“Istinski im ispričaj događaj dvojice sinova Ademovih. Obojica su kurban žrtvovali i poklonili.

Od
jednog je kurban bio primljen a od drugog nije. Tada onaj reče drugom: “Tebe ću ubiti!“, a ovaj
odgovori: “Žrtve Allah prima samo od dobrih i bogobojaznih!“ (El-Maide, 27)
Praksa klanja kurbana bila propisana Ademu a.s i svim drugim poslanicima, a danas ćemo se zaustaviti na
primjeru Ibrahima a.s. i govoriti o njegovoj odanosti Bogu, koji je toliko upečatljiv i, motiv mnogim genaracijama
ljudi sve do Sudnjeg dana.

Ibrahim a.s. je poznat po mnogo čemu. On je jedan od najodabranijih poslanika, otac je svih vjerovjesnika
(ebu-l-enbija’), jer svaka knjiga koja je objavljena nakon njega, objavljena je poslanicima koji vode porijeklo od
njegove loze. U Kur’ anu je počastvovan i kao Halilu-l-Allah, Allahov bliski prijatelj, on je bio primjer čestitosti,
pokoran Allahu, pravi vjernik i nije druge Allahu ravnim smatrao, i na kraju, Ibrahim a.s. je bio jedan ummet.
Čime je on zaslužio ovakav opis?

Ibrahim a.s. nam je primjer kako treba verovati i oslanjanjati se samo na Allaha dž.š kada imamo iskušenje. A
on je bio iskušan porodicom, kada je od njega zatraženo da svoju ženu i dete ostavi u mestu gde nema vode i
nikakvih plodova, da bi kasnije tu napavio Kabu. I bio je iskušan vatrom, u koju su ga nevjernici bili bacilli zbog
toga što im je slomio kipove, a on je tada kazao: „Dovoljan mi je Allah, divan li je On zaštitnik!“ Bio je iskušan
svojim sinom Ismailom a.s., svojim voljenim sinom, kada je od njega zatraženo da ga učini kurbanom. Sve su
ovo bila velika iskušenja Ibrahimu a.s, i on je voleo sebe i voleo je svoju porodicu, kao što mi volimo sebe i
svoje porodice ali je on ipak više voleo Allaha nego sebe, poslanstvo mu je bilo bitnije nego deca, birao je dal
da bude odan Allahu ili porodici i izabrao je Allaha, i zato, kao nagaradu za ovakav postupak Ibrahim a.s. će
dobiti kurban, što nam je opisano ajetima sure Saffat:
Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra
djela čine – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” – i kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima
kasnijim mu spomen sačuvasmo: “Nek je u miru Ibrahim!” Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra
djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik. (Es-Saffat 104-111)

I na kraju Ibrahim a.s. je dobio sve i sačuvao Ismaila. Želiš li i ti da imaš visok stepen kod Allaha? Želiš li ti da
sačuvaš sebe i svoju podrodicu? Želiš li da budeš sretan na oba sveta? Postići ćeš to ako se Allahu odazoveš
svaki put kada te zove, i kada Allah od tebe, u tvom životu traži da bude na prvom mjestu, onda će sve ostalo
biti na svom mestu.

Kurban Ibrahima a.s. nas uči šta znači žrtva u ime Allaha dž.š. Zato poštovani dzemate, u ovim trenucima
ćemo zajedno razmisliti o onome šta da žrtujemo sa našim kurbanima . Žrtvujmo to što nas sprečava da
budemo bolji ljudi i bolji vernici, žrtvujmo sve što nam truje srca i mržnju koju osećamo prema drugim ljudima,
Žrtvujmo imetak (novac) koji nas odvraća od pravih vrijednosti. Budimo spremni, kada koljemo naše kurbane,
da žrtvujemo naše stalne izgovore koji nam daju lažnu sliku da možemo bez Allaha!? Ako želimo Ibrahimov
a.s. kurban o ovome moramo da razmislimo. Allahu ne treba ni krv ni meso naših kurbana, On gleda u srca
naša i iskrenost u delima našim!

Draga braćo, na kraju ću završiti sa sledećom porukom:

Allah džellešanuhu obećava oprost onima koji nakon teških riječi, uvreda, pokvarenih porodičnih i rodbinskih
odnosa  da skupe snage da oproste, obnove pokidane veze i nastave činiti dobro i pomagati svojim bližnjim.
Habil nije uzvratio istom mjerom na Kabilovu mržnju, Jusuf a.s. oprostio je  braći spletke i nepravdu. Veličina
njihovog sabura ostala je do danas uzor i nadahnuće vjernicima.  

Poslušajmo Allahove riječi: Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati
rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka pređu preko toga i nek
praštaju! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i Milostiv je.  ( En-Nur 22)

Gospodaru naš podari nam u porodicama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas
ugledaju. Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kada si nam već na Pravi put ukazao i
daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, oprosti nama i braći
našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima;
Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.