Lukmanovi savjeti sinu (Sura Lukman: 13-19)

"Kad Lukman ree sinu svome, savjetujudi ga: 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, irk je, zaista, velika nepravda.'/13/ Mi smo naredili ovjeku da bude posluan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni de se svi vratiti./14/ A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikoduno ponaaj, a slijedi Put onoga koji se iskreno Meni obrada; Meni dete se poslije vratiti i Ja du vas o onome to ste radili obavijestiti."/15/ O sinko moj, dobro i zlo, teko koliko zrno goruice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah de na vidjelo iznijeti,doista Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajudi./16/ O sinko moj, obavljaj namaz i trai da se ine dobra djela, a odvradaj od hravih i strpljivo podnosi ono to te zadesi - dunost je tako postupiti./17/ I, iz oholosti, ne okredi od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog./18/ U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja najneprijatniji glas je revanje magarca!" /19/

Ibrahimovi, a.s., savjeti ocu Azeru (Sura Merjem: 41-50)

"Spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. /41/ Kada je rekao ocu svome: 'O oe moj, zato oboava onoga koji niti uje niti vidi, niti ti moe od kakve koristi biti? /42/ O oe moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja du te na Pravi put uputiti./43/ O oe moj, ne pokoravaj se ejtanu, ejtan je Svemilosnom uvijek neposluan;/44/ O oe moj, bojim se da te od Svemilosnog ne stigne kazna, pa da bude ejtanu drug.'"/45/ Otac njegov je rekao: "Zar mrzi boanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okani, zbilja du te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." /46/ "Mir tebi!", ree Ibrahim. Molit du Gospodara svog da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. /47/ I napustit du i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate, i Gospodara svoga du moliti; nadam se da nedu biti nesretan u dovi Gospodaru mome."/48/ Poto ih je napustio i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima uinismo, /49/ i darovasmo im svako dobro i uinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani./50/