Naa knjievnost August enoa

Pisano potkraj 1864., objavljeno 1. sijenja 1865. u asopisu Glasonoa Zaista e se svaki poten Hrvat veoma smutiti vi jevi kakva nam je u taj par naa knji!evnost. "a bio kako velik ro oljub, bio kako velik optimista, to se nee smjeti oteti istini a nam knji#a o rijetki$ i%nimaka ami u mlitavilu i mrtvilu, a #otovo sve to se an& anas u Hrvata pie nije o velike 'ijene %a uevnu eman'ipa'iju nae# naro a( )oji je tomu ra%lo#* +ma ra%lo#a kojima mi krivi nismo, pa i$ se tako lako o rvati ne mo!emo, nu ima e i takvi$ koji u nama stoje, pa se asomi'e na nemalu tetu nae#a uevno#a i ru!no#a !ivota povraaju. Prvi$ se neemo ti'ati, jer svatko i$ %na e, nu #ovoriti nam je vije&tri o ru#ima. Glavni na #rije$, koji nam se oslje no u svoj povijest nae#a naro a javlja, jest vjeita nestanost. +ma tu asova # je je naro listom planuo, najistijim i najplemenitijim !arom uskipio i velelijepa jela poinio, kojima e katka u ini$ naro a %aman ravna tra!iti. -u ima e pri tako sjajnim %#o ama i 'rni$ asova, # je sve spa a u mrtvilo, # je prvanjemu us$itu ni tra#a nema, # je e i plemeniti ro oljubi ovu nemarnost sveopu #orkim po smije$om pratiti, ok koja silna in'ijativa sav naro opet o plamena ne uspiri. .o valja u politi'i, u ru!nom !ivotu, to valja %a nae naro ne %avo e, a najpae %a nau knji#u. "i %na emo o koje !ivosti, o kolike ra inosti %nameniti o#a/aji ilirske obe na naro u%nesoe, kako su nove misli sav na !ivot, sve nae o noaje probijale, kako se je tu pisalo na tkamu, nu mi %namo kakvi smo bili ka nas je i%nena a tu/a, onekle Hrvatima ne%nana nevolja prikvaila, kako su se svi %latni san'i o 'rnoj istini rasprili, kako se je sve sle#lo i obumiralo, kako je silna eta pisa'a ilirski$ spala na aku lju i, pa kako je opet tu/instvo nemili'e me/u nama $arailo. )ako smo #o ine 1860. uskipjeli i navali'e na ra se ali, kako je su$a onle knji#a poela lijepo listati, to#a ne treba natanki spominjati, kako je ovo vrijeme po nas jalovi i po nau knji#u neplo no, to svako %na e. 1vo nesretno kolebanje biva istinabo# sve slabije, misli sve jasnije, jer nas %le #o ine boljoj pameti nukaju, nu prestalo nije niti e prestati ok ne nestane ru#i$ nevolja. 2to#a boluje na naro ni !ivot, sto#a i boluje knji#a naa, koja bi naro u imala me%imi'om biti. -a !ivot onekle ne bijae nalik sjajnoj %vije% i kojano tvr o i stalno s neba sjaje, ne#o %vije% i blu i'i koja tek katka se sjajna oku javlja, naa knji#a enekle nije probila sve !iv'e nae#a naro a, i ru!ni mu !ivot re ala i o #ajala, ve je i%im politiki$ listova bila tek pre!ivanjem sami$ pisa'a. 2to#a joj i nema tvr a korijena, sto#a mo!e ovjek lako ra%umjeti sve one po%ivni'e&ja ikovi'e nai$ beletristiki$ listova # je opinstva po vikuju3 4Poma#aj, jer inae propa o$(4. 5ei e mi mo!ebiti tko#o a sam pesimista, a sve 'rno vi im. -u na to je lako ukratko o #ovoriti. 6%mi u ruke popis svi$ knji#a to su lanjske #o ine u#le ale bijeli svijet, pa e ti se br%o li'e smrknuti srije ono#a pra%nila nae knji!evnosti. 7e an samo pojav probu it e u tebi ra ost, ma a i ne bu e bilo #o ine 1864. nikoje ru#e $rvatske knji#e tiskane o te je ini'e, $rvatska knji!evnost imala bi se ime iiti( .a knji#a je na vrlo Knjievnik( 2lavni pokojnik 8uk )ara !i, probrav prvi sve%ak Knjievnika, estitao je Hrvatima to su tako aleko ospjeli. "no#i su ve i otprije snovali i re ali stro#o %nanstvena ra a u Hrvata, a mi mu !elimo o sr'a a u#o potraje, jer on nije samo uitelj naro u ve i ljut stra!ar proti nametnitvu iletanti%ma, koji je osobito in historicis i philologicis onekle 'vao bujnom koprivom( -u ljuto bi se ovjek prevario ka bi mislio a je to, %a a se sa a otememo lijepoj literaturi, osta onoj stru'i koja o malo i%nimaka sainjava onekle nau knji!evnost. 8e otprije spomenu$ a nam knji#a ne jeluje na na so'ijalni !ivot kako bi trebalo. 7a mislim a je upravo u svem naem ra%vitku i pokretu so'ijalni momenat najva!niji. 9ok nam ne bu e seljak obra!eniji, ok se u$ naro ni ne uvrije!i ne samo u svakom #ra u, u svakom ure u i u svakoj koli, ve upravo i u obitelji koja je pravi temelj i naro no#a i r!avno#a !ivota, onekle nema ni ra%#ovora krepku, slo!nu, naro nomu !ivotu( Za aa osna!iti i utvr iti naro ni !ivot i e upravo popularnu, pounu i %abavnu struku knji!evnosti. 2tro#o %nanstvena struka ne jeluje nika a tako neposre no, tako inten%ivno na sve so'ijalne kru#ove, ona ostaje va% a manje&vie svojinom strukovnjaka i %nanstvenjaka, a se i ire

opinstvo poneto irne, tome se $oe upravo visoke 'ivili%a'ije koje akako u nas jo nema. 1sobito su %namenite ove struke u oni$ naro a koji su nakani stvoriti samostalnu 'ivili%a'iju a sauvaju svoj in ivi ualitet proti tu/emu uplivu. )o takvi$ naro a mora a je knji!evnost ten en'io%na. -ajsjanijim nam je u tome primjeru knji!evnost poljska. 2vi tjemenja'i poljski, kao "i'kie:i'%, )rasinski, )ras%e:ski, 2;o:a'ki, Zaleski it ., pisali su i u pjesmama i u pro%i ten en'io%no, a treba li oka%ivati koliko ti lju i tim bla#otvorno jelova$u na posljski naro * 6 najmanja knji!ni'a, pisana %a poljsku je'u, o ie poljskim u$om, bu i poljsku uu( .akve ten en'io%nosti treba osobito u nas. 9a si jo nismo ure ili kue kako treba, a na pokret stoji na slabim no#ama, osobito ka pomislimo na #otovo besprimjernu nemarnost nae#a opinstva naprema naoj knji%i i novinarstvu $rvatskomu, po%nate su stvari. 5a%vraenost i nestalnost nai$ okolnosti ima e istinabo# svoj ra%lo# u na#lom, nenaravskom probu u naem, ali pokraj sve#a to#a alo bi se poneto bolje ra iti ne#o to se !alibo!e sa a ra i, o em #ovorit emo ru#i put. 5a knji!evni u nas, i%im strukovnjake %nanstvene ra nje, morao bi u ariti vojim putem. Prvo bi nai pis'i morali #le ati a se popularnim spisima privlai u kolo itajue# opinstva na, u tom ob%iru toli %anemareni puk. 6 puku stoji prava sila naro a, on je o sve#a naro a najvie spojen sa %emljom, a bu e li u nje#a obra%ovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta nee naro krenuti s puta kojim u ariti mora, %aman su sve tu/e spletke, %aman svi vanjski pokuaji a navuku naro na svoje < on stoji tvr o ko ub, jer je ubu silan korijen, a taj korijen je puk( +ntelektualne ra%like me/u poje inim kru#ovima rutva nee nika nestati, ali ona ne smije tako silna biti kao to je u nas. 2vi kru#ovi rutva moraju biti spojeni tako a se napre ak i ra%vitak prote!e ne samo na kaputae ne#o i na o$ae, a bu e li sav naro je na 'jelina uevna, tko e mu braniti napre ak, ma i kako ne%#o no vrijeme olo* -ajbolji primjer su nam u tom =esi. 8eli se, akako, ka bu e vie kola, bit e sve#a. +stina je to3 bit e bolje. >li i to mi se mora opustiti a o puka ipak je na strana itati umije, i a bi u onim kolama to i$ sa a ima trebalo %a mla e! takvi$ spisa. > ta a on a puk ita* Za ratara bi bio na i%vrsni Gospodarski list. > ta vie* otar, Osjeki i Poeki kalendar* )rna i silna mi tiva( )ualo se %a to kojeta, ali ba ava. Prijatelj puka #o ine 1848. bio je anakroni%am, a nae rutvo %a popularne spise ta je, ta ra i* ?o# bi %nao( & .eko je to, a, najte!e pisati popularno, pisati %a puk, a mno#i koji bi imali %a to !i'u misle a to nije vrije no, a tijem ne mo!e i%ai na #las kao literat, %ato e mjesto kratke kronike %a puk ra/e veleuenu iserta'iju O slavenstvu Tribala, mjesto poune kakve povjesti'e tursko&romantiki #alimatias u @ormi pripovijetke napisati. .o je akako pre rasu a, kao to ona a puki itatelj ima e manje %aslu#a ne#o sveuilini. 9va ovjeka me/u naim knji!evni'ima ima u ba i%vrsnu !i'u %a tu struku3 Arane )urela', ionako najbolji $rvatski pro%aista, i 7anko 7urkovi. oka u lu!inensia i Tri lipe, to su stvari %a puk, to e #a irnuti. > tako bi se $tjelo a piu i ru#a #ospo a pis'i, osobito sveeni'i, a prije sve#a a piu i%vorne stvari to se tiu !ivota, mana ili pre su a nae# naro a, to e vie koristiti ne#o 2'$mi tovi, Ho@@mannovi prijevo i, vie ne# "abica -Bm'ove, jer to presa/eno voe ostaje uvijek tu/im, ma kako @ino 'ijepljeno bilo. Govorio sam akako samo o je noj stru'i, ali to valja %a svaku. > puk e %aista ra o pri#rliti to se nje#a tie, o em vi i a je samoniklo, a je to %r'alo nae#a !ivota. +ma %a to primjera veoma %animljivi$ u $istoriji nae literature. ?a u ono oba, ka je knji#a naa tako reku obumirala, postalo je %au o najvie oni$ knji#a to su i$ puk i ni!i %anatlije pri#rlili. -ije to ba biser nae knji!evnosti, ali to su najpopularnije knji#e. Cno vam 5elkovieva #atira, )aieva $a%govora, eno vam u kajkavski$ 4pur#ara4 kronikD, stoljetno# kole ara, Grabancijaa &aka i 'iogenea. .o su spisi u nas u poje inim pre jelima najpopularniji, a to %ato jer su je nostavnim je%ikom i ba naro u po !i'i pisani. 6 tom svakako treba poetka, i to ne kojekakva, # je se anas i% a e knji#a, a poslije #o ine ana ka!e rutvo to ju je i% alo a ne valja. Eijela rutva svakako mo#u uspjenije ra iti ne#o poje in'i. -e bi li se morala naa "ati'a, a joj krv'a opet neta o!ivi, ati na i% avanje popularne en'iklope ije %a puk, u veoma jevtinim sves'ima* -e bi FliG barem mo#la raspisati na#ra u %a puku $rvatsku kroniku sa slikama i

povjesni'u popularnu, akako rukije pisanu ne#o to je .kalieva kompila'ija* .akvu bi i #ospo a itala. 9ru#i put a naa knji#a naro u u !ivot sle#ne jest beletristika, to jest novelistika i pjesnitvo. -aa novelistika* 7ao i poma#aj( )a ovjek po%naje poneto $rvatsku i srpsku povijest, # je mu se javlja toliko %animljivi$ %#o a, toliko sjajni$ #lava, ka motri na sa anji toli bujni i ra%noliki !ivot, a ka #le a nae i%vorne pripovijetke, kako a mu je on a pri ui* "no#a to#a nemamo, a to imamo, o malo i%nimaka je 'i#li korov. 9a %na u ru#i lju i %a to #ra ivo, #lave moje, ako ne bi i o nama 'ijele (eihbiblioteke roamana i novela pisali. +li %ar nije sramota a su #ospoja 9u evant i >l@re "usset o naim 6sko'ima, Herlosso$n o Erno#or'ima novele pisali, a 9Hrin#s@el ova almatinske pripovijetke sastavlja, a je E$o'$olouek ju#oslavensku $istoriju novelistiki i%ra io, a mi* -ita te nita. 1tka se ?o#ovi novelisti'i i%nevjerio, nema pripovijetke spomena vrije ne. -ikoli bi mo! a %a to imao !i'u, ali rven je%ik i sva# anje sentimentalne @ra%e po njemakom kalupu ne a u a mu klii'a i%a/e na svijet. Glavni pako #rije$ u nai$ pisa'a jest to ne umiju ili nee birati %#o na #ra iva, te mjesto novelistiko# obino u%mu epiki in. .a svatko %na e a vije treine nai$ i%vorni$ pripovijetki priaju o turskom ratu. 9akako a je uenje ru#i$ ijelova nae povijesti munije, tu se moraju li'a i kulturno stanje tonije 'rtati, tu nisu ovoljne @ra%e 4o asnom krstu i slobo i %latnoj4. 1va nemarnost %a nau povijest, %a u i $istoriki ra%vitak naro a, nukaju nae noveliste a #ra e svoje pripovijetke i spletke po tu/oj abloni, a mjesto otra 'rtanja li'a opisuju sto puta sun'e, mjese', %vije% e i sve kreposti nebeske @ra%ama $rvatskom u$u #ro%nim, rijeju, sva pripovijest nema nita tipiko#a, te se je morala %biti prije u .atariji i .un#u%iji, ne#o u Hrvatskoj. 1 romanu neu ni #ovoriti. Poeki &ak je pripovijetka %a mla e!, a ne roman. 8i ete mi opet rei a sve ku im, a ja vam ka!em to biste na primjer preveli -ijem'ima ili Aran'u%ima a %a nau novelistiku pitaju* 1 #ovorite si sami. Prijevo i tu/i$ pripovijetki nisu mno#o bolji. )even i Po%or, pokojni'i bla!ene uspomene, valjano su o ue u toj stru'i ra ili, i i%bor i je%ik prijevo a je bio estit, ta tu su ra ili 8e!i, .rnski, 7urkovi i @ino pero nae#a 7ose "ikatovia. "oramo i !aliti to #ospo in r. 7akov 6!arevi, osobiti vjetak naemu je%iku, uste%uje preno svoje naoj knji%i. -u sa je veinom i%bor pre meta %a nae opinstvo posve nespretan, ili je je%ik o%labo#a r/av. -avest u vam primjer. Ita e $rvatskome opinstvu ju!noameriki roman (a Gitana, ili %ato se je Hrvatima vrsni roman (edena palaa o Ja!enikova i% njemako#a r/avo preveo* -ema se $oe tiva to je naemu naro u bli!e po u i, to e na nj jelovati, jer romani i pripovijetke ne piu se samo %ato a se (eihbiblioteke napune, ne itaju se samo %ato a se vrijeme prikrati. > mno#i nai preva/ai, ne po%navajui estito nikakve literature, prevest e prvu novelu koji im je sluaj u ake namjerio. .oj #ospo i bismo uope preporuili i to a marljivo ue naro ne pripovijetke, a im pero bu e malo istije. > sa pitam, kako $oete a nam jevojke bu u naro ne, ka nemaju ta itati u $rvatskom je%iku* +li ete im mo!ebit Gospodinu *lairon ili %namenito jelo Pravda uspije ati* >ko to, on a si propao, $rvatski naro e( 8alja nam jote koju rei o naem vilovanju. 9a < pjesnitvo imamo. "a!urani, Prera ovi, .rnski bili bi ponos svakom naro u, +engi,-aga, Prvenci, Krijesnice resile bi svaku knji!evnost. 1 mla/em narataju nije lako #ovoriti, taj se tek ra%vija. Zasa jote junakuju na vilinjem mej anu sve stariji knji!evni'i, a prije sve#a .rnski komu u $rvatskoj liri'a para nema. > noviji plo ovi* .eko te preteko bi bilo literarnomu povijesniku karakterisati novije pjesnitvo. 7e ni pjevaju po naro nu, velei a je i pjesnik najvrsnije $rvatske pjesme, to jest +engi,-age, u ario tijem putem. -u nije #a jote majka ro ila koji e okriliti +engi,-agi, a pjesni'i po isto naro noj !i'i obino naslje uju vanjski lik naro ne pjesme, ne marei toliko %a nutarnje krasote naro ne vile, te raspinju svoje plo ove u omaan ni% esetera'a. .akve po u!e pjesme nae opinstvo slabo ita. 2ve novije, to jest mla/e pjesme veim su ijelom ili omoro ne ili ljube%ne. Historika bala a, koja bi u ovo oba naj%#o nija bila, slabo je #ojene $rvatske vile. 9omoro ne pjesme pova/aju se veim %a u%orima ilirske obe. >li to je upravo anakroni%am. Ito je on a silno sve !iv'e ra%i#ralo, sve ue us$itilo < anas je esto ve

puka @ra%a. Crotikim pjesni'ima bi imale Krijesnice slu!iti %a u%or, tu je omoro na !ara i !ive ljubavi, a kraj to#a upravo iste $rvatske pjesnike !i'e. 2amo takve pjesme mo#u i na naro jelovati. 1 ramati'i rei u koju vei u lanku )ae glu!ite. Pisao sam tu samo 'rti'e, $tio sam samo natuknuti kako bi se nai pis'i imali ob%irati na opinstvo, jelovati na naro , jer mno!ina tampani$, ali nera%re%ani$ knji#a na omoro noj poli'i ne ine jote !ive knji!evnosti. -ae literarne $istorike pako molim nek piu vie ne#o osa o knji!evnoj povijesti, ali poneto vie o stvari, manje o pukoj slovi'i. ?ilo bi ve vrijeme, a Knjievnik je tomu %#o no mjesto.