Primjer onoga s čime sam od upute i

znanja poslan, je kao primjer kiše koja

se na zemlju spusti. Ima predjela
zemlje koji kišu upiju, pa ona
bujnim biljem okiti se, …..a ima i
predjela koji vodu zadržavaju, ne
upijaju je, pa se ljudi s njom služe, piju
je i usjeve navodnjavaju….. Ima i
ogoljelih predjela, vodu ne upiju, ne
niče iz njih ništa. ……..Tako ima ljudi
koji Allahovu vjeru razumiju i
koriste se onim s čim sam poslan.
Uče i druge podučavaju. Ima i onih
koji na ono s čime sam poslan ne
obraćaju pažnju, …..ne slijede uputu i
ne usvajaju znanje s kojim sam
došao“. (Muttefekun alejhi)

- Braćo, Čovjek je zemlja, i živi na

zemlji. Njegovom staništu, zemlji,
Allah dž.š., daje blagodat kiše,
 zahvaljujući kojoj, na njoj život
buja, i ukrasi razni. Tamo gdje
kiša ne padne ili tamo gdje jeee
zemlja ne upije, zemlja je
neplodna, gola, niti korist donosi.

Poslanik poredi upućena i

neupućena čovjeka sa plodnim i
neplodnim predjelima zemlje.
…Čovjeku s neba dolazi blagodat
objave, blagodat riječi Božije, koja kad
na plodno tlo, na bogobojazno srce
padne, daje plod. Plod je čovjek koji
zna i znanje živi. Plod je upućen
čovjek koji živeći vjeru koristi
drugima i tako prema poslanikovoj
riječi, sebe čini najboljim, jer su
najbolji oni koji drugima koriste.

Ima, kaže Poslanik, ljudi koji poput

zemlje koja zadržava vodu, a ne
koristi je, posjeduju znanje, a sami se
njime ne koriste, ne žive ga….. Oni
su, kako je poredio Poslanik, poput
svijeće koja drugima svijetli a sama
gori.

------Mi imamo puno znanja o vjeri.

Teško ćeš među nama naći nekog ko
ne zna šta je haram a šta halal, ….ali
naše znanje se teško pretvara u djelo.
………Znanje bez djela je poput vode
koju zemlja ne upije, zemlja se njome
ne koristi. Ta voda padne i ispari.

Među nama su i oni koji blagodat

riječi Božije prihvataju. Oni su plodno
tlo, pa ta riječ postane djelo,
postane islam. Živjeti tu riječ je
dvostruka korist. Korisna je onome
koji je živi i drugima koji se tom
životu dive i žele ga slijediti. Kao što
na zemlji ima predjela koji niti vodu
primaju niti zadržavaju, tako među
ljudima ima onih koji niti čuju riječ
Božiju niti žele šta znati o vjeri
svojoj.

U mjesecu smo rebiu-l-evvelu. U

onom mjesecu u kojem je zemlji, svim
svjetovima, došao Poslanik.

-------Došao je čovjek čija je zadaća

objavu primiti, nama prenijeti i istu
živjeti,,,,, kako bi nam bilo jasno da
je ta riječ upućena čovjeku i da
čovjek ima snagu i moć, tu riječ
živjeti.

---Kao što zemlja zahvaljujući kiši,

ukrasi se i divljenje izaziva, čovjek,
objavi zahvaljujući, motivira se da
mijenja sebe i svijet oko sebe.
Tirmizi bilježi od Poslanika: „Kada je
Allah stvorio zemlju, brdima i
planinama ju je ojačao. Meleke
začudi snaga i čvrstina zemlje pa
rekoše:……'Gospodaru, jesi li stvorio
išta jače od zemlje?’ Reče:'Jesam,
željezo.’ ……Rekoše:'Jesi li stvorio
išta jače od željeza?’ Reče:'Jesam,
vatru.’ Rekoše:'Jesi li stvorio išta jače
od vatre?’ Reče:'Jesam, vodu.’
Rekoše:'Jesi li stvorio išta jače od
vode?’ Reče:'Jesam, vjetar.’
Rekoše:'Jesi li stvorio išta jače od
vjetra?’ Reče:'Jesam, čovjeka, kad
dijeli tako da lijeva ne zna šta daje
desna.“ (Tirmizi)

Poslanik je izvor naše snage. On

objavu donoseći nam, snaži nas i uči
kako da mjesto u kojem živimo
pretvorimo mjestom u kojem će
dobra djela bujati i koje će biti
ukrašeno dobročinstvom baš kao što
plodna zemlja poslije kiše ukrašena
bude.

----Čovjek je jači od zemlje, željeza,

vatre, vode i vjetra---- ako je na
zemlju spuštena rijeeeeč Božija
dotaknula njegovo srce i usmjerila ga
putem dobra.

Obilježavamo Poslaniku rođendan i

slušamo o njegovom životu i djelu.

----Jesmo li mi, evo pitamo se…….,

poput onih predjela zemlje na koje
kiša pada ali iz nje ništa ne niče, već
ona vodu zadržava i drugi se tom, za
život neophodnom blagodati, služe?

-----Mi imamo znanje i uputu.

Uputu i znanje ne živimo. Uputu
ignorišemo, a našim znanjem se
koriste drugi.

-----Mi jesmo čovjek i jesmo

poslanikovi sljedbenici, ali u nama
nema snage da se suprostavimo
neredu u društvu.

Kad bi naša srca bila plodno tlo za

ono što Poslanik donosi, naša snaga
bi prevazilazila snagu svih
pohlepnika za vlašću, snagu svih
korumpiranih i u mitu i korupciji
ogrezlih ljudi, ……snagu svih koji
našu omladinu truju….prevazišli bi

Enes ibn Malik, r.a., prenosi od

Poslanika: „Kada bude Kijametski
dan, glasnik će povikati:'Gdje su
licemjeri, a gdje su iskreni vjernici?
….Ustajte i pokažite vaša djela i
primite nagradu od vašeg
Gospodara’, pa je Poslanik
nastavio:'……..Licemjeri od svojih
djela neće imat ništa, osim tuge,
kajanja i nesreće’. …….Zatim je
Allahov poslanik rekao:'O sine
Ademov, pokornost i odanost Allahu
je spas’, i dodao:……'Ono čega se
najviše bojim za svoj ummet jeste
mali širk’. …….Ashabi upitaše:'Šta je
mali širk’? Poslanik
odgovori:'Neiskren nijjet, na
Sudnjem danu će Allah takvima
reći:’ Idite onome u čije ime ste
svoje poslove radili, vidite hoćete li
kod njih naći ikakvu nagradu?“
(Muslim)

Sve dok nam je važnije da se svidimo

Allahovom stvorenju, a ne
Stvoritelju,
-----Sve dok nam je važnije da se
dodvorimo, ne znam kome, bilo
kome od stvorenja Božijih,,, a da je to
djelo u suprotnosti s onim što nas
Poslaniku prepoznatljivim čini,
nećemo imati snagu kojom ćemo se
moći suprostaviti poplavi nereda i
smutnje i vjetrovima…… koji otpuhuju
našu budućnost.

Čovjek je jak, može biti jači od vatre,

ali se mora svjetlom vjere naoružati
kako bi vatru mogao ugasiti. Svjetlo
koje je u rođendanskom danu našeg
Poslanika zasjalo, ugasilo je vatru u
Perziji.

O Allahu učini nas iskrenim

vjernicima. Amin!