Emily Bronte Orkanski visovi Sestre Bronte su nesumnjivo ostavile veliki trag u engleskoj knjievnosti Napisale su poznate romane

Dzejn Ejr, irli, Vilet ( arlota ), Orkanski visovi ( Emili ), Stanarka napustenog zamka (En)i dr. Emili Bronte ( 1818 1848 ) objavljivala je i pod pseudonimom Elis Bel Zajedno sa sestrama objavila je jednu pesnicku zbirku, ali autentian izraz i knjizevnu potvrdu dostigla je svojim jedinim romanom Orkanski visovi (objavljen 1847), koji je napisan sa snanim romantiarskim uticajem ali sa naznakama novog, realistickog pristupa Prvo poglavlje Tek to sam se vratio iz posjeta svome kudevlasniku - osamljenom susjedu s kojim du morati imati briga. Ovo je zaista divan predio! Ne vjerujem da bih u cijeloj Engleskoj mogao nadi drugo mjesto koje bi bilo tako daleko od drutvene vreve kao to je ovo. Pravi raj za ovjekomrsca; a gospodin Heathcliff i ja kao stvoreni smo da podijelimo izmeu sebe tu osamljenost.Krasan ovjek! Nije ni slutio da mi se odmah svidio im sam primijetio kako se njegove crne oi nepovjerljivo skrie ispod obrva kad dojahah do njega, i kako mu se prsti zavukoe odluno i neprijateljski jo dublje u depove prsluka kad mu rekoh svoje ime. - Gospodin Heathcliff? - upitah ga. On kimnu glavom. - Ja sam Lockwood, va novi zakupac, gospodine. ast mi je da vas posjetim odmah poslije svog dolaska kako bih vam izrazio nadu da vam nisam mnogo dosaivao svojim ustrajnim traenjem da mi izdate pod zakup svoju kudu Thrushcross Grange; uo sam juer da ste mislili da... - Thrushcross Grange je moje vlasnitvo, gospodine prekinu me on trgnuvi se. - Ne bih dopustio da me itko uznemiruje kad bih to mogao sprijeiti. - Uite. Ovo "uite", izgovoreno kroza zube, izraavalo je osjedaj "idite doavola". ak ni vrata na koja je bio naslonjen ne uinie nikakav prijateljski pokret na te njegove rijei. Mislim da me je ta okolnost potakla da primim poziv; zainteresirao me taj ovjek koji se inio jo povueniji u sebe nego to sam i sam bio. Tek to je primijetio da moj konj gura prsima vrata, prui ruku i otkvai lanac, otvori vrata i mrzovoljno poe za mnom. Nakon to uosmo u dvorite, on viknu: - Josephe, prihvati konja gospodina Lockwooda i - pomislih kad uh tu njegovu dvostruku naredbu. - "Nije udo to mu trava raste meu kamenim ploama i to mu jedino stoka podrezuje ivu ogradu." Joseph je bio postariji, ili, bolje reeno, star ovjek; moda vrlo star, ali zdrav i ilav. - Neka nam Bog pomogne! - promrmlja Joseph priguenim glasom mrzovoljna angrizavca; u isto vrijeme pogleda me u lice tako kiselo te sam iz ovjekoljublja pomislio kako mu je potrebna boanska pomod da bi probavio svoj ruak, jer bih inae morao zakljuiti da se njegova pobona izreka odnosi na moj neoekivani dolazak. Orkanski visovi ime je doma gospodina Heathcliffa. Pridjev orkanski odnosi se na atmosfersku huku kojoj je ovo mjesto izloeno pri burnu vremenu. Ovdje je gotovo uvijek vjetrovito. Snagu sjevernog vjetra, kad pue preko ovog brda, ovjek moe ocijeniti po pretjeranoj nagnutosti na jednu stranu onih nekoliko zakrljalih jela kraj kude, a i po onom redu mravoga grmlja koje prua svoje

grane u istom smjeru, kao da moli milostinju od sunca. Sredom je arhitekt bio vidovit, pa je podigao vrstu zgradu; uski su prozori duboko uvueni u zid, a uglovi su zatideni velikim ispupenim kamenjem. Prije nego to sam prekoraio prag, zastao sam kako bih se divio mnogobrojnim fantastinim fasadnim ukrasima, a posebice onima oko glavnih vrata, iznad kojih sam u zbrci tronih poluorlova-poluzmajeva i bestidnih malih djeaka opazio datum i ime: Htjedoh uiniti nekoliko opaski i zamoliti mrzovoljna vlasnika da mi ukratko ispria povijest toga mjesta, ali je on bio zauzeo takav stav na vratima kao da je zahtijevao da ili odmah uem ili odem, pa nisam elio povedavati njegovo nestrpljenje prije nego to ispred koje nije bilo predsoblja ni hodnika; takvu sobu u ovom kraju obino nazivaju "kudom". Ona je redovito i kuhinja i gostinska soba; ali ini mi se da je u Orkanskim visovima kuhinja sasvim povuena u drugi dio zgrade; u svakom sluaju uo sam razgovor i zveckanje kuhinjskog posua daleko u unutranjosti kude, a i nisam primijetio nikakve znake prenja, peenja ili kuhanja oko golemog ognjita niti ikakav sjaj bakrenih posuda i limenih tava po zidovima. Jedan je kut ipak bio sav u svjetlu koje su odbijale goleme kositrene posude; meu njima je bilo i srebrnih bokala i kraga, a bile su poredane po policama hrastova ormara, sve do samog stropa. Strop je bio gol i cio je bio izloen pogledu, osim ondje gdje ga je skrivala drvena polica puna zobenih kolaa i goveeg, janjedeg i svinjskog suhog mesa. Iznad kamina bilo je nekoliko starinskih puaka, par velikih kubura i, kao ukras, tri arene limene kutije poredane na njegovoj izboini. Pod je bio od glatkoga, bijelog kamena; stolice s visokim naslonom, primitivne izrade, obojene zeleno, i dvatri teka, crna naslonjaa nazirala su se u sjeni. U udubljenju ispod ormara odmarala se velika mrka lovaka kuja, okruena gomilom tenadi koja su cviljela; bilo je i drugih pasa u drugim kutovima i udubljenjima. Ta odaja i namjetaj ne bi bili nita osobito kad bi pripadali kakvu tipinom farmeru na sjeveru, s odlunim tvrdoglavim izrazom lica i dugakim snanim udovima kojima lijepo pristaju hlae i dokoljenice. Takva ovjeka, kako sjedi u svom naslonjau za okruglim stolom na kojem stoji pehar pjenuava vina, moete vidjeti u kojoj god hodete kudi unaokolo na devet-deset kilometara u ovim brdima ako u nju uete u stanovito vrijeme poslije ruka. Ali gospodin Heathcliff udan je kontrast svome obitavalitu i nainu ivota. Po mrkoj boji lica nalik je na Ciganina, a po odijelu i ponaanju na gospodina, to jest isto toliko gospodina koliko i mnogi drugi veliki zemljoposjednici. Dodue, odijelo mu je prilino zaputeno; ipak zbog tog nemara on ne izgleda loe, jer ima uspravan i lijep stas; ali doima se mrzovoljnim. Netko bi moda pomislio da u njega ima i stanovite neodgojene oholosti, ali moj osjedaj naklonosti prema njemu kae mi da nije tako; znam instinktivno da izraavanju uzajamnih simpatija. Sklon je voljeti i mrziti prikriveno, i smatrao bi nekom vrstom drskosti kad bi ga netko otvoreno volio ili mrzio. Ali, odved sam brz. Ne bih mu trebao tako olako pripisivati svoje osobine. Gospodin Heathcliff moda ima sasvim drugaije razloge nego ja da ne prua ruku osobi koja bi se htjela s njim izblie upoznati. Nadajmo se da je moja narav neto gotovo osebujno. Moja mila majka govorila mi je da nikada nedu imati udoban brani dom; i ba prolog ljeta pokazao sam se potpuno nedostojnim takvog doma. Dok sam provodio jedan divan mjesec na moru, esto sam se nalazio u drutvu draesnog bida, boginje po mome miljenju; bar sam tako mislio sve dok nije poela obradati panju na mene. Nisam joj nikad "izjavio ljubav" rijeima; ali ako pogledi imaju svoj jezik, i najvedi idiot mogao je pogoditi da sam zaljubljen do uiju. Ona me je najposlije razumjela i odgovorila mi - najslaim od svih pogleda. A to sam ja uinio? Priznajem sa stidom - ledeno sam se povukao u sebe, kao pu; i na svaki njen pogled povlaio sam se hladnije i dalje dok napokon jadna naivna djevojka nije poela

sumnjati u svoja ula i, postiena i zbunjena pomilju da je pogrijeila, nagovorila svoju majku da smjesta napuste to mjesto. Tim udnim ponaanjem stekao sam glas ovjeka smiljeno i namjerno nemilosrdna i bezosjedajna. Samo ja mogu procijeniti da to doista nisam zasluio. Sjeo sam kraj ognjita, na stolac to je stajao suprotno od onoga kojemu je priao moj kudevlasnik, i utnju ispunio pokuajem da pomilujem kuju koja je bila spustila svoje mladune i vuji se douljala do iza mojih nogu; gubica joj je bila podignuta, a kroz iskeene zube curila joj je slina od elje da me ugrize. Moje milovanje izazvalo je u nje dugo, potmulo reanje. - Radije ostavite kuju na miru - zarei i gospodin Heathcliff i, da bi se savladao od kakva jaeg izraza gnjeva, lupi nogom o pod. - Ona nije navikla na maenje, ne drim je zbog toga. Zatim ode do pobonih vrata i viknu: - Joseph! Joseph promrmlja neto nerazgovijetno u dubinama podruma, ali, kako se nije ulo da se penje, njegov gospodar ode dolje k njemu, ostavivi me sama s moj pokret. Kako nisam elio osjetiti njihove zube, sjedio sam nepomino; ali, misledi da oni nede razumjeti nijeme uvrede, poeh, na nesredu, namigivati na taj trio, kesiti mu se i kreveljiti; jedan od izraza moga lica toliko naljuti gospou kuju da se odjednom razbjesni i skoi mi na koljena. Odbacim je natrag i pourim staviti stol izmeu sebe i nje. Taj postupak razbjesni cio opor; est etverononih zlotvora, razliite veliine i dobi, pojuri iz skrivenih kutova prema sredini sobe i zapoe napad, posebice na moje pete i skute kaputa; araem odbijajudi vede protivnike to sam bolje mogao, bio sam prisiljen glasno zvati u pomod ne bi li tko od ukudana doao uspostaviti mir. Gospodin Heathcliff i njegov sluga uspinjali su se podrumskim stubama s ravnodunodu koja me ljutila; mislim da ni za sekundu nisu ili bre nego obino, iako je oko ognjita bjesnjela prava oluja od lajanja i skakanja. Sredom, pourila se jedna osoba iz kuhinje, snana ena, zadignute haljine, golih ruku i obraza zajapurenih od vatre; jurnula je meu nas maudi tavom. To oruje i svoj jezik tako je upotrijebila da se bura odjednom stiala, i ona je ostala sama nasred sobe, a grudi su joj se dizale i sputale kao more poslije snanog vjetra; u tom trenutku njen gospodar stupi na scenu. - to se dogodilo, dovraga? - upita on gledajudi me na nain koji nisam mogao mirno podnijeti poslije ovakva negostoljubiva postupka. - Dovraga, zaista! - promrmljah. opor pobjenjelih divljih svinja ne bi mogao biti zlodudniji od ovih vaih ivo tinja, gospodine. To je isto kao kad biste ostavili stranca s oporom tigrova! - Oni ne napadaju osobe koje nita ne diraju - ree on namjetajudi stol na uobiajeno mjesto i stavljajudi bocu pred mene. - Psi i trebaju budno paziti. Uzmite au vina. - Ne, hvala. - Nisu vas ugrizli? zlurad osmijeh. - No, hajde - ree - uzbudili ste se, gospodine Lockwoode. Evo, uzmite malo vina. Gosti su tako rijetki u ovoj kudi da ja i moji psi, moram priznati, jedva znamo kako ih doekati. U vae zdravlje, gospodine! Naklonih mu se i uzvratih zdravicu, jer sam pomislio da bi bilo glupo ljutiti se zbog negostoljubivog ponaanja opora pasa, a i nisam elio i dalje pruati priliku tom ovjeku da se zabavlja na moj raun, jer su, ini se, takve stvari godile njegovu smislu za humor. A i on - vjerojatno pod utjecajem lukave pomisli da bi bilo ludo uvrijediti dobra stanara - popusti i na svoj lakonski nain poe govoriti o temi za koju je smatrao da de me zanimati - o dobrim i loim stranama moga sadanjeg osamljenog mjesta stanovanja. Naao sam da je vrlo inteligentan, barem to se tie predmeta kojih smo se dotakli; i prije nego to sam poao kudi, usudio sam se predloiti mu da ga opet sutra posjetim, premda on oevidno nije elio da mu ponovno dosaujem. Ali ja du ipak dodi. udo jedno kako se osjedam drutven u usporedbi s njim. Drugo poglavlje

Jueranje popodne bilo je maglovito i hladno. Gotovo sam bio odluio provesti ga pored vatre u svojoj radnoj sobi, umjesto da gazim kroz mokru travu i blato do Orkanskih visova. Ali kad sam se nakon objeda (ruak je bio izmeu dvanaest i jedan sat; domadica, postarija dama koju sam unajmio zajedno s kudom, nije mogla, ili nije htjela razumjeti moju elju da mi se objed posluuje u pet sati) popeo stubama s tom dobrom namjerom i uao u sobu, vidio sam slukinju na koljenima, okruenu etkama i posudama za ugljen, kako podie strahovitu prainu guedi plamen gomilom ugaraka. Taj me je prizor odmah otjerao natrag, uzeo sam eir i, poslije etnje od est kilometara, stigao sam do Heathcliffovih vrtnih vrata, upravo na vrijeme da izbjegnem prve pahuljice snjene bure. Na tom vjetrovitom sljemenu crna je zemlja bila skorena od mraza, a zrak tako hladan da sam drhtao cijelim tijelom. Kako nisam uspio otkvaiti lanac, preskoih vrtna vrata, potrah do kude uz nasuti put obrubljen zakrljalim grmovima ogrozda, i zakucah na vrata. Dugo sam kucao; zglobovi su mi poeli bridjeti, a psi urlikati. "Prokleti ukudani" - pomislih - "zbog svoje negostoljubivosti zasluujete da zauvijek budete odvojeni od ljudskog roda. Bar danju ne bih drao svoja vrata zakljuana. Ali, usprkos tome, udi du!" Odluivi se na to, uhvatih kvaku i poeh pomamno drmati vratima. Joseph proturi glavu, kisela lica, kroz okrugao prozor na itnici. - to traite? - viknu. - Gospodar je dolje u toru. Idite iza itnice ako elite govoriti s njim. - Zar unutra nema nikoga da otvori vrata? - viknuh to sam glasnije mogao. - Nema nikoga osim gospoe, a ona vam nede otvoriti, pa dizali vi tu paklenu buku sve do mraka. - Zato? Zar joj ne biste mogli kazati tko - Nikako! Nedu se mijeati u to - promrmlja Joseph i uvue glavu. Poeo je padati gust snijeg. epah kvaku i pokuah jo jednom, ali se tada u dvoritu iza mene pojavi neki mladid, bez kaputa, s vilama na ramenu. Doviknu mi neka poem za njim i, nakon to proosmo kroz praonicu i poploani dio dvorita u kojemu su bili upa za ugljen, crpka i golubinjak, stigosmo napokon u prostranu toplu ugodnu odaju, gdje sam i prvi put bio primljen. Soba je bila divno i veselo osvijetljena velikom vatrom, naloenom ugljenom, tresetom i drvima; obradovao sam se kad sam blizu stola, postavljenog za obilnu veeru, vidio "gospou", osobu o ijem postojanju nisam ni sanjao. Poklonio sam se i ekao da mi kae neka sjednem. Ona me pogleda, zavali se u stolac, ali i dalje ostade nijema i nepomina. - Runo vrijeme! - rekoh. Gledao sam je netremice - a i ona mene; promatrala me hladno, bezobzirno. Osjedao sam se neugodno, bio sam zbunjen. - Sjednite - ree mladid osorno. - On de uskoro dodi. Posluao sam; nelagodno sam se nakaljao i pozvao nevaljalicu Junu, koja se taj put smiluje i mahnu malo vrhom repa u znak da me poznaje. - Divna ivotinja! - poeh opet. - Namjeravate li podijeliti njenu mladunad, gospoo? - Oni nisu moji - odgovori ugodna domadica osornije nego to bi i sam Heathcliff to mogao uiniti. - Ah, vai ljubimci su meu ovima? - produljih okrenuvi se prema jednom tamnom jastuku za koji mi se uinilo da na njemu lei gomila maida. - To bi bio udan izbor ljubimaca! - odgovori ona prijezirno. Na nesredu, to je bila gomila mrtvih zeeva. Opet se nakaljem i pribliim ognjitu ponavljajudi napomenu o loem vremenu. - Nije bilo potrebno da izlazite - ree ona i ustane kako bi skinula s ploe nad kaminom dvije od nekoliko obojenih kutija. Prije je bila skrivena od svjetla, a sada sam jasno vidio cio njen stas i lice. Bila je vitka i vrlo mlada; imala je divan stas i najdraesnije malo lice koje sam ikad imao zadovoljstvo promatrati; uvojci jasno ute boje vrata, a oi bi joj, da su imale ljubazan izraz, bile neodoljive; sredom po moje zaljubljivo srce, jedini osjedaj koji su izraavale bio je neto izmeu prijezira i neke vrste oaja. inilo mi se neobi no i neprirodno da takve oi izraavaju takav osjedaj. Kutije su bile gotovo izvan njezina dosega; htjedoh joj pomodi, ali se ona okrenu prema meni kao to bi se kupac okrenuo prema nekomu tko bi mu pokuao

pomodi da izbroji svoje cekine. - Ne trebam vau pomod - otrese se - mogu ih i sama dohvatiti. Oprostite! - hitro odgovorih. - Jeste li pozvani na aj? - zapita me nakon to zaveza pregau preko svoje lijepe zelene haljine i nadnese liicu aja nad ajnik. - Obradovat du se jednoj alici aja - odgovorih. Jeste li pozvani? - ponovi ona. - Nisam - rekoh i nasmijeih se. - Vi ste ta osoba ije je pravo da me pozove. Ona baci kutiju i aj i liicu, i ljutito sjede; elo joj se nabora, a crvena donja usna nakubi, kao u djeteta kad hode zaplakati. U meuvremenu je mladid bio ogrnuo svoj pohabani ogrta i stajao uspravno kraj vatre pogledavajudi me koso i neprijateljski kao da smo krvni neprijatelji. Poeh se dvoumiti je li on sluga ili nije; i odijelo i govor bili su mu prostaki; potpuno lieni otmjenosti koja se mogla primijetiti u gospodina i gospoe Heathcliff; njegove su guste, mrke kovre bile upave i nenjegovane, bio je neobrijan, ruku crnih kao u obina radnika; njegovo je ponaanje bilo slobodno, gotovo oholo; nikakvih znakova revne poslunosti sluge prema gospodarici kude. U nedostatku jasnih dokaza o njegovu - Eto vidite, gospodine, doao sam kao to sam obedao! - uzviknuh prividno veselim glasom - i bojim se da de me loe vrijeme prisiliti da ostanem kod vas jedno pola sata, ako mi za to vrijeme htjednete dati zaklona. - Pola sata - ree otresajudi bijele pahuljice sa svog odijela. - udim se to ste odluili lutati naokolo po snjenoj oluji. Zar ne znate da se izlaete opasnosti da se izgubite u movarama? ak i ljudi koji dobro poznaju ove pustare esto zalutaju u ovakvim veerima; a mogu vam redi, nema izgleda da de oluja uskoro jenjati. - Moda bi mi jedan od vaih momaka mogao posluiti kao vodi. Prenodio bih u Grangeu. Biste li mi mogli dati jednoga? - Ne, ne bih. - Zaista! Pa dobro, onda se moram pouzdati u svoju mudrost. - Hm! Zato ne spravi aj ? - ree onaj u pohabanom kaputu i prenese svoj gnjevni pogled s mene na mladu damu. - Treba li i njemu dati aj? - upita ona obradajudi se Heathcliffu. - Spravi ga ved jednom! - glasio je odgovor, izgovoren tako grubo da sam se trgnuo. Ton kojim su rijei bile izgovorene odavao je zlu narav. Vie nisam bio sklon smatrati Heathcliffa osobitim ovjekom. Nakon to je aj spravljen, pozvao me: Sada, gospodine, privucite svoju stolicu. - Svi posjedasmo za stol, prosti mladid takoer. Stroga utnja vladala je za vrijeme aja. Ako sam ja prouzroio oblak, pomislih, dunost mi je da ga pokuam i rastjerati. Sigurno ne sjede svaki dan tako natmureni i utljivi; i nije mogude, ma kako da su loe naravi, da je ta opda natmurenost njihov svakidanji izraz. - udno je - poeh za vrijeme stanke dok su mi natakali drugu alicu aja - udno je kako obiaj uobliuje nae ukuse i ideje: mnogi ne bi mogli zamisliti kako moe postojati sreda u ivotu tako potpuno odvojenom od svijeta, kakav vi vodite, gospodine Heathcliffe; eto, usuujem se redi, okrueni svojom obitelji, i sa svojom ljubaznom gospoom koja se - Moja ljubazna gospoa - prekinu me on gotovo sa sotonskim podsmijehom na licu. - Gdje je ona - moja ljubazna gospoa? - Mislim na vau suprugu, gospou Heathcliff. - Da, da, elite redi kako njen duh igra ulogu anela uvara i brine se o sredi Orkanskih visova iako je njeno tijelo otilo. Je li tako? Vidjevi da sam pogrijeio, pokuah to popraviti. Morao sam i sam vidjeti da su se odved razlikovali po godinama da bi bili mu i ena. On je bio oko etrdesete; doba umne snage kad ljudi malokad gaje iluzije da bi se djevojke udale za njih iz ljubavi; taj je san rezerviran za utjehu u godinama kad poinjemo opadati. inilo se da ona nema ni sedamnaest godina. Postade mi jasno. Prostak kraj moga lakta, koji pije aj iz zdjele i jede neopranim rukama, vjerojatno je njen mu; Heathcliff mlai, naravno. Tako je to kad se netko iv zakopa; udala se za toga grubijana jer nije znala da postoje i bolji ljudi! Kakva teta - moram paziti da ne izazovem u nje kajanje to je tako izabrala. Moglo bi se pomisliti da ova posljednja misao potjee iz uobraenosti; ali nije tako.

Moj susjed, inio mi se gotovo odvratan, a znao sam iz iskustva da sam dosta privlaan. - Gospoa Heathcliff je moja snaha - ree Heathcliff. To mi potvrdi moju pretpostavku. Dok je govorio, bacio je osobit pogled prema njoj: pogled mrnje; osim ako su miidi njegova lica tako izopaeni da, suprotno miidima lica u ostalog svijeta, ne izraavaju osjedaje njegove due. - Pa, naravno - sad razumijem: vi ste sretni mu dobre vile - rekoh, obradajudi se svome susjedu. To kao da je bila jo gora zabuna: mladid sav pocrvenje i stegnu ake; po svim znacima bio je spreman napasti me. Ali ini se da se brzo pribrao i utiao buru grubom psovkom koju je promumljao na moj raun; ja sam se pravio da je nisam uo. Nemate srede u svojim nagaanjima, gospodine - ree moj domadin. - Nijedan od nas nema tu sredu da bude mu vae dobre vile; njen mu je umro. Rekao sam vam da je ona moja snaha; prema tome, ona je morala biti ena moga sina. - A ovaj mladid je... kao da je bila odved smiona ala smatrati ga ocem tog medvjeda. - Ja se zovem Hareton Earnshaw promrmlja ovaj drugi - i savjetujem vam da to ime potujete. - Nisam pokazao nikakvo nepotovanje odgovorih, smijudi se u sebi oholoj dostojanstvenosti s kojom je izgovorio svoje ime. Gledao me je ravno u oi dulje nego to sam ja elio gledati u njegove, jer sam strahovao da bi me to dovelo u iskuenje da ga ili idukam ili da mu se glasno nasmijem. Osjetih da mi zaista nije mjesto u tome neugodnom obiteljskom krugu. Mrana duhovna atmosfera nadjaala je, vie nego neutralizirala, sjajne materijalne udobnosti koje su me okruivale, pa sam odluio da dobro pazim prije nego to doem u tu kudu i tredi put. Veera je bila gotova a da nitko nije progovorio ni jedne ljubazne rijei. Prioh prozoru da vidim kakvo je vrijeme. Preda mnom je bio neveseo prizor. Mrana nod ved se bila spustila, a nebo i oblaci bili su u stranom vihoru vjetra i guste vijavice. - Ne mislim da bih se sada mogao vratiti kudi bez vodia nisam se mogao savladati da to ne kaem. - Putovi su ved zameteni, a da i nisu, jedva bih mogao vidjeti stopu ispred sebe. - Haretone, otjeraj one ovce pod strehu itnice. Zamest de ih snijeg ako ostanu u toru cijelu nod; i stavi neku dasku pred njih - ree Heathcliff. - to da radim? - zapitah gnjevno. Moje je pitanje ostalo bez odgovora. Gledajudi uokolo, spazih Josepha kako donosi zdjelu kae za pse, i gospou Heathcliff kako se, nagnuta nad vatrom, zabavlja paledi ibice koje su bile pale s ploe nad kaminom kad je stavljala kutiju za aj na njeno mjesto. Joseph stavi zdjelu pred psa, pogleda kritiki po sobi i hrapavim glasom ree: - udim se kako moete stajati tu ne radedi nita kad su svi ostali izili! Ali vi niste ni za to, i ne vrijedi vam govoriti - vi nikada nedete popraviti svoje loe ponaanje nego dete otidi ravno doavola, kao i vaa majka prije vas! Pomislih za trenutak da se ovaj govor odnosi na mene i u ljutnji prioh staroj hulji s namjerom da ga tako udarim da izleti van, ali me gospoa Heathcliff zaustavi svojim odgovorom: - Ti bestidni stari licemjeru! - odgovori. - Zar se ne boji da de ti avo odnijeti i duu i tijelo im spomene njegovo ime? Opominjem te da me ne izaziva, ili du traiti od avola da bude toliko ljubazan da te odmah odnese u pakao. Stani! Gledaj, Josephe - nastavi ona i uze crnu, dugaku knjigu s police pokazat du ti koliko sam napredovala u crnoj magiji; uskoro du biti kadra postidi sve to hodu. Crvena krava nije crkla sluajno, a i tvoj reumatizam teko bi se mogao smatrati neim to je dolo od Boga! Ah, to je bezbono, bezbono! - uzviknu starac. - Neka nas Gospod spasi od zla! - Nede, prokletnie! Ti si izgubljen! Gubi se, ili du ti uiniti neko zlo! Napravit du za sve vas po vaem obiaju lutke od voska i ilovae, i prvom koji prijee granicu koju odredim uinit du - nedu redi to du mu uiniti - ali vidjet dete! Odlazi, u tebe gledam! Mala se vjetica trudila svojim oima dati zloban izraz, i Joseph, drhtedi od straha, brzo izie moledi se i mrmljajudi: "bezbonice". Pomislio sam da se ona tako vlada da bi se s n jim grubo naalila, i kad ostadosmo sami, pokuah je zainteresirati za svoju nevolju. - Gospoo Heathcliff - rekoh ozbiljno - morate mi oprostiti to vam dosaujem. S licem kao to je vae, mislim da ne moete ne biti

dobra srca. Molim vas, recite mi po emu bih mogao razaznati put kojim se trebam vratiti kudi. Isto toliko malo znam kako otidi onamo, koliko i vi kako otidi u London! - Vratite se putem kojim ste i doli odgovori ona i na mjesti se udobno u naslonjau, sa svijedom pored sebe i s dugakom otvorenom knjigom pred sobom. - To je kratak savjet, ali vam bolji ne mogu dati. - Onda, ako ujete da su me nali mrtvog u nekoj movari ili jami punoj snijega, zar vam nede vaa savjest apnuti da je to djelomice i vaa krivica? - Zato? Ja vas ne mogu odvesti. Oni me ne bi pustili ni do kraja vrtnog zida. - Vi da me odvedete! Ja ne bih imao srca traiti od vas ni da prekoraite prag radi mene po ovakvoj nodi - uzviknuh. - elim da mi kaete kako da naem svoj put, a ne da mi ga pokaete; ili da nagovorite gospodina Heathcliffa da mi da vodia. - Koga? Tu je on, Earnshaw, Zillah, Joseph i ja. Koga elite? - Zar nema - Ne, nema vie nikoga. - To znai da moram ostati gdje jesam. - To vi odluite sa svojim domadinom. Ja nemam nita s tim. - Nadam se da de vam ovo biti pouka da se ubudude ne odluujete olako putovati po ovim brdima - zau se Heathcliffov strogi glas s ulaza u kuhinju. - A to se tie ostajanja ovdje, ja nemam mjesta za posjetitelje; u sluaju ostanka, morali biste spavati u postelji s Haretonom ili s Josephom. - Mogao bih spavati na stolcu u ovoj sobi - odgovorih. - Ne, ne! Stranac je stranac, bio bogat ili siromaan; ne bih htio nikoga ostaviti ovdje kad ja nisam tu da pazim! ree ta neodgojena hulja. Ta uvreda uini kraj mome strpljenju. Izrazih svoje gnuanje i odjurih mimo njega u dvorite; u urbi se sudarih s Earnshawom. Bilo je tako mrano da nisam mogao nadi vrata i, dok sam lutao unaokolo, uo sam jo jedan odlomak njihova, kao i obino, nimalo ljubazna razgo vora. Isprva mi se inilo kao da je mladid sklon postupiti prijateljski prema meni. - Idi du s njim do parka - ree on. - Idi de s njim u pakao! - uzviknu njegov gospodar, ili to mu je ved bio. - A tko bi se onda brinuo za konje, je li? - Vaniji je ljudski ivot od brige o konjima za jednu veer; netko mora idi - promrmlja gospoa Heathcliff ljubaznije no to sam oekivao. - Ne po tvojoj naredbi - odvrati Hareton. - Ako mu pridaje tako veliku vrijednost, bolje da uti. - Onda se nadam da de ti se njegov duh esto ukazivati; i nadam se da gospodin Heathcliff nede nikada dobiti drugog stanara dok Grange ne postane ruevina! - otro odgovori ona. - Sluajte, sluajte, ona ih proklinje! - apnu mi Joseph komu sam se bio primaknuo. Sjedio je blizu, tako da je mogao sve uti, i muzao krave pri svjetlu fenjera; epao sam bez ikakve ceremonije taj fenjer, doviknuo mu da du mu ga poslati sutra i pojurio prema prvim vrtnim vratima. - Gospodaru, gospodaru, ukrade nam fenjer! - povika starac i pojuri za mnom. - Hej, arove, hej, pseto! Hej, psine, me na zemlju i ugasie svjetlo, a glasan smijeh Heathcliffa i Haretona dovede do vrhunca moj gnjev i ponienje. Sredom, ivotinje su, ini se, bile vie sklone pruati ape, zijevati i mahati repovima nego me iva progutati; ali nisu mi doputale da se dignem, te sam bio prisiljen leati na zemlji dok se god njihovim zlim gospodarima nije svidjelo osloboditi me; a onda sam, gologlav i drdudi od bijesa, naredio tim nitkovima da me puste da odem, rekao im da de se kajati ako me zadre i jednu minutu dulje te dodao nekoliko nesuvislih prijetnji osvetom; te su prijetnje po neodreenoj dubini svoje jetkosti podsjedale na Kralja Leara. Od uzbuenja nos mi poe jako krvariti, ali se Heathcliff i dalje smijao, a ja i dalje psovao. Ne znam kako bi se zavrila ta scena da se tu ne nae jedna osoba prilino razumnija od mene i blagonaklonija od moga domadina. To je bila Zillah, snana domadica, koja najposlije izie upitati za uzrok galame. Mislila je da me koji od njih tue, a kako se nije usuivala napasti svoga gospodara, usmjeri svoju jezinu paljbu na mlaeg nevaljalca. - Pa, gospodine Earnshawe - povika - to li sve nedete raditi! Hodemo li poeti ubijati ljude na svom kudnom pragu? Vidim da ova kuda nije za mene pogledajte jadnog mladida, jo malo i uguio bi se! Umirite se, mladidu! Uite, ja du to izlijeiti; eto sad,

budite mirni. Govoredi to, iznenada mi izlije pola litre ledene vode za vrat i uvue me u kuhinju. Gospodin Heathcliff ue za nama; njegova sluajna veselost brzo se pretvori u uobiajenu mrzovolju. Osjedao sam se vrlo slabo i na rubu nesvjestice te sam bio prisiljen pristati da ostanem pod njegovim krovom. On ree Zillah da mi da au rakije, a zatim ode u unutarnju sobu; Zillah me je tjeila i, po njegovoj naredbi, zbog koje mi je laknulo, povela me na spavanje. Trede poglavlje Dok me je vodila uza stube, preporuila mi je da zaklonim svijedu i da budem to tii, jer njen gospodar ima udan odnos prema sobi u koju me ona vodi i nerado ikoga puta noditi u njoj. Upitah je za razlog. Nije ga znala; odgovorila mi je da ona tu ivi tek dvije godine, a kako se tu dogaaju tolike udne stvari, prestala je biti radoznala. Odved oamuden da bih bio radoznao, zakljuah vrata i pogledah unaokolo da vidim gdje je postelja. Cio se namjetaj sastojao od jedne stolice, ormara za odijela i velike hrastove pregrade s etvrtastim otvorima pri vrhu koji su izgledali kao prozori na koijama. Prioh pregradi, pogledah unutra i vidjeh da je to neka udna vrsta starinske koije, zgodno udeene da se izbjegne potreba da svaki lan obitelji ima posebnu sobu. U tom je malom pregratku daska prozora, koji je bio obuhvaden pregradom, sluila kao stol. Otvorih vrata na pregradi, uoh sa zapaljenom svijedom, zatvorih ih i osjetih se sigurnim od Heathcliffa i svih ostalih. Na prozorskoj dasci na koju sam stavio svijedu bilo je nekoliko pljesnivih knjiga, nagomilanih u jednom kutu; daska je bila sva izrezana rijeima urezanim u boju. Ali te rijei nisu bile nita drugo do ime - napisano svakovrsnim slovima, velikim i malim - Catherina Earnshaw, koje je gdje-gdje bilo promijenjeno u Catherina Heathcliff, a gdje-gdje u Catherina Linton. U ravnodunoj klonulosti naslonih glavu na prozor i nastavih itati: Catherina Earnshaw, Heathcliff, Linton, dok mi se oi ne sklopie; ali one nisu poivale ni pet minuta, kad su se bljetava bijela slova pojavila iz mraka jasna kao privienja - zrak je bio ispunjen Catherinama; prenem se da bih otjerao to nametljivo ime i primijetim da je svijeda pala na jedan svezak stare knjige i da zrak smrdi na nagorjelu teledu kou. Ispravim svijedu, i, osjedajudi se vrlo nelagodno zbog hladnode i dugotrajne munine, sjednem i otvorim zaudaralo na plijesan. Na prvoj praznoj strani bilo je napisano: Vlasnitvo Catherine Earnshaw A ispod toga datum star etvrt stoljeda. Zatvorih tu knjigu i poeh uzimati druge, jednu po jednu, dok ih nisam sve pregledao. Catherinina biblioteka sastojala se od dobro izabranih knjiga ija je otedenost svjedoila da su dosta upotrebljavane, dodue, ne uvijek u svrhu kojoj su bile namijenjene; teko da je ijedno poglavlje bilo bez komentara - ili bar bez biljeaka nalik na komentar - koji je pokrivao svaki prazan djelid lista to ga je tiskar bio ostavio. Tu i tamo reenice su bile odvojene, a ponegdje biljeke u obliku pravog dnevnika nakrabane nesigurnom, djetinjom rukom. Jako sam se razveselio kad sam na vrhu jedne prazne stranice (koja je vjerojatno smatrana za veliku dragocjenost kad je prvi put naena) ugledao odlinu karikaturu svog prijatelja Josepha - jednostavno, ali vrlo uspjelo nacrtanu. U meni se odjednom probudi interes za tu nepoznatu Catherinu, te poeh itati njene izblijedjele hijeroglife. "Jedna strana nedjelja!" - poinjao je ulomak ispod karikature. - "eljela bih da je otac ovdje. Hindley je mrska zamjena - njegovo ponaanje prema Heathcliffu je grozno - H. i ja odluili smo se pobuniti - veeras smo poduzeli prvi korak. Cio dan lila je kia. Nismo mogli idi u crkvu, ali je Joseph odluio odrati bogosluje u sobi u potkrovlju; i dok su Hindley i njegova ena uivali pored vesele vatre - gdje su, sigurna sam, radili sve samo nisu itali Bibliju - Heathcliffu, meni i nesretnom sluzi nareeno je da uzmemo svoje molitvenike i

popnemo se uza stube. Otili smo u potkrovlje i sjeli jedno kraj drugoga na vredu ita; tu smo uzdisali, dr vidio da silazimo niza stube: - to, zar ste ved gotovi? - Nedjeljom uveer bilo nam je doputeno da se ranije igramo, samo pod uvjetom da ne diemo veliku buku; a sada je i najmanji smijeh dovoljan razlog da nas poalju u odvojene kutove! - Vi zaboravljate da vam je gospodar ovdje - kae tiranin. - Unitit du prvog tko me naljuti! Zahtijevam potpun mir i tiinu. Derane! Jesi li ti to uinio? Frances, draga, po vuci ga za kosu kad prode kraj njega; uo sam ga da pucketa prstima. - Frances ga srdano povue za kosu, a zatim ode i sjede muu na koljeno; i onda su se, kao dvoje djece, ljubili i govorili besmislice satima i satima - glupo brbljanje kojega bi se trebalo stidjeti. Mi smo se pokuavali udobno smjestiti, koliko je bilo mogude u luku ormara. Tek to sam bila stavila nae pregaice i objesila ih kao zavjesu, naie Joseph iz staje da neto upita. Strgne moju zavjesu, dune me i zakrijeta: - Gospodar je tek pokopan, nedjelja jo nije prola i rijei Svetog pisma jo su vam u uima, a vi se usuujete igrati i aliti! Sram vas bilo! Sjedite, nevaljala djeurlijo! Ima dosta dobrih knjiga, kad biste ih htjeli itati; sjedite i razmiljajte o svojim duama! Nakon to je to rekao, naredi nam da sjednemo tako kako bismo mogli pri svjetlu slabog plamena daleke vatre vidjeti tekst glupih knjiga koje nam tutnu u ruke. Nisam to mogla izdrati. Uzeh otrcanu knjigu za korice i bacih je u tenaru izjavljujudi da mrzim dobru knjigu. Heathcliff gurnu svoju na - Gospodine Hindley! - povika na vjerouitelj Joseph. - Gospodine, doite ovamo! Gospoica Cathy otrgla je korice od Krune spasenja due, a Heathcliff je udario akom u prvi dio irokog puta k propasti due! Strano je to doputate da se tako ponaaju. Eh! Stari bi ih propisno izudarao - ali on je otiao. Hindley pojuri iz svoga raja kraj ognjita, epa nas, jedno za ovratnik a drugo za ruku, i odvue u kuhinju, gdje Joseph izjavi da de nas avo zasigurno odnijeti; i tako utjeeni, povuemo se u odvojene kutove ekati njegov dolazak. Uzela sam knjigu i boicu tinte s police, odkrinula kudna vrata da bih dobila svjetlo i, evo, ved je dvadeset minuta kako se lijepo zabavljam piudi; ali moj je drug nestrpljiv, predlae da uzmemo mljekariin ogrta i da zatideni njime trimo malo po pustari. Dobar prijedlog - i onda, kad mrzovoljni starac doe, moda de vjerovati da se njegovo proroanstvo obistinilo. - Ne moe nam biti hladnije i vlanije na kii nego to je ovdje." Mislim da se Catherine natrala s Heathcliffom. Sljededa njena reenica skrenula je na drugi predmet i njeno je raspoloenje postalo tuno. "Nisam ni sanjala da du se zbog Hindleyjeva postupka toliko rasplakati!" pisala je. - "Glava me tako silno boli da je ne mogu drati na jastuku, a ipak ne mogu prestati plakati. Siromah Heathcliff! Hindley ga naziva probisvijetom, ne doputa mu da sjedi s nama, niti da ikad vie jede s nama; kae da se ja i Heathcliff ne smijemo vie igrati zajedno i prijeti da de ga istjerati iz kude ako prekrimo njegovu naredbu. Krivi naeg oca (kako se samo usuuje?) to je sa H. postupao odved tamnim listom; oi mi prijeoe s rukopisa na tiskani dio. Vidjeh crven, ukraen naslov : Sedamdeset puta sedam, i prvi poslije etiri stotine devedesetog grijeha. Pobona propovijed koju je preasni Jabes Branderham odrao u Gimerdensaukoj kapeli. I dok sam se polusanjivo pitao to li je Jabes Branderham rekao o toj temi, zavalih se u postelju i usnuh. Ali, na alost, lo aj i loe raspoloenje im aju svoje posljedice! Jer to bi mi drugo moglo prouzroiti tako stranu nod? Otkako sam sposoban za patnju, ne sjedam se nijedne druge koja bi se mogla usporediti s ovom. Poeh sanjati gotovo i prije nego to sam prestao biti svjestan mjesta na kojem sam se nalazio. Sanjao sam da je jutro i da se vradam kudi s Josephom kao vodiem. Snijeg je bio dubok nekoliko stopa na naem putu, i dok smo polako ili

naprijed, moj je suputnik dosaivao neprestanim prijekorima to nisam ponio sa sobom hodoasniki tap; govorio mi je da nikada nedu uspjeti udi u kudu bez njega i hvalisavo mahao svojom tekom batinom koju je zvao hodoasnikim tapom. Za trenutak pomislih da je besmisleno tvrditi kako de mi trebati takvo orue da bih uao u vlastiti stan; ali mi tada proleti kroz glavu nova misao: pa ja i ne idem onamo; mi smo poli na put da bismo uli uvenog Jabesa Branderhama koji de propovijedati o tekstu Sedamdeset puta sedam; i netko od nas, Joseph, propovjednik ili ja, uinio je - Prvi poslije etiri stotine devedeset prvog - pa je imao biti javno raskrinkan i izopden iz crkve. Stigosmo u kapelu. Ja sam zaista bio proao kraj nje dva-tri puta za svojih etnji; nalazi se u uvali izmeu dva brda; ali je to dosta uzdignuta uvala blizu neke movare za ije tresetno blato kau da slui kao vrlo dobar balzam za nekoliko leeva to lee u njemu. Krov je jo bio itav; ali kako je svedenikova plada bila samo dvadeset funti godinje, a kuda s dvije sobe prijetila da uskoro postane kuda s jednom sobom, nijedan svedenik nije htio preuzeti nego to bi mu povedala uzdravanje i za jednu paru iz vlastitih depova. U mom snu Jabes je imao veliku paljivu pastvu i propovijedao je - gospode Boe! - kakvu propovijed, podijeljenu u etiri stotine i devedeset dijelova, od kojih je svaki bio potpuno ravan obinoj propovijedi s propovjedaonice i svaki je razmatrao poseban grijeh! Gdje ih je sve naao, ne znam. On je na osobit nain tumaio taj tekst; inilo se potrebnim da ovjek uini drukiji grijeh u svakoj prilici. Ti su grijesi bili vrlo neobini; udni prijestupi koji mi nikad prije nisu ni na um padali. Ta mi je propovijed postajala sve dosadnija. Vrpoljio sam se, zijevao, drijemao, budio se, tipao se, bockao, trljao oi, ustajao, sjedao i gurkao Josepha da mi kae hode li se ta propovijed ikad svriti. Bio sam osuen da je sluam cijelu, do kraja; napokon je doao do Prvog poslije etiri stotine devedeset prvog. U tom trenutku doe mi iznenadno nadahnude; osjetih se pobuenim da ustanem i okrivim Jabesa za grijeh koji nijedan krdanin ne treba oprostiti. - Gospodine uzdahnuh - sjededi ovdje meu ova etiri zida, bez prekida sam izdrao i oprostio etiri stotine i devedeset poglavlja vae propovijedi. Sedamdeset puta sedam puta uzimao sam svoj eir i spremao se da odem - sedamdeset puta sedam puta vi ste me bezrazlono prisilili da po novno sjednem. etiri stotine i devedeset prvi put je odved. Drugovi, muenici, naprijed na njega! Svucite ga i smrvite u atome, da ga mjesto koje ga zna vie ne zna! - Ti si taj! - povika Jabes poslije sveane stanke i nagnu se preko svog jastuida. - Sedamdeset puta sedam puta ti si zijevajudi iskrivio svoje lice - sedamdeset puta sedam puta posavjetovao sam se sa svojom duom. "Gle, ovo je ljudska slabost; treba je takoer oprostiti!" Prvi poslije etiri stotine devedeset prvog je doao. Subrado, izvrite nad njim to je pisano. Takvu ast imaju svi Njegovi sveci! im je izgovorio te rijei, cio skup maudi svojim hodoasnikim palicama slono jurnu na mene; i ja, kako nisam imao nikakvo orue da ga podignem u samoobranu, ponem se kokati, s nekoliko batina se ukrsti; udarci, namijenjeni meni, padoe na druge glave. Uskoro je cijela kapela odjekivala od udaraca i protuudaraca; svaki je ovjek dizao ruku protiv svog susjeda; i Branderham, ne eledi ostati neaktivan, izlijevao je svoju revnost u pljusku glasnih udaraca o daske propovjedaonice, koje su tako odjekivale da me je to najposlije, na moju neizrecivu radost, probudilo. A to se doista dogodilo to je sugeriralo tu silnu gungulu? to je igralo Jabesovu ulogu u toj vrevi? Samo jedna grana jele koja je dodirivala reetkasti kapak na mom prozoru i ije su iarke udarale o prozore dok je vjetar hujao! Za trenutak sam oslukivao u sumnji, ali im sam otkrio naruavatelja mira, okrenuo sam se na drugu stranu, zaspao i opet poeo sanjati jo neugodniji san, ako je to uopde i mogude. Ovaj put sam znao da leim u hrastovoj pregradi i jasno sam uo oluju i vijavicu; takoer sam uo kako jelova grana lupka o

prozor i pripisao sam to lupkanje pravom uzroku; ali mi je ono toliko smetalo da ga odluih zaustaviti, ako je mogude, te, kako se meni inilo, ustadoh i pokuah otkvaiti kapak. Ali je kuka bila zabijena za zasun; tu okolnost primijetio sam dok sam jo bio budan, ali sam je zaboravio. -Ipak, moram zaustaviti to lupanje! - promrmljam, probijem okno akama i gurnem ruku da uhvatim tu nesnosnu granu; ali umjesto nje moji prsti stegnue prste male, ledeno hladne ruke! Uas stranog sna sveg me obuze; pokuah trgnuti ruku, ali ju je ona ruka drala i jedan alostan glas zajeca: - Pusti me unutra, pusti me unutra! Tko si ti? - upitah boredi se da oslobodim svoju ruku. - Catherina Linton - odgovori drhtav glas. (Zato sam mislio o prezimenu Linton? itao sam Earnshaw umjesto Linton bar dvadeset puta.) - Dola sam kudi; bila sam izgubila put u pustari! - Dok je taj glas je gledalo kroz prozor. Strah me uini okrutnim, te kad vidjeh kako je moj pokuaj da se oslobodim toga stvora uzaludan, povukoh njegov runi zglob na razbijeno okno i poeh ga trljati tamo-amo o staklo dok krv nije poela curiti i natapati posteljinu; ali to stvorenje i dalje je tugaljivo molilo: - Pusti me unutra! - i jo me uvijek vrsto dralo za ruku, to me je dovodilo gotovo do ludila zbog straha. - Kako mogu! najzad rekoh. - Pusti ti mene ako hode da te pustim unutra! -Prsti popustie i ja brzo uvukoh svoju ruku kroz rupu, uurbano naslagah knjige u obliku piramide prema rupi i zaepih ui prstima da ne bih vie sluao tu alosnu molbu. inilo mi se da sam ih drao zaepljenima vie od etvrt sata; ali im sam poeo opet sluati, ono tuno zapomaganje i dalje se ulo! - Odlazi! - viknuh. - Nikad te nedu pustiti unutra, pa makar molila dvadeset godina. - Pa ved ima dvadeset godina - jadikovao je glas. - Beskudnica sam ved dvadeset godina! - Zau se slabako struganje izvana i gomila knjiga pomakne se kao da je netko gurnu unutra. Pokuavam skoiti, ali ne mogavi maknuti nijednim udom, izbezumljen od straha glasno viknem. *** Na svoje iznenaenje, opazim da uzvik nije bio samo san; uurbani koraci pridoe vratima moje sobe, neija ih jaka ruka otvori i svjetlo prodre kroz etvrtaste otvore u vrhu pregrade. Sjedio sam u postelji jo drhtedi od straha i brisao znoj s ela; onaj koji je uao, inilo se, zastao je; poeo je mrmljati neto sam sa sobom. Najposlije poluglasno upita kao da nije oekivao nikakav odgovor: - Ima li koga tu? - Smatrao sam da je najbolje ako priznam svoju nazonost, jer sam prepoznao Heathcliffov glas i plaio sam se da de poeti pretraivati ako se ne javim. S tom namjerom ustanem i otvorim pregradu. Nedu lako zaboraviti posljedice toga svog postupka. Heathcliff je stajao blizu ulaza, u koulji i hlaama, svijeda mu je kapala preko prstiju, a lice mu je bilo bijelo kao zid iza njega. Na prvi krip hrastove pregrade trgnu se kao - To je samo va gost, gospodine - uzviknuh eledi ga potedjeti ponienja da i dalje pokazuje svoj kukaviluk. - dogodilo mi se, na alost, da spavajudi glasno jauknem zbog stranog sna koji sam sanjao. alim to sam vas uznemirio. - Ah, grom vas ubio, gospodine Lockwoode! Kamo srede da ste u... - poe moj domadin stavljajudi svijedu na stolac jer je nije mogao drati u drhtavoj ruci. - Tko vas je doveo u ovu sobu? - nastavi zabadajudi nokte u dlanove i krgududi zubima da bi savladao gr u vilicama. - Tko? Tko god to bio, trebao bih ga odmah istjerati iz kude. - Vaa sluavka, Zillah - odgovorih mu silazedi s postelje i brzo se odijevajudi. - Nemam nita protiv toga da to uinite, gospodine Heathcliffe; ona je to potpuno zasluila. Mislim da je htjela dobiti jo jedan dokaz, i to na moj raun, da ovo mjesto posjeduju duhovi. Pa eto - ono obiluje duhovima i vampirima! Nitko vam nede zahvaliti na spavanju u takvoj jazbini! - to elite time redi? - upita Heathcliff. - I to to inite? Leite i prespavajte kad ste ved ovdje; ali, za ime Boga, ne ponavljajte onaj strani jauk; nita ga ne bi moglo opravda ti, osim kad bi vas netko klao! - Da je mala vjetica ula kroz prozor, ona bi me vjerojatno udavila! - odgovorih. - Ne namjeravam se ponovno izloiti progonima vaih gostoljubivih predaka. Je li vam preasni Jabes Branderham bio rod s majine strane? A

ta avolica Catherina Linton, ili Earnshaw, ili kako se ved zvala - sigurno je bila nestalna srca - nevaljala mala dua! Rekla mi je da hoda po zemlji dvadeset godina; pravedna kazna za njene smrtne grijehe, u to sam siguran! Tek to izgovorih te rijei, sjetih se Heathcliffove veze s Catherininim imenom u onoj knjizi; bio sam je potpuno zaboravio dok je se sad ponovno ne sjetih. Pocrvenjeh zbog svoje nepromiljenosti, ali bez ikakva drugog znaka da sam svjestan uvrede koju sam mu nanio, pourih dodati: - Moram priznati, gospodine, da sam proveo prvi dio nodi u - tu opet zastanem - namjeravao sam redi: "u itanju pisana sadraja, te mjesto toga rekoh - u itanju imena urezanog u prozorskoj dasci. Monotono zanimanje za koje sam raunao da de mi pomodi da zaspim, kao to bi brojanje, ili... - to elite postidi time da mi tako govorite - zagrmje Heathcliff s divljakom estinom. - Kako, kako se usuujete vi, pod mojim krovom? - Boe! Poludio je kad tako govori! - I bijesno se lupi po elu. Nisam znao da li da se bunim zbog njegovih rijei ili da nastavim sa svojim objanjenjem; ali se on doimao tako duboko uzbuenim da se saalih i nastavih mu govoriti o svojim snovima; uvjeravao sam ga da nikad nisam uo ime Catherine Linton, ali to to sam ga proitao nekoliko puta proizvelo je dojam koji se personificirao kad se moja mata oslobodila kontrole moga razuma. Heathcliff se bio polako primaknuo do postelje dok sam ja govorio, i kad je najzad sjeo na nju, bio sam gotovo skriven, te sam ga jedva mogao vidjeti. Ali sam po njegovu nepravilnom i isprekidanom disanju zakljuio da se bori kako bi savladao neki odved snaan osjedaj. Ne eledi mu pokazati da sam svjestan njegove unutarnje borbe, nastavih se odijevati pravedi prilinu buku, a zatim pogledah u sat i glasno rekoh samome sebi: - Nema jo tri sata! Mogao bih se zakleti da je est. Vrijeme ovdje sporo protjee; sigurno smo otili na spavanje u osam! - Lijeemo uvijek u devet sati zimi, a ustajemo u osam - ree moj domadin uz teak, priguen uzdah i, sudedi po pokretu sjene njegove ruke, otre suzu s oka. - Gospodine Lockwoode - doda - moete idi u moju sobu; samo biste smetali ako biste tako rano sili dolje, a vae djetinje stenjanje otjeralo je moje spavanje doavola. - I moje takoer - odgovorih. - etat du po dvoritu dok ne svane, a onda du otidi; i ne morate se bojati da du vam opet dosaivati svojim posjetima. Sad sam potpuno izlijeen od traenja zadovoljstva u drutvu, bilo u selu ili u gradu. Razuman ovjek treba biti sam sebi dovoljan. - Divno bi to drutvo bilo! - promrmlja Heathcliff. Uzmite svijedu i idite kamo hodete. Ja du vam se uskoro pridruiti. Samo nemojte idi u dvorite, psi su odvezani; a u kudi - Juna uva strau ondje, i - ne, moete etati samo po kako nisam znao kamo vodi usko predsoblje, nisam se udaljavao, stajao sam nepomino, te sam i nehotice bio oevidac praznovjerja moga domadina, koje je udno proturjeilo njegovoj prividnoj razboritosti. Stao je na postelju i silom otvorio prozorsko krilo, a zatim udario u strastven, neobuzdan pla. - Ui! Ui! - jecao je. - Cathy, doi. Ah, doi - doi jo jednoml Ah! Dragano srca moga! uj me bar ovaj put, Catherino! - Privienje je pokazivalo uobiajenu narav privienja: nije davalo nikakva znaka ivota; ali snijeg i vjetar jurnue unutra, doprijee ak i do mog mjesta i ugasie svjetlo. Toliko je bilo patnje u izljevu alosti koji je pratio ta luda zazivanja, da zbog saaljenja nisam ni shvatio svu njihovu ludost; povukoh se pomalo ljut to sam uopde sluao i nezadovoljan to sam ispriao svoj besmisleni strani san koji je prouzroio tu bol, iako nisam mogao shvatiti zato se moj san tako duboko do jmio Heathcliffa. Oprezno sioh u prizemlje i naoh se u kuhinji gdje na plamiku vatre, iji je ar bio briljivo skupljen, zapalih svoju svijedu. Nita se nije micalo osim areno-sivog maka koji se bio izvukao iz pepela i pozdravio me mrzovoljnim mjaukanjem. Dvije klupe u obliku luka gotovo su zagraivale ognjite; ispruih se na jednu, a maak se pope na drugu. Obojica zadrijemasmo prije nego to nas je itko doao

uznemiriti u naem sklonitu; ali uskoro sie Joseph, sputajudi se s tekom mukom ljestvama koje su se gubile kroz vrataca u stropu; bio je to, mislim, ulaz u njegovu potkrovnu sobicu. Baci mrani pogled na plamiak koji sam bio raspalio pomodu granica, otjera maka s klupe, sjede na prazno mjesto i poe puniti duhanom svoju veliku lulu. Moju prisutnost u njegovu svetitu oevidno je smatrao tolikim bezobrazlukom da nije mogao kazati ni rijei; utke je prinio lulu usnama, prekriio ruke i poeo puiti. Pustio sam ga da mirno uiva. Nakon to ispusti i posljednji oblaid dima, duboko uzdahnu, die se i ode isto tako ozbiljno kao to je i doao. Zatim se zaue gipkiji koraci; otvorih usta za "dobro jutro", ali ih opet zatvorih - nije mi se pruila prilika za pozdrav jer je Hareton Earnshaw itao sotto voce (u po glasa) svoje molitve koje su se u jednom kutu traio lopatu da bi napravio prtinu kroz snijeg. Pogledao je preko klupe iredi nosnice i bio je isto tako malo sklon izmijeniti pozdrave sa mnom kao i s mojim prijateljem makom. Zakljuio sam po njegovim pripremama da je izlaz doputen, te napustih svoj tvrdi leaj i pooh za njim. On to primijeti, pa krajem lopate udari unutarnja vrata i nerazgovijetnim me mrmljanjem obavijesti da tuda moram krenuti ako elim napustiti to mjesto. Vrata su vodila u kudu gdje je enskadija ved bila u pokretu. Zillah je golemim mijehom raspirivala vatru, a gospoa Heathcliff je, kleedi pored ognjita, itala knjigu pri svjetlu plamena. Rukom je zaklanjala oi od topline i inilo se da je posve zadubljena u itanje. Prekidala je samo da bi prekorila sluavku jer ju je obasipala iskrama, ili da katkad odgurne psa koji joj je nasrtljivo gurao njuku u lice. Iznenadih se kada tu vidjeh i Heathcliffa. Stajao je pored vatre, leima okrenut meni, i zavravao burnu scenu na raun jadne Zillah koja je povremeno prestajala raditi kako bi guvala kraj svoje pregae i ljutito uzdisala. - A ti, ti nedostojna. - viknuo je kad sam uao, obrada judi se svojoj snahi i upudujudi joj epitet koji nije nita gori nego guska ili ovca, ali koji pisci obino oznaavaju crticom. - Eto, opet se bavi svojim besposliarskim trikovima. Drugi barem zarauju kruh koji jedu - a ti, ti ivi od moje milostinje. Ostavi te svoje gluposti i radi neto! Platit de mi to me mui time da si mi neprestano pred oima - uje li, prokleta babuskaro? - Ostavit du svoje gluposti jer ste kadri natjerati me na to ako i odbijem - odgovori mlada dama, zatvori knjigu i baci je na stolac. - Ali nedu raditi nita, osim ono to me je volja, pa makar vi umorili jezik od psovanja! Heathcliff podie ruku, ali se ona brzo izmaknu jer je oito dobro poznavala njezinu teinu. Ne eledi promatrati tu borbu, koja bi bila nalik na borbu izmeu make i mia, brzo istupih naprijed kao da se elim ogrijati kraj ognjita i kao da nisam ni primijetio njihovu svau. Oboje su bili dovoljno pristojni da prekinu daljnja neprijateljstva; Heathcliff stavi svoje ake dan podalji stolac gdje je ostala pri svojoj rijei igrajudi ulogu nepominog kipa sve vrijeme dok sam ja bio tu. Nisam dugo ostao. Odbio sam dorukovati s njima i na prvi znak zore iskoristio priliku da pobjegnem na svjei zrak koji je sada bio ist, miran i hladan kao led. Moj mi kudevlasnik doviknu da stanem, prije nego to sam stigao do kraja vrta, i ponudi se da me isprati preko pustare. Bilo je dobro to je to uinio, jer je cijela brdska strana bila jedan valovit bijeli ocean; ali izboine i udubljenja nisu odgovarali neravninama zemljita; mnoge su rupe bile potpuno ispunjene snijegom, a gomile otpadaka kraj kamenoloma potpuno izbrisane sa zemljopisne karte koja mi je ostala u pameti od jueranje etnje. Juer sam bio opazio na jednoj strani puta, na razmacima od est do sedam koraka, red uspravnog kamenja koji je iao cijelom duljinom pustare; to je kamenje namjeteno i okreeno da bi sluilo kao putokaz u mraku i za velikog snijega kad se duboke movare ne razlikuju od tvrdog puta s ije se obje strane nalaze; ali, osim prljavih toaka, koje su izbijale tu i tamo, ovdje-ondje, svaki je njihov trag bio ieznuo, te me je moj suputnik morao esto opominjati da idem desno ili lijevo kad sam mislio da idem ba po putu. Usput

smo malo razgovarali; kad smo stigli na ulaz u trakroski park, on zastane i ree da odatle nedu modi pogrijeiti. Nae opratanje ograniilo se na brzo kimanje glavom, a zatim sam produljio uzdajudi se u svoje pamdenje puta, jer uvareva kuda jo nije bila nastanjena. Udaljenost od ulaza u park do Grangea iznosi tri kilometra; mislim da sam je pretvorio u etiri gubedi put meu drvedem i zapadajudi do vrata u snijeg, a to je nezgoda za koju znaju to znai samo oni koji su je iskusili. Poslije svih lutanja i nezgoda napokon stigoh kudi ba kad je sat otkucavao dvanaest, to znai da je moj put trajao gotovo isto toliko pratioci pohitae da me doekaju; burno i uzbueno izjavie da su ved bili izgubili svaku nadu jer su mislili da sam stradao prole nodi, i ved su se bili poeli dogovarati da krenu u potragu za mojim mrtvim tijelom. Zamolio sam ih da se umire sada kada vide da sam se vratio, i prozebao do kosti odvukoh se polako uza stube; presvukao sam se u suho ruho i trideset ili etrdeset minuta etao gore-dolje po spavadoj sobi da bih povratio toplinu tijela; zatim sam otiao u radnu sobu, tako umoran da gotovo nisam bio kadar uivati u veseloj vatri i u vrudoj kavi koju mi je posluga pripremila da bih se okrijepio. etvrto poglavlje Ba smo uobraeni prevrtljivci! Ja koji sam odluio drati se po strani od drutvenih dodira i koji sam zahvaljivao svojoj zvijezdi to sam, najposlije, naao mjesto gdje su drutvene veze gotovo nemogude nakon to sam se do sumraka borio protiv potitenosti i osjedaja osamljenosti, napokon sam bio prisiljen spustiti svoju zastavu i, pod izgovorom da mi treba obavijest o potrebama moga domadinstva, zamolih gospou Dean, kad mi je donijela veeru, da sjedi u blagovaonici dok jedem. Iskreno sam se nadao da de se ona pokazati pravom brbljavicom i da de me svojim prianjem ili jako zainteresirati ili uspavati. - Vi ste ovdje dugo ivjeli - poeh - ne rekoste li esnaest godina? - Osamnaest, gospodine; dola sam kad se gospoa udala da sluim nju, a nakon to je umrla, gospodar me je zadrao da mu budem domadica. Tako. Zavlada utnja. Uplaih se da ona nije brbljavica, osim moda u svojim osobnim stvarima, a one me nisu mogle zanimati. utjela je neko vrijeme, s rukama na koljenima i sa sjenom zamiljenosti na svome rumenom licu, a zatim iznenada ree: - Ah, vremena su se otada mnogo izmijenila! - Jest - odgovorih sigurno ste vidjeli mnoge promjene? - Jesam! A i nevolje. "Skrenut du razgovor na obitelj moga kudevlasnika" - pomislih. - "To je dobar predmet za poetak! Drago bi mi bilo da znam povijest one lijepe mlade udovice; je li ona iz ovih krajeva ili je odnekud izdaleka, pa je ovi osorni indigenae ne priznaju za rod." S tom namjerom zapitah gospou Dean zato je Heathcliff izdao pod zakup Thrushcross Grange i zato radije ivi u gorem mjestu i u loijoj kudi. - Zar on nije dovoljno bogat da odrava svoj posjed u redu? - upitah. - Bogat je, gospodine! - odgovori ona. - Nitko ne zna koliko novca ima, i taj se novac povedava svake godine. Da, da, on je dovolj ali je gotovo krtac; a da je i namjeravao preseliti se u Thrushcross Grange, im je uo o dobrom zakupcu, nije mogao propustiti priliku da dobije jo nekoliko stotinjarki. udno da je taj ovjek toliko gramziv, a sam je u svijetu! - Imao je sina, ini se? - Imao je jednog, ali je umro. - A ona mlada dama, gospoa Heathcliff, bila je ena njegova sina? - Jest. - Odakle je ona rodom? - Pa, gospodine, ona je kdi moga pokojnog gospodara; njeno je djevojako ime Catherina Linton. Ja sam je odgojila, siroto dijete! Jako sam eljela da se gospodin Heathcliff preseli ovamo, jer bih onda opet bila s njom. - to! Catherina Linton? - uzviknuh iznenaen. Ali poslije kratkog razmiljanja zakljuih da to nije mogla biti moja povampirena Catherina. - Onda je - nastavih - ime moga prethodnika bilo Linton? - Jest. - A tko je onaj

Earnshaw, Hareton Earnshaw koji ivi kod gospodina Heathcliffa? Jesu li oni rod? - Nisu; on je bratid pokojne gospoe Linton. - Onda je on roak mlade dame? - Jest; i njen suprug takoer joj je bio roak; jedan s majine, a drugi s oeve strane; Heathcliff je bio oenjen sestrom gospodina Lintona. - Vidio sam iznad vrata kude na Orkanskim visovima urezano ime Earnshaw. Je li to neka stara obitelj ? - Vrlo stara, gospodine; i Hareton je njen posljednji iz danak, kao to je gospoica Cathy na - mislim - Lintonovih. Jeste li ili do Orkanskih visova? Oprostite to vas pitam, ali bih htjela uti kako je ona? - Gospoa Heathcliff? Izgleda vrlo dobro i vrlo je lijepa, ali ne mislim da je vrlo sretna. - Ah, Boe, ne udim se tome! - Prilino grub ovjek, Gospoo Dean. Je li to njegov karakter? - Grub kao zupci pile i tvrd kao bazalt! to manje imate posla s njim, to bolje. - Sigurno je imao mnogo tekoda u ivotu kad je takav grubijan. Znate li togod o njegovoj prolosti? - To je pria o kukavici u tuem gnijezdu, gospodine. Znam sve o njemu, osim gdje je roen, tko su mu roditelji i kako je u poetku doao do novca. A Hareton je izbaen iz gnijezda kao goludrav ptid! Nesretni mladid jedini je u cijeloj upi koji ne zna kako mu je podvaljeno. - Pa, gospoo Dean, budite ljubazni pa mi ispriajte to god o naim susjedima; osjedam da ne bih mogao zaspati i kad bih otiao u postelju; budite dobri, pa sjedite i priajte mi jedan sat. - Drage volje, gospodine! Uzet du neko svetlo, pa du onda modi sjediti koliko elite. Ali vi ste nazebli, primijetila sam da drdete; dat du vam malo kae da se zagrijete. Dobra ena pouri, a ja se pribliih vatri; glava mi je bila vruda, a tijelo hladno; uz to sam bio uzbuen gotovo do ludila zbog stanja u kojem su bili moji ivci. Nisam osjedao toliko nelagodu koliko strah (koji jo osjedam) da ne nastupe kakve ozbiljne posljedice jueranjih i dananjih dogaaja. Ona se uskoro vrati nosedi zdjelu kae koja se puila i koaricu s priborom za ivanje; nakon to je stavila zdjelicu na plou sa strane kamina, sjede u naslonja, oito zadovoljna to sam tako drutven. Ne priekavi da je jo jednom zamolim, poe priati: - Prije nego to sam dola ovamo ivjeti, gotovo sam uvijek bila u Orkanskim visovima, jer je moja majka odgajala gospodina Hindleyja Earnshawa, Haretonova oca, i ja sam bila navikla igrati se s djecom; slali su me ponekad da obavim kakve nabave, pomagala sam pri sakupljanju sijena i uvijek bila na farmi, spremna uiniti sve to bi se od mene zahtijevalo. Jednoga lijepog ljetnog jutra - bio je poetak etve - gospodin Earnshaw, stari gospodar, siao je niza stube, odjeven za put; nakon to je rekao Josephu to treba uiniti u toku dana, okrenu se Hindleyju, Cathy i meni - ja sam sjedila i jela kau s njima - Moje lijepo mome, danas idem u Liverpool; to eli da ti donesem? Moe izabrati to hode, samo neka ne bude teko i veliko jer du idi pjeice tamo i natrag; sto kilometara onamo i sto ovamo, to je dugaak put! - Hindley ree da eli violinu. Stari se gospodar onda obrati Cathy; njoj je bilo tek est godina, a ved je mogla ja hati svakog konja u staji; ona izabra bi. Ne zaboravi ni mene; bio je dobra srca, premda je ponekad bio prilino strog. Obedao mi je donijeti pun dep jabuka i kruaka, poljubio je svoju djecu, rekao zbogom i otiao. Tri dana njegova izbivanja svima nam se uinilo dugo, i mala je Cathy esto pitala kad de on dodi kudi. Gospoa Earnshaw oekivala je da de stidi tredi dan za veeru, pa je odgaala tu veeru sat po sat, ali on nije stizao; najposlije su se i djeca zamorila tredi dolje do vrata da vide ide li on. Ved se bilo i smrailo; gospoa je govorila djeci neka idu na spavanje, ali su ona tuno molila da jo ekaju; oko jedanaest sati kvaka se na vratima tiho podie i gospodar ue. Svali se na stolicu smijudi se i stenjudi, i ree im svima da mu ne prilaze jer je mrtav umoran - ne bi ponovno iao na tako dug put ni za tri kraljevine. - Pa jo ovako natovaren! - govorio je odmatajudi svoj veliki kaput koji je dotle drao kao smotuljak. - Pogledaj, eno! Nikad me nita nije tako raalostilo u mom ivotu; ti to mora primiti kao dar od Boga, premda je crno kao da je vraje. Okupismo se unaokolo, i preko glave gospoice Cathy ugledah prljavo, dronjavo,

crnokoso dijete, dovoljno veliko da hoda i da govori; lice mu se inilo starije od Catherinina, pa ipak, kad smo ga osovili na noge, ono je samo zurilo unaokolo i brbljalo neto to nitko nije mogao razumjeti. Uplaila sam se, a gospoa Earnshaw je bila spremna da ga izbaci; planula je i pitala ga kako je mogao donijeti to cigansko derite u kudu kad oni imaju svoju djecu da ih podiu i hrane? to misli raditi s njim i nije li sasvim poludio? Gospodar joj pokua objasniti, ali je bio gotovo polumrtav od umora, i sve to sam mogla razumjeti iz njegova objanjenja, isprekidanog gospoinim prijekorima, bilo je da ga je naao gladno i preputeno samom sebi na ulici u Liverpoolu; uzeo ga je i raspitivao se tko su mu roditelji. Nitko je bolje da ga odmah ponese sa sobom kudi nego da i dalje ostane i uzaludno troi; bio je odluio da ga ni u kom sluaju ne ostavi tamo gdje ga je naao. Zavrilo se time da je moja gospodarica grdila dok se najposlije nije utiala, a onda mi gospodin Earnshaw naredi da operem to siroe, presvuem u isto rublje i stavim spavati s djecom. Hindley i Cathy samo su gledali i sluali dok najposlije nije nastao mir, a onda su oboje poeli traiti po depovima svog oca poklone koje im je bio obedao. Deku je bilo etrnaest godina, ali kad je izvukao iz velikog kaputa violinu svu zdrobljenu u komadide, glasno je zaplakao; a Cathy, kad je ula da je gospodar izgubio bi brinudi se za nepoznato dijete, pokaza svoje neraspoloenje iskesivi se i pljunuvi na glupo malo stvorenje; ali je za to dobila od oca dobru duku da bi se nauila bolje ponaati. Djeca su odluno odbila primiti to derite u svoju postelju, ak ga nisu htjela primiti ni u svoju sobu, a ja ga, ne znajudi bolje, ostavih na stubinom odmoritu u nadi da de sutra nestati. Sluajno, ili privueno gospodarevim glasom, ono je otpuzalo do gospodarevih vrata, i on ga je zatekao kad je izlazio iz sobe. Pitao je kako je onamo dospjelo, pa sam morala priznati to sam uinila. Za kaznu zbog moga kukaviluka i neovjenosti istjerao me iz kude. Tako je Heathcliff uao u obitelj. Kad sam se vratila poslije nekoliko dana (jer svoje izgnanstvo nisam smatrala za vjeno), doznala sam da su ga krstili i nadjenuli mu ime "Heathcliff"; to je bilo ime njihova sina koji je umro u ranom djetinjstvu. To mu je ime otada bilo i ime i prezime. Gospoica Cathy i on sad su se vrlo dobro slagali, ali Hindley ga je mrzio; da kaem istinu, i ja sam ga mrzila; mnogo smo ga muili i zadirkivali, jer nisam bila dovoljno razumna da osjetim svoju nepravednost, a i gospoa nikad nije rekla nijednu rije u njegovu obranu kad bi vidjela da mu inimo neku nepravdu. Bio je sumorno, strpljivo dijete; moda je bio naviknut na loe postupanje; trpio je Hindleyjeve udarce a da ne trepne i ne pusti nijednu suzu, a kad bih ga ja utipnula, Earnshawa dovodila do bjesnila i uno je prekoravao svoga sina to mui "jadno siroe". udo jedno koliko je bio zavolio Heathcliffa; vjerovao mu je sve to bi mu on kazao (dodue, on je govorio vrlo malo i obino istinu) i milovao ga i mazio mnogo vie nego Cathy koja je bila odved nemirna i samovoljna za ljubimicu. Tako je jo od samog poetka Heathcliff unio neslogu u kudu. Poslije smrti gospoe Earnshaw, nakon nepune dvije godine, mladi se gospodar ved bio naviknuo da gleda na svoga oca vie kao na ugnjetaa nego kao na prijatelja, a na Heathcliffa kao na uzurpatora njegovih prava i oeve ljubavi, i postao je ogoren zbog neprekidnog razmiljanja o toj nepravdi. Ja sam neko vrijeme suosjedala s njim, ali kad su se djeca razboljela od ospica pa sam ih morala njegovati i preuzeti na sebe brigu odrasle ene, moje su se misli izmijenile. Heathcliff je bio opasno bolestan, i dok mu je bilo najgore , elio je da budem neprekidno kraj njegova uzglavlja; mislim da je to elio zbog toga to je osjedao da inim mnogo za njega, a nije shvadao da to radim zato to mi je nareeno. Ali, moram redi, on je bio najmirnije dijete koje je dadilja ikad njegovala. Razlika izmeu njega i drugih natjerala me da budem manje pristrana. Cathy i njen brat strano su me zamarali i muili svojim prohtjevima; a on, strpljiv kao janje, nikad se nije

tuio; nije mi dodue zadavao muke zbog toga to je bio njean, nego zbog toga to je bio tvrd. Prebrodio je krizu, i lijenik je rekao da je to velikim dijelom moja zasluga pa me pohvalio zbog moga truda. Njegove su mi hvale laskale i omekale me prema stvorenju koje mi je pomoglo da ih zasluim, i tako je Hindley izgubio svoga posljednjeg saveznika; ipak, nisam mogla zavoljeti Heathcliffa, i esto sam se udila to moj gospodar nalazi u tome mrgodnom deku da ga tako oboava kad mu on nikad, koliko se sjedam, nije pokazivao nikakva znaka zahvalnosti za njegovu ljubaznost. Nije bio obijestan prema svome dobrotvoru, ali je bio ravnoduan, iako je vrlo dobro znao da vlada njegovim srcem i da je dovoljno samo da progovori pa da stari prisili cijelu kudu da se pokori njegovim eljama. Sjedam se w kupio je jednom na crkvenom sajmu dva drepida i dao po jednog svakom djeaku. Heathcliff je uzeo ljepeg, ali je ovaj uskoro poeo epati; kad je Heathcliff to primijetio, rekao je Hindleyju: - Moramo se mijenjati za konje, ne svia mi se moj; a ako nede, redi du tvom ocu da si me triput istukao ovog tjedna i pokazat du mu svoju ruku koja je modra od remena. Hindley se isplazi na njega i dune ga preko uha. - Bolje da to odmah uini - nastavi Heathcliff bjeedi van (bili su u staji) - morat de; a ako mu kaem i o ovoj duki, bit de ti vradena s kamatama. - Odlazi, pseto! - viknu Hindley prijetedi mu eljeznim utegom koji je upotrebljavan za vaganje krumpira i sijena. Baci ga - odgovori on ne miudi se - i onda du mu redi kako si se hvalio da de me otjerati iz kude im on umre, pa de vidjeti nede li on tebe odmah otjerati. -Hindley baci uteg i pogodi Heathcliffa u prsa; on pade, ali se odmah die zanosedi se, blijed i bez daha; i da ja nisam sprijeila, on bi onakav otiao ravno gospodaru i dobio punu zadovoljtinu; pustio bi da njegovo stanje govori umjesto njega i rekao bi tko ga je prouzroio. - Uzmi mog drijepca onda, Ciganine! - ree mladi Earnshaw. - Nadam se da de ti slomiti vrat; uzmi ga, proklet da si, ti prosjaki uljezu! I ulagivanjem iskami od moga oca sve to ima, samo mu poslije pokai to si, sotonin sine! Uzmi konja, nadam se da de ti on razmrskati mozak. Heathcliff poe odvezati drepida i premjestiti ga u svoj dio staje, ali kad je prolazio iza njega, Hindley zavri svoj govor time to gurnu Heathcliffa pod konjska kopita i, ne priekavi da vidi je li mu se elja ispunila, istri van to je bre mogao. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako se deko hladnokrvno digao i produljio za svojim ciljem; izmijenio je sedla i sve ostalo, a zatim je, prije nego to de udi u kudu, sjeo na gomilu sijena da bi ga prola munina koju je prouzroio snaan udarac. Lako sam ga nagovorila da krivicu za svoje modrice svali na konja; bilo mu je svejedno kakvu du priu ispriati bududi da je dobio ono to je htio. On se tako rijetko alio na dogaaje kao to je ovaj, da sam ja zbilja mislila da nije osvetoljubiv; ali sam se u tome ljuto prevarila, kao to dete uti poslije. Peto poglavlje S vremenom je gospodin Earnshaw poeo slabjeti. Bio je radian i zdrav, ali ga je snaga odjednom napustila, te se gotovo nije micao iz kuta kraj kamina, a to ga je uinilo vrlo razdraljivim. Ljutio se ni za to i imao strane nastupe gnjeva kad god mu se uinilo da netko ne potuje njegov autoritet. Te je nastupe dobivao pogotovu kad bi netko pokuao nametnuti se ili zapovijedati njegovu ljubimcu. Strano se ljutio kad bi se Heathcliffu uputila ma i jedna runa rije; ini se da mu je u glavi neprestano bila misao da svi mrze Heathcliffa i ele mu initi zlo zato to ga on voli. To je bilo na djeakovu tetu, jer ljubazniji meu nama nisu eljeli ljutiti gospodara, pa su se trudili udovoljiti Heathcliffovoj samovolji, a to je udovoljavanje podgrijavalo djeakovu oholost i zlodudnost. Ali se to moralo initi radi go spodara; dva ili tri puta Hindleyjevo je izraavanje prijezira prema Heathcliffu u prisutnosti njegova oca dovelo starog do

bjesnila, tako te je epao batinu da ga udari i drhtao je od gnjeva jer to nije mogao uiniti. Najposlije je na upnik savjetovao (mi smo tada imali upnika koji se uzdravao uglavnom od privatnog poduavanja malih Lintona i Earnshawa i od obraivanja svoga malog imanja) da se Hindley poalje u koled; Earnshaw je pristao, iako bez oduevljenja jer je rekao - Hindley nije ni za to i nede uspjeti ma kamo iao. Nadala sam se svim srcem da demo sada imati mira. Boljelo me to gospodar pati zbog dobrog djela koje je uinio. Mislila sam da starako nezadovoljstvo i bolest potjeu iz njegova neslaganja s obitelji, kao to je i sam tvrdio, ali uistinu, gospodine, oni su potjecali iz njegove sve vede nemodi. Ipak, na je ivot mogao biti prilino snoljiv da nije bilo dviju osoba, gospoice Cathy i sluge Josepha. Sigurno ste ga vidjeli kad ste bili ondje. On je bio, a vjerojatno je i sada,najdosadniji samoljubivi farizej koji je ikad vjetim propovijedima i dranjem moralnih prodika uspio je ostaviti sjajan dojam na gospodina Earnshawa, i to je gospodar postajao slabiji, to je on imao vedi utjecaj na nj. Nemilosrdno se trudio da se starac zabrine za svoju duu i vjeito mu je govorio da treba to stroe upravljati djecom. Poticao ga je da na Hindleyja gleda kao na izgubljenoga grenika, i svake je veeri redovito ogoreno nizao prie protiv Heathcliffa i Catherine, ali je uvijek vodio brigu o tome da laska Earnshawovoj slabosti i da tee krivice svaljuje na Catherinu. Istina, ona se ponaala drukije od sve djece koju sam ikad poznavala; zbog nje smo gubili strpljenje vie od pedeset puta na dan; od trenutka kad sie pa sve do asa kad poe gore na spavanje. Ni minutu nismo bili sigurni da nede uiniti neki nestaluk koji ne bi trebala uiniti. Bila je nemirna i vesela duha, jezik joj je neprekidno radio; uvijek je pjevala, smijala se i zadirkivala one koji nisu htjeli raditi to isto. Bila je divlja, nestana djevojica - ali je imala najljepe oko, najslai osmijeh i najlaki hod u upi, i vjerujem da njeni nestaluci nisu bili iz zle namjere, jer kad bi vas jednom ozbiljno rasplakala, malokad se dogodilo da ne ostane uz vas dok se ne umirite i ne oprostite joj. Jako je voljela Heathcliffa. Najveda kazna koju smo mogli izmisliti za nju bila je da je odvojimo od Heathcliffa, premda ju je otac zbog njega vie korio nego ikoga od nas. U igri je osobito voljela izigravati gospodaricu, dukati i zapovijedati svim igraima; to je pokuala i sa mnom, ali ja nisam htjela trpjeti njene duke i naredbe, pa sam joj to i rekla. Gospodin Earnshaw nije primao s razumijevanjem ale svoje djece; uvijek je bio s njima strog i ozbiljan, a Catherine nije mogla razumjeti zato je njen otac ljudi i manje trpeljiv u svom starakom bolesnom stanju nego to je bio prijanjih godina. Njegovi mrzovoljni prijekori budili su u njoj nestanu elju da ga izaziva; nikad nije bila tako sretna kao kad smo je svi korili, a ona nam prkosila svojim odvanim, jogunastim izrazom lica i rijeima koje je sipala kao iz rukava; ismijavala je Josephova vjerska proklinjanja, zadirkivala mene i radila sve ono to je njen otac najvie mrzio; pokazivala mu je da odgovara njegovoj sklonosti. Nakon to bi se ponaala to je mogude gore cio dan, ponekad bi, da bi to popravila, dola uveer umiljavati se. - Ne, Cathy - rekao bi starac - ne mogu te voljeti; ti si gora od svoga brata. Idi, oditaj svoju molitvu i moli Boga da ti oprosti. Bojim se da demo se ja i tvoja majka morati kajati to smo te rodili! - U poetku je plakala to joj on tako govori, ali kako je uvijek bila odbijena, postala je neosjetljiva, smijala se kad sam joj govorila da kae da se kaje za svoje pogreke i da moli za oprotaj. Ali je najposlije doao as koji je prekratio muke gospodina Earnshawa na ovom svijetu. Umro je tiho i mirno jedne listopadske veeri sjededi na naslonjau kraj kamina. Jak vjetar puhao je oko kude i huao u dimnjaku; hujao je ludo i burno, ali nije bilo hladno. Bili su svi zajedno - ja sam sjedila malo podalje od kamina i plela, Joseph je itao Sveto pismo blizu stola (u to vrijeme i posluga je sjedila u toj sobi poslije

svrenog posla). Gospoica Cathy se nije dobro osjedala, pa je bila mirna; sjedila je na podu naslonjena na oevo koljeno, a Heathcliff je leao na podu s glavom u njezinu krilu. Sjedam se da je gospodar prije nego to je zadrijemao, milovao njenu lijepu kosu - jako se radovao kad god je ona bila njena - i rekao joj: - Zato ne moe uvijek biti dobra djevojica, Cathy? - Ona podie svoje lice prema njegovu, nasmija se i odgovori: - Zato vi ne moete biti uvijek dobar ovjek, oe? - Ali im vidje da se on naljutio, poljubi ga u ruku i ree da de mu pjevati dok ga ne uspava. Pjevuila je vrlo tiho dok mu prsti nisu skliznuli s njenih i glava mu pala na prsa. Onda sam joj rekla da uuti i da se ne mie da ga ne bi probudila. Svi smo bili mirni kao mievi itavih pola sata, i nastavili bismo tako da Joseph, nakon to je proitao odreeno poglavlje, ne usta i ne ree da mora probuditi gospodara da odita molitvu prije nego to ode u postelju. Prie mu, pozva ga po imenu i dodirnu mu rame, ali se gospodar nije micao, te Joseph uze svijedu i zagleda se u nj. Uini mi se da neto nije u redu, jer Joseph ispusti svijedu na stol, uze djecu za ruke i - Idite gore i nemojte buiti - moete se i sami moliti veeras - ja imam neto za obaviti. - Najprije da kaem ocu laku nod - ree Catherina i zagrli ga oko vrata prije nego to smo je mogli zaustaviti. Siroto dijete odmah je osjetilo gubitak. Vrisnula je: - Ah, on je mrtav, Heathcliffe! On je mrtav! - Oboje zaplakae tako bolno kao da im se srce cijepalo. I ja poeh glasno i gorko naricati s njima, ali nas Joseph upita to nam je te nariemo za svecem koji je na nebu. Ree mi da odjenem kaput i otrim u Gimmerton po lijenika i upnika. Nisam shvadala za to su potrebni i jedan i drugi u tom trenutku, ali sam ipak odjurila kroz vjetar i kiu i dovela lijenika; upnik je rekao da de dodi ujutro. Ostavih Josepha da mu objasni to se dogodilo i odjurih u djeju sobu. Vrata su bila poluotvorena; vidjela sam da uopde nisu legli u postelju, iako je bila prola ponod, ali su bili mirni i nije ih trebalo tjeiti. Te mlade due tjeile su jedna drugu boljim mislima nego to bi meni pale na pamet; nijedan upnik na svijetu nije tako lijepo oslikao nebo kao to su to oni radili u svom nedunom razgovoru; i dok sam jecala i sluala ih, nisam mogla ne pomisliti: kamo srede da smo ved svi ondje! esto poglavlje Gospodin Hindley stigao je kudi na dan pogreba. Svi smo se zapanjili kad smo vidjeli da je doveo enu sa sobom; susjedi su odmah poeli nadugako i nairoko ogovarati taj brak. to je ona bila i gdje je roena, nikad nam nije rekao: vjerojatno ni njeno bogatstvo ni njeno ime nisu bili za preporuiti, jer inae on ne bi krio brak od svog oca. Ona nije bila takve prirode da uznemiruje ukudane svojim prohtjevima. im je prela kudni prag, svaki predmet koji je vidjela kao da joj je priinjao zadovoljstvo i radost, a takoer i sve to se zbivalo oko nje, osim pripreme za pogreb i osoba u crnini. Zbog ponaanja za tih priprema pomislila sam da je malo luckasta. Otrala je u svoju sobu i natjerala me da poem s njom iako sam morala odijevati djecu. Sjedila je u sobi, drhtala, lomila ruke i neprestano me pitala: Zar nisu jo otili? Zatim mi je u histerinom uzbuenju poela opisivati kakav dojam crnina ostavlja na nju; uplaeno se trzala, drhtala i, najposlije, udarila u pla. Upitala sam je to joj je - odgovorila je da ne zna, ali da se jako boji smrti! inilo mi se da je bila isto tako daleko od smrti kao i ja. Bila je prilino mrava, ali mlada i svjea, oi su joj sjale kao dijamanti. Opazila sam, dodue, da se jako zadie dok se penje stubama, da se trza kad uje i najmanju iznenadnu buku i da ponekad jako kalje, ali nisam znala to ti simptomi znae, a i nisam bila sklona suosjedati s njome. Mi ovdje obino ne volimo strance, gospodine Lockwoode, dok oni najprije ne zavole nas. Mladi Earnshaw dosta se bio izmijenio za svoje trogodinje odsutnosti od kude. Omravio je, izgubio boju, govorio je i odijevao se sasvim drukije; ved prvi dan kad je doao rekao

je Josephu i meni da demo odsad sjediti u stranjoj kuhinji, a kudu da ostavimo njima. ak je htio jednu manju sobu pretvoriti u salon, nabaviti sagove za nju i pokriti joj zidove tapetama, ali su se njegovoj eni tako sviali bijeli pod i golemi kamin, kositreni pladnjevi i ormar s porculanskim posuem, tenara, pro udobnost, i odusta od te svoje namjere. Gospoa se takoer radovala to je nala novu urjakinju meu svojim novim znancima, pa je blebetala s Catherinom, ljubila je, trala amo-tamo s njom i davala joj u poetku mnoge poklone. Ali njena ljubav uskoro ohladnje, pa kad je postala mrzovoljna, Hindley se poeo vladati nasilniki. Nekoliko njenih rijei, koje su pokazale da ona ne voli Heathcliffa, bilo je dovoljno da mu probudi svu njegovu staru mrnju prema tome mladidu. Otjerao ga je iz njihova drutva meu sluge, liio ga upnikova pouavanja, zahtijevao da radi u polju i tjerao ga da radi kao i bilo koji drugi momak na farmi. Heathcliff je u poetku podnosio svoje ponienje prilino dobro, jer ga je Cathy uila onome to bi ona nauila od upnika, i radila je ili se igrala zajedno s njim u polju. inilo se da de oboje odrasti grubi kao divljaci; mladom je gospodaru bilo svejedno kako se oni vladaju i to rade, samo da mu nisu pred oima. On se ak ne bi brinuo idu li oni nedjeljom u crkvu da mu Joseph i upnik nisu zamjerali zbog njegova nehata kad bi primijetili da ih nema u crkvi; to bi ga podsjetilo da naredi da Heathcliffa iibaju, a Catherinu da kazni time to bi je ostavio bez objeda ili veere. Jedan od njihovih najvedih uitaka bio je da ujutro odu u pustaru i ostanu ondje cio dan, a kazna koja je slijedila s vremenom im je postala sitnica kojoj su se smijali. upnik je mogao zadati Catherini koliko je htio poglavlja da naui napamet, a Joseph je mogao tudi Heathcliffa dok ga ne zaboli ruka; oni su sve to zaboravljali im bi se opet nali zajedno ili, barem, im bi skovali neki nevaljali osvetniki plan. esto sam potajno plakala gledajudi kako iz dana u dan postaju sve bezobrazniji i odvaniji, a nisam smjela kazati ni rijei, iz straha da ne izgubim ono malo utjecaja to sam jo imala na ta dva stvorenja koja su bila bez prijatelja. Jedne nedjelje uveer istjerani su iz gostinske sobe zato to su ili stvarali buku ili uinili neki drugi slian mali prekraj, i kad sam otila zovnuti ih na veeru, nigdje ih nije bilo. Pretraili smo kudu odvrha do dna, dvorite i staje, ali ih nismo pronali; najposlije nam Hindley u gnjevu naredi da zakljuamo vrata i zaprijet spavati, a ja, odved zabrinuta da bih mogla spavati, otvorim prozorsko krilo i, da bih oslukivala, promolim glavu van iako je padala kia; bila sam odluila da ih usprkos zabrani pustim unutra ako se vrate. Poslije kradeg vremena zauh korake koji su dolazili putom, i svjetlo fenjera zasja pored vrata. Prebacih al preko glave i otrah im kazati neka ne kucaju da ne probude gospodina Earnshawa. Sretoh Heathcliffa samog i pretrnuh od straha. - Gdje je Catherina? - upitah brzo. - Nije se dogodila nikakva nesreda, nadam se? - U Thrushcross Grangeu - odgovori on. - I ja bih bio ondje da su bili pristojni pa me pozvali da ostanem. - Bogami, lijepo de se provesti! - rekoh mu. - Ti se nede smiriti dok te ne otjeraju. to vas je, za ime svijeta, navelo da odlutate ak do Thrushcross Grangea? - Pusti me da se presvuem u suho odijelo, pa du ti sve ispriati, Nelly - odgovori on. Rekoh mu neka pazi da ne probudi gospodara; i dok se presvlaio, a ja ekala da ugasim svijedu, priao je: - Cathy i ja pobjegli smo iz praonice da proedemo u slobodi, i kad smo opazili svjetlo u Grangeu, odluismo otidi i vidjeti provode li Lintoni nedjeljnu veer stojedi i drhtedi po kutovima dok im otac i majka sjede i jedu, piju, pjevaju, smiju se i griju pored vatre. Misli li da oni to rade? Ili itaju propovijedi, dobivaju pouke iz katekizma od svoga sluge i moraju uiti napamet itav stupac biblijskih imena ako ne odgovore tono? - Vjerojatno ne odgovorih. - Oni su, bez dvojbe, dobra djeca, i ne zasluuju kazne kakve ti dobiva zbog loeg vladanja. Nemoj drati prodike, Nelly - ree on - gluposti! Trali smo od vrha Visova do parka bez zaustavljanja -

Catherine je pobijeena u utrci, jer je bila bosa. Morat de sutra potraiti njene cipele u movari. Provukli smo se kroz jednu rupu u ogradi od ivice, tumarali po mraku i najposlije se nali na cvjetnoj lijehi ispod salonskog prozora. Otuda je dopiralo svjetlo; nisu bili zatvorili kapke, a i zavjese su bile samo napola navuene. Oboje smo mogli gledati unutra stojedi na zidu i dredi se za prozorsku izboinu, i vidjeli smo - ah! i stolovi pokriveni zagasitocrvenim suknom, isti bijeli strop obrubljen zlatnom prugom, sa sredine stropa visjeli su srebrni lanci s mnogobrojnim staklenim kuglama iz kojih su svjetlucale svjedice. Stari gospodin i gospoa Linton nisu bili tu; Edgar i njegova sestra bili su sami u salonu. Nisu li trebali biti sretni? Da smo bili na njihovu mjestu, smatrali bismo da smo u raju! A eto, pogodi to su ta tvoja dobra djeca radila? Isabella - mislim da ima jedanaest godina, jednu manje od Cathy - leala je i derala se na jednom kraju sobe i vriskala kao da su je vjetice bole uarenim iglama. Edgar je stajao kraj ognjita i tiho plakao, a na sredini stola ualo je malo pseto, treslo apom i lajalo; to pseto, kao to smo razumjeli iz njihova uzajamnog okrivljavanja, oni umalo nisu rastrgali napola. Idioti! To je bilo njihovo uivanje! Da se svaaju tko de od njih drati u rukama gomilu tople dlake, a zatim su udarili u pla jer su ga poslije svae i jedno i drugo odbili uzeti. Glasno smo se nasmijali tim mazama; prezirali smo ih! Kad si ti mene uhvatila da elim imati ono to je htjela Catherina? Ili nas zatekla same kako nalazimo zabavu u dernjavi, jecanju i valjanju po podu, svako na svom kraju sobe? Ja ne bih ni za tisudu ivota mijenjao svoj poloaj ovdje s poloajem Edgara Lintona u Thrushcross Grangeu, ak ni onda kad bih dobio pravo da bacim Josepha s najvieg sljemena i da obojim kudnu fasadu Hindleyjevom krvlju! - uti, uti! - prekorih ga. - Jo mi nisi rekao, Heathcliffe, kako se dogodilo da je Catherina ostala ondje? - Rekao sam ti da smo se nasmijali odgovori on. - Lintonovi su nas uli i pojurili kao strijele; nastala je kratka utnja, a zatim su povikali: - Oh, mama, mama! Oh, tata! Oh, mama, doite ovamo. Oh, tata, oh! - Zaista su vikali tako neto. Mi smo dizali strahovitu buku da bismo ih jo vie uplaili, a zatim smo skoili sa zida, jer smo uli kako netko otkljuava vrata, i dali se u bijeg. Drao sam Cathy za ruku i pourivao je; odjednom ona pade. - Bjei, Heathcliffe, bjei! - apnu mi. - Oni su odvezali buldoga i on me je uhvatio! - Taj ju je avo bio epao za gleanj, Nelly; uo sam njegovo prokleto dahtanje. Ona nije ni jauknula uinila ni kad bi bila nabodena na rogove bijesne krave. Ali ja poeh vikati; psovao sam dovoljno da unitim bilo koju krdansku neman; naoh kamen, zabih ga psu meu vilice i pokuah mu ga svom snagom ugurati u grlo. Najposlije se pojavi jedan prokleti sluga s fenjerom i viknu: -Dr' dobro, Skulkeru, dr' dobro! - Ali promijeni ton kad vidje Skulkerovu lovinu. Pas je otjeran; njegov golemi crveni jezik visio mu je iz gubice za pola stope, a s oputenih labrnja curila je krvava slina. Sluga podie Cathy; bila se onesvijestila, ne zbog straha, siguran sam, nego od bola. Unese je unutra, a ja uem za njim mrmljajudi grdnje i prijetnje. - Kakva lovina, Roberte? - doviknu Linton s ulaza. - Skulker je uhvatio jednu djevojicu odgovori on - a ovdje je i jedan djeak - doda i epa me za ruku - izgleda kao pravi avo! Najvjerojatnije su ih razbojnici namjeravali progurati kroz prozor, pa da oni, nakon to svi zaspimo, otvore vrata bandi da nas nesmetano poubija. Jezik za zube, lupeu! Visjet de na vjealama za ovo. Gospodine Lintone, gospodaru, nemojte ostavljati puku. - Nedu, nedu, Roberte - odgovori stara budala. - Nevaljalci su znali da sam juer primio novac od zakupca, pa su smislili da me tako vjeto opljakaju. Uite; spremit du im doek. Sluajte, Johne, zakvaite lanac. Dajte Skulkeru malo vode, Jenny. Da nasamare suca u njegovu domu, i to u nedjelju! Gdje je kraj njihovoj drskosti? Ah, draga moja Mary, pogledaj! Ne boj se, jo je djeak - pa ipak, njegovo mrgodno lice odaje bududeg razbojnika; zar ne bi bilo uviavno prema okolini da ga odmah objesimo, prije nego to pokae svoju narav ne samo u crtama lica nego i u djelima? - On

me povue prema svijednjaku, a gospoa Linton stavi na nos naoale i u uasu podie ruke uvis. Kukavika djeca takoer se primaknue blie i Isabella ree: - Strano stvorenje! Zatvorite ga u podrum, tata. Jako je slian gatarevu sinu koji je ukrao moga pitomog fazana. Zar ne, Edgare? - Dok su me prouavali, Cathy se osvijesti, u posljednje rijei i nasmija se. Edgar Linton pogleda je ispitivaki, pribra - To je gospoica Earnshaw! - apnu on svojoj majci. - Pogledajte kako ju je Skulker ugrizao, kako joj noga krvari! Gospoica Earnshaw? Gluposti! - povika dama. - Gospoica Earnshaw da luta po okolici s Ciganinom? Pa ipak, dragi moj, dijete je u crnini - to je sigurno ona - i moe ostati hroma za cijeli ivot? - Nebriga njezina brata zasluuje prijekor - uzviknu gospodin Linton okredudi se od mene Catherini. - Doznao sam od Shieldersa - (to je bilo upnikovo ime, gospodine) da ju je on pustio da odraste u potpunom neznabotvu. Ali tko je ovo? Gdje je nala ovog suputnika? Aha! To je ono udno siroe kojega je pokojni susjed donio sa svoga puta u Liverpool - mali Indijac ili ameriki ili panjolski brodolomac. - Nevaljao djeak, u svakom sluaju - ree stara dama komu nije mjesto u potenoj obitelji! Jesi li uo njegove psovke, Lintone? Neugodno mi je to su ih moja djeca ula. - Ponovno poeh psovati - nemojte se ljutiti, Nelly - te Robertu bi nareeno da me odvede odanle. Odbijao sam idi bez Cathy, ali me on odvue u vrt, gurnu mi fenjer u ruku, ree mi da de gospodin Earnshaw neizostavno biti obavijeten o mom vladanju, naredi mi da se gonim i ponovno zakljua vrata. Zavjese jo nisu bile navuene, te zauzeh svoje staro mjesto za vrebanje, jer sam namjeravao porazbijati njihove velike prozore u milijun komadida ako se Catherina zaeli vratiti, a oni je ne htjednu pustiti. Sjedila je mirno na divanu. Gospoda Linton skinula je s nje mljekariin sivi ogrta koji smo bili posudili za na izlet, kimala glavom i blago je prekoravala. Mislim da su se drukije odnosili prema njoj nego prema meni zato to je ona mlada gospoica. Zatim sluavka donese zdjelu tople vode i opra joj nogu, gospodin Linton prui joj alicu aja s rumom, Isabella joj stavi u krilo pun tanjur kolaa, a Edgar je stajao podalje i zurio u nju. Zatim su joj osuili i poeljali lijepu kosu, stavili joj na noge velike papue i u naslonjau je prenijeli do ognjita; ostavio sam je veselu, kako samo ona zna biti, dok je dijelila svoju hranu izmeu malog psa i Skulkera, iju je njuku utipnula dok je jeo. Zapalila je iskru veselosti u praznim plavim Lintonovim oima - to je bio samo slab odsjaj s njezina - od svakog na zemlji, zar ne, Nelly? - Vie de zla iz toga proizadi nego to ti misli - odgovorih mu pokrivajudi ga i gasedi svjetlo. - Ti si nepopravljiv, Heathcliff, i gospodin Hindley morat de upotrijebiti krajnje mjere, vidjet de. - Moje su se rijei pokazale istinitijima no to sam eljela. Zbog te nesretne pustolovine Earnshaw je pobjesnio. Sutradan nam je Linton doao u posjet da objasni to se dogodilo i oitao mladom gospodaru takvu bukvicu o putu kojim on vodi svoju obitelj, te se ovaj osjetio ponukanim da shvati dogaaj vrlo ozbiljno. Heathcliff nije dobio batina, ali mu je reeno da de nakon prve rijei koju uputi gospoici Catherini biti otputen, a gospoa Earnshaw preuze na sebe da svoju urjakinju, kad se vrati kudi, zadri u granicama lijepog ponaanja; ne silom nego umjenodu; sila joj ne bi nita pomogla.

Sedmo poglavlje Cathy je ostala u Thrushcross Grangeu pet tjedana; do Boida. Gleanj joj je bio potpuno izlijeen, a i njezino je vladanje postalo mnogo bolje. Gospodarica ju je za to vrijeme esto posjedivala i bila je otpoela svoj plan popravljanja pokuajem da probudi u nje samopotovanje lijepim haljinama i

laskanjem, koje je Cathy primala vrlo spremno, pa je tako, umjesto neobuzdane, gologlave male divljakinje, koja bi utrala u kudu i jurnula da nas sve izgrli te bismo ostali bez daha, stigla na lijepom, crnom konjidu vrlo dostojanstvena osoba, sa zagasitim uvojcima koji su joj padali ispod oboda eira od dabrovine, ukraenog perjem, u dugakom suknenom ogrtau koji je morala drati objema rukama. Hindley je skine s konja i radosno uzviknu: - Cathy, ti si, bogami, ljepotica! Jedva sam te poznao; sad izgleda kao prava dama. Isabella Linton ne moe se ni usporediti s njom, zar ne, Frances? - Isabella nema njene prirodne odlike - odgovori njegova ena - ali ona mora paziti da opet ovdje ne podivlja. Elleno, pomozite gospoici Catherini skinuti eir i ogrta. - ekaj, draga, pokvarit de svoje uvojke, ja du ti skinuti eir. Svukoh joj ogrta i ona zablista u divnom kariranom svilenom kaputidu, bijelim hlaicama i lakiranim cipelama; i premda su joj oi radosno svjetlucale dok su psi trali i skakali oko nje, nije ih smjela milovati da joj ne bi zaprljali divnu odjedu. Njeno me je poljubila; sva sam bila bijela od brana jer sam mijesila boini kola, pa me nije mogla zagrliti; a zatim je pogledala uokolo traedi Heathcliffa. Gospodin i gospoa Earnshaw pozorno su ekali da vide kakav de biti njihov susret, jer su smatrali da de po njemu modi donekle procijeniti koliko je opravdana njihova nada da de uspjeti razdvojiti to dvoje prijatelja. Heathcliffa je isprva bilo teko pronadi. Ako je prije Catherinine odsutnosti bio nemaran i da ga nazove prljavim deritem i da mu kae neka se opere jedanput tjedno; a djeca njegove dobi malokad nalaze prirodno zadovoljstvo u sapunu i vodi. Stoga, da i ne spominjem njegovo odijelo, koje je ved dugo bilo u slubi blata i praine, i njegovu gustu, nepoeljanu kosu, njegovo lice i ruke bili su potpuno potamnjeli. Nije udo to se bio sakrio iza klupe kad je ugledao tako blistavu, otmjenu gospoicu umjesto svoga upavog dvojnika, kao to je oekivao. - Zar Heathcliff nije ovdje? - upita ona skidajudi rukavice; prsti su joj bili divno pobijeljeli jer dugo nije nita radila ni izlazila iz kude. - Heathcliff, moe dodi ovamo - viknu gospodin Hindley uivajudi to je djeak zbunjen i to ostavlja dojam neprivlane, mlade nitarije. - Moe dodi i poeljeti gospoici Catherini dobrodolicu, kao i ostala posluga. Cathy primijeti svog prijatelja u njegovu skrovitu i poletje da ga pozdravi; poljubi ga sedam -osam puta u obraz u tili as, zatim koraknu natrag, udari u smijeh i uzviknu: - Ah, kako si crn i mrgodan! - i - Alaj si, alaj si smijean i mrgodan! Ali to je zato to sam se navikla na Edgara i Isabellu Linton. Pa, Heathcliffe, jesi li me zaboravio? Imala je razloga da mu postavi to pitanje jer su stid i oholost bili udvostruili mrak na njegovu licu i drali ga nepokretnim. - Rukuj se, Heathcliffe - ree milostivo gospodin Earnshaw - u osobitim prilikama to je doputeno. - Nedu - progovori najposlije deko - nedu da mi se itko podruguje. Nedu to trpjeti! Htjede otidi, ali ga gospoica Cathy uhvati za ruku. - Nisam ti se mislila podrugivati - ree - ali nisam mogla suspregnuti smijeh; Heatcliffe, rukuj se bar sa mnom! Zato si ljut? Nasmijala sam se samo zato to izgleda tako udno. Ako umije lice i poelja kosu, sve de biti u redu; ali ti si tako za prljan! Ona zabrinuto pogleda crne prste koje je drala meu svojima, i svoju haljinu koja se oito nije uljepala tim dodirom. - Ne mora me drati za ruku! - odgovori on pratedi njen pogled i trgnu svoju ruku iz njene. - Bit du zaprljan koliko me volja; volim biti zaprljan i bit du zaprljan. Zatim je pognute glave izjurio iz sobe, koja nije mogla razumjeti zato su ga njene rijei tako oneraspoloile. Nakon to sam obavila svoju ulogu sobarice prema Catherini, stavila kolae u ped i razveselila kudu i kuhinju velikim vatrama, kao to dolikuje Badnjoj veeri, sjela sam i, kako bih se zabavila, pjevala boine pjesme, usprkos Josephovoj izjavi da su one zbog svoje veselosti gotovo bezbone. On se povukao u svoju sobu da se sam moli Bogu, a gospodin i gospoa Earnshaw zabavljali su gospoicu pokazujudi joj razliite lijepe stvarice koje su

kupili za nju da ih ona pokloni malim Lintonima u znak zahvalnosti za njihovu ljubaznost. Oni su ih pozvali da provedu sutranji dan na Orkanskim visovima, i poziv je prihvaden pod jednim uvjetom: gospoa Linton je zamolila da se pazi kako njena mila djeca ne bi dola ni u kakav dodir s - nevaljalim deritem koje psuje. Ostadoh sama. Uivala sam u divnom mirisu toplih zaina, divila se svijetlom kuhinjskom posuu, ulatenom satu okidenom zimzelenom, srebrnim peharima poredanim na pladnju u koje de se ulijevati toplo pivo za veerom i, iznad svega, savrenoj istodi predmeta moje posebne brige -opranom i dobro oidenom podu. U sebi sam odavala zaslueno priznanje svakom predmetu, a zatim sam se sjetila kako je stari Earnshaw obiavao dodi, nakon to bi sve bilo spremljeno, da me nazove vrijednom djevojkom i da mi tutne u ruku iling, kao boini dar; onda sam mislila o njegovoj ljubavi prema Heathcliffu i o njegovu strahovanju da de deko biti zanemaren nakon njegove smrti, i to me je, prirodno, navelo da razmiljam o sadanjem stanju jadnog deka, te da s pjevanja prijeem u pla. Ali mi uskoro pade na pamet da bi bolje bilo da mu nekako pomognem, umjesto da ronim suze zbog njega. Ustadoh i odoh u dvorite da ga naem. Nije bio daleko; nala sam ga u staji gdje timari sjajnu dlaku novog konjida, nakon to je po obiaju prije nahranio druge ivotinje. - Pouri, Heathcliffe, kuhinja je jako ugodna a Joseph je gore; pouri da te lijepo odjenem prije nego to doe gospoica Cathy, pa onda moete sjediti zajedno sami pored ognjita i avrljati sve dok ne doe vrijeme za spavanje. Nastavio je sa - Hajde, doi! Ondje ima po kolaid za svakoga od vas, a i trebat de pola sata da te lijepo odjenem i spremim! ekala sam pet minuta, ali kako nisam dobila nikakav odgovor, ostavih ga. Catherina je veerala s bratom i urjakinjom, Joseph i ja imali smo mrzovoljnu veeru, zainjenu prijekorima s jedne strane i jetkim odgovorima s druge. Heathcliffov kola i sir ostali su na stolu cijelu nod da bi ih pojele vile. Uspio je razvudi posao sve do devet sati, a onda je, nijem i mrk, otiao u svoju sobu. Cathy je legla kasno, jer je imala mnogo toga za narediti za doek svojih novih prijatelja; jednom je ula u kuhinju razgovarati sa svojim starim prijateljem, ali on bijae otiao; ostala je samo toliko da upita to je s njim, pa je odmah otila. Ujutro je ustao rano i, kako je bio praznik, odnio je svoje loe raspoloenje u pustaru; nije se vratio dok obitelj nije otila u crkvu. Gladovanje i razmiljanje, ini se, doveli su ga u bolje raspoloenje. Ostao je neko vrijeme u mojoj blizini i, nakon to je skupio hrabrost, odjednom rekao: - Nelly, uljudi me, elim biti dobar. - Ved je krajnje vrijeme, Heathcliffe rekoh; raalostio si Catherinu; sigurna sam da joj je ao to se uopde vratila kudi! ini se kao da joj zavidi to joj pridaju vedu vanost nego tebi. Ideja da zavidi Catherini bila mu je neshvatljiva, ali da ju je raalostio, shvatio je dovoljno jasno. - Je li ona kazala da je raalodena? - upita, vrlo ozbiljna lica. Plakala je kad sam joj kazala da si jutros otiao. - Pa i ja sam nodas plakao - odgovori on - i imao sam vie razloga za pla nego ona. - Jest, tvoj razlog je valjda bio to si otiao na spavanje ohola srca i prazna eluca. Oholi ljudi stvaraju sebi gorke alosti. Ali ako se stidi svoje pretjerane osjetljivosti, mora je moliti da ti oprosti kad se vrati. Mora joj pridi i ponudi ti da je poljubi, i redi - sam zna najbolje to da joj rekne; samo uini to srdano, a ne kao da misli da se ona pretvorila u tuinku zato to se otmjeno odjenula. Iako moram spravljati ruak, ukrast du sat vremena da te uredim tako da de Edgar Linton izgledati pored tebe kao lutka; a on tako i izgleda. Ti si mlai, pa ipak sam sigurna da si vii i dvaput iri u iti na zemlju u tren oka. Zar ne misli da bi mogao? Heathcliffovo lice zablista na tren; zatim se opet smrknu i on uzdahnu: - Ali, Nelly, i kad bih ga oborio dvadeset puta, to ga ne bi uinilo manje lijepim ni mene ljepim. elio bih imati plavu kosu i bijelu kou, biti odjeven i vladati se kao on i imati mogudnosti da postanem bogat kao to de on biti! - I svaki as plakati za mamom, i drhtati ako kakav seljaid podigne na tebe aku, i ostati u kudi cio dan zbog

povodnja. Ah, Heathcliffe, ti pokazuje malodunost! Prii ogledalu pa du ti pokazati to treba eljeti. Vidi li te dvije crte izmeu svojih oiju; i te guste obrve koje se, umjesto da se podiu u luku, sputaju u sredini, i taj par crnih avola koji nikad ne otvaraju odvano svoje prozore, nego svjetlucajudi iza njih vrebaju kao uhode? Treba eljeti nauiti kako de odstraniti te bore, iskreno podidi svoje one kapke i promijeniti te avole u povjerljive, nedune anele koji ne dvoje i ne sumnjaju nita i koji uvijek vide prijatelje ondje gdje nisu sigurni da se nalaze neprijatelji. Ne treba imati izraz zla psa koji je svjestan da zasluuje udarce to ih dobiva, a ipak zbog onoga to trpi mrzi cio svijet i svoga muitelja. - Drugim rijeima, trebam eljeti velike plave oi Edgara Lintona i njegovo glatko elo - odgovori on. - Ja to i inim, ali to mi ne pomae da ih dobijem. - Dobro srce pomodi de ti da ima lijepo lice, moj mladidu - nastavih ak i da si pravi crnac; a zlo srce pretvorit de i najljepe lice u neto uasnije od runoga. I sada, nakon to smo zavrili s umivanjem, eljanjem i mrgoenjem - kai mi, zar ne misli da si prilino lijep? Redi du ti da mislim da jesi. Ti bi mogao biti prerueni princ. Tko zna, moda je tvoj otac bio kineski car, a tvoja majka indijska kraljica, i moda je svako od njih kadar kupiti svojim tjednim prihodom i Orkanske visove i Thrushcross Grange? Tebe su moda ukrali nevaljali mornari i doveli u Englesku. Da sam ja na tvome mjestu, imala bih visoko miljenje o svom podrijetlu; i misao o tome to jesam da la bi mi hrabrosti i dostojanstva i potaknula me da mirno snosim ugnjetavanje od jednog beznaajnog zemljoposjednika. izraz, kad odjednom na razgovor prekinu tutnjava konjskih kola koja su prola putom i ula u dvorite. On pritra prozoru, a ja vratima, upravo na vrijeme da vidimo dvoje Lintona kako izlaze iz obiteljske koije, umotani u kapute i krzna, i Earnshawe kako silaze sa svojih konja. Oni su zimi esto odlazili u crkvu na konjima. Catherina uze za ruku oboje djece, uvede ih u kudu i smjesti uz vatru koja brzo vrati boju njihovim blijedim licima. Rekla sam Heathcliffu neka pouri i neka bude ljubazan; on me rado poslua; na nesredu, dok je otvarao kuhinjska vrata, Hindley ih je otvarao s druge strane. Sreli su se, i gospodar, ljut to ga vidi ista i raspoloena, ili moda u elji da odri svoje obedanje gospoi Linton, gurnu ga natrag iznenadnim udarcem i ljutito zapovjedi Josephu: - Pazi da ne ue u sobu - poalji ga u potkrovlje dok ne proe objed, jer bi inae gurao prste u kola i krao vode ako bi bio ostavljen i minutu sam s njima. - Ne, gospodaru - nisam mogla ne redi nita - on nede dirnuti, a smatram da i on treba dobiti svoj dio kolaa kao i svi mi. - Imat de on svoj dio moje ake ako ga veeras uhvatim dolje! - viknu Hindley. - Odlazi, skitnice! to! Pokuava biti kico, je li? ekaj dok dohvatim te otmjene uvojke - vidjet de nedu li ih izvudi da budu jo dulji! - Oni su ved dovoljno dugaki - ree mladi Linton viredi kroz vrata - udim se da ga ne boli glava od njih. Ima cijelu drebastu grivu nad oima! Dao je tu opasku bez namjere da uvrijedi; ali Heathcliffova plahovita narav nije bila voljna trpjeti ita to bi bilo nalik na bezobratinu od onoga koga je, ini se, jo mrzio kao suparnika. On epa zdjelu s toplim kompotom od jabuka (prvu stvar koja mu je dola pod ruku) i izlije je na govornikovo lice i vrat. Ovaj smjesta poe kukati: Isabella i Catherina dotrae vidjeti to je. Gospodin Earnshaw zgrabi krivca i odvue ga u svoju sobu, gdje je, bez sumnje, upotrijebio grubo sredstvo da rashladi taj nastup strasti, jer se vratio crven i zadihan. Uzela sam ubrus za brisanje tanjura i prilino prkosno trljala njime Edgarov nos i usta. Rekla sam mu da je to i Cathy je stajala zbunjena i crvenjela se zbog drugih. - Nisi mu trebao nita govoriti! - korila je mladog Lintona. - On je bio loe raspoloen i sad si ti pokvario taj posjet, a on de dobiti batine; ne volim da ga tuku! Ne mogu danas objedovati. Zato si razgovarao s njim, Edgare? - Nisam s njim - ree deko plaljivo, otrgnu se iz mojih ruku i dovri idenje svojom batistenom maramicom. Obedao sam mami da

nedu progovoriti ni rijei s njim, i doista nisam progovorio. - Pa nemoj plakati - prezirno odgovori Catherina - nije te nitko ubio. Nemoj izazvati jo koju nezgodu; moj brat dolazi; umiri se! uti! Isabella! Tebe barem nitko nije dirao! - Umirite se, djeco - idite i sjednite na svoja mjesta! povika Hindley ulazedi. Ta ivotinja od djeaka prilino me je zagrijala. Drugi put, Edgare, brani svoje pravo vlastitim akama - to de ti otvoriti apetit! Mlado drutvo povrati raspoloenje kad vidje mirisna jela. Bili su glasni poslije vonje i lako su se utjeili jer im nikakvo zlo zapravo nije ni bilo uinjeno. Gospodin Earnshaw odsjekao je svakom povelik komad peenja, a gospoa ih je zabavljala veselim avrljanjem. Stajala sam iza njene stolice i zaboljelo me kad sam vidjela kako Catherina, suhih oiju i ravnoduna, poinje sjedi guje krilo u svom tanjuru. "Bezosjedajno dijete" - pomislih - "kako olako zaboravlja nezgode svoga starog prijatelja za igru. Ne bih mislila da je tako sebina." Ona prinese zalogaj ustima, ali ga vrati u tanjur; obrazi joj se zacrvenjee, a suze navrijee na oi; gurnu svoju vilicu na pod i brzo se sagnu ispod stolnjaka da bi sakrila svoje uzbuenje. Nisam je vie smatrala bezosjedajnom, jer sam opazila da je bila na mukama cijeli dan i da je eznula za prilikom da bude sama ili da ode do Heathcliffa kojega je gospodar bio zakljuao. To sam otkrila kad sam mu pokuala odnijeti hranu. Uveer smo imali ples. Cathy je molila da Heathcliff bude puten jer Isabella Linton nije imala partnera za ples; ali njene su molbe bile uzaludne i meni je nareeno da nadoknadim taj nedostatak. Za plesa smo zaboravili sve neugodnosti; nae je veselje jo vie poraslo kad je stigao gimmertonski orkestar koji je imao petnaest lanova svirai u malu trubu, veliku trubu, klarinete, fagote, lovake rogove i violonelo. Oni svakog Boida posjeduju sve ugledne domove i dobivaju darove i novac. Sluali smo ih s velikim uivanjem. Nakon to su otpjevali boidne pjesme, rekli smo im neka pjevaju i druge. Gospoa Earnshaw je voljela glazbu, pa su nam oni dugo svirali i pjevali. Catherina je takoer voljela glazbu, ali je rekla da se ona najljepe uje s vrha stuba, pa je otila gore u mrak, a ja za njom. Zatvorili su kudna vrata dolje i ne primjedujudi nau odsutnost, tako je mnogo ljudi bilo. Ona se nije ni zaustavljala na vrhu stuba nego se popela do potkrovlja gdje je Heathcliff bio zatvoren i zazvala ga imenom. On je uporno utio i nije joj neko vrijem e odgovarao; ali ona ga je i dalje zvala. Napokon ga je nagovorila da s njom razgovara kroz daske. Ostavila sam jadnu djecu da nesmetano razgovaraju dok mi se nije uinilo da de pjesma i svirka uskoro prestati i svirai dobiti neto da popiju i pojedu; onda se popeh uz ljestve da je opomenem. Ali umjesto da je naem pred vratima potkrovlja, zauh njen glas iznutra. Ona se kao majmun bila provukla kroz prozorid na krovu, zatim otila preko krova i uvukla se kroz prozorid drugog svjetlarnika; jedva sam je n amolila da izie. Kad je napokon izila, i Heathcliff je doao s njom, zahtijevala je da ga odvedem u kuhinju. Joseph je bio otiao u susjedstvo da ne bi sluao nae "avolsko bogosluje" - kako je on nazvao pjesme i svirku orkestra. Rekla sam im da nemam namjere pomagati ih u njihovim opsjenama; ali kako zatvorenik nije nita jeo od juer u podne, ovaj du put previdjeti njegovo podvaljivanje gospodinu Hindleyju. Siao je; namjestih mu stolid pored vatre i ponudih ga ukusnim jelima, ali se on nije dobro osjedao, pa je jeo samo malo. Moji pokuaji da ga oraspoloim bili su uzaludni.Sjedio je podlakden i nijemo razmiljao. Na moje pitanje o emu misli, odgovorio je ozbiljno. - Pokuavam misliti kako da se osvetim Hindleyju. Sve jedno mi je koliko du ekati, samo da to jednog dana uinim. Nadam se da nedu umrijeti prije nego to mu se osvetim! - Srami se, Heatcliffe! - rekoh. - Na Bogu je da kanjava nevaljale ljude; mi se trebamo - Ne, Bogu to ne bi bilo takvo uivanje kao meni - odgovori on. - Kad bih samo znao najbolji nain! Pusti me sama i ja du smisliti neki plan; kad mislim o tome, ne osjedam nikakav bol! *** - Ali, gospodine Lockwoode, zaboravila sam da vas ove prie ne mogu zanimati. ao mi je to sam toliko brbljala; vaa se kaa ohladila, a i vi ste poeli drijemati! Mogla sam vam ispriati Heathcliffovu

povijest, sve to bi vam bilo potrebno uti, u nekoliko rijei. - Tako domadica prekinu prianje, usta i odloi svetlo na stranu; ali ja sam se osjedao nesposobnim napustiti ognjite, a i nije mi se nimalo drijemalo. - Samo sjedite, gospoo Dean - rekoh - sjedite jo pola sata! Ja volim taj nain; trebate mi ispriati sve do kraja u tom istom stilu. Zanima me vie-manje svaka osoba koju ste spomenuli. - Sat de sada otkucati jedanaest, gospodine. - Svejedno, nisam navikao rano lijegati. Ledi du u jedan ili dva sata, dovoljno rano za onoga koji spava do deset. - Ne trebate leati do deset. Najbolji dio jutra proe prije toga. Onaj koji ne svri polovinu svoga dnevnog rada do deset sati, izlae se opasnosti da ostavi onu drugu polovinu neobavljenu. - Ipak, gospoo Dean, sjedite, jer sutra kanim produljiti nod do poslije podne. Predviam da du imati jaku hunjavicu, ako ne i togod gore. - Nadam se da nedete, gospodine. Meutim, morate mi dopustiti da preskoim otprilike tri godine; u tom razdoblju gospoa Earnshaw... Ne, ne, to vam nikako ne mogu dopustiti! Je li vam poznato raspoloenje u kojem biste vi, ako sjedite sami, a maka lie svoje maide na prostirau pred vama, promatrali tu radnju tako paljivo da biste se ozbiljno oneraspoloili ako bi maka propustila jedno uho? - Rekla bih da je to neko lijeno raspoloenje. Naprotiv, vrlo aktivno. U takvom sam ja raspoloenju sada; i stoga nastavite priati potanko. Kao to za zatvo krajevima imaju vedu vrijednost u oima susjeda nego to je imaju ljudi u gradovima; ako ova dublja privlanost ne potjee potpuno iz promatraeva stanja. Opazio sam da stanovnici ovih krajeva doista ive ozbiljnije, povuenije u sebe, manje povrno, da manje tre za promjenom i neozbiljnim izvanjskim triarijama. Mogao bih zamisliti da je ljubav za cio ivot ovdje gotovo moguda, a bio sam nepokolebljivo uvjeren da nijedna ljubav ne traje vie od godinu dana. Jedno je stanje nalik na ono kad gladnom ovjeku ponudite jedno jelo, pa on cio svoj apetit koncentrira na njega i jede ga svojski, a drugo na ono kad ga postavite za stol pun jela koji su spravili francuski kuhari; on onda moda postigne jednak uitak u cjelini, ali svaki dio posebice samo je atom u njegovu osjedanju i sjedanju. - Ah, mi smo isti kao i ljudi u ma kojem drugom mjes tu; kad nas upoznate, vidjet dete da je tako - ree gospoa Dean, donekle zbunjena mojim rijeima. - Oprostite - odgovorih - vi ste, moja dobra prijateljice, oit dokaz protiv takve tvrdnje. Osim nekoliko provincijalizama male vanosti, u vas nema ni traga od manira koje sam navikao smatrati tipinima za va stale. Siguran sam da ste razmiljali mnogo vie no to je obiaj u posluge. Bili ste prisiljeni razviti svoje umne sposobnosti u nedostatku prilika da potratite svoj ivot u glupim sitnicama. Gospoa Dean se nasmija. - Smatram se zaista uravnoteenom, razumnom osobom - ree ona - ali to ne dolazi otuda to sam ivjela u brdima i iz godine u godinu viala ista lica i ista zbivanja, nego i to sam prola kroz otru stegu koja me nauila mudrosti; a osim toga, proitala sam vie nego to biste vi mislili, gospodine Lockwoode. Ne biste mogli otvoriti nijednu knjigu u ovoj biblioteci u koju ja nisam pogledala i iz koje nisam neto nauila. Osim ako to ne bi bila neka iz ovog reda grkih i latinskih knjiga i onoga francuskih; pa i njih razlikujem jednu od druge; vie ne biste mogli ni oekivati od kderi siromana ovjeka. Ali ako elite da vam priam opirno i kako treba, onda je bolje da nastavim odmah; i umjesto da preskoim tri godine, zadovoljit du se da prijeem na godinu 1778. - otada je prolo blizu dvadeset i tri ljeta. Osmo poglavlje Jednog divnog lipanjskog jutra roeno je lijepo malo dojene, posljednji izdanak stare loze Earnshawa. Skupljali smo sijeno daleko u polju kad se djevojka, koja nam je obino donosila doruak, pojavi itav sat

ranije tredi preko livade i dozivajudi me imenom. - Ah, kakvo lijepo dijete! - zadihano ree. - Najljepi deko koji je ikad roen! Lijenik tvrdi da gospoa nede ostati na ivotu; kae da ima tuberkulozu ved vie mjeseci. ula sam kad je rekao gospodinu Hindleyju da de ona, kako je nema vie to drati, umrijeti prije zime. Morate odmah dodi kudi. Nelly, trebate ga podizati, hraniti ga ederom i mlijekom i brinuti se o njemu i danju i nodu; eljela bih da sam na vaemu mjestu, jer de on sav biti va kad vie ne bude gospoe! - Ali, je li ona vrlo bolesna? - upitah bacajudi vile i veudi maramu. - Mislim da jest; ali se ipak ini hrabra - odgovori djevojka - i govori kao da vjeruje kako de doivjeti da ga vidi kao odrasla ovjeka. Izgubila je glavu od radosti, dijete je tako lijepo! Da sam ona, sigurna sam da ne bih umrla; oporavila bih se gledajudi ga, usprkos lijeniku Kennethu. Bijah bijesna na njega. Gospoa Archer je donijela anelka dolje gospodaru u kudu; i lice mu se ba poe vedriti, kad zloguki starac doe i ree mu: - Earnshawe, sreda je to je vaa ena ostala dovoljno dugo u ivotu da vam rodi ovog sina. Kad je dola, bio sam uvjeren da nede dugo ivjeti; i sada vam moram redi da de vjerojatno umrijeti tijekom zime. Nemojte to odved primiti k srcu, jer tome nema pomodi. A i trebali ste bolje birati, a ne izabrati takvu boleljivu djevojku. - A to je gospodar odgovorio? - zapitah. - Mislim da je opsovao, ali nisam obradala panju na - i ona ga opet zapoe ushideno opisivati. Ja, isto toliko oduevljena koliko i ona, pourih kudi da mu se divim; iako sam bila vrlo tuna zbog Hindleyja. On je u svom srcu imao mjesto samo za dva idola - za svoju enu i za sebe; volio je oboje, a oboavao jedno, i nisam mogla zamisliti kako de podnijeti taj gubitak. Kad smo stigle do Orkanskih visova, gospodar je stajao na prednjim vratima; ulazedi u kudu, upitah ga: ,, Kako je djetetu? - Jo malo pa de modi trkarati naokolo, Nelly! - odgovori on s vedrim osmijehom. - A gospodarica? - usudih se upitati. Lijenik kae da je ona... - Doavola s lijenikom! - prekinu me pocrvenjevi. - Frances nije nita; bit de potpuno zdrava za tjedan dana. Hode li gore? Kai joj da du dodi ako obeda da de utjeti. Ostavio sam je zato to nije htjela utjeti; a ona mora - kai joj da je gospodin Kenneth rekao da mora biti mirna. Prenijela sam tu poruku gospoi Earnshaw; bila je u lakomislenom raspoloenju te veselo odgovori. Jedva da sam rekla i jednu rije, Nelly, i on je dvaput iziao plaudi. Dobro, recite mu da sam obedala da nedu govoriti; ali to me ne obvezuje da mu se ne smijem! Jadna ena! Do tjedan dana pred smrt bila je, kao i obino, vesela srca; i njen mu je uporno, pa ak i prkosno, tvrdio da se njeno zdravlje svaki dan poboljava. Kad mu je Kenneth rekao da su njegovi lijekovi beskorisni na tom stupnju bolesti, te da stoga nema potrebe da ga dalje izlae trokovima lijeedi je, on odgovori: - Znam da nema potrebe - njoj je dobro - vie joj nije potrebna lijenika njega! Ona nikad nije ni bila tuberkulozna. To je bila groznica i prestala je; puls joj je sada isto tako miran kao i moj, a obrazi isto tako hladni. Rekao je to i svojoj eni, i ona mu je, ini se, vjerovala; ali jedne nodi, dok je bila oslonjena na njegovo rame i govorila mu da misli kako de sutra modi ustati, spopade je kaalj - vrlo malen - on je podie u naruje, ona ga zagrli oko vrata, lice joj se izmijeni i ona izdahnu. Kao to je ona djevojka predviala, dojene Hareton potpuno je ostavljeno meni. to se tie djeteta, gospodin Earnshaw je bio zadovoljan ako je bilo zdravo i nije plakalo. Ali je on sam bio oajan; njegova je alost bila one vrste koja ne jadikuje. Nije ni plakao ni itao ipnitvu i razuzdanosti. Posluga nije mogla dugo podnositi njegovo despotsko i loe ponaanje; Joseph i ja jedini smo ostali i dalje. Nisam imala srca napustiti malog Haretona, a, osim toga, bila sam gospodareva sestra po mlijeku, pa sam bila sklona oprostiti mu njegovo ponaanje prije nego to bi to uinio stranac. Joseph je ostao da bi tiranizirao zakupce i poljske radnike, a i zato to je volio biti ondje gdje ima dovoljno mana za osuivanje i proklinjanje. Gospodarevo loe ponaanje i loe drutvo pruali su lo primjer Catherini i

Heathcliffu. Njegov postupak s Heathcliffom bio je takav da bi i sveca mogao pretvoriti u vraga. I doista, inilo se kao da je djeak u to vrijeme i bio obuzet neim avolskim. Uivao je gledati kako Hindley propada tako da mu vie nije bilo spasa; i svakog je dana postajao mraniji, zlovoljniji i ljudi. U naoj kudi bilo je kao u paklu. upnik nas je prestao posjedivati, i nitko estit nije nam dolazio ni blizu; osim ako su se posjeti Edgara Lintona gospoici Cathy mogli smatrati iznimkom. Kad joj je bilo petnaest godina, bila je kraljica cijeloga ovog kraja; nijedna se nije mogla usporediti s njom; postala je ohola i tvrdoglava. Priznajem da je nisam voljela poslije njezina ranog djetinjstva; esto sam je ljutila svojim pokuajima da ponizim njenu oholost; dodue, ona me zbog toga nije zamrzila. Bila je postojana u svojim osjedajima; ak je i Heathcliffov utjecaj na njene osjedaje ostao nepromijenjen; i mladom Lintonu, usprkos njegovoj superiornosti, bilo je teko ostaviti dubok dojam. On je bio moj posljednji gospodar; to je njegov portret iznad kamina. Taj je portret visio na jednoj strani, a portret njegove ene na drugoj; ali njezin je odnesen; da nije, mogli biste vidjeti kakva je bila. Kako vam se ini ovaj? gospoa Dean podie lojanicu i ja ugledah lice njenih crta, vrlo slino mladoj dami s Orkanskih visova, samo zamiljenijeg i ljubaznijeg izraza. Cio je dojam bio vrlo ugodan. Dugaka plava kosa kovrala se pomalo na sljepooicama; oi su bile velike i ozbiljne; stas gotovo odved njean. Nisam se udio kako je Catherina Earnshaw mogla zaboraviti svoga odgovarao njegovu izgledu, mogla dopasti Catherina Earnshaw kakvu sam je zamiljao. - Vrlo zgodan portret - rekoh domadici. - Je li mu slian? - Jest - odgovori ona - ali je bolje izgledao kad je bio veseo ili uzbuen; to je bio njegov svakidanji izraz; obino je bio turoban. Catherina je odravala poznanstvo s Lintonima i poslije svoga petotjednog boravka kod njih, a kako nije bila u iskuenju da pokae svoju okrutniju stranu u njihovu drutvu, i kako je imala dovoljno razumijevanja da se stidi biti nepristojna ondje gdje je uvijek doekivana pristojno, ona je i nehotice pridobila staru gospou i gospodina svojom srdanodu, stekla Isabellino divljenje i osvojila srce i duu njezina brata. Ti su joj uspjesi laskali od samog poetka jer je bila puna ambicija; to ju je i navelo na dvolinost, bez sasvim svjesne namjere da ikoga zavara. U mjestu gdje je sluala da Heathcliffa zovu "neodgojenim mladim prostakom" i "gorim od ivotinje", trudila se ne ponaati se poput njega; ali u svojoj kudi nije bila nimalo sklona paziti na uglaenost, koja bi samo izazivala podsmijeh, i savlaivati svoju neobuzdanu narav ondje gdje joj to ne bi donijelo ni ugleda ni pohvale. Gospodin Edgar bio je malokad dovoljno odvaan da posjeti Orkanske visove. Bojao se Earnshawova zla glasa i izbjegavao je susresti se s njim, premda smo ga uvijek primali trudedi se biti to srdaniji prema njemu; i sam je gospodar izbjegavao uvrijediti ga jer je znao zato dolazi, pa kad nije bio kadar biti pristojan, sklanjao se da se ne bi vidio s njim. Sklona sam misliti da njegovi posjeti nisu bili dragi ni Catherini; ona nije bila lukava, nikad nije izigravala koketu i oigledno nije voljela da se njena dva prijatelja uopde sastaju; jer kad bi Heathcliff izrazio svoj prijezir prema Lintonu u njegovoj prisutnosti, nije se mogla donekle suglasiti s tim, kao to je inila u njego voj odsutnosti, a kada je Linton pokazivao prijezir i antipatiju prema Heathcliffu, ona nije smjela biti ravnoduna prema tim osjedajima, kao da joj to podcjenjivanje njezina prijatelja u igri nije nita znailo. esto sam se smijala njenoj zbunjenosti i n podsmijeha. To ostavlja dojam kao da sam zle naravi, ali ona je bila tako ohola da je doista bilo nemogude saaljevati je u njenim tekodama, dokle god je one nisu prisilile da bude poniznija. Najposlije mi se morala povjeriti i ispovjediti jer nije bilo nikoga drugog tko bi joj mogao posluiti kao savjetnik. Gospodin Hindley je jednog popodneva otiao od kude; Heathcliff je iskoristio priliku da taj dan pretvori u praznik. Mislim da je tada imao esnaest godina i, iako nije imao loe crte, niti je oskudijevao u

inteligenciji, ostavljao je dojam odbojnosti i svojom nutrinom i svojom vanjtinom. Njegov sadanji izgled ostavlja posve drukiji dojam. Prije svega, on je u to vrijeme ved bio izgubio sve koristi svoga ranog odgoja; neprekidan teki rad, koji je zapoinjao rano ujutro a zavravao kasno uveer, ugasio je svaku radoznalost koju je prije imao za stjecanje znanja i uguio svaku ljubav za knjige i uenje. Njegov osjedaj nadmodi, koji mu je jo u ranom djetinjstvu bio usadio stari gospodin Earnshaw, odavno je ieznuo. Dugo se borio. Dugo se trudio odrati korak s Catherinom u njenim studijama, ali je na kraju napustio taj trud uz veliko, iako nijemo aljenje, i napustio ga je potpuno; bilo je nemogude nagovoriti ga da poduzme ijedan korak naprijed, jer je vidio da je neminovno morao podbaciti u usporedbi sa svojim prijanjim napredovanjem. Njegova vanjtina poela je odgovarati njegovu umnom zaostajanju; stekao je trom hod i neplemenit, prostaki izgled; njegova prirodna povuenost pretvorila se u gotovo idiotski pretjeranu nedrutvenu mrzovolju. inilo se kao da nalazi neko mrano zadovoljstvo da u ono malo svojih poznanika izaziva prema sebi mrnju a ne potovanje. Catherina i on jo su bili stalni prijatelji u trenucima kad nije radio; ali je prestao rijeima izraavati svoju odanost prema njoj i uzmicao je s gnjevnom sumnjom od njezina djevojakog milovanja, kao da je mislio da ona ne moe nadi nikakva zadovoljstva u tome to njega obasipa tim znacima ljubavi. Spomenutog popodneva uao je u kudu da ispuni svoju namjeru - da tog dana ne radi nita; ja sam pomagala gospoici Cathy da dotjera svoju mislede da de biti sama u kudi, izvijestila nekako gospodina Edgara o odsutnosti svoga brata i spremala se doekati ga. Cathy, jesi li zauzeta ovo popodne? - upita Heathcliff. - Namjerava li nekamo idi? - Ne kanim, kia pada odgovori ona. - Zato si onda obukla tu svilenu haljinu? - upita on. Nadam se da nitko ne dolazi ovamo? Koliko je meni poznato, ne - promuca gospoica - ali ti bi trebao sada biti u polju, Heathcliffe. Proao je itav sat od objeda; mislila sam da si ved otiao. - Hindley nas tako rijetko oslobaa svoje proklete prisutnosti! - ree djeak. - Danas vie nedu nita raditi, ostat du s tobom. - Ah, ali Joseph de odati - ree ona - bolje da ide! - Joseph tovari vapno s onu stranu Penistonskoga grebena; nede se modi vratiti prije mraka, pa nede nita ni znati. Nakon to je to rekao, polako je priao ognjitu i sjeo. Catherina se za trenutak zamisli i nabra obrve - osjedala je da ga mora pripremiti za ono to de se dogoditi. - Isabella i Edgar Linton rekli su da de dodi poslije podne - ree ona nakon jednominutne utnje. - Ali, kako pada kia, ne oekujem ih sa sigurnodu; ipak, moda de dodi, a ako dou, izlae se da te prekore bez ikakve potrebe. - Naredi Nelly neka im kae da si zauzeta, Cathy - predloi on uporno. - Nemoj me slati van zbog svojih jadnih, glupih prijatelja! Ponekad mi doe da se alim da oni - ali nedu... - Da oni to? - povika Catherina gledajudi ga netremice s uznemirenim izrazom lica. - Oh, Nelly! - doda zlovoljno i trgnu glavu iz mojih ruku. - Pokvarila si mi sve uvojke eljajudi me! Dosta, ostavi me! Na to se ima aliti, Heathcliffe? - Ni na to - samo pogledaj kalendar na zidu - pokaza on na kalendar blizu prozora i nastavi - krievi oznaavaju veeri koje si provela s Lintonima, a toke veeri koje si provela sa mnom. Vidi li? Obiljeio sam svaki dan. - Da, vrlo glupo; kao da ja vodim brigu o tome! - odgovori Catherina neraspoloeno. - I - Da bih pokazao da ja vodim brigu o tome - odgovori Heathcliff. - Trebam li uvijek biti s tobom? - upita ona jo ljuda. Od kakve mi je to koristi? O emu ti govori? Mogao bi biti nijem, ili djetece, po onome to mi kae da bi me zabavio ili po onome to ini za mene! - Nikad mi prije nisi rekla da govorim premalo, ni da ne voli moje drutvo, Cathy! - ree Heathcliff vrlo uzbuen. - To i nije drutvo kad netko ne zna nita i ne kae nita - promrmlja ona. Njen prijatelj usta, ali nije imao vremena izraziti svoje osjedaje jer se zaue kopita kako odjekuju na kamenim ploama, i nakon to polako zakuca, mladi Linton ue, lica ozarena radodu zbog neoekivana poziva koji je bio dobio. Catherina je,

bez sumnje, opazila razliku izmeu svojih prijatelja dok je jedan ulazio, a drugi izlazio. Taj je kontrast podsjedao na razliku izmeu hladnog i pustog, brdovitog rudarskog predjela i lijepe, plodne ravnice. Lintonov glas i pozdrav odgovarali su njegovoj vanjtini. Govorio je ugodnim, dubokim tonom, i izgovarajudi rijei kao vi, milozvunije i njenije nego to se obino govori u ovom kraju. - Zar sam stigao prerano? - upita on bacajudi pogled na mene; bila sam poela brisati posue koje je stajalo u donjim pregradama ormara. - Niste - odgovori Catherina. - to ti radi ondje, Nelly? - Radim svoj posao, gospoice - odgovorih. (Gospodin Hindley mi je rekao da uvijek budem prisutna za vrijeme Lintonovih posjeta kad on nije kod kude.) Prila mi je i ljutito proaptala: - Nestani i ti i tvoje krpe za brisanje; kad su gosti u kudi, posluga ne poinje istiti i brisati u sobi u kojoj se oni nalaze! - Sad je zgodna prilika za to kad gospodar nije ovdje - glasno odgovorim - on mrzi da radim te poslove u njegovoj prisutnosti. Sigurna sam da de mi gospodin Edgar oprostiti. - Ja mrzim kad to radi u moj prisutnosti - zapovjedniki uzviknu mlada gospoica ne dajudi vremena svome gostu da ita kae; nije bila uspjela povratiti svoju hladnokrvnost poslije one male raspre s Heathcliffom. - To mi je ao, gospoice Catherino - odgovorih i iz ruke i utipnu me za miicu jako i dugo. Rekla sam vam da je nisam voljela i uivala sam ponekad poniziti njenu tatinu; a i zaboljelo me njeno tipanje, te se podigoh na koljena i uzviknuh: - Ah, gospoice, to je runo od vas! Nemate me prava tipati; ja to nedu trpjeti. - Nisam te ni taknula, laljivice! - viknu ona, a prsti su je svrbjeli da to opet uini i ui joj bjehu crvene od gnjeva. Nikada nije bila kadra sakriti svoje uzbuenje jer joj je uvijek u trenucima gnjeva cijelo lice bilo u plamenu. - to je ovo, onda? - upitah pokazujudi modricu da bih je nagnala na la. Lupila je nogom o pod, dvoumila se trenutak, a zatim me, voena neodoljivim nagonom svoga zlog duha, dunula po obrazu; duka je bila tako jaka da su mi oi zasuzile. - Catherino, ljubavi! Catherino! - uplete se Linton, zapanjen dvostrukim grijehom, laganjem i nasiljem koje je njegov idol uinio. - Idite iz sobe, Nelly! - ponovi ona sva treperedi. Mali Hareton, koji je uvijek iao za mnom, sjedio je na podu pored mene, a kad je vidio moje suze, i sam je poeo plakati i aliti se, jecajudi, na - nevaljalu tetu Cathy; to ju je navelo da iskali gnjev na nesretnom djetetu; zgrabila ga je za ramena i poela tresti dok nije poplavio; Edgar je nepromiljeno zgrabi za ruke da bi obranio dijete. Za tren oka ona oslobodi svoju ruku i iznenaeni mladid je osjeti preko svog roenog uha, i to tako da se to nije moglo nikako shvatiti kao ala. On prestraen ustuknu. Podigoh Haretona u naruje i odnesoh ga u kuhinju, a ostavih vrata odkrinuta jer sam bila radoznala da vidim to de se dogoditi poslije toga. Uvrijeeni gost, blijed i drhtavih usana, prie mjestu gdje je bio ostavio svoj eir. "To je dobro!" - rekoh u sebi. "Shvatite to kao opomenu i idite! Ljubazno je od nas to vam dajemo priliku da vidite njenu pravu narav." - Kamo de? - upita Catherina pribliavajudi se vratima. On skrenu u stranu i pokua prodi. - Ne smije idi! - energino uzviknu ona. - Moram i hodu! - odgovori on priguenim glasom. - Ne - ree ona uporno i zgrabi kvaku - jo ne, Edgare Lintone, sjedni; nede me ostaviti u ovom raspoloenju. Bila bih nesretna svu nod, a ne elim biti nesretna zbog tebe! - Kako mogu ostati poslije tvoje duke? - upita Linton. Catherina je utjela. - Ti si kriva to te se bojim i to te se stidim - nastavi on _ i vie nedu dodi ovamo! Oi joj zasjae, a trepavice zatreptae. - I namjerno si rekla neistinu! - ree on. Nisam! - uzviknu ona povrativi dar govora. - Nita nisam uinila namjerno. Pa idi, ako hode, idi! A ja du sad plakati... plakat du dok mi ne pozli! Ona klekne kraj stolca i poe neutjeno plakati. Edgar je ostao pri svojoj odluci sve dok se nije naao u dvoritu gdje je poeo oklijevati. Odluih ga ohrabriti. - Gospoica je strano svojeglava, gospodine - doviknuh mu. - Ona je kao kakvo razmaeno dijete; najbolje je da uzjaete svog konja i da poete kudi, jer de inae plakati dok joj ne pozli, samo da bi nam zadala brige.

Taj mekuac pogleda natrag u prozor; imao je isto toliko snage da ode koliko i maka da ostavi napola ubijenog mia ili napola pojedenu pticu. Ah, pomislih, nema mu spasa! Njegova je sudbina zapeadena, on leti k njoj! Tako je i bilo; on se odjednom okrenu, pouri u kudu i zatvori vrata za sobom. I kad sam nakon nekog vremena ula da ih izvijestim da se Earnshaw vratio kudi mrtav pijan, spreman napraviti nered po kudi i da nasrde na ukudane (uvijek je bio takvog raspoloenja kad je bio pijan), vidjela sam da je svaa samo dovela do vede bliskosti - sruila je vanjske ograde mladenake bojaljivosti i potaknula ih da skinu veo prijateljstva i izjave jedno drugome ljubav. Na vijest da se gospodin Hindley vratio, Linton je odmah otiao na svom konju, a Catherina se povukla u svoju sobu. Ja odoh sakriti malog Haretona i izvaditi metak iz Earnshawove lovake puke kojom se volio igrati u svome ludom uzbuenju, to je ugroavalo ivot svakoga tko bi ga tada izazvao ili odved privukao njegovu panju. Stoga sam dola na ideju da izvadim metak iz puke kako bi uinio manje zla ako bi otiao tako daleko da pokua pucati. Deveto poglavlje On ue psujudi glasno i strano, i zatee me gdje skrivam njegova sina u kuhinjski ormar. U Haretonu je bio usaen opravdani strah i od oeve ljubavi, koja je bila nalik na ljubav divlje zvijeri, i od oeva luakoga gnjeva, jer ga je u trenucima ljubavi mogao uguiti svojim zagrljajima, a u trenucima gnjeva baciti u vatru ili mu razbiti glavu, te je jadni deko ostajao potpuno miran ma gdje da ga sakrijem. Napokon sam te uhvatio! - povika Hindley, uhvati me za iju kao psa i povue natrag. - Neba mi i pakla, ti si se zaklela ubiti to dijete! To znam i po tome to ga neprekidno uklanja da ga ne vidim. Ali uz pomod sotone natjerat du te, Nelly, da proguta veliki no. Nemoj se smijati; maloprije sam bacio Kennetha naglavce u movaru Blackhorse; a ubiti dvoje isto je to i ubiti jedno... i ja du morati ubiti neke od vas; nedu imati mira dok to ne uinim! - Ali ja ne volim no, gospodine Hindley - odgovorih njime su rezane suhe haringe. Voljela bih da me ubijete iz puke, ako hodete. - Volio bih da bude prokleta! - ree on. - Pa i bit de. Nijedan zakon u Engleskoj ne moe sprijeiti ovjeka da odrava svoju kudu estitom, a moja je odvratna! Otvori usta. Drao je no u ruci i gurao mi njegov vrh meu zube; ali ja se nikad nisam odved bojala njegovih udnih dudljivih postupaka. Pljunula sam i rekla mu da je okus noa gadan i da ga ne bih mogla progutati ni za to. - Aha! - uzviknu on i pusti me. - Vidim da taj odvratni mali nevaljalac nije Hareton; oprosti mi, Nelly. Ako je to on, onda zasluuje biti iv oderan to ne tri da me doeka i to vriti kao da sam vampir. Neprirodni stvore, doi ovamo! Nauit du te kako da se vlada prema dobrom roditelju. Zar ne misli, Nelly, da bi deko bolje izgledao bez uiju? To ini psa ljudim i bjenjim, a ja volim neto bijesno... daj mi karice... neto bijesno i kratkouho! Osim toga, to je pakleno izmotavanje... avolja uobraenost uzgajati svoja uesa... dovoljno smo veliki magarci i bez njih. uti, dijete, uti! Pa o edo! uti, obrii suze... radosti moja; poljubi me! to! Nede? Poljubi me, Haretone! Proklet da si, poljubi me! Tako mi Boga, ovo udovite nije moj porod! Tako mi ivota, slomit du vrat ovom deritu. Jadni Hareton derao se i otimao iz oeva naruja; i udvostruio je svoju ciku i vrisku kad ga je on odnio uza stube i nadnio preko ograde. Viknuh da de se dijete onesvijestiti od straha i potrah ga spasiti. Kad sam mu se pribliila, Hindley se sagnu da bi bolje uo um koji je dolazio odozdo i gotovo zaboravio to ima u rukama. - Tko je to? - upita uvi da se netko pribliava podnoju stuba. I ja se nagnuh naprijed da bih dala znak Heathcliffu, iji sam korak poznala, da ne prilazi blie; ba u trenutku kad je moj pogled bio napustio Haretona, on se odjednom istrgnu iz naruja i pade. Jedva smo imali vremena osjetiti uas, kad vidjesmo da je mali nesretnik spaen. Heathcliff stie ba u

kritinom trenutku i impulzivno doeka dijete na ruke, postavi ga na noge i pogleda gore da vidi krivca za taj sluaj koji je mogao biti nesretan. krtac koji bi prodao svoju sredku za pet ilinga i sutradan saznao da je time izgubio sto tisuda, ne bi pokazao razoaranije lice nego to je on uinio kad je spazio gore gospodina Earnshawa. Njegovo je lice izraavalo jasnije od rijei najvedi bol to je nehotice bio sredstvo koje je sprijeilo vlastitu osvetu. Da je bio mrak, on bi, bez sumnje, pokuao popraviti pogreku time to bi razbio Haretonovu lubanju o stube; ali mi smo vidjeli da je deko spaen. Brzo otrah dolje i pritisnuh svoga milog tidenika na grudi. Hindley polako sie, otrijenjen i postien. - To je tvoja krivnja, Nelly ree on. - Trebala si ga skloniti da ga ne vidim; trebala si ga uzeti od mene! Je li igdje ozlijeen? - Ozlijeen! - uzviknuh ljutito. - Ako ne umre, bit de idiot! Ah! udim se to njegova majka ne ustane iz groba da vidi kako postupate s njim. Gori ste od bezbonika... kad postupate tako sa svojom roenom krvlju! Pokuao je dodirnuti dijete koje se, vidjevi da je u mome naruju, jecanjem brzo oslobodilo straha; ali im ga je otac prstom dodirnuo, poelo je plakati glasnije nego prije i trzati se kao da de dobiti - Ostavite ga na miru! - nastavih. - On vas mrzi... svi vas mrze... to je istina! Sretnu obitelj vi imate; i u lijepo ste stanje dospjeli! - Dospjet du i u ljepe, Nelly - nasmija se izgubljeni ovjek vradajudi svoju okrutnu tvrdodu. - Zasad mi se sklonite s oiju, i ti i dijete. I, sluaj ti, Heathcliffe! Skloni se da te ne ujem i ne vidim. Ne elim te nodas ubiti osim, moda, ako zapalim kudu; a to de ovisiti o mom raspoloenju. Dok je to govorio, uze bocu brandyja i poe nalijevati u au. - Ne, ne! - molila sam. Gospodine Hindley, pazite to radite. Smilujte se ovom nesretnom deku, ako se ved ne brinete za sebe! - Svaki de mu drugi biti korisniji od mene - odgovori on. - Smilujte se svojoj dui! - rekoh pokuavajudi mu istrgnuti au iz ruke. - Ne ja! Naprotiv, bit de mi veliko zadovoljstvo da je poaljem u propast da bih kaznio njenog tvorca - uzviknu bogohulnik. - Evo, pijem za njeno prokletstvo! On ispi brandy i nestrpljivo nam naredi da odemo; svoju je zapovijed zavrio psovkama, odved uasnim da bi ih ovjek ponovio ili pamtio. - teta to ne moe ubiti sebe pidem - ree Heathcliff i gunajudi poput jeke odgovori mu psovkama poput njegovih nakon to je za sobom zatvorio vrata. - On se trudi to bolje moe to uiniti, ali mu njegova jaka tjelesna graa prkosi. Gospodin Kenneth kae da bi se kladio u svoju kobilu da de on nadivjeti sve svoje vrnjake s ovu stranu Gimmertona i da de otidi u grob tek nakon to sam osijedi od velike starosti; osim ako mu se ne dogodi neto nepredvieno. Odoh u kuhinju i sjedoh da uspavam svoje janjece. Za Heathcliffa sam mislila da je proao kroz kuhinju i otiao u staju. Ali posl ije se pokazalo da je bio otiao samo u dalji kut kuhinje, ispruio se na klupu podalje od vatre i mirno leao. Ljuljala sam Haretona na krilu i pjevuila pjesmu koja Poinje: U tamnoj nodi jauk djece Majku u grobu iz sna budi, kad gospoica Cathy, koja je sluala galamu iz svoje sobe, proviri i apnu: Jesam, gospoice - odgovorih. Ona ue i priblii se ognjitu. Misledi da de neto redi, podigoh glavu i pogledah je u lice. Izraz lica bio joj je uznemiren i zabrinut. Usne su joj bile poluotvorene kao da je htjela govoriti; ona udahnu zrak, ali on izie u uzdahu umjesto u reenici. Nastavih pjevati jer nisam bila zaboravila njeno nedavno ponaanje. - Gdje je Heathcliff? - upita ona prekidajudi me. - Radi svoj posao u staji - glasio je moj odgovor. Nije mi proturjeio; moda je bio zadrijemao. Nastade druga dugaka stanka za koje sam opazila kako su dvije-tri suze kanule s Catherininih obraza na kameni pod. Kaje li se za svoje loe ponaanje? - pitala sam se. To bi bilo neto posve novo; ali neka prijee na tu stvar kako zna... nedu joj pomodi! Ne, ona se uglavnom brine samo za svoje interese. - Ah! - ree ona napokon. - Vrlo sam nesretna! - teta - odgovorih joj. - Teko je vama ugoditi; imate tako mnogo prijatelja, a tako malo briga, pa ne moete ni biti zadovoljni! - Nelly, hode li uvati jednu moju tajnu? - nastavi ona, kleknu kraj mene i die svoje ljupke oi prema mom licu, s onim pogledom koji je bio kadar pridobiti vas i kad ste imali

potpuno pravo da budete ljuti na nju. - Vrijedi li je uvati? - upitah je manje ljutita. - Jest, ona me mui, pa ti je moram redi! elim znati to da radim. Danas me je Edgar Linton pitao hodu li se udati za njega i ja sam mu odgovorila. Ali prije nego to ti kaem jesam li pristala ili odbila, reci mi to sam od toga trebala uiniti? - Pa, gospoice Catherino, kako bih ja mogla znati? odgovorih. - Zaista, uzevi u obzir ono to ste danas uinili u njegovoj prisutnosti, mogla bih redi da bi bilo mudro odbiti ga; bududi da vas je on pitao nakon toga, on je sigurno ili beskrajno glup ili odved odvana budala. - Ako tako govori, nedu ti redi nita vie - odgovori ona ljutito i usta. - Pristala sam, Nelly. Brzo mi reci jesam li po grijeila! - Pristali ste! Pa to onda vrijedi raspravljati o tome - Ali reci jesam li trebala tako uiniti... reci! - uzviknu ona ljutito lomedi ruke i mrtedi se. - Mnogo toga trebalo bi razmotriti prije nego to bi se na to pitanje ispravno odgovorilo - odvratih mudro. Po najprije, volite li vi gospodina Lintona? - Tko bi mogao ne voljeti ga? Dakako, volim ga odgovori ona. Zatim joj postavih ova pitanja, to za djevojku od dvadeset godina nije bilo besmisleno: - Zato ga volite, gospoice Cathy? Glupost, volim ga... i to je dovoljno. - Morate redi zato. - Pa, zato to je lijep i zato to je ugodno biti s njim. - Loe! - glasio je moj komentar. - I zato to je mlad i veseo. - Opet loe. - I zato to on mene voli. Ni dobro ni loe. - I bit de bogat i bit de mi drago da budem prva ena u okolici i ponosit du se to imam takva supruga. - Najgore od svega. A sad mi recite kako ga volite? - Kao to se svatko voli... Ti si aava, Nelly. - Ni najmanje... odgovorite. - Volim zemlju po kojoj gazi, i zrak iznad njegove glave, i sve to dodirne i svaku rije koju kae. Volim ga u razliitim raspoloenjima, volim sve njegove postupke i njega cijelog. Eto ti. - A zato? - Ti zbija alu s tim; to nije lijepo od tebe! Za mene to nije ala! - ree mlada gospoica, namrti se i okrenu lice vatri. - Daleko sam od toga da se alim, gospoice Catherino. Vi volite gospodina Edgara zato to je lijep, mlad, veseo, bogat i zato to on vas voli. Ali ovaj posljednji razlog ne znai nita; vi biste ga voljeli i bez njega, vjerojatno; a i s tim razlogom ne biste kad on ne bi imao prve etiri privlane osobine. - Ne, sigurno ne bih; samo bih ga saalijevala... mrzila ga, moda, ako bi bio - Ali ima dosta i drugih lijepih, bogatih mladida u svijetu; ljepih, moda, i bogatijih od njega. to bi vas ometalo da volite njih? - Ako ih ima, ja ih ne poznajem; nisam vidjela nikoga tko je kao Edgar. - Moda dete vidjeti neke; a i on nede uvijek biti lijep i mlad, i moe se dogoditi da ne bude uvijek bogat. - Sad jest; a mene se tie samo sadanjost. eljela bih da govori pametno. - Dobro, to rjeava stvar; ako vas se tie samo sadanjost, udajte se za gospodina Lintona. - Nije mi potrebno tvoje doputenje za to... ja du se udati za njega; ali ti mi nisi rekla imam li pravo to to inim? - Imate potpuno pravo; ako ljudi imaju pravo kad sklapaju brak samo radi sadanjosti. A sada, da ujem zato ste nesretni. Va de brat biti zadovoljan; stara gospoa i gospodin Linton, mislim, nede biti protiv toga; vi dete pobjedi iz zaputene kude u bogatu i uglednu; i vi volite Edgara i on vas voli. Sve se ini glatko i lako, gdje je prepreka? - Ovdje! Ovdje! - odgovori Catherina lupnuvi se jednom rukom po elu, a drugom po grudima. - Na onome mjestu gdje dua ivi. U svojoj dui i u svome srcu uvjerena sam da grijeim! - To je vrlo udno! Ne razumijem vas. - To je moja tajna. Ali ako mi se nede podrugivati, objasnit du ti je; ne mogu to jasno izraziti, ali du ti opisati svoj osjedaj. Opet sjede kraj mene, lice joj postade tunije i ozbiljnije, a sklopljene su joj ruke drhtale. - Nelly, sanja li ti ikad udne snove? - odjednom me zapita nakon nekoliko minuta razmiljanja. - Da, s vremena na vrijeme - odgovorih. - I ja. Sanjala sam u svom ivotu snove koji su mi zauvijek ostali u pameti i izmijenili moje misli; oni su proeli cijelo moje bide, kao vino vodu, i izmijenili boju moje due. I ovo je jedan od tih snova... ispriat du ga... ali pazi da se ne nasmije ni na jedan njegov dio. - Ah, nemojte, gospoice Catherino! - uzviknuh. - Dovoljno smo alosni i

Haretona! On ne sanja nita tuno. Kako se ljupko smijei u svome snu! - Da; i kako slatko njegov otac psuje u svojoj samodi! Ti ga se sigurno sjeda kad je bio isti takav kao taj bucmasti, mali stvor; gotovo isto tako mlad i nevin. Ali, Nelly, morat de me sasluati. Nede biti dugo, a i ja ne mogu biti veeras vesela. Ne elim uti taj san, ne elim ga uti! - brzo sam po navljala. Bila sam tada praznovjerna u pogledu snova, a i sada sam; a Catherina je bila tako neobino tuna da sam se bojala neega to bi mi omogudilo da proreknem i predvidim neku katastrofu. Naljutila se to je ne elim sluati, pa je zautjela. Nakon nekog vremena poe govoriti naoko o neem drugom. - Da sam ja u raju, Nelly, bila bih vrlo nesretna. Jer niste dostojni da idete tamo - odgovorih. - Svi grenici osjedali bi se nesretni u raju. - Ali ne zbog toga. Sanjala sam jednom da sam bila ondje. - Rekla sam vam da nedu sluati vae snove, gospoice Catherino! Idem na spavanje - opet je prekinuh. Ona se nasmija i zadra me da ne ustanem, jer sam bila uinila pokret kao da du ustati sa stolca. - Ovo nije nita - ree ona - htjela sam ti samo redi kako raj nije izgledao kao dom za mene; toliko sam plakala da se vratim na zemlju da mi se srce cijepalo; i aneli su bili toliko ljuti da su me bacili nasred pustare, na vrh Orkanskih visova, gdje sam se probudila jecajudi od radosti. To je dovoljno da ti objasnim svoju tajnu. Nemam vie razloga da se udam z a Edgara Lintona nego to ih imam da budem u raju; i da onaj nevaljali ovjek nije upropastio Heathcliffa, ne bih nikada ni pomislila na to. Ponizilo bi me da se udam za Heathcliffa; i tako on nikada nede znati koliko ga volim; i to ne zato to je lijep, Nelly, nego zato to je on vie ja nego ja samcia. Bilo od ega da su nae due sazdane, njegova i moja su Jednake; a Lintonova je toliko razliita koliko zraka mjeseine od munje, ili mraz od vatre. Prije no to je ovaj razgovor zavren, postala sam svjesna Heathcliffove prisutnosti. Nakon to sam primijetila mali pokret, okrenuh glavu i spazih kako je on ustao i beumno se iskrao. ga; nakon toga nije ostao sluati nita vie. Catherina, kako je sjedila na podu, nije mogla od naslona klupe spaziti njegovu prisutnost ni njegov odlazak; ali ja sam se trgnula i rekla joj da uti. - Zato? - upita ona i nervozno pogleda unaokolo. - Joseph je ovdje - odgovorih uvi ba tada kotae njegovih kola - a i Heathcliff de dodi s njim. Nisam sigurna nije li bio na vratima ovog trenutka. - Oh, ne bi me mogao uti s vrata! - ree ona. - Daj mi Haretona dok spravlja veeru, pa kad bude gotovo, veerat du s vama. elim obmanuti svoju savjest i uvjeriti sebe da Heathcliff nema ni pojma o tim stvarima. Nema, zar ne? On ne zna to je to biti zaljubljen? - Ne vidim razloga zato ne bi znao, isto kao i vi - odgovorih - i ako je izabrao vas, on de biti najnesretniji stvor koji je ikad roen! im postanete gospoa Linton, on de izgubiti prijateljicu, ljubav i sve! Jeste li mislili o tome kako dete izdrati kad budete odvojeni od njega i kako de njemu biti da bude sasvim sam na svijetu? Jer, gospoice Catherino... - On da bude sam! Mi da budemo razdvojeni! uzviknu ona bijesno. - Tko bi nas mogao razdvojiti, molim? Taj bi doivio sudbinu Milona! Dokle god budem iva, nedu dopustiti da se to dogodi, Nelly, ni zbog jednog smrtnika na svijetu. Svi Lintonovi na ovom svijetu mogli bi ieznuti prije nego to bih pristala napustiti Heathcliffa. Ah, ja to ne namjeravam, ne mislim to! Ne bih bila gospoa Linton kad bi se ta cijena traila od mene! On de za mene biti sve ono to mi je i bio cijelog mog ivota. Edgar se mora osloboditi svoje antipatije i mora ga barem podnositi ako nita drugo. On de to i initi kada dozna moje prave osjedaje prema Heathcliffu. Nelly, sad vidim da me smatra za sebinu bijednicu; ali zar nikada nisi pomislila da bismo ja i Heathcliff, ako bismo se uzeli, bili siromani poput prosjaka? A ako se udam za Lintona, modi du pomodi Heathcliffu da se podigne i osloboditi ga utjecaja svoga brata. - I svog mua, gospoice Catherino? - upitah. - Nadi dete da on nije tako savitljiv kao to raunate; i najgore od svega to ste nabrojili kao razloge zbog kojih dete biti ena mladog Lintona. - Nije - odgovori

ona - to je najbolji! Drugi su zadovoljenje mojih hirova, i radi Edgara takoer, da bih ga zadovoljila. A ovaj je radi onoga kojega samog volim koliko Edgara i sebe zajedno. Ne mogu to izraziti, ali sigurno i ti, kao i svatko drugi, ima nejasnu predodbu o tome da postoji ili da treba postojati tvoje bivstvovanje i izvan tebe. to bi mi vrijedilo stvarati ako bih bila sva potpuno sadrana ovdje? Moje velike patnje na ovom svijetu bile su Heathcliffove patnje, i ja sam osjedala i sebe i njega od poetka. On je moja velika misao u ivotu. Kad bi sve drugo umrlo, a on ostao, ja bih jo uvijek postojala; a kad bi sve drugo ostalo a on bio uniten, svemir bi se pretvorio u golemog stranca, inilo bi mi se da nisam dio njega. Moja je ljubav prema Lintonu kao lide u umi; vrijeme de je promijeniti... toga sam potpuno svjesna... kao to se zimi mijenja drvede. Moja ljubav prema Heathcliffu nalik je na vjeite stijene ispod povrine; iako je ona izvor male vidljive radosti, ona mi je prijeko potrebna. Nelly, ja sam Heathcliff! On mi je uvijek, uvijek u mislima, ne kao zadovoljstvo, ba kao to i ja nisam uvijek zadovoljstvo sama sebi, nego kao moje vlastito bide. Zato mi vie nemoj govoriti o naem rastavljanju; to je neizvedivo; i... Zastala je i sakrila lice u moj ogrta; ali ja sam ga brzo povukla od nje. Nisam imala strpljenja za njenu ludost! - Ako uopde mogu izvudi neki smisao iz vaih besmislica gospoice - rekoh - to je uvjerenje da ili vi niste svjesni dunosti koje preuzimate na sebe svojom udajom, ili da ste nevaljala, nesavjesna djevojka. I nemojte mi vie dosaivati svojim tajnama; nedu vam obedati da du ih uvati. - Ovu de uvati? - Ne, ne obedavam. Zahtijevala bi to od mene da Josephov ulazak nije prekinuo na razgovor. Catherina je premjestila svoj stolac i drala Haretona dok spremim veeru. Nakon to je veera bila gotova, ja i Joseph stadosmo se svaati tko treba nositi veeru gospodinu Hindleyju, i nismo rijeili to pitanje sve dok se jelo gotovo nije treba, jer smo se posebice bojali idi k njemu kad bi dulje bio sam. - Kako to da ta nitarija jo nije dola iz polja? to li radi? Sigurno ljenari! - ree starac traedi pogledom Heathcliffa. - Zvat du ga - rekoh. Sigurno je u staji. Izila sam i zvala ga, ali odgovora nije bilo. Vratih se i apnuh Catherini da sam sigurna kako je on uo veliki dio onoga to je rekla, i da sam ga vidjela kad je iziao iz kuhinje ba u trenutku kad se ona alila na ponaanje svoga brata prema njemu. Ona skoi jako uplaena, poloi Haretona na klupu i istra traedi svoga prijatelja, ne zaustavljajudi se ni trenutak da razmisli o tome zato je tako uzrujana ni kakav su utjecaj mogle imati njene rijei na Heathcliffa. Kako dugo nije dolazila, Joseph predloi da je i ne ekamo. On je lukavo pretpostavljao da oni ne dolaze kako bi izbjegli njegovu dugu molitvu za veernjim stolom. Oni su spremni za svaku nepodoptinu - tvrdio je. Zbog njih je te veeri dodao jo jednu molitvu uobiajenoj molitvi od etvrt sata prije veere, i dodao bi jo jednu na kraju da se njegova mlada gospodarica ne pojavi i ne naredi mu da brzo otri niz put i nae Heathcliffa gdje god da je odlutao, i da ga odmah dovede natrag! - elim i moram razgovarati s njim prije nego to odem gore u sobu - ree ona. - Vrata su otvorena; on je negdje izvan dosega glasa, jer mi se nije odazvao iako sam ga dozivala iz svega glasa iz tora. Joseph se u poetku protivio, ali je ona bila odved ozbiljna da bi dopustila neposluh, te on najposlije stavi eir na glavu i izie gunajudi. U meuvremenu Catherina je hodala gore-dolje po sobi i govorila. - Gdje li je... gdje li moe biti! to sam ja rekla, Nelly? Zaboravila sam. Je li bio ljut zbog moje neraspoloenosti da nas poslije podne? O, Boe! Reci mi to sam rekla to bi ga moglo raalostiti? elj ela bih da doe. Ah, zato ga nema! - Zato tolika buka ni zbog ega! - povikah, iako sam se i sama osjedala nelagodno. - Uplaili ste se zbog sitnice! To nije nikakav razlog za uzbunu to je Heathcliff otiao u pustaru etati po mjeseini, ili to se moda povukao u sjenik, odved ljut da bi s nama razgovarao. Kladim a i Josephovo je traganje zavrilo s istim uspjehom. - Taj mladid postaje sve gori i gori! - ree on ulazedi.

Ostavio je vrata irom otvorena pa je konjid gospoice izgazio ito i otkasao ak u livadu! Gospodar de Heathcliffa sutra namrtvo isprebijati; imat de i pravo. On je otjelovljeno strpljenje prema takvim nehatnim, stranim stvorovima... otjelovljeno strpljenje! Ali on to nede uvijek biti... vidjet dete svi vi! Ne moete ga uvijek tek tako dovoditi do bjesnila! - Jesi li naao Heathcliffa, magare? - prekinu ga Catherina. - Jesi li ga traio onako kako sam naredila? - Bolje bi bilo da sam traio konja - odgovori on. To bi bilo pametnije. Ali nije mogude nadi ni konja ni ovjeka po ovakvoj nodi... crnoj kao dimnjak! A i Heathcliff nije ovjek koji bi doao na zviduk... moda de biti manje gluh ako ga vi zovete! Bila je vrlo mrana veer za ljetno doba, oblaci kao da su bili puni gromova; rekla sam da je bolje ako svi sjednemo unutra, jer de ga kia, im pone padati, natjerati da se vrati i bez naeg truda. Ali Catherinu je bilo nemogude nagovoriti da se umiri. Hodala je amo-tamo, od vrata do dveri, tako uzrujana da nije mogla mirovati. Najposlije se zaustavila na jednome mjestu uza zid blizu puta odakle je, ne obazirudi se na moje pozive niti na grmljavinu i krupne kapljice koje su poele padati, dozivala Heathcliffa, a potom oslukivala i glasno plakala. U strasnom plakanju nadmaivala je i Haretona i svako drugo dijete. Oko ponodi, dok smo jo sjedili i ekali, strahovita se oluja razbjesni nad Visovima. Puhao je jak vjetar. Zau se udarac groma. Jedno ili drugo slomilo je drvo na uglu zgrade; golema grana pade na krov i obori dio istonog dimnjaka, a gomila kamenja i ae prospe se na kuhinjsku vatru. Mislili smo da je grom udario meu nas; Joseph pade na koljena moledi Boga da se sjeti patrijarha Noe i Lota i, kao i nekad, pot edi pravedne, a pogodi bezbone. I ja sam imala osjedaj da je doao as da nam se sudi. Juda je, po mome miljenju, bio gospodin Earnshaw, te sam prodrmala kvaku na vratima njegove sobe da vidim je li jo iv. On odgovori dovoljno glasno, i to na nain koji potaknu mog druga da pone jo glasnije moliti Boga dvadeset minuta, i mi ostadosmo netaknuti, osim Cathy koja je bila pokisla do koe jer je tvrdoglavo odbijala udi i stajala je i dalje bez eira i ala na kii koja joj je smoila svu kosu i odjedu. Ula je i legla na klupu, posve prokisla; lice je okrenula zidu i pokrila rukama. - Gospoice - uzviknuh i dodirnuh joj rame niste valja odluili umrijeti? Znate li koliko je sati? Pola jedan. Brzo, brzo u krevet! Ne vrijedi dalje ekati toga ludog deka; on je vjerojatno otiao u Gimmerton i nodas de ostati ondje. On i ne misli da ga mi ekamo tako kasno; ili moda misli da de samo gospodin Hindley biti budan, pa eli izbjedi da mu gospodar otvori vrata. - Ne, ne, on nije u Gimmertonu - ree Joseph. - Ne bih se udio da je na dnu movare. Ova bura nije poslana tek onako; opominjem vas da pazite, gospoice... sad mora dodi red na vas. Hvala nebesima na svemu! Sve je za dobro onih koji su izabrani i izdvojeni od otpadnika! Vi znate to kae Sveto pismo. - I poe citirati nekoliko tekstova navo dedi glave i stihove da bismo ih mogli nadi. Nakon to sam uzalud molila samovoljnu djevojku da ustane i svue mokre haljine, ostavih Josepha da propovijeda, a nju da drhti, pa odoh u krevet s malim Haretonom koji je spavao mirno kao da svi oko njega spavaju. Jo sam neko vrijeme ula Josepha gdje propovijeda; zatim sam ula njegove lagane korake na ljestvama i tada sam zaspala. Kad sam sila, neto kasnije nego obino, primijetih, zahvaljujudi sunevim zrakama koje su prodirale kroz pukotine na prozorskim kapcima, da gospoica Catherina jo sjedi pored ognjita. Vrata na kudi bila su odkrinuta; svjetlo je ulazilo kroz nezatvorene kapke. Hindley je bio iziao iz kude i stajao kraj kuhinjskog ognjita, iscrpljen i snen. - to ti je, Cathy? - upitao ju je kad sam ula. - Izgleda alosna kao pokislo tene. Zato si tako mokra i blijeda, dijete? - Pokisla sam - odgovori ona nevoljko - i hladno mi je, to je sve. - Ah, ona je neposluna! - povikah kad vidjeh da je gospodar prilino trijezan. - Potpuno je prokisla na sinodnjem pljusku, tu je sjedila cijelu nod, nisam je mogla nagovoriti da ide spavati. Gospodin Earnshaw nas za - Cijelu nod - ponovi. -

Zato je ostala budna? Sigurno ne iz straha od grmljavine? Grmljavina je odavno prola. Ni ja ni ona nismo eljele spomenuti Heathcliffovu odsutnost dokle god smo je mogle kriti, pa odgovorih da nisam znala zato je sebi utuvila u glavu da ne ide na spavanje; a ona ne ree nita. Jutro je bilo svjee; otvorih prozorske kapke i soba se ubrzo ispuni ugodnim mirisima iz vrta, ali mi Catherina neraspoloeno doviknu: - Elleno, zatvori prozor! Hladno mi je! - Zubi joj zacvokotae i ona se sklupa blie vatri koja se bila gotovo ugasila. - Bolesna je - ree Hindley prihvadajudi je za runi zglob - to je vjerojatno razlog to nije htjela otidi spavati. Do sto avola! Ne elim imati jo i bolesti u kudi. to te je natjeralo da ide po kii? - Tranje za mladidima, kao i obino! - zakrijeta Joseph iskoritavajudi nau utnju da kae neto pakosno. - Da sam na vaemu mjestu, gospodaru, nikoga ne bih putao u kudu, ni one otmjene ni one priproste! Nikad ne proe dan kad niste ovdje a da se onaj maak Linton ne prikrade ovamo; a gospoica Nelly, ona je fina djevojka! - ona sjedi u kuhinji i pazi kad dete vi dodi; i im vi uete na jedna vrata, mladi Linton izie iz kude na druga! A zatim naa mlada gospoica izie iz kude i ljubaka se vani! Lijepo vladanje, kriti se po poljima poslije ponodi s onim nevaljalim, avolskim Ciganinom Heathcliffom! Oni misle da sam ja slijep, ali nisam, ni najmanje!... Ja vidim i kad doe i kad ode mladi Linton, a vidim i vas (pokazujudi na mene), vas, lijena vjetice, kako letite u kudu im ujete po putu kopita gospodareva konja. - Umukni, prislukivau! - povika Catherina. - Nemoj predamnom otkrivati svoj bezobrazluk! Edgar Linton je sluajno doao juer, Hindley; i ja sam mu rekla neka ide jer sam znala da se ti ne bi htio s njim susresti u onakvom stanju. - Lae, Cathy, nema sumnje - odgovori njen brat - i ti si prokleta prostakua! Ali ostavimo zasad Lintona; kai mi, zar nisi bila nodas s Heathcliffom? Reci istinu. Ne boj se da de mu time nanijeti neko zlo; premda ga mrzim kao i uvijek, on mi je nedavno uinio jedno dobro djelo, te mi savjest ne bi dopustila da mu zavrnem ijom. Uostalom, da ne bi do toga dolo, otjerat du ga jo danas; i ite, jer du onda modi obratiti vedu panju na vas. Nisam nodas vidjela Heathcliffa - odgovori Catherina i gorko zajeca - a ako ga otjera iz kude, i ja du otidi s njim. Ali, moda ti se nede ukazati prilika; moda je on ved otiao ree ona i brinu u neobuzdan pla, te se dalje vie nije razumjelo to govori. Hindley je obasu bujicom prezrivih prijekora, naredi joj da odmah ode u svoju sobu ili de joj inae pruiti priliku za plakanje! Nagovorih je da poslua, i nikada nedu zaboraviti scenu koju je napravila kad smo ule u njenu sobu; to mi je izazvalo veliki strah. Pomislila sam da de poludjeti, te zamolih Josepha da otri po lijenika. Pokazalo se da je to bio poetak grozniavog bunila; im ju je vidio, gospodin Kenneth je izjavio da je opasno bolesna; imala je groznicu. Pustio joj je krv, rekao mi da joj dajem samo sirutku i preganu juhu i da pazim da ne skoi kroz prozor; zatim je otiao jer je imao dovoljno posla u selu gdje je prosjena udaljenost izmeu kuda iznosila etiri do pet kilometara. Premda ne mogu redi da sam bila njena njegovateljica, a ni Joseph i gospodar nisu bili nita bolji od mene, premda je naa bolesnica bila nesnosna i tvrdoglava, kako samo takva bolesnica moe biti, ipak je prebrodila krizu. Stara gospoa Linton posjedivala nas je ponekad, dovodila stvari u red, korila nas i svima nam nareivala; i kad se Cathy poela oporavljati, odvezla ju je u Thrushcross Grange. Na tom osloboenju svi smo joj bili zahvalni. Ali jadna je gospoa imala razloga da se pokaje za svoju ljubaznost; i ona i njen mu dobili su groznicu i umrli u razmaku od nekoliko dana. Naa mlada gospoica vratila nam se prkosnija, strastvenija i oholija no ikad. O Heathcliffu nitko nije nita uo od one burne nodi; i jednog dana, kad me bila jako izazvala, prevarih se i okrivih je za njegov nestanak; uostalom, i sama je znala da je to njena krivica. Tada je na nekoliko mjeseci prestala sa mnom razgovarati, osim kao sa slukinjom. Joseph je takoer pao kod nje u nemilost; on je govorio to misli i drao joj propovije di kao da je ona jo djevojica; a ona je sebe smatrala zrelom enom i naom gospodaricom, i mislila je da

Lijenik je rekao da joj se ne treba mnogo protiviti i da joj treba initi po volji te u njenim oima nije bilo nita manje od ubojstva ako se netko usudio proturjeiti joj. Drala se po strani od gospodina Earnshawa i njegova drutva; zbog uputa koje je dobio od lijenika Kennetha i zbog njezina obiaja da dobije napad kad se razbjesni, njezin joj je brat doputao sve to joj je padalo na pamet da zahtijeva i trudio se ne izazivati njenu eksplozivnu narav. Bio je odved popustljiv prema njenim hirovima; ne iz ljubavi, nego iz ponosa; ozbiljno je elio da ona poasti obitelj svojom udajom za Lintona, i dokle god je njega ostavljala na miru, mogla nas je, to se njega tie, gaziti kao robove! Edgar Linton bio je, kao to su bili mnogi prije njega i kao to de biti mnogi nakon njega, zaljubljen do uiju; i smatrao je sebe najsretnijim ivim ovjekom onog dana kad je Cathy odveo u gimmertonsku kapelu, tri godine nakon smrti svoga oca. Protiv svoje volje morala sam napustiti Orkanske visove i otidi s njom. Malom Haretonu bilo je blizu pet godina i ba sam ga tada poela uiti itanju. Nije nam se rastajalo, ali su Catherinine suze bile modnije od naih. Kad sam odbila idi i kad je vidjela da su joj molbe uzaludne, otila je i alila se svome muu i bratu. Prvi mi je ponudio veliku pladu, a drugi mi je naredio da se pakiram; rekao mi je da mu ne trebaju u kudi ene sad kad vie nema gospodarice; a to se Haretona tie, upnik de ga uzeti u svoje ruke kad za Rekla sam gospodaru da se on udaljio od svih estitih ljudi samo da bi se to bre upropastio; poljubila sam Haretona i rekla mu zbogom; otad je on za mene postao potpuni stranac; udno mi je kad pomislim da je sigurno posve zaboravio sve o Elleni Dean, a da joj je nekad znaio vie od cijelog svijeta, a i ona njemu! *** Na ovome mjestu svoje prie sluajno je pogledala na sat iznad kamina i zapanjila se kad je vidjela da kazaljka pokazuje pola dva. Nije htjela ni uti da ostane i sekundu dulje; dodue, i sam sam bio sklon odgoditi nastavak njene prie. I sada, nakon to je ona otila odmoriti se a ja sam razmiljao jo sat ili dva, skupljam hrabrost da i ja odem i legnem usprkos osjedaju nevoljkosti i bolova u glavi i udovima. Deseto poglavlje Divan poetak osamljenikog ivota! etiri tjedna muka, prevrtanja po postelji i bolesti. Oh, ovi hladni vjetrovi i namrteno sjeverno nebo, i neprohodni putovi i ti spori seoski ranarnici! I, oh, ova oskudica ljudskih lica! I, gore od svega, Kennethova izjava kako ne treba oekivati da du modi izlaziti iz kude prije proljeda! Gospodin Heathcliff uinio mi je maloprije ast svojim posjetom. Prije sedam dana poslao mi je par tetrijeba... posljednjih ove sezone. Nevaljalac! Ova moja bolest nije posve bez njegove krivice; namjeravao sam mu to kazati. Ali, kako sam mogao uvrijediti ovjeka koji je bio tako ljubazan da sjedi pored moje postelje itav sat i da mi govori o neem drugom, a ne o tabletama, lijekovima i pijavicama? Nastalo je sasvim lagodno razdoblje u mojoj bolesti. Odved sam slab da itam, ali ipak osjedam da bih mogao uivati u neem zanimljivom. Zato ne bih pozvao gore gospou Dean da zavri svoju priu? Sjedam se glavnih dogaaja donde dokle je dola. Da, sjedam se da je junak otiao i da se nita nije ulo o njemu tri godine; i da se junakinja udala. Zvonit du po nju, obradovat de se kad vidi da mogu veselo razgovarati. Gospoa Dean doe. - Ima jo dvadeset minuta, gospodine, do vremena kada trebate uzeti lijek - poe ona. - Ne treba mi, ne treba mi lijek! - odgovorih. - elim da... - Lijenik kae da morate prestati s uzimanjem praaka. - S najvedim zadovoljstvom! Ne prekidajte me. Doite i sjednite ovdje. Ne dirajte tu gorku falangu boca. Izvadite svoje pletivo iz depa... tako... a sada nastavite priu o gospodinu Heathcliffu odande gdje ste stali pa do dananjeg dana - Je li on zavrio svoje kolovanje na Kontinentu i

vratio se kao obrazovani gospodin? Ili je postao stipendist u koledu, ili pobjegao u Ameriku, ili zadobio e pomajke zemlje, ili stekao bogatstvo brim putem po engleskim cestama? - Moda se bavio svim tim pomalo, gospodine Lockwoode, ali nisam sigurna. Rekla sam vam ved da nisam znala kako je doao do novca; niti znam sredstva pomodu kojih je izdignuo svoj um iz divljakog neznanja u koje je bio zapao; ali du s vaim doputenjem nastaviti priu na svoj nain, ako mislite da de vas to zabaviti i da vas nede umoriti. Osjedate li se bolje od jutros? - Mnogo bolje. - To je dobra vijest. *** Gospoa Dean se zakalja i poe da pria: - Otila sam s gospoom Catherinom u Thrushcross Grange i, na moje ugodno iznenaenje, ona se ponaala mnogo bolje nego to sam se usuivala oekivati. inilo se kao da je gotovo odved voljela gospodina Lintona; pa je ak i prema njegovoj sestri pokazivala veliku ljubav. Oni su, zaista, oboje mnogo pazili na njenu udobnost. Nije se trn savijao oko cvijeta, nego je cvijet grlio trn. Tu nije bilo uzajamnog poputanja; ona je stajala nepokolebljiva, a ostali su poputali; a tko i moe biti pakostan i zlovoljan kad ne nailazi ni na opiranje ni na ravnodunost? Opazila sam da je u gospodina Edgara postojao duboko ukorijenjen strah od izazivanja njezina gnjeva. On ga je krio od nje; ali kad god bi me uo da joj otro odgovaram ili vidio da se bilo tko od posluge mrgodi zbog njene hirovite zapovijedi, pokazao bi svoju neraspoloenost mrtenjem, a to nikad nije inio zbog sebe. esto mi je otro govorio o mojoj drskosti; tvrdio je da mu ubod noa ne bi mogao zadati vedi bol od onoga koji osjeda kad vidi da se njegova gospoa ljuti. Da ne bih alostila ljubaznoga gospodara, navikla sam biti manje osjetljiva, i za pola godine barut je leao bezopasno kao pijesak, jer u blizi ni nije bilo vatre. Catherina je ponekad imala razdoblja mrane neraspoloenosti i organizmu, proizvedenim njenom opakom boledu; jer prije te boljetice ona nikada nije patila od takve potitenosti. Na povratak njene veselosti odgovarao je veselodu. Mogu redi, mislim, da je njihova sreda bila duboka i da je postajala sve veda. Tome je doao kraj. Svaki ovjek mora misliti na sebe, na kraju krajeva; blagi i njeni samo su pravednije sebini od grubih i oholih. Njihova je sreda prestala kad su im okolnosti otkrile da interes jednoga nije najvaniji u mislima drugoga. Jedne blage rujanske veeri dolazila sam iz vrta s tekom koarom jabuka koje sam tada brala. Bio je polumrak, mjesec je sjao preko visokog zida oko dvorita i bacao neodreene sjene po kutovima mnogobrojnih izboenih dijelova kude. Spustila sam svoj tovar na kuhinjske stube da bih se odmorila i jo malo udisala blagi, slatki zrak; oi su mi bile uperene prema mjesecu, a lea okrenuta ulazu, kad zauh glas iza sebe: - Nelly, jesi li to ti? Bio je to dubok glas, stran po tonu; ali u nainu na koji je izgovoreno moje ime bilo je neega to mi se uinilo poznatim. Okrenuh se sa strahom da vidim tko govori, jer su vrata bila zatvorena i nisam vidjela nikoga kad sam prila stubama. Neto se pomaknu ispod trijema i, kad mi se priblii, vidjeh ovjeka tamna lica i kose, odjevenog u tamno odijelo. On se nagnu i stavi ruku na kvaku, kao da je namjeravao sam otvoriti vrata. "Tko li je to" - pomislih. - "Gospodin Earnshaw? Ah, ne! Glas nije slian njegovu." - ekao sam ovdje itav sat - nastavi on dok sam ga ne tremice motrila - i sve to vrijeme sve unaokolo bilo je mirno i tiho kao smrt. Nisam se usudio udi. Ne poznaje me? Pogledaj, nisam stranac! Zraka mu pade na lice; obrazi su mu bili bljedouti i napola zarasli u bradu, obrve sputene, oi duboko usaene i neobine. Poznavala sam te oi. - to! - povikah i podigoh ruke u udu. - to! Vratili ste se? Jeste li to zaista vi? Jeste li? - Da, Heathcliff - odgovori on, i pogled mu prijee s mene na prozore u kojima se ogledalo mnotvo sjajnih mjeseevih likova, ali kroz koje se nije vidjelo nikakvo svjetlo iznutra. - Jesu li oni kod kude? Gdje je ona? Nelly, ti se ne raduje! Ne treba biti tako uznemirena. Je li ona tu? Govori! elim progovor

Gimmertona eli vidjeti. - Kako de ona to primiti? - uzviknuh. - to de raditi? Iznenaenje me zbunjuje... a nju de zapanjiti. Vi jeste Heathcliff! Ali izmijenjen! Ne, to se ne moe razumjeti! Jeste li bili u vojsci? - Idi i prenesi joj moju poruku - nestrpljivo me prekinu. - U paklu sam dok to ne uini! On otvori vrata i ja uem; ali kad sam se pribliila salonu gdje su bili gospodin i gospoa Linton, poeh oklijevati. Najposlije odluih udi pod izgovorom da ih upitam ele li da zapalim svijede i otvorim vrata. Sjedili su zajedno uz prozor na kojem je kapak bio irom otvoren i kroz koji se vidjela iza drveda u vrtu i divljeg zelenog parka gimmertonska dolina, s dugakim trakom magle koja je krivudala sve do nadomak njezina gornjeg kraja (jer se odmah iza kapele, kao to ste moda primijetili, potoid koji tee od movare ulijeva u potok koji ide iznad srebrnaste doline). Orkanski visovi dizali su se iznad srebrnaste pare, ali se naa stara kuda nije vidjela; ona je neto na drugoj strani. I soba i oni u njoj, a i predio koji su promatrali inili su se neobino mirni. Oklijevala sam izvriti nalog koji mi je dan i ved sam bila krenula izadi nakon to sam ih pitala o svijedama, kad me osjedaj da je ludo tako postupati natjera da se vratim i promucam: - Jedan ovjek iz Gimmertona eli vas vidjeti, gospoo. - to hode? - upita gospoa Linton. - Nisam ga pitala - odgovorili. Dobro, navuci zavjese, Nelly - ree ona - i donesi aj. Odmah du se vratiti. Izila je iz salona. Gospodin Edgar nehajno me upita tko je to. - Netko koga gospoa ne oekuje - odgovorih. - Onaj Heathcliff... sjedate li ga se, gospodine... koji je ivio kod gospodina Earnshawa. - to! Ciganin... poljski radnik? povika on. - Zato to niste rekli Catherini? - Pst! Ne smijete ga zvati tim imenom, gospodine - rekoh. Bilo bi joj vrlo ao kad bi vas ula. Umalo joj nije srce puklo od alosti kad je otiao. Mislim da de je njegov povratak jako obradovati. Gospodin Linton prie prozoru na drugoj strani sobe, koji je gledao u - Nemoj stajati ondje, ljubavi! Uvedi tu osobu unutra ako je to netko vaan. - Uskoro zauh kljocanje kvake i Catherina uletje zadihana i uzbuena, odved uzbuena da bi pokazala radost; zaista, po njezinu bi licu prije pomislio da joj se dogodila neka velika nesreda. - Ah, Edgare, Edgare! - ree zadihano i zagrli ga oko vrata. - Ah, Edgare, dragi moj! Heathcliff se vratio... on je! - ree i zagrli ga jo jae. - Dobro, dobro ljutito povika njen mu - nemoj me uguiti zbog toga! On mi se nikad nije inio tako dragocjen. Nema razloga da se uzrujavamo zbog toga! - Znam da ga nisi volio - odgovori ona priguujudi jainu svoga radosnog ushita. - Ali zbog mene se mora sprijateljiti s njim. Da mu kaem da doe ovamo? - Ovamo? ree on. - U salon? - Pa gdje drugdje? - upita ona. inio se ljut i predloio je kuhinju kao pogodnije mjesto za njega. Gospoa Linton pogleda ga s udnim osmijehom... kao da se i ljutila i rugala zbog njegove oholosti. - Ne - ree nakon kratke utnje - ne mogu sjediti u kuhinji. Postavi dva stola ovdje, Nelly; jedan za tvoga gospodara i gospoicu Isabellu, jer oni su gospoda; a jedan za Heathcliffa i mene, jer pripadamo niem staleu. Hode li te to zadovoljiti, dragi? Ili moram narediti da se naloi drugdje? Ako je tako, onda izdaj naredbu. Ja du otrati dolje da dovedem svoga gosta. Bojim se da je radost prevelika da bi bila stvarna! Htjede odjuriti, ali je Edgar zaustavi. - Reci mu da doe gore - ree obradajudi se meni - a ti, Catherino, pokuaj biti radosna, a ne biti nerazumna! Cijela kuda ne mora vidjeti da doekuje odbjeglog slugu kao da ti je roeni brat. Sioh i naoh Heathcliffa gdje eka pod trijemom, oito oekujudi da bude pozvan unutra. Iao je za mnom ne troedi rijei; odvela sam ga gospodaru i gospodarici iji su zajapureni obrazi pokazivali znake otrog razgovora. Ali se gospoini obrazi ozarie jednim drugim osjedajem kad se njen prijatelj pojavi na vratima; ona mu pritra, uze ga za obje ruke i Zapanjila sam se vie nego ikad kad sam pri svjetlu vatre i svijeda vidjela koliko se Heathcliff izmijenio. Postao je visok i atletski razvijen; kraj njega se moj gospodar inio posve sitan i djeaki. Njegovo

uspravno dranje ostavljalo je dojam kao da je bio u vojsci. Crte lica bile su mu mnogo starije i odlunije od Lintonovih; lice mu je bilo inteligentno i nije zadralo ni traga nekadanje prostote i zaputenosti. Polucivilizirana divljina krila se jo uvijek u sputenim obrvama i oima punim vatre, ali je bila potisnuta; dranje mu je bilo ak dostojanstveno, posve lieno grubosti, iako odved strogo da bi bilo otmjeno. Moj se gospodar iznenadio koliko i ja, a moda i vie; za trenutak nije znao kako osloviti toga poljskog radnika, kako ga je bio nazvao. Heathcliff pusti njegovu malu ruku; stajao je i gledao ga hladnokrvno ekajudi da on prvi progovori. - Sjednite, gospodine - ree Linton napokon. - gospoa Linton, sjedajudi se starih vremena, eli da vas srdano primim, i, naravno, meni je drago kad god se dogodi neto to je raduje. - I meni - odgovori Heathcliff - osobito ako je to neto u emu i ja imam udjela. Rado du ostati sat-dva. Sjeo je nasuprot Catherini koja ga je gledala netremice, pogledom kao da se boji da de ieznuti ako ga skrene s njega. Njegove oi nisu esto gledale u njezine; brz pogled s vremena na vri jeme bio mu je dovoljan, ali pri svakom pogledu u njegovim se oima sve pouzdanije odraavao neskriveni ushit koji je zraio iz njenih oiju. Bili su odved obuzeti uzajamnom radodu da bi osjetili ikakvu nelagodu. Drukije je bilo s gospodinom Edgarom; bilo mu je tako neugodno da je problijedio; osjedaj nelagode dosegao je vrhunac kad je njegova gospoa ustala, prela preko saga, uzela opet Heathcliffa za ruke i smijala se kao da je izvan sebe. - Sutra du misliti da je ovo samo san! - uzviknu ona. Nedu modi vjerovati da sam te opet vidjela i dodirivala i da sam razgovarala s tobom. A ipak, okrutni Heathcliffe! Ti ne zasluuje ovakvu dobrodolicu. Tri godine bio si odsutan, nisi mi se javljao, niti si na mene mislio. - Malo vie nego to si ti mislila na mene - promrmlja on. - uo sam o tvojoj udaji, Cathy, prije kratkog vremena; i dok sam ekao pogledati iznenaeno i pretvarati se da si se obradovala; zatim da poravnam svoj raun s Hindleyjem; a onda da osujetim ruku zakona time to du sam izvriti osudu nad sobom. Tvoj doek izbio mi je te misli iz glave; ali uvaj se da me ne doeka drukijeg raspoloenja idudi put! Ne, nede me opet otjerati! Jesi li zaista alila za mnom? Pa bilo je i razloga. Borio sam se muio otkad sam posljednji put uo tvoj glas; i mora mi oprostiti, jer sam se borio samo radi tebe! - Catherino, ako nede dopustiti da nam se ohladi aj, molim te prii stolu - prekinu ih Linton pokuavajudi sauvati svoj uobiajeni ton i prikladnu uljudnost. - Gospodina Heathcliffa eka jo dug put, gdje god mislio prenoditi; a i ja sam edan. Zauzela je svoje mjesto uz ajnik; dola je i gospoica Isabella koju su dozvali zvonom. Nakon to sam im namjestila stolce oko stola, napustih sobu. aj je trajao jedva deset minuta. Catherina nije aj ni ulila u svoju alicu, nije mogla ni jesti ni piti. Edgar je prolio neto aja u tanjurid i jedva da je popio gutljaj. Njihov gost nije ostao te veeri dulje od sata. Kad je odlazio, upitah ga hode li u Gimmerton. - Ne, u Orkanske visove - odgovori on. - Gospodin Earnshaw pozvao me je u goste kad sam ga jutros posjetio. Gospodin Earnshaw je njega pozvao u goste! I on je posjetio gospodina Earnshawa! Duboko sam razmiljala o tim rijeima nakon to je otiao. Je li on dvolian i je li doao u na kraj da ini zlo pod krinkom? Mislila sam o tome i u dubini svoga srca osjedala da bi bilo najbolje da se nije ni vradao. Oko pola nodi gospoa Linton me probudi iz prvog sna; tiho je ula u moju sobu, sjela na moj krevet i povukla me za kosu kako bi me posve razbudila. - Ne mogu spavati, Elleno - ree ispriavajudi se. - A htjela bih da mi neko ivo bide pravi drutvo u mojoj sredi! Edgar je neraspoloen jer sam radosna zbog neega to njega ne zanima; nede ni usta otvoriti, osim da mi dri zlovoljne glupe prodike, rekao mi je da sam okrutna i sebina jer elim razgovarati kad se on ne osjeda dobro i kad mu se spava. On uvijek izmisli da mu nije dobro im se dogodi ma i sitnic

ostavila ga. - to vrijedi hvaliti Heathcliffa pred njim - odgovorih. Jo kao djeaci nisu se voljeli, i Heathcliffu bi bilo isto toliko odbojno da vas uje kako hvalite Lintona; to je ljudska narav. Ostavite gospodina Lintona na miru to se tie Heathcliffa, osim ako ne elite izazvati svau meu njima. - Ali zar to ne pokazuje veliku slabost? - nastavi ona. Ja nisam zavidna; ja se nikad ne osjedam pogoenom zbog sjaja Isabelline ute kose, bjeline njezina vrata, njene draesne otmjenosti i ljubavi koju joj prua cijela kuda. ak i ti, Nelly, kad se ja i Isabella ponekad porjekamo, uvijek si na njenoj strani; i ja popustim kao kakva ludo zaljubljena majka, nazivam je dragim srcem i laskam joj dok je ne oraspoloim. Njezinu je bratu drago vidjeti nas u srdanim odnosima, a i meni to godi. Ali oni su vrlo slini; oni su razmaena djeca, zamiljaju da je svijet stvoren radi njihove udobnosti; premda im ugaam, ipak mislim da bi ih odreena kazna moda popravila. - Grijeite, gospoo Linton - rekoh. - Oni ugaaju vama; znam to bi sve bilo da to ne ine. Vi tako udovoljavate njihovim prolaznim raspoloenjima dokle god je njihova glavna briga da ispunjaju sve vae elje. Ali moe se dogoditi da se posvaate zbog neega to je podjednako vano za obje strane; i onda dete vidjeti da su oni koje nazivate slabima kadri biti jednako tvrdoglavi kao i vi. - I onda demo se boriti na ivot i smrt, zar ne, Nelly? - ree ona smijudi se. - Ne! Kaem ti, ja imam takvo povjerenje u Lintonovu ljubav, te vjerujem da bih ga mogla ubiti a da on i ne poeli osvetiti mi se. Savjetovala sam je da ga cijeni jo vie zbog te njegove ljubavi. - Cijenim ga - odgovori ona - ali on ne treba cmizdriti zbog svake sitnice. To je djetinjasto; i umjesto to roni suze zato to sam rekla da je Heathcliff sada dostojan svaije panje, i da bi bila ast za prvog dentlmena u naem kraju da bude njegov prijatelj... on je to trebao redi umjesto mene i biti ushiden osjedajem simpatije. On se mora naviknuti na njega? Pa zato ga onda ne bi i zavolio. S obzirom na svoj razlog da bude protiv Edgara, smatram da se Heathcliff divno po - to mislite o tome to je otiao u Orkanske visove? upitah. - On se oevidno preobrazio u svakom pogledu; postao je pravi krdanin; prua ruku pomirenja svim svojim neprijateljima! - On mi je to objanjavao - odgovori ona. - udim se tome jednako koliko i ti. Rekao je da je svratio kako bi od tebe dobio obavijesti o meni, jer je mislio da jo ivi ondje; Joseph je rekao svome gospodaru da je Heathcliff doao, te je Hindley iziao i ispitivao ga to je sve radio i kako je ivio, i napokon ga pozvao da ue. Nekoliko ljudi sjedilo je i kartalo se; Heathcliff im se pridruio. Odnio je neto novca mome bratu, ali mu je on, nakon to je vidio da je Heathcliff dobro potkoen, rekao neka doe opet uveer, na to je Heathcliff pristao. Hindley je odved nesmotren u biranju svojih gostiju; i ne trudi se promisliti o razlozima zbog kojih ne bi trebao imati povjerenja u ovjeka kojemu je onako podlo bio naudio. A to se Heathcliffa tie, on tvrdi da je njegov glavni razlog to je obnovio vezu sa svojim starim muiteljem elja da se nastani u mjestu odakle se moe doetati do Grangea, ljubav prema kudi u kojoj smo ivjeli zajedno, i nada da du imati vie mogudnosti da ga viam ondje nego to bih imala ako bi se nastanio u Gimmertonu. On namjerava ponuditi pristojnu sumu za doputenje da stanuje u Visovima; bez sumnje de pohlepa navesti moga brata da prihvati te uvjete; on je uvijek bio pohlepan, iako, to uzme jednom rukom, odbaci drugom. - To mjesto nije prikladno da u njemu stanuje mladi ovjek! rekoh. - Zar se ne bojite posljedica, gospoo Linton? - Ne bojim se za svog prijatelja - odgovori ona njegova odlunost uvat de ga od opasnosti; bojim se pomalo za Hindleyja, ali on ne moe biti moralno gori nego to jest; a ja stojim izmeu njega i fizikog napada. Veeranji dogaaj pomirio me je s Bogom i s ljudima! Bila sam ustala u gnjevnoj pobuni protiv providnosti. Oh, trpjela sam vrlo, vrlo gorak jad, Nelly! Da taj stvor zna koliko je gorak bio moj jad, on bi se stidio zamraivati mi prestanak toga b ola svojom tatom hirovitodu. Iz ljubaznosti prema njemu sve sam sama trpjela; da sam izraavala bol koju sam esto osjedala, on bi se nauio udjeti za olakanjem od nje, isto tako arko kao i ja. Ali to je prolo,

ludosti; odsad du modi sve podnositi! I da me najnie ivo bide udari po obrazu, ne samo da bih mu okrenula i drugi, nego bih ga molila da mi oprosti to sam izazvala tu duku; i kako bih to dokazala, idem se odmah pomiriti s Edgarom. Laku nod! Ja sam aneo! Otila je s tim samozadovoljnim uvjerenjem; sutradan je uspjeh njene odluke bio oevidan. Gospodin Linton ne samo da se udobrovoljio (iako je jo uvijek bio pomalo neveseo zbog Catherinine pretjerane ivahnosti): nije se protivio ni njezinu prijedlogu da to poslijepodne ode s Isabellom u Orkanske visove; ona ga je za to nagradila tako prisnom ljupkodu i ljubavlju, da je kuda pretvorena u raj na nekoliko dana; sunce njezina raspoloenja grijalo je i gospodara i poslugu. Heathcliff... odsad ga valja zvati gospodin Heathcliff... u poetku je oprezno iskoritavao slobodu da dolazi u Thrushcross Grange. Kao da je ispitivao dokad de domadin kude podnositi njegovo dolaenje. Catherina je takoer smatrala mudrim da obuzda svoje izraze zadovoljstva kad je dolazio. I on je postupno razvio kod njih naviku da ga oekuju. Zadrao je svoju rezerviranost, koja bijae njegova znaajna osobina jo u djeatvu, i koja mu je omogudavala da obuzda svoje pretjerano pokazivanje osjedaja. Ieznula je nelagoda moga gospodara, a i neke nove okolnosti okrenule su je u jedan novi smjer. Lintonov novi izvor brige bilo je to to je Isabella Linton neoekivano poela pokazivati neodoljivu naklonost prema njihovu gostu. Ona je u to doba bila ljupka mlada dama od osamnaest godina, djetinjasta ponaanja - iako je bila osjetljiva - i britke inteligencije, ali i otre naravi kad bi se ljutila. Njezina brata, koji ju je njeno volio, zapanjila je i uplaila ta fantastina ljubav. Bez obzira na ponienje koje bi donio njen brak s bezimenim ovjekom, i na mogudnost da njegova imovina, ako ne bude imao mukih nasljednika, prijee u ruke takve osobe, bio je dovoljno mudar da razumije Heathcliffove sklonosti; da uvidi kako je njegov duh, premda mu se promijenila vanjtina, nepromijenjen i nepromjenjiv. Bojao se toga duha prema kojemu je osjedao prijezir i, kao da je nasludivao neko zlo, je njena ljubav ponikla netraena i da je usmjerena onamo gdje nije pobuivala odgovarajude osjedaje; ali on to nije znao, jer im je otkrio njeno postojanje, okrivio je Heathcliffa za smiljen plan. Svi smo ved dulje primjedivali da je gospoica Linton zabrinuta i da zbog neega pati. Postala je razdraljiva i nesnosna; neprestano je zadirkivala Catherinu, tako da je postojala opasnost da de iscrpsti njeno ogranieno strpljenje. Opravdavali smo je donekle njenim zdravljem; kopnjela je i venula pred naim oima. Ali jednog dana, kad je bila osobito svojeglava, odbila je doruak, alila se kako posluga ne ini to joj ona kae, kako gospodarica ne doputa da i ona bude imalo vana u kudi, kako je Edgar zanemaruje, kako se prehladila zato to se vrata ostavljaju otvorena i kako smo namjerno ostavili vatru da se ugasi da bismo je naljutili; i navela jo stotinu neozbiljnih optubi. Gospoa Linton odluno joj je naredila da ode u postelju, i nakon to ju je dobro izgrdila, zaprijeti joj da de poslati po lijenika. im je ula Kennethovo ime, odmah je izjavila da je posve zdrava i da je nesretna samo zbog Catherinine grubosti. - Kako moe redi da sam gruba, ti nevaljala mazo? - uzviknu gospodarica, iznenaena tom neoekivanom tvrdnjom. Ti kao da si izgubila pamet. Kada sam bila gruba, reci mi? - Juer - zajeca Isabella - i sada! - Juer! - ree njena urjakinja. - Kojom zgodom? - Za etnje po pustari; rekla si mi da idem kamo hodu dok si ti otila s gospodinom Heathcliffom. - I ti to smatra grubodu? - ree Catherina smijudi se. Nisam htjela time redi da je tvoje drutvo suvino; bilo nam je svejedno hode li ostati s nama ili ne; samo sam mislila da u Heathcliffovu prianju nede za tebe biti nita zanimljivo. - Oh, ne - plaudi je rekla mlada dama - ti si eljela da odem jer si znala da sam htjela biti s vama! - Je li ona pri zdravoj pameti? - upita gospoa Linton obradajudi se meni. - Ponovit du razgovor, rije po rije, Isabello, a ti mi kai ako u njemu ima ita - Svejedno mi je to ste razgovarali - odgovori ona - eljela sam biti

s... - S kim? - ponovi Catherina primijetivi da ona oklijeva dovriti reenicu. - S njim; i ne elim da me uvijek tjera iz njegova drutva! - produlji ona planuvi. - Ti ne da drugome ak ni ono to sama ne moe imati, Cathy, i eli samo da ti bude voljena! - Ti si bezobrazno majmune! - iznenaeno uzviknu gospoa Linton. - Ali, ne elim vjerovati u taj idiotizam! Nemogude je da se ti eli svidjeti Heathcliffu... da ga smatra ugodnom osobom. Nadam se da sam te pogreno razumjela, Isabello? - Ne, nisi - ree zaljubljena djevojka. - Volim ga vie nego to si ti ikad voljela Edgara; a i on bi mene volio kad bi mu ti dopustila! - Onda ne bih eljela da sam na tvome mjestu ni za cijelu kraljevinu! - emfatino izjavi Catherina; a inilo se da govori iskreno. - Nelly, pomozi mi da je uvjerim u njenu ludost. Reci joj tko je Heathcliff; izgubljeni stvor ija narav nikad nije prola proces uljudivanja i oplemenjivanja; on je neplodna pustara od draa i kamena. Kao to ne bih stavila toga malog kanarinca u park hladnoga zimskog dana, tako ti ne bih preporuila da njemu da svoje srce! Samo alosno nepoznavanje njegova znaaja, dijete, i nita vie, navelo te da taj san uvrti u glavu. Molim te, nemoj zamiljati da on skriva dubine dobrote i osjedaja pod strogom vanjtinom! On nije neizbruen dijamant... koljka u kojoj se nalazi biser; on je divalj, nemilosrdan, ovjek-vuk. Ja mu nikada ne kaem: "Ostavi ovog ili onog neprijatelja na miru jer bi bilo podlo ili okrutno uiniti mu zlo" - nego mu kaem: "Ostavi ga na miru, jer ja ne bih htjela da mu se uini ikakva nepravda." - On bi te smrvio kao vrapje jaje, Isabello, ako bi smatrao da si mu na teret. Znam da on ne bi mogao voljeti nikoga iz obitelji Linton; pa ipak bi bio kadar oeniti se tobom zbog tvoga sadanjega i bududeg bogatstva; njega sve vie obuzima pohlepa. To je moja predodba o njemu, a ja sam mu prijatelj, i to tako velik da bih moda utjela i pustila te da gnjevno pogleda svoju urjakinju. - Stidi se! Stidi se! - bijesno je ponavljala. - Ti si gora od dvadeset neprijatelja, ti otrovni prijatelju! - Ah, ti mi, dakle, ne vjeruje? - upita Catherina. - Ti misli da govorim zbog sebinosti? - Sigurna sam u to - odvrati Isabella - i grozim te se! - Dobro! - povika Catherina. - Pokuaj, pa de vidjeti, ako tako misli. Ja sam svoje uinila, a ti de vidjeti kamo de te tvoja tvrdoglavost odvesti. - A ja moram patiti zbog njezina egoizma! - zajeca Isabella nakon to gospoa Linton izie iz sobe. - Sve, sve je protiv mene; ona je sruila moju jedinu utjehu. Ali ona je lagala, zar ne? Gospodin Heathcliff nije zao duh; on ima asnu i vjernu duu, jer kako bi se inae nje sjedao? - Odagnajte ga iz svojih misli, gospoice - rekoh. - On donosi zlo sa sobom; on nije mu za vas. Gospoa Linton je govorila otro, ali joj ipak ne mogu proturjeiti. Ona bolje poznaje njegovo srce nego ja, ili bilo tko drugi; i ona ga ne bi nikad prikazala gorim nego to jest. Poteni ljudi ne kriju svoja djela. Kako je ivio? Kako se obogatio? Zato stanuje u Orkanskim visovima, u kudi ovjeka kojega smrtno mrzi? Priaju da je gospodin Earnshaw sve gori i gori otkako je on doao. Oni neprestano sjede po cijelu nod zajedno, i Hindley je poeo posuivati novac na svoju zemlju; ne radi nita nego se samo karta i pije. Prije tjedan dana srela sam Josepha u Gimmertonu i on mi je rekao: - Nelly, moe se dogoditi da uskoro poalju u nau kudu komisiju za pregled mrtvaca. Jedan od njih umalo nije odsjekao sebi prst dredi drugoga da se ne zakolje. To je gospodar, znate, on se ne boji porote. On se uopde ne plai sudaca, ni Pavla, ni Petra, ni Ivana, ni Matije, ni ikoga od njih, ne on! Kao da im se eli drsko suprotstaviti! A i onaj avo Heathcliff, teko da mu ima premca. Gotovo uiva u svakoj sotonskoj ali. Kada doe u Grange, govori li kako lijepo ivi u Visovima? Evo kako... od suneva zalaska pa do podne idudeg dana kapci su zatvoreni i svijede gore, a oni se kockaju i piju, a zatim budala odlazi u svoju sobu uz takve psovke da se estiti stide sluati ih; a nitkov izbroji dobivene pare, jede, oca prelazi u njegov dep, i kako sin njezina oca srlja u propast u koju ga on gura. - Eto, gospoice Linton,

Joseph je stara hulja, ali nije laac, i ako je njegov opis Heathcliffova ponaanja istinit, onda neka vam nikada ne padne na pamet da zaelite takvog mua, nije li tako? - I ti si u dosluhu s drugima, Elleno! odgovori ona. Nedu sluati tvoje klevete. Zacijelo si vrlo pakosna kad me eli uvjeriti da nema srede u svijetu! Moda bi se ona oslobodila tih misli i tih osjedaja da je bila ostavljena samoj sebi, a moda bi ih gajila u sebi neprestance, ne mogu redi, ali nije imala mnogo vremena za razmiljanje. Sutradan se sastajala porota u oblinjem gradu i moj gospodar joj je morao prisustvovati, a gospodin Heathcliff, znajudi da nede biti kod kude, doe ranije nego obino. Catherina i Isabella sjedile su u biblioteci, ljutite jedna na drugu, ali su utjele. Isabella se osjedala nelagodno zbog svoje jueranje nepromiljenosti, zbog toga to je u prolaznom nastupu strasti otkrila svoje tajne osjedaje; Catherina se nakon zrelog razmiljanja osjedala uistinu uvrijeenom; pa iako se opet smijala njenoj drskosti, bila je sklona urediti da to za nju ne bude smijeno. Nasmija se kad vidje Heathcliffa gdje prolazi pored prozora. istila sam ognjite i primijetila obijestan osmijeh na njenim usnama. Isabella je bila zauzeta svojim razmiljanjima ili itanjem knjige, te je tako ostala dok se vrata nisu otvorila, a onda je bilo prekasno da pokua pobjedi, to bi ona rado uinila da je bilo izvedivo. - Ui! Ui! - veselo povika gospodarica primiudi stolac vatri. Ovdje su dvije osobe kojima je vrlo potrebna treda da bi otopila led meu njima; i ti si ba ta osoba koju bismo obje izabrale. Heathcliffe, ponosim se to ti mogu napokon pokazati nekoga tko je tobom jo vie zaluen nego ja. Oekujem da se osjeti polaskanim. Ne, to nije Nelly; nemoj gledati u nju! Mojoj jadnoj urjakinji srce jae zakuca kad samo pomisli o tvojoj fizikoj i moralnoj ljepoti. O tebi ovisi hode li biti Edgarov zet! Ne, ne, Isabello, nede pobjedi nastavi ona zaustavljajudi s hinjenom veselodu zbunjenu djevojku koja je ljutito ustala. - Svaale smo se kao make zbog tebe, Heathcliffe, i ona me je u izrazima odanosti i divljenja posvema pobijedila; i, tovie, priopdeno mi je, kad bih se samo drala po strani, da a eli biti, poslala strijelu u tvoje srce, koja bi te zauvijek prikovala i odaslala moju sliku u vjeiti zaborav! - Catherino! - uzviknu Isabella prizivajudi svoje dostojanstvo i smatrajudi nedostojnim da se bori kako bi se otela Catherini koja ju je vrsto drala. - Bila bih ti zahvalna da se dri istine i da me ne klevede, ak ni u ali! Gospodine Heathcliffe, budite tako ljubazni da kaete ovoj vaoj prijateljici neka me pusti; ona zaboravlja da ja i vi nismo intimni poznanici; a ono to nju zabavlja, za mene je tako bolno te nemam rijei kojima bih to izrazila. Kad gost nita ne odgovori, nego sjede potpuno ravnoduan prema tome kakve osjedaje ona gaji prema njemu, ona se okrenu svojoj muiteljici i apatom je preklinjae da je pusti. - Nikako! - odgovori gospoa Linton. - Nedu da mi se opet kae kako sam pas koji ne gloe kost, ali ni drugima ne daje. Mora ostati ovdje; a sad, Heathcliffe, zato ne pokae zadovoljstvo zbog te ugodne vijesti. Isabella se kune da Edgarova ljubav prema meni nije nita prema ljubavi koju ona osjeda prema tebi. Sigurna sam da je rekla neto u tom smislu; zar ne, Elleno? I gladuje jo od prekjueranje etnje zbog alosti i gnjeva to sam je poslala iz naeg drutva misledi da joj ono nede biti ugodno. - Mislim da je ti klevede - ree Heathcliff i okrenu stolac da bi sjeo njima nasuprot. - Ona sad svakako eli otidi iz mog drutva. Ukoeno je gledao u predmet razgovora, kao to bi ovjek promatrao udnu, odvratnu ivotinju, stonogu iz Indije, na primjer, koju gleda iz radoznalosti usprkos odvratnosti. Jadna djevojka nije to mogla podnijeti, as je blijedjela as crvenjela, i dok su suze izbijale kao biseri na njenim trepavicama, upotrijebila je svu snagu svojih malih prstiju da se otme od Catherine koja ju je vrsto drala; ali kad vidje da, kad podigne jedan prst sa svoje ruke, drugi se stegne oko nje, pa da ih se ne moe svih osloboditi odjedanput, poe upotrebljavati svoje nokte; njihova otrina uskoro je uresila Catherinine prste crvenim polumjesecima. - Tigrice! - uzviknu gospoa Linton, pusti je i poe mahati svojom rukom od bola. - Odlazi, za ime Boga, i sakrij svoje pakosno lice! Vrlo je

glupo to si pred njim pokazala te kande. Zar ne moe zamisliti kakve de on zakljuke iz toga izvudi? oi. - Ja bih ih iupao iz njenih prstiju ako bi mi oni ikad zaprijetili - brutalno odgovori on nakon to se vrata zatvorie za njom. - Ali to si htjela time to si zadirkivala to stvorenje, Cathy? Nisi valjda govorila istinu? - Uvjeravam te da jesam - odgovori ona. - ezne za tobom ved nekoliko tjedana; bulaznila je o tebi jutros i obasula me bujicom prijekora zato to sam joj prikazala tvoje mane i nedostatke u jasnom svjetlu kako bih umanjila njeno oboavanje. Ali ne treba obradati panju na to; eljela sam kazniti njezinu oholost, to je sve. Odved je volim, dragi moj Heathcliffe, a da bih dopustila da ju epa i proguta. - A ja ju volim premalo da bih to pokuao - ree on osim na vrlo demonski nain. Ti bi ula udne stvari kad bih ja ivio s tim otunim votanim licem; najobinija bi bila to bih po njenoj bjelini naslikao boje i to bih svakih dan-dva njene plave oi pretvarao u crne: one su odvratno sline Lintonovima. - Ne odvratno, ved ljupko! - ree Catherina. - One su golubinje oi - aneoske! - Ona je nasljednica svoga brata, zar ne? upita on nakon kratke utnje. - Na alost, ja ne mislim tako - odgovori ona. - Ako nebo bude htjelo, mnotvo nedaka osporit de joj to pravo. Nemoj vie misliti o tom predmetu; odved si sklon udjeti za dobrima svojih susjeda; ne zaboravi da je imanje ovog susjeda moje. - Kad bi to imanje bilo moje, ne bi time bilo nita manje tvoje - ree Heathcliff. - Ali iako Isabella Linton moe biti glupa, vjerojatno nije luda; kratko reeno, postupit demo po tvom savjetu i o tome vie nedemo govoriti. Zaista se nisu vie bavili tim predmetom, a Catherina ga je, vjerojatno, odagnala i iz svojih misli. Ali se Heathcliff, bila sam sigurna, esto u toku veeri u mislima sjedao tog predmeta. Opazila sam da se smjeka - ili, tonije, kesi, bilo na gospodarevoj strani vie nego na Catherininoj; smatrala sam da je bilo razloga za to, jer on je bio ljubazan, povjerljiv i astan; a ona - ne bih mogla redi za nju da je bila opreka tome, ali je ipak prisvajala sebi toliku slobodu da sam imala malo povjerenja u njena naela, a jo manje simpatije za njene osjedaje. eljela sam da se dogodi neto to bi tiho oslobodilo i Orkanske visove i Grange gospodina Heathcliffa, pa da bude onako kao prije njegova dolaska. Zbog njegovih posjeta neprestano sam strahovala, a vjerojatno i moj gospodar. Njegov boravak u Visovima muio me poput more. Osjedala sam da je Bog prepustio zabludjelu ovcu njenim grenim lutanjima i da jedna zla zvijer vreba izmeu nje i tora ekajudi zgodan trenutak da skoi na nju i da je uniti. Jedanaesto poglavlje Ponekad bih, razmiljajudi o svemu tome u samodi, ustala u iznenadnoj jezi, stavila eir na glavu i otila vidjeti to se sve dogaa na farmi. Uvjerila sam svoju savjest kako mi je dunost opomenuti ga i redi mu to ljudi priaju o njegovu nainu ivota, ali bih se onda sjetila njegovih ukorijenjenih loih navika, i bez nade da bih mu mogla koristiti odustala bih od ulaenja u tu tunu kudu, sumnjajudi da bi mi on povjerovao. Jednom, kad sam ila u Gimmerton, skrenuh sa svog puta i prooh pored starih vrat a. To je bilo otprilike u doba do kojega je stigla moja pria. Dogodilo se to jednoga vedrog, studenog popodneva, zemlja je bila gola, a cesta tvrda i suha. Dola sam do kamena gdje se glavni put grana lijevo u pustaru; na sjevernoj strani toga hrapavog stupa od pjeanika urezana su slova , na istonoj , na jugoistonoj . On slui kao putokaz za Grange, Orkanske visove i selo. Zlatno sunevo svjetlo obasjalo je njegov vrh i podsjedalo me na ljeto; ne znam zato, ali odjednom mi bujica djetinjih osjedaja ispuni srce. Prije dvadeset godina to je bilo Hindleyjevo i moje omiljeno mjesto. Dugo sam promatrala stup to ga je

vrijeme nagrizlo; sagnuh se i u njegovu podnoju spazih sauvanu hrpu puevih kudica i kamenida koje smo imali obiaj ostavljati tu zajedno s ostalim kojetarijama; i jasno kao dan uini mi se da vidim svoga malog prijatelja u igri kako sjedi na uvenuloj travi; njegova tamna, etvrtasta glava bila je nagnuta naprijed, a njegova mala ruka zgrtala je zemlju komadidem kriljca. - Siromah Hindley! - uzviknuh nehotice. Trgoh se; moje su me tjelesne oi prevarile, pa mi se trenutno uini da dijete podie svoje lice i pogleda ravno u moje! Slika je ieznula za tren; ali sam odmah osjetila neodoljivu elju da budem u Visovima. Praznovjerje me je tjeralo da posluam taj impuls; moda je mrtav! - pomislih, ili de moda uskoro umrijeti! uznemirenija; i kad sam je ugledala, zadrhtala sam cijelim tijelom. Privienje me je preteklo, stajalo je i gledalo kroz vrata. To je bila moja prva pomisao kad sam spazila upavog, tamnookog djeaka koji je bio prislonio svoje rumeno lice na reetke vrata. Daljnje razmiljanje reklo mi je da to mora biti Hareton, moj Hareton, ne mnogo izmijenjen otkad sam ga ostavila prije deset mjeseci. - Bog te blagoslovio, mili moj! povikah zaboravivi odmah svoja luda strahovanja. - Haretone, ja sam, Nelly! Nelly, tvoja dadilja. On ustuknu korak-dva i uze povedi kamen. - Dola sam vidjeti tvog oca, Haretone - dodah pogaajudi po njegovu postupku da on svoju Nelly, ako je ona uopde jo bila u njegovu sjedanju, nije poistovjetio sa mnom. On podie kamen da ga baci na mene; poeh mu govoriti blago, ali mu nisam mogla zaustaviti ruku; kamen me udari u eir, a zatim iz tepavih usta malog deka potee bujica psovki, koje je, razumio ih on ili ne, izgovorio izvjebanim naglaskom, dok mu pritom njegove djetinje crte zadobie izraz zluradosti. Moete biti sigurni da me je to vie raalostilo nego naljutilo. Spremna zaplakati, izvadih naranu iz depa i ponudih mu je da bih ga udobrovoljila. On je oklijevao, a zatim mi ju epa iz ruke; kao da je mislio da sam ga samo namjeravala iskuati i razoarati. Pokazah mu jo jednu vedu dredi je izvan njegova dohvata. - Tko te je nauio te lijepe rijei, dijete moje? - upitah ga. - upnik? - Doavola sa upnikom i s tobom! Daj mi to - odgovori on. - Kai mi tko ti daje lekcije, pa de je dobiti - kazah. Tko je tvoj uitelj? - Moj avolji otac - glasio je odgovor. - to ui od oca? - nastavih. On skoi za naranom, ali je ja podigoh jo vie. - emu te on ui? - upitah. - Niemu - odgovori on - osim da mu ne izlazim pred oi. Tata me ne trpi jer ga psujem. - Da... ne - procijedi on kroza zube. - Tko onda? - Heathcliff. Upitah ga voli li gospodina Heathcliffa. - Da! eljela sam saznati zbog ega voli Heathcliffa, i uspjeh od njega dobiti ove reenice. - Ne znam; on vrada tati ono to tata meni radi - on psuje tatu jer tata mene psuje. On kae da mogu raditi to hodu. - A zar te upnik ne ui itati i pisati? - nastavih. - Ne, reeno mi je da de upniku njuka biti puna zuba ako prekorai prag - Heathcliff je to obedao! Stavih mu naranu u ruku i naredih mu neka kae svom ocu da ena po imenu Nelly Dean eka pored vrtnih vrata i da eli razgovarati s njim. Otiao je i uao u kudu; ali umjesto Hindleyja, na vratima se pojavi Heathcliff. Odmah se okrenuh i otrah niz put to sam bre mogla, pretrnuvi od straha kao da sam vidjela vampira. Zaustavila sam se tek nakon to sam stigla do putokaza. Ovo nema mnogo veze sa sluajem gospoice Isabelle, osim to me je potaknulo da to budnije pazim i inim sve to mogu da bih sprijeila irenje takva loeg utjecaja i u Grangeu, pa makar izazvala domadu buru osujedujudi zadovoljstvo gospoe Linton. Idudi put kad je doao Heathcliff, moja mlada gospoica hranila je golubove u dvoritu. Posljednja tri dana nije progovorila ni rije sa svojom urjakinjom; ali je bila prestala i sa svojim mrzovoljnim pritubama, te nam je svima laknulo. Znala sam da Heathcliff nije imao obiaj upudivati i jednu nepotrebnu ljubaznost gospoici Linton. Ali sada, im je vidje, njegova prva mjera opreza bila je da baci brz pogled preko cijeloga kudnog proelja. Stajala sam pored kuhinjskog prozora, ali se brzo sklonih da me ne vidi. Heathcliff prijee poploeno dvorite, prie Isabelli i neto joj ree. Ona

se, inilo se, zbuni i htjede otidi; da bi to sprijeio, on je uhvati za ruku. Ona odvrati lice od njega; vjerojatno joj je bio postavio neko pitanje na koje nije htjela odgovoriti. Jo jednom je brzo pogledao u kudu i, misledi da ga nitko ne gleda, taj je nitkov imao drskosti zagrliti je. - Judo! Izdajnice! - promrmljah. - Tko je, Nelly? - zau se Catherinin glas iza mene; tako sam paljivo promatrala onaj par vani da nisam ni primijetila njen ulazak. - Va podli prijatelj! - ljutito odgovorih. - Onaj podmukli nevaljalac ondje. Ah, spazio nas je... dolazi ovamo! Hode li imati hrabrosti da nae prikladan izgovor to se udvara gospoici iako vam je rekao da je mrzi? Gospoa Linton je vidjela kad se Isabella istrgla iz njegovih ruku i otrala u vrt; minutu poslije Heathcliff je otvorio vrata. Htjela sam izraziti svoj pravedni gnjev, ali mi Catherina ljutito ree neka utim i zaprijeti da de mi narediti da iziem iz kuhinje ako budem toliko drska te se umijeam svojim bezobraznim jezikom. - Da te netko uje, mislio bi da si ti gospodarica! - ree ona. - Treba ti pokazati tvoje pravo mjesto! Heathcliffe, zato stvara tu zbrku? Rekla sam ti da mora ostaviti Isabellu na miru!... Molim te da to uini, osim ako ti je dosadilo da bude priman ovdje i ako ne eli da ti Linton zakljua vrata. - Ne daj Boe da to pokua! - odgovori crni nitkov. U tom sam ga trenutku mrzila. - Neka ga Bog ouva blagog i strpljivog! Svaki dan sve vie udim za tim da ga poaljem na onaj svijet! - Pst! - ree Catherina zatvarajudi unutarnja vrata. Nemoj me ljutiti. Zato si prezreo moju elju? Je li ti ona prila smiljeno? - to se to tebe tie? - promrmlja on. - Imam pravo poljubiti je ako ona to hode; i ti nema pravo zamjeriti mi zbog toga. Ja nisam tvoj mu, ti ne treba biti ljubomorna na mene! - Nisam ljubomorna na tebe - odgovori gospodarica nego sam zabrinuta zbog tebe. Razvedri svoje lice; ne smije se na mene ljutiti! Ako ti se Isabella svia, oenit de se njome. Ali, svia li ti se? Reci istinu, Heathcliffe! Eto, nede od govoriti. Sigurna sam da je ne voli! - A bi li gospodin Linton odobrio da se njegova sestra uda za tog ovjeka? - upitah. - Gospodin Linton bi odobrio - odluno odgovori moja gospodarica. - Ne bi se morao truditi - ree Heathcliff - mogao bih to uiniti i bez njegova odobrenja. A to se tie tebe, Catherino, spreman sam ti kazati nekoliko rijei sada kad ved pakleno! uje li? I ako laska sebi da ja to ne opaam, ti si budala; i ako misli da se mogu utjeiti slatkim rijeima, ti si idiot; i ako zamilja da du ja to trpjeti bez osvete, uvjerit du te u suprotno, i to vrlo skoro! U meuvremenu, hvala ti to si mi otkrila tajnu svoje urjakinje; kunem se da du je iskoristiti do krajnje granice. A ti se nemoj mijeati. - Kakva je ovo nova faza njegova karaktera? - uzviknu zapanjeno gospoa Linton. - Postupila sam s tobom pakleno... i ti de se osvetiti! Kako, nezahvalni stvore? Kako sam ja postupila s tobom pakleno? - Ne osvedujem se tebi - odgovori Heathcliff s manje estine. - To nije moj plan. Tiranin tlai svoje robove, ali se oni ne okredu protiv njega, oni mrve one ispod sebe. Moe me muiti koliko hode radi svoje zabave, samo mi dopusti da se i ja malo zabavljam na isti nain i uzdri se od vrijeanja koliko moe. Nakon to si sruila moj dvorac, nemoj mi podizati kolibu i samozadovoljno se diviti svome milosru to si mi ju pruila kao dom. Kada bih mislio da ti zaista eli da se oenim Isabellom, prerezao bih si grkljan! - Ah, zlo je u tome to nisam ljubomorna, je li? - uzviknu Catherina. Dobro, nedu ti opet nuditi enu, to je isto to i nuditi sotoni izgubljenu duu. Tvoje blaenstvo, kao i njegovo, lei u tome da zadaje bol i jad. To si dokazao. Edgara je napustilo loe raspoloenje zbog tvojeg povratka; ja sam se poela osjedati sigurnom i mirnom; a ti, nezadovoljan to vidi da ivimo u miru, ini se, odluio si izazvati svau. Posvaaj se s Edgarom ako hode, Heathcliffe, i prevari njegovu sestru; to je najbolji nain da se osveti meni. Razgovor prestade. Gospoa Linton sjede uz vatru ljuta i neraspoloena. Duh koji ju je sluio postajao je neposluan i neobuzdan; nije ga mogla ni stiati ni obuzdati. On je stajao kraj ognjita prekrienih ruku, obuzet svojim zlim mislima; ostavih ih u tom

poloaju i potraih gospodara koji se udio to se Catherina zadrala dolje tako dugo. - Elleno - ree on kad sam ula - jesi li vidjela svoju gospodaricu? - Jesam, u kuhinji je, gospodine - odgovorih. jeme da se na njegove posjete drukije gleda. Ne valja biti odved popustljiv; eto; sad je dolo do toga. - I ispriah mu scenu u dvoritu i, onoliko vjerno koliko sam smjela, cio spor koji je nastao. Mislila sam da to nede biti nezgodno za gospou ako ona to sama ne uini nezgodnim branedi svoga gosta. Edgar Linton jedva me je sasluao do kraja. Njegove prve rijei pokazale su da on smatra kako krivicu snosi i njegova ena. - To je nepodnoljivo! - uzviknu. - Sramota je to ga ona smatra prijateljem i to mi namede njegovo drutvo! Elleno, zovni mi dva ovjeka. Catherina se vie nede prepirati s tim nitkovom... dovoljno sam joj poputao. On sie, ree slugama neka ekaju u hodniku i ue u kuhinju. Ja uoh za njim. Ono dvoje ponovno su zapoeli svoju ustru prepirku. gospoa Linton ga je korila, a on je pognute glave stajao kraj prozora; inilo se kao da je bio donekle zastraen njenim estokim prijekorima. On prvi ugleda gospodara i brzo joj dade znak da uuti; ona odmah zauti kad vidje to bjee razlog njegova miga. - to to znai? - ree Linton, obradajudi se njoj. - Kakvu ima predodbu o pristojnosti kad ostaje ovdje nakon rijei koje ti je uputio taj nitkov? Valjda zato to je to njegov uobiajeni nain izraavanja, ti to ne shvada ozbiljno; ti si navikla na njegovu podlost i moda se nada da du se i ja na viknuti na nju! - Da nisi prislukivao iza vrata, Edgare? - upita gospodarica glasom smiljenim da ga izazove, jer se u njemu nazirala ravnodunost i prijezir prema njegovu bijesu. Dok je Linton govorio, Heathcliff je podigao glavu; nakon Catherinine opomene on se podrugljivo nasmija; namjerno, ini se, da bi skrenuo Lintonovu panju na sebe. Uspio je, ali ga Edgar nije namjeravao poastiti galamom i uzrujanodu. - Dosad sam vas podnosio, gospodine - ree mirno - ne zato to nisam poznavao va bijedni, podli karakter, nego jer sam osjedao da ste vi samo djelomice odgovorni za to; a i kako je Catherina eljela odravati poznanstvo s vama, popustio sam... nerazumno. Vaa je prisutnost moralni otrov koji bi okuio i najestitijega; zbog savjetujem vam da odmah odete, jer ako ostanete jo tri minute, bit dete sramno izbaeni i protiv svoje volje. Heathcliff izmjeri visinu i irinu govornika pogledom punim podrugljivosti. - Cathy, ovo tvoje janje prijeti kao bik! - ree on. - Izlae se opasnosti da razbije svoju lubanju o moje ake. Tako mi Boga, gospodine Lintone, neizmjerno mi je ao to niste vrijedni jednog dobrog udarca! - moj gospodar pogleda prema hodniku i dade mi znak da dovedem ljude; nije namjeravao izloiti se opasnosti osobne borbe s njim. Posluah njegov mig; ali gospoa Linton, shvadajudi da se neto sprema, poe za mnom i, kad sam ih pokuala zovnuti, ona me povue natrag, zalupi vrata i zakljua ih. - Samo potena sredstva u borbi! - ree ona kao odgovor na muev pogled, pun ljutitog iznenaenja. - Ako nema hrabrosti napasti ga, ispriaj se, ili dopusti da te izmlati. To de te nauiti da se ne pretvara hrabrijim nego to uistinu jesi. Ne, radije du progutati klju nego dopustiti da ga ti dobije! Lijepo sam nagraena za svoju ljubaznost prema vama dvojici! Nakon vjeite popustljivosti slaboj prirodi jednoga i zloj naravi drugoga, obojica mi pruate prijezirnu nezahvalnost; glupu do besmislenosti! Edgare, branila sam tebe, i tvoje, ali elim da te Heathcliff tue dok ti ne pozli jer si se usudio pomisliti ita zlo o meni! Nisu bile potrebne batine da bi se stvorio takav dojam u gospodara. On pokua istrgnuti klju iz Catherinine ruke, ali ga ona baci u sam ar vatre; nato gospodina Edgara spopade nervozno drhtanje, a lice mu postade samrtniki blijedo. Ni za ivu glavu nije mogao potisnuti to prekomjerno uzbuenje; duevni bol i ponienje potpuno su ga savladali. Nasloni se na naslon stolca i pokri lice rukama. - Oh, nebesa! U staro doba to bi priskrbilo vitetvo! - uzviknu gospoa Linton. - Pobijeeni smo! Pobijeeni smo! Heathcliff je isto tako spreman

dignuti prst na tebe koliko i kralj povesti svoju vojsku protiv mieva. Ne boj se! Nede ti nita! - Taj tip nije janje, ved je zeid. elim ti sredu s tom kukavicom u ijoj je krvi mlijeko - ree Heathcliff. - estitam ti na ukusu. I to je taj drhtavi stvor koji ti se vie svia od mene! Ne bih ga velikim zadovoljstvom udario nogom - Plae li, ili de se moda onesvijestiti od straha? Heathcliff prie i gurnu stolicu na kojoj se Linton odmarao. Bolje da se nije pribliio, jer moj gospodar brzo usta i udari ga u grlo tako snano da bi ga to oborilo na zemlju da je bio manji ovjek. Na trenutak Heathcliff nije mogao dodi do daha; i dok se guio, Linton izie na stranja vrata u dvorite, a odatle se uputi ka prednjem ulazu. - Eto! Gotovo je s tvojim dolaenjem - povika Catherina. - Odlazi; on de se vratiti s dva pitolja i gomilom po modnika. Ako je uo na razgovor, on ti, naravno, nede nikad oprostiti. Uinio si mi medvjeu uslugu, Heathcliffe. Ali idi... pouri! Radije bih vidjela u opasnosti Edgara nego tebe. - Misli li da du tek tako otidi iako mi od njegova udarca gori grlo? - zagrmje on. - Pakla mi, nedu! Smrvit du mu rebra kao truo ljenjak prije nego to prijeem prag! Ako ga sada ne prebijem, ubit du ga prvom prilikom; i ako ti je njegov ivot mio, pusti me da ga izdevetam! - On nede dodi ovamo - slagah mu. - Ali ondje su koija i dva vrtlara; nedete valjda ekati da vas oni izbace na put! Svi imaju po toljagu; i gospodar de, najvjerojatnije, promatrati sa salonskog prozora kako izvravaju njegovu naredbu. Vrtlari i koija zaista su bili ondje! Ali je i Linton bio s njima. Ved su bili uli u dvorite. Heathcliff se predomisli i odlui izbjedi borbu s trojicom slugu; epa ara, razbi bravu unutarnjih vrata i pobjee ba kad su oni ulazili. Gospoa Linton bila je vrlo uzbuena. Naredi mi da je ispratim gore na kat. Ona nije znala za moj udio u onome to se zbilo, a i ja sam eljela da ona to ne dozna. - Poludjet du, Nelly! - uzviknu ona i baci se na divan. Kao da mi tisudu kovakih ekida udara u glavi! Kai Isabelli neka me se kloni; sav je taj mete zbog nje; i ako ona ili bilo tko drugi poveda moj gnjev, pobjesnjet du. I, Nelly, kai Edgaru, ako ga opet vidi veeras, da postoji opasnost da se ozbiljno razbolim. eljela bih da se to i obistini. Uplaio me i zadao mi velik bol! elim ga uplaiti. A i izbjedi da me doe koriti i aliti mi se, jer mu sigurno u tom dobra Nelly? Ti shvada da ja nisam uopde kriva u ovoj stvari. to mu je bilo da prislukuje? Heathcliff je govorio strane stvari nakon to si nas ostavila, ali ja bih ga brzo uspjela odvratiti od Isabelle, a sve ostalo nije vano. A sad se preokrenulo kako ne treba; i to zbog lude ljudske elje da uje zlo o samom sebi, koja kao demon mori svijet! Da Edgar nije nikad uo na razgovor, on mu ne bi nita ni naudio. Zaista, kad me je oslovio onim tonom neopravdanog negodovanja, nakon to sam njega radi promukla grdedi Heathcliffa, gotovo mi bijae svejedno to de oni uiniti jedan drugome; pogotovu jer sam osjedala da demo svi mi, ma kako se zavrila ta scena, biti razdvojeni jedni od drugih tko zna koliko dugo! Pa dobro, ako ne mogu imati Heathcliffa za prijatelja, ako Edgar i dalje bude pakostan i ljubomoran, pokuat du im zdrobiti srce time to du slomiti svoje. To de biti brz nain da se sve svri kad budem stjerana u kut! Ali taj nain treba sauvati za sluaj krajnjeg oaja. Ne bih htjela njime iznenaditi Lintona. Dosad je Linton pazio da me ne izazove; mora ga upozoriti na opasnost naputanja te politike i podsjetiti ga na moj strastveni temperament koji, kad se zapali, granii s bezumljem. eljela bih da s tvog lica iezne ta ravnodunost i da izgleda zabrinutija za mene. Ravnodunost kojom sam primila njene upute bila je, bez sumnje, prilino izazovna, jer ih je ona izdala potpuno iskreno; ali ja sam vjerovala da osoba, koja moe unaprijed stvarati plan kako da iskoristi svoje nastupe strasti, moe ih takoer upotrebljavajudi svoju volju i dovoljno obuzdati, ak i u trenucima kad je pod njihovim utjecajem, a i nisam eljela "uplaiti" njezina mua, kako se ved ona izrazila, i povedati njegovu uznemirenost zbog njene sebinosti. Stoga nisam rekla nita kad sam srela gospodara koji je iao u salon, ali sam bila toliko slobodna da se vratim i

ujem hode li oni nastaviti svoju svau. On prvi progovori. - Ostani gdje jesi, Catherino - ree on bez imalo ljutnje u glasu, a s mnogo tune utuenosti. ni prepirati ni miriti, samo elim znati namjerava li ti nakon veeranjih dogaaja nastaviti svoje prijateljstvo s... - Oh, za ime Boga - prekinu ga gospodarica lupnuvi nogom o pod - za ime Boje, pusti me da ne sluam vie o tome! Tvoja hladna krv ne zna to je vrudica, tvoje su vene pune ledene vode; ali u mojima kljua, i ta tvoja hladnokrvnost prisiljava ih da drhte. - Da bi me se otarasila, odgovori na moje pitanje - nastavi gospodin Linton. - Ti mi mora odgovoriti, tvoja me razdraenost ne uzrujava. Shvatio sam da moe biti isto tako hladnokrvna kao i svatko drugi, kad to eli. Hode li se od danas odredi Heathcliffa ili de se odredi mene? Nemogu de je da bude istodobno i moj i njegov prijatelj, i ja izriito elim saznati kakav je tvoj odgovor. - Zahtijevam da me ostavi na miru! - bijesno povika Catherina. - Ja to zahtijevam! Zar ne vidi da jedva stojim? Edgare, ti... ostavi me! Zvonila je zvonom dok se nije potrgalo; uoh bez urbe. Njen besmislen, neopravdani bijes razgnjevio bi i sveca! Leala je i udarala glavom o naslon divana i krgutala zubima kao da de ih izlomiti! Gospodin Linton je stajao i promatrao je obuzet iznenadnim kajanjem i strahom. Ree mi da donesem vode. Izgubila je dah i nije mogla govoriti. Donesoh au vode; ali kako nije htjela piti, poprskah joj lice. Poslije nekoliko sekundi ona se oprui, ukoi oi i prevrnu ih, a obrazi joj problijedjee. Bila je kao mrtvac. Linton se uasnu. - Nita joj nije apnuh. Nisam htjela da on popusti, iako ni sama nisam mogla ne osjetiti strah u svom srcu. - Ima krvi na usnama! - ree on drdudi. - Nije to nita - odgovorih kiselo. I ispriah mu kako je ona prije nego to je doao odluila dobiti napad bjesnila. Bila sam neoprezna, pa sam govorila glasno; ona me je ula i skoila... kosa joj je bila razbaruena preko ramena, oi su joj sijevale, miidi po vratu i rukama neprirodno nabrekli. Oekivala sam da de mi u najmanju ruku slomiti kosti, ali je ona samo na tren dar mi zapovjedi da idem za njom; ila sam za njom do vrata njene spavade sobe, ali ona zakljua vrata kako bi me sprijeila da uem. Sutradan ujutro nije sila na doruak, pa odoh i upitah je eli li da joj ga donesem. - Ne! - odluno odgovori ona. Isto joj je pitanje postavljeno o objedu i za aja, pa je ponovljeno i drugih dana, ali ona je davala isti odgovor. Gospodin Linton provodio je svoje vrijeme u biblioteci i nije se raspitivao to radi njegova ena. Isabella i on imali su jednosatni razgovor za kojega je on pokuavao dobiti od nje neki iskaz gnuanja prema Heathcliffovu udvaranju, ali mu je ona davala neodreene odgovore, te je bio prisiljen zavriti i to ispitivanje bez ikakva zadovoljavajudeg rezultata; na kraju ju je ozbiljno opomenuo da de biti prekinute sve rodbinske veze izmeu nje i njega ako bude tako luda da ohrabri tako nedostojnog prosca. Dvanaesto poglavlje Dok se gospoica Linton tuno vukla po parku ili vrtu, uvijek utljiva i gotovo uvijek uplakana; dok se njen brat zatvarao u biblioteku meu knjige koje nije otvarao - obuzet, mislim, neprekidnim neodreenim oekivanjem da de se Catherina pokajati za svoje vladanje i dobrovoljno dodi traiti oprost i pomirenje - i dok je ona tvrdoglavo gladovala, vjerojatno misledi da se Edgar za svakog objeda gui u suzama to ona nije prisutna i da ga samo ponos spreava da dotri do nje i klekne pred nju, ja sam radila svoje redovite kudanske poslove, uvjerena da u Grangeu postoji samo jedna pametna dua i da ona obitava u mome tijelu. Nisam troila nikakve utjene rijei na gospoicu, ni ikakve prijekore na moju gospodaricu, a nisam obradala ni mnogo panje na uzdahe svoga gospodara koji je udio uti ime svoje gospoe kad joj ved nije mogao uti glas. Odluila sam pustiti, to se mene tie, da se pomire kako hode i

kad hode; ali je sve to postalo dosadno dugo, te sam se obradovala onome to mi se uinilo kao prvi nagovjetaj pomirenja. Tredega dana gospoa Linton otkljua vrata svoje sobe i, kako je bila upotrijebila svu svoju vodu iz vra i boce, zatrai da joj donesem vode i zdjelu kae, jer je vjerovala da de uskoro umrijeti. Smatrala sam da je pria o umiranju namijenjena Edgarovim uima, pa joj nisam vjerovala i zadrah je za sebe, a odnesoh joj ak i dvopek. Jela je i pila pohlepno, a zatim se zavali na jastuk, stisnu ake i poe cmizdriti. - Ah, umrijet du - uzviknu - jer nitko nije nimalo zabrinut za mene. Kajem se to sam jela. - Zatim, nakon podulje utnje, promrmlja: - Ne, nedu umrijeti... on bi se radovao... on me nimalo ne voli... nik - elite li togod, gospoo? - upitah zadravajudi i dalje miran izraz lica usprkos njezinu stranu bljedilu i udnu, uznemirenu ponaanju. - to radi ono ravnoduno bide? - upita ona sklanjajudi guste zamrene pramenove kose sa svoga ispijenog lica. Je li pao u letargiju, ili je moda mrtav? - - Ni jedno ni drugo - odgovorili - ako mislite na gospodina Lintona. On je prilino dobro, iako ita vie nego to bi trebalo; neprestano je meu svojim knjigama otkad nema drugog drutva. Ne bih tako govorila da sam znala njeno pravo stanje, ali se nisam mogla osloboditi misli da ona bar djelomice glumi. - Meu svojim knjigama! - zaprepateno povika. - A ja umirem! Ja na rubu groba! Boe moj! Zna li on koliko sam se promijenila? - nastavi promatrajudi sebe u zrcalu koje je visjelo na suprotnom zidu. - Je li to Catherina Linton? On zamilja da sam se samo uzoholila, ili da glumim, moda. Zar ga ne moe izvijestiti da je moje stanje vrlo ozbiljno? Nelly, ako ne bude prekasno, im doznam kako se on osjeda, izabrat du jedno od ovog dvoga: ili da umrem od gladi to ne bi bila nikakva kazna za njega, osim ako bi imao srca - ili da ozdravim i napustim ovaj kraj. Govori li ti meni istinu o njemu? Pazi! Je li on zaista tako ravnoduan prema mom ivotu? - Pa, gospoo, gospodar i ne sanja da je vae stanje opasno; i, naravno, ne strahuje da dete se umoriti glau. - Tako. Zar mu ne moe redi da hodu? - ree ona. Uvjeri ga! Reci mu svoje miljenje; reci da si sigurna da hodu! - Ne, vi zaboravljate, gospoo Linton, da ste veeras sa zadovoljstvom pojeli neto hrane, i sutra dete ved opaziti da vam je to koristilo. - Kad bih samo bila sigurna da bi ga to ubilo - prekinu me ona - odmah bih se ubila! Ove tri strane nodi ni na tren nisam sklopila oi... i, oh, bila sam na mukama! Nelly, javljala su mi se privienja! Ali poinjem misliti da me ti ne voli. Kako udno! Vjerovala sam da me svi moraju voljeti, iako se meusobno mrze i preziru. A, eto, svi su se za nekoliko sati pretvorili u moje neprija telje; sigurna sam; ne bi se usudila udi u sobu; bilo bi tako strano gledati Catherinu kako umire! A Edgar bi ozbiljno i sveano stajao uz moju postelju i ekao da vidi moj kraj; a zatim bi se pomolio Bogu u znak zahvalnosti to je vraden mir njegovu domu, i onda bi se vratio svojim knjigama. U ime svega to osjeda, to de s knjigama kad ja umirem! Nije mogla podnijeti misao koju sam joj ja usadila u glavu o filozofskoj rezigniranosti gospodina Lintona. Prevrdudi se po postelji, povedala je svoju grozniavu uznemirenost do ludila i poela trgati jastuk zubima; a zatim je sjela sva u vrudici i zahtijevala da otvorim prozor. Bila je sredina zime, puhao je jak sjeveroistonjak, te odbih to uiniti. Izraz njezina lica, koji se svaki as mijenjao, i promjene u njezinu raspoloenju ozbiljno su me bili zabrinuli i podsjetili na njenu raniju bolest i lijeniku naredbu da joj se ne treba protiviti. Minutu ranije bila je gotovo bijesna, a sada se oslonila na jednu ruku, i ne obradajudi panju na moje odbijanje da je posluam, nalazila djetinjastu zabavu u tome da vadi perje kroz poderotine koje je maloprije napravila na svom jastuku i da ih prema njihovoj vrsti nie po plahti; njen je duh ved bio odlutao nekim drugim mislima. - Ovo je puranovo - mrmljala je za sebe - a ovo divlje patke; ovo je golubinje. Ah, oni su stavili golubinje perje u jastuke, nije udo to nisam mogla umrijeti... Moram paziti da ga bacim na pod kad opet legnem. A ovo je divlje kokoi; a ovo...

prepoznala bih ga meu tisudu drugih... ovo je vivkovo pero. Lijepa ptica; kruila nam je iznad glave usred pustare. Htjela je otidi u svoje gnijezdo jer su oblaci dodirivali vrhove bregova, pa je osjedala da de skoro kia. Ovo je pero uzeto s pustare; taj vivak nije ubijen; vidjeli smo mu gnijezdo za vrijeme zime, puno malih kostura. Heathcliff je bio namjestio zamku iznad gnijezda, pa se stare ptice nisu vie usudile dodi. Natjerala sam ga poslije toga da mi obeda kako vie nikada nede pucati na vivka, i to vie nije radio. Ali, evo jo vivkovih pera! Je li on pucao na moje vivke, Ne? Ima li koje pero crvene boje? Daj da vidim. Prestanite s tim djetinjarijama! - prekinuh je, uzeh jastuk od nje i okrenuh poderanu stranu prema - Leite i zatvorite oi; vi buncate. Eto, to ste napravili! Perje leti svuda po sobi poput snjenih pahuljica. Poeh ga skupljati. - Vidim u tebi, Nelly nastavi ona sanjivo - staricu; ima sijedu kosu i pogrbljena lea. Ova je postelja vilinska pedina ispod Penistone Graga i ti skuplja otro kremenje za svoju strijelu da gaa nae junice, a pretvara se dok sam ja u blizini da su oni samo pramenovi vune. Eto, takva de ti biti za pedeset godina; znam da nisi takva sada. Ne buncam; ti grijei jer bih inae vjerovala da si ti zaista ta stara vjetica i da ja jesam pod Penistone Gragom; svjesna sam da je nod i da su dvije svijede na stolu i da od njihova svjetla crni ormar sja kao crni jantar. - Crni ormar? Gdje je? - upitah. - Vi govorite u bunilu! - Eto ga pokraj zida, on je uvijek tu - odgovori ona. Zaista je udno... vidim lice u njemu. - Nema ormara u ovoj sobi i nikad ga nije ni bilo rekoh, sjedoh i podigoh zavjesu da bih joj promatrala lice. - Zar ti ne vidi to lice? - upita ona gledajudi ozbiljno u zrcalo. Usprkos svem naporu nisam je uspjela uvjeriti da je to njeno lice, te ustadoh i pokrih zrcalo alom. - Ono je jo ondje, iza ala! - zabrinuto nastavi ona. Pokrenulo se. Tko je to? Nadam se da nede izadi kad ti ode! Oh, Nelly, u ovoj se sobi pojavljuju duhovi! Bojim se ostati sama! Uzeh njenu ruku u svoju i kazah joj neka se umiri, jer joj se cijelo tijelo trzalo u drhtajima dok je ukoeno gledala prema zrcalu. - Nema ovdje nikoga! - nastavih. - To ste bili vi, gospoo Linton; i sami ste to znali prije nekoliko minuta. - To sam bila ja! - ree iznenaeno. - I sat otkucava dvanaest! Istina je onda, to je strano! Prsti joj grevito stegnue plahtu i ona prekri oi. Pokuah se oduljati do vrata da bih pozvala njezina mua, ali me trgnu natrag uplaeni vrisak - al je bio skliznuo sa zrcala. - to je, to vam je? - povikah. - Tko je sada kukavica? Priberite se! To je zrcalo, gospoo Linton; i vi vidite u njemu sebe, i o ndje sam i ja pored bljedilo zamijeni rumenilo stida. - Ah, mislila sam da sam kod kude - uzdahnu ona. - Mislila sam da leim u svojoj sobi u Orkanskim visovima. Zbog slabosti, mozak mi se pomutio, pa sam nesvjesno vrisnula Nemoj redi nita, ali ostani uz mene. Bojim se spavanja; moji me snovi plae. - Dobar san inio bi vam dobro, gospoo - odgovorih i nadam se da poslije ovoliko patnje nedete opet pokuati gladovati. - Oh, da mi je samo biti u svojoj postelji u staroj kudi! - tuno nastavi lomedi ruke. - I taj vjetar to umi u jelama kraj prozorskih kapaka! Pusti me da ga osjetim... on dolazi ravno s pustare... pusti me da ga udahnem! Da bih je umirila, napola otvorih prozor na nekoliko sekundi. Hladan vjetar jurnu unutra; zatvorih prozor i vratih se svome mjestu pored nje. Leala je mirno, niz lice su joj tekle suze. Klonulost tijela potpuno je zagospodarila njenim duhom, naa bojaljiva Catherina bila je nalik plaljivu djetetu. Ali odjednom oivje i upita me: - Koliko je prolo otkad sam se zatvorila ovdje? - Zatvorili ste se u ponedjeljak uveer odgovorih - a sada je etvrtak uveer, ili, tonije, ved je petak ujutro. - to! Isti tjedan? - uzviknu ona. Samo to kratko vrijeme? - Dovoljno dugo kad se ivi samo o hladnoj vodi i loem raspoloenju - rekoh. ini mi se da je proteklo mnogo munih sati - promrmlja ona sumnjiavo. - Sigurno je to dulje trajalo. Sjedam se da sam otila u salon nakon to su se posvaali, da me je Edgar okrutno izazivao i da sam u oajanju dotrala u ovu sobu. im sam zakljuala vrata, nastao je potpun mrak oko mene i pala sam na

pod. Nisam mogla Edgaru objasniti kako sam predosjedala da du neminovno dobiti napadaj ili se razbjesnjeti do ludila ako me nastavi ljutiti! Nisam vie vladala svojim jezikom, ni svojim mozgom, a on, moda, nije shvatio moju bol; jedva mi je bilo ostalo dovoljno razuma da pobjegnem od njega i njegova glasa. Prije nego to sam se dovoljno osvijestila da ujem i vidim, svitala je zora; i, Nelly, redi du ti o emu razum. Dok sam leala ondje, s glavom naslonjenom na nogu tog stola, i dok su mi oi je dva nazirale sivi kvadrat prozora, mislila sam da leim u postelji u onoj pregradi od hrastovih dasaka kod kude; i srce me je boljelo od neke velike tuge koje se odmah nakon buenja nisam mogla sjetiti. Razmiljala sam i muila se da pronaem to bi to moglo biti i, za divno udo, svih posljednjih sedam godina moga ivota pretvorilo se u prazninu! Nisam se sjedala da su uopde postojale. Bila sam dijete; moj je otac tek bio pokopan; a moja je tuga potjecala otuda to je Hindley naredio da se ja i Heathcliff vie ne smijemo druiti. Prvi sam put leala sama u sobi; i budedi se iz sumornog drijemea nakon cijele nodi plakanja, podigoh ruku da otvorim hrastovu pregradu, ali ruka udari o vrh stola! Prijeoh rukom po sagu i odjednom mi se vrati pamdenje, moja se tuga pretvori u crni oaj. Ne znam zato sam se osjetila tako beskrajno nesretnom; zacijelo je to bio privremeni umni poremedaj, jer inae nije bilo pravih razloga za to. Ali kad pomislim u sebi da sam u svojoj dvanaestoj godini otrgnuta od Visova, i svih svojih ranih veza, i onoga koji mi je bio sve na svijetu - kao to mi je Heathcliff bio u to vrijeme - a zatim da sam odjednom postala gospoa Linton, gospodarica Thrushcross Grangea i ena nepoznata ovjeka, izbaena i prognana zauvijek iz onoga to je bio moj svijet, onda de modi zamisliti u kakvu sam ponoru bila! Odmahuj glavom koliko hode, Nelly, i ti si pridonijela da mi se mozak pomuti! Trebala si govoriti Edgaru... zaista si trebala... i nagovoriti ga da me ostavi na miru! Ah, sva gorim! eljela bih da sam vani! eljela bih da sam opet djevojica, poludivlja, snana i slobodna; da se opet smijem nezgodama, a ne da gubim pamet zbog njih! Zato sam se tako promijenila? Zato moja krv uzavre zbog nekoliko rijei? Sigurna sam da bih dola k sebi i bila ono to sam prije bila kad bih se samo jo jednom nala meu - Zato jer ne elim da se razbolite i umrete od prehlade - odgovorih. - Ne eli da ivim, hode redi mrzovoljno de ona. - Ali jo nisam bespomodna; sama du ga otvoriti. Skliznula je s kreveta prije nego to sam je mogla zaustaviti, prela preko sobe, hodajudi vrlo nesigurno, otvorila prozor i nagnula se van ne obazirudi se na ledeni zrak koji je otro kao no sjekao oko njenih ramena. Molila sam je da se vrati u postelju i najposlije je pokuala silom odvudi od prozora. Ali sam uskoro uvidjela da je njena grozniava snaga umnogome premaila moju (bila je u grozniavu zanosu; u to su me uvjerili njeni daljnji postupci i buncanje). Nije bilo mjeseine i dolje je sve bilo obavijeno maglovitom pomrinom. Ni u jednoj kudi, blioj i daljoj, nije svjetlucalo nijedno svjetlo - sva su bila odavno pogaena; a ona u Orkanskim visovima nikada se i nisu vidjela odavde - ali je ona ipak tvrdila da vidi njihovo svjetlucanje. - Gle! - povika ona radosno. - Ono je moja soba, svijeda gori u njoj, a drvede se njie ispred nje; a ono je druga svijeda u Josephovu potkrovlju. Joseph ne lijee do kasno u nod. On eka da ja doem kudi kako bi zakljuao vrata. Pa, ekat de jo malo. Put je izrovan, a i teko je idi njime alosna srca; taj put vodi kraj gimmertonskoga groblja! esto smo zajedno prkosili njegovim duhovima i izazivali jedno drugo da stane meu grobove i da ih zaziva da dou. Ali, Heathcliffe, ako te sada budem izazivala, hode li se opet usuditi? Ako to uini, zadrat du te. Ne elim leati tamo sama; mogu me pokopati dvanaest stopa duboko i podidi crkvu iznad mene, ali ja nedu imati mira dok ti ne bude sa mnom! Ona zauti, a zatim nastavi s udnim osmijehom. On razmilja o tome... drae bi mu bilo da ja doem k njemu! Nai put onda! Ne kroz crkveno groblje! Ti

si spor! Budi zadovoljan, ti si uvijek iao za mnom! Uvidjevi da je uzalud boriti se razlozi ma protiv njezina ludila, razmiljala sam kako da dohvatim neto ime bih je ogrnula, a da je ne isputam iz ruku (nisam je smjela ostaviti samu uz visok, otvoreni prozor), kad na moje veliko iznenaenje zauh kripu inton ue. Tek je tada bio iziao iz biblioteke i, prolazedi kroz hodnik, uo je da razgovaramo, pa je iz radoznalosti, ili straha, doao vidjeti to znai taj razgovor tako kasno nodu. - Ah, gospodine! - povikah zaustavljajudi mu na usnama uzvik iznenaenja koji mu izazva prizor to ga je ugledao i hladno pusto ozraje sobe. - Moja je jadna gospodarica bolesna, ali je jaa od mene, te ne mogu vladati njome; molim vas, doite i nagovorite je da ode u postelju. Zaboravite svoj gnjev jer je nju teko voditi ijednim drugim putem, osim njenim vlastitim. - Catherina bolesna? - ree on priavi nam brzo. - Zatvori prozor, Elleno! Catherino! Zato... Zautio je. Izmueno i omravjelo lice gospoe Linton oduzelo mu je mod govora i uasnut je gledao as u nju as u m ene. - Ona se ovdje grizla od bijesa - nastavih - i nije jela gotovo nita niti se ikome alila; nije putala unutra nikoga od nas sve do veeras, te vas nismo mogli obavijestiti o njezinu stanju jer ni nama nije bilo poznato; ali to nije nita. Osjetila sam da je moje objanjenje neuvjerljivo; gospodar se namrti. - Nije to nita, je li, Elleno Dean? strogo ree. - Morat de mi jasnije objasniti zato me nisi izvijestila o ovome! - On zagrli svoju enu i pogleda je s tugom u oima. U poetku ga nije prepoznala; bio je nevidljiv njezinu zanesenu pogledu. Ali bunilo nije dugo trajalo; nakon to je odvojila oi od vanjskog mraka, postupno je usredotoila panju na njega i postala svjesna tko je dri. - Ah! Doao si, je li, Edgare Lintone? - ree ona planuvi. - Ti si jedan od stvorenja koja se uvijek nau kad su najmanje potrebna, a kad su potrebna, nikad! Pretpostavljam da demo sada uti dosta jadanja... vidim da hodemo... ali to me nede sprijeiti da odem u svoj grob, u svoje odmorite gdje du se sigurno nadi prije nego to mine proljede! Eno ga ondje, zapamti, ne meu Lintonima, pod krovom kapele, nego na otvorenom prostoru, s nadgrobnim kamenom; a tebi ostavljam na volju da ode njima ili da doe k meni! - Catherino, to si uinila? - ree gospodar. - Zar ti ja vie nita - uti! - povika gospoa Linton. - Zauti, ovaj tren! Spomene li to ime, odmah du sve okonati tako to du skoiti kroz prozor! Ono to sada dodiruje, moe imati, ali de moja dua biti na vrhu onoga brijega prije no to opet stavi ruku na mene. Ne treba mi, Edgare; ne treba mi vie. Vrati se svojim knjigama. Drago mi je to ima utjehe, jer sve to si imao u meni, ieznulo je. - Njen razum bludi, gospodine - rekoh mu. - Govorila je besmislice cijelu veer; ali dajte joj mira i dobru njegu i ona de se oporaviti. Odsad moramo paziti da je ne naljutimo. - Ne elim vie nikakav savjet od tebe - odgovori gospodin Linton. - Ti si poznavala prirodu svoje gospodarice, pa si me ipak poticala da je muim; i nisi mi dala nikakvu obavijest o tome kako joj je bilo ova tri dana! To je okrutno od tebe! Mjeseci bolovanja ne bi mogli prouzroiti takvu promjenu! Poeh se braniti jer sam smatrala nepravednim da budem okrivljena zbog nerazumne nastranosti drugoga. - Znala sam da gospoa Linton ima tvrdoglavu i nabusitu narav - povikah - ali nisam znala da ste vi eljeli poputati njenoj hirovitoj naravi! Nisam znala da se trebam, kako bih ugodila njoj, pretvarati kao da ne vidim to radi gospodin Heathcliff. Izvrila sam dunost vjernog sluge a dobila nagradu nevjernog sluge! Dobro, to de me nauiti da idudi put budem oprezna. Idudi put doite do istine kako god znate! - Prvi put kad mi doe s kakvom priom, morat de napustiti slubu kod mene, Elleno Dean - odgovori on. - Znai da radije ne ujete nita o tome, gospodine Lintone? - nastavih. - Heathcliff ima vae doputenje da se udvara gospoici i da dolazi u kudu kad god mu vaa odsutnost prui priliku, s namjerom da bi trovao gospodaricu protiv vas? Iako je Catherina bila smetena, odmah je shvatila na razgovor. - Ah! Nelly je igrala ulogu izdajice - uzbueno povika ona. - Nelly je moj tajni neprijatelj. Vjetice! Dakle ti zaista trai

vilinske strijele od kremena da bi nam zadala rane! Pusti me da je natjeram da se pokaje i da oplae Lintonovih ruku. Nisam osjetila nikakvu sklonost da to doekam, i odluivi da na svoju odgovornost odem po lijenika, izaoh iz sobe. Prolazedi kroz vrt da bih izila na put, na mjestu gdje je jedna alka za vezivanje uzda uvrdena na zid, primijetih kako se neto bijelo mie, oito nezavisno od vjetra. Usprkos urbi zaustavih se da to bolje promotrim kako ne bi zauvijek poslije ostao u mojoj mati dojam da je to bilo stvorenje s onoga svijeta. Jako sam se iznenadila i zaudila kad sam otkrila, vie dodirom nego vidom, da je to Isabellin pas, Fanny, koji je visio objeen o maramicu i bio gotovo na umoru. Brzo oslobodili ivotinju i prebacih je u vrt. Bila sam ga vidjela kako je otiao uza stube za svojom gospodaricom koja je ila na spavanje, pa sam se udila kako je dospio tu i koja je nevaljala osoba mogla tako s njim postupiti. Dok sam odvezivala vor oko alke, uini mi se nekoliko puta da ujem brz topot konjskih kopita na stanovitoj udaljenosti, ali sam morala misliti o tako mnogim stvarima da nisam ni obradala panju na to, iako je bilo neobino uti takav zvuk na tome mjestu u dva sata ujutro. Sredom, gospodin Kenneth je ba izlazio iz kude da bi posjetio nekog bolesnika u selu kad sam ja naila; moj opis bolesti Catherine Linton nagna ga da odmah poe sa mnom. On je bio jednostran, sirov ovjek, nije se ustruavao izraziti svoju sumnju da de ona preivjeti taj drugi napadaj, osim ako bude poslunije slijedila njegove upute nego to je to dosad inila. - Nelly Dean - ree on - ne mogu a da ne vjerujem kako postoji neki osobit uzrok tome. to se dogodilo u Grangeu? uli smo udne stvari ovdje. Hrabra i srana ena kao to je Catherina ne razbolijeva se zbog sitnice; a to bi trebalo vrijediti i za sve u ovim brdima. Muan je posao spaavati od groznice i slinih bolesti. Kako je poelo? - Gospodar de vam sve redi - odgovorili. Poznata vam je hirovita narav Earnshawa, a gospoa Linton sve ih nadmauje u tome. Mogu vam redi da je to poelo u svai. U buri uzbuenja dobila je neku vrstu napada. To je barem njeno objanjenje. Kad je sada as bunca, a as se nalazi u polusnu; poznaje one oko sebe, ali joj je duh ispunjen svakojakim udnim mislima i tlapnjama. - Gospodinu Lintonu de biti ao? - upitno ree Kenneth. - ao? Pudi de mu srce ako se ita dogodi! - odgovorih. - Nemojte ga zabrinjavati vie nego to je potrebno. - Pa, kazao sam mu da bude paljiv - ree on - i on mora snositi posljedice to je zanemario moju opomenu! Nije li on u posljednje vrijeme bio blizak s gospodinom Heathcliffom? - Heathcliff esto dolazi u Grange u posjet odgovorih - ali vie zbog toga to ga je gospodarica poznavala kao djeaka, nego to gospodar voli njegovo drutvo. Zasad je osloboen napora da nas posjeduje jer se usudio pokuati udvarati gospoici Linton. Ne mislim da de ponovno biti primljen u kudu. - A je li gospoica Linton ravnoduna i hladna prema njemu? - glasilo je lijenikovo pitanje. - Ona mi se ne povjerava - odgovorih ne eledi nastavi ti razgovor o tom predmetu. - Ne, ona je lukava - ree on i zavrtje glavom. - Ona svoje namjere skriva! Ali ona je naivna mlada budala. Doznao sam iz pouzdanog izvora da su prole nodi (lijepa mi je to nod bila!) ona i Heathcliff etali po njivi iza vae kude vie od dva sata; i on ju je nagovarao da se ne vrada unutra, nego da uzjae njegova konja i ode s njim! Moj obavjeta mi je rekao da je ona uspjela to odgoditi zahvaljujudi samo tome to je dala asnu rije da de biti spremna uiniti to pri njihovu idudem sastanku; a kada de to biti, on nije uo, ali vi recite gospodinu Lintonu neka bude na oprezu. Ta me je vijest ispunila novim strahom; pretekla sam Kennetha i trala vedi dio puta do kude. Mali je pas jo lajao u vrtu. Izgubila sam minutu otvarajudi mu vrata, ali je on, umjesto da ode ka kudnim vratima, trao amo-tamo njukajudi travu i pobjegao bi na put da ga nisam uhvatila i odnijela sa sobom. Kad sam ula u Isabellinu sobu, moje su slutnje bile potvrene; bila je prazna. Da sam stigla nekoliko sati ranije, bolest gospoe Linton moda

bi je zaustavila da uini taj nepromilje smjela uzbunjivati ukudane unosedi u kudu pometnju; jo manje otkriti cijeli dogaaj gospodaru koji je sav bio obuzet svojom sadanjom nesredom, tako da u njegovu srcu ne bi bilo mjesta za jo jednu bol! Nita mi drugo nije preostalo nego da utim i pustim da sve ide svojim tokom; kako je Kenneth tada stigao, odoh uznemirena lica najaviti njegov dolazak. Catherina je eala u nemirnu snu, njen je mu bio uspio malo umiriti njeno bjesnilo i sada je, nagnut nad njenim uzglavljem, promatrao svaku sjenu i svaku promjenu na njenim izrazito bolnim crtama. Nakon to je ispitao sluaj, lijenik je odlu no rekao gospodinu Lintonu da de bolest sretno zavriti ako samo uspijemo odravati oko nje potpun i stalan mir. A meni je rekao da njoj vie prijeti trajno ludilo nego smrt. Oka nisam sklopila te nodi, a ni gospodin Linton; zapravo nismo ni ili na spavanje; pa i posluga je ustala mnogo ranije nego obino i kretala se po kudi laganim korakom i aputala izmeu sebe obavljajudi svoje poslove. Svi su bili na nogama, osim gospoice Isabelle, pa je posluga poela govoriti kako ona tvrdo spava; njen je brat takoer pitao je li ustala i doimao se nestrpljivim jer je nema, pa i uvrijeenim jer ona pokazuje tako malo brige za svoju urjakinju. Drhtala sam od straha nede li me poslati da je zovem, ali sam bila poteena muke da budem prvi vjesnik njezina bijega. Jedna slukinja, priglupa djevojka, koja je bila otila nekim poslom u Gimmerton, dotrala je gore i sva zadihana i otvorenih usta uletjela u sobu viudi: - Oh Boe, Boe! to li de nam se jo sve dogoditi? Gospodaru, gospodaru, naa mlada gospoica... - Ne galami! - brzo viknuh, ljuta zbog njezina bunog ponaanja. - Govori tie, Mary. - to se dogodilo? - upita gospodin Linton. - to je tvojoj mladoj gospoici? - Otila je. Otila je! Onaj je Heathcliff pobjegao s njom! - zadihano odgovori - To nije istina! - uzviknu Linton ustajudi uzbueno. To nije mogude; kako ti je ta misao dola u glavu? Elleno Dean, idi i potrai je. To je nevjerojatno, to ne moe biti. Govoredi tako, odveo je djevojku do vrata i ponovno je upitao to ju je navelo da tvrdi tako neto. - Pa, eto, srela sam na putu mladida koji dolazi po mlijeko ovamo - promuca ona - i on me upitao nije li nam se dogodila kakva nezgoda u Grangeu. Pomislila sam da se to odnosi na gospodariinu bolest, pa sam odgovorila da se dogodila. A on mi nato ree: - Vjerojatno je netko otiao u potjeru za njima? - Ja se zaudih. On primijeti da ne znam nita o tome, pa mi ispria kako su se jedan gospodin i jedna dama odmah nakon ponodi zaustavili kraj kovanice na tredem kilometru od Gimmertona da bi kova privrstio jednu potkovu. I kako je kovaeva kdi ustala da bi vidjela tko su, odmah ih je oboje prepoznala. I primijetila je kad je ovjek - to je bio Heathcliff, bila je sigurna; svatko bi ga poznao, stavio u ruku njezina oca zlatnik kao nagradu za njegov trud. Dama je imala kapuljau preko lica, ali je traila vode, i dok je pila, kapuljaa joj je pala unazad, te joj je sasvim dobro vidjela lice. Heathcliff je drao obje uzde; kad su krenuli, okrenuli su lea selu i odjahali to su bre mogli po izrovanom putu. Kovaeva kdi nije kazala nita svome ocu, ali je ujutro sve ispriala cijelom Gimmertonu. Otrah i forme radi zavirih u Isabellinu sobu. Nakon povratka potvrdih istinitost sluavkine prie. Gospodin Linton bio se vratio svom sjedalu kraj postelje; kad sam ula u sobu, on podie oi, protumai znaenje moga tunog lica i spusti oi, ne izdavi nikakvu zapovijed niti rekavi ijednu rije. - Trebamo li poduzeti neto da je stignemo i dovedemo je natrag? - upitah. - to da radimo? - Otila je svojom voljom - odgovori gospodar. - Imala je pravo otidi ako eli. Nemoj mi vie dosaivati s njom. Od sad je ona moja sestra samo po imenu; ne zato to se ja odriem nje, nego zato to se ona odrekla mene. To je sve to je kazao o tome; vie se nije za nju raspitivao niti ju je spominjao, osim to mi je rekao da njene stvari poaljem u njen novi dom, ma gdje bio, im doznam gdje se nalazi.

Trinaesto poglavlje Dva su mjeseca bjegunci bili odsutni; za to vrijeme gospoa Linton je imala i prebrodila najvedu krizu onoga to se zove upalom mozga. Ni majka ne bi mogla odanije njegovati svoju jedinicu nego to je Edgar njegovao nju. Danju i nodu bdio je i strpljivo podnosio sva uznemiravanja prouzroena razdraljivim ivcima i pomudenim razumom svoje ene; i premda mu je Kenneth rekao da de ga ono to spasi od groba, nagraditi za njegovu brigu time to de postati izvorom trajne budude brige, da on, uistinu, rtvuje svoje zdravlje i snagu da bi sauvao ruevine ljudskog bida, njegova zahvalnost i radost nisu imale granice kad mu je reeno da je Catherina izvan ivotne opasnosti; satima je sjedio uz nju, promatrao njeno postupno vradanje tjelesnom zdravlju i hrabrio svoja nadanja iluzijom da de se i njen razum vratiti svojoj pravoj ravnotei i da de ona uskoro opet biti ono to je bila. Prvi put je napustila svoju sobu na poetku oujka. Gospodin Linton bio je tog jutra stavio na njen jastuk struak afranovih cvjetova; njene oi, koje odavno nisu vidjele nita radosno, spazile su ih kad se probudila i zablistale od radosti dok ih je eljno skupljala. - Ovo je najranije cvijede na Visovima - uzviknula je. Ono me sjeda na blage vjetrove, toplo sunce i tek otopljen snijeg. Edgare, pue li jugo i je li snijeg okopnio? - Snijeg se sasvim otopio ovdje dolje, draga - odgovori njen mu - a na humcima vidimo samo dva bijela mjesta; nebo je modro, eve pjevaju, a potoidi i potoci nabujali su. Catherino, prolog proljeda u ovo doba udio sam imati te pod ovim krovom, a sada elim da si milju ili dvije daleko od kude, u brdima; zrak je ondje blag, osjedam da bi te to izlijeilo. - Vie nikada nedu otidi tamo, osim jednom - ree bolesnica - a onda de me ostaviti i ja du ondje ostati zauvijek. Idudeg proljeda opet de eljeti da me ima pod ovim krovom i sjetit de se prolosti i pokuavao je oraspoloiti opojnim ljubavnim rijeima, ali je ona rastreseno promatrala cvijede, a suze su joj orosile trepavice i klizile naglo niz obraze. Znali smo da joj je zaista bolje i stoga smo zakljuili da njezin neprekidni boravak u istoj sobi uvelike pridonosi njenoj melankoliji pa de je promjena okoline moda djelomice otkloniti. Gospodar mi naredi da naloim vatru u salonu koji nije bio upotrebljavan ved nekoliko tjedana, i da stavim jedan naslonja na sunce ispred prozora, a zatim ju je doveo dolje; ona je dugo sjedila uivajudi u ugodnoj toploti vatre i, kao to smo i oekivali, oivjela je promatrajudi predmete oko sebe koji, iako poznati, nisu imali one tune veze s predmetima u njenoj sumornoj, bolesnikoj sobi. Uveer se doimala jako zamorenom, ali je ipak nikakvi razlozi nisu mogli natjerati da se vrati u svoju sobu, te sam morala pripremiti salonski divan da joj slui kao postelja dok ne bude spremljena jedna druga. Da se ne bi zamarala idudi uz i niz stube, namjestili smo joj ovu sobu u kojoj vi sad leite i koja je na istom katu gdje i salon; uskoro je postala dovoljno jaka da ide iz sobe u salon i natrag oslanjajudi se na Edgarovu ruku. Mislila sam da de se moda sasvim oporaviti zahvaljujudi njezi koju je imala. A postojao je dvostruk razlog da se to eli, jer je o njezinu ivotu ovisio ivot jednoga drugog bida; gajili smo nadu da de roenje nasljednika uskoro obradovati srce gospodina Lintona, a njegov posjed osigurati od pohlepe stranaca. Valja spomenuti da je Isabella otprilike est tjedana nakon svog odlaska poslala svom bratu kratko pismo u kojem mu je javila o svom vjenanju s Heathcliffom. Pismo je bilo formalno i hladno, ali je na dnu bila olovkom napisana nejasna isprika i molba da je se prijateljski sjeda i da joj oprosti ako ga je uvrijedilo njeno djelo koje ona u svoje vrijeme nije mogla ne uiniti i koje sada, nakon to je ved uinjeno, nije mogla promijeniti. Mislim da Linton nije odgovorio na to pismo; dva tjedna nakon toga dobila sam dugako pismo koje sam smatrala udnim jer ga je pisalo pero mladenke odmah nakon

dragocjena ako smo ih cijenili za ivota. Draga Elleno! Stigla sam sinod u Orkanske visove i tada prvi put ula da je Catherina bila i da je jo uvijek jako bolesna. Mislim da joj ne smijem pisati, a i moj je brat ili odved ljut ili odved potiten da bi mi odgovorio na pismo koje sam mu poslala. Ali, ipak, moram nekom pisati, i jedino si mi ti preostala. Reci Edgaru da bih dala cio svijet samo da opet vidim njegovo lice - da se moje srce vratilo u Thrushcross Grange dvadeset i etiri sata nakon to sam ga napustila, i da je ondje i ovog trenutka, puno toplih osjedaja za njega i Catherinu! Ali ja ne mogu dodi za njim (ove su rijei podvuene), neka me ne oekuju, a iz toga mogu zakljuiti to ele, samo neka paze da ne krive za to moju slabu volju ni moju nepostojanu ljubav prema njima. Ostali dio pisma je za tebe. elim ti postaviti dva pitanja: prvo, kako si uspjela sauvati ljudskost dok si stanovala ovdje? U ovih koji me okruuju nisam jo primijetila nikakav ljudski osjedaj. Drugo pitanje, koje me jako zanima, jest ovo: je li gospodin Heathcliff ovjek? Ako jest, je li on lud? A ako nije, je li on avo? Nedu ti redi razloge zbog kojih te to pitam, ali te molim da mi objasni, ako moe, za koga sam se udala, i to kada me bude dola vidjeti; a mora dodi, Elleno, to prije. Nemoj pisati, nego doi i donesi mi neto od Edgara. Sad du ti opisati kako sam primljena u svom novom domu - reeno mi je da de Visovi biti na dom. Ako piem o oskudnim predmetima koji tvore vanjsku udobnost, to je samo da bih se zabavila, jer o njima nikad i ne mislim, osim u trenutku kad mi zatrebaju. Smijala bih se i plesala od radosti kad bi ta oskudica bila sav moj jad, a kad bi ostalo bilo samo grozan san! Sunce je zalo za Grange kad smo skrenuli preko pustare; po tome sam zakljuila da je bilo est sati; moj se suputnik zaustavio pola sata da pregleda park, vrt i, vjerojatno, i prijatelj Joseph iziao je s fenjerom da nas doeka. On je to uinio na njemu svojstven nain. Njegov prvi in bio je da podigne fenjer do mog lica, da me zlurado pogleda, da nakubi svoju donju usnu i da mi okrene lea. Zatim je uzeo oba konja i odveo ih u staju, a onda iziao zakljuati vrata kao da smo u nekom starom dvorcu. Heathcliff je ostao razgovarati s njim, a ja uoh u kuhinju - prljavo zaputeno mjesto - ti je sigurno ne bi prepoznala jer je sasvim drukija otkako se ti ne brine o njoj. Pored vatre je stajalo jedno dijete divljeg izgleda, snanih udova, prljava odijela; oi i usta nalik su Catherininim. - To je Edgarov nedak - pomislih - pa i moj; moram se rukovati s njim, i, da, moram ga poljubiti. Dobro je odmah poeti s lijepim odnosima. Prioh mu i, pokuavajudi uzeti njegovu debeljukastu aku, upitah ga: - Kako si, dragi? On odgovori argonom koji nisam razumjela. - Hodemo li ti i ja biti prijatelji, Haretone? - bio je moj ponovni pokuaj da otponem razgovor. Psovka i prijetnja da de nahukati Trottlera na mene ako se ne izgubim odatle, nagradili su moju ustrajnost. - Hej, Trottleru, ovamo! - apnu mali nesretnik dozivajudi buldoga s njegova leaja u uglu kuhinje. - Hode li se tornjati odavde? - upita me on zapovjedniki. Iz ljubavi prema svom ivotu morala sam se pokoriti; prijeoh preko praga da priekam dok dou drugi. Gospodina Heathcliffa nigdje nije bilo, a Joseph, kojega sam nala u staji i zamolila da poe sa mnom u kudu, izbei se na mene; promrmlja neto za sebe, podie nos i odgovori: - Mm! Mm! Je li ikad krdanski stvor uo tako neto? Mrmljanje i brbljanje! Kako mogu razumjeti to govorite? - Kaem vam da elim da poete sa mnom u kudu? - povikah misledi da je gluh, a i ved sam se bila naljutila zbog bezobrazluka. - Ja ne! Ja imam drugog posla - odgovori on i nastavi svoj posao vaudi svojim krezubim vilicama i prezrivo promatrajudi moju odjedu i lice (prva je bila odved lijepa, ali drugo, sigurna sam, bilo je tako alosno kako drugih vrata; usudih se zakucati na njih u nadi da de moda pojaviti kakav pristojniji sluga. Nakon kradeg ekanja vrata je otvorio visok, mrav ovjek, bez ovratnika, a i inae vrlo neuredno odjeven; crte lica nisu mu se vidjele od upave kose koja mu je padala do ramena; i njegove su oi takoer bile nalik

Catherininim, ali je sva ljepota u njima bila unitena. - to vi ovdje radite? - upita osorno. - Tko ste vi? Zvala sam se Isabella Linton - odgovorih. - Vidjeli ste me ved, gospodine. Nedavno sam se udala za gospodina Heathcliffa i on me je doveo ovamo... s vaim doputenjem, mislim. - On se, dakle, vratio? upita pustinjak i izbulji oi kao gladan vuk. - Jest, ba sad smo stigli - odgovorih; ali me je on ostavio pred kuhinjskim vratima, a kad sam htjela udi, va mali deko preuzeo je na sebe ulogu uvara mjesta, uplaio me i otjerao buldogom. - Dobro je to je taj lopov odrao rije! - promumlja moj bududi domadin buljedi u mrak iza mene u nadi da de ugledati Heathcliffa, a zatim se upusti u monolog, ispunjen psovkama i prijetnjama, o tome to bi uinio da ga je taj avo prevario. Pokajah se to sam pokuala udi na taj drugi ulaz i pomislih otidi prije no to on zavri sa psovanjem, ali prije nego to sam mogla ostvariti tu namjeru, on mi naredi da uem, zatvori vrata i zakljua ih. Unutra je gorjela velika vatra; to je bilo jedino svjetlo u toj velikoj prostoriji s posve sivim podom; i nekod sjajno kositreno posude, koje je privlailo moj pogled kada sam bila djevojica, takoer je bilo potamnjelo od prljavtine i praine. Upitah ga bih li mogla dozvati djevojku da me odvede u spavaonicu. Gospodin Earnshaw mi ne odgovori. etao je gore-dolje, s rukama u depovima; oevidno je bio zaboravio na moju nazonost; bio je tako duboko zamiljen i lice mu je izgledalo tako ovjekomrzaki, da se nisam usudila opet ga uznemiriti svojim pitanjem. Nede se iznenaditi, Ellen, to me je obuzela velika tuga dok sam sjedila pored toga negostoljubivog ognjita u poloaju gorem od osamljenosti i sjedala se da se samo est kilometara odatle nalazi moj mili dom u kojem ive oni koje jedino volim na ovom svijetu; a, meutim, kao da nas razdvaja Atlantski ocean, a ne - gdje da traim utjehe? i - nemoj redi Edgaru i Catherini - iznad svih drugih alosti najtei mi je oaj to ne mogu nadi nikoga tko bi mi mogao ili htio biti saveznik protiv Heathcliffa! Traila sam utoite u Orkanskim visovima gotovo radosno, da ne bih morala ivjeti sama s njim, ali je on znao ljude meu koje dolazimo i nije se bojao njihova mijeanja. Dugo sam sjedila i tuno razmiljala; sat je otkucao osam, pa devet, a on je i dalje koraao amo-tamo, pognute glave i u potpunoj utnji, osim to bi ponekad teko uzdahnuo ili ogoreno uzviknuo. Oslukivala sam ne bih li ula kakav enski glas u kudi, i prepustila sam se gorkom kajanju i tunim slutnjama koje su najzad glasno progovorile u nezadrivim uzdasima i plakanju. Nisam bila svjesna da sam glasno jadikovala dok se Earnshaw u svojoj odmjerenoj etnji po sobi nije odjednom zaustavio preda mnom i pogledao me iznenaeno i zaueno. Iskoristih povratak njegove panje i uzviknuh: - Umorna sam od puta i eljela bih idi u postelju! Gdje je slukinja? Uputite me kako da je naem kad ona ne eli dodi k meni! - Nemamo postelju! - odgovori on. - Morate se posluiti sami! - Gdje onda da spavam? - upitah jecajudi; umor i tuga toliko su me pritiskali da se nisam obazirala na osjedaj ponosa. - Joseph de vam pokazati Heathcliffovu sobu - ree on. - Otvorite ta vrata... on je ondje. Htjedoh ga posluati, ali me on odjednom zaustavi i doda neobinim glasom: - Budite tako dobri pa zakljuavajte vrata i povucite zasun... nemojte to zaboraviti! - Dobro - rekoh. - Ali zato, gospodine Earnshawe? Nije mi se sviala ideja da se namjerno zakljuavam s Heathcliffom. - Pogledajte ovo! - odgovori on vadedi iz svoga prsluka kuburu udne konstrukcije, uz iju je cijev bio privrden no s dvjema otricama koji se zatvarao i otvarao. - To je veliko iskuenje za oajna ovjeka, zar ne? Ne mogu se savladati da svake nodi ne odem s ovim orujem pred njegova vrata. Ako ih jednom naem otvorena, gotovo je s njim! Ja to radim redovito ak i kad se minutu prije toga sjetim stotine razloga zbog kojih bih se trebao savladati; to jetim njegove planove. Borio sam se protiv tog iskuenja dok sam mogao, ali uzalud; kada doe vrijeme, ni svi aneli na nebu nede spasiti Heathcliffa! Radoznalo sam promatrala to oruje. Pade mi na pamet ogavna ideja: kako bih modna bila kad bih imala

jedno takvo oruje! Uzeh ga iz njegove ruke i dodirnuh otricu. On se doimao iznenaenim izrazom koji se za trenutak pojavio na mom licu; to nije bio izraz uasa, nego pohlepe. Ljubomorno mi istrgnu revolver iz ruke, zatvori no i sakri ga natrag u prsluk. - Svejedno mi je ako mu kaete - ree on. Opomenite ga da bude na oprezu, a i vi pazite na njega. Vidim da znate u kakvim smo odnosima ja i on, jer se ne udite opasnosti koja mu prijeti. - to vam je Heathcliff skrivio? - upitah. - Kakvu vam je nepravdu uinio koja bi opravdala tu vau strahovitu mrnju? Zar ne bi bilo mudrije da mu naredite neka napusti ovu kudu? - Ne! - zagrmje Earnshaw - ako pokua otidi, bit de mrtav; nagovorite ga da to pokua i bit dete ubojica! Zar da izgubim sve bez ikakve mogudnosti da povratim gubitke? Zar da Hareton bude prosjak? Oh, prokletstvo! Povratit du sve; i njegovo zlato du uzeti, a zatim i njegovu krv; pakao de dobiti njegovu duu, i s tom pridolicom bit de deset puta crnji no to je ikada bio! Upoznala si me, Elleno, s navadama svoga staroga gospodara. Jasno je da je on na rubu ludila; barem je tako bilo prole nodi. Drhtala sam u njegovoj prisutnosti i mislila sam da je u usporedbi s njegovim ponaanjem slugina gruba mrzovolja ugodna. Opet je poeo svoju utljivu etnju po sobi, a ja otvorih vrata i pobjegoh iz kuhinje. Joseph, nagnut nad vatrom, zurio je u veliki kotao koji je visio nad vratima, a kraj njega na klupi bila je drvena zdjela puna zobenog brana; voda je poela kljuati i on se okrenu da gurne ruku u zdjelu; mislila sam da on to vjerojatno sprema nau veeru, Pa kako sam bila gladna, odluih da veera bude takva da se moe jesti, pa otro viknuh: - Ja du skuhati kau! - Uklonih zdjelu izvan njegova domaaja i, skidajudi - Gospodin Earnshaw mi je rekao da se sama sluim; i hodu. Ne elim izigravati damu meu vama jer bih mogla gladovati. - Gospode Boe! - promrmlja on, sjede i poe gladiti svoje rebraste arape od koljena do glenja. - Ako ovdje bude novih naredbi - ba kad sam se navikao na dvojicu gospodara - ako moram imati i gospodaricu nad svojom glavom, onda je vrijeme da odem odavde. Nikad nisam mislio da de dodi dan kad du morati napustiti ovo staro mjesto ali sad vidim da je taj as blizu! Nisam se osvrtala na to jadikovanje nego sam se brzo dala na posao, i uzdiudi sjedala se vremena kad bi sve to bilo samo vesela zabava; ali sam ubrzo morala otjerati to sjedanje iz svojih misli; muila me misao na prolu sredu, i, to je njena vizija postajala jasnija, to je kuhaa sve bre mijeala i pregrti zobenog brana sve bre su padale u vodu. Joseph je promatrao moj nain kuhanja sa sve vedim negodovanjem. - Eto! - uzviknu on. - Haretone, ti nede veerati svoju kau; bit de sva u grumenima velikim kao moja aka. Eto opet! Da sam na vaemu mjestu, ja bih bacio u kotao zdjelu i sve... bum, bum. udno da dno nije probueno! Priznajem da je kaa loe izgledala kad sam je usula u zdjele; bile su etiri, a iz mljekare su donijeli veliki vr svjeeg mlijeka. Hareton ga epa i poe piti iz njega tako da mu je mlijeko curilo iz usta natrag u vr. Protestirala sam i rekla da mora odliti sebi mlijeko u posudu, jer inae nedu modi ni okusiti pide s kojim se tako postupa. Stari cinik nae za potrebno da se duboko uvrijedi tom osjetljivodu; nekoliko mi je puta ponovio da je djeak isto tako dobar kao ja, i isto tako zdrav, i udio se kako mogu biti tako uobraena. U meuvremenu je mali prostak nastavio piti gledajudi me izazivaki dok su mu sline curile u vr. - Ja du veerati u drugoj sobi - izjavih. - Nemate li sobu koja se zove salon? - Salon? - podrugljivo ponovi on. - Salon? Ne, nemamo salona. Ako vam se ne svia nae drutvo, ondje je gospodar, a ako vam se ne svia njegovo, tu smo mi. - Onda du otidi gore odgovorih. - Poka mlijeka. Uz veliko gunanje Joseph usta i poe ispred mene uza stube: popeli smo se do potkrovlja; otvarao je vrata i gledao u sobe pored kojih smo prolazili. - Evo sobe - ree on napokon i gurnu natrag kripavu dasku na arkama. - Dovoljno je dobra da se u njoj pojede malo kae. Tu su vrede ita u kutu, prilino iste; ako se bojite da dete zaprljati svoju finu odjedu, prostrite svoju maramicu na jednu od njih.

Soba je bila neka vrsta ostave i jako je zaudarala na slad i ito; raznovrsne vrede te robe bile su nagomilane naokolo ostavljajudi irok prazan prostor u sredini. - Sluajte, ovjee! - viknuh ljutito. - Ovo nije mjesto za spavanje. elim vidjeti svoju spavadu sobu. - Spavadu sobu - podrugljivo ponovi. - Vidjeli ste sve spavade sobe koje imamo... ona ondje je moja. Pokazao je rukom na drugu sobu u potkrovlju koja se razlikovala od prve po tome to je imala golije zidove i u jednom kutu velik, nizak krevet bez zavjesa, s ljubiastim pokrivaem. - to de mi vaa soba? - odgovorih. - Mislim da gospodin Heathcliff ne stanuje u potkrovlju kude? - Oh! Traite sobu gospodara Heathcliffa - povika on kao da je doao do nekog otkrida. Zar niste to mogli odmah redi? I onda bih vam kazao prije sveg ovog truda da je ona ba ta koju ne moete vidjeti... on je uvijek dri zakljuanu i nitko ne ulazi u nju osim njega. - Lijepu kudu imate, Josephe - nisam mogla izdrati da ne kaem - i ugodne ukudane; mislim da se sr sve ludosti u svijetu bila nastanila u mom mozgu onoga dana kad sam vezala svoju sudbinu uz njihovu! Ali, sad nije rije o tome... mora biti i drugih soba. - Za ime Boga, pourite i pustite da se negdje smjestim! On ne odgovori na ovo preklinjanje. Samo je polako i mrzovoljno silazio drvenim stubama; napokon je zastao pred jednom odajom za koju sam zbog toga zastajanja i njezina pogodnijeg poloaja mislila da je najbolja. U njoj su se nalazili jedan dobar sag, ija se ara nije vidjela od praine; ognjite zaklonjeno arenim papirom koji se raspadao; lijepa hrastova postelja s crvenim zavjesama od prilino skupa materijala i moderne izvedbe. skliznule sa svojih kvaica, a eljezna ipka to ih je drala bila je savijena u luku tako da je draperija padala na pod. Stolci su takoer bili otedeni, neki od njih jako, a duboki urezi kvarili su daske kojima su zidovi bili obloeni. Kolebala sam se da li da uem i da se smjestim, tu, kad moj budalasti voa izjavi: Ova ovdje je gospodareva. Moja se veera bila ohladila, a i glad me je bila prola, i strpljenje izdalo. Zahtijevala sam da mi se odmah pokae soba u koju du se modi povudi i odmoriti. - Gdje da je naem, doavola? - poe religiozni starac. - Neka nas Bog blagoslovi! Neka nam Bog oprosti! Gdje bi ste, pakla vam, htjeli spavati? Vi razmaeno, dosadno stvorenje! Vidjeli ste sve, osim Haretonove male sobe. U cijeloj kudi nema vie ni jednog mjesta gdje bi se moglo ledi! Toliko sam se naljutila da sam bacila posluavnik i sve na njemu na pod, a zatim sjela navrh stuba, pokrila lice rukama i zaplakala. - Eh! Eh! uzviknu Joseph. - Bravo, gospoice Isabello. Bravo, gospoice Isabello! Gospodar de pasti preko tog razbijenog posua i onda demo uti neto; vidjet demo to de biti. Vi ste pomahnitala budala koja nije ni za to; zasluujete gladovati odsad pa do Boida zato to u svojem grjenom bijesu bacate pod noge dragocjene Boje darove! Kladim se da nedete dugo pokazivati tu svoju naprasnu narav. Mislite li da de Heathcliff trpjeti takvo lijepo ponaanje? Ne bih elio da vas zatekne u tom raspoloenju. Ne bih elio. Otiao je gunajudi u svoju jazbinu i odnio svijedu, a ja sam ostala u mraku. Razdoblje razmiljanja koje je slijedilo za ovim glupim inom natjeralo me da priznam kako je potrebno priguiti svoj ponos i savladati svoj gnjev, i pouriti se ukloniti njegove posljedice. Neoekivana pomod dola mi je u obliku Throttlera za kojega sam se sada sjetila da je sin naega starog psa Sculkera; znala sam ga dok je bio tene u Grangeu; moj otac ga je dao gospodinu Hindleyju. Zacijelo me je prepoznao; dodirnuo me je njukom po nosu u razbijeno posue i briudi svojom maramicom proliveno mlijeko sa stubinog rukohvata. Svoj smo posao bili tek zavrili, kad se zau Earnshawov korak u hodniku; moj pomodnik podvi rep i priljubi se uza zid, a ja se sakrih u najblia vrata. Throttlerov pokuaj da izbjegne svoga gospodara bio je neuspjean, to sam zakljuila po kotrljanju niza stube i dugom alosnom skvianju. Ja sam bila bolje srede; proao me je, uao u svoju sobu i zatvorio vrata. Odmah zatim Joseph je doao s Haretonom da ga stavi spavati. B ila

sam se sklonila u Haretonovu sobu, i starac, kad me vidje, ree: - Sad ima dovoljno mjesta i za vas i za vau oholost u sobi dolje. Ona je prazna; moete je imati cijelu za sebe i za Onoga koji je uvijek tredi u tako loem drutvu! Radosno sam se posluila tom njegovom obavijedu; i iste minute kad sam klonula u naslonja pored vatre, sagnula sam glavu i zaspala. Moj je san bio dubok i ugodan, ali nije dugo trajao. Gospodin Heathcliff me je probudio; tek to je uao, pitao me na svoj ljubazni nain to ovdje radim. Rekla sam mu da je uzrok to jo nisam legla, iako je kasno, to to je klju nae sobe u njegovu depu. Pridjev nae smrtno ga uvrijedi. Poe vikati i psovati da ona nikad nije bila i nikad nede biti moja; i da de on... - Ali nedu ponavljati njegove izraze, ni opisivati njegovo uobiajeno vladanje; on je dovitljiv i neumoran u izazivanju gnuanja u meni prema njemu! Ponekad mu se tako jako udim, da to umrtvi moj strah; a eto, uvjeravam te da ni tigar ni zmija otrovnica ne bi mogli pobuditi u meni ovoliki uas kao on. Obavijestio me da je Catherina bolesna i okrivio za to moga brata obedavi da de muiti mene umjesto Edgara, sve dok se ne doepa njega. Mrzim ga - nesretna sam - bila sam luda! Pazi da ne kae nijednu rije o ovome onima u Grangeu. Oekivat du te svaki dan - nemoj me razoarati. Isabella. etrnaesto poglavlje Kada sam proitala ovo pismo, odoh gospodaru i izvijestih ga da mu je sestra stigla u Visove i da mi je poslala pismo u kojem izraava alost zbog stanja gospoe Linton i elju da ga vidi, a takoer i nadu da de joj po meni poslati, im bude mogude, neki znak oprosta. - Oprosta! - ree Linton. - Nemam joj to oprostiti, Elleno. Moe otidi u Orkanske visove danas poslije podne ako eli i redi joj da nisam ljut nego da mi je ao to sam je izgubio, utoliko vie to ne mislim da de ikad biti sretna. Da je odem vidjeti, ne dolazi u obzir; mi smo se zauvijek razdvojili. A ako mi zaista eli uiniti uslugu, neka nagovori nitariju za koju se udala da napusti ovaj kraj. - A zar joj nedete bar neku ceduljicu napisati, gospodine? - moledivo ga upitah. - Nedu - odgovori. - Nije potrebno. Moje veze s Heathcliffovom obitelji bit de jednakomjerne kao i njegove s mojom. Nede postojati! Bila sam vrlo potitena zbog te Edgarove hladnode; cijelim putem od Grangea muila sam svoj mozak milju kako da unesem vie srca u ono to je rekao, kad to budem priala, i kako da ublaim njegovo odbijanje da napie bar nekoliko redaka da bi utjeio Isabellu. Ona me je vjerojatno oekivala jo od jutra; vidjela sam je kako gleda kroz prozor kad sam ila vrtnom stazom; kimnuh joj glavom, ali se ona povue s prozora, kao da se bojala da je ne primijete. Uoh bez kucanja. Nikad nisam vidjela tako alosnu sliku zaputenosti kao to ju je pruala ta nekad svijetla i radosna kuda! Moram priznati da bih ja, da sam bila na mjestu mlade dame, barem oistila ognjite i obrisala krpom stolove. Ali nju je ved bio obuzeo duh zaputenosti koji ju je okruivao. Njeno lijepo lice bilo je blijedo, ravnoduno i beivotno; kosa joj je bila nenakovrana, neki su pramenovi visjeli, a neke je nemarno oplela oko glave. Vjerojatno nije ni dotaknula svoje haljine od sinod. Hindley nije bio tu. Gospodin , ali usta kad sam se pojavila, sasvim me prijateljski upita kako sam i ponudi mi stolac. On je bio ondje jedini stvor koji je izgledao uljudno; i pomislila sam da nikad nije bolje izgledao. Toliko su okolnosti promijenile njihov poloaj, da bi ga stranac zasigurno smatrao dentlmenom po roenju i odgoju, a njegovu enu prljavom prostakinjom! Ona radosno prie da me pozdravi i prui ruku da uzme oekivano pismo. Odmahnuh glavom. Ali ona ne shvati taj znak, te poe za mnom do ormara kamo sam otila odloiti svoj eir i zamoli me apatom da joj odmah dam ono to sam donijela. Heathcliff se sjeti to znai njen pokret i ree: - Ako ima togod za Isabellu (sigurno ima, Nelly), daj joj. Nema potrebe od toga stvarati tajnu.

Meu nama ne postoje nikakve tajne. - Oh, nema nita - odgovorih smatrajudi da je najbolje da odmah kaem istinu. - Moj mi je gospodar rekao da kaem njegovoj sestri neka zasad ne oekuje od njega ni pismo ni posjet. On vam alje svoj pozdrav, gospoo, i elje da budete sretni, te oprost za t ugu koju ste mu prouzroili; ali on misli da odsad njegova kuda i ova ovdje trebaju prekinuti svaku vezu, jer nita dobro ne moe proizidi iz toga. Gospoi Heathcliff poe podrhtavati usna i ona se vrati svom sjedalu pored prozora. Njen mu stade uz ognjite i poe mi postavljati pitanja o Catherini. Rekla sam mu o njenoj bolesti onoliko koliko sam smatrala potrebnim, ali je on unakrsnim pitanjima izvukao od mene gotovo sve o uzroku bolesti. Krivila sam Catherinu, kao to je i zasluila, to je nanijela sebi ono to ju je snalo, i zavrila izraavajudi nadu da de on slijediti primjer gospodina Lintona i ubudude, pa i u dobru i zlu izbjegavati dodir s njegovom obitelji. - Gospoa Linton upravo se poela oporavljati - rekoh - ona nede nikad biti kao to je bila, ali joj je ivot poteen; i ako zaista ita osjedate prema njoj, nedete joj se vie pojaviti pred oima, nego dete zauvijek otidi iz ovog kraja; i da vam ne bi bilo ao, mogu vam redi da je Catherina Linton toliko drukija sada od vae negdanje prijateljice Catherine Earnshaw, koliko je ta

to je ona nekad bila, opdom ovjenodu i osjedajem dunosti! - To je sve mogude - ree Heathcliff prisiljavajudi se da izgleda miran - sasvim je mogude da tvoj gospodar nema druge mogudnosti do opde ovjenosti i osjedaja dunosti. Ali misli li ti da du ja ostaviti Catherinu njegovoj dunosti i njegovoj ovjenosti? Kako moe usporediti moj osjedaj prema Catherini s njegovim? Prije nego to napusti ovu kudu, moram dobiti od tebe obedanje da de mi omoguditi jedan sastanak s njom; pristala ti ili odbila, ja du je vidjeti! to kae? - Kaem, gospodine Heathcliff - odgovorih mu - da je ne smijete vidjeti i da nikad nedete to uiniti mojom pomodu. Jo jedan susret izmeu vas i gospodara dotukao bi je. - Uz tvoju pomod to se moe izbjedi - nastavi on - a ako bi postojala opasnost od takvog dogaaja, ako bi Linton bio uzrok koji bi joj donio jo ijednu nevolju u ivotu, onda mislim da bih imao pravo otidi u krajnost! elio bih da bude dovoljno iskrena da mi kae bi li Catherina mnogo patila kad bi ga izgubila; strah od toga prijei me. Po tome moe procijeniti razliku izmeu naih osjedaja; da sam ja na njegovu mjestu, a on na mome, pa makar ga mrzio mrnjom koja moj ivot pretvara u u, nikada ne bih digao ruku na njega. Moe sumnjati u to ako hode! Nikad ga ne bih otjerao iz njezina drutva dokle god ona eli njegovo. Ali onog trenutka kad njena naklonost prestane, iupao bih mu srce i pio krv! Ali, dotad - ako mi ne vjeruje, ne poznaje me do tog trenutka umirao bih u najvedim mukama prije nego to bih dodirnuo ijednu vlas na njegovoj glavi! - A ipak - prekinuh ga - ne ustruavate se sasvim sruiti sve nade u njeno potpuno ozdravljenje time to dete se nametnuti njezinu sjedanju sad kad vas je gotovo zaboravila, i tako je uvudi u nov sudar nesklada i bola. - Misli da me je skoro zaboravila? - ree on. - Oh, Nelly, ti zna da nije! Zna isto tako dobro kao i ja da na svaku misao koju ona potroi na Lintona, potroi tisudu na mene! Za najnesretnijeg razdoblja moga ivota bio sam poeo misliti da me je ona zab je misao muila i kad sam se prolog ljeta vradao ovamo; ali sad bi samo Catherinino izriito uvjerenje moglo ponovno probuditi u meni tu stranu misao. A onda Linton ne bi bio nita, ni Hindley, ni svi snovi koje sam ikad sanjao. Dvije bi rijei sadravale moju bududnost: smrt i pakao; ivot bi, nakon to bih izgubio Catherinu, bio pakao. Ipak sam bio lud to sam i na trenutak pomislio da ona cijeni ljubav Edgara Lintona vie nego moju. Kad bi on volio svim snagama svoga slabakog bida, ne bi mogao voljeti u osamdeset godina toliko koliko ja u jednom danu. A Catherina ima srce ponosno poput mojega; more bi moglo stati u onu ondje konjsku kopanju isto tako kao to bi on mogao privudi cijelu njenu ljubav.

Kojeta! On joj je jedva malo drai od njezina psa, ili njezina konja. Njega se ne moe voljeti kao mene; kako ona moe voljeti u njemu ono ega on nema? - Nema para koji se voli vie od Catherine i Edgara ree Isabella iznenadno ivahno. - Nitko nema pravo tako govoriti, i nedu utjeti sluajudi kako moga brata podcjenjuju! - Tvoj brat takoer neobino voli tebe, je li? - prezrivo ree Heathcliff. - Spreman je pustiti te da se potuca po svijetu. - On ne zna koliko patim - odgovori ona. - Nisam mu to rekla. - A neto si mu, dakle, rekla; pisala si mu, je li? - Pisala sam mu samo da sam se udala... vidio si pisamce. - I otad vie nita? - Nita. - Moja mlada gospoa izgleda mnogo loije otkad se udala - primijetih. - Neija ljubav, oevidno, nedostaje; ija, mogu pogoditi; ali moda ne bih trebala redi. - Rekao bih njena vlastita - ree Heathcliff. - Pretvara se u obinu prljavicu! Neobino joj je brzo dosadilo da me pokua zadovoljiti. Teko de vjerovati, ali ved sutradan poslije naeg vjenanja plakala je eledi idi kudi. Ali, i bolje je da nije odved fina; ovako je bolje za ovu kudu, a ja du se pobrinuti da me ne osramoti skitanjem unaokolo. - Da, gospodine - odgovorih mu - nadam se, imat dete na umu da je gospoa Heathcliff naviknuta na ljubaznost, a i na poslugu; da je odgojena kao jedinica koju su svi rado sluili. Morate joj dopustiti da ima god mislili o gospodinu Edgaru, ne moete sumnjati u njenu sposobnost za snanu ljubav i odanost, jer da je nema, ne bi napustila otmjenost, udobnost i roake u svom prijanjem domu da bi se zadovoljno nastanila s vama u pustinji kao to je ova. - Ona ih je napustila u samoobrani - odgovori on. - Zamiljala me je kao junaka u romanu i oekivala neograniene ljubaznosti od moje viteke odanosti. Jedva je mogu smatrati razumnim bidem jer se tako uporno drala svoje fantastine ideje o mom karakteru i postupala voena pogrenim dojmovima i miljenjima to ih je njegovala. Ali, napokon, mislim d a me upoznaje, vie ne opaam glupe osmijehe i grimase koji su me ljutili u poetku, ni nerazumnu nesposobnost uvianja da sam ozbiljno govorio kad sam joj kazao svoje miljenje o njoj i njenoj zaslijepljenosti. Bio je potreban veliki napor pronicljivosti dok je shvatila da je ne volim. Neko sam vrijeme mislio kako joj nikakve lekcije ne mogu pomodi da to shvati! I jo to nije dobro shvatila jer mi je ujutro priopdila kao neku stranu novost da sam postigao da me mrzi. To je bio pravi herkulski zadatak, uvjeravam te! Ako je postignut, imam razloga da budem zahvalan. Mogu li vjerovati tvojoj tvrdnji, Isabello? Jesi li sigurna da me mrzi? Ako te ostavim samo pola dana, zar mi nede opet dodi uzdiudi i umiljavajudi se? Ona bi moda vie voljela da se pred tobom sav pretvorim u njenost; njenu tatinu vrijea to otkrivam istinu. Ali ba me briga i ako cio svijet sazna da je strast postojala samo na jednoj strani; ja joj nikad nisam izustio nijednu la o tome. Ne moe me okriviti da sam joj pokazao imalo prijetvorne njenosti. Prvo to je vidjela da inim kad smo izili iz Grangea, bilo je da vjeam njeno malo pseto; a kad je molila za nj, prve rijei koje sam rekao bile su kako elim da mi se ukae prilika da povjeam sva bida koja pripadaju Grangeu, osim jednoga; ona je vjerojatno mislila da se ta iznimka odnosi na nju. Nikakva okrutnost ne raa u nje gnuanje; mislim da ona osjeda uroeno divljenje prema okrutnosti, samo ako je njena dragocjena osoba poteena! Eto, zar to nije bila najdublja besmislenost... p svome gospodaru, Nelly, da nikad u ivotu nisam naiao na tako nisko stvorenje kao to je ona. Ona ak sramoti ime Linton; ponekad sam poputao, zato to me je izdavala dosjetljivost u iskuavanju to sve ona moe podnijeti, a da mi usprkos svemu opet bestidno dolazi! Ali, reci mu i to - da se njegovo oinsko i sudako srce ne bi brinulo - da se strogo drim granica zakona. Dosad sam se uzdravao pruiti joj i najmanje pravo na traenje rastave; tovie, ona ne bi bila zahvalna onome tko bi nas razdvojio. Kad bi eljela otidi, mogla bi; njena je prisutnost neugodnija od zadovoljstva koje imam dok je muim! -

Gospodine Heathcliffe - uzviknuh - to je govor luda ovjeka; vaa je ena vjerojatno uvjerena da ste ludi, zbog toga vas je dosad podnosila; ali sada kad kaete da moe idi, ona de bez sumnje iskoristiti to doputenje. Vi niste, valjda, toliko oarani, gospoo, da ostanete s njim svojevoljno? - Pazi, Nelly odgovori Isabella bijesno sijevajudi oima; po njihovu izrazu nije moglo biti sumnje u potpun uspjeh nastojanja njezina mua da joj postane ogavan. - Nemoj vjerovati nijednu rije koju on kae. On je laljivi avo! udovite, a ne ljudsko bide! I prije mi je rekao da ga mogu ostaviti; pokuala sam, ali taj pokuaj ne smijem ponoviti! Samo, Elenno, obedaj mi da nede redi nijedno slovo ovoga sramotnog razgovora mome bratu i Catherini. Ma kako se pretvarao, on eli moga brata dovesti do oaja; on kae da se namjerno mnome oenio kako bi stekao mod nad njim; ali on je nede stedi... prije de umrijeti! Nadam se i molim Boga da on zaboravi svoj sotonski oprez pa da me ubije! Jedino zadovoljstvo koje mogu zamisliti jest da umrem, ili da njega vidim mrtva. - Eto... zasad je to dosta! - ree Heathcliff. - Ako bude pozvana na sud, sjetit de se njenih rijei, Nelly! I dobro gledaj to lice; jo malo pa de biti onakvo kakvo mi je najdrae. Ne, ti nisi sposobna biti vlastiti uvar, Isabello, a kako sam ja tvoj zakoniti zatitnik, moram te zadrati pod svojom za titom, ma kako bila odvratna ta obveza. Idi gore, imam ne to kazati Elleni Dean nasamo. Ne tamo, gore, kaem ti! Ovo je put za gornji kat, dijete! Zgrabi je, gurnu iz sobe i vrati se - Nemam samilosti! Nemam samilosti! to se vie crvi gre, sve ih jae elim smrviti! To je moralno nicanje zuba; to je bol veda, to jae ja pritisnem. - Razumijete li vi to znai rije samilost? - upitah uredi se uzeti svoj eir. - Jeste li ikad osjetili i najmanju samilost u svom ivotu? Ostavi to! - prekinu me on kad vidje da uzimam eir da bih otila. - Nede jo idi. Doi ovamo, Nelly. Moram te ili nagovoriti ili natjerati da mi pomogne ostvariti moju odluku da vidim Catherinu, i to bez odgaanja. Kunem se da ne smiljam nekakvo zlo; ne elim prouzroiti nikakvu uznemirenost, ni naljutiti ili uvrijediti gospodina Lintona; samo elim uti od nje kako joj je i zato se razboljela, i pitati je bih li joj mogao biti u emu na usluzi. Prole nodi bio sam est sati u vrtu Grangea, i vratit du se onamo nodas; i svake du nodi obilaziti to mjesto, i svakoga dana dok mi se ne ukae prilika da uem. Ako me Edgar Linton sretne, nedu se ustezati da ga udarcem oborim na zemlju, i to tako snano da de mirno le ati dok se ja budem nalazio unutra. Ako mi se suprotstave njegove sluge, poplait du ih ovim revolverom. Ali zar ne bi bilo bolje sprijeiti da doem u dodir s njima ili s njihovim gospodarom? A ti bi to mogla uiniti vrlo lako. Dao bih ti znak kada doem, i onda bi me mogla pusti ti unutra, da nitko ne vidi, im ona bude sama, i mogla bi paziti dok ja ne odem, potpuno mirne savjesti, jer bi spreavala zlo. Protestirala sam protiv prijedloga da obavljam izdajniku ulogu u domu svoga gospodara i, osim toga, posebice mu naglasila kako bi od njega bilo okrutno i sebino da radi svoga zadovoljstva narui mir gospoe Linton. Najobiniji dogaaj bolno je uznemiri - odgovorila sam mu. - Ona je slabih ivaca, i sigurna sam da ne bi mogla podnijeti to iznenaenje. Odustanite od toga, gospodine, ili du inae biti prisiljena izvijestiti svoga gospodara o vaim namjerama, pa de on poduzeti mjere da osigura svoju kudu od svih takvih nedoputenih upada! - U tom sluaju ja du poduzeti mjere da zadrim tebe, eno! - povika Heathcliff. Nede napustiti Orkanske visove do sutra ujutro. Glupo je tvrditi da Catherina ne bi mogla podnijeti da mogu li dodi. Kae da ona nikad ne spominje moje ime i da me nikad ne spominju njoj. Komu bi ona mogla govoriti o meni ako sam ja zabranjena tema razgovora u toj kudi? Ona smatra da je svi vi uhodite u korist njezina mua. Uvjeren sam da je njoj meu vama kao u paklu! Po njenoj utnji vie nego po iemu drugom pogaam to ona osjeda. Kae da je esto uznemirena i da se doima zabrinutom; je li to dokaz unutarnje mirnode? Kae da joj je razum poremeden. Kako bi, dovraga, mogao biti drukiji u

njenoj stranoj osamljenosti? I onaj odvratni pigmej brine se o njoj iz dunosti i milosra. To to ona vjeruje da je moe na tlu svojih plitkih osjedaja povratiti njenoj snazi, to je kao kad bi oekivao da de rasti hrast koji bi posadio u lonac za cvijede! Hajdemo odluiti odmah: hode li ostati ovdje, a ja da prokrim sebi put do Catherine preko Lintona i njegovih slugu, ili de biti moja prijateljica, kao to si dosad bila, i uiniti ono to traim? Odlui! Jer nema razloga da oklijevam i minutu ako nastavi sa svojom tvrdoglavodu! *** - Eto, gospodine Lockwoode, dokazivala sam i opirala se, i otvoreno odbila pedeset puta, ali me je najzad natjerao na sporazum. Preuzeh na sebe da odnesem njegovo pismo svojoj gospodarici, i ako ona pristane, obedah da du ga izvijestiti kad prvi put Linton bude otiao od kude, a on onda neka doe i ue kako zna. Takoer sam mu rekla da ja nedu biti ovdje i da mu ostala posluga nede biti na putu. Je li to bilo dobro ili pogreno? Bojim se da je bilo pogreno, iako mi se inilo kao zgodan izlaz. Mislila sam da sam svojim pristankom sprijeila novu eksploziju, a i nadala sam se da de to moda dati povoljan obrat Catherininoj bolesti; a onda sam se sjetila strogog prijekora gospodina Edgara jer ponavljala u sebi da de ta izdaja povjerenja ako je moj in zasluio biti tako nazvan, biti posljednja. Ali usprkos tome moj je put kudi bio alosniji od moga puta od kude, i jako sam se dvoumila prije no to sam napokon odluila staviti to pismo u ruke gospoi Linton. Ali, evo Kennetha. Idem dolje, kazat du mu da vam je mnogo bolje. Moja se pria otegnula, pa de posluiti da vas zabavi jo jedno jutro. Dugaka i tuna! - pomislih dok je ta estita ena silazila stubama da primi lijenika; i nije ba od one vrste koju bih izabrao za zabavu. Ali nije vano! Iscijedit du krepak lijek iz gorkih trava gospoe Dean; i, prije, svega, moram biti na oprezu pred arima koje se kriju u sjajnim oima Catherine Heathcliff. Bio bih u udnom poloaju ako bih predao svoje srce toj mladoj osobi, a poslije bi se pokazalo da je kdi drugo izdanje majke! Petnaesto poglavlje Proao je jo jedan tjedan - jo se vie pribliih zdravlju i proljedu! uo sam cijelu priu o svome susjedu tijekom nekoliko sjedjeljki kad je domadica mogla odvojiti vrijeme nakon vanijih poslova. Nastavit du priu njenim rijeima, samo malo saetije. Ona je, uglavnom, vrlo dobar pripovjeda i ne mislim da bih mogao popraviti njen stil. - Uveer - rekla je - onoga istog dana kad sam bila na Visovima, znala sam, kao da sam ga vidjela, da se Heathcliff krije negdje u blizini kude, te nisam izlazila jer sam jo nosila njegovo pismo u depu. Nisam eljela da mi i dalje prijeti ili da me kori. Odluila sam bila ne predati pismo dok moj gospodar nekamo ne ode, jer nisam bila sigurna kako de ono utjecati na Catherinu. Zato ga je dobila tek nakon tri dana. etvrti dan bila je nedjelja, i nakon to su ukudani otili u crkvu, odnesoh pismo u njenu sobu. Sa mnom je bio ostao jedan sluga da uva kudu. Obiavali smo drati vrata zakljuanima dok traje sluba; ali je tog dana vrijeme bilo toplo i ugodno, te ih irom otvorih, i, da bih ispunila svoje obedanje, znajudi tko de dodi, rekoh sluzi da se gospodarica zaeljela naranaa, pa da on mora otrati do sela i donijeti nekoliko, a da demo platiti sutra. On ode u selo, a ja odoh gore u gospodariinu sobu. Gospoa Linton je sjedila, kao i obino, kraj otvorena prozora u irokoj, bijeloj haljini, s lakim alom preko ramena. Njena gusta, duga kosa, kratko podiana u poetku njene bolesti, sad je bila jednostavno poeljana i padala joj je u prirodnim uvojcima preko sljepooica i vrata. U licu se bila jako promijenila, kao to sam rekla Heathcliffu; ali kad je bila duevno mirna, ta je promjena krila u sebi nadzemaljsku ljepotu. Sjaj njenih oiju bio je zamijenjen sanjalakom i melankolinom blagodu; one vie nisu

svijeta. Izmueni izraz njezina mravog lica bio je ieznuo nakon oporavka - ali neobian izraz koji je potjecao od njezina duevnog stanja, iako je bolno podsjedao na svoje uzroke, pojaavao je dirljivu panju koju je ona budila; i za mene, a mislim i za svakoga tko ju je vidio, osporavao je opipljive dokaze njezina oporavljanja i obiljeavao je kao bide kojemu je sueno umrijeti. Otvorena knjiga stajala je kraj nje na prozorskoj dasci i jedva primjetan vjetar igrao se njenim listovima. Mislim da ju je Linton bio tu stavio, jer se ona nikad nije pokuavala razonoditi itanjem, ili nekim drugim zanimanjem, a on je provodio mnoge sate trudedi se privudi njenu panju na neki predmet koji joj je prije pruao zabavu. Ona je bila svjesna njegova cilja i, kad je bila bolje raspoloena, mirno je podnosila njegova nastojanja; njihovu je uzaludnost pokazivala samo priguenim umornim uzdahom i naposljetku ga zaustavljala najalosnijim osmijesima i poljupcima. Ponekad bi se hirovito okrenula i pokrila lice rukama ili bi ga ak ljutito gurnula; on bi onda odustajao od svojih pokuaja, jer bi vidio da joj to ne koristi. Zvona gimmertonske kapele jo su uvijek zvonila; i blago uborenje nabujalog potoka u dolini godilo je uhu. Ono bijae ugodna zamjena za um ljetnog lida koji, kad je drvede u listanju, gui tu muziku oko Grangea. U Orkanskim visovima to se uborenje uvijek ulo za mirnih dana koji nastupaju nakon otapanja snijega ili poslije kina vremena. A Catherina je ba mislila o Orkanskim visovima; to jest, ako je uopde mislila i sluala, jer je imala neodreen, odsutan pogled koji sam maloprije spomenula, koji nije izraavao nikakvo razaznavanje materijalnih stvari ni uhom ni okom. - Ima pismo za vas, gospoo Linton - rekoh joj i polako joj ga stavih u ruku koja je poivala na koljenu. - Morate ga odmah proitati jer trai odgovor. Da ga otpeatim? - Da - odgovori ona ne mijenjajudi smjer svoga pogleda. Otvorih ga... bilo je - A sada - nastavih - proitajte ga. - Ona povue natrag ruku i pusti ga da padne. Stavih joj ga u krilo i ostadoh ekati dok joj se ne bude svidjelo da ga pogleda; ali, napokon, kako se ona nije micala, kazah joj: - Da vam ga proitam, gospoo? Od Heathcliffa je. Ona se trgnu, a na licu joj se pojavi izraz uznemirena sjedanja i napora da sredi svoje misli. Podie pismo; inilo se da ga ita; kad je dola do potpisa, uzdahnula je, ali ipak nije bila shvatila njegovo znaenje, jer kad sam je upitala za odgovor, samo je pokazala na ime i gledala me sa alosnom i upitnom enjom. _ eli vas vidjeti - rekoh joj pogaajudi da joj je potrebno objanjenje. - On je ved u vrtu i nestrpljiv je da uje kakav du mu odgovor donijeti. Dok sam govorila, spazih kako veliki pas koji je leao dolje na suncu u travi podie svoje ui kao da de zalajati, a onda ih spusti i mahanjem repa objavi da je doao netko tko nije nepoznat. gospoa Linton se nagnu i zaustavljena daha poe oslukivati. Minutu nakon toga zaue se koraci u hodniku. Otvorena kuda dovela ga je u takvo iskuenje da se nije mogao uzdrati da ne ue; vjerojatno je mislio da sam htjela izbjedi svoje obedanje te je odluio pouzdati se u svoju smionost. S napetom panjom Catherina je gledala prema sobnim vratima. Nije odmah pogodio njenu sobu, te mi ona dade rukom znak da mu otvorim vrata, ali prije nego to sam ja i dospjela do njih, on ue, u dva koraka stie do nje i zgrabi je u naruje. itavih pet minuta niti je govorio niti ju je putao iz zagrljaja. Za to vrijeme prosuo je vie poljubaca, mislim, nego ikada prije u svome ivotu; dodue, moja ga je gospodarica prva poljubila, i jasno sam vidjela da ju je od velikog bola jedva mogao gledati u lice! Oamutilo ga je isto uvjerenje kao i mene, onog trenutka kad ju je vidio, da nema nade u konano ozdravljenje... da joj je sueno umrijeti. - Oh, Cathy! Ah, ivote moj! Kako du to podnijeti? - bile su prve rijei koje je izrekao glasom koji nije krio njegov oaj. Zatim je gledao u nju tako ozbiljno te sam mislila da de mu i sama jaina to sad? ree. Catherina naginjudi se unatrag i iznenada odgovarajudi na njegov pogled natmurena ela. Njeno ponaanje bilo je samo vjetrokaz njezina uvijek promjenjiva raspoloenja. - Ti i Edgar slomili

ste mi srce, Heathciiffe! I obojica mi dolazite oplakivati to djelo, kao da ste vi ti koje treba saalijevati! Nedu te saalijevati, ne ja. Ti si me ubio... i to ti, ini mi se, godi. Kako si snaan. Koliko godina misli ivjeti poslije moje smrti? Heathcliff je bio kleknuo na jedno koljeno da bi je grlio; tada je pokuao ustati, ali ga ona uhvati za kosu i zadra dolje. - eljela bih da te mogu zadrati dok oboje ne umremo gorko nastavi ona. Svejedno bi mi bilo koliko bi ti patio. Ba me briga za tvoje patnje. Zato ti ne bi patio? Ja patim. Hode li me zaboraviti? Hode li biti sretan kad me zemlja sakrije? Hode li redi poslije dvadeset godina: "To je grob Catherine Earnshaw. Nekod sam je volio; bilo je to davno, i bio sam nesretan to sam je izgubio; ali to je prolost. Mnoge sam volio otad; moja su mi djeca draa nego to mi je ona bila, i na samrti se nedu radovati to idem k njoj, nego de mi biti ao to ostavljam njih!" - Hode li tako govoriti, Heathcliffe? - Ne mui me vie, poludjet du kao i ti - povika Heathcliff, istrgnu svoju glavu i zakripi zubima. Njih dvoje pruili su hladnokrvnom promatrau neobian i stravian prizor. Pravo je imala Catherina to je smatrala da bi nebo za nju bilo zemlja izgnanstva ako sa svojim smrtnim tijelom ne bi ostavila i svoj karakter. Divlja osvetoljubivost izraavala se na njezinu blijedom obrazu, usna joj je bila beskrvna, oko joj je sijevalo; svojim stisnutim prstima drala je iupani pramen Heathcliffove kose. Njen prijatelj, dok se dizao oslanjajudi se na jednu ruku, prihvati je drugom za miicu. Njegova njenost nije odgovarala Catherininu stanju: kad joj je pustio ruku, vidjela sam etiri modrice koje su njegovi prsti ostavili na njenoj bezbojnoj koi. - Je li avo uao u tebe - nastavi on bijesno - da mi tako govori da umire? Pomilja li ti na to da de se sve te rijei utisnuti u moju duu i vjeito je gristi nakon to me ostavi? Zna da lae kad kae da sam te ja ubio i, Catherino, dobro zna da, ako mogu zaboraviti svoj , dok ti bude u miru, previjati u paklenskim mukama? - Nedu imati spokoja - alosno i s naporom ree Catherina, osjedajudi tjelesnu slabost zbog jakog, nejednakog lupanja svoga srca koje je zbog prekomjernog uzbuenja kucalo vidljivo i ujno. Nije rekla nita vie dok uzbuenje nije prolo, a zatim je nastavila ljubaznije: - Ne elim ti vede muke od mojih, Heathcliffe. Ja samo elim da se nikada ne rastanemo; i ako bi ti neka moja rije poslije zadavala bol, pomisli da i ja pod zemljom osjedam istu bol i m ene radi, oprosti mi! Doi ovamo i opet klekni! Nikada mi nisi uinio nikakvo zlo u ivotu. Zar nede opet pridi ovamo? Doi! Heathcliff prie naslonu njezina naslonjaa i nagnu se preko njega, ali ne dovoljno da ona vidi njegovo lice koje je bilo blijedo od uzbuenja. Ona se nagnu natrag da ga vidi; a li da bi to izbjegao, on se brzo okrenu i ode do kamina gdje je utedi stajao leima okrenut nama. Pogled gospoe Linton sumnjiavo ga je pratio. Svaki njegov pokret budio je u njoj novi osjedaj. Nakon poduljeg nijemog promatranja ona mi se obrati tonom ljutitog razoaranja: - Ah, vidi, Nelly, on ne bi popustio ni milimetar da bi me spasio od groba! Eto kako me voli! Pa dobro, svejedno. To nije moj Heathcliff. Ja du ipak svoga voljeti; i ponijet du ga sa sobom; on je u mojoj dui - doda ona zamiljeno. - Ono to me najvie mui, to je ovaj luaki zatvor. Dosadilo mi je biti u njemu. udim da pobjegnem u onaj divni svijet i da budem uvijek ondje; da ga vie ne gledam nejasno kroz suze i da vie ne eznem za nj im bolna srca, nego da budem doista s njim i u njemu. Nelly, ti misli da ti je bolje i da si sretnija od mene jer si zdrava i snana; ti me ali... uskoro de se to izmijeniti. Ja du aliti tebe. Ja du biti beskrajno daleko i iznad svih vas. udim se to ne eli biti uz mene! - ree samoj sebi. - Mislila sam da on to eli. Heathcliffe, dragi! Ne treba sad biti natmuren. Doi k meni, Heathcliffe. U arkoj udnji ona se die podupirudi se o naslon stolice. Na taj eznutljivi poziv on se okrenu njoj, posve oajan. Njegove oi, rairene i vlane, gnjevno su sijevale na nju: grudi su mu se ubrzano dizale i sputale. Na trenutak stajali s u rastavljeni, a

sjedinili su se u zagrljaj iz kojega sam mislila da moja gospodarica nede izadi iva. Uinilo mi se da nije pri svijesti. On sjede na njeno mjesto, i kako sam joj urno prila da vidim nije li se onesvijestila, zakrguta zubima, zapjeni se kao bijesan pas i privinu je uza se s pohlepnom ljubomorom. Nisam osjedala da se nalazim u drutvu stvora koji pripada ljudskom rodu; Uzalud sam mu govorila, inilo se da me ne razumije. Okrenuh se i ostadoh tako stojedi bez rijei i zbunjena. Malo mi je laknulo kad sam uskoro opazila Catherinin pokret; podigla je ruku da mu zagrli vrat i priljubila svoj obraz uz njegov dok ju je on drao; a on je poe mahnito milovati i gnjevno joj govoriti. - Sad mi otkriva koliko si bila okrutna... okrutna i himbena. Zato si me prezirala! Zato si izdala vlastito srce, Cathy? Nemam nijedne rijei utjehe. Ti zavreuje svoju sudbinu. Sama si se ubila. Da, moe me ljubiti, plakati i izvlaiti mi poljupce i suze; oni de te ubiti, osuditi na vjene muke. Voljela si me... kakvo si onda imala pravo da me ostavi? Kakvo pravo, odgovori mi... zbog bijedne simpatije koju si osjetila prema Lintonu? Iako nas ni bijeda, ni ponienje, ni smrt, ni ita to bi Bog ili Sotona mogli poslati na nas, ne bi moglo rastaviti, ti, ti si to uinila svojevoljno. Ja nisam slomio tvoje srce... ti si ga slomila; i slomivi ga, slomila si i moje. Utoliko gore za mene to sam jak. elim li ivjeti? Kakav de to ivot biti kad... Oh! Boe! Bi li ti eljela ivjeti kad ti je dua u grobu? - Ostavi me. Ostavi me - zajeca Catherina. - Ako sam zgrijeila, ja umirem zbog toga. To je dovoljno! I ti si mene napustio; ali nedu te koriti! Opratam ti. Oprosti mi! - Teko je oprostiti a gledati te u oi i osjedati ove osuene ruke. Poljubi me opet; ali da ne vidim tvoje oi! Opratam ti ono to si meni uinila. Volim svog ubojicu... ali kako mogu tvog? utjeli su... lica su im bila priljubljena jedno uz drugo i kupala su se u zajednikim suzama. Mislim da su oboje plakali; kako se inilo, Heathcliff je mogao plakati u prilici kao to je bila ova. Poela sam se osjedati vrlo neugodno, poslijepodne je brzo prolazilo, ovjek kroz vrata gimmertonske kapele. - Bogosluje je zavreno - objavih. - Moj de gospodar stidi za pola sata. Heathcliff promrmlja neku psovku i privue Catherinu jo vie uza se; ona se i ne maknu. Uskoro opazih poslugu gdje dolazi putem koji je vodio u kuhinju. Gospodin Linton nije bio daleko iza njih; sam je otvorio vrata i polako se pribliavao, vjerojatno da bi uivao u lijepom popodnevu, blagom kao da je ljeto. - Evo ga! - uzviknuh. - Za ime Boje, idite odmah! Nedete sresti nikoga na ulaznim stubama. Pourite i sakrijte se meu drvedem dok on ne ue. - Moram idi, Cathy - ree Heathcliff pokuavajudi se osloboditi njezina zagrljaja. - Ali, ako budem iv, vidjet du te opet prije nego zaspi. Nedu se udaljiti ni pet koraka od tvog prozora. - Ne smije otidi! - odgovori ona dredi ga vrsto koliko joj je doputala njena snaga. - Nede, kaem ti. - Za jedan sat - preklinjao je. - Ni za minutu. - Moram... Linton samo to nije stigao - ree uplaeni uljez. Pokua ustati da se na taj nain oslobodi njenih prstiju - ali se ona vrsto priljubi uza nj, diudi brzo; lice joj je izraavalo luaku odlunost. - Ne! - vrisnu ona. - Oh, ne, ne idi! Edgar nam nede nita. Ovo je posljednji put! Heathcliffe, umrijet du, umrijet du! - Kvragu s tom budalom! Eto ga! - povika Heathcliff i klonu na stolicu. - uti, mila moja! Pst, pst, Catherina! Ostat du. Ako me sad ubije, izdahnut du s blagoslovom na usnama. I opet se vrsto zagrlie. uh kako se gospodar uspinje stubama... hladne kapi znoja izbie mi po elu; obuze me uas. - Zar dete posluati njeno buncanje? - uzbueno ga upitah. Ne zna to govori. elite li biti uzrok njene propasti, zato to ona nema pameti da se brine o sebi? Ustanite! Mogli biste je se odmah osloboditi. Ovo je najdemonskije djelo koje ste ikad uinili. Svi smo propali... gospodar, gospodarica i slukinja. Lomil korake zbog te buke. Usred svoga uzbuenja iskreno se obradovah kad ugledah da su Catherinine ruke oputene i da joj glava visi na njegovu ramenu. - Onesvijestila se ili je mrtva - pomislih - utoliko bolje! Mnogo bolje da je mrtva nego da tavori i bude teret i uzrok nesrede za sve oko sebe. Edgar priskoi svom

nezvanom gostu, blijed od iznenaenja i gnjeva. to je namjeravao uiniti, ne bih znala redi;ali ga onaj drugi odjednom zaustavi stavljajudi mu u ruke beivotno tijelo njegove ene. - Pogledajte! - ree. - Ako niste avo, prvo njoj pomozite... a onda dete razgovarati sa mnom! Heathcliff prijee u salon i ondje sjede. Gospodin Linton me pozva. S mnogo truda i nakon upotrebe razliitih sredstava, uspjesmo je povratiti svijesti, ali je bila posve izbezumljena; uzdisala je, stenjala i nije nikoga prepoznavala. Edgar je u svojoj brizi oko nje bio zaboravio na njezina mrskog mu prijatelja. Ja nisam. im mi se pruila prva prilika, odoh i zamolih ga da ode, tvrdedi da je Catherini bolje i da du mu ujutro javiti kako je provela nod. Nemam nita protiv da iziem iz kude - odgovori - ali du ostati u vrtu; i, Nelly, pazi da sutra odri svoju rije. Ja du biti pod onim tisama. Pazi! Ili du opet udi u kudu, bio Linton kod kude ili ne. Baci brz pogled kroz poluotvorena sobna vrata i, uvjerivi se da moje rijei oevidno odgovaraju istini, oslobodi kudu svoje zlokobne prisutnosti. esnaesto poglavlje Te nodi, oko ponodi, rodila se Catherina koju ste vidjeli u Orkanskim visovima; siduno djetece, roeno u sedmome mjesecu. Dva sata nakon toga majka preminu ne osvijestivi se nijedanput da bi mogla zamijetiti Heathcliffovu odsutnost ili Edgarovu prisutnost. Oaj njezina mua odved je bolan da bih se zadrala na njemu; koliko je bio dubok, vidjelo se poslije po njegovim posljedicama. Bijae jo znatno pojaan po mome miljenju time to je ostao bez nasljednika. I mene je to alostilo kad sam promatrala nejako siroe; i u sebi sam spoitavala starom Lintonu to je (iako je to bila samo prirodna pristranost) za takav sluaj osigurao imanje za svoju kder, a ne za kder svoga sina. Nitko se nije obradovao toj maloj siroti! U prvim satima svoga roenja mogla je plakati tako dugo dok ne umre, a da nitko ne obrati panju na nju. Kasnije smo panjom iskupili tu svoju nebrigu, ali poetak njezina ivota bio je lien prijateljstva, kao to de vjerojatno biti i njegov kraj. Sutradan je jutro - svijetlo i veselo - prodrlo prigueno kroz zavjese tihe sobe i obasjalo odar i pokojnicu blagim, njenim svjetlom. Edgar je bio naslonio glavu na jastuk i zatvorio oi. Njegovo mlado i lijepo lice bilo je gotovo isto tako mrtvo kao i u pokojnice koja je leala pored njega, i gotovo isto tako ukoeno; ali u njega je to bila bolna ukoenost, u nje ukoenost nebu ne bi mogao biti ljepi nego to je bila ona. Beskrajni mir u kojemu je poivala dojmio me se; nikad nisam bila u pobonijem raspoloenju nego u tom trenutku, pred tom spokojnom slikom boanskog mira. Instinktivno sam u sebi ponovila rijei koje je ona izrekla prije nekoliko sati: "Beskrajno daleko i iznad svih vas!" - Bilo da je jo na zemlji ili ved na nebu, njena se dua udomila kod Boga! Ne znam je li to neka moja posebnost, ali ja se gotovo uvijek osjedam sretnom kad ostanem bdjeti u sobi mrtvaca, ako se tu ne nalazi i neko ucviljeno ili oajno lice na istom poslu sa mnom. Vidim mir koji ni zemlja ni pakao ne mogu naruiti i osjedam vrstu vjeru u beskrajan i svijetao drugi svijet - vjenost u koju su napokon uli gdje je ivot neogranien u svom trajanju, ljubav u svojoj simpatiji, radost u svojoj punodi. Zamijetila sam tom prilikom koliko je mnogo sebinosti ak i u ljubavi kao to je Lintonova, jer kako je mogao biti toliko tuan zbog Catherinina blaenog osloboenja! Istina, moglo se sumnjati zbog njene nastranosti i nestrpljivosti hode li ona na kraju pronadi mirno utoite. U to se moglo sumnjati u trenucima hladna razmiljanja, ali ne sada uz njeno mrtvo tijelo. Ono je isticalo svoju mirnodu i time, ini se, jamilo i za mir due koja je u njemu obitavala. Vjerujete li, gospodine, da su takvi ljudi zaista sretni na drugom svijetu? Ne znam to bih dala da to doznam. Nisam odgovorio gospoi Dean na to pitanje koje mi se

uinilo prilino bezbonim. Ona nastavi: - Ako se osvrnemo na cio tijek ivota Catherine Linton, bojim se, nemamo pravo misliti da je ona sretna na onom svijetu; ali, ostavimo je njezinu Stvoritelju. inilo mi se da je gospodar zaspao, te se usudih napustiti sobu odmah poslije suneva zalaska i iskrasti se na ist, svje zrak. Posluga je mislila da sam izila otresti se pospanosti poslije svoga dugog bdjenja. Moj glavni motiv bio je da vidim Heathcliffa. Ako je ostao meu tisama cijelu nod, onda nije mogao primijetiti nikakvo kretanje u Grangeu, osim ako je moda uo galopiranje konja teklia koji je poslan u Gimmerton. -tamo, po otvaranju i zatvaranju vanjskih vrata, da unutra neto nije u redu. eljela sam ga pronadi, a i bojala sam se toga. Osjedala sam da mu se mora javiti strana vijest, pa sam htjela to prije obaviti tu neugodnu dunost; ali kako to uiniti, nisam znala. Ugledala sam ga nekoliko koraka udaljenog od ugovorenog mjesta - stajao je naslonjen na jedan stari jasen u parku. Bio je gologlav, a kosa mu je bila potpuno mokra od rose koja se skupljala na propupalom granju i kapala oko njega. Zacijelo je dugo stajao u tom poloaju, jer sam vidjela par kosova koji je odlazio i vradao se na tri koraka od njega zaposlen pravljenjem gnijezda, ne bojedi se njegove blizine, kao da je i on kakvo drvo. Kad su me spazili, kosovi odletjee, a on podie oi i ree: - Umrla je! Nisam ekao na tebe da bih to doznao. Skloni svoju maramicu... ne slini preda mnom. Doavola sa svima vama! Njoj ne trebaju vae suze! Oplakivala sam njega koliko i nju. Ponekad alimo stvorove koji sami nemaju taj osjedaj ni za sebe ni za druge. im sam mu prvi put ugledala lice, vidjela sam da zna za nesretni dogaaj; i zato to su mu se usne micale dok je gledao dolje u zemlju, opsjela me ona udna misao da mu je srce slomljeno bolom i da se moli Bogu. Jest, umrla je! - odgovorih zaustavljajudi jecaje i briudi lice. - Otila je u raj, nadam se; i mi demo svi otidi tamo k njoj ako se urazumimo i napustimo grjene putove kako bismo krenuli dobrima! - Je li se ona urazumila? - upita Heathcliff pokuavajudi biti podrugljiv. - Je li ona umrla kao svetica? Hajde, opii mi vjerno taj dogaaj. Kako... Pokua izgovoriti njeno ime, ali nije mogao; stisnuo je usne u nijemoj borbi sa svojom unutranjom boli, a istodobno prkosio mome saaljenju odlunim i gnjevnim pogledom. - Kako je umrla? - izusti napokon. Iako je bio vrlo snaan, dobro mu je dolo da se nasloni na drvo, jer je poslije te borbe usprkos svojoj volji drhtao cijelim tijelom. "Jadni bijednie!" - pomislih - "ti ima srce i ivce kao i svi drugi ljudi! Zato se toliko trudi sakriti ih? Tvoja oholost ne moe zaslijepiti Boga! Ti ga dovodi u - Mirna kao janje! odgovorih glasno. - Uzdahnula je, opruila se kao dijete koje se budi da bi opet nastavilo spavati. Pet minuta poslije toga osjetila sam jedan mali otkucaj njezina srca i nita vie! - Je li me spomenula? - upita on oklijevajudi, kao da se bojao da de odgovor sadravati pojedinosti koje on nede imati snage sluati. Nije nikako dolazila svijesti, nije ni poznala nikoga otkad ste je vi ostavili - odgovorih. - Ona lei s blagim osmijehom na licu; njene posljednje misli vratile su se lijepim danima djetinjstva. Njen se ivot zavrio njenim snom... neka se isto tako ugodno probudi na drugom svijetu! - Neka se probudi u mukama! povika on sa stranom estinom, udari nogom o zemlju i zajea u iznenadnom nastupu nesavladiva uzbuenja. - Ostala je laljivicom do kraja! Gdje je ona? Nije ondje - nije u raju - nije ieznula - gdje je? Ah! Rekla si da te nije briga za moje patnje! I ja se molim samo jednom molitvom - ponavljam je dok mi se jezik ne ukoi - Catherino Earnshaw, ne nai mira dokle god ja ivim! Rekla si da sam te ja ubio pojavljuj mi se onda kao duh! Ubijeni se, vjerujem, pojavljuju kao duhovi svojim ubojicama. Znam da duhovi umrlih lutaju zemljom. Budi uvijek sa mnom - uzmi na sebe kakav god hode oblik, mui me do ludila! Samo me nemoj ostaviti u ovom ponoru gdje te ne mogu nadi! Oh! Boe! To je neizdrivo! Ne mogu ivjeti bez svog ivota! Ne mogu ivjeti bez svoje due! Udario je glavom u kvrgavo stablo; i

podigavi oi, zajauka, ne kao ovjek, nego kao divlja zvijer koju ubijaju noevima i kopljima. Zapazih nekoliko mrlja od krvi na kori drveta; a i ruke i elo bili su mu krvavi; vjerojatno je scena koju sam v idjela bila samo ponavljanje slinih scena odigranih tijekom nodi. Ne mogu redi da je to probudilo neko saaljenje u meni; prije de biti da me uasnulo. Ipak, nisam ga htjela ostaviti u takvu stanju. Ali im se dovoljno pribrao da primijeti kako ga promatram, zagrmio je neka odlazim, i ja ga posluah. Nisam imala snage da ga umirim ili utjeim. Pogreb gospoe Linton bio je zakazan za petak. Do tog je dana njen lijes, zasut cvijedem i mirisavim lidem, ostao otvoren u velikom salonu. Linton je ondje provodio dane i nodi vjeno budan uvar; i - okolnost koja je bila poznata samo meni - Heathcliff je provodio svoje nodi, ako namjeru udi ako bude mogao. U utorak, odmah nakon to se smrailo, moj gospodar se, svladan umorom, povukao na sat-dva poinka. Dirnuta Heathcliffovom ustrajnodu htjela sam mu dati prilike da liku svoga iezlog idola kae posljednje zbogom. Ula sam i otvorila prozor. On nije propustio iskoristiti tu priliku; oprezno i brzo, odved oprezno da bi odao svoju prisutnost i najmanjim umom. Doista, ni ja ne bih otkrila da je dolazio da nisam primijetila kako je draperija oko pokojniina lica u neredu i da nisam opazila na podu uvojak plave kose, uvijen srebrnim koncem; kad sam ga bolje razgledala, poznala sam da je uzet iz medaljona koji je visio oko Catherinina vrata. Heathcliff je bio otvorio medaljon, izbacio iz njega Lintonov uvojak i stavio unutra uvojak svoje crne kose. Upletoh ih jedan oko drugoga i stavih zajedno u medaljon. Gospodin Earnshaw je, naravno, bio pozvan da prisustvuje pogrebu svoje sestre. Ali on niti se ispriao niti je doao, tako da su, osim njezina mua, u pratnji bili samo seljaci i posluga. Isabella nije bila pozvana. Na iznenaenje seljana, mjesto gdje je Catherina pokopana nije bilo ni u crkvi ispod isklesanog spomenika Lintona, a ni izvan nje pored grobnica njenih roaka. Njen je grob iskopan na zelenoj padini u uglu crkvenog dvorita gdje je zid tako nizak da su vrijes i borovnice iz pustare rasli preko njega, a treset ga gotovo zatrpao. Njen mu sada poiva na istome mjestu. Njihovi su grobovi obiljeeni jednostavnim nadgrobnim kamenjem iznad njihovih glava i obinim kamenjem kod nogu. Sedamnaesto poglavlje Poslije tog petka nismo imali lijepo vrijeme itav mjesec. Vrijeme se uveer promijenilo; nakon junoga poeo je puhati sjeveroistoni vjetar koji je najprije donio kiu, a zatim susnjeicu i snijeg. Sutradan ujutro jedva je ovjek mogao i zamisliti da smo tri tjedna imali gotovo ljetno vrijeme; jaglac i afran prekrili su snjeni smetovi; eve su utjele, mlado lide ranog drveda smeuralo se i pocrnjelo je. Hladan, tmuran i tuan dan! Moj gospodar nije izlazio iz svoje sobe. Zauzela sam osamljeni mali salon i pretvorila ga u djeju sobu. Sjedila sam tu i drala na krilu majuno dojene koje je plakalo. Njihala sam ga i promatrala kako se na prozoru bez zavjese gomilaju snjene pahuljice, kad se vrata otvorie i neko uletje unutra glasno se smijudi! Za trenutak je moja ljutnja bila veda od mog iznenaenja. Pomislih da je to jedna od slukinja te povikah: - Prestani! Kako se usuuje ovdje vladati vjetropirasto? to bi kazao gospodin Linton kad bi te uo? - Oprosti mi! - odgovori mi dobro poznat glas. - Znam da je Edgar u postelji, ali se ne mogu suzdrati. Osoba koja je to rekla prie ognjitu sva zadihana i s rukama o bedrima. - Trala sam cijelim putem od Orkanskih visova! - nastavi ona poslije kratke utnje. - Osim kad sam letjela. Ne bih mogla nabrojiti koliko sam puta pala! Oh! Cijelo me tijelo boli! Nemoj se uzbuivati! Objasnit du ti im budem mogla. Molim te, samo budi dobra i naredi da se spremi koija da me odveze u Gimmerton, i reci slukinji neka uzme iz ormara i spakira nekoliko mojih haljina. Bila je to gospoa

Heathcliff. Ona je zaista bila u takvu stanju u kojem joj nije moglo biti do smijeha; njena kosa, s koje se slijevao snijeg i voda, padala joj je na ramena ; bila je odjevena u svoju djevojaku haljinu - koju je esto nosila i koja se vie slagala s njenim mladim godinama nego s njenim poloajem pripijala joj se uz tijelo; na nogama je imala samo tanke papue. Dodajte tome duboku posjekotinu ispod jednog uha koju je samo hladnoda spreavala da jako ne krvari, blijedo lice, izgrebeno i u modricama, i tijelo koje se od umora jedva dralo na nogama, pa dete razumjeti zato se moj prvotni strah nije mnogo smanjio ni poslije paljiva promatranja. - Moja draga mlada gospoo - uzviknuh - nedu se maknuti niti du ita sluati dok ne skinete sve to imate na sebi i ne preodjenete se u suho; nedete idi veeras u Gimmerton, te nema razloga da naruim koiju. - Zaista hodu - ree ona - pjeice ili koijom. Nemam nita protiv toga da se pristojno odjenem. I - ah! Vidi kako mi krv curi sada niz vrat! Zbog topline, rana me strano pee. Nije doputala ni da je dotaknem dok ne ispunim njene zahtjeve; i tek nakon to je koijau nareeno da spremi koiju i slukinji da spakira neto potrebne odjede, pristala je da joj zavijem ranu i pomognem da se presvue. - A sad, Elleno - ree ona nakon to je moj zadatak bio izvren a ona sjela u naslonja pored ognjita, sa alicom aja ispred sebe - sjedni uz mene, ali najprije ukloni siroto Catherinino djetece; ne volim ga gledati! Ne smije misliti da zato to sam doletjela onako glupo ne mislim na Catherinu; i ja sam plakala, i to gorko... da, i nitko nije imao vie razloga za plakanje od m ene. Rastale smo se nepomirene, sjeda li se, i ja to nedu sebi oprostiti. Ali, usprkos svemu to me nisam htjela suosjedati s njim... s tom brutalnom ivotinjom! Oh! Daj mi ara! Ovo je posljednja njegova stvar koju imam kod sebe. Ona skinu zlatan prsten sa svoga srednjaka i baci ga na pod. - Smrvit du ga! - nastavi udarajudi po njemu s djetinjim prkosom. - Onda du ga spaliti! Podie zlostavljani predmet i baci ga u vatru. - Tako! Neka kupi drugi ako me ponovno osvoji. On bi bio kadar dodi me ovamo traiti, samo da bi naljutio Edgara. Ne usuujem se ostati jer ta misao moe udi u njegovu pokvarenu glavu! A osim toga, ni Edgar nije bio dobar prema meni, zar ne? I ne traim pomod, a i ne elim ga dovoditi u nove nezgode. Nuda me je natjerala da traim zaklon treba, otila bih bilo kamo izvan dosega moga prokletog - utjelovljenog demona! Ah! Bijae tako bijesan! Da me je uhvatio! teta to mu Earnshaw nije dorastao po snazi; ne bih bjeala dok ga ne bih vidjela da je isprebijan namrtvo, samo da je Hindley bio kadar to uiniti! - Nemojte govoriti tako brzo, gospoo upadoh joj u rije - pomaknut dete maramicu koju sam vam svezala, pa de rana opet poeti krvariti. Pijte svoj aj, odahnite malo i prestanite se smijati; smijehu, na alost, nema mjesta pod ovim krovom, i u vaem stanju! - Nepobitna istina - odgovori ona. - Sluaj to dijete! Ono neprestano plae... odnesite ga nekamo odakle ga nedu uti barem jedan sat; nedu ostati dulje. Zazvonih i predah ga slukinji na uvanje. Zatim je upitah to ju je nagnalo da pobjegne iz Orkanskih visova pod takvim okolnostima i kamo namjerava idi kad ved nede ostati s nama. - Trebala bih, a i eljela bih ostati - ree ona - da tjeim Edgara i da se brinem o djetetu, na prvome mjestu, a i zato to je Grange moj pravi dom. Ali, kaem ti, Heathcliff me onda ne bi ostavio na miru! Zar misli da bi on mogao trpjeti da me vidi kako se oporavljam i kako sam raspoloena... da bi mogao podnijeti misao da ivimo mirno, a da ne odlui otrovati na mir? Imam to zadovoljstvo da pouzdano znam kako me mrzi, i to toliko da se ozbiljno uzrujava kad god me uje ili vidi; primijetila sam da mu se miidi na licu, kad god mu iziem pred oi, nehotice gre u izraz mrnje, koja djelomino potjee iz njegove spoznaje da ja imam razloga taj isti osjedaj gajiti prema njemu, a djelomino iz gnuanja koje je uvijek osjedao prema meni. Njegova je mrnja dovoljno jaka da sam

potpuno sigurna kako nede juriti za mnom po Engleskoj ako uspijem pobjedi daleko; stoga moram otidi to dalje. Oslobodila sam se svoje prve elje da me ubije; radije bih da ubije sebe! Sasvim je ugasio moju ljubav, tako da sam sad potpuno mirna. Jo se mogu sjetiti koliko sam ga voljela; mogu ak i nejasno zamisliti da bih ga mogla jo voljeti kad bi... ne! ak i da je sasvim zaluen ljubavlju za mene, avolska rala imati izopaen ukus kad ga je tako visoko cijenila iako ga je tako dobro poznavala. udovite! eljela bih da bude zbrisan i iz svijeta i iz mog pamdenja! - Pst! Pst! I on je ljudsko bide. Budite milosrdniji; ima gorih ljudi od njega! - On nije ljudsko bide i nema pravo na moje milosre. Dala sam mu svoje srce, on ga je uzeo, umorio muenjem i bacio mi ga natrag. Ljudska bida osjedaju srcem, Ellen; i jer je on unitio moje, nisam vie sposobna osjedati za njega. I ne bih, pa makar on stenjao u mukama od sada pa do svoga smrtnog asa, i krvave suze lio za Catherinom! Ne, zaista ne bih! - Isabella briznu u pla, ali odmah obrisa suze sa svojih trepavica i produi: - Pitala si me to me je napokon nagnalo u bijeg? Bila sam prisiljena na to jer sam ga uspje la dovesti do bjesnila koje je nadmailo granice njegove zlode. Razvlaiti neije ivce usijanim klijetima zahtijeva vedu hladnokrvnost nego udariti nekoga po glavi. On je bio toliko razdraen da je bio zaboravio sotonsku razboritost kojom se hvalio i pribjegao je ubilakom nasilju. Osjetila sam zadovoljstvo to sam ga uspjela razdraiti. Osjedaj zadovoljstva probudio je u meni nagon za samoodranjem i uspjela sam pobjedi: I ako ikada dopustim da mu opet dopadnem aka, neka mi se dobro osveti. Juer je, kao to zna, gospodin Earnshaw trebao idi na pogreb. Nastojao je biti trijezan za taj dan... umjereno trijezan; nije otiao mahnit u postelju u est sati izjutra da bi ustao mamuran u dvanaest. Rezultat toga bio je da je ustao vrlo potiten, s idejama o samoubojstvu, te nije bio ni za crkvu ni za ples; i umjesto da ode na pogreb, sjeo je pored ognjita i ispijao velike ae brandvja ili gina. - Heathcliff - drdem kad ga spomenem! - nije boravio u kudi od prole nedjelje sve do danas. Jesu li ga hranili aneli ili njegovi roaci iz pakla, ne mogu redi; ali nije jeo kod kude ved tjedan dana. Dolazio je kudi zorom i odlazio ravno u svoju sobu gdje se zakljuavao kao da bi itko i u snu mogao poeljeti njegovo drutvo! Ondje se molio kao kakav metodist; ali boanstvo koje je prizivao bilo je bedutni prah i pepeo; a kad god bi se obradao Bogu, udno ga je mijeao sa svojim ocem licemjerne molitve - a one su obino trajale dok ne promukne i glas mu zamre u grlu - opet je odlazio; uvijek prema Grangeu. Zauena sam to Edgar nije pozvao policajca da ga uhiti. to se mene tie, iako bijah alosna zbog Catherinine smrti, bilo mi je nemogude da ne smatram to vrijeme osloboenja od ponienja kao ugodan odmor. Oporavila sam se da mogu sluati Josephove vjeite propovijedi bez plakanja, i gotovo sam se prestala motati po kudi korakom uplaenog kradljivca. Ti ne bi vjerovala da bih ja mogla plakati zbog bilo ega to Joseph kae; ali i njegovo mi je i Haretonovo drutvo odvratno. Radije sam sjedila s Hindleyjem i sluala njegove strane rijei nego s "malim gospodarom" i njegovim vjernim pristalicom, tim odvratnim starcem! Kad je Heathcliff kod kude, esto sam prisiljena povudi se u kuhinju u njihovo drutvo, ili cvokotati u vlanim, nenastanjenim sobama. Kad nije kod kude, kao to je bio sluaj ovog tjedna, ja namjestim stol i stolac u kut uz ognjite i uopde ne obradam panju na to ime se bavi gospodin Earnshaw; a i on se ne mijea u ono to ja radim. Mirniji je ako ga nitko ne drai; zlovoljan je, potiteniji, ali manje bijesan. Joseph tvrdi da je on postao drugi ovjek, da je Gospod dirnuo njegovo srce i da je spaen "kao vatrom". Nisam mogla primijetiti te znakove promjene na bolje, ali to nije moj posao. Sinod sam sjedila u svom kutu i itala gotovo do ponodi neke stare knjige. Bilo mi je jezovito otidi gore zbog snjene oluje koja je bjesnjela napolju i zbog mojih misli koje su se neprestano vradale crkvenom dvoritu i tek iskopanom grobu! Jedva sam se usuivala dignuti oi s otvorene knjige, jer bi se odmah

pred mojim oima stvorila ta tuna slika. Hindley mi je sjedio suelice s glavom oslonjenom o ruku; moda su ga morile iste brige. Prestao je piti prije nego to je poeo gubiti svijest i nije se ni maknuo ni progovorio dva ili tri sata. Nikakva glasa nije bilo u kudi do fijukanja vjetra koji je ponekad zatresao prozore, tihog pucketanja ugljena i zveketa mojih karica kad sam s vremena na vrijeme skradivala stijenj svijede. Hareton i Joseph vjerojatno su ved t tuno. Dok sam itala, uzdisala sam, jer se inilo kao da je sva radost iezla iz svijeta da se vie nikada ne vrati. Tunu tiinu najposlije je prekinuo zvuk kvake na kuhinjskim vratima; Heathcliff se vratio sa svoga bdijenja ranije nego obino; vjerojatno zbog nenadane oluje. Ta su vrata bila zakljuana, i mi ga usmo kako je obiao da bi uao na druga vrata. Ustadoh i iz usta mi se ote izraz koji otkri moje osjedaje. To navede Hindleyja, koji je netremice gledao prema vratima, da se okrene i pogleda me. - Drat du ga vani jo pet minuta - uzviknu. - Nemate nita protiv? - to se mene tie - odgovorih - moete ga ostaviti vani cijelu nod. Hajdete! Zakljuajte vrata. Earnshaw to uini prije no to njegov gost stie do prednjih vrata; zatim primakne svoju stolicu drugom kraju moga stola i nagnu se preko njega traedi u mojim oima suosjedanje s vatrenom mrnjom koja je sijevala u njegovima; ali kako je on i izgledao i osjedao kao ubojica, nije u njima naao ba to; ali ono to je u njima opazio, bilo je dovoljno da ga ohrabri da kae: Vi i ja, oboje, imamo raistiti velike raune s ovim ovjekom vani! Kad nijedno od nas ne bi bilo kukavica, mogli bismo to svriti zajednikim snagama. Jeste li vi mekuac kao i va brat? Jeste li spremni trpjeti do kraja, a da nijedan put ne traite naplatu? - Ved mi je dosadilo trpjeti - odgovorih mu - i obradovala bih se odmazdi koja mi se ne bi vratila. Ali izdaja i nasilje ma su s dvije otrice; oni vie ranjavaju one koji im pribjegnu nego njihove neprijatelje. - Izdaja i nasilje pravedan su odgovor na izdaju i nasilje! - povika Hindley. - Gospoo Heathcliff, zahtijevam od vas samo da sjedite mirno i da utite. Moete li, recite? Uvjeren sam da bi vam pruilo jednako zadovoljstvo koliko i meni da vidite kraj toga zloduha; on de biti vaa smrt ako ne budete bri od njega; a moja propast. Dovraga s tim paklenim nitkovom! Lupa na vrata kao da je ved ovdje gospodar! Obedajte mi da dete utjeti i prije nego to ta ura otkuca... sada je tri minute do jedan... vi dete biti slobodna ena! On izvadi iz njedara oruje koje sam ti - Nedu utjeti! Ne smijete ga dirnuti. Neka vrata ostanu zatvorena, a vi budite mirni! - Ne! Ja sam donio odluku i, tako mi Boga, izvrit du je! - povika taj oajnik. - I protiv vae volje uinit du vam uslugu, a Haretonu pravdu! I nedete imati potrebe razbijati glavu kako da ga spasite od kazne. Catherine vie nema. Nitko iv ne bi alio za mnom niti bi se crvenio zbog mene ak i kad bih ovog asa prerezao sebi grkljan... i vrijeme je da se ovo okona! Boriti se s njim bilo bi isto to i boriti se s medvjedom ili raspravljati s luakom. Jedino mi je bilo ostalo da otrim do prozorskog okna i upozorim njegovu bududu rtvu na sudbinu koja ga eka. - Bolje de biti da potrai sklonite na nekom drugom mjestu nodas! - povikah prilino pobjedonosno. - Gospodin Earnshaw namjerava te ubiti ako pokua udi. - Bolje de biti da otvori vrata, ti... - odgovori on, nazivajudi me nekim lijepim izrazom koji ne elim ponoviti. - Nedu se mijeati u to odgovorih mu. - Ui i budi ubijen ako hode. Ja sam izvrila svoju dunost. Nakon toga zatvorih prozor i vratih se na svoje mjesto uz vrata. Nisam mogla biti licemjerna i pretvarati se da sam zabrinuta zbog opasnosti koja mu prijeti. Earnshaw me korio tvrdedi da jo uvijek volim toga nitkova i nazivajudi me svakojakim imenima zbog malodunosti koju sam pokazala. A ja sam u dubini svoga srca (i savjest me nije zbog toga pekla) mislila da bi bilo pravo blaenstvo za njega kad bi ga Heathcliff oslobodio njegova jada, ali i da bi ne manje blaenstvo bilo za mene kad bi on poslao Heathcliffa onamo gdje mu je mjesto. Dok sam sjedila udubljena u te misli, prozorsko se okno od Heathcliffova udarca srui uz tresak na pod i

pomoli se njegovo crno lice. Razmak izmeu preki bijae odved malen da bi njegova ramena mogla prodi, i ja se nasmijeih likujudi u svojoj umiljenoj sigurnosti. Kosa i odijelo bili su mu bijeli od snijega, a njegovi otri, ljudoderski zubi, iscereni zbog hladnode i bijesa, blistali su u mraku. - Isabello, pusti me unutra ili de mi platiti za to! - promumlja on, kao to bi Joseph rekao. - Ne elim sudjelovati u ubojstvu odgovorih. - Pusti me kroz kuhinjska vrata! - Hindley bi stigao tamo prije mene - odgovorih. - Jadna je ta tvoja ljubav kad ne moe podnijeti malo snijega! Ostavljao si nas na miru u svojim posteljama dokle god je ljetna mjeseina sjala, ali im se vratio zimski vjetar, ti mora trati i traiti zaklona! Heathcliffe, da sam ja na tvome mjestu, otila bih, legla bih preko njezina groba i umrla kao vjeran pas. Svijet nema vie vrijednosti za tebe da bi i dalje ivio u njemu, zar ne? Ti si mi usadio u glavu da je Catherina bila sva radost tvoga ivota; ne mogu vjerovati da i pomilja preivjeti njenu smrt. - On je ondje, je li? - uzviknu Hindley i pojuri k otvoru. - Ako budem mogao provudi ruku, modi du ga pogoditi! Bojim se, Elleno, da de me smatrati sasvim zlom, ali ti ne zna sve, i zato se nemoj uriti suditi. Ne bih pomogla ni potaknula ni za to na svijetu napad ak ni na njegov ivot. Ali poeljeti njegovu smrt, to sam morala. Stoga se strano razoarah i uplaih zbog posljedica svojih izazivakih rijei, kad se on baci na Earnshawovo oruje i istrgnu mu ga iz ruke. Revolver okinu, a no se pri zaklapanju zari u zapede Hindleyjeve ruke. Heathcliff ga povue svom snagom, te on duboko zasijee u meso i spremi ga onako krvava u svoj dep. Zatim uze kamen, srui pregradu u prozoru i skoi unutra. Njegov protivnik bio je pao onesvijeten od velikog bola i gubitka krvi koja je tekla iz jedne arterije ili vene. Okrutni nitkov udari ga, nogom zgazi i poe mu udarati glavom o pod dredi me jednom rukom kako bi me sprijeio da zovnem Josepha. Zahvaljujudi nadljudskom samoodricanju, uspio se suzdrati da ga sasvim ne dotue; napokon, sasvim zadihan, presta i odvue naoko beivotno t ijelo na klupu. Zatim otkinu rukav Earnshawova kaputa i previ ranu s brutalnom surovodu, pljujudi i psujudi isto onako energino kao i dok ga je udarao. im me je prestao drati, odjurila sam pronadi starog slugu koji, bududi da je postupno shvadao znaenje moje brze prie, pouri niza stube, dadudi, jer je prelazio po dvije stube odjedanput. - Evo to demo - zagrmje Heathcliff. - Tvoj je gospodar lud. Ako bude ivio jo jedan mjesec, poslat du ga u ludnicu. I kako si, doavola, doao na to da zakljuava prije nego to se vratim, ti bezubi glupane? Ne stoj tu i ne mrmljaj. Doi, nedu ga ja njegovati. Obrii sve to i pazi na svjetiljku... jer tu je vie od pola brandyja. - I tako ste ga vi ubili? - povika Joseph diudi ruke i oi od uasa. - Je li se ikad vidjelo tako neto! Neka Gospod... o Heathcliff ga dunu, tako da on pade na koljena usred krvi, i dobaci mu runik; ali Joseph, umjesto da se pone brisati, prekrii ruke i zapoe neku molitvu koja me svojim udnim jezikom natjera na smijeh. Bila sam u takvu duevnom raspoloenju da me nita nije moglo uasnuti; bila sam uistinu neustraiva, jednako kao to su to neki zloinci podno vjeala. - Oh! Tebe sam zaboravio - ree tiranin. - Ti de to poistiti. Na koljena! A ti kuje zavjeru s njim protiv mene, je li, zmijo! Eto posla za tebe! Drmusao me dok mi zubi ne zacvokotae, a onda me gurnu kraj Josepha koji mirno zavri svoju molitvu i ustade izjavljujudi da odmah krede u Grange. Gospodin Linton je sudac, pa da mu je umrlo i pedeset ena, on mora ovo ispitati. Bio je tako uporan u svojoj odluci da je Heathcliff smatrao korisnim prisiliti me da ukratko prikaem to se dogodilo. Stajao je nadamnom i napuhavao se od zlonamjernosti dok sam ja protiv volje davala svoj iskaz odgovarajudi na njegova pitanja. Trebalo je dosta truda da se starac uvjeri kako Heathcliff nije bio napada, pogotovu uz moje teko izvuene odgovore. Ali ga gospodin Earnshaw brzo uvjeri da je jo iv. Joseph pouri dati mu malo brandyja, i, zahvaljujudi tome, njegovu se gospodaru uskoro povrati svijest i mod kretanja. Heathcliff, vidjevi da njegov protivnik ne zna kako se postupalo s njim dok je bio u

nesvijesti, ree mu da je bio mrtav pijan; da se on nede osvrtati na njegovo uasno ponaanje, ali mu savjetuje da ide u postelju. Na moju radost, on nas ostavi poslije toga svog savjeta, i Hindley se isprui uz pola dvanaest, gospodin Earnshaw je sjedio pored vatre i osjedao se vrlo loe. Njegov zao duh, gotovo isto tako mrav i samrtniki blijed, stajao je naslonjen na zid uz ognjite. Ni jednom se, ini se, nije jelo; i nakon to sam ekala dok se sve nije ohladilo na stolu, poeh sama jesti. Nita me nije spreavalo da jedem s tekom i, kad sam s vremena na vrijeme bacila pogled na svoje hirovite prijatelje, osjedala sam stanovito zadovoljstvo i superiornost jer uivam blagodati mirne savjesti. Nakon to sam objedovala, usudih se mimo obiaja pridi blie ognjitu, zaobioh Earnshawovo sjedalo i kleknuh u kut pored njega. Heathcliff nije gledao u mom smjeru, pa sam podigla oi i promatrala njegove crte lica s takvim mirom i pouzdanodu kao da preda mnom stoji kip. Njegovo elo, koje sam nekod smatrala tako mukim, a koje sada smatram tako demonskim, bilo je zamraeno tekim oblakom; njegove strane oi bile su gotovo usahle od nespavanja i, moda, suza, jer su mu trepavice bile jo vlane; njegove usne, s kojih je bio ieznuo gnjevni podsmijeh, bile su stisnute, s izrazom neizrecive tuge. Da je to bio bilo tko drugi, pokrila bih svoje lice pred tolikom tugom. Ali u njegovu sluaju osjetila sam zadovoljstvo; i koliko god se inilo podlim vrijeati palog neprijatelja, nisam mogla propustiti priliku da ga ranim strijelom. Njegova slabost pruila mi je priliku da okusim radost koja dolazi od vradanja zla zlom! - Pfuj, pfuj, gospoo! - upadoh joj u rije. - Netko bi mogao pomisliti da nikada u svom ivotu niste otvorili Sveto pismo. Ako Bog zada bol vaim neprijateljima, to vam mora biti dovoljno. I nisko je i drsko svoje muenje dodavati Bojem. Opdenito govoredi, priznajem da je tako, Elleno. Ali kakva bi patnja nanesena Heathcliffu mogla mene zadovoljiti ako i ja nemam udjela u njezinu stvaranju? Radije bih da pati manje, ali da ja uzrokujem njegove patnje i da on to zna. Oh, dugujem mu tako mnogo! Samo pod jednim uvjetom mogla bih mu oprostiti; da mu uzmem oko za oko, zub za zub, da mu za svako muenje vratim muenjem i da ga dovedem u stanje u kojem sam ja. Bu za oprost, a onda - pa onda, Elleno, mogla bih pokazati neku velikodunost. Ali je posve nemogude da du se ikada osvetiti, i stoga je nemogude da mu oprostim. Hindley zatrai malo vode. Pruih mu au i zapitah ga kako mu je. - Nisam toliko bolestan koliko bih elio - odgovori on. - Ali, da i ne govorim o svojoj ruci, svaki me djelid tijela tako boli kao da sam se borio s legijom vragova! - Nikakvo udo odgovorih mu. - Catherina je imala obiaj hvaliti se kako ona stoji izmeu vas i tjelesne povrede, mislila je time redi da vas stanovite osobe ne bi fiziki napale iz straha da ne uvrijede nju. Dobro je to mrtvi uistinu ne ustaju iz svojih grobova, jer bi inae ona prole nodi vidjela jedan odvratan prizor. Nemate li modrice po tijelu i posjekotine preko prsa i ramena? - Ne znam - odgovori on - ali to elite redi? Da se on nije usudio udariti me dok sam leao na podu? - Gazio vas je, udarao nogom i bubao o pod proaptah. - A na usta mu je ila slina od elje da vas rastrga zubima; jer on je samo poluovjek; ak ni toliko, a ostalo je demon. Gospodin Earnshaw pogleda gore, kao i ja, u lice naeg zajednikog neprijatelja koji, zauzet svojim bolom, ini se nije bio svjestan niega to se oko njega dogaa; to je dulje stajao, to su njegova razmiljanja sve jasnije otkrivala svoj mrak u crtama njegova lica. - Ah, samo kad bi mi Bog dao snage da ga udavim u posljednjem asu svog ivota, otiao bih radosno u pakao - teko uzdahnu nemodan ovjek i pokua se dignuti, ali bez uspjeha. Obuze ga oaj jer je bio svjestan da nije dovoljno sposoban za tu borbu. - Nemojte, dovoljno je to je ubio jednu osobu iz vae obitelji - rekoh glasno. - U Grangeu svi znaju da bi vaa sestra bila i sada iva da nije bilo gospodina Heathcliffa. Napokon, bolje je da vas on mrzi nego da vas voli. Kad se sjetim kako smo bili sretni... kako je Catherina bila sretna prije

njegova dolaska... proklinjala bih taj dan. Heathcliff je, vjerojatno, primijetio vie istinitost tih rijei nego kotrljale iz oiju u pepeo dok se gotovo guio od jecaja. Pogledah ga u lice i prezrivo se nasmijah. Naoblaeni prozori pakla za trenutak sijevnue prema meni, ali se demon, koji je obino vrebao iz njegovih oiju, doimao pritajenim i udaljenim, te se nisam bojala izloiti opasnosti da se jo jednom podrugljivo nasmijem. - Ustani i odlazi mi s oiju - ree oalodeni. Uinilo mi se da je to rekao, jer mu je glas bio jedva razumljiv. - Oprosti - progovorih. - Ali i ja sam voljela Catherinu; njezinu je bratu potrebna panja i nega, i ja du mu je njoj za ljubav pruiti. Bududi da je ona mrtva, ja je vidim u Hindleyju. Hindley ima iste oi kao i ona; to bi se jo bolje vidjelo da ih nisi pokuao izvaditi i da ih nisi napravio crnima i crvenima, a njene... - Ustaj, bijedni idiote, prije nego to te zgazim! - povika on uinivi pokret zbog kojega sam odmah ustala. - Ali - nastavih, spremna pobjedi - da ti je jadna Catherina vjerovala pa da je uzela smijenu, prezrivu, poniavajudu titulu gospoe Heathcliff, i ona bi ubrzo pruala istu sliku! Ona ne bi mirno podnosila tvoje odvratno ponaanje: njeno negodovanje i gnuanje moralo bi nadi svoj izraz. Naslon klupe i Earnshawovo tijelo nalazili su se izmeu mene i njega, te umjesto da me pokua uhvatiti, on zgrabi no sa stola i baci ga gaajudi me u glavu. No me pogodi ispod uha i prekinu reenicu koju sam zapoela. Izvadih ga, skoih do vrata i dobacih mu jo nekoliko rijei koje su se, nadam se, arile malo dublje od njegova noa. On bijesno jurnu prema meni, ali ga zadra zagrljaj njegova domadina; i vrsto dredi jedan drugoga, obojica padoe kraj ognjita. To je bilo posljednje to sam vidjela. Bjeedi kroz kuhinju rekla sam Josephu neka pouri svome gospodaru; prevrnuh Haretona koji je pored vrata vjeao tenad o naslon stolca i sretna, kao dua pobjegla iz istilita, skakala sam, poskakivala i jurila niz strmi put. Napustih uskoro njegove krivine i udarih preko pustare valjajudi se preko bedema i gazedi kroz movare. Jurila sam kao bez due prema svjetlu Grangea. Mnogo bih radije bila osuena na vjeno prestade govoriti, ispi gutljaj aja, ustade i ree mi da joj namjestim eir i veliki al koji sam bila donijela. Ne sluajudi moje molbe da ostane bar jo jedan sat, pope se na stolac, poljubi Edgarov i Catherinin portret, zatim i mene, te ode koijom, a s njom i Fanny koja je lajala sva radosna to joj se gospodarica vratila. Otila je da se vie nikada ne vrati u ovaj kraj. Ali poslije, nakon to su prilike postale sreenije, ona i moj gospodar redovito su se dopisivali. Mislim da je njeno novo boravite bilo negdje na jugu, blizu Londona. Ondje je rodila sina nekoliko mjeseci nakon svoga bijega. Na krtenju dano mu je ime Linton, i jo od samog poetka javljala je da je on boleljivo, zlovoljno stvorenje. Jednog sam dana srela u selu gospodina Heathcliffa i on me upitao gdje ona ivi. Odbila sam mu redi. On mi je na to rekao da to nije vano, ali da ona mora paziti da se ne vrati svome bratu; ne treba biti s njim, pa makar je on morao uzdravati. Iako mu nisam dala nikakvu obavijest, on je doznao od nekog sluge i njezinu adresu i da je rodila sina. Ipak nije otiao uznemirivati Isabellu, to ona ima zahvaliti, mislim, njegovu osjedaju odvratnosti prema njoj. Gotovo uvijek, kad bi me vidio, pitao me je o djetetu, a kad je uo njegovo ime, gnjevno se osmjehnuo i rekao: - ele da i njega mrzim, je li? - Mislim da ele da ne znate za njega odgovorih. - Ali ja du ga uzeti k sebi kad mi bude potrebno. Neka raunaju s tim. *** Isabella je umrla prije no to je dolo to vrijeme, trinaest godina nakon Catherinine smrti, kad je Lintonu bilo dvanaest godina, ili neto vie. Sutradan nakon Isabellina neoekivanog posjeta nisam imala prilike razgovarati sa svojim gospodarom. Izbjegavao je svaki razgovor i nije bio kadar razgovarati ni o emu. Kad sam napokon postigla da me saslua, vidjela sam da mu je drago to mu je sestra napustila mua, kojeg je

odvratnost prema njemu da je izbjegavao idi ikamo gdje bi ga mogao vidjeti ili uti o njemu. Bol i taj osjedaj pretvorili su ga u pravog pustinjaka. Napustio je svoj poloaj suca, prestao ak idi u crkvu, izbjegavao selo u svim prilikama i vodio ivot potpune osamljenosti u granicama svoga parka i gospodarstva. Jedina promjena bijahu osamljene etnje po pustari i posjeti grobu svoje ene, obino uveer ili rano ujutro kad nije bilo drugih prolaznika. Bio je odved dobar da bi mogao dugo biti potpuno nesretan. On se nije molio da mu se Catherinina dua javlja kao duh. Vrijeme je donijelo rezignaciju i sjetu slau od obilne radosti. Mislio je na nju sa arkom i njenom ljubavlju i s enjom punom nade u onaj bolji svijet, kamo je vjerovao da je ona otila. A i u ovom svijetu bijae za nj i utjehe i ljubavi. Rekla sam vam da nekoliko dana nije obradao nikakvu panju maloj nasljednici preminule. Ta se hladnoda topila brzo kao travanjski snijeg, i to malo stvorenje, prije nego to je moglo protepati ijednu rije ili uiniti ijedan korak, ved je tiranski zavladalo njegovim srcem. Nazvali su je Catherina; ali on je nikada nije zvao punim imenom, kao to prvu Catherinu nikada nije oslovljavao skradenim imenom, vjerojatno zato to je Heathcliff obiavao to initi. Malu je uvijek zvao Cathy, jer je to oznaivalo za njega i razliku od njene majke i vezu s njom, a njegova ljubav prema djetetu potjecala je mnogo vie iz djetetova srodstva s majkom negoli iz toga to je bila i njegova kdi. Usporeivala sam njega i Hindleyja Earnshawa i razmiljala kako bih objasnila zato je njihovo ponaanje u slinim okolnostima tako razliito. Obojica su bili odani muevi i voljeli su svoju djecu; nisam mogla shvatiti zato obojica nisu odabrali isti put, dobar ili lo. Ali, mislila sam u sebi, Hindley se, iako je naoko imao jau glavu, pokazao gorim i slabijim ovjekom. Kad se njegova laa nasukala, kapetan je napustio svoje mjesto, a posada, umjesto da pokua spasiti lau, digla je bunu i u neredu je sasvim zaboravila svoj nesretni brod. Naprotiv, Linton je pokazao istinsku hrabrost odane i vjerne due; uzdao se u Boga i Bog ga je utjeio. Jedan se nadao, a drugi sigurno ne elite sluati moje moraliziranje, gospodine Lockwoode, i sami moete prosuditi o svemu tome kao i ja, ili barem mislite da moete, a to je isto. Earnshawov kraj bio je ba onakav kakav se mogao i oekivati; brzo je otiao za svojom sestrom. Jedva je proteklo est mjeseci izmeu njezine i njegove smrti. Mi u Grangeu nikada nismo dobili podroban izvjetaj o stanju koje je prethodilo njegovoj smrti; sve to sam doznala bilo je ono to sam ula kad sam otila pomodi u pripremama za pogreb. Gospodin Kenneth doao je o tome izvijestiti moga gospodara. - Nelly - rekao je on ulazedi jednog jutra na konju u dvorite tako rano da me je odmah uplaio predosjedajem da donosi loe vijesti - doao je red da i mi nosimo crninu. Tko nam je otiao sad, to mislite? - Tko? - upitah uzbueno. - Pa, pogodite! - odgovori on silazedi s konja i privezujudi uzdu za alku pored vrata. - Prihvatite rub svoje pregae; siguran sam da de vam trebati. - Nije valjda gospodin Heathcliff? - uzviknuh. - to, zar biste vi imali suza i za njega? upita lijenik. - Nije; Heathcliff je vrst, mlad ovjek; danas je izgledao da ne moe bolje. Maloprije sam ga vidio. Poeo se brzo oporavljati otkad ga je ostavila njegova bolja polovica. - Tko je to onda, gospodine Kenneth? - nestrpljivo ga upitah. - Hindley Earnshaw! Va stari prijatelj Hindley, i moj, iako je ved odavno postao odved neprikladan za moje drutvo. Eto! Rekao sam da de biti suza. Ali, umirite se! On je umro kako dolikuje njegovu karakteru; mrtav pijan. Jadnik! I meni ga je ao. Uvijek se ali za starim prijateljem, iako je bio spreman na najgore podvale koje se mogu zamisliti, i premda me je mnogo puta grdno nasamario. Jedva mu je dvadeset i sedam godina; i vi ste tih godina; tko bi mislio da ste roeni iste godine! Priznajem da je to bio vedi udarac nego smrt gospoe Linton. Stare uspomene probudie mi se u srcu. Sjela sam na trijem i pla nekoga drugog slugu da ga odvede gospodaru. Nisam mogla ne razmiljati o pitanju: "Je li umro

prirodnom smrdu?" - to god da sam radila, ta me je misao neprestano muila, te odluih zamoliti za doputenje da odem u Orkanske visove i pomognem u posljednjim dunostima prema pokojniku. Gospodin Linton bio je protiv toga. Ali ja sam rjeito govorila o alosnu izgledu pokojnika na odru oko kojega nema prijatelja, i rekla mu da moj stari gospodar i brat po mlijeku ima isto toliko prava na moje usluge koliko i on. Podsjetila sam ga takoer da je Hareton bratid njegove pokojne ene, te da bi mu on, kako deko nema blieg roda, morao biti skrbnik, i da treba i mora izvidjeti u kakvu je stanju pokojnikova imovina i kako je oporuena. Njegovo tadanje psiholoko stanje onemogudivalo mu je da se bavi takvim stvarima, ali mi ree neka govorim s njegovim advokatom; napokon me pusti da idem. Njegov advokat bio je i Earnshawov. Svratih u selo i pozvah ga da doe sa mnom. On zavrtje glavom i ree mi da je najbolje ostaviti Heathcliffa na miru tvrdedi da bi, kad bi se saznala istina, izalo na javu da je Hareton tek puki prosjak. - Otac mu je umro prezaduen - ree on. - Sva mu je imovina zaloena, i sve to se moe uiniti za prirodnog nasljednika jest to da mu se prui neka prilika da probudi saaljenje u vjerovnikovu srcu kako bi se smilovao te postupio popustljivo prema njemu. Kad sam stigla u Visove, objasnih kako sam se dola pobrinuti da se sve uredi kako valja. Joseph, koji se doimao dosta potitenim, izrazi zadovoljstvo to sam dola. Gospodin Heathcliff ree da ne vidi zato sam potrebna, ali da mogu, ako elim, ostati i brinuti se o pripremama za pogreb. - Ispravno bi bilo - napomenu on - da se tijelo te budale zakopa na raskriju bez ikakva obreda. Dogodilo se da ga ostavim deset minuta juer poslije podne; on je iskoristio tu priliku i zakljuao oboja vrata da ja ne bih mogao udi, i proveo cijelu nod pijudi, s namjerom da se nasmrt opije. Jutros p naosmo ga opruenog na klupi; ne bismo ga mogli probuditi da smo mu i kou derali. Poaljem po Kennetha, i on doe, ali tek nakon to se ta ivotinja pretvorila u leinu; bio je mrtav, hladan i ukoen. I tako, priznat de, bilo je uzaludno uznemirivati se i truditi se i dalje oko njega. Stari sluga potvrdi tu izjavu, ali promrmlja: - Volio bih da je on osobno otiao po lijenika! Ja bih bolje pazio na gospodara nego on... nije bio mrtav kad sam otiao, ne, nikako! Zahtijevala sam da pogreb bude pristojan. Gospodin Heathcliff mi ree da sve to udesim po svojoj volji; samo je elio da ne zaboravim kako novac za to ide iz njegova depa. Njegovo dranje bilo je hladno i ravnoduno, nije pokazivalo ni radost ni alost, ako je ita pokazivalo, ono je izraavalo zadovoljstvo ovjeka koji je uspjeno obavio neki teak posao. Jednom sam opazila neto nalik likovanju u izrazu njegova lica, to je bilo u trenutku kad su iznosili lijes iz kude. Bio je toliko dvolian da se prikazivao oalodenim. I prije nego to je poao za lijesom s Haretonom, podigao je toga nesretnog deka na stol i promrmljao s osobitim uivanjem: - Moj lijepi deko, sad si moj i vidjet demo nede li jedno drvo rasti isto tako krivo kao i drugo kad ga krivi isti vjetar! Naivnom deku svidjele su se te rijei, pa se igrao s Heathcliffovim zaliscima i milovao ga po obrazu; ali ja sam razumjela njihovo znaenje i dobacih mu otro: - Taj deko, gospodine, mora podi sa mnom u Thrushcross Grange. Nema na svijetu niega to je manje vae od njega! - Je li Linton tako rekao? Naravno... naredio mi je da ga dovedem - odgovorih mu. - Dobro - odgovori taj nitkov - nedemo se sada uputati u raspravu o tom predmetu; ali elio bih pokuati odgojiti jednog deka, pa reci svom gospodaru, ako pokua uzeti ovoga, da du onda njegovo mjesto morati popuniti svojim roenim. Ne kaem da du pustiti da bez borbe odvedete Haretona, ali du se onda zasigurno pobrinuti da onaj drugi doe k meni! Nemoj mu zaboraviti to Nakon povratka prenesoh njen sadraj; i Edgar Linton, koji se jo od samog poetka nije elio u to mijeati, nije vie govorio o tome. Ne mislim, uostalom, da bi ita postigao time pa i da je bio ne znam koliko spreman na to. Gost je sada bio gospodar Orkanskih visova. Njegovo pravo vlasnitva bilo je

neosporno. Dokazao je odvjetniku - a ovaj Lintonu - da je Earnshaw bio zaloio svaki metar zemlje koju je imao kako bi doao do sredstava za zadovoljenje svoje kartake strasti, i da je Heathcliff bio njegov vjerovnik. Tako je Hareton, koji je imao biti prvi gospodar u ovom kraju, doveden u poloaj potpune ovisnosti o okorjelom neprijatelju svog oca. On ivi u vlastitoj kudi kao sluga, ali lien plade koja pripada slugama. Sasvim je nemodan popraviti svoj poloaj jer je bez prijatelja i ne zna da mu je uinjena nepravda. Osamnaesto poglavlje Dvadeset godina - nastavi gospoa Dean - koje su uslijedile nakon toga tunog razdoblja, bilo je najsretnije razdoblje u mom ivotu. Moje najvede brige u to doba bile su prouzrokovane neznatnim bolestima nae male gospoice koje je ona morala prodi kao i sva ostala djeca, bila bogata ili siromana. Inae, nakon prvih est mjeseci rasla je kao iz vode i poela je hodati i govoriti na svoj nain prije nego to je vrijes drugi put procvjetao iznad praha gospoe Linton. Ona je bila najprivlaniji stvor koji je ikada donio sunevo svjetlo u jednu oalodenu kudu; bila je prava ljepotica. Imala je divne crne oi Earnshawa, bijelu put, njene crte lica i zlatnu kovravu kosu Lintona. Duh joj je bio iv, ali ne grub, a srce osjetljivo i gotovo odved spremno predano voljeti. Ta sposobnost za jaku ljubav podsjedala me na njenu majku. Ipak, ona nije bila nalik njoj, jer je mogla biti njena i blaga kao golubica i imala je mio glas i zamiljen izraz; gnjev joj nikada nije bio pakostan, a ljubav nikada divlja ved duboka i njena. Ali, mora se priznati, uz te svoje lijepe osobine imala je i mana. Osobito sklonost da bude drska, na primjer, tvrdoglavost koja je esta u razmaene djece, bilo da su dobre ili zle naravi. Ako bi je netko od posluge naljutio, uvijek bi rekla: "Kazat du tati!" - A ako bi je njen otac prekorio makar samo pogledom, pomislili biste da joj se zbog toga kida srce; ne mislim da joj je ikad rekao otru rije. On je bio potpuno preuzeo njen odgoj i obrazovanje i pretvorio ga u zabavu. Sredom, radoznalost i brzo shvadanje uinili su je dobrom uenicom. Uila je brzo i rado, to je sluilo na ast njegovoj vjetini pouavanja. Do svoje trinaeste godine nije nijedanput otila sama izvan parka. U rijetkim bi je zgodama gospodin Linton poveo u etnju na milju il za nju bio ime bez znaenja, a crkva jedina zgrada u kojoj je bila osim svoga doma. Orkanski visovi i gospodin Heathcliff za nju nisu postojali. Bila je potpun osamljenik i, oevidno, potpuno sretna. Ponekad bi, dodue, promatrajudi okolicu kroz prozor svoje djeje sobe, pitala: - Elleno, koliko jo vremena treba prodi prije no to se budem mogla popeti na vrhove onih bregova? to li je na drugoj strani... moda more? - Nije, gospoice Cathy, nego opet bregovi, isti kao i ovi. - A kako izgledaju one suncem pozladene stijene kad se stoji u podnoju? - upita me jednom. Strmina Penistone Craggsa posebice je privlaila njenu pozornost; pogotovu kad je sunce na zalazu sijalo na njih i na okolne vrhove, a sav ostali predio unaokolo leao u sjeni. Objasnih joj da su oni grebeni samo gola masa kamenja i da u svojim pukotinama jedva imaju dovoljno zemlje da hrane zakrljalo drvede. - A zato se ti grebeni svijetle jo tako dugo i nakon to se ovdje spusti mrak? - Zato to su na mnogo vedoj visini nego mi - odgovorih. - Vi se ne biste mogli popeti uz njih, odved su visoki i strmi. Zimi se mraz uvijek pojavi prije ondje nego u nas; i usred ljeta nailazila sam na snijeg pod onom crnom upljinom na sjeveroistonoj strani. - Oh! Ti si bila na njima! - uskliknu ona radosno. - Onda i ja mogu idi onamo, kad budem ena. Je li tata bio ondje, Elleno? Tata bi vam rekao, gospoice - odgovorih brzo - da se ne vrijedi muiti i uspinjati na njih. Pustara po kojoj vi edete s njim mnogo je zgodnija; trakroski park je najljepe mjesto na svijetu. - Ali park

poznajem, a njih ne - promrmlja ona za sebe. - A uivala bih gledati unaokolo s onoga najvieg vrha; moj konjid Minny odnijet de me tamo jednog dana. Jedna od sluavki govorila je pred njom o Vilinskoj pedini, te ona uvrtje sebi u glavu da mora onamo otidi. Vjeito je spominjala gospodinu Lintonu tu svoju elju, pa joj on obeda da de idi onamo kad bude starija. Ali gospoica Cathy mjerila je svoje vrijeme mjesecima, i pitanje: - "Jesam li dovoljno odrasla da idem na Penistone Craggs?" - bilo je neprekidno na njenim neprekidno odgovarao: - Ne jo, ljubavi, ne jo. *** Rekla sam vam da je gospoa Heathcliff ivjela vie od dvanaest godina nakon to je napustila svoga mua. Cijela njena obitelj bila je njena tjelesna ustrojstva; ni ona ni Edgar nisu posjedovali ono jedro zdravlje koje obino viate u ovim krajevima. Od ega je posljednji put bolovala, ne znam pouzdano. Mislim da su oboje umrli od iste bolesti, od neke vrste groznice koja je u poetku spora, ali neizljeiva, i koja pri kraju brzo sagori ivot. Pisala je svome bratu izvjetavajudi ga da de vjerojatno uskoro umrijeti od bolesti od koje ved etiri mjeseca boluje, i molila ga je da ju posjeti, ako moe, jer je imala mnogo toga za srediti, redi mu posljednje zbogom i povjeriti mu Lintona. Nadala se da de Linton pripasti njemu, kao to je bio pripadao njoj. Zanosila se nadom da njegov otac ne eli preuzeti na sebe teret njegova uzdravanja i odgoja. Moj gospodar nije oklijevao ni trenutka i ispuni joj tu molbu; iako nije bio voljan odlaziti od kude na obine pozive, odmah je pohitao odazvati se. Rekao mi je da Catherinu povjerava mojoj najpaljivijoj brizi za svoje odsutnosti i nekoliko je puta ponovio naredbu da ona ne smije naputati park, ak ni sa mnom; da bi ona mogla i sama izidi, nije mu uopde ni na pamet padalo. Bio je na putu tri tjedna. Prvih dan-dva moja je tidenica sjedila u kutu biblioteke, odved tuna da bi itala ili se igrala. U tom mirovanju nije mi zadavala nikakvih briga. Ali je zatim nastupilo razdoblje nestrpljive, nervozne dosade. Kako sam bila odved zaposlena i odved stara da trim gore-dolje kako bih je zabavila, pronaoh nain da se sama zabavlja. Slala sam ju da ede po imanju - katkad pjeice, katkad na konjidu - pa kad bi se vratila, da bih joj ugodila, paljivo bih sluala njene prie o svim njenim stvarnim i izmiljenim pustolovinama. Bijae poetak ljeta. Ona je aja, a zatim je provodila veeri priajudi mi svoje fantastine prie. Nisam se bojala da de otidi i zvan doputenih granica, jer su vrata obino bila zakljuana, a i mislila sam da bi se ona sama teko usudila udaljiti, ak i kad bi vrata bila irom otvorena. Na alost, dogaaji su pokazali da moje povjerenje nije bilo opravdano. Jednog jutra u osam sati Catherina mi doe i ree da de ona taj dan biti arapski trgovac koji namjerava prijedi pustinju sa svojom karavanom, i da joj moram dati dovoljno namirnica za nju i njenu stoku, konja i tri deve; ove posljednje zamjenjivali su veliki lovaki pas i dva ptiara. Stavih razliite stvarice i slatkie u koaricu koju objesih sa strane sedla. Ona skoi na konja, vesela kao ptica, zatidena od srpanjskog sunca eirom iroka oboda i velom od gaze, i otkasa s veselim smijehom rugajudi se mom brinom savjetu da ne galopira i da se rano vrati. Nevaljalo, nestano stvorenje nije se vratilo na aj. Jedan od putnika, veliki lovaki pas koji je bio star i volio udobnost, vratio se, ali ni Cathy, ni konjid, ni dva ptiara nisu bili nigdje na vidiku. Slala sam izvidnike ovom i onom stazom, i napokon je pooh i sama traiti. Jedan radnik popravljao je ogradu oko gospodarstva. Upitah ga je li vidio nau mladu gospoicu. Vidio sam je jutros - odgovori on. - Traila je da joj odsijeem ljeskov prut, a zatim je na svom galovejskom konjidu preskoila ogradu ondje gdje je najnia i odgalopirala u daljinu. Moete zamisliti kako sam se osjedala kad sam ula tu vijest. Odmah mi je sinula misao da je morala otidi u Penistone Craggs. - to li de joj se dogoditi? - uzviknuh provlaedi se kroz otvor koji je popravljao taj ovjek. Odoh ravno na cestu; jurila sam kao za okladu, milju za miljom, dok nisam izbila na zavoj odakle su se vidjeli

Visovi, ali Catherine nije nigdje bilo, ni blizu ni daleko. Penistone Craggs nalazi se oko dva kilometra iza kude gospodina Heathcliffa koja je udaljena est kilometara od Grangea, te sam se poela bojati da de - A ako se okliznula puudi po njima - pomislih - i poginula ili neto slomila? Ta mi je neizvjesnost zadavala veliki bol; i silno mi je laknulo kad sam, uredi se uz gospodarsku kudu, spazila Charlesa, najljudeg ptiara, gdje lei ispod prozora, otekle glave i uha koje je krvarilo. Otvorih vrataca, otrah do vrata i snano zakucah. Otvori mi ena k oju sam poznavala i koja je prije ivjela u Gimmertonu; dola je sluiti u Visovima poslije smrti gospodina Earnshawa. - Ah ree ona - doli ste traiti svoju malu gospoicu! Ne bojte se. Ona je ovdje; ali radujem se to nije doao gospodar. - Znai da on nije kod kude? - upitah sva zadihana od urnog pjeaenja i uzbuenja. - Ne, nije - odgovori ona - i on i Joseph otili su i mislim da se nede vratiti jo za sat. Uite i odmorite se malo. Uoh i ugledah svoje izgubljeno janje kako se pored ognjita ljulja u malom stolcu koji je pripadao njenoj majci dok je bila dijete. eir joj je visio na zidu; ona se osjedala udobno kao kod svoje kude, smijala se i u najboljem raspoloenju priala neto Haretonu - on je tada ved bio velik, snaan mladid od osamnaest godina - koji ju je gledao s velikom radoznalodu i zaprepatenodu i razumio vrlo malo od brzih pitanja i napomena kojima ga je ona neprekidno obasipala. - Vrlo lijepo, gospoice! - uzviknuh, krijudi svoju radost ljutitim izrazom lica. - Ovo je vae posljednje jahanje dok se tata ne vrati. Vie vas nedu pustiti ni preko praga, vi nevaljala, nevaljala djevojko! - Elleno! - povika ona veselo, skoi i pritra mi. - Ispriat du ti lijepu priu veeras. I tako si ti mene pronala! Jesi li ikad prije u svom ivotu bila ovdje? - Stavite svoj eir na glavu pa odmah kudi - kazah joj. - Strano sam ljuta na vas, gospoice Cathy; uinili ste vrlo veliku pogreku! Ne vrijedi se duriti i plakati, to mi nede nadoknaditi napor koji sam podnijela juredi i traedi vas po cijelom kraju. Kad pomislim da mi je gospodin Linton naredio da vas ne putam izvan gospodarstva, a eto, vi ste se iskrali! To pokazuje da ste vi lukava mala lisica; nitko vie ne de imati - to sam uinila? - zajeca. - Tata mi nije nita naredio; on me nede grditi, Elleno... on nikad nije ljut kao ti! - Haj'te, haj'te! - kaem joj. - Ja du vam zavezati vrpcu. Ne smijete biti jogunasti. Stidite se! Trinaest vam je godina, a vladate se kao beba. Rekla sam to zato to je skinula eir s glave i pobjegla od mene iza ognjita. - Nemojte biti tako strogi prema lijepoj djevojici, gos, Dean ree sluavka. - Mi smo je zaustavili, ona bi inae odjahala dalje jer se bojala da vi ne budete u brizi. Hareton se ponudio da ide s njom, a i ja sam mislila da treba jer je put preko brda opasan. Hareton je za toga razgovora stajao s rukama u depovima, odved zbunjen da bi ita rekao, iako se inilo da mu se ne svia moj dolazak i moje upletanje. - Dokad du ekati? - nastavih ne obazirudi se na sluavkino posredovanje. - Smrait de se za deset minuta. Gdje je konjid, gospoice Cathy? I gdje je Phoenix? Ostavit du vas ako ne pourite; odluite kako hodete. - Poni je u dvoritu - odgovori ona - a Phoenix je zatvoren ondje. Ugrizen je... a i Charles. Mislila sam vam priati o tome; ali vi ste neraspoloeni, pa ne zasluujete da to ujete. Podigoh eir s poda i prioh da joj ga namjestim. Vidjevi da su ukudani na njenoj strani, ona poe skakutati po sobi; pojurih za njom, ali je ona trala kao mi preko , ispod i iza ognjita, tako da je bilo besmisleno i smijeno juriti za njom. Hareton i slukinja udarie u smijeh, a i ona im se pridrui i postade jo drskija, te u velikoj ljutini viknuh. - Dobro, gospoice Cathy, da znate ija je ovo kuda, pourili biste se izidi iz nje. - Ona je vaeg oca, zar ne? - upita ona obradajudi se Haretonu. Nije - odgovori on, obori pogled i stidljivo pocrvenje. Nije mogao izdrati dug pogled Catherininih oiju iako su bile jednake njegovima. - Pa ija je onda... vaega gospodara? On pocrvenje jo vie, ovaj put ne od stida, promrmlja neku psovku i okrenu se. - Tko je njegov gospodar? - nastavi dosadna djevojka obradajudi se meni. -

sin. Nijednom me nije oslovio sa "gospoice"; trebao je to uiniti, zar ne, ako je sluga? Hareton se namrgodi kao oblak zbog toga djetinjastoga govora. Ja je utke prodrmah i najposlije je uspjeh spremiti za odlazak. - A sad, dovedi mi konja - zapovjedniki ree ona svome neznanom roaku, kao da je on jedan od konjuara u Grangeu. - I ti moe podi sa mnom. elim vidjeti gdje se vampir-lovac pojavljuje u movari i uti o vilama; ali pouri! to je? Dovedi mi konja, kaem ti! - Idi ti doavola, zar ja da budem tvoj sluga! - promrmlja mladid. - Da idem do...? - zaueno ree Catherina. - Doavola... ti drska vjetice! - odgovori on. - Eto, gospoice Cathy! Vidite da ste upali u lijepo drutvo - umijeam se. - Prikladne rijei da budu upudene jednoj mladoj dami! Molim vas, nemojte se uputati u prepirku s njim. Haj'te, hajd'mo sami potraiti Minny pa da krenemo. - Ali, Elleno - povika ona razrogaenih oiju i ukoena od zaprepatenja - kako se on usuuje tako mi odgovarati? Zar on nede biti prisiljen uiniti ono to zahtijevam od njega? Ti nevaljali stvore, kazat du tati to si rekao... A sad? Hareton nije pokazivao da se boji te prijetnje, pa joj od gnjeva suze navrijee na oi. - Dovedi mi ponija - uzviknu ona okrenuvi se slukinji - i odmah pusti moga psa! - Polako, gospoice - odgovori oslovljena - nita nedete izgubiti ako budete pristojni. Mladi gospodin Hareton nije gospodarov sin, on je va roak, a i ja nisam uzeta u slubu da bih vas sluila. - On je moj roak! - povika Catherina i prezrivo se nasmija. - Jest, dakako - odgovori njena koriteljica. - Ah, Elleno! Nemoj im dopustiti da tako govore - ree ona vrlo uzbuena. - Tata je otiao dovesti moga roaka iz Londona; moj je roak gospodski sin. To moj... - ona zastade i brinu u pla, uznemirena i samom pomilju na srodstvo s takvom prostainom. - Pst, pst! - proaptah. - ovjek moe imati mnogo roaka, i to raznovrsnih, gospoice Cathy, a da ne budemo za to nita gori; samo se - On nije... on nije moj roak, Elleno! - nastavi ona raalostivi se zbog te pomisli i baci mi se u naruje, kao da je tako htjela pobjedi od te misli. Jako sam se naljutila i na nju i na slukinju zbog njihovih uzajamnih otkrida, jer nisam sumnjala da de slukinja obavijestiti gospodina Heathcliffa o Lintonovu skorom dolasku;a isto sam tako bila sigurna da de Catherinina prva misao nakon povratka njezina oca biti da trai objanjenje sluavkine tvrdnje o njezinu neotesanom roaku. Haretona je, nakon to se oporavio od srdbe jer je smatran za slugu, ini se, kosnula njena tuga. Otiao je po ponija i doveo ga blizu vrata, zatim je, da bi udobrovoljio Catherinu, uzeo iz tenare jazavarsko tene i, stavljajudi joj ga u ruke, rekao joj neka vie ne plae jer on nije mislio nita zla. Ona zastade u svom plakanju, pogleda ga oima punim straha i uasa i briznu u jo jai pla. Jedva sam se obuzdala da se ne nasmijeim na tu odvratnost prema sirotome mladidu koji je bio dobro razvijen, lijepih crta, snaan i zdrav, ali u odijelu koje je odgovaralo njegovim svakidanjim poslovima na gospodarstvu i lutanju po pustari za zeevima i drugom divljai. Ipak mi se inilo da njegova fizionomija pokazuje duh obdaren boljim osobinama no to ih je njegov otac ikada imao. Dobro sjeme izgubljeno u korovu koji je svojom bujnodu guio njegov zanemareni razvitak; ali tu se ipak jasno vidjelo bogato zemljite koje bi moglo dati obilne plodove pod drugim i povoljnijim okolnostima. Gospodin Heathcliff, mislim, nije postupao fiziki loe prema njemu, zahvaljujudi njegovoj neustraivoj naravi koja nije doputala takav nain ugnjetavanja; nije bio nimalo plaljiv zbog ega bi, po Heathcliffovu miljenju, loe tjelesno postupanje prema njemu moglo biti zabavno. Heathcliff je, ini se, svoju zlonamjernost usredotoio na to da od njega naini ivotinju bez razuma; nitko ga nije uio itati i pisati; nikada nije prekoravan za ikakvu lou naviku koja nije smetala njegovu tutoru; nikada nije upudivan u tajne vrlina, niti ijednim savjetom uvan od poroka. Prema onome to sam ula, i Joseph je dosta pridonio njegovu zato to je bio posljednji izdanak stare obitelji. I kao to je imao obiaj okrivljavati Catherinu Earnshaw i

Heathcliffa kad su bili djeca, jer su izbacivali njegova gospodara iz takta i tjerali ga onim to je on nazivao njihovim "stranim ponaanjem" da trai utjehu u pidu, tako je sada cijelu krivicu za Haretonove pogreke i mane bacao na uzurpatora mladideve imovine. Bilo da je mladid psovao ili se loe vladao, on ga nikada nije korio. inilo se da je Josephu zadovoljstvo promatrati kako djeak ide u najgore krajnosti; priznavao je da je mladid upropaten, da mu je dua zauvijek izgubljena, ali je za sve to okrivljavao Heathcliffa. Pomisao da de Heathcliff morati odgovarati i platiti za propast Haretonove due pruala mu je golemu utjehu. Joseph je usadio u Haretona ponos zbog njegova imena i njegove loze. On bi, da je smio, potaknuo mrnju izmeu njega i sadanjeg vlasnika Visova, ali je njegov strah od toga vlasnika graniio s praznovjerjem, te je svoje osjedaje prema njemu i osude protiv njega izraavao mrmljanjem neizravnih napomena i tajnim molitvama Bogu da ga kazni. Nisam poblie znala kako se u to vrijeme ivjelo u Orkanskim visovima; govorim samo po uvenju, jer sam vidjela malo. Seljaci su tvrdili da je Heathcliff krtac i okrutan, surov gospodar prema svojim napoliarima; ali pod enskom rukom kuda je iznutra povratila svoj stari ugodni izgled, i prizora nereda, uobiajenih u Hindleyjevo doba, nije vie bilo meu njenim zidovima. Gospodar je bio odved natmuren za drutvo, dobro ili loe; i jo je takav. Ali ja sam zastala sa svojom priom. Gospoica Cathy odbi jazavara, ponuenog da bi se sklopio mir, i zatrai svoje pse, Charlesa i Phoenixa. Oni dooe hramajudi i pognutih glava, i mi poosmo kudi neveseli. Nisam mogla saznati od svoje mlade gospoice kako je provela dan. Saznala sam samo da su cilj njezina puta bili, kao to sam i mislila, Penistone Craggs. Stigla je bez ikakva osobitog doivljaja do vrata gospodarske kude; u tom trenutku iziao je Hareton s nekoliko pasa i oni su napali njenu pratnju. Nastala je estoka borba izmeu pasa prije no to su ih njihovi vlasnici uspjeli razdvojiti; tom su se prilikom i napokon ga nagovorila da je prati. On joj je otkrio tajne Vilinske pedine i dvadesetak drugih neobinih mjesta. Ali, kako sam bila u nemilosti, nije me htjela udostojati opisa interesantnih predmeta koje je vidjela. Ipak sam iz onoga to je rekla mogla zakljuiti da je na vodia gledala sa simpatijama, sve dok nije povrijedila njegove osjedaje nazvavi ga slugom, i dok Heathcliffova domadica nije uvrijedila nju nazvavi ga njenim roakom. Rijei koje joj je on uputio nagrizle su joj srce. Nju, koja je bila "ljubav", "mila", "kraljica" i "aneo" za sve u Grangeu, da tako uasno uvrijedi jedan stranac! Nije to mogla razumjeti, i tekom sam je mukom nagovorila da mi obeda kako se nede zbog toga aliti svom ocu. Objasnih joj da on nimalo ne voli stanovnike Visova i da bi mu bilo vrlo ao kad bi doznao da je bila ondje. A najvie sam isticala to da de on, ako mu ona otkrije moj nehat prema njegovim zapovijedima, moda biti toliko ljut da du morati otidi od njih. Za Cathy je to bila nepodnoljiva misao, pa je dala svoju rije i odrala je radi mene. Na kraju, ona je bila dobro djevoje. Devetnaesto poglavlje Pismo s crnim rubom najavilo je dan povratka moga gospodara. Isabella je umrla, i on mi je pisao neka nabavim crninu za njegovu kder i spremim sobu i ostalo potrebno za njegova mladog nedaka. Catherina je skakala od radosti to joj se otac uskoro vrada i vrsto je vjerovala da njen "pravi" roak po sjeduje bezbroj divnih osobina. Najzad je dola veer njihova toliko oekivanog dolaska. Jo je od rana jutra bila zauzeta dovoenjem u red svojih sitnih stvari, i sad, odjevena u svoju novu crnu haljinu - siroto dijete! Smrt njene tete nije u nje prouzroila nikakvu odreenu alost - neprestanim me je navaljivanjem natjerala da odem s njom do ulaza na imanje kako bi ih doekala. - Linton je samo est mjeseci mlai od

mene - avrljala je dok smo polako hodale u sjeni drveda preko valovitog zemljita pokrive nog mahovinom. - Divno demo se igrati! Teta Isabella poslala je tati lijep pramen njegove kose; svjetlija je od moje - bijede plava, a isto tako fina. Paljivo je uvam u maloj staklenoj kutiji i esto sam mislila kako bi bilo veliko zadovoljstvo vidjeti njezina vlasnika. Oh! Sretna sam - i tata, dragi, dragi tata! Elleno, haj'mo trati! Haj'mo trati! Trala je, vradala se, i opet trala mnogo puta prije no to sam ja svojim odmjerenim koracima stigla do vrata, a zatim je sjela na travu pored puta i pokuala strpljivo ekati. Ali to je bilo nemogude; nije mogla mirovati ni tren. - Zato ih nema! - uzviknu. - Evo, vidim neku prainu na putu... oni su! Ne, nisu! Kad de stidi? Zar ne bismo mogle otidi malo u susret... pola milje, Elleno; samo pola milje? Prist doao kraj njezinu ekanju: putnika koija bijae na vidiku. Gospoica Cathy uzviknu i rairi ruke im opazi svog oca kako gleda kroz prozor. Iziao je iz kola gotovo isto tako radostan i nestrpljiv kao i ona; i prolo je dosta vremena prije no to se sjetie ostalih oko sebe. Dok su se pozdravljali i grlili, provirih unutra da vidim Lintona. Spavao je u jednom kutu, omotan u topao, krznom podstavljen kaput, kao da je bila zima. Bio je blijed, slabunjav i mekuan deko koji je bio toliko slian mome gospodaru kao da mu je mlai brat; ali na njegovu licu bio je izraz boleljive razdraljivosti koji Edgar Linton nikada nije imao. Gospodar vidje da sam gledala unutra i, poto se rukova, ree mi neka zatvorim vrata na koiji da ga ne bismo uznemirili jer je umoran od puta. Cathy bi rado bila pogledala unutra, ali joj otac ree neka krene; i krenuli su polako kroz park, a ja se pourih naprijed pripremiti poslugu. - Draga moja - ree gospodin Linton obradajudi se svojoj kderi kad su zastali pri dnu ulaznih stuba - tvoj roak nije tako jak ni tako veseo kao ti, i zapamti, izgubio je svoju majku prije vrlo kratka vremena; zato nemoj oekivati od njega da se odmah pone igrati i trati s tobom. I nemoj ga zamarati mnogim prianjem; pusti ga na miru bar veeras, hode li? - Hodu, tata, hodu - odgovori Catherina - ali arko ga elim vidjeti, a on jo nijedanput nije pogledao van. Koija se zaustavila. Spavaa probudie; ujak ga uze u ruke i spusti na zemlju. - Ovo je tvoja roakinja Cathy, Lintone - ree spajajudi njihove male ruke. - Ona te ved voli, pazi da je nodas ne raalosti plakanjem. Pokuaj biti veseo. Putovanje je svreno i ti nema to raditi osim odmarati se i zabavljati kako te volja. - Pustite me da idem u krevet - odgovori deko uzmiudi iz Catherinina zagrljaja. Suze mu navrijee i on obrie oi rukom. - Hajde, budite dobro dijete - apnuh mu uvodedi ga u kudu. Rasplakat dete i nju, vidite koliko je ona tuna zbog vas! Ne znam da li iz alosti zbog njega, ali na licu ga na stolac za stolom; ali tek to je sjeo, opet je poeo plakati. Gospodar ga upita to mu je. - Ne mogu sjediti na stolcu - ree Linton jecajudi. - Idi onda na divan, i Ellen de ti donijeti aja - strpljivo odgovori njegov ujak. Bila sam sigurna da ga je njegov slabunjavi, mrzovoljni tidenik morao podosta namuiti za putovanja. Linton se polako odvue i legnu na divan. Cathy donese stolid i svoju alicu aja te sjede kraj njega. U poetku je sjedila utedi, ali to nije dugo trajalo. Odluila je svoga malog roaka pretvoriti u svoga mezimca, pa ga je poela milovati po kosi, ljubiti u obraz i nuditi mu aj na svom posluavniku, kao da je mala beba; to mu se svidjelo jer je gotovo i bio samo beba. On obrisa oi i lice mu se ozari slabim osmijehom. - Oni de se vrlo dobro slagati - ree mi gospodar nakon to ih je minutu promatrao. - Vrlo dobro... ako ga budemo mogli zadrati, Elleno. Druenje s djetetom njegova uzrasta brzo de usaditi nov duh u njega, i, eledi ojaati, on de ga i dobiti. "Jest, ako ga budemo mogli zadrati" - pomislih; bijahu me obuzele alosne slutnje da postoji krhka nada za to. Poeh misliti kako de taj slabid ivjeti u Orkanskim visovima sa svojim ocem i Haretonom. Kakvi de prijatelji u igri i kakvi uitelji oni biti! Nae su se sumnje

brzo obistinile... bre no to sam i oekivala. Odvela sam djecu gore poslije aja, priekala da Linton zaspi - nije me putao da odem prije - i sila; stajala sam pored stola u velikoj sobi paledi svijedu za spavadu sobu gospodina Edgara, kad jedna sluavka doe iz kuhinje i javi mi da je Joseph, sluga gospodina Heathcliffa, pred vratima i da eli razgovarati s gospodarom. - Pitat du ga najprije to eli - rekoh u velikoj zebnji. Vrlo nezgodno vrijeme da ga uznemirujem, i to odmah nakon dugog puta. Ne mis lim da de ga gospodar modi primiti. Dok sam to govorila, Joseph, koji je bio proao kroz kuhinju, pojavi se u kudi. Bio je odjeven u svoje praznino odijelo, na licu je imao svoj najlicemjerniji i najkiseliji izraz i, dredi eir u jednoj a tap u drugoj - Dobra veer, Josephe - rekoh hladno. - Kakvim si poslom doao nodas? - Moram razgovarati s gospodinom Lintonom - ree on prijezirno me iskljuujudi. - Gospodin Linton se sprema na spavanje; ako mu nema nita posebno redi, sigurna sam da te sada nede primiti - nastavih. - Bit de bolje da sjedne i meni ostavi poruku. - Koja je njegova soba? - upita on promatrajudi niz zatvorenih vrata. Vidjeh da odbija moje posrednitvo te nerado odoh u biblioteku i izvijestih gospodara o tom posjetitelju koji je doao u nezgodan as; savjetovala sam ga da mu porui neka doe sutradan. Gospodin Linton nije imao vremena ni da me ovlasti to da radim, jer se Joseph bjee popeo za mnom i uao nepozvan u sobu, stao uz dulju stranu stola, s rukama na rukohvatu svoga tapa, i poeo povienim tonom, kao da je oekivao suprotstavljanje: - Heathcliff me je poslao po svoga sina i ne smijem se vratiti bez njega. Edgar Linton je utio nekoliko trenutaka; izraz velike alosti prijee mu licem. On bi saalijevao deka i radi njega sama, ali sjedajudi se Isabellinih nada, i zebnji i brinih elja za njezina sina, i kako ga je preporuivala njegovoj brizi, alio je to ga je, ini se, morao predati, i traio je nain kako da to izbjegne. Nikakav mu plan nije padao na um. Samo pokazivanje elje da ga zadri potaknulo bi Heathcliffa da bude jo uporniji u svom zahtjevu; nije ostalo nita drugo nego da ga pusti da ode. Ali ga nije htio probuditi. - Reci gospodinu Heathcliffu odgovori mirno - da de njegov sin sutra dodi u Orkanske visove. U postelji je i sada je odved umoran da prijee tu daljinu. Moe mu takoer redi kako je Lintonova majka eljela da on ostane pod mojim starateljstvom i da je, zasad, njegovo zdravlje vrlo slabo. - Nikako! - ree Joseph, udari tapom o pod i zauze odluan stav. - Ne! To ne moe biti. Heathcliffa se nimalo ne tiete ni majka ni vi; on trai svoga - Nodas ga nede odvesti! - ree Linton odluno. Odlazi i kai svom gospodaru to sam rekao. Elleno, izvedi ga! Odlazi... Uhvati snano naljudena starca za miicu, izgura ga iz sobe i zatvori vrata. - Vrlo dobro! - povika Joseph odlazedi polako. - Sutra de dodi on glavom, pa izbacite njega ako se usudite! Dvadeseto poglavlje Da bi izbjegao opasnost od ostvarenja te prijetnje, gospodin Linton mi naredi da odvedem djeaka njegovu ocu rano ujutro na Catherininu konjidu, i ree mi. - Kako odsad nedemo imati utjecaja na njegovu sudbinu, bila dobra ili zla, ne smije redi mojoj kderi kamo je otiao. Ona se odsad ne moe s njim druiti, pa je bolje za nju da ne zna da se on nalazi u blizini, jer bi je to samo uznemirilo i probudilo elju da posjeti Visove. Reci joj da je njegov otac iznenada poslao po njega, te je morao otidi od nas. Lintonu se nije svialo to ga diem iz postelje u pet sati, i iznenadi se kad u da se mora spremiti za dalje putovanje. Ublaih to tvrdedi da de provesti neko vrijeme kod svoga oca, gospodina Heathcliffa, koji ga tako eli vidjeti te ne eli odgoditi to zadovoljstvo dok mu se sin odmori od putovanja. - Moj otac! - povika on u udu i zbunjenosti. - Mama mi nije nikad govorila da imam oca. Gdje on ivi? Radije bih

ostao kod ujaka. - ivi nedaleko od Grangea - odgovorih - odmah iza onih brda; to nije daleko, modi dete dopjeaiti k nama kad vam se vrati snaga. Trebate se radovati to idete kudi i to dete ga vidjeti. Morate ga pokuati voljeti kao to ste voljeli i svoju majku, pa de onda i on voljeti vas. - Ali zato ja nisam uo o njemu prije? - upita Linton. Zato mama i on nisu ivjeli zajedno kao ostali ljudi? - On je zbog posla morao ivjeti na sjeveru - odgovorih - a vaa majka je zbog svog slabog zdravlja morala ivjeti na jugu. Zato mi mama nije govorila o njemu? Ona je esto govorila o ujaku i ja sam odavna svikao da ga volim. Kako mogu voljeti tatu? I ne poznajem ga. - Sva djeca vole svoje roditelje. Vaa je majka, moda, mislila Jahati na konju rano po ovako lijepu jutru mnogo je ugodnije nego spavati jo sat. - Hode li ona idi s nama - upita on - djevojica koju sam vidio juer? - Ne sada - odgovorih. - A ujak? - Ne, ja du vas otpratiti onamo - kazah mu. - Nedu idi bez ujaka - povika. - to ja znam kamo dete me vi odvesti. Pokuah mu dokazati da nije lijepo od njega to ne eli idi svom ocu, ali je on i dalje uporno odbijao ustati i odjenuti se, te sam morala zovnuti gospodara da mi pomogne nagovoriti ga da ustane iz kreveta. Siromah deko napokon je otpremljen s lanim uvjeravanjima da de njegova odsutnost biti kratka, da de ga gospodin Edgar i Cathy posjedivati i jo drugim obedanjima, podjednako neistinitim, koje sam izmiljala i ponavljala s vremena na vrijeme cijelim putem. ist zrak koji je mirisao na vrijes, sunevo svjetlo i lagani konjidev kas ubrzo su odagnali njegovu potitenost. Poeo mi je s vedom ivahnodu i s interesom postavljati pitanja o svojem novom domu i njegovim stanovnicima. - Jesu li Orkanski visovi isto tako ugodno mjesto kao i Thrushcross Grange? - upita on okredudi se da baci posljednji pogled na dolinu odakle se dizala laka magla i stvarala vunast oblak na rubu plavetnila. - Oko kude nema toliko drveda - odgovorih - i nije tako velika, ali odande moete lijepo vidjeti cijeli predio; a i zrak je ondje zdraviji za vas... svjeiji i sui. Moda de vam se u poetku zgrada initi stara i mrana, ali to je ugledna kuda; poslije Grangea najbolja u cijeloj okolici. Modi dete idi na ugodne etnje po pustari. Hareton Earnshaw - roak gospoice Cathy, pa prema tome i va - pokazat de vam sva najljepa mjesta; pa kad je lijepo vrijeme, moete ponijeti knjigu i itati je, i neka zelena hladovita uvalica moe vam posluiti kao soba za rad; ponekad de vam se va ujak pri druiti u etnji; on esto ede po brdima. Mlad je kao i on, ali ima crnu kosu i oi, i izgleda stroi, i mnogo je vii i krupniji od njega. On vam se u poetku, moda, nede initi tako blag i ljubazan jer to nije njegov nain ali trudite se biti otvoreni i srdani prema njemu, pa de vas on, naravno, vie voljeti nego ikakav ujak, jer vi ste njegov roeni sin. Crna kosa i crne oi! - glasno je razmiljao Linton. Ne mogu ga zamisliti. Onda ja nisam nalik njemu? - Ne mnogo - odgovorih; "nimalo", pomislih, promatrajudi sa saaljenjem bijelo lice i slabako tijelo svoga suputnika i njegove velike sanjarske oi - oi njegove majke, samo to u njima nije bilo ni iskre ni njezina plamenog duha, osim kad bi ih za trenutak zapalila boleljiva osjetljivost. - udnovato da nikada nije dolazio posjetiti mamu i mene! - promrmlja. - Je li me on ikad vidio? Ako jest, to je za cijelo bilo kad sam bio dojene. Ne sjedam ga se uopde! - Pa, gospodine Lintone - kazah mu - pet stotina kilometara velika je daljina; a deset godina krade je vrijeme odraslom ovjeku nego vama. Vjerojatno je gospodin Heathcliff namjeravao dodi od ljeta do ljeta, ali mu se nikad nije pruila zgodna prilika; a sad je prekasno. Nemojte mu dosaivati pitanjima o tome jer biste ga samo bez potrebe naljutili. Ostali dio puta deko je bio sasvim zadubljen u svoje misli, sve dok se nismo zaustavili pred vrtnim vratima gospodarstva. Promatrala sam njegovo lice da bih proitala njegove dojmove. Zagledao se s velikom panjom u ukraenu fasadu i niska prozorska okna, zatim mu pogled prijee preko zakrljalih grmova ogrozda i iskrivljenih jela, i najposlije zavrtje glavom; nimalo mu se nije dopadala vanjtina njegova novog obitavalita. Ali je bio

dovoljno razuman da ne pokae to svoje nezadovoljstvo, jer je unutra moda bilo divno. Prije no to je sjahao, odoh otvoriti vrata. Bilo je pola sedam, ukudani su upravo bili zavrili s dorukom, slukinja je raspremala stol i brisala ga. Joseph je stajao kraj stolca svoga gospodara i govorio mu neto o hromom - Zdravo, Nelly! - ree gospodin Heathcliff kad me spazi. - Mislio sam da du morati osobno dodi po svoje vlasnitvo, ali si mi ti utedjela trud. Ti si ga dovela, je li? Da vidim vrijedi li togod. Ustade i prie vratima; Hareton i Joseph zinue od radoznalosti i pridruie mu se. Siromah Linton prijee uplaenim pogledom preko lica te trojice. - Gospodaru - ree Joseph nakon ozbiljna motrenja on vam je podvalio, gospodaru; uzeo je vaeg sina, a poslao vam svoju kder. Heathcliff se, nakon to je ukoenim i prodornim pogledom zbunio sina, prijezirno nasmija. - Boe! - uzviknu. Kakva ljepota! Kakvo divno, ljupko stvorenje! Zacijelo su ga hranili puevima i kiselim mlijekom, Nelly. Ah! Neka sam proklet! Gori je no to sam oekivao... a avo zna da nisam bio optimist! Rekoh uplaenom i zbunjenom djetetu neka sie s konjida i ue. On nije bio potpuno shvatio znaenje rijei svoga oca, ni odnose li se one na njega. Zapravo, nije jo bio siguran je li taj mrgodni, podrugljivi stranac njegov otac. Pripijao se uza me sa sve vedim strahom, a kad gospodin Heathcliff sjede i ree mu: Doi ovamo - on sakri lice na moje rame i zaplaka. - Dosta, dosta! - zapovjedi Heathcliff; zatim prui ruku i grubo povue deka meu svoja koljena, uze ga za bradu i podie mu glavu. - Prestani s tom glupodu! Ne boj se, nedemo ti nita, Lintone... tako se zove, je li? Ti si potpuno dijete svoje majke! Gdje je moj udio u tebi, kretavo pile? Skinu deku kapu, zabaci mu natrag njegove guste, plave uvojke i poe mu pipati tanke ruke i male prste; za tog pregleda Linton prestade plakati i podie svoje velike plave oi da i on odmjeri onoga koji je njega odmjeravao. - Poznaje li ti mene? - upita Heathcliff nakon to se uvjerio da su mu svi udovi podjednako nerazvijeni i slabi. - Ne - odgovori Linton uplaen, prazna pogleda. - Pa valjda si uo o meni? - Nisam. - Nisi! Sramota je za tvoju majku to nije probudila u tebi sinovlju ljubav prema meni! Ti si m otimaj se i ne crveni! Premda je i to od neke koristi jer se vidi da nisi mlakonja. Budi dobar deko pa demo se slagati. Nelly, ako si umorna, moe sjesti; ako nisi, vrati se kudi. Siguran sam da de u Grangeu ispriati doslovce sve to si ula i vidjela... ovo se stvorenje nede umiriti sve dok si ti pored njega. Nadam se da dete biti ljubazni prema deku, gospodine Heathcliffe, ili ga inae nedete imati dugo; a on vam je jedini rod u svijetu i jedini kojeg dete ikad imati... ne zaboravite to - odgovorih. - Bit du vrlo ljubazan prema njemu, ne boj se - ree on, smijudi se. - Samo nitko drugi ne smije biti ljubazan prema njemu; elim njegovu ljubav, samo za sebe. I da odmah budem dobar: Josephe, donesi deku doruak. Haretone, prokleto tele idi na svoj posao. Da, Nelly - doda nakon to oni odoe moj je sin bududi vlasnik Grangea, i ne elim da umre dok ne budem siguran da de mi biti nasljednik. Osim toga, on je moj, to de za mene biti trijumf da vidim svog potomka kao zakonita gospodara njihova imanja, da vidim svoje dijete kako uzima za nadniare njihovu djecu da obrauju zemlju svojih otaca. To je jedini obzir zbog kojega du modi trpjeti to tene; prezirem ga jer je takav kakav je i mrzim ga zbog uspomena koje budi u meni! Ali obzir koji ti spomenuh dovoljan je. uvat du ga i njegovati isto onako kao to va gospodar njeguje svoje dijete. Imam gore sobu dobro namjetenu za njega; uzeo sam mu uitelja koji de dolaziti tri put tjedno s udaljenosti od dvadeset milja da ga ui ono to bude elio uiti. Naredio sam Haretonu da ga slua. Jednom rijeju, sve sam uredio kako bih od njega stvorio gospodina i osigurao da bude iznad svoje okoline. alim samo to on tako malo zasluuje taj trud. Ako sam elio ikakvo zadovoljstvo na ovom svijetu, to je da on bude dostojan moga ponosa; ali sam gorko razoaran ovim blijedim, plaljivim jadnikom! Dok je on govorio, Joseph se vrati sa zdjelom kae s mlijekom i stavi je pred Lintona koji se s

gnuanjem okrenu od toga seljakog jela i izjavi da ne moe jesti. Vidjela sam da je stari sluga, kao i jasno da Heathcliff oekuje od svojih podinjenih da ukazuju potovanje prema njegovu sinu. - Ne moete to jesti? - upita Joseph buljedi u Lintonovo lice i nastavi apatom da ga ne bi uo gospodar: - Ali gospodar Hareton nikad nije jeo nita drugo kad je bio mali; i to je bilo dosta dobro za njega, dovoljno je dobro i za vas. - Nedu to jesti! - otro odgovori Linton. - Nosi to. Joseph ljutito zgrabi zdjelu i donese je nama. - Nedostaje li ita ovoj hrani? - upita on gurajudi zdjelu Heathcliffu pod nos. - to bi joj nedostajalo? - ree on. - Eto - odgovori Joseph - ovaj izbirljivac kae da ne moe jesti. Ali nije udo! I njegova je majka bila takva... mi smo joj bili odved prljavi da sijemo penicu od koje smo pravili za nju kruh. - Nemoj mi spominjati njegovu majku - ljutito ree gospodar. - Donesi mu neto to moe jesti, to je sve. to on obino jede, Nelly? Predloih kuhano mlijeko ili aj; on naredi domadici da mu ih spravi. "To je dobro" - pomislih - sebinost njegova oca pridonijet de njegovoj udobnosti. On uvia da je deko slabunjav i da mu je potrebna njega. To de utjeiti gospodina Edgara kad mu kaem kako se izmijenila Heathcliffova narav. Nemajudi razloga da i dalje ostanem, izvukoh se polako dok je Lintonova panja bila obuzeta plaljivim odbijanjem prijateljskog umiljavanja jednog ovarskog psa. Ali je njegova panja bila odved budna da to ne opazi, pa im zatvorih vrata, zauh njegov uzvik i mahnito ponavljanje: - Ne ostavljaj me! Ne elim ostati ovdje! Ne elim ostati ovdje! Zauh kako se klju okrenuo u bravi; nisu mu dopustili da izie. Uzjahah konjida i natjerah ga u kas. Tako se zavrila moja kratka briga o Lintonu. Dvadeset i prvo poglavlje Tog smo se dana muili kako bismo smirili malu Cathy. Ustala je vrlo vesela, nestrpljiva da se to prije pridrui svome roaku, ali kad je ula da je otiao, tako je gorko plakala i jadikovala da ju je sam Edgar morao tjeiti. Rekao joj je da de se on uskoro vratiti, ali je i dodao: - Ako ga budu pustili. - A tome se zaista nije mogao nadati. To ju je obedanje slabo umirilo; vrijeme je ipak uinilo svoje. Iako je ponekad pitala svoga oca kad de se Linton vratiti, njegove crte lica toliko su izblijedjele u njezinu sjedanju da ga nije ni prepoznala kad ga je opet vidjela. Kad sam idudi poslom u Gimmerton susretala domadicu Orkanskih visova, pitala sam je za mladoga gospodina, jer je on ivio gotovo isto tako povueno kao i Catherina i nikad ga nismo mogli vidjeti. Doznala sam od nje da je i dalje slaba zdravlja i da dosauje ukudanima. Rekla mi je kako joj se ini da ga gospodin Heathcliff sve vie mrzi, iako se prilino trudi prikriti to; da ne trpi njegov glas i ne moe dugo sjediti s njim u istoj sobi. Njih dvojica malokad razgovaraju. Linton ui svoje zadade i provodi veeri u jednoj maloj odaji koju su nazvali salonom, ili lei u krevetu po cio dan jer esto dobiva kaalj, prehladu i neprestano ga neto mui. Nikad nisam vidjela tako maloduno stvorenje - doda ena - ni stvorenje koje bi se toliko brinulo o sebi. Odmah mi pone prigovarati im uveer ostavim prozor otvoren malo dulje nego obino. Oh! To je ubitano, dah nodnog zraka! I mora mu se loiti vatra usred ljeta; i Josephova lula je otrov, uvijek mora imati slatkia i poslastica, i neprestano mlijeka, mlijeka... bez obzira na to to mi ostali oskudijevamo u tome zimi. Omotan u svoj krzneni kaput, on po cio dan sjedi u naslonjau pored vatre, gricka dvopek i pijucka vodu ili neko drugo pide, koje grije na ploi kamina. Kad ga Hareton iz saaljenja doe zabaviti - Hareton nije zle naravi iako je grub gospodaru bilo drago kad bi ga Earnshaw namrtvo izudarao da mu nije sin, i sigurna sam da bi ga i sam istjerao van kad bi znao i pola o tome koliko panje taj deko posveduje sebi. Ali gospodar se uva d a ne

padne u iskuenje; nikad ne ulazi u mali salon, a ako Linton pone ta svoja izmotavanja u sobi u kojoj se on nalazi, on ga odmah alje gore u sobu. Zakljuih iz svega to sam ula da je potpuna oskudica suosjedanja pretvorila mladog Heathcliffa u sebino i neugodno bide, ako takav nije bio ved po prirodi. Moje zanimanje za njega postupno je slabjelo, iako sam ga jo uvijek saalijevala zbog njegove sudbine i alila to nije ostavljen nama na brigu. Gospodin Edgar poticao me je da se raspitujem o njemu; mislio je mnogo na njega i bio spreman da ga pokua vidjeti. Jednom mi ree neka upitam njihovu domadicu dolazi li on ikad u selo. Ona mi ree da je bio dvaput, na konju, zajedno sa svojim ocem; i oba puta poslije toga pretvarao se tri-etiri dana da se osjeda sav potrgan. Ako se dobro sjedam, ta je domadica napustila Visove dvije godine nakon Lintonova dolaska; zatim je dola druga koju nisam poznavala. I sad je ondje. Vrijeme je u Grangeu prolazilo kao i nekad, ugodno, dok gospoica Cathy nije navrila esnaestu godinu. O godinjici njezina roenja nikad nismo pokazivali nikakve znake radosti jer je to bio i dan smrti moje pokojne gospodarice. Njen je otac uvijek provodio taj dan sam u biblioteci, a u sumrak je odlazio do gimmertonskog groblja gdje je ostajao do poslije ponodi. Toga dana Catherini je preputeno da se sama zabavlja kako zna. Te godine bio je dvadeseti oujka, lijep proljetni dan. Nakon to se njen otac povukao u biblioteku, moja mlada gospodarica sie, odjevena za izlazak, i ree mi kako je molila da odeta sa mnom do ruba pustare i kako joj je to gospodin Linton dopustio pod uvjetom da ne idemo daleko i da se vratimo za jedan sat. - Pouri, Elleno! - povika ona. - Znam kamo du idi; do mjesta gdje se naselilo jato tetrijeba. elim vidjeti jesu li ved napravili gnijezda. - To je sigurno dosta daleko odavde rekoh - Ne, nije daleko! - odgovori ona. - Bila sam s tatom posve blizu tog mjesta. Stavih eir i izioh ne misledi vie o tome. Ona je skakutala trala naprijed, vradala se meni i opet trala dalje kao mladi hrt. U poetku sam s velikim zadovoljstvom sluala pjesme eva oko nas, uivala u blagoj toploti sunca i promatrala nju, svoju ljubimicu i svoju radost, s njenim zlatnim uvojcima koji su vijoredi leprali dok je trala, njenim svijetlim obrazima, mekanim i njenim u svom cvatu poput divlje rue, i njenim oima koje su sjajile nepomudenom radodu. Bila je u to doba sretno stvorenje i pravi aneo. Kakva teta to se nije zadovoljila tom sredom koju je posjedovala! Pa gdje su ti vai tetrijebi, gospoice Cathy? Trebali bismo ved stidi do njih; daleko smo se udaljile od ograde naeg parka. - Oh, jo samo malo... jo malo dalje, Elleno - neprestano je odgovarala. - Uspni se na onu uzvisinu i prijei ovu padinu; prije no to je prijede, ja du ih poplaiti. Ali, prele smo tako mnogo uzviica i padina da sam se napokon umorila i rekla joj da se moramo vratiti. Morala sam vikati jer je bila otila daleko ispred mene; ali, ili me nije ula ili nije marila, jer je produljila juriti naprijed, te sam je morala slijediti. Napokon je ula u jednu usku uvalu. Kad sam je opet vidjela, bila je tri kilometra blie Orkanskim visovima nego Grangeu. Odjednom spazih kako je zaustavie dvije osobe; bila sam sigurna da je jedna od njih gospodin Heathcliff. Cathy je zateena na djelu; htjela je opljakati ili bar pronadi tetrijebovo gnijezdo. Visovi su bili Heathcliff ova zemlja i on je korio kradljivicu divljai. - Niti sam uzela, niti nala ijednog - ree ona iredi ruke da bi dokazala svoju tvrdnju dok sam im ja umorno prilazila. Nisam ni mislila uzeti ih; ali tata mi je rekao da ih ovdje ima mnogo, pa sam eljela vidjeti jaja. Heathcliff me pogleda zlurado, pokazujudi da on zna tko je ona i da joj stoga e li zlo. Upita je tko joj je "tata". Gospodin Linton iz Thrushcross Grangea - odgovori ona. - Mislila sam da me ne poznajete jer mi inae ne biste ovako govorili. - Vi, dakle, mislite da je va "tata" visoko cijenjen i potovan? - podrugljivo de on. - A tko ste vi? - upita Catherina gledajudi radoznalo u sugovornika. - Toga sam ovjeka ved vidjela. Je li on va sin? Pokaza na Haretona koji se nije promijenio u minule dvije godine osim to je narastao i ojaao. Bio je isto onako nespretan i grub kao i prije. - Gospoice Cathy - prekinuh je - jo

malo pa de minuti tri sata, a ne jedan otkad smo krenule. Moramo se odmah vratiti. - Ne, taj ovjek nije moj sin - odgovori Heathcliff. - Ali ja imam jednog sina, i njega ste ved vidjeli. Iako vaa dadilja uri, mislim da bi i za vas i za nju bilo dobro da se malo odmorite. Ako hodete, potrebno je samo da obiete onaj breuljak pokriven vrijesom, pa dete stidi do moje kude. Bit dete ljubazno primljeni, a kada se odmorite, bre dete se vra titi svojoj kudi. apnuh Catherini da ni u kom sluaju ne smije pristati na taj prijedlog, jer ne dolazi u obzir da idemo onamo. - Zato? - upita ona glasno. - Umorna sam od tranja, zemljite je rosno, nema se gdje sjesti. Hajdemo tamo, Elleno. Osim toga, gospodin kae da sam ved vidjela njegova sina. Mislim da grijei, ali pogaam gdje mu je kuda; to je ono gospodarstvo na koje sam bila svratila kad sam se vradala od Pennistonskih grebena. Je li tako? - Jest. Hajde, Nelly, i uti... bit de joj zanimljivo svratiti k nama. Haretone, poi naprijed s djevojkom. Ti de idi sa mnom, Nelly. - Ne, ona u tu kudu nede udi - povikah trudedi se osloboditi ruku za koju me je uhvatio. Ali je ona bila ved gotovo pred vratima jer je tredi zaobila breuljak. Suputnik ko ji joj je bio dodijeljen nije se ni pretvarao da je prati, nego je, vjerojatno zbunjen, skrenuo na put i nestao. - Gospodine Heathcliffe, to uopde nije dobro nastavih. - I sami znate da ne smjerate nita dobro. Ondje de vidjeti Lintona i, im se vratimo, sve de ispriati svom ocu, a on de me izgrditi. - elim da ona vidi Lintona - odgovori on. - Izgleda bolje ovih nekoliko dana; ne izgleda tako da ga ovjek ne moe pokazati posjetiteljima. A lako demo je nagovoriti - Zlo je u tome to bi me njen otac zamrzio kad bi doznao kako sam je pustila da ue u vau kudu; i uvjerena sam da ste je potaknuli na to zato to imate neki podao plan. - Moj plan ne moe biti poteniji. Objasnit du ti ga u cijelosti - ree. - Sastoji se u tome da se to dvoje roaka zaljube jedno u drugo i vjenaju. Postupam velikoduno prema tvom gospodaru; njegova mlada kdi nema nikakvih izgleda, a ako ispuni moje elje, odmah de biti materijalno osigurana kao sunasljednik s Lintonom. - Ako bi Linton umro - odgovorih mu - a to je sasvim mogude, Catherina bi postala njegova nasljednica? - Ne, ne bi - ree on. - Ne postoji odredba u oporuci koja bi to omogudila; njegova bi imovina pripala meni; ali da bismo izbjegli svaki spor, elim njihov brak, i odluio sam da doe do njega. - A ja sam odluila da se ona vie nikad sa mnom ne priblii vaoj kudi - odgovorih mu kad smo stigli do vrata gdje nas je Cathy ekala. Heathcliff mi ree neka utim, a zatim ode stazom ispred nas uredi otvoriti vrata. Moja mlada gospodarica pogleda ga nekoliko puta, kao da nije znala to da misli o njemu; ali on se smijeio kad bi im se pogledi sreli i govorio joj mekim glasom, te sam bila tako luda da povjerujem kako de ga sjedanje na njenu majku moda odvratiti od namjere da joj uini bilo kakvo zlo. Linton je stajao pored ognjita. Zacijelo je etao po poljima jer je jo imao kapu na glavi, i dozivao je Josepha da mu donese suhu obudu. Bio je visok za svoje godine; nedostajalo mu je jo nekoliko mjeseci da navri esnaestu. Crte lica jo su mu bile lijepe, a oi i lice vedriji no to sam ih se sjedala, iako je to bio tek prolazan bljesak uzrokovan svjeim zrakom i toplim suncem. - Tko je to? - upita gospodin Heathcliff obradajudi se Cathy. - Poznajete li ga? - Va sin? - ree ona nakon to je najprije sumnjiavo pogledala jednoga pa drugoga. - Da, da - odgovori on - ali je li ovo prvi put da ga vidite? Promislite! Ah! Nemate dobro pamdenje. Lintone, sjeda li se ti svoje roakinje zbog koje si nam toliko dosaivao i zahtijevao da - to! Linton! - kliknu Catherina s radosnim iznenaenjem kad u to ime. - Je li to mali Linton? Vii je od mene! Jesi li ti Linton? Mladid prie i potvrdi da je to on. Ona ga srdano poljubi i oboje su zaueno promatrali koliko ih je vrijeme izmijenilo. Catherina je bila dosegla svoju punu visinu; stas joj je bio zaobljen i vitak, elastian kao elik, i sva je sjala od zdravlja i radosti. Lintonovi pokreti i pogledi bili su vrlo tromi, tijelo mu je bilo vrlo nerazvijeno; ali u njegovu dranju bilo je neke otmjenosti koja je ublaavala te nedostatke i inila ga ugodnim. Nakon

uzajamnih izljeva simpatije njegova roakinja prie gospodinu Heathcliffu koji je stajao uz vrata dijeledi svoju panju izmeu onoga to se zbivalo unutra i onoga to se zbivalo vani, ili, bolje reeno, pretvarajudi se da gleda van iako se uistinu brinuo samo o onome to se dogaa unutra. - Vi ste, dakle, moj tetak! povika ona podiudi se na prste da ga poljubi. - ini mi se da mi se sviate iako ste u poetku bili ljutiti. Zato ne dolazite s Lintonom u Grange? udno, ivite tolike godine tako blizu nas, a nikad nas ne dolazite vidjeti. Zato? - Dolazio sam u Grange jednom ili dvaput, i odved esto prije no to ste se rodili - odgovori on. - Eto... doavola! Ako imate poljubaca napretek, dajte ih Lintonu; davati ih meni znai bacati ih. Nevaljala Elleno! - uzviknu Catherina poletjevi prema meni da me obaspe svojim njenostima. Nevaljala Elleno! Kako si me mogla i pokuati sprijeiti da uem. Ali odsad du doetati ovamo svako jutro; mogu li? A ponekad du povesti i tatu. Hode li vas radovati da nas vidite? - Svakako! - odgovori tetak s jedva prikrivenom grimasom koja je izraavala duboku mrnju prema predloenim posjetiteljima. - Ali, sluajte - nastavi on okredudi se mladoj djevojci. - Sada kad o tome mislim, bolje je da vam to i kaem: gospodin Linton pun je predrasuda protiv mene. Posvaali smo se jednom u ivotu, nekrdanski bijesno, i ako mu ita kaete o dolaenju ovamo, sasvim de vam zabraniti posjete. Stoga ne smijete nita redi o tome ako vam je stalo da viate svoga roaka! Vi moete dolaziti ako hodete, ali nemojte ocu govoriti o - Zato ste se posvaali? - priupita Catherina, prilino obeshrabrena. - Smatrao je da sam odved siromaan da se ozenim njegovom sestrom i bilo mu je krivo to sam to ostvario; to je ozlijedilo njegovu oholost i on mi to nede nikad oprostiti. - To nije u redu! - ree mlada gospoica. Jednog du u dana to i redi. Meutim, Linton i ja nemamo nikakve veze s vaom svaom. Ali kad je ved tako, onda nedu ni ja dolaziti ovamo; neka Linton dolazi u Grange. - To je za mene predaleko - promrmlja Linton - da pjeaim est kilometara, to bi me ubilo. Ne, bolje dolazite vi ovamo, gospoice Catherino, ponekad; ne svako jutro, bar jednom ili dvaput tjedno. Otac uputi sinu pogled gorka prijezira. - Bojim se, Nelly, da je moj trud uzaludan - apnu mi on. Gospoica Catherina, kako je taj tikvan zove, shvatit de koliko on vrijedi i poslat de ga doavola. Da je Hareton na njegovu mjestu!... Zna li da dvadeset puta na dan zaalim to Hareton nije moj sin? Volio bih ga da je netko drugi. Ali, mislim da mu ne prijeti nikakva opasnost od njene ljubavi. Ako se ovaj kukavni stvor ne prene i ne ivne, pustit du Haretona da mu postane suparnikom. Raunam da de Linton jedva doivjeti svoju osamnaestu godinu. Oh! Prokleti mlitavac! Zaokupljen je suenjem obude, a nju uopde i ne gleda... Lintone! - Molim, oe? - Zar nema nita za pokazati svojoj roakinji? ak ni zeca, ili lasiino leglo? Odvedi je u vrt i u staju da vidi tvoga konja, prije no to promijeni cipele. - Zar ne bi radije sjedila ovdje? - upita Linton obradajudi se Cathy tonom koji je pokazivao da mladid nije voljan ikamo idi. - Ne znam - odgovori ona usmjerujudi eznutljiv pogled prema vratima, oito eljna kretanja. On ostade u stolici i sklupa se blie vatri. Heathcliff ustade, ode u kuhinju i odatle u dvorite dozivajudi Haretona. Hareton se odazva i uskoro zatim obojica uoe. Po sjaju mladidevih obraza i njegovoj mokroj kosi moglo se primijeni da se ba prije nekoliko trenutaka - Oh, pitat du vas - povika Catherina sjetivi se domadinove tvrdnje. - Je li da ovaj ovdje nije moj roak? - Roak vam je. Bratid je vae majke - odgovori on. Zar vam se ne svia? Catherina se zaudi. - Lijep mladid, zar ne? - nastavi on. Nepristojna djevojica podignu se na prste i apnu neto Heathcliffu na uho. On se nasmija, a Hareton se namrgodi. Opazila sam da je bio vrlo osjetljiv kad bi mu se uinilo da ga netko podcjenjuje i da je oito imao neki neodreen osjedaj o svojoj nioj vrijednosti. Ali mu se lice razvedri kad njegov gospodar ili staratelj uzviknu: - Hareton, ti de biti ljubimac meu nama! Ona kae, ti si... to ono bjee? Pa, neto vrlo laskavo. Sluaj, provedi je gospodarstvom. I pazi da se vlada kao gospodin! Ne upotrebljavaj nikakve proste rijei i nemoj zuriti u mladu damu kad te ona ne

gleda, a istodobno biti spreman sakriti lice kad te pogleda. Kad govori, izgovaraj rijei polako i ne dri ruke u depovima. Idi i zabavi je kako najbolje zna. Promatrao ih je kad su prolazili pored prozora. Earnshaw je bio potpuno odvratio lice od Cathy. inilo se kao da prouava taj njemu dobro poznat predio sa zanimanjem stranca ili umjetnika. Catherina ga pogleda lukavim pogledom i sa stanovitim divljenjem. Zatim se odlui zabavljati i bez njegove pomodi te veselo nastavi etuckati pjevajudi neku melodiju kao zamjenu za razgovor. - Zavezao sam mu jezik - ree Heathcliff. - Nede se usuditi prozboriti ni rijei sve vrijeme! Nelly, sjeda li se mene u njegovim godinama... ili dok bijah jo neto mlai? Jesam li ikada izgledao tako glup; tako "bedast", kao to bi Joseph rekao? - Jo vie - odgovorih - jer ste uz to bili i nabusitiji. - On mi prua zadovoljstvo - razmiljao je Heathcliff glasno. - Ispunio je moja oekivanja. Da je po naravi budala, moje bi zadovoljstvo bilo upola manje. Ali on nije glup; i mogu suosjedati sa svim njegovim osjedajima jer sam ih i sam iskusio. Znam, na primjer, tono koliko on sad pati; ali to je samo tek poetak budude patnje. I on nikada nede biti kadar vinuti se iz tog ponora grubosti i neznanja. Ja ga drim vrde nego to je njegov nevaljali otac drao mene, i nie, jer se on ponosi svojom sirovodu. sko prezire kao glupo i slabo. Zar ne misli da bi se Hindley ponosio svojim sinom kad bi ga mogao vidjeti? Bar isto toliko koliko i ja svojim. Ali, postoji ona razlika jedan je zlato upotrijebljeno kao kamen za poploivanje ulica, a drugi je lim uglaan da imitira srebrno posue. Moj sin nema nikakve vlastite vrijednosti; bit de moja zasluga to de otidi onoliko daleko koliko takav jedan jadnik moe otidi. Njegov je imao najsjajnije osobine; one su izgubljene, postale su gore nego da ih nije imao. Ja nemam to aliti; Hindley bi imao aliti vie no to bi itko i mislio, osim mene. I to je najbolje u svemu tome, Hareton me avolski voli! Priznat de da sam u tome premaio Hindleyja. Kad bi se taj mrtvi nitkov mogao didi iz groba da me prekori za zla uinjen a njegovu potomku, imao bih to zadovoljstvo da promatram kako ga taj potomak gura od sebe, ljut to se on usuuje koriti njegova jedinog prijatelja na svijetu! Heathcliff se sotonski naceri na tu pomisao. Nita mu nisam odgovorila; vidjela sam da to i ne oekuje. U meuvremenu je mladi Linton, koji je sjedio podalje od nas i nije mogao uti to se govori, poeo pokazivati znakove uznemirenosti... vjerojatno se kajao to se iz straha od malo umora odrekao zadovoljstva da bude u Catherininu drutvu. Njegov otac primijeti njegove uznemirene poglede prema prozoru i njegovu ruku neodluno ispruenu prema kapi. - Ustani, ljenino! - povika on s prijetvornom srdanodu. - Idi za njima! Tek su stigli do ugla, kod konica. Linton skupi snagu i napusti ognjite. Prozor je bio otvoren, i kad je izlazio, zauh Cathy gdje pita svoga nedrutvenog pratitelja to znai onaj natpis iznad vrata. Hareton pogleda gore i poea se po glavi kao pravi prostak. - To je neki avolski natpis - odgovori on. - Ne mogu ga proitati. - Ne moe ga proitati? uzviknu Catherina. - Ja ga mogu proitati, to je engleski jezik. Htjela sam znati zato je tu. Linton se podrugljivo nasmija; to je bio prvi znak veselosti koji je pokazao. - On ne zna slova - ree svojoj roakinji. - Moete li vjero - Je li on normalan? - ozbiljno upita Catherina. - Ili je jednostavno glup? Postavila sam mu dva pitanja i oba se puta inio tako glup da mislim da me nije ni razumio. A i ja njega jedva mogu razumjeti. Linton se opet nasmija i zajedljivo pogleda Haretona koji zaista u tom trenutku nije nita shvadao. - Posrijedi je samo lijenost, zar ne, Earnshawe? ree Linton. - Moja roakinja misli da si ti idiot. Eto posljedice tvoga preziranja "treberstva", kao to ti to zove. Jesi li primijetila, Catherino, njegov uasan jorkirski izgovor? - Pa od kakve je, doavola, koristi treberstvo? - promumlja Hareton, spremniji odgovarati svome svakidanjem prijatelju. Htio je o tome jo govoriti, ali ono dvoje mladih prasnue u smijeh; moja luckasta gospoica bila je oarana jer je otkrila da se moe zabavljati na raun njegova udnoga naina govora. - Od kakve je koristi "dodavola" u tvojoj

reenici? - ree Linton uz podrugljiv smijeh. - Tata ti je kazao da ne upotrijebi nijednu prostu rije, a ti ne moe otvoriti usta da ti neka ne izleti. Pokuaj se vladati kao gospodin, hajde, pokuaj! - Da nisi vie ensko nego muko, sravnio bih te sa zemljom ovog trenutka, mokljane jedan! - odgovori naljudeni prostak i udalji se. Lice mu je gorjelo od bijesa i stida; bio je svjestan da su ga uvrijedili, a nije znao kako se osvetiti. Gospodin Heathcliff, koji je uo razgovor kao i ja, nasmijei se kad vidje da Hareton odlazi; ali odmah zatim baci pogled pun mrnje na neozbiljan par koji nastavi brbljati pred vratima. Djeak je bio posve oivio govoredi o Haretonovim pogrekama i nedostacima i priajudi anegdote o njemu; djevojka je uivala u njegovu pakosnom ogovaranju, a nije joj ni na pamet padalo da to otkriva zlu narav. Poeh prema Lintonu osjedati prije odvratnost nego saaljenje, i donekle opravdavati njegova oca to ga ne cijeni. Ostali smo do poslije podne. Nisam mogla ranije odvudi gospoicu Cathy, ali, sredom, moj gospodar nije naputao biblioteku, te nije ni doznao da smo bile tako dugo odsutne. Vradajudi se kudi, htjela sam svoju tidenicu izvijestiti o karakteru ljudi kod kojih smo bile, ali je ona bila uvrtjela sebi u - Aha! - povika. - Ti si uz tatu, Elleno. Ti si pristrana, to znam, jer me inae ne bi tolike godine varala da Linton ivi daleko odavde. Ja sam uistinu vrlo ljuta, ali zato to sam radosna ne mogu dati oduka toj ljutnji! Ne smije redi nijednu zlu rije o tome tetku; on je moj tetak, nemoj zaboraviti; Govorila je u tom smislu i morala sam na kraju odustati od pokuaja da je uvjerim da nema pravo. Te veeri nije govorila o posjetu, jer nije ni vidjela gospodina Lintona. Na moje veliko nezadovoljstvo, sutradan je sve izbrbljala; ipak mi nije bilo sasvim ao, jer sam smatrala da de njen otac uspjenije od mene preuzeti zadadu obuzdavanja i opominjanja. Meutim, kad joj je savjetovao da izbjegava svaku vezu sa stanovnicima Visova, pokazao se odved bojaljivim i opreznim pri navoenju razloga za to, a Catherina je zahtijevala dobre, snane razloge za svako ogranienje koje je sputavalo prohtjeve razmaenog djeteta. - Tata! - uzviknu ona nakon jutarnjeg pozdrava. - Pogodi koga sam vidjela juer za etnje po pustari. Ah, tata, uplaio si se! Eto vidi da nisi ispravno postupio, zar ne? Vidjela sam... ali sluaj, i ut de kako sam sve otkrila. Ellen, ona je u savezu s tobom, neprestano se pretvarala da me saalijeva dok sam se ja usprkos svim razoaranjima nadala Lintonovu povratku. Vjerno je opisala svoj izlet i njegove posljedice, i moj gospodar, iako me je vie puta prijekorno pogledao, ne ree nita dok ona nije zavrila. Zatim je privue sebi i upita zna li ona zato je od nje krio da je Linton u susjedstvu. Zar moe i pomisliti da je to zato kako bi joj uskratio jedno bezazleno zadovoljstvo? - Zato to ne voli gospodina Heathcliffa. - Znai, ti vjeruje da ja vie marim za svoje osjedaje nego za tvoje, Cathy? - ree on. - Ne, to nije zato to ne volim gospodina Heathcliffa, nego zato to gospodin Heathcliff ne voli mene; i zato to je on demon koji uiva initi zlo onima koje mrzi i upropaduje ih ako mu oni prue i najmanju mogudnost za to. Znao sam da nisi mogla odravati poznanstvo sa svojim roakom a da ne doe u dodir s Heathcliffom; a znao sam da bi te on mrzio zbog Lintonom. Mislio sam ti to objasniti jednog dana i alim to sam ovoliko odgaao. - Ali, tata, gospodin Heathcliff je bio sasvim srdaan ree Catherina, nimalo uvjerena oevim rijeima - i on nema nita protiv toga da se nas dvoje viamo; rekao je da mogu dodi njegovoj kudi kad god hodu, samo da ne smijem tebi govoriti o tome jer da si se ti posvaao s njim i da mu nede oprostiti to se oenio teto m Isabellom. Pa i nede. Ti si kriv, on je bar voljan pustiti Lintona i mene da budemo prijatelji, a ti to nisi spreman. Moj gospodar, vidjevi kako njegova rije nije dovoljna da ona povjeruje u zao znaaj gospodina Heathcliffa, ocrtao joj je ukratko i nabrzo njegovo ponaanje prema Isabelli i nain na koji su Orkanski visovi postali njegovo vlasnitvo. Nije mogao dugo govoriti o tom predmetu. Iako je malokad govorio o tome, jo

uvijek je prema svom starom neprijatelju osjedao ono isto gnuanje i mrnju to su mu se usadili u srce nakon smrti gospoe Linton. Uvijek je govorio s gorinom: - Da nije bilo njega, ona bi, moda, jo ivjela! - U njegovim oima Heathcliff je, dakle, bio ubojica. Gospoica Cathy - koja nije znala ni za kakva zla djela do svojih malih nepodoptina, svojih malih nepravdi i ljutnji koje su potjecale iz ivahna temperamenta i nepromiljenosti i za koje bi se pokajala jo istog dana - zapanjila se kad je ula o tome mranom duhu koji je mogao u potaji snovati osvetu godinama i godinama te smiljeno ostvarivati svoj osvetniki plan bez ikakve grinje savjesti. inila se tako iznenaena i ogorena tim novim oblikom ljudske naravi - koji se nije nalazio u njenim knjigama ni u njenim dotadanjim mislima - da gospodin Edgar nije smatrao potrebnim govoriti i dalje o tom predmetu. Samo je dodao: - Mila moja, odsad de znati zato elim da izbjegava njegovu kudu i njegovu obitelj. Vrati se sad svojim starim zanimanjima i zabavama i ne misli vie na njih. Catherina je poljubila oca, sjela i mirno uila nekoliko sati svoje zadade, kao i obino, a zatim otila s njim u park, i cio je dan protekao u miru. Ali, uveer, kad se povukla u svoju sobu, odoh joj - Oh! Ludo dijete! Pfuj! uzviknuh. - Da znate za pravu alost, stidjeli biste se pustiti ijednu suzu za takvu malu neugodnost. Nikad niste osjedali ni sjenu prave alosti, gospoice Catherino. Pomislite na trenutak da smo gospodar i ja mrtvi i da ste sami na svijetu, kako biste se onda osjedali! Usporedite sadanjost s takvom nesredom i budite zahvalni na prijateljima koje imate, umjesto to traite druge. - Elleno, ja ne plaem zbog sebe odgovori ona - nego zbog njega. On je oekivao da de me opet vidjeti sutra, a, eto, bit de razoaran! ekat de me, a ja nedu dodi! - Glupost! Zar vi sebi utvarate da on misli na vas koliko i na njega? Pa on ima Haretona za drutvo? Ni jedan na svetu ne bi plakao kad bi izgubio roaka kojega je vidio jedva dvaput. Linton de shvatiti to je posrijedi i vie nede ni misliti na vas. - Ali zar ne bih mogla napisati pisamce da mu kaem za to ne mogu dodi? - upita ona podiudi se na noge. - I da mu poaljem one knjige koje sam mu obedala? Njegove knjige nisu tako zanimljive kao moje, i on ih je jako elio proitati kad sam mu kazala kako su zanimljive. Smijem li, Elleno? - Ne, nikako! Nikako! - odgovorih odluno. - On bi onda pisao vama i tome nikad ne bi bilo kraja. Ne, gospoice Catherino, to poznanstvo mora biti sasvim prekinuto; tako va tata eli, a ja du se pobrinuti da tako i bude. - Ali kako moe jedno pisamce... produi ona molediva izraza. - Dosta! - upadoh joj u rije. - Nedemo opet poinjati s vaim pisamcem. - U krevet! Ona me pogleda tako prijekim pogledom da je ne htjedoh poljubiti na rastanku. Pokrih je, zatvorih vrata i odoh vrlo nezadovoljna. Ali se pokajah na pola puta i tiho se vratih, kad gle! Gospoica je stajala za stolom s komadidem bijela papira pred sobom i s olovkom u ruci, koje brzo kao krivac sakrije kad ja uoh. - Catherino, nedete nadi nikoga da vam odnese to pisamce - kazah joj - ako ga i napiete. A zasad, ugasit du vam svijedu. Stavih gasilo na plamen; dok sam to radila, ona me udari po ruci i bijesno uzviknu: "zlopamtilo". Ostavih je u jednom od njenih najgorih i najmrzovoljnijih raspoloenja. Zakljua tek nakon nekog vremena. Prolo je nekoliko tjedana i Cathy se vratilo prijanje raspoloenje, iako je postala neobino sklona ostajati sama po kutovima: esto bih iznenada naila na nju dok je itala trzala se i naginjala preko knjige, oevidno u elji da je prekrije; i jednom primijetih rubove pisadeg papira gdje vire izmeu listova knjige. Uobiajila je silaziti rano ujutro i vrzmati se oko kuhinje, kao da oekuje neiji dolazak. Imala je malu ladicu u jednom ormaru u biblioteci, po kojoj je satima prekapala, i iji je klju uvijek brino uvala. Jednog dana, dok je pregledavala tu ladicu, primijetih da su igrake i nakit koji su donedavno stajali u njoj zamijenjeni presavijenim ceduljicama. To probudi moju radoznalost i sumnju; odluih pogledati u te njene tajne dragocjenosti, te uveer, im su se ona i moj gospodar povukli u svoje

spavade sobe, potraih i brzo naoh meu svojim kljuevima jedan koji je mogao otkljuati bravu na toj ladici. Otvorih je, uzeh sve ceduljice u pregau i odnesoh ih u svoju sobu da ih pomno pregledam. Iako nisam mogla a da ne slutim, ipak sam se iznenadila kad sam vidjela da se cijela ta hrpa sastoji od pisama - gotovo svakodnevnih - Lintona Heathcliffa, koja su bila odgovor na njena pisma. Prva su pisma bila stidljiva i kratka, ali su postupno prerasla u dugaka ljubavna pisma, budalasta, kao to je i odgovaralo pievoj dobi, ali je tu i tamo bilo poteza koji su, inilo mi se, morali potedi iz nekog iskusnijeg izvora. Neka od njih bila su udna mjeavina zanosa i mlakosti; poinjala su jakim osjedajem i zavravala afektiranim, rasplinutim frazama koje bi neki gimnazijalac upotrijebio piudi zamiljenoj, nepostojedoj dragoj. Jesu li ta pisma zadovoljavala Cathy, ne znam; ali meni su se inila kao sasvim beznaajna brbljanja. Nakon to sam ih proitala onoliko koliko sam smatrala za potrebno, zavezah ih u maramicu i stavih u stranu, a zakljuah praznu ladicu. Po navici, moja mlada gospoica sie rano ujutro i ode u kuhinju; primijetih kako prilazi vratima u trenutku kad stie jedan mali deko. Dok je mljekarica lijevala mlijeko u njegove posue, ona gurnu neto u dep njegova kaputa, i neto iz njega izvadi. Odoh mu je povjereno, te u borbi prolismo mlijeko. Ipak mu uspjeh izvudi pismo iz depa, priprijetih mu ozbiljnim batinama ako odmah ne ode, stadoh kraj zida i proitah ljubavni sastavak gospoice Cathy. Bio je jednostavniji od sastava njezina roaka; vrlo lijep i vrlo aav. Kimuh glavom i zamiljena se vratih u kudu. Dan je bio kiovit, moja mlada gospodarica nije mogla etati po parku; zato nakon svoga jutarnjeg uenja ode potraiti razonodu u ladici. Njen je otac sjedio za stolom i itao, a ja sam namjerno popravljala rese na zavjesi da bih je mogla promatrati. Nijedna ptica koja je doletjela natrag opljakanom gnijezdu nakon to ga je bila ostavila punog cvrkutavih ptiica nije pokazala potpuniji oaj svojim bolnim cvrkutanjem i lepranjem nego to je ona uinila jednim jedinim "Oh!" i promjenom izraza svoga dotad sretna lica. Gospodin Linton dignu glavu i pogleda je. - to ti je, mila moja? Da se nisi ozlijedila? - upita. Njegov ton i pogled uvjerie Catherinu da on nije taj koji je pronaao njeno blago. - Elleno! Doi u moju sobu... zlo mi je! Odazvah se njezinu pozivu i odoh za njom. - Oh, Elleno! Ti si ih uzela - ree ona im se zatvorismo same, i kleknu. - Oh! Vrati mi ih, i nikad, vie nikad nedu to uiniti! Nemoj redi tati. Gospoice Catherino, otili ste prilino daleko, ini se. Stidite se tih pisama! Lijep zaveljaj besmislica prouavate u slobodnom vremenu; zaista, dovoljno su dobre da budu tiskane! I to mislite da de gospodar redi kad mu pokaem ta pisma? Ja mu ih jo nisam pokazala, ali nemojte misliti da du uvati vae glupe tajne. Sram vas bilo! Sigurna sam da ste vi prvi poeli s tim besmislicama; njemu ne bi palo na pamet poeti ih. - Nisam! Nisam! - zajeca Catherina kao da joj se cijepa srce. - Nisam nijedanput pomislila da du ga zavoljeti dok.... - Zavoljeti! - povikah to sam mogla prezirnije. - Zavoljeti! Je li ikad tko uo tako to? To bi bilo isto kao kad bih ja rekla da sam zavoljela mlinara koji dolazi ovamo jedanput svojega ivota! Evo,ovdje su te djetinjarije. Odnijet du ta pisma u biblioteku, pa demo vidjeti to de va otac redi o takvoj ljubavi. Ona skoi za svojim dragocjenim pismima, ali ih ja podignuh visoko iznad svoje glave i ona me obasu strasnim molbama da ih spalim - da uinim to hodu s njima, samo da ih ne pokaem. I kako sam, uistinu, bila isto toliko sklona smijati se koliko i koriti - jer sam sve to smatrala samo djevojakom tatinom - najzad donekle popustih i upitah je. - Ako pristanem spaliti ih, hodete li mi obedati da vie nedete ni slati ni primati pisma, ni knjige (jer vidim da ste mu slali i knjige), ni pramenove kose, ni prstenje, ni igrake? - Ne aljemo jedno drugom igrake! - povika Catherina iji ponos nadjaa stid. - Ni bilo to drugo, gospoice. Ako mi ne obedate, odmah odlazim vaem ocu. - Obedavam, Elleno! -

povika ona hvatajudi me za haljinu. - Oh, bacite ih u vatru, molim vas, molim vas! Ali kad sam araem razgrnula vatru da bih napravila mjesto za pisma, ta joj se rtva uini odvie bolnom da bi je mogla podnijeti. Poe ozbiljno moliti da joj ostavim barem jedno ili dva. - Jedno ili dva, Elleno, da ih uvam za uspomenu na Lintona! Odvezah maramicu i pustih da pisma padaju u vatru; plamen se poe dizati uz dimnjak. - Zadrat du jedno, okrutna zlokobnice - ciknu ona, gurnu ruku u vatru i izvue nekoliko poluizgorjelih ostataka, uz opasnost da opee prste. - U redu... onda du i ja zadrati nekoliko da pokaem vaem tati! - odgovorih joj, zavezah ostatak u maramicu i krenuh ponovno prema vratima. Ona baci u plamen nagorjele ceduljice i dade mi znak da dovrim spaljivanje. Svrih to, promijeah pepeo i bacih na nj lopaticu ugljena; a ona se bez rijei, s osjedajem da joj je uinjena velika nepravda, povue u svoju sobu. Sutradan ujutro odgovorih na Lintonovo pismo ceduljicom u kojoj je stajalo: "Mladi gospodin Heathcliff umoljava se da ne alje vie nikakva pisma gospoici Linton jer ih ona nede primati." I otada je onaj mali deko dolazio praznih depova. Dvadeset i drugo poglavlje Prolo je ljeto i rana jesen. Prolo je i Miholje, ali je etva te godine zakasnila i nekoliko naih njiva bilo je jo neponjeveno. Gospodin Linton i njegova kdi esto su ili u etnju i promatrali eteoce pri radu. Onoga dana kad su odnoeni posljednji snopovi, ostali su na njivi sve do mraka i, kako je veer bila hladna i vlana, moj se gospodar prehladi. Nazeb mu je ozbiljno zahvatio pluda, te bi prisiljen cijele zime, gotovo bez ikakva prekida, ostati u kudi. Jadna Cathy, zastraena zbog svoje male ljubavne romance, bila je mnogo alosnija i sumornija otkad je se odrekla. Njen je otac zahtijevao da manje ita, a vie se krede. Nije joj vie mogao praviti drutvo pri njenim etnjama. Smatrala sam za dunost da ja popunim tu prazninu, koliko je mogude. Ali u tome nisam mnogo uspjela jer sam jedva mogla odvojiti tri sata od svojih svakodnevnih poslova da bih je pratila; a i moje drutvo, naravno, nije joj bilo tako ugodno kao oevo. Jednog popodneva u listopadu, ili u poetku studenog, bio je hladan, sumoran dan; po ledini i stazama utalo je opalo uvelo lide, a hladno, plavo nebo bilo je poluskriveno oblacima, tamnim i sivim, koji su brzo dolazili sa zapada i nagovjetavali obilnu kiu - rekoh mladoj gospodarici neka odustane od etnje jer sam bila sigurna da de biti kie. Ona odbi, te preko volje ogrnuh svoj ogrta i uzeh kiobran da bih joj pravila drutvo u etnji do kraja parka. To je bila njena uobiajena etnja kad god se osjedala potitenom - a takvom se osjedala uvijek kad bi gospodinu Edgaru bilo loije nego obino, premda se to nikad nije moglo saznati od njega, nego smo i ona i ja zakljuivale to po njegovoj vedoj utljivosti i sjeti. Koraala je tuno; nije vie trala ni skakutala iako ju je hladan vjetar mogao dovesti u iskuenje da to uini. Gledajudi je kriom, esto sam opaala kako podie ruku i brie neto s lica. Traila sam unaokolo uzvisina gdje su se lijeske i zakrljali hrastovi, ije je korijenje bilo poluotkriveno, jedva odravali; zemljite je bilo odved slabo za hrastove, i jaki vjetrovi savili su bili neke od njih gotovo vodoravno. Ljeti je gospoica Catherina uivala penjati se po tim deblima, sjediti na granama i njihati se dvadeset stopa iznad zemlje; a ja sam, premda zadovoljna njenom okretnodu i njenim veselim djetinjim srcem, ipak smatrala da je moram ukoriti kad god je naem na takvoj visini, ali tako da ona zna da ne mora sidi. Od ruka pa do aja ostajala je u svojoj lisnatoj kolijevci koju je vjetar ljuljao, pjevuila sve vrijeme stare pjesme - one koje sam je ja bila nauila kad je bila sasvim mala - i promatrala ptice, svoje susjede u granama, kako hrane svoje mladunce i ue ih letjeti, ili bi se skuturila i zatvorenih se oiju uputala u

sanjarije, sretnija nego to se moe rijeima iskazati. - Pogledajte, gospoice! - uzviknuh pokazujudi joj skrovite ispod ila jednog krivog drveta. - Zima jo nije stigla ovamo. Ondje gore je mali cvijet, posljednji pupoljak onog mnotva zvonida koji u srpnju pokrivaju cijelu ledinu kao plaviasta izmaglica. Hodete li se popeti i ubrati ga tati? Cathy je dugo gledala osamljeni cvijet koji je drhtao u svom zaklonu i napokon odgovori: - Ne, nedu ga dirati, on izgleda sjetno, zar ne, Elleno? - Jest, ozebao je i klonuo kao i vi. Obrazi su vam blijedi; hajdemo se uhvatiti za ruke i trati. Tako ste slabi da du, moda, modi drati korak s vama - odgovorih. - Nedu - ree ona i nastavi koraati polako. Zaustavljala se ponekad i zamiljeno gledala mahovinu, busenje uvenule trave i gljive ija se naranasta boja svijetlila u gomili mrka lida. Ponekad je podizala ruku svome licu koje je krila od mene. - Catherino, zato plaete, ljubavi? - upitah je prilazedi joj i stavljajudi joj ruku na rame. - Ne trebate plakati zato to je tata prehlaen; budite zahvalni to nije nita gore. Vie nije pokuavala suspregnuti suze; poela je jecati. - Oh! To de se razviti u neto ozbiljno! I to de biti od mene kad tata i ti odete, a ja ostanem sama? Ne mogu zaboraviti tvoje rijei, Elleno; one su mi ako de svijet biti tuan kad tata i ti umrete! Nitko ne moe redi nedete li vi umrijeti prije nas. Nije dobro slutiti zlo. Nadajmo se da de prodi godine i godine prije no to itko od nas umre. Gospodar je mlad, a ja sam snana i tek mi je etrdeset i pet godina. Moja je majka ivjela do osamdesete i bila je ila sve do kraja. Zamislimo da gospodin Linton ivi samo do ezdesete, to znai da bi on pred sobom imao vie godina nego to ste vi dosad ostavili iza sebe, gospoice. Prema tome, ne bi li bilo glupo plakati zbog nesrede dvadeset godina unaprijed? - Ali teta Isabella bila je mlaa od tate - ree ona gledajudi me s plahom nadom i traedi jo utjehe. - Teta Isabella nije imala mene i vas da je njegujemo. Nije bila tako sretna kao gospodar, nije imala tako mnogo razloga da ivi. Sve to trebate raditi jest da dobro njegujete svoga oca, da ga razveseljavate svojim raspoloenjem i izbjegavate zadati mu bilo kakvu brigu; zapamtite to, Cathy! Ne krijem da biste ga vi mogli ubiti ako biste bili neobuzdani i nepromiljeni, ako biste gajili ludu, fantastinu ljubav prema sinu one osobe koja bi se radovala da vidi vaeg oca u grobu, i ako biste dopustili da on primijeti kako ste nesretni to vas je, u vaem interesu, razdvojio od vaeg roaka. - Nita me drugo na svijetu ne ini nesretnom do tatina bolest. Ravnoduna sam prema svemu u usporedbi s onim to osjedam prema tati. I nikad... nikad... oh, nikad dok sam pri svojoj svijesti, nedu uiniti nijedno djelo, ni redi ijednu rije koja bi ga naljutila. Elleno, volim ga vie nego sebe. Eto po emu to znam: svaku veer molim da ga nadivim, jer vie volim da budem nesretna ja nego da to bude on; to dokazuje da ga volim vie nego sebe. - Dobre rijei. Ali i djela ih moraju potvrditi. Nakon to vam tata ozdravi, pazite da ne zaboravite odluke donesene u trenucima strahovanja. U razgovoru stigosmo do vrata gospodarstva kroz koja se izlazilo na cestu. Moja se mlada gospodarica, nakon to se opet razvedrila, pope na vrh zida, sjede i nagnu se da ubere nekoliko ipaka koji su se crvenjeli na vrhu grana divljih rua koje su rasle pored puta; plod s niih - i Cathy s njezina mjesta. Dok se naginjala da dohvati ipak, pade joj eir na zemlju, a kako su vrata bila zakljuana, ona predloi da se spusti niz drugu stranu zida da bi ga uzela. Rekoh joj neka pazi da ne padne, i ona okretno ieznu. Ali povratak nije bio tako lak; kamenje je u zidu bilo glatko i povezano, a ruino grmlje i izdanci kupina nisu bili ni od kakve pomodi pri penjanju. Ja se, kao budala, nisam toga sjetila dok je nisam ula da se smije i vie: - Elleno! Morat de donijeti klju, ili du ja morati otrati do vratarove kudice. Ne mogu se popeti na zid s ove strane! - Ostanite gdje jeste - odgovorih - imam u depu svoj sveanj kljueva, moda du uspjeti otkljuati vrata, a ako ne uspijem, otidi du po klju. Catherina se zabavljala pleudi pored vrata dok sam ja redom iskuavala sve velike kljueve. Iskuala sam i posljednji, ali uzalud; zato ponovih svoju elju da ona

ostane gdje jest, i upravo htjedoh pouriti kudi to bre, kad zauh konjski topot. Cathy je takoer ula i prestala plesati. - Tko je to? - apnuh. - Elleno, eljela bih da uspije otvoriti vrata - zabrinuto apnu. - O, gospoice Linton! - zau se dubok glas jahaa. Drago mi je to vas vidim. Nemojte se uriti jer moram traiti i od vas dobiti jedno objanjenje. - Gospodine Heathcliffe, nedu s vama razgovarati. Tata kae da ste vi zao ovjek i da mrzite i njega i mene. I Ellen kae t o isto. - To nema nikakve veze - ree Heathcliff. Ne mrzim valjda svoga sina, a o njemu elim govoriti. Da, imate i zbog ega crvenjeti. Niste li prije dva ili tri mjeseca obiavali pisati Lintonu; igrali ste se ljubavi u ali, je li? Oboje ste zasluili dobiti batina za to! Pogotovu vi, jer ste starija i, kako se pokazalo, manje osjetljiva. Vaa su pisma kod mene, i na najmanju drskost s vae strane poslat du ih vaem ocu. Mislim da vam je ta vaa zabava dosadila, pa ste je napustili, nije li tako? Ali ste time bacili Lintona u oaj. Kod njega to bijae ozbiljno; on se doista zaljubio. ivota mi, on umire za vama; njegovo srce puca, ne simbolino nego doista, zbog vae nestalnosti. Premda mu se za posljednjih est tjedana Hareton neprestano podruguje, i premda sam ja upotrijebio njegovo je stanje iz dana u dan sve loije; ako mu ne pomognete, on de biti pod zemljom prije ljeta. Kako moete tako bezono varati to jadno dijete? - povikah s druge strane zida. - Odlazite! Kako moete izmiljati tako podle lai? Gospoice Cathy, odvalit du bravu kamenom. Ne vjerujte tim podlim besmislicama. I vai de vam osjedaji redi kako je nemogude da itko umre zbog ljubavi prema nepoznatoj osobi. - Nisam znao da ovdje ima prislukivaa - iznenaeno promrmlja otkriveni podlac. - estita gospoo Dean, volim te, ali mi se ne svia tvoja dvolinost - glasno doda. - Kako si mogla tako bezono lagati i tvrditi da ja mrzim ovo "jadno dijete", i izmiljati strane prie da bi je odvratila od moga kudnog praga? Catherino Linton (i samo mi je ime drago), moja lijepa djevojice, nedu biti kod kude cijeli tjedan. Otiite i vidite jesam li govorio istinu; budite ljubazni pa uinite to! Zamislite da je va otac na mome mjestu, a Linton na vaemu, i upitajte se kako biste vi cijenili svoga nebrinog dragoga koji bi odbio pomaknuti se i jedan korak da bi vas utjeio, ak iako bi ga va otac osobno molio. Nemojte iz iste gluposti zapasti u istu pogreku. Zaklinjem se spasom svoje due da je on jednom nogom u grobu i da ga nitko ne moe spasiti doli vas! Brava popusti i ja izioh. - Kunem se da Linton umire - ponovi Heathcliff i strogo me pogleda. - Bol i razoaranje ubrzavaju njegovu smrt. Nelly, ako nede pustiti nju, otii ti osobno. Ja se ne vradam prije osam dana; a mislim da ni tvoj gospodar nede biti protiv njezina posjeta roaku! - Uite - uzeh Cathy za ruku i gotovo ju povukoh unutra, jer je ona oklijevala promatrajudi zabrinutim oima sugovornikove crte lica koje su bile odved stroge da bi izrazile njegovu unutarnju prijetvornost. On potjera konja blie, nagnu se i ree: - Gospoice Catherino, priznajem da imam malo strpljenja za Lintona, a Hareton i Joseph jo manje. Priznajem da je on okruen surovim ljudima. On ezne za ljubavlju i za njenodu, a vaa bi rije bila za njega najbolji lijek. Ne obazirite se na okrutne opomene gospoe Dean, nego budite plemeniti i potrudite se posjetiti ga. On o vama sanja dan i nod, i bududi da n navalih kamen da ih privrstim, jer je brava bila popustila. Otvorih kiobran i privukoh Catherinu poda nj jer je kia poela kapati kroz granje, a i vjetar nas je svojim fijukom opominjao da pourimo. Hitnja da to prije stignemo kudi prijeila je svaki razgovor o susretu s Heathcliffom; ali sam instinktivno osjedala da je Catherinino srce sada obavila dvostruka tama. Crte njezina lica bile su tako tune da su bile gotovo izobliene od boli. Oito je smatrala da je istinita svaka rije koju je ula. Gospodar se bio povukao na poinak prije no to smo stigle. Cathy tiho ue u sobu da ga pita kako mu je, ali je on spavao. Ona se vrati i pozva me da sjedim s njom u biblioteci. Pile smo aj, a zatim ona legne dolje na sag pored kamina i

ree mi neka utim jer je umorna. Otvorila sam neku knjigu i pretvarala se da itam. im joj se bilo uinilo da sam se udubila u itanje, poe tiho plakati; to joj je, ini se, bila postala omiljena razonoda. Pustih je da neko vrijeme nalazi oduka u tome, a zatim je prekorih. Ismijavala sam sve Heathcliffove tvrdnje o njegovu sinu, kao da sam bila uvjerena da se ona slae sa mnom. Ali, jao! Nisam bila dovoljno vjeta da ublaim dojam koji su njegove rijei na nju proizvele i koji je bio tono onakav kakav je on elio. - Elleno, moda ima pravo - odgovori - ali ja ne mogu mirovati dok god ne doznam istinu. I moram redi Lintonu da nije moja krivica to mu ne piem, i moram ga uvjeriti da se moji osjedaji prema njemu nede promijeniti. to su mogli gnjev i prosvjedi protiv njene lude lakovjernosti? Razile smo se te nodi - ljute jedna na drugu; ali me je idudi dan zatekao na putu za Orkanske visove pored konjida moje samovoljne gospodarice. Nisam mogla gledati njenu tugu, ni promatrati njeno blijedo potiteno lice i oi otekle od plaa, te popustih u slaboj nadi da de joj Linton dokazati svojim doekom kako se Heathcliffova pria malo temelji na istini. Dvadeset i trede poglavlje Poslije kiovite nodi osvanulo je maglovito jutro - napola mraz, napola sitna kia - a privremeni potoidi slijevali su se uboredi s visina i presijecali nam put. Noge su mi bile posve mokre; bila sam ljuta i potitena; raspoloenje vrlo prikladno da mi te neugodnosti budu jo tee. Ule smo u kudu kroz kuhinju da bismo vidjele je li Heathcliff zaista odsutan, jer nisam vjerovala njegovim rijeima. Joseph je, blaen kao da je u raju, sjedio sam kraj rasplamsale vatre; vr piva bio je na stolu pred njim, i gomila zo benih kolaa; crna kratka lula bila mu je u ustima. Catherina pritra ognjitu da se ogrije. Upitah ga je li mu gospodar kod kude. Moje pitanje ostade tako dugo bez odgovora da sam pomislila kako je starac ogluio, pa ga ponovih glasnije. - Nije - proguna on kroz nos. - Nije! Moe se vratiti odakle si i dola. - Josephe viknu iz sobe mrzovoljni glas u isto vrijeme kad i ja. - Koliko du te puta morati zvati? Ostalo je samo jo malo ara. Josephe! Doi odmah! Joseph je otpuhivao velike dimove iz svoje lule i odluno buljio u vatru, to je dokazivalo da se ne kani odazvati na taj poziv. Domadicu i Haretona nismo vidjeli. Ona je vjerojatno bila nekamo otila, a on je bio zaokupljen svojim poslom. Prepoznale smo Lintonov glas i ule. - Oh! Nadam se da de do zime umrijeti u potkrovlju ree mladid misledi da je to uao njegov nemarni sluga. Prestade govoriti kad vidje da se zabunio; njegova mu roakinja pritra. - Jeste li to vi, gospoice Linton? - ree on podiudi glavu s naslona naslonjaa u kojem se odmarao. - Ne... nemojte me ljubiti, to mi oduzima dah. Boe moj! Tata je rekao da dete dodi - nastavi on nakon to se malo oporavio od Catherinina zagrljaja, dok je ona skrueno stajala pored njega. a oni... oni mrski stvorovi ne ele donijeti ugljena za vatru. Vrlo je hladno! Raspirih vatru i donesoh punu posudu ugljena. Bolesnik se poe aliti da pepeo pada po njemu; ali kako je jako kaljao i izgledao grozniav i bolestan, nisam ga ukorila zbog njegove zlovolje. - Pa, Lintone - apnu Catherina kad mu se namrgoeno elo malo razvedrilo - raduje li se to me vidi? Mogu li togod uiniti za tebe? - Zato niste prije dolazili? - upita on. - Umjesto da piete, trebali ste dolaziti. Strano me je zamaralo pisanje onih dugakih pisama. Mnogo bih radije razgovarao s vama. A sada ne mogu podnijeti ni razgovor ni bilo to drugo. Gdje li je Zillah! Hodete li (obrati se meni) otidi u kuhinju i vidjeti? Nije mi zahvalio ni na prvoj usluzi, i nisam bila spremna trkarati po njegovim naredbama, pa odgovorih: - Nema ondje nikoga, osim Josepha. - edan sam - uzviknu razdraeno okredudi se od nas. Zillah se neprestano skide po Gimmertonu otkad je tata otiao; sramota! A ja sam prisiljen silaziti ovamo... jer su oni odluili

da me ne uju kad sam gore u svojoj sobi. - Gospodine Heathcliffe, je li va otac paljiv prema vama? upitah ga vidjevi da je Catherina odustala od svojih prijateljskih pokuaja. - Paljiv? Ali on bar natjera njih da budu malo paljiviji - odgovori on. - Bijednici! Znate, gospoice Linton, da mi se ona ivotinja Hareton ruga! Mrzim ga! Doista, sve ih mrzim; sve su to odvratna stvorenja. Cathy potrai vodu; nae jedan vr na ormaru, napuni au i donese je. On joj ree neka doda licu vina iz boce na stolu, i nakon to ispi jedan dio, umiri se i zahvali joj. - Raduje li se mom dolasku? - upita ona ponavljajudi svoje pitanje, sretna to je primijetila traak osmijeha na njegovu licu. - Da, drago mi je. To je neto novo kad se uje glas kao to je va! - odgovori on. - Ali bio sam ljut jer niste dolazili. Tata se kleo da je to moja krivica; nazivao me je bijednim, neodlunim, beznaajnim stvorom; rekao mi je da me vi prezirete i da bi on, da je na mome mjestu, postao dosad vedi gospodar Grangea nego to je va otac. Ali vi me ne - Zato me ne zove Catherina ili Cathy - prekinu ga mlada gospoica. Ja tebe ne prezirem! Ne! Poslije tate i Ellene, volim te vie no ikoga. Istina, ne volim gospodina Heathcliffa; i nedu smjeti dolaziti kad se on vrati. Hode li on ostati dugo na putu? - Nede dugo - odgovori Linton; ali on esto odlazi u pustaru otkad je poela sezona lova, pa bi mogla provoditi po sat -dva sa mnom dok ga nema. Reci da hode. Mislim da ne bih bio neraspoloen s tobom; ti me ne bi draila i bila bi mi uvijek spremna pomodi, zar ne? - Bih - ree Catherina milujudi njegovu kosu. - Kad bih samo mogla dobiti tatinu privolu, provodila bih pola svog vremena s tobom. Lijepi Lintone! Voljela bih da si mi brat. A onda bi me voljela isto kao svog oca? - ree on raspoloenije. - Ali tata kae da bi me voljela vie od njega i od cijelog svijeta kad bi bila moja ena. Zato bih vie volio da si mi ena. - Ne, nikada nedu voljeti nikoga vie od tate - ozbiljno odgovori ona. - Ljudi ponekad mrze svoje ene, ali nikad svoje sestre i bradu; i kad bi mi ti bio brat, ivio bi s nama i tata bi te tada volio isto toliko koliko i mene. Linton je poricao da ima ljudi koji mrze svoje ene; ali Cathy ponovno potvrdi da oni to ine i u s vojoj razboritosti navede kao primjer mrnju njegova oca prema njenoj teti. Pokuah zaustaviti njeno nepromiljeno brbljanje. Ali nisam uspjela dok nije izbrbljala sve to je znala. Linton, vrlo ljut, izjavi da je njena pria neistinita. - Tata mi je priao, a tata ne lae - otro odgovori ona. - Moj tata prezire tvog! - povika Linton. - On ga zove kukavicom i budalom. - Tvoj tata je zao ovjek - odgovori Catherina - i vrlo je runo od tebe to se usuuje ponoviti ono to on kae. On je zacijelo vrlo zao kad je natjerao tetu Isabellu da ga ostavi i ode od njega. - Ona ga nije ostavila, ne smije mi proturjeiti. - Jest - povika mala gospoica. - Dobro, kazat du i ja tebi neto! - ree Linton. Tvoja je majka mrzila tvog oca; eto ti sad. - Oh! - uzviknu Catherina ne mogavi mu odgovoriti od bijesa. - Ona je voljela mog - Mali laljive! Mrzim te sad! - zadihano ree ona, a lice joj se zajapuri od bijesa. - Jest! Jest! - ponavljao je Linton zavaljujudi se u naslonja i okredudi glavu da bi uivao u uzbuenju sugovornice koja je stajala iza njega. utite, gospodine Heathcliffe! - rekoh mu. - I to je, mislim, pria vaeg oca. - Nije; uti ti! - odgovori on. Ona ga je voljela, jest, Catherino! Jest, jest! Cathy, izvan sebe od bijesa, snano gurnu naslonja te se on udari o naslon. Odmah ga spopade kaalj koji ga poe guiti i koji brzo zaustavi njegovo likovanje. Kaalj je trajao tako dugo da se ak i ja uplaih. A to se tie njegove roakinje, ona je gorko plakala, prestravljena onim to je uinila, premda nije nita govorila. Pridravala sam ga dok ga nije proao taj napad kalja. On me onda odgurnu i nijemo pognu glavu. Catherina takoer prestade plakati, sjede na stolac nasuprot njegovome i ozbiljno se zagleda u vatru. - Kako se sada osjedate, gospodine Heathcliffe? - upitah nakon deset minuta. - elio bih da se ona osjeda kao ja - odgovori on. - Prkosno, okrutno stvorenje! Hareton me nikad i ne dodirne; nikad me u svom ivotu nije udario. Bilo mi je bolje danas; ali eto... - njegov glas zamre u jecanju. - Ja te nisam udarila! - promrmlja Catherina grizudi usnu da bi

sprijeila nov izljev uzbuenja. Uzdisao je i jecao kao netko tko vrlo teko pati, inio je to cijelih etvrt sata, i to, ini se, namjerno, da bi rastuio svoju roakinju, jer kad god je u nje primijetio priguen jecaj, trudio se svoj glas uiniti to bolnijim i alosnijim. - Lintone, ao mi je to sam ti nanijela bol - najzad ree ona sva oajna. - Meni taj mali udarac ne bi mogao nanijeti bol, pa nisam mogla misliti da bi te to zaboljelo; to je sitnica, zar ne, Lintone? Nemoj dopustiti da odem kudi misledi da sam uinila zlo. Odgovori mi! Reci mi. - Ne mogu ti nita odgovoriti - promrmlja on. - Tako si me povrijedila da du cijelu nod leati budan guedi se od ovog kalja. Da ga ti ima, znala bi to je to; ali ti de slatko spavati dok du - I on poe glasno plakati iz istog samosaaljenja. - Bududi da i inae provodite strane nodi - kazah mu onda va mir ne kvari gospoica; bilo bi vam isto da ona nije ni dola. Bilo kako bilo, ona vas vie nede uznemirivati i moda dete se umiriti kad vas ostavimo. - Moram li idi? - upita Catherina bolno se naginjudi na da nj. eli li da odem, Lintone? - Ono to si uinila, ne moe promijeniti - zlovoljno odgovori on uzmiudi od nje - osim ako ne uini neto jo gore ljutedi me dok ne dobijem groznicu. - Onda trebam idi? - odgovori ona. - Pusti me bar na miru - ree on - ne mogu podnositi tvoj govor. Oklijevala je i dugo se opirala mom nagovaranju da poemo; ali kako je on i ne pogleda i ne oslovi, ona najzad poe vratima i ja za njom. Vratio nas je natrag iznenadan jauk. Linton je bio skliznuo s naslonjaa, leao na podu i previjao se toboe od bola, odluan u svojoj razmaenosti da nam zada to vie muke. Njegovo ponaanje jasno je otkrivalo njegovu namjeru, te sam smjesta uvidjela da bi bila ludost kad bi ovjek i pokuao odobrovoljiti ga. Ali to nije bio sluaj s mojom druicom; ona, sva uplaena, otra natrag, kleknu preda nj i poe plakati, tjeiti ga i moliti dok se on naposljetku ne umiri, i to zato to vie nije imao daha, a ne zbog grinje savjesti jer ju je tako raalostio. - Podidi du ga na klupu - rekoh joj - pa neka se valja do mile volje; mi ne moemo ostati i promatrati ga. Nadam se, gospoice Catherino, da ste se dovoljno uvjerili kako vi niste osoba koja ga moe spasiti i izlijeiti; i da loe stanje njegova zdravlja nije prouzrokovano njegovom enjom za vama. Namjestila sam ga. Hajdemo! im vidi da nema u blizini nikoga tko de obradati panju na njegove gluposti, leat de posve mirno. Ona mu stavi jastuk pod glavu i ponudi vode; on odbi vodu i poe se premetati po jastuku kao da je to kamen ili komad drveta. Ona ga pokua namjestiti udobnije. - Smeta mi - ree on - nije dovoljno visok. Catherina donese jo jedan i stavi ga na onaj prvi. Sad je odved visok - promrmlja. - Kako da ih namjestim? - upita ona, oajna. Kad je napola kleknula pored klupe, on se izvi do nje i upotrijebi njeno rame sebi za oslonac. - Ne, to ne moe - kazah. Zadovoljite se jastukom gospodine Heathcliffe. Gospoica je ved potroila odved vremena na vas; ne moemo ostati dulje od pet minuta. - Moemo! Moemo! - ree Catherina. - On je sada dobar i strpljiv. Poinje shvadati da du ja nodas patiti mnogo vie nego on ako budem vjerovala da mu je gore zbog mojeg posjeta i da onda nedu smjeti opet dodi. Kai mi istinu o tome, Lintone; jer ne smijem dolaziti ako ti to kodi. - Mora dolaziti kako bi me lijeila. Treba dodi jer si ti skrivila da mi je pozlilo. I sama zna da nisam bio tako bolestan kad si ula kao to sam sad, zar ne? - Vi ste sami krivi to ste se razboljeli plaudi i uzbuujudi se - rekoh mu. - Nisam ja tome uopde kriva - ree njegova roakinja. Ali bit demo sada dobri prijatelji. Trebam li ti ja? eli li me zaista ponekad vidjeti? - Rekao sam ti da elim - nestrpljivo odgovori on. - Sjedni na klupu i pusti da se naslonim na tvoje koljeno. Mama je tako radila po cijelo poslijepodne. Sjedi posve mirno i nemoj govoriti; ali moe mi pjevati neku pjesmu ako umije pjevati, ili mi moe ispriati kakvu lijepu, dugaku, zanimljivu baladu... jednu od onih o kojima si mi govorila; ili priu. Ali, ipak, radije bih sluao baladu; poni. Catherina mu ponovi najdulju od svih balada koje je znala. Oboje su u tome uivali. Linton je htio uti jo jednu, pa jo jednu, usprkos mojem upornom prigovaranju; i tako

su nastavili dok ura nije otkucala dvanaest; tada zausmo Haretona u dvoritu; vradao se na ruak. - I sutra, Catherino, hode li dodi sutra? - upita je mladi Heathcliff dredi je za haljinu dok je ona nevoljko - Ne - odgovorih - ni sutra ni prekosutra. - Ali, ona je oito dala drukiji odgovor jer mu se elo razvedri nakon to se ona sagnula i neto mu apnula. - Sutra nedete dodi ovamo, gospoice! - poeh nakon to iziosmo iz kude. - Nadam se da i ne sanjate o tome? Ona se nasmijei. - Pazit du dobro; naredit du da se popravi ona brava, pa nedete modi pobjedi. - Mogu ja prijedi preko zida odgovori ona smijudi se. - Grange nije tamnica, Elleno, niti si ti moj tamniar. Osim toga, blizu mi je sedamnaest godina; ja sam odrasla ena. I sigurna sam da bi se Linton brzo oporavio kad bih ga ja njegovala. Starija sam od njega i pametnija, manje sam djetinjasta, zar ne? S malo ljubaznih rijei brzo bih postigla da nostupa kako ga ja uputim. On je lijep i mio kad je dobar. Napravila bih mazu od njega kad bi bio moj. Mi se ne bismo nikad svaali jer bismo se navikli jedno na drugo, zar ne? Voli li ga, Elleno? - Zar da ga volim! - uzviknuh. - Toga najmrzovoljnijeg od svih boleljivih balavaca koji su ikada dospjeli do doba mladenatva. Sredom, kao to je gospodin Heathcliff procijenio, on nikad nede doivjeti dvadesetu godinu. Zaista, sumnjam i da de vidjeti proljede. Ali, umro kad umro, to de biti mali gubitak za njegovu obitelj. Sreda je za nas to ga je njegov otac uzeo k sebi; to bi se ljubaznije s njim postupalo, to bi on postajao dosadniji i sebiniji. Drago mi je to nema nikakva izgleda da vam on bude mu, gospoice Catherino. Moja se suputnica uozbilji kad u, te rijei. Govoriti tako bezobzirno o njegovoj smrti vrijealo je njene osjedaje. - On je mlai od mene - odgovori ona nakon duljeg razmiljanja - pa treba i ivjeti dulje; i hode... on mora ivjeti dok god ja budem ivjela. On je sad isto toliko snaan kao kad je prvi put doao na sjever; sigurna sam u to. On boluje samo od prehlade, kao i tata. Ti kae da de tata ozdraviti, pa zato ne bi i on? - Dobro, dobro - viknuh - uostalom, zato da se brinemo o tome; jer, sluajte, gospoice... i znajte da du odrati rije... ako pokuate opet otidi u Orkanske visove, sa mnom ili bez vaim roakom ne smije obnoviti. - Ved je obnovljena - promrmlja Catherina nabusito. - Ne smije se nastaviti. ... - Vidjet demo - ree i natjera konjida u galop ostavljajudi me da se vuem za njom. Obje smo stigle kudi prije objeda. Gospodar je mislio da smo lutale po parku, pa nas nije ni pitao gdje smo bile tako dugo. im uoh, pourih promijeniti svoje mokre cipele i arape, ali dug boravak u mokroj obudi u Visovima uinio je svoje. Sutradan ujutro bilo mi je tako loe da sam ostala u postelji, i itava tri tjedna nisam se mogla brinuti o svojim dunostima; takva nesreda nije mi se nikad prije dogodila, i hvala Bogu, nikad poslije. Moja mala gospodarica vladala se poput anela. Dolazila je njegovati me i tjeiti me u mojoj samodi. Osamljenost sam teko podnosila. Navikla sam bila kretati se i raditi, pa mi je bilo dosadno biti zatvorena u sobi, ali je malo tko imao manje razloga od mene da se ali. Catherina se pojavljivala uz moju postelju im bi napustila sobu gospodina Lintona. Njen dan bio je podijeljen izmeu nas dvoje, nikakvo zabavljanje nije joj oduzimalo ni minutu; zanemarila je bila svoje obroke, svoje uenje i svoju igru; bila je najodanija njegovateljica koja je ikada njegovala bolesnike. Zacijelo ima dobro srce kad je, iako je toliko voljela svoga oca, ipak imala ljubavi i vremena i za mene. Rekoh da su joj dani bili podijeljeni izmeu nas; ali gospodar se rano povlaio, a i meni obino nije trebalo nita nakon est sati, tako da je veer pripadala njoj. Sirota djevojka! Nikad nisam ni mislila o tome to je radila sama poslije aja. I premda sam esto kad mi je dolazila zaeljeti laku nod primjedivala svjeu boju njenih obraza i crvenilo njenih ruku, nisam se sjetila da je to dolazilo od jahanja po hladnu vremenu preko pustare, nego sam to pripisivala toplini vatre u biblioteci.

Dvadeset i etvrto poglavlje Potkraj tredeg tjedna mogla sam napustiti svoju sobu i kretati se po kudi. I prvom prilikom kad sam uveer sjedila, zamolih Catherinu da mi ita, jer su mi oi bile slabe. Sjedile smo u bibliot eci; gospodar je bio otiao spavati; ona pristade prilino nevoljko, kako mi se barem uinilo; misledi da joj se ne svia moja knjiga, kazah joj neka mi ita to eli. Ona izabra jednu od svojih omiljenih knjiga. itala mi je otprilike sat; zatim mi poe postavljati pitanja. - Elleno, zar nisi umorna? Ne bi li bilo bolje da sada legne? Bit de ti loe bude li sjedila do tako kasno u nod, Elleno. - Ne, ne, draga, nisam umorna neprestano sam joj odgovarala. Vidjevi da se ne miem, ona pokua jednu drugu metodu - pokazivala je da ne uiva u itanju. Poe zijevati, protezati se i - Elleno, umorna sam! - Onda prestanite s itanjem pa demo razgovarati - odgovorih. To se pokazalo jo gorim; vrpoljila se, uzdisala i do osam sati svaki as gledala na svoj sat. Napokon je otila u svoju sobu, posve svladana drijemeom, sudedi po njezinu mrzovoljnom izgledu i tekim oima koje nije prestajala trljati, idude veeri doimala se jo nestrpljivijom, a trede se poali na glavobolju i ostavi me. Njeno vladanje uini mi se udnim i, nakon to sam ostala prilino dugo sama, odluih da odem vidjeti je li joj bolje i da je pozovem neka legne na divan, umjesto to sama lei gore u sobi u mraku. Ali Catherine nije bilo ni gore ni dolje. Posluga ree da je nije vidjela. Osluhnuh pored vrata gospodina Edgara, ali je ondje sve bilo tiho. Vratih se u njenu sobu, ugasih svoju svijedu i sjedoh kraj prozora. Bila je mjeseina, zemlja je bila posuta snijegom; pomislih da joj je moda palo na pamet proetati po vrtu kako bi se osvjeila. I doista zamijetili jednu priliku kako se ulja du vidjeh da je to konjuar. Stajao je dosta dugo i promatrao kolni put koji je iao preko imanja; zatim se brzo udalji, kao da je neto primijetio. Uskoro se vrati vodedi Catherinina konjida; ona je bila sjahala i hodala je pored njega. Konjuar odvede kriom ponija preko trave u staju. Catherina ue kroz staklena vrata salona i tiho se pope u sobu gdje sam je ekala. Neujno otvori vrata, skinu cipele na kojima je bilo snijega, odveza vrpcu na eiru i, nesvjesna da je uhodim, krene odloiti svoj ogrta; iznenada se digoh i prioh joj; ona kriknu od straha i stade skamenjena. - Draga moja gospoice Catherino - poeh blago, jer sam jo bila pod svjeim dojmom njene nedavne ljubaznosti - kamo ste jahali u ovo doba? I zato ste me pokuali obmanuti neistinitom priom? Gdje ste bili? Govorite! - Do ruba parka - promuca ona. - Nisam vam lagala. - I nigdje drugdje? - Nigdje - promrmlja ona. - Oh, Catherino! - alosno povikah. - Svjesni ste da ste uinili neto to ne valja, jer mi inae ne biste govorili neistinu. To me zaista alosti. Radije bih bolovala tri mjeseca nego da vas ujem kako laete. Ona mi pritra, briznu u pla i objesi mi se oko vrata. - Elleno, bojim se da de se naljutiti - ree ona. - Obedaj da se nede ljutiti, pa du ti redi pravu istinu; mrzim je kriti. Sjedosmo do prozora; obedah da je nedu koriti pa ma kakva bila njena tajna, koju sam ja, naravno, nagaala, i ona poe: - Bila sam u Orkanskim visovima, Elleno, i otkad si se razboljela nisam propustila nijedan dan da odem tamo, osim triput prije no to si napustila svoju sobu i dvaput nakon toga. Dala sam Michaelu knjige i slike da bi mi pripremio svaku veer Minny i poslije je vodio natrag u staju, ali zapamti, ne treba ni njega grditi. Stizala sam u Visove oko est i po sati i obino sam ostajala do osam i po, zatim sam jahala trkom kudi. Nisam se ila zabavljati; esto sam sve vrijeme bi la nesretna. Tek sam ponekad bila sretna; moda jednom u tjedan dana. U poetku sam mislila kako de biti teak pothvat sam mu da du dodi sutradan, ali kako si ti sutradan ostala u svojoj spavadoj sobi, lako sam se oslobodila te brige. Dok je Michael tog poslijepodneva popravljao bravu na vratima ogradnog zida, uzeh klju i

kazah mu da moj roak eli da ga posjedujem jer je bolestan, pa ne moe dolaziti u Grange; takoer mu rekoh da bi tata zamjerio jer idem, a zatim poeh pregovarati s njim o poniju. On voli itati, a i kani nas uskoro napustiti da bi se oenio, te se ponudio da mi uini ono to sam eljela ako mu budem posuivala za itanje knjige iz biblioteke; ali radije sam mu dala svoje, i to mu se jo vie svidjelo. Prilikom moga drugog posjeta Linton se doimao ivahnijim i raspoloenijim. Zillah (njihova domadica) spremi sobu, naloi veliku vatru i, nakon to je Joseph otiao u crkvu, a Hareton Earnshaw s lovakim psima - loviti fazane u naoj umi, kao to sam poslije ula - ree nam da moemo raditi to elimo. Donese nam toplog vina i medenih kolaa i napusti nas s ljubaznim osmijehom. Linton sjede u naslonja, a ja na stolac za ljuljanje pored ognjita. Smijali smo se i veselo razgovarali; imali smo tako mnogo redi jedno drugome! Stvarali smo plan kamo demo idi i to demo raditi idudeg ljeta. Ne trebam ti ponavljati taj razgovor jer bi ga ti smatrala budalastim. Jednom se skoro posvaasmo. On je rekao kako je najugodniji nain da se provede topao srpanjski dan leati od jutra do veeri usred pustare na kakvoj padini obrasloj vrijesom, dok pele sanjivo zuje od cvijeta do cvijeta, a eve pjevaju visoko iznad glave i sunce sja s plavoga vedrog neba. To je bila njegova predodba o rajskoj sredi. A ja sam eljela njihati se na grani drveta ije zeleno lide umi dok piri zapadni vjetar, a sjajni bijeli oblaci brzo prolaze nebom; i ne samo eve, nego i drozdovi, kosovi, kudjeljarke i kukavice sa svih strana ispunjavaju zrak glazbom; i u daljini se vidi pustara, ispresijecana hladovitim, tamnim udolinama, a u blizini padine pokrivene visokom travom koja se leluja na povjetarcu; zatim uma i ubor potoka i cio svijet u pokretu i ustreptao od radosti. On je htio da sve njegov raj bio poluiv, a on je odgovorio da bi moj bio polupijan. Rekla sam mu da bih zaspala u njegovu, a on odgovorio da ne bi mogao disati u mome, i napokon se naljuti. Na kraju odluismo otidi na oba izleta im bude lijepo vrijeme, onda se poljubismo i pomirismo. Nakon to smo sjededi mirovali jedan sat, pogledah po velikoj sobi i njezinu glatkom podu bez saga pa pomislih da bi bilo zgodno igrati se u njoj kad bismo uklonili stol. Predloih Lintonu neka zovne Zillah da nam pomogne, pa da se igramo slijepog mia, a da nas ona pokuava uhvatiti, kao to si radila ti, Elleno, sjeda li se? On nije htio; smatrao je da u tome nema nikakva zadovoljstva; pristao je ipak da se loptamo. Naosmo dvije lopte u ormaru u gomili starih igraaka, igri, obrua, raketa i lopti od perja. Jedna je bila obiljeena sa C, a druga sa H. eljela sam imati onu sa C, jer je to moglo oznaavati Catherinu, a H je moglo znaiti njegovo ime, Heathcliff; ali Linton nije htio onu sa H jer je iz nje ispadala kuina. Neprestano sam ga pobjeivala u igri, te se on zbog toga naljutio, poeo kaljati i zato se vratio u naslonja. Ipak se ubrzo oraspoloi; oarale su ga dvije ili tri lijepe pjesme - tvoje pjesme, Elleno; i kad je bilo vrijeme da idem molio me da doem i idude veeri. Obedah mu. Vratila sam se kudi na Minny brzo poput vjetra; sanjala sam o Orkanskim visovima i o svom milom, dragom roaku sve do jutra. Sutradan sam bila tuna; djelomino zato to tebi nije bilo dobro, a djelomino zato to sam eljela da moj otac sazna za moje izlete i da ih odobri. Poslije aja bila je divna mjeseina; uzjahah konja i, dok sam jahala, razvedrih se. Provest du jo jednu sretnu veer, mislila sam; a to me jo vie veseli, i moj de ju lijepi Linton imati. Jahala sam kasom kroz njihov vrt; i upravo htjedoh skrenuti da bih ula na stranji ulaz, kad me onaj Earnshaw presrete, uze za uzdu mog ponija i pozva me da uem na prednja vrata. Potapa ponija po vratu i ree da je to lijepa ivotinja; inilo se da eli razgovarati s njim. Ja ga, meutim, zamolih neka ostavi konja na miru jer ga moe udariti. - Njegov udarac ne bi mi mnogo naudio, podrugljivo pogleda konjida u noge. Bila sam gotovo sklona tjerati ponija da to i pokua, ali Earnshaw poe otvoriti vrata. Stavivi ruku na kvaku, pogleda gore u natpis i ree s glupom mjeavinom zbunjenosti i ushita: -

Gospoice Catherino, sad mogu proitati ovo gore. - Divno - uzviknuh. - Da te ujem... ti si zaista postao mudar! Sricao je slovo po slovo: "H-a-r-e-t-o-n E-a-r-n-s-h-a-w". - A brojke? - kazah mu da bih ga potaknula jer je bio zastao. - Njih jo ne znam - odgovori on. - Neznalice! - kazah mu nasmijavi se od svega srca njegovu neuspjehu. Glupan me je gledao zabezeknuto, oko usana mu je lebdio podrugljiv osmijeh, a elo mu se mrtilo; inilo se kao da se pita bi li sudjelovao u mojoj veselosti i znai li ono to sam rekla intimnost ili prijezir - istina bijae ovo drugo. Razrijeih njegove sumnje iznenadnom ozbiljnom izjavom neka odlazi, jer sam dola posjetiti Lintona a ne njega. On pocrvenje - vidjela sam to pri mjeseini - spusti ruku s kvake i odulja se pruajudi savrenu sliku poniene tatine. Utvarao je sebi bez sumnje da je obrazovan kao i Linton, jer je mogao sriudi proitati svoje ime, i posve se prenerazio to i ja nisam istoga mnijenja. - Stanite, draga gospoice Catherino! - upadoh joj u rije. - Nedu vas grditi, ali mi se ne svia taj va postupak. Da ste se sjetili kako je i Hareton isto toliko va roak koliko i Linton, osjetili biste da je neumjesno vladati se tako prema njemu. Pohvalna je njegova ambicija to eli biti isto tako obrazovan kao i Linton; on vjerojatno nije uio da bi se time razmetao; vi ste se, u to ne sumnjam, jo prije pobrinuli da se on zastidi zbog svoga neznanja, pa je elio to popraviti i umiliti vam se. Rugati se njegovu neuspjelu pokuaju znak je slaba odgoja. Da ste vi odgojeni pod istim okolnostima kao on, zar biste bili manje sirovi? Kao dijete bio je isto tako bistar i inteligentan kao i vi, pa me boli da se na njega sada gleda s prijezirom zato to je onaj podli Heathcliff postupio prema njemu tako nepravedno. - Pa, Elleno, nede valjda zaplakati zbog toga? - ree Catherina, iznenaena mojom ozbiljnodu. Ali sluaj, pa ivotinji. Uoh. Linton je leao na klupi i pridigao se da bi me pozdravio. - Bolestan sam veeras, draga Catherino; nedu modi govoriti; ti govori, a ja du sluati. Doi i sjedni uz mene. Bio sam siguran da de odrati obedanje i stoga du, prije no to poe, zahtijevati obedanje da de opet dodi. Vidjevi da je bolestan, odluih mu to vie ugaati; govorila sam tiho, nisam mu postavljala nikakva pitanja i izbjegavala sam da ga bilo ime naljutim. Donijela sam mu neke od svojih najzanimljivijih knjiga. On me zamoli da mu itam malo iz jedne, i upravo sam htjela poeti, kad Earnshaw naglo otvori vrata, svjesno pakostan i zlonamjeran. Brzo nam prie, epa Lintona za ruku i povue ga s klupe. - Gubi se u svoju sobu! - ree glasom promuklim od gnjeva; lice mu je bilo podbuhlo od bijesa. - Vodi i nju jer ona dolazi tebi; ova soba treba biti slobodna za mene. Gubite se oboje! Psovao nas je i nije dao Lintonu vremena da mu odgovori; izbacio ga je, takoredi, u kuhinju. Bio je stegnuo aku kad sam krenula za Lintonom, kao da me elio udariti. Uplaih se na trenutak i ispustih jednu knjigu; on je gurnu nogom za mnom i zakljua vrata. uo se zlurad, kretav smijeh pored ognjita; okrenuh se i vidjeh onog odvratnog Josepha gdje stoji pored vatre, trlja svoje koate ruke i drhti. - Bio sam siguran da de vas izbaciti. To je momak i po! Vidi se da je odvaan! On zna. Jest, on zna, kao to i ja znam, tko treba ovdje biti gospodar. He! He! He! Natjerao vas je da odete! He! He! He! - Kamo demo? - upitah svoga roaka ne obazirudi se na ruganje stare hulje. Linton je bio blijed i drhtao je. Nije bio lijep u tom trenutku, Elleno; izgledao je strano; njegovo mravo lice i krupne oi izraavale su mahnit, nemodan bijes. On zgrabi kvaku i poe drmati vratima, ali su ona bila zakljuana iznutra. - Ako me ne pusti unutra, ubit du te!... Ubit du te!. - Vie je vriskao nego govorio: - To je otac! - povika on. - To je pravi otac! Uvijek ima poneto u sebi od roditelja. Nemoj se obazirati na to, Haretone, mladidu... nemoj se bojati... on ti ne moe nita! Uzeh Lintona za ruku i pokuah ga odvudi od vrata; ali on zavrita tako uasno da ga se vie ne usudih dirati. Najzad straan napad kalja ugui njegovo vriskanje; krv mu prokulja na usta i on pade na pod. Otrah u dvorite, izbezumljena od st raha, i

poeh dozivati Zillah to sam glasnije mogla. Odmah me je ula; muzla je krave u staji iza itnice; dotra i upita me to se dogodilo. Nisam imala daha da joj objasnim, nego je uvukoh unutra i poeh gledati gdje je Linton. Earnshaw je bio iziao da vidi kakvo je zlo prouzrokovao, i kad smo ule, nosio je jadnog Lintona u njegovu sobu. Zillah i ja poosmo za njim, ali me on zaustavi na vrhu stuba i ree mi da ne mogu udi nego neka idem kudi. Viknuh da je on ubio Lintona i da ja hodu udi. Joseph zakljua vrata, ree da mi to nede dopustiti i upita me to me "tjera da budem luda kao Linton". Stajala sam i plakala dok domadica kude nije izila iz Lintonove sobe. Ona mi ree da de mu uskoro biti bolje, ali mu smeta vika i buka; i gotovo me je odnijela u veliku sobu. Elleno, bila sam spremna poupati si kosu. Jecala sam i plakala toliko da su mi oi bile gotovo obnevidjele od suza; a grubijan, prema kojemu ti osjeda toliku naklonost, stajao je pored mene i usuivao se povremeno mi kazati "pst, uti", i nijekao da je to njegova krivica. Napokon, uplaen mojim prijetnjama da du redi tati i da de on biti uhiden i objeen, i sam poe plakati i brzo izie da bi sakrio svoje kukaviko uzbuenje. Ali jo ga se nisam otresla, jer kad su me na kraju natjerali da poem, i nakon to sam se bila udaljila od dvorita nekih sto koraka, on se iznenada pojavi iz sjene pored puta, zaustavi moga konjida i stavi mi ruku na rame. - Gospoice Catherino, jako mi je ao - poe on - ali strano je... Udarih ga biem misledi da me je moda htio ubiti. On me pusti i zagrmje jednu od svojih stranih psovki, a ja pomjerah konja trkom; bila sam gotovo izvan sebe. Te otidi, ali sam bila udno uzbuena, bojala sam se vijesti da je Linton umro, a i drhtala sam pri pomisli da du se susresti s Haretonom. Tredi dan prikupih hrabrost, ili, bolje redi, nisam mogla dalje trpjeti neizvjesnost, i iskradoh se jo jednom. Krenuh u pet sati pjeice misledi da du moda uspjeti neopaena stidi do kude i udi u Lintonovu sobu. Ali psi odmah objavie moj dolazak. Zillah me doeka, ree mi da se "mladid lijepo oporavlja" i uvede me u malu, lijepo namjetenu sobu gdje na svoju neizrecivu radost ugledah Lintona na divanu s jednom mojom knjigom u ruci. Ali itav sat nije me htio ni pogledati ni razgovarati sa mnom. Elleno, on ima tako nesretnu narav! Bila sam zaprepatena kad je naposljetku otvorio usta da bi samo kazao la kako sam ja prouzrokovala svu onu buku, a Hareton nije bio nita kriv! Ne mogavi na to odgovoriti a da ne plaem, ustadoh i izioh iz sobe. On viknu za mnom slabim glasom "Catherino!" Nije mislio da du ja to tako shvatiti, ali ja se ne htjedoh vratiti. Sutradan sam ostala kod kude, odluna da ga nikad vie ne posjetim, ali kad sam otila u postelju i kad sam ujutro ustala, osjedala sam se tako nesretnom jer nisam znala kako mu je, te moja odluka ieznu prije no to sam je konano i donijela. Ranije mi se inilo pogreno idi tamo, a sad se inilo pogreno ostati ovdje. Michael doe upitati me bi li osedlao ponija; odgovorih "da". Osjedala sam se kao da izvravam neku dunost dok me je poni nosio preko brda. Morala sam prodi pored prednjih prozora da bih ula u dvorite, te je bilo nemogude sakriti moj dolazak. - Mladi je gospodar u velikoj sobi - ree Zillah kad je vidjela da kredem u mali salon. Uoh; Earnshaw je takoer bio ondje, ali odmah izie iz sobe. Linton je sjedio u velikom naslonjau polubudan. Prioh ognjitu i poeh mu govoriti ozbiljnim tonom, s uvjerenjem da je ono to govorim bar djelomino istina: - Bududi da me ne voli, Lintone, i bududi da vjeruje da ja dolazim s namjerom da vrijeam tvoje osjedaje i pretvara se da ja to inim svaki put, ovo je na posljednji sastanak; hajde viati, i da on, to se toga tie, ne treba vie izmiljati nikakve neistine. - Sjedni i skini eir, Catherino odgovori on. - Mnogo si sretnija od mene, pa treba i biti bolja. Tata mi toliko govori o mojim nedostacima i pokazuje toliki prijezir prema meni, te je prirodno to me to navodi da sumnjam u sebe. Poinjem vjerovati da sam moda zaista toliko nitavan kao to mi on esto kae; i kad god mi doe ta

pomisao, ljut sam i ogoren i mrzim svakoga! Ja jesam nitavan i zle sam naravi i zla duha, gotovo uvijek; i ako hode, moe mi redi zbogom; oslobodit de se bar jednog dosadnog stvorenja. Samo, Catherino, uini mi bar ovo: vjeruj, kad bih mogao biti tako mio, tako ljubazan i dobar kao ti, rado bih to bio, radije nego da budem tako sretan i tako zdrav kao ti. I vjeruj da je tvoja ljubaznost uinila da te volim dublje nego da sam zasluio tvoju ljubav; i premda nisam mogao i ne mogu da ti ne otkrijem svoju narav, ja alim i kajem se zbog toga, i alit du i kajat du se do smrti! Osjetila sam da govori istinu; osjetila sam da mu moram oprostiti i da bih mu opet oprostila, pa makar se posvaao sa mnom ved idudeg trenutka. Pomirili smo se, ali smo oboje plakali sve vrijeme dok sam bila ondje. To plakanje nije bilo samo plod alosti, premda sam zaista bila alosna to Linton ima zlu narav. Njegovi prijatelji nikada se nede osjedati ugodno s njim, a ni on s njima; sve zbog te njegove nesretne naravi. Nakon te veeri uvijek sam d olazila u njegov mali salon, jer se njegov otac sutradan vratio. Mislim, da smo jo tri puta bili veseli i puni nade kao to smo bili prve veeri; ostali moji posjeti bili su tuni i muni, ponekad zbog njegove sebinosti i pakosti, ponekad zbog njegove patnje; ali ja sam se navikla podnositi sve troje gotovo jednako strpljivo. Gospodin Heathcliff namjerno me izbjegavao, jedva sam ga i vidjela. Prole nedjelje, istina, odoh prije nego obino i zatekoh ga gdje okrutno grdi jadnog Lintona zbog njegova ponaanja u subotu uveer. Ne znam otkud je znao o tome osim ako nije prislukivao. Linton se zaista bio tom prilikom vladao vrlo izazivaki; ali to se ticalo samo mene, te prekidoh gospodina Heathcliffa time to uoh i kazah mu to. ode izjavljujudi da se raduje to ja to tako shvadam. Tada sam rekla Lintonu da mi ubudude svoje alopojke mora aputati. Eto, Elleno, ula si sve. Sprijeiti me da idem u Orkanske visove znailo bi uiniti nesretnim dva bida; ali, ako ti samo ne kae tati, moje odlaenje nede uznemiriti niiji mir. Nede mu redi? Bilo bi vrlo okrutno od tebe da to uini. - Gospoice Catherino, o tome du odluiti sutra - odgovorih. - To iziskuje podulje razmiljanje; zato du vas ostaviti da se odmorite, a ja idem razmisliti o tome. Razmiljala sam o tome glasno u prisutnosti svoga gospodara. Otila sam iz njene sobe ravno u njegovu i sve mu ispriala, osim njenih razgovora s njenim roakom, a Haretona uopde nisam spominjala. Gospodin Linton se zabrinu i rastui vie no to mi je elio pokazati. Ujutro je saznala za moju izdaju njezina povjerenja; reeno joj je da njeni tajni posjeti moraju prestati. Uzalud je plakala, uzalud se bunila protiv te zabrane i uzalud je molila svog oca da se saali nad Lintonom. Jedina utjeha koju je imala bilo je obedanje da de on pisati mladidu i dopustiti mu da doe u Grange kad poeli, ali istodobno mu i objasniti neka vie ne oekuje da de vidjeti Catherinu u Orkanskim visovima. Da je znao narav svog roaka i stanje njegova zdravlja, on bi joj, moda, uskratio i tu malu utjehu. Dvadeset i peto poglavlje Sve se to zbilo minule zime, gospodine - ree gospoa Dean - tek je prolo neto vie od godinu dana otada. Prole zime nisam mislila da du poslije dvanaest mjeseci zabavljati prianjem o tim zbivanjima strana ovjeka! Ali tko zna dokad dete vi biti stranac? Odved ste mladi da biste se zadovoljili time da vjeno ivite sami, a ja sam sklona misliti kako nitko ne moe vidjeti Catherinu Linton a da se u nju ne zaljubi. Smijeite se, ali zato uvijek ivnete i zainteresirate se kad govorim o njoj? I zato ste mi rekli neka objesim njenu sliku iznad vaeg kamina? I zato... - Prestanite, moja dobra prijateljice! - uzviknuh. Moda je ja i zavolim, ali bi li ona voljela mene? U to odved sumnjam da bih ostavio svoj mir i izloio se tom iskuenju. Osim toga, moj dom nije ovdje. Ja pripadam poslovnom svijetu i moram se vratiti njegovu zagrljaju. Nastavite. Je li Catherina posluala naredbu svog oca? - Jest - nastavi domadica. - Njena ljubav

prema njemu jo je prevladavala u njezinu srcu; a i on joj je govorio bez ljutnje; govorio joj je s dubokom njenodu ovjeka koji de uskoro ostaviti svoju ljubljenu kder meu opasnostima i neprijateljima gdje de joj njegove rijei, urezane u njeno pamdenje, biti jedina pomod i jedini prijatelj kojega joj je mogao ostaviti. Nekoliko dana kasnije rekao mi je: - Elleno, elio bih da moj nedak pie, ili da doe. Kai mi iskreno to misli o njemu, je li se promijenio nabolje, ima li izgleda da de postati zreo ovjek? - Vrlo je njena zdravlja, gospodine, i malo ima izgleda da de ivjeti do zrelosti. Ali jedno mogu redi: on nije nalik svome ocu. Ako bi gospoicu Catherinu zadesila nesreda da se uda za njega, ona de modi vladati njime ako ne bude pretjerano i nerazumno popustljiva. Uostalom, gospodaru, imat dete dosta vremena da se upoz do punoljetnosti. Edgar uzdahnu, prie prozoru i pogleda u smjeru gemmertonske crkve. Bilo je maglovito popodne, veljako sunce sjalo je mutnim sjajem, ali su se mogle nazrijeti dvije jele na groblju i ratrkani nadgrobni spomenici. - esto sam molio Boga - ree kao za sebe - da to prije doe ono to sada dolazi; a sada se toga poinjem bojati. Mislio sam da de mi sjedanje na trenutak kad sam kao mladoenja siao niz tu guduru biti manje drago od slutnje da du uskoro, za nekoliko mjeseci, ili, moda, tjedana, biti prenesen uz nju i pokopan u njezinu osamljenom uglu! Elleno, bio sam vrlo sretan s mojom malom Cathy. Za zimskih veeri i ljetnih dana ona je, puna ivotne nade, bila pored mene. Ali sam bio isto toliko sretan razmiljajudi sam meu onim nadgrobnim kamenjem, pored one stare crkve, dok sam leao za dugih lipanjskih veeri na zelenom humku groba njene majke i eznuo za vremenom kad du i ja tu poivati. to mogu uiniti za Cathy? Kako da je ostavim? Ne bih ni trenutka alio to je Linton Heathcliffov sin, ni to bi mi je uzeo, ako bi je mogao utjeiti u njezinu bolu za mnom. Ne bih brinuo to bi Heathcliff postigao svoj cilj i uspio oduzeti mi jedinu utjehu na ovome svijetu! Ali ako je Linton nedostojan - ako je on samo slabako orue u rukama svog oca - onda je ne mogu prepustiti njemu! I premda bi bilo teko slomiti njen iv duh, morao bih je alostiti dok ivim i ostaviti je samu kad umrem. Mila moja kdi! Radije bih je u tom sluaju prepustio Bogu i pokopao prije svoje smrti. - Prepustite je Bogu, gospodine - odgovorih mu - a ako bismo vas izgubili... ne dao Bog... bit du joj prijateljica i savjetnica, dok me god providnost ostavi na ivotu. Gospoica Catherina je dobra djevojka; ne bojim se da de hotimice krenuti stranputicom; a ljudi koji uvijek ispunjavaju svoju dunost najzad budu i nagraeni. Granulo je proljede, ali se mome gospodaru nije vradala prava snaga iako je opet poeo etati po parku sa svojom kderi. U svom neiskustvu ona je to smatrala znakom oporavka. Za tih etnji obrazi njen sedamnaesti roendan nije otiao na groblje; padala je kia, i ja ga upitam: - Sigurno nedete idi na groblje veeras, gospodine? On odgovori: - Ne, ove du godine to malo odgoditi. Opet je pisao Lintonu izraavajudi svoju arku elju da ga vidi. I da je mladi bolesnik bio kadar pojavljivati se u drutvu, vjerujem, njegov bi mu otac dopustio da doe. Ali kako to nije bio sluaj, on je prema savjetu svoga oca odgovorio pismom u kojem je rekao kako mu otac ne doputa da doe u Grange, ali se raduje to ga se ujak sjeda i nada se da de ga susresti uskoro za svojih etnji i osobno ga zamoliti da njegova roakinja i on ne ostanu jo dugo potpuno odvojeni. Taj dio pisma bio je jednostavan i vjerojatno ga je sam sroio. Heathcliff je znao da je on kadar rjeito moliti za Catherinino drutvo. "Ne traim", pisao je, "da joj dopustite dolaziti ovamo; ali, zar da je nikad ne vidim zbog toga to moj otac zabranjuje da ja nju posjedujem i jer joj vi zabranjujete da ona posjeduje mene? Molim vas da ponekad izjaete s njom u smjeru Visova i dopustite nam da izmijenimo nekoliko rijei u vaoj prisutnosti! Nismo uinili nita ime bismo zasluili da budemo ovako razdvojeni. Vi se ne ljutite na mene, a i sami kaete kako nemate

razloga da me ne volite. Dragi ujae, poaljite mi sutra nekoliko ljubaznih redaka i doputenje da vam se pridruim gdje god vi elite, osim u Thrushcross Grangeu. Vjerujem da bi vas susret sa mnom uvjerio da nemam isti karakter kao moj otac; on tvrdi da sam ja vie va nedak nego njegov sin. Iako imam nedostataka koji me ine nedostojnim Catherine, ona ih je oprostila, a radi nje i vi to trebate uiniti. Pitate me za moje zdravlje - sad je bolje; ali dok god budem lien bilo kakve nade i osuen na samodu, ili drutvo onih koji me nikad nisu, niti de me ikad voljeti, kako mogu biti veseo i zdrav?" Iako je Edgar suosjedao s dekom, nije mu mogao ispuniti molbu jer nije bio kadar pratiti Catherinu. Pisao mu je da de se u ljeto moda modi sastati; u meuvremenu elio je da mu nedak i dalje povremeno pie i obedao da savjete i utjehu jer je svjestan njegova tekog poloaja u Orkanskim visovima. Linton je pristao; i da je bio preputen samom sebi, vjerojatno bi sve pokvario ispunjajudi svoja pisma alopojkama i jadikovkama. Ali je njegov otac strogo pazio na nj i, naravno, zahtije. vao da mu se pokae svako pismo koje stigne od moga gospodara. I tako, umjesto da pie o svojim osobnim patnjama i tegobama, temama koje su mu neprestano bile na pameti, djeak je vjeito pisao o okrutnom ogranienju koje ga razdvaja od njegove prijateljice i ljubavi. Nagovijestio je uljudno da de morati misliti, ako gospodin Linton uskoro ne odobri jedan susret, da ga namjerno i sustavno obmanjuje lanim obedanjima. Cathy mu je bila odlian saveznik, te su, najzad, uspjeli nagovoriti moga gospodara na pristanak da jau ili edu zajedno otprilike jednom tjedno po pustari u neposrednoj blizini Grangea, pod mojim nadzorom, jer, iako je bio lipanj, moj je gospodar neprestano venuo. Premda je svake godine ostavljao na stranu dio svog prihoda za moju mladu gospodaricu, elio je, prirodno, da ona zadri dom svojih predaka, ili da mu se barem uskoro vrati; i smatrao je kako je njena jedina mogudnost da to uini - brak s njegovim nasljednikom. Nije znao da je njegov nasljednik gotovo isto tako brzo venuo kao i on, niti je, mislim, itko drugi to znao. Lijenik nije dolazio u Visove, niti je mladoga gospodina Heathcliffa viao itko tko bi nas mogao izvijestiti o njegovu stanju. I sama sam poela sumnjati u svoje zle slutnje i vjerovati da se on uistinu oporavlja, jer je u pismima spominjao jahanje i etnje po pustari i inilo se da ezne za Cathy i da mu je najozbiljnije stalo da mu ujak ispuni njegovu molbu. Nisam mogla ni zamisliti da bi ijedan otac prema djetetu koje je na umoru mogao postupati tako tiranski i okrutno, kao to sam kasnije doznala da je Heathcliff postupao s njim da bi ga natjerao na glumljenje ljubavne udnje. Heathcliff je pojaavao svoje napore u tom smjeru to vie to je smrt vie prijetila da osujeti njegove opake i gramzive planove. Dvadeset i esto poglavlje Ljeto je ved bilo na izmaku kad je Edgar najzad nerado popustio njihovim molbama, te Catherina i ja krenusmo na konjima sastati se s njenim roakom. Dan je bio sparan, bila je omara, bez sunca; nebo je bilo pokriveno bijelosivim oblacima koji nisu nagovijetali kiu. Mjesto naeg sastanka bilo je odreeno kod putokaza na raskriju. Kad smo tamo stigle, jedan nam mali obanin, poslan kao glasnik, ree: Gospodar Linton je tu na drugoj strani Visova; bio bi vam vrlo zahvalan da priete jo malo blie. - Mladi Linton zaboravio je prvu zapovijed svoga ujaka - napomenuh. - Gospodar nam je rekao da se drimo pustare u blizini Grangea, a eto, mi se odmah udaljavamo. - Pa odmah demo okrenuti konje natrag kad se sastane mo s njim - odgovori moja suputnica - na zajedniki izlet bit de u smjeru Grangea. Ali kad smo stigle do njega - a to je bilo manje nego pola milje od njegova kudnog praga - vidjele smo da on i nema konja, te smo bile prisiljene sjahati i ostaviti konje da pasu. Leao je na travi oekujudi na dolazak

i nije ustao dok nismo stigle na nekoliko koraka od njega. Koraao je tako teko i bio tako blijed da sam odmah uzviknula. - Gospodine Heathcliff, vi danas niste sposobni za etnju! Kako loe izgledate! Catherina ga je gledala s tugom i zaprepatenodu. Uzvik radosti na njenim usnama pretvorio se u uzvik straha i, umjesto da mu estita to je najzad dolo do njihova sastanka, ona ga brino upita osjeda li se loije nego obino. - Nije... bolje mi je... bolje! - odgovori on teko diudi, drdudi i zadravajudi njenu ruku kao da mu je ona bila potrebna da se osloni o nju, dok su je njegove krupne, plave oi bojaljivo - Ali vidi se da ti je bilo loije... - opet nastavi njegova, roakinja - loije nego kad sam te vidjela posljednji put mraviji si, i... - Umoran sam - brzo joj upade u rije. - Odved je toplo za etnju; ostanimo ovdje. I ujutro se esto osjedam slabo... tata kae da prebrzo rastem. Nezadovoljna, Cathy sjede, a on se prui uz nju. - Ovo je pomalo nalik na tvoj raj - ree ona trudedi se biti vesela. - Sjeda li se kako smo se bili dogovorili da provedemo dva dana, jedan onako kako ti smatra da je najugodnije, a drugi onako kako ja smatram da je najugodnije? Ovaj je dan gotovo onakav kakav si ti onda bio zamislio, samo je ovaj s oblacima; dodue, oni su vrlo njeni i rijetki; ugodnije je nego da sunce sja. Idudeg tjedna, ako bude mogao, odjahat demo u park Grangea, i provest demo dan na moj nain. inilo se da se Linton ne sjeda o emu ona govori i da mu je vrlo teko voditi bilo kakav razgovor. Njegova nezainteresiranost za predmete o kojima je ona zapoinjala razgovor i nesposobnost da ita pridonese njezinu zabavljanju bili su tako oigledni da ona nije mogla sakriti svoje razoaranje. Neodreena promjena zbila se u cijeloj njegovoj linosti i njegovu ponaanju. Hirovitost, koja se maenjem mogla pretvoriti u njenost, ustupila je mjesto ravnodunosti; u njegovoj naravi sad je bilo manje razmaenosti djeteta koje namjerno izaziva i duri se da bi ga umirivali i ugaali mu, a vie sebine mrzovolje neizljeivog bolesnika koji odbija tjeenje i gleda na dobrodunu veselost drugih kao na uvredu. Catherina je primijetila, kao i ja, da on nae drutvo smatra vie kaznom nego zadovoljstvom, i stoga se nije ustruavala uskoro predloiti da se rastanemo. Taj je prijedlog neoekivano probudio Lintona iz njegove letargije i bacio ga u stanje velike uzbuenosti. On uplaeno pogleda prema Visovima i zamoli je da ostanemo barem jo pola sata. - Ali, ini mi se - ree Cathy - da bi ti bilo ugodnije kod kude nego ovdje; a i vidim da te danas ne zanimaju moje prie, pjesme i daskanje; ti si postao mudriji od mene za ovih est mjeseci; vie ti se ne svia ono - Ostani kako bi se odmorila odgovori on. - I, Catherino, nemoj ni misliti ni redi da mi je vrlo loe; zapara i vrudina ine me tromim; a i etao sam prije no to si dola, to je odved za mene. Kai ujaku da sam prilino dobro sa zdravljem, hode li? - Kazat du mu da ti tako kae, Lintone. Ja osobno to ne bih mogla tvrditi - odgovori moja mlada gospodarica udedi se njegovu upornom tvrenju oite neistine. - Doi opet idudi etvrtak - nastavi on izbjegavajudi njen zaueni pogled. - I reci ujaku, Catherino, da sam mu vrlo zahvalan to te je pustio da doe. I... i ako sluajno sretne mog oca i on te upita o meni, nemoj mu odati da sam bio vrlo hirovit i glup, nemoj biti tuna i potitena, kao to si sad... jer de se on naljutiti. - Ba me briga za njegov gnjev uzviknu Catherina misledi da bi ona bila predmet toga gnjeva. - Ali je mene briga - ree njen roak drdudi. - Nemoj ga izazivati protiv mene, Catherino, jer je on vrlo nemilosrdan. - Je li okrutan prema vama, gospodine Heathcliffe? - upitah ga. - Je li mu dosadila popustljivost i je li se njegova pasivna mrnja pretvorila u aktivnu? Linton me pogleda, ali ne odgovori. Cathy je sjedila kraj njega jo deset minuta. Glava mu je bila dremljivo klonula na grudi i nije putao glasa od sebe, osim to je ponekad prigueno stenjao od iznemoglosti i bola. Cathy poe traiti utjehu u branju borovnica koje je dijelila sa mnom; njemu ih nije nudila jer je vidjela da bi ga svaka daljnja panja samo zamarala i uznemirivala. - Je

li prolo pola sata, Elleno? - apnu mi ona napokon na uho. - Ne znam zato bismo jo ostale. On spava, a i tata nas oekuje. - Pa ne moemo ga ostaviti dok spava - odgovorih. ekajte dok se probudi, budite malo strpljivi. Vrlo ste eljeli idi, ali je vaa elja da vidite jadnog Lintona brzo izvjetrila! - Zato me je on elio vidjeti? - odgovori Catherina. Vie mi se sviao u svojim najgorim raspoloenjima nego sada u ovom udnom duevnom rastrojstvu. ini se kao da je ovaj sastanak za njega zadatak koji mora izvriti iz straha Heathcliffu. to je razlog zbog kojega je on odredio Lintonu ovo ispatanje? Iako mi je drago to je boljeg zdravlja, ao mi je to je mnogo manje meni naklonjen. - Vi mislite, dakle, da je on bolje sa zdravljem? upitah je. - Mislim - odgovori ona - jer je prije uvijek tako mnogo govorio o svojim patnjama. Nije mu ba tako dobro kao to mi je rekao da kaem tati, ali vjerojatno bolje nego to mu je bilo. - Ne slaem se s vama, gospoice Cathy. Rekla bih da mu je mnogo gore. Linton se trgnu iza sna i uznemiren od straha upita je li ga netko zvao imenom. - Nije - odgovori Catherina - moda si to sanjao. Ne mogu shvatiti kako moe spavati ujutro vani. - Uinilo mi se da sam uo oca - ree on teko diudi i pogleda na mrki breuljak iznad nas. - Sigurna si da me nitko nije zvao? - Sasvim sigurna. Samo smo ja i Ellen razgovarale o tvom zdravlju. Jesi li zaista jai, Lintone, nego to si bio zimus kad smo se rastali? Ako jesi, onda sam sigurna da jedno nije jae... tvoja naklonost prema meni; reci... je li? Suze navrijee Lintonu na oi dok joj je odgovarao: - Da, da, jai sam! - I, jo uvijek u strahu od imaginarnoga glasa, gledao je amotamo ne bi li vidio otkud je mogao dodi. Cathy ustade. - Sad moram idi; nedu kriti da sam gorko razoarana naim sastankom; ali to sam rekla tebi i nikom drugom, iako se ne bojim gospodina Heathcliffa. - Pst - proapta Linton - za ime Boga, utite! On dolazi. - Linton se uhvati za Catherininu ruku pokuavajudi je za drati; ali na to priopdenje ona ga se brzo oslobodi i zazvida Minny koja je posluala kao pas. - Dodi du idudeg etvrtka - doviknu mu ona uskaudi u sedlo. - Zbogom. Pouri, Elleno! I tako ga ostavismo, jedva svjesna naeg odlaska, toliko je bio zauzet iekivanjem svog oca. Prije nego to stigosmo kudi, Catherinino nezadovoljstvo pretvorilo se u zbunjen osjedaj saaljenja i kajanja, pomijean s neodreenim, sam te njene strepnje, ali sam joj savjetovala da ne govori o tome svome ocu, jer demo modi bolje prosuditi tek nakon idudeg sastanka. Gospodar nas je pitao o etnji s Lintonom. Gospoica Cathy vjerno mu prenese izjavu zahvalnosti njegova nedaka, a sve ostalo ublai. I moji odgovori na njegova pitanja bacili su malo svjetlosti, jer i sama nisam znala to treba kriti, a to ne. Dvadeset i sedmo poglavlje Prolo je sedam dana i sa svakim se sve vie pogoravalo stanje Edgara Lintona. Bivalo mu je sve gore iz asa u as. Rado bismo bili jo uvijek krili istinu od Catherine, ali njen pronicljivi duh nije se dao obmanjivati i ona je potajno i sa strepnjom razmiljala o uasnoj vjerojatnosti koja je postupno postajala izvjesnost. Kad je doao etvrtak, nije imala srca spomenuti sastanak. Umjesto nje govorila sam ja i dobila doputenje da izie, jer su biblioteka - gdje je njen otac ostajao kratko vrijeme svaki dan, onoliko koliko je mogao sjediti - i njegova spavada soba postale cio njen svijet. Teak joj je bio svaki trenutak koji nije provodila nagnuta nad oevim uzglavljem ili sjededi pored njega. Promijenila se bila u licu od bdjenja i tuge, te ju je moj gospodar rado pustio da ode tamo gdje je mislio da de nadi ugodnu promjenu okoline i drutva; utjehu je nalazio u nadi da je nede ostaviti posve samu nakon svoje smrti. Po nekim njegovim rijeima zakljuila sam da je imao fiksnu ideju kako de njegov nedak, koji mu je bio slian vanjtinom, biti

to i znaajem; jer su Lintonova pisma izraavala vrlo malo, ili nikako, nedostatke njegova karaktera. A ja sam se iz razumljive slabosti uzdravala od ispravljanja te zablude. Od kakve bi koristi bilo, mislila sam, da ga uznemirujem u njegovim posljednjim trenucima obavijedu koja za njega vie nije imala nikakva znaenja. Odgodile smo izlet za poslije podne. Bijae zlatno kolovosko poslijepodne; svaki daak s brda bio je pun ivota; inilo se da bi i onaj tko je na umoru oivio udiudi takav zrak. Catherinino lice bilo je kao i predio oko nas - sjene i sunce brzo su prelazili preko njega; ali sjene su se zadravale dulje, a sunce je bilo kratkotrajnije; a njeno jadno srce koril gospodarica sjaha i ree mi da je odluila ostati vrlo kratko vrijeme, te neka ne silazim s konja i ne ka drim uzdu njezina ponija. Ali ja se ne sloih s njom; nisam je htjela ni za trenutak pustiti iz vida te se zajedno uspesmo uz padinu pokrivenu vrijesom. Ovaj nas put mladi gospodin Heathcliff doeka s vedom ivahnodu, ali ta ivahnost nije potjecala iz oduevljenja i radosti, prije bi se moglo redi da je potjecala iz straha. - Kasno je! - ree on kratko i s naporom. Zar nije tvoj otac jako bolestan? Mislio sam da nede ni dodi. - Zato odmah ne kae da ti ja nisam potrebna? udnovato je, Lintone, da si me i drugi put pozvao da doem ovamo oigledno s namjerom da nas oboje raalosti, i to bez ikakva razloga! Linton zadrhta i pogleda je polumoledivo, polupostieno; ali strpljenje njegove roakinje nije bilo dovoljno jako da podnese to zagonetno ponaanje. - Moj je otac vrlo bolestan - ree ona. - I zato je bilo potrebno da napustim svoju dunost uz njegovu postelju? Zato mi nisi javio da me oslobaa moga obedanja kad ved nisi elio da ga ispunim? Hajde, hodu uti objanjenje; nije mi do ale, niti imam vremena gledati tvoja prenemaganja! - Moja prenemaganja! - promrmlja on. - Kako moe tako govoriti? Za ime Boga, Catherino, ne ljuti se toliko! Preziri me koliko hode; ja sam nitavan, plaljiv, bijednik; zasluujem prijezir, ali sam odved beznaajan za tvoj gnjev. Mrzi mog oca, a za mene ostavi prijezir. - Glupost! uzbueno uzviknu Catherina. - Budalasti, luckasti mladidu! Eto! Drhti kao da se boji da du te dodirnuti! Ne treba zahtijevati prijezir, Lintone; svatko de ga spontano prema tebi osjetiti. Odlazi! Idem kudi; glupo je odvajati te od ognjita i pretvarati se... to se mi to pretvaramo? Pusti moju haljinu! Kad bih te saalijevala jer plae i izgleda tako uplaen, ti bi morao odbiti takvo saaljenje. Elleno, kai mu kako se sramno ponaa. U s bolnim izrazom Linton pade na zemlju; inilo se da ga je spopao grevit strah. - Oh! - zajeca on. - Ne mogu vie izdrati! Catherino, Catherino, ja sam i izdajnik, ali ti ne smijem redi! Ako me ostavi, bit du ubijen! Draga Catherino, moj je ivot u tvojim rukama; rekla si da me voli; ako je tako, to ti nede nita nauditi. Nemoj idi, slatka, dobra Catherino! I moda de pristati i on de me pustiti da umrem pored tebe! Moja se mlada gospodarica, vidjevi njegov krajnji oaj, nagnu da ga podigne. Stari osjedaj popustljive njenosti savlada njenu ljutnju i ona se raalosti i zabrinu. - Da pristanem na to? - upita ona. - Da ostanem? Objasni mi to znae tvoje udne rijei, pa du ostati. Ti proturjei samom sebi i dovodi me do ludila! Umiri se, budi iskren i ispripovjedi mi to ti sve lei na srcu. Ti mi ne bi uinio nikakvo zlo, Lintone, zar nije tako? Ti ne bi dopustio da nikakav neprijatelj uini neko zlo ako bi to mogao sprijeiti? Mogu vjerovati da si kukavica to se tebe tie, ali ne i da si kukavika izdajica svoje najbolje prijateljice. - Ali otac mi je zaprijetio - ree on teko diudi i lomedi svoje mrave prste - i ja ga se bojim... bojim ga se! Ne smijem nita kazati! - U redu! - ree Catherina s prezrivim saaljenjem. - Zadri svoju tajnu; ja nisam kukavica. Spasi sebe; ja se ne bojim! Njena velikodunost izazva mu suze; plakao je neobuzdano ljubedi joj ruke koje su ga pridravale, ali ipak nije mogao skupiti hrabrost da otvoreno govori. Razmiljala sam kakva li je mogla biti ta tajna, i odluila da Catherina, ukoliko tu bude ovisilo o meni, nikada nede patiti

da bi koristila njemu ili bilo komu drugom. Ba tada zauh uanj u umarku, pogledah gore i spazih Heathcliffa gdje sasvim blizu nas silazi niz Visove. On nijednom ne pogleda njih dvoje, premda su bili tako blizu da su se Lintonovi jecaji mogli uti, nego prie meni i pozdravi me srdanim tonom kojim se nije obradao nikomu drugom, a u iju iskrenost nisam - To je rijedak dogaaj da te vidim tako blizu moje kude, Nelly. Kako je u Grangeu? Hajde da ujem. Pria se - doda tiim glasom - da je Edgar Linton na samrtnoj postelji; ali ljudi, moda, preuveliavaju njegovu bolest? Ne preuveliavaju, moj je gospodar na samrti - odgovorih mu - to je istina. Bit de to velika alost za sve nas, ali blagoslov za njega! - to misli, koliko de jo ivjeti? - Ne znam. - Jer - nastavi on gledajudi ono dvoje mladih koji se ukoie pod njegovim pogledom (Linton je izgledao kao da se ne usuuje maknuti ni podidi glavu, a Catherina se zbog njega nije mogla pokrenuti) - onaj mladid ondje ini se odluan osujetiti mi planove, pa bih bio zahvalan njegovu ujaku da pouri i umre prije njega. Hej! Je li se to tene dugo tako vladalo? Ja sam dao nekoliko lekcija protiv cviljenja. Je li on obino ivahan kad je u drutvu s gospoicom Linton? - ivahan? Nije... pokazuje duboku potitenost - odgovorih. - Po njegovu izgledu i ponaanju, rekla bih da bi, umjesto to ede sa svojom dragom po brdima, trebao biti u postelji, pod lijenikim nadzorom. - Bit de za dan-dva - promrmlja Heathcliff. - Ali najprije... ustani, Lintone! Ustani! povika on. - Ne puzi po zemlji, ustani odmah! Linton je bio klonuo na zemlju u novom gru bespomodnog straha, prouzrokovanog, mislim pogledom njegova oca, jer ne bijae niega drugog to bi moglo proizvesti takvo poniavanje. On uini nekoliko pokuaja da ga poslua, ali njegova mala snaga bila ga je privremeno napustila, te pade natrag s jaukom. Gospodin Heathcliff prie i podie ga da se nasloni na jedno uzvienje obraslo travom. - Hajde - ree s priguenim bijesom - ljutim se; i ako ne savlada tu svoju malodunost... proklet da si! Ustani odmah! - Hodu, oe - prostenja. - Samo, ostavite me, ili du se onesvijestiti. Uinio sam kao to ste eljeli, siguran sam. Catherina de vam redi da sam ja... da sam... bio veseo. Ah! Ostani kraj mene, Catherino, daj mi svoju ruku! - Uzmi moju - ree njegov otac - ustani! Eto... ona de ti pravi avo kad izazivam toliki uas u njemu. Budite tako ljubazni pa odedite s njim kudi, hodete li? On drde kad ga ja dodirnem. - Lintone, dragi - apnu Catherina - ne mogu idi u Orkanske visove; tata mi je zabranio. Zato se toliko boji? On ti nede uiniti nikakvo zlo. - Ne mogu vie nikad udi u tu kudu odgovori on. - Zabranjeno mi je vratiti se bez tebe! - Stani! - povika njegov otac. - Potovat demo Catherine obveze prema njezinu ocu. Nelly, odvedi ga unutra, a ja, bez odgaanja postupiti po tvom savjetu i pozvati lijenika. - Dobro dete uiniti - odgovorih. - Ah ja moram ostati sa svojom gospodaricom; briga o vaem sinu nije moja dunost. - Ti si tvrdoglava - ree Heathcliff - to znam; natjerat de me da utipnem djetece i prisilim ga da vriti kako bih ganuo tvoje srce. Hajde, onda, moj junae. Jesi li voljan vratiti se pod mojom pratnjom? On mu prie jo jednom i uini pokret kao da hode epati to slabo stvorenje; ali Linton ustuknu, priljubi se uz svoju roakinju i poe je moliti neka ide s njim, i to tako mahnito navaljujudi da ga je bilo nemogude odbiti. Usprkos svemu mom negodovanju, nisam je mogla zaustaviti; a kako ga je, uostalom, i mogla odbiti? to ga je ispunjavalo tolikim strahom, nismo mogle znati, ali je on bio njime toliko obuzet da je bilo malo potrebno pa da sasvim poludi. Stigosmo do kudnog praga; Catherina ue, a ja ostadoh vani oekujudi da de ona odmah, im odvede bolesnika do naslonjaa, izidi, ali me gospodin Heathcliff gurne naprijed i uzviknu: - U mojoj kudi ne vlada kuga, Nelly; sklon sam danas biti gostoljubiv; sjedni i dopusti mi da zatvorim vrata. On ih zatvori i zakljua. Trgoh se od iznenaenja. - Dobit dete aj prije no to odete kudi. Sam sam. Hareton je otiao sa stokom na Less, a Zillah i Joseph izili su se provozati; i premda sam navikao biti sam, ipak volim imati zanimljivo drutvo

kad mi se ukae prilika. Gospoice Linton, sjednite kraj njega. Dajem vam to imam; poklon jedva vrijedi primiti; ali nemam nita drugo za ponuditi vam. Mislim na Lintona. Kako je razrogaila oi! udo je kakav zakoni manje strogi i ukusi manje profinjeni, priredio bih sebi vie zadovoljstva, uivao bih da to dvoje polako param ive. Heathcliff duboko udahnu zrak, udari akom o stol i opsova za sebe: - Doavola! Mrzim ih! - Ja vas se ne bojim! - uzviknu Catherina koja nije mogla uti njegove posljednje rijei. Prila mu je posve blizu, a njene crne oi sijevale su gnjevom i odlunodu. - Dajte mi taj klju; elim ga imati! ree. - Ne bih jela ni pila ovdje sve kad bih umirala od gladi. Heathcliff je drao klju u ruci koja mu je leala na stolu podignu glavu i pogleda je, iznenaen njenom smjelodu; a moda su ga njen glas i pogled podsjetili na osobu od koje ih je naslijedila. Ona uhvati klju i umalo ga nije uspjela izvudi iz njegovih olabavljenih prstiju, ali ga taj njen pokuaj vrati u zbilju i on joj ga brzo istrgnu. - A sad, Catherino Linton ree on - makni se ili du te tako udariti da de pasti na zemlju, a to bi razbjesnilo gospou Dean. Ne obazirudi se na njegovu opomenu, ona uhvati njegovu stisnutu ruku ponovno mu pokuavajudi oteti klju. - Mi elimo otidi! - ponovi uz oajni napor kako bi prisilila njegove eline miide da popuste. Vidjevi kako njeni nokti ne uspijevaju, ona upotrijebi svoje otre zube. Heathcliff mi dobaci pogled koji me na trenutak zaustavi da se ne umijeam. Catherina je bila odved usredotoena na njegove prste da bi mu primijetila lice. On ih odjednom otvori i prepusti joj klju, ali prije no to ga je ona uzela, osloboenom je rukom zgrabi, privue je na svoje krilo i poe je dukati s obje strane lica tako jako t e bi svaki udarac bio dovoljan da ostvari njegovu prijetnju, kad bi Cathy bila u mogudnosti da padne. Vidjevi to sotonsko nasilje, bijesno jurnuh na njega. - Razbojnie - poeh vikati - razbojnie! - Jedan udar u prsa uutka me; debela sam, pa brzo izgubim dah, te neto zbog toga, a neto zbog gnjeva, zanesoh se natrag, polusvjesna; osjedala sam da du se uguiti ili da de mi prsnuti kakva vena. Cijela scena odigrala se za dvije minute; Catherina, osloboena, stavi ruke na sljepooice. inilo se kao da nije sigurna jesu li joj zaprepatena. - Kao to vidi, znam kako treba kanjavati djecu - mrko ree nitkov saginjudi se da dohvati klju koji je bio pao na zemlju. - A sad idi Lintonu kao to sam ti rekao i plai koliko hode! Sutra du postati tvoj otac... za nekoliko dana bit du tvoj jedini otac, ali i to de ti biti i vie nego dovoljno. Moe podnijeti dosta batina; nisi slabunjava; dobivat de ih svaki dan ako primijetim taj avolski gnjev u tvojim oima, Cathy dotra meni umjesto Lintonu, kleknu, stavi mi i zaareni obraz u krilo i briznu u glasan pla. Njen se roak bio dudurio u jednom uglu klupe, miran kao mi; vjerojatno je estitao sam sebi to je kazna mimoila njega i pala na drugog. Gospodin Heathcliff, vidjevi da smo svi zbunjeni, ustade i sam brzo pripremi aj; alice i posluavnici ved su bili tu. On natoi aj i prui mi jednu alicu. - Speri svoj jad i poslui svoju i moju nevaljalu mazu. aj nije otrovan iako sam ga sam pripremio. Idem potraiti vae konje. Naa prva pomisao nakon njegova odlaska bila je da pronaemo izlaz. Pokuamo na kuhinjska vrata, ali su bila izvana zakljuana; pogledamo prozore, ali oni su bili odved uski ak i za Catherinino vitko tijelo. - Mladi gospodine Lintone - povikah vidjevi da smo uistinu uhidene - vi znate to smjera va sotonski otac i morate mi redi, ili du vas idukati, kao on vau roakinju. - Da, Lintone, mora nam redi ree Catherina. - Dola sam ovamo radi tebe i bilo bi sramotno i nezahvalno da nam ne kae. - Daj mi malo aja, edan sam, i onda du ti redi - odgovori on. - gospoo Dean, idite. Ne volim da stojite iznad mene. Catherino, tvoje suze padaju u moju alicu. Nedu piti iz nje. Daj mi drugu. Catherina mu gurnu drugu i obrisa svoje lice. Osjedala sam prijezir prema tom bijedniku koji je sad bio tako miran i pribran jer vie nije strahovao za sebe. Oaj koji je bio pokazao na pustari utiao se im je uao u Orkanske visove; iz

toga sam zakljuila ovamo domamiti; i sad, nakon to je to ostvareno, vie nije strahovao za sebe. - Tata eli da se vjenamo - nastavi on nakon to je popio neto aja. - On zna da tvoj tata ne bi dopustio da se sada vjenamo, a boji se da ne umrem ako ekamo; stoga se moramo vjenati sutra ujutro. Ti de morati ostati ovdje cijelu nod; i ako uini ono to eli, vratit de se kudi idudeg dana i povest de me sa sobom. - Da povede vas sa sobom, bijednie? - uzviknuh. - Vi da se oenite? Pa taj je ovjek lud! Ili misli da smo svi mi budale. Zar vi uobraavate da de ta lijepa dama, ta zdrava srana djevojka vezati sebe za takva sidunog, slabunjavog majmuna kao to ste vi? Zar vi sebi utvarate da bi vas ijedna djevojka, a da i ne govorimo o gospoici Catherini Linton, htjela za mua? Trebalo bi vas iibati jer ste nas uopde doveli ovamo pomodu svojih podlih, kretavih podvala; i prestanite s tim glupim izrazom! Imam jaku potrebu da vas dobro prodrmam zbog podle izdaje koju ste uinili i zbog vae maloumne uobraenosti. Zaista ga malo prodrmah, ali to mu povrati kaalj i on pribjegnu svome uobiajenom nainu stenjanja i plakanja te me Catherina ukori. - Da ostanemo cijelu nod? Ne - ree ona, gledajudi unaokolo. - Elleno, spalit du ta vrata jer nekako moramo izadi. Ona bi odmah prela s prijetnje na djelo, da Lintona opet ne spopade uasan strah za svoju dragu osobu. On je obgrli svojim slabakim rukama jecajudi: - Zar me nede uzeti i spasiti? Zar me nede pustiti da doem u Grange? Oh! Draga Catherino! Ne smije otidi i ostaviti me. Mora posluati mog oca... mora! - Moram posluati svog - odgovori ona - i osloboditi ga strane neizvjesnosti. Cijelu nod! to bi on mislio? On se ved brine. Budi miran! Nisi ni u kakvoj opasnosti; ali ako me spreava... Lintone, ja volim svog tatu vie nego tebe! Samrtni strah od Heathcliffova gnjeva povrati deku kukaviku rjeitost. Catherina je bila gotovo dovedena do ludila; ali je ipak uporno ponavljala da mora idi kudi i pokuala ga moliti nagovarajudi ga neka savlada svoj sebini osjedaj. Dok su bili zauzeti time, na se tamniar vrati. - Vai su konji otkasali - ree - i... to je, Lintone! Opet slini? to ti je ona uinila? Hajde, hajde... prestani i idi u postelju. Za mjesecdva, mome, bit de kadar platiti joj vrstom rukom za njeno sadanje tiraniziranje. Kopni samo iz oaja za istom ljubavlju, zar ne? Nita ti drugo nije; ona de pristati da se uda za tebe. Idi u postelju! Zillah nede biti ovdje nodas; mora se sam skinuti. uti! Ne slini! Kad ved bude u svojoj sobi, nedu ti prilaziti ni blizu, ne mora se bojati. Sluajno si sve izveo prilino dobro. Ja du se za ostalo pobrinuti sam. Govoredi te rijei, drao je vrata otvorena za svog sina da pro e; Linton je iziao onako kako bi to uinio pas koji se boji da u prolazu ne dobije udarac nogom. Heathcliff opet zakljua vrata i prie ognjitu pored kojega smo moja gospodarica i ja utedi stajale. Catherina ga pogleda i instinktivno prinese ruku svom obrazu; njegova prisutnost oivjela je u nje bolni osjedaj. Nitko drugi ne bi sa strogodu gledao na tu djetinjastu kretnju, ali se on namrti na nju i promrmlja: - Oh! Ti me se ne boji? Tvoja je hrabrost dobro maskirana; izgleda strano uplaena! - Sad se bojim - odgovori ona - jer ako ostanem ovdje, tata de se osjedati nesretnim; a kako mogu podnijeti da ga inim nesretnim... kad on... kad on... gospodine Heathcliffe, pustite me da idem kudi! Obedavam da du se udati za Lintona; i tata bi volio da to uinim; ja ga volim. Zato me elite natjerati da uinim ono to bih i sama od svoje volje uinila? - Samo neka se usudi prisiliti vas! - povikah. - Postoji zakon u ovoj zemlji, hvala Bogu! Postoji, iako smo u zabaenome mjestu. Tuila bih ga pa da mi je roeni sin; ovo je teak zloin bez ikakvih olakotnih okolnosti. - uti! - ree grubijan. - Doavola s tvojom dernjavom! Ne elim te sluati. Gospoice Linton, uivam pri pomisli da de se tvoj otac osjedati nesretnim; nedu modi spavati od zadovoljstva. Boljeg mi razloga nisi mogla dati za odluku da te zadrim pod svojim krovom iduda dvadeset etiri sata. A to se tie tvog obedanja da se uda za Lintona, pobrinut du se da to i uini; jer - Poaljite, onda, Ellen da kae tati neka se ne

brine za mene! - povika Catherina gorko plaudi. - Ili me vjenajte s njim sad. Jadni tata! Elleno, on de misliti da smo zalutale i izgubile se. to da radimo? - Ne, nede! Mislit de da ti je dosadilo njegovati ga, pa si otila potraiti malo razonode - odgovori Heathcliff. - Ne moe poredi da si ula u moju kudu svojevoljno ne maredi za njegove zabrane. I sasvim je prirodno da eli zabave i razonode u svojoj dobi, i da ti je dosadno njegovati bolesna ovjeka koji ti je samo otac. Catherino, njegovi najsretniji dani proli su kad su tvoji poeli. On te je kleo, mislim, kad si dola na svijet (ja, barem, jesam); pa bi bilo zgodno da te kune i kad on bude odlazio iz njega. Ja bih mu se pridruio. Ne volim te! Kako bih i mogao? Plai. Koliko mogu predvidjeti, to de odsad biti tvoja glavna razonoda; osim ako ti Linton ne nadoknadi druge gubitke; tvoj brini otac, ini se vjeruje kako de on to uiniti. Njegova pisma puna savjeta; utjehe silno su me zabavljala. U svom posljednjem pismu preporuio je mom sinu da bude paljiv i ljubazan prema njegovoj kderi kad ona bude njegova. Paljiv i ljubazan... to je roditeljski. Ali Lintonu je samom potrebna sva njegova panja i ljubaznost. Linton je kadar igrati ulogu malog tiranina. On bi bio spreman muiti koliko god hodete maaka samo ako ne bi imale zube i nokte. Modi de priati njegovu ujaku lijepe prie o njegovoj ljubaznosti kad se vrati kudi, u to te uvjeravam. - Tu ste u pravu! - rekoh mu. - Objasnite karakter vaeg sina. Pokaite njegovu slinost s vama; i onda de, nadam se, gospoica Cathy dobro promisliti prije no to pristane udati se za to udovite! - Sad nema potrebe da se usteem govoriti o njegovim lijepim osobinama - odgovori on - jer se ona mora ili udati za njega ili ostati zatvorenik zajedno s tobom do smrti vaega gospodara. Ovdje vas obje mogu drati skrivene. Ako sumnja u to, potakni je da porekne svoje obedanje, pa de imati prilike uvjeriti se u to! - Nedu poredi svoje obedanje - ree Catherina. - Udat du se za njega ovog asa ako mogu otidi u Thrushcross Grange nakon toga. Gospodine nepovratno unititi svu moju sredu. Ako bi tata pomislio da sam ga namjerno ostavila i ako bi umro prije no to se vratim, kako bih mogla ivjeti? Prestala sam plakati, ali du kleknuti ovdje kraj vaeg koljena i nedu ustati niti skinuti oi s vaeg lica dok me ne pogledate! Ne, nemojte okretati glavu! Pogledajte me! Nedete vidjeti nita to bi vas izazvalo i na ljutilo. Ja vas ne mrzim. Nisam ljuta jer ste me tukli. Zar vi niste nikad nikoga voljeli cijelog svoga ivota? Nikad? Oh! Morate me pogledati jednom. Tako sam nesretna, ne moe biti da vam nije ao mene. - Ne dodiruj me svojim prstima gmizavca i udalji se, ih du te udariti nogom! - povika Heathcliff grubo je odbijajudi. - Radije bih da me zagrli zmija. Kako ti, doavola, moe i pasti na pamet da mi se umiljava? Odvratna si mi.On slegnu ramenima, strese se kao da ga podilaze marci mrnje prema njoj i pomaknu natrag svoj stolac. Podigoh se i otvorih usta da ga obaspem bujicom prijekora. Ali me uutka usred prve reenice prijetnjom da de me samu zatvoriti u jednu sobu ako kaem jo ijednu rije. Smrkavalo se, usmo neke glasove kod vrtnih vrata. Na domadin odmah pouri van; on je bio priseban a mi nismo. uo se razgovor dvije ili tri minute i on se vrati sam. Mislila sam da je to va roak Hareton - kazah Catherini. - eljela bih da doe! Tko zna, moda bi on stao na nau stranu? - To su bili tri sluge iz Grangea, poslani da vas trae - ree Heathcliff, uvi to sam rekla. - Trebala si otvoriti prozorski kapak i viknuti; ali bih se mogao zakleti da je toj djevojici drago to to nisi uinila. Siguran sam da se raduje to je prisiljena ostati ovdje. uvi o toj mogudnosti koju smo propustile, obje se prepustismo plau. On nas pusti da jadikujemo do devet sati. A onda nam naredi da odemo gore kroz kuhinju u sobu domadice. apnuh svojoj gospodarici neka poslua; moda demo se uspjeti provudi kroz prozor te sobe, ili otidi u potkrovlje i izidi kroz svjetlarnik. Ali, prozor je bio uzak, kao i oni dolje, a potkrovlje je bilo izvan naeg dosega jer nas je odmah zakljuao. Ni ona ni ja nismo ni mislile ledi. Catherina je stala kraj prozora i brino ekala da svane jutro; dubok uzdah bijae jedini odgovor koji

otro prekoravajudi samu sebe zbog slaba obavljanja dunosti, iz ega su, tada mi se inilo, potekle sve nesrede mojih gospodara. Znam da to uistinu nije bilo tako, ali te tune nodi barem mi se inilo tako u mojoj mati; tada sam mislila da je i sam Heathcliff manje kriv od mene. U sedam sati ujutro doe Heathcliff i upita je li gospoica Linton ustala. Ona pritra vratima i odgovori: - Jesam. - Doi onda - ree on, otvori vrata i povue je van. Ustadoh da iziem i ja, ali on opet zakljua vrata. Zahtijevala sam da me pusti. - Budi strpljiva - odgovori on. - Odmah du ti poslati doruak. Lupala sam u vrata i ljutito tresla kvaku. Catherina ga upita zato me jo uvijek dri zatvorenom. Odgovorio je da moram to izdrati jo jedan sat. Otili su. Prolo je dva-tri sata; napokon zauh korak; nije bio Heathcliffov. - Donio sam ti neto za jelo - zau se neki glas - otvori vrata! Posluah radosno i ugledah Haretona, natovarenog hranom za cio dan. - Uzmite to - ree gurajudi mi posluavnik u ruke. - Ostani trenutak - kazah mu. - Ne ree on i ode ne obazirudi se na moje molbe da ostane. Ostala sam tu zatvorena cio dan i cijelu idudu nod; i jo jedan dan i jo jednu nod. Svega sam ostala pet nodi i etiri dana, i nisam viala nikoga osim Haretona svako jutro; on je bio idealan tamniar, zlovoljan i nijem i gluh prema svim mojim pokuajima da probudim njegov osjedaj pravde i samilosti. Dvadeset i osmo poglavlje Petog jutra ili, tonije, popodneva, zauh drukije korake... lake i krade; i taj put u sobu ue Zillah, ogrnuta crvenim alom, s crnim svilenim eirom na glavi i pletenom koarom u ruci. - Oh! Boe moj! gospoo Dean! - uzviknu ona. - Svi priaju o vama u Gimmertonu. Mislila sam da ste se udavili u movari Blackhorse i gospoica zajedno s vama, dok mi gospodar ne ree da ste naeni i da vas je smjestio ovdje! to! Zacijelo ste uspjeli izidi na kakav otoid? Koliko ste dugo bili u movari? Je li vas gospodin spasio, gospoo Dean? Ali vi niste tako mravi... niste bili jako bolesni? - Va gospodar je prava hulja! odgovorih joj. - Ali on de odgovarati za to. Nije morao izmiljati tu priu; izidi de djelo na vidjelo! - to elite redi? - upita Zillah. - To nije njegova pria; ljudi to priaju po selu... pria se da ste se izgubili u movari. Kad sam se vratila ovamo, rekla sam Earnshawu: - "Eh, udne su se stvari dogodile, gospodine Haretone, otkad sam otila od kude. Vrlo mi je ao one lijepe mlade djevojke i dobre Nelly Dean." - On me zaueno pogledao. Pomislih da nije bio nita uo, te mu ispriah to se govori. Gospodar je sluao, a zatim se nasmijeio i rekao: "Ako su bile u movari, Zillah, sad vie nisu ondje. Nelly Dean je u tvojoj sobi. Moe joj redi neka ide kad doe gore, evo ti klju. Barska joj je voda nakodila, i ona bi otila kudi izbezumljena; stoga sam je uvao dok nije dola k sebi. Moe joj redi neka ide odmah u Grange, ako je kadra, a da de njena mlada gospodarica dodi na vrijeme da prisustvuje pogrebu Edgara Lintona." - Zar je gospodin Edgar umro? - upitah zaprepateno. - Oh! Zillah, Zillah! - Nije, nije, sjednite, dobra gospoo Dean - odgovori ona - vi ste jo sasvim bolesni. On nije umro; doktor Kenneth misli da de ivjeti jo jedan prolaz bio slobodan. Uletjeh u kudu i pogledah unaokolo ne bih li vidjela nekoga tko bi mi mogao dati obavijest o Catherini. Kuda je bila puna suneva svjetla, vrata su bila irom otvorena, ali tu nije bilo nikoga. Dok sam oklijevala da li da idem odmah ili da se vratim i potraim svoju gospodaricu, jedva ujan kaalj privue moju panju na ognjite. Linton je leao na klupi, sam u kudi, sisao kandirani eder i pratio moje pokrete ravnodunim pogledom. - Gdje je gospoica Catherina? - strogo upitah misledi da du ga ovako samog zaplaiti i prisiliti da mi da obavijest. On nastavi sisati eder kao kakvo neduno dijete. - Je li

otila? - upitah. - Nije - odgovori on - gore je; nede idi, mi je ne putamo. - Vi joj ne date, mali idiote! uzviknuh. - Odmah da ste me odveli u njenu sobu, ili du vas tako izudarati da de se sve dimiti. - Tata bi tebe izudarao tako da bi se ti dimila ako bi pokuala otidi onamo - odgovori on. - On kae da ne moram biti mekan prema Catherini; ona je moja ena i sramota je to me eli ostaviti. On kae da me ona mrzi i eli da ja umrem da bi onda prigrabila moj novac; ali ona ga nede dobiti i nede idi kudi! Nikada!... Moe plakati i biti bolesna koliko hode! On ponovno poe sisati kandirani eder i zatvori oi kao da de spavati. Mladi gospodine Heathcliffe - nastavih - jeste li zaboravili svu Catherininu ljubaznost prema vama prole zime kad ste tvrdili da je volite i kad vam je ona donosila knjige i pjevala vam pjesme i esto vas dolazila vidjeti po vjetru i snijegu? Plakala je kad bi propustila i jednu veer jer je mislila da dete vi biti razoarani; onda ste smatrali da je neizmjerno dobra, odved dobra prema vama, a sada vjerujete laima svog oca, iako znate da vas on oboje mrzi. I vi ste se udruili s njim protiv nje. Lijepe li zahvalnosti. Lintonova se donja usna opusti i on izvadi eder iz usta. - Je li ona dola u Orkanske visove zato to vas mrzi? nastavih. - Razmislite i sami! A to se tie vaeg novca, ona ak i ne zna da dete vi imati ikakav novac. Kaete da je

za nju! Ja ronim suze, gospodine Heathcliffe, vidite... iako sam starija ena, iako sam samo sluga... a vi, iako ste je uvjeravali u svoju arku ljubav i iako imate razloga da je gotovo oboavate, uvate za sebe svaku suzu koju imate i leite tu sasvim spokojno i mirno. Ah! I vi ste bezduan, sebian deko! - Ne mogu biti s njom - osorno odgovori. - Volim biti sam. Ona toliko plae da to ne mogu podnijeti. I nede prestati, ak i kad joj kaem da du zvati svog oca. Zvao sam ga jedanput, i on joj je zaprijetio da de je udaviti ako se ne umiri; ali im je iziao iz sobe, ona je opet poela i plakala je i jadikovala cijelu nod iako sam vikao na nju od gnjeva to ni sam mogao spavati. - Je li va otac nekamo otiao? - upitah uvidjevi da to bijedno stvorenje nije kadro suosjedati s duevnim patnjama svoje roakinje. - U dvoritu je odgovori - razgovara s doktorom Kennethom koji tvrdi da je ujak napokon doista na samrti. Radujem se tome jer du nakon njega ja biti gospodar Grangea. Catherina je uvijek govorila o Grangeu kao da je to njena kuda. Ali nije njena, nego moja. Tata kae da je sve to ona ima moje. Sve su njene lijepe knjige moje; ona je ponudila da mi ih dade, a takoer i svoje lijepe ptice i svoga ponija, ali ja sam joj kazao da ona nema to dati, jer su sve te stvari moje, sve moje. Onda se rasplakala, skinula jednu malu sliku koju je nosila oko vrata i rekla da du je dobiti ako uinim to zahtijeva. To su bile dvije slike u zlatnom medaljonu, na jednoj strani bila je njena majka, a na drugoj ujak, kad su bili mladi. To je bilo juer. Odgovorio sam joj da su i te slike moje i pokuao ih uzeti od nje. Ali to pakosno stvorenje nije mi dalo; gurnula me je tako jako da me je zaboljelo. Vrisnuh... to je uplai... ona u tatu gdje dolazi, prelomi ih i po dijeli medaljon, te mi dade sliku svoje majke; onu drugu pokua sakriti; ali tata upita to se dogodilo i ja mu objasnih. On uze onu koju sam ja imao, a njoj naredi da svoju dade meni; ona odbi a on... on je - Je li vam bilo drago kad ju je udario? - upitah ga jer sam imala svojih razloga da ga potaknem na prianje. Zatvorio sam oi od straha - odgovori on - zatvaram oi i kad moj otac udari psa ili konja; on to ini tako jako. Ipak, bilo mi je drago u poetku... zasluila je biti kanjena jer me je gurnula. Ali kad je tata otiao, ona me odvede do prozora i pokaza mi svoj obraz, kako su ga iznutra rasjekli zubi, i usta puna krvi; zatim je skupila komadid slike, otila i sjela licem okrenuta zidu, i otad mi nije vie rekla ni jednu rije; ponekad mislim da ne moe govoriti od bola. Ne volim tako misliti. Ali ona je nevaljalo stvorenje koje neprestano plae; tako je blijeda i uznemirena da je se bojim. - Vi moete dodi do kljua ako hodete? - upitah ga. -

Mogu, kad sam gore - odgovori - ali ne mogu sada idi gore. - U kojoj je sobi klju - upitah. - Tebi nedu kazati gdje je! To je naa tajna. Nitko, ni Hareton, ni Zillah, ne smije znati. Eto! Umorila si me... odlazi, odlazi! - I on okrenu glavu i zatvori oi. Smatrala sam da je najbolje otidi i ne vidjevi gospodina Heathcliffa, i dovesti iz Grangea ljude da oslobode moju mladu gospodaricu. Kad sam dola u Grange, sva se posluga jako iznenadila i obradovala. Kad su uli da je mlada gospodarica izvan opasnosti, dvojetroje njih htjedoe odjuriti do gospodarovih vrata i doviknuti mu radosnu vijest, ali ja im kazah da du mu sama to redi. Otioh k njemu; bio se jako promijenio, ak i za ovo nekoliko dana! Leao je i ekao smrt tuan i pomiren sa sudbinom. inio se vrlo mlad, iako mu bijae trideset devet godina; ovjek bi mislio da je bar deset godina mlai. Mislio je o Catherini, jer je aputao njeno ime. Dodirnuh mu ruku i apnuh: - Catherina dolazi, dragi gospodaru! iva je i zdrava; i bit de ovdje, nadam se, nodas. Zadrhtala sam kad sam vidjela prvi uinak tog priopdenja; upola s digao, s enjom pogledao po sobi i zatim onesvijeten klonuo na jastuk. im se oporavio, ispriala sam mu da smo bile prisiljene otidi u Visove i da smo ondje bile zadrane. Rekla sam mu da me je Heathcliff prisilio da uem u kudu, to nije bilo sasvim tono. Govorila sam mu to je mogude manje protiv Lintona, a nisam mu opisivala i Heathcliffovu brutalnost au. Prozreo je da je jedan od ciljeva njegova neprijatelja osigurati i pokretnine i nekretnine za svoga sina, ili, tonije, za sebe. Ali zato nije ekao do njegove smrti, bila je zagonetka za moga gospodara, jer nije znao da de on i njegov nedak otidi s ovoga svijeta gotovo istodobno. Smatrao je da de biti najbolje izmijeniti oporuku; umjesto da ostavi imovinu Catherini na slobodno raspolaganje, odluio je staviti ju u ruke staratelja, tako da Catherina ima pravo doivotnog uivanja, a nakon njene smrti da imanje naslijede njena djeca ako ih bude imala. Tako imanje nije moglo pripasti gospodinu Heathcliffu u sluaju da mladi Linton umre. Nakon to mi je izdao potrebne naredbe, poslah jednog momka da dovede odvjetnika i etiri dobro naoruana ovjeka da zahtijevaju moju mladu gospodaricu od njezina tamniara. Ali svi su se dugo zadrali. Prvi se vratio momak kojega sam poslala po odvjetnika. Rekao mi je da gospodin Green, advokat, nije bio kod kude, pa ga je morao ekati itava dva sata; gospodin Green, kad je najzad doao, rekao mu je da ima neki mali posao u selu ali da de ujutro dodi u Thrushcross Grange. Ona etvorica takoer su se vratili sami. Izjavili su mi da je Catherina bolesna, odved bolesna da napusti sobu, te ih Heathcliff nije pustio da je vide. Dobro izgrdih te glupane jer su povjerovali u takvu priu, koju i ne prenesoh gospodaru, nego odluih povesti cijelu etu sa sobom kad se razdani i na juri zauzeti Visove ako nam mirno ne predaju zatoenicu. U sebi sam se zaklinjala i po stoti put da de je njen otac vidjeti pa makar onaj avo poginuo na svome kudnom pragu pokuavajudi to sprijeiti. Na sredu, taj put i trud bili su mi uteeni. U tri sata sioh stubama da donesem pehar vode, i prolazedi kroz kudu s peharom vode u ruci zauh kucanje na prednjim vratima; trgoh se. "Oh! To je Green" - pomislih, pribravi se - "to je samo Green" - i produih u namjeri da poaljem nekoga drugog da mu otvori vrata. bio odvjetnik. Moja slatka mala gospodarica objesi mi se o vrat jecajudi. - Elleno, Elleno! Je li tata iv? Jest, jest, anele moj, jest! Bogu hvala, opet ste s nama! Iako je bila gotovo bez daha, htjela je odmah otrati u sobu gospodina Lintona, ali je ja natjerah da sjedne na stolac, dodah joj da popije malo vode, umih njeno blijedo lice i istrljah ga pregaom da bih mu povratila boju. Zatim joj rekoh da ga moram najprije ja idi izvijestiti o njezinu dolasku i zamolih je neka mu kae da de biti sretna s mladim Heathcliffom. Ona razrogai oi, ali je brzo razumjela zato joj savjetujem da kae tu la i obeda mi da mu se nede aliti. Nisam imala hrabrosti prisustvovati njihovu sastanku. Stajala sam pred vratima njegove

sobe etvrt sata i tek se poslije toga jedva usudih udi i pridi njegovoj postelji. Sve je bilo mirno; Catherinin oaj bio je nijem kao i radost njezina oca. Ona ga je pridravala, prividno mirna duha; pogled njegovih oiju, koje su se irile od ushita, bio je uprt u njeno lice. Umro je blaeno, gospodine Lockwoode, jest, blaeno. Ljubedi je u obraz proaptao je: - Ja idem k njoj; i ti de, drago dijete, dodi k nama! - Nakon toga nije se vie micao niti je ponovno progovorio, ali je nastavio gledati tim ushidenim, radosnim pogledom dok mu puls nije neprimjetno prestao i dua ga napustila. Nije se mogao odrediti to an trenutak njegove smrti jer je preminuo bez ikakve borbe. Catherinine suze ili su presahnule, ili je alost bila prevelika da bi potekle. Sjedila je ondje suhih oiju do svanuda; nastavila je sjediti do podne i ostala bi i dalje alosno razmiljajudi nad pokojnikovim odrom da je nisam nagovorila neka ode i malo se odmori. Dobro je to sam u tome uspjela jer je odmah poslije ruka doao odvjetnik, nakon to je najprije bio svratio u Orkanske visove da dobije upute kako da se ponaa. Bio se prodao gospodinu Heathcliffu; zbog toga je i odgaao odazvati se pozivu moga gospodara. Sredom, nikakva misao o ovozemaljskim stvarima nije dolazila na um mome gospodaru uznemirivati ga nakon dolaska njegove kderi. Gospodin Green preuzeo je na sebe da nareuje sve i svakomu u naoj kudi. Odmah je dao otkaz cijeloj posluzi, osim meni. ak je pored svoje ene nego u obiteljskoj grobnici u crkvi. Ali postojala je oporuka da to sprijei, a i moji glasni protesti protiv svakog krenja uputa sadranih u njoj. Pogreb je izvren na brzinu. Catherini, koja je sada bila gospoa Lintona Heathcliffa, bilo je doputeno ostati u Grangeu sve dok se tijelo njezina oca ne iznese otuda. Ispriala mi je kako je njen oaj najzad potaknuo Lintona da se izvrgne opasnosti i oslobodi je. ula je ljude koje sam ja bila poslala kako se prepiru pred vratima i razumjela smisao Heathcliffova odgovora. To ju je dovelo do oaja. Linton, koji je bio odnesen u mali salon uskoro nakon moga odlaska, bio se toliko uplaio da je otiao i donio klju prije no to se njegov otac vratio. Bio je tako lukav da je otkljuao i zatim zakljuao vrata ne zatvorivi ih; kad je dolo vrijeme za polazak na spavanje, molio je d a spava s Haretonom, i doputeno mu je da to uini za tu nod. Catherina se iskrala prije svanuda. Nije smjela pokuati izidi ni na stranja ni na prednja vrata da ne bi uznemirila pse; obilazila je prazne sobe i pregledavala njihove prozore; sredom, doavi u sobu svoje majke, uspjela je izidi kroz prozor te sobe i niz jelu se spustiti na zemlju. Njen suuesnik kanjen je zbog svoga udjela u njezinu bijegu, usprkos svojim bojaljivim lukavstvima. Dvadeset i deveto poglavlje Uveer poslije pogreba moja mlada gospodarica i ja sjedile smo u biblioteci i tuno razmiljale a ona i oajno o svojem gubitku nagaajudi o sumornoj bududnosti koja nas oekuje. Sloile smo se da bi bilo najbolje kad bi ona dobila doputenje da i dalje stanuje u Grangeu, bar dok je Linton iv, a i on da bude s njom, a ja da ostanem kao nadstojnica kude. To se inilo odved povoljnim rjeenjem da bismo se mogle nadati da de tako i biti; ipak se poeh tome nadati i radovati se pri pomisli da du ostati gdje jesam i zadrati svoju slubu, pa da du, to mi je bilo najmilije, ostati uz svoju ljubljenu mladu gospodaricu, kad uto jedan sluga - jedan od otputenih, koji jo nije bio otiao - brzo ue i ree da "onaj avo Heathcliff" dolazi kroz dvorite, i zapita bi li mu zakljuao vrata pred nosom. ak i da smo bile tako lude pa mu naredile da tako postupi, ne bi za to bilo vremena. Heathcliff ue bez ikakva kucanja i najave svoga dolaska; sad je bio gospodar kude, te se koristio pravom gospodara da ue ravno unutra a da ne kae nijednu rije. uo je glas naeg sluge, pa se uputi u biblioteku; ue, dade sluzi znak da izie i zatvori

vrata. To je bila ona ista soba u koju je uveden kao gost prije osamnaest godina; isti je mjesec sjao kroz prozor, a vani je krajolik imao onaj isti jesenji izgled. Jo nismo bile zapalile svijedu, ali se unutra jo vidjelo, ak su se mogli vidjeti i portreti na zidu: divna glava gospoe Linton i otmjena glava njezina mua. Heathcliff prie kaminu. Vrijeme ga je samo malo izmijenilo. Doimao se onim istim ovjekom; njegovo tamno lice bilo je neto blijee, ude i mirnije, njegovo tijelo moda desetak kilograma tee; nikakve druge promjene nisu se na njemu vidjele. Kad ga vidje, Catherina brzo ustade u namjeri da - Stoj! - ree on i zaustavi je uhvativi je za ruku. - Nema vie bjeanja! Kamo bi ti to ila? Doao sam voditi te kudi; nadam se da de biti posluna kdi i da vie nede nagovarati moga sina na neposluh. Bio sam u nedoumici kako da ga kaznim kad sam otkrio njegov udio u tvom bijegu; on je kao pauina, dovoljno je da ga ovjek dotakne pa da ga uniti; ali vidjet de po njegovu izgledu da je dobio svoje! Prekjuer uveer odnesoh ga dolje, stavih ga na stolac i vie ga nisam ni dodirnuo. Naredih Haretonu da izie i tako nas dvojica ostadosmo sami u sobi. Nakon dva sata naredih Josephu da ga odnese gore u sobu; otad moja prisutnost djeluje na njegove ivce kao sablast; mislim da mu se esto priviam. Hareton kae da se on nodu svaki as budi i da vas doziva da ga zatitite od mene. Sviao vam se va dragocjeni mu ili ne, morate dodi; on je sad vaa briga. Preputam vam sve svoje zanimanje za njega. - Zato ne dopustite da Catherina ostane ovdje - molila sam - i ne poaljete gospodina Lintona ovamo? Kako ih oboje mrzite, nedete aliti za njihovim drutvom; oni bi samo bili svakodnevna nevolja za vae izopaeno srce. - Traim zakupca za Grange, a, naravno, elim i da moja djeca budu sa mnom. Osim toga, ova mlada ena mora i zaraditi za svoj kruh. Ne namjeravam je pustiti da ivi u raskoi i neredu kad Linton umre. No, pouri i spremi se za polazak, da te ne bih morao na to tjerati. - Hodu - ree Catherina. - Linton je jedino to mi je ostalo da volim na svijetu, pa iako ste uinili sve to ste mogli da biste izmeu nas stvorili mrnju, ipak niste u tome uspjeli. Pokuajte samo uiniti mu bilo kakvo zlo kad ja budem pored njega, usudite se samo plaiti me! - Ti si hvalisav pokrovitelj - odgovori Heathcliff. - Ali ja te ne volim dovoljno da bih njemu nanio zlo; sve muenje past de na tebe dok god bude trajalo. Nedu ja biti taj koji de ti ga uiniti mrskim... za to de se pobrinuti njegov divni ka rakter. On je gorak kao u zbog tvoga bijega i njegovih posljedica; nemoj oekivati zahvalnost od njega za svoju plemenitu odanost. uo sam kad je Zillah tu, a njegova slabost sama de mu izotriti duh da pronae zamjenu za snagu. - Znam da ima zlu narav izusti Catherina - on je va sin. Ali ja sam sretna to imam bolju, pa du mu oprostiti; a i znam da me voli, zato i ja njega volim. Gospodine Heathcliffe, vi nemate nikoga da vas voli; i ma kako nas inili nesretnima, mi demo uvijek nadi osvetu u pomisli da vaa okrutnost potjee od vae jo vede nesrede. Vi ste nesretni, zar ne? Osamljeni ste kao avao i zavidni kao on! Nitko vas ne voli... nitko nede plakati kad umrete! Ne bih eljela biti na vaemu mjestu! Catherina je govorila s nekom vrstom mranog likovanja; inilo se da je bila odluila udi u duh svoje budude obitelji i nalaziti zadovoljstvo u boli svojih neprijatelja. - Odmah de zaaliti to si to to jesi - ree njen svekar - ako ostane tu jo samo minutu. Odlazi, vjetice, i spremi svoje stvari. Ona izie s izrazom prijezira na licu. Kad je otila, poeh ga mo liti da mi Zillah prepusti svoje mjesto u Visovima, a ja da njoj prepustim svoje, ali on nije htio ni uti. Naredi mi neka utim; a zatim, prvi put, poe promatrati po sobi i gledati portrete. Dugo je promatrao portret gospoe Linton i napokon ree: - Ovaj elim imati u svojoj kudi. Ne zato to mi je potreban, nego... - naglo se okrenu prema vatri i nastavi s onim to du, u nedostatku prikladnije rijei, nazvati osmijehom. - Redi du ti to sam juer uradio! Naredio sam grobaru koji je kopao grob za Lintona neka skine zemlju s poklopca njezina lijesa, a ja sam ga otvorio. U jednom trenutku dolo mi je da ostanem ondje; kad sam opet vidio

njezino lice... jo uvijek je njezino!... grobar je imao muke da me pokrene odande; ali mi je rekao da de zrak promijeniti lice. Odvalio sam jednu stranu lijesa i ponovno zatrpao grob; ne onu koja je blia Lintonu, neka je proklet! Volio bih da je njegov lijes bio zaliven olovom. Potplatio sam grobara da odvaljenu stranu Catherinina lijesa izvue kad ja budem ondje pokopan, i da isto uini s onom stranom mog lijesa koja bude blia Catherini... naredit du da se napravi lijes na kojem de se jedna strana modi - To je svetogre, gospodine Heathcliffe! Uzviknuh zar se niste stidjeli uznemirivati mrtve? - Nisam nikoga uznemirivao, Nelly, a pruio sam sebi stanovito olakanje. Sad de mi biti mnogo lake, a i vi dete imati vie izgleda da me zadrite pod zemljom kad budem ondje zatrpan. Jesam li je uznemirio? Ne, ona je mene uznemirivala nodu i danju svih ovih osamnaest godina... neprestano... nemilosrdno... do pretprole nodi; pretprole nodi bio sam miran. Sanjao sam da snivam svoj posljednji san pored nje sa svojim nepominim srcem uz njezino i svojim smrznutim obrazom uz njezin. - A da se ona pretvorila u prah, ili u neto gore, o emu biste onda sanjali? - Da sam se i ja zajedno s njom pretvorio u prah i da sam jo sretniji! Misli li ti da se bojim bilo kakve promjene te vrste? Oekivao sam takvu promjen u kad sam podizao poklopac lijesa; ali drae mi je to ta promjena nije poela dok joj ne budem i ja podvrgnut. A da nisam jasno vidio njene smirene beivotne crte, ne bih se lako oslobodio udnog osjedaja. On je poeo na neobian nain. Ti zna da sam bio kao mahnit poslije njene smrti i neprestano je od zore do zo re molio da mi se pojavi kao duh! vrsto vjerujem u duhove! Vjerujem da oni mogu postojati, i da postoje meu nama. Onog dana kad je pokopana, padao je snijeg. Otiao sam uveer na groblje. Puhao je hladan vjetar kao usred zime... svud unaokolo bilo je pusto. Nisam se bojao da de njen ludi mu dodi tamo tako kasno, nitko drugi nije imao ondje nikakva posla. Kako sam svjestan da nas razdvaja samo prepreka od dva metra rastresene zemlje, rekoh sebi: "Moram je jo jednom drati u svom naruju! Ako bude hladna, mislit du da me hladi sjeverni vjetar; a ako bude nepomina, mislit du da spava." - Uzeh lopatu iz upe za orue i poeh kopati svom snagom. Lopata zastrue po lijesu; nastavih rad rukama. Poklopac poe pucati oko zavrtnja. Jo malo pa bih postigao svoj cilj, ali mi se tada uini da iznad sebe ujem uzdah nekoga tko je stajao nagnut uz sam rub groba. "Samo da skinem ovaj poklopac, pa neka nas onda oboje zatrpaju zemljom" - promrmljah i poeh vud pored samog uha. Uini mi se da je topao dah uzdaha zamijenio studeni vjetar. Znao sam da nijedno ivo bide od krvi i mesa nije bilo u blizini, ali s onom istom sigurnodu s kojom opaate da se pribliavate nekom vrstom tijelu u mraku, iako ga ne moete vidjeti, osjetih da je Cathy tu; ne ispod mene, nego na zemlji. Neko iznenadno olakanje proe me od srca i preplavi sve udove. Napustih svoj oajni posao; osjetih se odjednom utjeen, neizrecivo utjeen. Osjedao sam njenu prisutnost pored sebe; znao sam da je ona pored mene dok sam opet zatrpavao grob, i inilo mi se da me ona vodi kudi. Moe se smijati ako hode, ali ja sam bio siguran da du je vidjeti kod kude. Bio sam siguran da je ona sa mnom, te nisam mogao a da joj ne govorim. Kad sam se pribliio Visovima, potrah nestrpljivo prema vratima. Bila su zakljuana; i sjedam se da su me onaj prokleti Earnshaw i moja ena htjeli sprijeiti da uem. Sjedam se da sam se zaustavio i udario Earnshawa nogom tako jako da je izgubio dah, a zatim sam odjurio gore u svoju i njenu sobu. Gledao sam nestrpljivo oko sebe... osjedao sam je pored sebe... jo malo pa sam je mogao vidjeti, a ipak je nisam vidio! Trebao sam se tada znojiti krvlju, toliko je bio oajan b ol moje udnje... tolika strastvenost mojih molbi da je vidim barem na tren! Ali je nisam vidio. Ona se prema meni pokazala okrutnom, kao to je esto bila i za ivota. A otad, ponekad vie a ponekad manje, neprestano sam bio igraka toga nesnosnog, paklenog muenja koje mi dri ivce u tako napetu stanju

da bi, da nisu kao konopci, odavno popustili i postali slabi poput Lintonovih. Kad sam sjedio u kudi s Haretonom, inilo mi se da du je sresti ako iziem u etnju; a kad sam etao po pustari, inilo mi se da du je vidjeti kad se vratim kudi. Kad sam odlazio od kude, htio sam se vratiti na Visove; bio sam siguran da du je nadi negdje u kudi! A kad sam pokuavao spavati u njenoj sobi... tjeran sam i odande. Nisam mogao ondje leati, jer im bih zatvorio oi, ona bi bila ili vani pred prozorom, ili bi otvarala hrastovu pregradu, ili bi ulazila u sobu, ili bi odmarala svoju lijepu glavu na jastuku koji je upotrebljavala jo kao dijete, te ne i stotine puta tijekom nodi... i uvijek bio razoaran! To me je muilo! esto sam glasno stenjao, tako da je onaj stari nevaljalac Joseph vjerojatno mislio da me moja savjest mui kao avo. A sad, otkako sam je vidio, smirio sam se... malo. udan nain muenja; osamnaest godina zavaravala me tim trakom nade, a to je isto kao da me je sve vrijeme ubijala, pijudi mi krv malo-pomalo! Gospodin Heathcliff zauti i obrisa elo uz koje mu se zalijepila kosa, vlana od znoja; oi su mu ukoeno gledale u crvene plamenove u kaminu, obrve mu nisu bile skupljene nego podignute prema sljepooicama, to je ublaivalo turoban izraz njegova lica, ali mu i davalo neobian izraz brige i bolno napete panje, usmjerene na jedan jedini predmet. Samo se djelomice obradao meni, a ja sam utjela. Nije mi bilo drago sluati ga kako govori! Malo zatim on poe ponovno razmiljati gledajudi u portret, zatim ga skinu i nasloni na divan da bi ga mogao bolje promatrati. Uto ue Catherina i izjavi da je spremna podi im njen poni bude osedlan. - Poalji mi taj portret sutra - ree mi Heathcliff; zatim se okrenu njoj i doda: - Moe idi i bez ponija, lijepa je veer, a u Orkanskim visovima nede ti trebati poni, jer kamo god bude ila, dostajat de ti noge. Hajde. - Zbogom, Elleno! - apnu mi moja mila, mala gospodarica. Kad me je poljubila, usne su joj bile hladne kao led. Doi me pohoditi, Elleno; nemoj zaboraviti. - Pazi da ne uini tako neto, gospoo Dean! - ree njen novi otac. - Kad budem elio razgovarati s tobom, dodi du ovamo. Ne elim da se mota po mojoj kudi! Dade joj znak da poe ispred njega; ona mi dobaci pogled koji mi presijee srce, i poslua ga. Promatrala sam ih kroz prozor dok su odlazili preko vrta. Heathcliff stavi Catherininu ruku pod svoju, iako se ona u poetku oigledno tome opirala, i brzim koracima zaoe u aleju, gdje se vie nisu vidjeli od drveda. Trideseto poglavlje Jednom sam posjetila Visove, ali je nisam vidjela otkad je otila odavde; Joseph je drao ruku na kvaki vrata kad sam dola pitati za nju i nije me htio pustiti unutra. Rekao mi je da je gospoa Linton zauzeta, a da gospodar nije kod kude. Da mi Zillah nije ponekad priala kako ondje ive, jedva da bih znala tko je od njih iv, a tko mrtav. Zakljuila sam po njenim rijeima da Catherinu smatra oholom i da je ne voli. Moja mlada gospoa zapovjedila joj je da joj neto pomogne kad je prvi put dola, ali joj je Heathcliff rekao neka gleda svoj posao i pusti njegovu snahu da se brine sama o sebi; Zillah je na to rado pristala jer je uskogrudna i sebina. Catherina je osjetila djetinju ljutnju zbog njezina nehata i poela ju je otvoreno prezirati; tako ju je pretvorila u neprijatelja koji kao da joj je uinio neku veliku nepravdu. Otprilike est tjedana prije vaeg dolaska, jednog dana kad smo se srele u pustari, dugo sam razgovarala sa Zillah; i evo to mi je rekla: - Prvo to je gospoa Linton uinila kad je dola u Visove bilo je da otri gore, a da ak ne zaeli ni dobru veer meni i Josephu; zatvorila se u Lintonovu sobu i ostala ondje do ujutro. Dok su gospodar i Earnshaw dorukovali, ona je uletjela u kudu i sva usplahirena zapitala bi li netko mogao otidi po lijenika, jer je Linton vrlo bolestan. - Mi to znamo! - odgovori Heathcliff. - Ali njegov ivot ne vrijedi ni piiva boba, pa ne elim ni pare potroiti na njega. - Ali ja ne znam to trebam raditi - odgovori ona - i

ako mi nitko ne pomogne, on de umrijeti! - Van iz sobe - povika gospodar - i da nisam uo ni rijei vie o njemu! Nikoga ovdje nije briga to de se njemu dogoditi. Ako si ti zabrinuta, onda mu budi njegovateljica, - Zatim je poela meni dosaivati da joj pomognem, ali joj rekoh da sam imala dovoljno natezanja oko toga dosadnog stvorenja i da svatko od nas ima svoju dunost; njezina je da se brine o Lintonu, a i gospodin Heathcliff naredio mi je da taj posao prepustim njoj. - to se dogaalo izmeu njih dvoje, ne mogu redi. Mislim da je ona imala vrlo malo mira, moglo se vidjeti po njezinu blijedom licu i podbulim oima. Ponekad je dolazila u kuhinju, sva uznemirena, i inilo se kao da bi rado molila za pomod. Ali ja nisam htjela biti neposluna prema gospodaru; nikad se ne usuujem ne posluati ga, gospoo Dean; i premda sam smatrala da je grijeio jer nije poslao po doktora Kennetha, moj posao nije da savjetujem i da se brinem, i nikada se nisam mijeala u tue poslove. Jednom ili dvaput, nakon to su svi otili spavati, dogodilo se da otvorim vrata i da je vidim gdje sjedi i plae na hodniku; ali sam onda brzo zatvorila vrata iz straha da se ne saalim i pomognem joj. Saalijevala sam je, ali, znate, nisam htjela izgubiti svoju slubu. - Napokon, jedne nodi ona smjelo ue u moju sobu i uplai me rekavi: - Kai gospodaru Heathcliffu da njegov sin umire... sigurna sam u to ovaj put. Ustani odmah, idi i reci mu. - im je to rekla, opet je iezla. Leala sam pola sata, oslukivala i drhtala. Nikakav se um nije uo... kuda je bila mirna. - Prevarila se - pomislih. - On se oporavio. Nema po trebe da ikoga uznemirujem. - Ponovno zaspah. Ali moj je san bio pokvaren i drugi put; ovaj put otrom zvonjavom zvonca... jedinog zvonca koje smo imali i koje je bilo ugraeno radi Lintona. Gospodar me zovnu, i ree mi neka vidim to je i neka im kaem da vie ne ponove tu buku. - Ja mu prenesem Catherininu poruku. On promrmlja neku psovku, ali za nekoliko minuta izie sa zapaljenom svijedom i ode u njihovu sobu. Pooh za njim. gospoa Heathcliff sjedila je uz postelju, ruku prekrienih na koljenima. Njen svekar prie postelji, prinese svjetlo Lintonovu licu, pipnu ga i okrenu se njoj. - A sad... Catherino - ree - Kako se osjeda, Catherino? - ponovi on. On ne pati vie i ja sam slobodna - odgovori ona. - Osjedala bih se dobro... ali - nastavi s gorinom koju nije mogla sakriti - ostavili ste me da se tako dugo borim sama protiv smrti da osjedam i vidim samo smrt! Osjedam se kao da sam mrtva! - I izgledala je kao smrt. Dala sam joj malo vina. Hareton i Joseph, probueni zvonjavom i umom koraka, uli su na razgovor i uli. Josephu je, mislim, bilo drago to je mladid umro; Hareton se inio neto malo uzbuen, premda je bio vie zauzet gledanjem u Catherinu nego razmiljanjem o Lintonu. Ali gospodar mu naredi da se vrati u krevet; nije nam trebala njegova pomod. Zatim naredi Josephu da prenese tijelo u njegovu sobu, a meni da se vratim u svoju. Gospoa Linton ostala je sama. - Ujutro me poslao da joj kaem neka doe dolje na doruak; bila se upravo razodjenula i spremila da legne. Rekla mi je da je bolesna, to me nije nimalo iznenadilo. Obavijestih o tome gospodina Heathcliffa i on mi odgovori: - Dobro, ostavi je na miru dok ne proe pogreb; povremeno je pohodi i odnesi joj to joj treba; a im joj bude bolje, izvijesti me. Kako je priala Zillah, Cathy je ostala gore u sobi dva tjedna. Zillah ju je posjedivala dvaput na dan i htjela je s Cathy stupiti u prijateljske odnose, ali su ti njeni pokuaji ljubaznosti smjesta oholo odbijeni. Heathcliff je otiao gore jednom, da joj pokae Lintonovu oporuku. On je svu svoju i nekad njenu pokretnu imovinu ostavio svome ocu; siromah Linton bio je zastraen ili nagovoren da to uini one nedjelje dok je Cathy bila odsutna zbog smrti svoga oca. to se tie zemlje, u to se nije ni mogao mijeati jer nije bio punoljetan. Ali gospodin Heathcliff prisvojio ju je i drao na osnovi svoga prava i prava svoje ene; mislim da je to zakonito. U svakom sluaju, Catherina bez novca i bez prijatelja nije kadra ni pokrenuti pitanje prava njegova posjedovanja. - Nitko osim mene nije se ni pribliavao njenim vratima, osim u toj jednoj prilici;

nitko se nije raspitivao za nju - ree Zillah. - Prvi put je sila u veliku sobu jednog nedjeljnog izdrati u hladnoj sobi; ja joj rekoh da gospodar ide u Thrushcross Grange a da joj Earnshaw i ja nedemo braniti da sie; i tako, im je ula da je Heathcliffov konj otkasao, pojavi se, odjevena u crninu sa svojim utim kovrama zaeljanim iza uiju, jednostavno kao u kvekera, jer ih nije mogla sama raeljati. Joseph i ja obino idemo u kapelu nedjeljom. (Crkva je sada, kao to znate, bez svedenika - objasni gospoa Dean - a u Gimmertonu hram metodista ili baptista, ne znam tono, nazivaju kapelom.) Joseph je bio otiao, a ja sam smatrala da je bolje ako ostanem kod kude. Uvijek je dobro da mlade nadzire netko stariji; a i Hareton, usprkos svojoj stidljivosti, nije ba uzor lijepa vladanja. Kazah mu da de njegova roakinja vrlo vjerojatno dodi sjesti s nama, pa kako je ona navikla da se nedjelja potuje, savjetovah mu neka ostavi svoje puke i ostali posao u kudi dok ona bude s nama. On pocrvenje na to upozorenje i pogleda svoje ruke i odijelo. Odmah je sklonio ulje za mazanje i barut. Vidjeh da joj je htio praviti drutvo i zakljuih po njegovu vladanju da mu je stalo da izgleda to bolje. Smijudi se onako kako ne bih smjela da je gospodar bio tu, ponudih se da mu pomognem da se uredi, ako hode, i poeh se aliti na raun njegove zbunjenosti. On se naljuti i poe psovati. - Moda je, gospoo Dean - nastavi Zillah vidjevi da nisam zadovoljna njenim ponaanjem - vaa mlada gospodarica odved fina za gospodina Haretona; moda imate pravo, ali priznajem da bih eljela malo potkresati njenu oholost. I to de joj sad vrijediti sva njena naobraenost i otmjenost? Ona je isto tako siromana kao vi ili ja; i siromanija, sigurna sam; vi tedite, a i ja stavljam na stranu koliko mogu. Hareton dopusti Zillah da mu pomogne i ona ga laskanjem udobrovolji; kad je Catherina dola, on donekle zaboravi na prijanje uvrede i, po Zillahinu prianju, pokua biti to ljubazniji. - gospoa ue - nastavi Zillah - hladna kao led i ohola kao princeza. Ustadoh i ponudih joj naslonja u kojem sam sjedila. Ali ona podignu nos na tu moju uslunost. Earnshaw takoer ustade i ponudi joj da sjedne na klupu blizu vatre izjavljujudi kako je siguran da se smrznula od hladnode. - Smrzavam se ved vie od mjesec dana - odgovori ona izgovarajudi te rijei to je mogla prezirnije. - Uzela je sama stolac i stavila ga podalje od nas. Sjedila je dok se nije ugrijala; zatim poe gledati unaokolo i spazi nekoliko knjiga u ormaru; odmah ustade i dignu se na prste Ja ih dohvati, ali su one stajale previsoko za nju. Njen roak, nakon to je kratko vrijeme promatrao njen neuspjeli pokuaj, najzad skupi hrabrost da joj pomogne; ona rairi svoju haljinu i on je napuni knjigama koje mu dooe prve pod ruku. - Bio je to velik napredak za mladida. Nije mu zahvalila, ali je on ipak bio zadovoljan to je prihvatila njegovu pomod i usudi se stati iza nje dok je prelistavala knjige, pa ak i sagnuti se i pokazati joj ono to mu se svidjelo na nekim starim slikama koje su bile u njima; ne zastraiga ni ohol nain na koji ona otrgnu list kad on stavi prst na njega, nego se zadovolji time to je stao malo natrag i promatrao nju umjesto knjigu. Ona nastavi itati, ili traiti neto za itanje. Njegova se panja postupno sasvim usredotoi na njene guste, svilene kovre; nije joj mogao vidjeti lice, a ni ona nije mogla vidjeti njega. On napokon, ne shvadajudi moda to ini, privuen kao leptir plamenom svijede, prijee s gledanja na dodir; prui ruku i pomilova jednu kovru, njeno kao pticu. Ona se ljutito okrenu kao da joj je zabio no u vrat. - Smjesta odlazi! Kako se usuuje dodirnuti me? Zato stoji tu? - povika ona prijezirnim tonom. Ne podnosim te! Ako mi se priblii, otidi du opet gore. - Gospodin Hareton se povue, zbunjen da ne moe biti vie, i sjede vrlo tiho na klupu, a ona nastavi prevrtati listove jo jedno pola sata; na kraju mi Earnshaw prie i apnu: - Zillah, hode li je zamoliti da nam ita? Dosadno mi je ne raditi nita; i rado bih... mislim da bih je rado sluao kako ita! Nemoj redi da ja to elim, nego trai za sebe. - Gospodin Hareton elio bi da nam itate, gospoo odmah joj kazah. - On bi to rado... bio bi vam vrlo zahvalan. -

Ona se namrti, pogleda nas i ree: - Gospodin Hareton i svi vi trebate shvatiti da ja odbijam svaku nikomu od vas! Kad sam bila spremna dati svoj ivot za samo jednu ljubaznu rije, ili samo da vidim jedno od vaih lica, vi ste se svi drali po strani. Ali ne namjeravam vam se aliti! Hladnoda me je natjerala ovamo, a ne elja da vas zabavljam, ni da uivam u vaem drutvu. - to sam ja mogao uiniti? poe Earnshaw. - Zato sam ja kriv? - Oh! Ti si iznimka - odgovori gospoa Heathcliff. - Ti mi nisi ni trebao. - Ali ja sam se ponudio vie puta, i pitao - ree on uzbuujudi se zbog njene drskosti - molio sam gospodina Heathcliffa neka me pusti da bdijem umjesto tebe... - uti! Radije du idi van, ili bilo kamo, radije nego da sluam tvoj neugodni glas! - ree ona. - Hareton promrmlja da, to se njega tie, moe idi u pakao! Skide puku sa zida i vie se nije ustruavao raditi ono to je obino i radio nedjeljom. Sad je govorio sasvim slobodno; ona uskoro osjeti potrebu da se povue u svoju samodu. Ali su otpoeli mrazovi, pa je uza svu svoju oholost bila prisiljena sve ede dolaziti u nae drutvo. Ja sam se po brinula da joj vie ne dam prilike da prezire moju dobrodunost; otad sam uvijek bila ukoena kao i ona. Nitko je od nas ne voli, a ona to i ne zasluuje, jer im joj se kae i najmanja rije, odmah se narogui ne gledajudi nikoga. Ona vrijea i samoga gospodara; gotovo ga izaziva da je udari, i koliko je on vie kanjava, toliko je ona otrovnija. U prvi mah, kad sam ula to mi je Zillah ispriala, odluih napustiti svoju slubu, zakupiti neku kudicu i pozvati Catherinu da ivi sa mnom; ali gospodin Heathcliff ne bi to dopustio, kao to ne bi dao ni Haretonu da ivi u zasebnoj kudi. Ne vidim nikakva izlaza, zasad, osim da se ona ponovno Unato lijenikovu proroanstvu, snaga mi se brzo vrada; i premda je sada tek druga nedjelja u sijenju, namjeravam za dandva odjahati do Orkanskih visova i obavijestiti svoga kudevlasnika da du idudih est mjeseci provesti u Londonu, te da, ako eli, moe traiti drugog zakupca za ovu kudu poslije listopada. Ne bih ni za to na svijetu ovdje proveo jo jednu zimu. Trideset i prvo poglavlje Juer je bilo vedro, mirno i hladno. Otiao sam u Orkanske visove, kao to sam i namjeravao. Moja me je domadica zamolila da odnesem pisamce njenoj mladoj gospodarici; nisam odbio, jer ta valjana ena nije bila svjesna da ima iega neobina u njenoj molbi. Prednja vrata bila su otvorena, ali su negostoljubiva kudna vrata bila zatvorena, kao i prilikom moga prvog posjeta. Zakucah i dozvah Earnshawa koji je bio meu vrtnim gredicama; on skinu lanac s vrata i ja uoh. To je lijep seljaki momak kakav se rijetko via. Ovaj put sam ga osobito paljivo promatrao. Ali on se oigledno nimalo ne trudi istaknuti svoje prirodne odlike. Upitah ga je li gospodin Heathcliff kod kude. On odgovori da nije, ali da de dodi za objed. Bilo je jedanaest sati, i ja mu izrazih svoju namjeru da uem i priekam ga; on nato odmah baci svoje orue i poe za mnom, vie kao pas uvar nego kao domadinov zamjenik. Uosmo zajedno; Catherina je bila tu korisno zaposlena pripremanjem povrda za objed. Doimala se turobnijom i potitenijom nego kad sam je prvi put vidio. Jedva je podigla oi da me pogleda i nastavila je svoj posao s istim nehatom prema uobiajenim oblicima ljubaznosti kao i prije; na moj poklon i moje "dobro jutro" nije ni odgovorila. - Ona se ne doima ba tako ljubaznom - pomislih - kao to bi me gospoa Dean eljela uvjeriti. Ona jest ljepotica, ali nije umiljati aneo. Earnshaw joj osorno ree neka odnese svoje stvari u kuhinju. - Odnesi ih ti - ree ona odgurnuvi ih od sebe im je svrila posao; zatim ode i sjede na stolicu pokraj prozora pa poe izraivati figure ptica i ivotinja od kore repe koja joj je bila u krilu. Prioh joj pretvarajudi se da

elim pogledati vrt; i, kako mi se inilo, vjeto joj bacih u krilo pisamce gospoe Dean tako da Hareton nije vidio - to je to? - I gurnu cedulju na pod. - Pismo od vae stare poznanice, domadice u Grangeu odgovorih joj, ljut to je otkrila moje ljubazno djelo, a i uplaen da se ne pomisli kako je pismo moje. Kad je to ula brzo se sagnu da ga uzme, ali je Hareton preteknu, epa ga stavi u svoj prsluk i ree da ga najprije mora vidjeti gospodin Heathcliff. Nato Catherina utke okrenu lice od nas kriom izvadi svoju maramicu i prinese je oima; a njen roak, nakon to se neko vrijeme borio da potisne svoje snane osjedaje, izvue pismo i grubo ga baci na pod pored nje. Catherina ga uze i poe ga udno itati; zatim mi postavi nekoliko razumljivih i nerazumljivih pitanja o stanovnicima svoga prijanjeg doma; gledajudi prema brdima, govorila je za sebe: - eljela bih jahati svoju Mini ondje dolje! eljela bih se penjati tamo gore! Oh! Umorna sam... osjedam se kao ivotinja koju ne putaju iz staje, Haretone! - I ona nasloni svoju lijepu glavu na prozorski okvir, napola zijevajudi a napola uzdiudi, i zamiljeno utonu u sjetu ne hajudi i ne opaajudi promatramo li je. - Gospoo Heathcliff - kazah joj, nakon to sam neko vrijeme sjedio nijem - vi ne znate da vas ja poznajem? I to tako intimno da mi se ini udno to ne elite dodi i razgovarati sa mnom. Mojoj domadici nikad ne dosadi govoriti mi o vama i hvaliti vas. Ona de biti vrlo razoarana ako se vratim bez ikakvih vijesti o vama i od vas, osim da ste primili njeno pismo, bez ijedne rijei! Te je rijei, ini se, iznenade i ona upita: - Voli li vas Ellen? - Jest, prilino - odgovorih oklijevajudi. - Morate joj redi - nastavi ona - da bih odgovorila na njezino pismo, ali nemam ime pisati; ak ni knjigu iz koje bih mogla istrgnuti list. - Nemate knjiga! - uzviknuh. - Kako moete ivjeti ovdje bez njih, ako smijem pitati? Premda sam opskrbljen velikom bibliotekom, esto mi je vrlo dosadno u Grangeu; kad bi mi netko oduzeo knjige, bio bih oajan! - Neprestano sam ih itala dok sam ih imala ree Ca therina. knjige. Ima ved nekoliko tjedana kako nisam vidjela nijednu knjigu. Osim jednom kad sam na Josephovo veliko nezadovoljstvo pregledala njegove teoloke knjige; i jednom sam, Haretone, nala tvoju zbirku u tvojoj sobi... nekoliko latinskih i grkih knjiga i nekoliko zbirki pripovijedaka i pjesama; sve su to moji stari prijatelji. Te posljednje donijela sam ovamo... ali ti si ih uzeo, kao to svraka skuplja srebrne lice, iz ljubavi za kraom! One ti nisu ni od kakve potrebe; ili si ih moda sakrio iz podlog motiva da nitko ne uiva u njima kad ti ne moe. Moda je tvoja zavist savjetovala gospodina Heathcliffa da me lii toga blaga? Ali vedina je njih napisana u mome mozgu i otisnuta u mome srcu, njih me ne moe nitko liiti! Earnshaw sav pocrvenje kad u da je njegova roakinja otkrila njegovu tajnu zbirku i mucajudi poe ljutito poricati njene optube. - Gospodin Hareton eli obogatiti svoje znanje - pritekoh mu u pomod. On vam ne zavidi na vaem znanju, nego vas eli sustidi. Za nekoliko godina bit de vrlo obrazovan. - I eli da ja za to vrijeme postanem neznalica - odgovori Catherina. - Jest, esto ga ujem kako pokuava sricati i itati i kako ini strane pogreke! eljela bih da ponovi onu staru baladu Chery Chase, kao to si uinio juer, bilo je vrlo smijeno. ula sam te; i ula sam kako prelistava rjenik da nae teke rijei, a zatim i kako psuje jer nisi mogao proitati njihovo objanjenje. Mladid je oito smatrao nepravednim to mu se ona podruguje zbog njegova neznanja, a zatim to mu se podruguje i zbog pokuaja da se iz neznanja izvue. Bio sam njegova miljenja; i sjedajudi se anegdote koju mi je ispriala gospoa Dean o njegovu prvom pokuaju da se oslobodi tmine u kojoj je odgojen, rekoh joj: - Ali, gospoo Heathcliff, svi smo bili poetnici, svi smo se spoticali i teturali na poetku; a da su nas nai uitelji prezirali, umjesto to su nam - Oh! - odgovori ona. - Ne elim ometati njegovo napredovanje; ali, ipak, on nema pravo prisvajati ono to je moje i initi mi to smijenim svojim grubim pogrekama i pogrenim izgovorom! Te knjige, u prozi i u stihu, za mene su svete zbog dragih

uspomena; i mrsko mi je to ih on uniava i oskvrnjuje svojim ustima! Osim toga, on je, kao za pakost, izabrao moje najomiljenije knjige koje ja najvie volim iznova itati. Hareton je utio minutu; muio ga je osjedaj uvrede i gnjeva koji nije bilo lako potisnuti. Ustadoh i, s namjerom da mu pomognem u njegovoj zbunjenosti, stadoh na kudni prag pa poeh promatrati krajolik. On ustade i napusti sobu; ali uskoro se vrati nosedi u rukama neto knjiga koje baci Catherini u krilo i ree: - Uzmi ih! Ne elim vie nikada ni uti ni misliti o njima, a ni itati ih! - Ne trebaju mi sad - odgovori ona - jer du ih povezati s tobom i mrziti ih. Ona otvori jednu koja je oito bila esto prelistavana i proita jedan odlomak, razvueno poput poetnika; zatim se nasmija i gurnu je od sebe. - Sluaj jo - izazivaki nastavi i proita na jednak nain stih jedne stare balade. Ali Haretonovo samoljublje nije moglo izdrati daljnje muenje i ja zauh, ne bez odobravanja, kako on dukom zaustavi njen zajedljivi jezik. Ta mala nesretnica uinila je sve to je mogla da uvrijedi ranjive, iako nekultivirane osjedaje svog roaka, te je fiziki argument bio jedini nain da joj vrati milo za drago. Nakon toga on sakupi knjige i baci ih u vatru. Proitao sam mu na licu veliki bol koji je osjedao to ih rtvuje gnjevu. Zamiljao sam da se, dok su one gorjele, prisjedao zadovoljstva koje su mu ved pruale i nada da de mu s vremenom donijeti vede zadovoljstvo i osjedaj likovanja; a inilo mi se da sam pogodio i motiv zbog kojeg se bio odao tajnom uenju. Bio je zadovoljan svakidanjim radom i surovim ivotinjskim uivanjem dok se nije pojavila Catherina. Stid zbog njezina prijezira i nada da de zadobiti njenu potporu potaknuli su ga da tei za viim ciljevima. A ona, umjesto da ga titi od nieg - To je sva korist koju nerazumna ivotinja kao to si ti moe izvudi iz njih! - povika Catherina siudi svoju povrijeenu usnu i ljutito promatrajudi plamenove. - Jezik za zube - gnjevno odgovori on. Njegovo uzbuenje onemogudivalo mu je govoriti. Brzo poe k izlazu, te se sklonih da mu oslobodim put. Ali prije no to je i prekoraio prag, gospodin Heathcliff, koji je doao puteljkom, susretne ga, stavi mu ruku na rame i zapita ga: - to se dogodilo, mome? - Nita, nita - odgovori on i ode da se u samodi preda tuzi i gnjevu. Heathcliff pogleda za njim i uzdahnu: - Bit de udno ako samo sebi pokvarim planove - promrmlja on ne primjedujudi da sam ja iza njega. - Ali kad traim njegova oca u njegovu liku, nalazim nju svaki dan sve vie! Otkud, doavola, da je toliko nalik njoj? Patim i kad ga samo pogledam. Obori pogled i zamiljeno ue. Na licu mu je bio nemiran, zabrinut izraz koji nikad prije nisam primijetio u njega, a doimao se i mravijim. Kad ga vidje, njegova snaha odmah pobjee u kuhinju i ja ostadoh sam. - Drago mi je to vidim da moete izlaziti, gospodine Lockwoode - ree on kao odgovor na moj pozdrav - iz sebinih motiva, djelomino; kad bih vas izgubio, ne bih vam lako mogao nadi zamjenika u ovoj pustinji. esto sam se pitao to li vas je dovelo ovamo? - Prolazni hir i nita vie, gospodine - glasio je moj odgovor - a hir de me takoer otjerati odavde. Idem u London idudi tjedan, pa sam vam doao redi kako nemam namjeru zadrati Thrushcross Grange nakon isteka dvanaestomjesenog roka na koji sam ga zakupio. Mislim da vie nikad nedu ondje stanovati. - Tako; dosadilo vam je ovo progonstvo iz svijeta? Ali ako ste doli sa zahtjevom da vam odbijem neto od ugovorene sume zato to nedete stanovati u Grangeu sve ugovore no vrijeme, onda je va put uzaludan; nikad ne proputam uzeti od svakoga sve to mi pripada. - Nisam doao da mi se ita odbije od ugovorene sume - rekoh mu u velikoj ljutnji. - Ako elite, odmah du vam platiti sve - Ne, ne - odgovori on hladno. Ostavit demo dovoljno da pokrijete dosadanju zakupninu, u sluaju da se ne vratite; ne uri mi se toliko. Sjednite objedovati s nama; ovjek obino moe dobro ugostiti onoga za kog je siguran da nede ponovno dodi u posjet. Catherino, donesi pribor za jelo; gdje si ti? Catherina se pojavi nosedi posluavnik s noevima i vilicama. - Ti objeduj s Josephom - apnu joj Heathcliff - i ostani u kuhinji dok gost ne ode.

Izvrila je njegovu naredbu vrlo tono. Moda nije ni bila u iskuenju da je ne ispuni. ivedi meu prostacima i ovjekomrscima, ona vjerojatno nije bila kadra cijeniti bolje ljude ni kad ih sretne. Izmeu namrgoenog i utljivog Heathcliff a, s jedne strane, i Haretona, sasvim nijemog, s druge, objed mi je proao u neraspoloenju, pa sam se brzo oprostio s njima. elio sam izidi na stranja vrata da bih jo jednom vidio Catherinu i da bih malo bocnuo starog Josepha, ali Hareton dobi nareenje da dovede moga konja i domadin me osobno otprati do vrata, pa tako nisam mogao ispuniti svoju elju. "Kako je sumoran ivot u toj kudi!" - mislio sam jaudi. Stvarnost bi bila romantinija od bajke za gospou Lintona Heathcliff a da smo se ona i ja zavoljeli, kao to je njena dobra dadilja eljela, i odselili zajedno u bunu atmosferu grada. Trideset i drugo poglavlje U rujnu ove godine bio sam pozvan da opustoim lovite nekog mog prijatelja na sjeveru. Putujudi njegovoj kudi, neoekivano sam se naao petnaest milja od Gimmertona. Konjuar neke krme na putu drao je vjedro vode i pojio moje konje, kad se pojavie jedna kola natovarena vrlo zelenom zobi, tek ponjevenom, i on mi ree: - Ta su kola iz Gimmertona, siguran sam! Oni uvijek anju tri tjedna poslije ostalog svijeta. - Gimmerton? - ponovih. - Moj boravak u tom kraju ved je u mom sjedanju bio postao nejasan poput sna. - Ah, znam! Koliko je to daleko odavde? - Otprilike etrnaest milja preko brda, i to loeg puta odgovori on. Obuze me iznenadna elja da posjetim Thrushcross Grange. Jo nije bilo podne, pa sam mislio da mogu isto tako dobro provesti nod pod svojim krovom kao i u nekoj krmi. Mogao bih ondje ostati jedan dan i urediti svoje stvari s kudevlasnikom, pa si tako utedjeti trud da ponovno dolazim u taj kraj. Nakon to sam se malo odmorio, kazah svom sluzi neka se raspita za put. Uz velik napor za nae konje uspjeli smo stidi u selo otprilike za tri sata. Slugu sam ostavio u selu i produio niz dolinu sam. Siva crkva doimala se jo sivljom, a osamljeno groblje jo osamljenijim. Opazio sam gomilu ovaca koje su pasle nisku travu po grobovima. Bilo je ugodno toplo vrijeme - odved toplo za putovanje; ali vrudina mi nije smetala da uivam u divnom pogledu na okolna brda i doline. Da je bio kolovoz, siguran sam, doveli bi me u iskuenje da provedem cio mjesec u tom osamljenom kraju. Zimi nita obraslih vrijesom. Stigoh u Grange prije suneva zalaska. Zakucah na vrata - nisu me uli. Ukudani su se bili povukli u stranji dio kude, to sam zakljuio po tankom plavom dimu koji se vijugao iz kuhinjskog dimnjaka. Ujahah u dvorite. U predvorju je djevojica od devet ili deset godina sjedila i plela, a na stubama se odmarala postarija ena i zamiljeno puila lulu. - Je li gospoa Dean unutra? - upitah tu enu. - Gospoa Dean? Nije! - odgovori. - Ona ne stanuje ovdje, ona je u Visovima. - Jeste li vi domadica? - Jesam, ja uvam kudu. - Ja sam gospodin Lockwood, gospodar. U koju bih se sobu mogao smjestiti? Namjeravam ovdje prenoditi. - Gospodar! - iznenaeno povika ona. - Tko bi se nadao da dete dodi? Trebali ste javiti. Nijedan kutak u kudi nije namjeten ni prozraen! Ona odloi svoju lulu i pouri unutra, a djevojica ode za njom. Uoh i ja. Brzo sam uoio da je njen izvjetaj toan i da je ona bila sva smetena zbog moga neeljenog dolaska, te joj kazah neka se smiri. Idi du u etnju, a neka mi ona za to vrijeme spremi jedan kut u salonu da bih u njemu veerao, i spavadu sobu. Veliko idenje nisam zahtijevao, nego samo dobru vatru i suhu posteljinu. inilo se da je voljna uiniti sve to je najbolje mogla, iako je vatru u kaminu razgrnula metlom umjesto araem i mnogi drugi kudni pribor pogreno upotrijebila. Ipak sam otiao uzdajudi se da de mi spremiti mjesto gdje du se odmoriti kad se vratim. - Je li sve u redu

u Visovima? - upitah je. - Jest, koliko znam! - odgovori ona urno nosedi posudu s pepelom. Pitao bih je zato je gospoa Dean napustila Grange, ali je bilo nemogude zadravati je u takvu uzbuenju, te se okrenuh i izioh. etao sam polako, iza mene je sjalo sunce na zalasku, a ispred mene se dizala blaga mjeseina. Kad sam iziao iz parka i poeo se penjati kamenitim sporednim putom koji vodi domu doao do mjesta odakle se vidjela kuda, od dana je ostalo samo svjetlo boje jantara na zapadnom nebu, ali sam na jasnoj mjeseini vidio svaki kamenid na puteljku i svaku travku. Nisam se morao ni penjati preko vrata ni kucati na njih - odmah su popustila pod mojom rukom. To je velik napredak, pomislih. Primijetio sam jo jedan, zahvaljujudi svojem nosu: miris eboja i voda osjedao se u zraku. I vrata i prozorski kapci bili su otvoreni; a ipak, kao to je obiaj u podrujima s rudnicima ugljena, lijepa, crvena vatra osvjetljivala je ognjite; ugoda koju ona prua oku ini snoljivim viak topline koji stvara. Kuda Orkanskih visova tako je velika da ukudani imaju dovoljno prostora da se povuku izvan njezina dosega; i doista, oni ukudani koji su bili unutra sjedili su pored prozora. Mogao sam ih vidjeti i uti prije no to sam i uao, te sam stao, promatrao ih i sluao; na to me je naveo osjedaj radoznalosti i zavisti koji je sve vie rastao to sam dulje stajao tu. - Suprotno! - ree glas milozvuan kao srebrno zvonce. - Ovo je tredi put otkad ti to ponavljam, neznalice! Ovo je posljednji put. Trudi se zapamtiti, ili du ti poupati kosu! Suprotno - odgovori drugi glas, dubokim ali snanim tonom. - A sad, poljubi me jer tako dobro pazim. Ne, najprije proitaj sve bez ijedne greke. Muki sugovornik poe itati; bio je to mlad ovjek, otmjeno odjeven; sjedio je za stolom s knjigom ispred sebe. Njegovo lijepo lice sjalo je od zadovoljstva, a oi su mu nestrpljivo lutale s otvorene knjige na malu bijelu ruku na njegovu ramenu koja ga je udarala po obrazu kad god je njena vlasnica primijetila te znakove nepanje. Vlasnica ruke stajala je iza mladida; njeni plavi svijetli uvojci mijeali su se povremeno s njegovim crnim pramenovima dok se saginjala da mu pomogne pri uenju; a njeno lice - bilo je dobro to joj nije mogao vidjeti lice jer inae ne bi mogao ni toliko paziti na itanje. Ja sam ga mogao vidjeti, i grizao sam usnu od bijesa to sam propustio priliku koju sam mogao imati da inim i neto drugo, a ne samo da zurim se zavri, ne bez pogreaka; ali uenik zatrai nagradu i dobi barem pet poljubaca koje on, naravno, dareljivo vrati. Zatim su krenuli ka vratima; po njihovu razgovoru ocijenih da namjeravaju izidi i proetati pustarom. Mislio sam da bi me Hareton Earnshaw osudio u svom srcu, ako ne i rijeima, na najdublju jamu pakla da sam tada pokazao svoju nepoeljnu osobu u njegovoj blizini, te se, osjedajudi podlu zavist, oduljah unaokolo da potraim pribjeite u kuhinji. I ondje je ulaz bio otvoren. Na pragu je sjedila moj stara prijateljica Nelly Dean, ila i pjevala pjesmu koju je jedan glas iz kuhinje esto prekidao grubim prijezirnim i netrpeljivim rijeima, nimalo muzikalno izgovorenim. - Radije bih sluao psovke od jutra do mraka nego to tvoje pjevanje - ree netko iz kuhinje kao odgovor na Nellyne rijei koje nisam uo. - To je strahovita sramota to ne mogu otvoriti svetu knjigu a da vi ne ponete pjevati u slavu sotone i svih ostalih nevaljalstava na svijetu! Oh! Vi ste nitarija, a i ona takoer; siromah mladid bit de izgubljen zbog vas dvije. Siromah mladid! - ponovi on s tekim uzdahom. - On je oaran, siguran sam u to! O, Gospode, sudi im, jer nema ni zakona ni pravde u onih koji upravljaju svijetom! - Nema! Jer bismo mi inae, po vaemu miljenju, bili stavljeni na lomau - odgovori pjevaica. - Ali, utite, stare, itajte svoju Bibliju kao krdanin i ne osvrdite se na ono to ja radim. Ovo je "Udaja lijepe Ane"... divna melodija... I uz nju se plee. I gospoa Dean upravo htjede opet zapjevati, kad joj ja prioh. Odmah me prepozna, skoi na noge i uzviknu: - Bog vas blagoslovio, gospodine Lockwoode! Kako ste doli na tu pomisao da se ovako vratite? Sve je zatvoreno u Thrushcross Grangeu. Trebalo nas je izvijestiti! - Ved

sam uredio da se smjestim ondje za onoliko koliko kanim ostati - odgovorih joj. - Sutra opet odlazim. Recite, kako to da ste se preselili ovamo, gospoo Dean. - Zillah je napustila slubu, pa mi je gospodin Heathcliff odmah nakon vaeg odlaska u Lond vratite. Ali, uite, molim! Jeste li dopjeaili veeras iz Gimmertona? - Iz Grangea - odgovorih - i dok mi oni spremaju sobu za prenodite, doao sam svriti posao koji imam s vaim gospodarom, jer ne mislim da du uskoro imati drugu takvu priliku. - Kakav posao, gospodine? - upita Nelly uvodedi me u kudu. - On je iziao i nede se uskoro vratiti. - Oko zakupnine - odgovorim. - Oh, pa to trebate svriti s gospoom Heathcliff, ili bolje sa mnom. Ona jo nije vina tim poslovima, ja ih radim za nju; nema tko drugi. Pogledah je iznenaeno. - Ah! Vi niste uli o Heathcliffovoj smrti - nastavi ona. - Heathcliff umro! uzviknuh iznenaen. - Kad? - Prije tri mjeseca; sjednite, dajte mi eir; sve du vam ispriati. Ali, ekajte, vi niste nita jeli? - Ne treba mi nita. Naruio sam veeru kod kude. Sjednite i vi. Tko bi mislio da je on umro! Dajte da ujem kako se to dogodilo. Kaete kako ne oekujete da de se oni brzo vratiti... mislim, mladi par? - Ne oekujem... grdim ih svaku veer jer ostaju tako kasno u pustari; ali oni ne mare mnogo za ono to ja kaem. Bar da popijete malo naeg starog piva, dobro de vam initi; izgledate umorno. Ona pouri donijeti prije no to sam mogao odbiti; uh Josepha gdje joj ree: - Zar to nije strana sramota da imate ljubavnike u vaim godinama? I da ih pojite iz gospodareva podruma! Stidim se to mirno gledam takav prizor. Ona se ne zaustavi da mu odgovori, nego se odmah vrati nosedi vr pjenuava pida koje sam, im sam ga kuao, pohvalio kako se pristoji. A zatim mi je ispriala svretak Heathcliffove povijesti. Imao je, kako ona ree, "udan" kraj. Pozvana sam u Orkanske visove dva tjedna nakon vaega odlaska poe ona priati - i zbog Catherine rado se odazvah tom pozivu. Tako se mnogo bila promijenila poslije - Gospodin Heathcliff nije mi objasnio zato je donio novu odluku o mome stanovanju, samo mi je rekao da sam mu potrebna, da mu je dosadilo viati Catherinu i da se moram smjestiti u mali salon i boraviti u njemu preko dana zajedno s Catherinom. Bilo mu je dovoljno to ju je morao viati jedanput ili dvaput na dan. Njoj se, ini se, svidio taj raspored. Malo-pomalo kriom sam joj donijela mnotvo knjiga i drugih predmeta koji su joj sluili za zabavu u Grangeu; nadala sam se da de nam biti prilino udobno. Ali ta nada nije dugo trajala. Catherina, zadovoljna u poetku, uskoro posta razdraljiva i nemirna. Bilo joj je zabranjeno da izlazi izvan vrta, i kad je dolo proljede, to ogranienje kretanja podnosila je vrlo teko. Zbog posla po kudi bila sam je prisiljena esto ostavljati, te se ona alila na samodu. Radije se svaala s Josephom u kuhinji nego sjedila na miru u samodi. Nisam poklanjala panju njihovim svaama. Hareton je takoer esto bio prisiljen dolaziti u kuhinju, kad god je gospodaru trebala velika soba za osobnu upotrebu. Ali iako je u poetku izlazila iz kuhinje kad god bi on uao, ili mirno prilazila da mi pomogne u mojim poslovima i nije ga ni gledala ni oslovljavala, i premda je on uvijek bio natmuren i utljiv, nakon nekog vremena promijenila je svoje ponaanje i vie ga nije ostavljala na miru; neprestano mu se obradala, pravila dosjetke na raun njegove gluposti i lijenosti, izraavala uenje to ivi takvim ivotom to sjedi cijelu veer buljedi u vatru i drijemajudi. - Zar ne, Elleno, on ivi kao pas - ree jednom - ili kao teretni konj. Radi svoj posao, jede svoju hranu i vjeito spava! Njegov um zacijelo je prazan. Sanja li ti ikad, Haretone? A ako kojim sluajem sanja, o emu sanja? Ali ti nisi kadar ni odgovoriti mi. Zatim ga pogleda, a on niti otvori usta, niti je pogleda. - On moda sada sanja - nastavi ona. - Trgnuo je ramenom kao to pas Juno trza svojim. Upitaj ga, Elleno. - Gospodin Hareton de zamoliti gospodara da vas otjera gore u sobu ako se ne budete pristojno ponaali - rekoh joj. Hareton je ne samo - Znam zato Hareton nikad ne govori kad sam ja u kuhinji - rekla je drugom zgodom. - Boji se da du mu se

smijati. Elleno, to ti misli o tome? Jednom je poeo uiti itati i, zato to sam mu se narugala, spalio je knjige i prestao uiti; nije li bio budala? - Niste li vi bili zli - rekoh joj. - Odgovorite mi. - Moda i jesam nastavi ona - ali nisam oekivala da de on biti tako lud. Haretone, ako ti dam knjigu, bi li je ti sad uzeo? Pokuat du! Ona mu stavi u ruku onu koju je itala u tom trenutku; on je baci i promrmlja da de joj, ako ne prestane, zavrnuti iju. - Dobro, stavit du je ovdje - ree ona - u stolnu ladicu, i idem spavati. Zatim mi apnu neka gledam hode li je uzeti, i ode. Ali on nije prilazio ni blizu knjizi. Kad sam joj to ujutro kazala, bila je razoarana. Vidjela sam da joj je ao to je on vjeito natmuren, i ravnoduan; grizla ju je savjest jer ga je zastraila i odvratila od uenja; u tome je posve uspjela. Ali sad se poela truditi da pronae nain kako da popravi uinjeno zlo; dok bih glaala ili radila neki drugi posao koji nije zahtijevao kretanje, a koji nisam mogla raditi u malom salonu, ona bi donijela neku zanimljivu knjigu i glasno mi je itala. Ako bi Hareton bio tu, zaustavila bi se na kakvu zanimljivu mjestu i ostavila otvorenu knjigu u kuhinji. To je uinila nekoliko puta, ali Hareton bijae tvrdoglav kao mazga i nije se hvatao na njen mamac. Za kiovita vremena puio je s Josephom; sjedili su kao automati, s obje strane ognjita; stariji je sredom bio odved gluh da bi uo Catherinine zlobne gluposti, kao to bi on to nazvao, a mlai se trudio to je bolje mogao da se ini kao da ne obrada panju na to to ona radi i govori. Za lijepa vremena Hareton je odlazio u lov, a Catherina je zijevala i uzdisala, tjerala me da joj priam, a im bih ja poela, otrala bi u dvorite ili vrt, i kao posljednjem sredstvu pribjegla bi plau govoredi da joj je dosadio ivot, da je njen ivot beskoristan. Gospodin Heathcliff, koji je izbjegavao drutvo, gotovo je otjerao Eamshawa iz svoje odaje. Zbog jedne nezgode na poetku oujka Earnshaw se nekoliko dana n je bila puka dok je bio sam u brdima i jedan komadid ranio mu je ruku, pa je izgubio dosta krvi prije no to je stigao kudi. Zbog toga se morao drati kuhinje dok opet nadoknadi izgubljenu krv. Catherini se, ini se, svialo to moe biti neprestano u njegovu drutvu; u svakom sluaju, mrzila je svoju sobu vie no ikad, pa me je esto tjerala neka radim neki posao dolje u kuhinji da bi mi se ona mogla pridruiti. Na uskrnji ponedjeljak Joseph je otjerao stoku na sajam u Gimmerton. To poslijepodne bila sam zauzeta glaanjem rublja u kuhinji. Earnshaw je, mrgodan kao i obino, sjedio pored ognjita, a moja mlada gospodarica, da bi joj prolo vrijeme, arala je po prozorskim oknima; za to je vrijeme pjevuila, neto mrmljala i bacala brze, bijesne i nestrpljive poglede u smjeru svog roaka koji je mirno puio i gledao u vatru. Kad sam joj rekla da mi smeta jer mi zaklanja svjetlo, ona prie ognjitu. Nisam obradala panju na to to je radila, ali sam je uskoro ula gdje govori Haretonu: - Haretone, otkrila sam da elim... da se radujem... da bih rado sad da mi bude roak i da nisi tako osoran i grub prema meni. Hareton ne odgovori. - Haretone, Haretone, Haretone! uje li? - produi ona. - Gubi se! - promrmlja on s neumoljivom grubodu. - Dopusti mi da uzmem tu lulu - ree ona, oprezno isprui ruku i uze mu je iz usta. Prije no to je mogao i pokuati ponovno uzeti lulu, ona je razbi i baci u vatru. On proguna neku kletvu i uze drugu lulu. - Prestani - povika ona - najprije me sluaj, a ne mogu ti govoriti dok mi pue te oblake dima u lice. - Idi dodavola - povika on ljutito - i ostavi me na miru. - Ne - uporno produi ona. Nedu, ne znam to da uinim da bi ti sa mnom razgovarao; ti me jednostavno ne eli shvatiti. Kad ti kaem da si glup, to ne znai nita; to ne znai da te prezirem. Hajde, pogledaj me, Haretone, ti si moj - Ne elim imati nikakva posla s tobom, ni s tvojom bezobraznom oholodu ni s tvojim prokletim podrugivanjem! - odgovori on. - Prije bih otiao u pakao nego to bih te ikada opet pogledao. Odlazi od mene... odmah! Catherina se namrti, vrati se prozoru, ugrize se za usnu i pokua pjevuenjem jedne vesele melodije prikriti da joj se plae. - Gospodine Haretone, trebate se sprijateljiti s vaom roakinjom - upletoh se - jer se ona iskreno kaje za svoju drskost. To bi vam inilo

samo dobro; postali biste sasvim drugi ovjek kad biste je prihvatili za svoju druicu! - Druicu! - povika on. - Pa ona me mrzi i ne smatra me dostojnim ni da joj istim obudu! Ne; i kad bih time mogao postati kralj, ne bih se vie nikad izloio njezinu podsmijehu traedi njeno prijateljstvo. - Ne mrzim ja tebe, nego ti mene! - zaplae Catherina ne mogavi vie kriti svoju bol. - Ti me mrzi isto koliko i gospodin Heathcliff, ak i vie. - Prokleta laljivice - povika Earnshaw - zato sam ga onda ljutio sto puta dredi tvoju stranu? Iako si me prezirala i podrugivala mi se, i... ako mi i dalje bude dosaivala, otidi du, i redi mu d a si me istjerala iz kuhinje! - Nisam znala da si bio na mojoj strani - odgovori ona i obrisa suze - i bila sam nesretna i ogorena na sve; ali sad ti zahvaljujem i molim te da mi oprosti. to drugo mogu uiniti? Vrati se ognjitu i iskreno mu prui ruku. On se namrgodi i natmuri kao olujni oblak, odluno stisnu ake i ne podignu pogled s poda. Sigurno je Catherina intuitivno pogodila da ga je tvrdoglava upornost, a ne mrnja, poticala da bude tako nepopustljiv, pa se nakon trenutnog oklijevanja sagnu i njeno ga poljubi u obraz. Mala nevaljalica mislila je da je nisam vidjela, pa se vrati svome mjestu uz prozor kao da nita nije uinila. Prijekorno zavrtjeh glavom, a ona pocrvenje i apnu mi: - Pa to sam mogla drugo uiniti, Elleno? Nije se htio rukovati, a nije me htio ni pogledati, morala sam mu na neki nain pokazati da ga volim... da elim da budemo prijatelji. Je li poljubac uvjerio Haretona, ne mogu redi; nekoliko minuta trudio se ne znao u velikoj neprilici kamo svrnuti pogled. Catherina je bila zauzeta umatanjem jedne lijepe knjige u bijeli papir, a zatim je omot zavezala vrpcom, adresirala ga "Gospodinu Haretonu Earnshawu" i zamolila me da mu ja u njeno ime uruim taj dar. - I reci mu, ako primi ovu knjigu, da du ga nauiti da je pravilno ita - ree ona. - A ako je ne primi, da du izidi i otidi gore i da ga vie nikad, nikad nedu uznemirivati. Odnesoh knjigu i ponovih poruku, pradena zabrinutim pogledom svoje naredbodavke. Haretonove ake jo su bile stisnute, te mu je stavih na koljeno. On je ne odgurnu. Vratih se po svome poslu. Catherina sjede na stol, podupre lice rukama i zamisli se, ali kad u ukanje papira, dok je on odmatao knjigu, ustade i utke sjede kraj svoga roaka. On zadrhta, a onda mu se lice ozari; sva njegova grubost i zlovolja ieznue. U poetku nije mogao skupiti hrabrost da progovori ijednu rije kao odgovor na njen upitni pogled i molbu koju je proaptala: Haretone, reci da mi oprata, molim te. Ta mala rije uinit de me sretnom. On promrmlja neto nerazumljivo. - I bit de mi prijatelj? - Stidjela bi me se cijelog svog ivota, i to utoliko vie ukoliko bi me bolje upoznala, a ja to ne bih mogao podnositi. - Znai, nede mi biti prijatelj? - ree ona s milim osmijehom i primaknu mu se jo blie. Nita vie nisam jasno ula od njihova razgovora, ali kad sam se okrenula i pogledala ih, vidjela sam dva ozarena lica nagnuta nad otvorenu knjigu, te nisam sumnjala da su obje strane potpisale primirje i da su neprijatelji postali nepokolebljivi saveznici. Knjiga koju su itali bila je puna divnih slika; zaneseni njima, a i zbog toga to je bilo ugodno sjediti jedno uz drugo, nisu se maknuli sa svog mjesta sve dok Joseph nije doao. Siromah ovjek zapanjio se kad je vidio Catherinu da sjedi na istoj klupi na kojoj i Earnshaw i da dri ruku na njegovu ramenu. Bio je zaprepaten to njegov ljubimac podnosi njenu prisutnost; toliko ga je dirnulo da cijelu veer nije dobacio ni jednu napomenu o tome. Njegovo uzbuenje o Haretona. - Odnesi ovo gospodaru, mome, i ostani ondje. Ja idem gore u svoju sobu. Ova jazbina vie nije prikladna za nas mukarce. Moramo je napustiti i traiti neku drugu. - Hajde, Catherino, i mi je moramo napustiti - rekoh ja. - Gotova sam s glaanjem; krenimo. - Nema jo ni osam sati! - odgovori ona diudi se nevoljko. - Haretone, ostavit du ovu knjigu na ploi kamina i donijet du sutra jo nekoliko drugih. - Sve knjige koje donesete odnijet du u veliku sobu - ree Joseph - i bit de udo ako ih ikad opet

vidite, te moete raditi to hodete! Cathy zaprijeti da de njegova biblioteka platiti za njezinu; osmjehnu se Haretonu pa pjevuedi izie i ode gore, vjerojatno laka i veselija no to je ikad prije bila pod ovim krovom, osim, moda, za svojih prvih posjeta Lintonu. Bliskost koja je tako zapoela brzo je rasla usprkos privremenim prekidima. Nije bila dovoljna samo obina elja pa da Earnshaw postane obrazovan ovjek, a moja mlada gospodarica nije bila ni filozof ni uzor strpljenja. Ali kako su oboje teili istom cilju - jedno eljno i voljno cijeniti, a drugo eljno potovanja - uspjeli su ga napokon i ostvariti. Vidite, gospodine Lockwoode, bilo je prilino lako osvojiti srce gospoe Heathcliff. Ali sad mi je drago to to niste pokuali. Njihovo vjenanje bit de kruna svih mojih elja. Nedu nikomu zavidjeti na dan njihove svadbe; tada od mene nede biti sretnije ene u cijeloj Engleskoj! Trideset i trede poglavlje Sutradan, kako jo nije bio kadar baviti se svojim uobiajenim poslovima, Earnshaw ostade u blizini kude, i ja brzo uvidjeh da vie nedu modi svoju tidenicu drati pored sebe. Sila je prije mene i izila u vrt gdje je vidjela svog roaka da radi neki lijep posao. Kad sam otila pozvati ih na doruak, vidjela sam da ga je bila nagovorila neka iskri jedan veliki komad zemlje obrastao ribizima i ogrozdovim grmljem, i ob oje su bili zauzeti planovima kako da tu presade biljke donesene iz Thrushcross Grangea. Uasnula sam se kad sam vidjela kolika je pusto napravljena za samo pola sata. iblje crnih ribiza volio je Joseph kao zjenicu svog oka, a Catherini je palo na pamet da izabere mjesto za cvjetnu lijehu ba usred njega. - To je previe! - uzviknuh. - Sve de to Joseph pokazati gospodaru im primijeti. I kakvu ispriku moete nadi to ste uzeli toliku slobodu da to uinite? Svi demo se zbog toga loe provesti! Gospodine Haretone, udim se da niste imali vie pameti nego da napravite takvu tetu, samo zato to je ona to htjela. - Zaboravio sam da je to Josephovo - odgovori Earnshaw, prilino zbunjeno. - Redi du mu da sam to ja uinio. Uvijek smo objedovali zajedno s gospodinom Heathcliffom. Ja sam obavljala ulogu domadice pri pripravljanju aja i dijeljenju jela, te sam bila potrebna pri stolu. Catherina je obino sjedila pored mene, ali je tog dana sjela blie Haretonu; odmah sam shvatila da de isto tako malo kriti svoje prijateljstvo, kao to je krila i svoje neprijateljstvo. - Pazite da vie ne razgovarate sa svojim roakom i ne obradajte veliku panju na njega - brzo joj apnuh kad uosmo u sobu - jer bi to sigurno smetalo gospodinu Heathcliffu i on bi se razbjesnio na vas oboje. - Pazit du Haretona i zabadala mu jaglac u kau. On se za stolom nije usuivao razgovarati s njom, jedva ju je smio pogledati, ali ona ga je i dalje zadirkivala, tako da se dvaput umalo nasmijao. Namrtih se; ona pogleda gospodara, ali njegove misli, obuzete neim drugim, bile su daleko od drutva u kojem se nalazio, to se jasno vidjelo po izrazu njegova lica. Catherina se uozbiljila na trenutak i promatrala ga s najvedom panjom; a zatim ponovno otpoe sa svojim zabadanjem. Hareton se, na kraju, prigueno nasmija. Gospodin Heathcliff se trgnu, pogled mu brzo prijee preko naih lica. Catherina, kao i obino, doeka njegov pogled s izrazom nervoze i prkosa. - Dobro je to sjedi izvan dosega moje ruke - uzviknu on. - Koji ti je vrag da neprestano bulji u mene tim svojim paklenim oima? Spusti pogled i vie me ne podsjedaj da postoji. Mislio sam da sam te izlijeio od smijeha. - To sam se ja nasmijao - promrmlja Hareton. - to kae? - upita gospodar. Hareton spusti pogled u tanjur i ne ponovi svoje priznanje. Gospodin Heathcliff se zagleda u njega na trenutak, a zatim utke nastavi svoj doruak i svoje prekinuto razmiljanje. Bili smo ved pri kraju doruka; ono dvoje mladih bili su se oprezno udaljili jedno od drugoga, te sam mislila da de ostatak doruka prodi u miru, kad se Joseph pojavio na vratima. Njegova drhtava usna i gnjevan pogled

pokazivali su da je vidio to je uinjeno njegovu dragocjenom grmlju. Sigurno je bio opazio Cathy i njezina roaka na mjestu zloina prije no to je i pregledao to su uinili. Vilice su mu se micale kao u krave dok preiva, te se jedva razumjelo to govori. - Isplatite me pa odmah odlazim! Mislio sam i umrijeti ovdje gdje sam sluio ezdeset godina. Namjeravao sam svoje knjige i ostale stvarice premjestiti u potkrovlje i tako radi mira prepustiti kuhinju njima. Bilo mi je teko napustiti svoje mjesto pored ognjita, ali sam ipak mislio da to mogu podnijeti! Ali sada mi je ona oduzela i moj vrt, a to, gospodaru, zaista ne mogu podnijeti. Vi dete moda pristati na jaram i naviknuti se na njega... ali ja nedu, za ivot treba tucajudi kamen na putu! - No, no, blesane, budi kratak - prekinu ga Heathcliff. to te je uzbudilo? Nedu se mijeati ni u kakve svae izmeu tebe i Nelly. to se mene tie, ona te moe baciti u ugljenaru. - Ne alim se na Nelly! - odgovori Joseph. - Ne bih napustio ovo mjesto zbog Nelly... iako je ona bijednica. Hvala Gospodu! Ona nije kadra opiniti niiju duu. Ona nikad nije bila tako lijepa da bi tko trao za njom. Evo, ova grozna bestidna enska ovdje opinila je naeg mladida svojim oima i drskim ponaanjem... tako da mi to kida srce! On je zaboravio sve to sam uinio za njega i otiao je i prekopao cio red najboljih ribiza u vrtu! - Joseph poe glasno jadikovati svladan osjedajem da mu je uinjena nepravda, a i Earnshawovom nezahvalnodu i opasnodu u kojoj se taj mladid naao. - Je li ta budala pijana? - upita Heathcliff. - Haretone, ali li se on to na tebe? - Iskopao sam neto malo ribizova grmlja, ali du ga opet zasaditi - odgovori mladid. - A zato si ga iskopao? Catherina se mudro umijea. - Htjeli smo ondje zasaditi neko cvijede. Ja sam jedina kriva jer ja sam mu rekla neka to uini. - A tko je, doavola, dao tebi doputenje da ovdje dirne i jedan grm? - upita njen svekar vrlo iznenaeno. - I tko je naredio tebi da je slua? - doda on obradajudi se Haretonu. Hareton je utio. Njegova roakinja odgovori: - Ne bi trebalo aliti zbog nekoliko metara zemlje za cvijede, kad ste mi uzeli svu moju zemlju! - Tvoju zemlju, bezobraznice! Ti je nikad nisi ni posjedovala - ree Heathcliff. - I moj novac - nastavi ona drsko odgovarajudi na njegov bijesan pogled i vaudi komadid kruha koji joj je ostao od doruka. - Umukni! povika on. - Dovri doruak i odlazi! - I Haretonovu zemlju i njegov novac - produi ona odvano. trenutak, problijedi i ustade, gledajudi je sve vrijeme s izrazom strane mrnje. - Ako me udarite, Hareton de vam vratiti - ree ona najbolje de biti da sjednete. - Ako te Hareton ne izbaci iz sobe, poslat du ga k avolu - zagrmje Heathcliff. - Prokleta vjetica! Zar se usuuje podbadati ga protiv mene? Izbaci je! uje li! Otjeraj je u kuhinju! Ubit du je, Elleno Dean, ako je pusti da mi ponovno doe pred oi, ubit du je! Hareton je aptom pokua nagovoriti da ode. - Odvuci je! - razbjenjeno viknu. - to stoji tu i plae? I primaknu se da osobno izvri svoju naredbu. - On vas vie nede sluati, zli ovjee - ree Catherina. I uskoro de vas mrziti isto toliko koliko i ja. - uti! uti! - prijekorno apnu mladid. - Ne elim uti da mu tako govori. Dosta! - Ali ti nede dopustiti da me on udari? - povika ona. - Hajde, pouri - apnu on vrlo ozbiljno. Ali ved je bilo kasno; Heathcliff je epa. - Sad ti odlazi! - ree Heathcliff Earnshawu. - Prokleta vjetica! Izazvala me je ba kad najmanje mogu to podnijeti; natjerat du je da se kaje za to dok je iva. Zgrabio ju je za kosu. Hareton joj pokua osloboditi uvojke, moledi ga da joj ovaj put oprosti. Heathcliffove su crne oi sijevale; doimao se spremnim rastrgnuti Catherinu, i ba sam htjela sve staviti na kocku i pritedi joj u pomod, kad odjednom njegovi prsti olabavjee; on pusti njenu glavu, uhvati je za ruku i ukoeno se zagleda u njeno lice. Zatim stavi ruku preko njenih oiju i ostade nepomian jedan trenutak, kao da se pokuava pribrati, a onda se ponovno okrenu Catherini i, jedva se svladavajudi, ree: - Mora izbjegavati da me dovede u ovakvo stanje, jer du te inae zaista jednoga dana ubiti! Gubi se s

gospoom Dean i ostani s njom i uvaj svoj bezobrazluk za njene ui. A to se tie Haretona Earnshawa, ako ga vidim da te slua, poslat du ga da trai kruh gdje zna! Tvoja ljubav uinit de od njega bijednika i prosjaka. Elleno, vodi je; i ostavite me svi. Ostavite me! Izvedoh svoju mladu gospodaricu van; bila je odve gospodin Heathcliff ostade sam u kudi do objeda. Savjetovala sam Catherini da rua gore, ali im on vidje da je njen stolac prazan, posla me da je zovem. Nije razgovarao ni s kim, jeo je vrlo malo i odmah je nakon objeda iziao rekavi da se nede vratiti do veeri. Za njegova izbivanja dvoje novih prijatelja udobno se smjestie u velikoj sobi, i ja uh kako Hareton ozbiljno prekorava svoju roakinju jer mu eli otkriti kako se Heathcliff ponio prema njegovu ocu. Izjavi joj da ne eli uti nijednu rije protiv njega. ak i da je on avo, to ne bi nita promijenilo, on bi i dalje bio na njegovoj strani; bilo bi mu drae da ona prekorava njega, kao to je prije radila, nego da optuuje gospodina Heathcliffa. Catherina se zbog toga naljuti, ali on nae naina da je uutka upitavi je kako bi joj bilo da on loe govori o njezinu ocu? Catherina napokon shvati da Earnshaw ast svoga gospodara ne lui od svoje i da je privezan za nj vezama jaim od onih koje razum moe prekinuti, lancima koje je skovala navika i koje je bilo okrutno prekinuti. Pokazala je dobro srce, jer je otad pazila da mu se nikad ne poali na Heathcliffa i da mu ne otkriva svoju nenaklonost prema njemu; a meni je priznala da ali to je uopde pokuala izazvati neslogu izmeu njega i Heathcliffa. I zaista mislim da otad nije vie nikad u njegovoj prisutnosti kazala ni rije protiv svoga muitelja. Nakon to izgladie to neslaganje, opet postadoe prijatelji i posvetie se dunostima uenika i uiteljice. Kad bih posvravala svoje poslove, dola bih sjediti s njima; i dok sam ih promatrala, osjedala sam se tako spokojnom i mirnom da nisam ni primijetila kako vrijeme hita. Znate, oboje su u stanovitu smislu bili moja djeca; dugo sam se ponosila jednim, a sada sam bila sigurna da de i ono drugo postati izvorom isto tako velikog zadovoljstva. Njegova potena, topla i inteligentna narav brzo se otresla mraka neznanja i ponienja u kojemu je bila odgajana; a Catherinine iskrene pohvale poticale su ga na marljivost. Njegov um, koji je postajao sve vedriji, oduhovio je i crte njegova lica i onog dana kad sam pronala svoju mladu gospodaricu u Orkanskim visovima nakon njezina izleta do Grangea. Dok sam im se nijemo divila i dok su oni zajedno radili, dola je nod, a s njom i gospodar. Uao je sasvim iznenadno na prednja vrata i mogao nas je mirno promatrati sve troje prije no to smo digli glave i primijetili ga. Pomislih: nikad nije bilo ljepeg i nevinijeg prizora, i bila bi velika sramota grditi ih. Crveno svjetlo vatre obasjavalo im je glave, a lica su im bila ozarena djetinjim zanimanjem; jer iako je njemu bilo dvadeset tri a njoj osamnaest godina oboje su morali osjetiti i nauiti jo mnogo toga te nijedno nije iskusilo ni pokazivalo osjedaje suzdrljive razoarane zrelosti. Istodobno podigoe oi i ugledae gospodina Heathcliffa. Moda niste nikad primijetili da su im oi jednake; takve je oi imala i Catherina Earnshaw. Sadanja Catherina nema s njom nikakve druge slinosti osim oiju, iroka ela i luka nosnica koji joj daje, htjela ne-htjela, oholi izraz. Haretonova je slinost veda i uvijek je bila primjetna, ali je sada posebice upadala u oi jer mu je razum bio ivnuo i njegove su duevne snage bile neobino aktivne. Mislim da je ta slinost razoruala gospodina Heathcliffa; priao je kaminu u nekom velikom uzbuenju koje se brzo stia ili, bolje redi, promijeni svoj karakter im pogleda mladida. Oduzme mu knjigu iz ruke, pogleda u otvorenu stranicu, zatim je vrati bez ijedne rijei; samo dade Catherini znak da se udalji. Njen roak brzo i sam izie za njom, a i ja sam se spremala otidi, kad mi on ree neka ostanem. - Jadan svretak, zar ne? - ree on nakon to je neko vrijeme razmiljao o prizoru koji je vidio. Smijean kraj mojih velikih napora. Nabavio sam poluge i pijuke da sruim obje kude, izvjebao se da

radim kao Herkul, i kad je sve gotovo i u mojoj modi, uviam da odjednom nemam volje skinuti jedan jedini crijep s njihovih krovova! Moji stari neprijatelji nisu me pobijedili; sad bi bio trenutak da se osvetim na njihovim nasljednicima; mogao bih to uiniti, nitko me ne bi mogao sprijeiti. Ali od kakve je trudio samo da bih na kraju pokazao lijepu velikodunost. To je daleko od istine; izgubio sam sposobnost uivanja u njihovu unitenju, a odved sam lijen za bezrazlono ruenje. Nelly, udna de se promjena zbiti, ved sam u njezinu okrilju. Tako se malo zanimam za svoj svakidanji ivot da se jedva sjetim jesti i piti. To dvoje to su izili iz sobe ini mi se da su jedina bida koja su, to se mene tie, zadrala jasan tjelesni izgled, i taj izgled uzrokuje u meni bol ravnu agoniji. O njoj nedu govoriti, ne elim ni misliti o njoj, ali bih arko elio da se ne vidi; njena nazonost budi u meni osjedaje koji me dovode do ludila. On me drukije uzbuuje; pa ipak, kad bih to mogao uiniti a da ne izgledam lud, nikada ga vie ne bih vidio! Moda bi ti pomislila kako sam na putu da to i postanem - doda on pokuavajudi se nasmijeiti - ako bih pokuao opisati tisude starih uspomena i misli koje on budi u meni ili utjelovljuje za mene. Ti nede nikomu priati o tome to du ti redi; moj je duh uvijek bio tako povuen u sebe te osjedam iskuenje da ga barem jedan jedini put povjerim nekom drugom ljudskom bidu. Jo prije pet minuta nije mi se Hareton inio kao ljudsko bide, nego kao olienje moje mladosti; osjetio sam prema njemu toliko raznolikih uvstava da nisam znao to bih mu kazao. Prije svega, njegova upadljiva slinost s Catherinom jako me podsjetila na nju. Ali to to ti moda misli da najvie uzbuuje moju matu uistinu je posljednje; jer to sve mene ne prisjeda na nju i to me sve ne vee uz nju! Ne mogu pogledati u ovaj pod, a da se njen lik ne ukae na ploama! U svakom oblaku, u svakom drvetu, u zraku koji me nodu okruuje, u svakom predmetu koji pogledam - pojavljuje mi se njen lik! Najobinija lica mukaraca i ena - moje vlastite crte lica - rugaju mi se slinodu s njom. Cio svijet uasan je zbir opomena da je ona postojala i da sam je izgubio! Haretonov me je pogled podsjetio na moju besmrtnu ljubav, na moje oajne napore da zadrim svoje pravo, na moje ponienje, na moj ponos, na moju sredu, na moju bol... Glupo je tebi ponavljati ove misli, ali to de ti o povedava muku koja me neprestano pee; i to djelomino pridonosi mojoj ravnodunosti prema odnosima izmeu njega i njegove roakinje. Ne mogu vie obradati nikakvu panju na njih. - Ali, gospodine Heathcliffe, to vi razumijevate pod promjenom? - upitah ga uznemirena njegovim vladanjem, iako on, po mome miljenju, nije bio u opasnosti da izgubi pamet ni da umre. Zbilja je bio posve poletan i zdrav, a to se tie njegova razuma, jo od djetinjstva je bio naklonjen mranim mislima i udnim matarijama. Mod a je patio od monomanije zbog svoga izgubljenog idola, ali u svakom drugom pogledu njegov je razum bio isto tako zdrav kao i moj. - Nedu znati dok ne doe - odgovori on. - Sad sam je samo napola svjestan. Osjedate li se bolesnim? - Ne, Nelly, ne osjedam se. - Bojite li se smrti? - Bojim? Ne! Ne osjedam ni straha, niti ita predosjedam, niti se nadam da du umrijeti. A i zato bih? Sa svojim snanim ustrojstvom, umjerenim nainom ivota i bezopasnim zanimanjem trebao bih - a tako de vjerojatno i biti ostati u ivotu dok budem imao ijedne crne vlasi na glavi. Pa ipak, ne mogu vie ovako! Moram se podsjedati da diem - gotovo i svoje srce moram podsjedati da kuca! To je kao da savijam nesavitljivu oprugu; sve radnje, ak i one najbeznaajnije, koje ne potie moja jedina misao, obavljam na silu; posebice se trudim da zamijetim bilo to, ivo i neivo, to nije povezano s onom milju koja me svega ispunja. Imam jednu jedinu elju: cijelo moje bide i sve moje snage ude ostvariti je. Za njom tako dugo i tako nepokolebljivo eznem te sam vrsto uvjeren da de se ona ispuniti - i to uskoro - jer je izjela cio moj ivot, i ja sam sav utonuo u oekivanje njezina ostvarenja. Ispovijed mi nije olakala muke; ali ona ti objanjava neke etape

moga raspoloenja koje bi inae ostale neobjanjive. O, Boe! To je duga borba; elio bih da se zavri! Poe etati po sobi mrmljajudi za sebe tako strane stvari da sam bila sklona vjerovati u ono to mi je duu u pakao na zemlji. Pitala sam se kako li de se sve to svriti. Premda je prije malokad pokazivao takvo duevno stanje - ak i izrazom svoga lica - ono je, nema sumnje, bilo zapravo njegovo uobiajeno raspoloenje. To je i sam potvrdio iako nitko iv ne bi to bio naslutio po njegovu obinom dranju. Pa i vi to, gospodine Lockwoode, niste primijetili kad ste ga vidjeli; a u vrijeme o kojemu govorim bio je isti kao i onda; samo je jo vie volio osamljenost i bio je jo utljiviji u drutvu. Trideset i etvrto poglavlje Nakon te veeri gospodin Heathcliff nas je nekoliko dana izbjegavao za objeda, premda nije nikad izriito naredio da Hareton i Cathy ne jedu vie s njim. Nije se htio potpuno preputati svojim osjedajima, te se radije sam povlaio i inilo se da mu je bio dovoljan jedan obrok u dvadeset i etiri sata. Jedne nodi, nakon to su svi ukudani otili spavati, ula sam ga kako je siao i iziao na glavna vrata. Nisam ula da se vratio, a ujutro sam vidjela da je jo uvijek odsutan. Bio je travanj; vrijeme je bilo blago i toplo; trava tako zelena i bujna kakvom je samo proljetno sunce moe uiniti, a dvije niske jabuke pored junog zida bile su u punom cvatu. Poslije doruka Catherina me natjerala da iznesem stolac pa da sjedim i radim svoj posao pod jelama iza kude, a Haretona, koji se bio potpuno oporavio nakon svoga nesretnog sluaja, namolila je da okopa i uredi njezin mali povrtnjak koji je zbog Josephovih protivljenja premjeten u taj dio vrta. Uivala sam u mirisu proljeda oko nas i u divnom nebeskom plavetnilu, kad se moja mlada gospodarica, koja je bila trala u blizini vrata da donese korijenje jaglaca za rub lijehe, vrati polupraznih ruku i javi nam da gospodin Heathcliff dolazi. - Razgovarao je sa mnom - doda zbunjena. - to je rekao? upita Hareton. - Rekao mi je neka se gubim to bre mogu. Ali je mnogo drukiji nego obino, te sam zastala na trenutak i promatrala ga. - Kakav je? - upita Hareton. - Pa, gotovo vedar i veseo. ak vrlo uzbuen, razdragan, sretan - odgovori ona. - Bit de da mu nodna etnja godi - izjavih pretvarajudi se da provjerim je li njeno tvrenje istinito, jer vidjeti gospodara vesela nije svakidanji prizor. Naoh ispriku da uem u kudu. Heathcliff je stajao na pragu pored otvorenih vrata. Bio je blijed i drhtao je; ali, zaista, oi su mu svijetlile udnim, radosnim sjajem koji mu je potpuno izmijenio izraz lica. - Hodete li dorukovati? - upitah ga. - Sigurno ste gladni nakon nodnog lutanja! - eljela sam doznati gdje je bio a da ga to otvoreno ne pitam. - Nedu, nisam gladan - odgovori on prilino prijezirnim tonom, kao da je pogaao da nastojim saznati uzrok njegova dobra raspoloenja. Zbunih se: nisam znala je li to prikladan trenutak da ga malo ukorim. - Mislim da nije dobro boraviti nodu vani, umjesto u svojoj postelji; u svakom sluaju, to nije pametno u ovo vlano godinje doba. Ne bih se iznenadila ako se prehladite ili dobijete groznicu; ved se sada ini da vam nije sasvim dobro! - Nita to ne bih mogao podnijeti; ak i s najvedim zadovoljstvom, pod uvjetom da me ostavi sama; ui i ne dosauj mi. Posluah ga i u prolazu primijetih da die jako ubrzano. - Eto! - pomislih. - Sigurno de se razboljeti. to li je radio? U podne sjede za stol da objeduje zajedno s nama, i iz moje ruke primi prepun tanjur, kao da je namjeravao nadoknaditi dotadanje gladovanje. - Nelly, niti sam prehlaen, niti imam groznicu - ree aludirajudi na na jutronji razgovor - i spreman sam se prihvatiti toga vaeg jela. Uze no i vilicu i htjede se prihvatiti jela, ali odjednom kao da njegov dobar tek ieznu. Stavi no i vilicu na stol, pogleda paljivo prema prozoru,

ustade i izie. Dok smo zavravali objed, gledali smo ga kako ede po vrtu; Earnshaw odlui otidi i upitati ga zato nede s nama ruati: mislio je da smo ga mi, moda, naljutili. - Hode li dodi? - upita Catherina kad - Nede; ali nije ljut; naprotiv, ini se vrlo zadovoljan. Samo je bio nestrpljiv to ga dvaput pitam, pa me posla k tebi i ree da se udi kako uz tebe mogu traiti jo i drutvo nekoga drugog. Stavih njegov tanjur pored vatre da se jelo ne ohladi. Sat ili dva poslije on se vrati nakon to su ostali bili izili, ali ni tada nije bio nita mirniji; imao je onaj isti neprirodni izraz radosti ispod svojih crnih obrva, istu beskrvnu boju lica; udno se smijeio, podrhtavao je cijelim tijelom, ali ne kao to ovjek drhti od zime ili slabosti, nego kao to treperi jako zategnuta struna. Upitat du ga to mu je, pomislih, jer ako ja to ne uinim, tko de? Zapitah ga: - Jeste li uli kakve dobre vijesti, gospodine Heathcliffe? inite se neobino uzbueni. - Odakle bi mogle dodi za mene dobre vijesti? Glad me uzbuuje, a ini mi se da ne smijem jesti. - Va objed je ovdje, zato ga nedete? - Ne mogu sad - brzo promrmlja - ekat du do veere. I, Nelly, jednom zauvijek, molim te, reci Haretonu i njoj da me se klone. Ne elim da me itko uznemiruje; elim biti sam u svojoj sobi. - Ima li kakav poseban razlog to tjerate sve od sebe? - upitah ga. - Recite mi zato ste tako udni, gospodine Heathcliffe? Gdje ste bili nodas? Ne postavljam vam to pitanje iz puke radoznalosti, nego... - Ti mi postavlja to pitanje iz puke radoznalosti ree on i nasmija se. - Ipak, odgovorit du ti. Nodas sam bio na pragu pakla. Danas vidim pred sobom svoj raj. Moje ga oi gledaju, jedva me tri koraka odvajaju od njega! A sad, bit de najbolje da ode! Nede ni vidjeti ni uti nita to bi te uplailo ako ne bude radoznala. Naloih vatru, raspremih stol i izioh, zbunjenija no ikad. To poslijepodne nije vie izlazio iz dnevne sobe, niti je itko tamo dolazio uznemirivati ga. U osam sati smatrala sam da mu trebam, iako me nije zvao, odnijeti svijedu i veeru. Stajao je naslonjen na jedan prozor, ali nije gledao van nego unutra u tminu. Vatra se bila ugasila; soba je bila puna vlanog, blagog zraka oblane veeri; u njoj je bilo tako tiho da se ulo ne samo uborenje potoka u Gimmertonu nego i njegovo zapljuskivanje o stijene. Uzvik jer je dopustio da se vatra ugasi, i poeh zatvarati prozorska krila jedno po jedno dok nisam dola do njegova prozora: - Smijem li ga zatvoriti? - upitah ga da bih privukla njegovu panju jer se nije micao. Dok sam govorila, svjetlo mu pade na lice. Oh, gospodine Lockwoode, ne mogu vam opisati uasan strah koji me obuzeo kad mu ugledah lice! One duboke crne oi! Onaj smijeh, ono mrtvako bljedilo! Uini mi se da to nije gospodin Heathcliff nego neki vampir. U svom strahu nagnuh svijedu prema zidu i ona se ugasi a ja ostadoh u mraku. - Zatvori ga - odgovori on svojim uobiajenim glasom. - Eto, ba si nespretna! Zato si drala svijedu vodoravno? Pouri i donesi drugu. Izbezumljena od straha, izjurih iz sobe i reko h Josephu: - Gospodar eli da mu odnese svijedu i naloi vatru jer ja se nisam usudila vratiti. Joseph stavi neto ara na lopaticu i ode, ali se odmah vrati s njom u jednoj i posluavnikom s jelom u drugoj ruci pa mi objasni da gospodin Heathcliff ide spavati i da nede nita jesti do sutradan. U istom trenutku usmo ga gdje se uspinje stubama; ali ne ode u svoju spavadu sobu nego u onu s hrastovom pregradom iji je prozor, kao to sam prije spomenula, bio dovoljno velik da se kroza nj moglo izidi, te mi pade na pamet da on stvara plan za jo jedan ponodni izlet o kojem ne eli da mi ita znamo. "Je li on duh ili vampir?" razmiljala sam. itala sam da ima takvih zlih duhova u ljudskom obliju. Poeh misliti kako sam ga njegovala kao malo dijete, promatrala njegov razvitak iz djetinjstva u djeatvo i pratila gotovo cio tijek njegova ivota, te mi se uini bezrazlono i glupo podavati se tom strahu. - "Ali odakle je doao on, taj mali crni stvor, kojega je onaj dobri ovjek na vlastitu propast donio u svoj dom?" - apnu mi praznovjerje kad sam ved bila zadrijemala. I ja poeh u polusnu muiti sebe pitanjem o njegovu porijeklu; ponavljajudi misli koje sam imala dok sam bila budna, prijeoh cio njegov ivot sa svim njegovim

stranim promjenama i napokon vidjeh u snu i njegovu smrt i njegov pogreb. Od toga mi je ostalo u sjedanju da sam se jako namuila oko odreivanja natpisa za njegov nadgrobni spomenik i da sam e godina, morali smo se zadovoljiti jednom jedinom rijeju: "Heathcliff". To se kasnije i obistinilo; tako smo zaista i uinili. Ako odete , na groblje, proitat dete na njegovu nadgrobnom spomeniku samo tu jednu rije i datum njegove smrti. Zora mi je vratila zdrav razum. Ustadoh i, im je svanulo, odoh u vrt da bih vidjela ima li tragova nogu pod njegovim prozorom. Nije ih bilo. "Ostao je kod kude" - pomislih - "i bit de mu danas dobro." - Pripremih doruak za ukudane, kao to sam obiavala, ali rekoh Haretonu i Catherini neka dorukuju prije no to sie gospodar, jer jo nije bio ustao. Vie su voljeli dorukovati vani ispod drveda, te tamo postavih stolid za njih. Kad sam ponovno ula u kudu, zatekoh Heathcliffa dolje u velikoj sobi. On i Joseph razgovarali su o nekim poslovima na imanju. Davao je jasne, podrobne upute o stvari o kojoj su razgovarali, ali je govorio brzo, neprestano okretao glavu u stranu i imao onaj isti uzbueni izraz na licu, samo jo uznemireniji nego dan ranije. Kad je Joseph iziao iz sobe, on sjede na svoje uobiajeno mjesto i ja stavih alicu kave pred njega. On je privue blie, stavi ruke na stol i, kako mi se inilo, poe gledati u zid ispred sebe; gledao je samo jedan odreeni dio zida; njegove sjajne, nemirne oi prelazile su goredolje preko tog dijela, s tako velikim zanimanjem da mu je na pola minute zastao dah. - Hajde povikah i stavih mu komadid kruha u ruku jedite i pijte kavu dok je topla; ved je itav sat otkad je doruak gotov. Nije me uo, ali se ipak nasmijei. Radije bih da je zakrgutao zubima nego to se tako nasmijeio. - Gospodine Heathcliffe! Gospodaru! - povikah. - Za ime Boje, nemojte gledati tako kao da vidite pred sobom viziju s onog svijeta. - Za ime Boje, ne vii toliko! - odgovori on. - Osvrni se i reci mi jesmo li sami? - Naravno, sami smo - odgovorih. Ali ga ipak i nehotice posluah, kao da nisam bila sigurna. Jednim opazih da on uopde i ne gleda zid; jer kad sam ga paljivije promotrila, uinilo mi se kao da gleda neto to se nalazi svega dva metra od njega. I to god da je to neto bilo, inilo se da mu to istodobno priinja i neobino zadovoljstvo i nanosi veliki bol; na tu me je misao naveo ushiden a ipak bolan izraz njegova lica. Predmet njegova promatranja nije bio nepomian; njegove su ga oi neumorno i udno pratile i nisu ga putale ak i dok je razgovarao sa mnom. Uzalud sam ga podsjedala da odavno nije nita jeo; kad bi na moju molbu ispruio ruku da uzme kruh, prsti su mu se zatvarali prije no to bi ga dohvatio i ostajali na stolu kao da su zaboravili to su htjeli. S velikim strpljenjem pokuavala sam odvratiti njegove misli od onoga u to su bile udubljene; ali se on na kraju naljuti, ustade i upita zato ga ne pustim jesti onda kad mu se bude svidjelo; rekao je da ga idudi put ne moram ekati nego neka stavim stvari na stol i odem. Nakon to je to rekao, iziao je iz kude, polako otiao vrtnom stazom i ieznuo kroz vrata. Sati puni strepnje polako su prolazili; opet je dola veer. Iako sam kasno otila spavati, nisam mogla usnuti. Vratio se poslije ponodi i, umjesto da ode u svoju spavadu sobu, zatvorio se dolje u dnevnu sobu. Oslukivala sam, prevrtala se u postelji i napokon ustala, obukla se i sila. Nisam vie mogla leati moredi mozak stotinama slutnja. Razabirala sam Heathcliffov korak. etao je gore-dolje po sobi i esto prekidao tiinu uzdasima nalik na jecaje. Mrmljao je nepovezane rijei; jedina koju sam jasno ula bila je: "Catherina", stopljena s nekim izrazom njenosti i patnje. Izgovarao je to ime takvim tonom kao da je osoba koju je oslovljavao bila prisutna: poluglasno, toplo, iz dubine due. Nisam imala hrabrosti udi u sobu; ali kako sam ga eljela odvratiti od njegova sanjarenja, sjetih se kuhinjske vatre i poeh je poticati i vaditi pepeo. To mu privue panju bre no to sam oekivala. Odmah je otvorio vrata i rekao: - Nelly, - Otkucava etiri sata - odgovorih. - Ako vam

treba svijeda da idete gore, mogli ste je zapaliti i ovdje na vatri. - Ne, ne elim idi gore. Doi amo, naloi mi vatru i zavri sve poslove u ovoj sobi. - Moram razgorjeti ugljen prije no to ga donesem amo odgovorih uzimajudi stolac i mijeh. Dotle je on nemirno lutao amotamo u stanju koje je graniilo s rastrojstvom. Njegovi duboki uzdasi tako su se brzo nizali da nije mogao normalno disati. - im svane, poslat du po Greena - ree on. - elim ga zamoliti za nekoliko pravnih savjeta dok jo mogu misliti o takvim stvarima i dok jo mogu mirno rasuivati i odluivati. Nisam jo napisao svoju oporuku, a ne mogu se odluiti to da uinim sa svojom imovinom. Najradije bih je zbrisao s lica zemlje. - Ne govorite tako, gospodine Heathcliffe - umijeah se. - Vaa oporuka moe jo ekati; imat dete jo dosta vremena da okajete mnoge nepravde koje ste poinili! Nikad nisam mislila da de vai ivci ikada popustiti; a eto, oni su sad sasvim rastrojeni, i to gotovo iskljuivo vaom krivicom. Nain na koji ste proveli posljednja tri dana potkopao bi zdravlje i Titanu. Uzmite malo hrane i malo se odmorite. Po gledajte se u zrcalo, pa dete vidjeti kako vam je to potrebno. Obrazi su vam upali, a oi krvave kao u ovjeka koji umire od gladi i jedva gleda od nesanice. - Nisam kriv to ne mogu jesti niti se odmarati. Uvjera vam te da to nije namjerno. Jest du i odmorit du se im budem mogao. Ali mogla bi isto tako redi ovjeku koji se bori da ne potone neka se odmori nadomak obale! Moram najprije stidi do obale da bih se mogao odmarati. Dobro, ne mora zvati gospodina Greena; a to se tie kajanja za moje nepravde, nisam uinio nikakve nepravde i ne kajem se ni za to. Odved sam sretan, pa ipak nisam dovoljno sretan. Blaenstvo moje due ubija moje tijelo, ali ona ipak ostaje nezadovoljena! - Sretni ste, gospodaru? - povikah. - Neobine li srede! Ako biste me sasluali, a da se ne naljutite, mogla bih vam dati savjet koji bi vas uinio sretnijim. - to je to? - Znate i sami, gospodine Heathcliffe, da ste jo od svoje trinaeste godine ivjeli sebinim i nekrdanskim ivotom, i vjerojatno za sve to vrijeme niste nijedanput imali Sveto pismo u rukama. Sigurno ste zaboravili sadraj te knjige, a sada moda vie nemate ni vremena da to nadoknadite. Zar bi moglo biti kakve tete ako poaljete po nekoga... nekog svedenika, bez obzira na to kojoj crkvi pripada... da vam objasni Sveto pismo, da vam pokae kako ste daleko odlutali od njegova uenja i kako dete nespremni biti za njegov raj ako se ne promijenite prije no to umrete? - Osjedam prije zahvalnost nego ljutnju, jer si me podsjetila na nain na koji elim biti pokopan. elim da moje tijelo bude odneseno na groblje uveer. Ti i Hareton moete idi za mojim lijesom ako hodete. Najvanije je da ne zaboravi da grobar izvri moj nalog to se tie moga i njezina lijesa! Nije potreban nikakav svedenik niti ikakve molitve. Kaem ti, jo malo pa du dospjeti u svoj raj; raj ostalog svijeta ne cijenim i ne elim. Pretpostavimo da nastavite sa svojim upornim gladovanjem i da umrete od gladi, pa svedenik zabrani da vas pokopaju na crkvenom groblju? - rekoh mu, uasnuta njegovom bezbonikom ravnodunodu. Kako bi vam se to svidjelo? - On to nede uiniti; a ako uini, morat de se pobrinuti da mi se tijelo prenese tamo kriom. Ako to propusti, iskusit de na svojoj koi da mrtvi i dalje ive! im je uo da su i ostali ukudani ustali, povukao se u svoju sobu i ja sam slobodnije disala. Ali poslije podne, kad su Joseph i Hareton otili na svoj posao, ponovno se pojavi u kuhinji i uznemirena pogleda pozva me da doem i sjedim u velikoj sobi, jer je elio da netko bude s njim. Odbih poziv i otvoreno mu rekoh da me njegov udan govor i ponaanje plae, te da nemam ni hrabrosti ni volje biti sama s njim. - Uvjeren sam da me ti smatra za avola - ree on uz svoj uasni osmijeh - za bide odved strano da bi ivjelo pod potenim krovom. - Zatim se okrenu Catherini, koja je bila tu i koja se bila sklonila iza mene kad je on doao, pa doda podrugljivo: - Hode li ti dodi, mala? Ned avola. Ali, postoji bar netko tko se uasava mog drutva! Tako mi Boga! Ona je nemilosrdna. Oh! Dovraga! To je zaista odved nepodnoljivo za ivo bide... ak i za ovjeka kao to sam ja. Vie nije traio

niije drutvo. U sumrak se povukao u svoju sobu. Cijelu nod do kasno sutradan sluali smo ga kako jeca i mrmlja za sebe. Hareton je htio udi, ali mu ja predloih da ode po gospodina Kennetha, pa da on doe i vidi to mu je. Kad je lijenik doao, pokuah otvoriti vrata, ali su ona bila zakljuana i Heathcliff nam doviknu neka idemo doavola. Bolje mu je i eli biti sam. Lijenik ode. Uveer je bilo vrlo vlano, kia je pljutala sve do zore. Kad sam ujutro proetala oko kude, opazih da jegospodarov pro zor otvoren i da kia pada unutra. On sigurno nije u postelji, pljusak bi ga smoio do koe. Zacijelo je ili ustao ili iziao. Ali nedu se vie ustruavati, odvano du udi i vidjeti. Nakon to sam uspjela jednim drugim kljuem otvoriti vrata, pojurih otvoriti hrastovu pregradu, jer je soba bila prazna; brzo je otvorih i pogledah unutra. Gospodin Heathcliff bio je ondje - leao je na leima. Njegove su me oi motrile tako ljutito i pronicljivo da sam se uplaila; ali mi se zatim uini da se smijei. Nisam mo gla zamisliti da je mrtav; ali lice i grlo bili su mu mokri od kie; voda je kapala s posteljine i on je bio potpuno nepomian. Prozorski kapak koji se zatvarao i otvarao bio mu je izgulio ruku koja je leala na prozorskoj dasci; ali krv nije kapala iz rane, i kad sam stavila ruku na nju, vie nisam sumnjala; bio je mrtav i ukoen! Zatvorih prozor; zaeljah mu s ela njegovu crnu, dugaku kosu; pokuah mu zatvoriti oi kako bih, ako bude mogude, ugasila taj uasni, ivi izraz ushita prije no to ga itko drugi vidi. Ali se one nisu htjele sklopiti, inilo se kao da se rugaju mojim pokuajima; njegova otvorena usta i otri bijeli zubi takoer su se podrugivali! Obuzeta ponovnim nastupom straha, dozvah Josepha. Vukudi noge i pravedi prilinu buku on odluno odbi imati s njim bilo kakva posla. - avo mu je odnio duu - povika on - i to se mene tie, moe mu odnijeti i tijelo! Eh! Kako je to zao ovjek kad se i smrti ceri! poeti skakati od radosti oko mrtvakog odra, ali se on odjednom umiri, pade na koljena, podignu ruke i zahvali Bogu to je zakoniti gospodar, potomak stare obitelji, napokon doao do svojih prava. Taj me je strani dogaaj zapanjio i moje su misli kruile oko uspomena iz prolosti s nekom vrstom potitene alosti. Ali siromah Hareton, kojemu je od svih uinio najvedu nepravdu, bio je sada jedini koji je zaista duboko alio za pokojnikom. Sjedio je uz mrtvaca cijelu nod i gorko plakao. Stezao mu je ruku i ljubio njegovo sarkastino, divlje lice kojega su se svi ostali uasavali, i oplakivao ga s onim dubokim bolom koji prirodno potjee iz plemenita srca, pa bilo ono i prekaljeno kao elik. Gospodin Kenneth bio je u nedoumici kako nazvati bolest od koje je gospodar umro. Preutjela sam da on nita nije okusio etiri dana jer sam se bojala da bi to moglo izazvati neke potekode. Uostalom, uvjerena sam da on nije gladovao namjerno; gladovanje je bilo posljedica, a ne uzrok njegove neobine bolesti. Pokopali smo ga kao to je elio, na zgraanje cijelog susjedstva. Earnshaw, ja, grobar i estero ljudi koji su nosili lijes sainjavali smo cijelu pratnju. Ta su estorica ljudi odmah otila nakon to su lijes spustili u raku; mi smo ostali dok nije zatrpan. Hareton je, suzna lica, kopao komadide zelena busenja i stavljao ih preko mrka humka; humak je sada gladak i zelen kao i ona druga dva - i nadam se da njegov stanovnik poiva isto tako mirno kao i oni u drugim humcima. Ali ljudi u ovoj okolici, ako ih pitate, zaklet de se Svetim pis mom da se on pojavljuje kao duh. Neki kau da su ga vidjeli blizu crkve, neki na pustari, a neki ak i u ovoj kudi. Bapske prie, redi dete; tako i ja kaem. Pa ipak, onaj starac uz kuhinjsku vatru tvrdi da svake kine veeri otkad je Heathcliff umro vida dvije prilike kako gledaju kroz prozor Heathcliffove sobe - a i meni se otprilike prije mjesec dana dogodilo neto udno. Ila sam jednu veer u Grange - bilo je mrano, spremala se oluja - i ba gdje put skrede za Orkanske visove, sretoh jednog malog deka koji je tjerao ovcu i dva janjeta. Plakao je gorko; pomislih da su mu jaganjci tvrdoglavi pa ne ele idi kamo ih on tjera. - to se zbilo, mali ovjee? - upitah ga. - Eno Heathcliffa gdje stoji s Catherinom ondje ispod stijene - zajeca on - ne usudim se prodi pored njih. Nisam vidjela nita; ali ni njegovo stado ni on nisu se

usudili dalje; kazah mu neka udari drugim putom. Te prikaze vjerojatno je stvorila njegova mata dok je iao sam preko pustare i mislio o glupostima koje je uo od svojih roditelja i prijatelja. Ali, bilo kako bilo, ja vie ne volim biti vani u mraku, niti ostavljena sama u ovoj mranoj kudi. Jedva ekam da doe dan kad de je oni napustiti i preseliti se u Grange. - Oni namjeravaju ivjeti u Grangeu? - upitah. - im se vjenaju, a to de biti na Novu godinu. - A tko de ivjeti ovdje? - Pa, Joseph de paziti na kudu i moda de imati jednog mladida da mu pravi drutvo. Oni de ivjeti u kuhinji, a ostali dio kude bit de zatvoren. Ostavljen duhovima koji se tu budu htjeli nastaniti napomenuh. - Ne, gospodine Lockwoode - ree Nelly odmahujudi glavom. - Ja vjerujem da mrtvi poivaju u miru. Ali o njima ne valja neozbiljno govoriti. U tom trenutku otvore se vrata; etai su se vratili. - Oni se ne boje niega - progunah promatrajudi ih kroz prozor. - Njih dvoje zdrueni usudit de se prkositi sotoni i svim njegovim legijama. Kad su doli na prag i zaustavili se na trenutak da jo jednom pogledaju mjesec - ili, tonije, da jo jednom pogledaju jedno u drugo na mjeseini, osjetih neodoljivu elju da opet odem neprimijeden. Stavih gospoi Dean u ruku neto kao znak svoje zahvalnosti i, ne obazirudi se na njeno prijateljsko prigovaranje zbog moje nepristojnosti, ieznuh kroz kuhinju u trenutku kad su oni otvarali prednja vrata. I tako bih Josepha ostavio u uvjerenju da se gospoa Dean upustila u ljubavni nestaluk da ga, sredom, ugodan zveket Grange produljih izletom do crkve. Dok sam stajao blizu njenih zidova, vidio sam da je zdanje prilino oronulo tijekom minulih sedam mjeseci; na mnogim prozorima zjapile su crne rupe bez stakla, kriljac na krovu iskliznuo je gdje gdje iz reda u kojem je stajao, i predstojede jesenje bure postupno de ih posve unititi. Traio sam i ubrzo naao tri nadgrobna kamena na padini pored pustare. Srednji je ved bio posivio i upola zarastao u vrijes; Lintonov je bio u skladu s njim samo po tome to mu je podnoje bilo obraslo u travu i mahovinu; Heathcliffov je jo bio gol. Ostao sam neko vrijeme pored njih pod onim blagim nebom, promatrao nodne leptire koji su letjeli izmeu vrijesova i zvonida, sluao tihi povjetarac koji je blago pirkao kroz travu, i udio se kako je itko ikada mogao pomisliti da je posljednji san spavaa (dadilja) KRAJ