Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112) IZVORNI ZNANSTVENI RAD UDK: 316.77:159.92 159.922.8:316 111.

852:316 Primljeno: sijeanj, 2005.

Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda i samopredodba mladih

Metka Kuhar* SAETAK
Suvremeno potroako drutvo sa sveprisutnim standardima ljepote istie znaenje vitkosti i drugih teko dostinih tjelesnih znaajki. Mnogi su ljudi nezadovoljni svojim tijelom, to je najoitije u adolescentskom razdoblju. Istraivanja o vanosti drutveno-kulturnih imbenika u razvoju te neugodne tjelesne samopredodbe najee predstavljaju kao negativan utjecaj i medijsku konstrukciju vitkoga ideala, to je nedostino veini ena. Na tjelesnu samopredodbu djevojaka utjeu, osim medijskih ideala, i poimanja te ocjene mukaraca o idealnoj enskoj figuri i shvaanja o tome kakva jest ili bi trebala biti vlastita idealna figura, ali i spoznaja svoje sadanje figure. Interdisciplinarnim sociolokim i komunikolokim istraivanjem meu mladim ljudima u Sloveniji ustanovila sam koji imbenik najjae utjee na samopredodbu djevojaka. Rezultati istraivanja upozoravaju na to da djevojke osjeaju velik pritisak medija. Tijela prikazana u medijima prepoznaju kao iznimno vitka u prosjeku vitkija od vlastitih ideala. Vlastiti tjelesni ideal u prosjeku je stroi od prepoznatog ideala mladia o enskome tijelu. Utjecaj ideala mladia na tjelesnu samopredodbu djevojaka manje je statistiki vaan u usporedbi s utjecajem prihvaenoga medijskog ideala. Ideali mladia prema miljenju djevojica nisu strogi poput medijskih. Djevojke se u prvome redu optereuju zbog pritiska medijskih ideala. Mladi trebaju odgovarajui medijski odgoj i svijest o tome kako mogu nauiti prepoznavati medijske pritiske te im se suprotstaviti. Treba im pomagati da vizualnim medijima selektivno posveuju vrijeme i da budu kritiniji prema medijski promoviranim tjelesnim idealima.
Metka Kuhar, Fakultet za drutvene znanosti, Institut za drutvene znanosti, Centar za socijalnu psihologiju, Kardeljeva pload 5, 1000 Ljubljana, Slovenija. E-mail: metka.kuhar@fdv.uni-lj.si 97
*

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

Kljune rijei: tjelesna samopredodba, reprezentacija tijela, idealiziranje tijela, masovni mediji, potroako drutvo, utjecaj medija, mladi

Uvod
Suvremena potroaka kultura obilno nas opskrbljuje diskursima o tjelesnim idealima. To su ljepota, mladost, zdravlje, snaga, snana volja, samokontrola, samodisciplina Medijski tekstovi neprestance nude savjete, ponekad ak i naredbe, o tome kako postati vitkiji, miiaviji, kako do ljepe i bolje koe, sjajnije kose itd. te povezuju privlanu vanjsku sliku s uspjehom, popularnosti, ljubavi, zdravljem i samospoznajom. Sve vie ljudi u suvremenim drutvima usporeuje vlastitu tjelesni izgled s idealnim slikama to se svaki dan mnoe u masovnim medijima, oglasima i modnoj industriji. Mediji neprestance upozoravaju na to kakav bi morao biti vanjski izgled, te sugeriraju da bismo s malo truda i mi mogli biti takvi. Idealizirano tijelo nije jo nikada bilo tako prisutno u svakodnevnom ivotu kao to je to sluaj danas no, ne samo zbog medijskoga predstavljanja, nego i medicinskih rasprava. Savrenost tjelesnog izgleda, barem kod dijela populacije, potie elju za oponaanjem. Ponajvie mladi, uglavnom mlade ene, esto se osjeaju nesavrenima i nezadovoljnima zbog svojega tijela. Na poetku treeg tisuljea ini se da je od generacijske i kulturne modernizacije mladei iz prologa stoljea ostala samo potroaka emancipacija, samostalan nastup na tritu potroakih stilova, mode, izgleda i oblikovanja, te estetiziranja tijela (Ule & Kuhar; 2002). Istraivanjem meu mladima ljudima u Sloveniji ustanovit u utjecaj razliitih imbenika na predodbe o idealnome tijelu i tjelesnoj samopredodbi adolescentica. Zanimat e me odreuju li medijski ideali te predodbe vie od drugih utjecaja (poput predodbe o idealnom mladiu, vlastite ideje).

Teoretska polazita
Masovni mediji neprestance predstavljaju privlana enska tijela, a sve ee i muka. Ki roena nakon godine 1960. vidi na dan vie slika nedostino lijepih ena u seksualnim pozama, nego to je njezina majka vidjela tijekom cijeloga puberteta (Wolf, 1991: 214). Posebice filmovi, televizija, revije i oglasi daju ljepoti sve vie prostora, to utjee i na sve vei naglasak ljepote u naim ivotima te na oblikovanje shvaanja o privlanosti. Nude se kao istiniti zapisi, premda su zapravo najue medijske definicije tjelesnih ideala. Medijski tjelesni ideal genetski je nedostian za 95 posto ena (Kilbourne, 1999: 134). Uinak dananjih vizualnih medija razlikuje se od djelovanja vizualnih umjet98

M. Kuhar, Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda ...

nosti u prolosti. Tada su umjetnike slike bile romantino predstavljene kao nedostine, a suvremeni mediji ine nejasnom granicu izmeu preuveliane fikcije i stvarnosti. Modeli, glumci i glumice provode u fotografiranju i na snimanjima nekoliko sati na dan, surauju s modnim kreatorima, profesionalnim frizerima i vizaistima, te su neprestance na bezobzirnim dijetnim programima i programima vjebanja. S naslovnica revija, oglasa i televizijskih ekrana svaki nas dan nagovaraju idealno oblikovana, kirurki popravljena, profesionalno fotografirana i raunalno obraena tijela mladih, mravih manekenki i miiavih manekena. U filmovima su esta i tijela dvojnica kao nadomjestak za nesavrena tijela filmskih glumica (Kuhar, 2001). Analize sadraja razliitih medija (Berger, 1972; Kilbourne, 1999) upozoravaju da je razdoblje kasnoga dvadesetog stoljea od pedesetih godina nadalje puno sve vitkijih tijela modela, plesaica, glumica, pornografskih diva dakle, ena koje se tradicionalno smatraju ljepoticama. Posebice mnogo modela i glumica ima zabrinjavajue nisku teinu. Tijelo prosjene manekenke ne sadrava dovoljno masti za normalan menstruacijski ciklus1 (ODea, 2001: 57). esto se navodi podatak da je teina modela u prosjeku 23% manja od teine prosjene ene (Wolf, 1991: 11). Garner i suradnici (1980) usporeivali su visinu, teinu i tjelesne mjere dviju amerikih ikona enskih ideala ljepote Playbojevih modela mjeseca i natjecateljica na izboru za Miss Amerike od godine 1960. do 1979. Zakljuili su da je prosjena teina modela mjeseca u tom razdoblju znatno smanjena. Tako je primjerice godine 1960 prosjena teina Playboyevih modela iznosila 91% prosjene populacijske vrijednosti, a 1978. prosjena teina modela iznosila je jo samo 84% populacijskog prosjeka. Slino je i meu natjecateljicama za Miss Amerike. Pobjednice su veinom teile jo manje od ostalih natjecateljica. Garner i suradnici su u razdoblju izmeu 1960. i 1979. ustanovili i trend sve manjeg isticanja oblina. Opseg prsa i bokova Playboyevih modela znatno se smanjio, a opseg struka poveao. Wiseman i suradnici su godine 1992. ponovili istraivanja Garnera i dr. (1980). Ustanovili su da je u razdoblju izmeu 1979. i 1988. tjelesna teina (razmjerno prema visini) kod natjecateljica za Miss Amerike jo padala, dok su Playboyevi modeli mjeseca zadrali svoju ionako nisku teinu. Pokazalo se jo da se u tom razdoblju smanjio opseg bokova meu natjecateljicama za Miss Amerike. Wiseman i suradnici izvjeuju takoer da je izmeu 1979. i 1988. godine 69% Playboyevih modela mjeseca i 60% natjecateljica za Miss Amerike teilo barem 15% manje od oekivane teine za njihovu dob i visinu. Teina 15% manja od oekivane odgovara kriterijima Amerikoga psihijatrijskog udruenja za anorexiju nervosu. Van Lenningova i Vanwesenbeeck (2000) pregledali su razliita izdanja Playboya (njemako, nizozemsko, polj99

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

sko, meksiko, tursko, ameriko, argentinsko) izmeu godina 1985. i 1994. Ustanovili su da u prosjeku gotovo svi modeli mjeseca u tom razdoblju imaju kritino nizak indeks tjelesne mase. Istraivanje je pokazalo da su visina i teina modela rasli, no modeli istodobno imaju vee grudi i ire bokove, zbog ega izgledaju vitkiji. Zanimljiv je nerazmjer izmeu medijske slike i stvarnosti. Premda mediji nameu sve vitkije tjelesne ideale, prosjena teina ljudi raste (relativno u odnosu prema visini). Konkretno, teina amerikih ena mlaih od 30 godina u drugoj polovici dvadesetoga stoljea stalno se poveavala (Garner i dr., 1980). I istraivanje u SAD-u i u Kanadi na temelju jedanaest nacionalnih zdravstvenih istraivanja pokazuje da je rasla teina mladih ena od pedesetih do devedesetih godina dvadesetoga stoljea. Isto vrijedi za teinu mladih mukaraca, no ona je rasla neto polake (Spitzer i dr., 1999). Dakle, sve je vei raskorak izmeu prosjene enske figure i figura koje predstavljaju mediji. Taj nesklad moe imati ozbiljne posljedice na ene, posebice zato to mediji usko povezuju definirani i pretjerano istaknut lijep izgled s privlanim ivotom. Usporedba s medijskim modelima moe dovesti do toga da ljudi sebe prepoznaju kao manje privlane. Istraivanje Murraya i suradnika (1996) pokazalo je da 95% ena prati ideale ljepote na televiziji i da pritom 92% ena osjea odreeni stupanj pritiska i eli se pribliiti tome idealu. Djelovanje medija na samopredodbu esta je tema popularnih i akademskih rasprava. Mediji imaju vanu ulogu u irenju idealiziranih slika i informacija o tome kako dosegnuti idealni vanjski izgled. Razvoj masovnih medija u dvadesetome stoljeu nedvojbeno je pridonio da se izjednae standardi ljepote meu ljudima razliitih drutvenih slojeva i razliitih zemljopisnih podruja. Neki istraivai (Kilbourne, 1999; Myers & Biocca, 1992) tvrde da medijske slike tjelesnih ideala mogu doista utjecati na osjeaje prema vlastitu tijelu. Posebice medijsko velianje vitkosti moe pridonijeti sve veem nezadovoljstvu zbog tjelesnoga izgleda (npr. Irving, 1990.). Medijima se ne zamjera samo to to podupiru ideal vitkosti, nego i to to ire sporne informacije o nainima kako taj izgled postii (primjerice dijetama) (Malkin & Wornian, 1999). Medijski prilozi o tjelesnom izgledu razlikuju se u odnosu prema spolu kojemu su namijenjeni. Razlika se izrazito vidi u koliini i sadraju revijalnih lanaka. Mnogi istraivai detaljnije su prouavali obradu tematike izgleda u medijima. Malkinova i Wornianova (1999) su metodom analize sadraja pregledali priloge u vezi s izgledom tijela na naslovnicama 21 popularne enske i muke revije. Zakljuile su da gotovo svaka naslovnica enske revije ima neki naslov u vezi s kontrolom tjelesne teine, mravljenjem, dijetnim navikama i minkanjem. Naslovi na naslovnicama esto su navjetavali da gubitak tjelesne teine vodi u bolji ivot, veu spolnu privlanost i vii status. Dok su se enske
100

M. Kuhar, Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda ...

revije usredotoivale na to kako poboljati ivot promjenom izgleda, gotovo nijedna meu naslovnicama analiziranih mukih revija nije sadravala informacije vezane za izgled. Muke su se revije bavile ponajprije zabavom, novim znanjima, hobijima i aktivnostima (Malkin & Wornian, 1999). Do zanimljivih su zakljuaka doli Andersen i Di Domenicova (1992) oni su pregledali dvadeset najpopularnijih amerikih enskih i mukih revija. Istraili su ima li razlike u broju lanaka u vezi s dijetama i tjelesnim oblinama u enskim i mukim revijama te razliku u proirenosti neodgovarajue prehrane meu populacijom ena i mukaraca. Rezultati pokazuju da deset revija koje ene najee itaju sadrava znatno vie lanaka i oglasa o dijetama, nego deset najomiljenijih mukih revija. Odnos izmeu lanaka o dijetama u mukim i enskim revijama bio je 1:10, to je jednako odnosu proirenosti neodgovarajue prehrane izmeu mukaraca i ena u opoj populaciji. Ako se muke revije usredotouju na tjelesni izgled, lanci i oglasi istiu u prvom redu promjenu tjelesnih oblina (bildanje), a enske revije promjenu teine (mravljenje). Idealiziranje enskoga tijela u medijima i oglasima pojaavaju nezadovoljstvo izgledom, to uspjeno prodaje mnogobrojne proizvode. Savrena djevojka s naslovnice jest kulturna ikona kapitalizama zbog zarade (Hesse-Biber, 1996: 4). ene se neprestance bombardira slikama ljepotica na oglasnim ploama, u revijama, na televiziji, te su zato lak plijen za ari i lana obeanja potroake kulture. Veina oglasa sadrava slian enski tip i tip lica. McBrydova (1999) govori o tzv. eni masovnoga trita (engl. mass market woman) kao o stereotipu kojim se mediji koriste da bi predstavili optimalnu, poeljnu ensku ljepotu. Takva logo-ena je amalgam slika lijepih djevojaka i seksi ena, ponekad samo dijelova tijela. Problem je u tome to ta modna slika postaje gotovo ekskluzivna kulturna definicija o tome kakav bi trebao biti izgled ena: Mediji esto istiu da takva ena ima sve to zaeli udesnoga mukarca, mo, oboavanje, novac, savren seksualni ivot. Poinjemo vjerovati da ena koju vidimo u masovnim medijima predstavlja jedini prihvatljivi nain kako biti lijepa i vrijedna ljubavi. (McBryde, 1999: 1). Vie istraivanja u zapadnim dravama pokazalo je da mediji utjeu na idealiziranje vitkosti i na tjelesnu samopredodbu medijskih korisnica. Myers i Biocca (1992) dokazali su da ve tridesetominutno gledanje televizijskoga programa i oglasa moe promijeniti spoznaju o vlastitu izgledu. To navodi na zakljuak da je tjelesna samopredodba prilagodljiva i da na nju moe odluno utjecati praenje ideala. ene koje su gledale slike vrlo vitkih modela u revijama, neposredno nakon toga pokazivale su znakove depresije, srama i nezadovoljstva svojim tijelom (Stice & Shaw, 1994). Slikama idealnih enskih tijela bombardiraju nas na svakom koraku. ak ako netko i ne kupuje aso101

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

pise, ne gleda televiziju i ne ide u kino, ne moe izbjei slike ljepotica na oglasnim ploama i u izlozima. Takve slike kod ena uzrokuju snane emocionalne odgovore u rasponu od nezadovoljstva i promjena u raspoloenju, do ugode i stimulacije elje. Pritom ne oblikuju samo doivljaj, nego ak i spolnu elju heteroseksualnih mukaraca. Veina ljudi nije svjesna kakvu mo imaju u njihovim ivotima (Bordo, 1993). U analizi uinaka medija na tjelesnu samopredodbu mnogi istraivai slijede teoriju socijalne usporedbe (Festinger, 1954; Grogan, 1999). Prema toj teoriji mediji utjeu na miljenja mukaraca i ena o vlastitu tijelu tako da ona postaju referentna toka za (neugodne) usporedbe. Ljudi se najee usporeuju tada kada nisu sigurni u vezi s nekom relevantnom tokom svoje samopredodbe. Definicija vitkosti je nejasna i zbog toga se usporeuju s drugima. Teorija pretpostavlja da je u sreditu nezadovoljstva s tijelom raskorak izmeu spoznavanja vlastita tijela i spoznavanja ideala. Taj nesklad moe voditi u samokritiku, osjeaj krivnje i manju vrijednost u vlastitim oima (Grogan, 1999). U istraivanju utjecaja medijskih slika na tjelesnu samopredodbu ena korisna je i teorija objektiviziranja, prema kojoj mediji nainom predstavljanja socijalnih interakcija te usredotoivanja na enska tijela i dijelove tijela potiu, jaaju i reproduciraju objektivizirajui pogled (Frederickson & Roberts, 1997). O objektiviziranju govorimo kad su ljudi toliko socijalizirani da gledaju na ene i njihova tijela kao na objekte koje treba popravljati i oblikovati prema prihvatljivim socijalnim standardima. Budui da su oni teko dostini i neprestance se mijenjaju, ene moraju stalno raditi na svojim tijelima. ena koja objektivizira svoje tijelo, najee ga vidi kao neprikladno i neeljeno. Valja spomenuti i takozvani model dvostrukoga puta (engl. DualPathway Model) prema kojemu medijske slike imaju tetan uinak u sluaju da osoba ima nisko samopotovanje, ako se osjea debelom i ako je u tome podupire njezino socijalno okruje (Thompson i dr., 1998). Mediji bi trebali osiguravati kontekst kako bi se ene mogle same interpretirati, no trebali bi djelovati ponajprije posredstvom utjecaja na one s kojima je ena u odnosima (partner, lanovi obitelji, prijatelji itd.). Rasprave o utjecaju medija na tjelesnu samopredodbu najee su dvojne s jedne strane sumnja u stvarnu mo medija i istodobno ukazuje na strah od nje. Na razvoj negativne tjelesne samopredodbe ne utjeu samo mediji, nego i bioloki, karakterni, socijalni i kognitivni imbenici. Kad bi mediji imali svemogui utjecaj, nitko vie ne bi imao pozitivnu tjelesnu samopredodbu. Unato izloenosti istim slikama i istom kulturnom okruju, ene i mukarci su u razliitoj mjeri optereeni ili neoptereeni izgledom svojih tijela. Izloenost medijskim idealima potie neugodne osjeaje, posebice kod ena s negativnom tjelesnom samopredodbom i neodgovarajuom prehranom.
102

M. Kuhar, Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda ...

Mediji ne mame itatelje (i itateljice) samo slikama privlanoga tijela, nego i zdravlja koje takvo tijelo predstavlja. Puni su slika zadovoljnih i lijepih ljudi koji uivaju raditi na svojem tijelu i lanaka o koristima takvih postupaka). Onima koji se premalo bave vlastitim tijelom, potiu osjeaje krivnje i navode ih da prihvate zdrav nain ivota. Naini medijskoga bavljenja tijelom razlikuju se, no obeanje je isto ako si vitak/vitka, bit e zdraviji/zdravija, sretniji/sretnija, spolno privlaan/privlana i vrijedan/vrijedna ljubavi. Briga za tijelo povezuje se s pozitivnim miljenjem, zabavom, uitkom. Pritom se implicitno eli rei da svatko moe imati savreno tijelo, bez obzira na bioloke predispozicije. Osobni izbor, vlastiti poticaj i obveza predstavljeni su kao klju za idealno tijelo. Pritom se preuuje da su vane tjelesne promjene koje vode do vitkoga tijela bez imalo masti, zapravo umjetni i monolitni standardi ljepote. Kako objasniti to proturjeje? lanci o poboljanju tjelesne samopredodbe najee istiu znaenje cjelokupnoga samopotovanja kao temelja za zadovoljstvo tjelesnom samopredodbom. Budui da istiu individualnu odgovornost itateljica kao konstruktivnih potroaica, njihovo predstavljanje idealnih slika ini se donekle neduno. Logika kree u sljedeem smjeru revije naoruavaju itateljice samosvijeu i dobrim miljenjem o sebi samima, zbog ega su spremne vjeto ignorirati tetne slike. Paradoks je u tome to bi potpuno samoprihvaanje znailo da itateljice vie ne trebaju te revije i njihove savjete o pravilnoj dijeti, oblikovanju tijela, a jo manje o tome kako ne gledati idealizirane slike. U revijama i oglasnim prilozima pojavljuje se jo jedno zanimljivo proturjeje. Savjeti za nadzor teine i naini mravljenja esto su pokraj slika visokokalorine hrane. Poruke takve vrste nagovaraju potroae da se usredotoe na to da postignu teko ostvarive tjelesne obline uz pomo dijeta i vjebi, a s druge strane da uivaju u hrani ili barem u pripravljanju hrane s visokim sadrajem masti. Slike kalorine hrane mogu, posebice ene, navesti da povjeruju kako je jo manje mogue dosegnuti ideal vitkosti te s time povezani idealni ivot. Medijsko predstavljanje jednostranih slika na raun onih stvarnijih iz irokoga spektra tjelesnih oblina, potencijalno je vrlo tetno za mlade, jer je izgled jako vaan, osobito u mladenako doba. Adolescentsko doba razdoblje je intenzivnoga oblikovanja identiteta i vee brige o popularnosti i prihvaanju kod suprotnoga spola. Posebice se tijela adolescentica drastino mijenjaju i sve vie udaljavaju od drutvenih ideala, to pridonosi veoj svijesti o vlastitu izgledu i nezadovoljstvu tjelesnim izgledom (Kuhar, 2004).

103

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

Metodologija istraivanja
Utjecaj medija na tjelesnu samopredodbu mladih empirijski sam prouavala pomou anketnoga istraivanja. Podatke sam skupila u etirima slovenskim srednjim kolama2, a istraivanja sam provela u travnju 2002. (v: Kuhar 2002, 2003a, 2003b). Rije je o kvotnom uzorkovanju dogaaja, u kojemu se jedinice bira iz pojedinih paljivo odreenih kvota, tako da sudionici to bolje predstavljaju cjelokupnu prouavanu populaciju. Anketirane su 184 srednjokolke i 123 srednjokolaca. Njihova prosjena starost bila je 16,8 godina. Oni su sami izvijestili o svojoj visini i teini. U nastavku predstavljam openite rezultate za oba spola, a vrlo detaljna analiza ograniena je na djevojke, jer je istraivanje pokazalo da su znatno optereenije tijelom nego djeaci. U analizi polazim od pretpostavke da je trenutana tjelesna samopredodba djevojaka ovisna o: a) vlastitoj predodbi o medijskoj idealnoj figuri; b) vlastitoj predodbi o ocjeni djeaka o idealnoj figuri; c) predodbi o tome kakva jest ili bi trebala biti njezina idealna figura; d) poimanju svoje trenutane figure. elim zakljuiti koji imbenik (poimanje medijskoga, djeakoga ideala ili vlastite figure) najjae utjee na tjelesnu samopredodbu djevojaka. Na taj u nain ustanoviti razmjerno znaenje medijskih ideala tjelesnoga izgleda. U skladu s teorijom socijalne usporedbe, teorijom objektivizacije i ujedno tzv. modela dvostrukoga puta, pretpostavljam da djevojke prihvaaju medijske norme tjelesnoga izgleda u razliitoj mjeri, pa su i razliito zadovoljne izgledom.

Rezultati istraivanja
Rezultati ankete pokazuju da je razmjerno malo djevojaka (jedva petina) i izrazito malo djeaka (pet posto) nezadovoljno3 cjelokupnim izgledom, posebice ako taj podatak usporeujemo s nezadovoljstvom pojedinim dijelovima tijela. Gotovo polovica djevojaka nezadovoljna je teinom. ak 53% djevojica eli biti vitkima. To bez dvojbe vrijedi za sve djevojice s previsokim indeksom tjelesne mase4, a on iznosi samo 4,5% cijeloga uzorka. Daljnja analiza pokazuje da je nezadovoljstvo teinom statistiki vano i za djevojke s preniskim, kritinim i normalnim ITM-om. estina djeaka je nezadovoljna teinom. Njih 11% eli biti vitkiji. Veinom su to oni djeaci s previsokim ili preniskim ITM-om. U cijelom uzorku previsoki ITM ima 13% djeaka, a prenizak 10%. Visok postotak djevojica nezadovoljan je onim dijelovima tijela koje mediji esto istiu kao problematina podruja 57% je nezadovoljnih bokovima i bedrima, 42% trbuhom, a 44% djevojica smeta celulit. Treina je djevojaka nezadovoljna svojim miiima, dok o nezadovoljstvu takve vrste govori tek petina djeaka. Ipak, ak 58% djeaka ele biti miiaviji. Treina djevoj104

M. Kuhar, Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda ...

ica nezadovoljna je svojim grudima, a isti postotak djeaka prsnim koem. etvrtina djevojica izjavljuje da su optereene osjeajem krivnje zbog vlastite teine, a taj problem mui samo 3% djeaka. Anketirani su odgovorili i na pitanje kako ocjenjuju utjecaj nekih imbenika na vlastite osjeaje, misli i ideale o vlastitu tijelu. Oba spola istaknula su utjecaj vrnjaka kao najvaniji imbenik. Drugi najvaniji imbenik utjecaja su mediji. Treina djevojaka istaknula je utjecaj revija i televizija, a petina oglasa. Meu djeacima etvrtina je istaknula televiziju, a ak desetina oglase i revije. Djevojke uglavnom vanim imbenikom smatraju i modu gotovo polovica kae da ona na njih znatno utjee. Meu djeacima takvih je etvrtina. Faktorska analiza na varijablama koje su mjerile koliko na anketirane djevojice, prema njihovu miljenju, djeluju pojedini kulturni i meusobni utjecaji, pokazala je da su vrlo vani doivljeni medijski ideal i poimani ideal mladia. Prvi objanjava 31,9% varijance, a drugi 17,5%. Anketirane djevojice i djeaci odgovarali su i na pitanje to misle o tjelesnim idealima u medijima. Tako je 37% djevojica izjavilo da usporeuju svoj izgled s izgledom fotomodela, manekenki i glumica u revijama i na televiziji; o takvim usporedbama potvrdne podatke daje 14% djeaka. Gotovo desetina djevojica detaljno prouava tjelesne oblike fotomodela, manekenki i glumica, a to ini samo jedan posto djeaka. 86% djevojica i 55% djeaka ta tijela gleda usput; 44% djeaka kae da tjelesne obline fotomodela, manekena i glumaca ne prouava. 45% djevojica istie da vitke i stasite ene iz medija unose nesigurnost u vezi s njihovom figurom, potie elju za vjebanjem i mravljenjem, ali i ljutnju/beznae. I gotovo petina djeaka izjavljuje da ih miiavi i stasiti mukarci iz medija ine nesigurnima glede vlastite figure to ih ljuti i potie na vjebe. 69% djevojica jako eli da mediji predstavljaju realistinija enska tijela, a ne ideale. Takvu elju u vezi s mukim tijelima izraava 38% djeaka. Nametnuti i prihvaeni drutveno-kulturni ideal tjelesnoga izgleda i vlastiti ideal o tijelu mjerila sam jo pomou ljestvice shematskih figura, odnosno silueta koji se proteu od najvitkije do vrlo krupne (Stunckard, Sorensen i Schulsinger, 1983; Fallon i Rozin, 1985; Thompson i Psaltis, 1988 u Thompson i dr., 1990). Iskoristila sam devet siluetnih skica enskih figura u rasponu od vrlo mrave do vrlo debele. Anketirane djevojke morale su zaokruiti figuru koja je najslinija: njihovoj trenutanoj vlastitoj figuri njihovoj idealnoj vlastitoj figuri idealu figure koja je prema njihovu miljenju najprivlanija suprotnome spolu
105

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

idealu figure koji prema njihovu miljenju najee predstavljaju mediji (televizija, revije, oglasi) Djevojke izjavljuju da je njihova idealna figura vitkija od stvarne. Zapaeni raskorak izmeu stvarne figure i vlastita ideala najvei je apsolutno vrlo velik u skupini s previsokim ITM-om. Raskorak je dosta velik i u skupini s normalnim ITM-om i ak meu djevojkama iji je ITM u kritino niskome rasponu. I kod djevojaka s preniskim ITM-om, idealna je figura jo donekle vitkija od vlastite. Bez obzira na svoj ITM djevojke doivljavaju ideal tijela u medijima vitkijim od vlastita ideala. Ideal djevojaka s kritino niskim i preniskim ITM-om vitkiji je od ideala koji bi prema njihovu miljenju odabrali mladii; djevojke s normalnim ili previsokim ITM-om misle, pak, da bi mladii kao idealno odabrali jo vitkije ensko tijelo nego to je njihov ideal vlastita tijela. Metoda silueta je, dakle, potvrdila stereotipnu predodbu o idealnom to vitkijem enskom tijelu, a upozorava na nerealistinu medijsku konstrukciju idealne slike enskoga tijela.

previsok ITM M F X (N=8) normalan ITM M FX (N=87) kritian ITM M XF O (N=53) prenizak ITM M XO F (N=30)

O O
O Vlastita figura X Vlastiti ideal F Ideal, koji bi odabrali muki M Ideal u medijima

Slika 1: Prosjeci odgovora anketiranih s razliitim indeksima tjelesne mase na pitanja koja figura je najbolja: a) njihova trenutana vlastita figura (O), b) vlastiti ideal (X), c) ideal enskoga tijela koji bi izabrali mukarci (F), d) ideal koji najee predstavljaju mediji (M)

Izraunavanjem korelacija zakljuila sam da, to je stroa spoznaja medijskoga ideala tjelesnoga izgleda (M), to je vea razlika izmeu samospoznate
106

M. Kuhar, Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda ...

aktualne figure (O) i vlastita ideala tjelesnoga izgleda (I). Utjecaj poimanja ideala mladia (F) na razliku izmeu samospoznate aktualne figure (O) i vlastita ideala tjelesnoga izgleda (I) manje je statistiki vaan u usporedbi s utjecajem doivljenog medijskog ideala. To je vjerojatno posljedica injenice da djevojke smatraju da su i mladii pod medijskim utjecajima, premda kako istiu njihovi ideali nisu tako strogi kao medijski. Kontrast izmeu predodbe o idealnome tjelesnom izgledu i samospoznate trenutne figure moe predstavljati izvor psiholokoga pritiska. Ako je diskrepancija velika, pojedinac to moe osjeati kao dramatian mentalni sukob. To je vano za osobe s anoreksijom ili bulimijom, koje se patoloki trude dosegnuti ekstremni internalizirani ideal. Internalizacija strogih medijskih normi vitkosti se, dakle, pokazuje kao najvaniji imbenik koji pojaava nezadovoljstvo tijelom kod djevojaka. Dakako da se pojedinci razlikuju s obzirom na preferenciju prema vitkosti i s obzirom na stupanj spremnosti (ranjivosti!) prihvaanja medijskih ideala kao svojih vlastitih. Nezadovoljstvo izgledom ne moemo objasniti samo izvrgnutou medijskim pritiscima. Na ne/zadovoljstvo nedvojbeno utjee i stvarna figura. Osnova za razlike u znaenju koje pojedinci daju znaenju svojega tjelesnog izgleda, njegovoj ocjeni i postizanju medijskih standarda jesu razliiti utjecaji, primjerice interakcije s bliskim prijateljima, lanovima obitelji, lanovima referentnih skupina. Okolina u kojoj djevojke ive moe poveati ili smanjiti drutveno-kulturni pritisak na izgled. Prihvaanje medijskih normi i ideala pojaava neke znaajke karaktera, primjerice perfekcionizam i samopotovanje. Pojedinci mogu stvoriti predodbu o vlastitoj idealnoj figuri kao kompromis izmeu objektivne figure i predodbe o medijskome idealu. Rije je o tome da pojedinac s obzirom na svoj genetiki potencijal i medijski ideal dolazi do zakljuka (koji nije stabilan), to je za njega dostina figura. Ipak, moe prihvatiti i tetne standarde nije nuno da medijske standarde zamjenjuje s onima koji mu vie odgovaraju. I na to utjeu karakter i meusobni utjecaji. Pojedinac moe, primjerice, fantazirati o sebi kao o vitkoj i lijepoj verziji sebe samoga. Nezadovoljstvo se mijenja u elju (Myers in Biocca, 1992). Internalizirani osobni ideal tako moe postati cilj, to moe utjecati na ponaanje koje bi osobu pribliavalo tome idealu (primjerice dijete, tjelovjeba, kupnja kozmetikih pomagala).

Zakljuak
Istraivanja koja prouavaju znaenje drutveno-kulturnih imbenika u razvoju neugodne tjelesne samopredodbe, kao najei negativni utjecaj istiu
107

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

nedostino medijsko promoviranje vitkoga ideala. Najee i najdetaljnije istraeni mediji su enske revije, televizijski programi i oglasi. Myers i Biocca (1992) su, primjerice, pokazali da ve 30 minuta televizijskih programa i oglasa moe promijeniti ensko poimanje vlastite figure. Slino je i kod ena koje su gledale medijske slike vrlo vitkih modela kasnije su pokazivale znakove depresije, krivnje, srama i nezadovoljstva tijelom, bez obzira na njihove predispozicije i neodgovarajuu prehranu. I moje istraivanje upozorava na snaan pritisak medijskih ideala izgleda, uglavnom na mlade djevojke. Medijske ideale doivljavaju kao iznimno vitke u prosjeku vitkije od ideala koje postavljaju sebi. Oni su, pak, u prosjeku stroi od doivljenog ideala mladia. Podaci potvruju da doivljavanje medijskoga ideala utjee na oblikovanje vlastita ideala, premda je ta veza kompleksna. Posredne imbenike utjecaja na tjelesnu samopredodbu, primjerice na samopotovanje, odnose u obitelji itd., prouavalo je vie istraivaa (Thompson, 1999). Problematino je u medijima traiti glavnoga krivca za neugodnu tjelesnu samopredodbu, no ona bi se u zapadnim dravama ponajprije kod ena nedvojbeno poboljala kad bismo smanjili medijsku objektivizaciju tijela te kad bi medijska estetika tijela obuhvatila raznolike tjelesne tipove, oblike i veliine u normalnom rasponu. To bi vodilo veem zadovoljstvu s tijelom i vioj kvaliteti ivota za vaan dio populacije. No, promijeniti sustav je gotovo nemogue. to nam, dakle, preostaje? Nuno je obrazovati ljude, kako bi uspjenije preivjeli unutar danih konteksta. Treba ih naoruati vjetinama i mehanizmima kako bi se mogli suoiti s drutvenim pritiscima tjelesnih ideala. Odgoj za prihvaanje irega spektra tjelesnih oblina, zdravih i umjerenih naina prehrane i kretanja, te jaanje samopotovanja na mnogim podrujima identiteta trebao bi poeti jo u vrtiu i nastaviti se u osnovnoj i srednjoj koli. To znai da trebamo osvijetene uiteljice i uitelje. Na taj nain bi se tekoe s tjelesnom samopredodbom mogle barem ublaiti i prevladala bi se miopina tendencija usredotoenja samo na tjelesnu privlanost. Posebice mladi ljudi trebaju odgovarajui odgoj u susretu s problematinim medijskim porukama. Moraju nauiti prepoznavati medijske pritiske i suprotstavljati im se (Kilbourne, 1999). Treba im pomagati da vizualnim medijima selektivno posveuju svoje vrijeme i budu kritini u vezi s medijskim idealima. I na kraju, ali ne kao posljednje, masovne medije mogli bismo upotrijebiti za obrazovanje javnosti o znaenju poremeaja tjelesne samopredodbe. Tako bismo ih mogli pretvoriti u sredstvo za promoviranje zdrave tjelesne samopredodbe.

108

M. Kuhar, Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda ...

BILJEKE:
1

Za redoviti menstruacijski ciklus tijelo mora imati 22-25% tjelesne masnoe, a manekenke i glumice imaju u prosjeku manje od 10%. To su bile Gimnazija u entvidu, Ljubljana; Gimnazija u Murskoj Soboti; Srednja tekstilna i srednja strojarska kola u Murskoj Soboti; te Gimnazija u kofjoj Loki. Ne/zadovoljstvo sam ocjenjivala ljestvicom 1 do 5; kao nezadovoljstvo uzimam odgovore vrlo nezadovoljan i nezadovoljan. ITM izraunamo tako, da dijelimo tjelesnu teinu u kilogramima s kvadratom tjelesne visine u metrima. to je via vrijednost indeksa, to je vea masa u odnosu na visinu. ITM sam izraunala iz visine i teine koju su naveli ispitanici. Normalne vrijednosti su, prema klasifikaciji Britanskoga udruenja za srce, izmeu 19 i 25.

LITERATURA: Andersen, A. E. & Di Domenico, L. (1992) Diet versus shape content of popular male and female magazines: A dose-response relationship to the incidence of eating disorders?, International Journal of Eating Disorders, 11, 283-287. Berger, J. (1972) Ways of seeing. London: BBC/Pengiun. Bordo, S. (1993) Unbearable weight: Feminism, Western culture, and the body. Berkeley: University of California Press. Fredrickson, B. L. & Roberts, T. (1997) Objectification theory: Toward understanding womens lived experiences and mental health risks, Psychology of Women Quarterly, 21, 173-206. Garner, D. M.; Garfinkel, P. E.; Schwartz, D. & Thompson, M. (1980) Cultural expectation of thinness in women, Psychological Reports, 47, 483491. Grogan, S. (1999) Body image: Understanding body dissatisfaction in men, women and children. London & New York: Routledge. Hesse-Biber, S. (1996) Am I thin enough yet? The cult of thinness and the commercialization of identity. New York et al: Oxford University Press. Irving, L. M. (1990) Mirror images: Effects of the standard of beauty on the self- and body-esteem of women exhibiting varying levels of bulimic symptoms, Journal of Social and Clinical Psychology, 9 (2), 230-242. Kilbourne, J. (1999) Cant buy my love: How advertising changes the way we think and feel. New York et al: Touchstone.

109

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

Kuhar, M. (2001) Medijske podobe korzet sodobnih ensk, str. 61-78. U: Splichal, S. (ur.). Vatovev zbornik, (Javnost, Vol. 8, suplement). Ljubljana: Evropski intitut za komuniciranje in kulturo: Fakulteta za drubene vede Univerze v Ljubljani. Kuhar, M. (2002) O telesni samopodobi mladih, Socialna pedagogika, 6 (3), 255-278. Kuhar, M. (2003a) Odraanje v kulturi vitkosti Teorija in praksa, 40 (5), 860-873. Kuhar, M. (2003b) Zakaj dekleta pazijo na svojo teo? Drubeno-kulturni in medosebni vplivi na telesno samopodobo in nadzorovanje tee, Psiholoka obzorja, 12 (2), 113-127. Kuhar, M. (2004) V imenu lepote: Drubena konstrukcija telesne samopodobe. Ljubljana: Fakulteta za drubene vede. Malkin, A. R. & Wornian, K. (1999) Women and Weight: Gendered Messages on Magazine Covers, Sex Roles, 40 (7/8), 647-656. McBryde, L. (1999) The mass market woman: Defining yourself as a person in a world that defines you by your appearance. Crowded Hour Press. Murray, S. H.; Touyz, S. W. & Beumont, P. J. V. (1996) Awareness and Perceived Influence of Body Ideals in the Media: A comparison of Eating Disorder Patients and the General Community, Eating Disorders, 4 (1), 33-46. Myers, P. N., Jr. & Biocca, F. A. (1992) The elastic body image: The effect of television advertising and programming on body image distortions in young women, Journal of Communications, 42 (3), 108-133. ODea, J. A. (2001) Activities to improve body image and prevent eating problems in children a self esteem approach, Primary Educator, 7 (2), 3-7. Spitzer, B.; Henderson, K. & Zivian, M. (1999) Gender differences in population versus media body sizes: A comparison over four decades, Sex Roles, 40 (7/8), 545-565. Stice, E. & Shaw, H. E. (1994) Adverse effects of the media portrayed thinideal on women and linkages to bulimic symptomatology, Journal of Social and Clinical Psychology, 13, 288-308. Thompson, K. J.; Penner, L. A. & Altabe, M. N. (1990) Procedures, problems, and progress in the assessment of body images, str. 21-46. U: Cash, T. F. & Pruzinsky, T. (ur.) Body images: Development, deviance, and change. New York: Guilford.

110

M. Kuhar, Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda ...

Thompson, K. J.; Heinberg, L. J.; Altabe, M. & Tantleff-Dunn, S. (1999) Exacting beauty: Theory, assesment, and treatment of body image disturbance. Washington DC: American Psychological Association. Ule, M. & Kuhar, M. (2002) Sodobna mladina: izziv sprememb, str. 39-78, U: Miheljak, V. (ur.) Mladina 2000. Maribor: Aristej. Van Lenning, A. & Vanwesenbeeck, I. (2000) The ever-changing female body: Historical and cultural differences in playmates body sizes, Feminism & Psychology, 10 (4), 538-543. Wiseman, C. V.; Gray, J. J.; Mossimann, J. E. & Ahrens, A. H. (1992) Cultural expectations of thinness in women: An update, International Journal of Eating Disorders, 11, 85-89. Wolf, N. (1991) The beauty myth: How images of beauty are used against women. New York: Doubleday.

Metka Kuhar

Media Representation of Body Image and Young Peoples Self Perception

SUMMARY
Contemporary consumer society stresses in ubiquitous beauty standards and the significance of slimness and other hardly attainable body attibutes. Many people are dissatisfied with their bodies. This is mostly evident in the adolescent phase. Research findings reveal the significance of socio-cultural characteristics for the development of unfavorable body image, especially the negative impact of the media constructed thin ideal that is beyond the reach for most women. The body images of girls are influenced by the perception of media ideals, as well as by the perception of boys estimation of an ideal womans figure, by the perception of their own ideal figure, and by the perception of their actual figure. My interdisciplinary sociological and communication research among young people in Slovenia was intended to establish which of these factors influence girls body images most. The research findings show that girls feel strong media pressures. The media ideal images are perceived as extremely thin; on average they are perceived as thinner than their own ideals. Their own ideals are on average stricter than the perceived boys ideals of womans body. The perceived boys ideals influence the girls
111

Medij. istra. (god. 11, br. 1) 2005. (97-112)

body images less significantly in statistical terms than the perceived media ideals. The girls think that the perceived boys ideals are not as strict as the media ideals. It follows that the girls primarily worry because of media pressures. Young people need proper media education and consciousness raising to learn how to recognize the media pressures and resist them. They need help to learn to use the visual media selectively and to be less conformist and more critical towards the media body ideals. Key words: body image, body representation, body idealization, mass media, consumer society, media influence, young people

112