselje Makovac Crinjevi kao prilog poznavanju poetaka kulture polja sa arama u slavonskoj Posavini, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002: 47 62. Karavani, Mihaljevi, Kalafati 2003 S. Karavani, M. Mihaljevi, H. Kalafati, Istraivanje bronanodobnog naselja Makovac Crinjevi (1999.-2002.), Obavijesti HAD, XXXV /1, Zagreb, 2003. Minichreiter 1983 K. Minichreiter, Pregled istraivanja nekropola grupe Greani u Slavoniji, Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku 2, Osijek, 1982. 1983: 7 122. Mihaljevi, Kalafati 2004 M. Mihaljevi, H. Kalafati, Istraivanje bronanodobnog naselja Makovac Crinjevi u 2003. g., Obavijesti HAD, XXXVI, Zagreb, 2004: 40 44. Marija Mihaljevi, prof. Hrvoje Kalafati Summary During 2005, work was continued on the investigation of a Bronze Age necropolis in Crinjevi that was discovered in 2003. A total of 18 graves were discovered. All the graves had the same funeral ritual. The burned bones of the dead, cleaned of ash and embers, were collected into urns and placed in the earth with the bottom of the vessel upwards. Several types of vessel can be discerned as recipients, but in principle this is a select repertoire of forms that repeats itself. The necropolis belongs to the nearby Bronze Age settlement at Crinjevi. In terms of culture it belongs to the 49
Barice-Gredani group, the Urneld Culture. We preliminarily date the necropolis to the late Bronze Age between the 14th and 12th centuries BC.
Redni broj: 24 Lokalitet: Galovo Naselje: Slavonski Brod Grad/opina: Slavonski Brod Pravni status: R-690 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom srpnja 2005. Institut za arheologiju iz Zagreba nastavio je sustavna arheoloka istraivanja na zemljitu Galovo (Ciglana Brod), k.. 6207/4, k.o. Brod, unutar zatiene gradske arheoloke zone E u sjeveroistonom dijelu Slavonskog Broda. Istraivanja se provode u okviru znanstvenoistraivakog projekta Prapovijesni identitet sjeverne Hrvatske, pod vodstvom dr. sc. Kornelije Minichreiter. Radovi se kontinuirano provode svake godine, poevi od 1997., u suradnji s Muzejom Brodskog Posavlja iz Slavonskog Broda. Novanu pomo osigurali su Ministarstvo kulture, Muzej Brodskog Posavlja, Brodsko-posavska upanija, Institut za arheologiju iz Zagreba i Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta iz Zagreba (studentska praksa). Tijekom radova voena je detaljna tehnika, nacrtna i fotodokumentacija, a uzimani su i uzorci zemlje, kosti i ugljena. Objekti u naselju starevake kulture Godine 2005. nastavljeno je istraivanje u dijelu naselja zapadno od obredno-ukopnog prostora. Istraena povrina od 200 m nadovezala se na zapadnu i junu stranu povrine istraene u proteklim godinama i obuhvatila je nizove sondi: H/15, I/13 do I/15, J/10 do J/15 i K/12 do K/14. U potpunosti je istraena radna zemunica 205/206, a na etirima okolnim zemunicama 291/292, 323/324, 749/750 i 753/754 zapoeta su istraivanja gornjih slojeva. Zemunica radnog karaktera 205/206 bila je u tlocrtu izduena oblika, u smjeru sjever-jug, dimenzija 7x5 m, ukopana u prosjeku do 1 m u zdravicu. U njoj je na
Galovo, radna zemunica 205/206: desno - izduena lonarska pe; u sredini - ostaci drvenog okvira tkalakog stana; lijevo - kalotasta kruna pe (foto: K. Minichreiter)
Galovo, zemunica 205/206, ulomak posude s bijelo slikanim motivima (foto: M. Gregl)
istonoj strani, uz ulazni dio preko dviju stuba, bila izgraena lonarska pe izduena oblika, sastavljena od sitnih glinenih kuglica. To je prvo otkrie tako graene pei na Galovu u Slavonskom Brodu. Identine pei otkrivene su u naselju Zadubravlje u zemunicama 12 i 14 (Minichreiter 1992, sl. 15; Minichreiter 1992a). U dosadanjim istraivanjima naene su etiri izduene pei graene na drukiji nain premazane glinom preko konstrukcije isprepletene od iblja i prua. Takve dvije pei bile su u zemunici s ukopima 9/10 (Minichreiter 1999) te jo dvije u radnoj zemunici 155/156 (Minichreiter 2004). U zapadnom dijelu zemunice 205/206 otkrivena je kruna pe ravnog dna s polukrunom kalotom. Ostaci uruenih krunih pei otkriveni su i u susjednoj sjevernoj zemunici 155/156 (Minichreiter 2004). Identina situacija otkrivena je i u Za-
dubravlju, gdje su u zemunici 9 uz dvije lonarske pei bile izgraene i dvije krune kalotaste pei (Minichreiter 1992a). U sjevernom dijelu zemunice naeni su ostaci tkalakog stana. Uz ostatke uruene drvene konstrukcije okomitoga tkalakog stana otkrivene su dvije skupine malih piramidalnih glinenih utega (oko 30 komada). Radna zemunica 205/206 sastojala se od sjevernog i junog prostora. U sjevernom dijelu bile su pei i tkalaki stan, a u junom dijelu zaravnjene hodne povrine i nia (moda polica) za odlaganje predmeta ili sjedenje. Stijenke zemunice bile su na zapadnoj, junoj i jugoistonoj strani strmo ukopane do 1 m od rubnog dijela objekta. Na sjevernoj, sjeveroistonoj i istonoj strani naeni su nizovi rupa od kolaca, a po sredini zemunice od SZ do JI (dulja os) bili su ukopani okomiti drveni stupovi (promjera 30-40 cm), glavni sredinji nosai krovne konstrukcije. Na dvama mjestima mogli su se uoiti i nizovi poprenih nosaa poredani okomito na sredinju konstrukciju. Ta radna zemunica 205/206 pokazuje vrlo praktino i racionalno rasporeene radne prostore koji su morali zadovoljavati potrebe raznovrsnih poslova: peenja kruha, izrade glinenog posua i izrade tkanina. Analize ugljena metodom C-14 odredile su starost krune pei i tkalakog stana (5800. 5715. pr. Kr.) to ukazuje na to da je zemunica 205 neto starija od susjednih. Inventar u objektima pokretni arheoloki nalazi Vremensku pripadnost neto starijoj fazi potvrdio je i inventar zemunice 205/206. Naime, meu ulomcima glinenog posua otkriveni su ulomci posuda s nom crvenom uglaanom povrinom na kojoj su bijelom bojom oslikani pravolinijski, tokasti i vegetabilni motivi. Na bijelo linearno slikanje kao karakteristiku starije faze stupnja Linear A ukazao je S. Dimitrijevi (Dimitrijevi 1974), usporeujui nalaze iz stratuma II Donje Branjevine (Karmanski 1989; Karmanski 2000) sa stupnjem Linear A (bijeli) za koji je 30 godina prije otkria na Galovu u Slavonskom Brodu pretpostavio da bi mogao postojati i u sjevernoj Hrvatskoj (Dimitrijevi 1979, 237). Meu posebnim nalazima istiu se kotane alatke, dvije glaane kamene sjekire i pintadera (?) koja bi, prema miljenju dr. sc. A. Durmana, mogla predstavljati idol, a cik-cak ukrasi plitko urezani s donje strane mogli bi predstavljati simbol vode, kao na posudama vuedolske kulture. Glineni predmeti oblikovani kao pintadere rijetko se nalaze u neolitikim naseljima. U Donjoj Branjevini meu brojnim glinenim predmetima otkrivena su samo dva primjerka (Karmanski 2000), a dalje analogije postoje u ranoneolitikom naselju u Slatini u Bugarskoj (Nikolov, Grigorova, Sirakova 1992) i neolitikim naseljima Kunszentmrton, Kopncs-Zsoldos-tanya i besseny u Maarskoj (Kutzian 1947). U gornjim slojevima zapadne zemunice sj. 749/750 koja je bila izgraena u smjeru sjever-jug (u sondama I/15, J/15, K/15 i dalje u neistraenom dijelu terena), osim keramike i litike, od posebnih nalaza otkriveni su glaana kost, glineni disk i vrlo lijepo oblikovana gurica psa, koja je najvjerojatnije bila ukras na rtveniku. Glava psa oblikovana je realistiki, s istaknutim malim uima i oima duboko utisnutima kratkim linijama, kao na guri srne i glavi svinje iz istog nalazita. Na njuki je utisnuta vodoravna linija, to ostavlja dojam otvorenih usta. Do sada je u starevakim naseljima sjeverne Hrvatske otkriveno est ivotinjskih protoma na rtvenicima, koje najvjeroja50
Galovo, zemunica 749/750, gurica psa, vjerojatno protoma na uglu rtvenika (foto: M. Gregl)
tnije prikazuju psa i divlju svinju: tri u Slavonskom Brodu, zatim u Kanikoj Ivi (Teak-Gregl 1991), Zadubravlju (Minichreiter 1992c) i Cernikoj agovini (Teak-Gregl 2003). Juna zemunica sj. 753/754 protezala se u smjeru istok-zapad u sondama J/14, J/13, K/14, K/13 i dalje zalazi u neistraen dio terena. U njezinim gornjim slojevima otkriveni su ulomci keramike, litika, a meu posebnim je nalazima noga rtvenika etverokutnog postolja. Jugoistona zemunica sj. 291/292 otkrivena je u sondama I/12, J/12, J/13, K/12 i dalje zalazi u neistraen dio terena. Osim ulomaka keramike i litike, od posebnih nalaza otkriveni su stupasti idol, razni glineni predmeti, noga rtvenika, uglovni dio rtvenika i keramika ukraena reljefnim prikazom vjerojatno ivotinjske gure. Najistonija zemunica sj. 323/324 otkrivena je u sondama I/10, J/10 i dalje zalazi u neotkopani dio terena. Istraen je njezin mali dio, u kojem su naeni ulomci keramike i litike. Arheoloka graa, kao i u ostalim zemunicama naselja, pripada stupnju Linear A. Otkrie bijelo slikanih uzoraka na posuu u zemunici 205/206, potvruje pretpostavku S. Dimitrijevia, koji je taj stupanj imenovao kao bijeli Linear A (Dimitrijevi 1979). To vano otkrie pomie u kontinentalnoj Hrvatskoj granicu rasprostiranja bijelog Lineara A znatno prema zapadu, to ukazuje na to da je bijeli Linear A egzistirao osim u istonoj Slavoniji i u njezinom sredinjem dijelu. Nakon zavretka ove sezone radova privremeno su zatieni otkriveni objekti na terenu. Objekti i sonde koje nisu zavrene prekriveni su folijom i tankim slojem zemlje do nastavka arheolokih istraivanja. Literatura Dimitrijevi 1974 Stojan Dimitrijevi, Problem stupnjevanja starevake kulture s posebnim obzirom na doprinos junopanonskih nalazita rjeavanju ovog problema, Poeci ranih zemljoradnikih kultura u Vojvodini i srpskom Podunavlju, Materijali X, Beograd, 1974: 59 121. Dimitrijevi 1979 Stojan Dimitrijevi, Sjeverna zona, Praistorija jugoslavenskih zemalja II (Neolit), Sarajevo, 1979: 229 363. Karmanski 1989 Sergej Karmanski, Donja Branjevina, Odaci, 1989. Karmanski 2000 Sergej Karmanski, Donja Branjevina (monograja), Odaci, 2000. Kutzin 1947 Ianos Kutzin, The Krs Culture, Budapest, 1947. Minichreiter 1992 Kornelija Minichreiter, Starevaka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb, 1992. Minichreiter 1992a Kornelija Minichreiter, Pei u starevakom naselju kod Zadubravlja, OA, 16, Zagreb, 1992: 37 47. Minichreiter 1992c Kornelija Minichreiter, Kultni predmeti starevake kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi IAZ, 9, Zagreb, 1992: 7 22. Minichreiter 1999 Kornelija Minichreiter, Ranoneolitiki ukopi i pogrebni obiaji u naseljima starevakog kulturnog kompleksa, Prilozi IAZ, 15-16, Zagreb, 1999: 5 20. Minichreiter 2004 Kornelija Minichreiter, Radionica glinenih predmeta i tkanina u naselju starevake kulture na Galovu u Slavonskom Brodu, Prilozi IAZ, 21, Zagreb, 2004: 5 18. Nikolov, Grigorova, Sirakova 1992 V. Nikolov, K. Gri51
gorova, E. Sirakova, Die Ausgrabungen in der Fruhneolithischen Siedlung von Soa-Slatina, Bulgarien, in den Jahren 1985-1988, Acta Praehistorica et Archaeologica 24, Berlin, 1992: 221 233. Teak-Gregl 1991 Tihomila Teak-Gregl, Naselje korenovske kulture u Kanikoj Ivi, OA, 15, Zagreb, 1991: 1 15. Teak-Gregl 2003 Tihomila Teak-Gregl, Prilog poznavanju obrednih predmeta u neolitiku sjeverne Hrvatske, OA, 27, Zagreb, 2003, 43-48 dr. sc. Kornelija Minichreiter Summary In July 2005, systematic archaeological investigations on a piece of land at Galovo in the NE part of Slavonski Brod were continued. An area of 200 m2 was explored, carrying on from the area excavated in the previous years. In the dwelling part of the settlement a workshop dugout was found, 205/206, in which a bread oven and a ceramic kiln were found, as well as the wooden frame of a vertical loom and about 30 clay weights. Among the clay vessels found were fragments of bowls painted with white pigment on a red ground, and among the special nds particular interest attaches to the decorated bone items, clay idols and polished stone axes. The inventory of the dugout dwellings in terms of stylistic characteristics belongs to Linear A degree of Starevo culture. The nd of the white-painted patterns on the vessel of the workshop dugout 205/206 conrms the hypothesis of S. Dimitrijevi, who as long ago as 30 years before the nds at Galovo termed this degree White Linear A. This important discovery in Galovo shifts the border of the extent of Linear A in inland Croatia to the west. This indicates that according to the current state of research White Linear A, as well as in the east, also existed in the area of central Slavonia.
Redni broj: 25 Lokalitet: Kruevica Njivice Naselje: Kruevica Grad/opina: Kruevica, Slavonski amac Pravni status: P-182 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja 2005. godine nastavljena su zatitna arheoloka istraivanja na preventivno zatienom lokalitetu Njivice, koji se nalazi u sjeveroistonom dijelu sela Kruevica (g.. 450434 N; g.d. 182923 E) uz dananji vodotok Saonica, na povienoj lesnoj gredi izduenoj u smjeru sjever-jug (voditeljica istraivanja Lidija MiklikLozuk, Muzej Brodskog Posavlja). Zatitno arheoloko istraivanje obavlja se radi izmjetanja dravne ceste D7, odnosno izgradnje obilaznice od Kruevice prema graninom prijelazu u Slavonskom amcu. Arheoloka iskopavanja i istraivanja nancira investitor (Hrvatske ceste d.o.o.), s obzirom na to da trasa budue obilaznice prolazi preko dijela preventivno zatienog lokaliteta Njivice. Arheoloka istraivanja zapoela su 2004., nastavljena su 2005. godine, a bit e zavrena nakon potpisivanja drugog
Kruevica Njivice, snimak lokaliteta iz zraka (foto: M. Hucaljuk)
ugovora s investitorom jer se tijekom istraivanja pokazalo da je potrebno istraiti veu povrinu od one predviene ugovorom. Do sada je ukupno istraeno 4400 m, u fazi istraivanja je 745 m, a prosjena relativna dubina iskopa iznosi 1 m. Na dijelu lokaliteta Njivice (k.. 451/1, k.o. Kruevica) preko kojeg prolazi trasa budue obilaznice, 2004. godine otkriveno je naselje sopotske kulture te nekoliko jama iz drugih razdoblja (bronano doba, srednji vijek). Godine 2005. nastavljeno je istraivanje naselja sopotske kulture u potpunosti je istraen trei nadzemni objekt, otkriven je i deniran etvrti (iji se juni dio nalazi izvan linije eksproprijacije tako da nee biti u potpunosti istraen), a otkrivena je i dijelom istraena zemunica te nekoliko manjih otpadnih jama sopotske kulture. Naselje sopotske kulture Povieni plato (nadmorske visine 86,10 m) u neposrednoj blizini vodotoka, na podruju i danas bogatom umama, zasigurno je pruao povoljne uvjete za ivot. Naselje sopotske kulture, prema dosadanjim spoznajama, bilo je sa zapadne strane ograeno drvenom palisadom. Dosadanjim istraivanjima otkrivena su etiri nadzemna objekta kue od kojih se tri nalaze se u jednom nizu. Prva i druga kua nalaze se jedna pokraj druge, a trea je smjetena oko 10 m istonije. Taj meuprostor moe se tumaiti svojevrsnim centralnim prostorom. etvrta kua (irine 6,40 m), pronaena i denirana istraivanjima 2005., smjetena je u drugom, vjerojatno paralelnom, nizu nadzemnih objekata. Sve etiri do sada pronaene kue pravokutnog su oblika, orijentacije sjever-jug i vrlo slinih dimenzija (duine cca 12 i irine cca 6 m). U unutranjosti, kao i u bonim 52
nosivim stijenkama do sada pronaenih nadzemnih objekata pronaeni su ostaci pravilno rasporeenih stupova koji su nosili konstrukciju krova. Nadzemni objekti bili su drveni kostur im je bio od drvenih stupova, stijenke od iblja oblijepljene blatom. Ni u jednoj do sada istraenoj kui nije bilo podnice od nabijene zemlje ili ognjita, a u kuama su pronaeni malobrojni pokretni nalazi. Ulaz u sve pronaene nadzemne objekte nalazi se na junoj strani. Godine 2005. pronaena je i dijelom istraena zemunica sopotske kulture bubreasta oblika s brojnim keramikim nalazima, litikim artefaktima, odbaenim ivotinjskim kostima te drugim nalazima. Ukopi stupova u zemunici jesu potpornji to su drali ivotinjske koe kojima je zemunica bila prekrivena, a blago stepeniasto oblikovana zemunica i ukopi stupova na junoj strani predstavljaju ulaz. Meu pokretnim arheolokim nalazima prikupljenim istraivanjima 2005. najzastupljeniji su ulomci keramikih posuda za svakodnevnu uporabu, glineni prljenci, a od keramike nije fakture zastupljeni su uglavnom ulomci ukraeni bradaviastim i rogolikim ispupenjima i urezivanjem te ulomci upljih zvonastih noga kupa na nozi. Od keramikih predmeta posebne namjene pronaen je ulomak noge rtvenika u obliku konine posudice. Od litikih artefakata zastupljeni su cijepani litiki proizvodi te glaane kamene sjekire. Nakon ponovnoga privremenog prekida arheolokih istraivanja na lokalitetu su zatieni pronaeni arheoloki objekti kako bi prezimili bez oteenja (zatita od kie, snijega te smrzavanja) do nastavka istraivanja. Lidija Miklik-Lozuk
Summary During 2005, protective archaeological investigations were carried out at the Kruevica-Njivice site. The archaeological investigation is carried out because of the relocation of national road D7. So far 4400 m2 have been investigated, and 745 m2 are in the investigation phase. A settlement of the Sopot Culutre has been revealed, with some pit features from other periods (Bronze Age, Middle Age). During 2005, a third surface feature was completely investigated, and a fourth was dened. A kidney-shaped dugout dwelling was found and partially explored, with numerous moveable archaeological nds of Sopot Culture. All of the dwellings found to date were made of wood, were of a rectangular shape, and were oriented north to south. Three of the dwellings have very similar dimensions (ca 12x6 m) and are in a single line, while the fourth is located in another series of surface features, probably parallel to the rst. In none of the dwellings investigated to date was there a oor of packed earth, and within the houses, few archaeological nds have been discovered. Moveable nds comprise fragments of ceramic vessels of Sopot Culture for everyday use, clay weights, and of ceramics of ner make there are mainly fragments decorated with surface convexities and incisions. As for ceramic objects of special purpose, a fragment of the leg of an altar was found, in the form of a conical vessel. Lithic artefacts are present in chipped lithic products and polished stone axes.
Redni broj: 26 Lokalitet: Slava Naselje: Nova Gradika Grad/opina: Nova Gradika Pravni status: P-178 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Deveta sezona sustavnih arheolokih iskopavanja na lokalitetu Slava Nova Gradika provedena je u razdoblju od 6. lipnja do 4. srpnja 2005. godine u suradnji Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Arheolokog odjela Gradskog muzeja Nova Gradika.
Slava, jama sopotske kulture, SJ 180 (foto: M. Mihaljevi)
Iskopavanja je vodila Marija Mihaljevi (Gradski muzej Nova Gradika), uz tri lana strune ekipe i pomo geodeta DGU-a, Podrunog ured za geodetsko-katastarske poslove Slavonski Brod, Ispostave Nova Gradika. Istraivanja su obavljena sredstvima Ministarstva kulture, Brodsko-posavske upanije i Grada Nove Gradike. Iskopavanja su provedena na k.. 641/1, k.o. Nova Gradika i na k.. 826, k.o. Cernik.
Slava, snimak istraenih rupa od starih zasada vinograda (foto: M. Mihaljevi)
Slava, posuda sopotske kulture (foto: M. Mihaljevi)
53
Slava, jama SJ 455 (foto: M. Mihaljevi)
Nastavak planiranih istranih radova na sondi 2/04 (u kojoj su dokumentirani obrisi uoenih jamskih objekata) nije bilo mogue provesti zbog oteanog pristupa, ali su obavljene potrebne pripreme za nastavak iskopavanja tih jama tijekom 2006. godine. Otvorena je nova sonda (1/05) sa sedam blokova, ukupne povrine oko 200 m. Sonda 1/05 orijentirana je u smjeru sjever-jug. U cijelosti je istraeno est blokova, dok je u bloku pet jedna jama ostala neistraena. Njezini su obrisi tek manjim dijelom uhvaeni, tj. ulaze pod sjeverni presjek sonde te je ostavljena za istraivanje u 2006. godini. Istraivanjima 2005. na nalazitu Slava utvreni su materijalni ostaci neolitike kulture (brezovljanski tip sopotske kulture) i eneolitikih kultura (kostolaka i vuedolska). Prvu stratigrafsku jedinicu (SJ 001) sainjavao je povrinski humusni sloj koji je mjestimice oteen poljodjelskim radovima, posebice zasadima vinograda. U prvom povrinskom sloju, debljine 15 cm, bilo je raznovrsnih nalaza: kunog lijepa, kamena, keramike, mikrolita i neto recentnih nalaza. Kulturni sloj (SJ 002) pojavljuje se ispod prve stratigrafske jedinice; debljine je od 30 do 35 cm i u njemu je bilo dosta nalaza. Takoer je potvreno postojanje zasada starih vinograda. Naime, na razini druge stratigrafske jedinice, nakon poliranja su se u cijeloj sondi, u pravilnom rasteru, pojavile brojne rupe. Rupe od vinograda zamijeene su kao naranaste ovalne tvorevine, ispunjene pijeskom, a u njima je bilo ostataka kulturnog sloja s nalazima prapovijesne i novovjeke keramike, kunog lijepa i kamena. Najvaniji istraeni jamski objekt brezovljanskog tipa sopotske kulture (SJ 181), dimenzija cca 1,12x5,20 m, dubine cca 90 cm, izduena je oblika s otiscima veih kolaca. Ondje je naeno dosta ulomaka keramike, kunog lijepa, kamena te mikrolita, meu kojima je i zamjetan broj kamenih izraevina. U navedenoj jami prikupljen je i poneki ulomak keramike s tragovima oslikavanja crvenom bojom nakon peenja. Motivi se teko razaznaju. Tijekom 2005. veim je dijelom otkriveno naselje eneolitikih kultura: kostolake i vuedolske. Najvaniji su jamski objekti kostolake i vuedolske kulture koji su u cijelosti istraeni. U jamskom objektu (SJ 455/456) dimenzija cca 2,20x4,30 m, dubine cca 1,20 m, skupljena je znatna koliina raznovrsnih arheolokih nalaza, najvie keramikog posua koje prema stilskim obiljejima pripada kostolakoj kulturi. Navedenu jamu (SJ 456) presjekla je manja jama (dubine cca 50 cm) koja, prema prikupljenim nalazima, ukazuje na prisutnost mlae vuedolske kulture. Uz te objekte izdvaja se zemuniki objekt (SJ 54
453/454) dimenzija cca 4x4,20 m, dubine cca 1, 12 m od razine uoavanja, i za sada se preliminarno pripisuje kostolakoj kulturi. U neposrednoj blizini tih jama utvreno je postojanje vatrita na otvorenom (SJ 595/596), dimenzija cca 1,50x1,60 m, dubine cca 50 cm, koje je sadravalo dosta paljevine i zapeene crvene zemlje te poneki ulomak keramike. Istraivanjima 2005. prikupljena je vea koliina pokretne arheoloke grae, i to kunog lijepa (od uruenja zidne i krovne konstrukcije), kamena, keramike, litike i kostiju ivotinjskog podrijetla. U istraenom podruju stambenog dijela naselja kostolake kulture prikupljeno je najvie ne keramike, meu kojom su brojano najzastupljeniji raznovrsni oblici zdjela, vei lonci s drkama, tanjuri i alice. Uz keramiku, pronaena je i manja koliina bikonikih prljena i kamenih artefakata te ivotinjskih kostiju. Ukraavanje noga keramikog posua najee je izvedeno tehnikama ubadanja te obinog i brazdastog urezivanja u kombinaciji s inkrustacijom. Dekoracija na posuu najee je izvedena matovitim komponiranjem geometrijskih motiva: viseih trokuta nainjenih od tokastih uboda, rombova te ukrasa organiziranih u vodoravnu traku s izmjenom kosih i vodoravnih crta, cik-cak crta i ostalog. Fino keramiko posue vuedolske kulture ukraeno je u trakama (zonalno), izmjenom ukraenih i neukraenih polja (tzv. stil metopa), najee tehnikama obinog i brazdastog urezivanja i u kombinaciji s inkrustacijom. Posebno se istiu dekorativno ukraeni ulomci keramike s motivima cik-cak traka u negativu, nizovima rombova, urezanih kosih crta, motivom ahovske ploe i ostalo. Velika je slinost motiva rane vuedolske keramike s kostolakom, to je vano radi sagledavanja povezanosti i suivota tih kultura, kao i geneze rane vuedolske kulture. Nain oblikovanja keramike te ukraavanja keramikog posua ukazuje na ivot vuedolske populacije u ranoj fazi (pretklasina faza A) vuedolske kulture. Deveta sezona sustavnih istraivanja ponovo ukazuje na iznimnu vanost toga vieslojnog lokaliteta, gdje je iskopavanjima 2005. utvrena prisutnost brezovljanskog tipa sopotske kulture te kostolake i vuedolske kulture. Nakon zavretka iskopavanja istraeni blokovi zakopani su i okolni je prostor ostavljen u urednom stanju. Literatura Dimitrijevi 1979 S. Dimitrijevi, Sopotska kultura, U: Praistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo, 1979: 263 303. Dimitrijevi 1979 S. Dimitrijevi, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni kompleks, U: Praistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo 1979: 267 341. Mihaljevi 2004 M. Mihaljevi, Istraivanje nalazita Slava Nova Gradika (2000.-2003.), Obavijesti HAD, XXXVI, Zagreb, 2004: 26 32. Petrovi, Jovanovi 2003 J. Petrovi, B. Jovanovi, Gomolava, naselja kasnog eneolita, Novi Sad Beograd, 2003. Skelac 1997 G. Skelac, Prapovijesno nalazite Slava, OA, 21, Zagreb,1997: 217 235. Tasi 1979 Kostolaka kultura, U: Praistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo, 1979: 235 266. Marija Mihaljevi, prof.
Summary During 2005 nine phases of archaeological investigations into the Slava site were carried out. A test dig of 200 m2 was started. At the site, material remains of a Neolithic Brezovlje type of Sopot Culture and of Copper Age Cultures Kostola and Vuedol were found. Among the investigated pit features, the most prominent is pit feature (SJ 181) which belongs to the Brezovlje type of Sopot Culture. It was in SJ 181 that the most ceramic vessels were collected, most of them partially decorated with plastic appliqus and the occasional fragment painted with red pigment after ring, the motifs of which are hard to discern. In 2005, the most important and completely explored pit features were of the Kostola and Vuedol cultures. We would highlight pit features (SJ 455/456 and SJ453/454). Pit feature SJ 455/456, according to the stylistic characteristics of ceramic material belongs to Kostola culture. This pit is intersected by a smaller pit, which on the basis of the nds of ceramics is ascribed to early Vuedol Culture. The ceramic inventory of the pit (SJ 453/454) indicates the presence of Kostola Culture.
keramike iz rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o manjem naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 2. Slavonski amac Vrbice II Lokalitet se nalazi istono od sela, na izrazitom uzvienju. Na povrini od 150x400 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog (bronano doba) i srednjovjekovnog razdoblja (etrdesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 3. Slavonski amac Vrbice III Lokalitet se nalazi istono od sela, na blagom uzvienju. Na povrini od 150x100 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 4. Slavonski amac Blato I Lokalitet se nalazi istono od sela. Na povrini od 250x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 5. Slavonski amac Blato II Lokalitet se nalazi istono od sela. Na povrini od 200x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 6. Slavonski amac Blato III Lokalitet se nalazi istono od sela, u neposrednoj blizini lokaliteta Blato II. Na povrini od 100x100 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 7. Slavonski amac Blato IV Lokalitet se nalazi istono od sela, a na povrini od 500x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (pedesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 8. Slavonski amac Sjenokoe I Lokalitet se nalazi istono od sela, udaljen je oko 100 m sjeverno od savskog nasipa. Na povrini od 400x300 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 9. Slavonski amac Sjenokoe II Lokalitet se nalazi istono od sela, oko 200 m istono od mosta na rijeci Savi i oko 50 m sjeverno od savskog nasipa. Na povrini od 300x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 10. Kruevica Stanovi I Lokalitet se nalazi istono od sela, na izrazitom uzvienju, a presijeca ga stari savski nasip. Na povrini od 200x400 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz 55
Redni broj: 27 Lokalitet: Slavonski amac (opina) Naselje: Kruevica, Slavonski amac Grad/opina: Slavonski amac Pravni status: Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje Muzej Brodskog Posavlja obavio je u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (studentska praksa) drugu i treu etapu sustavnoga arheolokog rekognosciranja Brodskog Posavlja (od 3. do 23. studenog 2004. i od 25. listopada do 14. studenog 2005.). Struni je voditelj istraivanja Josip Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja. Obje etape sustavnoga arheolokog rekognosciranja obavljena su zahvaljujui sredstvima Ministarstva kulture i Brodsko-posavske upanije. Cilj toga sustavnog rekognosciranja bio je obilazak podruja opine Slavonski amac, naselja: Slavonski amac i Kruevica. Na tom su podruju prije akcije bila evidentirana svega tri lokaliteta: Luka sprudite na Savi kod Slavonskog amca, Kostroman gradina kod Kruevice i Njivice kod Kruevice (jedini preventivno zatien lokalitet). Lokalitet Luka sprudite na Savi ima nalaze iz antike i srednjega vijeka, Kostroman je velik arheoloki lokalitet na kojem se uoavaju nalazi od prapovijesti, antike (castrum romanum) do srednjevjekovnih ostataka utvrenog grada, a Njivice su prapovijesni (sopotsko naselje) i srednjovjekovni lokalitet. Rekognosciranjem u jesen 2004. evidentirana su 24 nova, do sada nepoznata arheoloka nalazita, a ponovan terenski pregled obavljen je na dvama ranije evidentiranima lokalitetima. Prikupljeno je vie stotina ulomaka keramike te dvadesetak litikih artefakata iz raznih razdoblja od prapovijesti do srednjeg vijeka. 1. Slavonski amac Vrbice I Lokalitet se nalazi istono od sela u blizini savskog nasipa. Na povrini od 100x150 m prikupljeni su povrinski nalazi
Karta dijela opine Slavonski amac s naznaenim pozicijama arheolokih nalazita (dokumentacija: MBP)
prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 11. Kruevica Stanovi II Lokalitet se nalazi na izrazitom uzvienju istono od sela, uza stari savski nasip. Na povrini od 200x400 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Prema fakturi keramike moe se zakljuiti da su ti nalazi iz razdoblja neolitika ili eneolitika. Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 12. Kruevica Stanovi III Lokalitet se nalazi istono od sela, udaljen svega stotinjak metara od lokaliteta Stanovi II. Na povrini od 100x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja bronano doba (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 56
13. Kruevica Klipanovaa I Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, na oko 100 m zapadno od staroga savskog nasipa. Na povrini od 150x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i litikog materijala iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak komada). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 14. Kruevica Klipanovaa II Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela. Na povrini od 300x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i litikog materijala iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak komada). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 15. Kruevica Kozine I staro babogredsko groblje Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela. Na povrini od 300x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (etrdesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju i groblju.
Lokalitet do sada nije bio poznat. 16. Kruevica Kozine II Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, pokraj kanala Duboica, uz cestu Slavonski amac Babina Greda. Na povrini od 250x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 17. Kruevica Kozine III Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, u blizini kanala Duboica, stotinjak metara udaljen od lokaliteta Kozine II. Na povrini od 400x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (vie stotina ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 18. Kruevica Kostroman gradina Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, na izrazitom uzvienju, okruen s triju strana kanalom Duboica. Na povrini od 500x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog, rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (vie stotina ulomaka keramike). Rije je o naselju iz prapovijesti koje je u rimsko doba (sudei prema toponimu) bilo vojna utvrda, a prema izvorima je poznato da je tu u srednjem vijeku bio utvren grad. Lokalitet je obradom tla jako devastiran. Evidentiran je u kartoteci lokaliteta u Muzeju Brodskog Posavlja. 19. Kruevica Vir Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, smjeten je izmeu kanala Duboica, ceste Slavonski amac Babina Greda te savskog nasipa. Na povrini od 350x300 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (vie stotina ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 20. Kruevica Ograde I Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, smjeten je u neposrednoj blizini lokaliteta Kostroman gradina, a presijeca ga cesta Slavonski amac Babina Greda. Na povrini od 500x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja neolitik (pedesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 21. Kruevica Ograde II Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, smjeten je u neposrednoj blizini lokaliteta Ograde I. Na povrini od 200x100 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 22. Kruevica Ograde III Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela. Na povrini od 600x300 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i litikog materijala iz prapovijesnog razdoblja neolitik, eneolitik (pedesetak komada). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 23. Kruevica Njivice I Lokalitet se nalazi sjeverno od sela, smjeten je uz kanal 57
Bebrinja, a udaljen je oko 100 m istono od ceste Sikirevci Kruevica. Na povrini od 600x400 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja neolitika, sopotska kultura i srednjovjekovnog razdoblja. Tijekom 2004. i 2005. na tom registriranom lokalitetu provedeno je zatitno arheoloko istraivanje zbog izgradnje obilazne ceste. Pritom je otkriveno naselje sopotske kulture i nekoliko jama iz srednjovjekovnog razdoblja. Pronaene su tisue komada litikog materijala i keramikih fragmenata. 24. Kruevica Njivice II Lokalitet se nalazi sjeverno od sela, smjeten je u neposrednoj blizini lokaliteta Njivice I. Na povrini od 200x300 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i litikog materijala iz prapovijesnog razdoblja neolitika, starevake kulture (vie stotina komada). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 25. Kruevica Njivice III Lokalitet se nalazi sjeverno od sela, sjeverno od kanala Bebrinja, u blizini lokaliteta Njivice I. Na povrini od 200x100 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i litikog materijala iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak komada). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 26. Kruevica Njivice IV Lokalitet se nalazi sjeverno od sela i sjeverno od kanala Bebrinja. Na povrini od 200x100 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (petnaestak komada). Vjerojatno je rije o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. Rekognosciranjem u jesen 2005. evidentirano je 18 novih, do sada nepoznatih arheolokih nalazita. Prikupljeno je vie stotina ulomaka keramike te dvadesetak litikih artefakata iz razliitih razdoblja od prapovijesti do srednjeg vijeka. 27. Slavonski amac unutar naselja Slavonski amac U jugoistonom predjelu sela, na povrini od 500x400 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog (bronano doba) i srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 28. Slavonski amac groblje i crkva sv. Antuna U centralnom predjelu sela, na povrini od 100x100 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz srednjovjekovnog razdoblja (desetak ulomaka keramike). Prije nekoliko godina uz crkvu je pronaen par kasnosrednjovjekovnih ostruga. Vjerojatno je rije o srednjovjekovnom groblju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 29. Kruevica Njive I Lokalitet se nalazi uz cestu Slavonski amac Babina Greda. Na izraenom uzvienju na povrini od 450x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog (starevaka kultura) i srednjovjekovnog razdoblja (oko sto pedeset ulomaka keramike i mikrolita). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat.
30. Kruevica Njive II Zapadno od lokaliteta Njive I, na povrini od 250x250 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike i mikrolita). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 31. Kruevica Njive III Lokalitet se nalazi na jugoistonom podruju sela, a na povrini od 300x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih artefakata iz prapovijesnog, rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 32. Kruevica Njive IV Lokalitet se nalazi na irem prostoru kruevakoga groblja, a na povrini od 200x250 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 33. Kruevica Topolje Lokalitet se nalazi oko 250 metara juno od kanala Saonica i oko 100 m sjeverno od ceste Slavonski amac Babina Greda. Na povrini od 400x400 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (etrdesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 34. Kruevica Vir II Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, a na povrini od 200x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih artefakata iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 35. Kruevica Vir III Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, a na povrini od 400x250 m prikupljeni su brojni povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (dvjestotinjak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 36. Kruevica Stanovi IV Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela u neposrednoj blizini vodotoka Duboica. Na povrini od 400x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 37. Kruevica Stanovi V Lokalitet se nalazi sjeverno od vodotoka Duboica nasuprot lokalitetu Kostroman. Na povrini od 100x100 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (desetak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 38. Kruevica Stanovi VI Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, a na povrini od 300x300 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulo58
maka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 39. Kruevica Stanovi VII Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, a na povrini od 300x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (tridesetak komada). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 40. Kruevica Zbjeg I Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, a na povrini od 300x150 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike iz srednjovjekovnog razdoblja (etrdesetak komada). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 41. Kruevica Zbjeg II Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, a na povrini od 700x300 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (oko 150 ulomaka keramike i kamenih artefakata). Na zapadnom dijelu lokaliteta pronaeni su uglavnom prapovijesni nalazi, a na istonom srednjovjekovni. Uoeno je nekoliko obrisa jama s keramikim materijalom. Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 42. Kruevica Zbjeg III Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, omeen je na istoku vodotokom Duboica, a s ostalih strana zatvoren je znaajnim depresijama dubine 3-5 m. Na povrini od 120x80 m prikupljeni su povrinski nalazi keltske keramike, kunog lijepa, kostiju i litikog materijala, a uoeno je nekoliko izoranih jama (oko 550 ulomaka keramike i kamenih artefakata). Vjerojatno je rije o utvrenom keltskom naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 43. Kruevica Zbjeg IV Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, 100 m zapadno od lokaliteta Zbjeg II. Na povrini od 400x200 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih artefakata iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (oko ezdeset ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 44. Kruevica Batovica I Lokalitet se nalazi sjeveroistono od sela, a na povrini od 400x300 m prikupljeni su povrinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog (sopotska kultura) i srednjovjekovnog razdoblja (ezdesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Na izoranoj povrini uoeni su tragovi jama s arheolokim materijalom. Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. Rezultati sustavnoga arheolokog rekognosciranja vrlo su uspjeni s obzirom na to da su na povrini od oko 12 etvornih kilometara evidentirana 44 nova, do sada nepoznata arheoloka nalazita. Daljnje rekognosciranje zasigurno e uroditi otkriima novih arheolokih lokaliteta s obzirom na gustu naseljenost Brodskog Posavlja od prapovijesti do danas. Josip Lozuk
Summary The Museum of Brodsko Posavlje in collaboration with the Archaeology Department of the Faculty of Humanities of Zagreb University (as part of student practical work) in 2004 and 2005 carried out the second and third stages of systematic archaeological reconnoitring of Brodsko Posavlje (head of investigation, Josip Lozuk, Museum of Brodsko Posavlje). The objective of this reconnoitring was to locate unknown archaeological localities in the area of the municipality of Slavonski amac (the villages of Slavonski amac and Kruevica). During reconnoitring over an area of about 12 square kilometres, 44 new and previously unknown archaeological nds were discovered. Two earlier known sites were visited. Several hundred fragments of ceramics and a score or so of lithic artefacts from various periods of time were from prehistory to the Middle Ages were collected.
59
P O E K O - S L AV O N S K A U PA N I J A
28 Gradci 29 Poega Kanilieva ul. 30 Tretanovaka gradina
60
Poeko-slavonska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 28 Lokalitet: Gradci Naselje: Kaptol Grad/opina: Poega Pravni status: P-529 Razdoblje: P Vrsta radova: arheoloko iskopavanje Nalazite Kaptol Gradci istraivano je 2005. u dvjema kampanjama, tijekom lipnja i srpnja. Istraivanja je vodio dr. sc. Hrvoje Potrebica, a terensku i nacrtnu dokumentaciju vodila je Marijana Krmpoti, prof. U strunom timu bio je i dr. sc. Marko Dizdar iz Instituta za arheologiju u Zagrebu, ija je pomo bila vrlo vrijedna. U postupak vaenja pokretnih nalaza aktivno su bili ukljueni vrsni konzervatori za metal i keramiku Damir Dorai, prof. i Marina Gregl, prof., koji su pruali strunu potporu tijekom cijelog trajanja istraivanja. Bili su angairani i studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao i u svim dosadanjim istraivanjima, veoma vrijednu pomo pruili su djelatnici i uprava Javne ustanove Park prirode Papuk. Znatnu nancijsku potporu, bez koje ne bi bilo mogue istraivanje u tom opsegu, dalo je Ministarstvo kulture. Potporu i pomo istraivanjima pruili su i Poeko-slavonska upanija, Grad Poega i Opina Kaptol. Istraivanje na nalazitu Gradci zapoelo je 2001. godine. Lokalitet pokriva oko pet hektara i nalazi se pri vrhu jednog od junih obronaka Papuka, koji dominira dolinom, na apsolutnoj nadmorskoj visini od oko 450 metara. Lokalitet se djelomice nalazi pod borovom umom, a dijelom pod mijeanom listopadnom umom i moe se podijeliti u dvije cjeline: nekropolu i naselje. Naselje se nalazi na zaravni podijeljenoj u terase, koja se s tri strane iznimno strmo rui u doline potoka, dok je s istone strane zatiena monumentalnim bedemom. ini se da je nekropola, koja se trenutano istrauje, zatvorena nekom vrstom fortikacije. Tijekom sezona 2001. 2004. istraeno je pet tumula i zapoeto je istraivanje tumula 6, koji je u potpunosti istraen tijekom 2005. godine. Prikaz dosadanjih rezultata istraivanja tumula 6 Tumul 6 nalazi se zapadno od tumula 5, takoer na strmom obronku brda, pa mu je teko utvrditi tone dimenzije. Osim erozije, to oteava i injenica da je prije tridesetak godina tijekom vojnih vjebi na vrhu tog tumula bio ukopan mitraljeski rov. U svakom sluaju, sauvana mu je visina oko 2,8 m, a promjer oko 18 m, to ga ini najveim vidljivim tumulom na nekropoli Gradci. Ve na poetku istraivanja, na granici sjeveroistonog i jugoistonog kvadranta, djelomino pod kontrolnim prolom, pronaen je paljevinski grob manjih dimenzija (85x50 cm). Rije je o pokojniku koji je spaljen na nekom drugom mjestu, a u grobu je pronaeno tek neto malo gara, dosta kostiju, manja keramika posuda i eljezni no sa eljeznobronanom pojasnom garniturom. Zanimljiva pojasna garnitura za sada se na temelju istonoalpskih paralela moe datirati u Ha D1, a na jednoj od bronanih ploica vidljivi su i ostaci tkanine. Za interpretaciju te grobne konstrukcije bit e presudni rezultati antropoloke analize dosta dobro sauvanih paljevinskih osteolokih ostataka, kao i odnos te periferne grobne konstrukcije sa sredinjim 61
Kaptol Gradci, tumul 6: kamena konstrukcija sredinjega groba (foto: H. Potrebica)
grobom. Za sada je poznato da taj grob nije ukopan, nego je poloen na povrinu originalnog humka, a preko svega je nasut jo jedan nasip iju je originalnu debljinu zbog erozije teko utvrditi. U sredinjem dijelu humka pronaena je jo jedna nakupina gara s neto loije sauvanim kostima, iznad koje su naeni ulomci kvalitetnoga crnog gratiranog lonca i plitice te vjerojatno donji dio bronane vieglave igle i eljezna perla. Moe se pretpostaviti da je i u tom sluaju rije o sekundarnoj grobnoj konstrukciji. Preliminarni rezultati antropoloke analize koju provodi dr. sc. Mario laus iz Odjela za arheologiju HAZU-a govore da je u grobu 2 tumula 6 vjerojatno bio pokopan mukarac u dobi izmeu 30 i 40 godina. Ispod te konstrukcije, na sredini tumula, pronaena je sredinja kamena konstrukcija poligonalnog oblika. Sastojala se od kamenja razliitih veliina, a neki su komadi bili tei od 250 kg. Dio je kamenja odreen kao ambolit, iznimno kvalitetan kamen otporan na atmosferilije, koji se moe nai na Papuku, ali ne na toj lokaciji. Svjesna uporaba tog kamena zamijeena je i u grobnoj konstrukciji u tumulu 1, gdje su moda upravo zahvaljujui tomu bioloki ostaci relativno dobro sauvani. Izmeu kamenja naziru se duboke upljine nastale ispiranjem vode. One moda
Kaptol Gradci, tumul 6: nalazi u sjeveroistonom kvadrantu groba (foto: H. Potrebica)
Kaptol Gradci, tumul 6: bronani krini razvodnici remenja konjske opreme (foto: H. Potrebica)
sugeriraju da je kamenje neko lealo na lako propadljivoj konstrukciji od organskog materijala kao to je drvo. Istraivanja 2005. godine Tumul 6 Prvi cilj istraivanja tijekom te kampanje bio je dovretak iskopavanja plata tumula 6 radi deniranja utvrenih i eventualno dodatnih perifernih konstrukcija. Sustavnim uklanjanjem pojedinih stratigrafskih jedinica jugozapadne etvrtine plata dolo se do razine na kojoj je ve prethodne sezone utvrena periferna grobna konstrukcija oznaena kao grob 2. Spomenuta konstrukcija sastojala se od paljevinskog ukopa smjetenog iznad sredinje grobne komore. Naalost, po sredini groba 2 izrastao je hrast koji je svojim korijenjem otetio gotovo 70% groba i pripadajuih nalaza. Osim ve spomenute eljezne perle i vrha bronane igle, nisu pronaeni drugi metalni nalazi. Naeni su i ostali ulomci nijega crnog lonca ukraenog urezima, koji je uz ulomke manje plitice bio deniran jo 2004. Rije je o ukrasu koji je za sada jedinstven u keramikoj produkciji haltatske zajednice to je ivjela na lokalitetu Gradci kod Kaptola. Uz ulomke tog lonca pronaeni su ulomci jo jednoga grubog lonca crvenkaste boje i grube fakture te fragmenti jo jedne plitice. Nakon potpunog ienja i dokumentiranja te grobne cjeline
zapoelo je uklanjanje nasipa oko kamene konstrukcije sredinjega groba. Radi utvrivanja potpunoga stratigrafskog slijeda uz kontrolne prole prokopan je kontrolni rov kroz nivelacijski nasip, dok je ostatak sonde ostavljen na razini izgradnje sredinje grobne konstrukcije. Dovreno je dokumentiranje kontrolnih prola, koji su potom uklonjeni. Pristupilo se ienju vanjske strane kamene konstrukcije sredinjeg groba i uklanjanju ostatka nasipa po stratigrafskim jedinicama na cijeloj povrini tumula. U nasipu nisu pronaene druge periferne konstrukcije, a nije bilo ni drugih pokretnih nalaza. Na razini na kojoj je zapoela konstrukcija kamenog nasipa sredinje grobne konstrukcije opaen je sloj gara debljine 1-3 cm, koji je u manjoj ili veoj mjeri uoljiv na cjelokupnoj povrini oko grobne konstrukcije, ponegdje i na udaljenosti veoj od jednog metra od kamenog zida. Uza samu komoru na sjeverozapadnoj i zapadnoj strani pronaeni su relativno kompaktni tragovi dasaka koje ili nisu potpuno izgorjele ili su se karbonizirale djelovanjem vremena i pritiska zemlje. Situacija je lokalno ucrtana, a ostaci su dasaka u cijelosti uzeti kao uzorak. U potpunosti je uklonjen grob 2 s gornje strane sredinje grobne konstrukcije i jasno je deniran gornji kameni vijenac, osim na istonoj strani gdje je stratigraja nejasna i sugerira odreeni poremeaj u stratigrafskom slijedu niih slojeva. Na to upuuje i ulomak trbuha lonca ukraenog plastinim rebrom i horizontalnim kanelurama, koji je pronaen na najnioj razini iskopa na tom dijelu komore i koji se kvalitetom keramike i tipom razlikuje od keramikih posuda koje su pripadale perifernom grobu 2. Tim zahvatima u potpunosti je osloboena kamena konstrukcija sredinjega groba, a nasip je uklonjen na cijeloj povrini tumula do razine zdravice, odnosno do gornje razine nivelacijskog nasipa na kojoj je izgraena spomenuta konstrukcija. Kameni plat sredinjega groba uklanjan je tako da je podijeljen na etvrtine, koje su potom naizmjence kopane kako bi se dobila dva presjeka kroz najmarkantnije elemente kamene konstrukcije. Na taj su nain prvo uklonjene sjeveroistona i jugozapadna etvrtina. Ispod kamena mijeanog sa zemljom u sjeveroistonom dijelu grobne komore odmah su pronaena tri eljezna koplja, predmet za koji se pokazalo da je eljezni ma, bronani razvodnici remenja konjske opreme, dvije eljezne bojne sjekire i vjerojatno eljezna pojasna garnitura s bronanim elementima uz koju se moe uoiti i kameni brus. Spomenuta se garnitura nalazi u nakupini pepela i gara. U junom
Kaptol Gradci, tumul 6: pojasna garnitura s brusom (foto: H. Potrebica)
Kaptol Gradci, tumul 6: nalazi u sjeverozapadnom kvadrantu groba (foto: H. Potrebica)
62
dijelu istog kvadranta pronaeni su ulomci dvaju lonaca ukraenih kositrenim lamelama, od kojih je polovica jednog bila in situ, dok su druga polovica istog lonca i itav drugi lonac bili fragmentirani, a ulomci su se rasprostirali od unutranjosti komore i mjesta gdje su lonci prvobitno stajali do vanjskog ruba kamene konstrukcije. Taj proboj u komoru irine oko 1 m vjerojatno je odgovoran za nejasnu stratigraju viih slojeva na tom dijelu komore, a ulomak s rebrom pronaen u prethodnoj kampanji na tom dijelu komore sigurno pripada opisanim loncima. U jugozapadnoj etvrtini pronaen je jedan vei lonac, takoer ukraen kositrenim lamelama, i tri manje plitice, od kojih su dvije teko oteene kamenom to je, ini se, s odreene visine pao izravno na njih. Ispod tih plitica uoen je vrh bronanog maa, a u zapadnom dijelu komore pronaen je debeo sloj gara u irini od 80 cm od zida, s nakupinom kostiju u samom jugozapadnom kutu komore. Nakon dokumentiranja svih nalaza, i ostale dvije etvrtine komore uklonjene su do razine nalaza. Time je dobiven potpun pregled tlocrta komore sa svim nalazima i kamenom konstrukcijom u najniem dijelu. Utvreno je da se uz itav zapadni zid komore u irini od oko jednog metra prostire sloj paljevine i gara u kojem se nalazi mnotvo kostiju s jasno izdvojenom skupinom u samom jugozapadnom kutu. U sjeverozapadnom se kutu nalazilo jo pet gusto naguranih lonaca, od kojih jedan ima etiri trakaste ruke i nekoliko plitica. Uz te lonce na sjevernom rubu komore pronaena su jo tri eljezna koplja i bronana situla okruena keramikim loncima. S june strane situle, uz keramiki lonac pronaeni su bronani razvodnici i koarasti privjesci te eljezne vale koje pripadaju drugoj garnituri konjske opreme. Uz nju su pronaene jo dvije eljezne sjekire i nekoliko keramikih lonaca, plitica, zdjela i alica, meu kojima su neki lonci bili ukraeni i bronanim lamelama. Sav sadraj komore stajao je na masnom utom premazu koji je prekrivao dno komore i u kojem su se mogle uoiti ovalne uleknine. Njih moemo pripisati drvenim balvanima. ini se da je komora zapravo bila drvena, na to su ve godinu prije upuivale upljine u kamenom nasipu. Ove su sezone to potvrdili otisci drvene konstrukcije na dnu komore, kameni pokrov sredinje grobne konstrukcije koji nikako ne bi mogao stajati okomito bez unutranje potpore, kao i kamenje koje je na keramike posude oito slobodno palo s neke visine. Nalazi su dokumentirani, izvaeni, preventivno zatieni i pohranjeni u skladu s najviim standardima struke, a u tim su postupcima sudjelovali i cijelo vrijeme davali strunu potporu vrsni konzervatori za metal i keramiku Damir Dorai, prof. i Marina Gregl, prof. Najvee iznenaenje bio je sadraj situle u kojoj su pronaeni dijelovi zdjelaste kacige, dva eljezna perforirana diska (dijelovi kola?), bronane pravokutne ploice s rupicama na rubu (moda dijelovi oklopa?), drka bronanog maa opisanog prije i vjerojatno dijelovi njegovih korica, kao i niz drugih jo nedeniranih bronanih i eljeznih predmeta. Bogatstvo nalaza znatno premauje bilo koji drugi grob starijega eljeznog doba na prostoru Hrvatske pa i ire, a specian kontekst nalaza u situli ini taj grob jedinstvenom cjelinom na podruju itave haltatske kulture! Nakon vaenja nalaza pristupilo se konanoj razgradnji i dokumentaciji komore, a potom je cijela povrina tumula sputena na razinu zdravice. Pritom je utvreno mnogo relativno loe sauvanih tragova karbonizirane drvene konstrukcije uz komoru u zapadnom dijelu tumula. 63
Kaptol Gradci, tumul 6: eljezne vale (foto: H. Potrebica)
Tumul 7 Kada istraivanje na tumulu 6 nije zahtijevalo angaman itave ekipe, istraivan je tumul 7. Rije je o manjem tumulu koji se nalazi neposredno ispod tumula 4 i s tumulima 3, 5 i 4 ini odreeni niz to se sputa vertikalno niz padinu. Iskop je zapoet u sve etiri etvrtine, a u jugozapadnom kvadrantu dolo se do zdravice. Pronaena je veoma pravilna etverokutna suhozidna konstrukcija orijentirana priblino u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Na vanjskoj strani jugozapadnog zida spomenute konstrukcije pronaen je ulomak kamenog brusa, a uz jugoistoni zid poeli su se javljati tragovi gara i keramike. Nakon to su sve etiri etvrtine po stratigrafskim jedinicama sputene na razinu zdravice, ucrtani su i uklonjeni kontrolni proli. U sredinjem je dijelu tako ostala pravilna pravokutna kamena konstrukcija koja s gornje strane nije bila prekrivena kamenom nego su se ve na poetku poeli pojavljivati ulomci keramike i kosti. Komora je kontinuirano dokumentirana i razgraivana po etvrtinama. Pronaeno je jo nekoliko ulomaka keramike, a na sjeveroistonom zidu s vanjske
Kaptol Gradci, tumul 6: sadraj situle (foto: H. Potrebica)
komada bronanih koarastih gumba, jedan kalotasti razvodnik, vjerojatno glava vieglave igle, dosta bronanih avlia kacige i jo nekoliko manjih metalnih nalaza. Tako je pronaen zanimljiv i rijedak nalaz fragmentiranih i ukraenih kotanih predmeta. Nakon konane analize otiranog materijala oekuje se i niz drugih vanih rezultata na polju antropologije i arheozoologije, ali sustavna otacija uzoraka svakako e najvie pridonijeti arheobotanikoj analizi te cjeline. Teren je nakon istraivanja saniran i ureen prema vaeim propisima i uz nadzor Parka prirode Papuk. U tijeku je obrada, konzervacija i restauracija svih nalaza. dr. sc. Hrvoje Potrebica
Kaptol Gradci, tumul 7: sredinja suhozidna konstrukcija (foto: H. Potrebica)
Summary Investigations in the Gradci site started in 2001. This Early Iron Age site covers an area of about 5 hectares, and is at the top of one of the southern foothills of Papuk, dominating the valley at an absolute height of about 450 m a.s.l. The site is partially covered with pinewoods, and partially with a mixed deciduous forest, and can be divided into two units: the settlement and the necropolis. The settlement lies on a terraced plateau that plunges extremely steeply into the valley of the stream on three sides, while on the eastern side it is protected with a massive rampart. It would seem that the necropolis area, currently being excavated, is closed off with a kind of fortication. During the 20012004 season, ve tumuli were investigated, and research was started into Tumulus 6, which was fully investigated in 2005. The precise dimensions of Tumulus 6 cannot be determined because it is partially damaged. The extant height is about 2.8 m, and the diameter is about 18 m, making it the most visible tumulus at Gradci necropolis. Along with burned remains of the dead in the tumulus, numerous ceramic and metal objects were found.
strane jo jedan kameni brus. Unutranjost kamene komore bila je ispunjena zemljom u kojoj su se nalazili prosloji gara s ulomcima keramike vie posuda. Takva ispuna podsjea na tumul 1. Na dnu komore nalazio se vei fragment dublje bikonine zdjelice i sileks, a u sjeverozapadnom kutu komore bio je lonac poklopljen dvjema pliticama koji je sluio kao urna u njemu su se nalazile kosti pokojnika. Uz lonac su uoeni veoma sitni ulomci bronce koji su moda ostatak bule. Drugih metalnih nalaza nije bilo. Nakon istraivanja unutranjeg dijela kameni je dio komore razgraen, dokumentirana je konana situacija i uklonjen je nasip na cijeloj povrini tumula do zdravice. Time je zavreno istraivanje tumula 7. Opisano istraivanje pratila je izrada detaljne nacrtne i digitalne fotografske dokumentacije uz preciznu geodetsku izmjeru radi budue rekonstrukcije. Iskopavanje je pratilo i uzorkovanje radi arheobotanikih, antropolokih i zoolokih analiza. Svi nalazi gara i ugljena te eventualni tragovi organskog materijala uzeti su radi analize i eventualne radiokarbonske datacije. Goleme koliine uzoraka zemlje otirane su uz pomo odgovarajueg stroja. Ve i preliminarni rezultati naglaavaju golemu vanost takva postupka. Naime, pronaeno je jo desetak
Redni broj: 29 Lokalitet: Poega Kanilieva ul. Naselje: Grad/opina: Poega Pravni status: P-779 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Za vrijeme obnove Ulice A. Kanilia pruila se prilika istraiti dio povijesne jezgre Poege. Istraivanje je nancirao Grad Poega, a provedeno je metodom probnih sondi (kvadranata) i rovova. Kvadranti su bili dimenzija 10x10 m i orijentirani u smjeru S-J. Arheoloko istraivanje trajalo je od 26. srpnja do 6. kolovoza 2005., pri emu su otvorene tri probne sonde, na sjevernoj i junoj strani ulice. Struni tim arheologa vodila je dipl. arheologinja Zrinka Kora, a sainjavali su ga studenti arheologije Vjeko Ilii, Anita Sii i Silvio Stankovi. Radilo je i desetak zatvorenika iz Istranog zatvora u Poegi. Prvi kvadrant, obiljeen kao kvadrant A1, otvoren je podno kolskog igralita O A. Kanilia. Sadravao je pet rovova (R1, R2, R3, R4 i R5), koji su prvobitno pratili re64
Kaptol Gradci, tumul 7: urna s kostima (foto: H. Potrebica)
Poega Kanilieva ul., srednjovjekovni zid u rovu R8 (foto: Z. Kora)
centnu zidanu formaciju pokraj ahta. U tom su kvadrantu pronaena dva uzduna i jedan popreni zid srednjovjekovne graevine ostaci srednjovjekovnih zidova graenih od krupnoga bjeliastog kamena. Zidovi su iskopani do dubine od 154,37 m n.m., gdje je poela nadirati voda i tako onemoguila daljnje kopanje. Dva uzduna zida proteu se u smjeru S-J. Istoni je zid deblji od zapadnog, po emu bi se moglo zakljuiti da je zapadni naknadno dograen. Popreni se zid protee u smjeru I-Z. Zidovi nisu otkopani potpunoj duljini zbog ogranienosti kvadranta koji presijeca prometnu cestu. Duljina otkopanog dijela istonog zida iznosi cca 4,5 m, duljina otkopanog dijela zapadnog zida cca 4,20 m, a duina otkopanog poprenog zida koji nestaje ispod ahta cca 2,20 m. Istoni zid udaljen je od zapadnog cca 1 m. Izmeu zidova nalazi se kulturni sloj s brojnim ostacima srednjovjekovne keramike i kostiju. Zidovi su ukopani u sljedei kulturni sloj, koji zbog naviranja vode nije mogao biti istraen. Unutar parametra zidova pronaen je zanimljiv uteg ukraen urezivanjem, kao i srednjovjekovna posuda in situ, koja se nalazila neto junije od poprenog zida. U kvadrantu A1 pronaena je i velika koncentracija kostiju i srednjovjekovne keramike ukraene igosanjem i urezivanjem. Analiza ugljena pokazala je apsolutnu starost 1180. 1275., odnosno 1170. 1290.
Drugi kvadrant, obiljeen kao kvadrant C4, otvoren je na sjevernoj strani ulice i sadravao je dva paralelna probna rova (R6 i R7) duga pet metara. Na 154,68 m n.m. u rovu R6 nalazi se komunalna cijev, koja je onemoguila daljnje kopanje. Rov R7 otkopan je do dubine od 154,34 m n.m., a benzenskom analizom ugljena prikupljenog iz tog kvadranta potvrena je starost od 1120. do 1220. U tom kvadrantu nisu pronaeni srednjovjekovni zidovi kao u ostalim kvadrantima. Trei kvadrant otvoren je junoj strani ceste, gdje je neko bila idovska sinagoga. Paljevinski sloj na povrini zemlje dokaz je gorenja sinagoge 1941. Kvadrant je oznaen kao C7 i sadravao je dva rova (R8 i R9) postavljena u obliku slova L. Na 155,66 m n.m. pronaena je zidana formacija nalik onima iz kvadranta A1. Uzduni zidovi proteu se u smjeru SI-JZ. Dui uzduni zid dugaak je 3,80 m i irok 0,25 m. Krai uzduni zid nalazi se 60 cm juno od dueg zida i dugaak je 1,20 m, a irok 0,10 m. Popreni zidovi pruaju se u smjeru SZ-JI. Prvi popreni zid vee se na sredinu duega uzdunog zida i dugaak je 0,90 m, a irok 0,18 m. Krai popreni zid vee dva uzduna i dugaak je 0,90 m, a irok 0,22 m. Zidovi nisu cjeloviti i nedostaje puno kamenja, ali unato tomu moe se naslutiti da su tvorili dio srednjovjekovne graevine. Kao i u ostalim kvadrantima, i u treem su prikupljene kosti i srednjovjekovna keramika ukraena urezivanjem i igosanjem. Kvadrant C7 otkopan je do dubine od 155,22 m n.m. Dublje kopanje onemogueno je naviranjem vode na oko 154,50 m n.m., te nije bilo mogue istraiti daljnje kulturne slojeve. Iskopane strukture i rovovi dokumentirani su u tlocrtima, presjecima, fotograjama i formularima, a pokretni e arheoloki nalazi nakon obrade biti pohranjeni u poekom Gradskom muzeju. Istraivanje srednjovjekovne jezgre Poege pokazalo se plodnim i kad bi se omoguila daljnja istraivanja bila bi mogua vana otkria. Samo je mali dio tog povijesnog centra Slavonije dosad istraen i jo uvijek se traga za odreenim srednjovjekovnim zdanjima ije je postojanje znano iz pisanih izvora (npr. crkva sv. Pavla). Iako bi se srednjovjekovne zidine Poege mogle pruati ispod dananje urbane cjeline, zasigurno e se u suradnji s Gradom Poegom sljedei graevinski radovi na tom podruju biti iskoriteni za nastavak istraivanja. Literatura Kora 2006 Z. Kora, Arheoloko istraivanje u Poegi, Ulica A. Kanilia, Obavijesti HAD, XXXVIII/2, Zagreb, 2006: 122 127. Zrinka Kora Summary How ample and varied is the history of the city of Poega was borne out by excavations that took place in August, 2005. Using test probes in Kanilieva Street, archaeologists discovered 10-25 cm wide medieval walls, dated by benzene analysis to the 11th and 12th centuries. A number of items of pottery decorated with incised and branded ornaments were found. Further excavations would probably reveal many other medieval locations, but the city location of the site makes them hard to perform. 65
Poega Kanilieva ul., srednjovjekovni zid u sondi A1 (foto: Z. Kora)
Redni broj: 30 Lokalitet: Tretanovaka gradina Naselje: Teki Grad/opina: Jaki Pravni status: Z-2537 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom rujna i listopada 2005. (13 radnih dana) Gradski muzej u Poegi proveo je desetu fazu sustavnih arheolokih istraivanja na rimskoj nekropoli u Tekiu. Struna voditeljica istraivanja: Dubravka Soka-timac iz Gradskog muzeja u Poegi; struna ekipa: Nikolina Antoni i Josipa Carevi, apsolventice arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture i Grada Poege. Tijekom 2005. nastavljeno je istraivanje kasnoantike nekropole juno od iskopa iz 2004., na k.. 31, k.o. Tretanovci. U pet sondi (125 m) pronaeno je deset grobnih raka i istraeno pet kosturnih ukopa. Grobne rake javljaju se kao tamne mrlje u utoj zemlji na dubini od 0,80 m. Pronaeni su kosturni ostaci dviju ena, dvojice mukaraca i dvojni grob u kojem su pokopani mukarac i ensko dijete. Kosturni ostaci pokojnika dobro su sauvani, isprueni na lea, s rukama uz tijelo ili prekrienima na trbuhu. Orijentacija grobova jest istok-zapad (glava na zapadu). Pokojnici su bili ukopani u drvene sanduke, to potvruju ostaci ugljena, eljezni avli i eljezni klin. Neki su grobovi obloeni ciglom i kamenom. Kao prilozi u grobovima pronaeni su: tri staklene ae, dvije bronane pojasne kope, bronana bula, tri bronane narukvice i dvije kotane, dva bronana prstena, bronane naunice i zelene prelice od fajanse. U mukom grobu G113, uza staklenu au, bronanu kopu i bulu naen je bronani novac cara Valensa, a u dvojnom grobu G-124 pronaeno je najvie grobnih priloga. Uz mukarca su bile dvije staklene ae, djevojica je imala kotanu i bronanu narukvicu, bronanu naunicu, dva bronana prstena i est kasnoantikih bronanih novia. U sondama I 20 i I 24 naene su dvije tamne mrlje krunog oblika koje su ispranjene, ali bez ikakvih nalaza.
Teki, grob G-113 s prilozima (foto: D. Mirkovi)
Posebno vaan nalaz ove kampanje jest ostatak temelja grobne kapele na dubini od 0,80 m. Kapela je potpuno razorena jer je lokalno stanovnitvo kamenje upotrijebilo kao graevinski materijal, ali je ipak bilo mogue utvrditi njen oblik i veliinu u temeljima. Duljina kapele iznosi 3,5 m, irina 3 m, a irina zidova je 0,5 m. Na istonoj strani objekta otkopan je manji ulaz irine 1 m i duljine 1,5 m. Grobna je kapela graena od veeg i manjeg kamena, a cigla je povezana ivim vapnom. Ulomak freske ukazuje na to da je unutranjost zidova bila crvene boje. Krov ka-
Teki, temelji grobne kapele, 4. st. (foto: D. Mirkovi)
Teki, eljezno zvono, 4. st. (foto: D. Mirkovi)
66
pele bio je pokriven crijepom i ljebnjacima. U kapeli su naeni brojni ostaci ivotinjskih kostiju. Vaan je nalaz dobro sauvano eljezno zvono pronaeno na ulazu u kapelu. Tijekom 2004. meu ostacima graevinskog materijala naena je eljezna lucerna. Budui da nije pronaena u sklopu groba, moe se zakljuiti da je bila u grobnoj kapeli. Vano je napomenuti da je prilikom istraivanja na rimskoj nekropoli u Tekiu 1975. otkrivena manja grobna kapela (3x2 m), zidana kamenom i ciglom i iznutra obukana. U njoj su pronaeni ulomci kasnoantike keramike i stakla te bakreni novi. Oko kapele je pronaena kamena ograda te nekoliko kosturnih ukopa i zidanih grobnica. Nakon istraivanja na lokalitetu je primijenjena zimska zatita neistraenih grobnih raka uz pomo folije i debelog sloja zemlje. Kosturni ostaci istraenih grobova i ostaci ivotinjskih kostiju iz grobne kapele pohranjeni su u Gradskom muzeju u Poegi. Sjeverni zid grobne kapele, koji je sauvan u visini od 1 m, privremeno je zatien folijom i slojem zemlje. Literatura Soka-timac 1995 D. Soka-timac, Arhitektura kasne antike u poekom kraju Zlatna dolina, Zbornik radova Poetine, 1, Poega, 1995. Soka-timac 2004 D. Soka-timac, Arheoloki nalazi u poekom kraju, Kulturna batina Poege i Poetine, Poega, 2004. Soka-timac 2005 D. Soka-timac, Arheoloka istraivanja rimskog groblju u Tekiu (2005), Poeki puki kalendar 2006, Poega, 2005. Dubravka Soka-timac Summary During 2005, research was continued into the Late Antiquity necropolis at the site of Tretanova Hill Fort. In ve test digs (125 m), 10 grave pits were discovered, and ve skeletal interments were explored. The skeletal remains of two women and two men were found in four of the graves, while in one grave a man and a female child had been buried. The skeletal remains of the deceased were well preserved, placed supine, with arms straight along their body or with hands crossed on the abdominal area. The graves were oriented west to east, with the head to the west. The deceased had been interred in wooden caskets. Some of the graves were lined with brick and stone. The following grave goods were found: 3 glass cups, 2 bronze belt buckles, a bronze bula, 3 bronze and 2 stone bracelets, 2 bronze rings, bronze earrings and green faience beads.
67
V I R O V I T I K O - P O D R AV S K A U PA N I J A
31 Crkvari crkva sv. Lovre 32 Dvorina 33 Nova Bukovica Sjenjak 34 Suhopolje Klikovac 35 Virovitica, zapadna obilaznica 36 Virovitica Brekinja 37 Virovitica ota
38 Virovitica ura istok 39 Virovitica ota zapad 40 Virovitica Kikorija jug 41 Virovitica Kikorija sjever 42 Virovitica Korija 43 Virovitica srednjovjekovna utvrda 44 Zvonimirovo Veliko polje
68
Virovitiko-podravska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 31 Lokalitet: Crkvari crkva sv. Lovre Naselje: Crkvari Grad/opina: Orahovica Pravni status: Z-368 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U razdoblju od 5. do 17. rujna 2005. godine Institut za arheologiju nastavio je sustavno istraivanje lokaliteta Crkvari crkva sv. Lovre (struna voditeljica: mr. sc. T. Tkalec, Institut za arheologiju; naruitelj i nositelj projekta: Grad Orahovica; radovi nancirani sredstvima Ministarstva kulture, te uz pomo Grada Orahovice). Barokizirana, izvorno gotika crkva sv. Lovre kod sela Crkvari nalazi se na istaknutome breuljku koji je u nekome razdoblju srednjega vijeka preinaen u obrambene svrhe: iskopom dubokog jarka oblikovan je zemljani bedem koji je opasivao sredinje uzvienje blago pravokutnoga oblika (50x30 m), zaobljenih uglova. Gotika faza crkve, na osnovi prolacije junog portala, okvirno je datirana u 15. st. (Vukievi-Samarija 1986). Institut za arheologiju u Zagrebu zapoeo je 2003. sustavna arheoloko-konzervatorska istraivanja koja su rezultirala otkriem dijela gabarita srednjovjekovne i barokne arhitekture sjeverno od crkve, kao i grobnih cjelina (Tomii, Tkalec 2005a; Tomii, Tkalec 2005b). Godine 2005. nastavljena su istraivanja na povrini od 55 m sjeverno od crkve, unutar i izvan prostorije sakralne namjene otkrivene jo 2004. godine. Unutar te sakralne prostorije dosegnuta je zdravica na relativnoj dubini od 1,70 m. Vjerojatno se radi o gotikoj sakristiji ili kapeli (s obzirom na to da je ouvana i oltarna menza), poduprtoj trima kontraforima, izgraenima slojevito u duhu gotike (Tkalec 2005). Istraeno je daljnjih 67 grobnih cjelina (Tkalec 2006), to s prijanjim istraivanjima (Tomii, Tkalec 2005a) ini 116 grobova. Osim mlaih grobnih cjelina, iji su duboki ukopi esto unitili ili otetili starije cjeline, zamijeen je sloj grobova koji se na osnovi stratigraje te pojedinanih nalaza moe datirati u 13. stoljee. Nalazi tkanine vezene zlatnim nitima te jednostavnih kopica iz groba 112 i bronanoga gumba iz groba 107 tipoloki su pokazatelji razdoblja novoga vijeka, te eventualno kasnoga srednjeg vijeka (bronani prsten iz groba 102). Razdoblju kasnoga srednjeg vijeka ide u prilog nalaz novca Matije Korvina iz groba 42. Tijekom istraivanja 2005. naena su tri nalaza srebrnog novca ija je konzervacija u tijeku (novac u zapuni groba 60, koji je moda pripadao starijim grobovima 93, 86 ili 76, zatim pojedinaan nalaz novca koji je moda pripadao grobu 114, te novac pronaen nedaleko od groba 109). Vaan je nalaz para velikoformatnih S-kariica, pronaenih izvan grobne cjeline, koji ukazuje na stariji horizont pokopavanja na groblju. Iako je zbog uestalosti ukopavanja (vie od 100 ukopa) na malom prostoru unutar novootkrivene sakralne prostorije uz gotiku crkvu sv. Lovre teko pratiti stratigrafski slijed obavljenih ukopa (grobne rake rijetko su ouvane), detaljno snimanje svih grobnih cjelina totalnom geodetskom stanicom omoguilo je uspostavljanje vremenskih odnosa izmeu pojedinih grobnih cjelina (Tkalec 2005), a preciznijoj dataciji pridonijet e rezultati radiokarbonskih analiza uzoraka predanih u Leibniz-Labor fr Altersbestimmung und Isotopenforschung, Kiel. 69
Crkvari, pogled na tlocrt novootkrivene gotike arhitekture (foto: T. Tkalec)
Signikantno je da je pokopavanje unutar gotike kapele (ili sakristije) trajalo tijekom dugog razdoblja kasnoga srednjeg vijeka, a vjerojatno i u novome vijeku. Podizanjem gotike crkve i kapele (iji vremenski slijed gradnje jo nije deniran) oteeni su grobovi starijeg horizonta, moda ukopavani oko starije, romanike arhitekture koja se nasluuje ispod zapadnijeg dijela dananje crkve. Svi su metalni nalazi, te nalazi organskog podrijetla (tekstil) predani na konzervaciju, a osteoloki uzorci predani su na antropoloku analizu. Nakon istraivanja kompletna povrina i sve istraene zidane strukture zatiene su geotekstilom te natkrivene drvenom konstrukcijom izraenom od greda i dasaka, ija je gornja povrina dodatno zatiena vrstom plastikom, kako bi se zidovi i temeljno tlo zatitili od negativnog djelovanja oborina i atmosferilija do daljnjih arheolokih istraivanja i planiranih konzervatorskih radova. Literatura Tkalec 2005 Tatjana Tkalec, Izvjee o arheolokom istraivanju lokaliteta Crkvari - crkva sv. Lovre od 5. do 17. rujna 2005. godine, Institut za arheologiju, Zagreb, 2005. Tkalec 2006 Tatjana Tkalec, Crkvari crkva sv. Lovre 2005., AIA, II, Zagreb, 2006: 23 28. Tomii, Tkalec 2005a eljko Tomii, Tatjana Tkalec, Crkvari crkva sv. Lovre 2004., AIA, I-2005, Zagreb, 2005: 14 24. Tomii, Tkalec 2005b eljko Tomii, Tatjana Tkalec, Crkvari crkva sv. Lovre, HAG, 1/2004, Zagreb: 51 52. Vukievi-Samarija 1986 Diana Vukievi-Samarija, Sakralna gotika arhitektura u Slavoniji, Zagreb, 1986. mr. sc. Tatjana Tkalec Summary The originally Gothic Church of St. Lawrence, close to the village of Crkvari (Orahovica Municipality, Virovitica-Podravina County), renovated in Baroque style, is situated on an isolated hill with a commanding view of the wider surroundings. It is surrounded by a deep trench and earthen ramparts. Based on the prole of the south portal, the Gothic phase of the church has been dated to approximately the 15th century. In 2005 the Institute of Archaeo-
logy in Zagreb continued excavations in the zone north of the church where a room of sacred function was unearthed - the Gothic chapel or sacristy. A further 67 graves were excavated, which together with earlier excavations makes a total of 116 graves. Burials in the Gothic chapel or sacristy lasted during the long period of High and Later Middle Ages and probably also in modern history. A layer of graves was also identied, which on the basis of its stratigraphy and individual nds, can be dated to the thirteenth century, before the Gothic church and chapel/sacristy were built.
Redni broj: 32 Lokalitet: Dvorina Naselje: Oreac Grad/opina: Suhopolje Pravni status: R-653 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Nakon due stanke nastavljeno je zatitno iskopavanje na rimskom lokalitetu Dvorina, rimskom Bolentiju, nancirano prvi put sredstvima Ministarstva kulture, Grada Virovitice i Virovitiko-podravske upanije, s namjerom konzervacije lokaliteta. Naime, arheoloki kompleks lokaliteta Dvorina, Luka i Svetina poznat je strunim krugovima jo od daleke 1913. po povrinskom nalazu rimskih kola i dijelova bronane svjetiljke koji se uvaju u Arheolokom muzeju u Zagrebu. Iz iste ustanove proizila su i prva probna iskopavanja 80-ih godina 20. st. Tada je D. Nemeth Ehrlich utvrdila stambeni dio naselja i nekropolu. Jo jednu nekropolu iz 4. stoljea 1997. pronala je dr. sc. T. Sekelj Ivanan u junom dijelu Dvorine, prema Luki. Arheoloki nalazi sa
Dvorina Oreac, ostaci poda i poploenja (foto: S. Salaji)
iskopavanja, ali ponajvie povrinski nalazi grupirani u privatnim zbirkama, datiraju lokalitet u 1.-4. stoljee. Iako privatne zbirke otkrivaju loe stanje lokaliteta, potpomognuto injenicom da se nalazi na obradivoj povrini, Gradski muzej Virovitica uspio je zbirku rimskog nakita, stakla, tere sigilate i novca brae Vincek dobiti na dar, a otkupiti veu zbirku ing. agronomije Ratka Radijevca, koja pokazuje kontinuitet naseljavanja na Dvorini ali i otkriva niz novih lokaliteta u suhopoljskoj opini. Jedna nelegalno iskopana sonda arheologa amatera, otkrila je hipokaust i freske, te je bila putokaz za daljnje iskopavanje, ovoga puta s predvienom konzervacijom. Budui da se dio te rimske kue nalazi na dijelu Dvorine koji se ne moe obraivati zbog mnogo cigle i kamena, zarastao je u ikaru (sviba), pa je prvi zadatak bio osloboditi prostor za iskopavanje. Poloaj objekta je na idealnom mjestu uz rjeicu Brenicu, a u blizini su drveni piloti rimskog mosta, vidljivi za sunog razdoblja. Iskopavanje je trajalo svega 10 dana, ali su dvije sonde, S-1 dimenzija 5,50x4,50 m i S-2 dimenzija 4x2 m, dale vrlo dobre rezulate. U prvoj su pronaeni donji stupii hipokausta i podloga od buke na dubini od 1,30 m, koji se nastavljaju i izvan sonde. U drugoj, postavljenoj junije, gdje je teren vii, pronaena je buka od podnice i djelomino sauvano poploenje od cigle na dubini od 1,40 m. U krajnjem sjeveroistonom kutu sonde nalazi se zid od lomljenog kamena i cigle, povezan bukom, irine svega 20-30 cm, vjerojatno pregradni zid u jednoj od prostorija. Uza zid je pronaen uzak pojas poploenja od cigle. Arheolokim iskopavanjem su uz obilje razlomljene cigle, kamena i buke, u znatno manjem broju pronaeni ulomci keramike, metalni nalazi (bronana odlomljena preica), ulomci freske i novac iz 4. st. Ti malobrojni arheoloki nalazi, a osobito novac, datiraju lokalitet u 4. st. Na kraju iskopavanja sonde su prekrivene debljim zatitnim najlonom i zatrpane. Trenutano je Gradski muzej u pregovorima za otkup zemljita na Dvorini, koje je u privatnom vlasnitvu, nakon ega se moe planirati i realizirati konzervacija te neko, a i za dananje pojmove, raskone rimske kue na obali Brenice. Literatura Nemeth Ehrlich 1986 Dorica Nemeth Ehrlich, Arheoloka istraivanja u Orecu kod Virovitice, Virovitiki zbornik 1234 1984, Virovitica, 1986. Salaji 2001 Silvija Salaji, katalog izlobe Arheologija virovitikog kraja, Virovitica, 2001. 70
Dvorina Oreac, ostaci hipokausta (foto: S. Salaji)
Salaji 2003 Silvija Salaji, Novim nalazima do novih spoznaja o virovitikom podruju, Izdanja HAD, Arheoloka istraivanja u Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Vol. 21., Zagreb, 2003. Sekelj Ivanan 2000 Tajana Sekelj Ivanan, Kasnoantiko groblje Oreac Luka II, OA, 23-24, Zagreb, 1999-2000: 203 215. Silvija Salaji Summary After quite a long break, work was continued on the rescue excavations at the Roman site of Dvorina, the Roman Bolentia. This site is well known for its nd of Roman chariot and parts of bronze lamps, kept in the Zagreb Archaeology Museum. In the 1980s, a residential part of the settlement and a necropolis were established. The nds date the site to the 1st to 4th centuries. An illegally excavated test dig by amateur archaeologist unveiled a hypocaust and a frescos, which were a sign for new excavations. Two smaller test digs were explored. In the rst the pillars of the hypocaust were found, together with a plaster base. In the second test dig a partially preserved paving of bricks was discovered. There was a smallish number of nds of ceramic fragments, metal nds, fresco nds, and a 4th century coin.
izmeu 1050. 750. g. pr. Kr. (Kovaevi 2001). Analize C14 napravljene su pod vodstvom dr. B. Obelia na Zavodu za eksperimentalnu ziku Instituta Ruer Bokovi. Uz te, analiziran je dio kotanih i makrofosilnih ostataka iz Nove Bukovice. Rezultati tih analiza obavljenih na Veterinarskom i Prirodoslovno-matematikom fakultetu u Zagrebu objavljeni su u Prilozima Instituta za arheologiju 2001. Lokalitet Nova Bukovica Sjenjak u kulturnom smislu pokazuje jaku pripadnost srednjoeuropskom krugu kasnoga bronanog doba i dokaz je ivog protoka ljudi i ideja u prapovijesnom razdoblju uz rijeku Dravu i preko nje te se jasno uklapa u mreu takvih kasnobronanodobnih nizinskih naselja u Podravini od onih na podruju Osijeka, preko ovog u Novoj Bukovici, od naselja u okolici Koprivnice i Ludbrega, do Ormoa i Ptuja u slovenskom dijelu Podravine, a onda i openito u okvire takvog tipa naselja u srednjoj Europi. Sav pokretni arheoloki materijal pokazuje veliku srodnost s istovremenim nalazima na podruju sredinje Hrvatske, donekle istone Slavonije te s podruja srednje Europe, osobito zapadne Maarske (lokaliteti kao Regly, Lengyel, Krnye itd., vidi: Kszegi 1960; Patek 1968 i dr.) i pripada mlaoj fazi kasnobronanodobne kulture polja sa arama, kulturnom fenomenu koji je u to vrijeme rasprostranjen na velikom podruju Europe (Vinski-Gasparini 1973). Drugi horizont unutar nalazita pripada razdoblju kasnoga latena, intenzivnije istraivanog posljednjih godina, i datiran je analizama C-14 u drugu polovinu 2. i u 1. st. pr. Kr. Naseobinski lokalitet na Sjenjaku u Novoj Bukovici otkriven je arheolokim rekognosciranjem koje je 1976. na slatinskom podruju provodila K. Minichreiter (Minichreiter 1978). Tada su na povrini oranica uoeni izorani arheoloki nalazi pomou kojih je lokalitet okvirno datiran u kasno bronano doba i na temelju kojih je registriran. Trebalo je proi gotovo dvadeset godina nakon otkria nalazita do poetka sustavnih arheolokih istraivanja. Istraivanja je pokrenula i vodila dr. sc. K. Minichreiter, znanstvena suradnica Instituta za arheologiju, kojoj dugujemo priznanje i za otkrie ovog lokaliteta. Kasnija istraivanja nastavlja Saa Kovaevi. Lokalitet je od 1997. terenski istraivan u okviru znanstvenog projekta Prapovijesni identitet sjeverne Hrvatske koji vodi dr. sc. K. Minichreiter (Minichreiter 1997; Minichreiter 1998; Minichreiter 1999). Arheoloka istraivanja nancira najveim dijelom Ministarstvo kulture, uz sudjelovanje i pomo Opine Nova Bukovica, Centra za kulturu Zaviajnog muzeja u Slatini te Instituta za arhe-
Redni broj: 33 Lokalitet: Nova Bukovica Sjenjak Naselje: Nova Bukovica Grad/opina: Nova Bukovica/Slatina Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Arheoloki lokalitet Nova Bukovica Sjenjak nalazi se 7 km jugoistono od Slatine i oko 15 km jugozapadno od rijeke Drave (Minichreiter 1997; Kovaevi 2001.). Lokalitet je smjeten s lijeve strane ceste koja od Virovitice i Slatine vodi prema Naicama i Osijeku, na oko 130 n.m. Prapovijesno naselje zauzima vrhove i padine niza blagih uzvienja koja se od jugozapada postupno sputaju prema sjeveroistoku, prema esto podvodnim livadama podravske ravnice koje jo i danas nose znakovito ime Barice. Dalje u ravnici smjestila se dravska uma jo i danas bogata divljai, rijeka Drava i preko nje podruje june Maarske s gradovima Szigetvr, Szentlrinc i Pcs te planinom Mecsek koja se, osobito za vedrih dana, jasno vidi sa Sjenjaka. Jugoistonim rubom lokaliteta tee potok Topoljak i on je vjerojatno sluio za opskrbu stanovnika naselja pitkom vodom. U zaleu lokaliteta teren se prema zapadu i jugu uzdie prema prvim obroncima Papuka koji su prekriveni bjelogorinim umama. Prapovijesni lokalitet na Sjenjaku moe se ubrojiti meu nizinska naselja otvorenog tipa, to znai da naselje nije bilo okrueno nikakvim obrambenim sustavom, i to iz razdoblja mlae faze kasnoga bronanog doba (od 10. do 8. st. pr. Kr.), s tragovima boravka ljudi i u mlaem eljeznom dobu (2. i 1. st. pr. Kr.). Analizom starosti drvenog ugljena pomou radioaktivnog ugljika (metoda C-14) na Institutu Ruer Bokovi u Zagrebu, kasnobronanodobni horizont lokaliteta okvirno je datiran 71
Nova Bukovica Sjenjak, plan dijela lokaliteta istraenog 2001. 2005. (izradila: M. Gali)
od purpurnog stakla koji, uz bronanu kasnolatensku bulu i neke druge nalaze, potvruje ranije postavljenu dataciju latenskog naselja. Istraivanja 2005. Tijekom kolovoza 2005. nastavljena su arheoloka istraivanja u Novoj Bukovici. Istraivanja je nanciralo Ministarstvo kulture, uz pomo Opine Nova Bukovica, Pukog otvorenog uilita Zaviajnog muzeja u Slatini i Instituta za arheologiju u Zagrebu. Radovi su izvoeni na parceli na kojoj se radi posljednje tri godine, na k.. 195/2, k.o. Gornja Bukovica (u vlasnitvu Adama Hoka). Istraivanja su nastavljena u smjeru istoka, odnosno prema pruzi Zagreb Osijek, odmah uz prologodinju sondu, na junoj padini breuljka na kojem je smjeten lokalitet. Vano je bilo nadovezati se na rub prologodinjeg iskopa, kako bi se uspjeno povezali dijelovi objekata uza sjeverni rub sonde iz prethodnih godina. Jedan od ciljeva istraivanja bilo je razotkrivanje ostataka nadzemnog objekta djelomice otkrivenog u istraivanjima 2002. koji je tada svojim neotkrivenim dijelom zalazio u susjednu sjevernu parcelu, na podruje istraivanja tijekom 2005. Takoer se eljelo razjasniti izgled velikog kanala Sj. 671, 672, kao i ostalih srodnih objekata istraivanih ve nekoliko sezona (Kovaevi 2004.). Dakle, istraivanja tijekom 2005. koncentrirana su na otkrivanje arhitekture i dobivanje, s obzirom na raspoloiva materijalna sredstva i prilike, to je mogue vie informacija o strukturi prapovijesnog naselja koje su u Novoj Bukovici inili i nadzemni objekti pravokutnog tlocrta. Metodoloka osnova istraivanja bio je sustav stratigrafskih jedinica, pa su svim pronaenim arheolokim objektima (stratigrafskim jedinicama) pridavane brojane oznake. Trasirana su tri reda sondi (IV, V, VI) u punoj irini od jednog do drugog ruba njive. Otkriveno je i istraeno novih 315 m2, pa ukupan istraeni dio lokaliteta sada iznosi 2103 m2. Dosad je denirano i istraeno preko 860 stratigrafskih jedinica (Kovaevi 2005; Kovaevi 2006). Osnovna smjernica istraivanja 2005. bila je teza da mrea kanalskih postrojenja istraivana od 2001. do 2004. zapravo markira rub prapovijesnog (latenskog?) naselja, kao i pretpostavka da se u neposrednoj blizini nalazi jo koji mogui nadzemni objekt (Kovaevi 2003). Bilo je potrebno potvrditi tezu da se tijekom latenskog horizonta na lokalitetu mogu izdvojiti barem dvije faze, to je prvi put indicirala situacija na podruju d/I, gdje je tijekom istraivanja prole godine istraen latenski bunar/dublja jama presjeena od jednoga latenskog kanalia. Meu pronaenim objektima posebno mjesto zauzimaju dijelovi ukopanih objekata istraivanih prethodnih godina. Istie se velik kanal Sj. 671, 672, najvei dosad pronaen objekt na terenu, istraivan jo od 2003. Istraivanjima je pronaen sredinji segment kanala na podruju b/IV, koji kao odreena vrsta karike povezuje dijelove velikog objekta istraivanog 2003. i 2004. Njegova duljina u istraenom dijelu iznosi vie od impozantnih 25 m, a irina mu katkad prelazi 4 m. Jo jedan arheoloki objekt istraivan ove godine jest i manji kanal Sj. 675, 676, pronaen na podruju cijele sonde, koji se prua u istoni prol i neiskopan dio lokaliteta. Upravo taj kanali, koji prema svemu potjee iz latena, na podruju c-d/IV-VI presjekao je nekoliko objekata. Meu zanimljivijim je situacijama takve vrste primjerice ona u d/IV gdje su rupe od stupova (SZ ugao nadzemnog objekta oznaenog kao kua 3) oito ukopane kroz rahlu zapunu 72
Nova Bukovica Sjenjak, kua 3, pogled sa zapada (foto: S. Kovaevi)
ologiju u Zagrebu. Od pokretnih nalaza s lokaliteta treba spomenuti ulomke keramikih posuda zdjela, lonaca, alica, pitosa i sl. koje su sluile za uvanje, pripremanje i konzumiranje hrane, zatim, komade kunog lijepa, primjerke nakita/ nonje razne staklene i jantarne perlice, bronane igle i bule, kamene predmete, ljaku, metalno orue i oruje. Od metalnih predmeta posebno treba spomenuti malo bronano koplje pronaeno u istraivanjima 2000. koje je vano jer je pomoglo potvrditi dataciju lokaliteta u mlau fazu kulture polja sa arama (bronano koplje iz 1000. 800. g. pr. Kr., vidi Kovaevi 2001). Osim toga, taj nalaz zasigurno upotpunjuje sliku ovdanjega bronanodobnog lovca/ratnika i njegove opreme. Prilikom istraivanja 2002. istraeni su ostaci cijelog nadzemnog objekta koji je oznaen kao kua 1. Objekt pravokutnog tlocrta tipa brvnare sastojao se od vertikalnih drvenih nosaa koji su zajedno s prepletom od iba i kunim mazom inili zidove kue s vjerojatno dvjema prostorijama. U jednoj od prostorija nalazila se dublja jama za koju se moe pretpostaviti da je sluila kao jama za zalihe. U istraivanjima koja su slijedila 2003. uoeni su tragovi barem jo jednog nadzemnog objekta, dok je tijekom istraivake sezone 2004. pozornost usmjerena na isprepletenu mreu kanalskih postrojenja. U jednom od kanala iste je godine pronaen i ulomak glatke narukvice
Nova Bukovica Sjenjak, SJ 767 presjeen od kanala SJ 675 u kvadrantu e/VI (foto: S. Kovaevi)
kanala u zdravicu koja je bila zadovoljavajua i vrsta podloga vertikalnih nosaa objekta. S obzirom na to da se u kanalu nalazi i tipian latenski materijal (poput gratne keramike ukraene vertikalnim eljastim prevlaenjem), a kako su na lokalitetu zastupljena samo dva vremenska horizonta (kasnoga bronanog i mlaega eljeznog doba), i nadzemni objekt i kanal na koji je taj objekt sjeo datiran je u razdoblje prije rimskog osvajanja, u kasni laten. Drugaija je situacija na podruju e/VI gdje isti kanal Sj. 675, 676 presijeca ue, dublje samostojee kanale Sj. 767, 768 i Sj. 769, 770 koji su ve prije identicirani kao najstariji tip objekta na tom dijelu lokaliteta i vjerojatno potjeu iz kasnoga bronanog doba. Zanimljivo je da taj tip objekta, obino V-prola, ima na svakom ili barem na jednom kraju na dnu rupu od vertikalnog nosaa. Iznimno otkrie jest i situacija na podruju e-g/VI gdje je pronaen cijeli niz paralelno postavljenih ukopanih samostojeih kanalia koji bi mogli biti sastavni dio neke vrste postrojenja u perifernom dijelu kasnobronanodobnog naselja. Iako funkcija tih objekata za sad ostaje nejasna, oni su svakako donji dio odreene, prilino solidne, vertikalne drvene konstrukcije (moda ukopi ograda ili vertikalnih tkalakih stanova). Najbrojniji su tip objekta rupe od stupova od vertikalnih drvenih nosaa nekadanjih nadzemnih objekata. Skupine tih nalaza iznimno su vane jer zbog oteenja nastalih intenzivnom poljoprivredom upravo ta vrsta nepokretnih nalaza omoguuje uvid u arhitekturu, raster i strukturu kasnolatenskog naselja koje se smjestilo na breuljcima Nove Bukovice. U tom smislu posebno je zanimljivo nekoliko grupacija rupa od stupova. U b-c/V-VI naen je drugi dio objekta (kua 2), koji je uoen tijekom istraivanja 2003. Radi se o do sada najveem nadzemnom objektu u Novoj Bukovici (duine oko 10 m). Odmah zapadno uz taj objekt, u c-d/IV-V, nalazi se objekt gotovo kvadratne osnove (kua 3) koji je moda bio u neposrednoj vezi (kao odreena vrsta prigradnje ili gospodarskog objekta) s kuom 2. Na podruju f-g/V-VI uoena je pravokutna osnova jo jednog nadzemnog objekta (kua 4) s jasno izraenim sredinjim nizom stupova nosaa krova. Posljednjih dana terenskih istraivanja u d-e/VI istraen je i dokumentiran dio, vjerojatno, jo jednog nadzemnog objekta koji je radno nazvan kua 5. Rupe od stupova koji su ostatak tog nadzemnog objekta rasporeene su u dvama osobito pravilnim nizovima u smjeru sjever-jug. Neki od najvanijih rezultata ovogodinjih istraivanja u Novoj Bukovici jesu stratigrafska zapaanja koja potvruju prijanje pretpostavke o vievremenosti horizonata unutar latenskog naselja, kao i potvrda i novo otkrie nadzemnih objekata pravokutnog tlocrta raznih veliina, to omoguuje prvi stvaran uvid u raster prapovijesnog naselja u Novoj Bukovici. Zakljuno s ovogodinjim istraivanjima, broj otkrivenih i istraenih nadzemnih objekata popeo se na pet. Dio njih odlazi u neiskopano podruje, pa e istraivanje cjelokupnih nadzemnih struktura, kao i razotkrivanje konanog izgleda tih djelomice otkrivenih objekata, biti cilj istraivanja u godinama koje slijede. Tako zacrtani kratkoroni ciljevi dobro se uklapaju u dugoroan cilj istraivanja spajanje dijelova lokaliteta istraivanih od 1997. do 2000. s istraivanima u kasnijem razdoblju (Kovaevi 2001; otari 2001), te stjecanje to potpunije slike kako kasnobronanodobnog naselja, tako i kasnijega kasnolatenskog naselja, koje prema svim pokazateljima oito ima nekoliko faza koje ne moraju nuno biti znatno vremenski odmaknute. 73
Literatura Kovaevi 2001 Saa Kovaevi, Istraivanja prapovijesnog lokaliteta u Novoj Bukovici na poloaju Sjenjak povijest i novi rezultati, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 63 78. Kovaevi 2003 Saa Kovaevi, Odvodni sustav kanala i arheoloki lokalitet Nova Bukovica Sjenjak, Hrvatske vode, 11 (2003), Zagreb, 2003: 119 125. Kovaevi 2004 Saa Kovaevi, Izvjee o rezultatima arheolokih istraivanja na lokalitetu Sjenjak u Novoj Bukovici kod Slatine tijekom 2004. godine, Izvjee o rezultatima istraivanja, Zagreb, 2004. (u arhivi Instituta za arheologiju). Kovaevi 2005 Saa Kovaevi, Arheoloka istraivanja u Novoj Bukovici tijekom 2004., AIA, I, Zagreb, 2005: 31 35. Kovaevi 2006 Saa Kovaevi, Nova Bukovica Sjenjak 2005., AIA, II, Zagreb, 2006. (u tisku) Kszegi 1960 F. Kszegi, Beitrge zur Geschichte der Ungarischen Urnenfelderzeit (Ha A-B), ArhHung XII, Budapest, 1960: 137 331. Minichreiter 1978 Kornelija Minichreiter, Arheoloka rekognosciranja Slavonije, Arheoloki pregled, 20, Beograd, 1978: 180 182. Minichreiter 1997 Kornelija Minichreiter, Arheoloka istraivanja bronanodobne nekropole u Novoj Bukovici kod Slatine tijekom 1997., Obavijesti HAD, 29/3, Zagreb, 1997: 57 60. Minichreiter 1998 Kornelija Minichreiter, Arheoloka istraivanja bronano i eljeznodobne nekropole u tumulima u Novoj Bukovici kod Slatine, Glasnik Slavonskih muzeja, 2 (57), upanja, 1998: 58 60. Minichreiter 1999 Kornelija Minichreiter, Bronano i eljeznodobna nekropola u Novoj Bukovici kod Slatine, rezultati sustavnog istraivanja godine 1998., Obavijesti HAD, 30/3, Zagreb, 1999: 63 67. Patek 1968 Die Urnenfelderkultur in Transdanubien, Arh. Hung XLIV, Budapest, 1968. otari 2001 Karbonizirani biljni ostaci iz prapovijesnog lokaliteta u Novoj Bukovici na poloaju Sjenjak, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 79 83. Vinski-Gasparini 1978 Ksenija Vinski-Gasparini, Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Monograje Filozofskog fakulteta u Zadru, 1, Zadar, 1978. Saa Kovaevi Summary Since 1997 the Archaeology Institute has been systematically researching into the settlement of the Late Bronze and the Early Iron Age at Nova Bukovica at the Sjenjak site. To date an area of practically 2103 square metres has been investigated, with features from the Late Bronze and Late Iron Age. Of particular importance is the discovery of the remains of new Late La Tene rectangular surface features, the number of which at this site has now risen to ve. Also worth mentioning is a nd of a whole sequence of parallel quite deeply excavated freestanding little channels, which probably belong to the periphery part of a Late Bronze Age settlement, the centre of which is probably located at the top of the elevation on which the site is situated.
Redni broj: 34 Ime lokaliteta: Suhopolje Klikovac Naselje: Suhopolje Grad/opina: Suhopolje Pravni status: P-1355 Razdoblje: SV Vrsta radova: probno iskopavanje Institut za arheologiju je od 16. do 26. kolovoza 2005. obavio probna arheoloka istraivanja na poloaju Klikovac (Tomii, Jelini 2005), poznatom kao Turski grad ili Pavlovac. Smjeten je jugozapadno od opinskog sredita naselja Suhopolje. Istraivanje je provedeno u okviru znanstvenog projekta Srednjovjekovno arheoloko naslijee Hrvatske (5. 16. st.), koji podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, a samo istraivanje nancijski podupiru Opina Suhopolje i Institut za arheologiju. Strunu ekipu Instituta za arheologiju inili su: struni voditelj arheolokih istraivanja prof. dr. sc. eljko Tomii, Kristina Jelini, struna suradnica-dokumentaristica Instituta za arheologiju, Kristina Turkalj, dipl. arheologinja, Andreja Kudeli, apsolventica arheologije i Vilim Miak, dipl. in. geod. U radu je uz strunu ekipu sudjelovalo est zikih radnika i jedan volonter. Arheoloko nalazite Suhopolje Klikovac ili Turski grad nalazi se na blagom koninom breuljku smjetenom jugozapadno od Suhopolja, presjeenom trasom eljeznike pruge Virovitica Suhopolje Slatina Osijek, zapadno od cestovnog prijelaza preko pruge. Nalazite se vjerojatno prostire na povrini od 2-3 ha. Prvi podaci o tom nalazitu postoje zahvaljujui Stjepanu Tompaku, mjetaninu Suhopolja, koji je 1913. Arheolokom muzeju Zagreb darovao dva ukrasna predmeta, tj. dvije bronane kariice s tipolokim obiljejem bjelobrdske kulture, odnosno zbirku numizmatikih nalaza prikupljenih na poloaju Klikovac i na uem podruju Suhopolja. Pokretni arheoloki nalazi upuivali su na postojanje srednjovjekovnoga groblja, a analiza samog toponima Klikovac uputila je na postojanje sakralnog objekta (klisa crkva, gr. ecclesia, tur. kilisa), odnosno pripadajueg sela (slav. vas vac, lat. vicus). Jezikoslovna je analiza potaknula arheoloki obilazak terena,
Suhopolje Klikovac, tlocrt sonde 1 s istraenim i uoenim (2005. neistraenim) grobnim cjelinama (crte: K. Jelini)
koji puanstvo Suhopolja naziva i Turski grad. Institut za arheologiju je tijekom travnja i svibnja 1989. godine organizirao, u suradnji s Gradskim muzejom Virovitica, arheoloka terenska rekognosciranja. Tom su prigodom Silvija Salaji, arheologinja Gradskog muzeja u Virovitici i eljko Tomii iz Instituta za arheologiju obili usjek za trasu eljeznike pruge Virovitica Suhopolje i u blizini kote 121,06 m otkrili poloaje ljudskih kostura. Ti su kosturi upuivali na postojanje groblja. Tragovi ukopa registrirani su u sjevernom i junom pokosu usjeka eljeznike pruge koja je izgraena 1885. godine (Tomii 1997). Naknadni obilasci tog poloaja potvrdili su potrebu preventivne zatite koju je inicirao Institut za arheologiju. Lokalitet je zatien rjeenjem Konzervatorskog odjela u Poegi 2005. godine. Istraivanje je provedeno na k.. 1243 i 1244, k.o. Suhopolje, na dijelu oranica koje se u visini kote 121,06 m naslanjaju na poljski put uz trasu eljeznike pruge. Odlueno je da e pokusne sonde veliine 5x5 m biti poloene uz poljski put, tj. usporedno sa eljeznikom prugom, a u neposrednoj blizini sjevernog pokosa usjeka pruge. Poloaj je detaljno digitalno i analogno snimljen prije poetka istraivanja. Odreen je reper, tj. kota 121,06 m, a iskolene su dvije probne sonde (S 1 i S 2). Zapadna je sonda oznaena kao Sonda 1 (dalje S 1), poloena na k. . 1243., a istona S 2 je poloena je na k. . 1244. Sonde su paralelne s prugom i orijentirane prema sjeveroistoku. Nalaze se izmeu 134. i 135. elektrinog stupa na opinskom zemljitu. Nakon skidanja dijela humusa u S 1 i S 2 nastavljeno je istraivanje zapadne sonde S 1, koja je poslije proirena prema istoku, te je ukupno istraena povrina od 29 m. Sonda 2 je odmah nakon toga zatrpana. S 1 je nakon svretka arheolokih istraivanja 26. kolovoza 2005. godine prekrivena najlonom i zatrpana. Humus (SJ 001) razliite je dubine, pa je tako na junoj strani sonde dubok 55 cm, a na sjevernoj 10 15 cm. Nazvan je SJ 001, tamnosmee je boje (7.5 R 3/3 dark brown, po Munsellu), a sastoji se od puno ulomaka lomljene i izgorjele opeke. Sadri ulomke keramike koji pripadaju srednjem vijeku i vjerojatno recentnom razdoblju. Takoer sadri puno ulomaka ljudskih kostiju. Na sjevernom dijelu sonde u SJ 001 nema toliko ulomaka opeka, a pronaena opeka sitnija je i izlomljena. Zbog intenzivnog izoravanja tla, tj. SJ 001, velik je broj grobova uniten, a taj orani sloj sadri dosta dislociranih ljudskih kostiju. Ispod humusa, na visini od 120,35 m, javlja se smei pijesak, tj. SJ 002 (7.5 YR 4/3 brown). Taj se sloj sastoji od rahlog pijeska u kojem ima ulomaka srednjovjekovne keramike, dislociranih ljudskih kostiju i mrvica gara. Za razliku od sloja humusa u kojem ima puno ulomaka opeka, u tom ih sloju gotovo i nema. U nastavku istraivanja, prigodom skidanja SJ 002, na razliitim dubinama u tom sloju uoene su zapune drugih kosturnih grobova i jama. Neke zapune grobova javljaju se ispod SJ 002 i ti grobovi su ukopani u crveni pijesak SJ 003. Uoeno je 25 grobnih cjelina, a u potpunosti je istraeno 11. Zbog kratkoe probnog istraivanja na poloaju Klikovac, nisu istraeni svi grobovi, meutim, zabiljeeni su njihovi poloaji u crteu, fotograji i snimljeni su totalnom stanicom. Vrhovi zapuna te razine grobova, nalaze se 7 cm iznad kostiju koje se nalaze u sjevernom pokosu eljeznike pruge. Osteoloki je materijal na daljnjoj obradi, a sve analize potrebne za potpuniju sliku ovog lokaliteta u tijeku su. U prolu tog sjevernog pokosa pruge uoeni su grobovi. U visini donjih grobova nalazi se i zid graen od opeka povezanih utom bukom i glinom. 74
Suhopolje Klikovac, pogled na sondu 1 sa zapada (foto: K. Jelini)
Probna arheoloka istraivanja na nalazitu pod znakovitim toponimom Klikovac (Turski grad, Pavlovac) u Suhopolju dokazala su postojanje slojevitoga groblja s kosturnim pokopavanjem pokojnika u redovima. Orijentacija tih grobnih cjelina u pravilu je zapad-istok, tj. s glavama pokojnika na zapadu. Grobovi pokazuju uzastopno ukopavanje nekoliko narataja, dakle vertikalnu, ali i horizontalnu stratigraju. Istraivanja su dokazala veliku gustou grobnih cjelina, njih 25 na relativno maloj povrini od 29 m. Taj podatak jasno dokazuje dugotrajnu uporabu do sada nepoznatoga groblja koje predstavlja zrcalnu sliku postojanja sinkronog naselja, pretpostavljenog sela. Nalazi ulomaka srednjovjekovne keramike i nekolicina pokretnih nalaza (perforirani novac, ostruga) moda dokazuju vrijeme u kojem su pokopavani pokojnici iz susjednog sela. Tom selu zasada se ne zna toan poloaj, premda je tijekom prijanjih obilazaka okolice Klikovca, nakon poljodjelskih radova, ubiciran mogu poloaj. S druge pak strane, tragovi dvaju razina pokopavanja, dokazani i tijekom arheoloke kampanje 2005. godine, uz otkrie dijela zida graenog od opeka povezanih bukom i glinom u sjevernom pokosu usjeka eljeznike pruge, dokazuju opravdanost potrebe daljnjega sustavnog arheolokog zahvata. Sva je prilika da je nedaleko od sredita Suhopolja dokazano postojanje srednjovjekovnoga groblja organiziranog u odreenom trenutku oko sakralnog objekta. ini se kako je toj crkvi (klisa) naslueno ili vrlo vjerojatno dokazano postojanje. Prema oblinjem toponimu Pavlovac i prema otkrivenim ostacima arhitekture, nasluuje se i poloaj crkve, odnosno njezinih ostataka. Najstariji horizont grobova u otkrivenom dijelu
toga groblja jo nije istraen, ali prema prijanjim nalazima (nakitne tvorevine, perforirani novac) postoje jasne naznake da se radi o groblju bjelobrdske kulture. Dakle, rije je o ranom crkvenom groblju (svretak 11. i poetak 12. stoljea), koje pokazuje dugo trajanje, tj. koje je bilo u uporabi uzastopce tijekom vie narataja. Uz horizontalnu, prisutna je i vertikalna stratigraja groblja. Nakon probnih istraivanja pristupilo se potpunom prekrivanju probne sonde (S 1) plastinom folijom i njezinu zatrpavanju, kako bi se 2006. moglo nastaviti s radovima. Ve prvi pokusni arheoloki zahvat organiziran 2005. na poloaju Suhopolje Klikovac potvrdio je postojanje crkvenoga groblja to dokazuje postojanje srednjovjekovnog sela, kojem je povijesna zbilja izbrisala toan naziv. Ipak, u sjeanju puka odrali su se toponimi Klikovac i Turski grad, odnosno Pavlovac, koji takoer dokazuju srednjovjekovno podrijetlo. Literatura Tomii 1997 . Tomii, Zvonimirovo i Josipovo, Groblja starohrvatskog doba u Virovitiko-podravskoj upaniji, (katalog izlobe), Zagreb-Virovitica, 1997. Tomii, Jelini 2006 . Tomii, K. Jelini, Suhopolje Klikovac, Rezultati istraivanja 2005., AIA, II/2006, Zagreb, 2006: 40 47. prof. dr. sc. eljko Tomii mr. sc. Kristina Jelini Summary During 2005 the Archaeology Institute conducted test archaeological investigations at a site that bears the telling place name of Klikovac, also known as Turkish Tower or Pavlovac. This brief investigation proved the existence of a stratied with skeletal burials in rows. The orientation of the graves is west to east, and of the 25 grave units found, 11 have been investigated. An area of 29 square metres was investigated. Such a large number of graves in such a small area speaks of long-lasting and vigorous burial practices, and also of the long duration of life in the neighbouring village. As well as the graveyard, in the northern embankment of the railway line that intersects the highest elevation of the site, traces of architecture were noticed. Part of a brick-built wall, with plaster and clay bonding, was found, which, because of the place name and the cemetery that was discovered might have been part of a church, but this remains to be borne out by further research.
Redni broj: 35 Lokalitet: Virovitica, zapadna obilaznica Naselje: Grad/opina: Virovitica Pravni status: Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, zatitno iskopavanje Tijekom oujka 2005. provedeno je rekognosciranje, a tijekom godine i vei dio zatitnih istraivanja trase budue zapadne obilaznice grada Virovitice. Organizaciju radova i postupak zatite arheolokih nalazita provela je Uprava 75
Suhopolje Klikovac, arhitektura od opeka uoena u sjevernom pokosu eljeznike pruge (foto: K. Jelini)
5. Virovitica Kikorija sjever (4+720,00 5+260,00), vidi: r.br. 41 6. Virovitica Korija (5+420,00 5+700,00), vidi: r.br. 42 7. Virovitica Batelije (6+100,00 6+300,00), vidi HAG za 2006. 8. Virovitica ota (8+440,00 krianje IV), vidi ovdje: r.br. 37 Veina lokaliteta istraena je tijekom 2005. godine, dok su za 2006. preostali radovi na lokalitetu Virovitica Batelije. mr. sc. Zoran Wiewegh Summary During March 2005, reconnaissance was conducted, and during the year a major part of rescue investigations along the route of the future western bypass of the city of Virovitica. The organisation of the works and the protection of the archaeological sites was carried out by the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture. The route of the western bypass is 9060 m long. Through reconnaissance, and to a smaller extent during the archaeological supervision of earth works, the following archaeological sites were identied: Virovitica - ura istok (see: ord. no. 38), Virovitica - ura zapad (see: ord .no. 39), Virovitica - Brekinja (see: ord. no. 36), Virovitica Kikorija-jug (see: ord. no. 40), Virovitica - Kikorija-sjever (see: ord. no. 41), Virovitica Korija (see: ord. no. 42), Virovitica Batelije, Virovitica ota (see: ord. no. 37). Most of the sites were investigated during 2005, and in 2006 there were works left for the site of Virovitica-Batelije.
Redni broj: 36 Ime lokaliteta: Virovitica Brekinja Naselje: Virovitica Grad/opina: Virovitica Pravni status: P-1301 Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje
Virovitica trasa zapadne obilaznice grada (karta: K. Jelini, A. Cukrov i Z. Wiewegh)
za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture (voditelj: mr. sc. Zoran Wiewegh), a u istraivanju je sudjelovalo nekoliko institucija (Institut za arheologiju iz Zagreba, Arheoloki muzej iz Zagreba i Gradski muzej Virovitica). Investitor zatitnih arheolokih istraivanja bile su Hrvatske ceste d.o.o. Trasa zapadne obilaznice Virovitice duga je 9060 m (stacionae prema Elaboratu iskolenja: od 0+000,00 do 9+060,00). Rekognosciranjem, a manjim dijelom i tijekom arheolokog nadzora nad zemljanim radovima, pozicionirani su sljedei arheoloki lokaliteti: 1. Virovitica ura istok (1+300,00 1+440,00), vidi: r.br. 38 2. Virovitica ura zapad (1+680,00 2+000,00), vidi: r.br. 39 3. Virovitica Brekinja (3+800,00 4+200,00), vidi: r.br. 36 4. Virovitica Kikorija jug (4+380,00 4+660,00), vidi: r.br. 40 76
Arheoloko nalazite Virovitica Brekinja smjeteno je u nizinskom podruju izmeu zapadnog ulaza u grad Viroviticu i sela Korija, juno od Podravske magistrale, a nastavlja se na arheoloki lokalitet Kikorija jug. Lokalitet Brekinja evidentiran je u proljee 2005. prigodom rekognosciranja za potrebe izgradnje trase zapadne obilaznice grada Virovitice. Prikupljeni arheoloki materijal upuivao je na to da je rije o srednjovjekovnom lokalitetu. Zatitna arheoloka istraivanja na tom poloaju provedena su u razdoblju od 13. lipnja do 9. srpnja te od 16. do 30. kolovoza 2005. godine. Naruitelj zatitnih arheolokih istraivanja bilo je Ministarstvo kulture, a izvritelj zatitnih radova Institut za arheologiju. Istraivanja su nancirale Hrvatske ceste d.o.o. Arheoloke je radove u ime Instituta za arheologiju vodila dr. sc. Tajana Sekelj Ivanan. Zatitnim arheolokim istraivanjima na poloaju Virovitica Brekinja obuhvaena je povrina od 9000 m. Lokalitet se protee izmeu stacionaa 3+800 do 4+200 te je podijeljen na 20 sektora. Svaki je sektor duine 20 metara i
Virovitica Brekinja, sektori VII. do XII. (foto: T. Sekelj Ivanan)
irine 22,5 metara. Od I. do XIII. sektora utvreno je postojanje pretpovijesnog naselja, dok je na povrini od XIII. do XX. sektora utvreno tek nekoliko recentnih ukopa okrugla oblika. U iskopavanjima koja su trajala 31 radni dan, zabiljeene su 233 stratigrafske jedinice (SJ 1 SJ 233), od kojih se mogu izdvojiti slojevi, ukopi i zapune. Prikupljeni su svi pronaeni predmeti i ukupno su uvedene 402 vreice (N 1 N 402) uglavnom s nalazima keramike, ulomcima kunog lijepa te litikim nalazima. Uzeto je 166 vreica (U 1 U 166) s uzorcima zemlje, kostiju, zuba te ugljena. U obrazac posebnih nalaza upisano je 36 nalaza (PN 1 PN 36). Kao dio dokumentacije, izraena su 52 lista crtea (35 tlocrta i 28 prola) u mjerilu 1 : 50, 1 : 20 i 1 : 10 te 1 plan, odnosno tlocrt iskopa. Iskopavanje je snimano dijapozitivom i digitalnim fotoaparatom. Teren je snimljen totalnom geodetskom stanicom i to prvo mrlje zapuna, a potom i istraeni ukopi. Iz prikupljenih uzoraka zemlje iz zapuna provedena je otacija na terenu, teka i laka frakcija, kako bi se izdvojili ostaci biljaka, sjemenki i kotica za arheobotaniku analizu. U zatitnim arheolokim istraivanjima sloj humusa SJ 001 skidan je strojno. Kako se radi o jednoslojnom nalazitu iji je kulturni sloj, ako ga je uope i bilo, uniten intenzivnom poljoprivrednom obradom, pronaeni su samo ukopani objekti meu kojima su na ovome lokalitetu izdvojene radne i stambene zemunice, jame, kanali i stupovi
s razliitim vrstama zapuna koje su sadravale pokretne arheoloke nalaze. Od pokretnih nalaza u najveem su broju pronaeni ulomci keramikih posuda, litike industrije te u manjoj mjeri kunog lijepa. Trasa budue ceste prolazi preko samog ruba naselja (naselje se protee istono od trase), tako da su istraivanjem potvreni uglavnom radni prostori i ograde. Veina ukopanih objekata na tom lokalitetu ima uzak pristupni sustav te je ispunjen spletom platoa i unutranjih jama. Meutim, tek nakon obrade cjelokupnog materijala moi e se sa sigurnou utvrditi funkcija, odnosno namjena istraenih objekata. Zasad se tek jedan objekt sa sigurnou moe determinirati kao stambeni (SJ 66/67), a on je samo djelomice istraen, jer se vei dio objekta nalazio izvan linije eksproprijacije. Kod tog objekta utvren je uzak rov s unutranje strane ruba i rupa od stupa koji su moda nosili gornju, nadzemnu konstrukciju. Za velik kompleksni objekt u sektoru X (SJ 130/212, 131/132, 133/134) na osnovi pokretnih nalaza koji su pronaeni u zapunama objekta (npr. keramiki idol PN 5) i nalaza velikog kamenog klina (PN 4) koji je pronaen pokraj objekta, moe se pretpostaviti da je u jednoj fazi egzistiranja naselja upotrebljavan pri kultnim radnjama. Od pokretnih nalaza u velikom je broju zastupljena kamena graa, uglavnom cijepana, a pronaeno je i sedam rvnjeva te rastirai za usitnjavanje itarica. Pronaen je jedan klin od pjeenjaka (PN 4) na kojem nisu vidljivi tragovi uporabe, pa se moe pretpostaviti da je imao kultnu namjenu. Od keramike grae moe se istaknuti nalaz enske gurice idola (PN 5). Ouvan je donji dio s izraenim steatopignim atributom. Slian je pronaen na tellu Trnica u Vinkovcima (Krznari krivanko 1999). Od posuda je najzastupljenija gruba keramika ukraena barbotinom. Slikana keramika nije pronaena. Od funkcionalnih oblika posuda prevladavaju zaobljeni lonci te posude na nozi. Pronaeno je i nekoliko ulomaka rtvenika. Zatitna istraivanja na poloaju Virovitica Brekinja pokazala su da je rije o nizinskom jednoslojnom nalazitu s brojnim pokretnim nalazima datiranom u neolitik, odnosno u spiraloid B stupanj starevake kulture. Starevako naselje na nalazitu Brekinja protee se na povrini od 5400 m2 te se ubraja meu vea istraena neolitika nalazita u sjevernoj Hrvatskoj. Uz dva starevaka nalazita na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice (Brekinja i ura) broj nalazita na kojima su pronaeni ostaci te kulture dosee brojku devet dosad su registrirana naselja u Gaitu, Orecu, Dabrovici, na dvama poloajima u Peliu, Pepelani i Staroj Krivaji (Minichreiter 1986; Minichreiter 1997; Tkalec et al. 2002), ime je potvreno da je virovitiki kraj bio iznimno pogodan za naseljavanje jo od mlaega kamenog doba. Literatura Krznari-krivanko 1999 Maja Krznari-krivanko, Mlae kameno doba, u: katalog izlobe Iz kolijevke rimskih careva Vinkovci u svijetu arheologije, Vinkovci, 1999. Minichreiter 1986 Kornelija Minichreiter, Pregled arheolokih nalaza na podruju opine Virovitica, Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica, 1986: 81 98. Minichreiter 1997 Kornelija Minichreiter, Otkrie u Lukau i Poegi kao prilog poznavanju topograje naselja starevake kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi IAZ, 1112, Zagreb, 1997. 77
Virovitica Brekinja, ukop SJ 67 (foto: T. Sekelj Ivanan)
Redni broj: 37 Ime lokaliteta: Virovitica ota Naselje: Virovitica Grad/opina: Virovitica Pravni status: P-1209 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U razdoblju od 4. do 16. svibnja 2005. provedena su zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu Virovitica ota (struni voditelj istraivanja: mr. sc. Daria Lonjak Dizdar, Institut za arheologiju, Zagreb). Naruitelj zatitnih arheolokih istraivanja bilo je Ministarstvo kulture, a radovi su nancirani sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o. Zatitna arheoloka istraivanja provedena su u sklopu niza zatitnih istraivanja lokaliteta na zapadnoj trasi obilaznice oko Virovitice. Nakon to je nalazite ota zabiljeeno pri terenskom pregledu prilikom kojeg su na tom poloaju pronaeni keramiki ulomci koji se mogu datirati u razdoblje kasnoga bronanog doba, odnosno u stariju fazu kulture polja sa arama i ulomci keramikih posuda koji pripadaju srednjovjekovnom razdoblju, lokalitet je preventivno zatien. Nalazite se nalazi na trasi budue spojne ceste izmeu dananje ceste Virovitica Barcs i budue zapadne obilaznice. Lokalitet se nalazi na zapadnoj strani magistralne ceste Virovitica Barcs na poljoprivrednom zemljitu (k.. 3261/5, 3261/6, 3261/7, 3261/8, 3262/2, k.o. Virovitica). Nalazite je smjeteno na izduenoj pjeskovitoj gredi orijentacije sjever-jug, koja je sa zapadne i istone strane omeena izrazito niskim i plavnim podrujem, to ju je inilo veoma povoljnom za naseljavanje. Najvea je koncentracija nalaza na samom vrhu izduene grede, a budua trasa spojne ceste prolazi rubnim dijelom nalazita. Arheolokim istraivanjima obuhvaena je povrina od 3960 m2. Istraeno je devet sektora duine 20 i irine 22 m, obuhvaenih kvadratnom mreom 5x5 m orijentiranom prema sjeveru. Prosjena dubina iskopa bila je oko 0,40 m, mjestimice i dublja zbog prirodne konguracije terena. Rezultati zatitnih arheolokih istraivanja jesu nalazi ukopanih objekata iz rane faze starijega eljeznog doba i ranoga srednjeg vijeka, te pokretni arheoloki nalazi, ija se veina moe datirati u stariju fazu kasnoga bronanog doba. Tako su istraivanjima otkriveni sjeverni rubni dio infrastrukture naselja iz starijega eljeznog doba i ranoga srednjeg vijeka. Osim humusa, koji je oznaen kao SJ 1, takoer je zamijeen sloj SJ 2 koji ini glinasta zdravica u istonim sektorima i pjeskovita zdravica u zapadnim te SJ 3 kojim je oznaena masna smea zemlja nataloena ispiranjem vieg dijela prirodne grede, na kojoj je lokalitet, u prirodni kanal koji je dijelom obuhvaen zatitnim istraivanjima. Dubina iskopa pri pranjenju prirodnog kanala na nekim mjestima dosee i do 0,80 m. Kako se radi o jednoslojnom lokalitetu iji je kulturni sloj uniten poljoprivrednom eksploatacijom zemljita, pronaeni su samo ostaci ukopanih objekata i prirodno nataloen sloj koji je ispiranjem i oranjem dospio u prirodni kanal. Od ukopanih objekata zamijeene su jame koje su zapunjene taloenjem zemlje i u kojima je pronaeno ostataka kunog lijepa te ulomci keramike. Uoeno je est takvih jama (SJ 21, SJ 23, SJ 25, SJ 29, SJ 35, SJ 37). Zapune su takvih jama (SJ 20, 22, 24, 28, 34, 36) od sivo-ute zemlje s mrvicama gara i lijepa. Radi se o jamama okrugla (SJ 21, 25, 29, 37) i 78
Virovitica Brekinja, jedan od kanala, ukop SJ 108 (foto: T. Sekelj Ivanan)
Tkalec et al. 2002 Tanja Tkalec, Darija Lonjak, Marko Dizdar, Terenski pregled opine Suhopolje u Virovitikopodravskoj upaniji, Obavijesti HAD, XXXIV/2, Zagreb, 2002: 57 62. dr. sc. Tajana Sekelj Ivanan mr. sc. Jacqueline Balen Summary The archaeological site of Virovitica-Brekinja is located in a lowland area to the west of Virovitica city. The existence of a prehistoric village has been established, extending over an area of 5400 square metres. Only the edge of this Neolithic settlement has been touched by archaeological excavations, while the settlement stretches away to the east of this position. Thus the research to date has established on the whole the working areas and plots of various purposes, or the edge parts of the settlement, and just a single dwelling (a dug-out dwelling), which has partially been explored. During the excavations, seven querns were found, as well as one sandstone wedge without any traces of use (perhaps it was used in a cult). As for ceramics, we would highlight part of a female gurine, or idol. Mostly it is coarse ware that is found in the case of vessels, decorated with barbotine. It is mainly rounded vessels and stem vessels that predominate. Several fragments of an altar have been found. The Starevo Culture settlement at Virovitica-Brekinja is, with respect to the excavated area, one of the largest explored Neolithic sites in N. Croatia. The research has shown that it is a lowland single stratum site with many moveable nds dating back to the Neolithic, in other words to the spiral B stage of Starevo Culture.
izduena ovalnog oblika (SJ 23, 35) o ijoj se namjeni moe samo nagaati. Moda su sluile kao jame za vaenje gline ili su imale neku drugu namjenu uz rub naselja. Kako su zapunjavane prirodnim putem, tj. taloenjem zemlje, a ne zasipavanjem otpacima iz naselja onovremenih stanovnika, nalazi u njima veoma su rijetki i uglavnom su to mrvice lijepa i gara te pokoji ulomak kasnobronanodobne keramike. Uz vee jame kojima promjer varira od 0,80 do 2,64 m, pronaeni su i ukopi za stupove promjera od 0,16 do 0,42 m, zapunjeni tamnosivom zemljom s mrvicama lijepa i gara (SJ 4, 6, 8, 13, 15, 17, 30, 32). Osim jama i stupova, pronaeno je i jedno ognjite s djelomice zapeenom zemljanom podlogom (SJ 19) nad kojim su pronaeni urueni ostaci kupolaste konstrukcije od zapeene zemlje (SJ 10) u kojoj su bili vidljivi otisci iblja te je pretpostavka kako se radi o ispletenoj konstrukciji od iblja koja je bila oblijepljena blatom i zapeena prilikom uporabe ognjita. Kako meu ostacima konstrukcije ognjita nije pronaena vea koliina ugljena, a uoen je samo jedan ulomak keramike, pretpostavka je kako je taj istraeni dio naselja bio naputen, to se moe zakljuiti i prema zapunama ukopa. U sjeverozapadnom dijelu otkriveno je i nekoliko jama drugaijih zapuna i razliitih dimenzija. Dvije manje jame (SJ 12, 27) bile su zapunjene tamnosmeom zemljom pomijeanom s mrvicama gara, lijepa i ulomcima ranosrednjovjekovne keramike. Oba ukopa bila su ovalnog oblika, manjih dimenzija i vrlo plitka. Jo jedna zanimljiva konstrukcija zabiljeena je nedaleko od ukopa SJ 27, a rije je o pravokutnom ukopu SJ 41, dimenzija 3x1,24 m i relativne dubine 0,60 m koji je bio zapunjen s nekoliko zapuna. Na vrhu je bila zapuna od zemlje crvenkaste boje s dosta ulomaka lijepa i nekoliko ulomaka srednjovjekovne keramike SJ 38. Ispod nje se nalazila zapuna od sive zemlje s mrvicama gara SJ 39 u kojoj je, osim lijepa, pronaen i eljezni predmet, a zatim uruenje od prepeene zemlje koja nije sasvim kompaktna SJ 40. U svim zapunama pronaeni su goreni ostaci drvenih greda i letvica. Vjerojatno je rije o kakvome pomonome gospodarskom objektu koji je imao konstrukciju od drva i iblja oblijepljenu blatom to se moe zakljuiti iz velike koliine lijepa i gorenih drvenih ostataka. Teko je utvrditi njegovu namjenu budui da nedostaju pokretni arheoloki nalazi. Od pokretne arheoloke grae izdvajaju se dvije vee i jedna manja skupina nalaza: kasnobronanodobni i ranosrednjovjekovni nalazi te starijeeljeznodobni nalazi. Kasnobronanodobni nalazi mogu se podijeliti na ulomke keramikih posuda, lijep, litike nalaze i bronani predmet. Od kasnobronanodobne keramike mogu se izdvojiti lonci zaobljenog tijela, zdjele zaobljenog tijela i uvuenog ruba, zdjele na nozi, alice S-proliranog tijela, keramika ukraena buklima... Vanjska i unutranja povrina smee su, oker ili crne boje, najee glatke povrine. Za keramograju grupe Virovitica karakteristine su zdjele na nozi i zdjele S-proliranog tijela, zdjele uvuenog neukraenog ruba, a od ukrasa bukli. Upravo su opisani keramiki nalazi najbrojniji u SJ 3 kojom je bio zapunjen prirodni kanal. Rijetki ulomci starijeeljeznodobne keramike pripadaju zdjelama uvuenih rubova, crne su boje, polirane povrine i ukraene ljebovima. Iz istog vremena potjeu i keramiki utezi i prljeni koji su sluili pri tkanju. Utezi su piramidalnog oblika, dok su prljeni bikoninog ili stoastog oblika te su i ukraeni. Pronaen je i ulomak keramikog grijaa. Od kamenih alatki pronaena je jedna nedovrena stre79
Virovitica ota, dio istraenih sektora III. i IV., pogled prema jugu (foto: D. Lonjak Dizdar)
lica, sjeivo, grebalo i dosta odbojaka koji svjedoe o izradi tih alatki u naselju. Pronaeno je i vie ulomaka kamenih rvnjeva koji svjedoe o prehrani stanovnika naselja. Nakon petrografskih analiza moi e se vie zakljuiti o moguim izvorima kamena i namjeni nekih ulomaka s tragovima ljudske djelatnosti koji su pronaeni u naselju. Osim petrografskih analiza, arheobotaniki e se analizirati prikupljeni uzorci sjemenki i kotica. Provedene su i analize C-14 iz prikupljenih uzoraka ugljena, pri emu su dobiveni vrlo zanimljivi rezultati (radiokarbonske analize provedene su u laboratoriju pri Christian-Albrechts-Universittu u Kielu KIA 27940, 27942, 27944-27945). Uzorci koji su poslani na analize potjeu mahom iz zapuna jama i ognjita koje nisu obilovale nalazima i datiraju, prema analizama C-14, u 7. i 6. st. pr. Kr. (703. 541. g. pr. Kr.). S obzirom na veu koliinu kamenih alatki upotrebljavanih i u kasno bronano doba, zanimljiv je rezultat radiokarbonske analize ugljena iz jame zapunjene sterilnom zemljom SJ 23 koji je datira u poetak bronanog doba (2308. 2188. g. pr. Kr.). Iako nisu pronaeni pokretni arheoloki nalazi iz toga vremena, vea koliina kamenih alatki i datiran objekt ukazuju na moguu naseljenost tog poloaja ve u ranome bronanom dobu. Ranosrednjovjekovnim nalazima pripadaju ulomci keramike, lijep i eljezni predmet. Keramiki su oblici lonci zaobljena tijela i izvuena ruba ukraeni urezanim vodoravnim linijama i valovnicama. Vanjska i unutranja povrina oker
Virovitica ota, ognjite SJ 10 (foto: D. Lonjak Dizdar)
Virovitica ota, kamene alatke (foto: D. Lonjak Dizdar)
su i smee boje te prilino zrnate i grube povrine. Prema keramikim oblicima ranosrednjovjekovni dio istraenog naselja moe se datirati u 9. i 10. stoljee. Nakon analiza C-14 pougljenjenih greda i uzoraka ugljena uzetih iz jama, poblie se moe odrediti i apsolutno kronoloki datirati istraen dio ranosrednjovjekovnog naselja gdje se dvije jame mogu datirati u 10./11. st. (976. 1040.), dok je jedan poluukopani objekt vjerojatno gospodarske namjene datiran u 7. st. (597. 663.). Nakon zatitnih arheolokih istraivanja, pregleda keramikog materijala i obavljenih analiza C-14, moe se zakljuiti kako je uzviena greda na poloaju Virovitica ota bila naseljena ve poetkom ranoga bronanog doba. Prema najveem broju keramikih nalaza, to nizinsko naselje otvorenog tipa moe se pripisati grupi Virovitica i datirati u 13. i 12. st. pr. Kr. Kasnobronanodobno naselje u Virovitici na poloaju ota uklapa se u mreu istovremenih naselja smjetenih na uzdignutim gredama uz dravsku ravnicu na prostoru od Koprivnice do Slatine, kao to je utvreno terenskim pregledima i pokusnim istraivanjima posljednjih godina (Sekelj Ivanan, Belaj 1998; Tkalec, Dizdar, Kovaevi 2003; Lonjak Dizdar 2005). Otkriveni dio infrastrukture naselja s pokretnim arheolokim nalazima (rvnjevi, prljeni, sporadini nalazi keramike) svjedoe o svakodnevnom ivotu i privredi starijeeljeznodobnih stanovnika. Rijetki ulomci haltatske keramike upuuju na stariju fazu starijega eljeznog doba. Zabiljeen sjeverni rub starijeeljeznodobnog naselja upotpunjava prilino oskudnu sliku naseljenosti kraja u to vrijeme. Zasad su haltatski lokaliteti zabiljeeni tek u terenskim pregledima u okolici Suhopolja, i to na Ivancu u Lipovcu i na Luki u Orecu (Salaji 2001, 10). Istraen rubni dio ranosrednjovjekovnog naselja datiran je u prijelaz 9. na 10. st. u emu se podudaraju tipoloko-kronoloka analiza i C-14 datumi i predstavlja isto nizinsko naselje otvorenog tipa kakva su otkrivena sustavnim i pokusnim istraivanjima te terenskim pregledima u posljednje vrijeme na podruju zapadno od Virovitice, u okolici Koprivnice (Sekelj Ivanan, Tkalec, iljeg 2003; Sekelj Ivanan 2005a, Sekelj Ivanan 2005b). Nakon zavretka arheolokih istraivanja, istraenim dijelom prola je spojna cesta izmeu zapadne obilaznice i ceste Virovitica Barcs, a pokretna arheoloka graa upuena je na konzervaciju. Literatura Lonjak Dizdar 2005 D. Lonjak Dizdar, Naseljenost Podravine u starijoj fazi kulture polja sa arama, Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: 25 58. 80
Salaji 2001 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, (katalog izlobe), Virovitica, 2001. Sekelj Ivanan, Belaj 1998 T. Sekelj Ivanan, J. Belaj, Probno sondano iskopavanje u selu Zvonimirovu godine 1998., Obavijesti HAD, 3/XXX, Zagreb, 1998: 112 117. Sekelj Ivanan, Tkalec, iljeg 2003 T. Sekelj Ivanan, T. Tkalec, B. iljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazita u okolici Toreca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: 113 130. Sekelj Ivanan 2005a T. Sekelj Ivanan, Probna arheoloka istraivanja na poloaju Blaevo pole 6, AIA, I, Zagreb, 2005: 40 44. Sekelj Ivanan 2005b T. Sekelj Ivanan, Torec, Ledine 2004. ranosrednjovjekovno naselje, AIA, I, Zagreb, 2005: 45 49. Tkalec, Dizdar, Kovaevi 2003 T. Tkalec, M. Dizdar, S. Kovaevi, Arheoloko rekognosciranje zaobilaznice Slatine i obilaznice vodocrpilita Medinci, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: 70 77. mr. sc. Daria Lonjak Dizdar Summary Rescue archaeological research into the site of Viroviticaota covered works to the elevated ridge that was inhabited at the beginning of the Early Bronze Age. The majority of the ceramic nds tend to put this lowland settlement of the open type into the Virovitica Culture group, dating to the 13th or 12th century BC. This Late Bronze age settlement ts into the network of contemporaneous settlements located on elevated ridges alongside the Drava plain in the area from Koprivnica to Slatina. At ota material remains that speak of the long settlement of this site were found. The revealed part of the infrastructure with moveable archaeological nds (querns, weights, sporadic ceramic nds) tells of everyday life and subsistence of the Early Iron Age inhabitants. The rare fragments of Hallstatt ceramics indicate an older phase of the Early Iron Age. The recorded northern edge of the Early Iron Age settlement complements the fairly meagre picture of the habitation of this area at the time. So far Hallstatt sites have been recorded only through eld investigations in the area of Suhopolje, at Ivanec in Lipovac and Luka at Oreac. The outer part of the early medieval settlement investigated can be dated to the turn of the 9th and 10th centuries and is a lowland settlement of the open type that has been discovered through systematic and test investigations recently in the area to the west of the Virovitica, in the surrounds of Koprivnica.
Redni broj: 38 Lokalitet: Virovitica ura istok Naselje: Virovitica, Sveti ura Grad/opina: Virovitica Pravni status: P-1343 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U razdoblju od 16. kolovoza do 2. rujna 2005. provedena su zatitna arheoloka istraivanja na nalazitu Virovitica ura istok. Dio nalazita obuhvaen zatitnim arheolokim istraivanjima nalazi se na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice od stacionae 1+300 do stacionae 1+440.
Voditelj istraivanja bio je Tomislav Hrak, diplomirani arheolog iz Zagreba, a nositelj projekta bio je Gradski muzej Virovitica. U istraivanjima su kao dio strune ekipe sudjelovali Silvija Salaji, voditeljica arheoloke zbirke u Gradskom muzeju Virovitica, i studentice arheologije Asja Tonc i Katarina Jerbi. U zatitnim arheolokim istraivanjima nalazita Virovitica ura istok istraeno je ukupno 4700 m. Povrina predviena istraivanjem podijeljena je mreom blokova 5x5 m te je orijentirana prema sjeveru, a od zapada prema istoku istraivalo se prema sektorima duine 20 i irine 30-35 metara. Ukupno je istraeno sedam takvih sektora, a iskopana zemlja deponirana je na prostor zone eksproprijacije. Nalazite je smjeteno na jugozapadnom rubu grada Virovitice, uz istonu stranu asfaltne ceste koja vodi u selo Sveti ura, na samim rubovima obronaka Bilogore, s istone strane omeeno potokom Oenicom, dok se prema sjeveru i zapadu nalazi nisko i vodoplavno podruje. Na nalazitu su pronaeni samo objekti ukopani u zdravicu, jer je vjerojatno intenzivna obrada poljoprivrednog zemljita unitila kulturni sloj. Meu pronaenim objektima izdvojena je jedna zemunica te radne i otpadne jame i stupovi zapunjeni razliitim vrstama zapuna koje su sadravale pokretne arheoloke nalaze, a od kojih su u najveem broju pronaeni ulomci keramikih posuda i kunog lijepa, te nalazi kamena i u manjem broju metalnih predmeta. Zemunica SJ 032 nalazi se uz juni prol nalazita, pravilnog je kvadratnog tlocrta dimenzija 3,65x3,35 m, relativne dubine 0,80 m s okomitim bonim stijenkama i zaravnjenim dnom. Na junoj bonoj stijenci nalazi se stuba visoka 40 cm i cijelom duinom stijenke sputa se prema dnu jame u irini od oko 40 cm. Zapuna zemunice sadravala je veu koliinu pokretnih arheolokih nalaza to pokazuje kako je nakon naputanja njen ukop iskoriten kao otpadna jama, a pronaen je raznovrstan keramiki materijal koji nam je pomogao pri dataciji tog naselja. Najvei broj objekata zabiljeen i istraen na nalazitu Virovitica ura istok jesu jame razliitih oblika, dimenzija i dubina ukopa koje su imale i razliite namjene. Zapune pojedinih jama sadravale su vee koliine keramikih ulomaka i kunog lijepa, te u manjem broju litikih izraevina te ostataka ugljena to ih denira kao jame otpadnog karaktera. Zapune jama bile su od tamnosive do tamnosmee boje. Odreen broj istraenih objekata na naselju pripada ukopima stupova razliitih promjera i dubina ukopa. Neki od njih nalaze se oko ili u objektima, pa moemo pretpostaviti da su sluili za pridravanje neke konstrukcije, dok ostali mogu biti dijelovi neke ograde. U zapunama stupova u najveem broju sluajeva pronaeni su tek sitni ulomci keramike i kunog lijepa, pa ni prema tome nije mogue preciznije determinirati kojem su razdoblju stupovi pripadali. Ipak, moe se pretpostaviti da stupovi koji se nalaze sjeveroistono od zemunice SJ 032 i u pravilnom su rasporedu ine konstrukciju koja je usko povezana s njom. U istraivanjima naselja Virovitica ura istok u zapunama objekata, uglavnom jama i zemunice, pronaen je raznovrstan arheoloki materijal. U najveem su broju pronaeni ulomci keramikih posuda razliitih osnovnih funkcionalnih oblika, dok od ostalih keramikih predmeta moemo izdvojiti razliite oblike utega i prljena. Takoer je pronaen i odreen broj ulomaka ukraene keramike koji su bitni za kronoloko deniranje naselja Virovitica ura istok. Potom slijede nalazi ulomaka kunog lijepa 81
Virovitica ura istok, lokalitet prije istraivanja (foto: T. Hrak)
koji ine ostatke nadzemnih struktura zemunice i poluukopanih objekata, dok su u manjem broju pronaene litike izraevine. Takoer su u manjem broju zapuna pronaeni eljezni i bronani predmeti. Ostaci hrane, kojima pripadaju nalazi ivotinjskih kostiju, malobrojni su i pronaeni su tek kao usitnjeni ulomci. Razlog malom broju sauvanih ivotinjskih kostiju vjerojatno se nalazi u vrsti i kvaliteti tla. Na temelju pronaenoga pokretnog arheolokog materijala, moe se zakljuiti da se na lokalitetu Virovitica ura istok radi o naselju iz starijega eljeznog doba, ali da je prisutan i materijal iz ranoga srednjeg vijeka te neolitika. Veinu nalaza iz eljeznodobnih objekata ini grublja keramika, sive, sivosmee, do crvenkastosmee boje, debljih stijenki i loe fakture s dosta primjesa pijeska i ljunka. U veini je sluajeva neukraena, dok neki posjeduju jednostavnu dekoraciju u obliku plastine trake ukraene otiscima prstiju. Osim grube, javlja se i na crna haltatska keramika tankih stijenki i do sjaja izglaanih povrina. Tehnike ukraavanja na noj keramici raznolike su i variraju od nih, plitkih kanelura koje se vjerojatno nalaze na trbuhu posude, do urezanih motiva romba ili viseih trokuta te plitkih okruglih uboda, izvedenih vjerojatno instrumentom zaobljena vrha. Takav repertoar ukrasa karakteristian je za keramiku pronaenu u zemunici SJ 032. Istraeno je i nekoliko srednjovjekovnih objekata od kojih je nalazima najbogatija jama SJ 024 s nalazima fragmentirane srednjovjekovne keramike raene na lonarskom kolu,
Virovitica ura istok, ulomak starije eljeznodobne keramike (foto: T. Hrak)
ukraene valovnicom, te horizontalnim linijama izvedenima vjerojatno otiskom kotaia. Uz keramiku, u jami je pronaena i vea koliina kunog lijepa i cigli te ulomak amorfnog eljeznog predmeta i jedna perla. Kako je trasa obilaznice zahvatila sam rubni dio naselja naalost ne moe se pretpostaviti veliina naselja koje se vjerojatno nalazi juno od trase prema obroncima Bilogore. Iz svega spomenutoga moe se zakljuiti da se radi o nizinskom naselju iz starijega eljeznog doba koje pripada kulturnoj grupi Martijanec-Kaptol, a nalazilo se na malo uzdignutom poloaju iznad nizine. Slina naselja nalaze se u Sv. Petru Ludbrekom i Sigetcu. Literatura imek 1982 Marina imek, Dosadanja arheoloka istraivanja u Sigecu, Podravski zbornik 1982, Koprivnica, 1982. imek 2004 Marina imek, Grupa Martijanec-Kaptol, u: Ratnici na razmeu istoka i Zapada, starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj (katalog izlobe), Zagreb, 2004. Tomislav Hrak Summary During 2005, salvage archaeological investigations were conducted at the site of Virovitica ura istok [east], which was found during overseeing of the works on the construction of the western bypass of the city of Virovitica. In research into this settlement, diverse kinds of archaeological material was found. The majority of nds consisted of shards of ceramic vessels of various basic functional forms, while of the other ceramic items we would pick out various kinds of weights. Also found were some fragments of decorated ceramics that are crucial for the chronological denition of ura istok. On the basis of this moveable archaeological material found we are able to conclude that this was a settlement of the Early Iron Age, but with the presence of material from the early Middle Ages and the Neolithic. Since the route of the bypass covers only the outer edge of the settlement, we cannot conjecture the size of the settlement, which probably lies to the south of the route, towards the foothills of Bilogora.
danja humusa bagerom, na stacionai 1+700 utvrena je tamna zapuna u zdravici s mnotvom keramikog i litikog materijala pripisanog neolitikoj, starevakoj kulturi, nakon ega su zaustavljeni strojni radovi. Zatitna arheoloka istraivanja odvijala su se u dva navrata, od 16. 8. do 30. 8. 2005. te od 25. 10. do 6. 11. 2005. U trajanju od 22 radna dana obuhvaena je povrina od 4200 m2, podijeljena na sedam sektora duine 20 i irine 30 m. Zatitna istraivanja naruilo je Ministarstvo kulture, a investitor su bile Hrvatske ceste d.o.o. Voditeljica istraivanja bila je Jacqueline Balen iz Arheolokog muzeja u Zagrebu. Zabiljeeno je 49 stratigrafskih jedinica (slojevi, ukopi i zapune arheolokih objekata). Ukupno je uvedeno 29 vreica s nalazima keramike, kamena i kunog lijepa. Uzeta su 34 uzorka ugljena i zemlje za otaciju radi izdvajanja arheobotanikih nalaza te za kemijske analize. U obrazac posebnih nalaza izdvojen je jedan predmet (brusni kamen). Terensku dokumentaciju ini 20 listova, odnosno 20 tlocrta i 14 presjeka u mjerilu 1 : 20 te jedan plan, odnosno tlocrt iskopa. Ispod sloja humusa (SJ 001) pronaena je zdravica (SJ 002) u kojoj su i ukopani svi objekti. Zdravica je uta glina, boje po Munsellu 2.5 Y 5/4 light olive brown. U zapadnom dijelu, gotovo kroz itavu otkopnu povrinu, protee se crven pijesak (SJ 014 5 YR 3/3, dark redish brown). Rije je o geolokom sterilnom sloju koji se nalazi na najviem dijelu uzvienja. Kako se radi o jednoslojnom nalazitu, pronaeni su samo ukopani objekti meu kojima su izdvojene jame, kanali i stupovi zapunjeni razliitim vrstama zapuna koje su sadravale pokretne arheoloke nalaze. Od pokretnih nalaza u najveem su broju pronaeni ulomci keramikih posuda, kunog lijepa te nalazi kamena.
Redni broj: 39 Ime lokaliteta: Virovitica ura zapad Naselje: Virovitica, Sveti ura Grad/opina: Virovitica Pravni status: P-1345 Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje Nalazite Virovitica ura zapad smjeteno je uza zapadnu stranu asfaltne ceste koja iz Virovitice vodi u selo Sveti ura, na poljoprivrednom podruju udaljenom cca 2,5 km od sredita grada. Na blago povienom poloaju, smjeteno je nalazite na kojem su pronaeni ostaci prapovijesnih objekata te usitnjeni keramiki ulomci. Lokalitet se protee na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice izmeu stacionaa 1+700 i 1+840. Lokalitet je uoen naknadno, odnosno za trajanja nadzora koje je na trasi obilaznice provodio Gradski muzej Virovitice. Nakon ski82
Virovitica ura zapad, tlocrt iskopa (crte: M. Gali)
Virovitica ura zapad, neolitiki keramiki nalazi, jama SJ 003 (foto: F. Beusan)
Koncentracija pretpovijesnih objekata registrirana je u sektorima I i II. Rije je o jamama i rupama od stupova. Najvie arheolokog materijala (keramike i litike) pronaeno je u jami SJ 003/004. U jami SJ 020/021 utvreno je ognjite (SJ 044) uz koje je pronaeno i mjesto u koje se odbacivao pepeo i gar (SJ 045). Dosta keramikog i litikog materijala pronaeno je i u jami SJ 030/031. Druga, vea koncentracija objekata je u sektoru VII, meutim, samo je u jednom objektu (SJ 038/039) pronaena keramika. Neke od pojava manjih nepravilnih ovalnih i krunih oblika ostaci su nekih recentnih pojava stupova ili plitkih ukopa, a vjerojatno i pojava od rasta raslinja i drvea. U njima je sporadino pronaen tek pokoji komad ugljena. Za neke se pojave, npr. SJ 022/023 u sektoru III, izduenog nepravilnog oblika, pretpostavlja da su nastale djelovanjem
voda. Pretpostavlja se da su neke od jama mogle sluiti i kao glinita, odnosno mjesta za vaenje gline u sklopu prapovijesnog naselja jer je glina (SJ 002) veoma kvalitetna i pogodna za oblikovanje. Da bi se potvrdila hipoteza, iz nekih su jama uzeti uzorci gline za kemijske analize koji e biti usporeeni s analizama keramikih ulomaka. Na temelju zatitnih arheolokih istraivanja na nalazitu ura zapad moe se govoriti o postojanju dvaju manjih pretpovijesnih naselja. U sektorima I i II utvreni su tragovi ivota pripadnika neolitike, starevake kulture, dok nalazi iz jame u sektoru VII (SJ 038/039) potvruju da se na tome mjestu ivjelo i u razdoblju ranoga/srednjega bronanog doba (u jami je pronaena litzenska keramika). Oba su se naselja oito prostirala i ire, u smjeru SI-JZ, a trasa obilaznice zahvatila je tek manji dio naselja. U ostalim sektorima takoer su zabiljeeni objekti, meutim kako u njima nije pronaena keramika graa nuna za deniranje kulturne pripadnosti ne moe se sa sigurnou tvrditi pripadaju li recentnim i prirodnim pojavama ili jednome od dvaju prapovijesnih naselja. mr. sc. Jacqueline Balen Summary The site of Virovitica ura zapad [west] is located alongside the western side of the tarmac road that leads from Virovitica to the village of Sveti ura, in a farming area about 2,5 km from the centre of the city. Rescue archaeological research covered a total area of 4200 square metres. On the basis of rescue architectural investigations of the nd we can speak of the existence of two smallish prehistoric settlements. In sectors I and II, traces of life of people of the Neolithic or Starevo Culture were found, while nds from a pit in sector VII prove that there was also life here in the Early Bronze Age. Both settlements clearly extended more widely, in the SE-NW direction, and the route of the Virovitica bypass took in only a smaller part of the settlement.
Redni broj: 40 Ime lokaliteta: Virovitica Kikorija jug Naselje: Virovitica Grad/opina: Virovitica Pravni status: P-1210 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od 13. svibnja do 9. srpnja 2005. provedena su zatitna arheoloka istraivanja na dijelu trase zapadne obilaznice grada Virovitice, a istraivanje je proveo Institut za arheologiju iz Zagreba. Arheoloke radove na lokalitetu Virovitica Kikorija jug vodila je mr. sc. Kristina Jelini s Instituta za arheologiju. Naruitelj radova bilo je Ministarstvo kulture, a radove su nancirale Hrvatske ceste d.o.o. Kikorija je toponim koji se nalazi zapadno od ulaza u grad Viroviticu kod Podravske magistrale, a kako se lokalitet nalazi juno od magistrale nazvan je Kikorija jug kako bi se razlikovao od latenskog lokaliteta Virovitica Kikorija sjever koji se nalazi sjeverno od magistrale. Na povrini od 17.946 m istraen je dio rimskog sela preko kojeg 83
Virovitica ura zapad, bronanodobni keramiki nalazi, jama SJ 038 (foto: F. Beusan)
Virovitica Kikorija jug, pogled s jugoistoka na sektore XV XIX (foto: K. Jelini)
ide trasa obilaznice na kojemu se odvijao ivot od 2. st. do sredine 5. st. i dio ranosrednjovjekovnog naselja iz 9. st. Objekti iz obaju razdoblja koncentrirani su na dvama uzvienim poloajima, meu kojima postoji prekid od 50 m zbog pada terena. Najvea koncentracija objekata nalazi se na junom dijelu lokaliteta koji je i najvia nadmorska toka istraenog poloaja. Rimski se lokalitet veim dijelom protee zapadno od trase, slijedei rast terena, a manjim dijelom prema istoku. Istono od trase takoer se mogu primijetiti crne i tamnosive mrlje te ulomci srednjovjekovne keramike, to govori o rasprostiranju srednjovjekovnog naselja na istok u smjeru Virovitice. Za potrebe dokumentacije upotrebljavani su obrasci Instituta za arheologiju i Ministarstva kulture. Uvedeno je 2335 stratigrafskih jedinica, 848 nalaza, 62 posebna nalaza, uzeto je 287 uzoraka za analizu (zemlja, ugljen, kosti), izraen je 61 tlocrt i presjek, napravljeno je 684 dijapozitiva, 30 kolor-fotograja i oko 5000 digitalnih fotograja. Teren je
snimljen totalnom geodetskom stanicom. Sva dokumentacija, ukljuujui nacrtnu i fotodokumentaciju, pohranjena je na Institutu za arheologiju. Crtee su izradile Kristina Turkalj, Maja unji, dr. sc. Tajana Sekelj Ivanan, mr. sc. Tatjana Tkalec i Ivana Mileti. Nalazi su dijelom konzervirani (keramika), a metal je upuen na konzervaciju koja e biti zavrena do kraja 2008. (dugo razdoblje je potrebno zbog masivnosti predmeta te dugotrajnosti temeljitog odsoljavanja i skidanja naslaga korozije). Osam uzoraka ugljena poslano je na analizu starosti, a dobiveni rezultati u skladu su s oekivanim (KIA 27988-SJ 29; U 37, AD 773 895; KIA 27989-SJ 118; U 91, AD 759 890; KIA 27990SJ 425; U 143, AD 82 226; KIA 27991-SJ 437; U 134, AD 231 402; KIA 7992-SJ 510; U 167, AD 239 361; KIA 27993-SJ 802; U 208, AD 130 258; KIA 27994-SJ 1357, U 244, AD 778 902; KIA 27995-SJ 1363 ; U 219, AD 412 534; KIA oznaava broj analize laboratorija u Kielu, SJ stratigrafsku jedinicu, U broj uzorka s istraivanja, AD da-
Virovitica Kikorija jug, istoni dio sektora VI (foto: K. Jelini)
Virovitica Kikorija jug: lijevo srednjovjekovni objekt (9. st.); desno antiki objekt (prva polovina 5. st.) (foto: K. Jelini)
84
taciju dobivenu analizom). Orani sloj skidao se strojno gornji dio teim strojem (D 600 C Hanomag, 17 t), a lakim strojem (JCB BA5 4CY) po potrebi se skidao donji dio humusa. Veinu antikih objekata ine nadzemne kolibe graene od drvenih stupova i blata, a od njih su nam sauvani samo tragovi drvene arhitekture u obliku tragova stupova i komada kunog lijepa s jasnim tragovima drvene konstrukcije. Broj sauvanih stupova, odnosno ukopa u kojima su se nalazili, govori o iznimno intenzivnom ivotu na tom poloaju i vanosti naselja, kao i o njegovom dobrom poloaju. Dug kontinuitet i gustou naseljenosti to rimsko selo duguje neposrednoj blizini rimske ceste koja je prolazila nekoliko kilometara juno od njega, uza sjeverne obronke Bilogore, a mogue je i raskrije, jer se u susjednom mjestu Korija nalaze ostaci ceste koja se prua u smjeru sjeveroistoka prema Dravi (Lovrenevi 1980, 236) i dalje prema Peuhu. Za komunikaciju, ali i trgovinu koja je bila iznimno vana, ne smije se zanemariti blizina Drave kao prometnice. Osim koliba, pronaeni su tragovi i ukopanih objekata, stambenog karaktera, prostora za pohranu, kao i radnih prostora. Takoer su istraeni i objekti koji su u kasnijem razdoblju svog postojanja sluili kao mjesta za otpad i pritom su produbljeni. Pronaene su i otpadne jame, ograde i pei. Pei su, naalost, sauvane samo u svom donjem dijelu, odnosno sauvano je njihovo loite. Loita su u presjeku kalotastog ili blago zaobljenog oblika, s jako zapeenim dnom, a iznad toga nalaze se tragovi arhitekture pei i velika koliina ugljena. Pei se nalaze izvan objekata na otvorenom prostoru, ali u njihovoj neposrednoj blizini. U tlocrtu su krunog i pravokutnog oblika sa zaobljenim krajevima. Prema dosadanjim analizama ini se kako je orijentacija veine koliba bila sjever-jug, a shvaanje unutranje organizacije naselja oteava injenica to je taj maleni prostor u antici bio mjesto intenzivne gradnje i obnove objekata na istom poloaju, posljedica ega je unitavanje tragova ranijih faza izgradnje. U svakom sluaju, za sada se moe iitati vie graditeljskih faza. Za shvaanje organizacije i odnosa posjednih objekata treba priekati konzervaciju i analizu cjelokupne arheoloke grae iz tih objekata. U radnim prostorima pronaen je alat agrarnog karaktera, a glavninu nalaza ini keramika lokalne proizvodnje s vrlo malom koliinom posuda koje se mogu pripisati uvozu. Radi se o loncima jednostavne prolacije, kratkog vrata i malo izvijenog oboda, te slabo naglaenog ramena. Osim lonaca pronaeni su tanjuri, zdjele i manja koliina vreva. Keramika je loe kvalitete peenja, nerijetko se mrvi na dodir i ima dosta primjesa. Takoer, vidljivo pokazuje tradiciju stanovnitva koje je gospodarilo podrujem prije dolaska Rimljana. Tradicija se najvie vidi u oblikovanju nekih tipova posuda. O romanizaciji i kontaktu s modernim tekovinama rimskog drutva govori onaj mali dio nalaza, a to su rijetki ulomci sigilate, ulomci slikane keramike, ulomci ae izraene u tehnici keramike tankih stijenki, nakit (staklene narukvice iz 3-4. st.), srebrni prsten D-presjeka s naglaenim ramenom i gemom, bula izrazito proliranog tipa), dvije bronane cjediljke, ulomak oboda bronane zdjele, novac, tarionici koji su pokazatelj rimskog naina prehrane i u skladu s tim izrade za to potrebnih keramikih posuda. Postojanje rimskih sela bilo je neodvojivo od urbaniziranih naselja, rustinih vila i prometnica. Svi navedeni elementi ine cjelinu i meusobno su ovisni. Na taj je nain i ovdje istraeno selo bilo vezano uz oblinju kopnenu, ali i rijenu 85
Virovitica Kikorija jug, antiki tanjuri, zdjele, poklopac i utezi (foto: K. Jelini)
prometnicu (obje su povezivale zapad, gdje je Petovij kao vaan proizvodni i trgovaki centar, s istokom i to u prvom redu s Mursom) i sva naselja i rustine vile koje su se nalazile uz njih. Tim komunikacijama njegovi stanovnici ostvarivali su trgovake kontakte sa stanovnitvom oblinjih naselja, a moda i dalje. Prema itinerarima, na tom podruju nalazila su se naselja Cocconis, Sirotis/Serota i Bolentio (Itinerarium Hieroloymitanum, 560-63, Itinerarium Antonini 129-31) (Lengyel, Radan, 1980, 213 215), a nalazila su se du spomenute ceste, na irem virovitikom podruju, a od njih je najvee Bolentio. Postojanje cestovne mree sa sobom je nosilo postojanje naselja u svim oblicima: gradovi, vile i sela. Blizina ceste i Drave kao alternativnog puta, ali i samog raskrija omoguila je dugotrajno postojanje sela na tom poloaju. Romanizacija je u panonske ruralne sredine prodrla organizirano dolaskom Flavijevaca na vlast, tj. od tog razdoblja organizirano se podiu naselja (Gabler 1982, 94, 105; Brukner 1995, 152). Ovo je naselje, kako se vidi prema rezultatima analize ugljena i prema nalazima, funkcioniralo od 2. do u 5. st., kada se dolaskom Huna gasi ivot u tom selu. Iako je to selo dio romanizirane sredine, udio importa je zamjetno malen. Slina situacija prisutna je i u drugim istraivanima rimskim selima, npr. lokalitet Szakly (Gabler 19852, 94 95). Takoer postoji slinost s navedenim lokalitetom u veoma snanoj tradiciji koja se odnosi na obiaje stanovanja, izgradnje objekata, uzgoja stoke, malen broj naenog novca ili pak kasnu pojavu tarionika. Na postojanje srednjovjekovnog naselja upuivali su povrinski nalazi srednjovjekovne keramike na tom dijelu trase i istono od nje. Istraivanjem je pronaeno nekoliko srednjovjekovnih objekata, manjih jama i kanala. Broj srednjovjekovnih objekata manji je od antikih, a u njima
Virovitica Kikorija jug, plan sektora VI, VII i VIII (crte: K. Turkalj)
nih nalaza i nalazita u okolici Toreca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: 113 130. Sekelj Ivanan 2004 T. Sekelj Ivanan, Ranosrednjovjekovno naselje Torec-Ledine 2004, Obavijesti HAD, XXXVI/3, Zagreb, 2004: 130 136. Sekelj Ivanan 2005 T. Sekelj Ivanan Torec, Ledine 2004. ranosrednjovjekovno naselje, AIA, I, Zagreb, 2005: 45 49. Kristina Jelini Summary The site of Virovitica-Kikorija jug [south] site is located by the western way in to the city of Virovitica. Salvage investigations covered an area of 17,946 square metres. The site yielded traces of a Roman village of the 2nd to the 5th century, as well as of a medieval, 9th century, hamlet. Traces of Roman-period dwellings were found, with pits, ovens, storage and working areas. There are two kinds of structure: surface features, or huts made of wooden pillars and earth, and excavated structures or dug-outs. The ovens, pits and storage areas are outside these features, but in the immediate vicinity of them. The ovens were not found in their entirety, only the reboxes with traces of building and a large quantity of charcoal. the nds on the whole consist of ceramic objects, of local origin. Small amounts of luxury imported goods were found (bronze vessels, a silver rings, glass bracelets, terra sigillata, thin-walled ware). Locally-produced ware contains strong traces of prehistoric tradition. The material and character of the features tell of the small extent to which the settlement was Romanised. From the Middle Ages, several dwelling features, pits and channels were discovered, dating to the 9th century AD. On the whole ceramic ware was found in them, with wavy decoration, and various wheel-made motifs. As well as the ceramic ware, a small amount of metal items were found, with cinders and bones. All the structures found were quite far away from each other, probably because of the nature of the internal organisation of the settlement.
Virovitica Kikorija jug, tlocrt i presjek SJ 803 (crte: K. Turkalj)
je pronaena uglavnom keramika ukraena valovnicama, vodoravnim urezima i razliitim motivima izvedenima kotaiem. Osim keramike, pronaeni su ulomci eljeznih predmeta trenutano nejasne namjene zbog velike korozije, ulomci kostiju i ljake. Analizom starosti ugljena iz triju objekata pokazalo se da su ti objekti iz 9. st. Srednjovjekovni objekti nisu bili nadzemni, ve su svi ukopani u zdravicu, a neki od njih negirali su ranije antike strukture. Moe se primijetiti manja gustoa srednjovjekovnih objekata u odnosu na antike. Razlozi za to mogu biti razliiti, a na ovom stupnju istraenosti nemogue je utvrditi pravi razlog: unutranja organizacija prostora, unitavanje pojedinih objekata obradom tla i izoravanjem (u oranom sloju pronaena je srednjovjekovna keramika), a mogue i to da je istraivanjima zahvaen samo rubni dio naselja u kojem je prisutan manji broj objekata. U Podravini se istrauje ranosrednjovjekovno naselje u Torecu gdje je situacija s gustoom objekata slina (Sekelj Ivanan 2004; Sekelj Ivanan 2005), a otkrie srednjovjekovnog naselja na lokalitetu Virovitica Kikorija jug vano je jer uz lokalitete u okolici Toreca (Sekelj Ivanan, Tkalec, iljeg 2003; Sekelj Ivanan 2004; Sekelj-Ivanan 2005) upotpunjava nejasnu sliku hrvatskoga ranog srednjeg vijeka. Kako izoravanje terena na tom lokalitetu nije utjecalo na gustou antikih objekata, moe se zakljuiti da manja koncentracija srednjovjekovnih lokaliteta ipak nije uzrokovana obradom zemljita ve samo organizacijom naselja, podjelom gospodarstva, odnosom pojedinih objekata, tj. njihovom meusobnom vezom. Literatura Brukner 1995 O. Brukner, Rimska naselja i vile rustike, Arheoloka istraivanja du auto puta kroz Srem, Novi Sad, 1995: 137 174. Gabler 1982 D. Gabler, Aspects of the development of Late Iron Age settlements in Transdanubia into the Roman Period (evidence based upon the excavations at Szakly in Southern Hungary), in: Studies in the Iron Age of Hungary, BAR, I.S.144, Oxford, 1982. Lengely, Radan 1980 A. Lengely, G. T. B. Radan 1980, The Archaeology of Roman Pannonia, Budapest, 1980. Lovrenevi 1980 Z. Lovrenevi, Rimske ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji, Arheoloki pregled, 21, Beograd, 1980: 233 248. Sekelj Ivanan, Tkalec, iljeg 2003 T. Sekelj Ivanan, T. Tkalec, B. iljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekov86
Redni broj: 41 Lokalitet: Virovitica Kikorija sjever Naselje: Virovitica Grad/opina: Virovitica Pravni status: P-1211 Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje U razdoblju od 16. svibnja do 4. srpnja 2005., radi izgradnje zapadne obilaznice grada Virovitice, provedena su zatitna arheoloka istraivanja naselja latenske kulture na nalazitu Virovitica Kikorija sjever (voditelj: dr. sc. Marko Dizdar, Institut za arheologiju). Naruitelj istraivanja bilo je Ministarstvo kulture, a radove su nancirale Hrvatske ceste d.o.o. U terenskom pregledu prije istraivanja, na blagoj uzvisini koja se nalazi sjeverno od Podravske magistrale, na samome zapadnom rubu grada Virovitice, pronaeni su keramiki ulomci koji su ukazivali na postojanje nizinskog naselja latenske kulture. Uzvisina na kojoj
je smjeteno naselje s june i istone strane omeena je niskim vodoplavnim podrujem, dok se prema zapadu nastavlja u blagim pjeskovitim uzvienjima. Smjer obilaznice obuhvatio je istoni dio naselja, dok na vei broj objekata na zapadnom dijelu ukazuje zrani snimak s jasno vidljivim veim zapunama. Zatitnim arheolokim istraivanjima obuhvaena je povrina od 19.600 m2 naselja. Sloj oranog humusa, u dogovoru s investitorom, iskopan je strojno, dok su zapune objekata u cijelosti istraene i dokumentirane stratigrafskom metodom. Zdravicu ine slojevi od svijetloutih do sivo-smeih glina, dok su na najviem dijelu uzvisine kao geoloki slojevi izdvojeni slojevi crveno-smeeg i svijetlog pijeska. Kulturni se slojevi nisu ouvali i vjerojatno su uniteni poljoprivrednom obradom zemljita. Kao arheoloke cjeline prepoznati su ukopi zemunica, jama, bunara, kanala, rovova i stupova zapunjenih razliitim vrstama zapuna koje su sadravale brojne pokretne arheoloke nalaze. Najbrojniji su ulomci keramikih posuda i kunog lijepa, a potom slijede nalazi metalnih, staklenih, kao i razliitih kamenih predmeta. U istraivanjima naselja latenske kulture Virovitica Kikorija sjever kao osnovne stambene jedinice izdvojeni su ostaci kua i zemunica. Tijekom istraivanja dokumentirani su obrisi kunih osnova u vidu pravilno rasporeenih ukopa rupa za stupove, dok se podnice nisu sauvale. Dosad su prepoznate etiri kune osnove koje pokazuju pravokutan obris te veinom orijentaciju sjever-jug. Kod nekih manjih osnova pravokutnog oblika vjerojatnije je rije o ostacima manjih pomonih objekata. Najvea je kua 2 veliine 12x9,10 m s etiri usporedna niza ukopa rupa za stupove. U sjevernom dijelu kue nalazile su se manje plitke ovalne jame s ulomcima zapeene zemlje i kunim lijepom koje moda ukazuju na postojanje ognjita ili pei u sjevernom dijelu kue. S izvanjske strane kue nalaze se ukopi rovova i stupova, vjerojatno ostaci ograda oko kue. Ostale prepoznate kune osnove su u svojoj neposrednoj blizini takoer sadravale svu potrebnu infrastrukturu za nesmetan i samostalan obiteljski ivot. Drugi su osnovni tip zemunice kao stambeno-radni prostori koji su sadravali zapune sivo-smee do tamnosive boje. Veina je zemunica ovalnog obrisa s jednim ili vie izdvojenih manjih prostora, kao i s dublje ukopanim stupovima po dnu na kojima je poivala krovna konstrukcija. Sve istraene zemunice imaju zaravnjeno dno koje se nalazilo ukopano od 0,40 do 1 m relativne dubine od razine zdravice, to potvruje postojanje nadzemnog dijela od kojeg su preostali samo ulomci kunog lijepa u njihovim zapunama. Duina zemunica iznosila je od 3,50 m do oko 6,50 m, to ih prikazuje kao objekte namijenjene stanovanju te obavljanju svakodnevnih poslova. Posebno se obrisom izdvajaju dvije zemunice, SJ 4 i SJ 116, koje su identinog, ovalnog oblika s manjim izboenjem od ukopanog stupa na jugoistonoj strani, dok se izrazito pravilnim pravokutnim obrisom i zaravnjenim dnom izdvaja zemunica SJ 248. Uza zemunice se takoer nalaze infrastrukturni objekti kao to su spremnice, bunari i jame te ograde. Tako se u radnoj jami SJ 406, koja je smjetena neposredno uza zemunicu SJ 408, nalazilo ognjite s premazom od ilovae i podlogom od keramikih ulomaka. Takoer je zanimljiva i simbioza zemunice SJ 686 ovalnog oblika s duboko ukopanim bunarom SJ 800 u jedinstven objekt. Zapune pojedinih zemunica sadravale su znatne koliine 87
pokretnih nalaza, to pokazuje kako su nakon naputanja njihovi ukopi iskoriteni kao otpadne jame, najvjerojatnije stanovnicima nekoga novopodignutog susjednog objekta. Kronoloke prioritete te slijed uporabe objekata i zauzee prostora naselja bit e mogue odrediti nakon analize pokretnih nalaza te provedbe C-14 datiranja zapuna. Vrijednost velike istraene povrine naselja na Kikoriji sjever prepoznaje se ponajvie u izdvajanju uih obiteljski organiziranih cjelina deniranih kao dvorita unutar kojih se nalaze osnovne stambene jedinice tipa kua i/ili zemunica, uz koje su potom rasporeeni ostali potrebni infrastrukturni sadraji kao to su spremnice, jame ili bunari. Ostacima ograda dvorita pripadaju ukopi plitkih kanala irine 40-50 cm koji se pruaju u duinu i vie desetaka metara. Takva se organizacija prostora naselja najbolje moe sagledati kod kua 2, 3 i 4 te njihovih odijeljenih dvorinih prostora. U istraivanjima naselja latenske kulture Virovitica Kikorija sjever zabiljeen je vei broj jama razliitih oblika, dimenzija i dubina ukopa. Najvei je broj jama ovalnog obrisa, gdje su pojedine zapune sadravale vei broj pokretnih nalaza to ih predstavlja kao otpadne jame koje se najee nalaze u blizini kua i zemunica. Pojedine jame mogle su nastati i pri iskopu gline za zidove kua i zemunica, nakon ega nisu iskoritene za odlaganje otpada, ve su zapunjavane prirodnim putem, zbog ega i sadravaju tek pokoji nalaz. Manji broj jama na naselju, s obzirom na dubinu ukopa veu od 1,50 m i oblik, moe se denirati kao bunari koji su se uvijek nalazili uz kue ili zemunice i bili su izvor vode za stanovnike naselja. Pojedini bunari imali su izboenja na jednoj ili vie razina kojima se vjerojatno sputalo do razine vode, ili je dno bilo dublje ukopano u sredinjem dijelu u koji se mogla postaviti drvena greda kojom se silazilo
Virovitica Kikorija sjever, pogled na sjeverni dio istraenog dijela naselja (foto: M. Dizdar)
potjecati iz razliitih faza naselja koje je trajalo tijekom nekoliko generacija, pa zapravo meusobno nemaju nikakve veze. U istraivanjima naselja latenske kulture na Kikoriji sjever u zapunama objekata, uglavnom jama i zemunica, od pokretnih arheolokih nalaza u najveem su broju pronaeni ulomci keramikog posua te kunog lijepa, dok su u manjem broju zabiljeeni nalazi metalnih, staklenih i kamenih predmeta vanih u kulturnokronolokom deniranju istraenog dijela naselja. Zanimljivo je kako su nalazi ivotinjskih kostiju izdvojeni tek u pojedinanim sluajevima, to je posljedica vrste tla koje je nepovoljno djelovalo na organske nalaze. Meu funkcionalnim oblicima keramikog posua u najveem su broju izdvojeni ulomci razliitih oblika lonaca i zdjela te kantarosa koji su izraeni na lonarskom kolu ili su modelirani rukom. Od ostalih keramikih predmeta izdvajaju se jo nalazi razliitih oblika utega i prljena te diskovi s rupicom. Od keramikih oblika izraenih na lonarskom kolu u najveem se broju prepoznaju ulomci lonaca S-proliranog ili bikoninog tijela koji na ramenu imaju jedno ili vie poloenih vodoravnih rebara izmeu kojih se mogu nalaziti motivi valovnice ili mree izvedeni plitkim lijebljenjem (Dizdar 2001). Na jednom ulomku lonca prepoznat je motiv igosanih koncentrinih krunica koje datiraju poetak naselja u vrijeme mlae faze srednjeg latena (LT C2). Ulomci lonaca sa stepeniasto proliranim ramenom i uskim vratom odgovaraju keramograji mokronoke skupine, odnosno razdoblju kasnog latena (Boi 1987; Knez 1992). Na lonarskom kolu izraeni su lonci zaobljenog tijela i vodoravno proliranog ili kosog ruba koji pripadaju kasnolatenskim posudama za zalihe veih dimenzija (Dizdar 2001). Na lonarskom kolu ili rukom modelirani su situlasti lonci zaobljenog tijela s rubom u obliku slova P koji su ukraeni okomitim, kosim ili mreasto rasporeenim eljastim ukrasom, pri emu su pojedini lonci gratirani, a sluili su kao kuhinjsko posue. Neto su grublje rukom izvedeni slini neukraeni lonci zaobljena tijela s rubom koji je pravokutnog presjeka, kao i zaobljeni lonci ukraeni plastinom trakom s otiscima prsta ili s etiri funkcionalno-dekorativna dodatka (Dizdar 2001). Od zdjela izraenih na lonarskom kolu u najveem broju prepoznate su one S-prolacije koje po unutranjoj stijenci mogu biti ukraene plitko lijebljenom valovnicom (Dizdar 2001). Na lonarskom su kolu takoer izraene zdjele zaobljena tijela i uvuena ruba te bikonine zdjele. Rukom su modelirane jednostavne neukraene zdjele zaobljena tijela. Zanimljiva je pojava nekoliko ulomaka stoastih izboenja koja se nalaze na rukama zdjela kakve su poznate s transdanubijskih nalazita (Bnis 1969), to svjedoi o povezanosti s keltskim zajednicama sjeverno od Drave. Od kantharosa izraenih na lonarskom kolu prepoznaju se ulomci onih S-proliranog ili bikoninog tijela s ukrasima izvedenim plitkim lijebljenjem za koje se nalaze usporedbe na naseljima Skordiska u istonoj Slavoniji i Srijemu (Jovanovi, Jovanovi 1988; Dizdar 2001). Pojedini kantharosi modelirani su rukom i slijede tradicije mlae faze starijega eljeznog doba (Dizdar 2004). Za keramike oblike s naselja Kikorija sjever usporedbe je mogue pronai kako na nalazitima mokronoke skupine Tauriska, tako i na onima Skordiska, zatim za poje88
Virovitica Kikorija sjever, kua 4 (foto: M. Dizdar)
do vode. U gornjem dijelu nalazila su se plitka proirenja koja su vjerojatno bila podloga za neku konstrukciju. Kada su se prestali rabiti, bunari su zatrpavani, to odgovara naputanju objekta za stanovanje uz koji se nalaze. Ukopi bunara potvruju smislenu aktivnost zajednice koja je bila usmjerena na dostupnost vode kao jednog od osnovnih preduvjeta za ivot. Tijekom istraivanja izdvojeno je i vie uskih ukopa U ili V-presjeka koji su izdvojeni kao rovovi u koje su vjerojatno bili postavljeni drveni stupovi, pa su predstavljali dijelove ograda dvorita. Slinu su funkciju imali i ukopi plitkih i uskih kanala U-presjeka, od kojih su neki i dui od 50 m. Ukopi kanala izdvojeni su na junom i sredinjem dijelu istraene povrine naselja, gdje se njihova funkcija najbolje vidi kod kua 2, 3 i 4 ija su dvorita denirana plitkim ukopima kanala, jedinim ostacima nekadanjih niskih ograda od prua ije postojanje potvruje planski i obiteljski organizirano naselje. Najvei broj istraenih objekata u naselju pripada ukopima stupova razliitih promjera i dubina ukopa. Za manji se broj stupova ve tijekom samih istraivanja mogla denirati izvorna namjena, kao to su primjerice oni ukopi stupova koji ine dio kunih osnova ili ograda. Ipak, prije detaljne analize istraene povrine i nalaza, za najvei broj stupova trenutano nije mogue odrediti cjelinu kojoj su pripadali, to se osobito odnosi na brojne stupove koji su izdvojeni na sjevernom dijelu naselja. Potekoa u povezivanju stupova u cjeline jest i spoznaja kako su bliski ukopi mogli
Virovitica Kikorija sjever, zemunica SJ 116 (foto: M. Dizdar)
dine oblike s druge strane rijeke Drave u Transdanubiji, ali i u autohtonim tradicijama starijega eljeznog doba Podravine. Pripisivanje naselja na Kikoriji sjever prostoru rasprostiranja mokronoke skupine zasniva se na prisutnosti karakteristinih metalnih predmeta, ponajprije kasnolatenskih bronanih bula tipa Beletov vrt (Boi 1987; Boi 1998; Boi 1999) i Magdalenska gora (Boi 1987; Boi 1993; Boi 1999) koje su pronaene u zapunama jama i zemunica. Za veinu eljeznih predmeta prije okonanja konzervacije nije mogue denirati izvoran oblik. Ipak, mogu se prepoznati noevi povijenog ili ravnog sjeiva, dijelovi listova kopalja ili sjeiva noeva, dok bi nakitu pripadao nalaz spiralno savijene eljezne narukvice. Za kronoloko deniranje naselja na Kikoriji sjever, osim bula, vani su i brojni nalazi ulomaka narukvica od kobaltnoplavog ili purpurnog stakla D-presjeka koje se datiraju u razdoblje kasnog latena i svjedoe o povezanosti s nalazitima latenske kulture juno i sjeverno od Alpa (Gebhard 1989). Takoer, pronaene su i raznoliko oblikovane i ukraene perle. Od kamenih predmeta izdvaja se ulomak kamenoga dvodijelnog rotacijskog rvnja koji se u sjevernoj Hrvatskoj pojavljuje u vrijeme latenske kulture (Dizdar 2001). Tijekom istraivanja pronaeni su i keramiki ulomci koji se mogu pripisati kulturi polja sa arama. To se osobito odnosi na nalaze iz zapune jame SJ 635 koja se nalazila pri vrhu uzvisine i koja vjerojatno pripada dijelu naselja iz kasnoga bronanog doba. Na samom vrhu uzvisine izdvojeno je i vie pravokutnih recentnih ukopa koji nisu u znatnoj mjeri otetili prapovijesne objekte. Naselje latenske kulture na nalazitu Virovitica Kikorija sjever, s obzirom na veliinu istraene povrine, pripada jednom od dosad najveih istraenih prapovijesnih nalazita u sjevernoj Hrvatskoj. Istraivanja su pokazala kako je rije o nizinskom naselju koje je bilo obiteljski organizirano, odnosno gdje je ua obitelj bila osnovna drutvena jedinica zajednice. Na osnovi pronaenih pokretnih nalaza naselje na Kikoriji sjever moe se pripisati mokronokoj skupini, odnosno istonom prostoru rasprostiranja Tauriska koji su naseljavali jugoistonoalpski i jugozapadnopanonski prostor. Takoer su zamjetni utjecaji materijalne ostavtine susjednih Skordiska te keltskih zajednica naseljenih u Transdanubiji, ali i naslijee autohtone panonske populacije. Ista je slika dokumentirana i u istraivanjima srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu (Majnari-Pandi 2001; Dizdar 2004; Tomii, Dizdar 2005), kao i na ostalim kasnolatenskim nizinskim naseljima pronaenima u terenskim pregledima u okolici Virovitice i Suhopolja za koje naselje na Kikoriji postaje osnovni naseobinski model, to potvruju i rezultati manjih istraivanja naselja u okolici Koprivnice i Varadina (Markovi 1982; Markovi 1984). Pokretni nalazi, osobito bronane bule tipa Magdalenska gora i Beletov vrt, uz ulomke staklenih narukvica, omoguuju datiranje naselja u razdoblje kasnog latena, s vjerojatnim poecima krajem mlae faze srednjeg latena, kako to pokazuje nalaz keramikog ulomka ukraenog motivom igosanih koncentrinih krunica. Dakle, istraeni dio naselja na Kikoriji sjever preliminarno se moe datirati od sredine 2. do 1. st. pr. Kr., to e u konanici biti mogue provjeriti tek nakon detaljne analize svih prikupljenih pokretnih nalaza. 89
Literatura Bnis 1969 va B. Bnis, Die sptkeltische Siedlung Gellrthegy-Tabn in Budapest, Archaeologica Hungarica, XLVII, Budapest, 1969. Boi 1987 Dragan Boi, Zapadna grupa, u: Praistorija jugoslovenskih zemalja, V, Sarajevo, 1987: 855 897. Boi 1993 Dragan Boi, Slovenija in srednja Evropa v poznolatenskem obdobju, AV, 44, Ljubljana, 1993: 137 152. Boi 1998 Dragan Boi, Neues ber die Kontakte lngs der Bernsteinstrasse wahrend der Sptlatnezeit, AV, 49, Ljubljana, 1998: 141 156. Boi 1999 Dragan Boi, Die Erforschung der Latnezeit in Slowenien seit Jahr 1964, AV, 50, Ljubljana, 1999: 189 213. Dizdar 2001 Marko Dizdar, Latenska naselja na vinkovakom podruju, DissMonZ, 3, Zagreb, 2001. Dizdar 2004 Marko Dizdar, Grob LT 11 iz Zvonimirova primjer dvojnog pokopa latenske kulture, OA, 28, Zagreb, 2004: 41 89. Gebhard 1989 Rupert Gebhard, Der Glasschmuck aus dem Oppidum von Manching, Ausgrabungen in Manching, 11, Stuttgart, 1989. Jovanovi, Jovanovi 1988 Borislav Jovanovi, Marija Jovanovi, Gomolava, Naselje mlaeg gvozdenog doba, sv. 2 iz serije Gomolava, Novi Sad Beograd, 1988. Knez 1992 Tone Knez, Novo Mesto II, Keltsko-rimsko grobie, Carniola Archaeologica, 2, Novo mesto, 1992. Majnari-Pandi 2001 Nives Majnari-Pandi, Grob ratnika Lt 12 iz srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu kod Suhopolja u Virovitiko-podravskoj upaniji, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 83 101. Markovi 1982 Zorko Markovi, Rezultati istraivanja prethistorijskih lokaliteta oko Koprivnice 1981. godine, Podravski zbornik, 82, Koprivnica, 1982: 239 264. Markovi 1984 Zorko Markovi, Prilog poznavanju kontinuiteta naseljavanja terena oko Delova, Podravski zbornik, 84, Koprivnica, 1984: 295 319. Tomii, Dizdar 2005 eljko Tomii, Marko Dizdar, Grobovi latenske kulture s Velikog polja u Zvonimirovu rezultati istraivanja 1993. 1995., Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: 59 125. dr. sc. Marko Dizdar Summary In salvage excavations conducted as a result of the development of the Virovitica west bypass, at the ViroviticaKikorija sjever [north] site, the eastern part of an open lowland settlement of La Tene Culture was investigated. Houses and dugouts were picked out as the basic dwelling units, connected with excavated store places, pits, wells, ditches and channels. Since quite a large area of the site has been investigated, it is possible to understand the infrastructure of the settlement quite well, together with the structures that are linked into smaller units, showing that the settlement was organised along family lines, with compounds constructed according to plan. On the basis of numerous moveable nds, particularly of ceramic fragments and bronze bulae, the settlement at Kikorija is ascribed to the Mokronog group, and with the use of fragments of glass bracelets has been dated to the period of the Late La Tene, probably beginning at the end of older phase of Middle La Tene.
Redni broj: 42 Lokalitet: Virovitica Korija Naselje: Virovitica Grad/opina: Virovitica Pravni status: P-1341 Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje U razdoblju od 21. listopada do 5. studenog 2005. g. provedena su zatitna arheoloka istraivanja na dijelu lokaliteta Virovitica Korija kojim prolazi trasa budue zapadne obilaznice grada Virovitice, od stacionae 5+420 do 5+700 km (struna voditeljica istraivanja: mr. sc. Tatjana Tkalec, Institut za arheologiju; radove je nancirao naruitelj Ministarstvo kulture; investitor su Hrvatske ceste d.o.o.). Lokalitet je smjeten sjeverno od magistralne ceste Virovitica Koprivnica, na poljoprivrednom podruju, oko 3,5 km od sredita Virovitice. Nalazi se u nizini, na tek blago povienom poloaju, a istaknutije povieni tereni zamjeuju se sjevernije i zapadnije od lokacije obuhvaene zatitnim arheolokim istraivanjem. Korija je jedan u nizu arheolokih lokaliteta na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice na kojem su provedena zatitna istraivanja 2005. Najblii su mu oko 200 m jugozapadno smjeten prapovijesni lokalitet Virovitica Kikorija jug, te oko 500 m istonije prapovijesni lokalitet Virovitica Batalije. Prije zatitnih istraivanja, Virovitica Korija je arheolokim rekognosciranjem na osnovi povrinskih nalaza registrirana kao nalazite iz razdoblja prapovijesti i srednjeg vijeka. Zatitnim istraivanjem pronaeni su ostaci prapovijesnog naselja, a elementi postojanja srednjovjekovnog nalazita na tome mjestu nisu utvreni. Istraivanja su provedena na itavoj povrini graevinske zone budue ceste, irine oko 18 m, a u duini od 280 m, na osnovi koordinatne mree postavljene u smjeru sjever-jug (kvadrant 5x5 m) i podjele na sektore po 20 m, to ukupno ini 14 sektora.
Sva su mjerenja obavljena totalnom geodetskom stanicom i vezana na apsolutni geokoordinatni sustav. Na relativno ravnome terenu prosjena apsolutna nadmorska visina povrine terena iznosi 116,70 m. Prapovijesno se naselje vjerojatno prualo uzduno u smjeru SZ-JI, a trasa budue obilaznice zahvatila je tek njegov manji dio. Ostatke prapovijesnog naselja ine objekti i tvorevine ija je koncentracija zabiljeena u sektoru III, sporadino u sektorima II i IV. Dalje, prema istoku zabiljeeni manji plii ukopi i tvorevine vjerojatno pripadaju prirodnim ili recentnim pojavama. Na osnovi konguracije terena te naplavinskih slojeva (SJ 002), moe se naslutiti kako se u prapovijesti naselje formiralo na blago povienoj gredi izmeu dviju depresija. Pretpostavlja se postojanje potoka uzdu zapadnije osi naselja, moda dijelom na poloaju dananjeg reguliranog kanala. Od desetak veih objekata (nepravilnih oblika, dimenzija oko 3x2,5 m) i etiriju manjih (vjerojatno ostaci stupova ili nekih manjih ukopa) tri su objekta obilovala keramikim materijalom, dok su u ostalima pronaeni tek sporadini nalazi keramike i lijepa. Na osnovi fakture i oblika keramikih posuda lokalitet se preliminarno moe datirati u razdoblje kasnog neolitika ili ranog eneolitika, kasne faze sopotske kulture (pri preliminarnoj dataciji keramikog materijala pomogla je mr. sc. Jacqueline Balen iz Arheolokog muzeja Zagreb, kojoj su ustupljeni dokumentacija i nalazi radi strune i znanstvene objave). Literatura Tkalec 2005 Tatjana Tkalec, Izvjee o zatitnom arheolokom istraivanju lokaliteta Virovitica Korija, 21. 10. 5. 11. 2005., Institut za arheologiju, Zagreb, 2005. Tkalec 2006 Tatjana Tkalec, Virovitica Korija, zatitna arheoloka istraivanja 2005., AIA, 2, Zagreb, 2005: 52 54. Tatjana Tkalec
Virovitica Korija, situacijski plan sektora II i III s ucrtanim ukopima prapovijesnih objekata (izmjera i crte: A. Pai; dorada: T. Tkalec)
90
Summary The Virovitica-Korija site is situated in the agricultural zone north of the Virovitica-Koprivnica road, approximately 3.5 km from the centre of the town. Rescue excavations were performed on the entire surface of the construction zone of the planned western Virovitica ring-road. The remains of the prehistoric settlement are represented by features and artefacts concentrated in sector III and sporadically in sectors II and IV. The smaller and shallower sunken features and artefacts found further east are probably natural or recent phenomena. Out of about ten larger features (irregular in form, dimensions up to 3x2,5 m) and four smaller features (probably the remains of pillars or smaller pits) only three features were rich in pottery nds (SJ 008, SJ 010, SJ 028), while in others sporadic nds of pottery and daub were discovered. Based on the facture and form of the ceramic vessels, the site can preliminarily be dated to the late Neolithic or early Aeneolithic, the late phase of the Sopot Culture. The prehistoric settlement probably extended longitudinally in the NW-SE direction, and the designated route of the planned ring-road includes only a minor part.
Virovitica, ostaci srednjovjekovne kule (foto: M. Turkalj)
Redni broj: 43 Lokalitet: Virovitica srednjovjekovna utvrda Naselje: Virovitica Grad/opina: Virovitica Pravni status: Z-381 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U gradskom parku u Virovitici na mjestu nekadanje srednjovjekovne nizinske utvrde, u posljednje se vrijeme, zahvaljujui sredstvima Ministarstva kulture, Grada Virovitice, te posljednje ukljuene Virovitiko-podravske upanije i nekolicine stalnih sponzora, istrauju njezini ostaci iz 15. i 16. st. Struna voditeljica istraivanja 2005. bila je Silvija Salaji, a u istraivanjima su sudjelovale i Ana Bobovec iz Muzeja Moslavine u Kutini te Ana Kunac iz Gradskog muzeja u Makarskoj, koja je uvelike pridonijela dobrom ishodu iskopavanja. Izgradnja utvrde spominje se od 1453. do 1474., kada je posjed u rukama brae Marczaly i tada je prvi put postala privatan posjed. To predtursko vrijeme, do 1552. kada je Virovitica pala pod tursku vlast, vrijeme je estih mijenjanja vlasnika. Tako su virovitiki posjednici due ili krae vrijeme bili: Pethold Edderbach, Nikola upor Moslavaki, Nikola Banffy Donjolendavski i njegovi nasljednici. Dobro su znana prva spominjanja Virovitice, pod nazivom Wereucha 1234. i vanost grada u srednjem vijeku kao omiljenog posjeda ugarskih kraljica (Marije i Elizabete). Logino je da je tada, ve u 13. stoljeu, postojala i kraljevska palaa, to spominju izvori. Zadatak je arheologije da to u budunosti i potvrdi, ali i otkrije ono to su povijesni izvori izostavili. U prethodnoj sezoni radova u gradskom parku u Virovitici, u okviru obnove parka, gdje zasad arheologija ima prioritet, provedena su dva arheoloka iskopavanja: nastavak iskopavanja temelja okrugle kule na sjeveroistonom dijelu platoa i nastavak iskopavanja ispred ulaza u utvrdu, nakon izmjetanja herolda i grba grofa Pejaevia 91
na zapadnoj kosini parka. Prologodinje iskopavanje kule zahvatilo je njezin juni i zapadni dio, pribliivi se sjeveroistonom uglu dvorca Pejaevi. Taj dio bio je posebno zanimljiv radi konzervatorske studije o dvorcu, koju vodi Urbos (studio za arhitekturu oblikovanje i konstrukciju) iz Osijeka, a koja je prijeko potrebna gradskom muzeju koji se nalazi u neprimjerenim prostorima dvorca jo od 1953., spontano se proirujui nakon iseljenja brojnih sustanara. Zid je pokazao iste karakteristike kao i dosad, solidno je graen od lomljenog kamena i cigle, povezan veoma vrstom bukom. Na pravilnim kraim
Virovitica, juni dio kule s rupama za natkrivanje (foto: M. Turkalj)
Virovitica, piloti mosta u zapadnom dijelu parka (foto: M. Turkalj)
razmacima od 80-ak cm i ovdje su se pojavljivali plitki utori irine 25-30 cm za grede ili popreno postavljeni utori za fosne, vjerni svjedoci graenja kule. Da su se i tada dogaala uruenja zemlje tijekom gradnje, jasno je vidljivo na dvama mjestima s izboenjima koja su naknadno zidana. I tijekom ove sezone otkopan je obli vanjski zid kule do dubine od 2,20 m, podijeljen ve prethodnih godina na kvadrante od 5x5 m. Tako se u junom dijelu kule kopalo u kvadrantima B-2, -A 1 i -B 1, a u zapadnom dijelu kule, uz sjevernu stranu dvorca u kvadrantima B 1 i B 2 (S). Zid kule nestaje ispod temelja dvorca, ali se nastavlja na zapadnoj strani. Zanimljivo je da se u tom dijelu uz istonu stranu dvorca, pojavljuje zid slinih karakteristika u smjeru sjever-jug, usporedno s dvorcem, udaljen od njega samo 1 m, takoer na dubini od 1 m, koji e sljedeih godina svakako trebati pratiti te tako saznati kojem objektu pripada. Inae oskudni nalazi, osim recentnih nalaza u prvom tihu, neto su izraeniji u krajnjem kutu uz istonu stranu dvorca, u kvadrantu -A 1, gdje se zbog promjene tla, ali i poloaja, pretpostavlja da se nalazila otpadna jama. Osim sitnih keramikih ulomaka iz 15./16. stoljea, pronaene su ivotinjske kosti, manja glinena kugla i osobito puno ljutura movarnih puia i koljaka na dubini od 1,20 m na dalje. Kopanjem na zapadnoj strani kule, uza sjevernu stranu dvorca gdje je teren neto vii, sauvan je zid iznad temelja visine 30-40 cm. Vidljivi su pravilni redovi cigle i pravilno slagano vee klesano kamenje. U blizini dvorca 92
pronaen je zidani tunel s bavastim svodom, postavljen u smjeru istok-zapad, koji se esto pojavljuje u Virovitici u uem dijelu oko dvorca. Uski tuneli, visine 1,60 m sluili su kao izlazi za nudu u vrijeme funkcioniranja utvrde. Poslije se oni rabe za kanalizaciju, sve do dananjih dana, samo s umetanjem plastinih cijevi. Da je tako bilo i ovdje, dokaz je voda koja je sve vie prodirala kako je odmicalo iskopavanje. Spomenuti tunel najvjerojatnije je imao nagli pad i skretanje da bi konano izlazio na sjeveroistoku parka i to u razini etnice. To je jedan od najsauvanijih tunela ispod platoa, koji je povezan s podrumom istonog krila dvorca Pejaevi u kojem je smjetena kuglana. Jo emo se s njim susretati tijekom iskopavanja temelja kule koji se, prema svemu sudei, nalaze na dubini od oko 8 m. U kvadrantima B 1 i B 2 (S) pojavili su se na dubini od 2 m tragovi 4 stupa u razmaku od 30 do 40 cm, koji su uz grede (utori) takoer imali svoju ulogu u gradnji. Malobrojni keramiki nalazi datiraju lokalitet u 16. stoljee, vrijeme dolaska Turaka, zaposjedanja utvrde i njezinog ojaanja, budui da je to sada najzapadnija granica Turskog Carstva (dr. Zorislav Horvat smatra da se moda radi o bastionu, to e potvrditi daljnja iskopavanja). Zid kule pokriven je geotekstilom, poduprt uspravnim drvenim gredicama i razuporima, te natkriven daskama i debljim najlonom koji tvori krov. Jedan je dio krova pojaan, te su postavljene drvene stube kako bi se i nadalje moglo nesmetano etati ovim dijelom parka. Usporedo s radovima na zatiti kule, u gradskom parku provedeno je jo jedno arheoloko iskopavanje. Naime, 1998. i 1999. otkopan je zatrpan ulaz u srednjovjekovnu utvrdu iz 15. stoljea na zapadnoj kosini parka koji je grof Pejaevi zazidao i u prvoj polovini 19. stoljea postavio ispred ulaza kamene herolde u naravnoj veliini i obiteljski grb. Kamena kompozicija stajala je kao ukras u parku sve do 1946. kada je zbog negativnog stava prema svemu burujskom sve zatrpano ciglom i zemljom te stvoreno umjetno brdo. Tijekom 1998. i 1999. sredstvima Ministarstva kulture, otkopan je zatrpan ulaz u utvrdu i ostaci bedema te su pronaeni heroldi i Pejaeviev grb. Tek nakon njihova privremenog izmjetanja u predvorje dvorca i restauracije, arheoloko iskopavanje moglo je biti dovreno. Tako je postavljena sonda S-1 veliine 5x3 m uza etnicu, 10 m udaljena od sada opet zatrpanog ulaza, jer zajedno s ostacima zida od opeke eka restauraciju. Sloj do 2 m dubine u S-1 sadravao je deblji sloj ute s puno razlomljene cigle i kamena, ivotinjskih kostiju i ulomaka keramike novog vijeka. Na dubini od 2,20 m poinju se pojavljivati vrhovi drvenih stupova piloti mosta. Odmah je zapoeto proirivanje postojee sonde na zapad, istok i jug, osim etnice, kopanjem do razine pojavljivanja drvenih stupova, te je otkopana sonda veliine 6x1,5 m (S-2, S-3, S-4). Desetak stupova promjera 15-ak cm, s ponekom etvrtastom gredom bili su rasporeeni u pravilne redove (3 reda) s razmakom od 30 do 40 cm. Neto vea nakupina stupova bila je u S-4. Naene su i vodoravno postavljene grede i tanji stupovi s tragovima gorenja. Oito je most, iji su drveni piloti naeni, vodio u zapadni ulaz srednjovjekovne utvrde iz 15. stoljea. Most je u tijeku borbe bio zapaljen, a tada se gorue drvo ugasilo u vodi, odnosno opkopu ispunjenom vodom kojim je utvrda bila okruena. O estokoj borbi svjedoe vee kamene, ali i manje olovne kugle. Od metalnih su nalaza najei nalazi kovanih avala, ali i dijelovi hladnog oruja: drke koplja, sjeiva, potkove, to e biti
bolje razjanjeno nakon restauracije. Osobito je mnogo nalaza bilo u intaktnom sloju na dubini od 3 m, koji je otkopan samo 20-ak cm, jer se uva za vrijeme kada e biti otkopana cijela povrina drvenih pilota mosta do razine pojavljivanja. (Piloti mosta ve su pronaeni u gradskom parku i to prilikom gradnje gradskog bazena na junom opkopu 1991.) Zasad je na relativno malom prostoru uz obilje keramikih ulomaka kasnoga srednjeg vijeka i ivotinjskih kostiju, iskopano 10-ak posuda koje e se moi rekonstruirati. Rijetko naeni ulomci stakla, ali i ukrasnog predmeta od obraene kosti, govore o bogatijem sloju vlastele u ondanjoj utvrdi, poteenoj jo turskih pustoenja. Pokretni arheoloki nalazi datiraju lokalitet u 15. stoljee, istovremeno s ulazom u utvrdu. U posljednjem iskopanom, prologodinjem tihu na dubini od 3,20 m, u sloju pijeska i zemlje, gdje sve vie prodire voda, naeno je i vee amorfno kamenje i cigla koja je po svoj prilici sluila za drenau. Takvo kamenje naeno je tijekom iskopavanja ulaza utvrde, gdje je bilo gusto poredano uz temelj zida od opeke iz 15. stoljea, u donjem dijelu od klesanog kamena, s obje strane ulaza, to se objanjava pojaanjem temelja. Sada se isti takav kamen od bilogorskog pjeenjaka pojavljuje kao dio drenae. Nakon istraivanja sonda je zatrpana, a vrhovi stupova prethodno su prekriveni debljim najlonom i slojem pijeska. U odluci je prevladala sigurnost etaa, budui da pribavljanje sredstava za veu akciju mogu potrajati. Literatura Adamek 1986 Josip Adamek, Virovitica i virovitika upanija u srednjem vijeku, Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica, 1986. Horvat 2001 Rudolf Horvat, Povijest grada Virovitice, Matica hrvatska, Virovitica, 2001. Janevski 1992 Silvija Janevski, Zatitno iskopavanje u arheolokoj zoni Virovitice, Obavijesti HAD, XXIV/1, Zagreb, 1992. Saboli 1991 Dubravka Saboli, Virovitika utvrda, katalog izlobe, Virovitica 1991. Salaji 2002 Silvija Salaji, Otkopavanje zatrpanog starog virovitikog grada, Obavijesti HAD, XXXIV, Zagreb, 2002. Salaji 2005 Silvija Salaji, HAG 1/2004, Zagreb, 2005: 52 53. Salaji 2005a Silvija Salaji, Otkopavanje srednjovjekovne kule u gradskom parku u Virovitici, Zaviaj, 17-18, 2005. Salaji 2006 Silvija Salaji, Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovitici, Glasnik slavonskih muzeja, 4, XXVII, Osijek, 2006. Silvija Salaji Summary In the Virovitica City Park, at the site of the one-time medieval lowland fort of the 15th and 16th centuries, works were continued on the exploration of the remains of the fort. Two archaeological excavations were conducted: the continuation of the excavation of the foundations of the round tower in the NW part of the plateau, and the continuation of excavations in front of the entrance into the fortications. 93
Redni broj: 44 Lokalitet: Zvonimirovo Veliko polje Naselje: Zvonimirovo Grad/opina: Suhopolje Pravni status: P-452 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U razdoblju od 17. do 26. kolovoza 2005. proveden je nastavak zatitnih arheolokih istraivanja na Velikom polju u Zvonimirovu, koja su obuhvatila dio groblja latenske kulture (voditelj projekta: prof. dr. sc. eljko Tomii, Institut za arheologiju, radovi nancirani sredstvima Ministarstva kulture i Opine Suhopolje). U dosadanjim istraivanjima na Velikom polju u Zvonimirovu, koja su zapoela 1993. godine, zabiljeena su dva vremenska horizonta pokapanja. Starijem horizontu pripadaju paljevinski grobovi latenske kulture koji su brojnim prilozima pripisani mokronokoj skupini i datirani su u razdoblje srednjeg latena (LT C) (MajnariPandi 2001; Dizdar 2004; Tomii, Dizdar 2005). Mlai horizont predstavljen je kosturnim rodovskim grobljem na redove bjelobrdske kulture koje je nalazima nakita i novcem datirano u 11. stoljee (Tomii 2000; Tomii 2005). Istraivanja 2005. godine obuhvatila su istoni rub sredinjeg dijela latenskoga groblja, budui da je raspored grobova pronaenih 1994. i 1998. godine ukazivao na postojanje grobova i na istonim padinama uzvisine, zbog ega se povrina istraivanja sa zapadne i june strane nastavila na iskope iz 1994., 1998. i 2004. godine. Povrina obuhvaena iskopavanjima iznosila je 70 m2, ime ukupna istraena povrina nalazita iznosi 1942 m2. Stratigraja nalazita, kao i ranijih godina, iskljuivo odgovara razliitim geolokim slojevima pijeska i gline u koje su bile ukopane grobne rake latenskih i bjelobrdskih grobova. Veina je grobova obaju vremenskih horizonata nalazita rasporeena po pjeskovitom vrhu uzvisine koji je i najintenzivnije bio izloen unitavanju obradom zemljita i sadnjom vonjaka. Tek se manji broj grobova latenske kulture raspredio po zapadnoj i istonoj glinenoj padini uzvisine. Nalaz plitko ukopanog groba LT 64 s rubom lonca koji se nalazio odmah ispod sloja humusa na najbolji nain svjedoi o sadanjoj ugroenosti nalazita. U istraivanjima 2005. godine pronaena su tri groba latenske kulture, od kojih su istraena dva sa spaljenim ostacima pokojnika i prilozima (grobovi LT 64 i LT 65), dok se trei nalazi izmeu redova voaka te ga nije bilo mogue dokumentirati. Sva tri pronaena groba latenske kulture pripadaju sjevernom dijelu skupine gusto rasporeenih grobova koja je djelomice istraena 1998. godine. Nalazi kosturnih bjelobrdskih grobova u iskopavanjima 2005. godine nisu zabiljeeni, ime je u istraivanjima 2004. godine deniran jugoistoni rub ranosrednjovjekovnoga groblja (Tomii 2005). U grobu LT 64 na dnu rake pravokutnog oblika i zaobljenih uglova te orijentacije sjever-jug na hrpicu su poloeni spaljeni ostaci pokojnika s metalnim prilozima naoruanja i nonje, dok je uz hrpicu spaljenih kostiju poloen keramiki lonac. Na sam vrh hrpice poloena je eljezna bula srednjolatenske sheme s kuglicom na spoju duge prebaene noice i trapezoidno oblikovana
Zvonimirovo Veliko polje, grob LT 64 (foto: H. Kalafati)
kteristikom ranolatenskog razdoblja, ali i starije faze srednjeg latena mokronoke skupine (Boi 1987). Raznoliko organiziranim motivima koncentrinih krunica, koje su girlandama esto povezane u sloene kompozicije, ukraeni su lonci i kantharosi izraeni na lonarskom kolu ija prisutnost u grobovima na sjevernom dijelu groblja u Zvonimirovu ukazuje na njihovu pojavnost najee tijekom starijeg stupnja mlae faze srednjega latena iz kraja 3. te prve polovine 2. st. pr. Kr. (Majnari-Pandi 2001). Nalaz lonca u grobu LT 64 pomaknuo bi takav nain ukraavanja sve do sredine i poetka druge polovine 2. st. pr. Kr., emu bi u prilog govorili i nalazi ulomaka ukraenih motivima koncentrinih krunica na utvrenim naseljima Skordiska do ijeg je podizanja vjerojatno dolo ve u prvoj polovini 2. st. pr. Kr. (Dizdar 2001). Ipak, bez obzira na sve vei broj nalazita na kojima su zabiljeene posude ili ulomci ukraeni motivima igosanih koncentrinih krunica, ostaje rjeavanje poloaja keramiarskih radionica koje su tijekom ranoga i srednjeg latena izraivale tako ukraeno keramiko posue. Rezultati istraivanja 2005. godine potvrdili su dosadanje spoznaje o kulturnoj pripadnosti i kronolokoj slici groblja latenske kulture na Velikom polju u Zvonimirovu. Na osnovi tipoloko-kronoloke analize priloga iz ratnikoga groba LT 64, kao i nalaza iz grobova istraenih 1998. godine, brojna skupina grobova koja je rasporeena na istonom dijelu uzvisine moe se datirati u mlau fazu srednjeg latena (Lt C2), odnosno najvjerojatnije oko sredine 2. st. pr. Kr. (Dizdar 2004). Rezultati istraivanja potvrdili su iznimno znaenje groblja u Zvonimirovu za ukupno poznavanje latenske kulture u Podravini ije bi istraivanje trebalo i nastaviti, tim prije to vlasnik vonjaka u skoroj budunosti namjerava poravnati sjeverni rubni dio uzvisine, pa je prije bilo kakvih radova na tom dijelu nalazita potrebno provesti daljnja istraivanja kako bi se sauvali vrijedni nalazi. Za istraivanje takoer preostaju i sredinji dijelovi uzvisine na sjevernom i junom dijelu groblja koji bi mogli ponuditi odgovore o poecima i kraju pokapanja, kako na groblju latenske, tako i za groblje ranosrednjovjekovne bjelobrdske kulture. Zbog toga je ciljana zatitna iskopavanja na Velikom polju u Zvonimirovu potrebno nastaviti, istovremeno sa zapoetom intenzivnom konzervacijom i restauracijom brojnih pokretnih nalaza kao preduvjeta objavljivanju rezultata istraivanja ovog iznimnog nalazita. Literatura Boi 1987 Dragan Boi, Zapadna grupa, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, Sarajevo, 1987: 855 897. Dizdar 2001 Marko Dizdar, Latenska naselja na vinkovakom podruju, DissMonZ, 3, Zagreb, 2001. Dizdar 2004 Marko Dizdar, Grob LT 11 iz Zvonimirova primjer dvojnog pokopa latenske kulture, OA, 28, Zagreb, 2004: 41 89. Majnari-Pandi 2001 Nives Majnari-Pandi, Grob ratnika LT 12 iz srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu kod Suhopolja u Virovitiko-podravskoj upaniji, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 83 101. Tomii 2000 eljko Tomii, Zvonimirovo Veliko polje, Sumarni prikaz i osvrt na postignua sustavnih zatitnih arheolokih istraivanja u razdoblju od 1993. do 2000., Obavijesti HAD, 3/XXXII, Zagreb, 2000: 80 87. 94
luka. Uz hrpicu spaljenih kostiju poloeno je savijeno eljezno koplje vrbolikog lista s duljim tuljcem na kojem su se s obiju strana ouvale zakovice, dok se u donjem dijelu nalazi eljezna petica u obliku tuljca. Ispod hrpice spaljenih kostiju poloeno je jo jedno savijeno eljezno koplje s dugim tuljcem i vrbolikim listom, pokraj kojeg se nalazi jo jedna eljezna petica u obliku tuljca. Dijelu popudbine pripada nalaz lonca tamnosive boje S-prolacije s izvuenim rubom. Na ramenu lonca nalaze se vodoravno poloeni ljebovi ispod kojih su u parove rasporeene igosane koncentrine krunice. Kod groba LT 65 spaljene se kosti nalaze na dnu grobne rake pravokutnog oblika i zaobljenih uglova orijentacije sjever-jug. U sredinjem dijelu groba, kao dio popudbine, poloena je tamnosiva zdjela S-prolacije, dok je meu spaljenim kostima u sjevernom dijelu groba pronaen samo ulomak manjega eljeznog predmeta. S obzirom na broj i vrste nalaza, oba pronaena groba, LT 64 i LT 65, pripadaju skupini grobova istraenih 1998. godine za koju je karakteristian manji broj priloga u odnosu na ostale istraene dijelove groblja, o emu svjedoi grob LT 65 koji pripada najsiromanije opremljenoj skupini grobova latenske kulture na Velikom polju u Zvonimirovu. Uz grob LT 65, pripadnost navedenoj skupini najbolje zrcali nedalek grob LT 14 u kojem su pronaeni rastaljeni ulomci staklene/ih narukvice/a. Grob kopljanika LT 64, s prilozima dvaju kopalja vrbolikog lista i duljeg tuljca, pripada skupini grobova mukaraca opremljenih kopljem i/ili itom koja se na drutvenoj ljestvici nalazila ispod sloja ratnika naoruanih maem (Dizdar 2004). Dijelu muke nonje pripada vea eljezna srednjolatenska bula s kuglicom na spoju duge noice i luka trapezoidnog obrisa koja je jedan od karakteristinih oblika iz mlae faze srednjolatenskog razdoblja (Majnari-Pandi 2001; Dizdar 2004). Dijelu popudbine pripadaju prilozi keramikih posuda koje su izraene na lonarskom kolu. U grobu LT 64 poloen je lonac S-prolacije, dok je u grobu LT 65 pronaena zdjela koja pripada najbrojnijem keramikom obliku na groblju u Zvonimirovu (Majnari-Pandi 2001). Lonac S-prolacije na ramenu je ukraen koncentrinim krunicama rasporeenima u parove, motivom koji se smatra kara-
Tomii 2005 eljko Tomii, Rezultati istraivanja groblja na Velikom polju u Zvonimirovu 2004. godine, AIA, I, Zagreb, 2005: 36 39. Tomii, Dizdar 2005 eljko Tomii, Marko Dizdar, Grobovi latenske kulture s Velikog polja u Zvonimirovu rezultati istraivanja 1993. 1995., Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: 59 125. dr. sc. eljko Tomii, dr. sc. Marko Dizdar Summary In salvage archaeological investigations at Veliko polje in Zvonimirovo in 2005, excavations in the eastern part of the cemetery were carried out, during which three cremation graves of La Tene Culture were discovered. On the basis of the nds in the two graves investigated, the earlier hypotheses that this was a cemetery in which interments were made during the 2nd century BC were conrmed. The number of nds discovered in the two graves suggests that in this part of the cemetery, deceased with relatively few grave goods were interred, as documented in earlier excavations, unlike the graves positioned more to the north, a generation or two earlier, and containing more typologically varied nds.
95
B J E L O VA R S K O - B I L O G O R S K A U PA N I J A
45 azma crkva Marije Magdalene 46 Gornji Kri kapela Sv. Kria 47 Gudovac Gradina 48 Orovaki vinogradi 49 Sira Stari Grad 50 uma Jasenova
96
Bjelovarsko-bilogorska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 45 Lokalitet: azma crkva Marije Magdalene Naselje: azma Grad/opina: azma Pravni status: Z-2309 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloka istraivanja provedena od 4. travnja do 1. lipnja 2005. nastavak su radova provedenih od 6. listopada do 11. studenog 2003. godine (voditeljica istraivanja: Tajana Plee; voditelj projekta Hrvatski restauratorski zavod; radovi nancirani sredstvima Ministarstva kulture). Tim je radovima u cijelosti istraena unutranjost upne crkve Marije Magdalene. Ranija arheoloka istraivanja u crkvi proveo je Zaviajni muzej azme 1991. u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti Sveuilita u Zagrebu te Institutom za graevinarstvo. Tom prilikom otvoreno je samo est sondi. Rezultati tih istraivanja upotrijebljeni su u povijesnoumjetnikoj interpretaciji na osnovi koje je pretpostavljeno est graevinskih faza razvoja crkve. U prvobitnoj, romanikoj fazi, crkva je bila jednobrodna graevina s etvrtastim svetitem (te vjerojatno s parom zvonika). U romaniko-gotikoj fazi crkva je proirena u dugaku jednobrodnu graevinu s novim transeptom irih krila i malim pravokutnim svetitem. U treoj, gotikoj fazi (nakon provale Tatara 1242.), crkva je proirena u trobrodnu graevinu. Tri pregradnje nakon toga pripadaju razdoblju baroka i klasicizma kada crkva poprima dananje dimenzije (42x17,5 m). Arheoloka istraivanja upne crkve Marije Magdalene sastavni su dio sveobuhvatnih istraivanja koja HRZ provodi na crkvi od 2002. godine. Istraivanja su provedena kao predradnja postavljanja nove podloge za podnicu. Prostor junog broda crkve u cijelosti je istraen 2003., dok je arheolokim radovima provedenima 2005. istraen prostor sjevernog broda crkve te zapadni dio glavnog broda. Glavni brod nije istraen u cijelosti jer njegov istoni dio zauzima zidana trobrodna kripta. U sva tri istraena dijela crkve u cijelosti je ostalo sauvano barokno openo poploenje (24x24 cm). Barokno poploenje od posebne je vanosti jer je ostalo sauvano na intaktnoj vapnenakoj podlozi, ime se sa sigurnou moe odrediti gornja granica ukopa istraenih grobova. Prostor junog broda odreen je na istonoj, zapadnoj i junoj strani zidovima dananje crkve, dok je na sjeveru odreen dvama krinim pilonima koji odjeljuju juni brod od glavnoga. Istraeni su temelji zidani od krupnijeg lomljenca s obilatom uporabom veziva krupnijeg agregata. U junom dijelu transepta istraen je temelj koji prati juni postojei zid crkve, dok je uz istoni zid prema sakristiji istraen temelj koji je djelomice prekriven temeljom oltara sv. Tri kralja. Uza sam sjeverni rub pronaen je juni zid kripte. Juni zid junog broda dananje crkve prati temelj drugaije konstrukcije od ostalih, a graen je od sitnijeg lomljenca s velikom koliinom grubo lomljene opeke. S njim je paralelan masivan temelj na koji su kasnijim graevinskim fazama poloeni krini piloni. Ta su dva temelja na zapadnoj strani spojena podtemeljem istonog zida junog zvonika. Na njegovu gornjem dijelu pronaene su pravilno poslagane opeke koje su s istone strane koso priklesane. Na istonoj strani broda povezani su masivnim temeljem koji sa svake strane ima po jednu stubu. Uz njegovu junu 97
stranu istraena je pravilna polukruna kamena konstrukcija postavljena na etiri reda opeke povezanih vezivom krupnog agregata. U sjevernom brodu istraeni su temelji koji korespondiraju s temeljima istraenima u junom brodu crkve 2003. godine. Na sjevernom, istonom i zapadnom dijelu istraeni je prostor odreen zidovima dananje crkve, a na junom dijelu poprenim temeljom koji spaja krine pilone koji dijele sjeverni od glavnog broda. Svi temelji graeni su od krupnog lomljenca s mnogo ukastog veziva krupnijeg agregata. Cijelom duinom broda (u smjeru istok-zapad) protee se masivan kameni temelj na koji su, kao i u junom brodu, nasjeli naknadno graeni krini piloni. Na istonom kraju zakljuen je okomitim spojem s masivnim temeljom poloenim u smjeru sjever-jug koji, kao i njegov pandan u junom brodu, ima dvije stube. Na taj se temelj u zapadnom dijelu broda okomito prikljuuju prema sjevernom zidu crkve dva temelja zidana lomljencem uz obilatu uporabu opeke. Istraen je i zapadni dio glavnog broda od zapadnog zida kripte pa do baza temelja stupova pjevalita. Prostor ispod pjevalita nije istraivan zbog upitne statike sigurnosti nego je napravljena samo uska kontrolna sonda uza zapadni proelni zid. I u tom su dijelu crkve svi istraeni temelji graeni od masivnijeg lomljenca s obilatom uporabom buke krupnijeg agregata. Na istoku
Crkva Marije Magdalene, tlocrt (izradila: T. Plee)
Crkva Marije Magdalene, istraena povrina (foto: T. Plee)
je iskop bio odreen zapadnim zidom trobrodne kripte zidane opekom. Uz njega je prislonjen kameni temelj graen od grubog lomljenca s obilnom uporabom veziva. Taj se temelj (S-J) na sjevernoj i junoj strani spaja s temeljima poloenima u smjeru I-Z. Ni sjevernom ni junom temelju nije bilo mogue utvrditi pune irine zbog postojeih arhitektonskih i graevinskih prepreka (kapela Sedam alosti BDM i sjeverni zid junog zvonika). Oba temelja znatno su devastirana kasnijim graevinskim zahvatima. U zapadnom dijelu sjevernog temelja ostao je sauvan tanak sloj vapnene podloge koja je na dvama mjestima presjeena ukapanjem grobova. Podloga je sauvana do istonog dijela baze lezene na sjevernom zidu crkve, ime je odreena zapadna granica temelja. Dva spomenuta temelja na zapadnoj su strani zakljuena temeljom poloenim u smjeru sjever-jug. Na taj temelj u nekoj kasnijoj fazi dodan je sa sjeverne strane krai, plie temeljen dio zidan opekom. U zapadnoj polovici istraenog dijela glavnog broda nisu pronaeni nalazi ranije arhitekture. Kontrolna sonda otvorena je uz zapadni proelni zid cijelom duinom portala. Istraen je temelj paralelan s postojeim zidom crkve iji je gornji dio graen od 5 redova koso priklesane opeke, dok je donji dio graen od lomljenca. Na osnovi rezultata radova 2003. i 2005. godine s velikim se oprezom moe pretpostaviti tlocrtna dispozicija koju je crkva imala prije pregradnje u trobrodnu crkvu. Dva paralelna masivna temelja poloena u smjeru istok-zapad (na koje su poslije postavljeni temelji krinih pilona) mogla bi odreivati sjeverni i juni zid crkve koji zatvaraju brod. Na brod se dalje prema istoku nastavlja relativno uzak transept (temelji su vidljivi u istonim sondama, kako u sjevernom tako i junom brodu dananje crkve). Temelji naeni u zapadnom dijelu glavnog broda dananje crkve povezani su dvama spomenutim masivnim temeljima pretpostavljenog broda. Prema svemu sudei, oni ine cjelinu te se moe pretpostaviti da su bili graeni u isto vrijeme. Time bi starija crkva na svom zapadnom dijelu imala pravokutan pretprostor. Nije mogue pretpostaviti kako je ta starija crkva bila zakljuena na istoku. U pokuaj interpretacije ukljueni su samo temelji graeni od krupnog lomljenca s obilatom uporabom veziva krupnog agregata. Istraeni temelji drugaije graevinske konstrukcije mogu se povezati s nekim naknadnim pregradnjama kada se crkva irila i postala trobrodna. 98
U istraenom dijelu crkve naeno je 136 kosturnih ukopa. U junom brodu istraen je 21 grob (potvrena je opena zidana grobnica istraena 1991.), u sjevernom brodu 36, a u zapadnom dijelu glavnog broda 79 grobova. Grobovi su bili pravilno orijentirani (s iznimkom jednoga djejeg groba obrnutog poloaja). Mogu se prepostaviti tri faze ukopa. Veina je bila pokopana u jednostavnim drvenim ljesovima. Osim grobnice istraene 1991. godine, naena je zidana opena grobnica u junom dijelu glavnog broda. Vanjski dio bio je ravno zavren, dok je iznutra svoena. Trea zidana grobnica denirana je u zapadnom prolu glavnog broda (u zoni pjevalita) no zbog statikih razloga nije se mogla istraiti. Cjelokupan osteoloki materijal, iako je naen u vrlo loem stanju, adekvatno je zbrinut u postojeoj zidanoj kripti. U istraenim grobovima naena je velika koliina materijala. Naeno je 46 medaljona, 17 krieva, perle (staklene, drvene, kotane i metalne), 8 prstenova i ukrasna igla. Naeni su i dijelovi nonje (olovna kuglasta pucad s uicom, konati i tkani pojasevi, bogato vezena oglavlja) i obue (konate cipele, pravokutne kope). Naeno je devet komada novca od kojih su samo tri bila u zatvorenoj grobnoj cjelini (17. i 18. stoljee), a ostalih est komada naeno je u zasipu (dva komada denara te po dva krajcara i pfeniga). Svi nalazi konzervirani su i restaurirani u Radionici za restauriranje arheolokog materijala (HRZ). Tajana Plee Literatura Koul 1999 Stjepan Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb, 1999. Plee, Azinovi, Bebek 2004 Tajana Plee, Ana Azinovi Bebek, azma, .c. Marije Magdalene, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2004. Stoi, Stepinac 1991 Josip Stoi, Davorin Stepinac, upna crkva Marije Magdalene u azmi spomenik kulture 0 kategorije (Znanstvena studija i dokumentacija Instituta za povijest umjetnosti Sveuilita u Zagrebu), Zagreb, 1991. Stoi 2001 Josip Stoi, Crkva sv. Marije Magdalene u azmi, azma u prolom mileniju, Zagreb, 2001. trk 1992 Vjekoslav trk, Arheoloka istraivanja crkve sv. Marije Magdalene u azmi, Muzejski vjesnik, 15, 1992. Summary The whole of the area of the two aisles, to the south and north, and the western part of the nave of the parish church of St Mary Magdalene in azma have been subjected to investigation through archaeological operations. All three areas of the church explored yielded nds of the foundations of the older construction phase of the church. On the basis of these nds, it can be assumed that the earliest (Romanesque) church had most probably a single nave, the width of todays nave, with a transept that in its dimensions corresponds to the existing chancel and with a rectangular forecourt in the west. Since the space of todays sanctuary has not been researched, it is not possible to conrm what the church looked like to the east. In the RomanesqueGothic phase, the church was enlarged into a long building
with just a nave and a new transept with broad wings and a small rectangular sanctuary. In the Gothic phase (after the incursions of the Tartars in 1242) the church was enlarged to become a building with a nave and two aisles. The three later remodelling operations belong to the Baroque and to Classicism, which is when the church assumed its current dimensions (42x17.5 m). In the aisles, investigation yielded 136 skeletal interments and a large number of items of modern artistic craft. As well as bits of clothing (leather footwear, buckles, leather belts, lavishly embroidered headgear) a large number of rosaries were found (glass, bone and metal beads), crosses and medallions. Just a few coins were found, only three of them in situ, with the aid of which the oldest layer of interments was dated.
Redni broj: 46 Lokalitet: Gornji Kri kapela Sv. Kria Naselje: Gornji Kri Grad/opina: Zrinski Topolovac Pravni status: P-756 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloka istraivanja trajala su od 9. do 13. svibnja 2005. godine u sklopu nadzora graevinskih radova (kopanje drenanog rova) radi deniranja najranije graevne faze srednjovjekovne kapele Sv. Kria u Gornjem Kriu (voditeljica istraivanja: Ana Azinovi Bebek; voditelj projekta: Hrvatski restauratorski zavod; istraivanja su nancirana stredstvima Ministarstva kulture). Prethodna arheoloka istraivanja prostora oko istonog i zapadnog zida svetita i sjevernog i istonog zida sakristije proveo je Gradski muzej u Bjelovaru (lipanj 2003.). Hrvatski restauratorski zavod zapoeo je s cjelokupnim konzervatorsko-restauratorskim radovima te obnovom kapele 2003. godine. Arheolokim radovima 2005. istraeno je pet sondi. S vanjske su strane kapele bile odreene tri sonde. Sonda 1 pratila je sjeverni zid broda te zapadni zid sakristije. Sonda 2 bila je odreena junim zidom broda i svetita, a sonda 3 obuhvatila je proelni zapadni zid. U kapeli su istraene dvije sonde. Sonda 4 istraena je uza sjeverni zid broda i svetita, dok je sonda 5 bila odreena junim zidom broda i svetita. U kapeli su bar dva povijesna poda. Na oko 20 cm dubine od dananjeg poda evidentiran je sloj gara vjerojatno nastao truljenjem drvenoga baroknog poda (koji je najjasnije vidljiv u zoni svetita). Srednjovjekovna kapela imala je openi pod, a potvren je na pet mjesta u kapeli, 40 cm nie od dananjeg poda. Sve su sonde bile iroke 70-100 cm, dok je prosjena dubina iskopa iznosila 100 cm. Kako se zbog nesigurnoga statikog stanja cijele kapele nisu mogli istraiti temelji do njihova dna, na nekoliko mjesta bile su otvorene kontrolne sonde. Kapela Sv. Kria nalazi se sjeverozapadno od Gornjeg Kria, na malenu platou i okruena je grobljem. upna crkva u Gornjem Kriu spominje se u popisu upa Zagrebake biskupije 1334., a kapela postaje u drugoj polovini 17. stoljea. Pravilno orijentirana kapela ima pravokutan brod, 99
pravokutno svetite uz koje se na sjevernoj strani nastavlja sakristija te asimetrino smjeten zvonik na zapadnom proelju. Pretpostavljeno je pet graevinskih faza kapele. Prvu fazu odreuju podloge za temelje pronaene u sjevernom zidu kapele te u unutranjosti kapele uz sjeverni dio trijumfalnog luka i na unutranjoj strani junog dijela zapadnog proelja, gdje je na vanjskoj strani i primijeena reka i ostaci buke u zidu te openi vijenac i sokl. Na tu podlogu za temelje (masivniji lomljenac prekriven manjim kamenjem, vezivom i kamenim oblucima) irine do 100 cm postavljena je opeka u pravilnim redovima. Na temelju tog nalaza moe se pretpostaviti da je prva kapela bila manjih dimenzija nego dananja. U drugoj fazi (prva polovina 16. st.) kapela se proiruje prema junoj i istonoj strani te dobiva novo svetite i sakristiju. Trea faza odreena je nekim manjim graevinskim zahvatima. U etvrtoj je fazi (poetak 18. st.) kapela barokizirana. Posljednja, peta faza, zapoinje obnovom kapele nakon potresa u 19. stoljeu. Cjelokupan istraeni prostor oko i unutar kapele bio je tijekom povijesti pregraivan u nekoliko navrata. Arheolokih nalaza bilo je veoma malo (svi su obraeni u Radionici za restauriranje arholokih nalaza, HRZ). Osim nekoliko fragmenata kasnosrednjovjekovne keramike (poklopac, dno
Kapela Sv. Kria, tlocrt (izradila: A. Azinovi)
posude) i dva fragmenta stakla (dio posude, prozorsko staklo), zanimljiv je nalaz oglavlja ukraenog perlama koje se podudara sa slinim nalazima istraenima 2003. godine. Literatura Koul 1990 Stjepan Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb, 1990. Horvat 1997 Zorislav Horvat, Nove spoznaje o upnim crkvama u Klotar Ivaniu, Kriu i Dubravi, Godinjak ZSKH, 22/23, Zagreb, 1996. 1997. imii 2005 uro imii, Izvjee o provedenim konzervatorsko-restauratorskim istraivanjima, Gornji Kri kapela Sv. Kria, Elaborat HRZ, 2005. Ana Azinovi Bebek Summary Archaeological research in 2005 in the Chapel of Holy Cross in Gornji Kri was aimed at bearing out the hypothesis about a Romanesque phase in the construction of the chapel. The beds for Romanesque foundations were found in situ in the foundations of the northern wall of the chapel, and considering the material and the composition of the foundations, they can be linked with the bed for the foundations found in the chapel alongside the northern part of the triumphal arch and the western elevation. Because of the numerous rebuilding operations, the research yielded but few nds.
Gudovac Gradina, prol sonde (foto: G. Jakovljevi)
Redni broj: 47 Lokalitet: Gudovac Gradina Naselje: Gudovac Grad/opina: Bjelovar Pravni status: P-898 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom 18 radnih dana, poevi od 10. listopada 2005., provedena je nova faza sustavnog arheolokog istraivanja srednjovjekovnog lokaliteta Gudovac Gradina pokraj Bjelovara. Radovi su obavljeni pod vodstvom mr. sc. Gorana Jakovljevia, prof., vieg kustosa i voditelja Arheolokog odjela Gradskog muzeja Bjelovar te uz pomo pet radnika. Cilj istraivanja bio je nastaviti iskopavanje na mjestu prologodinjeg zavretka radova kako bi se mogao pratiti stratigrafski presjek gradita po smjeru sjever-jug, kako bi se izradila dokumentacija istraivanja i prikupili te preventivno zatitili svi pokretni nalazi (Tkalec, Jakovljevi 2005). Prije radova uz sponzorsku pomo geodeta Hrvatskih uma d.o.o., ponovno su prekontrolirane poloajne toke na bedemu gradita (R=190,82) te je na oranici odreena tona pozicija prologodinje sonde. Nova sonda veliine 5x6 m obiljeena je na junom kraju prologodinje, u smjeru centra dananjeg humka gradita, tako da ukupna dosad istraena povrina lokaliteta iznosi 86 m2. U odnosu na vertikalnu stratigraju s istraivanja prethodne kampanje, proli sonde iz 2005. vrlo su jednostavni. Njihova je glavna 100
karakteristika jasno isticanje sloja sivkaste gline, koji se iz obrambenog jarka po smjeru sjever-jug penje prema sreditu gradita (SJ 090) sve do razine oranja i ukazuje na veliku devastaciju gradita izazvanu poljoprivrednim radovima i graditeljskom aktivnou vlasnika zemljita. Na cijeloj povrini spomenutog sloja pronaeni su utrusci ugljena to ukazuje na vjerojatnu mogunost gorenja (poara) objekta koji se nalazio iznad prvoga obrambenog jarka. U podnoju tog sloja, na dnu sonde, pronaeni su brojni ulomci cigle (ponajprije u sjeveroistonom uglu) te kamena pjeenjaka koji su mogli imati funkciju nekog pojaanja temelja gornje konstrukcije ili su dio nekog uruenja. U sam glineni sloj osobito vidljivo u zapadnom prolu sonde nabijeni su veliki kolci kao dio nekog objekta ili ograde. Najvei dio novoutvrenih stratigrafskih jedinica (30, ukupno 128) jesu drveni kolci i stupovi razliitih promjera. Kolci su orijentirani u smjeru istok-zapad, dok stupovi i dalje prate liniju sjeverozapad-jugoistok, utvrenu prijanjim istraivanjima. Jo uvijek ne moemo sa sigurnou utvrditi
Gudovac Gradina, keramika glazirana gura lava (foto: G. Jakovljevi)
tlocrt drvene graevine koja je dijelom bila podignuta iznad obrambenog jarka. Broj pokretnih nalaza bitno je manji u odnosu na prologodinji i najveim dijelom odnosi se na kosti (24 vreice uzoraka), ugljen (3 vreice uzoraka), metal (jedan uzorak), ulomke keramike i penjaka (37 vreica nalaza) te staklo (4 nalaza). Ova istraivanja dala su ukupno 11 posebnih nalaza: dva od njih pripadaju ulomcima majolike (ulomak dna plavo-bijele glazure i ulomak ploice s vegetabilnim motivom), dva su eljezni veretoni, dva su ulomka nuppenbechera, kamena topovska kugla te gotovo cijela posudica. Osobito valja istaknuti nalaz ulomaka slikane buke te keramiku zeleno glaziranu guru sjedeeg lava, koji ima stilske karakteristike romanikih likova, a ija je funkcija trenutano upitna (nije jasno je li rije o samostojeoj guri ili dijelu keramike pei). Literatura Tkalec, Jakovljevi 2005 Tatjana Tkalec, Goran Jakovljevi, Lokalitet: Gudovac Gradina, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 57 59. mr. sc. Goran Jakovljevi Summary The objective of the investigation of the medieval site of Gudovac-Gradina near Bjelovar was to continue excavations in the site of the previous years close to the works so that the stratigraphic cross-section of the site along the north to south line could be depicted. The proles of the test digs were very simple, and they yielded a layer of greyish clay, which from the defensive trench climbed in the north-south direction towards the centre of the site, all the way to the level of the ploughing, and shows how great the devastation caused by farming has been. Along the whole area of this layer little pieces of charcoal were found, which shows the great possibility that the structure that lay above the rst defensive trench was burned down. Below that layer, at the bottom of the test dig, numerous fragments of brick and sandstone were found, which might either have had the purpose of reinforcing the foundation of the structure above, or were perhaps part of a structure that collapsed. Large stakes were hammered into the actual clay layer, as if they were part of some structure or fence. As for moveable nds, there were fragments of majolica, crossbow bolts, fragments of glass (nuppenbecher) and a gure of a seated lion, which had the stylistic characteristics of Romanesque gures.
su obavljeni pod vodstvom mr. sc. Gorana Jakovljevia, voditelja Arheolokog odjela Gradskog muzeja Bjelovar i uz pomo est radnika. Cilj istraivanja bio je nastavak proirenja istranih sondi prema sjeveru, budui da su rezultati prethodne kampanje pokazali kako nije dostignuta krajnja toka horizontalne stratigraje naselja vinkovake kulture. Naime, prirodan poloaj dominantnog platoa naselja i konguracija okolnog terena ukazali su na to da se moe oekivati neka vrsta primitivne fortikacijske strukture oko oboda platoa naselja, moda ak razmjetene i na dvije prirodne terase. Zemljopisna sloenost terena, poveana povrina istraivanja i recentni zahvati seljaka, koji su kopajui zemlju unitili oko 50% lokaliteta, zahtijevali su u prvoj fazi postavljanje precizne koordinatne mree preko cijelog lokaliteta smjerom sjever-jug (y = slovna oznaka, x = numerika oznaka) i to tako da jedan segment rastera mree odgovara istraivakoj sondi veliine 5x5 m. Djelatnu pomo u provjeri apsolutnih visina dosadanjih upotrebljavanih repera i ucrtavanju koordinatne mree na geodetske podloge pruili su geodeti Hrvatskih uma d.o.o., sponzora istraivanja. Postavljanjem koordinatne mree uoeno je orijentacijsko odstupanje dosad istraivanih povrina, tako da su predviene korekcije iskopavanja. Takoer je uoeno da povrina lokaliteta istraivana 2002. lei u G i H smjeru mree, to e se uklopiti u terensku dokumentaciju. Prema GPS-ureaju tone koordinate lokaliteta bile bi N 45 46 658 i E 016 58949. U ovoj fazi istraivanja otkriveno je ukupno 200 m2 povrine na poziciji sjevernog dijela naselja te su registrirane etiri nove stratigrafske jedinice. Jedna je nakupina kostiju, keramike i kunog lijepa pri vrhu podnice iene prole godine (SJ 017), druga je velika tamna mrlja nepravilnog oblika oko spojeva kvadranata G 4 i 5 te F 4 i 5 s dosta sitnih fragmenata keramike i kunog lijepa (SJ 018), trea je tamna mrlja u obliku korita koja se protee kroz kvadrante G 4 i 5 (SJ 019), a etvrta tamna mrlja s komadiima keramike u sjevernom uglu kvadranta G 4 (SJ 020). Sve novootkrivene stratigrafske jedinice nalaze se ukopane u veliku povrinu istog pijeska koji se protee prema sjeveru, odmah ispod humusnog sloja. Zbog veoma loih meteorolokih prilika, gotovo svakodnevne kie koja je pratila istraivanja i osjetljivosti terena, ni jedna stratigrafska jedinica nije pranjena. Od spomenutih stratigrafskih jedinica najzanimljivija je SJ 019, koja se u obliku korita prua u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Uz rub korita, s obje strane, uoeni su nizovi okruglih mrlja koje su najvjerojatnije tragovi kolaca. Sline tragove nalazimo i u unutranjosti korita, a interpretacija uoene situacije ukazuje na tri mogunosti gradnje takva obrambenog zida: izgradnja jarka s kolcima u pijesku i pjeenjaku te tamnom ispunom kao rezultatom organskog truljenja, izgradnja kolane palisade u pijesku i pjeenjaku sustavom isprepletenih kolaca te ispunjavanje unutranjosti obrambenog jarka glinom radi vrstoe i nabijanje kolaca u takvu povrinu. S obzirom na konguraciju terena, korito je razdjelnica meu dvjema pjeanim kaskadama i ima karakteristike obrambenog jarka oko naselja. Poloaj i udaljenost donje kaskade od istraivane povrine ukazuje da bi se i na njoj mogla oekivati slina situacija, odnosno da postoji vjerojatnost postojanja i drugog obrambenog jarka oko naselja. Od pokretnog materijala pronaenog na istraivanoj 101
Redni broj: 48 Lokalitet: Orovaki vinogradi Naselje: Orovac Grad/opina: Severin Pravni status: P-34 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 1. kolovoza 2005., tijekom 23 radna dana, provedena je nova faza sustavnoga arheolokog istraivanja prapovijesnog lokaliteta Orovaki vinogradi u opini Severin. Radovi
Summary The objective of the investigations into a settlement of Vinkovci Culture in Orovaki vinogradi [vineyards] was to go on expanding the test digs to the north, since the results of the previous year had shown that the extreme point of the horizontal stratigraphy of the settlement had not been attained. A total of 200 square metres were uncovered at the position of the northern part of the settlement, and four new stratigraphic units were registered. All the newly discovered stratigraphic units are buried in a large area of pure sand, which stretches northwards just below the layer of humus, but as a result of the very bad weather conditions, none was excavated. Of the registered stratigraphic units, the most interesting is SJ 019, which is probably the rst defensive trench of the settlement, for alongside the edges of it and in the interior, the round traces of stakes could be found.
Orovaki vinogradi, poloaj sondi
Redni broj: 49 Lokalitet: Sira Stari grad Naselje: Sira Grad/opina: Sira Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija U razdoblju od travnja do prosinca 2005. izvedeni su radovi IV. faze Programa arheolokih istranih radova, graevinske sanacije i konzervacije srednjovjekovno-turske kamene utvrde Stari grad Sira. Lokalitet se nalazi u sreditu naselja Sira (k.. 13, 14, 16, k.o. Sira), na litici iznad rijeke Bijele uz sjeveroistono podbreje masiva Papuka, parka prirode. Danas lokalitet egzistira kao lokalno izletite i neureeno memorijalno okupljalite u spomen palih domobrana u II. svjetskom ratu. U sklopu Programa namjerava se izraditi i projekt prezentacije, a kompleks utvrde urediti kao arheoloki kulturno-memorijalni park, izletite s ljetnom terasom kulturnih dogaanja. Prvi radovi zapoeli su 1998. (ROS Osijek) sa stankom do 2002., na graevinskoj sanaciji i konzervaciji dijela sjevernog bedema (d = 27, 80; = 1,5 3 m; v = 2,0 5,90 m) iji su kameni elementi ugroavali stambene objekte u podnoju. Novi ciklus radova zapoeo je 2002. (KO Zagreb). Istraivanja su zapoela sondanim arheolokim iskopavanjima. Prve sonde ukazale su na kompleksnost arheoloke i konzervatorske situacije uzrokovane devastacijom lokaliteta: odvoenjem kamenoga graevnog materijala, uporabom utvrde kao seoskog odlagalita za zakapanje uginule stoke i dr., ali i nestrunim ureenjem lokaliteta, odnosno amaterskim arheolokim istraivanjima u okviru omladinskih radnih akcija 80-ih godina prolog stoljea. Osim izvedbe pjeakih staza od izvornoga graevinskog materijala, navoenja, odvoenja i planiranja zemlje, na lokalitetu su radi formiranja polukrunoga izletnikog platoa zasaena i stabla crnogorice, izravno na rubu platoa iznad glavnoga obrambenog plata. Povijesni podaci pokazuju da je mogue da se srednjovjekovno ime, odnosno toponim Sira prvi put spominje 1231. (CD IV 418) kao Syrionuk pri podjeli nasljednih posjeda monih plemia njemako-madarskog roda Tiboldovia 102
povrini svakako treba spomenuti velik fragment vinkovake zdjele iz kvadranta G 3 te nekoliko fragmenata keramike ukraene barbotinom, kao i veliku tunelastu ruku i gornji rub lonca s ukrasom u vidu otisaka jagodice prsta iz kvadranta F 3, to potvruje ranije odreenu vremensku atribuciju naselja. Za dokumentaciju istraivanja dovreno je dokumentiranje ranije istraivanih stratigrafskih jedinica SJ 005 i SJ 010 u kvadrantima F 10 i 11. Nakon zavretka radova lokalitet je privremeno zatien i konzerviran do sljedee faze istraivanja. Literatura Jakovljevi 2004 Goran Jakovljevi, Lokalitet: Orovaki vinogradi, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 59 61. Jakovljevi 2005 Antropomorfna gura iz naselja vinkovake kulture u Orovakim vinogradima kraj Bjelovara, HAnt, 13, Pula, 2005: 49 55. mr. sc. Goran Jakovljevi
Orovaki vinogradi, crte keramikih nalaza
(Thybold), poslije Svetakih, u okolici rijeke, odnosno upe Toplice (Syrionuk incipiendo Thoplica integraliter), podruje dananjeg Daruvara. U popisu upa Zagrebake biskupije iz 1334. navodi se crkva Blaene Djevice u Sirau (ecclesia beate virginis de Zirch). U ispravi iz 1341. (CD X 599) spominje se selo Sira (villa Zyrch). U to je vrijeme vjerojatno i izgraena utvrda, ako ne i prije. Pri jednoj od sljedeih podjela posjeda plemia Tiboldovia 1343. (CDHA IV. p. 362-370) spominje se rijeka Sira (uvio Zirth vocato) i posjed Sira (possessio Zirch vocata). Od 1346. plemi Tibold II. Tiboldovi redovito se titulira kao de Zirch. Od 1403. Sira je u posjedu plemia Katelanovia. Utvrda se prvi put spominje 1423. (dozvola za gradnju, svakako upitan izvor za dataciju utvrde) i 1430. godine. S obzirom na blizinu benediktinskog samostana sv. Margarete u Bijeloj (1226.), iji su patroni plemii Tiboldovii, te strateki poloaj lokaliteta Sira, oekuje se da arheoloki nalazi potvrde pretpostavke o ranijoj dataciji tog utvrenog obrambenog poloaja i boravita. U popisima kraljevskog poreza vie vlasnika na posjedu Sira 1495. godine imalo je 106 ognjita, od kojih Juraj Katelanovi 41 ognjite. Juraj Katelanovi zatraio je 1541. nancijsku pomo od kralja Ferdinada i dobio 300 forinti za popravak utvrde Sira, eljnak i samostana sv. Ladislava od Podborja (Daruvar) koji se nalaze na granici s Turcima. Na kasnosrednjovjekovnim mapama i poslije (usp. Jean Baptist Pujadis: Thatre de la guerre des arms imperiales en Hongrie, Bosnie, Serbie Wienna, 1639.) utvrda je oznaena kao Zirth, Zirch, Zirtsch, Sirich, Zirich, Siratsc. Sira su osvojili Turci 1542. i sve do 1687. sredite je nahije i kadiluka kao jedna od najisturenijih kamenih utvrda s turskom posadom nakon 1606. na sjeverozapadnom segmentu habsburko-turske granice (prostor dravsko-savskog meurijeja: Virovitica, Stupanica, Dobra Kua, Sira, Pakrac, Bijela Stijena, Cernik i Gradika). Utvrdu i naselje u 17. st. opisao je turski putopisac E. elebi kao etverougaonu utvrdu s opkopom i drvenim mostom pred ulazom. U protuturskom Velikom ratu za osloboenje 1687. pukovnik Ivan Makar spalio je Sira. Utvrda vie nije rabljena, njezina arhitektura slui kao izvor graevinskog materijala za gradnju vojarne austrijskog konjanitva, privatnih stambenih i gospodarskih objekata. Ista se tada navodi u popisima austrijske Dvorske komore 1698. kao utvrda koju su Turci utvrdili od materijala zidane crkve do temelja sruene i 1702. kao razruena utvrda s visokim zidovima. Na Katastarskoj karti iz 1863. (k.o. Sira, br. 7, M 1:2280) ucrtane su fortikacije u sreditu naselja. Kao strateka pozicija i visinski poloaj kompleks je rabljen u II. svjetskom ratu, te kao glavna strategijska toka obrane opine Sira u Domovinskom ratu 1991. godine. Na jedinoj sauvanoj fotograji J. Kempfa iz 19./20. st. (Kempf 1910) veoma loe kvalitete vidljivo je mnogo vie fortikacijske arhitekture nego na poetku istraivanja 2002. godine. Istraivanja, II. i III. faza (2002. 2004.) Zbog kompleksnosti arheoloke i konzervatorske situacije Program arheolokih istranih radova, graevinske sanacije i konzervacije utvrde Stari grad Sira podijeljen je u sedam faza. Dosad se najzahtjevnijom pokazala III. faza (2003. i 2004.) u kojoj su provedena arheoloka iskopavanja, graevinske sanacije i konzervacije glavnoga istonog bedema, te dvostrukog istonog podzia platoa Blok 1 i Blok 2. Oba su podzida graevinski izvede-
Sira, tlocrt utvrde prema recentnim istraivanjima
na mjestiminim priklesavanjem klisure te obzidavanjem dobivenih zaravni. Takvim nainom gradnje ujedno su i zatvoreni vei otvori spilja koje su se nalazile s istone strane klisure ispod Bloka 2. Otvori su otkriveni prilikom raiavanja terena i ienja zia. Dostupni manji otvori peine jo postoje ispod SZ strane utvrde. S obzirom na to da su u unutranjosti klisure spilje prostorno povezane manjim pukotinama, u podzidu Bloka 2 ostavljen je manji otvor poradi cirkulacije zraka, odnosno zatite i odravanja spiljskog ekosistema. Geoloka morfologija klisure s veim i manjim otvorima i strukturom stijene koja se lomi ukazuje na to da bi iz nje proizlazila etimologija mjesnog imena i utvrde Sira u znaenju Klisura kao [kravlji] sir, odnosno mjesto/utvrda na takvoj klisuri. S obzirom na to da lokalitet dominira nad izlazom kanjona rijeke Pakre/Bijele iz pobra planinskog masiva Papuka u veliku nizinu, a u podnoju utvrde postojali su izvori geotermalne vode, zatrpani za vrijeme II. svjetskog rata jer su koriteni u vojno-idustrijske svrhe, u spiljama bi se mogli oekivati i prapovijesni nalazi. Dosadanjim istraivanjima II. i III. faze gotovo je u potpunosti utvren tlocrt utvrde nepravilnoga trokutnog oblika koja sa svoje istone strane prati konguraciju terena nad klisurom. Glavna utvrda ojaana je sekundarnim perimetralnim bedemom (Blok 1 + Blok 3 + Blok 4) s jednom istonom polukulom u Bloku 1. S istone strane nad klisurom, ispod istone polukule, izgraeno je jo jedno podzie, Blok 2. Na sjevernim stranama Bloka 1 i Bloka 2 vidljivi su tragovi refortikacije, to bi odgovaralo pisanim izvorima sredine 16. st. Istraivanja su utvrdila da je utvrda izgraena u najmanje trima fazama. Jo nije poznat potpun tlocrtni raspored unutranjih prostorija glavne utvrde. Nepoznat je i poloaj ulaza u utvrdu te se planiraju istraivanja 103
njegovo lice. Na toj poziciji nisu otkriveni tragovi kontrafora, ali je na toj obrambenoj toki i pristup bio znantno otean padinom breuljka pa je mogue da bedem nije bio iste visine kao na zapadnoj poziciji. Otkrivena arhitektura june polukule imala je dimenzije v = do 0,50 cm, = 0,80 m, maks. radijus 4,10 m. Polukula je bila prislonjena, odnosno izgraena nakon perimetralnog bedema. Njezin poloaj moda indicira poziciju glavnog ulaza u utvrdu koji je mogao biti s june strane gdje se jo naziru tragovi obrambenog kanala. Iskop je sadravao graevinski kamen utvrde, veliku koliinu graevinske ute i sloj humusa s ostacima vegetacije, lia i korijenja. Stratigrafski slojevi nisu mogli biti utvreni zbog navedenih okolnosti devastacije lokaliteta. Iskopani kamen posebno je deponiran i iskoriten za konzervaciju. Arheolokih nalaza nije bilo osim nalaza sitnih fragmenta srednjovjekovne keramike, te dijelova vojne opreme iz II. svjetskog rata. Nakon detaljnog ienja otkrivenog zia, zavisno od njihove sauvane visine, provedena je konzervacija do maks. visine 0,401,10 m. U iskopavanjima je djelomice otkriveno i juno lice glavnog JZ obrambenog bedema (Blok 3) sredinje utvrde maks. visine 2,20 m od temeljne stope. Arheolokih nalaza gotovo da i nije bilo, osim pedesetak manjih fragmenta srednjovjekovne karamike. Tijekom osamdesetih Blok 3 i Blok 4 potpuno su devastirani amaterskim arheolokim radovima, kada je i sav pronaen arheoloki materijal nestao ili je zagubljen. Arheoloka istraivanja 2005. (IV.a faza)
Temelji june polukule tijekom istraivanja, blok 3 (foto: B. Schejbal)
uz vanjski dio sekundarnoga obrambenog plata utvrde s jo djelomice vidljivim obramenim kanalom s june strane. Faze arheolokih istraivanja slijedila je i djelomina konzervacija otkrivene fortikacijske arhitekture koja e se u potpunosti izvesti prilikom zavrne faze prezentacije lokaliteta. Zbog devastiranosti lokaliteta budui nalaz poloaja cisterne odgovorit e na pitanje datacije utvrde. Arheoloka istraivanja 2005. (IV. faza) U prvom dijelu (travanj srpanj 2005.) arheolokih iskopavanja otkriveno je 27 m dunih metara zapadnoga sekundarnog perimetralnog kamenog bedema s tri kontrafora i junom polukulom. Otkriveni segment perimetralnog bedema bio je izveden od lomljenog kamena vapnenca i pjeenjaka veih dimenzija, s tim da je nalije bedema izvedeno s pravilnijim veim lomljencima i mjestimice rijenim oblucima. Kao vezivo je rabljen kreni malter. Visina sauvane strukture bedema irine od 1 do 1,10 m kretala se od 0,30 m do 1,70 m, a nestala je njegovom uporabom kao sekundarnoga graevinskog materijala. Ponegdje je lice perimetralnog bedema uniteno do kote izvoenja temelja. Struktura triju kontrafora bila je sauvana samo u svojem najniem dijelu, tj. temeljnoj stopi v = 0,25-0,35 m, ali su se mogle utvrditi njihove tlocrtne dimenzije. Na zapadnom segmentu oito je perimetralni bedem pojaan kontraforima bio vii poradi olakanog pristupa preko visoravni uz koju se utvrda nalazila. Na krajnjem sjeverozapadnom uglu utvrde ukazali su se i mogui tragovi jo jedne polukule koja je markirala najlaki pristup utvrdi i pojaala njezinu obranu. Na najjunijem segmentu perimetralni bedem gotovo je u potpunosti nestao, osobito 104
U drugom dijelu arheolokih iskopavanja (rujan listopad 2005.) istraivanja su zapoela u unutranjosti glavne utvrde na poziciji Bloka 5. Pozicija Bloka 5 nalazi se na junom uglu dvaju bedema, jugoistonom (JI) i jugozapadnom (JZ) koji zatvaraju kut od 90. Oni zajedno s treim, velikim sjevernim bedemom, ine glavnu utvrdu trokutne forme. Juni ugao utvrde, dio Bloka 5 na kojem su zapoela iskopavanja, orijentiran je prema podnoju ispod kojeg se nalazi zgrada Opine Sira, glavna mjesna prometnica s raskrijem i most preko rijeke Bijele. Blok 5 tlocrtno ima nepravilan L oblik od kojih je stablo slova L (d = 13,50 m) bilo JZ bedem. Sveukupna otkrivena duina JZ bedema bila je 19,55 m, maks. visine 2,20 m. irina je bila nejednaka i poveavala se od juga prema zapadu (1,17 m 2 m) zbog konguracije terena, odnosno zapadne visoravni koja se prostirala uz utvrdu i olakavala pristup. U zidu unutranjih prostorija ( = 0,73 0,90 m; maks. d = 12,43 m), koji je sa sjeverne zatvarao strane Blok 5, otkrivena su vrata irine 1,48 m i maks. visine 0,80 m. Kameni prag i vratnice su nedostajale. JI bedem kod junog ugla bio je irok 0,85 m. Na toki gdje se spajao sa zidom koji je sa sjeverne strane zatvarao Blok 5 bio je irok 0,95 m. Zid unutranjih prostorija poslije je prizidan na strukturu JI bedema. Iskop je sadravao graevinsku utu, graevinski materijal kamen vapnenac i kamen pjeenjak sa zemljom i sitnim granulatima krenog maltera. Na dubini od 100 cm od nivoa terena poela se pojavljivati zemlja zdravica s primjesama istruloga organskog materijala, korijenja vegetacije. Od arheolokih nalaza pronaeni su sitniji fragmenti keramike svakodnevne uporabe, jedno eljezno topovsko ule (odgovara kalibru cijevi 20 cm bronanog topa pronaenog 2003.), nekoliko eljeznih potkova, avala, jedna metalna lica za lijevanje puanih zrna i jedna klijeta. Od ostalih nalaza pronaeno je de-
Piller, Mittepacher 1783 Mathia Piller, Ludovico Mittepacher, Iter per poseganam Sclavoniae provinciam. Buda, 1783. Popis 1961 Popis spomenika kulture i arheolokih nalaza kotara Daruvar prema evidenciji do 1961. g., Ministarstvo kulture RH, Odjel za INDOK poslove kulturne batine, Zagreb Raki 1872 Franjo Raki (ed.), Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. Starine, 4, 1872, 201 229. Schejbal 1993-2000 Berislav Schejbal: Terenski dnevnik 1993. 2000. Smiiklas 1891 Tadija Smiiklas (ed.), Conscriptio Parvae Walachiae 1702., Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije II, Spomenici Slavonije u XVII vijeku. Dijela JAZU, knj. 11, Zagreb, 1891. Szabo Gjuro Szabo, Terenski dnevnik, biljeke 19051908, Ministarstvo kulture RH, Zagreb, Odjel za INDOK poslove kulturne batine Taube 1777 Fridrich Wilhelm Taube, Historische und geographische Beschreibung des Koenigreiches Slavonien und des Herzogthums Syrmien, Leipzig, 1777. Literatura Bsendorfer 1910 Josip Bsendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek, 1910. Csnki 1893 Dezs Csnki, Krsmegye a XV. Szzadban, In rtekezsek a trtneti tudomnyok krbl, vol. XV/2, Budapest, 1893. elebi 1954 Evlija elebi, Putopisi, Sarajevo, 1954. Kempf 1910 Julije Kempf, Poega zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest Slob. Kr. Grada Poege i Poeke upanije, 1910. Klai 1913 Vjekoslav Klai, Plemii Svetaki, Rad Jugoslavenske akademije 199, Zagreb, 1913: 33 61. Mauran 1988 Ive Mauran, Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. godine, JAZU, Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, vol. 2, Osijek, 1988. Mauran 1998 Ive Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998. Szabo 1920 Gjuro Szabo, Srednjovjeni gradovi u Slavoniji Zagreb, Matica hrvatska, 1920. Schejbal 1999 Berislav Schejbal, Medieval Topography of the Daruvar Area. M.A. Thesis (unpublished), CEU Budapest, Dept. of Medieval Studies, Budapest, 1999. Schejbal 2000 Berislav Schejbal, Srednjovjekovna topograja Daruvarske kotline, Izlaganje na X. skuptini Hrvatskog arheolokog drutva, Rijeka (nepublicirano), Rijeka, 2000. Schejbal 2003 Berislav Schejbal, Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jakom municipalnom teritoriju, Izdanja HAD, 2003: 95 120. mr. sc. Berislav Schejbal Summary During 2005, Phase IV investigation works, structural repairs and conservation of the fortication of Stari Grad Sira, a protected cultural monument (14th 18th century) were carried out. In previous excavations of Phases II and III (2002-2004), the ground plan of this medieval and Turkish-period fort was almost totally dened, showing an irregular triangular form that in its eastern side followed 105
Kontrafor i juna polukula tijekom konzervacije (foto: B. Schejbal)
setak ahura iz II. svjetskog rata, ali i razliita staklena i plastina ambalaa iz posljednje etvrtine 20. st. U probnoj sondi u Bloku 6, gdje su 2006. trebala biti nastavljena istraivanja, na dubini od 0,50 m otkriveno je izvorno poploenje veliine 4,5 m2 izvedeno od veih i manjih kamenih ploa nepravilnih dimenzija. U probnoj sondi u Bloku 6 (gdje se istraivanja planiraju za 2006.), na dubini od 0,50 m otkriveno je izvorno poploenje veliine 4,5 m2 izvedeno od veih i manjih kamenih ploa nepravilnih dimenzija. Izvori CD Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, 18 vols., Zagreb: JAZU, 1904 1990. CDHA Codex diplomaticus Hungaricus Andegavensis (Anjoukori okmnytr), Imre Nagy (ed.), vol. 4, 1884. Csaplovics 1819 Johann Csaplovics, Slavonien und zum Theil Croatien I II, Pesth, 1819. MSHSM Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, Emilij Laszowski (ed.), vol. 3, sv. 40, Zagreb, 1917. MOL DL Magyar Orszgos Levltr - Diplomatikai Levltr Budapest Izvjetaj 1960 Izvjetaj o evidenciji spomenika kulture na podruju kotara Daruvar, 12-17. IX 1960., Ministarstvo kulture RH, Zagreb, Odjel za INDOK poslove kulturne batine Izvjetaj 1968 Godinji izvjetaj o stanju spomenika kulture na podruju kotara Daruvar 1961 i 1968. Ministarstvo kulture RH, Zagreb, Odjel za INDOK poslove kulturne batine
the conguration of the ground over the gorge above the Bijela River. In Phase III works (2004) large openings into caverns were discovered. The main fortication had been reinforced with a secondary perimeter rampart with a halftower over the gorge on the eastern side, where one more retaining wall had been constructed. In the southern part of the fortication traces of a defensive channel and refortication corresponding to descriptions in written sources of the mid-16th and the 17th century were found. In the Phase IV excavations a 27 metre-long western, secondary perimeter stone rampart was found with three buttresses and a half-tower that was leaning against, or was built at a period later than, the rampart itself. The investigation yielded nds of small fragments of medieval everyday use pottery, an iron cannon ball, a few iron horseshoes, nails, a metal spoon for moulding musket rounds and a pair of pliers. In the test dig where it is planned to conduct research in 2006, at a depth of 0.50 m, the original paving of the fort was found, 4.5 square metres in size, made of larger and small stone slabs of irregular shapes.
Redni broj: 50 Lokalitet: Slovinska Kovaica uma Jasenova Naselje: Slovinska Kovaica Grad/opina: Nova Raa Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 20. svibnja do 19. studenog 2005., provedeno je sustavno istraivanje objekta II. pretpostavljene nekropole pod tumulima na lokaciji Slovinska Kovaica uma Jasenova u opini Nova Raa. Osnova za istraivanje bilo je trodnevno probno iskopavanje 2004. najmanjeg pretpostavljenog tumula, koje je pokazalo neke karakteristike prola koje odgovaraju takvim konstrukcijama (komadii ugljena) te dalo dva mala ulomka keramike tipinih prapovijesnih karakteristika u nainu izrade i fakturi. S obzirom na karakteristike terena i injenicu da do danas na toj lokaciji i na podruju Bilogore nije bilo istraivanja takvih arheolokih lokaliteta, teren je detaljno snimljen GPS-om i totalnom stanicom, odreeno je est
Slovinska Kovaica uma Jasenova, prol sonde (foto: G. Jakovljevi)
repernih toaka koje e u sustavnim istraivanjima sluiti za odreivanje apsolutnih visina te su prostorno pozicionirani pretpostavljeni tumuli. Apsolutne visine repera pokazuju da je teren veoma ravan, a razlike u visinama iznose ezdesetak centimetara. Geodetskim snimanjem obuhvaene su i elipsaste ili okrugle depresije (ukupno devet), sve pozicionirane na istonoj strani nekropole, iz kojih je nedvojbeno vaena zemlja za nasipavanje grobnih mjesta i formiranje tumula. Sustavno istraivanje zapoelo je iskopavanjima tumula II. (brojevi tumula dodjeljuju se redom, kako se provode istraivanja), koji je poloajno prvi na istonoj strani nekropole te najblii srednjovjekovnoj komunikaciji. Rije je o elipsastoj tvorevini promjera cca 23 m, koja je odabrana za istraivanje budui da je na njenom priblinom sreditu u drugoj polovini prolog stoljea uitelj iz Slovinske Kovaice s grupom djece iskopao dvije velike nepravilne rupe pribline dubine 80 cm. Prema njegovim podacima nita nije pronaeno. Proli iskopanih rupa, koje do danas nisu bile zatrpane, takoer nisu pokazivali velike promjene u sastavu i boji zemlje, ali je odlueno da se tumul do kraja istrai i uini cjelovita dokumentacija postojeeg stanja. Uspostavljena je mrea sjever-jug i istok-zapad s centrom na priblino najvioj toki objekta, malo izmaknutim s obzirom na postojee rupe. Mrea je takoer postavljena po sustavu izmaknutog slova V sa irinom kraka prola od 50 cm. Istraivanja su zapoeta skidanjem pet slojeva do dubine 130 cm u sjeveroistonom kvadrantu objekta, a indikativan je bio njegov juni prol koji je pokazao promjenu u sastavu i boji slojeva, od oker do plavkasto-sive, i to tako da se ispod sloja humusa proaranog korijenjem umske vegetacije prostire nasip objekta, a dominantan sloj koji pripada samom tumulu od istoka iri se prema zapadu. Ispod tih slojeva nalazi se uta zdravica. U jugozapadnom kvadrantu najvaniji je trei sloj koji ini velika nepravilna mrlja od komadia ugljena i smee tvari, i koji se poslije pokazao dosta tankim (svega nekoliko cm), a uza sjeverni prol kvadranta naen je ulomak prapovijesne keramike crvene boje i crne unutranje povrine, koji je sekundarno gorio. Spomenuti sloj prostirao se i u jugoistoni kvadrant. Kontrolni prol izmeu jugoistonoga i jugozapadnoga kvadranta pokazao je kako su se odvijale aktivnosti uitelja iz Slovinske Kovaice, odnosno slojeve intaktne zemlje tumula i poremeene slojeve dobivene ljudskom aktivnou. Recentna rupa bila je dublja nego to se prvobitno mislilo, ali po svemu sudei uitelj nije doao do grobne komore ili nekih drugih arheolokih nalaza. Sjeverni i istoni prol jugozapadnoga kvadranta, odnosno njihov spoj, pokazali su da se recentna rupa nastavlja gotovo okomitim uskim padom plavkasto-sivog sloja u samu zdravicu te da bi grobna komora, ako ve nije unitena u prijanjim razdobljima, mogla biti u neotvorenom sjeverozapadnom kvadrantu tumula. U dosad otvorenim kvadrantima nije bilo naznake postojanja nekih veih arheolokih dogaanja, odnosno izmjetenih grobova ili grobnih konstrukcija. Prva faza tih istraivanja zavrena je konstatacijom da se na prolima otvorenih kvadranata moe jasno uoiti sedam zasebnih stratigrafskih jedinica, od umskog humusa do slojeva poremeenih recentnom ljudskom aktivnou. Drugom fazom iskopavanja, u studenom, zapoeto je istraivanje sjeverozapadnoga kvadranta gdje je juni prol pokazao cjelovito djelovanje uitelja iz Slovinske Kovaice. Naime, stratigraja pokazuje da je jama kopana u obliku lijevka prema pretpostavljenom grobu, a kada mu je to postalo 106
tehniki neizvedivo, zbog uskog prostora uitelj je kopao pomoni pravokutni prostor kako bi lake radio. Dubina koju je dostigao iznosi a.v. = 130,92, ali ne postoje dokazi da je naao grob. Usporeujui taj i istoni prol u jugozapadnom kvadrantu tumula, moemo konstatirati da je uitelj nakon negativnog rezultata na prvoj poziciji kopao drugu, neto pliu jamu, koja je vjerojatno imala kontrolnu funkciju. Ni tu nije naiao na grob, iako je probio sloj spaljene zemlje s komadiima ugljena. Zagonetka postojanja groba i dalje ostaje otvorena uz konstataciju postojanja ukupno 11 statigrafskih jedinica te zakljukom da je u sljedeim fazama istraivanja nuno proirivanje istraivanih povrina u svim kvadrantima. Literatura Jakovljevi 2005 Goran Jakovljevi, Lokalitet: uma Jasenova, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 61 62. mr. sc. Goran Jakovljevi Summary Feature no. II was selected for the research into the site of Slovinska Kovaica Jasenova Woods, hypothesised to be a necropolis under tumuli. The land was recorded in detail, and a survey took in elliptical or round depressions (nine of them all told), all positioned on the eastern side of the necropolis, from which earth must without any doubt have been excavated for the lling of the grave sites and the formation of the tumulus. An inexpert excavation of Tumulus II was started in the second half of the last century by a teacher of Slovinska Kovaica with a group of children, but the hypothesised burial chamber was not found. His work was documented by our research, and a total of 11 stratigraphic units could be dened by the burned layer and the layer of the ll of the structures, but for the moment no grave chamber or grave has been discovered.
107
K O P R I V N I K O - K R I E VA K A U PA N I J A
51 Brezovljani 52 Krievci Karane 53 Sv. Martin Igrie 54 Torec Preno pole 55 Veliki Kalnik
108
Koprivniko-krievaka upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 51 Lokalitet: Brezovljani Mihajlici Naselje: Brezovljani Grad/opina: Sv. Ivan abno Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Gradski muzej Krievci nastavio je, u razdoblju od 18. kolovoza do 5. rujna 2005., sustavna iskopavanja neolitikog nalazita Brezovljani na poloaju Mihajlici, koja provodi od 2002. Voditeljica istraivanja bila je mr. sc. Lana Okroa Roi, kustosica krievakoga Gradskog muzeja. Istraivanje je nanciralo Ministarstvo kulture, Koprivniko-krievaka upanija i Opina Sv. Ivan abno. Istraena je povrina od 132 m obuhvaena trima sondama. Iskopavanje je provedeno na oranici smjetenoj istono od zaselka Mihajlici, pri samom vrhu brijega, neposredno juno uz cestu oi Brezovljani koja prolazi njegovim hrptom. Kulturni sloj s jamama pojavio se na dubini od 30 cm od dananje razine tla, a tijekom ovogodinjih iskopavanja istraeno je potpuno ili djelomice sedam jamskih objekata. Jama SJ 210 otkrivena je u sjeverozapadnom dijelu iskopa. Bubreastog je oblika, no nije u cijelosti istraena jer zapadno izlazi iz sonde. Dimenzije su istraenog dijela objekta 3,30x3,35 m. Uz sjeverni rub jame otkrivena je klupa, dok se u junom dijelu nalazi povieni plato s dnom na dubini od 0,22 m od razine uoavanja, na kojemu je otkrivena rupa od drvenog trupca promjera 0,30 m (SJ 212). Jugoistono od jame SJ 210 smjetena je jama SJ 211. Istraen je sjeverni dio tog objekta, koji se juno protee izvan iskopa. Moe se zakljuiti da je jama imala elipsoidan oblik, a dimenzije istraenog dijela su 2,10x3,50 m. Karakterizira je klupa irine 0,20-0,40 m koja prati rub jame. Dno klupe nalazi se na dubini od 0,20 m, dok dubina jame iznosi 0,67 m, mjereno od razine uoavanja do dna. SJ 209 predstavlja zemunicu otkrivenu istono od jame SJ 210. Istraena je u cijelosti, a njezine dimenzije iznose 5,40x5,10 m. U toj stratigrafskoj jedinici dominiraju dva kruna jamska prostora promjera 1,90 m,
odnosno 1,80 m, meusobno odijeljena pregradnim zidom. Dno istone, dublje jame nalazi se na dubini od 1,80 m od razine uoavanja, dok dubina zapadne jame iznosi 1,45 m mjereno od razine uoavanja do dna. U zapadnom dijelu objekta nalazi se manji, plii jamski prostor s dnom na dubini od 0,35 m, mjereno od razine uoavanja, dok se u sjeveroistonom dijelu istie povien plato koji pada prema zapadnom dijelu objekta, tako da mu se dno nalazi na dubini od 0,30 m, mjereno od razine uoavanja u istonom dijelu do 0,55 m koliko iznosi mjereno uz zapadni rub povienog platoa. Sjeverno od SJ 209 djelomice su istraene dvije manje jame SJ 214 i SJ 216 te plii kanali SJ 215, koji izlaze izvan iskopa. Zemunica SJ 217 smjetena je istono od zemunice SJ 209. Istraen je dio toga velikog jamskog objekta koji se sjeverno i juno protee izvan sonde. Dimenzije istraenog dijela zemunice jesu 5x8,10 m. Sredinji dio objekta obrubljuju klupe izgraene u etiri razine koje se stepeniasto sputaju do sredinjeg prostranog dijela zemunice. Visina klupa varira od 0,12 do 0,25 m, a njihova irina kree se od 0,20 do 0,60 m. Na sredinjem prostoru zemunice istie se jama dimenzija 1,4x2,88 m, dubine 0,35 m. Dubina okolnog dijela sredinjeg prostora iznosi 0,95 m, mjereno od razine uoavanja. Uza zapadni rub zemunice otkrivene su dvije rupe od drvenih stupova SJ 218 i SJ 219, promjera 0,20 i 0,15 m. Na dubini od 0,70 m od dananje razine tla pronaeni su ostaci dviju drvenih greda od kojih je bio izgraen kasnosrednjovjekovni objekt SJ 220, ukopan u zemunicu SJ 217 koja ga tlocrtno okruuje. Grede su sauvane u duini od 2,25 i 1,92 m, dok irina iznosi 0,100,30 m. Oko greda je pronaeno nekoliko komada cigle i obraeno kamenje. Od pokretne grae najzastupljenija je keramika. Osim keramikog materijala s obiljejima brezovljanskog tipa sopotske kulture, prikupljena je i kasnosrednjovjekovna keramika. Gruba keramika brezovljanskog tipa sopotske kulture zastupljena je bikoninim loncima, butama s kljunastim rukama, bikoninim i zaobljenim zdjelama, posudama na etiri noice te vjedrima. Ukraavanje je izvedeno plastinim aplikacijama, otiscima prsta i nokta te tipanjem. Oblici ne kategorije keramike jesu zdjele Sprolacije, bikonine i zaobljene zdjele, bikonini lonii i
Brezovljani, plan istraene sonde (crte: L. Okroa Roi)
109
mjesto odvijanja kulta. U ovu stratigrafsku jedinicu ukopan je kasnosrednjovjekovni objekt SJ 220 koji se okvirno moe datirati od 15. do 17. st. Nakon iskopavanja lokalitet je zatrpan. Literatura Dimitrijevi 1978 Stojan Dimitrijevi, Neolit u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (pregled stanja istraivanja do 1975. godine), Izdanja HAD, 2, Zagreb, 1978: 81 94. Markovi, Okroa 2003 Zorko Markovi, Lana Okroa, Nastavak istraivanja nalazita Brezovljani, Obavijesti HAD, XXXV/1, Zagreb, 2003: 29 36. Markovi, Okroa Roi 2004 Zorko Markovi, Lana Okroa Roi, Istraivanja u Brezovljanima godine 2003. i 2004, Obavijesti HAD, XXXVI/3, Zagreb, 2004: 57 62. Okroa 2002 Lana Okroa, Nastavak arheolokog istraivanja prapovijesnog nalazita u Brezovljanima, Cris, IV/1, Krievci, 2002: 7 10. Okroa Roi 2003 Lana Okroa Roi, Arheoloka istraivanja u Brezovljanima 2003. godine, Cris, V/1, Krievci, 2003: 75 79. mr. sc. Lana Okroa Roi Summary During the last excavations of the Neolithic site of Brezovljani the cult part of a settlement of the Brezovljani type of Sopot culture (4900-4700 BC) was investigated. The nd of a ceramic abstract gurine of a woman (the Magna Mater or part of a vessel used in a fertility cult) indicates the cult purpose, as does the actual architecture of dugout dwelling SJ 217, with its stepped benches in four levels, which represents a place for social gatherings or the place at which the cult was performed. A later medieval structure, which can be dated in outline to the 15th to 17th century, was dug into this dugout. Ceramic items are the most numerous nds of moveable material. As well as prehistoric ceramic materials, fragments of late medieval ceramics were also collected. Among the lithic materials there are polished tools (axes and wedges), chipped stone tools (scrapers and blades). The late medieval ceramic material belongs to the 15th to the 17th century period, and features pots, a lid and fragments of square stove tiles.
Brezovljani, dio zemunice SJ 217 i objekt SJ 220 (foto: L. Okroa Roi)
kupe na nozi. Keramika je najee ukraavana crvenim i oker slikanjem koje je izvedeno crusted postupkom, ponekad u kombinaciji s plastinim aplikacijama koje mogu biti i samostalan ukras. Oblici prijelazne keramike jesu bikonine i zaobljene zdjele ukraavane otiscima prsta. Najvaniji keramiki nalaz jest apstraktna gurica ene koja je vjerojatno bila izraena kao dio posude. Brojan je i litiki materijal zastupljen poliranim kamenim alatkama (sjekire, klinovi), kao i okresivanim kamenim oruem (grebala, sjeiva). Kasnosrednjovjekovna keramika izraena je na brzorotirajuem lonarskom kolu. Kao najei keramiki oblici pojavljuju se lonci izvijenih i zadebljanih oboda. Pronalaena su dna posuda, poklopac te fragmenti etverokutnog penjaka s vegetabilnim motivima. Ukraavanje je izvedeno lijebljenjem valovnica i horizontalnih linija. Keramika pripada razdoblju kasnoga srednjeg vijeka (15. 17. st.). Tijekom iskopavanja istraen je kultni dio naselja brezovljanskog tipa sopotske kulture (4900. 4700./4600. g. pr. Kr.), na to ukazuje nalaz apstraktne gurice ene (Velika Boica Majka ili dio posude rabljene u kultu plodnosti), kao i arhitektura zemunice SJ 217 sa stepeniasto izraenim klupama u etiri razine koja je mogla primiti vei broj ljudi te je vjerojatno bila mjesto drutvenih okupljanja, odnosno
Redni broj: 52 Lokalitet: Krievci Karane Naselje: Karane Grad/opina: Krievci Pravni status: Z-2217 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 20. lipnja do 18. srpnja 2005. Gradski muzej Krievci proveo je sustavna arheoloka istraivanja na nalazitu Krievci Karane, na poloaju Belavine. Voditeljica istraivanja bila je mr. sc. Lana Okroa Roi. Iskopavanja su nancirali Ministarstvo kulture i Koprivniko-krievaka upanija. Istraena je povrina od 78 m obuhvaena dvjema sondama. 110
Brezovljani, apstraktna gurica ene (foto: Z. Homen)
Kulturni sloj pojavio se na dubini od 35 cm. Istraen je jedan jamski objekt SJ 3 koji nije u potpunosti definiran jer izlazi u zapadni i istoni profil sonde, no dio jame obuhvaen iskopom takoer nije mogao biti u cijelosti istraen jer je jama u istonom dijelu presjeena rovom s podzemnim elektrinim kabelima VN. Dimenzije istraenog dijela objekta jesu 4,90x3,50 m. U junom dijelu jame istiu se dva via platoa. Dno plieg, smjetenog uz juni rub jame, nalazi se na dubini od 0,20 m od razine uoavanja, dok je dno dubljeg platoa, koji se nalazi neposredno sjeverno uz plii, na dubini od 0,40 m od razine uoavanja. Dno jame nalazi se na dubini od 0,65 m, mjereno od razine uoavanja. Sjeverni dio objekta zavravao je stubama, odnosno klupicama rasporeenima u dvije razine. Klupica izgraena na vioj razini znatno je prostranija, a otkrivena je na dubini od 0,20 m od razine uoavanja. Dvije manje stube donje razine otkrivene su na dubini od 0,45, odnosno 0,50 m od razine uoavanja. U sjeverozapadnom kutu sonde istie se povien plato s dnom na dubini od 0,20 m, koji sjeverno i zapadno izlazi iz iskopa. Istono od jame SJ 3 otkrivene su dvije vee nakupine kunog lijepa SJ 4 i SJ 5. Od pokretne grae najee su pronalaeni ulomci keramikog posua. Dio keramikog materijala pripada srednjoeneolitikoj lasinjskoj kulturi, dok se dio keramike povezuje s kasnoneolitikim razdobljem, a prikupljen je i ulomak korenovske kulture srednjeg neolitika. Keramiki ulomci lasinjske kulture prikupljeni su u povrinskom sloju te u jami SJ 3 pomijeani s ranijom keramikom. Oblici su bikonine zdjele konveksno izvedenoga gornjeg konusa, zaobljene zdjele, lonci, vrevi s rukom koja povezuje obod i prijelom posude te lice s tuljcem za nasad drvene drke. Ukraavanje je izvedeno jeziastim plastinim aplikacijama, ubadanjem, urezivanjem i plitkim lijebljenjem. Keramika kasnoneolitikog horizonta zastupljena je loncima i loniima s rukom ispod oboda, bikoninim i zaobljenim zdjelama, te kupama. Ukraavana je otiscima prsta i nokta u horizontalnom nizu, rovaenjem i lijebljenjem. Odraava utjecaje kasnolenelskih kultura, kao i klasine sopotske, a svrstana je u Pepelana tip sopotske kulture (Markovi, Homen 1990; Markovi 1994).
Krievci Karane, plan iskopa (crte: L. Okroa Roi)
Prikupljen je i brojan litiki materijal. Najei su nalazi kameni artefakti kao to su strugai i otrice, izraeni tehnikom okresivanja, te jezgre od kojih su cijepani. Polirano kameno orue zastupljeno je jeziastim sjekirama, ekiastim sjekirama s rupom i motikama. Tijekom iskopavanja istraen je stambeni jamski objekt kasnoneolitikog razdoblja koji je poslije naseljen nositeljima lasinjske kulture. Pronaeni ulomak korenovske kulture ukazuje da nalazite datira od razdoblja srednjeg neolitika. Nakon zavretka iskopavanja lokalitet je zatrpan, odnosno vraen u prvobitno stanje.
Krievci Karane, jama SJ 3 (foto: L. Okroa Roi)
Krievci Karane, ulomak srednjoneolitike korenovske kulture i kasnoneolitika keramika (foto: L. Okroa Roi)
111
Literatura Markovi, Homen 1990 Zorko Markovi, Zoran Homen, Nekoliko novijih momenata u istraivanju neolita i eneolita sjeverne Hrvatske, Poroilo o raziskovanju paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji, XVIII, Ljubljana, 1990: 61 82. Markovi 1994 Zorko Markovi, Sjeverna Hrvatska od neolita do bronanog doba, Koprivnica, 1994. mr. sc. Lana Okroa Roi Summary During excavations into the Krievci-Karane site, a part of a residential pit feature (SJ 3) of the late Neolithic period was investigated; it was later inhabited by bearers of the Middle Aeneolithic Lengyel culture. A fragment from Korenovo Culture found indicates that the site can be dated from the period of the Central Neolithic. Some of the ceramic material collected belongs to Lengyel culture, while some of the ware can be linked with the Late Neolithic. The most frequent stone artefacts are scrapers and blades produced by the chipping technique, while polished stone tools are represented by pointed axes, hammer-axes and hoes.
Sveti Martin, ostaci crkve (foto: J. Burmaz)
Redni broj: 53 Lokalitet: Sv. Martin na Igriu Naselje: Igrie Grad/opina: Kalnik Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom prosinca 2005. zavrena su arheoloka istraivanja na lokalitetu Sv. Martin na Igriu. Radove je vodio Josip Burmaz (Kaducej d.o.o. iz Splita), pod strunim nadzorom Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Prioritet radova bilo je ienje crkvenog objekta kako bi
se mogao izraditi geodetski snimak s tlocrtom te pogledima na zidove. U osam radnih dana uklonjen je vegetacijski pokrov sa zidova i iz crkve sv. Martina. Uklonjen je i urueni kameni materijal koji je odnesen nedaleko od crkve. Iskopavanje je obavljeno samo na prostoru gdje se zidana struktura nije ocrtavala na povrini, to je bio sluaj kod apside i sakristije. Takoer je iskopana manja sonda istono od junog ulaza. S obzirom na stanje zidova crkve, nije ih mogue iskopati do nivoa poda ako se prethodno ne sanira zidna struktura jer postoji prevelika opasnost od uruavanja. Nedaleko od crkve ovlateni inenjer geodezije Josip Okroa postavio je dvije apsolutne geodetske toke. Daljnji snimak crkve vezan je na postavljene apsolutne koordinate. Nacrtna dokumentacija izraena je uz pomo georeferencirane fotograje, tj. fotoskica (fotokolaa) koje su preko geodetski izmjerenih toaka (fototoaka) smjetene u apsolutni koordinatni sustav. Obrisi struktura digitalizirani su georeferenciranom fotograjom. Crkva sv. Martina na Igriu jednobrodna je crkva s poligonalnom apsidom, sakristijom na sjevernoj strani,
Sveti Martin, tlocrt crkve (izradio: J. Burmaz)
112
Sveti Martin, presjek crkve (izradio: J. Burmaz)
te zidanim predvorjem na zapadu. Izgraena je od nepravilno lomljenog kamena razliitih dimenzija, povezanog vapnenom bukom. Zidovi su iroki 0,7 m. Crkva je imala dva ulaza zapadni i juni. Duga je 17, a iroka 7 m. Predvorje je prema zapadu dugo 5 m, iroko 5,8 m, tako da je ue od broda crkve. Predvorje se sjevernim zidom nastavlja na sjeverni zid crkve, dok se juni zid okomito naslanja na juni dio zida proelja. Brod crkve odijeljen je od svetita dvama manjim pregradnim zidovima koji se vide u duini od 1,1 m. irine su 0,7 m, kao i ostali zidovi crkve. Juni zid svetita uvuen je 0,5 m u odnosu na juni zid broda crkve. Na sjevernoj se strani iza pregradnog zida nastavlja sakristija dimenzija 3x3,7 m. Svetite zavrava poligonalnom apsidom. Od zidova crkve najbolje su sauvani zidovi proelja iji su dijelovi sauvani do visine od 3,3 m. U najloijem su stanju apsida i sakristija, gdje se na dijelovima nije mogla pronai zdrava struktura zida. Vezivo je popucalo, a meuprostor su zapunili zemlja i korijenje. Loe su sauvani zapadni i juni zid predvorja, gdje se u pojedinim dijelovima nalaze sauvani iskljuivo na podnoj razini. Na glavnom zapadnom ulazu sauvani su dijelovi praga kojeg tvori nekoliko poslaganih kamenih ploa. Crkva sv. Martina na Kalniku prvi se put spominje 1334. (Buturac 1991). U poetku je vjerojatno funkcionirala kao upna crkva (Okroa Roi 2003), dok je 1501. (Kaik 2005) postala grobljanska kapela. Prilikom vizitacije 1704. dan je dobar opis crkve: Kapela je sagraena na kamenu temelju, od temelja je zidana, pokrivena je kamenom, tzv. laporom. Svetite je presvoeno. Sa sjeverne strane nalazi se mala sakristija. U njoj je ormari za uvanje misnih potreptina. U svetitu je jedan prozor, u lai dva. Vrata su dvoja: s june i zapadne strane. Iznad vrata je drveni kor, stol bojen raznim bojama, kao i drveni strop. Pred obim vratima nalazi se zidano predvorje, ogradom od letava. Na proelju kapele die se drveni toranj u kojem se nalazi jedno posveeno zvono. Prostrano groblje, ograeno tronom ogradom, slui za pokapanje stanovnika iz okolnih
sela. (Buturac 1991). Opis crkve poklapa se sa zateenim stanjem, s time da ostaje otvoreno pitanje dvaju predvorja pred ulazima u crkvu (odnosno prostorije), osobito junog gdje je u maloj iskopanoj sondi pronaen zid irine 0,7 m i duine 0,6 m. Prilikom radova oko crkve nisu pronaeni nikakvi pokretni arheoloki nalazi. Openito gledano, ostaci crkve sv. Martina u loem su stanju. Prioritet je spreavanje ponovnog zarastanja crkve u gust vegetacijski pokrov. Takoer je nuna sanacija strukture zidova bez koje je nemogue provoditi daljnja arheoloka istraivanja u njihovoj blizini. Literatura Buturac 1991 Josip Butorac, Regesta za spomenike Krievaca i okolice 1134 1940, Krievci, 1991: 22 23. Kaik 2005 Branko Kaik, Projektna dokumentacija Nalazi i miljenje za crkvu Sv. Martina, rujan, 2005. Okroa Roi 2003 Lana Okroa Roi, Ostaci romanike crkve u Kamenici, Cris (5), Krievci, 2003: 80 84. Josip Burmaz Summary During 2005, most of the works at the site of Sv. Martin na Igriu were aimed at cleaning this ecclesiastical site to facilitate a geodetic survey with the ground plan and views onto the walls. Excavation was carried out only in the area where the built structure was not mapped on the surface, which was the case with the apse and the sacristy. A small test dig was excavated to the east of the southern entrance. The Church of Sv. Martin na Igriu is a church with a nave but no aisles, with a polygonal apse, a sacristy on the northern side, and a built antechamber to the west. It is made of irregular stone broken in various dimensions bonded with lime mortar. 113
Redni broj: 54 Lokalitet: Torec Preno pole I Naselje: Torec Grad/opina: Drnje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV Vrsta radova: probno iskopavanje U razdoblju od 25. srpnja do 18. kolovoza 2005. Institut za arheologiju iz Zagreba pod vodstvom dr. sc. Tajane Sekelj Ivanan, obavio je probna arheoloka istraivanja na lokalitetu Preno pole I u Torecu. Uz voditeljicu istraivanja, u iskopavanjima je povremeno sudjelovala mr. sc. Tatjana Tkalec (Institut za arheologiju) te diplomirana arheologinja Tijana Jurkovi. Sustavna arheoloko-konzervatorska istraivanja poloaja Preno pole I u Torecu veim su dijelom nancirana sredstvima Ministarstva kulture, a manjim sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta dodijeljenim znanstveno-istraivakom projektu Arheoloka slika srednjovjekovnih naselja Podravine (ifra 0197006). Dio novanih sredstava osigurao je Grad Koprivnica uz suradnju Drutva za povjesnicu i starine Torec. Arheoloko nalazite Preno pole I smjeteno je sjeverno od mjesta Torec. Poloaj nazvan Preno pole I dio je vee cjeline, u topografskim kartama mjerila 1 : 25.000 obiljeene kao Ledine. Mikrocjelina Preno pole I smjetena je s june strane velikoga isuenog meandra rijeke Drave koji se prua sjeverno od mjesta Torec i jugozapadno od ranosrednjovjekovnog naselja iz 10. i 11. stoljea, u arheolokoj literaturi poznatog kao nalazite Torec Ledine. Potreba za dijeljenjem tih dvaju poloaja na dvije odvojene cjeline ukazala se nakon intenzivnih rekognosciranja itavoga ireg podruja mjesta Torec (Sekelj Ivanan et al. 2003). Nalazite Preno pole I evidentirao je posljednjih godina Zlatko Zvjerac iz Toreca prilikom uestalih obilazaka obradivih poljoprivrednih zemljita sjeverno od Toreca (Sekelj Ivanan, Zvjerac 1997; Sekelj Ivanan 2001; Sekelj Ivanan et al 2003). Posljednjim istraivanjima obuhvaena je povrina od 438 m2, otvorena na jednome mjestu. Rasporeena je u koordinatni sustav na osnovi kvadranata 5x5m. Nekoliko desetaka metara istono otvorena su dodatna 32 m2 probnog iskopa radi provjere rasprostiranja lokaliteta, te je ukupno istraeno 470 m povrine. Arheolokim iskopavanjima evidentirano je 12 veih tvorevina, vjerojatno ostataka objekata od kojih je jedan imao ognjite vre strukture, nekoliko ukopa stupova, jedan grob s ukopom pokojnika te jedan recentni rov. Svi ukopi javljaju se odmah ispod oranog sloja u mijeanom sloju koji se sastoji od orane ilovae i ukastog pijeska, odnosno ondje gdje on nedostaje, u sloju utog pijeska. Arheoloki istraene vee tvorevine grupirane su u tri skupne izmeu kojih nema kulturnog sloja i prostor izmeu njih u arheolokom je smislu sterilan. Veina tvorevina je izduenoga ovalnog ili kvadratinog oblika, a njihova orijentacija ne pokazuje pravilnosti. Pokretne materijalne ostatke ini mnotvo keramikih ulomaka posuda grube fakture s blago zaobljenim ili odsjeenim rubovima jednostavne prolacije, ukraenih gustim eljastim valovnicama ili nizovima eljastih vodoravnih linija (tzv. metliastog ukrasa) na ramenu i trbuhu posude, ali i na vanjskoj strani ruba, nekoliko tipova keramikih prljenova te kotane alatke od kojih su zanimljivi kotani 114
Torec Preno pole I, ukop pokojnika u grobu 1 (foto: T. Sekelj Ivanan)
ubodni predmeti. Indikativan je nalaz rimskog novca s natpisom CONST (Konstantinov centeniolal kovan u Ticiniumu 320. 321., novac je determinirala Zdenka Dukat iz Arheolokog muzeja u Zagrebu). Moe se zakljuiti da su stanovnici ruralnog naselja na Prenom polu I tu obitavali iza prve polovine 4. stoljea. O trajanju ivota u tom naselju koje je egzistiralo uz meandar, vjerojatno ispunjen vodom, moi e se vie rei tek nakon analiza te strune i znanstvene obrade pokretnih arheolokih nalaza. Tada e se vie znati i o odnosu naselja prema pronaenom ukopu pokojnika uz kojeg nije bilo priloga. Literatura Sekelj Ivanan, Zvjerac 1997 T. Sekelj Ivanan, I. Zvjerac, Nekoliko srednjovjekovnih poloaja u okolici Toreca Koprivniko-krievaka upanija, Obavijesti HAD, XXIX/2, Zagreb, 1997: 65 69. Sekelj Ivanan 2001 T. Sekelj Ivanan, Early Medieval Pottery in Northern Croatia. Typological and chronological pottery analyses as indicators of the settlement of the territory between the rivers Drava and Sava from the 10th to the
Torec Preno pole I, mrlja zapune SJ 042/043 (foto: T. Sekelj Ivanan)
13th centuries AD, BAR, International Series 914, Oxford, 2001. Sekelj Ivanan, Tkalec, iljeg 2003 T. Sekelj Ivanan, T. Tkalec, B. iljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazita u okolici Toreca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: 113 130. dr. sc. Tajana Sekelj Ivanan Summary The archaeological site of Torec-Preno Pole I is located on the southern side of a large drained oxbow of the Drava River, stretching north of Torec. In total, 470 square metres were investigated. The research led to the registration of 12 large features, probably the remains of structures, one of which had a replace of fairly solid material, several postholes, a grave, and a recent trench. All the cuts are just below the ploughed layer. A great many ceramic fragments were found: pots of coarse facture decorated with dense combed waves or sequences of comb shaped horizontal lines (brush decoration, so-called), several types of ceramic loom weights, bone tools of which the most interesting are
bone stabbing objects. Also signicant is a nd of a Roman coin with the inscription CONST (a Constantine coin minted in Ticinium in 320-321). It can be concluded that the inhabitants of the rural settlement at Preno Pole I lived in this place at a time after the rst half of the 4th century.
Redni broj: 55 Lokalitet: Veliki Kalnik (stari grad) Naselje: Kalnik Grad/opina: Kalnik Pravni status: R-472 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno i zatitno iskopavanje U razdoblju od 8. do 22. studenoga 2005. Gradski muzej Krievci nastavio je sustavna i zatitna istraivanja staroga grada Veliki Kalnik koja su dio konzervatorskog projekta radi ouvanja i prezentacije nekadanjeg burga (struna voditeljica istraivanja: mr. sc. Lana Okroa Roi, kustosica krievakog Gradskog muzeja; voditelj projekta: Konzervatorski odjel u Zagrebu). Radove je nanciralo Ministarstvo kulture.
Veliki Kalnik (stari grad), geodetski snimak zidova (izradio: J. Okroa)
115
Veliki Kalnik (stari grad), zid SJ 4 (foto: Z. Homen)
Istraivanja 2005. nastavak su iskopavanja zapoetih 2004., a cilj im je razrjeavanje nepoznanice vezane uz tloris vanjskoga junog obrambenog zida staroga grada. Tijekom iskopavanja 2005. nastavljeno je praenje zida SJ 4 koji pod otrim kutom izlazi u smjeru sjeverozapada iz junog rubnog zida koji se pak, iz june prilazne kule, protee u smjeru istoka. Utvreno je da zid SJ 4 na duini od 7 m od ugla skree u smjeru zapada prema visokim ostacima prilazne kule, no duina i zavretak zida SJ 4 u ovoj fazi nisu denirani. irina sjevernog dijela zida SJ 4 (nakon skretanja u smjeru zapada) iznosi 0,70 0,80 m, dok se irina zida SJ 4, u dijelu koji se nastavlja prema uglu u smjeru jugoistoka, kree od 1,10 do 1,80 m. Zid SJ 4 sauvan je do 3,80 m visine. Na samom uglu zida SJ 4 otkriven je njegov nastavak u vidu istake SJ 3A, koja bi mo-
gla biti mala kula. Unutranja linija zida SJ 3A lomi se pod tupim kutom, dok se irina zida kree od 1,10 do 1,50 m. Ova stratigrafska jedinica veim je dijelom razorena, tako da je maksimalno sauvana do 0,50 m visine. U smjeru istoka nadovezuje se na neto manje kvalitetno graen zid SJ 3B. irina zida SJ 3B iznosi 0,70 1,10 m, a sauvan je do 1,70 m visine. Zid SJ 3B zavrava u dodiru s glavnim, vanjskim zidom SJ 3, vee irine, koji je bio poduprt dvama kontraforima (zapadni SJ 3C, istoni SJ 3D). irina zida SJ 3 iznosi oko 1,20 m, no taj zid takoer nije u cijelosti deniran jer sjeveroistono izlazi izvan iskopa. Na zapadni kontrafor SJ 3C naslanja se jo jedan zid SJ 5 koji se prua u smjeru zapada, ali zasad nije utvreno do koje se toke protee. Zid SJ 5 istraen je do duine od 5,10 m. Njegova irina iznosi oko 1 m, dok je sauvan do 1,10 m visine. Svi navedeni zidovi graeni su od neobraenog kamenja, a uz zidove je pronalaena buka slabije kvalitete koja je sadravala uti pijesak. Kamenje zia posebno je izdvajano kako bi se poslije iskoristilo u rekonstrukciji. Dok je praen zid SJ 4 utvreno je postojanje jednoga kulturnog sloja SJ 2 koji se javlja na dubini od 2,00 do 2,30 m od dananje razine tla. Izrazito je tamne boje, a sadravao je velike koliine raznih otpadaka (ivotinjske kosti, ulomci kasnosrednjovjekovnog posua, ulomci penjaka, kovani avli, oteena ostruga). S obzirom na vrstu pronaenog materijala moe se zakljuiti da je prostor izmeu zida SJ 4 i ive stijene sluio kao odlagalite otpada. Sloj SJ 2 istraen je do dubine od 4,90 m, mjereno od dananje razine tla, to nije njegova stvarna dubina koja u ovoj fazi istraivanja nije utvrena. Tom tamnom sloju prethodio je sloj uruenoga kamenja iznad kojeg se nalazi rastresit sloj ute nastao nakon raiavanja staroga grada 1963. godine. Nad njim je sloj novostvorenog humusa, a najgornji je sloj takoer od ute i navoza od niveliranja prostora prije 7-8 godina.
Veliki Kalnik (stari grad), zidovi SJ 3B, SJ 3C i dio SJ 5 (foto: Z. Homen)
116
Od pokretnog arheolokog materijala najbrojniji su ulomci keramikog posua izraeni na brzorotirajuem lonarskom kolu te ulomci penjaka. Keramiko posue zastupljeno je loncima proliranih oboda, vrevima, bocama, aama i poklopcima. Posebno su zanimljivi ulomci etverokutnih, zelenoglaziranih penjaka koji zadivljuju raznolikou svoje guracije (npr. prikaz trgovine lonarskim proizvodima, razni vegetabilni i zoomorfni motivi). Keramiki materijal mogao bi se okvirno datirati od 15. do 17. st. Konzervatorskim zahvatom predviena je konsolidacija i djelomina rekonstrukcija staroga grada Veliki Kalnik kako bi se prezentirala zateena struktura burga (Zloui-Iakovi 2004). Literatura Zloui-Iakovi 2004 Kristina Zloui-Iakovi, Zatitni radovi na starom gradu Velikom Kalniku u 2004. god., Cris, VI/1, Krievci, 2004: 96 101. mega 1993 Andrej mega, Vlastelinski grad Veliki Kalnik, Krievci grad i okolica, Umjetnika topograja Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1993: 343 344. mr. sc. Lana Okroa Roi Summary Archaeological excavations into the burg of Veliki Kalnik are being carried out as part of conservation works on the protection and preservation of the former medieval burg. The objective of the research is to resolve certain unknowns related to the ground plan of the southern perimeter wall of the burg. The most numerous moveable nds are fragments of late medieval ceramic vessels (pots, jugs, bottles and lids). There are also numerous fragments of rectangular greenglazed stove tiles, which are amazing in the diversity of their guration. The ceramic material might in principle be dated to the period from the 15th to the 17th century. The conservation operation provides for the consolidation and partial reconstruction of Veliki Kalnik burg.
117
M E I M U R S K A U PA N I J A
56 akovec centar 57 akovec Stari grad 58 Ferenica
118
Meimurska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 56 Lokalitet: akovec centar Naselje: akovec Grad/opina: akovec Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja 2005. godine u sklopu radova na rekonstrukciji infrastrukture pjeake zone i ureenja partera centra grada akovca, Muzej Meimurja proveo je arheoloki nadzor (struna voditeljica: Branka Kovai). Navedeno ureenje planirano je u nekoliko izvedbenih faza tijekom dueg razdoblja. Podruje radova obuhvaa ue sredite grada, tonije ulice Kralja Tomislava, Matice hrvatske, Katarine Zrinski te Josipa Jurja Strossmayera. Kompletna je infrastrukturna mrea centra grada akovca postavljena 60-ih godina, a radove je tada nadzirao ondanji ravnatelj Gradskog muzeja akovec Aleksandar Schulteis. On je tom prilikom sakupio pokretni materijal rabljen u razdoblju od kasnoga srednjeg vijeka do danas. Dosad je, s obzirom na tijek radova, arheoloki nadziran iskop u ulicama Kralja Tomislava, Matice hrvatske i Katarine Zrinski. Radovi na rekonstrukciji infrastrukture pjeake zone obuhvaaju izmjenu starih instalacija te su, s obzirom na navedene okolnosti, arheoloki nalazi malobrojni. Stratigraju iskopa uglavnom je inio ljunak s ulomcima recentnoga graevnog materijala, dakle cigle. Jedini arheoloki nalazi utvreni su prilikom izmjena instalacija na podruju Trga Republike, gdje se iskop neplanirano proirio. Nalazi su tonije ubicirani uza zapadni kraj trga, u neposrednoj blizini gradskog parka i Staroga grada. Rije je o malobrojnim kasnosrednjovjekovnim keramikim ulomcima tzv. kuhinjske keramike. Prevladavaju ulomci crne boje i to lonci s tragovima uporabe na otvorenoj vatri. Uglavnom su to ulomci lonaca ravnog dna, jednostavnije razgrnutog ruba, tankih stijenki dobre fakture. Veina je ulomaka bez ukrasa, dok se na rijetkima javlja ukraavanje ramena i trbuha u obliku vodoravnih ljebova. Povijesnu podlogu tih pokretnih nalaza potrebno je traiti u razdoblju od 13. do 16. stoljea. Pronaen materijal mogao bi se povezati s u tom razdoblju postojeim akovekim utvrenim gradom kastrumom, koji se u povijesnim izvorima spominje ve od 1333. godine. S obzirom na to da su nalazi naeni u neposrednoj okolici dananjega Staroga grada, pretpostavka je da su vezani uza ivot samoga srednjovjekovnog podgraa. Literatura Stari grad 1989 Stari grad akovec utvrda, povijesna studija graevinskog razvoja, Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture u Zagrebu, Zagreb, 1989. Branka Kovai Summary As part of the works on the reconstruction of the infrastructure of the pedestrian zone and the laying out of the parterre of the centre of akovec city, during June and July, the Museum of Meimurje conducted archaeologi-
akovec, izbor keramikih nalaza (foto: B. Kovai)
cal supervision. Since the works covered the modication of the old installation network, the archaeological nds were not very numerous. The only moveable nds were observed alongside the western edge of Trg republika, in the immediate vicinity of the municipal park and the castle. These nds comprised ceramic fragments of mostly kitchen ceramic ware, from the 13th to the 16th century. These are connected with the akovec castrum or burg, or probably more precisely with the life of the actual medieval suburb.
Redni broj: 57 Lokalitet: akovec Stari grad Naselje: akovec Grad/opina: akovec Pravni status: Z-908 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zatitna arheoloka istraivanja provedena su od 24. listopada do 18. studenog 2005. godine u jugozapadnom dijelu prostora vanjskog dvorita akovekoga Staroga grada, izmeu utvrde (zapadni bastion) i jugozapadnog erkera palae (Novi dvori). Voditeljica istraivanja bila je Ana Azinovi Bebek (Hrvatski restuaratorski zavod). Radove je nanciralo Ministarstvo kulture. Arheoloka istraivanja Staroga grada traju od 1966. godine (Muzej Meimurja akovec, RZH, RZG, Geoarheo i HRZ). Istraeni su temelji junog i zapadnog dijela obrambenog sustava (1966.), unutranje dvorite i sjeverozapadno prizemno krilo Dvora, dijelovi ulazne vee i gradske utvrde (1975. 1979.), juni bastion (1986.), sjeveroistoni bedem i bastion, ulazni bastion (1989. 1990.), bedem izmeu sjeverozapadnog i ulaznog bastiona, dvorite i bunar palae (1991.), ulazni bastion (1992. 1993.) te podrumske prostorije Dvora (2004.). akovec se prvi put spominje u 14. stoljeu kao posjed grofova ak. U 13. stoljeu obitelj grofova ak posjedovala je cijelo Meimurje pa je akovec mogao biti sagraen i tada. Tijekom 14. i 15. stoljea akovec esto mijenja gospodare (H. Celjski, M. Korvin, F. Lamberg, I. Ernut....). Velik uspon akovca 119
zapoeo je za vrijeme obitelji Zrinski, koja je u Stari grad unijela brojne graditeljske promjene, najvie u obrambenom sustavu. Nakon smrti A. Zrinskog 1691. godine, akovec opet mijenja vlasnike sve do obitelji Feteti koja je Stari grad iznajmila industrijskom pogonu za proizvodnju eera. Arheolokim radovima 2005. godine istraeno je 5 sondi. Sonda 1 (4x6 m) otvorena je uz junu plohu zapadnog bastiona gdje je bilo vidljivo uruenje podzemnog tunela. Oba su ulaza (sjeverni i juni) oiena te je istraena konstrukcija i prohodnost tunela. Moe se pretpostaviti da su oba dananja ulaza bila spojena kamenim bavastim svodom koji je bio pod vodom u jo danas vidljivom ancu oko bastiona. Istraen je dio tunela koji se prostire prema sjeveru, dok je juni dio, koji se nastavlja ispod gradskog parka, ostao neistraen. Donja zona tunela (150 cm) zidana je od nepravilnih masivnih kamenih blokova na kojima stoji opena volta. Visina tunela je 220 cm, a irina 125 cm. Na dnu tunela, ispod sloja glinenog mulja, naena je dvoslojna podna konstrukcija od drvenih letvica s pravilno rasporeenim drvenim razuporima. Ulazi su nakon istraivanju zatieni propusnom mreom preko koje je nasuta zemlja. Sonda 2 (57x1 m) otvorena je uza sjevernu plohu zapadnog bastiona. Istraen je spoj bastiona s vidljivim dijelom tunela te je utvreno da je bastion sagraen nakon tunela.
Sjeverna je ploha dokumentirana te poslije zatiena geotekstilom i zemljom, a uzak kontrolni rov kojim se pratio smjer tunela nastavljen je u smjeru sjevera. Istoni prol zapadnog dijela bastiona takoer je dokumentiran, dok zapadna ploha nije istraivana. Kontrolna sonda otvorena je uza zapadni rub sjeverne plohe bastiona u kojoj su pronaena dva otiska drvenih stupova, najvjerojatnije dio palisade koja je bila dio fortikacijskog sustava. Time je potvren podatak poznat iz izvora prema kojima zapadni bastion nikada nije bio u cijelosti sagraen od kamena. Radi praenja smjera pruanja tunela u sondi 2 otvorene su tri kontrolne sonde. Prva kontrolna sonda otvorena je 16 m sjevernije od sjevernog prola zapadnog bastiona. Naena je vertikalna oduna komunikacija (na tom je mjestu tunel bio uruen i zatrpan) sa svoenom niom na unutarnoj plohi te s ostacima otisaka velikih avala koji su vjerojatno sluili kao uvrivai drvenih stuba. Na 25 m sjevernije od zapadnog bastiona otvorena je druga kontrolna sonda. I tu je zasip odstranjen toliko da se moe proi u unutranjost tunela i ispitati njegov daljnji smjer. Utvreno je da tunel lagano zakree prema dvorcu, ali nedovoljno da bi se spojio s njime. Treom kontrolnom sondom (35 m sjeverno od zapadnog bastiona) potvren je smjer pruanja tunela prema sjeveru. Prva kontrolna sonda zatvorena je betonskim blokom, a druga i trea zatrpane su pijeskom i zemljom. Istraivanjem je utvreno da tunel
akovec Stari grad, tlocrt istraene povrine (izradila: A. Azinovi Bebek)
120
akovec Stari grad, dio istraivane povrine (foto: A. Azinovi Bebek)
akovec Stari grad, tunel (foto: A. Azinovi Bebek)
ne zavrava u nekoj od podzemnih prostorija Dvora, nego u okruglome zidanom oknu bunaru (unutranji promjer 255 cm). Dno okna odreeno je nalazom uruenih drvenih dasaka. Uz okno je pronaen splet kanala i zidia koji zavravaju u oknu. Okno bunar i kanali bili su ispunjeni novovjekim keramikim posudama. Moe se pretpostaviti da su ve postojei bunar i tunel bili prilagoeni potrebama eerane (moda je bunar bio laan, tj. tajni ulaz u tunel). Ovim istraivanjima nije utvreno nastavlja li se tunel i dalje prema sjeveru, jer na platu okna nisu vidljivi nikakvi tragovi pregradnji na sjevernoj strani. To bi znailo da tunel poinje u oknu, a zavrava daleko izvan parka to potkrepljuje legendu o tajnom prolazu do samostana sv. Jelene u enkovcu. Nakon istraivanja otvor je prekriven daskama i dodatno osiguran betonskim blokovima. Sonda 3 (18x1 m) otvorena je uz jugozapadni erker Dvora. U junom dijelu sonde deniran je openi zid (irina 40 cm) iz vremena eerane. Zid je prema sjeveru i jugu istraen samo tlocrtno, a zbog nedostatka vremena nije istraena njegova puna duina. Zid se nalazi svega dva metra od JZ erkera, a temelji su mu duboki gotovo dva metra. To bi moglo znaiti da je zid imao zatitnu ili ogradnu funkciju, meutim blizina dvora, nejasna zapadna struktura zida i njegova mala irina ne idu tomu u prilog. Ako se pak radi o zidu neke pomone zgrade iz vremena eerane, nejasno je zato je tako dugaka. U SZ dijelu sonde pronaene su dvije opene podnice. Ispod podloge za drugu podnicu naen je tamnoplavi sloj gline i drveta za koji se moe pretpostaviti da naznaava ostatke neke drvene gradnje ili palisade. Cijela sonda zatrpana je pijeskom i zemljom. Sonda 4 zaostao je iskop istraivanja tvrtke Geoarheo d.o.o. iz 2004. godine. Na molbu Muzeja Meimurja iz sonde smo ispraznili vodu i arheoloki je dokumentirali. Radi se o kontrolnoj sondi temelja junog zida dvora. Sonda je potom zatrpana zemljom. Sonda 5 (10x3 m) otvorena je zapadno od portala na junom zidu Dvora radi utvrivanja komunikacije podrumskih prostorija Dvora i vanjskog dvorita. U sondi je istraen dio kanalizacijskog sustava kanal i kolektor. Kanal (irine 40 cm) je po dnu poploen lomljencem, zidovi su mu graeni od opeke, a pokriven je takoer lomljencem. Kolektor (400x140 cm) zidan je opekom raznih veliina. Sonda je zatrpana pijeskom i zemljom, a kanalizacijski sustav zatien je geotekstilom.
Najvei je broj keramikih nalaza, mahom novovjekih boca s epom na navoj. Ostali keramiki ulomci grubi su komadi kasnosrednjovjekovne kune keramike. Pronaeno je i nekoliko kamenih spolija (koji su pohranjeni u atriju Dvora) te obilje komada tuko-dekoracije. U zasipu su pronaene i dvije topovske kugle, nekoliko novovjekih staklenih predmeta (pivska boca, apotekarske boice) te novovjeke lule. Literatura Kruhek, Pavi, Petri 1989 Milan Kruhek, Vladimira Pavi, Ksenija Petri, Stari grad akovec utvrda, povijesna studija graevinskog razvoja, Zagreb, 1989. Puhmajer 2005 Petar Puhmajer, akovec, Stari grad Novi dvor, Preliminarna i radna verzija povijesno-umjetnikih istraivanja u svrhu sondiranja unutranjosti zgrade, elaborat HRZ, Zagreb, 2005. Skelac 2005 Goran Skelac, Stari grad akovec, Zatitna arheoloka istraivanja u prizemlju palae, (izvjee), Geoarheo, Zagreb, 2005. Tomii, Vidovi, Veki 1994 eljko Tomii, Josip Vidovi, Amelio Veki, Stoljea utvrde. Rezultati zatitnih arheolokih istraivanja fortikacije Starog grada akovec, 1994. Vidovi 1987 Josip Vidovi, Najnovija arheoloka istraivanja u Starom gradu akovcu, Muzejski vjesnik, 10, 1987. Ana Azinovi Bebek Tajana Plee Summary Archaeological research in 2005 in the court of Stari grad [castle] in akovec led to the nding of new data for the interpretation of the SW bastion it was conrmed that on the northern side it was dened only by a wooden construction, unlike the other two sides, which were built of large ashlars. It was conrmed at the same time that the western wall of the bastion was on top of a spacious underground tunnel. This tunnel was explored in the northern part (the southern part is impassable and is located below the city park), and its structure as well as its direction was determined. The walls of the tunnel were built of large 121
stone, the vaulting was of brick, and at the bottom a double wooden oor was found. Although it had been hypothesised that the tunnel ended in one of the cellar spaces of the Castle, the research showed that it actually nished in a round shaft, a well shaft alongside the western faade of the Palace. In the other tests two smaller parts of the medieval brick oors were found, as well as several modern masonry-built structures.
Redni broj: 58 Lokalitet: Ferenica Naselje: Grad/opina: Prelog Pravi status: P-1399 Razdoblje: A Vrsta radova: probno iskopavanje Arheoloka istraivanja na lokalitetu Ferenica kod Preloga provedena su tijekom rujna i listopada 2005. Struna voditeljica bila je Branka Kovai, kustosica Arheolokog odjela Muzeja Meimurja u akovcu. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture i Meimurske upanije, odnosno sredstvima Muzeja Meimurja. Cilj istraivanja bio je upotpuniti postojea saznanja o vrsti nalazita. Lokalitet Ferenica smjeten je oko 1,5 km zapadno od grada Preloga uz cestu prema akovcu, te udaljen oko 2 km od rijeke Drave. Usmena predaja govori o nestalom gradu, dvorcu, imanju veleposjednika, i postojanju vojnog tabora, dok povjesniari ovdje smjetaju kastrum. Ferenica je probno istraivana u dvama navratima 70-ih godina prolog stoljea, ali prva sustavna arheoloka istraivanja voena su 1979. Arheoloka ekipa Muzeja Meimurja, s voditeljem eljkom Tomiiem tada je istraila arheoloku zonu povrine 280 m2. Iskopom je otkrivena tlocrtna kontura veega antikog objekta. Naime, rije je o temeljima obodnog, odnosno vanjskog zida, smjera sjever (46 m duine) jug (22 m duine) i irine 0,80 m. Postojanje zavretaka zidova nije utvreno, a nisu pronaeni ni popreni zidovi. Osim velikog broja nalaza ulomaka rimskih krovnih opeka i kamenih valutica, ostali su pokretni nalazi izostali. Na temelju tada otkrivenih nalaza konstatirano je postojanje gospodarskog objekta kao dijela ruralnog kompleksa, moda ruralne vile (villa rustica). Istraivanja 2005. provedena su istono od oranica na kojima se iskopavalo 1979., a ukupna istraena povrina iznosila je 240 m. Namjera je bila nastaviti daljnje praenje temeljne gradnje smjera istok-zapad. Najprije je pokusnom sondom oblika presjeka, smjera sjever-jug, ubiciran obris temelja zida koji se, pratei isti smjer pruanja, nastavljao na spomenuti temelj otkriven 1979. Bio je graen od kamenih valutica, irine 0,70 m, a utvren je na dubini od 0,27 m. Iskop prvog humusnog sloja pokusne sonde sadravao je nalaze graevnog materijala te recentnu keramiku. Iduim iskopom drugog sloja ukupne dubine od 0,45 m, utvrena je cjelokupna struktura temelja, duine 1,60 m i visine od 0,15 do 0,20 m, koju su inile valutice pravilno poslagane u dva reda. Od nalaza su utvreni antika keramika, metal i ulomci paljevine. Uz istoni rub pokusne sonde iskolena je nova sonda, kako bi se nastavilo praenje temeljne arhitekture. Humusni sloj sainjavao je i ovdje najvie graevnog materijala i neto 122
Ferenica, pogled na uruenu antiku arhitekturu (foto: B. Kovai)
keramike. Utvren je i daljnji pravac temelja, smjera istok-zapad, duine 3,5 m, zatim u nastavku prekid temelja na duini od 2,30 m, te nastavak gradnje dug 1,2 m. Na dubini od oko 0,25 m uoeni su brojni nalazi rimskog crijepa koji sugeriraju na uruenje krovita. Upravo je idui sloj ispod uruenja sadravao najvie nalaza: keramiku, metal i paljevinu. Na dubini od 0,50 do 0,55 m uoen je sloj glinenog pijeska u kojem su nalazi u potpunosti izostali. Otkrivena stratigrafska situacija u treem sloju jednaka je onoj u pokusnoj sondi. Od pokretnog arheolokog materijala uz graevni materijal najzastupljenija je bila keramika (pronaena u malom broju), veoma fragmentirana i s malo elemenata za rekonstrukciju oblika. Ostale nalaze ine metalni predmeti, paljevina i staklo. Od keramikih nalaza najzastupljenije je grubo domae posue i to fragmenti debelih stijenki s dosta primjesa pijeska i kvarca iz sive, sivo-crne i crne gline; obino kuno posue bez namaza boje, odnosno fragmenti od ukaste, smekaste, crvenkaste i sive gline, zastupljeni razliitim oblicima (preteno fragmenti zdjela, lonaca i vreva). Utvrena je i rustina keramika s dosta primjese pijeska i kvarca, a na nekim primjercima vidljiv je trag rada ruku. Keramika tankih stijenki naena je u manjem broju i ine je fragmenti zdjelica proliranih rubova. Meu najbrojnije pokretne nalaze spada graevni materijal. Prevladavaju tegule i ulomci imbreksa, a na nekim su
Ferenica, pogled na smjer temelja zida (foto: B. Kovai)
primjercima i oznake u obliku dijagonalnih brazda i ureza. U manjem broju pronalaena je standardna opeka. Nakon zavretka iskopa lokalitet je zatien graevinskim pokrivaem i zatrpan. Analizom nalazita i pokretnih nalaza, prije svega keramike, antiki kulturni sloj smjeten je u vremenski okvir od kraja 1. do 4. st. Teko je sa sigurnou utvrditi kakva je bila namjena otkrivene temeljne arhitekture, jer raspoznat je samo osnovni tlocrt bez rasporeda prostorija. Nedostatak kvalitetnijeg poploenja, opeke i kamena lomljenca ukazuje na injenicu da je rije o drvenoj arhitekturi, dok keramika odaje naseobinski karakter nalazita. Pretpostavljeno je postojanje privrednog dobra u plodnoj dolini rijeke Drave, koje poslije prerasta u zatvoreni kompleks vile rustike. Iako su iskopavanja dala samo fragmentarnu sliku ivota, ipak govore o kontinuitetu naseljavanja, a tome je pridonio i pogodan smjetaj na raskriju rimskih cesta, kao i blizina rijenog prijelaza. Literatura imek 1991 M. imek, Zatitna istraivanja na trasi Autoceste Zagreb Gorian, dionica Varadin, Muzejski Vjesnik, 20, Zagreb, 1997. Tomii 1985 . Tomii, Sumarni osvrt na rezultate arheolokih istraivanja prostora Meimurja u razdoblju od 1972. do 1982. god. (II), Muzejski vjesnik, 8, Koprivnica, 1985: 26 36. Tomii 1987 . Tomii, Daljinskim istraivanjem do arheolokih izvora u Meimurju, Bilten, savjet za daljinska istraivanja i fotointerpretaciju, 8, vol. 1, JAZU, Zagreb, 1987: 67. Viki-Belani 1968 B. Viki-Belani, Istraivanja u Jalabetu kao prilog upoznavanju ivota u zaleu dravskog limesa, VAMZ, 3, Zagreb, 1968. Branka Kovaevi Summary Archaeological investigations in 2005 at the site of Ferenica, near Prelog, explored an area coming to 240 square metres. The existence of a line of Antique foundation architecture was confirmed; it was built of layered river cobbles in two rows, east to west, over a total length of 9.5 m. As for portable archaeological material found, the most common was ceramics, along with building material. To a greater extent this was of coarse domestic ware and ordinary household vessels, with rustic ceramics, and a smaller amount of thin-walled ceramics. In the building materials category it was mainly tegulae and imbrex fragments that prevailed. The Antique cultural layer revealed can be dated to a timeframe of from the end of the 1st to the 4th century. The existence of a farm or of a villa rustica complex is hypothesised.
123
VA R A D I N S K A U PA N I J A
59 Blizna 60 Gradie anjevo 61 Ivanec Stari grad 62 Lonja Gradie 63 Petrijanec Ul. V. Nazora 98 64 Utvrda Paka 65 Varadinske Toplice
124
Varadinska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 59 Lokalitet: Blizna Naselje: Jakopovec Opina: Jalabet Pravni status: P-480 Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloki radovi 2005. nastavak su veih zatitnih iskopavanja na Blizni provedenih 2003. u sklopu gradnje autoceste, kada je nalazite i pronaeno (Beki, Vrankovi 2003; Beki 2006). Struni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Beki, a u istraivanjima su sudjelovali i apsolventi arheologije Dalibor Kerea i Robert imin, kao i est kopaa. Geodetske izmjere obavljali su Damir i Biserka Otrek. Novana sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture. Cilj posljednje sezone bilo je sondiranje s istone strane autoceste kako bi se s veom sigurnou utvrdilo rasprostiranje nalazita, kao i razmjeri oteenja arheolokih slojeva na vrhu pjeanog breuljka. Tijekom ranijih istraivanja utvreno je kako se na prostoru Blizne nalazi vieslojno nalazite od mlaega kamenog doba do razvijenoga srednjeg vijeka. Posebice su bili brojni nalazi lasinjske kulture, kulture polja sa arama, mlaega eljeznog doba te kasne antike. Ve su rezultati tih radova pokazali kako je rije o izvanredno vanome arheolokom nalazitu. Slijedom tih radova nalazite Blizna registrirano je kao kulturno dobro. Tijekom 2005. istraivanja su provedena kroz etiri arheoloke sonde. Sonde D, E, G, J, K, L, kasnije spojene u cjelinu, postavljene su na vrhu pjeanog breuljka. U tim su sondama, plitko ispod oranice pronaeni ostaci nekoliko jama koje uglavnom pripadaju ranome srednjem vijeku, 8. 9. st. Dvije se jame i njihov sadraj ne mogu protumaiti dok ne zavri obrada nalaza (jama J32 s istrunulim eljeznim kotlom i nalazima koji moda pripadaju germanskoj ostavtini, te jama J38 plombirana peenom glinom). Oito je da poljoprivredna obrada polja erodira slojeve na tome mjestu, pa su jame pronaene oteene, odnosno sauvane su samo u svojim najdubljim dijelovima. Nalazi iz jama u toj sondi izvanredno su vani za hrvatsku arheologiju, pa je velika srea to su radovi ipak provedeni, jer bi samo jedno dublje oranje (rigolanje) na tome mjestu u potpunosti unitilo sve strukture. Sonda F iskopana je na krajnjem istonom dijelu nalazita. Pronaen je dio zemunice iz bakrenog doba, s nalazima koji pripadaju lasinjskoj kulturi. S obzirom na vei broj prikupljenih ronjakih odbitaka i alatki, oito je kako su njezini stanovnici obraivali kamen. Sonda tu nije proirena, ali je pokazala kako se nalazite iri i dalje prema istoku. Sondom H pokuao se denirati nekadanji objekt K11, koji se nazirao u graevinskom kanalu. Ta sonda bila je prilino duboka, a ispostavilo se kako je K11 zapravo vrlo velik ukop, koji se suvislo moe tumaiti samo kao ribnjak ili velik kanal. Svi sitni nalazi iz jame mogu se datirati u doba kulture polja sa arama. U toj sondi nije bilo drugih objekata. Sonda I postavljena je sa zapadne strane autoceste, otprilike u nastavku nekadanje sonde A, kako bi se pronala moebitna rimska zidana zgrada, iji su graevinski ostaci pronalaeni 2003. Meutim, u sondi nisu pronaeni antiki objekti, ve samo nekoliko jama od kojih je najvanija ona koja je ostatak velike keltske poluzemunice, vjerojatno
Blizna, jama 31, 32 (foto: L. Beki)
etvrtastog oblika. Tijekom istraivanja prikupljen je vrlo velik broj keramikih ulomaka, od kojih e se uspjeti rekonstruirati nekoliko posuda. Pronaeno je i neto metalnih nalaza od kojih valja istaknuti kasnoantiki bronani novac i ulomak bronane pogae (ingota) iz kasnoga bronanog doba. Naeno je stotinjak kamenih izraevina, od kojih je najzanimljiviji nalaz cijele glaane kamene sjekire. Pronaeno je vrlo malo ivotinjskih kostiju. Na osnovi ugljena iz triju jama obavit e se analize C-14 koje e pomoi u dataciji struktura tog nalazita. Iskopavanja su potvrdila saznanja o vrijednosti nalazita, te ga ak i proirila pronalaskom objekata koji pripadaju ranomu srednjem vijeku. Nalazite je ugroeno poljoprivrednim radovima na svojem najviem dijelu, odnosno vrhu pjeanog breuljka. Na tom se mjestu jame pronalaze ve na 20-30 cm dubine, te se tako svake godine oteuju oranjem. Stoga je potrebno urno dovriti iskopavanje tog prostora, kako taj dio horizontalne stratigraje ne bi bio nepovratno izgubljen. Literatura Beki, Vrankovi 2003 Luka Beki, Ante Vrankovi, Blizna vieslojno arheoloko nalazite kraj Jakopovca Varadin, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: 33 39.
Blizna, keltska etvrtasta zemunica (foto: L. Beki)
125
Beki 2006 Luka Beki, Blizna kod Jakopovca (Varadin), vieslojno naselje, (s prilozima Zorka Markovia i Darka Kome), U: Arheologija na autocesti Zagreb Gorian, Zagreb, 2006. mr. sc. Luka Beki Summary During rescue archaeological excavations during the time of the construction of the motorway in 2003, in the area of Blizna, by the village of Jakopovec, a multi-layer archaeological nd was revealed, with traces of settlement from the Early Stone Age to the High Middle Ages. In 2005 the excavations were continued, the aim being to dene the extent of the ndspot to the east. At the top of an elevation, several pits damaged by ploughing were found. In two of them Slavonic ceramic nds of the 8th and 9th centuries were discovered, while we have been unable to determine the ages of two more because of the paucity of the nds. To the south of this elevation a dugout dwelling of Lengyel Culture was found, with traces of stone tool working, and a large cut lled with nds of the Late Bronze Age. Because of its measures, this might have been a shpond or a large channel. One test dig was excavated to the west of the ndspot, in order to check out if there were any preserved remains of Roman buildings, hinted at as early as 2003. So far no built structures have been found, but the test dig did reveal a Late Antiquity layer of the 4th century and a Celtic semi-dugout structure of a squarish shape excavated round the edges. These excavations have borne out the expected spatial determinants of the site.
Redni broj: 60 Lokalitet: Gradie anjevo Naselje: anjevo Opina: Visoko Pravni status: P-428 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Radovi provedeni tijekom 2005. nastavak su viegodinjeg projekta koji je zapoeo 2003. na inicijativu Opine Visoko i Konzervatorskog odjela u Varadinu. S obzirom na eksploataciju kamena, utvrda je bila ozbiljno ugroena i oteena te su pokrenuti radovi na njenu istraivanju i obnovi. Tijekom 2005. radovi su izvoeni u trima navratima. Struni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Beki, a u istraivanjima je sudjelovala i Ivana Haraa te apsolventi arheologije Dalibor Kerea i Robert imin. Geodetske izmjere obavljali su Damir i Biserka Otrek. Novana sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture i Opina Visoko. U prethodnim je kampanjama oiena gusta uma i grmlje oko prilaza i samog vrha utvrde. Raieno je urueno kamenje, a pristupilo se i iskopavanjima na najviem dijelu utvrde, kao i u sjevernoj krunoj kuli. Povijesnim i arheolokim istraivanjima utvreno je kako je utvrda bila sagraena u 15. st. kao manji plemiki burg, a u 16. st. preureena u vojnu utvrdu za potrebe vojne granice prema Otomanskom Carstvu. Utvrda se u povijesnim izvorima 126
ne spominje nakon polovine 17. st. Rezultati dosadanjih istraivanja redovno su objavljivani (Beki, Sekula 2004; Beki, Sekula 2005a; Beki 2005b). Tijekom 2005. oieni su jugozapadni i zapadni dio utvrde, te je iz uruenih zidova izvaeno dvadesetak hrastovih panjeva teine do nekoliko stotina kilograma. Takoer je raieno oko tone uruenog kamena koji je poslagan u pretprostor utvrde kako bi bio dostupan za graevinsku obnovu. Na tom prostoru otkopan je i prvi zemljani sloj s mnogo sitnih arheolokih nalaza. Sagraena je i drveno-zemljana staza oko cijele utvrde kako bi se mogli provoditi daljnji radovi, ali i za potrebe posjetitelja. Zapoelo je i iskopavanje sonde C na vrhu utvrde gdje su iskopana dva sloja, ali ta sonda nije dovrena. Sjeverni dio utvrde takoer je raien kako bi se moglo pristupiti obnovi bedema na toj strani. Na jugozapadnom dijelu pronaeni su ostaci jo jedne krune kule za ije se postojanje dosad nije znalo. Na sjevernoj strani otkriven je i dio prvobitnog bedema iz 15. st. Ostali novootkriveni zidovi ne mogu biti u potpunosti protumaeni dok ne zavre arheoloki radovi. Od kamene plastike izdvaja se proliran gotiki dovratnik koji bi mogao pripadati otkrivenoj esterokutnoj manjoj zgradi, moda kapelici. Tijekom istraivanja prikupljen je vrlo velik broj keramikih ulomaka, od kojih e se uspjeti rekonstruirati barem dvije posude i etvrtast penjak. Pronaeno je i mnogo metalnih nalaza od kojih se izdvajaju puane kugle, srebrni i bronani novac, koplje?, te velik broj avala. Pronaeno je mnogo ivotinjskih kostiju, kao i dosadanjih godina. Nalazi se mogu pripisati razdoblju od 15. do 17. st. Tijekom posljednje sezone radova pronaen je i bronani novac (zapravo tzv. rechenpfeninng) koji se moe datirati u prvu polovinu 18. st. Uz taj su nalaz povezani i neki keramiki ulomci, kao i neki temelji zgrada koji takoer ukazuju na to da utvrda nije u potpunosti naputena u 17. st. kako se dosad pretpostavljalo. Najvee je iznenaenje pronalazak dvadesetak ulomaka prapovijesne keramike koja se moe datirati u bakreno i rano bronano doba. Jedan ulomak nosi ukrase retz-gayarske kulture tipa Vinjica, to je relativno rijedak nalaz. Te prapovijesne nalaze upotpunjuje i desetak ronjakih izraevina. Krajem lipnja 2005. zapoeli su graevinski radovi na obnovi sjevernog dijela bedema. Taj dio bedema visok je i irok oko 5 m, a problem je to je vanjsko lice zida vremenom otpalo, pa se iz njegove ispune sasipalo dosta kamena. Tako je postojala velika vjerojatnost da se taj najvii dio bedema uskoro u potpunosti srui. Za obnovu je angairana tvrtka Havoji-gradnja, a struni nadzor obavljao je mr. sc. Luka Beki. Radovi su esto prekidani kinim vremenom, ali su zavreni do kraja srpnja. U zid je ugraeno originalno kamenje prikupljeno s utvrde, a rabljena je smjesa na osnovi vapna kao i calx romana za fugiranje lica. Bedem je uspjeno saniran i rekonstruiran prema najviim standardima struke, emu je pridonijelo iskustvo radnika, prikupljeno tijekom viegodinjih radova obnove rimskoga kupalinog kompleksa u Varadinskim Toplicama i srednjovjekovnoj utvrdi Paka. U prosincu 2005. nastavljena su arheoloka iskopavanja i graevinska obnova srednjovjekovne utvrde anjevo. Uklonjeno je vee drvee sa sjeverozapadnog dijela, te je otkopan prvi zemljani sloj, na nain opisan prilikom radova na jugozapadnoj i zapadnoj padini. Pronaen je jo jedan zid, vjerojatno trag prvobitnoga etvrtastog bedema iz 15. st. Dovreno je i iskopavanje sonde C na vrhu utvrde, gdje su
Gradie anjevo, bedem 12 i 14 nakon radova (foto: L. Beki)
iskopana jo dva sloja do zdravice ive stijene. Naalost, ostaci nekadanjih zidova na tom su mjestu u potpunosti uniteni ili su ostali sauvani u visini od samo jednog reda kamena. Takoer je raiena zemlja i korijenje s vrha i djelomice s june strane bedema 12 i 14, kako bi se mogli sanirati u proljee. Na bedemu 12 pronaen je vei otvor u zidu, vjerojatno prozor pukarnica. Sruena je i uma na jugoistonoj strani, kako bi u budunosti i ondje moglo zapoeti iskopavanje. Sjeverni dio bedema 14 takoer je arheoloki iskopan kako bi se moglo pristupiti graevinskoj obnovi sjevernog lica zida. Iskopana je i jedna probna sonda kojom se pokuala utvrditi dubina slojeva uz bedem. Sonda je kopana do dubine od 2 m, a tada je zatrpana kako bedem ne bi bio statiki ugroen. Stratigrafski je prepoznato vie slojeva, no bitno je da najvii pripadaju razdoblju od 16. do 18. te ine zasip koji je izbaen preko bedema, te drugi s nalazima iz 15. st. te ranoga bronanog doba. Taj drugi debeli sloj ostatak je niveliranja prostora za gradnju bedema 14 u 16. st. Oito su graditelji tog bedema, osim kamenom, zaravnali proireni prostor i prikupljenom zemljom zasienom starijim nalazima. Meu tim nalazima je uz nekoliko novih ulomaka retz-gayarske kulture pronaeno i mnotvo ulomaka koji pripadaju kasnoj vuedolskoj kulturi te nekolicina ulomaka vinkovake kulture. Pronaeno je i dvadesetak ronjakih izraevina. Osim brojnih ulomaka prapovijesnog lijepa, zasad u istraivanjima anjeva nisu potvreni ostaci prapovijesnih zgrada i slojeva in situ.
Osim radova na samoj utvrdi, probijen je i nov pristupni put kroz umu prema utvrdi, jer e sljedeih godina biti potrebno dovoziti vee koliine kamena za obnovu. Kamen e se prikupljati u podnoju brda na kojem se nalazi utvrda, gdje se tijekom vremena uruavao s nje. Na tom je mjestu takoer raieno grmlje, te su ve prikupljene odreene koliine izvornog kamena. Radovi na graevinskoj sanaciji usreditili su se na obnovu i sanaciju sonde A, odnosno dijela stambenog kompleksa na jugu uzvisine. Posebice se radilo na jako ugroenom zidu 2, ostatku prigraene smonice. Utori u kojima su pronaeni tragovi drvenih greda oieni su te su ponovo ugraene hrastove grede istog promjera. Sagraena je i privremena nadstrenica za radni prostor, a nakon to je napadalo previe snijega, zidovi su zatieni geotekstilom te su radovi privremeno prekinuti. Tijekom dodatnih radova prikupljen je vrlo velik broj keramikih ulomaka lonaca, pehara, zdjela, penjaka, lula te staklenih posuda. Od keramikih ulomaka uspjet e se rekonstruirati nekoliko posuda, a pronaena je i kotana kockica za igru. Pronaeno je i neto metalnih nalaza od kojih se izdvajaju avli, mamuza, noevi, strijele za samostrel i puane kugle. Osobito je zanimljiv nalaz bronane ploe s urezanim likom djeaka anela?, strijele te oblaka. Ploa ima i dva utora pa je vjerojatno, osim svoje oite dekorativne vrijednosti, imala i neku praktinu namjenu. Moda je rije o rui vjetrova, odnosno runom vjetrokazu, ali nisu iskljuene i druge mogunosti. ivotinjskih kostiju pronaeno je vrlo mnogo, kao i dosadanjih godina. Ti nalazi mogu se pripisati razdoblju od 15. do 18. st. Radovi iz 2005. konano su urodili vrlo vidljivim rezultatima, to je zasluga prethodnoga dugoronog planiranja. Mnogo je dobiveno na vizuri utvrde, prikupljeni su vrijedni arheoloko-povijesni podaci, a moda je najvanije da je popravljen ugroen bedem i ostaci zgrada u stambenom kompleksu. Svim dosadanjim radovima otvorena je mogunost brze i jednostavne obnove utvrde u cijelosti. Literatura Beki, Sekula 2004 Luka Beki, Janja Sekula, Utvrda anjevo, novi poetak, Varadin, 2004. Beki, Sekula 2005a Luka Beki, Janja Sekula, Prilog istraivanju posjeda i utvrde anjevo, Cris, VI/1, Krievci, 2005: 73 83. Beki 2005b Luka Beki, Arheoloki pogled na utvrdu anjevo i crkvu Sv. Trojstva u Visokom. U: Gustav Kuzmi (ur.) Visoko oaza stare hrvatske krijeposti i estitosti, Varadinske Toplice, 2005: 242 251. mr. sc. Luka Beki Summary During 2005, work was carried out on the continuation of research into anjevo fortress, which is in the western part of Kalnik. In the Copper Age, a smallish settlement was founded here (Retz-Gayary Culture, Vinjica type). This settlement was taken over by members of Vuedol Culture. It seems that a settlement also existed here later, in the age of Vinkovci Culture (Early Bronze Age), during which this site was abandoned for quite a long time. The medieval fortress was probably built in the 15th century as burg of the pirani family. In the 16th century it was taken over by the Praskoi family. During the second half 127
Gradie anjevo, pukarnica u bedemu 12 (foto: L. Beki)
of the 16th century it was remodelled into a military fortress for the military border onto the Ottoman Empire. The fort is not mentioned after the mid-17th century, but the nds indicate that it was abandoned and demolished during the rst half of the 18th century. Since then the building material has been either removed or has toppled to the base. The original fort of the 15th century probably had a regular rectangular wall, while in the 16th century it was extended with an irregularly circular rampart that followed the geological features of this craggy peak. As part of this younger rampart, there were at least two circular towers. The remains of residential and storage buildings were found at the highest peak of the fortress, where the excavations are now being carried out. Among the small archaeological nds, there is special interest in parts of military weaponry (tops of crossbow bolts, musket rounds, parts of swords and knives). Also found were a great many potsherds, parts of stove tiles, and animal bones.
Redni broj: 61 Lokalitet: Ivanec Stari grad Naselje: Ivanec Grad/opina: Ivanec Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Na poticaj Grada Ivanca, Institut za arheologiju zapoeo je 1998. arheoloka istraivanja na lokalitetu Stari grad u Ivancu. Istraivanja su nastavljena 1999., 2002. i 2004. godine. Struni voditelj radova bio je dr. sc. Juraj Belaj. Novano su te radove poduprli Ministarstvo kulture, Grad Ivanec te Varadinska upanija. Katel Stari grad u Ivancu nalazio se do sredine prologa stoljea u dananjem sreditu grada Ivanca, u sredinjem
Ivanec Stari grad, laa crkve sv. Ivana (foto: J. Belaj)
parku. Nadograen je ili iznova sagraen sredinom 16. stoljea. Ima vie indicija koje ukazuju na mogunost da je i prije renesansnoga katela u Ivancu postojao vri objekt. Primjerice, godine 1495. kapetan grada Bela Emerik Pernezi izdao je nalog katelanima, a napose sucu i graanima trgovita Ivanec, a 1498. godine Ivan Korvin spomenuo je katelane njegove [tonije: svoje] utvrde Ivanec. Stari grad je mnogo puta bio pregraivan i dograivan. Najstariji dosad poznat siguran spomen Ivanca javlja se relativno kasno, tek u ispravi od 22. lipnja 1396. godine koju je Ivan mlai od Paline, prior jeruzalemskog reda sv. Ivana (odnosno vitekog reda ivanovaca ili hospitalaca), izdao stanovnicima slobodne opine Svetoga Ivana (libera villa Sancti Iohannis). Svakako je i prije 1396. godine postojala crkva (poslije kapela) sv. Ivana Krstitelja, o emu svjedoi i samo ime slobodna opina Svetoga Ivana. Iako se ta crkva ne navodi u popisima upa iz 1334. i 1501. godine, ipak se moe pretpostaviti da je bila upna. Crkva sv. Ivana Krstitelja u povijesnim je dokumentima prvi put oznaena kao upna tek 1574. godine. Tijekom arheolokih istraivanja deniran je tlocrt Staroga grada, nakon to je s velike povrine uklonjen humusni sloj i dio sloja graevinske ute nastao prilikom ruenja i zaravnavanja terena. Otkriveni su ostaci temelja sredinje, etvrtaste, vjerojatno najstarije kule s ouvanim podnim poploenjem. Otkriveni su i ostaci sjeverozapadne poligonalne kule s vie uoenih faza gradnje, temelji jakoga obrambenog zida s ulazom u grad, ostaci sjeveroistone polukrune kule s potpornjacima, ostaci novije kapele sv. Ivana Krstitelja koju su podigli Pethvi krajem 17. st. na mjestu istonoga obrambenog zida, te ostaci zapadnoga i jugozapadnoga stambenog krila katela. Usred dvorita tako koncipiranoga katela nalazila se crkva sv. Ivana Krstitelja, ijem je istraivanju kao najstarijem pronaenom objektu posveena najvea pozornost. Nju je katel vremenom okruio te su je njegovi vlasnici sredinom druge polovine 17. st. dali sruiti. Pretpostavlja se da su utemeljitelji kapele bili prijanji feudalni gospodari toga terena vitezovi ivanovci. Crkva sv. Ivana Krstitelja orijentirana je u smjeru istok-zapad, svetite je etvrtasto, neto ue od broda crkve, s koso postavljenim jakim potpornjacima na istonim uglovima. Iako debljina zidova i temelja varira, uoljivo je da su temelji svetita bitno deblji (prosjeno oko 160 cm) od zidova broda crkve (100 cm). Sjeverno je uz svetite bila prislonjena etvrtasta sakristija. U vrijeme njezine izgradnje svetite crkve bilo je skraeno. Istoni zid sakristije, debljine oko 80 cm, nastavlja se na mlai istoni zid svetita koji je bio prislonjen na stariji deblji zid s njegove unutranje strane. Ispred ulaza u crkvu otkriven je trijem s ostacima stupova i iznimno dobro ouvanim poploenjem. U brodu crkve uoene su dvije faze poploenja: mlaa od opeke poloene na sloj pijeska i starija od kamenih ploa. Stariji je pod u znatnijoj mjeri sauvan, a uoeno je da je u sredini broda jae utonuo. Sauvan je i ulazni prag. Na nekim je mjestima na zidovima djelomice sauvana na buka. Veina nalaza skupljenih u relativno plitkim iskopavanjima na podruju Staroga grada potjee iz kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog doba. Uglavnom su to ulomci keramike, penjaka (mnogih meu njima ukraenih, a potjeu veinom iz doba renesanse), razni metalni predmeti, ulomci obraenog kamena, stakla i ostalo. Pronaeno je vie novca iz 16. stoljea i mlaeg, te brojnih predmeta umjetnikoga obrta, kao to su lule, kljuevi i drugo. Nalazi pronaeni na prostoru crkve sv. Ivana 128
Ivanec Stari grad, spoj lae i svetita crkve sv. Ivana (foto: J. Belaj)
Ivanec Stari grad, svetite crkve sv. Ivana (foto: J. Belaj)
Krstitelja izdvajaju se veom starosti. Na gotiku fazu izgledom upuuju brojni ulomci proliranoga kamenja (npr. nadvoji prozora, pronaen ulomak trijumfalnoga luka, ulomak rebra svoda i ostalo). Zanimljiv je i za sada usamljeni ulomak arhitekture jo iz doba romanike (ulomak kapitela ili baze stupa), to sugerira postojanje nekoga romanikog objekta u neposrednoj okolici, koji je pronaen uzidan dublje u temeljima crkvenoga broda. Na slian nain i ulomak antikoga nadgrobnog spomenika, koji je takoer pronaen kao spolij, ukazuje na nedaleko groblje iz rimskoga vremena, a samim time i onodobnu prometnicu. Veinu sitnijih nalaza ine ulomci keramike, kostiju (ljudskih, ali i ivotinjskih), eljeznih predmeta (veinom avala od ljesova), poneki ulomak obraenog kamena ili stakla te poneka rimska opeka ili tegula. Meu posebnim nalazima najvie je osobitih ulomaka ukraene keramike i obraenih kamenova. Istiu se primjerci kariica sa S-petljom, pektoral relikvijar, ulomak metalnog prstena, eljezne pojasne kope i eljezni no, te uz srednjovjekovnu, sve vei broj ulomaka prapovijesne (kasnobronanodobne i latenske) keramike. Od pronaenih primjeraka novca, kao najstariji izdvaja se pfenig, iskovan u Beu za Alberta II. (1330. 1358.). Posebnu pozornost privlae ulomci keramike ukraeni valovnicom. Vrlo je fragmentirana i jedva da govori o oblicima posuda. Rijetki primjerci s ouvanim obodom, kao i faktura keramike te nain na koji je ukraena valovnicama, upuuju na to da je nastala prije 13. stoljea, a moda je i jo koje stoljee starija. dr. sc. Juraj Belaj Summary With interruptions, archaeological investigations into the burg in Ivanec have been going on since 1998. The remains of the foundations of the square central tower, prob-
ably the oldest, with preserved oor paving, have been found. Also revealed are the remains of the NW polygonal tower, the foundations of a powerful defensive wall with the entrance into the burg, then the remains of the NE semicircular tower with buttresses, and the remains of the more recent chapel of St John the Baptist. The church is oriented west to east, and the chancel is square and somewhat narrower than the nave. Most of the nds stem from the late Middle Ages and modern times. On the whole these are potsherds, stove tiles (most from the Renaissance), various metal items, fragments of worked stone, glass and other items. A good many coins from the 16th century and earlier have been found, as well as numerous items of artistic craft, such as pipes, keys and similar. Finds from the church of St John the Baptist are different from the others because of their greater age. The shapes of numerous fragments of stone mouldings suggest the Gothic. A fragment of the architecture of the early Romanesque (fragment of a capital or base of a column) is very interesting, but is the only one found to date.
Redni broj: 62 Lokalitet: Lonja Gradie Naselje: Matuini Grad/opina: Novi Marof Pravni status: P-1275 Razdoblje: P, A Vrsta radova: probno iskopavanje Od 26. listopada do 2. studenog 2005. na lokalitetu Lonja, juno od sela Matuini, provedeno je pokusno istraivanje radi prikupljanja prvih podataka o nalazitu. Lokalitet je u vie navrata pregledavan od 2000. te su kao povrinski nalazi prikupljene antike opeke i ulomci prapovijesne 129
keramike. Na zapadnom uzvienju nalazita istraene su etiri pokusne sonde ukupne povrine 32 m, a na tri je pozicije na strmoj padini brda djelomice oieno lice kamenog zida radi provjere smjera pruanja. Struna voditeljica istraivanja bila je Marina imek (Gradski muzej Varadin), a istraivanje je bilo uvrteno u godinji plan Gradskog muzeja Varadin. Radove je nancirala Varadinska upanija. Nalazite se prostire na velikom uzvienju izduenom u smjeru istok-zapad. Udomaeni naziv za brdo je Gradie te je kod okolnog stanovnitva jo uvijek iva legenda o velikom gradu koji se tu nalazio i koji je viseim mostom bio povezan s brdom Humak. Humak se nalazi zapadno od Gradia, s druge strane doline Lonje i dananje ceste Brezniki Hum Podrute. Na Humaku su takoer utvreni arheoloki tragovi, no lokalitet do sada nije istraivan. Brdo Gradie ima dva istaknuta vrha: onaj na zapadnom dijelu (nazvan Lonja) visok je 268 m i strmo se uzdie iznad doline rjeice Lonje te istoni vrh visok 288 m (nazvan Gornja Lonja). Vei dio lokaliteta obrastao je umom, mjestimice i gustom ikarom koja je niknula nakon to su zaputene oranice i panjaci. Jedino se prijevojem izmeu dvaju vrhova moe relativno jednostavno prii nalazitu. June, blage padine brda zbog svojeg su poloaja pogodne za naseljavanje. Njihov je smjetaj, dovoljno visok iznad doline kojom prolaze i stara i nova cesta Varadin Zagreb, osiguravao dobru kontrolu i sigurnost. S brda je otvoren pogled i prema sjeveru odakle je mogu pristup. Strma, stjenovita i neprohodna padina prua sigurnost lokalitetu sa zapadne i jugozapadne strane. S istoka je pristup takoer gotovo nemogu jer je istoni vrh Gornja Lonja dubokim klancem odvojen od ostalih brda toga podruja. S Lonje su, zahvaljujui iznimnom stratekom poloaju,
kontrolirani stari prirodni prolazi u podnoju u kojem su se nalazile i antike ceste. Pokusno istraivanje provedeno je na nekoliko pozicija na zapadnom uzvienju lokaliteta jer su prethodni pregledi terena, osobito zimski, ukazivali na mogue ostatke arhitektonskih sklopova. Sondiranje je pokazalo da na sjevernoj padini Lonje postoji kameni zid vezan bukom (smjer I-Z), a mjerenjima tragova u gustoj umi utvrena je njegova duina od cca 50 m. Pretpostavlja se postojanje jo najmanje dvaju paralelnih zidova. Jedan popreni (smjer S-J), vrlo devastiran, otkriven je na padini ispod najvieg platoa. Na tom su mjestu seljaci vadili kamene blokove iz zidova i odvozili ih u podnoje za izgradnju svojih objekata, o emu svjedoi i zaostala hrpa kamene grae pripremljene za odvoz. U sondi III na donjem, istonom platou lokaliteta, neposredno ispod humusa takoer su konstatirani tragovi arhitekture, odnosno deblji sloj buke povrine oko 8 m. S obzirom na relativno malen iskop, taj sloj nije probijen ve e biti istraen predstojeim radovima uz otvaranje vee povrine. U neposrednoj blizini sonde na povrini su naene antike opeke pa e i buka u sondi vjerojatno pripadati antikom objektu. I na viem, zapadnom platou Lonje naziru se tragovi kamenog zida koji se prua uzdu junog ruba zaravni. Sonda, odmaknuta od zida, pokazala je da se na dubini od 30 do 40 cm, ispod sloja humusa i sloja tvrde smee zemlje, nalazi kamena (geoloka) osnova. Prije poetka pokusnog istraivanja, prilikom zadnjih pregleda, odreivanja mjesta za sondiranje i uklanjanja raslinja s povrina, prikupljeno je nekoliko povrinskih nalaza: antike opeke, a posebno su zanimljivi tubuli, antika bronana bula koljenastog tipa te gornji dio staklene antike boce. Nalazi iz sonde I pokazuju da je Lonja bila
Lonja Gradie, poloaj sondi i oienih dijelova zidova (izradio: B. imek)
130
Lonja Gradie, juna strana lokaliteta (foto: B. imek)
Lonja Gradie, dio sjevernog zida (foto: B. imek)
naseljena i u prapovijesti o emu govore ulomci grublje keramike, jedan dekorirani ulomak retz-gayarskih karakteristika te dva jako oteena piramidalna utega. Nalazi su oteeni zbog male dubine i poloaja na padini koja je ranije obraivana, i samo su ostatak nekoga veeg depozita. Vani su jer potvruju i prapovijesnu naseljenost lokaliteta. Osobito zanimljiv nalaz potjee iz sonde IV. Rije je skupnom nalazu eljeznoga antikog orua koji se sastoji od sjekire, tesle, predmeta nalik klinu za kalanje drveta i ulomku alatke za struganje kore. Tri su alatke oteene, pa u vrijeme kada su odloene ili odbaene vie nisu mogle biti u funkciji. S obzirom na poloaj lokaliteta i umu koje su svakako i u vrijeme antike prekrivale okolna brda, nalaz zapravo dopunjuje sliku utvrenoga visinskog naselja. Iako je ukupna istraena povrina relativno mala, ipak su prethodnim pregledima terena i pokusnim sondiranjem prikupljeni podaci na osnovi kojih se moe zakljuiti da je lokalitet Lonja, iznimnog poloaja i konguracije, antiko visinsko utvreno naselje smjeteno na dvama istaknutim vrhovima. Povrina lokaliteta iznosi gotovo 20.000 m. Tragovi kompleksne arhitekture omoguili su djelominu rekonstrukciju razmjetaja i pruanja kamenih zidova, znatno unitenih razgradnjom i odvozom graevinskog materijala u novije vrijeme. Osim arhitektonskih sklopova graenih od kamena vezanog bukom, na Lonji su postojali i objekti graeni od opeke. Neki od njih imali su i sustav za zagrijavanje prostorija. Pretpostavlja se da su se odreene aktivnosti odvijale i izvan utvrenoga kompleksa i to na junim prostranim padinama. Lokalitet je zahvaljujui svojem poloaju i sigurnosti koju je pruao, naseljavan i u prapovijesti krajem eneolitika te vjerojatno u kasno bronano doba. Moda e se buduim istraivanjem dokazati ivot na tome mjestu i tijekom drugih razdoblja. Vrijeme nastanka i propasti antikoga utvrenog naselja za sada se ne moe odrediti na temelju prikupljene arheoloke grae, jer alat za obradu drva nije kronoloki osjetljiv, a koljenaste su bule bile vrlo dugo u upotrebi, iako se najee datiraju u 2. i 3. st. (Koevi 1980, 27). Za sada se moe zakljuiti da je Lonja prvo utvreno visinsko naselje otkriveno sjeverno od planinskog lanca Maceljsko gorje Ivanica Kalniko gorje. To je naseobinski kompleks potpuno razliit od poznatih antikih cjelina na podruju upanije, a to su: Aquae Iasae (Varadinske Toplice), Iovia Botivo (Ludbreg), Aqua Viva (Petrijanec). Taj izniman antiki lokalitet moda bi se mogao usporediti sa slinim nalazitem juno od te prirodne barijere Kuzelinom kod Donje Glavnice. Sve su sonde nakon istraivanja zatrpane. Nastavak istraivanja planira se 2006. godine.
Literatura Koevi 1980 Remza Koevi, Antike bule s podruja Siska, Zagreb, 1980. Marina imek Summary The site of Lonja on the Gradie Hill by the village of Matuini occupies a large area on a hill with two prominent peaks. In its characteristics and location it suggests a hill fort. The site is located on a steep hill above two natural communications: above the valley of the Lonja and the valley of the Lonjica brook, at an exceptionally strategic point, providing excellent refuge as well as control of the natural passes. In this locality traces of complex architecture have been found, very much damaged, mostly by demolition and removal of the construction material in modern times. A test investigation managed partially to reconstruct the basic characteristics of the architectural assemblies deriving from Antiquity. The site, thanks to its position, was inhabited in prehistoric times, in the Aeneolithic and the Later Bronze Age. Prehistoric layers are unfortunately poorly preserved. The beginning and end of life in this ancient settlement cannot be as yet determined with any precision. The nds collected are of ceramics, part of a glass bottle, brick, tools for woodworking, a bronze jointed bula. Archaeological excavation was carried out in 2004 on the area of 250 m. The south-east part of the Roman basilica was investigated, while retaining wall located on a sloping ground with ying buttresses to the west of the forum. The east side of basilica of the height of 2 m was discovered with preserved window openings, and partially preserved discharging window arch, wall paintings in the lower parts of the wall. The east part of the south wall of basilica was investigated which resulted in a discovery of a side door with a doorstep and a doorpost. During the excavation some pottery, a large amount of wall and roof ceramic and stone material was found, while there were also fragments of wall paintings that fell-off the roofs and walls, and some window glazing. During excavation in the area to the west of forum a part of retaining wall situated on the sloping ground and parts of ying buttresses were discovered. In the cave-in layer there were plenty of fragments of pottery dating from the 2nd to the 4th century. 65 pieces of the Roman bronze coins found are worth noting. Preservation restoration works consisted of restoration 131
of the walls of the area to the west of forum, while the winter protection was carried out through the use of protection cover, stirofoam boards and by roong of the walls, oors, staircases and canals which had not been well preserved, and tile lining of the forum.The works on roong over were continued in the second phase, which comprises construction of translucent porch above the basilica. The porch is made of timber girders with cover of lexan.
Redni broj: 63 Lokalitet: Petrijanec Ulica V. Nazora 98 Naselje: Petrijanec Grad/opina: Pravni status zatite: P-1360 Razdoblje: A Vrsta radova: sluajan nalaz Konzervatorski odjel Ministarstva kulture iz Varadina 6. listopada 2005. primio je dojavu o nalasku vree novca u Petrijancu, udaljenom oko 12 km sjeverozapadno od Varadina. Dolaskom na teren utvreno je da su prilikom polaganja kanalizacijskog kolektora radnici tvrtke Varkom iz Varadina kod kunog broja 98 u Ulici V. Nazora, bagerom otkopali rimsku ostavu novca i posua. Ostava je bila ukopana u sterilan sloj pijeska na dubini od oko 2,5 m od dananjeg nivoa ceste. Pronaena je u rubu iskopa i brzom intervencijom radnika Draena Husajine sprijeeno je njeno zatrpavanje. Zbog vrlo dubokog iskopa od 4 m, prije dolaska nadlene arheologinje postavljeni su razupori i time je bilo onemogueno deniranje nivoa ukopa ostave s obzirom na rimski sloj. Na vidljivom dijelu prola nekoliko metara dalje, moglo bi se zakljuiti da rimski sloj poinje na oko 1 m dubine to bi znailo da je ostava bila ukopana na dubinu od oko 1,5 m. Novac i tanjuri dopremljeni su u prostorije Konzervatorskog odjela u Varadinu gdje su izvagani, prebrojeni, razvrstani i dokumentirani. Ostava je dokumentirana tako da je novac razvrstan po carevima i skeniran. Uz voditeljicu radova Mariju iu Vivek, u analizi novca sudjelovali su Hrvoje Kalafati, Tino Lelekovi i Goran Devi. Ostava se sastoji od bronanoga posrebrenog novca (oko 114 kg) i tri srebrna tanjura. Manji tanjur i novac bili su smjeteni u cilindrian drveni recipijent ispod kojeg su se nalazili vei tanjuri jedan na drugom. Veina otisaka cilindrinoga drvenog recipijenta ostala je sauvana u prolu iskopa pa se mogla odrediti njegova veliina. Bio je vi-
Petrijanec, dubina kanala s razuporima (fotoarhiv: KO Varadin).
sok oko 50 i promjera oko 35 cm. Tri srebrna tanjura bila su izvrsno ouvana, no dva vea stradala su u trenutku kada je ostavu zahvatio bager, dok je manji ukraeni tanjur ostao neoteen. Dva su vea tanjura jednakog promjera, s tim da je jedan od njih gotovo potpuno ouvan, dok je drugi u veoj mjeri oteen. Komadi oteenog tanjura skupljeni su i rekonstrukcija e biti mogua. Prvi, vei tanjur krunog je oblika promjera 370 mm i visine 25 mm. Dno je prstenasto, promjera 130 mm. Masa mu je 1436 g, a uz rub je oteen. Drugi, vei tanjur jako je oteen. Promjer mu je 371 mm, visina 25 mm. Dno je prstenasto, promjera 230 mm. Masa mu je oko 1400 g. Takvi tanjuri pruaju malo elemenata za odreivanje vremena i mjesta proizvodnje, no sa sigurnou se moe rei kako nisu mogli biti izraeni prije poetka 3. st. (Popovi 1994: 156). Ukraeni tanjur promjera je 230 mm, visine 25 mm i mase 482 g. U sredinjem dijelu tanjura nalazi se ukras u obliku pravilnoga krunog medaljona promjera 93 mm na kojem je prikazana ena na konju. Oko medaljona kruno je postavljen natpis E P O N A. Epona je izvorno keltska boica konjanitva, a irenjem rimske drave na
Petrijanec, tanjuri (fotoarhiv: KO Varadin).
Petrijanec, otisak drvenog recipijenta (fotoarhiv: KO Varadin).
132
Keune 1907 J. Keune, RE VI, 1, 1907: 228 243. Pahi 1965 S. Pahi, K poteku rimskih cest med Ptujem in Srediem, AV, 15-16, Ljubljana, 1965: 283 320. Popovi 1994 I. Popovi, Poeci lokalne proizvodnje srebrnog posua u Gornjoj Meziji, u: Radionice i kovnice srebra, Beograd, 1994: 145 162. Tomii, ari 1969 . Tomii, I. ari, Istraivanje antike podloge Petrijanca, (izvjetaj o arheolokim istraivanjima), Arhiva AO GMV, Varadin, 1969. Marija ia Vivek
Petrijanec, dio novca iz ostave (fotoarhiv: KO Varadin)..
Summary The Ministry of Cultures Conservation Department in Varadin in October 2005 received information about a nd of a bag of coins in the village of Petrijanec, about 12 km NW of Varadin. An inspection in the eld revealed that during the laying of a sewage collector, at house number 98, Ulica V. Nazora, in the excavation pit left by a bulldozer, a Roman hoard of coins and vessels was found. The hoard consists of silvered bronze coins (about 114 kg), and three silver plates. The hoard contains 27,735 coins. Most of them are in good condition. Of the coins, 24,201 were identied according to the reigns. The hoard includes coins from Gallienus, Saloninus, Macrianus, Claudius II, Aurelian, Severinus, Tacitus, Florianus, Probus, Carus, Magnus Urbicus, Numerian, Carinus, Nigrinus, Julian, Diocletian, Maximian, Constantius I and Galerius. Most in evidence are coins from Emperor Probus (10,567), Diocletian (4,279 coins) and Maximian (2,851). The hoard is made of antonines, some bronze denarii, and the most recent coin is a nummus of Emperor Galerius that dates the hoard to 294 AD.
keltska podruja postaje dio rimskog panteona (Keune 1907, 229 231). Prikazi Epone s paterom i rogom izobilja okvirno se mogu datirati od sredine 2. st. do prijelaza iz 3. u 4. st. (Euskirchen 1993, 635, 636). Ostava sadri 27.735 komada novca. Veina je kovanica u dobrom stanju, ouvanoga posrebrenog sloja s plavo-zelenom patinom, to je omoguilo identikaciju velikog dijela ostave prije konzervacije. Tako je identicirana i po vladarima razvrstana 24.201 kovanica, odnosno 87,26% ostave. Nije identicirano 12,75% novca dijelom zbog neitkosti, a dijelom stoga to je zbog kemijske reakcije dio kovanica zalijepljen u grude. U ostavi je zastupljen novac Galijena, Salonine, Makrijana, Klaudija II., Aurelijana, Severine, Tacita, Florijana, Proba, Kara, Magnije Urbike, Numerijana, Karina, Nigrinijana, Julijana, Dioklecijana, Maksimijana, Konstancija I. i Galerija. Najzastupljeniji je novac cara Proba (10.567 kom.), Dioklecijana (4279 kom.) i Maksimijana (2851 kom.). Ostavu ine antoninijani, nekoliko bronanih denara, a najmlai novac je nummus cara Galerija, koji datira ostavu u 294. godinu. Prvi nalaz iz Petrijanca koji je pobudio pozornost arheologa ostava je zlatnog nakita, posua i novca naena 20. lipnja 1805. (u neposrednoj blizini ostave naene 2005.), dok su prvi arheoloki nalazi zabiljeeni 1797. prilikom gradnje ceste. Od 1805. raste uestalost rimskih nalaza, a od 1870. vode se rasprave o lociranju mansio Aquae Vivae u Petrijanac (Ljubi 1880, 111; Tomii, ari 1969). Prema antikim itinerarima rimsko naselje Aquae Vivae nalazilo bi se na podruju naselja Petrijanec (Pahi 1965). Arheoloka istraivanja 1969. pokazala su da se na podruju Petrijanca nalazilo vee rimsko naselje smjeteno uz rimsku cestu koja je vodila od Petovija do Murse (Tomii, ari 1969). Postojanje termalnog kompleksa pronaenog u arheolokim istraivanjima i ostave rimskog novca iz 1805. nedvojbeno govore o vanosti toga rimskog naselja, a dodatnu potvrdu donosi i ostava naena 2005. godine. Ostava je privremeno pohranjena u Gradskom muzeju u Varadinu do odluke o trajnoj pohrani koju e donijeti Ministarstvo kulture na prijedlog Hrvatskog vijea za kulturna dobra i Hrvatskoga muzejskog vijea. Literatura Euskirchen 1993 M. Euskirchen, Epona, Ber. RGK 74, 1993: 607 850. Ljubi 1880 . Ljubi, Arkeologike crtice iz moga putovanja po njekoih predjelih Podravine i Zagorja god. 1879., VHAD, II/4, Zagreb, 1880.
Redni broj: 64 Lokalitet: Utvrda Paka Naselje: Paka Grad/opina: Novi Marof Pravni status: Z-1094 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervacija Tijekom 2005. nastavljeni su radovi na kasnosrednjovjekovnoj utvrdi Paki koja se od otkria 2001. istrauje svake sezone te se konzerviraju arhitektonske strukture. Na objektu je tijekom svibnja i lipnja provedena 3. faza konzervacije, a tijekom rujna i listopada 4. faza arheolokog istraivanja. Struna je voditeljica istraivanja i konzervacije Marina imek (Gradski muzej Varadin), uz nadzor i konzultacije s Konzervatorskim odjelom u Varadinu; radove su nancirali: Ministarstvo kulture, Varadinska upanija, Grad Novi Marof te sponzori i donatori (Ghetaldus d.d., Varadin; Trgonom d.o.o., Novi Marof; Kaming d.d., Ljubeica; restoran Start Paka; Hrvatske ume umarija Varadin). Istrani i zatitni radovi, ukljuujui i zavrnu prezentaciju lokaliteta koja e tek uslijediti, dio su projekta kojem je cilj da se fortikacija u potpunosti istrai, konzervira i prezentira kao spomenika batina i kao prvi obrambeni objekt u nizu slinih na podruju Varadinske upanije. Do kraja 2005. istraeno je oko 70% objekta, dok je konzervirano oko 60% arhitektonskih struktura. Povrina utvrde unutar obodnog zida iznosi cca 200 m. Za sada 133
nisu poznati pisani izvori o toj utvrdi pa tako nije poznato ni njeno ime. No arhivskim istraivanjima vjerojatno e se ipak prikupiti odreeni povijesni podaci o objektu. Srednjovjekovna kamena fortikacija podignuta je na 310,5 m n.m. na vrhu strmog brda Gradia. Gradie je na jugu prijevojem povezano sa znatno viim brdom koje je prualo zatitu utvrdi, ali se s tog markantnog poloaja moglo i izviati. Iz utvrde su se nadgledali prirodni prolazi dolinama potoka Mostia i Pake koji su povezivali to brdovito podruje s kalnikim krajem na istoku. Fortikacija je nepravilnim esterokutnim tlocrtom prilagoena skuenom prostoru na vrhu i konguraciji terena. Pregradnjom prostora kojega zatvara obodni zid na zapadnom dijelu objekta, izgraena je kula veliine 9x4,5 m, ouvana samo u prizemnom dijelu koji je u potpunosti istraen (od 2002. do 2004.). Prvobitna visina kule ne moe se rekonstruirati, no pretpostavlja se da je imala najmanje dva kata. U sklopu dosadanjih istraivanja obrambenog zida pronaen je i ulaz u utvrdu na sjevernoj strani. Visina ulaza na 130 cm od temeljne stope zida odreena je nalazom kamenog praga in situ. Dok je zapadni dio objekta kula, sredinji i istoni dio unutar obodnih zidova pripada dvoritu koje se istrauje od 2004. g. Pretpostavlja se da su se u dvorinom dijelu nalazili manji drveni pomoni objekti, npr. spremita, radionice i sl. Tijekom istraivanja 2005. uz unutranju stranu sjevernog zida evidentirane su rupe od okomito zabijenih drvenih stupova koje potvruju tu pretpostavku. Osim pomonih drvenih objekata, u dvorinom se dijelu vjerojatno nalazila i cisterna, no ona zasad nije arheoloki potvrena. O nainu gradnje ve je u vie navrata pisano (imek 2005; imek 2005a). irina obodnog zida iznosi 2 m, gradnja je vrlo kvalitetna, to se s obzirom na zabaenost, tlocrtnu jednostavnost i male dimenzije utvrde ne bi oekivalo. Ujednaen nain zidanja i obrade kamenih blokova ukazuje na podizanje objekta u jednom mahu. Budui da pregradni zid nije vezan s obodnim ve samo nalijee na njega, zakljuuje se da zidovi nisu graeni istovremeno ve je najprije podignut (vjerojatno) cijeli obodni zid i tako je osiguran prostor unutar njega, a zatim je graen pregradni zid kule. Od zanimljivih arhitektonskih detalja treba spomenuti kamene konzole na vanjskom platu zapadnog zida, nalaz velikoga ugaonog kamena specine obrade s jastuastim ispupenjima na dvjema plohama, nekoliko rupa od skela na razliitim dijelovima zida, nalaz kamenog praga na ulazu u objekt, vie kamenih blokova s uklesanim rupicama na suprotnim plohama (za podizanje blokova na veu visinu pomou velikih eljeznih klijeta).
Utvrda Paka, tlocrt s oznaenim fazama radova (crte: B. imek)
Tijekom 2005. radovi na Paki provedeni su u dvama navratima: u proljee je konzerviran dio arhitekture koji je istraen u jesen prethodne godine, dok su u jesen nastavljena arheoloka istraivanja. Konzervacija se provodila na dijelu junoga obodnog zida. Graevinski je saniran u duini od cca 10 m. Njegova maksimalna sauvana visina utvrena iskopavanjem iznosila je oko 1,7 m. Meutim, do te je visine bila sauvana samo jezgra zida, dok su oba lica bila znatno devastirana jer su ljepi i vei kameni blokovi jo u novije vrijeme rabljeni za izgradnju objekata u podnoju. Zbog toga je jedan od veih problema upravo pomanjkanje kvalitetnoga graevnog kamena pa se vei blokovi moraju klesati i prilagoavati tijekom konzervacije. Sav kamen iskopan tijekom istraivanja razvrstava se po veliini i deponira na lokalitetu kako bi se upotrijebio u zatitnim radovima. U gradnji jezgre zida kao vezivo se koristi vapnena buka s minimalnim dodatkom cementa, dok su svi dijelovi koji su izloeni djelovanju atmosferskih promjena, a to su tjeme zida i oba lica, konzervirani specijalnim hidraulikim vapnom calx romana. Ve tri godine na lokalitetu se prati stanje zidova konzerviranih obinom vapnenom bukom s malim dodatkom cementa i onih dijelova koji su sanirani hidraulikim vapnom. Razlike u otpornosti na atmosferske promjene oite su, pa e oni dijelovi tjemena zida koji su 2002. g. konzervirani vapnenom bukom, a u meuvremenu su doivjeli oteenja, tijekom sljedee faze konzervacije biti oieni i prekriveni jo jednim slojem kamena i veziva calx romana. Sauvana visina junog zida jo nije poznata, jer otvaranje do temeljne stope slijedi tek nakon zavretka konzervacije gornjeg dijela zida. Prema istom su principu tretirani zapadni i sjeverni zid: zid je najprije temeljito oien od uruenja, iskopan je do prvih dvaju intaktnih redova vanjskog i unutranjeg lica, nakon ega slijedi dokumentiranje stanja, razgradnja svih loih i nekompaktnih dijelova, suho ienje ouvanih vrstih struktura, ispiranje vodom pod pritiskom, gradnja vanjskog i unutranjeg lica, ispunjavanje jezgre, gradnja tjemena pod malim nagibom prema van (radi otjecanja oborinske vode) te zavrno ispunjavanje fuga. Tek u sljedeoj fazi istraivanja, otvaranjem do temeljne stope, denirat e se puna ouvana visina zida. Konzervacija je provedena uz konzultacije s Konzervatorskim odjelom u Varadinu. Graevinske radove izvodili su, ve treu sezonu zaredom, zidari Gradnje Havoji iz Visokog. U jesen 2005. provedena je 4. faza arheolokog istraivanja kojim je obuhvaeno 11 m povrine dvorita, istraeno je 12 m sjevernoga obodnog zida te je deniran esterokutan tlocrt utvrde. Jugoistoni vanjski ugao zida oien je od uruenja radi sanacije temelja koja slijedi u proljee 2006. g. Pretpostavka da su se u dvorinom dijelu nalazili pomoni drveni objekti, prislonjeni uz obrambeni zid, potvrena je istraivanjem 2005. kada su na sjevernom dijelu dvorita u pravilnim razmacima evidentirane rupe od drvenih stupova. U vrijeme istraivanja organizirana je estodnevna kola arheologije za odrasle. Besplatnu kolu pohaala su etiri polaznika koji su upoznati s praktinim radom na terenu, ali i s temama kao to su: toponimi u arheologiji, orijentacija na terenu, itanje topografskih karata, voenje terenske dokumentacije, fotograranje itd. Polaznici su svojim radom znatno pomogli ekipi te pokazali veliko zanimanje pa e se takva vrsta edukacije odraslih nastaviti i tijekom sljedee kampanje. Najvei broj pokretnih nalaza potjee iz dvorinog dijela gdje je uz veliku koliinu kasnosrednjovjekovne kune keramike i 134
Summary This was the fourth season that Varadin City Museum had explored the medieval fort in Paka by Novi Marof. Archaeological investigations are regularly accompanied by conservation works as well. Conservation of part of the southern perimeter wall for a length of 10 m was carried out. The wall is 2 m thick, and it has been conserved up to a height of ca 1.7 m. In conservation the original stone material is used, in conjunction with calx romana, hydraulic lime. In autumn 2005, archaeological investigation of the courtyard section (11 square metres) was carried out about 12 m of the northern wall was investigated, and the SE corner of the perimeter wall was prepared for conservation. Along with many fragments of ordinary household ceramics and a small amount of more luxurious, decorated ceramics, 77 metal items were found (a large number of various kinds of arrows, fastenings, nails, knives, bits, spurs, razors, various buckles, two silver coins, parts of a chain mail shirt, a bronze mace). All the portable material is dated from the 13th to the 15th century, and the features of the construction indicate the dating of objects. The time the fort was put up was conrmed by C14 analysis. The structure was damaged by re, which probably indicates the end of it in the 15th century.
Utvrda Paka, istraivanje dvorinog dijela (foto: B. imek)
mnogo ivotinjskih kostiju ostataka hrane posade, naena i slikana luksuzna keramika, nekoliko sitnih ulomaka staklene ae s apliciranim bradavicama. Meu metalnim predmetima osobito su brojne strelice meu kojima se razlikuje desetak tipova, naene su kope razliitih oblika i veliina, noevi s trnom za nasad, britva, razni avli i okovi, vale, ostruga (tip s kotaiem), zavretak korica za no. Meu nalaze posebne vanosti spadaju: bronani buzdovan, dva hrvatska banovca, kope za odjeu, dijelovi kariaste koulje. Istraivanjem 2005. prikupljeno je 77 metalnih nalaza, a dio je kojih ve podvrgnut konzervaciji. Arheoloka graa pripada razdoblju od 13. do 15. st., a karakteristike arhitekture te analiza C-14 pougljenjenog drva iz kule odreuju upravo 13. st. kao vrijeme podizanja fortikacije. Utvrda je stradala u poaru koji je vjerojatno oznaio i njen kraj u 15. st. Potujui dosadanji nain rada i redoslijed zahvata koji su se tijekom nekoliko sezona pokazali optimalnima, u proljee 2006. provest e se konzervacija sjevernog zida i podzidavanje sanacija unitenog temelja na jugoistonom vanjskom uglu. Tijekom 2-3 sezone projekt Paka istraivanje, konzervacija i prezentacija lokaliteta mogao bi biti priveden kraju. Literatura imek 2005 Marina imek, Lokalitet Paka, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 91 93. imek 2005a Marina imek, A Medieval Fort at Paka, Croatia, Minerva, 5, London, 2005: 48. Marina imek
Redni broj: 65 Lokalitet: Gradski park (Varadinske Toplice) Naselje: Varadinske Toplice Grad/opina: Varadinske Toplice Pravni status: R-721 (povijesna cjelina) Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom lipnja, srpnja, listopada i studenog 2005. provedena su arheoloka istraivanja i zatitni radovi na prostoru zapadno od foruma i u junom dijelu lokaliteta (unutar prostora rimske bazilike i zgrade kupalita) u gradskom parku u Varadinskim Toplicama (struna voditeljica istraivanja: Dorica Nemeth-Ehrlich i Dora Kuan palj iz Arheolokog muzeja u Zagrebu; radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture). Arheoloko istraivanje dio je projekta sustavne zatite i prezentacije kompleksa rimske arhitekture u Varadinskim Toplicama. Kompleks rimske arhitekture nalazi se u donjem dijelu parka (k.. 334/1) na povrini od 6000 m. Sustavnim arheolokim istraivanjima rimskog naselja Aquae Iasae, u parku u Varadinskim Toplicama, koja je od 1953. do 1982. godine provodio Arheoloki muzej u Zagrebu, otkriven je kompleks rimske arhitekture u raznim fazama izgradnje od 1. do 4. st. Tijekom 30 godina arheolokih iskopavanja istraen je kupalini kompleks s bazilikom, te kapitolij sa sjevernim, istonim i junim trijemom, dok su prostor foruma i zapadni trijem ostali veinom neistraeni. Radovi na tom kompleksu obnovljeni su 1990. g., usmjereni ponajprije na konzervatorsko-restauratorske radove istraene rimske arhitekture, ali i na sanaciju specinog okolia (strma padina iznad rimskih hramova i glavni izvor termalne vode na forumu). Svojim smjetajem u dananjem parku, uklopljen u prirodni ambijent, taj kompleks ima idealne uvjete za ureenje arheolokog parka. Svi radovi od 1990. do 2005. godine dio su ukupnog projekta konane muzeoloke prezentacije tog kompleksa. U tu su svrhu 1997. godine 135
Utvrda Paka, zavrni radovi na konzervaciji u sezoni 2005. (foto: B. imek)
izraene i raunalne rekonstrukcije (3D modeli pojedinih dijelova i cijele arhitektonske kompozicije), kako bi postale okosnica muzeoloke prezentacije, uz informativne panoe i logian obilazak s odgovarajuim objanjenjima uz pojedine graevne strukture. Do 1997. izraena je i potrebna projektna dokumentacija, niz nalaza ispitan, sanirana padina iznad hramova te izraen ukupan program radova. Tijekom 1998. izveden je dio konzervatorskih radova te arheoloko istraivanje foruma, kada je otkriven i velik rimski izvorini bazen, veliine 9x12m. Od 1999. do 2002. nastavljeni su zatitni, konzervatorsko-restauratorski i arheoloki radovi na sjevernom dijelu lokaliteta. Sanirane su i izmjetene dananje izvorske instalacije koje su se nalazile na rimskom forumu, te uinjeni interventni zahvati na freskama kupalita. Postavljanje trajne nadstrenice iznad kupalita i bazilike dovreno je 2005. godine te je tako nakon 50 godina zamijenjen neadekvatan privremeni pokrov kojim su bili zatieni zidovi kupalita i bazilike. Trajna nadstrenica postavljena je prije svega radi zatite, ali i prezentacije lokaliteta, te je bila osnovni preduvjet da se zaponu sustavni konzervatorsko-restauratorski radovi na freskama sauvanima na zidovima kupalita i bazilike, a koje su zbog neadekvatnog pokrova godinama bile izloene tetnim uvjetima. Tijekom 2004. i 2005. godine arheoloki je istraen jugoistoni dio bazilike te je tako cijela bazilika prezentirana i obuhvaena sustavom natkrivanja tog prostora. Arheoloki i zatitni radovi izvedeni su tijekom 2005. u junom dijelu lokaliteta: iskopavanje prostora bazilike, zavrni radovi na postavljanju nadstrenice i konzervatorsko-restauratorski radovi na freskama u bazilici i u zgradi rimskog kupalita, dok je na prostoru zapadno od foruma arheoloki istraen sjeverni dio sustava rimskih zidova koji su sluili za podupiranje zapadne padine. 1. Juni dio lokaliteta Tijekom 2005. nastavljeno je arheoloko iskopavanje jugoistonog ugla rimske bazilike radi prezentacije cjelokupnog prostora bazilike veliine 21,5x12,5 m. Iskopavanja su obavljana od 18. listopada do 18. studenog na povrini od cca 100 m, u sloju uruenja krovne opeke i fresaka na podu bazilike. Arheolokim istraivanjima koja su zapoela 2004. godine unutar prostora bazilike istraeni su slojevi sedre do uruenja krovne opeke i fresaka na podu bazilike. Tijekom 2005. godine nastavljeni su radovi na istom prostoru, te je istraen sloj krovne opeke nastao uruavanjem krovita bazilike, a potom je zapoelo podizanje fresaka koje su sa zidova i stropa bazilike pale na pod od crvene buke. Mjestimice su uoeni tragovi gorenja. Freske su se nalazile u nekoliko slojeva, te su podizane pomou gaze i specijalnih reverzibilnih sredstava, a nakon vaenja pohranjene su u kutije s pijeskom. Na mjestima gdje su u potpunosti istraeni slojevi uruenja, oien je pod bazilike, koji je bio iznimno dobro sauvan. Slojevi sedre i uruenja u zonama uz istoni i juni zid bazilike, skidani su samo djelomice kako ne bi bile oteene freske koje su sauvane na zidovima u duini od oko 20 m, a donja su zona sokla crvene i ute boje podijeljena na polja okomitim crnim linijama. Freske su preventivno zatiene, ksirani su rubovi zidnih buka, te je izvedena zatita geotekstilom i pijeskom kako bi se sprijeilo otpadanje fresaka sa zidova i oteenja preostalih fresaka u sloju uruenja iznad poda bazilike. Arheoloki i konzervatorsko-restauratorski radovi na tom prostoru nastavit e se iduih godina. 136
Varadinske Toplice, tlocrt kompleksa rimske arhitekture u gradskom parku (izradio: Studio Kuan)
Tijekom 2005. godine, nakon to je postavljena jedinstvena nadstrenica iznad zgrade rimskog kupalita i bazilike, pristupilo se i konzervatorsko-restauratorskim radovima na freskama koje su sauvane na zidovima. Radove je izvodila Dagmar Dammann diplomirana restauratorica iz Potsdama sa suradnicom (trajali su od 20. lipnja do 23. srpnja i od 24. listopada do 18. studenog 2005.). U zgradi rimskog kupalita radovi su obavljani u prostorijama 1 i 2, a sastojali su se od izrade obruba za zidne buke, saniranja pukotina, privrivanja ulomaka u donjim dijelovima zidnih slikarija te ienja slikanog sloja. Tijekom 2005. izvode se i zavrni radovi na postavljanju nadstrenice: izrada temelja za postavljanje potpornja za lukove, izrada okapnice i upojnog bunara za odvod vode s nadstrenice te izvedba drenae za odvod oborinske vode. Za vrijeme radova organiziran je arheoloki nadzor. Prilikom iskopavanja temelja potpornja i drenae pronaeni su ulomci keramikih posuda i zidne buke, a takoer i dijelovi rimskih zidova te oploenje od opeke. Svi su nalazi dokumentirani i zatieni, a nain izrade i poloaj temelja, okapnice, upojnog bunara i drenae prilagoeni su nalazima. 2. Prostor zapadno od foruma Na prostoru zapadno od foruma istraivanjima od 2001. do 2004. otkriven je monumentalan sustav zidova koji je sluio za zatitu od strme padine. U 2005. istraen je sjeverni dio tog prostora do zapadnoga bonog hrama, povrine 20 m. Iskopavan je sloj uruenja u kojem je pronaeno dosta ulomaka krovnih opeka i kamena lomljenjaka od zidova, neto ulomaka keramike te veliki kameni blokovi (cca 80x100 cm) koji su pripadali zapadnome potpornom zidu. Sloj uruenja
Literatura Kuan palj 1999 D. Kuan palj, Forum rimskog naselja Aquae Iasae njegov razvoj i znaaj tijekom stoljea, HA, 5, Pula, 1999: 109 119. Nemeth-Ehrlich 2004 D. Nemeth-Ehrlich, The wall paintings of the basilica in Aquae Iasae, VIIIe colloque International de l`Association internationale pour la Peniture Murale Antique, Plafonds et votes l` poque antique, Budapest-Veszprem, 2004. Nemeth-Ehrlich, Kuan palj, Kuan 1997 D. NemethEhrlich, D. Kuan palj, I. Kuan, Aquae Iasae-Varadinske Toplice, Vizualizacuja rimske arhitekture (katalog izlobe), Zagreb, 1997. Nemeth-Ehrlich, Kuan palj 2006 D. Nemeth-Ehrlich, D. Kuan palj, Konzervatorsko-restauratorski radovi i zatitna arheoloka istraivanja na antikom kompleksu u Varadinskim Toplicama od 2002. do 2005., Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2006. Viki-Belani, Gorenc 1961 B. Viki-Belani, M. Gorenc, Istraivanja antiknog kupalita u Varadinskim Toplicama od 1956. do 1959., VAMZ, 3/II, Zagreb, 1961: 181 223. Viki-Belani, Gorenc 1980 B. Viki-Belani, M. Gorenc, Varadinske Toplice Aquae Iasae u antiko doba,Varadinske Toplice, 1980. Dorica Nemeth-Ehrlich Dora Kuan-palj Summary During 2005, archaeological and conservation and restoration operations were carried out, in conjunction with operations into roong the bathing part of the complex in the city park in Varadinske Toplice. These operations are part of the project for the systematic rescue and presentation of the Roman architecture complex that constitutes the showcase section of the Roman settlement of Aquae Iasae, consisting of a bath building with a basilica, a stone paved forum with porticoes formed around the thermal spring, and the capitol with temples dedicated to the Capitoline triad. The whole of the complex has an area of 6000 square metres, and contains building phases from the 1st to the 4th century. In 2005, archaeological excavations over an area of 120 square metres were completed. Investigation of the SE corner of the Roman basilica was continued, and also into the system of retaining walls of the slope west of the forum. Within the basilica, research was continued into the layer of roof tiles and the fresco layer. After a single roof span was placed over the building of the Roman spa and the basilica, conservation and restoration works into the frescos preserved on the walls were addressed (these operations were carried out by a graduate restorer from Potsdam, Dagmar Dammann). During excavations into the space to the west of the forum, the northern part of the wall system serving to guard against the steepness of the slope was investigated. Well preserved lower parts of the western retaining wall and a buttress that was built as a component part of the southern wall of the western lateral temple were discovered. In the eastern part of the excavations, a western wall of the Roman drainage channel for the removal of rainwater from the steep slope above the temple was discovered. 137
Varadinske Toplice, prostor zapadno od foruma ugao zapadnoga potpornog zida i sjevernog kontrafora uz juni zid hrama (foto: D. Kuan-palj)
istraen je u cijelosti, a nastao je uruavanjem krovita i zidova na sloj ilovae. Otkriveni su dobro sauvani donji dijelovi zapadnoga potpornog zida i kontrafor koji je graen kao sastavni dio junog zida zapadnoga bonog hrama. Svi su zidovi temeljeni u sloju gline s laporom. U istonom dijelu iskopa otkriven je zapadni zid rimskoga drenanog kanala za odvod oborinske vode sa strme padine iznad hramova. Kanal je ukopan u sloj gline s laporom, a graen je istovremeno sa zapadnom dogradnjom kapitolija i potpornim zidovima. Na svim je nalazima na prostoru foruma i zapadno od foruma (zidovima, podovima, kanalima i sl.) postavljena odgovarajua zimska zatita graevinskim zatitnim pokrivaem. Na posebno osjetljive dijelove koji nisu zatieni privremenom nadstrenicom postavljeni su drveni krovii ili ploe od stiropora, kako bi se sprijeilo smrzavanje i nalazi sauvali do izvoenja potrebnih konzervatorsko-restauratorskih radova.
Varadinske Toplice, freska u uruenju iznad poda bazilike (foto: M. Radigovi)
KRAPINSKO-ZAGORSKA U PA N I J A
66 Lobor MB Gorska 67 Pavlova peina 68 Plemiki grad Vrbovec
138
Krapinsko-zagorska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 66 Lokalitet: Lobor Majka Boja Gorska Naselje: Lobor Grad/opina: Lobor Pravni status: R-0063 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zatitna arheoloka istraivanja na lokalitetu Lobor, Majka Boja Gorska nastavljena su i 2005. godine (prva kampanja provedena je tijekom srpnja i kolovoza, a druga od rujna do prosinca). Istraivanja je proveo Arheoloki zavod Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Voditelj istraivanja i cijelog projekta bio je dr. sc. Kreimir Filipec. Zatitna arheoloka istraivanja kao i konzervacija pronaene arhitekture, provode se u okviru obnove zavjetne kapele Majke Boje Gorske u Loboru, te prezentacije otkrivenih graevina. Ona se provode i u okviru znanstvenog projekta Juna Panonija u 9. i 10. stoljeu. Zatitna arheoloka istraivanja nancirana su sredstvima Ministarstva kulture, Filozofskog fakulteta u Zagrebu odobrenima za provoenje terenske prakse studenata arheologije, te sredstvima Krapinsko-zagorske upanije i Opine Lobor. Zatitnim arheolokim istraivanjima bio je obuhvaen prostor ispred proelja postojee crkve. Tijekom srpnja i kolovoza otkopani su oni dijelovi ispred proelja crkve koji nisu bili obuhvaeni kampanjama 2002. i 2003. godi-
ne. U drugoj kampanji obuhvaen je prostor ispred ulaza u postojeu crkvu i prostor na kojem su stajale dvije prigraene klasicistike kapelice sagraene sredinom 19. stoljea. Kapelice su prije arheolokih iskopavanja demontirane. Jo 2003. godine arheoloki je deniran prostor ispred postojee gotike crkve. Za ove kampanje dopunjena je slika nalazita i potvrene su neke teze postavljene prigodom ranijih faza istraivanja. Potvreno je da je predvorje gotike crkve naknadno prigraeno i to od vrlo loeg materijala. Nepobitno je potvreno da je postojea crkva podignuta na temeljima starije crkve. Ta crkva ima neto drukiju orijentaciju od postojee gotike crkve i ima identinu orijentaciju kao i otkrivena predromanika crkva. Postojea crkva ima vei otklon od idealne orijentacije istok-zapad prema sjeveru. Stoga se na jednom dijelu zidovi te starije crkve poklapaju s temeljima gotike crkve, a na mjestima izlaze izvan njih. To se osobito lijepo moe vidjeti na proelju gotike crkve. Svi spoliji koji su za ove i prolih kampanja izvaeni iz temelja postojee crkve pripadaju zapravo toj starijoj graevini. Ona je gotovo sva, od dna temelja pa do spoja s gotikom crkvom, prepuna spolija iz antikog vremena i spolija koji su pripadali predromanikoj crkvi. Na njenim uglovima nalaze se veliki antiki spoliji ukraeni oralnim motivima. Vrlo slini spoliji pronaeni su u temeljima lezena predromanike crkve. U uglu je pronaen i vei ulomak, vjerojatno dio pluteja, oltarne pregrade predromanike crkve. Taj je komad, kao i velik dio drugih predromanikih ulomaka, nagorio. Naeni su i drugi
Lobor, Majka Boja Gorska, tlocrt cijelog kompleksa
139
to je zvonik loe temeljen. Naime, nije sagraen na stijeni nego iznad prapovijesne jame od stupa. Zvonik je podignut iznad hodnika to spaja starokransku krstionicu sa starokranskom bazilikom. Sjeverni zid hodnika otkriven je na dnu temelja zvonika. U zvoniku su se nalazila dva groba. U grobovima nije bilo nikakvih nalaza, to odgovara horizontu grobova koji se nalaze i s vanjske strane predromanike crkve. Ova su istraivanja pokazala da je starokranska krstionica bila spojena zatvorenim hodnikom sa starokranskom bazilikom, odnosno s predvorjem starokranske bazilike. U baziliku se ulazilo kroz troja vrata koja su se nalazila juno, a vjerojatno i sjeverno od hodnika. Ostaci dovratnika nainjenog od antikog spolija otkriveni su jo prilikom istraivanja 2002. na bonom, sjevernom zidu predvorja. Godine 2003. otkrivena su vrata s june strane na proelju bazilike. Dovratnik je takoer bio sazidan od antikog spolija. Sjeverno od hodnika i krstionice vrlo vjerojatno su se takoer nalazila vrata, budui da je tu otkriven vapneni estrih koji govori u prilog postojanja vrata. Slian estrih pronaen je i ispred vrata koja su se nalazila na sjevernom zidu predvorja, a koja su naknadno zazidana. Jo jedna vrlo vjerojatno kasnoantika graevina naena je ispred starokranske krstionice. Svojim veim dijelom ona izlazi izvan iskopa. Ispod i oko starokranske krstionice pronaeni su ostaci velike graevine u kojoj se nalazi latenska keramika. Naena je i jama s ulomcima kasnobronanodobne i starijeeljeznodobne keramike. Na istraenom prostoru otkriveni su grobovi koji se mogu datirati od 10. pa sve do 19. stoljea. Najstariji sauvani grobovi istodobni su s predromanikom crkvom. Najmlai grob, odnosno grobnica, pripadala je grofu Tomi Kegleviu koji je dao podii spomenute klasicistike kapelice. Dosad je pronaeno oko sedam stotina grobova koji se mogu datirati u 5. i 6. stoljee te od 9. do 19. stoljea. Kako se na malom prostoru nalazi velika koncentracija grobova, vrlo su esta preslojavanja i oteenja grobova. Kosti su nalaene u vrlo loem stanju. Nakon arheolokih istraivanja poele su pripreme za izgradnju konstrukcije kojom e se prekriti starokranska krstionica i cijeli prostor ispred proelja postojee crkve. Ulaz u taj prostor probijen je iz barokne kosturnice koja se nalazi ispod june cinkture. Usporedo s istraivanjima tekla je konzervacija naenih zidova. Ako bude sredstava, arheoloka istraivanja nastavit e se sljedee godine. Literatura Filipec 1999 Kreimir Filipec, Zatitno arheoloko iskopavanje kod svetita Majke Boje Gorske u Loboru, Obavijesti HAD, XXXI/1, Zagreb, 1999: 88 93. Filipec 2002 Kreimir Filipec, Zatitno arheoloko iskopavanje oko svetita Majke Boje Gorske u Loboru 2002, Obavijesti HAD, XXXIV/3, Zagreb, 2002: 119 129. Filipec 2003 Kreimir Filipec, Istraivanje Arheolokog zavoda u Loboru Majka Boja Gorska, Hrvatsko zagorje, IX/2, Krapina, 2003: 251 256. Filipec, ia Vivek 2005 Kreimir Filipec, Marija ia Vivek, Lobor Majka Boja Gorska, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 96 97.
Lobor, Majka Boja Gorska, romanika kustodija (foto: K. Filipec)
Lobor, Majka Boja Gorska, pogled na istraenu arhitekturu (foto: K. Filipec)
ulomci koji su pripadali predromanikoj crkvi. Osobito je zanimljiv dio ambona ukraen dvama grifonima. Iz svega proizlazi da je ta crkva sagraena nakon to je sruena predromanika crkva. Prema grobovima naenima na sruenim zidovima predromanike crkve to se zbilo prije sredine 13. stoljea. Naena romanika kustodija govori kako je ona bila opremljena u vrijeme svog funkcioniranja. Naena je uza sam zid barokne cinkture, odmah u humusnom sloju. Kustodija je sekundarno rabljena kao gornji okvir kanala koji je odvodio kinicu izvan barokne cinkture. Na romanikoj kustodiji, koja je gotovo itava sauvana, nalazi se prikaz kria koji na stranicama ima manje krieve. Na donjem dijelu kria nalaze se dva krila. Kri se nalazi na vrhu trokutastog krunita. Svojom kompozicijom podsjea na jeruzalemski kri. Kustodija vrlo vjerojatno pripada romanikoj crkvi. To je prvi komad kamenog namjetaja koji se moe povezati s treom zidanom zgradom, odnosno s romanikom crkvom. Prema stilskim karakteristikama rije je o kasnoromanikom ulomku. Odmah ispred zida romanike crkve nalazi se zid predromanike crkve. Romanika crkva je reducirana za irinu zida. Zvonik koji je pronaen 2003. dio je predromanike crkve. Zidovi zvonika nastavljaju se na proelni zid predromanike crkve i s njime su organski vezani. Zvonik nije naknadno prigraen kako se mislilo, jer je neto drukije temeljen u odnosu na predromaniku crkvu. Kroza zvonik se ulazi u predromaniku crkvu. Na proelju predromanike crkve nalazila su se dva pojaanja, moda kontrafori, i to jedan s june strane zvonika, a drugi u kutu izmeu zvonika i proelja. Kontrafor s june strane zvonika naknadno je pojaan, vrlo vjerojatno zbog toga
dr. sc. Kreimir Filipec 140
Summary Rescue archaeological excavations in 2005 at the site Lobor Majka Boja Gorska [Our Lady of the Mountain] represented a continuation of earlier research. They were conducted in front of the faade of the existing church, in two places. The space occupied by two appended little Classicist chapels was explored. It was conrmed beyond any doubt that the existing church was erected on the foundations of an earlier Romanesque church. All the spolia taken out of the foundations of this and the earlier campaign belonged to the earlier building. According to the graves found on the toppled walls of the pre-Romanesque church, this church was built before the middle of the 13th century. In the humus stratum, the investigations yielded a Romanesque custodial secondarily used as the upper frame of the channel that led the rainwater outside the Baroque structure. On the Romanesque custodial there is a depiction of a cross that in its composition recalls the cross of Jerusalem. It was determined that the walls of the bell tower were organically related to the faade of the pre-Romanesque church. Through this bell tower went the entrance to the pre-Romanesque church. Two reinforcements were found on the front elevation of the pre-Romanesque church, which were perhaps buttresses, one of them from the south side of the bell tower, one in the corner between bell tower and faade. The buttress on the southern side of the bell tower was subsequently itself reinforced, probably because the bell tower has poor foundations. Inside the bell tower there were two graves, in which there were no nds, corresponding to the horizon of graves outside the pre-Romanesque grave. In the area investigated, graves that could be dated to the period from the 10th all the way to the 19th century were uncovered. So far in all the campaigns conducted, about seven hundred graves have been found, which could be dated to the 5th and 6th, and from the 9th to the 19th centuries. The research showed that the Early Christian baptistery was linked with a closed corridor with the Early Christian basilica, or with the forecourt of the Early Christian basilica. The entry to the basilica was through three doors. They were to the north and south of the corridor determined, and one that was subsequently walled up was in the northern perimeter wall. Another, very probably Late Antiquity building, was found in front of the Early Christian baptistery Below and around the Early Christian baptistery were remains of a large building in which La Tene ware was found. Also found was a pit with Late Bronze Age and Early Iron Age ceramics. After the archaeological investigations, preparations for the conservation and presentation of the site began.
Pavlova peina, ulaz (foto: R. oi)
stijeni od koje su nainjeni breuljci uz june obronke Ivanice. Peina je manjih dimenzija (86 m), sastoji se od jedne manje prostorije i predpiljskog prostora koji je natkriven stijenom. Prostor je zaklonjen od vjetra i kie, te vrlo ugodan za boravak u raznim vremenskim uvjetima. Uz lokalitet tee potok, a u neposrednoj blizini, na udaljenosti od svega 20-ak metara, izvor je pitke vode. Istraivanja su provedena na ukupnoj povrini od 20 m i otkrila su vane nalaze iz raznih arheolokih razdoblja. Meu nalazima su najbrojniji ulomci keramike. Prisutni su ulomci recentne i srednjovjekovne keramike, ali u vrlo malim koliinama. U povrinskim slojevima pronaena su i dva eljezna noa koji vjerojatno pripadaju ranom srednjem vijeku, no bit e poblie detrminirani nakon restauracije. Rimska keramika pronaena je u SJ 001, 003, 008, 009, 022, 023 i vrlo je brojna. Rije je o preteno gruboj kuhinjskoj keramici loncima sive i smee boje s primjesama sitnih zrnaca kvarca, gratiranim loncima s tragovima gorenja s vanjske strane i urezanim ornamentom. Jedan ulomak ruba posude smee boje i mekane fakture jako podsjea na latensku keramiku proizvodnju i vjerojatno je rije o tradiciji kasnog latena u rimsko doba. Takva je keramika esta, a vrlo slini nalazi potjeu i iz spilje Vindije u Hrvatskom zagorju (Tomii 1975). Treba naglasiti da su ulomci vrlo fragmentirani, no pojedini oblici moi e biti rekonstruirani. U SJ 008 pronaeni su, zajedno s desetak ulomaka rimske keramike, dijelovi jedne rimske lampice koja se moe datirati u kraj 1. i poetak 2. stoljea. Osim lampice, i neki ulomci grube kuhinjske keramike upuuju na slini dataciju. Utvreni su i ostaci rimskog vatrita (SJ 023), djelomice unitenog naknadnim slojevima, s neto ulomaka grube keramike. Najbrojnija je 141
Redni broj: 67 Lokalitet: Pavlova peina Naselje: Opina: Lobor Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom 2004. i 2005. godine obavljena su pokusna istraivanja lokaliteta Pavlova peina (voditeljica istraivanja: Rajna oi, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu; radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture). Pavlova peina nalazi se u vapnenakoj
prapovijesna keramika. Veinom je rije o jako fragmentiranim komadima koji se usporedbom s nekoliko veih ukraenih komada mogu datirati u kasno bronano doba (Ha A-Ha B). Od ukrasa se javljaju dvostruki ili trostruki urezani V-motivi na trbuhu posude (dva ulomka), plastina traka s otiscima prsta i ubodi noktom po vrhu ili uz rub posude. U SJ 022 pronaen je ulomak ruba posude licenske keramike ukraen horizontalnom i valovitom sedmorednom trakom. Ukras je vrlo no izveden i pripada ranoj fazi licenske kulture (Markovi 2003). U istom sloju naen je i ulomak metliasto ukraene keramike koji bi takoer mogao pripadati grubljoj licenskoj keramici. Pavlova peina ve je trei peinski lokalitet u Hrvatskom zagorju u kojem su pronaeni tragovi licenske kulture. Do sada su bili poznati nalazi licenske kulture iz Vindije i Velike peine (imek 1975, 1983; Malez 1971). U SJ 022 pronaena je i fragmentirana neukraena bronana igla. Iako je rije samo o ulomku, po svojim dimenzijama i zavoju prije mjesta puknua mogla bi biti rije o igli bule i to bule u obliku violinskoga gudala karakteristine za Br D/Ha A razdoblje. U SJ 010 naen je distalni i medijalni dio sjeiva izraenog na tamnocrvenom ronjaku, dodatno obraenom u alatku na jednom bonom rubu. Kako je SJ 010, osim spomenutog sjeiva, sadravao uglavnom ivotinjske ostatke, pretpostavlja se da je rije o zasad najstarijem utvrenom arheolokom sloju. U slojevima ispod SJ 10 (SJ 11,12,13,14) nije bilo arheolokih nalaza koji bi ih poblie vremenski atribuirali, ali su bili vrlo bogati ivotinjskim ostacima. Ti su slojevi istraeni na vrlo malom prostoru, dodatno ogranienom pojavom stijene, pa e prave granice njihova rasprostiranja, kao i kronoloka pripadnost moi biti utvrene tek daljnjim istraivanjima. U svim slojevima pronaena je vea koliina ivotinjskih ostataka. Preliminarnim analizama utvreni su ostaci svinje, zeca, jelena, divlje i domae make, jazavca, psa, ptica, te ovce i koze. Prema dosad prikupljenim nalazima, nalazi i stratigraja Pavlove peine imaju najblie analogije u gornjim humusnim slojevima Vindije (Vukovi 1949). Prema opisanoj stratigraji holocenskih slojeva Vindije moe se ustvrditi da su Pavlova peina i Vindija bile nastanjivane u istim razdobljima. Slina je situacija i u Velikoj peini na Ravnoj gori (Malez 1967). Literatura Malez 1967 M. Malez, Paleolit Velike peine na Ravnoj gori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ARR, IV-V, Zagreb, 1967: 7 69. Malez 1971 M. Malez, Izvjetaj o kvartargeolokim istraivanjima u 1970. god., Ljetopis JAZU, 75, Zagreb, 1971: 411 424. imek 1975 M. imek, Licenska keramika u Gradskom muzeju Varadin, Godinjak GMV, 5, Varadin, 1975: 13 24. imek 1983 M. imek, Prostor varadinske regije od neolita do rimskog doba u: Varadinski zbornik 1181-1991, JAZU i Skuptina opine Varadin, 1983. Tomii 1975 . Tomii, O rimskim i ranosrednjovjekovnim arheolokim nalazima iz spilje Vindije, Godinjak GMV, 5, Varadin, 1975: 13 24. Vukovi 1949 S. Vukovi, Prethistorijsko nalazite spilje Vindije, u: Historijski zbornik, II, Zagreb, 1949. Rajna oi 142
Summary During 2004 and 2005, test digs were carried out into the Pavlova peina [cave] site. The investigations were conducted over a total area of 20 square metres and revealed important nds from various archaeological periods. Among the nds, most numerous are the fragments of ceramics that can be ascribed to the period of the later Middle Ages, to Antiquity and prehistory. In SJ 008, together with ten fragments of Roman ceramics, parts of a Roman lamp were found that can be dated to the end of the 1st or beginning of the 2nd century. The prehistoric ceramics belong to the Late Bronze Age, and to Licen Culture. The oldest strata contained fragments of chipped stone artefacts and animal bones.
Redni broj: 68 Lokalitet: Plemiki grad Vrbovec Naselje: Klenovec Humski Grad/opina: Hum na Sutli Pravni status: P-1372 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija Godine 2005. Institut za arheologiju nastavio je konzervatorsko-sanacijske radove na sjevernome zidu lokaliteta Plemiki grad Vrbovec u Klenovcu Humskom. Zidarskim su radovima prethodila arheoloka iskopavanja usmjerena na povrine koje je trebalo istraiti kako bi se oslobodio zid (struna voditeljica arheoloko-konzervatorskih istraivanja: mr. sc. Tatjana Tkalec, Institut za arheologiju; radovi nancirani sredstvima Ministarstva kulture, Opine Hum na Sutli i Krapinsko-zagorske upanije). Burg, smjeten na istaknutome brijegu iznad toka rjeice Sutle, bio je vana strateka toka srednjovjekovnoga plemstva. U povijesnim se vrelima spominje u razdoblju od 1267. do 1497. godine. Arheoloko-konzervatorska istraivanja 2005. obavljena su u razdoblju od 29. rujna do 24. listopada. Tijekom prvih deset radnih dana obavljeni su pripremni arheoloki radovi za konzervaciju sjevernog zida burga. Istraena je povrina od 100 m2 (25x4 m) na podruju bedema i sjeverno od bedema, zatim dio povrine istono od istonog dijela bedemskog plata (oko 10 m2) radi deniranja spoja sa sjevernim dijelom, a ujedno je za oko pola metra sniena povrina od 10x2 m (20 m2) du vanjske sjeverozapadne strane godinu dana ranije konzerviranog dijela bedema burga (Tomii, Tkalec 2005a; Tomii, Tkalec 2005b), kako bi se olakala komunikacija i konzervatorski radovi na sjevernome potezu. Na samim uglovima burga (sjeverozapadnom i sjeveroistonom) dosegnuta je dubina iskopa i do 4 m jer je, kako bi se mogao denirati tlocrt burga, bilo potrebno iskopavati sve do zdrave osnove zia koje je na tim dijelovima bilo izuzetno urueni. Tijekom arheolokih pripremnih radova u 10 radnih dana uklonjeno je oko 230 m3 zemlje i ute s kamenjem. Istraivanja su izvoena arheolokom metodom na principu biljeenja svih otkrivenih stratigrafskih jedinica, dokumentiranja nalaza terenskim dnevnikom, nacrtima i crteima, fotodokumentacijom i dokumentacijskim obrascima. Obavljena je nacrtna arhitektonska dokumentacija totalnom geodetskom stanicom.
i na dijelu ouvanoga romanikog lica zida (Tkalec 2005; Tkalec 2006). Nakon arheolokih iskopavanja zapoeta je doprema potrebnog materijala i opreme za konzervatorske radove na burgu (koja je vrlo oteana zbog nepristupanosti i strmine) te ispiranje zida i zidanje. Zidanjem se oponaao nain izvorne gradnje burga. Na sjeveroistonome uglu rekonstrukcijom je predstavljena gotika faza popravka romanikoga burga. Konzervatorski zatitni radovi odvijali su se tijekom deset radnih dana. Konzervirani zid adekvatno je prekriven radi zimske zatite. Literatura Tkalec 2005 Tatjana Tkalec, Izvjee o arheoloko-konzervatorskom istraivanju lokaliteta Plemiki grad Vrbovec (Veliki Gradi, Veliko Gradie u Klenovcu kraj Huma na Sutli) od 29. rujna do 24. listopada 2005. godine, Institut za arheologiju, Zagreb. Tkalec 2006 Tatjana Tkalec, Plemiki grad Vrbovec kraj Klenovca Humskog arheoloko-konzervatorska istraivanja 2005, AIA, II-2006, Zagreb, 2006: 85 89. Tomii et al. 2001 eljko Tomii, Tatjana Tkalec, Marko Dizdar, Daria Lonjak, Veliki Gradi, Veliko Gradie Plemiki grad Vrbovec kraj Huma na Sutli (Stanje istraivanja 2001. godine), Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 253 274. Tomii, Tkalec 2005a eljko Tomii, Tatjana Tkalec, Plemiki grad Vrbovec kraj Klenovca Humskog arheoloko-konzervatorska istraivanja 2004, AIA, I-2005, Zagreb, 2005: 67 72. Tomii, Tkalec 2005b eljko Tomii, Tatjana Tkalec, Plemiki grad Vrbovec, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 98 99. mr. sc. Tatjana Tkalec Summary Systematic archaeological and conservation investigations into Vrbovec castle or burg were continued; this castle is known from historical sources of 1267 to 1497. The archaeological investigation included the northern area of the plateau, outside the connes of the architecture of the medieval castle, in order to free the strong northern wall of the burg and to be able to set about conservation works to it. The wall is 20 m long and 2 m thick. The outer face is constructed of dressed stones laid in relatively regular courses of about 25 cm. The interior of the wall too is built in courses, but irregular stones were used. The courses are bonded with yellow mortar. In the conservation works, the original Romanesque manner of construction was imitated. By conservation to the NE corner of the burg, a Gothic intervention was presented a repair in the early Middle Ages to the original Romanesque wall.
Sjeveroistoni ugao burga nakon arheolokih iskopavanja, pogled sa sjeverozapada (foto: T. Tkalec)
Pronaeni su ulomci penjaka s turnirskim i drugim motivima kakvi su poznati i iz prijanjih istraivanja lokaliteta (Tomii et al. 2001), ulomci keramikih posuda, kovani avli te ivotinjske kosti. Istiu se nalazi obraenih gotikih klesanaca od dovratnika. Iskopavanjem je denirano vanjsko lice sjevernog zida burga. Unutranje lice, kao i sve tri prostorije koje je zid zatvarao, istraeno je u iskopavanjima Instituta 2001. 2003. godine. Zid je graen od pravilnijeg kamena poslaganog u relativno pravilnim redovima visine oko 25 cm, vezanog utom bukom. I ispuna zida graena je u redovima, ali je rabljeno nepravilnije kamenje. Na sjeverozapadnome uglu burga denirana su dva proirenja zida, jedno nie drugoga, koja su sluila kao pojaanja zida burga podignutog na kamenoj litici, a pripadaju istoj, izvornoj fazi gradnje burga. Pliim iskopom prema istoku vie proirenje zida praeno je do kakvih 5 m prije spoja sjevernog i istonog zida. Na tome su mjestu zamijeene neke naknadne intervencije na izvornome romanikom zidu. Ispostavilo se da je izvorni, oito oteen i uruen zid u razdoblju gotike popravljan, pri emu se potpuno negirao nain gradnje i izgled njegova donjeg dijela proirenog u dvije razine. Gotiki su graditelji bijelom vrstom bukom vezivali vee pravilno kamenje i izgradili zid ravna lica. Meutim, i taj se popravljeni dio zida s vremenom uruio te su prilikom arheoloko-konzervatorskih istraivanja pronaeni tek njegovi ostaci. Gotiko krpanje vidljivo je
Pogled sa sjeveroistoka na zid nakon konzervatorskog zahvata (foto: T. Tkalec)
143
GRAD ZAGREB I Z A G R E B A K A U PA N I J A
69 Andautonija - upna livada 70 Autocesta Zagreb Sisak 71 Budinjak nekropola 72 Gladovec Pokupski Gradie 73 Kuzelin
74 Mraclin Rupa 75 Pokupsko, Kravarsko 76 Prozorje crkva Sv. Martina 77 Stari grad Lukavec 78 Stari grad umberak 79 Sv. Kri Brodoveki nekropola
80 Turen Svetojanski 81 Zagreb Gornjogradska gimnazija 82 Zagreb kapela Sv. Dizma 83 Zagreb Matoeva 7 84 Zagreb Park Gri 85 Zagreb Trg Sv. Marka
144
Grad Zagreb i Zagrebaka upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 69 Lokalitet: Andautonija upna livada Naselje: itarjevo Grad/opina: Velika Gorica Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Muzej Turopolja zapoeo je 2000. istraivanja dijela andautonijske gradske etvrti na k.. 100 na junom rubu Gradia, na temelju rezultata provedenoga geozikog ispitivanja (Mui 2000). Kampanja 2005. ograniena je na istono proirenje postojee istrane povrine. Istraivanja na poloaju upna livada provedena su u dvama razdobljima (svibanj i lipanj, te listopad i studeni). Struna voditeljica istraivanja bila je Tatjana Pintari, uz suradnika Ivana Knezovia. Radovi su nancirani sredstvima Grada Velike Gorice, Zagrebake upanije i Ministarstva kulture. Istraivanje je provedeno na istonom dijelu objekta, te juno od njega, na ukupno 75 m podijeljenih u tri kvadranta veliine 5x5 metara. U potpunosti je denirana duina sjevernoga perimetralnog zida objekta (ukupna duina iznosi 24 m), kao i duina istonoga, naknadno sagraenog zida (duine 10 m). Slojevi uruenja s gustom ispunom rimske ute (lomljeni kamen, ulomci opeka i krovne grae) i keramike te slojevi paljevine bili su meusobno odvojeni gotovo sterilnim slojem ilovae koji je kronoloka razdjelnica i rezultat niveliranja unitenog prostora prethodne graevinske faze. U junom dijelu iskopa otkriveni su ostaci zidova, od kojih su ostale sauvane tek temeljne podloge ljunak i sitniji lomljeni kamen povezani bukom. Na razini predzdravice bili su prisutni tragovi gorenja poara koji je (djelomice) unitio ranocarski sloj na tom prostoru (vrijeme druge polovine 1. i poetka 2. st.). Na toj su razini, kao i na razini ispod (zdravica), uoeni ukopi jama i plitkih jaraka, ija je zapuna dala veoma malo usitnjenoga keramikog materijala. Slina je situacija zateena i u prethodnim godinama istraivanja u drugim dijelovima sonde ispod najranijih podnica objekta. Pripremni radovi za drenani sustav U sjevernom dijelu cijele sonde, s obiju strana sjevernoga perimetralnog zida, iskopane su potrebne kosine u nepropusnome glinenom sloju, za ocjeivanje oborinskih voda. U sreditu svakog tako stvorenoga zasebnog prostora izbuena je rupa za postavljanje plastine perforirane cijevi promjera 16 cm za odvodnju oborinskih voda. Rupe su izbuene runim svrdlom promjera 20 cm do propusnoga ljunkovitog sloja. Prosjena dubina tako izbuenih rupa iznosi 2,5 m (od razine zdravice, odnosno od razine na kojoj su raene kosine). Nakon postavljanja cijevi nasut je prvo sloj krupne batude (32 +), a na njega sloj ljunka (frakcija 16 32), dok je u slobodan prostor izmeu cijevi i stijenki izbuenih rupa zasipan sitniji ljunak (frakcija 8 16). Taj zasip sitnog ljunka potreban je da sprijei zapunjenje perforacija cijevi zemljom i pijeskom te da se zadri njihova propusnost. Na taj je nain omoguena odvodnja oborinskih voda (otjecanje kie i otopljenog snijega) i sprijeeno vlaenje sjevernog zida objekta. Iako je potrebno napraviti sveobuhvatnu analizu dokumentacije i pokretnog materijala, zasad se moe zakljuiti da je rije o dvjema osnovnim graevinskim fazama istraivanog objekta. Objekt prve faze, veliine 17x10 m, imao je zidove graene od kamena i ilovae. Zidovi od ilovae bili su obukani s obiju strana, a jedna je prostorija bila u potpu-
itarjevo upna livada, temeljne podloge zidova (foto: T. Pintari)
nosti oslikana. Izgradnja tog objekta datira u prvu polovinu 2. st. Objekt druge faze, proiren i pregraen, veliine 24x13 m, bio je graen od kamena i opeke. Od gotovo svih pregradnih zidova ostale su sauvane temeljne podloge, za koje je djelomice iskoriten graevni materijal ranije faze. Od junog zida objekta sauvan je dio donjeg reda kamena koji je leao na ljunanoj podlozi. Zahvati dogradnje i pregradnje objekta datiraju u 3. st. (u to je vrijeme i dograena istona prostorija novoistraeno istono proirenje). Osim tih dviju osnovnih navedenih faza, postoje jo najmanje dvije meufaze s manje opsenim zahvatima u prostoru. Na kraju sezone 2005. postavljena je zimska zatita lokaliteta koja ukljuuje stiropor, geotekstil (graevnu drenanu tkaninu) i pijesak sve radi spreavanja smrzavanja struktura i njihova oteenja tijekom zimskih mjeseci. Sljedee godine potrebno je provesti zatitne konzervatorsko-restauratorske zahvate na sauvanim strukturama, za to je preduvjet izvedba cjelokupnoga drenanog sustava koji ovisi o projektu muzeoloke prezentacije lokaliteta. Konaan projekt muzeoloke prezentacije bit e izraen u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Zagrebu. Tatjana Pintari Literatura Mui 2000 Branko Mui, Poroilo o geozikalnih raziskavah na lokaciji itarjevo (Andautonija), Ljubljana, 2000. Summary In 2005 an investigation into the eastern part of a structure from Antiquity was carried out, as well as to the south of it, over a total area of 75 square metres divided into three squares, each of 5x5 m. The length of the northern perimeter wall was dened in its entirety, as well as the length of the eastern wall constructed at a later date. On the basis of the investigations to date it can be concluded that there were two basic construction phases of the feature investigated. The rst-phase structure (rst half of the 2nd century), 17x10 m in size, had walls constructed of stone and clay. The second-phase structure (3rd century), enlarged and remodelled, 24x13 m in size, was made of stone and brick. Life in Andautonia came to an end at the end of the 4th century, which was probably the time this building was destroyed. 145
Redni broj: 70 Lokalitet: Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug) Naselje: Grad/opina: Zagreb, Velika Gorica Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: terenski pregled, geozika istraivanja
Na zahtjev investitora Hrvatskih autocesta d.o.o. za provedbom zatitnih arheolokih istraivanja na trasi Autoceste Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug), od prosinca 2004. do travnja 2005. provedena su istraivanja koja prethode arheolokim, odnosno terenski pregled dionice te geozika istraivanja pojedinanih lokaliteta. Koordinacija radova: Tatjana Loli iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Kao podloga za prethodna istraivanja rabljeni su podaci Studije utjecaja na okoli Autoceste Zagreb Sisak, rezultati geomehanikog sondiranja, projektna dokumentacija za izgradnju autoceste, rekticirana aerofotograja u mjerilu 1 : 5000 s ucrtanom trasom budue autoceste te geodetska izmjera dionice s postavljenom osi. Ukupna dionica Jakuevec Velika Gorica (jug), u duini od -1+514,28 do 8+119,00 i irini do 250 m od osi trase autoceste (ua zona ugroenosti), intenzivno je pregledana, a na pojedinim dijelovima izvedene su i manje probne sonde. Rezultat terenskog pregleda bilo je utvrivanje rasprostranjenosti pokretnih arheolokih nalaza na cijeloj istraenoj povrini (podijeljenoj u kvadratnu mreu 10x10 m), vremensko odreenje nalaza, utvrivanje zastupljenosti nalaza s obzirom na vremensku pripadnost te vrste i ukupne povrine lokaliteta (za detalje vidi: Varia, Josip Burmaz). Podaci dobiveni terenskim pregledom odredili su poloaj geozikih istraivanja. Na mjestima gdje je intenzitet pokretnih nalaza bio najvei, te u zonama gdje je pronaen graevinski materijal (uglavnom iz rimskog razdoblja), izvedena su geozika istraivanja radi preciznog odreivanja irenja i rubova lokaliteta, ispitivanja postojanja arhitektonskih sklopova, poetaka pojave nalaza, kraja temelja nalaza arhitekture, utvrivanja negativnih arheolokih struktura. Uz rezultate geomehanikih sondi, geozikalna istraivanja utvrdila su okvirnu kotu kraja kulturnog sloja (za detalje vidi: Varia, Branko Mui). Tako je na temelju prethodnih istraivanja utvreno osam potencijalnih lokaliteta du trase Autoceste Zagreb Sisak, dionice Jakuevec Velika Gorica: vorite Jakuevec (Gornje polje) -0+250,00 do 0+150.00; Lazine 0+330,00 do 0+430,00; Stablie (Velika Mlaka) 1+100,00 do 1+200,00; Ciglenica (Velika Mlaka) 1+600,00 do 2+000,00; vorite Velika Mlaka
Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug), rekticirana aerofotograja s dionicom autoceste i poloajem lokaliteta (izradio: J. Burmaz)
146
(Krajaika) 2+200,00 do 2+400,00; epkovice (Donja Lomnica) 3+600,00 do 3+800,00; epkovica (Gradii) 3+800,00 do 4+500,00 i Okretite Velika Gorica (jug) 7+100,00 do 7+150,00. Glavnina je lokaliteta iz rimskog razdoblja, na mjestima s prapovijesnim supstratom te kontinuitetom u srednji vijek. Po tipu (vrsti) to su uglavnom dijelovi naselja, lokalne ceste i manje nekropole. Taj je rezultat bio i oekivan zbog nekoliko injenica blizina i utjecaj Andautonije, u zoni je rimske mree lokalnih cestovih prometnica i u generalnom smjeru magistralne rimske ceste koja povezuje Panoniju s Norikom i Italijom. Tatjana Loli Literatura Geodetska podloga 2004 Geodetska podloga za autocestu Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug), Zavod za fotogrametriju d.o.o., Zagreb, 2004. Geotehnike podloge 2003 Autocesta Zagreb Sisak, Geotehnike podloge za idejno rjeenje (izradio: Institut graevinarstva Hrvatske), svibanj, 2003. Projektna dokumentacija 2004 Projektna dokumentacija za izgradnju autoceste Zagreb Sisak, Institut graevinarstva Hrvatske, Zagreb, 2003/04. koberne, ell 2003 . koberne, M. ell, Studija utjecaja na okoli autoceste Zagreb Sisak (izradio: Institut graevinarstva Hrvatske), svibanj, 2003. Summary Along the route of the Zagreb to Sisak motorway, the Jakuevec Velika Gorica (south) section, from December 2004 to April 2005 reconnaissance work was carried out prior to actual archaeological work a eld inspection of the section and geophysical investigations of some of the sites. Coordination of the works was by the Conservation Department in Zagreb. The outcome of this survey was the establishment of the distribution of moveable archaeological nds on the whole of the area searched (divided into a 10x10 m square grid), the determination of the time of the nds, the extent to which periods are represented by the nds, the kind and total area of the sites (for more detail see Varia, Josip Burmaz). In the places where there was the highest incidence of moveable nds, and in the zones where building material was found (on the whole from the Roman period), geophysical investigations were carried out for the sake of a more precise determination of the extent and the edges of the sites, testing for the existence of architectural complexes, the beginnings of the appearance of nds, of the end of the foundations of architectural nds, the determination of negative archaeological structures and, together with the results of geomechanical probes, geophysical investigations determined the approximate height of the end of the cultural level (see Varia, Branko Music, for more detail). Most of the sites are from Roman times, in places with a prehistoric substratum and a continuity into the medieval period. In terms of type, they are on the whole parts of settlements, local roads, and small necropolises.
Redni broj: 71 Lokalitet: Budinjak nekropola Naselje: Budinjak Grad/opina: Samobor Pravni status: Z-1584 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno i zatitno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja 2005. provedeno je arheoloko iskopavanje na prapovijesnoj nekropoli pokraj sela Budinjak u umberku (struni voditelj istraivanja bio je elimir koberne). Naselje i grobite pokraj Budinjaka ine jedno od najveih nalazita tog tipa u srednjoj Europi. Tijekom ove sezone istraena je povrina od 278 m. Istraena su ukupno tri tumula: T. 6, T. 18 i oteeni T. 28. Istraen je i dio ravnog terena (sonda A) istono od T. 18 gdje nisu pronaeni grobovi, kao ni u oteenom T. 28. Pronaeno je osam grobova u tumulima 6 i 18, od kojih je jedan, grob 4 u tumulu 6, prije prekopan. Oni su sadravali dijelove haltatske nonje i grobne popudbine hrane i pia, koja je stavljana u keramike posude (posude za pie, tanjuri, alice). Tumul 18 Tijekom istraivanja iskopan je tumul 18 smjeten neposredno juno od puta koji po irini presijeca nekropolu i preko sredine polja povezuje naselja Bratelje i Budinjak. Tumul je bio pravilnog oblika, 8 m, visine 0,60 m. U njemu su pronaena etiri iznimno vrijedna groba s vanim nalazima, dva enska (grobovi 1 i 2) i dva muka (grobovi 3 i 4). Grob 1 Najvii grob u tumulu, orijentacije sjever-jug, duljine 2 m. Materijalne ostatke pronaene u grobu inili su posuda za pie poloena u junom dijelu groba uz noge pokojnice, a 20-ak cm prema sjeveru pronaen je keramiki prljen, najei prilog enske haltatske nonje na budinjakoj nekropoli. Grob 2 Najbogatiji grob pronaen u tumulu bio je poloen u jugoistonom kvadrantu i sadravao je posudu pokraj nogu, keramiki prljen, dvije eljezne narukvice, a na prsima pokojnice nalazila se bronana bula ukraena staklenim perlama i raznim drugim eljeznim nalazima. Da bi taj zanimljiv nalaz bio sauvan, podignut je zajedno sa zemljom te je takav transportiran na restauraciju, stoga ga prije rendgenske i restauratorske intervencije nije mogue u cijelosti determinirati. Sudei prema dosadanjim iskustvima na nekropoli rije je o nalazu koji ponovo donosi neto
Budinjak, dio situacijskog plana nekropole Budinjakome polju s povrinama istraenima 2005. godine
147
Budinjak, istraivanje tumula 18 (foto: M. Gregl)
novo, to jo nije pronaeno na grobitu. Grob 3 Grob orijentacije jugozapad-sjeveroistok smjeten na sjevernom dijelu tumula bio je poprilino oteen korijenjem. Usprkos tomu, naena je neoteena posuda i kameni brus koji govori da je rije o mukom grobu. Grob 4 U sredinjem i najdubljem grobu tumula 18, orijentacije sjever-jug, pronaena je posuda za pie sa alicom kod nogu pokojnika, a na prsima igla. Tumul 6 U tom je tumulu pronaeno vie vrijednih nalaza. Bio je pravilnog oblika, 16 m, i prosjene visine 1 m, premda je s june strane njegova visina iznosila gotovo 1,5 m. U sredini tumula bila je vidljiva uleknina promjera 2 m, koja je ukazivala na prijanje kopanje grobnog humka. Prema iskustvima iz proteklih istraivanja znano je da su pokuaji ranijih iskopavanja (pljakanja) tumula na budinjakoj nekropoli samo djelomice oteivali humak. S obzirom na to da takvih primjera na nalazitu nema mnogo, moe se pretpostaviti da su ona uinjena prije stotinjak godina te da su ubrzo prestala jer se tadanjim nainom iskopavanja nisu mogli prikupiti sauvani materijalni ostaci. U njemu su pronaena etiri iznimno vrijedna i nalazima vana groba. Premda u unitenom grobu 4, osim ulomka drke keramike zdjele, nisu naeni drugi materijalni ostaci, djelomice je sauvana zanimljiva ploa koja je natkrivala grob. Naime, na povrini ploe jasno su vidljive
intervencije u kamenu koje prikazuju dva para oiju, te time sugeriraju da je rije o dvostrukom ukopu u grobnu jamu (dvoje pokojnika bilo je ukopano i u grob 3, drugi arni i u potpunosti sauvan grob tumula 6). Grob 1 Prvi inhumacijski grob u tumulu smjeten je u njegovu junom dijelu i bio je orijentacije istok-zapad, a duljine gotovo tri metra. Rije je o ranohaltatskom enskom grobu s keramikom posudom za pie pokraj nogu pokojnice, keramikim prljenom te eljeznom nakitnom garniturom torkvesom i dvjema narukvicama. Grob 2 Drugi kosturni grob nalazio se u istonom dijelu tumula orijentacije sjeverozapad-jugoistok, takoer duljine gotovo tri metra. Keramika posuda (moda sa alicom, to se zasad ne zna jer je radi lakeg restauriranja podignuta sa zemljom) nalazila se iza nogu, dok je keramika zdjela bila neto sjevernije (30-ak cm), pokraj nogu pokojnika. U visini prsa pronaena je bronana igla (podignuta kao i gotovo svi ostali metalni nalazi u bloku sa zemljom). Premda je bila dosta oteena, no ne toliko da se nee moi rekonstruirati, govori u prilog ranoj dataciji toga mukoga groba. Grob 3 U sreditu grobnog humka nalazila su se dva arna groba pokrivena velikim kamenim ploama. Naalost, od groba 4 nije ostalo mnogo, osim dijelova kamene ploe i ulomka drke keramike zdjele. No zato je arni grob 3 sauvan u cijelosti, u svoj svojoj ljepoti i zanimljivosti. Naime, taj grob nije mogao biti uoen prije ruenja prola, jer se grobna ploa tijekom iskopa u cijelosti nalazila u spoju zapadnog i junog prola, koji su ostavljeni radi biljeenja vertikalne stratigraje samog tumula. Grob je bio prekriven velikom kamenom ploom ispod koje je nakon ienja bila vidljiva grobna jama promjera 50 cm. Nakon to je utvrena horizontalna veliina i oblik grobne jame, grob je oien vertikalno te je na taj nain utvrena dubina jame i dobiven je uvid u cjelokupan presjek i nalaze u jami. Na slici je vidljivo da je grob sadravao dva ukopa (dvojni grob). Ostaci prvog pokojnika poloeni su u grobnu jamu bez are, dok su ostaci gara i kostiju (vjerojatno pokojnice) bili poloeni u veliku aru. Dvostruki ukopi najee sadravaju ukop mukarca i ene (rjee djeteta i ene), a s obzirom da je u garu sa spaljenim kostima poloenima u jami pokraj are pronaena igla, pretpostavlja se da je tu rije o ukopu mukarca, dok su u ari vjerojatno bili ostaci spaljene ene. Za tono utvrivanje pokojnika bit e obavljena osteoloka analiza spaljenih kostiju. Pri iskopavanju budinjakoga grobita svake se godine saznaje neto novo: katkad se to odnosi na naine ukopa, grobnu arhitekturu, konstrukciju samih tumula i uvijek na neki novi nalaz ostataka materijalne kulture kakav u prijanjim istraivanjima nije pronaen. Tijekom iskopavanja pronaeni su nalazi koji e uvelike pridonijeti boljem poznavanju srednjoeuropske haltatske kulture. Pritom valja naglasiti relativno velik broj pronaenih mukih grobova. U ovoj kampanji postotak mukih i enskih grobova iznosio je 50% : 50%, to je rijetkost, jer su u dosadanjim istraivanjima postoci mukih grobova dosezali najvie 20%, a esto i manje (10%). Nalazi bronanih i eljeznih igala u mukim grobovima vrlo su vani za preciznije ralambe ranohaltatskih horizonata. Posebice treba istaknuti i nalaz bule (pektorala?) iz tumula 18 grob 2. Premda ga prije konzervatorske i restauratorske obrade nije mogue u potpunosti opisati i odrediti, jasno je da je rije o jo jednom rijetkom nalazu. Valja spomenuti tumul 148
Budinjak, razmjetaj svih grobova u tumulu 6 nakon ruenja (foto: M. Gregl)
Literatura koberne 1995 elimir koberne, The early Iron age cemetery at Budinjak in the umberak mountains (Northwestern Croatia), Archologisches Korrespondenzblatt 25/3, Verlag des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz, 1995: 291 299. koberne 1997 elimir koberne, Budinjak, gradie in grobie iz stareje elezne dobe, Gorjanci Dolenjski zbornik 1997, Novo mesto, 1997: 92 98. koberne 1999 elimir koberne, Budinjak kneevski tumul (monograja), Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1999: 1 155. koberne 1999 Markus Egg & Urlike Neuhuser & elimir koberne, mit einem Beitrag von Dietrich Anker, Ein Grab mit Schsselhelm aus Budinjak in Kroatien, Jahrb. RGZM 45, Teil 2, Verlag des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz, 1999: 435 472. koberne 2001 elimir koberne, Budinjak in Libna elade istega livarja, (katalog izlobe), Krko, 2001. koberne 2002 elimir koberne, Pregled pretpovijesnih arheolokih istraivanja u umberku, katalog izlobe umberak od prapovijesti do kasne antike, Zagreb, 2002. koberne 2003 elimir koberne, Nalaz neuobiajene vieglave igle s budinjake nekropole, OA, 27, Zagreb, 2003. koberne 2004 elimir koberne, Grupa Budinjak, Ratnici na razmeu Istoka i Zapada Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj (katalog izlobe), Zagreb, 2004. elimir koberne Summary During June and July 2005, archaeological excavations were carried out in the pre-historic necropolis by the village of Budinjak in umberak. The total area excavated came to 278 square metres. Three tumuli were explored: T 6, T 189 and the damaged T 28. Part of the at ground (test A) to the east of T 18 was also investigated, but no graves were found in this area. In tumuli 6 and 18, a total of 8 graves were found, one of which had previously been dug over (grave 4 in tumulus 6). They contained bits of Hallstatt clothing and grave goods food and drink, placed in ceramic ware (drinking vessels, plates, cups). During the excavations of the Budinjak grave site, something new is learned every year: sometimes this relates to the manner of the burials, sometimes to the grave architecture, the construction of the actual tumulus, and nally, there are always some remains of material culture of the kind not found in earlier research.
Budinjak, tumul 6 oieni kosturni grobovi 1 i 2 te arni grob 3 prije otvaranja
6, posebice grob 3. Tijekom viegodinjih iskopavanja rijetko su pronalaeni tumuli u kojima su mijeani arni i kosturni ukopi. Jo su rjei tumuli koji sadre dva arna groba i kosturne grobove (ovo je tek drugi u dosadanjim istraivanjima). Prvi su put u jednoj grobnoj jami naena i dva razliita naina ukopa spaljenih pokojnika (u ari i na dno grobne jame poloen pepeo sa spaljenim pokojnikom). Keramiki pak nalazi svojim oblicima i raznovrsnim nainima ukraavanja takoer ukazuju na svu rasko i vjetinu oblikovanja i ukraavanja starijeeljezodobnih majstora (plastino ukraavanje, udubljivanje i urezivanje) i zajedno s ostalim nalazima ponovo ukazuju na same poetke haltatske kulture (8. st. pr. Kr.), na ranohaltatski horizont koji je na tom nalazitu jedan od najrjeitijih u starijemu eljeznom dobu srednje Europe. Iskapanja su zavrena vraanjem tumula u prvobitno stanje, to iziskuje dodatan radni i nancijski napor, ali je nuno da bi nalazite u svom izvornom obliku svjedoilo o nainu ukopa naih predaka i obogatilo kulturnoturistiku ponudu zagrebake regije. Nalazi iz ove sezone istraivanja bit e odmah i restaurirani. Keramike posude bit e obraene u restauratorskim radionicama muzeja, dok su metalni nalazi ve proslijeeni u restauratorske radionice Rmisch-Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu.
Redni broj: 72 Lokalitet: Gladovec Pokupski Gradie Naselje: Gladovec Pokupski Grad/opina: Pokupsko Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: probno iskopavanje Tijekom kasne jeseni (studeni prosinac) 2005. provedeno je probno arheoloko sondiranje lokaliteta iz dotad nepoznatog razdoblja. Struna voditeljica istraivanja bila je Tatjana Pintari, kustosica iz Muzeja Turopolja. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture i Zagrebake upanije. 149
Budinjak, tumul 6, grob 3 (foto: M. Gregl)
Rije je o vidljivom uzvienju humku ovalnog oblika i veliine cca 25x15 m koji je oko 1 m vii od okolnog prostora, a nalazi se u dnu doline kroz koju protjee potok Donjica (lokalni naziv je Donje Gradie). Lokalitet je smjeten uza stari pjeaki put koji je vodio od Pokupskog prema Kravarskom i dalje prema Velikoj Gorici, a udaljen je oko 500 m zrane linije u smjeru sjeveroistoka od kapele Sv. Trojstva u Gladovcu Pokupskom. Prethodno je na toj lokaciji napravljen digitalni model reljefa (Skelac 2002) i geoziko ispitivanje metodom geoelektrinog kartiranja (Mui 2002). Podruje visokih vrijednosti elektrinog otpora bilo je prostorno ogranieno na uzvienje i znatno se razlikovalo od vrijednosti okolnog prostora, to je upuivalo na vrlo vjerojatan antropogen karakter izmjerenih vrijednosti, a time i na postojanje arheoloki zanimljivih struktura. Budui da je lokalitet zarastao u ikaru unutar mlade ume, bilo je potrebno raskriti i oistiti prostor za probno sondiranje. Uokolo lokaliteta rasprostire se vrlo vlano i movarno zemljite, jedino je sa sjeverne strane probijen umski put na neto vroj ilovai. U neposrednoj blizini (s june strane) tee potok Donjica u koji sa sjevera utjee manji pritok. Na temelju rezultata geozikog ispitivanja odreeni su poloaji za etiri manje istrane sonde S 1 4 (dvije sonde dim. 3x2,5 m te po jedna 3x2 m i 2x2 m) ukupne povrine 25 m. Ispod relativno tankog sloja umskog humusa nalazio se sloj paljevine s usitnjenim i izgorenim ulomcima opeka, grumenjem lijepa, ostacima izgorenog drveta i ulomcima keramike. Pronaeno je i nekoliko eljeznih avala klinova, grlo jedne staklene boice, jedna manja metalna kugla (dio buzdovana?) i okrugla bronana aplika s tragovima drveta na poleini. Ispod tog sloja otkriveni su brojni ukopi jama, rupa od drvenih greda i stupia, polukruni otisci manjih drvenih podupiraa, kao i ukop jarka irine 80-90 cm. Uz rubove tog plitko ukopanog jarka pronaeni su izgoreni ostaci horizontalno poloenih greda. Zapuna svih tih ukopa bila je istovjetna gornjem sloju, a sami su ukopi bili nainjeni u nepropusnoj utoj glini. Prema preliminarnom uvidu, keramiki ulomci pripadaju razdoblju 15.-16. stoljea. S obzirom na vrstu nalaza moe se pretpostaviti da je rije o ostacima unitenog naselja moda manjega gradita ili refugija, iji su objekti bili graeni od drva i zemlje i koji su vjerojatno bili uniteni u poaru i naputeni. Budui da nije naena ni jedna ivotinjska kost, kao ni ostali otpadni materijal, mogue je pretpostaviti da je sondiran dio sluio u nestambene svrhe (moda kao radionica, spremite ili slino). Povrina uzvienja veliine 350-400 m premalena je za smjetaj naselja, ali je mogue da je tek dio vee cjeline (to e eventualno pokazati tek budua istraivanja). Naime, poloaj koji se naziva Gradie prostire se na mnogo veoj povrini u smjeru istoka sve do podnoja Brda (tzv. Gornje Gradie). Nedaleko od te lokacije, na poloaju Levie, navodno je postojala crkva (prema usmenom kazivanju mjetana Gladovca). Na alost, to je podruje danas zasaeno borovom umom, pa nije mogue dobiti konkretniji uvid. Uzimajui u obzir sve navedeno, zasad se moe zakljuiti da je rije o jednoslojnome kasnosrednjovjekovnom lokalitetu iz nemirnih vremena turskih provala u te krajeve te bi se i prestanak ivota na toj lokaciji moda mogao vezati uza snane turske prodore tijekom druge polovine 16. stoljea. Probno sondiranje dalo je pozitivne rezultate. U planu buduih kampanja jest poveanje opsega arheolokih istraivanja, ukljuujui i gornji dio Gradia. 150
Takoer e se pokuati tonije locirati poloaj mogue crkve na poloaju Levie. Literatura Mui 2002 Branko Mui, Izvjetaj o geozikalnim istraivanjima u Pokupskom Gladovcu, Ljubljana, 2002. Skelac 2002 Goran Skelac, Izvjetaj o digitalnom modelu reljefa (DMR) Pokupski Gladovec, Zagreb, 2002. Tatjana Pintari Summary During November and December 2005, archaeological test digs were conducted into a site located on a visibly oval-shaped elevation by Gladovec Pokupski. A smallish amount of moveable material was found (potshards, daub, glass, iron). According to a preliminary look at the ceramic fragments, they belong to the 15th or 16th century. Because of the character of the nds, it can be hypothesised that what is concerned here is the remains of a demolished settlement perhaps a small fortied settlement or refuge, the structures of which were made of wood or earth and that were probably destroyed by re and then abandoned. The test digs yielded positive results. In future campaigns it is planned to extend the scope of the investigations, and to take in the upper part of Gradie.
Redni broj: 73 Lokalitet: Kuzelin Naselje: Glavnica Donja Grad/opina: Zagreb (Sesvete) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U srpnju 2005. Muzej Prigorja nastavio je viegodinja zatitna arheoloka istraivanja lokaliteta Kuzelin na Medvednici iznad Glavnice Donje, sjeverno od Sesveta (voditelj istraivanja dr. sc. Vladimir Sokol; radovi su dio projekta Ministarstva kulture Karolinki horizont na kasnoantikim kastrumima stvaranje Europe, te zatitnih istraivanja u okviru programa Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba). Prostor radova obuhvaao je povrine tzv. gornjega gradinog platoa, a nalazio se uza sam vrh prapovijesno-kasnoantike utvrde na koti 511,01 dravne geodetske karte, s pristupnim kolnim putem kao dijelovima kompleksa. Nastavljeno je istraivanje akropole kastruma, sredinjeg dijela unutranjega povienog platoa elipsastog oblika, kao i sam kastrum, koji je inae sa SI strane omeen kasnoantikim zidom dugim oko 200 m. Tehnika izvedba radova provedena je, kao i prijanjih godina, sustavom kvadranata (10x10) s etiri bloka. Ukupno su istraena, djelomice ili potpuno (ovisno o konguraciji kamenog platoa), tri kvadranta s devet blokova, tj. ukupno 225 m. U najveem dijelu dubina iskopa varirala je uslijed kompaktne stijene kao zdravice, prosjeno oko 30-40 cm. I na tom dijelu stratigraja iskopa bila je bitno poremeena plitkim slojem zemlje prepletenim gustim korijenjem umskog
Kuzelin, rimska eljezna bula, kasno 4. st. (foto: V. Sokol)
pokrova. Na tom sredinjem dijelu gradita nisu otkriveni tragovi arhitekture (zidovi ili podnice kua), a nakon ispiranja kamene podloge obilnim oborinama ni mogui detalji eventualnih onovremenih zahvata u tlu. Na JI dijelu zaravni, na ulazu u kastrum, nastavljeno je dokumentiranje obrambenog zida koji je podignut u kasnoantikom razdoblju iza sredine 4. stoljea. Nalazi pokretne materijalne kulture bili su relativno brojni u dijelovima blokova, osobito prema sreditu platoa. Iz mlaih faza kulture arnih polja pronaena je vea koliina keramikih ulomaka s prolima i bez njih, nekoliko dijelova posuda s turbanastim ili viestruko poligonalno obraenim zavretkom usta, debljim rukama, ukrasom motiva tipane bone vrpce, te vie primjeraka neukraenih proupljenih prljenova od vretena raznih oblika, kao i veih keramikih kolutova. Takoer valja naglasiti nalaz ovalno izduene ploe rvnja za kunu obradu itarica, duine 33 cm, irine 18 cm i debljine u prosjeku 3-4 cm, te nalaz slabo peenog lijepa, glinenog premaza zida od prua na jednoj poziciji, zatim vee koliine kune keramike na dvjema bliskim pozicijama; sve zajedno vjerojatno tragova jedne bronanodobne nastambe s plitkim (kamena podloga) otpadnim jamama. Keltsko-latensko razdoblje bilo je zastupljeno nalazima artefakata sitne materijalne kulture. Najei nalazi na tom lokalitetu 2005. bili su nalazi keramike kasnolatenskog razdoblja, osobito kvalitetne gratne i smee peene s kosim dvostrukim eljastim ukrasom, te one kapljastih rubova posuda, no u protekloj fazi istraivanju pronaena je u neto manjem broju nego prijanjih godina. Najvaniji je arheoloki sloj na Kuzelinu kasnoantiki, 4.-5. st., s pojedinanim novim nalazima artefakata velike seobe
naroda. Najvie otkrivenih nalaza iz tog razdoblja pripada raznovrsnoj keramici: zdjele s debelom olovnom glazurom i zrnjem pijeska te oblikovanim mjestom za izljev, brojni tipoloki ulomci rubova i dijelova trbuha s dnom, crni ulomci sa sitno mljevenim zrncima kvarca, siva i smea kuna keramika. Metalni su nalazi bili tipoloki raznoliki: brojni razliiti eljezni ulomci limova, klinovi i spojnice, eljezni stilus, ivae igle, dijelovi nonje cjelovita eljezna bula s oprugom i lukom. Od alatki pronaen je vei eljezni iljak i olovni prljen. Oruje je bilo zastupljeno viestrukim novim nalazima deltoidnih punokovinskih vrhova strijela 4./5. st., dio i bojno rabljeni (iskrivljenja udarcima u stijene), u trima standardiziranim veliinama (Kuzelin I, II, III), zatim uskih iljaka, takoer kvadratnog presjeka, za probijanje ianog oklopa sve kasnog 4. st., jo jedan bolje ouvan etverokraki iljak za podmetanje pod konjska kopita, kao i odlomljen donji dio vee (bojne?) sjekire. Nov nalaz hunske strelice i drugih rabljenih primjeraka ratne opreme, vano je svjedoanstvo sukoba dijelova dviju rimskih vojski, Teodozijeve i Magna Maksima u ljeto (srpanj-kolovoz) 388. nakon bitke kod Siska, kada je Maksim bio prisiljen na uzmak u Ptuj, gdje se odigrala druga bitka u kojoj je izgubio ivot. U iskopima je otkriveno petnaestak rimskih bronanih kovanica veinom iz druge polovine 4. stoljea. Nakon zavretka radova zatrpan je dio blokova bez tragova arhitekture, odnosno pripremljen za konzervaciju i prezentaciju arheolokog parka. Predloena je povrina od cca 2 ha, koja bi se mogla predstaviti javnosti, uz potrebnu dogradnju poljsko-umske ceste. Literatura Sokol 1986 V. Sokol, Podruje sjeverozapadne Hrvatske u razdoblju izmeu 400. i 800. godine (velika seoba naroda), 40 godina arheolokih istraivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Koprivnica, 1986: 55 59, 85, 87, 112. Sokol 1994 V. Sokol, Das sptantike Kastrum auf dem Kuzelin bei Donja Glavnica, AV, 45, Ljubljana, 1994: 199 205. Sokol 1996 V. Sokol, Doba izmeu antike i ranoga srednjega vijeka na podruju Zagreba, Starohrvatska spomenika batina Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa, Zagreb, 1996: 43 49. Sokol 1997 V. Sokol, Northwestern Croatia in the Late Roman Period, AV, 48, Ljubljana, 1997: 219 226. Sokol 1998 V. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, Sesvete Zagreb, 1998. Sokol 2001 V. Sokol, Neue Latnfunde aus der Umgebung von Zagreb (Croatia), Instrumentum, no13, Montagnac, 2001. Sokol 2003 V. Sokol, Arheoloki lokaliteti na podruju Sesvetskog Prigorja, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Sv. Ivan Zelina, Zagreb, 2003: 199 210. dr. sc. Vladimir Sokol Summary In July 2005, the Prigorje Museum implemented a sequel to the several-year-long rescue archaeological investigations into the site of Kuzelin, on Medvednica to the north of Sesvete. Quite a large number of potsherds from the Urneld Culture were found. Among other nds, an ovally extended 151
Kuzelin, hunska eljezna strelica, kasno 4. st. (foto: V. Sokol)
slab, 33 x 18 cm, of a quern for the home grinding of grain stands out. Also found were the remains of slightly red daub. The other nds are the remains of a Bronze Age dwelling, with shallow refuse pits. The Celtic La Tene period is represented by nds of artefacts of minor material culture. Most often found were potshards of the late La Tene period. The most important archaeological layer in Kuzelin is that of Late Antiquity (4th 5th century), with some occasional later nds of artefacts from the migrations of the peoples. Most of the nds discovered from this period are composed of various kinds of ceramics. Metal nds were varied in type: various iron fragments of sheeting, wedges and buckles, an iron stylus, sewing needles, parts of clothing (an iron bula with spring and arc). As for tools, a large iron awl, and a lead weight were discovered. Weaponry was represented by arrowheads of the 4th/5th century. A new nd of a Hun arrow and other used items of military materiel is an important testimony to the ghting of two Roman armies, that of Theodosius and of Magnus Maximus in summer 288 after the battle by Sisak.
Redni broj: 74 Lokalitet: Mraclin Rupa Naselje: Mraclin Grad/opina: Velika Gorica Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje U srpnju 2003. dobivena je usmena obavijest od Stjepana Cvetka iz Mraclina, da se na lokaciji Rupa, u vlasnitvu Milivoja i Mladena Kosa, izvode zemljani radovi. Ta je lokacija otprije poznata na osnovi terenskog pregleda Muzeja Turopolja, kada je registrirana trasa rimske dravne ceste Emona Siscija te nekoliko humaka u neposrednoj blizini ceste. U dogovoru s vlasnikom zemljita odlueno je da se arheoloki istrae ostaci triju grobnih humaka u kojima su nalazi neposredno ugroeni, te su i osigurana sredstva za njihovo istraivanje. Istraivanje je obavljeno u ljeto i jesen 2003. U neposrednoj blizini je preostao neistraen jo jedan, najvei humak, oznaen kao tumul br. 4. Za 2005. planirano je arheoloko istraivanje tog humka, koje je provedeno krajem studenog i tijekom prosinca. Iskopavanje su vodile dvije diplomirane arheologinje (Vesna Zmai i Lea ataj) i ekipa radnika, pod nadzorom kustosa Muzeja Turopolja, dipl. arheologa Tatjane Pintari i Ivana Knezovia. Istraivanje je nancirano sredstvima Ministarstva kulture, Zagrebaka upanija i Grada Velike Gorice. Prije poetka iskopavanja, geodetski su snimljene etiri toke ime je dobiven pravilan kvadrat stranica 20 m koji omeuje tumul krunog oblika. Povrina tumula podijeljena je na kvadrante veliine 5x5 m (ukupno 16 kvadranata). Od esnaest iskolenih kvadranata, otvorena su dva kvadranta veliine 5x5 m, ukupno 50 m. Rije je o kvadrantima C3 i D3 koji se sputaju od najvie toke tumula (apsolutna visina 103,66 m n.m.) prema njegovu sjevernom rubu. Sav iskop obavljen je runo. Nakon skidanja povrinskog sloja humusa i trave, pojavio se sloj gline u kojem je pronaeno nekoliko ulomaka keramike. Najvaniji su nalaz zacijelo sitne perle od plave staklene paste. Pronaeno ih je 28 na 152
Mraclin Rupa, staklene perle iz tumula 4 (fototeka: Muzej Turopolja)
apsolutnoj visini od 103,04 m (relativna dubina cca 0,6 m) uz neto gara i ulomak posude (dno). Mogue je da je rije o poremeenome paljevinskom grobu. Taj se nalaz pojavio uz sam rub istraivanih kvadranata, tako da nije iskljueno da se ostatak perlica (koje su vjerojatno bile nanizane u ogrlicu) nalazi u susjednim kvadrantima C2 i D2 koji ove godine nisu istraivani. Uz juni ugao kvadranta C3 pronaen je (na aps. visini 102,72 m) mogu temelj zida od lomljene cigle (SJ 4) irok tridesetak centimetara, koji se prua u smjeru sjeveroistok-jugozapad. On se dalje nastavlja u neistraen kvadrant B3 pa e tek kasnija istraivanja otkriti tonu ulogu te graevinske strukture. Najnia toka iskopanih kvadranata jest 102,61 m. Na najvioj toki tumula relativna visina iskopanog kvadranta iznosi oko 1 m, a na njegovu najniem dijelu oko 70 cm. Iako zasad o tome nema potvrde u nalazima, taj je humak zasigurno bio rabljen za ukopavanje, kao i tri grobna humka istraena 2003. nedaleko od njega. Datirati se moe prema istraenim grobnim humcima, tj. u 1.-2. stoljee. Istraivanja na tumulu broj 4 nastavak su arheolokih iskopavanja iz 2003. godine kada su u neposrednoj blizini istraena tri tumula manje veliine, oko 200 m zapadnije. Ta skupina tumula nalazila se uz nekadanju rimsku cestu koja je spajala Ljubljanu (antika Emona) i Sisak (Siscia). Tri prethodno istraena grobna humka pruila su brojne podatke o nainu pokapanja lokalnog stanovnitva koje se nalo pod utjecajem rimske kulture i naina ivota u tom novoosvojenom rimskom prostoru u 1. i 2. st. Lea ataj Ivan Knezovi Tatjana Pintari Summary During November and December 2005, a burial mound at Mraclin, the Rupa site, was investigated archaeo-
logically. An area of 50 square metres was investigated, which comes to about one eighth of the total area of the mound. Some moveable nds were unearthed, including a small amount of potshards and several items of small glass beads. In the southern corner of the test a smallish structure of broken bricks was revealed, perhaps the foundation of a wall. Traces of cremation grave units were not found. The investigations into this tumulus were a continuation of the archaeological excavations of 2003 when three small tumuli in the immediate vicinity were investigated. This investigation provided important data about the way the local population was buried, which was impacted by Roman culture and way of life in this newly-won Roman area in the 1st and 2nd centuries.
Povoljan poloaj za naseljavanje, june padine prema Kupi, Cerje Pokupsko (fototeka: Muzej Turopolja)
Redni broj: 75 Lokalitet: Pokupsko (opina), Kravarsko (opina) Naselje: Grad/opina: Pokupsko, Kravarsko Pravni status: Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje Projekt zatitnoga sustavnog terenskog pregleda na podruju opina Pokupsko i Kravarsko pokrenut je radi registriranja arheolokih lokaliteta tog podruja i njihove odgovarajue zatite. Prvi dio projekta obavljen je 2003. i 2004., kada je pregledano podruje oko sela Donji Hruevec, Hotnja, Gladovec Pokupski, Strezoj, Roenica, Opatija, Kravarsko, Gornji Hruevec, Gladovec Kravarski, estak Brdo, Zguri Brdo i Cvetni Brdo. Za 2005. planiran je nastavak terenskog pregleda, s namjerom pristupanja daljnjem sustavnom pregledu terena na podruju obiju opina zapadno od glavne prometnice. Uz te zadatke, namjera je bila provjera podataka i rezultata pregleda iz dviju prethodnih godina, s obzirom na mogue izmjene uvjeta na terenu (vegetacija, obraenost). Terenski pregled obavljen je od 24. studenog do 16. prosinca 2005. godine. Projekt je nanciran sredstvima Zagrebake upanije. Voditelji projekta bili su kustosi arheolozi Muzeja Turopolja Tatjana Pintari i Ivan Knezovi. Nastavku terenskog pregleda pristupilo se nakon priprema (priprema topografskih karata u mjerilu 1 : 5000 i 1 : 50.000, opreme i relevantne literature, utvrivanja ruta terenskog pregleda, priprema suradnika). Nakon priprema pregledano je podruja zapadno od glavne ceste, koje je bilo u manjoj mjeri obuhvaeno u prethodnim dvjema godinama terenskog pregleda. Znatno su dopunjeni podaci za podruje oko Opatije i Gornjeg Hruevca. Na tom su prostoru terenskim pregledom obuhvaeni i novi predjeli oko Kravarskog, Pokupskog, Novog Brda, akanca i Cerja Pokupskog. Kao to je bilo planirano, pregledom su ponovno obuhvaena i neka podruja iz terenskog pregleda 2003. i 2004., da bi se provjerili prijanji rezultati i zatvorile neke prostorne cjeline te upotpunila ukupna slika prostora. Juni dijelovi opine Pokupsko uz Kupu jo uvijek nisu obuhvaeni terenskim pregledom zbog opasnosti od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Terenskim pregledom pronaena je prilino mala koliina arheolokog materijala: ulomci keramike i lijepa. Pronaeni materijal
uglavnom pripada kasnosrednjovjekovnom i novovjekovnom razdoblju. Ponovo je potvreno da su najpovoljniji poloaji za naseljavanje ocjedite padine ili vrhovi bregova. Osobito su pogodne june padine i breuljci iznad potoka Kravarica kod Kravarskog i Novog Brda, june padine breuljaka kod Cerja Pokupskog i nekoliko poloaja kod Opatije. Ponovno je pregledan dio trase rimske ceste od Kravarskog prema rijeci Kupi, koji je uoen terenskim pregledom 2004. i otprije poznat u literaturi (Klemenc 1938). Osobita pozornost posveena je dionicama toga cestovnog smjera izmeu Kravarskog i Gornjeg Hruevca, juno od estak brda, izmeu Zguri Brda i Cerja Pokupskog te dalje juno od Cerja prema Lijevom Degoju. Na tim dionicama moguu trasu rimske ceste danas slijede umski putovi koji svojim osobinama (nagib, irina) upuuju na kvalitetnije planiranje trase i izvedbu koja je i danas vidljiva u prostoru. Ivan Knezovi Tatjana Pintari Literatura Klemenc 1938 Josip Klemenc, Archaeologische Karte von Jugoslavien: Blatt Zagreb, Beograd: F. Pelikan, 1938.
Sadanji umski put izmeu Kravarskog i Gornjeg Hruevca vjerojatna trasa rimske ceste (fototeka: Muzej Turopolja)
153
Summary A systematic eld review of parts of the municipalities of Pokupsko and Kravarsko was completed in the period from November to December 2005, continuing the project started in 2003, the aim being systematically to register the archaeological localities of this area and to provide them appropriate protection. In these three years the whole of the land in the area of the two municipalities to the east of the main Velika Gorica Pokupsko road has been examined. In the last campaign, the emphasis of the examination was placed on the area to the west of the road, around Kravarsko, Pokupsko, Novo Brdo, estak Brdo, akanec and Cerje Pokupsko. A small amount of moveable archaeological material, potshards and daub was found. The course of the Roman road from Kravarsko to the Kupa River was re-examined, having been observed during the eld review of 2004.
od okolnih ravnica. Voditelj istraivanja u kampanji 2005. bio je dr. sc. Juraj Belaj. Najstariji vidljivi nadzemni ostaci graevine potjeu iz sredine 16. stoljea (Horvat 1972, 9). Crkva je poslije vie puta pregraivana i dograivana. Jednobrodna je, s neto uim, danas trostrano zavrenim svetitem. Sa zapadne strane dozidan joj je zvonik. Dananje je stanje ruevina crkve iznimno loe. Intenzivnije je istraivano svetite crkve i njezina okolica te istoni kutovi lae i prostor juno od nje. Otkriveni su tragovi vie faza gradnje i dogradnje crkve sv. Martina. Dominantna je gotika faza crkve s potpornjacima. Vidljivo je da je ona barem djelomice sjela na starije temelje crkve. Pronaeno je vie od stotinu grobova razliitih stupnjeva ouvanosti i razliitih orijentacija te pokojnika razliitih dobi. Zbog meusobnih odnosa grobova i njihova odnosa prema arhitekturi, mogue je utvrditi vie faza ukopavanja na lokalitetu. U dosadanjim je istraivanjima evidentirano 735 stratigrafskih jedinica. Uglavnom su to grobovi i drugi ukopi i zapune, slojevi, te razne kamene strukture (zidovi, podnice). Prikupljeno je 507 vreica nalaza (veinom sitnijih ulomaka keramike, avala, poneto stakla, proliranog kamenja i dr.), a 220 nalaza izdvojeno je kao posebni nalazi. Meu njima ima najvie razliitih metalnih nalaza, primjerice dijelova odjee (poput puceta, kopi, pribadaa, ukrasa za glavu, potkova za izme, niti upletenih u tkanine i dr.), vie primjeraka novca (primjerak slavonskog banovca kovanog izmeu 1310. i 1316. godine, novac iz vremena kraljeva igmunda, Matijaa II., Ferdinanda II. i dr.), kriia, medaljica i drugih privjesaka. Pronaen je i jedan vrh strelice, mikrolit (sitna kremena alatka), vie prstenova te ulomak kariice sa S-petljom zasada najstariji srednjovjekovni nalaz koji najvjerojatnije potjee iz 11. ili 12. stoljea. Osobito su zanimljivi mali privjesci simbola muke
Redni broj: 76 Lokalitet: Prozorje crkva sv. Martina Naselje: Prozorje Grad/opina: Dugo Selo Pravni status: P-1660 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Sustavna arheoloko-konzervatorska istraivanja srednjovjekovne crkve sv. Martina na Prozorju pokraj Dugoga Sela Institut za arheologiju provodi od 2002. godine. Crkva se nalazi na vrhu djelomice obzidanoga breuljka u selu Prozorje kod Dugog Sela. Prosjena nadmorska visina lokaliteta jest 203-204 m, to ga ini stotinjak metara viim
Sv. Martin, tlocrt crkve s oznaenim sondama iz 2005. (izradila: A. Kudeli)
154
ing of the church were found. A Gothic phase including buttresses is dominant. It can be seen that it was at least in part placed upon the older foundations of the church. During 2005, 76 graves of various degrees of preservation and different orientations were explored. Because of the interrelationships of the graves and their relationships with the architecture, it is possible to distinguish several phases of interment at this site. On the whole there are modern nds from the graves (mainly from the 17th and 18th centuries), but there are increasing numbers of interesting medieval nds from the disturbed strata (for example a Slavonian banovac from the time of Ban Stjepan IV Baboni, a grave slab with an incised sword and buckler from the turn of the 13th and 14th centuries, a little link with an S loop).
Redni broj: 77 Lokalitet: Stari grad Lukavec Naselje: Lukavec Grad/opina: Velika Gorica Pravni status: Z-1722 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U sklopu zatitnih radova na dvorcu Lukavcu 2005. provedena je i kampanja arheolokih istraivanja. Njoj su prethodile kampanje 2000. 2002. (Loli, Bedenko 2000; 2001; 2002), kojima je potvreno postojanje drvenog wasserburga iz 15.-17. st. Tijekom radova 2005. istraena je povrina od cca 82 m, s prosjenom relativnom dubinom od 1,5 do 1,8 m. Radove je nanciralo Ministarstvo kulture. Istraivake radove vodio je Ivan Knezovi, kustos arheoloke zbirke iz Muzeja Turopolja. Strunu ekipu inile su jo arheologinje Vesna Zmai i Lea ataj, te crtaica Matilda Marijanovi. Radove na iskopu obavljali su tienici udruge Reto centar.
Sv. Martin, sekundarno uporabljena nadgrobna ploa in situ (foto: J. Belaj)
Kristove, pronaeni uz perlice u jednome grobu u svetitu. Rijedak je to i zanimljiv nalaz i u europskim okvirima, a ini se da su djelo nekoga junonjemakog majstora nastali krajem 17. stoljea. Nadalje, brojni su nalazi keramike, zatim perlica (veinom vjerojatno od krunica poloenih s pokojnicima u grobove), prolirana kamenja, stakla i tragova tkanine. Tijekom istraivanja prikupljeno je 780 vreica uzoraka, ponajprije kosti, uzoraka buke s temelja i zidova te uzoraka pojedinih slojeva i zapuna, drva, ugljena i dr. Do sada je istraeno 107 grobova, razliitih stupnjeva ouvanosti i razliitih orijentacija te pokojnika razliitih dobi. Mnogi su grobovi pronaeni vie-manje oteeni mlaim ukopima (esto drugih grobova). Zbog meusobnih odnosa grobova i njihova odnosa prema arhitekturi, mogue je utvrditi vie faza ukopavanja na lokalitetu. Nalazi su u grobovima rijetki, no meu njima ima vrlo zanimljivih. Nerijetko su u zapunama pronaeni ulomci keramike (ukljuujui i nekoliko ulomaka rimske keramike), kostiju i dr. dr. sc. Juraj Belaj Summary Rescue archaeological and conservation investigations into the medieval church of Sv. Martin na Prozorju close by Dugo Selo have been conducted since 2002. The oldest parts of the ruins of the church derive from the 16th century, but the titular or patron was a feature of the area from at least the beginning of the 13th century. The chancel and its surrounds and the eastern corners of the nave and the area south of it were investigated more vigorously. Traces of several phases of the building and rebuild-
Stari grad Lukavec plan poloaja sondi 2005. godine
155
Palisada i kosnici u sondama S1 i S3 (foto: I. Knezovi)
Istraivanjima iz 2000. i 2001. na ulaznoj strani dvorca otkriveni su ostaci drvenih palisada i iljatih kosnika koji su zajedno inili obrambeni pojas staroga grada. Takoer su otkriveni ostaci konstrukcije prilaznoga drvenog mosta, dio kojeg je vjerojatno bio podizan. U kampanji 2002. otkriveni su drveni ostaci unutranjega stambenog dijela staroga grada Lukavca. Kampanja arheolokih istraivanja kod dvorca Lukavca trajala je od 12. listopada do 22. studenog 2005. Cilj istraivanja bio je utvrditi postojanje drvenih struktura uz SZ i JZ bedem grada Lukavca. Osim toga, plan je bio istraiti prilazni nasip koji vodi od dananje ceste D. Lomnica Lukavec prema starom gradu. Pretpostavljalo se da se ispod sadanjeg nasipa nalaze ostaci nekadanjeg prilaznog mosta, to su potvrivali neki pisani i slikovni izvori. Tijekom arheolokih radova uz bedeme staroga grada otvorene su tri istrane sonde. Dvije sonde (S1 i S3, dimenzija 6x4 m) otvorene su uza sjeverozapadni, a jedna (S2, dim. 4x4 m) uz jugozapadni bedem. Sonde su odmaknute 1 m od bedema te 1,5 m od ugaonih kula staroga grada. Ukupna povrina tih sondi bila je 66 m. U sondama S1 i S3 na apsolutnoj visini od cca 110,50 m nadmorske visine (oko 2,5 m relativne dubine od ulaznog praga dvorca) otkriveni su okomito zabijeni drveni trupci,
vjerojatno dio obrambene palisade nekadanjega drvenoga grada koji je prethodio dananjem zidanom dvorcu sagraenom poetkom 18. st. Trupci promjera izmeu 10 i 20 cm polukruno su ili pravokutno obraeni i zabijeni u glinast zdravini sloj. Smjer pruanja palisade jest sjever-jug, te sa smjerom palisade otkopane 2000. i 2001. zatvara pravi kut. S vanjske strane palisade otkriveni su iljati kosnici na relativnoj dubini od 2,60 do 2,80 m od kote praga dvorca (apsolutna visina 110 109,80 m n.m.). Popreno na smjer kosnika u objema sondama otkriveno je nekoliko horizontalnih greda koje su vjerojatno bile u funkciji podupiraa i uvrivaa palisada i kosnika. U sondi S3 s vanjske strane kosnika otkriveno je jo nekoliko okomito zabijenih drvenih trupaca koji su bili potpornji kosnicima ili mogu nov pojas palisade. Unutar palisade u S3 otkrivene su horizontalno poloene grede i daske oteene gorenjem. Ti ostaci ve pripadaju unutranjim strukturama nekadanjega drvenoga grada, smjetenima neposredno uz obrambeni pojas. U sondi S2, povrine 18 m, uz JZ bedem takoer su otkriveni ostaci obrambene palisade i kosnika te poprene grede za uvrivanje. Smjer pruanja palisade i kosnika tu je zapad-istok, okomito na palisadu iz S1 i S3, a usporedno s palisadom otkopanom u istraivanjima 2000. i 2001. god. Palisade su pronaene na relativnoj dubini od 3 do 3,30, a kosnici od 3,30 do 3,50 m od kote praga dvorca. U svim trima sondama kosnici i palisade pokazuju blago odstupanje od smjera dananjih zidanih bedema, to potvruje rezultate arheolokih istraivanja iz 2000. i 2001. kada je takoer uoeno to odstupanje. Velik problem prilikom istraivanja bio je prodor podzemne vode na apsolutnoj visini od cca 110 m n.m. Osim tih drvenih struktura, pronaena je vea koliina ulomaka keramikih posuda, manja koliina staklenih ulomaka i neto metalnih predmeta. Pronaeno je i nekoliko zanimljivih nalaza, poput kovanog novca, eljeznog koplja, nekoliko keramikih penjaka i dviju kamenih topovskih kugli. Od dananje ceste D. Lomnica Lukavec do staroga grada preko zamuljenog jarka vodi prilazni nasip dugaak cca 20 m. Uz istoni rub tog nasipa otvoren je istrani rov duine cca 20, irine 0,8 m i relativne dubine od 1,5 do 1,8 m. U tom rovu pronaena su dva zidana stupa (pilona) te jo niz okomito zabijenih drvenih trupaca. Prilikom iskopavanja toga istranog rova pronaena je manja koliina keramikih i staklenih ulomaka. Prodor vode iz jarka i tu je bio velik problem. Piloni su otkriveni na dijelu nasipa blieg dvorcu. Zidani su opekom, tlocrtnih dimenzija 1,4x0,8 m. Sauvani su do visine od oko 1,3 m. Nekoliko drvenih, okomito zabijenih trupaca otkopano je u blizini zidanih pilona. Vei broj drvenih trupaca otkriven je u dijelu kontrolnog rova blieg dananjoj cesti. Svojim poloajem u liniji upuuju na to da su bili nosai drvenoga prilaznog mosta. Zidani su piloni vjerojatno bili potpornji mosta izgraenog poslije, koji se nastavljao na zemljani nasip. Postoji mogunost da su zidani piloni bili potpornji dijelu drvenog mosta koji se veim dijelom oslanjao na drvene stupove. Zidani ostaci mosta pripadaju vjerojatno 18. ili 19. st., tj. funkcionirali su kao dio prijelaza za zidani grad Lukavec. Drveni piloni su vjerojatno stariji, iz 16. i 17. st. Drvene su strukture u sondama S1, S2 i S3 prije zatrpavanja radi zatite prekrivene slojem netkanoga drenanoga geotekstila. Prilikom zatrpavanja sanirana je stara septika 156
Topovska kugla (15.-16. st.) i penjak (18. st.) (foto: I. Knezovi)
jama u kutu bedema i zapadne kule kod sonde S3. Izvaena je stara betonska konstrukcija jame te je zapunjena nepropusnom glinastom zemljom. Radovi na prilaznom nasipu obuhvatili su, osim zatite, i sanaciju kolnog prilaza. Zidani piloni pokriveni su graevinskom PVC folijom te prekriveni zemljom. Istrani rov zatrpan je glinastom zemljom do 2/3 dubine. Gornja treina zasuta je tucanim kamenom, te je tako ponovo ureen kolni prilaz. Istraivanjima 2005. utvreno je postojanje obrambenih palisada i kosnika drvenoga grada Lukavca uza SZ i JZ bedem dananjeg dvorca. Temeljitije je utvrena struktura i nain gradnje obrambenog pojasa drvenog wasserburga te je upotpunjena slika poznavanja ukupne forme drvenoga grada. Na mjestu dananjega prilaznog nasipa potvreno je postojanje prilaznog mosta graenog od drva i opeke. Iskopani pokretni materijal moe se primarno datirati u razdoblje od 15. do 19. st. Drveni ostaci staroga grada takoer potjeu iz razdoblja 15. 17. st., kada je taj wasserburg bio sagraen i obnavljan radi obrane od Turaka. Poetkom 18. st. zamijenjen je dananjim zidanim gradom Lukavcem. Daljnja istraivanja, osobito uz JI bedem grada i ugaone kule, dat e potpunije podatke o cijelom obrambenom perimetru drvenog wasserburga. Ivan Knezovi Literatura Laszowski 1910 Emilij Laszowski, Povijest Plemenite opine Turopolja, pretisak 1995., Zagreb Loli 2003 Tatjana Loli, Lukavec: Zatitna arheoloka istraivanja, u: Lukavec katalog izlobe, Velika Gorica, 2003. Loli, Bedenko 2000 Tatjana Loli, Greta Bedenko, Dvorac Lukavec: Obnova dvorca zatitna arheoloka istraivanja 2000. god. (preliminarni izvjetaj), Zagreb, 2000. Loli, Bedenko 2001 Tatjana Loli, Greta Bedenko, Dvorac Lukavec: Obnova dvorca zatitna arheoloka istraivanja 2001. god. (preliminarni izvjetaj), Zagreb, 2001. Loli, Bedenko 2002 Tatjana Loli, Greta Bedenko, Dvorac Lukavec: Obnova dvorca zatitna arheoloka istraivanja 2002. god. (preliminarni izvjetaj), Zagreb, 2002. Summary During October and November 2005, rescue archaeological excavations were carried out at the castle of Lukavec. In earlier investigations, the wooden remains of the defensive zone of the castle and parts of the internal residential part had been found. In the 2005 investigations an area of 82 square metres was excavated down to an average depth of 1.5 to 1.8 m. In three test digs along by the ramparts of the castle the remains of a wooden palisade and braces were found. An investigative trench was opened up at the approach causeway, in which the remains of wooden and masonry construction of a one-time bridge were found. Moveable material (potsherds, glass and a few metal objects) can primarily be dated to the 15th to 19th centuries. The wood remains of the castle also derive from the 15th-17th centuries, when this moated castle was built and restored. At the beginning of the 18th century it was superseded by the current masonry-built Castle Lukavec.
Redni broj: 78 Lokalitet: Stari grad umberak Naselje: umberak Grad/opina: umberak Pravni status: P-766 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Radovi na Starom gradu umberku u 2005. obuhvatili su arheoloko iskopavanje junoga gradskog bedema. Radove je vodio vii savjetnik konzervator Damjan Lapajne, prof. arheologije, autor konzervatorske dokumentacije te via savjetnica konzervatorica Tatjana Loli, dipl. arheologinja, izvoa radova: Ingor, graevinski obrt iz Karlovca. Radove je nanciralo Ministarstvo kulture. Stari grad umberak nastao je krajem 12. stoljea i nalazi se duboko u umberakom gorju (k.. 137, k.o. umberak) na uzvisini od 500 m. U povijesnim izvorima prvi se put spominje kao posjed korukog vojvode Majnharda 1249. godine. Godine 1265. u ispravama vojvode Spanheima navodi se ime Engelberta umberakog (de Sicherberg in Carinthia) koji je zaetnik umberake loze plemia iz Kostanjevice. Od poetka 14. stoljea gradom umberkom vie ne upravljaju plemii umberaki, ve su prava dodjeljivana raznim drugim obiteljima. Tako gradom tijekom 14. stoljea upravljaju Babonii i vojvoda Henrik Goriko-Tirolski. U 15. stoljeu plemii umberaki ponovno upravljaju gradom, no do kraja stoljea su toliko osiromaili da je poetkom 16. stoljea kralj Maksimilijan I. grad i posjede dao na upravljanje ljubljanskom biskupu Kritofu Rauberju, a zatim 1505. Nikoli Semeniu. Godine 1543. dolazi u posjed Jana Pichlerja koji je poeo organizirano doseljavati uskoke. Doseljavanje uskoka znailo je kraj gospodstva umberka. Grad se naputa jer strateki vie ne odgovara obrani i gradi se nov grad, sjedite umberakih kapetana. Godine 1296., uz utvreni grad, u opisu papinskih desetina navodi se upa Sv. Kria umberak. Zapadno uz grad pronaena je razmjerno velika crkvena graevina to potvruje navode iz papinskih desetina. Sagraena je na uzvisini na 500 m, na kraju sastava dviju dolina rijeke Kupine. Sastoji se od platoa okruenog jarkom elipsoidnog oblika, brani-kule, gradskoga obrambe-
Stari grad umberak, tlocrt istraenog dijela (izradila: T. Loli)
157
Literatura Demo . Demo, Determinacija novca (rukopis) Kos 1997 D. Kos, Gradovi, dvorci i plemstvo med Korko in Gorjanci do konca srednjeg veka, Dolenjski zbornik, Novo mesto, 1997: 120 121. Lapajne 1996 D. Lapajne, Spomenika batina umberka, umberak, Batina i izazovi budunosti, 1996: 23 56. Mahovi G. Mahovi, Stari grad umberak, Obrada sitnog materijala diplomski rad (rukopis) Damjan Lapajne Summary
Juni bedem i brani-kula (foto: Z. Bogdanovi)
nog zida i izvana sagraene crkve. Juna padina platoa podzidana je vrstim kamenim zidom. Stilski je tipian romaniki utvreni grad, nainom zidanja i prostornim rasporedom. Arheoloko-konzervatorski radovi zapoeli su 1988. godine i do sada je otkopana crkva, brani-kula i juni dio obrambenog bedema s glavnim ulaznim vratima. Konzervatorski radovi obavljeni su na temeljima crkve i brani-kule. Djelomice je rekonstruirana brani-kula do visine prvog kata s rekonstrukcijom ulaznih vrata, prema naenim graevinskim elementima. Arheoloki nalazi iskopani su u brani-kuli i sastoje se od keramikih i metalnih predmeta. Sav materijal konzerviran je i obraen u diplomskom radu Gordane Mahovi, obranjenom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radovima 2005., koji su obuhvatili arheoloko iskopavanje junoga gradskog bedema, otkrivena su glavna ulazna vrata u grad. Nalaze se istono od brani-kule i vode u prostrano gradsko dvorite. Na istonom kraju junog zida, s vanjske strane uza sam zid, naen je pojas sagraen od vapnenog premaza. Prema svemu predstavlja vanjsku ophodnju uza zid. Obrambeni zid pravilno je zidan u romanikom slogu s izravnanjima nakon dvaju redova kamena. Izvedeni radovi pridonijeli su prezentaciji grada prema njegovoj ukupnosti i prepoznatljivosti. Ve i takvim parcijalnim prikazom prezentira nezaobilazno mjesto u umberakoj kulturno-povijesnoj batini.
Works in 2005 comprehended the archaeological excavation of the southern castle wall of the castle of umberak. The main entry gate into the castle was found, lying to the east of the defensive tower. On the eastern end of the southern wall, outside, alongside the very wall, a zone consisting of lime coating was found. The defensive wall is built in a regular way in Romanesque style and is evened up after two stone courses. The works carried out contributed to the presentation of the castle, which has accordingly become an essential sight of the umberak cultural heritage.
Redni broj: 79 Lokalitet: Sveti Kri Brdoveki nekropola Tursko groblje Naselje: Sveti Kri Brdoveki Grad/opina: Marija Gorica Pravni status: Z-1136 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno i zatitno iskopavanje Tijekom svibnja i lipnja 2005. godine provedeno je arheoloko iskopavanje na pretpovijesnoj nekropoli na poloaju Tursko groblje pokraj sela Sveti Kri Brdoveki (struni voditelj istraivanja bio je elimir koberne). Istraivanje tog nalazita rezultat je suradnje Muzeja Brdovec i Muzeja grada Zagreba. U ovoj sezoni radova istraena je povrina od 46 m2. Sveti Kri Brdoveki jest selo brijeg na nadmorskoj visini od 310 m, a nalazi se 30 km zapadno od Zagreba, nedaleko od hrvatsko-slovenske granice, neposredno iznad ua rijeke Sutle u Savu. Odatle se najbolje motri, pa stoga i kontrolira irok i vaan prostor Breikih vrata, suenoga dijela savske doline koja se iz Slovenije iri prema Zagrebu i dalje prema istoku. Prvo probno sondiranje provedeno je u neposrednoj blizini crkve, jo 80-ih godina 20. stoljea. Tom su prilikom pronaeni arhitektonski ostaci crkve koja je prvobitno i imala oblik kria. Ispod kasnosrednjovjekovnih grobova pronaeni su ulomci haltatskih posuda. Kasnijim sondiranjima pronaeno je naselje koje zauzima iri prostor na vrhu brijega koji dominira dolinama rijeka Save i Sutle. S triju strana okrueno je prirodnim strminama, dok je sa sjeverne, pristupanije strane, opasano dvama redovima zemljanih bedema. Taj vaan strateki i komunikacijski 158
Juni bedem i ophod od vapnenog premaza (estrih) (foto: Z. Bogdanovi)
vor izravno vizualno kontaktira s velikim eljeznodobnim naseljima Kosovac iznad Bregane, Velike Malence, marjeta i Libna. Ukupna povrina naseobinskoga kompleksa prema dosadanjim saznanjima iznosi oko 40.000 m2. Istono od naselja nalazi se zaravan i padina Tursko groblje, poloaj koji je svojim toponimom i sluajnim fragmentarnim keramikim nalazima upuivao na mjesto nekropole. Tijekom listopada 2001. istraen je vaan konjaniki grob. Meu brojnim iznimnim grobnim nalazima, posebno se istie bronana kaciga koja je svojim oblikom rijedak i unikatan nalaz, pa je prema nalazitu nazvana kacigom tipa Sv. Kri. Tijekom 2005. istraene su dvije probne sonde, prva na sjevernom dijelu njive Viktora Jakovine, a druga u njezinu junom dijelu. Nastavljen je pokuaj ubiciranja podruja rasprostiranja nekropole. U junoj sondi (sonda B) veliine 10x1 m, nisu pronaeni nikakvi materijalni ostaci, to zasad ukazuje na to da se nekropola nije irila prema jugu padine. Sonda A, u sjevernom dijelu parcele, zahvatila je etiri groba od kojih su dva istraena u cijelosti, a dva djelomice. Naime, pri istraivanju te nekropole prisutno je nekoliko problema. Prvi, moda i najvei, jest taj to je teren na kojem se nalazi grobite lagano klizite, tako da su tijekom iskopavanja grobne cjeline poprilino razvuene i teko je u horizontalnoj stratigraji uoiti grobne jame. Zbog klizanja zemlje nalazi su esto poremeeni i po dubini (vertikalnoj stratigraji). Klizanje zemlje glavni je uzrok poremeenosti grobnih cjelina, no ne i jedini. Drugi je problem rigolanje zemljita. Tijekom stoljea na tim je junim padinama saena vinova loza i teren je rigolan te je povremeno i na taj nain dolazilo do oteenja nalaza. Trei je sastav zemlje. Kao i na nekim drugim nalazitima, kisela je zemlja svojim kemijskim sastavom prouzroila osjetna oteenja na materijalu, a osobito na osteolokim ostacima pokojnika. U veini sluajeva kosti ili nisu pronaene ili je pronaena samo
pokoja, osim u sluajevima kada je zbog klizanja zemljita dolo do mijeanja pjeskovitog lapora i ilovae. U tim su sluajevima ostaci kostura ouvaniji. Istraivanje sonde A (12x3 m) zapoeto je juno od sonde koja je iskopana 2003. godine, otprilike 1,5 metar zapadno od ograde Adama Tursana, vlasnika zemljita na kojem je 2001. godine iskopan konjaniki grob s kacigom. Tijekom iskopavanja pronaeni su ostaci etiriju grobova. Dva su u cijelosti otkopana (grobovi 1 i 4), dok se za preostale pretpostavlja da se ire izvan podruja obuhvaena sondanim istraivanjima, osim ako par kopalja pripada grobu 2, grobu s bulom, to e biti utvreno sljedee godine kada se na tom mjestu planira proirenje sonde do ograde A. Tursana, ime e biti utvreno je li rije o jo jednom ukopu. Naime, poloaj kopalja okrenutih u smjeru bule doputa mogunost da pripadaju drugoj grobnoj cjelini. Isto vrijedi i za grob 3 (grob s prljenom i staklenim perlama) u kojem je pronaen relativno intaktan i sauvan dio kostura, mjesto koje takoer mora biti proireno kako bi se zaokruio grobni nalaz. Grob 1 Grob se nalazio u jugozapadnom kutu sonde A. U njemu je pronaeno vie keramikih posuda za koje se moe rei da su u dosadanjim iskopavanjima na nalazitu najbolje ouvani ostaci keramike. Rije je o najmanje etirima posudama uz koje su u grobu pronaeni i metalni nalazi koplje i rombina pojasna kopa, nalazi koji ukazuju na muki grob. Grob 2 U tom grobu, osim slabo ouvanih ulomaka keramike, pronaen je i vaan nalaz samostrelne bule. Da bi se taj zanimljiv nalaz sauvao, podignut je zajedno sa zemljom te je takav transportiran na restauraciju, stoga ga prije rendgenske i restauratorske intervencije nije mogue u cijelosti determinirati. Djelomice je ouvan i kostur, poglavito kosti lubanje, no zbog spominjanih problema one su razvuene u duljini jednog metra. Nedaleko od mandibule, u smjeru zapada, pronaena su i dva iznimna
Pogled s istoka na haltatsko naselje (oko crkve) i poloaj Tursko groblje na kojem se nalazi nekropola (strelicom oznaen poloaj sondiranja 2005.)
159
Kasnohaltatski stakleni nakit iz groba 3
primjerka kasnohaltatskih kopalja, no pripadaju li ona istom grobu bit e utvreno sljedee godine. Grob 3 Najsjeverniji grob u sondi A, samo je polovino istraen jer se nastavljao u istoni prol sonde, pa e on biti obraen u proirenjima planiranima sljedee godine. To je svakako potrebito uiniti i jer je rije o enskom grobu u kojem su pronaeni ulomci posude, keramiki prljen i zanimljive staklene perlice ukraene plastinim ukrasima. Grob 4 Grob smjeten neposredno uz grob 1 u jugozapadnom dijelu sonde, nalazio se neto sjeverozapadnije i neznatno dublje, oko 20 cm nie negoli grob 1. U njemu je uz ostale pronaen veoma zanimljiv nalaz koji je, da bi bio sauvan, podignut zajedno sa zemljom te je takav transportiran na restauraciju, stoga ga prije rendgenske i restauratorske intervencije nije mogue u cijelosti determinirati. Rije je o eljeznim ploicama spajanima malim nitnama i najvjerojatnije su dio oklopa s odjee. Svakako su rijedak nalaz ija se restauracija s nestrpljenjem iekuje. Osim tog nalaza, u grobu su pronaeni i eljezna igla, eljezno koplje, vjerojatno i eljezni no, kameni brus i keramika. Na temelju dosadanjih istraivanja nekropole nije mogue donijeti zakljuke o nainima ukopa na nekropoli Tursko groblje, ve su iznesena neka zapaanja. Ne moe se iskljuiti da su na mjestu nekropole postojali tumuli promjera veeg od 20 m, jer su unato intenzivnoj obradi zemlje na lokalitetu jo i danas vidljiva blaga uzvienja na njivama. Iskopavanje konjanikoga groba bilo je ogranieno na veliinu postojeeg iskopa i premda je sam grob istraen u cijelosti, pitanje postojanja grobne
arhitekture tumula i odnosa prema drugim grobovima ostaje otvoreno. Otkrie nekropole na Sv. Kriu veoma je vano i u irem kontekstu poznavanja haltatske kulture na tom podruju. To se odnosi na prazninu, odnosno nepoznavanje naina ukopa tog vremena u podruju sjeverno od rijeka Kupe i Save. Jedina je iznimka nekropola Budinjak u umberku, koja zahvaljujui suvremeno dokumentiranim grobnim cjelinama i nainima ukopa, upotpunjuje spoznaje o naseljenosti i materijalnoj kulturi jednoga ueg prostora unutar haltatske kulture grupe Budinjak, na prostoru izmeu Kupe, Krke i Save. ira istraivanja te nekropole trebala bi pojasniti naine ukopa i dati nove nalaze i spoznaje o haltatskoj kulturi sjeverozapadne Hrvatske, tim vie to su jedini poznati grobni zatvoreni nalazi 6. i 5. st. pr. Krista na ve spomenutom irem hrvatskom prostoru. Nalazi iz ove sezone istraivanja bit e odmah i restaurirani. Keramike posude bit e obraene u restauratorskim radionicama muzeja, dok su metalni nalazi ve proslijeeni u restauratorske radionice Rmisch-Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu. Literatura Cvitkovi, koberne 2003 I. Cvitkovi, . koberne, The Find of an equestrian grave of Iron Age at Sv. Kri Brdoveki (Croatia), ArchKorr, 33/2, 2003: 221 228. Radovi, koberne 1989 J. Radovi, . koberne, Zagreb prije poetaka Najstarija prolost grada i okolice, Zagreb, 1989. koberne 1987 . koberne, Arheoloka istraivanja na podruju opine Zaprei, Zapreiki zbornik, Publikacije muzeja u Brdovcu, 2, Zaprei, 1987: 5 21. koberne 2004 . koberne, Tragovi starijeg eljeznog doba sredinje Hrvatske u prostoru izmeu deniranih kulturnih skupina, katalog izlobe Ratnici na razmeu Istoka i Zapada Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2004: 160 172. elimir koberne Summary During May and June 2005, archaeological excavations were carried out at the prehistoric necropolis at the site Tursko groblje [Turkish cemetery] alongside the village of Sveti Kri Brdoveki. This is a hilltop village at a height a.s.l. of 310 m, lying some 30 km west of Zagreb and close to the border with Slovenia. The area investigated came all told to 46 square metres. Two test digs were investigated. In this research, we went on with attempts at locating the extent to which this necropolis extended. During the excavations, the remains of four graves were found. Two were excavated entirely (graves 1 and 4), while we assume that the others extended outside the area covered by the test dig. The discovery of this necropolis at Sv. Kri is of great interest in the general context of the understanding of Hallstatt Culture in this area. Wider excavations of the necropolis should explain the funeral customs and provide new nds and knowledge about Hallstatt Culture in NW Croatia, the more so that they constitute the only closed grave nds known to us in Croatia as a whole from the 6th and 5th centuries BC. 160
Nekropola Tursko groblje, grob 4
Redni broj: 80 Lokalitet: Turen Svetojanski Naselje: Draga Svetojanska Grad/opina: Jastrebarsko Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, sanacija, konzervacija Srednjovjekovna utvrda Turen Svetojanski smjetena je na desnoj strani uskog klanca potoka Draga (Reka) i brani prolaz iz jaskanskog Pokuplja i Prigorja u umberako-pleiviki masiv. Istrani radovi na njoj provode se od 2004., a tijekom 2005. napravljeni su i konzervatorski zatitni radovi. Struni voditelj istraivanja bio je Amelio Veki. Radove je nanciralo Ministarstvo kulture. Zbog vrlo oskudnih izvora povijest utvrde nije poznata. Donedavno se povezivala s ostacima upskoga grada stare hrvatske upe Podgorske, ponajprije zbog spominjanja Turna u 15. st. kao Castellum Podgoria. Meutim, poloaj i dananji ostaci Turna Svetojanskog nisu romaniki, ve je to srednjovjekovna protuturska utvrda s prijelaza 15. u 16. st. Djelomice je ouvana kruna brani-kula, petina kule do visine od 12,5 m i vidljivo je neto bedemskog zia. Ostatak kule i vanjskih i unutranjih zidova utvrde sauvan je u arheolokom sloju. Prije tri godine udruga graana Eko Sveta Jana pokrenula je inicijativu za revitalizaciju staroga grada Turna. Tijekom zajednikih akcija prvo je raieno nisko raslinje na prostoru oko kule, a nakon toga i posjeena hrastova uma. Nakon toga, 2004. provedena su probna sondana istraivanja kako bi se utvrdila irina kule i dubina njenog temeljenja, te uvidjelo jesu li okolna kamena uruenja ostaci kakva bedemskog sklopa. Utvren je promjer kule i postojanje zidova na istonoj padini uz prilazni put. Tijekom srpnja 2005. provedena su sustavna arheoloka istraivanja kule, te istonog i sjevernog bedema. Prvi istrani blok zahvatio je kulu. Velike probleme prilikom iskopa stvarali su golemi hrastovi panjevi koji su dobrim dijelom i razorili zidove. Kako se kula nalazi na rubu uzvienja iznad strme padine koja je tijekom vremena rastakana, a sigurno i razarana, vei dijelovi zia strmoglavili su se prema potoku. Zbog toga je istona strana kule ponegdje ouvana tek u temeljnoj zoni, dva metra ispod razine funkcioniranja podrumske prostorije u kuli. Kula je graena od kamena lomljenca i prema ouvanom dijelu moe se pretpostaviti da je imala najmanje dvije etae iznad razine zemlje. Vanjski je promjer 13 m, dok je debljina zidova 1,5 m. Na sjevernom dijelu kule uz ouvani dio vide se palete pukarnice s iskoenjem, to je zasad jedini ouvan ostatak nekog otvora. U cjelokupnom iskopu koji se sastojao od dviju stratigrafskih jedinica, recentnog humusa i sloja uruenja, nije pronaen ni jedan ulomak arhitektonske plastike. Posebice zbog toga to je na cijelom terenu pronaeno malo graevnog kamena, jer su ostaci nakon njena naputanja i razaranja postali kamenolom za lokalno stanovnitvo. U sreditu kule pronaeni su ostaci kamenog podnoja za sredinji nosa gredu, koja je prolazila kroz cijelu kulu i na koju su se oslanjale poprene nosive grede pojedinih etaa. Taj sredinji nosa smiljeni je arhitektonsko-graditeljski zahvat jer ostvaruje velike utede u nabavi drvne grae. Bez njega bi se moTuren Svetojanski, pogled s juga (foto: A. Veki)
rale nabavljati hrastove grede najmanje duine 11 m, to i u mirnodopskim vremenima nije jednostavno, a kamoli u doba turske opasnosti i djelomine okupiranosti slavonskih uma. Drugi istrani blok zahvatio je prostor istonog bedema. On je takoer jako oteen, ponegdje raskopan do kraja temelja. Ouvan je u duini od 23 metra. Zid je debljine 50 cm i graen od kamena lomljenca. Zbog strmine terena imao je kontrafore od kojih su ouvana 2. Izmeu kontrafora otkrivena je nia veliine 20x30 cm ija funkcija nije utvrena. Kao zanimljivost je potrebno napomenuti nedostatak pokretnih arheolokih nalaza u tim dvama istranim blokovima to se moe povezati sa strminom terena i iskopom kamena za gradnju sela. Nakon istraivanja zapoelo je konzerviranje pronaenog zia. Kruna brani-kula konzervirana je (uvrena i nadozidana) do visine od dva metra, odnosno do razine funkcioniranja podrumske prostorije, to nije zavrna prezentacijska visina. Tijekom konzervacije otvoren je jo jedan blok, tzv. sjeverni ulazni prostor. Tu je okomito na kulu otkriven zid jednakih dimenzija kao i istoni bedem. Meutim, zid se ne spaja na kulu ve ima paletu (lice) tvorei vrstu prolaza uz kulu. U prostoru izmeu kule i zida jedini su zasad ouvani kulturni slojevi u kojima ima nalaza kasnosrednjovjekovne-
Turen Svetojanski, iskop kule (foto: A. Veki)
161
The circular defensive tower is partially extant, up to a height of 12.5 m, and part of the rampart wall can be seen. The remainder of the tower and parts of the external and internal walls of the fortress are preserved in the archaeological stratum.
Redni broj: 81 Lokalitet: Zagreb Gornjogradska gimnazija Naselje: Grad/opina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloka istraivanja u Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu zapoela su nakon to je, prilikom dizanja hodnih ploha tijekom adaptacije kole, otkriven ostatak temelja srednjovjekovnoga gradskog bedema u nekadanjem kabinetu za likovni odgoj smjetenom u jugozapadnom kutu zgrade. Bedem je pronaen dvadesetak centimetara ispod hodne povrine prostorije. Istraivanja su, na inicijativu Gradskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirode iz Zagreba, provedena tijekom veljae i travnja 2005., a sredstva je osigurao Gradski ured za obrazovanje i port (struni voditelj: Boris Mai, vanjska suradnica: Buga Pantlik).
Turen Svetojanski, kula nakon konzervacije (foto: A. Veki)
novovjekovne keramike. Taj jo neistraen prostor, bio je u blizini kuhinje ili nekakve radionice. Nakon kule konzerviran je i potez istonog bedema, takoer ne do prezentacijske visine jer jo nije poznata visina dvorita. Nakon zavretka radova lokalitet je zatien i ureen za prezimljavanje. Na temelju dosadanjih saznanja utvrda Turen Svetojanski sastoji se od okrugle brani-kule i etvrtastog sustava bedema koji su se vjerojatno spajali na kulu u sredini njena promjera. Istovjetan je tip utvrda Furjan kod Slunja gdje je okrugla kula sauvana do tree etae. Dakle, ova istraivanja denitivno stavljaju Turen Svetojanski u kontekst protuturskih utvrda s cilindrinom brani-kulom. Literatura Kruhek 1993 Milan Kruhek, Graditeljska batina karlovakog Pokuplja, Karlovac, 1993. Laszowski 1899 Emilije Laszowski, Stara hrvatska upanija podgorska, Rad JAZU, 138, Zagreb, 1899. Amelio Veki Summary The medieval fortress of Turen Svetojanski is located on the right hand side of the narrow gorge of the Draga brook and guards the passage from Pokuplje (Jaska) and Prigorje into the umberak and Pleivica massif. Investigative operations have been carried out since 2004, and during 2004 conservation and rescue operations were conducted. This feature is a medieval fort of the 15th and 16th centuries, built for defence against the Turkish threat. 162
Dananja Gornjogradska gimnazija najstarija je obrazovna institucija u nas. Rije je o zgradi graenoj poetkom 17. stoljea, a dovrena je 1607. godine. Podignuta je uz crkvu sv. Katarine, na mjestu zgrade, odnosno naputenog samostana koji je gradski magistrat darovao isusovcima. Prema svemu sudei, rije je o samostanu kojim su se tijekom 15. i 16. stoljea sluili dominikanci, do svog odlaska iz Gradeca 1592. godine. Navedene 1607. godine u njoj je zapoela nastava. Zgrada je nekoliko puta stradala u poarima i pretrpjela je niz graevinskih preinaka i dogradnji. Tijekom arheolokih istraivanja otvorena je sonda u sredinjem dijelu prostorije kako bi bili denirani slojevi vezani uz srednjovjekovni bedem koji se, u smjeru istok-zapad, protezao kroz juni dio prostorije. Bilo je oito
Gornjogradska gimnazija, pogled na bedem i istraeni dio uionice (foto: B. Pantlik)
Gornjogradska gimnazija, kompozitni tlocrt (izradila: B. Pantlik, S. Latinovi)
da je dio bedema devastiran prilikom brojnih adaptacija zgrade te da je rije upravo o dijelu zidnoga plata bedema na koji je u 16. stoljeu bila dozidana obla kula. Ta je kula vidljiva na brojnim prikazima Gornjega grada nastalima u razdoblju od 16. do 19. stoljea, a sruena je, vrlo vjerojatno, u jednoj od preinaka zgrade u 19. stoljeu. Naime, kula je morala biti sruena tijekom priprema za nadogradnju junoga krila gimnazije prema istoku (1850. g.) ili tijekom nadogradnje istoga krila 1872. godine. Dio bedema na koji je kula bila prizidana mogao je biti sruen u vrijeme njezine gradnje ili kad i kula u 19. stoljeu. Zidna struktura bedema zorno se iitavala u strukturi istonog i zapadnog zida prostorije u kojoj
su provedena istraivanja. ienjem gornje povrine i unutranje strane zidnog plata bedema, utvreno je da je bedem (u dijelu uza zapadni zid prostorije) devastiran otklesavanjem zidne strukture ime je dobiven uzak prosjek kroz njega. Prosjek je naknadno zatvoren kamenim zidom izvedenim u ravnini s vanjskim platom bedema te je tako dobiven niast otvor u bedemskoj strukturi. Daljnjim radovima nia je denirana kao latrina s odvodom na junu padinu Gria. Naime, u hodnoj razini nie pronaen je obli otvor izveden kosim ukopavanjem u bedem kako bi se dobio uzak tunelast izlaz na junu padinu brda Gri. U tom otvoru, meu sitnozrnatim talogom, pronaene su ivotinjske kosti, ulomci keramikog posua te dijelovi keramikog pehara koji datira u 15. ili poetak 16. stoljea. U razini s latrinom denirana je vapnena podnica objekta, za koju je naknadnim iskopom utvreno da pripada razdoblju mlaem od 14. stoljea. Ispod podnice pronaena je otpadna jama s keramikom koja se prema formalnim odlikama, a napose prema karakteristino ureenoj ruki vra za vodu, pripisuje razdoblju 13. i 14. stoljea, odnosno vremenu kada je graen i bedem. Proirenjem sonde na cijelu prostoriju otkriven je zid u zapadnom dijelu, nazvan Zid A, koji se prua okomito na bedem, a graen je od nepravilno tesanog kamenja i rijenih oblutaka slaganih u redove. Zid A paralelan je sa zapadnim zidom kabineta, a pronaena su i dva omanja zida okomita na njega (Zid B, C). S obzirom na to da su organski vezani sa Zidom A te da je na njih nalegao navedeni zapadni zid, moe se zakljuiti da su sva tri zida (A, B, C) starija od zgrade kole te da pripadaju jedinstvenom horizontu funkcioniranja s latrinom ukopanom u gradski bedem i podnicom, odnosno razdoblju kraja 15. i poetka 16. stoljea. Poliranjem otkopane povrine na razini zdravice, otkriven je etvrtast ukop, poslije deniran kao mogue ukopano spremite (trap) ve prije spomenutoga objekta s kraja 15. ili poetka 16. stoljea. Prilikom poliranja zdravice pronaena je i keramika ne fakture, raena od dobro proiene gline, sive boje. Rije je o ulomcima koji pripadaju razdoblju 2. i 1. st. pr. Kr., a pronaeni su u jednakoj nalaznoj situaciji kao i na lokaciji nekadanjega samostana opatica klarisa u Opatikoj ulici na Gornjem gradu. Od pokretnih nalaza, uz ve spomenut vr i pehar, treba istaknuti dijelove viebojnih glaziranih penjaka s punom prednjom ploom ureenom oralnim motivima te dvoglavim orlom izvedenim u visokom reljefu. Prema kontekstu nalaza i tipolokim analogijama, moe se pretpostaviti da su ti penjaci jedni od rijetko sauvanih izvornih elemenata opreme interijera nekadanje kole. Nakon istranih radova lokalitet je prekriven geotekstilom i zatien zatrpavanjem zamjenskim materijalom. Literatrura Bedenko 1989 Vladimir Bedenko, Zagrebaki Gradec, Zagreb, 1989. Buntak 1996 Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb, 1996. Dobroni 1986 Lelja Dobroni, Zagrebaki Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb, 1986. Dobroni 1992 Lelja Dobroni, Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992. Boris Mai Buga Pantlik 163
Summary The results of the excavations that were conducted inside the Upper Town High School on Katarinin trg in Zagreb during February and April 2005 bear witness to the continuity of the habitation of the southern part of the Upper Town in Zagreb since about the 2nd century BC. The investigations dened the immovable nds the medieval rampart, the refuse pit of the 13th/14th centuries, a dwelling structure with a latrine of the 15th century. As well as moveable nds belonging to the medieval period, fragments that belong to the 2nd and 1st centuries BC were also found.
Redni broj: 82 Lokalitet: Zagreb kapela sv. Dizme Naselje: Grad/opina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Muzej grada Zagreba proveo je tijekom svibnja 2005. zatitna arheoloka istraivanja unutar kapele sv. Dizme na Novoj vesi, na inicijativu Gradskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirode iz Zagreba (struni voditelj: Boris Mai). Sredstva je osigurao Zbor prebendara Prvostolne crkve zagrebake.
Rije je o baroknoj kapeli na uglu Nove vesi i Zvonarnike ulice, koju je 1706. godine podigao kanonik Ivan Zebec. Recentno poploenje crkve uklonio je izvoa radova, a potom je zapoelo otvaranje uskih sondi uz temelje kapele. Tim je sondama utvreno da je kapela, zbog recentnih i novovjekovnih nasipnih slojeva, duboko temeljena na razini zdravice. Potom je, u ulaznom dijelu svetita, uklonjen recentni sloj do hodne razine 17. stoljea, a u apsidalnom dijelu istraivanja su prekinuta deniranjem ciglenog postamenta za oltar. Time je za istraivanja preostao sredinji dio kapele (cca 10 etvornih metara). Iskopom do razine zdravice uklonjeni su nasipni slojevi, a prilikom poliranja zdravice deniran je ukop u kojem je pronaen keramiki i stakleni materijal, okvirno datiran u 14. stoljee. Rije je o ukopu ovalnog oblika, promjera 2,20 m, u ijim je rubovima pronaena uruena zdravica. Tijekom pranjenja ispune utvreno je da se pod intaktnom zdravicom u rubu jame nalazi sloj s nalazima. Razlog tomu je mogue djelovanje vode koja je oplahivala rubove ukopa. Prema navedenom, mogue je zakljuiti kako je u 14. stoljeu na tome mjestu bila akumulacija vode, smjetena neposredno uz sjeverni kaptolski bedem. Kako su pronaeni nalazi koncentrirani u dvije grupe, kontekst nalaza sugerira da su obje jednokratno ubaene u jamu ispunjenu vodom. To potvruje i stupanj ouvanosti keramikih i staklenih nalaza. Nedvojbeno je najatraktivniji nalaz aasta keramika posuda, ureena oslikavanjem crvenom bojom. Na bombastom tijelu posude naslikani su riba i zmaj (?) ureeni linijskim oslikavanjem geometrijskih oblika.
Kapela sv. Dizme, tlocrtna dispozicija (izradila: S. Latinovi)
Kapela sv. Dizme, oslikana keramika posuda (foto: M. Gregl)
164
Literatura Dobroni 1988 Lelja Dobroni, Zagrebaka biskupska tvra, Zagreb, 1988. Dobroni 1991 Lelja Dobroni, Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 1991. Fugger Germadnik 1999 Rolanda Fugger Germadnik (ur.), Zbornik mednarodnega simpozija, Celjski grofje, Pokrajinski muzej Celje, Celje, 1999. Premerl 2004 Nada Premerl, Potok u srcu Zagreba (katalog izlobe), Zagreb, 2004. Boris Mai Summary During May 2006 Zagreb City Museum conducted rescue archaeological investigations inside the chapel of St Dismas in Nova Ves, Zagreb. Below the paving stones of the church, narrow probes into the foundations of the chapel were dug. These test digs showed that the chapel, in spite of modern and recent layers of ll, actually has its foundations in solid ground. In the entrance to the chancel, the recent layer was moved away down to the walking level of the 17th century, and in the apse the research was concluded when the brick built pedestal for an altar was found. In the central part of the chapel (about 10 square meters) a grave was dened, in which ceramic and glass material approximately dated to the 14th century was found.
Na sjevernom dijelu (P2) prvi dio iskopa jame sa zapunom iz 17 st.; na junom dijelu poploenje od opeke (foto: J. Burmaz)
Matoevoj 7, na Gornjem gradu u Zagrebu, predvienom za budui djeji vrti (struni voditelj: Boris Mai, vanjski suradnik: Josip Burmaz). Istraivanja je inicirao Gradski zavod za zatitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, a novana sredstva osigurao je Grad Zagreb. Istraene su dvije sonde. Sonda 1 bila je smjetena unutar gabarita temelja istonog dijela zgrade u Matoevoj 7. Dui dio sonde je, pratei pregradne zidove kue, podijeljen na tri manja dijela oznaena kao prostori P1, P2 i P3. Povrina Sonde 1 iznosila je 50 m ukljuujui i temelje vanjskih zidova objekta. Sonda 2 istraena je u povrini od 15 m, kako bi se dobio presjek dijela terena zapadno od objekta u Matoevoj 7. Poradi toga je iskopana sonda bila longitudinalnog oblika duine 12 m i irine 1,25 m. Samo iskopavanje provedeno je tako da je gornji sloj ute i graevinskoga recentnog materijala uklonjen strojno, nakon ega je zapoeo runi iskop. Tijekom istraivanja takoer je rabljen stroj prilikom odstranjivanja debelog sloja novovjekog nasipa. Slojevi su iskapani stratigrafskim slijedom te dokumentirani opisno, fotograjom te u obliku fotoskice (referencirana fotograja uz pomo geodetskog mjernog instrumenta totalne stanice).
Redni broj: 83 Lokalitet: Zagreb Matoeva 7 Naselje: Grad/opina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Krajem srpnja i poetkom kolovoza 2005. Muzej grada Zagreba proveo je zatitno arheoloko istraivanje prilikom konzervatorsko-graevinskog zahvata na objektu u
Pozicija sondi (izradio: J. Burmaz)
165
Rezultate arheolokog istraivanja na parceli Matoeva 7, treba promatrati sukladno povijesnim podacima o tom objektu. Godine 1737. tu je bilo naputeno zemljite, poto je starija drvena kua 1731. stradala u poaru. Ponovo podignuta kua takoer je bila drvena i takva je stajala svakako jo u poetku 19. st. (1806.) kada je na njezinu mjestu sagraena zidana kua koja i danas stoji. Nije poznato je li to bilo prije 1837. godine, kad ju je prodao postolar Mayer, a kupio stolar Jakob Stoffer. Preciznijom obradom arhivske grae prilikom izrade konzervatorske studije i arhitektonskog snimka stambene zgrade u Matoevoj 7, autori studije detaljnije iznose povijesne podatke te iskazuju miljenje kako je prva kua na mjestu Matoeve 7 nastala nakon poara iz 1706. godine. Oni smatraju da je drvenu kuu zamijenila zidana kua u razdoblju izmeu 1798. i 1837. godine. Iz materijalnih ostataka pronaenih u Sondama 1 i 2 prilikom arheolokih istraivanja, moe se rei da je prvi objekt na parceli Matoeva 7 sagraen nakon zasipanja duboke jame pronaene u prostorima P1 i P2. Taj materijal pripada razdoblju 17. i poetku 18. st. Tom vremenu pripada i pronaeno openo poploenje, kao i naknadno nabijen sloj svijetlosmee do ute zemlje. Sve to vrlo vjerojatno pripada objektu graenom od drva stradalom u poaru 1731. godine. Na to upuuje i sloj gara s velikom koliinom drvenog ugljena. Kako se opoaren sloj irio izvan ruba istraivane povrine, dimenzije izgorenog objekta nije bilo mogue utvrditi. Treba napomenuti da je u istonom rubu Sonde 2, na 7 m udaljenosti od postojeega zidanog podruma, takoer pronaen opoaren sloj. U tim je slojevima paljevine pronaeno nekoliko ulomaka penjaka, glazirane keramike te avala, a vaan je i podatak o pronaenoj veoj nakupini izgorenih sjemenki penice, to upuuje na namjenu tog dijela objekta. Prema svemu sudei, nakon poara se teren ponovo nasipavao i nivelirao s glinastim pijeskom svijetlosmee do ute boje, u kojemu nije bilo nikakvih nalaza. Vjerojatno je rije o dijelu hodne povrine ureene nakon navedenog poara i ona predstavlja horizont funkcioniranja neposredno prije gradnje dananjeg objekta u Matoevoj 7. Literatura Bedenko, Vui-neperger 2003 Vladimir Bedenko, Boris Vui-neperger, Konzervatorska dokumentacija i arhitektonski snimak stambene zgrade u Matoevoj ulici br. 7 u Zagrebu, Arhitektonski Fakultet Zavod za graditeljsko nasljee, svibanj, 2003. Dobroni 1998 Lelja Dobroni, Zagrebaki Kaptol i Gornji Grad nekad i danas, Zagreb, 1988. Boris Mai Josip Burmaz Summary At the end of July and in early August 2005 Zagreb City Museum conducted rescue archaeological research during the conservation and restoration operations into the structure at Matoeva 7, in Zagrebs Upper Town. From the material remains found in two test digs, we can say that the rst structure built at the plot at Matoeva 7 was created after the lling of a deep pit. This material be166
longs to the 17th and early 18th centuries. Also belonging to this period is the brick paving, as well as the subsequently packed layer of light brown to yellow earth. Probably all of this belongs to some wooden structure that was destroyed in the re of 1731.
Redni broj: 84 Lokalitet: Zagreb park Gri Naselje: Grad/opina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloka istraivanja 2005. u parku Gri, na zagrebakom Gornjem gradu, bila su nastavak i proirenje iskopavanja zapoetih 2003. na inicijativu Gradskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu (struni voditelj: Boris Mai; vanjska suradnica: Buga Pantlik). Radovi su zapoeli saniranjem i dokumentiranjem zateenog stanja u svim etirima sondama otvorenim u kampanji 2004. godine, nakon ega je zapoelo proirenje iskopa u sondama II i III. U sondi I, prilikom poliranja zdravice, deniran je vei broj otpadnih i jama za stupove te dva ukopana objekta naseobinskog karaktera. Keramikim nalazima dio ukopa datiran je u razdoblje visokoga srednjeg vijeka, a dio u vrijeme haltatske kulture starijega eljeznog doba. Horizontu gradnje srednjovjekovnoga gradskog bedema pripisan je ukop deniran kao objekt V, koji je sluio za pripremu buke, i jama 6 koja je sluila kao akumulacija za vodu prilikom pripreme morta. U toj je sondi istraen i grob 37, koji se uklapa u raster dosad istraenih grobova u toj sondi. U sondi II oiena su etiri groba uoena tijekom kampanje provedene godinu dana prije i jedan novootkriveni grob, dok su dva groba ostala neistraena jer se veim dijelom nalaze pod istonim prolom sonde. Pronaen je i niz ukopa u zdravicu od kojih treba istaknuti jamu 74 koja pripada horizontu 14.-15. st., a mogla je sluiti kao deponij ili latrina smjetena uz bedem, te niz jama za stupove ukopanih u liniji koja prati konguraciju terena, sugerirajui postojanje rubne ograde na zapadnom dijelu dananjeg parka Gri. Unutar sonde III, koja je tijekom istraivanja proirena prema sjeveru, otkrivena su tri nova groba, od kojih su dva istraena, a jedan se nalazi pod prolom sonde. Valja istaknuti i nalaz zidane strukture kvadratnog tlocrta, uvjetno nazvane postament, koja nedvojbeno korespondira sa zidom otkrivenim 2004. godine. To potvruju jame za stupove pronaene uz navedeni zid te promjene uoene u njegovoj strukturi, evidentne upravo na dijelu koji se linijski vee s postamentom. Istraivanjima u proirenju sonde, otvorenom kako bi se deniralo pruanje zida prema sjeveru, utvreno je da je zid devastiran nizom ukopa kojima je vaen kamen iz zidne strukture. Ti ukopi korespondiraju s uoenim promjenama u zidnoj strukturi srednjovjekovnoga gradskog bedema. Sve te uoene detalje trebalo bi vezati uz povijesne podatke o graevinskim aktivnostima uza zapadni gradski bedem tijekom prve polovine 16. stoljea. No takve je pretpostavke mogue
Park Gri, kompozitni tlocrt (izradili: A. Bugar, J. Burmaz)
Park Gri, sonda 3 (foto: B. Pantlik)
potvrditi samo daljnjim istraivanjima. Valja istaknuti i nalaze dvaju starijeeljeznodobnih naseobinskih objekata, od kojih je jedan mogao biti dio radionikog kompleksa (objekt IV) dok je u drugom (objekt VI) pronaeno vatrite unutar kojeg su ostali sauvani brojni ulomci keramike i kunoga lijepa. Tom horizontu treba pripisati i nalaz ostataka prijenosnog ognjita pronaenog u jami 70. Jedan od najvanijih nalaza ove kampanje jest nalaz istroenoga bronanog novca koji je probuen, a kroz rupicu je bila provuena eljezna ica u funkciji kariice. Novac nije pronaen u zatvorenoj nalaznoj cjelini, ve na
razmei sloja ute, datirane keramikim nalazima u 18. stoljee i sloja sitnozrnatoga sivog pijeska ije deniranje u ovogodinjoj kampanji nije bilo mogue jer se nalazio pod neistraenim dijelom parka. Rije je o novcu kovanom u prvoj polovini 3. st. pr. Kr., u grkoj koloniji Mamertini na Siciliji. U sondi IV, otvorenoj u sredinjem dijelu parka, gdje je 2004. godine pronaen grob 1 datiran u kraj 15. i poetak 16. stoljea pronaena su i istraena jo tri groba, a etvrti je evidentiran u prolu sonde. Ispod horizonta grobova denirani su intaktni ukopi u zdravicu koji, prema nalazima,
Park Gri, tlocrt sonde 3 (crte: S. Latinovi)
167
mogu biti datirani u razdoblje rane faze haltatske kuture starijega eljeznog doba. Na temelju tih istraivanja lokalitet park Gri namee se kao jedna od najzanimljivijih kulturno-historijskih lokacija na podruju Grada Zagreba. Naime, rije je o parceli na kojoj, prema dostupnim povijesnim izvorima, nikada nije evidentirano postojanje graevina, a u istraivanjima je pronaen zid ija je istraena duina 11,40 metra. K tome, juni dio zida nalazi se pod neistraenim dijelom parka, dok je sjeverni dio devastiran. Nadalje, pronaeno je groblje s evidentiranih 47 grobova na povrini od cca 200 etvornih metara. Grobovi su nalazima datirani u sam kraj 15. stoljea i 16. stoljee. Treba istaknuti da su pronaeni u sredinjem i zapadnom, prema svemu sudei rubnom dijelu groblja, a da se poetak ukopavanja na groblju tek treba utvrditi daljnjim istraivanjima. Treba istaknuti i injenicu da u povijesnim izvorima nisu pronaeni ni podaci za postojanje groblja na toj lokaciji. Kada se nabrojanom pridoda podatak da je unutar parka signiciran intaktni prapovijesni kulturni sloj koji podruje onodobnog naselja na breuljku Gri dijagonalno, preko Trga sv. Marka, proiruje do lokaliteta otkrivenog ispod zgrade dananjeg Muzeja grada Zagreba, vanost tih nalaza promatranih u kontekstu cjelokupnoga Gornjega grada bitno upotpunjuje dosadanja saznanja o povijesti Zagreba. Literatura Bedenko 1989 Vladimir Bedenko, Zagrebaki Gradec, Zagreb, 1989. Buntak 1996 Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb, 1996. Dobroni 1986 Lelja Dobroni, Zagrebaki Gornji grad nekad i danas, Zagreb, 1986. Dobroni 1992 Lelja Dobroni, Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992. Klai 1982 Nada Klai, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982. Mui 2004 Branko Mui, Poroilo o geozikalni raziskavi na lokaciji Zagreb Gornji grad, Gri, Ljubljana, 2004. Schneider 1930 A. Schneider, Stari zagrebaki perivoji, vrtovi i etalita, Narodne starine, Zagreb, 1930. Boris Mai Buga Pantlik Summary The archaeological excavations at Gri Park in Zagrebs Upper Town were a continuation of excavations started in 2003. This is a parcel on which, according to the available historical sources, no building was ever recorded, but in the current excavations a wall has been found, the explored length of which comes to 11.40 m. Then a cemetery with 47 recorded graves on an area of about 200 square metres was found. These graves have been dated to the very end of the 15th or to the 16th century. It should be pointed out that the historical sources contain no reference to the cemetery either. A cultural stratum was found in the Park that belongs to the beginning of the Early Iron Age. 168
Redni broj: 85 Lokalitet: Zagreb Trg sv. Marka Naselje: Grad/opina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od lipnja do prosinca 2005., provedena su sondana istraivanja oko crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu (struni voditelj: Boris Mai Muzej grada Zagreba, vanjske suradnice: Aleksandra Bugar i Buga Pantlik). Inicijator projekta bio je Gradski zavod za zatitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, a nancijska sredstva osigurao je Grad Zagreb. Istraivanja su bila dio Projekta ureenja hodnih ploha Trga sv. Marka. Trg sv. Marka sredinji je dio dananjeg, ali i srednjovjekovnog naselja Gradec, graenog planski, s inzularnom podjelom i rasporedom ulica, koji sugeriraju osmiljeno projektiranje s crkvom sv. Marka kao okosnicom oko koje nastaje naselje na trokutastoj zaravni breuljka Gri. Crkva je bila dominantan graevinski objekt Gradeca tijekom cijele njegove povijesti. Na trgu oko nje odvijao se ivot grada, poevi od sajmova pa do kanjavanja prekritelja zakona. Arheoloki radovi bili su koncentrirani na dio trga uz crkvu koja se, kao upna crkva, prvi put spominje ve u Zlatnoj buli Bele IV., 1242., a 1261. izuzeta je iz biskupske jurisdikcije te je predana na upravu gradskoj vlasti. Njezina
Trg sv. Marka, kompozitni tlocrt (izradila: A. Bugar)
Trg sv. Marka, kapela sv. Fabijana i Sebastijana, kripta, pogled zapad (crte: S. Latinovi)
gradnja, prema dosadanjim saznanjima, zapoela je neposredno nakon tatarske provale 1242. te je, prema svemu sudei, bila graena u romanikom stilu. Prema hipotetskim rekonstrukcijama ta je crkva bila trobrodna bazilika s, vjerojatno, trima polukrunim apsidama. Pretpostavlja se da je bila graena u jednakim gabaritima kao i dananja. Prve preinake crkve zabiljeene su u drugoj polovini 14. stoljea, ili na prijelazu 14. u 15. stoljee, kada je preinaena u dvoranski tip crkve gotikoga stila te je izgraen i arhitektonsko-skulpturalni juni portal. Uz nju su, od druge polovine 14. stoljea, bili prizidani duani. Podatak da su izgorjeli nalazimo 1464., nakon ega su obnovljeni te su funkcionirali na tome mjestu do prve polovice 17. stoljea. Tijekom povijesti crkva je pretrpjela itav niz oteenja i preinaka. Uz ostalo, 1499. g. na sjevernoj strani je dozidana kapela sv. Fabijana i Sebastijana, kao zavjet gradske opine u vrijeme opasnosti od kuge, a sruena je tijekom restauratorskih zahvata arhitekata Schmidta i Bollea izmeu 1876. i 1882. godine. U vrijeme tih restauratorskih radova crkva je kompletno regotizirana. Izmeu 1936. i 1938. godine, izvedena je asanacija crkve, koja se uglavnom odnosila na njezinu unutranjost. Arheoloka istraivanja zapoela su otvaranjem temelja i kripte nekadanje kapele sv. Fabijana i Sebastijana. Kripta je izvorno morala biti vea, jer je oito pregraena prilikom Schmidtovih i Bolleovih intervencija u 19. stoljeu. To je najvidljivije u prislonu otkopanoga junog zida na zapadni zid kripte. Na istonom zidu kripte vidljiv je zazidan otvor kroz koji se ulazilo u nju. Otvor je takoer zazidan u 19. stoljeu. Za zazidavanje toga otvora te za gradnju novoga temeljnog zida kojim je kripta pregraena na jugu, rabljen je graevni materijal srednjovjekovne crkve sv. Marka te su u zidnom platu i zapuni otvora vidljivi brojni spoliji. Moe se zakljuiti da je rije o veoma vanim, proliranim, kamenim dijelovima koji su neko bili dio arhitektonske plastike srednjovjekovne crkve sv. Marka. Pokojnici su u kriptu s bavastim svodom polagani u dvije razine, u nie odvo-
jene pregradama. Zidovi kripte djeluju kao da su naknadno umetnuti pod temelje kapele, to namee zakljuak o naknadnom ukopavanju kripte, ali ne smije se iskljuiti ni mogunost da kripta pripada starijoj kapeli koja se spominje u povijesnim izvorima. Na junom dijelu trga, nakon uklanjanja asfalta i recentnih slojeva, denirani su brojni ukopi u zdravicu od kojih najvei dio pripada prapovijesnom razdoblju. Veina pripada razdoblju haltatske kulture starijega eljeznog doba i naseobinskog su karaktera. Njihova interpretacija, kada je bila mogua, izvedena je na temelju konteksta nalaza, njihova oblika te artefakata pronaenih u njihovoj ispuni. Rije je o zemunicama, otpadnim jamama, radionikim i drugim boravinim objektima s vatritima i ognjitima. Najvei dio pokretnih arheolokih nalaza ine brojni fragmentarni ostaci grubih i nih keramikih posuda razliitih oblika i namjene. U veini sluajeva rije je o kuhinjskom posuu (lonci, zdjele), a u manjem broju o stolnom (vrevi, alice). Pronaena je vea koliina kunoga lijepa, odnosno maza, esto s vidljivim tragovima utiskivanja prstiju ili tragovima prua utisnutog u jo svjeu glinu, zatim keramiki utezi za tkalaki stan, prljenovi za vreteno itd. Pronaena je i zemunica s keramikim materijalom karakteristinim za razdoblje latenske kulture mlaega eljeznog doba. Otkriveni ostaci naselja haltatske kulture starijega eljeznog doba (8. 6. st. pr. Kr.) te zemunica latenske kulture mlaega eljeznog doba (2. 1. st. pr. Kr.), poglavito stambeni objekti razliite namjene i otpadne jame, sagledani zajedno s injenicom da je na prostoru dananjeg Muzeja grada Zagreba evidentirano naselje s identinom stratigrafskom slikom te najnovijim nalazima unutar parka Gria, sugeriraju postojanje velikoga prapovijesnog naselja u kojem je morala egzistirati brojano znatna populacija toga vremena. Meu najvanije nalaze istraivanja svakako treba ubrojiti i osam kosturnih grobova te temelje dvaju kontrafora ukopanih u zdravicu. Kontrafori su bili graeni od pritesanog 169
Grob 5, temelj pronaenoga istonog kontrafora i junog portala u odnosu na temelj crkve i novovjeke strukture (foto: A. Bugar)
voljno podataka za tonije odreivanje vremena u kojem su pokojnici ukopani, ali se otvara mogunost datiranja grobova prije preinaka izvedenih na prijelazu 14. u 15. stoljee. Dakle, prema kontekstu nalaza, njihovu odnosu prema crkvi i povijesnim injenicama, teko je pretpostaviti da je groblje funkcioniralo oko crkve sv. Marka kakvu poznajemo danas, ali i iz povijesnih izvora. Naime, ako se ima u vidu plitka dubina temeljenja crkve i nalaz ostataka dvaju temelja kontrafora te razinu na kojoj su grobovi pronaeni, otvara se mogunost redeniranja spoznaja o graevinskim fazama crkve, to je bitno vezano uz razdoblje funkcioniranja groblja. Ostali nalazi iz kasnijih razdoblja, ukopi za stupove, komunalnu infrastrukturu, skele, vapnenicu ili akumulaciju vode te dijelovi raznih oploenja trga i temelj za Marijin pil, bez sumnje upotpunjuju povijesnu sliku o izgledu trga i ivotu na Gradecu tijekom novoga vijeka. Meu najzanimljivije moe se ubrojiti ostatak oploenja izvedenog oblucima koje je pronaeno na sredinjem dijelu trga. Prema svemu sudei, rije je o oploenju heksagonalnog tlocrta koje, na temelju nalaza novca i bronanih pribadaa, moe biti datirano u razdoblje 17. i 18. stoljea. Rezultati arheolokih istraivanja na Trgu sv. Marka uklapaju se u arheoloku sliku potvrenu na vie lokaliteta unutar samoga Gornjega grada, ali i ire okolice Zagreba, a koji su dio ope slike povijesnog razvoja u ovom dijelu Europe. Boris Mai Aleksandra Bugar Buga Pantlik Literatura Bedenko 1989 Vladimir Bedenko, Zagrebaki Gradec, Zagreb, 1989. Buntak 1996 Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb, 1996. Dobroni 1986 Lelja Dobroni, Zagrebaki Gornji grad nekad i danas, Zagreb, 1986. Dobroni 1992 Lelja Dobroni, Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992. Horvat 1980 Anela Horvat, Parleri iz Praga na zagrebakom Gradecu: da ili ne ?, Peristil, 23, Zagreb, 1980. Horvat 1992 Zorislav Horvat, Katalog gotikih prolacija, Zagreb, 1992.
kamenja i spolija s ranogotikim prolacijama te vezani vapnenom bukom. Razvidno je, s obzirom na to da se temelji nalaze simetrino u odnosu na juni portal te se dijelom podvlae pod temelj crkve, da je crkva u jednoj graevinskoj fazi imala vie kontrafora nego to je dosad bilo poznato. Grobovi su bili ukopani u grobne rake bez evidentirane grobne arhitekture, orijentacije zapad-istok, s pokojnicima poloenim na lea te s rukama poloenima na prsa ili uz tijelo. Oni nam potvruju kako je, u jednoj fazi, na dananjem prostoru Trga sv. Marka postojalo groblje. Malen broj nalaza u grobovima (dvije pojasne kope i spone za odjeu) pri ovoj fazi istraivanja, ne prua do-
Ranogotiki spolij u pronaenom temelju istonog kontrafora (foto: A. Bugar)
Jama 60 s ostacima keramikih posuda i utega za tkalaki stan, 8. 6. st. pr. Kr. (foto: A. Bugar)
170
Klai 1979 Nada Klai, Johannes lapicida parlerius ecclesiae sancti Marci, Peristil, 22, Zagreb, 1979 Klai 1982 Nada Klai, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982. Summary From June to December 2005, test excavations were conducted around the Church of St Mark, Upper Town, Zagreb. The archaeological works were concentrated on the part of the square alongside the church that was rst mentioned as parish church in the Golden Bull of King Bela IV in 1242. During the excavations, the foundations and crypt of the demolished Chapel of SS. Fabian and Sebastian were found. Another nd consisted of 8 medieval skeletal graves in the area south of the church, as well as remains of an Early Iron Age settlement (8th 6th century BC) and dugouts from the Late Iron Age (2nd 1st century BC). As well as all this, numerous modern excavations for pillars, municipal economy infrastructure, limestone or accumulations of water and a foundation for Marys pylon, and parts of various pavements of the square. All this helps to complement the historical image of the way the square once looked and life in Gradec.
171
S I S A K O - M O S L AVA K A U PA N I J A
86 Ciglenice 87 Kutina Kutinska lipa 88 Sisak Stari grad 89 Siscija Sv. Kvirin 90 Zrin (burg)
172
Sisako-moslavaka upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 86 Lokalitet: Ciglenice Naselje: Osekovo Grad/opina: Popovaa Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija Tijekom 2005. nastavljena su sustavna arheoloka istraivanja i pripremni radovi konzervacije temelja istraenog objekta kue na rimskom kompleksu Ciglenice u Osekovu. Sustavna arheoloka istraivanja na tom lokalitetu (u kraim kampanjama) obavljaju se od 1998. godine, a ozbiljniji radovi na konzervaciji vrstih temelja objekta od 2003. godine. Struna je voditeljica radova Ana Bobovec, arheologinja Muzeja Moslavine u Kutini, a povremena struna suradnica bila je dr. sc. Kornelija Minichreiter iz Instituta za arheologiju u Zagrebu. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture, Opine Popovaa i Grada Kutine. Istraivanja su nastavljena u prvom i drugom istranom bloku, otvaranjem 7 novih sondi (svaka 5x5 m ili 175 m2 prostora). U prvom istranom bloku iskopavane su 3 nove sonde (F/11, G/11 i H/11) koje se veu uz prostor na kojem je pronaen kanalizacijski odvod istraenog objekta. Na prostoru tih triju sondi iskopavanje je obavljeno do razine zdravice: F/11 na 116,5 od nulte toke, G/11 na 132,4 od nulte toke i H/10 na 151,4 od nulte toke. Pad terena prema istoku prati pad razine kanalizacijskog odvoda. Kanalizacijski odvod, koji se vee na temelje rimske kue u smjeru istoka, istraen je i dokumentiran tijekom arheolokih kampanja 2000. i 2001. godine. Duina sauvanog ili djelomice sauvanog dijela jest 19,5 m (u sondama D/10, E/10, F/10, G/10 i H/10). U sondi E/10, u duini od 3 m, sauvana je itava njegova konstrukcija, koja se sastoji od donje ploe, stranica od opeke u 3 razine i gornje ploe. Dimenzije gornjih i donjih ploa su 46-49x29-32x7 cm, a dimenzije opeka koje ine stranice kanala 46-49x15-16x7 cm. Kanalizacija zavrava bez donjih ploa, ali su zato stranice izvedene s 4 razine opeke. Podruje iskopa sondi s kanalizacijskim odvodom bilo je iznimno bogato pokretnim arheolokim materijalom. Uz velike koliine keramikog materijala, pronaeni su i iznimni primjerci zlatnoga i drugog nakita, staklo, novac...). Pokretni arheoloki materijal na tom dijelu iskopa relativno je brojan i raznolik. Uz usitnjene ulomke arhitekture, pronaeno je dosta keramike meu kojom ima i ukraenih primjeraka, kao i tere sigilate. Osim toga, pronaeni su i eljezni predmeti (avli, klinovi, okovi), amorfne nakupine olova, ivotinjske kosti, novac koji je uniten djelovanjem kemikalija iz umjetnih gnojiva i jedan nepotpun primjerak bronane snano prolirane bule (Koevi 1980). U nastavku istraivanja otvorene su 4 nove sonde u drugom istranom bloku: A/19, B/19, C/19 i D/19 (prema prije utvrenoj sondanoj mrei, svaka 5x5 m ili ukupno 100 m2). Istraivanja ovog bloka zapoela se jo 2001. godine kada je ve na samom poetku otkriven raster temelja drugoga objekta u kompleksu. Lokalitet je u tom dijelu devastiran u jo veoj mjeri nego na prostoru prvoga istranog bloka, pa je pronaeno relativno malo podzemnih struktura (temelja) od vrstog materijala. (U sondi B/18 pronaen je manji dio temelja od poluobraenog kamena vezanog vrstom bukom, duine oko 2 m, visine do 30 cm, a irine oko 50 cm.
Ciglenice, tlocrt istraene povrine (crte: M. Jeleni)
U sondama C/16 i C/17 takoer je pronaen manji dio temelja (ili prezida, duine oko 1,5 m) izvedenog nainom nepravilne riblje kosti). Na podruju iskopa triju sondi: B/19, C/19 i D/19, na razini 26,5 31,8 (od nulte toke) pronaeni su tragovi vrstih podzemnih struktura u obliku temelja od kamena duine oko 12 metara, ostataka baza stupova od opeke smjetenih na odreenim udaljenostima u sklopu temelja i podnice od opeke (prema jugoistoku). Temelji su iroki 60 cm, a jedna od baza ima stranice i do jednog metra. Podnica je dosta unitena, ali se nazire pravilnost u slaganju ploa od opeka. Istraivanje u tim sondama nije dovreno treba utvrditi daljnje prostiranje temelja, kao i dubinu ukopa pojedinih elemenata arhitekture. Iskop treba nastaviti i u sondi A/19, gdje je otkopan tek povrinski sloj. Pokretni arheoloki materijal u drugom istranom bloku dosta je brojan, ali ne toliko raznolik kao u prvom. Prevladavaju ostaci arhitekture objekta, od kojih su osobito zanimljivi ulomci buke s no zaglaenom povrinom, te ulomci s uljebljenjima (vjerojatno buka koja je nalijegala na stijenke tubulusa). Naeno je i dosta ulomaka tubulu-
Ciglenice, sonda C/19 (foto: D. Vidiek)
173
sa, to je normalno, jer je objekt imao hipokaust ureaj za grijanje toplim zrakom. Ostaci hipokausta u tragovima pronaeni su ve tijekom istraivanja 2001. i 2002. godine (na 48 m, na prostoru sondi B/17, C/17, B/18 i C/18). Tijekom 2005. nastavljeni su pripremni radovi za konzervatorske zahvate na temeljima istraenog objekta kue u prvome istranom bloku. Za vrijeme iskopavanja obavljeno je nekoliko zahvata na temeljima objekta iskopani su kontrolni proli uz pojedine temelje u sondi C/8, kako bi se odredila dubina njihova ukopa. Kao priprema za izradu arhitektonskog snimka geodetski su snimljeni svi elementi temelja objekta vanjskih i unutranjih rubova, kvadratne mree i pristupnog puta prema nalazitu. Radove je izveo ured Zlatka Gloca, ovlatenog inenjera geodezije iz Kutine. Literatura Bobovec 1999 Ana Bobovec, Rezultati iskapanja na rimskom arheolokom lokalitetu Ciglenice u Osekovu, godine 1998., Obavijesti HAD, XXXI/1, Zagreb, 1999: 62 67. Bobovec 2002 Ana Bobovec, Tragom arheolokih nalazita Moslavine, Matica hrvatska, Kutina, 2002. Vodi 2003 u: izlobeni postav, vodi: Ciglenice, Osekovo, Muzej Moslavine, Kutina, 2003. Ana Bobovec Summary The year 2005 saw the continuation of systematic archaeological investigations into Ciglenice, a Roman complex in Osekovo. Two investigation blocks with a total of 7 test digs (a total of 175 square metres) were opened up. In the rst investigation block, three test digs were investigated; these were related to the space where the drainage system of the house being investigated was found. In the second investigation block, four test digs were opened up in the area where during previous investigations the foundations of a new structure with the remains of a hypocaust were found.
Kutinska lipa, kvadranti C 1 i 2, D 1 i 2 (foto: D. Vidiek)
strano podruje nalazita, a prikupljeni arheoloki materijal poslan je tadanjemu Narodnom muzeju u Zagrebu. U meuvremenu je itavo podruje parcelirano i urbanizirano, a samo nalazite maksimalno devastirano. Iskopavanje je nastavljeno u sklopu projekta arheolokih istraivanja koja su pokrenuta 2004. georadarskim mjerenjem na jednoj od parcela, gdje je pri obradi zemlje na povrini pronaeno obilje arheolokog materijala, osobito ulomaka rimske arhitekture (oranica obitelji Belak, k.. 1984, k.o. Kutina). Godine 2004. zapoeo je i iskop u dvjema probnim sondama (svaka 5x5 m) na oranici Slavice Koi (k.. 1985/1, k.o. Kutina). Istodobno je u gradu Kutini pokrenut i postupak otkupa zemljita od obitelji Prelec (k.. 1987/9 oko 600 m2), koji je realiziran 2005., te je to zemljite stavljeno na raspolaganje Muzeju Moslavine radi daljnjih arheolokih istraivanja. Arheoloka istraivanja 2005. nastavljena su dovretkom iskopa u sondama otvorenima 2004. U sondi I. naen je dio rastera temelja nekog objekta u najdubljem sloju ukopa (u negativu), s dosta kockica mozaika u ispuni. U sondi II., na dubini od svega 20 cm, pronaena je nakupina ulomaka arhitekture (opeke, crijepa, vanjske kanalizacije...), ali izvan konteksta horizontalne stratigraje. Potom je zapoeo iskop na k.. 1987/9 otvaranjem etiriju sondi (svaka 5x5 metara) uza samu cestu, odnosno ulicu (A/1, B/1, C/1 i D/1). Na relativno maloj otkopanoj povrini otkriveni su tragovi rastera temelja nekog objekta u najdubljem sloju ukopa, kao i vrstih podzemnih struktura (podnice, kanalizacijskog odvoda...), koje se na ovom stupnju istraivanja jo ne mogu posve denirati. Istraivanja e biti nastavljena iskopavanjem do zdravice u svim sondama, kao i irenjem podruja iskopa na istok. Pokretni arheoloki materijal pronaen tijekom iskopavanja 2004. i 2005. godine nije osobito brojan ni raznolik. Pronaeno je neto keramikog materijala i sitnih eljeznih predmeta, a najbrojnije su kockice mozaika od bijelog i sivog kamena, te poneka od tamne staklene paste. Nakon zavretka iskopavanja, dio iskopa s vrstim strukturama prekriven je geofolijom i tankim slojem zemlje koji e se maknuti kada iskopavanja budu nastavljena. Literatura Bobovec 2005 A. Bobovec, Rimsko arheoloko nalazite Kutinska lipa u Kutini, Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2005: 98 104. 174
Redni broj: 87 Lokalitet: Kutina Kutinska lipa Naselje: Kutina Grad/opina: Kutina Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 20. lipnja do 1. srpnja 2005. obavljeno je krae arheoloko iskopavanje na rimskom lokalitetu Kutinska lipa, na zapadnoj periferiji Kutine. Struna voditeljica istraivanja bila je Ana Bobovec, arheologinja Muzeja Moslavine u Kutini. Materijalna sredstva osigurali su Grad Kutina i Ministarstvo kulture. Na zikom iskopavanju radili su volonteri iz Meunarodnoga radnog kampa u okviru manifestacije Kutinsko ljeto. Arheoloki lokalitet na Kutinskoj lipi otkriven je jo krajem 19. st. (1892.), a tada se ire podruje zvalo Crkvite ili Fratrica. Rekognosciranjem terena utvreno je dosta pro-
Kukuljevi Sakcinski 1873 I. Kukuljevi Sakcinski, Panonija rimska, JAZU, XXIII, Zagreb, 1873: 126, biljeka 2. Viestnik 1895 Izvjetaji i izvadci iz dopisa muzejskih povjerenika, Viestnik Hrvatskog Arkeologikog drutva, 1, Zagreb, 1895: 208, 209. Ana Bobovec Summary During 2005, archaeological investigations into the Roman site of Kutinska Lipa in Kutina were continued. In test dig I, part of the grid of the foundations of some structure were found in the lowest layer of the excavation, and in test dig II, there was a gathering of architectural fragments from outside the stratigraphic context. Four test digs were also opened up in the western side of the plot alongside the present-day road. Because of the short time for which the works lasted, the excavation in these digs were not completed, but it was shown that there were remains of solid structures (oors, drainage and so on). Among the moveable archaeological material typical of the time of the Roman Empire, it is worth mentioning a great many mosaic tesserae.
Redni broj: 88 Lokalitet: Sisak Stari grad Naselje: Sisak Grad/opina: Sisak Pravni status: Z-2767 (arheoloka zona Siska) Razdoblje: NV Vrsta radova: arheoloki nadzor Dana 15. veljae 2005. arheologinja Gradskog muzeja Sisak Tea Toma obavila je arheoloki nadzor graevinskih radova u utvrdi iz 16. stoljea Stari grad. Radovi su bili dio statike sanacije utvrde koja se provodi ve nekoliko godina, a nanciraju je Ministarstvo kulture i Grad Sisak. Arheoloki je nadzor proveden pri iskopavanju rova oko temelja stupova koji ine arkade hodnika u prizemlju june strane Staroga grada. Rov je bio dugaak 30 m, irok 1,5 m, te dubok oko 1 m. U iskopu, osim temelja navedenih stupova, nisu pronaeni tragovi druge arhitekture ni bilo kakvih arheolokih struktura. Od pokretnih nalaza pronaen je jedan muar, vrsta vatrenog oruja iz ranoga novog vijeka. Tom je prilikom proveden nadzor nad ve iskopanim rovovima s vanjske strane junog zida utvrde, gdje takoer nije bilo tragova nepokretnih arheolokih struktura. Od pokretnih nalaza sakupljeni su ulomci ranonovovjekovne keramike. Nakon arheolokog nadzora, rovovi su zatrpani, te su nastavljeni graevinski radovi. Literatura Petkovi 2004 Danijel Petkovi, Vatreno oruje iz zbirke oruja Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci, Vinkovci, 2004. Tea Toma Summary During February 2005, archaeological supervision was conducted of the execution of works to the structural re-
Sisak Stari grad, muar (foto: B. Suntei)
pairs in the 16th century fortress called Stari grad [fort, burg]. Supervision was exercised during trenching work around the foundations of the pillars that comprise the arcade of the corridor in the ground oor of the southern side of the fort, and of the trenches on the external side of the southern wall. No architecture was found, and as for moveable nds, there was a muar, an early rearm of the mortar type, and modern ceramic fragments.
Redni broj: 89 Lokalitet: Siscija Sv. Kvirin Naselje: Sisak Grad/opina: Sisak Pravni status: Z-2767 (arheoloka zona Siska) Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervatorsko-restauratorski radovi U sklopu realizacije Arheolokog parka Sveti Kvirin u Sisku (k.. 600/1, 600/2, 601, 602/2, k.o. Sisak Stari), krajem travnja i poetkom svibnja 2005., arheoloki je istraen sjeverni dio lokaliteta (Burmaz, Loli 2005). Istraivanja su bila manjeg obujma, a nastavljena su na mjestu otkria arhitektonskoga kompleksa sjevernog ulaza u Sisciju, na poloaju gdje iz grada izlazi glavna gradska prometnica cardo maximus (Burmaz, Loli 2005). Voditelj istraivanja bio je Josip Burmaz, a arheoloki nadzor provodila je Tatjana Loli. Istraivanje je jednim dijelom provedeno unutar istih gabarita sektora odreenog 2004., a potom je otvorena i manja povrina u smjeru sjevera. Ukupna istraena povrina iznosila je 180 m. S obzirom na to da je na tako maloj povrini 175
stiran recentnim ukopima, a datiran je srebrnim denarom Marka, Aurelija kovanim 161. godine (Gebhardt, Backes). Razvoj i meuodnosi sklopova arhitekture Stratigrafski odnosi meu sklopovima arhitekture te karakteristike materijala i naina zidanja kompleksa sjevernog ulaza u Sisciju odreuju nekoliko graevinskih faza, nastalih naputanjem starijih ili dogradnjom novijih zgrada koje su u tom trenutku vie odgovarale funkciji: 1. Na vrhu kompleksa rimskog ulaza stoje ostaci barokne kapele iz 18. stoljea, posveene svetom Kvirinu. Kapela je sagraena izravno na rimskoj arhitekturi iji su ostaci ak iskoriteni kao sastavni dio temeljne konstrukcije kapele. Poloaj je dobrim dijelom izabran i zbog simbolike mjesta, koja se prenosi predajom do danas kao mogu poloaj povezan s prvim siscijskim kranskim biskupom muenikom. 2. Sloj 4. stoljea i ujedno najmlaa rimska struktura dio je temelja sjevernih gradskih zidina. 3. Paralelni snani zidovi smjera S-J koji ankiraju ulaz, u ijem je meuprostoru poloen cardo maximus te temelji ulaznog (trijumfalnog) luka, strukturom gradnje, veliinom opeka, irinom sljubnica i dimenzijama zidne mase pripadaju gradnji s poetka 3. stoljea koja je prije prepoznata na nekoliko lokaliteta u Sisku (ari 1991; Loli 2003; Wiewegh 2004). 4. Rimska gradska infrastruktura, luno svoen kanal, openi kanal ija se datacija odreuje prestankom njegove funkcije. Naime, izgradnjom ulaznih paralelnih zidova planski je zatrpan velikim klesanim blokovima kamena i dijelom je baza za temeljenje novonastale arhitekture. 5. Najstarija struktura koja je bila u funkciji prije pol. 2. st. jest struktura od openih zidova s tragovima drvene konstrukcije. Meu pokretnim arheolokim nalazim prevladava keramika 2. 4. stoljea, a od oblika su najei tanjuri, tarionici i gruba kuna keramika. Pronaeno je i nekoliko komada bronanoga i srebrnoga rimskog novca. Zatita lokaliteta Prezentacija sjevernih kvartova Siscije, projekt pod nazivom Arheoloki park Sveti Kvirin koncipirana je u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom centra grada Siska, radi uvida u izniman arheoloki lokalitet nacionalne vanosti koji svojom konkretnom prisutnou predstavlja dominantan karakter kulturne batine regije. Razina intervencija, kao i principi konzervacije na otkrivenom arhitek-
Sisak Sv. Kvirin, tlocrt junog ulaza (izradio: J. Burmaz)
otkriveno vie arhitektonskih cjelina, cilj istraivanja bilo je razjanjavanje stratigrafskih odnosa, odnosno razvoja arhitekture, odreivanje razina funkcioniranja u pojedinim graevinskim fazama te izrada arheoloko-konzervatorske dokumentacije kao strune podloge za postupak konsolidacije i konzervacije rimske arhitekture koji se odvijao istodobno s arheolokim istraivanjima. Najstarija faza kompleksa ulaza u Sisciju Ispod dna temelja baze ulaznog luka te ispod istonoga ulaznog zida, na poloaju obrambenog opkopa, otkriven je dio arhitektonske strukture koja je graena od dvaju openih zidova irine 1 m. Zidovi se spajaju pod pravim kutom te ine JI ugao zgrade ili infrastrukture (mosta?). Visina sauvanosti te strukture zasad iznosi 1,80 m, meutim zidovi nisu istraeni do kraja temelja zbog problema s podzemnom vodom. Karakteristino je da su zidovi kvalitetno graeni, a vanjska su im lica obukana. Zid smjera S-J pri vrhu ima otvor veliine 17x25 cm, vjerojatno od vodoravne, popreno postavljene grede, a u buci na licu zida takoer su vidljivi otisci okomito i vodoravno postavljenih greda. Situacija sugerira da se na sjeveru i zapadu nalazila slina struktura u konstruktivnoj vezi s otkrivenom. Ta je konstrukcija prekrivena slojem zemlje koji nije deva-
Zgrada ili infrastruktura (most?) istono lice zida s otvorom za popreno postavljenu gredu te otiscima okomito postavljenih greda (izradio: J. Burmaz)
176
tonskom kompleksu, jedinstveni su za cjelokupan lokalitet, a sadrani su u stavu da e se nalazi konzervirati in situ radi zaustavljanja daljnjeg propadanja povijesne strukture. Rekonstrukcija nije planirana. Konzervacija na arhitektonskoj strukturi podrazumijeva ienje zidova, uporabu veziva starog sastava uz njegovo poboljanje suvremenim sastojcima, postavljanje tzv. zatitne kape u istome materijalu od kojeg je graena struktura, postavljanje sustava odvodnje oborinskih voda koji ne ugroava vieslojni nalaz i ujedno omoguava njegovu prezentaciju u vie razina. (Sustav odvodnje oborinskih voda bit e postavljen prema projektu ing. Marija Krvavice.) Nad itavim kompleksom planirano je natkrivanje nadstrenicama, a u sluaju nalaza krhkih struktura zatvaranje paviljonskog tipa. itljivost lokaliteta bit e pomognuta muzeolokom prezentacijom u buduem arheolokom interpretacijskom centru na samom lokalitetu. Planirana je primjena nunih elemenata zike i tehnike zatite lokaliteta, kao i uvoenje potrebne urbane opreme. Prema jedinstvenom planu konzervacije i prezentacije lokaliteta Siscija, 2005. godine tretiran je i korpus sjevernih gradskih zidina koji je bio oteen ukopima gradskoga groblja u 19. i 20. st. Zid je graen od opeke i kamena koji dominira u zoni temelja. U postupku kosolidacije razloen je do tzv. zdrave strukture, oien je te presloen. Kao vezivo je rabljena vapnena buka te dravski pijesak u visokom omjeru. Zatitna kapa izvedena je u materijalu (opeci i kamenu) pronaenom i deponiranom tijekom istraivanja. Konzervatorsko-restauratorske radove na lokalitetu izveo je Ivica Groini, ak. kipar restaurator. Zid je natkriven privremenom nadstrenicom. Literatura Burmaz, Loli 2005 J. Burmaz, T. Loli, Lokalitet: Siscija Sv. Kvirin, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 125 127. Gebhardt, Backes Mnzenkatalog; Rmische Kaiserzeit, Vol. III-Traian bis Iulia Domna (CD-ROM) Loli 2003 Tanja Loli, Colonia Flavia Siscia, Situla, 41, Ljubljana, 2003: 131 152. ari 1991 I. ari, Terenska dokumentacija s lokaliteta Sisak C.12.B, Konzervatorski odjel u Zagrebu, 1991. UPCS 2004 Urbanistiki plan centra grada Siska, CPA d.o.o., lipanj, 2004. Wiewegh 2004 Z. Wiewegh, Otkrie kule zapadnih zidina rimske Siscije, ARR, 14 (2004), Zagreb, 2004: 121 140. Tatjana Loli Josip Burmaz Summary As part of the production of the St Quirinus Architectural Park in Sisak, at the end of April and in early May 2005, archaeological investigations in the northern part of the site were carried out. Mostly, the investigation was carried out inside the same volumes of the sector dened in 2004, and then a smaller area was opened up towards the north. The total researched area came to 180 square metres. The stratigraphic relations and the characteristics of the material as well as the manner of construction dene several construction phases in the complex of the northern entrance into Siscia. The earliest Roman structure, the 4th century layer, is part of the foundation of the northern
city walls. Parallel powerful walls in the N-S direction anking the entrance and foundations of the entry or triumphal arch, in the structure of the building and the dimensions of the wall fabric belong to the architecture of the early 3rd century, known previously from several sites in Sisak. The oldest structure, in use before the 2nd century, is of brick with traces of wooden construction. According to the integral plan for the conservation and preservation of the site of Siscia in 2005 the body of the northern city walls was treated, having been damaged by excavations of the city cemetery in the 19th and 20th centuries. In the consolidation procedure, it laid bare down to the sound structure, cleaned and reassembled. Lime mortar and a high ratio of sand from the Drava River were used for bonding material. A protective coping was put on the wall, and it was roofed over.
Redni broj: 90 Lokalitet: Zrin (burg) Naselje: Zrin Grad/opina: Dvor Pravni status: R-408 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, sanacija, konzervacija U sklopu projekta sanacije burga Zrin, kao jedne od najvrednijih srednjovjekovnih utvrda u Hrvatskoj (povijesno i stilski), Konzervatorski odjel u Zagrebu, uz suradnju Opine Dvor, pokrenuo je zatitne radove obnove brani-kule. Zbog zahtjevnosti posla i pristupa burgu, te dugotrajne natjeajne procedure, radovi su zapoeli tek poetkom zime, 15. studenog 2004. Zatitnim radovima trebalo je prethoditi arheoloko istraivanje koje je zbog snijega i niskih temperatura, kao i konzervacija kule, provedeno tijekom 2005. godine. Voditelj arheolokih istranih radova bio je Amelio Veki. Burg ili stari grad Zrin nalazi se na junim obroncima Zrinske gore, na prostranoj zaravni izdvojenog brijega ponad iroke doline potoka Zrinice. Uz potok je s istone strane grada prolazio povijesni put preko Zrinske gore. Pod njim se smjestilo istoimeno selo, dok sjeverozapadno od grada jo uvijek stoje velebni ostaci gotike crkve Blaene Djevice Marije (Marije Magdalene). Stari grad Zrin, toliko vaan i vezan za hrvatsku povijest, prvi se put spominje 1295. kada njegov tadanji vlasnik knez Stjepan II. Baboni u njemu pie darovnicu. Na temelju tog podatka Zrin je sredite posjeda Babonia na ovoj strani Une i moe se tvrditi da je nastao sredinom 13. st., iako nije iskljuen ni njegov nastanak u 12. st. Nakon zaloga 1347. kralj Ljudevit daje grad i posjed Zrin Grguru i Jurju ubiu u zamjenu za Ostrovicu i Bribir u Dalmaciji. Prema Zrinu se ta grana ubia, koja je tijekom sljedeih stoljea intenzivno sudjelovala u stvaranju povijesti srednje Europe, naziva Zrinski. Tako postaju vlasnici prostranog posjeda od vrhova Zrinske gore do Une i irovca (dananje suhe mee, dravne granice) na zapadu i Kostajnice na istoku. Vlastelinstvo se razvija i iri, prvo do Kostajnice, a poslije sve do Save. Najvaniji zamanjak tom razvoju je doputenje za eksploataciju rudnika olova i srebra u okolici Gvozdanskog 177
koju im je dodijelio kralj Matija Korvin 1463. godine. Nikola III. Zrinski 1504. osniva i gradi u Zrinu franjevaki samostan s crkvom Marije Magdalene izvan utvrenoga grada. Kada sredinom 15. st. zapoinju provale Turaka Zrin postaje jedan od centara organizacije obrane granice na Uni i to ostaje do pada. U 16. st. Pounje polako pada, a nakon zauzea Kostajnice 1556., Zrin i Gvozdansko ostaju jedini otoci u turskome moru. Oni se dre jo dvadesetak godina, ali kad je 1578. zauzet Zrin, zatim Gvozdansko, obrana Hrvatske seli se na Kupu. Zrin i cijelo Pounje ostaju u turskim rukama do 1687. kada se nakon oslobodilake vojne granica s Turskom ponovo vraa na Unu. Uz potrebne popravke Zrin postaje krajika utvrda i u uporabi je sve do poetka 19. st. kada su ga zapalili nezadovoljni vojnici. Zbog uestalih turskih napada, a radi zatite svojih imanja te bolje organizacije obrane Banovine na Uni, Zrinski mijenjaju te posjede za Meimurje i sele se u akovec. Za njihovim primjerom povelo se i stanovnitvo koje se seli u unutranjost, dok u Pounju ostaju samo slabe vojne postrojbe. Nakon uspostave mira u Sremskim Karlovcima i organizacije Vojne krajine hrvatski ivalj djelomice se vraa u ove krajeve i zatjee vlako-pravoslavno stanovnitvo. Kako je dolo do promjene strukture stanovnitva, povratnici Zrinjani nali su se okrueni pravoslavcima. Kako je navedeno, burg je kao krajika utvrda bio u uporabi do poetka 19. st. kada je zapaljen i naputen. Godine 1925. Braa hrvatskog zmaja uz pomo Zrinjana djelomice obnavljaju grad, posebice ulazni prostor s brani-kulom. Konano pustoenje i ruenje zbilo se 8. rujna 1943. kada su srpske snage pod partizanskom kapom iz neshvatljivih razloga napale hrvatsko selo Zrin. upna crkva, grobna kapela i stari grad zapaljeni su i minirani. Nakon 1946. sve preostalo stanovnitvo protjerano je u selo Drenje kod akova i nije se smjelo vratiti u Zrin do nakon Domovinskog rata. Od tada se burg rui i zarasta.
Zrin je ovalno izduljenog tlocrta (150x50 m) koji je karakteristian je za starije burgove 13. st. Povijesne okolnosti, strateka pozicija i velika povrina utvrenog prostora, uvjetuju razvoj Zrina u romanici, gotici i renesansi. Od 16. do poetka 18. stoljea burg je pretvoren u tursku utvrdu, a potom u krajiku, uz stalna dograivanja i ojaavanja koja najee negiraju starije graevinske faze. Burg Zrin ine bedemi s trima ulazima, brani-kula i pravokutna kula. Unutar zidina bila je gradska kapela, jo jedna brani-kula te pomone graevine, vjerojatno drvene. Zidan je kamenom, s kvalitetno klesanim arhitektonskim elementima. Osim dobro sauvanog prstena zidina, u dananjoj konguraciji burga istie se samo ruevina brani-kule dijelom sauvane u visini prvog kata, od prvotnih triju. Stanje ostataka kule loe je, zidovi su raspucani po vertikali, a veliki dijelovi zidnog plata urueni. Tijekom zime 2004. ureen je kolni prilaz gradu, raieno raslinje i grmlje na junom prostoru grada, odnosno teren pripremljen za poetak radova. Zatitni radovi zapoeli su sredinom travnja i trajali do kraja svibnja 2005. Raieno je prilazno stubite ulaz u grad, pa uruenje uz sjeverozapadni i sjeveroistoni zid brani-kule. To je uruenje veim dijelom nastalo 1943. i kasnije, a sastojalo se od oko 2 m visokog nasipa kamena lomljenca nakon kojeg se dolo do dananje razine funkcioniranja, odnosno prostora ureenog 1925. godine. U uruenju je pronaeno nekoliko srednjovjekovnih gotikih klesanih ulomaka s jaim torusom i konkavama, koji bi mogli biti dio prozorske prolacije nekog sakralnog objekta, moda gradske kapele. Uz sjeveroistoni zid sloj uruenja bio je jednako visok, do vrha nadvoja recentnog ulaza u kulu. Taj noviji ulaz, probijen kroz sjeveroistoni zid kule, nastao je u vrijeme krajike uprave Zrinom. Njime se ulazilo u podrumski prostor kule, dok se originalan, srednjovjekovni ulaz u kulu nalazi na katu i do njega se dolazilo drvenim stubama. Nakon uklanjanja uruenja uz navedene zidove bilo je potrebno sniziti teren za postavljanje skele. Tako su otvorene dvije sonde koje nisu istraivane do zdravice jer je prioritet bilo uvrivanje zidova i ouvanje kule. U sondama je skinut sloj od 20 do 40 cm, ovisno o padu terena. U iskopu su razluena dva sloja. Tanak humusni sloj s uruenjem iz 1943. prepun nalaza puanih ahura te topovskih gelera. Ispod njega se rasprostire donekle izmijeani sloj iz vremena obnove zrinske kule koju provode Braa hrvatskog zmaja, kada su ak i vratili krov na kulu. Sloj uruenja u unutranjosti kule bio je visok od 3 do 4 metra. Nakon to je izvaena ta golema koliina materijala, pojavile su se kamene improvizirane stube nainjene od spolija kojim se ulazilo u podrum kroz novija vrata. U dnu podruma pronaen je zid novije, vjerojatno krajike pregradnje. Zid je kamen, u obliku slova L, s vratima i uskim otvorom za zraenje. Nain izvedbe toga ventilacijskog otvora upuuje na malu barutanu svoenu bavastim svodom, iji su dosjedi jo vidljivi. Prostor je istraen do zdravice i osim tragova gorenja i vee koliine ahura i avala iz 1943. nema drugih arheolokih nalaza. To govori da je ienje prilikom obnove 1925. bilo temeljito. Osim navedenih prostora, raien je i juni kut kule uz prilazno stubite. Situacija je istovjetna ostalim dijelovima, jedino prije iskopa nije bio vidljiv zid kule. Dakle, osim neto sporadinih nalaza novovjeke keramike, jedne kamene kugle, spolija doprozornika i dovratnika u podrumu kule, zasad nema pravih arheolokih nalaza ranijih razdoblja. 178
Utvrda Zrin, tlocrt s prikazom razvoja ulaza u burg, od 1 do 3 (crte: Z. Horvat)
Utvrda Zrin, pogled s juga (foto: A. Veki)
Utvrda Zrin, stanje 30-ih godina 20. st., nakon obnove Brae hrvatskog zmaja (fototeka: GM Sisak)
Nakon istraivanja zapoela je sanacija kule. Do zdravog i vrstog spoja veziva razgraeni su dio SI i cijeli JI zid kule, kao i juni kut. Nakon ienja i pranja, zidovi su pripremljeni za injektiranje te je zapoela njihova sanacija. Prvobitna zamisao bila je zapoeti sanaciju i konzervaciju SI zida na kojem su srednjovjekovna vrata. Meutim, zbog prevelike visinske razlike u oteenju zida, zidanje je zapoelo od juga, ugradnjom kamenih blokova klesanca u kut. Nakon uvrenja uglova nastavljena je izgradnja zidova u nizovima pritesanim kamenjem i ispunom od lomljenca. Ove sezone sazidano je 20 m zida. Sanirani su dijelovi na kraju radova zatieni za prezimljavanje i nastavak zidanja sljedee godine. Literatura Horvat 2005 Horvat Zorislav, Burg Zrin, Obnova brani-kule, Konzervatorska studija, Zagreb, 2005. Kruhek 1991 Kruhek Milan, Stari gradovi i feudalni posjedi, Zbornik Dvor na Uni, Dvor na Uni, 1991. Amelio Veki
Summary Zrin Castle or Burg is located on the southern slopes of Zrinska gora, Mt Zrin. The burg was rst mentioned in the sources in 1295 as belong to the Babonies (perhaps in the 12th century too). In 1347 the burg came into the possession of the ubi family, who took the name of Zrin from the castle; it stayed in their hands until 1577, when the Turks took it, to keep it until 1689. In 1711 the burg was restored as a Military Border fort, and was in use until the early 19th century when it was set on re and abandoned. The nal pillaging and demolition occurred in September 1943 when for incomprehensible reasons Serbian forces attacked the Croatian village of Zrin. The parish church and the cemetery chapel along with the burg were set on re and blown up. The fortress of Zrin has an oval ground plan of 150 x 50 cm, characteristic of the early burgs of the 13th century. Historical circumstances, the strategic position and the large area of defended space conditioned the development of Zrin in the Romanesque, Gothic and Renaissance periods. From the 16th to the beginning of the 18th century, the burg was turned into a Turkish fortress, and then into a stronghold of the Military Border, in association with constant additions and reinforcements that most commonly tended to negate the earlier architectural phases. Zrin Burg consists of ramparts with three entrances, a defensive tower and a rectangular tower. Inside the walls there was the burgs chapel, and one more defensive tower, as well as auxiliary buildings, most likely made of wood. It is built in stone, with well-carved architectural elements. Apart from the well-preserved ring of walls, it is only the ruin of the defensive tower, partially preserved up to rst oor level, of the original three, that stands out at all. The condition of the remainder of the tower is poor; the walls are cracked vertically, and large areas of the wall have fallen in. 179
Utvrda Zrin, radovi na kuli (foto: A. Veki)
K A R L O VA K A U PA N I J A
91 Gradie Grdun 92 Gradie Orije 93 Kamensko pavlinski samostan 94 Karlovac Zvijezda 95 Stari grad Drenik 96 Viniica
180
Karlovaka upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 91 Lokalitet: Gradie Grdun Naselje: Grdun Grad/opina: Netreti Pravni status: P-1448 Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zbog izgradnje magistralnog plinovoda Pula Karlovac, bilo je potrebno provesti arheoloki pregled terena za potrebe izrade konzervatorske studije utjecaja na arheoloku batinu, to je i obavljeno poetkom 2005. Prilikom arheolokog rekognosciranja registriranog nalazita Gradie Grdun kod Stativa, na prostoru gradinskog naselja pronaena je odreena koliina pokretnih arheolokih nalaza (keramika, kuni lijep). Nakon pregledavanja terena utvreno je kako trasa prolazi uza sam rub nalazita, odnosno sjevernog bedema. Gradie Grdun na rijeci Dobri otprije je poznato nalazite na kojem se nalazilo prapovijesno naselje i dosad nije bilo istraivano. Nalazi se na uzvisini koja tvori zaravnjen plato s obrambenim zemljanim bedemom iji su dijelovi, zajedno s podbedemskim jarkom, i danas vidljivi (visine oko 4 m). Radi toga su provedena arheoloka sondiranja na buduoj trasi, za to je novana sredstva osigurao investitor gradnje, tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Arheoloki radovi na trasi plinovoda kroz Karlovaku upaniju provedeni su od 30. rujna do 3. studenog 2005. Struni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Beki, a sudjelovali su i arheolozi Ivana Haraa i Robert imin, te dva geodeta i dvanaest radnika iz Karlovca. Prije samog iskopavanja geodetski je odreena i iskolena os trase plinovoda, to je bilo potrebno precizno odrediti s obzirom na irinu iskopa plinovoda od svega 2 m. Trasa plinovoda prolazi sjeverno od platoa na udaljenosti od 50 do 100 m, te sijee dva uzvienja (breuljka). Prapovijesni stanovnici takvih naselja upravo su podno bedema smjetali svoje nekropole, stoga je probno sondirana trasa u duini od 100 m. Odreeno je 6 sondi na svakih 20 m, veliine 2x2 m, od istoka prema zapadu (A, B, C, D, E, F). U sondama nisu pronaeni arheoloki nalazi, osim u sondi D, gdje je u prvom sloju pronaeno nekoliko ulomaka novovjeke keramike. Gradie Grdun prapovijesni je lokalitet smjeten na iznimno povoljnom poloaju. Nalazi se na povienom platou koji dominira okolnim prostorom. S njegove june strane protjee rijeka Dobra. Gradina se sastoji od sjevernoga i istonoga zemljanog bedema, vrlo dobro sauvanog. S june i zapadne strane, nad rijekom, gradina je zatiena strmom liticom. Usporedno s radovima na sondiranju trase plinovoda, obavljeno je i rekognosciranje same gradine. Prilikom pregleda bedema i obraenih polja u unutranjosti gradine, pronaena je odreena koliina prapovijesne i novovjeke keramike te neto ronjakih-kamenih izraevina. Zbog malog broja nalaza na izoranim poljima unutar gradine, moglo bi se zakljuiti da je naselje bilo kratkog vijeka ili da se kulturni sloj naselja nalazi na neto veoj dubini. Takoer je iskoritena prilika kako bi se geodetskom tehnikom iscrtala cjelokupna gradina zajedno sa svojim bedemima. Premda pretpostavka postojanja nekropole u probnim sondama na trasi plinovoda nije dokazana, ne treba je sasvim odbaciti. Mogue je da se nekropola nalazila i na veoj udaljenosti od naselja ili na
Gradie Grdun, pogled na bedeme (foto: L. Beki)
drugom poloaju. Nalazite Gradie Grdun nije izravno ugroeno iskopom plinovoda, a kako u probnim sondama nisu pronaeni arheoloki slojevi, nadzor je potreban samo na neistraenom dijelu trase. mr. sc. Luka Beki Summary Before the works on the laying of pipes for the main gas pipeline from Pula to Karlovac were started, an archaeological investigation of the land was carried out, and the previously known ndspot of Grdun-Gradie was tested. The ndspot has to date not been investigated, and yet it consists of a prehistoric hill fort. The route of the future gas pipeline passes some fty metres to the north of the rampart of the prehistoric settlement. For this reason it is possible that alongside the settlement there might be a cemetery for the inhabitants. Six test digs were explored. All of the tests were archaeologically negative, except for one in which a few fragments of modern ceramics were found. A eld examination of the actual hill fort resulted in the nding of a certain amount of potshards and fragments of worked stone. On the basis of the poorly preserved nds, it would seem that the settlement existed during the late Bronze and Early Iron Age. It is located on a detached hill above the Dobra River. The south and west sides are pro-
Gradie Grdun, sonde E i F (foto: L. Beki)
181
tected by steep cliffs, while from the more gentle northern and east sides, it was protected by a massive earth rampart. The earth rampart is well preserved, and advantage of this opportunity was taken to draw a complete ground plan of the hill fort.
Redni broj: 92 Lokalitet: Gradie Orije Naselje: Orije Grad/opina: Bosiljevo Pravni status: P-1228 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zbog izgradnje magistralnog plinovoda Pula Karlovac, bilo je potrebno obaviti arheoloki pregled terena za potrebe konzervatorske studije utjecaja na arheoloku batinu. Utvreno je da trasa prolazi uza sam rub zatienoga arheolokog nalazita Gradie Orije kod Bosiljeva. Prilikom rekognosciranja i izrade studije pronaeno je dosta ulomaka prapovijesne keramike, na temelju ega je propisano zatitno arheoloko iskopavanje. Naime, na vrhu brda nalazilo se prapovijesno naselje, odnosno gradina iz kasnoga bronanog i eljeznog doba, ijim bi junim obodnim dijelom trebala proi trasa plinovoda. Radi toga su provedena zatitna arheoloka iskopavanja na buduoj trasi, za to je novana sredstva osigurao investitor gradnje, tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Arheoloki radovi na trasi plinovoda kroz Karlovaku upaniju provedeni su od 30. rujna do 3. studenog 2005. Struni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Beki, a sudjelovali su i arheolozi Ivana Haraa i Robert imin, te dva geodeta i dvanaest radnika iz Karlovca. Nakon preciznoga geodetskog odreenja osi trase, uklonjeno je drvee, grmlje i ostalo raslinje. Arheoloki iskop dug je 160 metara i irok 2 metra, to je i irina iskopa samog plinovoda. Ukupna duina iskopa podijeljena je na isjeke (sonde A-H) od po 20 metara. Gradie Orije u veem je dijelu predvienog iskopa istraeno u cijelosti, dok je preostali dio istraen pomou pet probnih sondi u kojima nije bilo arheolokih nalaza, a iva se stijena nalazila na maloj dubini. Na nekoliko mjesta iskop je zbog arheolokih nalaza proiren i izvan osi trase (sonde AA, GG, HH). Na zapadnom dijelu iskopa, vea koliina arheolokih pokretnih nalaza pronaena je u sondama A i AA unutar duboke krape, koja je vjerojatno rabljena kao otpadna jama prapovijesnih stanovnika gradine. U njoj su pronaeni vei ulomci kunog lijepa i zapeenih podova kua koji tamo nisu mogli dospjeti ispiranjem povrine tla s gradine. Na taj je nain ona jedino mjesto na trasi gdje su arheoloki nalazi ubaeni jo za ivota naselja. U istonom dijelu iskopa uoen je zasip s gradine (povrinski tanji ili deblji sloj zemlje), koji je prekrivao strmu geoloku stijenu. Arheoloki pokretni nalazi pronaeni u zasipu dospjeli su tamo nakon zavretka ivota na gradini, a datiraju u kasno bronano i eljezno doba. U istom sloju pronaeni su i mlai nalazi (ahura streljiva iz II. svjetskog rata i slino) to dokazuje da je taj sloj nastao nakon ivota prapovijesnog naselja. Na tom mjestu nalaze se blokovi geoloke stijene visoki gotovo 3 m, tako da su oni vjerojatno omeivali rub naselja s june strane i 182
Gradie Orije, lokalitet nakon radova (foto: L. Beki)
na taj nain bili svojevrstan prirodni bedem. Upravo je na njima u zasipu pronaena vea koliina arheolokih pokretnih nalaza koji su vremenom doplavljeni s naseobinskih terasa na viem dijelu brda. Tik do vidljivih stijena nalazi se makadamski put koji vodi na vrh breuljka gdje se nalazi crkva sv. Majke Boje, te mjesto gdje se gradi nova vodosprema. Zapadno od spomenutog puta nalazi se cijeli splet neprohodnih ivih stijena krakog terena, izmeu kojih se nalaze brojne duboke krape. Taj je prostor takoer mogao posluiti obrani naselja. Upravo je zbog opisane nepristupanosti terena na tome mjestu na zapadu i istoku, uzak prostor dananjega makadamskog puta vjerojatno bio i nekadanji juni prapovijesni ulaz na gradinu. Naselje na Gradiu Oriju nalazi se na razmei junih japodskih te sjevernijih kolapijanskih plemena. Prema pronaenim nalazima oito je rije o starosjedilakom starijeeljeznodobnom stanovnitvu koje se krajem eljeznog doba latenizira. Ponajprije se to vidi na pronaenoj keramici koja u izradi pokazuje stariju ilirsku tradiciju, ali uz vidljiv keltsko-latenski utjecaj. Debljina kulturnih slojeva uoenih na novosagraenoj vodospremi koja se nalazi unutar gradine svjedoi o dugotrajnosti ivota prapovijesnog naselja. Na lokalitetu Gradie Orije potvreno je postojanje prapovijesnog naselja koje je ivjelo tijekom bronanog i eljeznog doba. Budui da prema dosadanjim saznanjima trasa plinovoda prolazi izvan bedema, samo prapovijesno naselje nije ugroeno
Gradie Orije, lokalitet nakon radova (foto: L. Beki)
graevinskim radovima. Ipak, zbog velike tehnike zahtjevnosti gradnje plinovoda, postoji mogunost promjene unaprijed odreene trase, pa je na tome mjestu potreban stalan arheoloki nadzor prilikom graevinskog iskopavanja. Osim na Gradiu Oriju, obavljena su i sondiranja na nekoliko kilometara udaljenom poloaju Ostretki Lipovaki, gdje je na osnovi povrinskih nalaza srednjovjekovne keramike pretpostavljeno postojanje selita. Sondiranje je dalo negativan rezultat, pa se ono na tom mjestu vjerojatno ne nalazi. Mogue je da su spomenuti nalazi doplavljeni s vieg poloaja ili dovezeni prilikom gnojenja polja. Konana struna i znanstvena objava rezultata tih sondiranja i zatitnih iskopavanja oekuje se tijekom 2006., kada zavre svi laboratorijski radovi na pokretnim nalazima. mr. sc. Luka Beki Summary Before the works on the laying of the pipes for the main pipeline from Pula to Karlovac were started, an archaeological review of the ground was carried out, as well as rescue excavations of the previously known site of OrijeGradie. The site has not previously been explored and yet it is a prehistoric hill fort. The route of the future pipeline passes across the edge of the area of the archaeologically protected zone, and so excavations were conducted along the whole length of the future trench for the pipeline. In the area of the whole length of the archaeological excavation, archaeological nds were discovered, but on the whole of moveable nds that had been washed down by erosion from the dwelling place terraces. The research showed that in the western area of the excavation there was a rock face up to 3 metres high that at the time of the colonisation must have been visible and probably was used as a part of the rampart of the settlement. The archaeological material was found in the earth that had been washed town onto the rock from several large dwelling place terraces above our excavation. Above the eastern part of the excavation there was a complex of large stone walls and deep karstic karren, which is impassable even for pedestrians, and probably was used as part of the defensive system of the hill fort. In the central part of the excavation lies todays tarmac road to the top of the hill, alongside which one natural karren ssure has been explored revealing a lot of moveable nds. Apart from potsherds, a little hearth was found, and large quantities of parts of thick oors of red clay and some wall daub. These nds, because of the conguration of the ground, could not have been washed into the karren, and had probably been discarded here. Accordingly it can be concluded that between the karren systems to the east and the high slabbed rocks to the west, in prehistory there must have been a southern road into the interior of the hill fort, which is used to this day. The archaeological nds discovered are on the whole ceramic, and comprise fragments of jugs, bowls, vessels, pyramidal weights, loom weights and so on. These nds can be dated to the late Bronze and Early Iron Age, but most of them to the Late Iron Age. A decorated bronze button was found, which could also be dated to the Late Iron Age.
Redni broj: 93 Lokalitet: Kamensko pavlinski samostan Naselje: Kamensko Grad/opina: Karlovac Pravni status: R-268 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloka istraivanja zapadnog hodnika pavlinskog samostana u Kamenskom trajala su od 1. do 15. lipnja 2005. godine (voditeljica istraivanja bila je Ana Azinovi Bebek; voditelj projekta Hrvatski restauratorski zavod; istraivanja su bila nancirana sredstvima Ministarstva kulture). Hrvatski restauratorski zavod sustavno provodi konzervatorskorestauratorska istraivanja i obnovu samostanskog kompleksa od 70-ih godina 20. stoljea. Arheoloka istraivanja samostana traju od 1997. (Konzervatorski odjel u Karlovcu i Muzej grada Karlovca). Istraen je cijeli prostor crkve, samostana i klaustra (osim zapadnog hodnika) te vei dio platoa na kojem je smjeten dananji samostan s crkvom. Na platou je pronaeno prapovijesno naselje okvirno datirano u haltatsko razdoblje. Antiko razdoblje predstavljaju samo pojedinani nalazi keramikih posuda i jedne uljanice. Drveni ostaci pronaeni u zapadnom dijelu dvorita klaustra samostana potvruju postojanje drvene crkve oko koje se nalazilo groblje iz vremena prije gradnje samostana 1404. godine. Cilj arheolokih istraivanja u prostoru zapadnog hodnika (11x2 m) klaustra samostana bilo je istraivanje pro-
Kamensko pavlinski samostan, pogled na sondu (foto: A. Azinovi Bebek)
183
stora prije postavljanja novoga kamenog poploenja te utvrivanje stratigraje prapovijesnog naselja i pretpostavljenog zapadnog dijela drvene kapele (odnosno crkve) istraene 1999. godine. Istoni prol sonde bio je odreen stupovima (1 5) na istonoj strani hodnika klaustra, koji su povezani mikropilotiranjem i betonskim slojem dubine i 150 cm, irine 40 50 cm, to je onemoguilo cjelokupno istraivanje istonog prola. Temelji stupova graeni su od nepravilnog kamenja i opeke uz obilnu uporabu veziva. Dubina temelja iznosi od 139 cm do 162 cm, to je povezano s padom terena prema sjeveru. Zapadni prol sonde zadan je temeljnim zidom zapadnoga samostanskog krila. Na 110 cm od junog kraja zapadnog prola nalaze se stube za gornje katove samostana, tako da taj dio nije istraivan. Temelj zapadnog zida graen je lomljencem i opekom uz obilnu uporabu veziva. Na oko 300 cm od sjevernog kraja zapadnog prola javlja se spoj u gradnji temelja zida sjeverni je plii od junog dijela, to ukazuje na odreen prekid u kontinuitetu izgradnje. Pri samom sjevernom kraju zapadnog prola, na dubini od oko 100 cm, pronaen je kameni istak na temeljnom zidu. Sjeverni prol hodnika zanimljiv je zbog ostataka debla promjera 30 cm, pronaenog na dubini od 169 cm. Deblo je dano na analizu u Institut Ruer Bokovi, gdje je prema rezultatima analize C-14 datirano u 14./15. stoljee, te se moe smatrati da je dio drvene graevine koja postoji prije gradnje samostana 1404. godine. S obzirom na to da nisu raene analize C-14 drvene crkve pronaene u istraivanjima 1999. godine, ne zna se mogu li se ta dva drvena nalaza dovesti u vezu. U junom prolu hodnika velika je koliina ute te je vidljiva podloga od opeke i ute za dananje poploenje. U svim prolima vidljivi su tragovi gara. Kako je sloj pretanak da bi oznaio tragove poara koji se spominju u povijesnim izvorima, moe se pretpostaviti da su to tragovi ranije drvene podnice. Na dvama mjestima pronaena su i dva odvodna kanala od kojih se jedan moe tlocrtno povezati s kanalom istraenim u dvoritu klaustra 1999. godine. Naeni tragovi rupa od drvenih kolaca sugeriraju sustav potporne gradnje, meutim teko je razluiti imaju li kolci veze s prapovijesnim slojem ili su pak povezani s drvenom crkvom. Iako istraivanjima 2005. godine nije naena potvrda drvene crkve iz zapadnog dijela dvorita klaustra naena u istraivanjima 1999. godine, pronaena je vea koliina prapovijesnih i kasnosrednjovjekovnih arheolokih nalaza. U otpadnim jamama pronaena je vea koliina prapovijesne keramike koja se moe datirati u prijelaz iz bronanog u eljezno doba. Nisu pronaeni ostaci prapo-
vijesnih ni nekih drugih podnica da bi se mogla izdvojiti nastamba, ali zato je pronaena vea koliina kunog lijepa koji sugerira postojanje prapovijesnih nastamba. Naene su manje kremene alatke i eljezne strelice. Nalaz spolija (gotika rebra) u temeljima stupova 1 i 5 potvrdio je gotiku fazu gradnje samostana. Ti nalazi navode na zakljuak da su stupovi u klaustru graeni nakon to je gotiki kompleks uniten 1864. godine. Svi nalazi, osim kamenog materijala, konzevirani su u Radionici za restauriranje arheolokih nalaza. Literatura ukovi 2003 Lazo ukovi, Preliminarni izvjetaj sa zatitnih arheolokih iskopavanja 2003. godine pavlinski samostan u Kamenskom, Karlovac, 2003. Horvat 1989 Zorislav Horvat, Srednjovjekovna arhitektura pavlinskih samostana u Hrvatskoj, Kultura pavlina, Zagreb, 1989. Lopai 1895 Radoslav Lopai, Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895. Perki 2005 Domagoj Perki, Elaborat sa zatitnih arheolokih iskopavanja i istraivanja 1999. 2002. godine, Karlovac, 2005. Ana Azinovi Bebek Summary Archaeological investigations into the former monastery of the Paulists in Kamensko conrmed the importance of this multi-layered site. As well as bearing out the prehistoric stratigraphy, it dropped the lower boundary of the existence of a settlement to the turn of the Bronze and the Iron ages. Fragments of the Roman period and an abundance of medieval ware have conrmed the continuity of life in this area. Analyses of the wooden material have provided new possibilities for the interpretation of the wooden church explored in the courtyard of the cloister in 1999.
Redni broj: 94 Lokalitet: Karlovac Zvijezda Naselje: Karlovac Grad: Karlovac Pravni status: Z-2993 Razdoblje: NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, idejno rjeenje prezentacije lokaliteta Tijekom radova na postavljanju novih kanalizacijskih cijevi u Ulici Pavleka Mikine u strogom centru grada Karlovca i unutar Zvijezde, uoeni su graevinski ostaci unutar sloja nabijene sipine (podloge) ispod dananje prometnice. Angamanom Kreimira Ragua, arheologa iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu, obustavljeni su graevinski radovi, te su zapoela zatitna arheoloka istraivanjima. Arheoloke radove na spomenikom lokalitetu Zvijezda, Banska vrata (karlovaki bedemi), na k.. 992/1, 993, 1086, k.o. Karlovac 2, obavila je tvrtka Omega Engineering d.o.o. iz Dubrovnika. Struna voditeljica radova bila je Nela Kovaevi, voditelj projekta bio je eljko Pekovi sa suradnicom Antonijom Radoni. Vanjski suradnici bili su Stanka 184
Kamensko pavlinski samostan, prol (foto: A. Azinovi Bebek)
Karlovac Zvijezda, tlocrt grada s oznaenim poloajem istraenih sondi (izradila: N. Kovaevi)
Crvik i Dalibor unji. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture i Grada Karlovca. Nadzor radova provodio je Konzervatorski odjel iz Karlovca. Istraivanje je izvedeno u dvjema fazama. Radovi iz prve faze izvedeni su od 14. prosinca 2004. do 13. sijenja 2005. godine (18 radnih dana). U drugom se dijelu istraivanja, izvedenom od 30. svibnja do 4. srpnja 2005. godine (31 radni dan), osim dovretku istranih radova u Ulici Pavleka Mikine pristupilo i sondiranju dijela bedema karlovake Zvijezde predvienog za konstruktivnu i graevinsku sanaciju. Ukupna istraena povrina jest oko 860 m2. Povijest grada Karlovca zapoinje krajem 16. st., u vrijeme najjaih pritisaka turskih osvajaa. Da bi se zaustavio njihov daljnji prodor, javlja se ideja o podizanju nove, strateki kljune tvrave na obrambenoj liniji hrvatske krajine. Izgradnji je prethodio sabor u Brcku na Muri gdje je 1578. donesen zakljuak o gradnji vojne tvrave. Sama izgradnja te renesansne utvrde, iz koje se kasnije razvio grad Karlovac, slubeno je zapoela 13. srpnja 1579. godine. Gradilo se prema sustavu novotalijanske kole fortikacijske arhitekture na dotad neizgraenom poloaju izmeu Kupe i Korane. Tadanji nain ratovanja imao je presudnu ulogu u odabiru poloaja budue tvrave, a idealan prostor koji je ispunjavao sve kriterije austrijskog dvora bio je izmeu rijeka Kupe i Korane, posjed pod Dubovcem u vlasnitvu Zrinskih. Na tom su prostoru iz doba prije poetka gradnje poznata starija naselja, Dubovac i Gaza, koja propadaju zbog turske opasnosti, a stanovnitvo se povlai unutar bedema novoizgraenoga grada. Oblik i plan tvrave odreivala su rjeenja koja su vojnim stratezima nudila onovremena dostignua ratne arhitekture, koncipirane u duhu renesansnog shvaanja organizacije stambenog i ivotnog prostora tzv. idealnoga grada. Za glavnoga graditelja (Baumeister), odnosno voditelja izgradnje, odreen je Martin Gambon kao iskusan graditelj s poduim rad-
nim staem u slubi ratnoga graditeljstva (Kruhek 1979). Nova utvrda projektirana je u obliku pravilne esterokrake zvijezde denirane zemljanim bedemima. Krakovi zvijezde dodatno su ojaani zidanim bastionima (porueni u 2. polovini 19. st.), te ancima i glacisom koji je okruuju. U razdoblju od 1579. do 1581. uglavnom je dovrena gradnja najvanijih i najnunijih vojnih objekata. Nakon toga uslijedila je izgradnja civilnih i vojnih objekata unutar same Zvijezde, te stalno popravljanje i dograivanje bedema i bastiona kojima su este poplave (iz izvjetaja graditelja saznaje se da su probleme s visokim vodostajem Kupe i Korane i poplavom imali ve prve godine izgradnje) nanosile velike tete. Izgradnjom stambenih i poslovnih objekata vezanih za obrt i trgovinu, grad se postupno iri izvan granica Zvijezde, prema novim prometnicama i rijeci Kupi. Do danas su od dijelova Zvijezde koji su imali obrambenu funkciju (anci, zemljani bedemi i bastioni) djelomice ostali ouvani osnovni volumeni bastiona i dijelovi anaca (mega 2000). Zbog iznimne vanosti za kulturno-povijesni identitet grada Karlovca, pokrenut je projekt za konstruktivnu i graevinsku sanaciju, te ureenje i prezentaciju dijela bedema karlovake Zvijezde. Arheoloka istraivanja poduzeta su ponajprije radi deniranja veliine objekta (arhivskim istraivanjima utvreno je da su na tom poloaju ostaci nekadanjih Banskih vrata, odnosno sjevernog ulaza u Zvijezdu) iji su ostaci uoeni prilikom graevinskih radova postavljanja novih kanalizacijskih cijevi u Ulici Pavleka Mikine. Time je omogueno izmjetanje trase kanalizacije kako bi se izbjeglo dodatno devastiranje tog objekta. Radi toga su otvorene tri sonde i dva rova (S-1, S-2, S-3, te u S-3 Rov 1 i Rov 2). U drugoj fazi provedena su istraivanja radi deniranja elemenata potrebnih za donoenje idejnog rjeenja koje e posluiti kao podloga za natjeaj za ureenje i prezentaciju dijela bedema karlovake Zvijezde. To se prije svega odnosi na 185
Idejno rjeenje plan ureenja
utvrivanje poloaja i smjera zemljanog bedema i njegova kamenog podzida u dijelu izmeu Karlova i Banskog bastiona i deniranje stratigrafskih odnosa na poloaju Banskih vrata. Istraivanja su nastavljena u sondama otvorenima u I. fazi istraivanja (S-l, S-2 i S-3), te je otvoreno est novih rovova (R-3, R-4, R-5, R-6, R-7, R-8) i sonda (S-4). Istraivani lokalitet viestruko je nasipavan i devastiran iskopima za infrastrukturu (stara kanalizacija, ahtovi, cijevi za odvodnju oborinskih voda, telefonski kabeli, kabeli za elektrinu rasvjetu) i posljednjim strojnim iskopom za novu kanalizaciju. Raslojeni su svi nasipni slojevi do predzdravice gline na kojoj je temeljena veina zidova i najnieg iskopa u S-2B i Rovovima 7 i 8, koji je iao do sloja rijenog ljunka i pijeska na 105,16 m n.m. Na temelju iitavanja naina graenja zidove nije mogue precizno datirati. Pokretni nalazi takoer su viekratno ispremjetani, tako da ni njihova stratigraja ne omoguuje preciznu dataciju. Tim istraivanjima denirane su dvije faze arhitekture Banskih vrata i pripadajuih utvrda iz 16. i 17. st., prilazni most sa zidanim pilonima i drvenim gredama, odnosno njegova redukcija iz 19. st., te zemljani bedem (s dvjema fazama podzida iz novijeg doba) na potezu od Karlova do Banskog bastiona koji pripada vremenu gradnje prve utvrde i Banskih vrata. Ostatak pronaenog zia dio je mlaih faza gradnje u odnosu na kule i Banska vrata, tj. arhitekture 19. st. U 16. st. gradi se prva, eliptina prolazna kula, dok je druga pravokutna prolazna kula s prilaznim mostom na podizanje sagraena u 17. st. Ona je viekratno pregraivana, a sjela je na raniju kulu koja je pritom poruena. Prilazni most, odnosno njegova posljednja redukcija, jest iz 19. stoljea. Pronaeni su ostaci etiriju zidanih pilona u kamenu i opeci. Postojao je niz od est zidanih polukrunih okvira na kojima je neko bila drvena kolovozna konstrukcija. irina kolovoza iznosila je 4 m. Istraivanjima su utvreni izvorni oblici gradskog bedema istono od Banskih vrata te sjeveroistonog bastiona. Budui da na tom dijelu grada nema graevina, jedini je dio karlovake Zvijezde koji se moe rekonstruirati i prezentirati. Bedem nije pronaen u izvornoj visini od 7,5 m u odnosu na dananju kotu terena 186
parka zvanog Vojna bata. Izvornu je visinu djelomice sauvao samo bastion. Nakon zavretka arheolokih istraivanja lokalitet je privremeno konzerviran (reke zidova sanirane su vapnenom bukom, zidovi su prekriveni geotekstilom i zatrpani). Idejno rjeenje prezentacije U daljnjem tijeku radova na tom lokalitetu, Grad Karlovac, Ministarstvo kulture i Komora arhitekata, graevinara i geodeta 2006. planira raspisivanje natjeaja za prezentaciju i ureenje dijela bedema karlovake Zvijezde na potezu navedenih arheolokih istraivanja, na temelju idejnog rjeenja tvrtke Omega Engineering d.o.o. iz Dubrovnika i sukladno ugovoru o nanciranju Ministarstva kulture i Grada Karlovca. Istraeni lokalitet Banskih vrata i potez bedema prema istoku podijeljen je u radovima prezentacije i obnove u tri cjeline: 1. Prezentacija Banskih vrata Idejnim rjeenjem predviena je parterna prezentacija dviju najznaajnijih faza izgradnje utvrde na tome mjestu. Prezentacija kula bila bi izvedena razliitim vrstama poploenja te poploenjem dijela Ulice Pavleka Mikine koje bi zamijenilo dosadanje asfaltne plohe. Razne faze izgradnje razgraniile bi se razliitim kamenim poploenjem. 2. Prezentacija mosta koji prolazi Banskim vratima (gradski jarak) Idejnim rjeenjem prezentacije i obnove prezentira se dio prilaznog mosta, odnosno njegova posljednja redukcija iz 19. stoljea. Most bi bio otkopan u potpunosti pa bi se prema zgradama u Ulici P. Mikine trebao izgraditi i potporni zid od armiranog betona koji bi podupro temelje zgrada i omoguio otkapanje mosta. Ostaci zidanih pilona u kamenu i opeci bili bi dozidani, nakon ega bi uslijedila rekonstrukcija lukova meu njima. Tako bi se dobio niz od 6 zidanih polukrunih okvira na kojima je neko bila drvena kolovozna konstrukcija. Idejnim rjeenjem predviena je rekonstrukcija kolovoza kombinacijom elinih prola i drva. irina kolovoza iznosila bi 4 m te bi preko mosta, osim pjeakog, mogao ii i interventni jednosmjerni pri-
jevoz. Prezentacija mosta omoguila bi potpunu prezentaciju kamenog pokosa Banskih vrata u gradskom jarku i potpunu prezentaciju gradskog jarka. 3. Prezentacija bedema grada Istraivanjima su utvreni izvorni oblici gradskog bedema istono od Banskih vrata te sjeveroistonog bastiona. Danas bedem nema izvornu visinu, nju je djelomice sauvao samo bastion. Projektom prezentacije trebao bi se nasuti bedem i dio bastiona u visini od 7,5 m u odnosu na dananju kotu terena parka zvanog Vojna bata. Tolika visina nasipanja omoguuje interpoliranje u tijelo bastiona podzemne graevine ija bi namjena mogla biti razna: od podzemne garae do poslovno-prodajnog centra. Povrina interpolirane graevine mogla bi u jednoj etai iznositi 5400 m2. Mogle bi se izvesti ukupno tri etae, jedna ispod dananjeg razine terena, te dvije iznad terena. Cijela graevina bila bi prekrivena zemljom i oblikovana kao zeleni zemljani renesansni bedem. Idejnim rjeenjem predvien je kolni pristup s istone strane. Postoji mogunost interpoliranja graevine i u dvorite bastiona te otvaranje i spajanje s podzemnom graevinom. Povrina bedema koji se rekonstruira jest 10.800 m2. Literatura Kruhek 1979 Milan Kruhek, Prvi graditelji Karlovca i graditeljska aktivnost Martina Gambona, Godinjak ZSKH, 45,1978/1979., Zagreb, 1979: 49 61. mega 2000 Andrej mega, Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000: 114 117. Nela Kovaevi Dalibor unji Summary During 2004/2005, archaeological investigations were conducted into the ancient monument site of Zvijezda [the Star] in Karlovac, consequent upon the observation of architectural remains inside a layer of packed earth during the machine trenching for new sewage facilities. The research comprehended an area of 860 square metres. Two phases of the architecture of Banska vrata [Bans Gate] and the pertaining fortications of the 16th and 17th centuries were dened, an approach bridge with masonry-built pylons and wooden beams, or the reduction of it of the 19th century, and the earthen rampart (with two phases of retaining wall from the more recent period) along the stretch from Karls to the Bans bastion, which belongs to the time of the construction of the rst fort and of the Bans Gate. The remainder of the wall found constitutes later phases of the construction than the tower and the Bans Gate. On the basis of the archaeological research, a preliminary approach to the presentation of the archaeological site has been worked out: the presentation of the Bans Gate, of the access bridge to the Bans Gate (the city moat), and the presentation of the ramparts. The preliminary approach allows for the reconstruction of the remains of the rampart and the bridge, and the ground level presentation of the Bans Gate with the towers. The presentation of the rampart will cover reconstruction and presentation with a walkway laid out and the interpolation of buildings into the body of the rampart.
Redni broj: 95 Lokalitet: Stari grad Drenik Naselje: Drenik Grad/opina: Rakovica Pravni status: Z-291 Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U sklopu projekta obnove Staroga grada Drenika koji nancira Ministarstvo kulture, tijekom listopada 2005. provedena su arheoloka istraivanja. Istraivanja su vodili arheolozi Jasmina Osterman s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Josip Burmaz iz tvrtke Kaducej d.o.o., uz pomo studenta arheologije Miloa Krtinia i pet radnika iz Karlovca. Nadzor su provodili Kreimir Ragu i Sonja Jaki iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu. Otvorene su tri sonde te probni kanal na prostoru ulaznog dijela staroga grada. Veliine sondi su 7x4 m (sonda 1), 4x2 (sonda 2), 3x6 (sonda 3), a veliina probnog kanala 9x0,7 m. Kopano je do relativnih dubina: 1,1 m (sonda 1), 0,65 m (sonda 2), 0,4 m (sonda 3) i 1,64 m u probnom kanalu. Iskopavalo se arheolokom metodom runog iskopa, bez uporabe bagera. Prilikom odlaganja iskopane zemlje izdvajan je kameni materijal koji je smjeten uz ulazni zid staroga grada kako bi posluio prilikom konzervacije centralne kule. Nakon zavretka radova pronaene strukture pokrivene su geotekstilom te je iskopana zemlja vraena u sonde. Tijekom istraivanja izdvajani su svi pokretni arheoloki nalazi (keramika, metal, kost) koji su primarno obraeni i dokumentirani te pripremljeni za daljnju analizu i pohranjivanje. Usporedno s istraivanjima voena je fotografska, nacrtna i arheoloka dokumentacija svih situacija (stratigrafske jedinice, posebni nalazi, uzorci), te je izraen geodetski snimak kule i dijela okolnih zidova staroga grada. Istraivanjem ulaznog dijela u Stari grad Drenik utvreno je vie vremenskih faza: nasip na platou s vanjske strane zidina grada, razina unitavanja i odnoenja kamenog materijala sa staroga grada, razina mlaeg poploenja staroga grada, razina starijeg poploenja, razina slojeva u sondi 1 i prapovijesni kontekst. Nasip na platou s vanjske strane zidina grada uoen je prilikom kopanja probnog kanala ispod humusnog sloja. Rije je o recentnom nasipu kojim se ravnao plato istono od ulaza u stari grad. Drugi zahvati u prostor novijeg datuma kod ulaznog dijela u Stari grad Drenik oitavaju se u nizu stratigrafskih jedinica nastalih tijekom niza godina devastacije staroga grada. Uglavnom je rije o odnoenju kamenog materijala za potrebe lokalnog stanovnitva. Takva se situacija najjasnije oitava u probojima kroz kamena poploenja. Od struktura staroga grada pronaena su dvije razine poploenja te dva zida koja tvore ulazni dio u grad. Debljina gradskih zidina iznosi 1,2 m, a graeni su od vapnenakog lomljenca razliitih veliina. Zidan je od veeg kamenja na oba lica, dok je sredinji prostor ispunjen sitnijim kamenjem povezanim bukom. Zidine su sauvane u temeljnom dijelu i nekoliko redova slaganog kamena. Kod zida sjeverno od ulaza temelj zida dubok je 0,8 m te se dijelom naslanja na ivu stijenu, a dijelom na zdravicu. Taj se ulaz vidi na crteu iz 1830. g. (Laszowski 1914). Mlae poploenje sainjeno je od nepravilnih vapnenakih ploa razliitih veliina. Unutar strukture poploenja vidljive su dvije ravne linije razgranienja koje se zatvaraju pod kutom od 60 stupnjeva. Poploenja nisu ve187
Stari grad Drenik, poloaj sondi u odnosu na stari grad (podloga za crte preuzeta iz E. Laszowski 1914.)
zana nikakvim vezivnim materijalima. U sondi 1 poploenje se nalazi izravno ispod humusnog sloja SJ 1. U sondi 3 i u probnom kanalu povie poploenja nalaze se jo i recentni nasipi. Hodna razina poploenja u sondama 2 i 3 naslanja se na gradske zidine, pa se sa sigurnou moe rei da su funkcionirali u istom razdoblju i da je izgradnja zidova prethodila tom poploenju. Starije poploenje pronaeno je samo u dijelu sonde 1 gdje je mlae poploenje uniteno. Otkrivena povrina starijeg poploenja nije vea od 2 m. Ta struktura izgraena je od vapnenakih ploa razliitih veliina (neto pravilnije lomljenog nego to je sluaj s mlaim poploenjem). To poploenje nije u cijelosti ouvano, stoga je tee preciznije denirati tu razinu. Nejasan je odnos gradskih zidina sa spomenutom strukturom, te jesu li funkcionirali u istom razdoblju. Prilikom iskopavanja unutar vie stratigrafskih jedinica
pronaena je prapovijesna keramika zajedno s materijalom iz mlaih razdoblja. Originalna intaktna prapovijesna razina nije pronaena, tako da se na tom dijelu istraene povrine moe zakljuiti samo da je postojala te da je unitena nak-nadnim intervencijama. Prapovijesni keramiki fragmenti pronaeni tijekom istraivanja mogli bi se u preliminarnoj fazi vremenski smjestiti na kraj bronanog i unutar eljeznog doba. S obzirom na poloaj nalazita nad kanjonom rijeke Korane i openito lako branjiv strateki poloaj, dalo bi se zakljuiti da je u tom razdoblju na prostoru Staroga grada Drenika postojala gradina zasad nepoznate vrste. Da je taj prostor u prapovijesti bio upotrebljavan, takoer vidimo i prema nalazu ostave iz Gajine peine kod Drenika, otkrivene 1853. godine, koja datira u 5. fazu po K. Vinski Gasparini (KP). Tu su pronaene male uplje sjekire, srpovi i dijelovi spiralne
Grad Drenik kula (foto: J. Burmaz)
Ostaci gradskog ulaza i poploenja (foto: J. Burmaz)
188
naoaraste bule i velike lune bronane bule sa zadebljanjima na luku i plosnatom trokutastom nogom (Drechstler-Bii 1984). Ostali pokretni arheoloki materijal pripada razdoblju novoga i kasnoga srednjeg vijeka i vee se na razdoblje funkcioniranja grada. Nalazi su uglavnom fragmentirane keramike posude. Jedan od ciljeva istraivanja bilo je utvrivanje starijih faza Staroga grada Drenika koje su zabiljeene na povijesnim crteima. Meutim, nakon zavrenih radova nisu pronaeni elementi starije arhitekture grada. S obzirom na konguraciju terena, postojala je sumnja da se starija faza grada moe pronai na istonom rubu prirodnog platoa. Radi toga je na tom prostoru otvoren probni kanal. Kako je kanal dao negativne rezultate u pogledu zidova starijega grada, spomenuta se sumnja zasad mora odbaciti. Literatura Drechsler-Bii 1984 R. Drechsler-Bii, Bronano doba u peinama Like, Deveti jugoslavenski speleoloki kongres, Karlovac, Zagreb, 1984. Lazowski 1914 E. Laszowski, Drenik, Braa Hrvatskog Zmaja, sv. 29, Zagreb, 1914. Josip Burmaz Jasmina Osterman Summary Archaeological investigations were carried out as part of the project of renovating Drenik Castle or burg. Three test digs were started, along with a test channel in the area of the entrance into the castle. When the excavated material was being deposited, the stone material located alongside the entrance wall of the castle was separated out so that it could be made use of during the conservation of the central tower. On the conclusion of the works, the structures found were covered with geotextile and the excavated earth was restored to the test dig. One of the objectives of the research was the establishment of the earlier phases of the castle at Drenik, as recorded in historical drawings. However, no elements of older architecture for this castle were found. Because of the lie of the land it is possible that the earlier phase of the castle can be found on the eastern edge of the natural plateau. For this reason, in this area a test channel was dug. Since the results of the channel were negative as far as walls of an earlier castle are concerned, this hypothesis must for the present be rejected.
Viniica, pogled na dvojnu gradinu (foto: B. Oluji)
geologije, speleolog), Igor Humjan, Neboja Deri, Goran Pua (student geologije, speleolog) i Jadran Lindi (student geologije, speleolog). Sustavno istraivanje provodi se u okviru projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutranjosti u prapovijesti i antici, Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Istraivanje je poduzeto radi zaustavljanja dugogodinje devastacije tog vanog lokaliteta, ugroenog nebrigom svih nas. Lokalitet do poetka ovih istraivanja nije bio ukljuen ni u jednu od kategorija zatite spomenika kulturne batine. Viniica je prostrana kamenita uzvisina (hum), koja dominira irim prostorom Ogulinske udoline. Rije je o dvojnom kompleksu Velike (kota 420) i Male Viniice (kota 350,7). Ta je dvojna gradina bila kontinuirano i intenzivno naseljavana tijekom bronanog i eljeznog doba. Tijekom antikog razdoblja u podnoju se nalazilo naselje municipalnog statusa. Veina se istraivaa slae da se upravo na tome mjestu nalazila japodska prijestolnica Metulum koju je nakon dugotrajne i teke opsade osvojio tadanji rimski vojskovoa i trijumvir Oktavijan (kasniji August i Princeps) 35. godine pr. Kr., o emu svjedoe brojni sluajni nalazi. Tijekom 2005. nastavljeno je istraivanje sonde 4, veliine 4x4 m (na k.. 3014, k.o. Otarije). Uklonjena je zatita sonde (geotekstil i najlon), te sloj zemlje koji je pokrivao zatitu. Nisu uoeni nikakvi tragovi unitavanja. Usporedno s pripremom sonde 4 za nastavak istraivanja, zapoelo je uklanjanje guste vegetacije oko sonde. Na tom je prostoru postavljena i geodetska mrea (4x4 m) i iskolene nove sonde za eventualno iskopavanje sljedeih godina. Nakon pripremnih radova, u sondi 4 nastavljeno je ienje stratigrafske jedinice (u daljem tekstu sj.) 14., zapoeto krajem prolosezonske kampanje. Pojavljuje se i nov sloj, sj. 18. U crvenkastoj zemlji proaranoj ostacima i mrljama gara, pronaeno je dosta ulomaka keramike te ostataka kunog lijepa i dijelova ivotinjskih kostiju. U jugozapadnom prolu i dalje se pojavljuje crvenkasta zemlja s vrlo malo nalaza. Pojavljuje se sj. 16., sloj tamne rahle zemlje, s malo vrlo ne crne keramike. ienjem spomenutih stratigrafskih cjelina, ove je sezone, kako je i planirano, zavreno istraivanje sonde 4. Rije je o vie stambenih slojeva, jedan iznad drugog, u kontinuitetu od kasnoga bronanog doba do 1. stoljea pr. Kr. U iskopu sonde, tijekom triju kampanja (2003., 2004. i 2005.), pronaeno je mnogo ulomaka keramikih posuda, kunog lijepa, utega za tkalake stanove, keramikih i metalnih ukrasa, metalnih dijelova nonje. Svi se ti nalazi obrauju i pripremaju za objavu. Za dobivanje potpunijih obavijesti o cjelini tog dijela stambenog 189
Redni broj: 96 Lokalitet: Viniica Naselje: Skradnik, Munjava, unjevo Selo, akovac Grad/opina: Josipdol Pravni status: P-853 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 1. lipnja do 2. srpnja 2005., trajala je etvrta kampanja sustavnog istraivanja arheolokog lokaliteta Viniica. Voditelj istraivanja bio je dr. sc. Boris Oluji. U radovima su sudjelovali Jasmina Osterman, dipl. arheologinja, Hrvoje Cvitanovi (speleolog, suradnik projekta), Marina Trpi (studentica geologije, speleologinja), Neven uica (student
Viniica, sonda 4, sj 14-15 (foto: B. Oluji)
kompleksa nuan je nastavak istraivanja. Gabariti stambenih objekata izlaze iz okvira same arheoloke sonde, stoga e u sljedeim godinama biti otvorena ira povrina. Naravno, otvaranje novih sondi bit e uvjetovano adekvatnim novanim sredstvima te mogunostima prihvaanja eventualnoga novog materijala. Na samom sjeveroistonom rubu platoa Viniice, 30 m od sonde 4, otvorena je sonda 8. Ona se nalazi na parceli Stelnik (panjak), k.. 3015, k.o. Otarije. Rije je o kontrolnom rovu, povrine 2x6 m, koji se protee od okomite stijene do samog ruba platoa. U povrinskom humusnom
Viniica, sonda 8 (foto: B. Oluji)
sloju nalazi se dosta keramike. Vie je keramike uza samu stijenu, a sve manje prema rubu platoa. U sondi su denirane stratigrafske jedinice sj. 1, sj. 9, sj. 11, sj. 17. Uza sam rub platoa nalazi se blago ovalna nakupina naslaganog kamenja. U itavoj sondi brojni su ostaci ivotinjskih kostiju, kunog lijepa, ulomci keramike. Velik je broj i keramikih utega za tkalaki stan. Pronaeno je i malo bronano puce (403,83), no obraen kamen (brus), polovica prljenka i velik broj ulomaka keramike, nekoliko dijelova bronanog lima. Uz okomitu stijenu, u jugozapadnom dijelu sonde, iznad kompaktnoga kunog lijepa (podnica), nalazi se niz velikog kamenja. Na podnice je to veliko kamenje vjerojatno palo s gornjeg platoa. Meutim, zbog vremenskih neprilika, prije svega velike vlanosti zemlje, nije bilo mogue zavriti istraivanje sonde 8. Tako je sonda prekrivena najlonom (takoer i proli) te ostavljena za sljedeu sezonu. Iz dosadanjih istraivanja vidljivo je da su se na tom dijelu platoa takoer nalazile nastambe i ostali objekti. O njihovoj funkciji i namjeni vie e se moi rei kad se sonda istrai u cijelosti, tijekom sljedee godine. Na parceli Viniica panjak, k.. 3078, k.o. Otarije, otvoren je prol pretpostavljenoga prapovijesnog bedema. Vjerojatni je bedem presjeen i devastiran prije dvadesetak godina gradnjom puta koji od ceste Karlovac Senj vodi prema kapelici sv. Katarine i repetitoru Hrvatskih telekomunikacija. Sama se pretpostavljena fortikacija vjerojatno nalazila na zemljanom uzvienju nasipu. U iskopu prola pronaeno je i mnogo ostataka gorenog drva. Prol je otvoren samo radi uvida u nain konstrukcije te skupljanja dovoljno informacija za detaljnije istraivanje. Devastacije (gradnja lovakog doma, pristupnog puta itd.) onemoguile su potpuniji uvid u samu cjelinu. Osim spomenutih nalaza, pronaeno je vrlo malo ulomaka keramike. Istraivanja se nastavljaju, a nakon njihova zavretka slijedi potpunije izvjee. Ispod lovakog doma, na parceli k.. 3099, k.o. Otarije, otvoren je kontrolni rov povrine 2x6 m, sonda 9. Time je napravljen presjek preko jedne od stuba na padinama Viniice, koje su izgledale kao umjetna tvorevina. Naeno je vrlo malo ulomaka keramike i to u donjem dijelu sonde, uza samu povrinu. Najvjerojatnije je rije o antikoj keramici. Istraivanje nije potvrdilo da je rije o bedemu. U tijeku su pedoloke i geomorfoloke analize tla na tom dijelu, nakon kojih e vjerojatno biti vie informacija o tom problemu. Sonda e nakon toga biti zatrpana. Arheoloka graa s iskopavanja djelomice je ve obraena i konzervirana. Najvie je keramikog materijala, koji je ve opran, razvrstan i trenutano u postupku daljnje obrade u prostorima osnovne kole u Munjavi Modrukoj. Istraivanje e biti nastavljeno i tijekom 2006. godine. Dosadanji rezultati potvruju pretpostavku o kontinuiranom trajanju toga gradinskog naselja, od kasnoga bronanog doba do rane antike. Ve i preliminarni rezultati istraivanja i analize arheoloke grae, potvruju da je rije o vrlo gusto naseljenom naselju, velike gospodarske (drutvene i politike?) snage. Permanentno rekognosciranje i arheoloka prospekcija, terenski pregled kompleksa naselja i njegove okolice tijekom svih godinjih doba, takoer potvruju tu tvrdnju. Ve u ovoj fazi istraivanja moe se zakljuiti da je rije o sreditu ire prostorne cjeline, vanom i velikom naselju. Zato je sustavno istraivanje, a time i sustavna zatita toga naseobinskog kompleksa, jedan od prioriteta. 190
Literatura Balen-Letuni 2000 D. Balen-Letuni, Japodske nekropole s ogulinskog podruja, VAMZ, XXXII-XXXIII, Zagreb, 2000: 23 61. Balen-Letuni 2002 D. Balen-Letuni, Ogulinski kraj u pretpovijesti i antici: pretpovijest, Ogulin: povijesna i kulturna batina, Ogulin, 2002: 25 29. Balen-Letuni 2004 D. Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka i Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2004. Oluji 1999 B. Oluji, Japodi i Rim do sredine 1. stoljea prije Krista, Historijski zbornik, LII, Zagreb, 1999: 1 16. Oluji 2000 B. Oluji, Japodi, Apijanovi plemeniti barbari, OA, 23-24, Zagreb, 2000: 59 64. Oluji 2002 B. Oluji, Ogulinski kraj u antici, Ogulin: povijesna i kulturna batina, Ogulin, 2002. Oluji 2005 B. Oluji, Lokalitet: Viniica, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 133 135. Oluji 2005a B. Oluji, Metolon kephal tn Iapdn (App. Illyr. 19), Illyrica antiqua: ob honorem Duje RendiMioevi (ur. Mirjana Sanader), Zagreb, 2005: 367 373. Veith 1914 G. Veith, Die Feldzge des C. Iulius Caesar Octavianus in Illyrien in den Jahren 35-33 v. Chr, Schriften der Balkankomission, VII, Wien,1914. dr. sc. Boris Oluji Summary During 2005 the fourth systematic investigation campaign at the Viniica site was conducted. In fact, this is a double complex, consisting of Velika (420 m high) and Mala Vinica (350.7 m high). This double hill fort was continuously and energetically settled during the Bronze and Iron Ages. During the Roman period, at the foot of the hill, there was a settlement with the status of municipium. Most researchers agree in locating the Iapodian capital, Metulum, at this site. The investigation was carried out in order to put a stop to the long-term devastation of such an important site. In the research in 2005, the excavation of test dig 4, dimensions 4x4 m, was continued. In the excavation, during three previous campaigns, (in 2003, 2004 and 2005) a large number of potsherds were found, daub, loom weights, ceramic and metal decorations, metal parts of clothing. All these nds are being processed and prepared for publication. On the actual NW edge of the plateau of Viniica, test dig 8 was started. In the whole of the test there were many remains of animal bones, daub, potsherds. There are also a large number of ceramic weights. Below the hunting lodge, a control trench of 2x6 m was started, test dig 9. The results to date conrm the hypothesis that this hill fort settlement was continuously inhabited from the Late Bronze Age to the early Ancient period.
191
I S TA R S K A U PA N I J A
97 Barbariga, Betiga, Mandriol 98 Betiga Sv. Agneza 99 Dragonera jug 100 Dragonera sjever 101 Dvigrad crkva Sv. Soje 102 Goli 103 Guran 104 Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan, 1 105 Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan, 2 106 Kargadur 107 Katijun 108 Kaela 109 Kostel Petrapilosa 110 Krvavii 111 Kunci (Graie) 112 Kupanja 113 Lorun 114 Monkodonja (Moncodogno) 115 Motovun 116 Peina Laganii 117 Plinovod Pula Karlovac 118 Pore jezgra 119 Pula Castropola 40 120 Pula gradska etvrt Sv. Teodora 121 Pula katedrala Sv. Marije 122 Sv. Marija Velika 123 Sv. Mihovil Banjolski 124 urida 125 Trvi crkva Sv. Petra i Pavla 126 Turnina Sv. Ivan 127 Umag Trg Slobode 128 Viula
192
Istarska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 97 Lokalitet: Barbariga, Betiga, Mandriol Naselje: Barbariga Grad/opina: Vodnjan Pravni status: Razdoblje: P, A Vrsta radova: rekognosciranje Prema ugovoru izmeu naruitelja AB Marisa iz Vodnjana i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja iz Rijeke, arheolog Ranko Starac tijekom kolovoza 2005. proveo je prvi dio sustavnoga terenskog pregleda ireg podruja oko naselja Barbarige u opini Vodnjan. Uglavnom je rije o terenu obraslom umom ili neprohodnom makijom pa je, s obzirom na godinje doba, bez odstranjivanja raslinja nemogu potpuniji pregled terena. Unato tekoama, obilaskom relativno dostupnih podruja utvreno je vie skupina kamenih gomila. Dio je pregledanih gomila fotograran, a dio je u suradnji s geodetom Antonijom Labincem iz Porea i ucrtan u temeljnu topografsku kartu. Na prvi pogled nije mogue razluiti humke nastale ienjem terena (elemente antike limitacije) od prapovijesnih (bronanodobnih) grobnih gomila. Zasad se moe naslutiti antiko podrijetlo veeg broja gomila u neposrednom zaleu turistikog naselja Barbarige, kao i dijela gomila u zaleu ume Komunal sjeverno od uvale Mari, povrh makadamske ceste koja od Barbarige vijuga prema dravnoj prometnici Vodnjan Bale. Najvei dio gomila utvren je u umskom podruju nekoliko stotina metara zapadno od naselja Mandriola (to je naselje sagraeno na prapovijesnoj gradini). Nekoliko veih gomila (uz njih se u makiji nazire vie desetaka manjih humaka) nalazi se i u pustom podruju sjeverno od naselja Betige, blizu makadamskog puta za Bale. Te se gomile nalaze u podrujima Grmae i Trombe, na podruju koje pripada opini Bale. Zona 2 (izmeu ruba turistikog naselja Barbarige i naselja Mandriola) Na samome sjevernom rubu novog naselja Barbarige, istonije od Betige, u smjeru vodospreme, podno junih obronaka Mandriola nalaze se brojne kamene gomile uglavnom manjih dimenzija (promjera do desetak metara, visine od pola metra do metra i pol). itavo je podruje isparcelirano i dijelom naeto individualnom izgradnjom (vikendice, ograene estice s kamp-kuicama, barakama i slinim, vjerojatno bespravnim, gradnjama). U sauvanim dijelovima tla obraslima niskom makijom i trnjem nasluuju se deseci gomila koje su postavljene na priblino podjednakom razmaku, pa se uoava odreen ortogonalan raster. Otprije uoen i dokumentiran raster limitnih gomila u umi juno od nove Barbarige vjerojatno se nastavlja na novootkrivenu zonu. Izgradnjom turistikog naselja, kao i najnovijom izgradnjom kompleksa apartmana i vikendica, sredinji prostor prekriven gomilama nepovratno je uniten. Stoga je izvorno cjelovit prostor prekriven gomilama sveden na dva rubna podruja, zonu izmeu novog naselja i mora, te zonu sjeverno i sjeveroistono od novog naselja. Detaljnjiji uvid u topograju i raspored gomila mogu je samo nakon uklanjanja raslinja s terena. Uoeno je 19 gomila iji bi broj mogao biti znatno vei, ali su trenutano zaklonjene neprohodnom ikarom. Veina humaka u zoni 2 pripada razdoblju rane antike,
odnosno rije je o humcima nastalim ienjem parcela u vrijeme limitacije. Dio gomila vjerojatno je prapovijesnog (bronanodobnog) podrijetla, ali meu njima (u jugozapadnom dijelu zone, u smjeru Betige) nekoliko je vrlo pravilnih humaka (dobro ouvanog oblika). Bez cjelovitog snimanja i probnog istraivanja nije mogue pouzdano razluiti humke nastale ranoantikom parcelacijom od prapovijesnih kultnih, straarskih ili grobnih gomila. Zona 1 (zapadno od Mandriola, uz kolni put prema Balama, okolica Valencana) U neposrednoj blizini naselja Mandriola (poznatoga prapovijesnog i antikog lokaliteta) u smjeru zapada i sjeverozapada nalazi se gusta uma, a nekoliko stotina metara uz kolni put prema lokvi i gomilama Trombe niu se tek dijelom uoljivi brojni humci. U podnoju su Mandriola obradiva polja i iskrene ledine. Meutim, u zonama obraslima umom i makijom postoji mnotvo manjih gomila, promjera do deset metara, visine do jedva jednog metra. Na mjestima obraslima visokom umom mogu je sustavan pregled terena i ubiciranje gomila uz pomo elektronikog sustava tonog odreivanja poloaja, no za takav je pregled terena i unoenje podataka u prijenosno raunalo potrebno vie ljudi. Dio podruja (parcela je vjerojatno u privatnom vlasnitvu) uz spomenuti put nedavno je iskren, pa se samo na toj manjoj parceli i uz njezin rub vidi desetak gomila. Vei dio spomenutih gomila graen je od krupnijega lomljenog kamena, najee su humci snieni erozijom ili vegetacijom, a na ponekima su uoljiva i udubljenja, odnosno mogui tragovi prekopavanja, to moe biti djelo tragaa za blagom, ali i razliitih vojski (u blizini su podzemni rovovi i ukopani bunkeri, nastali prije I. svjetskog rata). Zasad je utvren poloaj ezdeset humaka. Sjeverno od spomenutih gomila, a dijelom i iznad njih prolazi trasa dalekovoda. U potpunoj pustoi na trasi dalekovoda nalazi se divlje odlagalite smea. Zapadno i sjeverno od tog odlagalita nalazi se niz veih gomila, a one najvee (uz granicu s opinom Bale) vie su od tri metra i promjera gotovo trideset metara. ini se da su te gomile odreeni markeri u prostoru, no zbog njihove veliine pretpostavlja se da su nasipavane dugi niz stoljea. Kod spomenutog odlagalita odvaja se (danas obrasli) kolni put koji sa sjevera ulazi u Betigu. S obiju strana tog puta nalaze se lijepo ouvane gomile, promjera oko deset metara, ouvane do metar i pol visine, koje su skrivene u niskoj vazdazelenoj ikari. Njihov broj i podruje rasprostiranja trebao bi se odrediti potpunijim obilaskom terena uz pomo elektronine opreme. Zbog obraslosti njihov je poloaj uoljiv tek iz neposredne blizine, kada se na njih zakorai, pa ih nije mogue fotograrati bez ienja. Na irem podruju Barbarige, odnosno sjeverno od makadamske ceste (spojnice izmeu dravne ceste Pula Bale i Barbarige) i sjeverozapadno od stancije Bagoci, u prije nekoliko godina opoarenom podruju uoen je skup od desetak manjih gomila. Danas je to pusto podruje obraslo trnjem i neprohodnim niskim grmljem, no zbog izdvojenosti te skupine ini se da je rije o prapovijesnim gomilama na neplodnom i krevitom terenu. Terenskim obilaskom nije obuvaeno podruje guste ume i vazdazelene makije juno od lokve i stancije Mednjana, u smjeru ume Komunala u zaleu uvale Mari. Zbog nedostatka raspoloivog vremena i oteanih vremenskih 193
uvjeta (stalne kie pretvorile su kolne puteve u blatne jaruge) zona koja se prua prema istoku i jugoistoku (prema crkvi sv. Foke) nije prehodana, a tu se oekuje nastavak podruja pod velikim gomilama kakve su otkrivene u dijelu ume Komunala, izmeu nove ceste za Barbarigu i uvale Mari. Treba napomenuti da je spomenuto podruje prepuno malih parcela s kamp-prikolicama i barakama. Izmeu dviju skupina vikendakih naselja povrh ikare se istie jedan golem kameni humak. Podruje oko stancije Murage u neposrednoj blizini Barbarige dijelom je ve izgraeno ili parcelirano, a dio je potpuno zaikaren i neprohodan, pa tu nisu uoeni tragovi gomila. Ranko Starac Summary During 2005, systematic eld examination of the general area around the settlement of Barbariga in the municipality of Vodnjan was carried out. By a tour of the available areas it was established that there are several groups of stone mounds. Some of the mounds inspected were photographed and drawn into a topographic map. Most of the prehistoric mounds were established in the forested area a few hundred metres west of the settlement of Mandriol. Several larger mounds were found in the empty area north of the settlement of Betiga. In the area between the edge of the Barbariga tourist complex and Mandriol there are numerous stone mounds mainly of smaller dimensions. Nineteen of them were observed, but the number could be much greater after the clearing of vegetation. In the immediate vicinity of the settlement of Mandriol is a string of only partially visible small-sized mounds. Most of these mounds are built of large broken stone. They have mostly been diminished by the effects of the weather or the working of the vegetation, and on some of them concavities can be seen, the possible marks of excavation work. For the moment, the positions of sixty mounds have been established. The mounds seen alongside the border with Bale municipality are more than three metres high, and almost 30 m in diameter. It would seem that these mounds are in some sense markers on the land.
Redni broj: 98 Lokalitet: Betiga Sv. Agneza Naselje: Betiga Grad/opina: Vodnjan Pravni status: R-375 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zatitni arheoloki radovi na lokaciji Sv. Agneza u selu Betigi kod Barbarige (k.. 567/1, k.o. Vodnjan nova parcelacija k.. 567/88) provedeni su, sukladno vremenskim i organizacijsko-tehnikim okolnostima, od 8. rujna do 22. prosinca 2005. godine (struna voditeljica istraivanja: Fina Juro-Monfardin iz Arheolokog muzeja u Puli). Navedena parcela, otprije poznata pod nazivom Sv. Agneza, lokacija je pretpostavljene starokranske crkvice iz 5. stoljea, nepoznata tlocrta, s desetak grobova raenih oblonim ploama, ija je povrina vidljiva na povrini terena. Od pretpostavljenoga sakralnog objekta iz gromae je bio vidljiv samo dio vanjskoga lica sjevernog zida (relativne visine 0,80 m), uz seoski put prema lokaciji tre ville. Na istoj je lokaciji 2004. obavljena kontrola zemljanih radova (ienje tekom mehanizacijom do postojee razine terena), tako da su grobovi preskoeni. Vanjski zidni gabariti povijesne gradnje izolirani su izvana, a djelomice je oiena i unutranjost objekta koja je inae bila u gromai i oneiena suvremenim graevinskim i inim otpadom. Na tako pripremljenoj lokaciji 2005. provedeno je zatitno arheoloko istraivanje, koje do isteka te godine naalost nije dovreno. Izolirana je manja graevina vanjskih gabarita 9x11,50 m koja na istonoj strani ima etiri jaka kontrafora, a na zapadnoj strani stubini prilaz (od veih monolitnih blokova). Graevina na sjevernoj strani ima paralelan, tanji zid ophoda, a na junoj strani uniten (vjerojatno ulazni) zidni poriz. Taj je juni dio zida s unutranjm dijelom objekta (po navodu mjetanina E. Bria) u vrijeme II. svjetskog rata bio uniten prirunom gradnjom (bunker za namirnice). To je potvreno i arheolokim istraivanjima: u sjeverozapadnom dijelu unutranjosti objekta, na relativnoj visini od 0,80 m bio je zamjetan uniten ostatak gruboga poda od buke na sloju kamenoga masiata, to je u kompletnom oitanju vrste graevine (kao i u odnosu na arheoloke nalaze) rezultiralo zakljukom da je grad-
Betiga Sv. Agneza (foto: F. Juro-Monfardin)
194
nekoliko ulomaka antike fresko-slikarije s dijela sokla; sitan arheoloki materijal (nekoliko ulomaka kasnih amfora i stakla, krupnije tesere viebojnoga podnog mozaika). Lokalitet tijekom 2005. nije istraen do kraja, te se planira nastavak istraivanja. Na lokalitetu je potrebno provesti barem primarnu konzervaciju zidova te prezentaciju uz pomo informativnih panoa. Dijelovi monumentalne arhitekture jo su na terenu (pod skrbi vlasnika) i ekaju modalitete zatite moguu prezentaciju na samom lokalitetu. Literatura
Sv. Agneza, element krovita mauzoleja (foto: F. Juro-Monfardin)
nja vieslojna. Faze gradnje kreu se od grobne edikule ili manjega mauzoleja iz 2. stoljea, preko kasnoantikoga horeuma (vjerojatnije starokranskoga mauzoleja), do ranosrednjovjekovne grobne kapele iz 5. 6. stoljea. Terenske naznake grobova upuuju na postojanje manjega starokranskoga groblja vezanoga ili uz antiko ukopno mjesto (?) ili uz starokransku kapelu (nalaz dijela poklopca sarkofaga; grobovi s oblonim i poklopnim ploama s dijelovima kostura, bez priloga). To je groblje vjerojatno vezano uz blie lokacije vila rustika: na 1979. arheoloki dokazan objekt s druge strane seoskoga puta te na zapadno smjetenu parcelu Draicu, na kojoj se (iako je u terenu nia) u tradiciji spominje postojanje identinoga groblja. Od arheolokih se nalaza osobito izdvajaju: tri ulomka kamenoga krovita mauzoleja; elementi nekoliko stranica piramidalnoga etveroslivnog krovita mauzoleja s reljefnim ukrasom procentralno sueljenih vitica s obostranim lateralnim prikazom knemida; jedan cijeli i dijelovi drugoga monolitnog pulvina (dim. 1,20x1,60x0,26 m), proliranoga i s reljefnim ukrasom preklopljenih srcolikih listova; ulomak grednjaka s kvadratinim ozubom; etiri monolitne ploe parapeta mauzoleja (dvije su ostale in situ kao elementi stepenika sekundarne gradnje); vrlo oteen poklopac sarkofaga; obrazina (prednji dio) glave monumentalne lavlje gure s jo nekoliko frustuluma grive, vrlo rustikalne izrade; frustulum naizgled pleterne plastike, vjerojatnije ulomak korintskog kapitela ranosrednjovjekovnih obiljeja;
Juro-Monfardin 1987 Fina Juro-Monfardin, Pokuaj sistematizacije kasnoantike i ranobizantske keramike iz profanog objekta u Betigi kod Barbarige, Izdanja HAD, 11/2, Pula, 1987: 209 233. Marui 1967 Branko Marui, Kasnoantika i bizantska Pula, Kulturno-povijesni spomenici Istre, VI, 9, Pula, 1967. Fina Juro-Monfardin Summary In 2005 we conducted rescue archaeological investigations into the site of Sv. Agneza in the village of Betiga not far from Barbariga, by way of a continuation of the clearing of the ground from the previous year. At this site of a hypothetical chapel of an undened ground plan of the 4th century, a rectangular object (9x11.5 m) was isolated, with 4 strong buttresses on the eastern side, a stepped approach of large monolithic blocks on the western side, a parallel slender wall of the ambulatory on the northern side and a ruined probable entrance part on the southern side. The walls were preserved up to a height of 0.8 to 0.9 m, and the whole of the building stands on solid rock, at a depth of 0.5 to 0.8 m. Also found were graves lined and covered with stone slabs that were not completely investigated. In three that were investigated, no grave goods were found. All in all, the nds point to a multi-phase construction. The feature is connected with a nearby nd of the remains of a villa rustica with nds of the 5th to 6th century, a hypothesised cemetery on a neighbouring plot (Draica) and with nearby similar ancient features at the tre ville site.
Redni broj: 99 Lokalitet: Dragonera jug Naselje: Peroj Grad/opina: Vodnjan Pravni status: P-397 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno zatitno istraivanje Tijekom 2003. i 2004., te uz manje radove tijekom 2005., provedena su sustavna zatitna arheoloka iskopavanja na dvama odvojenim arheolokim lokalitetima (meusobno udaljenim cca 300 m), opisanima pod radnim nazivima Dragonera jug (dio k.. 19/27, k.o. Peroj) i Dragonera sjever. Oba su lokaliteta bila potpuno neistraena, u strunoj 195
Sv. Agneza, lavlja protoma (foto: F. Juro-Monfardin)
literaturi poznata na razini rekognosciranja (Benussi 1928, 251; Matijai 1988, 48). Struna voditeljica istraivanja bila je dr. sc. Alka Starac, izvoa Arheoloki muzej Istre iz Pule, a investitor istraivanja Darija d.o.o. iz Porea. Istraena povrina lokaliteta Dragonera jug iznosi 8550 m. Pri poetku zatitnih arheolokih istraivanja registrirano je pruanje arheolokih zona i izvan podruja oznaenog u Rjeenju o preventivnoj zatiti arheolokih lokaliteta na podruju Dragonere. Arheoloka zatitna istraivanja na lokalitetu Dragonera jug, smjetenom na junoj strani rta Grote, pokazala su tlocrt ouvanoga antikog i kasnoantikog stambeno-gospodarskog kompleksa s postrojenjima za proizvodnju i preradu maslinova ulja (vila rustika). Sredinji kompleks povrine 2268 m sastoji se od etiriju povezanih krila koja u sredini zatvaraju unutranje otvoreno dvorite povrine 180 m. Denirani su i dodatni ograeni dvorini prostori na istonom uglu kompleksa i zapadno od sredinje graevine: zajedno s njima, graevina pokriva povrinu od 6500 m, s time da ogradni zidovi zapadnoga dvorinog prostora nestaju na morskoj obali gdje su uniteni djelovanjem valova. Registrirana su dva ulaza u graevinu: kolni ulaz smjeten na sredini istonog krila i pjeaki ulaz smjeten na zapadnoj strani. Pjeaki ulaz otvarao je izravan pristup u stambeno krilo, te posredno u sredinje dvorite s trijemom. Juno krilo kompleksa, smjeteno uz morsku obalu, bilo je namijenjeno stanovanju i pokriva povrinu od 420 m. Iznad prvoga graditeljskog sloja (1. 4. st.) nalazi se drugi, kasnoantiki (5. 7. st.). Kasnoantiko stambeno krilo sadravalo je etiri reda prostorija povezanih hodnicima, a u sreditu se nalazi reprezentativna apsida. Kasnoantiki zidovi ouvani su u prosjenoj visini oko
pola metra do metar iznad razine poda s otvorima vrata i pragovima, odnosno u ukupnoj visini od oko 2 3 metra iznad dna temelja, a zidovi na rubnome junom uglu graevine uz obalu razoreni su djelovanjem mora. Pod trijema oko unutranjeg dvorita pokriven je nepravilnim krilama, hodnici su pokriveni keramikim kockicama, a reprezentativni hodnik ispred apside etverobojnim mozaikom sa sloenim geometrijskim motivima kranske simbolike. Nacrt toga kasnoantikog mozaikog poda sadri simetrino komponiran raster osmerokuta, pelta, sfernih i obinih kvadrata s lepezastim grkim krievima. U izvedbi geometrijskih ornamenata upotrijebljene su crna, siva i crvena boja na bijeloj podlozi. Mozaiki pod nalazio se i u dvorani istono od apside, no nije sauvan na izvornom mjestu ni u najmanjem dijelu. Sredinja apsida imala je pod pokriven pravokutnim i poligonalnim ploama od razliitih vrsta mramora (bijeli, prokoneki, or di pesco) i granita. Taj je pod posve uniten te nije poznat njegov nacrt. Stambeno krilo iz razdoblja prve izgradnje, iz 1. 4. st., bilo je opremljeno crno-bijelim i viebojnim mozaikim podovima. Mozaike su povrine dobro sauvane, osim u dijelovima gdje su razorene ukopavanjem temelja kasnoantikoga stambenog krila. Ovisno o namjeni prostora, mozaici se meusobno razlikuju veliinom i obradom kockica, kao i izborom motiva. Atrium je pokriven grubljim bijelo-sivim mozaikom pricanog uzorka, a pristupni hodnici (fauces) jednostavnim bijelim mozaikom. Dvije manje prostorije (cubicula) imaju bijele mozaike obrubljene jednostavnom dvostrukom trakom, dok krajnja istona prostorija (oecus) ima bijeli mozaik s crnom uzduno obrubljenom pletenicom. Samo je jedna prostorija, smjetena u krajnjem zapadnom dijelu stambenog krila (triclinium), bila opremljena viebojnim mozaikom sa sloenim motivima. Izbor motiva sadri pravokutna ispunjena crna polja s bijelim okvirima i
Dragonera jug, pogled na lokalitet (foto: A. Starac)
196
crni trostruki linearni obrub s trokutiima u kojem je smjeten viebojni mozaiki tepih s dva vanjska iroka obruba i sredinjim poljem ispunjenim kazetama. Pored bijele i crne, upotrijebljen je spektar boja: limun uta, prozirno ruiasta, zagasito ruiasta, oker, naranasta, biserno bijela, crvena, bordo, siva, tamnosiva, tirkizno plava, zelena. Zapadno i istono krilo kompleksa sadre svako svoja postrojenja za tijetenje maslina, zahod i kupalini sklop. Zapadno krilo, odvojeno od rezidencijalnoga obalnog krila ulaznim i hodnikim prostorom, u najvioj je toki imalo postavljen mlin i tijeskove za masline te loite, koji su ouvani in situ. Istom postrojenju pripada prostorija uklesana u ivu stijenu, namijenjena smjetaju utega tijeska, te skladina prostorija s velikim kamenim bazenom za taloenje. U istonom su krilu smjetena druga dva postrojenja za tijetenje maslina s tijeskovima i talonicama za ulje. Istono je krilo osim toga sadravalo niz prostorija gospodarske i druge namjene: zahod, skladita i radne prostore za mljevenje ita i druge aktivnosti te kuhinju. Najudaljenije od mora, sjeverno graevinsko krilo bilo je opremljeno nadsvoenom vodospremom povrine 80 m, koja je sauvana do dva metra u visinu. Stijenke su obloene vodonepropusnom bukom s obiljem krupno lomljenog kamena i keramike, a dno je osobito dobro ouvano i pokriveno kamenim ploicama uronjenim u bukanu podlogu. Svod je uruen u unutranjost. Ulomci amfora sa igovima proizvoaa ugraeni u bukanu hidroizolaciju vodospreme doputaju prilino tono vremensko odreenje izgradnje vodospreme u doba vladavine cara Tita (79. 81.). Vodospremu su sa svih strana okruivali komunikacijski prostori i skromno opremljene skladine i gospodarske prostorije kojima je teko utvrditi pojedinanu namjenu. Jedina prostorija u sjevernom krilu kojoj se, osim vodospreme, sa sigurnou moe odrediti namjena, jest kovaka radionica smjetena u sjevernom kutu kompleksa. Kovaka radionica imala je zasebno zidanu vanjsku pe za taljenje eljeza iji je donji dio u potpunosti ouvan, kao i ozidan radni prostor sa solidnim podom od keramikih kocki. Identikaciju kovake radionice omoguili su nalazi komada ljevake troske i znatnije koliine eljeznog alata i opreme. Otkrivena su dva neovisna kupalina sklopa smjetena nedaleko od vodospreme u sjevernom dijelu graevine jedan u zapadnom, a drugi u istonom krilu. Zapadno kupalite zauzima ukupnu povrinu od 60 m i sastoji se od niza meusobno povezanih prostorija opremljenih cijevnim ispustima za vodu, odnosno dvostrukim podom. U sastavu kupaline zgrade smjeten je i zahod s prilaznim hodnikom. Iz hodnika se pristupalo u svlaionicu (apodyterium) u kojoj se nalazi potpuno sauvan podni mozaik s motivom ahovnice. Iz svlaionice se ulazilo u frigidarium i tepidarium, a nakon tepidarija u vruu prostoriju (caldarium), smjetenu neposredno pokraj loita. Od kaldarija je sauvan donji pod na kojemu su postavljeni uzidani stupii nejednakog oblika. U izradi stupia rabljeni su kamen i cigla razliitih kalupa, te buka kojom su ti materijali povezani. Loite (praefurnium), uklesano u ivoj stijeni, imalo je neovisan ulaz za loae. Kupalina zgrada smjetena pri istonom krilu veoma je unitena od cijele su zgrade ostali samo tragovi podova i nii dijelovi prostorija uklesani u ivu stijenu. Ipak, bilo je mogue utvrditi veliinu te kupaline zgrade koja je zapremala povrinu od 80 m. Loite (praefurnium) uklesano je u ivu stijenu i spojeno sa susjednom prostorijom (caldari-
um). Gornji je pod kaldarija bio pokriven jednostavnim bijelim mozaikom koji je u potpunosti propao zbog uruavanja. Sauvani su stupii zidani od cigli kvadratastog oblika i obukani izvana. Uz kaldarij se nalazila mala polukruna prostorija saune (laconicum) sa stupiima od cigli ouvanima u punoj visini. Taj je veoma dobro ouvan stambeno-gospodarski kompleks bio kontinuirano naseljen od 1. do 7. stoljea. U vie je navrata pregraivan i obnavljan. Kasnoantiki kompleks preslojio je stariji, ranocarski kompleks izgraen u 1. st. Od prvobitnog su kompleksa u uporabi zadrani pojedini dijelovi, poput vodospreme i temeljnih zidova zapadnog krila proizvodno-gospodarske namjene (uljara i skladite). Stambeno juno krilo do temelja je porueno i iznova podignuto u istoj orijentaciji, ali s razliitim tlocrtom oko 400. godine. Najznaajniji pokretni nalaz predstavlja vapnenaki blok nadgrobnog spomenika iz 1. st., koji je nakon prestanka svoje izvorne uloge upotrijebljen kao nosa stupova tijeska za masline. Veliine je 175x50x60 cm. Blok nosi natpis uklesan vrlo pravilnim i velikim slovima: -----AED . IIVIR . IIVIR . QVINQ . PRAEF . FABRVM . SIBI . ET . PERELIAE . GRATAE . VXORI TESTAMENTO . FIERI . IVSSIT ------ / Aed(ilis) (duo)vir (duo)vir quinq(uennalis) / praef(ectus) fabrum sibi et / Pereliae Gratae uxori / testamento eri iussit. Znaenje natpisa svodi se na sljedee: nepoznati gradski magistrat, koji je u vie mandata proao sve stupnjeve municipalne karijere i stupio u viteki stale, oporuno podie nadgrobni spomenik sebi i supruzi Pereliji Grati. Ostali pokretni nalazi zastupljeni su razmjerno malim brojem predmeta u odnosu na veliinu istraene povrine. Moe se ipak konstatirati da oni ravnomjerno pokrivaju sva podruja ljudske aktivnosti u istraenom kompleksu i da ilustriraju brojne trenutke svakodnevnog ivota pripremu, pohranu i posluivanje namirnica, odijevanje i opremu, proizvodne djelatnosti te trgovinu. Keramiki predmeti pronaeni su iskljuivo u sitnim ulomcima uglavnom graevinskog materijala, razliitih amfora (Dressel 6 B, spatheion) te kuhinjskih lonaca i uljanica iz razdoblja 5.-7. st. Nalazi nije stolne keramike vrlo su rijetki i sitni. Stakleni ulomci najveim dijelom pripadaju stolnim aama i prozorskim staklima. Kameni predmeti, odreda izraeni od istarskog vapnenca, dijele se u vie skupina. Nekoliko kamenih spomenika spada u skupinu arhitektonske dekoracije kapiteli, baze stupova, pilastri, vijenci, arhitravi. Pronaen je i vei broj ulomaka, odnosno itavih kamenica razliitih veliina i oblika, kameni elementi mlina i tijeskova za masline, te ulomak kamenoga sunanog sata. Od uvoznog kamena vulkanskog podrijetla bili su izraeni manji mlinski kamenovi namijenjeni itaricama. Metalni nalazi zastupljeni su veim brojem novia, bronanim elementima nonje i opreme (bula, kariica, pojasna kopa, okovne ploice, udica) te raznovrsnim eljeznim alatom potrebnim u gospodarstvu, poput motika, dlijeta, osti, okova. Dragonera jug 2 Na blagoj uzvisini s istone strane zaljeva, u neposrednoj blizini stambeno-gospodarskog kompleksa Dragonera 197
jug, otkriveni su temelji antike graevine za koju se pretpostavlja da je veim dijelom nestala pod morem i zbog djelovanja valova. Izmeu dviju graevina, na djelomice potonulom zaljevskom prostoru povrine 800 m, na obali i u moru vide se zidovi. Na kopnenoj uzvisini istono od zaljeva ouvan je sjeverni ugao antikog kompleksa, povrine 1250 m. Zidovi slagani od klesanog kamena solidno vezanog bukom ouvani su samo u temeljima. Ostaci poda utvreni su samo na jednome mjestu, uz kameno postolje greda koje su inile dio konstrukcije tijeska za masline, ouvano vjerojatno na svom prvobitnome mjestu. Konanu veliinu graevine nije bilo mogue denirati zbog unitenosti objekta. Pokretnih nalaza nije bilo, te se o starosti graevine moe suditi samo prema njenoj koncepciji i tehnici gradnje, okvirno je smjetajui u antiko razdoblje. Neposredno uz temelje zidova antike graevine nalazi se vertikalan prirodni otvor u krakom terenu kojemu nije utvrena dubina. Prilikom uklanjanja vegetacije ta je jama djelomice zasuta zemljom. Smjetena je u otvorenom prostoru pravokutnog oblika, ograenog suhoziem. Uz temelje najsjevernijeg zida, na relativnoj dubini od samo 20 cm, otkriveno je nekoliko ljudskih kostura bez opreme i priloga, bezobzirno baenih u usku rupu uz temelj zgrade. Natpis Perelije Grate primarno je zatien neutralnim sredstvom za konsolidaciju. Predviena je hitna konzervacija i restauracija zidova. Dva kupalita sadre obukane hipokausne prostorije sa zidanim stupiima, koje su zatiene pijeskom. Radi estetskog dojma i otklanjanja opasnosti za posjetitelje, pojedine su sonde ponovno zatrpane i poravnate sa sauvanom razinom poda. Dno vodospreme, tri zidana loita te sauvani dijelovi vapnenih i keramikom poploenih podova pokriveni su termofolijom i slojem pijeska. Mozaici su zatieni termofolijom, slojem pijeska i daanom oplatom. Osobito ugroeni dijelovi mozaika strapirani su, obraeni i privremeno pohranjeni u Arheolokom muzeju Istre. Graevina na lokaciji Dragonera jug iznimno je dobro i cjelovito sauvana stambeno-gospodarska zgrada iz antikog i kasnoantikog razdoblja, nastanjena od 1. do 7. st. kada je nepovratno i konano naputena. Na cijelom prostoru graevine od 7. do 21. stoljea nije bilo nikakvih znaajnih ljudskih zahvata ni razarajuih aktivnosti, osim djelovanja atmosfere, mora i vegetacije. Kompleks je istraen u cijelosti, ime je ostvaren ukupan uvid u povijest i funkcionalnu strukturu graevine. Ouvanost objekta, duga nastanjenost i cjelovita arheoloka istraenost, daju mu potencijalno veliku kulturno-povijesnu vrijednost koju je mogue ostvariti primjerenom konzervacijom i prezentacijom. Prezentacija cjelovitog lokaliteta morala bi ukljuivati razliite multimedijalne informativne i edukativne sadraje, materijale i programe kojima bi se posjetitelju pribliili mnogi aspekti svakodnevnog ivota jednoga samostalnog gospodarstva u Istri u razdobljima rimske, ostrogotske i bizantske vlasti. Kameni elementi pogona za proizvodnju maslinova ulja mogli bi se prezentirati u izvornom poloaju i namjeni. Pojedine vee pravokutne kamenice, koje su pronaene ve ispucale i razlomljene, mogue je zalijepiti i rekonstruirati na mjestu pronalaska. U razmjerno dobro ouvanom stanju zadrana su tri zidana loita koja je mogue rekonstruirati. Dva kupalina sklopa takoer je 198
mogue rekonstruirati i postaviti pod krov. Lokalitet prua iroku lepezu mogunosti prakticiranja eksperimentalne arheologije (sadnja autohtonih biljnih kultura i uzgoj domaih ivotinja, tijetenje i prerada maslina, dobivanje kozmetikih i lijenikih preparata od maslinova ulja, mljevenje itarica i tradicionalno kuhanje, proizvodnja i kovanje eljeznih predmeta, tkanje na tkalakom stanu, klesarstvo, obrada drva). Literatura Benussi 1928 B. Benussi, Dalle annotazioni di Alberto Puschi per la Carta archeologica dellIstria, AT 3.s. 14, 1927 28: 243 282. Matijai 1988 R. Matijai, Ageri antikih kolonija Pola i Parentium, Zagreb, 1988. Alka Starac Summary Systematic rescue archaeological excavations were conducted at archaeological sites in Dragonera by Peroje, described under working titles as Dragonera sjever [north] and Dragonera jug [south]. The Roman period villa rustica Dragonera jug (1st to 7th century), with a total area of 6,500 square metres, of a rectangular ground plan with four wings and an interior courtyard, had two enclosed external courtyards. The south wing of the complex, located alongside the coast, was meant for residence and covers an area of 420 square metres. Above the rst construction layer (1st to 4th centuries) there is a later Roman period layer (5th to 7th centuries). The late Roman period residential wing contained four rows of rooms linked with corridors, with a grand apse in the centre. In the late Roman period the war of the portico around the internal courtyard was covered with slates, the corridors were covered with ceramic tiles, and the grand corridor in front of the apse with four-colour mosaic including motifs from Christian symbolism. In the 1st to 4th centuries the residential wing was furnished with black and white and polychrome oors. The west and east wings of the complex contain, each one, its own plant for processing olives and storing oil, a toilet and a thermae complex. The east wing contained, as well as the stores, working areas for grinding grain, cooking and roasting food. The northern wing was tted with a vaulted water reservoir 80 square metres in area, the construction of which has been dated to the age of Emperor Titus (79-81). This cistern was surrounded by communications areas, storage and working areas, among which recognisable is a smithy with an external forge. The western bath (60 square metres) also had a toilet with an access corridor, an apodyterium with a mosaic in a chequer pattern, a frigidarium, tepidarium, caldarium and praefurnium carved into the solid rock. The bathing place located with the east wing (80 square metres) is very ruinous, but the caldarium, laconicum and praefurnium can be recognised. On a land elevation to the east of the bay a northern corner of a second ancient complex, Dragonera jug (1,250 square metres) with an olive press was found (a villa rustica). Alongside the foundations, a collection of several human skeletons without furnishings or grave goods was found.
Redni broj: 100 Lokalitet: Dragonera sjever Naselje: Peroj Grad/opina: Vodnjan Pravni status: P-397 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno i zatitno iskopavanje Tijekom 2003. i 2004., te uz manje radove tijekom 2005., provedena su sustavna zatitna arheoloka iskopavanja na dvama odvojenim arheolokim lokalitetima, opisanim pod radnim nazivima Dragonera sjever (k.. 18/5, 18/278 i 19/27, k.o. Peroj) i Dragonera jug. Oba su lokaliteta bila potpuno neistraena, u strunoj literaturi poznata na razini rekognosciranja (Benussi 1928, 251; Matijai 1988, 48). Struna voditeljica istraivanja bila je dr. sc. Alka Starac, izvoa Arheoloki muzej Istre iz Pule, a investitor istraivanja Darija d.o.o., Pore. Istraena povrina lokaliteta Dragonera sjever iznosi 2900 m. Na poetku zatitnih arheolokih istraivanja registrirano je pruanje arheolokih zona i izvan podruja oznaenog u Rjeenju o preventivnoj zatiti arheolokih lokaliteta na podruju Dragonere. Istraeni lokalitet Dragonera sjever smjeten je na morskoj obali sa sjeverne strane rta Grote (Matijai 1988). Istraivanjem je deniran kao antiki gospodarski ruralni objekt (vila rustika) naseljen u razdoblju od 1. do 7. st. kada je nepovratno naputen. Objekt je sauvan u donjem dijelu zidova na povrini od 1890 etvornih metara. irina graevine u potpunosti je denirana, a duinu nije mogue denirati kopnenim istraivanjem. Vei je dio graevine potonuo u moru zbog prirodnog sputanja kopna zapadne istarske obale (oko 80 cm u 2000.), a njeni su temelji u
potpunosti razneseni udaranjem valova. Utvreno je da je prvobitna graevina po duini imala niz od najmanje etiri reda prostorija. Tri su reda prostorija ouvana u temeljima, a etvrti se red nasluuje u uklesanim oblicima u ivoj stijeni na obali. Prema ustaljenom obrascu antike ruralne arhitekture, u krilnim zidanim dijelovima nalazilo se i unutranje dvorite, danas izgubljeno pod morem. Najbolje je sauvan dio graevine, ujedno i najizloeniji udarima valova, dio postrojenja za tijetenje maslina, taloenje i skladitenje ulja, izgraen poetkom 1. st. Zidovi podnoja tijeska za masline ouvani su u visini do metar i pol. Otkriveno je postolje tijeska in situ, a ispod njega prostorija za taloenje i pohranu ulja i ugraen taloni bazen s opekama sloenim u motivu riblje kosti, zaliven vrstom vezivnom smjesom vapna i sitnoga lomljenog kamena, nagnut u smjeru mora radi lakeg otjecanja tekuine. Voda je iz prostorije za taloenje odvoena kroz otvor u zidu i dalje kanalima usjeenima u ivu stijenu prema moru. Prostorija za taloenje sadravala je niz ugraenih keramikih skladinih posuda, dolija, ija su dna bila zakovana za ivi kamen i zalivena olovom. Pokraj prostorije za taloenje i pohranu ulja nalazila se skladina prostorija za vaganje i pakiranje maslina, potvrena nalazom itave serije kamenih utega razliitih vrijednosti u mjernom sustavu rimske libre. U kasnoantikom razdoblju, proizvodni odjel uljare zatvoren je i prenamijenjen. U dijelu prostorije s tijeskovima ukopana je i uzidana zatvorena pe s prilaznim stubama. Povrina graevine produena je u smjeru istoka izgradnjom krila s dvjema prostorijama, prilaznim i kanalizacijskim konstrukcijama. To je kasnantiko krilo ouvano u temeljima, no prema poloaju prilaznog oploenja mogue je rekonstruirati mjesto ulaza. Sjeveroistoni ugao stare zgrade obnovljen je i ojaan kontrafornim elementima, te proiren prema sjeveru.
Dragonera sjever, pogled na lokalitet (foto: A. Starac)
199
Prostrano podruje sjeverno od graevine do katastarske granice istraenog podruja, povrine 1010 m, bilo je dvorina, odnosno slino ureena otvorena povrina s polukrunom formacijom promjera 7 metara. Utvreni su tragovi djelominog ureenja podloge u kasnoantikom razdoblju. Izvorne granice te otvorene povrine zbog viestranog unitenja terena nisu mogle biti tono utvrene, no moe se zakljuiti da se protezala sve do susjedne antike graevine iji se poetni zidovi naziru u prolu obale izvan granice istraene k.. 18/5, na podruju k.. 18/266. Rije je o sloenoj arhitektonskoj arheolokoj cjelini koja je danas katastarski i imovinski podijeljena meu razliitim vlasnicima. Dijelovi antike graevine na lokaciji Dragonera sjever, sauvani na kopnu u razdoblju 19.-20. st., pretrpjeli su dodatna oteenja izgradnjom i loenjem vapnenica. Na lokalitetu su zateene oko 6 m visoke i obrasle ruevine dviju vapnenica, meusobno udaljenih tridesetak metara. Preko sredine sjeverne, novije vapnenice, prelazi katastarska granica estice, te je arheoloki istraeno samo pola njena opsega. Ispod istraenog dijela nasipnog plata zateeni su tragovi zaravnate otvorene povrine, te ostatak zida koji je vjerojatno poetak antike graevine smjetene izvan istraene parcele. Juna, starija vapnenica u potpunosti je istraena. U njenoj su uzvisini registrirani ostaci kupolnih konstrukcija triju vapnenica i bogat sloj sedimenata raznih starosti. Pokretni arheoloki nalazi (ulomci sigilate, kuhinjske keramike, staklenih aa, amfora, uljanica, novac) i njihov meusoban odnos u stratigrafskim jedinicama svjedoe da je kompleks bio kontinuirano naseljen od poetka 1. st. do 7. st. Tragovi prve sljedee organizirane ljudske djelatnosti na tom podruju novijeg su datuma i povezani su s izgradnjom vapnenica u 19./20. st. Literatura Benussi 1928 B. Benussi, Dalle annotazioni di Alberto Puschi per la Carta archeologica dellIstria, AT 3.s. 14, 1927 28: 243 282. Matijai 1988 R. Matijai, Ageri antikih kolonija Pola i Parentium, Zagreb, 1988. Alka Starac Summary Systematic rescue archaeological excavations were conducted at the archaeological sites in Dragonera by Peroje, described in the working titles as Dragona sjever [north] and Dragonera jug [south]. The Roman period villa rustica of Dragona sjever (1st to 7th century) is extant over an area of 1,890 square metres but to a large extent has sunk below the surface the sea, and was additional damaged by the construction of a lime kiln in the 19th and 20th century. The best preserved part of the building is part of the plant for pressing olives, for the sedimentation and storage of the oil and olives with four rows of rooms built at the beginning of the 1st century and undergoing change of use about 400. The storage area for weighing and packing the olives was conrmed by the nd of a series of stone weights in the measuring system of the Roman libra. To the north of the building an open arranged area of 1,010 square metres extended. 200
Redni broj: 101 Lokalitet: Dvigrad crkva sv. Soje Naselje: Grad/opina: Kanfanar Pravni status: Z-587 Razdoblje: SV Vrsta radova: revizijsko iskopavanje, konzervatorski radovi U sklopu opsenoga viegodinjeg programa sanacije katela Dvigrada, nanciranog sredstvima Ministarstva kulture, Istarske upanije i Opine Kanfanar, osim konzervatorskih radova provode se i arheoloka istraivanja. Voditelj projekta je Konzervatorski odjel u Puli. Struna voditeljica istraivanja je Martina Barada (Konzervatorski odjel u Puli), u suradnji s talijanskim arheolozima prof. G. P. Brogiolom, C. Malagutijem i P. Riavezom (Universit di Padova, Dipartimento di Scienze dellAntichit Archeologia Medievale). Dvigrad se nalazi oko 2 km SZ od Kanfanara, a danas vidljive ruevine veim su dijelom ostaci posljednje faze naselja u kojem se neprekinuto ivjelo od prapovijesti do kraja 17. st., kada je nakon viegodinjih ratova i uestalih epidemija kuge i malarije naputeno (Juro-Monfardin 2001). Arheoloka istraivanja koja se provode kao dio spomenutog programa, uglavnom su zatitne ili revizijske naravi, a podreena su potrebama sanacije najugroenijih objekata u naselju. Tijekom lipnja 2005. provedeno je desetodnevno arheoloko istraivanje u crkvi sv. Soje.
Dvigrad crkva sv. Soje, tlocrt (crte: G. Pavan)
Dvigrad crkva sv. Soje, pogled s juga (foto: M. Barada)
Crkva sv. Soje smjetena je na sredinjem, ujedno i najviem platou Dvigrada i dominantna je toka itavog naselja. Orijentirana je u smjeru I-Z, s glavnim ulazom na junoj strani. U crkvu se ulazilo stubitem s glavnoga gradskog trga. Istraivanjima 60-ih godina prolog stoljea utvreno je postojanje triju glavnih faza (ranokranske, predromanike i romanike) izgradnje objekta (Marui 1976). Ranokranskoj fazi Marui je tom prilikom sa sigurnou pripisao samo ostatke apsidalnog zida na junoj strani (Marui 1976), te su zapravo sam izgled i gabariti te najstarije faze izneseni hipotetiki. Upravo ta injenica, kao i potreba za graevinskom sanacijom objekta, potaknula je revizijska istraivanja. U suradnji s postdiplomantima i studentima Sveuilita u Padovi, pod vodstvom prof. G. P. Brogiola, Konzervatorski odjel u Puli tijekom srpnja 2002. proveo je prvo revizijsko istraivanje u istonom dijelu crkve sv. Soje (Brogiolo, Malaguti, Riavez 2003). Tim je istraivanjem potvrena Maruieva pretpostavka da je ranokranska crkva bila jednobrodna graevina s upisanom apsidom, otkriveni su ostaci podnice s june strane, te je utvreno da su perimetralni zidovi sljedee (predromanike) faze pratili liniju ranokranske crkve. Denirana je irina dviju starijih graevina, ali je duina i dalje ostala nepoznata, stoga je cilj daljnjih istraivanja bio utvrditi tonu poziciju proelja prvih dviju crkava. Posljednjim istraivanjem obuhvaena je povrina od oko 40 m i to u sredinjem dijelu romanike crkve, u visini druge i tree arkade. Utvrena su tri sloja podnica. Prvi je romaniki, koji su inile pravilne kamene ploe postavljene na podlogu od buke srednje ne granulacije, ukaste boje. Ispod podloge romanike podnice mjesti-
mice se nailo na sloj nabijene zemlje, debljine 1-2 cm, bogat ivotinjskim kostima, tragovima ugljena, ulomcima grube keramike databilne u 8.-9. st., te nekoliko ulomaka stakla. Taj je sloj prekrivao podnicu predromanike crkve (II. faza), sainjenu od velikih, nepravilnih kamenih ploa. Radi istraivanja najstarije faze crkve, podnica II. faze dignuta je u zapadnoj polovici iskopa. Pod od pomno izglaane buke pomijeane s mnogo mrvljene cigle, koji je okarakteriziran kao podnica I. faze, uoen je u tragovima na vie mjesta, a njegovu jasniju liniju bilo je mogue pratiti uz krajnji zapadni rub iskopa. Na sjevernoj strani nije bilo tragova spomenute podnice, a nisu naeni ni ostaci sjevernoga perimetralnog zida prvih dviju faza crkve. iva je stijena na tom dijelu vrlo visoka te su oito stariji slojevi u potpunosti uniteni naknadnim izgradnjama crkve. Jedan detalj ipak upuuje na mogunost praenja linije sjevernog zida najstarije crkve na ivoj su stijeni uoeni tragovi obrade, tono na poziciji pretpostavljenog zida. Isti su tragovi utvreni i sa zapadne strane, ali izvan linije na kojoj se prema Maruiu nalazio proelni zid (Marui 1976). Proirenjem iskopa s june strane denitivno je utvreno da je Maruieva (Marui 1976) pretpostavka o zavretku dvoranske crkve u visini druge arkade pogrena. Naime, vidljivo je da se juni perimetralni zid produava prema zapadu. Iako JZ ugao, ni zapadni zid crkve nisu pronaeni, spomenuti tragovi obrade (tj. prilagodbe) ive stijene, te jasno uoeni ostaci crvenkaste podne buke na zapadnoj strani govore u prilog pretpostavci da se proelje ranokranske crkve nalazilo u visini tree arkade romanike faze (dakle, oko 4 m zapadno od linije koju je pretpostavio Marui). Konanu potvrdu takvog razmiljanja trebala bi pruiti budua istraivanja. 201
Dvigrad crkva sv. Soje, zona istraivanja (foto: M. Barada)
U crkvi su takoer istraene dvije kosturnice i dvije grobnice. Za sve su iskoritene prirodne udubine u ivoj stijeni. Grobnica T2 i kosturnica T3 smjetene su u srednjem brodu romanike crkve. Micanjem pokrova utvreno je da su obje ve otvarane o emu svjedoi vea koliina pronaenoga recentnog smea (plastine vreice, opuci i sl.). U grobnici T2 nalazila su se dva kostura, postavljena jedan iznad drugog i orijentirana u smjeru Z-I. Oba pripadaju odraslim mukarcima, u dobi od 25/30 godina, odnosno 45/55 godina. Uz donji kostur naen je srebrni prsten koji je mogue datirati u kasnoantiko razdoblje (5./6. st.), to bi odgovaralo rezultatima stratigrafske analize prema kojima je grobnica istodobna s prvom fazom crkve. U kosturnici T3 nalazili su se samo dijelovi kostura vie ljudi (najmanje 8), vjerojatno naknadno prebaenih iz nekih prijanjih ukopa. Kosturnica T4, smjetena u junom brodu romanike crkve, sadravala je najmanje 23 pokojnika, takoer naknadno prebaena iz prijanjih ukopa. Prilikom njenog ienja, u zemlji kojom je bila zatrpana naena je vea koliina keramike raznih razdoblja, od prapovijesti do 16. st., te se pretpostavlja da nije starija od 1600. godine. Grobnica T5 unitena je prilikom gradnje romanike crkve (na njen JZ ugao nasjeo je pilastar), te su naeni samo dijelovi kostura. Iako nije imala priloga, moe se pretpostaviti da je i ta grobnica pripadala najstarijoj fazi crkve, s time da
je moda reupotrebljena u drugoj fazi u koju treba datirati i kosturnicu T3. Uz arheoloko istraivanje, tijekom svibnja i lipnja 2005. na crkvi su izvedeni i konzervatorski radovi. U potpunosti je saniran apsidalni dio crkve, te sjeverni zid romanike faze. Prilikom tih radova u zidu sjeverne apside romanike crkve naen je ulomak pluteja oltarne pregrade, ukraen troprutim medaljonom koji presjeca tropruta dijagonalna traka. Taj je ulomak vjerojatno dio pluteja koji je u komadima pronaen prilikom spomenutih istraivanja B. Maruia (Marui 1976; Hrvati i Karolinzi 2000). Pojedini komadi starijega crkvenog namjetaja uprabljeni su i za poploenje romanikog poda njegovim dizanjem otkriveni su dijelovi oltarne menze, te dio zabata ukraen kriem proirenih krajeva i troprutastim pleterom. Nakon zavretka kampanje iskop je privremeno zatien geotekstilom i tamponom, a u sklopu predstojeih konzervatorskih radova predvieno je vraanje zateenoga kamenog poploenja. Literatura Brogiolo, Malaguti, Riavez 2003 G. P. Brogiolo, C. Malaguti, P. Riavez, Nuovi dati archeologici dallo scavo di Duecastelli, Antichit Altoadriatiche LV, Trieste 2003: 115 150. Hrvati i Karolinzi 2000 Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, katalog, Split, 2000: 35 36. Juro-Monfardin 2001 F. Juro-Monfardin, Dvigrad, povijesno-arheoloka skica, Prilog planu revitalizacije, HArch, 30/1999, Pula, 2001: 155 165. Marui 1976 B. Marui, Kompleks bazilike Sv. Soje u Dvogradu, HArch, 2/1971, Pula, 1976. Martina Barada Summary Works conducted in 2005 in the area of Dvigrad constitute a continuation of an extensive programme for the repair of this valuable monumental complex. Dvigrad is about 2 km NW of Kanfanar, and the ruins visible today are remains of the last phase of the settlement in which there was continued human life from prehistory to the end of the 17th century, when after years of wars and frequent epidemics of plague and malaria, the settlement was abandoned. Apart from regular clearing of the vegetation and structural repairs to a few smallish features in the southern part of the settlement, during June 2005 archaeological investigations were carried out inside the church of St Sophia (sv. Soja). St Sophias is located in the central and the highest plateau of Dvigrad and is the dominant point of the whole settlement. Investigations carried out in the 1960s identied three main phases (Early Christian, pre-Romanesque and Romanesque) in the construction of the feature. The most recent archaeological research, although of a review nature, provided new information about the appearance of the two older phases of the church (Early Christian and pre-Romanesque). In conjunction with the archaeological investigations, during 2005 conservation operations were also performed on the church, in the context of which the apsidal part of the church was completely repaired, and the northern wall of the Romanesque phase. 202
Dvigrad crkva sv. Soje, nalazi kamene plastike (foto: M. Barada)
Redni broj: 102 Lokalitet: Goli Naselje: Skitaa Grad/opina: Labin Pravni status: Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje Podruje Goli pregledano je tijekom listopada 2005., za potrebe studije utjecaja na okoli Vjetroelektrana na lokaciji Goli (kulturna batina), radi utvrivanja stanja i otkrivanja moguih novih kulturno-povijesnih dobara. Svrha je elaborata ouvanje nepokretnih kulturnih dobara kao i pokretnih arheolokih nalaza s ugroenih arheolokih nalaza i zona. Strune voditeljice rekognosciranja bile su dr. sc. Kristina Mihovili, Tatjana Bradara i Giulia CodacciTerlevi (Arheoloki muzej Istre u Puli). Voditelj projekta: Arheoloki muzej Istre u Puli. Rekognosciranje je nancirala tvrtka OIKON d.o.o. iz Zagreba. Prostor Labintine okruen je dolinom rijeke Rae, epikim poljem, Plominskim zaljevom i planinskim masivom Uke. Najveim se dijelom strmo obruava u Kvarnerski zaljev na istonoj strani i prema uu rijeke Rae na zapadu. Specinost labinskog prostora, koji se oblikovao od prapovijesti do danas, vidljiva je u mnogobrojnom suhoziu, stambenoj i gospodarskoj arhitekturi. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih podataka, topografske karte, arhivskih podataka muzeja te uvida u strunu literaturu dokumentirani su sljedei lokaliteti: Podruje vjetrogeneratora Bobrine (kota 449) Ostaci prapovijesnog lokaliteta tumula (kamena gomila), sjeverozapadno od mjesta Skitae. Istie se nakupina kamena promjera oko 20 m i visine oko 3 m. Na sredinjem prostoru gomile postavljen je betonski kri, pored njega potkovasta konstrukcija za zatitu od vjetra, a malo sjevernije izgraena je nia. Na zapadnome rubnom dijelu nalazi se zidana kapelica s betonskim kriem. Tumuli Na hrptu grebena, jugoistono od vrha Bobrine, dokumentirana su tri manja kamena tumula promjera oko 4 m i visine oko 1 m. ire podruje vjetroparka Goli Brdo (kota 475) Ostaci prapovijesnoga gradinskog naselja zapadno od naselja Skitae. Dokumentirano je suhozie i nakupine kamenja. Crkva sv. Mateja Sjeverno od Skitae, u dolini izmeu dvaju grebena nazvanoj Prodol te uz odravan planinarski put, nalazi se crkvica sv. Mateja. Crkva pripada gotikom jednobrodnom tipu graevina. Pravokutnog je tlocrta i graena od klesanca. U unutranjosti je iljat bavast svod. Zidovi su bili oslikani freskama, nastalim vjerojatno u 14. st., iji su ostaci vidljivi i danas. Oteen krov prekriven je kanalicama i krilama. Crkva sv. Martina (kota 328) Nalazi se u dolini sjeverno od naselja Cerovice. Jednobrodna crkvica pravokutnog tlocrta, s upisanom apsidom i preslicom na proelju, sagraena je u 16. st. Krov nedostaje, a zaelje je urueno. Kultivirani krajobraz Cijeli je prostor kultiviran krajobraz. Putove prati suhozie, a gotovo je svaka vrtaa takoer ograena suhozidom.
Bobrine, pogled na kamenu gomilu tumul (foto: T. Bradara)
Dokumentirane su naputene kamene kue pravokutnog tlocrta, staje koje su najvjerojatnije bile prekrivene slamnatim krovom. Sauvane su na podruju Ruia (Hrui), u naputenim naseljima Kandelovo (karpoci), Sikuli (ikuli) i ispod vrha Studeni. Takoer se nailazi na nakupine kamena gromae na Otrom vrhu. Najvee je naselje Skitaa (kota 425) koje se nalazi juno od Labina, a nekada je bilo gusto naseljeno. U mjestu se nalazi upna crkva sv. Lucije sagraena 1616. godine. Sjeverno od Skitae nalazi se uzvisina Orli (kota 470) na ijem je vrhu kri. Sjeverno od Skitae, na padini prema kvarnerskoj strani, nalazi se naselje Cerovica sa sauvanom tradicijskom arhitekturom. Uz cestu koja vodi kroz naselje nalazi se velika, odravana lokva. Veli kol smjestio se u sedlu izmeu vrha Brdo i Bobrine. Ograen je suhoziem i uz njega prolaze ureeni putevi prema okolnim brdima i dolini rijeke Rae. Ispod vrha Goli (kota 538), na kojem je sagraeno vie antenskih sustava, nalazi se mjesto Mikaljini (Mihaljini) sa
Prodol, crkva sv. Mateja (foto: T. Bradara)
203
sauvanom tradicijskom arhitekturom. Uz puteve juno od sela Bartii prema ikuli dokumentirane su tri kapelice. Na cijelom se prostoru planiranog vjetroparka nalaze oznaene planinarske staze koje odrava planinarsko drutvo iz Labina, a u samom mjestu Skitaa je planinarski dom, smjeten u bivem upnom dvoru. U zoni vjetrogeneratora i njenoj neposrednoj okolici, nakon terenskog uvida i prema ve otprije utvrenim podacima, izravan utjecaj moe se oekivati na tumulu Bobrine i manjim tumulima koji se nalaze na hrptu grebena jugoistono od vrha Bobrine. Ostali arheoloki lokaliteti na prostoru vjetroparka Goli te dobra graditeljske tradicije su udaljeni te se ne oekuju izravni utjecaji. Literatura Bai 1949 B. Bai, Izvjetaj o putovanju u LabinKoromano i Rijeku, Arhiva Arheolokog muzeja Istre, Izvjetaj br. 43 od 26. 5. 1949. Fui 1953 B. Fui, Izvjetaj o putu po Istri 1949. godine (labinski kotar i kras), Ljetopis JAZU, knj. 57, Zagreb, 1953. Mihovili 1991 K. Mihovili, Izvjetaj o poetku radova u Koromanom, Arhiva Arheolokog muzeja Istre, Izvjetaj br. 392 od 10. 7. 1991. dr. sc. Kristina Mihovili Tatjana Bradara Giulia Codacci-Terlevi Summary An examination of the area of Goli was carried out during October 2005 for the purpose of the environmental impact study of the Goli Wind Power Station, to determine the state of affairs and to discover possible new properties of cultural and historical importance. In this area and in the immediate vicinity, after a eld inspection and according to the available data from the literature, a direct impact could be expected at two features. Three remaining archaeological sites and several structures of traditional architecture are outside the direct impact of the planned construction.
Arheoloka istraivanja na irem podruju staroga naselja Guran kod Vodnjana dio su aktivnosti Meunarodnoga istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek ije je zanimanje ponajprije usmjereno na istraivanje umjetnike batine Istre i irega podruja, radi njezinoga prouavanja, vrednovanja i uklapanja u iri europski kontekst naznaenoga razdoblja. Guranski spomenici istrauju se u okviru znanstvene suradnje sa vicarskim strunjacima. Suradnja je zapoela revizijskim iskopavanjima dviju guranskih crkava, trobrodne bazilike i crkve sv. imuna, koje pripadaju istomu arhitektonskom tipu crkvenoj graevini s trima upisanim apsidama u ravnom zaelju specinom za sakralnu arhitekturu istarskog prostora tijekom srednjega vijeka, a koje je tijekom 50-ih godina prologa stoljea djelomice istraio Branko Marui (Marui 1963). Tijekom tree kampanje obavljena su i prva sondana istraivanja na podruju staroga naselja Guran za potrebe registracije kulturnoga dobra, a rekognosciranjem terena sjeverno od naselja utvren je toan poloaj crkve sv. Cecilije. Razmatranje problematike naseljavanja i naselja jadranskoga priobalnog prostora tijekom dugog razdoblja od kasne antike do srednjega vijeka jedan je od dugoronih ciljeva projekta, a samo metodina iskopavanja triju guranskih crkava te detaljna istraivanja na podruju staroga naselja mogu ponuditi odgovore. Trobrodna bazilika Od otkria ostataka bazilike prilikom gradnje ceste prema Marani 1935. (Mirabella Roberti 1936) te djelominih istraivanja 50-ih godina prolog stoljea, trobrodna bazilika nepoznatoga titulara bila je razliito datirana (od 6. do 12. st.). Rije je o graevini srednje veliine (20x10,7 m) s trima upisanim apsidama u ravnom zaelju. Sredinji brod crkve bio je odijeljen od bonih masivnim zidanim pilonima. Studija njezinih zidova i podova (pod bonih brodova crkve izveden je u tehnici opus spicatum, a velikim kamenim ploama poploena je sredinja laa) potvrdila je injenicu da je crkva rezultat jedne graditeljske kampanje. Na temelju tipolokih odlika arhitekture i litugijskih instalacija te pronaenih ulomaka skulpture utvreno je da je nastala krajem 8. ili poetkom 9. stoljea, dok je zvonik, prigraen uz juni boni zid, najvjerojatnije izgraen u dobu romanike (Terrier, Jurkovi, Mateji 2004). Nakon zakljunih istraivanja izvedeni su preliminarni konzervatorski radovi (perimetralni zidovi, zidani stupci), a u tijeku je izrada prijedloga konane konzervacije i prezentacije spomenika. Crkva sv. imuna Manja crkva sv. imuna (13,6x8,4 m) nalazi se 350 m juno od trobrodne bazilike. Rije je o romanikoj dvoranskoj crkvi ravnoga zaelja s trima upisanim apsidama, a prostor svetita bio je odijeljen od prostora za vjernike kontinuiranom oltarnom pregradom. U dobu kasnoga srednjeg vijeka crkva je ugradnjom dva para zidanih stupaca pretvorena u trobrodnu. Tijekom prijanjih kampanja izraena je detaljna graka dokumentacija izrazito dobro ouvane elevacije svetita te perimetralnih zidova, a djelomina istraivanja poploenja crkve te nekoliko sondi unutar njezinih permimetralnih zidova otkrila su dokaze postojanja ranijih faza postojee crkve (Terrier, Jurkovi, Mateji 2005). Posljednjim je istraivanjima u potpunosti istraen prostor crkve, te su detaljnim arheolokim metodama otkrivene dvije graevinske faze koje su prethodile 204
Redni broj: 103 Lokalitet: Guran trobrodna bazilika, crkva sv. imuna, staro naselje Guran, crkva sv. Cecilije Naselje: Guran Grad/opina: Vodnjan Pravni status: P-129 (Sv. imun), P-1367 (Sv. Cecilija) Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Tijekom rujna i listopada 2005. provedena je etvrta kampanja arheolokih istraivanja na podruju staroga naselja Guran kod Vodnjana. Struni voditelj istraivanja je prof. dr. Miljenko Jurkovi, a istraivanja te cjelokupan projekt vodi Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu, u suradnji sa Sveuilitem u enevi te Kantonalnom slubom eneve za arheologiju i Konzervatorskim odjelom u Puli. Projekt je nanciran sredstvima Ministarstva kulture i Grada Vodnjana, a vei dio sredstava osigurao je strani partner.
Guran, karta izraena na temelju starih katastarskih planova: 1. Trobrodna bazilika; 2. Crkva sv. imuna; 3. Ostaci staroga naselja Gurana; 4. Aktualno naselje Guran; 5. Crkva sv. Cecilije; 6. Stancija Cecilija (izradila: M. Berti)
danas vidljivoj crkvenoj graevini. Dok se za prvu fazu tek djelomice mogu odrediti dimenzije, druga je faza bolje dokumentirana. U junom perimetralnom zidu postojee crkve uoeni su elementi koji pripadaju i prvoj i drugoj fazi, a zapadni je zid druge faze evidentiran na otprilike 1 m istono od proelja postojee crkve (S 30 i S 31). Sjeverni zid druge faze graevine otkriven je u duini od 4 m u vidu iskopa za temelje, a na jednom je mjestu ostao sauvan i prvi red temelja izveden od veih blokova kamena (ST32). Prostor svetita bio je odijeljen kontinuiranom oltarnom pregradom koja se sastoji od homogenih blokova (S 17) iji je bazament upotrijebljen i u sljedeoj fazi. Jo uvijek se ne moe sa sigurnou odrediti oblik zaelja, ali pre-
ma pronaenom dijelu vapnene podnice (S 42) moe su pretpostaviti veliina crkve (9,8x4,3 m) te utvrditi da je bila zakljuena ravnim zidom. Otkrie groba s dvostrukim ukopom (T 9), kojeg treba kronoloki povezati s ovom graevinskom fazom, ukazuje da je crkva od poetka imala funeralnu funkciju. U istraivanjima oko crkve pronaeno je nekoliko grobova, a trapezoidan prostor ispred crkve, takoer funeralne funkcije, bio je ograen suhozidom. Staro naselje Guran Na temelju prospekcije podruja pretpostavljenoga poloaja staroga naselja Gurana otkriveni su dijelovi zidina izvedenih u tehnici suhozida s monumentalnim vra205
Guran, crkva sv. imuna s rekonstrukcijom tlocrta 2. faze (crte: M. Berti, I. Plan, D. Burnand)
Guran, crkva sv. Cecilije (foto: I. Mari)
tima na manje od 100 m jugozapadno od velike bazilike (Terrier, Jurkovi, Mateji 2005). Temelji zidina iroki su oko 2 metra, lica se sastoje od nepravilnih redova velikih nepravilnih kamenih blokova, dok je za ispunu rabljen, takoer nepravilan, manji lomljenac. Uporaba vapna nije evidentirana ni na jednom mjestu zia iji su najouvaniji dijelovi po tri reda velikih blokova. Istoni odsjeak zidina (ST1) lomi se pod pravim kutom i nastavlja se, irok 1 m, prema sjeveru (ST2). Isto se opaa kod zapadnoga odsjeka zidina (ST6), samo to se u tome sluaju zid ne lomi pod pravim kutom ve stvara lagano zaobljen ugao (ST10). Ta dva odsjeka zida koja se pruaju prema sjeveru odgovaraju dovratnicima vrata koja su usmjerena tono prema proelju trobrodne bazilike. U kasnijoj su fazi zidine bile udvostuene sa sjeverne strane u smjeru istoka i zapada. Temelji iroki 1,20 m bono se naslanjaju na dovratnike te se, slijedei lagano zakrivljenu liniju, spajaju sa zidom (ST3 i ST7). Jedan od naknadnih zahvata je i zazidavanje vrata u debljini od 2 m (ST4). Tijekom posljednje kampanje, nakon krenja guste vegetacije i uklanjanja vee koliine kamena, povrinskim iskopom otkriveni su novi dijelovi zidova te su otvorene sonde (S1 i S2) s vanjske i unutranje strane zidina, zapadno od
monumentalnog ulaza. U iskopu istono od monumentalih vrata naen je sekundaran, manji ulaz u naselje (ST11) koji je vjerojatno zazidan u isto vrijeme kada dolazi do udvostruavanja zidina. Unutar perimetra naselja, na otprilike 3 m juno od zidina, otkriveni su zapadni i sjeverni zid jedne prostorije pravokutnoga tlocrta (ST 9 i ST10) iji temelji djelomice poivaju na ivoj stijeni. Jedini zasad otkriven ulaz u prostoriju nalazio se u sjevernom perimetralnom zidu (y), a u prostoriji su pronaeni elementi unutranje podjele prostora (ST14). Rezultati runog iskopa arheolokih slojeva vezanih uz zidine te analiza ulomaka keramike ponudili su odreene elemente za dataciju. Izgradnju zidina trebalo bi smjestiti u rani srednji vijek, a naselje je najvjerojatnije naputeno tijekom 15. stoljea ili kasnije. Crkva sv. Cecilije Na posljetku, provedena su poetna istraivanja crkve sv. Cecilije, koja je otkrivena rekognosciranjem terena tijekom zime 2004., oko 600 m sjevernozapadno od staroga naselja Guran. Ruevine crkve prekrivene gustom vegetacijom i nakupinama uruenih dijelova zia smjetene su na manjoj uzvisini koja dominira okolicom. Dvadesetak
Guran, tlocrt zidina starog naselja (crte: M. Berti, I. Plan, P. Rufeux)
206
metara sjeverno od crkve uoena je vea pravokutna cisterna iji su zidovi prekriveni ruiastim vapnom. Krenjem vegetacije i ienjem vidljivih zidova otkriven je tlocrt te pravokutne crkvene graevine s ravnim zaelnim zidom u koji su upisane dvije apside. Ta je crkva, pomalo trapezoidnog oblika, duga 15,45 m, dok je irina zaelja 7 m, a proelja 7,4 m. U junoj apsidi in situ je sauvan stipes oltara, najvjerojatnije reupotrebljen antiki stup u ijem je vrhu uklesana spremnica za relikvije. Iz jugozapadnog ugla crkve izvaen je fragment zaobljenog zabata oltarne ograde, vrlo sline fakture kao i ulomak skulpture ukraen pleterom koji je pronaen u povrinskom sloju prilikom rekognosciranja terena. Brojni fragmenti tranzene, pronaeni u sjevernoj apsidi, omoguili su njezinu rekonstrukciju, dok je u povrinskom sloju istono od zaelja naen bogato ukraen ulomak druge tranzene. Donekle nepravilan tlocrt sjeverne apside te ulomak pletera ugraen u njezino zie daju naslutiti vie faza izgradnje. Sustavna iskopavanja toga lokaliteta planirana su tijekom sljedeih istraivanja. injenica da nije pronaen nijedan dokaz antike ili kasnoantike okupacije triju dosada istraenih lokaliteta, vjerojatno potvruje hipotezu o stvaranju ex nihilo naselja Guran u karolinko doba. Za provjeru te pretpostavke nuna su daljnja istraivanja prvih faza crkve sv. imuna te samoga naselja. Predviena su i budua istraivanja crkve sv. Cecilije te njezine neposredne okolice u kojoj su prepoznati ostaci nekoga, ini se antikoga, kompleksa. Usporedba tih dviju cjelina, naselja i crkve sv. Cecilije, mogla bi ponuditi elemente za razumijevanje dvaju razliitih modela naseljavanja toga prostora u vrijeme ranoga srednjeg vijeka, to je jedan od ciljeva zajednikoga znanstvenog projekta Meunarodnoga istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu i Sveuilita u enevi. Literatura Marui 1963 B. Marui, Dva spomenika ranosrednjovjekovne arhitekture u Guranu kod Vodnjana, Starohrvatska prosvjeta, 8-9, Split, 1963: 121 149. Mirabella Roberti 1936 M. Mirabella Roberti, Notiziario archeologico (1935-1936), Atti e Memorie della Societ Istriana di Archeologia e Storia Patria, Pula, 1936: 292 293. Terrier, Jurkovi, Mateji 2003 J. Terrier, M. Jurkovi, I. Mateji, La basilique trois nefs de Guran en Istrie: premire campagne de fouilles, Hortus Artium Medievalium, 9, Zagreb Motovun, 2003: 433 438. Terrier, Jurkovi, Mateji 2004 J. Terrier, M. Jurkovi, I. Mateji, La basilique trois nefs, lglise Saint-Simon et lancien village de Guran en Istrie (Croatie): seconde campagne de fouilles archologiques, Hortus Artium Medievalium, 10, Zagreb Motovun, 2004: 267 282. Terrier, Jurkovi, Mateji 2005 J. Terrier, M. Jurkovi, I. Mateji, La basilique trois nefs, lglise Saint-Simon et lancienne agglomration de Guran en Istrie (Croatie): troisime campagne de fouilles archologiques, Hortus Artium Medievalium, 11, Zagreb Motovun, 2005: 325 341. prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi mr. sc. Iva Mari
Summary The fourth campaign of the archaeological excavation in the area of the ancient settlement of Guran near Vodnjan, situated in the southern part of Istria, was carried out during September and October 2005. As soon as the archaeological excavations of the three-aisled basilica in Guran were nished, the preliminary conservation works were carried out. The study of the wall structure showed that the church was built in one building campaign. A thorough archaeological excavation of the smaller church of St. Simeon, which is situated to the south of the settlement of Guran, has shown that the church had two building phases that preceded the present structure. And while the dimensions of the rst building cannot be exactly identied, the second phase can be documented with more certainty. It was a single-nave rectangular building, and the presbytery zone was divided from the nave by a continuous altar screen, whose basis was re-utilized in the second building phase. In the area of the supposed ancient settlement of Guran, less than a hundred meters to the southwest of the large three-aisled basilica, new segments of town wall, with a monumental gate, were excavated. A rectangular building attached to the inner part of the wall was also found. In the end, the excavation was begun at the site of the church of St. Cecilia, which is situated approximately 600 meters to the northeast of the settlement. After clearing of the vegetation and cleaning of the walls, the plan of the church became visible a rectangular building with a two-apsidal sanctuary. The fact that no proof of antique or late antique occupation of the three sites was found might support the hypothesis that the settlement of Guran was built ex nihilo in the Carolingian period. The hypothesis can be veried through further excavations of the earliest phases of the church of St. Simeon and the antique settlement of Guran. In addition to that, the research into the church of St. Cecile is to be continued, as well as of its closest surrounding, in which the remains of a supposedly antique complex were identied. A comparative study of the two sites, the settlement and the church of St. Cecilia, could offer some explanation and clearer understanding of two different models of early medieval settlements in the area, which is one of the aims of the international scientic project of the International Research Centre for Late Antiquity and Middle Ages at the University of Zagreb and the University of Geneva.
Redni broj: 104 Lokalitet: Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan (1. dio) Naselje: Vodnjan, Galiana, Pula Grad/opina: Vodnjan, Marana, Linjan, Pula Pravni status: Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje i probno iskopavanje Za potrebe BINA ISTRE d.d., od 26. sijenja do 4. veljae 2005., djelatnici Arheolokog muzeja Istre u Puli rekognoscirali su trasu poluautoceste Istarskog ipsilona, dionicu Pula Vodnjan (struni voditelji: dr. sc. Kristina Mihovili i Darko Komo iz Arheolokog muzeja Istre u Puli). Rekognosciranje je nancirano sredstvima BINA ISTRE d.d. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih poda207
taka, topografskih karti, prethodnih izvjetaja kustosa iz arhiva Arheolokog muzeja Istre te uvidom u strunu literaturu ukupno su dokumentirana 73 potvrena i potencijalna arheoloka, etnoloka i speleoloka lokaliteta. Od toga su 25 arheoloki, 46 pojedinani ili grupni etnoloki (48 kauna i 4 ostala etnoloka lokaliteta) i 2 speleoloka lokaliteta. U ovom su radu navedeni samo potvreni i potencijalni arheoloki lokaliteti. IY01 Stancija Petri (350 m N) Potencijalni arheoloki lokalitet. Zona gromaa u umi na trasi poluautoceste, 350 metara sjeverno od stancije Petri. IY02 Stancija Petri (400 m N) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalazi kremenog artefakta i antike keramike u polju, 400 metara sjeverno od stancije Petri. IY03 Stancija Pelieti Novopronaen arheoloki lokalitet. Pronaena rimska cisterna dimenzija 3x4 metra i ulomci tegula u umi, 530 metara jugoistono od stancije Pelieti. IY07 Loborika (1500 m W) Potencijalni arheoloki lokalitet. Gromae u umi, 1500 metara zapadno od Loborike. IY08 Durin (570 m SE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz kremenog artefakta u polju, 570 metara jugoistono od Durina. IY09 Durin, Munti (450 m SE) Arheoloki lokalitet. Nalazi kremenih alatki i debitaa, ulomaka poliranih sjekira i keramike na brdu Munti, 450 metara jugoistono od Durina. IY10 Durin (480 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Velika gromaa na rubu polja, 480 metara sjeveroistono od Durina. IY16 Durin (830 m N) Arheoloki i etnografski lokalitet. Kaun i nalaz kremenih artefakata u vinogradu, 830 metara sjeverno od Durina. IY17 Deto (530 m SE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Velika gromaa u umici s rasutim ulomcima tegula, 530 metara jugoistono od Detoja. IY18 Deto (500 m SE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Suhozid s rasutim ulomcima tegula, 500 metara jugoistono od Detoja. IY21 Detofi (600 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Vrtaa s ostacima vatrita u prolu iskopa, 600 metara sjeveroistono od Detoja. IY23 Deto (650 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz kremenog artefakta u vrtai, 650 metara sjeveroistono od Detoja. IY26 Vodnjan (2130 m SE) Arheoloki lokalitet. Nalazi kremenih alatki i debitaa u polju, 2130 metara jugoistono od Vodnjana. IY28 Vodnjan, Sv. Jakov (2000 m E) Arheoloki lokalitet, prapovijesna gradina. Prikupljeni su i ulomci tegula, 2000 metara istono od Vodnjana. 208
IY30 Vodnjan (2000 m E) Potencijalni arheoloki lokalitet. Velika gromaa u blizini prapovijesnih gradina Sv. Jakov i Mulin, 2000 metara istono od Vodnjana. IY31 Vodnjan, Mulin (1730 m E) Arheoloki lokalitet. Prapovijesna gradina na brdu Mulinu, 1730 metara istono od Vodnjana. IY38 Stancija Cecilija (1030 m W) Etnografski i potencijalni arheoloki lokalitet. Pripeak i kaun na rubu vrtae, 1030 metara zapadno od stancije Cecilija. IY49 Sv. Kirin (1580 m SW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz kremenog artefakta u polju, 1580 metara jugozapadno od Sv. Kirina. IY50 Sv. Kirin (1590 m SW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz kremenih artefakata u polju, 1590 metara jugozapadno od Sv. Kirina. IY58 Sv. Margerita (520 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz keramike u polju, 520 metara sjeveroistono od Sv. Margerite. IY60 Sv. Margerita (540 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz keramike u polju, 540 metara sjeveroistono od Sv. Margerite. IY61 Sv. Margerita (580 m N) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz antikih tegula na suhozidu, 580 metara sjeverno od Sv. Margerite. IY70 Deto (200 m NW) Na panjaku koji se nalazi na trasi Istarskog ipsilona, u neposrednoj blizini kauna oznaenog s IY19, zapoeli su pripremni zemljani radovi. U izbaenoj zemlji prikupljene su etiri kremene izraevine te vea koliina recentne keramike. U prolima iskopa, mjestimice debljine 100 cm, nisu zabiljeeni arheoloki slojevi. IY71 Deto (700 m NE) Na kolnom putu, u neposrednoj blizini IY23 i IY22, prikupljena je jedna kremena izraevina. IY72 Stancija Cecilija (870 m W) Na junoj padini brda koje se nalazi na trasi Istarskog ipsilona, u neposrednoj blizini kauna oznaenog s IY37, zapoeli su pripremni zemljani radovi. U izbaenoj zemlji te na mjestu iskopa prikupljeno je vie od 50 kremenih izraevina i vea koliina recentne keramike. IY73 Stancija Cecilija (950 m W) U vrtai smjetenoj u neposrednoj blizini IY72, zapoeli su pripremni zemljani radovi. U izbaenoj zemlji te na mjestu iskopa prikupljen je ulomak jeziaste polirane sjekirice, dvije kremene izraevine, ulomak bronane alkice i ulomak prapovijesne keramike. Prikazanim rezultatima terenskog rekognosciranja trase poluautoceste Pula Vodnjan, izraen je osnovni konzervatorski elaborat te stvoreni uvjeti za arheoloki nadzora i reambulaciju trase po dijelovima tijekom krenja vegetacije i zemljanih radova, te za prethodna zatitna arheoloka istraivanja. Osobito je naglaena neophodnost praenja
svih vrsti pripremnih radova (krenje vegetacije, instalacije pratee infrastrukture), pri emu se pretpostavlja pojava novih arheolokih podataka. Takoer je zatraeno miljenje speleologa i etnologa za navedene etnoloke i speleoloke lokalitete. Navedeni elaborat ocijenio je Konzervatorski odjel u Puli, te odredio daljnje smjernice i rjeenja o pojedinanim posebnim uvjetima djelovanja s aspekta zatite kulturne batine. Od 24. lipnja do 11. srpnja 2005. obavljeno je probno arheoloko sondiranje na pozicijama IY09, IY16, IY23, IY26, IY49 i IY50 (struni voditelj zatitnog iskopavanja: Darko Komo iz Arheolokog muzeja Istre u Puli; voditelj projekta: Arheoloki muzej Istre u Puli; rekognosciranje nancirano sredstvima BINA ISTRE d.d.). Ukupno je istraeno 11 probnih arheolokih sondi na 6 lokacija (IY09 4 sonde; IY16 1 sonda; IY23 1 sonda; IY26 3 sonde; IY49 1 sonda; IY50 1 sonda). Sve su sonde standardizirane veliine 1,5x1,5 m, orijentirane prema sjeveru. Iskop je obavljan runo, uz uporabu krampa i rune patule, a sav istraeni sediment pregledavan je prilikom kopanja i izbacivanja iz sonde. Istrani slojevi iskopavani su kao prirodni (u sluaju promjene boje ili teksture sedimenta, koliine kamenja i nalaza) ili arbitrarni (u sluaju da nije bilo nikakvih promjena u sedimentu, koliini kamenja ili nalaza). Tijekom istraivanja raena je struna arheoloka dokumentacija te fotodokumentacija. Boja sedimenata odreivana je prema katalogu Munsell Soil Color Charts. IY09 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na brdu Monteki, smjetenom istono od zaselka Durin kod Galiane, na poziciji oznaenoj kao IY09, prikupljeno je 30ak ulomaka kremenih izraevina (alatki i otpada), te ulomak polirane sjekire. Ti su nalazi ukazivali na mogue postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te su istraene etiri arheoloke sonde radi dobivanja jasnije slike o smjetaju mogueg nalazita te o ouvanosti arheolokih slojeva. Arheolokim istraivanjem etiriju sondi (IY09S1, IY09S2, IY09S3, IY09S4) na poziciji IY09 nisu zabiljeeni ouvani arheoloki slojevi unutar iskopanog volumena navedenih sondi. Meutim, prikupljen arheoloki materijal (sitni ulomci prapovijesne crne keramike erodiranih rubova, nekoliko kremenih izraevina, sitni ulomci antike keramike te ulomci tegula), koji je u sondama i na povrini u sekundarnoj poziciji, ukazuje kako u blizini, vjerojatno na samom vrhu breuljka Monteki, postoje ili su postojala arheoloka nalazita iz razdoblja antike i prapovijesti. Prikupljen recentni arheoloki materijal (manja koliina nalaza recentne keramike istroenih rubova) u sedimente je dospio procesima gnojenja tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY16 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na poziciji oznaenoj kao IY16, koja se nalazi sjeveroistono od Galiane, prikupljeno je nekoliko ulomaka kremenih izraevina. Ti su nalazi ukazivali na mogue postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istraena jedna arheoloka sonda radi dobivanja jasnije slike o smjetaju mogueg nalazita te o ouvanosti arheolokih slojeva. Arheolokim istraivanjem
Stancija Pelieti, pozicija IY04, ostaci cisterne (foto: D. Komo)
nisu zabiljeeni ouvani arheoloki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Prikupljen arheoloki materijal (jedan bronani austrijski novi (soldo iz 1765. godine), nekoliko ulomaka glazirane keramike, jedna gruda metalne zgure, jedno recentno plastino puce i jedna kremena izraevina) moe se datirati u razdoblje od nekoliko posljednjih stoljea i vjerojatno je dospio na poziciju IY16 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY23 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, u vrtai oznaenoj kao IY23, koja se nalazi sjeveroistono od Galiane, prikupljeno je nekoliko ulomaka kremenih izraevina. Ti su nalazi ukazivali na mogue postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istraena jedna arheoloka sonda radi dobivanja jasnije slike o smjetaju mogueg nalazita te o ouvanosti arheolokih slojeva. Arheolokim istraivanjem sonde nisu zabiljeeni ouvani arheoloki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Dio prikupljenoga arheolokog materijala (ulomci recentne i prapovijesne keramike, jedan ulomak stakla i jedna kremena izraevina) iz sloja A vjerojatno je dospio na poziciju IY23 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova, dok je prapovijesni arheoloki materijal (sitni ulomci prapovijesne crne keramike erodiranih rubova i jedna kremena izraevina) iz sloja B i djelomice iz sloja A dospio erozijom sa zasad nepoznate pozicije, unutar ili izvan vrtae. 209
sjeveroistono od Vodnjana, prikupljeno je vie ulomaka kremenih izraevina. Ti su nalazi ukazivali na mogue postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istraena jedna arheoloka sonda radi dobivanja jasnije slike o smjetaju mogueg nalazita te o ouvanosti arheolokih slojeva. Arheolokim istraivanjem nisu zabiljeeni ouvani arheoloki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Prikupljen arheoloki materijal (sitni ulomci recentne keramike i stakla, nekoliko eljeznih avala, ulomak bronanog lima, nekoliko morskih pueva i koljki te jedna erodirana duga kost) moe se datirati u razdoblje od nekoliko posljednjih stoljea i vjerojatno je dospio na poziciju IY50 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova.
Pozicija IY73, ulomak polirane sjekire (foto: D. Komo)
IY26 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na oranici oznaenoj kao IY26, koja se nalazi sjeveroistono od Galiane, prikupljeno je desetak ulomaka kremenih izraevina. Ti su nalazi ukazivali na mogue postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te su istraene tri arheoloke sonde radi dobivanja jasnije slike o smjetaju mogueg nalazita te o ouvanosti arheolokih slojeva. Arheolokim istraivanjem triju sondi (IY26S1, IY26S2 i IY26S3) na poziciji IY26 nisu zabiljeeni ouvani arheoloki slojevi unutar iskopanog volumena navedenih sondi. Meutim, prikupljen arheoloki materijal (ulomci prapovijesne crne keramike erodiranih rubova, osam kremenih izraevina, ulomci antike keramike i tegula erodiranih rubova, ulomci recentne keramike, tri ulomka eljeza i nekoliko ulomaka kosti), koji je u sondama i na povrini u sekundarnoj poziciji, ukazuje kako u blizini, vjerojatno na junim padinama brda Sv. Jakova, postoje ili su postojala arheoloka nalazita iz razdoblja antike i prapovijesti. Prikupljen recentni arheoloki materijal u sedimente je dospio gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY49 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na poziciji oznaenoj kao IY49, koja se nalazi sjeveroistono od Vodnjana, prikupljena je kremena izraevina. Taj je nalaz ukazivao na mogue postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istraena jedna arheoloka sonda radi dobivanja jasnije slike o smjetaju mogueg nalazita te o ouvanosti arheolokih slojeva. Arheolokim istraivanjem nisu zabiljeeni ouvani arheoloki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Prikupljen arheoloki materijal (sitni ulomci recentne keramike, nekoliko komada plastike, jedan kopneni pu i dvije kremene izraevine od kojih je jedna rabljena kao dio mehanizma za okidanje puke kremenjae, od 15. do 19. stoljea) moe se datirati u razdoblje od nekoliko posljednjih stoljea i vjerojatno je dospio na poziciju IY49 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY50 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na poziciji oznaenoj kao IY50, koja se nalazi 210
Arheolokim sondiranjem na navedenim nalazitima nisu zabiljeeni ouvani arheoloki slojevi, no prikupljeni pokretni arheoloki nalazi ukazuju na postojanje arheolokih nalazita u blizini. Darko Komo dr. sc. Kristina Mihovili Summary For the purposes of Bina Istra d.d. during 2005 employees of the Archaeology Museum of Istria carried out reconnaissance of the course of the semi-motorway the Istrian Y, Pula to Vodnjan section. On the basis of documentation supplied, eld data, topographical maps and prior reports of museum curators, as well as an overview of the literature in the discipline, a total of 73 archaeological, ethnological and speleological sites were documented. In the period from June to July 2005, archaeological test digs were made in positions IY09, IY16, IY26, IY49 and IY50. These digs did not reveal any preserved archaeological layers, but the collected moveable archaeological nds suggest the existence of archaeological sites in the vicinity.
Redni broj: 105 Lokalitet: Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan (2. dio) Naselje: Grad/opina: Pula, Vodnjan Pravni status: Razdoblje: P, A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od kolovoza do studenog 2005., u dva su navrata provedena zatitna arheoloka istraivanja na est lokacija trase poluautoceste Istarskog ipsilona, dionice Pula Vodnjan. Poetkom kolovoza 2005. arheologinje Arheolokog muzeja Istre, dr. sc. Kristina Mihovili i Giulia Codacci-Terlevi, rekognoscirale su oienu trasu budue poluautoceste sjeverno od nadvonjaka kod Stancije Pelieti (kod Pule) u duini od 2 km prema Vodnjanu. Na est su lokacija pronaeni ostaci arheolokog materijala te je evidentirano est neistraenih arheolokih zona. Na pet oznaenih zona (zona br. 1; br. 2; br., 3; br. 5 te br.
6) sakupljeni su povrinski nalazi rimske keramike, dok su na jednoj primijeeni ostaci prapovijesne keramike (zona br. 4). Na zoni br. 1, pod vodstvom Giulie Codacci-Terlevi, istraivanja su poela krajem kolovoza 2005., a u radovima su sudjelovala i tri djelatnika tvrtke Rigo d.o.o. iz Pazina. Sondano je istraeno mjesto gdje je bila vidljiva blaga uzvisina na ijoj su povrini zamijeeni ulomci antikih tegula i amfora. Sonda je bila veliine 5x2 m. Naalost, ve na 30-ak cm ispod povrine naena je iva stijenu. Sonda je u potpunosti istraena do ivca te nisu pronaeni nikakvi ostaci arhitekture. U iskopanom nasipu sakupljeno je tridesetak ulomaka rimskih tegula i amfora. Na zoni br. 2 prethodnim je rekognosciranjem bila zamijeena gromaa promjera 15,80 m te visine 40 cm. S obzirom na povrinski sakupljene ulomke rimskih crepova, pretpostavljeno je da je rije o ostacima nekakvoga antikog objekta. Cijela je gromaa istraena do pojave ive stijene, no rezultati istraivanja pokazali su da je rije o obinoj nakupini kamenja ispod koje nisu pronaeni nikakvi tragovi arhitekture. U kamenju koje se nalazilo u gromai, pronaeno je jo nekoliko ulomaka crepova i amfora. U zoni br. 3 sakupljeni su nalazi koji su upuivali na ostatke moguega antikog objekta. Otvorena je sonda veliine 9x4 m, no ve 20-ak cm ispod povrine pojavila se iva stijena. Teren se postupno sputa prema jugu, tako da je u tom dijelu dubina istraene sonde iznosila 40 cm. Tragovi arhitekture nisu pronaeni. Zona broj 4 zahvaa uzvisinu na ijoj su jugozapadnoj strani pronaeni ulomci prapovijesne keramike. Krajem kolovoza 2005. provedeno je sondano arheoloko istraivanje. Otvorene su dvije sonde: jedna s june strane uzvisine (4x4 m), a druga na sjeveroistonoj strani (4x4 m) gdje je na povrini bila vidljiva vea koliina ulomaka prapovijesne keramike. Juna je sonda istraena do ivca te je u njoj pronaen jedan kremeni okrhak i dva ulomka keramike. Stratigrafski je uoeno da se od vrha sonde do kraja ivca, nalazi crvenica, povremeno s leama utog pjeenjaka, bez ikakvih drugih promjena. Sonda je istraena do maksimalne dubine od 2,30 m gdje se pojavljuje iva stijena. U sjevernoj su sondi nalazi pronaeni samo na povrini. U tom se sluaju iva stijena javlja ve na 50 cm ispod povrine. Iako tragovi arhitekture nisu pronaeni, na osnovi iskopanih keramikih nalaza, nalazite se moe okvirno datirati u bronano doba. Zona br. 5 istraena je trima sondama. Sonda br. 1 smjetena je na blagoj uzvisini na istonoj strani budue autoceste, odnosno na poziciji na kojoj su sakupljeni ulomci tegula i amfora. U njoj su pronaeni ostaci relativno loe ouvane kosturnice koja je na osnovi vrlo skromnoga keramikog materijala datirana u kasnoantiko doba. Sonda je bila veliine 12,70x6,30 m, orijentacije sjever-jug. Nakon dizanja prvog sloja, na relativnoj dubini od 20 cm, pronaeno je tridesetak ulomaka crepova i neto amfora, a na sredini sonde bili su ostaci kosturnice koja je bila poloena na ivu stijenu. U trenutku istraivanja bile su sauvane samo dvije bone vapnenake ploe koje su zatvarale kosturnicu s june strane. Kosturnica je bila orijentiOstaci kosturnice pronaene u istraenoj zoni br. 5 (foto: G. Codacci-Terlevi)
rana u smjeru sjeveroistok-jugozapad, dok joj je veliina bila: duina 1, 65 m; irina 65 cm; visina 40 cm. Nakon to je dokumentirana, izvaene su kosti i nekoliko ulomaka keramike te je sav materijal prenesen u Arheoloki muzej Istre gdje se obrauje. Detaljnije je istraena i zona u blizini kosturnice, otvaranjem jo dviju sondi: jedna zapadno (dim. 5,50x4 m) te druga sjeverno (dim. 7,50x6,50 m) od sonde br. 1. Te sonde nisu dale nikakve nalaze. U arheolokoj literaturi istraene su zone sasvim nepoznate, te se kod lokalnog stanovnitva (starosjedioci Galiane) jedino za zonu br. 5 spominje toponim Sv. Silvestar. Zona br. 6 istraena je poetkom studenog 2005. godine. Prilikom prethodnog pregleda trase, arheolozi Darko Komo i Kristina Mihovili iz Arheolokog muzeja Istre na gromai su uoili (oznaenoj kao lokal. IY 18) ulomke antikih tegula i amfora, stoga je istraena gromaa i zona oko nje te je na njenoj sjevernoj strani otvorena sonda. Utvreno je da se u crvenici, koja je nadopunjavala istraenu povrinu, nalazilo nekoliko ulomaka tegula i posuda, ali bez sauvanih tragova arhitekture. Promjena u stratigraji nije bilo te se iva stijena javlja ve na oko 30 cm ispod povrine. Pokretni su nalazi sakupljeni te pohranjeni u Arheolokom muzeju Istre. Literatura Hnsel, Mihovili, Teran 1997 B. Hnsel, K Mihovili, B. Teran, Monkodonja-utvreno protourbano naselje starijeg i srednjeg bronanog doba kod Rovinja u Istri, HArch, 28, Pula, 1997: 37 107. Matijai 1998 R. Matijai, Gospodarstvo antike Istre, Pula, 1998. Mihovili 1994 K. Mihovili, Preistoria dellIstria dal paleolitico allet del ferro, Atti della XXIX Riunione scientica, Istituto Italiano di Preistoria e Protostoria, Firenze, 1994. Rismondo 1937 D. Rismondo, Dignano dIstria nei ricordi, 1937. Giulia Codacci-Terlevi Summary Along the course of the future semi-motorway the Istrian Y, Pula to Vodnjan section, rescue archaeological investigations were carried out in two campaigns in the period 211
from August to November 2005. On this occasion six new archaeological zones were determined on the basis of the ceramic fragments collected from the surface. In ve of the total of six zones mentioned, fragments of ancient tegulae and amphorae were found, but no traces of architecture were seen. Only in one zone were any fragments of prehistoric ceramics found, which on the basis of facture and form could be attributed to the Bronze Age. But alongside this moveable material, there were no traces of residential structures or of the walls characteristic of the Bronze age settlements of Istria.
Redni broj: 106 Lokalitet: Kargadur Naselje: Linjan Grad/opina: Linjan Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 30. svibnja do 18. lipnja 2005. provedeno je arheoloko sondiranje nalazita Kargadura. Struni voditelj radova bio je Darko Komo iz Arheolokog muzeja Istre u Puli. U istraivanjima su sudjelovali: Niels Andreasen (doktorant na Sveuilitu u Cambridgeu), arheologinja Ida Koncani, muzejski tehniar Zoran Grbin te studenti arheologije Josip Vinji i Tihomir Percan. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture i sredstvima Arheolokog muzeja Istre u Puli. Arheoloko istraivanje dio je arheolokog projekta Kargadur, zapoetog 2002. u kojem sudjeluju Arheoloki muzej Istre i Odjel za arheologiju Sveuilita u Cambridgeu (Velika Britanija). Obalno podruje jugoistone Istre u duini od 15 kilometara i irini od 1 km, odnosno na potezu od rta Kamenjaka do rta Cufa, tvore kredni vapnenci, na kojima su nataloeni pleistocenski lesni sedimenti, na Kargaduru debljine izmeu 1,5 i 2,5 m, a na vie pozicija du obale i do 7 m debljine. U tim lesnim sedimentima, koji su posljednji ostaci velike jadranske ravnice potopljene krajem pleistocena, sauvani su brojni ostaci rasutog kremena, to tu malu zonu ini iznimno zanimljivom za sustavno arheoloko rekognosciranje i istraivanje. Kargadur je naziv za malu uvalu smjetenu na sjevernom dijelu zaljeva Kuje, oko 2 km jugoistono od centra Linjana, te oko 12 kilometara jugoistono od Pule. Nalazite je smjeteno na samoj obali
Kardagur, sonda s istraenim jamama (foto: D. Komo)
mora. Djelomice je uniteno djelovanjem mora, zbog ega se na otvorenim prolima vide kulturni slojevi. Prvi je put zabiljeeno tijekom rekognosciranja obalne zone 2000. godine. Mala istrana sonda, veliine 2x2 m, istraena je tijekom listopada 2002., kada su zabiljeeni rijetki kulturni ostaci iz razdoblja srednjeg neolitika, te relativno brojni kulturni ostaci iz razdoblja ranog neolitika, odnosno impreso kulture. Iznimno je vaan nalaz dobro sauvane jame, ispunjene iskljuivo materijalom iz razdoblja ranog neolitika, to je bio prvi nalaz arhitekture iz navedenog razdoblja u Istri. Preliminarna analiza ostataka faune ukazuje kako su stanovnici toga ranoneolitikog naselja temeljili svoju prehranu uglavnom na mesu koza/ovaca, dok su ostaci divljih ivotinja zastupljeni samo sporadino. Obavljeno je jedno apsolutno datiranje na kosti koze/ovce iz ranoneolitikog horizonta, te je dobiven rezultat koji datira ranoneolitiku fazu nastanjivanja u 6760 60 BP, kalibrirano 1 sigma: 5710 - 5630 BC (Beta 188924). Osim te istrane sonde, iskopano je 11 manjih istranih sondi veliine 30x40 cm. Na temelju dobivenih rezultata, moe se zakljuiti kako se nalazite prostire na povrini od oko 900 m. Tijekom sezone istraivanja 2005. istraena je jedna sonda, veliine 4x4 m. Ta se sonda svojim sjeverozapadnim uglom spaja s jugoistonim dijelom sonde 1 istraene 2002. godine. Postavljena je kvadratna mrea veliine 1x1 m, oznaena slovima (A, B, C, D) po liniji sjever-jug, te arapskim brojkama (1, 2, 3, 4) po liniji zapad-istok. Povrina sonde prije iskopa, kao i tijekom iskopa, mjerena je uz pomo nivelira, svakih pola metra udaljenosti, ukupno 64 toke po sloju, a zabiljeene visine su preraunavane u apsolutne visine. Istraeni sedimenti kopani su u prirodnim slojevima do prirodnog prijelaza na novi sloj, odnosno umjetnim slojevima maksimalne debljine od 10 cm ako nije bilo promjena unutar sloja, osim povrinskog sloja 101 koji je bio debljine 20 cm. Svaki kulturno-kronoloko odrediv nalaz, ako je uoen in situ, prikupljen je kao poseban nalaz. Zabiljeene su mu tri kordinate: x istono od jugozapadnog ugla sonde, y sjeverno od jugozapadnog ugla sonde i z visina u odnosu na stalnu toku koja se nalazi na oblinjem molu i iznosi 1,66 m iznad razine mora. Ukupno je prikupljeno 670 posebnih nalaza. Iskopavano je patulom, a iskopani sediment suho je prosijavan uz uporabu sita s otvorima od 3 mm na samom nalazitu, osim povrinskog sloja 101 koji je kopan tihaom, a iji je iskopani sediment pregledavan prilikom iskopavanja i izbacivanja, bez sijanja. Dio iskopanog sedimenta, tonije 10% iskopanoga srednjoneolitikog sedimenta i 25% iskopanoga ranoneolitikog sedimenta otirano je na samom nalazitu, uz uporabu sita za teke frakcije s otvorima od 1 mm, te dvaju sita za lake frakcije s otvorima od 1 mm i 300 mikrona. Prilikom otiranja rabljena je morska voda, a prikupljeni plutajui nalazi prani su u slatkoj vodi, kako bi se neutralizirao negativan uinak soli. Flotirano je 90 uzoraka, volumena 1200 litara sedimenta. Zahvaljujui tom pristupu, prikupljena je iznimno velika koliina sitnih ostataka ribljih kosti, brojni karbonizirani ostaci razliitih sjemenki i itarica, te ostali raznovrsni nalazi (keramika, kremen, opsidijan, kotane izraevine, kosti, morski puevi i koljke). Istraeno je 8 slojeva koji se mogu podijeliti na nekoliko horizonata. Sloj 101x povrinski je sloj, prostorno ogranien samo na jugozapadni dio sonde, tonije kvadrante C/D-1. Taj je sloj ostatak nabacane zemlje iz sonde 1, istraene tijekom 2002. godine. Nije sadravao izrazit kulturni mate212
rijal i tvori horizont X. Sloj 101 povrinski je sloj, debljine 20 cm i javlja se na prostoru cijele sonde. Sediment je kompaktan, glinasto-pjeskast, smee boje, s malo srednje velikog kamenja. U tom je sloju prikupljeno nekoliko sitnih ulomaka keramike, te 20-ak izraevina od cijepanog kamena (nekoliko alatki i jezgri). Dio nalaza ima istroene rubove, to ukazuje na postdepozicijsko kretanje. Sediment iz tog sloja nije otiran. Prijelaz na novi sloj 102 umjetan je. Sloj 102 javlja se na prostoru cijele sonde. Sediment je isti kao i kod sloja 101: kompaktan, glinasto-pjeskast, smee boje, s malo srednje velikog kamenja. Razlika u odnosu na sloj 101 poveanje je gustoe nalaza prema prijelazu na sloj 103. Prikupljena je vea koliina keramike, kamenih izraevina i kosti, a potrebno je istaknuti nalaze pet ulomaka keramike sa spiralama (karakteristian Danilo ukras), pet ulomaka opsidijana i ulomak polirane sjekire. Prikupljeno je 18 posebnih nalaza. Iz tog su sloja otirana etiri uzorka sedimenta, ukupnog volumena 80 litara. Prijelaz na novi sloj 103 prirodan je i iznimno jasan. Slojevi 101 i 102 tvore horizont A, recentni prirodni sloj s manjom koliinom kulturnih nalaza u sekundarnoj poziciji. Sloj 103 javlja se na prostoru cijele sonde. Sediment je glinasto-pjeskast, smee boje, s otprilike 50% zaobljenih vapnenaca male i srednje veliine. Koncentracija kamena je pri povrini vea, dok se pri dnu smanjuje. Prikupljena je velika koliina keramike, kamenih izraevina, kosti i ulomaka morskih koljaka, a potrebno je istaknuti est ulomaka opsidijana, brojne ulomke keramike s Danilo ukrasom, spondilus s perforacijom, probuenu kotanu alatku, te brojne nalaze prizmatinih sjeiva izraene od visokokvalitetnoga stranog materijala. U kvadrantima B2 i D1 zabiljeene su koncentracije morskih koljaka. Nalazi gotovo u potpunosti pripadaju razdoblju srednjeg neolitika. Prikupljeno je i nekoliko nalaza iz razdoblja ranog neolitika, koji su u ovaj sloj vjerojatno dospjeli ukopavanjem srednjoneolitikih jama u ranoneolitiki kontekst. Prikupljeno je 68 posebnih nalaza. Iz tog je sloja otirano 16 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 160 litara. Prijelaz u kvadrantima BCD/1-4 u sloj 104 umjetan je, dok je u kvadrantima A/1-4 u sloj 104EN prirodan. Sloj 104 javlja se u kvadrantima BCD/1-4. Sediment je glinasto-pjeskast, smee boje, umjereno kompaktan i vlaan, sa znatno manjim brojem kamenja u odnosu na sloj 103. Sloj pada od sjevera prema jugu, a prikupljeni su uglavnom nalazi koji pripadaju razdoblju srednjeg neolitika. Prikupljeni su brojni nalazi, meu kojima treba izdvojiti nalaze ruke i noge ritona, osam ulomaka opsidijana i ulomak kotane udice. Prikupljeno je 187 posebnih nalaza. Iz tog je sloja otirano 12 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 120 litara. Prijelaz na novi sloj umjetan je u kvadrantima BCD/1-4, gdje prelazi na sloj 105, te prirodan u kvadrantima A/1-4, gdje prelazi na sloj 106. Slojevi 103 i 104 tvore horizont B1, koji se na osnovi veine nalaza datira u razdoblje srednjeg neolitika. Pod slojem 104, u kvadrantima BCD/1-4, lei sloj 105 koji u kvadrantima B/1-4 i djelomice u kvadrantima C2, D1 i D2 prelazi na sloj 106, odnosno 107 (ispune ranoneolitikih jama 4, 5 i 6), dok se u kvadrantu C1 i djelomice u kvadrantima C2, D1 i D2 nastavlja u jamu 3, podijeljenu na slojeve 105A, B, C i D. Sediment je glinasto-pjeskast, tamnosmee boje, s 25% zaobljenog kamenja. Jama 3 ispunjena je tamnosmeim glinastim sedimentom s malo kamenja (slojevi 105A, B, D i E) te nakupinom kamenja istraenom kao sloj 105C. Nalazi iz tog sloja mijeani su
Kardagur, ulomak keramike iz ranog neolitika (foto: D. Komo)
i pripadaju razdoblju srednjeg i ranog neolitika te ukazuju kako je rije o jami iz razdoblja srednjeg neolitika koja je probila ranoneolitiki kontekst. Sloj djelomice zavrava na sterilnom sedimentu (sloj 108), a djelomice na matinoj stijeni. Prikupljeni su brojni nalazi meu kojima treba izdvojiti jedan ulomak opsidijana. Ukupno je prikupljen 151 poseban nalaz. Iz tog je sloja otirano 5 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 50 litara. Navedeni niz slojeva 105 tvori horizont B2 koji se na osnovi veine nalaza datira u razdoblje srednjeg neolitika. Sloj 104EN nalazi se ispod sloja 103 i javlja se samo u kvadrantima A/1-4. Sediment je glinasto-pjeskast, smee boje s malo sitnog vapnenca. Prikupljeni se nalazi uglavnom datiraju u razdoblje ranog neolitika. Prikupljena je vea koliina keramike s impresso ukrasom, te izraevine od cijepanog kamena i ivotinjske kosti. Taj je sloj istovjetan sa slojem 106 koji se javlja u kvadrantima A/1-4, B/1-2 i djelomice u CD/1-2. Prikupljeni su brojni nalazi kulturnih ostataka iz razdoblja ranog neolitika. Ukupno su prikupljena 44 posebna nalaza. Sloj pada od sjevera prema jugu. Iz tog je sloja otirano 5 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 80 litara. Taj sloj prirodno prelazi na sloj 107 koji predstavlja ispune ranoneolitikih jama ili na zdravicu, crveni sterilni sediment. Navedeni niz slojeva 104EN i 106 tvori horizont C1, koji se na osnovi nalaza datira u razdoblje ranog neolitika. Sloj 107 je ispuna jama 1/2005, 4, 5 i 6, datiranih u razdoblje ranog neolitika. Jama 1/2005 nastavak je jame 1 istraene u sondi 1 tijekom 2002. godine. U sondi 3 javlja se u sjeverozapadnom uglu i zauzima malu povrinu. U njoj
Kardagur, ulomak keramike iz srednjeg neolitika (foto: D. Komo)
213
je prikupljeno vie nalaza, datiranih iskljuivo u razdoblje ranog neolitika. Sav je iskopani sediment (30 litara) otiran. Ukupna veliina jame je 1x1 m, dubine oko 40 cm. Jama 4 javlja se u kvadrantima A/1-3 i B/2-3, te se nastavlja u sjeverni prol. Razliite je dubine: u sjevernom je dijelu plitka, dubine jedva 10-ak centimetara, dok je u B/2-3 duboka oko 80 cm, strmih rubova. Bila je ispunjena crveno-smeim sedimentom bez puno kamenja, uz brojne ranoneolitike nalaze. U kvadrantu A2 zabiljeena je koncentracija ribljih ostataka. Ukupna veliina jame je 1,5x1 m, ovalnog oblika, dubine oko 80 cm. Jama 5 mala je jama koja se javlja u kvadrantu AB/1 i zavrava u prolu. Rije je o plitkoj jami, istraene duine 50 cm, irine 30 cm i dubine 10 cm. Sav je iskopani sediment (10 litara) otiran. Prikupljeni su malobrojni nalazi nekoliko ulomaka kosti, dio koljke, kremen i ulomak keramike ukraen usporednim linijama, svi iz razdoblja ranog neolitika. Jama 6 nalazi se u kvadrantu B4 i djelomice u kvadrantima A/3-4 i B/3, te se nastavlja u istoni prol i u neistraeni dio sonde (kvadranti CD/3-4). Iznimno je bogata nalazima iskljuivo iz razdoblja ranog neolitika. U njoj je zabiljeeno vie tvorevina, F1, F2 i F3. F1J6 nakupina je kamenja, kosti i keramike u kvadrantu B4, veliine 100x70 cm. F2J6 spaljena je crvena zemlja u kvadrantu B4, veliine 50x30 cm koja se nastavlja u istoni prol. F3J6 nakupina je kamenja, lijepa i kostiju u kvadrantu B4, veliine 60x50 cm, koja se nastavlja u istoni prol i pod neistraeni dio u kvadrantima CD/3-4. Iz svih tih jama prikupljen je iskljuivo ranoneolitiki kulturni materijal, te brojni ostaci koljaka, kostiju riba i sjemenki. Ispuna tih navedenih jama tvori horizont C2, koji se na osnovi nalaza datira u razdoblje ranog neolitika. Moe se zakljuiti kako je na nalazitu prvo formirano naselje iz razdoblja ranog neolitika, uglavnom zabiljeeno nizom jama ispunjenih sedimentom i kulturnim materijalom. Prehrana je uglavnom temeljena na konzumaciji koza/ ovaca, dok su u manjoj mjeri prisutne i divlje ivotinje (jelen, srna, divlja svinja). Osim kopnenih ivotinja, zabiljeeni su brojni ostaci morskih koljaka i pueva, kao i iznimno brojni ostaci riba. Preliminarna analiza paleobotanikih ostataka, koju je napravila dr. sc. Eva Margaritas, ukazuje kako su stanovnici tog naselja konzumirali i uzgajali jeam (Hordeum vulgare), jednozrnu i dvozrnu penicu (Triticum monococcum i Triticum dicoccum), obinu penicu (Triticum aestivum), mahunarke i pir (Triticum aestivum var. spelta). Potrebno je istaknuti kako su to prvi dokazi o uzgoju i konzumaciji itarica tijekom razdoblja ranog neolitika u Istri. Kamena industrija uglavnom je temeljena na uporabi lokalno dostupnoga sirovinskog materijala. Izraivali su se uglavnom odbojci, ali i prizmatina sjeiva. Dio kremenih izraevina ima karakteristian sjaj srpa zbog troenja nastalog uestalim sjeenjem biljaka. Keramika je uglavnom crvena, vjerojatno oksidacijski peena, esto uz primjese manjih ili veih komada kamenja i pljeve. Ukrasi su raznoliki, a dominiraju cik-cak ukrasi, nizovi usporednih linija, nizovi uboda te kombinirani ukrasi. To se razdoblje moe datirati izmeu 5710. i 5630. g. pr. Kr. (kalibrirano s jednom standardnom devijacijom). Jo nije jasno koliko je dugo trajalo naselje i je li nastanjivano vie puta. Rasvjetljavanju tog problema pridonijet e daljnja istraivanja te apsolutna datiranja. Nakon ranoneolitike faze boravka i vjerojatno dueg ili kraeg hijatusa, na Kargaduru se ponovno formira naselje u razdoblju srednjeg neolitika, zabiljeeno ispunom jedne jame i debelim kulturnim slojem. Preliminarne analize 214
ivotinjskih kostiju jo nisu obavljene, ali je zamjetno prisustvo goveda, nezabiljeeno tijekom razdoblja ranog neolitika. Takoer su brojni nalazi riba i morskih koljaka, a s tim u vezi osobito je potrebno istaknuti nalaze triju ulomaka kotanih udica. Preliminarne analize paleobotanikog materijala ukazuju na konzumaciju i uzgoj istih vrsta kao i tijekom ranog neolitika, te na sakupljanje i konzumaciju kupina (Rubus sp.) preliminarnu analizu botanikih nalaza napravila je dr. Eva Margaritas. Zamjetna je promjena u tehnologiji izrade i uporabe kamenih izraevina: uglavnom prizmatinih sjeiva, izraenih od visokokvalitetnog kremena stranog podrijetla. Velik broj tih sjeiva ima karakteristian sjaj srpa zbog troenja nastalog uestalim sjeenjem biljaka. Iznimno je znaajan nalaz 21 ulomka opsidijana, materijala koji je u Europi poznat samo na trima lokacijama Lipari kod Sicilije u Italiji, Maarski Karpati i otoje Melos u Grkoj. Do ovog je istraivanja u Istri bilo poznato samo pet ulomaka opsidijana, od kojih je samo jedan dolazio iz sigurnog konteksta. Ti nalazi svjedoe o brojnim drutvenim i ekonomskim promjenama u odnosu na razdoblje ranog neolitika, tonije o razgranatoj mrei trgovine po cijelom Mediteranu i ire. Promjene su vidljive i u keramici. Prisutni su novi oblici posuda, te nove tehnologije peenja keramike. Keramika je esto crne boje, uglavnom redukcijski peena. esti su ukrasi spiralama i raranim trokutima, a na nekoliko su ulomaka keramike vidljivi ostaci ukraavanja okerom. Prikupljena su i tri ulomka ritona, odnosno jedna ruka i dva ulomka noica. Kao i kod ranoneolitike faze nastanjivanja nalazita, javljaju se brojne nepoznanice vezane uz trajanje i eventualnu viekratnu uporabu naselja. Bogatstvo i raznovrsnost nalaza, kao i odlina uuvanost kulturnih slojeva, ine Kargadur jednim od najvanijih nalazita za prouavanje ranog i srednjeg neolitika na Jadranu. Daljnja planirana istraivanja tog naselja unijet e novo svjetlo u neolitizaciju regije, ekonomske i drutvene odnose, kao i u probleme procesa promjena u neolitiku. Darko Komo Summary In the period from May to June 2005, after a break of three years, systematic excavation of the site of Kargadur started in 2002 was continued. A test dig of 4x4 m was examined, in which rich cultural layers from period of the Early and Middle Neolithic were recorded. From the Middle Neolithic horizon, numerous archaeological nds were collected, special mention needing to be made of numerous spiral-decorated (often with ochre lls) ceramic fragments, three fragments of rhytons, three fragments of bone hooks, several worked mollusc (Spondilus) shells, 21 obsidian artefacts and numerous prismatic blades from quality imported int. The Early Neolithic horizon was on the whole marked with numerous pits, lled with rich archaeological material. Numerous nds of carbonised seeds of domesticated grains, numerous sh bones, an abundance of ceramic material with various decorations such as bunches of parallel lines that form geometrical shapes, zigzag decorations, sequences of indentations. The richness and diversity of the nds, as well as the excellent state of preservation of the cultural layers make Kargadur one of the most important nding sites for the study of the Early and Middle Neolithic in the Adriatic.
Redni broj: 107 Lokalitet: Katijun Naselje: Grad/opina: Pula, Medulin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, NV Vrsta radova: reambulacija U rujnu 2005., na zahtjev Grada Pule, arheoloki je reambulirano podruje Katijuna pored Pule za potrebe sanacije i izgradnje odlagalita otpada I. faza. Strune voditeljice radova bile su Tatjana Bradara i Ondina Krnjak iz Arheolokog muzeja Istre u Puli. Radovi su nancirani sredstvima Grada Pule. Arheoloka reambulacija provedena je na temelju topografske karte, idejnog rjeenja tvrtke IPZ Uniprojekt MCF d.o.o., Zagreb i geodetskog snimka. Zatraeno arheoloko rekognosciranje prostora odlagalita otpada I. kategorije na lokaciji Katijunu pored Pule za potrebe sanacije i izgradnje I. faze odlagalita nije bilo mogue s obzirom na to da je predmetna povrina prekrivena slojem otpada koji se dovozi niz godina, dakle nije pristupana. Prostor je okruen ianom mreom koja je na pojedinim dijelovima oteena ili prekrivena graevinskim materijalom. S vanjske strane iane ograde postoji put kojim se koriste kamioni i ostala mehanizacija. Prilikom obilaska terena uoeno je da se iana ograda sa sjeverozapadne strane nalazi u neposrednoj blizini austrougarske utvrde (kota 65,86). Na mjestu utvrde nekada se nalazio najvii plato prapovijesnoga gradinskog naselja. Prva, ve postojea, faza odlagalita otpada u potpunosti je devastirala sjeverozapadnu stranu donjih terasa gradine. Sa sjeverne, sjeveroistone i june strane jo se uvijek mogu prepoznati terase gradinskog naselja. Na povrini se nalaze ulomci prapovijesne keramike. Specian istarski krajolik koji se oblikovao od prapovijesti do danas, prepoznatljiv je i na irem prostoru Pomera. Ta je posebnost osobito vidljiva u ostacima prapovijesnih gradinskih naselja, rustinih vila s ladanjskim i gospodarskim dijelom, te ranokranskih i srednjovjekovnih sakralnih kompleksa. Novi je vijek takoer ostavio trag, kao i tradicijsko graditeljstvo. ire podruje oko gradine, kao i sama gradina, nikad nije arheoloki istraivano. Poligonalna utvrda Katijun (1881. 1888.) bila je sastavni dio obrambenog sustava grada koji ga je zatvarao sa svih strana, prema kopnu i prema moru, te je kao takva vrijedno graditeljsko naslijee europske vojne forikacijske arhitekture 19. stoljea. Prva faza podruja odlagalita otpada
Katijun naruila je integritet pripadajueg prostora kulturnog dobra, tj. prapovijesne gradine i austrougarske utvrde. Literatura Buri-Matijai 2001 K. Buri-Matijai, Prapovijesne gradine Istre, topograja, tipologija i kronologija (doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet), Zagreb, 2001. Krizmani 2005 A. Krizmani, Utvrde, Istarska enciklopedija, Zagreb, 2005: 848 850. Tatjana Bradara Ondina Krnjak Summary In September 2005 at the request of the authorities of the city of Pula an archaeological reambulation of the area of Katijun by Pula was carried out, for the purposes of the repair and development of the waste deposit site, Phase I. The requested archaeological reconnaissance at the site of the dump was infeasible, however, because the area in question was covered with a layer of waste that has been brought here for many years. In the immediate vicinity are fortications of the 19th century. On the site of these fortications there was once the highest plateau of a prehistoric hill fort. The rst, already existing phase of the tip, totally devastated the NW side of the lower terraces of the hill fort. On the northern, north-east and southern sides it is still possible to identify the terraces of the settlement of the hill fort. Along the surface, prehistoric potsherds can be found.
Redni broj: 108 Lokalitet: Kaela Naselje: Medulin Grad/opina: Medulin Pravni status: P-145 Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje Tijekom oujka 2005., nakon dojave o registriranju tragova trase kanala uklesanih u stijenu na obalnom podruju autokampa Kaela kod Medulina, zbog poznatih arheolokih arhitektonskih nalaza antikog objekta na obalnom podruju Kaele (Matijai 1988, 34), ekipa Arheolokog muzeja Istre iz Pule (Romuald Zlatuni i Josip Ferri) obila je navedeni teren.
Pogled prema gradini, utvrdi i odlagalitu (foto: T. Bradara)
Kanal uklesan u ivu stijenu na jugoistonom dijelu kampa Kaela (foto: R. Zlatuni)
215
Redni broj: 109 Lokalitet: Kostel Petrapilosa Naselje: Zrenj Grad/opina: Buzet Pravni status: R-408 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom travnja 2005. obavljeno je zatitno arheoloko istraivanje katela Petrapilose u blizini Buzeta (struna voditeljica: Tatjana Bradara; voditelj projekta: Arheoloki muzej Istre u Puli; radove nanciralo Ministarstvo kulture). Kostel Petrapilosa u pisanim se dokumentima prvi put spominje u 10. st., kada ga biskup Rodoald poklanja porekoj crkvi. Zbog povoljnog poloaja iznad rjeice Braane, pretpostavlja se da je na strmom grebenu tijekom bronanog i eljeznog doba postojalo gradinsko naselje. Na junoj su padini pronaeni ulomci prapovijesne keramike, a na sjeveroistonoj ostava datirana u 7. st. pr. Kr. Tu se najvjerojatnije nalazila i rimska vojna utvrda s koje se mogao kontrolirati rijeni i kopneni promet. Gradnjom srednjovjekovne utvrde, od koje je danas najbolje sauvana gotika faza, stariji graevinski elementi gotovo su u potpunosti negirani. Od poetka 13. st. do 1420. u vlasti je akvilejskih patrijarha nakon kojih potpada pod vlast Venecije, a od 1440. Kostel je dodijeljen u vjeni feud Nicoli Gravisiju iz Pirana. Prema nekim dokumentima izgorio je poetkom 17. st., dok je crkva ostala u funkciji do 1793. godine. O povijesti Kostela Petrapilose dosta se pisalo, ali situacija je sasvim drugaija to se tie arheolokih istraivanja. Prvo je arheoloko istraivanje provedeno 1995. godine. Te je godine napravljen geodetski snimak i prvi objekt koji je predvien za sanaciju i revitalizaciju bila je ruevna crkvica sv. Marije Magdalene iz 11.-13. st., smjetena u sjevernome vanjskom obrambenom bedemu ija je sanacija trajala od 1999. do 2003. godine. Arheolokim istraivanjem unutar i ispred crkve pronaeno je nekoliko ulomaka prapovijesne i srednjovjekovne glazirane keramike, ulomaci fresaka iz druge polovine 15. st., stakla, eljeznih avala i srebrni padovanski novi kovan izmeu 1390. i 1405. godine (quatrino da due denari). U proljee 2005., tono nakon deset godina, nastavljeno je arheoloko istraivanje. Odlueno je poeti od sanacije jedne od najkritinijih toaka katela sredinjeg zida u stambenom dijelu. Iskop u stambenom dijelu katela Kako su radovi predvieni na prostoru sredinjeg zida katela koji je statiki prilino nestabilan, prije arheolokog iskopavanja trebalo je postaviti drvenu skelu koja bi zatitila radnu ekipu od mogueg pada kamenja. Iskopavanje za skelu odvijalo se na udaljenosti od 2 m od zida sa zapadne i istone strane gdje se kopao kanal u smjeru sjever-jug. Sonda s istone strane kopana je stepenasto jer se kopalo do dubine od cca 2,7 m. Nije se dolo do kraja kulturnog sloja jer je postojala opasnost od uruavanja, a podloga je bila dovoljno vrsta za postavljanje skele. Iskop je s june strane bio ogranien zidom iji su se obrisi nazirali i prije poetka iskopavanja, a prislonjen je okomito na sredinji zid katela. Raen je od dosta nepravilnog kamenja razliite veliine, djelomice obraenog i vezanog nekvalitetnom bukom. U sondi 216
Kanal uklesan u ivu stijenu na Kaela (foto: R. Zlatuni)
jugozapadnom dijelu kampa
Pregledom obalnog podruja kampa nakon oseke, utvreni su sigurni tragovi dvaju kanala uklesanih u ivu stijenu. Prvi je lociran na jugoistonoj strani kampa, nedaleko od restorana smjetenog na obali. Dubina kanala na pojedinim dijelovima iznosi do 0,50 m. Drugi je kanal registriran na podruju jugozapadnoga obalnog kampa, u neposrednoj blizini drugog restorana na obali. Taj je kanal, u duini od cca 200 m, orijentiran u smjeru istoka prema zapadu, dubok cca 0,30 m, a irok cca 0,30 m. Trasa toga uklesanog kanala vjerojatno pripada djelu kanalne infrastrukture u literaturi poznatoga antikog kompleksa lociranog u neposrednoj blizini na obalnom podruju i u podmorju Kaele. Literatura Matijai 1988 R. Matijai, Ageri antikih kolonija Pola i Parentivm i njihova naseljenost od I. do III. stoljea, Latina et Graeca, Zagreb, 1988. Romuald Zlatuni Summary By an inspection and tour of the coastal area of the Kaela Autocamp at Medulin traces of two channels carved out of the bedrock were found. The channel to the SW of the Camp probably belonged to part of the utility infrastructure of the nearby registered ancient architectural complex.
Kostel Petrapilosa, pogled s istone strane (foto: T. Bradara)
se, osim sloja humusa, nalazio sloj zemlje s pijeskom, pet veih kamenih blokova te podosta krilja, kanalica, obraenog i poluobraenog kamenja koje je pripadalo susjednim zidovima. U sondi sa zapadne strane sredinjeg zida, takoer se nalazilo dosta obraenog kamenja i krilja, kao i vei broj kanalica. Nakon postavljanja skele, pristupilo se iskopu ispod sredinjeg zida (sonda 7x4 m). S june strane otkopan je zid od kojeg su vidljive dvije nadogradnje na sredinji zid (irina 0,8 m; duina 0,63 i 1,55 m; visina 1,3 m). Otkopano je od 6 do 9 redova opusa zida, visine do 1 m, raenog od lomljenaca. Zapadna strana raena je od veih kamenih blokova, a istona od pravokutnih i tanjih. Druga je nadogradnja ujedno juna strana ulaza irine 1,43 m, a sa sjeverne i june strane u zidu su sauvani utori za kraun. Prije poetka iskopavanja, u neposrednoj blizini sa zapadne i istone strane sredinjeg zida bili su vidljivi vei dovratnici s utorima koji se zbog velike teine nisu uspjeli premjestiti, ve su ostali u neposrednoj blizini iskopa. Iskop na prostoru pomonih prostorija Na prostoru pomonih prostorija iskopana je manja sonda veliine 2,9x3,5 m. Kako je cjelokupan prostor umarak, prije iskopavanja trebalo je sasjei manje drvee ije je korijenje kasnije oteavalo sam iskop. Na veem se dijelu nalazi kamen vapnenac, prilino kompaktno vezan, a na manjem je dijelu sonde sloj vapna. Kopalo se do dubine od 60-ak cm. Na temelju sonde, zasada je teko rei radi li se o vapnenici ili o mjestu gdje je gaeno vapno za potrebe zidanja. Prilikom iskopa u stambenom dijelu katela, od sitnoga arheolokog materijala pronaeno je nekoliko metalnih predmeta (avli, praporci) te keramika grube fakture. Najzastupljeniji su nalazi ulomaka glaziranih posuda (vrevi, tanjuri, zdjelice) datiranih od 14. do 17. st. (arhajska majolika, porodica kobaltnog reljefa, porodica cvjetne gotike, keramika s engobom gravirana ili jednostavno prozirno glazirana), a pripadaju radionicama sjeverne Italije (Veneto, Friuli, Romagna, Marche). Arheoloki iskop u ovoj fazi nije do kraja denirao pro-
stor ulaza u stambenom dijelu katela. Prag nije pronaen, stoga je dosta teko govoriti kako je izgledao ulaz prema prostoru kule. Radovi e se nastaviti nakon procjene statike sredinjeg zida i miljenja statiara o daljnjem nainu iskopavanja.
Pogled s istoka na sredinji zid prije poetka radova (foto: T. Bradara)
217
Redni broj: 110 Lokalitet: Krvavii Naselje: Krvavii Grad/opina: Marana Pravni status: P-1629 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sondiranja Za potrebe izgradnje magistralnog plinovoda Pula Karlovac, Arheoloki muzej Istre iz Pule izradio je konzervatorsku studiju utjecaja na arheoloku batinu. Na osnovi te studije, Hrvatski restauratorski zavod proveo je arheoloka sondiranja na trasi plinovoda kroz Istarsku upaniju, za to je novana sredstva osigurao investitor gradnje, tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Voditelj istraivanja bio je mr. sc. Luka Beki, a u radovima su sudjelovali i arheolozi Josip Vinji, Ivana Haraa i Robert imin, te dva geodeta i deset radnika iz Istre. Arheoloka sondiranja zapoela su 7. studenog 2005. i trajala su do 9. prosinca 2005. godine. U Istri je raeno na veem broju lokacija, sukladno konzervatorskoj studiji za to podruje. Radovi su u manjoj mjeri modicirani u odnosu na studiju, jer se terenskim radom dolo do novih saznanja. Tako su neke lokacije odbaene, a neke, mada izvan studije, obraene. Ukupno ih je obraeno 19 i to na prostoru od Galiane do Krana, odnosno na preko 30 kilometara trase. Za svaku je lokaciju bilo potrebno iskriti umu, grmlje i raslinje, te geodetski odrediti os trase. Arheoloki su radovi uglavnom ukljuivali sondiranja veliine 2x2 metra ili vie, na potencijalnim arheolokim mjestima. Tijekom radova na podruju Marane, kod sela Krvavii, pronaeni su neoekivani nalazi. Prilikom iskopavanja grupa gromaa sjeverozapadno od sela Krvavii, pronaeno je nekoliko manjih ulomaka tegula u suhoziu jednoga velikog panjaka, sada zaraslog u gustu makiju i trnje. Paljivijim su pregledom uoene nepravilnosti u terenu, u vidu breuljaka valova. Odlueno je sondirati nekoliko tih valova, kako bi se ustanovilo jesu li oni zapravo graevinski ostaci. Sondiranje je provedeno kroz tri sonde, meusobno udaljene oko 50 m. Sve su tri sonde bile arheoloki pozitivne. U sondi broj 6 pronaen je uruen suhozid te ulomci tegula i amfora. Pronaeno je i neto sitnih ulomaka prapovijesne keramike. Mogue je da su ostaci suhozida nekadanja ograda antikog imanja ili ostaci neke prapovijesne gradnje.
Pogled s istoka na sredinji zid nakon postavljanja skele (foto: T. Bradara)
Literatura Bradara 2005 T. Bradara, Arheoloko istraivanje u kostelu Petrapilosa 2005. godine. Osvrt na keramiko posue od 14. do 16. st., Buzetski zbornik, Pazin Buzet, 2005. (u tisku) Bradara 2005 T. Bradara, Nuovi rinvenimenti della ceramica tardomedioevale e rinascimentale in IstriaCroazia (u tisku, predavanje na skupu Patrimonio Veneziano dellAdriatico, Izola-Venezia) Darovec 1996 D. Darovec, Kostel Petrapilosa, Pazin Buzet, 1996. Krnjak 2001 O. Krnjak, Nalazi fresaka iz crkvice Sv. Marije Magdalene u Petrapilosi. Buzetski zbornik, 27, Pazin Buzet, 2001: 23 33. Krnjak 2001 O. Krnjak, Kostel Pietrapilosa. O tragovima fresaka iz crkvice Sv. Marije Magdalene (katalog izlobe), Arheoloki muzej Istre, Pula, 2003. Mihovili 2000 K. Mihovili, Arheoloko istraivanje crkve Sv. Marije Magdalene u Petrapilosi, Buzetski zbornik, 25, Pazin Buzet, 2000: 21 33. Tatjana Bradara
Summary During April 2005 rescue archaeological investigations were conducted into Kostel [castella] Petrapiloa near Buzet. In the rst phase two test digs were excavated: below the central wall and in the area of the utility sections. The excavation did not ultimately dene the space of the entrance into the residential part of the castle. The threshold was not found, and hence it is difcult to speak of what the entrance into the space of the tower looked like. The works will go on after an evaluation of the structural strength of the central wall and the opinions of structural engineers concerning the way to excavate in the future. In the area of the utility rooms in a smaller test dig some limestone was found, fairly compactly bonded. As for small archaeological materials, a few metal objects were found, ware of coarse facture, and late medieval glazed ware. 218
Krvavii, sonda 6 (foto: L. Beki)
jedit e stalan arheoloki nadzor prilikom gradnje, koji e osigurati da se preostali nalazi izvan spomenutog koridora ne otete. U neposrednoj blizini rimske vile, pronaeni su i ostaci sruenoga amerikog zrakoplova iz II. svjetskog rata, iji su ostaci takoer prikupljeni. Pronaeno je 364 ulomaka meu kojima se istiu dijelovi oplate, instalacija, instrumenata, streljiva, pa ak i komadii uniforme. Takoer e se nastaviti s prikupljanjem dijelova zrakoplova, kako bi se istrailo na kojoj je misiji bio, je li bilo poginulih itd. Arheoloki radovi na ostacima zrakoplova i brodova iz I. i II. svjetskog rata u Hrvatskoj se provode dui niz godina (npr. potonuli ameriki bombarder kod Visa, admiralski brod Re DItalia kod Visa, Szent Istvan kod Premude, Baron Gautsch kod Rovinja i brojni drugi). Spomenuti su zrakoplovi i brodovi nakon istraivanja zatieni kao kulturno dobro Republike Hrvatske, pa nema sumnje kako je i ostatke tog zrakoplova potrebno struno vrednovati i prikupljene nalaze pohraniti u nadleni muzej. Osim opisanih nalaza, potrebno je spomenuti i otkrie jo jedne dosad nepoznate rimske vile na poloaju Galiana Kornede. Ta se vila ne nalazi izravno na trasi plinovoda, pa se zasad nee istraivati. Konana struna i znanstvena objava rezultata sondiranja oekuje se tijekom 2006., kada zavre svi laboratorijski radovi na pokretnim nalazima. mr. sc. Luka Beki Summary Before operations began for laying pipe for the main pipeline from Pula to Karlovac, in the part that goes through the Istrian County, an archaeological review of the ground was carried out together with rescue test digs at numerous potential sites. During the tests in the vicinity of the village of Krvavii by Marana (Pula) the remains of ruined buildings in the form of irregularities in the ground were noticed. In one dig a ruined building in the form of a large number of tegulae, imbrices, worked stone and wall plaster were found, together with traces of red pigment. Below the collapsed layer the oor of a room was found, made of twenty or so centimetres of thick lime mixed with gravel. In the second test dig traces of two collapsed stone walls were found, with tegulae, imbrices, and animal bones and fragments of varicoloured glass vessels. Apart from the great number of potsherds of standard facture, quite a large number of thin-walled ceramic fragments were found, decorated with incisions and barbotine. In this test dig also found was a damaged polished stone weight. In the third dig the remains of a dry stone wall and a few fragments of tegulae were found, and below it fragments of prehistoric ceramics. In the area of this elevation to the NW of the village of Krvavii there are structures that probably belong to a previously unknown villa rustica. According to the movable nds, the villa can be dated to the 1st to 3rd centuries. The possibly prehistoric nds cannot yet be explained. In the immediate vicinity of the Roman villa the remains of a downed American airplane of WWII were found. These remains will also be documented, collected and examined during future rescue operations. 219
U sondi broj 3 pronaeno je graevinsko uruenje s veim brojem ulomaka tegula, imbreksa, cigle i obraenog kamena. Na dnu sonde pronaen je kvalitetno izraen pod od sitnog kamenja, vezanoga bukom i uglaane povrine. Pod je grubim kamenjem temeljen na kamenu ivcu. Ta je prostorija imala i obukane, bojane zidove. U sondi broj 4 pronaeni su ostaci dvaju zidova i uruenje, koji naalost nisu dokraja denirani zbog prostornog ogranienja sonde. Zidovi su takoer temeljeni na kamenu ivcu. Osim ulomaka tegula, imbreksa, cigle i amfora, u toj su sondi pronaeni i drugi brojni nalazi. Treba izdvojiti nalaz ulomaka uljanice tipa rma, keramike tankih stijenki terra nigra s barbotinom i urezivanjem, raznih dijelova staklenih posuda balzamarija, aa i boca, oteen kameni glaani uteg, ivotinjske kosti itd. Prema svemu sudei, rije je o gospodarsko-stambenom imanju koje se, na osnovi pokretnih nalaza, moe datirati u razdoblje od 1. do 3. st. Rasprostiranje valova, koji su se u sva tri sluaja pokazali arheoloki pozitivnim, iznosi otprilike 150x200 m, pa se moe pretpostaviti kako je rije o veem i luksuznijem imanju na rubu pulskog agera. Na osnovi rezultata sondiranja, provedena je preventivna zatita novopronaenog nalazita. S obzirom na to da na tom mjestu tehniki nije mogue izmjestiti trasu, provest e se potpuna zatitna arheoloka iskopavanja ostatka vile do zdravice, odnosno ive stijene u irini koridora koji e zauzeti iskop za plinovod. Nakon arheolokih radova, sli-
Redni broj: 111 Lokalitet: Kunci (Graie) Naselje: Breg Ripenda Grad/opina: Labin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: probno iskopavanje Istraivanja na gradini Kunci provode se u sklopu projekta Arheoloka topograja istone Istre. Nositelj projekta je Narodni muzej Labin (voditelj projekta je Vedran Kos). Godine 2005. projekt je nanciralo Ministarstvo kulture, Grad Labin i Opina Raa. Projektom je priblino obuhvaen prostor bive opine Labin (grad Labin i opine Raa, Sv. Nedelja, Kran i Pian). Projektom je predviena reambulacija terena, detaljno rekognosciranje i manja pokusna istraivanja na pojedinim lokalitetima. Cilj je obuhvatiti najstarija i najslabije poznata razdoblja Labintine (prapovijest, antiku i rani srednji vijek) kako bi se dobila cjelovita slika razvoja njene najstarije povijesti. U 2005. projekt se odvijao u etiri faze: prouavanje postojee literature i dokumentacije o poznatim lokalitetima, izrada arheoloke karte s poznatim lokalitetima i reambulacija terena, preliminarni obilazak terena radi priprema za terenski pregled predvien za 2006., te pokusna istraivanja na gradini Kunci. Istraivanja na gradini Kunci trajala su od 12. do 27. listopada. Uz voditelja, na istraivanjima su sudjelovali i studenti iz Zadra i Zagreba. Gradina Kunci smjetena je u blizini naselja Breg Ripenda, oko 2 km sjeveroistono od Staroga grada. Loka-
Gradina Kunci drugi, manji pojas bedema nije vidljiv na fotograji (foto: V. Kos)
litet pripada katastarskoj opini Ripenda, a nalazi se na k.. 695/49, 695/50 i 695/19. Gradina je smjetena na platou prosjene nadmorske visine izmeu 310 i 346 m. Zapadni i sjeverozapadni dio platoa branjen je trima manjim breuljcima (Krini breg 336 m n.m., Mali breg 343 m n.m. i ilac 346 m n.m.). Smjetena je na blagom uzvienju uz sam rub jugoistonoga, umovitog dijela platoa, s najveom nadmorskom visinom od 333 m. Naselje je polukrunog oblika, osim s jugoistone strane gdje je branjeno prirodnom padinom i kamenim nasipom, a sa svih je strana okrueno dvostrukim pojasom bedema. Gradina se sastoji od dva dijela: gornjeg, neto uzvienijeg dijela naselja (akropola), okruenog bedemima debljine i do 9,5 m i donjeg dijela naselja okruenog s neto manjim bedemima irine 4-5 m. U naselje se ulazilo kroz tri ulaza koji se nalaze na gornjem dijelu naselja. Glavni se ulaz nalazio na sjeveroistonoj strani, gdje su bedemi dosegli najveu irinu od 9,5 m. Sonda I smjetena je na gornjem dijelu naselja, na mjestu gdje je kulturni sloj najvie sauvan. Orijentirana je u smjeru sjever-jug, veliine je 8x4 m te je podijeljena na dva kvadranta veliine 4x4 m i manje subkvadrante veliine 2x2 m. Tijekom istraivanja, radni prostor u sondi postupno je smanjivan, tako da je posljednjih nekoliko dana iskopavanje bilo ogranieno na subkvadrante I a i I b. Prilikom kopanja skidali su se slojevi debljine 10-15 cm. Na mjestu gdje je predvieno postavljanje sonde, prije samog iskopavanja na samoj su povrini dokumentirane dvije manje jame. Jedna je bila obuhvaena sondom, dok se druga nalazila izvan gabarita sonde. Na povrinama tih jama nije bilo vegetacije, zemlja je rahlija, a ve su na samoj povrini otkriveni keramiki ulomci. Najvjerojatnije je rije o recentnijim iskopavanjima lokalnih znatieljnika. Nakon to su jame istraene i dobiven djelomian uvid u stratigraju naselja, zapoelo je kopanje povrinskoga sloja. Povrinski sloj, sastavljen od poremeenoga povrinskog sloja humusa smee do tamnosmee boje i s malo kamenja, dokumentiran je kao sloj 1 (17 do 52 cm). Slijedi kulturni sloj, dokumentiran kao sloj 2 (52 do 131 cm), sastavljen od tamnosmee do crne masne zemlje s dosta ulomaka kamenja raznih veliina. Na samom dnu sloja 2 u subkvadrantu I a, dokumentiran je tanak prosloj rahlije zemlje, debljine 10-ak cm (dokumentiran je kao sloj 2 a). Sloj 3, sastavljen od zdravice i uslojenog ivca, nema arheolokog materijala. Na pojedinim dijelovima subkvadranata I a i b zdravica se pojavljuje ve na dubini od 95 cm. Najvea dubina u sondi, gdje je kulturni sloj u izravnom kontaktu sa zdravicom, iznosi 131 cm. U sloju 1 od nalaza se pojavljuju iskljuivo ulomci keramikih posuda i ivotinjske kosti. Najbogatiji je nalazima sloj 2. U njemu su zastupljeni ulomci keramikih posuda, ivotinjske kosti, kotane alatke, izraevine od kamenja, kremena i bronce, ulomci tronoaca, ulomci reetki keramikih pei i kunoga lijepa Kako je obrada materijala jo u tijeku, za ovaj su rad izabrani samo najkarakteristiniji ulomci keramikih posuda iz sloja 2. Meu ulomcima prevladava gruba keramika debelih stijenki, raena od slabo proiene gline. Fina je keramika rijetka, uglavnom je raena od dobro proiene gline i crne je boje. Najzastupljenije su trokutaste ruke koje se javljaju u vie varijanti, a najbrojnije su one s ploastim zavretkom. Slijede trakaste ruke, jeziaste ruke, dok su najrjee ruke u obliku slova X (zastupljeni su i primjerci slijepih X-ruki). Ukraavanje posuda je rijetko. Najzastupljenija su bradaviasta ispupenja 220
koja se javljaju u kombinaciji s jednom ili nekoliko krunih ili polukrunih kanelura. Slijede aplicirane plastine trake izvedene utiskivanjem prstiju, dok se neto rjee pojavljuje bradaviasti ukras u kombinaciji s polukrunim rebrom. Zastupljeno je i nekoliko posuda s ukraenim dnom. Od kamenih i kremenih nalaza najzanimljivija je mala glaana jeziasta sjekira, trapezoidnog oblika, izraena od kamena tamnozelene boje. Zastupljeno je nekoliko dijelova veih sjekira, ulomci rvnjeva i dio strelice izraene od kremena. Kotani nalazi zastupljeni su s nekoliko ila. Zanimljivo je i bogatstvo metalnih nalaza. U sloju 1 otkriven je dio eljezne bule koji govori o kontinuitetu naseljavanja gradine i u eljezno doba. Pitanje je jedino u kojem se opsegu i za koju svrhu gradina rabila, imajui u vidu da u sloju 1 nema ulomaka keramike iz eljeznodobnog razdoblja i da sloj 1 i ne predstavlja kulturni sloj u pravom smislu rijei. Jedna od mogunosti je da se gradina rabila na manjoj povrini od dananje ili da je sluila kao zbjeg ili promatranica. Najznaajniji je nalaz otkrie bronanog bodea, s ostacima dviju rupa od zakovica, bez sredinjeg rebra (d = 7 cm). Otkriven je i dio sjeiva manje sjekire, bronana alka, etiri fragmenta bronanih ila ili igli i dva nedenirana fragmenta. Preliminarnom obradom grae i usporedbom sa srodnim lokalitetima u Istri (Gradac Turan, Monkodonja, Vrin) zakljueno je da gradina bila najintenzivnije nastanjena od kraja ranoga bronanog doba do kraja srednjega bronanog doba. Prema ovievoj kronologiji, gradina je bila naseljena tijekom faza Istra II i Istra III. Je li gradina bila naseljena i u eljeznom dobu potvrdit e daljnja istraivanja. Nakon obrade sav e materijal biti pohranjen u Narodnom muzeju Labin, inventarizacija e se provesti u programu M++, a najznaajniji predmeti bit e izloeni u novom postavu muzeja. Na gradini je planirana jo jedna sezona istraivanja. Literatura Bai 1970 B. Bai, Prilozi poznavanju prahistorijske gradinske fortikacije u Istri, u: Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970. Burton 1874 R. F. Burton, Notes on the Castellieri or Preistoric Ruins of the Istrian Peninsula, Anthropologia, sv. I., London, 1874. Burton 1878 R. F. Burton, More Castellieri, The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, sv. VII., London, 1878. Fui 1953 B. Fui, Izvjetaj o putu po Istri 1949. g. (Labinski kotar i Kras), Ljetopis JAZU, 57, Zagreb, 1953. Vedran Kos Summary During October 2005 archaeological research into the Kunci hill fort was carried out. The research is a part of the project called Archaeological topography of eastern Istria. The semicircular hill fort, surrounded by a double wall zone, is situated ca two km northeast of Labin Old Town. Some parts of the wall are up to 9.5 m wide. The settlement consists of two parts, the lower part and the upper part the acropolis. A test pit of 32 m (8 x 4 m) was located and investigated in the upper part of the hill fort. The investigation resulted in three stratigraphic layers (layer
1 surface humus, layer 2 cultural layer and layer 3 bracing soil and bedrock). The most numerous ceramic nds are various triangular handles, mostly those with plate-like endings, followed by banded handles, horse shoe handles and linguiform handles. X handles (including some X blind handles) appear only sporadically. The most interesting metal nds are a fragment of an iron bula (layer 1) and a bronze dagger (layer 2). According to chronology proposed by B. ovi the hill fort dates back to the Istria II or Istria III period, namely the period from the Early Bronze Age to the end of the Middle Bronze Age.
Redni broj: 112 Lokalitet: Kupanja Naselje: Vabriga, Tar Grad/opina: Pore Pravni status: R-109 Razdoblje: A Vrsta radova: podvodna istraivanja U sklopu meunarodnog projekta Istra i more, tijekom srpnja i kolovoza 2005. nastavljena su podvodna arheoloka istraivanja na antikom vivariju, neposredno uz poluotok Kupanju (Kovai 2005). Ekipa se sastojala od osam autonomnih podvodnih ronilaca koji su imali 59 zarona i ostvarenih 112 sati rada pod morem. Nosilac projekta je Zaviajni muzej Poretine iz Porea. Voditelj projekta i podvodnog istraivanja je Vladimir Kovai. Strune voditeljice su Marie-Brigitte Carre (Centre Camille Jullian, Aix en-Provence, CNRS-Universit de Provence Francuska) i Rita Auriema (Universit di Lecce Italija). Istraivakoj ekipi aktivno se pridruio i topograf Massimo Braini (Universit degli Studi di Trieste Italija). Cilj istraivanja bilo je utvrivanje debljine nanosnoga pjeano-muljevitog sloja u istonom bazenu, neposredno uz usjek kamenite sonde napravljene 2004. Sonda je bila vea od 10 m, pri emu je presloeno otprilike 30 m pijeska i mulja. Na dubini od cca 2,23 m dolo se do ploanog kamenog ivca. Od pokretnih su nalaza naeni samo ulomci tegula i keramiki prljenovi koji su oito sluili kao utezi za ribarske mree. Ostvareni rezultati istraivanja 2004./2005. Ovaj je vivarij jedan od najveih na Mediteranu (najvei se nalaze u Tirenskom moru Torre Astura 60 km juno od Rima i Porto Clementino kod Tarquinije) kojemu je ukupna povrina cca 7000 m i ima gotovo etvrtast oblik (100x95 m). Veliina pojedinih bazena varira izmeu 600 i 700 m, to ini ukupnu povrinu od 2500 m. Da bi se sazidali zidovi bazena, kako se kamen ivac ovisno o dubini nalazio izmeu 4 i 11 m ispod razine mora, brodovljem se dovozio kamen lomljenac te se nasipavao za potrebe temeljne stope (cca 9 m irine). Danas je zid, zbog morskih i tektonskih poremeaja, u potpunosti uruen te je temeljna stopa ira i na nekim mjestima dosee debljinu od 19 m. Zbog toga bazeni, koji su u originalnoj izvedbi imali etvrtast oblik, danas imaju ovalan oblik. Visina zidova na pojedinim mjestima iznosi od 3 do 7 m. Izmjerena je i dubina pjeano-muljevitog nanosa u istonom bazenu te je utvreno da je vea od 2 m. Do svih se tih podataka dolo nakon to je teren geodetski snimljen te okolen jedan od bazena. 221
Kupanja, presjek vivarija i tlocrtan prikaz
Kako objasniti da su Rimljani ba na tome mjestu izgradili jedan tako velik vivarij? Jedno od moguih objanjenja nalazi se na susjednom poluotoku Lorunu gdje se nalazi jedna od najveih rimska glina na podruju Istre. Na tom su lokalitetu tijekom zadnjih arheolokih istraivakih kampanja naeni (arheoloka istraivanja Loruna odvijaju se od 1994.) razliiti manufakturni keramiki proizvodi, meu kojima i male amfore koje su moda rabljene kao transportna ambalaa za umak garum. Mogue je da se taj cijenjeni umak, koji se dobivao od raspadnute morske ribe, proizvodio i u neposrednoj blizini pa je zbog toga tu i izgraen tako velik vivarij. Postoji i drugo mogue objanjenje moda su se u tako velikim bazenima uzgajale i velike ribe za carsku trpezu. Moe se pretpostaviti da je ta potonula antika graevina bila u funkciji u istom razdoblju kao i oblinja glina, to jest od 1. st. pr. Kr. do 5. st.
Literatura Auriemma 2005 R. Auriemma, M. B. Carre, V. Kovai, S. Pesavento Mattioli, Pesca, industria conserviera e commercio nellAdriatico: i primi indizi, Atti del Convegno Internazionale Cetariae, Salzas y salazones en Occidente en la Antigedad, Cadiz, 7-9 de noviembre de 2005. (u tisku) Degrassi 1957 A. Degrassi, I porti romani dellIstria, Atti e Memorie, 57, Venezia, 1957: 24 81. Fouache 2000 E. Fouache, S. Faivre, J.-J. Dufaure, V. Kovai, F. Tassaux, New observations on the evolution of the Croatian shoreline between Pore and Zadar over the past 2000 years, Z. Geomorph. N.F. suppl.-Bd. 122, Berlin Stuttgart, 2000: 33 46. Jurii 1997 M. Jurii, Antiki ribnjak u uvali Verige na Brijunima, Izdanja HAD, 18, Zagreb, 1997: 163 168. Kovai 2004 V. Kovai, A. Marchiori, S. Cipriano, S. Mazzochin, Loron-Lorun (Parenzo-Pore, Istria). Lo scavo di una Villa Maritima nellagro parentino, Quaderni di Archeologia del Veneto, XX, Padova, 2004: 70 82. Kovai 2005 V. Kovai, Lokalitet: Kupanja, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 141 142. Kozlii 1989 M. Kozlii, Antika obalna linija Istre u svijetu hidroarheolokih istraivanja, Izdanja HAD, 11/2, Pula, 1987: 135 167. Lafon 2001 X. Lafon, Villa marittima, BEFAR, 307, Rome, 2001. Tassaux 2001 F. Tasaux, R. Matijai, V. Kovai, Loron (Croatie) un grand centre de production damphores huile Istriennes (Ier IVe S.P.C.), Ausonius Publications, Mmoires, 6, Bordeaux, 2001. Vladimir Kovai 222
Kupanja, presjek uza zid vivarija
Summary A Roman-period underwater vivarium has been found alongside the peninsula of Kupanja. It has an almost square form and consists of four pools for the rearing of little sh to make the sauce called garuma or perhaps large sh for the imperial tables. In the last two years underwater investigations and tests of the eastern part of the wall of the eastern pool have been conducted. The objective was to establish how the pool was built and how thick the sedimented sand and ooze in the eastern pool was. The vivarium is one of the largest in the Mediterranean and has a total area of 7,000 square metres, of which each pool accounts for about 600-700 square metres, making up a total area of 2,500 square metres. The sand drift into the pool reaches a depth of 2.2 metres. We can assume that this sunken ancient construction was in use at the same period in time as the nearby glina on the peninsula of Lorun, that is, from the 1st century BC to the 5th century AD.
u okviru meunarodnoga arheolokog projekta Istra i more. Voditelj projekta je Vladimir Kovai iz Zaviajnog muzeja Poretine iz Porea. Istraivanja se provode u suradnji s Centre Pierre Paris de lUniversite de Bordeaux III Francuska (struni voditelj: Francis Tassaux) i Dipartimento di Archeologia della Facolt di Lettere e Filosoa dellUniversit degli Studi di Padova Italija (struni voditelj: Guido Rosada). Financijska sredstva osigurao je Grad Pore, Turistika zajednica Tar Vabrige i meunarodne institucije sudionice u projektu. Ideja je da se nakon arheolokih istraivanja ondje formira arheoloki park povrine cca 50 ha. Nakon jedanaest godina istraivanja i iskopavanja kopnene i podmorske arheologije (Kovai 2005) te voenja dokumentacije i 2005. nastavljena su iskopavanja i istraivanja na lokalitetu Lorunu. U proljee su, nakon uklanjanja sitne vegetacije s terena, zapoela geozika istraivanja (georadar, magnetometrija). Tijekom srpnja i kolovoza 2005. obavljena su arheoloka istraivanja na poluotoku Lorunu. Arheoloka ekipa sastojala se od 31 lana (studenti, apsolventi arheologije i arheolozi iz Hrvatske, Slovenije, Poljske, Italije i Francuske) te etiri zika radnika koji su radili na sektorima A, C, D i F. Istraeno je i iskopano podruje povrine cca 300 m. Naena arhitektura nalazi se na terasastom terenu te na pojedinim dijelovima dosee dubinu od 1,90 m i sama nalijee na kamen ivac. Otkriveni zidovi graeni su od pravilno oblikovanih tesanih kamenih blokova (kriljac) vezanih u kamenu buku. U sektoru C prema sjeveru su otvorene sonde 8 10 u kojima je naeno mnogo nalaza. Sonda 8 na vidjelo je donijela jedno kamenito stubite od pet klesanih kamenih stuba koje se sputaju prema nasuprotnoj cisterni (otkriven jedan ugao, cca 4 m) koja je s unutranje strane ima-
Redni broj: 113 Lokalitet: Lorun Naselje: Vabriga, Tar Grad/opina: Pore Pravni status: P-252 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom srpnja i kolovoza 2005. obavljena su arheoloka istraivanja na poluotoku Lorunu, gdje se nalazi jedna od najveih glina Istre. Istraivana je k.. 876/l, k.o. Vabriga, nasuprot marine ervar Porta. Radovi se provode
Lokalitet Lorun (foto: R. Kosinoi)
223
Un complesso costiero di et romana nellagro Parentino: la campagna di ricerca 2004, HAnt, 13, Pula, 2005: 99 118. Kovai, Tassaux 2000 V. Kovai, F. Tassaux, Od masline do amfore/Dallolivo allanfora, Pore, 2000. Kovai 2005 V. Kovai, Lokalitet: Lorun, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 142 143. Tassaux, Matijai, Kovai 2001 F. Tassaux, R. Matijai, V. Kovai, Loron (Croatie), Un grand centre de production damphores huile istriennes (Ier-IVe S. P.C.), Ausonius-Publications, Mmoires 6, Bordeaux, 2001. Vladimir Kovai
Lokalitet Lorun, geodetski snimak (izradio: V. Kovai)
la dvije podnice. Prva je, u najranijoj fazi, bila izvedena od ciglica postavljenih na kant u tehnici opus spicatum, dok je druga naknadno poploena pravilnim keramikim etvrtastim ciglicama na redove iznad prve. Od cisterne je prema moru (jugu) tekao natkriven drenani kanal koji je s donje strane poploen tegulama, a s gornje strane pokrivan kamenim kriljama. U neposrednoj blizini nalazi se i jedan povei kameni blok koji je bio raspolovljen po uzdunoj osi, a sluio je kao bazni kamen (vidljiva dva vea etvrtasta otvora) za potrebe tijeska. Izmeu sondi 9 i 10 (sjeverno) naeni su tragovi moguih keramikih pei. Na sjeverozapadnom uglu sonde 10, u jednom poduem zidu, naen je uzidan obraeni kamen koji je na sebi imao isklesan povei falus i pastuha s veim falusom. Bogat je bio i sektor D u sondi 36 koja je, osim nalaza manje keramike pei i bogatstva razliite keramike, rezultirala i jednim neoekivanim otkriem ukopanom amforom s tri manja djeja kostura (djelomice sauvana). Prilozi uz pokojnike nisu naeni, osim jedne orijentalne koljkice (Cypraea pantherina). Naena arhitektura i raznovrsni antiki pokretni nalazi (peatirane: amfore Sisenna i tera sigilata Venus Sisennae te jedan kalup za svjetiljke koji je tokasto ukraena) datiraju od 1. st. pr. Kr. do 5. st. Svi su naeni sitni pokretni nalazi, nakon arheoloke obrade na terenu, pohranjeni u Zaviajnom muzeju Poretine u Poreu. Naena arhitektura konzervirana je in situ. Literatura Carre 2004 M. B. Carre, V. Kovai, A. Marchiori, G. Rosada, F. Tassaux, Lorun-Loron (Pore Parenzo, Istria),
Summary An international project is devoted to the exploration of the archaeological ancient site immediately by the town of Pore on the Lorun peninsula where there is one of the largest glinae in the area of Istria, connected most probably to a villa rustica. The research has been going on for eleven years already. In the campaign a year before, about 300 square metres of land were investigated. On that occasion in various test pits the following were found: part of a cistern with a drainage channel, a massive stone staircase, part of a stone press, a worked stone that had a large phallus carved into it and a stallion also with a large phallus, an interred amphora with three smallish partial skeletons of children, and part of an area in which there were perhaps ceramic kilns. Apart from the Roman period architecture, conserved in the meantime, a large number of movable nds have been discovered (including a mould for lamps). The nds can be dated to the 1st century BC to the 5th century.
Redni broj: 114 Lokalitet: Monkodonja (Moncodogno) Naselje: Kokuletovica Grad/opina: Rovinj Pravni status: Z-94 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje i djelomina rekonstrukcija Od 29. kolovoza do 28. rujna 2005. trajao je nastavak sustavnog arheolokog iskopavanja, istraivanja i djelomine rekonstrukcije na podruju gradinskog naselja Monkodonja (Moncodogno) kod Rovinja. Struna voditeljica projekta je dr. sc. Kristina Mihovili iz Arheolokog muzeja Istre u Puli. Suvoditelji su prof. dr. Bernhard Hnsel i prof. dr. Biba Teran (Institut fr Prhistorische Archologie, Freie Universitt, Berlin). Suradnici na projektu su arheolozi prof. Damir Matoevi, Darko Komo i mr. sc. Martina Blei, dr. sc. Cornelia Becker (arheozoolog), dr. sc. Rainer Pasternek (botaniar i fotograf) i Oliver Thiel (fotograf). U istraivanjima je takoer sudjelovalo 25 studenata arheologije iz Berlina, Ljubljane, Zagreba i Zadra te tri majstora za suhozid, dva pomona radnika tvrtke Kapitel iz minja i dvije osobe za pranje pokretnih nalaza. U razdoblju od 4. do 10. rujna, radovima su se volonterski prikljuila petorica arheologa amatera (lanovi Gruppo archeologico speleologico Camaiore, gosti Grada Rovinja). Radovi 224
Lokalitet Lorun, kameni blok s prikazom falusa i pastuha (foto: V. Kovai)
su nancirani sredstvima Deutsche Forschungsgemeinschaft, vlastitim sredstvima Arheolokog muzeja Istre i uz potporu Grada Rovinja. Sustavno arheoloko iskopavanje, istraivanje i djelomina rekonstrukcija nastavljeni su na podruju sondi IX, X i XII/1 i 2. Iskopavanjima je istraena povrina od 400 m, a rekonstruirano je 190 m suhozia. Sonda IX podruje izmeu Zapadnih i Sjevernih vrata, odnosno dio zone Donjeg grada uz unutranje lice bedema istrauje se tijekom vie godina. Nastavkom radova 2005. rekonstruiran je dio unutranjeg lica bedema koji je bio istraen 2004. Prostor s klesanim udubljenjem u matinoj stijeni (vjerojatno vodosprema), prezentiran je nakon zatrpavanja povrinskim oznaavanjem tlocrta. Iskopavanje je nastavljeno u smjeru sjevernih vrata. Bedem je temeljen na zaravnatom ivcu. U najranijoj fazi nastajanja naselja, uz unutranje lice podizane su drvene konstrukcije, od kojih su dobro dokumentirani poloaji kamenih stojki za uvrivanje drvenih nosaa. U mlaoj, prelaznoj fazi ponavlja se slian nain gradnje, dok su u najmlaoj i posljednjoj fazi postojanja naselja graeni objekti s pravokutnim suhozidanim temeljima. Posljednja je faza ujedno najbogatija pokretnim, osobito keramikim nalazima. Ruenjem ili nasilnim prekidom ivota sauvan je prostor unutranjosti nastambe prekriven fragmentiranim posuem. U unutranjosti arhitekture nalazi se kruna ploa vapnenca (element koji je esto dokumentiran i u drugim objektima), a koja je mogla sluiti kao postament nosivoj drvenoj gredi. Sloj s keramikom bio je prekriven brojnim tankim ploama vapnenca, kojima je vjerojatno bilo prekriveno krovite. Na podruju sonde IX, djelomino je rekonstruirano unutranje lice bedema u duini od oko 20 m. Na mjestima dokumentiranih stojki postavljene su dr-
Monkodonja, sonda X vanjsko lice bedema Akropole s objektima koji pripadaju Gornjem gradu, prezentacija istraenog dijela in situ (foto: O. Thiel)
vene grede, a suhozidani temelji djelomino su dograeni i prezentirani na povrini, nakon zatrpavanja istraenog dijela sonde. Sonda X vrata i dio zapadnog bedema Akropole. Sjeverni dio sonde X istraivan je najveim dijelom tijekom 2004., a 2005. dovreno je istraivanje konstrukcije bedema sa irokim ruevinskim pojasom koji je prekrivao prostor pred vanjskim i unutranjim licem bedema. Osnovni bedem koji opasuje Akropolu s unutranje je strane dograivan tijekom vie faza. Uz unutranje lice prvobitnog zida, graenog s dva lica veih blokova i meuprostorom ispunjenim utom, naslonjen je zid slinih dimenzija i naina gradnje. Temelje unutranjeg lica bedema ine velike ploe lomljene matine
Monkodonja, sonda X bedem Akropole s natkrivenim prolazom (foto: D. Matoevi)
225
Novi nalazi te drugi podaci dobiveni radovima 2005. i dalje potvruju trajanje Monkodonje od 1800. do 1200. g. pr. Kr. Novi djelomino rekonstruirani dijelovi arhitekture bedema, osobito natkrivena vrata Akropole, svakako su nova zanimljivost u prezentaciji lokaliteta koji je sve ee posjeivan. U suradnji i uz potporu Grada Rovinja, pripremljen je materijal za novi deplian o lokalitetu i u tijeku je izrada planova za ureenje novoga pristupnog puta, staza za razgledavanje lokaliteta uz informativne ploe, koji bi se trebali realizirati tijekom 2006. Literatura Mihovili, Hnsel, Teran 2005 K. Mihovili, B. Hnsel, B. Teran, Moncodogno. Scavi recenti e prospetive future. Carlo Marchesetti e i Castellieri 1903 2003, Trieste, 2005: 389 408. dr. sc. Kristina Mihovili prof. dr. Bernhard Hnsel prof. dr. Biba Teran Summary During September 2005 at the hill fort settlement called Monkodonja by Rovinj, a continuation was made of systematic excavation, exploration and partial reconstruction. The works were concentrated in the area of Test pit IX, part of the lower town between the western and northern gates. three basic phases of the settlement have been documented, and the founding of the ramparts on the levelled bedrock. Also documented are the bedrock with perforations that supported the wooden constructions, while in the earliest phase, perpendicular dry stone wall foundations were built. In the area of Test Pit X a part of the rampart was explored and partially reconstructed. Works were carried out in the area that covers the western edge of the Acropolis with part of the ramparts and the passage, and the edge of the upper city, with structures leaning on the external face of the ramparts of the Acropolis. Using the documented elements, traces of architecture were presented and part of the corridor of the passage with two monolithic limestone slabs was roofed over. In the centre of the Acropolis, Test Pits XII/1 and 2 were investigated, in the area of which new details were obtained for a future interpretation of the organisation of this highest part of the settlement.
Monkodonja, sonda IX konstrukcija stojke uz bedem (foto: O. Thiel)
stijene postavljene vertikano, zbog ega nisu imale dovoljnu stabilnost. Stoga su s unutranje strane, osobito u dijelu bliem samim vratima, dozidana jo dva kraa paralelna zida kojima je cijela konstrukcija ulaznog prostora izgledala posebno vrsto. Prostor Akropole u istraenoj rubnoj zapadnoj zoni ini zaravnata matina stijena prekrivena samo tankim slojem humusa. Detaljnim istraivanjem ipak su utvrene brojne uklesane stojke. Takoer su otkrivene zone stijene podloge koje su ostale neobraene nad ostalim prostorom, kao dijelovi temelja pojedinih objekata. Istraivanjem ruevine vanjskog lica bedema Akropole, na podruju Gornjeg grada, naene su stojke uklesane u zaravnatu matinu stijenu, koje ine paralelne nizove u odnosu na liniju bedema. Osobito su velike one u prvom nizu uz bedem, koje su mogle nositi krovnu konstrukciju oslonjenu na sam bedem. U blizini ulaza u Akropolu, u mlaoj fazi izgraen je objekt s jakim temeljima paralelnim s bedemom i drugi objekt s jednim suhozidom i manjim prostorima graenima okomito u odnosu na smjer bedema i uklesanom vodospremom. Istraeni prostor sonde X djelomino je rekonstruiran uporabom materijala prikupljenog in situ. Na taj je nain ureen dio zapadnog bedema Akropole i objekti uz vanjsko lice istog bedema. Ureen je koridor prolaza koji je u osi s glavnim Zapadnim vratima naselja. Na prostoru platoa unutranjosti Akropole, postavljeni su nizovi drvenih greda u stojke uklesane u matinu stijenu, kojima su odreeni smjerovi konstrukcija objekata. Prema elementima dokumentiranima istraivanjem koridora vrata prethodnih godina (nalazi dijelova kamenih ploa veih dimenzija u ruevini unutranjosti prolaza), moe se pretpostaviti da je prolaz bio natkriven. Radi prezentacije te pretpostavke, u sklopu djelomine rekonstrukcije i prezentacije tog dijela Akropole, dio prolaza prekriven je dvjema monolitnim kamenim ploama. Sonda XII/1 i 2 sredinji prostor Akropole. Sredinji prostor Akropole najvia je zona naselja. Iako se na najveem dijelu tog prostora na povrini nalazi isprani ivac, sondirano je ve tijekom 2004. (Sonde XI/1 i 2). Dodatna geomagnetska ispitivanja ukazala su na potrebu sondiranja istog prostora u blizini prethodnih sondi, kako bi se prikupilo vie podataka o konstrukcijama sredinjeg dijela naselja. Istraivanjima 2005., u sondama XII/1 i 2 pronaena su uklesana udubljenja veeg promjera. Radi povezivanja pojedinih podataka u tom e dijelu biti potrebno nastaviti radove. 226
Redni broj: 115 Lokalitet: Motovun Naselje: Motovun Grad/opina: Motovun Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: reambulacija Tijekom srpnja 2005. arheoloki je reambulirano podruja budueg igralita za golf na podruju Motovuna. Radovi su izvedeni za potrebe tvrtke Interplan d.o.o., Ekoloki inenjering (Karlovac), koja je i nancirala istrane radove. Strune voditeljice reambulacije bile su dr. sc. Kristina Mihovili, Tatjana Bradara i Giulia Codacci-Terlevi iz Arheolokog muzeja Istre u Puli.
Objekt na obali Mirne Prilikom regulacije vodotoka rijeke Mirne, godine 1969. arheolozi Boris Bai i tefan Mlakar, na prostoru uz lijevu obalu rjeice zvane Botonega ili Botac, pronali su dosta ulomaka antike i kasnoantike keramike. Ostaci zidova nisu bili primijeeni, ali je bila vidljiva vea koliina neobraenog kamenja. Na dnu rijenog korita zapaena je kamena podloga vezana zemljom te nalaz keramike. Od nalaza su najzastupljenije bile amfore, posude od crvene i ute keramike, malo stakla, spicae, tegule sa igom MAN. ACIL.GLAB. Pregledom terena na podruju kote 10,1, na povrini su primijeeni ulomci tegula i neobraenog kamenja. Toponim ire zone Mirne, koji nosi naziv Farnaze, moe se dovesti u vezu s pretpostavljenom antikom keramikom radionicom sjeverno od Dolcana u dijelu izmeu obale rijeke i nasipa. Ruralni objekti Na podruju pregledane zone nalaze se naputeni ruralni objekti tradicijskoga graditeljstva i ambijentalnih vrijednosti stancija Rodela i kua Antononi. Ispod ume Kroh nalazi se izvor Batac. Rijeka Mirna bila je granica izmeu parentinskog i tergestinskog agera. Stoljeima je rabljena kao vana prometnica koja je povezivala sredinji dio Istre s morem. Leita gline u blizini, toponim Monforno i povrinski nalazi keramike zasad su nedostatni za potkrepljivanje pretpostavke o postojanju keramiarske radionice. Moda su to indicije koje upuuju na skladite otkud se roba otpremala dalje. U neposrednoj blizini Mirne nalazile su se vile rustike s kontinuitetom naseljavanja do srednjeg vijeka: na Dolanu (Sv. Foka), Brkau (Sv. Pankracije) te ranosrednjovjekovno groblje Vrh kod Brkaa. U granicama budueg igralita za golf otprije su poznata dva arheoloka nalazita Dolan i ostaci manjeg objekta uz Mirnu. Literatura Bai 1963 B. Bai, Izvjetaj br. 323/1963, Pismohrana Arheolokog muzeja Istre Bai 1969 B. Bai, Izvjetaj br. 537/1969, Pismohrana Arheolokog muzeja Istre Marui 1979 B. Marui, Ranosrednjovjekovna nekropola na Vrhu kod Brkaa. HArch, 10/2, Pula, 1979: 111 150. Matijai 1990 R. Matijai, Nalaz antike keramike u dolini Mirne kod Motovuna. HArch, 20-21, Pula, 1989 1990: 109 126. Matijai Buri 2001 K. Matijai Buri, Prapovijesne gradine Istre, topograja, tipologija i kronologija (doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet), Zagreb, 2001. dr. sc. Kristina Mihovili Tatjana Bradara Giulia Codacci-Terlevi Summary For the purposes of the rm Interplan d.o.o. of Karlovac, during July 2005, an archaeological reambulation of the area of the future golf course in the area of Motovun was performed. Within the borders of the future course, two antique archaeological sites were known from earlier: 227
Pogled na plato Dolanov brijeg (foto: T. Bradara)
Optimalni uvjeti za ivot blaga klima, plodnost tla, bogatstvo uma i panjaka te blizina rijeke Mirne, pogodovali su naseljenosti Motovuntine jo od najstarijih vremena. Stoga ne zauuje velika koncentracija prapovijesnih, srednjovjekovnih te antikih nalaza na reambuliranom prostoru zapadno od Motovuna. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih podataka, topografske karte, arhivskih podataka Muzeja te uvida u strunu literaturu dokumentirani su sljedei lokaliteti: Dolanov brijeg (Monte Dolcan) kota 59,9 Godine 1963. arheolog Boris Bai prilikom obilaska terena primijetio je da se vinogradi nalaze na veem kompleksu antike arhitekture. Tom prilikom pronaeni su keramiki ulomci tegula te kremeni odbici. Danas se na platou nalaze zaputen vinograd, nasad maslina i ljenjaka te lokva u sreditu prostora. Pregledom terena vidljivi su povrinski nalazi antike keramike.
Dolina Mirne (foto: T. Bradara)
Doanov brijeg [hill] and the remains of a small feature alongside the Mirna River. Also documented were abandoned rural structures of traditional architectural with ambiental values.
Redni broj: 116 Lokalitet: Peina Laganii Naselje: Laganii Grad/opina: Oprtalj Pravni status: P-798 Razdoblje: P, A Vrsta radova: probno iskopavanje Od 30. rujna do 9. listopada 2005. obavljeno je arheoloko sondiranje na nalazitu Laganii. Struni voditelj radova bio je Darko Komo iz Arheolokog muzeja Istre u Puli. U istraivanju su sudjelovali Paolo Pellegatti (doktorant na Sveuilitu u Berkeleyu, SAD), studenti arheologije Josip Vinji, Marko Kali, Tihomir Percan te Tatjana Komo (studentica mediteranske poljoprivrede). Radove su nancirali Ministarstvo kulture, Arheoloki muzej Istre u Puli i Opina Oprtalj. Arheoloko istraivanje dio je arheolokog projekta Laganii, zapoetog 2004. pod vodstvom Arheolokog muzeja Istre iz Pule (Komo 2005; Komo 2005a). Peina Laganii nalazi se u opini Oprtalj, na nadmorskoj visini od 395 metara, 1650 metara sjeveroistono od mjesta Oprtalj, te 350 metara sjeveroistono od sela Laganii, po
Peina Laganii, prol sonde s oznaenim slojevima (foto: D. Komo)
kojem je i dobila ime. Smjetena je na visoravni, omeenoj rijekama Mirnom na jugu, Braanom na istoku i Dragonjom na sjeveru, iji vrhovi ne prelaze 500 m nadmorske visine. Sredinji dio te visoravni, koji se prua od rta Savudrije na zapadu do Zrenja na istoku, duine 35 i irine 4 km, oblikovan je od krednih vapnenaca i obiluje krakim fenomenima kao to su peine i jame. Tijekom sezone istraivanja 2005. istraena je jedna sonda, u obliku slova L, povrine 4 m, koja se nastavlja prema sjeveru i zapadu u odnosu na sondu 1 iz 2004. Postavljena je kvadratna mrea veliine 1x1 m, oznaena slovima (A, B, C) po liniji sjever-jug, te arapskim brojkama (100 i 101) po liniji zapad-istok. Povrina sonde, prije i tijekom iskopa, mjerena je nivelirom, svakih pola metra udaljenosti, a zabiljeene su visine odmah preraunavane u apsolutne visine. Istraeni sedimenti kopani su u prirodnim slojevima do prirodnog prijelaza na novi sloj, odnosno umjetnim slojevima maksimalne debljine od 10 cm, ako nije bilo promjena u sloju. Iskopavalo se patulom i pijukom, a iskopani sediment na samom je nalazitu suho prosijavan uz uporabu sita s otvorima od 3 mm, osim u dubljim slojevima, kada je zbog iznimne vlanosti i ljepljivosti sedimenta pregledavan gnjeenjem cjelokupnoga istraenog sedimenta. Istraeno je 18 slojeva koji se mogu podijeliti na vie horizonata. Prva tri sloja recentno su datirana, a ine ih: sloj 1 izbaena zemlja iz navedene devastacije, najvee debljine 15 cm; sloj 2 povrinski peinski sediment tamnosmee boje, najvee debljine 10 cm; sloj 3 zasip od uruenja dijela tavanice, najvee debljine 55 cm, kojeg tvori 85% lomljenog vapnenca i 15% sedimenta koji je propao iz sloja 2 ili se utisnuo iz sloja 4. Nalaza je bilo malo nekoliko ulomaka kosti i jedan ulomak dna posude. Sjeverni dio sonde prekinut je kanalom, odnosno devastacijom, iz kojeg je izbaen sediment iskopavan kao sloj 1. Ispod povrinskih slojeva zabiljeen je horizont s nalazima iz kasnorimskog razdoblja, koji se sastoji od sloja 4 maslinasto smeega masnog i kompaktnog sedimenta s 5% kamenja. U tom sloju, debljine 15-35 cm, prikupljeno je nekoliko ulomaka kosti i keramike, nekoliko ulomaka metala, te uzorci ugljena. Na sjevernom dijelu sonde, na povrini sloja 4, prekinuto kanalom i ispunom kanala (sloj X), nalazi se vatrite 4F2. Ouvane je duine 120 cm, irine 50 cm, najvee debljine 16 cm na mjestu gdje je presjeeno kanalom. Sastoji se od debeloga bijelog pepeljastog sedimenta, pod kojim se nalazi tanak sloj crnoga gara. Prikupljeno je nekoliko ulomaka kosti i jedan eljezni predmet. U jugoistonom dijelu sonde, u sloju 4, zabiljeeno je vatrite 4F1, nastavak istog iz prologodinjeg iskopavanja. Vatrite je jednoline debljine, oko 6 cm, nastavlja se u juni i istoni prol sonde i sastoji se od debeloga bijelog pepeljastog sedimenta pod kojim se nalazi tanak sloj crnoga gara. Sadravalo je nekoliko ulomaka kosti i jedan ulomak antike keramike. Sloj 4 prirodno zavrava na sloju 5, te na tvorevinama F4/5 (nalazi se u Kv C100 i djelomice je istraen tijekom 2004.), F4/5-2 (nalazi se u Kv B101) i F4/5-3 (nalazi se u Kv A101). Vatrite F4/5 ostatak je vatrita iz prologodinjeg iskopa, zavrava na povrini sloja 5, samo je malo vidljivo u Kv C100. Tvorevina F4/5-2 veliine je 60x40 cm, lei na velikom kamenju i sastoji se od glinovitoga masnog sedimenta, mjestimice jako kalciciranog, svijetle ute boje (2.5Y8/4). Vatrite F4/5-3 nalazi se u kvadrantu A101 i zavrava na sloju 5. Veliine je 60x20 cm, a njegova zapadna strana presjeena je prologodinjim iskopom. Sa228
stoji se od pepeljastoga sivog sedimenta u kojem je prikupljeno nekoliko ulomaka kostiju. Sloj 5, koji se nalazi ispod sloja 4 i tvorevina F4/5, F4/5-2 i F4/5-3, ine prologodinji slojevi 5 i 6. Sastoji se od crveno-smeega vlanog i kompaktnoga glinastog sedimenta, s 1-2% sitnog kamenja, debljine 20-40 cm. U njemu su zabiljeena dva vatrita, 5F1 i 5F2. Vatrite 5F1 zabiljeeno je u Kv C100. Veliine je 50x50 cm, debljine oko 10 cm. Gornji sloj sastoji se od 1-2 cm debelog sloja gara, ugljene praine i komada ugljena, dok se ispod njega nalazi svijetlouta glina (2.5YR8/4), izmijeana sa smeim sedimentom. U tom su vatritu prikupljeni malobrojni nalazi kosti, keramike i ugljena. U Kv C101 zabiljeeno je vatrite 5F2, koje se sastoji od nakupine crnog ugljena i ugljene praine. Na sjevernoj strani presjeeno je ostatkom ispune kanala (sloj X), a na istonoj strani ulazi u prol. Dimenzije ouvanog i vidljivog dijela su 60x70 cm. Ispod slojeva 5 i 6 nalazi se vie slojeva u kojima je prikupljen arheoloki materijal iz srednjega bronanog doba. Sloj 7 debljine je 10-25 cm i sainjava ga ukasto-smei sediment sa sivim proslojcima, izrazito glinast, vlaan i ljepljiv, te s 20% lomljenog vapnenca i 1% lomljene sigovine. Prikupljena je velika koliina keramike iz srednjega bronanog doba, malo kosti i ugljena. Taj sloj prirodno prelazi na slojeve 8 i 8A u junom dijelu sonde, na sloj 9 u sjevernom dijelu sonde, te na vatrite 7F1 u kvadrantima C/B101. Vatrite 7F1 nalazi se izmeu slojeva 7 i 9, veliine je 80x60 cm i debljine oko 13 cm. Djelomice se nastavlja u istoni prol. Sastoji se od kompaktnih slojeva ugljene crne praine iznad, te pepeljastoga sivo-bijelog sedimenta ispod. Prikupljeni su nalazi keramike, kosti i ugljena. Sloj 8 lei u Kv A101 i ini ga siv mastan glinast sediment, djelomice kalciciran, s relativno puno nalaza bronanodobne keramike. U tom je sloju prikupljeno 59 pougljenjenih irova. Taj sloj prirodno prelazi na slojeve 8A, 8F1, 8F2 i 9. Sloj 8A lei u Kv Ai B 101. Sastoji se od plavkasto-sivog pepela (10B7/1) i crvenoga (2.5YR4/6) kompaktnog glinastog sedimenta izmijeanog s pepelom. Taj je sloj u stvari sloj 9 koji je modiciran intenzivnim gorenjem. Sadravao je dosta nalaza bronanodobne keramike, esto ukraene koncentrinim krugovima. Oko njega se nalazilo vie vatrita (7F1, 8F1, 8F2) koja su moda oiena vatrita, dok je sloj 8A samo mjesto gorenja. Vatrite 8F1 manja je tvorevina, smjetena u Kv A101 i djelomice presjeena na zapadnoj strani prologodinjim iskopom. Veliine je 35x35 cm, najvee debljine 4 cm. Sastoji se od nakupine ugljena i ugljene crne praine. Tvorevina 8F2 malo je vatrite, odnosno nakupina ugljena, ugljene praine i spaljenog sedimenta, koje se nastavlja u juni prol sonde. Veliine je 40x15 cm, najvee debljine 1 cm. Ispod tih slojeva i tvorevina nalazi se sloj 9 koji se sastoji od crveno-smee, vlane i ljepljive gline, izmijeane s 15% lomljenog vapnenca. Prikupljena je iznimno velika koliina keramike iz srednjega bronanog doba, malo kosti i ugljena. Pod tim se slojem nalazi sloj 10, kojeg ini glinast, kompaktan, vlaan, mastan i ljepljiv sediment sa sivim proslojcima, s 40% velikoga lomljenog vapnenca. Prikupljeno je manje ulomaka keramike iz razdoblja srednjega bronanog doba, malobrojni ulomci kosti i ugljena, te jedan ulomak crnoga lokalnog kremena. Pod tim se slojem nalazi sloj 11, debljine izmeu 25 i 40 cm, koji se sastoji od crveno-smee gline, kompaktne, ljepljive
Peina Laganii, ulomak keramike iz sloja 14 (foto: D. Komo)
i vlane, s 50% lomljenog vapnenca i veom koliinom ugljena. Taj se sloj nalazi na povrini cijele sonde (A-C/100-101) i do njega je iskopavano tijekom 2004. Prikupljeno je vie ulomaka keramike, malobrojni ulomci kosti, dok je u Kv C101 prikupljen ulomak polirane sjekire. Pod tim se slojem nalazi sloj 12, koji se sastoji od sive, kompaktne, masne i mokre gline, s oko 40% srednjeg i velikog kamenja. Taj je sloj antropogen i dolazi nakon debelih naslaga crvene gline bez puno nalaza. Sadri tri vatrita, 12F1, 12F2 i 12F3, od kojih se vatrita 12F1 i 12F2 nalaze na povrini sloja 12. Vatrite 12F1 veliko je vatrite koje ulazi u zapadni prol. Duine je 130 centimetara, a vidljive irine 60 cm. Sastoji se od: a) noga pepeljastog svijetlosivog sloja (7.5YR7/1); b) ugljene crne praine (7.5YR2.5/1); c) kompaktne i vlane smee gline s komadiima ugljena (7.5YR3/2). Vatrite 12F2 malih je dimenzija, duine 40 i irine 15 cm, koje ulazi u istoni prol. Sastoji se od ne ugljene crne praine (7.5YR2.5/1). Ispod tih vatrita, odvojeno tankim slojem gline, nalazi se vatrite 12F3, dimenzija 130 sa 80 cm, koje ulazi u istoni, juni i zapadni prol. Njegova sredina prelazi u plitku jamu. Lei tik iznad sloja 13. Sastoji se od: a) vrlo kompaktnoga glinenog spaljenog tamnocrvenog sedimenta (2.5YR3/6); b) ugljene crne praine (7.5YR2.5/1); c) noga pepeljastog svijetlosivog sloja (7.5YR7/1). U tom je sloju prikupljena vea koliina keramike, meu kojom treba istaknuti nalaz etiri ulomka keramike s tipinim ukrasom ljubljanske kulture, to datira taj sloj na prijelaz kasnoga bakrenog u
Peina Laganii, ulomak keramike iz sloja 14 (foto: D. Komo)
229
rano bronano doba. Ispod tog sloja nataloen je sloj 13, koji se sastoji od masne, kompaktne i vlane smee gline (7.5YR4/2). Taj sloj sadri etiri tvorevine 13F1, 13F2, 13F3 i 13F4 i blago pada od juga prema sjeveru. Tvorevina 13F1 ostatak je spaljene crvene gline (2.5YR4/6), krunog oblika, s rupom u sredini u kojoj su pronaeni jedna kost, jedan komad ugljena i kamen. Lei u sloju 13. Dimenzija je 30x30 cm. Vatrite 13F2 dimenzija je 45x20 cm, ulazi u zapadni i juni prol iskopa, dok je na sjevernom dijelu prekinuto malom jamom. Sastoji se od: a) crne ugljene praine (7.5YR2.5/1), b) svijetlosivoga pepeljastog sedimenta (7.5YR7/1), c) crvenog proslojka (2.5YR4/6). Iznimno je kompaktan, debljine oko 15 cm. Prikupljeno je relativno mnogo keramike s obzirom na dimenzije vatrita, te jedan slomljen ulomak prljena. Vatrite 13F3 manjih je dimenzija, 15x7,5 cm i djelomice ulazi u istoni prol sonde. U sloju 13 nalazila se i mala tvorevina, 13F4, duine 20 i debljine 4 cm, vidljiva samo u istonom prolu. U sloju 13 prikupljeno je manje keramike i ivotinjskih kosti, a rijetki ulomci ugljena nisu sakupljani zbog malih dimenzija. Nalazi se datiraju u razdoblje bakrenog doba. U tom je sloju sonda smanjena na 180x130 cm, radi lakeg izlaska iz nje, izbacivanja iskopanog sedimenta, te zbog opasnosti od uruavanja prola. Pod tim se slojem nalazi sloj 14 koji se sastoji od kompktnoga, suhog, kalciciranog glinastog sedimenta tamne crveno-smee boje (5YR3/4), s 20-25% sitnog kamenja, te 5% srednjeg i velikog kamenja. Prikupljena je velika koliina keramike, meu kojom treba istaknuti vie ulomaka ukraenih spiralama (tipian ukras Danilo kulture), od kojih je dio prilino rustikalno urezan ispod ruba posuda. Od ostalih pokretnih arheolokih ostataka prikupljeno je i malo kosti, jedan kremeni odbitak te nekoliko dagnji. Svi se nalazi mogu datirati u razdoblje srednjeg neolitika. U junom se dijelu sonde nalaze tri rupe ispunjene mekim glinastim sedimentom (13/14P1, 13/14P2 i 13/14P3), koje su proboji sloja 14. U njima je prikupljeno vie nalaza keramike, kosti, malen ulomak dagnje (Mytilus), jedna kremena alatka, te vie grumena ugljena koji se mogu datirati u razdoblje srednjeg neolitika. Taj sloj prirodno prelazi na sloj 15 koji se sastoji od glinastoga, kompaktnog i vlanog sedimenta crveno-smee boje (2.5YR4/4), s malo kamenja. Koliina se nalaza prilino smanjuje u odnosu na sloj 14, a keramika je uglavnom neukraena, povremeno samo metliastim ukrasom. Prikupljen je jedan izrazito velik ulomak metliaste keramike, s dvjema probuenim rupama uz rub, crne boje, oko kojeg su se nalazili tragovi gorenja te gomilice bjelkastoga pepeljastog sedimenta. Taj se sloj takoer datira u razdoblje srednjeg neolitika. Pod njim se nalazi sloj 16 koji se sastoji od glinastoga, vlanog i kompaktnog sedimenta, tamne crveno-smee boje (2.5YR3/4), koji sadri oko 25% kamenja manjeg od 1 cm, oko 5% sitnog kamenja 1-5 cm, te oko 5% srednjeg i velikog kamena. Prikupljen je samo jedan ulomak keramike, moda iz poremeenog konteksta. Pod tim se slojem nalazi sloj 17 koji se sastoji od vlane, ljepljive i kompaktne gline, tamnocrvene boje (2.5YR2.5/4), bez kamenja. U tom sloju nisu zabiljeeni nikakvi arheoloki nalazi. Pod njim se nalazi sloj 18 koji se sastoji od glinastoga smeeg sedimenta (7.5YR4/4), s relativno puno velikog kamenja. U njemu takoer nisu zabiljeeni nikakvi arheoloki nalazi. Na relativnoj dubini sonde od 405 cm od poetka iskopa, arbitrarno je prekinut iskop sonde 1, bez nalaza matine stijene peine. 230
Nastavak istraivanja zapoetih 2004. obogatio je postojea saznanja, te rezultirano novim spoznajama o boravku ljudi u peini Laganii tijekom bakrenog doba i razdoblja srednjeg neolitika. Ta istraivanja ukazuju kako je peina Laganii iznimno bogato nalazite, s brojnim fazama boravka od novog vijeka do srednjeg neolitika. Literatura Komo 2005 Darko Komo, Lokalitet: Peina Laganii, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 19 21. Komo 2005a Darko Komo, Istraivanje peine Laganii kod Oprtlja, Glasnik muzealaca Istre (u tisku) Darko Komo Summary During September and October 2005 the experimental test dig investigation of Laganii peina [cavern] was continued; this is a speleological system consisting of a cave in a small karst sinkhole and a neighbouring cavern with an entrance via a pothole. The test dig in the cave in the sinkhole was expanded to the dimensions of 3x2 m. The depth dug was 4 m, without the bedrock being found, and recorded in the pit were layers and material nds from the period of antiquity, the Bronze Age, the Copper Age and the Middle Neolithic.
Redni broj: 117 Lokalitet: Plinovod Pula Karlovac, dionica Pula Vela Uka Naselje: Grad/opina: Faana, Vodnjan, Marana, Barban, Raa, Sveta Nedelja, Kran, Lupoglav Pravni status: Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: rekognosciranje Za potrebe tvrtke Plinacro d.o.o. iz Zagreba, od 1. studenog 2004. do 5. sijenja 2005., djelatnici Arheolokog muzeja Istre u Puli rekognoscirali su podruje trase plinovoda od Pule do Vele Uke, u dijelu koji prolazi Istarskom upanijom. Struni voditelji rekognosciranja bili su dr. sc. Kristina Mihovili i Darko Komo (Arheoloki muzej Istre u Puli). U radovima su sudjelovali i Fina Juro-Mofardin, Vedran Kos i Lara Orli. Rekognosciranje je nancirala tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih podataka, topografskih karata, prethodnih izvjetaja kustosa iz arhiva Arheolokog muzeja Istre te uvida u strunu literaturu dokumentirano je 25 potencijalnih arheolokih, etnolokih i speleolokih lokaliteta. Pu-Ka 01. Galiana (1250 m E) Etnografsko-arheoloki lokalitet. Ostaci staroga kolnog puta 1250 metara istono od Galiane. Pu-Ka 02. Galiana (1370 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalazi ulomaka kremene alatke i debitaa te keramike u vinogradu sjeverno od Fujevog brda 1370 m sjeveroistono od Galiane.
Pu-Ka 03. Guran (1350 m SE) Etnografski i potencijalni arheoloki lokalitet. Kaun na trasi plinovoda s uzidanim ulomkom antike baze pree za groe/masline 1350 metara jugoistono od Gurana. Vjerojatno se u blizini nalazi antika vila rustika. Pu-Ka 04. Guran (1600 m SE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz grupe gromaa 1600 metara jugoistono od Gurana. Pu-Ka 05. Stancija Celija (1200 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz grupe gromaa 1200 metara jugoistono od stancije Celija. Pu-Ka 06. Krvavii (950 m SW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz velike gromae 950 metara jugozapadno od sela Krvavii. Pu-Ka 07. Krvavii (850 m W) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz gromae 850 metara zapadno od sela Krvavii. Pu-Ka 08. Divii (600 m E) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz gromae 600 metara istono od sela Divii. Pu-Ka 09. Filipana (700 m NW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz grupe gromaa 700 metara sjeverozapadno od sela Filipana. Pu-Ka 10. Filipana (900 m NW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz grupe gromaa 900 metara sjeverozapadno od sela Filipana. Pu-Ka 11. Filipana (950 m NW) Etnografski lokalitet. Kaun na trasi plinovoda 950 m sjeverozapadno od sela Filipana. Pu-Ka 12. Glavani (1250 m S) Potencijalni speleoloki objekt. Zatrpan vertikalan speleoloki objekt 1250 metara juno od sela Glavani. Pu-Ka 13. Glavani (1150 m S) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz gromae 1150 metara juno od sela Glavani. Pu-Ka 14. Glavani (800 m S) Etnografski lokalitet. Srueni kaun na trasi plinovoda 800 metara juno od sela Glavani. Pu-Ka 15. Borinii (900 m N) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz gromae s ulomkom tegule 900 metara sjeverno od sela Borinii. Pu-Ka 16. Bateli (750 m SW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena 750 metara jugozapadno od sela Bateli. Pu-Ka 17. Bateli (400 m SW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena 400 metara jugozapadno od sela Bateli. Pu-Ka 18. Bateli (300 m SW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena 300 metara jugozapadno od sela Bateli.
Plinovod Pula Karlovac, poloaj Pu-Ka 03, kaun s antikim spolijem iznad ulaza (foto: D. Komo)
Pu-Ka 19. Bateli (100 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena i keramike 100 metara sjeveroistono od sela Bateli. Pu-Ka 20. Grabri (300 m NW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz ulomaka kremenih alatki i keramike 300 metara sjeverozapadno od sela Grabri. Pu-Ka 21. Nedeina (750 m W) Speleoloki objekt i potencijalni arheoloki lokalitet. Vertikalan speleoloki objekt s dva ulaza 750 metara zapadno od Nedeine. Pu-Ka 22. Jurazini (250 m NE) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz grupe gromaa 250 metara sjeveroistono od sela Jurazini. Pu-Ka 23. Erie (500 m NW) Potencijalni arheoloki lokalitet. Nalaz nekoliko paleopeina 500 metara sjeverozapadno od sela Erie. Pu-Ka 24. Tagii (150 m SE) Etnoloko-prirodni krajolik. Lokva na trasi plinovoda 150 metara jugoistono od sela Tagii. Pu-Ka 25. Tagii (800 m NE) Etnografski lokalitet. Karbunica na trasi plinovoda 800 metara sjeveroistono od sela Tagii. Prikazanim rezultatima terenskog rekognosciranja trase plinovoda Pula Karlovac, dionice Pula Vela Uka,
Plinovod Pula Karlovac, poloaj Pu-Ka 22, gromaa (foto: D. Komo)
231
izraen je osnovni konzervatorski elaborat te stvoreni uvjeti za arheoloki nadzor i reambulaciju trase po segmentima za vrijeme krenja vegetacije i zemljanih radova, te za prethodna zatitna arheoloka istraivanja. Osobito je naglaena neophodnost praenja svih vrsta pripremnih radova (krenje vegetacije, instalacije pratee infrastrukture), pri emu se oekuje pojava novih arheolokih podataka. Takoer je zatraeno miljenje speleologa i etnologa za navedene etnoloke i speleoloke lokalitete. Navedeni elaborat ocijenilo je Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Puli, te odredilo daljnje smjernice i rjeenja o pojedinanim posebnim uvjetima djelovanja s aspekta zatite kulturne batine. Darko Komo dr. sc. Kristina Mihovili Summary For the purposes of Plinacro d.o.o. of Zagreb, in the period from November 2004 to January 2005 employees of the Archaeology Museum of Istria carried out reconnaissance of the course of the Pula-Karlovac gas pipeline, of the part that passes through Istria County. On the basis of the documentation supplied, data from the eld, topographical maps, previous reports of museum curators and an overview of the literature in the discipline, a total 25 potential archaeological, ethnological and speleological sites were documented.
Vojkovi, apsolventi arheologije Ida Koncani i Josip Vinji, studenti arheologije Tihomir Percan i Davor Buli te dokumentarist Robert Mari. Izvoa graevinskih radova, Dira gradnja d.o.o. iz Rijeke, osigurao je radnu snagu za pravovremeno arheoloko istraivane. Osigurane su i usluge geodeta za dokumentiranje arheolokih nalaza i usluge nadzora statiara. Tijekom istraivanja, radi sloenosti i iznimne vanosti pojedinih arhitektonsko-arheolokih struktura i elemenata, na poslovima dopunskog ortofoto dokumentiranja i izradi preciznoga postojeeg stanja, kao vanjski suradnik angairan je d.i.a. eljko Pekovi iz tvrtke Omega engineering d.o.o. iz Dubrovnika. Zatitna arheoloka istraivanja i arheoloki nadzor obavljani su na sljedeim podrujima: istoni dio Ulice sv. Maura (SEK. C), istoni dio ulice Dekumanus (SEK. F) do spoja s Ulicom V. Nazora, Ulica V. Nazora (SEK. G), Obala m. Tita, Ulica F. Glavinia (SEK. D) i Ribarski trg (SEK. B). Ribarski trg (SEKTOR B) Podruje SEK. B istraeno je u cijelosti radi sagledavanja ukupne slike o razvoju jednoga naizgled praznog prostora u starogradskoj jezgri. Istraena povrina od 244 m prethodno je podijeljena na etiri sektora B1, B2, B3 i B4. Nakon strojnog uklanjanja kamenog poploenja i poetnoga zemljanog sloja u koji su bile uloene kamene ploe, zapoeo je runi iskop. Otkriveni su dijelovi kasnosrednjovjekovne izgradnje (SJ004) koju su preslojile postojee kue (zgr.. 291 i zgr.. 294). Takoer istraeni ostaci antikih zidova poklapaju se s postojeom pravilnom shemom grada. U SEK. B2 istraen je grob kamene konstrukcije orijentacije istok-zapad (GR. 1). Sitni nalazi iz pravokutno obzidane otpadne jame istono od groba datiraju se u kasni srednji vijek. Zidovi antikih objekata koji se proteu kroz SEK. B3 i B4 sauvani su do visine od 50 cm. U SEK. B4 u sjeverozapadnom kutu antike prostorije istraen je grob s dvostrukim ukopom orijentacije istok-zapad (GR. 2). U sjeverozapadnom kutu antike prostorije u SEK. B3, kao odvod ili latrina rabljena je naopako postavljena amfora. Dio Ulice F. Glavinia (SEKTORI D5, D6 i D7) itavom povrinom SEK. D5, D6 i D7 pruaju se ostaci sarkofaga, stupova, spoliji i dr., sekundarno upotrijebljeni kao poploenje srednjovjekovne ulice (SJ 017). Sondiranjem u SEK. D7 istraen je dio sjevernog zida junog Dekumanusa u duini od 120 cm. Dio Ulice F. Glavinia (SEKTORI D2, D3 i D4) Podruje istraivanja bilo je u neposrednom dodiru s vidljivim ostatkom pretpostavljene romanike kule. Uklanjanjem recentnih slojeva pojavio se njen ostali dio zidan uslojenim, pravilno obraenim klesanacima, vrsto vezanima vapnenim vezivom. Nakon uruavanja njene kasnije pregradnje i uklanjanja cisterne zapoelo je istraivanje unutranjosti same kule. Utvreno je postojanje prolaza, tj. jugoistonih gradskih vrata kojima se kroz kulu komuniciralo s predgraem i lukom. Ouvana maksimalna visina ulaza je 320 cm, a irina 270 cm. Nedugo nakon izgradnje istone renesansne kule (1475.), datirana je i izgradnja bedema od masivnih kamenih blokova koji je pregradio i zatvorio ulaz kroz romaniku kulu. Naknadnim zidanjem cisterne (19. st.) u kuli dodatno se mijenja njen prvobitan izgled. 232
Redni broj: 118 Lokalitet: Pore jugoistok starogradske jezgre Naselje: Pore Grad/opina: Pore Pravni status: Z-2544 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zatitno arheoloko istraivanje i stalan arheoloki nadzor radi rekonstrukcije i izgradnje komunalne infrastrukture grada Porea (od 30. studenog 2004. do 20. svibnja 2005.), obavljali su djelatnici Konzervatorskog odjela u Puli (voditelj istraivanja: Marko Uha; suvoditeljica: Martina Barada). U istraivanje su takoer bili ukljueni: arheolog Mladen
Pore, plan istraenih povrina (izradio: M. Uha)
arheolokog materijala ispod i s june strane datiraju prestanak funkcije i zatrpavanje mosta u 18. st. Potez od Obale do Ribarskog trga (SEKTOR A) Strojnim iskopom 6. prosinca 2004. zahvaen je dio starije gradske rive izgraene od monumentalnih kamenih, pravilno uslojenih kvadratnih blokova (visine od 20 do 40 cm) vezanih vapnenom bukom. Taj dio rive poznat je iz katastarskih planova i bio je u funkciji do 20-ih godina prolog stoljea, kada zapoinje izgradnja nove i produenje postojee bankine u smjeru jugoistoka. Strojnim, a potom i runim iskopom, od 6. do 20. prosinca 2004. u SEK. A istraena je ulica povrine 80 m. Pronaen je dio junoga gradskog bedema koji se neprekinuto prua u smjeru istoka. Primjeuju se dva razliito ouvana zidarska sloga. Vanjsko (juno) lice zidano je od pravokutno obraenog kamenja iznimno oteenog djelovanjem vatre (primjeuje se siva patina nastala djelovanjem visoke temperature na vapnenac i njegovo ljuskasto raspadanje) i mora, te ispranog veziva. Unutranje (sjeverno) lice bedema izgraeno od izduenoga pravokutnog kamenja, kvalitetno obraenog i vrsto vezanog vapnenom bukom. Sauvan je u visini od 80 cm, a debljina mu je 253 cm. Potez od istonog dijela Ulice sv. Maura (SEKTORI B1, C1, C2 i dio B2 i B3) do spoja s Ulicom F. Glavinia (SEKTOR D8) i njen potez dalje do Dekumanusa (SEKTOR D9 i D10), nadziran je nakon zavrenih zatitnih arheolokih istraivanja, od 30. oujka 2005. do 20. travnja 2005. Cilj nadzora bio je vezan uz uklanjanje istraenih struktura i eventualan pronalazak dodatnih arheolokih nalaza. Radovi su bili oteani zbog obilnih kia i stalnog doticanja podzemnih voda. Nalazi se uglavnom svode na sitan arheoloki materijal. Nadzor nad strojnim iskopom odvijao se tijekom sijenja 2005. Nadzirana je povrina od 540 m. U SEK. G naeni su ostaci novovjekovne kanalizacije graene od kvadratnih kamenih ploa. Prua se itavom duinom ulice i vezuje na preljevni aht u SEK. F5. Ispod recentnih slojeva i kanalizacije nalazi se debeo sloj masne zemlje crvenice do krajnje dubine strojnog iskopa, bez ikakvih pokretnih ili nepokretnih arheolokih nalaza (maksimalna relativna dubina iskopa od razine ulice je 200 cm). Konzervacija i prezentacija U SEK. F4 (kasnosrednjovjekovni most) prema uputama Konzervatorskog odjela u Puli djelomice je restaurirano i konsolidirano tjeme luka mosta. Radove su obavili djelatnici Kapitela iz minja, tvrtke ovlatene za radove na kulturnim dobrima. Nakon zavretka radova obavljeno je privremeno zasipavanje do konane odluke o nainu i izradi projekta prezentacije mosta i podruja neposredno uz peterokutnu kulu. U SEK. D3 i D4 (romanika kula vrata), nakon detaljnoga arhitektonskog snimanja postavljeni su primarni modaliteti zatite, restauracije i prezentacije spomenika koji e se naknadno izvoditi. Zatitnim arheolokim istraivanjima nadopunjeno je saznanje o nastanku i razvoju antike kolonije Parentium, te o njenoj srednjovjekovnoj urbanoj transformaciji. Pojedini gradski elementi (vrata, romanika kula, most preko opkopa), iako graeni u raznim razdobljima, ukazuju na sline probleme u ouvanju napretka i ivota jednoga grada. Marko Uha 233
Pore, antika gradska vrata (foto: M. Uha)
Ulica Dekumanus (SEKTOR F) U SEK. F1 i F2, neposredno ispod ulinog poploenja, pojavili su se dijelovi (SJ 003) rimskih gradskih vrata Coloniae Parentium. Dvije usporedne bone strane vrata ouvane su u visini do 160 cm iznad razine izvornog dekumanusa. irina vrata iznosi 370 cm, a duina 705 cm. Popreno po njihovoj sredini izvorno je ugraen monolitan kameni blok irine 60 cm u funkciji praga za vratnice (SJ 034). Na njegovim suprotnim krajevima uoavaju se dva pravilna kruna utora u koje su nalijegale metalne osovine. Gradska vrata graena su od kvalitetno obraenih kamenih blokova duine do 120, a irine do 70 cm. Izvorno poploenje antikog decumanusa (SJ 036) sauvano je s unutranje gradske strane bedema. Graen je od masivnih kamenih ploa na kojima su vidljivi tragovi izrazito dubokih spurila (kolski tragovi). Daljnjim istraivanjem prema istoku u SEK. F3 istraen je ostatak romanikog bedema i pretpostavljenih romanikih gradskih vrata (SJ 006, SJ 013) koja se pruaju popreno na Dekumanus i iji se ostatak nastavlja u peterokutnoj kuli. Graeni su od pravokutnih klesanaca, pravilno uslojenih i vezanih vapnenom bukom. Kao hodna povrina bila je nasipana 40-ak cm debela mjeavina morskih oblutaka, pijeska, mulja i vapna (SJ 015). Istraivanjima na podruju SEK. F4 otkriven je gornji dio ulaznoga lunog mosta (SJ 003), graenog od pravilnih pravokutnih blokova (25x40 cm). Most kasnosrednjovjekovne datacije bio je u funkciji prelaska preko obrambenog jarka koji je titio grad s kopnene strane. Kao vezivo rabljena je kvalitetna vapnena buka. Ukupna duina mosta iznosi 14 m, irina 5 m, a radijus luka 580 cm. Most je sa sjeverne strane ankiran zgradom izgraenom krajem 19. st., a ostaci temelja kronoloki istovjetne graevine otkriveni su i s june strane mosta. Nalazi pokretnoga
Pore, most preko obrambenog opkopa (foto: M. Uha)
Summary In the context of extensive renovation and reconstruction of the municipal economy infrastructure of the old town core of the city of Pore, employees of the Conservation Department in Pula carried out rescue archaeological investigations as well as ongoing supervision, in the following area: the eastern part of ulica Sv. Marua (SEK C), the eastern part of ulica Dekumanus (SEK F) as far as the intersection with V. Nazora, ulica V. Nazora (SEK G), Obala M. Tita, ulica F. Glavinica (SEK D) and Ribarski trg (SEK B). The newly revealed archaeological nds such as the ancient main city gate, the Romanesque tower, the bridge over the defensive trench or moat and other things are an outstanding contribution to an understanding of the urban development of Pore from its foundation as an ancient settlement until the present day. The issues concerning its origin, life and development have constituted a topic of study for a whole century, and for archaeologists such utility operations represent an additional opportunity for deepening and establishing certain scholarly positions.
Redni broj: 119 Lokalitet: Pula Castropola 40 Naselje: Pula Grad/opina: Pula Pravni status: R87 (zatiena urbana cjelina) Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od 23. srpnja 2004. do 10. oujka 2005. u tri su navrata provedena arheoloka zatitna iskopavanja na lokaciji Castropola br. 40, u podruju zatiene zone starog dijela Pule. Zbog neistraenosti tog prostora, vlasnici gradilita, zajedno s djelatnicima Arheolokog muzeja Istre, prije predviene izgradnje novoga stambeno-poslovnog objekta zapoeli su zatitne arheoloke radove. Samo je gradilite bilo vrt, odvojen od glavne ceste Castropole visokim kosim zidom visine cca 2,50-3,50 m. Struni voditelj arheolokih zatitnih istraivanja bio je Romuald Zlatuni (Arheoloki muzej Istre iz Pule), a lanovi istraivake ekipe: Lara Orli, Ivo Jurii i Katarina Zenzerovi. Tijekom kombiniranoga strojno-runog iskopa gornjih humusnih slojeva vrta do dubine od 0,80 m, na junom dijelu gradilita registrirani su ostaci gornjega devastiranog dijela
Vrt Castropola 40 prije arheolokog iskopa (foto: T. Bradara)
(krunite) antikog i kasnoantikog zida te rubnika recentnije pjeake rampe koji se naslanja na ostatke navedenog zida. U sredinjem dijelu gradilita, prilikom iskopa na dubini od 0,70 do 1,40 m, otkrivena je recentnija suhozidna arhitektonika orijentacije istok-zapad, koja je dijelila prostor na sjeverni i juni dio vrta. Na osnovi istraivanja moe se rei da je ta suhozidna osnova spreavala eroziju zemlje na podruje oko tadanje ulice ili dananje ulice Castropola. U razdoblju austrijske i talijanske vladavine ta suhozidna struktura gubi svoju funkciju zbog izgradnje novoga ukoenog zidanog zida na samoj ulici Castropola s kojim je vrt dobio sadanji izgled i oblik. Demontaom suhozida i daljnjim iskopom u sloju III na dubini od 1,40 do 2,60 m, dolazi na vidjelo antika i kasnoantika zidana konstrukcija nekoga arhitektonskog kunog objekta s ognjitem te recentnim stubitem, temeljnim ostatcima pjeake rampe koja uz otkriveni antiki zidani zid vodi prema gornjem dijelu terase (podnoje breuljka Katel) na kojem se nalazi mali antiki teatar. Ta novootkrivena antika arhitektonska cjelina imala je oblik asimetrinog pravokutnika koji vie nalikuje trapezoidnom obliku, a sastavljaju ga ouvani istoni i juni zidani zid visine: cca od 0,40 do 2,0 m (istoni) ili najvie od 2,40 od 2,50 m (zapadni). irina obaju zidova je 0,40 m, dok duina istonog zida iznosi cca 2,30 m, a zapadnog cca 4,40 m. Na ouvanim dijelovima zidova vidljive su faze izgradnje, a u njihovim gornjim dijelovima in situ ouvana je buka. Tijekom iskopavanja zidova objekta registrirano je mnogo ulomaka antikih fresaka pompejanskog tipa. Nastavljanjem kombiniranog iskopa u zapadnom dijelu antikog objekta otkriven je zidani zid u jako loem stanju, a trag je nekadanjeg umijea gradnje. Ostaci zida koji vode prema sjeverozapadnom dijelu objekta ukazuju na to da su graditelji rabili ivu stijenu kao temelj za izgradnju zidanog zida. Na junom dijelu istoga zida otkriven je vei dio no obraene i zaglaene ive stijene koja je preuzela ulogu zidanog zida i spaja se s junim zidanim zidom objekta. Visina tog zapadnog zida iznosi cca od 0,10 m do 0,70 m (iva stijena), a irina zida je od 0,20 do 0,40 m. Dvije treine povrine objekta inila je podnica od buke debljine 0,050,07 m, koja je leala izravno na ivoj stijeni. Sam se objekt nalazio na nadmorskoj visini cca 14,10-16,45 m. U sredinjem dijelu junoga zidanog zida tijekom iskopa registrirano je ognjite zidano od opeke duine 1,70 m, visine 0,90 m i irine 0,80 m. Takav tip ognjita pojavljuje se u antikom razdoblju, a danas je jo vidljiv u ruralnim podrujima sredinje Istre. To je ognjite na prostoru Pule, kao i na istarskom podruju, zasad jedini arheoloki nalaz ili primjer koji je otkriven u staroj gradskoj jezgri. Prilikom ienja ognjita evidentirano je mnogo grube i ne kuhinjske keramike te neto krhotina stakla. Podruje istonog dijela gradilita tijekom iskopa inio je u cijelosti sterilan humusni sloj. U istonom dijelu vrta sporadino su otkriveni nalazi elemenata antike arhitekture dijelovi baze kaneliranih stupova, poklopca kamenice ili urne. Iskopom tog prostora zapoela je i demontaa glavnoga vrtnog koso zidanog zida. Njegovim je demontiranjem u zidanoj strukturi otkriveno nekoliko dijelova srednjovjekovnih stupia, uglavnom manjih kapitela. Zapadno podruje i sredinji dio gradilita bili su najzanimljiviji prostor tijekom arheolokih istraivanja. Naime, ondje je otkriven manji dio sauvane antike komunalne i komunikacijske infrastrukture: odvodni kanal te cesta s poploenjem i rubnicima. Cesta je bila jedan od tri postojea 234
Literatura Din-Jurki 1988 K. Din-Jurki, Urbanizacija Pule od formiranja kolonije do razvijenog carstva, (diplomski rad) rukopis, Odsjek za arheologiju Sveuilita u Zagrebu, 1988. Matijai, Buri-Matijai 1996 R. Matijai, K. BuriMatijai, Antika Pula, akan Juri, Pula, 1996. Mili 1994 B. Mili, Razvoj grada kroz stoljea I, Prapovijest Antika, Zagreb, 1994. Mlakar 1978 . Mlakar, Antika Pula, Kulturno povijesni spomenici Istre II (proireno izdanje), Pula, 1978. Sui 1976 M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, 1976. Zlatuni 1999a R. Zlatuni, Arheoloki nadzor nad graevinskim radovima u ulici Castropola (prva faza), izvjetaj AMI-a, br. 45/ 99 od 15. 1. 1999. Zlatuni 1999b R. Zlatuni, Arheoloki zatitni radovi u ulici Castropola u razdoblju od 19. 1. 20. 2. 1999. (druga faza), izvjetaj AMI-a, br. 24/ 2000 od 31. 1. 2000. Zlatuni 1999c R. Zlatuni, Zatitno iskopavanje u ulici Castropola u razdoblju od 24. 4. 4. 5. 1999. (trea faza), izvjetaj AMI-a, br. 24/ 2000 od 13. 1. 2000. Romuald Zlatuni Summary In the area of the conservation zone in the old part of the city of Pula in the garden of the address Castropola 40, in the period between July 2004 and March 2005, rescue archaeological excavations were conducted. At this time archaeological architectural nds were registered of a possible Roman period residential structure with replace, road with paving and edgings, as well as drainage channels, and a medieval staircase and pedestrian ramp. These immovable archaeological nds provide us new information about the development of the architecture and the town development of the Roman period and medieval centre of Pula. The same thing obtains for the movable archaeological materials, which prove that the oldest period for the origin and use of the architectural structures was in the period of antiquity. The remodelling registered to the structure and the space, as long continued phase of the construction and use of this area (the construction of the steps and its later enclosing with dry stone wall structures because of the construction of the pedestrian ramp) together with the nd of fragments of painted ceramics (faience and majolica) can be dated to the period of the High Middle Ages, 13th to 17th century.
Pogled na antiki objekt s ognjitem (foto: R. Zlatuni)
smjera komunikacije prema malome antikom teatru u podnoju breuljka Katel. Izravno se spajala s postojeom antikom glavnom cestom (koja je bila istraena tijekom 1999.) ispod dananje ulice Castropola (Zlatuni 1999a; 1999b; 1999c), upotpunjujui sliku poznatoga postojeeg urbanistikog rastera antike Pule (Din-Jurki 1988; Matijai, Buri-Matijai 1996; Mlakar 1978; Sui 1976; Mili 1994). Rubnici ceste leali su na sjeverozapadnom i zapadnom rubu gradilita i u potpunosti su bili sauvani u vidljivom prolu iskopa. Nakon izrade terenske dokumentacije, u dogovoru s djelatnicima konzervatorskog odjela, zbog opasnosti od uruavanja prola i zatite susjednoga stambenog objekta zapoela je djelomina i potpuna demontaa poploenja antike ceste, rubnika i odvodnog kanala, kao i ubrzano betoniranje nosivih zidova (statiko uvrivanje zapadnog prola gradilita) buduega stambeno-poslovnog objekta. Tijekom tih istraivakih radova u zapadnom podruju registrirano je mnogo ulomaka amfora i grube antike keramike. Apsolutna visina svih registriranih arheolokih arhitektonskih nalaza na podruju lokaliteta varira izmeu 13,99 m i 16,70 m. Nakon istraivanja lokalitet je zatien prekrivanjem junog i zapadnog zida antikog objekta najlonom, kao i postavljanjem drvene obloge oko i iznad samoga ognjita. Takva je zatita samo privremeno rjeenje radi predstojeih graevinskih radova izgradnje prizemlja i konstrukcije prvog kata nove stambeno-poslovne kue. Nakon izgradnje, sauvani antiki arhitektonski nalazi bit e konzervirani i prezentirani s novoizgraenim kompleksom zgrade.
Redni broj: 120 Lokalitet: Pula gradska etvrt Sv. Teodora Naselje: Pula Grad/opina: Pula Pravni status: P-1332 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zatitno arheoloko istraivanje u Puli na podruju Sv. Teodora (k.. 493/3 i 493/5, k.o. Pula, blok 16, lokacija 11), pokraj sjevernih kopnenih gradskih vrata (vrata sv. Ivana od Nimfeja), otpoeto je i dovreno tijekom 2005., nakon neprekinutog trajanja od deset mjeseci. Struna voditeljica 235
Pogled na recentno stubite, pjeaku rampu i antiki objekt s ognjitem (foto: R. Zlatuni)
Pula, pogled na lokalitet (foto: A. Starac)
istraivanja bila je dr. sc. Alka Starac, izvoa Arheoloki muzej Istre iz Pule, a investitor istraivanja PZ Ulaganja d.o.o. iz Zagreba. Slojevi arheolokih nalaza slijede prirodnu padinu brda, te se od Kandlerove ulice u terasama sputaju prema moru. Ostaci graevina u arheolokom sloju proteu se kontinuirano cijelom irinom parcele u smjeru istok-zapad, dok se u smjeru sjever-jug kontinuirano pruaju od Kandlerove ulice prema moru na tri etvrtine lokacije, mjestimice doseui visinu od preko pet metara zidne vertikale. Na itavoj povrini pronaeno je mnogo pokretnih materijalnih kulturnih dobara i ostataka uporabnih predmeta u razliitim materijalima (vapnenac, mramor, keramika, staklo, bronca, eljezo, kost), od sredine 1. st. pr. Kr. do 20. st. Najmlai i povrini najblii kompleks obuhvaa enski benediktinski samostan i crkvu sv. Teodora, poruenu potkraj 19. st. Crkva sv. Teodora, sa zvonikom na junoj strani i ulazom na istonoj strani, izgraena je u 15. st. Sa zapadne strane crkve naknadno je dodan pomoni aneks s etiri prostorije, u kojima su zabiljeeni podovi s pragovima vrata u tri razine. Ispod treeg poda (po redu nalaza), otkriveno je ukupno osamnaest novovjekovnih i srednjovjekovnih kosturnih grobova bez grobne arhitekture i bez priloga, nejednake orijentacije. Pojedini grobovi sadravali su vei broj ukopa. Sjeverna strana crkve dominira cijelom padinom, a istona je presjeena izgradnjom potpornog zida unutranjeg dvorita vojarne kasnog 19. st. (Gnirs 1904). U crkvi nije sauvan pod, kao ni tragovi oltarnog 236
svetita, ali su ouvane grobne kripte s veim brojem kosturnih ukopa, od kojih je veina bila opremljena vezenom nonjom s cvjetnim ukrasima, prsteniima, te krunicama s malim metalnim medaljama ili raspelima. Jednostavne zgrade samostana i pripadajueg djejeg doma nalazile su se juno od crkve, uz Kandlerovu ulicu. Izmeu crkve, samostanskih i ostalih pomonih zgrada nalazilo se otvoreno dvorite s bunarom. Izvan originalnog konteksta, u nasipnim slojevima ili u sekundarnoj graevinskoj uporabi, pronaeni su brojni ulomci crkvenog namjetaja i arhitektonske dekoracije od mramora i od vapnenca, koji pripadaju svim likovnim stilovima od ranokranske umjetnosti do renesanse. Koncentracija ulomaka crkvenog namjetaja najvea je u crkvi sv. Teodora. U njenim temeljima, nakon skidanja kripti i vaenja nasipa, istraen je pravokutan prostor (120 m) ispunjen jedinstvenim nasipnim slojem. Objekt je na istonoj strani presjeen izgradnjom austrougarskoga dvorinog zida, a u unutranjosti su djelomice ouvani tragovi crvene i tamne boje na bijeloj buci. Pod nije sauvan, no utvreno je da je leao na ruevinama zidova iz rimskog razdoblja. U tom se prostoru prepoznaje kasnoantika crkva sv. Lucije (Kandler 1871). S njene zapadne strane, ispred ulaza, pruao se najstariji sloj kosturnih grobova bez priloga. U sredinjem i u istonom dijelu parcele registriran je vei broj dugih temeljnih zidova, ogradnih zidova, poravnatih hodnih povrina bez posebne graevinske dorade te kanala koji su nastajali, rabljeni i pregraivani u duljem razdoblju kasne antike i itavoga srednjeg vijeka.
Graditeljski sloj kasnoantikog razdoblja (5. 7. st.) sauvan je iskljuivo u razini temeljnih zidova ispunjenih spolijima ulomcima rimske arhitekture, s mjestimice ouvanom razinom jednobojnoga sivog mozaikog poda. Prua se ispod novovjekih temelja crkve sv. Teodora sa samostanskim sklopom, obuhvaa crkvu sv. Lucije i pokriva istoni dio lokacije. Tom sloju pripadaju dislocirani elementi mlina i tijeskova za masline. Povrinski je najvei i sadrajno najbogatiji arheoloki sloj rimskog razdoblja, koji zahvaa dio kompleksa gradske etvrti (insula) rimske kolonije Pole uz sjeverna kopnena gradska vrata i pokriva cijelu arheoloku zonu. Razlikuju se dvije cjeline: raskona privatna kua (domus) istraene povrine 750 m na zapadnoj strani lokacije, na nioj nadmorskoj visini i povien, teko razoren kompleks na istonom dijelu lokacije, u kojemu se prepoznaju javne terme (thermae publicae). Domus, u kojemu se kontinuirano obitavalo od druge polovine 1. st. pr. Kr. do 5. st., naputen je i poruen nakon poara u 5. st. Istraeno je najvie pola ukupne povrine kue koja se pruala dalje prema zapadu. Istraena je polovica atrija s uokolo rasporeenim prostorijama meu kojima se raspoznaju tablinum, triclinium, kuhinja (culina), ostava, kupaonica od koje su sauvana dva loita (praefurnia), caldarium i laconicum. Jedan dio kue opremljen je vlastitim malim unutranjim dvoritem i zasebnim hodnicima. Osobito je dobro ouvan dovitljiv i ekonomian sustav kanala za opskrbu kupaonice vodom i odvod vika vode i pare. Mozaici su ouvani na ukupnoj povrini od 170 m: u nekim su prostorijama jednobojni (crni), u drugima dvobojni i minimalistiki jednostavni (bijelo polje s crnim pravokutnim rubom, crno polje s malim bijelim kvadratima), a negdje tvore sloen crno-bijeli geometrijski uzorak ili kombiniraju crno-bijele s polikromnim geometrijskim motivima. Za svaku prostoriju vezuju se nalazi fresaka. Zidovi su veinom bili ukraeni jednostavnim pravokutnim okvirima s jednobojnom podlogom, no ima i ulomaka sa slikanim arhitektonskim, vegetabilnim i animalnim prikazima. Pojedine prostorije bile su ponovno obojane u razliitom stilu, sa stiliziranim cvjetnim motivima. Ukrasni arhitektonski elementi upuuju na rasko objekta: zidovi odreenih prostorija bili su ukraeni bogatom tukaturom, vijencima, ploama, pilastrima i polukapitelima od raznobojnog rijetkog mramora. Meu pokretnim inventarom, izdvaja se ulomak velike vaze od egipatskog alabastra. Ruevine su ve u kasnoantikom razdoblju prekrivene vrtom, a u 19. st. i visokim slojem nasipa, ispod kojeg je zgrada ostala intaktna. Zidovi s pragovima i dovratnicima in situ, niama i pregradama sauvani su prosjeno do visine od metar i pol iznad razine poda, a mjestimice ak do visine od tri i pol metra iznad originalnog poda. Osim prizemlja, graevina je imala i kat od kojega su preostali urueni ostaci mozaikih podova i ulomci freski. Na sjevernoj strani (prema moru), zgrada je poivala na masivnom zidu, a na junoj je strani omeena visokim potpornim zidom koji ju je dijelio od gornje terase. Na gornjoj se terasi nalaze temelji rimskog objekta nepoznate veliine i namjene, zidnom strukturom povezani s velikom kuom. U istonom dijelu lokacije prostiru se ostaci velikoga rimskog zdanja s podovima organiziranim u vie razina, koji izmjeninim sustavima rampi i stuba slijede prirodan pad terena. Podovi najveim dijelom nisu ouvani zbog kasnijih pregradnji. Registrirana je mrea odvodnih kanala velikog kapaciteta, irine od 70 do 110 cm i
Prostorija s amforama (foto: A. Starac)
nepoznate dubine (vee od 170 cm), zidanih u kamenu, koji su mjestimice porueni i zatrpani u kasnijim graditeljskim intervencijama. Kanali su na mjestima gdje im je ouvan zidani svod ispunjeni iskljuivo itkim blatom tamnosive boje, bez ikakvih nalaza, budui da su ostali zatvoreni od dana izgradnje do arheolokog iskopa 2005. Osim mree odvodnih kanala, istraen je dio vodovodnog sustava sa zidanim, propisno obukanim kanalima i vodospremama. Veliina objekta, karakteristian tlocrt, monumentalan ulaz, bogata mramorna oplata, razmjerno brojni nalazi bronanog, keramikog, staklenog i kotanog kozmetikog pribora, velik ograen otvoren prostor (palaestra?) okrenut prema Kandlerovoj ulici, kao i injenica da je temeljenje zgrade u treoj etvrtini 1. st. pr. Kr. bilo impozantna investicija u koju je ukljuena brojna radna snaga, trgovci, pomorci i zakupci, dodatni su elementi koji promatrani u cjelini ostavljaju malo mjesta sumnji u otkrie prvih javnih termi kolonije Pole. Terme su poruene nakon poara potkraj 5. st., a na njihovu mjestu niknuo je jednako prostran polivalentan kompleks, degradiran nakon sljedeeg poara u 7. st. Pri ureenju padine i temeljenju javnih termi, planski je postavljena skupina od 1887 amfora (Lamboglia 2 i prijelazni oblici Lamboglia 2 prema Dressel 6 A). Amfore su uglavnom bile postavljene naopako, noicom prema gore veina je bila postavljena itava, a neke su potom namjerno buene. Dio amfora ouvan je u cijelosti gotovo neoteen, a dio je jako uniten pri izgradnji temelja skladine zgrade u 20. st. Drenani sloj s amforama obiluje ulomcima kasne kampanske keramike, a apsolutan izostanak tere sigilate u njemu je terminus ante quem za planiranje terena i izgradnju javnih termi u sklopu velikoga urbanistikog programa raanja rimske kolonije Pole. 237
Zatita lokaliteta Za potrebe ouvanja velike skupine rimskih amfora, podignute su dvije odvojene drvene konstrukcije zatvorenih stijenki i pokrivenog krova (dimenzije: 15x6x3,30 m i 10x6x3,30 m). U barakama je donji sloj amfora pokriven slojem piljevine debljine 20 cm te nosivim daanim podom na kojemu je pohranjen gornji sloj amfora. Osigurano je i nono uvanje lokacije, to obavljaju zatitari. Svi mozaiki podovi i podovi od keramikih ploica opiveni su vapnenom bukom te zatieni herbicidnim sredstvom, debelom termofolijom, slojem noga strojnog pijeska u visini od 15 cm, najlonom te daanom oplatom. Zidovi sa bukanim stijenama i ostacima freski zatieni su konsolidacijskim i herbicidnim sredstvom i ploama stiropora debljine 3 cm. Zidovi su privremeno zatieni slojem vapnene buke na vrhu. Predloeno je da se unaprijed vodi rauna o projektiranju zatvorenog prostora u kojemu e arheoloki pokretni i nepokretni nalazi, ukljuujui i one najosjetljivije poput freski i tukatura, moi biti konzervirani i prezentirani prema suvremenim muzeolokim principima. Literatura Gnirs 1904 A. Gnirs, Zur Topographie des antiken Pola, Jahrbuch der Kaiser-kniglichen Zentral-Kommission, 2, Wien, 1904: 215 232. Kandler 1871 P. Kandler, Palazzo di Antonia in Pola, Conservatore, 850, 1871. dr. sc. Alka Starac Summary Rescue archaeological investigations in Pula in the area of sv. Teodora lasted for ten months during 2005. The foundations of a Benedictine convent were found, as well as of the church of St Theodore, built in the 15th century and demolished at the end of the 20th. Inside the church the grave crypts were investigated, and to the west of the church, the medieval and modern cemetery. In the foundations of the church, the late Antiquity Church of St Lucy was dened. Also to the period of late Antiquity belongs a polyvalent complex erected on the ruins of public baths, degraded after the re in the 7th century. n opulent private house (domus) belongs to the Roman period (1st century BC 5th century). Investigations were carried out into 750 square metres of the house, which represents at most half of the area: part of the atrium, the tablinum, triclinium, culina, the store, bathroom of which two furnace rooms are left (praefurnia), caldarium and laconicum. The mosaics are preserved over an area of 170 square metres: monochrome, bichrome, a combination of black and white with polychrome geometrical motifs. the building also had a rst oor, of which the collapsed remains of mosaic oors and frescoes remain. In the eastern part of the site stretch the remains of a large Roman building with oors on several levels, a network of drainage channels of large capacity and a water supply system with channels and cisterns. The size of the structure, the characteristic ground plan, the rich marble panelling and the movable nds, as well as the fact that foundation of this building in the third quarter of the 1st century BC must have constituted a major investment are additional 238
elements indicating the discovery of the rst public baths (thermae publicae) of Roman Pola. The thermae were demolished after the re at the end of the 5th century, and on the site an equally spacious complex of a polyvalent character developed. When the slope was being arranged and the public baths founded, a group of 1,887 amphorae turned upside down was placed in the ground (Lamboblia 2 and transitional forms of Lamboglia 2 to Dressel 6 A). The drainage layer with the amphorae abounds in fragments of later Campanian pottery; the absolute absence of any terra sigillata in the drainage layer represents a terminus ante quem for the planning of the ground and the construction of the public baths as part of the great town planning programme for the creation of the Roman colony of Pola.
Redni broj: 121 Lokalitet: Pula katedrala sv. Marije Naselje: Pula Grad/opina: Pula Pravni status: R-418 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitna istraivanja Od sredine oujka do kraja lipnja 2005. provedena su zatitna arheoloka istraivanja na podruju parka uz sjeverni zid katedrale sv. Marije u Puli (struna voditeljica istraivanja: Fina Juro-Monfardin, Arheoloki muzej Istre iz Pule; voditelj projekta: Konzervatorski odjel u Puli; radovi su nancirani sredstvima Grada Pule). Arheoloka istraivanja na toj lokaciji nastavak su radova iz 1995. (u okviru projekta Park kod Katedrale) kojima je Upravni odjel za prostorno ureenje Grada Pule planirao otkriti arheoloke ostatke gradskih zidina u punom gabaritu parcele parka na obali, sjeverno od Katedrale (bivi Park J. Dobrile). Tijekom kampanje 2005. sondirana je puna raspoloiva duina parka gdje je glavna sonda (iznad zida usporednog sa sjevernim zidom Katedrale) bila duine 45,50 m, prosjene irine 4 m (bez krilnih proirenja veliine 8x8 m i 12x6 m, te sredinjega 2x2 m) i prosjene dubine od 0,80 do 2,20 m. Sondiranjem je obnovljen i iskop zatrpane sonde iz 1995. godine. Ponovljenim, kontinuiranim praenjem zida, koji je zbog prijanje male dubine iskopa mogao biti interpretiran antikim bedemima u vioj etai (zbog irine od 142 cm), otkriveno je da na unutranjoj strani (prema Katedrali) ima dvoslojnu zidnu buku, koja je bila fresko-slikana u maniri ranocarskoga, antikog razdoblja (nalazi ulomaka fresko-buke). Zid te, prve faze objekta kree se od poriza drugoga SI kontrafora i nastavlja iza zadnje JZ lezene Katedrale. Taj se zid vjerojatno nastavlja i dalje do ruba trga, ali ga nije bilo mogue pratiti zbog korijenja stabala i ogranienoga prostora za odlaganje materijala. Iz istih razloga nije bilo mogue produbiti iskop dalje od dubine 2,20 m, pa mu ni u jednom dijelu nije utvrena arhitektonska peta. Utvreni su, meutim, na relativnoj dubini od 1,60 m gornji dijelovi zatrpanih, rasteretnih i drenanih lukova u pravilnim razmacima, preko kojih je zid bio obukan. Priroda temeljenja toga zida poznata je iz podataka triju geomehanikih sondi izvedenih 1995., te C-14
analize organskog (kost, drvo) i anorganskog (keramika, kamen, mulj) materijala iz iskopa, koji su pokazali da je zid temeljen na rasteru hrastovih ipova, na gotovo 5 m apsolutne dubine. Dubljim je iskopom takoer utvreno da je antiki zid, u luno presvoenim dijelovima, vremenom (vjerojatno nekoliko stoljea kasnije) slijegao. Tako se u njegovu SZ djelu nalazi, od relativne dubine 1,40 m, gotovo polukruno iskliznue vanjskoga lica oito na brzinu sanirano etvrtastom potpornom konstrukcijom u bijeloj buci. Sitnim arheolokim nalazima (manje mozaine tesere, ulomci amfora, sigilatnog posua, klesanih elemenata okruglih stupia suspenzure) u tome, najniem sloju potvrena je prisutnost rane antike, ali izvornu podnu razinu prostorije, koja je oito bila dio reprezentativne, monumentalne javne gradnje nepoznate namjene, zasad nije mogue utvrditi. Prvi detalji iskopa vanjske strane toga zida, u njegovu sjeverozapadnom dijelu, osim spomenute sanacije iskliznua, pokazuju prizid iznutra polukrune konstrukcije (kule ?) koja se morfoloki i stratigrafski naslanja na spomenutu zidnu sanaciju (zidana je ruiastom bukom). Izvornu, oito pozamanu debljinu zida te eksedre, kao i njezin vanjski oblik, nije bilo mogue utvrditi u tom dijelu iskop zavrava kraterom ispunjenim novovjekim graevinskim otpadom (dubine oito preko 2 m) koji je nastao od nekoga projektila iz vremena bombardiranja Pule 1945. godine. Podna razina toga dodatka ide do 1,20 m relativne dubine, a s unutranje je strane oznaen redom pokrivnih ploa cirkularnoga kanala. Oploenje kanala je 6 cm odmaknuto od zida, pa je vjerojatno da je eksedra s unutranje strane bila jednoslojno obukana. Gornji slojevi arhitektonske adaptacije antikoga objekta, tj. zida, od kule prema jugozapadu vidljivi su na relativnoj dubini od 0,80 m, na razini na kojoj je zid poravnan i opremljen zidnim niama, kako se prema nalazima ini, grobne namjene (nalazi ostataka kostura, te ukopa u amfori sve uniteno zbog pliine sloja). Sitan arheoloki materijal sloja vrtnog humusa i buke na relativnoj dubini od 0,80-0,40 m, dao je obilje veih mozainih tesera, standardnoga trobojnog kasnoantikog mozaika, poput onoga sauvanog i u Katedrali. Tome se pridruuje i znatna koliina ulomaka fresko-slikarije starokranskoga duktusa i kolorita. Isti kasnoantiki sloj uporabe ostatka antikoga objekta prema Katedrali mogue je pratiti prizidavanjem poprenih zidova irine 1,08 m, u arhitektonskoj stopi irine 1,20 m (relativne dubine 1 m). Zidovi su prizidani preko zidne buke antikoga zida. Prvi, juni prizid oito je zatvarao prostoriju s podnim grijanjem (sudei prema nalazima elemenata stupia suspenzure i tubulusa, te ostataka podnih ploa s tragovima mozaine podloge, koje su se naslanjale na gornju plohu arhitektonske pete. Isti je zid oito imao presvoen vratni otvor prema pei ili izlaznom dijelu prefurnija. Naime, to je loite s tri komore smjeteno uz junu stranu prizida i ukopano u teren sredinja komora na 1,20 m, a bone na razini arhitektonske stope. Sljedei, juniji prizid, istoga graevinskog duktusa i dimenzija kao opisani, prizidan je na 7 m udaljenosti od prvoga. Sloj zemlje izmeu obaju zidova pokazuje stariji nabijeni humus sa sitnim ostacima ruevine, pa se moe pretpostaviti da je razina novonastaloga prostora izmeu tih dvaju zidova bila gotovo u razini sadanjega terena tonije u razizemlju s razinom poda aktualne Katedrale (!). Juno od drugoga
Pula park kod Katedrale (foto: F. Juro-Monfardin)
kasnoantikog prizida, koji ini se dotie smjer dviju kolona ispod predzadnje lezene Katedrale (sonda iz 1995.), zid zatvara neka kasnija konstrukcija temeljena na 0,60 m, koja je u sloju pokazala vie primjeraka rijenih oblutaka, najvjerojatnije od oploenja komunikacije. U sjeverozapadnom dijelu parka, u nastavku antikoga zida i dijelu gdje se on gubi sa dodatkom kasnoantike eksedre (dakle, u porizu dvaju sjevernih kontrafora Katedrale), otvorena je vea povrina terena (do plonika) radi praenja rastera kasetnih prostorija koje praktiki prate apsidalno zaelje Katedrale. Stratigrafske pozicije tih zidova debljine 48-52 cm, te nalazi tragova ukopa, upuivali bi na zakljuak da su se i u tome dijelu u kasnoj antici i vjerojatno ranome srednjem vijeku nalazile grobne komore. Krajnji sjeverni zidani dodatak u smjeru SI, koji je praen do plonika, svojim je junim krakom unitio kasnoantiku eksedru. Na vanjskoj (sjevernoj) strani nema oblikovano zidno lice, a kako dolazi gotovo do aktualne visine terena, vjerojatno je rije o srednjovjekovnoj konstrukciji kule to je pripadala toliko spominjanim srednjovjekovnim zidinama grada (predvenecijanske zidine), poruenima u 14. st. (nalazi majolikoga posua i venecijanskih skodelata).
Pula park kod Katedrale, prefurnij (foto: F. Juro-Monfardin)
239
Takoer se pretpostavlja da se u vanjskome dijelu iskopa, kojega zbog uskoe terena nije bilo mogue izvesti do kraja, u obilatome ruevinskom sloju kriju temelji tih srednjovjekovnih, iz pisanih izvora poznatih i viekratno ruenih zidina. Kompilirajui pokazatelje sondiranja iz 1995., osobito poprene sonde koja je sredinom terena izvuena prema sjeveru duboko u park (a koja je dala uvid u postojanje relativno novovjekoga groblja iz 18./19. stoljea), u novome nasipu izvan srednjovjekovnih zidina prema obali utvren je ostatak okrugle betonske platforme (20. st.) nepoznate namjene. Podloga te platforme rabila je obilate ruevne ostatke starijega zida, najvjerojatnije onoga srednjovjekovnoga, koji je rabio sjevernu stranu antikog, a kasnije kasnoantikoga ogradnog zida biskupskoga kompleksa uz katedralni sklop. Tako je, sudei prema sloju u ogranienom iskopu, uza sjevernu stranu antikoga zida cijela linija srednjovjekovnih bedema bila pomaknuta za otprilike 2 m prema obali, to bi odgovaralo prikazu poloaja i oblika ruba parcele ispod Katedrale na katastarskom planu Pule iz 1820. godine. U projektu buduega parka nalaz zidina trebao bi biti prezentiran u skladu s odlukom konzervatora (konzervacija s nadozidavanjem i sputanjem terena ili zidana rekonstrukcija nad konzerviranim i zatrpanim ostacima). Literatura Marui 1967 Branko Marui, Kasnoantika i bizantska Pula, Pula, 1967. Fina Juro-Monfardin Summary From mid-March to the end of June 2005 rescue archaeological research was carried out into the area of the park alongside the northern wall of the Cathedral of St Mary in Pula. The archaeological investigations in this site were a continuation of works that have lasted since 1995, within the context of the Cathedral park project), in which the city authority of Pula planned to uncover the archaeological remains of the city walls in the full extent of the park lot towards the seafront, north of the Cathedral (the former J. Dobrila Park). In the 2005 campaign, test digs were conducted along the whole of the available length of the park, where the main test dig (above the wall parallel with the northern wall of the cathedral) was 45.5 m long with an average width of 4 m. The test also renewed the excavation of the lled test dig of 1995. It was discovered that the wall on the internal side, towards the cathedral, has a double layer of wall plaster, which was fresco painted in the manner of the early Imperial, Roman period (nds of fragments of fresco plaster). In the NW part of the park, a large area was opened up in order to monitor the grid of areas that practically follow the apse elevation of the cathedral. The stratigraphic positions of the walls found, and the nds of traces of interments, lead to the conclusion that in this part in later antiquity and probably in the early Middle Ages there were tombs in this area. 240
Redni broj: 122 Lokalitet: Sv. Marija Velika benediktinski samostan i crkva Naselje: Bale Grad/opina: Bale Pravni status: Z-598 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Tijekom listopada 2005. provedena je osma kampanja sustavnih arheolokih istraivanja benediktinskog samostana sv. Marije Velike kod Bala u Istri. Struni voditelj istraivanja je prof. dr. Miljenko Jurkovi, a istraivanja te cjelokupan projekt vodi Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu u suradnji s dr. Antom Miloeviem iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika iz Splita te Konzervatorskim odjelom u Puli. Projekt je nanciran sredstvima Ministarstva kulture. Crkva i samostan nalaze se uz stari put koji spaja Rovinj i Bale, na blagoj uzvisini nad plodnim poljima i na poloaju kojim se vizualno nadzirao obalni pojas od Rovinja do Brijuna, a kopneni sve do Bala i prema Puli. U ranome srednjem vijeku taj je prostor bio dio posjeda ravenskog nadbiskupa, a vjerojatno je rije o samostanu koji se spominje u karolinko doba, kao i samostan sv. Andrije na otoku kod Rovinja. Crkva je uvrtena u znanstvenu literaturu pedesetih godina prologa stoljea (Mohorovii 1957), a u kasnijim istraivanjima pronaeno je nekoliko fragmenata liturgijskog namjetaja (Marui 1982). Sustavna arheoloka istraivanja benediktinskoga samostana i crkve sv. Marije Velike provode se od 1995. pod vodstvom dr. Miljenka Jurkovia i dio su aktivnosti Meunarodnoga istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek, ije je zanimanje ponajprije usmjereno prema istraivanju kasnoantike i srednjovjekovne umjetnike batine Istre i irega podruja radi njezina prouavanja, vrednovanja i uklapanja u iri europski kontekst. Prvih pet kampanja istraivanja izvedeno je u okviru francusko-hrvatske znanstvene suradnje (prof. dr. Jean-Pierre Caillet Sveuilite Paris X-Nanterre, dr. Pascale Chevalier Sveuilite Clermont-Ferrand), u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Puli (Ivan Mateji). Od 2003. u projektu sudjeluje i dr. Ante Miloevi (Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu). Tijekom istraivanja potpuno je deniran tlocrt te graevinske faze crkve, ali i vei dio pripadajuega samostanskog sklopa. Mogue je da je crkva bila izgraena na nekom ranijem, antikom ili kasnoantikom kompleksu, o emu svjedoe jo neistraeni zidovi i cisterna u sjeverozapadnom kutu crkve. Crkva je trobrodna bazilika (22x12 m), podijeljena u brodove sa est pari stupova. Tipologija crkve bazilika s tri apside, izvana poligonalne, a iznutra polukrune, kao i morfologija pojedinih arhitektonskih oblika, slijedi ranokranske uzore i ukazuje na modele Justinijanovog doba. Meutim, uporaba spolija te morfologija arhitektonske plastike datiraju tu crkvu u rano karolinko doba, vjerojatno na sam kraj 8. stoljea. Ona je iznimno vaan primjer ponavljanja tradicionalnih oblika arhitekture i arhitektonske dekoracije u ranom srednjem vijeku i izvrstan je pokazatelj karolinke ideje renovatio (Jurkovi 2002). Nad srednjim brodom bazilike podignuta je u 18. st. barokna kapela iji su zidovi i krov konsolidirani konzervatorskim radovima krajem 90-ih.
Bale, presjeci i pogled na juni vanjski zid samostana (izradio: . Pekovi)
Pravilno koncipiran samostanski sklop smjeten je juno od crkve gdje se protee poploena galerija, vjerojatno sjeverna strana sredinjega klaustra. Istono krilo samostana sadri niz prostorija, dok se juno krilo rastvara portikom s velikim lukovima prema sredinjem klaustru u ijem je jugozapadnom uglu sagraena jednobrodna memorijalna kapela iz 10./11. stoljea. Vrlo je vjerojatno da je samostan sv. Marije Velike jedan od najranijih pravilno koncipiranih i ureenih karolinkih samostana na podruju Hrvatske.
Cilj druge faze sustavnih istraivanja, koja se provode od 2003. godine, otkrivanje je perimetralnih zidova samostana kako bi se denirali njegovi vanjski gabariti te eventualne graevne faze. U prethodnim je arheolokim iskopavanjima u potpunosti istraen istoni zid samostana te okolni prostor. Tijekom kampanje 2005. godine nastavljena su istraivanja s vanjske strane junoga perimetralnog zida samostanskog sklopa u duini od 32,5 m, a u irini od 11 m proien je cijeli promontorij. Dolo se gotovo do
Bale, pogled na jugozapadni ugao samostana nakon istraivanja (foto: A. Miloevi)
Bale, kapitel bifore (foto: A. Miloevi)
241
jugozapadnog ugla samostanskog kompleksa. Teren je bio prekriven gustom vegetacijom i nakupinama uruenih dijelova zia, a njezinim krenjem i ienjem vidljivih zidova otkriven je smjer pruanja junoga perimetralnog zida te dvije prigraene prostorije. U veoj pravokutnoj prostoriji, koja se nalazi na jugoistonome uglu samostana, bile su smjetene latrine, dok se manja prostorija, jo neutvrene funkcije, nalazi na jugozapadnome uglu sklopa te je s unutranjim prostorom samostana bila povezana vratima. S obzirom na injenicu da se radilo uglavnom o ienju terena i oslobaanju vanjskog oploja junog perimetralnog zida samostana, nalazi nisu spektakularni, te su, kao i obino, pronaeni fragmenti predromanike skulpture koji su, kao i ostali pokretni materijal, pohranjeni u lapidariju u Balama. Ipak, zanimljivo je naglasiti da je u temelju junoga vanjskog perimetralnog zida pronaen kapitel bifore predromanike fakture koji je najvjerojatnije pripadao prvoj fazi izgradnje crkve te je bio sastavni dio bifore proelja. Njegove dimenzije neupitno govore tome u prilog, a injenica da je crkva pregraena i skraena u romanikome razdoblju nudi elemente za relativnu kronologiju toga dijela samostanskoga sklopa. Uostalom, analiza istraenoga vanjskog oploja samostana pokazala je nekoliko faza izgradnje od predromanikog do modernog doba. S obzirom na ogranien zahvat, nemogue je iznijeti preciznije zakljuke o kronologiji toga arhitektonskog spomenika. Vaan dio ove kampanje bila je konzervacija zidova istraenih dijelova samostanskoga sklopa. Obavljeno je razidavanje do stabilnih dijelova zida, a potom je zapoelo zidanje za koje je rabljena postojea kamena graa te vapnena buka kao vezivo. Nakon toga sazidano je krunite zidova u produenoj buci u visini od tridesetak cm, a teren meu zidovima nasut je finim planiranjem. Nakon istraivanja izvedeni su preliminarni konzervatorski radovi na novoistraenim dijelovima samostana, a izrada prijedloga konane konzervacije i prezentacije spomenika je u tijeku. Nastavak istraivanja junog dijela samostana te poetak istraivanja podruja zapadno od memorijalne kapele predvieni su za sljedeu kampanju, kao i nastavak konzervatorskih radova na ve istraenim dijelovima tog iznimno vrijednog sklopa srednjovjekovne arhitekture. Literatura Caillet, Jurkovi, Chevalier, Mateji 1999 J.-P. Caillet, M. Jurkovi, P. Chevalier, I. Mateji, Velika Gospa prs de Bale (Istrie): quatrime campagne de fouilles (1998), Hortus artium medievalium, 5, Zagreb Motovun, 1999: 219 228. Caillet, Jurkovi, Mateji 1996 J.-P. Caillet, M. Jurkovi, I. Mateji, Le complexe palochrtien et haut mdival de Velika Gospa prs de Bale (Istrie): premire campagne de fouilles, Hortus artium medievalium, 2, Zagreb Motovun, 1996: 133 136. Chevalier, Mateji, Caillet, Jurkovi 2000 P. Chevalier, I. Mateji, J.-P. Caillet, M. Jurkovi, Sveta Marija (Velika Gospa) prs de Bale (Istrie): cinquime campagne de fouilles (1999), Hortus artium medievalium, 6, Zagreb Motovun, 2000: 183 188. Jurkovi 2002 M. Jurkovi, Le Matre de chapiteaux de Bale, Hortus artium medievalium, 8, Zagreb Motovun, 2002: 349 360. 242
Jurkovi, Caillet, Mateji 1997 M. Jurkovi, J.-P. Caillet, I. Mateji, Lglise Santa Maria Alta prs de Bale (Istrie): campagne de fouilles 1996, Hortus artium medievalium, 3, Zagreb Motovun, 1997: 225 232. Marui 1982 B. Marui, Contributo alla conoscenza dei monumenti storico-artistici di Castum Vallis e del suo territorio in Atti del Centro di richerche storiche Rovigno XIII, Trieste Rovigno, 1982/83: 19 55. Mateji, Jurkovi, Caillet, Chevalier 1998 I. Mateji, M. Jurkovi, J.-P. Caillet, P. Chevalier, Velika Gospa prs de Bale (Istrie): campagne de fouilles 1997, Hortus artium medievalium, 4, Zagreb Motovun, 1998: 189 198. Mohorovii 1957 A. Mohorovii, Problemi tipoloke klasikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na podruju Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb, 1957: 497. prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi mr. sc. Iva Mari Summary During October 2005 the eighth campaign of the systematic archaeological excavation of the Benedictine Monastery of St. Mary the Great near Bale in Istria was carried out. Research leader was Dr Miljenko Jurkovi and the project was coordinated by the International Research Centre for Late Antiquity and the Middle Ages at the University of Zagreb, in collaboration with Dr Ante Miloevi from the Museum of Croatian Archaeological monuments in Split, and the Department for Preservation of Cultural Monuments in Pula. The project was nanced by the Croatian Ministry of Culture. Systematic research into the Benedictine monastery and the church of St. Mary the Great has been conducted since 1995, under the leadership of Miljenko Jurkovi and is one of the numerous activities of the International Research Centre for Late Antiquity and the Middle Ages at the University of Zagreb. During the research, the plan of the church, as well as the plan of the monastery complex attached to it, was dened. The three-aisled basilica was built at the end of the eighth century, and is an important example of the way the traditional forms of architecture and architectural decoration were taken over in the early Middle Ages, and an exceptional example of the Carolingian idea of renovatio. The monastery complex, situated to the south of the church, has a regular conception, and in its south-western corner there is a small rectangular memorial chapel, dated to the 10th-11th century. It is quite possible that the monastery of St. Mary the Great near Bale represents one of the earliest regularly conceived and planned Carolingian monasteries in Croatia. During the campaign of 2005 the excavation of the outer face of the south perimeter wall of the monastery complex, 32.5 m long, was continued, and the entire promontory was cleared, over a width of 11 m. The terrain was covered by thick vegetation and piles of destroyed parts of the walls. After the terrain was cleared and the visible walls cleaned, the direction of the southern perimeter wall and two rooms attached to it were discovered. Among the movable nds, it would be interesting to mention a capital of a two-light window with pre-Romanesque morphological characteristics, which was found in the foundations of the outer southern wall of the complex. After the research, preliminary con-
servation works were done on the newly excavated parts of the complex, and the proposal for the nal conservation and presentation of the monument is being worked out.
Redni broj: 123 Lokalitet: Sv. Mihovil Banjolski Naselje: Peroj Grad/opina: Vodnjan Pravni status: P-625 Razdoblje: SV Vrsta radova: revizijsko iskopavanje, konzervacija Od kraja 2004. do poetka studenog 2005. provedene su dvije kampanje u sklopu revizijskoga arheolokog istraivanja trobrodne crkve koja ini dio kompleksa Sv. Mihovil Banjolski. Voditelj je projekta, nanciranog sredstvima Ministarstva kulture i Grada Vodnjana, Konzervatorski odjel u Puli (struna voditeljica konzervatorskih radova je Sunica Musta, a arheolokih Martina Barada i Marko Uha). Lokalitet Sv. Mihovil Banjolski nalazi se oko 2 km SI od naselja Peroja. Osim ostataka srednjovjekovne trobrodne bazilike, kompleksu pripadaju i ostaci stambene arhitekture nestalog naselja Banjola te kapela sv. Mihovila iz 1456., za iju su gradnju u velikom broju rabljeni ulomci kamenoga predromanikog i romanikog namjetaja s oblinje trobrodne crkve. Osim to dokazuju kontinuitet kultnog mjesta, ti ulomci specinou brojnih guralnih prikaza svrstavaju kompleks Sv. Mihovila Banjolskog meu najznaajnije arheoloke lokalitete Vodnjantine. Upravo ta injenica te elja za ouvanjem kompleksa od daljnjeg propadanja, potaknuli su konzervatorske i arheoloke radove. Tijekom 2003. i 2004. provedeni su konzervatorski radovi na kapeli sv. Mihovila (ienje unutranjosti, popravak krova, postavljanje novih vrata), a radovi 2005. bili su koncentrirani na arheoloka istraivanja trobrodne bazilike. U dvjema kampanjama od po 15 radnih dana istraen je dubok troapsidalan svetini prostor te sredinji dio crkve. S obzirom na to da je crkva istraivana po. 20. st. (Rismondo 1910), nova istraivanja bila su ponajprije revizijska. Rismondovim istraivanjem utvreno je da je rije o trobrodnoj graevini s trima izboenim polukrunim,
Banjol Sv. Mihovil, tlocrt trobrodne bazilike (prema D. Rismondo 1910)
meusobno odvojenim apsidama i narteksom u kojem je otkriveno vie razliitih grobnih konstrukcija (zidane grobnice, ukopi u sarkofazima, ukopi u zemlju bez grobne konstrukcije). Iako tom prilikom nisu otkriveni arhitektonski ostaci ranijih faza crkve, obilje predromanikih i romanikih kamenih skulptura, te nekoliko kapitela databilnih u 6. st. upuivali su na viefaznost graevine. Ta pretpostavka potvrena je ve u prvoj kampanji, kada su u sredinjoj apsidi srednjovjekovne crkve pronaeni ostaci izboene, iznutra polukrune, a izvana poligonalne apside starije graevine. Starijoj graevini mogu se pripisati i otkriveni zidovi manjega kvadratnog prostora sa sjeverne strane, koji vjerojatno predstavljaju ostatak pastoforija. Slini tragovi zamijeeni su i s june strane, meutim juni je brod u svome istonom dijelu gotovo potpuno uniten te je u ovom trenutku nemogue iznositi konkretnije zakljuke. Takoer
Banjol Sv. Mihovil, pogled sa zapada (foto: S. Musta)
Banjol Sv. Mihovil, detalj podnice bazilike (foto: M. Barada)
243
Banjol Sv. Mihovil, kapela iz 1456. god. (foto: Z. Alajbeg)
je teko neto vie rei o izgledu i tonim gabaritima ranokranske crkve, s obzirom na to da se dosadanjim istraivanjima dolo samo do razine podnice srednjovjekovne bazilike. Kako je spomenuto, crkva je u svojoj srednjovjekovnoj fazi trobrodna s tri izboene, polukrune, meusobno odvojene apside. Bone su apside (juna je sauvana samo u temeljima) manjih dimenzija od sredinje, koja izvana ima i lezene. Brodovi su odvojeni sa po jednim pilastrom i po etiri stupa, od kojih su jo uvijek sauvane
baze in situ. Podnica je izraena od spika postavljenih u raznim smjerovima, u kombinaciji s pravilno isklesanim blokovima od vapnenca postavljenih izmeu pilastara i stupova te u sredinjem dijelu crkve. Poploenje u apsidama izvedeno je od nepravilnih kamenih ploa raznih veliina, meu kojima su pronaeni i ulomci dvaju rimskih natpisa. Razina poda najnia je u zapadnom dijelu crkve. Ispred treeg stupa (gledano sa zapada) razina je uzdignuta pomou jedne stube (13 cm) i u toj visini nastavlja dalje oko 3,5 m, do sljedee stube visoke 14 cm. Apsidalnom dijelu pristupalo se trima stubama (ukupne visine 38 cm), te je u tom dijelu pod vii za 65 cm u odnosu na ulazni dio. Zanimljiv je kvadratni prostor u sredinjem dijelu junog broda, s ulazom na zapadnoj strani. Zbog iznimne debljine zidova (oko 70 cm) pretpostavljalo se da je rije o zvoniku, no mala povrina tog prostora opovrgava takvu pretpostavku. Podnica, koja je u istoj razini kao i prva stuba u sredinjem brodu, izvedena je od nepravilnih kamenih ploa (poploenje kakvo nalazimo i u apsidalnom dijelu). Ispred ulaza nalazio se jedan pretprostor, odijeljen sa po jednom stubom sa sjeverne i zapadne strane, s time da je na zapadnoj strani vidljiv bazament oltarne pregrade, otkriven i prilikom prvih istraivanja (Rismondo 1910). U tom meuprostoru starija literatura spominje nalaz mozaika ispod spika (Rismondo 1910; Marui 1967), meutim najnovijim istraivanjem takvi tragovi nisu uoeni. Otkriven je samo spicatum, prilagoen umetnutim kamenim blokovima (meu kojima je i sekundarno upotrijebljen prag). Daljnje istraivanje junog broda dovelo je do jo jedne pretpostavke ini se da je u jednom trenutku, vjerojatno dok je crkva jo bila u funkciji, dolo do uruavanja june apside i istonog dijela junog broda, te se taj dio crkve prestao rabiti, a u produetku srednje apside, prema istonom zidu spomenute prostorije, unutar junog broda podignut je zid. Prilikom iskopavanja pronaen je vei broj ulomaka crkvenog namjetaja i arhitektonske plastike (ulomci oltarne pregrade, kapitela i stupova arkature, ulomci tranzena itd.), mnotvo ulomaka raznobojne buke (zelena, crvena, ukasta, bijela) uza zidove, te reupotrebljeni komadi antikog sarkofaga. Osim nekoliko neizrazitih ulomaka ranosrednjovjekovne keramike i pokojeg komadia stakla, drugih sitnih arheolokih nalaza nije bilo. Nakon zavretka istraivanja, privremeno je zatieno krunite zia apsida postavljanjem tzv. kapa (po krunitu je postavljen geotekstil, a iznad njega debeo sloj vapnene buke). Napravljeni su i podupori za prostoriju u junom brodu, a iskopana povrina je prekrivena geotekstilom i tamponom. Literatura Marui 1967 B. Marui, Kasnoantika i bizantska Pula, Kulturno-povijesni spomenici Istre, VI, Pula, 1967: 32 33. Rismondo 1910 D. Rismondo, La primitiva chiesa di S. Michele di Bagnole presso Dignano, Atti e Memorie della Societ istriana di Archeologia e Storia Patria, XXV/1908, Parenzo, 1910.
Banjol Sv. Mihovil, komadi kamene skulpture ugraeni u kapelu (foto: Z. Alajbeg)
Martina Barada Sunica Musta 244
Summary In the context of the programme for the repair, conservation and presentation of the complex of Sv. Mihovil [St Michaels] near Banjol, consisting of the Chapel of St Michael of 1456, the remains of a basilica with a nave and two aisles, and the remains of residential architecture, two campaigns as part of the archaeological review investigations into the church were conducted. The deep three-apse space was explored, as well as the central part of the church. Inside the central apse, the remains of an older building were discovered, of which it is now possible to clearly dene a protruding apse (semicircular within and polygonal outside). Conservation operations resulted in the provisional protection of the top of the wall of the apse.
urida, jama 2, detalj (foto: D. Komo)
Redni broj: 124 Lokalitet: urida Naselje: urida Grad/opina: Faana Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: arheoloki nadzor, probno iskopavanje Od 21. oujka do 13. svibnja 2005. obavljen je struni arheoloki nadzor iskopa kanala 1, za potrebe izgradnje kanalizacije naselja uride, od toke 19 do toke 52 (struni voditelj: Darko Komo, Arheoloki muzej Istre iz Pule; voditelj projekta: Arheoloki muzej Istre iz Pule; radovi nancirani sredstvima tvrtke Pula Herculanea d.o.o.). Kanalizacijski kanal iskopavan je strojno. Iskop je oblikovan stepeniasto: u gornjem dijelu bio je irok 5 m, a u donjem 60 cm. Tijekom nadzora iskopa izmeu toaka 38 i 39, u najdubljem dijelu iskopa, na dvama mjestima meusobno udaljenima nekoliko metara, uoen je sediment tamniji od okolnog. Na tom je mjestu dolo do djelominog uruavanja prola, te je irina kanala iznosila oko 1 m. Preliminarnim pregledom navedenih tamnih sedimenata zabiljeeni su brojni nalazi keramike i kostiju, te vea koliina lomljenog i spaljenog vapnenca. To se nalazite nalazilo na velikoj dubini, sa sjeverozapadne strane ispod asfaltirane ceste, a s jugoistone ispod velike koliine zemlje izbaene iz iskopa kanala, u smjeru breuljka. Zbog oteanog irenja iskopa, te velike opasnosti od uruavanja prola zbog neprestanog prometovanja velikih kamiona, nije bilo mogue potpuno istraiti nalazite, ve je obavljeno samo kontrolno ienje prola. Takav pristup omoguio je biljeenje osnovnih informacija o nalazitu, kao i prikupljanje vee koliine pokretnih nalaza. Nalazite se sastojalo od dviju jama, nazvanih jama 1 i jama 2, ispunjenih tamnim sedimentom, lomljenim i spaljenim vapnencem, te pokretnim arheolokim nalazima (keramika, kremene alatke, ivotinjske kosti i morski puevi). Jama 1 zabiljeena je samo u sjeverozapadnom prolu kanala i pruala se dalje ispod ceste. Njena zabiljeena duina iznosila je 3 m, dok je njena irina ostala nepoznata zbog nemogunosti potpunog istraivanja. Najvia toka jame nalazila se na nadmorskoj visini od 5,39 m, a najnia na visini od 4,04 m. Jama 1 sastojala se od sloja 1 i sloja 2. Sloj 1 bio je ispunjen kompaktnim i vlanim glinastim sedi-
mentom tamne crveno-smee boje (5YR3/3 dark reddish brown, po Munsellu) s 3% istroenog i zaobljenog vapnenca. U tom je sloju prikupljeno nekoliko sitnih ulomaka iz rimskog razdoblja (naplavljeni s breuljka gdje se nalaze ostaci rimskog lokaliteta). Sloj 2 bio je ispunjen kompaktnim i vlanim glinastim crveno-crnim sedimentom (2,5YR2,5/1 reddish black, po Munsellu) s oko 25% lomljenog i zaobljenog vapnenca, te oko 1% pjeenjaka i spaljenog vapnenca. U tom je sloju prikupljena vea koliina prapovijesne keramike i ivotinjskih kostiju, jedna kremena alatka od visokokvalitetne uvozne sirovine, te nekoliko morskih koljaka i pueva. Ta su dva sloja bila ukopana u kompaktnu i vlanu crvenicu (2,5YR4/6 red, po Munsellu) u kojoj nisu zabiljeeni nikakvi arheoloki nalazi. Jama 2 zabiljeena je u oba prola iskopa (sjeverozapadnom i jugoistonom) i pruala se dalje ispod ceste i zemlje izbaene iz iskopa kanala, u smjeru breuljka. Zabiljeena duina jame iznosila je 2 m, minimalna irina 1,60 m. Najvia toka jame nalazila se na nadmorskoj visini od 5,10 m, a najnia na visini od 4,40 m na sjeverozapadnom prolu te 4,13 m na jugoistonom prolu. Jama 2 sastojala se od sloja 1 i sloja 2. Sloj 1 bio je ispunjen kompaktnim i vlanim glinastim sedimentom tamne crveno-smee boje (5YR3/3 dark reddish brown, po Munsellu) s 3% istroenog i zaobljenog vapnenca. U tom je sloju prikupljen jedan ulomak tegule iz rimskog razdoblja (naplavljen s breuljka gdje se nalaze ostaci rimskog lokaliteta). Sloj 2 bio je ispunjen kompaktnim i vlanim glinastim smeim sedimentom (7,5YR4/3 brown, po Munsellu) s oko 40% lomljenog i zaobljenog vapnenca, te oko 1% pjeenjaka i spaljenog vapnenca. Povrina sloja 2 na jugozapadnom prolu nalazila se na 4,84 m nadmorske visine, a dno na 4,13 m. U tom je sloju prikupljena vea koliina prapovijesne
urida, ulomak bakrenodobne keramike u jami 2 (foto: D. Komo)
245
keramike i ivotinjskih kostiju, dvije kremene izraevine od lokalne sirovine, te nekoliko morskih koljaka i pueva. Ta su dva sloja bila ukopana u kompaktnu i vlanu crvenicu (2,5YR4/6 red, po Munsellu) u kojoj nisu zabiljeeni nikakvi arheoloki nalazi. Nalazi prikupljeni tijekom ienja prola jama 1 i 2 oieni su, konzervirani i trajno pohranjeni u Arheolokom muzeju Istre u Puli. Na osnovu preliminarnih analiza keramike i kremenih izraevina, to se nalazite moe datirati u razdoblje bakrenog doba (4500. 2500. g. pr. Kr.). Prema svojim karakteristikama moe se usporediti s oblinjim nalazitem Gromae na Velikom Brijunu. Iako male istraene povrine i nevelikog broja nalaza, to je novootkriveno nalazite iznimno vano zbog malo poznatih nalazita iz navedenog razdoblja na podruju Istre. Darko Komo Summary During trenching for a sewage system channel in the vicinity of urida, in the municipality of Faana, an archaeological nd was recorded, dated to the period of the Bronze Age. The nd consisted of two pits (called Pit 1, Pit 2), lled with dark coloured sediment, broken and red limestone, and movable archaeological nds (ware, it tools, animal bones and marine molluscs). Although the area explored was small and there were few nds, this newly-discovered nd is very important because of the few known sites from this period in Istria.
Trvi, crkva Sv. Petra i Pavla (foto: M. Barada)
Redni broj: 125 Lokalitet: Trvi crkva sv. Petra i Pavla Naselje: Trvi Grad/opina: Trvi Pravni status: R-51 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervacija, graevinska sanacija Sredstvima Ministarstva kulture i Grada Pazina, krajem rujna 2004. zapoela je graevinska sanacija crkve sv. Petra i Pavla u Trviu. Pri iskopu za izvoenje drenanog kanala oko crkve, na prostoru ispred proelja naeni su na tragovi podnice i zida, te je tijekom ljeta 2005. godine provedeno zatitno arheoloko istraivanje pod strunim vodstvom Martine Barade (Konzervatorski odjel u Puli). Voditeljica projekta je Sunica Musta (Konzervatorski odjel u Puli). Crkva sv. Petra i Pavla nalazi se JZ od upne crkve posveene Bl. Djevici Mariji, na negdanjem trvikom groblju. Sauvani nadgrobni spomenici uz ogradni zid groblja svjedoe o njegovoj uporabi do po. 20. st. Dananja crkva sv. Petra jednobrodna je graevina, s preslicom na proelju te upisanom pravokutnom apsidom i dvjema bonim niama na istonoj strani. Miljenje izneseno u starijoj znanstvenoj literaturi o postojanju triju graevinskih faza crkve (Fui 1962), potvreno je ve samim pregledom strukture zia te arheolokim istraivanjem. Istraivanje kojim je obuhvaena povrina od oko 25 m potvrdilo je navod o skraivanju crkve 246
krajem 19. st. radi proirenja groblja. Pronaeni ostaci junog zida i kamenog poploenja pripadaju najstarijoj fazi crkve, koju zasad nije mogue preciznije datirati. Nepoznanicu predstavljaju i toni gabariti i izgled najstarijeg objekta. Odgovore na ta pitanja trebalo bi pruiti budue istraivanje unutranjosti sadanje crkve. Naime, u drugoj fazi izgradnje crkva je produljena na istonoj strani, te je tom prilikom srueno zaelje izvorne graevine. Novi zidovi nisu nastavili liniju starih, nego su s obiju strana iri za debljinu ranijih bonih zidova. Struktura zia od paljivo obraenih, preteno gotovo kvadratinih klesanaca poredanih u pravilnim pasovima, te prostorno oblikovanje, osobito pravokutne apside natkrivene bavastim svodom, upuuju na dataciju druge faze crkve u razdoblje kasne romanike, odnosno poetak gotike u Istri (13./14. st.). Dakle, stariju fazu izgradnje treba datirati znatno ranije. Neizravne podatke za dataciju prve crkve pruaju i sauvana (sada zazidana) vrata na sjevernom zidu ije oblikovanje upuuje na radoblje rane romanike, te stariji sloj zidnih slikarija u unutranjosti koji nije mlai od 12. st. U posljednjoj fazi, poetkom 19. st., crkva je s prednje strane skraena za oko 3 m i dobila je novo proelje. Nakon zavretka istraivanja otkriveno poploenje i zid prekriveni su geotekstilom i tamponom, te je izveden predvieni drenani kanal oko crkve.
Trvi, tlocrt crkve (crte: M. Barada, prema podlozi T. Berton)
Literatura Fui 1962 B. Fui, Sv. Petar u Trviu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, X/3, Zagreb, 1962: 157 168. Martina Barada Summary As part of the construction operations to stabilise the Church of SS. Peter and Paul in Trvi during the summer of 2005, rescue archaeological investigation was carried out below the front elevation of todays church. On this occasion, part of the paving and part of the southern wall of the oldest phase was revealed. Future research in the interior of the church should establish the precise outlines of and provide a more precise dating for the oldest constructional phase of this structure.
Redni broj: 126 Lokalitet: Turnina Sv. Ivan Naselje: Gajana Grad/opina: Vodnjan Pravni status: P-710 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U sklopu viegodinjih konzervatorsko-restauratorskih radova na zvoniku crkve sv. Ivana, a radi njegove kvalitetne restauracije i prezentacije, Konzervatorski odjel u Puli obavljao je od 3. do 30. listopada 2005. zatitno arheoloko istraivanje ostataka crkve sv. Ivana, koja se nalazi na podruju Turnina kod naselja Gajane (struni voditelj: Marko Uha; struna suradnica: Martina Barada). Fizike radnike i materijalnu logistiku osigurala je tvrtka Kapitel iz minja. Novana sredstva za ovogodinje istraivanje osigurali su Grad Vodnjan i Ministarstvo kulture. Radi konsolidacije i konzervacije romanikog zvonika bilo je nuno arheoloki istraiti prostor nekadanje crkve. Razlog tomu je to je sam zvonik bio sekundarno prislonjen na proelni zid crkve ijim se uruavanjem naruila njegova vertikalna stabilnost. Arheolokim istraivanjem otkriveni su ostaci manje jednobrodne crkve s izboenom trostranom poligonalnom apsidom. Analizom pojedinih konstruktivnih elemenata takoer su utvrene kasnije faze graevinske pregradnje (zazidavanje bonog ulaza, dozidavanje pojedinih konstruktivnih elemenata i dr.). Rijetki ulomci crkvenog namjetaja (dio arhitrava, pluteja i dr.) ukazuju na lokalnu rustinu ranoromaniku proizvodnju. Daljnjim istraivanjem izvan perimetralnih zidova crkve utvreno je da je ona nasjela na ostatke prostrane antike vile rustike. Njen juni i zapadni perimetralni zid sagraeni su izravno na zidovima vee antike prostorije. Izvorni pod te prostorije u tehnici opus spicatum, iskoriten je kao pod unutranjosti prve faze crkve. Naknadnom rekonstrukcijom u kasnom srednjem vijeku djelomice je popravljen kamenom, a potom i ciglom. Istraeni gabariti crkve iznose 10,5x5,8 m, a na osnovi intenzivnog rekoTurnina Sv. Ivan, zvonik, pogled s juga (foto: M. Uha)
gnosciranja utvrena je vjerojatna povrina vile rustike od cca 3000 m. Nalazom sekundarno uporabljenih pojedinih kamenih elemenata utvrena je djelatnost koji se odvijala u dijelu vile, a bila je temeljena na preradi maslina i groa. Tim je doprinosom antikoj topograji jo jednom potvrena nekadanja iznimna gospodarska vanost jugozapadnog dijela pulskog agera. Naknadan nastanak sakralnog objekta morfoloki zanimljivih karakteristika te ouvanost romanikog zvonika prilog su istraivanjima srednjovjekovnoga graditeljstva na podruju Istre.
Turnina Sv. Ivan, pogled na crkvu (foto: M. Uha)
247
U neposrednoj blizini crkve djelomice je oiena vea novovjekovna cisterna presvoena trostrukim bavastim svodom poduprtim rasteretnim lukovima na dvama vitkim stupovima. Nalaz cisterne svjedoi o kontinuitetu naseljenosti lokaliteta od antike do novog vijeka. Statikom konsolidacijim zvonika, rekonstrukcijom zidova crkve i dijela zidova antike gospodarske vile, te buduim ienjem unutranjosti cisterne bit e stvoreni temeljni uvjeti za kvalitetnu prezentaciju samog lokaliteta radi njegova ukljuivanja u kulturnu ponudu Grada Vodnjana. Literatura Matijai 1998 R. Matijai, Gospodarstvo antike Istre, Pula, 1998. Marko Uha Summary Rescue archaeological investigations in the area of the one-time St Johns Church, which lies in the area of Turnina, by the settlement of Gajana, were carried out as part of multi-year conservation and restoration operations to the campanile of the actual church. The research revealed remains of a small single-nave church with a protruding polygonal apse that was totally occupying the space of an antique villa rustica. Finds of church furnishing and ancient stone elements led to the dating of the construction and the purpose of individual structures in the site. After the end of the conservation operations, the creation of conditions for its presentation will be addressed.
Redni broj: 127 Lokalitet: Umag Trg slobode Naselje: Umag Opina: Umag Pravni status: Z-2680 (urbanistika cjelina Umaga) Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zbog preureenja glavnoga gradskog trga u Umagu, u sklopu pripremnih radova Muzej grada Umaga proveo je zatitna arheoloka iskopavanja. Budui da su posljednji ostaci umake arhive spaljeni 1810., vrlo je dragocjen svaki podatak dobiven istraivanjima. Arheoloko istraivanje obuhvatilo je k.. 2311/3 (dio), 2428, 2429, 2341/2 (dio), 2404 (dio), 2431, sve k.o. Umag. Arheoloki nadzor obuhvaao je k.. 2308, 2311/1 i 2311/2, sve k.o. Umag. Istraivanje je provedeno od 14. listopada 2004. do 22. travnja 2005., a arheoloki nadzor na dijelu trga na kojem se nije istraivalo zavren je 25. lipnja 2005. Voditeljica arheolokih radova bila je Narcisa Bolec Ferri. U radovima su sudjelovali arheolozi Ana Sunko, Biljana Petrovi Markei, Vedrana Perkovi, Zoran ukovi, Filomena Sirovica (apsolventica). Dokumentaciju je vodila Biljana Boji, a pedagoko vodstvo po lokalitetu Barbara Banovac. Na lokalitetu su takoer bili geodeti, snimatelji, vatrogasci (isisavanje vode), od sedam do osam zikih radnika te mehanizacija (dva kamiona i dva rovokopaa). Investitor radova bio je Grad Umag. Cijelo podruje istraivanja podijeljeno je na sektore i kvadrante, a iznosilo je gotovo 3000 m. Istraene strukture mogu se podijeliti na sljedee grupe: 1. antiki objekti rezidencijalnog karaktera s vanjskim poploenjem i bunarom 2. veliki antiki objekt gospodarskog karaktera koji na junoj strani ima u potpunosti sauvan proizvodni dio uljare
Umag - Trg Slobode, ostaci uljare antikog objekta
248
3. ranosrednjovjekovni stambeni objekt 4. ranosrednjovjekovni grobovi najviega socijalnog statusa 5. sustav srednjovjekovnih fortikacija s kulom 6. ranosrednjovjekovni sakralni objekt veliine 17x25 m s tri upisane apside (istarski tip) s grobljem, kosturnicama oko perimetralnih zidova i grobovima unutar apsida 7. groblje umrlih od kuge 8. groblje s perimetralnim zidom, grobovima i kosturnicama nastalo prije 1677. 9. ubicirano mjesto posljednje velike lomae Umakog arhiva iz 1810.; zapalila ga je engleska mornarica 10. austrougarski valobran 11. vanjski plonici, unutarnji podovi, temelji i zidovi objekata poznati s razglednica iz 1900. i mlaih. Pokretne nalaze s istraivanja ine: prapovijesna keramika; antika keramika i staklo; ranosrednjovjekovni nakit, staklo, kotani i metalni materijal; srednjovjekovna keramika, metal i staklo; novovjeka keramika, kovanice, medalje te drugi metalni i kotani predmeti. Takoer je naeno mnotvo ljudskih i ivotinjskih kotanih ostataka, koji pripadaju razdoblju od ranoga srednjeg vijeka do novog vijeka. Kasnoantiki gospodarski objekt Kasnoantiki gospodarski objekt prostirao se na cijelom podruju ispod dananje upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije, zvonika, javne gradske cisterne i veeg dijela Trga Venecije. Sjeverni zidovi nalaze se ispred dananjeg zvonika i ispod proelja upne crkve, a na zapadnoj stani zavravaju ispred objekta na k.. 2316. Juni zidovi gospodarskog objekta nalaze se iza apside crkve. Na sjeveru i jugu gospodarski je objekt omeen ziem s kvadratnim niama. Sjeverni i juni perimetralni zidovi meusobno su udaljeni etrdesetak metara (budui da zidovi nisu paralelni ta udaljenost varira). Unutar toga velikog gospodarskog objekta najvaniji je nalaz kasnoantike uljare smjetene uz juni perimetralni zid, odnosno ispod i izmeu dananje trafostanice i apside upne crkve. Uljara je poloena uz tri kvadratne nie i za sada (bez istraivanja ispod trafostanice) otkrivena su dva mlinska kamena, jedna kamenica talonica, dvije kamenice mlina, dva lapis pedicini (dio tijeska) i dvije ploe s kanalima (dio tijeska). Ploa s kanalima, lapides pedicinis i kamenica talonica sauvani su in situ, dok su kamenice mlina neto pomaknute. Jedan mlinski kamen ugraen je u temelj zvonika, drugi je dislociran unutar uljare, a trei je u neposrednoj blizini. Sva tri u potpunosti su sauvana, dok se sporadini dijelovi mogu nai po cijelom lokalitetu. Djelomice je sauvano i poploenje uljare, napravljeno od nejednakih komada kamena. Uz sjeverni perimetralni zid gospodarskog objekta nisu se sauvali (ako ih je i bilo) ostaci uljare. Unutar ireg prostora uljare pronaena su tri groba, od kojih je najvaniji G6 gdje je za grobnu arhitekturu iskoritena etvrtasta nia junoga perimetralnog zida. To je grob s dva ukopa, od kojih su u starijem s loe sauvanim kostima kao prilozi naeni jedna buzetska naunica i dio zlatne vrpaste dijademe. Sakralni objekt istarskog tipa (s tri upisane apside) Sakralni objekt nalazi se ispod dananje upne crkve, a iznad gospodarskoga kasnoantikog objekta. Orijentiran je u smjeru istok-zapad, za razliku od dananje upne crkve ija je orijentacija sjever-jug. Dananja je crkva
Umag - Trg slobode, poloaj istraenih objekata
cijelom svojom irinom (18 m) nalegla na 25 m duine novoistraenog sakralnog objekta (crkve), tako da je bilo mogue istraiti samo ostatke proelja i apside. Ispred ulaza te crkve naeno je groblje koje je temeljeno na kasnoantikom gospodarskom objektu. Oko cijelog perimetralnog zida crkve takoer su naeni grobovi kosturnice koji su esto temeljeni na kasnoantikom objektu. Unutar upisanih apsida i po njihovim zidovima nalaze se grobovi od kojih je jedan (G15) datiran buzetskom i umakom naunicom. Unutar apsida naeno je ukupno osam grobova, od kojih je sedam s jednokratnim ukopom i samo jedan s viekratnim ukopima (G15). Izvan zidova apsida naena su etiri groba kosturnice, dok je ispred ulaza naeno esnaest grobova. Najnii od tih grobova temeljeni su na kasnoantikom gospodarskom objektu. Od esnaest grobova, etiri su kosturnice, dok su dva s viekratnim ukopima. Jo jedan grob (G35) nalazi se unutar sakralnog objekta, odnosno kameno oploenje poda crkve ujedno je njegova pokrovna ploa. Nakon podizanja kamene ploe naena je zidana i obukana grobnica s nekoliko pokojnika uz koje su bili prilozi (staklene boice, eljezni no i kotani ealj). Groblja i grobovi Na cijelom istraivanom arealu naena su tri u potpunosti razliita groblja: groblje umrlih od kuge, groblje neposredno ispod javne cisterne i groblje povezano sa 249
sakralnim objektom istarskog tipa. Posljednje je dalo najvie podataka. Iako je najstarije, najbolje je sauvano. Na njemu su utvrene sljedee vrste ukopa: u zemlju s kamenom na prsima, u grob s kamenim oblonicama, u grob zidan kamenom i bukom. Takoer je naen i grob unutar crkve zidan ciglom te obukan i pokriven kamenom ploom (G35). U istraenom dijelu groblja vezanom uz sakralni objekt naeni su ostaci oko 300 pokojnika, koji su pokopani u deset grobova kosturnica, pet grobova s viekratnim ukopom i dvadeset s jednokratnim ukopom. Zatitna arheoloka istraivanja poduzimaju se uvijek zbog ugroenosti lokaliteta. U ovom sluaju, zatiena urbanistika cjelina Umaga bila je ugroena iskopima za kanalizaciju, telefon, vodu i struju visokog napona te manjim dijelom radovima oploenja samog trga. Oteavajua okolnost bila je u tome to je projekt obnove Trga slobode (autor projekta Nenad Fabijani) napravljen prije arheolokog istraivanja. U dogovoru s autorom projekta, Muzej grada Umaga predlagao je izmjene projekta smatrajui da e na taj nain trg dobiti novu kvalitetu. Naalost, taj prijedlog nije naiao na prihvaanje ni investitora ni nadlenoga konzervatorskog odjela. Uspjeli su se tek parterno prikazati poloaj i veliina troapsidalnog sakralnog objekta. Kasnoantika uljara i ranosrednjovjekovna kula nisu dobili kameno poploenje jer se eka dislokacija trafostanice i zavretak arheolokog istraivanja ispod nje kako bi se napravila prezentacija in situ. Svi su nepokretni arheoloki nalazi prekriveni geotekstilom i zasuti ljunkom te su svi osim uljare dobili betonski pokrov i zavrno kameno poploenje. Preostala je obrada naenog pokretnog materijala, koji je opran i sortiran, a ljudski i ivotinjski ostaci dani su na obradu. Sav metalni materijal konzerviran je. Narcisa Bolec Ferri Summary When the main city square in Umag was being remodelled in preparation for the works on the Umag City Museum, rescue archaeological excavations were conducted. The whole research area came to almost 3000 square metres. The structures investigated could be divided into the following groups: a structure from Antiquity of a residential nature with external paving and well; a large structure from Antiquity of a working nature that had a totally preserved production part of an oil works on the southern side; an early medieval facility of a residential character; early medieval graves of the highest social status; a system of medieval fortications with a tower; an early medieval religious building with three inscribed apses (Istrian type) and pertaining graves; a cemetery for those killed by the plague; a cemetery with a perimeter wall; graves and skeletons before 1677; the site of the last great bonre of the Umag Archives of 1810 by the British Navy; an AustroHungary breakwater; external paving, internal oors, foundations and walls of structures known from postcards of 1900, and younger. Movable nds from the excavations comprise: prehistoric ware, Antique ware and glass; early medieval jewellery, glass, bone and metal materials; medieval pottery, metal 250
and glass; modern ceramics, coins, medals, and other metal and bone items. Also found were a great many skeletal remains of people and animals, belonging to the period from the early Middle Ages to the Modern Era.
Redni broj: 128 Lokalitet: Viula Naselje: Medulin Grad/opina: Medulin Pravni status: R-444 Razdoblje: antika/kasna antika Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervacija i prezentacija Od 1995. Meunarodni istraivaki centar za arheologiju, Brijuni Medulin, Sveuilita u Zagrebu, u suradnji s Arheolokim muzejom Istre u Puli provodi arheoloko istraivanje, konzervaciju i prezentaciju dijela antike/ kasnoantike maritimne rezidencijalne vile na poluotoku
Viula, antiki objekti u sektoru II
Poluotok Viula kod Medulina, poloaj objekata
Viula kod Medulina. Na poluotoku povrine 25 ha uoeno je est arheolokih sektora s arhitektonskim ostacima na kopnu i u moru. Istraivanje na kopnu zapoelo je u ljeto 1995. u sektoru II a. Na tom su podruju u 18. i 19. stoljeu probne iskope proveli H. Maionica i A. Gnirs, pretpostavljajui da je rije o ostacima bogatog i luksuznog rezidencijalnog kompleksa u kojem je prema zapisima do smrti boravio Krispo, stariji sin cara Konstantina Velikog, s majkom Helenom. On je tu i ubijen, prema nalogu oca, u borbama za carski tron i zbog irenja kranstva. O Krispu Cezaru (Crispus Caesar), ubijenom 326. godine pie i povjesnik Amijan (Ammian, 14, 11, 20). U razdoblju od 1995. do 2000. u nekoliko su navrata istraivane podmorske gradnje lokaliteta. Tada je izraena dokumentacija te je utvreno da vidljivim sklopovima arhitekture na kopnu pripadaju i odgovarajui dijelovi pod morem. Arheoloki radovi od 1. srpnja do 30. rujna 2005. provedeni su pod vodstvom dr. sc. Vesne Girardi Jurki, uz struno tehniko vodstvo i organizaciju mr. sc. Kristine Din. U radovima su sudjelovali i arheolozi Ida Koncani i Zrinka Ettinger Stari te apsolvent arheologije Davor Buli. Arhitektonsku dokumentaciju radila je Monika Petrovi, prof., a geodetska snimanja tvrtka BRAC d.o.o. iz Medulina. U sektoru II a i b primarno su istraena i zatiena in situ tri podruja s prostorijama koje imaju djelomice sauvane mozaike podove iz 1./2. st. Povrina mozaika (3x3,20 m), oteenih i rastrganih rubova, pokriva prostoriju koja se
vei dio godine nalazi pod morem. Prostorija je omeena solidnim, pravilnim zidovima (irine 50 cm), zidanima pravilno isklesanim kamenom poloenim u redove i spojenim vrstom bukom, koja je gotovo dva tisuljea odolijevala morskim valovima. Ta prostorija s mozaikim podom pripada graevini iz 1. st., prvoj fazi gradnje i ureenja vile. Mozaik je oblikovan od bijelih pravilnih kamenih kockica (0,8x1 cm) i omeen crnom mozainom bordurom (kockice veliine 0,8x1 cm). Bordura je nedenirane irine zbog oteenja, a vjerojatno je bila iroka oko 10 cm. Veim dijelom godine taj i ostali prostori objekta nalaze se pod morem, djelomice na plai. Provedeno je istraivanje, dokumentiranje i primarna zatita (izrada opava, polaganje geofolije i zatrpavanje slojem ljunka debelim 27-30 cm). U sektoru II a i b, nakon ienja zasipnog materijala i odvoza kamenih ostataka uruenih zidova, otkriveni su podni mozaici u prostorima 31, 32 i 46, koji su dijelovi termalnog kompleksa. Raien je i prostor hipokausta (47) te prefurnija pei (41, 42). Istono od tog prostora, odmah ispod povrine zemlje pronaen je jo jedan prostor s dobro sauvanim podnim mozaikom povrine 25 m. Nalazi se na razini vioj od prethodno opisanih prostorija (tzv. etvrtoj terasi) i udaljen je oko 55 m od mora. Mozaik pripada prostoriji iznad koje je naknadno graeno (44) i ima geometrijski uzorak, nainjen od bijelih, sivo-plavo-crnih i crvenih keramikih tesera veih dimenzija (1,5x1,5 cm). Pod pripada razdoblju 3. i 4. st. te vjerojatno ini treu fazu izgradnje i pregradnje objekta. Podloga na 251
Tijekom irenja iskopa prema sjeveru i zapadu, prostorije 43, 37, 36, 35 u potpunosti su iskopane i dokumentirane, te je utvrena njihova funkcija. Rije je o manjim bazenima s kanalom u funkciji termalnog kompleksa objekta, koji je veim dijelom jo pokriven umom i neistraen. Primarno je zavrena dokumentacija prostorija 38, 39, 40 koje se nalaze na zapadnoj strani objekta, uza samu morsku obalu. U njima je otkriven dobro sauvan sustav olovnih cijevi (2r=5 cm) i zidanih keramikih ahtova prekrivenih tegulama (25). Taj e sustav uvelike pridonijeti odreivanju namjene prostorija nakon daljnjeg iskopavanja i istraivanja sjeverozapadnog dijela sektora II b. Ispod neiskopane velike cisterne (27) u izduenoj etverokutnoj prostoriji (25) probnim je sondiranjem utvreno pet razina poda s probojem kroza zid olovne cijevi (2r=5 cm) iz prostorije 11. Za nju se smatra da je sluila kao malo kuno svetite posveeno nimfama, budui da su ondje otkriveni mala mramorna ruka Puta (6,5 cm), mali mramorni korintski kapitel (12x15 cm). Prostorija je bila obloena utim, crnim i bijelim mramornim ploama. Pretpostavlja se da je u jednoj od graevinskih faza vjerojatno bila bazen na prvoj terasi graevine, tj. na etnici prema moru. Tijekom istraivanja u probnoj sondi na jednoj od viih terasa graevine (sektor II c) dolo se do podatka o postojanju rubnog zida iza kojeg je u presjeku terena otkriven mozaini pod, koji kvalitetom i izradom vremenski odgovara mozainom podu iz prostorije 44. Zbog mogunosti ljudske devastacije i erozije iskop nije nastavljen, jer je rije o jako ugroenom dijelu arheolokog lokaliteta. Literatura Din 2000 K. Din, Sjaj antikih nekropola Mutile, Katalog, 58, Pula 2000: 7 24. Din 2004 K. Din, I gioielli doro della necropoli di Burle (Medolino), Atti, 34, 2004: 33 49. Girardi Jurki, Din 2003 V. Girardi Jurki, K. Din, Znaaj rimskih nekropola u Istri, u: Sjaj antikih nekropola Istre, Monograje i katalozi, 13, Pula, 2003: 47 94. Girardi Jurki, Din 2005 V. Girardi Jurki, K. Din, Rimska rezidencijalna vila na poluotoku Viula kod Medulina istraivanje 2005. godine, Materijali, 17, Pula, 2005: 45 46. Gnirs 1908 A. Gnirs, Rmische Luksusvilla in Medolino, Jahrbuch fr Altertumskunde, 2, Wien, 1908: 157. Gobi Bravar 2005 . Gobi Bravar, Antiki mramori s arheolokog lokaliteta Viula kod Medulina, HAnt, 14, Pula, 2006: 315 321. Jurii 2006 M. Jurii, Podmorska arheoloka istraivanja na Viuli pokretni nalazi, HAnt, 14, Pula, 2006: 303 313. Jurki Girardi 1981 V. Jurki Girardi, Medolino e i suoi dintorni dalla preistoria al medioevo, Atti, Centro di ricerche storiche Rovigno, 11, Rovigno Trieste, 1981: 7 42. Maionica 1879 H. Maionica, Trieste, Pola, Aquileia, Archologisch-epigraphiosche Mitteilungen aus sterreich-Ungarn, I, Wien, 1879: 43. prof. dr. sc. Vesna Girardi Jurki mr. sc. Kristina Din 252
Viula, u prvom planu ostaci hipokausta u prostoriji 47 (foto: K. Din)
koju je mozaik poloen nije stabilna oteena je korijenjem vegetacije i rastresitim terenom (prije samog iskopa raslinje se nalazilo oko 20 cm iznad mozaine povrine). Komparativnom metodom mozaini se pod moe datirati u Konstantinovo vrijeme. Zanimljivo je uoiti da su na tom podu izgraena dva etverokutna antitetino postavljena pilastra (55x55 cm), zidana od klesanaca, koji su usjeeni u pod te su na taj nain unitili dio mozaika. Pretpostavlja se da su ti pilastri bili nosai krova ili neke konstrukcije u naknadnoj pregradnji i uporabi prostora. Mozaini pod u prostoriji (44) detaljno je oien od zasipnoga graevinskog materijala i buke iz naknadnih pregradnji te je pripremljen za primarnu sanaciju. Detaljno je saniran, prekriven geofolijom, pijeskom, daskama i zemljom do vremenskih uvjeta pogodnih za njegovu restauraciju i prezentaciju ili strapaciju na temelju elaborata mr. sc. Egidija Budicina. Izvrena je geodetska, arhitektonska i fotografska dokumentacija, kao i potpuna digitalizacija mozaine povrine. U prostorijama 45, 48 i 30 utvreno je postojanje sustava za odvodnju oborinskih voda pomou zatvorenih izgraenih kanala, u cisternu (27) kao i u bazene (37) na treoj visinskoj terasi objekta u kojima su otkrivene poloene keramike cijevi i polukruni keramiki ljebovi (32. 31, 46).
Viula, mozaik u prostoriji 44 (foto: K. Din)
Summary The Roman maritime villa on the Viula peninsula Isola del Vescovo in Medulin, was recorded as early the Middle Ages. During 10 years of recent investigation (1995-2005) the west coastal part of the maritime villa, four phases of construction and reconstruction, have been identied (the periods of Augustus, Hadrian, Constantine and the early medieval period). During the archeological research conducted in the summer of 2005, a system of complex bath heating with a prefurnium has been discovered. Considering the three types of suspensura (hexagonal bricks inserted and strengthened with quadrilateral bricks and stone spoliae as a tertiary oor-supporting material from the phase of mosaic setup), the system must have been in use during the period lasting from the 2nd till the 4th century AD. The prefurnium was covered with stone slabs, punctured from the heat and burning that left traces of ash at the bottom of the canal. This Late Antique phase of the bath complex ts the dating of mosaic tessellation in the next room (most likely a sudatorium). The rooms discovered belong to the residential villa on the so-called fourth terrace, settled on a hill-side. The villa was built and used during the reign of Constantine the Great, a coin from which has been found bricked into the mosaic oor. This concurs with historical sources (Ammianus Marcellinus, 14, 11, 20), regarding Crispus Caesar, the elder son of the emperor, who was murdered in the year 326 at the imperial estate not far from Pula.
253
PRIMORSKO-GORANSKA U PA N I J A
129 Cickini 130 Cres Trg F. Petria 131 Fortiina 132 Kastav Crekvina 133 Katel Grobnik 134 Katelina 135 Mirine 136 Mohorov uvala Blatna 137 otok Oruda, otok Palacol 138 Punta Zidine 139 Sv. Nikola 140 Uvala Dubac
254
Primorsko-goranska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 129 Lokalitet: Cickini Naselje: Srii Grad/opina: Malinska Dubanica (otok Krk) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: arheoloko iskopavanje Tijekom lipnja i poetkom srpnja 2005., u trajanju od 25 radnih dana, nastavljena su sustavna arheoloka istraivanja na kasnoantiko-ranokranskome arhitektonskom kompleksu u umi Cickini, kod sela Srii, povrh naselja Sveti Vid Miholjice na otoku Krku. Radove je nanciralo Ministarstvo kulture, Primorsko-goranska upanija i Opina Malinska Dubanica. Struni dio ekipe terenskih istraivaa vodio je arheolog Ranko Starac, kustos Arheolokog odjela Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, uz suradnju arheologinja Antonije Maurani, Tihane Pavlek te apsolventice arheologije Mirne Vujovi. Fotograranje i obradu snimaka obavljao je Dragan Peli, a geodetske usluge pruao je Geobiro iz Dobrinja. Konzervatorski nadzor vodio je arheolog Nino Novak iz Konzervatorskog odjela u Rijeci. Fizike radove obavljali su radnici graevinskog poduzea Stanie iz Njivica. Nakon ljetne stanke, tijekom listopada i studenog 2005. nastavljeni su radovi na sanaciji i konzervaciji dijela istraenoga arhitektonskog kompleksa. Radove je koordinirao i vodio arheolog Ranko Starac, uz suradnju s kolegama iz nadlenog konzervatorskog odjela. Graevinsko-konzervatorske radove ienja, konstruktivne sanacije i zatite novootkrivenog zia (dijelova narteksa i egzonarteksa ranokranske crkve s baptisterijem) obavljali su djelatnici graevinskog obrtnika Zvonimira Bedia iz Omilja. U dosadanjim radovima otkriven je najvaniji dio graevine, a spomenuti prostor baptisterija natkriven je krovnom konstrukcijom radi nesmetanog rada i zatite osjetljive zidne i podne buke. Nakon privremene sanacije, krsni je zdenac prekriven posebno nainjenom konstrukcijom koja ga titi od negativnih utjecaja atmosferilija, hladnoe i zike devastacije. Tijekom 2003. i 2004. godine (Starac 2004) istraen je vei dio crkvene graevine. Rije je o jednobrodnoj graevini s tlocrtom u obliku latinskog kria, s apsidom koja je iznutra polukruna, a izvana sedmerostrana. Uzdu bonih zidova do krakova transepta niu se pomone prostorije i vodospreme. Crkva je nakon ruenja uzrokovanog poarom pregraena i skraena prostori transepta pregraeni su i pretvoreni u pomone prostorije. Ubrzo nakon te graditeljske intervencije bila je iznova spaljena i denitivno naputena. Tijekom 2005., uz iskopavanja prostorija crkvene graevine (ukupne duljine 30 m, s narteksom i baptisterijem), zapoela su istraivanja arhitektonskog kompleksa sjeveroistono od crkve. Potpuno je istraena kasnoantika pravokutna zgrada kojoj su zidovi naknadno konstrukcijski ojaani dogradnjom pravokutnih istaka i novoga zidnog plata. Kao i sve dosad istraene prostorije i ta je zgrada stradala u poaru, o emu je svjedoio debeo talog pepela i ugljenog trunja. Objekt nije sluio stanovanju, ve je bio u funkciji nekog skladita, najvjerojatnije itnice. Iz vremena prije uruavanja (krajem 6. ili poetkom 7. stoljea) potjeu ostaci nekoliko grubo nainjenih lonia od tamnosive keramike, naeni u jednom kutu objekta. Bio je to trag kratkotrajnog vatrita uz koje se sklonila manja
skupina ljudi. Kompleks graevina sjeverno od crkve nastao je viekratnim pregradnjama jednoga antikog ladanjskog gospodarstva koje je tijekom 5. st. obnovljeno, s trijemom oslonjenim na niz zidanih stupova na koje su se oslanjali lukovi. Iz trijema, odnosno hodnika, ulazilo se u razne prostorije koje tek treba istraiti. Tijekom ranobizantskog razdoblja, dijelovi portikata trijema pregraeni su, a prostorija hodnika izgradnjom suhozidnih zidova pretvorena je u niz kuica u kojima su boravili ljudi. Rije je o siromanoj populaciji koja je za uvanje tekuina rabila kamene rimske urne pokupljene s oblinje, jo neutvrene rimske nekropole. Otkopani su dijelovi jo jedne zgrade iji su uglovi naknadno ojaani pravokutnim istacima, koja se prua pod neistraene gomile sjeverno od proelja crkve. Tu su pronaeni brojni ulomci stakla, kao i tanjuri sjevernoafrikog podrijetla s kraja 4., odnosno 5. stoljea. U podnoj buci jedne od spomenutih prostorija pronaen je novi rimskog cara Proba. Najvaniji nalaz istraivanja iz 2005. jest otkrie pravokutne prostorije u kojoj je bio izgraen krsni zdenac. U taj se prostor pristupalo kroz dva ulaza iz predvorja crkve, kao kroz bone ulaze. Zdenac nije ukopan u podu, ve je bio izgraen od lomljenog kamena i opeke te no obukan. Smjeten je u sreditu prostorije, a gornji mu je rub na 70 cm visine. Unato naknadnim razaranjima (dio zidnog plata poruen je prigodom ruenja crkve, a unutranjost je bila pretvorena u ognjite), postoji dovoljno elemenata za njegovu rekonstrukciju. Unutranjost krunog tlorisa bila je obukana naranastom hidraulinom bukom od koje je preostalo nekoliko ulomaka, dok je vanjsko lice bilo premazano tankim slojem no zaglaene vapnene buke koja je trebala ostavljati dojam kamene ili mramorne konstrukcije. Vanjski je plat zdenca poligonalnog tlocrta, s ritmino nainjenim polukrunim niama. Postoji itav niz detalja koje jo treba istraiti, vezanih uza samu liturgiju i obrede krtenja. Istraivanja e biti usmjerena na susjedne prostorije. itav prostor baptisterija u jednom je trenutku, nakon velikog poara, zatrpan kamenjem i utom. Sedamdeset centimetara povie nainjen je nov vapneni pod, tako da je zdenac ostao u tlu. Nakon druge paljevine i denitivnog naputanja kompleksa, novodoseljeni Hrvati povremeno rabe te prostorije kao sklonita ili ognjita. U udubljenju zdenca pronaeno je i nekoliko ulomaka oltarne kamene pregrade iji su dijelovi u ranome srednjem vijeku odbacivani uokolo crkve. Uz krsne zdence uz krku katedralu, te novootkriveni krstioniki kompleks krinog tlocrta podno
Cickini, pogled na istraenu arhitekturu (foto: R. Starac)
255
Sv. Marka u Baki, taj je baptisterij trei na otoku Krku. Prema arhitektonsko-oblikovnim karakteristikama, nastao je prema predloku najvanije crkvene graevine bazilike u Akvileji, gdje su ve krajem 4. stoljea primijenjeni pojedini projektni elementi naslijeeni iz antike arhitekture (razvedenost zidnog plata polukrunim niama), a primijenjeni su i na baptisteriju bazilike u Emoni (Ljubljani), koji je prvi puta bio poruen za seobe zapadnih Gota prema Italiji na samom poetku 5. stoljea. Meu novim otkriima valja spomenuti i nalaz temelja ulaza u zvonik, odnosno uzak toranj s pristupnim stubitem, koji je stajao bono uza sjeverni rub proelja crkve. Vrlo je neobian nalaz maloga groba, omeenog i pokrivenog krovnim tegulama, s ostacima donjeg dijela tijela djeteta (gornji dio trupa oito su raznijeli glodavci) bez tragova nonje, uz kojeg je priloeno kokoje jaje. Ukop je nainjen u podnici crkvenog predvorja i bio je zaliven bukom. Prema tome, dijete je ukopano prilikom druge obnove crkve, no svakako prije kraja 6. stoljea, pa vjerojatno pripada kranskoj zajednici. Meutim, jaja u grobove prilau iskljuivo poganski Avari (odnosno, rije je o obiaju podrijetlom od prednjeazijskih stepskih naroda). Jaje je simbol nadanja u uskrsnue i vjeni ivot, no njegovo prilaganje u grob nije uobiajeno za romanizirane krke starosjedioce ili kasnije doseljene Hrvate. Postoji mnotvo detalja koji govore o sloenosti kompleksa na Cickinima koji je dva puta gorio i viekratno je obnavljan. Nalazi vrlo kvalitetno ureenih dekorativnih elemenata crkvene graevine, poput imposta nosaa prozorskih bifora ureenih razliito oblikovanim krievima, te stupia (nosaa) imposta s glavicama (kapitelima) klesanima u vrlo kvalitetnim radionicama, u potpunosti mijenjaju spoznaje o umjetnikim dosezima realiziranima na izvangradskim lokalitetima. Vrijednost lokaliteta Cickini ogleda se i u injenici da je crkveni kompleks izgraen uz stambeno-samostanski sklop zgrada, te oni ine nedjeljivu cjelinu koju je potrebno ravnopravno prezentirati. Odabrani dijelovi kamene skulpture bit e prezentirani izlobom u prikladnom prostoru srednjovjekovne crkvice sv. Vida u sreditu istoimenog naselja. U pripremi je i mali tiskani katalog, kako bi ve sada, unato nepotpunim rezultatima, javnost bila upoznata s tom, dosad najveom zbirkom ranokranske skulpture s jednog lokaliteta na Kvarneru. Uz odgovarajuu materijalnu potporu, najvaniji dijelovi lokaliteta mogli bi biti istraeni i konzervirani, te turistiki valorizirani tijekom triju iduih godina. Preostali dijelovi kompleksa bi se u sporijem tempu postupno iskopavali te bi sama istraivanja bila
turistika atrakcija i dio nae kulturne ponude. Uz zatitu i prezentaciju crkvenog kompleksa, predstoji i stvaranje muzejske zbirke s lapidarijem, za to e trebati odvojiti sredstva za projektiranje, izvedbu i muzeoloki postav. Zbirka mora biti u domicilnoj sredini, na prostorima opine Malinska Dubanica. Literatura Starac 2004 R. Starac, Early Christian church in Cickini forest near Srii on the island of Krk, Hortus Artium Medievalium, 10, Zagreb Motovun, 2004: 217 221. Ranko Starac Summary During June and the beginning of July 2005 systematic archaeological excavations were continued at the architectonic complex from the Late Antiquity-Early Christian periods in the woods Cickini, next to the village Srii, above the village Sveti Vid-Miholjice at the island of Krk. The restoration and conservation works were continued on the excavated part of the architectonic complex. The works were focused on cleaning, constructive restoration and rescue works on the newly discovered masonry (parts of narthex and outer narthex of the Early Christian church with baptistery).
Redni broj: 130 Lokalitet: Cres Trg F. Petria, kapela sv. Ivana Naselje: Cres Grad/opina: Grad Cres Pravni status: Z-2685 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno i revizijsko iskopavanje Zatitna i revizijska arheoloka istraivanja na Trgu F. Petria u gradu Cresu provedena su u sklopu opsenih radova obnove istoimenog trga. Investitor radova bio je Grad Cres, a radovi su se izvodili prema projektu Urbinga d.o.o. iz Zagreba (u radovima su sudjelovali Elektrovod d.o.o. iz Cresa i PZC iz Slavonskog Broda). Arheoloka istraivanja i stalan nadzor radova proveo je Konzervatorski odjel u Rijeci (voditeljica Martina Blei) od 21. listopada 2004. do 5. veljae 2005. godine. Radovi su realizirani etapno, zbog izrade infrastrukturne mree i graevinskih rjeenja cijele povrine Trga F. Petria. Nadzor je proveden na svakoj dionici graevinskih radova, a rezultati probnih sondi najveim su dijelom bili negativni. Sukladno poznatim arhivskim podacima (Petris 1892; Mitis 1899; Lemessi 1979; Fillini, Tomaz 1984; DPU 2004), katastarskim planovima i dosadanjim zatitnim arheolokim istraivanjima provedenima poetkom 90-ih godina 20. st. (us Rukoni 1993a), na poloaju ispred gradske loe provedeno je revizijsko istraivanje kapele sv. Ivana (na k.. 2055, k.o. Cres). Kapela je istraena u cijelosti na povrini sonde (180 m2, relativne dubine do 1 m). Sonda je podijeljena u dvije manje (sonde 1 i 2) koje su bile odijeljene koridorom s oborinskim vodama i sustavom fekalnog odvoda, istraenim u prethodnim zatitnim 256
Ostaci krsnog zdenca (foto: R. Starac)
radovima (us Rukoni 1993). Sonda je imala oblik nepravilna pravokutnika, orijentacije jugoistok-sjeverozapad, diktiranog terenskim uvjetima. Povrinski sloj gradskog poploenja iznad sonde odstranjen je strojno, do relativne dubine od 0,15 do 0,20 m, a kamene ploe sivog vapnenca i mramora razvrstane su i deponirane zbog uporabe u tlocrtnoj rekonstrukciji kapele. Ve na relativnoj dubini od 0,20 m istaknulo se pruanje zidova sakralnog objekta u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Zidovi su bili graeni od poluobraenih i neobraenih komada kamenja povezani kompaktnom svijetlosivom vapnenom bukom s izrazitom koliinom morskoga ljunka. Budui da se kapela nalazi uz samu cresku rivu pokraj mandraa, njezina je unutranja povrina bila ispunjena vodom i morskim muljem, pa su radovi bili znatno oteani. Tijekom radova denirani su sljedei slojevi: SJ 01, kao sloj nasute rastresite zemlje i graevinske ute kojim se nivelirala povrina za postojee poploenje u 20. st. i koji se prema sjevernom dijelu sonde neznatno podizao ( 0,61 0,31 m n.m.), zatim SJ 02, odnosno sloj gradske kaldrme prvobitnog poploenja trga i graevinske ute s nanesenom zemljom, postavljen pri podizanju trga u 19. st. (us Rukoni 1993a) Taj je sloj deniran i dokumentiran u sjeveroistonom kutu sonde na dubini od 0,31 m n.m. Potom je zabiljeen SJ 03 sloj nanesene crveno-smee gline i neobraenog kamenja te graevinske ute, kojim je zatrpavana kapela nakon ruenja i za temeljenje poploenja kaldrmom do dubine od 0,15 m n.m., SJ 04, odnosno vapnene buke iznad i uokolo zidova crkve na dubini od 0,33 do 0,25 m n.m., te SJ 05, odnosno sloj mulja i morskog pijeska uz temeljene strukture zidova i u interijeru objekta do maksimalne dubine od -0,06 do -0,13 m n.m. Istraivanja kapele sv. Ivana nadopunila su i potvrdila pretpostavke o tlocrtnom prostiranju i rasporedu, razvojnim graditeljskim fazama i dimenzijama toga sakralnog objekta te rezultirala nalaenjem dobro ouvane polukrune apside (SJ 1) izgraene od pravilno obraenih kamenih komada s vanjskih strana i ispune od sitnijega neobraenog kamenja povezanog obilnom koliinom buke i veziva s unutranje strane. Zid apside pruao se u irini od 1,10 m, na dubini od 0,33 m n.m. Zatim su istraeni zapadni (SJ 2) i istoni (SJ 3) perimetralni zidovi kapele zabiljeeni na dubini od 0,33 do 0,13 m n.m., orijentacije sjever-jug i irine od 0,80 do 1,10 m. Zidovi su bili spojeni s apsidom, a ouvalo se samo jedno rame apside zabiljeeno uz istoni zid na dubini od 0,17 m n.m. Na sjevernoj strani istraen je izvanredno dobro uslojen proelni zid kapele (SJ 8), iji su temelji graeni od velikih monolitnih, poloubraenih kamenih blokova na dubini od 0,25 do 0,14 m n.m. i irine od 1 do 1,10 m. Prema zapadu zid je prekinut, a temeljna stopa postavljena je dublje, pa se vjerojatno na tom dijelu nalazio prvotan ulaz u kapelu. Navedeni arhitektonski elementi izvorni su dio kapele izgraeni istodobno na ukupnoj povrini od 50 m2. Primijenjena je ista tehnika gradnje dobro uslojenih temelja i snane zidne strukture, nain gradnje od poluobraenog kamenja povezanog svijetlom kompaktnom bukom s primjesama ljunka, te stil gradnje naglaenoga pravilnog pruanja zidova i njihovog usklaenog uslojavanja, vjerojatno u razdoblju romanike kada je kapela nosila titular sv. Ivana Krstitelja. U interijeru kapele iznova je, na dubini od 0,20 m n.m., samo dokumentirana zidana grobnica od opeka SJ G 1)/2 ispunjena pijeskom, koja je istraena 1993. godine (us Rukoni 1993a).
Cres kapela sv. Ivana, temelji apside (foto: D. Krizmani)
Uz bona proelja kapele istraene su mlae dogradnje i nadogradnje kapele. Sa zapadne strane kapele, usporedno s njezinim smjerom pruanja, na dubini od 0,14 m n.m. i povrini od 18,75 m2, denirana je sakristija iji su zidovi bili mnogo ui, iroki od 0,40 do 0,50 m i graeni loije od same kapele. Sakristija je bila pravokutna prostorija spojena junim zidom duine 2,60 m, (SJ 5) sa zapadnim perimetralnim zidom kapele, orijentacije istok-zapad, te s lateralnim zapadnim zidom duine 7,50 m (SJ 6), koji je sa sjevernim, prilino unitenim zidom (SJ 9) pretpostavljene duine 2,60 m, bio spojen sa zidom SJ 8 glavnog proelja kapele. S istone strane kapele istraene su temeljne strukture zidova okolnog trijema ili nekog oblika kolonade koja je dijelila kapelu od okolnog prostora trga. Juni temeljni zid (SJ 4) pruao se u duini od 3 m u smjeru zapad-istok, prislonjen gotovo uz kalotu apside, na dubini od 0,37 m n.m. Dokumentiran je istoni perimetralni zid trijema na dubini od 0,15 m n.m. (SJ 7) istraene duine od 6 m, te sjeverni zid (SJ 10) koji se spajao na glavno proelje kapele, u duini od 2,70 m, uz istoni perimetralni zid na
Tlocrtna rekonstrukcija kapele s istraenim dijelovima arhitekture (crte: M. Blei)
257
dubini od 0,17 m n.m. Opisani zidovi sakristije i trijema ili kolonade bili su graeni neobraenim manjim komadima kamenja, sa slabom svijetlosivom vezivnom bukom koja se ouvala samo na pojedinim dijelovima. Ta je arhitektura veinom ili u potpunosti unitena prilikom ruenja kapele, kao i prilikom postavljanja infrastrukture i recentnijih gradskih poploenja. Prema poznatoj dokumentaciji, navedeni aneksi vjerojatno su izvedeni u razdoblju gotike (Petris 1892; us Rukoni 1993a). U sreditu kapele izvedene su i dvije probne sonde, prema apsidalnom dijelu svetita i kod sjevernog proelja, veliine 1x1 m, do relativne dubine od 1 m. Time je denirana zdravica od morskog mulja bez ikakvih nalaza materijalne kulture do najvie dubine od -0,13 m n.m. Dijelom zbog navedenih gradnji, a dijelom i zbog odnoenja i ispiranja terena morskom vodom, tijekom radova nisu zabiljeeni znatniji primjerci pokretne arheoloke grae, kao ni dijelovi arhitekture interijera. Naeno je samo nekoliko ulomaka moderne keramike i dno amfore u morskome mulju. Nakon istraivanja, dokumentiranja i geodetskog snimanja, kapela sv. Ivana prekrivena je zatitnom geofolijom, slojem nog pijeska i graevinskim pokrivaem, kako bi se i na toj povrini postavilo novo poploenje. Novim projektom ureenja tog dijela Trga F. Petria izraen je prijedlog tlocrtne rekonstrukcije kapele koja e biti prezentirana u hodnoj povrini. Literatura us Rukoni 1993 Jasminka us Rukoni, Zatitna arheoloka istraivanja na trasi kanalizacije u Cresu 1993., Obavijesti HAD, 25/3, Zagreb, 1993. us Rukoni 1993a Jasminka us Rukoni, Crkvica Sv. Ivana na Trgu rane Petrisa u Cresu, Godinjak ZSKH, 18/19, Zagreb, 1992. 1993. DPU Grad Cres 2004 DPU Grada Cresa, Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Rijeci, Rijeka, 2004. Fillini, Tomaz 1984 M. Fillini, L. Tomaz, Le chiese minori di Cherso, Quaderni della cominit Chersiana, n.7, Tipograa Regionale Veneta Editrice, Conselve, 1984. Lemessi 1979 Nicolo Lemessi, Note storiche geograche artistiche di Cherso, vol. I, II, Roma, 1879. Mitis 1899 S. Mitis, Note storiche sull isola di Cherso, Rivista dalmatica, A I, v 1, Zara, 1899. Petris 1892 St. Petris, Spoglio dei libri consigli della citt di Cherso, Pagine Istriane, A VI, Capodistria, 1892. Martina Blei Summary Rescue and revising archaeological excavations at Frane Petri Square in the city of Cres were conducted within the extensive restoration works on the square. In front of the city loggia we conducted excavations into the remains of St. Johns Chapel. This added new data to our previous knowledge about the layout, developmental phases and dimensions of this sacral structure. The excavations yielded foundation structures probably dating from the Romanesque Period when the chapel bore the name of St. John Baptist. The chapel extended in the north-south direction at a surface of 50 square meters. A grave vault was registered in its interior. It had been built of bricks and lled with sand and it was investigated in the 1993 rescue excava258
tions. Alongside the lateral facades of the chapel the later annexes were also dened i.e. the sacristy on the west side and a portico or colonnade on the east side. These walls had probably been built during the Gothic period. After the excavations, a new spatial arrangement project yielded a proposal for the presentation of the ground plan of the chapel on the surface level of the square.
Redni broj: 131 Lokalitet: Fortiina Naselje: Omialj Grad/opina: Omialj (otok Krk) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U razdoblju izmeu 14. travnja i 9. svibnja 2005. nastavljena su sustavna arheoloka istraivanja i dokumentiranje ostataka kasnoantiko-ranosrednjovjekovne utvrde zvane Fortiina (u srednjovjekovnim ispravama naziva se Gradec). Rije je o nastavku ienja zapoetog 2004. godine i sustavnog dokumentiranja arhitektonskih tragova, ali i arheolokih taloina na tome istaknutom stjenovitom breuljku povrh dubokoga Omialjskog zaljeva. Trotjedna istraivanja vodio je Ranko Starac, a sudjelovale su i apsolventice arheologije Antonija Maurani, Tihana Pavlek i Mirna Vujovi. Radovi su zapoeli otkopavanjem naslaga unutar jugoistonog kuta utvrde. Utvrda tlocrtno slijedi obrise rubova kamenite glavice, s umjetno poravnatim zaravankom. Rije je o nepravilnoj paetvorini iji su obodni zidovi u proteklim stoljeima porueni, a vei je dio kamena odnesen. Ipak, dio kontura bedema ouvan je u visini izmeu 50 cm i 350 cm, irine zida izmeu 150 i 170 cm. Ugaoni dijelovi utvrde porueni su ili zaklonjeni recentno nabacanim suhozidinama te bez potpunog ienja nije mogue utvrditi tone dimenzije utvrde (unutranja zatiena povrina iznosi oko 1000 m). Karakteristike zia (vodoravno uslojeni etverokutni izduljeni klesanci povezani vrlo vrstom svijetlom bukom) upuuju na srednjovjekovno doba gradnje (12. 14. stoljee). Karakteristike tlocrta sugeriraju bliskost tog tipa katela s nainom izgradnje i oblikom katela Gradec kod Garice. Oba katela nevelikih dimenzija, ali vrsnih izvedbenih svojstava (osjea se utjecaj romanikoga stilskog izriaja prisutnog u urbanim sredinama kvarnerskog otoja), pripadaju najstarijoj ouvanoj stambeno-fortikacijskoj batini krkih knezova, kasnije zvanih Frankopana. Arheolokim istraivanjima dijelova unutranje povrine utvrde nastojale su se dokumentirati i kvalitetno izluiti sve kronoloke etape i tragovi ovjekova boravka na tom prostoru. Prilikom prijanjih obilazaka terena uoeni su rasuti ulomci keramike iz antikog, kasnoantikog, ranosrednjovjekovnog i razvijenog srednjovjekovnog doba. Tijekom radova teren je podijeljen u mreu kvadranata kojima su obuhvaene povrine dviju sondi. Ukupno su izluene 23 stratigrafske jedinice. Istraen je pravokutni objekt prigraen uz unutranje lice bedemskog plata, veliine 6x15 m, debljine zia 80 cm (iznad temeljne stope), odnosno irine temeljnog poriza izmeu 85 i 110 cm. U prostoriju je bio omoguen ulaz iz smjera sjevera, odnosno
Fortiina, crte istraene povrine
unutranjeg dvorita, o emu svjedoe ostaci monolitnog praga. Nasuprot unutranjem ulazu, na jugoistonome perimetralnom zidu, stajao je glavni ulaz u katel, koji je bio postavljen na razini prvog kata. Dislocirani ostaci nadvoja i dovratnika tog portala romanikog tipa pronaeni su tijekom kampanje 2004. Do tog ulaza uspinjalo se unutranjim stubitem oslonjenim na loe graen prizid uz unutranje lice jugoistonog dijela bedema. Vanjski pristup nije sauvan. Morao je ii preko pomine drvene platforme s drvenim stubitem, to je odlika pristupa tipina za manje feudalne utvrde iz razdoblja prije poznavanja vatrenog oruja. itav prostor bio je ispunjen razruenim dijelovima zia, ulomcima bijele vapnene buke te komadima naranasto-crvene hidrauline buke, odnosno razbijenim i razbacanim komadiima unutranjeg premaza neke vee vodospreme, iji poloaj zasad nije utvren. Tragovi zidnih struktura (vrsta vezivne buke i nain gradnje od manjega pravokutnog izduljenog klesanog kamena poloenog u vodoravne redove) govore o istodobnom ili neto mlaem razdoblju gradnje od vremena gradnje obodnoga bedemskog plata. Utvrda je bila izgraena na niveliranim i poremeenim taloinama tragovima kratkotrajnih boravaka manjih skupina ljudi iz razdoblja izmeu sutona antike i prvih stoljea srednjeg vijeka. Razdoblju izgradnje utvrde pripadaju nalazi kuanske keramike. U pravilu je rije o dijelovima lonaca razliitih veliina, najee peenih redukcijskim postupkom, mrke ili sive boje, tankih stijenki, ali dobre vrstoe. Povrina posuda hrapava je na dodir, najee zbog primjesa sitnog kalcita ili kremenog pijeska u glini. Nema posua ocakljene povrine (osim nekoliko recentnih ulomaka s povrine tla). Pronaen je i vei broj
eljeznih klinova i avala, te drugih eljeznih uporabnih predmeta, kao i nekoliko uglavnom fragmentiranih noeva. Analiza grae je u tijeku, pa se zasad moe rei da taj horizont s tragovima ovjekova povremena boravka pripada vremenu izgradnje i kratke uporabe utvrde krajem 12. i tijekom 13. stoljea. Zanimljiv je potpun izostanak arheolokih nalaza iz iduih stoljea, pa se ini da utvrda vie nije bila trajnije rabljena. Mrljasto rasporeene taloine (dijelom poremeene recentnom obradom tla i rastom drvea) uoene u sjevernom dijelu pravokutne prostorije, zateene na dubini izmeu 25 i 50 cm od razine dananje hodne povrine, rasprene su u debljini izmeu svega 5 cm, do najvie 20 cm. Spomenute naslage sastoje se od tamnosive zemlje u kojoj prevladava sitan ljunani agregat, pomijean s ugljenim trunjem, sitnim ulomcima ognjine keramike, nagorjelim ostacima ivotinjskih kostiju i morskih koljaka. Treba istaknuti nalaze (obrada je u tijeku) vie tipova lonia nainjenih na spororotirajuem kolu ili bez uporabe kola, s kratkim izvijenim obodom, ponekad s tek naznaenim rubom, stijenki ispunjenih urezanim ili ulijebljenim valovitim linijama koje mogu biti vrlo strme i prelaziti u cik-cak liniju, do niza usporednih ili prepletenih valovitih linija. Keramika je vrlo grube izrade, mrke do sivo-smee boje, gline pomijeane s pijeskom ili komadiima kalcita. To su tragovi relativno kratkotrajnog boravka manje skupine ljudi iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka, odnosno 8. ili 9. stoljea. Ta, oito starohrvatska, skupina nainila je privremeno boravite na breuljku u vrijeme zaposjedanja omialjskog kraja. Ono je bilo izgraeno od kamenih krila u suhozidu, uz obilatu uporabu izlomljenih dijelova zidnih i podnih obloga otkinutih iz oblinje antike vodospreme. Na tom ranosrednjo259
is shaped like an irregular parallelogram, whose marginal walls had been destroyed in previous centuries and most stones taken away. Earlier inspections of the terrain had rendered scattered pottery remains from the Antiquity, Late Antiquity and Early Medieval Periods. Fortiina is a second example of a fort on Krk Island. It was built on the remains of an observation post from the Late Antiquity/ Early Middle Ages and it provides a whole range of information about the castles of the Krk dukes, dating from the 12th and 13th centuries.
Fortiina, sonda tijekom istraivanja (foto: R. Starac)
vjekovnom sloju istraivanja su zasad prekinuta. Povremeni nalazi ulomaka antikih opeka te nekoliko ulomaka karakteristinih bizantskih, odnosno istonomediteranskih amfora sugeriraju, uz spomenute razbijene i dislocirane odlomke antike crvenkase hidrauline buke, postojanje antiko-kasnoantikoga arhitektonskog sklopa iji egzaktni tragovi zasad jo nisu pronaeni. Izgradnjom ranoromanikog katela tragovi kratkotrajne starohrvatske nastambe, ali i tragovi iz antikog razdoblja, denivelirani su i poremeeni. Stoga se antiki arheoloki ostaci mogu oekivati tek unutar rubnih istonih dijelova perimetra utvrde, gdje su i neto deblje naslage ilovaste zemlje. Probnom sondom dubine do 90 cm istraen je i unutranji ugao uz sjeverni kut utvrde, okrenut prema Omilju, obuhvaen podrujem sonde C. Tu nije bilo tragova straticiranih slojeva, ve se tlo sastoji od pjeskovite ilovaste zemlje pune sitnoga morskog ljunka, s rijetkim i posve izlizanim komadiima ranosrednjovjekovne keramike i antikih opeka. Matinu liticu prekriva sterilna ukasta ilovaa. Uz unutranje lice temeljne stope sjevernog dijela katela pronaen je srebrni novi ugarskog kralja Emerika (kovan izmeu 1196. i 1204. godine), a pola metra dalje, na istoj dubini i posve izlizan odlomak rimskoga bronanog novca, vjerojatno iz 3. stoljea. Svi dosadanji rezultati istraivanja svjedoe o vieetapnim tragovima ovjekova boravka na tom malom, ali strateki vanom komadu tla. Daljnji tijek radova ovisit e o postupnoj realizaciji konzervacije i prezentacije istraenih dijelova zia, te novootkrivenih arhitektonskih tragova unutar zatienog platoa. Uz utvrdu Rovoznik, danas poznatu pod imenom Gradec, na podruju opine Vrbnik, Fortiina je drugi primjer utvrde na otoku Krku, utemeljene na tragovima kasnoantike-ranosrednjovjekovne promatranice, koja prua skup informacija o katelima krkih knezova, nastalima na izmaku 12. i tijekom 13. stoljea. Ranko Starac Summary During 2005 systematic archaeological excavations were continued on the remains of Fortiina, a fort dating from the Late Antiquity (named Gradec in medieval documents). The fort is situated on a rocky hill above the deep Omialj bay. The forts base follows the conguration of the rocky head, with an articially attened plateau. The structure 260
Redni broj: 132 Lokalitet: Kastav Crekvina Naselje: Kastav Grad/opina: Kastav Pravni status: Z-1991 Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U prosincu 2005. provedeno je zatitno arheoloko istraivanje na poloaju Crekvina u Kastvu. Istraivanje je povjereno tvrtki Geoarheo d.o.o., a obavljeno je pod strunim vodstvom Gorana Skelca i arheologinje Helene Nodilo, uz nadzor Konzervatorskog odjela u Rijeci. Radove je nancirao Grad Kastav. Grad Kastav nalazi se u neposrednom zaleu Rijeke, udaljen 4 km zrane linije u smjeru sjeverozapada. Smjeten je na geostrateki vanom, stjenovitom uzvienju s kojeg se prua vidik na sve kvarnerske otoke, Uku i istonu istarsku obalu, krko zalee te na itavo Primorje od Rijeke do Vinodola. Zemljopisni poloaj, koji dominira Kvarnerskim zaljevom, utjecao je na njegov nastanak i razvoj tijekom prolosti. Od 19. st. na gotovo svim arheolokim kartama lokalitet Kastav zabiljeen je kao prapovijesno nalazite, tj. naselje i nekropola iz razdoblja starijega eljeznog doba. Prapovijesni nalazi pronaeni su na vie mjesta oko samoga grada, kao i unutar njegovih zidina. Najreprezentativniji nalaz iz razdoblja kasnoga bronanog i poetka starijega eljeznog doba jest ma s balakom u obliku ae koji se, na osnovi analize okova, vee uz balkanske radionice.
Kastav, pogled s juga na sondu i zidove isusovake crkve (foto: G. Skelac)
Situacija u sondi 1 (foto: G. Skelac)
Plan nalazita s oznaenim sondama (izradio: G. Skelac)
Kako Grad Kastav eli premjestiti ljetnu pozornicu s trga zvanog Fortica u apsidu ruevine crkve Marijina Uznesenja (Crekvina), uzimajui u obzir otprije poznate arheoloke nalaze, bilo je neophodno provesti zatitno arheoloko istraivanje na lokalitetu. U neposrednom podnoju poloaja Crekvine, uza zapadne gradske bedeme i prilazni put, prilikom izgradnje vodovodnog kanala 1979. g. sluajno su naeni ulomci keramike koja je pripadala arnim grobovima. Postojala je takoer i mogunost novih spoznaja vezanih uz problem datacije crkve, tj. crkava, na navedenom poloaju, oko ega u strunoj literaturi postoje brojna razilaenja. Arheolokim istraivanjima pronaeni su sljedei nalazi i recentne strukture: ostaci zidova od kamena, vezanih bukom, na kojima su uoljive dvije graevinske faze, te djelomice ouvani ostaci podnice koji bi se moda mogli povezati uz stariju graevinsku fazu; ostaci infrastrukture: kanal pokriven kamenim ploama bez veziva (recentna gradnja: ostaci kanalizacije, iz razdoblja nakon II. svjetskog rata); pokretni materijal u vidu keramike, tegula, penjaka, stakla, ivotinjskih kostiju, koljaka, eljeznih predmeta, novca (rije je uglavnom o novovjekovnom materijalu, uz iznimku manje koliine prapovijesne i srednjovjekovne keramike koja se pojavljuje u poremeenim slojevima nalazita). Dvije graevinske faze vjerojatno se odnose na dvije crkve iz razliitog razdoblja, graene na istom poloaju, ali neovisno jedna o drugoj. Danas vidljive ruevine u vezi su s isusovakom gradnjom koja se spominje u dozvoli pulskog biskupa iz 1769. godine, u kojoj biskup odobrava uklanjanje stare, uruene crkve i gradnju nove. Stariji ostaci arhitekture mogu se vezati uz graevinu sruenu moda tijekom potresa koji su izmeu 1750. i 1754. godine
potresali Rijeku i itavu okolnu regiju, koja se u dokumentima spominje 1634. (prvi spomen crkve sv. Marije iz Kastva). Izgradnja druge crkve vjerojatno je zapoela nakon potresa i biskupova odobrenja, oko 1769., a dovrena ili nedovrena crkva naputena je ve 1773., kada je ukinut isusovaki red.
Prapovijesni keramiki nalazi (crte: M. Ronevi)
261
Kako cjelokupan keramiki materijal potjee iz ispremijeanih kulturnih slojeva, tj. nasipa, teko je u njemu traiti oslonac za precizniju dataciju pojedinih faza nalazita. Pronaena prapovijesna keramika vjerojatno pripada naselju za koje se pretpostavlja da je bilo smjeteno na vrhu brijega, tj. na mjestu dananje crkvice sv. Jelene i na poloaju zvanom Lokve ili Lokvine. Prapovijesni su bedemi vjerojatno nestali pod kasnijim fortikacijskim strukturama, dok su se u vrtaama Veli i Mali Miinac uz istoni i zapadni gradski bedem, nalazile nekropole iz bronanog i eljeznog doba. Rijetki nalazi antike keramike pronaeni tijekom istraivanja 2005. govore u prilog postojanju antikog naselja koje dosad nije potvreno arheolokim istraivanjima, ali je njegovo postojanje dokazano antikim pisanim izvorima. Naselje se od vremena kasne antike pojavljuje u izvorima pod nazivom Castellum ili Castra. (It.Ant. 273; CIL V, 698), to upuuje na postojanje utvrenog naselja ili vojne utvrde nastale ili procvale u vrijeme uspostave Claustrae Alpium Iuliarum (Blei 2002). Literatura Blei 2002 M. Blei, Kastav u posljednjem tisuljeu prije Krista, VAMZ, 3. serija XXXV, Zagreb, 2002. Fui 1964 B. Fui, Kastav, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Inj Portl, JLZ, Zagreb, 1964. Horvat, Mateji, Prijatelj 1982 A. Horvat, R. Mateji, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. Mateji 1981 Radmila Mateji, Graditeljsko nasljee Kastva, Zbornik Kastavtine, II, Kastav, 1981. Mateji 1982 R. Mateji, Barok u Istri i hrvatskom primorju, u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. Peloza 1985 M. Peloza, Vrela i prinosi: Zbornik za povijest isusovakog reda u hrvatskim krajevima, 15, Sarajevo, 1985: 156 196. Vinski-Gasparini 1970 K. Vinski-Gasparini, Maevi s balakom u obliku ake, Adriatica, Zagreb, 1970: 161 172. Goran Skelac Summary In December 2005 we conducted rescue archaeological excavation at the site of Crekvina in Kastav. We found remains of stone walls bound by mortar and distinguished two phases of construction. The remains that are visible today are related to the Jesuit construction works mentioned in the permit of the Bishop of Pula from1769 and in which the bishop allowed the removal of the old, collapsed church and the construction of a new church. Older architectural remains can be related with the structure that had probably collapsed during the earthquakes that were shaking the region of Rijeka between 1750 and1754 and which was mentioned in documents for the rst time in 1634. Most pottery nds belong to the modern age and a smaller part belongs to the Prehistory and the Antiquity period. The nds can be related to the prehistoric settlement of a hillfort type which was probably situated at the top of the hill and with Castellum or Castra, the settlement from the Antiquity mentioned in the written sources from the Late Antiquity. 262
Redni broj: 133 Lokalitet: Katel Grobnik Naselje: Grobnik Grad/opina: avle Pravni status: Z-113 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervatorski nadzor Zatitni radovi na Katelu Grobnik i gradskim zidinama provode se ve nekoliko godina (na k.. 3040, 3042, 3043/1, 2, 3) sredstvima Ministarstva kulture, Primorsko-goranske upanije i Opine avle, pod strunim nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci (Ivanu 2002). Voditelj projekta je Hrvoje Giaconi. Tijekom radova koji su obavljani 2004. i 2005. nastavljeni su konstruktivna sanacija i konzervatorski istrani radovi na Katelu. Tom su prilikom sanirani i obnovljeni sjeverni i istoni plat, s djelominom rekompozicijom dviju kula vanjskog prstena i pripremom dvoetane rekonstrukcije. Izvedeni su takoer novi prozorski otvori s kamenim okvirima na sjevernom zidu, kako su to pokazali nalazi na samim zidnim plohama. Posljednje faze zatitnih radova obuhvaale su i provedbu arheoloko-konzervatorskih istraivanja, takoer rasporeenih u faze, prema obnovi graevine i dinamici radova koji su odreeni projektnom i izvedbenom dokumentacijom. Arheoloki nadzor tijekom veljae i oujka 2005. provela je voditeljica Martina Blei. Grad Grobnik poznato je utvreno naselje, na koti 462 m n.m., izmeu lijeve obale Rjeine i prostranoga Grobnikog polja u zaleu Rijeke. Naselje se formiralo na najpristupanijem uzvienju Grobnikog polja. Stari grad
Istraivanje sjevernog i sjeveroistonog poteza pruanja bedema (foto: D. Krizmani)
Katel Grobnik, tlocrtna situacija istraenih prostora (crte: B. Milkovi, I. Hui)
i upna crkva, s dominantnim feudalnim Katelom unutar gradskih zidina, smjeteni su na sjeverozapadnoj strani uzvienja, a zajedno s kuama naredanima po strmim padinama, morfoloki ine raspored tipinoga primorskoga gradia (Laszowski 1923; Miculini 1988; Jureti 1988). Kao takvo, naselje se prvi put spominje tek u Vinodolskom zakonu 1288. godine (Laszowski 1923; Lukei 1988). Arheolokim nadzorom tijekom 2005. zahvaeni su prostori uokolo vanjskog plata Katela, uza sjeverni i sjeveroistoni potez, gdje su odstranjeni znatni slojevi nabacane recentne ute. U tim nasipima nije bilo mogue pratiti arheoloku stratigraju, a osim materijalne grae novijeg datuma i otpada, nije zabiljeen ni jedan nalaz materijalne kulture koji bi pripadao nekom odreenijem povijesnom kontekstu Katela. Na tom prostoru istraivanja su ostvarena samo do niih razina temeljenja zidina, uz prioritetnu konstruktivnu sanaciju na pojedinim dijelovima zidnog plata, pa predstoje istraivanja do matine stijene ili zdravinog sloja pri emu se oekuje i konkretnija arheoloka stratigrafska slika. Du cijele povrine od 60 m, odstranjeno je raslinje makije kako bi se Katel vidio s Grobnikog polja, a kulturni pejza vratio u izvorno stanje. Arheoloki nadzor obavljen je i pri saniranju i odstranjivanju graevinske ute kod istonog i jugoistonog proelja, gdje je zahvaena povrina od 162 m2. Na navedenom je dijelu takoer bila zastupljena samo recentnija uta i zemljani nasipi koji su najveim dijelom posljedica izgradnje oblinje vodospreme, a istraivanja su provedena do matine stijene relativne dubine od 2,30 m. Na jugoistonom potezu istraena je i kula koja je djelomice konzervirana te prostor povijesnoga istonog ulaza kojem predstoje opseniji
konzervatorski zahvati, sukladno nalazima na zidnom platu. Istraen je i prostor ispred jugozapadnog i junog proelja te vanjske i unutranje strane zidina, na povrini od 150 m2. Radovi su obavljeni i u unutranjem prostoru jugozapadne kule pri ulazu u donji dio Katela, unutar kojeg je izdvojen manji pregradni zid recentnije grae, ali potpuno bez nalaza materijalne grae. Saniranje i istrani radovi na tim dijelovima provedeni su do relativne dubine od 2,50 m, odnosno do matine stijene koja se prema istonom dijelu Katela znatno podie, a to je uvjetovalo i samu njegovu gradnju. Zastupljeni slojevi recentne ute i nasipa, gdje se nije mogla pratiti stratigrafska slika, najveim se dijelom odnose na opsene obnove tijekom 20. st. Shodno tomu, nalaza materijalne kulture uglavnom nije bilo, a ono to
Istraivanje jugozapadnog pretprostora Katela pri ulazu (foto: M. Blei)
263
Redni broj: 134 Lokalitet: Katelina Naselje: Kampor Grad/opina: Rab (otok Rab) Pravni status: P-833 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, probno iskopavanje Tijekom lipnja 2005. obavljena je prva kampanja arheolokih istraivanja u trajanju od tjedan dana na podruju rta Kateline na otoku Rabu. Struni je voditelj istraivanja prof. dr. Miljenko Jurkovi, a istraivanja te cjelokupan projekt vodi Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu u suradnji sa Sveuilitem u Padovi (prof. dr. G. P. Brogiolo) te Sveuilitem u Lilleu (prof. dr. J. Arce) i Konzervatorskim odjelom u Rijeci. Na projektu sudjeluju Iva Mari (MIC za kasnu antiku i srednji vijek) te Alexandra Chavarria (Sveuilite u Padovi), a u arheolokim istraivanjima sudjelovali su studenti s triju sveuilita. Konzervatorskim segmentom upravlja Miljenko Domijan iz Ministarstva kulture. Istraivanja je nanciralo Ministarstvo kulture, a dio sredstava osigurali su strani partneri. Rt Katelina koji se prua u smjeru SI-JZ smjeten je izmeu dviju morskih uvala te je zavretak istoimenoga poluotoka na zapadnom dijelu otoka Raba. Njegova najisturenija sjeverozapadna toka izloena je djelovanju mora i vjetra, sjeveroistona se strana terasasto sputa prema uvali Mirul ili Valdoa, dok se jugozapadna strana obruava u Kamporsku dragu. Zapadni dio poluotoka zauzima prostrana terasa koja postupno prerasta u konino uzvienje u sredinjem dijelu. Teren se prema istoku postupno sputa. Promontorij je dug oko 350 m, a u sredinjem dijelu irok 70 m. Katelina se spominje u literaturi kao jedna od postaja na plovnom putu koji je du istone obale Jadrana u vrijeme Ravenatskog egzarhata povezivao Konstantinopol i
Pogled na sjeverozapadno i zapadno proelje Katela (foto: D. Krizmani)
je denirano odnosi se na novovjeku materijalnu grau ili dijelove graevinskog materijala. Tretirane kule i polukule obnovljene su, sanirane i na najugroenijim dijelovima konzervirane. Vanjski zidni plat takoer je prioritetno saniran, a povijesni ulazi konzervirani su sukladno nalazima te im predstoji prezentacija u skladu s izraenim idejnim rjeenjem rekonstrukcije palasa i dijelova Katela. Literatura Ivanu 2002 M. Ivanu, Katel na Grobniku, Pregled konzervatorskih radova, Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Rijeci, Rijeka, 2002. Jureti 1988 A. Jureti, Razvoj kulturnog graditeljstva Gromiine, Grobniki zbornik, 1, Rijeka, 1988: 163 194. Laszowski 1923 E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Dio dravine knezova Frankopana i Zrinskih, Mjestopisne i povjesne crtice, Matica hrvatska, Zagreb, 1923. Lukei 1988 I. Lukei, Kulturna povijest Grobintine, Grobniki zbornik, 1, Rijeka, 1988: 79 118. Miculini 1988 S. Miculini, Grad Grobnik, Grobniki zbornik, 1, Rijeka, 1988: 119 162. mr. sc. Martina Blei Summary Rescue works on the Grobnik Castle (the so-called Katel) and the city walls have been conducted for several years now. During 2004 and 2005 the constructive restoration, conservation and excavation works on the Castle were continued. The northern and eastern walls were restored together with a partial recomposition of the two external towers. New window openings with stone frames have been made as indicated by the nds at the surface of the walls. Archaeological excavation was made into the area of the outer walls of the Castle. The excavations were made down to the relative depth of 2.50 m, i.e. down to the bedrock and the layers of recent waste material for the most part originate from the extensive restoration works from the 20th century. With regards to this, there were no nds of the material culture and the nds that were dened mostly belong to the modern material nds or pieces of the construction material. 264
Katelina, sjeverni ugao graevine A sektor 1000 (foto: I. Mari)
Katelina, situacijski plan (izradio: P. Kirchner)
Ravenu. Pretpostavljalo se da se ondje nalazi jedna od ranobizantskih utvrda obrambenog sustava izgraenih u vrijeme cara Justinijana, poput sv. Damjana iznad Barbata, koja se nalazi na istome otoku. Utvrda nikad nije arheoloki istraivana, no skiciran je nacrt itavoga kompleksa te je na temelju rezultata prospekcije lokaliteta ponuena interpretacija uoenih i dokumentiranih struktura (Tomii 1989). Cilj prve kampanje istraivanja ponajprije je bio rekognosciranje terena te dokumentiranje vidljivih struktura. Pomou GPS tehnologije izraen je situacijski plan lokaliteta u koji su ucrtane morfoloke karakteristike terena te su dokumentirane vidljive zidane strukture sauvane u elevaciji i poloaj sondi. Otvaranje nekoliko manjih sondi te ienje posebno zanimljivih struktura upotpunili su saznanja skupljena izravnom autopsijom terena te su otvorili neka pitanja na koja e se pokuati odgovoriti ciljanim istraivanjima tijekom sljedeih kampanja. Najprije je evidentirano pretpostavljeno obrambeno zie koje prati konguraciju terena promontorija. Uz prekide ga je bilo mogue slijediti na zapadnom i istonom dijelu lokaliteta te du njegove june granice. Zatim su dokumentirani i preostali vidljivi ostaci arhitekture na sjevernom dijelu lokaliteta te pretpostavljen sakralni objekt na najviem platou poluotoka. Radi lake organizacije rada i dokumentiranja nalaza lokalitet je podijeljen u vie sektora. Unutar sektora 1000, koji zauzima sredinji dio otoka, nalazi se pretpostavljen sakralni objekt A koji se prua smjerom sjeverozapad-jugoistok. U prijanjim istraivanjima smatralo se da je rije o crkvi na temelju uoenoga polukrunog
zida na istonoj strani graevine koji je protumaen kao apsida (Tomii 1989). Tijekom kampanje oieni su dijelovi perimetralnih zidova (debljine 60 cm) zidani veim i manjim nepravilnim klesancima vezanim svijetlom vapnenom bukom. U povrinskom su iskopu otkriveni sjeverni, istoni i juni ugao graevine koji su ojaani u temeljnoj stopi, te su otkriveni dijelovi ravnih zidova koji ih povezuju. Zasad su dokumentirani zidovi dali priblinu veliinu graevine (28x8 m). Ostaci apside koji se spominju u literaturi nisu pronaeni, ali su unutar perimetra graevine uoeni dijelovi moguih pregradnih zidova koji tek trebaju biti istraeni. Najzanimljivije nalaze dala su istraivanja sektora 2000 gdje su otvorene 4 manje sonde. U tom sjevernom dijelu lokaliteta, na prvoj od triju terasa kojima se teren sputa prema uvali Miral, najvie je sauvanih struktura u elevaciji te su identicirane dvije poluukopane prostorije: A (priblina veliina 16,5x7,5 m) i C (priblina veliina 16,5x6,75 m), koje se proteu smjerom SZ-JI te su odijeljene hodnikom B (irine 2,4 m). Sjeverno od prostorije C naziru se zidovi koji bi mogli pripadati istome kompleksu. U jednoj od dviju manjih sondi (1x1 m) otvorenih uza sjeverni zid prostorije A (irine 1,1 m) pronaen je jednobojan podni mozaik. Ostaci podnog mozaika pronaeni su i u prostoru B gdje su evidentirani tragovi kasnijih pregradnji koje su uoene i u prostoru C te u sondi 3 sjeverozapadno od opisanih prostorija. U ovoj fazi istraivanja nije mogue preciznije interpretirati nalaze. Vrlo je vjerojatno da su dvije prostorije A i C (cisterna?) bile utilitaran dio nekoga veeg arhitektonskog stambenog kompleksa. Naime, u podnoju 265
ments in Rijeka. The research has been nanced by the Croatian Ministry of Culture, and partly also by the foreign partners. The cape Katelina, which spreads in northeast-southwest direction, is situated between two bays, and is the ending of the peninsula of the same name, at the western part of the island of Rab. It was supposed that one of early Byzantine fortications of defensive character, built in the time of emperor Justinian (like the fortication of St. Damianus above Barbat at the same island) was situated on that place. The fortication has never been archeologically researched. The aim of this years, rst archaeological campaign, was in the rst place the inspection of the site and documenting of all the visible structures. Using the GPS technology, a general plan of the locality was made, including all morphological characteristics of the terrain and the visible wall structures in elevation, as well as the positions of the test pits. Opening of a few smaller test pits and cleaning of the structures of special interest contributed to the understanding of the site that resulted from direct autopsy of the terrain, and opened some questions that are to be answered in a more specic research. The inspection of the terrain and the preliminary results of the study of excavated material provide grounds for the hypothesis that an antique villa maritima from the period of late Roman empire existed on the site, which was fortied in later periods, probably during Late Antiquity or early Middle ages. A systematic archaeological research is planned at this exceptionally interesting site.
Katelina, podni mozaik prostorije A sektor 3000 (foto: A. Chavarria)
i na padini najisturenijeg dijela poluotoka, koji se nalazi sjeverozapadno do sektora 2000, pronaeni su brojni dijelovi mozaika (uglavnom crne, bijele i crvene boje, ali i manji broj tesera od staklene paste) te su uoeni manji ulomci bukom vezanih kamenih blokova. Mogue je da je viestoljetna izloenost utjecajima mora i vjetra uzrokovala eroziju i odronjavanje tog dijela poluotoka na kojem se u rimskome razdoblju prostirala antika vila. Najbolje ouvane zidane strukture nalaze se u sektoru 3000 koji zauzima istoni dio poluotoka. Ondje su dobro ouvane dvije graevine koje su u literaturi interpretirane kao kule ranobizantske utvrde povezane dijelom obrambenog zida. Zidovi istonije kvadratne prostorije 2, veliine 6x9 m, sauvani su mjestimice i do 2 m visine, dok zidovi prostorije 3 doseu visinu od jednog metra. Iako ih je mogue povezati s tipom arhitekture ranobizantskih utvrda, tek e daljnja arheoloka istraivanja potvrditi ili opovrgnuti tu hipotezu. Na temelju rekognosciranja terena te preliminarnih rezultata obrade materijala moe se pretpostaviti da je na lokalitetu Katelina postojala antika villa maritima iz doba kasnoga Rimskog Carstva koja je potom, najvjerojatnije u vrijeme kasne antike ili ranoga srednjeg vijeka, forticirana. Predviena su sustavna arheoloka istraivanja tog iznimno zanimljivog lokaliteta. Literatura Tomii 1989 . Tomii, Arheoloka svjedoanstva o ranobizantskom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima, Prilozi IAZ, 5-6, Zagreb, 1988/1989: 29 53. prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi mr. sc. Iva Mari Summary The rst campaign of archaeological excavations in the area of cape Katelina at the island of Rab was carried out in June 2005, and lasted for one week. The leader of the research is prof. Miljenko Jurkovi, PhD, and the project is coordinated by the International Research Centre for Late Antiquity and Middle ages at the University of Zagreb, in collaboration with the University of Padua, University of Lille and the Department for preservation of cultural monu266
Redni broj: 135 Lokalitet: Mirine Naselje: Omialj Grad/opina: Omialj Pravni status: Z-2006 (urbana cjelina Omialj) Razdoblje: A Vrsta radova: arheoloko-konzervatorski radovi U kolovozu 2005. na lokalitetu Mirine pokraj Omilja na otoku Krku, pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci obavljena su kratka arheoloka i konzervatorska istraivanja. Provedena su u istonom kraku prstena klaustra samostana, pri emu su u trima otvorenim kvadrantima ukupno otkrivena tri groba (svaki kvadrant sektor dimenzija 3x4 m). Struni voditelj arheolokih istraivanja bila je Buga Pantlik. Grobovi su naeni nakon skidanja humusnog sloja, vrlo plitko od hodne povrine. Rije je o inhumiranim pokojnicima, a u svim su trima sluajevima grobovi orijentirani u smjeru SZ-JI. Numerirani su kao grob 1 (najsjeverniji), grob 2 (sredinji) i grob 3 (najjuniji). Grob 1 Smjeten je u sredinjem sektoru (sektor II). Pokojnik je bio poloen u pravokutnu zidanu grobnicu (duine 217 cm), za iju je raku probijen bukani pod klaustra. Unutranje stijenke grobnice bile su zaglaene kasnoantikom bukom iji se fragmenti nalaze u samoj zapuni groba. Posteljicu na koju je pokojnik bio poloen ini kamen
ivac. Pri dnu groba uoen je obukan podest (pernica) groba, irine 9 cm koji tee uokolo cijele unutranjosti grobnice. Istraivanjima je utvreno da grob nije intaktan (zapeaen originalnom bukom), ve je bio devastiran, a fragmentarni dijelovi njegove grobine arhitekture (pokrovna ploa, tegule, buka) naeni su u samoj zapuni groba. U zapuni je naena vea koliina utih i crvenih tegula (obine i s utisnutim reljefnim i vrpastim ukrasom), prhka smea zemlja i ljunak te nekoliko veih neobraenih komada kamena. Nakon obrade materijala uoeno je da ni jedna tegula nema tragova iga radionice ili majstora. U zapuni, kao dio priloga s lijeve strane glave, naeni su ulomci keramike te nekoliko vrlo sitnih ulomaka stakla. Pokojnik je bio poloen ispruen na lea, lijeva je podlaktica bila poloena na obukan podest, a desna ruka ispruena. Tijekom istraivanja nisu naene kosti prsnog koa. Mogue da su se na njemu nalazili ukrasni ili funkcionalni dijelovi nonje (puca, zakovice). U produetku lijeve ruke, povie prstiju, na obukanom podestu uoen je slabo vidljiv trag korodiranog eljeza koji nalikuje obliku koplja s tuljcem za nasad. Kako je trag bio vrlo slab, teko je pretpostaviti o emu je zaista rije. to se tie brojnosti priloga u grobu, moe se pretpostaviti da ih je bilo vie te da eljezni trag pripada nekoj vrsti oruja, a nedostatak kostiju prsnoga koa moe se tumaiti devastacijom (pljakanjem) groba. Mogue je da je rije o osobi viega drutvenog poloaja koja je pokopana u svojoj nonji, u sklopu koje su se na prsima nalazila puca ili ukrasni dijelovi nonje. Prilikom istraivanja, u zapuni je uoena manja koliina keramike koju je nakon obrade bilo mogue spojiti kao dijelove triju posuda: 1. Ulomci crveno peene keramike posude s tankim horizontalnim urezima, stijenki debljine 0,6 0,8 cm. Prema ulomcima keramike naene u grobu moe se konstatirati da je rije o posudi veih dimenzija. Taj se oblik posuda rabio i neto prije datacije ovoga groba i mogao bi se datirati ve od samoga kraja 2. st. 2. Ulomci lonia kratkoga vrata, oboda lagano izvijena prema van, smee peenog, dosta grube fakture, s vidljivim primjesama kvarcita i pijeska, debljine stijenki 0,7 cm. Na prijelazu vrata u rame posude jest tanak, horizontalan utor (irine 3 mm) koji tee cijelom irinom spojenih ulomaka. Najvea irina posude je na njenu trbuhu. Po sredini posude primjeuje se ukras u obliku slova S, dosta izvuen i nagnut. Taj se ornament na posudama javlja od kasne antike, a trajnost i uporaba mu se proiruje i u doba srednjega vijeka te ga je jako teko datirati ako nije naen u zatvorenoj cjelini ili nema drugih elemenata za dataciju. 3. Ulomci posude bombasta, globularnoga oblika, oboda jako izvijenoga prema van, grube fakture, s dosta primjesa kvarcita i pijeska, koja je najira na trbuhu. Posuda je tamno peena te ukraena horizontalno vuenim linijama (urezima) po cijeloj povrini. Grob 2 Grob je smjeten u sektoru 1, duine je 182 cm, najvee irine 70 cm. Bio je zapeaen originalnom bukom. U grobnoj arhitekturi koju ini nepravilno, vee kamenje, naen je pokojnik polegnut na lea, ija je lubanja bila poloena na obukan podest. Istraivanjem je utvreno da je unutranjost groba bila zasuta nasipom i ljunkom te nije bilo pokretnoga arheolokog materijala. Poloen je na ivu stijenu koja na tom terenu ini zdravicu.
Mirine, pokrov groba 1 (foto: B. Pantlik)
Grob 3 Posljednji grob ove kampanje izduen je, ovalna oblika i jednake orijentacije kao prethodna dva groba. Bio je zatrpan veim komadima kamenja, a nakon to su otklonjeni pod njim su uoene upale, bukom prekrivene kamene ploe koje su dio grobne arhitekture. U samoj zapuni naene su tegule kao dio krovne opeke. Obradom materijala nisu utvreni igovi. Pri dnu je naen pokojnik poloen
Mirine, grob 1 grobna arhitektura (foto: B. Pantlik)
267
na lea, na kamen ivac, a od pokretnog materijala svega nekoliko vrlo sitnih ulomaka keramike koji nisu bili spojivi. Istraivanja u kratkoj kampanji u uvali Sepen jo su jednom nepobitno dokazala postojanje kasnoantikoga groblja oko kompleksa crkve u Mirinama. Sva tri istraena groba, s obzirom na obred inhumacije, nain ukopa te uporabu tegula za pokrivanje groba koje nisu imale ig peat proizvoaa (majstora ili same radionice), ve reljefne trakaste ukrase karakteristine za kasnu antiku, upuuju na kasnoantiko razdoblje. Osim tih naznaka, na kasnije vrijeme upuuje i skromnost priloga i nalaza, a i injenica da nemaju nikakvih obiljeja kranskoga vremena te se moe zakljuiti kako je rije o ukopima iz vremena od 4. do poetka 6. stoljea. Literatura Boloni, ic-Rokov 2002 M. Boloni, I. ic-Rokov, Otok Krk kroz vjekove, Kranska sadanjost, Zagreb, 2002. Dautovska-Ruevljanin 1972 V. Dautovska-Ruevljanin, Ruevine Mire u Sepenu, Krki zbornik, 5, 1972. Fadi 2002 I. Fadi, Kasnoantika nekropola u Brievu, Obavijesti HAD, XXXIV/3, Zagreb, 2002. onje 1990 A. onje, Starokranska bazilika kod Omilja na otoku Krku, Krki zbornik, 21, 1990. Uji 1997 . Uji, Prilog poznavanju ranokranskoga i RSV groblja u Novigradu, Izdanja HAD, 18, Zagreb, 1997. Buga Pantlik Summary The archaeological excavations conducted in this short campaign in the Sepen Bay near Omialj at the island of Krk have once more proved the undoubted existence of a cemetery from the Late Antiquity surrounding the church buildings at the site Mirine. All three investigated graves point to the Late Antiquity Period. Inhumation burials are prevalent and the graves are covered with tegulae that
1I 2 I 3I 4I 5I 6I 7I 8I 9I 10 I 11 I 12 I 13 I
had no manufacturers mark (of the craftsman or of the workshop), but relief linear ornaments characteristic of the Late Antiquity. Apart from these indicators, later period is also indicated by the modest number of grave offerings and nds, together with the fact that they carry no traits characteristic of the Christian era. It can be deduced that the burials belong to the period between the 4th and the beginning of the 6th century.
Redni broj: 136 Lokalitet: Mohorov uvala Blatna Naselje: Grad/opina: Omialj Pravni status: Z-1688 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Lokalitet poznat pod imenom Mohorov nalazi se nedaleko od uvale Blatne, otprilike na pola puta izmeu Omilja i Njivica na otoku Krku. Smjeten je na podruju s prirodnim padom od sjeveroistoka prema jugozapadu, podno Velog vrha mogue prapovijesne, odnosno protopovijesne gradine. Arheoloka istraivanja lokaliteta Mohorov zasad su voena u dvama navratima, u svibnju 2004. i rujnu 2005. godine. Nakon obaju istraivanja konzervirani su zidovi sauvani u elevaciji i ostaci arhitekture pronaeni tijekom iskopavanja. Zasad se pod imenom Mohorov podrazumijeva vea graevina djelomice sauvana u elevaciji, koja se i nalazi na spomenutoj estici, te njen neposredan okoli. Meutim, rekognosciranje terena oko lokaliteta, te posebice uz more i uvalu Blatnu, ukazuje na postojanje irega ruralnog kompleksa. Ostaci materijalne kulture koji su utvreni prilikom povrinskog rekognosciranja upuuju na postojanje manje metalurke radionice te drugih zidanih objekata uza samo more, a moda i omanjega groblja koje je pripadalo lokalnoj zajednici.
14 I 15 I 16 I 17 I 18 I 19 I 20 I 21 I 22 I
OMISALJ - NJIVICE
Lokalitet Mohorov 2005 Plan nalaza
Sl. 5
Sonda 4
12 S
-35
x
-43
x
Sektor II
ZID 201
ZID 104.5
VRATA 110
2m
Izradila : Morana Causevic prema crtezima M. Causevic, L.Fiocchi i D.Vuillermoz
68
x
-18
x
POD 107
2.108 (2.1008)
PRAG 104.2
Zona 2 2005.g.
-54
8S
7S
Sektor III
ZID 101
6S
5S
67 102
4S
95 74 79 110
3S
136
x
2S
166
x
1S
140
x
Mohorov, tlocrt s oznaenim sektorima istraivanja (izradila: M. auevi)
9S
-24
-95
Sonda 2 2004 g.
Sektor I
89
x
SJZ 10006
100 107 108
121
150 110 114 126 128 141
125
150 181
x
152 164
x x
152
144
x
140
x
170
150
x
181
x
173
168
191
189
x
186
268
10 S
-24
-36
-15
-5
-24
61 56
2.109 (2.1011)
POD 105
ZID 102
155 126
x
61 59
11 S
-15
-29
ZID 104.4
PRAG 104.1
VRATA 106
ZID 104.3
63
161
Relativna visinska kota izrazena u cm Struktura u presjeku Drvo (prirodno raslinje)
Sonda 3 2005.g.
Zbuka
ZID 103.2
Zona1 2005 g.
Sektor V
57
87
x x
77
SJZ 10004
93
x x
Zona1 2005 g.
ZID 501
101
95
99
102 109
x x
Sonda 1 (2004 g.)
152
189
nivo poda
160
163 x
157 136
x
ZID 103.1
161
x
164 143
x
SJZ 10001
168
Sektor IV
Prvim se istraivanjima 2004., koja su trajala svega dva tjedna, mogao obuhvatiti vrlo malen dio ukupnog prostora, to je suzilo mogunosti donoenja konanih zakljuaka u poetku iskopavanja. Ta sondana istraivanja omoguila su utvrivanje znanstvenih i reprezentativnih potencijala lokaliteta. Otvorene su etiri sonde. Sonda 1 (trapezoid od 580x410x440 cm) obuhvaala je jugoistoni ugao graevine, odnosno interijer i manjim dijelom eksterijer jugoistonog dijela. Sonda 2 (200x210 cm) bila je otvorena u sjeverozapadnom uglu. Sonda 3 (140x130 cm) otvorena je u tada jedinim poznatim vratima smjetenima u istonom dijelu sjevernog zida, te je djelomice ulazila u prostor interijera. Sonda 4 (210x130 cm) otvorena je na mjestu gdje je pretpostavljeno postojanje jo jednog zida spojenog s vanjskim sjeverozapadnim uglom graevine, koji tvori nov prostor na sjevernoj strani graevine u elevaciji. Istraivanja u rujnu 2005. bila su opsenija, te su omoguila i bolji uvid u vrstu lokaliteta. Rije je o kompleksu ruralne namjene s vie prostorija. Sredinja pravokutna graevina, djelomice sauvana u elevaciji, veliine 20x9 m, ima tri aneksne prostorije na svojoj zapadnoj, istonoj i sjevernoj strani (koje zasad nisu istraene). Unutranjost sauvane graevine i polja oko nje iznivelirani su, tako da je debljina nasipa zemlje u istonom dijelu varirala izmeu 30 i 40 cm pa do 80 cm i razlikovala se od one u zapadnom dijelu, gdje je nasip dosezao dubinu i vie od 100 cm. Istraivanja 2005. bila su opsenija od prethodnih, te su objedinjavala tri ranije sonde otvorene u interijeru I (1, 2 i 3). Sektor iskopavanja broj 2 nastavak je sonde 2, mjeri od sjevernog zida prema interijeru 150 cm, a protee se od zapadnog zida na 11 m. Tu se spaja sa sektorom istraivanja broj 3 (proirenjem sonde broj 3), koji je jednako irok 150 cm od sjevernog zida prema interijeru i 400 cm dug prema istoku, gdje se spaja sa sektorom istraivanja broj 1. Sektor 3 otvara se za oko 80 cm prema eksterijeru u predjelu vrata SJZ 106. Sektor 1 (nastavak sonde 1) protee se od kraja prologodinje sonde prema sjeveru, sve do zida. irok je 420 cm. Otvoren je manji dio prema istoku gdje je oekivan nastavak zida utvren prethodne godine (110x160 cm). U ovim dvjema godinama konzervacija zidova, kako onih u elevaciji, tako i struktura naenih prilikom arheolokih istraivanja, bila je opsena. Svim zidovima u elevaciji zaepljene su rupe, podignuta im je zatitna kapa te su fugirani. Zidovi pronaeni tijekom iskopavanja dignuti su na neto veu visinu, tamo gdje je to bilo potrebno, a takoer su fugirani. Iz imena lokaliteta i rezultata arheolokih istraivanja, taj se spomenik treba datirati u ire razdoblje izmeu kraja 5. st. pa sve do 7. st. Kult svetog Hermagore zapoeo je u Akvileji poetkom 5. st. sinkretizmom dvaju istoimenih svetaca: prvi je akvilejski legendarni Hermagora, promicatelj kranstva i uenik svetog Marka evanelista, a drugi je sirmijski biskup koji je u Dioklecijanovim progonima na samom poetku 4. st. umro muenikom smru. Akvileji je na neki nain bilo potrebno tijelo koje e se spojiti s legendarnim Hermagorom ijih ostataka u Akvileji nije bilo, te kada su poetkom 5. st. u grad dospjeli ostaci sirmijskog Hermagore, kult dvaju muenika spojenih u jedno bie poeo se istom vrlo brzo iriti. Dvojnost Hermagore pojaana je i spojem akvilejskog i sirmijskog Fortunata, koji se od tog vremena slavi zajedno s Hermagorom. S obzirom na to da se spomenuti kult javlja, razvija i iri tijekom 5. i 6. st., samo ime lokaliteta upuivalo je na mogunost tako rane datacije. Prije istraivanja svakako je trebalo uzeti u
Mohorov, sektor istraivanja 2, sjeverni zid graevine (foto: M. auevi)
obzir da je kult tih dvaju svetaca bio nanovo u svom usponu i tijekom 11. i 12. st, kada oni postaju glavni patronati akvilejske patrijarije. S obzirom na nain gradnje i sam oblik graevine, ve se prije poetka radova prva, mlaa datacija inila najvjerojatnijom. Istraivanje je potvrdilo pretpostavku, ali i konkretiziralo dataciju itavog spomenika u kasno razdoblje kasne antike. Lokalitet Mohorov neosporno se prema svim elementima moe datirati u kraj 5. st., a sudei prema keramici i do u 7. st. Zlatan novac Teodozija II. pronaen u prethodnim istraivanjima svakako predstavlja terminus ante quem non, ali budui da je zlatan, nije pouzdan element datacije. Usto valja napomenuti da je taj primjerak oito noen i kao privjesak, to jo vie produuje dataciju njegove uporabe. to se datuma naputanja graevine tie, pomanjkanje materijala iz razvijenoga srednjeg vijeka govori u prilog da je graevina u svojoj prvobitnoj namjeni bila naputena tijekom ranoga srednjeg vijeka. Krov, koji je bio sastavljen od tegula i imbreksa, odnesen je, a podovi raspadnuti u zasad nepoznatom trenutku (tijekom ranoga srednjeg vijeka). Na takvom se stanju naao sloj gdje su pronaena dva ognjita i peene volke. Datacija tog sloja (BP 119550, odnosno Cal AD 770 900 AD, utvrena metodom C-14 na uzorku ugljena iz ognjita; analizu je obavio laboratorij za mjerenje niskih aktivnosti pri Institutu Ruer Bokovi)
Mohorov, sektor istraivanja 1, istoni zid graevine (foto: M. auevi)
269
mogla bi otkriti i kada je graevina poela sluiti stanovnicima, vjerojatno srednjovjekovnog Omilja, kao utoite. Poetna radna teorija bila je da se na lokalitetu Mohorov krije ranokranska crkva. Elementi koji su tome govorili u prilog ime i tlocrtan oblik graevine (sektor I), unato postojanju sjevernog ulaza mogli su se tako interpretirati. Sumnja je ostala i nakon prvih istraivanja 2004. godine. Povrno gledajui, graevina (oznaena kao sektor 1) ima tlocrtne karakteristike jedne crkve (pravokutnik mjera 20x9 m), no u potpunosti joj nedostaju svi elementi koji tvore crkvu (zid proelja nema vrata; u ravnom zidu zaelja nema tragova upisane apside ni subselija; zasad nema nikakvih tragova liturgijskih instalacija; sjeverni zid nosi dva velika otvora, svaki po 180 cm irine). Do istraivanja 2005. g. postojala je dvojba o namjeni (izmeu crkve, gospodarskog objekta, pa ak i vojne stacije), no nakon ovih istraivanja sve navedene karakteristike svrstavaju objekt u red kasnoantikih ruralnih samostojeih i samodostatnih objekata. Objekt je imao vie prostorija i to na sjevernoj, zapadnoj i istonoj strani. Pronaen materijal dokazuje da su stanovnici rabili i tekovine tadanje civilizacije, a pronaeni komadi troske dokazuju da su, barem za svoje potrebe, obraivali i metal (vjerojatno avle, alat i sline predmete svakodnevne uporabe). Pretpostavku da je na lokalitetu Mohorov postojala ranokranska crkva zasad ne treba u potpunosti odbaciti, ali je treba traiti drugdje, a ne u graevini koja je danas jedina vidljiva u elevaciji i koja je predmet ovih istraivanja. Razina podnice jo je jedan veoma vaan element u pitanju namjene te graevine. Razlika izmeu mogue razine poda uz istoni zid te s druge strane uz zapadni, iznosi i vie od 150 cm, to je ipak prevelika visinska razlika. Prostor je mogao biti podijeljen na dvije razine, ziki odvojen nekim pregradnim zidom (moda lijepom iji su dijelovi naeni tijekom istraivanja) ili su samo te dvije razliite razine mogle biti spojene s nekoliko stuba. Istraivanja su pokazala da se podovi u istonom i u zapadnom dijelu graevine uistinu razlikuju, a artikulacija izmeu dvaju dijelova oznaena je ivom stijenom koja je via od obaju podova u blizini vrata SJZ 106. Zasad je teko rei je li nekakva pregrada bila izgraena na tom povienom dijelu ive stijene, ali je sigurno da se upravo na tom mjestu nalazi prijelaz s jednog tipa poda na drugi. Istraivanja lokaliteta Mohorov zapoela su 2004. godine. Prije njihova poetka, na temelju imena i tlocrtnih karakteristika vidljivog dijela kompleksa, lokalitet je bio oznaen kao ranokranska crkva. No nakon istraivanja 2005. utvreno je da se lokalitet moe svrstati u kasnoantike ruralne komplekse. Dataciju uporabe lokaliteta od kraja 5. st. pa sve do kraja 7. st., potvrdili su nalazi keramike dok je njegovo naputanje determinirano nalazom ognjita u prvom sloju naputanja, koji je metodom C-14 datiran u raspon od 770. 900. godine. Prisustvo troske, velikog broja kune keramike i amfora, pa i utega za mreu, govori u prilog tome da je rije o itavom kompleksu, moda malom naselju gdje se proizvodilo, obraivao metal, gdje se ivjelo. ini se vrlo moguim da se ovdje moglo nalaziti malo kasnoantiko naselje, koje je imalo i crkvu, najvjerojatnije sa svetim Hermagorom kao zatitnikom. mr. sc. Morana auevi 270
Summary The excavations into the Mohorov site began in 2004. Before their start and on the basis of the name and characteristics of the ground plan of the visible part of the structure, the site was marked as an Early Christian church. But after the excavations of 2005 we discovered that the site could be labeled as a rural structure dating from the Late Antiquity. Pottery nds date from the end of the 5th century to the end of the 7th century. Its abandonment was determined by the replace which was dated by the radiocarbon method to the period between 770 and 900. The existence of slag, numerous pottery nds, amphorae and even shing weights indicates that this was once a whole complex, maybe even a small settlement. This presumed settlement from the Late Antiquity even had its own church whose patron saint had probably been St.Hermagor.
Redni broj: 137 Lokalitet: Oruda (otok) i Palacol (otok) Naselje: Mali Loinj Grad/opina: Mali Loinj Pravni status: P-1152 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: rekognosciranje U Kvarneriu, 6 nautikih milja od Punte Krie, najjunije toke otoka Cresa, na otoiima Orudi i Palacolu (Mala Oruda), tijekom 2004. i 2005. godine. Konzervatorski odjel u Rijeci obavio je detaljan terenski pregled (voditeljice Martina Blei i Tea Suanj). Otok Oruda prostire se na 42 ha, a otok Palacol na 3,6 ha (sve k.o. Veli Loinj). Rekognosciranja su potaknuta internetskim oglaavanjem prodaje navedenih otoka koji nisu imali pravni status zatienoga kulturnog dobra Republike Hrvatske. Izolirani i nenastanjeni otoci Oruda i Palacol, kao izrazito vrijedni lokaliteti bizantske vladavine na sjevernoj jadranskoj obali, poznati su u literaturi u kojoj se najee analitiki obrauje postojea arhitektura jer ti poloaji nikada nisu istraeni (Mohorovii 1954; Mohorovii 1957; Badurina 1982; Tomii 1993; us Rukoni 1998). Oruda je vei i sjeverniji otok nepravilna krunog oblika, u najveem dijelu sainjen od vapnenca s vapnenakom zemljom crvenicom, a samo je juni dio otoka djelomice pokriven lapo-
Oruda, sauvani dio trobrodne troapsidalne bazilike sv. Ivana (foto: D. Krizmani)
Palacol, pogled na kastrum (foto: D. Krizmani)
rom. Najvea nadmorska visina otoka je oko 14 m. Na sjevernom dijelu otoka nalazi se bunar dubine oko 9 m sa slatkom vodom. Palacol ili Mala Oruda manji je i juniji otok elipsoidnog oblika, takoer sainjen od vapnenake stijene s vapnenakom zemljom crvenicom, i najvee nadmorske visine od 6 m. Poznato je da su u vrijeme bizantske vladavine ta dva otoia bila meusobno spojena uskom prevlakom, stoga je na Orudi podignuta bazilika sa samostanskim kompleksom, a na Palacolu bizantski kastrum utvrda, izvidnica i straarnica. Ostaci trobrodne troapsidalne bazilike sv. Ivana na Orudi prilino su oskudni u odnosu na njezin izvorni oblik i veliinu. Ouvanou i dobrom zidnom strukturom istie se sredinja polukruna apsida presvoena polukalotom, s luno zakljuenim veim tjemenim prozorskim otvorom. Do visine krovita sauvan je i zaelni zid srednjeg broda, nad trijumfalnim lukom apside te dio zida nad junom arkaturom sredinjeg broda s dijelom ouvanim luno zakljuenim prozorskim otvorom. Juna apsida, ouvana u temeljima, sada je prekrivena vegetacijom i uruenjem zidova te je teko raspoznatljiva. S obzirom na pretpostavljenu tlocrtnu dispoziciju, a osobito s obzirom na troapsidalnost, crkva se datira najranije u prvu polovinu 7. st. (Mohorovii 1954; Badurina 1982; us Rukoni 1998). Osim bazilike, naeni su i ostaci temeljnih zidova susjednih zgrada ili samostanskog kompleksa (Badurina 1982). Na otoku se nalazi i manje ruralno imanje. Na Palacolu se nalaze prostorno dobro ouvane lateralne zidne strukture graevine kvadratinog tlocrta, veliine 27,55x27,32 m, s dvojim vratima na jugoistonoj i jugozapadnoj strani te ugaonom istakom na jugozapadnoj strani. Nad jugoistonim je vratima rasteretni trokut graen od okomito poloenih poluobraenih kamenih ploa do visine od 4,5 m. Konstruktivno su na jednak nain rijeena i jugozapadna vrata koja su loije ouvana i veim dijelom uruena. Jedini prozor na cijeloj zgradi nalazi se na ugaonoj istaci, a na cijelom zdanju nedostaju dovratnici i nadvratnici. Na unutranjoj strani zidova u dva su reda pravilno postavljeni kvadratini otvori za noenje greda, od kojih je gornji red moda podravao obrambene hodnike ili trijemove, jer se pretpostavlja, s obzirom na prostornost i povrinu graevine, da ona nije bila u cijelosti natkrivena krovitem. Svi su zidovi graeni od poluobraenog kamena povezanog obilnom bukom i sloenog u relativno pravilne redove. Graevina se prema obliku, rasporedu i dimezi-
jama datira u kasnoantiko doba, odnosno na sam kraj 6. st., kada je kao vana utvrda nadzirala cijeli Kvarneri i inila poveznicu u sustavu bizantskoga vanjskog plovnog puta od Carigrada do Venecije i Ravene. Jednako tako, bila je i neposredna izvidnica pred gradom Osorom (Badurina 1982; Tomii 1993). Na sjevernom uglu nalazi se recentna nautika betonska signalizacija, a na okolnom podruju otoka, manje suhozidne gradnje novijeg datuma. Prilikom terenskog pregleda na obama je otocima naena vea koliina graevinskog materijala kasnoantike provenijencije; ulomci tegula i opeka unutar i oko bazilike na Orudi, te amfora, dolija i ostaloga keramikog sitnog inventara. Rezultat je rekognosciranja deniranje arheoloke zone Oruda i Palacol koja je 2005. upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i koja zajedno s morskim koridorom od 300 m ini vrijednu i potencijalnu istraivaku arheoloku zonu, kopnenu i podmorsku. Daljnja istraivanja na bazilici prijeko su potrebna, poglavito s obzirom na nesigurnu dataciju i pitanje istodobnosti crkve i moguega samostanskog kompleksa, dok je bizantskom kastrumu nuna graevinska i konstruktivna sanacija. Literatura Badurina 1982 Anelko Badurina, Bizantska utvrda na otoiu Palacol, Izdanja HAD, 7, Zagreb, 1982: 171 177.
Oruda, sauvani dio apside trobrodne troapsidalne bazilike sv. Ivana (foto: D. Krizmani)
271
us Rukoni 1998 Jasminka us Rukoni, The early Christian topography of the archipelago of Cres and Loinj, VAHD, 87/89, Split, 1998. Mohorovii 1954 Andre Mohorovii, Prilog analizi historijske arhitekture na otocima Loinju i Cresu, Ljetopis JAZU, 59, Zagreb, 1954: 211 226. Mohorovii 1957 Andre Mohorovii, Problem tipoloke klasikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na podruju Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb, 1954: 486 536. Tomii 1993 eljko Tomii, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju, Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Posebno izdanje zbornika Pedagokog fakulteta u Rijeci, Rijeka, 1993. mr. sc. Martina Blei Tea Suanj Summary In tourist region Kvarneri at the islands of Oruda and Palacol (Little Oruda) the Conservation Department in Rijeka conducted a detailed surface survey of the terrain. The uninhabited islands of Oruda and Palacol are well-known sites of the Byzantine rule at the North Adriatic Sea. Oruda is the location of a triple-naved and three-apse St. Johns basilica with accompanying convent. Based on the disposition of its layout, the church is dated to the rst half of the seventh century. At the island of Palacol there is a Byzantine castrum of a square base with dimensions 27.55x27.32 m. It has two doors at the southeast and southwest and a corner element for the bells at the southwest side. The structure was dated based on its shape and dimensions to the Late Antiquity period or more precisely to the very end of the 6th century, when it was the most prominent supervising fortress for the entire Kvarneri in the Byzantine waterway system of the east Adriatic Sea.
Punta zidine, poloaj nalazita
istraivanjem na kopnu, u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, pod vodstvom mr. sc. Irene Radi Rossi. Rije je o kompleksnom nalazitu koje ine ostaci naselja iz starijega kamenog doba te ostaci antike arhitekture koja dosad nije istraena ni interpretirana. Dobro vidljivi ostaci antikih zidova nalaze se na junim terasama plitke potkovaste uvale koja zavrava izvorom, a zatiena je rtom Zidine, ije ime ukazuje na bogate ostatke antike arhitekture. Podruje je prekriveno crnogorinom umom, akacijom, ikarom i niskim raslinjem, a teren se sastoji od pjeenjaka i vapnenca. Sondiranjem je utvreno nekoliko slojeva noga morskog pijeska, nanesenog vjerojatno naplavljivanjem ili vjetrom. Vidljivi antiki zidovi pruaju se usporedno s terasama padine u smjeru istok-zapad. Mnotvo sluajnih nalaza rimske keramike, novca i graevinskog materijala uz spomenute je zidove ukazivalo na rasprostiranje nalazita i potrebu arheolokih istraivanja. Istraivanje je zapoelo geodetskim snimkom postojeeg stanja nalazita, a potom je zapoelo runo iskopavanje po stratigrafskim jedinicama. Otvorena je povrina od 18 m, na mjestu gdje su georadarski snimci pokazali posto-
Redni broj: 138 Lokalitet: Punta Zidine Naselje: Lopar Grad/opina: Lopar (otok Rab) Pravni status: P-693 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Poznato arheoloko nalazite Punta Zidine nalazi se na sjeveroistonom dijelu poluotoka Lopra na otoku Rabu i obuhvaa podruje samoga rta Zidine, oblinje uvale Sie i rta Dedan. Probnim arheolokim iskopavanjima prethodilo je geoziko istraivanje georadarom, koje je na inicijativu Turistike zajednice u Lopru i Ive Olipa, voditelja kampa na Punti Zidine u proljee 2004. provela tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba. Tom prilikom utvrena je vea koliina zidova na povrini od 600 m. Cilj probnih arheolokih iskopavanja u prosincu 2005. bio je utvrditi stanje nalazita, strukturu i dubinu arheolokih slojeva i zidova pronaenih geozikim istraivanjem te procijeniti mogunosti daljnjih istraivanja i obogaivanja kulturno-turistike ponude Lopra. Voditelj istraivanja bio je Goran Skelac. Probno podmorsko arheoloko istraivanje obavljeno je istovremeno s 272
Ostaci antikih zidova (foto: G. Skelac)
janje pravokutne strukture, najvjerojatnije zida neke prostorije. Sonda je podijeljena na kvadrante 1x1 m radi lakeg snalaenja i praenja rasprostranjenosti materijala. Prva dva sloja (25-40 cm debljine), stratigrafske jedinice sj 001 i 002, sastavljena su od smee, pjeskovite zemlje s oko 20% buke, ostataka opeke, rimske keramike, kamenja i recentnoga otpadnog materijala. Sloj 002 izdvojen je zbog neto vee koliine ljunka. Ispod navedenih slojeva, na dubini od 20 do 25 cm pronaeni su ostaci zida (sj 004), sastavljenog od poluobraenih kamenih blokova veliine 20-35 cm, s pravilno slaganim vanjskim licem i ispunom od sitnoga lomljenog kamena, vezanih sivom i bijelom vapnenom bukom (opus incertum). Duina zida iznosi 4,44 m, irina 0,80 m, a ouvana visina 0,70 m. Zid se prua u smjeru istok-zapad. Prema istoku, u kvadrantima Z8 i A8, struktura se proiruje, tj. povezuje s novim zidom (sj 010) koji zbog ogranienog obujma iskopavanja nije u cijelosti deniran. Okomito na zid 004 i naslonjen na njega, lei popreni zid (sj 009) veliine 0,58x0,80x0,60 m. U strukturi malog ostatka zida (sj 11) pronaen je ulomak kamenog rvnja koji je iskoriten kao graevni element, to upuuje na stariju fazu nalazita u neposrednoj blizini ili na veoj dubini. Pokretni se nalazi sastoje od ulomaka keramike, tegula, metala te neto stakla. Pronaeni su i ostaci oslikane zidne buke. Recentni otpad primijeen u dvama gornjim slojevima ne pojavljuje se u dubljim slojevima nalazita. Zahvaljujui povrinskim nalazima koje je svakodnevnim obilaskom prikupio Ivo Olip, bilo je mogue okvirno datirati nalazite. Najraniji nalazi seu u 1., a najstariji u 4. stoljee, stoga je vjerojatno vie faza obnove i izgradnje antikih graevina. Ta datacija potvrena je i pokretnim arheolokim nalazima iz sonde 1. Dio vidljivih antikih zidova nalazi se u neposrednoj blizini mora, a dijelom i u samom moru. Prema podacima g. Olipa, na obali su pronaeni i brojni pokretni arheoloki nalazi, naplavljeni djelovanjem mora ili ispali iz zemljanoga nanosa kao posljedica erozije. Stoga je u okviru inicijative za pokretanjem arheolokog istraivanja nalazita predvieno i probno podmorsko arheoloko istraivanje na podruju na kojem se nalaze ostaci zidova u plitkome moru. Osnovni cilj istraivanja bio je utvrditi postojanje i debljinu kulturnog sloja kako bi se mogla predvidjeti dinamika buduih podmorskih arheolokih radova. Podmorskim je istraivanjima trebalo ujedno odrediti debljinu pjeanog nanosa nad kulturnim slojem te pregledati ire podruje uvale. Zbog teke pristupanosti nalazita s kopnene strane, dio je ronilake opreme dopremljen morem iz Lopra. Sve potrebne pripreme i privremena pohrana ronilake opreme obavljeni su u prostorijama kampa kojim upravlja Ivo Olip. Tijekom etverodnevnog istraivanja povrinski je pregledano itavo podruje uvale, oien je dio najjasnije deniranoga zida koji zavrava u moru i otvorene su dvije arheoloke sonde. Pregled ireg podruja uvale nije dao nikakvih pozitivnih rezultata. itavo je podruje prekriveno naslagama pijeska ija debljina, prema rijeima lokalnog stanovnitva, varira ovisno o vremenskim prilikama. Za vrijeme oseke vei je dio prostora mogue pregledati hodajui kroz more. Iako se situacija u uvali mijenja ovisno o vremenskim prilikama i godinjem dobu, moe se pretpostaviti da na povrini morskoga dna nema arheolokih nalaza. Jedino podruje na kojem se pri povrinskom pregledu primjeuju ostaci
Rezultati georadarskih istraivanja (izradio: G. Skelac)
antikog materijala jest podruje poplavljeno za vrijeme plime, dok se za vrijeme oseke nalazi na suhom. Za vrijeme povrinskog pregleda terena oien je na obali dobro vidljiv zid, koji se u smjeru sjever-jug protee prema moru u duini od 2,5 m. irina zida iznosi oko 70 cm. Za vrijeme plime konstrukcija se u cijelosti nalazi pod morem. Rije je o suhozidu graenom od nepravilnoga kamenja oko kojega se pronalaze ulomci tegula i grube antike uporabne keramike. Prva sonda, veliine 2x4 m, smjetena je 20 m od obale, pred jasno deniranim antikim zidom koji zavrava u plitkome moru. Vatrogasna pumpa potrebna za podmorski iskop postavljena je na pristupnom molu kampa, na zapadnom kraju rta. Za potrebe iskopavanja pripremljeno je i pomono metalno mreite veliine 4x2 m, sastavljeno od dvaju kvadranata veliine 2x2 m. U svakom kvadrantu postavljena je po jedna mamut-sisaljka potrebna za uklanjanje naslaga pijeska. Dubina mora u trenutku iskopa iznosila je oko 1 m. Odmah pod pjeanom porinom pojavila se iva morska trava potvrena u iskopu do dubine od 1 m. Na toj je dubini iskop prekinut zbog izostanka arheolokih nalaza. Mogue je postojanje arheolokih nalaza u dubljim slojevima pijeska, ali se postavlja pitanje smislenosti uklanjanja velike koliine pjeanih naslaga. Druga sonda postavljena je blie obali, na udaljenosti od 12 m od opisanoga antikog zida. Pribliavanjem sonde obali poveala se mogunost pronalaska tragova antike arhitekture. 273
Kopneni i podmorski arheoloki nalazi na podruju Punte Zidine ukazuju na postojanje antikog kompleksa, zasad jo nepoznatoga opsega i namjene. Vjerojatno je rije o gospodarskom kompleksu koji je u nekoliko razvojnih faza egzistirao tijekom prvih pet stoljea, to je potrebno provjeriti buduim arheolokim istraivanjima. Goran Skelac Irena Radi Rossi Summary The well-known site Punta Zidine (Cape Zidine) is situated at the southeastern part of the Lopar peninsula on the Island of Rab and it covers the area of the cape itself, the nearby Sie Cove and Dedan Cape. It is a complex site comprised of the remains of a settlement from the Paleolithic period and the remains of architecture from the Antiquity that has not been excavated or interpreted so far. Surface archaeological nds and the nds discovered during the test archaeological excavation indicated to the existence of a complex from the Antiquity whose size and purpose is yet unknown. We presume that we are dealing with an estate, which had several developmental phases and existed over the rst ve centuries AD.
Poloaj podmorskih arheolokih sondi (foto: G. Skelac)
Zbog male dubine mora sondu nije bilo mogue vie pribliiti, jer bi u tom sluaju podmorski iskop bio znatno otean. U iskopu do dubine od 0,5 m potvrena je situacija iz sonde 1. Pod povrinskim slojem pijeska nalazi se velika koliina morske trave. U dubljim se slojevima, meutim, pojavljuje kameni graevni materijal koji bi mogao predstavljati ostatke razorenog suhozida, meu kojim se pronalaze i ulomci amfora, tegula i ostaloga grubog keramikog posua. Na osnovi relativno oskudnih arheolokih nalaza iz kulturnog sloja u sondi 2 teko je preciznije odrediti vrijeme nastanka spomenutoga sloja. Masivni iljci amfora ciglastocrvene boje vjerojatno pripadaju cilindrinim sjevernoafrikim amforama velikih dimenzija, koje se rabe od 2. do 5. st., dok tegule i ostali pronaeni arheoloki nalazi nisu relevantni za dataciju nalazita. Postojanje zidova na samoj granici kopna i mora te nalazi iz sonde 2 upuuju na potrebu nastavka arheolokih istraivanja kojima bi se utvrdio opseg podmorskog dijela nalazita te otkrili eventualni ostaci arhitekture i zanimljiviji pokretni nalazi. Na podruju udaljenijem od obale teko je provoditi arheoloka istraivanja zbog velikih koliina pjeanih naslaga i neizvjesnog postojanja arheolokih nalaza. Ako nalazi i postoje, nisu izravno ugroeni djelovanjem prirode ili ljudi te ne postoji opasnost njihova oteivanja ili otuivanja, stoga je budua istraivanja potrebno ograniiti na priobalno podruje pod antikom arhitekturom.
Redni broj: 139 Lokalitet: Sv. Nikola Naselje: Mire Grad/opina: Baka (otok Krk) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom jeseni 2005. istraeni su ostaci crkve na poloaju Sv. Nikola, smjetenom u polju izmeu Bake i Jurandvora u podnoju naselja Mire. Radovi su provedeni zahvaljujui potpori Opine Baka i Ministarstva kulture. Voditelj radova bio je Ranko Starac, a sudjelovale su i arheologinje Antonija Maurani i Tihana Pavlek te apsolventica arheologije Mirna Vujovi i fotograf Damir Peli. Najnunije konzervacijske zahvate na otkrivenim arhitektonskim ostacima obavili su radnici graevnog poduzea Stanie iz Njivica. Baanska kotlina bogata je arheolokim lokalitetima iz antikog, odnosno kasnoantikog razdoblja. Na maloj povrini nalaze se tragovi rimskodobnih naseobina u sreditu Bake, na ledini povrh Gorice, na predjelu Mire izmeu Bake i Jurandvora, na Velom gradu, na Merinama, uz crkvu sv. Lucije, na upelama, na Sutvidu i oko Sv. Pavla kod Drage Baanske. Krajem 4. stoljea, zbog posljedica seobe ratobornih zapadnih Gota prema Italiji, mnotvo izbjeglog puanstva seli se s podruja Panonije na mnogo sigurnije jadranske otoke. Tijekom veeg dijela 5. stoljea vladao je mir i relativan ekonomski prosperitet. Unato propasti Rimskog Carstva i uspostavi vladavine kraljevstva istonih Gota nad otokom Krkom, kranstvo dobiva konaan zamah i institucionalne oblike djelovanja unutar Krke i Senjske biskupije, stoga ne treba uditi broj i kvaliteta ranokranskih crkava na otoku, a osobito unutar nevelike Baanske kotline. Tako se u polju izmeu Bake i Jurandvora nalaze ostaci crkvene graevine, smjetene 274
Sonda 2 sloj lomljenog kamenja i grubljega antikog keramikog materijala (foto: D. Kui)
u podnoju naselja Mire. Na najstarijem katastarskom planu to je podruje oznaeno imenom Sveti Nikola, no taj naziv danas nije poznat mjetanima. Tadanja kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka Velika Dautova-Ruevljan 1970. godine provela je sondano zatitno iskopavanje u vinogradu pokojnog Vjekoslava ubrania. Ondje su pronaene dvije presvoene kasnoantike grobnice, prislonjene uza sjeverni zid vee graevine. Godine 1995., prilikom radova na istraivanju kompleksa Sv. Lucije, arheolog Ranko Starac obiao je itavu kotlinu, pa i spomenuti vinograd, u ijem je neposrednom susjedstvu prepoznao obrise prostrane crkve (Starac 1996). Rije je o trobrodnoj bazilici, u tlocrtu oblika izduljenog pravokutnika, s polukrunom apsidom svetita uklopljenom u ravan zaelni zid, ukupne duljine neto vie od 28 m, irine 13,90 m. Tijekom zime 1995., uz sjeverni dio zaelja graevine, zapoela su arheoloka istraivanja koja su rezultirala iznenaujuim otkriem. Unutar iskopne povrine istraen je sjeverni dio crkvenog zaelja s malom pomonom prostorijom ija je podnica prekrivena relativno dobro ouvanim mozaikom, povrine 3,30x3,10 m. U sreditu podne povrine, unutar pravokutnog polja (mozaik je jednostavnoga geometrijskog crtea, rabljene su samo crne i bijele kockice), nalazi se natpis u etiri retka na latinskom jeziku: SAPRILLA / APSIDA C / VM SECR / ETARIA FC (SAPRILLA APSIDA CVM SECRETARIA FECIT). Natpis govori o donatorici, kranki Saprili, koja je dala izgraditi svetite crkve sa sekretarijama, tj. pomonim prostorijama. To je prvi zabiljeen sluaj donatorskog natpisa u mozaiku unutar crkve na kome se izrijekom spominju dijelovi crkvene graevine na tada razgovornom latinskom jeziku. Tijekom 2005. nastavljena su iskopavanja june pomone prostorije i svetita crkve. Zbog intezivne obrade tla, pod unutar apside odavna je u potpunosti prekopan, a gotovo je uniten i mozaini pokriva poda u junoj sekretariji. Pronaena su dva mala ostatka viebojnog mozaika s crteom prepleta i lepezastim motivima. Spomenuti ulomci mozaika bili su crteom posve razliiti od mozaika otkrivenog 1995., a podudarni su s motivima prisutnima na mozaicima uz baptisterij podno Sv. Marka. Jedan ouvan dio mozaine podne plohe uoen je uz rub iskopne sonde, blizu junoga bonog zida crkve, ali taj e se prostor istraivati u iduem razdoblju, pa se oekuju i drugi tragovi podnog mozaika unutar zasad jo neistraenog partera. Svi zateeni ulomci mozainog poda prekriveni su i zatieni do konane restauracije i prezentacije itavog spomenika. Na tlu ispred svetita pronaeno je pravokutno udubljenje, odnosno oltarni grob. Udubljenje je bilo no obukano, a tragovi mramorne oplate ukazuju na to da je taj, najsvetiji dio crkve bio obloen mramornim ploicama. Oltarni grob u ranokranskim crkvama stajao je u podnoju oltarnog stola, a sluio je za pohranu relikvija smjetenih u malom kovegu. Dimenzije i pravokutan oblik toga groba za relikvije, uz ostale karakteristike crkvene graevine, upuuje na vrijeme izgradnje kompleksa do polovine 5. stoljea. Budua istraivanja tei e usporedno s restauratorsko-konzervatorskim radovima, kako bi se itava graevina oslobodila debelog nanosa zemlje te prezentirala svim posjetiteljima Bake. Nastojat e se sondano istraiti barem dio povrine sadanjeg vinograda sjeverno od crkve, gdje su ranije otkrivene grobnice. Brojni komadii vapnene buke i mozaike kockice rasuti su na estici
Ostaci crkve na poloaju Sv. Nikola (foto: R. Sarac)
vinograda sjeverno od crkve, unutar kojeg se nalazi i viekratno obnavljan bunar. Veliina crkve ukazuje na brojnost vjernika unutar oblinjeg naselja na Mirama. Nalazi kvalitetno zidanih grobnica upuuju i na zavjetno-cemeterijalni karakter crkve. Treba napomenuti da je unutar junog krila kasnoantike graevine u 6. stoljeu bio ureen kranski oratorij koji je postao ishoditem crkve sv. Lucije. Tijekom dugogodinjih radova na istraivanju Svete Lucije akademik Branko Fui pronaao je vie ulomaka ranokranskoga kamenog namjetaja, odnosno opreme crkve. Dio tih nalaza donesen je u srednjem vijeku kao graevni materijal s oblinjih ruevina ranokranskih crkava, pa tako i s poloaja Sv. Nikole. U oblinjem Jurandvoru, u donjem dijelu naselja stajale su u srednjem vijeku kapele sv. Marije i sv. Kria. Oba su lokaliteta neistraena, a pri gradnji trafostanice kod Sv. Kria Branko Fui uoio je unitene kasnoantike obzidane grobnice. Kvalitetan kamen mogao je biti razvuen na vie lokacija, pa mu je danas teko ui u trag. Kamena gomila puna nabacanog materijala nalazi se uz proelje bazilike sv. Nikole, a nastala je ienjem unutranje povrine crkve za potrebe vinograda u srednjem vijeku. Pretraivanjem te gomile vjerojatno e biti pronaeni i dijelovi odbaenoga kamenog crkvenog namjetaja. Crkva podno Mira bila je u funkciji barem dva stoljea, sudei prema istroenosti ostataka podnog mozaika. Tragovi paljevine i uruenih krovnih opeka (slino nalazima podno Svete Lucije u Jurandvoru) govore o nasilnom prekidu ivota crkvene zajednice. Zasad nije mogue pre-
Crte istraene arhitekture
275
ciznije govoriti o trenutku razaranja, no poganski karakter nekoliko grobova uz Svetu Luciju iz 9. stoljea jasno odreuje poetke stasanja novodole hrvatske populacije, koja ve po svom dolasku na otok zauzima grobljanske poloaje uz pojedina ve razorena ili naputena ranokranska svetita. Ranko Starac Literatura Starac 1996 R. Starac, O otkriu jo jedne ranokranske crkve na otoku Krku, Hortus Artium Medievalium, 2, Zagreb Motovun, 1996: 137 142. Summary During the autumn of 2005 excavations were conducted into the remains of the church at the position St. Nicholas, situated in the eld between Baka and Jurandvor, beneath the village Mire. During 2005 the excavations into the south auxiliary room and the sanctuary were continued. The church beneath the village Mire had been in function for at least two centuries, judging by the wear of the oor mosaic-work remains. Traces of the burning and collapsed roof tiles (similar to the nds underneath the church of St. Lucija in Jurandvor) speak of a violent cessation in the existence of the church-going community. We can not speak more precisely about the instance of destruction at this moment. Still, the pagan character of several graves from the 9th century nearby St. Lucija clearly shows the beginnings of the expansion of the freshly arrived Croatian population. They started occupying the cemetery posts next to the already destroyed or abandoned early Christian sanctuaries immediately upon their arrival to the island.
Uvala Dubac, pogled na uvalu i poloaj pei (foto: B. iljeg)
Redni broj: 140 Lokalitet: Uvala Dubac Naselje: Lopar Grad/opina: Rab (otok Rab) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje Krajem prosinca 2005. obavljen je jednodnevni arheoloki pregled prostora sjeverozapadno od naselja Lopar, odnosno prostor uvale Dubac. Navedeni prostor rekognosciran je radi potrebe provjere usmenog podatka o postojanju keramiarske (opekarske) pei. Prilikom obilaska kasnoantikih lokaliteta na otoku Rabu 2005., arheologinja Antonija Maurani zapazila je arheoloki objekt u uvali Dubac, sa znatnom koncentracijom povrinskih nalaza. Zahvaljujui toj obavijesti, Institut za arheologiju u Zagrebu u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci, terenski je pregledao uvalu Dubac (u rekognosciranju su osim voditeljice dr. sc. Goranke Lipovac Vrkljan sudjelovali dr. sc. Bartul iljeg iz Instituta za arheologiju, Mija Rizner iz Konzervatorskg odjela u Rijeci i Antonija Maurani). Uvala Dubac smjetena je na sjeverozapadnom dijelu otoka Raba, na prostoru Brajnine, nedaleko od poznatog 276
lokaliteta Beli grad. Poloajem je otvorena prema Velebitskom kanalu i njegovu priobalju. Do lokaliteta vodi stari pastirski put koji se, iznad sela Surii, spaja na lokalnu cestu prema Lopru. Na blagom uzvienju iznad same uvale (zapadno prema rtu Sturii) uoen je vei zemljani humak na ijoj je povrini zapaena znatna koncentracija lijepa, amorfnih keramikih ulomaka i ulomaka opeka. Sav arheoloki materijal gotovo je jednake fakture i boje. Pri dnu humka, na njegovoj istonoj strani, recentno je odgrnut dio zemljanog pokrova pri emu se ukazao polukruni otvor odreenoga arheolokog objekta. Otvor je sainjen od opeka slaganih u klin (tom se tehnikom u antici oblikuje polukruni bavasti svod). Zanimljiva je injenica da je vanjska strana opeka ukasto-naranaste boje, dok im je unutranja strana tamnocrvene do sivo-crne boje. Sivo-crna boja rezultat je visoke temperature, odnosno procesa peenja (gorenja). Faktura gorene opeke i prisutnost zapeene glinene obloge (amot) s unutranje strane otvora, kao i masa amorfnih glinenih oblika i lijepa, ukazuje na mogunost da graevinski ostaci (pod zemljanim humkom) u uvali Dubac pripadaju keramiarskoj ili opekarskoj pei. Dio tih graevinskih ostataka (na istonoj strani) koji je odnedavno vidljiv, pripada otvoru kanala loita pei. Prema gradbenoj strukturi koju je mogue iitati, pe je imala tunelast kanal loita polukrunoga bavastog svoda. Kako prilikom pregleda terena nije bilo mogue poblie odrediti njegove dimenzije, moe se samo pretpostaviti uobiajena ukopanost samog kanala, kao i postojanje ostalih konstruktivnih graditeljskih elemenata pei (zidovi, kalota, reetkasta podna konstrukcija).
Uvala Dubac, ostaci keramiarske pei (foto: G. Lipovac Vrkljan)
Na prostoru uz arheoloki objekt pronaeno je dosta ulomaka graditeljske keramike, dok izostaju nalazi ulomaka uporabne keramike. Prema svojim obiljejima, sav pokretni materijal odgovarao bi rimskom vremenu, 1. i 2. st. Naalost, u blizini nalaza graditeljskih ostataka pei, zasad nisu uoeni ostaci arhitekture nekog objekta, koji bi odgovarali pretpostavci o postojanju radionice na tom lokalitetu. Institut za arheologiju uvrstio je taj lokalitet u svoj projekt istraivanja antike na prostoru sjevernoga Hrvatskog primorja koji e tijekom iduih godina provoditi u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja i Konzervatorskim odjelom u Rijeci. dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan Summary At the end of December 2004 a simple one-day archaeological survey was conducted of the northwestern part of the Lopar peninsula at the Dubac bay site. Dubac bay is situated at the northwestern part of the island of Rab, at the area of Brajnina, nearby the well-known Beli Grad site. The surface survey of the mentioned terrain was done because of the alleged existence of a clay stove. On a mild elevation above the bay (west toward the Cape Stirii) a larger earthen mound was spotted. On its surface we registered a larger amount of binding material, amorphous potshards and brick fragments. All the archaeological nds are of the same material and color. Beneath the mound, at its east side, we have recently uncovered a part of the capping which revealed a semi-circular orice of a certain archaeological structure. The orice was made of bricks arranged in a shape of a wedge (the technique used for building semi-circular barrel vaults in Antiquity Period). Next to the archaeological object there are numerous fragments of building clay, while there are no use pottery nds. According to their characteristics, all the movable nds correspond to the Roman period, 1st and 2nd century.
277
LIKO-SENJSKA U PA N I J A
141 Caska arheoloka zona 142 Caska gospodarski kompleks 143 Caska nekropola 144 Caska podmorje 145 ovini Crkvine
146 Luka Jablanac 147 Otoac crkva Presvetog Trojstva 148 Sveti Juraj crkva sv. Fiipa i Jakova 149 Udbina stolnica sv. Jakova 150 Udbina Sv. Nikola
278
Liko-senjska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 141 Lokalitet: Caska arheoloka zona Naselje: Caska Grad/opina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje, zatitno iskopavanje Na podruju Caske, u sjeveroistonom dijelu Pakoga zaljeva, na kopnu i u plitkome moru nalaze se vrijedni ostaci antikoga naselja. Pretpostavlja se kako je rije o rimskodobnom naselju Cissa po kojemu se do 14. st. nazivao i itav otok Pag, a koje u nabrajanju istonojadranskih otoka i pripadajuih im naselja spominje Plinije Stariji (Nat. Hist. 3,140). U narodu se ouvala legenda o katastrofalnom potonuu antikoga grada, izazvanom zloom njegovih stanovnika. U plitkome moru Caske uistinu se naziru ostaci potopljene arhitekture, koje je jo 1852. godine u crteu zabiljeio povjerenik Narodnog muzeja u Zagrebu Mijat Sabljar. Najvjerojatnije je rije o ve dokazanoj promjeni morske razine koja je potopila sve antike lokalitete u izravnoj blizini mora, a pretpostavka o propasti grada uzrokovanoj jednim od velikih potresa koji su u kasnoantiko vrijeme potresali Sredozemlje jo nije znanstveno dokazana i potvrena dosadanjim arheolokim nalazima. Iako se ve vie stoljea upozorava na vanost i mnoinu arheolokih nalaza u Caski, to je podruje do naih dana
Caska, ostaci rimskih zidova u blizini Tunere
ostalo neistraeno, a nepokretni i pokretni nalazi na oigled propadaju ili nestaju. Stoga je 2003. godine, na osnovi zajednike inicijative prof. dr. Slobodana ae i doc. dr. Anamarije Kurili s Odjela za povijest Sveuilita u Zadru te dr. sc. Ive Fadia iz Arheolokog muzeja u Zadru, zapoelo istraivanje ostataka antike Kise. Godine 2005. istraivanju su se prikljuili i Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda (mr. sc. Irena Radi Rossi) te Odjel za arheologiju sveuilita u
Pogled iz zraka na Novaljsko polje s uvalama Novalje i Caske
279
predloeno je da se u projekt ukljue i oblinja nalazita na gradini Koljun, utvrda Sv. Juraj nad Caskom te ostaci antikog vodovoda na zapadnim padinama uvale, ime e se dobiti uvid u razvoj itavoga prostora od prapovijesti do srednjega vijeka i omoguiti njegova kvalitetna interpretacija i prezentacija. Rezultati arheolokih istraivanja Caske tijekom 2005. predstavljeni su javnosti u Novalji fotoizlobom i popratnim tiskanim materijalom. Literatura Brusi, Gluevi 1993 Z. Brusi, S. Gluevi, Podvodna arheoloka istraivanja Arheolokog muzeja u Zadru tijekom godine 1993., Obavijesti HAD, XXV/3, 1993: 70 71. elhar, Parica 2005 M. elhar, M. Parica, Podmorsko arheoloko istraivanje u uvali Caskoj na otoku Pagu godine 2005., Obavijesti HAD, 37/3, Zagreb, 2005: 130 135. Fadi 2005 I. Fadi, Nekropola Caske, Obavijesti HAD, 37/3, Zagreb, 2005: 97 105. Kurili 2004 A. Kurili, Caska kod Novalje na otoku Pagu. Pokusno istraivanje antike nekropole u Caskoj i rekognosciranje Caske s okolicom, Obavijesti HAD, 36/1, Zagreb, 2004: 68 79. Kurili 2004b A. Kurili, Epigrafski spomenici na prostoru Novalje, Novalja Zadar, 2004. Radi Rossi 2006 I. Radi Rossi, Sidro iz dubine milenija, Aqualung, 1, Zagreb, 2006: 72 77. Vrsalovi 1979 D. Vrsalovi, Arheoloka istraivanja u podmorju istonog Jadrana, Zagreb, 1979: 177 178. mr. sc. Irena Radi Rossi doc. dr. sc. Anamarija Kurili Summary Important remains of a settlement dating from the Antiquity Period were found at the area of the Caska Cove, in the northeastern part of the Pag Bay, on mainland and in the shallow sea. They are considered to be the remains of the roman settlement called Cissa, which had also been the name of the Island of Pag up to the 14th century. The
Caska arheoloka zona
Zadru (dr. sc. Zdenko Brusi) pa je, na inicijativu Grada Novalje, pokrenut sveobuhvatan projekt istraivanja, zatite i prezentacije kompleksnoga arheolokog nalazita u Caski. Zahvaljujui nancijskoj podrci Ministarstva kulture i Grada Novalje realizacija projekta zapoela je u oujku 2005., u suradnji s tvrtkama Geographica d.o.o. iz Splita (Miljenko abi, dipl. ing. geod.) i Geoarheo d.o.o. iz Sesveta (Goran Skelac, dipl. arheolog), geodetskim snimanjem vidljivih arheolokih ostataka i geozikim istraivanjem na nekoliko odabranih lokacija. Tijekom rujna, listopada i studenoga iste godine arheoloki su istraeni dio antike nekropole i ostaci antikoga gospodarskog kompleksa u dnu uvale te obavljena podmorska arheoloka istraivanja na podruju antikoga naselja. Bogatstvo i raznolikost arheolokih nalaza, izloenih razornom djelovanju prirode i ljudi, u cijelosti su opravdali pokretanje navedenog projekta te ukazali na potrebu i opravdanost njegova kontinuiranog provoenja tijekom iduih godina. Radi boljeg sagledavanja cjeline, uinkovite zatite i kvalitetne sveobuhvatne prezentacije arheolokih ostataka na irem podruju Caske,
Caska, fotograja i fotogrametrijski snimak najbolje ouvanog zida
280
Caska, ulaz i unutranjost kanala u neposrednoj blizini mora na istonoj obali uvale
excavations were started in 2003 and since 2005 they have evolved into an extensive project consisting of excavations, rescue works and the presentation of the complex archaeological site in Caska.
Redni broj: 142 Lokalitet: Caska gospodarski kompleks Naselje: Caska Grad/opina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Na katastarskoj estici 1941/24, vlasnika Jurja Palia, djelatnici Arheolokog muzeja iz Zadra iskopali su 2002. probne sonde i pri tome pronali ostatke triju zidova iz rimskog vremena. Zbog postojanja arheolokih nalaza, vlasniku je uskraena suglasnost za izdavanje graevinske dozvole za izgradnju stambenog objekta na navedenoj estici. Na inicijativu vlasnika i korisnika zemljita tijekom 2005. zapoelo je arheoloko istraivanje kojim je omoguena obnova upravnog postupka radi utvrivanja mogunosti gradnje te uvjeta zatite i prezentacije nepokretnih arheolokih nalaza. Grad Novalja organizacijski je i nancijski podrao inicijativu, to je olakalo i ubrzalo tijek arheolokih istraivanja koja je, uz konzervatorski nadzor Konzervatorskog odjela u Rijeci, provela tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba, pod vodstvom Gorana Skelca. Istraivanje je provedeno od 28. listopada do 29. studenoga, a zapoelo je geodetskim i georadarskim snimanjem veeg dijela zemljita povrine oko 480 m2. Georadarsko mjerenje pokazalo je zone s veom koncentracijom vrstih materijala i linearnih struktura pa su na tim mjestima postavljene probne arheoloke sonde kojima je potvreno postojanje arheolokih nalaza. U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Rijeci sonde su proirene
radi stvaranja cjelovite slike pronaene strukture pa je sveukupna otkopana povrina dosegla 320 m2. Sonda 1 istraena je do dubine od 150 cm, dok je u sondi 2 dosegnuta prosjena dubina od 80 do 100 cm. U navedenim sondama otkriveni su sljedei arheoloki nalazi: ostaci zidova od kamena i opeke vezani bukom iz dviju arhitektonskih faza, ukupne duine 62,5 m; ostaci velikih posuda dolija namijenjenih skladitenju itarica ili drugih namirnica tri velika (oko 160 cm u promjeru) i jedan manji (80 cm u promjeru); ostaci mlae podnice koja je preslojila stariju fazu; intaktni ostaci infrastrukturnog kanala (vodovoda ili kanalizacije) izgraenog od kamenih ploa vezanih bukom, duine 10,8 m, irine 1,2 m; pokretni materijal: keramika, tegule, metalni predmeti, novac, staklo, ivotinjske kosti, koljke, puevi. Recentni povrinski slojevi (stratigrafske jedinice sj 1 sj 4), na dubini od 0 do 40 cm sastoje se od tucanika, pjeskovitog humusa, gorenog sloja i laporaste gline (tupine), a tu su dospjeli kada je vlasnik estice nivelirao teren. Ispod tih slojeva nalazi se sloj smee pjeskovite zemlje (sj 5), koji lei na dubini od 40 do 100 cm, a zbog nekadanje
Caska gospodarski kompleks, pogled na teren sa sjeverozapada (foto: G. Skelac)
281
Caska gospodarski kompleks, tlocrt nalazita (izradio: G. Skelac)
poljoprivredne namjene zemljita sadri vee koliine kamena, buke i lomljenih tegula. Pri dnu navedenog sloja nalaze se ouvane vrste strukture zidovi i podnice. Zidovi su ouvani na razini podnice ili neto nie, a samo su na dvama mjestima uoeni tragovi bone zidne buke ouvane u najveoj visini od 10 cm. Veliki keramiki doliji takoer su oteeni, tj. ouvani samo do polovine svoje visine. Oni su donjim dijelom bili ukopani u zemlju, a prvobitno su bili klasini spremnici za skladitenje poljoprivrednih proizvoda. U sjeveroistonom dijelu sonde 2 pronaeni su ostaci podnice (sj 9) napravljene od vrste buke pomijeane s komadiima opeke i kamena, na kojoj je pronaen novac
datiran u prvu etvrtinu 3. stoljea. Podnica je preslojila i pokrila dva od tri velika dolija, to potvruje dvije razvojne faze istraenog dijela gospodarskog objekta. Jedan je, nepreslojen dolij u cijelosti ispranjen (sj 18), a pronaeni su arheoloki nalazi uputili na njegovu sekundarnu uporabu u funkciji otpadne jame. Neto drukija stratigrafska situacija zateena je u sondi 1. Pod identinim stratigrafskim slijedom (sj. 1 sj 5) postupno su se pojavile sve nije frakcije crvenkastog pijeska (sj 12, sj 27). Na dubini od 120 cm pronaena je u cijelosti ouvana linearna struktura izgraena od ploa pjeenjaka i lomljenoga kamena vapnenca, vezanih vrstom bukom (sj 30), koja se prua u smjeru sjever-jug. Utvreno je kako je rije o infrastrukturnom kanalu koji na istraenoj duini od oko 11 m ostvaruje pad vei od 60 cm. Otkriveni zidovi sagraeni su od nepravilnih kamenih blokova koji su slagani pravilno prema vanjskim stranama, dok je unutranjost ispunjena sitnijim kamenom i vezana jakom bukom (opus incertum). Kod nekih zidova uoeni su komadi opeka i tegula u ispuni, a samo jedan zid sj 16 graen je od opeka i buke. irina zida u pravilu iznosi od 60 do 70 cm, ovisno o stupnju ouvanosti. S obzirom na injenicu da se istraivanje nastavlja i da temelji zidova nisu istraeni u cijelosti, njihova e struktura biti detaljno opisana nakon zavretka istraivanja. Posude za skladitenje namirnica, tj. veliki keramiki spremnici zvani doliji, takoer se mogu tretirati kao arhitektonski elementi jer su ugraivani u prostorije i do polovice zakopavani u zemlju. Promjer istraenog dolija iznosi 165 282
Caska gospodarski kompleks, infrastrukturni kanal (foto: G. Skelac)
cm, debljina stijenki 4,8 5 cm, a ouvana visina oko 90 cm. Cjelokupna visina posude procijenjena je na 160 do 180 cm. Kvantitativno gledano, u ispuni dolija pronaeno je 145 kg ulomaka keramikog posua, 203 kg tegula, 0,3 kg metala, 0,2 kg stakla, 211 kg kamena, 47 kg buke, 28,4 kg pueva i koljkaa, 4,3 kg kostiju sisavaca i 0,3 kg ribljih kostiju. Kronoloki osjetljiv materijal datiran je u vremensko razdoblje od kraja 1. do kraja 2. st. Kanal za vodu ili kanalizaciju natkriven je nepravilnim vapnenakim ploama dimenzija oko 60x80 cm, dok mu irina baze iznosi 110-120 cm. Dubina kanala bit e utvrena tijekom iduih istraivanja. Vano je naglasiti kako je kanal u potpunosti ouvan jer se nalazi dublje od dosega poljodjelske obrade koja je dijelom unitila susjedne nepokretne arheoloke nalaze. Na cjelokupnoj istraenoj povrini prisutno je oko 5 10% usitnjenoga graevinskog materijala, ostataka propalih zidova i krovnih konstrukcija. Raspon keramikog posua see od luksuzne tere sigilate i tere nigre do grube, crno-sive kuhinjske keramike debelih stijenki. Uglavnom je rije o standardnim oblicima uporabnog posua, tj. alica, vreva, zdjela i tanjura. Pronaeni su ulomci dviju amfora, tri uljanice, od kojih jedna sa igom FORTIS, tegule sa igom PLOC i velika koliina amorfnih keramikih ulomaka. Od metalnih predmeta pronaeno je pet komada bronanog novca, bronana udica, bronana bula, eljezni okovi i olovne ploice. Ulomci stakla pripadaju malim vrevima, boci s dugim vratom i ai, a ostali su komadi premali za determinaciju. Otkriveni arheoloki nalazi ostaci su rimskodobnog kompleksa koji je prema dosadanjim podacima egzistirao od kraja 1. do polovine 3. st. Unutar istraene strukture mogue je razlikovati dvije razvojne faze. Gospodarska namjena kompleksa potvrena je za prvu razvojnu fazu nalazita nalazima ukopanih keramikih dolija. Namjenu kompleksa tijekom druge razvojne faze jo nije mogue preciznije denirati. U sklopu kompleksa nalazio se i odlino ouvan infrastrukturni kanal. Korisnik zemljita nije dosadanjim radovima otetio i unitio arheoloke nalaze, a nakon zavretka istraivanja bit e mogue odrediti konzervatorske smjernice za buduu izgradnju stambenog objekta te konzervaciju i prezentaciju odabranih nepokretnih nalaza. U oekivanju nastavka istraivanja nalazite je privremeno zatieno geotekstilom i prekriveno ljunkom. Goran Skelac Summary In 2002 the staff of the Archaeological Museum in Zadar excavated test probes at the cadastral plot 1941/24 in Caska and found the remains of three walls from the Roman Period. During 2005 archaeological excavations were started at the initiative of the landowner. The excavations yielded the remains of an estate, consisting of walls, dolia dug into the ground and a well-preserved infrastructure canal. According to the previous data the complex existed from the end of the rst to the middle of the third century and we can distinguish two developmental stages with certainty.
Redni broj: 143 Lokalitet: Caska nekropola Naselje: Caska Grad/opina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Usporedno s dokumentiranjem zateenog stanja, 2003. i 2004. provedena su manja zatitna arheoloka iskopavanja na najugroenijem dijelu antike nekropole u Caskoj, u zapadnom dijelu uvale gdje su u prolu bili jasno vidljivi ostaci ve devastiranih grobova (Kurili 2004; Fadi 2005). Istraivanja su nedvojbeno pokazala potrebu daljnjih radova. U rujnu 2005. zapoela je trea kampanja istraivanja (voditeljica istraivakog projekta: doc. dr. sc. A. Kurili, voditelj iskopavanja G. Skelac, dipl. arheol.; radove su nancirali Ministarstvo kulture, Grad Novalja, te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta). Iskopavanje nekropole trajalo je od 12. rujna do 21. listopada, tj. due od predvienih 20-ak radnih dana, zahvaljujui inicijativi i dodatnim sredstvima Grada Novalje. Podruje iskopavanja na nekropoli proireno je novim sondama (sonde 3 6) oko onih iz prethodnih dviju kampanja, obuhvativi tako prostor (ukupne povrine oko 150 m2) izmeu kolskog puta i obalnog prola. Istraivanjima je zabiljeeno 26 grobnih cjelina, od kojih je u cijelosti istraeno samo 13, a iskopavanje ostalih nastavit e se tijekom sljedee kampanje (do tada je lokalitet zatien geotekstilom i tucanikom). Nekropola se okvirno moe datirati u razdoblje od 1. do 4. stoljea. U grobovima su uz ostatke pokojnika naeni i grobni prilozi, a uz dio grobova pronaeni su i nadgrobni natpisi koji im zacijelo pripadaju.
Caska nekropola, pogled sa sjeverozapada (foto: A. Kurili)
283
Caska nekropola, etvrtasta zidana grobna konstrukcija (foto: A. Kurili)
Prema dosadanjim spoznajama u potpunosti dominira spaljivanje pokojnika, budui da ni u jednom istraenom grobu nisu pronaeni tragovi kosturnog ukopavanja. Na nekropoli je zasad prisutno nekoliko razliitih vrsta pokapanja. Dominiraju kompleksno graeni grobovi koji imaju vanjsku i unutranju grobnu konstrukciju. Pepeo (ponekad jo s vruim arom) od pogrebnog odra i spaljene kosti pokojnika, a zatim i grobni prilozi, nasuti su na zemljano dno groba izgraenoga od tegula i imbreksa oponaajui dvoslivni krov (tzv. tomba alla cappuccina), do te mjere da je na taj krov postavljen i stilizirani dimnjak napravljen od dvaju sljubljenih okomito poloenih imbreksa. Sve je to zatim obzidano neobraenim kamenjem vezanim bukom, tvorei vanjsku ljusku groba pravilnoga etvrtastog oblika
(prosjene veliine 130x190x70 cm). Gornji red kamenja vjerojatno je bio vidljiv na povrini, jednako kao i vrh dimnjaka koji je moda sluio za lijevanje rtava, simbolinu dostavu hrane i pia ili za ostavljanje prolaza dui pokojnika. Rjei su drukije oblikovani grobovi, npr. oni manji pravokutni zidani grobovi poploeni tegulama, manji etvrtasti zidani grobovi ije su unutranje strane oploene tegulama ili manje etvrtaste grobne konstrukcije izraene od etiriju okomito postavljenih tegula. Jo nije jasna namjena zidane strukture veih dimenzija (oko 3x3 m), jer u njoj nisu pronaeni tragovi ukopa; meutim, ona je jednim dijelom sagraena preko starijih grobova, a dijelom je posluila za izgradnju jedne zidane etvrtaste grobnice (Grob 4). U prostoru izmeu grobova izvan sloja pronaeni su ulomci pokretnih nalaza (keramiko posue i uljanice, stakleno posue, novac, eljezni avli, keramiki graevni materijal i amfore) koji zacijelo pripadaju unitenim grobovima. Ponekad su uz grobnu strukturu bile poloene i cijele amfore. Unutar groba, u sloju pepela i pougljenih ostataka odra, pronaeni su i eljezni avli te spaljene kosti pokojnika, a uz njih, najee grupirani na jednom ili dvama mjestima, grobni prilozi: novac, staklene i keramike posude, keramike uljanice. To su standardni grobni prilozi u veini istraenih grobova, no u nekima su prilozi neto raznovrsniji te obuhvaaju npr. enski kozmetiki pribor (zvjezdoliko zrcalo, spatula, tapi i dvije igle s ukrasnim glavama iz Groba 3) ili oruje (bronani no u Grobu 4). Grobni prilozi ne pokazuju tragove gorenja, to svjedoi da su u grob prilagani nakon ostataka s lomae. U nekim grobovima, zbog njihove velike oteenosti ili unitenosti, prilozi uope nisu pronaeni ili su pronaeni tek sporadini primjerci (npr. novac u gotovo potpuno unitenom Grobu 19) ili samo manji ulomci (npr. vrat staklenog lakrimarija u Grobu 21). Budui da novac jo nije oien, zasad nije mogue precizno datirati ukope u kojima je bio priloen. Tijekom 2005. pronaeni su ulomci osam epigrafskih spomenika (moda devet), to zajedno s cjelovitim natpisom naenim tijekom kampanje 2004. (Fadi 2005) ini ukupno devet sigurnih epigrafskih nalaza od kojih je samo nekima mogue proitati sadraj natpisa, npr. onome koji Lucije postavlja svojoj predragoj eni Viktorini koja je doivjela 40 godina. Jedan ulomak, pronaen kao spolij u kamenoj konstrukciji Groba 17, pripadao je inovniku (blagajniku ili knjigovoi), dispensatoru, imenom Atticus(?) i mogao bi se okvirno datirati u ranije carsko razdoblje o emu svjedoi uporaba zavrne formule hic situs est koja obino ukazuje na rano 1. stoljee i time ujedno svjedoi za terminus ante quem non gradnje Groba 17. Jedan ulomak natpisa jo jednom svjedoi o pripadnicima potomaka osloboenika senatorske obitelji Kalpurnija (Calpurnii Pisones) koja je ovdje imala svoje imanje (Kurili 2004b), no rije je o manjem ulomku natpisa koji je naen izvan sloja, izmeu grobova 8 i 9. doc. dr. sc. Anamarija Kurili Summary The third campaign of rescue archaeological excavations on the remains of the necropolis of the ancient Cissae in Caska Cove on the Island of Pag yielded 26 new graves. 284
Caska nekropola, presjek kroza sve faze u jednoj etvrtastoj zidanoj grobnoj konstruciji (foto: A. Kurili)
13 graves were investigated and the remaining ones were protected until the excavations continue. All the graves revealed cremation burials and they mostly display complex building techniques. They were constructed from an outer stone construction and the inner one made of tegulae and imbrex and shaped like a gabled roof. In the graves we found remains of ashes and iron nails including burnt bones of the deceased and grave offerings (coins, pottery and glass vessels, toilet utensils etc.). We also found 8 (maybe even 9) epigraphic grave stones, for the most part alongside the graves to which they had obviously once belonged to. Necropolis can roughly be dated between the rst and the fourth century.
Redni broj: 144 Lokalitet: Caska podmorje Naselje: Caska Grad/opina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje, zatitno iskopavanje Podmorskim arheolokim istraivanjem uvale Caske, provedenim od 15. do 25. rujna 2005., pregledano je ire podruje uvale, radi utvrivanja zone rasprostiranja arheolokih nalaza. Voditeljica radova bila je mr. sc. Irena Radi Rossi. Impozantni ostaci antike arhitekture na obalama uvale Caske ve na prvi pogled upuuju na postojanje podmorskih arheolokih nalaza. Lokalno je stanovnitvo u plitkome moru uvale stoljeima pronalazilo raznolike ostatke graevina i mnoge uporabne predmete, a mnogi znatieljnici i istraivai zabiljeili su obilje arheolokih nalaza u moru. Tijekom 1955. godine Nenad Heruc organizirao je dokumentiranje vidljivih podmorskih nalaza u uvali, ije je prve rezultate objavio u dnevnom tisku. Prvo struno podmorsko arheoloko rekognosciranje obavljeno je 1975. u organizaciji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci, pod vodstvom Radmile Mateji i Marijana Orlia. Tijekom jednodnevnoga povrinskog pregleda terena nisu pronaeni vaniji arheoloki nalazi, ali je na irokom pregledanom podruju zabiljeena vea koliina ostataka antikog posua i graevnog materijala. Arheolokim sondiranjem manjega obujma, provedenim 1993. u organizaciji Arheolokog muzeja u Zadru, uz sitan su arheoloki materijal u dnu uvale pronaeni i ostaci drvenih dasaka i pilona. Prilikom dokumentiranja arheolokih ostataka na kopnu i u moru, provedenoga u organizaciji Odjela za povijest Filozofskog fakulteta u Zadru 2003. godine, zabiljeeno je postojanje nekoliko zidova u blizini Tunere u sjeverozapadnom dijelu uvale. Osim navedenih nalaza, uza sjeveroistonu su obalu uvale zabiljeeni i ostaci antikog nasipa koji je vjerojatno sluio kao lukobran za obranu uvale od junih vjetrova. Uzimajui u obzir sve navedene pojedinosti te impozantne ostatke zidova koji se nalaze u neposrednoj blizini mora ili ak zavravaju u plitkome moru uvale, postojanje podmorskih arheolokih nalaza nije bilo upitno. injenica da se oni danas teko uoavaju na povrini morskoga dna, dok su se prema rijeima lokalnog stanovnitva neko pronalazili u mnogo veim koliinama, upuivala je na potrebu orga-
Caska podmorje, amfora u sondi 2 (foto: I. Radi Rossi)
niziranja zatitnoga podmorskog arheolokog istraivanja radi odreivanja podruja rasprostiranja nalazita te sastava i debljine kulturnog sloja. Podmorsko arheoloko istraivanje, provedeno 2005., zapoelo je pregledom ireg podruja uvale, kada je utvreno kako veina zidova zabiljeenih 2003. zapravo predstavlja vrlo pravilne geoloke formacije. Potvreno je, meutim, postojanje nasipa lukobrana u sjeveroistonom dijelu uvale, ije se juno lice moe relativno dobro pratiti, dok su mu vrh i sjeverna strana tek priblino denirani. Najvea koncentracija povrinskih arheolokih nalaza zabiljeena je na podruju od uvalice sjeverno od Tunere prema kuama u dnu uvale. Dno itave uvale prekriveno je muljem i djelomice obraslo morskom travom. Na navedenom podruju primjeuju se vee koliine antikoga graevnog materijala (tegule i kupe kanalice), ulomci amfora, dolija i ostaloga grubljeg keramikog posua. Veina nalaza prekrivena je tankim slojem mulja, a lei na dubini do 3 m. Podmorske arheoloke sonde veliine 2x2 m postavljene su na podruju antikog lukobrana, na prosjenoj dubini od 2,5 m. Veina povrinskih nalaza na tom prostoru pripada antikom dobu, a meu njima se primjeuje tek manja koliina recentnog otpada. Arheoloki iskop obavljen je uz pomo dviju vodenih mamut-sisaljki. Utvreno je kako na istraenim mjestima debljina kulturnog sloja iznosi najvie 50 cm te u njemu nije mogue razluiti kronoloke faze nalazita.
Caska podmorje, nalaz drvenog dijela antikog sidra (foto: I. Radi Rossi)
285
s jednom rukom. Od organskog materijala pronaena je vea koliina pueva i koljaka te kostiju riba i kopnenih ivotinja, to odgovara situaciji u sondi 1. Debljina kulturnog sloja u sondi 2 neto je manja od one u sondi 1 i u prosjeku iznosi tek 30 40 cm. Prilikom premjetanja pomonoga metalnog mreita u smjeru sjevera, na udaljenosti od oko 2,5 m od sjevernog ruba sonde 2, uoeni su tragovi drvenog predmeta veih dimenzija. Nakon kratkotrajnog uklanjanja tankoga povrinskog sloja mulja, pokazalo se kako je rije o izvrsno ouvanom drvenome antikom sidru jedinstvenom nalazu u hrvatskom podmorju, a ujedno i rijetkom nalazu u svjetskim razmjerima. Preostalo vrijeme planirano za istraivanje utroeno je na oslobaanje i vaenje toga vanog nalaza, a podruje iskopa oznaeno je nazivom sonda 3. Drveno sidro lealo je u smjeru jugoistoksjeverozapad, gotovo vodoravno u mulju, neposredno pod povrinom morskog dna, a sastojalo se od sredinje drvene grede duine 160 cm i dvaju bonih krakova privrenih drvenim klinovima. Relativno dobro ouvana drvena graa znatno je pridonijela njegovu relativno brzom i lakom vaenju, koje je potrajalo dva dana. U iskopu oko sidra pronaeno je jo ulomaka drvene grae, dio drvene stezalice (tzv. bigote) i ulomak drke koja je pripadala predmetu zasad nepoznate namjene. Takoer je pronaen i ulomak olovnog utega, te manja koliina ulomaka amfora i grubljega keramikog posua. Podmorsko fotografsko i videodokumentiranje nalaza bilo je znatno oteano zbog ograniene vidljivosti uzrokovane sitnim muljem. Vaenjem nalaza rukovodio je konzervator Hrvoje Malinar, umirovljeni strunjak Hrvatskoga restauratorskog zavoda, koji se godinama bavi konzervacijom mokrog drveta. Za vaenje predmeta pripremljene su dvije podloge izraene od iverice i oblikovane prema obliku sidra, koje su posluile za njegovo imobiliziranje na morskom dnu, iznoenje na obalu i prijevoz do mjesta konzervacije. Odmah nakon vaenja nalaz je u cijelosti osloboen od pomonih podloga kako bi se uklonili njihovi suvini dijelovi i predmet na odgovaraju nain pripremio za transport do Zagreba, gdje e biti proveden dvogodinji postupak konzervacije otopinom polietilenglikola. Izvaeni predmet pripada skupini klasinih rimskih olovnodrvenih sidara, opremljenih olovnom prekom koja im je davala potrebnu teinu i pomagala zabijanju krakova u morsko dno. U Caski olovna preka nije pronaena pa je vjerojatno rije o sidru koje jo nije bilo spremno za uporabu ili je moda ve bilo odbaeno. Sudei prema dimenzijama, ono je bilo namijenjeno nekom manjem, najvjerojatnije ribarskom brodu, a njegovu odlinu ouvanost moemo zahvaliti prije svega sastavu morskoga dna i zanemarivom utjecaju brodskih motora koji na frekventnijim mjestima izrazito tetno djeluju na podmorske arheoloke nalaze. Detaljna nacrtna dokumentacija povjerena je Kreimiru Roneviu, dokumentaristu s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a izraena je u Zagrebu prilikom pripreme sidra za konzervaciju. Rezultati analize radioaktivnog ugljika, provedene u institutu CEDAD (Lecce, Italija) upuuju na dataciju u 1. ili 2. stoljee, to se poklapa i s okvirnom datacijom pronaenoga keramikog materijala. mr. sc. Irena Radi Rossi 286
Vaenje ostataka antikog sidra (foto: I. Radi Rossi)
U sondi 1 pronaena je velika koliina ulomaka klasinih rimskih tegula, od kojih je dio izvaen radi dokumentiranja i eventualnih analiza keramikog materijala. Od ostalih predmeta istie se jedna bronana udica, ulomak proupljenog dolija i nekoliko ulomaka nijeg keramikog posua tankih stijenki. Pronaen je i jedan ulomak posude tere sigilate te vea koliina ulomaka grubljega keramikog posua, meu kojim se istiu ulomci crne bikonine zdjele s koso izvuenim obodom, grublje fakture. Nekoliko pronaenih slomljenih posuda posjeduje sve elemente potrebne za rekonstrukciju koja e biti obavljena nakon odsoljavanja nalaza. Uz keramiki materijal pronaena je vea koliina pueva i koljaka, neto manje kostiju riba te raznih kopnenih ivotinja, komad obraene drvene grede i mnogo ostataka kopnene vegetacije. U sondi 2, udaljenoj 2 m od sonde 1 u smjeru obale, pronaena je vea koncentracija ulomaka amfora. Jedna je amfora rekonstruirana u cijelosti, dok je u ostalim sluajevima rije tek o manjim ulomcima. Osim amfora, u sondi je pronaena i manja koliina ulomaka tegula te ulomci nijega i grubljega keramikog posua, meu kojima se istie nekoliko donjih dijelova posuda ravnoga dna. Pronaen je i vei ulomak lonca bikoninog trbuha
Ouvani dio drvenog dijela antikog sidra i idejna rekonstrukcija sidra u cjelini (crte: K. Ronevi)
Summary Numerous fragments of the classical building material and functional pottery at the sea bottom and the walls that gradually disappear in the sea were clear indicators of the existence of underwater archaeological nds at the wider area of the Caska Cove on Pag Island. Excavations in two underwater archaeological probes determined that the cultural layer in the vicinity of the shore does not go deeper then 50 cm and it contains larger amount of ner and coarse pottery vessels, amphorae, tegulae, and other utilitarian objects made from metal and glass. During the excavation underneath the thin layer of mud we found an almost entirely preserved Roman wooden anchor, which is a unique nd in Croatia. The anchor was successfully recovered and transferred for conservation. Most of the nds date from the rst and second centuries.
ovini Crkvine, pogled sa SI (foto: T. Kolak)
Redni broj: 145 Lokalitet: ovini Crikvine Naselje: Smiljan (zaselak ovini) Grad/opina: Gospi Pravni status: P-1113 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Nakon geozikog snimanja 2004., s vrlo skromnim nancijskim sredstvima Ministarstva kulture i Grada Gospia, Muzej Like Gospi pristupio je iskopavanju na poloaju Crikvine, od 4. do 18. srpnja 2005. Uz voditeljicu istraivanja Tatjanu Kolak, sudjelovali su arheologinja Helena Nodilo i etiri pomona radnika. Istraena povrina iznosila je cca 40 m i nije istraena do sterilnog sloja. Lokalitet se nalazi na k.. 1575, k.o. Smiljan, kao privatno vlasnitvo i zarastao je u gust vegetacijski pokrov makijastog tipa te u manjoj mjeri visokog drvea. Zbog predaje o staroj crkvi, ne obrauje se agrarno, za razliku od ostalih estica. Tijekom radova uoeno je da se lokalitet prostire i izvan navedene katastarske estice. Poloaj se nalazi usred polja, na blago uzvienoj gredi, nedaleko od desne obale rijeke Oteice i izvora Mandinac. Prema legendi tu se nalazila crkva posveena Mariji Magdaleni, a nedaleko od nje i poloaj hospicija. Crkva je navodno poruena u turskim osvajanjima, ali i tijekom posljednjih stoljea, s obzirom na to da je kamena graa posluila kao materijal za gradnju smiljanske crkve, odnosno grobne kapele gdje su u sekundarnoj uporabi pronaena dva ulomka predromanikog pletera, ali i nekih privatnih objekata na podruju sela i Gospia. (Tridesetih godina prolog stoljea, za gradnju kue, kamen je od opine Smiljan kupio gospiki trgovac. Naalost, ta je kua u potpunosti izgorjela u Domovinskom ratu, a graa je odvezena.) Nakon raiavanja terena, uz sjeveroistoni rub estice otvorena je sonda veliine 5x5 metara, gdje je teren, povrinski vidljivo, recentno prekopavan. Povrinski sloj sastojao se od recentnog otpada, neobraenog kamena, buke, ulomaka tzv. like puke keramike i eljezne zgure prirodnog podrijetla. Na relativnoj dubini od svega cca 15 cm, pojavila se vrsta struktura prilino pravilno
graenog zida (Sj. 6), irine 100 cm, od neobraenog ili tek neznatno pritesanog kamena, koji se prua smjerom jugsjever s otklonom na zapad i koji se u sjeverozapadnom dijelu kvadranta moe pratiti samo u negativu. Usporedno s njim, na relativnoj dubini od cca 40 cm, pojavio se novi zid (Sj. 7), irine 110 cm, identino graen, ali s kompaktnijim vezivom. Obje strukture ine lom prema istoku, gdje se otvara plitka polukruna apsida (Sj. 12). Kv. A2 je zbog toga proiren probnim rovom irine 1 m uz jugoistoni i jugozapadni prol. Odnos izmeu Sj. 6 i 7, te veza sa Sj. 12, u ovoj fazi istraivanja nije posve denirana na Sj. 6, uza sjeverno lice dozidan je uzak naljepak (Sj. 10), a spoj izmeu tih stratigrafskih jedinica na ovom nivou iskopa ne postoji. Bez obzira na malu istraenu povrinu, evidentiran je dio arhitektonskog sklopa, vjerojatno sakralnog objekta, orijentiranog u smjeru jugoistok-sjeverozapad s plitkom polukrunom apsidom na jugoistoku, te njegov jugozapadni perimetralni zid. Uz njega se vee mogua prigradnja i/ili dogradnja to tek treba precizirati. Nije pronaen ni jedan ulomak kamene plastike niti je evidentirana kamena klesana graa, no otkriveno je nekoliko ulomaka buke klasinoga gotikog oslika. U iskopu je evidentiran vei broj dislociranih osteolokih ljudskih ostataka, a istraeno je osam ukopa in situ u Sj. 5. Groblje je vieslojno, s ukopima polaganim u obinu zemlju, bez tragova lijesa i samo s jednom naznakom iskopa grobne rake (istoni rub gr. 6). Rije je o odraslim pokojnicima, razliite orijentacije. Grobovi 2, 4, 5 7 ukopani su unutar lae i imaju istu orijentaciju kao i crkva, dok su grobovi 3 i 8 ukopani u devastiran prostor izmeu ramena i svetita, sekundarno rabei na taj nain zidove kao grobnu
ovini Crkvine, SJ 5 (foto: T. Kolak)
287
arhitekturu. Pokojnici imaju razliit poloaj ruku poloene na trbuhu, poloene ili prekriene na prsima, a grobni prilozi su rijetki. Uglavnom je rije o prstenju viticama od tankoga bronanog lima, D-presjeka. Jedino je grob 6 (enska individua) u visini lijeve sljepoonice imao tri bronane aplike koje vjerojatno potjeu s oglavlja (kape?), i koje se okvirno mogu datirati u 14. st. Sudei prema sloju ukapanja, evidentno je da su barem dva ukopa (grobovi 3 i 8) nastala nakon ruenja ili odreenih graevinskih adaptacija objekta, to zajedno s nespretno izvedenim arhitektonskim rjeenjima navodi na raniju dataciju od kraja 13., odnosno 14. st. Idue godine u planu je istraivanje do zdravice Kv. A2, te deniranje meusobnog odnosa dosad pronaenoga arhitektonskog sklopa. Nakon zavrene sezone, iskop je zatien geotekstilom i zatrpan zemljom. mr. sc. Tatjana Kolak Summary In July 2005 the Museum of Lika in Gospi conducted the rst season of excavations at the site ovini- Crikvine which lasted for 13 days and which was a part of the project of systematic excavation of the medieval sacral sites at Smiljan village. In as little as approximately 40 square meters we discovered a part of a sacral structure with shallow semi-circular shrine at the southeast and a southwest marginal wall or its annex-which will be dened by the future excavations. Also, the structure will be dated with certainty earlier then the 13th or 14th century. We also investigated eight burials within the excavation. They were of different orientations and contained modest grave offerings (rings-ringlets, appliqus) roughly dated to the 14th century.
Luka Jablanac, strelicom je oznaeno mjesto sondiranja (foto: I. Radi Rossi)
pod nazivom Ortopla, koje navode rimski pisani izvori. Rije je o naselju autohtonoga podrijetla, iji su stanovnici dobili rimsko graansko pravo u vrijeme cara Augusta, poetkom 1. st. Na irem podruju Stinice i Jablanca pronaeni su predmeti iz svakodnevnoga ivota, ali i brojni tragovi koji upuuju na postojanje antikih nekropola. Prvo organizirano naselje na podruju Jablanca spominje se 1170. pod nazivom Ablana, a u 13. st. ono dobiva status slobodnoga kraljevskoga grada. Kako sustavna istraivanja do sada nisu provedena, svaki podatak o prolosti jablanakoga kraja dragocjen je doprinos prouavanju prolosti itavoga podvelebitskog prostora i zatiti njegove kulturno-povijesne batine. Tijekom pet radnih dana istraivanja otvorene su etiri arheoloke sonde veliine 2x2 m. Najvea dubina iskopa u pojedinim sondama dosegla je 1,5 m, to nadilazi debljinu kulturnoga sloja. Kako se pod dananjom obalom nalazi debeo kameni nasip nastao prilikom izgradnje prilazne i obalne prometnice, prva je probna sonda postavljena uz obalu na mjestu nasipa, dok su preostale tri postavljene na veoj dubini, na mjestu gdje spomenuti nasip zavrava. U povrinskom su sloju iskopa pronaene velike koliine recentnog otpada, dok su u dubljim slojevima pronaeni amorfni keramiki ulomci iz raznih razdoblja. Uglavnom je rije o materijalu koji je odbacivanjem dospio na morsko dno. Vrlo je vjerojatno da se glavnina arheolokog materijala nalazi pod ve spomenutim kamenim nasipom i ve izgraenom obalom s trajektnim pristanitem.
Redni broj: 146 Lokalitet: Luka Jablanac Naselje: Jablanac Grad/opina: Senj Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, NV Vrsta radova: probno iskopavanje Zbog planirane izgradnje novoga pristupnog mola u sklopu trajektnog pristanita u luci Jablanac, sukladno propisanim posebnim uvjetima gradnje, provedeno je probno podmorsko arheoloko istraivanje. Probno istraivanje obavljeno je od 11. do 16. studenoga 2005. uz jugoistonu obalu uvale, pod obalnim zidom na podruju dananjega trajektnog pristanita, u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, pod strunim vodstvom Krunoslava Zubia, i o troku investitora (Rapska plovidba d.d.). Sluajnim arheolokim nalazima na podruju Jablanca potvreno je naseljavanje toga kraja jo u prapovijesti. Na brdu Klanica, jugoistono od dananjega naselja, utvreni su i dijelom istraeni ostaci eljeznodobnoga gradinskog naselja, a u literaturi se spominju i ostaci grobova iz istoga vremena. U neposrednoj blizini Jablanca nalazi se uvala Stinica, gdje se u antiko vrijeme razvilo naselje poznato 288
Luka Jablanac, keramiki ulomak s prikazom glave mukarca pronaen u sondi 1 (foto: I. Radi Rossi)
Literatura Sui 1976 M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, 1976. mr. sc. Irena Radi Rossi Summary Due to the planned construction of the new access pier at the ferry dock in the port Jablanac an underwater archaeological excavation was conducted along the southeast shoreline of the bay. During the ve days of work we opened four probes measuring 2x2 m. The biggest depth in particular probes reached 1.5 m, which surpasses the depth of the cultural layer. The surface layer contained large amount of the recent waste material, while the deeper layers yielded amorphous pottery fragments from various periods. Probe 2 yielded a thick-walled pottery object carrying a relief depiction of a bearded mail head. It could have been a part of a medieval ornament of a tile stove or some other utilitarian object. During the examination of the wider area of the bay, at its northwestern side (underneath the Hotel Ablana) we registered a cultural layer that abounds in pottery nds from the Middle Ages and the modern period.
Luka Jablanac, ulomci keramike u prolu pred hotelom Ablana (foto: I. Radi Rossi)
Sonda 1 postavljena je pod obalnim zidom, na dubini od 3 m. Iskop u dubinu bio je znatno otean zbog velike koliine nasipanoga kamenja meu kojim se pronalazi recentni otpad. Zbog debljine nasipanoga sloja, iskop nije dosegao zdravicu. Sonda 2 postavljena je pod kamenim nasipom, zapadno od sonde 1, a na dubini od 12,5 m. Morsko je dno na tome mjestu uglavnom pjeskovito, a u dubljim se slojevima pojavljuje i sitnije kamenje. Iskop je dosegao dubinu od 1 m. Tijekom iskopavanja u sondi je pronaen ulomak keramikog predmeta debelih stijenki s reljefnim prikazom bradate muke glave, koji bi mogao pripadati srednjovjekovnom penjaku ili nekom drugom uporabnom predmetu. Sonda 3 smjetena je juno od sonde 2. Sastav morskoga dna odgovara situaciji u sondi 2. Iskop je dosegao dubinu od 1,5 m. U sondi nisu pronaeni arheoloki nalazi vrijedni spomena. Sonda 4 smjetena je juno od sonde 3. Iskop do dubine od 1,5 m dao je jednak rezultat kao i u prethodnoj sondi. Sloj se sastoji od pijeska s primjesama mulja, a u dubljim se slojevima pronalaze i manje koliine sitnijega kamenja. Tijekom pregleda irega podruja uvale, na njenoj sjeverozapadnoj strani pod hotelom Ablana uoen je kulturni sloj koji obiluje keramikim arheolokim materijalom. Ulomci keramike jasno se uoavaju u prolu morskoga dna, nastalom prilikom okretanja trajekata u luci. Utvreno je kako je rije o nalazima iz razdoblja srednjega i novoga vijeka, koji se lako raspoznaju po sastavu, repertoaru oblika i prisustvu razliitih vrsta jednobojnih i viebojnih glazura. Vrlo je vjerojatno da se takav sloj protee du itave prirodne obalne linije luke Jablanca, a da je dijelom oteen nasipanjem graevnog materijala, izgradnjom suvremene obale, radovima na produbljivanju luke i izrazito frekventnim trajektnim prometom. Nalazi iz antikog vremena znatno su rjei, a od karakteristinih primjeraka mogue je izdvojiti tek jedan vei ulomak trbuha rimske amfore. Uzimajui u obzir navedene injenice, probnim podmorskim arheolokim istraivanjem utvreno je kako nema zapreka za dogradnju obalnog zida u luci Jablanac, ali je zbog negativnog utjecaja trajektnog prometa potrebno detaljnije prouiti i po mogunosti zatititi od daljnjega propadanja kulturni sloj pod hotelom Ablana.
Redni broj: 147 Lokalitet: Otoac crkva Presvetog Trojstva Naselje: Otoac Grad/opina: Otoac Pravni status: Z-319 Razdoblje: NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje S obzirom na to da je upnik crkve Presvetog Trojstva u Otocu zapoeo adaptaciji dotrajaloga kamenog poda i postavljanje podnoga grijanja u crkvi, bilo je nuno zatitno iskopavanje. Nakon nadzora pri podizanju starih kamenih ploa tijekom svibnja, Muzej Like Gospi proveo je iskopavanje od 4. do 13. lipnja 2005. Voditeljica je bila Tatjana Kolak u suradnji s arheolozima Daliborom unjiem i Helenom Nodilo. Pri izradi dokumentacije pomogla je tvrtka Omega engineering d.o.o. iz Dubrovnika. Radovi su nancirani sredstvima upnog ureda Otoac. upna crkva Presvetog Trojstva nalazi se u sreditu Otoca. Prema historiografskim podacima graena je 1684., a dananji barokni izgled jednobrodne graevine sa est bonih kapela iznad kojih su podignute galerije i plitkim peterostranim svetitem te zvonikom na proelju potjee iz 1773. Orijentirana je u smjeru sjever-jug, to je bio dodatan argument nekim autorima da na tom poloaj lociraju ili pretpostave srednjovjekovnu crkvu i benediktinski samostan sv. Nikole (Mikule) iz 11., odnosno 12. st., koji se pominje na Baanskoj ploi. Iskopavanje je provedeno na cijeloj povrini crkve, osim u dijelu svetita zbog statikih potekoa uz historicistiki retabl, gdje je ve zbog rasjedanja tla uzrokovanog podzemnim vodama obavljeno pilotiranje. Ukupna istraena povrina iznosi cca 300 m. Nakon podizanja kamenih 289
uoen je iskop 28 jama nepravilnog oblika, od krunog do etvrtastog, nejednakog promjera i veliine (od 25 do 50 cm), kao i neujednaene dubine od vrlo plitkih, cca 15 cm, u najveem broju od cca 35 cm, do onih izrazito dubokih do 70 cm. Nastanak tih jama moe se povezati jedino s podizanjem graevinske skele u trenutku adaptacije ili oslikavanja i to prije postavljanja kamenih ploa koje bi mogle datirati u kraj 19., odnosno poetak 20. st. Tomu u prilog govori i ispuna jama, koja se sastojala od prekopane zdravice, graevinske ute uz poneki prolirani fragment buke svijetloplave ili bijele boje, dva eljezna avla i nekoliko ulomaka tzv. like puke keramike (ulomci razliitih keramikih posuda). Rezultat je iskopavanja nepobitna injenica da poloaj Sv. Nikole (Mikule) i benediktinski samostan, a time i katedralnu crkvu sv. Nikole u vrijeme kratkotrajne Otoke biskupije u 15. st., svakako treba traiti drugdje, da je upna crkva Presvetog Trojstva graena u prvobitnim gabaritima (od 1684. do 1707.) na posve novom poloaju bez ikakvih naznaka ranijih arhitektonskih sklopova, pa ak i da je upitan podatak da je crkva stradala u poaru 1868., s obzirom na to da nisu evidentirani tragovi gorenja. Povijesni podatak o proirivanju crkve u tom se smislu moe protumaiti jedino kao povisivanje objekta, odnosno dogradnja galerija nad bonim kapelama. Ovim iskopavanjem utvreno je da problem djelovanja podzemnih voda na poloaju otoke upne crkve nije rijeen na posve zadovoljavaju nain, te e se u dogledno vrijeme pojaviti potreba ponovne sanacije. Literatura
Otoac crkva Presvetog Trojstva, pogled na brod crkve (foto: T. Kolak)
ploa od domaega sivog vapnenca (vjerojatno iz kamenoloma u utoj Lokvi), pojavio se sloj rastresite zemlje, zapravo jalovina na kojoj su leale ploe. Ispod nje, na relativnoj dubini od 40 cm (najdeblji je u svetitu), na cijeloj je iskopnoj povrini evidentiran sloj kompaktne, masne tvrde zemlje, izrazito crvene boje s velikom koncentracijom eljeznog oksida. Rije je o zdravici u koju su ukopani temelji crkve. Podno trijumfalnog luka evidentirana je vea koliina buke za koju se utvrdilo da je rije o ostatku prvobitnog septuma, pravilno poligonalno oblikovanom zidu irine 1 m, uglavnom jedan do dva reda ugrubo obraenog kamena, komu krajevi zavravaju uz temeljnu stopu stupova (Sj. 2). Cijelom duinom perimetralnih zidova crkve,
Horvat 2003 Z. Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruke biskupije, Hrvatski institut za povijest Dravni arhiv u Gospiu, Zagreb, 2003: 145 156. Kruhek, Horvat 1988 M. Kruhek, Z. Horvat, Sakralna arhitektura Like i Krbave na podruju Krbavsko-modruke biskupije, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, sv. XXV, Zagreb, 1988. mr. sc. Tatjana Kolak Summary In June 2005 the Lika Museum in Gospi conducted the rescue archaeological excavation at the parish Church of the Holy Trinity in Otoac related to the adaptation works on the deteriorated stone oor. Different authors had previously positioned the Benedictine convent and St. Nicholas (Mikulas) Church (mentioned on the Baka Tablet) at the location of the present parish church. Excavations determined that the parish church had been built at the end of the seventeenth century in Baroque style. It had one nave with ve-sided shrine at the south, a bell tower in the corpus of the northern front and lateral chapels with galleries above them. Earlier cultural layers or remains of an older architecture are nonexistent. We discovered only the initial step between the shrine and the churchs nave and the excavation pits for the installment of the building slab, probably dating from the end of the nineteenth or the beginning of the twentieth century. 290
Otoac crkva Presvetog Trojstva, prvobitno stubite, SJ 2 (foto: T. Kolak)
Redni broj: 148 Lokalitet: Sveti Juraj crkva sv. Filipa i Jakova Naselje: Sveti Juraj Grad/opina: Sveti Juraj Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U grobljanskoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Svetom Jurju, k.. 1437, tijekom oujka i travnja 2005. obavljena je druga faza arheolokih istraivanja. Zatitni radovi obavljeni su u skladu s projektom sanacije navedene crkve sredstvima Ministarstva kulture, koje je provodio Konzervatorski odjel u Rijeci (voditeljica Martina Blei). Istraena je povrina od 25,85 m2, relativne dubine do 1,93 m. U prvoj fazi izrade projekta, 2003., obavljeni su zatitni konzervatorski radovi na arhitektonskom dijelu graevine, te ienje i ureenje interijera, tzv. pripremna faza. Nastavljenim je arheolokim istraivanjem zahvaen prostor broda crkve, gdje su zabiljeene dvije podnice i razina prvoga ulaznog praga na dubini od 2,27 m, ali dijelovi izvornoga crkvenog namjetaja ili skulpture nisu dokumentirani (Blei, u tisku). Ti nalazi potvrdili su otprije usuglaena miljenja o graenju crkve tijekom 13. st., kao i o njezinu pregraivanju u 16. i 17. st. (Raki 1957; Ostoji 1964; 1965; Vilii 1971; Glavii 1992; Ljubovi 2000; Horvat 2001). Istraena je i temeljena stopa crkve te antiki arhitektonski kompleks na kome je crkva sagraena, deniran takoer u dvjema graditeljskim fazama (Blei 2004). U drugoj fazi zatitnih arheolokih radova istraen je i saniran prostor june bone kapele. Kapela je nepravilnoga etvrtastog tlocrta, veliine 5x4,7 m, spojena s junim zidom broda. U junoj i zapadnoj zidnoj plohi sauvana su dva prozorska otvora, a u eonom zidu smjetene su dvije manje pravokutne nie bez okvira, koje su najvjerojatnije sluile za ampule (Horvat 2001). Kapela je vratima, kojima nije sauvan okvir, spojena sa sakristijom trapezoidnog tlocrta. Cijela je crkva bila svoena krinim svodovima s pojasnicama, a dokaz tomu je djelomice sauvan, ali prepoznatljiv, ulomak pete krinog svoda. Drugom pregradnjom crkve, iznad svetita, izveden je polukruan bavast svod koji je i danas sasvim dobro ouvan (Horvat 2001). U kutovima crkve i bone kapele sauvane su konzole s vegetabilnim i kukastim ukrasima, koje su veinom poruene ili otklesane. Abakusi su prolirani i jednostavni te su na ponekima ouvani poeci pojasnica (Horvat 2001). Istraivanjima je zabiljeeno pruanje slojeva odgovarajue sakralne i antike arhitekture, sukladno rezultatima i pretpostavkama koje su poznate iz istraivanja broda crkve. Najvea gustoa dislociranih kostiju istraena je u drugom sloju (SJ 02), iako na cijelom prostoru kapele nije bilo naknadnih ukopavanja uobiajenih za brod crkve. Meutim, uz pruanje istonog zida kapele istraena je grobnica s nadgrobnom ploom bez natpisa, recentnijeg datuma. Grobnica veliine 1,80x0,90 m pruala se u smjeru istok-zapad i dijelom je obuhvaala ulazni prostor u kapelu u razini druge hodne povrine. U grobnici nisu zabiljeeni nalazi ili prilozi. Graena je od neobraenih komada kamenja, gotovo bez veziva. Gustoa graevinske ute i veeg kamenja zabiljeena je, sa sporadinim nalazima, u najveem sloju SJ 05 gdje je denirana, istraena i dokumentirana temeljna arhitektura bone kapele. Rije je o nalazu zidanog podnoja, stipesa, za pomoni oltar
Tlocrtna situacija istraene arhitekture u brodu i kapeli crkve sv. Filipa i Jakova (crte: M. Blei, A. Peren)
smjeten uz juni zid broda. Stipes je dokumentiran u visini od 1,29 m, na dubini od 2,61 m, dijelom postavljen izravno na matinu stijenu koja se prema junom zidu kapele znatno podie, a dijelom je izgraen na starijoj temeljnoj arhitekturi koju rabi kao statiki oslonac. Oltarno podnoje uslojeno je nepravilnim i priklesanim komadima kamenja povezanima rastresitom oker-crvenom bukom s primjesama morskog ljunka, a sporadino i graevnog materijala. Takva gradnja odgovara temeljenju i izradi prve podnice crkve, odnosno njezinoj izvornoj graditeljskoj fazi. Pokraj njega se u sekundarnom poloaju nalazio monolitni vapnenaki kameni blok nerazjanjene namjene. U smjeru pruanja istonog zida kapele, s kojim se spaja sa sakristijom, istraen je i zid manjih dimenzija (1,20x0,40 m), na dubini od 2,55 m. Tehnikom gradnje, uslojavanjem i kvalitetom buke, vremenski je istovjetan s gradnjom stipesa. Taj je zid nedvojbeno imao funkcionalnu namjenu nosaa podnice ili potpornja bonog zida, a nije inio izravan arhitektonski element u liturgijskom rasporedu. Poput stipesa, zid je podignut na znatno starijoj gradnji, a dijelom takoer rabi matinu stijenu.
Pogled na istraenu kapelu (foto: D. Krizmani)
291
sauvati samo uz rubove zidova te u opisanoj eksedri. Kontekst nalaza, osobitosti graditeljske faze, materijali i tipoloke analize, mogu ga okvirno datirati u prijelaz iz 1. u 2. stoljee. Tijekom prve faze zatitnih radova u crkvi svetih Filipa i Jakova konzervirani su i konsolidirani perimetralni zidovi graevine te preostali dijelovi krovne konstrukcije, odnosno polukrunog ostatka bavastog svoda iznad svetita i dio iznad ulaza u bonu kapelu. Izveden je takoer krov nad sakristijom. Crkva i sakristija zatvorene su gradilinim vratima. U skladu s kontekstom nalaenja i dinamikom uvjetovanih mogunosti, istraena arhitektura sakralne i antike graevine u brodu i kapeli crkve konsolidirana je, a mozaik je ksiran i zatien geofolijom i graevinskim pokrivaem. Istraeni nalazi bit e prezentirani shodno projektu sanacije te konzervatorskim studijama. Literatura Blei M. Blei, Zatitna arheoloka istraivanja crkve Sv. Filipa i Jakova u Sv. Jurju, Meunarodni kongres Hrvatskog arheolokog drutva na Rabu i Pagu 2004. godine, u: Izdanja HAD, Zagreb, (u tisku). Glavii 1968 A. Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (II), Senjski zbornik, 3, Senj, 1968. Glavii 1992 A. Glavii, Stara i nova groblja, grobovi na podruju grada Senja i ire senjske okolice (I), Senjski zbornik, 19, Senj, 1992. Horvat 2001 Z. Horvat, Ruevna crkva na groblju sv. Filipa i Jakova u Sv. Jurju kraj Senja, Senjski zbornik 28, Senj, 2001. Raki 1957 A. Raki, Stari samostani Hrvatskog primorja, Vjesnik stalekog drutva katolikih sveenika, 4, Zagreb, 1957. Vilii 1971 M. Vilii, Arhitektonski spomenici Senja, JAZU, Zagreb, 1971. mr. sc. Martina Blei Summary In the cemetery church of St. Philip and Jacob in the village Sveti Juraj, during 2005 we conducted the second phase of archaeological excavations. Rescue works were carried out in accordance with the project of restoration of the earlier mentioned church. The excavations were conducted at an area of 25.85 square meters and to relative depth of 1.93 meters and they encompassed the area of the south lateral chapel. The chapel has an irregular quadrangular base with dimensions 5x4.7 m and it is attached to the south wall of the nave. The excavations recorded the expansion of the layers and of the belonging sacral and classical architecture in accordance with the results and assumptions familiar from the previous investigation on the nave of the church. We recorded a recent grave and base architecture of the lateral chapel. We investigated a well-preserved classical room of a semi-circular base, which ends with a semi-circular apse built in opus incertum technique. The oor of the room had been covered with mosaic tiles in opus tesselatum technique. In the central part of the mosaic there is a stylized depiction of an insect, which can be placed at the turn of the rst and second centuries. 292
Sredinji motiv kukca na mozainoj podnici eksedre (foto: D. Krizmani)
U niim razinama istoga sloja graevinske ute (SJ 05), odnosno u temeljima opisane arhitekture, istraena je pretpostavljena posve dobro ouvana antika prostorija eksedra polukrunog tlocrta, koja zavrava s polukruno zakljuenom apsidom. Graditeljska faza te graevine istovjetna je nalazima zida C u brodu crkve, koji se pruao u smjeru sjever-jug i s kojim je bila izravno povezana (Blei 2004). Zidovi su graeni tehnikom opus incertum, uslojeni pravilnijim klesancima i svijetloutom kompaktnom vapnenakom bukom u obilnijim koliinama, a samo ponekad ojaanom morskim ljunkom. Deblji sloj zidne buke sauvan je na pojedinim dijelovima zidova, kao i premazni sloj nepropusne hidraulike buke na spojevima s podnicom. Polukruno zakljuena apsida od predhodne je prostorije, u brodu crkve, odvojena parapetnim zidom irine 0,55 m, visine 0,66 m. S obiju strana istraeni su i dovodni, odnosno odvodni kanali pokriveni sauvanim tegulama bez peata, koji se proteu u duini od 1,08 m. U istonom kanalu dokumentirana je vea koliina ugljena i gara. Podnica tog dijela jugoistone antike prostorije zavrno je obraena mozaikim kockicama bez bordure u tehnici opus tesselatum (SJ 07). Ona se iznimno dobro i ravnomjerno ouvala upravo zbog toga to na prostoru kapele nije bilo stalnih naknadnih ukopa kao u brodu crkve. Mozaik je izgraen od bijelih kocaka manjih dimenzija s prikazom motiva kukca crne boje u sredinjem dijelu. Fantastina ivotinja prikazuje pelu ili osu sa stilizirano uklopljenim elementima ptice, kao to je prikaz nogu i velikih alaca na trupu i svakome krilu. alci su u pravilu vidljivo odvojeni tankom bijelom linijom od bijelih kockica na svim trima krilima i na trupu, na kojem su jednakim nainom prikazane oi ili neki drugi ekstremiteti. Noge su poloene usporedno, a zavravaju s etirima kandicama. Uokolo prikaza postavljeni su veliki eljezni avli ili nosai neke konstrukcije, vjerojatno klupe, koja se trebala prostirati iznad mozaika, a koja je ujedno pratila pruanje apside. U istraivanome probnom kanalu ispred prostora kapele deniran je i pripremni sloj rudusa vrste i kompaktne hidrauline oker-crvene buke na koju su se postavljali takvi mozaiki podovi. Ispod njega, na rubnim dijelovima prostorije jasno se naznaila primarna podna drenaa za niveliranje i regulaciju zemljita (SJ 09), na junom potezu sve do matine stijene. Rije je o eksedri, vjerojatno piscini, koja je zatvarala prostorije zidova B i C, odnosno jugoistonu prostoriju graevine koja je u potpunosti bila podno obraena mozaikom podnicom. Ona se uspjela
Redni broj: 149 Lokalitet: Udbina stolnica sv. Jakova Naselje: Udbina Grad/opina: Udbina Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od lipnja do kolovoza 2005. provedena su sustavna arheoloka istraivanja stolnice krbavskih biskupa u Udbini (struni voditelj radova: Radomir Juri iz Arheolokog muzeja u Zadru; u istraivanjima su sudjelovali i mr. Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiu, arheolozi Ante deri i Ivana Mazi, dokumentarist Ivan ondi i vii fotograf Franjo Nedved; radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture). Nastavak je to istraivanja iz prethodnih godina. Istraena je povrina od 139 m2. Kao i prethodnih godina, Arheoloki muzej izveo je istraivanja u suradnji s Muzejom Like iz Gospia. Stolnica sv. Jakova nalazi se na poloaju Karija ili Korija na k.. 3048/4, 3063, 3064, 3065, 3066/1, 3066/2, 3068/1, 3068/2, 3068/3, 2069, 3070/1, 307/2. U cijelosti je istraen prostor junog aneksa stolnice, prostor kapelice, te prostor izmeu starijega i mlaega proelnog zida crkve. Zapoelo se s istraivanjem biskupskog dvora koji se nalazi uz junu dogradnju. Osobita pozornost posveena je istraivanju brojnih grobova u unaprijed navedenim prostorima. Grobovi se javljaju u vie slojeva. U ovoj arheolokoj kampanji istraen je 71 grob (s
Udbina stolnica sv. Jakova, grob s trojagodnom naunicom (foto: F. Nedved)
prethodno istraenima ukupno 190). Rije je uglavnom o ukopima odraslih pokojnika i djece u obine zemljane rake i rjee u drvene ljesove. Sav je osteoloki materijal, kao i prethodnih godina, prebaen u Odsjek za arheologiju HAZU-a u Zagrebu, gdje je analiziran (dr. M. laus). Analize su dale iznimno vrijedne rezultate, meu kojima se izdvaja realna mogunost da je tu pokopan jedan dio stradalih u Krbavskoj bitki 1493. godine. Nalaze su dala 23 groba. Ponajvie je zastupljen nakit (prstenje i naunice) i novac. Primjerice, u grobu
Udbina stolnica sv. Jakova, najnii sloj grobova u kapelici (foto: F. Nedved)
293
church. We have also started the excavation in the bishops palace. We paid particular attention to the investigation of the numerous graves situated in the previously mentioned areas of the cathedral. We are mostly dealing with adults and children buried in plain earthen biers and rarely wooden cofns. 23 graves yielded nds. Most of the nds represent jewellery (rings and earrings) and coins. For example, grave 123 yielded 15 pieces of the Late Medieval coins and in the graves 184, 188 and a pair of three-beaded gilded earrings appeared 189 for the rst time (dated 14th-15th century). We also found a few remains of stone architecture and a few pottery remains.
Udbina stolnica sv. Jakova, naunica s trima jagodama (foto: I. ondi)
123 pronaeno je 15 komada kasnosrednjovjekovnog novca, a u grobovima 184, 188 i 189 prvi put srebrne i pozlaene naunice s trima jagodama. Pronaeno je i nekoliko bronanih privjesaka, preica, ulomaka bronanih igala i bronanih puceta te vie ulomaka platna. Navedeni predmeti datiraju od 14. stoljea do ranoga novog vijeka. Pronaeno je i nekoliko ulomaka arhitektonske plastike, te neto vie ulomaka keramike. O rezultatima prethodnih, a napose ovogodinjih istraivanja, Radomir Juri izvjestio je na Znanstvenom skupu Hrvatskoga arheolokog drutva u Dubrovniku (listopad), a viekratno je o istraivanjima govorio na raznim radiopostajama i u tisku. Nakon istraivanja pristupilo se izradi terenske tehnike dokumentacije, crtanju pronaenih nalaza, kao i njihovoj konzervaciji. Radilo se i na preventivnoj zatiti otkrivenih graditeljskih ostataka episkopalnog sklopa. Istraivanja tog iznimnog nalazita nastavit e se u jesen 2006. godine. Literatura Horvat 2003 Z. Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve krbavsko-modruke biskupije, Zagreb Gospi, 2003. Juri 2001 R. Juri, Katedrala sv. Jakova u Krbavi (Udbina), Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2001. Juri 2004 R. Juri, Arheoloka istraivanja u Udbini (1996 2003), Rijeki teoloki asopis, 12/1, Rijeka, 2004. Juri 2004a R. Juri, Udbina stolnica sv. Jakova, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005. Kruhek 1997 M. Kruhek, Topograja krbavske spomenike batine, Krbavska bitka i njezine posljedice (Zbornik), Zagreb, 1997. Radomir Juri Summary From June to August 2005 the archaeological excavation into the Cathedral of St. James in Udbina were carried out. This was the continuation of the excavation conducted in previous years. An area of 139 square meters was excavated. We thoroughly investigated the area of the southern annex of the cathedral, the area of the chapel and the area between the earlier and more recent front wall of the 294
Redni broj: 150 Lokalitet: Udbina Sv. Nikola Naselje: Udbina Grad/opina: Udbina Pravni status: P-1573 Razdoblje: NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U sklopu izgradnje Crkve hrvatskih muenika u Udbini provedena su zatitna istraivanja na dvama poloajima. Prvi poloaj odnosi se na probno istraivanje platoa na kome je predviena izgradnja samog objekta, a drugi na poloaj nekadanje upne crkve posveene sv. Nikoli podno udbinske Gradine. Istraivanje je proveo Muzej Like Gospi, voditeljica je bila Tatjana Kolak, u suradnji s Arheolokim muzejom u Zadru i Radomirom Juriem, u razdoblju od 18. srpnja do 7. listopada 2005. Strunu ekipu inili su arheolozi Vesna Milek, Martina Dubolni, Ante deri i Ivana Mazi, studenti arheologije ime Vrki i Jelena Veki, dokumentarist Ivan ondi i fotograf Braco Nedved. Radove je nancijski poduprla Gospiko-senjska biskupija. Istraena povrina iznosi cca 700 m. Probno sondiranje na prvom poloaju uvjetovano je nalazom starijeeljeznodobnih predmeta grobnih priloga u neposrednoj blizini te su otvorene tri sonde (5x5 m) iji je iskop, osim recentnog, uglavnom medicinskog otpada bio sterilan. (Prilikom izgradnje Doma za stare i nemone u Udbini sredinom prolog stoljea, pronaeni su pokretni nalazi koji pripadaju haltatskom razdoblju, odnosno japodskoj materijalnoj kulturi (Mirosavljevi 1957). Istraivanje je nastavljeno na drugom poloaju, te su evidentirani ostaci tipine krajike arhitekture, odnosno jednobrodne barokne crkve orijentirane u smjeru istok-zapad, graene 1714., s plitkim poligonalnim svetitem i sakristijom na sjevernom zidu. Istraivanjem je utvren djelomian ostatak arhitekture koja je imala dvije graevinske faze sve ostale adaptacije nisu zadirale u pojas temelja koji su ukopavani u ivac. Crkva je prvobitno imala zvonik prislonjen uza zapadno proelje, a potom je zvonik ukorporiran u novo dograeno predvorje. To je vjerojatno uinjeno 1838., kada su na junom zidu otvorena i bona vrata. (U izvjetaju J. Modestina s poetka 20. st. spominje se spomen-ploa na zapadnom proelju, koja govori o dograenom tornju. Tijekom istraivanja nije pronaen trag te ploe.) Te dvije graevinske faze dobro su dokumentirane slojem ukopa. Zidovi su plitko ouvani, osim u dijelu zapadnog proelja. Rezultat je to devastacije, najprije paljenjem 1943., a u
ve, u doglednoj budunosti istraiti poloaj Gradine (ostatak krajike krune kule, poloaj turske kule, te zasigurno slojevi koji pripadaju eljeznodobnome gradinskom lokalitetu). Ouvani i istraeni arhitektonski dijelovi zatieni su geotekstilom, te e uskoro biti konzervirani i prezentirani u sklopu projekta Crkve hrvatskih muenika. Literatura Mirosavljevi 1957 V. Mirosavljevi, Ilirski grob iz Udbine, prilog materijalnoj kulturi Japoda, OA, II, Zagreb, 1957: 5 18. mr. sc. Tatjana Kolak
Udbina Sv. Nikola, pogled sa sjeveroistoka (foto: T. Kolak)
Summary In connection to the construction of the Church of the Croatian Martyrs on Udina, the Museum of Lika in Gospi conducted rescue archaeological excavation of the former parish church of St. Nicholas from July to October 2005. The church was built at the beginning of the 18th century and it was completely destroyed in the middle of the 20thcentury. The church is a typical baroque structure of the kind that were built at the area of the Croatian Military Border (the so called Vojna krajina)- single-nave structure with shallow polygonal shrine at the east, bell tower in the corpus of the west front, and a sacristy leaning on the north wall. Until 1874 there was a local cemetery inside and at the enclosed area outside the church. We investigated altogether 172 graves that were rich in grave offerings. Cultural layers earlier than those dating from the end of the 17th century havent been registered in the zone of excavation, but we did register a substantial amount of Iapodian hillfort pottery in the immediate vicinity.
razdoblju od 1948. do 1956. potpunim razaranjem u toj mjeri da ak polovica temelja istonog dijela broda i svetita ne postoji. Uokolo crkve nalazio se ogradni zid koji je takoer samo djelomice ouvan. Izmeu zida i crkve, kao i unutar nje, evidentirano je vieslojno ukopavanje, jer je do 1874. cjelokupan prostor sluio kao mjesno groblje. Velik dio groblja devastiran je izgradnjom nekadanjega recentnog hotela sredinom prolog stoljea, kao i pripadajuim objektima. Svi objekti uklonjeni su tijekom proljetnih mjeseci 2005. uz arheoloki nadzor. Istraeno je 118 pojedinanih grobova i najmanje 54 ukopa unutar pet zidanih svoenih grobnica sa sporadino ouvanom drvenom oplatom u brodu crkve. Pokojnici su orijentirani kao i crkva, s glavom na zapadu. Grobne priloge ima 74,5% pojedinanih ukopa, koji se uglavnom sastoje od osobnog nakita, dijelova narodne nonje ili odjee, a manje od uporabnih predmeta, te u usporedbi s drugim nalazima tog tipa naseljena udbinska populacija tijekom 18. i 19. st. pokazuje odreenu ekonomsku mo. (U gr. 15. (muka individua) pronaen je in situ par eljeznih ostruga koji pokojnika determinira kao vjerojatnog pripadnika vojnokrajike konjike postrojbe. U novovjekovnom razdoblju nalaz ostruga nije tako est. Istraivanja u upnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Likom Novom, 1999. i kapeli Sv. Duha u Mualuku, 2001. 2002.). Istraivanjem je evidentirano da na tom poloaju ne postoje raniji kulturni slojevi od kraja 17. st. (najstariji pokretni nalaz jest denar Matije II. iz 1618., kao relikt u gr. 97.). Na sjeveroistonoj padini gradine izvan zone istraivanja, uz trasirani krini put, pronaena je vea koliina ulomaka japodske gradinske keramike, te e se zasigurno, u sklopu istraivanja i prezentacije kulturne batine na podruju Krba-
Udbina Sv. Nikola, ostatak zapadnog proelja (foto: T. Kolak)
295
Z A D A R S K A U PA N I J A
151 Asseria 152 Cvijina gradina 153 Dvorine Sv. Filip i Jakov 154 Glavine 155 Karin 156 Luka Pakotane
157 Nadin 158 Nin Banovac 159 Nin Sv. Duh 160 Pag Stari Grad 161 Radainovci - Vinogradine 162 Radovin Sv. Petar
163 Starigrad Paklenica Sveti Petar 164 Sv. Martin 165 Velim Velitak 166 Vrana sv. Katarina (Templarska gradina) 167 Zadarski akvatorij (Molat, Ist, Premuda)
296
Zadarska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 151 Lokalitet: Asseria Naselje: Podgrae Grad/opina: Benkovac Pravni status: Z-1310 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom 2005. nastavljena su sustavna arheoloka istraivanja Aserije (struni voditelj: dr. sc. Ivo Fadi). Radovi su bili usmjereni na istoni dio urbanog tkiva grada kod novootkrivenih gradskih vrata Mala vrata. Nastavljeno je iskopavanje na prostoru zapadnog ulaza u Aseriju, odnosno do kasnoantikog praga propugnakula - u smjeru foruma, te unutar i izvan kasnoantikog zida. Daljnji otkopni slojevi uinjeni su i od Trajanovih vrata prema sjeveroistoku. To je prostor ispred sjevernog plata kasnorepublikanskog/ranocarskog bedema, od druge kasnorepublikanske kule do petoga kasnoantikog kontrafora. Sve spomenute istraivane pozicije ponovno su dale zanimljive rezultate i nove znanstvene spoznaje. Na zapadnom ulazu u grad, osim do sada utvrenih dvaju razliitih horizonata gradnje (kasnorepublikanski, odnosno ranocarski i kasnoantiki), potvreno je pretpostavljeno predrimsko naslijee gradinskog ulaza. Naime, dosadanje spoznaje o dvjema razinama ceste i gradskog ulaza, od kojih je stariji horizont istovremen s najniom niveletom kasnorepublikanskog ili ranocarskog bedema (druga pol. 1. st. pr. Kr. ili sam poetak 1. st.), a mlaa razina naboja ceste pripada utvrenom pragu naknadno izgraenih vrata, obogaene su otkriem liburnske faze gradnje. Otkop je napravljen ispred junog poteza bedema na mjestu zapadnog ulaza, gdje taj bedem ima izgled istaknute zakoene kule na koju su naslonjena spomenuta dvostruka vrata, te ispred kasnoantikog zida koji je krajem 5., odnosno u 6. stoljeu, negirao zapadni ulaz. S tim otkopima utvreni su rubni blokovi predrimskog ulaza u Aseriju, odnosno cijela irina prilaza koji se penjao uz juni bedem na gradinu. Dio rubnjaka (lijeva strana) tog liburnskog ulaza u grad uoen je i izvan gabarita kasnoantikog zida, odnosno kasnoantiki zid premostio je ostatke rubnih blokova liburnskog zia. U strukturi tih nepravilno priklesanih blokova, na pojedinim su mjestima zapaeni skromni ostaci ilovae kao vezivnog sredstva, inae je zid graen u suhozidnoj tehnici. Ostaci
Asseria, zapadni ulaz nakon konzervatorskog zahvata (foto: I. Fadi)
takve liburnske gradnje, odnosno dijela fortikacijskog sustava, ve su utvreni prethodnim istraivanjima u posljednjem otkopnom sloju od prve kasnorepublikanske kule prema Trajanovim vratima, odnosno u meuprostoru kasnorepublikanskog (ranocarskog) bedema i kasnoantikog zida koji prati taj bedem. Kasnoantiki zid, tono pred zapadnim ulazom, ima snano zadebljanje radi bolje zatite zapadnih gradskih vrata. Istraivanja pod sjevernim bedemom, gdje je prethodnih godina u cijelosti otkrivena zidana kasnoantika grobnica na svod i kosturni ukopi s kraja 5. i 6. st., rezultirala su novim spoznajama o nastavku kasnoantikog podzida koji je imao kvalitetniju strukturu ispred sjeverozapadnog plata bedema. Naime, kasnoantiki zid koji prati kasnorepublikanski bedem, na sjevernom potezu gotovo da nije uslojen. Tu su vei kameni blokovi, elementi grobne i urbane arhitekture, kao i nadgrobni spomenici doslovce nabacani kako bi inili nasip kao prepreku za tee i usporenije pribliavanje glavnom obrambenom bedemu koji je ve tada, zbog nemogunosti odravanja, morao mjestimice biti naruena izgleda. U strukturi tog kasnoantikoga obrambenog nasipa, uz ulomke stupova i dijelove arhitekture, ponovno su pronaena tri liburnska nadgrobna spomenika. Jedan je fragmentaran i dosta oteen te mu nije sauvan tekst. Druga dva su gotovo u cijelosti sauvana i tipini su predstavnici aserijatske skupine liburnskih cipusa. U meuprostoru ranog bedema i kasnoantikog nasipa
Asseria, radovi pred zapadnim ulazom i junim kasnorepublikanskim bedemom (foto: I. Fadi)
Asseria, zapadni ulaz nakon konzervacije pogled iz grada (foto: I. Fadi)
297
Asseria, sjeverozapadni potez bedema s kasnoantikom kulom i zidom (foto: I. Fadi)
od kamenih spolija ponovno su pronaeni kasnoantiki grobovi. To su zidane rake od priklesanog kamenja i antikih spolija, djeji ukop u amfori te djeji grob s oblonicama od kamenih ploa i tegula uz koji je pokopan i djetetov pas. Dio ekipe radio je na iskopavanju i dokumentaciji urbanog tkiva istonog dijela grada, odnosno prostora unutar novootkrivenih gradskih vrata. Uz sitnu arheoloku grau numizmatiki primjerci, bula i brojni ulomci keramike pronaene u otkopnim slojevima otkrivena je i podnica s neznatnim ostacima mozaika. Nakon konzervacije metalnih predmeta i sreivanja keramikih nalaza, moi e se preciznije kronoloki determinirati otkopni slojevi, odnosno graevinske faze istraenih objekata na istonom dijelu grada. Prema svemu sudei, ranocarski horizont urbanizma mogue je oekivati u sljedeim kampanjama. Na terenu je izraena sva tehnika i fotodokumentacija (tehniki crtei, videosnimanje, snimanje digitalne fotograje, kolor-negativi i slajdovi). Pripremljen je teren za fotogrametrijsko snimanje i skeniranje cijelog poteza sjeverozapadnog bedema i zapadnog ulaza u grad. Zavrena je konzervacija i prezentacija zapadnog prilaza i ulaza u grad. Meuprostor kasnorepublikanskog bedema i kasnoantikog zida ispunjen je tanjim slojem zemlje, kako bi se taj dio mogao zasijati travom i pripremiti za zavrnu prezentaciju. Literatura Cambi 2003 N. Cambi, Ograda na aserijatskom forumu, Asseria, 1, Zadar, 2003: 45 69. Cambi 2004 N. Cambi, Stropni reljef iz Aserije, Asseria, 2, Zadar, 2004: 23 39. ae 2003 S. ae, Aserija u antikim pisanim izvorima tekstovi i komentari, Asseria, 1, Zadar, 2003: 7 43. Fadi 1990a I. Fadi, Aruntii u Asseriji, AV, 41, Ljubljana, 1990: 713 724. Fadi 2003a I. Fadi, Asseria pet godina istraivanja (1998. 2002.), Zadar, 2003. Fadi 2003b I. Fadi, Uspon i pad Aserije, HAnt, 11, Pula, 2003: 417 429. Fadi 2004 I. Fadi, Novi epigrafski spomenici iz Aserije i Lepura, Asseria, 2, Zadar, 2004. Fadi 2005 I. Fadi, Lokalitet: Asseria, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 189 191. Giunio 2003 K. Giunio, Monumentalni rtvenik iz Ase298
rije s prikazom Vuice i Romulom i Remom i scenama rtvovanja, Asseria, 1, Zadar, 2003: 133 155. Glavii 2003 M. Glavii, Tri nova nadgrobna natpisa iz Aserije, Asseria, 1, Zadar, 2003: 71 95. Glavii 2003a M. Glavii, Stanovnitvo Aserije, HAnt, 11, Pula, 2003: 417 429. Jelii 1980 J. Jelii, Mensa ponderaria iz Aserije, Fiskoviev zbornik, 1, PPUD, 21, Split, 1980: 61 68. Juri 2004 R. Juri, Fra Lujo Marun u Podgrau (Aseriji), Asseria, 2, Zadar, 2004: 149 161. Klarin 2001 N. Klarin, Prapovijesni grobovi na Aseriji istraivanja 1999. godine, Diadora, 20, Zadar, 2001: 23 71. Kurili 2003 A. Kurili, Ulomak kasnoantikog miljokaza na Aseriji, Asseria, 1, Zadar, 2003: 185 193. Kurili 2004 A. Kurili, Arhitravi s foruma Aserije, Asseria, 2, Zadar, 2004: 41 71. Lidbel, Wilberg 1908 H. Liedbl, W. Wilberg, Ausgrabungen in Asseria, Jahreshefte des sterreichischen Archologischen Institutes, 11, Wien, 1908: 17 83. Mari 2003 D. Mari, Nove aserijatske portretne stele, Asseria, 1, Zadar, 2003: 157 183. Medini 1969 J. Medini, Epigrafski podaci o municencijama i ostalim javnim graevinama iz antike Liburnije, Radovi FFZ, 6(3), Zadar, 1969: 45 74. Mesi 2003 M. Mesi, Izvjetaj o zatitnim radovima na rtveniku s reljema iz Aserije, Asseria, 1, Zadar, 2003: 209 211. Mesi 2004 M. Mesi, Konzervatorski zahvati na Aseriji 2003. godine, Zadar, 2004: 163 171. Mileti 2003 . Mileti, Territorium Asseriae, HAnt, 11, Pula, 2003: 409 416. Mileti 2004 . Mileti, O rimskim cestama na aserijatskom podruju, Asseria, 2, Zadar, 2004: 7 21. Sambunjak 2004 S. Sambunjak, Glagoljski natpisi iz Aserije s obzirom na zapis iz Nina, Asseria, 2, Zadar, 2004: 133 147. eparovi 2004 T. eparovi, Osvrt na nalaz groba s Faustininim medaljonom iz Podgraa, Asseria, 2, Zadar, 2004: 105 115. Uglei 2003 A. Uglei, Ranokranski nalazi iz Aserije, Aseria, 1, Zadar, 2004: 195 207. Vezi 2004 P. Vei, Crkva Sv. Duha na Aseriji ranokranski mauzolej i romanika crkva Sv. Pavla, Asseria, 2, Zadar, 2004: 117 137. dr. sc. Ivo Fadi Summary New campaign of archaeological excavations was directed towards the continuation of the works at the eastern part of the urban tissue of the city, nearby The Little Door (Mala Vrata) at the area of the western entrance to Asseria. Excavations were also conducted in the direction of Trajans Door towards northeast, that is, in front of the northern walls of the Late Republican/ Early Imperial ramparts. At the eastern part of the city, i.e. at the area inside the city door, alongside the small archaeological nds (coins, bulae, pottery) a oor with scarce mosaic remains was discovered. Judging by the found evidence, the Early Imperial urban horizon is to be expected in subsequent campaigns. At the western entrance to the city, next to the two established different construction horizons (Late Republican i.e.
Early Imperial and the one from the Late Antiquity) a preRoman layer has been conrmed too. The excavations under the northern city wall-where previous excavations yielded grave vault from the Late Antiquity and a skeletal burial (5th and 6th century)- yielded new knowledge about the continuation of the footing of the wall. The late-antiquity wall, which runs alongside the Late Republican bulwark, is all but unstratied. Here, larger stone blocks, elements of cemetery and urban architecture, including the gravestones, were literally thrown around so as to constitute a barrier in front of the main bulwark. Conservation and presentation of the western access and entrance to the town has been completed.
Redni broj: 152 Lokalitet: Cvijina gradina Naselje: Kruevo Grad/opina: Obrovac Pravni status: Z-1311 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Arheoloki muzej Zadar provodio je istraivanja na Cvijinoj gradini od 1999. do 2005. nancijskom potporom Ministarstva kulture. Radove je vodila Natalija ondi, kustosica Prapovijesnog odjela muzeja u suradnji s muzejskom savjetnicom Brankom Nedved. Poloaj Cvijina gradina ima sve odlike liburnskoga gradinskog utvrenja koje je, zbog pogodnosti poloaja i vanosti koju je imalo u eljezno doba, nastavilo ivot i tijekom rimskog doba. Ta gradina nadmorske visine 356 m dominira okolicom: osobito se prema sjeveru i zapadu
prua irok pogled i dobra preglednost podruja Velebita i Novigradskog mora. Osim prirodnih pogodnosti za obranu dobrog poloaja i prirodne zatienosti (sa sjeverne i sjeveroistone strane nalazi se visoka litica) gradina je, kao i sva eljeznodobna naselja bila zatiena bedemom. Iako veinom rasut, i danas se veoma dobro uoava na sjeverozapadnoj i jugoistonoj strani. Ulaz kroz taj obrambeni zid nalazio se na jugoistonoj strani, ali je razruen u irini od oko 20 m. Naime, na gradini su za vrijeme Domovinskoga rata bili poloaji JNA i dovoenjem oruja preko te lako pristupane padine brda ulazni dio bedema potpuno je uniten. Sama povrina gradine plato veliine je oko 200x70 m. Na njemu se jednostavnim pregledom terena uoavaju ostaci zidova graevina (prepoznato je i u geodetski plan ucrtano dosad ukupno 96 zidova). Ti se ostaci esto tee uoavaju zbog krevitog terena i kamenja, ali su zato jasno vidljiva esta priklesavanja litica radi izravnavanja i oblikovanja povrine gradine. Od sauvanih ostataka prepoznatljivi su zidovi hrama graenog na zapadnom rubu platoa. Osim njega, ovdje je svakako bio i gradski forum s pripadajuim graevinama, dok je samo naselje bilo podignuto na nekoliko blagih terasa koje se pruaju na junoj i jugozapadnoj strani. Ovdje se, meu ostalim, nalazi i kupalini kompleks sa sauvanim podom od mozaika. Svi zidovi vidljivi na povrini pripadaju razliitim kuama koje su veinom liburnske (prema tlocrtima i dimenzijama), dakle graene u eljezno doba, a dozidavane i adaptirane u rimsko vrijeme. Podno gradine, na istonom i junom podnoju, nalaze se grobovi. Prva istraivanja tog lokaliteta provodio je Arheoloki institut iz Bea jo poetkom 20. st. Tada je istraeno vie prostorija na platou gradine, zatim hram, terme i nekoliko grobova u podnoju, kako je vidljivo prema podacima u literaturi i djelomice sauvanoj dokumentaciji. Nalazi tih
Cvijina gradina, geodetski plan s poloajem sonde (izradili: I. ondi i J. Vui)
299
istraivanja veinom se nalaze u Beu. Prve sustavne arheoloke radove nakon toga zapoeo je Arheoloki muzej Zadar 1999. kada su, nakon detaljnih obilazaka i konzultacija s geologom, obavljena pokusna sondiranja koja su sljedeih godina nastavljena na nekoliko poloaja. Prvi su radovi obuhvaali pronalaenje i deniranje veih graevina, kao to su hram i terme, te otvaranje jednoga stambenog kompleksa na jugoistonoj padini gradine. Tu se veinom radilo o utvrivanju poloaja starijih austrijskih istraivanja. Sondiranjem u podnoju gradine otkrivena su i istraena dva vrlo oteena liburnska groba. Nalaz bule u jednom od njih datira grobove u 5. st. pr. Kr. Idue, 2000. godine, pozornost je posveena izradi detaljnoga geodetskog plana. Izmjereni su i na plan ucrtani svi zidovi koji su pregledavanjem terena uoeni na povrini kako bi se dobila tlocrtna situacija u kojoj se mogu iitati rubovi naselja, smjer bedema te poloaji i gustoa objekata izgraenih na gradini. Tim je radom dobiven mnogo bolji pregled terena i prvi uvid u organizaciju samoga naselja. Dobivena tlocrtna situacija govori o nepostojanju pravilne, ortogonalne mree u organizaciji prostora, to se moglo i oekivati s obzirom na to da se gradnja veinom prilagoavala konguraciji terena. Zbog toga je teko pretpostaviti stanje na prostoru gdje se s povrine ne uoavaju ostaci zidova. Istraivanje je usmjereno prema jednom dijelu naselja jugoistonom rubu platoa gdje je na povrini bilo dobro uoljivo nekoliko zidova koji zatvaraju manje prostorije. Tu su stoga nastavljena sondiranja u razdoblju od 2001. do 2003. i 2005. godine. Do sada su utvrena tri objekta razliitih veliina omeena dvjema gradskim komunikacijama, na istraenoj povrini od ukupno 3015 m. Veoma su dobro uoljive sve adaptacije izvedene u ivcu kako bi se teren prilagodio gradnji zidova i oblikovanju prostorija. Tlocrtna situacija i sitan materijal, meu kojim se esto nalaze eljezni predmeti dijelovi predmeta za svakodnevnu uporabu, brave, avli, vee koliine troske i sl. govori o tome da se na tom dijelu gradine nije nalazila stambena zona nego sklop gospodarskih i slinih prostorija koje se, kako se ini, niu po cijelom rubu platoa. Kue za stanovanje nalazile su se na junim terasama naselja, zatienima od vjetra. Osim spomenutih objekata, svaka je istraivaka kampanja rezultirala i brojnim nalazima materijalne kulture, to se prije svega odnosi na veliku koliinu liburnske i rimske keramike, novia, metalnih i drugih nalaza.
Iako istraivanja na tom dijelu gradine jo nisu gotova planira se daljnje istraivanje i proirivanje iskopa prema jugu i sjeveru dobiveni rezultati vani su za deniranje rasporeda i naina gradnje objekata i sklopova zgrada na gradini te komunikacije meu njima. Zanimljivi rezultati otvaraju niz mogunosti u planiranju nastavka istraivanja: osim sklopa zgrada na periferiji naselja koji se jo uvijek istrauje, svakako e trebati istraiti i stambene komplekse na jednoj od junih terasa gdje se mogu oekivati i luksuzniji objekti. Sondiranjem treba obuhvatiti i potez bedema te jugoistono podnoje s grobovima, kojima e biti posveena osobita pozornost. Pronaeni zidovi veinom su dobro sauvani, visoki najmanje 2 do najvie 5-6 redova kamenja (cca 80 cm visine), osim u najgornjim redovima gdje je vezivni materijal najee propao. Stoga se nakon svake istraivake kampanje konzerviraju svi iskopani i oieni zidovi za to se izdvaja dobar dio materijalnih sredstava. Konzervacija u potpunosti prati istraivanja. Literatura Abrami, Colnago M. Abrami, A. Colnago, HE, 4, Kruevo Abrami, Colnago 1909 M. Abrami, A. Colnago, Untersuchungen in Norddalmatien JAI, 12, 1909: 13 112. Batovi 1963 . Batovi, Razvoj istraivanja prapovijesti u Dalmaciji, Radovi FFZ, 2(1), Zadar, 1963: 37 73. Colnago 1915 A. Colnago, Untersuchungen in Norddalmatien, JAI, 18, 1915: 175 188. Colnago, Keil 1905 A. Colnago, J. Keil, Archologische Untersuchungen in Norddalmatien, JAI, 8, 1905: 32 50. ae 1993 S. ae, Broj liburnskih opina i vjerodostojnost Plinija (Nat.hist. 3, 130; 139 141), Radovi FFZ, 32(19), Zadar, 1993: 1 36. Glavini, Kubitschek 1898 M. Glavini, W. Kubitschek, Ein Denarfund in Dalmatien, JAI, 1, 1898: 83 84. Natalija ondi Branka Nedved Summary After the excavations conducted by Vienna Archaeological Institute at the beginning of the 20th century, the second archaeological works into the Cvijas Hillfort in Kruevo have been started in the year 1999 by the Archaeological Museum in Zadar. This is a Liburnian hillfort settlement from the Iron Age, which continued existing during the Antiquity period for the reasons of favourable position. Numerous visible remains have been preserved at the surface level: walls belonging to various structures can be detected, mostly Liburnian houses, which were adapted and had annexes added to them in the Roman period. Important are the visible remains of a Roman temple on the plateau and the remains of thermae at one of the terraces on the southwest side. The entire settlement is surrounded by a drywall bulwark, which has been well preserved for the most part. During the previous two wars the hillfort served as a military position which led to the partial destruction of some of the structures. Graves were found at the east and south footing of the settlement. 300
Cvijina gradina, pogled sa sjeverozapada na istraene prostorije s konzerviranim zidovima (foto: F. Nedved)
Redni broj: 153 Lokalitet: Dvorine Naselje: Sv. Filip i Jakov Grad/opina: Sv. Filip i Jakov Pravni status: P-892 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: probno iskopavanje i konzervacija Tijekom listopada 2005., nakon to se pokazala potreba za zatitom ovoga zaputenog kulturnog dobra, provedeno je probno iskopavanje koje je pokrenuo Zaviajni muzej u Biogradu na Moru. Struni nadzor obavljao je Filip ini, arheolog konzervator iz Konzervatorskog odjela u Zadru. Radove su nancirali Ministarstvo kulture i Opina Sv. Filip i Jakov. Lokalitet Dvorine (u narodu jo zvan Kuare) smjeten je oko kilometra od samog mjesta, uz kolnik upanijske ceste Sv. Filip i Jakov Sikovo, na k.. 2757, k.o. Filipjakov, povrine oko 750 m. Postojanje dvora vezano je za bogatu benediktinsku Rogovsku opatiju koja je na tom podruju imala svoje posjede. Opatiju je darivao posjedima jo od 11. stoljea hrvatski kralj Petar Kreimir IV. Nakon pustoenja Turaka u 16. st. Rogovski dvor (Dvorine) i posjedi su naputeni, a narod se preselio u Sv. Filip i Jakov. U 16. i 17. st. Dvorinu popravljaju Turci, koji tu smjetaju graninu i carinsku kontrolnu postaju. Prve biljeke o Dvorini i Rogovici daje . Ivekovi koji prikazuje pravokutan tloris veliine 29x21 m s ouvanom kulom veliine 5x5 m. Probno arheoloko iskopavanje svelo se tek na raiavanje same unutranjosti dvora i prilaznog puta zbog guste makije i divljeg odlagalita koji su ugroavali lokalitet. Izvezeno je vie od 160 m raslinja, humusa i otpada, nakon ega su se ukazali vanjski zidovi sa sjeverozapadne strane, kao i manji pregradni zid u unutranjosti. Osim uruenih zidova i crijepa, drugih povrinskih nalaza nije bilo. Prema kazivanju mjetana u okolici Dvorina i na irem podruju Rogova pronalaeni su i nalazi iz antikog razdoblja, to se spominje i u literaturi. Konzervacijom je obuhvaen jugoistoni zid koji je oteen prilikom proirenja kolnikog traka. Nakon ispiranja podnoja zida, ugraen je novi temelj u duni oko 2,20 m i visini 45 cm. Nakon toga, obnovljeno je podnoje zida u duini 5,50 m te je sprijeeno daljnje propadanje. U sljedeoj fazi radova predviena su zatitna iskopavanja i konzervacija.
Dvorine, vjerojatno najstariji, sjeverozapadni zid (foto: F. ini)
Literatura Jeli 1898 Luka Jeli, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju, Zagreb, 1898. Filip ini Summary In October 2005, a test dig was conducted into the site Dvorine, near the village of Sv. Filip i Jakov. Existence of this site is connected to the rich Benedictine Rogovska Abbey, which had its estates here from the 11th to the 16th century. The estates were abandoned during the Turkish ravaging. This site was directly endangered by a wasteyard so the excavation came down to the cleaning of the interior. Apart from the collapsed walls and tiles no other nds were discovered. Conservation works were conducted at the southeastern wall, which had been destroyed during the broadening of the pavement.
Redni broj: 154 Lokalitet: Glavine Naselje: Podvrje Grad/opina: Raanac Pravni status: P-900 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Poloaj Glavine nalazi se jugozapadno od sela Podvrja u opini Raanac, oko 300 m istono od ceste koja iz Zadra vodi prema Raancu i Pagu, na dijelu posjeda br. 52/64 k.o. Radovin (vlasnitvo ime Mataka, pok. Stipana i Ante Mataka, pok. Ivana). Sustavna istraivanja lokaliteta zapoela su 2002. godine. Obavljao ih je Odjel za arheologiju Sveuilita u Zadru (u okviru projekta Arheologija seobe naroda na istonom Jadranu, iji je nositelj prof. dr. sc. Ante Uglei i terenske prakse studenata arheologije), u suradnji s Arheolokim muzejem u Zadru (u ije je ime radove vodio Radomir Juri, prof.). U strunoj arheolokoj ekipi Odjela za arheologiju, uz voditelja istraivanja prof. dr. sc. Antu Ugleia, sudjelovali su prof. dr. sc. Zdenko Brusi te znanstveni novaci mr. sc. Tomislav Fabijani i mr. sc. Karla Gusar. Najvei dio sredstava za istraivanja osiguran je u okviru projekta Ministarstva znanosti obrazovanja i porta Arheologija seobe naroda na istonom 301
Dvorine, jugoistoni zid s kulom nakon raiavanja (foto: F. ini)
Podvrje Glavine, tloris ranokranskog kompleksa
Jadranu i redovite terenske prakse studenata Sveuilita u Zadru (koju takoer nancira MZO), a dio sredstava osigurao je Arheoloki muzej Zadar. U sveukupno est arheolokih kampanja prva tijekom veljae i oujka 2002., druga u svibnju i lipnju 2002., trea od svibnja do srpnja 2003., etvrta od svibnja do srpnja 2004., peta u rujnu 2004. i esta od svibnja do srpnja 2005. istraeno je sveukupno oko 900 m2 terena. Utvreno je
postojanje dvojnih crkava (geminae) s pomonim prostorijama, memorija i groblje. U prvoj je fazi sagraena juna crkva. Ona je najvjerojatnije nastala na mjestu rimskoga hrama posveenog sirijskim bogovima, o ijem postojanju svjedoi natpis pronaen kao oblonica monumentalne grobnice. Indicije da se hram nalazio upravo ispod kompleksa dvojnih crkava daju nalazi dviju ranijih podnica, utvrenih ispod izvornih podnica obiju crkava. S obzirom na to da spomenuti pronaeni natpis govori o obnovi hrama, logino je pretpostaviti da njegovoj prvoj fazi pripada najdonja podnica. Na toj su podnici pronaeni debeli paljevinski slojevi koji navode na injenicu da je hram izgorio u poaru, te je uslijedila njegova temeljita obnova. Iz te je faze druga utvrena podnica. Uokolo hrama nalazio se prostran trg, iji su ostatci na vie mjesta otkriveni sondiranjem prostora sjeverno i sjeverostono od crkava. Duina june crkve od proelja do zaelja iznosi 13,3 m, a unutranja irina 6,7 m. Od zidova te crkve najbolje je bio sauvan sjeverni uzduni zid, a njegova najvia visina iznosila je oko 0,7 m (od visine podnice). Proelje crkve oteeno je iskopavanjima terena 1939. godine i od njega su utvreni uglavnom dijelovi temeljne stope. Na istonoj je strani crkve polukruna, u prostoru istaknuta apsida, unutranje irine 4,3 m i dubine 3,3 m. Apsida je imala prozorske reetke (transenae), iji su ostaci pronaeni s istone strane crkve. Uokolo apside nalazi se sveenika klupa irine 45 cm, na ijoj je sredini stolac (sedes) za predsjedatelja misnog slavlja, sazidana od tegula. Ispod subselija je zidana klupica za noge irine 20 cm. Crkva je imala ogradu svetita oblika slova L. U potpunosti je sauvana baza ograde, odnosno njezini podni nosai. Oni su najveim dijelom raeni od rimskih spolija. Ograda je imala 8 pilastara sa stupiima i kapitelima, isklesanih u jednom komadu i 5 pluteja. Tijekom istraivanja pronaeni su brojni ulomci pluteja i pilastara sa stupiima i kapitelima, a izgled nekih od njih moe se potpunosti rekonstruirati.
Podvrje Glavine, ranokranski kompleks
302
Crkva je imala podnicu od debele buke, a njezini temelji raeni su od kamena poslaganog na no. U ogradi svetita nalazio se baldahin, od kojeg su pronaeni brojni ulomci mramornih stupova. Na stupovima su stajali (takoer mramorni) kapiteli. Ti su stupovi sekundarno iskoriteni i nesumnjivo antikoga podrijetla, a mramor je prokoneki. Istraivanjem svetita utvrena su mjesta gdje su stupovi ciborija bili usaeni. Crkva je na uzdunim zidovima imala bifore, to potvruju nalazi vie impost-kapitela. Na junoj strani crkve (kod apside) nalaze se vrata irine 0,95 m kroz koja se komuniciralo s prostorijom (pastoforijom) s june strane crkve, ija veliina iznosi 3,9x3,5 m (unutranje mjere). Ta pastoforija, po svoj prilici diaconicon, nastala je u isto vrijeme kada i sama crkva i s njom je organski vezana. Podnica pastoforije bila je od buke koja se samo mjestimice sauvala. Na pastoforiju se nastavlja krstionica iji je zapadni zid postavljen koso u odnosu na os crkve. Komunikacija crkve s krstionicom tekla je kroz vrata irine 0,95 m. Pri istonoj strani krstionice od tegula je sazidan krsni zdenac u obliku grkoga kria, iji su krakovi raspona 2,7x2,7 m. Podnica krstionice bila je od buke, koja se najveim dijelom sauvala. Sa zapadne strane krstionice dozidana je memorija u kojoj se nalazila monumentalna grobnica, izraena od razliitih spolija, odnosno obraenih arhitektonskih ulomaka, ulomka portretne nadgrobne stele i spomenutoga natpisa koji ima posebnu vrijednost jer govori o obnovi hrama posveenog sirijskim bogovima. U samoj memoriji izvorno su najvjerojatnije stajala i dva ranokranska sarkofaga jedan pronaen 1939., uniten bombom tijekom II. svjetskog rata i drugi, pronaen u istraivanjima 2004. u sjevernoj crkvi. Na junu crkvu dograena je druga crkva (sjeverna). Sjeverni zid june crkve postao je na taj nain zajedniki zid obiju crkava, a komunikacija meu njima odvijala se kroz dvoja vrata na tom zidu (irine 0,95 m). Sjeverna crkva od proelja do zaelja duine je 13,8 m, a njezina unutranja irina iznosi 7,8 m. Zidovi te crkve sauvani su otprilike ravnomjerno, u prosjeku oko 40 cm visine (od razine podnice), a na vie mjesta imaju dobro ouvanu buku. Proelje te crkve, kao i june, oteeno je spomenutim iskopavanjima terena 1939. i od njega su utvreni uglavnom dijelovi temeljne stope, a tek na nekim mjestima bilo je nekoliko redova kamenja. Na istonoj strani crkve nalazi se u prostoru istaknuta apsida. Ona je s unutranje strane polukruna, a na njezinu vanjskom platu bile su plitke lezene. Unutranja irina apside iznosi 4,4 m, a dubina 3,5 m. Uokolo apside dozidan je subselij irine 45 cm, na ijoj je sredini kameni stolac (sedes) za predsjedatelja misnog slavlja. Ispod subselija je zidana klupica za noge, irine 20 cm. Poput june i ta je crkva imala ogradu svetita oblika slova L. Baza ograde nije izvorno sauvana, ali se obrisi gdje se ona nalazila lijepo oitavaju na podnici koja je raena na jednak nain kao i ona u junoj crkvi, ali je kvalitetnija. Od ograde svetita pronaeni su ulomci baza, pluteja i pilastara sa stupiima i kapitelima. Unutar ograde svetita nalazio se baldahin od kojeg su pronaeni brojni ulomci mramornih stupova, a usaene baze triju stupova utvrene su na izvornom mjestu u svetitu crkve. Stupovi su jednakih karakteristika kao i oni u junoj crkvi i takoer sekundarno iskoriteni. Ispod ciborija nalazio se oltar od kojeg je pronaena baza i nekoliko ulomaka stupia. Izmeu sjevernog dijela ograde svetita i sjevernog zida crkve naknadno je ukopan ranokranski sarkofag ukraen kriem koji je, kako je to ve istaknuto, najvjerojatnije sta-
Podvrje Glavine, plutej june crkve (foto: A. Uglei)
jao u memoriji s june strane krstionice. Crkva je na sjevernom uzdunom zidu imala bifore, na to ukazuje nalaz impost-kapitela otpalog sa zida pri njegovu uruavanju. U isto vrijeme kada je izgraena sjeverna crkva obnovljena je i djelomice na junoj strani proirena krstionica. Dobila je paetvorinast oblik, dimenzija 4,7-5,7x5,7 m (unutranje mjere). U nekadanji krini zdenac uklopljen je krsni zdenac izraen od tegula, iji ogradni parapet ima poligonalan oblik, a iznutra je oblika grkoga kria. Stranice ogradnog parapeta veliine su od 64 do 72 cm i djelomice su oteene. Raspon krakova kria iznosi 72x75 cm. Na dnu, kao i na bonim stranama krinoga krsnog zdenca, relativno se dobro sauvala hidraulina buka. U pogledu datacije dvojnih crkava, moe se rei da su juna crkva, pastoforija (diaconicon) i krstionica s krinim krsnim zdencem s njezine june strane, nastale najvjerojatnije sredinom ili tijekom druge polovine 5. st. Tada je nastala i memorija s istone strane krstionice. Sjeverna je crkva ranobizantskih stilskih obiljeja, pa se prema tome moe datirati u justinijansko doba, tj. oko sredine 6. st., odnosno u drugu polovinu 6. st. U tom je vremenu obnovljena i djelomice proirena krstionica, nekadanji krini zdenac preinaen je u zdenac iji ogradni parapet ima poligonalan oblik, a iznutra je oblika grkoga kria. Istodobno je obnovljeno i proelje june crkve, koje je dobilo lezene. Groblje je otkriveno sa zapadne strane proelja obiju crkava. Jedan grob pronaen je sa zapadne strane memorije, a jo jedan s istone strane pastoforije. Sveukupno je utvren 21 grob. Grobovi sa zapadne strane proelja crkava veinom su nanizani u vie ili manje pravilne redove. U cjelini gledajui, rije je o tipinim primjerima kasnoantikih
Podvrje Glavine, dio nadgrobne portretne stele pronaen kao spolij monumentalne grobnice u memoriji (foto: A. Uglei)
303
grobova zidanim grobnicama i grobovima pod tegulama, a jedno novoroene pokopano je u amfori. Nalazi su naeni samo u trima grobovima. U grobu 3 pronaena je srebrna kopa tzv. mediteranskog oblika, u grobu 14 par zlatnih naunica, a u grobu 16 srebrna krina bula. Navedeni se nalazi po svojim obiljejima mogu okvirno datirati od druge polovinu 6. do poetka 7. st., pa se tako datira i sama nekropola. U istraivanjima je pronaeno preko 800 razliitih ulomaka ranokranske i rimske kamene plastike i ukrasnih dijelova arhitekture, od kojih se jedan dio spaja i omoguava izvoran izgled ili rekonstrukciju izgleda interijera crkava. Takoer je naeno vie od 700 komada prozorskog stakla i 188 ulomaka razliitih ranokranskih staklenih posuda. Meu metalnim nalazima zastupljeni su uglavnom eljezni avli. Naen je i jedan eljezni no, rimska bronana bula, te rimski bronani novi iz prve polovine 4. st. Najbrojniji su ulomci keramikih posuda kojih je pronaeno oko 1400, u rasponu od rane antike do ranobizantskoga vremena. Nastanak kompleksa gemina s grobljem na Glavinama u Podvrju treba povezati s rimskim posjedom uz kojeg je nastalo i naselje (vjerojatno vicus), na ije se ostatke nailazi pri oranju na njivama sjeverno i istono od samoga ranokranskog sakralnog kompleksa. Crkve tako velikih dimenzija s raskonim kamenim crkvenim namjetajem i ukrasnim dijelovima arhitekture mogla je podii samo bogata sredina. Bogatstvo prostora Podvrja u antici je poivalo na iznimno plodnoj zemlji, ali ponajprije na velikim solanama koje su bile na podruju dananjega Ljupa, a iji se ostaci nalaze na prostoru Ljubakog zaljeva, odnosno u okviru velike plae koja se prostire od Ljubakih Stanova do Ljupa. Isto su tako velike solane bile i sjeverno od Ljupa, u uvali Plemii. Gemine na Glavinama u Podvrju u funkciji su bile relativno kratko. Do temelja su izgorjele u poaru, to potvruju ostaci sloja gara debljine od 15 do 20 cm. To se najvjerojatnije dogodilo u vrijeme provale Slavena/Hrvata na te prostore, odnosno tijekom prve polovine 7. st. Kako su se nalazile uz samu cestu koja je vodila prema Ninu, kao najdominantniji i najmonumentalniji objekti na tom prostoru po svoj su prilici bile hotimice spaljene.
Svi pronaeni ostaci arhitekture konzervirani su i djelomice restaurirani, najveim dijelom sredstvima Ministarstva kulture. Konzervatorsko-restauratorski zahvati provedeni su i na dijelu kamenoga crkvenog namjetaja. prof. dr. sc. Ante Uglei Summary Site Glavine in The village of Podvrje nearby Raanac was excavated during six archaeological campaigns (from 2002 to 2005). Twin Early Christian churches (geminae) with their annexes, a memoria and a cemetery. Remains of a Roman temple dedicated to Syrian gods were also presumed. The temple had probably been situated beneath the Early Christian complex. The south church with pastophorium and a baptistery with a cross-shaped baptismal font was probably made during the middle or the second half of the 5th century, which is the same time the memoria on the east side of the font was built too. The northern church has Early Byzantine traits and has been dated to the Justinian period i.e. to the middle of the 6th century. Together with the architecture the excavations also yielded 800 different fragments of Early Christian and Roman stone sculptures and architectural ornaments; 900 fragments of glass objects; around 1400 potshards (from the Early Antiquity to the Early Byzantine period). Among the metal nds that should be singled out is the jewellery found in the graves that are relevant for the dating of the necropolis. The geminae at Glavine site were burnt to the ground in a re, probably during the intrusions of the Slavs/ Croats- during the half of the 7th century.
Redni broj: 155 Lokalitet: Karin franjevaki samostan Naselje: Karin Grad/opina: Obrovac Pravni status: Z-1215 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od sijenja do travnja 2005., u sklopu radova na obnovi, provedena su arheoloka iskopavanja u franjevakom samostanu u Karinu (Vui 2006). Poslove obnove samostanskog sklopa vodio je Miljenko Domjan, glavni konzervator Ministarstva kulture, a struni voditelj arheolokog istraivanja bio je Jakov Vui. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture. Franjevaki samostan s crkvom Bezgrenog zaea Marijina smjeten je na zapadnoj obali rijeke Karinice, u neposrednoj blizini njena utoka u Karinsko more. Pretpostavlja se da ga je sagradio gospodar grada Karina Nikola Lapsanovi 1429. godine. Samostan je za vrijeme turskih provala najmanje jednom razoren i spaljen. U etvrtom desetljeu 18. stoljea temeljito je obnovljen. Drugu vaniju obnovu i preinake samostan je doivio 1955. godine (Bai 2000). Za vrijeme Domovinskog rata pobunjeni Srbi samostan i crkvu u vie su navrata minirali i poruili do temelja. Unutar crkve istraeno je 25 grobova. Dio je sauvan u cijelosti, dok su od nekih preostali tek manji tragovi. Zidani su kamenom i sedrenim blokovima. Kao vezivo rabljena je vapnena buka iji je sastav varirao 304
Podvrje Glavine, krsni zdenac krstionice iz 5. st.
Karin, grobnice u crkvi (foto: J. Vui)
Karin, sonda pred proeljem crkve s otkrivenim antikim zidovima (foto: J. Vui)
od groba do groba. U pojedinim sluajevima dio stranica inio je i priklesan ivi kamen. Poklopnice, osim na dvama grobovima pred prezbiterijem, nisu sauvane. Unutar 14 grobova pronaene su ispremijeane kosti jednog ili vie pokojnika, dok su u 11 grobova nalazi kostiju u potpunosti izostali. Svi su grobovi bili do vrha zapunjeni, najee kostima, zemljom i utom, a u nekoliko sluajeva samo nim rijenim pijeskom. Visina ivca u crkvi iznosila je od 11 cm do 135 cm u odnosu na reper (prag glavnih ulaznih vrata). Meu istraenim grobovima jasno se razaznaju dvije vremenski odvojene skupine. Prva, starija, nastajala je od trenutka izgradnje crkve do turskih osvajanja na poetku 16. stoljea, a druga je graena u prvoj polovini 18. stoljea. Od pokretnog arheolokog materijala u grobovima je pronaen 21 prsten, 3 medaljona, omega spona i minijaturna drvena lubanja. Prstenje je pronaeno na hrpi, unutar GR.7 i GR.9 koji su dijelom negirani naknadnim ukopima. Datira se u kasni srednji vijek i moe se povezati sa starijim slojem zidanih grobnica u crkvi. Medaljoni, na kojima se nalaze prikazi Kristove muke i sv. Ante Padovanskog, omega spona i minijaturna drvena lubanja pronaeni su u GR.5 i GR.12 i vremenski odgovaraju novijem sloju grobova. Na sjeverozapadnom kraju broda crkve, odmah do glavnog ulaza, pronaen je zid A koji, zbog naina izrade i smjera pruanja, nije bilo mogue dovesti u vezu s otkrivenim grobovima. Uz njegovo sjeverno lice, u tankom sloju crvenice, pronaeno je nekoliko ulomaka antike keramike. Sve to ukazivalo je na mogunost datiranja zida u antiko razdoblje. Kako bi se upotpunili podaci o namjeni i vre-
menu izgradnje objekta kojem je pripadao otkriveni zid, pred proeljem i nekoliko metara jugozapadno od crkve otvorene su dvije sonde. U istraenim sondama otkriven je zapadni dio zida A i uz njega ostaci jo triju zidova: B, C i D. Zidovi su iroki od 70 do 75 cm, a zajedno s temeljnom stopom, koja lei na ivom kamenu, sauvani su do 60 cm visine. Ukopavanje gromobrana, elektrinih i vodovodnih instalacija i noviji grobovi, velikim su dijelom otetili ostatke zidova i poremetili stratigraju. Iz istraenih sondi izdvojena je vea koliina pokretnoga arheolokog materijala. Najbrojniji su keramiki nalazi, ulomci tegula, amfora, nijeg stolnog posua i posua za svakodnevnu uporabu. Uz njih su pronaena i dva ulomka antikog stakla, eljezni avao i sestercij cara Komoda kovan od kraja 177. godine. Istraeni ostaci arhitekture ispod crkve Bezgrenog zaea Marijina pripadaju antikoj graevini iji je vlasnik vjerojatno bio neki imuniji stanovnik oblinjeg Korinija (Sui 2003). Literatura Bai 2000 S. Bai, Franjevaki samostan u Karinu, ibenik, 2000. Sui 2003 M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, 2003. Vui 2006 J. Vui, Arheoloko istraivanje u franjevakom samostanu u Karinu, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2006. Jakov Vui 305
Summary Archaeological excavations were conducted within the restoration works on the Franciscan monastery in Karin. The monastery, with the belonging Church of the Immaculate Conception, is situated at the western bank of Karinica river and it was probably built by Nikola Lapsanovi in 1429. Inside the church 25 graves were excavated. The graves were built of brick, stone and travertine blocks. Limestone mortar was used for binding. In some cases parts of the grave were made of bedrock. Stone lids, apart from two of the graves, havent been preserved. Inside 14 graves mixed bones of one or several deceased people were found, while there were no nds inside 11 graves. Among the investigated graves two groups from different tome periods can be discerned. The older one, was formed during the period between the construction of the church and the Turkish raids at the beginning of the 16th century, while the other formed itself in the rst half of the 18th century. Movable archaeological nds that were found in the graves were 21 rings, 3 medallions, omega clasp and a miniature wooden skull. At the northeastern end of the nave a wall was found (wall A) and a lot of movable nds from the Antiquity. The most numerous are the pottery nds, fragments of tegulae, amphorae, ne eating and use ware. The excavated architectural remains below the church belong to a structure from the Antiquity Period whose owner had probably been some afuent villager from the nearby Corinium.
Luka Pakotane, radovi na istraivanju sonde II (foto: M. Parica)
Redni broj: 156 Lokalitet: Luka Pakotane Janice Naselje: Pakotane Grad/opina: Pakotane Pravni status: Z-35 Razdoblje: A Vrsta radova: podvodna istraivanja U okviru znanstvenoistraivakog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Podmorska arheoloka istraivanja antikih luka hrvatskog priobalja nastavljena su istraivanja antike luke na prostoru Janice u irem podruju luke mjesta Pakotane. Voditelj istraivanja bio je dr. sc. Zdenko Brusi. Moe se kazati da su istraivanja zapoela jo poetkom ljeta 2005. kada je arheoloka ekipa bila angairana u pripremi izlobe Tragovi prolosti pakotanskog kraja postavljene u prostorijama Opine Pakotane, na kojoj su prezentirana sva vanija kopnena i podmorska nalazita na podruju opine. Nastavak podvodnih istraivanja, nakon prikupljenih sredstava, zapoet je tek u prosincu 2005., a istraivanja su zbog loeg vremena obavljana u vie navrata. Zapoelo se pregledom terena, provjereni su prole godine istraeni, dokumentirani i ponovno zatrpani ostaci brodske konstrukcije, dok su sama istraivanja zapoela na novoj sondi (sonda II), veliine 2x2 metra, udaljenoj 5 metara od sonde I koja je napravljena 2004. godine. Sloj u novootvorenoj sondi razlikovao se od onoj u sondi I u debljini naslaga i gustoi nalaza. U gornjem dijelu debljine od 20 do 30 centimetara kod obiju sondi pronaeno je vee lomljeno kamenje pomijeano s ulom306
cima amfora i tegula te pokoji balastni kamen. Sljedei sloj sastoji se od pijeska i munja, neto manje veeg kamenja, a sadri brojne ivotinjske kosti i velike koliine ljutura morskih pueva: kvrgavi volak (Murex trunculus), vretenjaa (Cerithium vulgatum), ogrc (Monodonta turbinata) i koljaka: kamenica (Ostrea edulis), lostura (Pina nobilis) i dr. U ovom sloju debljine od 20 do 40 centimetara, osim organskih ostataka, naeno je nekoliko ulomaka sitnije keramike i vei broj ulomaka triju amfora. Sljedei sloj debeo je oko 30 centimetara i zavrava kamenom zdravicom. U tom sloju u sondi II znatno je manje arheolokog materijala od onog u sondi I iz 2004. godine. U njemu se takoer pojavljuju vei komadi kamena, ostaci ivotinjskih kostiju i u manjoj mjeri ljuture koljaka i pueva, sediment je muljevitiji od prethodnog sloja, a u njemu se uz ostatke organskog otpada takoer nalazi razni keramiki materijal, dijelovi amfora i drugi predmeti, ali u znatno manjem broju nego u sondi I. Istraivanjima koja e biti nastavljena i u 2006. predvieno je detaljno ucrtavanje velikoga obrambenog valobrana, raenog od golemih kamenih blokova, koji se prua istono od pristanita i u antici je spajao susjedni otok Sv. Justinu s kopnom te titio antiko pristanite od junih vjetrova. Osim ucrtavanja navedenoga obrambenog zida, predstoje i geoloka ispitivanja kamenih blokova i okolnih sedimenata, kako bi se ispitala prirodna ili ljudska izvornost te monumentalne gradnje. dr. sc. Zdenko Brusi
Luka Pakotane, nalazi u slojevima sonde II (foto: Z. Brusi)
Summary In December 2005 the works under the sea in Pakotane Harbour were continued. The excavations themselves were carried out in a new probe (probe II). It was noticed that the layers in the probe were considerably different from those in probe I (dug in 2004). Three layers were recorded and they contained certain amount of roman movable nds, large amount of snail shells and shell remains and numerous animal bones.
Redni broj: 157 Lokalitet: Nadin nekropola na SZ padini Gradine Naselje: Nadin Grad/opina: Benkovac Pravni status: Z-3024 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje U listopadu 2005. zapoelo je istraivanje nekropole liburnskog Nedinuma (30 km od Zadra) u sklopu projekta Kult mrtvih na istonom Jadranu u eljezno doba (0070057), prof. dr. Sineve Kuko, voditeljice iskapanja. Iskapalo se dvadesetak dana, sukladno raspoloivim nancijskim sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta te sponzora, stoga su ta istraivanja opsegom i funkcijom najblia probnim iskopavanjima; cilj je bio upoznavanje strukture barem jedne denirane (zatvorene) prostorne cjeline (cele) te velike nekropole.
Istraivana cela dobila je oznaku I, a njeno iskapanje uvod je u budua sustavna iskapanja nadinske nekropole. Nekropola je pravilnog rastera, sastavljena od mree cela, pravokutnih grobnih prostora rasporeenih na povrini od 500x100 m u dva niza, dijelom i u tri, s obje strane stare prometnice podno nadinske Gradine, tonije izmeu Gradine (Nedinuma) i Kriove glavice, gradinskog naselja iz ranoga bronanog doba. Osnovna planimetrija nekropole upoznata je rekognosciranjem terena u vie navrata, osobito 1983. 1986. (Chapman, Shiel, Batovi 1996). Mrea cela i danas se mjestimice prati na povrini zemlje, ali nekropola nikad nije iskapana. Istraena su samo dva sluajno otkrivena, no artefaktno veoma bogata helenistika groba s obiteljskim pokopom: gr. 1 i 2 na poloaju Kalinia njiva (Batovi 1990). Gr. 3, inae smjeten u celi I, u novije vrijeme bio je znatno oteen; tada je dio njegovih priloga sakupljen po povrini (Batovi 1990). Od gr. 3 tee brojano oznaavanje novootkrivenih grobova 4, 5, 6, 7, 8. Cela nije u cijelosti istraena, stoga su nedoreeni odgovori na neka temeljna pitanja o njezinoj strukturi i poloaju u cjelini nekropole. Kulturni sloj jednolian je tamni humus s dosta sitnog i neto krupnijeg kamenja. Nalazi se gotovo ispod same povrine zemlje. U njemu je razbacana i izmijeana vie-manje fragmentirana arheoloka graa: staklo, keramika, metal, kosti i kameni ostaci, vjerojatno ulomci grobne arhitekture helenistiko-rimskog tipa (nadgrobni spomenici i dr.). Oni su ipak najei u povrinskim dijelovima kulturnog sloja. Prosjena dubina iskopa je 50-60 cm, a na mjestu istraenih grobova iznosi oko 1 m. Dimen-
Nadin, cela I na nekropoli izmeu Gradine i Kriove glavice (foto: M. elhar)
307
Nadin, cela I (crte: Z. Baki)
Nadin, cela I gr. 5 (crte: Z. Baki)
zije (5,5x8 m) nadinskih grobnih cela do sada su pretpostavljane na osnovi terenskog rekognosciranja, stoga je povrina ovogodinjih istraivanja iznosila 8,5x11,5 m. Iskapanjem su uoene samo tri stranice cele I, dok etvrta, jugoistona, nije denirana. irina iskopane cele jest 5,40-5,60 m, a njezina duina do poetka konstrukcije A iznosi 7,7 m. Pravi zavretak cele bit e deniran sljedeim iskopavanjima, kao i funkcija etvrtaste strukture A. Ona je mogla biti vrsta postamenta, jer na svom vrhu ima sloj buke (na dubini 10-15 cm) te se izdie oko 1 m nad zdravicom. Izvorno je sigurno visinski dominirala u prostoru cele, a najvjerojatnije je nastala u najmlaim fazama nekropole tijekom rimskog doba. Postoje naznake da se pokop u celi odvijao od samog poetka eljeznog doba. Ipak, niti jedan grob nije sauvan u cijelosti, svi su djelomice oteeni te im nedostaje poklopna ploa. In situ je naen samo kostur gr. 5 s ukrasnom iglom, kostur gr. 8 sa svojim prilozima, te keramika ara gr. 7. Pokop djeteta s iglom (ispod lubanje) najstariji je element cele, vjerojatno iz 9. st. pr. Kr. Uoljivo je nekoliko tipova grobova, odnosno naina pokopa: zgren pokojnik u krinji od okomito poloenih prirodnih ploa (gr. 5, vjerojatno i gr. 4 i 6), pokojnik spaljen u keramikoj ari (gr. 7), te ispruen pokojnik bez grobne konstrukcije (gr. 8). I nadalje se pretpostavlja postojanje helenistikog tipa obiteljskoga liburnskog pokopa s ispruenim pokojnicima (poput gr. 1 i 2 na Kalinia njivi: Batovi 1990). Rije je o devastiranom gr. 3, koji je u cijelosti istraen, ali otkriveni su tek njegovi neznatni ostaci. Veina pokretne grae, u grobovima i izvan njih, pripada helenistikom repertoaru; tipina je za zadnju fazu liburnske kulture (keramika gnathia, siva reljefna keramika, certozoidne, ranolatenoidne i srednjolatenske bule i dr.). Svi 308
su grobovi dio liburnskoga grobnog kulta. Nisu otkriveni tipino rimski pokopi. Ipak, postoji graa (pokretna i nepokretna) koja sigurno pripada rimskom razdoblju, kada je cela I, tj. nadinska nekropola, jo bila u uporabi. Dislociranost veeg dijela starijega i najmlaega (iz rimskog doba) arheolokog materijala uzrokovana je dugotrajnom uporabom cele/nekropole, najvjerojatnije tijekom cijeloga eljeznog doba. Tek e sljedea iskapanja pokazati koliko je ta cela reprezentativan uzorak nadinske nekropole. Visina je iskopanih zidova cele oko 50 cm, samo je zid konstrukcije A, poloen oko 10 cm iznad ivca, otkriven u cijeloj visini (90 cm). Zidovi su iroki 60-65 cm, veinom su od slabo klesanoga kamenja sloenog u horizontalne nizove, vezanog bukom. Podignuti su nad starom liburnskom nekropolom, najvjerojatnije u (rano)rimskom razdoblju. Zidovi ograuju liburnske grobove, potuju zateeno stanje, no ne u cijelosti neke grobove (4, 6) presijecaju. SI i JZ zid nastavljaju se u susjednu grobnu celu na sjeverozapadu. Poetak susjedne cele prema SI jo nije otkriven, kao ni ulaz u celu I. Prerano je suditi o planimetriji stare liburnske nekropole i njezinu odnosu prema kasnijoj mrei ogradnih zidova (cela). Ve se sada naziru brojne varijacije u tim prostorno-kulturnim dodirima. Iitava se podjela cele na dva manja prostora, ali o prostornoj strukturiranosti nadinske cele/ nekropole tijekom svih faza liburnske kulture, te u rimsko vrijeme, moi e se zakljuivati tek nakon detaljnijih terenskih istraivanja. Literatura Batovi 1990 ime Batovi, Benkovaki kraj u prapovijesti, Radovi FFZ, 29(16), Zadar, 1990.
Chapman, Shiel, Batovi 1996 J. Chapman, R. S. Shiel, . Batovi, The Changing Face of Dalmatia, Archaeological and Ecological Sudies in a Mediterranean Landscape, London, 1996. prof. dr. Sineva Kuko Summary In October 2005 preliminary excavations were conducted at the large planned Liburnian necropolis at the NW side of Nedinum (todays hillfort in the village of Nadin, 30 km from Zadar). Necropolis is of a regular raster, composed of a net of rectangular cemetery areas, which are distributed in two, partly even three rows, on a surface area of 500x100 m. The excavations aimed at acquiring elementary data regarding the necropolis. One plot was partially investigated and the excavations identied its width- 5.40 to 5.60 m, but its length has not been dened yet. Results of this excavation are the starting point for the future systematic excavations. Movable and immobile nds (graves, walls of the grave plots) indicate that the plot was being used over a long period of time, probably from the very beginning of the Iron Age (grave 5). Majority of the movable nds derive from the 4th-1st century BC, that is, from the last phase of the Liburnian Culture, but many cultural elements (pottery, glass, metal, fragments of stone urns and grave stones) indicate that the plot was being used during the Roman period too. The 60 cm thick walls of the plot were probably made then too. They were erected above the older Liburnian necropolis.
Nin Banovac, pogled na sondu VI (foto: R. uni)
Redni broj: 158 Lokalitet: Nin Banovac Naselje: Nin Grad/opina: Nin Pravni status: R-1318 (povijesna urbanistika cjelina) Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Arheoloki muzej Zadar Muzej ninskih starina proveo je estu arheoloku kampanju na lokalitetu Banovac u Ninu, u razdoblju od 4. svibnja do 30. lipnja 2005. godine. Voditeljica istraivanja bila je dr. sc. Marija Kolega, a sudjelovali su diplomirani arheolozi Mate Radovi, Majda Predovan i Radivoj uni, dokumentarist Muzeja te studenti s Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru. Istraivanja i konzervacija nancirani su sredstvima Ministarstva kulture. Prije poetka iskopavanja oiena je vegetacija i odvezena zemlja s prologodinje kampanje. Sonda VI Runim arheolokim iskopavanjem nastavljena su istraivanja u sondi VI koja zauzima sjeverni dio terena. Time su obuhvaeni sjeverni dijelovi kv. 20 i 21, te sjeveroistoni kut kv. 22, koji su u prethodnim istraivanjima ostali neistraeni. Sonda VI dugaka je 12,50 m, iroka 1,60 m, tj. povrine oko 20 m2. Iskopavanja su zapoela na dubini od 53 cm, a zavrila na dubini od 163 cm. Najvei dio sonde obuhvaa prostoriju 10, dijelom istraenu u kampanji 2001. godine, te manjim dijelom prostoriju 11. U prostoriji 10 istraivanjima 2001. utvren je mozaiki pod koji
je u novootkrivenom dijelu te prostorije potpuno uniten. Naime, sauvana je samo podloga mozaikog poda. U kulturnim slojevima pronaeni su ostaci srednjovjekovne keramike grae, te u manjoj koliini one antike provenijencije. Sonda V Nastavljeno je iskopavanje u sondi V (kv. 28 i juna polovica kv. 34) koja obuhvaa povrinu od 37,5 m2. Otkriveni su ostaci kasnosrednjovjekovnih zidova, za koje se na temelju crtea iz 1793. godine pretpostavlja da pripadaju gospodarskim zdanjima vezanima uz samostanski sklop crkve sv. Ivana Krstitelja. Osim toga, otkriveni su i ostaci rimskog zida 6, koji je registriran istraivanjima u kampanji
Nin Banovac, prostorija 7, podni mozaik nakon konzervacije (foto: R. uni)
309
square m, were continued (quadrant 28 and the southern part of the quadrant 34). Remains of Late Medieval walls were discovered together with the remins of a Roman wall 6, which was registered in the excavations of 2004. The wall anks a Roman house (domus) from the northern side. The cultural layer was investigated on a depth from 55 cm to 160 cm. At the area of domus Medieval pottery is prevalent while those of the Roman provenience prevail at the area of the road. During the campaign conservation and restoration of the oor mosaic was conducted in the room 7, quadrant 23. The oor mosaic was partially preserved and conserved in situ at a surface area of app. 5 square meters.
Nin Banovac, prostorija 7, detalj podnog mozaika nakon konzervacije (foto: R. uni)
provedenoj 2004. godine. Zid sa sjeverne strane ankira rimsku kuu (domus). Na istraenom prostoru sonde utvren je i odnos rimske kue (domus) sa sjevernom antikom cestom. Kulturni sloj istraen je na dubini od 55 cm do 160 cm. Na prostoru domusa prevladavaju nalazi srednjovjekovne keramike grae, dok na prostoru ceste oni rimske provenijencije. Istraivanjima na prostoru obiju sondi pronaeno je 2338 ulomaka keramike koja je nakon pranja razvrstana i spremljena u koliini od 2223 ulomka, zatim 7 ulomaka kotanih igala, 42 ulomka stakla, 12 ulomaka bronanih predmeta, 72 ulomka eljeznih predmeta (uglavnom avala), te 8,5 kg ivotinjskih kostiju i koljaka. Tijekom ove kampanje konzerviran je i restauriran podni mozaik u prostoriji 7, kv. 23 (radove je u razdoblju od 20. do 27. lipnja 2005. proveo Milun Garevi, mozaiar restaurator iz Zagreba). Podni mozaik otkriven je u kampanji 2004. godine. Fragmentarno je sauvan (cca 5 m2) u prostoriji 7 veliine 4,5x4,5 m. Prilikom otkria, uoena je minucioznost njegove izrade teserama veliine 0,2-1 cm, debljine 0,4 cm, to su u usporedbi s ostalim otkrivenim podnim mozaikom na lokalitetu, najusitnjeniji i najoteeniji ostaci. Nakon konzervacije i suenja, podni je mozaik u prostoriji 7 prekriven slojem pijeska. dr. sc. Marija Kolega Summary The campaign of 2005 continued the excavations in probe VI which is located in the northern part of the terrain. This encompasses northern parts of the quadrants 20 and 21 and the northeastern corner of the quadrant 22. Probe VI is 12.50 m long, 1.60 m wide i.e. it has a surface area of 20 square meters. The largest part of the probe covers the room 10 which was partially explored during the 2001 campaign and a small part of the room 11.The excavations of 2001 established a mosaic oor in room 10 which was completely destroyed in the newly discovered part of the room. Cultural layers revealed remains of Medieval pottery and some of the Roman provenience. Excavations into the probe V, which covers the area of 37.5 310
Redni broj: 159 Lokalitet: Nin Sv. Duh Naselje: Nin Grad/opina: Nin Pravni status: R-1318 (povijesna urbanistika cjelina) Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloki muzej Zadar Muzej ninskih starina proveo je od listopada do prosinca 2005. zatitna iskopavanja uz crkvu Sv. Duha. Voditeljica iskopavanja bila je dr. sc. Marija Kolega, strunu ekipu inili su Mate Radovi, Majda Predovan, Radivoj uni i Martina Dubolni te studenti arheologije Sveuilita u Zadru. Tehniku dokumentaciju izradili su Svjetlana Pijaca i Radivoj uni, a fotograje Radivoj uni, Mate Radovi i Franjo Nedved. Istraivanje je nancirano sredstvima Ministarstve kulture. Prije poetka zatitnih iskopavanja, uklonjen je ardin koji se nalazio uzdu sjevernog perimetralnog zida crkve, te oien i izniveliran teren. Kvadratna mrea postavljena je na prostoru izmeu crkve Sv. Duha i nadupne crkve sv. Anselma. Sonda zauzima sredinji dio navedenoga prostora sve do neposredne blizine sjeveroistonog zida crkve Sv. Duha. Dimenzije sonde: SI stranica = 810 cm, SZ stranica = 565 cm, JI stranica = 650 cm i JZ stranica = 800 cm. Povrina sonde iznosila je oko 49 m2. U gornjim slojevima otkriven je segment novovjekovnoga i srednjovjekovnoga groblja. Ukupno je otkriveno i dokumentirano 38 grobova, od ega je 35 djelomice ili u potpunosti istraeno,
Nin Sv. Duh, prvi sloj grobova (foto: R. uni)
dok se 3 groba nastavljaju pod neistraen dio okolnog terena. Na temelju stratigrafskih slojeva i tipologije grobova, mogue je kronoloki razluiti novovjekovni i srednjovjekovni sloj grobova. Novovjekovnom razdoblju (16. 18. st.) pripada 26 ukopa, srednjovjekovnom (9. 15. st.) njih 12. U novovjekovnom razdoblju prevladavaju ukopi u obinu zemlju i u zidane obiteljske grobnice s vie katova. U tom sloju ukopa nisu evidentirani grobni prilozi. U srednjem vijeku prevladavaju ukopi u grobnice zidane od uslojenog kamena povezanog glinom ili bukom, pokrivene kamenim ploama od kojih su neke u potpunosti prelivene slojem buke. U tim grobnicama prevladavaju ukopi dvaju ili jednog pokojnika. U kvadrantu 19 istraen je djeji ukop u obinu zemlju, orijentacije SZ-JI, s nalazom iz 9. stoljea. Svi istraeni ukopi javljaju se na dubini od 10 do 118 cm. Osteoloka graa izvaena je iz grobova i pripremljena za analizu, dok je ona dislocirana prije zatrpavanja terena ponono vraena u sondu. Nakon uklanjanja zidanih grobova u kvadrantima 221 i 222, zapoelo je istraivanje kasnoantike arhitekture. Prilikom iskopavanja u sondi su utvreni ostaci triju zidova, od ega su dva zida graena od kamena povezanog bukom, a jedan u tehnici suhozida. Suhozid 1 smjeten je u kvadrantu 222, uz jugozapadni prol, a orijentiran u smjeru SZJI. Sauvan je u duini od 106 cm i irini od 66 cm. Od samoga zida sauvan je samo jedan red pravilno uslojenoga kamena. Na temelju stratigrafske i kulturne analize suhozid je datiran u kasnoantiko doba. U kvadrantima 221 i 19 utvreni su ostaci dvaju usporedno poloenih zidova, meusobno udaljenih 70 cm. Zidovi su poloeni u smjeru JZ-SI. Zid 1 velikim je dijelom uniten gradnjom grobnica, a istraen je u duini od 579 cm i irini od 43 do 44 cm. Najbolje je sauvan uz JZ prol, gdje se javlja na dubini od 53 cm, dok je najmanje sauvan na udaljenosti od 100 do 340 cm od JZ prola. Tu je gradnjom grobova 27, 35 i 37 zid uniten do temeljne stope iji se ostaci nalaze na dubini od 123 cm. Temeljna stopa zida u jugozapadnom dijelu javlja se na dubini od 104 cm. Zid 2 istraen je u duini od 502 cm i irini od 43 do 45 cm. Zid je najmanje sauvan uz JZ prol, gdje se njegovi ostaci nalaze na dubini od 128 cm. Vrlo je dobro sauvan u blizini SI prola, gdje se nalazi na dubini od 88 cm. Temeljna stopa zida utvrena je na dubini od 113 cm. Po sredini zida, u kvadrantu 221 uz njegovo jugoistono lice, iskopan je manji rov irok 30 i dug 50 cm, radi istraivanja temeljne stope zida. Tim rovom utvreno je da se kraj temeljne stope nalazi na dubini od 170 cm te da je poloen u zdravicu. Prostorija 1 obuhvaa prostor u sondi sjeverozapadno od zida 1. Do dubine od 107 cm, prevladava kulturni sloj u kojem je otkrivena vea koliina rimskoga uporabnog materijala (keramika, staklo). Na dubini od 107 do 121 cm iskopan je kulturni sloj koji pripada prijelaznom razdoblju od eljeznog do ranorimskog doba (liburnska keramika, gruba antika uglavnom amfore). Nakon uklanjanja toga sloja, u kvadrantu 222 postavljena je manja sonda veliine 110x110 cm. U sondi je istraeno sedam kulturnih slojeva koji pripadaju liburnskoj kulturi eljeznoga doba. Iskop je zavren na dubini od 167 cm. U najveem dijelu sonde na toj dubini protee se zdravica, dok se u sjevernom uglu javljaju ostaci kulturnog materijala koji, zbog priliva vode i maloga prostora, nije bilo mogue istraiti. Prostorija 2 nalazi se u manjem dijelu sonde jugoistono od zida 2. U tome dijelu, antiki sloj nalazi se na veoj dubini i zavrava na dubini od 156 cm. Indikativno je da
Nin Sv. Duh, pogled na sondu s istraenim grobovima (foto: R. uni)
se na dubini od 119 do 156 cm, nalaze goleme koliine uruenoga graevinog materijala koji ine brojni ostaci krovnog crijepa (tegule, imbreksi), buke i fresaka. Freske se odlikuju razliitim geometrijskim i biljnim motivima i viebojnim (crvenim, bijelim, crnim, zelenim, oker, plavim) ukrasima. Najdublji iskop u prostoriji nalazi se u rovu uz temeljnu stopu zida 2, na dubini od 180 cm, to je ujedno i najdublji iskop u prostoriji. Usporedno s istraivanjima u sondi, iskopan je rov uz vanjsku temeljnu stopu sjeveroistonog zida crkve Sv. Duha. Uz sjeveroistoni zid crkve, sukcesivno je iskopavan rov irine 50 cm i duine 23,85 m. Cjelokupna temeljna stopa sjeveroistonog zida crkve do ramena apside tehniki je i fotodokumentirana, kao i sjeveroistoni boni ulaz u crkvu. Istraivanje uza sjeveroistoni vanjski zid apside nije provedeno zbog komunalne infrastrukture (PTT kabeli i gromobran) koju bi uz suglasnost nadreenih institucija trebalo ukloniti s kulturnog objekta radi daljnjih istraivanja i obnove graevine. U navedenoj kampanji istraeno je 2656 arheolokih predmeta izraenih najveim dijelom od keramike, stakla i metala. Nakon pranja i razvrstavanja, izdvojeno je 1039 keramikih, 49 staklenih i 63 metalna predmeta, te 180 ulomaka fresaka.
Nin Sv. Duh, pogled na srednjovjekovne grobove i rimske zidove (foto: R. uni)
311
Literatura Kolega 2002 Marija Kolega, Nin Nadupni kompleks sv. Anselma (Asela) istraivanja godine 2001, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2002: 73 78. Petricioli 1969 Ivo Petricioli, Osvrt na ninske graevine i umjetnike spomenike srednjega i novoga vijeka, u: Povijest grada Nina, Zadar, 1969. dr. sc. Marija Kolega Summary Rescue archaeological excavations covered the central part of the area between the Holy Ghost Church and the archparish St. Anselmos Church in Nin. The size of the probe was approximately 49 square meters. A segment of a Modern Age and a Medieval cemetery was excavated. 38 graves were discovered and registered, out of which 35 were partially or completely explored, while three belong to the unexplored part of the surrounding terrain. On the basis of stratigraphic layers and grave typology it is possible to discern the Modern Age and the medieval layers of the graves. 26 burials belong to the Modern period (16th to 18th century) and 12 graves belong to the Medieval period (9th to 15th century). Among modern graves plain earth burials are prevalent together with family multi-storied tombs. The Medieval burials are characterized by graves built of bedded stones bonded with either clay or mortar and covered with stone slabs some of which were completely covered with a layer of mortar. These graves mostly contained one or two people. Walls of two chambers deriving from the Roman period were registered. Cultural layers contained large amounts of use ware (pottery, glass, metal) and fragments of mortar and frescoes. The excavated layers of the smaller probe belong to the Iron Age and these yielded fragments of Librunian pottery. Along the northeastern wall of the church a 50 cm wide and 23.85 m long trench was excavated. The entire foundation footing of the northeastern part of the wall up to the apse margin was technically and photographically registered, as was the northeastern lateral entrance to the church. The excavations along the northeastern external wall of the apse were not conducted due to the municipal infrastructure.
Pag Stari grad, Buljetina njiva, sonda 2 (foto: I. ondi)
(vii fotograf). Nastavak je to radova iz prethodnih godina (Juri, Batovo 2003; Juri 2005). Istraena je povrina od 57,51 m2. U istraivakoj kampanji 2005. radilo se u sondama 3, 13, 14 i 15, predjelu gradskog bedema, istono od ruevnoga franjevakog samostana, te u gradskom tkivu na poloaju Buljetina njiva gdje su otvorene dvije sonde (k.. 11. 669, 11. 670, 11. 872). Sonda 3 smjetena je uz sjeveroistoni rub citadele, tj. izmeu bedema i franjevakog samostana izgraenog 1589. godine. Ta sonda istraivana je i prethodnih godina, jer je viekratno proirivana. Ovom prilikom istraivana su dva groba. U grobu broj 2 nije bilo nalaza, ali su naeni u zidanoj skupnoj grobnici (svi su pokojnici dislocirani) broj 5: 3 bronane preice, 10 veih i manjih alkica, 3
Redni broj: 160 Lokalitet: Pag Stari grad Naselje: Pag Grad/opina: Pag (otok Pag) Pravni status: R-139 (povijesno-urbanistika cjelina) Razdoblje: SV Vrata radova: probno iskopavanje Tijekom sijenja, veljae i oujka 2005. provedena su sondana istraivanja na poloaju Stari grad kod Paga. Struni voditelji: Radomir Juri, muzejski savjetnik u Arheolokom muzeju u Zadru i dr. ime Batovi, red. profesor u miru. Radove je nanciralo Ministarstvo kulture i Grad Pag. U istraivanjima su sudjelovali arheolozi Ante deri i Ivana Mazi te Ivan ondi (crta) i Franjo Nedved 312
Pag Stari grad, istraivanje sonde 14, grob 15 (foto: F. Nedved)
eljezne aplike, ulomci amorfnog eljeza i avli. Sonda 13 smjetena je juno od franjevakog samostana. Najvea istraena dubina je 130 cm. Nije bilo nalaza. Sonda 14 otvorena je 5-6 m istono od samostanskog sklopa (vel. 4,2x3,4 m). Najvea istraena dubina je 180 cm. Otkriveno je i istraeno 35 grobova. Pokojnici su u tri sloja ukapani pojedinano u zemljane rake ili drvene ljesove. Na tri su ukopa uoene tjelesne deformacije, meu kojima je ukop broj 7 imao deformiranu ruku i nogu (konzultiran je i antropolog dr. M. laus s Odsjeka za arheologiju HAZU-a u Zagrebu, gdje su kosturi proslijeeni na analize). U grobu 33 pronaene su dvije trojagodne naunice in situ, dok su u grobu 4 uz lijevu nogu pronaena dva mletaka novia. Dislocirani nalazi unutar sonde jesu ulomci stakla i keramike, 5 primjeraka mletakih novia, bronano puce, te 5 bronanih preica. Grobovi su okvirno datirani u 14. i 15. st. Sonda 15 smjetena je na krajnjoj jugoistonoj toki prostora citadele. Najvea istraena dubina je 150 cm. Sloj je bio sterilan. Oieno je vanjsko lice istonog dijela bedema. Istraeni su u ukupnoj duini od 9 m i visini od 2 m. Na poloaju Buljetina njiva u gradskom tkivu podno glavice, istraene su dvije sonde (br. 1 i br. 2). Sonda 1 smjetena je 20 m sjeverno od prilazne ceste u Stari grad, vel. 2,3x4 m. Najvea je istraena dubina 1 m. Pronaena je jedna mletaka kovanica, 3 bronane aplike, te ulomci grube keramike. Sonda 2 smjetena je blie morskoj obali (kanalu) u smjeru Solane, uz ostatke zidova nekoga veeg graditeljskog zdanja (vel. 4x2 m, dubina 40 cm). Istraen je prostor uz temeljnu stopu zapadnog zida s dvama kontraforima. Valja naglasiti da je velik posao uinjen ucrtavanjem svih sauvanih dijelova arhitekture u Starom gradu na geodetski plan (crta prof. Ivan ondi). Prema povijesnim izvorima zna se da je u Starom gradu bilo nekoliko crkava, samostana, trgova, palaa, loa, skladita soli i dr., to e zasigurno biti potvreno sveobuhvatnim istraivanjima koja slijede. Istraivanjima Staroga grada ubudue treba posvetiti jo veu pozornost, te sve istraeno konzervirati i prezentirati. Naravno, sve je to dugoroan posao na kojem e biti angairani strunjaci raznih prola. im prije je potrebno barem pokrpati ruevne dijelove franjevakog samostana (Hilje 1999), jer se on svakodnevno uruava, pa e se uskoro potpuno uruiti (za posjetitelje je tu veoma opasno kretanje). Zato valja to prije krenuti u njegovu obnovu, jer je to dragocjena graevina, a prua mogunost oivljavanja toga vanog spomenikog sredita u Pagu to bi, uz Zbornu crkvu, omoguilo njihovo kulturno i turistiko vrednovanje, kao i daljnja istraivanja. Nakon istraivanja sve su sonde zatrpane, a okoli je ureen. Sitni nalazi konzervirani su u Arheolokom muzeju u Zadru. Nastavak radova planira se u jesen 2006. Literatura Hilje 1999 E. Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu, Zadar, 1999. Juri, Batovi 2003 R. Juri, . Batovi, Istraivanja Starog grada na Pagu 2002. i 2003. Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2003. Juri 2005 R. Juri, Lokalitet: Pag Stari grad, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 196 - 197. Radomir Juri
Summary During 2005 probe excavations were conducted at Stari Grad, near Pag island. This was a continuation of the excavations carried out in preceding years. 57.51 square meters of the area were excavated. Probe excavations were conducted in probes number 3, 13, 14 and 15, into a part of the city bulwark, east of the Franciscan monastery at the apex and into the urban tissue at the area of Buljetina eld, where two new probes were dug. Several fragments of coarse and majolica pottery were found together with several decorative and use objects and Venetian coins dating from the 14th to the end of the 15th century.
Redni broj: 161 Lokalitet: Radainovci Vinogradine Naselje: Radainovci Grad/opina: Benkovac Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom travnja i svibnja 2005. provedena su sustavna arheoloka istraivanja ranohrvatskoga groblja na poloaju Vinogradine u Radainovcima kod Benkovca. Struni voditelj bio je Radomir Juri, muzejski savjetnik u Arheolokom muzeju u Zadru. U istraivanjima su sudjelovali arheolozi Ivana Mazi i Ante deri te Ivan ondi (dokumentarist) i Franjo Nedved (vii muzejski fotograf). Radove je nanciralo Ministarstvo kulture. Istraena je povrina od 80 m2 (k.. 185/1, 185/2, 185/4). Selo Radainovci nalazi se oko 20 km juno od Benkovca, a poloaj Vinogradine, u polju, oko 500 m jugoistono od upne crkve sv. Ante. Dubokim oranjem vlasnik zemljita Duje Krpina naiao je 1995. na grobove i o tome obavijestio Arheoloki muzej u Zadru. Djelatnici Muzeja odmah su napravili oevid i utvrdili da je rije o ranohrvatskom groblju. Razumijevanjem vlasnika zemljita i nancijskom potporom Ministarstva kulture 1999. zapoela su istraivanja koja su uslijedila i iduih godina (Juri 2000; Juri 2001; Juri 2002), ali su 2004. prekinuta i ponovno nastavljena 2005. Tijekom posljednje sezone ukupno je istraeno 12 grobova, od ega su u 6 grobova bile poloene odrasle osobe, a u ostalih 6 novoroenad i djeca. Dosad su ukupno istraena 84 groba. Iako su pronaeni u razliitim niveletama, grobovi su uredno poslagani u pravilne redove. Ujednaeno su graeni od kamenih oblonica ili neobraenog kamenja poslaganog u 2-3 reda, te zatvoreni kamenim poklopnicama. Meutim, naeno je i nekoliko grobova u kojima su pokojnici izravno poloeni u zemlju, a potom pokriveni samo kamenim poklopnicama. Kosturi pokojnika uglavnom su veoma dobro sauvani. Orijentacija je ujednaena istok-zapad (glava na zapadu). Tijekom istraivanja pronaena je vrijedna arheoloka graa ukupno 13 predmeta: 8 naunica, 3 prstena, 1 privjesak i 1 aplika. Naunice se javljaju u nekoliko inaica. Svi predmeti konzervirani su u Arheolokom muzeju u Zadru. Navedeni nakitni predmeti datiraju od sredine do kraja 9. st. i pripadali su pokrtenim Hrvatima koji jo nisu pokapani uz crkve. 313
Radainovci Vinogradine, lokalitet tijekom istraivanja (foto: F. Nedved)
Istraivanja bi mogla biti zavrena u idue dvije godine, ovisno o odobrenim sredstvima. Sve je to mogue initi zahvaljujui susretljivosti vlasnika zemljita, koji ve vie godina omoguava istraivanja i za to ne trai nikakvu nadoknadu. Sva vrijedna osteoloka graa proslijeena je u Zavod za arheologiju HAZU-a u Zagrebu, gdje je provedena antropoloka analiza. Nakon istraivanja ureen je okoli, a grobovi izraeni od kamenih ploa ostali su vidljivi. Literatura Juri 2000 R. Juri, Ranohrvatsko groblje u Radainovcima kod Benkovca, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2000. Juri 2001 R. Juri, Radainovci-Vinogradine 2001, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2001.
Juri 2002 R. Juri, Novija istraivanja srednjovjekovnih grobova na zadarskom podruju, HAnt, 8, Pula, 2002. Radomir Juri Summary During April and May 2005, archaeological excavations into the Early Croatian cemetery were conducted at Vinogradine in Radainovci village near Benkovac. This was the continuation of the previous excavations. 12 graves were excavated (which amounts to 84 excavated graves so far). The graves were neatly laid in regular rows and they were mostly built of stone slabs or untreated stone laid in two to three rows and closed with stone lids. 13 pieces of jewellery were found: 8 earrings, 3 rings, 1 pendant and one appliqu. The enumerated jewellery nds are dated from the middle to the end of the 9th century and they once belonged to the christianized Croatian women.
Redni broj: 162 Lokalitet: Radovin Sv. Petar Naselje: Radovin Grad/opina: Raanac Pravni status: P-1538 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitna iskopavanja Od sijenja do oujka 2005., uz prekide zbog jakih bura, provedena su zatitna arheoloka istraivanja kod crkve sv. Petra u Radovinu (struni voditelj Radomir Juri, sudjelovali su i arheolozi Ivana Mazi, Ante deri, Marina 314
Radainovci Vinogradine, ranohrvatski grobovi (foto: I. ondi)
Radovin Sv. Petar, grobovi u sondi 1 (foto: I. ondi)
Jurjevi te apsolveni arheologije ime Vrki, Jelena Veki, kao i Ivan ondi, dokumentarist te Franjo Nedved, vii muzejski fotograf; radove je nancirala upa Radovin i Arheoloki muzej iz Zadra). Istraena je povrina od 33 m2 (k.. 1, 89/3). Selo Radovin nalazi se oko 20 km zrane udaljenosti sjeverozapadno od Zadra. Crkva sv. Petra s mjesnim grobljem smjetena je nekoliko stotina metara juno od Beretinove gradine, odnosno manje od 100 metara jugoistono od asfaltne ceste koja kroz Radovin vodi od Krneza do Jovia. Ve su vie godina stanovnici sela Radovina kopanjem rupa za nove grobnice unitili velik broj starijih grobova i debelih grobnih ploa. To je bio razlog da je Arheoloki muzej ve 1966. proveo zatitna sondiranja manjih razmjera (Batovi 1968; Beloevo 1987), kada je pronaeno neto srednjovjekovnog i kasnosrednjovjekovnog nakita, novca, ulomak stupia s uklesanim kriem (rano kranstvo) i jedan kapitel (predromanika). Naalost,
devastacija tog poloaja nastavljena je i u najnovije vrijeme, unato vapajima mjesnog upnika don Ivana Kevria i intervencijama nadlene slube zatite. I ovaj put iskopane su dvije rupe za nove grobnice: jedna sjeveroistono, a druga jugozapadno od crkve. Ti iskopi su oznaeni sondama 1 i 3, koje su prema mogunostima produavane i proirivane (malo je zapravo prostora, jer su betonske grobnice veoma gusto izgraene sa svih strana crkve sv. Petra). Radi istraivanja temelja apside crkve, otvorena je sonda oznaena brojem 2. Meutim, ve na dubini od 35 do 45 cm pronaen je djeji kostur. Mjetani govore da su se prije 30 godina uz apsidu ukapala umrla i nekrtena novoroenad, pa su radovi prekinuti, a sonda zatrpana. Sonda 1 (vel. 6x4 m), nalazi se 7 m sjeveroistono od crkve sv. Petra. Prije poeka istraivanja veliina rupe za nove grobnice iznosila je 3,20x2,80 m, a najvia dubina 2 m. U prolima iskopa bili su vidljivi devastirani grobovi u dva sloja. Istraena su 22 groba. Pokojnici su u razliitim razdobljima ukopavani u dva sloja, pojedinano ili skupno, u zemljane rake ili grobove s kamenom arhitekturom, koji su bili pokriveni veim brojem tanjih ploa ili monolitnom poklopnicom razliite debljine. U nekoliko grobova i izvan njih pronaeni su skromni nakitni predmeti (prstenje, omega spone, naunice). Sonda 3 (vel. 3,30x2,60 m) nalazi se koji metar jugozapadno od crkve. I tu se kopala rupa za novu grobnicu, a zateena veliina iznosila je 3,28x1,14x1,7o m). Iz prola iskopa bili su vidljivi grobovi u dva sloja. Istraena su 4 groba. Pokojnici su pojedinano ili skupno polagani u grobove s grobnom arhitekturom (jedan od njih je zapravo skupna zidana grobnica). U grobovima i izvan njih je pronaeno prstenje, naunica s tri koljenca, novac, medaljoni, bronana puceta, krunice i dr. Primjerice, u grobu 4 pronaeno je 9 bronanih prstena. Grobovi i nalazi iz njih datiraju se od kasnoga srednjeg vijeka do novog vijeka. Nakon istraivanja jedan je dio sondi zatrpan, a u preostalim dijelovima iskopa izgraeni su grobovi od betonskih blokova. Literatura Batovi 1968 . Batovi, Rad Arheolokog muzeja u 1965. i 1966. godini, Diadora, 4, Zadar, 1968. Beloevi 1987 J. Beloevi, Nekoliko neobjelodanjenih ranosrednjovjekovnih arheolokih nalaza s podruja sjeverne Dalmacije, Radovi FFZ, 26(13), Zadar, 1987. Kevri 2004 . Kevri, Radovin, Zadar, 2004. Uglei 2002 A. Uglei, Ranokranska arhitektura na podruju Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2002. Radomir Juri Summary From January to March 2005 rescue archaeological excavations were conducted next to St. Peters Church in Radovin, near Zadar. Digging of holes for new graves revealed older graves, which were destroyed many times. However, on this occasion we managed to enlarge the two existing holes (named probes no.I and no.II) and to investigate 26 graves. The deceased were laid in plain earth tombs or stone graves. Humble archaeological nds (rings, earrings, medallions, buttons, omega clasps, coins etc.) are dated between the Late Middle Ages and the Modern Age. 315
Radovin Sv. Petar, istraivanje sonde 1 (foto: F. Nedved)
Redni broj: 163 Lokalitet: Starigrad Paklenica Sv. Petar Naselje: Starigrad Paklenica Grad/opina: Starigrad Paklenica Pravni status: Z-1203 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od kolovoza do listopada 2005. provedena je esta istraivaka kampanja kod crkve sv. Petra u Starigradu Paklenici. Struni voditelj radova bio je Radomir Juri, a sudjelovali su i arheolozi Ante deri, Ivana Mazi, te Ivan ondi (dokumentarist) i Franjo Nedved (vii fotograf). Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture i Opine Starigrad Paklenica. Istraena je povrina od 37 m2. Crkva sv. Petra nalazi se izmeu Starigrada i Selina pred ulazom u Veliku Paklenicu, nekoliko desetaka metara sjeverno od jadranske turistike ceste (k.. 3466). Istraivanja su provedena unutar kvadranata 22, 43 i 44, tj. zapadno i juno od crkve. Istraeno je 19 grobova (s prethodno istraenima ukupno 189 grobova). U est grobova zabiljeen je viestruk ukop. Pokojnici su polagani u grobove s grobnom arhitekturom ili izravno u zemlju. Prevladavaju grobovi s grobnom arhitekturom (63%), dok su grobovi u obinoj zemlji rjei (26,3%).
I tijekom ove sezone radova postignuti su zanimljivi struni i znanstveni rezultati. Pronaen je nakit, novac, uporabni predmeti (7 grobova dalo je nalaze). Od nakita su pronaene 3 trojagodne naunice, 2 srebrne naunice s koljencima, 8 prstenova, ulomci bronanih igala, bronani medaljon, omega sponice, eljezna strelica s tuljcem za nasaivanje i probueni dubrovaki novi. Navedeni predmeti datiraju od kasnoga srednjeg vijeka do novog vijeka. Pronaeno je i poneto ulomaka keramike i stakla. U nekoliko su grobova kao spoliji ugraeni obraeni ulomci rimske arhitekture i ara. Prema napucima zadarskih konzervatora, u temeljnoj zoni saniran je dio junog zida crkve. Iz crkve su preneseni i presloeni vei ulomci kamenih ploa koji su bili ugraeni u pod crkve. Presloeno je i vie kamenih grobnih ploa. Istraena povrina je zatrpana, a ureen je i okoli. Sakupljena je sva osteoloka graa koja e biti analizirana u Odsjeku za arheologiju HAZU-a u Zagrebu. Istraivanja e biti nastavljena u drugoj polovini kolovoza 2006. Literatura Juri 1994 R. Juri, Srednjovjekovni spomenici u velebitskom Podgorju, Pakleniki zbornik, 1, Starigrad Paklenica, 1994. Juri 2003 R. Juri, Crkva Sv. Petra u Starigradu Paklenici, Senjski zbornik, 39, Senj, 2003. Juri 2005 R. Juri, Lokalitet: Starigrad Paklenica Sv. Petar, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005. Radomir Juri Summary From August to October 2005 archaeological excavations were carried out into the graveyard inside the quadrants 22, 43 and 44, that is, west and south from St. Peters Church in Starigrad Paklenica. 37 square meters of the area were excavated (18 graves altogether). Jewellery was found (earrings and rings), together with utilitarian objects, potshards and glass fragments. In couple of graves spoils were found, represented by fragments of roman architecture. The nds from the graves date the site between the Medieval and the Modern period.
Starigrad Paklenica Sv. Petar, poetak istraivanja pred crkvom (foto: I. ondi)
Redni broj: 164 Lokalitet: Sv. Martin Naselje: Sukoan Grad/opina: Sukoan Pravni status: P-1468 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom srpnja 2005., u sklopu radova na obnovi, provedena su arheoloka iskopavanja u crkvi sv. Martina kod Sukoana (Vui 2005). Faksimilsku obnovu crkve vodio je Nenad Rimani, konzervator arhitekt iz Konzervatorskog odjela u Zadru. Struni voditelj arheolokog istraivanja bio je Jakov Vui. Radovi su nancirani sredstvima upe Sukoan i Ministarstva kulture.
Starigrad Paklenica Sv. Petar, istraivana sonda (foto: F. Nedved)
Crkva sv. Martina smjetena je na prirodnom breuljku zvanom Katelina, oko 2,5 km sjeveroistono od Sukoana. 316
Pravokutnog je tlocrta s istaknutom polukrunom apsidom na istoku te ulazom i zvonikom na preslicu na zapadnom proelju. Oko crkve se nalazi groblje, od kojeg su u pejzau vidljive grubo obraene nadgrobne kamene ploe. Crkva se prvi put spominje u oporuci 1386. godine (Runje 1990). Nalazila se u danas nestalom selu Prljani (Kozmane) (Smiljani 1990). Prljani su u kasnome srednjem vijeku bili sredite upne zajednice u koju su jo spadala sela Sukoan i Mokro, stoga su stanovnici tih triju sela pokapani u crkvi sv. Martina i oko nje. Sredite je upe u vrijeme turskih provala premjeteno u Sukoan (Smiljani 1997). Tijekom Domovinskog rata crkvu su do temelja poruili pobunjeni Srbi. Arheoloka istraivanja ograniena su na unutranjost crkve. U crkvi je zateeno poploenje nainjeno od nepravilnih kamenih ploa loe kakvoe i sekundarno uporabljenih velikih nadgrobnih ploa. Ta se intervencija moe povezati s obnovom crkve 1753. godine. U sklopu poploavanja poda, pred oltarom, u liniji sredinje osi broda, nainjen je grob zidan u vapnenoj buci i poklopljen sekundarno upotrijebljenom nadgrobnom ploom. Uz spomenut zidani grob koji se uoavao u poploenju crkve, otkrivena su jo etiri groba iji poloaj nije imao nikakve veze s rasporedom ploa poda crkve, zbog ega je zakljueno da su nainjeni dosta prije izrade zateenog poda. Grobovi nisu imali grobne arhitekture, ve su za ukop rabljena prirodna, dijelom ljudskom intervencijom proirena, udubljenja u ivcu. Dna grobnih jama nalazila su se od 50 do 75 cm ispod razine poda crkve. U svim sluajevima rije je o kosturima odraslih pokojnika koji su pokapani na leima u ispruenom poloaju, orijentirani istok-zapad, s glavom na zapadu. U GR.1 pronaena je eljezna pojasna kopa, eljezni jeziac pojasa i manja eljezna kopa obue. Iznad
Sv. Martin, poploenje poda u sjeveroistonom kutu broda (foto: J. Vui)
desne zdjelice kostura zateeno je 130 komada srebrnog i bakrenog novca, meu kojima su u najveem broju zastupljeni srebrni denari Ludovika I. Anuvinskog (1342. 1382.) i soldini venecijanskih dudeva. U GR.2 pronaena je okrugla eljezna pojasna kopa, a kao prilog pokojniku je, lijevo od lubanje uz vertikalno pobodenu manju kamenu
Sv. Martin, tlocrt crkve s otkrivenim grobovima (crte: J. Vui)
317
plou, poloeno 30 komada srebrnog novca. Veinu su inili mali zdjelasti denari (denaro scodellato), uz njih je zateeno i 5 polugroa (mezzanino) kovanih za venecijanskog duda Andrea Dandola (1343. 1354.). U grobovima 4 i 5 nisu pronaeni nikakvi nalazi, pa je njihovo datiranje mogue tek posredno, povezivanjem s grobovima 1 i 2. Sudei prema nalazima novca, ta se etiri groba mogu datirati u drugu polovinu 14. i poetak 15. st. Literatura Runje 1990 P. Runje, Prema izvorima, Crtice o Sukoanu u srednjem vijeku, Zagreb, 1990. Smiljani 1990 Teritorij i granice Sidrake upanije u srednjem vijeku, Biogradski zbornik, 1, Zadar, 1990. Smiljani 1997 F. Smiljani, Teritorij i granice Luke upanije u ranom srednjem vijeku, Radovi FFZ, 35 (22), Zadar, 1997. Vui 2005 J. Vui, Arheoloka istraivanja u crkvi sv. Martina u Sukoanu, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2005. Jakov Vui Summary During July 2005 archaeological excavations into St. Martins Church near Sukoan were conducted as a part of restoration works on the church. The church is situated on a natural elevation known as Katelina, it has a regular base with a prominent semi-circular apse at the east. Around the church there is a cemetery with coarsely worked gravestones visible in the landscape. Archaeological excavations were focused on the interior of the church. There we encountered a pavement made of irregular stone slabs of poor quality and reused large gravestones. During the paving of the oor, in front of the altar and in the line of the central axis of the nave, a grave was made in limestone mortar and covered with a reused gravestone. Along this grave four other graves were discovered, whose position had nothing to do with the alignment of the oor pavement which led to a conclusion that they had been built long before the construction of the existing oor. All the skeletons that were found belonged to the adults which were buried on their back in the extended position, oriented in an eastwest direction, with their heads facing west. Judging by the coins that were found, these four graves can be dated to the second half of the 14th century and the beginning of the 15th century.
Velim Velitak, istraivanja u tijeku (foto: I. ondi)
Split), pronaeni grobovi (Juri 2004). Struni voditelj istraivanja bio je Radomir Juri, a sudjelovali su i arheolozi Ante deri, Ivana Mazi, te Ivan ondi (dokumentarist) i Franjo Nedved (vii fotograf). Radovi su nancirani sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o. Istraena je povrina od 348 m2 (k.. 129/6, 130/1, 131/3, 132/3, 133/3, 134/3, 229/3, 229/4, 230/3, 244/20). Istraivanjima su potvrena prethodna saznanja da se groblje iri na okolno zemljite, osobito zapadno od spojne ceste Velim vor Pirovac. Zato su u tom dijelu, napose u sjeverozapadnom dijelu, prole godine zapoetog iskopa nastavljena ovogodinja istraivanja, ali je otvoren i niz novih blokova prema zapadu od navedene spojne ceste. Istraena su 33 groba (21 kosturni i 12 paljevinskih). Od kosturnih grobova i ovom prilikom prevladavaju grobovi s kamenom arhitekturom u koje je veinom poloen po jedan pokojnik (samo u jednom sluaju u grobu su bila dva pokojnika). Neujednaeno su graeni od kamenih oblonica i neobraenog kamenja, poslaganog u manje ili vie redova, te zatvoreni kamenim poklopnicama. U nekoliko sluajeva kamenje je vezano bukom. Kosturi pokojnika veoma su dobo sauvani i ve su, kao i spaljeni pokojnici, analizirani u Odsjeku za arheologiju HAZU-a u Zagrebu (M. laus). I tijekom ove sezone radova ostvareni su vani struno-znanstveni rezultati. Pronaeno je, primjerice, 19 posuda od peene zemlje, 13 eljeznih noeva, eljezni srp, 2
Redni broj: 165 Lokalitet: Velim Velitak Naselje: Velim Grad/opina: Stankoci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od travnja do lipnja 2005. provedena su zatitna arheoloka istraivanja ranosrednjovjekovnoga groblja na poloaju Velitak u Velimu. Nastavak je to radova iz 2004., koji su uslijedili kada su prilikom izgradnje spojne ceste D 27 vor Pirovac, raskrije D 59 (Autocesta Zagreb 318
Velim Velitak, istraivanja u tijeku (foto: F. Nedved)
Petrinec 2002 M. Petrinec, Dosadanji rezultati istraivanja ranosrednjovjekovnog groblja u Glavicama kod Sinja, kao prilog razrjeavanju problema kronologije starohrvatskih groblja, OA, 26, Zagreb, 2002. Radomir Juri Summary From April to June 2005 rescue archaeological excavations were carried out into the part of the early Medieval cemetery at Velitak in Velim near Stankovci village (Benkovac). Previous excavations, which yielded the cemetery located west of the Velim-Pirovac feeder road were continued. An area of 348 square meters was excavated. 33 graves were investigated, 21 of which were skeletal and 12 cremation ones. According to the size, amount and quality of the nds, the Velim-Velitak cemetery is the second of its kind in our country ( the Early Medieval cemetery on drijac in Nin was discovered rst) and it is the rst according to the number of the investigated cremation graves. At the location Velitak in Velim burials were conducted from the end of the 7th to the beginning of the 9th century.
Velim Velitak, keramike posude u zidanom grobu (foto: F. Nedved)
strelice, 2 kresiva i dr. Potvreno je da je to groblje nakon groblja na drijacu u Ninu, veliinom, koliinom i kvalitetom najznaajnije, a prvo po broju istraenih paljevinskih grobova. Na temelju usporedbi s nalazima i drugim znaajkama s vie od sedamdeset nalazita ranijeg sloja poganski obiljeenih grobova u Dalmaciji, napose onih u Kaiu, Ninu, Stankovcima, Rodaljicama, Dubravicama i Glavicama (Beloevi 1989; Gunjaa 1995; Juri 2002; Juri 2005; Petrinec 2002), na navedenom poloaju u Velimu kod Stankovaca pokapalo se od kraja 7. do poetka 9. st. Radovima iz 2005. istraivanja toga vanog nalazita nisu se pribliila kraju, naprotiv, ono se iri jo dalje prema zapadu od spojne ceste Velim vor Pirovac, a ini se i prema istoku (georadar). Zato svakako treba pronai sredstva za nastavak istraivanja tog po mnogo emu jedinstvenog nalazita. Nakon zavretka radova dio je groblja zatrpan, a dio je jo ostao vidljiv za eventualnu prezentaciju. Literatura Beloevi 1980 J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. st, Zagreb, 1980. Gunjaa 1955 Z. Gunjaa, Groblje u Dubravicama kod Skradina i druga groblja 8. 9. stoljea u Dalmaciji, Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995. Juri 2002 R. Juri, Novija istraivanja srednjovjekovnih groblja na zadarskom podruju, HAnt, 8, Pula, 2002. Juri 2005 R. Juri, Lokalitet: Velim-Velitak, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005.
Redni broj: 166 Lokalitet: Vrana Sv. Katarina (templarska gradina) Naselje: Vrana Grad/opina: Pakotane Pravni status: Z-1736 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U razdoblju od 12. studenog 2004. do 12. sijenja 2005. te od 25. listopada do 22. prosinca 2005., u sklopu radova na obnovi provedena su zatitna arheoloka iskopavanja kod crkve sv. Katarine u Vrani. Konzervatorske radove na crkvi vodila je Anastazija Maga, via savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Zadru. Struni voditelj arheolokog
Sv. Katarina, tlocrt crkve s otkrivenim grobovima i zidovima (crte: J. Vui)
319
istraivanja bio je Jakov Vui. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture. Crkva sv. Katarine nalazi se pokraj vrata katela. Pravokutnog je tlocrta s etvrtastom apsidom utopljenom u zidnu masu. Apsida je presvoena prelomljenim poluvaljkastim svodom. Prelomljeni poluvaljkasti svod, koji je bio dodatno ojaan dvjema pojasnicama oslonjenim na dva para pilastara, nalazio se i nad brodom crkve. Crkvu su vjerojatno sagradili ivanovci u 14. stoljeu. Vranski se samostan prvi put spominje u krunidbenoj zakletvi kralja Dmitra Zvonimira iz 1075. godine, kada je vjerojatno pripadao benediktincima (Grgi 1971). U prvoj polovini 12. stoljea u Vranu dolaze templari (Kolanovi 1971), a 1312. darovana je ivanovcima (Perii 1971). Nakon prodaje Dalmacije Veneciji, Vrana je 1413. u potpunosti pripala Mleanima (Perii 1971), da bi je 1538. zauzeli Turci (Tralji 1971). Prvi dio istraivanja odnosio se na uklanjanje nasipa uz vanjsko lice sjeveroistonog zida crkve. Zateena visina nasipa varirala je od +10 do 180 cm u odnosu na reper (kamen na vanjskom platu SI zida crkve). Iskopavanjem je obuhvaena povrina od 56 m. Cjelokupan prostor istraen je do visine od 180 cm. Unutar tog prostora nainjena je sonda povrine 4x2,7 m, istraena do visine od 210 cm, te neto manja sonda 4x1,5 m, unutar koje je tijekom istraivanja u njenu manjem dijelu nainjeno sputanje do razine ivca na visini od 270 cm. Na istraenom prostoru iskopano je 80 m materijala, zemlje i kamena. Istraivanjima su otkrivena etiri zida nastala u razliitim razdobljima. Najrecentniji meu njima bio je zid 2, poloen okomito na sjeveroistoni zid crkve. Temeljna stopa tog zida sputala se do dubine od 110 cm i leala je na SJ 5. Zid se, bez prethodne detaljne analize nalaza, ne moe preciznije datirati, no gotovo je posve sigurno da je nastao nakon poetka 16. stoljea. Neto je starijeg postanka zid 1. Njegova se temeljna stopa sputa do dubine od 180 cm i lei u SJ 6. Zid 3 je tek dijelom otkriven, pa se o njemu zasad ne moe neto vie rei. Zid 4 vjerojatno je sagraen u isto vrijeme kada i crkva. Na prostoru jugoistono od zida 2 pronaena su i istraena dva groba. Grob 1, u kojem se
Sv. Katarina, ulomak antikog natpisa iskoritenog pri izradi groba 1 (crte: J. Vui)
nalazio kostur odrasle osobe, smjeten je neposredno uza sjeveroistoni zid crkve. Meu kamenim ploama koje su sainjavale grobnu arhitekturu nalazio se i jedan ulomak antikog natpisa. Oko 2 metra sjeveroistono od groba 1 otkriven je grob 2 u kojem se nalazio kostur djeteta. Oba su groba ukopana u SJ 6 i to prije nastanka SJ 5. SJ 1: recentni humus. SJ 2: nasip sastavljen od krupnijih obraenih kamenih kvadara, neto manjega amorfnog kamenja, blokova sedre i usitnjene vapnene buke, nastao najvjerojatnije izbacivanjem uruenoga graevnog materijala prilikom raiavanja unutranjosti crkve. SJ 3: sloj izrazito tamne boje. Nastao taloenjem i raspadanjem biljnog pokrova. Prostire se preko cijeloga istraenog prostora. U vrijeme njegova nastajanja prostor je bio zaputen. SJ 4: sloj pepela, kostiju i koljaka. Najdeblji je uza sam zid crkve, gdje dijelom ini ispunu rupi ukopanoj u stratigrafsku jedinicu 5, dok se prema sjeveroistoku postupno stanjuje. Keramiki, metalni i stakleni nalazi (14./16. st.). SJ 5: nasip sastavljen od manjega amorfnog i ploastog kamena, ivotinjskih kostiju i koljaka. Obiluje keramikim, metalnim i staklenim nalazima (14./16. st.).
Sv. Katarina, presjek B-A, s pogledom na unutranje lice proelnog zida i stratigrafske jedinice (crte: J. Vui)
320
SJ 6: kompaktan sloj, svijetle oker boje. U sloju je pronaena vea koliina ulomaka bizantskih amfora (10./11. st.) i neto grube crne keramike. U drugom dijelu istraivanja iskopana je sonda pred proeljem crkve te uz jugozapadni zid, na dijelu na kojem se produuje u smjeru sjeverozapada izvan linije proelja crkve. Zateena visina na tom dijelu nalazita iznosila je od 235 cm. U jugozapadnom kraju sonde iskopavano je do visine od 275 cm. Tom prilikom otkrivena su dva otvora u zidovima, koji su vodili u prostor jugoistono od crkve. Vei otvor A, koji se nalazi jugozapadno od proelja crkve, vjerojatno je zazidan prilikom probijanja otvora B. Dio sonde uza samo proelje crkve istraen je do dubine od 375 cm. Na visini od 360 cm otkrivene su tri kamene ploe, iz ega se moe zakljuiti da je prostor pred crkvom bio poploen, te da mu je visina bila oko 60 cm nia od visine crkvenih vrata, pa se u crkvu najvjerojatnije ulazilo stubitem. Literatura Grgi 1971 M. Grgi, Benediktinski samostan u Vranu, Povijest Vrane, Zadar, 1971. Kolanovi 1971 J. Kolanovi, Vrana i templari, Povijest Vrane, Zadar, 1971. Perii 1971 E. Perii, Vranski priori Ivan od Paliane i Petar Berislavi, Povijest Vrane, Zadar, 1971. Tralji 1971 S. M. Tralji, Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine, Povijest Vrane, Zadar, 1971. Jakov Vui Summary During the period between November 2004 and January 2005 and between October and December 2005 rescue archaeological excavations constituting the restoration works were conducted near St. Catherines Church in Vrana. St. Catherines Church is situated at the south end, next to the castle door. It is of a rectangular base with a quadrangular apse blended with the wall. The church had probably been built by the Iohannites in the 14th century. The rst part of the excavations focused on the removal of the embankment along the northeastern part of the church. The excavations revealed four walls originating from different periods. The most recent was the wall 2, built vertically to the northeastern wall of the church. The wall can not be dated without further analysis of the nds, but it can be claimed nearly without doubt tat it had been built after the beginning of the 16th century. The wall 1 is of an earlier dating. The wall 3has only partially been revealed and the wall 4 had probably been built at the same time as the church. In the second part of the excavations a probe was dug in front of the faade of the church and along the southwestern wall, at the part where it extends in the southwestern direction outside line of the church faade. On that occasion two orices in the walls were revealed that led to the area southeast of the church. Part of the probe along the very faade was excavated and three stone slabs were discovered. This leads to a conclusion that the area in front of the church had been paved and that its height had been 60 cm lower than the height of the church door, hence the church had to be entered by a staircase.
Redni broj: 167 Lokalitet: Zadarski akvatorij Naselje: otok Molat, otok Ist, otok Premuda Grad/opina: Zadar Pravni status: Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje U razdoblju od 27. svibnja do 2. lipnja 2005. ekipa Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda provela je rekognosciranje podmorja zadarskog arhipelaga izmeu otoka Molata i Premude. Struni voditelj bio je dr. sc. Mario Jurii. Sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture. Sustavno rekognosciranje tog akvatorija nije provoeno dugi niz godina. U meuvremenu se sakupilo dvadesetak pisanih prijava i usmenih dojava o nalazu novih lokacija, kao i o nalazu ve poznatih lokacija. Izvor informacija bili su domai ronioci. Cilj istraivanja bio je u provjeravanje dosad neprovjerenih informacija i ubiciranje nepoznatih lokaliteta, te provjeravanje situacije na novopronaenim poznatim lokacijama. Svi su lokaliteti dokumentirani. Uvala Dumboka, otok Ist To je za arheologe jedini uistinu novopronaen lokalitet, a informacija je dobivena od kolege Mate Ilkia. Ulomci amfora se uoeni su na dubini od 25 m, glavna koncentracija je na oko 35 m, a ima ih do 40 m na kamenoj padini. Na pijesku pod padinom ih vie nema. Izdvaja se nekoliko veih komada trbuha amfora, te odreen broj manjih ulomaka. Uoen je i puknut donji dio kamenog rvnja koji je i izvaen. Amfore su tipa Lamboglia 2. Naeno je i nekoliko neodredivih ulomaka sitnoga keramikog posua. Procjenjuje se da je rije o devastiranim ostacima manjeg brodoloma iz 1. st. pr. Kr. Rt Bonaster, otok Molat Lokacija je ve neko vrijeme poznata u ronilakim krugovima, ali nije bilo informacija da su je pregledali arheolozi. Pojedinani ulomci amfora uoavaju se ve na desetak metara. Prva vea nakupina ulomaka je na priblino 18 m dubine, oko oveih formacija stijenja u posidoniji. Tu su dva trbuha i nekoliko veih ulomaka. Pojedini vei i manji ulomci uoavaju se prema dubini. Najvea grupacija
Antiki brodolom kod rta Bonaster na Molatu (foto: M. Jurii)
321
davaju ulomci amfora Lamboglia 2, a na jednom obodu utvren je neitak ig. Utvreni su i ulomci rodskih imperijalnih amfora. Jedan ulomak s rukom/uicom na boku sjevernoafrikog je podrijetla. Raznolikost nalaza upuuje na rastresit nalaz sidrite. Kako se na otoku Kamenjaku eksploatirao kamen, o emu svjedoe postojee kave, pretpostavlja se da su brodovi ekajui na ukrcaj kamena na najpogodnijem mjestu (zavjetrina od zapadnih vjetrova) odbacivali oteene amfore i keramiku. Premudski grebeni (Plitka sika, hrid Brai) Za brodolom s teretom amfora kod hridi Brai zna se ve dugo, a s tog je lokaliteta 70-ih godina Arheoloki muzej u Zadru u suradnji sa Zadarskim ronilakim klubom izvadio dvadesetak amfora. Prilikom podmorskih arheolokih radova 2002. ekipa Arheolokog muzeja u Zadru (pod vodstvom Smiljana Gluevia) utvrdila je, prema podacima zadarskih ronilaca, postojanje antikog brodoloma na Plitkoj siki. Kako su amfore na obje nedaleke lokacije istog tipa, a uvjeti dna identini, javila se sumnja da je moda rije o samo jednom lokalitetu. Ovom prilikom utvreno je da se kod Plitke sike nalazi skupina od petnaestak oteenih amfora (trbusi ili vei ulomci). Tu su uoene i dvije tegule. Prema dubini nalazi se jo nekoliko trbuha. Postoji mogunost nalaza jo amfora pod pijeskom, ali se ne pretpostavlja vea koliina. Uoena je jedna rupa od kopanja, ali nije svjea. Kod hridi Brai nalazi se skupina od nekoliko oteenih amfora (trbusi ili vei ulomci). Time je nedvojbeno utvreno da je rije o dvama lokalitetima, a oba su ostaci brodoloma s teretima sjevernoitalskih vinskih amfora tipa Dressel 6A, datiranih u 1. st. dr. sc. Mario Jurii
Antiki brodolom kod uvale Dumboka na Istu (foto: M. Jurii)
trbuha (7 komada), uoena je na pjeanom dnu na dubini od oko 40 m. Desetak uoenih veih ostataka amfora pripadaju tipu Lamboglia 2 i sve su oteene. Istom tipu pripadaju i manji ulomci kojih nema mnogo. Nije uoeno da bi negdje pod pijeskom mogao biti pronaen neoteen sloj. Procjenjuje se da je rije o devastiranim ostacima manjeg brodoloma iz 1. st. pr. Kr. Otoi Kamenjak pred Istom Od dubine 8 m do cca 40 m nalaze se iroko razbacani ulomci amfora, a naeni su i neki ulomci sitnoga keramikog posua. Cijelih primjeraka nema. Prevla-
Antiki brodolom na Premudskim grebenima (foto: I. Miholjek)
322
Summary Survey of a sequence of sites under the sea of Zadar litoral established a few archaeological sites. Remains of a devastated shipwreck from the rst century BC were discovered at the area of Dumboka bays at the Isle of Ist. It contained a cargo of type 2 Lamboglia amphorae. Also excavated here was a part of a stone quern. Devastated remains of an antiquity shipwreck with a cargo of type 2 Lamboglia amphorae from the rst century BC were discovered off the shore of Bonaster Cape at Molat Island. The islet of Kamenjak in front of Ist used to be a quarry. Here is the location of the site containing numerous amphorae fragments and various types of pottery of which the type 2 Lamboglia amphorae fragments prevail. We are probably dealing here with an anchorage ground in front of the quarry. Two, more or less devastated shipwrecks carrying a cargo of Dressel 6A type amphorae were registered close to one another at Premuda reefs (Plitka Sika, Brai reef).
323
IBENSKO-KNINSKA U PA N I J A
168 Bribirska glavica 169 Burnum - amteatar 170 avlin 171 Danilo ematorij 172 Ivinj 173 Kijevo Grudina s Vrtlima 174 Kljuica srednjovjekovna utvrda
175 Knin Tvrava 176 Maragua 177 Oziana peina 178 Peani 179 Sv. Lovre ibensko Donje polje 180 ibenik Poljana marala Tita 181 irje Gradina
324
ibensko-kninska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 168 Lokalitet: Bribirska glavica Naselje: Bribir Grad/opina: Skradin Pravni status: R-366 Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervacija Sanacijsko-konzervatorski i istraivaki radovi na Bribirskoj glavici provedeni su od 8. kolovoza do 29. listopada 2005., nakon to su u srpnju oieni prostori iza stare Marunove kue i na poloaju Dol, ukljuujui i kompleks crkve sv. Marije i samostana. Struni voditelj istraivanja bio je Ivan Pedii, a novana sredstva osiguralo je Ministarstvo kulture. Arheoloku ekipu inili su mr. sc. eljko Krnevi, arheolozi Maja Bili i Toni Brajkovi, te apsolventica arheologije Milena upin i studentica Marija Krnevi. U radovima su sudjelovala tri zidara i est zikih radnika. Radovi su zapoeli ienjem lokaliteta, koenjem trave i uklanjanjem veeg raslinja kako bi se ostaci zidova antikih, kasnoantikih i srednjovjekovnih objekata pripremili za sanacijske zahvate. Najprije je iza Marunove kue, gdje je u prostoru vee rimske cisterne tijekom prethodne godine fugiran meuprostor kamenih ploa, sruen betonski potporanj i podest od armiranog betona koji je nagrivao izgled cisterne. Potom je saniran oteeni ogradni zid oko cisterne i oien pod izraen od bijelih kamenih kockica. Rekonstruirani su i ogradni zidovi rimske cisterne koja se nalazi ispred vanjskoga ogradnog zida mjesnoga groblja sv. Aima i Ane. Izmeu dviju spomenutih cisterni nalazila se jo jedna, neto manja, iz razdoblja vladavine Liburna (starije eljezno doba), koja je tada bila usjeena u kamenu liticu, a adaptirana je u vrijeme rimske vlasti, te je imala svod od kamena tufa koji se naslanjao na ogradne zidove zidane bukom. I ti su zidovi bili gotovo potpuno uniteni pa su i na njima obavljeni zatitni zahvati. Sanirano je i nekoliko segmenata zidova srednjovjekovnih objekata izmeu Marunove kue i mjesnoga groblja. Iskopavan je i antiki objekt iza manje rimske cisterne koja se nalazi sjeveroistono od spomenute vee cisterne, koji je sazidan na zatrpanoj cisterni.
Bribirska glavica, antika cisterna uz recentni zid groblja (foto: . Krnevi)
Pronaeno je vie ulomaka keramikog crijepa (tegule), kupe kanalice (imbrices), keramike posude, nekoliko ulomaka staklenih posuda, kotana pisaljka, eton od staklene paste, nekoliko ulomaka podnih cigli te tri ulomka krovnog crijepa s ostacima igova radionice. Osobito je zanimljiv ig 11. legije. On je ujedno i peti primjerak istoga iga pronaenog na tom lokalitetu. Do kraja akcije otkopana je jedna manja prostorija koja je sluila kao hipokaust. Na poloaju Dol nimfej, u cijelosti su oieni unutranji zidovi etiriju rimskih cisterni te su temeljito fugirani u prve tri, a zapoelo je i fugiranje unutranjih zidova etvrte cisterne. Literatura Pedii 2004 Ivan Pedii, Sanacijsko-konzervatorski radovi na ostacima rimskih graevina na Bribirskoj glavici, Obavijesti HAD, XXXVI/2, Zagreb, 2004: 119 123. Pedii 2005 Ivan Pedii, Sanacijsko-konzervatorski radovi na poloaju Kosa u ibenskom Donjem polju i na Bribirskoj glavici, Obavijesti HAD, XXXVII/ 2, Zagreb, 2005: 72 77. Ivan Pedii
Bribirska glavica, antike cisterna SI od Marunove kue (foto: . Krnevi)
Bribirska glavica, liburnska cisterna (foto: . Krnevi)
325
Burnum. Ta je graevina ubicirana na zapadnoj strani rimskoga vojnog logora. Arheoloka istraivanja zapoela su u jesen 2003. godine i kontinuirano se nastavljaju tijekom 2004. i 2005. godine. Tijekom 2005. istraivani su juni i sjeverni ulaz amteatra. Juni ulaz Arheoloka istraivanja burnumskog amteatra zapoela su na njegovu junom ulazu koji je nakon istraivanja detaljno dokumentiran i obraen. irok je 4,40 m, a dubok 12,38 m. Prolaz ima oblik hodnika i bio je presvoen. Svod se sastojao od prstenova klinasto oblikovanih klesanaca, a izmeu njih bili su redovi priklesane i zaobljene sedre. Sedra je po svoj prilici bila obukana, a sluila je da svod ne bude preteak. Bazu svoda s obiju strana ulaza tvorio je zaobljen i neukraen vapnenaki prol. Na proelju iznad ulaza izvorno je stajao monumentalan natpis cara Vespazijana, naen prilikom iskopavanja donjeg sloja graevinske ute. Natpis je itav, samo je slomljen u dva dijela. IMP(erator) . CAESAR . VESPASIANVS . AVG(ustus) . PONT(ifex) . MAX(imus) TRIB(unicia) . POT(estate) . VIII . IMP(erator) . XVIII . P(ater) . P(atriae) Na uu prolaza u arenu, s desne se strane pokazao pravilan usjek u litici koji je po svoj prilici sluio kao stubite koje vodi na kosinu gledalita. Naalost, od stuba su ostali samo neznatni tragovi. Uz vrata jo uvijek nisu otkriveni dijelovi vanjskoga perimetralnog zida elipsastog oblika koji je nosio nasip gledalita. Takav je zid morao postojati, jer bi se u protivnom nasip uruavao i gubio funkciju. Bilo je mnogo lake izraditi zid, nego stalno podizati nasip. Izmeu lijevog i desnog zida, tzv. lijevka ulaza, arheoloki ju istraen postojei zemljani sloj. U njemu je pronaeno preko stotinu predmeta od novca do dijelova vojne opreme, oruja, predmeta za svakodnevnu uporabu, ulomaka staklenih i keramikih posuda i dr. Predmeti su dokumentirani i odmah oieni i konzervirani u radionici Gradskog muzeja Drni (radove je obavio dipl. restaurator Frederik Levarda). Godine 2005. obavljene su pripremne radnje za konzervaciju junoga ulaza. Budui da je arhitektonski u cijelosti deniran i dokumentiran, otpoelo je ienje arhitekture i demontaa sedreno-kamenih blokova, ostataka nekadanjeg svoda s lijeve i desne strane. Taj je zahvat bio neophodan, jer su se boni zidovi dobrim dijelom nagnuli. Sjeverni ulaz Istraivanja sjevernog ulaza u amteatar zapoela su 2004. godine na tjemenu elipse. Za razliku od junog i istonog prolaza, taj je ulaz istraivan iz arene jer je tada vei dio unutranjeg prstena ve bio otkopan i bilo je posve jasno da je tu morao biti ulaz. U prstenu oko arene bio je ostavljen prolaz. Poevi od toga propusta iskapalo se prema sjeveru, smjerom koji su diktirali boni zidovi prolaza. Na vanjskom kraju vrata pokazalo se takoer ljevkasto proirenje i to s lijeve strane ulaza gledano iznutra. S desne strane zid prati vanjski plat amteatra i nema oblik lijevka. Ta su vrata bolje ouvana od junih, ali su vrlo sline konstrukcije. iroka su 4,33 m, a duboka 326
Bribirska glavica, antika cisterna na poloaju Dol nimfej (foto: . Krnevi)
Summary In 2005 rescue works were started on several structures at the site Bribirska Glavica. The works encompassed two roman water tanks located behind Marunova Kua (Maruns House). Rescue works on a smaller Liburnian tank (the Early Iron Age) were also conducted. This water tank had been cut into the cliff and adapted in the Roman period. The tank was roofed with a tuff ceiling, which reclines on the walls built of mortar. The restoration was also conducted on the Roman water tanks at the site Dol-nymphaeum. We also conducted archaeological excavation on the smaller Roman water tank. The movable nd that should be mentioned here is the roman brick with the stamp of the Eleventh legion.
Redni broj: 169 Lokalitet: Burnum amteatar Naselje: Ivoevci Grad/opina: Kistanje Pravni status: P-528 Razdoblje: A Vrste radova: sustavno iskopavanje i konzervacija U selu Ivoevci, na poloaju Karlovac, Gradski muzej Drni u suradnji s Odjelom za arheologiju Sveuilita u Zadru nastavio je sustavna arheoloka i konzervatorska istraivanja amteatra na prostoru rimskoga vojnog logora
Burnum, amteatar prije istraivanja (foto: J. Zaninovi)
Burnum, amteatar nakon istraivanja (foto: J. Zaninovi)
18,75 m. Iako se svod uruio, nedvojbeno je da su bila nadsvoena. Konstrukcija je, kao i na drugim mjestima, gotovo identina. Poetak svoda bio je, kao i kod junih vrata, oznaen jednostavnim kamenim prolom. Sam je svod imao pojasnice od vapnenakih klesanaca koji se izmjenjuju s pojasnicama od sedrenih blokova. Za razliku od junog prolaza, gdje se svod ravnomjerno sputa prema areni i poloen je na zidove koji se isto tako sniavaju, svod sjevernog prolaza nose zidovi koji na vrhu nemaju kosinu nego se stepenasto (kaskadno) sputaju prema areni. Nekoliko metara od ulaza u arenu bile su uvlake u bonim zidovima u kojima su otkrivene utvrene stube za razmjetaj posjetitelja na strminu gledalita. Slino je vjerojatno bilo i na junom ulazu, to upuuje da su i jedan i drugi, osim u sveane svrhe (pompe), sluili i za kre-
tanje gledatelja. I ovdje je litica bila priklesana kao vrsta osnova za podnicu. Na sjevernom ulazu jo nisu otkriveni ostaci vanjskog prstena amteatra, jer se iskop jo nije proirio u odgovarajuim smjerovima. Sada je jasno da su prolazi postojali na oba tjemena due strane elipse na krajevima promjera. Prilikom ovih istraivanja pronaeno je tek nekoliko predmeta, u prvom redu eljeznih avala i klinova, ulomaka keramikih i staklenih posuda. Nije pronaen ni jedan primjerak novca. Meutim, visok nasipni sloj pred sjevernim ulazom vjerojatno e ponuditi nalaze koji e pridonijeti u preciznoj dataciji toga dijela amteatra. Tijekom 2005. godine djelomice je konzervirana arhitektura junog ulaza. S lijeve strane, gledajui prema ulazu, uza zid tzv. lijevka (neorganskog) bila je prizidana jedna etvrtasta prostorija. Ona je oito naknadni dodatak, a injenica da je u njezine temelje bila ugraena opeka sa igom IV. legije Flavije Felix, nedvojbeno upuuje da je taj dio bio izraen nakon njezina dolaska 69. godine. Taj je ig pruio priblian kronoloki reper barem za jedan dio zdanja, ali eo ipso pomogao i dataciji. Joko Zaninovi Summary In the village Ivoevci, near Karlovac, the systematic archaeological excavation and conservation works on the amphitheater were continued, at the site of Roman military camp Burnum. Archaeological excavations were started in the autumn of 2003. During 2005 we excavated southern and eastern entrance to the amphitheater. Excavated architecture was registered in detail and the one on the south entrance was prepared for conservation. 327
Burnum, sjeverni ulaz u amteatar (foto: J. Zaninovi)
Redni broj: 170 Lokalitet: avlin Naselje: Murter (otok Murter) Grad/opina: Tisno Pravni status: P-175 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno istraivanje Od 12. do 22. lipnja 2005. Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda obavio nastavio je zatitno istraivanje antikog brodoloma kod hridi avlin nedaleko od Murtera. Struni voditelj bio je dr. sc. Mario Jurii. Sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture. Ostaci antikog brodoloma s teretom amfora tipa La. 2 kod hridi avlin nedaleko od Murtera poznati su od 1998. g., nakon prijave njemakog ronioca. U trenutku nalaska lokalitet je bio tek neznatno oteen. Zbog drugih prioritetnih poslova nije odmah istraivan, ve je stavljen pod stalan nadzor. Sve druge informacije o lokaciji drane su u strogoj tajnosti. Potkraj 2001. g. dojavljeno je da se lokalitet poeo devastirati. Tijekom listopada iste godine uviajem je potvrena dojava. Naena je jedna amfora otkopana i pripremljena za vaenje, donji dio kamenog rvnja i jedna olovna preka antikog sidra, tzv. pokretnog modela. Ti su nalazi, zbog opasnosti od pljake, odmah izvaeni. Sljedei je mjesec postavljena provizorna zatitna reetka preko lokaliteta, ija je zadaa bila da ga zatiti do sljedee sezone. Istodobno je lokalitet provizorno dokumentiran. Zbog razvuenosti nalaza na velikom podruju, postavljanje zatitnog kaveza nije dolazilo u obzir. Samo zatitno istraivanje zapoelo je tijekom svibnja 2002. godine. Obraen je periferni dio lokaliteta (cca 150 m) te su izvaeni svi pokretni nalazi. Manji, sredinji dio lokaliteta (cca 40 m) i dalje je ostao pod zatitnom reetkom. Izvaeno je petnaestak manje ili vie cijelih amfora, drugi dio kamenog rvnja, te niz sitnijih nalaza. Istraivanje je nastavljeno 2003., kad je istraen vei preostali dio lokaliteta. Nalaz drvene konstrukcije broda i sitnih nalaza usporili su rad, tako da je taj sektor ostao djelomice neistraen. Uz amfore, na lokalitetu su naena tri velika eljezna sidra i dvije ovee olovne kope olovno-drvenih sidara. Njihov poloaj ukazuje na to da je sve to bilo u funkciji tereta. Najzanimljiviji je nalaz bila bronana aplika u stiliziranom liku patke, za
Dio sitnih nalaza iz sektora brodske kuhinje (foto: I. Miholjek)
koju se najblia analogija nalazi u kasnijoj puleni (Jurii 2004). Zavretak radova planiran je za sezonu 2004. godine. Iznimno loi vremenski uvjeti izrazito su oteali radove, pa je izvaeno tek nekoliko amfora i neto sitne keramike. Tijekom 2005. obraen je ostatak brodoloma i radovi su privedeni kraju. Prema oekivanju, pojavili su se daljnji ostaci drvenih ostataka broda i sektor brodske kuhinje s pripadajuim keramikim inventarom. Izvaeno je desetak amfora i vei broj ulomaka keramikog posua. Amfore pripadaju iroko rasprostranjenom tipu sjevernoitalskih vinaria Lamboglia 2 u nekoliko inaica, koje datiraju u 1. st. pr. Kr. Zapremine su neto manje od 30 litara. Utvreno je ukupno est igova, najvjerojatnije italskih. Na lokalitetu je bilo pedesetak amfora ovog tipa, od kojih 30 cijelih. Dvije su manje zapremine od standardne (mini modeli). Naenih poklopaca bitno je manje, to ukazuje da su amfore u trenutku potonua bile prazne. Dvije su amfore naene prijanjih godina razlikuju. Jedna je amfora sjevernoafrika u punskoj tradiciji, tipa Dressel 18, najvjerojatnije namijenjena transportu ribljih preraevina, dok jedno grlo slii junoitalskoj Brindisi amfori. Meu nalazima brodskog posua naenog posljednje sezone izdvajaju se dvije kasnohelenistike uljanice istonog podrijetla, italski tarionik iz istog razdoblja, te servis Istone sigilate A, koji se sastoji od plitkog i dubokog tanjura te kalotaste zdje-
Amfore pripremljene za vaenje (foto: M. Jurii)
Grupa amfora izvaena potkraj istraivanja (foto: I. Miholjek)
328
lice (Hayes form 3, 12, 5A). To je najranija i najrairenija istona keramika s crvenom prevlakom, izvorno sirijsko-palestinska, datirana u okvir od sredine 2. st. pr. Kr. do pretkraj 2. st., dok se kao dominantna izvozna keramika nalazi na tritu od cca 100. g. pr. Kr. do hadrijanskog vremena. Te posude predstavljaju najuestalije oblike u 1. st. pr. Kr. Naeno je i nekoliko komada istone kuhinjske keramike iz rane faze proizvodnje. Opremi brodske kuhinje pripada i otprije izvaen dvodijelni kameni rvanj. Nalazi datiraju brodolom u drugu polovinu 1. st. pr. Kr. Ostaci drvene brodske konstrukcije osrednje su sauvani. Pojedini komadii drveta nalaze se na irokom prostoru, ali konzistentni ostaci proteu se desetak metara u duinu. Utvreni su ostaci kobilice i dijelovi 36 rebara. Rebra su raena od brijesta (Ulmus sp.). Prema svim odlikama, rije je o dijelovima brodskog dna, to govori da je brod nakon potonua legao dnom na pijesak. Bokovi, pramani i krmeni dio vremenom su propali. Veliina rebara ukazuje na manje plovilo, duine 13-15 m. Krma je na sjeveru, to potvruju nalazi keramikog posua iz tog sektora. Teak teret, sidra, bio je smjeten na pramcu ili je tamo skliznuo tijekom potonua. Prema poloaju, do brodoloma je dolo u uvjetima sjevernog vjetra (bure), nakon naleta na plitak puinski greben. Prema ustaljenoj praksi, drveni se dijelovi brodske konstrukcije ne vade. Prekriveni su geotekstilom, potom slojem vrea s pijeskom, a preko svega je ponovno postavljena zatitna eljezna reetka s betonskim utezima. Cjelokupna slika nalaza ukazuje na brod koji je prevozio sekundarne sirovine. Taj je brodolom prema nalazima i dataciji vrlo slian brodolomu koji je 1986. istraen kod otoka edra (Orli, Jurii 1993). Literatura Jurii 2004 M. Jurii, Antiki brodolom kod hridi avlin, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2004: 95 103. Orli, Jurii 1993 M. Orli, M. Jurii, Antiki brodolom kod otoka edra, Godinjak ZSKH, 17/1991, Zagreb, 1993: 149 178. dr. sc. Mario Jurii Summary Excavation of the shipwreck from the Antiquity with a cargo of amphorae that has been lasting from 2002 has nished. It has been determined that the ship was carrying a cargo of 50, probably empty amphorae of the Lamboglia 2 type, three large iron anchors and two larger lead joints from anchors made of wood and lead. A smaller lead crossbar of the so-called mobile model was a part of the ships equipment. Other nds include one amphora of the Dressel 18 type and a neck of an amphora of the Brindisi type, including a duck-shaped appliqu. The ships kitchen inventory includes a two-part stone quern, mortarium, a few vessels of the Eastern Sigillata A and Eastern Coarse Ware production, and two oil-lamps. The remains of the ship itself that were found were the remains of the keel and 36 ribs. The ribs were made of elmwood. The nds date the shipwreck to the second half of the 1st century BC. The overall picture of the site indicates a smaller ship (13-15 m) which was carrying secondary raw materials and sank after hitting a reef.
Redni broj: 171 Lokalitet: Danilo ematorij Naselje: Danilo Grad/opina: ibenik Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Arheoloka istraivanja i sanacijsko-konzervacijski zahvat u kompleksu Stari ematorij (vila urbana), nastavak su arheoloke kampanje tijekom 2004. godine (Pedii 2004). Kampanja se odvijala od 4. do 30. travnja, od 2. do 31. svibnja i od 1. do 18. lipnja 2005. godine. Akciju su, kao i proteklih godina, nancirali Ministarstvo kulture i Grad ibenik (struni voditelj radova: Ivan Pedii). Tijekom posljednje akcije uklonjeno je gusto raslinje s dvaju arheolokih kompleksa rimske vile rustike i kompleksa Stari ematorij. Zatim je zapoelo uklanjanje zemlje na potezu od ogradnog zida kompleksa prema cesti i groblju svetog Danijela. Naime, trebalo je otkopati zatrpane ostatke dijela jugoistonog zida antikog objekta koji je paralelan sa spomenutim ogradnim zidom, radi sanacije oteenja i konzervatorskog zahvata. Izmeu oteenih dijelova JI zida uklonjeno je nekoliko kamenih blokova, meu kojima su bile pohranjene dislocirane ljudske kosti, radi rekonstrukcije i konzervacije oteenoga zida vile. Potkraj kampanje otkopan je neotkriveni segment JI zida u duini od 4 metra. Otkopana su i dva srednjovjekovna groba od kojih je prvi (vei) dononicom leao na spomenutom zidu, a manji se dononicom naslanjao na unutranji dio otkopanog zida. Grobnih nalaza nije bilo, ali s obzirom na to da su grobovi nainjeni na antikom zidu vjerojatno pripadaju srednjem vijeku. Kako bi se vidjela slojevitost lokaliteta grobovi su konzervirani kako su pronaeni, dok je zid ostao vidljiv u cijelosti. Za vrijeme arheoloke akcije iz unutranjeg su dijela mjesnoga groblja svetog Danijela i vile urbane prebaeni svi kameni spomenici iz razdoblja rimske vladavine, te su smjeteni meu masline ispred vile rustike. Literatura Danilo 2000 U: grupa autora, Danilo: arheoloki vodi, ibenik, 2000. Pedii 2000 Ivan Pedii, Sanacijsko-konzervatorski zahvati i najnoviji rezultati zatitno-arheolokih istraivanja na Danilu, OA, 23-24, Zagreb, 1999 2000: 521 527.
Danilo ematorij, JI zid vile i dva srednjovjekovna groba (foto: I. Pedii)
329
Pedii 2003 Ivan Pedii, Nastavak sanacijsko-konzervatorskih radova na kompleksu rimske gradske vile (Stari ematorij) i u prostoru termalnog sustava na Danilu, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2003: 44 48. Pedii 2004 Ivan Pedii, Nastavak sanacijsko-konzervatorskih radova na kompleksu rimske gradske vile (Stari ematorij) na Danilu, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2004: 118 123. Pedii 2005 Ivan Pedii, Sanacijsko-konzervatorski radovi unutar kompleksa dvojne bazilike na poloaju Srima Priba i na Danilu vila rustika i vila urbana, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2005: 60 65. Rendi 1989 Duje Rendi-Mioevi, Iliri i antiki svijet, Split, 1989. Ivan Pedii Summary During 2005 conservation and restoration works were conducted at the site Danilo. The works included restoration of the walls of the Roman villae rusticae and the architectonic complex ematorij. During the cleaning of the walls two Medieval graves were registered. They contained no nds. These graves were subsequently burried next to the Roman walls and they were leaning on them. The graves were consereved in situ to show the complexity of the site.
Ministarstvo kulture i Opina Tisno, a provodi ih Konzervatorski odjel u ibeniku (voditeljica iskopavanja i konzervacije: mr. sc. Magda Zori). Tijekom istraivanja rimske vile s poetka 1. st. bilo je mogue je pratiti njene razvojne faze. Graevinski denirana, vila je kompaktnog tlorisa s teitem prema simetriji. Oko unutranjeg dvorita niu se na sjeveru, zapadu i istoku kompleksa u dvostrukom nizu prostorije kvadratnog i pravokutnog tlorisa, dok su u dijelu junog i jugozapadnog prostora kompleksa smjetene terme. U prvoj polovini 5. st. u zapadnom dijelu kompleksa unutar postojeih zidova vile ukomponirana je trobrodna ranokranska bazilika (tri razvojne faze). Izvan prostora vile, odnosno sada ve bazilike, izgraena je potkraj 5. st. krstionica (dvije razvojne faze). Jednobrodna graevina s peterokutnom apsidom (memorija?), izgraena je dijelom na bazenu terma. Istraeno je 11 kasnoantikih i 486 srednjovjekovnih grobova. Zadnje ukope odreuje venecijanski bakreni novac naen u etanom grobu (kraj 17. kraj 18. st.). U istonom dijelu vile pars rustica, 2005. godine u perifernom nizu koji sainjava pet prostorija iskopan je zadnji sloj zemlje debljine 0,35 cm, do zdravice, odnosno do stjenovitog tla budui da kulturni sloj see do njega. U treoj prostoriji cella vinaria (brojei od sjevera), naeni su ulomci dolija (u prethodnoj su godini prilikom istraivanja na istom mjestu zateene in situ etiri dolije, sauvane u donjim dijelovima, s ulomcima razasutim u blizini, a razbijene su vjerojatno pri srednjovjekovnim ukopima); nekoliko ulomaka posuda grube fakture, crvene i crveno-smee boje, lokalne produkcije; dva ulomka zdjele Hayes forme 50 tip A, vrijeme proizvodnje izmeu 230. 325. godine, naranasto-smee boje s premazom neto tamnije nijanse na objema stranama stijenke. Konzerviran je istoni perimetralni zid vile duine 36,20 m, irine 45 cm. Najvia sauvana visina mjerena od temeljne stope je 80 cm, a najnia 10 cm. Visina temeljne stope varira ovisno o konguraciji terena (stjenovito tlo). Najvia temeljna stopa je 29 cm, a irina varira od 2 do 12 cm. Konzervirani su i pregradni zidovi. irina pregradnih zidova je razliita. Zid izmeu prve i druge prostorije, sauvan u duini od 3,60 cm i visini od 46 cm mjerei od temeljne stope, u visini prvog reda kamenja irok je 45 cm, a od dugog reda kamenja 50 cm. Zid je naknadno proirivan, a iste intervencije zapaene su i kod nekih drugih zidova na tom lokalitetu. Ostali pregradni zidovi iroki su 48 cm. Temeljne stope pregradnih zidova razliite su visine. Razliite visine temeljne stope zapaene su i na istom zidu to je posljedica prilagoavanja terenu. irina temeljne stope pojedinih zidova jako varira. Primjerice, temeljna stopa zida koji dijeli drugu od tree prostorije iroka je od 2 cm do 17 cm. Temeljne stope graene su na slian nain. Upotrijebljen je kamen razliite veliine i oblika. Temelji istonog zida graeni su solidnije, upotrijebljeni su vei komadi priklesanog kamenja, a slaganje je urednije. Sjeverni zid vile konzerviran je veim dijelom do 2005., a u 2005. godini i zadnjih 5,90 m, odnosno do spoja s istonim zidom. Zidovi su izgraeni preteito od izduenog, manje ili vie klesanog kamenja, ponegdje u kombinaciji s kamenom kvadratnog ili nepravilnog oblika (zaobljen, trokutast), a slagani su u pravilne redove. Prije konzervacije napravljena je cjelokupna dokumentacija (arhitektonski snimci i fotodokumentacija), zidovi su oieni i tretirani sredstvom za trovanje vegetacije koja je na pojedinim mjestima izbijala iz njih. Djelomice su rekonstruirani zidovi na mjestima gdje su bili urueni do temelja. Prilikom toga nasto330
Redni broj: 172 Lokalitet: Ivinj Naselje: Grad/opina: Tisno Pravni status: R-172 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Iskopavanje lokaliteta (k.. 358, k.o. Tisno), koje je prethodilo graevinskoj sanaciji i obnovi crkve sv. Martina, zapoelo je 1994. godine. Iskopavanje i istraivanje prostora crkve sv. Martina i prostora oko nje, osim nalaza srednjovjekovnih grobova, rezultiralo je i nalazom antikih zidova i keramike. Srednjovjekovna crkva preslojila je sjeveroistoni dio rimske vile. Do kraja 2004. lokalitet je gotovo u cijelosti iskopan i konzerviran. Radove nancira
Ivinj, istoni dio vile nakon konzervacije (foto: M. Zori)
20-30 cm. U tom sloju je naeno mnogo ulomaka posuda tankih stijenki, primjerice ulomci ae s ukrasom izvedenim kotaiem, sive boje, sivog premaza, metalnog odsjaja, kraj 1. polovina 2. st; ulomci zdjelica ukraeni ljuskastim barbotin ornamentom, sive boje i sjajnog premaza, druga polovina 1. st.; ulomci zdjelica ukraeni urezima izvedenim kotaiem, sjajnoga tamnosivog premaza, forma Atalante tip 2/323, prva polovina 1. st. Umjesto odstranjene podnice koja se protezala punom duinom izduenog prostora, na njegovu poetku i pred ulazom u baziliku napravljen je po jedan manji segment podnice kako bi se vizualno pojasnili meuodnosi niveleta zidova pojedinih faza. U zapadnom dijelu unutranjeg dvorita vile vraen je sloj zemlje debljine 20-45 cm ovisno o konguraciji stjenovitog tla, tako da se teren donekle nivelirao. Na zemlju je nasut sloj ljunka. Poljunene i su tri prostorije vile, povrine cca 180 m. Literatura Atlante I 1981 Atlante I, Enciclopedia dell arte antica, Atlante delle forme ceramiche, vol. I, Roma, 1981. Atlante II 1985 Atlante II, Enciclopedia dell arte antica, Atlante delle forme ceramiche, vol. II, Roma, 1985. Hayes 1972 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, London, 1972. Plesniar-Gec 1977 Lj. Plesniar-Gec, Keramika emonskih nekropol, Dissertationes et monographiae, Ljubljana, 1977. mr. sc. Magda Zori
Ivinj, odvodni kanal u zapadnom dijelu vile (foto: M. Zori)
Summary Systematic excavation had been started in 1994 and by the year 2004 majority of the roman villa dating from the beginning of the 1st century was excavated and conserved. The Early Christian triple-naved basilica was built inside the western part of the villa in the rst half of the 5th century and the Early Christian baptistery at the end of the 5th century. 11 graves from the Late Antiquity and 486 Medieval graves were excavated. Excavation of the eastern part of the villa (pars rustica) was completed in 2005. Important nds werean as coin minted between 34-37; an as minted in 73 (Vespasian); two fragments of a Hayes vessel, form 50, type A; fragments of gray thin-walled beakers and a wheel-made ornament (1st century- rst half of the 2nd century).
jalo se da novopozidani dijelovi nainom zidanja (slaganje kamenja u redove i oblik kamenja) vizualno ne odudaraju od izvornog zida. Napuklo je kamenje zamijenjeno novim. Za konzervaciju je upotrijebljeno kamenje izdvojeno tijekom arheolokih istraivanja. Zavrni slojevi zidova ispunjeni su vezivom, a zidovi su obostrano fugirani. U jugozapadnom dijelu vile (prostor narteksa ranokranske bazilike) konzerviran je odvodni kanal u duini od 6,30 m (smjer IZ). Poploen je tegulama koje su postavljene na podlogu sainjenu od sitnog kamenja povezanog obilnom koliinom buke, a potom su od priklesanog kamenja pozidane strane kanala. Unutranja irina kanala varira od 14 do 22 cm, dubina je 28 cm, a pokrovne ploe nisu zateene. Za vrijeme pripreme, odnosno temeljitog ienja koje je prethodilo konzervaciji kanala, na niveleti podloge kanala naen je as kovan izmeu 34. i 37. g. (Augustov komemorativni), a pri samom vrhu kanala, uglavljen izmeu dva kamena june strane kanala, naen je as kovan 73. g. (Vespazijan). Novac identicira dr. sc. Tomislav eparovi. Naeno je nekoliko mozaikih kockica od neprozirnog stakla tamnoplave, svijetlozelene i ute boje, vjerojatnije dijelova zidnog mozaika. U uskom i izduenom prostoru, zatvorenom s jedne strane zidom koji zatvara unutranje dvorite s june strane i zidom termalnog dijela, u jednoj od prethodnih kampanja odstranjena je kasnoantika podnica. Ispod nje zateeno je nekoliko zidova i bazen s mozaikom od bijelih kockica (mozaik restauriraju Branko Matuli i Toni Borovac). Tri zida, sauvana u visini od 21 cm, zajedno sa zidom koji zatvara unutranje dvorite, ine malu prostoriju povrine cca 3 m. Prije konzervacije zidova te prostorije i drugih dvaju poprenih zidova, iskopan je zadnji sloj zemlje, debljine
Redni broj: 173 Lokalitet: Kijevo Grudina s Vrtlima Naselje: Kijevo Grad/opina: Kijevo Pravni status: P-253 Razdoblje: A Vrsta radova: konzervacija Konzervatorski radovi na kasnoantikoj vili provedeni su tijekom rujna, listopada i studenoga 2005. godine (struna voditeljica: Katarina Gugo Rumtajn; voditelj projekta: Kninski muzej; radovi nancirani sredstvima Ministarstva kulture). Kasnoantika vila rustika prvi je put istraivana 1999. godine. Smjetena je u Kijevu, 25 km udaljena od grada Knina. 331
Summary During 2005 construction and constructive restoration of the remains of the villae rusticae was conducted at the site Krstae in Kijevo near Knin. The restoration works encompassed the walls 2,4,5,6 and 7. Wall 2 was the only wall that has been preserved in its foundation footing. Restoration of the adjoining rooms was also conducted. This structure extends over the majority of the excavated area, however the excavation can not be completely conducted because the large part of the architecture lies beneath the recent houses.
Kijevo Grudina, konzervirani zidovi (foto: K. Gugo Rumtajn)
Ui toponim na kojemu se nalazi kasnoantika vila zove se Krstae. To je nekad, ali i danas, bio naziv za jedinu obradivu povrinu zaselka Bajani, u okruenju obiteljskih kua. Na poloaju Krstae tijekom 20. stoljea pronaeno je, uglavnom sluajno prilikom obraivanja zemlje, nekoliko kasnoantikih grobova s prilozima. Prema svemu sudei, vila je u rimsko vrijeme zauzimala veu povrinu nego to je to danas mogue istraiti. Danas objekt veim dijelom lei ispod vie obiteljskih kua, te nije mogue provesti istraivanje u cijelosti. Na zapadnoj strani vile to e se manjim dijelom moi napraviti u sljedeim istraivakim kampanjama. Tijekom 2005. provedena je graevinska i konstruktivna sanacija te konzervacija na zidovima 2, 4, 5, 6, 7 te razgradnja zida 1 gospodarskog objekta. Kako je jedino zid 2 bio sauvan u temeljnoj stopi, konzervacija je zapoela od njega. Postupak je obuhvatio graevinsku i konstruktivnu sanaciju, a potom i oznaavanje kamena te njegovo vraanje na isto mjesto. Duina zida 2 je 6,75 m, a njegova najvea irina 0,74 m. Pet manjih prostorija, itnica, oznaene su slovima A, B, C, D, E, a njihovi zidovi brojkama 4, 5, 6, i 7. Te pokrajnje prostorije pronaene su u sklopu kasnoantikog objekta. Zidovi u prostorijama bili su obukani slojem debljine od 3 do 4 cm. Sauvana podnica nainjena je od hidrauline buke. Debljina te buke vjerojatno je bila ista kao i one na zidovima, iako su vidljiva odstupanja unutar pojedinih prostorija. Razlika postoji i u stupnju sauvanosti buke. Zidovi 4, 5, 6, i 7, zidovi su svih pet itnica, visoki 0,90 m i debeli 0,50 cm. Na njima je provedena graevinska i konstruktivna sanacija i konzervacija na lokaliteta. Radovi su obuhvaali razgradnju do temeljne stope zida. Nakon to je vraen kamen, uslijedilo je fugiranje te stavljanje zavrnog sloja na zidove 4, 5, 6 i 7. Literatura Gugo Rumtajn 2002 Katarina Gugo Rumtajn, Kijevo Grudina nastavak arheolokih istraivanja na kasnoantikom lokalitetu u godini 2002., Obavijesti HAD, XXX/3, Zagreb, 2003. Gugo Rumtajn 2005 Katarina Gugo Rumtajn, Lokalitet: Kijevo Grudina s Vrtlovima, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 208 209. Katarina Gugo Rumtajn 332
Redni broj: 174 Lokalitet: Kljuica srednjovjekovna utvrda Naselje: Kljuica (Miljevci) Grad/opina: Drni Pravni status: Z-2052 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje i konzervacija Tijekom listopada i studenoga 2005. zapoela su sustavna arheoloko-konzervatorska istraivanja srednjovjekovne utvrde Kljuica, koja je smjetena u kanjonu rijeke ikole, na njezinoj desnoj obali. Pripreme za ta istraivanja traju ve nekoliko godina. Istraivanjima je prethodila detaljna izrada arhitektonske dokumentacije i detaljno fotograranje arhitektonskih elemenata. Zbog njezina specinog smjetaja na strmoj klisuri kanjona, pristup joj je dosta otean. Jedini put do nje jest pjeaka staza. Njezina ju je nepristupanost i sauvala, pa su tako na tome vrijednom fortikacijskom objektu arhitektonske cjeline sauvane gotovo u cijelosti. Osobitu vrijednost daje joj i smjetaj u prostru Nacionalnog parka Krka.
Utvrda Kljuica (foto: J. Zaninovi)
Utvrda Kljuica, pogled prema kanjonu ikole (foto: J. Zaninovi)
Srednjovjekovna utvrda Kljuica ili Klju kako se jo naziva, najvea je i najcjelovitija na drnikom prostoru. Pripada sustavu utvrda koje su podigli hrvatski plemenitai Nelipii (13. stoljee), od suparnike plemenitake obitelji ubia (koji su drali desnu stranu rijeke Krke i imali sjedite u Bribiru) te primorskih gradova, u prvom redu ibenika i Trogira. Iz te se utvrde poetkom 14. stoljea ometala trgovina sa ibenikom, koja se odvijala mostom u neposrednoj blizini Kljua. Zato je izmeu Nelipia i ibenana izbio sukob u koji su se, na strani ibenana, uvukli i Mleani. U prvoj polovini 14. stoljea ibenani su uspjeli preko bedema ui u utvrdu i zapaliti je. Iako velikim dijelom oteen ibensko-mletakim upadom, Klju nije bio uniten. Nakon dugotrajnih borbi, 1343. dolo je do pregovora izmeu suprostavljenih strana, a rezultat je bio ruenje utvrde Klju. Kako je Ivan Nelipi, gospodar utvrde, uskoro umro, do ruenja tvrave nije dolo, a njegov sinovac Konstantin podie sustav tvravica. Mirovnim ugovorom iz 1345. udovica Vladislava Nelipia i sin joj Ivan preuzeli su obvezu ruenja samo novije kule. U prvoj polovini 15. st. Klju je kao zalono pravo od svoga oca Ivana Nelipia preuzela ki Katarina i zet An Frankopan. Nakon smrti Ivana (1435.), a uskoro zatim i Ana, Katarina je prisiljena ve 1437. odrei se prava na oevu batinu i predati je kralju. U ime kralja utvrdom upravljaju banovi, koji ju udjeljuju svojim podanicima. Koliko je Klju bio vaan grad vidi se iz dokumenta iz 1450. u kojem stoji da je Venecija spremna platiti 500, pa i 1000 dukata za njegovo ruenje ili dati banu 200 dukata ako tvravu prepusti ibenanima. Veliku vanost imao je i most na Poljici i gospodarenja njime. U ugovoru o granicama ibenika i podruja pod upravom hrvatskog bana, kojeg je potpisnik i Ivan, knez Cetine i Klisa, 1434. godine bilo je zabranjeno podizati nove mostove na Poljici (ikoli). Godine 1546. Turci su prvi put nakratko, a zatim trajno zauzeli Klju. Njime vladaju do 1648. kada su, za vrijeme Kandijskoga rata, istjerani iz njega.
Utvrda Klju sastoji se od utvrenja i ograenog podgraa. Ima izduen paetvorinasti oblik s viekatnom okruglom kulom na zapadnoj strani. Unutar bedema dijelom su sauvani zidovi dvokatne palae, kue katnice nepoznate
Utvrda Kljuica (foto: J. Zaninovi)
333
hrvatske arheologije: (1857 1939), Split: Zbornik Kai, 1979: str.148, sa sl. (Knjinica Zbornika Kai, Monograje, dokumenti, graa br. 4) Urli Ivanovi 1895 Grgur Urli Ivanovi, Kljui, grad Nelepia u kninskoj upaniji, I. dio, Starohrvatska prosvjeta, ser. I (1895.), br. 2, 1895: 109 111. Urli Ivanovi 1895 Grgur Urli Ivanovi, Kljui, grad Nelepia u kninskoj upaniji, II. dio, Starohrvatska prosvjeta, ser. I (1895.), br. 3, 1895: 174 182. Zekan 1997 Mate Zekan, Srednjovjekovne utvrde na rijeci Krki, Visovaki zbornik (Zbornik radova simpozija u prigodi 550-te obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445. 1995.), Visovac,1997: 391 407. Joko Zaninovi
Utvrda Kljuica, sondirani objekt (foto: J. Zaninovi)
Summary During 2005 systematic archaeological and conservation excavations were started in the Medieval fort Kljuica, which is situated in the canyon of the River ikola, at its right bank. Because of its specic position the access to the site was very difcult. The only road leading there was a footpath. Its inaccessibility was also the reason of its good condition. At this valuable fortication object we have almost entirely preserved architectonic units. Its value is also increased by its position at the area of National Park Krka. According to the written documents, it was built during the 13th century. It was rst owned by a noble family Nelipi and then for a short while by the Frakopans. Subsequently various Croatian governors and squires governed it. It was destroyed and rebuilt several times. Parts of it were preserved it entirety. Archaeological excavations should conrm the continuity of living at this area and the conservation works should preserve the situation as found and present the fort to the public eye.
namjene i pomonih prostorija prislonjenih uza sjeverne zidine. Prema nekim arhitektonskim pokazateljima, utvrda je imala i cisternu za vodu. Ograeni zid podgraa najveim je dijelom sauvan zajedno s dvorinim vratima koja su smjetena ispod kule i ostacima utvrenih vrata u jugozapadnom kutu dvorita. Istraivanja provedena u listopadu i studenome 2005. bila su usmjerena na deniranje arhitektonskih cjelina. U toj kampanji trebala su utvrditi je li na podruju srednjovjekovne utvrde postojao neki raniji lokalitet, na to su ukazivali nalazi ulomaka keramike. Pronaeni ulomci ukazivali bi na prapovijesno razdoblje, tonije na vrijeme kasnoga bronanog ili ranoga eljeznog doba. U neposrednoj blizini utvrde, na samom rubu kanjona rijeke ikole, nalazi se prapovijesna gradina, ali malo je vjerojatno da se materijal s te gradine pronae ondje. Sondana istraivanja provedena su na jugoistonom i sjevernom dijelu utvrde. Na jugoistonom dijelu kulturni sloj nejednake je debljine od 10 cm do 1,20 m. Sastavljen je iskljuivo od graevinske ute i humusa. Pronaen arheoloki materijal istovjetan je vremenu nastanka dananje utvrde (ulomci keramikih posuda, eljezni avli raznih veliina te ulomci stakla). Ostaci arhitekture poznatih graevinskih faza u ovom kulturnom sloju nisu pronaeni. (U povijesnim izvorima koji govore o toj utvrdi esto se spominje njeno ruenje i obnavljanje. U kojoj je mjeri ona ruena ili obnavljana zasad jo nije poznato. Tek bi istraivanja koja su zapoela i koja slijede mogla odgovoriti na to pitanje.) Na sjevernom dijelu utvrde zapoela su istraivanja cisterne, koja je bila smjetena u prizemnom dijelu graevine nepoznate namjene. Povrina cisterne jest 5x2 m, a dubina jo nije poznata. Bila je presvoena svodom nainjenim od rijene sedre, a unutranjost joj je bila obukana. U cisterni su naeni ulomci domae grube i glazirano oslikane keramike. Takoer su pronaena i dva arhitektonska detalja: kameni ulomak krunog otvora kroz koji se grabila voda iz cisterne i jedna kamena istaka za gredu tavanicu. Na ostalim dijelovima utvrde gdje postoje kulturni slojevi istraivanja e se nastaviti im budu osigurana novana sredstva, a usporedno s istraivanjima konzervirat e se arhitektura. Literatura Brusi 1976 Zdenko Brusi, Gradinska utvrenja u ibenskom kraju, Materijali, XII, 1976: 113 126. Jurii 1979 Karlo Jurii, Fra Lujo Marun: osniva staro334
Redni broj: 175 Lokalitet: Knin Tvrava (Podgrae) Naselje: Knin Grad/opina: Knin Pravni status: P-579 Razdoblje: S Vrsta radova: sustavno i zatitno iskopavanje Srednjovjekovni lokalitet Tvrava Podgrae istraivan je od 23. svibnja do sredine srpnja 2005. godine. Voditeljica istraivanja bila je Katarina Gugo Rumtajn, dokumentaciju je izradila Nada imundi-Bendi, geodetske poslove obavili su Branko Pavlagi, an Brni i Ivica Mari. Prostor srednjovjekovnoga stambenog kompleksa obuhvaa k.. 5807, k.o. Knin. Taj srednjovjekovni poloaj prepoznat je nakon uklanjanja raslinja i korova s terena u predjelu same kninske tvrave 2001. godine. Tom je prigodom naen dio zida koji je provirivao ispod raslinja. Prema strukturi zida i sauvanoj buci moglo se zakljuiti da je rije o nekoj starijoj graevini. Izvori su upuivali na mogu poloaj kanonike crkve sv. Marije, koja je jedno vrijeme sluila kao katedrala kninskoga, odnosno hrvatskoga biskupa (Gunjaa 1949).
Summary Excavations at the site Fort-Podgrae were conducted from the end of May to the middle of July 2005. This Medieval site at the very Knin fort has been known since 2001. On this occasion a part of a wall jutting out of shrubbery was discovered. The excavations showed it was a medieval housing complex of which by the year 2005 10 walls were discovered.
Knin Tvrava (Podgrae), djelomice istraen stambeni kompleks (foto: K. Gugo Rumtajn)
Na planu iz prve pol. 18. st. imao je oznaku crkvenoga objekta i to upravo na potezu gdje je pronaen dio zida (Bezi 1980). Istraivanje je zapoelo 2001., a nastavljeno je 2003. godine, kada je utvreno da je rije o srednjovjekovnom kompleksu. Tijekom 2005. istraen je prostor uza zidove 2, 5, 6 i 9 toga srednjovjekovnog kompleksa. Tom je prilikom pronaen manji broj oslikane keramike majolike, kao i eljezni materijal (kopalo se na dubini od 0,30 m). Od pronaenoga eljeznog materijala najtei je predmet bila jedna topovska kugla, u burnim ratnim vremenima zasigurno namijenjena kninskoj tvravi, a njeno konano odredite oito je bio upravo stambeni kompleks u Podgrau koji je u konanici vjerojatno radi pada vie njih i poruen. Istraivanjima tijekom 2001. i 2003. pronaeno je najvie keramikog materijala i to majolike keramike premazane gustim, bijelim, neprozirnim namazom. Takva je keramika nerijetko oslikana plavom, zelenom, naranastom i crnom bojom, te stiliziranim biljnim motivima. Tijekom 2005., nastavljeno je prikupljane istog materijala. Sa zidova je oiena preostala zemlja od koje se nije dobro vidio tloris objekta, te je zapoela izrada geodetske i tehnike dokumentacije koju dotad nije bilo mogue napraviti u cijelosti. Fotografski je snimljeno deset otkrivenih zidova lokaliteta. Zidovi su, kao i itava povrina objekta, poprskani sredstvom protiv korova. Literatura Bezi 1980 Bosiljka Bezi, Prilozi poznavanju kninske tvrave, Fiskoviev zbornik, II, Split, 1980. Gugo 2002 Katarina Gugo, Hoe li budua arheoloka istraivanja potvrditi da smo na tragu crkvi koja je imala funkciju katedrale hrvatskoga, a kasnije kninskog biskupa?!, Obavijesti HAD, XXXXIV/2, Zagreb, 2002. Gugo Rumtajn 2003 Katarina Gugo Rumtajn, Lokalitet Tvrava Podgrae, srednjovjekovni kompleks, Obavijesti HAD, XXXV/3, Zagreb, 2003. Gunjaa 1949 Stjepan Gunjaa, O poloaju kninske katedrale, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.1, Zagreb, 1949: 38 86. Katarina Gugo Rumtajn
Redni broj: 176 Lokalitet: Maragua Naselje: Skradinsko Polje Grad/opina: Skradin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje, sanacijsko-konzervatorski radovi Tijekom arheoloke akcije na poloaju Maragua kod Skradina, u prosincu 2004. i sijenju 2005., nastavljena su arheoloka istraivanja nakon jednogodinje stanke. Iskopavan je prostor prve grobne parcele, te je nastavljeno otkopavanje dijela rimske ceste u smjeru Skradina (Pedii 1999; Pedii 2001). Voditelj radova bio je Ivan Pedii, a arheoloku ekipu inili su studenti Turistikog fakulteta u ibeniku Antonio Papak i Ivan uri, te zidari Dinko Sulje, Ive Vuki, Mate Kljai i Ante Bura. U prostoru prve grobne parcele uruio se pregradni zid zidan tehnikom suhozida, u gornjem dijelu parcele, odmah ispod dananje ceste koja vodi od Skradina u smjeru Bribira (Pedii 2003). Nakon uklanjanja pregradnog zida, u zemlji iza njega otkopan je paljevinski grob iz 1. st. Pronaena je manja keramika urna (lonac), sva u fragmentima i oteena djelovanjem raslinja, koja je kao poklopac imala kamenu plou. Nakon vaenja ulomaka urne, u njoj je meu zemljom pronaeno sedam manjih staklenih boica lakrimarija suznica (staklene boice datiraju u 1.2. st., a proizvedene su u radionicama stakla u Akvileji), nekoliko komadia spaljenih kostiju, srebrno ogledalo, bronani Tiberijev novac i kotani instrument. Kako oko urne nije bilo drugih priloga, moe se sa sigurnou utvrditi da je u tom sluaju rije o grobu djevojice iz siromanijeg
Maragua, obiteljska grobnica nakon konzervacije svoda (foto: I. Pedii)
335
Absence of more numerous grave offerings indicates a poor persons grave. Discovery of several burnt bones conrms that this was a grave of a girl deceased not long after her birth. At the same time at the area of two grave plots we conducted rescue and conservation works on the destroyed stone grave vaults. In the rst plot we restored the collapsed vault of the grave and in the other we restored larger part of the stone wall. At the same time we continued the excavation of the segment of the Roman road in the direction to Skradin.
Maragua, radovi na grobnici u drugoj grobnoj parceli (foto: I. Pedii)
stalea. Pronalazak tek nekoliko spaljenih koica ukazuje da je zapravo rije o grobu djeteta koje je preminulo nedugo nakon roenja. Otkrie groba ukazuje na mogunost postojanja drugih, te e istraivanje na tom mjestu biti nastavljeno. Istodobno je nastavljeno otkopavanje dijela rimske ceste u smjeru Skradina. Obavljen je i sanacijsko-konzervatorski zahvat u prostoru dviju grobnih parcela. U prvoj su sanirana oteenja etnice monumentalne obiteljske grobnice, a potom su vraeni originalni kamenovi svoda grobnice (izbaeni tijekom provaljivanja radi pljake u doba seobe naroda). Uvreni su i ogradni zidovi ulaza u grobnicu. U prostoru druge parcele, obnovljen je urueni dio manje zidane kamene grobnice, te je zatvorena vea rupa u zidu druge vee kamene grobnice (otkopali su je neki od ljubitelja starina). Potkraj kampanje obavljeni su sanacijsko-konzervatorski radovi na glavnom fasadnom zidu nekropole (rimske Skardone) uz rub otkopane rimske ceste, okrenut u smjeru dananjeg potoka Rivina jaruga. Zahvaljujui tim radovima, zaustavljeno je propadanje rimske arhitekture, a lokalitetu je vraen prijanji izgled, koji sada dobiva na veoj monumentalnosti. Literatura Pedii 1999 Ivan Pedii, Istraivanje rimske ceste na poloaju Maragua kod Skradina, Obavijesti HAD, XXXI/3, Zagreb, 1999: 96 97. Pedii 2001 Ivan Pedii, Nastavak arheolokih istraivanja na poloaju Maragua kod Skradina, Obavijesti HAD, XXXIII/1, Zagreb, 2001: 35 38. Pedii 2001a Ivan Pedii, Rimska Skardona, ibenik, 2001. Pedii 2003 Ivan Pedii, Arheoloka istraivanja rimske ceste na poloaju Maragua kod Skradina, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: 49 52. Ivan Pedii Summary Last season of archaeological excavations at the site Magua, near Skradin, yielded a cremation grave from the 1st century. A smaller potery urn was discovered which contained several smaller glass bottles (lacrimarium). Type, silver mirror, copper coins and a bone instrument. 336
Redni broj: 177 Lokalitet: Oziana peina Naselje: Bogati Miljevaki Grad/opina: Drni Pravni status: P-1192 Razdoblje: P Vrsta radova: probno iskopavanje Oziana peina smjetena je na lijevoj strani rijeke Krke, ponad Rokog slapa, pri samom vrhu kanjona, s otvorom usred tridesetak metara visoke, okomito poloene litice. Unutranjost joj je tunelastog oblika, duine 59, najvie irine oko 7 i visine do 2,5 metara. Godine 1988. rekognosciranjem pilja i jama u kanjonu Krke (u organizaciji Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu) u Ozianoj peini pronaen je ulomak keramike posude s karakteristikama hvarske kulturne skupine (mlai neolitik), to je bio jasan trag za zakljuak kako je u taj prirodni objekt zalazio ovjek i sluio se njime kao stambenim prostorom ili povremenim sklonitem. Ponovan ulazak speleologa u pilju, poetkom 2005., iznio je na svjetlo dana jo nekoliko ulomaka keramike, ovaj put danilske kulturne provenijencije (srednji neolitik), to je bilo dostatno da se organiziraju arheoloka istraivanja kojima su, da bi se osigurao pristup i omoguio rad, prethodile ozbiljne pripreme (osiguranje sputanja, gradnja pristupne rampe, osiguranje rasvjete unutranjosti ...). Istraivanja je organizirao Gradski muzej u Drniu uz potporu NP-a Krka. Rukovoditelj istraivanja bio je Joko Zaninovi, a u radovima su sudjelovali Meri Opai (dipl. arheologinja) te radnici iz okolnih mjesta. Istraivanja su provedena u dvama kampanjama: prva tijekom travnja i svibnja, a druga tijekom kolovoza i rujna 2005. godine. Otvorena je manja sonda neposredno iza ulaza, na mjestu gdje je danje svjetlo najintenzivnije, no ona nije dala oekivane rezultate, poglavito stoga to je kulturni sloj bio debeo jedva desetak centimetara. Zato su istraivanja usmjerena dublje u unutranjost, u debeo sloj imijeg izmeta to se tisuljeima taloio i koji je deblji to se vie ulazi u zonu potpunoga mraka. Rezultati istraivanja iznimno su zanimljivi: pronaen je velik broj ulomaka razliitih keramikih posuda u kojima se jasno ocrtava prisutnost svih neolitikih kultura jadranskoga prostora (impresso te danilska i hvarska kultura), potom eneolitik te rano i srednje bronano doba, to govori o ljudskoj nazonosti u Ozianoj peini od starijeg neolitika, dakle od oko 5000 godina pa, kontinuirano, sve do oko 1500 godina prije Krista. Keramika je uglavnom u ulomcima, no neke e posude biti mogue i rekonstruirati. Izuzetno je znaajan i nalaz kremenih artefakata (noii),
Oziana peina, poloaj peine u kanjonu Krke (foto: J. Zaninovi)
kao i velik broj kostiju razliitih ivotinja (ovca, jelen, divlja maka ...), ija e analiza biti dragocjena u prouavanju prolosti prostora oko rijeke Krke, ali i naina ivota ovjeka u dalekoj prapovijesti. Osobit je nalaz u pilji otkrie dvaju djejih kostura, poloenih u raku na desni bok, u zgrenu poloaju, poput djeteta u majinoj utrobi. Grobovi su bez priloga. Vrijedno je spomenuti i nalaz vatrita (ognjite?) o kojem svjedoi mnogo gara i crne, masne zemlje te koncentracija keramikih ulomaka i osteolokog materijala. Dosadanji rezultati nisu dostatni za zakljuak je li ovjek Ozianu peinu rabio kao stalno mjesto ivljenja ili je u nju svraao povremeno kao lovac i krae se ili dulje zadravao. Zbog toga, ali i zbog mogue budue iskoristivosti ovoga prirodnog i kulturnopovijesnog fenomena na podruju NP-a Krka u turistike svrhe, bit e potrebno nastaviti istraivanja. Joko Zaninovi, prof.
Summary Oziana Peina site is situated at the left bank of the River Krka, above Roki falls, at the very top of the canyon and in the middle of a 30 meters high precipitous cliff. Its interior is shaped like a tunnel, long 59 meters, wide 7 m and high 2.5 meters. In the year 1988 the surface survey of the caves and pits in Krka river canyon (organized by Croatian Natural History Museum in Zagreb) and in the cave Oziana Peina yielded a fragment of a pottery vessel. The nd displayed the characteristics of the Hvar Culture group (Late Neolithic). The repeated entry to the cave (by speleologists) at the beginning of 2005 yielded several new potshards, this time of the Danilo Culture provenience (Middle Neolithic). That was sufcient for archaeological excavations to be organized. The excavations were preceded by demanding preparations that made the access to the site and the works possible (safe
Oziana peina, poloaj sonde (foto: J. Zaninovi)
Oziana peina, radovi u sondi (foto: J. Zaninovi)
337
descent, construction of an access platform, illumination of the interior, etc.). The excavations were conducted on two occasions: rst during April and May and second during August and September 2005.
Redni broj: 178 Lokalitet: Peani Naselje: Piramatovci Grad/opina: Skradin Pravni status: P-1277 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Istraivanja na lokalitetu Peani trajala su 36 radnih dana (od 2. studenoga do 23. prosinca 2005.), a nancirali su ih Ministarstvo kulture i ibensko-kninska upanija. Voditelj radova bio je mr. sc. eljko Krnevi, a struni su suradnici bili Toni Brajkovi i Rade uni, te studentice arheologije Milena upin i Marija Krnevi. Fizike radove obavljali su studenti Veleuilita u ibeniku. Lokalitet se nalazi na k.. 1377/2, k.o. Piramatovci. Nalazite je dosad bilo gotovo nepoznato u strunoj literaturi. Sam toponim poznat je po paleolitskim artefaktima koji se nalaze u Muzeju grada ibenika, te u literaturi o srednjovjekovnoj povijesti toga kraja. Selo Peani spominje se u izvorima iz 1442. i 1447. godine kao posjed Ugrinia iz roda ubia. Prva arheoloka istraivanja provedena su 1986., kada je kolega Gunjaa istraio dva srednjovjekovna groba. Od nalaza su pronaene bronane igle ukosnice. Istraivanje tog lokaliteta 2000. potaknuto je injenicom to su mjetani s njega poeli rabiti ljunak za izgradnju kua i time ugrozili nalazite. Devastacija je sprijeena, a istraivanja traju do danas. U kampanji 2005. nastavljena su istraivanja ostataka arhitekture. Proirena je sonda istraivana prethodne godine, tako da je sada bila promjera 6 m i prosjene dubine od 3,40 m. Zbog loe ouvanosti dijelova tog objekta zid je istraivan samo s unutranje strane kako se ne bi uruio do sljedee godine. Nakon istraivanja gotovo se sa sigurnou moe utvrditi da je rije o objektu koji je sluio za akumuliranje pitke vode, a mogue je ak da je u odreenom vremenu bio ograen. Vano je napomenuti kako se ini da je cisterna popravljana, jer je donji dio zida napravljen kvalitetnije te je zaglaen nekom vrstom hidrauline buke. Dno je izdubljeno u kamenu ivcu, a naeni su ostaci paljevine, to navodi na zakljuak da je moda bila pokrivena drvenom konstrukcijom koja je izgorjela. Napravljene su i etiri probne sonde u neposrednoj blizini objekta, i to na mjestima gdje je pronaena keramika, koja su malo uzvienija od okolnog terena i gdje se inilo da bi moglo biti ostataka arhitekture. Naalost, sonde nisu dale oekivane rezultate. Istraivanjima iz 2005. zavreni su zahvati na tom objektu, te bi u suradnji i po naputku konzervatora iz Konzervatorskog odjela u ibeniku trebalo pristupiti konzervaciji i sanaciji. Budui da je donji dio zidova dobro sauvan, potrebna je samo dobra sanacija, a gornji dio zidova, koji je prema svemu sudei bio popravljan, najprije treba osloboditi od tereta koji ga statiki optereuje, nakon ega ga je potreb338
Peani, pogled na lokalitet, u pozadini je Bribirska glavica (foto: . Krnevi)
no u cijelosti konzervirati. Ostatke hidrauline buke treba sanirati radi spreavanja prodora vode, kako se buka ne bi nepovratno raspala. Literatura Krnevi 2005 eljko Krnevi, Lokalitet: Peani, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 209 210. mr. sc. eljko Krnevi
Peani, radovi u objektu za akumulaciju vode (foto: . Krnevi)
Summary In 2005 the excavations into the architectural remains at Peani site were continued. The probe from the previous season was widened. Because of the poor preservation of parts of the object we only investigated the interior side of the wall so it would not collapse by next year. The object was without a doubt intended for accumulating drinking water. The water tank was probably mended because the lower part of the wall had been built better and polished with some kind of hydraulic mortar. The bottom was caved in bedrock and the remains of burning were also found here which suggests that the tank might have been covered with a wooden construction that was later destroyed by re.
Redni broj: 179 Lokalitet: Sveti Lovre ibensko Donje polje Naselje: Jadrtovac Grad/opina: ibenik Pravni status: R-520 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Istraivanja na lokalitetu Sveti Lovre trajala su od 3. svibnja do 24. lipnja 2005. godine. Voditelj je bio vii kustos, mr. eljko Krnevi, struni suradnici Rade uni, prof. (koji je ujedno vodio tehniku dokumentaciju) i dipl. arh. Toni Brajkovi, te studenti arheologije iz Zagreba i Zadra Marija Krnevi i Toni Maar. Kao ziki radnici (kojih je bilo desetak) bili su, uz nekoliko mjetana, angairani studenti Sveuilita u Zagrebu i Splitu. O fotodokumentaciji skrbio je voditelj istraivanja. Iskopavanja su nancirali Ministarstvo kulture i ibensko-kninska upanija. U ovoj kampanji, uz istraivanje sjeverno od crkvice sv. Lovre, radovi su usmjereni i na prostor unutar recentnog zida groblja i to istono od crkvice. Naime, to je jedini neistraeni dio unutar groblja, na koji je za istraivanja 1997. kolega Gunjaa odlagao zemlju iz istraenog dijela lokaliteta, to je uvelike otealo radove. Prije poetka istraivanja uklonjeno je cca 100 m3 zemljanog i kamenog nasipa. Istraen je prostor od 10x5x1 m. Pronaena su i istraena etiri kasnosrednjovjekovna groba te je utvreno da se ispod njih nalaze i oni stariji, starohrvatski. Zbog nedostatka sredstava, ta je kampanja prekinuta. Pronaeno je vie nakitnih izraevina koje se, zbog vremenske pripadnosti, mogu pripisati etnografskom materijalu. Pronaeno je i dosta ulomaka antike i kasnoantike keramike. U svakom sluaju, teren je pripremljen za kampanju 2006. kojom bi se pribliilo samom kraju viegodinjih istraivanja u neposrednoj blizini crkve sv. Lovre, nakon ega slijedi izloba i obiman katalog o rezultatima istraivanja. Svakako valja razmiljati o otkupu zemljita na kojem se grobovi nalaze, jer se pokazalo kako je to, uz Danilo ematorij, najvee starohrvatsko groblje na ibenskom podruju. Broj grobova svih dosadanjih istraivanja popeo se preko 350, a novi se grobovi i dalje mogu nazreti na krajevima sonde. Bilo bi veoma vano konzervirati i prezentirati te grobove, te urediti cijeli lokalitet. Takoer bi trebalo u suradnji s Konzervatorskim odjelom u ibeniku,
Sv. Lovre, radovi na lokalitetu istono od crkve (foto: . Krnevi)
postupno (ovisno o materijalnim sredstvima) pristupiti obnovi romaniko-gotike crkvice sv. Lovre. Prezentacijom tog lokaliteta, uz Srimu, Danilo i Kosu te naravno Bribirsku glavicu, dobio bi se jo jedan ogledni arheoloki lokalitet, na kojem bi se struka mogla uiti in situ. Literatura Gunjaa 1976 Z. Gunjaa, O kontinuitetu naseljavanja na podruju ibenika i najue okolice, u: ibenik Spomen zbornik o 900. obljetnici, ibenik, 1976: 29 58. Jaki, Krnevi 1997 N. Jaki, . Krnevi, Predromaniki relje iz crkvice Sv. Lovre u Morinju kraj ibenika, SHP, III. ser., sv. 24, Split, 1997: 91 110. Krnevi 1995 . Krnevi, Historijat arheolokih istraivanja na ibenskom podruju, u: Stoljee arheologije na ibenskom podruju, katalog izlobe, ibenik, 1995: 9 56. Krnevi 1998 . Krnevi, Srednjovjekovna arheoloka nalazita na ibenskom podruju, Izdanja HAD, 19, Zagreb, 1998: 197 225. Krnevi 2000 . Krnevi, Sustavna arheoloka istraivanja na lokalitetu Sv. Lovre u ibenskom Donjem polju rezultati kampanja 1999. i 2000, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2000: 122 126. Krnevi 2005 . Krnevi, Lokalitet: Sv. Lovre ibensko Donje polje, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 211 212. mr. sc. eljko Krnevi Summary During excavations in 2005 at the site Sveti Lovre we investigated 4 Late Medieval graves and found that beneath them lay older, Early Croatian graves. But, because of the lack 339
of nancial means the excavations were aborted. Several pieces of jewellery were found that could be ascribed to the ethnographic material due to its dating. Several fragments from the Antiquity and Late Antiquity were found too.
Redni broj: 180 Lokalitet: ibenik Poljana marala Tita Naselje: ibenik Grad/opina: ibenik Pravni status: R-523 Razdoblje: NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od rujna do studenoga 2004. i od veljae do travnja 2005., Muzej grada ibenika obavio je zatitna istraivanja uz sredinji gradski trg Poljanu marala Tita (k.. 5794, k.o. ibenik). Povod istraivanjima bilo je preseljenje Gradske knjinice Juraj igori u zgradu nekadanjeg Doma JNA na Poljani i ureenje prostora izmeu knjinice i Poljane. Radove je vodio Ivan Pedii, uz struni tim koji su inili mr. sc. eljko Krnevi, Tomislav Pavii, Emil Podrug (djelatnici Muzeja), te Toni Brajkovi, vanjski suradnik. Financijska sredstva osigurao je Grad ibenik (Pavii, Podrug 2005). U neposrednoj blizini, unutar Perivoja Roberta Visianija, sauvan je dio bedema iz 14. stoljea, a arheolokim su istraivanjima 1991. i 1997. otkriveni i dijelovi gradskih fortikacija iz 15. stoljea: bedem i Okrugla kula s kazamatima (uzela 2005, Pavii 2001). Stoga je dalje prema sjeveru, ispred nove gradske knjinice, valjalo oekivati daljnje elemente istonoga obrambenog korpusa ibenika, i to (na temelju povijesnih izvora i graka iz 17. i 18. st.) bastion Bernardi, sagraen oko 1660., u jeku Kandijskog rata. Spomenuti je bastion tlocrtno imao oblik nepravilnog peterokuta i obuhvaao je prostor vjerojatno itavoga gornjeg dijela dananjeg Perivoja, stoga ne udi da mu je unutar zadanih okvira sonde 1 istraen tek dio sjevernog zida u duini od 21,80 metara. Iz izvora je poznato da je bastion podignut vojnom graevinskom tehnikom terrapien (prostor izmeu zidova ispunjen je nasipom zemlje i kamenja tako da je hodna povrina bastiona bila bitno via od razine okolnog tla). Meutim, zbog devastacije gradnjom Perivoja krajem 19. st., tu nasipnu strukturu, kao ni unutranje lice zida, nije bilo mogue istraiti. Otkriveno lice sjevernog zida izgraeno je u maniri pokosa, to je
uoeno i kod spomenutih prethodno istraenih elementa podignutih u 15. st., s tom razlikom to su koso uslojeni kameni blokovi toga ranijeg bedema i Okrugle kule bitno vei i pozornije obraeni u usporedbi s onima ugraenima u bastion Bernardi. Bastion je sauvan do 2,90 m visine. Izmeu prirodne litice i prvog reda kamenja nalazi se petnaestak centimetara debeo nivelacijski sloj sastavljen od sitnog kamenja, zemlje i buke. U sondi 2, odmaknutoj od sonde 1 prema sjeveru (dvije su sonde odvojene desetak metara irokim prilazom knjinici), na dubini od ezdesetak centimetara (13,50 m nadmorske visine) otkrivena je novovjekovna ulica kaldrma, duga 15 metara. Njezina je gornja povrina poploena nepravilnim kamenjem, poloenim na oko pola metra visok kameni nasip nivelacije terena (litice). Gotovo itavom duinom ulica je sredinjim nizom etvrtastih kamenih blokova podijeljena u dva traka, a povrina obaju trakova ukraena je cik-cak ornamentom od kamenih komada sloenih na no. Junim je rubom ulica naslonjena na bedem graen u isto vrijeme kad i bastion Bernardi (taj je dio bedema sauvan u fasadi nekadanjeg Doma JNA). Uz istoni rub ulice prua se oko 1 m iroka traka od nepravilnog kamenja, bez uporabe vezivnog sredstva, vjerojatno temelj suhozida ili nogostupa. Dok na sjeveru ulica u prol ulazi svojom punom irinom (prosjeno 3,70 m), pri junom rubu sonde 2 najveim je dijelom omeena dvama zidovima koji je suavaju na 1,40 m irine. Jedan od zidova je, kao i ulica, naknadno naslonjen na spomenuti bedem (kortinu), stoga gradnju ulice i dvaju zidova valja datirati nakon druge polovine 17. stoljea. Numizmatiki nalazi pokazuju vremenski raspon do poetka 19. stoljea. Opisani istraeni ostaci u sondi 2 vjerojatno predstavljaju tadanji prilaz kopnenim gradskim vratima, a dva otkrivena zida pripadala bi arhitekturi predutvrde (barbakana). Kako su iskopavanjima ispred gradske knjinice dovrena viegodinja arheoloka istraivanja istonog korpusa ibenskoga obrambenog sustava, na konzervatorima i urbanistima je otkrivene arhitektonske elemente konzervirati i prezentirati u prostoru okolia knjinice i Poljane. Literatura uzela 2005 J. uzela, ibenski fortikacijski sustav, ibenik, 2005. Pavii 2001 T. Pavii, Istraivanja na prostoru fortikacijskog sustava ibenika u Gradskom perivoju i nova saznanja, HAnt, 7, Pula, 2001: 115 122. Pavii, Podrug 2005 T. Pavii, E. Podrug, Zatitno arheoloko istraivanje na ibenskoj Poljani, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2005: 142 149. Emil Podrug Summary After the archaeological excavations of 1991 and 1997 at the area of the municipal park, the excavations of the east fortication corpus in ibenik were continued in 2004/2005. Probe 1 revealed the facing of the north wall- a ve-sided Bernardi bastion. 21.80 m of the length and 2.90 m of the height of the wall was excavated. This bastion had been erected in the second half of the 17th century (around the year 1660), during the Candian war. Probe 2 yielded a Modern Period street, which was 15 m long and app. 3.70 m wide. The upper layer of the street was paved with ir340
ibenik Poljana, istraena novovjekovna ulica (foto: E. Podrug)
regular stones and divided into two lanes. Both lanes were ornamented with zigzag stone arrangement. Two walls on the south framed the street. One of the walls (and the street itself) was leaning on the preserved segment of the city walls built at the same time as the Bernardi bastion. For this reason the architectonic elements and the street in probe 2 had to be dated between the second half of the 17th century and (according to the numismatic evidence) the beginning of the 19th century. The excavated remains in probe 2 probably represent the a-ccess way to the main entrance to the city through the walls of the fort.
Redni broj: 181 Lokalitet: irje Gradina Naselje: otok irje Grad/opina: ibenik Pravni status: R-984 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Arheoloka istraivanja i sanacijsko-konzervatorski zahvat u prostoru bizantske utvrde na poloaju Gradina, u uvali Velika Stupica na otoku irju, nastavak su kampanje iz 2004. godine (Pedii 2005a). Akciju su, kao i proteklih godina, nancirali Ministarstvo kulture i Grad ibenik (struni voditelj radova: Ivan Pedii). Arheoloku ekipu inili su zidari Dinko Sulje i Ivan Vuki iz Danila, student Mihovil Ani i etiri zika radnika. Tijekom kampanje nastavljeni su sanacijsko-konzervatorski zahvati u prostoru stana zapovjednika utvrde. Svod ostave rekonstruiran je u duini od 4 metra. Oien je sav prostor kupaonice s latrinom, a potom je uvren novom bukom. Nakon toga je u prostoru latrine pored originalno sauvane keramike podne cigle postavljeno jo nekoliko otprije pronaenih keramikih cigli. Obnovljen je dio uruenoga zida kupaonice sa sjeveroistone strane. Kako je zbog turistikih obilazaka lokaliteta devastiran prostor hipokausta gdje je nepanjom posjetilaca srueno est stupova od keramikih suspenzura, itav je prostor tijekom arheolokih radova temeljito oien, a potom su stupii ponovno uvreni novom bukom. Takoer je otkopavana zemlja s odlagalita u smjeru istonog bedema, te je otkopan prostor veliine 4x3x1 metar. Od nalaza je pronaeno vie ulomaka krovnog crijepa (tegule), uplje cigle (tubule), kupe kanalice (imbreksa), nekoliko ulomaka keramikih tuljaca
irje Gradina, ostaci kupaonice u stanu zapovjednika utvrde (foto: I. Pedii)
(rabili su se kao materijal prilikom zidanja svoda prostorije u obliku pelinjeg saa), te nekoliko ulomaka keramikih posuda. Zanimljiv je ulomak keramike podne ploe na kojoj su sauvani otisci prednjih papaka kozjih nogu. Literatura Gunjaa 1986 Zlatko Gunjaa, Kasnoantika fortikacijska arhitektura na istonojadranskom priobalju i otocima, Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, Materijali, XXII, Novi Sad, 1986: 126. Pedii 2001 Ivan Pedii, Ostaci stambene arhitekture u bizantskoj utvrdi na otoku irju, HAnt, 7, Pula, 2001: 123 130. Pedii 1994 Ivan Pedii, irje Velika Stupica, Zatitna arheoloka istraivanja i konzervacija, Obavijesti HAD, XXVI/3, Zagreb, 1994: 40 42. Pedii 1999 Ivan Pedii, irje Gradina, Nastavak arheolokih istraivanja, Obavijesti HAD, XXXI/3, Zagreb, 1999: 90 91. Pedii 2003 Ivan Pedii, irje Gradina, Nastavak sustavnih arheolokih istraivanja, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: 78 80. Pedii 2004 Ivan Pedii, Arheoloka istraivanja unutar bizantske utvrde na Gradini u uvali Velika Stupica na otoku irju, Obavijesti HAD, XXXVI/1, Zagreb, 2004: 105 108. Pedii 2005 Ivan Pedii, Arheoloka istraivanja i sanacijsko-konzervatorski radovi unutar prostora bizantske utvrde na poloaju Gradina, u uvali velika stupica na otoku irju, Obavijesti HAD, XXXVII/2, Zagreb, 2005: 66 68. Pedii 2005a Ivan Pedii, Lokalitet: irje Gradina, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 213. Ivan Pedii Summary During 2005 archaeological excavations, conservation and rescue works were continued at the area of the Byzantine fort Gradina in the Bay of Velika Stupica at irje Island. The works were conducted in fort commanders quarters- the ceiling of the pantry was reconstructed, including the area of the bathroom with a latrine. Because of the frequent tourist visits to the terrain, the hypocaust was considerably devastated (six columns of the ceramic suspensurae were knocked down). The area was cleansed and restored and the columns reinforced with mortar. Archaeological excavations were conducted next to the east wall of the fortication where we found a considerable amount of movable nds. 341
irje Gradina, pogled na rekonstruirani dio svoda ostave, hipokaust i kupaonicu s latrinom (foto: I. Pedii)
S P L I T S K O - D A L M AT I N S K A U PA N I J A
o. Palagrua
182 Banjae 183 Blizna Gornja Sv. Marija 184 Dikovaa - Bublin 185 Gardun (Tilurium) 186 Issa arhitektura uz helenistike zidine 187 Issa rimske terme 188 K. tali Resnik 189 K. tali Resnik 190 K. tali Resnik, turistiko naselje
191 K. Suurac Trstenik 192 Lovreina 193 Luka Splitska 194 Luka Vis 195 Mali Mosor 196 Maslinica 197 Metaljka 198 Mirje 199 Opaac 200 Ostrog - Balavan 201 peina Zemunica
202 Podgrae - Solioce 203 regija Makarsko primorje (ivogoe) 204 Salamandrija 205 Salona istoni bedemi 206 Salona Marusinac 207 Salona Oratorij A 208 Salona zapadni bedemi, amteatar 209 Sinj tvrava Grad 210 Solin Krunidbena bazilika 211 Split Dioklecijanova palaa, Carrarina poljana
212 Split Dioklecijanova palaa 213 Split Manu 214 Suurje Trg sv. Ante 215 Sustipan 216 Sveurje Radun 217 Turska pe 218 Tvrava Zadvarje 219 Vis potonuli brod Re dItalia 220 Vranjic juna i zapadna obala 221 Vuevica 222 Vuipolje Crkvine
342
Splitsko-dalmatinska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 182 Lokalitet: Banjae Naselje: Dugopolje Grad/opina: Dugopolje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu tijekom zime i proljea 2005. obavio je struno voenje zatitnih radova (arheolokog istraivanja i konzervacije arheolokih nalaza) na trasi Jadranske autoceste, dionici Dugopolje Bisko, na antikom lokalitetu Banjae. U sklopu trase autoceste na tom lokalitetu planirana je izgradnja vijadukta pod nazivom Bijakua (podvonjak Banjae). Na osnovi projektne dokumentacije za vijadukt oznaene su pozicije stupova koje su posluile kao poetni gabariti istraivanih sondi. Na taj je nain oznaeno ukupno deset parova stupova koji e nositi vijadukt Bijakua. Sonde su oznaene brojkama od 1 do 10, kako su oznaeni i stupovi vijadukta. Gdje je to konguracija terena nalagala, sonda je podijeljena na sjeverni i juni dio (npr. sonda za stup 3 jug imala je kraticu S 3 J). Sonde su proirene ondje gdje su zahtijevali ostaci arhitekture unutar zone eksproprijacije. Prilikom istraivanja lokaliteta Banjae, istraeno je ukupno 761,8 m2. Sonde S 1 2 i S 5 10, veliine 13,4x3 m, nisu pokazale kulturne slojeve. Iznimno zanimljivi rezultati dobiveni su na prostoru S 3, koji je proiren kao Sonda A, Sonda B i Gomila 3. Na tom su mjestu naeni temelji suhozidne arhitekture koja prema svim pokazateljima potjee s poetka 5. st. Sonda S 3 podijeljena je na vie blokova. Sonda S 3 Sjever suhozidom je odvojena od ostalih blokova unutar Sonde S 3. Na poloaju junog stupa nalazila se gomila po kojoj je blok dobio ime S 3 Jug/Gomila 2 (S 3 J/G 2). U tom su bloku otkriveni ostaci arhitekture, zbog ega je blok S 3 J/G 2 proiren prema istoku (Sonda S 3 Jug istono proirenje) i sjeveru (Sonda S 3 Jug sjeverno proirenje, S 3 J/S P). Sonda S 3 Jug/Gomila 2 (S 3 J/G 2) Veliina Sonde S 3 J/G 2 jest 12x9 m. Sonda je postavljena tako da okruuje Gomilu 2, koja je bila srcolika oblika (cca 7x5,5 m). Sonda je proirena prema potrebama arhitekture naene na tom mjestu te je veliina Sonde S 3 J bila 19x7,50x8,50 m. Uklanjajui sloj krupnog kamenja (SJ 9), humus (SJ 1), sloj sitnog kamenja (SJ 12) te tamnosmeu rahlu zemlju (SJ 15), deniran je objekt pravokutna oblika. U humusu (SJ 1) u sjevernom dijelu sonde uz SJ 9, na apsolutnoj visini 344,80 m, naen je eljezni okov s punciranim ukrasom. Ispod gornjeg sloja krupnijeg kamenja (SJ 9) i humusa (SJ 1) nalazio se sloj sitnog kamenja (SJ 12), u kojem je naena vea koliina keramike. U Gomili 2 ispod SJ 12 i humusa (SJ 1) slijedio se sloj tamnosmee rahle zemlje (SJ 15). Taj se sloj nalazio iznad zidova pravokutna objekta. U SJ 15 naena je velika koliina keramike, stakla i eljeznih predmeta (npr. eljezna bula i klju) te bronani novac s poetka 5. st. Ispod SJ 15 nalazila se crvenkasta masna zemlja (crljenica, SJ 19). Na prijelazu stratigrafskih jedinica 15/19 naena je vea koliina stakla, bronanog novca, keramike, metalnih predmeta, eljezni srp. SJ 19 u dubljem je dijelu sterilan. U toj je sondi naena graevina pravokutna oblika veliine cca 10,5x6,5 m. Od zidova, koji su u prosjeku iroki 1 1,20
m, sauvani su temelji poloeni na kamenu ivcu i crljenici. Zidovi su graeni suhozidnom tehnikom, dakle bez ikakva veziva. Konstrukcija zidova ispunjena je samo zemljom, u kojoj je naena vea koliina malih pokretnih nalaza. Osobito su zanimljivi ulomci staklenih posuda, eljezni noevi, ulomak kotanog elja i znatna koliina bronanog novca, preteno s poetka 5. st., te jedan iz sredine 4. st. Juni zid (SJ 26) dugaak je oko 10,5 m, prua se u smjeru jugoistok-sjeverozapad. Sjeverni zid (SJ 44) dugaak je oko 9 m i prua se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Istoni zid (SJ 27) prua se u smjeru sjever-jug, dugaak je oko 6,5 m. Istono lice zida naslonjeno je na kamen ivac i na toj je strani zida otkopan do 342,11 m. Zapadni zid (SJ 43) dugaak je 5,5m, otkopan je na istonom rubu sonde B. Prua se u smjeru sjever-jug i povezuje zidove SJ 39 i SJ 40. Sjeverozapadni zid (SJ 39) prua se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, dugaak je oko 3 m. Na sjeverozapadnom dijelu objekta utvreno je uruenje polukruna oblika (SJ 29). Uruenje se prostire od junog (SJ 26) do sjevernog (SJ 44) i sjeverozapadnog zida (SJ 39) graevine. Ispod uruenja, juno od sjeverozapadnog zida (SJ 39), utvrena je podloga od manjeg kamenja (SJ 47), koja je poloena na crljenici (SJ 19). U podlozi je naen jedan bronani novac. Taj objekt pravokutna tlocrta, veliine cca 9x6,5 m, najzanimljiviji je nepokretni nalaz lokaliteta Banjae. Rije je o graevini koja je sagraena na kamenu ivcu i rabljena je u prvoj polovini 5. st. Uza sam objekt naeno je jo zidova u zikom odnosu s opisanom graevinom. Uz juni zid (SJ 26) nalazi se zid (SJ 40), dugaak 3 m, koji se naslanja na zapadni zid (SJ 43).
Banjae (foto: Z. Sunko)
343
U sjevernom proirenju sonde S 3 Jug od sjeverozapadnog zida (SJ 39) u smjeru jugozapad-sjeveroistok prua se suhozidna konstrukcija izgraena od ravnijih kamenih ploa (SJ 45) koja prati nagib terena (kamena ivca). Suhozidna konstrukcija (SJ 45) dugaka je 7 m i podvlai se pod recentni suhozid. Paralelno se javlja neto kraa suhozidna konstukcija (SJ 46), koja je dugaka 4 m i takoer se podvlai pod recentni suhozid. Razmak izmeu SJ 45 i SJ 46 jest oko 80 cm. Zapunjen je crvenkastom zemljom s tragovima gara (SJ 25) u kojoj se nalazi vea koliina keramike, preteno amfora. Stratigrafske jedinice 45 i 46 nalazile su se pod slojem tamnosmee rahle zemlje i sitnog kamenja (SJ 31). Sonda A Sonda A nalazi se izmeu parova stopa vijadukta S 2 i S 3. Podruje Sonde A prvobitno je postavljeno oko gomile (Gomila 1) te se u terenskoj dokumentaciji vodi pod nazivom Sonda A, Gomila 1 (SA, G1). Oko Gomile 1 postavljena je sonda nepravilna oblika veliine 12,50x13x13x5,20x4 m. Gomila 1 sastojala se od sitnog kamenja (SJ 14) ispod kojeg se javila tamnosmea rahla zemlja s kamenjem (SJ 23) i kamen ivac. Takoer se prije istraivanja u gomili ocrtavala kamena konstrukcija (SJ 17) i konstrukcija zapunjena kamenjem (SJ 18). Na sjeveroistonom dijelu Gomila 1 lei na kamenu ivcu (SJ 4). Sloj smee rahle zemlje (SJ 23) nalazi se ispod sitnog kamenja (SJ 14) i ispod humusa na krajnjem junom dijelu sonde. SJ 23 se nalazila u krapama, tj. u rupama u kamenu ivcu u kojima je bila velika koliina keramikih i staklenih posuda, bronanog novca, eljeznih noeva i klinova. Od nalaza u krapama, tj. iz SJ 23, istie se eljezni dio pojasa amforastog oblika s tauiranim srebrnim ukrasom u obliku rozete. Ispod SJ 23 u gomili, ali i u krapama, nalazi se sterilna crljenica (SJ 28). Nakon uklanjanja Gomile 1 takoer je otkrivena suhozidna arhitektura.
U smjeru sjever-jug prua se zid koji moda ini svojevrsnu ogradu. Zid se sastoji od zapadnog (SJ 30) i istonog lica (SJ 33) i bio je zapunjen sitnim kamenjem i smeom rahlom zemljom SJ 23. irok je 1 1,20 m, dugaak oko 13 m te lei na kamenu ivcu. U zapuni je bilo dosta nalaza, od kojih se istie vei eljezni no. Na zid SJ 30/33 naslanjaju se dva zida u smjeru istok-zapad (SJ 37 i 38), koji su na istoku povezani s kraim zidom u smjeru sjever-jug (SJ 42). Sjeverni zid (SJ 37) dugaak je cca 3,5 m. Juni zid (SJ 38) dugaak je cca 5 m. Istoni zid (SJ 42) dugaak je cca 4 m. Na zapadnom dijelu sonde zabiljeene su suhozidne konstrukcije (SJ 32 i 36) koje su najvjerojatnije recentni suhozid granica kojom su oznaeni panjaci. Kamena konstrukcija vidljiva prije istraivanja Gomile 1 (SJ 17) imala je kvadratni oblik 0,80x0,70 m. Prema istoku imala je veu kamenu plou. Nakon uklanjanja stratigrafske jedinice 17, u krapi je otkriveno dno kamene posude, moda tarionika. Zapunjena jama s kamenjem u Gomili 1, koja je takoer bila vidljiva prije istraivanja, bila je ovalna oblika (dugaka oko 1,60 m u najduljem dijelu). Sonda B Sonda B nalazila se izmeu Sonde A i Sonde S 3, G 2. Veliina joj je 4,70x13 m. Otvorena je kako bi se dobila potpuna tlocrtna slika otkrivenih zidova. Istraivanjem se pokazalo vie slojeva. Ispod humusa (SJ 1) nalazi se sloj smee rahle zemlje (SJ 23 istovjetna sa SJ 15 u sondi S 3). U tom je sloju naena vea koliina keramike, keramiki uteg, bronani novac s poetka 5. stoljea i ulomci staklenih posuda. Ispod smee rahle zemlje s dosta nalaza (SJ 23) nalazi se crvenkasta masna sterilna zemlja i kamen ivac (SJ 4). Na istonom rubu sonde naen je zid (SJ 43) u smjeru sjever-jug, koji povezuje zidove SJ 39 i SJ 40. U samom zidu naeno je ulomaka staklenih posuda, eljezna zakovica i bronani novac (poetak 5. stoljea).
Banjae tlocrt istraene arhitekture (crte: M. Krmpoti, I. Miloglav)
344
Rekognosciranjem okolnih panjaka i vrtova utvrena je vea koliina keramike, te se sa sigurnou moe rei da se na lokalitetu Banjae istraio dio ruralnog naselja koje je na tome mjestu osnovano poetkom 5. st. dr. sc. Aleksandar Durman mr. sc. Ivana Oani Rogulji Ina Miloglav Summary During winter and spring of 2005 Department of Archaeology at Faculty of Philosophy (Univesrity of Zagreb) carried out the rescue archaeologocal excavations (archaeological survey and conservation works) on route of the Adriatic highway,section Dugopolje- Bisko, at the Banjae site from the Antiquity period. A large part of foundations of this drywall structure have been investigated. According to all the indicators they can be dated to the beginning of the fth century. Survey of the surrounding pastures and gardens has revealed a large quantity of pottery; hence we can say with certainty that we investigated a part of the rural settlement from the beginning of the fth century at Banjae site.
Blizna Gornja crkva sv. Marije, detalj polukrunih kontrafora (foto: R. Buani)
Redni broj: 183 Lokalitet: Blizna Gornja crkva sv. Marije Naselje: Blizna Donja Opina: Marina Pravni status: R-121 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje i konzervacija Konzervatorski zahvat 2005. na crkvi sv. Marije na groblju u Blizni Gornjoj nastavak je zatitnih istraivanja koja su provedena tijekom 2000. u suradnji Konzervatorskog odjela u Splitu (voditelji projekta: mr. sc. Radoslav Buani i mr. sc. Vanja Kovai) i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (struni voditelj istraivanja: dr. sc. Kreimir Filipec sa studentima arheologije). Sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture. Nakon gradnje nove upne crkve u 18. st., stara crkva sv. Marije rabljena je kao mrtvanica. Vanjtina crkve bila je zatrpana grobovima do visine iznad 1 m, a krov nekad pokriven kamenim ploama zamijenjen je pokrovom od eternita. Kako bi se utvrdila razina temelja i omoguila prezentacija cjelovitog volumena sakralne graevine poduzeta su zatitna arheoloka istraivanja. Iako je crkva ranije pripisana romanikom razdoblju, sluajno pronaeni ulomci predromanikoga kamenog namjetaja iz druge polovine 9. st. ukazivala su na stariju kultnu graevinu opremljenu kancelumom. Na groblju oko crkve sv. Marije bili su vidljivi kasnosrednjovjekovni grobovi sa stecima, ukraeni tradicionalnim motivima tita i maa, kria i polumjeseca, te zvijezde i polumjeseca. Uzdu bonih zidova crkve pronaeni su masivni kontrafori polukrunog presjeka, koji su uz oblikovanje trijumfalnog luka apside potvrdili morfoloke odlike predromanike arhitekture. Pred zapadnim proeljem dograeno je predvorje s vanjskim stubitem koje je vodilo na toranj na proelju crkve. U predvorju je bio zidani grob s recentnim ukopom pokriven poklopcem antikog sarkofaga. U jednom je grobu pronaen i ranokranski
pilastri s urezanim kriem, a prema starijoj literaturi pred crkvom je bila antika zasvoena grobnica. U ziu grobnica bili su ugraeni ulomci oltarne pregrade s natpisom na trabeaciji i luku sa zagovorom upuenim Bogorodici i sv. Ivanu Krstitelju, dijelovi poligonalnih stupova s kapitelima te dijelovi pluteja i pilastara ukraeni troprutim pleternim motivima. U 13. st. Trogir iri svoj komunalni teritorij na prostoru Zagore. Nakon to je trogirska komuna 1245. ishodila kraljevski posjed sela Bristivice, stjee i selo Blizoj (kasnije Blizna). Naime, 1278. darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava IV. Blizna je prikljuena trogirskom distriktu, za razliku od drugih sela u zaleu koja postaju posjedi trogirskih plemenitaa. Prilikom vizitacije trogirskih crkava biskupa Didaka Manole, 1756. zabiljeen je podatak o staroj ikoni Bogorodice s Djetetom koja je u vrijeme turskih opasnosti iz sela Blizne donesena u crkvu sv. Nikole trogirskih benediktinki. Romanika Gospa iz 13. st. gotovo je po itavoj povrini oteena privrivanjem krune, nakita i srebrnih zavjetnih darova kojima je narod iskazivao pobonost Majci Bojoj. Zasigurno je to bilo jedno od glavnih sredita marijanskog kulta koje je u Trogirskoj zagori sauvano do danas o blagdanu Male Gospe (8. rujna). Pavao Andreis spominje da su Turci sruili crkvu u Blizni koja je bila sagraena na grki nain, a pod zatitom Djevice. Selo je bilo predmet spora izmeu trogirske i ibenske opine sve do oznaavanja meaa 1333. godine. Izvori spominju i strateki vaan poloaj nedaleko od Blizne zvan katel Vidovac. Meutim, prostor Zagore bio je u razvijenom 15. st. izloen turskim napadima, pa je preseljenje stanovnitva s udotvornom romanikom ikonom u Trogir neposredno prethodilo pustoenju crkve.
Ranokranski pilastar (foto: R. Buani)
345
St.Marys Church late medieval graves were found with stone funerary slabs ornamented with the traditional motives-shield and sword, cross and crescent moon and star and crescent moon. Along the lateral walls of the church we found massive buttresses of a semi-circular cross section, which conrmed the morphological traits of the pre-Romanesque architecture by forming the triumph arch of the apse. In front of the west facade a porch with external staircase had been added and it led up to the facade tower.
Dio natpisa na oltarnoj pregradi (foto: V. Kovai)
Literatura Fiskovi 1975 Cvito Fiskovi, Trogirska romanika Gospa, PPUD, 20, Split, 1975: 34. Buri 1987 Toni Buri, Srednjovjekovni spomenici villae de Blisoy, Starohrvatska prosvjeta, 17, Split, 1988: 75 86. Buani 2001 Radoslav Buani, Nalaz Gospine crkve iz starohrvatskog doba na groblju sela Blizna Gornja, Vartal, 1-2, Trogir, 2001: 5 7. mr. sc. Vanja Kovai Summary 2005 conservation works on St. Marys Church at the cemetery in Blizna Gornja are the continuation of the conservation excavations conducted during 2000. Even though the church has previously been described as belonging to the Romanesque period, the fragments of the Pre-Romanesque stone furnishings from the second half of the ninth century point to an older cult structure. At the cemetery of
Redni broj: 184 Lokalitet: Dikovaa Bublin Naselje: Zmijavci Grad/opina: Zmijavci Pravni status: R-829 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, rekognosciranje Arheoloka zona Dikovaa Bublin nalazi se u selu Zmijavcima, na jugozapadnoj strani Imotsko-bekijskog polja. Zatitno-istraivaki radovi na lokalitetu potaknuti su izgradnjom tvornikog objekta tvrtke DID d.o.o. u neposrednoj blizini gomile Dikovae, na otprije zatienoj zemljinoj estici (k.. 7451, k.o. Podbablje). Istraivanja je provodila struna ekipa Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika predvoena Ljubomirom Gudeljom. lanovi strune ekipe bili su diplomirani arheolozi Branka Miloevi i Ante Jurevi, te dokumentaristice MHAS-a Nada imundiBendi i Silvana Juraga. Za potrebe istraivanja, geodetsko snimanje lokaliteta obavila je tvrtka Geographica d.o.o. iz Splita, a radove je nancirala tvrtka DID d.o.o. Kompleksna arheoloka zona obuhvaa ire okruje gomile Dikovae smjetene na prirodnoj uzvisini, koja se poput klina zavlai u zaravan Imotsko-bekijskog polja. U zakutku
Geodetski snimak lokaliteta gomila Dikovaa, ranokranski kompleks na poloaju Bublin Crkvina i temelji dviju odvojenih kua i manje cisterne na poloaju Garci Brnasua (izradili: Geographica d.o.o. i Lj. Gudelj)
346
Gomila Dikovaa, pogled sa zapada (foto: Lj. Gudelj)
Gomila Dikovaa, steak (foto: Lj. Gudelj)
polja, sjeverozapadno podno gomile, na poloaju Bublin Crkvina, otkriveni su ostaci ranokranskog kompleksa i prezentirani u vidu arheolokog parka. Osim temelja bazilike i baptisterija te nekoliko kasnoantikih grobnica, na lokalitetu je prikupljena vana zbirka pokretnih spomenika, u kojoj prevladavaju kameni ulomci antikih zavjetnih ara, urni i rtvenika. Osobito zanimljivu skupinu ine fragmenti ranokranskoga crkvenog namjetaja, stupia, kapitela, te dijelova pluteja s prikazom starozavjetnih motiva. Osobitost lokaliteta na Bublinu Crkvini jest i otkrie dvaju krsnih bazena, jednog u crkvi, a drugog u zasebnoj prostoriji baptisteriju. Prethodnim istraivanjima nije zahvaeno zemljite izvan gabarita spomenutoga sakralnog kompleksa, koje zasigurno skriva vrijedne podatke o prolosti ivota ljudi na tom poloaju. Dokaz tomu su nalazi dviju grko-ilirskih kaciga stotinjak metara istono od Crkvine, velike koliine ulomaka prapovijesnih i antikih keramikih posuda rasprenih po povrinama okolnih oranica, kameni klesanci ugraeni u podzide terasasto postavljenih parcela, te svjedoanstva mjetana o otkriima temelja graevina prigodom obrade zemljita. Jedan od najvanijih arheolokih objekata u Zmijavcima, a i u cijeloj Imotsko-bekijskoj kotlini, jest gomila Dikovaa. Premda na maloj nadmorskoj visini, postavljena je na strateki istaknutom poloaju, odakle se uspjeno kontrolira ire podruje. Objekt oblika tupog stoca, s promjerom baze od sto metara i sauvanom visinom od petnaest metara, izdvaja se i meu slinim lokalitetima na podruju istonoga jadranskog priobalja. Nikada nije istraivan i podrobnije opisan u strunoj literaturi. U posljednjih tridesetak godina Dikovau je prekrila ikara i planski zasaen umarak borovine, koji je radi geodetskog i fotografskog snimanja ovom prigodom prorijeen. Nakon odbacivanja ideje o premjetanju suvremenoga mjesnoga groblja, odnosno gradnje sportskog terena, zapadno od gomile stvoreno je divlje odlagalite otpada. Rije je o kompleksnom i slojevitom lokalitetu, iju vrstu nije mogue potanko opisati bez arheolokih iskopavanja koja mogu odgovoriti na pitanje je li izvorno rije o golemu tumulu ili o gradini. Objekt nedvojbeno potjee iz prapovijesti, to potvruju i ulomci bronanodobnih i eljeznodobnih posuda te kunog lijepa razasuti na nekoliko tisua metara etvornih. U istom kontekstu nalaze se i materijalna svjedoanstva o ivotu tijekom antike i srednjeg vijeka, ostaci graevina, ulomci staklenih i keramikih posuda, di-
jelovi rvnjeva, primjerci rimskog novca itd. Na vrhu Dikovae suhozidom je podzidan plato, naknadno ispunjen kasnosrednjovjekovnim grobljem. Nekoliko grobova pokrivaju steci, saduci i sljemenjaci reljefno ukraenih strana, dok je veina obiljeena kamenim vijencima ili jednostavnim kamenim uelcima usaenima nad uzglavljem. Na tjemenu gomile jest i tzv. Lovrin greb, zidana grobnica pokrivena masivnim neukraenim blokom. Slinih grobova ima i na padini gomile, te izvan nje, a osobito s njezine june i zapadne strane. Neki su grobovi ranije raskapani zbog znatielje domaih stanovnika, a dosta ih je uniteno prilikom sadnje borovih stabala. Ovom prilikom oiena su i dokumentirana etiri prije ispranjena groba. Stotinjak metara jugoistono od Dikovae, na poloaju Garci Brnasua, otkriveni su temelji dviju odvojenih kua i manja cisterna za kinicu, sastavnice kompleksa koji je zauzimao vie stotina etvornih metara. Vei dio tog sklopa uniten je u novije doba uoi i tijekom podizanja novogradnji obitelji Garac. Istom je zgodom razoreno nekoliko grobova, meu kojima i zidanih kasnoantikih grobnica. Opisani nalazi skromno ukazuju na povijesnu vrijednost Bublina Dikovae, koju su generacije ovdanjih stanovnika potovale izbjegavajui gradnju naselja ili veih objekata u zoni arheolokog nalazita, a osobito na povrini koja skriva grobove. Najnoviji zahvati pokazuju kako promjena takva odnosa ozbiljno ugroava povijesnu batinu Zmijavaca, ija vrijednost nadilazi lokalne okvire.
Gomila Dikovaa, kameni uelak (foto: Lj. Gudelj)
347
peculiarity of the site on Bublin-Crkvina is the discovery of the two baptismal fonts. One of them was found in the church and the other in a separate room- baptistery. Hundred meters south-east of Dikovaa, at the site GarciBrnasua, foundations of two separate houses were found together with a rain barrel. These structures comprised a building complex stretching over several hundreds square meters. Majority of this complex was destroyed in modern period including a few graves among which there was a grave vault from the Late Antiquity.
Poloaj Garci Brnasua, mala cisterna (foto: Lj. Gudelj)
Literatura Cambi, Gamulin, Tonkovi 1999 N. Cambi, A. Gamulin, S. Tonkovi, Starokranska bazilika u Zmijavcima, Split Zmijavci, 1999. Tonkovi 1899 Ivan Tonkovi, Starokranska crkva pod gomilom Dikovaa u Zmijavcima upe Podbabja Imotskoga, Bullettino di storia et archaeologia Dalmata, 22, 1899. Ljubomir Gudelj Summary Archaeological area Dikovaa- Bublin is situated in Zmijavci village at the south-western side of the Imotsko-Bekijsko eld. Complex archaeological zone covers the wider area of Dikovaa accumulation situated on a natural elevation, which penetrates the Imotsko-Bekijsko eld in a shape of a wedge. Dikovaa accumulation has never been excavated or exhaustively described in scientic writings. It is a complex and stratied site the character of which can not be described in detail without conducting archaeological excavations that can give an answer to the question of whether we are dealing with an enormous tumulus or a hillfort. The structure obviously originates from Prehistory which has been conrmed through the existence of Bronze Age and Iron Age pots shards together with burnt clay scattered around an area of several thousands square meters. The Material evidence of the presence of man during the Antiquity and Middle Age have also been found, including architectural remains, remnants of millstones, specimens of Roman coins etc. At the top of Dikovaa there is a plateau underpinned by a drywall, which was later occupied by a Late Medieval cemetery. In the north-western direction from Dikovaa, at the position Bublin-Crkvina we discovered and presented (as an archaeological park) the remains of an Early Christian complex. Besides the foundations of a basilica, a baptistery and a few graves from the Late Antiquity we have assembled a signicant collection of movable monuments (stone fragments of ancient votive arae, urns and altars). Especially interesting is the group of fragments of Early Christian church furnishings, small columns, capital, and parts of pluteus depicting the Old Testament motifs. The 348
Redni broj: 185 Lokalitet: Gardun (Tilurij) Naselje: Gardun Grad/opina: Trilj Pravni status: Z-2315 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija U selu Gardun, na mjestu nekadanjega rimskog vojnog logora Tilurija, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu provodio je izmeu lipnja i prosinca 2005. devetu uzastopnu sezonu sustavnih arheolokih iskopavanja (struna voditeljica prof. dr. sc. M. Sanader te asistenti mr. sc. D. Tonini i mr. sc. I. Oani; uz njih su sudjelovali prof. dr. sc. M. Milievi-Brada, mr. sc. Z. imi-Kanaet, dipl. arheolozi I. Miloglav, D. Demicheli, A. Cukrov, K. Karlo, M. M. Prasciunas i I. Borzi te brojni studenti). Iskopavanja se provode u sklopu znanstveno-istraivakog projekta Rimski legijski logori u Hrvatskoj Tilurij (0130460), koji od 1997. podrava Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, uz potporu Ministarstva kulture, Splitsko-dalmatinske upanije i Grada Trilja. Nastavljeno je iskopavanje sonde A, a u sklopu konzervacije i priprema za prezentaciju mozaika ponovno je iskopavana sonda B. Na sondi A se od 1998. istrauje graevina s kontraforima (Sanader 1998; 2000; 2001; 2002; 2003; Sanader, Tonini 2003; Sanader, Tonini, Oani 2004; 2005). U najnovijoj sezoni istraivanja cilj je bio zavriti zapoeta iskopavanja i time stvoriti pretpostavke za nastavak konzervatorskih i restauratorskih radova koji su zapoeli prethodne 2004. (Sanader, Tonini, Oani 2004; 2005). Iskopavanja su voena s june i sjeverne strane zida SJ 200 (blokovi K1-21 i SZK), sa zapadne strane zida SJ 36 (blok IV), sa sjeverne strane zida SJ 24 (blok V) te u prostorijama 1 i 2 (blokovi I i III). S june je strane zida SJ 200 prostor izmeu kontrafora SJ 201 i 221 (48,30x2,30 m) istraen do zdravice i pritom je zabiljeena sloenija stratigrafska situacija nego to je to bio sluaj na istonom kraju zida SJ 200. To vjerojatno treba pripisati injenici da teren danas, kao i neko, pada od zapada prema istoku. Tako je i zid SJ 200 na zapadnom kraju znatno bolje ouvan nego na istonom. Na sloju oblutaka, sitnoga drobljenog kamenja i pijeska povezanog bukom koji se tumai kao antika razina hoda s june strane graevine (SJ 15), i koji je 2004. datiran nalazom novaca iz prve. pol. 1. st. (Sanader, Tonini, Oani 2004; 2005), izmeu kontrafora SJ 201 i 202 naena je nakupina tegula, imbreksa i kamenja (SJ 138) koja je izmijeana sa SJ 15. Na jednom ulomku tegule naen je ulomak peata koji se na osnovi analogija cjelovito sauvanih primjeraka koji se uvaju u Arheolokoj zbirci Franjevakog samostana
Gardun (antiki Tilurij), sonda A, rezultati istraivanja 1998. 2005. (izradio: D. Tonini)
u Sinju i Muzeju Cetinske krajine u Sinju moe pripisati VII. legiji i itati LEG(ionis) VII C(laudiae) P(iae) F(idelis) te datirati u razdoblje nakon 42. g. Taj peat i spomenuti novci najvri su oslonac za datiranje ne samo SJ 15 ve i cijele graevine s kontraforima. Uklanjanjem SJ 15 osloboena je SJ 48, u koju su ukopani temelji zida SJ 200 i kontrafora. Nastavkom iskopavanja u SJ 48 je uz kontrafore SJ 203 204 dokumentiran nastavak kanala SJ 77, koji je poznat iz prethodnih istraivanja. On prolazi uz kontrafor SJ 203, dok su kontrafor SJ 204 i zid SJ 200 nalegli na njega. Osim kanala SJ 77, objekt s kontraforima presjekao je i jame SJ 120, SJ 97 te suhozidnu konstrukciju SJ 85, koja je poloena u jarak SJ 137. Jarak SJ 137 presjekao je jamu SJ 101, u kojoj su naeni ruka amfore i ulomci keramike. Svi se ti objekti nalaze ispod SJ 48 i ukopani su u zdravicu SJ 80, u kojoj je dokumentirano ukupno devet jama. U blokovima SZK i IV istraivao se prostor uza sam zid SJ 200 (35x2 m) te zid SJ 36 (4x2 m). Potvrena je situacija poznata iz prostorije 2. Prostorija je naime bila zapunjena slojem krupnog kamenja SJ 45, koji nije sezao do zida SJ 200, ve su zid SJ 200 i SJ 45 bili odijeljeni slojem smee zemlje sa sitnim kamenom i opekom. U tom je sloju naena izrazito velika koliina keramike i stakla, bronanih predmeta kao to su bule i medicinski pribor, eljeznih i kotanih predmeta te jedan ulomak amfore s peatom (SJ 54). Sj 54 i dio SJ 45 uklonjeni su s namjerom da se otvori prostor za postavljanje drenae sa sjeverne strane zida SJ 200 i zapadne strane zida SJ 36. U bloku V uklonjen je samo humus (SJ 1) sa sjeverne strane zida SJ 24 (13,5x2 m). U zapadnom dijelu bloka, ispod SJ 1, nalazi se svijetlosmei sloj sa sitnim kamenjem (SJ 113), a u istonom je sloj nasutog kamenja (SJ 23). U bloku III otvoren je sjeverozapadni kut prostorije 1 koji zatvaraju zidovi SJ 198 i 199. Kut je istraen ve 2000., a
tijekom ove sezone na udaljenosti od 1,5 m od kuta dokumentiran je zid SJ 139, koji se na zid SJ 198 nadovezuje u smjeru sjevera, a paralelan je sa zidom SJ 230. Istraivanja su nastavljena i u prostoriji 2, iz koje je 2003. veim dijelom izvaena SJ 45, a 2004. je do zdravice istraen prostor uza zidove SJ 200 i 21 irok 2 m. Tijekom 2005. i ostatak je prostorije (cca 14x6 m) istraen do zdravice. Uklonjen je ostatak krupnoga nabacanog kamenja (SJ 45). Prilikom istraivanja pokazalo se da slojevi imaju izrazit pad od sjevera prema jugu, te blai od zapada prema istoku. Osim toga, u ovom je sluaju zabiljeena neto sloenija stratigrafska situacija nego u dosadanjim istraivanjima. U visini temeljne stope zidova prostorije zabiljeena je SJ 53, siva nabijena zemlja s oblucima u kojoj su naeni ulomci rimske keramike, iz koje se izdvajaju ulomak amfore i ulomak tere sigilate. Ispod SJ 53 nalazi se smee-sivi masni sloj s veom koliinom kamenja (SJ 48), koji se na kompletnom podruju sonde A, pa tako i u prostoriji 2, nalazi iznad zdravice SJ 80. Osim temelja zidova prostorije 2, u SJ 48 ukopane su tri jame te SJ 86, koja zadire i u zdravicu, a provlai se u sjevernom dijelu prostorije 2 u smjeru istok-zapad i usmjerena je prema pukotinama koje su dokumentirane na zidovima SJ 21 i 38. Zbog potrebe izrade drenae, od kontrafora SJ 210 prema jugu poeo se kopati odvodni drenani kanal. Devet metara od zida SJ 200 nakon uklanjanja humusa ukazalo se kamenje koje se nastavilo pruati osam metara. Sputanjem uza sjeverni dio te SJ 157 utvreno je lice zida. Pozornim uklanjanjem na jugu naeno je i juno lice zida. Zid je irok 3,15 m. Sjeverna temeljna stopa bila je iroka 0,40 m, a juna 0,20 m. Zid je izgraen od veih blokova kamena, a temelji od kamenja raznih dimenzija bez buke. Dimenzije i poloaj zida upuuju na zakljuak da je rije o junom bedemu logora. 349
Gardun (antiki Tilurij), sonda A, pogled na sjeverno lice zida SJ 157 (foto: D. Tonini)
Nakon polaganja drenae zapoeli su konzervatorsko-restauratorski radovi na zidu SJ 200 i kontraforima SJ 201220. Zid SJ 200 podignut je do najvie sauvane toke kuta koji zatvaraju zidovi SJ 200 i 199. Pri tome je rabljen
kamen koji je izdvojen u arheolokim iskopavanjima. Kao vezivo posluila je smjesa gaenog vapna, vode i drobljene cigle. U utore poloene uz vanjsko lice zida SJ 200 postavljene su drvene grede. Na zidovima su izraene kape kako bi se zatitili od padalina. Nakon toga zapoela je zatita buke kojom su zidovi bili obukani. Dijelovi zidova na kojima nije sauvana buka samo su fugirani tako da se vizualno naglasi razlika izmeu dijela zida na kojem je sauvana buka, dijela zida na kojem nije sauvana buka i dijela zida koji je rekonstruiran. Na kraju su zidovi injektirani istom smjesom koja je rabljena kao vezivo prilikom rekonstrukcije, ali s vie vode. Tijekom radova 2005. zapoeta je konzervacija mozaika koji je 1998. i 1999. istraen na podruju sonde B (Sanader 1998; 2000; 2003). Konzervaciju su proveli dr. sc. B. Matuli, mr. sc. T. Borovac i M. Barii. Nakon podizanja zatitnih kapa, zatite rubova i ienja mozaika, utvreno je da je sauvane ulomke mozaika potrebno podii s izvornog mjesta. Nakon podizanja uslijedilo je ienje nalija mozaika, a na mjestu nalaza ukazala se potreba da se istrai prostor oko podloge ne bi li se mogla provesti konzervacija i priprema za prezentaciju tog nalaza in situ. S istone strane istraen je prostor irok 1 m, ime je dokumentiran zid SJ 5 izvorni rub podloge mozaika. Istono od zida SJ 5 dokumentirani su zid SJ 2 i zid SJ 6 s ostacima buke SJ 12, koju je unitio sloj sitnoga lomljenog kamenja i buke (SJ 13), odnosno podloga podnice SJ 15. Podloga SJ 13 nalazi se na podu od opeke (SJ 14), koji je izraen u tehnici opus spicatum. S june strane podloge mozaika, uza zid SJ 5 ukopan je grob SJ 20. Grob je bio izraen od no oblikovanih kamenih ulomaka, koji su sekundarno upotrijebljeni za ukop pokojnika, a izvorno su vjerojatno sluili kao dijelovi kanala i sarkofaga. U zapuni su naeni ulomci kunog lijepa, keramike i jedan obraeni kamen (sjeivo). Glava je okrenuta prema zapadu, veina ostalih kostiju naena je u istonom dijelu groba na jednome mjestu. Prema ostacima kostiju moe se zakljuiti da je rije o ukopu djeteta. Sa zapadne strane napravljen je presjek kroza sve slojeve podloge mozaika s namjerom da se ta atraktivna situacija predoi prilikom prezentacije mozaika. Tesanjem sjevernog prola do ostataka podloga podnica naen je mozaik SJ 39. Rije je o viebojnom mozaiku sa slijedom pravokutnih polja. Dijelom se nalazi ispod, a dijelom je uniten postavljanjem podloge od vapnene buke i sitnog kamena (SJ 28) koja se nalazi ispod podloge mozaika s bikom (SJ 27), te je postao njen sastavni dio. Literatura Sanader 1998 M. Sanader, Tilurij rimski vojni logor. Prethodno izvjee s arheolokih istraivanja u 1997. i 1998., OA, 22, Zagreb, 1998: 243 255. Sanader 2000 M. Sanader, Tilurij rimski vojni logor, Obavijesti HAD, 32, 1, Zagreb, 2000: 51 62. Sanader 2001 M. Sanader, Tilurij rimski vojni logor. Prethodno izvjee o arheolokim istraivanjima u sezoni 2000., OA, 25, Zagreb, 2001: 183 194. Sanader 2002 M. Sanader, Tilurij arheoloka istraivanja u godini 2002., Obavijesti HAD, 34, 3, Zagreb, 2002: 87 97. Sanader 2003 M. Sanader, Tilurium I., Istraivanja Forschungen 1997 2001, Zagreb, 2003. 350
Gardun (antiki Tilurij), sonda A, pogled na juno lice zida SJ 157 (foto: D. Tonini)
Redni broj: 186 Lokalitet: Issa arhitektura uz helenistike zidine Naselje: Vis Grad/opina: Vis (otok Vis) Pravni status: R-500 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Istraivanja 2005. nastavak su istraivanja zapoetih 2002., (stanka 2004.), uz unutranje lice helenistikih zidina Isse (argo 2003). Istraivanja je nanciralo Ministarstvo kulture, a provodio ih je Arheoloki muzej Split (struni voditelj: Boris argo; suradnici: Ana Marijanovi i Vedran Barbari; dokumentaristica: Jasmina Beneta, a sudjelovali su i studenti arheologije). Istraivanja su bila usmjerena na iskop intra muros, dobro ouvanoga istonog dijela graevine, gotovo usporedne s gradskim zidinama. Zidovi pronaene arhitekture dobro su sauvani u visini od 70 do 120 cm, graeni su od pravilno klesanog kamena uglavnom ploasta oblika. Ni jedan pronaeni zid nije deniran u cijelosti; zid 1 dugaak je 6,20 m, zid 2 dugaak je 5,80 m, a zid 3 otkriven je u duini od 0,60 m. irine su 0,50 m. U graevini se nalaze dva velika kamena bloka cca 0,60x0,60 m, oba veoma raspuknuta. Kameni su blokovi povezani bukom, no na gornjoj plohi gornjeg kamena nema ostataka buke, pa se ini da nad njime nije bilo drugih kamenih blokova. Stoga je mogue da je sadanja visina blokova i izvorna visina. Zasad nije jasna namjena tako postavljenih blokova. U dosad otkrivenom dijelu vidljivo je da su zidovi 1 i 2 povezani tankim slojem gline, dok se fragmentirani ostaci buke naziru samo na vanjskom licu ponekog kamena tih zidova. Za razliku od prethodnih zidova, kamenje u treem zidu povezano je bukom. Prostor u graevini (kvadranti B 0, 1, 2; C 1, 2; D 2) u najveoj je mjeri ispunjen dijelovima raspadnute buke, dijelova fresaka, dijelova pregradnih zidova, ulomaka tegula, te sekundarne zemlje nastale
Gardun (antiki Tilurij), sonda B, mozaik SJ 39 (foto: D. Tonini)
Sanader, Tonini 2003 M. Sanader, D. Tonini, Tilurij arheoloka istraivanja u godini 2003., Obavijesti HAD, 35, 3, Zagreb, 2003: 87 99. Sanader, Tonini, Oani 2004 M. Sanader, D. Tonini, I. Oani, Tilurij arheoloka istraivanja u 2004. godini, OA, 28, Zagreb, 2004: 221 243. Sanader, Tonini, Oani 2005 M. Sanader, D. Tonini, I. Oani, Lokaliet: Gardun (Tilurium), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 219 221. prof. dr. sc. Mirjana Sanader mr. sc. Domagoj Tonini mr. sc. Ivana Oani Ina Miloglav Summary From June to December 2005 we explored probes A and probes B in the village of Gardun (Roman legionary camp of Tilurium). Research of the probe A included quadrants: 1,3,4,5 and SZK and quadrants K1- K21. The aim of the excavation was the preparation of the architectural structure (building with buttresses) for conservation. The entire area was excavated down to natural soil. During the excavation we detected stratigraphic relations which havent been noticed in the previous excavations. A large number of movable objects have been found which can be roughly dated to the rst century. After the excavations at the A probe, we started the drainage and conservation of the wall with buttresses. The wall was erected up to the highest preserved point. We used the stone that was gathered during the excavation and the mixture of slaked lime, water and shattered brick was used for binder. Caps were used to protect the wall from rain. The investigated area of the probe B exposed a mosaic. Then we started the conservation works on the mosaic and its in situ presentation. During these works in the probe B we detected a multi-coloured mosaic which was partly destroyed by the foundation of the latter mosaic (depicting a bull) and which became its integral part. A childs grave was found too. It was made of reused stone fragments.
Issa, pogled na Gradinu s oznaenim mjestom istraivanja
351
frizeva monumentalnih graevina, kipovi i natpis o obnovi trijema (o carskim kipovima: Gabrievi 1968, Cambi 1998, Ivevi 1998; natpis Kvinta Numerija Rufa o obnovi trijema: Gabrievi 1970; novija istraivanja na prostoru trijema: Kirigin, Ivevi 1997, argo 2003). Graevina je, dakle, sagraena neposredno povie javne gradske arhitekture, na mjestu koje je dobro zatieno od vjetrova i s lijepim pogledom na isejsku luku i juni dio vike uvale. Dosadanjim istraivanjima pronaena je velika koliina fresaka, od sitnih pokretnih predmeta prevladavaju kotane i bronane ukosnice i bronani novci. Pronaen je potpuno ouvan alabastron izraen od alabastra, te bronani stilus. Od keramikih predmeta prevladavaju ulomci tegula, od kojih neke nose ig PANSIANA, te fragmentirani ostatci kuhinjske keramike i stakla. Dosta je nalaza ribljih kotanih ostataka. Predmeti se mogu datirati od 1. do 3. st. Sauvana arhitektura i pokretni nalazi doputaju pretpostavku da su ostaci istraivane graevine zapravo isejska kua. U kvadrantu B-2 pronaena je ostava novca ispod razine podnice u kutu koji ine sjeverni i istoni zid objekta (argo 2006). U tom dijelu nije sauvano kameno poploenje podnice, koje se vidi u zapadnom i junom dijelu iskopavanog prostora. Pozornim iskopavanjem uspio se denirati poloaj i opseg deponiranog novca, iji je vei dio ostao in situ, dok se jedan dio pomaknuo pri ienju. Uz novac nije pronaena posuda ili keramiki ostaci iz kojih bi se moglo zakljuiti da se novac u njoj nalazio. Kako u blizini novca nije pronaen nikakav metalni predmet avao, klju, dio brave i sl. odbaena je mogunost da se novac nalazio u drvenom koveiu. Ostava se po svoj prilici nalazila umotana u platno ili u konatoj, odnosno platnenoj vreici. Trag tog platna ostao je u vidu nepravilna svjetlijeg otiska zemlje na tom mjestu. Najvei dio novca u trenutku pronalaska nalazio se upravo na tom dijelu zemlje, a samo manji dio izvan njega. Pronaeno je 75 denara i tri antoninijana. Nakon ienja i konzervacije pokazalo se da je sav pronaeni novac u dobrom stanju, iako je prigodom pronalaska bio prekriven znatnim slojem zelenog oksida. Novac je kovan u vrijeme dinastija Antonina, Severa i razdoblja vojnih careva, a pripada Antoninu Piju, Luciju Veru, Komodu, Septimiju Severu, Juliji Domni, Karakali, Plautili, Geti, Makrinu, Elagabalu, Aleksandru Severu, Juliji Mamei, Maksiminu I. i Gordijanu III. Najstariji je novac denar Antonina Pija kovan 156./157., a najmlai antoninijan Gordijana III. kovan izmeu 241. i 243., i on je terminus post quem za dataciju ostave. U 2. st. iskovana su etiri primjerka, odnosno 5,1%, dok su u 3. st. iskovana 74 komada novca, odnosno 94,9%. Sav novac potjee iz kovnice u Rimu, to se podudara i s dosadanjim nalazima novca u Issi iz tog razdoblja (Bonai-Mandini, Vison 2002). Najvei dio novca iz ostave vlasnik je sakupio u vrijeme vladanja dinastije Severa, dok je novac kovan u vrijeme Antonina i vojnih careva zastupljen s jedanaest primjeraka. Sudei prema najmlaem novcu, onom Gordijana III., novac je deponiran u vrijeme njegove vladavine ili vladavine njegovih neposrednih nasljednika. To je razdoblje produbljavanja socijalno-ekonomske krize u Carstvu, burnih dogaanja na limesu i vrijeme estih smjenjivanja careva. Ako su ta dogaanja bila inicijator straha za skrivanje novca, to su bila jedino po onoj fama crescit eundo. Uznemirujue vijesti u Issu su mogle stizati s priama pomoraca koji su dolazili u isejsku luku, no ipak je malo vjerojatno da bi to bili pravi razlozi deponiranja novca. 352
Issa, tlocrt istraenog dijela, s oznaenim mjestom nalaza novca
raspadanjem buke. Pregradni su zidovi raeni u tehnici opus spicatum, od komada tegula i amfora koso slaganih i obilno povezanih bukom. Bili su obukani i oslikani, a uz njih se nailazi i na ulomke tukatura. Pregradni se zidovi jo nisu utvrdili in situ, jer iskop jo nije doao do podnice. Tehnika gradnje povezivanjem kamenja glinom svojstvena je vie grkom graditeljstvu negoli rimskoj graevinskoj praksi. Slina situacija vidljiva je kod zidova helenskih graevina u Faru (Pharos), a novija istraivanja u Resniku takoer pokazuju da su helenske graevine zidane na jednak nain (Kamenjarin 2004). To sugerira da je graevina sagraena u helenskom razdoblju, s kontinuitetom uporabe i u rimskom razdoblju. No, o tome je prerano govoriti jer jo ni na jednom mjestu nije izdvojena stratigrafska jedinica koju bi se moglo vezati uz helensko razdoblje i koja bi potvrdila pretpostavku. Smjestila se u jugoistonom dijelu grada uza same gradske zidine, nekoliko pristava iznad luke i gradskog trijema. Na pristavama ispod pronaene graevine do sada su pronalaeni arhitektonski ulomci
Issa, skupni nalaz rimskih denara (foto: B. argo)
Nema nikakvih povijesnih pokazatelja da je Issa u to vrijeme bila ugroena iim izvana. Osim toga, prema raspoloivim izvorima i dosadanjim arheolokim istraivanjima, zna se da u tom razdoblju Issa nije doivjela unutranje nemire. Razlozi skrivanja novca po svoj su prilici potaknuti svakodnevnim ivotnim situacijama, moda strahom od krae, a sasvim je mogue da je na tom mjestu vlasnik skrivao osobnu riznicu. Je li smrt, nenadan odlazak vlasnika ili bolest i zaborav, bila razlogom to je novac ostao pod zemljom do dananjih dana, nikad se nee saznati. Iako e svako miljenje o razlogu skrivanja novca ostati na razini pretpostavke, postoji nada da e daljnja istraivanja spomenute arhitekture donijeti nove spoznaje, koje e pomoi shvaanju razloga ostavljanja novca. To je prva arheoloki utvrena ostava novca na Visu, koja e pomoi sagledanje isejskog gospodarstva i kolanja novca na otoku Visu, te biti doprinos za rekonstrukciju pojednih povijesnih zbivanja u Issi. Nakon zavretka svih radova, cijeli je lokalitet zatien prekrivanjem geotekstilom. Literatura Bonai-Mandini, Vison 2002 Maja Bonai-Mandini, Paolo Vison, Monetary circulation on the Island of Vis (Issa), u: Grki utjecaj na istonoj obali Jadrana, urednici N. Cambi, S. ae i B. Kirigin, Split, 2002. Cambi 1998 Nenad Cambi, Skupine carskih kipova u rimskoj provinciji Dalmciji, HAnt, 4, Pula, 1998: 53 54, 56, 57. argo 2003 Boris argo, Arheoloka djelatnost na otoku Visu i njegovu arhipelagu od 1992.-2003. g., VAHD, 95, Split, 2003: 399 469. argo 2006 Boris argo, Skupni nalaz rimskog carskog novca iz Isse, VAPD, 99, Split, 2006. (u tisku) Gabrievi 1968 Branimir Gabrievi, Antiki spomenici otoka Visa, PPUD, 17, Split, 1968: 5 60. Gabrievi 1970 Branimir Gabrievi, Issa i njezin patron Q. Numerius Rufus, Adriatica praehistorica et antiqua, Zbornik radova posveen Grgi Novaku, Zagreb, 1970: 553 561. Ivevi 1998 Sanja Ivevi, Carske statue s Visa, HAnt, 4, Pula, 1998: 75 84. Kamenjarin 2005 Ivanka Kamenjarin, K. tali Resnik, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 225 227. Kirigin, Ivevi 1998 Branko Kirigin, Sanja Ivevi, Issa 1997, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 1998: 46 52. Boris argo Summary Excavation of 2005 marks the continuation of the excavations that have begun in the year 2002 along the inner facing of the Hellenistic walls of Issa. They were focused on the intra muros excavation of the well preserved eastern part of the structure, which is almost parallel to the city walls. The walls of the discovered structure are well preserved at the height of 70-120 cm. They were built of evenly knapped stone resembling stone slabs. Not one of the found walls has been dened in entirety. Although it is too early to draw solid conclusions it seems that the original structure was built in the Hellenistic Period, and then it survived its era and served as a home in the Roman Period.
Previous excavations revealed a large amount of frescoes and small movable nds mostly consisting of bone and bronze hair pins and bronze coins. A preserved alabastron made of alabaster was found together with a bronze stilus. Among the pottery nds tegulae are prevalent, some of them having a stamp PANSIANA; potshards and glass fragments were also found. Age quantity of sh bone remains were found. The nds can be dated to the period between the rst and the third century. This type of remains allows us to assume that the remains of the structure represent a wealthy Issa home. Quadrant B-2 revealed a coin hoard, which was found under the oor level in a corner of the northern and eastern walls of the structure. We found 75 denars and 3 antonians. The oldest coin is Antonius Pius denar minted in 156-157, and the most recent one is Gordian the Thirds antonian coin minted between the years 241 and 243.
Redni broj: 187 Lokalitet: Issa rimske terme Naselje: Vis Grad/opina: Vis (otok Vis) Pravni status: R-500 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Isejske rimske terme sustavno se istrauju kako bi se u konanici cijeli kompleks uredio u arheoloki park. Iskapanja tijekom lipnja i srpnja 2005. odvijala su se na zapadnom dijelu termalnog kompleksa. Istraivani su kvadranti U 2, U 3, U 4, T 8 i S 9, a istraena povrina iznosi cca 40 m2. Financirana su sredstvima Ministarstva kulture, a provodi ih Arheoloki muzej Split (struni voditelj: Boris argo, suradnici: Borko Vjenica, konzervator, te arheolozi Ana Marijanovi, Maja Mie, Tea Katunari, Eduard Alrevi i Vedran Barbari; dokumentaristica: Jasmina Beneta, a u istraivanjima su sudjelovali i studenti arheologije). Istraivanja su nastavak radova koji se kontinuirano provode od 2001. (argo, Matuli, Borovac 2001). Kvadranti U 2, U 3 i U 4 nalaze se na dijelu koji je vjerojatno bio tepidarij. To se moe zakljuiti prema tome to
Issa rimske terme, tlocrt istraene povrine
353
zrak iz pei uza zidove tepidarija. U tom je kvadrantu otkriven dio istonog zida tepidarija, u kojem se nalazi etvrtasta nia. Takva se nia nalazi i na zapadnom zidu tog prostora, pa je njen pronalazak bio oekivan, kao to je sigurno da e se daljnjim iskapanjima u istonom zidu pojaviti jedna polukruna te jo jedna etvrtasta nia. Time je potpuno razjanjeno unutranje ralanjenje zidova tepidarija u zapadnom dijelu termi. Otkriveni dio zida pokazuje dobru kvalitetu zidanja s lijepo i precizno obraenim klesancima povezanim kvalitetnom bukom. Sauvan je u visini od 30 do 60 cm, a na licu nema sauvanog obukanja. Kvadrant T 8 nalazi se sjeverno od prefurnija i istraen je u cijelosti. U njegovu zapadnom dijelu pronaen je zid oznaen jo 2002. brojkom 41. Sauvan je u visini od pola metra, zidan od pravilno obraenih kamenih klesanaca i vezan bukom. Na unutranjoj plohi sauvani su manji ostaci fresaka na kojima je neznatno sauvana crvena boja na bijeloj podlozi. Prvi su slojevi izmijeani oranjem zemljita, dok su oni nii dali dosta sitnih keramikih ulomaka, od kojih najvie tegula, zatim kotanih, bronanih i osobito staklenih predmeta. Osobito je zanimljiv bronani stilus. Predmeti su prilino fragmentirani, a mogu se datirati od 1. do 3. st. Zanimljivi su nalazi velike koliine mramornih ploa, najveim dijelom u ulomcima, te dvije potpuno sauvane ploe. Nakon to su ulomci oprani, izdvojene su etiri vrste mramora. Nalazi mramornih ploa bili su esti i tijekom prijanjih istraivanja na drugim pozicijama isejskih termi. Namjenu tog prostora nije mogue odrediti jer je istraen u manjem dijelu.
Issa rimske terme, bronani stilus iz kvadranta T-8 (foto: B. argo)
se na sjevernoj strani neposredno naslanjao na vjerojatni kaldarij i prefurnij, a osim toga imao je i hipokausni sustav zagrijavanja. Istraivanja u kvadrantima U 2 i U 3 provedena su samo u povrinskom dijelu, jer se nailo na recentnu podnicu od nabijenog kamenja. Podnica je u stvari svojevrstan plato, odnosno put kojeg je sagradila engleska vojska 1944., kada je na tom mjestu zapoela odlagati neuporabljive dijelove borbenih vozila i zrakoplova. Ostaci tog puta u kvadrantu U 4 nakon dokumentiranja su podignuti te je taj kvadrant istraen u cijelosti. Svi pronaeni materijali, oni iznad kamenog naboja i oni ispod njega, izmijeani su s recentnim predmetima. Izdvojeno je openito veoma malo pokretnoga arheolokog materijala, uglavnom keramikoga, uz velik broj recentnih ulomaka koji svjedoe o boravku vojske na tom prostoru. Od nekadanje mozaine podnice koja se nalazila na tom mjestu nije sauvano nita. Slina je situacija zabiljeena i u drugim kvadrantima na mjestu tepidarija, koji su istraivani prethodnih godina. Svi slojevi suspenzurae su probijeni, a tegule koje su stajale na oblim keramikim stupcima pilae, odnesene su. Sauvana je tek manja koliina smrvljene buke i mozaikih tesera. Taj je nabaaj nastao slijeganjem nakon probijanja mozaike podnice i slojeva ispod nje, koje se dogodilo prije izgradnje kamenog naboja. Prema sauvanim mozaikim teserama moe se zakljuiti da je podnica bila crno-bijeli mozaik s geometrijskim ukrasom, iji se uzorak sasvim sigurno bio veoma slian onom sauvanom u istonim dijelovima termi. U nabaaju buke i mozainih tesera izdvojena je i manja koliina ulomaka tubula (tubulae), keramikih cijevi kojima je strujao topao 354
Kvadrant S 9 takoer se nalazi sjeverno od prefurnija, lociran uz vanjsko sjeverozapadno lice termi. Gabrievi je pretpostavio da je uz taj zid bila ulica koja je sa sjeverne strane ankirala terme (Gabrievi 1968; Gabrievi 1958). Ovim istraivanjima nije utvreno postojanje kamenih ploa koje bi bile nastavak ulice. U istonom dijelu kvadranta utvren je nastavak zida 41 u duljini od jednog metra, visine 20 50 cm. Zid je u gornjem dijelu uniten postavljanjem vodovodne cijevi. Sauvan je samo u temeljnom dijelu i skree prema zapadu, to ukazuje na mogunost da se i termalni kompleks dalje protezao prema zapadu. Od pronaenih materijala prevladavaju keramiki oblici uglavnom veoma fragmentirane tegule, te manje bronani i stakleni predmeti. Primarna konzervacija bila je usmjerena na zidove istonog dijela termi i dva na zapadnom dijelu. Prije poetka zidanja napravljena je cjelokupna arhitektonska dokumentacija za sve navedene pozicije. Svi su zidovi sazidani od kamenja izvorno ugraenog u zidne plohe termalnog kompleksa, koje je prethodnih godina sakupljeno i deponirano upravo za takvu svrhu. Kao vezivno sredstvo rabljena je vapnena masa pomijeana sa samljevenom tegulom. Time se nastojala postii jednaka graevinska tehnika kojom su sazidani svi zidovi termalnog kompleksa. Zid je podignut za tri do sedam redova, ovisno o kojem je dijelu i sauvanosti zida rije. Tomu je prethodilo temeljito uklanjanje vegetacije koja je izbijala iz njega. Vanjski zid na zapadnom dijelu termi, pretpostavljeni tepidarij, nije u potpunosti zavren. Na njemu e trebati obaviti najvei konzervatorski zahvat, jer njegova loa statika zahtijeva izmjenjivanje propalog kamenja kojim obiluje s unutranje strane. Freske pronaene na tim zidovima oiene su i obrubljene kako ne bi dalje propadale i otpadale sa zidova.
Nakon zavretka svih radova, cijeli je lokalitet zatien prekrivanjem geotekstilom, a zatim su postavljeni metalni stupci i lanac kojim je onemogueno hodanje posjetitelja po otvorenim mozaicima. Sve zidarske radove obavljao je lokalni zidar uz prisustvo kustosa lokaliteta, dok je obrubljivanje fresaka obavio konzervator splitskoga arheolokog muzeja. Literatura argo, Matuli, Borovac 2001 Boris argo, Branko Matuli, Toni Borovac, Terme antike Isse. Preliminarni osvrt na arheoloko-konzervatorske radove u 2001. godini, Hrvatska zora, 28, Vis, 2001: 15 24. Gabrievi 1958 Branimir Gabrievi, Antika Issa. Arheoloko-povijesni prilog za urbanistiko-regulacionu osnovu grada visa, Split, 1958: 105 123. Gabrievi 1968 Branimir Gabrievi, Antiki spomenici otoka Visa, PPUD, 17, Split, 1968: 5 60. Boris argo Summary The conducted excavations are the continuation of the excavations that have been done in continuity since 2001 and that have been carried out in quadrants U 2, U 3 and U 4, T 8 and S 9. Quadrants U 2, U 3 and U 4 are situated in the area, which might have been a tepidarium. The excavations inside the quadrants U 2 and u 3 were conducted only on the surface layer, because we encountered a recent oor made of pressed stones. Remains of that road in quadrant U 4 were removed and this quadrant was excavated in entirety. All found materials, the ones above the pressed stones and the ones underneath it, were mixed with recent nds. A very small amount of the movable nds have been singled out, mostly pottery nds, together with a large amount of recent fragments which attest the fact that an army was staying at this area. Discovery of a large number of marble slabs is interesting. They are mostly in pieces and two of them have been entirely preserved. After the pieces of slabs were washed we have singled out four types of marble. Marble slabs were often found during previous excavations of Issa thermae at other sites too. We can not determine the function of this structure because a small part of it has been explored. The primary conservation was focused on the walls of the eastern part of the thermae and on the two walls at its western part.
Resnik, oznaavanje podruja istraivanja (foto: I. Radi Rossi)
Zadru i Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, pod strunim vodstvom mr. sc. Irene Radi Rossi. Cilj zatitnog istraivanja, koje se odvijalo usporedno s istraivanjem helenistike luke, bio je istraiti trasu kanalizacijskog ispusta radi pravovremene zatite eventualnih podmorskih arheolokih nalaza. Za potrebe odreivanja trase kanalizacijskog ispusta angairana je tvrtka Geographica d.o.o. iz Splita, kojoj je povjereno i geodetsko snimanje cjelokupnog nalazita. Snimljeno je ukupno 96 geodetskih toaka, kojima su oznaene prirodne i umjetne formacije, arheoloke sonde i nekoliko drvenih pilona u prapovijesnom dijelu nalazita. Podruje na kojem je planiran podmorski graevinski iskop nalazi se u blizini ua potoka zapadno od plae i manjega nasipanog mola. Graevinski iskop ispusta planiran je u duljini od 92 m, mjereno od obale u smjeru jug-jugoistok. Zatitno arheoloko istraivanje provedeno je izmeu 10. i 60. duinskog metra trase, na svim mjestima gdje je to doputala konguracija terena i gdje se moglo pretpostaviti postojanje arheolokih nalaza. Trasa kanalizacijskog ispusta oznaena je konopom, uz koji je postavljeno pomono metalno mreite koje se sastojalo od dva do tri kvadranta veliine 2x2 m. Pomono se mreite premjetalo du istone i zapadne strane osi, ovisno o dinamici arheolokog iskopa. Od 37,50. do 38,70. duinskog metra zabiljeena je iva stijena koja se protee gotovo usporedno s obalom. Tijekom iskopa sjeverno od spomenute stijene nailo se na kul-
Redni broj: 188 Lokalitet: Katel tali Resnik Naselje: Katel tali Grad/opina: Katela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno istraivanje Planirana izgradnja kanalizacijskog ispusta (incidentnog preljeva) za potrebe projekta Eko-Katelanski zaljev na kompleksnom arheolokom nalazitu u Resniku bila je povod zatitnoga arheolokog istraivanja od 11. do 30. travnja te od 9. do 21. svibnja 2005. u organizaciji Muzeja grada Katela, Odjela za arheologiju Sveuilita u
Resnik, podmorski iskop (foto: I. Radi Rossi)
355
Summary The planned construction of the sewer exhaust pipe (for critical spills) for the needs of the project Eko-Katelanski Zaljev (Eco-Kateli bay) at the complex archaeological site in Resnik arose the need for rescue archaeological excavation conducted during April and May 2005. The area intended for underwater construction excavation is situated near the mouth of the creek, west from the beach and the smaller pier. A 92 meters long construction excavation for the exhaust pipe was planned in the direction south-southeast, measured from the coast. The excavation was conducted between the tenth and the sixtieth meter of the route, on all the places where the conguration of the terrain allowed and where presence of archaeological nds was presumed. At the 37.5 and 38.7 meters of the dig a solid rock which extends almost parallel to the coast has been registered. During the excavation, north of the mentioned rock, we found a cultural layer that was 75 to 120 cm thick, while the cultural layer in the quadrants south of the rock proved to be considerably closer to the surface (up to 40 cm). Archaeological nds appear across 52 meters of the construction dig and after that there is only a muddy sterile sea oor. Judging by the results of the excavation, during which the entire area of the planned route of the sewer exhaust pipe was explored, this area was intensively exploited during the rst centuries AD.
Ulomak keramike loptaste posude in situ (foto: I. Radi Rossi)
turni sloj debljine od 75 m do 120 cm, dok se kulturni sloj u kvadrantima juno od stijene pokazao znatno pliim (do 40 cm). Arheoloki nalazi pojavljuju se do 52. duinskog metra, nakon ega se nastavlja sterilno muljevito morsko dno. Izmeu 17. i 23. duinskog metra pronaena je skupina obraenih kamenih blokova, koji su dijelom nadvisivali povrinu morskoga dna. Rije o graevnim blokovima za koje nije bilo mogue utvrditi kakvoj su konstrukciji pripadali. Meu pokretnim nalazima izdvajaju se ulomci ne keramike, ulomci staklenih posuda, cjelovite ili dijelom oteene uljanice, kotane igle, zlatni privjesak za ogrlicu, bronani prsten, ulomci kamenih predmeta te niz ulomaka amfora i ostaloga grubljeg keramikog materijala. Naen je i ulomak kamenog natpisa, vjerojatno nadgrobne stele, ulomci graevnog materijala poput tegula, kupa kanalica i kamenih elemenata mozaika te vea koliina ivotinjskih kostiju, ljuski oraha i kotica maslina. U kvadrantu 2 naen je odlino ouvan dvostrani drveni ealj, a u kvadrantu 10 polovica drvenog koloturnika. Od metalnih nalaza naen je vei broj avala i olovnih utega. Sudei prema rezultatima istraivanja, tijekom kojih je istraeno itavo podruje predviene trase kanalizacijskog ispusta, rije je o prostoru intenzivno rabljenom tijekom prvih stoljea nakon Kr., bogatom pokretnim arheolokim materijalom. U sluaju promjene ili proirenja trase bit e neophodno provesti dodatna arheoloka istraivanja. Svim dosadanjim podmorskim arheolokim nalazima na podruju Resnika potvreno je kako je rije o kompleksnom arheolokom nalazitu koje se zahvaljujui jasno izraenoj horizontalnoj stratigraji moe datirati u iroko razdoblje od prapovijesti do rimskoga doba. Budua istraivanja omoguit e preciznije odreenje njegove gornje i donje kronoloke granice te kvalitetniju interpretaciju namjene pojedinih njegovih dijelova tijekom raznih razdoblja. Muljevito dno Katelanskoga zaljeva pogoduje ouvanju organskog materijala, zahvaljujui emu su u prapovijesnom i helenistikom dijelu otkriveni ostaci drvenih konstrukcija koji jo ekaju cjelovitu znanstvenu interpretaciju. Mala dubina i velika turistika posjeenost Resnika mogle bi tetno utjecati na njihovo ouvanje, pa je na najugroenijim podrujima potrebno nastaviti zatitno podmorsko istraivanje. Bogatstvo i raznolikost arheolokih nalaza ukazuju na potrebu njihove prezentacije iroj javnosti, to bi se uz izlaganje u Muzeju Grada Katela moglo provesti u sklopu Turistikog naselja Resnik, Aerodroma Katela ili drugih zainteresiranih institucija. mr. sc. Irena Radi Rossi 356
Redni broj: 189 Lokalitet: Katel tali Resnik Naselje: Katel tali Grad/opina: Katela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom travnja 2005. provedena su probna arheoloka istraivanja na lokalitetu Resnik u Katelima. Struna voditeljica istraivanja bila je Ivanka Kamenjarin, via kustosica Muzeja grada Katela, a konzervatorski nadzor vodio je Andro Krstulovi-Opara, vii konzervator iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Radove je nancirala Agencija Eko-Katelanski zaljev. Arheoloki lokalitet Resnik prostire se u zapadnom dijelu Katelanskog zaljeva, dijelom na obali, a dijelom pod morem; na podruju dananjega istoimenog turistikog naselja. Vodoprivredno-kanalizacijskim projektom Eko-Katelanski zaljev trebaju se u iduih 50 godina rijeiti problemi vodoopskrbe i kanalizacije Katelanskog zaljeva. Svi ti opseni graevinski radovi ugroavaju brojne arheoloke lokalitete u Katelima, a tako i lokalitet Resnik. U protekle etiri godine pregovaralo se o trasi gravitacijskog kolektora K10.12, podsustav Katela lokalitet Resnik, s predstavnicima Agencije Eko-Katelanski zaljev. Kako bi se sprijeila vea devastacija samog sredita nalazita, predviena trasa gravitacijskog kolektora premjetena je sjeverno, dijelom na mjesto postojee hotelske kanalizacije, podruje ve devastirano 60-ih godina prolog stoljea.
Katel tali Resnik, poloaj probnih sondi (izradio: I. uta)
Poetkom 2005. dogovorena su probna istraivanja kako bi se uskladila zatitna arheoloka istraivanja i graevinski radovi. Napravljeno je 12 sondi kojima se htjela otkriti gustoa nalaza na novoj trasi. Uz arheoloki nadzor, za skidanje recentnog sloja rabio se manji bager, a do zdravice se iskapalo runo. Prvih devet sondi bilo je kulturoloki sterilno (puno suvremenog otpada graevnog materijala, plastinih cijevi, guma ...). U tom, istonom dijelu lokaliteta zdravica se nalazi plitko, ve nakon 50 cm. Moe se pretpostaviti da je kulturni sloj ispran poljoprivrednom obradom i vremenom. Nagib je terena prema zapadu, te su ondje i pronaeni kulturni slojevi debeli i do 2 m (zapadno od sonde 10). Arheoloka istraivanja treba planirati prema zapadu poevi od sonde 10, dok pojaan arheoloki nadzor treba
predvidjeti od sonde 9. Sonda 10 istraena je u potpunosti. Tom prilikom pronaeno je mnotvo ulomaka keramike (helenistikih reljefnih aa, kasnorepublikanskoga kunog
Katel tali Resnik, sonda 10, sjeverni prol (crte: I. uta)
Katel tali Resnik, sonda 10, pogled prema zapadu (foto: I. uta)
357
Summary During April 2005 we conducted trial archaeological excavations at the site Resnik in Kateli because of the future plumbing-sewer system. We made 12 probes which had to discover the concentration of the nds at the new route. We found large number of potshards (Hellenistic relief pitchers, Late Republican house ware and amphorae) and a few examples of coins from the Antiquity. These nds attest to the existence of a settlement in Resnik in the second and the rst century BC.
Redni broj: 190 Lokalitet: Katel tali Resnik (turistiko naselje) Naselje: Katel tali Grad/opina: Katela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: podvodno istraivanje U travnju i svibnju 2005. provedena su istraivanja u podmorju ispred dananje plae u Resniku (uz voditelja istraivanja prof. dr. Zdenka Brusia, u istraivanja su bili ukljueni i mr. sc. Irena Radi Rossi, dr. Mate Ilki, Ivan uta, prof., Igor Miholjek, prof., Neven Lete, Ivica Svilan, Mate Parica, apsolvent arh., Martina elhar, prof., Darko Marinovi, Drako Mihaljevi, Tomislav Radica i Antonio Rosseti). Krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina prolog stoljea ronioci su sakupljajui koljke u priobalju turistikog naselja Resnik esto nailazili na dijelove amfora i ulomke razne keramike. Osobito brojan keramiki materijal sakupili su ronioci Ivica Svilan iz Katel Novog i Neven Lete iz Splita, ronei na mjestu irokoga kamenog nasipa na dubini od dva do tri metra, sedamdesetak metara ispred hotelske plae u Resniku. Prva istrana ronjenja, obavljena jo 1988., upuivala su na to da gomila lomljenog kamena to se protezala vie od trideset metara okomito na obalu, na dubini od 2 do 3 m vjerojatno ini ostatke pristanita. Keramiki ulomci sakupljeni na nasipu i u njegovoj okolici upuivali su na poluloptaste oblike zdjelica s bogatom reljefnom dekoracijom nakon to su spojeni u vee cjeline. Takva vrsta keramike prema svom obliku, nainu izrade u kalupima i osobito po reljefnoj dekoraciji odgovara tipovima helenistike keramike, poznate jo kao megarske zdjele, a proizvodila se u brojnim keramikim radionicama (Atena, Korint, Pergam, Delos i dr.) u posljednjim stoljeima stare ere. Odlika veeg broja spomenutoga keramikog posua pronaenog u podmorju Resnika odgovara lokalnim radionicama, to su djelovale u okviru isejskih centara. Jedna od njih, ako je suditi prema broju nalaza, oblicima, fakturi, dekoraciji, ali i nalazu kalupa, mogla je djelovati upravo u Resniku. Prema povijesnim izvorima, na tom se prostoru ubicira naselje Siculi, mjesto kamo je prema Pliniju car Klaudije naselio veterane, a poloaj tog naselja biljei i Peutingerova karta te drugi antiki itinereri i izvori. Naselje se pak ne spominje prije no to je Klaudije naselio veterane, to bi znailo da je naselje Siculi postojalo i prije toga. Podmorski ostaci helenistikog pristanita upuuju na to da u blizini treba oekivati i pripadajue naselje iz istog vre358
Katel tali Resnik, koncentracija keramike sa zapadne strane zida (foto: I. uta)
posua te amfora), kao i nekoliko primjeraka antikog novca (na konzervaciji). Sve to ukazuje da je od 2. do 1. st. pr. Kr. u Resniku postojalo naselje. Po sredini sonde nalazi se uzak zid koji se prua u smjeru S-J. Uza zapadni rub sonde, a na dubini od 240 cm pojavljuje se manji izvor vode. Zbog blizine mora vjerojatno se mijea sa slatkom vodom. Zid se nalazi na granici dviju visinski razliitih terasa. Zapadna je strana dublja i iznosi oko 2 m, a istona oko 1,30 m. S obiju strana zida, u razini temelja, poveana je koncentracija razliitih ulomaka keramike (1,30 m). Vea je koncentracija na zapadu, pa se moe pretpostaviti da je taj prostor sluio kao odlagalite. Izmeu sondi 10 i 12 obavljeno je i georadarsko istraivanje, koje je pokazalo da trasa u tom podruju obiluje i arhitektonskim ostacima. Geozika istraivanja obavila je tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Sesveta. Na osnovi tih sondiranja utvrena je istona i zapadna granica arheolokog lokaliteta Resnik, dok se sjeverna granica tek treba utvrditi buduim istraivanjima. Arheoloka istraivanja na trasi buduega gravitacijskog kolektora podsustava Katela trebaju zapoeti u jesen 2006. godine. Literatura Brusi 1990 Zdenko Brusi, Resnik kod Katel Novog, Arheoloki pregled, 29, Ljubljana, 1990. Kamenjarin 2005 Ivanka Kamenjarin, K. tali Resnik, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 225 226. Kirigin 1989 Branko Kirigin, Resnik antiko nalazite pod morem i na kopnu u Katelanskom zaljevu, Obavijesti HAD, XXI/1, Zagreb, 1989: 24 27. Ivanka Kamenjarin
Katel tali Resnik, snimak lokaliteta iz zraka (tokama omeen nasip)
mena. Sondana istraivanja koja je obavila Ivanka Bilich, kustosica Muzeja grada Katela, potvrdila su postojanje naselja i uvrstila spoznaju o potrebi daljnjih sustavnih istraivanja toga vanog helenistikog kompleksa. Muzeju grada Katela ponajprije je u interesu osvjetljavanje starije povijesti katelanskog podruja, ali jednako tako i popunjavanje fundusa rijetkim helenistikim predmetima, uglavnom keramikom. Ve nakon poetnih istraivanja, arheoloka graa iz helenistikog pristanita u Resniku, uz uporabu predmeta iz privatnih zbirki, koje su poslije i registrirane, prezentirana je javnosti u sklopu izlobe Brod istone obale Jadrana u starom i srednjem vijeku, to je 1991. u organizaciji tadanjeg Zaviajnog muzeja Katela postavljena u Katel uurcu. Drugu izlobu 2004. Resnik, hidroarheoloka istraivanja postavio je Muzej grada Katela. Nakon kraih sondiranja 1988., istraivanja su se nastavljala s duljim ili kraim prekidima sve do 2005., kada su obavljena posljednja istraivanja tog podmorskog nalazita. Prostor na kojem se nalazi helenistiko pristanite protee se stotinjak metara od dananje plae u Resniku, u produetku starog puta koji se poklapa sa srednjovjekovnom, a vjerojatno i antikom komunikacijom. Kamena gomila sastoji se od amorfnog lomljenca (lokalnog kriljca i donesenog vapnenca), protee se pedesetak metara u duinu i dvadesetak metara u irinu i zapravo je uruen, valovima raznesen ostatak helenistikog pristanita koji su ispremijeali ronioci. Na relativno netaknutim mjestima, gdje gomila dosee visinu izmeu 80 i 100 cm, uoava se da na vrhu i u gornjem sloju prevladavaju vei lomljenci od 30 do 60 cm, dok u neto dubljim slojevima prevladava manje kamenje koje katkad ulazi u sloj ljunka i pijeska. Pri samom dnu, u sloju mulja i pijeska, nailazi se uz vee kamene blokove katkad i na zone manjih valu-
taka, esto u kompaktnome mekanom sivoplavom sloju nakon kojeg slijedi zdravica. Ona se pak uglavnom sastoji od lako lomljivih laporastih stijena. Arheoloki materijal moe se nai du itave gomile i kroz itav njen prol, s time da u gornjem dijelu nasipa prevladavaju ulomci amfora i sitnije keramike u manjem broju, dok se u donjem sloju, koji varira od 30 do 60 cm, uz manje kamenje, ljunak, pijesak i mulj rjee nailazi na komade amfora te ee na ulomke nijeg posua, bilo onog s reljefnim ukrasom ili obine glatke keramike. U tom se sloju nalaze uglavnom i razni organski ostaci, od ivotinjskih kostiju, brojnih ljutura koljaka i pueva do granja, veih drvenih komada, kotica maslina i drugoga organskog otpada. Keramika naena u tom sloju najee je fragmentirana, s time da se ulomci iste posude pronalaze u blizini to karakterizira netaknute slojeve oblikovane u vrijeme uporabe luke. Taj netaknuti sloj, to se protee ispod zapadnog dijela kamenog nasipa, taloio se u moru uz staru operativnu obalu, na to upuuju sauvani organski ostaci i
Ulomci reljefne posude (foto: Z. Brusi)
359
Ulomak reljefnog kratera s guralnom i vegetabilnom dekoracijom (foto: Z. Brusi)
ostali arheoloki materijal. Kad se luka prestala rabiti, to se sudei prema nalazima moglo dogoditi krajem 1. st. pr. Kr., postupno je dolo do uruavanja pristaninog nasipa lukobrana koji je s jugoistone strane titio pristanite. Tijekom uruavanja, emu je uz valove pridonijelo i postupno sputanje obale, dio kamenog nasipa prekrio je muljevit sloj s nalazima oblikovan tijekom uporabe luke i time zatitio taj kulturni sloj od djelovanja valova. Istraivanja su najveim dijelom obavljena du zapadne strane kamenog nasipa, gdje je tijekom probnih sondiranja utvren netaknut sloj s arheolokim materijalom. Kvadranti 5x5 m postavljeni po duini gomile istraivani su tako da su se najprije runo oistila dva kvadrata od nagomilanog kamenja, a nakon dolaska do netaknutog sloja nastavilo se istraivanje crpkama za mulj. Nakon istraivanja prethodno istraeni kvadranti nasipali su se kamenjem s novih kvadranata predvienih za istraivanje. Tako se
gomila pokuala sauvati u svojem gabaritu. U posljednjim istraivakim kampanjama, one iz 2003. godine i prologodinje, kada se istraivalo na sredinjem dijelu gomile, pokazala se odsutnost kulturnog sloja. Tijekom tih dviju kampanja pronaeno je relativno malo arheolokog materijala, ali su zato otkriveni ostaci drvene konstrukcije koja je postavljena na zdravicu kako bi uvrstila nasip od lomljenog kamena operativne obale. Veliki drveni balvani sa sauvanom korom bili su poredani, ini se, u dva reda i uvreni u meku laporastu zdravicu s vertikalnim kolcima to su prolazili kroz kvadratnu rupu izdubljenu u najdebljem dijelu horizontalne grede i tako uvrivali tu drvenu konstrukciju na koju je zatim nabacivano vee kamenje lukobrana da bi se osiguralo uruavanje zapadnog dijela pristanita, koji je bio i operativna obala luke. Nakon to je dokumentirana drvena konstrukcija i uzeti uzorci za radiokarbonsku analizu (pokazala se starost od 2230 80), geotekstilom je prekriven prostor na kojem je utvrena drvena konstrukcija; na njega je stavljen pijesak i kamenje te zavreno istraivanje tog dosad najstarijega lukoga prostora na naem dijelu Jadrana, pri emu je ostavljeno 30% neistraene kamene gomile. Zdenko Brusi Summary At the end of the seventies and the beginning of the eighties of the last century divers often found fragments of amphorae and various potshards in the littoral of the tourist area Resnik. Features of the pottery correspond to the local workshops of the towns founded by Issa. Judging by the number of nds, their shapes, material, ornaments and the discovery of the moulds one of the workshops could have been operational in Resnik. The underwater remains of a Hellenistic wharf show that we should expect a related settlement from the same period. The entire area of the wharf stretches over app. hundred meters away from the present beach in the extension of the old road, which corresponds to the medieval and possibly classical communication.
Redni broj: 191 Lokalitet: Katel Suurac Trstenik Naselje: Katel Suurac Grad/opina: Katela Pravni status: Z-732 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Istraivanje potonulih ostataka antikoga gospodarskog kompleksa na poloaju Trstenik u Katel Suurcu nastavljeno je u listopadu 2005. godine. Ronjenju je pogodovala bolja vidljivost u jesen u Katelanskom zaljevu, gdje je svako istraivanje tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci znatno oteano zbog morske vegetacije. Nastavak istraivanja, kao i prethodnih godina, dijelom je financiralo Ministarstvo kulture, a dio sredstava izdvojio je Grad Katela. Voditeljica projekta bila je mr. sc. Irene Radi Rossi iz Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, a sudjelovali su ronioci Podvodno istraivakog kluba Mornar iz Splita. 360
Vr (foto: Z. Brusi)
Zapoeto iskopavanje konstrukcije izgraene od amfora tipa Dressel 20, koje oblikom pripadaju 2./3. st., i drvenih pilona nastavljeno je tijekom osmodnevne akcije. Sa sonde su uklonjene zatitne eljezne mree i geotekstil kojim su nalazi bili privremeno zatieni. Situacija na nalazitu nametnula je odluku da se iskop u dubinu nastavi s obiju strana spomenute konstrukcije, istone i zapadne, kako bi se pokuala otvoriti u punoj visini bez prethodnoga vaenja njezinih sastavnih dijelova. Nakon postavljanja mreita za dokumentaciju, veliine 4x4 m, odlueno je da se iskop na tom dijelu graevinske konstrukcije nazove sonda A. Ona je podijeljena na etiri potkvadranta A1 A4. U svaki potkvadrant postavljena je po jedna mamut-sisaljka, tako da su za iskop sonde rabljene etiri mamut-sisaljke, o emu je ovisio i raspored ronilakih parova. Na povrini duljine 4 m, uz etiri mamut-sisaljke, dosegnuta je dubina od 1,6 m. Za sada je na otkopanoj povrini sa zapadne strane skupine amfora otkriveno 48 drvenih pilona, a ienjem i nastavljanjem prologodinjega iskopa s istone su strane otkrivena 43 primjerka. Nekoliko je pilona pronaeno u horizontalnom poloaju; za sada se ne zna jesu li se s vremenom uruili ili su tako postavljeni pri samoj gradnji, s obzirom na to da se nalaze izmeu kamene suhozidne konstrukcije. Na povrini veliine 4x4 m otkrivene su 33 globularne amfore. Nakon vaenja jednog pilona 2003. i analize C-14, provedene u Institutu Ruer Bokovi u Zagrebu, pilon je datiran u kraj 1. st. Godine 2005. radi daljnjih su analiza izvaena jo tri pilona sa zapadne strane sonde, od toga jedan u svojoj punoj duljini od 1,6 m, a ostala dva u duljinama 70-80 cm. U potkvadrantu A2 na dubini od 1,6 m dolo se do kamena ivca, gdje konstrukcija zavrava. Na analizu C-14 poslani su uzorci dvaju pilona, a rezultati se oekuju za nekoliko mjeseci. Stratigrafski gledano, uoena su dva sloja, prvi uto-oker boje s amforama u dva, mjestimice i tri sloja, te drugi sivkaste boje, koji se nalazi ispod amforama i u koji su zabijeni piloni. Prilikom iskopa u potkvadrantima A1 i A2, na dvjema amforama uoeni su peati: jedan s natpisom ATIS, a drugi naalost nije itljiv. Uzeti su i otisci plastelinom. Radi snimanja i ucrtavanja nalaza, amfore i piloni oznaeni su brojkama, a dio ulomaka amfora pomaknut je na rub sonde. Ni jedna amfora nije izvaena. Pregle-
Pogled na amfore tijekom iskopa (foto: I. Miholjek)
dom okolnog terena tijekom prethodnih kampanja, jo na trima mjestima primijeene su oteene globularne amfore, izdvojene ili u manjim skupinama. Nalazi su oznaeni i povrinski dokumentirani, a budua istraivanja pokazat e je li rije o dijelu namjerno izgraene konstrukcije ili o izoliranim primjercima koji su djelovanjem prirodnih sila pomaknuti sa svoga originalnog mjesta. U plitkome moru u blizini obale na dvama su mjestima primijeeni u tlocrtu i dijelovi antikih zidova. Sloj vinove loze pronaen 2003. pod manjom istraenom skupinom amfora datiran je analizom C-14 ak u 4. stoljee pr. Kr. i oito nije dio opisane cjeline. Pokuaj ekstrakcije DNK-a iz uzoraka predanih na analizu Agronomskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu do sada nije dao zadovoljavajue rezultate. Ove su godine ponovno na jednom mjestu ispod sloja s amforama pronaeni ostaci vinove loze, no naalost ih je premalo za daljnje analize. Na analize na Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu poslano je dvadesetak kotica maslina i jedan orah s ljuskom, svi pronaeni u sloju ispod amfora. Tijekom istraivanja ponovljeno je geodetsko mjerenje nalazita; izmjerene su toke rubova sonde A, s visinama amfora i pilona te dubinama iskopa. Snimljeno je 28 toaka, a posao je obavio Goran Skelac (Geoarheo d.o.o. iz Zagreba). Posljednjeg dana istraivanja u iskop sonde uz pilo-
Katel Suurac Trstenik, pogled na nalazite i poloaj sonde A (foto: I. Miholjek)
Sonda A, tlocrt (crte: N. Lete)
361
Sonda A, boni pogled (crte: N. Lete)
ne postavljeno je 35 vrea napunjenih ljunkom kako se iskop ne bi uruio i kako bi nastavak istraivanja sljedee godine bio to laki. Amfore i otkriveni ostaci drvene konstrukcije iskopani i dokumentirani u sondi A ponovno su pokriveni geotekstilom i zatrpani kamenjem, a skupina amfora pokrivena je i zatitnim eljeznim mreama. mr. sc. Irena Radi Rossi Literatura Babin 2003 M. Babin, Nastavak hidroarheolokih istraivanja na poloaju Trstenik/Luica u Katel Suurcu, Obavijesti HAD, XXXV/3, Zagreb, 2003: 80 86. Radi Rossi 2003 I. Radi Rossi, Potonuli tragovi rimskoga gospodarskog kompleksa u Katel Suurcu, Katelanski zbornik, 7, Katela, 2003: 153 178. Radi Rossi 2005 I. Radi Rossi, Nastavak podmorskog istraivanja na poloaju Trstenik u Katel Suurcu, Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2005: 109 113. Summary During the year 2005 underwater archaeological excavation at the site Trstenik near Katel Suurac was continued. After the entire dolia had been extracted and a couple of groups of amphorae had been located, in 2003 and 2004 we started the excavation of the biggest group. We discovered an architectural structure of an unidentied function. The excavation of 2005 recorded the height, or better yet, the depth of the structure made of wooden pylons and amphorae of the Dressel 20 type. Several excavated pylons have been sent for analysis and we are waiting the results. Several years of investigations are soon to follow.
Lovreina, pogled na kasnoantiki zid s ostacima lunih otvora (foto: V. Kovai)
dokumentacija: Neir d.o.o., Split i Mladen Popovi; radovi nancirani sredstvima Ministarstva kulture i tvrtke Ture d.o.o. iz Postira). Na sjevernoj strani otoka Braa, istono od Postire, prostrana je pjeana uvala Lovreina. Ispiranjem terena i nanosima zemlje iz prostranog dolca prekriveni su zidovi gospodarskog imanja virili su tek luni dijelovi kasnoantikih otvora. Prilikom ureenja poljske kuice i njena okolia, u dogovoru s investitorom provedena su zatitna arheoloka iskopavanja. Lovreina je odavno prisutna u arheolokoj literaturi, posebice zbog ranokranske crkve sv. Lovre na zapadnim obroncima s krstionicom i sarkofazima s kriem specinim za brake klesarske radionice. Spominju je ve A. Ciccarelli (1802) i F. Buli (1909), o njoj su pisali E. Dyggve, C. Fiskovi, M. Abrami i I. Fiskovi, dok su sustavna istraivanja i konzervaciju ranokranskog sklopa vodili D. Domani od 1963. godine te J. Jelii-Radoni od 1986. do 1994. godine. Prema sluajnim nalazima i vidljivim ostacima zidova dijelovi antike vile smjeteni su uz istone padine uvale, kao i u njenu sredinjem dijelu. Manji polukruni zid s dijelom podzida vidljiv je u dnu uvale na pijesku, a ruevine kasnoantikih zidova s gljivastim lukovima virile su nedaleko od poljske kue. Detaljnim konzervatorskim istraivanjem zidova kue otkriveni su romaniki slojevi gradnje, prezi-
Redni broj: 192 Lokalitet: Lovreina Naselje: Postira Grad/opina: Postira (otok Bra) Pravni status: R-408 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje i konzervacija U lipnju 2005. nastavljena su zatitna istraivanja na srednjem dijelu uvale Lovreine, zapoeta sondiranjem poetkom 90-ih godina (struna voditeljica: mr. sc. Vanja Kovai, u suradnji s mr. sc. Radoslavom Buaniem; 362
Lovreina, ulomak ranokanskog pilastra u poljskoj gomili (foto: V. Kovai)
dani antikom graom te izvorni zidovi rimske graevine u njenim temeljima. U prethodnim istraivanjima sa sjeverne strane postojee poljske kuice (est. zgr. 268, k.o. Postira) pronaeni su ostaci ranoromanike crkvice i samostanskog sklopa te je provedena I. faza konzervacije zidova. Crkvica je temeljena na kasnoantikom sloju tegula i priklesanog kamenja te graena materijalom iz monumentalne ranokranske crkve na zapadnom dijelu uvale. Rabljeni su pilastri s motivom uklada iz oltarne pregrade velike crkve, kao i dijelovi njena plonika, a u poploenju srednjovjekovne crkvice bila je ugraena i antika stela s natpisom okrenutim prema zemlji. Istoj je nekropoli pripadala nadgrobna stela u spomen Hilariona i Revokate, brata i sestrice koji su se utopili u uvali. Iako je davno bila pohranjena u zbirci Nani, izgubio joj se svaki trag. Tijekom 2005. u junom je dijelu sklopa denirana jedna vea prostorija duga 8,60 m i iroka 4,50 m s gljivastim prozorom i irokim lunim vratima. Na unutranjem licu zida pokraj prozora sauvane su fuge urezane u vezivu. Ispred prozora uz proelje prizidana je oteena zidana struktura, vjerojatno vanjskog stubita za prvi kat. U osi spomenutih vrata, na junom zidu velike prostorije bila su vrata irine 1,65 m, naknadno zazidana, a na istonom zidu dvoja vrata neto manjih dimenzija koja su vodila do dijela termalnog skopa. Velika je prostorija bila ispunjena utom od vrha junog zida do dubine 1,35 m. U sloju od 1,35 m do 1,55 m jednolian je sloj sivkaste zemlje pomijeane s pepelom koji se moe datirati ulomcima kasnosrednjovjekovne glazirane keramike. Slijedi sloj mrke zemlje od 1,55 m do 1,75 cm ispunjen kasnoantikom keramikom. Ispod se pojavio antiki zid u smjeru sjever-jug koji se podvlai pod zidove kasnoantike prostorije. Istono od velike prostorije pronaena je manja apsidiola uz koju je na sjeveroistoku etverokutnoj prostorija veliine 4,85x2,25 m s glinenim podom. U prostoriji je naen kanal obloen nepravilnim kamenim ploama i glinom, irok oko 85 cm, koji je vodio iz june u sjevernu prostoriju. U sloju paljevine debljine oko 40 cm, koji se prua po itavoj prostoriji, pronaena je izgorena kasnoantika keramika i nekoliko numizmatikih nalaza. U kasnoantikom sklopu, u poljskoj kui, istraena je povrina od 4,55x4,70 m. Pronaeni su dijelovi gospodarskog imanja iz 2. 3. stoljea, na kojem je nastao kasnoantiki i srednjovjekovni sklop. Preventivno je konzerviran sjeverni zid velike prostorije i rekonstruirani luni dijelovi otvora. Dosadanjim zahvatom djelomice je istraen sredinji dio antikog naselja, ali je potrebno denirati njegov perimetar s june strane, provesti drenau zbog slijevanja bujinih tokova te dovriti prezentaciju lokaliteta. Literatura Domani 1994 D. Domani, Lovreina, u: J. Belamari, R. Buani, D. Domani, J. Jelii-Radoni, V. Kovai, Ranokranski spomenici otoka Braa, Split, 1994: 28 31. Jelii-Radoni 1994 J. Jelii-Radoni, Lovreina, u: J. Belamari, R. Buani, D. Domani, J. Jelii-Radoni, V. Kovai, Ranokranski spomenici otoka Braa, Split, 1994: 32 41. Vanja Kovai
Summary At the northern part of the Island of Bra there is a sandy lagoon Lovreina, situated east of Postira. Only parts of the arches of the orices from the Late Antiquity were jutting. They were covered up by washing off of the terrain and depositions of soil from the spacious, round Karst valley of the estate. During the setup of the cottage and its surroundings we conducted rescue archaeological excavations. Lovreina has been present in archaeological writings especially because of its Early Christian Church of St.Lawrence with baptistery at the western slopes and sarcophagi with a cross typical of Bra carving work shops. According to the random nds and visible remains of the walls, parts of a classical villa were situated along the eastern slopes of the lagoon and in its central part. Smaller semi-circular wall with a part of reinforcement wall is visible at the base of the lagoon in the sand and the remains of the walls from the Late Antiquity with arches of the mushroom shape were jutting near the cottage. Elaborate conservation excavations of the walls of the house uncovered Romanesque layers of masonry, covered up by classical masonry and Roman structure walls in its foundations.
Redni broj: 193 Lokalitet: Luka Splitska Naselje: Splitska Grad/opina: Supetar (otok Bra) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: probno sondiranje i dokumentiranje Dana 24. oujka 2005. Konzervatorski odjel u Splitu utvrdio je da je strojnim iskopom poelo produbljivanje luke u uvali Splitska na Brau te da se vade kameni blokovi. Poznato je da je Splitska i u doba antike sluila kao izvozna luka brakog kamena, koji se meu ostalim rabio i za gradnju Dioklecijanove palae. Pretpostavljeno je, stoga, da se devastira antika luka te su radovi zaustavljeni. Struna ekipa Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda od 29. oujka do 3. travnja 2005. snimila je postojee stanje i obavila podmorsko sondiranje, te je na temelju toga dano struno miljenje o daljnjem postupanju. Struni voditelj bio je dr. sc. Mario Jurii. Radove je nancirao Grad Supetar.
Luka Splitska, bitva uklesana na kamenoj obali (foto: M. Jurii)
363
Luka Splitska, izvaeni kameni blokovi (foto: M. Jurii)
U trenutku izlaska na teren, na obalu luke Splitska izvaeno je 27 veih kamenih blokova, uz oveu hrpu rastresitog materijala (pijesak, ljunak, sitan kameni otpad). Svi su blokovi bili nedovreni, ali se kod nekih nasluivao oblik i namjena. Najjasnije je to kod bloka br. 1, koji je u stvari gotovo dovrena okrugla kamenica. Dva bloka mogla bi biti dijelovi nedovrenih poklopaca sarkofaga, kao to je to i jedan blok koji je jo u moru. Nekoliko je blokova obraeno u prepoznatljive poligonalne oblike. Svi su blokovi od vapnenca, osim jednog, koji je od granita. Kako granita na Brau nema, jasno je da je rije o uvozu, koji je trebao biti doraen u ovdanjim klesarskom radionicama. Strojnim je iskopavanjem iz dna uvale uz kamene blokove izvaena i vea koliina mulja, pijeska i manjeg kamenja. U materijalu koji je bio na obali kao ni u onom koji je odvezen na supetarski deponij nije uoena vea koliina sitnih arheolokih nalaza. Ukupno je uoeno desetak, uglavnom netipinih ulomaka keramike.
Pod samom recentnom austrougarskom obalom nalaze se in situ tri kamena bloka u nizu. Dva bloka nalaze se u ravnoj liniji, a trei malo odstupa od te ravnine. Blokovi su sline debljine, poloeni su na rastresito dno, a meu njima nema nikakva traga veziva. To je jedini detalj preostao u luci Splitska koji bi mogao upuivati na organiziran antiki obalni rub prije gradnje recentne obale. Podmorskim sondiranjem utvreno je da pod tim blokovima nema drugih, da je na njima nastavljena gradnja dananje obale, te da je sloj oko i ispod njih, do dubine 50 cm od donjeg ruba blokova izrazito siromaan arheolokim materijalom, ali ga ipak ima. Pred tom linijom blokova nalaze se ostaci desetak grupiranih drvenih ipova. Po sredini dna uvale nalazi se aglomeracija blokova koje bager nije uspio izvaditi. Dominira nedovren poklopac sarkofaga, a oko njega je jo nekoliko manjih blokova. Podmorskim sondiranjem utvreno je, kao i u prethodnom sluaju, da pod tim blokovima nema drugih te da je sloj oko i ispod njih, do dubine 50 cm od donjeg ruba blokova takoer izrazito siromaan arheolokim materijalom. Du zapadne obale luke Splitska, pod recentno graenom obalom te do oko 10 m od obale, nalazi se umjetan nasip od manjeg kamenja koji od dubine 1 m pada do dubine od oko 5 m, gdje se nastavlja prirodno pjeano dno uvale. Na nekoliko mjesta u sklopu tog nasipa nalaze se veliki kameni blokovi koji odgovaraju opisanima, a nekoliko ih je bez vidljiva sustava razbacano irom uvale. Ondje gdje zavrava dananja graena obala, zavrava i podmorski nasip. Nastavlja se kamena obala prema izlazu iz uvale. Na nekoliko mjesta ta je obala na morskom rubu priklesana u smislu poravnanja i produbljivanja, te se na obalnom rubu nalaze uklesane bitve (privezita). Prema prikupljenim informacijama, rije je o mjestima gdje su zimovale venecijanske galije. Strojni iskop poremetio je i unitio gotovo u cijelosti podmorski arheoloki sloj te se svi zakljuci doneseni na temelju ovog istraivanja trebaju uzeti kao pretpostavke. Prvo treba napomenuti da materijal u luci pojedinanim pokretnim nalazima tek uvjetno potvruje da je rije o antikom sloju. Meu kamenim blokovima tek neki imaju antike oblike (poklopci sarkofaga), ali to ne znai da su na morsko dno dospjeli u razdoblju antike. Primjer bloka br. 1, okrugle kamenice, jednako je tako specian, jer to nije uobiajen antiki oblik. Poligonalni i amorfni blokovi mogli su biti isklesani bilo kada. Na svaki nain rije je o otpadu iz kamenoloma, koji je u nekom povijesnom razdoblju posluio za izgradnju nasute obale. Druga je pretpostavka da su otpadni blokovi sluili za stabiliziranje i podizanje obalnog ruba nakon to je nanos iz oborinskih voda, tj. potoka u dnu luke, postupno zamuljio uvalu. Blokovi u sredini uvale oblikuju neku vrstu valobrana koji je mogao tititi dno luke od bure. Piloti ukazuju na to da je uz blokove postojala i ukrcajna drvena platforma koja se naslanjala na obalu. Analiza C-14 uzorka jednog ipa smjestila ga je izmeu 120. i 240. godine, dakle potvrdila je kontinuitet aktivnosti luke od razdoblja antike. dr. sc. Mario Jurii Summary Machine excavations started the deepening of Splitska Harbor at the Island of Bra which we assume was active in the Antiquity period. We lifted 27 stone blocks before the excavations were stopped. There exist fteen more of them at the 364
Luka Splitska, ostaci drvenih pilota (foto: M. Jurii)
bottom. All the blocks were left unnished, but some of them reveal the purpose for which they were made. There are a few unnished sarcophagi lids, one round stone vessel. Majority of them are of various polygonal shapes. They are all made of limestone and one is made of granite, hence it was imported to Bra. These blocks were waste material from the nearby quarries. All in all three blocks under present shoreline were lined up and they probably represent remains of a classical shoreline. Cultural layer is very poor and potshards are very scarce. A large number of wooden pylons is visible at the bottom, this indicates a wooden loading platform. Radio-carbon dating gave the years 120-240 AD.
Redni broj: 194 Lokalitet: Luka Vis Naselje: Vis Grad/opina: Vis (otok Vis) Pravni status: R-500 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje i rekognosciranje Na poloaju jugoistono od bive klaonice, tzv. Macela, pred hotelom Issa u vikoj luci, godine 1985. pronaeni su i izvaeni ostaci donjeg dijela proupljenog keramikog dolija koji je bio ugraen u antiku obalu. Tijekom rekognosciranja u organizaciji Arheolokog muzeja u Zadru 1992. na istoj su poziciji zabiljeeni ostaci jo dvaju dolija, a tijekom zatitnih arheolokih radova za potrebe dogradnje pristana benzinske crpke 2004. zahvaljujui informaciji kustosa Arheoloke zbirke Issa Borisa arga, dokumentiran je jo jedan proupljeni dolij u dnu uvale Stonca (tzv. Porto Inglese). Kako je rije o ve oteenim nalazima u plitkom moru kojima prijeti daljnje propadanje, 2005. godine zapoelo je zatitno podmorsko istraivanje radi detaljnog dokumentiranja svih vidljivih nalaza i probnog sondiranja kako bi se odredio odgovarajui nain njihove zatite. Istraivanje u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda provedeno je od 3. do 9. prosinca 2005. godine. Teren je tijekom svih radnih dana redovito povrinski pregledavan, to je rezultiralo otkriem jo jednog proupljenog dolija pred hotelom te dvaju u uvali Stonca. Time se broj poznatih dolija ugraenih u antiku obalu Ise, ukljuujui ve izvaen primjerak, popeo na sedam, uz mogunost da se tijekom sljedeih akcija pojave novi nalazi. Zbog ogranienog vremena i raspoloivih nancijskih sredstava zatitno je istraivanje usmjereno na samo jedan dolij (br. 2), kako bi se utvrdio sastav njegove ispune i okolnoga kulturnog sloja, stanje ouvanosti nalaza te mjere zatite za sve otkrivene primjerke. Dolij br. 2, koji se nalazi pred hotelom, odabran je zbog relativno dobre ouvanosti (u punom promjeru) na razini morskoga dna, te zbog relativno lake dostupnosti s ureenog dijela obale. Nad nalazom je postavljen pomoni metalni kvadrant veliine 2x2 m i dvije mamut-sisaljke, a mjesto iskopa oznaeno je radnim nazivom Sonda A. Isprva je uklonjeno vee kamenje s povrine morskoga dna, a potom je zapoelo pranjenje ispune dolija. Naena je vea koliina antikoga graevinskog materijala, poput ulomaka tegula i kupa kanalica, elemenata mozaika od bijeloga, sivog i crnog kamena te uloma-
Vis, dio nalazita pred hotelom Issa, u blizini tzv. Macela (foto: I. Radi Rossi)
ka bijele i bojene buke. Od nijega keramikog materijala naeni su mali ulomci oboda i tijela zdjelica i aa, ulomak posudice izraene u tehnici terra sigillata, trolisni obod vria te stotinjak ulomaka razliitoga keramikog posua neraspoznatljivih oblika. Pronaena su i dva ulomka staklenih posuda. Meu organskim materijalom izdvajaju se dva astragala, od kojih je jedan namjerno probuen, desetak ulomaka drveta i drvene kore te nekoliko oteenih drvenih predmeta. U jednom je sluaju vjerojatno rije o ostatku male bitve za vezivanje konopa na brodu. Nakon potpunog pranjenja donjega dijela dolija utvreno je kako je ouvan u visini od 60 cm (mjereno u unutranjosti posude), promjera 120 cm. U nastavku istraivanja zapoeo je iskop s june strane dolija kako bi se utvrdio sastav okolnoga morskog dna. Rije je o nabaaju lomljenog kamena, u kojem nema arheolokih nalaza, te je vjerojatno rije o nasipavanju obale u koju je dolij bio ugraen do visine svojega najveeg promjera. Otkopani je dolij, kao i ostali evidentirani primjerci, najvjerojatnije bio itav u trenutku ugradnje u obalu, to potvruju nalazi ulomaka oboda na itavom potezu antike obale pred hotelom i u uvali Stonca. Na njegovu tijelu, gotovo do samoga dna, nalaze se naknadno izraeni otvori probijeni na keramikoj stijenci iznutra prema van. Nakon zavretka iskopa procijenjeno je kako nema razloga vaditi nalaz iz mora, te je zatien geotekstilom i pokriven kamenim
Vis, oteeni keramiki dolij pronaen na dubini od 27 m (foto: I. Radi Rossi)
365
Literatura argo 1999 B. argo, Arheoloka djelatnost na otoku Visu i njegovu arhipelagu od 1992. do 2003. g., VAHD, 95, 2002: 399 470. Jurii 1997 M. Jurii, Antiki ribnjak u uvali Verige na Brijunima, Prilog poznavanju antikih ribnjaka i srodnih objekata na Jadranu, Izdanja HAD, 18, Zagreb, 1997: 163 168. Zubi 2005 K. Zubi, Lokalitet: Luka Vis, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 230 232. mr. sc. Irena Radi Rossi Summary
Vis, iskop proupljenog dolija ugraenog u antiku obalu (foto: I. Radi Rossi)
materijalom kako bi tako doekao nastavak istraivanja sljedee godine. Pod strunim nadzorom kustosa Borisa arga, uz pomo geodeta Mladena Popovia iz Konzervatorskog odjela u Splitu, nastavljeno je geodetsko snimanje potopljenih ostataka obale i antike arhitekture oko poluotoia Prirova. Poloaj svih dolija takoer je geodetski snimljen. Zahvaljujui informaciji vlasnika Ronilakog centra Dodoro, Nenada Milosavljevia, pred hotelom Issa na dubini od 23 m pronaen je gornji dio dolija, ouvan u punom promjeru, na ijem tijelu nema tragova naknadnih proupljenja. Dolij je mamut-sisaljkama osloboen od pijeska i uz pomo ronilakih balona prebaen pod dananju obalu u dnu luke, odakle je prevezen u Arheoloku zbirku u vikoj tvravi gdje e biti odsoljen. Ostaci potonule antike obale u vikoj luci, iako ve odavno dobro poznati, jo su uvijek nedovoljno dokumentirani i istraeni. Dosadanjim pregledima terena utvren je tek dio povrinski uoljivih nalaza, pa svaka sljedea akcija donosi nove, zanimljive podatke. Tijekom posljednjih nekoliko godina nalazi proupljenih dolija potvreni su na jo pet podmorskih arheolokih nalazita. Rije je o zasad jedinstvenoj pojavi u Sredozemlju koja jo nije na odgovarajui nain znanstveno interpretirana, to svakako pridonosi vanosti nalaza i potrebi njihove odgovarajue zatite.
At the position of the sunken coast from the Antiquity period in Vis Harbor, in front of the Hotel Issa and the bay Stonca, we have so far determined existence of seven hollowed pottery dolia, one of which was lifted to surface in 1985 and exhibited in the archaeological collection in Vis fortress. Only the lower halves of the dolia were preserved, rmly interred in the coast from the Antiquity period, and the discoveries of fragments indicate that once these were whole nds. Because of the limited time and limited nancial means the rescue archaeological excavation was limited to only one of the doliae (number 2). We investigated the composition of its lling and the structure of the surrounding cultural layer together with the degree of the preservation of the nds and rescue measures for all the nds. In front of the Issa Hotel, at the depth of 23, we found the upper part of doliae that was preserved in full diameter. There are no signs of subsequent wholes having been made on its body. Dolia has been dug out and transferred to the archaeological collection of the Vis fortress.
Redni broj: 195 Lokalitet: Mali Mosor Naselje: Ercegovci Grad/opina: Dicmo Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Iznad sela Ercegovaca u Dicmu polju, na zaravni izduenog brda Malog Mosora, koje je prirodni nastavak planine Mosor, smjeteno je na odreenom rastojanju jedan od drugog, pet kamenih tumula poredanih u smjeru sjever-jug. U okviru zatitnih arheolokih iskopavanja na trasi Autoceste Zagreb Dubrovnik, na dionici Dugopolje estanovac, iskopavana su dva velika tumula, dok su tri sasvim mala tumula (od kojih je najjuniji izdvojeniji i jedva uoljiv na terenu) ostala neistraena, jer nisu bila ugroena gradnjom autoceste. Iskopavanje je izvedeno od 1. lipnja do 10. kolovoza 2005. Struni voditelj iskopavanja bio je Darko Peria, tada zaposlen u Odjelu za arheoloku batinu Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture u Zagrebu. lanovi ekipe bili su arheolozi i apsolventi arheologije: mr. sc. Tomislav Aneli iz Mostara, mr. sc. Igor Kulenovi iz Zagreba, Ante Ivii iz Trilja, ime Vuli iz Splita i Antonio Daja iz Zagreba. Kao terenski dokumentaristi povremeno su sudjelovali crta Branko Pener i 366
Vis, dokumentiranje ispranjenog dolija (foto: I. Radi Rossi)
Mali Mosor, pogled iz zraka (foto: Z. Sunko)
geodet Miljenko abi, obojica iz Splita. Koordinator iskopavanja bio je mr. sc. Miroslav Kati, arheolog Konzervatorskog odjela u Splitu, dok je struni konzultant bio prof. Ivan Marovi, umirovljeni muzejski savjetnik Arheolokog muzeja u Splitu. Antropoloku analizu ljudskih osteolokih ostataka obavio je dr. sc. Mario laus i njegova struna ekipa u Odsjeku za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Tumul 1 imao je osnovu krunog oblika promjera 22,5 m, a relativna visina mu je iznosila 2,2 m. Bio je izgraen na zaravnjenom stjenovitom terenu nasipanjem krupnog lomljenog kamenja iji je meuprostor bio ispunjen sitnim kamenjem. Iskopavanje je izvedeno postupnim skidanjem kamenja s cijele povrine i na kraju prosijavanjem tankog sloja humusne zemlje i kamene praine na osnovi. U tumulu je otkriveno est grobova, meu kojima je jedan bio paljevinski, dok su ostali bili kosturni. Paljevinski grob A bio je primarni grob radi kojeg je tumul izgraen. Nalazio se u sredinjem dijelu, ali s odstupanjem prema sjeveru od sredinje toke. Na samoj stjenovitoj osnovi tumula, u krugu promjera oko 3,5 m, bio je rasut vei broj spaljenih ljudskih kostiju, ali i zuba koji nisu bili pod utjecajem vatre. U krugu sa spaljenim kostima naeni su sljedei predmeti: dvije identine aplike od zlatnog lima ukraene koncentrinim krugovima tehnikom tijetenja s po dva para nasuprotno postavljenih rupica, savijena cjevica od zlatnog lima, dva kamena vrha strijela u obliku lastinog repa i tri sitne perle. U kamenom nasipu, neposredno iznad kruga sa spaljenim kostima, naeni su ulomci sekundarno prepeenog keramikog vra koji tipoloki pripada cetinskoj kulturi i sitni opsidijanski odbojak. Zlatni nakit vjerojatno je
pripadao dijademi ija je podloga bila izraena od kone ili tekstilne trake na koju su s vanjske strane bile priivene zlatne aplike, dok su zavretci uskih vezica vjerojatno bili omotani savijenim zlatnim limom u obliku cjevice. Naravno, nisu izuzete ni druge mogunosti ili kombinacije noenja tog nakita. Oko 2 m jugoistono od ruba groba A, takoer na stjenovitoj osnovi tumula, u krugu promjera oko 1,5 m, naen je velik broj ulomaka jako usitnjenih i nagorjelih ivotinjskih kostiju. U sjevernom dijelu osnove tumula na nekoliko mjesta se pojavljivala koncentracija sitnih estica garei. To upuuje na obredne radnje vezane za grob A, izvedene prije izgradnje tumula. Kosturni grobovi bili su naknadno ukopani u kameni nasip tumula, ali dosta duboko, tako da su grobovi 1, 2 i 3 u donjem dijelu bili prilino blizu stjenovite osnove tumula. Grob 1 nalazio se na jugozapadnom rubu groba A. Imao je oblik kamenog sanduka konstruiranog od dvije due i dvije krae okomito postavljene ploe s poklopnicom preko njih. Pruao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutranjost groba bila je dugaka 105, iroka 57 cm i duboka 57 cm. U grobu se nalazio kostur mukarca starosne dobi izmeu 45 i 50 godina, u zgrenom poloaju na lijevom boku i glavom na jugoistonoj strani. S vanjske strane sjeveroistone bone ploe bile su izlomljene kosti mukarca starosne dobi izmeu 25 i 30 godina. Meu izlomljenim kostima naena je sitna bronana igla s kuglastom glavom i ulomak iroke bronane narukvice. Nesumnjivo je rije o kostima pokojnika koji je bio prvi pokopan u tom grobu, a koje su izbaene prilikom pokopavanja drugog pokojnika. Grob 2 nalazio se 1 m zapadno od groba 1. Imao je oblik kamenog sanduka konstruiranog od dvije due i dvije 367
nisu bili pod utjecajem vatre. U nasipu tumula, ponajvie u sreditu, naeni su ulomci nekoliko keramikih posuda. Neke od tih posuda na sebi imaju ukrase svojstvene cetinskoj kulturi. Naeno keramiko posue pokazuje da tumuli pripadaju ranom bronanom dobu, da prvobitni paljevinski grobovi pripadaju cetinskoj kulturi, a naknadno ukopani kosturni grobovi u prvom tumulu posukoj kulturi. Summary Darko Peria
Mali Mosor, zlatni nakit iz groba A u tumulu 1 (foto: Z. Wiewegh)
krae okomito postavljene ploe s poklopnicom preko njih. Pruao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutranjost groba bila je dugaka 80 cm, iroka na sjevernoj strani 33 cm, a na junoj 46 cm i duboka 40-45 cm. U grobu se nalazio kostur ene starosne dobi izmeu 35 i 40 godina, u zgrenom poloaju na desnom boku i glavom na jugoistonoj strani. Grob 3 nalazio se 7,5 m juno od groba 1. Imao je oblik kamenog sanduka konstruiranog od dvije due i dvije krae okomito postavljene ploe s poklopnicom preko njih. Pruao se u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Unutranjost groba bila je dugaka 50-58 cm, iroka 30-36 cm i duboka 20-28 cm. U grobu se nalazio kostur djeteta starosne dobi od 10 ili 11 godina, u zgrenom poloaju na lijevom boku i glavom na sjeveroistonoj strani. Grob 4 nalazio se 4,5 m istono od groba 1. Imao je oblik obine ukopane jame u kameni nasip, poklopljene debelom kamenom ploom. Pruao se u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Unutranjost groba bila je dugaka 120 cm, iroka 60 cm i duboka 60 cm. U grobu se nalazio kostur mukarca starosne dobi izmeu 40 i 50 godina, u zgrenom poloaju na lijevom boku i glavom na sjeveroistonoj strani. Grob 5 nalazio se 3 m sjeverozapadno od groba 1. Imao je oblik obine ukopane minijaturne jame u kameni nasip, poklopljene s dva kamena koja se nisu razlikovala od okolnih. Pruao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutranjost groba bila je dugaka 50 cm, iroka 16 cm i duboka 12 cm. U grobu se nalazio kostur novoroeneta u opruenom poloaju i glavom na jugoistonoj strani. Izmeu groba 3 i groba 4 u kamenom su nasipu naeni ulomci keramikog vra koji tipoloki pripada posukoj kulturi, pa se moe vezati za kosturne grobove. Na cijeloj povrini koju je tumul zahvaao, na razliitim dubinama u kamenom nasipu, ali uglavnom plitko, naeno je i nekoliko rimskih predmeta: eljezni klju, nekoliko eljeznih zakovica od obue i ulomci nekoliko keramikih posuda ne izrade. Predmeti su u tumul nedvojbeno dospjeli prikom kraih zadravanja ljudi u rimsko doba koji su ivjeli na tom podruju. Tumul 2 imao je osnovu krunog oblika promjera 18,5 m, a relativna visina mu je iznosila 2 m. Bio je izgraen na zaravnjenom stjenovitom terenu nasipanjem krupnog lomljenog kamenja iji je meuprostor bio ispunjen sitnim kamenjem. Iskopavanje je izvedeno postupnim skidanjem kamenja s cijele povrine. U sreditu osnove tumula naene su rasute spaljene ljudske kosti, ali i zubi koji 368
Above the village Ercegovci in Dicmo Field, at the plateau of the elongated Mali Mosor hill that is the natural extension of Mosor Mountain ve prehistoric stone tumuli are placed. They were all aligned at a certain distance from each other in a north-south direction. Within the 2005 rescue archaeological excavation at the route of the Zagreb Dubrovnik highway, section Dugopolje estanovac, excavation of two large tumuli was conducted, while the three small ones remained uninvestigated, because the construction works did not endanger them. Tumulus 1 had a circular base; 22.5 m in diameter and its relative height was 2.2 m. It was constructed from large crushed stones, the space between which was lled in with smaller stones. The tumulus yielded 6 graves, among which one proved a cremation and the other ve, inhumation burials. The cremation burial was the primary and the grave contained several specimens of golden jewellery. The graves that contained skeletons were buried subsequently into the stones of the tumulus. Three of them had a shape of a stone cofn and one of them had been used twice for burying the deceased. Two of the graves were simple burials into the stones of the tumulus, covered with a stone slab or stones. Tumulus 2 had a circular base; 18.5 m in diameter and its relative height was 2 m. It was constructed from large crushed stones, the space between which was lled in with smaller stones. At the center of the tumulus base scattered cremated human bones were found. Fragments of several ceramic vessels were found too, mostly at the central part of the tumulus. Pottery that were found show that tumuli belong to the Early Bronze Age; the primary cremation graves belong to the Cetina culture and the subsequent sceleton graves from the rst tumulus to the Posuje culture.
Redni broj: 196 Lokalitet: Maslinica Naselje: Maslinica Grad/opina: olta (otok olta) Pravni status: P-637 Razdoblje: A, NV Vrsta radova: rekognosciranje Uvala Maslinica smjetena je na zapadnom kraju otoka olte, a zajedno s oblinjom uvalom eulom oduvijek je bila vaan zaklon brodovima na plovnom putu kroz oltanski kanal. Prema dosadanjim spoznajama, prvo naselje nastalo je na podruju Maslinice tek poetkom 18. st. kako bi se uvala utvrdila i zatitila od turske opasnosti. Spomenuto naselje nastalo je programskim naseljavanjem
Maslinica, pogled na uvalu (foto: I. Radi Rossi)
Maslinica, izbor prikupljenoga keramikog materijala (foto: I. Radi Rossi)
stanovnitva iz dalmatinskoga zalea i nikada se nije razvilo u potpuno zatienu i organiziranu luku. Posljednje ureenje, tijekom kojega je obala Maslinice dobila svoj dananji izgled, provela je austrijska uprava u drugoj polovini 19. st., u sklopu sustavnog ureivanja jadranskih luka. Danas je Maslinica morska luka otvorena za javni promet lokalne vanosti, sportska luica te privezite i sidrite za turistika plovila. Detaljnim planom ureenja obale Maslinice obuhvaeno je ire podruje stare luke, od pristanita za velike brodove na sjevernoj obali do prostora oko 60 m udaljenog od zadnje kamene bitve na junoj obali uvale, a predvieno je ureenje kopnenog i morskog dijela obale. Kopneni dio irega podruja uvale Maslinice detaljno su pregledali strunjaci Arheolokoga muzeja u Splitu radi izrade konzervatorske podloge za Prostorni plan ureenja opine olta, dok su podmorje same uvale i podruja izmeu uvale Maslinice i eule pregledali strunjaci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Osim spomenutih pregleda terena, na podruju uvale Maslinice nisu provedena arheoloka istraivanja. Na irem podruju uvale zabiljeeni su tragovi ivota od antikih vremena. Iako zasad ne postoje dokazi o postojanju manjega naselja ili rimskoga gospodarskog kompleksa, podmorski nalazi najbolji su dokaz prisutnosti antikih pomoraca. Uvala je povrinski pregledana u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda od 21. do 24. travnja 2005. godine. Priobalni dio morskoga dna u cijelosti je prekriven morskom travom, pa na njemu nije mogue uoiti povrinske arheoloke nalaze. U sredinjem dijelu uvale dno je pjeskovito, a meu recentnim otpadom na njemu se nalaze ulomci keramikoga posua iz raznih razdoblja, od antike do novoga vijeka, koji se prema prianju stanovnika Maslinice godinama raznose. Ulomci koji pripadaju antikom razdoblju uglavnom su dijelovi raznih tipova amfora, koji su odbacivani prilikom sidrenja brodova u luci. Ostali nalazi pripadaju keramikom kuhinjskom posuu grublje ili nije izrade, esto prekrivenom jednobojnim ili viebojnim glazurama. Prema rijeima ronilaca, svojevremeno su se u Maslinici nalazile i vee koliine keramikih svijenjaka, kojih se manji ulomci nalaze i danas. Vjerojatno su se pod povrinskim naslagama pijeska i mulja ouvali jo mnogi slini nalazi. Uz junu obalu, na izlazu iz uvale svojedobno su se nalazile i vee koliine keramikih lulica, a pojedinani se primjerci nalaze i danas. Rije je o podmorskom arheolokom nalazitu tzv. rastresitoga tipa.
Sedamdesetih godina prolog stoljea utvreno je postojanje devastiranih arheolokih nalazita u podmorju otoia Stipanske i Saskinje ispred Maslinice. Rije je o ostacima brodoloma s teretom amfora iz antikog vremena, od kojih su se ouvali tek teko raspoznatljivi keramiki ulomci. Tijekom sportskih ronjenja 2003. na podruju rta izmeu uvala Maslinice i eule, ronioci Podvodno istraivakog kluba Mornar iz Splita zabiljeili su postojanje triju olovnih preki antikih sidara, na prijelazu iz kamenitog u pjeano morsko dno, to je potvreno i strunim arheolokim oevidom. Prema podacima lokalnih ronilaca, preaka je neko bilo znatno vie, ali su otuene tijekom vremena. Kako postoji opravdana opasnost od otuivanja preostalih nalaza, potrebno je njihovo pravodobno vaenje i pohranjivanje u nadlenoj muzejskoj ustanovi. Opisani antiki nalazi ukazuju na intenzivnu uporabu plovnog puta i prirodnog zaklona u uvali Maslinici tijekom rimskoga republikanskog i carskog te kasnoantikog vremena.
Maslinica, olovna preka antikog sidra u blizini uvale (foto: I. Radi Rossi)
369
Od posljednjega kompleksnog ureenja obale Maslinice prolo je vie od stotine godina pa su obnova i osuvremenjivanje njezinih sadraja nuni za kvalitetan nastavak ivota naselja. Kako suvremena obnova predvia uporabu tradicijskih graevinskih materijala i potovanje cjeline zatienoga ruralnog naselja, njezina realizacija u kopnenom dijelu nema izravnih negativnih utjecaja na evidentiranu kulturno-povijesnu batinu. Dio kojim se zadire u podmorje uvale naruit e postojee kulturne slojeve, stoga je potrebno pravodobno obaviti podmorska arheoloka istraivanja. Literatura Buani, Kovai 2002 R. Buani, V. Kovai, Dvorac Martinis-Marchi u Maslinici na otoku olti, konzervatorski elaborat, Split, 2002. Mihovilovi 1990 M. A. Mihovilovi, Otok olta (monograja), Zagreb, 1990. Vrsalovi 1979 D. Vrsalovi, Arheoloka istraivanja u podmorju istonog Jadrana (doktorski rad), Zagreb, 1979. mr. sc. Irena Radi Rossi Summary For the needs of making a conservation basis for the study of the impact on the environment which was necessary for realization of The Detailed Plan of the Restoration of the Coast of Maslinica. On olta island we conducted an underwater survey of the larger area of the bay in which we deduced that we are dealing with a site of a shattered type. Coastal part of the sea bottom is entirely covered with seaweed so we havent been able to identify any surface archaeological nds. In the central area of the bay the bottom is made of sand and among the recent waste material there are potshards from various periods between the Antiqutiy and modern period. They were being plundered for ages according to the locals. Potshards that belong to the Antiquity period represent mostly parts of different types of amphorae, which were discarded during anchoring of the ships. Other remains come from kitchen ware of the coarse or ne making, often covered with single or multicolored glaze. Along the southern coast, at the exit from the bay, there were once larger amounts of clay pipes and they can be found there even today. Near Stipanska and Saskinja islands and at the area between Maslinica and eula bays we also recorded some underwater nds form the Antiquity Period which witness the intensity with which this maritime route and natural shelters in the nearby bays had been used.
Redni broj: 197 Lokalitet: Metaljka Naselje: Dugopolje Grad/opina: Dugopolje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U okviru zatitnih arheolokih iskopavanja na trasi Autoceste Zagreb Dubrovnik, na dionici Dugopolje estanovac, izvedeno je iskopavanje usamljenog kamenog tumula na poloaju Metaljka, na padini brda Orlovae iznad Dugopo370
lja. Iskopavanje je izvedeno u razdoblju od 29. travnja do 31. svibnja 2005. Struni voditelj iskopavanja bio je Darko Peria, tada zaposlen u Odjelu za arheoloku batinu Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture u Zagrebu. lanovi ekipe bili su: mr. sc. Sanjin Miheli, kustos Arheolokog muzeja u Zagrebu, mr. sc. Mirsad Sijari, kustos Odjela za arheologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Ivan Kati, terenski crta iz Solina. Koordinator iskopavanja bio je mr. sc. Miroslav Kati, arheolog Konzervatorskog odjela u Splitu. Antropoloku analizu ljudskih osteolokih ostataka obavio je dr. sc. Mario laus i njegova struna ekipa u Odsjeku za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Tumul je bio smjeten oko 300 m jugoistono od zaselka Kolia, na jugozapadnoj padini brda Orlovae, ispred zapadne strane prijevoja izmeu brda Orlovae i Orgusa. Svega nekoliko metara ispod tumula, s jugoistone je strane prolazila rimska magistralna cesta koja je iz Salone vodila u unutranjost. Tumul je bio izgraen od nasutog krupnog kamenja na krevitom terenu pod blagim nagibom od sjeveroistoka prema jugozapadu. Imao je osnovu nepravilnog krunog oblika promjera 19 m, a relativna visina mu je iznosila 1,5 m. Na vrhu tumula pastiri su u novije vrijeme napravili improviziran zaklon u suhozidu koji ih je titio od jakih vjetrova. Iskopavanje je izvedeno postupnim skidanjem kamenja s cijele povrine i na kraju pranjenjem mnogobrojnih dubokih ili plitkih krapa na kojima je tumul bio podignut, a koje su bile ispunjene krupnijim i sitnijim lomljenim kamenjem, a u manjoj mjeri i zemljom. Oko 2 m juno od sredinje toke tumula, na povrini se nalazio amorfni kameni blok dugaak 90 cm, irok 65 cm i visok 60 cm, koji se svojom veliinom isticao u odnosu na ostalo kamenje. U njegovoj su blizini otkrivena dva naknadno ukopana groba to upuuje na to da njegov poloaj na tom mjestu nije sluajan, odnosno da je imao ulogu oznake poloaja grobova, odnosno neke vrste nadgrobnog spomenika. Grobovi su bili plitko ukopani u kameni nasip tumula. Napravljeni su tako to je najprije u kamenom nasipu prema veliini pokojnika iskopana plitka jama. Od kamenja zateenog na licu mjesta napravljena je arhitektura groba: okomito postavljeno kamenje bilo je u funkciji oblonica preko kojih je bilo popreno poredano kamenje u funkciji poklopnica. Dno grobova bilo je poravnato sitnim kamenjem na kojem se vremenom nataloio tanki sloj humusne zemlje. Grob 1 nalazio se u neposrednoj blizini amorfnog kamenog bloka. Pruao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutranjost groba bila je dugaka 160 cm, iroka 40-60 cm i duboka 35-40 cm. U grobu su ivjeli i razmnoavali se poljski mievi (ija su gnijezda zateena) tako da su ljudske kosti bile ispreturane. Isto tako, kosti su zbog izloenosti padavinama i temperaturnim razlikama loe ouvane. Ipak, moglo se ustanoviti da su kosti lubanje bile na sjeverozapadnoj, a nogu na jugoistonoj strani groba. U grobu je bila pokopana odrasla osoba, najvjerojatnije mukarac starosne dobi izmeu 20 i 30 godina. Grob 2 nalazio se oko 1 m juno od groba 1. Takoer se pruao u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Bio je jako oteen nekim ranijim prekopavanjem, vjerojatno onim zbog vaenja kamenja za spomenuti pastirski zaklon. Jugoistoni dio groba bio je uglavnom uniten, a cijela unutranjost ispunjena kamenjem. Unutranjost groba bila je dugaka preko 160 cm, iroka 50 cm i duboka 35-40 cm. U netaknutom poloaju zateene su samo natkoljenine kosti u jugoistonom dijelu
Summary Within the 2005 rescue archaeological excavation on the route of Zagreb Dubrovnik highway, section Dugopolje estanovac, the excavation of a solitary prehistoric stone tumulus at the slopes of the Orlovae hill above Dugopolje was conducted. Tumulus had an irregular circular base with a 19 m diameter and its relative height was 1.5 m. At the bottom of a deep and narrow gryke near the southwestern border we found poorly preserved remains of a human skeleton i.e. a primary grave for which the tumulus had been built. Few chronologically sensitive fragments of prehistoric pottery allow us to date the tumulus to the Advanced Eneolithic period. At the area occupied by the tumulus although at different depths of the stone mound and mostly close to the surface layer several Roman objects were found which are related to the Roman main road that ran alongside the tumulus. Also, two shallow graves were found in the tumulus, both probably dating from the Late Middle Age.
Metaljka, tumul prije iskopavanja (foto: D. Peria)
groba. Iako su ostale kosti bile malobrojne, loe ouvane i rasturene, moglo se ustvrditi da su kosti lubanje bile na sjeverozapadnoj strani. U grobu je bio pokopan mukarac starosne dobi izmeu 40 i 50 godina. Grobovi s takvom arhitekturom otkriveni su u vie kamenih tumula na podruju Dalmacije, a na osnovi nalaza u nekima od njih datirani su u kasni srednji vijek, pa tom razdoblju najvjerojatnije pripadaju i dva groba u tumulu na Metaljci. Na povrini tumula ili na neznatnoj dubini naeno je nekoliko ulomaka grubog keramikog posua raenog na lonarskom kolu, koji mogu, ali ne moraju, biti suvremeni tim grobovima. Na cijeloj povrini koju je tumul zahvaao, na razliitim dubinama u kamenom nasipu, ali uglavnom plitko, naeno je vie rimskih predmeta: bakreni novac s likom i legendom Marka Agripe koji je u njegovu ast iskovao car Kaligula, bronani privjesak s pregae vojnikog pojasa, srebrna naunica, eljezni prsten s leitem za umetak, eljezni vrh strijele, staklena perla, ulomak nije keramike posude, ulomak staklene posudice, komad staklene paste i nekoliko eljeznih karika. Predmeti su u tumul nedvojbeno dospjeli prilikom kraeg zadravanja Rimljana na njemu tijekom gradnje ili popravaka spomenute rimske ceste, odnosno putovanja njome. Na dnu jedne duboke i uske krape blizu jugozapadnog ruba tumula, koja je imala smjer istok-zapad, naeni su loe ouvani ostaci ljudskog kostura (ulomak lubanje i manji ulomci desne nadlaktine te po obje bedrene i goljenine kosti) koji je pripadao odrasloj osobi, najvjerojatnije eni starosne dobi izmeu 20 i 40 godina. To je nedvojbeno bio primarni grob radi kojeg je tumul izgraen. Kosti su izravno leale na crvenkastoj glini tako da je njezin kemijski sastav vjerojatno uzrokovao njihovu nagrienost, ali nije mogao potpuno unititi velike kosti i zube. Dubina i periferni poloaj groba u tumulu iskljuuju mogunost da su kosti iz krape izbaene prilikom pljakanja u kasnijim razdobljima. Zbog toga odgovor moda treba traiti u naknadnom pokopavanju dijelova pokojnika, odnosno prenoenju pojedinih kostiju s nekog drugog mjesta iz razloga koji nam nisu poznati. Na cijeloj povrini koju je zahvaao tumul, samo je u jugozapadnom dijelu gdje je bio taj grob, u krapama i kamenom nasipu naen vei broj ulomaka prethistorijskog keramikog posua raenog rukom. Ta okolnost upuuje na obredne radnje koje su se obavljale prilikom tog pokopavanja. Malobrojni kronoloki osjetljivi ulomci keramikog posua omoguavaju dataciju tumula u razvijeni eneolitik. Darko Peria
Redni broj: 198 Lokalitet: Mirje Naselje: Postira Grad/opina: Postira (otok Bra) Pravni status: R-425 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje i konzervacija Na visoravni Malog briga nad Postirom nalazi se lokalitet Mirje. Ostaci zidova prostirali su se u vie maslinjaka i ogradnih gomila, a poljski je put dijagonalno presijecao arheoloki lokalitet. Zatitna istraivanja zapoela su 1992. i uz dulje prekide odvijala su se u etiri navrata. Opina Postira otkupila je dio privatnog zemljita izmjestivi put izvan lokaliteta, to je sprijeilo daljnju devastaciju i omoguilo bolji obilazak arheolokih ostataka. Tijekom 2005. istraen je manji dio sjevernog i istonog zida sklopa kako bi se denirao njegov cjelovit perimetar. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture i Opine Postira (struna voditeljica: mr. sc. Vanja Kovai). Ruevni ostaci zidova na sjeveroistonom dijelu uklonjeni su jo poetkom 19. st. prilikom krenja terena za vinograd, a njihov je kamen ugraen u iroke gomile uz poljski put. U prvoj arheolokoj kampanji oieni su i konzervirani najugroeniji dijelovi na jugozapadnom dijelu sklopa, koji su dopirali do 4 m visine. Brojni ulomci kamenog namjetaja, koji su se jo uvijek nalazili in situ, prikupljeni su i pohranjeni. Nakon ienja brljana i obruenog materijala utvrena su dva iroka rizalita na zapadnom proelju ojaana kontraforima na vanjskoj strani. U junom kutnom rizalitu smjetena je kvadratna prostorija sa zidanim stupovima u kutovima. Druga uska paetvorinasta prostorija sluila je kao predvorje, a mala prostorija veliine 2x2,5 m nalazila se u sjevernom kutu rizalita i imala je luni prozor u visini kata. Ispod njena poda vodio je kanal za izljev, iji se kraj vidi pri samim temeljima. Izvana, na bonoj strani te prostorije, u podanku zida vidljive su koso urezane fuge, to pokazuje da je prostorija izvana bila bukana. 371
Mirje, urezane fuge na zapadnom proelju (foto: V. Kovai)
Na udaljenosti oko 12 m bio je drugi rizalit, u unutranjosti ralanjen na tri manje prostorije koje su na zidovima imale ostatke upljih opeka za grijanje. Proelje sklopa bilo je sauvano prema sjeveru samo do visine oko 1 m, a na nepravilnim razmacima bilo je ojaano kontraforima. Usporedno sa zapadnim zidom sklopa pronaen je niz etvrtastih baza uz koje su bili obrueni monolitni stupovi kvadratna presjeka koji su neko nosili trijem unutranjeg dvorita. Glavni ulaz u kasnoantiki sklop na Mirju bio je na junoj strani, gdje se kroz predvorje dolazilo do unutranjeg dvorita s trijemom. Iz trijema se kroz prostoriju trapezna oblika i njezina luna vrata ulazilo u hodnik na istonoj strani. U produetku su se nalazile dvije cisterne, kakvih je zasigurno bilo vie za funkcioniranje toga sloenog sklopa povrine 50x40 m. Uz perimetralne zidove sklopa na sjevernoj, istonoj i junoj strani nalazi se pet cisterni koje su graene tankim uslojenim kamenom s obilnim premazom hidrauline buke. To upuuje na to da su se na sredini nalazile visoke graevine s ijih se krovova kinica slijevala u cisterne, a prema nalazima kamenog namjetaja moe se pretpostaviti da je sredinji dio zauzimala sakralna graevina te samostanske zajednice. Na sjevernoj strani pronaen je visok zid cisterne s kontraforima, a ispod zaputenoga poljskog puta i sjeveroistoni ugao sklopa. Istono proelje, dijelom skriveno u gomili,
a dijelom razrueno, nije bilo ralanjeno kao zapadna strana ili ojaano kontraforima. Razgradnjom gomile pronaen je i sredinji dio monumentalnog nadvratnika s Kristovim monogramom. Mirje je najbogatije nalazite crkvenoga kamenog namjetaja iz produkcije brakih klesarskih radionica. Raznoliki ulomci ranokranskih pluteja pokazuju da je prostor svetita crkve bio omeen irokom pregradom s nizom ploa ureenih geometrijskim, vegetabilnim i guralnim motivima. Samostan na Mirju ve poetkom 19. st. spominje A. Ciccarelli te ga ubraja meu est benediktinskih samostana na otoku. I. Fiskovi, sagledavajui njegove dimenzije, kvalitetu gradnje i opreme, smatra da je rije o prostranome predbenediktinskom samostanu. Za zatitu i zaokruivanje cjeline lokaliteta potrebno je otkupiti ostatak zemljita, a planirano je i dovrenje konzervacije perimetralnog zida samostanskog sklopa. Poloaj Mirja na brijegu u pitomom krajoliku uz pjeaki put prema unutranjosti vrijedno je odredite u obilasku kulturnih sadraja otoka Braa. Literatura Domani 1960 D. Domani, Kulturni spomenici otoka Braa, Srednji vijek, Supetar, 1960: 159. Fiskovi 1982 I. Fiskovi, O ranokranskoj arhitekturi na otocima Brau i olti, ARR, VIII-IX, Zagreb, 1982: 165. Kovai 1994 V. Kovai, Mirje, u: J. Belamari, R. Buani, D. Domani, J. Jelii-Radoni, V. Kovai, Ranokranski spomenici otoka Braa, Split, 1994: 52 56. Marin 1980 E. Marin, Starokranska oltarna pregrada na Mirju nedaleko Postira, Fiskoviev zbornik I PPUD, 21, Split, 1980: 85 90. Marin 1992 E. Marin, Starokranski pluteji s Mirja kod Postira na Brau, Prijateljev zbornik PPUD, 32, Split, 1992: 117 132. Vanja Kovai Summary Site Mirje is situated at Mali Brig plateau above Postira, on the Island of Bra. Remains of the walls were stretching over several olive groves and fence mounds and a macadam road was intersecting the archaeological site diagonally. Rescue excavations were started in 1992 and were carried out on four occasions, with long intermissions. During 2005 smaller part of the northern and eastern wall of the structure had been investigated so its entire perimeter could be dened. Mirje is an archaeological site richest in sacral stone furnishings made by the Bra stone-masonry workshops. Various fragments of Early Christian pluteus show that the area of the shrine had been framed by a wide partition with a number of slabs that were ornamented with geometrical, vegetable and gural motifs. The convent on Mirje plateau was mentioned already at the beginning of the 19th century by A.Ciccarelli and he included it in six Benedicitine convents of the island. Considering its dimensions, quality of the building technique and equipment I. Fiskovi considers it to be a spacious pre-Benedictine convent. 372
Mirje, dio nadvratnika s Kristovim monogramom (foto: V. Kovai)
Redni broj: 199 Lokalitet: Opaac Naselje: Proloac Grad/opina: Imotski Pravni status: P-1249 Razdoblje: A-SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja 2005. nastavljena su sustavna arheoloka istraivanja na lokalitetu Opaac u Prolocu nedaleko od Imotskog. Radovi se odvijaju u okviru Zaviajnog muzeja u Imotskom (voditeljica istraivanja: Snjeana Tonkovi, uz suradnju arheologa i konzervatora iz Konzervatorskog odjela u Splitu, Mire Katia i Anite Gamulin; arheoloku dokumentaciju izradili su Ankica Sui i Lucijan Roki iz tvrtke Gradus iz Solina; radove su nancirali Ministarstvo kulture i Opina Proloac). Lokalitet se nalazi uz rijeku Vrljiku i njen izvor Opaac, po emu je cijeli prostor dobio ime. Smjeten je uz sjeverni rub plodnoga imotskog polja u zaseoku Grbavci, neposredno uz glavnu prometnicu Imotski Proloac Split. Radovi na lokalitetu provode se od 2000. kada je bila istraena samo manja sonda, koja je dala vane smjernice za nastavak sustavnih radova. Uz suglasnost vlasnika, dogovoreni su istraivaki radovi na parceli na kojoj je ujedno smjetena i zavjetna kapela posveena Blaenoj Djevici Mariji, u puku poznatija kao Gospina crkva. Podignuta je 1719. na temeljima starije crkve iz 14. st. Proteklih je godina u cijelosti arheoloki istraen prostor oko kapele, kao i njena unutranjost, i to nakon to je uklonjen plonik iz crkve. S nastavkom arheolokih radova 2005., otpoela je sanacija i obnova kapele, i to pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Splitu, prema projektnoj dokumentaciji ovlatenog inenjera graevinarstva Nevena Kunjaia i arhitekta Ive Vojnovia iz Splita. Arheoloki radovi nastavljeni su prema koritu rijeke Vrljike. Na tom je dijelu tijekom protekle kampanje u veem segmentu otkriven fortikacijski objekt. Karakterizira ga masivna zidna konstrukcija, to je dalo naslutiti kako je rije o utvrdi obrambena tipa. U nastavku je otkriven u cijelosti dobro ouvan sjeverni zid irok 1 m, koji se prua u smjeru Z-I, te na svom kraju oblikuje ulaz u utvrdu. Zid je na tom mjestu ojaan jo jednim kraim usporednim zidom jednake debljine prislonjenim na njegovu vanjsku stranu. Drugu stranu ulaza ini zid koji ankira utvrdu s istoka, u smjeru S-J. Na mjestu gdje se najvie pribliio prethodnom, na udaljenosti oko 4,20 m, smjestio se ulaz. Na tom se dijelu zid lomi pod pravim kutom i mijenja smjer prema istoku. Zid se pratio oko 7 m, a onda teren naglo pada i strmo prelazi u susjednu parcelu, te se na tom mjestu zid gubi. Ulaz u utvrdu naknadno je suavan pregradnim zidom, koji je vidno smanjio njegovu irinu na svega 1,20 m. Cijela graevina ima orijentaciju jugozapad-sjeveroistok, s tim da je proelje okrenuto jugozapadu, dok je ulaz okrenut koritu rijeke Vrljike, odnosno prema sjeveroistoku. Proelje utvrde oblikuju dva isturena zvjezdolika kraka, koji s unutranje strane formiraju otri kut, dok se na vanjskoj strani vrh lomi u ravan zid, 2,20 m. Proelje graevine ojaano je jo jednim zidom jednake debljine, s tim da su na njega dodani i potpornjaci u vidu kontrafora. Rije je o etirima zidanima istakama veliine 40x70 cm postavljenim na jednakim udaljenostima, odnosno u gornjoj treini svakoga pojedinog kraka ili na 2,60 m
Opaac, pogled na dio lokaliteta s Gospinom kapelom i dijelom istraene crkve iz 14. st., stanje prije poetka radova (foto: B. osi)
udaljenosti od zaravnjenog vrha. Zidovi su nainjeni od kamenja neujednaene veliine vezanog vapnenim vezivom. Vezivo je obilno rabljeno u zidanju, dok je kamen samo grubo obraen s jedne strane vanjskog lica zida. Sredina zida popunjavana je manjim neobraenim kamenom, koji je utopljen u obilnu vapnenu smjesu s primjesom rijenog ljunka. Utvrda je imala dodatna ojaanja oko ulaza u vidu isturenih zidova s kontraforima. Postavljeni su okomito na bone zidove graevine, sa sjevera i istoka kao branici koji osiguravaju ulaz. Unutranjost graevine bila je u potpunosti ispunjena uruenim graevnim materijalom. Prema koliini zateenog kamena i ute, da se zakljuiti kako je objekt namjerno poruen kada vie nije bio u funkciji. Sav materijal zadran je u sredinjem prostoru graevine zahvaljujui ouvanoj visini perimetralnih zidova koja iznosi vie od 1 m. To je sprijeilo rasipanje materijala uokolo, ali je ujedno uzrokovalo znatno podizanje razine terena u odnosu na obalu rijeke. Unutranjost je runo oiena. Kamen je odloen u blizini lokaliteta, jer e se rabiti za kasniju konzervaciju. Koliina odstranjenog kamena iznosila je oko 8 m. U najniem sloju nije zateena podnica, iako su njeni dobro ouvani ulomci naeni u uti. Obraenog kamena bilo je malo, tek nekoliko pragova koji su pripadali dovratnicima i nadvratnicima. Pragovi su raeni od muljike, jednostavno su obraeni bez prolacija i ukrasa, samo s tragovima zubae. Od ostalih nalaza prevladavaju ulomci tegula i kupa kanalica (imbrices), zatim uplje opeke (tubula), ulomaka podne cigle (neke s udubljenim ornamentom) te nekoliko okruglih opeka veliine 16x6 cm. Ti su nalazi bili locirani u niem otkopnom sloju. U tom je dijelu naeno ulomaka stakla koji pripadaju raznim posudama, od toga nekoliko ulomaka intenzivno plave boje, kao i dva ulomka utog stakla. Ostali su ulomci ravno staklo uglavnom locirano izvan bedema utvrde. Predmeta od metala je malo, uglavnom su to eljezni avli raznih duljina, dvije alkice, jedna manja otrica noa, jedno svrdlo i no s ostatkom eljezne drke na kojoj su tri rupice postavljene po okomici, vjerojatno za privrivanje drvene drke, te jedan srebrni srednjovjekovni novi, pronaen izvan bedema sa sjeverne strane. Od keramikih ulomaka pronaenih u graevini vrijedi spomenuti vei ulomak trbuha posude s ornamentiranim ukrasom. Rije je o ulomku koji je pripadao zemljanoj posudi kratkog vrata i jako izvijenoga usnog 373
nalaz ranosrednjovjekovnoga keramikog lonia iz opisanoga groba, kao i nalaz istovremene srebrne naunice. Oba nalaza potvrda su prisutnosti hrvatskog ivlja na tom prostoru prije nego to pokazuju dosadanji nalazi. Nalazite je zatieno plastinom folijom, da bi se ublaila erozija zidova uvjetovana klimatskim uvjetima. Planirana konzervacija biti e mogua tek nakon osiguravanja potrebnih sredstava. Nad zidovima otkrivenima prethodne godine zasad je obavljena samo parcijalna zatita, i to tako da je rubni dio zidova uvren opivom, tj. napravljena je djelomina popuna plombama dok se ne steknu uvjeti za konanu konzervaciju i prezentaciju lokaliteta. Literatura
Opaac, unutranjost utvrde nakon ienja ute (foto: S. Tonkovi)
otvora te naglaena trbuha. iroka bordura od horizontalnih i valovitih linija postavljena je visoko ispod vrata posude, te se protezala i na njen trup. Izvan graevinskog sklopa utvrde svakako je posebno vaan nalaz groba br. 38. Kao grobno mjesto iskoriten je dio vanjskoga sjevernog zida utvrde, koji je za tu namjenu dijelom uniten. Grob je orijentacije Z-I, obzidan neobraenim kamenom, duljine 1,90 m. Nije imao poklopnice, ve je bio zasut zemljom. Uzglavnicu je inio dio postojeeg zida, tj. jedan od kontrafora koji se pruao od utvrde u smjeru sjevera, prema koritu Vrljike. Dononicu grobne rake ini dio zida iz kojeg je dijelom uklonjen kamen da bi se dobila potrebna duljina za grob. Najvredniji grobni inventar jest jedan keramiki loni, pronaen u dnu rake, visok 10 cm, promjera dna 7 cm. Posuda je trbuasto-krunog oblika, kratka vrata koji prelazi u otvor s proliranom usnom. U gornjem dijelu posude nalazi se bordura koju ine dvije horizontalno urezane linije, razdvojene valovnicom. Rije je o vrijednom nalazu ranosrednjovjekovne posude. Ukupan pronaeni materijal tog lokaliteta govori u prilog jednom duljem povijesno uvjetovanom razvoju ivota na njemu, i to ne samo u dijelu ovdje istraene arheoloke povrine ve uzimajui u obzir znatno iri prostorni kompleks oko njega. Brojni su sluajni i pojedinani nalazi s predjela juno i jugozapadno od ovdje istraenog prostora, koje e teko biti mogue sustavno istraiti u cijelosti, jer je rije o parcelama s vinogradima. Bez sumnje je taj prostor uz rijeku Vrljiku bio izabran kao trajno obitavalite ljudi jo od antikih vremena. Jednako tako, posebnu vanost ima
Tonkovi 2005 S. Tonkovi, Zaviajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja, Split, 2005: 85 105. Tonkovi 2005a S. Tonkovi, Lokalitet: Opaac, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 232 234. Ujevi 1991 A. Ujevi, Imotska krajina, Imotski, 1991: 94 96. Snjeana Tonkovi Summary During June and July 2005 we continued the systematic archaeological excavations of the site Opaac in Proloac by Imotski. In the last few years we investigated the area around the chapel and its interior, after the pavement had been removed from the church. Renewal of the chapel started in 2005, parallel to the archaeological excavations.
Redni broj: 200 Lokalitet: Ostrog Balavan Naselje: Katel Luki Grad/opina: Katela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Iskopavanje utvrde na brijegu Balavan provedeno je 2005. u organizaciji Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, pod vodstvom muzejskog savjetnika Tonija Buria. Strunu ekipu na terenu inili su Ivanka Kamenjarin iz Muzeja grada Katela te apsolventica arheologije Marijeta Babini i student arheologije Mario Mustapi. Sudjelovale su i dokumentaristice Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, profesorice Maja Markovi i Silvana Juraga. Balavan je istaknut brijeg koji je poput potkove luno oblikovan na padinama brda Kozjaka iznad Katel Lukia. To je jedan od triju glavnih lokaliteta koji ine ui arheoloki kompleks zvan Ostrog, ija etimologija izravno upuuje na fortikacijski karakter, a na Balavanu se zaista nalaze utvrde, prapovijesna i srednjovjekovna. Samo naselje smjeteno je ispod balavanskih litica sa zapadne strane. Na to naselje upuuje i danas ouvan toponim Ostroine, koji obuhvaa vie agrarnih terasa na poloaju nekadanjeg naselja. To je drugi arheoloki lokalitet u ostrokom kompleksu. Trei je smjeten na platou iz kojega se Balavan prua k jugu. 374
Opaac, ranosrednjovjekovni keramiki loni iz groba br. 38 (foto: S. Tonkovi)
Tu je crkva sv. Lovre, a oko nje srednjovjekovno groblje Ostroga. Osim tih triju glavnih arheolokih podruja na prostoru srednjovjekovnog Ostroga, uz nekoliko manjih antikih i srednjovjekovnih poloaja, valja skrenuti pozornost i na nekoliko manjih srednjovjekovnih poloaja, no oni nisu prioritetni u planovima za budua iskopavanja. Projekt Ostrog pokrenut je kako bi se intenzivirala istraivanja naseobinskih poloaja iz srednjega vijeka, koji su dosad bili zapostavljeni u odnosu na druge kategorije nalazita, posebice groblja i crkve. Istraivanjima rukovodi muzejski savjetnik Toni Buri, a sustavna iskopavanja zapoela su 2000. godine. Dosad su zavrene tri istraivake kampanje: 2000., 2001. (Buri 2003) te 2005., koje je, uz Ministarstvo kulture, nancijski potpomagao i Grad Katela. Iskopavanjima su prethodila viekratna rekognosciranja terena, u kojima je tijekom vie godina prikupljena vea koliina povrinskih nalaza, najveim dijelom ulomaka keramike. Po svojoj fakturi i oblicima ta se keramika moe datirati u vrlo irok vremenski raspon od prapovijesti (gradinska keramika) do kraja srednjeg vijeka, a u znatnoj je koliini zastupljena i rimskodobna keramika. Veina ulomaka prikupljena je na prostoru Ostroina i dijelom na Balavanu, gdje je uz jedva vidljive tragove zidanih bedema bio jasno uoljiv irok pojas sipine suhozidnoga prapovijesnog bedema. Raspored nalaza po pojedinim uim lokalitetima rezultirao je i odreenim spoznajama o fazama naseljavanja. Tako je prapovijesna epoha potvrena u Ostroinama i na Balavanu, antika u Ostroinama i na vie manjih poloaja prema polju juno od Balavana, a srednji vijek u Ostroinama, na Balavanu i manjim poloajima istono i sjeveroistono od glavnoga naselja (Buri 1987 karta). Dodatan razlog odabira Ostroga za sustavno istraivanje naselja jest i taj to je to selo esto analizirano u hrvatskoj historiograji, za razliku od njegova arheolokog segmenta. Ono je pripadalo slobodnoj seoskoj opini kojom su upravljali starohrvatski plemenitai didii. Za njihov su se teritorij dugo sporile trogirska i splitska komuna. tovie, u 13. je stoljeu voen i pravi rat za Ostrog, pa je 1226. selo osvojeno i zapaljeno, a crkva i utvrda su poruene. Otpor didia konano je prestao u 14. st., kada je Ludovik I. (1342. 1382.) presudio u korist Trogira, ija je komuna od tada posjedovala selo. S pojavom Turaka i zauzeem Klisa 1537. Ostroani sele uz novopodignuti utvren dvorac (castrum) Vitturi na obali Katelanskog zaljeva, gdje e se razviti dananji Katel Luki (Omai 2001). To je bio dio irega procesa premjetanja naselja na prostoru izmeu Trogira i Splita, izazvanog turskim provalama, rezultat ega je bilo nastajanje dananjih Katela. U dosadanjim kampanjama istraena je crkva sv. Lovre i njen ui okoli, te vei trakt bedema srednjovjekovne utvrde (castrum) Ostroga na Balavanu. Iskopavanja naseobinskog podruja u Ostroinama zapoet e nakon zavretka istraivanja fortikacija i konzervacije ostataka utvrde. U prvoj kampanji 2000. istraena je crkva sv. Lovre i njen ui okoli. Rezultati tih iskopavanja pokazali su da je dananja crkva sagraena u prvoj pol. 18. st. Na to ukazuje struktura zidova i tehnika zidanja, a potvruju i podaci iz vizitacija poetkom istoga stoljea (1726.). Crkva je podignuta tono na poloaju srednjovjekovne crkve, sagraene najvjerojatnije na poloaju one sruene 1226. godine. Ta druga srednjovjekovna crkva bila je, ako se dananja uzme kao njena replika u pogledu tipologije objekta,
Brijeg Balavan ispod kojeg se nalazi srednjovjekovni Ostrog (foto: T. Buri)
sagraena u uobiajenim oblicima rustine romanike u splitskoj dijecezi. To je bilo jednobrodno zdanje s oblom apsidom. Da je dananja crkva tono na poloaju starije, pokazuju i otkriveni grobovi, koji su rasporeeni tono sa sjeverne i istone strane crkve, a nema ih u crkvi te s juga i zapada, gdje je kamena litica ve na samoj povrini. Za vrijeme posljednje obnove crkve proiren je i plato pred njenim proeljem, a proirenje je uvreno zidom, iji su klesanci oblikom i nainom nizanja analogni onima na crkvi. U slojevima oko crkve utvrena su dva razdoblja: bronano doba i srednji vijek. Sloj zemlje openito je plitak i postupno se poveava prema istoku. Tvori ga crvenica koja nalijee na kamenu vapnenaku plou punu prirodno izbrazdanih ljebova. U toj zemlji naen je vei broj sitnijih ulomaka bronanodobne keramike. Detaljnija analiza tih nalaza tek predstoji, a u segmentu koji je istraen nije bilo tragova nastambi ili drugog objekta. U istom je sloju sa sjeverne i istone strane crkve otkriveno i pet srednjovjekovnih grobova, te jedna zidana etana grobnica. Grobovi su rasporeeni u dva sloja: stariji, koji se moe datirati u 13. st. i mlai, kasnosrednjovjekovni, u koji spada i spomenuta grobnica (14. 16. st.). Inae, grobnica je naena ve ispranjena i zatrpana zemljom i kamenjem. Nalaza u grobovima nije bilo, a datacija je odreena, osim prema arheolokim zapaanjima koja se poklapaju sa stratigrajom groblja na susjednom Putalju u Katel Suurcu (Buri 2001), i na temelju povijesnog podatka o unitenju crkve i groblja 1226. godine. Godine 2001. zapoelo je iskopavanje utvrde na brijegu Balavan, koje je nastavljeno 2005. godine. U objema kampanjama istraeno je oko 50 m vanjskoga plata bedema i manji dio unutranjosti. Ostaci bedema jedva su se nazirali u gustoj makiji, kojom je bio obrastao cijeli brijeg. Osim minimalnih ostataka zia, zidanog bukom, smjer pruanja bedema nazirao se u prepoznatljivom nanosu zemlje i obruenoga kamenja. Na tom poloaju srednjovjekovni dokumenti spominju utvrdu (castrum) Ostrog. Ona je svojim tlocrtom sasvim prilagoena prirodnoj konguraciji terena. Naime, bedem se prua usporedno s liticom brijega na zapadu i dug je oko 70 metara. Poloen je na strmu padinu s istone strane Balavana i zatvara prostor irok priblino 3 m, koji se prema jugu postupno iri. Pri samom kraju prema jugu, bedem zavrava na prostranoj sipini suhozidnog bedema manje prapovijesne gradine, po kojoj se nalazi vea koliina ulomaka uobiajene grube gradinske keramike s kalcitom (Buri 1987; ae 1992). Taj e dio biti istraen u sljedeoj kampanji, pa o detalji375
settlement. That would be the second archaeological site in Ostrine complex. The third is situated on the plateau from which Balavan stretches to the south. St. Lawrences Church surrounded by a medieval cemetary Ostroga can be found there. In addition to the three main archaeological areas attention should also be paid to several smaller sites from the Antiquity period and Middle Ages, but they are not on the list of priorities for future excavations.
Ostrog, crkva sv. Lovre (foto: T. Buri)
ma oblikovanja utvrde na tom dijelu jo nije uputno govoriti. Bedem je na pojedinim mjestima ouvan do visine 0,5 m. Bio je zidan od nepravilnih vapnenakih klesanaca neujednaenih dimenzija, koji su spajani loim vezivom. Razoren je u spomenutom ratu 1226., pa se na padini pod njim nalazi vea koliina obruenoga kamenja i ute od izmrvljene buke. Unutranjost utvrde istraena je samo na poetnom dijelu na sjeveru. Dosadanji rezultati ukazuju na to da je prostor unutar bedema bio ralanjen na vie odvojenih prostorija, no njihovu namjenu i cjelovit oblik jo nije mogue u potpunosti sagledati. Po cijeloj istraenoj duljini bedema nalaza gotovo i nema. To su rijetki ulomci keramike (grubi lonci i jedan prljen), a nekoliko ulomaka gradinske keramike naeno je u ispuni procijepa u litici, pa je oito da su tu dospjeli prilikom nivelacije terena za zidanje bedema. Uoljiv je izostanak kasnoantike keramike i drugih nalaza toga vremena, pa je i to vaan argument za datiranje ostataka utvrde u srednji vijek. Literatura Buri 1987 Toni Buri, Prostorna organizacija Ostroga kroz povijest, Katelanski zbornik, 1, Katela, 1987: 37 41. Buri 2001 Toni Buri, Putalj u srednjem vijeku; u: T. Buri, S. ae, I. Fadi, Sv. Juraj od Putalja, Split, 2001: 151 323. Buri 2003 Toni Buri, Sv. Lovre Balavan, Starohrvatska prosvjeta, III/27, Split, 2003: 29 34. ae 1992 Slobodan ae, Podruje Katela na prijelazu iz prapovijesti u povijesno doba, Zbornik Katel-Suurac od prapovijesti do XX. stoljea, Split, 1992. Omai 2001 Vjeko Omai, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela, 2001. Toni Buri Summary Balavan is the jutting hill, shaped like a horseshoe and extending in the shape of a bow on the slopes of the Kozjak mountain above Katel Luki. That is one of three main sites that make small archaeological complex called Ostrog whose etymology directly indicates a fortcation. There really exist two fortications at Balavan- a prehistoric and a medieval one. The settlement is situated under western Balavan cliffs. Preserved Ostroine toponym indicates this and it refers to several agrarian terraces of the former 376
Redni broj: 201 Lokalitet: peina Zemunica Naselje: Bisko Grad/opina: Trilj Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom veljae, oujka, travnja i srpnja 2005. obavljena su zatitna istraivanja na dionici Jadranske autoceste, dionici Dugopolje Bisko, na lokalitetu peina Zemunica. Voditelj istraivanja bio je dr. sc. Ivor Karavani s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Investitor radova su Hrvatske autoceste d.o.o. Peina Zemunica nalazi se u mjestu Bisko, u podnoju sjevernog dijela Malog Mosora, oko 35 km od Splita. Ulaz u peinu nalazi se u vrtai i orijentiran je prema sjeveru. Peina ima iznimnu strateku vanost, jer je svojim poloajem zaklonjena te nije vidljiva, osim iz neposredne blizine, a nalazi se na uzvisini iznad plodnog polja oko kojeg je smjeteno dananje selo Bisko. Peina ima jednu dvoranu, nepravilnoga krunog oblika, veliine 16x18 m. Na sredini svoda nalazi se prirodni otvor, vjerojatno nastao jo u geolokim razdobljima, te nekoliko manjih otvora na raznim dijelovima svoda. Zbog djelovanja atmosferilija te aktivnosti ivotinja i ljudi u recentno vrijeme, cijela povrina peine bila je zasuta kamenjem koje je vjerojatno upadalo kroz otvor na svodu, a na ulazu je bilo poslagano kamenje, vjerojatno da bi se oblikovao tor za ivotinje koje su se sklanjale u peinu. Peina je dio tipinoga krkog okolia, stijenke su vodopropusne, to je jedan od razloga iznimne vlanosti sedimenta. Ulaz u peinu je tijekom zatitnih arheolokih istraivanja, u dogovoru s nadlenim Konzervatorskim odjelom u Splitu, zatvoren eljeznom ogradom radi onemoguavanja devastacije i sigurnosti moguih posjetitelja, osobito djece, budui da je kretanje nakon iskopanih sondi, zbog slabe vidljivosti, vrlo opasno. Proli su istraenih sondi nakon iskopavanja prekriveni geotekstilom, te obloeni drvenom oplatom kako bi se sprijeilo uruavanje. Metode, tijek i rezultati istraivanja Prije poetka iskopavanja bilo je potrebno ukloniti kamenje kojim je bila zatrpana itava povrina peine. Jedna je sonda (sonda 1) postavljena na samom ulazu u peinu kako bi se produbio ulaz te time omoguilo iznoenje zemlje i kamenja. Unutranjost peine je, nakon to je napravljen geodetski snimak te postavljena arheoloka mrea, podijeljena na kvadrante veliine 1x1 m. Otvorene su dvije sonde, svaka veliine 3x3 m. Jedna sonda (sonda 2) postavljena je uz sredinu lijevoga bonog ruba peine, a druga (sonda 3) uz sredinu desnoga bonog ruba
peine. Sonda 2 obuhvaala je kvadrante E G 18 20, a sonda 3 kvadrante S U 17 20. Iskop se obavljao iskljuivo runo, uglavnom sitnim alatom, pratei prirodne i arheoloke slojeve. Svaka se promjena u boji i strukturi sedimenta biljeila u posebne formulare, a svaka se struktura (vatrita, ukopi i sl.) biljeila tlocrtno u nacrtnoj dokumentaciji uz snimanje 3D koordinate totalnom mjernom stanicom. Jednak se postupak rabio i za biljeenje posebnih nalaza, dok su se ostali nalazi prikupljali po kvadrantima unutar svakog sloja. S obzirom na to da je sediment bio iznimno vlaan i blatan, osobito u proljetnim mjesecima kada su stijenke peine zbog estih i obilnih kia stalno proputale vodu, nije se moglo provoditi suho sijanje, pa se rabila metoda ispiranja sedimenta vodom, sitom veliine 5 mm. Sav iskopan sediment pakirao se u vree, prema kvadrantu i sloju, koje su bile zasebno numerirane. Ispiranjem sedimenta prikupljani su sitni nalazi, ali i vei, koji su eventualno promakli prilikom iskopavanja zbog vrlo blatnog sedimenta. Debljina arheolokih slojeva u sondi 2 bila je preko 4,60 m, a u sondi 3 prosjeno 3 m. U prvih sedamdesetak cm u objema sondama slojevi su bili relativno suhi, s velikom koliinom kamenja (SJ 7 i 8). U slojevima je pronaena manja koliina ulomaka bronanodobne keramike, te neto recentnog materijala. Nakon uklanjanja sloja s kamenjem, slojevi su postali iznimno glinasti i vlani, dijelom zbog svoje strukture, a dijelom zbog propusnosti stijenki peine. Slojevi koji se mogu kulturoloki atribuirati ranomu bronanom dobu bili su izrazito glinaste strukture, s prilino velikom koliinom keramikih ulomaka, te faunistikih ostataka. U sklopu ranobronanodobnih slojeva utvren je i niz vatrita, koja prema svojim karakteristikama (tanka u presjeku, bez ikakve konstrukcije) upuuju na zakljuak da su bila rabljena kratkotrajno, ali esto. Vatrita su jednostavne strukture, uglavnom okrugla ili elipsoidna. Na dvama mjestima u peini (kvadranti D 20 i E 20, te F 19 i F 20) utvrena je velika koncentracija vatrita smjetenih jedan iznad drugog (SJ 11, 15, 16, 42, 44, 46 49, 51, 54, 55). Na svodu iznad njih nalazi se manji otvor peine, pa su vatrita moda tu smjetena zbog prirodnog dimnjaka. Horizont koji pripada ranomu bronanom dobu debljine je od etrdesetak cm (sonda 3) do 1,5 m (sonda 2). U sondi 2 se nakon ranobronanodobnog horizonta (SJ 7, 8, 10, 20 28, 57) javljaju ostaci kasnoeneolitike ljubljanske kulture jadranskog tipa (SJ 58). Iz tog je sloja osobito atraktivan nalaz bifacijalno obraene strelice s trnom za nasad nainjene od utog ronjaka (Slika 5). U sondi 3, nakon slojeva ranoga bronanog doba (SJ 29, 30 32, 36 40), javlja se sloj kasnoneolitike hvarske kulture (SJ 53), a s nekoliko ulomaka keramike zastupljena je i danilska kultura. Nakon razdoblja eneolititka u sondi 2, te hvarske kulture u sondi 3, pojavljuje se sloj impresso kulture ranog neolitika. Vano je napomenuti da se izmeu hvarske i impresso kulture u sondi 3 nalazio tanak sloj pueva, kostiju i ugljena (SJ 60), koji je vjerojatno jedan hijatus u uporabi peine te dodatan dokaz neporemeenosti slojeva hvarske i impresso kulture, to je iznimno vano pri znanstvenoj interpretaciji. Slojevi impresso kulture bogati su ostacima ulomaka keramikog posua, cijepanim litikim materijalom, faunistikim ostacima, te razmjerno velikom koliinom ljudskih kostiju (Slika 6). Ljudske kosti nalaene su sporadino, tako da se ne moe govoriti o ukopima ili grobnim cjelinama. Posljedica je to sedimentacije ili djelovanja ivotinja i
Ulaz u peinu Zemunicu (foto: R. oi)
vode, ako pokojnici nisu bili ukapani nego samo polagani na tlo. Osobito se istie nalaz ulomaka keramikog peata s neuobiajenim motivom za to podneblje. U slojevima impresso kulture takoer je zabiljeeno nekoliko vatrita. S velikim repertoarom ukrasa na keramikom posuu (zastupljeni su svi naini i gotovo svi motivi ukraavanja poznatih za impresso kulturu) te velikom koliinom iznimno kvalitetno peenog posua, to je u suprotnosti s uvrijeenom predodbom o prevladavajuim grubim fakturama posua impresso kulture, peina Zemunica moe se svrstati meu najatraktivnije i za znanstvenu interpretaciju impresso kulture najvanije lokalitete na istonoj obali Jadrana. Bogatstvo ukrasa i nog posua uglavnom je rijetkost u piljskim lokalitetima (Mller 1994). Mezolitiki slojevi nadovezuju se izravno na ranoneolitike u sondi 3 (SJ 92 99), dok ih u sondi 2 (SJ 119 123) razgraniava sterilan sloj (SJ 118). Svi su mezolitiki slojevi takoer sadravali vatrita. Vatrita su u tim slojevima osobito vana zbog ugljena koji se moe apsolutno datirati, a bez apsolutnih datuma teko je poblie odrediti toniju vremensku atribuciju. To vrijedi i za slojeve koji vjerojatno
Tlocrt peine s naznaenim poloajem sondi (izradila: R. oi)
377
Forenbaher, Miracle 2005 S. Forenbaher, P. T. Miracle, The spread of farming in the Eastern Adriatic, Antiquity, 79, 2005: 514 528. Mller 1994 Mller, Das ostadriatische Frhneolithikum. Die Impresso Kultur und die Neolithisierung des Adriaraumes, Prhistorische Archologie in Sdosteuropa, Band 9, Berlin, 1994. Rajna oi dr. sc. Ivor Karavani Summary Zemunica Cave is situated in Bisko, at the base of the north part of Mali Mosor mountain, 35 km from Split. The entrance to the cave is in a sinkhole and it is oriented northward. Before the beginning of the excavations rocks that clogged the entire area of the cave had to be removed. One of the trenches (trench 1) was dug at the very entrance to the cave so the entrance would be deep enough for the removal of the rocks and dirt. After the geodetic footage had been made and the archaeological grid placed, the interior of the cave was divided into quadrants measuring 1x1 m.Two trenches were dug, each measuring 3x3 m. One of the trenches (trench 2) was situated along the middle of the left lateral border of the cave and the other (trench 3) along the middle of the right lateral border of the cave. Thickness of the archaeological layers in trench 2 was over 4.60 m and of the trench 3 app. 3 m. The most recent layers can be assigned to the Early Bronze Age. Thickness of the horizon belonging to the Early Bronze Age ranges from 40 cm (trench 3) to 1.5 m (trench 2). After the Early Bronze Age layers trench 2 revealed remains of the Late Eneolithic Ljubljana Culture of the Mediterranean type and the trench 3 revealed Late Eneolithic Hvar culture. After the Eneolithic period in trench 2 and Hvar Culture in trench 3, a layer of Impresso Culture from the early Neolithic appeared. It is important to mention that a thin layer of snails, bones and charcoal was found between the Hvar and Impresso Cultures in trench 3 (SJ 60), which probably represents a hiatus in the exploitation of the cave. Mesolithic layers can be directly related to the early Eneolithic layers in trench 3 (SJ 92-99), while in the trench 2 (SJ 119-123) there exists a sterile layer that separates them (SJ 118). Underneath the Mesolithic layers both trenches reveal layers probably belonging to the Late Upper Paleolithic.
Prol F G 18 (foto: R. oi)
pripadaju razdoblju kasnoga gornjeg paleolitika (SJ 139 145), koji su takoer razdvojeni hijatusom u sondi 2 (SJ 138), dok se u sondi 3 izravno nadovezuju na mezolitike. Mezolitiki slojevi peine Zemunice mogu se usporediti s lokalitetima Crvena stijena, Kopaina te Vela spila (euk, Radi 2005). Oba su navedena razdoblja nedovoljno poznata na istonoj obali Jadrana, pa e bogati kulturni slojevi mezolitika i gornjeg paleolitika u Zemunici zasigurno dopuniti spoznaje o tim razdobljima, osobito pitanja prijelaza mezolitka na neolitik, odnosno lovno-sakupljake privrede na sjedilaki nain ivota (Forenbaher, Miracle 2005). Literatura euk, Radi 2005 B. euk, D. Radi, Vela spila, Centar za kulturu Vela Luka, Vela Luka, 2005.
Redni broj:202 Lokalitet: Podgrae Solioce Naselje: Podgrae Grad/opina: Omi Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U srednjopoljikom selu Podgrau, 24 km sjeveroistono od Omia, zapoela su arheoloka istraivanja na lokalitetu zvanom Solioce. Akcija je trajala od 29. rujna do 26. listopada 2005. godine. Struna voditeljica istraivanja bila je mr. sc. Vedrana Delonga; suradnici arheolog Ante Novakovi iz Muzeja grada Omia, arheologinje Silva Grkovi i Anita Lovri; tehniki dokumentarist bio je Miran Palok. Istraivaki program nanciralo je Ministarstvo kulture. 378
Bifacijalno obraena strelica od ronjaka (foto: R. oi)
Selo Podgrae, koje u svom toponimu nosi odlike naselja smjetena pod utvrenim zdanjem, tonije Gradcem, dominantnom gradinom suelice Zadvarju i kanjonu Cetine, prema svemu sudei imalo je znatnu ulogu u strategiji kraja. Rije je o lokaciji s koje se moe nadzirati kretanje na irokom zemljopisnom podruju: zadvarska i kreevska zaravan (Katuni) sve do dijela Prpue, ugljanska zaravan ak do Ciste, zapadni masiv Biokova s Dupcima i Gornjim Brelima te prolaz oko eevice sa sjeverne strane Biokova. Topografska situacija upuuje na to da je naselje oito bilo u relaciji s prometnicom koja je u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku bila glavna okosnica ivota toga kraja. O naseljima na toj komunikaciji sauvani su i pisani podaci (Ravenatova Kozmograja), a neka su potvrena i arheolokim nalazitima (sakralni kompleks sv. Ciprijana u Gatima Gedate, kasnoantika palaa u Ostrvici). Istraivani lokalitet Solioce nalazi se sjeverno od upske crkve posveene Uznesenju Blaene Djevice Marije i staroga seoskoga groblja koje vie nije u funkciji. Smjeten je tik uza sjevernu stranu asfaltnog puta koji od zaseoka kariii vodi prema istoku Podgraa, slijedei trasu staroga austrijskog puta prema Pavia mostu, odnosno prijelazu na rijeci Cetini. Istraivani poloaj, s oko 500 m2, smjeten je u privatnom vrtu obitelji Andrije i Marka Milavia, a neko je bio u vlasnitvu don Petra karice ( 1914), odakle i naziv popovski vrtal. To se zemljite terasasto sputa od juga prema udolini s izduenim malim plodnim poljem (Dolac). Poloaj je tijekom proteklih desetak godina rekognosciran u nekoliko navrata. Obilje povrinskih nalaza keramikog posua razliite vremenske pripadnosti, informacije mjetana o ostacima arhitekture i grobova na koje su nailazili obraujui vrt, osobito ugroenost lokaliteta nedavnim podizanjem gospodarskog objekta koji je ak iskoristio dio zida nekoga starijeg objekta, bili su dostatni razlozi za pokretanje arheolokih istraivanja. tovie, prilikom reambulacije na prostoru popova vrta, kao i u okolnim okunicama te raslinjem obrasloj gomili, uoeno je dosta pravilno lomljenog kamenja te ostataka rimskoga graevinskog crijepa i cigle neke razruene antike graevine. Te okolnosti, kao i niz drugih vanih pojedinosti, upuivale su na arheoloko nalazite s trajanjem od antike do srednjega vijeka. Naime, poetkom 20. st. taj je poloaj F. Buli, na temelju informacija i nalaza koje mu je dostavljao don P. karica, dovodio u vezu s ostacima starokranske crkve i groblja (Buli 1915), a A. Jadrijevi ak i samostanom (Jadrijevi 1940). Dodatni su nalazi, danas zagubljenih nakitnih predmeta (jednojagodne naunice), otkriveni prije dvadesetak godina preseljenjem seoskoga groblja na novu lokaciju, upuivali i na tragove starohrvatskoga groblja istono od istraivanog poloaja u Soliocima, uz asfaltni put koji se prua rubom novoizgraenoga upskoga groblja. To je razlog to se organizacija prvih arheolokih zahvata na lokalitetu najveim dijelom oslonila na otprije pretpostavljeno arheoloko podruje sa starokranskom crkvom i grobljem (Chevalier 1995). U okviru lokaliteta arheoloka iskopavanja obuhvatila su tri sonde: sondu I (6x3 m), II (2,60x2,30 m) i III (2x1,75 m), koje su postavljene u istonoj polovici zemljita te uklopljene u koordinatni sustav. U sondama I (a,b) i III iskopavanje se odvijalo unutar etiriju otkopnih slojeva (do dubine od 1 do 1,24 m), dok je u sondi II ono provedeno unutar
pet otkopnih slojeva (do dubine od 1,40 m). Arheoloki je najzanimljiviji trei otkopni sloj u sondama I i III, gdje je na dubini od 0,50 do 0,60 m otkrivena podnica izraena od buke, debljine 5 cm. Kompaktno je sauvana na povrini od 20 m2, dok je na ostalim dijelovima mjestimice nagorena i unitena, to je omoguilo dublje arheoloke iskope na tim mjestima. Podnica zalazi u zemljane prole i njeno rasprostiranje valja denirati iduim iskopavanjima lokaliteta, koja su predviena za sljedeu godinu. Za sastav treega otkopnog sloja takoer je karakteristina velika koliina rasutoga keramikog graevinskog materijala, tj. omanjih, pravilno lomljenih tegula i imbreksa, koji se prate u oblicima od malih kocaka, piramidalnih oblika s kockastom bazom do pravokutnih i lunih oblika, ije dimenzije u prosjeku ne prelaze 4 ili 5 cm. S gledita tehnike i strukture zidanja, osobiti oblici i golema koliina kocaka otkrivena u uruenoj buci vrlo su zanimljiva pojava. Na ovom stupnju istraenosti lokaliteta moglo bi se pretpostaviti da je rije o ostatku sruenoga nenosivog, pregradnog zida, iji se temeljni kanal nazire na dijelu podnice. Vano je napomenuti da taj materijal nije bio vezan za podnicu, kao to na njoj nisu utvreni ni najmanji otisci koji bi upuivali na to da su pravilno lomljene keramike opeke dio podnog poploenja. Naprotiv, otkriveni nalazi pomijeani sa sivo-smeom zemljom i sipkom bukom te zdrobljenim ostacima bojenih fresaka, sugeriraju da se je rije o graevnom materijalu uruene zidne konstrukcije, iji izgled i funkciju tek valja istraiti. Moda se zidalo tako da se unutranjost zida ispunjavala bukom, dok su se s vanjske strane postavljali manji komadi opeke u nekoj rustinoj varijanti koja je oponaala mreastu strukturu stvarajui dojam krupnoga zidnog mozaika ili tome slino. Takvu je tehniku zidanja poznavalo rimsko graditeljstvo (opus reticulatum). Nad samom podnicom otkriveni su brojni usitnjeni ostaci zidnih fresaka sa sauvanim tragovima bojenja zelenom, tamnocrvenom, oker, ruiastom i azurnoplavom bojom. U zapadnom dijelu sonde I, na mjestu unitene podnice, sloj se produbljivao ispod sauvane povrine. Ispod naboja od kamenja i ute tvrde gline, koji je prethodio izradi bukane podnice objekta, pronaena je vea koliina ulomaka rimskih amfora i keramikih posuda, bronana vitica prsten, metalna kuka za staklenu svjetiljku kandilo. Otprilike na jednakoj dubini u sondi I (0,82 m) otkriven je bronani novac rimskog cara Valensa (364. 378.), to e posluiti kao pokazatelj za odreivanje vremena izgradnje podnice.
Podgrae Solioce, starokranski pilastar (foto: M. Palok)
379
Summary In Podgrae village, situated 24 km north-east of Omi, we have started archaeological excavations at the site called Solioce. The village is situated under the fortied structure, more precisely Gradac, a dominant hillfort oposite of Zadvarje and the canyon of the River Cetina . Due to this, the settlement had an important role in the strategy of the region because it allowed supervision of a vast geographic area. On the basis of the archaeological nds, primarily the plastered oor and movable nds, such as pieces of frescoes, glass fragments, parts of stone sacral furnishings we can assume that we are dealing with the remains of a church from the Late Antiquity. Goal of the future excavations is to discover and dene the plan of the church and the surrounding perimeter.
Pograe Solioce, ostaci podnice crkvenog objekta (foto: M. Palok)
Tijekom iskopavanja vlasnici zemljita predali su istraivaima pokretne kamene nalaze, koje su pronali na lokalitetu tijekom obrade zemljita i prilikom ukopavanja gromobrana za oblinju crkvu. Rije je o klesanim dijelovima arhitekture i kiparskog ukrasa prvobitne crkvene graevine na tome mjestu (pilastar, ulomak pluteja starokranske oltarne ograde, dijelovi stupova). Pilastar s uklesanim latinskim kriem oito je pripadao prozoru bifori, uzmu li se u obzir dva impost-kapitela ukraena ranom kranskom simbolikom koja su ve prije, poetkom 20. stoljea, zaslugom don Petra karice pronaena na lokalitetu i predana na uvanje Arheolokom muzeju u Splitu (Buli 1915; Chevalier, Duval, Flche Mourgues, Marin, Metzger 1994). Prema rezultatima iskopavanja, u prvom redu otkria podnice te pokretnih nalaza (ulomci fresaka, ostaci staklenih posuda i dijelovi kamenog namjetaja), opravdano je preliminarno pretpostaviti ostatke crkve iz kasnoantikog doba, iako je u ovoj kampanji bilo nemogue denirati kojemu su dijelu objekta otkriveni ostaci pripadali. Moda je rije i o veem arhitektonskom sklopu, kojemu je crkva bila sredinji objekt. Zasad je oito da je pod istraivanog objekta u unutranjosti bio pokriven debelim slojem buke, dok ulomci viebojnih fresaka potvruju da su njegovi zidovi bili oslikani. Cilj je buduih istraivanja otkriti i denirati tlocrtnu dispoziciju graevine te istraiti okolni perimetar. Literatura Buli 1915 F. Buli, Trovamenti antichi a Podgragje di Poljica, Bulletino di archeologia e storia dalmata, 38, Split, 1915: 32 36. Chevalier, Duval, Flche Mourgues, Marin, Metzger 1994 P. Chavalier, N. Duval, M.-P. Flche Mourgues, E. Marin, C. Metzger, Salona I, Sculpture architecturale, Rome-Split, 1994: 53, Tab. XIII, XVI. Chevalier 1995 P. Chevalier, Salona II, Ecclesiae Dalmatiae, 1, Rome-Split, 1995: 250. Jadrijevi 1940 A. Jadrijevi, Latinski natpis iz Podgradja u Poljicima, VAHD, 51, Split, 1940: 161 162. mr. sc. Vedrana Delonga 380
Redni broj: 203 Lokalitet: regija Makarsko primorje Naselje: ivogoe Grad/opina: Podgora Pravni status: Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje Tijekom 2005. Marinko Tomasovi je u okviru programa Gradskog muzeja Makarska rekognoscirao iri prostor ivogoa, obalnog naselja oko 15 km jugoistono od Makarske. Slijede saeti rezultati istraivanja, koji ukljuuju dosad nepoznate podatke, veim dijelom i topografske naravi, negdje potkrijepljene i anketiranjem. Razvrstani su u okvirima razdoblja, od prapovijesti do srednjeg vijeka. Prapovijesno razdoblje Gradina Gria (345 m n.m.) promatranica je na potplaninskoj gredi iznad istoimenog zaseoka zapadne strane ivogoa. Sredite joj ne prelazi 20-ak m u promjeru, a branjeno je i bonim zidovima od kojih potjee osip s ulomcima eljeznodobne i rimske keramike. Nadgledanje s nje iznimno je u perspektivi uzdignute toke s koje se promatra nia gradina Suzina, 2 km jugoistono, te dio obalnog prostora s hvarskim kanalom. Ipak, rije je o pasivnom, zatvorenom prostoru te je stoga znaenje Grie vie u kontroli istonije pjeake komunikacije, prolaza prema obalnom zaleu. Gradina Suzina (108 m n.m.) postavljena je na zapadnoj strani visinski ujednaenog terena iznad Jadranske ceste i franjevakog samostana. Velik bedem (sjeveroistok-jugozapad) branio je gradinski prostor od otvorenog pristupa s istone strane. Duljina bedema od 60 m priblino odgovara stvarnom izgledu, dok je 20-ak m irine odraz recentne razgradnje podizanjem bunkera i ukopavanjem rovova. Linija suhozidnog lica dokazuje da mu je irina iznosila 6 m, a visina neznatno vie od dananjih 3,5 4 m. I na sjevernom, lakem pristupu zaravni, vidljivo je utvrivanje dvama uim (oko 1,5 m) suhozidima meusobno udaljenima 12 m i uklopljenima u stjenovit teren. Pruanje prema zapadu i unutranjosti gradine, vidljivo im je u duini koja iznosi 15 m. Suprotna, strmija morska strana nije bila snanije utvrena. Dio unutranjisti gradine koji je odsjeen probojem ceste, ine manje zaravni. Nalazi
ulomaka eljeznodobne keramike i kasnorepublikanskih (ranocarskih?) amfora vezuju se uz glavni bedem, dok na terenu pod vegetacijom nisu uoljivi. Suzina omoguuje nadzor prostora na sjeveru, akvatorija do Splitskih vrata na zapadu i junoga hvarskog kanala. Nadzor suprotne strane ogranien je nije mogua komunikacija s gradinom na Matijaevici. Gradina na Matijaevici (80 m n.m.), uzvisini juno uz cestu na sjeverozapadnoj strani naselja Blato, najisturenija je toka tog dijela Makarskog primorja prema moru. Gradina na njenu vrhu imala je dva prstena suhozidnih bedema i jedan vanjski, krai potez gradnje (Tomasovi 2005). U gradini i na padini uz bedem pronaeno je mnogo ulomaka keramikog posua to potvruje i njen naseobinski karakter, uz prikladno zaravnjenje unutranjosti i nalaza ulomaka lijepa. Svi sakupljeni ulomci pripadaju gruboj prapovijesnoj keramici loije kvalitete s dosta usitnjenog kalcita u primjesi. Prijedlogu za datiranje te keramike u starije eljezno doba nije proturjeio niti jedan ulomak proienijeg sastava gline (uz izostanak primjeraka karakteristinih za ranija razdoblja). Za datiranje je, tipoloki gledajui, osjetljiv ulomak dublje zdjele sa irokim obodom izvijenim prema van i lijebom s unutranje strane (Tomasovi 2005: T.I, 1). Naglaeno je da oblik ima analogije tijekom starijega eljeznog doba, ali i u mlaim razdobljima, u kasnom 5. i 4. st. pr. Kr., to se i uzelo kao gornja granica uporabe gradine Matijaevice. Izvjesno je da gradina nije doekala vrijeme dodira s grko-helenistikim svijetom, a na takav
zakljuak upuuje izostajanje nalaza grke keramike, to vrijedi i za kasnije razdoblje. Stoga se naseljavanje na gradini Matijaevici preliminarno datira u razdoblje 8. 5./4. st. pr. Kr. Matijaevici je naglaeno izvrsno vizualno komuniciranje s istonijim gradinama u gornjem Primorju (Tomasovi 2005: 54). Osobitu je vizualnu povezanost morala imati s neposrednim ilirskim poloajima na istonoj strani Hvara, premda je znakovit predloeni prekid ivota na njoj krajem starijega eljeznog doba. Meutim, odnos s gradinama sjeverozapadno od nje u potpunosti je iskljuen, o emu je takoer bilo spomena. To je moda i razlog to Matijaevica nije bila naseljena u kasnijim razdobljima jer nije vizualno povezivala gradine kojima je bila u sreditu. Izostanak indicija rimske gradnje na njenu neposrednom podnoju ili dugotrajnost vanijega rimskog naselja na irem prostoru podno nje, drugi je razlog neaktiviranja uzvisine u kasnoj antici. Gradina Zakose (Pudarnica, 265 m n.m.) u Strnju oznaava utvren stjenovit greben i podnoje gornje kote dominantnoga elipsoidnog uzvienja, oko 1,5 km sjeveroistono od Matijaevice. Linija suhozidnog bedema vidljiva je na zapadnoj strani, gdje mu je osip irok 20-ak m. Isturenija sjeverna stjenovita ploha (267 m n.m.), udaljena oko 20 m od gradinskog sredita, zbog lakeg pristupa morala je biti u sastavu utvrde, ali joj bedem nije dobro raspoznatljiv. S gradine je izvrstan pogled na Hvarski kanal i obalnu crtu u podnoju, u ijem je desnom rubu gradina Matijaevica. Meutim, pogled prema istoku u potpunosti je zatvoren
Karta ivogoa s oznaenim pozicijama lokaliteta (izradio: D. Gluina)
381
nasuprotnim grebenom, pa se ne vidi drveniki prostor niti se komunicira s njegovim gradinskim tokama. Uza sve to zanimljiva je kronoloka pozicija gradine Zakose/ Pudarnica u odnosu na gradinu Matijaevicu. U gradini i na osipu bedema nailazi se na ulomke grube eljeznodobne keramike i kasnorepublikanskih amfora, to znai da je preuzela ulogu obalnog poloaja (prisjetimo se izostanka helenistikog materijala na Matijaevici). Logino je pomiljati da se to dogodilo iznenadno, kad se Matijaevica prestala rabiti tijekom 5./4. st. pr. Kr., premda se u pogledu tipoloki krtoga ilirskog keramikog materijala sa Zakosa to ne moe pouzdano dokazati. Manje je vjerojatno da joj se uloga vezuje tek za krae razdoblje, 2./1. st. pr. Kr., kojim se datiraju ulomci amfora (Lamboglia 2), a mogue i ilirska keramika. Takvu vremensku cezuru bilo bi tee objasniti s obzirom na izoliranosti tog dijela prostora, koji se nije mogao neposredno nadgledati s udaljenih istonih gradinskih poloaja. Kameni tumuli kod ivogoa Na zaobljenom vrhu Pudarnice u Strnju (205 m n.m.), nioj koti jugozapadno od gradine Zakose, na razini tla ocrtava se ostatak tumula, promjera 12-13 m. Juniji nakup vjerojatno je rezultat njegove devastacije, kao i sjeverniji, recentni bunker. Juno od Laia, na nioj koti, oko 300 metara sjeverozapadno od Pudarnice, nalaze se ostaci dvaju tumula. Sauvaniji je promjera oko 12-13 m, visine oko 2 m, dok je zapadniji uz njega razvuen na stjenovitom terenu. Na junom, okomitom rubu dominantne litice 1 km sjeverno od Matijaevice nalaze se, na mjestu ruevne kapelice sv. Petra (351 m n.m.), ostaci tumula. Istoni mu je osip dug 10 m. Oko 120 m prema sjeveru stoji tumul promjera 3,5 i visine (podzida) 0,5 m. Na vrhu uzvienja, manjoj gredi, nazire se kameni nakup (ostatak tumula ?). Na poloaju Markovina (Mijaine gomile), nagibu kamenita terena juno od Stare ceste (100 138 m n.m.), odnosno oko 500 m sjeverno od gradine na Matijaevici, nalazi se 15 ostataka koji upuuju na tumule. Na ostacima tumula 1 uza Staru cestu podignut je dalekovod. Na ostacima tumula 2, u promjeru 8-9 m (?), postavljene su konice za pele. Tumul 3 nalazi se 10-ak m jugoistono od tumula 1. Promjera je oko 15 m, a sauvane visine do 2,5 m na junoj strani. Raskopan je u sreditu. Tumul 4 nalazi se 50-ak m jugoistono, s recentnim suhozidnim gradnjama. Veliina mu nije prelazila 10-ak m u promjeru, dok je visina stanja oko 2 m. Tumul 5 nalazi se 3 m zapado. Sauvan je tek iznad razine terena. Promjer stanja iznosi do 9 m. Tumul 6 nalazi se 20 m jugozapadno od tumula 2. Sauvan je u visini do 0,5 m i u promjeru od 7 do 8 m, odnosno neto razvuenijeg kamenja na junoj strani. Tumul 7 nalazi se oko 60 m juno od tumula 4. Promjera je oko 8 m i visine stanja 1,5 m. Raskopan je u sreditu. Tumul 8 nalazi se oko 100 m jugozapadno, na mjestu veeg nagiba terena. Posve je poremeen suhozidnom razgradnjom. Tumul 9 nalazi se oko 35 m jugozapadno od tumula 1. Raskopan je u sreditu. Promjer stanja iznosi 8-9 m. Tumul 10 nalazi se oko 80 m jugozapadno. Promjer mu iznosi oko 8 m, a visina oko 1,5 m. Tumul 11 nalazi se 40-ak m jugozapadno od prethodnog tumula. Promjera je 10 m, a visine oko 2 m. Neznatno je raskopan. Tumul 12 nalazi se 20 m juno, na rubu uzvisine koja pada prema morskoj strani. Promjera je 11 m, a visine do 2,5 m. Djelomice je raskopan. Tumul 13 nalazi se 15 m 382
jugoistono. Promjer stanja neto iznad razine okolnog terena iznosi oko 15 m. Tumul 14 nalazi se dva metra istono. Promjera je 9 m, a visine oko 2 m. Tumul 15 nalazi se na gornjem dijelu uzvienja, oko 50 m zapadno od tumula 1. Promjera je 13 m, visine do 3 m. Ni kod jednog tumula nije uoljiva arhitektura groba, kao ni pokretni nalazi. Upitna je vrsta ostataka pod tumulima 1, 2, 5, 7 9 (nastali razgradnjom drugih tumula?). Ostatak tumula, preslojen stazom za vidilicu, nalazi se uz junu stranu Stare ceste na Golom brdu (156 m n.m.), oko 700 m zapadno. Vidljiv je u razini tla u promjeru od 11 m. Drugi tumul devastiran je gradnjom vodorezervoara 15-ak m istono. Ostaci junog dijela tumula vidljivi su 15 m istono od kapelice sv. Nikole uza Staru cestu. U njemu je naen kostur, navodno u sjedeem poloaju. Iako se ne iskljuuje posve mogunost i takva ukopa (tovie, usmjerava pozornost na novovjekovnu antropoetnoloku komponentu), neke opisne naznake upuuju na to da je kostur zateen unutar okvira groba (zazidan ploama), time i na ukop u zgrenom poloaju. U Polju, oko 300 m jugoistono, i oko 150 m iznad Gospine kaplice uza Staru cestu, ostaci su tumula promjera oko 15 m (?). Navodno je i prilikom njegova raskopavanja pronaen kostur u zgrenom poloaju. Rimsko razdoblje U Maloj Dubi, plodnoj morskoj uvali podno junih obronaka Suzine, uniteni su sredinom 60-ih godina kod iskopa za gradnju kue na poloaju Ploica ostaci rimske vile. Nije poznat opseg unitene arhitekture, sumarno opisane u pogledu karakteristika gradnje (Medini 1970). Pruala se u smjeru istok-zapad i istono od navedenog poloaja, gdje je uoena zajedno s prolacijom stupa prilikom iskopa za susjednu kuu priblino u isto vrijeme. Navodno su tom prilikom uniteni i grobovi obzidani bukom. Grobovi su uoeni i nekih 150 m sjeveroistono od poloaja rimske vile, na rubnom dijelu Ploica. Tu je obradom terasastog zemljita uz desnu stranu korita Mihaljevia potoka, 20-ak m iznad ceste, pronaeno vie kosturnih grobova (navodno 4 7). Upitna je uestalost njihovih nalaza (iskljuivo sredina 20. st.?), a vrlo su oskudni podaci i o njihovu izgledu. Tek se u pogledu gradnje jednoga groba navodi uporaba buke. U obalnoj liniji s poloajem zateenih ostataka rimske gradnje, svega 80-ak m jugoistono, uz lijevu stranu potoka nalazi se poloaj Podgrebine. Navodno se i tu, na prostoru uzdignute etnice uz more, ukopavalo, ali izostaju odreeniji podaci. Za datiranje te topografske naznake nisu vani, s iznimkom navoda o obukanim grobovima. Smiju se smatrati mlaima od ukopa u urni (1./2. st.), spomenutoj u sklopu preostalih nalaza prilikom otkria rimske vile. Dulje postojanje tog imanja neizravno se iitava Medinijevim dovoenjem u vezu s kasnoantikim Licinijanovim dvostrukim epigramom na Pokrivenici uz morski al, oko 1 km zapadno. Ujedno je taj poloaj s izdanim izvorom pitke vode najudaljeniji od rimskog imanja u Maloj Dubi, jer su blii na prostoru Jakia, 300 m sjeverno, u oko 500 m udaljenijim Franieviima na istoku, te na plai podno Matijaevice, manje od 1 km jugoistono. Sudei prema toponimu Mirine i gruboj keramici, druga rimska gradnja na tom obalnom dijelu nalazila se u Blatu, oko 2,5 km jugoistono, na prostoru kampa u Dolama. Ne tako pogodan poloaj u odnosu na uvalu Malu Dubu (izloenost sjevernom i junom vjetru; manje plodno
zemljite i udaljenost izvora vode), vjerojatno je omoguio gradnju manje rimske vile. I tu se upuuje na unitene grobove, ali im se ne zna broj, izgled te prostorni odnos s graevinom. Srednjovjekovno razdoblje Arheoloki ostaci iz srednjeg vijeka vezuju se za prostor aktivnoga groblja s crkvom sv. Dominika (sv. Arnira). Spomen crkve na mjestu postojee zabiljeen je u izvorima 17. st. (Jurii 1969), to jami gradnju i prije turskog vremena. Ostatak koji upuuje na srednjovjekovnu crkvu prepoznaje se u nadvratniku s tri rustino urezana latinska kria (vel. 1,43x0,18x0,24 m, danas u nadstrenici pred crkvom). Mogunosti da je rije o reutilizaciji ostatka iz ranokranske crkve, s pretpostavkom o njenu poloaju na mjestu franjevakog samostana, proturjei stilski doraenija provedba ondje naenih ulomaka kamene opreme crkve iz 6. st. (Fiskovi 1980: 216, 219). Izravna su potvrda za srednjovjekovnu fazu lokaliteta (okvirno 13. 15. st.) nadgrobnjaci na groblju: ploa s prikazom koso poloenog maa i tita na njemu (vel. 1,87x0,88 m) i rustini steak sanduk (vel. 1,60x0,85x0,45/0,35 m), sada dovratnik istonog ulaza u groblje. Na toj strani grobovi su se nalazili i desetak metara izvan ograde ukopita. Do gradnje prilazne ceste 70-ih godina 20. stoljea, dva nia steka sanduka bila su potvrda predaji o zametnutom dijelu ukopita. Ostaci triju grobova, poloenih prema zapadu i nainjenih od lomljenaca, vidljivi su u zemljanom prolu unutar nadstrenice zapadno od crkve. Literatura Fiskovi 1980 I. Fiskovi, O ranokranskim spomenicima naronitanskog podruja, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HAD, 5, Split, 1980: 213 256. Jurii 1969 K. Jurii, Crkve biokovsko-neretvanskog podruja u doba turske vladavine, Kai, II, Split, 1969: 101 154. Medini 1970 J. Medini, Makarsko primorje u antici, Makarski zbornik, 1, Makarska, 1970: 13 81. Tomasovi 2005 M. Tomasovi, Matijaevica u Blato/ ivogou eljeznodobna gradina u gornjem Makarskom primorju, Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2005: 49 57. Marinko Tomasovi Summary During 2005 a wide area of coastal village ivogoe, 15 km southeast of Makarska was surveyed. The excavations also included dialogue with the locals, especially regarding the devastated sites. The Prehistory Period is clearly recognized by the Iron Age hillfort spots which are evenly arrayed. The westernmost Gria (345 m altitude) was a smaller observation post, primarily intended for the surveillance of the pedestrian communication. Suzina hillfort with its 60 meters long walls had a greater importance (108 m altitude) because it controlled wide sea surface. The most important was the hillfort Matijaevica (80 m altitude) with its two rings of drywall curtain walls. It had a marked character of an Early Iron
Age settlement. The excavations should conrm the reasons for its abandonment during the fth/fourth century BC, which is indicated by the abundant pottery nds. It had a great visual communication with the eastern hillforts of the Makarska littoral, but there was no possibility for that kind of communication with closer northeastern positions (Gria; Suzina). Around 1,5 km northeastern of Matijaevica a hillfort was built on Zakos (265 m altitude), which assumed a role of a coastal hillfort. Discoveries of Late Republican amphorae (Lamboglia 2) proved its usage during the second/rst century BC. Stone tumuli were recorded in Strnje (Pudarnica, Lai, St.Peter), most numerous at Markovina (10-15), Golo Brdo and Pole. The most important site from the Roman period was situated in Mala Duba bay. It was a developed Roman Villa, destroyed in 1960s. It seems that there was also a cemetery in its vicinity and 150 meters to the northeast.. The remains of a smaller developed. Roman Villa were also destroyed, together with the graves at the eastern part of Blato, during the construction of a camp in Dole. Medieval remains were also recorded at the area of the present cemetery. They are conrmed by the gravestone depicting a shield and a sword and by the Rustic stechaktrunk (stechak-stone funerary slab), today serving as a jamb on the eastern cemetery entrance. Outside the present burial area there was a part of an older cemetery with two stechak-trunks.
Redni broj: 204 Lokalitet: Salamandrija Naselje: Grad/opina: Komia (otok Palagrua) Pravni status: R-1413 (otona cjelina) Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U sklopu sustavnih istraivanja na Palagrui, koja se neprekidno provode od 2002. na otoku je u 2005. u dvama navratima (od 7. do 16. lipnja, te od 1. do 14. rujna) boravila arheoloka ekipa (voditelj: Branko Kirigin iz Arheolokog muzeja u Splitu; asistenti na projektu: Tea Katunari, Maja Mie i Vedran Barbari; arheolozi: Lucijana eelj, Magdalena Vlahovi, Tajma Rismondo, Ana Sunko, Sanjin Miheli, Nika Vujnovi i Mirko epo, geolog Sandro Montanari, arhitekt Ante Mardei-Jani te student botanike Igor Borsi; logistika: Pero Demarija, Jasna ubeli i Mislav alo). Istraivanja su nastavak prijanjih radova (Kirigin, Katunari, Mie 2005a; 2005b), a provedena su na Salamandriji, sredinjem platou Velo Palagrue (k.. 1114/1, 4 i 5, 7693/5, k.o. Komia). Istraivanja u lipnju nanciralo je Ministarstvo kulture, a u rujnu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta (projekt br. 0258004). Realizaciji projekta znatno su pomogli svjetioniari i njihove obitelji, uprava Plovputa te Hrvatska ratna mornarica, bez ije pomoi istraivanje ne bi bilo mogue. Osim sonde na junoj padini Salamandrije, odakle je poznat velik broj nalaza iz bronanog, grkog i ranorimskog doba, istraivanja su se koncentrirala na platou Salamandrije, gdje je prema dosadanjim nalazima pretpostavljeno postojanje kasnoantike utvrde (Kirigin, Katunari, Mie 2005a). Cilj je bio odrediti gabarite utvrde te u njoj istraiti 383
pojedine kvadrante gdje je na osnovi georadarskih snimaka (Kirigin, Katunari, Skelac 2004) bilo mogue pretpostaviti postojanje struktura koje se ne podudaraju s glavnom osi utvrde, a koje bi moda mogle pripadati ostacima Diomedova svetita. Osim toga, obavljeni su i zavrni radovi na izradi idejnog rjeenja ureenja Salamandrije kao prirodoslovnog i kulturno-povijesnog parka. Istraivanje na junoj padini Salamandrije Na junoj padini nastavljeno je istraivanje kvadranta V-6, zapoeto jo 2002. i 2003. kada su u gornjim slojevima otkrivena tri groba (Kirigin 2003; Kirigin, Katunari, Skelac 2004). Kvadrant je istraen do ivca, a nalazi iz njega, iako manje brojni, ne odudaraju mnogo od nalaza iz drugih kvadranata na junoj padini. Ipak, naeno je deset ulomaka s gratima (uglavnom sa po jednim slovom), a i nekoliko lijepih ulomaka atenskih crvenoguralnih posuda (vidi fotograju). Nalazi prapovijesne keramike i kremena pripadaju takozvanoj cetinskoj kulturi kasnog eneolita i ranoga bronanog doba. Gornji slojevi s kasnoantikim i recentnim materijalom pokazuju jednako stanje kao i u drugim sondama na junoj padini (Kirigin, Katunari, Mie 2005a). Budui da su na junoj padini iskopani najugroeniji djelovi (osam kvadranta povrine 2x2 m, to jest ukupno 32 m2), odlueno je da se na tom mjestu vie ne kopa i da se preostali dijelovi june padine ostave za budua istraivanja.
Istraivanje kasnoantike utvrde Tijekom iskopavanja u lipnju istraeni su kvadranti D-11, C-13, A-17 i polovica A-16, dok su u rujnu istraeni A i B-11 i 18, U-13 i 14, N-9 te dio kvadranta M-9, C-12 i 13 ukupno oko 48 m (ukljuujui i kvadrant V-6 na junoj padini). U kvadrantu D-11 pokualo se ui u trag ostacima apsidalne strukture koja se pokazala u kvadrantima C i D-10 i C-12. Otkriveni su njeni ostaci na samom ivcu, veoma loe sauvani, uglavnom samo buka s otiscima kamena. Funkcije te apside zasad nije jasna. Da bi utvrdili eventualan sjeverni zid utvrde, u lipnju su otvoreni kvadranti A-16 (sjeverna polovica) i A-17 iroki 1 m, dugi 3 m, koji se nalaze uza sam rub plonika za sakupljanje kinice. Tamo nisu pronaeni nikakvi tragovi arhitekture. Meutim, prilikom uklanjanja raslinja u kvadrantima S i T-18 (sa sjeverozapadne strane plonika za sakupljanje kinice vidi crte) pokazao se zid koji je 1996. ucrtan u opi tlocrt Salamandrije. Sauvani su njegovi ostaci dugi 3,5 m i iroki od 96 cm. Usporeujui strukturu tog zida s onim iz kvadranta A-9 (juni zid utvrde) pokazalo se da imaju istu irinu, da su graeni na jednak nain i jednakom bukom. Stoga je pretpostavljeno da bi zid u S i T-18 vrlo lako mogao biti dio sjevernog zida utvrde. To donekle potvruju i rezultati georadarskih snimanja 2003. godine (Kirigin, Katunari, Skelac 2004). Tragom te pretpostavke u rujnu je otvorena sonda na mjestima kvadranata A i B-
Salamandrija, plan istraene povrine
384
18 koji lee na smjeru pruanja zida iz kvadranata S i T18. Te kvadrante razdvaja plonik za sakupljanje kinice dug 7 m. Iskopavanja su otkrila ostatke sjevernog zida utvrde i dio njenoga sjeveroistonog ugla. Sjeverni dio ugla utvrde ojaan je stepeniasto. Sada su jasni obrisi cijeloga istonog zida utvrde koji je dug oko 19 m. Stratigrafska situacija u kvadrantima A i B-18 pokazuje da je uglavnom rije o ispremijeanim slojevima, no najdonji sloj koji je iskop za temelj zida pokazuje jednake karakteristike kao i sloj 4050 na junoj padini: sadri grki, rimski i prapovijesni materijal. Drugi vaan rezultat postignut je u kvadrantima N-9 i dijelu M-9 na jugozapadnom dijelu terena (vidi tlocrt). Pokazalo se da je tu najvjerojatnije rije o ostacima jugozapadnog ugla utvrde, te je ona sudei prema tome s june strane bila duga 23 m. Na tom poloaju dogaale su se razne dogradnje i devastacije, no ini se da se veim dijelom mogu pratiti i ostaci zapadnog zida utvrde. Naime, otprilike 7 m sjeverno nalazi se dananja gustirna, koja je za oko 2,5 m na nioj razini od poloaja gdje su otvoreni kvadranti N i M-9. Vrlo je mogue da je prostor nad tom gustirnom u antici bio nadsvoen i da je tada bio antika gustirna u utvrdi. Svod se vremenom uruio, kao i sjeverni zid gustirne obiljeen ostacima u S i T-18. Unutar gabarita utvrde u rujnu su istraivani kvadranti A-11 i B-11. U kvadrantu A-11 situacija je gotovo jednaka stanju u kvadrantu A-10 iskopanom 2002. godine (Kirigin 2003, 368-369). U kvadrantu B-11 potvreni su ostaci istonog zida utvrde u cijeloj duini kvadranta, s time da je jugoistoni dio prilino uniten kasnijom gradnjom japnenice. U ispuni jame (s.j. 6120) otkriven je kljun glinene svjetiljke bez tragova glazure koji bi pripadao ranosrednjovjekovnim svjetiljkama junoitalske produkcije 9. 14. stoljea (Petri 1990; Patterson, Whitehouse 1992). Kako nedostaje vei dio svjetiljke, teko je ue datiranje, ali rije je o, uz raniji nalaz zlatnog novca Romana III. Argira (1028-1034), do sada najstarijem poznatom nalazu iz srednjeg vijeka na Palagrui. Spomenuta georadarska mjerenja pokazala su da se ispod plonika za sakupljanje kinice na vie mjesta mogu oekivati ostaci arhitekture. U junoj polovici plonika georadar je pokazivao neke strukture koje su indicirale zidove koso postavljene u odnosu na zidove utvrde ili crkve (Kirigin, Katunari, Skelac 2004). Oekujui da bi tu mogli biti pronaeni arhitektonski ostaci iz vremena prije izgradnje utvrde, otvoreni su kvadranti U-13 i 14. U kvadrantu U-13 zateeni su ostaci zida (s.j. 220) koji se nainom gradnje, dimenzijama i smjerom pruanja podudara sa zidom iz kvadranta A-13, jednim od unutranjih zidova utvrde. Od njega su u U-13 sauvani iskljuivo ostaci buke na ivcu (koji se u tom kvadrantu nalazi vrlo plitko) te ponegdje jedan red priklesanog kamena. Uza zapadni rub kvadranta, u jednakoj stratigrafskoj poziciji sa zidom, pronaen je dio konstrukcije, unutar kvadranta U-13 blago polukrunog oblika, sauvane u dvama redovima obraenog kamena vezanog hidraulinom bukom. ini se da je konstrukcija imala ulogu svojevrsne potpore ili temelja nekakve drvene grede koja je stajala u prostoru, jer je pronaen njezin otisak u buci. Pokazalo se, meutim, da spomenute strukture koje je pokazivao georadar u kvadrantima U-13 i 14 nisu ostaci zidova, ve tek neto izdignutija formacija ivca. Osobit izazov bilo je uklanjanje plonika za skupljanje kinice na istraenim dijelovima, te njegovo vraanje u prvobitan poloaj. Prilikom toga je za naknad-
Ulomak atenske crvenoguralne posude (foto: B. Kirigin)
no popunjavanje sljubnica (fuga) meu ploama rabljena pripravljena smjesa od gline iskopane u prirodnom leitu iznad ola. Leita gline locirao je vanjski suradnik projekta, geolog Sandro Montanari. Prema njegovoj interpretaciji, tu je rije o leitu veoma kvalitetne gline za izradu keramikih predmeta, koja je prisutna u koliinama pogodnima za eksploataciju. Istraivanja predvorja crkve sv. Mihovila U kampanji iz lipnja 2005. paljivim je ienjem povrine ispred i iza proelnog zida crkve sv. Mihovila u kvadrantima C-12 i 13, s pragom ulaza u crkvu (istraivanja 1996.: Kirigin i Katunari 2002), utvreno da je taj dio zida crkve graen preko jame uklesane u ivac. Jama je duboka oko 1,20 m, promjera oko 2 m i bila je ispunjena utom u kojoj je bilo nekoliko ulomaka kasnoantike keramike. Prilikom iskopavanja u temeljima proelja crkve otkriven je ulomak porculanskog tanjura sa tancanim prizorom orijentalnoga krajolika koji je izraen u Engleskoj, kao proizvod trgovake tvrtke Primavesi & Sons. Dodatak Sons nastao je nakon 1860. pa je to pouzdan terminus ante quaem non gradnji crkve (zahvaljujemo kolegici Helgi Zglav iz Muzeja grada Splita koja je prouila taj ulomak i ljubazno nam stavila na raspolaganje njegovu analizu). Taj datum svakako pokazuje da je crkva sagraena ili neposredno prije svjetionika (1876.) ili za vrijeme njegove gradnje. Rekognosciranje sjeverne padine, lokalitet Pol vartle (k.. 7693/1) Na sjevernoj padini otoka ispod puta za Storu Vloku postoji sklop antikih struktura, evidentiran u vie navrata, odakle je poznat vei broj povrinskih nalaza (Forenbaher et al. 1994; Kirigin 2003). U rujnu 2005. na toj je lokaciji napravljena skica i fotodokumentacija vidljivih dijelova gustirne i kanala koji se niz padinu sputaju prema njoj, te obukanih podnica. Vidljiva povrina ostataka cjelokupnog sklopa jest cca 30x20 m. Gustirna je devastirana naknadnom gradnjom objekta ija je buka slina onoj na ckvi sv. Mihovila. Kanali su iroki oko 150 cm, napravljeni u dvjema 385
obukanim razinama razdvojenim i uvrenim kamenim zidom od grubo obraenog kamena, sauvanim uglavnom samo u prvom redu. Iznad i ispod spoja tih kanala nalaze se dvije obukane podnice. Na istonom dijelu cjelokupnog sklopa jest kruno obzidana struktura s hidraulinom bukom promjera cca 9 m i zidom debljine cca 3 m. Na cijeloj povrini pregledanog terena nalaze se ostaci hidrauline buke, kao i zidne buke s ljubiastim premazom. Pokretni arheoloki nalazi prebaeni su u Arheoloki muzej u Split, a na terenu su privremeno zatieni arhitektonski nalazi. Literatura Forenbaher et al. 1994 S. Forenbaher, V. Gaffney, J. Hayes, T. Kaiser, B. Kirigin, P. Leach, N. Vujnovi, HvarVis-Palagrua 1992-1993, VAHD, 86, Split, 1994: 13 52. Kirigin 2003 B. Kirigin, Palagrua godine 2002. Preliminarni izvjetaj s arheolokih iskopavanja, OA, 27, Zagreb, 2003: 367 378. Kirigin, Katunari 2002 B. Kirigin, T. Katunari, Palagrua Crkva sv. Mihovila, izvjetaj sa zatitnih iskopavanja 1996., VAHD, 94, Split, 2002: 297 324. Kirigin, Katunari, Skelac 2004 B. Kirigin, T. Katunari i G. Skelac, Palagrua godine 2003. Preliminarni izvjetaj s arheolokih iskopavanja, OA, 28, Zagreb, 2004: 207 220. Kirigin, Katunari, Mie 2005 B. Kirigin, T. Katunari i M. Mie, Palagrua 2004. Preliminarni izvjetaj s iskopavanja, VAPD, 98, Split 2005: 251 260. Kirigin, Katunari, Mie 2005b B. Kirigin, T. Katunari i M. Mie, Salamandrija, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 236 238. Patterson, Whitehouse 1992 H. Patterson, D. Whitehouse, Medieval domestic pottery, u: F. DAndria i D. Whitehouse (urednici), Otranto II, Lecce 1992: 87 195. Petri 1990 N. Petri, Srednjovjekovne svjetiljke i predromaniki pilastar s Hvara, VAMZ, 23, Zagreb, 1990: 173 179. Branko Kirigin Tea Katunari Maja Mie Summary In June and September 2005 we conducted excavations at Vela Palagrua Island. A probe at the south side of Salamandrija plateau was investigated. It conrmed the previous discoveries concerning the stratigraphy of this location and we found a considerable amount of fragments from the Bronze Age, Hellenistic, Early Roman and the Late Antiqutiy periods. We excavated 48 square meters of Salamadrija plateau where the existence of a fortress form the Late Antiquity had been discovered previously. We discovered northeast and southwest corner of the fortress and a part of its southern wall. A connection was determined between the visible wall at the end of the pavement intended for collecting rain water and the northern wall of the fortress. Inside the fortress we excavated four quadrants in which we discovered a considerable amount of potshards from the Late Antiquity but also some earlier nds and parts of inner walls of the fortress. One of these nds, beak of a clay lamp, represents one of the two oldest medieval nds 386
from Palagrua. Underneath the part of the pavement that was intended for collecting the rain water we found a part of a structure of the yet unknown purpose. During the excavations underneath the facade of St. Michaels Church, a fragment of a plate from the 19th century was found and thus the lower date of the construction of the church was set. At the site called Pol vartle we recorded the remains of an object which probably represented a water tank with the canals for collecting the rain water. During the excavation we discovered the existence of a clay layer at the site above ole.
Redni broj: 205 Lokalitet: Salona istoni bedemi/Zvonimirova ulica Naselje: Solin Grad/opina: Solin Pravni status: R-651 Razdoblje: A Vrste radova: zatitno iskopavanje i konzervatorski radovi Zatitne konzervatorske radove na sjevernim gradskim bedemima Salone zapoeo je splitski konzervatorski odjel Ministarstva kulture 1997. godine. Dugo vremena zaputeni ostaci sjevernih gradskih zidina ponovno su otkriveni jasno oznaavajui liniju protezanja najveega antikoga grada na hrvatskoj obali Jadrana. Prostrani suburbiji nastali s istone i zapadne strane prvobitne gradske jezgre (Urbs vetus) utvruju se novim prstenom bedema za cara Marka Aurelija 170. godine. Do te je gradnje dolo zbog prijetnje prvih barbarskih provala. Bedeme grade lokalno stacionirane vojne jedinice (Prva i Druga delmatska kohorta, legija Druga Pija i Trea Konkordija), kako se navodi u natpisima postavljenima na sjevernome zidnom platu. U poetku se malobrojne kule grade istodobno sa zidinama, no njihov se broj poveava s novim opasnostima, osobito na sjevernoj strani bedema, prirodno najizloenijoj napadima neprijatelja. Sloen obrambeni sustav zidnog plata Salone iz posljednjih stoljea antikog svijeta, jedinstven je spomenik fortikacijske arhitekture. Vie je puta na pojedinim mjestima podvostruen dodavanjem novih zidova, kula i bastiona, zemljanih nasipa i opkopa.
Salona pogled na istone gradske bedeme u Zvonimirovoj ulici nakon konzervatorskih radova (foto: J. Jelii-Radoni)
Zatitna arheoloka istraivanja omoguavaju otkrivanje dosad nedostupnih dijelova antikoga grada, osobito na mjestima vitalnih suvremenih prometnica. Stoga su upravo u sklopu prioritetnih infrastrukturnih zahvata na podruju Grada Solina, poput izgradnje kanalizacijskog sustava ili vodoopskrbnih cjevovoda koje izvode Agencija EkoKatelanski zaljev te Vodovod i kanalizacija d.o.o. iz Splita u suradnji s Gradom Solinom, istraeni istoni salonitanski bedemi i kula u Zvonimirovoj ulici. Istrane je radove proveo Konzervatorski odjel u Splitu. Istoni bedemi Salone pruali su se vjerojatno uz tok rijeke, to je olakavalo obranu prilaza gradu s te strane. Tim istraivanjima prvi je put utvren smjer tog dijela bedema, koji je bio pojaan etirima kulama, s vanjske strane zidanima od masivnih blokova, dok je unutranje lice izvedeno od sitnoga klesanog kamena. U potpunosti je istraena trea kula od istonih gradskih vrata, tzv. Porte Andetrije (takoer nedavno istraene prilikom slinih infrastrukturnih radova na raskriju prometnica). Pronaeno je mnogo ulomaka rimske keramike i fresaka ranijih antikih graevina koje su sruene prilikom izgradnje bedema te se pruaju u njihovu temeljnom sloju. Navedena kula sauvana je u visini od cca 4 m i nalazi se po sredini zavretka Zvonimirove ulice. S linijom istonog bedema vizualno zatvara sjeveroistoni ugao antikoga grada. Njen poloaj u neposrednoj blizini preostaloga veeg dijela gradskog tkiva Salone, umjetno presjeenog modernom prometnicom S. Radia, prua mogunost ostvarenja jedinstvene povezanosti novoga i antikoga grada. O tome su strunjaci splitskoga konzervatorskog odjela izvijestili Poglavarstvo Grada Solina kako bi se pronalo rjeenje prometa u tom dijelu Zvonimirove ulice, a radi prezentacije novootkrivenog trakta bedema i kule. Gradsko Poglavarstvo prihvatilo je prijedlog da se oko 150 m dananje asfaltne prometnice u srcu grada pretvori u pjeaku zonu unutar koje e se nalazi prezentirati. Time e se prvi put u vizuri grada ostvariti jedinstvo antike Salone i dananjeg Solina, istiui njegov slojevit kulturni identitet. Zatitnim arheolokim istraivanjima tijekom 2004., u sklopu radova na vodoopskrbi grada Solina, otkriven je dio istonih gradskih bedema i kula podignutih u 2. st. te je zapoela konzervacija junog dijela pronaenih gradskih zidina. Upravo preko tog dijela salonitanskih bedema nastao je put koji je vodio prema Klisu (danas Zvonimirova ulica), stoga se istraivanja nikad nisu mogla provesti. U podzidu ceste bilo je vidljivo samo prilino devastirano zapadno lice bedema. Nakon to je Grad Solin dao suglasnost za uklanjanje parkiralita na tom dijelu ulice te je bedem otvoren u punoj irini, kao i njegovo zidno pojaanje koje se prualo izmeu pojedinih kula, zatitni konzervatorski radovi nastavljeni su tijekom 2005. godine. Na tom su mjestu prije provedene elektroinstalacije rasvjete, koje su u znatnoj mjeri otetile lice bedema i zidno pojaanje to se prualo uz njega. Otvoreni su izvorni zidovi istonog lica bedema i zidnog pojaanja, koji su konzervirani i na pojedinim dijelovima uvreni zidanjem pravilnim kamenim klesancima pronaenima rasutima u zemlji. Novootkriveni plat bedema i njegova zidnog pojaanja fugiran je, a napravljene su i zavrnice gornje povrine. Prema Zvonimirovoj ulici, uz istone bedeme i njihovo zidno pojaanje, napravljen je nov rub
ceste u duini konzervacijom obuhvaenog dijela, a prema sjevernom dijelu bedema, koji zasad nije obuhvaen konzervatorskim radovima, postavljeni su metalni branici. Napravljena je fotografska dokumentacija zatitnih radova i dokumentacija kamenih ulomaka pronaenih prilikom konzervatorskih radova uzidanih kao spolija u zidove istonih bedema. Literatura Jelii-Radoni 1997 J. Jelii-Radoni, Nova istraivanja gradskih zidina Salone, PPUD, 37, Split, 1997 98: 5 36. Jelii-Radoni 2006 J. Jelii-Radoni, Salona, the Urbs orientalis, Hortus Artium Medievalium, 12, Zagreb Motovun, 2006: 43 54. dr. sc. Jasna Jelii-Radoni Summary Rescue archaeological excavations at the northern walls of Salona were started in 1997 by the Department for Conservation of the Ministry of Culture. Neglected for a long time, the remains of the northern city walls were rediscovered distinctly marking the scope of the biggest town on the Adriatic coast in the Antiquity period. Rescue archaeological excavations during 2004 were conducted as part of the works on the Solin water supply system and the excavations revealed eastern city walls and towers erected in second century AD. Hence, we started conservation works of the discovered southern part of the city walls. The road that led to Klis went over this particular part of the Salona city walls and today this is the site of Zvonimirova street hence the excavations could not be conducted previously. In the reinforcement of the road only the western facing of the wall was visible and it was considerably devastated. With the approval of Solin citys ofcials the car park was removed at this part of the road and the entire width of the city walls was revealed together with the wall reinforcements built between several towers. Due to all this, conservation works were continued during 2005.
Redni broj: 206 Lokalitet: Salona Marusinac Naselje: Solin Grad/opina: Solin Pravni status: R-651 Razdoblje: A Vrsta radova: revizijsko iskopavanje Arheoloka istraivanja na lokalitetu Marusinac trajala su od 27. rujna do 31. listopada 2005. i obuhvatila su prostor juno od vanjskog zida apside sjeverne bazilike, tzv. bazilicae discopertae. Ta istraivanja nastavak su radova iz 2000. tijekom kojih je istraivan prostor istono od bazilike. Istraivanja je vodila Ema Vii Ljubi. lanovi ekipe: Mira Topi (dipl. arheologinja), Ana Podrug (studentica arheologije), Mario ori (dipl. ing. arhitekture) i Ivanka Vuki (restauratorica). Arheoloka istraivanja nancirana su sredstvima Ministarstva kulture. 387
Salona Marusinac (foto: I. Vuki)
Uz vanjski zid Rauma IV, tzv. basilicae discopertae, otvorena je sonda povrine 25 m, prosjene relativne dubine do 1,6 m. U sjevernom dijelu sonde otkrivene su tri zidane presvoene grobnice s pristupnim hodnicima. Grobnice se u nizu proteu od zapada prema istoku i meusobno su povezane zajednikim zidovima. Orijentirane su u smjeru sjever-jug, s ulazom na jugu. Zidovi grobnica izraeni su od tesanog kamena povezana ilovastom zemljom i
bukom, a polukruni svodovi od uslojenog kamena lomljenca poloena na no, povezana ilovastom zemljom s neto buke. Unutranjost grobnica najvjerojatnije je bila obukana budui da su na zidovima i stropovima vidljivi ostaci bijele buke. Grobnica 1 (G 1), koja se nalazi uz istoni zid bazilike, najloije je ouvana. Njen se svod u potpunosti uruio. U sjeveroistonom kutu grobnice otkriven je grob etvrtaste konstrukcije (63x75 cm, vis. 51 cm) izraen od okomito i vodoravno poloenih tegula nad kojima je kamena ploa. S obzirom na dimenzije konstrukcije i poloaj kosturnih ostataka moe se zakljuiti da je taj grob kosturnica u koju su poloene kosti dvaju odraslih pokojnika. Na neto nioj niveleti, u junom dijelu grobnice otkriven je jo jedan kostur. Grobnica 2 (G 2) bolje je sauvana, djelomice joj je uruen juni dio svoda, dok je grobnica 3 (G 3) sauvana u potpunosti. Sve tri imale su vrata izraena od vertikalno postavljene ploe kamena vapnenca koja je ulazila u utore uklesane na dovratnicima. Na vratima grobnice 3 sauvana je in situ eljezna alka koja je sluila za podizanje i sputanje vrata. Nain gradnje ukazuje na to da su grobnice graene istodobno. Budui da se zapadni zid zidane grobnice 1 protee ispod istonog zida crkve, moe se zakljuiti da su grobnice sagraene prije gradnje bazilike koja je podignuta u 5. stoljeu. S obzirom da na to se pristupni hodnik i dio zapadnog zida grobnice 1 nalaze ispod zida bazilike, moe se pretpostaviti da nakon gradnje bazilike grobnica nije bila u uporabi, dok su preostale dvije (G 2 i G 3) i dalje mogle biti u funkciji. Juno od grobnica 2 i 3 otkriven je zid u duini od 1,5 m koji se protee u smjeru istok-zapad, sauvan u visini dvaju redova kamena. Uz njegovo juno lice uoava se sloj buke mjestimice debeo i do 15 cm. Na tom se prostoru najvjerojatnije mijeala buka za gradnju grobnica. Juno od grobnice 3 pronaen je u tupini ukopan grob pravokutnog oblika, izraen od dviju vodoravno poloenih tegula omeenih imbreksima. Orijentacija groba je u smjeru istok-zapad. Pod tegulama je pronaen slabo sauvan kostur poloen na tupinu. U junom dijelu sonde otkrivena je jo
Salona Marusinac, pogled na grobnice u nizu (crte: I. Vuki)
388
jedna zidana presvoena grobnica (G 4) orijentacije S-J. Zidovi su izraeni od tesanog kamena povezanog ilovastom zemljom s neto buke, a polukruni svod od kamena lomljenca. Na sjevernoj strani grobnice nalazio se velik polukruni otvor koji je bio zatvoren nabojem od kamenja, buke i zemlje, dok je s june strane grobnica dijelom uruena. U njoj su pronaena dva kostura odraslih pokojnika poloenih na pod prekriven bukom u kojoj su vidljive primjese mljevene crvene keramike. U sloju iznad kostura pronaen je ulomak bronanog novca, a na podu u junom dijelu otkriveni su etvrtast bronani predmet ukraen urezivanjem, perla od gagata i probuen kasnoantiki bronani novac kojemu je na reversu vidljiv natpis VOT/V okruen vijencem. Unutranjost grobnice bila je obukana. Ostaci buke vidljivi su na zidovima, a u veoj mjeri i na stropu. S istone strane zidane grobnice 4 nastavlja se konstrukcija od uslojenog kamenja, to ukazuje na mogunost postojanja jo jedne grobnice. Tijekom istraivanja pronaeni su i pokretni nalazi: bronani novac, ulomci bronane igle i kotane ukosnice, eljezni avli te ulomci stakla i keramike. Meu tim sitnim nalazima najbrojniji su ulomci keramike, koji najveim dijelom pripadaju kasnoantikom razdoblju. Manji broj ulomaka moe se datirati u razdoblje od kraja 1. do poetka 3. stoljea na to ukazuju ulomci keramike tankih stijenki, istone sigilate B te raniji primjerci sjevernoafrike crvenoglaane keramike. Nakon istraivanja zidovi grobnice 4 konzervirani su, a grobnica je dijelom nasuta. Tri zidane grobnice u nizu pripremljene su za konzervaciju. Literatura Dyggve, Egger 1939 Ejnar Dyggve, Rudolf Egger, Der altchristliche Friedhof Marusinac, Forschungen in Salona III, Wien, 1939. Dyggve 1989 Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog kranstava, Izabrani spisi, Split, 1989. Marin 1993 Emilio Marin, Nova istraivanja na Marusincu u Saloni, Diadora, 15, 259 273, Zadar, 1993. Cambi 1991 Nenad Cambi, Predgovor i Pogovor u: Antika Salona, uredio: N. Cambi, Knjievni krug, Split, 1991. Ema Vii Ljubi Summary Archaeological excavations at Marusinac (September-October 2005) covered the area south of the exterior wall of the apse of the northern basilica so-called basilicae discopertae. This years excavations revealed three roofed grave vaults with passages that stretch from west to east and which are interconnected with shared walls. The style of their construction indicates that they were built at the same time. The graves are of the north-south orientation. Since the west wall of the Grave 1 stretches beneath the eastern wall of the church we concluded that the graves had been built before the basilica was built in the fth century. Since the gateway passage and a part of the western wall of the Grave 1 are situated beneath the basilica wall this indicates that this grave hadnt been used, while the other two (G 2 and G 3) could still have been functional. In the southern part of the probe we discovered one more
roofed grave (G 4) which was of the same orientation. It held two adult skeletons, laid on the oor and covered with mortar in which there were traces of ground red pottery. Potshards mostly from the Antiquity period were prevalent among the small nds. A small amount of fragments could be dated to the period from the end of the rst to beginning of the third century which was indicated by the thin-walled potshards, east sigillata B and earlier specimens of the north African red polished pottery.
Redni broj: 207 Lokalitet: Salona Oratorij A Naselje: Solin Grad/opina: Solin Pravni status: R-651 Razdoblje: A Vrsta radova: revizijsko iskopavanje U etvrtoj sezoni radova u Oratoriju A nastavljena su istraivanja u prostoriji I.1 (prostorija s klupom) i u zapadnom dvoritu na prostoru juno od fontane i istono od kanala akvedukta. Istraivanja je vodila Jagoda Mardei (via kustosica Arheolokog muzeja Split), a trajala su od 3. do 28. listopada 2005., s prekidima zbog kie. U istraivanjima su sudjelovali: Morana auevi i Ivan Matijevi (arheolozi), Sandra Bogdanovi (studentica arheologije) Branko Pener (voditelj tehnikog odjela AMSa) i Mario ori (dipl. ing. arh.). Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture. Sonda u prostoriji I.1 Sonda je otvorena 2004., a tijekom ove kampanje istraivanja su nastavljena u sjeverozapadnom kutu prostorije I.1. Sputena je razina zemlje zapadno od zida I. 134, odnosno izmeu tog zida na istoku, sjevernog zida prostorije I.1 na sjeveru i poploenja na istoku te polukrune klupe na jugu. Istraeni su slojevi I. 10016, I. 10018, I. 10022, I.10024, I. 10025 i djelomice I. 10023. Pokazalo se da je zid 1.134 (zid za koji je 2004. utvreno da se prua ispod polukrune klupe) na sjevernom kraju sruen prilikom izgradnje sjevernog zida prostorije I.1. Iznad tog poruenog kraja bio je sloj 10022. Sloj je inila vrlo rahla zemlja uto-smee boje s neto usitnjene buke i kamena. U tom sloju bilo je upljina. U sloju je pronaen ulomak oboda i vrata amfore tipa spatheion. Na taj sloj poloen je sloj I. 10018 koji ini podlogu za poploenje. Sloj I. 10018 sastoji se od ulomaka grube keramike, obraenog kamenja raznih dimenzija, grumenja buke. Pri nastanku tog sloja rabljeno je grumenje stare buke, ali i svjea buka koja je povezala sloj. Od keramike prevladava gruba keramika meu kojom treba izdvojiti ulomke tubula. Zid 1.134 sauvan je u duini od 2,1 m, te u visini od 5 redova kamena obilno vezanih bukom. Zid je bio ukopan u sloj I.10023 koji ini tvrda uto-smea zemlja s usitnjenim garom i usitnjenim ulomcima keramike. U taj sloj bili su ukopani i jama I. 10025 i rov I.136. Jama je bila krunog oblika i ispunjena slojem 1.10016. Imala je okomito usjeene stranice i ravno dno. Naknadno je iskopan rov I.136 (takoer ispunjen slojem I.0016) iji je sjeverni kraj uao u jamu vidljivi su tragovi alata kojim se kopalo. U jami i kanalu (sloj I.10016) pronaeni su ulomci grube i ne keramike, stakla i neto vrlo korodirane bronce te nekoliko eljeznih avala. Taj 389
sloj odgovara slojevima I. 60024 i I.90029 u zapadnom dvoritu. S obzirom na tragove iskopa na spoju rova I.136 i jame I.10025, ini se da je rov trag vaenja nekoga veeg predmeta (stupa, potpornja ili pitosa) koji je bio u jami. Nakon to je situacija dokumentirana, otkriven je i sjeverni zid prostorije I. 1 do dna temelja. Ovdje nema temeljne stope, nego je zid do samog dna izgraen u istoj ravnini kao i nadzemni dio zida. Upotrijebljen je kamen iste veliine i naina obrade, ali je slagan nemarnije uz obilniju uporabu buke. Zid je poloen na tupinu. Od pronaenog materijala najmlai nalazi potjeu iz vremena kasne antike. Istraivanja u toj sondi nisu dovrena. Sonda uz juni zid prostora I.5 Sonda je otvorena na jugozapadnom uglu prostorije I.5 (prostoriju su poetkom 20. st. istraivali austrijski arheolozi). Tijekom ove sezone radova odstranjeno je oko 20 cm humusa to je pokrivao zid koji tvori jugozapadni ugao prostorije. Ugao je oien i dokumentiran. Pokazalo se da je zid I.501 iri pri spoju s konstrukcijom koja je ispunila prostor izmeu dvaju zapadnih kontrafora na junom zidu Oratorija A te da se suava prema jugu (irina na sjevernom kraju iznosi 94 cm, a na junom 72 cm). Zid koji s juga zatvara prostoriju I.5 prislonjen je na zid I.501. Na ovom stupnju istraenosti ini se da se od ugla prema zapadu nastavlja irok zid. Zasad nije jasan njegov odnos s ostacima arhitekture u zapadnom dvoritu. Istraivanja u toj sondi nisu dovrena.
Sonda u zapadnom dvoritu (prostori I.6 i I.9) Nastavljena su istraivanja zapoeta 2004. godine. Nalazi iz te sezone radova pokazali su da je za pokuaj razumijevanja ovog sklopa nuno spajanje dviju sondi u dvoritu. To je i uinjeno 2005., a velika je sonda dodatno proirena na sjeveru i jugu kako bi se omoguilo ienje i dokumentiranje sjevernog i junog zida. Ovako proirena sonda obuhvaa prostor povrine 7,2x4,5 m i zahvaa prostore I.9 i I.6 te, vjerojatno, manji dio Oratorija B. U sjevernom dijelu sonde (prostor I.6) utvrena je znatna dubina stratigrafskih slojeva, kao i kod sonde I iz 2003./2004. godine. Dno je sonde na 16,24 m apsolutne visine. S obzirom na veliku dubinu od prosjeno 2 m, u ovoj sezoni radova nije se dolo do zdravice u cijeloj duini sonde, ve je unutar sondiranog prostora, na istonom kraju sonde (kod kanala I.603 i zida presjeenog tim kanalom) napravljena probna sonda koja je pokazala da se u sloju crvenice pojavljuje voda. Ispod sloja trave uoen je tanji svijetlosmei sloj ispod kojega poinju arheoloki slojevi. Kanal I.603 bio je poloen na sloj I.60024, a prostor oko njega bio je ispunjen slojem I.60022. U tom sloju (istodobnom s gradnjom kanala) ukopana je jama I.607 koja potjee iz vremena kasne antike/ranoga srednjeg vijeka ili je moda rije o recentnoj jami. Sloj I.60022 je sivo-smee boje i sadri sitan keramiki materijal koji se okvirno moe datirati od 3. do 5. st. Ispod se nalazi sloj I.60024, neto svjetlije boje, koji kompaktnou, nalazima i bojom odgovara sloju I.10016 iz prostora I.1. Sadri velik
Salona Oratorij A, sonda u zapadnom dvoritu (foto: J. Mardei)
390
U potpunosti istraeni dijelovi arhitekture, kao i svi slojevi, fotografski su i nacrtno dokumentirani (mjerilo 1 : 20). Sonde su prekrivene geotekstilom. Nastavak radova planira se u 2006. godini. Literatura Cambi 1991 Nenad Cambi, Antika Salona (zbornik radova), N. Cambi ur., Uvod i Pogovor, Split, 1991: 7 36, 443 507. Cambi 2002 Nenad Cambi, Antika, Zagreb, 2002: 215 216. Gerber 1917 Forschungen in SalonaI, Wien, 1917. Mardei, Chevalier 2005 Jagoda Mardei, Pascale Chevalier, Preliminarni izvjetaj o hrvatsko-francuskim radovima u Saloni (2004.) / Episkopalni centar Oratorij A, VAPD, 98, Split, 2005: 261 270. Jagoda Mardei Summary The fourth season of the excavations at the site Oratorij A in Salona saw the continuance of the excavations in Room I (room with the bench) and in the western yard at the area south of the fountain and east from the aquaeduct canal. The parts of the architecture that have been (like the layers) investigated in entirety have been recorded (proportion 1:20) and photographed. The trenches have been covered with geotextile. Excavations are going to continue in 2006.
Salona Oratorij A, sonda u prostoriji I.1 (foto: J. Mardei)
broj sitnih ulomaka keramike, stakla, bronce i eljeznih avala te vrlo sitnih komada gara koji su razasuti po cijeloj povrini sloja. Kamena gotovo da i nema. Taj sloj nastao je prije izgradnje sjevernog zida pravokutne konstrukcije u zapadnom dvoritu. Okomito postavljen na sjeverni zid jest zid presjeen kanalom I.603. To je vjerojatno najstariji zid u ovom sklopu i ima najdublje temelje u svakom sluaju stariji je od kanala I.603. Prua se u smjeru sjever-jug, a s istone strane bio je obukan. ini se da je sjeverni zid pravokutne konstrukcije naslonjen na njega. Stratigrafsku situaciju tu (u ovom stupnju istraenosti) nije lako odrediti jer su spojevi zidova prekriveni naknadnim zidovima koji su kao temelje iskoristili ve postojeu gradnju. Sjeverni zid pravokutne konstrukcije protee se od kanala koji je odvodio viak vode iz sarkofaga do opisanog zida. irok je od 85 do 88 cm, obilno zaliven bukom. Na oba njegova kraja (istonom i zapadnom) podignuti su novi, ui zidovi koji ga rabe kao temelj. Unutranjost pravokutne konstrukcije (prostor I.9) istraivana je tako da je po sredini prostora ostavljen kontrolni prol. Radilo se na istonoj polovici tog prostora, tj. s istone strane kontrolnog prola. Pronaena je recentna jama datirana novcem s poetka 20. stoljea. Ona je zadrla u etiri kasnoantike jame (I.916, I.917, I.918, I.919) ispunjene graevinskim otpadom (grumenje buke, ulomci tegula, dijelovi pilae). Taj materijal moda odgovara materijalu u prostoriji I.2 pronaenom prilikom istraivanja 2004. godine. Sigurno je da su jame kasnije od prve faze pravokutne konstrukcije (prostor I.9). Slojevi otkriveni u unutranjosti prostora I.9 odgovaraju slojevima sjeverno od sjevernog zida. U vanjskom dijelu prostora I.9 (jugoistoni ugao) otkriveni su ostaci stube te dvije podnice. Istraivanja u ovoj sondi nisu dovrena.
Redni broj: 208 Lokalitet: Salona zapadni bedemi, amteatar Naselje: Solin Grad/opina: Solin Pravi status: R-651 Razdoblje: A Vrste radova: zatitno iskopavanje Zatitna istraivanja salonitanskog amteatra tijekom 2005. provedena su radi izgradnje kanalizacijskog kolektora za naselje Parai koje je nastalo neposredno uz amteatar. Radove su inicirali Grad Solin i Agencija Eko-Katelanski zaljev. Konzervatorski odjel iz Splita zapoeo je zatitne radove u proljee 2005. na cesti koja se prua nad zapadnim dijelom amteatra neposredno uza zapadne gradske bedeme Salone. Izgradnjom solinske obilaznice ta cesta postala je slijepa i zatvorena za promet. Upravo u toj cesti poloene su brojne instalacije elektroinstalacije, telefonski kabeli i vodovodne cijevi. Zatitnim arheolokim sondiranjem oieni su ostaci zapadnih gradskih bedema koji su bili zatrpani otpadnim materijalom i utom, te je utvreno da se uz njih pruaju ostaci kule znatno oteene navedenim infrastrukturnim instalacijama. S Gradom Solinom dogovoreno je privremeno izmjetanje postojeih infrastrukturnih instalacija da bi se mogla provesti zatitna istraivanja, nakon ega bi se pronalo rjeenje nove kanalizacijske trase i konano izmjestila dosadanja infrastruktura naselja Parai, to bi omoguilo cjelovitu prezentaciju amteatra. 391
Salona pogled na zapadne bedeme koji se pruaju unutar amteatra (foto: J. Jelii-Radoni)
Istraivanje amteatra zapoeo je u 19. st. F. Carrara, poetkom 20. st. nastavio ih je don Frane Buli, a potom E. Dyggve, koji je obavio sondana istraivanja i objavio temeljnu studiju o tom spomeniku. Savezni institut za zatitu spomenika kulture uz suradnju s Konzervatorskim zavodom Dalmacije i Arheolokim muzejom iz Splita obavio je konzervatorske radove na amteatru (1955. 1959.), a posljednje zatitne konzervatorske radove na amteatru obavio je Zavod za zatitu spomenika kulture iz Splita (1981. 1982.) pod vodstvom F. Oreba. Zatitnim arheolokim istraivanjima Konzervatorskog odjela u Splitu 2005. otkriven je dio zapadnih gradskih zidina Salone. Za vrijeme cara Marka Aurelija, pod prijetnjom prvih barbarskih pritisaka na granice Rimskog Carstva 170. godine, zapadni i istoni suburbiji Salone zatiuju se novim prstenom gradskih bedema. Tim graevinskim zahvatom obuhvaen je i amteatar koji se nalazio na periferiji grada. Uklopljen u jedinstven fortikacijski sustav zapadnog dijela grada (Urbs occidentalis) znatno je strio od linije sjevernih gradskih bedema u ulozi glavnoga ugaonog bastiona. Amteatar je imao tri kata, od ega su donja dva imala otvore s lukovima meu njima polustupovi s dorskim, odnosno s jonskim kapitelima a trei s manjim etverokutnim otvorima, takoer odijeljenim polustupovima (atik). Tri unutranja hodnika nalazila su se u sustavu substrukcija koje su nosile gledalite (cavea) od dva menijana i galerije pri vrhu. Sjeverni donji menijan je bez vomitorija, jer je amteatar podignut na kosini terena,
pa su substrukcije postojale samo za gornji kat s te sjeverne strane, kao i za itavo juno gledalite. Amteatar veliine 125x102 m (arena 60x40 m), mogao je prema Dyggveovoj procjeni primiti 16.000 17.000 gledatelja. Iz unutranjeg hodnika koji okruuje arenu (via venatorum) vodio je pristup u dva mala svetita gladijatora posveena boici Nemezi. Poslije, u ranokransko doba, svetita su pretvorena u oratorije salonitanskih muenika koji su stradali u areni za Dioklecijanovih progona. Zidovi oratorija ukraeni su freskama s prikazima martira oznaenih imenima, a na dan njihova martirija odravale su se memorijalne procesije. E. Dyggve smatrao je da su amteatar i zapadni bedemi podignuti istodobno oko 170. godine, te da su bili zamiljeni kao jedinstven arhitektonski sklop ostvaren u zadnjoj polovini 2. st. S obzirom na znatno isturen poloaj amteatra u odnosu na liniju gradskih zidina, D. RendiMioevi iznio je miljenje o naknadnoj izgradnji bedema kojima je obuhvaen prije podignut amteatar. Novim zatitnim istraivanjima splitskoga konzervatorskog odjela otkriven je spoj zapadnih bedema i amteatra. Linija gradskih bedema prua se unutar samog amteatra i to tako da se razgrauje njegov vanjski prsten i bedemima se zatvara niz kvadratnih pilona na zavrecima pojedinih radijalnih zidova substrukcija gledalita, tj. drugog menijana. Sjeverni gradski bedemi takoer se pruaju unutar linije substrukcija gornjeg menijana stvarajui sa zapadnim bedemima amteatra zatvoren bastion u sjeverozapadnom kutu grada. Zatitna istraivanja nastavljena su u suradnji s Arheolokim muzejom iz Splita te je otvorena sonda s unutranje strane zapadnog bedema i njegova spoja s amteatrom u duini od cca 13 m. U sondi su pronaeni brojni ulomci keramike koji se pripremaju za obradu to e pridonijeti boljem poznavanju zapadnog dijela Salone Urbs occidentalis. Splitski konzervatorski odjel i Arheoloki muzej Split pokrenuli su u suradnji s Gradom Solinom otkup zemljita zapadno od ceste koja se pruala nad amteatrom, da bi se u cijelosti objedinila sama graevina amteatra i sa zapadne strane omoguio prilaz arheolokom lokalitetu Salone. Literatura Buli 1919 F. Buli, Escavi nell amteatro romano a Salona, Bullettino di storia e archeologia dalmata, Spalato, 1917-1919. Buli 1986 F. Buli, Po ruevinama stare Salone, Spalato, 1917 1919, ur.: E. Marin, Split, 1986. Carrara 1950 F. Carrara, Topograa e scavi di Salona, Trieste, 1950. anak 1960 M. anak, Konzervacija i prijedlog za ureenje amteatra u Solinu, Zbornik za zatitu spomenika kulture, XI, 1960. Dyggve 1933 E. Dyggve, Lamphiteatre, Recherches a Salone, II, Copenhague, 1933. Dyggve 1951 E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, Oslo, 1951. Oreb 1986 F. Oreb, Arheoloko-konzervatorski radovi u Solinu u 1981. i 1982. godini, Godinjak ZSKH, 12, Zagreb, 1986: 233 240. Rendi-Mioevi 1977 D. Rendi-Mioevi, Salona, S.O.S. za batinu, Arhitektura, 160-161, Zagreb, 1977. dr. sc. Jasna Jelii-Radoni 392
Salona pogled na zapadne bedeme i kulu devastiranu infrastrukturnim instalacijama (foto: J. Jelii-Radoni)
Summary The town of Solin and EKO- Kateli Bay agency initiated excavations of this Solin site due to the works on sewer collector-well for Parai area in Solin that developed just alongside the amphitheatre. Split Department for Conservation started rescue works in spring 2005 at the road that runs above the western part of the amphitheatre, right alongside the western city walls of Salona. Rescue excavations were continued in cooperation with Split Archaeological Museum. A 13 m long probe was opened at the junction of the inner side of the west city wall and the amphitheatre. In cooperation with the citys ofcials, Split Department of Conservation and the Split Archaeological Museum initiated purchase of the land situated west from the road that ran above the amphitheatre. The reason for this purchase was the initiative to unify the structure of the amphitheatre and to make possible the access from the west side of the archaeological site of Salona.
1341. godine, spominje u pod starijim nazivom Vsinj, i u dananjem obliku Sinj. Grad Sinj bio je sjedite upanije, odnosno knetva Cetine i sjedite cetinskih knezova Nelipia, a kasnije, neposredno prije pada pod otomansku vlast 1513., njime upravljaju kraljevski katelani. Sinjski se Grad kao tvrava nastavlja razvijati pod turskom (do 1686.), mletakom (do 1797.), austrijskom (do 1806.) te francuskom vlasti, kada je 1808. naputen i sruen. Godine 1887. izgraena je zavjetna crkvica Gospi Sinjskoj kada se prostor Grada preoblikuje u etalite i vidikovac. Nebrigom, tijekom vremena tvrava Grad ostala je zaputena, obrasla gustim raslinjem i rasutog zia. Slobodno se moe ustvrditi kako su u posljednjem trenutku zapoeli radovi na njenoj revitalizaciji. Tijekom 2004./2005. istraivanja su se obavljala u trima arheolokim kampanjama: I. arheoloka kampanja od 27. listopada 2004. do 27. srpnja 2005. (ukupno 82 dana); II. arheoloka kampanja od 12. do 29. srpnja 2005. (ukupno 13 dana) i III. arheoloka kampanja od 21. studenoga do 21. prosinca 2005. (ukupno 12 dana). Istraivalo se sveukupno 107 radnih dana. Arheoloka istraivanja provedena su od jugozapadne kule do poetka istonog bastiona du unutranje strane junoga obrambenog bedema na povrini oko 400 m. Vano je naglasiti da su zatitni konzervatorski i rekonstrukcijski radovi na najugroenijem dijelu tvrave (juni bedem) zapoeli prije arheolokih istraivanja (postavljanje skele, konsolidiranje, sanacija i opivanje dijela junog bedema) to je prilino otealo sanaciju bedema, jer vidljivi ostaci iznad zemlje nisu bili dostatni za obnovu i rekonstrukciju pojedinih dijelova tvrave (JZ kula) te je bilo nuno provesti arheoloka istraivanja. Istraivalo se na strmoj i poumljenoj povrini gdje je otkop otean ne samo velikim nanosom zemlje, ve i korijenjem stabala koje vrsto obuhvaa arheoloke ostatke. Istraivano podruje podijeljeno je sektorima i obiljeeno: sektor 1, sektor 2, sektor 3. Tijek istraivanja popraen je opsenom fotodokumentacijom. Nepokretni su nalazi nakon zavretka istraivanja uz pomo digitalnoga laserskog teodolita premjereni i smjeteni u apsolutni prostor. Iskopavanja su slijedila kulturne slojeve, odnosno stratigrafske jedinice, uz istodobno dokumentiranje. Pokretni nalazi dobivali su oznake sloja kojemu pripadaju, spremani su u plastine vreice i u Muzeju Cetinske krajine prani, signirani i pohranjeni da bi se mogli pravodobno struno obraditi. Sektor 1 Sektor 1 obuhvaa jugozapadni ugao tvrave uz juni obrambeni bedem. Na spoju zapadnog i junog bedema izgraena je jugozapadna kula iji tlocrt i ostaci zia ukazuju na nekoliko faza gradnje. Kula je u tlocrtu pravokutna, zidana od dobro klesanih kamenih blokova pravilno uslojenih u vodoravne redove. Prvobitno iznutra pravokutna kula, preoblikovana je u II. svjetskom ratu, kada je tankim slojem buke i kamenom ispunom kruno zaobljena, te prenamijenjena u talijansku topniku bitnicu. Unutranjost kule bila je ispunjena raslinjem. Nakon skidanja povrinskog sloja humusa debljine 15 cm pronaen je sloj ukastog pijeska debljine 30-ak cm ispod kojeg je otkrivena kamena podnica P3 izraena od posloenih djelomice obraenih kamenih blokova povezanih s vrlo malo vapnene buke. Uza zapadni bedem otkriveni su ostaci podnice P1 nainjene od donjeg sloja nabaenog kamenja s vrlo malo vapnene 393
Redni broj: 209 Lokalitet: Sinj tvrava Grad Naselje: Sinj Grad/Opina: Sinj Pravni status: R-306 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje i konzervacija Zatitna arheoloka istraivanja na tvravi Grad u Sinju provode se u sklopu Programa ouvanja i obnove zidina sinjske tvrave, kojeg je nositelj Poglavarstvo Grada Sinja. Radovi su nancirani sredstvima Ministarstva kulture. Treu kampanju radova, tijekom 2005., Muzej Cetinske krajine proveo je prenamjenom sredstava Ministarstva kulture. Lokalitet na kojem se obavljaju zatitna arheoloka istraivanja nalazi se na k.. 462/4, k.o. Sinj, koja se nalazi u okviru zatienog i registriranog spomenika kulture. Zatitna arheoloka istraivanja na tvravi Grad u Sinju zapoeta 2004. nastavljena su 2005. godine. Arheoloka istraivanja vodila je Anita Librenjak (Muzej Cetinske krajine). Strunu ekipu na terenu inili su arheolozi: Vedrana Gunjaa Gaparac, Branimir upi, Branka Miloevi. Konzervatorski nadzor obavljala je Dubravka erina iz Konzervatorskog odjela u Splitu. U arheolokim istraivanjima sudjelovala su 23 pomona radnika, te ronici iz vojarne Petar Berislavi u Sinju (u I. i II. kampanji). Na terenu je voena detaljna tehnika dokumentacija koju su izradili Mladen Popovi iz Konzervatorskog odjela u Splitu i Dijana Sabioncello, restauratorica iz Muzeja Cetinske krajine. Prema sluajnim nalazima kamenog i metalnog orua i oruja te keramikih posuda, prostor tvrave Grad rabljen je kao utvrda ve od bakrenog ili poetka bronanog doba. Rimski natpis iz 1. st. otkriva ime te ilirske gradine Ozinij (Osinium) i njegovu ulogu sredita delmatskog plemena Ozinijata (Osiniates). U antici je na Gradu bila utvrda gdje su bile smjetene pomone vojne postrojbe. U kasnoj antici, krajem 6. ili poetkom 7. st., spominje se kao castellum Asinium (ili Asinio) te se zajedno s poznatijim Tilurijem (Gardunom) nalazio u sklopu sustava utvrda koje su uvale prilaz Saloni. U kasnom srednjem vijeku,
buke i gornjeg sloja izraenog od vapna i pijeska. Ispod P1 otkrivena su dva vrlo oteena suhozidna zida Z1 i Z2 orijentacije istok-zapad. Taj sloj moe se pripisati recentnim pregradnjama i podzidima unutar tvrave tijekom 19. i 20. st. Razdoblju posljednjih pregradnji unutar tvrave mogu se pripisati i ostaci suhozida Z8, smjera sjever-jug, koji je inio donekle pravi kut sa Z2. Sjeverni kraj tog zida nastavlja se u prolu iskopa. Nakon skidanja recentnih arhitektonskih pregradnji i paljivog skidanja nasipa otkrivaju se ostaci zidova graevina koji, sudei prema pokretnome arheolokom materijalu, mogu datirati od 16. do 18. st. Kako je rije o strmom terenu, u junom prolu uz bedem jasno su uoljive dvije graevinske faze gdje arhitektonski ostaci mlaih graevina zadiru u donji, stariji kulturni sloj (i/ili graevinsku fazu). Keramika je u gornjem sloju veinom glazirana jednobojna i viebojna, dok je u donjem sloju dominantna gruba crna s rijetkim ukrasom valovnice i usporednih zareza. Valja istaknuti da nijedna graevina nije u cijelosti istraena jer se glavnina otkrivenih zidova prua dalje u sjevernom prolu iskopa. Uruavanje tih djelomice istraenih objekata zapoelo je neposredno nakon njihove izgradnje jer se uza zidove i na podnicama nalazi mnogo kamenih i metalnih topovskih kugli. Naime, slijedei objanjenja uz prve likovne prikaze sinjske tvrave iz druge pol. 17. st. te smjetaj objekata uz bedem, otkriva se vanost njihove uloge u obrambenom sustavu tvrave.
Tim dvjema fazama gradnje pripadaju sljedei otkriveni zidovi i podnice: Z5, Z6, Z9, P2, P3, i P6. Na sredini podnice P2 otkriven je kanal K1 za odvodnju oborinskih voda, nainjen od obraenog kamena, iznutra obukan debljim slojem vapnene buke i pokriven kamenim ploama. Sektor 2 Smjeten je izmeu unutranjega junog bedema i sjevernog prola sonde, izmeu sektora 1 i sektora 2. U sjevernom dijelu sektora 2 otkriveni su ostaci triju objekata iji se zidovi nastavljaju u sjevernom prolu iskopa. U zapadnom dijelu sektora 2 otkriven je objekt omeen zidovima Z3a, Z3b, Z3c. Juni zid Z3b, temeljen je neposredno na junom bedemu orijentacije istok-zapad, te se spaja pod pravim kutom na zapadu sa Z3a, a na istoku sa Z3c. Zidovi Z3a, Z3b i Z3c ine jednu arhitektonsku cjelinu ija je unutranjost poploena manjim kamenim ploama (podnica P4). etvrtu stranicu te trapezoidne prostorije ini zid Z4. Naime, zid Z4 neto je dui i solidnije graen, a zidovi Z3a i Z3c koji su okomito postavljeni na Z4 samo su naslonjeni na njegov vanjski plat. Sjeverni dio objekta otkrivenog zida Z4 nastavlja se u prolu iskopa. S istone vanjske strane Z3c otkriveno je nekoliko manjih nesolidno graenih pregradnji. Nakon dokumentacije pregradnje su skinute, te je otkriveno kako je Z3c temeljen na masivnom zidu podzid Z12. Zid Z12, osim to je posluio kao si-
Sinj tvrava Grad, snimak postojeeg stanja s poloajem sonde
394
Sinj tvrava Grad, tlocrt sektora 1-3
guran temelj graevini, nivelirao je razliku izmeu istonog i zapadnog dijela objekta. Objanjenje tih arhitektonskih ostataka mogue je jedino proirenjem arheolokih istraivanja. U sjevernom prolu iskopa istono od navedenog objekta otkrivena je juna proelna strana objekta koji se gotovo u cijelosti nastavlja u sjevernom prolu iskopa. Otkriven je samo vanjski juni plat zida oznaenog kao Z7 i jugoistoni ugao uz iju se vanjsku stranu otkrio kanal (K2) za otjecanje oborinskih voda prekriven kamenim ploama, nainjen od okomito usaene cigle i krovnog crijepa vezanog s malo vapnene buke. U zidu Z7 otkriveni su ostaci ulaza s pragom i dovratnicima. Zid je sauvan u visini od 1,45 m, na ijem se vrhu otkrivaju ostaci zidanoga drenanog sustava izraenog u vidu manjega krunog kanala du cijele vapnene ispune zida istog smjera kao zid sjever-jug. Zid je temeljen na vodonepropusnom sloju nabijene zemlje crvenice. Najvjerojatnije je rije o ostacima junog proelja Kancelarije kako je to naznaeno na prvim likovnim prikazima. Izmeu Z7 i junog bedema otkriveno je nekoliko manjih ostataka vapnenih i kamenih podnica: P7, P8, i P11. U III. arheolokoj kampanji, juno od Z7, u uglu izmeu junog bedema i Z12 nainjena je arheoloka sonda kako bi se istraili temelji bedema i dolo do arheoloki sterilnog sloja. Otkriveni su sitniji ulomci glazirane keramike i stakla, amorfni eljezni predmeti, ulomci kamenih topovskih kugli. Istie se nalaz srebrnog novca mletakog duda Andrije Gritija iz prve pol. 16. st. pronaen u zapadnom dijelu sonde u blizini Z12, na dubini od 145 cm od razine bedemske etnice. U istonom dijelu sonde otkrivena je zidana konstrukcija izraena od kamenih blokova i ute masne zemlje. Istoni dio sonde nije deniran. Istraivanja su bila ograniena nancijskim sredstvima, a prekinuta su i zbog loih vremenskih uvjeta (zemlja se smrzla). U istonom dijelu sektora 2 otkriven je juni dio objekta omeen zidovima Z13a, Z13b, Z13c, dok se sjeverni dio objekta nastavlja u prolu iskopa. Otkrivena unutranjost objekta poploena je ostacima veih uglaanih ploa postavljenih u vapnenu buku i podijeljena je pregradnim zidom Z15 u dvije manje
prostorije. Na vanjskom zapadnom zidu objekta otkriveni su ostaci kamenih stuba i ulaznog praga. Juno od objekta, izmeu Z13b i junog bedema, otkriveni su ostaci podnica razliitih razina izraenih od djelomice obraenih kamenih blokova bez veziva i od obraenih kamenih blokova uvrenih vapnenom bukom (P12, P14 i P15). Sektor 3 Sektor 3 nastavlja se istono od sektora 2. Istoni rub sektora 3. odreen je ostacima zida Z10 koji se prua dalje prema istoku te je dio zapadnog zida istonoga topnikog bastiona, kako je to naznaeno na prikazima tvrave s kraja 18. st. Podnica P14, izraena od kamenih blokova postavljenih u vapnenu buku, nastavlja se iz sektora 2 u sektor 3. Istono na nioj razini pruaju se podnice P10 i P15 nainjene od vapnene smjese. Otkrivena je drenana substrukcija koja je nainjena od veega neobraenog kamenja. Na krajnjem istonom dijelu sektora 3, neposredno uz bedem, otkriveno je poploenje, lepezasta oblika izraeno od posloenih opeka. Vjerojatno je rije o leitu za top, tim vie to je u produetku na neto vioj razini pronaena konstrukcija slina kanalu obrubljena pravokutnim kamenjem i poploena tankim kamenim ploicama. U sektoru 3 na vanjskom platu junog bedema vidljivi su ostaci jugoistone kule naznaene i na starim likovnim prikazima. Istraivanja s vanjske strane bedema u podnoju kule otkrila su ostatke dvaju pravocrtnih zidova kule, istonog i zapadnog, koji se pod pravim kutom spajaju s bedemom. Nije mogue utvrditi kakav je bio zavretak kule. Na vrhu bedema s unutranje strane otkriven je zazidan ulaz u kulu. Ispred ulaza u kulu s unutranje strane bedema pronaeni su ostaci dviju kamenih podnica (P17 i P18) koje su vjerojatno pripadale istome srednjovjekovnom razdoblju s kulom. Arhitektonski ostaci zidova zatieni su prekrivanjem geotekstilom, a pronaen pokretni arheoloki materijal pohranjen je u Muzeju Cetinske krajine. Istraivanja treba nastaviti u sjevernom prolu iskopa kako bi se sada djelomice istraeni objekti u cijelosti istraili te bi tek nakon 395
Juri 1982 ime Juri, Graa za bibliograju Cetinske krajine do 1980, Zbornik Cetinske krajine, Sinj 3, Sinj, 1982: 14. Marovi 1957 Ivan Marovi, Bronani ma iz Meina kod Sinja, VAHD, 56-59 Split, 1954. 1957: 24 27. Marovi 1980 Ivan Marovi, Cetinska regija u prahistoriji, HAD, 8, Split, 1980, 29, 52. Miloevi 1989 Ante Miloevi, Izgled i znaaj sinjske tvrave u prolosti s posebnim osvrtom na tursko i mletako razdoblje, Zbornik Cetinske krajine, Sinj 4, Sinj 1989, 219 251. Miloevi 1998 Ante Miloevi, Arheoloka topograja Cetine, Split, 1998, 180 181. Soldo 1995 Josip Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga prva, Sinj, 1995. Vuleti 1973 Ante Vuleti, Novi neolitski nalazi na podruju Cetinske krajine, Sinj, 1973: 12. Anita Librenjak Dubravka erina Branimir upi Summary In the year 2004 and 2005 in connection to The Program of Restoration and Rescue of the Sinj City Walls we conducted rescue archaeological excavation at the Sinj fort. We investigated the area of the inner south side of the walls, from the southwest tower (ca. 400 square meters). We discovered residential army structures from the 17th and 18th century. Judging from the historical art accounts from this period, this complex consisted of the regents house, two barracks and cannon bastion. They were built of evenly laid ashlars, with an inner pavement of stone slabs. The revealed walls of all the discovered structures continue in the northern prole of the site, hence further excavations are needed. Excavated area revealed oor levels, communications and roofed and unroofed rain water drain canals. Right alongside the south wall we discovered medieval walkway and bulwark. Of the small archaeological nds that can be singled out there are large amounts of stone and iron cannon balls of the various sizes, loaded and grenades. Among them the glazed potshards that can be dated somewhere between the 15th and 18th century are very interesting. Quality of their making suggests that they were imported from the workshops of the Apennine Peninsula. Judging by the particular archaeological nds and historical sources of the area the town had a role of a fortress from the prehistory up to two hundred years back.
Sinj tvrava Grad, sektori 2 i 3, pogled od istoka prema zapadu (foto: A. Librenjak)
njihova otkrivanja mogla zapoeti restauracija, konzervacija i prezentacija junog dijela tvrave. Du cijeloga junog bedema otkriven je grudobran i etnica koja je slijedei arheoloka istraivanja djelomice rekonstruirana. Literatura Buli 1904 Frane Buli, Ritrovamenti antichi cristiani a Sinj, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 27, Spalato,1904: 17 2. Cambi 1972 Nenad Cambi, Neki problemi starokranske arheologije na istonoj jadranskoj obali, IX. kongres arheologa Jugoslavije, Materijali, XII, Zadar, 1972: 253. Duplani 1995 Arsen Duplani, Prinos dokumentaciji urbanistikog razvitka Splita od 17. do 19. stoljea, Godinjak ZSKH, 20/21, Zagreb 1994./1995: 143 153. Gabrievi 1983 Branimir Gabrievi, Antika nekropola u Sinju. Prilog prouavanju prapovijesnih vjerovanja, VAHD, 76, Split, 1983: 5 101. Gunjaa 1937 Stjepan Gunjaa, Topografska pitanja na teritoriju stare Cetinske upanije s eskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937: 9 23. Gunjaa 1973 Stjepan Gunjaa, Tri preivjela prethrvatska toponima (Tauris, Tilurium i Osinium), Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, Rasprave, Knjiga II, Zagreb, 1973: 8 22. Gunjaa 1977 Stjepan Gunjaa, Kratak pregled prolosti Sinja i okolice, Sinj, 1977. Gunjaa 1981 Stjepan Gunjaa, Najstarija poznata katastarska mapa Sinja, Zbornik Cetinske krajine, Sinj 2, Sinj, 1981: 167 183. Jadrijevi 1940 Ante Jadrijevi, Novi rimski natpis s grada Sinja, VAHD, 51, Split, 1940: 157 159. 396
Redni broj: 210 Lokalitet: Solin krunidbena bazilika kralja Zvonimira (uplja crkva) Naselje: Solin Grad/opina: Solin Pravni status: P-1024 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, konzervacija i restauracija Arheoloko-istraivaki i zatitno-konzervatorski radovi koje Muzej hrvatskih arheolokih spomenika sustavno provodi na tom objektu nastavljeni su i u 2005. godini. Dinamika i slijed radnji na tom lokalitetu ovisni su o izvanjskim
imbenicima, tako je i ova iznimno kina godina diktirala vrijeme realizacije planiranih zahvata koji su, zbog estog poplavljivanja lokaliteta, bili mogui tek od kolovoza te su s prekidima trajali sve do kraja kalendarske godine. Sukladno predloenom programu i odobrenim novanim sredstvima, radovi su usmjereni na arheoloko-istraivake i konzervatorsko-restauratorske (struni voditelj: Mate Zekan, prof., u suradnji s Hrvojem Gjurainom, prof.). Prethodnim manjim arheoloko-istraivakim radovima ispod plonika prezbiterija ranokranske crkve pronaeni su ulomci kamenoga crkvenog namjetaja ukraeni hrvatskom pleternom ornamentikom 9. st. Time je osnaena pretpostavka da je prezbiterij ranokranske crkve rabljen i za sveani in krunjenja hrvatskih kraljeva, mogue jo u 10., a sigurno u 11. stoljeu, te da je za potrebe inauguracije u cijelosti rekonstruiran pod prezbiterija, ime nije odbaena ni pretpostavka njegove djelomine adaptacije kao posljedice sanacije zateenog oteenja. Odnosi izmeu plonika brodova krunidbene bazilike i podnice starokranskog objekta, kao i kulturni sloj meu njima, bili su potpuna nepoznanica. Tek su sustavna istraivanja mogla potvrditi ili opovrgnuti kontinuitet kultnih objekata na tome mjestu, tj. rijeiti dvojbu: postoji li na tom mjestu poseban crkveni objekt ukraen starohrvatskom pleternom skulpturom iz 9. stoljea ili je taj dekorativan crkveni namjetaj instaliran u zateenu starokransku baziliku? U tu dvojbu ukljuuje se i pitanje adaptacije cijele starokranske bazilike ili tek jednog njezina dijela. Arheoloko-istrani radovi obavljeni su cijelom irinom bazilike na istonom dijelu crkvenog broda, izmeu razdjelne crte plonika koja se nalazi u razini zapadne strane treeg pilona od ulaza i uzdignutoga crkvenog prezbiterija. Radi toga je trebalo razgraditi plonik crkve koji je, osim u sjeveroistonom kutu i pred sredinom prezbiterija, prekrivao cijelu istranu povrinu. Ve u staroj Dyggveovoj dokumentaciji bilo je vidljivo da su velike kamene podnice (iroke 60 65 cm, duge do 155 cm, debele 7 10 cm) bile raspucale. Oteenja nastala od tada, tijekom ovih sedamdesetak godina, pod utjecajem atmosferilija radikalno su uznapredovala tako da je vie od 80% plonika uniteno. Tek manji dio te grae moi e se ponovo upotrijebiti prilikom poploenja crkve, dok e preostali dio trebati zamijeniti novim ploama. Dizanjem plonika utvreno je da je bio postavljen na nekvalitetnom tankom estrihu, debljine do 5 cm, od ljunka i vapna koji je potpuno izgubio svoje vezivno svojstvo. Nastavkom arheolokog istraivanja metodologijom vodoravne stratigraje dignuto je pet slojeva debelih po 10 cm kada se pokazala podnica starokranske crkve. Ouvana je najveim dijelom u kvalitetnom estrihu te tek djelomice u ostacima poploenja. Istraeni meusloj sastojao se od ute i otpadne smjese kamenja i zemlje. U njemu je naeno dosta graevnoga keramikog materijala koji je pripadao opekama (tegulama) ili krovnom crijepu, ali i nekoliko malih otuenih ulomaka proliranog kamena i oljutina s kapitela. Osobito su vani spomenici koji su kao spoliji zavrili u temeljima sjevernog zida, podzida prezbiterija i stilobata ranoromanike bazilike. Tu su uoeni kapitel, abakus i kolona. Dok kapitel stilski i komparativno pripada uobiajenome, ovdje ve uoenom graevinskom ansamblu starokranske crkve, pozornost je privukla ploa ije zasad dvije vidljive bone prolirane stranice reljefno optae vegetabilan motiv lozice plone povrine.
Taj prilino rijedak nain ukraavanja uoen je na nekoliko ulomaka s toga lokaliteta, a danas se u znanosti raznoliko datira i to u 6., 8. ili 9. stoljee. Nastavak arheolokih istraivanja pripomoi e utvrivanju konane vremenske odrednice za taj dekorativan stil u crkvenoj arhitekturi. Konzervatorsko-restauratorski radovi, zbog loih vremenskih prilika i nekoliko poplava lokaliteta, obavljeni su s prekidima do zadnjih dana 2005. godine. Njima je nastavljeno usklaivanje novootkrivenih i onih prije istraenih nekonzerviranih zidova s konzerviranim i nadograenim junim i djelomice istonim zidom krunidbene bazilike. Nakon ovogodinjih radova konzervacija i restauracija zidova krunidbene bazilike i zvonika krunidbene bazilike pribliila se kraju. Preostaje postavljanje gornjih zavrnih redova kamena, vraanje i ureenje unutranje stube sjevernih vrata crkve, rekonzervacija junih vrata crkve i njihovo usklaenje s izvornom dokumentacijom te cjelovito fugiranje zidnog plata izvornih i konzerviranih zidova odvojenih dilatacijskom crtom. Dodijeljenim novanim sredstvima djelomice je restauriran juni zid starokranske bazilike. Zavretak rada na tom dijelu bazilike, kao i njezina ostalog dostupnog zia koje je uglavnom izgraeno do zavrnih slojeva, oekuje se nakon osiguranja za to potrebnih novanih sredstava. Prioritet u zatiti lokaliteta i dalje ostaje eliminiranje uzroka njegova poplavljivanja, tj. udaljavanje rijeke Jadro od zidova bazilike i njezino vraanje u staro korito tridesetak metara prema jugu te uklanjanje prometnice koja sa sjeverne strane uzduno prekriva dio crkve i ostatke kraljevskog samostana. Uporaba te prometnice i vibracije uzrokovane prijevozom tekih tereta oteuju zidove sakralnih objekata na kojima se javljaju pukotine, kao i kontinuirano uruavanje njezine zemljane podloge u iskop lokaliteta. Tek e se rjeenjem tih prioritetnih radova stei uvjeti da se ta neizmjerno vrijedna batina, koju su nam ostavili hrvatski kraljevi i dostojanstvenici, dostojno prezentira i da u dodiru s njom nove generacije osjete reminiscenciju nekadanje im slavne domovine. Literatura Dyggve 1957 Einar Dyggve, Oltarna ograda u krunidbenoj crkvi kralja Zvonimira, VAHD, LVI-LIX, Split, 1957. Gjurain 1996 Hrvoje Gjurain, Djelatnost Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u godini 1992. i 1993., Starohrvatska prosvjeta, 21, Split, 1996. Grgin 1934 Anton Grgin, Istraivanje starohrvatskih spomenika po splitskoj okolici, Zagreb, 1934. Karaman 1931 Ljubo Karaman, Otkrie kraljevskog samostana XI. vijeka, Split, 1931. Karaman 1934 Ljubo Karaman, Po ruevinama starohrvatskog solina, Hrvatsko kolo, XV, Zagreb, 1934. Karaman 1966 Ljubo Karaman, potjee li ploa s likom hrvatskog kralja u splitskoj krstionioci iz splitske katedrale ili solinskog sv. Mojsija?, Hauptmanov zbornik, Ljubljana, 1966. Kati 1929 Lovre Kati, Ubikacija crkava sv. Mojsija i sv. Stjepana u Solinu, iiev zbornik, Zagreb, 1929. Kati 1939 Lovre Kati, Voa po starohrvatskom Solinu, Split, 1939. Kati 1942 Lovre Kati, Gdje se nalazi krunidbena bazilika kralja Zvonimira, Hrvatsko kolo, XXIII, Zagreb, 1942. Oreb 1993 Franko Oreb, Dokumentacija o starohrvatskom Solinu u Arhivu E. Dyggve, VAHD, 85, Split, 1987. Zekan 1990 Mate Zekan, Kralj Zvonimir, dokumenti i spomenici, Split, 1990. 397
Zekan 1994 Mate Zekan, Sv. Petar i Mojsije Krunidbena bazilika kralja Zvonimira, Split, 1994. Zekan 2000 Mate Zekan, Krunidbena bazilika kralja Zvonimira. Crkva sv. Petra i Mojsija (uplja crkva) u Solinu, Pregled dosadanjih istraivanja, Starohrvatska prosvjeta, 27, Split, 2000. Zekan 2005 Mate Zekan, Solin krunidbena bazilika kralja Zvonimira (uplja crkva), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005. Mate Zekan Summary Because of the frequent ooding of the site the archaeological excavation and conservation works started late in August and were continued with interruptions until the end of the calendar year. Archaeological excavations were focused on solving the dilemma of the existence of a sacral object ornamented with the interlacing ribbon pattern sculpture from the ninth century or whether this piece of decorative furnishing had been installed in the discovered Late Christian basilica and whether this adaptation encompassed the entire object or its one part. This is the reason why a raised pavement was used over the entire width of the early Romanesque basilica at the east part of the naves, between the dividing line of the pavement, in level with the west side of the third pylon from the entrance and the raised presbytery. Underneath the pavement which was submerged into the oor 5 cm thick we found an Early Christian church oor at the depth of 50 cm with partially preserved pavement. The excavated mid-layer consisted of rubble and waste material. There we found considerable amount of building clay material, mostly parts of tegulae or
roof tiles, but also a few smaller beaten fragments of proled stones and peeled part of the capital. We determined a capital, abacus and column had been incorporated into the foundations of the north wall, reinforcement of the presbytery and stylobate of the early Romanesque basilica. Continuation of the archaeological excavations will help to determine the nal chronological picture of the making and usage of the discovered decorative embellishing and which has so far been dated in the range between the sixth and eleventh century. Conservation and restoration works were conducted with interruptions due to bad weather conditions and frequent ooding of the site until the last days of 2005. They were the continuation of the coordination of the newly discovered walls and the ones that were previously found but which didnt undergo the conservation with the walls that did undergo the process and with the south and partially east wall of the crowning basilica.
Redni broj: 211 Lokalitet: Split Dioklecijanova palaa (Carrarina poljana) Naselje: Split Grad/opina: Split Pravni status: P-1323 (urbana cjelina/zona zatite A) Razdoblje: A, SV, NV Vrste radova: zatitno iskopavanje Od 29. oujka do 23. svibnja 2005. Konzervatorski odjel u Splitu u suradnji s Muzejom grada Splita (Helga Zglav-Martinac), proveo je manja zatitna arheoloka istraivanja na Carrarinoj poljani u sjeveroistonom dijelu Dikolecijanove palae. Istraivanja su prethodila ureenju i poploenju
Split Carrarina poljana, kasnoantiki kanalizacijski kanal (foto: I. Alduk)
398
trga. Tijekom istraivanja pronaen je oekivani sjeverni zid objekta koji je zauzimao sjeveroistoni kvadrant carske palae, srednjovjekovna i novovjekovna arhitektura. Manja sonda, veliine 4x10 m, postavljena je na istonom dijelu trga, s jednim produetkom prema zapadu u duini od 15 m, u kojemu je povrinski otkopan samo spomenuti kasnoantiki zid. Sjeverni zid objekta koji je zauzimao sjeveroistoni kvadrant carske palae otkopan je u duini od oko 20 m. irine je 1,1-1,2 m, a zidan je tehnikom opus mixtum karakteristinom za Dikolecijanovu palau. Na istonom dijelu zida pronaena su vrata koja su po svoj prilici bila zazidana vrlo brzo nakon gradnje zida. Zid se sauvao u visini od oko 1,7-1,8 m, a temeljen je na ivcu, tj. tvrem sloju tupine. S njegove june strane (neto vie iznad temelja zida) otkrivena je kasnoantika podnica raena od lomljenih kamenih ploa, koja je prekrila sloj pepela i gara. S obzirom na rijetke keramike nalaze ispod podnice, vjerojatno je rije o jednom od prvih graevinskih zahvata u palai (nakon nekakvog poara?). Deblji sloj iznad podnice takoer pripada razdoblju kasne antike, a istie se veom koliinom ivotinjskih kostiju, osobito rogova (kravljih, kozjih) te nalazima utega za tkalake stanove, tj. prljena za vretena. Tijekom srednjeg vijeka (moda 13. st.) na tom je prostoru podignuta kua koja svoje zidove (otkriven je zapadni i dio junog zida) temelji na spomenutoj podnici. Kua je egzistirala do prve polovine 19. st., kada je poruen cijeli kompleks zgrada na Carrarinoj poljani. Sa sjeverne strane kasnoantikog (Dioklecijanovog) zida takoer su pronaeni ostaci srednjovjekovnih i novovjekovnih kua poruenih 30-ih godina 19. st. U jednoj pei (bilo ih je nekoliko) ili ostacima dimnjaka koji je vjerojatno
pripadao kui juno od kasnoantikog zida bio je uzidan i antiki natpis vjerojatno iz ranijih stoljea antike (s ostacima praenomena Caius i nomena Iulius). Kasnoantiki slojevi koji se mogu vezati za Dioklecijanovo vrijeme i vrijeme nakon njega zastupljeni su jednim debelim slojem (i do 30 cm) hidrauline buke koja je naena na cijelom prostoru izmeu kasnoantikog zida i ulice na sjeveru sonde na mjestu gdje se oekivalo poploenje jedne od sporednih ulica u sjeveroistonom kvadrantu palae. Ta je razina manjim kanalom spojena s otprije poznatim kanalizacijskim sustavom koji se prostire u sjevernom dijelu palae i ine ga glavni kanal koji ide po kardu i neto ui kanali koji se na njega veu s istone i zapadne strane. Tijekom istraivanja pregledan je dio kanala koji se nalazi ispod Carrarine poljane i njegov spoj s glavnim kanalom kod Zlatnih vrata. Kanali su danas jednim dijelom zatrpani muljem i zemljom te su stoga teko prohodni. Sporedni je kanal irok oko 70 cm i visok oko 1,6 m, dok je glavni kanal gotovo dvostruko vei. Na sporedni kanal (ispod Carrarine poljane) vee se i nekoliko manjih komada od koji jedan ima ulaz, tj. izlaz u sondi, to povlai pitanje funkcije prostora iznad kanala. Nakon istraivanja teren je prekriven geotekstilom preko kojega je nasut tzv. tampon debljine 20-ak cm te zemlja s istraivanja. Ivan Alduk Summary From March 29th to May 23rd Split Department for Conservation and in cooperation with the Split City Museum conducted small-scale rescue archaeological excavations at Carraras square in north-eastern part of Diocletians Palace. Excavations preceded the renewal and paving of the square. During the mentioned excavations we found a preserved northern wall of the structure situated in the north-eastern quadrant of the regal palace, medieval structures and modern period structures. A smaller trench was made at the eastern part of the square and its dimensions were 4 by 10 m with a westward 15 meters long extension which yielded the surface of the mentioned wall from the late antiquity.
Redni broj: 212 Lokalitet: Spli Dioklecijanova palaa Naselje: Split Grad/opina: Split Pravni status: P-1323 (urbana cjelina/zona zatite A) Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje U listopadu 2005. investitor Grad Split i poduzee HEP zapoeli su graevinske radove izmjetanja trafostanice Grad, te polaganja elektrinih kabela u Hrvojevoj ulici u Splitu, koja se nalazi uz vanjski istoni zid Dioklecijanove palae. Svakodnevnim konzervatorskim nadzorom arheologa Konzervatorskog odjela u Splitu nad graevinskim radovima, 18. listopada 2006., nakon otkria antike grobnice prekrivene tegulama na dvije vode, zapoinju arheoloka istraivanja, koja zavravaju u veljai 2006. godine. Predmetna arheoloka istraivanja obavljena su suradnjom arheologinja Konzervatorskog odjela u Splitu i 399
Split Carrarina poljana, pogled na sondu s juga (foto: I. Alduk)
Split, Hrvojeva ulica (izradio: N. Ivanievi)
Muzeja grada Splita. Dokumentaciju je izradio arh. tehniar konzervator Nenad Ivanievi, a u istraivanjima su sudjelovale i arheologinja Ana Sunko i restauratorica Jasmina Beneta. Pokretni arheoloki nalazi pohranjeni su u Muzeju grada Splita. Struna i znanstvena obrada antropolokog materijala koji potjee od kasnoantike populacije pokopane uz istoni zid Dioklecijanove palae povjerit e se dr. sc. Mariju lausu s Odjela za arheologiju HAZU-a. Istraivanjima je utvren niz novih arheolokih injenica, otkriveno je kasnoantiko groblje, denirani su dijelovi ostataka antike arhitekture, dobiveni su podaci o konguraciji okolnog terena, koji pruaju vrijedne podatke o tijeku izgradnje i izgledu toga dijela Dioklecijanove palae. Arheoloki nalazi otkriveni tom prilikom na dubini od oko 150 cm (od dananje razine okolnog terena), ostali su dijelom ouvani. Na istraivanom prostoru nalazile su se zgrade, izmeu ostalih i zgrada Arheolokog muzeja, temeljene na antikom groblju. Istoni zid Dioklecijanove palae inio je zapadnu stranu unutranjosti tih kua, sruenih nakon II. svjetskog rata. Uz navedeno, istraeni je prostor desetljeima devastiran radovima na komunalnoj infrastrukturi. U strunoj literaturi ne postoje zabiljeeni podaci za istraeno podruje, koji bi ukazivali na postojanje arheolokih ostataka ili groblja, osim arhitektonskih ostataka antike palae istraene prilikom konzervatorskih radova, pedesetih godina prolog stoljea.
Groblje i pokretni arheoloki ostaci Uz vanjsku stranu istonog zida, juno od male kvadratne kule Dioklecijanove palae, otkriven je dio kasnoantikoga groblja. Istraeno je ukupno deset grobova u kojima je bilo pokopano petnaest pokojnika. Istraeni grobovi pripadaju kosturnom tipu ukopa. Prema tipu grobne arhitekture otkriven je jedan djeji grob pod tegulama sloenim na dvije vode, te jedan djeji ukop u amfori. Ti su grobovi poloeni u smjeru zapad-istok. Ostalih osam grobova prema grobnoj arhitekturi pripada tipu grobnica s podlogom od manjih komada kamena ili zdravice uvrenih bukom, obrubljenih dobro uvrenim kamenim oblonicama veliine 40x50 cm ukopanim u zemlju, te prekrivenih kamenim ploama i tegulama u kojima je utvreno postojanje viekratnih ukopa, s pokojnicima poloenim u smjeru sjever-jug, jug-sjever i zapad-istok. Arheoloki utvreno postojanje iskopane zdravice uz temeljnu stopu istonog zida rabljeno je za tamponau zida Dioklecijanove palae i njegove okolice, s unutranje i vanjske strane. Na nasutoj podlozi uz istoni zid smjeteno je istraeno antiko groblje na kojem su primjerice naeni: u grobu 2, na desnoj ruci pokojnice, poloen keramiki prljen, u grobu su otkriveni ulomci stakla te sjevernoafrike crvene glaane keramike, a iz grobova 5 i 6 potjeu nalazi kasnoantikoga oteenog bronanog novca (vjerojatno iz 4. st.). Od ostalih pokretnih
Split, Hrvojeva ulica, grobovi 1 i 2 (foto: T. Rismondo)
Split, Hrvojeva ulica, grob 3 (foto: E. ari)
400
arheolokih nalaza koji potjeu s predmetnih istraivanja, uz numizmatike nalaze datirane u 4. stoljee, prikupljena je velika koliina ulomaka keramikog posua datiranog od antikog do novijeg razdoblja, zatim ulomaka stakla, mramornih obloga, metala, te elemenata nonje (u grobu 7 nalaz kope). Nepokretni arheoloki ostaci Arheolokim istraivanjima uz istoni zid Dioklecijanove palae, uz ostatke grobova te popratnoga pokretnog keramikog materijala, otkriveni su (uz ostatke antike arhitekture) ostaci pei koja se moe datirati u 19. st., te povezati uz kue koje su se nalazile priljubljene uz istoni zid palae. Iskopavanjem uz istoni zid Dioklecijanove palae, na dubini od 2,5 do 3 m otkrivena je temeljna stopa istonog zida, koja prilagoena prati prirodni teren. Na nekim mjestima temeljna stopa ne postoji, jer antiki zid za tu svrhu rabi prirodnu liticu, prilagoavajui se konguraciji, odnosno padu terena od sjevera prema jugu. Uz navedeno su, prilikom arheolokih iskopavanja, otkriveni ostaci velikim dijelom devastirane oktogonalne kule Dioklecijanove palae s temeljima ispunjenima bukom i kamenim ulomcima, na dubini od 274 cm. Na spoju istonog zida i sjeverozapadne stranice kule, otkrivena je temeljna stopa, zatim prag i prolaz iz oktogonalne kule u unutranjost palae, te jugozapadna stranica kule. Nakon arheolokih istraivanja nepokretni arheoloki nalazi prekriveni su geotekstilom, te zasuti pijeskom, iznad ega su poloene plastine cijevi s elektrinim kabelima. Zatitna arheoloka istraivanja uz istoni zid Dioklecijanove palae, u Hrvojevoj ulici u Splitu, pruila su znaajne rezultate. Otkriveno je i istraeno dosad nepoznato kasnoantiko groblje, smjeteno uza zid Dioklecijanove palae na mekanoj podlozi od nakopane zdravice izmeu litice i zida, te pokretni i nepokretni arheoloki ostaci. Istraena je i dokumentirana konguracija okolnoga prirodnog terena u odnosu s istonim zidom palae, to je vjerojatno i razlog njene konane tlocrtne dispozicije u cijelosti. Za deniranje konteksta otkrivenoga kasnoantikog groblja moe posluiti magistarski rad F. Oreba o povijesnom razvoju samostana dominikanaca na Pazaru u Splitu, temeljen iskljuivo na arhivskim podacima, gdje se zbog sakronima sv. Katarina Aleksandrijska
Split, Hrvojeva ulica, pogled na sondu (foto: Z. Sunko)
pretpostavlja postojanje prethodne starokranske crkve. Stoga se otkriveno kasnoantiko groblje moe povezati uza samostan dominikanaca, odnosno pretpostavljenu starokransku crkvu sv. Katarine i antiko groblje smjeteno oko 100 m sjeveroistono, na dijelu baroknog bastiona Contarini-Paparella, koje je prema objavljenom izvjeu don F. Bulia, otkriveno tijekom graevinskih radova 1905. godine. Tom je prilikom otkriveno 10-15 grobnica pod tegulama sloenim na dvije vode i jedna zidana luno presvoena grobnica te vei broj kosturnih ukopa koje se, prema numizmatikim nalazima, mogu datirati od 1. do 6. stoljea. Literatura Buli 1906 Frane Buli, Sepolcreto antico cristiano presso il Palazzo di Diocleziano a Spalato, Bull. dalm. (Bulletino di archeologia e storia dalmata), sv. XXIX, Split, 1906. Buli 1913 Frane Buli, S. Felice Martire di Salona sotto Diocleziano, epolcreto antico cristiano presso il Palazzo di Diocleziano a Spalato, Bull. dalm., sv. XXXVI, Split, 1913. Fiskovi 1950 Cvito Fiskovi, Prilog prouavanju i zatiti Dioklecijanove palae u Splitu, Rad JAZU, knjiga 279, Zagreb, 1950. Oreb 1990 Franko Oreb, Crkva i samostan sv. Dominika u Splitu, magistarski rad, 1986. Oreb 1990a Crkva i samostan sv. Dominika u Splitu, PPUD, Split, 1990.
Split, Hrvojeva ulica, grob 3 (foto: E. ari)
Elvira ari Tajma Rismondo 401
Summary In October 2005 the City of Split and HEP company started construction works on moving the substation and laying the foundations in the Hrvojeva street in Split which is situated along the eastern wall of the Diocletians Palace. Archaeological excavations gave following results. We discovered movable and immovable nds and investigated previously unknown cemetery from the Late Antiquity, situated along the wall of Diocletians Palace, on a soft bed of natural soil (between the cliff and the wall). We investigated and recorded the conguration of the surrounding natural terrain in relation to the eastern wall of the palace, which was probably the cause of its nal plan in entirety. Discovered cemetery can be related to the Late Christian sacronim of the nearby Convent of St. Catherine of Alexandria and St. Dominics Church. It can also be related to the cemetery from the Antiquity period dated between the rst and sixth century and which was discovered in 1905, 100 m northeastern from Diocletians Palace.
Redni broj: 213 Lokalitet: Split Manu Naselje: Split Grad/opina: Split Pravni status: P-1880 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Prilikom graevinskih radova tvrtke HEP, u sklopu kojih je planirano polaganje elektrinih kabela, na splitskom su predjelu Manuu tijekom proljea 2005., otkriveni novi
vani arheoloki nalazi koji upotpunjuju ve otprije poznatu arheoloku topograju toga prostora u antiko vrijeme. S obzirom na to da se 60% svih poznatih antikih lokaliteta na splitskom poluotoku nalazi upravo na Manuu, ne iznenauje kvaliteta i brojnost arheolokih nalaza naenih na tome podruju i ovom prigodom. Arheoloka istraivanja 2005. pruila su, uz ostale, vane ostatke dijelova antike arhitekture za koje, poput arheolokih nalaza na oblinjem lokalitetu Ad basilicas pictas, nije iskljuena pretpostavka da pripadaju naselju Spalatum, oznaenom na Tabuli Peutingeriani, koje se nalazilo na raskriju putova izmeu kasnije izgraene Dioklecijanove palae i Salone te cestovne komunikacije koja je vodila s istoka od Epetiuma do zapadnog rta Marjana Ad Dianam. Ve krajem 19. st. u strunoj su literaturi zabiljeeni povremeni arheoloki nalazi s Manua, datirani u antiko razdoblje. Prilikom gradnje eljeznike pruge otkriveni su arheoloki nalazi datirani od 1. do 3. stoljea ostaci arhitekture (zidovi i stupovi), te ulomci arhitektonske plastike i urne (paljevinski ukopi). Na Manuu se nalazi i spomenuti oblinji antiki lokalitet Ad basilicas pictas, istraivan od 1954. do 1957. i 1997. godine, s deniranima trima graevinskim fazama datiranim u 1./2., 5./6. i 12. stoljee. Uz sjeveroistoni rub toga lokaliteta, 1885. otkriven je kanal akvedukta duine 20,70 m, dok je istono 1920. godine otkriveno groblje pod tegulama datirano u 5./6. stoljee. Arheoloka istraivanja Manu Zanimljivo je da su svi dosad otkriveni arheoloki nalazi na podruju splitskog predjela Manua, omeenog Bihakom, Vukovarskom i Klikom ulicom te usjekom pruge, popratni rezultat izgradnje komunalne infrastruk-
Split Manu, pogled s oznaenim pozicijama istraivanja (foto: Z. Sunko)
402
ture i gradnje graevina javne namjene. Tako su i arheoloki nalazi s dijela Manua istraivanog od travnja do srpnja 2005. otkriveni su prilikom iskopavanja za polaganje elektrinih kabela. Kako je investitor pri poetku radova ishodio sve potrebne dozvole, nepredviena arheoloka istraivanja odvijala su se u oteanim uvjetima, prilikom kojih su istraivai bili prisiljeni danonono pratiti iskopavanje zemlje tekom mehanizacijom, bez obzira na vremenske prilike i ostale okolnosti, uklapajui se u dinamiku graevinskih radova, zaustavljajui ih prilikom arheolokih nalaza i istraujui nekoliko dionica. Arheoloki su nalazi (sauvani antiki zidovi i dio akvedukta) otkriveni tijekom kampanje 2005. na Manuu rezultat suradnje arheologa, investitora (HEP) i projektanata koji su predviene projekte polaganja elektroinstalacija, ulaui znanje i tehnike mogunosti, uspjeno i brzo prilagoavali novim okolnostima. U predmetnim su arheolokim istraivanjima, pod vodstvom arheologinja iz Muzeja grada Splita i Konzervatorskog odjela u Splitu, sudjelovali konz. tehniar Nenad Ivanievi (Konzervatorski odjel u Splitu) i arheologinja Vedrana Perkovi. Arheoloki nalazi pohranjeni su u Muzeju grada Splita. Zbog mnogo otkrivenih pokretnih i nepokretnih arheolokih nalaza koji ukazuju na vanost istraenog lokaliteta i svih buduih planiranih graevinskih radova na tome prostoru, poduzeta su i geozika istraivanja georadarom, koja je obavila tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Sesveta, pod vodstvom arheologa Gorana Skelca. 1. dionica Iskopavanje zemlje prilikom polaganja elektrinog kabela (juno od vile Plevna) 2005., rezultiralo je otkriem ostataka antike graevine iji su dijelovi (istono od same vile) ve bili otkriveni i dijelom uniteni irenjem usjeka eljeznike pruge 1878., te iznova otkriveni i jo veim dijelom uniteni gradnjom kanalizacijskog kolektora 1982., kad je otkriveno i presjeeno deset antikih zidova, te je uniten dio paljevinske nekropole iz 1./2. stoljea. Arheoloka istraivanja Manua zapoela su kada su Elvira ari i Tajma Rismondo, nakon vijesti u dnevnom tisku, objavljene 30. oujka 2005., pregledale strojem iskopan zemljani rov poloen uz junu stranu vile Plevne te, s obzirom na navedene poznate injenice o postojanju arheolokih nalaza na tome prostoru, utvrdile postojanje arheolokih ostataka. Nakon rjeenja o obustavi daljnjih graevinskih radova koje je izdao Konzervatorski odjel u Splitu i ishoenih dozvola za arheoloka istraivanja, istog su dana zapoela zatitna arheoloka istraivanja. U dijelu ve iskopanog rova irine 168 cm, na dubini od 100 do 180 cm, bili su vidljivi ostaci antikih zidova, od kojih je jedan dio antikog zida devastiranog 1982., zatim baza stupa promjera 50 cm, velika koliina antikih tegula i imbreksa (izmjereno 30. lipnja 2005.: ukupno 807 kg), buke, brojni ulomci antike keramike, ljudskih kostiju, stakla, te etiri primjerka bronanog novca datiranog u 4./5. stoljee. Ukupno su u istraenom dijelu otkrivena etiri zida poloena u smjeru sjever-jug i dva poloena u smjeru istok-zapad. Na zapadnom dijelu iskopanog rova u zidu je otkriven otvor kanal kvadratnog oblika, povezan s kanalom koji se protee dalje prema istoku. Kanal otkriven tom prilikom istovjetan je kanalu kvadratnog prola otkrivenom na oblinjem lokalitetu Ad basilicas pictas 1997. godine, koji se povezuje uz graevinu polukrunog tlocrta, datiranu u 1./2. stoljee. Nad jednim od novopronaenih zidova
Split Manu, antiki kanal (foto: T. Rismondo)
pronaen je in situ postavljen kameni prag s temeljem. irina sauvanih otkrivenih zidova iznosi od 55 do 90 cm, dok je sauvana visina na nekim mjestima i vea od 1 m. Arheoloka su istraivanja pruila i brojne nalaze pokretnoga arheolokog materijala: numizmatike nalaze, elemente nonje, nalaze ostataka unutranje dekoracije, kao to su mramorne obloge (crveni i zeleni porr, cipollino, alabaster) i kockice mozaika. Opisani dio trase paljivo je istraivan od 30. oujka do 30. lipnja 2005., nakon ega su antiki zidovi prekriveni geotekstilom i zasuti pijeskom. Investitor je projekt polaganja elektrinih kabela na ovoj dionici prilagodio novootkrivenim arheolokim nalazima tako da su umjesto previenih duboko ukopanih plastinih cijevi kroz koje je trebalo provui elektrine kabele, u sjevernoj polovici rova, nad dijelom geotekstilom prekrivenih i pijeskom zasutih antikih zidova, poloene tzv. betonske kade kroz koje su provueni elektrini kabeli. 2. dionica Istodobno s arheolokim iskopavanjem na prethodnoj dionici, mehanizacijom se irio iskop u smjeru zapada (na nogostup i kolnik Livanjske ulice), gdje su takoer otkriveni brojni arheoloki ostaci, od kojih jedna keramika zdjela, poloena obrnuto u paljevinskom sloju (debljine 12-13 cm) nad antikom podnicom. Ostale arheoloke nalaze ine eljezni avli, velika koliina keramikh ulomaka i dvije kockice mozaika. Navedeni arheoloki nalazi ine cjelinu s ve otpije poznatima, otkrivenim 1983. na podruju izmeu vile Plevne i poslovne zgrade u Livanjskoj ulici,
Split Manu, akvedukt (foto: T. Rismondo)
403
kad su pronaeni ostaci antike graevine na povrini veoj od 180 etvornih metara. Istraeni je prostor nakon istraivanja prekriven geotekstilom i nasut pijeskom. 3. dionica Daljnji iskop za polaganje elektrinog kabela protezao se prema zapadu (Klikoj ulici), u prolazu izmeu zgrade djejeg vrtia izgraene sedamdesetih godina prolog stoljea i zgrade Sveuilita/katastra sagraene poetkom 20. stoljea. Prema podacima objavljenim u strunoj literaturi, za arheoloke nalaze koji bi potjecali s te dionice nema podataka, osim biljeke u dnevniku Franka Oreba, iz koje je razvidno da su na tom prostoru 1979., prilikom izgradnje zgrade djejeg vrtia, otkriveni ostaci antike arhitekture i jednog pitosa, koji su svi tada i uniteni. Tijekom posljednjih arheolokih istraivanja, upravo je na tome potezu (izmeu zgrade Sveuilita/katastra i vrtia) otkriven dio unitene podloge od vodonepropusne buke, postavljene na kamenoj konstrukciji, koja se protezala sjeverno (prema zgradi Sveuilita) i juno (prema zgradi vrtia), uz brojne nalaze keramikih ulomaka, od kojih su najbrojnije amfore. Vano je pripomenuti da je akvedukt prolazio nekoliko metara od tog nalaza, pa nije iskljueno pretpostaviti njihov meusoban odnos i vezu. I u temeljima june strane zgrade Sveuilita, otkriveni su brojni nalazi keramike, stakla, te dio alabasternog kapitela. Otkriveni su nepokretni arheoloki nalazi nakon istraivanja prekriveni geotekstilom te zasuti pijeskom, a iznad su poloene plastine cijevi s elektrinim kabelima. 4. dionica U Klikoj ulici, postavljen u smjeru sjever-jug, proteui se dijelom i ispod zgrade Sveuilita/katastra, nalazi se dio kanala akvedukta, obnavljan u vrijeme austrougarske uprave, a danas je u funkciji gradske kanalizacije. Stalnim nadzorom nad iskopom tekom mehanizacijom, te u suradnji s investitorom, projektantom i izvoaem, izbjegnuta je devastacija dijelova antikog akvedukta prilikom polaganja elektrinih kabela. Otkriveni arheoloki nalazi pokazuju veliinu prostora obuhvaenog arheoloki dokazanom antikom izgradnjom ve od prvih stoljea poslije Krista. Dijelovi arhitekture otkriveni ovom prilikom, pribrojeni onima otprije poznatim, proteu se na povrini od cca 2500 m2. irina antikih zidova otkrivenih u potonjim arheolokim istraivanjima, koja iznosi do gotovo jednog metra, analogna je primjerice irini zidova antike krune graevine iz 1./2. st. otkrivene na lokalitetu Ad basilicas pictas, na povrini dosada obuhvaenoj istraivanjima, upuuje uz nalaze luksuznih mramornih obloga i veliku koliinu ostaloga popratnog arheolokog materijala na pretpostavku o postojanju velike javne graevine ili vie graevina na Manuu u antiko vrijeme. Kvaliteta, karakter i koliina svih dosadanjih arheolokih nalaza na opisanom pro-storu ukazuju na kontinuitet naseljenosti toga podruja od prvih stoljea poslije Krista navodei na pretpostavku o naselju koje ivi prije, za vrijeme i nakon izgradnje Dioklecijanove palae. Literatura Bukariol 1984 Frane Bukariol, Prilozi antikoj topograji Manua, Kulturna batina 15, Split, 1984. 404
Jeli 1897 Luka Jeli, Crtice o najstarijoj povjesti Spljeta, VHAD, n.s., Split, 1896./1897. Oreb et al. 1999 Franko Oreb, Tajma Rismondo, Miroslava Topi, Dubravka erina, Tomislav eparovi, Mario laus, Dragica Krsti, Domagoj Mudronja, Ad basilicas pictas, (monograja), Ministarstvo kulture, Split, 1999. Rismondo 2003 Tajma Rismondo, Naselja i naseljavanje na splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka, HAnt, 11, Pula, 2003. Rismondo, ari 2005 Tajma Rismondo, Elvira ari, Arheoloka istraivanja na splitskom poluotoku 2005. Manu, Materijali, 17, Meunarodno arheoloko savjetovanje, Pula, 2005. Elvira ari Tajma Rismondo Summary The archaeological excavations conducted on Manu in Split 2005 gave us numerous new archaeological nds, which demonstrate the size of the area covered by the archaeologically proved classic structure from the rst centuries before Christ. The found parts of the architecture that were discovered on this occasion and added to those previously found stretch over the area of ca. 2500 square meters. Width of the classic walls which were discovered during the mentioned excavations and which amounts to almost one meter, is analog for example to the width of the classic structure from the rst/second centuries, which was discovered at the locality Ad Basilicas Pictas, at the area that was covered by the previous excavations. Together with discoveries of luxurious marble linings and large amount of other archaeological material indicates that the existence of a large public structure or more of them. The quality, the character and the quantity of all previous movable and immovable nds at the described area indicate the continuity of life on that area from the st centuries before Christ- making possible the assumption that there existed a settlement before and after the construction of the Diocletians Palace.
Redni broj: 214 Lokalitet: Suurje Trg sv. Ante Naselje: Suurje Grad/opina: Suurje (otok Hvar) Pravni status: P-980 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje, arheoloki nadzor Od travnja do prosinca 2005. proveden je arheoloki nadzor i zatitno arheoloko iskopavanje u Suurju na otoku Hvaru. Arheoloki su radovi obavljeni tijekom izgradnje kanalizacijske mree. Radovi su provedeni budui da je na podruju naselja Gornja i Donja banda, a osobito u neposrednoj blizini dobro zatiene luke Suuraj, dosad zabiljeen vei broj arheolokih nalaza (Vujnovi 2002). Arheoloki nadzor prilikom kopanja kanala za kanalizacijsku mreu u Suurju vodio je arheolog Nika Vujnovi uz pomo Igora Hrstia, pod koordinacijom Miroslava Katia i Ivana Alduka iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Suurje, poloaj lokaliteta
Prilikom nadzora pronaeni su arheoloki nalazi na pet pozicija du kanalizacijske mree. Za vrijeme radova na crpnoj stanici Suuraj 3 bagerom je iskopana sonda veliine 7x5 m, dubine 3 m. Tom je prilikom iz dubljih slojeva iskopa sakupljen vei broj ulomaka rimske keramike i to amfora debljih i tanjih stijenki, pitos, ulomaka sitnije keramike i tegula. Prilikom dokumentiranja iskopa za crpnu stanicu, crteom te digitalnim fotograjama utvreno je da je rije o dvama rimskim kulturnim slojevima, kojima je granica jasno uoljiva. Juni dio ini nabacano vee kamenje meu kojim su sakupljeni vei ulomci amfora. Na istoj se visini u sjevernoj treini prola nalazi sloj sa sitnim kamenjem i pijeskom, takoer s rimskom keramikom i slojem tegula koje stoje u horizontalnoj liniji u duini od oko 2 m. Od pokretnih se nalaza izdvajaju ulomci amfora: obodi, drke, te itav vrat amfore s obodom. Svi ulomci amfora mogli bi se datirati od 1. st. pr. Kr. do kasne antike. Takoer je sakupljeno vie ulomaka tegula i pitosa. Od sitnijih nalaza sakupljeni su ulomci rimskih lonaca, poklopaca s drkom, dva manja ulomka rimskog stakla te jedan ulomak bronanog predmeta. Prilikom iskopa pronaen je ulomak oboda posude s crnim premazom helenistike proizvodnje iz 3./2. st. pr. Krista. Iznad spomenutih slojeva se nalazi i tamnosivi sloj s manjim kamenjem i nalazima glazirane keramike iz 16. i 17. st. Gornji podaci, osobito sloj s krupnim kamenjem s velikom koncentracijom ulomaka keramike, ukazuju da je rije o antikom valobranu (lukobran), koji je bio veoma vaan za sigurnost boravka u luci zbog udara valova iz istonog i jugoistonog smjera. Sakupljena keramika, kao i ona pronaena prilikom ranijih radova u luci (Vujnovi 2002), svjedoe da je luka rabljena od 4. st. pr. Kr. do danas. Tijekom nadzora u ulici izmeu ogradnog zida samostana i kue na portu zvane Palac iz 16. st. s grbom mletakog plemia Fabrizia Salvaresea (Kovai 1999), primijeeno je da su kulturni slojevi vrlo plitki te da se kamen ivac nalazi na dubini od 0,5 do 1 m. Ta injenica upuuje na to da je sjeverni zid Palaca temeljen na tvrdoj podlozi,
odnosno na kamenu ivcu. U plitkim slojevima otkrivena je rimska keramika, kao i glazirana keramika iz 16. i 17. st. Iskopavanjem kanala u ulici pred ulazom u predvorje crkve sv. Jurja uoene su dvije arheoloke situacije. Prva je vezana uz nalaze veih koliina rimske keramike (amfore, pitosi te vei broj tegula). Kako svi ulomci imaju zaobljene bridove, moe se primijetiti da su nastali djelovanjem mora. Pretpostavka je da je taj prostor u rimsko doba sluio za izvlaenje brodova. Na tom su se mjestu mogli obavljati nuni popravci brodova. Tu pretpostavku uvjerljivo potvruju stare fotograje s poetka 20. st. (Ani 1999) gdje se vide brodice izvuene na obalu, kao i crte luke sv. Jurja s kraja 17. st. poznatoga mletakog kartografa V. M. Coronellija (Kovai 1989) na kojoj se, i to na zapadnoj fasadi kue Palac, uoava ulaz s lunim svodom u arsenal u kojem su se uvali i popravljali brodovi. Druga informacija je nalaz junog lica zida koji se vidi u duini od 2 metra i visine od 0,6 m. Graen je od grubo klesanog kamena povezanog bukom koja je mijeana sa sitnim morskim oblucima. Temeljna stopa nije uoena, ve je najvjerojatnije unitena bagerom. Donji dio tog zida ukopan je u sloj s dosta sitnog kamenja i ulomaka rimske keramike i tegula. Vrlo slian opisanom zidu je i zid koji se nalazi oko dvije stotine metara sjeverno, na poloaju Koak. Istom je tehnikom zidan improviziran zdenac s izvorskom vodom u samostanskom vrtu (Vujnovi 2002). Toponim Koak (castellione) analogijom je slian toponimima na istonoj jadranskoj obali kao to su Kotilo, Koun, Kotel, to je pojava od ranoga srednjeg vijeka do 8. st. (imunovi 1986). Iskopavanjem kanala od sredinjeg parka prema zapadu iznad ivca (dubina od 1,4 do 1,5 m) otkriven je tamnosmei sloj s malo sitnijih ulomaka rimske keramike i tegula. Jedan je ulomak drke amfore kasnoantikog podrijetla. Iznad spomenutog mjesta na dubini od jednog metra, ali samo u junom prolu kanala, sloj je s manjim i srednjim kamenjem u duini od oko 30 m. Najvjerojatnije je rije o ostacima terase koja je spreavala odnoenje zemlje. 405
Suurje, sondano istraivanje na Trgu sv. Ante (foto: J. Burmaz)
Istraivanja na Trgu sv. Ante Prema projektu izgradnje kanalizacijske mree naselja Suurja na Hvaru, na Trgu sv. Ante predviena je izgradnja crpne stanice Suuraj 2. S obzirom na to da se na tom poloaju nalazila biskupova palaa, provedeno je zatitno arheoloko iskopavanje. Arheoloki radovi trajali su sedam radnih dana (tijekom prosinca 2005.). Radove je obavila tvrtka Kaducej d.o.o., a sudjelovali su arheolozi Nika Vujnovi, Tea Katunari i Josip Burmaz. Cilj iskopavanja bio je utvrivanje ostataka palae makarskog biskupa fra Bartula Kaia arkovia, koja je graena poetkom 17. st. na Trgu sv. Ante. Nakon pada Makarskog primorja (Krajina) pod tursku vlast 1499., stanovnici poinju prelaziti na otok najvie u Suuraj koji je najblii kopnu. Za vrijeme viekratnih mletako-turskih ratova u 16. st., osobito u vrijeme i nakon Ciparskog rata (1570. 1573.) doseljenici se nastanjuju u Gornjoj bandi uz crkvu sv. Jurja, a poetkom 17. st. i na poluotoku Gubavac (danas Donja banda). Radi obrane od Turaka, 1613. gradi se mletaka utvrda Fortica (Kovai 1989). Zajedno s pukom dolaze i redovnici iz franjevakih samostana u ivogou i Zaostrogu, kao i makarski biskup fra Bartol Kai arkovi. Pred poetak Kandijskog rata (1646. 1649.) u svoju palau kod hospicija franjevaca iz Zaostroga u Suurju povlai se makarski biskup arkovi i tu umire 1645. godine. Na osnovi arhivskih podataka, osobito biskupove oporuke, utvreno je da se biskupova palaa nalazila na trgu crkve Sv. Ante u Donjoj bandi. Palaa je sruena saveznikim bombardiranjem 1944. godine (Ani 1999). Arheoloka istraivanja provedena su u trima sondama, koje su smjetene u skladu s planom kanalizacijske mree. Sonda 1 pravokutnog je tlocrta, povrine 21 m (7x3 m), dok su sonde 2 i 3 iskopni kanali sonda 2 (5,4x1 m), sonda 3 (10x1,2m). Nakon uklanjanja gornje povrine asfalta i asfaltnog nasipa te ienja, utvreno je da je sonda 3 unitena vodovodnim i telefonskim instalacijama sve do razine zdravice (na tom se mjestu prema katastarskoj podlozi oekivao zapadni zid palae), tako da su istraivanja nastavljena jedino u sondama 1 i 2. U sondi 1 otkriveni su ostaci nosivog dijela stubita s kojeg se s jugozapadnog ugla palae prilazilo na kat. Ugao tvore dva zida od kojih je prvi u smjeru sjeverozapad-jugoistok, irine 0,43 m, sauvan u duini od 1 m. Drugi se zid nalazi u smjeru jugozapad-sjeveroistok, irine 0,55 m, a sauvan je u duini od 0,85 m. Oba su zida graena od vapnenakog kamena povezanog bukom. Vanjska su lica 406
od klesanog kamena od kojih je najvei veliine 0,45x0,65 m, dok je sredina zida ispunjena sitnijim kamenjem povezanih bukom. Taj najvei kamen ujedno je mogao tvoriti i prvu stubu. Zidovi su sauvani u visini jednog reda kamena. U produetku zida, s jugoistoka prema sjeverozapadu, pronaen je negativ zida u duini od 1,8 m, a irini od 0,4 m (prilog 6). Zapadno i juno od navedenih zidova pronaena je nakupina vapnenakog kamena i kamenih ploa od kojih je u dijelovima vidljivo slaganje. Nakon dizanja kamena jugozapadno od prilaza stubitu, uoena je ravna kamena ploa (ivac) kod koje je sa sjeveroistone strane u istoj razini uoeno slaganje manjih kamenih ploa. Taj nalaz vjerojatno predstavlja prvu fazu poploenja, tj. prilaz palai u vrijeme kad je ona graena. Treba naglasiti da su sjeverni, istoni i jugoistoni dijelovi sonde 1 popuno uniteni recentnim infrastrukturama. U sondi 2 pronaen je temelj jugoistonog zida palae. Zid je pronaen u irini sonde (1,4 m). Izgraen je u smjeru sjeveroistok-jugozapad, od klesanog vapnenca povezanog bukom. Temelj je izgraen na ivoj stijeni, irina mu je 1 m, a sauvan je u visini dva reda kamena (0,40 m). U sondi 1 nije pronaen logian nastavak ovog zida jer je na tom dijelu uniten elektrinim i telefonskim instalacijama. Pokretnih arheolokih nalaza bilo je vrlo malo uglavnom je rije o glaziranoj keramici od 17. do 20. st. Zbog pronaenih ostataka biskupove palae crpna stanica Suuraj 2 premjetena je dvadeset metara istono. Sonda je prekrivena ljunkom nad kojim je cesta ponovo asfaltirana. Literatura Ani 1999 Nikola Ani (urednik), Makarski biskup fra Bartol Kai arkovi, Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Suurju 1995. g., Suuraj, 1999. Kovai 1989 Vanja Kovai, Mletaka kula u Suurju na Hvaru, PPUD, 26, Split, 1989: 153 168. Kovai 1999 Joko Kovai, upa Suuraj na Hvaru, Sluba Boja, 1/XXXIX, Makarska, 1999: 15 56. imunovi 1986 Petar imunovi, Istonojadranska toponimija, Split, 1986. Vujnovi 2002 Nika Vujnovi, Prethistorijsko i antiko razdoblje na podruju naselja Suuraj, Prilozi povijesti otoka Hvara, XI, Hvar, 2002: 45 79. Josip Burmaz Summary During 2005 archaeological surveillance and rescue archaeological excavations were done at Suurje at Hvar Island. Archaeological works were done during the construction of sewer system. During the archaeological surveillance of the route ve nds were discovered. Movable nds (pottery, iron/metal) date from the third century BV to 16th/ 17th century AD. The works were conducted at the St. Antes Square in Suurje and aimed to determine the remains of the palace of the friar Bartul Kai erkovi, bishop from Makarska and which had been built on the square at the beginning of the seventeenth century. Archaeological excavations were conducted in three trenches, placed in accordance to the plans of the sewer system. Archaeological excavations conrmed the existence of the structure. Movable nds were scarce. It was mostly glazed ceramics between the seventeenth and twentieth century.
Redni broj: 215 Lokalitet: Sustipan Naselje: Sumpetar Grad/opina: Dugi Rat Pravni status: R-664 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U Sumpetru, na lokalitetu Sustipan, s crkvama sv. Stjepana i sv. Antuna Opata te starim upskim grobljem naselja Jesenica, nastavljena su sustavna arheoloka istraivanja. Radovi su provedeni od 10. studenog do 14. prosinca 2005., kao trea godinja kampanja. U odnosu na prethodne, ta je istraivaka akcija bila kraa zbog izdvajanja dijela nancijskih sredstava namijenjenih arheolokim iskopavanjima za prvu fazu izrade arhitektonskog snimka crkava. Struna voditeljica istraivanja: mr. sc. Vedrana Delonga sa suradnicima, arheologinjama Silvom Grkovi i Anitom Lovri te tehnikim dokumentaristom Miranom Palokom. Istraivaki program nanciralo je Ministarstvo kulture, uz manje uee Opine Dugi Rat. Iskopavanja su se najveim dijelom odvijala na prostoru jugozapadno od proelja crkve sv. Stjepana, tonije u okviru sonde II, i bila su usmjerena na daljnje iskopavanje povrine juno i istono od ve otkrivenih grobova (G. 1-12). Na taj su nain spojene dvije sonde (I i II), ime je istraena povrina u okviru junog sektora znatno proirena. Dubina otkopa kretala se u rasponu od minimalne, na niveleti od 1,30 m, do maksimalne na 2,74 m. Ve su rezultati prologodinje akcije upuivali na pretpostavku da ta zona ukopita s 12 otkrivenih grobova (G. 1-11, G-13A), datira iz poodmakloga srednjeg i samih poetaka novoga vijeka (15./16. st.), to se moglo naslutiti po tipologiji grobne konstrukcije, viekratnim ukopima bez grobnih nalaza i ulomcima kasnogotike glazirane keramike u otkopnom arealu (Delonga 2005). U sezoni 2005. ta je pretpostavka i potvrena pronalaskom dva novca venecijanske provenijencije, oba iz bliskog razdoblja s kraja 15. i prve polovine 16. stoljea. Jedan je srebrni soldin venecijanskog duda Agostina Barbariga (1486. 1501.), pronaen na povrini G-10, tonije u zemlji tik pod poklopnicom. Drugi je srebrni mezzo soldo duda Gerolama Priulija (1559. 1567.), pronaen u G-17. U vertikali ukapanja i razvitku groblja na dijelu istraivane povrine jugozapadno od crkvenog proelja, ovogodinjim su se iskopavanjima uspjela konkretnije razluiti tri vremenska sloja: mlaa faza groblja iz recentnog razdoblja (18. st. kraj 19. st.), faza formiranja kasnosrednjovjekovnih te ranih novovjekovnih grobnica i najstariji sloj antikih/kasnoantikih grobova. Potonji horizont moe se arheoloki dokumentirati tek prema vrlo skromnim materijalnim ostacima na otkopnoj niveleti od 2,50 do 2,74 m, jer su grobovi iz tog razdoblja uglavnom uniteni kasnijom izgradnjom zidanih obiteljskih grobnica tijekom kasnoga srednjeg vijeka (primjer G-14). To sugeriraju nalazi opeka kao vjerojatni ostaci antikih, rimskih ukopa pod keramikim tegulama s pripadajuim nadgrobnim stelama, od kojih su neke bile naknadno upotrijebljene za poklopnice kasnosrednjovjekovnih grobova (G-13). Svi su kasnosrednjovjekovni grobovi, njih 17, dosad otkriveni u sondi II (G. 1-17), kao i grob (G-13A) u sondi I, orijentirani u smjeru istok-zapad, dakle suprotno od kasnih novovjekovnih grobnica koje najveim dijelom prate smjer sjever-jug.
Imali su vie ukopa, mahom s poremeenim kosturima. Zidani su bez veziva, od pravilno lomljenog i priklesanog kamenja na kojem je bilo ostataka buke jer potjee od zia nekadanje kasnoantike/ranosrednjovjekovne crkve na lokalitetu. Grob 16, temeljen u samoj zdravici, nije zidanog tipa kao ostali i izgledom je vrlo slian najeem obliku srednjovjekovnih grobova s oblonicama od kamenih ploa, usaenih okomito uz rubove zemljane rake i poklopljenih tankim nepravilnim kamenim ploama. Svih je 17 srednjovjekovnih grobnica pretraeno, a zidana grobna konstrukcija je dekomponirana, osim u sluaju groba G-17. To je uinjeno radi otkrivanja eventualnih spolija to se, slino iskustvu tijekom prijanjih iskopavanja, viestruko potvrdilo i u ovoj kampanji. Kamene grobne konstrukcije u sluaju G-17 (sonda II) i groba 13A (sonda I) sauvane su intaktne u okviru istraene povrine, ako bi bile ukljuene u planiranu prezentaciju arheolokih nalaza na terenu. U sastavu otkopnih slojeva prati se velika koliina keramikih ulomaka antike provenijencije, osobito graevne keramike (tegula i imbreks) iz ranocarskog i kasnoantikog doba (tegule sa igom Pansiana i one s otisnutim tragovima prstiju u obliku zavojnice). Meu otkrivenim pokretnim nalazima, tonije kamenim spolijima u istraenim grobovima, valja izdvojiti dva ulomka rimske stele s reljefnim cvjetnim i zoomorfnim motivima, ulomak starokranskog pluteja s geometrijskim ukrasom, koji pripada istoj cjelini kao i ulomci (spoliji) pronaeni u otprije pretraenim grobovima te kameni ulomak s donjim dijelom male muke gure s prikazom guske uz nogu. Radi pronalaenja ostalih dijelova arhitekture najstarije starokranske/ranosrednjovjekovne crkve na lokalitetu, otvorena je nova sonda (sonda IV), jugoistono od otkrivenih temelja prvobitne crkvene apside. Tu su naene kasne novovjekovne zidane grobnice (grobnice 1, 2, 3), koje su njihovi vlasnici ve ekshumirali, a kosturne ostatke prenijeli u novoizgraene obiteljske grobnice na novom dijelu sumpetarskoga groblja. Nakon skidanja grobnica do dubine od oko 1 m, zapoelo je ruenje nestabilne suhozidne ograde groblja, kako se ne bi obruavala na povrinu sonde, a potom i podizanje novog suhozida. Tom je prilikom naen
Sustipan, plan lokaliteta s oznaenim sektorima istraivanja (izradio: M. Palok)
407
ulomak kamene prozorske tranzene i masivan kameni postament s utorom, kao konstruktivni element prvobitne crkvene graevine. Uz opisane arheoloke radove, zapoela je izrada detaljnoga arhitektonskog snimka postojeih crkava sv. Stjepana i sv. Antuna Opata, to je glavni uvjet za poetak samih arheolokih istraivanja unutranjosti crkvenih objekata, odnosno njihovu ukupnu sanaciju i obnovu. Zbog iznimne ugroenosti, prioritet je dan crkvi sv. Stjepana, gdje se u sljedeoj fazi rada planira skidanje dotrajale buke na zidovima crkve, skidanje kamenog plonika, istraivanje postojeih grobnica pod plonikom i ostalih arheolokih struktura pod razinom sadanjeg poda te skidanje postojeega oltarnog stupa s menzom radi istraivanja tog dijela svetita. Valja jo jedanput naglasiti da je problematika istraivanog lokaliteta iznimno slojevita. Ukljuuje velik prostor i vrlo sloene radove, posebice uvjetovane ugroenou dvaju crkvenih objekata koji se s preinakama rabe od kasne antike sve do danas. Obiljeje kompleksnosti lokalitetu daju upravo crkve viestoljetnog kontinuiteta i vertikala sepulkralnog prostora oko njih, gdje se iskopavanjima ve treu godinu arheoloki otkrivaju materijalni ostaci od antike do kraja 19. stoljea, a koje valja istraiti i povezati u kulturnu sliku lokaliteta na Sustipanu, kao i povijesnog mjesta Sumpetra (antike Nareste, srednjovjekovno Sello iz kartulara sv. Petra Gumajevog). Literatura Delonga 2005 V. Delonga, Lokalitet: Sustipan, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 247 249. mr. sc. Vedrana Delonga Summary At the site Sustipan, in Sumpetar, with the Churches of St. Stephen and St. Antun Opat and the old district cemetery of the Jesenica village we continued the systematic archaeological excavation. They were conducted for the most part at the area southwest of the faade of the St. Stephens Church, more exactly in the area of the probe II and they were directed at the further excavation of the area south and east of the preciously discovered graves (G. 1-12). In this way, two probes were connected (I and II) which considerably expanded the investigated area of the south sector. Total of 17 graves were discovered and excavated. In the development of the cemetery at the part of the investigated area, south from the church faade, this years excavations managed to set apart three layers: younger phase of the cemetery from the recent period (18th century- end of the 19th century); the phase of forming the late medieval and early modern period graves and the oldest- layer of the graves from the period of Antiquity/Late Antiquity. The latter horizon can be archaeologically dated only using the very scarce material remains because the graves from that period were mostly destroyed by the subsequent construction of the family grave vaults during the Late Medieval period (eg. Grave 14). This is suggested by the found bricks which were probably the remains of 408
the classic, Roman burials under tegulae with the related grave steles, some of which were subsequently used for lids of the Late Medieval graves (grave 13). Among the discovered movable nds, more precisely stone spolias in the excavated graves, there were two fragments of a Roman stella with oral and zoomorphic relief motives, fragment of an Early Christian pluteus with a geometrical ornament, which belongs to the same group as the spolias found in the previously excavated graves and the stone fragment with a lower part of a gurine depicting a man with a goose leaning on his leg. Along with the archaeological excavations we started making a detailed architectonic record of the existing Churches of St. Stephen and St. Antun Opat, which is the main condition for the beginning of the archaeological excavation in the interior of the sacral structures, that is, for their total restoration.
Redni broj: 216 Lokalitet: Sveurje Radun Naselje: Katel Stari Grad/opina: Katela Pravni status: P-272 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Od 13. listopada do 21. studenoga 2005. trajala je druga istraivaka kampanja na lokalitetu Sveurje Radun u Katel Starom, iznad crkve sv. Jurja od Raduna, gdje se prua srednjovjekovno groblje. To je nastavak zatitnih iskopavanja iz 2004., koja su takoer nancirale Hrvatske autoceste d.o.o., investitor graevinskih radova uz rub lokaliteta (za detalje vidi: Buri 2005). Iskopavanjima je, u organizaciji Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, rukovodio muzejski savjetnik Toni Buri, a voditelj projekta bio
Sveurje Radun, istraena povrina
je konzervator Andro Krstulovi iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Strunu ekipu na tereni sainjavali su Ivanka Kamenjarin, kustosica Muzeja grada Katela, apsolventica arheologije Marijeta Babin, student Mario Mustapi te dokumentaristice Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, profesorice Maja Markovi i Silvana Juraga. Cilj iskopavanja bio je to potpunije denirati prostor rasprostiranja groblja (tijekom 2005. istraeno je 26 grobova u dvjema sondama, S-1 i S-2), stoga su istraivanja usmjerena na rubni prostor lokaliteta, sjeverno od crkve sv. Jurja, gdje je na povrini od preko 100 m2 postavljena Sonda 3 (S-3) koja se nadovezuje na S-2 iz prethodne kampanje i prua sve do sjeverozapadnog ugla lokaliteta, gdje se nalaze rustine recentne stube kojima se sa sjevera ulazi u podruje groblja. Poetna povrina sonde pruala se u duinu smjerom istok-zapad iznad i oko starih maslina koje okruuju cijeli lokalitet. Tijekom radova sonda je proirena u dva osnovna kraka prema jugu, od kojih je istoni krak dodatno proiren i prema zapadu i prema istoku, do ruba S-2. Na zapadnom dijelu, uz spomenute stube, i u zapadnom kraku S-3 nisu otkriveni grobovi, a sloj je dosta plitak i apsolutno sterilan. U preostalim dijelovima sonde potvreno je daljnje rasprostiranje grobova prema zapadu i jugu u odnosu na S-2 iz 2004. godine. Ove je godine otkriveno 20 grobova, od kojih je 18 u potpunosti istraeno, a dva se tek naziru u prolima prema zapadu i jugu, pa e u sljedeoj kampanji iskopavanja biti usmjerena u tim smjerovima. Na cijeloj je istraenoj povrini sonde kulturni sloj dosta plitak (od 0 do 40/50 cm) i zavrava na temeljnom sloju gline i zdravice, koju sainjava zbijeni konglomerat od tvrde zemlje i ljunka pomijeanih s manjim i srednjim kamenjem. U odnosu na rezultate prethodne godine, nema kvalitativno novih spoznaja koje bi bitno promijenile preliminarne zakljuke iznesene nakon prve kampanje (Buri 2005). Tipologija i raspored grobova, nain i broj ukopa u pojedinim grobovima, kao i tipoloki repertoar rijetkih nalaza u osnovi su isti. Glavna nepoznanica ostaje ukupan broj grobova do prestanka ukopavanja poetkom ranoga novog vijeka (16. st.) na prostoru groblja, a koji je deniran prirodnom konguracijom terena. Novootkriveni grobovi imaju isti raspored pruanja i oblike grobnih konstrukcija kao i oni istraeni 2004. godine. Naeni su u jednome sloju u vie nepravilnih redova, a kamene konstrukcije tvore im okviri od oblonih ploa poloenih okomito oko rake, te poklopnice od veih i manjih ploa. Budui da su otkriveni na vrlo plitkim niveletama, a neki gotovo i ispod same povrine, dobar dio ih je tijekom vremena pretrpio vea ili manja oteenja, a dijelom su im i grobne konstrukcije razorene ilama maslina, ija stabla tvore okvir grobljanskoga podruja. Posljedica je to postupne erozije tla, budui da je cijeli lokalitet na blagoj padini, zbog ega je izvorna povrina terena osjetno radirana u odnosu na srednji vijek. Ovogodinji se nalazi u grobovima tipoloki i funkcionalno nadovezuju na one iz dosad istraenih grobova. I dalje su izrazito rijetki, tonije u veini grobova i nije bilo nalaza. Samo u jednom grobu (G-42) naeni su pojasna kopa i prsten koji se po tipologiji mogu svrstati u kasni srednji vijek (14./15. st.) i pripisati obrtnicima koji rade u maniri i duhu gotike. Na razdoblje kasnoga srednjeg vijeka ukazuje i broj ukopa u pojedinim grobovima. To su mahom grobovi s viekratnim ukopima tijekom dueg razdoblja, a kod kostura in situ ruke su esto naene prekriene na prsima. Bliske paralele za tipologiju nalaza i takav nain pokapanja postoje u velikome istraenom
upskom groblju srednjovjekovnoga Suurca oko crkve sv. Jurja od Putalja, udaljene svega nekoliko kilometara od Raduna (Buri 2001). Temeljna je razlika izmeu tih dvaju grobalja u nainu na koji se oblikuju. Putaljsko groblje ima grobove poloene u 2-3 sloja, to je ponajprije posljedica skuenosti prostora na kojemu je utemeljeno. Nasuprot tome, groblje u Radunu zauzima znatno veu povrinu, pa nema potrebe za preslojavanjem i grobovi se niu linearnim slijedom u prostoru u jednom sloju. Ono to ih povezuje jest spoznaja da su to naseobinska groblja ruralnih zajednica nastala oko srednjovjekovnih crkava, a ujedno i upska groblja dotinih seoskih upa (Buri 2002). Iako se ve sada naziru neke spoznaje o ukopitu oko radunskoga Sv. Jurja, konane zakljuke bit e mogue iznijeti tek nakon zavretka iskopavanja svih grobova na tom poloaju. Literatura Buri 2001 Toni Buri, Putalj u srednjem vijeku; u: T. Buri, S. ae, I. Fadi, Sv. Juraj od Putalja, Split, 2001: 151 323. Buri 2002 Toni Buri, Srednjovjekovna groblja u Katelima (stratigrafsko-demografska razmatranja), HAnt, 8, Pula, 2002: 321 336. Buri 2005 Toni Buri, Lokalitet: Sveurje Radun, HAG 1/2004, Zagreb, 2005: 249 250. Toni Buri Summary The second excavating campaign of the site Sveurje-Radun in Katel Stari lasted from October 13 to November 21, 2005. It is the continuation of the rescue excavations of the medieval cemetery above the Church of St.George of Radun that were started in 2004. the aim was to dene the area covered by the cemetery of which 26 graves were investigated in 2005. In relation to the last years results there are no new discoveries that could change the preliminary conclusions made after the rst campaign (Buri, 2005). The type and the arrangement of the graves, the way and the number of the burials in certain graves, and the type of scarce nds are basically the same. The thing that remains unknown is the total number of graves since the termination of burials at the beginning of the modern period (16th century) at the area which was occupied by the cemetery and which was dened by the terrains natural conguration.
Redni broj: 217 Lokalitet: Turska pe Naselje: Zeljovii Grad/opina: Dugi Rat Pravni status: P-569 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od listopada do prosinca 2005. trajala je druga kampanja sustavnih arheolokih istraivanja u pilji Turska pe iznad Zeljovia, u opini Dugi Rat. Struni voditelj istraivanja bio je Damir Kliki (Arheoloki muzej Split). Radove su nancirali Ministarstvo kulture i Opina Dugi Rat. Ta su istraivanja nastavak prve istraivake kampanje, provedene od listopada do prosinca 2003. godine. 409
Turska pe, pogled na pilju s june strane (foto: D. Kliki)
pilja Turska pe, nalazi se na junom pristranku planine Perun iznad naselja Sumpetar, odnosno zaseoka Zeljovii. Smjetena je oko 300 metara iznad mora, pod strmom liticom Straice i kamenog masiva Monjice. Svojim poloajem dominira tim krajolikom i vizualno pokriva prostor itavoga morskog kanala prema otocima Brau i olti te prema Splitu na zapadu. Iznad same peine, po vrhovima perunskog masiva, smjestilo se nekoliko gradinskih objekata, kao i kamenih gomila tumula. Ti objekti nedvojbeno dokazuju prisustvo ovjeka na tom prostoru u razdobljima kasnoga bronanog ili eljeznog doba. Ve od 1976. taj je lokalitet oznaen kao arheoloki te je kao takav uao i u literaturu. Godine 1989., muzej iz Omia poduzeo je manja sondana istraivanja (2x1 m, do dubine od oko 2 m) koja su dala naslutiti koja su sve prapovijesna razdoblja bila zastupljena. Tim je istraivanjima utvreno da je peina bila zaposjednuta u razdobljima ranog i kasnog neolitika. Prema povrinskim nalazima grke keramike dalo se zakljuiti da je taj peinski objekt, makar i povremeno, bio rabljen i u poodmaklim fazama eljeznog doba. Tenja za novim saznanjima o prapovijesnim vremenima na tim prostorima (ua i ira okolica Splita), uz potvrdu o prikupljenom vrijednom i atraktivnom materijalu, dovela je do potrebe za sustavnim arheolokim istraivanjima u ovoj pilji. Prije poetka arheolokih istraivanja (2003.) obavljeni su cjelokupni radovi izrade detaljne dokumentacije. Na osnovi te dokumentacije odabrano je mjesto poetka arheolokih istraivanja (sonda 1). Ta se zona nalazi u gornjem dijelu peine, vrlo blizu njene istone stijenke. U prvoj kampanji istraivana je povrina od 3x2 m. Taj je prostor namjerno izabran zbog nekoliko razloga. Prvo, nije bio devastiran odnoenjem zemlje kao to je sluaj s ostalim, veim dijelom pilje. Tako se istraivala netaknuta povrina u peini. Drugo, taj je prostor bio najzaklonjeniji od udara juga koji je, s obzirom na poloaj peine, tu najvie puhao. Arheoloka istraivanja pratila su sedimentoloku situaciju u sondi. Sedimentiranje slojeva samo je u gornjim dijelovima sonde bilo relativno vodoravno. U donjoj polovini taloenje pokazuje znatnu zakoenost prema donjem rubu sonde. Zato ni konana situacija u sondi na kraju istaivanja prve kampanje ne pokazuje visinsku ujednaenost. Praenjem sedimentne situacije dolo se uz gornji sjeverni rub sonde do dubine od 27,5 cm do 40 cm. Donji juni rub sonde znatno je dublji i pokazuje otkopne vrijednosti u rasponu od 92 cm 410
do 123 cm. Neposredno ispod povrinskog sloja debelog oko 1-2 cm, na veem se dijelu sonde pokazao intenzivan sloj gara i ugljena koji upuuje na znatnu paljevinsku aktivnost. U njemu je pronaeno neto ulomaka keramike, kotanih ivotinjskih ostataka i primjeraka metala te ostava srednjovjekovnog novca otkrivena sluajnim uruavanjem dijela prola uz istoni rub sonde. Prema toj ostavi novca svi nalazi iz tog sloja datirani su u srednji vijek (13.-15. st.). Ispod ovog sloja utvren je sterilan sloj bez nalaza u debljini od 20-ak cm. Krajem tog sloja utvreno je prvo javljanje keramike hvarsko-lisiike kulture. Sve do kraja istraivanja prve kampanje na cijelom prostoru sonde, kulturna slika nije se promijenila. Prema tome, sve do dubine navedenih vrijednosti u sondi 1 proteu se kulturni slojevi koji se prema arheolokom materijalu bez dvojbe mogu pripisati razdoblju kasnog neolitika. Osim ulomaka keramike koji su najbrojniji, takoer treba navesti brojnu skupinu kotanih ivotinjskih ostataka. Sljedei po brojnosti jesu ostaci koljaka, a zatim kremeni predmeti. Najmalobrojniji su obraeni kotani predmeti. Prije poetka druge kampanje istraivanja (2005.), bilo je potrebno obaviti niz predradnji da bi teren mogao normalno funkcionirati. Najprije je trebalo sanirati sve devastacije koje su se dogodile u pilji tijekom 2004. i 2005. godine. Popravljena su unitena metalna vrata s okvirom te su stvoreni uvjeti za sigurnu pohranu materijala potrebnog za istraivanja. Takoer je, s obzirom da je prijanja natkrivena drvena konstrukcija unitena, trebalo izraditi novu zbog jakog kapanja sa stropa pilje nakon uestalih kia nad prostorom sonde. I u ovoj je kampanji otvorena sonda veliine 3x2 m (sonda 2). Ta se zona zapravo naslanja na sondu iz 2003. s njene june strane, tako da se i ona nalazi u gornjem dijelu peine, vrlo blizu njene istone stijenke. Arheoloka istraivanja pratila su sedimentnu situaciju u sondi. Znatna devastacija junog prola sonde 1 (iz 2004. i 2005.), uvelike je oteala nastavak istraivanja u 2005., osobito voenje dokumentacije. Taj je juni prol postao sjeverni prol ovogodinje sonde 2. Na taj je nain bilo onemogueno praenje ucrtane sedimentne situacije dobivene 2003., gdje se poloaj i raster slojeva samo trebao nasloniti na postojeu dokumentaciju. Upravo zbog toga, da ne bi dolo ni do kakvog previda, odnosno greke, u tom je smislu bilo potrebno vremenski due i preciznije denirati i skidati pojedinane stratigrafske jedinice na tom dijelu sonde 2. Znatno je tea situacija bila na junom dijelu sonde 2. Naime, cijela dva juna kvadrata nala su se u dijelu recentno iskopane rupe. Tu je zapravo uniten originalan sedimentni slijed, gdje su se zavreci svakoga pojedinog sloja stopili u jednu kosinu. Na tom se dijelu zaista pazilo da se precizno deniraju, odvoje i ucrtaju pojedine stratigrafske jedinice iji su se rubovi esto neznatno razlikovali ili u sastavu sedimenta ili u nijansama boja. Zbog osjetljivosti situacije u tim je dijelovima sonde 2, pri skidanju slojeva te njihovu deniranju i dokumentaciji, potroeno znatno vie vremena od uobiajenog. Taloenje je slojeva samo u gornjim dijelovima istraenog dijela sonde bilo relativno zakoeno. U donjoj polovini istraenog dijela sonde taloenje pokazuje namjeru poravnavanja prema istonom dijelu sonde, odnosno prema istonoj stijenci pilje. To osobito potvruju visinske vrijednosti povrine sonde izmjerene prije arheolokih istraivanja u odnosu na vrijednosti dobivene na kraju
istraivanja. Zato se praenjem sedimentne situacije dolo do najdubljih vrijednosti uz istoni prol sonde 2. Tako su dubinske vrijednosti relativne visine od istoka prema zapadu uz sjeverni rub sonde 2 sljedee: 45 cm 30 cm 28 cm. Na istoj orijentaciji du sredinjeg dijela sonde 2 one su sljedee: 39 cm 29 cm 12 cm. Istom orijentacijom du junog dijela sonde 2 vrijednosti se prate tek do njene prve polovine, jer druga polovina ulazi u devastirani dio spomenute iskopane jame. One su sljedee: 39 25 cm. Sedimentni slijed dobiven u drugoj kampanji istraivanja neto je drugaiji od onoga iz prve kampanje, a to se moe rei i za vremensko-kulturnu sliku. Nakon skidanja povrinskog sloja (1-2 cm debljine) poelo se izmjenjivati dvanaest sedimentnih jedinica koje su se razlikovale po zoni rasprostiranja, sastavu i boji sedimenta. Takva situacija nije bila u sondi 1 koja je pokazivala veu debljinu znatno manjeg broja slojeva i njihovu rasprostranjenost na veem dijelu sonde. Takoer, neposredno ispod povrinskog slo-
ja, na cijelom prostoru sonde nije evidentiran nikakav trag gara i ugljena koji je pokrivao vei dio sonde 1. Vjerojatno se kraj te zone mogao denirati upravo u onom unitenom sjevernom dijelu sonde 2. Prema prikupljenim arheolokim nalazima, taj se sloj u sondi 1 pouzdano mogao datirati u srednji vijek. Arheoloki materijal prikupljen u gornjim slojevima sonde 2 i koji je brojniji u odnosu na onaj iz sonde 1, takoer pokazuje da se gornji slojevi mogu datirati u srednji vijek (prema pronaenoj ostavi novca u 13.-15. st.). Oni se u sondi 2 dosta dublje rasprostiru, to dokazuje da je aktivnost na tom dijelu pilje u srednjem vijeku bila intenzivnija i dua nego u sondi 1. Nakon dvanaest stratigrafskih jedinica dolo se do zone 1 (svaka se zona sastoji od dviju stratigrafskih jedinica, jedne u nijansama smee i druge u nijansama sive boje). U kampanji iz 2003., pojavom zone 1 mogli su se pratiti iskljuivo prapovijesni neolitski slojevi popraeni iskljuivo kasnoneolitskim materijalom. Bilo je oekivano da e se slina situacija ponoviti i 2005. godine. Pojavom prvoga
Turska pe, tlocrt pilje s ucrtanim pozicijama sondi
411
kompaktnog smeeg sloja (zona 1) na veem dijelu sonde 2, bilo je oekivano da e srednjovjekovna aktivnost na tom nivou i prestati. No, kako je navedeno, moe se zakljuiti da su se srednjovjekovni slojevi duboko ukopali i znatno unitili donje prapovijesne te izmijeali prapovijesni arheoloki materijal. ista stratigrafska situacija od zone 1 i dublje, kakva je bila u kampanji 2003., dalje se mogla pratiti jedino u najzapadnijem dijelu i uz sjeverni prol istonog dijela sonde 2. Sredinji, a osobito istoni dio sonde 2, i dalje je pokazivao srednjovjekovnu aktivnost sve do razine ovogodinjih istraivanja. Da situacija bude jo kompliciranija, srednjovjekovni materijal pojavljivao se zajedno s materijalom iz kasnog neolitika. U tom istonom dijelu sonde 2 dokumentirane su i tri razine vatrita i ognjita koja takoer vjerojatno pripadaju srednjovjekovnom razdoblju. Recentno vatrite, s velikom koncentracijom ostataka ugljena, plastike, stakla, najlona itd., pronaeno je u sredinjem dijelu sonde 2. To se vatrite ukopalo dosta duboko probijajui srednjovjekovne i prapovijesne slojeve. Na kraju istraivanja otvorio se jedan sloj sive boje koji se po prvi put rasprostire gotovo na cijelom prostoru sonde 2 i koji pokazuje da su tek na toj razini proboji iz modernog doba, a potom iz razdoblja srednjeg vijeka, sasvim prestali. Na toj se razini i stalo s istraivanjima. Pretpostavka je da e u istraivanjima 2006. situacija biti jasnija i da e se dublje od te razine javljati slojevi s iskljuivo prapovijesnim materijalom, kako je bio sluaj i u sondi 1. Kada je rije o arheolokom materijalu, u drugoj kampanji istraivanja pronaeni su i prikupljeni ulomci keramike, ivotinjskih kostiju, ostataka koljki, pueva, metalni nalazi i primjerci kremena. Dosadanje dvije kampanje arheolokih istraivanja nedvojbeno su dokazale da je ta peina bila naseljena u srednjem vijeku i kasnom neolitiku. Koliko je ljudi ivjelo u tom prostoru u tim razdobljima, zasad se na osnovi arheolokih ostataka ne moe rei. Zakljuak e se sigurno iskristalizirati nakon nekoliko godina iskopavanja tog lokaliteta. Keramiki ulomci upuuju da se u peini, blie izlazu ili u neposrednoj blizini ulaza s vanjske strane, pekla glina u lonarskim peima. Intenzivno kapanje kinice sa stropa, kao i izvor vode u podnoju peine, omoguavali su njenim stanovnicima trajnije mogunosti boravka u njoj. Blizina morske obale, to dokazuju ostaci koljaka, potvruje da su se stanovnici peine esto sputali do mora radi prehrane i dobivanja morske soli. Analizirani kotani ostaci pokazat e od kojih se vrsta divljih ili domaih ivotinja sastojao jelovnik stanovnika pilje. Peinski lokalitet Turska pe iznimno je vrijedan srednjovjekovni i prapovijesni lokalitet, ponajprije za istraivanje neolitika srednjodalmatinskog prostora. Ta tvrdnja osobito dobiva na vrijednosti kada se spomene da je to jedan od rijetkih peinskih objekata koji je, bez svake sumnje, potvrdio ljudski boravak u razdoblju kasnog neolitika, a nalazi se na srednjodalmatinskoj obali. U tom je kontekstu taj lokalitet vana poveznica slinih lokaliteta na srednjodalmatinskim otocima s neposrednom kopnenom obalom u razdoblju kasnog neolitika. Arheoloka istraivanja obavljena su iskljuivo runim iskopom. Izraena je cjelokupna potrebna dokumentacija vezana uz arheoloka istraivanja i pohranjena u Arheolokom muzeju u Splitu. Cjelokupan arheoloki materijal oien je i razvrstan te pohranjen u depo muzeja. Damir Kliki 412
Summary Turska Pe cave is situated at the southern side of Perun mountain above the village Sumpetar or more precisely village Zeljovii at the area of Dugi Rat county. It is situated some 300 meters above the sea level under steep cliff Straice and rock massive Monjice. With its position it dominates the surrounding area and visually covers the entire area of the marine canal towards islands Bra and olta and westward towards Split. At the end of 2005 we conducted the second campaign of systematic archaeological excavations during which we excavated the surface of 3 by 2 meters (probe 2). This area touches the south side of the probe from the year 2003. The cave site Turska Pe is extremely valuable medieval an prehistoric site primarily for the investigation of the Neolithic period in the Central Dalmatia. This statement gains considerable weight when we mention that this is one of few cave sites which conrmed with no doubts human existence in the late Neolithic period and its situated on the coast of the Central Dalmatia.
Redni broj: 218 Lokalitet: Tvrava Zadvarje Naselje: Zadvarje Grad/opina: Zadvarje Pravni status: R-657 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Preliminarno arheoloko istraivanje i izrada dokumentacije na srednjovjekovnoj tvravi Zadvarje trajali su od 1. kolovoza do 30. rujna 2005. godine. Radovi su ukljuivali uklanjanje gustog raslinja i ume oko tvrave i u njoj, te odabir i slaganje oko 50 m sruenog kamena za potrebe daljnje konzervacije zidova. Drugi dio posla sastojao se od izrade arhitektonskog snimka postojeeg stanja tvrave, emu je prethodilo ienje bedema i kula. Radove je nanciralo Ministarstvo kulture. Zadvarje je manja utvrda (cca 500 m) na veoma vanom i jo u prapovijesti trasiranom putu koji iz Podbiokovlja vodi prema Imotskom i dalje u unutranjost. Srednjovjekovno ime tvrave Duare znai vrata, prolaz (dveri). Brdovito i krevito podruje oko tvrave bogato je prapovijesnim i srednjovjekovnim lokalitetima, dok je antika neto manje zastupljena, iako je na samoj tvravi pronaeno nekoliko fragmenata antike (rimske) keramike. Oito je rije o vanom i strateki jako dobro pozicioniranom punktu s kojega se nadgleda blia okolica i kontrolira prastara (prapovijesna i antika) komunikacija u podnoju tvrave. Prvi se put u izvorima spominje 1408. g. kao locum Duarum kada je u posjedu bosanskog kralja i njemu odanih velikaa. Nedugo nakon toga Zadvarjem gospodari herceg Stipan Vuki-Kosaa, a nakon njegove smrti mjesto e nakratko doi i u venecijanski posjed. U opisu granica susjedne Poljike kneevine 1482. spominje se i sama tvrava kao grad Zadvarje. S obzirom na povijesne okolnosti i analizu arhitekture tvrave, vrlo je vjerojatno da je ona i nastala u drugoj polovini 15. stoljea, svakako prije 1482. godine.
Tvrava Zadvarje (foto: I. Alduk)
Turci e je osvojiti, tj. dobiti mirom s Venecijom, 1502. i s prekidima zadrati do 1684. godine. Iz vremena nakon osloboenja od Turaka postoje i prvi prikazi tvrave koje su izradili venecijanski (vojni?) inenjeri. Zadvarje se tada nalazi neposredno na nemirnoj venecijansko-turskoj granici. Oslobaanjem imotskog 1717. ta e se granica pomaknuti daleko prema sjeveru ime e njena geostrateka vanost polako slabjeti. Na tvravi je danas vidljivo nekoliko graevinskih faza od kojih se barem jedna moe vezati ili za ranu venecijansku prisutnost u drugoj polovini 15. stoljea ili za djelovanje mletakih vojnih graditelja u slubi spomenutog hercega Stipana Kosae. Prva je pretpostavka vjerojatnija. Tvrava Zadvarje smjestila se na sjevernoj (blaoj) padini krevitog kuka iznad samog koljena Cetine, juno od dananjeg Zadvarja. Utvrda ima gotovo pravilan trokutast tlocrt ankiran kulama na sjeverozapadnom i sjeveroistonom uglu. Najbolje su sauvani juni i zapadni bedem, dok je sjeverni u gornjem dijelu gotovo u potpunosti poruen. U unutranjosti je sauvano nekoliko manjih objekata, veinom u temeljima. Velik su problem naknadne intervencije na tim objektima, raene najvjerojatnije tijekom II. svjetskog rata i talijanske okupacije tih krajeva. Arhitekturom se istie sjeverozapadna kula koja je okosnica cijele tvrave. Sagraena je na najnioj, a time i najugroenijoj toki tvrave. To je cilindrina kula sa skarpom (pokosom) i tamburom koje dijeli polukruni kordonski vijenac. Skarpa je raena od veih kamenih blokova i temeljena je na ivcu te su na njoj vidljive kvadratne rupe za grede skele. Tambur je sauvan samo djelomice, a graen je neto manjim uslo-
jenim blokovima te je na njemu sauvana jedna okrugla (dvodijelna) i jedna uska vertikalna pukarnica. Ulaz u kulu bio je s unutranje strane, na razini prizemlja u tamburu. Kula je sauvana do visine od oko 9 m (najvea sauvana visina s vanjske strane), a vanjski promjer gornjeg dijela, tj. tambura, iznosi 7 m. Ona je odraz brojnih nastojanja da se u drugoj polovini 15. st. fortikacijska arhitektura to bolje pripremi za suvremen nain ratovanja ija je osnovna znaajka ea uporaba topnitva. Tursko topnitvo bilo je osobita opasnost. Tako se grade nie okrugle kule irih zidova, sa skarpom koja bolje podnosi udarce topovskih kugli. Na dalmatinskoj obali i otocima postoji nekoliko slinih kula koje su povijesnim izvorima odlino datirane u drugu polovinu 15. st. (Dubrovnik, Korula, Trogir), a zadvarska je kula jedina takvog tipa u unutranjosti Dalmacije.
Tvrava Zadvarje, sjeverozapadna kula (foto: I. Alduk)
413
Na temelju analize arhitektonskih elementa i odnosa bedema s kulama pretpostavlja se da je tvrava, u svom osnovnom tlocrtu nepravilnog trokuta s dvjema kulama, izgraena tijekom druge pol. 15. stoljea. Sagraena je dosta brzo, u strahu od sve veega turskog pritiska na te krajeve. Osim toga, ve se sada mogu izdvojiti turske graevinske intervencije u tvravi. Razvoj dogaaja od druge polovine 16. st. (osobito nakon Lepantske bitke 1571.) nagnat e Turke da dodatno utvrde Zadvarje. S tim su u vezi i neke preinake njene unutranjosti. U uglu, koji zatvaraju juni i zapadni bedem, naknadno je sagraen polukruni zid, ime se vjerojatno nastojala dobiti jo jedna kula na tom dijelu bedema. Taj je zid zatvorio jednu od pukarnica zapadnog bedema u kojoj su pronaeni ulomci majolikih zdjela datiranih u drugu polovinu 16. i poetak 17. st., ulomci posude od tankog stakla i gomila ivotinjskih kostiju (janjeih?). Daljnje utvrivanje Zadvarja od druge polovine 16. st. vjerojatno je dovelo do gradnje dviju manjih kula na liticama nekoliko stotina metara zapadno od same tvrave (toponimi Kula i Kuletina) koje dosad nisu spominjane u strunoj literaturi. U isto vrijeme nastaju i vee kule istono od Zadvarja, Avala i Poletnica. Tako se stvara svojevrstan turski limes prema obali, Omiu i vjeito nemirnim Poljicima. Ivan Alduk Summary During 2005 we started the preliminary archaeological excavation and making of records at the medieval fort Zadvarje. The works included clearing the thick shrubbery and woods around and in the fort and exportation, selection and piling up of the 50 m3 of the knocked-down stones, for the needs of further conservation of the walls. Second part of the work consisted of the making of the architectonic record of the momentary condition of the fort which was preceded by the clearing of the walls and towers. Zadvarje fort is situated at the northern (moderate) slope of the big rock above the Cetina rivers knee, south of todays Zadvarje. The fort is of an almost symmetrical trigonal plan anked by towers at its northwestern and northeastern corner. The south and west walls have been best preserved while the northern has been completely destroyed. The interior revealed a couple of smaller structures mostly in foundations. Analyzing the architectonic elements and the connections between the walls and towers we assumed that the fort, with its asymmetrical base plan and two towers had been built in the rst half of the 15th century. It had been built considerably fast because of the rising fears of the Turkish invasions at this area. Besides, Turkish interventions inside the fort could already be singled out. The course of events in the second part of the 16th century (especially after the battle of Lepant in 1571) will make the Turks to refortify Zadvarje. In connection to this some of the changes in the interior of the fort were also made. Additional fortifying of Zadvarje in the second part of the 16th century probably led to the building two smaller towers at the cliffs situated a few hundred meters west from the fort (toponyms Kula and Kuletina ie, Fort and Big Fort) which havent been mentioned in the previous scientic reading. 414
Redni broj: 219 Lokalitet: Vis potonuli brod Re dItalia Naselje: Vis, Komia Grad/opina: Vis, Komia (otok Vis) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: NV Vrsta radova: podvodno istraivanje Tijekom travnja 2005. Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, u suradnji s francuskim strunjacima za podvodnu arheologiju, proveo je istraivanja akvatorija Visa, na podruju na kojem se 1866. odigrala Vika bitka. Struni voditelj istraivanja bio je mr. Jasen Mesi. Istraivanje je nanciralo Ministarstvo kulture uz strunu i tehniku potporu francuskih podvodnih arheologa. Posljednjih se godina zatita podvodne kulturne batine Jadrana suoava s dva glavna izazova. Jedan je ouvanje priobalnih lokaliteta i njihovo odranje u suglasju s cjelokupnim razvojem priobalnog pojasa, dok je drugi zatita podvodne arheoloke batine dosad nedovoljno istraenog podruja velikih dubina. Podvodna arheoloka istraivanja priobalnog podruja, koja se odvijaju ve od 80-ih godina, brojna su (Savudrija, Zaton, Medulin, uvala Verige na Brijunima, lokaliteti u Katelanskom zaljevu ...), no za istraivake projekte u velikim dubinama moe se rei da su tek u zaecima, kao i specina metodologija istraivanja i menadment lokaliteta te vrste. Dubinski jadranski lokaliteti uglavnom su nezatieni, a ronilaca s opremom za ronjenje do dubina veih od 60 metara sve je vie. U potrazi za netaknutim nalazitima potrebno je doprijeti na dubine vei i od 100 m. Njihova zatita, a time i dokazivanje i sprjeavanje eventualnih devastacija, oteana je zbog injenice da ne postoje gotovo nikakve baze podataka. Ipak, u novom tisuljeu zapoele su aktivnosti prikupljanja podataka i usvajanja metodolokih znanja za tzv. deep sea archaeology. Provedeno je nekoliko istraivanja, no za otkria i dokumentiranje potonulih brodova, koji su na temelju povijesnih izvora postali prava legenda, bila je potrebna specina oprema. Prilika za takav iskorak ukazala se krajem 2003., kada je manja grupa hrvatskih i slovenskih podvodnih arheologa posjetila Marseille, odnosno COMEX, poznatu francusku tvrtku za podvodna istraivanja, te CNRS (Centre national de recerche seintique), francuski nacionalni centar za podvodnu arheologiju.
Prikaz broda Re dItalia na ekranu sonara
inae smjetena u Puli, pristigla je izjutra 20. srpnja u pomo, kad su se talijanski odredi pripremali za desant. Unato velikoj nadmoi Talijana (28 brodova, 641 top i 10.886 ljudi, nasuprot 26 brodova, 540 topova i 7870 ljudi), austrougarska ota, u kojoj je bilo vie od 5500 Hrvata, zahvaljujui napadu postavljenom u klin izvojevala je punu pobjedu. Talijanska ota izgubila je veliku oklopnjau Re dItalia (419 mrtvih), te oklopnjau Palestro (217 poginulih). U bitci je poginulo 605 mornara i 38 asnika. Dugorono gledano, rezultati bitke omoguili su jaanje nacionalne svijesti i postupno povezivanje svih hrvatskih krajeva, to se ipak moglo lake razvijati u sklopu jedinstvene Austro-Ugarske Monarhije. Na poetku istraivake ekspedicije raspolagalo se podacima o poloaju brodovlja na poetku sukoba, njihovu kretanju i brzini. Povijesna analiza preklopljena je s gotovo 300 pozicija ribarskih zadiva dobivenih od sindikata ribara, ali i koara koji su noivali u Visu. Odreeno je suspektno istraivako polje u akvatoriju sjeverne obale otoka Visa (pravokutno polje veliine 7x11 NM od rta Stonica do 2,5 NM zapadno od rta Barjaci). Odreena su i dnevna polja pretraivanja koja su bila postavljena na ekranima sonarnih ureaja to se nalaze u kontrolnoj sobi istraivakog broda Janus II. Sonarom (side scan sonar) je pregledavano morsko dno na dubini veoj od 100 metara, u pojasu od 300 metara. Pregled morskog dna sonarom ukazao je na vie potencijalnih nalazita potonulih brodova. Te su lokacije potom dodatno provjerene ROV-om (Remote Operated Vehicle), odnosno robot-kamerom. Kako je nalaz potopljenog broda ukazivao na to da je rije o brodu talijanske mornarice, odlueno je da francusko-hrvatski parovi viekratno zaranjajui istraivakom podmornicom Remora 2000 potvrde nalaz. Nakon 10-ak dana i viekratnih pokuaja detektiranja, postupak se pokazao uspjenim te je rezultirao podacima koji su upuivali na brod iz vike bitke. Tijekom zarona identicirani su paluba, metalne oklopne ploe, dijelovi jarbola te borbeni kljun rostra za udaranje i probijanje neprijateljskih brodova to je nepobitno dokazalo da je rije o oklopnjai Re dItalia. Pomou mehanike robot-ruke podmornice, s broda su prikupljena dva uzorka: postolje kompasa i tanjur ovalna oblika. Ti su nalazi izvaeni kao uzorci potrebni za identikaciju broda. Kako su nalazi izvaeni s dubine vee od 115 m,
Batimetrija podmorja na poziciji potonua broda Re dItalia
U suradnji s francuskim strunjacima dogovorena je dvotjedna ekspedicija u akvatoriju sjeverno od otoka Visa. U dva istraivaka tjedna, najsuvremenijom tehnikom za podvodna arheoloka istraivanja, nastojalo se pozicionirati i dokumentirati to vei broj nalazita na velikim dubinama Jadrana. Francuski strunjaci donirali su svoj rad, znanje, ljude i tehniku za istraivanje podmorja. Akvatorij otoka Visa izabran je jer se uza sjeverne obale otoka Visa 1866. odigrala jedna od najzanimljivijih pomorskih bitaka na Jadranu, u kojoj je ratna flota Austro-Ugarske Monarhije, spaavajui Vis od pada, porazila talijansku ratnu mornaricu. Naime, nakon ujedinjenja i stvaranja moderne talijanske drave, jedan od glavnih vanjskopolitikih ciljeva bilo je ovladavanje istonom obalom Jadrana koju je kontrolirala Austro-Ugarska. Iako su obje strane teile ojaati svoju ratnu mornaricu, Italija je u tome bila uspjenija. Uvjereni u svoju nadmo, Talijani su stvorili plan napada kojem je bio cilj zauzeti Gibraltar Jadrana otok Vis, a zatim krenuti prema Splitu i u konanici zaposjesti cijelu Dalmaciju. Talijanski zapovjednik Persano napao je branitelje otoka Visa 18. srpnja 1866., ne znajui da je poslan poziv u pomo. Austrougarska ota pod zapovjednitvom admirala Tegethoffa,
Istraivaka podmornica Remora (foto J. Mesi)
Postolje kompasa nakon vaenja (foto: V. Barac)
415
oitanja na sonaru. Potrebna su daljnja istraivanja tog dijela podmorja. Prikupljena dokumentacija i uzorci omoguili su identikaciju oklopnjae Re dItalia i mjesto njezina potonua, a lokalitet je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Listu zatienih kulturnih dobara. Samo na vikom podruju, pored slavnoga broda Re dItalia, dokumentirano je jo nekoliko veih brodoloma (dva transportna broda iz II. svjetskog rata), a osobito je zanimljiv i nalaz zrakoplova iz II. svjetskog rata. Otkriven je i niz lokaliteta koji zahtijevaju daljnje detaljno istraivanje. Suradnja s francuskim kolegama nastavlja se i u okviru drugih istraivakih programa te konzultacija vezanih uz zajedniku tematiku i problematiku. Kako se 2006. godine obiljeava 140. godinjica potonua oklopnjae Re dItalia, u suradnji s Gradom Visom planirana je prigodna izloba. Literatura asopis More, broj 123 srpanj 2005, broj 124 kolovoz 2005., broj 125 rujan 2005., Zagreb Kunii 1892 Petar Kunii, Viki boj, Zagreb, 1892. Mesi 2005 Jasen Mesi, Uron u viki boj, asopis More, broj 122 (lipanj), Zagreb, 2005. Prikril 1985 Boris Prikril, Tri tisue godina pomorskih ratova, 2, Zagreb, 1985. Salas 1903 Francisco Javier de Salas, Acciones navales modernas (1855-1900), Madrid, 1903. Vecchi 1895 Augusto Vittorio Vecchi, Storia generale della marina militare, III, Livorno, 1895. Viskovi 2001 Berislav Viskovi, Viki boj 1866., Split, 2001. Wilson 1896 Herbert Wrigley Wilson, Ironclads in action, a sketch of neval warfare from 1855 to 1895, London, 1896. mr. Jasen Mesi Summary In the spring of 2005 and in co-operation with Comex company and the centre for archaeology of the CNRS (Centre National de la Recherche Scientique) the rst, so-called deep-sea archaeology, project was conducted. With the assistance of the research ship Janus II, sonar, robot camera and a research submarine, bottom of the sea at the depths greater than 100 meters was surveyed. The survey was focused on the sea oor of the island of Palagrua and northern side of Vis island. Its aim was locating and recording the shipwrecks from the Battle of Vis. In this battle, which took place in 1866, the Austro-Hungarian eet, mostly made of Croatian seamen, defeated superior Italian eet and prevented its conquest of Dalmatia. Together with the ve sites of lesser importance, the wreckage of the sunken ship Re dItalia was located, detected and recorded at the depth over 115 meters. Two objects were found and restored- a porcelain plate and a compass base. An occasional exhibition was organised for the commemoration of the 140th anniversary of the battle. 416
Postolje kompasa nakon konzervacije (foto: V. Barac)
provedena je desalinizacija, restauratorsko ienje i stabilizacija nalaza. Nakon toga postolje je rastavljeno, a oteeni dijelovi obnovljeni. Tanjur je pomno oien, ime je otkrivena rubna pozlata s ispisanim slovima RM (Regno Marina?). Nalazi su obraeni u radionicama Hrvatskoga restauratorskog zavoda, u kojima su kasnije oba nalaza restaurirana i konzervirana. U drugom dijelu ekspedicije istraivani su dijelovi akvatorija oko otoka Palagrue, u pojasu od 3 NM oko hridi Galijula i Palagrua. Takoer se istraivalo sonarom, no nisu ubicirani nikakvi novi nalazi. Identikacija novih nalaza bila je oteana zbog konguracije morskog dna (neravno dno sa krapama) koje je onemoguavalo jasna
Restaurirani tanjur (foto: V. Barac)
Redni broj: 220 Lokalitet: Vranjic juna i zapadna obala Naselje: Vranjic Grad/opina: Solin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Naselje Vranjic administrativno pripada Gradu Solinu, a smjeteno je na malom poluotoku izmeu Solina i Splita, u dnu istonog dijela Katelanskoga zaljeva. Blizina antike Salone, sluajni arheoloki nalazi i mnogo antikih spolija ugraenih u vranjike kue, upuivali su na razmiljanje o njegovoj negdanjoj vanosti, no izostanak arheolokih istraivanja zadrao je promiljanja o prapovijesnoj i antikoj prolosti Vranjica iskljuivo na razini pretpostavki. Iako se do danas situacija nije znatno promijenila, konzervatorskim su nadzorom i zatitnim arheolokim istraivanjima, koja prate graevinske zahvate tijekom posljednjih nekoliko godina, na svjetlost dana izali mnogi nalazi koji e zasigurno pridonijeti rekonstruiranju vranjike prolosti. U sijenju 2004., tijekom graevinskih radova za potrebe projekta Eko-Katelanski zaljev, na sjevernoj su vranjikoj obali pronaene dvije oteene antike skulpture te vie ulomaka kamene plastike (nadzor: arheolog Franko Oreb iz Konzervatorskog odjela u Splitu). Godine 2005. na podruju zapadne i june obale Vranjica zapoeli su graevinski radovi na ureenju i proirenju obale. Radovi se izvode prema projektu IGH PC Split, investitor je Grad Solin, a izvoa tvrtka Akropolis d.o.o. iz Splita. Tijekom ruenja dijela postojee obale i podmorskoga graevinskog iskopavanja, meu iskopanim su se materijalom pojavili raznoliki antiki kameni nalazi, pa je na poziv Konzervatorskog odjela u Splitu i arheologa Sae Denegrija, zaduenog za konzervatorski nadzor, poetkom listopada 2005. zapoelo podmorsko arheoloko istraivanje. Organizaciju istraivanja preuzeo je Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, a u vodstvu strune ekipe na terenu smjenjivali su se dr. sc. Zdenko Brusi iz Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru te Krunoslav Zubi, Igor Miholjek i mr. sc. Irena Radi Rossi iz spomenutog odjela HRZ-a. Tijekom listopada i studenoga 2005. u trima su navratima zaustavljeni graevinski radovi na odreenim pozicijama. Izrazito loa vidljivost tijekom rada, neisto more i opasnost od uruavanja prola pod kojima se istrauje znatno su oteavali arheoloko iskopavanje, koje zbog sloenosti situacije nije bilo mogue provesti na itavom podruju obuhvaenom graevinskim zahvatom. Stoga je istraivanje ogranieno na podruja s najguom koncentracijom nalaza, dok je u preostalom dijelu svakodnevno provoen konzervatorski nadzor tijekom graevinskog iskopavanja. Poetni ciljevi podmorskoga arheolokog istraivanja bili su detaljan povrinski pregled ireg podruja graevinskog zahvata radi utvrivanja postojanja i stanja arheolokih nalaza; vaenje svih vidljivih arheolokih nalaza; otvaranje arheoloke sonde na mjestima najvee koncentracije arheolokoga materijala radi utvrivanja debljine i sastava kulturnoga sloja te vaenja ugroenih arheolokih nala-
Ulomci kovega i poklopac sarkofaga na zapadnoj obali Vranjica (foto: I. Radi Rossi)
za; utvrivanje vrste i kronologije arheolokog nalazita; predvianje posljedica graevinskog zahvata na ire podruje arheolokog nalazita. Prvi dio istraivanja obavljen je od 4. do 9. listopada (voditelji istraivanja: dr. sc. Zdenko Brusi i Igor Miholjek). Izrazito loe vremenske prilike utjecale su na znatno pogoranje vidljivosti u podmorju. Povrinskim pregledom terena utvrena je manja koliina ulomaka antikoga i prapovijesnog keramikog posua. Arheoloke sonde postavljene su pred zapadnim i jugozapadnim dijelom obale, na mjestima gdje je utvrena najvea koncentracija nalaza. Na dubini od 1,5 do 2 m, u sloju debljine oko 30 cm, pronaena je vea koliina ivotinjskih kostiju i ulomaka keramikog posua pripisanog kasnome bronanom i ranom eljeznom dobu. Drugi dio podmorskog istraivanja obavljen je od 2. do 7. studenoga (voditelj istraivanja: Krunoslav Zubi). Zbog vee koliine ulomaka kamene plastike i dvaju natpisa na grkom i latinskom jeziku zaustavljeni su radovi na junoj obali Vranjica, pa je na tom mjestu postavljena arheoloka sonda. Rije je o podruju gdje se uglavnom pronalazi antiki materijal od 1. do 4. stoljea, a u dubljim slojevima nije pronaena prapovijesna keramika. Iz graevinskog iskopa i arheoloke sonde izvaeni su svi obraeni kameni
Izbor kamenih antikih predmeta izvaenih tijekom listopada 2005. (foto: I. Radi Rossi)
417
liko proteklih stoljea, a koje je uz pomo ronioca 1899. detaljnije dokumentirao don Frane Buli. U prilog pretpostavci kako je rije o sarkofazima koji su se nalazili in situ, a promjenom morske razine dospjeli su u plitko more, ide i nalaz ulomka ljudske lubanje pronaen tijekom istraivanja. Arheoloki se iskop poglavito obavljao na zapadnoj obali, a posljednjeg dana napravljena je manja sonda s june strane, u neposrednoj blizini sonde iskopane za vrijeme drugog dijela istraivanja. Juna je sonda postavljena na mjestu gdje su se u graevinskom iskopu takoer nazirali ulomci sarkofaga. Tijekom pregleda irokog podruja zapadne i june obale Vranjica pronaeni su manji ulomci stupova, urni, sarkofaga, arhitrava, kapitela i dr., koji pripadaju antikom vremenu. Svi su ulomci izvaeni i na kraju istraivanja prebaeni na zelenu povrinu u blizini vranjike crkve. Na mjestu gdje je zaustavljen graevinski iskop u mulju je pronaena kamena glava rimskog kipa koji je prikazivao bradato boanstvo. Nedostatak raspoznatljivih atributa zasad onemoguuje zakljuak o kojem je boanstvu rije. Tijekom radova na ureenju i proirenju vranjike obale, koji u vrijeme pisanja ovoga teksta jo uvijek traju, potvrena je vanost Vranjica u prapovijesti i antici. Vee koliine prapovijesne keramike i otpadnoga organskog materijala potvruju postojanje prapovijesnoga naselja, iji su ostaci vjerojatno uniteni kasnijom izgradnjom. Izostanak arheolokih istraivanja na kopnu onemoguuje pretpostavke o mjestu s kojega potjeu ulomci kamene plastike, ali je vrlo vjerojatno da ni oni nisu doneseni izdaleka, ve da su u antiko vrijeme bili rabljeni na podruju Vranjica. Literatura Buli 1899 F. Buli, Tre sarcophagi romani nel vdi Vranjic (Urania?) sotto il livello del mare, Bull. di arch., Split, 1899: 105 111. Kekemet, Javori 1984 D. Kekemet, I. Javori, Vranjic kroz vjekove, Split, 1984. Marovi 1960 I. Marovi, Prahistorijski nalazi na podruju Solina, VAHD, Split, 1960: 5 15. mr. sc. Irena Radi Rossi
Kamena glava bradatog boanstva (foto: I. Radi Rossi)
predmeti te manja koliina ulomaka antikoga keramikog posua. Trei dio istraivanja obavljen je od 9. do 13. studenoga (voditeljica istraivanja: mr. sc. Irena Radi Rossi). U graevinskom iskopu uz zapadnu obalu ponovo su se pojavili brojni ulomci kamene plastike. Izvaen je itav poklopac sarkofaga te nekoliko ulomaka kovega, pa je bilo vjerojatno da se u moru nalaze i njegovi ostali dijelovi, to je i potvreno arheolokim iskopom. Pri dnu sonde takoer su pronaeni ulomci prapovijesne keramike. Detaljnijom analizom poloaja i dimenzija dijelova antikih sarkofaga utvreno je kako je rije o nalazima koji su u strunoj literaturi viestruko spominjani tijekom neko-
Ulomak kovega sarkofaga s grkim natpisom (crte: N. Lete)
Prapovijesna keramika iz prola graevinskog iskopa (foto: I. Radi Rossi)
418
Summary In the year 2005, construction works regarding expansion and renewal of the west and south shore of Vranjic have started. The works are being conducted according to the project made by the company IGH- PC Split, investor being the city of Solin and the contractor Akropolis company from Split. During the demolition of the existing part of the shore and underwater digging, various stone fragments from the Antiquity period were found among the excavated material. Hence, at the beginning of the October 2005, archaeological excavations were started. Results of the excavations, which still continue, conrmed the importance of Vranjic in the Prehistory and the Antiquity Period. Large amounts of prehistoric pottery and organic waste material conrm the existence of a prehistoric settlement, whose remains were probably destroyed by the latter additional building. Absence of any archaeological excavation on mainland doesnt allow us assumptions about the originating site of the stone sculptures, but it is very likely that they were not brought from afar, but that they were used at the area of Vranjic during the Antiquity Period.
Poloaji istraivanih lokaliteta: 1 urovaa; 2 dvije gomile kod vrtae Matijin dolac; 3 lokve Oronjaci; 4 dvije gomile na poloaju Vlake (izradio: I. uta)
Redni broj: 221 Lokalitet: Vuevica Naselje: Vuevica Grad/opina: Klis/Katela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A Vrsta radova: zatitno iskopavanje, rekognosciranje Od 1. lipnja do 30. rujna 2005. obavljena su zatitna arheoloka istraivanja na trasi ceste Koruca Vuevica, prikljuku na Autocestu Zagreb Split. Sustavnim rekognosciranjem podruja radova utvreno je postojanje vie arheolokih nalazita koja su ugroena gradnjom ceste. Istraivanje je nancirano sredstvima Hrvatskih autocesta d.o.o., a nositelj istraivanja bio je Konzervatorski odjel u Splitu. Radove je vodio Ivan uta, uz povremeno sudjelovanje apsolventice arheologije Marijete Babin. Istraivanje je provedeno na etiri mjesta: dvije gomile kod vrtae Matijin dolac, dvije gomile na poloaju Vlake, lokve Oronjaci i urovaa. Uz lokvu urovau, koja je jedina u Korucima, nisu pronaeni vaniji arheoloki ostaci. Prethodnim istraivanjima i rekognosciranjima podruja sela obavljenima prije gradnje Autoceste Zagreb Split utvreno je postojanje vie nalazita koja pripadaju prapovijesnom razdoblju. Dvije vrtae smjetene u podnoju breuljka Gradine, istraene su tijekom 2002. i 2003. i dale su vrijedne podatke o naseljavanju tog podruja tijekom prapovijesti, odnosno od neolitika do bronanog doba. Takoer je pronaeno vie kamenih grobnih gomila i gradinskih naselja smjetenih na gotovo svim istaknutijim uzvienjima sjevernog dijela Kozjaka, Jarebinjaka i Paklenice (uta, Katavi 2003). Gomile kod vrtae Matijin dolac Dvije se gomile uz vrtau Matijin dolac nalaze na prijevoju izmeu brda Jarebinjaka i Paklenice. Rije je o poloaju na prirodnoj komunikaciji izmeu Vuevice, Koruca i
Dugobaba. Obje su gomile smjetene priblino zapadno od vrtae. Gomila 2 blia je vrtai udaljena oko 100 m, a gomila 1 je oko 50 m zapadno. Podruje na kojem se nalaze erodirano je krko tlo, s plitkim slojem zemlje meu stijenama na blagoj padini. Vrtaa nije istraivana, no njenim je rekognosciranjem utvreno da sadri arheoloke ostatke. S dna vrtae prethodno je djelomice izvaena plodna zemlja, ime je stvorena rupa duboka oko 2 m. Pronaeno je desetak sitnih ulomaka keramikih posuda, od kojih se izdvaja dio loptaste posude s kratkim cilindrinim vratom, ukraen urezanim linijama koje oblikuju mreu na ramenu i okomitim urezanim crtama na vratu. Rije je o tipu posude koji je karakteristian za kasni eneolitik i poetak ranoga bronanog doba toga podruja. Osim skromnih keramikih nalaza, u vrtai nije pronaeno nita to bi upuivalo na njeno intenzivnije posjeivanje i nastanjivanje. Gomila 1 udaljenija je od vrtae, a nalazi se blie staroj cesti za Vuevicu. Promjer joj iznosi oko 5 m, a visina kamenog nanosa ne prelazi 50 cm. Na vie se mjesta u go-
Vrtaa Matijin dolac, ulomak keramike posude kasni eneolitik/ poetak ranoga bronanog doba (foto: I. uta)
419
keramikih posuda pronaeni su u sjeveroistonome dijelu gomile i mogu se okvirno datirati u rano bronano doba. Gomila 2 kamena je gomila ovalnog oblika, promjera oko 8 m. Djelomice je oteena gradnjom puta s june strane, a vjerojatno su, s obzirom na visinu od 60 cm, s gomile stijene odnoene u novijem razdoblju. Tome u prilog ide pronaeni bronani dio narodne nonje, tzv. anzula. U sredinjem dijelu gomile, neposredno ispod povrine izmeu nabacanog kamenja, pronaeno je vie ulomaka keramikih posuda koji su kronoloki reper, odnosno odreuju vrijeme gradnje gomile u rano bronano doba. Kao i u sluaju gomile 1, nije pronaen grob to upuuje na ritus incineracije u objema. Tome u prilog ide nalaz nagorene kosti uz keramike ulomke posude tipa Kotorac koja se nalazi samo u gomilama cetinske kulture s ritusom incineracije (Marovi, ovi 1983: 204). Gomile na Vlakama Poloaj Vlake nalazi se oko 1,5 km juno od zaseoka Brii, priblino na sredini zaravni izmeu Kozjaka i Jarebinjaka. Tu su istraene dvije gomile, meusobno udaljene oko 150 m. Okolno podruje sadri vie vrtaa koje su arheoloki zanimljive s obzirom na uestalost nalaza prapovijesne keramike u ostalim vrtaama toga podruja. Osobito je u tom smislu zanimljiva vrtaa uz gomilu 2. Osim istraenih gomila, u blizini se nalaze Bria gomile skupina od triju gomila od kojih najvea ima promjer oko 25 m i dominira okolnim podrujem. Dvije manje gomile imaju oko 7 m u promjeru. Vano je moda napomenuti da je u blizini poloaj Jezera. Rije je o manjem polju koje za kinih razdoblja poplavi, a u smislu opskrbe vodom predstavlja vaan resurs radi mogunosti gradnje umjetnih lokava i bunara na nepropusnom tlu. Zasad ne postoje potvreni dokazi o gradnji umjetnih kaptaa vode u prapovijesnim razdobljima, no koncentracija prapovijesne arheoloke grae uz umjetne lokve koje su i danas u funkciji upuuje na mogunost takve prakse, osobito od poetka ranoga bronanog doba, kada dolazi do vanih zahvata u prostoru, vezanih ponajprije uz prijelaz na gradinski nain ivota i pokapanje u gomilama. Gomila 1 ovalnog je oblika, najveeg promjera 11 m, a visina ne prelazi 60 cm. Rubovi su oteeni raiavanjem terena za gradnju ceste. Na gomili je naknadno sagraeno suhozidno pastirsko sklonite krunoga oblika ime je devastiran njezin sredinji dio. U suhozid je ugraena poklopnica groba koji se nalazio u sreditu gomile. Povrinski sloj gomile sadravao je dosta sitnoga kamena, osobito u sjevernome dijelu. U sredinjem je dijelu gomile pronaen devastiran grob s dvama ukopima. Pojedini dijelovi kostura pronalaeni su u krugu od 2 m od lubanja. U grobu nisu pronaeni prilozi, ali su na irem prostoru u centralnom dijelu gomile pronaeni dijelovi keramikih posuda i manje bronano puce koji se okvirno mogu datirati u kraj ranog ili poetak srednjega bronanog doba. Gomila 2 smjetena je na samome rubu vrtae osrednje veliine, promjera dna oko 25 m. Najvei promjer gomile ovalnog oblika iznosi oko 11 m, a visina ne prelazi 90 cm. Na sredinjem je dijelu izgraeno pastirsko sklonite, sline veliine i oblika kao na gomili 1. U odnosu prema ostalim istraivanim gomilama ta je uz kamen sadravala najvie zemlje, no ienjem povrinskog sloja utvreno je da zemlja nije upotrebljavana kao konstruktivan element, nego je rije o humusu stvorenom tijekom vremena. Pronaena je znatna koliina ulomaka keramikih posu420
Poloaj Matijin dolac, gomila 2 (foto: I. uta)
mili na samoj povrini javlja ivac, pa se na nekim mjestima iskopavalo u krapama. Oito je s gomile odnoen kamen, moda prilikom gradnje podzida oblinje ceste. Kamen nanoen na gomilu uglavnom je krupan, a u sredinjem dijelu na povrini ima dosta sitnoga kamena. Sloj je vrlo plitak i ne prelazi vie od 40 cm, osim u krapama gdje je dublji. Zdravicu ini crvenica koja ne sadri pokretan arheoloki materijal. Skromni nalazi nekoliko ulomaka
Poloaj Matijin dolac, gomila 1 (foto: I. uta)
ukopan malo dublje od ostalih. U svim je sluajevima rije o zgrencima, osim u sluaju groba 3 iji se poloaj nije mogao utvrditi. Ni u jednom grobu nisu pronaeni tragovi grobne arhitekture. Inhumirani grobovi nisu sadravali priloge, dok su u grobu 2 pronaeni ulomci posuda iz ranoga bronanog doba. Nalazio se u sredinjem dijelu gomile, a od kostura je pronaeno svega nekoliko nagorenih kostiju dijela lubanje uz dijelove posude tipa Kotorac. S obzirom na sredinji poloaj spaljenoga groba i na injenicu da je ispod kostura iz groba 5 pronaeno nekoliko ulomaka posude koja potjee iz groba 2, moe se pretpostaviti da je primarni grob u gomili grob 2 i da je grob 5 naknadno ukopan. Datiranje ostalih etiriju grobova oteano je s obzirom na to da ne postoje grobni prilozi, no prilino velika koliina ulomaka keramikih posuda pronaenih na periferiji gomile, s karakteristinim jeziastim drkama i utisnuima na rubu oboda, vjerojatno se moe promatrati zajedno s tim ukopima, ime bi se i oni okvirno mogli datirati u rano bronano doba. Lokva Oronjaci U blizini zaseoka Oronjaci, oko dvjesto metara juno, nalazi se lokva Oronjaci. Kao i u sluaju ostalih lokava na podruju Vuevice, iskopana je u inome sloju nepropusne zemlje. Lokva je smjetena na poloaju koji je povoljan za akumuliranje vode. Staze u okolici smjetene su tako da se kine bujice slivaju u lokvu. Gradnjom raskrija sjeverno od lokve staze su prekinute, ime je znatno smanjeno akumulacijsko podruje lokve. Krunoga je oblika, promjera oko 12 m i obzidana je s dva suhozida od veih kamenih blokova. Donji suhozid je uvrenje, odnosno temelj gornjem suhozidu, ili je moda rije o starijem obzidu lokve na kojem je naknadno napravljen gornji zid. Prilaz lokvi je u jugozapadnom dijelu, a takoer je obzidan kamenim blokovima. Prije istraivanja rekognoscirano je okolno podruje gdje je utvrena vea koncentracija keramikog materijala iz antikog doba. Istonije od lokve, uz makadamski put prema Blacima, nalazi se kasnosrednjovjekovno groblje, a vidljivi su i kameni kri te nekoliko kamenih poklopnica. Uz lokvu su, sa zapadne i june strane, otvorene dvije sonde veliine 3x3 m. U objema sondama pronaena je vea koliina grae iz antikog doba, najee ulomaka amfora te vea koliina ivotinskih kostiju. Sonda 1 otvorena je desetak metara zapadno od lokve na blagoj padini i tu je dosegnuta dubina od oko 1 m, a sonda 2 otvorena je petnaestak metara juno od lokve. Za razliku od sonde 1, tu je pronaeno znatno vie pokretnih nalaza, a iskopavano je do dubine od oko 180 cm, gdje se poela javljati voda. Treba naglasiti da su to prvi poznati ostaci iz antikog doba na podruju sela, a istraivanjem oko lokve moe se pretpostaviti da poetak uporabe lokve see u to razdoblje, te da se samo naselje nalazilo sjeverno od lokve. Literatura Marovi, ovi 1983 I. Marovi, B. ovi, Cetinska kultura, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom IV., Sarajevo, 1983. uta, Katavi 2003 I. uta, V. Katavi, Arheoloka zatitna istraivanja i rekognosciranja na podruju sela Vuevica u zaleu Katela, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2003.
Lokva Oronjaci (foto: I. uta)
Poloaj Vlake, gomila 1 (foto: I. uta)
da, s koncentracijom na rubnim dijelovima i u sredinjem dijelu gomile. Istraeno je ukupno pet grobova, od kojih je jedan (grob 2) bio spaljen. Svi su se grobovi nalazili na kamenom nasipu, odnosno gotovo na povrini gdje su vjerojatno dospjeli zbog odnoenja kamena za gradnju okolnog suhozia i pastirskog sklonita na gomili. Takav je poloaj uzrokovao poprilinu devastaciju grobova, te je poloaj groba 3 utvren tek prema nekoliko kostiju razbacanih u krugu od oko 1 m. Najbolje je sauvan grob 5 koji je bio
Ivan uta 421
Summary In the period from June 1st to September 30th, 2005 we conducted rescue archaeological excavations at the route Koruca-Vuevica, the connection to the Zagreb-Split expressway. We investigated several grave mounds at the area of Vuevica village in which the remains from the Early Bronze Age were found. Along with the excavations of the mounds we probed the area surrounding the Oronjaci pools, where we found remains from the Antiquity. we also probed the area of urivaa in Koruci where we didnt nd any signicant archaeological remains.
i smea) obavljene su tijekom kolovoza i rujna 2004., a arheoloka istraivanja zapoela su 1. listopada 2004. i s prekidima su trajala do 23. oujka 2005. godine. Struni voditelj bio je Hrvoje Gjurain. Tijekom 90 radnih dana u istraivanjima je svakodnevno sudjelovalo dvadesetak ljudi (arheolozi, crtai, fotograf, radnici). Radove su nancirale Hrvatske autoceste d.o.o. Nekropola je najvjerojatnije pripadala naselju Crisii (Kriice) koje se krajem 14. st. i poetkom 15. st. spominje uz Dugopolje i Koprivno. Pretpostavlja se kako se selo Kriice nalazilo sjeverno od nekropole, a nestalo je najvjerojatnije nakon turskih osvajanja. Turci su zauzeli Klis 1537. i sljedeih su 111 godina gospodarili tim dijelom Hrvatske. Lokalitet je u literaturi (kobalj 1970) najvie bio poznat po steku s ljudskim likom uzdignutih ruku i raskoraenih nogu, ugraenom u suhozid. Sedamdeset je grobova bilo pokriveno kamenim ploama stecima, od kojih je samo osam bilo ukraeno. Od osam ukraenih steaka na dva se nalazi prikaz ljudskog lika u molitvi. Tri se nadgrobna spomenika razlikuju izgledom. Prvi je isklesan u obliku polovice krune pogae, a bio je postavljen okomito iznad groba. Drugi je steak isklesan kao krovite kue na dvije vode ili poklopac sarkofaga. Trei steak oblikom podsjea na obelisk, a na njemu se nalazi prikaz ljudskog lika u molitvi. Ispod steka bili su sloeni vei i manji komadi kamena, a ispod njih bile su poklopnice grobova. Kamen iznad poklopnica ponekad je bio sloen u pravilan grobni ovalni vijenac. Neki su grobovi u zapadnom dijelu nekropole unutar toga ovalnog kamenog vijenca imali uelak. U jednom je sluaju za kameni biljeg (uelak) posluio ulomak vjerojatno donjeg dijela
Redni broj: 222 Lokalitet: Vuipolje Crkvine Naselje: Dugopolje Opina: Dugopolje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Sjeverno od Dugopolja, u blizini zaselka Kapele, u predjelu pitomoga krakog polja Vuipolja, zasaenog vinogradima i vokama, na mjestu gdje se cesta Split Sinj odvaja za Bisko, na trasi budue ceste Split Dubrovnik, dionici Dugopolje Bisko, nalazila se kasnosrednjovjekovna nekropola sa 170 grobova u kojima je ukopano preko 300 osoba. Lokalitet na kojem su pronaeni grobovi naziva se Crkvine, pa je vjerojatno kako se u blizini nalazila crkva. Pripreme za istraivanje terena (uklanjanje vegetacije
Vuipolje Crkvine, nekropola (foto: Z. Sunko)
422
more than 300 people. 70 graves were covered with funerary stone slabs (stechaks) out of which only 20 carried ornaments. In ca. 20 graves grave offerings consisted of coins dating between the 14th and16th century and a few of Turkish coins (ake) were found. Along with the buttons, needles, rings and earrings the most beautiful nd were the pair of three-beaded earrings with a pear-like pendant at the center.
Vuipolje Crkvine, ljudski lik rairenih ruku na steku (foto: Z. Sunko)
kapitela starokranske crkve. Svi su steci prebaeni u Dugopolje gdje e biti izloeni. Nalaza je bilo u 46 grobova, a pronaena su srebrna puceta (15 kom.), vie od dvadeset novia 14.-16. st., etiri turske ake, igle, dva noa, prstenje, ostaci tkanine s upletenim zlatnim nitima, par trojagodnih naunica s dvjema kuglama i krukolikim privjeskom u sredini, tri para trojagodnih perforiranih naunica, tri pojedinane trojagodne naunice, perlice od staklene paste te preice za pojas. Antropoloku analizu osteolokog materijala obavit e dr. Mario laus i njegova ekipa s Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Literatura kobalj 1970 Ante kobalj, Obredne gomile, Sveti Kri na iovu, 1970: 297. Hrvoje Gjurain Summary During autumn and winter of 2004/2005 near Dugopolje, 20 km eats of Split, on the route of the future road SplitDubrovnik, section Dugopolje Bisko we conducted archaeological excavations. A total of 179 late medieval graves were excavated in which we found the remains of 423
D U B R O VA K O - N E R E T VA N S K A U PA N I J A
424
Dubrovako-neretvanska upanija, HAG 2/2005
Redni broj: 223 Lokalitet: Dubrovaki akvatorij Naselje: Mokoica, Cavtat Grad/opina: Dubrovnik, Konavle Pravni status: postupak u tijeku (Mokoica), Z-55, Z-56 Razdoblje: A, NV Vrsta radova: dokumentiranje, rekognosciranje Tijekom proteklih nekoliko godina iz raznih su izvora u Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda stizale informacije o nalazima dosad nepoznatih lokaliteta, kao i o devastacijama nekih ve poznatih. Bilo je potrebno i dovriti dokumentaciju na nekim lokacijama gdje su obavljeni tek uviaji. Odjel je rekognosciranje proveo od 17. do 25. listopada 2005. godine. Struni voditelj
Brseine, dio lokaliteta s dijelom bronanog topa (foto: I. Miholjek)
223 Dubrovaki akvatorij 224 Dubrovnik kula Gornji ugao 225 Dubrovnik Sv. Vlaho 226 Grad 227 Narona 228 uljana Brijezi
Brseine, eljezna pedrijera (foto: I. Miholjek)
bio je dr. sc. Mario Jurii. Financijska sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture. Zbog jakog juga odlueno je da radovi zaponu na lokalitetu Brseine, koji je najblii obali, pa se na njemu moe raditi i bez plovila. Brodolom pred uvalom Brseine poznat je od 2003. godine. Najvjerojatnije je rije o ostacima broda koji je u vrijeme napoleonskih ratova prevozio di425
Redni broj: 224 Lokalitet: Dubrovnik kula Gornji ugao Naselje: Dubrovnik Grad: Dubrovnik Pravni status: R-1301 Razdoblje: NV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Tijekom graevinskih radova na ureenju igralita u SZ dijelu povijesne jezgre grada Dubrovnika (izmeu kule Mineta i kule Gornji ugao) zapoeli su arheoloki istrani radovi ispred ulaznih vrata i kuli Gornji ugao. Arheoloke istrane radove na spomenikom lokalitetu kula Gornji ugao (k.. 2620, 2642/1, k.o. Dubrovnik) obavila je tvrtka Omega Engineering d.o.o. iz Dubrovnika (struna voditeljica Nela Kovaevi; voditelj projekta: eljko Pekovi; vanjski suradnici: Boris Magdi i Stanka Crvik; radovi nancirani sredstvima Drutva prijatelja dubrovakih starina; nadzor radova: Konzervatorski odjel u Dubrovniku). Arheoloka istraivanja provedena su od srpnja do listopada 2005. (59 radnih dana), na povrini od 78 m. Lokalitet je smjeten u sjeverozapadnom dijelu povijesne cjeline Dubrovnika. Tu se u 13. st. nalazio specian fortikacijski element, tzv. tanglije klijeta, otvoren prostor uvuen u gradsko tkivo, omeen zidinama. Potom je 1319. ankiran kulom Minetom, te 1332. kulom Gornji ugao. U 14. i 15. st. dolazi do promjena i na zapadnom potezu gradskog zia. Tako je 1351. donesena odluka o gradnji zapadnog predzia, te se kule Mineta i Gornji ugao spajaju zidom. Polovinom 15. st. prvobitno predzie osuvremenjuje se opsenim radovima prema zamisli rentinskoga graditelja Michelozzija, kad se gornji dio predzia znatno proiruje, a ispred svake se kule gradi polukruna manja utvrda skoenih rubova toreta. Zbog navedenih promjena prostor nekadanjih klijeta izgubio je svoju prvobitnu obrambenu funkciju, a danas taj nasuti prostor slui kao igralite. Arheoloka istraivanja poduzeta su ponajprije radi utvrivanja originalne razine poda i ulaznih vrata kule Gornji ugao (kula je zapunjena utom novijeg doba). Zato su otvorene dvije sonde: jedna u kuli, a druga ispred postojeih ulaznih vrata u kulu, koja su probijena u 19. st. Nakon arheolokih istraivanja u kuli Gorni ugao i ispred nje moe se rei da je zateeni lokalitet viestruko nasipa-
Dokumentiranje antikog brodoloma ispred Cavtata (foto: D. Frka)
jelove bronanih topova kao sirovinu za pretapanje. Zbog lakeg rukovanja topovi su lomljeni na dijelove. Iste godine izvaena je veina dijelova bronanih topova i jedan cijeli top. Nainjena je i osnovna dokumentacija. Na dnu je ostao vei dio jednoga bronanog topa, jedan eljezni top tipa pedrijere, sidro, hrpa balastnog kamena, a naziru se i ostaci samog broda. Detaljnije je dokumentiran samo sektor s bronanim topovima. Osnovni zadatak bio je izvaditi dio bronanog topa, koji se zbog trine vrijednosti materijala smatra izrazito ugroenim. To je obavljeno uz velike potekoe jer je top bio obilno inkrustiran uz kameno dno, a usto mase vee od pola tone. Osim toga, pregledano je ire podruje lokacije i utvreno je da se nedaleko od ostataka brodoloma nalaze ostaci jo jednoga manjeg eljeznog topa pedrijere. eljezni se topovi ne vade, jer bi zbog korozije propali ubrzo nakon vaenja iz mora. Osim tog zahvata, kvalitetno su fotografski i videozapisom dokumentirana dva ve poznata lokaliteta ispred Cavtata. Na jednom je lokalitetu teret dolia. Drugi je lokalitet brodolom s teretom sjevernoafrikih cilindrinih amfora iz 4. st., koji se nalazi pod zatitnom mreom. Obavljen je i uviaj na otprije poznatom brodolomu iz 17. st. kod Koloepa, s nekoliko topova i raznolikim teretom stakla i metalnih alatki. Utvreno je da se lokacija stalno devastira. dr. sc. Mario Jurii Summary During the survey of the Dubrovnik sea-surface a wider area of the shipwreck from the Napoleons times, situated near the Brseine bay, has been examined. Fragments of bronze cannons that were transported for melting purposes were already found there. On this occasion the remaining fragments of a bronze cannon have been raised to the surface. Along with other fragments, another two smaller iron cannons- pedrijere - have remained at the sea bottom. Apart from this undertaking, we documented two other shipwrecks from the Antiquity period, situated off the shore of Cavat. In addition to this we conducted an investigation of a 17th century shipwreck in the Koloep Canal. 426
Dubrovnik kula Gornji ugao, pogled na istraeni dio lokaliteta (foto: N. Kovaevi)
Tlocrt SZ dijela povijesne jezgre Dubrovnika s oznaenim poloajem istraivanja (izradila: N. Kovaevi)
van pa su mu slojevi ispremjetani. Raslojeni su svi nasipni slojevi do zdravice gline i kamena ivca na kojem su temeljeni zidovi kule na 30 m n.m. / 29,83 m n.m. Pokretni su nalazi takoer viekratno ispremijeani. Istraivanjima su denirane etiri pei za metal i keramiku, cisterna, te izvorno poploenje kule i ulaz u nju. Koncentracija nalaza i njihova vrijednost upuuju na postojanje srednjovjekovnoga industrijskog dijela grada. To je, svakako, unikatan nalaz bez usporedivog primjera u Europi. Uskoro se oekuje nastavak arheolokih istraivanja koja bi trebala obuhvatiti itav prostor nekadanjih tanglija, nakon ega e biti napisan zavrni izvjetaj. Nela Kovaevi Summary From July to October 2005 archaeological excavations of the monumental locality of the tower Upper Corner in the historical core of the city of Dubrovnik were conducted. The excavations covered an area of 78 m. The excava-
Dubrovnik kula Gornji ugao, presjek kroz lokalitet s pogledom na kulu (izradila: N. Kovaevi)
tions went down to natural soil- clay and the bedrock on which the foundations of the tower walls were laid. The site had been laid with earth on several occasions; hence its vertical stratigraphic layers had been shifted all over. Movable nds had also been displaced several times. Excavations dened four furnaces for metal and clay, a water tank, and the original paving and the entry to the tower. Concentration of the nds and their value indicate the existence of a medieval industrial part of the town. That is, without a doubt, a unique nd of its kind in Europe. Continuation of the archaeological excavations is soon to follow.
Redni broj: 225 Lokalitet: Dubrovnik crkva sv. Vlaha Naselje: Dubrovnik Grad/opina: Dubrovnik (povijesna jezgra) Pravni status: Z-926 Razdoblje: SV Vrsta radova: zatitno iskopavanje Zatitna arheoloka istraivanja crkve sv. Vlaha u Dubrovniku 2005. provedena su prema programu Zavoda za obnovu Dubrovnika, kojim su predviena arheoloka istraivanja uza zapadni i istoni zid postojee crkve te u sakristiji u jugoistonom kutu crkve, kako bi se utvrdilo mjesto i stanje ostataka starije crkve sv. Vlaha iz 14. stojea, uz realnu pretpostavku da su postojea oteenja rezultat nadograivanja struktura nove crkve na dijelovima stare. Radovi su povjereni Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku, koji je uz navedeni program 427
Dubrovnik kula Gornji ugao, tlocrt istraenog dijela lokaliteta (izradila: N. Kovaevi)
Dubrovnik Sv. Vlaho, tlocrt rezultata istraivanja crkve
Dubrovnik Sv. Vlaho, pretpostavljena rekonstrukcija crkve i Lue
odluio provesti istraivanja i uz juni crkveni zid. Struni je voditelj istraivanja mr. sc. Ivica ile. Predloeni proireni program arheolokih istraivanja crkve sv. Vlaha temeljen je na arhivskim izvorima te na dosadanjim znanstvenim prijeporima i rezultatima arheolokih istraivanja unutar perimetra povijesne jezgre grada Dubrovnika. Zbog toga su zatitna arheoloka istraivanja provedena sustavom trakastih sondi irine 2 m (istok, zapad i jug), od zapadnih do istonih vrata barokne
Dubrovnik Sv. Vlaho, zaelni dio crkve (foto: M. Moja)
crkve (pretpostavljen gabarit prve crkve), do temeljnih struktura. Prema arhivskim izvorima, Veliko vijee donijelo je 26. veljae 1348. odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis (mjestu gdje je i dananja barokna crkva), ispred Vijenice, kod opinskog plonika i kue Martinusja Menetia, udaljene od nje dva senja, te od kue Nikole Menetia dva i pol senja. Gradnja je trajala vie desetljea, pa se iz bogate arhivske grae primjerice doznaje o izradi olovnog pokrova crkve 1391. (Fiskovi 1955; Beriti 1958). S urbanistikog i kulturolokog aspekta tog prostora Dubrovnika, iznimno je vana odluka o izgradnji Lue uza sjeverni zid crkve sv. Vlaha (1356.). Prema pisanju Filipa de Diversisa (1440.) rije je o dvjema graevinama od kojih je manja natkrivena, a vea nije (Janekovi-Rmer 2004). Da je De Diversisov opis Lue toan, posvjedouje i nedavno pronaen kartografski prikaz Dubrovnika u torinskom arhivu s poetka 17. stoljea (Principe 1991). Istraivanjima uz proelje romaniko-gotike crkve sv. Vlaha (zapad) pronaen je ostatak stambene arhitekture koja se prema spomenutim arhivskim izvorima moe pripisati dvjema obiteljima (odluka o izgradnji crkve), ali zbog barokne obnove nakon potresa zasad ih nije mogue identicirati. Nalaz paralelne zidane strukture uz crkveno proelje govori o stambenoj graevini razloenoj tijekom graenja crkve. Na takav zakljuak upuuju njezini ostaci. Zid paralelan s crkvenim proeljem pronaen je u visini tri kora, dok su mu dva bona zida suprotne orijentacije sauvana samo u temeljnoj razini, utopljena u temeljne crkvene strukture. Uza sjeverozapadni kraj romanike profane arhitekture pronaen je kameni mea koji na elu ima uklesana dva slova SI, kao i pri vrhu svoje june stranice. Natpisna polja razdijeljena su jednostavnom uparanom letvicom. Na temelju arhivskog podatka, sudske rasprave voene 26. lipnja 1258. kao dokaz za razgranienja dvaju posjeda u kojemu se navodi kameni mea iste signature, taj se nalaz moe isto tako iitati, a vremenski se da smjestiti najkasnije u romaniko razdoblje. Uza sve navedeno, iznimno je vano naglasiti da je to prvi nalaz kamenog meaa najprije prepoznatoga arhivskim istraivanjima. Arheolokim je pronalaskom dobio i treu dimenziju dosad nepoznat izgled (ile 1992). 428
Istraivanjima je raskriven proelni crkveni zid u visini jednog kora ralanjenoga etirima lezenama. Morfoloki, zid pokazuje sve karakteristike zadanosti romanikog sloga (no oblikovani kvadri spojeni milimetarskim sljubnicama), jedino dio zida izmeu dviju sredinjih lezena nema navedenu kakvou obrade jer se na tome mjestu nalazio glavni crkveni ulaz s podestom kojemu se pristupalo stubama nalijepljenima na navedenu zidanu strukturu grublje izrade. Jugozapadna ugaona lezena crkvenog proelja, za razliku od ostalih, znatno je masivnija radi ojaavanja spoja dvaju zidova graevine. Zbog nalaza ugaone lezene bilo je potrebno nainiti zidnu sondu na spoju barokne temeljne strukture (nekad natkrivene Lue) i ostatka romaniko-gotikoga crkvenog proelja. Sondom je pronaena stranica sjeverozapadne lezene oblikovane kao i jugozapadna. Taj se zakljuak temelji na znatno veoj duljini lezene od dviju sredinjih, pa se na temelju toga iitao sjeverozapadni ugao crkve sv. Vlaha. Juni crkveni zid, za razliku od proelnoga, ralanjen je sa po est lezena, od kojih prva i zadnja (ugaone) pripadaju jo crkvenom proelju i zaelju. Izmeu krajnjih dviju lezena (zapad) pronaen je kanalizacijski kanal pravokutna presjeka, izvan uporabe. Crkveno zaelje oblikuju tri apside, od kojih je sredinja istaknuta u odnosu na bone. Uz ugaonu lezenu june apside sauvan je poetni kvadar njezine kamene oplate, dok su njezini ostaci kod svih apsida posvjedoeni otiscima u buci. Razloena kamena oplata najvjerojatnije je ponovno upotrijebljena za zidanje barokne crkve. Literatura Beriti 1956 L. Beriti, Ubikacija nestalih graevinskih spomenika u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10, Split, 1956. De Diversis 2004 De Diversis, Opis slavnog grada Dubrovnika (prevela Z. Janekovi-Rmer), Zagreb, 2004. Fiskovi 1991 C. Fiskovi, Prvi poznati dubrovaki graditelji, Dubrovnik, 1955. Principe 1991 I. Principe, Tri neobjavljene karte Dubrovnika XVI.-XVII. stoljea, Dubrovnik, 1/1991, Dubrovnik, 1991. ile 1992 I. ile, Rezultati arheolokih istraivanja u palai Kaboga 2-4 u Dubrovniku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 16, Zagreb, 1992. mr. sc. Ivica ile Summary Following the program based on the archive sources and previous scientic controversies and results of the archaeological excavations within the perimeters of the historical core of Dubrovnik, the rescue archaeological excavations of the St. Vlaho Church were entrusted to the Department for Conservation in Dubrovnik. For these reasons the rescue archaeological excavations were carried out using 2 meters wide ribbon probes (east, west and south), from west to east door of the baroque church (the assumed size of the rst church) to its foundations. The excavations along the facade (west) have revealed the remains of a housing architecture broken down during the construction of the church. A parallel wall has been found towards the facade of the church at the height of three kor (ancient metrical unit in Dubrovnik), while the
two lateral walls of the opposite orientation, had only been preserved at the foundations level , merged into the base structures of the church. Along its northwestern end a boundary-stone has been found. At its head and at the top of its south side, the letters SI had been engraved. According to the archival data from 1258, where a boundary-stone of the same signature is cited, this signature can be read easily and it can be dated in Romanesque period. With all that has been said, it is of a great importance to emphasize that this is the rst discovery of a boundary-stone that was rst recognized through the archival research. With this archaeological discovery it gained a third dimension- the hitherto unknown appearance. The excavations uncovered the front wall at the height of one kro that had been divided with four pilaster-strips. Morphologically the wall displays all the characteristics of the Romanesque style. The southwestern corner pilasterstrip of the church facade, as opposed to the others, is signicantly more massive for the purpose of strengthening the junction of the two walls of the structure. Discovery of the corner pilaster-strip indicated the need for the wall probe at the junction of the Baroque base structure (formerly vaulted Loggia) and the rest of the RomanesqueGothic church facade. The probe found northwestern side of the pilaster-strip constructed exactly like the southwestern pilaster-strip. The south wall of the church, as opposed to the front wall, is divided with six pilaster-strips, out of which the rst and the last (corner pilaster-strips) belong to the church front and back end too. The church back end is formed by three apses, of which the central is accentuated in relation to the lateral ones. Along with the corner pilaster-strip of the south apses, the starting parallelepiped of its stone paneling had also been saved, while its remains with all three apses are evident through the marks in mortar.
Redni broj: 226 Lokalitet: Grad Naselje: Nakovana Grad/opina: Orebi Pravni status: Z-1423 Razdoblje: P, A Vrsta radova: rekognosciranje Od 15. do 27. svibnja 2005. intenzivno je pregledana povrina sredinjeg dijela gradine Grad u Nakovani. U terenskom radu sudjelovala su dva arheologa i etiri studenta arheologije. Struni voditelj istraivanja bio je doc. dr. Stao Forenbaher iz Instituta za antropologiju u Zagrebu (istraivanja su provedena u sklopu projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta 0196004). Nalazite je smjeteno pri zapadnom kraju poluotoka Peljeca, na podruju nakovanske visoravni, koja se ve nekoliko godina sustavno istrauje. Do sada je na tom prostoru dokumentirano vie od stotine pretpovijesnih arheolokih nalazita i spomenika (Forenbaher, Kirigin, Vujnovi 2001) te je sustavno istraena nakovanska Spila (Forenbaher, Kaiser 2003). Logian nastavak tih viegodinjih aktivnosti jest istraivanje Grada, gradine na prirodno zatienom breuljku to dominira itavom nakovanskom visoravni, koja je ve prije prepoznata kao 429
Pogled sa sjeveroistoka na gradinu Grad u Nakovani (foto: S. Forenbaher)
vano arheoloko nalazite (Petri 1978). Terenskim istraivanjem obuhvaen je samo sredinji dio Grada, jasno izdvojen i gotovo savreno zatien okomitim stijenama koje ga opasuju sa svih strana, povrine priblino 1 ha. Kako bi se detaljno i sustavno pregledala cijela povrina, dokumentirali i prikupili svi relevantni podaci, te locirali i kartirali vidljivi ostaci graevina, za potrebe istraivanja postavljena je mrea kvadrata sa stranicama od 10 metara. Svaki pojedini kvadrat dokumentiran je na obrascu koji je obuhvaao tlocrt kvadrata, podatke o zastupljenosti tla, stijena i raslinja, te procjenu vidljivosti povrine kvadrata. Svi pokretni povrinski arheoloki nalazi prikupljeni su, dok su nepokretni nalazi opisani i uneseni u tlocrt. Pregledom je utvreno da su istoni i zapadni krajevi sredinje zaravni Grada ogoljeli do ivca, dok je sredinji prostor od oko 40.000 m2 prekriven slojem tla pod kojim su mogui sauvani arheoloki slojevi. Ujedno je na tom sredinjem dijelu utvrena vea koncentracija pokretnih i nepokretnih arheolokih nalaza. Svi prikupljeni nalazi obraeni su u Laboratoriju za antropoloku arheologiju Instituta za antropologiju u Zagrebu. Nakon analiza, nalazi e se trajno pohraniti u Dubrovakim muzejima Arheolokom muzeju u Dubrovniku, zajedno s ostalim
nalazima prikupljenima tijekom istraivanja nakovanske visoravni. Veina je nalaza usitnjena i vrlo istroena zbog dugotrajne izloenosti na povrini. Veina pripada kasnijim razdobljima prapovijesti ili helenistikom vremenu. Prikupljena je znatna koliina ulomaka prapovijesne keramike, uglavnom manji ulomci grubih, neukraenih, rukom raenih posuda razgrnuta oboda, ravna dna, katkad s trakastim rukama ili masivnim vodoravnim drkama. Veina od njih moe se pripisati kasnome bronanom i/ ili ranome eljeznome dobu. Glavna koncentracija nalaza prapovijesne keramike utvrena je u junom dijelu istraivanog prostora, u blizini ulaza na sredinju zaravan gradine. Osim keramike, prikupljeno je i nekoliko prapovijesnih kamenih nalaza: devet artefakata od cijepanog kamena (ronjaka), koji se smatraju tehnolokim otpadom i dva ulomka glaanih kamenih artefakata, od kojih je jedan vjerojatno pripadao sjekiri, a drugi rvnju. Zabiljeen je i prilian broj pjeenjaka koji su mogli biti rabljeni kao brusovi, no oni tom prilikom nisu sakupljani. Najvie je prikupljenih nalaza grube helenistike keramike. Od toga najvei dio ine amfore, a prisutno je vie tipova, meu kojima je najbolje zastupljen tip Lamboglia II. Fina, crno premazana helenistika keramika zastupljena je sa
Grad, prostorna distribucija prapovijesne keramike (crte: S. Forenbaher)
Grad, prostorna distribucija helenistike keramike (crte: S. Forenbaher)
430
svega osam malih ulomaka. Nalazi helenistike keramike koncentrirani su uglavnom u sjevernom dijelu istraivanog podruja, te u sredinjem dijelu oko vidljivih ostataka arhitekture. Ulomci velikih posuda debelih stijenki, grube fakture i karakteristina naina peenja (najee glina s dodatkom grubo drobljenog vapenca, te presjek sive boje pri sredini, crvenkast pri objema povrinama) vjerojatno pripadaju velikim, grubim posudama za zalihe. Prostorna raspodjela te vrste keramike vrlo je slina helenistikoj, to bi moglo ukazivati na njihovu istodobnost. Tek nekoliko malih ulomaka antikih crepova navodi na zakljuak da krovovi nisu bili pokrivani crijepom, odnosno da su graevine vjerojatno bile sagraene u autohtonoj tradiciji. Vremenski neodredivi komadii peene zemlje, prisutni na cijelom istraivanom podruju, svjedoe o svakodnevnim ljudskim aktivnostima vezanima uz vatru. Posthelenistiki nalazi iznimno su rijetki, to ukazuje da na Gradu nakon helenistikog razdoblja nije bilo vanijih naseobinskih aktivnosti. Obuhvaaju buku, glaziranu keramiku i recentno smee. Male koliine buke primijeene su na svega dvama mjestima i za sada su nepoznate starosti. Prikupljena su samo tri mala ulomka glazirane keramike, od tri razliite posude, najvjerojatnije novovjekovnog datuma. Recentno smee staklene i plastine boce te gumene vrpce takoer je zabiljeeno, pokupljeno i pohranjeno na primjeren nain. Analize sakupljene grae ukazuju na to da se sredinji dio Grada najintenzivnije rabio u posljednjim stoljeima prije Krista, odnosno za razdoblja helenizma, no poetak ivota na Gradu sasvim sigurno see u bronano doba. Za jo raniji boravak ljudi postoje tek skromne naznake u vidu manjeg broja kamenih artefakata. Intenzivan pregled povrine planira se nastaviti i proiriti na padine, na kojima su takoer vidljivi brojni povrinski nalazi. Rezultati tih zahvata posluit e za procjenu arheolokog potencijala nalazita i njegove ugroenosti, a time i za planiranje nastavka terenskih istraivanja i mogue prezentacije Grada. Literatura Forenbaher, Kaiser 2003 Stao Forenbaher, Timothy Kaiser, Spila Nakovana: Ilirsko svetite na Peljecu: An Illyrian Sanctuary on Peljeac Peninsula, V.B.Z., Zagreb, 2003. Forenbaher, Kirigin, Vujnovi 2001 Stao Forenbaher, Branko Kirigin, Nika Vujnovi, Terenski pregled nakovanske visoravni (poluotok Peljeac), Obavijesti HAD, 33, Zagreb, 2001: 46 49. Petri 1978 Nika Petri, Gradina Grad u Nakovani na poluotoku Peljecu, Novija i neobjavljena istraivanja u Dalmaciji, Izdanja HAD, Split, 1978: 35 46. doc. dr. Stao Forenbaher mr. Petra Raji ikanji Summary The hillfort of Grad dominates Nakovana plateau in western Peljeac peninsula. In May 2005, we carried out an intensive surface survey of its central area (covering approximately 10.000 m2), mapped all visible structural remains, and systematically collected all surface nds. Prevailing among them are fragments of coarse Hellenistic ceramics, followed by Bronze Age and Iron Age potsherds. Spatial
distributions of specic nd categories and their association with visible structures provide preliminary information about activities carried out in different areas within the hillfort. Collected evidence allows us to assess the sites state of preservation and to plan subsequent steps of its archaeological investigation.
Redni broj: 227 Lokalitet: Narona Naselje: Vid Grad/opina: Metkovi Pravni status: R-496 Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Arheoloka istraivanja u Naroni, na lokaciji nazvanoj taberna, zapoela su 5. prosinca 2004. i trajala su, uz prekid za boine i novogodinje blagdane, do 19. sijenja 2005. Radovi su provedeni pod strunim vodstvom arheologa A. Pitee i B. arga, dokumentaciju je vodio B. Pener, a konzervaciju i podizanje mozaika B. Vjenica (svi iz Arheolokog muzeja Split). U konzervatorskim radovima sudjelovale su i studentice Likovne akademije iz Splita: Marijana Milko i Vikica Kati. Istraivanja je nancirala tvrtka MGA iz Metkovia, koja e graditi budui muzej Narone. Prva istraivanja u prostoriji, koja je u ovom izvjeu denirana kao rimska taberna, zapoela su 1951. pod vodstvom I. Marovia. Istraivanjima na mjestu nekadanjih prostorija koje su okruivale rimski forum antike Narone, on je utvrdio postojanje dviju prostorija davi im radni naziv Prostorije A i B. Prostoriju A je gotovo u cijelosti istraio, dok je Prostoriji B istraio samo istoni dio (Marovi 1952: 159 166). Obje prostorije imale su dobro ouvane podne mozaike i dale su mnotvo arheolokog materijala, od kojeg je najvaniji fragmentiran natpis posveen Augustu. Nakon toga, Prostorija B istraena je 1996. u sklopu istraivanja Augusteuma (Marin 1997: 109 112). Radovima provedenim 2004./2005. trebalo je u cijelosti istraiti navedene prostorije kako bi mogla zapoeti gradnja budueg muzeja. Prostorije su bile natkrivene najlonom radi podizanja mozainih tapeta, to je omoguavalo arheoloke radove i u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Vei dio Prostorije B bio je ve istraen, pod vodstvom E. Marina, te je preostalo istraiti po prilici jednu treinu njene ukupne povrine i sjeverozapadni kut tzv. Prostorije A. Uz istraivanje tih prostorija, te nakon radova i uklanjanja podnice i zidova, istraen je i grob pod tegulama na sjevernom rubu gradilita, u prostoriji otprije deniranoj kao kurija. Prostorija B (taberna) Iskop je zapoet skidanjem slojeva cijelom povrinom prostorije, pa bi pojednostavnjena stratigrafska slika izgledala ovako: 1. crni masni sloj (5-10 cm); 2. svjetliji smei sloj (30 cm); 3. tamnosmei sloj s mnotvom tegula (40-50 cm); 4. rahla zemlja iznad podnice (maks. 10 cm); 5. podnica; 6. ivac. Iskopavanjem prvog sloja otkrivena su dva groba koja je prekrivao crn sloj. Taj se sloj nalazio samo na mjestu iznad grobova, dok su sami grobovi ukopani u 2. sloj. Nala431
Narona, kasnoantiki grob
zili su se uza zapadni zid Prostorije B. Gornji dio prvoga groba (G-1) bio je uniten, sam je kostur osrednje ouvan do visine koljena. Potkoljenine kosti i stopala s prstima nedostaju. Grob je izvorno sagraen od tegula, no ukop drugoga groba (G-2), tik uz junu stranu groba G-1 prilino je devastirao taj prvi grob. Drugi ukop sadri djeji kostur poloen u potpuno sauvanu amforu prekrivenu tegulama skinutima s G-1. Nedostatak potkoljeninih kostiju kostura iz G-1, treba pripisati drugom ukopu, koji ga je tim inom djelomice devastirao. Grobovi nisu imali nikakvih priloga, a prilikom iskopa iznad G-1 pronaena je jedna kotana ukosnica, koju se, uz prilinu dozu vjerojatnosti, moe svrstati uz G-1. U drugom sloju prevladava kamenje promjera 10-15 cm i sitnije, ulomci tegula, ivotinjskih kostiju i amfora. Svi keramiki oblici fragmentirani su i datacijski nepouzdani. Trei je sloj sainjen uglavnom od tegula veih dimenzija, ivotinjskih kostiju, ulomaka buke (od kojih su neki primjerci oslikani), kamenja, veoma malo potpuno erodirane bronce te ulomaka stakla. etvrti sloj pokriva podnicu izraenu u tehnici opus spicatum, izvanredno sauvanu, s malo ulomaka keramike i malo potpuno erodiranih ulomaka bronce. Spomenuta podnica ini petu stratigrafsku jednicu i izravno je naslonjena na ivac kao estu stratigrafsku jednicu. Unutar podnice, po sredini prostorije, otkrivena je vea cisterna pravokutna oblika i veliine 2,75x1,10 m te dubine cca 1,40 m. Boni zidovi izraeni su od velikih kamenih ploa poloenih okomito. Cisterna je bila pokrivena etirima kamenim ploama veliine cca 1,6x1 m. Jedna ploa nedostaje, a njezini su ostaci pronaeni uz cister-
nu ispod podnice mozaika. Na spoju prve i druge ploe nalazi se okrugao otvor, precizno izraen i promjera 0,5 m. Cijeli prostor bio je ispunjen komadima tegula, od kojih su neke sauvane u cijelosti, a vei dio razlomljen napola. Pronaeno je mnotvo ivotinjskih kostiju, ulomaka fresaka te ulomaka erodirane bronce i stakla. Na samom dnu, na podnici koja je takoer izraena u tehnici opus spicatum, pronaen je u tri dijela ploni kapitel izraen od porra. To je najvaniji nalaz u toj kampanji istraivanja. U tzv. spremitu izdvojena je samo jedna stratigrafska jedinica. Cisterna je sagraena na mjestu gdje se u reljefu otvarao prirodni propust, krapa, koji je mjestimice proiren i uz ije su stijenke postavljene kamene ploe. Prostor izmeu ivca i ploa cisterne bio je ispunjen utom i bukom, ime su bone ploe bile dodatno uvrene. U junom dijelu prostorije opus spicatum prekriva sloj buke debljine 2-10 cm, koji pokriva dio keramikog poda do kamenih poklopnica. Prilikom podizanja buke uoena su dva do tri nanosa, pa se stjee dojam kao da je tu i mijeana. U jugozapadnom kutu nalazi se najdeblji nanos, koji prekriva dio ivca to viri iz podnice. ivac se nalazi i u sjeverozapadnom kutu te uza sjeverni zid prostorije. O vrsti i namjeni prostorije nakon graditeljskih zahvata u njoj i postavljanja mozaine podnice, konkretnije e se moi govoriti tek kada se u cijelosti obradi iskopani materijal. Uzimajui u obzir poloaj same Prostorije B, koja je svojim proelnim dijelom bila naslonjena na trijem to je uokvirivao forum, zatim arheoloke materijale pronaene u njoj, kao i cisternu, te ostatke ivca uz rubove prostorije, koji nije nikada bio potpuno otuen ve je virio iz podnice, vjerojatno je rije o taberni. Odreenu nesigurnost u tumaenju karaktera Prostorije B kao taberne, unosi nalaz kapitela od porra, jer se takav predmet teko moe oekivati u taberni. Meutim, nakon to je podignut mozaik i bukana podloga na kojoj je bio postavljen, pokazalo se da je prije postavljanja mozaine povrine, cijela povrina prostorije bila pokrivena opus spicatumom. To pokazuje da je graena u dvjema fazama, te da je vjerojatno izvorno bila taberna, u cijeloj povrini pokrivena opus spicatumom, a naknadno je doivjela prenamjenu. Iz te druge faze sauvani su ostaci kapitela i mozaina povrina. Samu podlogu na koju je postavljen mozaik, dijelom prekrivaju kamene ploe koje su pokrivale cisternu. Mogue je da je radovima u prostoriji, kojima je ona dobila drugu namjenu, unitena ploa to nedostaje nad cisternom. Prostorija A Istraivanja u tzv. Prostoriji A obavljala su se uz unutranje lice sjevernog zida. Kako je spomenuto, vei dio te prostorije istraen je 1951. Ovim istraivanjima obuhvaen je samo sjeveroistoni kut, dok prostor uz istoni zid nije istraivan jer izlazi iz gabarita predvienih za gradnju muzeja. Zemljana naslaga nije bila vea od 50 cm i cijeli dio pripada jednoj stratigrafskoj jedinici. Iskopom u rahloj pjeskovitoj zemlji pronalo se neto luksuznije aretinske keramike, nekoliko primjeraka rimskog novca te, najvanije, pet novih ulomaka natpisa pronaenog 1951. Najvei se komad lijepo spaja s prije pronaenim, koji je sada izloen u Arheolokoj zbirci u Vidu, dok ostali nemaju poveznice. ini se da je natpis koji je restituirao Marovi 432
Narona, Prostorija B (taberna), cisterna
bio vei barem za jedan redak, no njegova puna rekonstrukcija bit e mogua kada se obave konzervatorski zahvati i kabinetska obrada. U desnom kutu donjeg dijela istonog zida pronaene su tri tegule postavljene okomito. Izvana su obukane tako da su najvjerojatnije sluile kao izolacija zida. Prostor uza samo lice istonog zida, kao i sam zid, nije istraen, no moe se pretpostaviti da se okomito postavljene tegule nastavljaju do samoga kraja. To zanimljivo graevinsko rjeenje izolacije nije uoeno u Prostoriji B. Sjeverni zid prostorije bio je u cijelosti obukan. Prostor zapadno od Prostorije B Usporedno s opisanim istraivanjima istraivao se i prostor iznad tih prostorija, sa zapadne strane. Na tom mjestu sruena je privatna kua, a istraivan je prostor koji je obuhvaala. Tu je stratigrafska slika bila prilino jednostavna: nakon podizanja podnice kue, pronaena je masna crvena zemlja koja je prekrivala ivac. Nalaza gotovo da i nije bilo, tek pokoji ulomak grube rimske keramike i amfore. Pri dnu tog terena, odmah iza istonog zida Prostorije B, pronaen je zidani kanal, koji je graen radi preusmjerava vode s gornjih dijelova grada u sustav kanalizacije sjeverno od prostorije B. Kanal se protee gotovo usporedno sa zapadnim zidom, s malim padom prema sjeveru, gdje se spajao s kanalom uklesanim u ivac. To je bio glavni kanal za odvodnju oborinske vode dalje prema zapadu, odnoNarona, Prostorija A, istoni zid
sno u rijeku Norin. Kanal iznad zapadnog zida Prostorije B dosta je plitak, sauvan je u duljini od 7,25 m i dubini od 5 do 30 cm. Zidan je i oblijepljen bukom. Sjeverni dio gradilita, uz kuu Bukovac Nakon skidanja betonskoga ogradnog zida kue Bukovac otvorio se prostor za istraivanje od oko pola metra zemljanog prola. Gornji sloj ini ve prekopavan nasip nastao gradnjom betonskog zida, dok je u donjem sloju bio nedirnut antiki nasip. U zemljanom prolu na sterilnom sloju crvenice bio je ukopan kasnoantiki grob
Narona, tlocrt taberne (crte: B. Pener)
433
(sloj kasnoantikih grobova 6. st.), u obliku sanduka pod tegulama s dva pokopana pokojnika (G-3). Budui da je grob veim dijelom ulazio u zemljani prol na privatnoj parceli, grob se morao otvarati bono i tako je istraen. Uz pokojnike nije bilo nikakvih grobnih priloga. Grob se nalazio u prostoriji za koju se pretpostavlja da je bila kurija i koja se nalazila ispod Augusteuma s njegove sjeverne strane. Radovi na demontai Prostorije B (taberna) Nakon zatitnih arheolokih radova zapoeta je demontaa Prostorije B, njene podnice i zidova. Najprije se denirala cijela povrina keramikog poda (opus spicatum) taberne omeene trima zidovima. Otuena je tvrda buka koja je prekrivala junu polovinu keramikog poda. buka je vjerojatno ostala nakon mijeanja graevnog materijala na licu mjesta, u prostoriji. Nakon to je denirana i dokumentirana cijela povrina opus spicatuma, pristupilo se podizanju, demontiranju keramikog poda. Rubni dijelovi poda nisu imali tvrdu podlogu pa su se elementi keramikog poda pojedinano odvajali i spremali. Vei dio povrine, osobito onaj pokriven bukom ostalom od mijeanja na podu, bio je kompaktan, pa se keramiki elementi poda nisu mogli pojedinano odvajati. Elementi poda slagani na riblju kost bili su utopljeni u tvrdu, kvalitetnu buku, s kojom su inili cjelinu. Skinuti su se mogli jedino tako da se vie klinova ukopa u buku podnice te da se vei komadi keramikog poda podignu zajedno s podlogom. Dijelovi poda sloeni su na palete i deponirani u skladite tvrtke MGA. Nakon to je pod skinut, ostao je jo sloj podnice postavljene izravno na ivac. ivac je bio dijelom klesan kako bi se dobila ravna povrina za postavljanje podloge poda. Ispod poda nije pronaen arheoloki materijal, jer je podnica leala izravno na ivcu. Samo je u junom dijelu, uz rub sauvanoga keramikog poda, u jednom manjem paljevinskom sloju ispod buke pronaeno neto amorfnih ostataka eljeza. Potom je zapoela demontaa kamenih ploa cisterne ukopane u podu. Najprije su podignute dvije kamene ploe koje su pokrivale otvor cisterne, a nakon toga demontirane okomite, bone ploe cisterne. Bone strane cisterne bile su napravljene od sedam veih kamenih ploa, postavljenih okomito uz priklesan ivac i ukopanih na dnu. Dno je potom izravnato podlogom od buke na koju se lijepio keramiki pod (opus spicatum). S vanjske strane, prema ivcu, kamene su ploe uvrene sitnijim kamenjem, zemljom i tvrdim rimskim betonom, kojima je bio ispunjen meuprostor ivca i ploa. S unutranje strane kamene su ploe bile obukane slojem vodonepropusne, kvalitetne buke. S gornje strane bile su dodatno uvrene lijevanjem olova na spojeve. Cijela gradnja cisterne izvedena je vrlo kvalitetno i vrsto. Da bi se pristupilo kamenim ploama, s vanjske ih je strane trebalo osloboditi od ivca i betona kojim su bile povezane. Radilo se kompresorom, builicom i maklinima (bez suvremene mehanizacije bilo bi gotovo nemogue osloboditi kamene ploe). S unutranje strane otuena je vodonepropusna buka na spojevima kamenih ploa. Tek potom su se ploe mogle izvaditi uz pomo dizalice. Na dnu je ostao neoteen keramiki pod. Pukotine i rupe s crvenicom izmeu ivca runo su prekopane, a pronaeno je samo neto keramikog materijala. Za datiranje cijele gradnje 434
indikativan moe biti nalaz ruke amfore sa sauvanim peatom proizvoaa. Nakon radova cijeli je teren detaljno oien i dokumentiran crteima i fotograjama. Da bi se u sljedeoj fazi moglo pristupiti radu na podizanju keramikog poda na dnu cisterne, uz pomo bagera razbijena je vea povrina ivca u kojem je cisterna bila ugraena. Rastavljena su i dva zida koja su omeivala prostoriju taberne, sjeverni i zapadni. Sjeverni je zid imao samo jedan red kamenja, koje je ujedno bilo i lice zida, prislonjeno na ivac. Zapadni, uzduni zid najprije je strojno ispiljen do granice s junom prostorijom s mozaikom (Prostorija A), a potom je runo rastavljeno lice zida. I taj je zid bio prislonjen izravno na ivac, sa slojem ispune od ute izmeu lica zida i ivca. Sve je kamenje deponirano u prostoru tvrtke MGA. Tijekom zatitnih radova sav pronaeni materijal iskopan u Prostorijama A i B, pohranjen je u arheolokoj zbirci koja se nalazi u donjim prostorima osnovne kole. Arheoloki materijal potrebno je konzervirati, a zatim i struno obraditi. Uz radove je voena detaljna fotografska i crtana dokumentacija. Literatura Marovi 1952 Ivan Marovi, Novi i neobjavljeni nalaz iz Narone, VAHD, LIV, Split, 1952: 153 173. Marin 1997 Emilio Marin, Ave Narona, Zagreb, 1997: 109 112. Boris argo Ante Pitea Summary The archaeological excavations conducted in December 2004 inside Rooms A and B investigated the afore mentioned rooms in entirety so the construction of the future Narona museum could commence. The works were led by the experts from the Split Archaeological Museum. The archaeological excavations began on December 5, 2004 and continued, with a short break for Christmas holidays, until January 19, 2005. MGA Company from Metkovi, which was going to build the museum, nanced the excavations. Rescue archaeological excavations were conducted inside the architecture which was situated inside the Roman forum. I. Marovi had conducted the rst excavations of the location in 1951 and one part had been excavated during the extensive excavations of the Augusteum in 1996. Marovi gave the rooms the working title Rooms A and B by and these names will be used in our report too. The excavations of 2004 mainly concentrated on the Room B, where two graves from the late Antiquity have been found, one of which had been ravaged. The oor that had been made in opus spicatum technique has been entirely revealed. Inside the oor we have found a water tank, which had also been made in opus spicatum. The room is situated next to the forum and it had been a part of the architecture that framed it. Based on this, the small nds and the water tank, we assume that the room had had the function of taberna. With the latter adaptations, part of the oor had been replaced with much more luxuri-
ous mosaic-work. With that, the room gained certain luxurious function, which can be discussed after a thorough analysis of the material is nished. The excavations were also conducted above the Room B and they have only revealed a 7,25 m canal which had been used for directing the collected water towards the main canals at the northern side. The excavations inside the Room A have revealed several fragments of a marble inscription, ne Roman pottery and coins. A grave from the late Antiquity at the northern marginal side of the construction site has also been investigated. It had been placed inside the room that has been regarded as a curia. It was built of tegulae and has the features of a trunk. There were no grave offerings present inside it.
Redni broj: 228 Lokalitet: uljana Brijezi Naselje: uljana Grad/opina: Ston Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zatitno iskopavanje Prilikom zemljanih radova kod gradnje privatnoga stambenog objekta u uljani naena su dva rimska groba. O tome je obavijeten Konzervatorski odjel u Dubrovniku i Odjel za inspekcijske poslove Ministarstva kulture, iji su djelatnici Ivica ile i Domagoj Perki izali na teren te istraili, doku-
uljana Brijezi, grob 2 (foto: D. Perki)
mentirali i izvadili navedene grobove. Radovi su obavljeni u prosincu 2005. Lokalitet se nalazi u sjeveroistonom dijelu naselja uljana, na poloaju Brijezi, oko 60 m od mora, i u vlasnitvu je Nikole Hasana (uljana b.b.). Koordinate poloaja su, prema Gauss-Kriegeru, u odnosu na Greenwich, na topografskoj karti Sekcija Janjina 623-2-2 (mjerilo 1 : 25.000): N = 47 50 020, E = 64 55 905. Rije je o dvama rimskim, kosturnim ukopima, od kojih je jedan pokopan u amfori, a drugi pod tegulama i imbreksima.
uljana Brijezi, tlocrt i presjek groba 2 (crte: D. Perki)
435
Oba su orijentirana u smjeru istok-zapad, a meusobno su udaljeni 5,5 m. Zateeno je stanje fotodokumentirano, a zatim je zapoelo ienje i nacrtno dokumentiranje prola u kojem su grobovi bili vidljivi. Grob u amfori (grob 1) djelomino je oteen zemljanim radovima, tako da je donji (zapadni) dio groba odsjeen, meutim svi su dijelovi amfore sauvani. Grob je ukopan oko 90 cm ispod dananje povrine zemlje. Slomljena i uredno sloena amfora s osteolokim ostacima nalazila se na manjoj kamenoj ploi. U amfori se nalazio samo gornji dio lubanje i dio nadlaktice. Vjerojatno je rije o parcijalnom i sekundarnom ukopu. U grobu ili pokraj njega nisu naeni grobni nalazi, pa za okvirnu dataciju moe posluiti jedino oblik i vrsta amfore. Rije je o tzv. malim afrikim amforama (Africana I. Keay III.), okvirno datiranim u 4. st., podrijetlom iz sjeverne Afrike (Peacock, Williams 1986). Grob pod tegulama (grob 2) gotovo je u potpunosti sauvan. Jedino je tegula koja je s istone strane zatvarala grob pomaknuta prilikom zemljanih radova. Grob je ukopan oko 130 cm ispod dananje povrine zemlje (vrh groba na 80 cm ispod povrine). Ukupna duljina groba iznosi 166 cm, irina 70 cm, a visina 50 cm. Tegule su postavljene u obliku krova na dvije vode, povezane imbreksima. Zbog teine zemlje vei dio koso postavljenih tegula puknut je i ulegnut. Na junoj strani, ispod tegula nalazio se red kamenja koji je vjerojatno posluio za nivelaciju prilikom postavljanja grobne konstrukcije. Nakon fotografskog i nacrtnog dokumentiranja konstrukcije groba, tegule i imbreksi uklonjeni su, te je zapoelo ienje groba. Naeni su ostaci kostura ispruenog na leima, s rukama uz tijelo. Osteoloki su nalazi djelomice propali, moda zbog kiselosti zemlje (tvrda ljunkovita zemlja). Duljina je kostura 152 cm. Osim tegula i imbreksa kao konstruktivnih dijelova groba, nisu naeni pokretni grobni nalazi, pa je mogua samo okvirna datacija, na osnovi oblinjega groba iz amfore, u 4. st. Nakon iskopavanja i dokumentiranja obaju grobova, svi su nalazi izvaeni, te e nakon obrade biti pohranjeni u Arheolokom muzeju Dubrovakih muzeja. Prema informacijama dobivenima od mjetana, na irem prostoru zvanom Brijezi te stotinjak metara prema istoku, uz potok i vododerinu prema moru, esto su se nalazili takvi grobovi. Naalost, nikad nisu istraivani, a u literaturi su samo uzgred spomenuti (Fiskovi 1953; Fiskovi 1976). Uvala i naselje uljana, zbog poloaja na poluotoku Peljecu, pogodne konguracije terena, kao i prirodnih bogatstava (voda, polje i sl.), bili su naseljeni od prapovijesti i antike do danas. Prapovijesna gradinska naselja nalaze se iznad uljane, na poloajima Orlovica (kota 297) i Ulijenje (kota 418). Osobito je vana gradina Ulijenje, najvii vrh na okolnom prostoru. Smjestila se na dominantnoj uzvisini, na najuem dijelu Peljeca. S nje se nadzire cjelokupno okolno podruje, obje obale Malog i Velikog mora, kao i prirodna komunikacija od uljanske uvale prema Stonu. Kako se nalazi na najuem dijelu poluotoka, nadzire i svaki promet izmeu Orebia i Stona, kuda prolazi i dananja prometnica. Smjetaj uljane u dubokoj i prirodno zaklonjenoj vali, s izduenim poljem u pozadini, izvorima vode i prirodnom komunikacijom prema Stonu, osobito dolazi do izraaja u antici. U prvim stoljeima rimske dominacije veina se prometa odvijala morskim putem, o emu svjedoe ostaci antikih brodolo436
ma ispred otoia Lirice (Vrsalovi 1979), kao i nedavno naen antiki kameni rvanj kod Seke istono od Lirice. Naalost, ostaci rimskih naselja mogu se pratiti samo na osnovi pojedinanih nalaza i spomena starijih mjetana. Tako se navodni ostaci vile rustike nalaze na poloajima Korta i Meine, to je potrebno provjeriti probnim iskopavanjima. To se osobito odnosi na prostor Meina, koji se smjestio na junim padinama brijega i pripadajuem dijelu polja, u neposrednoj blizini morske obale (uobiajen smjetaj rimskih vila rustika). Navodno se tijekom ureivanja platoa oko crkve sv. Julijana nailazilo na brojne ulomke keramikih posuda i rimskog novca. Ostaci rimske nekropole, osim na novootkrivenom poloaju Brijezi, nalaze se na poloaju Ilijin potok, stotinjak metara zapadno do sjeverozapadno od predmetnih grobova. Kako je rije o ljunkovitom zemljitu koje se strmo sputa prema moru, esti su odroni zemlje, pa se u takvim prolima katkad mogu nazrijeti ostaci grobova. Vjerojatno je rije o jedinstvenom arheolokom kontekstu s grobovima na Brijezima. Kako bi se dobila potpuna arheoloka slika iznimno zanimljivog podruja uljane, potrebno je, ovisno o nancijskim prilikama, provesti probna istraivanja kojima bi se denirali prostorni i vremenski okviri oitoga rimskog naselja s pripadajuom nekropolom. Osobitu pozornost potrebno je posvetiti zatitnim radovima, jer je velika vjerojatnost da e se zemljanim radovima devastirati kulturni slojevi. Literatura Fiskovi 1953 Cvito Fiskovi, Arheoloke biljeke s Peljeca, VAHD, LV, Split, 1953: 224. Fiskovi 1976 Igor Fiskovi, Peljeac protopovijesti i antici, Peljeki zbornik, 1, 1976: 32, 33, 53. Peacock, Williams 1986 D. P. S. Peacock and D. F. Williams, Amphorae and the Roman economy, London and New York, 1986: 153 154. Vrsalovi 1979 Dasen Vrsalovi, Arheoloka istraivanja u podmorju istonog Jadrana, doktorska disertacija, Zagreb, 1979: 243. Ivica ile Domagoj Perki Summary During construction works at the area of village uljana, location Brijezi, two skeletons from the Antique period have been found, one in an amphora and the other under tegulae and imbrex. Both graves are of the east-west orientation, at the 5.5 m distance from each other, and dug in to app. 130 cm depth beneath the present level. Unfortunately, no grave offerings have been found in any of them, hence they have been placed in the 4th century according to their shape and the type of amphora . These are the so-called small African amphorae (Africana I, Keay III), originating from North Africa (Tunisia). Amphora burial is probably partial and secondary burial because only a part of the skull and an upper arm has been found inside the amphora. Tagulae covering the other grave were connected with imbrex and formed a saddle roof. Skeleton which has been found underneath is poorly preserved, probably due to the acidity of the soil.
Presence of population at uljana area can be traced from Prehistory ( hillforts Orlovica and Ulijenje), through Antiquity to present time. However, the position of uljana in a deep and by nature sheltered bay , with an elongated eld in the background, water springs and easy communication with Ston, became particularly evident in Antiquity. Shipwrecks from the Antiquity period off the shores of the Lirica Island together with separate nds at the wider uljana area attest to this. Therefore, we can assume that the remains of a villa rustica could be found at the location Korta and Meine and the belonging burial site at the location Brijezi-to which the afore mentioned graves can be attributed too.
437
Varia
438
Varia, HAG 2/2005
Primjena geozikih istraivanja u arheologiji 1. UVOD Dio teksta preuzet je iz smjernica za smislenu i djelotvornu uporabu geozikih istraivanja, pripremljenih u okviru projekta EPOCH-a (Mui, u tisku), koji je usmjeren na zatitu arheoloke kulturne batine te nudi precizne tehnike upute proizale iz praktinih iskustva na bilo kojem podruju zatite, konzervacije i prezentacije spomenika kulture. Projekt nije vezan samo za lanice EPOCH-a, ve poziva na suradnju sve koji mogu pridonijeti djelotvornoj zatiti arheoloke batine. Vie informacija o udruenju dostupno je na internetskoj stranici projekta (http://www.epoch-net.org). Desetljea geozikih istraivanja za potrebe arheologije dala su mnoge korisne informacije za akademska arheoloka istraivanja, kao i za zatitu arheoloke batine prije graevinskih zahvata u prostoru. U zadnjem su desetljeu geozika istraivanja postala neizostavan dio strategije arheoloke prospekcije (arheoloki terenski pregled, interpretacija satelitskih snimaka i aerofotograja te geokemija). S potporom u manjim iskopavanjima ili probnim sondama, geozika istraivanja jame optimalna rjeenja u okviru sustavnih istraivanja i zatitnih zahvata i to sa stajalita tehnikih rjeenja, utroena vremena i ekonominosti projekta u cjelini. Geozike su metode nedestruktivne jer se sve informacije dobivaju iznad povrine zemlje. Upravo se nedestruktivan aspekt geozike pokazao perspektivnim jer arheolozima omoguuje istraivanje nalaza ispod povrine zemlje, bez njihova iskopavanja i izlaganja novim uvjetima ili unitenja. Geozikim se istraivanjima arheoloka nalazita bre i jeftinije ograniuju u svoje realne prostorne okvire, to je bitno za deniranje granica zatitnih podruja i, s obzirom na utvren cjelokupan arheoloki potencijal, odreivanje stupnja arheoloke zatite. 2. NEKOLIKO TEHNIKIH INFORMACIJA O ARHEOLOKOJ GEOFIZICI Termin arheogeozika istraivanja oznauje sve tehnike kojima se istrauju male dubine (najvie do nekoliko metara) primjenom razliitih zikalnih polja sa zemaljske povrine (npr. magnetsko, elektrino i elektromagnetsko polje). Vei je dio geozikih tehnika koje se danas rabe za arheoloku prospekciju, najprije razvijen za rjeavanje geolokih, geotehnikih i graevinskih problema. Osnovna zikalna teorija i naela primjene su jednaki. U arheolokoj primjeni geozike rije je o malim dubinama i relativno maloj zapremini arheolokih ostataka. Tako se provjerava djelovanje geozike u rubnim uvjetima, koji su znatno rjei u podruju konvencionalne geozike. Posljednjih godina istraivai izvan arheoloke struke arheoloku geoziku sve ee nazivaju high resolution (ultra)shallow geophysics, ime se ona nakon vie desetljea gotovo samostalnog razvoja smjestila u matino istraivako polje geozike. U nastavku su navedene geozike metode i instrumenti koji se danas najvie rabe u arheologiji. Precizna objanjenja
spomenutih metoda, s opom teorijom i primjenom, nalaze se u monograjama: Carr 1983, Scollar et al. 1990, Bevan 1996, Bevan 1998, Clark 1996, Conyers, Goodman 1997, Kvamme 2001, Gaffney, Gater 2003. Dodatna literatura navedena je samo za metode koje se u arheologiji ne rabe rutinski i/ili su jo u fazi eksperimentiranja, stoga je o njima dosada objavljeno malo lanaka. U arheologiji se, radi brojnih mogunosti primjene, najee rabe sljedee metode: 1. magnetska metoda: s protonim magnetometrima (Geoscan Research FM36 i Bartington Grad 601), s protonskim (Overhouser) magnetometrima (GEM-19) i s najnovijim magnetometrima na optiko crpljenje (Geometrics G-858). Magnetska metoda ima najiru primjenu pa se u arheologiji rabi rutinski, uglavnom za otkrivanje razliitih ostataka izvan urbanih sredina, esto u kombinaciji s mjerenjima magnetskog susceptibiliteta zemljita (Bartington MS2; Geofyzika Kappameter KT-5); 2. metoda geoelektrinog otpora rabi se gotovo iskljuivo za geoelektrino kartiranje (Geoscan RM15), a rjee za geoelektrino sondiranje; 3. metoda konduktivnosti i magnetskog susceptibiliteta niskofrekvencijska elektromagnetska metoda kojom se kartiraju elektriki dobro provodne strukture (Geonics EM38, EM31); 4. georadarska metoda visokofrekvencijska elektromagnetska metoda (GPR-ground enetrating radar, SIR-subsurface interface radar) koja se rabi za 3D prikazivanje arheolokih struktura te u urbanim sredinama gdje su mogunosti ostalih geozikih metoda ograniene ili je njihova uporaba potpuno onemoguena (GSSI SIR3000, GPR Ramac/X3M, GPR PulseEKKO Pro). Prilikom planiranja arheoloke prospekcije treba uvaavati i mogunosti nekih metoda koje su jo u fazi provjeravanja jer u odreenim okolnostima mogu dati bolje rezultate od navedenih, a to su: - seizmika metoda (Luke et al. 1999, 139 157), - metoda vlastitih potencijala (Drahor 2004, 77 105), - termika metoda (Wynn 1986), - elektrostatika metoda (Panissod et al. 1999), - elektromagnetska i magnetno-telurska metoda jako niskih frekvencija (Nishitani 2000). Uz navedene, mogua je i primjena metoda poput mjerenja totalnoga magnetskog polja jednim senzorom (Tabbagh 2002), mjerenja otpora geoelektrinom Schlumbergerovom elektrodnom konguracijom (Aspinall et al. 2001) te analitiki pristup geozikim pseudosekcijama i tomograjom (Grifths et al. 1994). Arheoloka interpretacija geozikih istraivanja, tijekom nekoliko posljednjih godina, uz kvalitativan pristup uvodi brojne postupke kvantitativnog opisivanja i analize rezultata, to je i u tom smislu svrstava uz konvencionalnu geoziku. U nastavku su navodeni samo neki ve prihvaeni i sve ee rabljeni postupci kvantikacije s kljunima referencama: geoziko modeliranje (Desvignes et al. 1999; Tsokas et al. 2000; Coskun et al. 2000; Eppelbaum et al. 2001, 163 185; Haek 1999) i simuliranje anomalija (Zdanovich et al. 2003; De la Vega et al. 1995), inverzne metode interpretacije (Diamanti et al. 2005; Desvignes et al. 1999; Haek 1999), dekonvolucijske metode (Karou439
sova 1979), kvantitativna integracija geozikih metoda (Piro et al. 2000), kompozitne slike koje se interpretiraju statistikom metodom nenadzirane klasikacije (unsupervised classication) (Ladefoged et al. 1995), neuronske mree za utvrivanje dubina izvora anomalija za magnetsku metodu (Bescoby at al. 2004), On Pole i pseudogravimetrijske transformacije za eliminiranje bipolarnosti kod magnetske metode (www.geometrics.com). 3. PRIMJENA ARHEOLOKE GEOFIZIKE 3.1 Informacije i literatura Porast trenda uporabe geozikih metoda u arheologiji najbolje se odraava u brzini pojavljivanja novih internetskih stranica koje analiziraju i sumiraju rezultate irokog spektra geozikih istraivanja. Primjer najpotpunije liste s odgovarajuim i kompetentnim referencama s podruja arheoloke prospekcije jest internetska stranica Sveuilita u Bradfordu (http://www.brad.ac.uk/acad/ archsci/subject/archpros/archp_nf.php), glavnog europskog vorita gdje se mogu pronai gotovo sve ostale internetske adrese institucija koje se bave arheolokom prospekcijom. Uz tu, svima dostupnu internetsku adresu, valja spomenuti jo nekoliko vanih monograja koje su temeljna literatura s podruja arheoloke geozike: Carr 1983; Scollar et al. 1990; Clark 1996; Conyers et al. 1997; Bevan 1998; Haek 1999; Clay 2000; Silliman et al. 2000; Kvamme 2001; Hargrave et al. 2002; Gaffney et al. 2003. Serijska publikacija koja se jedina u cijelosti bavi nedestruktivnim metodama arheoloke prospekcije s naglaskom na geozikim istraivanjima jest struni asopis Archaeological Prospection, kojeg izdaje Sveuilite u Bradfordu. Mnogo zanimljivih lanaka objavljuje se i u asopisima Journal of Archaeological Science, Archaeometry, Revue darchaeometrie i Prospezioni archeologiche, kao i u publikacijama znanstvenih skupova Archaeological Prospection, Computer Applications and Quantitative methods in Archaeology i Archaeology&Computers. 3.2 Strategija geozikih istraivanja 3.2.1 Planiranje U fazi planiranja djelotvorne strategije geozikih istraivanja vrlo je vana suradnja voditelja arheolokih istraivanja s geoziarima, kojima daju odgovore na pitanja vezana uz razumijevanje arheolokog i prirodnog konteksta, kao i vrstu recentne namjene povrina na konkretnom arheolokom nalazitu. Najpotpunija lista takvih pitanja moe se nai na internetskoj stranici amerike tvrtke Archaeo-Physics (http://www. archaeophysics.com/siteform/index.html). Neto manje detaljan, ali za nau primjenu jo uvijek prilino ilustrativan izbor pitanja nalazi se na stranici http://www.gsbprospection.com. Ako se rabe upitnici tih internetskih stranica, odgovara se samo na pitanja relevantna za konkretno nalazite, stoga te upitnike valja shvatiti kao uputu za stvaranje vla-stitog niza pitanja koja e uvaavati sve odlike odreenog istraivakog polja (npr.: ruralna arheolo440
gija, urbana arheologija, visinske utvrde, tumuli, povijesni spomenici ) sa svim pojedinostima arheolokog konteksta koji je poznat iz prethodnih istraivanja. Dakle, suradnja odgovornog arheologa bitno utjee na rezultat geozikih istraivanja i ekonominost projekta. Tek kad je ta faza dobro obavljena, moe se odabrati povoljna strategija koja e ukljuivati optimalnu kombinaciju razliitih tehnika, kao i precizan plan terenskog mjerenja odreenog nalazita (English Heritage 1991). Procjena uspjenosti, odnosno prihvatljivost kvalitete rezultata arheoloke prospekcije u cjelini, moe se izraunati adaptiranom statistikom metodom koja se rabi u drugim istraivakim poljima, a ispituje se i njena rutinska primjena u arheologiji (Almagro-Gorbea et al. 2002). 3.2.2 Teorijske osnove U idealnim uvjetima, izbor najpovoljnije geozike metode, odnosno tehnike, odreivale bi iskljuivo oekivane arheoloke strukture koje bi se tom prilikom eljele otkriti. U stvarnosti, oekivane arheoloke strukture pridonose izboru metode manjim ili veim dijelom, jer je uvijek potrebno uvaavati i prirodni okoli u kojem se nalaze arheoloke mete. U geozici se anomalija u nekom zikalnom polju, koja je posljedica prisutnosti arheoloke strukture, naziva signal. Sva se druga odstupanja u zikalnim poljima, koja su posljedica svojstava prirodnog okolia ili modernih intervencija, nazivaju um. Izbor najpovoljnije metode odreuje iskljuivo pomna procjena odnosa signala i uma (signal to noise ratio) za nekoliko razliitih nezavisnih metoda. Bruce Bevan (Geosight, SAD) bio je prvi koji je, na osnovi istraivanja brojnih nalazita u razliitim prirodnim sredinama, detaljno procijenio povoljnosti razliitih geozikih tehnika s obzirom na prirodne uvjete i vrstu arheolokih ostataka. Njegove su publikacije (Bevan 1996; 1998) iscrpni prirunici kojima pomno analizira rezultate prospekcija magnetskom metodom, metodom geoelektrinog otpora i metodom elektrine konduktivnosti, georadarskom metodom i metodom vlastitih potencijala. Te su publikacije, zbog praktinog znaenja za razumijevanje potencijala pojedinih geozikih metoda, preporuljive za sve koji se ele detaljnije upustiti u osnove aplikativne geozike, odnosno djelotvornije ukljuiti u arheoloka istraivanja. esto je teko sa sigurnou odrediti odnos signal/um za svaku od brojnih metoda, pa se tijekom posljednjih nekoliko godina armirao pristup oblikovanja strategije istraivanja iskoritavanjem potencijala vie razliitih i nezavisnih metoda, koji se temelji na njihovoj komplementarnosti (multi-method approach). Takvom se strategijom izbjegavaju pogrene procjene odnosa signal/um kao posljedice nedovoljnog poznavanja arheolokoga prirodnog konteksta, a ujedno se dobiva i vie nezavisnih slojeva podataka koji su rezultat mjerenja u razliitim zikalnim poljima. Prvo takvo sloeno istraivanje organizirano je u arheolokom parku Selinunte na Siciliji (Fineti 1992). Jedan od najboljih suvremenih primjera takve integralne prospekcije poznati je arheoloki projekt Wroxeter (Gaffney et al. 2000).
Varia, HAG 2/2005
Multi-method approach omoguuje udruivanje normaliziranih slojeva podataka razliitih geozikih metoda u kompozitne slike i to na slian nain koji vrijedi za viekanalne satelitske snimke. Na taj se nain kompozitni snimci mogu interpretirati statistikom metodom nenadzirane klasikacije (unsupervised classication) (Ladefoged et al. 1995; Mui et al. 1999). Taj je postupak samo korak na putu do djelomine automatizacije interpretacije rezultata arheoloke geozike, jer omoguuje analizu i interpretaciju pojedinih nezavisnih slojeva podataka za svaku od upotrijebljenih metoda, kao i interpretaciju koja proizlazi iz stupnja korelacije meu pojedinim slojevima podataka integriranih u kompozitnu sliku. 3.2.3 Baze podataka Zbog velike koliine dobivenih podataka, oni moraju biti povezani tako da se omogui trenutan pristup informacijama bitnim za akademska istraivanja ili za zatitu i konzervaciju arheoloke kulturne batine. Zbog toga je na kraju projekta potrebno, uz tiskani elaborat geozikog istraivanja, predati i podatke u digitalnom obliku, i to prema standardima koje odreuje Uprava za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture, u kojoj se ti podaci skupljaju i organiziraju za primjenu preko sredinjeg arhiva. U fazi planiranja takve baze podataka preporuljivo je konzultirati osnovne principe engleske nacionalne baze podataka: English Heritage Geophysical Survey Database (SDB) Ancient Monuments Laboratory (London). Za planiranje baze takoer se preporuuje i internetski prirunik The Guide to Good Practice (http://www.ads. ahds.ac.uk/project/goodguides/geophys/), u kojem su navedeni i detaljno objanjeni vani slojevi podataka koji nastaju prilikom geozike prospekcije. Prirunik ujedno nudi i prijedloge arhiviranja podataka u odgovarajuem digitalnom obliku, kako bi bili pravodobno dostupni te da bi se stvorili uvjeti za njihovu reviziju i reinterpretaciju u budunosti. 4. PRIMJERI GEOFIZIKIH ISTRAIVANJA 4.1 Magnetska metoda 4.1.1 Osnovna teorija Magnetska metoda pasivna je metoda jer se magnetometrima mjere lokalne promjene u vanjskom, tj. zemaljskom magnetskom polju, koje su posljedica promjena u magnetskom susceptibilitetu materijala ispod povrine. Zadatak arheoloke geozike jest prepoznavanje magnetskih anomalija, koje su posljedica razliitih vrsta arheolokih struktura, a koje su istodobno i nositelji razliitih tipova magnetizacije. Prilikom magnetske prospekcije ee se rabe mjerenja promjena gustoe magnetskog protoka zemaljskoga magnetskog polja na (pseudo)gradijentni nain (nT/m), a rjee mjerenja totalnoga magnetskog polja (nT). Gradijentni nain djeluje kao lter niskih frekvencija (high pass lter), to ojaava slabe magnetske anomalije malih objekata na malim dubinama (signal) i eliminira dugovalne anomalije koje su posljedica geoloke pozadine (um).
U arheologiji se najvie armirao protoni gradiometar engleskog proizvoaa Geoscan Research (Fluxgate Gradiometer Geoscan FM36), koji mjeri (pseudo)gradijent vertikalne komponente gustoe magnetskog protoka. Bolju rezoluciju od 0,5 nT, koja je potrebna ponajprije za lociranje prapovijesnih negativnih struktura, sa sigurnou omoguavaju jedino noviji protonski magnetometri (Overhauser GEM19) te magnetometri koji djeluju na principu optikog crpljenja (Optically Pumped Magnetometers), npr. cezijev magnetometar Geometrics G-858. Tim se magnetometrom prilikom mjerenja gustoe magnetskog protoka totalnoga magnetskog polja dostie rezolucija od 0,1 nT, s brzinom oitavanja od 0,2 sekunde. U praktinom smislu to znai da se brzinom normalnog hodanja u smjeru prola, dobivaju oitavanja u intervalima od 15 cm. Navedeni cezijev magnetometar trenutano je najuinkovitiji od svih koji se nude na tritu komercijalnih magnetometara. On omoguava i kartiranje slabih magnetskih anomalija koje su u arheologiji najee posljedica slabih kontrasta u susceptibilitetu izmeu zemljita i arheolokih ostataka i/ili nepovoljnog odnosa izmeu dubine i veliine objekata. Magnetskom se metodom uspjeno otkrivaju ostaci arhitekture, kao i negativni oblici (jarci i jame) te osobito djelotvorno objekti s tzv. termoremanentskim tipom magnetizacije koji je tipian za peenu glinu (keramike pei, pei za topljenje metala, ognjita ...). Teoretski, najvea dubina na kojoj se magnetskom metodom moe otkriti neka arheoloka struktura, ovisi o kontrastu u susceptibilnosti izmeu arheolokih ostataka i zemljita u kojem se nalaze te njihovoj veliini, obliku i poloaju ispod povrne. Kao nezavisna arheoloka prospekcijska metoda u arheologiji se rabi i aktivno mjerenje magnetskog susceptibiliteta. To se mjerenje obavlja na terenu ili na uzorcima u laboratoriju. Uzorci se mogu uzimati iz buotina, probnih sondi ili stratigrafskih jedinica tijekom arheolokih iskopavanja. Na taj se nain utvruje povien susceptibilitet, koji je posljedica visokih temperatura, a rjee anomalije koje su posljedica anaerobnih uvjeta u otpadnim jamama, obrambenim jarcima itd. Mjerenjem susceptibiliteta zemljita moe se primjerice precizno ograniiti podruje kontaminirano radom keramiarskih ili eljezarskih radionica. Promijenjen susceptibilitet zemljita esto je jedini trag prapovijesnih nalazita oteenih erodiranjem zemljita.
441
4.1.2 Primjeri prospekcije magnetskom metodom
Slika 1: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoliko sveuilite u Leuvenu, Belgija.) Na rezultatima magnetometrije (Geometrics G-858) vide se brojni ostaci arhitekture istonog dijela stambenog kvarta (residential area) Sagalassosa i keramiarskih radionica u radionikom kvartu (potters quarter) (A). Obradom magnetograma mogu se izdvojiti objekti s termoremanentnim tipom magnetizacije, koji je posljedica elemenata arhitekture od opeke u stambenom kvartu, odnosno keramiarskih pei u radionikom kvartu (B). Crveno polje (priblino u sreditu slike A) oznaava arhitekturu koja je prikazana i na rezultatima georadara na slici 12. (Za vie informacija o projektu i geozikim rezultatima vidi internetsku stranicu arheolokog projekta Sagalassos: www.sagalassos.be.)
Slika 2: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoliko sveuilite u Leuvenu, Belgija.) Izmjereni gradijent totalnoga magnetskog polja s jakim bipolarnim magnetskim anomalijama koje su posljedica termoremanentne magnetizacije pei i geografske irine Sagalassosa (A) i nakon transformacije To the pole kojom je eliminiran magnetski bipolaritet (B). Na taj se nain na magnetogramu moe preciznije odrediti poloaj izvora magnetskih anomalija u ovom sluaju keramiarskih pei.
Slika 3: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoliko sveuilite u Leuvenu, Belgija.) Teorijski 2D modeli na iskopanim arheolokim nalazima rabe se za precizniju interpretaciju rezultata geozikih istraivanjima na povrinama koje nisu predviene za arheoloka iskopavanja. Odgovarajui arheoziki model odreenog tipa arheolokih ostataka radi se na osnovi usporeivanja izmjerenih magnetskih vrijednosti prije iskopavanja (na slici, gore lijevo) i izraunatih vrijednosti magnetskog polja za teorijski model iskopanog objekta (na slici, dolje lijevo). Model se postupno korigira u smjeru najbolje mogue korelacije izmeu izmjerenih i izraunatih vrijednosti (na slici, desno). Primjenom arheozikih modela omoguena je preciznija interpretacija vrste ostataka, kao i njihove dubine i stupnja sauvanosti.
442
Varia, HAG 2/2005
4.2 Metoda geoelektrinog otpora i konduktivnosti 4.2.1 Osnovna teorija Metoda geoelektrinog otpora, koja se kao i magnetska metoda uspjeno rabi u arheologiji, temelji se na elektrinom polju koje se pod povrinom uspostavlja s jednosmjernim galvanskim lankom i parom strujnih elektroda. Drugim parom elektroda prate se promjene u potencijalnoj diferenciji zemljita, koje se, uz poznavanje struje, izraava u prividnom otporu odreenog volumena zemljita. Volumen je odreen geometrijskim imbenikom nainom razmjetanja etiriju elektroda na povrini. U geologiji su te etiri elektrode u veini sluajeva postavljene kolinearno, dok se u arheologiji najdjelotvornijom pokazala elektrodna konguracija koja se naziva twin probes, odnosno metoda elektrodnih blizanaca. Taj naziv oznaava dva para elektroda, pri emu jedan par (strujna i potencijalna elektroda) stoji nepomian na jednom mjestu, dok se drugi (jednak) par mjernih elektroda nalazi praktiki beskonano udaljen. Prednost te metode je u tome da orijentacija mjernog para elektroda ne utjee na izmjerene vrijednosti i da se arheoloki ciljani objekti uvijek nalaze u podruju visokoga gradijenta elektrinog polja, u neposrednoj blizini mjernog para elektroda (prilikom bliskog prelaska instrumentom), to osigurava visoku lateralnu osjetljivost na promjene u otporu. Ta se metoda uglavnom rabi za geoelektrino kartiranje, to znai da su oitavanja integralne vrijednosti otpora za neki volumen zemljita do odreene dubine. Rezultate te metode mogue je prikazati samo tlocrtno. To je jednostavna i djelotvorna metoda za otkrivanje zidova i veih jaraka. Najvea dubina na kojoj se mogu otkriti ostaci arhitekture ovisi o udaljenosti izmeu mjernog para elektroda, koji kod standardne konguracije iznosi 0,5 m, to znai otkrivanje ostataka do najvee dubine od 1,5 m. Najpoznatiji instrument koji djeluje na tom principu jest Geoscan RM15, engleskog proizvaaa Geoscan Research Bradford. Metoda konduktivnosti u zikalnom je smislu slina metodi geolektrinog otpora, jer se objema metodama mjere jednaka zikalna svojstva elektrini otpor. Metoda geoelektrinog otpora primjenjuje se samo gdje je mogue ziki uspostaviti elektrini kontakt s okoliem koji se eli istraivati, jer je najvee ogranienje za uspostavljanje elektrinog polja ispod povrine visok kontaktni otpor povrinskog sloja zemljita. Mjerenja metodom konduktivnosti izvode se indukcijski, to znai da fiziki kontakt s povrinom nije potreban. Horizontalna je rezolucija konduktivnosti neto slabija pa se primjenjuje gdje metoda elektrinog otpora, zbog spomenutih ogranienja, nije uporabljiva. Mjerenje konduktivnosti puno je osjetljivije na objekte s dobrom elektrinom provodljivou. U arheolokom kontekstu, tom se metodom djelotvorno otkrivaju negativne arheoloke strukture (npr. obrambeni i drugi jarci, jer u pravilu zadravaju vie vlage). Obje su metode komplementarne. Za mjerenja elektrine konduktivnosti u arheologiji se najee rabi instrument Geonics EM38, kojim se istodobno mjeri konduktivnost do dubine od 1,5 m i magnetski susceptibilitet do dubine od 0,5 m. Usporedbe razliitih instrumenata pokazuju da je taj instrument najbolji i za mjerenja magnetskog susceptibiliteta (Benech et al. 1999). 443
Slika 4: Paldau, Austrija (Nositelj projekta: prof. dr. E. Pochmarski, Sveuilite u Grazu, Austrija.) Magnetskom metodom mogu se otkriti i razliiti arheoloki ostaci koji su izvorno bili negativne strukture. To se vidi na primjeru kovanice, za koju se pretpostavlja da je imala drvenu konstrukciju koja je izgorjela (na slici, pravokutan tlocrt gore lijevo A). Temelj te konstrukcije ocrtava se kao jarak koji se prepoznaje zbog jae magnetizacije nastale zbog visoke temperatura prilikom poara (A). Brojkama od 1 do 3 oznaeni su manji objekti koji su vjerojatno bili kovaka ognjita, brojkom 4 manje odlagalite metalurkog otpada nastalog tijekom prerade eljeza, a slovom B oznaena je moderna eljezna infrastruktura (vodovod).
Slika 5: Ajdovina kod Rodika, Slovenija (Nositelj projekta: prof. dr. B. Slapak, Sveuilite u Ljubljani.) Mjerenjima magnetskog susceptibilitata zemljita do dubine od samo 5 cm, u nekim se situacijama moe utvrditi kontaminacija mineralima eljeza, koja je posljedica eljezarskih i/ili keramiarskih djelatnosti. To se ponajprije odnosi na neke kasnoantike utvrde koje su ostale netaknute. Na primjeru Ajdovine vidljiv je visok stupanj korelacije izmeu magnetskih anomalija izmjerenih magnetometrom Geoscan FM36, koja ukazuje na termoremanentni tip magnetizacije pei, odnosno ognjita i magnetskog susceptibiliteta (Kappemeter KT-5) zemljita na istim mjestima. Statistiki signikantna kontaminacija utvrena je i geokemijskim analizama uzoraka povrinskog sloja zemljita (geokemijski prol) u odnosu na nekontaminirane uzorke zemljita izvan toga kasnoantikog naselja.
4.2.2 Primjeri istraivanja metodom geoelektrinog otpora
Slika 6: Vrhnika Nauportus, Slovenija (Nositelj projekta: dr. Jana Horvat, Institut za arheologiju, ZRC SAZU, Ljubljana.) Istraivanje metodom geoelektrinog otpora (Geoscan RM15) dalo je rezultate koji omoguuju detaljnu analizu antikog kompleksa (slika A). Brojne paralelne linije visokog otpora kameni su temelji skladinih zgrada. Sa sjeverne, istone i june strane vidljiv je bedem s kulom na istonoj liniji. Uz brojne druge elemente arhitekture, mogue je prepoznati i baze potpornih stupova u linijama portika, kao i baze stupova u nekim zgradama. Za A i B podruja (slika A) prikazani su i rezultati georadarske metode na slici 15. Pojas niskih vrijednosti elektrinog otpora s istone i june strane bedema rezultat je vodom natopljenog materijala u zapuni obrambenog jarka (svjetlije). Obrambeni jarak bolje se vidi na rezultatima elektrine konduktivnosti (slika B) (Geonics EM38) (Mui, Horvat, u tisku).
Slika 7: itarjevo Andautonija (Nositeljice projekta: Dorica Nemeth-Ehrlich i Dora Kuan, Arheoloki muzej u Zagrebu; Tatjana Pintari, Muzej Turopolja, Velika Gorica.) Poploena rimska cesta s rubnjacima od velikih kamenih blokova na sjevernom prilazu Andautonije. Rije je o cesti graenoj vjerojatno kao i ona u oblinjem arheolokom parku. S obiju strana ceste ostaci su brojnih zgrada, od kojih je jedna bila arheoloki istraena.
Slika 8: Solin Salona (Nositelji projekta: dr. sc. Jasna Radoni-Jelii i mr. sc. Miroslav Kati, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu.) Na rezultatima geoelektrinog otpora ocrtava se tlocrt ranokranske crkve otkrivene na podruju antike Salone (Radoni-Jelii at al. 2002). Na temelju relativnih razlika otpora moe se zakljuiti da je apsida najbolje sauvan dio graevine. Slabiji kontrast sredinje lae vjerojatno je posljedica visoke razine podzemnih voda, na to ukazuju i mjerenja georadarom. Bone lae objekta nije bilo mogue u cijelosti zahvatiti zbog nedostupnosti terena.
444
Varia, HAG 2/2005
Slika 9: Solin Salona (Nositelji projekta: dr. sc. Jasna Radoni-Jelii i mr. sc. Miroslav Kati, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu.) Primjer dopunjavanja geodetskih snimaka ostataka arhitekture vidljivih na povrini s rezultatima geoelektrinih istraivanja. Slika prikazuje geodetske snimke vidljivih sjevernih bedema s kulama, dopunjene rezulatima metode geoelektrinog otpora, kojima je utvreno postojanje kula trokutnog tlocrta (Radoni-Jelii et al. 2002).
Slika 10: Tanagra, Grka (Nositelji projekta: prof. dr. John Bintliff, Sveuilite u Leidenu, Nizozemska i prof. dr. Boidar Slapak, Sveuilite u Ljubljani.) Rezultati geoelektrinog kartiranja na primjeru sloene situacije antikoga grada na povrini od 6 ha (slika A). Da bi se izdvojile vrijednosti otpora koje ukazuju na arhitektonske cjeline, kao i pojedine elemente arhitekture, u fazi obrade rezultata potrebno je sluiti se odgovarajuim lterima i maskama niskih ili visokih frekvencija te dobivene vrijednosti prikazivati preslikavanjem u odgovarajue linearne i nelinearne skale u boji (histogram manipulation) (slika A). Slika B prikazuje rezultate otpornosti na mjestu ranokranske crkve (za poloaj vidi sliku A) (Slapak, Mui 2006).
Slika 11: Sisak Siscia, Sv. Kvirin (Nositeljica projekta: Tatjana Loli, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zagrebu.) Primjena metode geoelektrinog otpora u urbanim je sredinama ograniena, jer za istraivanja u obzir dolaze samo travnate parkovne povrine, vrtovi i sl. ak i kada su uvjeti za primjenu povoljni, potrebno je predvidjeti postojanje moderne infrastrukture, kao i slojeva uruenja koji se nalaze iznad ili u razini arheolokih nalaza. Rezultati geoelektrinog otpora u takvim se uvjetima upotrebljavaju za generalni uvid u arheoloki potencijal, radi djelotvornijeg planiranja strategije georadarskih snimanja (vidi primjer georadarskih rezultata podruja A, na slici 14).
445
4.3 Georadarska metoda 4.3.1 Osnovna teorija Georadarom (GPR Ground Penetrating Radar, SIR Subsurface Interface Radar), preko odailjake antene (transmiter) usmjerene u tlo, alju se impulsi elektromagnetske energije, a prijemnom antenom (receiver) istodobno se registriraju vrijeme i amplitude povratnih valova. Uz poznavanje dielektrine konstante koja odreuje brzinu irenja elektromagnetskih valova (EM) u istraivanome mediju, vrijeme povratnih signala izraeno u nanosekundama (ns) moe se pretvoriti u duinske jedinice, odnosno dubine. Dio elektromagnetskih valova koji se odbije na nekom diskontinuitetu izmeu dvaju razliitih materijala (npr. zemljite/zid, zemljite/arheoloki sloj ) ovisi o kontrastu u dielektrinoj konstanti (u manjoj mjeri o konduktivnosti i magnetskoj permeabilnosti) te odnosu izmeu valne duine EM valova (opredijeljena s frekvencijom antene) i debljine arheoloke strukture. Rezolucija i dubina zahvata georadarskog signala u praksi se kontroliraju izborom odgovarajue sredinje frekvencije odailjake antene. Georadarska je metoda u arheologiji u eoj uporabi tek od sredine 90-ih godina prolog stoljea. Prije, naime, nije bilo na raspolaganju djelotvornih programskih alata za procesiranje golemih koliina podataka i generiranje djelotvornih 3D prikaza i interaktivnih analiza i interpretacija u 3D okoliu. Na pojedinanim georadarskim 2D prolima ostaci arhitekture pouzdano se prepoznaju samo u prilino istim situacijama, odnosno kada se nalaze izvan urbanih sredina, u glinovitom ili pjeanom tlu i sl. Meutim, ak i u takvim situacijama 3D interpretacija na osnovi analize pojedinanih 2D prola nesigurna je i prije svega neekonomina. Danas postoji kvalitetna programska oprema s 3D modulima, koji su izravno uporabljivi i za sve arheoloke aplikacije. Najvei doprinos georadarske metode arheolokoj prospekciji upravo je prikazivanje i analiza radarskih signala (= arheolokih ostataka) u 3D okoliu. Najprihvaenije, a ujedno i vrlo proireno je prikazivanje rezultata tzv. time slices nainom, koji oznauje vremenske rezove EM signala serije paralelnih i jednako udaljenih radarskih prola, gdje je preporuljiva udaljenost meu prolima 0,5 m i samo iznimno 1 m (gdje terenski uvjeti to onemoguavaju). Rezultat vremenskih rezova jest dijagram jednakih amplituda signala u jednakom vremenskom intervalu povratnih valova. U arheolokoj praksi to znai seriju tlocrta na odabranim dubinama. U nekim situacijama takvi prikazi indiciraju i razliite graevinske faze, i to ako se faze odraavaju u razliitim dubinama i smjeru arhitekture. Georadarskom metodom djelotvorno se prepoznaju i negativne strukture kao to su razliite jame, nekadanja korita potoka i iskopi za infrastrukturu. Dubina dosega ovisi o frekvenciji odailjake antene. Kod najee rabljene antene sredinje frekvencije od 200 MHz, dubina dosega iznosi priblino 5 m. Osim frekvencije antene, na dubinu dosega znatno utjee i koncentracija vode u zemljitu. Najnepovoljniji su tereni s visokom razinom podzemnih voda. Na tritu je mnogo georadarske opreme koja se moe rabiti i za arheoloku prospekciju, a u arheolokoj su praksi najpopularniji ureaji GSSI Ltd. i GPR PulseEKKO. 446
4.3.2 Primjeri istraivanja georadarskom metodom
Slika 12: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoliko sveuilite u Leuvenu, Belgija.) Primjer primjene georadara za 3D prikaze i interpretaciju ostataka arhitekture. Poloaj tog podruja naznaen je na magnetskoj karti Sagalassosa vidi sliku 1 (A). Najee se rabe prikazi intenziteta radarskih signala u time slices nainu (A), gdje se dobivaju serije horizontalnih rezova (= tlocrta arhitektura) paralelnih radarskih prola na odreenim dubinama. Sve se ee upotrebljava 3D vizualizacija koja ukljuuje interaktivnu interpretaciju signifikantnih anomalija (B).
Varia, HAG 2/2005
Slika 13: Tanagra, Grka (Nositelji projekta: prof. dr. John Bintliff, Sveuilite u Leidenu, Nizozemska i prof. dr. Boidar Slapak, Sveuilite u Ljubljani.) Rezultati georadarskog snimanja ranokranske crkve otkrivene magnetskom metodom i metodom elektrinog otpora (vidi sliku 10). Detaljan tlocrt crkve ukazuje na iznimnu djelotvornost georadarske metode na podruju antikoga grada Tanagre, gdje se ostaci arhitekture nalaze ispod slojeva uruavanja.
447
Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005 Slika 14: Sisak Siscia, Sv. Kvirin (Nositeljica projekta: Tatjana Loli, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zagrebu.) Primjer primjene georadarske metode u zahtjevnim uvjetima urbane sredine. Na horizontalnim presjecima georadarskih prola vide se brojni zidovi koji na rezultatima geoelektrinog kartiranja, zbog slojeva uruenja iznad antike arhitekture, nisu vidljivi vidi sliku 11 (A).
Slika 15: Vrhnika Nauportus, Slovenija (Nositeljica projekta: dr. Jana Horvat, Institut za arheologiju, ZRC SAZU, Ljubljana.) Horizontalni presjeci georadarskih prola na podrujima naznaenima kao A i B na slici 6. Georadarska je metoda jedina geozika metoda kojom se u sloenijim arhitektonskim situacijama mogu prepoznati i time do odreene razine analizirati faze izgradnje (A). To je mogue na temelju meusobnih prostornih odnosa zidova, koji se manifestiraju u vidu razliitih dubina, visina i smjerova. Na georadarskim presjecima (B) prepoznaju se bedem, kula s ulazom, poploenje na istonoj (vanjskoj) strani bedema i neki drugi ostaci arhitekture sa zapadne (unutranje) strane bedema (Mui, Horvat, u tisku).
448
Varia, HAG 2/2005
Slika 16: Solin Salona (Nositelji projekta: dr. sc. Jasna Radoni-Jelii i mr. sc. Miroslav Kati, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu.) Probnim georadarskim istraivanjima na podruju Salone utvreno je da su uvjeti za primjenu georadarske metode iznimno dobri. Slika prikazuje raslojavanje ostataka arhitekture po dubinama primjenom horizontalnih presjeka (time slices). Ruevni slojevi plitko ispod dananje povrine nisu ometali izradu kvalitetnih radarskih presjeka (tlocrta) na veim dubinama (Radoni-Jelii et al. 2002).
449
Literatura Almagro-Gorbea, Alonso, Benito, Martin, Valencia 2002 M. Almagro-Gorbea, P. Alonso, E. J. Benito, A. M. Martin, J. L. Valencia, Statistical quality control in archaeological survey, Archaeological Prospetion, 9, 2002: 45 53. Aspinall, Gaffney 2001 A. Aspinall, C. F. Gaffney, The Schlumberger arry potential and pitfalls in archaeological prospection, Archaeological Prospection, 8 (3), 2001: 199 209. Benech, Marmet 1999 C. Benech, E. Marmet, Optimum depth of investigation and conductivity response rejection of the different electromagnetic devices measuring apparent magnetic susceptibility, Archaeological prospection, 6, 1999: 31 45. Bescoby, Gavin, Chroston 2004 D. J. Bescoby, C. C. Gavin, P. N. Chroston, Enhanced interpretation of magnetic survey data using articial neural networks: a case study from Butrint, southern Albania, Archaeological Prospection, 11 (4), 2004: 189 199. Bevan 1996 B. Bevan, Geophysical exploration for archaeology, Volume A: Archaeological question and answers, Volume B: Introduction to geophysical exploration, Geosight technical report 4, 1996. Bevan, 1998 B. W. Bevan, Geophysical exploration for archaeology: An introduction to geophysical exploration. Midwest archaeological center Special report No. 1, U.S. Department of the interior, National park service, Linkoln, NE., 1998. Carr 1982 C. Carr, Handbook on soil resistivity surveying. Center for American Archaeology (research series, volume 2), Center for American archaeology press. Evanston, 1982. Clark 1996 A. Clark, Seeing Beneath the Soil. B. T. Batsford Ltd, London, 1996: 192. Clay 2000 R. B. Clay, The place of geophysical survey in contemporary eldwork. WWW page (http://www.craiky.com/geophysical/wheredow.htm) mainained by cultural resource analyst, Inc. , 143 Walton Ave, Lexington, KY., 2000. Conyers, Goodman 1997 L. B. Conyers, D. Goodman, Ground-penetrating radar. An introduction for archaeologists, Altamira press, Walnut Creek, CA., 1997. Coskun, Szymanski 2000 N. Coskun, J. E. Szymanski, A discussion on the resolution of two-dimensional resistivity modeling, Archaeological Prospection, 6 (4), 2000: 179 186. De la Vega, Osella, Lascano, Carcione 2005 M. De la Vega, A. Osella, E. Lascano, J. M. Carcione, Groundpenetrating radar and geo-electrical simulations of data from the Floridablanca archaeological site, Archaeological Prospection, 12 (1), 2005: 19 30. Desvignes, Tabbagh, Benech 1999 G. Desvignes, A. Tabbagh, C. Benech, The determination of the depth of magnetic anomaly sources, Archaeological Prospection, 6 (2), 1999: 85 105. Diamanti, Tsokas, Tsourlos, Vadis 2005 N. G. Diamanti, G. N. Tsokas, P. I. Tsourlos, A. Vadis, Integrated interpretation of geophysical data in the archaeological site of Europos (northern Greece), Archaeological Prospection, 12 (2), 2005: 79 91. Drahor, Akyol, Dilaver 1996 M. G. Drahor, A. L. Akyol, N. Dilaver, An application of the self-potential (SP) method in archaeogeophysical prospection, Archaeological prospection, 3 (3), 1996: 141 158. 450
English Heritage 1991 English Heritage, Management of Archaeological Projects, 2nd edition, 1995, Geophysical survey in archaeological eld evaluation, Reserch and Professional Services Guideline No. 1, English Heritage, London, 1991. Eppelbaum, Khesin, Itkis 2001 L. V. Eppelbaum, B. E. Khesin, S. E. Itkis, Prompt magnetic investigations of archaeological remains in areas of infrastructure development: Israeli Experience, Archaeological Prospection, 8 (2), 2001: 163 185. Finetti 1992 I. R. Finetti (ur.), Monograph on the geophysical exploration of the Selinunte archaeological park. Bolletino di geosica teorica ef applicata 34, 1992: 145 156. Gaffney, Gaffney 2000 C. Gaffney, V. Gaffney (ur.), Noninvasive investigations at Wroxeter at the end of the Twentieth Century, Special issue of Archaeological Prospection, 7 (2), 2000. Gaffney, Gater 2003 C. Gaffney, J. Gater, Revealing the buried past. Geophysics for archaeologists, Tempus Publishing Ltd, 2003: 192. Gaffney, Patterson, Piro, Goodman, Nishimura 2004 V. Gaffney, H. Patterson, S. Piro, D. Goodman, Y. Nishimura, Multimethodological Approach to Study and Characterize Forum Novum (Vescovio, Central Italy), Archaeological Prospection, 11 (4), 2004: 201 212. Grifths, Barker 1994 D. H. Grifths, R. D. Barker, Electrical Imaging in Archaeology, Journal of Archaeological Science, 21, 1994: 153 158. Hargrave, Domers, Larson, Shields, Dendy 2002 M. L. Hargrave, L. E. Domers, T. K. Larson, R. Shields, J. Dendy, The role of resistivity survey in historic site assessment and management: an example from Fort Riley, Kansas, Historical archaeology, 36 (4), 2002: 89 110. Haek 1999 V. Haek, Methodology of gophysical research in archaeology, Bar International Series 769, 1999: 127. Hounslow, Chroston 2002 M. W. Hounslow, P. N. Chroston, Structural Layout of the Suburbs of Roman Butrint, Southern Albania: Results from a Gradiometer and Resistivity Survey, Archaeological Prospection, 9 (4), 2002: 229 242. Karousova 1979 O. Karousova, Dekonvoluce prolovych krivek T (dipl. prace), MS PrF UK Praha, 1979. Kvamme 2001 K. L. Kvamme, Current Practices in Archaeogeophysics: Magnetcs, Resistivity, Conductivity, and Ground-Penetrating Radar, in Goldberg, P., Holliday, V i Ferrng, R. (eds.), Earth Sciences and Archaeology: Kluwer/PlenumPublishers, New York, 2001: 353 384. Ladefoged, McLachlan, Ross, Sheppard, Sutton 1995 T. N. Ladefoged, S. M. McLachlan, S. C. L. Ross, P. J. Sheppard, D. G. Sutton, GIS-based image enhancement of conductivity and magnetic susceptibility data from Ureturituri Pa and Fort Resolution, New Zealand, American antiquity 60 (3), 1995: 471 481. Luck, Callmer, Skanberg 2003 E. Luck, J. Callmer, T. Skanberg, The House of the Bailiff of Sovestad, Sweden a Multi-method Geophysical Case Study, Archaeological Prospection, 10 (2), 2003: 143 151. Luke, Brady 1999 B. A. Luke, J. E. Brady, Application of seismic surface waves at a pre-Columbian settlement in Honduras, Archaeological Prospection, 5 (3), 1999: 139 157. Mui, Slapak 1998 B. Mui, B. Slapak, GIS in onsite analysis: Rodik, Slovenia In: The use of geographic information systems in the study of ancient landscapes and features related to ancient land use (ur.: Peterson, J.).
Varia, HAG 2/2005
Cost action G2; Paysages antiques et structures rurales, 1998: 81 93. Mui, Perko, Slapak 1999 B. Mui, V. Perko, B. Slapak, The Roman site of Rodik: surface distributions and geophysical prospections. V: Extracting meaning from ploughsoil assemblages, Populus project (Siena colloquium), 1999: 132 146. Mui (u tisku) B. Mui, Archaeo-geophysical research. EPOCH (IST-2002-507382). Excellence in Processing Open Cultural Heritage. Network of Excellence. D3.1.1: Overview of CH related IT research, related to stake-holder needs and the position of Europe therein (u tisku) Mui, Horvat (u tisku) B. Mui, J. Horvat, Geozikalne raziskave na Dolgih njivah na Vrhniki, (Nauportus). Arheoloki vestnik (u tisku) Nishitani 2000 T. Nishitani, Investigation of underground resistivity structures using the VLF-MT method, Archaeological Prospection, 7 (4), 2000: 231 240. Panissod, Dabas, Florsch, Hesse, Jolivet, Tabbagh Tabbagh 1999 C. Panissod, M. Dabas, N. Florsch, A. Hesse, A. Jolivet, A. Tabbagh, J. Tabbagh, Archaeological prospecting using electric and electrostatic mobile arrays, Archaeological Prospection, 5 (4), 1999: 239 251. Piro, Maurello, Cammarano 2000 S. Piro, P. Maurello, M. F. Cammarano, Quantitative integration of geophysical methods for archaeological prospection, Archaeological Prospection, 7 (4), 2000: 203 213. Radoni-Jelii, Milkovi, amanovi, Milo, Veemilovi, Mui, Snoj 2002 J. Radoni-Jelii, V. Milkovi, S. amanovi, I. Milo, M. Veemilovi, B. Mui, D. Snoj, The GIS of the ancient city of Salona. New technologies and methodology in archaeological research geophyscal investigation. GIS Odyssey 2002. Geographical Information Systems, International Conference and Exhibition 2nd to 6th September, 2002: 345 356. Scollar, Tabbagh, Hesse, Herzog 1990 I. Scollar, A. Tabbagh, A. Hesse, I. Herzog, Archaeological Prospecting and Remote Sensing, Cambridge University Press, Cambridge, 1990. Slapak, Mui 2006 B. Slapak, B. Mui, Tanagra urban survey. Report on the architectural and geophysical survey by the Ljubljana team in 2005. Inter University Attraction Points, PIA V9: Urban and rural transformations in the western and eastern Roman empire, Odelek za arheologijo Univerze v Ljubljani, 2006: str. 31 i sl. 75. Silliman, Farnsworth, Lighfoot 2000 S. W. Silliman, P. Farnsworth, K. G. Lighfoot, Magnetometer prospecting in historical archaeology: evaluating survey options at a 19thcentury Rancho site in California, Historical Archaeology, 34 (2), 2000: 80 109. Tabbagh 2002 J. Tabbagh, Total eld magnetic prospection: are vertical gradiometer meaasurements preferable to single sensor survey, Archaeological Prospection, 10 (2), 2002: 75 81. Tsokas, Hansen 2000 G. N. Tsokas, R. O. Hansen, On the use of complex attributes and the inferred source parameter estimates in the exploration of archaeological sites, Archaeological Prospection, 7 (1), 2000: 17 30. Wynn 1986 J. Wynn, Archaeological prospection: An introduction to the special Issue, Geophysics 51, 1986: 533 537. Zdanovich, Kochnev, Punegov 2003 G. Zdanovich, V. Kochnev, B. Punegov, The experience in applying 3D technologies of magnet elds interpretation got at the archaeo-
logical site Arkaim, Computer Applications and Quantitative Methods in Archaeology (Enter the Past, Vienna conference 2003). doc. dr. Branko Mui Summary Decades of geophysical research for the needs of archaeology gave numerous useful information for academic archaeological excavations and protection of the archaeological heritage prior to the construction works on a specic area. In the last decade, geophysical research has become inseparable part of the strategy of archaeological prospect (archaeological survey of the terrain, interpretation of satellite footage and aerial photography and geochemistry). With the support in small scale excavations or test probes, geophysical surveys ensure optimal solutions in systematic and rescue excavations, namely from the standpoint of technical solutions, duration and economy of the project altogether. Geophysical methods are nondestructive because all data is gained above the surface level. Precisely the nondestructive aspect of geophysics proved to be promising, because it allows the investigation of the subsurface archeological nds, without opening and exposing them to new conditions or destroying them. Geophysical surveys enable us to restrict archaeological sites to their realistic spatial frames a lot faster and cheaper, which is of great importance for dening the borders of protected areas and (according to the determined archaeological potential) for establishing the level of archaeological protection. The term archeological geophysical survey covers all those techniques for exploring small depths (few meters at most) employing different physical elds from the surface (e.g. magnetic eld, electric eld and electromagnetic eld). Majority of the geophysical techniques presently used for archaeological prospect were primarily used for solving geological, geotechnical and construction problems. Basic physical theory and principles of use are the same. In archaeological usage of geophysics small depths and relatively small amount of archaeological remains are dealt with. In this way we examine the use of geophysics in marginal conditions, which rarely occur in the eld of conventional geophysics. In the last few years explorers outside the eld of archaeology have started using the term high resolution (ultra)shallow geophysics to refer to archaeological geophysics more frequently. After nearly a decade of autonomous development, this has placed archaeological geophysics into the geophysical eld of research.
451
Primjer rekognosciranja trase budue autoceste Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug) U razdoblju od 2. prosinca 2004. do 6. sijenja 2005. proveden je arheoloki terenski pregled dijela Autoceste Zagreb Sisak, na dionici Zagreb Velika Gorica, od vorita Jakuevec do vorita Velika Gorica (jug) (stacionaa 0+000,00 do 8+200,00). Struni voditelj istraivanja bio je Josip Burmaz (Kaducej d.o.o), struni suradnici Nika Vujnovi i Ana Kordi, a koordinatorica projekta Tatjana Loli (Konzervatorski odjel u Zagrebu). Tijekom rada bili su upotrijebljani podaci o postojeim arheolokim lokalitetima na dijelu trase autoceste od stacionae 0+000,00 do stacionae 8+119,00 iz Studije o utjecaju na okoli Autoceste Zagreb Sisak, gdje je navedeno postojanje triju lokaliteta koji su orijentacijski smjeteni u odnosu na trasu (koberna, elja elle 2003). Kao kartografska podloga rabljena je nacrtna dokumentacija autoceste i ortofotograja tog podruja. A METODA ISTRAIVANJA Prilikom arheolokoga terenskog pregleda dionice Zagreb Velika Gorica, od vorita Jakuevec do vorita Velika Gorica (jug), primijenjene su tri metode: 1. intenzivni terenski pregled, 2. probne sonde, 3. ekstenzivni terenski pregled. Intezivni terenski pregled primijenjen je na podruju same trase autoceste, na prostoru na kojem postoji izravna i neposredna opasnost za kulturnu batinu. Trasa dionice autoceste Zagreb Velika Gorica, irine 50 m i duine 8200 m, podijeljena je na blokove veliine 10x10 m. Blokovi su najprije numerirani rednim brojem stacionae, zatim oznakama od A do E (oznaavaju irinu ceste) te rednim brojevima od 1 do 10 (desetmetarski blok od jedne do druge stacionae), npr. 2+800,00 A10. Ako na odreenim podrujima izravna ugroenost samom cestom zahvaa iru zonu, kao to je sluaj kod vorita, uz numeraciju stacionae dodaje se oznaka s rimskim brojkama (od I do IV). Svaki je blok detaljno pregledan, a sav pronaen materijal sakupljen. Nalazi su uzimani neovisno o vremenu nastanka i materijala od kojeg su izraeni. Nalazi, prikupljeni i razvrstani prema blokovima, nakon pranja i ienja razvrstani su u tablice i to: prema vrsti nalaza (keramika, staklo, metal, kamen, graevni materijal i ostalo npr. plastini i gumeni predmeti) i prema kronolokom razdoblju (prapovijest, antika, srednji vijek, novi vijek, nepoznato). Vaan imbenik u sastavljanju tablica bio je stupanj vidljivosti tla, koji izravno utjee na rezultate pregleda. Stupanj vidljivosti donekle je subjektivan nain ocjenjivanja prehodane povrine, deniran prema mogunosti pronalaenja materijalnih ostataka. Stupanj vidljivosti ocjenjivan je od 0 do 10: 0 1i2 3i4 nikakva vidljivost (npr. ceste, infrastrukture, vodene povrine, neprohodna podruje te iznimno gust biljni pokrov); vrlo mala vidljivost (uglavnom gust vegetacijski pokrov, npr. penica); mala vidljivost (djelomina pokrivenost vegetacije, npr. kukuruzita); 452
5i6 7i8
dobra vidljivost (npr. preorana kukuruzita); vrlo dobra vidljivost (oranice s malo vegetacijskog pokrova); 9 i 10 odlina vidljivost (npr. duboko izorane oranice bez vegetacijskog pokrova). Probne su sonde otvarane ako su to doputale okolnosti, i to u sluajevima kada nije bilo nikakve vidljivosti nalaza. Ta se metoda rabila samo u odreenim sluajevima na samoj trasi autoceste, kako bi se utvrdilo ili potvrdilo eventualno postojanje lokaliteta pod gustim vegetacijskim pokrovom. Sonde su bile veliine 40x40x40 cm. Ekstenzivni se terenski pregled sastojao od prelaenja podruja ue zone zatite, do irine od 250 m od osi trase autoceste. Tom se prilikom nisu sakupljali svi nalazi ve se utvrivalo radi li se o veoj koncentraciji nalaza, te bi se u tom sluaju poloaj oznaio na karti.
Terenski pregled okretite Jakuevec (foto: J. Burmaz)
Probna sonda (foto: J. Burmaz)
B REZULTATI TERENSKOG PREGLEDA TRASE AUTOCESTE Tijekom rekognosciranja i sondiranja trase autoceste sakupljen je 9221 predmet. Najbrojniji su nalazi koji potjeu iz novoga vijeka, a koji nisu zanimljivi za na sluaj. U ukupnom broju nalaza, 1921 predmet upuuje na materijalnu ostavtinu prapovijesnoga, antikog te srednjovjekovnog razdoblja. Rije je o nalazima keramike te graevnog materijala iz pripadajuih razdoblja.
Varia, HAG 2/2005
Graki prikaz omjera stupnja vidljivosti unutar dionice autoceste
Graki prikaz zastupljenosti nalaza prema razdoblju iz kojeg potjeu
Od pronaenih je nalaza najvie graevnog materijala (62%) i keramike (34%). Ostali nalazi, poput predmeta od metala, stakla ili kamena, rijetko su pronalaeni te se redovito radilo o recentnim nalazima.
Unutar podruja s vrlo malom ili nikakvom vidljivou iskopana je 141 plitka jama (sonda veliine 40x40x40 cm), kako bi se dobile traene informacije. U sondama je pronaeno 8 ulomaka prapovijesne keramike, 9 antike te 331 ulomak novovjekovnog materijala. Radi utvrivanja pozicija s veom koncentracijom nalaza te deniranja lokacija na kojima su nuna arheoloka iskopavanja, rasprostranjenost nalaza prikazana je u katografskim prilozima. Rasprostranjenost nalaza prikazana je na dvama razliitim planovima (kartama). Prvi je, radi preglednosti, izraen u mjerilu 1 : 5000 i prikazuje zbroj antikoga, prapovijesnog te srednjovjekovnog materijala, bez speciciranja o kojem je razdoblju rije. Drugi je plan izraen u mjerilu 1 : 2500 i prikazuje detaljniju razradu, s vie ukljuenih imbenika kao to su stupanj vidljivosti, probne sonde te kronoloko odreenje. S obzirom na veliinu planova nije ih mogue prikazati u cijelosti, stoga su izdvojena dva primjera detalja.
Graki prikaz zastupljenosti prema vrsti nalaza
S obzirom na to da su dijelovi trase bili neprohodni, odnosno urbanizirani, prekriveni nekom infrastrukturom ili pak gustom vegetacijom, sami rezultati pregleda terena zasigurno nisu potpuni. Stoga je na tim dijelovima trase potreban pojaan nadzor tijekom graevinskih radova.
Karta rasprostranjenosti arheolokih nalaza; podloga: projektna dokumentacija autoceste (izradio: J. Burmaz)
453
S obzirom na znatan broj ulomaka graevnog materijala moe se pretpostaviti postojanje antikog objekta. U blizini tog poloaja i prije je bilo navedeno postojanje lokaliteta s antikom arhitekturom (koberne, elja elle 2003). irenje tog lokaliteta trebalo bi pretpostaviti prema stacionai 2+100.00, ija povrina nije ispitana zbog ceste. Lokalitet br. 2 (stacionaa 3+600,00 3+950,00) Velika koncentracija (341 ulomak) antikoga graevnog materijala i keramike nalazi se na poloaju blizu Donje Lomnice, JZ od pruge. U neposrednoj blizini, trideset metara dalje, nalazi se jo jedan lokalitet koji je zbog razlike u materijalu oznaen posebno.
Karta rasprostranjenosti arheolokih nalaza prema razdoblju i broju pronaenih predmeta s izraenim stupnjem vidljivosti terena; podloga: projektna dokumentacija autoceste (izradio: J. Burmaz)
Lokaliteti Na samoj trasi autoceste prepoznata su etiri lokaliteta na kojima je gusto koncentriran arheoloki materijal te je utvren niz pozicija s malom koncentracijom nalaza. Lokalitet br. 1 (stacionaa 2+200,00 2+300,00) Lokalitet se nalazi kod Velike Mlake, odnosno budueg vorita Velika Gorica sjever. Rije je o veoj koncentraciji 205 ulomaka antikoga graevnog materijala i keramike.
Podjela prema dataciji i vrsti nalaza
Lokalitet br. 3 (stacionaa 3+980,00 4+500,00) Velika koncentracija antikoga graevinskog materijala i keramike (347 ulomaka) te srednjovjekovne keramike (329 ulomaka) nalazi se na podruju Gradia i neposredno se nastavlja na prethodni lokalitet. Kod stacionae 4+500,00 u prijanjoj je literaturi oznaeno mjesto gdje prolazi rimski vicinalni put (koberne, elja elle 2003). Srednjovjekovna je keramika uglavnom ukraena karakteristinom valovnicom.
454
Varia, HAG 2/2005
Lokalitet br. 4 (stacionaa 7+000,00 7+300,00) Manja koncentracija prapovijesne keramike (16 ulomaka) i antikih ulomaka graevnog materijala i keramike (23 ulomka) nalazi se nedaleko od budueg vorita Velika Gorica jug. Unato nevelikom broju nalaza, koji je posljedica male vidljivosti tla, taj je prostor uvrten u skupinu lokaliteta i to zbog ravnomjerne rasprostranjenosti prapovijesne keramike na trasi. Zbog slabe su vidljivosti na tom dijelu kopane i probne sonde.
sti od 50 m od osi trase autoceste, kod prijelaza preko eljeznike pruge, nalazi se neprirodna uzvisina na ijem je vrhu sagraena kua. Prema kazivanju vlasnika, kua je stara preko 200 godina i starija je od pruge koja dijelom sijee tu uzvisinu. Vjerojatno je rije o tumulu. Literatura koberne, elja elle 2003 . koberne, M. elja elle, Kulturno-povijesna batina, Studija o utjecaju na okoli Autoceste Zagreb Sisak, Institut graevinarstva Hrvatske d.d., Zavod za studije i projekte, Zagreb, svibanj, 2003: 101 - 119. Josip Burmaz Summary In the period between December, 2 2004 and January, 6 2005 archaeological survey was conducted on a part of Zagreb-Sisak motorway, on the section Zagreb-Velika Gorica, from Jakuevec to Velika Gorica-South knots. During the archaeological survey of the terrain three methods were employed: 1.Intensive survey of the terrain- applied on the area of the highway route itself, at the area where there exist direct and immediate jeopardy for the cultural heritage. The route was divided into 10 x 10 m units. Each unit was examined in detail and all the nds collected. 2. Test probes- they were opened up where the circumstances allowed, precisely in the cases where there were no visible nds. This method was used only in certain cases where the existence of a site was identied/conrmed below the thick shrubbery. The probes had dimensions of 40x40x40 cm. 3. Extensive survey of the terrain- consisted of going over the area of the protected zone, to the width of 250 m from the axis of the route. On this occasion we examined and mapped places where there was a large concentration of nds present and made. 4. During the survey and probing of the route 9221 objects were collected. The most numerous nds were those originating from the Modern period and which were not signicant for our campaign. 1921 nds indicated material inheritance from the Prehistory, the Antiquity and the Medieval periods. These were pottery nds and construction material from the mentioned periods. On the route itself four sites were registered, all of which contained thickly concentrated archaeological material. A number of positions with smaller amount of nds were also established. Smaller concentrations of archaeologically indicative material were found at ve locations along the route. The protected zone (to 250m from the axis of the route), as opposed to the route itself, was examined by extensive method. On this occasion three sites with the belonging nds from the Antiquity were registered together with a potential tumulus.
Pozicije na dionici s manjom koncentracijom nalaza Manje koncentracije arheoloki indikativnog materijala pronalaene su na vie pozicija du trase autoceste. 1+100,00 1+200,00 19 antikih ulomaka, 1+600,00 1+700,00 13 antikih ulomaka, 1+900,00 2+000,00 17 antikih ulomaka, 2+740,00 2+870,00 17 antikih ulomaka, 5+400,00 5+550,00 16 antikih i 2 srednjovjekovna ulomka. Rezultati terenskog pregleda ue zone zatite Ua zatiena zona (do 250 m od osi trase) autoceste, za razliku od same trase autoceste, pregledana je ekstenzivnom metodom. Tom su prilikom zabiljeena tri poloaja s antikim materijalom te jedan mogu tumul: 1. Istono od stacionae 0+700,00, na udaljenosti od 80 m od trase autoceste, pronaena manja koncentracija nalaza iz antikog razdoblja. 2. Istono od stacionae 4+150,00, na udaljenosti od 150 m, takoer je pronaena manja koncentracija antikoga graevinskog materijala i keramike. Ta je koncentracija vjerojatno u vezi s lokalitetom br. 3, samo se nalazi s druge strane pruge. 3. Jugozapadno od stacionae 6+000,00, na udaljenosti od 130 m od osi trase autoceste, zamijeena je srednja koncentracija nalaza iz antikog razdoblja. 4. Sjeverozapadno od stacionae 6+900,00, na udaljeno-
455
Primjer geozikih istraivanja trase budue autoceste Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug) Posveeno Damijanu koji je u Velikoj Gorici posljednji put bio s nama na terenu. Geozika istraivanja u sijenju i travnju 2005. provedena su u okviru arheoloke prospekcije budue Autoceste Zagreb Sisak, dionice Zagreb Velika Gorica, a obuhvaena je trasa izmeu stacionaa 2+200,00 i 4+750,00. Istraivanja je proveo Odjel za arheologiju Sveuilita u Ljubljani, u suradnji s tvrtkom Gearh d.o.o. iz Ljubljane. Koodinacija radova: Tatjana Loli iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Metodologija radova Geozika istraivanja provedena su kao dio prethodnih arheolokih, nedestruktivnih, pripremnih radova uz geodetska snimanja, arheoloki terenski pregled (vidi: Varia, Josip Burmaz), analizu fotograja ciklinog aerosnimanja, analizu povijesnih katastara i studiju utjecaja autoceste na okoli. Najpovoljnija strategija geozikih istraivanja odreena je na temelju kumulativne procjene arheolokog potencijala i uvaavanja specinosti prirodne sredine i lateralne promjenjivosti zikih svojstava zemljita. Strategija geozikih istraivanja planirana je u skladu s iskustvima i saznanjima na osnovi multi-method approach, koja podrazumijeva uporabu nekoliko nezavisnih geozikih metoda, kao i interpretaciju na temelju komplementarnosti rezultata odabranih metoda (vidi: Varia, Branko Mui). U arheolokoj su geozici pronaene strukture openito podijeljene na pozitivne (zid, ruevni sloj ) i negativne (ja-rak, jama ). Njihova prepoznatljivost najvie ovisi o sastavu prirodnog okolia, trenutanoj namjeni i stanju zemljita. U fazi planiranja djelotvorne strategije geozikih istraivanja potrebno je procijeniti faktore potencijalnog uma, da bi se u fazi obrade i interpretacije rezultata dobila relevantna procjena arheolokog potencijala. To je osobito vano jer se projekt arheolokih istraivanja na autocestama u mnogome razlikuje od drugih arheolokih istraivanja. U praktinom smislu, vrijeme istraivanja uvijek je ogranieno i strogo odreeno jer se mora uskladiti s graevinskim terminskim planovima. To znai da se terenski radovi odvijaju prema unaprijed odreenom terminskom planu, stoga esto nije mogue pomaknuti mjerenja u termine u kojima su zikalna svojstva zemljita najpovoljnija meteroloki stabilnije razdoblje i obraenost poljoprivrednog zemljita (npr. povoljnije je neobraeno zemljite). U takvim si-tuacijama dobre rezultate daje jedino kombiniranje vie geozikih metoda jer neke od njih, zbog visokog uma okoline, u arheolokom smislu mogu djelomice ili potpuno (!) zakazati. Osnovni zadatak arheoloke geozike jest prepoznavanje i eliminacija uma okolia radi jasnoe prikaza signala koji predstavljaju arheoloke strukture. Rezultat je uvijek arheoloka interpretacija geozikih anomalija, a time i procjena arheolokog potencijala za djelotvorno i ekonomino planiranje arheolokih iskopavanja. Openiti podaci o geolokom sastavu dobiveni su iz opisa geomehanikih buotina. Ti podaci, za potrebe arheoloke prospekcije, dopunjeni su plitkim pedolokim buotinama 456
kojima je na odabranim mjestima dobivena tekstura zemljita, dubina i sastav arheolokih slojeva te zapune jaraka i korita potoka.
Istraene povrine na lokalitetima: 1 Velika Mlaka, 2 Lomnica i 3 Gradii
Za geoziku prospekciju rabljene su sljedee metode (za osnovne teorijske podloge rabljenih metoda vidi: Varia, Branko Mui): a) Magnetska metoda mjerenja gustoe magnetskog protoka magnetometrom (Geometrics G-858) na gradijentni nain (istraena povrina: 11 ha) Susceptibilitet zemljita izmjeren na povrini i u pedolokim buotinama iznosi izmeu 0,2 i 0,4x10-3SI za lokalitete Lomnica i Gradii i od 0,25 do 0,35x10-3SI za lokalitet Velika Mlaka. Tako niske vrijednosti susceptibiliteta tipine su za zemljita na sedimentima poplavnih ravnica. Za magnetsku prospekciju te su vrijednosti nepovoljne jer se moe oekivati slab kontrast u magnetskim svojstvima izmeu zemljita i arheolokih ostataka. Amplitude signala (arheoloki ostaci) mogu biti jako sline ili jednake amplitudama uma koji nastaje zbog mikroreljefa svjeih oranica na poljoprivrednim zemljitima. To je posljedica injenice da je magnetska metoda, kao i vei dio ostalih geozikih metoda primijenjenih u arheologiji, prilagoena ciljevima malih dimenzija i dubina, pa je time osjetljivija i na sve promjene na dananjoj povrini. U takvim se okolnostima uporabljivi rezultati dobivaju samo najboljim magnetometrima, kao to je primjerice Geometrics G-858 s luljivou 0,1 nT i brzinom oitavanja 0,2 s. Tim su magnetometrom, u relativno kratkom vremenu, dobivene visoke rezolucijske magnetske
Varia, HAG 2/2005
karte na kojima su za dodatna snimanja drugim metodama izdvojena arheoloki zanimljiva podruja s anomalijama. Dobra rezolucija magnetometra omoguila je iscrtavanje magnetograma s rasponom vrijednosti izmeu samo -4 i +4 nT. U tom malom rasponu nalaze se svi objekti s induciranim tipom magnetizacije koji je posljedica kamenih zidova i svih punila negativnih struktura. To je najei tip magnetizacije na sva tri lokaliteta. Neto jae magnetske anomalije, koje se pripisuju termoremanentnom tipu magnetizacije, bile su izmjerene jedino na lokalitetu Velika Mlaka. Vjerojatno je rije o povienoj magnetizaciji gline zbog intenzivne uporabe vatre (spaljena glina, opeka ). Osnovni tipovi struktura otkrivenih magnetskom metodom: arheoloke negativne strukture, korita nekadanjih potoka zatrpana pijeskom ili glinom, nekadanje granice zemljinih parcela i komunikacije naznaene na katastru iz 19. st., objekti s termoremanentnim tipom magnetizacije (spaljena glina, opeka, pei ), kamena arhitektura i ceste sa ljunkovito-pjeskovitim sastavom. terenska i laboratorijska mjerenja magnetskog susceptibiliteta uzoraka zemljita s povrine i uzoraka iz pedolokih buotina (Kappameter KT-5) Mjerenja susceptibiliteta uzoraka zemljita s povrine ili iz buotina rabljena su za procjenu kontrasta arheolokih ostataka i zemljita za potrebe magnetske prospekcije, kao i za utvrivanje termoremanentne magnetizacije u plitkim pedolokim buotinama. b) Metoda elektrinog otpora mjerenja relativnih vrijednosti otpora zemljita s konguracijom elektrodnih blizanaca (Twin probes array, Geoscan RM15) (istraena povrina: 10 ha) Metoda elektrinog otpora rabljena je za kartiranje otpora arheolokih i prirodnih struktura koje se mogu odraavati kao vrijednosti vie (pozitivne strukture) ili nie (negativne strukture) od lokalnog prosjeka. Na poljoprivrednim povrinama s promjenljivim sastavom geoloke podloge ta je metoda neophodna za utvrivanje prirodnih uvjeta radi odreivanja djelotvornije primjene drugih odgovarajuih geozikih metoda na odreenim povrinama. Razlike u elektrinom otporu odnose se na distribuciju vlage koja je odreena sastavom geoloke podloge i teksturom pedolokih tipova zemljita. Na taj se nain utvruju ljunkovita, pjeskovita i glinovita podruja, koja se svrstavaju u pedosekvence na ljunku i pijesku te u pedosekvence na glini. Geoeletrinim kartiranjem prepoznata su i nekadanja korita potoka, a rezultati su dopunjeni opisom geomehanikih i plitkih pedolokih buotina. Osnovni tipovi struktura otkrivenih metodom elektrinog otpora: lateralna promjenjivost geolokog sastava (ljunak/pjeskovita glina/glina), negativne arheoloke strukture, nekadanja korita potoka zatrpana pijeskom ili glinom, ceste ljunkovito-pjeskovitog sastava, ostaci arhitekture. c) Metoda elektrine konduktivnosti i susceptibilnosti mjerenja promjenjivosti konduktivnosti i susceptibiliteta u niskofrekvencijskom elektromagnetskom polju frekvencije 14,6 KHz (Geonics EM38) (istraena povrina: 0,12 ha)
Mjerenja konduktivnosti osjetljiva su na strukture s dobrom elektrinom provodljivou. Tom su metodom otkrivane negativne arheoloke i prirodne strukture koje su, u pravilu, dobri kolektori vode i time dobro elektriki provodljivi. Za mjerenja elektrine konduktivnosti u arheologiji se najee rabi instrument Geonics EM38, kojim se na indukcijski nain istodobno mjeri konduktivnost do dubine od 1,5 m i magnetski susceptibilitet do dubine od 0,5 m. Osnovni tipovi otkrivenih struktura: negativne arheoloke i prirodne strukture elektriki dobro provodljive i manji objekti s termoremanentnim tipom magnetizacije (npr. paljena glina i pei). d) Georadarska metoda mjerenja promjenljivosti dielektrinosti i konduktivnosti u visokofrekvencijskom elektromagnetskom polju s georadarom (GSSI SIR3000 sa 200 i 500 MHz antenama) (istraena povrina: 2,15 ha) Georadarska metoda jest metoda geozikog sondiranja. To znai da su georadarski proli 2D presjeci zemljita, do dubine koja je odreena frekvencijom odailjake antene i zikalnim karakteristikama zemljita. Najznaajniji doprinos georadarske metode arheolokoj geozici jest mogunost razliitih 3D prikazivanja i analiziranja rezultata. Najvie se rabi prikazivanje rezultata u serijama horizontalnih presjeka paralelnih radarskih prola ime se dobivaju tlocrti arheolokih ostataka na razliitim dubinama. Dubine su izraunate procjenom dielektrine konstante zemljita 13. Maksimalna dubina zahvata 500 MHz antene je do 1,5 m, a 200 Mhz antene do 3 m. Georadarskom metodom pretraene su samo one povrine gdje su, magnetskom metodom i metodom elektrinog otpora, dobivene indikacije o arheolokim ostacima. Osnovni tipovi struktura otkrivenih georadarskom metodom: ljunani slojevi, arheoloke negativne strukture, nekadanja korita potoka zatrpana pijeskom ili glinom, ceste ljunkovito-pjeskovitog sastava i ostaci arhitekture. Rezultati geozikih istraivanja Na ovom su mjestu izdvojeni samo odabrani primjeri kombinirane interpretacije geozikih rezultata. Na lokalitetima Lomnica (3+620,00 do 3+900,00) i Gradii (3+900,00 do 4+720,00) utvrene su brojne linearne megnetske anomalije koje su posljedica inducirane magnetizacije negativnih struktura, kao i kamene arhitekture. Na temelju magnetske metode procijenjene su njihove dimenzije, dubina i smjer. Zbog slabijeg intenziteta anomalija moe se zakljuiti da je ispuna negativnih struktura od slinog materijala kao i zemljite u kojem se nalaze te da su smjetene odmah ispod oranica, na dubini od 0,3 do 0,5 m. Na temelju tipologije magnetskih anomalija i korelacije s arheolokim terenskim pregledom moe se pretpostaviti da je vei dio tih anomalija na lokaciji Lomnica posljedica arheolokih negativnih struktura (vidi: Varia, Josip Burmaz). Na lokalitetu Lomnica, u smjeru istok-zapad, vidljive su dvije paralelne magnetske anomalije koje ine sjeverni i juni rub ceste irine 6 m, vjerojatno jedne od prometnica u irem podruju rimskoga grada Andautonije. Magnetske anomalije posljedica su promjene susceptibiliteta na rubovima ceste i pjeskovito-ljunkovite gline u gornjem 457
horizontu zemljita. Na temelju rezultata magnetske, geoelektrine i georadarske metode vidljivo je da cesta nije poploena. Najvjerojatnije se sastoji od nabijenoga pjeskovito-ljunkovitog materijala i nalazi se odmah ispod oranice, na dubini od 0,5 m. Magnetske anomalije pravokutnih tlocrta, uz sjeverni rub ceste, rezultat su ostataka kamene arhitekture. Rije je o pet ili est pojedinanih zgrada, od kojih se tri jasno vide na magnetomeriji. Ostale su slabije vidljive zbog duboko izoranih njiva, a vjerojatno i zbog neto slabije sauvanosti. Moe se oekivati da se kompleks arhitekture nastavlja prema zapadu, odnosno da izlazi iz podruja zahvaenoga geozikim istraivanjima. Iz rezultata geoelektrinog kartiranja moe se zakljuiti da se cesta nalazi na krajnjem junom rubu ljunkovitog podruja koje prema jugu postupno prelazi u pjeanu, a zatim u glinovitu podlogu. Zbog slabije drenae u smjeru kompaktne ljunkovito-pjeskovite grae, cesta se odraava kao podruje niskih vrijednosti u ljunkovitoj podlozi visokoga elektrinog otpora. Arhitektura od kamena jasno je vidljiva na rezultatima magnetske metode, dok je na rezultatima elektrinog otpora slabo vidljiva. To je posljedica slinog ili jednakog otpora kamene arhitekture i pjeskovito-ljunanih slojeva u koje su kameni temelji ukopani. Cijelo to podruje bilo je duboko izorano za vrijeme terenskog rada, to ini osobito nepovoljne uvjete za georadarsku metodu. Rezultati su iznenaujui jer ukazuju na negativne strukture na mjestu pravokutnih objekata utvrenih magnetskom metodom. Zbog ekstremno nepovoljnih uvjeta za georadarsku metodu, ovi se rezultati ne mogu smatrati pouzdanima. Ta se pretpostavka moe potvrditi injenicom da su georadarskom metodom samo nekoliko metara istonije dobiveni jai radarski signali, tipini za kamenu strukturu koja je bila vidljiva i na magnetometriji. Arheoloki ostaci arhitekture nalaze se na dubini od 0,5 do 1,5 m. Iako se cesta prepoznaje i na 3D prikazima rezultata georadarske metode, moe se zakljuiti da se magnetska metoda pokazala najboljim rjeenjem za procjenu arheolokog potencijala na oranicama u ljunkovito-pjeskovitom zemljitu. Na lokalitetu Velika Mlaka (2+220,00 do 2+530,00) otkrivena je, u smjeru istok-zapad, iroka linearna magnetska anomalija. Na rezultatima metode elektrinog otpora taj se pojas odraava kao visoke vrijednosti elektrinog otpora. U smjeru istoka anomalija postupno nestaje na rezultatima geoelektrike, to ukazuje na sve manje razlike u otpornosti zapune i zemljita. Sitan pijesak koji se pojavljuje u zapadnim kontrolnim pedolokim buotinama na dubini od 0,5 m ukazuje na sediment potoka, odnosno umjetnog kanala koji nije naznaen na povijesnim katastrima. Horizontalni presjeci georadarskih prola ukazuju na V-oblik presjeka korita. Na rezultatima magnetometrije jasno se vide i neke linearne anomalije koje su posljedica struktura naznaenih na katastru iz 19. stoljea. Rije je o cesti i granicama parcela koje su usmjerene popreno u odnosu na dananju podjelu zemljita. Juno od potoka, odnosno kanala, izmjerene su jake magnetske anomalije koje se pripisuju termoremanentnom tipu magnetizacije arheolokih struktura od spaljene gline (pei?). Uz intenzitet anomalija za takve objekte in situ tipina je jasna bipolarnost magnetskih anomalija. Tom opisu dobro odgovara samo jedna anomalija. Ostali su obje-kti vjerojatno djelomice uniteni dubokim oranjem. 458
Lokalitet Velika Mlaka. Naznaene su povrine istraene razliitim geofizikim metodama, kao i mjesta geomehanikih i pedolokih buotina.
Lokalitet Lomnica. Naznaene su povrine istraene razliitim geozikim metodama, kao i mjesta geomehanikih i pedolokih buotina.
Varia, HAG 2/2005
Lokalitet Gradii. Naznaene su povrine istraene razliitim geozikim metodama, kao i mjesta geomehanikih buotina.
Lokalitet Lomnica. Na rezultatima magnetske metode dobro se vide rubovi ceste i ostaci arhitekture sa sjeverne strane, s detaljem tog podruja na 3D prikazu georadarskih rezultata.
Lokalitet Lomnica. Usporedba i komplementarnost rezultata magnetske metode i metode elektrinog otpora.
Lokalitet Velika Mlaka. Rezultati magnetske metode s interpretacijom anomalija koje su djelomice posljedica arheolokih ostataka, granica parcela i komunikacija naznaenih na katastru iz 19. st., kao i prirodnih struktura korita potoka, odnosno kanala.
459
Literatura Geodetska podloga za autocestu Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug) (Zavod za fotogrametriju d.o.o., 2004.) Geotehniki projekt glavne trase (Institut graevinarstva Hrvatske, 2003.) Mui 2005 Branko Mui, Poroilo o geozikalni raziskavi: Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuevac Velika Gorica (jug), Univerza v Ljubljani, Oddelek za arheologijo (29. 4. 2005.), 24 str. + 78 priloga, Ljubljana, 2005. Projektna dokumentacija za izgradnju autoceste Zagreb Sisak (Institut graevinarstva Hrvatske, 2003./04.) Rekticirana zrana fotograja trase autoceste Zagreb Sisak (Dravna geodetska uprava, 2003.) koberne, elja ell 2003 . koberne, M. elja ell, Studija utjecaja na okoli autoceste Zagreb Sisak, svibanj 2003. (Izraiva: Institut graevinarstva Hrvatske) doc. dr. Branko Mui Summary Geophysical research has been conducted as a part of the previous nondestructive archaeological preparation works, together with the geodetic recording, archaeological survey of the terrain (see: Varia, article by J.Burmaz), analysis of the cyclical aerial photographs, analysis of the historical cadasters and the study of the impact of the highway on the environment. The most favorable strategy of the geophysical research was determined on the basis of cumulative assessment of the archaeological potential and with respect to the specicity of the environment and lateral variability of the physical features of the area. See: Varia by Brako Mui. Only a few examples of the combined interpretation of the geophysical results have been singled out here. At the sites Lomnica (3+620.00 to 3+900.00) and Gradii (3+900.00 to 4+720.00) numerous linear magnetic anomalies were identied, which were the result of the induced magnetization of the negative structures and stone architecture. Their dimensions, depth and direction were estimated on the basis of the magnetic method. Because of the smaller intensity of the anomalies, it can be concluded that the lling of negative structures is of a similar material as the ground in which they were found and that they are situated directly underneath the tillage, at the depths ranging from 0.3 to 0.5m. Based on the typology of the magnetic anomalies and the correlation to archaeological survey of the terrain, it can be deduced that majority of those anomalies at Lomnica site are a consequence of archaeological negative structures. See Varia, Josip Burmaz. At Lomnica, two parallel magnetic anomalies are visible in the east-west direction. These represent northern and eastern margins of the road, probably belonging to one of the roads in the wider area of the Roman City of Andautonia. Magnetic anomalies are the result of the change in susceptibility at the margins of the road and the sandygravel clay at the upper part of the site. Results of the magnetic, geoelectric and georadar method visibly show that the road is not paved. It probably consists of pressed mixture of sand and gravel and it is situated directly beneath 460
the tilled layer, at the depth of 0.5m. Magnetic anomalies of rectangular base along the northern margin of the road are the result of the remains of stone architecture- ve or six separate buildings, three of which are clearly visible on the magnetometry. The rest of the buildings are less visible because of the deeply tilled land and probably due to the somewhat poorer preservation too. It can be expected for the architectural complex to extend westward, beyond the area covered by the geophysical survey. From the results of the geoelectrical mapping it can be concluded that the road is situated at the south margin of the gravel area, which gradually turns to sandy at the south, and then to clayey surface. Because of the poorer drainage in the direction of the compact, gravel and sand surface, the road appears as an area of low values in the gravelly surface marked by high electric resistivity. Stone architecture is clearly visible on the results of magnetic method, while it is poorly visible on the results of electric resistance. This is the result of a similar or equal resistance of the stone architecture and gravel and sand strata in which the stone foundations have been dug in. This entire area was deeply furrowed during the eld work, which represents particularly unfavourable conditions for the georadar method. The results are surprising, because they indicate negative structures at the position of rectangular objects identied by magnetic method. Because of the extremely unfavourable conditions for the georadar method these results can not be considered reliable. This assumption can be supported with the fact that the georadar method provided stronger radar signals typical of stone structure, which is situated only a few meters away to the east and which is visible on magnetometry. Archaeological architectural remains are situated at the depths from 0.5 to 1.5 m. Although the road is recognizable on 3D representations of the georadar results too, the magnetic method proved to be the best solution for evaluating the archaeological potential at the cultivated land in gravelly-sandy areas. At the site Velika Mlaka (2+220.0 to 2+530.00) a wide linear magnetic anomaly was discovered in the east-west direction. On the results of the electric resistance method this zone is reected with high electric resistance values. At the east, this anomaly gradually disappears from the results of geoelectric method, which indicates decreasing differences in the resistance of the lling and the terrain. Sand that appears at the western pedologic control boreholes at the depth of 0.5m indicates a stream sediment i.e. articial canal, which was not indicated in the historic cadatres. Horizontal cross sections of the georadar proles indicate a V-shaped section of the basin. Results of the magnetometry clearly show some linear anomalies too, which are the consequence of subsurface structures marked in the cadastre from the 19th century. These are the road and parcel borders, which are directed diagonally to the present division of the area. South of the stream, i.e. the canal, strong magnetic anomalies were recorded, that are attributed to the thermal remanent type of magnetization of the archaeological structures, which consist of burnt clay (stove?). Besides the intensity, a clear bipolarity of the anomalies is typical for this kind of in situ objects. Only one of the anomalies ts this description properly. We presume that the other objects have been partially destroyed by the deep plowing.
Varia, HAG 2/2005
Natkrivanje kupalinog dijela antikog kompleksa u Varadinskim Toplicama Dugogodinjim iskopavanjima Antikog odjela Arheolokog muzeja u Zagrebu u parku u Varadinskim Toplicama otkriveni su rimski kupalini objekti s bazenima i kupalinom bazilikom datirani od 1. do 4. st. Istraen je i prostor foruma s dijelom kamenog oploenja i izvorinim bazenom, trijemovi sa stubitima i ostacima kolonade te kapitolij s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Taj je arhitektonsko-urbanistiki sklop, otkriven na povrini od oko 6000 m u sreditu dananjih Varadinskih Toplica, jedinstven antiki spomenik u kontinentalnoj Hrvatskoj koji, osim povijesne, ima i veliku kulturnu i turistiku vanost. Najbolje su ouvani dijelovi monumentalne arhitekture, nastali u dobu cara Konstantina (4. st.). Istraivanje zgrade kupalita i kupaline bazilike zapoelo je 1953. godine. Tijekom viegodinjeg iskopavanja otkriveno je est prostorija kupalita i dva polukruna bazena (za hladno i toplo kupanje) s iznimno dobro sauvanim freskama na zidovima i podovima od buke, kamenim pragovima i dovratnicima, te sustavom za grijanje prostora (stupii hipokausta i tubuli na zidovima). U monumentalnoj kupalinoj bazilici s apsidom, iji su zidovi sauvani do 2 metra visine, u cijelosti je ouvan pod od buke te freske u donjim zonama zidova. S obzirom na visok stupanj sauvanosti, osobito velikih povrina fresaka na zidovima, taj je kompleks iznimno vrijedan nalaz rimske arhitekture i umjetnosti.
Od 60-ih godina ti su objekti bili privremeno zatieni bitumenskom ljepenkom na drvenoj konstrukciji, ime su bili natkriveni samo zidovi, dok su podovi, donje zone zidova i freske bili izloeni vlaenju i propadanju. Prilikom obnovljenih radova na tom lokalitetu 1990., na osnovi procjene strunjaka, konzervatora i arheologa, zakljueno je da je postavljanje jedinstvene nadstrenice osnovni preduvjet za ouvanje, konzervaciju i muzeoloku prezentaciju kupalita, bazilike i svih sauvanih arhitektonskih elemenata, ponajprije fresaka, podova i pragova. Zbog toga je 1994. izraen idejni projekt natkrivanja kupaline zgrade i bazilike (autori projekta: Petar Kuan, d.i.a. i Neda Kuan, d.i.a.), a 1996. izraen je izvedbeni projekt Nadstrenica arheolokog lokaliteta u Varadinskim Toplicama (arhitektura Petar Kuan, d.i.a.; konstrukcija Anzelmo Tomljenovi, ing.). Rjeenje natkrivanja i izgleda nadstrenice rezultat je suradnje arheologa, arhitekata i konzervatora. Iznimno su bile korisne konzultacije s dugogodinjim voditeljem istraivanja profesorom Marcelom Gorencom o specinim uvjetima terena te pojedinim situacijama i detaljima, te s restauratorom Emilom Pohlom. Odluka o nainu natkrivanja donesena je na temelju dugogodinjeg iskustva s privremenim i trajnim nadstrenicama na lokalitetu u itarjevu te konzultacija s inozemnim strunjacima. U obzir su uzeta i iskustva u natkrivanju na drugim europskim lokalitetima gdje se pokazalo da je glavni problem klima unutar nadstrenice te da se kod potpunog zatvaranja prostora pojavljuju problemi
Varadinske Toplice tlocrt nadstrenice iznad kupalita i bazilike
461
Varadinske Toplice nadstrenica iznad kupalita i bazilike, pogled sa sjevera (foto: D. Nemeth-Ehrlich)
s vlagom. Zbog toga je odlueno da se izvede otvoreni tip nadstrenice, koji e omoguiti stalno prozraivanje nalaza. U odreivanju izgleda i oblika nadstrenice nije se eljelo oponaati rimsku arhitekturu, jer bi to zahtijevalo sloenu konstrukciju koja bi konkurirala originalnim nalazima i okolnom prostoru, ve je zamiljeno da se rekonstrukcije izgleda objekata prikau kompjutorskim 3D modelima na informativnim ploama. S obzirom na to da je bilo neophodno natkrivanje dijela lokaliteta (kupalite i bazilika), nastojao se pronai nain natkrivanja koji nee vizualno naruavati nenatkriveni dio te nee zahtijevati velika i duboka temeljenja u arheolokim nalazima, odnosno u prostorima izmeu rimskih kanala i zidova. Zbog toga je predviena prozrana nadstrenica od drvenih nosaa kao nosive konstrukcije, s pokrovom od polikarbonata. Odabran je oblik lunoga plitkog nosaa od lameliranog drva, kako bi se nova konstrukcija to bolje uklopila u okolni teren parka jer je, osim trajnog rjeenja natkrivanja, i dio prezentacije lokaliteta. Osim toga, luni oblik nosaa, uvijek u koncentrinim krugovima, prua mogunost postavljanja nosaa veeg i manjeg raspona, vie i nie toke temeljnog uvrenja te vieg i nieg tjemena, pa se dobiva razvedenost pokrova koja u svemu moe slijediti potrebe razvedenosti graevine u tlocrtu. Smjetanjem pokrova u jednom polju na gornju stranu nosaa, a u drugom na donju, dobiva se i prirodno provjetravanje u smjeru sjever-jug. Za pokrov su odabrane valovite polikarbonatne ploe koje su elastine, otporne na udarce i vatru, a to je najvanije
pruaju zatitu od UV i IC-zraka. Lagana zakrivljenost nosaa i pokrova (r = 30 m), otvorene vertikalne povrine, provjetravanje (sjever-jug) zbog postave pokrova na raznim visinama te pokrov od polikarbonata, jame da e se ispod nadstrenice odravati klima povoljna za arheoloke nalaze. Na taj su nain zadovoljeni svi konzervatorski kriteriji zatite, te je omoguen vizualan kontakt s rimskom arhitekturom. Na zahtjev Hrvatskoga muzejskog vijea, Arheoloki muzej u Zagrebu organizirao je 2002. strunu raspravu o natkrivanju arheolokog lokaliteta u Varadinskim Toplicama u suradnji s Hrvatskim arheolokim drutvom, Hrvatskim muzejskim drutvom, Udruenjem hrvatskih arhitekata i konzervatorima. Nakon to su predstavnici tih ustanova pregledali stanje na terenu (dr. sc. Ivo Maroevi, Miljenko Domijan, prof., Ivan ari, prof., Tomislav Petrinjak, d.i.a. i Mario Beusan, d.i.a.), utvrena je neophodnost to hitnijeg natkrivanja prostora kupalita i bazilike zbog vrste nalaza i njihova kritina stanja. Postojei projekt natkrivanja komisija je prihvatila kao prikladno rjeenje u smislu zatite i prezentacije te u odnosu na spomenik i okolni prostor. Nakon oitovanja komisije, Hrvatsko muzejsko vijee donijelo je konanu odluku, a Ministarstvo kulture odobrilo je materijalna sredstva za poetak radova. Tijekom 2003. projekt natkrivanja usklaen je s novim Zakonom o gradnji: Arhitektonski projekt (knjiga 1), Graevni projekt statiki raun (knjiga 2), Instalacija odvodnje nadstrenice (knjiga 3), prikupljena je potrebna dokumentacija za izdavanje graevinske dozvole, te je za izvoaa radova odabran ING-GRAD d.o.o., specijalni radovi u graditeljstvu. Graevinski radovi postavljanja nadstrenice zapoeli su u jesen 2003. godine. S obzirom na cijenu ukupnih radova i konstrukciju nadstrenice, predvieno je da se postavljanje nadstrenice izvede u dvjema fazama koje obuhvaaju konstrukcijski izvedive dijelove. I. faza postavljanja nadstrenice izvedena je tijekom 2003. godine. Postavljena je najmanja konstrukcijski izvediva cjelina od triju polja, odnosno etiriju lunih nosaa s pokrovom. Izvedbom prvog dijela nadstrenice pokrivena je zgrada kupalita. II. faza radova, tj. dovrenje nadstrenice, obuhvatila je natkrivanje prostora bazilike. Izvodila se tijekom 2004., a zavrila 2005. Postavljeno je preostalih est nosaa s pokrovom. Tijekom natkrivanja dobivena je suglasnost da se u prezentaciju kupalinog dijela kompleksa ukljui i dio bazilike koji se nalazi na susjednoj parceli. Kako bi se omoguila prezentacija bazilike u cijelosti, provedeno je arheoloko iskopavanje jugoistonog ugla bazilike. Na istonom su zidu otkrivena tri prozorska otvora i sauvan dio prozorskog luka, a na junom zazidan otvor sporednih vrata s pragom i dovratnicima, te freske u donjim dijelovima zidova. Podzidavana je juna i istona stijena iskopa kao baza za postavljanje temelja nadstrenice prema projektima Arhitektonski projekt izmjene i dopune 2004. i statiki raun Nova A-B konstrukcija iznad arheolokog iskopa. Povrina susjednog zemljita vraena je u prvobitno stanje, to je ukljuivalo vraanje i ureenje ograde, tako da je dio bazilike ostao vidljiv ispod povrine. Time je omoguena cjelovita prezentacija bazilike, to predstavlja bitan doprinos ukupnom predstavljanju rimskog kompleksa arhitekture. 462
Varadinske Toplice prostor zapadno od bazilike, pogled s juga (foto: D. Kuan palj)
Varia, HAG 2/2005
Radovi postavljanja nadstrenice sastojali su se od izrade i montae deset drvenih lameliranih lunih nosaa, izrade esnaest temelja za nosae i dvadeset potpornja (elini stupovi), podzidavanja istonog i junog ruba iskopa bazilike, 30 m duine, kao baza za postavljanje temelja nosaa nadstrenice na istonoj strani te montae 910 m pokrova od ploa valovitog polikarbonata, izrade instalacije za odvod krovne vode i drenae za odvodnju oborinske vode. itava nadstrenica duljine je 50 m s devet polja, odnosno deset lunih nosaa. Pokrov slijedi liniju tlocrta, tako da su rimski zidovi uvijek zatieni pod kutom od 45. Konstrukcija nadstrenice i pokrov iznimno su lagani, meutim, zbog moguih ekstremnih snjenih padalina, raspon lunih nosaa od 21 do 24 m smanjen je statiki, postavljanjem po dva elina stupa, u rasponu od 8 do 9 m. Tim su rjeenjem neutralizirane horizontalne sile na leajevima nosaa, odnosno dobiveni su daleko manji temelji koji su se mogli lake ugraditi u teren izmeu arheolokih nalaza. elini stupovi sa svojim temeljnim ploama oslonjeni su na rimske zidove, kako bi se izbjegla oteenja podova i sustava za grijanje, a gdje je bilo mogue na teren. Takva su rjeenja primijenjena i na drugim europskim lokalitetima jer se tako izbjegava temeljenje u konstrukciju poda. Prije postavljanja betonskih temelja zidovi su zatieni, tako da nema izravnog kontakta s novim materijalom, a pritisak na zidove je minimalan. Za vrijeme radova organiziran je stalan graevinski i projektantski nadzor te, s obzirom na to da su radovi izvoeni na prostoru spomenika, arheoloki nadzor. Dokumentirane su sve situacije na koje se nailo prilikom radova na natkrivanju, svi su nalazi zatieni, a nain izrade temelja i odvodnje prilagoen je nalazima. Nakon zavretka radova pokazalo se da se nova konstrukcija dobro uklopila u okolni prostor te da pokrov od prozirnih valovitih ploa polikarbonata u potpunosti titi arhitekturu od padalina, a istovremeno ne zatvara pogled na rimske kupaline objekte. Pokazalo se takoer da je ispod tog pokrova iznimno dobra i ugodna rasvjeta, a u ljetnim mjesecima nema prevelikog zagrijavanja. Razliitim irinama pojedinih dijelova, nadstrenica prati konture rimske arhitekture, dok je razliitim visinama dijelova postignuta razvedenost velike povrine pokrova i omogueno dodatno strujanje zraka. S ulaznog dijela parka vidljivi su osnovni obrisi zapadnih prostorija kupalita te cijeli potez zapadnog zida bazilike s kontraforima. Visina luka drvenih nosaa omoguuje potpuno sagledavanje i doivljaj rimske kupaline arhitekture koja se prezentira ispod nadstrenice. Vanjskim izgledom i visinom nadstrenica ne naruava cjelovitost kompleksa rimske arhitekture, ne zaklanja pogled na lokalitet i park, kao ni na dio dananjeg naselja i dolinu Bednje s okolnim breuljcima pejza u kojem je bilo smjeteno i rimsko naselje. Dorica Nemeth-Ehrlich Dora Kuan palj Summary The long-lasting excavations in the park of The Varadin thermal baths, Roman baths dating from the 1st to 4th century were discovered together with pools and a bathing basilica. A part of a forum was discovered with a part of stone pavement and source/spring pool, porches with staircases and remains of colonnade and a capital with
temples of Jupiter, Juno and Minerva. This architectonicurban structure was revealed at an area of 6000 square meters in the centre of the present Varadin thermal baths and it represents a unique monument from the Antiquity in continental Croatia, which besides the historic also has a great cultural and tourist signicance. After several years of works at the site and based on the appraisals made by experts, conservationists and archaeologists, it was decided that a covering be made. This was a fundamental requirement for the protection, conservation and museum presentation of the baths and basilica and all preserved architectonic elements, primarily frescoes, oors and thresholds. For this reason in 1994 a notional project was made for the covering of the bathing object and basilica (authors of the project: B.Sc. in architecture Petar Kuan and B.Sc. in arch. Neda Kuan) and in 1996 executive project Covering of the Archaeological Site in the Varadin thermal baths was made (architecture- B.Sc. in arc. Petar Kuan, construction- B.Sc. Anzelmo Tomljenovi). It was decided that an open type covering be made, which would enable constant airing of the nds. Features and shape of the covering werent supposed to suggest Roman architecture because this would require a complex construction, which would rival the original nds and the surrounding area. Instead, 3D computer models depicting reconstructions of the objects were going to be displayed on information boards. So the new construction would better t in the surrounding area of the park, a shallow arch, made of laminated wood was chosen for the permanent solution, because it plays a major part in the presentation of the site. Polycarbonate corrugated sheets were chosen for the cover plate. They are elastic and tough, re resistant, and most importantly they give protection against UV and IR rays. The entire covering is 50 meters long, with nine elds i.e.10 arches. The plate follows the line of the base, hence the Roman walls are constantly protected under the angle of 45. The covering construction and the cover plate are extremely light, however due to the possibility of extreme weather conditions, the range of the arches of 21-24 meters has been statically lowered by installation of two steel columns every 8-9 m.
463
Dani europske batine, tema 2005. Otkrivene tajne Izloba Arheoloka batina Hrvatskog Pounja Projekt Dani europske batine pokrenulo je Vijee Europe 1991., a inicijativi se 1995. pridruila i Hrvatska (http:// www.ehd.coe.int). Smisao je manifestacije povezivanje europskih zemalja kulturno-povijesnim vrijednostima kao zajednikim kulturnim naslijeem europskog kontinenta te irenje znanja i svijesti o vlastitom kulturnom naslijeu, vrijednostima drugih kultura, moguim interakcijama, toleranciji i potovanju. Manifestacija se odrava svake godine tijekom rujna, s temom vezanom uz materijalnu i nematerijalnu batinu, odreena razdoblja ili pristupe batini. U tom su razdoblju otvorena vrata institucija koje se bave zatitom batine, osmiljene razne aktivnosti te organizirane radionice. Manifestacijom se nastoji potaknuti Europljane na uenje o njihovoj zajednikoj kulturnoj batini i uivanje u njoj te na aktivno ukljuivanje u ouvanje i zatitu batine za sadanje i budue narataje. Tema Dana europske batine 2005. bila je Otkrivene tajne, s naglaskom na ukazivanju vanosti ouvanja kulturne batine mladima. Povodom toga, Odjel za arheoloku batinu Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture osmislio je projekt kojim se nastojala osvijestiti vanost ouvanju arheoloke batine. Podizanje svijesti javnosti o vrijednostima arheoloke batine sastavni je dio Europske konvencije o zatiti arheoloke batine (revidirane) iz 1992. iji je Hrvatska potpisnik od 1994. (NN, Meunarodni ugovori br. 4/04) i samim je tim jedan od zadataka konzervatora arheologa. Cilj je pro-
grama stvaranje pozitivnog stava lokalnog stanovnitva o vrijednosti arheoloke batine kako bi se mogli ukljuiti u njeno ouvanje. Osnovni preduvjet uspjenosti programa je upoznavanje lokalnog stanovnitva s kulturnim i povijesnim vrijednostima koje ih okruuju. Projekt se 2005. usmjerio na podruje Hrvatskog Pounja zbog iznimnog bogatstva arheoloke batine tog podruja, ali i njene slabe ouvanosti i armiranosti. Radi toga je pripremljena izloba plakata pod naslovom Arheoloka batina Hrvatskog Pounja, s prikazom arheolokih nalaza i spomenike batine. Na esnaest su plakata, rijeju i slikom, prikazani lokaliteti i predmeti s prostora triju opina: Hrvatske Kostajnice, Dvora i Hrvatske Dubice. Predstavljena je arheoloka topograja od prapovijesti do ranoga novog vijeka. Istaknuti su vaniji arheoloki lokaliteti, kao to su prapovijesni lokalitet Osjeenica i antiki kameni spomenici miljokazi, naeni u Bainu, Hrvatskoj Dubici i Hrvatskoj Kostajnici, koji svjedoe o razvijenoj mrei rimskih cesta. U razdoblju srednjeg i novoga ranog vijeka istaknuti su stari gradovi Kostajnica, Gvozdansko, Zrin, Pedalj i Dubica. Izloba je ponajprije namijenjena osnovnokolskom i srednjokolskom uzrastu, ali i iroj javnosti. Njome se nastojalo informirati uenike o bogatstvu arheoloke batine njihova kraja te stvoriti pozitivnu sliku i stav prema batini. Izloba je postavljena u Srednjoj koli Ivana Trnskog u Hrvatskoj Kostajnici, iji djelatnici svojim radom njeguju svijest o potrebi ouvanja kulturne batine. Naime, u predvorju kole izloeno je nekoliko vrlo vrijednih kamenih spomenika koji su ondje spremljeni za vrijeme ratnih razaranja i od tada se tamo brino uvaju.
Uvodni plakat izlobe s prikazom arheolokih lokaliteta i karakteristinoga pokretnog materijala na podruju Hrvatskog Pounja (dizajn plakata: A. timac)
Plakat s prikazom arheolokih lokaliteta i karakteristinoga pokretnog materijala bronanog doba na podruju Hrvatskog Pounja (dizajn plakata: A. timac)
464
Varia, HAG 2/2005
U elji za to zornijim pribliavanjem arheoloke batine mladima, na otvorenju izlobe odrana je i modna revija Totalno out, u organizaciji i izvedbi kluba studenata arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Studenti su nosili odjevne predmete, orue i oruje karakteristino za razdoblja prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, a njihova je revija bila popraena odgovarajuim projekcijama i glazbom. Na otvorenju su bili nazoni predstavnici Ministarstva kulture, predstavnici lokalnih vlasti te uenici osnovnih i srednjih kola Hrvatske Kostajnice i Hrvatske Dubice. Kako je pokazano veliko zanimanje za izlobu, ostvareno je nekoliko gostovanja na podruju Sisako-moslavake upanije. Izloba je nakon te manifestacije namijenjena uporabi u nastavi povijesti, kao medij za edukaciju javnosti, ponajprije mladih, o bogatstvu lokalne arheoloke batine i potrebi njena ouvanja. Ivana Mileti Summary On the occasion of the European Heritage Days 2005, Department for Archaeological Cultural Heritage, Ministry of Culture, Croatia designed a project to raise public awareness on the subject of preservation of the archaeological heritage. In 2005 the project was focused on the area of the Croatian Pounje because of its extraordinarily rich archaeological heritage, but also because of its poor preservation and afrmation. For this purpose an exhibition of posters was organized, entitled Archaeological
Heritage of Croatian Punje. 16 posters (accompanied by written information) presented sites and objects from three Croatian municipalities- Kostajnica , Dvor and Hrvatska Dubica (Croatian Dubica). Archaeological topography from the Prehistory to the Early Modern period was presented. After this manifestation the exhibition has been put to use in history teaching as a medium for education of the public, primarily elementary and high school students.
Plakat s prikazom antikih pokretnih arheolokih nalaza s podruja Hrvatskog Pounja (dizajn plakata: A. timac)
Plakat o katelu Gvozdansko (dizajn plakata: A. timac)
465
POPIS KRATICA
Z upisano u Registar kulturnih dobara RH, Lista zatienih kulturnih dobara P upisano u Registar kulturnih dobara RH, Lista preventivno zatienih dobara R kulturno dobro zatieno prema zakonu iz 1967. (NN 7/67) o. op. otok opina
Literatura AIA ARR AV BAR Godinjak ZSKH HAnt HArch HAG Izdanja HAD Ljetopis JAZU VAHD VAMZ VAPD VHAD OA Obavijesti HAD PPUD Prilozi IAZ Radovi FFZ Annales Instituti Archaeologici (Zagreb) Arheoloki radovi i rasprave (Zagreb) Arheoloki vestnik (Ljubljana) British Archaeological Reports, International Series (Oxford) Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske (Zagreb) Histria antiqua (Pula) Histria archaeologica (Pula) Hrvatski arheoloki godinjak (Zagreb) Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva (Zagreb) Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb) Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Split) Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu (Zagreb) Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku (Split) Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva (Zagreb) Opuscula Archaeologica (Zagreb) Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva (Zagreb) Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Split) Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu (Zagreb) Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (Zadar)
466
POPIS SURADNIKA
Alduk, Ivan Azinovi Bebek, Ana Balen, Jacqueline Barada, Martina Beki, Luka Belaj, Juraj Blei, Martina Bobovec, Ana Bolec Ferri, Narcisa Bradara, Tatjana Brusi, Zdenko Bugar, Aleksandra Buni, Maja Buri, Toni Burmaz, Josip Codacci-Terlevi, Giulia argo, Boris ataj, Lea auevi, Morana erina, Dubravka ondi, Natalija Delonga, Vedrana Dizdar, Marko Durman, Aleksandar Din, Kristina ini, Filip Fadi, Ivo Filipec, Kreimir Filipovi, Slavica Forenbaher, Stao Girardi Jurki, Vesna Gjurain, Hrvoje Gudelj, Ljubomir Hnsel, Bernhard Hrak, Tomislav Hutinec, Mirela Iskra-Janoi, Ivana
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Splitu, Porinova b.b., 21000 Split Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za kopnenu arheologiju, Cvijete Zuzori 43, 10000 Zagreb Arheoloki muzej u Zagrebu, Trg Nikole Zrinskog 19, 10000 Zagreb Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Puli, Ulica grada Graza 2, 52000 Pula Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za kopnenu arheologiju, Cvijete Zuzori 43, 10000 Zagreb Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Rijeci, Uarska 21, 51000 Rijeka Muzej Moslavine, Trg kralja Tomislava 13, 44320 Kutina Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Puli, Ulica grada Graza 2, 52000 Pula Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju, Obala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23000 Zadar Zagreb Gradski muzej Vukovar, Dvorac Eltz, upanijska 2, 32000 Vukovar Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Stjepana Gunjae b.b., 21000 Split Kaducej d.o.o., Papandopulova 27, 21000 Split Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Arheoloki muzej u Splitu, Zrinsko-frankopanska 25, 21000 Split Zagreb Omialj Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Splitu, Porinova b.b., 21000 Split Arheoloki muzej Zadar, Trg opatice ike 1, 23 000 Zadar Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Stjepana Gunjae b.b., 21000 Split Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zadru, I. Smiljania 3, 23000 Zadar Arheoloki muzej u Zadru, Trg opatice ike 1, 23000 Zadar Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb Muzej Slavonije, Trg Sv. Trojstva 6, 31000 Osijek Institut za antropologiju, Ulica grada Vukovara 72/IV, 10000 Zagreb Sveuilite u Zagrebu, Meunarodni istraivaki centar za arheologiju, Brijuni Medulin, 52100 Pula Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Stjepana Gunjae b.b., 21000 Split Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Stjepana Gunjae b.b., 21000 Split Institut fr Prhistorische Archologie, Freie Universitt, Berlin Zagreb Gradski muzej Vukovar, Dvorac Eltz, upanijska 2, 32000 Vukovar Gradski muzej Vinkovci, Trg bana Josipa okevia 16, 32100 Vinkovci 467
Gugo Rumtajn, Katarina Kninski muzej, Fra L. Maruna 1, 22300 Knin
Jakovljevi, Goran Jelii-Radoni, Jasna Jelini, Kristina Juri, Radomir Jurii, Mario Jurkovi, Miljenko Juro-Mofardin, Fina Kalafati, Hrvoje Kamenjarin, Ivanka Kara, Zlatko Karavani, Ivor Katavi, Vedran Katunari, Tea Kezunovi, Vesna Kirigin, Branko Kliki, Damir Knezovi, Ivan Kolak, Tatjana Kolega, Marija Komo, Darko Kora, Zrinka Kos, Vedran Kovaevi, Nela Kovaevi, Saa Kovai, Branka Kovai, Vanja Kovai, Vladimir Krnevi, eljko Krnjak, Ondina Kuko, Sineva Kurili, Anamarija Kuan-palj, Dora Lapajne, Damjan Libernjak, Anita Loli, Tatjana Lozuk, Josip
Gradski muzej Bjelovar, Trg E. Kvaternika 1, 43000 Bjelovar Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Splitu, Porinova b.b., 21000 Split Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Arheoloki muzej u Zadru, Trg opatice ike 1, 23000 Zadar Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arheologiju, Cvijete Zuzori 43, 10000 Zagreb Sveuilite u Zagrebu, Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek, I. Luia 3, 10000 Zagreb Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Muzej grada Katela, Dvorac Vitturi, Brce 1, 21215 Katel Luki Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejzanu arhitekturu, Kaieva 26, 10000 Zagreb Filozofski fakultet Sveilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb Muzej Slavonije, Trg Sv. Trojstva 6, 31000 Osijek Sveuilite u Splitu, Umjetnika akademija, F. Vrania 17, 21000 Split Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 21, 34000 Osijek Arheoloki muzej u Splitu, Zrinsko-frankopanska 25, 21000 Split Arheoloki muzej u Splitu, Zrinsko-frankopanska 25, 21000 Split Muzej Turopolja, Trg kralja Tomislava 1, 10410 Velika Gorica Muzej Like Gospi, Dr. Franje Tumana 3, 53 000 Gospi Sveuilite u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti, Obala Petra Kreimira IV. 2, 23000 Zadar Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Gradski muzej Poega, Matice hrvatske 1, 34300 Poega Narodni muzej Labin, Ulica 1. maja 6, 52220 Labin Omega engineering d.o.o., Rijeka 16a, 20000 Dubrovnik Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Muzej Meimurja, Trg Republike 5, 40000 akovec Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Splitu, Porinova b.b., 21000 Split Zaviajni muzej Poretine, Dekumanska 9, 52440 Pore Muzej grada ibenika, Gradska vrata 3, 22000 ibenik Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju, Obala Petra Kreimira IV. 2, 23000 Zadar Sveuilite u Zadru, Odjel za povijest, Obala Petra Kreimira IV. 2, 23000 Zadar Arheoloki muzej u Zagrebu, Trg Nikole Zrinskog 19, 10000 Zagreb Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Mesnika 49, 10000 Zagreb Muzej Cetinske krajine, A. Kaia Mioia 5, 21230 Sinj Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Mesnika 49, 10000 Zagreb Muzej Brodskog Posavlja, Starevieva 40, 35000 Slavonski Brod 468
Krznari krivanko, Maja Gradski muzej Vinkovci, Trg bana Josipa okevia 16, 32100 Vinkovci
Lipovac Vrkljan, Goranka Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb
Lonjak Dizdar, Daria Mardei, Jagoda Mari, Iva Marijan, Boko Mai, Boris Mesi, Jasen Migotti, Branka Mihaljevi, Marija Mihovili, Kristina Miklik-Lozuk, Lidija Mileti, Ivana Miloglav, Ina Minichreiter, Kornelija Mie, Maja Musta, Sunica Mui, Branko Nedved, Branka Nemeth-Ehrlich, Dorica Okroa Roi, Lana Oluji, Boris Osterman, Jasmina Oani Rogulji, Ivana Pantlik, Buga Pauak, Mirjana Pavlovi, Ivo Pedii, Ivan Peria, Darko Perki, Domagoj Pintari, Tatjana Pitea, Ante Plee, Tajana Podrug, Emil Potrebica, Hrvoje Radi Rossi, Irena Raji ikanji, Petra Rapan Papea, Anita Rismondo, Tajma Salaji, Silvija Sanader, Mirjana Schejbal, Berislav
Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Arheoloki muzej u Splitu, Zrinsko-frankopanska 25, 21000 Split Sveuilite u Zagrebu, Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek, I. Luia 3, 10000 Zagreb Zaviajni muzej Stjepana Grubera, Savska 3, 32270 upanja Muzej grada Zagreba, Opatika 20-22, 10000 Zagreb Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arheologiju, Cvijete Zuzori 43, 10000 Zagreb Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Odsjek za arheologiju, Ante Kovaia 5, 10000 Zagreb Gradski muzej Nova Gradika, Trg kralja Tomislava 7, 35400 Nova Gradika Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Muzej Brodskog Posavlja, Starevieva 40, 35000 Slavonski Brod Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Odjel za arheoloku batinu, Runjaninova 2, 10000 Zagreb Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Sveuilite u Splitu, Humanistiki studiji, Radovanova 13, 21000 Split Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Puli, Ulica grada Graza 2, 52000 Pula Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Odelek za arheologijo, Zevetika 5, 1000 Ljubljana Arheoloki muzej Zadar, Trg opatice ike 1, 23 000 Zadar Arheoloki muzej u Zagrebu, Trg Nikole Zrinskog 19, 10000 Zagreb Gradski muzej Krievci, T. Sermagea 2, 48260 Krievci Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Katedra za stariju povijest, I. Luia 3, 10000 Zagreb Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za povijest, I. Luia 3, 10000 Zagreb Zagreb Zagreb Zaviajni muzej Stjepana Grubera, Savska 3, 32270 upanja Muzej akovtine akovo, Ante Starevia 34, 31400 akovo Muzej grada ibenika, Gradska vrata 3, 22000 ibenik Zagreb Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Odjel za inspekcijske poslove, C. Zuzori 6, 20000 Dubrovnik Muzej Turopolja, Trg kralja Tomislava 1, 10410 Velika Gorica Arheoloki muzej u Splitu, Zrinsko-frankopanska 25, 21000 Split Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za kopnenu arheologiju, Koarska 5, 10000 Zagreb Muzej grada ibenika, Gradska vrata 3, 22000 ibenik Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Arheoloki zavod, I. Luia 3, 10000 Zagreb Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arheologiju, Cvijete Zuzori 43, 10000 Zagreb Zagreb Gradski muzej Vinkovci, Trg bana Josipa okevia 16, 32100 Vinkovci Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Splitu, Porinova b.b., 21000 Split Gradski muzej Virovitica, Dvorac Pejaevi, 33000 Virovitica Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb Daruvar 469
Sekelj Ivanan, Tajana Skelac, Goran Sokol, Vladimir Starac, Alka Starac, Ranko Suanj, Tea ari, Elvira iljeg, Bartul imek, Marina imi, Jasna ia Vivek, Marija koberne, elimir oi, Rajna unji, Dalibor uta, Ivan Teran, Biba Tkalec, Tatjana Tomasovi, Marinko Toma, Tea Tomii, eljko Tonini, Domagoj Tonkovi, Snjeana Uglei, Ante Uha, Marko Veki, Amelio Vii Ljubi, Ema Vui, Jakov Zaninovi, Joko Zekan, Mate Zlatuni, Romuald Zori, Magda ile, Ivica upi, Branimir Wiewegh, Zoran
Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Geoarheo d.o.o., rnomerac 54, 10000 Zagreb Muzej Prigorja Sesvete, Trg D. Domjania 5, 10360 Sesvete Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Muzejski trg 1, 51000 Rijeka Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Rijeci, Uarska 21, 51000 Rijeka Muzej grada Splita, Papalieva 1, 21000 Split Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Gradski muzej Varadin, Strossmayerovo etalite 7, 42000 Varadin Muzej Slavonije, Trg Sv. Trojstva 6, 31000 Osijek Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb Muzej grada Zagreba, Opatika 20-22, 10000 Zagreb Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Gospiu, V. Vranicanija 6, 47000 Karlovac Muzej grada Katela, Brce 1, Dvorac Vitturi, 21215 Katel Luki Institut fr Prhistorische Archologie, Freie Universitt, Berlin Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Gradski muzej Makarska, Obala kralja Tomislava 17/1, 21300 Makarska Gradski muzej Sisak, Kralja Tomislava 10, 44000 Sisak Institut za arheologiju, Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, I. Luia 3, 10000 Zagreb Zaviajni muzej Imotski, B. Buia 41, 21260 Imotski Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju, Obala Petra Kreimira IV. 2, 23000 Zadar Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Puli, Ulica grada Graza 2, 52000 Pula Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Mesnika 49, 10000 Zagreb Arheoloki muzej u Splitu, Zrinsko-frankopanska 25, 21000 Split Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zadru, I. Smiljania 3, 23000 Zadar Gradski muzej Drni, Domovinskog rata 38, 22320 Drni Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Stjepana Gunjae b.b., 21000 Split Arheoloki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u ibeniku, J. ulinovia 1/3, 22000 ibenik Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, C. Zuzori 6, 20000 Dubrovnik Muzej Cetinske krajine, A. Kaia Mioia 5, 21230 Sinj Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Runjaninova 2, 10000 Zagreb
Soka-timac, Dubravka Gradski muzej Poega, Matice hrvatske 1, 34300 Poega
470
SADRAJ Osjeko-baranjska upanija Redni br. Lokalitet 1 Aljma Podunavlje 2 Autocesta Vc 3 epin Ovara/Tursko groblje 4 Lug Gradina 5 Mursa Vojarna 6 Osijek Silos 7 Pauje Grad (utvrda Poljanska) 8 trbinci 9 Vrhegy Mocsols (Zmajevac) Vukovarsko-srijemska upanija Redni br. Lokalitet 10 Bogdanovci Vonjak 11 Dvor knezova Ilokih 12 Marikovo Duge njive 13 Popernjak 14 Sopot 15 Vinkovci Ul. J. Ivakia 2a 16 Vinkovci Ul. M. Gupca 73 17 Vinkovci Ul. S. Radia 19 18 Vinkovci Ul. V. Nazora 3 19 Vinkovci zatiena zona grada 20 Vinkovci, Andrijaevci, Ivankovo, Markuica, Tordinci, Nutar, Stari Jankovci 21 Vuedol vinograd Streim Brodsko-posavska upanija Redni br. Lokalitet 22 Autocesta Vc 23 Crinjevi 24 Galovo 25 Kruevica Njivice 26 Slava 27 Kruevica, Slavonski amac Poeko-slavonska upanija Redni br. Lokalitet 28 Gradci 29 Poega Kanilieva ul. 30 Tretanovaka gradina Virovitiko-podravska upanija Redni br. Lokalitet 31 Crkvari crkva sv. Lovre 32 Dvorina 33 Nova Bukovica Sjenjak 34 Suhopolje Klikovac 35 Virovitica, zapadna obilaznica 36 Virovitica Brekinja 37 Virovitica ota 38 Virovitica ura istok 39 Virovitica ota zapad 40 Virovitica Kikorija jug 41 Virovitica Kikorija sjever ................................................................... 6 Naselje Razdoblje Aljma P P, A, SV epin P, SV Lug P, SV Osijek A Osijek A Pauje (P), SV Budrovci P, A, NV Zmajevac A ................................................................... 24 Naselje Razdoblje Bogdanovci P Ilok P, A, SV, NV Lipovac P Bonjaci P Vinkovci P Vinkovci A Vinkovci A Vinkovci A Vinkovci A Vinkovci P, A, SV, NV Vinkovci, op. Andrijaevci, op. Ivankovo, op. Markuica, op. Tordinci, op. Nutar op. Stari Jankovci P, A, SV, NV Vukovar P ................................................................... 46 Naselje Razdoblje P, A, SV Makovac P Slavonski Brod P Kruevica P, SV Nova Gradika P Kruevica, Slavonski amac P, A, SV ...................................................................60 Naselje Razdoblje Kaptol P Poega SV Teki A .................................................................. 68 Naselje Razdoblje Crkvari SV Oreac A Nova Bukovica P Suhopolje SV Virovitica, Sv. ura P, A, SV Virovitica P Virovitica P, SV Virovitica, Sv. ura P, SV Virovitica, Sv. ura P Virovitica A, SV Virovitica P 471
42 43 44
Virovitica Korija Virovitica srednjovjekovna utvrda Zvonimirovo Veliko polje
Virovitica Virovitica Zvonimirovo
P SV P, SV
Bjelovarsko-bilogorska upanija Redni br. Lokalitet 45 azma crkva Marije Magdalene 46 Gornji Kri kapela Sv. Kria 47 Gudovac Gradina 48 Orovaki vinogradi 49 Sira Stari grad 50 uma Jasenova Koprivniko-krievaka upanija Redni br. Lokalitet 51 Brezovljani 52 Krievci Karane 53 Sv. Martin Igrie 54 Torec Preno pole 55 Veliki Kalnik Meimurska upanija Redni br. Lokalitet 56 akovec centar 57 akovec Stari grad 58 Ferenica .
................................................................... 96 Naselje Razdoblje azma SV, NV Gornji Kri SV Gudovac SV Orovac P Sira SV, NV Slovinska Kovaica P ...................................................................108 Naselje Razdoblje Brezovljani P Karane P Igrie SV Torec A, SV Kalnik SV ........... .......................................................118 Naselje Razdoblje akovec SV akovec SV, NV Prelog A ............. .. ....................................................124 Naselje Razdoblje Jakopovec P, A, SV anjevo P, SV Ivanec SV Matuini P, A Petrijanec A Paka SV Varadinske Toplice A ............. .. ....................................................138 Naselje Razdoblje Lobor P, A, SV, NV op. Zlatar P, A, SV Klenovec Humski SV ....................................................................... 144 Naselje Razdoblje itarjevo A Zagreb, Velika Gorica P, A, SV Budinjak P Gladovec Pokupski SV, NV Glavica Donja P, A, SV Mraclin A op. Pokupsko, op. Kravarsko P, A, SV, NV Prozorje SV Lukavec SV, NV umberak SV Sv. Kri Brdoveki P Draga Svetojanska SV
Varadinska upanija Redni br. Lokalitet 59 Blizna 60 Gradie anjevo 61 Ivanec Stari grad 62 Lonja Gradie 63 Petrijanec Ul. V. Nazora 98 64 Utvrda Paka 65 Varadinske Toplice Krapinsko-zagorska upanija Redni br. Lokalitet 66 Lobor MB Gorska 67 Pavlova peina 68 Plemiki grad Vrbovec Grad Zagreb i Zagrebaka upanija Redni br. Lokalitet 69 Andautonija upna livada 70 Autocesta Zagreb Sisak 71 Budinjak nekropola 72 Gladovec Pokupski Gradie 73 Kuzelin 74 Mraclin Rupa 75 Pokupsko, Kravarsko 76 Prozorje crkva sv. Martina 77 Stari grad Lukavec 78 Stari grad umberak 79 Sv. Kri Brodoveki nekropola 80 Turen Svetojanski
472
81 82 83 84 85
Zagreb Gornjogradska gimnazija Zagreb kapela sv. Dizma Zagreb Matoeva 7 Zagreb Park Gri Zagreb Trg sv. Marka
Zagreb Zagreb Zagreb Zagreb Zagreb
P, SV, NV SV, NV NV P, SV, NV P, SV, NV
Sisako-moslavaka upanija Redni br. Lokalitet 86 Ciglenice 87 Kutina Kutinska lipa 88 Sisak Stari grad 89 Siscija Sv. Kvirin 90 Zrin (burg) Karlovaka upanija Redni br. Lokalitet 91 Gradie Grdun 92 Gradie Orije 93 Kamensko pavlinski samostan 94 Karlovac Zvijezda 95 Stari grad Drenik 96 Viniica
.......................................................................172 Naselje Razdoblje Osekovo A Kutina A Sisak NV Sisak A Zrin SV, NV ...................................................................180 Naselje Razdoblje Grdun P Orije P, SV Kamensko P, SV Karlovac NV Drenik P, SV, NV akovac P, A
Istarska upanija ................................................................... 192 Redni br. Lokalitet Naselje Razdoblje 97 Barbariga, Betiga, Mandriol Barbariga P, A 98 Betiga Sv. Agneza Betiga A, SV 99 Dragonera jug Peroj A 100 Dragonera sjever Peroj A 101 Dvigrad crkva sv. Soje op. Kanfanar SV 102 Goli Skitaa P, A, SV, NV 103 Guran Guran P, SV 104 Istarski ipsilon, dionica Pula Vodnjan, 1 Vodnjan, Galiana, Pula P, A, SV, NV 105 Istarski ipsilon, dionica Pula Vodnjan, 2 op. Vodnjan, op. Pula P, A 106 Kargadur Linjan P 107 Katijun op. Pula, op. Medulin P, NV 108 Kaela Medulin A 109 Kostel Petrapilosa Opatija P, A, SV, NV 110 Krvavii Krvavii P, A 111 Kunci (Graie) Breg Ripenda P 112 Kupanja Varbiga, Tar A 113 Lorun Varbiga, Tar A 114 Monkodonja (Moncodogno) Kokuletovica P 115 Motovun Motovun P, A, NV 116 Peina Laganii Laganii P, A 117 Plinovod Pula Karlovac op. Faana, op. Vodnjan, op. Marana, op. Barban, op. Raa, op. Sveta Nedelja, op. Kran, op. Lupoglav P, A, NV 118 Pore jugoistok starogradske jezgre Pore A, SV 119 Pula Castropola 40 Pula A, SV 120 Pula gradska etvrt Sv. Teodora Pula A, SV, NV 121 Pula katedrala sv. Marije Pula A, SV 122 Sv. Marija Velika Bale A, SV 123 Sv. Mihovil Banjolski Peroj SV 124 urida urida P 125 Trvi crkva sv. Petra i Pavla Trvi SV
473
126 127 128
Turnina sv. Ivan Umag Trg slobode Viula
Gajana Umag Medulin
A, SV A, SV, NV A
Primorsko-goranska upanija Redni br. Lokalitet 129 Cickini 130 Cres Trg F. Petria 131 Fortiina 132 Kastav Crekvina 133 Katel Grobnik 134 Katelina 135 Mirine 136 Mohorov uvala Blatna 137 otok Oruda, otok Palacol 138 Punta Zidine 139 Sv. Nikola 140 Uvala Dubac Liko-senjska upanija Redni br. Lokalitet 141 Caska arheoloka zona 142 Caska gospodarski kompleks 143 Caska nekropola 144 Caska podmorje 145 ovini Crkvine 146 Luka Jablanac 147 Otoac crkva Presvetog Trojstva 148 Sveti Juraj crkva sv. Fiipa i Jakova 149 Udbina stolnica sv. Jakova 150 Udbina Sv. Nikola
................................................................... 254 Naselje Razdoblje Srii A Cres (o. Cres) SV, NV Omialj SV Kastav P, A, NV Grobnik SV, NV Kampor A, SV Omialj (o. Krk) A Omialj (o. Krk) A, SV op. Mali Loinj A, SV Lopar (o. Rab) A Mire (o. Krk) A Lopar (o. Rab) A .................................................................. 278 Naselje Razdoblje Caska (o. Pag) A Caska (o. Pag) A Caska (o. Pag) A Caska (o. Pag) A Smiljan (zaselak ovini) SV Jablanac A, NV Otoac NV Sveti Juraj A, SV Udbina SV, NV Udbina NV
Zadarska upanija ................................................................... 296 Redni br. Lokalitet Naselje Razdoblje 151 Asseria Podrgae P, A 152 Cvijina gradina Kruevo P, A 153 Dvorine Sv. Filip i Jakov Sv. Filip i Jakov A, SV, NV 154 Glavine Podvrje A, SV 155 Karin Karin A, SV, NV 156 Luka Pakotane Pakotane A 157 Nadin Nadin P 158 Nin Banovac Nin P, A, SV 159 Nin Sv. Duh Nin P, A, SV 160 Pag Stari Grad Pag (o. Pag) SV 161 Radainovci Vinogradine Radainovci SV 162 Radovin Sv. Petar Radovin SV, NV 163 Starigrad Paklenica Sveti Petar Starigrad Paklenica SV, NV 164 Sv. Martin Sukoan SV, NV 165 Velim Velitak Velim SV 166 Vrana Sv. Katarina (templarska gradina) Vrana SV, NV 167 Zadarski akvatorij o. Molat, o. Ist, o. Premuda A ibensko-kninska upanija Redni br. Lokalitet 168 Bribirska glavica 169 Burnum amteatar 170 avlin ................................................................... 324 Naselje Razdoblje Bribir P, A, SV Ivoevci A Murter (o. Murter) A
474
171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181
Danilo ematorij Ivinj Kijevo Grudina s Vrtlima Kljuica srednjovjekovna utvrda Knin Tvrava (Podgrae) Maragua Oziana peina Peani Sv. Lovre ibensko Donje polje ibenik Poljana marala Tita irje Gradina
Danilo Tisno Kijevo Kljuica (Miljevci) Knin Skradinsko Polje Bogati Miljevaki Piramatovci Jadrtovac ibenik o. irje
A A, SV A SV SV A P SV SV NV A
Splitsko-dalmatinska upanija ................................. ................................... 342 Redni br. Lokalitet Naselje Razdoblje 182 Banjae Dugopolje A 183 Blizna Gornja Sv. Marija Blizna Donja SV 184 Dikovaa Bublin Zmijavci P, A, SV, NV 185 Gardun (Tilurium) Gardun A 186 Issa arhitektura uz helenistike zidine Vis (o. Vis) A 187 Issa rimske terme Vis (o. Vis) A 188 K. tali Resnik Katel tali A 189 K. tali Resnik Katel tali A 190 K. tali Resnik, turistiko naselje Katel tali A 191 K. Suurac Trstenik Katel Suurac A 192 Lovreina Postira (o. Bra) A, SV 193 Luka Splitska Splitska (o. Bra) A, SV, NV 194 Luka Vis Vis (o. Vis) A 195 Mali Mosor Ercegovci P, A 196 Maslinica Maslinica (o. olta) A, NV 197 Metaljka Dugopolje P, A, SV 198 Mirje Postira (o. Bra) A 199 Opaac Proloac A, SV 200 Ostrog Balavan Katel Luki P, A, SV 201 Peina Zemunica Bisko P 202 Podgrae Solioce Podgrae A, SV 203 regija Makarsko primorje ivogoe P, A, SV 204 Salamandrija Komia (o. Palagrua) P, A, SV, NV 205 Salona istoni bedemi Solin A 206 Salona Marusinac Solin A 207 Salona Oratorij A Solin A 208 Salona zapadni bedemi, amteatar Solin A 209 Sinj tvrava Grad Sinj P, A, SV, NV 210 Solin krunidbena bazilika Solin A, SV 211 Split Dioklecijanova p., Carrarina poljana Split A, SV, NV 212 Split Dioklecijanova palaa Split A, SV 213 Split Manu Split A, SV 214 Suurje Trg sv. Ante Suurje A, SV, NV 215 Sustipan Sumpetar A, SV, NV 216 Sveurje Radun Katel Stari SV 217 Turska pe Zeljovii P, SV 218 Tvrava Zadvarje Zadvarje SV 219 Vis potonuli brod Re dItalia o. Vis NV 220 Vranjic juna i zapadna obala Vranjic P, NV 221 Vuevica Vuevica P, A 222 Vuipolje Crkvine Dugopolje SV
475
Dubrovako-nervetanska upanija Redni br. Lokalitet 223 Dubrovaki akvatorij 224 Dubrovnik kula Gornji ugao 225 Dubrovnik Sv. Vlaho 226 Grad 227 Narona 228 uljana Brijezi Varia
... ................................................................ 424 Naselje Razdoblje Mokoica, Cavtat A, NV Dubrovnik NV Dubrovnik SV Nakovana P, A Vid A uljana A ................................................................... 438
Primjena geozikih istraivanja u arheologiji
Primjer rekognosciranja trase budue autoceste, Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug) Primjer geozikih istraivanja trase budue autoceste, Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuevec Velika Gorica (jug) Natkrivanje kupalinog dijela antikog kompleksa u Varadinskim Toplicama Dani europske batine, tema 2005. Otkrivene tajne, Izloba Arheoloka batina Hrvatskog Pounja Popis kratica Popis suradnika Sadraj ................................................................... 466 ................................................................... 467 ................................................................... 471
476
477
UPUTE ZA PREDAJU IZVJEA - rokovi za predaju: - u sljedeem broju godinjaka bit e objavljena izvjea s arheolokih istraivanja provedenih tijekom kalendarske godine 2006. - izvjea se predaju najkasnije do 15. 2. 2007. (izuzetak su izvjea o istraivanjima koja su zavrila tijekom prosinca rok za predaju je 15. 3. 2007.) - tekst: 1. tekstovi se piu u Microsoft Wordu, znakovlju Times New Roman (pisani na PC-ju), veliina slova 12, s proredom 1,5, snimljeni standardno kao doc. dokument; 2. tekst je potrebno pripremiti u to jednostavnijoj formi tipku za prijelaz u novi red (enter) rabiti samo kod odvajanja poglavlja, izbjegavati tablice i sl.; 3. struktura izvjea mora biti prilagoena godinjaku: uvodni dio mora sadravati podatke o razdoblju istraivanja, razlozima provoenja istraivanja, broju katastarske estice na kojoj je provedeno istraivanje, voditelju i investitoru istraivanja, nakon uvodnog dijela slijedi kratak opis istraivanja i pronaenog te datacija, zavrni dio izvjea mora sadravati opis postupka s lokalitetom i nalazima nakon istraivanja; 4. biljeke je potrebno navoditi unutar teksta (ne u obliku fusnota); 5. tekstove je potrebno pisati u treem licu jednine i mnoine; 6. potrebno je navesti samo osnovnu literaturu, koristei se kraticama navedenim u godinjaku; 7. uz izvjee je obavezno priloit i saetak teksta za prijevod (saetak moe imati najvie jednu karticu teksta); 8. uz izvjee je potrebno priloiti i tekst koji prati slikovne priloge te ime autora priloga uz napomenu foto, izradio i sl.; 9. tekstovi ne smiju imati vie od 5 kartica (vie kartica doputeno je samo u sluaju iznimno velikih arheolokih zahvata kod kojih nije mogue sastaviti krae izvjee); 10. tekstovi se predaju snimljeni na disketu ili CD i ispisani na papiru veliine A4.
- slikovni prilozi (fotograje i crtei): 1. predaju se odvojeno od teksta (ne kao njegov sastavni dio); 2. predviena je objava najvie triju slikovnih priloga (obavezno priloiti i tekst slikovnog priloga); 3. ako se alju fotograje, njihove dimenzije ne smiju biti manje od 10x15 cm; 4. digitalne fotograje moraju biti visoke kvalitete, u TIFF formatu, rezolucije najmanje 350 dpi i snimljene na CD (fotograje mogu biti i u JPEG formatu); 5. skenirani prilozi predaju se u TIFF formatu, rezolucije 350 dpi i snimljeni na CD; 6. slikovne priloge nije doputeno slati snimljene u Wordu ili u drugim formatima osim navedenih. U sluaju nedostatka opreme, mogu je dogovor s redakcijom. - geografska karta: - uz tekstove je potrebno dostaviti i preslik geografske karte u mjerilu 1 : 100.000 s oznaenim poloajem lokaliteta (podatak e biti koriten u redakciji prilikom obrade geografske karte pojedinih upanija). - podaci o autoru izvjea (za popis suradnika): - ime i prezime, titula, ustanova u kojoj je zaposlen, adresa, odnosno kuna adresa ako je autor nezaposlen. Podaci za kontakt: Hrvatski arheoloki godinjak (redakcija) Ministarstvo kulture Uprava za zatitu kulturne batine Odjel za arheoloku batinu Runjaninova 2 10000 Zagreb odgovorna osoba: mr. sc. Zoran Wiewegh tel. 01/4866-239 e-mail: zoran.wiewegh@min-kulture.hr
479

Hag2005 29 1 2010 Mala

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hag2005 29 1 2010 Mala

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005 Izdava/Publisher: Ministarstvo kulture Uprava za zatitu kulturne batine Ministry of Culture Department for

UDK 902/904 (497.5) ISSN 1845-8408

HRVATSKI ARHEOLOKI GODINJAK

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

Aljma Podunavlje, istraena sonda (foto: J. imi)

Aljma Podunavlje, ostaci zidane grobnice (foto: J. imi)

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Aljma Podunavlje, nalaz obrednog ukopa goveda (foto: J. imi)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

epin Ovara/Tursko groblje, priprema terena za istraivanje (foto: J. imi)

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

epin Ovara/Tursko groblje, SJ 60 (foto: J. imi)

epin Ovara/Tursko groblje, SJ 47 (foto: J. imi)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Osijek Vojarna, aerosnimak terena (foto: M. Romuli)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

Osijek Vojarna, rtvenik boga Silvana (foto: S. Filipovi)

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Osijek Vojarna, mramorna skulptura (foto: S. Filipovi)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

Osijek Silos, aerosnimak terena (foto: S. Filipovi)

Osijek Silos, impluvij u sondi 2 (foto: V. Katavi)

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Osijek Silos, mramorna skulptura krilatog mladia iz sonde 3 (foto: V. Katavi)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Pauje Grad, tlocrtna skica zemljanoga gradita (izradio: Z. Kara)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

trbinci, detalj groba 101 (foto: T. Lelekovi)

trbinci, grob 113 i detalj groba (foto: T. Lelekovi)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

trbinci, grobovi 108 i 110 (foto: B. Migotti)

trbinci, zidana grobnica 85 (foto: T. Lelekovi)

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Zmajevac, grob 141 (foto: S. Filipovi)

Zmajevac, grob 143 (foto: S. Filipovi)

Osjeko-baranjska upanija, HAG 2/2005

Zmajevac, keramiki vr i staklena aa iz groba 144 (foto: S. Filipovi)

Zmajevac, grob 155 (foto: S. Filipovi)

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Vukovarsko-srijemska upanija, HAG 2/2005

Bogdanovci Vonjak, istraena sonda (foto: M. Hutinec)

Bogdanovci Vonjak, ugao kue s komadom zida (foto: M. Hutinec)

Bogdanovci Vonjak, pogled s platoa prema Vuki (foto: M. Hutinec))

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Bogdanovci, pogled s platoa prema sjeveru na ostatke tumula (foto: M. Hutinec)

Vukovarsko-srijemska upanija, HAG 2/2005

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Vukovarsko-srijemska upanija, HAG 2/2005

Marikovo Duge njive, teren nakon kie (foto: I. Iskra-Janoi)

Marikovo Duge njive, bronani tutuli (foto: I. Iskra-Janoi)

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Vukovarsko-srijemska upanija, HAG 2/2005

Sopot, geodetski snimak nalazita

Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005

Sopot, kua SJ 255 (foto: M. Krznari krivanko)

Sopot, prekrivanje sonde geotekstilom (foto: M. Krznari krivanko)

Sopot, kua SJ 301 (foto: M. Krznari krivanko)

Sopot, arheoloki park (foto: M. Krznari krivanko)

Vukovarsko-srijemska upanija, HAG 2/2005