KILJAN: Kraj lingvistike?

Jezik je temeljni objekt lingvistike Jezina djelatnost nije primjeren objekt za monodisciplinarno izuavanje ( heterogena je) zato to pokriva vei broj podruja fizikalno, fizioloko, psihiko ujedno pripada i drutvenoj i individualnoj domeni ne moe se definirati njezino jedinstvo Nasuprot tome, jezik (langue) cjelina je i princip klasifikacije -> homogenost Da bi se neto moglo izuavati, objekt mora biti definiran kao jedinstvena cjelina (zato se izuava jezik, a ne jezina djelatnost) De Saussure u komunikacijskom aktu izbacuje fizikalni dio s fonacijom i audicijom te jedan psihiki dio procesa (izvravanje govor (parole) - nije in mase nego pojedinca, ono je individualno) Jezik je skup nunih konvencija koje je drutveni organizam usvojio da bi pojedincima omoguio primjenu sposobnosti jezine djelatnosti. Sposobnost jezine djelatnosti razliita je od jezika, ali se bez njega ne moe primjenjivati. Govor in pojedinca koji realizira svoju sposobnost uz pomo drutvene konvencije jezika. (De Saussure) Do biti jezika dolazimo promatranjem psihikoga procesa: povezivanje akustike slike (otiska izazvana zvunim valovima) u mozgu s pojmom koji joj odgovara, odnosno slaganje oznaitelja i oznaenika u cjelinu, u znak Svi pojedinci u jezinoj djelatnosti reproducirat e priblino iste znakove uz iste pojave jezik govor drutveno individualno bitno nebitno; vie ili manje sluajno Jezik je drutveni dio jezine djelatnosti, izvan pojedinca je i on ga sam ne moe ni stvarati ni mijenjati, on postoji zahvaljujui nekoj vrsti dogovora sklopljenoga meu lanovima zajednice (kolektivna konvencija; dominacija kolektivnoga nad individualnim) Jezikom njegovi govornici ne vladaju ni pojedinano ni kolektivno; drutvena zajednica nema moi nad jezikom, ona je samo masa koja govori Jezik je sistem koji je priznaje nita drugo osim vlastita poretka (transformira se samo po sebi inherentnim1 zakonitostima koje su nadreene ljudskom djelovanju), on je kompleksna ravnotea elemenata koji se meusobno uvjetuju -> jezik je forma, ne supstancija Jezik je konstrukt znanstvene spoznaje koji omoguuje spoznaju jezine djelatnosti o moe li jezik-forma, s vlastitim poretkom, nezavisan od pojedinca i od kolektiva, doista egzistirati? Za De Saussurea objekt lingvistike (objet) ujedno je i njezin cilj, rezultat i razlikuje ga od predmeta (matiere) Budui da se jedino jezik moe samostalno definirati, kao polaznu toku treba prvenstveno uzeti podruje jezika (subjekt, koji je u domeni istraivanja decentritran, vraa se u obliku istraivaa ija spoznaja odreuje objekt) Jezik jest realan predmet (unutar sebe i za sebe), a lingvistika ga transformira u objekt spoznaje razaznajui znanstvenom metodologijom njegovu strukturu

svojstvenim

Jezik mora svrstati u neku klasu objekata da bi onda lingvistiku kao znanost mogu svrstati u hijerarhiju znanosti Lingvistika (ima za objekt istraivanja jezik kao neki sistem znakova) -> semiologija (prouava ivot znakova u okviru ivota drutva) -> socijalna psihologija (znakovni sistemi drutvene su injenice) -> opa psihologija (znak shvaa kao psihiki entitet)

Jezinom djelatnou bave se mnoge zna nosti, ali jezikom samo lingvistika Spoznaja objekta lingvistike uvjetovana je nastankom same znanosti; De Saussure to rjeava istodobnim konstituiranjem i lingvistike i njezina objekta De Saussure zapoinje od komunikacijskoga akta pa iz jezine djelatnosti izdv aja jezik kao objekt kojemu subjekti (pojedinci ili masa) nisu potrebni