IBRAHIM A.S.

Mentor: mr. sci. v. ass. Muhamed Fazlović

Studentice: Amila Mušić, 4196
Kerima Kosovac,4193
• Ibrahim a.s. je sin Tara
• Ibn Asakir u više predaja navodi da je Ikrime
rekao: Ibrahimov a.s. nadimak je bio Ebu ed-
Dajfan.
• Rođen je u zemlji Heldejaca tj. Babilonu
• Sa ocem, ženom Sarom i bratićem Lutom
nastanili su se u Haranu
• Haran je pripadao Heldejcima koji su
obožavali sedam zvijezda
• Svi ljudi na Zemlji su bili nevjernici osim
Ibrahima, Sare i bratića Luta
• Allah dž.š., je Ibrahimu a.s dao još u mladosti
zdrav razum i kada je porastao uzeo ga je za
Svog poslanika i prijatelja (Halila).
ْ‫يم ُرش َدْهُ ِمن‬ َْ ‫َولَقَدْ آتَينَا ِإبْ َرا ِه‬
َْ ‫ل َو ُكنَّا ِب ِْه‬
َْ ‫عا ِل ِم‬
‫ين‬ ُْ ‫قَب‬
'Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali I
dobro smo ga poznavali".
Uzvišeni Allah također kaže : I Ibrahima, kada je govorio narodu svome: ''Obožavajte Allaha I
Njega se bojte! To vam je bolje, ako znate. Vi mimo Allaha obožavate kumire I laži izmišljate.
Oni, koje vi mimo Allaha obožavate, ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti, pa kod Allaha
tražite opskrbu, Njega obožavajte I Njemu zahvaljujte; jer ćete se Njemu vratiti! A ako vi budete
poricali, pa I narodi prije vas su poricali, a Poslanik je dužan samo jasno da prenese. Zar oni ne
vide kako Allah stvara stvorenja? On će to ponovo učiniti, Allahu je to, doista, lahko. Reci:
''Putujte po Zemlji I gledajte kako je On prvi put stvorio. Allah će to I drugi put stvoriti. Allah,
dosita, sve može. On kažnjava koga On hoće I milost daje kome On hoće, I Njemu ćete se vratiti.
Vi njegovoj kazni ne možete umaći ni na Zemlji ni na nebu, I vi mimo Allaha nemate ni zaštitnika
ni pomagača. A oni koji ne vjeruju u Allahove dokaze I susret s Njime, ti su izgubili nadu u Moju
milost, I njih čeka bolna kazna.'' Odgovor njegovog naroda bijaše samo: ''Ubijte ga ili ga
spalite!'' - ali Allah ga je spasio od vatre. U tome, doista, ima dokaza za narod koji vjeruje. I on
reče: ''Vi ste mimo Allaha kupire prihvatili, da biste u životu na ovom svijetu, međusobne
prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati I jedni
druge proklinjati. Vaše prebivalište će biti vatra I nećete imati pomagača.'' I Lut mu povjerova!
A Ibrahim reče: ''Ja selim svome Gospodaru, On je, doista, Silni I Mudri. ''I Mi smo mu Ishaka I
Jakuba poklonuli I njegovim potomcima vjerovjesništvo I Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu
nagradu dali, a na onom će, doista, jedan od dobrih biti. (El-'Ankebut, 16.-27.)
• Njegov otac je bio prvi koga je pozvao na Pravi put. Otac mu je
bio jedan od onih koji su obožavali kipove i bilo je najpreče da
se iskrenim savjetom obrati svom ocu.
• O tome Allah dz.š. kaže: Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio
istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: "O oče moj,
zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od
ikakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi;*
zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti; o oče moj, ne
klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o
oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da
budeš šejtanu drug"-otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš
božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te
kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!" "Mir
tebi!" - reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti,
jer On je vrlo dobar prema meni. I napustiću i vas i sve one
kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome;
nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome."
 Ibrahim je zaista, kao što je I obećao, za njega
molio usvojim dovama. Međutim, kada mu je
postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga
se odrekao.

• A što je Ibrahim tražio oprosta za

svoga oca* bilo je samo zbog
obećanja koje mu je dao. A čim mu je
bilo jasno da je on Allahov
neprijatelj, on ga se odrekao.
Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i
obazriv.
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On
ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!"
A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ako me
Gospodar moj na Pravi put ne uputi, biću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali."A kad ugleda
Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on
reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete! Ja okrećem lice
svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji
Njemu druge pridružuju!" I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom
raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu
pridružujete, biće samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim
obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite?
Ovim je Ibrahim a.s., objasnio da ova, nama nevidljiva tijela, nisu nikakva božanstva
koja pored Allaha treba obožavati, nego su stvorena I potčinjena Allahova stvorenja.
Nasuprot njima je Uzvišeni Allah, ništa Mu ne promiče, ništa Mu nije skriveno. On je
Stalni, Vječni I bez prestanka. Nema boga niti gospodara pored Njega.
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima
se i dan i noć klanjate?"Oni odgovoriše: "I naši preci su im se
klanjali." "I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" - reče.
"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" - upitaše oni. "Ne"- reče
- "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja
ću vam to dokazati. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše
kumire udesiti!" - I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg,
da bi se njemu obratili."Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše
oni - "zaista je nasilnik?" "Čuli smo jednog momka kako im huli"-
rekoše -"ime mu je Ibrahim." "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše
- "da posvjedoče." "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o
Ibrahime?" - upitaše."To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako
umiju govoriti - reče on. I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi
ste, zaista, nepravedni!"Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da
ovi ne govore!""Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima
koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" -
upita on."Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate!
Zašto se ne opametite?" -"Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako
hoćete išta učiniti!" - povikaše"O vatro," - rekosmo Mi - "postani
hladna, i spas Ibrahimu!"I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi
onemogućismo. (El-Enbija, 51-70)
Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim, kad je Gospodaru svome iskrena srca došao, kad je ocu svome i narodu svome rekao:
"Čemu se to vi klanjate? Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?"I on baci
pogled na zvijezde, pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" - i oni ga napustiše, uzmaknuvši,a on se kumirima njihovim
prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete? Šta vam je što ne govorite?" -i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,pa mu
narod trkom dođe. "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" - upita - "kad Allah stvara i vas i ono što
napravite?" Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u vatru bacite?" I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih
učinismo poniženim. (Es-Saffat, 96)
• Ovo je nepobitan dokaz o ništavnostinjihove tvrdnje dasu njihovi kumiri imali osobinu Boga jer ih
se on odrekao I izgrdio ih. Da su mogli kakvu štetu nanijeti, sigurno bi je njemunanijeli ili da su
mogli šta učiniti, učinili bi mu.
• Ibrahima a.s., su stavili na katapult, vezali mu ruke I noge, a on je izgovarao ''Nema bogaosim
Tebe, slava Tebi, Gospodaru svjetova, Tebi pripada sva zahvala I vlast, I Ti nemaš sudruga''. Kada
je stavljen na tas katapulta I iz njega bioizbačen prema vatri, izgovorio je: '' Dovoljan nam je Allah
I divan je On zaštitnik!''
• Dok je Ibrahim a.s., lebdio u zraku, pokazao mu se melek Džibril I upitao: ''Ibrahime, imaš lineku
potrebu?'', a on mu odgovorio: ''Od tebe ne!''
• Tog dana se narod nije mogao služiti vatro. Kod Ibrahima je spalila samo poveze kojima je bio
svezan.
• U vatri je proveo četrdeset ili pedeset dana, I rekao je: ''Nisam doživio ljepše dana I noći od onih u
vatri. Da mi je da mi čitav život bude ovakav''.
 ROĐENJE ISMAILA

• Ibrahim a.s., je molio Uzvišenog da mu podari čestito potomstvo. Kako Sara nije mogla
imati djecu, dala mu je svoju robinju Hadžeru, ne bi li Allah od nje podari dijete
• Kada je Hadžera zatrudnjela, Sara je postala ljubomorna. Rođenjem Ismaila a.s., Sarina
ljubomora se povećala, pa je zatražila od Ibrahima a.s., da je udalji od nje.
• Ibrahim a.s., je odveo Hadžeru I njeno dijete koje je još bilo dojenče I ostavio ih u pustoj I
nenaseljenoj dolini današnje Mekke.
• Kada je htio da se vrati, ona ga je uhvatila za odjeću I upitala: ''Ibrahime kuda ideš, a nas
ovdje ostavljaš bez ičega?'' Ibrahim a.s., joj nije odgovarao I nakon više puta pto ga je pitala.
Pa je rekla: ''Je li ti to naredio Allah?'' ''Da'', rekao je. Ona je na to rekla: ''U tom slučaju,
nećemo bit i izgubljeni!''
• Ibrahim se udaljavao sve dok nije došao do jednog prevoja
gdje ga nisu mogli vidjeti. Okrenuo se prema Ka'bi, podigao
ruke I zamolio Gospodara:

Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u

kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi,
Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi
čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
.
• Nako što su popili vodu koju im je Ibrahim a.s., ostavio,
majka nijemogla da gleda svoje dijete kako se ''prevrće'' od
žeđi, pa je počela trčati između Safe I Merve, bez
odustajanja, sedam puta zaredom, sve dok Allah dž.š. nije
dao da poteče Zemzem
• "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" -
reče - "On će me kuda treba uputiti. Gospodaru
moj, daruj mi porod čestit!" - i Mi smo ga
obradovali dječakom blage naravi. I kad on
odraste toliko da mu poče u poslu pomagati,
Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te
trebam zakolati, pa šta ti misliš?" - "O oče moj," -
reče - "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš,
ako Bog da, da ću sve izdržati." I njih dvojica
poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,
Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime, ti si se Objavi u snu
odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra
djela čine - to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" - i
kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima
kasnijim mu spomen sačuvasmo: "Nek je u miru
Ibrahim!" Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra
djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik, i
obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i
čovjekom dobrim, i blagoslovili smo i njega i
Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i
nevjernika očitih.(Es-Saffat, 99-113)
''Htio je da ga zakolje iza vrata, kako mu ne bi gledao
lice dok ga bude klao.''

• Allah dž.š., je obradovao Ibrahima a.s., te mu za

kurbana, umjesto sina, dao zamjenu. Većina učenjaka
smatra da je to bio ovan, bijele dlake, crnih očiju I
velikih rogova. Vidio ga je svezanog za jedno drvo na
brdu Sebir. Mudžahid kaže da gaje zaklao na Mini, a
Ubejd ibn Umejr kaže da se to desilo kod Mekami –
Ibrahima.
 ROĐENJE ISHAKA

• Ibrahimu I Sari tu radosnu vijest su donijela tri meleka Džibril, Mikail I Israfil, kada su ih oni kao
goste primili, a oni su bili na putu prema naseljima Lutovog naroda, da bi ih srušili na njih, zbo
njigovog nevjerovanja I griješenja.

Obavijesti ih o gostima Ibrahimovim -kada su mu ušli i rekli: "Mir!” - on je rekao: "Mi smo se vas
uplašili.""Ne plaši se!” - rekoše - "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati.""Zar mi
donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" - reče on - "čime me
radujete?""Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" - rekoše oni -, "zato nadu ne
gubi!""Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" - reče on
GRADNJA KA'BE

I kada smo kao pribježište Ibrahimu

pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo
"Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti
ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti,
koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i
koji će molitvu obavljati. I oglasi ljudima
hadž!" - dolaziće ti pješke i na kamilama
iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih. (El-
Hadždž, 26-27)
• Allah dž.š., je naredio Ibrahimu a.s., da
Mu izgradi hram koji će stanovnicima
Zemlje biti ono što su ti hramovi
melekima na nebesima.
• Nakon što je sagradio najčasniji hram,
zamolio je blagoslov svojoj porodici, da
budu opskrbljeni plodovima I pored
nedostatka vode, drveća, usjeva i plodova.
Također je zamolio da to mjesto bude
sveto zaštićeno, sigurno I bezbjedno. On
je, također, molio Allaha da im pošalje
poslanika, njihovog roda, koji će govoriti
na njihovom jeziku, razgovjetnom I
čistom jeziku.
SMRT IBRAHIMA A.S.
• Ehli kitabije navode da se Ibrahim a.s., razbolio I umro kada
je imao sto sedamdeset pet godina. Ukopan je u Hebronu
pored svoje supruge Sare, a pokopali su ga njegovi sinovi
Ismail I Ishak, neka je Allahov blagoslov I mir na sve njih.
• Njegov kabur, kabur sina mu Ishaka I kabur njegovog unuka
Jakuba nalazi se na jednom četvrtastom prostoru kojeg je
uradio Sulejman ibn Davud u Hebronu. To mjesto se danas
zove EL-Halil.