Ivica Lucić - Hrvatska Protukomunustička Gerila U Bosni I Hercegovini 1945-1951.

SP, br. 3., 631.-670.
Zagreb, 2010. UDK: 323.26(497.6)1945/1951 323.282(497.1)1945/... 94(497.6=163.42)1945/1951 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 29. 3. 2010. Prihvaeno: 22. 11. 2010.
Hrvatska protukomunistika gerila u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.

IVICA LUI Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Brojnost i snaga hrvatskih gerilskih skupina nastalih u BiH posljedica su zloina to su ih komunistiki partizani poinili nad tamonjim Hrvatima pred kraj Drugoga svjetskog rata i nakon njegova zavretka. Utjecala je i napetost izmeu jugoslavenskih vlasti i Zapada te glasine i najave novoga rata. Ipak, samo dio gerilaca imao je politike i vojne ciljeve, dok se vei dio borio za goli ivot. Neki su strahovali zbog uloge koju su imali u ratu, a veina zbog vrlo okrutnoga odnosa vlasti prema zarobljenicima. Represivne akcije komunistike vlasti protiv gerilaca zahvatile su i znatan dio hrvatskoga naroda u BiH. Teror nad tamonjim hrvatskim stanovnitvom nastavljen je godinama nakon rata. Oruani otpor slomljen je nakon est godina oajnike borbe, ali je pritajeni otpor ostao do kraja komunistikog reima. Kljune rijei: komunisti, kriari, kripari, kamiari, odmetnici, ustae, Hercegovina, Bosna, Jugoslavija, Crkva.
Uvod
U svibnju 1945. godine zavrio je Drugi svjetski rat iz kojega su jugoslavenski komunisti izali kao pobjednici s golemom vojnom i politikom snagom.1 Nisu prihvaali zahtjeve zapadnih saveznika za uspostavom viestranakog sustava i osiguranjem minimuma graanskih prava. Vlast im je bila mnogo vanija od demokracije i saveznitava. Vladko Maek optuio je Titovu vlast kao totalitarnu i teroristiku i izjavio da je osloboenje zemlje nita drugo do zamjena nacistikog totalitarizma komunistikim. Sline ocjene dolazile su i iz slubenih krugova zapadnih zemalja. Prevladavalo je miljenje da Josip Broz i njegovi fanatino agresivni sljedbenici pokazuju servilnost prema Kremlju te da e Beograd suraivati s Bijelom kuom onoliko koliko budu suraivali Rusi. Iz amerike vojne misije upozoravali su da tek demokratizacija samog SSSR-a moe jamiti demokratsku promjenu i u Jugoslaviji. Ameriki veleposlanik u
Kopnena vojska JNA III., Edicija Razvoj oruanih snaga SFRJ 19451985., 3/I, VINC, Beograd 1988., 430.
1
631
IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Jugoslaviji, iako je imao naglaene osobne simpatije prema J. Brozu, traio je u rujnu 1945. uskraivanje amerike pomoi njegovu reimu sve dok se nastavlja diktatorska i teroristika praksa.2 Odnosi su se posebno zakomplicirali sukobom oko Trsta i Julijske krajine, koje su jugoslavenski partizani zauzeli, a saveznici su traili da se povuku, prijetei i vojnom silom.3 U izvjetaju tajnika amerikog veleposlanstva u Beogradu od 27. rujna 1945. pie:
Sveopti strah preovlauje u zemlji. Primetan je svuda u javnom i privatnom ivotu. U gradovima reim ima odbore i pijune u svakom bloku i u svakoj zgradi. Protivnici reima ive u stalnom strahu da e ih Ozna uhapsiti i da e kao narodni neprijatelji biti kanjeni. Sigurni smo da su hiljade izbrisane sa birakih spiskova jedino zato to oni ili njihovi roaci nisu pristalice Narodnog fronta. Nema tunijeg komentara aktuelne situacije nego primedbe ljudi koji su se suprotstavili nacistikoj vojnoj maineriji kada je bila na vrhuncu njene snage da je Hitler ipak moda bio u pravu. Na sve strane se uje da je u poreenju s Oznom, Gestapo bio blaga ustanova.4
Odjeljenje zatite naroda Ozna, koja je sijala strah Jugoslavijom, bila je udarna snaga KPJ, tajna politika policija osnovana u svibnju 1944. godine za borbu protiv neprijatelja. Njezine prve vee akcije bile su likvidacije ratnih zarobljenika. U svibnju 1945. godine i poslije ubijeno je najmanje 80 000 zarobljenika koji su voeni u kolonama od Bleiburkog polja pa sve do grke granice.5 KPJ je nakon toga krenula u obraun s preivjelim vojnicima poraenih vojski, ali i s ostalim politikim protivnicima. Brojni lokalni prvaci i lanovi graanskih stranaka nestajali su preko noi. Uz jaku propagandu ubijani su bez suenja i oni koji su se skrivali po umama u strahu od terora revolucionarne vlasti. Da bi se bolje razumjele navedene ocjene i karakter jugoslavenske komunistike vlasti u poratnom vremenu u BiH, osvrnut emo se na procijenjenu strukturu ratnih rtava u zemlji. U Drugome svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije poginulo je ili umrlo najmanje 947 000 njezinih stanovnika. Njih 316 000 bilo je iz BiH.6 U Jugoslaviji je stradalo najmanje 200 000 Hrvata, od ega oko 64 000 iz BiH.7 Pokazalo se da je broj hrvatskih rtava vei nego to su
2 Tvrtko JAKOVINA, Ameriki komunistiki saveznik: Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene amerike drave: 1945.1955., Profil Srednja Europa, Zagreb 2003., 33.-46. 3 Duan BIBER, Tito-Churchill strogo tajno, Arhiv Jugoslavije, Beograd, Globus, Zagreb 1981., 549.-555. 4 Vojislav PAVLOVI, Od monarhije do republike SAD i Jugoslavija (19411945), Clio Glas srpski, Beograd Banja Luka 1998., 506. 5 Martina GRAHEK RAVANI, Bleiburg i krini put 1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2009., 317.-333. 6 Vladimir ERJAVI, Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Jugoslavensko viktimoloko drutvo, Zagreb 1989., 107.-154. 7 V. ERJAVI, Demografski i ratni gubitci Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau, Bleiburg 1945.-1995., Hrvatska matica iseljenika, Zagreb 2000., 81. Usp. s istraivanjima Bogoljuba Koovia i Kazimira Katalinia.
632
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
navedene procjene ukazivale, ali emo ih koristiti kao minimalan broj.8 Od pretpostavljenih najmanje 64 000 stradalih Hrvata iz BiH do sada su poznati podaci za neto vie od polovice, odnosno za njih oko 36 000. Prebrojavanje po opinama pokazalo je da je u Hercegovini, odnosno u tri june (hercegovake) upanije Federacije BiH, poginulo najmanje 22.736 Hrvata,9 oko 10 000 Hrvata iz Posavine,10 a iz 19 opina srednje Bosne oko 3 060 Hrvata.11 Karakteristino je za Hrvate u BiH da su najvie stradali od partizana i komunistikih vlasti, i to na kraju rata i po njegovu zavretku. To je vana injenica za razumijevanje odnosa komunistike vlasti i Hrvata u BiH, posebno u Hercegovini. Jedna od hercegovakih opina, Ljubuki, prema popisu iz 1948. imala je 25 959 stanovnika. Preko 90% bili su Hrvati. Obraeni su podaci za 2360 poginulih Ljubuaka: meu njima je 2 227 Hrvata, 91 musliman (Bonjak) i 37 Srba. Ustae i pripadnici vlasti NDH ubili su 79 Ljubuaka, etnici 81, Nijemci 26, Talijani 2, zapadni saveznici 14, a partizani i jugoslavenske komunistike vlasti ubili su 1 707 Ljubuaka. Od ukupnog broja 1 621 ili 66% Hrvata iz Ljubukog ubijeno je 1945. godine ili poslije. Za sudbine i grobove njih 1 168 se ne zna i smatraju se nestalima. Ubijeni su uglavnom bili mukarci prosjene starosti od 23 godine.12 Iz istonoga dijela Hercegovine stradalo je u ratu i porau 4 515 Hrvata. Obraeni su statistiki podaci za njih 4 423. Od tog broja 1 864 Hrvata ubijeno je nakon zarobljavanja, na krinom putu i nakon rata. Za taj su kraj specifine velike civilne rtve. Stradalo je 2 227 vojnika i 2 138 civila.13 U odako-modrikom dijelu Posavine ubijeno je 3 375 Hrvata. Meu njima je bilo 672 civila i 2 703 vojnika. Partizani su ubili 1 754, a etnici 158 Hrvata iz odako-modrikog dijela Posavine. Veina poginulih bili su domobrani, njih 106 bilo je
8 Jerca VODUEK STARI, Kako se istila Jugoslavija, Gordogan, broj 4-5, Zagreb, ljetojesen 2004., 45. Stari je utvrdila znatno vei broj rtava u Sloveniji nego to je to izraunao erjavi. Isto je ustvrdio Kazimir Katalini, koji je procijenio da je broj hrvatskih rtava znatno vei. Vidi Kazimir KATALINI, Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid, Buenos Aires Zagreb, 1993. 9 Ivica LUI, Sigurnosna politika Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine 1945.1990., doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 2005., 242.-247. 10 Srpski zloini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni 19911995., gl. ur. Ante Milinovi, Savez zajednica udruga Hrvata izbjeglica i povratnika Sjeverozapadne Bosne i Bosanske Posavine, Zagreb Oraje 1999., 23. 11 Vjenceslav TOPALOVI, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske rtve: 1941. 1950./1991.95., Hrvatski informativni centar, Zagreb 2001., 102. Topalovi je naveo broj od 4 303 stradala Hrvata u 20 opina srednje Bosne, gdje je uraunao i Kupres, odakle je stradalo 1 243 Hrvata. 12 Stjepan TERC, Posredni i neposredni demografski gubici opine Ljubuki, Spomenica Ljubukim rtvama, (ur. Florijan Boras), Ljubuki 1998., 387.-396. Ukupno je poginulo 2 460 Ljubuaka, ali podaci za njih 100 nisu statistiki obraeni. 13 Ivica PULJI, Stanislav VUKOREP, uro BENDER, Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, Humski zbornik broj V., Zajednica Hrvata istone Hercegovine upe trebinjske biskupije opine apljina, Neum, Stolac i Ravno, Zagreb 2001., 83.-86.
633
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
u ustaama, a 11 u partizanima.14 Od 3 060 stradalih Hrvata iz srednje Bosne partizani su ih ubili 2 589. Od toga ih je samo na krinom putu, nakon zarobljavanja, ubijeno 1 167. etnici su ubili 433, ustae 12, a Nijemci 9 Hrvata iz srednje Bosne.15 Za shvaanje meunacionalnih odnosa vano je sagledati rtve rata i zloine koji su poinjeni u BiH. Zloini koje su poinili pripadnici ustakih, etnikih i okupatorskih postrojbi uglavnom su poznati i o njima se esto pisalo. Objavljen je i zbornik s kronoloki poredanom dokumentacijom o zloinima koje su poinili pripadnici vlasti NDH.16 O ratnim i poratnim zloinima partizana odnosno komunista u BiH do 1990. godine nije se gotovo nita moglo uti niti proitati. Na temelju prikupljenih i objavljenih podataka vidljivo je da su ogromnu veinu Hrvata u BiH poubijali partizani koji su u BiH uglavnom bili srpske nacionalnosti. Teite sukoba nije bilo na ideolokoj osnovi faizam ili antifaizam, tj. Njemaka ili Velika Britanija odnosno SSSR nego na nacionalnoj osnovi: Hrvatska ili Jugoslavija, hrvatstvo ili jugoslavenstvo, odnosno srpstvo. Govorei na prvom zasjedanju Zemaljskog antifaistikog vijea Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) u studenome 1943., Rodoljub olakovi rekao je da je meu Hrvatima u BiH rairena kobna zabluda da je NDH kakva takva ipak hrvatska drava, te da je narodno oslobodilaka borba uperena protiv hrvatstva. olakovi je zakljuio kako treba nemilosrdno istrebljujui ustake zlikovce strpljivo razbijati zablude kod zavedenih masa.17 Hrvati u BiH nali su se 1945. godine izvan granica hrvatske federalne jedinice, izloeni osvetnikim udarima velikog dijela Srba, ali i dijela Muslimana koji su posebno krajem rata prili komunistima.18 Srbi su se osveivali svima koji su imali bilo kakve veze s NDH, Muslimani su se uglavnom distancirali od sudjelovanja u ustakoj vlasti, optuujui Hrvate-katolike za ustatvo i sva zla koja su u to ime poinjena. Komunisti su za svoju politiku dobili potporu i jednog broja Hrvata. Neki su im pristupili iz uvjerenja, a neki su vidjeli priliku za osiguravanje egzistencije ili rehabilitaciju zbog pripadnosti poraenoj
http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=24039, pristup ostvaren 7. 11. 2010. V. TOPALOVI, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske rtve, 102. 16 Zloini na jugoslavenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu, zbornik dokumenata, tom I., Zloini Nezavisne Drave Hrvatske 1941.1945., Vojnoistorijski institut, Beograd 1993. 17 Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, Dokumenti 1943.1944., knjiga I., Veselin Maslea, Sarajevo 1968., 43. 18 Na treem zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sarajevu od 26. do 28. travnja 1945. godine govorio je i pukovnik Hamdija Osmanovi iz Cazina. On je, uz ostalo, rekao: Neki ljudi govore da Muslimani u ono vrijeme nisu poli za ustakim pokretom, nisu se nali u redovima ustaa, nisu se nali u redovima okupatora, ali drugovi i drugarice, mi Muslimani moramo priznati da se ogromna veina Muslimana nala na frontu okupatora. Iz kojih razloga i kako to sam malo prije naveo. Meutim, narodni pokret je pokret sveopti, pokret svenarodni. I Muslimani koji su vidjeli i osjetili na svojoj koi kakav je straan teror okupatora, kakva je sudbina namijenjena Muslimanima, kada su osjetili slabljenje Njemake pod udarima Crvene armije i nae vojske, oni su poeli da se preorjentiu, poeli su stupati u redove narodno-oslobodilake vojske. Vidi Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, Dokumenti 1945., knjiga II., Veselin Maslea, Sarajevo 1968., 426.
14 15
634
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
vojsci i politici. Broj Hrvata lanova KPJ/SKJ u BiH bio je u prosjeku oko 2% od ukupnog broja Hrvata. Muslimana je u Partiji bilo oko 3%, a Srba oko 5%.19 Jedan broj preivjelih pripadnika poraene hrvatske vojske odluio se nakon rata boriti protiv komunista, bilo za politike ciljeve ili za goli ivot.
Procjena brojnosti i stanja protukomunistike gerile

Pripadnici poraene hrvatske vojske koji se nisu htjeli predati okupljali su se po bosanskim i hercegovakim planinama, umama i brdima. Okupljali su se u manjim ili veim skupinama koje su povremeno dobivale i neke oblike organizacije. Oni koji su bili organizirani i koji su imali politike ciljeve prozvali su se kriarima. Na tom je imenu inzistirala i KPJ kada ih je htjela povezati s Katolikom crkvom, kompromitirati je i opravdati represivne mjere protiv sveenika.20 Kriari su oekivali sukob zapadnih zemalja s komunistima, kako SSSR-om tako i Jugoslavijom. Nadali su se da e ih s novim imenom i znakovljem Zapad prije prihvatiti kao saveznike. Ako i nisu previe vjerovali u to, morali su nekako legitimirati svoju borbu i osigurati podrku barem u dijelu naroda. Komunisti su ih u svojim izvjetajima nazivali i odmetnicima, banditima, kamiarima, umnjacima, a u Hercegovini najee kriparima. Taj naziv dolazi od kripova, odnosno krapa, jama, udubina ili rasjeklina u kamenu, nekoj vrsti pilja gdje su se gerilci povremeno skrivali. Naziv kripari preivio je do danas i najrasprostranjeniji je u narodu. Zato emo ga i koristiti, osim tamo gdje oni sami sebe zovu kriarima ili nekim drugim imenom. Prema podacima KPJ, nakon zavretka Drugoga svjetskog rata na prostoru BiH ostalo je oko 16 000 pripadnika poraenih vojnih formacija: meu njima oko 8 000 etnika, 6 000 ustaa, 1 100 pripadnika muslimanske milicije, oko 500 pripadnika tzv. zelenog kadra i oko 300 pripadnika ostalih formacija.21Aleksandar Rankovi izvijestio je 28. oujka 1947. na zasjedanju Narodne skuptine Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) da se u razdoblju od 1. oujka 1946. do 1. oujka 1947. predalo 1 179 gerilaca, a ubijeno ih je ili pohvatano 3 467. Tako je 1. oujka 1947. u FNRJ bilo jo 1 758 gerilaca, od ega ih je u BiH bilo 643, a u Hrvatskoj 337. Krajem 1948. godine
19 Ivo LUI, to je (bila) Bosna i Hercegovina i tko smo (bili) mi, Status, br. 14, proljee 2010., 113. 20 Zdenko RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj 19451950., Hrvatski institut za povijest Zagreb, 2002., 200.-203. 21 Istorija Saveza komunista BiH, knjiga 2., Institut za istoriju, Osloboenje, Sarajevo, 1990., 11. Bilandi navodi podatak o 800 rasprenih grupa, ili oko 12 000 suradnika okupatora. D. BILANDI, Historija SFRJ. Glavni procesi 1918.1985., kolska knjiga, Zagreb 1985., 103. Priblina procjena od 790 grupa s 11 000 pripadnika razbijenih poraenih vojski odnosno bandita na prostoru Jugoslavije nalazi se u monografiji Vojna bezbednost, Beograd 1986., 38. Drugaija procjena od oko 8 000 grupica okorelih zlikovaca, koje su ostale nakon rata na tlu Jugoslavije, nalazi se u monografiji Kopnena vojska JNA III., 441. Dalje se u toj monografiji kae kako su navedene grupice tijekom 1946. ubile 450 lanova NOO-a. Najbolji pregled svih raspoloivih procjena o broju gerilaca u poslijeratnoj Jugoslaviji daje Zdenko Radeli u citiranoj knjizi.
635
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
ostalo je samo nekoliko desetaka gerilaca.22 Rankovi je i u lipnju 1956. govorio o nekoliko desetina hiljada naoruanih odmetnika, a koji su ostali u zemlji i posle proterivanja okupatora.23 Prema podacima nasljednice Ozne, Uprave dravne bezbednosti (Udbe) za NR BiH,24 u razdoblju od 1945. do 1. svibnja 1959. u BiH ubijeno je 5 098 gerilaca, od ega je bilo 3 184 etnika i 1 914 ustaa. Osueno je 2 452 gerilaca, od ega je bilo 1 228 ustaa i 1 224 etnika. Osueno je i 12 861 njihovih pomagaa, koji su oznaeni kao jataci odmetnike bande, te 1 378 pripadnika kriarskih organizacija, 411 pripadnika etnike organizacije i 513 pripadnika Mladih Muslimana.25 Primjetno je da je broj uhienih i ubijenih etnika vei od broja ustaa to je zato to je veina ustaa ubijena ve prije u prigodi razoruanja u svibnju 1945. i nisu ulazili u ovu statistiku. Na sastanku Oblasnog komiteta Odjeljenja zatite naroda za Hercegovinu odranom 24. oujka 1945. ocijenjeno je da se u Ljubukom nalazi oko 400 odmetnika, ustakog zelenog kadra. Veinom su u manjim grupama. Prenose parole o dolasku Engleza i njihovom izmirenju sa Nijemcima. Utvreno je da se u posukom srezu nalazi oko 300 odmetnika, da su Hrvati u Mostaru veinom ustaki nastrojeni i trae propusnice za Dalmaciju. U apljini je strijeljano oko 60 onih koji su sposobni za vojsku a saekali su neprijatelja tako da je bilo sluajeva strijeljanja nevinih. Strijeljanje je izvreno kao represivna mjera. Nije se uzimalo u obzir jesu li strijeljani sudjelovali u pobuni nego je ocijenjena njihova prolost. Navedeno je da su Rajko i Vojo strijeljali 30 a pustili 42. apljinaca. U srpnju 1945. Ozna je raspolagala informacijom da se u livanjskom srezu nalazi oko 200, u duvanjskom 18, a u bugojanskom 78 odmetnika.26 U vrijeme odravanja prvih izbora u novoj Jugoslaviji krajem 1945. godine na prostoru Sarajevskog okruga nalazilo se oko 500 pripadnika poraenih vojski. Od toga je bilo oko 70 pripadnika ustakih postrojbi, a ostali su bili
Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 179. Mato RADULOVI, Poslednje odmetnike grupe, Odelenje za organizaciju i struno obrazovanje slubenika SSUP-a, Beograd 1963., 3. 24 Nakon donoenja Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije 31. sijenja 1946., reorganiziraju se obavjetajno-sigurnosne slube. U oujku 1946. od Prvog i Drugog odsjeka Ozne formira se pri Ministarstvu unutarnjih poslova Uprava dravne bezbednosti (Udba), dok se od Treeg odsjeka Ozne pri Ministarstvu narodne obrane formira Kontraobavjetajna sluba Jugoslavenske armije (KOS). 25 NR BiH, Dravni sekretarijat za unutranje poslove, Uprava dravne bezbjednosti Sarajevo, br. B-62/1., dana 7. 5. 1959., Pregled likvidiranih i suenih neprijateljskih elemenata u Bosni i Hercegovini od 1945. do maja 1959. godine, upueno Dravnom sekretarijatu za unutranje poslove FNRJ, Upravi dravne bezbjednosti, dravnom podsekretaru, drugu uri Stankoviu, dravni podsekretar Vojo olovi. Napomena: Autor posjeduje preslike svih dokumenata koji su citirani u tekstu, a nije navedeno gdje se nalaze. Radi se o dokumentima koji se ne uvaju u arhivima, nego su prikupljeni iz raznih rasutih i nesreenih fondova. 26 Arhiv Federacije BiH Sarajevo (dalje AFBiH), Fond KPJ, Ugljea Danilovi, Prijepis rukopisnih zabiljeki, Odeljenje zatite naroda/OZNA/, Sastanak za Hercegovinu, Mostar, 24. 3. 1945. Radi se o oficirima Ozne Rajku Vukoji i Voji Vukoviu. Napomena: u dokumentima najee pie odjelenju ili odeljenju, a ne odjeljenju.
22 23
636
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
etnici.27 Republika Ozna u sijenju 1946. godine konstatira da u Sarajevskom okrugu ima jo oko 580 odmetnika, najvie u kotarima Foa, Rogatica, Sarajevo, Sokolac, Gorade i Kalinovik.28 Tijekom prethodnog mjeseca ubijeno je ili se predalo njih 211. U Mostarskom je okrugu bilo 615 kripara, od ega je 181 ubijen ili se predao. Pie i da su ustae aktivniji, osobito u irokom Brijegu te u mostarskom i ljubukom kotaru. Prebacili su se blie moru prema Ljubukom, a u svojim akcijama poinili su i nekoliko ubojstava.29 U Sarajevu je 4. prosinca 1945. odran sastanak efova odsjeka okrunih odjeljenja Ozne za Bosnu i Hercegovinu. U izvjetaju je konstatirano da Ozna za BiH ima mreu od oko 300 registriranih suradnika, koji su najveim dijelom angairani na unitenju odmetnikih bandi. U zatvorima se nalazilo oko 1 250 osoba, veinom odmetnika i njihovih jataka. Navedeno je kako je s prvim snijegom dolo do osipanja odmetnika, iji se broj sveo na oko 2 700 a moda i manje. U izvjetaju jo pie:
Ako se unitavanje odmetnika produi ovim tempom mi smatramo da emo ih u toku zime potpuno unititi. U svim odmetnikim grupama govori se t.j. oekuje nova amnestija. Mi smatramo da nikakva amnestija nije vie potrebna i da emo ih mi u toku zime sami likvidirati. () Kanjavanje jataka dalo je u ovim krajevima dobre rezultate. Rad okrunih sudova po kanjavanju odmetnika i jataka znatno se poboljao i po ekspeditivnosti i po strogoi kanjavanja.30
Vlasti su amnestijom pozivale sve one koji su se od nje odmetnuli a nisu poinili zloine na povratak kuama, uz jamstvo da ih nee kazneno goniti. Teko je procijeniti koliko je meu kriarima bilo onih koji su poinili ratne zloine. Samo malom broju se sudilo, a teko je govoriti i o regularnosti tih suenja. Moemo pretpostaviti da su oni koji su poinili zloine uglavnom pobjegli ili su pokuali pobjei preko granice, to dalje od Jugoslavije. Takvi su se rijetko organizirano vraali. Oni koji su se skrivali u blizini svojih kua, traei nain da se vrate normalnom ivotu, gotovo sigurno nisu bili optereeni ratnim zloinima. To ne znai da nakon rata, u oajnikoj borbi za ivot, u uvjetima stalnih sumnjienja, izdaja i pogibija nisu okrvavili ruke. Amnestija se proglaavala uglavnom onda kada komunisti nisu bili u stanju obraunati
27 Husnija KAMBEROVI, Prema modernom drutvu, Centar za kulturu Teanj, Teanj 2000., 30.-34. Korpus narodne obrane (KNOJ) bio je neka vrsta vojne policije. Osnovan je 15. kolovoza 1944. 28 BiH je nakon rata bila podijeljena na pet okruga i jednu oblast Hercegovinu. Okruzi i oblast sastojali su se od srezova, kako su se u BiH tada zvali kotari. Vidi ZAVNOBiH dokumenti 1945., knj. II., Sarajevo 1968., 127.-128. 29 NR BiH, Odjeljenje zatite naroda (OZN-a) za Bosnu i Hercegovinu, Ministarstvo narodne odbrane federativne Jugoslavije, Str. Pov. Br. 13, 12. 1. 1946., Sarajevo, Izvjetaj naelnika OZNA za BiH, Odjelenju zatite naroda OZNA Ministarstva narodne odbrane FNRJ Beograd. U potpisu Ugljea Danilovi. 30 NR BiH, OZN-a, Zapisnik sa sastanka efova odsjeka okrunih odjeljenja po referatu ustaa i etnika, raen u odjeljenju OZN-e za BiH dana 4. dec. 1945. god. Upueno Odjelenju zatite naroda OZNA, Ministarstvo narodne odbrane FNRJ, Beograd.
637
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
se s onima koji su se odmetnuli od vlasti i sami ih likvidirati, ili kad bi vanjskopolitiki razlozi nalagali reimu potrebu da dade obeanja u tom smislu. U studenom 1946. u travnikom okrugu bilo je oko 110 gerilaca. U mostarskom okrugu registrirano ih je 409 a pretpostavljalo se da ima oko 450. U tuzlanskom okrugu registrirana su 154 gerilca.31 kripari u Hercegovini sve tee su mogli opstajati u blizini svojih kua, a tamo su ugroavali i svoje obitelji, pa su se predavali ili okupljali u grupice i sklanjali na nepristupana planinska podruja Vrana, Ljubue i vrsnice u opinama Duvno, Posuje i iroki Brijeg. Jedan dio hercegovakih kripara djelovao je na susjednom dalmatinskom podruju. U makarskom kotaru ubijeno je (i tek poneki uhien) 262 kriara. Od toga ih je na podruju Imotskoga bilo 109, Makarske 87 i Metkovia 66. Neki od njih bili su iz Hercegovine, a zadnji su likvidirani 1951. godine.32
Organizirane gerilske skupine i odmetnuti pojedinci

U svim dijelovima BiH ostalo je onih koji su se skrivali ili borili protiv vlasti oekujui sukob komunistikih zemalja sa Zapadom. U tom je smislu ila i dosta jaka propaganda. Komunistike vlasti odgovorile su angairanjem jakih snaga Ozne, odnosno Udbe, Korpusa narodne obrane (KNOJ) te formiranjem dobrovoljake milicije i akcijama ienja terena. U izvjetaju iz jedne takve akcije od 1. studenoga 1945. pie da su jedinice KNOJ-a ubile studenta prava ustakog oficira propagatora na sektoru Prozora te da su kod Konjica otkrile vezu ustakog satnika Stjepana Siaje koji se nalazi u prozorskoj oblasti. U tim je akcijama otkriveno osam letaka.33 Meu navedenim je lecima i pismo koje je Stjepan Siaja zvani Gegan napisao Mirku Siaji, koji je takoer bio pod orujem. Siaja u pismu spominje da je juer bio s Kapulicom s kojim je sve u redu te da Mirko provjeri to trae ljudi s kojima je i Ilija Ili iz Ostroca, koji je proljetos bio kod Siaje. Uz pismo je poslao i iskaznicu Anti Grubeu.34 Ostali leci koje je Ozna u spomenutoj akciji otkrila bili su uglavnom propagandnog sadraja, a potpisali su ih Hrvatski borci kriari, Kriari iz zapovjednitva velebitskog kriarskog zdruga, Velebitski zdrug. Mjesto njihova boravka naznaeno je kao Bosanske planine, a vrijeme je rujan/listopad 1945. Parole na kraju letaka bile su ivio Poglavnik i Maek, ivio velebitski zdrug, Za krst astni i slobodu zlatnu, Za vjeru i dom, ivili kriarski drugovi, U borbu za naa starodrevna prava, Smrt komunizmu sloboda
AFBiH, F KPJ, Ugljea Danilovi, Prijepis, Udba, Sastanak sa ofic. sa terena, 5. 11. 1946. Hrvatski dravni arhiv (HDA), RSUP SRH, SDS, 015-4, Banditizam od 1945.-1948., 17. 7. 1948., V., Banditizam na neretvanskom podruju. 33 tab Bosanskohercegovake divizije KNOJ-a, Obavjetajni otsjek, Pov., broj: Slubeno, 1. novembra 1945., Ministarstvu unutranjih poslova Vlade B. H./ Obavetajnom Odelenju, ef Ob. Otsjeka porunik, Aleksandar Zelenovi. 34 Bosanskohercegovaka divizija KNOJ-a, Obavjetajni otsjek, Prijepis pisma satnika Stjepana Siaje Mirku Siaji, bez datuma.
31 32
638
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
narodu.35 Stjepan Siaja Gegan bio je uz spomenutoga Mirka Kapulicu jedan od najjaih i najpoznatijih kriara ili kripara u BiH. Prije rata bio je pripadnik Hrvatske seljake stranke (HSS), a tijekom rata se jedno vrijeme nalazio na elu opinskog narodnooslobodilakog odbora u itu. Postoje razliita tumaenja razloga zbog kojih je napustio partizanski odbor i organizirao miliciju od oko 400 boraca s kojom je branio hrvatska sela u Rami.36 Najee, a i najuvjerljivije, objanjenje je ono po kojem se Siaja usprotivio politici KPJ prema hrvatskome narodu i suprotstavio se novom turskom zulumu u Rami.37 Postoji i verzija da je pronaao dopis KPJ u kojem ga sumnjie i predlau njegovu likvidaciju, kao i tumaenje da je to bila podvala Gestapoa. Pripadnici Ozne pregovarali su tijekom 1944. godine sa Siajom da zajedno sa svojom milicijom prijee u partizane, to je on odbio. Siaja je ubijen u Zlopolju na obroncima Ljubue 8. studenoga 1945., a prije toga su poginula i dva njegova sina.38 Zapovjednitvo kriarskog korpusa Kralj Tomislav, koji se nalazio na prostoru izmeu Tomislavgrada, Posuja i irokog Brijega, proglasilo je 5. listopada 1945. mobilizaciju, ali nije primijeen znaajan odaziv. U izvjetaju partijske organizacije iz Posuja za listopad 1945. pie da se nitko nije odazvao na mobilizaciju, ali i da je ustako djelovanje na terenu prilino jako, pa su i oni prinueni pojaati svoje akcije.39 Iz izvjetaja nastalog u prosincu 1945. u Sreskom komitetu (SK) KPJ u Posuju vidi se na koje se sve naine Partija borila protiv kripara i kako je postupala s njihovim obiteljima. Vidljiv je i odnos prema fratrima odnosno Katolikoj crkvi. U spomenutom izvjetaju uz ostalo pie:
kriparske bande koje se nalaze na terenu svakim su danom slabije tako se od prolog sastanka do danas prijavilo 15 kripara a na njih je najvie utjecalo to im se familijama zabranila hrana. Moe se konstatovat daje stanje jo uvijek najgore u samom mjestu Posuju gdje su se izvjesni reakcionari povezali sa fratrom i ilegalno rade protiv N.O.P. tako osnivanjem radniko-namjetenike zadruge koja je omoguila verc pojedincima zapaa se od strane gostioniara zajedniko nastupanje protiv N.O.P. Mase prilino dobro nadolaze ali jaki utjecaj fratra sa svojom
35 tab Bosanskohercegovake divizije KNOJ-a, Obavjetajni otsjek, Pov., broj: Slubeno, 1. novembra 1945., Ministarstvu unutranjih poslova Vlade B. H., Obavetajnom Odelenju, ef Ob. Otsjeka porunik, Aleksandar Zelenovi. Letci u prilogu dokumenta. 36 Gegan i Bio sam Geganov vojnik, Ramski zbornik, Ramska zajednica Zagreb, Zagreb 2000., 129.-134. 37 Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 429. 38 NR BiH, OZN-a, Izvjee Bude Milievia upueno Ugljei Daniloviu od 19. 10. 1944. Vidi Dezerter lovi ubice; kako je unitena ustako-kriarska banda Mirka Kapulice Svijet (Sarajevo), broj 195., nastavak drugi, 23. veljae 1962., str. 12.-13. Vjerojatno se radi o komunistikoj propagandi, jer je prikazano da je spomenuti dokument krivotvorina koju je Siaji podmetnuo Gestapo uz pomo fratra i dvije asne sestre. 39 Arhiv Hercegovako-neretvanske upanije/kantona, Mostar, nekadanji Arhiv Hercegovine u Mostaru (dalje AH), Mostar, SK KP Po/K1-Ia-1, Sreski komitet KPJ Posuje, Izvjee, 4. 10. 1945.
639
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
lanom propagandom jo uvijek koi pravilnu razvitku i uvrivanju N.O.P. u ovom kraju.40
Prema dokumentaciji KPJ iz Posuja na njihovu terenu bilo je 11 kriparskih odnosno kriarskih grupa. Pod utjecajem ovih grupa osnovana je u Posuju 1946. godine kriarska organizacija s desetak ljudi, koja je zahvaala sela Batin i Osoje, a postojala je i veza s organizacijama u Imotskom i Splitu. Poslije je osnovana i druga kriarska organizacija koja je zahvaala sela Batin, Osoje, itluk, Vinjani, Zagorje i Tribistovo. Ova je organizacija imala 75 lanova. Na elu obiju organizacija bio je Stipe Brekalo zvani Nevi. Uz njih su bile aktivne i grupe Tolerija iz apljine, Nenadia iz Imotskog, grupa Inila iz Tribistova, Reze Ivande iz Sutine, Pere Bage iz Posuja, Drage Kotre iz Vira, Petra Ljubia-utia, Vinka krobe i Stipe Brekala-Nevia iz irokog Brijega.41 Posuke su vlasti kao poseban uspjeh isticale uhienje Pere Bage u oujku 1946. godine, jer su vjerovale da ima utjecaj na narod.42 Zadnja grupa od sedmorice kriara u Posuju strijeljana je 1947. godine. Prilikom akcija Udbe uhieno je oko 100 ljudi optuenih za suradnju s kriarima (jatakovanje). Mnogi su osueni na zatvorske kazne.43 Tako je Jure ori iz Zagorja (danas opina Posuje) optuen u lipnju 1948. zbog jatakovanja, odnosno veze s Dragom Kotrom, Boom Budimirom i voom kriarske skupine Matom Borasom iz Vira. Po optunici ori se s kriarima povezao tijekom 1947. godine preko poznatog odmetnikog jataka Ivana Maria zvanog Bili iz Zagorja, koji je strijeljan 1947. godine.44 Spomenutu grupu Nenadia iz Imotskoga vodio je bivi ustaki porunik Ivan Nenadi zvani Peinovi iz Gornjih Vinjana. S njim su bili i Luka, Mate, Petar i Stipe Nenadi. Oni su pripadali skupini Nenadi-Medvidovi od sedamdesetak lanova, koja je djelovala u Imotskoj krajini i Hercegovini. Braa Mate i Petar Medvidovi poginuli su krajem 1945. godine. Ivan Nenadi strijeljan je zajedno s bratom Stipom u Imotskome 16. svibnja 1946. U njihovoj skupini bili su jedno vrijeme i hercegovaki kriari Benko Penavi, Mariofil
40 AH Mostar, SK KP Po/K1-Ia-1., SK KPJ Posuje, 16. 12. 1945., Izvjee OK KPJ za Hercegovinu Mostar. U izvjeu je utvreno da je Slavko Starovi, bivi sekretar pri opunomostvu Ozne, otiao u Partizansku gimnaziju u Sarajevo. 41 AH, SKSK Mostar, 1961.1966., Analiza o politikom stanju na terenu, Posuje, svibanj 1961., (nesreena graa). Graa o kriarskim grupama u BiH nije dostupna. U posjedu je MUPa Federacije BiH koji s nje nije skinuo oznaku tajnosti. Tako da za sada o ovoj temi uz rasuto i nesreeno gradivo iz raznih izvora moemo pisati na temelju izvjetaja opinskih komiteta SK. Ona su pisana na temelju dokumentacije stanica milicije i sekretarijata Narodne obrane, te zapaanja sudionika dogaaja, stoga ih moramo uzeti s rezervom. Imena su esto pogreno napisana, pa tako umjesto grupa Drage Kotre pie grupa Kotre Dragia. Mogue je da ima jo slinih greaka. 42 AH, SKSK BiH, Posuje, 1945.1947., Inv. Br. Kut. 1., prepiska 1946. g., OK KPJ za Hercegovinu Br. 910/46., SK KPJ Posuje br. 44, 27. 3. 1946., OK KPJ za Hercegovinu Mostar. 43 AH, SKSK Mostar, 1961,1966., Analiza o politikom stanju na terenu, Posuje, svibanj 1961. 44 Okruno javno tuilatvo u Mostaru, br. B. 413./48., Mostar, 25. 6. 1948.
640
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Mandi, Boo Mandi, Zvonko Brnadi zvani Mostarac i drugi. Kada su bili ugroeni u Imotskoj krajini, prebacili su se na Vran i pridruili Mirku Kapulici.45 Mirko Kapulica, roen je 1912. godine u obitelji Ivana i Ive (roene Kolak) iz Prisoja (Tomislavgrad). Jedan je od najuvenijih hrvatskih gerilaca iz Bosne i Hercegovine. U prosincu 1941. godine prijavio se u Zagrebu na doasniki teaj te je od sijenja 1942. kao ustaki vodnik rasporeen u Poglavnikov tjelesni sdrug (PTS). U Prisoju su ga 1942. uhitili i razoruali Talijani. U lipnju 1943. u Zagrebu je iz osvete ubio svoga susjeda Bou Ljubiia (i ranio Petra avaruia) koji mu je 1936. godine ubio brata Antu. Osuen je na 7 godina zatvora, ali je nakon tri mjeseca amnestiran i puten. U oujku 1944. uhien je zbog vrijeanja poglavnika i drave. Ubrzo je puten i otiao je u Prisoje gdje je organizirao miliciju koja je brojala i do 600 ljudi. Na suenju je tvrdio da je miliciju osnovao kako bi sprijeio Nijemce da regrutiraju duvanjske mladie u SS Handar diviziju. U proljee 1945. u Konjicu je ubio svoga milicionara Pavkovia jer ga je zatekao u pljaki. Bio je sumnjien i uhien od Maksa Luburia u Sarajevu. Pred partizanima se povukao do Dravograda. Nije se predao nego se odluio vratiti u Duvno. Prilikom povratka, na Vlaiu su ga ranili etnici, a krili su ga i lijeili muslimani. im se oporavio vratio se u duvanjski kraj i opet poeo skupljati ljude. Partizani su ga prvi put uhitili 23. prosinca 1945. u selu Potubolja (nedaleko od Tomislavgrada). S njim je bio Dane Beno, koji se ubio da ne bude zarobljen. Kapulica je neko vrijeme boravio u zatvorima u Travniku i Mostaru. Prilikom transporta vlakom, u travnju 1946. godine, pobjegao je vezan na stanici u Slavonskom Brodu. Nakon toga kretao se na prostoru izmeu Radue, Vrana, vrsnice i Zavelima, pa do Biokova i Kamenice. U njegovoj grupi bili su: Mijo karo, Boo i Stipe Markovi, Ivica Marijanovi, Benko Penavi, Niko Filipovi, Jozo Kovaevi, Mijo Landeka, trojica Liana ija imena nisu zabiljeena, kao i izvjesni Tono i Mijo. U svibnju 1947. spojili su se s grupom Drage Kotre u kojoj su bili Boo Budimir, Mate Boras, Ante amber i Ilija Krii. Prikljuila im se i dalmatinska grupa u kojoj su bili: Ante Meter, Pero Laeta, Ivan Kegalj i Nedjeljko Piplica, a zatim i Zvonko Bernardi. Radi jaanja i irenja organizacije te jaanja dojma kod pomagaa u ljeto 1948. godine osnovali su Prvu Hrvatsku diviziju kralja Tomislava. Piplica je izraivao oznake, a Stipe Siaja Gegan je obavijestio Kapulicu da se nazovu kriarima. Pomo jataka kojih je ukupno bilo oko 120 nije bila dostatna. Progonjeni i u stalnoj borbi s vlau, pripadnici Kapuliine milicije poinili su niz ubojstava i pljaki. Motivi nekih od njih su poznati, dok za veinu moemo samo nagaati. rtve su uglavnom bili komunistiki aktivisti, osobe sklone reimu ili osumnjieni za pijunau i izdaju. Antu Krajinu i Antu uria ubili su u ljeto 1944. godine nakon to su saznali da za Nijemce prikupljaju podatke o miliciji.
Ivan GABELICA, Kriari-hrvatski pokret otpora u Imotskoj krajini 1944.-1951. (II.), Politiki zatvorenik, br. 123., lipanj 2002., 27.-31. Vie vidi HDA, Banditizam, V.
45
641
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Kod njih su pronali i njemake legitimacije. To je oito bilo vezano za prisilnu mobilizaciju koju su Nijemci tada provodili u duvanjskom kraju. U jesen 1944. godine Kapulica je ubio Marka Bilia iz Letke jer je svojevoljno napustio postrojbu. Kapulica je tvrdio da je Bili bio pripadnik njegove milicije. Kapuliini ljudi ubili su svoga pomagaa Ivana Bajku Vidovia. U listopadu 1945. ubili su Jelu Kotarac i njenog sina Franju koji je zavrio Gimnaziju u Sinju i spremao se za studij. U srpnju 1947. godine ubili su dvojicu drvosjea na Ljubui koji su radili u sklopu Seoske radne zadruge (SRZ). U kolovozu 1947. u mjestu Malovan presreli su autobus koji je vozio na liniji Livno Bugojno, ranili su dvojicu oficira Jugoslavenske armije (JA) koje su zatim skinuli, oduzeli im osobne stvari i pustili ih, a autobus zapalili. Putanje oficira koji su bili i odlikovani izazvalo je nepovjerenje u skupini. U izjavi koju je dao javnom tuilatvu u Mostaru Mirko Kapulica je naveo da je 16. kolovoza 1947. u mjestu Vabo pod Vran planinom osobno ubio svoje suborce Dragu Kotru i Miju karu jer se bojao da e oni ubiti njega. Ubojstvo je pripisao JA, ali su ga uskoro Kotrini ljudi napustili. Bio je to poetak kraja Kapuliine skupine. Mirko Kapulica uhien je 3. rujna 1950. u Votanima u sinjskoj opini.46 Pred Okrunim sudom u Mostaru osuen je 30. prosinca 1950. na smrt vjeanjem. Zajedno s njim osueni su i njegov brat Tadija Kapulica te njihovi pomagai: Bono eko, Ilija uri, Vinko uri, Nikola Braovac, Ivan Miloloa i Ante Voloder.47 Nain izvrenja kazne nad Kapulicom je preinaen i on je 18. travnja 1951. strijeljan u Mostaru.48 Objanjavajui istraiteljima Udbe razloge odmetanja Kapulica je rekao:
Cilj moga odmetanja u umu bio je da sauvam svoj ivot i radi toga gajio sam kod sebe nadu da e doi neka amnestija na osnovu koje bi mogao povratiti se svojoj kui, a s druge strane kako sam saznavao od svojih jataka o medjunarodnoj situaciji pretpostavljao sam da bi moglo biti do rata i ruenja postojeeg uredjenja u naoj zemlji i da bi na taj nain mogao dobiti slobodu i garanciju svoga ivota. Meni je bilo potpuno svejedno od koga bi tu slobodu mogao dobiti bilo da se radi
46 Oblasno javno tuilatvo u Mostaru, Odjelenje bezbjednosti, broj 610/50., Zapisnik o sasluanju okrivljenika, Mostar, 18. 12. 1950., istraitelj Muhamed Mirica, zapisniar Duan Pudar; Sasluanje raeno u Odelenju OZN-e za okrug Travnik dne 2 januara 1946 godine, Zapisnik, br. 317/46. Okruni sud u Mostaru, broj K.312/50., Presuda, 30. 12. 1950., Predsjednik vijea Vojislav Spaji, zapisnik Merzuk Pehlivanovi. Vrhovni sud NR BiH, K: 86/51., Sarajevo, 9. 2. 1951., Presuda, Predsjednik vijea Engel Ju. O Kapulici pie i Marinko G. POLI, Od Mostara do Bleiburga, Povlaenje 1945., krivci i rtve, ZIB mladost-Omega, Zagreb, 2000., 121.-122. U obitelji M. Kapulice sauvana je predaja da on uope nije bio u zatvoru nakon ubojstva Ljubiia, ve je poslan u Rostock u Njemaku na posebnu obuku. 47 Okruni sud u Mostaru, br. K: 312./50., Presuda, Mostar, 30. 12. 1950. 48 Zapisnik o izvrenju smrtne kazne nad osuenikom Mirkom Kapulicom, sainjen 18. travnja 1951. Kazna je izvrena 18. 4. 1951. u 20 sati u mjestu Bie pokraj Mostara, u nazonosti povjerenika OUP Ljube Zurovca, zamjenika ravnatelja okrunog zatvora Milovana Bursaa, lijenika Ibre Dadia i zapisniara Muhameda Rudana.
642
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
o Italijanu, vabu, Englezu i Amerikancu iako bi istina najvolio tu slobodu dobiti od svoga vlastitog naroda.49
Mirko Kapulica bio je zadnji kripar od imena. Zatvarali su ga ustae, Talijani i partizani. Pratili su ga Nijemci, ranili etnici te konano osudili i strijeljali komunisti. A on je htio svoju slobodu i garanciju za ivot. Za jedne je bio bandit, a za druge mitski junak. Iza njega su ostale brojne prie, pjesme, nagaanja i legende, ali i mnogi mrtvi. Nakon njega vie nije bilo organiziranih hrvatskih kriparskih skupina u BiH.50 Ostali su jo pojedinci ili manje grupice koje su bile bunkerisane, odnosno potpuno neaktivne, usredotoene na preivljavanje. Posljednji iz Kapuliine skupine ostao je Nedjeljko Piplica (ro. 1928.) iz Zmijavaca, koji je uhien 24. rujna 1951. i od Okrunog suda u Splitu osuen na smrt. Strijeljan je 20. lipnja 1952.51 Nakon to su komunisti preuzeli vlast u Ljubukom ubili su najmanje 107 ljudi pod optubom sudjelovanja u bandi i pijunskim organizacijama. Ubijeni su uglavnom ugledniji i imuniji ljubuki Hrvati koji se nisu povukli s ustaama vjerujui u svoju nedunost prema novoj vlasti. Jo 446 Ljubuaka
49 Oblasno javno tuilatvo u Mostaru, Odjelenje bezbjednosti, broj 610/50., Zapisnik o sasluanju okrivljenika, Mostar, 18. 12. 1950., str. 12. 50 U Hercegovini se mogla uti pjesma: Berlin pao Roko Polje nije u njemu se Kapulica krije. kripari su u Hercegovini dugo vremena, praktino sve do devedesetih i pada komunizma imali mitski status. Kruila je pria o mitraljezu-arcu koji na Badnju veer, uvijek s drugog brda, puca rafale. Milicija ga je toboe traila, ali ga nije uspijevala pronai. To se u onom veem dijelu hrvatskoga naroda u Hercegovini, koji je bio suprotstavljen komunistima, tumailo kao znak da jo uvijek postoje oni koji e, kada doe vrijeme, zapoeti borbu za slobodu. Nije nemogue da je poneki mitraljez i postojao i pucao, ali su mit i pria o njemu bili prenaglaeni. O pjesmama koje su spjevane o kriparima vidjeti Anelko MIJATOVI, Ganga, pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2004., 316.-317. S druge strane komunistika vlast je nastojala to vie ocrniti Kapulicu. U tom smislu objavljen je u est nastavaka, ve spomenuti feljton Dezerter lovi ubice; kako je unitena ustako-kriarska banda Mirka Kapulice u sarajevskom tjedniku Svijet, poevi od 16. veljae 1962. Radi se o tipinom propagandnom materijalu punom neistina i konstrukcija. Obitelji Mirka i Tadije Kapulice bile su sustavno terorizirane. Vie puta su pretresani i opljakani, preseljavani u sela kod Bosanskog Grahova, Glamoa, Kupresa. Od devetoro Tadijine djece (sedam sinova i dvije keri) preivjelo je smo dvoje (sinovi Krunoslav i Marinko). Ostali su umrli od stalnog maltretiranja, loih ivotnih uvjeta, neuhranjenosti, hladnoe i nedostatka lijekova. Udbai su Tadijinog sina Krunoslava, roenog u prosincu 1934., kao djeaka vie puta vodili na strijeljanje, traei od njega da im kae gdje mu je otac. Natjerali bi ga da sam sebi kopa grob, zapucali mu iznad glave i pustili ga. Mirko je imao dvije keri Maricu roenu 1944. (udana Dujmovi) i Danicu roenu 1942. koja je umrla 1947. godine. Mirkova supruga Iva (ro. Ivani) umrla je na prvu godinjicu njegove smrti. Ovo su podatci dobiveni u razgovoru s lanovima obitelji Kapulica. 51 Odelenje UDB-e za Oblast Dalmaciju, Zapisnik o sasluanju Piplica Nedjeljka od 25. 9. 1951., Zapisnik o sasluanju N. Piplice od 26. 10. 1951. (Istraitelj Milo Vlahov). Zapisnik o sasluanju N. Piplice od 6. 11. 1951. Prezidijum Narodne skuptine FNRJ, Odluka o neuvaavanju molbe za pomilovanje, 13. 6. 1952. MUP, Udba, Split, br. 1738., 8. 7. 1952. dopis Udbi u Imotskom (major Marko olak).
643
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
osueno je za djela protiv drave i naroda.52 Dio njih odluio je ne predati se, pa i suprotstaviti se orujem. Poznatiji kripari u Ljubukom bili su Danko Dugandi, Ferdo Terke (rodom iz Stoca), Ivan Milas i Ante Buljan Klapiri iz Imotskoga. Divizijski vojni sud osudio je Andriju Jurkovia iz Studenaca na 15 godina zatvora s prinudnim radom i gubitak politikih i graanskih prava jer se 10. prosinca 1945. pridruio Milasovoj skupini koja se sastojala od 9 do 15 lanova. Jurkovi je jedno vrijeme bio u grupi s Ferdom erkezom i Markom Soldom. Na suenju je izjavio da se odmetnuo jer se bojao da e ga ubiti vojnici KNOJ-a koji su od njega traili da im pokae put do Hardomilja. Umjesto da krene s njima, uzeo je puku koju je bio sakrio i pridruio se kriparima.53 Komunisti iz mjesne elije Klobuk izvijestili su u oujku 1946. godine da je opaen Jozo Musa s jo dvojicom kripara. Dogovoreno je da se motri na Musine kue, kao i kuu kripara Luke Dumandia i njegove sestre.54 U svibnju 1946. mjesna elija u Vitini preuzela je obvezu pronai gdje se skriva Nikola Vuki (Matin) iz Gornje Vitine. Jedna lanica elije dobila je zadatak da promatra i prati kretanje banditski nastrojene Pere Maji ene Mijine.55 Ante Buljan je ubijen u Cernu kod Ljubukog 6. sijenja 1948.56 Udba je tada uhitila i gvardijana franjevakog samostana na Humcu kao jataka koji se je dopisivao s banditom Buljanom.57 U izvjetaju poslanom iz SK KPJ Ljubuki Pokrajinskom komitetu KPJ u Sarajevo oujka 1948. godine pie:
52 AH, SKSK Mostar, 1961.1966., Stanje i problemi optine Ljubuki, OK SK BiH Ljubuki, br. 138, dat. 30. 05. 1958. Opinsko vijee Ljubuki osnovalo je krajem 2009. Povjerenstvo za obiljeavanje i ureivanje grobita 2. svjetskog rata i poraa. U srpnju 2010. poeli su radovi i istraena je jedna od 4 masovne grobnice zvana Tomia njiva. Na njoj su pronaeni tjelesni ostaci 28 osoba. U listopadu iste godine zapoeto je istraivanje druge masovne grobnice na lokaciji Bare, u kojoj su u prvom tjednu pronaeni tjelesni ostaci 9 osoba. 53 Divizijski vojni sud u Mostaru, br. K: 772/46., 3. 11. 1946., Presuda, predsjednik kapetan Drago Puelja, sekretar Vlado Marko. U Presudi pie da je imao vezu s jatacima Vickom Matiem, Stojkom Milieviem iz Meugorja te Zorom Grizelj i Vesom oe iz Predgraa (Ljubuki), o kojima e poslije jo biti rijei. Nakon odleane dugogodinje zatvorske kazne, Andrija Jurkovi je ubio enu iz susjedstva koja ga je izdala i ponovno se vratio u zatvor. U materijalu HDA, Banditizam od 1945.-1948., spominje se Ivan (Ivica) Milas pok. Vice ro 1912. u apljini, djelovao u sklopu Hrvatske kriarske bojne na prostoru Hercegovine i neretvanskog podruja. Ubijen 6. rujna 1946. u akciji Udbe u Metkoviu. Akciju su vodili Slavko Andrijaevi, Petar Bebi i Ivan Ivankovi. 54 AH, SKSK Ljubuki, K7.-IV.-(4.-10.), Zapisnici sa sastanaka Partijskih elija 1946., Mjesna elija Klobuk, 28/3., broj 6/46., Izvjee sa sastanka odranog 27. oujka 1946. u Klobuku. Jozo Musa ubijen je u veljai 1947. kod irokog Brijega. Vidi Spomenica ljubukim rtvama, ur. Florijan Boras, Opinsko vijee Ljubuki, Ljubuki 1998., 134. 55 AH, SKSK Ljubuki, K7.-IV.-(4.-10.), Mjesna elija Vitina, 30. 5. 1946., Izvjee sa sastanka odranog 24. 5. 1946. Zanimljivo je da su komunisti traili Nikolu Vukia koji je nestao na krinom putu, a zadnji je put vien kod Celja u svibnju 1945. Vidi Spomenica ljubukim rtvama, 363. 56 I. GABELICA, Kriari-hrvatski pokret otpora, 27. U dokumentaciji OKKPJ Ljubuki nije zabiljeeno ime kriara Buljana. Spominje se samo prezime. Ali moe se sa sigurnou ustvrditi da se radi o Anti Buljanu Klapiriu jer je navedeno da je ubijen u Cernu 6. 1. 1948. to se tie Ivana Milasa, po svemu sudei postoje dvojica. Jedan iz Imotskoga i jedan iz apljine. Usporedi Z. RADELI, Kriari gerila u Hrvatskoj, 413. 57 Sreski komitet KPJ Ljubuki, broj 88/48., 7. 2. 1948., Izvjetaj za mjesec januar 1948.
644
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Po pitanju likvidacije bande, nije bilo nekih veih uspjeha sem sluaja u selu Vaaroviima, gdje se je bio sklonio i sakrio bandit Marko Luburi, koji je bio nedavno uhapen od strane organa UDB-e, kao suradnik nedavno likvidiranog bandita Buljana i koji je nedavno uspio pobjei iz zatvora UDB-e u Ljubukom. Meutim drugovi iz Partijske elije Grab i Vaarovii, saznali su da se bandit Marko Luburi krije u selu Vaarovii kod nekih svojih roaka, blokirali su kuu u kojoj je bio Marko Luburi koji je u tom momentu pokuao da bjei, meutim drugovima iz Graba i Vaarovia uspjelo je da ga likvidiraju prilikom pokuaja bjekstva.58
Jedinice Udbe i KNOJ-a nisu bile dostatne za obraun sa kriparima i pasivizaciju Hrvata u Hercegovini.59 Zato je KPJ po hercegovakim selima formirala i dobrovoljake milicije, sastavljene od svojih lanova, kandidata za prijam u Partiju i skojevaca. Radilo se uglavnom o domaim ljudima, koji vie nisu mogli natrag kada bi ubili koga od kripara. Mrnja obitelji ubijenih, kao i veine naroda, prema njima i strah od osvete vrsto je vezao njihovu sudbinu uz KPJ. Oni su poslije bez pogovora obavljali sve zadae, budno motrei na svoje neprijatelje, odnosno neprijatelje Partije, koja je na taj nain dobivala svoje ljude u neprijateljskom kraju. Te veze obino su bile motivirane materijalnim interesom i ambicijama, a ne ideologijom. Nepoznavanje terminologije i osnovnih elemenata ideologije za koju su se novoprimljeni komunisti toboe borili znalo je biti i komino. U izvjetaju sa sastanka Mjesne elije Grab odranog 8. lipnja 1947. i upuenom Sreskom komitetu KPJ Ljubuki pie:
Predloen je dnevni red gdje je jednoglasno usvojen i prelo se je na prvu taku dnevnog reda, gdje je drug marinovi izloio, da drugovi komunisti nemaju konspiracije medju vanpartijskim masama i masi da poznaju kada e biti partijski sastanak i koje su sve nai komunisti, radi toga to drugovi nemaju konspiracije i opili su se uspjesima, ve bi trebalo da kada se ide na sastanak, da se neprimjetno odlazi jedan po jedan ili po dva do tri druga, a ne kao to je do sada u grupi do 10 drugova idu na sastanak i mase otvoreno govore odoe komunisti na konferenciju i poslije se ufate neki razni antifaisti i saznaju svakog pojedinca i ak podju u pratnju i interesuje ih tko je sve tu i onda klevetaju i ire vijesti ovaj komunist onaj
58 AH, SK BiH, Ljubuki, 1946.1949., Opti spisi, kut. 2, SK KPJ Ljubuki, br. 148/48., dana 7. III. 1948.,Izvjetaj za mjesec februar 1948. god., Pokrajinskom komitetu KPJ Sarajevo. 59 Optinski komitet SK BiH, Ljubuki, Broj: 158/65., dana 22. 11. 1965., Kadar koji se nalazio na politikim funkcijama u vremenu od 1945.-1965. god. Oficiri Ozne i Udbe bili su: Mustafa Fazlagi, azim Dizdarevi, Ante Barbir-Kralj, Risto Rui, Kreo imi, Damjan Bokovi, Cvitan Zori, Milan Tuka, Pero Primorac, Drago Marki, emo Novo, Krsto Poli, Salko Konjhodi, Haso Fazlinovi, Mirko Grgi, Ivan Mihaljevi, Vice alinovi, Sreko Primorac, Ante Stupalo, Tadija Gali, Stanko Barbari i Vlado Dodig. efovi Ozne, odnosno Udbe u Ljubukom bili su: Pero Jeli, Marijan Primorac, Ivan Grani, Jovo Vujinovi, Vlado Radanovi, Ante Primorac, Jure Grani i Franjo Crnjkovi. U dokumentima se jo spominju: Branko Bibi, Boko Iveti, Pantelija Atlagi, Vinko Petrovi i zapisniarka Aia eri. Komandiri milicije u Ljubukom bili su: Maksim Kojovi, Slavko Miunovi, Slavko Golub, Jozo Bubalo i Ivan Gagro. U Vitini komandiri su bili: Jure Tolj, Todor Dolo i Blagoje elija. U strukturi milicije u navedenom razdoblju bilo je 11 Srba, 14 Hrvata (od ega samo jedan Ljubuak) i 5 muslimana. U dokumentima se spominju: Jovo uk, Stipe Semren, efik Mesihovi, Slavko Vukainovi, Vukain Skoaji, Boko Okuka, Stevo Mitrovi.
645
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
ovaki onaki i.t.d. i predloio je drug da se ne pria medju raznim reakcionarima, koje nije u stanju ubjediti svaki komunista, jer su razni elementi iskusni politike i deava se da ubjede jednog komunista, a zato to je njih vie i on se pokoleba i s tim se prave greke i lake dobivaju ostale antifaiste k sebi. Deavalo se je da su antifaisti saznavali to se je zakljuivalo na naem sastanku, gdje Bajalovka otvoreno govori da je Vlado Vujevi na sastanku po organizacionom govorio da to se ista ne primi u partiju i rekla je da nije tu Pere i Marinovia, ja bih se uvukla oni meni smetaju da ja nisam u partiji i.t.d.60
Osim razine pismenosti iz izvjetaja je vidljivo da lokalni novoprimljeni komunisti ne razlikuju faiste i antifaiste. Primjetna je jaka elja pojedinaca za ukljuenje u Partiju, kao i nesigurnost lanstva i nastojanje da se zatite od vanjskih utjecaja. Situacija je bila razliita od mjesta do mjesta i od ovjeka do ovjeka. Dok su neki bili spremni uiniti sve to se od njih trai, pa i ubiti prvog susjeda ili roaka, bilo je sluajeva da su neki lanovi KPJ alili, ak i oplakivali ubijene jatake. U erinu su neki lanovi KPJ pravdali uhiene tvrdei da se radi o nevinim ljudima, pa su se za njih i slubeno zauzeli. Takvo ponaanje proglaavano je oportunizmom, izazivalo je sumnje i kritike. Draga olji i Bla Bui kritizirali su u sijenju 1946. Ludviga Zadru jer je plakao za ustakim jatacima kada ih je naa vojska ubila u Donjim Mamiima.61 Umjesto saaljenja, trebalo se do krajnjih granica zaloiti u borbi protiv neprijatelja i upotrijebiti sva sredstva. U izvjetaju koji je Sreski komitet SKJ iroki Brijeg poslao 6. kolovoza 1946. svim partijskim elijama na terenu pie:
Komunisti na terenu treba da to bolje razviju obavjetajnu slubu, tu treba koristiti najprije svoju familiju, bliu rodbinu pa zatim sve dobre simpatizere na terenu koji ako im se vjeto pristupi hoe da vam pomognu.62
O stanju u partijskim elijama te uvjetima i nainu na koji su pojedini Hrvati u Hercegovini stjecali povjerenje Partije govori i informacija koju je izradio Organizacijski sekretarijat Centralnog komiteta SK BiH, u Sarajevu:
Proces politike diferencijacije u hrvatskim masama, pa prema tome i izbor aktivista (lanova SK i funkcionera raznih politikih i drutvenih organizacija) vren je u tekim i sloenim uslovima. Sve je to imalo i vidnog odraza na sastav organizacija i rukovodstva kao i na politiku fizionomiju pojedinih aktivista. Prije svega u znatnom broju sela osnovni kriterij za prijem u Partiju i izbor u rukovodstva bila je spremnost pojedinaca da se bore protiv bandi koje su nekoliko poslijeratnih godina aktivno djelovale na nekim podrujima. Dalje spremnost pojedinih ljudi da u ivot sprovode pojedine mjere, u prvom redu privredne, za koje se moe rei
60 AH, SKSK Ljubuki, 1946-1951., K7-IV-a-(11-25), Zapisnici sa sastanaka Partijskih elija 1947., Mjesna elija Grab, broj 54., 14. 6. 1947. 61 AH, SK SK Litica, Materijali sa sreskih konferencija, K1.-1a, Zapisnik sa prve Sreske partijske konferencije odrane 3. 1. 1946. u irokom Brijegu. 62 AH SKSK Litica, Materijali sa sreskih konferencija K1-1a, SKKPJ . Brijeg, 8. 8. 1946., 178/46.
646
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
da nisu uvijek bile popularne. Njihovo dosljedno sprovoenje esto je znailo i zamjeriti se sa masom ljudi naroito sa onim koji nisu vrsto stajali na naim pozicijama.63
Borba KPJ protiv kripara imala je najmanje dva cilja: unititi svaku opasnost po svoju vlast i po osobnu sigurnost lanova Partije, a opasnost su predstavljale naoruane grupe i pojedinci na terenu. Njihovo unitenje demonstriralo je snagu nove vlasti i osiguravalo politiku stabilnost. S druge strane u hrvatskim krajevima u kojima Partija nije imala znatnija uporita organiziranom prisilnom masovnom hajkom naroda na kripare dogaala se diferencijacija. Do tada prilino kompaktna masa dijelila se na one koji su ustrajavali u potpori kriparima, te na taj nain ostajali na starim politikim pozicijama, i one koji su sudjelujui u akcijama protiv kripara prihvaali novu vlast, pa su se radikalnim postupcima vezali za nju. Tako u jednom izvjetaju iz Konjica pie:
Za partizanske porodice kripari su predstavljali veliku opasnost i vjeiti strah. Njihovo povezivanje (jatakovanje) sa brojnim ljudima otvaralo je posebne probleme. Jataci su hapeni, njih oko 200 koji su jatakovali samo sa ustaama. Ili na primjer u selu Bijeloj bilo je 29 jataka meu kojima i 2 lana partije koji su podravali etnike. Vreno je preseljavanje porodica u druga mjesta, preseljavanje jednog sela sa svim ivim u drugo selo itd. Pripadnicima pomenutih grupa poslije predaje ili hvatanja sueno je. Neki su sueni na smrt, a neki se jo i danas nalaze u zatvoru, dok ih je vei broj izdrao kaznu.64
Stvarni odnos KPJ prema kriparima, ali i prema narodu u zapadnom dijelu Hercegovine, moe se jako dobro iitati iz izvjetaja s terena. Mjesna partijska elija iz Drinovaca (sada Opina Grude) poslala je 22. sijenja 1946. godine Sreskom komitetu KPJ u Ljubuki izvjetaj u kojem politiku situaciju opisuje na sljedei nain:
Na terenu ovi sela narod je se veoma popravio () to se tie kriparenja na ovom terenu je se skoro sasma smirilo, samo se jo jedan nalazi u Tihaljini. to je palo u zadatak drugu Martinu Raiu, da ga pronae i likvidira, dok je proli par dana u Drinovcima, zaseok Sebiina na granici Runovia likvidirana 3-jica kriparski jataka, to su likvidaciju uinile Dalmatinske jedinice Nar. Obrane () tako se jo rauna da se krije njih vie za koje se do danas nezna a nalazili se u neprijateljskim redovima, to se vidi priblino iz raspoloenja njihovih familija za kojima smo napravili uasno traganje. U Tihaljini smo formirali dobrovoljaku miliciju u koju smo veim dijelom ubacili Skojevce.
63 AH, SKSK Mostar, 1961.1966., Informacija o nekim problemima iz rada organizacija Saveza komunista u hrvatskim krajevima, SKJ CK SK BiH Organizacioni sekretarijat, Sarajevo, januara 1957., 2.-3. 64 AH, SKSK BiH Mostar, 1958.1959., Informacije, Kratak presjek ocjene stanja na podruju opine Konjic (prije rata, za vrijeme rata, poslije rata i sada), OK SK BiH Konjic, br. 01-85-2/6, Konjic, 17. 5. 1961.
647
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Dalje se u tekstu spominju jo dvojica kripara, i to Nikola Nui Ivanov iz Gorice i Pero Gali, za koga pie da se krije kod fratra u Gorici.65 Tvrdnja da se narod popravio pokazuje pravi odnos komunistike vlasti i hrvatskoga naroda u Hercegovini. Partija je preuzela ulogu odgojitelja u velikom logoru za preodgoj i popravak. Na sastanku Biroa SK KPJ Ljubuki odranom 17. lipnja 1946., konstatirano je da kripari imaju potporu od naroda, ali ne u velikoj mjeri kao prije, to je rezultat hapenja jataka i zastraivanja. Navedeno je da je dan prije u Ruiima (danas Opina Grude) uhapeno 17 jataka.66 Zastraivanje ipak nije u potpunosti uspjelo. kripari su u Gradniima kod itluka 28. rujna 1946. ubili visokog oficira Udbe Marijana Primorca roenog na Bijai kod Ljubukog, koji je poslije proglaen narodnim herojem.67 Njegovo i mnoga poslijeratna ubojstva ostala su nerazjanjena, a poslije su se pripisivala partizanima ili kriparima. Tako u jednom izvjetaju iz Posuja od 4. prosinca 1946. pie: to se tie bande na naem terenu, nigdje se ne pojavljuje poslije nego to je onaj ubijen Gali u Zagorju. Poslije nae udarne grupe nisu se sa njima sukobile. Tako prije par dana ubijen je jedan ovjek u selu Broancu a isti nije bio prijatelj naeg pokreta i mislimo da ga nije ubila banda ona koja se krije, ve po svim izgledima da je to lina mrnja meusobna.68 Komunistima je problem kripara bio aktualan i u travnju 1947., kada je na sastanku mjesne elije KPJ Klobuk utvreno da bi grupa Vinka krobe, ako se nalazi na ovome terenu, mogla imati uporite u Spajia i Pralasa u zaseoku Prokos u Borajni.69 kripara je bilo i u drugim dijelovima grudske opine. upnik u Drinovcima fra Ratimir Kordi opisao je sluaj provokatora Stjepana Marinovia iz Kamenica, koji se krajem 1944. predstavljao kao voa kripara i nagovarao ljude na odmetnitvo. Popisivao je ljude i oruje, a onda bi se pojavio s oficirima Ozne traei od popisanih oruje i pozivajui ih na odgovornost. Za svoje zasluge imenovan je komandirom terenske milicije u Drinovcima, ali su ga kripari ubrzo ubili. Kordi opisuje i sluaj kako je izvjesni ovjek iz Kame65 AH, Sreski Komitet SK Ljubuki, 1946.1951., Zapisnici, IV-a-5., Mjesna elija KPJ Drinovci, 22. 1. 1946. 66 AH, SK BiH, Ljubuki, 1946.1949., Opti spisi, kut. 2, Sreski komitet KPJ Ljubuki, Zapisnik sa redovnog sastanka, broj: 185/46., dana 18. VI. 1946., Okrunom komitetu KPJ za Hercegovinu. 67 Mahmud KONJHODI, Kronika o ljubukom kraju (knjiga druga), Veselin Maslea, Sarajevo 1981., 396. Postoje razliite verzije pria o ubojstvu Primorca koji je u Brotnju ubijao bez milosti i povoda. Najvjerojatnija je ona da su ga ubili domai ljudi jer vie nisu mogli podnositi teror kojem su bili izloeni. Toga je bio svjestan i njegov otac Ivan Primorac kopo koji nije dopustio odmazdu nad stanovnitvom Brotnja, odnosno Gradnia i Paoe. Takvo njegovo postupanje protumaeno je kopinom spoznajom da su Marijana toboe ubili Srbi oficiri Udbe kojima je smetao. U tom razumijevanjem svijeta kao mjesta stalnih srpsko-hrvatskih sukoba, Srbi-ubojice su, osim to su se rijeili Primorca, prieljkivali i planirali odmazdu nad hrvatskim stanovnitvom. 68 AH, SKSK BiH, Posuje, 1945.1947., kut. 1, prepiska 1946. g., Sreski komitet KPJ Posuje, Okrunom komitetu KPJ Mostar, Izvjetaj, Posuje, 4. 12. 1946. 69 AH, SKSK Ljubuki, 1946.1951., Zapisnici, IV-a 20, Mjesna elija KPJ Klobuk, br. 11/47., dat. 06. 04. 1947.
648
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
nica doao njegovu pomoniku, mladom sveeniku fra Slobodanu Lonaru, i traio od njega da njega i njegova sina upie u zeleni kadar. Bila je to jo jedna provokacija Ozne. Kreo imi, terenski oficir Ozne, doao je 9. veljae 1945. u upni ured i s vojskom pretresao sobu fratra Lonara; u njoj nisu nita nali, ali su Lonara odvezli u Ljubuki, gdje je i ubijen.70 Na Sebiini iznad Drinovaca ubijen je 10. studenoga 1945. kripar Markica Aleri iz Dubrave. U lipnju 1946. pripadnici Udbe ubili su Peru Tolia iz Prisoja nakon to se pozvao na amnestiju i predao odborniku.71 Neto prije, 6. sijenja 1946., ubijena su petorica kripara u mjestu Podadreanj kod Cerna u Opini itluk. Bili su to Ivan Jurii, Marko Stoji, Jure Dodig, Franjo Milo i Ivan Milievi.72 Nakon toga dogaaja kripari su se s itlukog podruja prebacivali u druge krajeve. Na sastanku partijske elije itluk u oujku 1947., na kojem je bio i oficir Udbe Mirko Despot, reeno je da su se Kria i Blago Rozi te s njima i jedan kripar iz Dubrovnika prebacili u Liku.73 Ilija Barbari iz Blatnice bio je u grupi s Grgom Vasiljem iz Meugorja, Ivanom Ivankoviem i Nikolom Jerkoviem iz Bijakovia, Vladom Matiem iz apljine, Stojanom Zovkom iz Mostara, Mijom Milieviem iz Slunja, ve spominjanim Ferdom Terkeom iz Stoca, Jozom Hercegom Toniem iz Ljubukog i Makedoncem Hristom Markovskim.74 U analizi politikog stanja u Brotnju odnosno Opini itluk navedena su imena istaknutijih kripara odnosno kriara s tog podruja koji su preivjeli rat i porae. To su bili Ante Luburi zvani etulja, Ante Dugandi i Dane arac iz Ograenika. Komunisti su posebno budno pratili i ponaanje obitelji ubijenih neprijatelja, navodei da je nakon rata s njima bilo mnogo problema jer su imali neprijateljsko raspoloenje prema naem poretku. Prema opaanju komunistike vlasti neprijateljstvo se posebno manifestiralo na Boi i u vrijeme drugih blagdana, kada je obiaj kod vjernika da se pjeva, a u ovim kuama bi nastao pla i kleveta onih koji su ih poubijali ili osudili. Zanimljivo je primijetiti kako spominjanje onih koji su poubijali narodne neprijatelje komunisti zovu klevetom. Ocijenjeno je da se zahvaljujui radu masovnih organizacija kod veine ovih obitelji stanje izmijenilo te da je danas rijedak sluaj da neko iz porodice spominje poginulog sina, uesnika u neprijateljskoj vojnoj formaciji. ak ima dosta sluajeva da su omladinci i omladinke iz
Ratimir KORDI, Fratar narodni neprijatelj: doivljaji i sjeanja, K. Kreimir, Zagreb 1995., 45.-64. Fra R. Kordi u svojoj knjizi sjeanja spominje imena sljedeih oficira Ozne odnosno Udbe: Ante Barbir, Kreo imi, Marko olji, Duan Mandrapa, azim Dizdarevi, Milan Crnogorac, Risto Rui, Duan Pudar, Jovo Vujinovi te dvojicu po nadimcima: ima (Osman imi) i izvjesni Laika od Banje Luke. Kordi spominje i etiri milicionara Maksumia te milicionare Stipu Spajia, Ivana Buhu, Milenka Kalabu, straara Franju Pandia i izvjesnog Peu. 71 R. KORDI, Fratar narodni neprijatelj, 106.-121. 72 arko ILI, Spomenik hrvatskim asnicima u Podadrenju, Krni zaviaj, br. 32, Humac 1999., 213.-214. 73 AH, Sreski komitet KPJ Mostar, 1947., Opti spisi, Partijska elija itluk, itluk, 15. 3. 1947., Sreskom komitetu KPJ Mostar, u potpisu sekretar Ante Primorac. 74 Ilija BARBARI, Nezavisna drava Hrvatska bilo je pravo ime, moje ratne uspomene i doivljaji, Naklada Bokovi, Split, 2010., 49.-53.
70
649
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
ovih porodica aktivni lanovi u radu s omladinom ili u Socijalistikom savezu radnog naroda (SSRN).75 Prema analizi Opinskog komiteta KPJ iroki Brijeg, dolaskom partizana oko 800 ljudi povuklo se u ume. Nakon amnestija 1945. i 1946. godine vei se broj predao, dok je oko 87 osoba, uglavnom pripadnika poraene hrvatske vojske, ostalo u umama rasporeeno u 13 grupa.76 Tijekom 1946. godine gerilci su organizirali Prvi hercegovaki kriarski zdrug i Hrvatsku diviziju kralja Tomislava, iji je zapovjednik bio satnik Boo Mandi iz irokog Brijega.77 Mandi se odbio predati kod Bleiburga i vratio se u Hercegovinu s odreenim politikim ciljevima i ambicijama. Tijekom 1946. godine jo 24 mladia iz irokog Brijega pridruila su se kriparima, koji su uzeli ime kriari. Vei dio naroda ih je podravao, a KPJ je organizirala masovna uhienja i ubojstva. Uhiena je 301 osoba zbog pomaganja kriparima.78 Ukupno je osueno 508 irokobrijeana za djela politikog karaktera, a meu njima je i jedan broj pripadnika ustakih i domobranskih postrojbi. O njima sekretar Opinskog komiteta SK Litica (danas iroki Brijeg) u jednom izvjetaju pie: Ostaci neprijateljskih vojnih formacija i pored njihovog masovnog likvidiranja jo su brojni i znaajni. Navodi i da su kripari ubili 18 komunistikih aktivista te zapalili 6 i opljakali 40 njihovih kua.79 U optunici duvanjsko-mostarskom biskupu Petru uli pie da su kriari od kraja rata do oujka 1948. ubili 53 osobe hrvatske nacionalnosti koje su suraivale s komunistikom vlau, radei u Fronti, radnim brigadama, na Omladinskoj pruzi, narodnim odborima i to su sluila u J. A. i Narodnoj miliciji.80
75 AH, SKSK Mostar, 1961.1966., Analiza o politikom stanju na terenu, OK SK BiH itluk, br. 01-104-1/61., 16. 5. 1961., Analiza o politikom stanju, itluk, 15. 5. 1961., 5.-6. U razgovoru s nekolicinom ljudi iz itluka saznao sam da su pripadnici Udbe ubili brau Jakova i Jozu Mandu, brau Rozie iz itluka, brau evo, brau Ivana i Stipu Kordia na Sretnicama, brau Ivana i Silvestra Belju, Matu Stojia, Martina Musu te kriare Antu Luburia, Dragu Luburia, Grgu Vasilja Kekuia i Iliju Vasilja Stania. Ove podatke tek treba potvrditi. 76 AH, SKSK Mostar, 1961.1966., Privredna i politika analiza (Optina Litica 1958), br. 128/58., dat. 31. 5. 1958. (nesreena graa). 77 Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 108. U izvjetajima OK KPJ Litica gerilska postrojba naziva se Zapadnohercegovaki gorski zdrug. 78 AH, SKSK Mostar, 1961.1966., Privredna i politika analiza (Optina Litica 1958), br. 128/58., dat. 31. 5. 1958. (nesreena graa). Nakon pada irokog Brijega i Mostara pripadnici razbijenih ustakih postrojbi, koji se nisu htjeli povui prema Zagrebu odnosno Austriji, nego su po svaku cijenu htjeli ostati u blizini svojih kua, grupirali su se na planinskom podruju Vrana i vrsnice. 79 Isto. Po izvjetaju Opinskog povjerenitva KPJ za iroki Brijeg od 30. kolovoza 1945. godine kripari su dva dana prije ubili jednoga druga koji je u momentu stradavanja ubio jednoga napadaa. Dalje se navodi kako kripari prijete onima koji namjeravaju izii na izbore. AH, SK Mostar, Zapisnici sa sastanaka elija KPJ iz 1945. godine, OP KPJ za iroki Brijeg, 30. 8. 1945. 80 Ante LUBURI, Ratko PERI, Za kraljevstvo boje-ivot i djelo dra Petra ule, Crkva na kamenu, Mostar 1991., 135., 166., 199.
650
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Partija nije zadugo bila zadovoljna uinkovitou lokalnih partijskih organizacija u borbi protiv kripara. Malobrojno lanstvo bilo je u strahu od osvete i nesposobno potpuno unititi kripare. Okruni komitet KPJ za Hercegovinu poslao je 22. travnja 1946. iz Mostara okrunicu sreskim komitetima, u kojoj zakljuuje da je partijsko rukovodstvo postavilo pitanje unitenja bandi, kao najozbiljniji zadatak u ovom periodu pred sve nae partijske organizacije () ali je sve ostalo bez uspjeha do sada, a to svjedoe najbolje rezultati. Okruni komitet je nastojao preko Divizije narodne obrane i OZN-e objediniti te akcije, da se stvori suradnja, a da ove akcije potpomogne u punoj mjeri partijska organizacija na terenu. Iz svih dosadanjih izvjetaja vojska nije nigdje naila na podrku partijske organizacije. Takoer je naglaeno da narod treba angairati i odgajati ga u duhu unitenja posljednjih ostataka bandi-faistikih pomagaa.81 Partijska kritika i angaman dodatnih snaga su djelovali. Na brdu Mosor u Opini iroki Brijeg ubijena su 18. rujna 1946. desetorica kripara: Marijofil Mandi, Zlatko avar, Jure Zovko, Boo Hrka, Jakia Alpeza, Vidak Prskalo, Veselko Rezi, Ivan Juri, Ivan Kolobari i Ivan Katura.82 U Pokleanima je 28. studenoga 1947. ubijen kripar Stanko Zeljko iz Crna.83 Boo Mandi ubijen je 1947. godine na planini vrsnici.84 Najpoznatiji kripari u Hercegovini uz Mandia su bili Benedikt (Benko) Penavi, koji je bio Mandiev zamjenik, te Vinko krobo. Kada su djelatnici Udbe otkrili i ubili Penavia, njegovo mrtvo tijelo izloili su 11. prosinca 1947. u sreditu irokog Brijega (Litice), na mostu, gdje je stajalo tri dana kao trofej.85 Posljednje kriparske odnosno kriarske grupe iz irokobrijeke opine likvidirane su 1951. godine. Divizijski vojni sud u apljini osudio je Mika Kitina iz Gradca na osam godina zatvora s prinudnim radom jer je, nakon to su partizani zauzeli teritorij Neuma i apljine, otiao na planinu abu i pridruio se kriarskoj skupini koju je vodio Ilija Babi. Iz presude se vidi da su u kriarskoj skupini bili Ivica Bogoje i Vide Obad.86 Mate Mii osuen je u veljai 1946. godine na 15 godina zatvora s prinudnim radom jer je u rujnu 1945. priao kriarskoj skupini
81 AH, SKSK BiH, Posuje, 1945.1947., Inv. Br. Kut. 1, prepiska 1946. god., OK KPJ za Hercegovinu, br. 910/46., Mostar, 22. 4. 1946. 82 http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/bih/na-mosoru-obiljezena-63-godisnjica-pogibijehrvatskih-vojnika, pristup ostvaren 8. 4. 2010. Spomenik kriparima na brdu Mosoru, Krni zaviaj, br. 33, Humac 2000., 148.-150. 83 AH, SKSK BiH, Posuje, 1945.1947., kut. 1, prepiska 1946. godina, Zapisnik sa sastanka mjesne elije KPJ Pokleani, 30. studenoga 1947., nazoni: Petar Ore iz UDB-e i Arif Maksumi komandir stanice narodne milicije. U dokumentima se spominje i Markica Dobrijevi kao ef opunomostva Udbe u Posuju. 84 Karlo ROTIM, rtvoslov irokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i porau, Mostar 2000., 288. Boo Mandi-Juki, sin Andrije, roen je 1921. u Lisama, Opina iroki Brijeg. Vidi K. ROTIM, n. dj., 180. 85 Josip Jozo SUTON, Posuki rtvoslov, Hrvatsko rtvoslovno drutvo K. Kreimir, Zagreb 1998., 108.-110. Vidi Ivica PENAVI, Spomen na Benka Penavia, Chicago, 2007. 86 Vojni sud Vojne oblasti XXIX. Divizije, Sud 62/2., Presuda, apljina, 31. 3. 1945.
651
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Rafe Maslaa, zatim skupini imuna Sesara i na kraju skupini Marijana Papca. Zajedno s njim osueni su Boko Butigan, Rade Krei, Luca Njavro i Manda Njavro.87 Zanimljiva je primjedba iz jednog izvjetaja Opinskog komiteta SK apljina, koja glasi:
Neprijateljska propaganda, koja je jo bila jaka i imala utjecaja itavo vrijeme od poetka 1944. godine tvrdila je da partizani kolju sve redom. U zaostalim sredinama gdje je kler imao jo potpuno ouvane pozicije, likvidiranje ratnih zloinaca koje je uslijedilo neposredno poslije osloboenja, upravo su tako shvatili i objasnili neprijateljski elementi.88
Zadnji kripari u apljinskoj opini likvidirani su tijekom 1948. godine. KPJ se obraunavala sa kriparima i u istonome dijelu Hercegovine, iako u znatno drugaijim politikim i drutvenim okolnostima. Razlika je u tome to je veina partijskih funkcionara i pripadnika Ozne i KNOJ-a u BiH bila srpske nacionalnosti, to je onda u hrvatskim krajevima shvaano prije svega kao ubijanje hrvatskih seljaka od srpske vojske. Meutim srpska vojska odnosno komunistika Jugoslavenska armija ubijala je u BiH i srpske seljake. U jednom izvjetaju Opinskog komiteta SK BiH iz Gacka stoji da je u Gacku u toku rata i poslije osloboenja likvidirano 317 proetnikih elemenata. Od tog broja 130 ih je izginulo u borbi protiv partizana, 134 ih je likvidirano presudom ili odlukom Narodno oslobodilake vojske (NOV), a u odmetnitvu su ubijena 53 etnika. Proustakih elemenata (muslimana) likvidirano je u toku rata 264, od toga ih je 25 likvidirano na temelju presuda, a 239 ih je ubijeno u borbama protiv NOV-a. Za sudbinu 147 osoba s podruja Gacka se ne zna. Od toga ih je 182 proustakih (muslimana), a 65 proetnikih (Srba). Nakon to su partizani zauzeli Gacko ostalo je 298 gatakih etnika, koji su nakon rata pohvatani ili su se predali. Oni su nastavili ivjeti u Gacku, kao i 156 muslimana koji su bili u ustakim formacijama.89 Kriara je bilo i uz Savu. Tako je 5. travnja 1946. Sreski otsjek za unutranje poslove u Bosanskoj Gradiki javio da su otkrili kriarsku organizaciju i uhitili njezine organizatore koji su imali vezu s kriarima iz Hrvatske: Ivicu Tomasa, Ibru Dervia, Hasana Veronicu i Jozu Katuia. U izvjetaju su navedeni i Kasim anjta te Asim anjta, milicionar Mirko termetski, Ivan Olanovi, Meho eerkadi, Mino Deli, Nedo Gubi te Zvonko Markovi, koji je imao zadatak
87 Divizijski vojni sud VI armije pri 29. Udarnoj diviziji u Mostaru, Sud, 266/46., Presuda, Mostar, 13. 2. 1946. 88 AH, SKSK Mostar, 1961.1966., Analiza o politikom stanju na terenu optine apljina, br. 01-54/1-61, dat. 18. 5. 1961. 89 AH, SKSK Mostar, 1958.1959., Informacije, SKJ, OKSK BiH, Gacko, br. 201., 30. 12. 1958., SKSK BiH Mostar, Analiza o privrednim i politikim pitanjima na podruju optine Gacko.
652
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
otii u Trapiste kod Banje Luke i povezati se s kriarom Goliem.90 Utvreno je da se Ivica Geak navodno ponudio Tomasu organizirati kriare. O kriarskoj organizaciji koju je osnovao Tomas iskaz je dao i uhieni Anto Peni opanar iz sela Ganica, Opina Bosanska Gradika.91 U bihakom kraju djelovale su skupine Idriza Delia, Davida Pre i ustakog asnika Kapetanovia. Na Dinari i atoru djelovala je skupina Nikole Saria aruge, asnika NDH iz Bosanskog Grahova, popunjena ljudima s livanjskog podruja. Uhien je u Dugom Polju, osuen na 20 godina zatvora, a onda odveden u Grahovo radi pronalaenja novih dokaza. Tamo je premlaen i umro je na putu do zatvora. U Lavanskoj dolini, oko Busovae, Fojnice i Kiseljaka djelovala je skupina Ante Brkljaia i Stjepana imia. Nazivali su se Kriarska vojska u domovini. Izvodili su diverzije, napadali odbornike i vrili propagandu protiv komunistike agrarne politike. Imali su razgranatu mreu pomagaa i povjerenika. Vjerovali su u skoru intervenciju Zapada.92 Na podruju izmeu Jajca i Kotor Varoa djelovala je manja skupina kriara kojom je zapovijedao Stjepan unjo.93 Borbu protiv komunistike vlasti u BiH nisu vodili samo kriari odnosno kripari. Postojale su brojne tajne hrvatske organizacije koje su djelovale na razliite naine. Koliko god su bivale otkrivane, a njihovi lanovi kanjavani drakonskim kaznama, nikada nisu u potpunosti prestale postojati i raditi.94 U poetku su kripari odnosno kriari bili u 95% sluajeva ustae. Poslije se odnos mijenjao. Pokretu su pristupali ak i mladii koji uope nisu sudjelovali u ratu. Njihov je motiv bio borba protiv komunistike vlasti i otpor teroru koji je ta vlast provodila prema Hrvatima u BiH. Meu kriparima je bilo i razoaranih pristaa partizanskog pokreta, ali i uope bjegunaca pred zakonom, vojnih bjegunaca i slino. Mnogi su shvatili da ih se u partizane mobilizira zato da bi ih se poubijalo. Naime, mobilizirani Hrvati iz Hercegovine gurani su u prve redove i mnogi su poginuli u borbama s Nijemcima i ustaama na Ivan planini.
Okruno Odelenje Unut. Poslova Banja Luka, Pov. Br. 698/46., dne 5. 4. 1946., Kriarska organizacija otkrivena u Bos. Gradici-izvjetaj, Ministarstvu Unutranjih Poslova Odelenje narodne bezbjednosti, Sarajevo, u potpisu za naelnika arka Bumu njegov pomonik Grli. 91 Zapisnik o sasluanju Tomas Ivice sin Marka i Valerije, roen 1928. u Duvnu, raen u Opunomostvu OZN-e u Bosanskoj Gradici, dana 4. III. 1946., isljednik Branko Malbai, zapisniar Mirko Opai. 92 Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 429. 93 J. J. SUTON, Ante Vrban i Mirko avar na vrsnici 1946., Politiki zatvorenik, br. 122., svibanj 2002., 39. 94 Tomislav JONJI, Organized Resistance to The Yugoslav Communist Regime in Croatia in 1945.-1953., Review of Croatian History, Hrvatski institut za povijest, III., br. 1, 2007., 109.-145.
90
653
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
KPJ protiv kriara i Katolike crkve

Komunisti su drali Katoliku crkvu najveim protivnikom.95 Takav su odnos posebno bolno osjetili katoliki sveenici u Hercegovini. Kada su uli u Mostar, partizani su pobili gotovo itavu upravu Hercegovake franjevake provincije na elu s provincijalom fra Leonom Petroviem i jo estoricom fratara. Samo u veljai 1945., nakon zauzimanja irokog Brijega i Mostara, ubili su 46 fratara, meu kojima i 12 profesora irokobrijeke gimnazije. Ubili su ukupno 66 hercegovakih fratara i 13 svjetovnih sveenika, kao i veinu od 55 ubijenih fratara Bosanske provincije.96 Komunisti su u poratno vrijeme koristili i gerilske kriarske skupine za ideoloku borbu, kompromitaciju i pravdanje represije protiv Crkve. Tvrdili su da su katoliki sveenici i intelektualci pokretai i ideolozi kriarskoga pokreta. U Sarajevu je 4. prosinca 1945. odran ve spomenuti sastanak efova odsjeka okrunih odjeljenja Ozne za BiH. Prva toka dnevnoga reda bilo je Upoznavanje sa radom Kriarske organizacije. Major Ozne Budo Milievi govorio je o kriarskom pokretu rekavi:
Kriarski pokret je nacionalno ovinistiki i antikomunistiki u svojoj biti. Potie jo iz doba kriarskih ratova, gdje je vodio borbu na vjerskoj bazi, a u stvari se samo radilo o prevlasti crkve i njenom politikom utjecaju na razvitak zemalja. Sadanji njegov karakter je izrazito vojniko politiki. Kriari okupljaju ljude oko sebe pod parolom obrane vjere i borbe protiv nevjernika, udarajui uglavnom na komuniste, a analogno tome na dananji poredak i na tekovine NOB. Pokretai i intelektualni inspiratori pokreta su u glavnom iz redova klera, koji ima jednu od odluujuih uloga u samom pokretu.97
Milievi je ustvrdio da e kriari nastojati izazvati nerede na predstojeim izborima te kako kler koristi Karitas za pomaganje narodnih neprijatelja, odnosno obitelji ljudi koji su u odmetnitvu, ili obitelji palih ustaa. Zakljuio je da treba vrbovati to vie agenata meu kriarima najbolje ih je vrbovati
95 Ivica LUI, Komunistiki progoni Katolike crkve u Bosni i Hercegovini (1945.1990.), Fra Ferdo Vlai-vizionar i patnik, Naa ognjita, Tomislavgrad 2005., 62.-66. Usp. Anto BAKOVI, Hrvatski sveenici rtve Bleiburga, Bleiburg 19451995., Zagreb 2000., 96.; ISTI, Stradanja crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu, Sveenici rtve rata i poraa 19411945 i dalje, izdanje autora, Zagreb 1994. Bakovi je 2008. izdao knjigu Hrvatski martirologij 20. stoljea, u kojoj je naveo da su u Jugoslaviji od komunista stradale 664 osobe iz Katolike crkve. Prema ranijim podacima u BiH su stradale 184 crkvene osobe, i to 136 sveenika, 39 bogoslova i sjemenitaraca, 4 redovnika laika, a 5 je sveenika umrlo u zatvoru. Usp. Marijan KARAULA, rtve i muenici, Svjetlo rijei, Sarajevo 1999. 96 Ivica LUI, Zloin i la, odnos Katolike crkve i jugoslavenskih komunistikih vlasti u Hercegovini, Franjevci i Hercegovina, Zbornik radova, Hercegovaka franjevaka provincija Uznesenja BDM Franjevaka knjinica Mostar, Mostar 2009., 155.-163. Komunistike su vlasti od 1945. do 1990. uhitile, zatvorile i osudile 76 hercegovakih fratara. Samo u poratnom razdoblju zatvoreno je, ili se im sudilo, 58 katolikih sveenika iz Mostarske biskupije. Njih 47 osueno je na zatvorske kazne od 1 do 20 godina. 97 NR BiH, OZN-a, Zapisnik sa sastanka efova odsjeka okrunih odjeljenja po referatu ustaa i etnika, raen u odjeljenju OZN-e za BiH dana 4. dec. 1945. god., upueno Odjelenju zatite naroda OZNA, Ministarstvo narodne odbrane FNRJ, Beograd.
654
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
prije uhienja te im dati zadatke da sami likvidiraju svoje voe ili da omogue njihovu likvidaciju.98 Milievi je rekao i da e broj sveenika i asnih sestara kojima e se suditi biti oko trideset. Taj e se broj poslije znatno poveati. Sudilo im se po raznim optubama, a vrlo esto za organiziranje i pomaganje kriarskih skupina. Bili su to uglavnom montirani politiki procesi u kojima su se optube protiv sveenika veinom temeljile na izjavama agenata provokatora, ucjenama, iznuenim izjavama i izmiljenim i(li) krivotvorenim dokazima. Tumaenja i opisi kriarskog pokreta na niim razinama vlasti bili su jo slikovitiji. Na sjednici Sreske konferencije KPJ u irokom Brijegu odranoj 3. sijenja 1946. kao prva toka dnevnog reda itan je Politiki referat u kojem je bilo govora o ustaama koji pokuavaju na vlast dovesti Maeka i ostale izrode hrvatskog naroda. U referatu pie i sljedee:
Rad ustakih zlikovaca omoguen je i velikom podrkom pojedinih katolikih sveenika, koji imaju vrlo jak uticaj u ovom narodu, koji nekad otvoreno preko crkvenih propovjednica govore protiv nae vlasti i pokreta a preko ispovjedi nagovaraju ljude da podpomau materijalno ustae kriare i da bjee k njima u umu. Nije rijedak sluaj da pojedini upski stanovi su rukovodei centri u pojedinim akcijama bandita. Kroz sve ovo vrijeme zapaa se pojaana vjerska djelatnost u upskim centrima u kojima ne samo nedjeljno u obine dane nalaze se mase svijeta kao nikada prije gdje se odravaju este ispovjedi i propovjedi u kojima oni u veini sluajeva kleveu nau (vlast) i stvaraju muno raspoloenje masa prema njoj, a nikad se nije zapazilo da su sa ti(h) propovjedi rekli koju rije u prilog naeg pokreta. Ti nenarodni sveenici proiruju sa novim lanovima Drutvo sv. Ante nastojei da ono prodre u svaki zase(l)ak, a u tome im izdano pomau asne sestre. Zapaa se takoer masovno noenje pasia III reda sv. Frane i to ne samo kod ena ve i kod mukaraca, a isto tako i krieva koje nose na prsima i mukarci i ene. Sve nam to jasno dokazuje, da dananji ovdanji kler vodi organizovanu borbu protiv nae narodne vlasti. Jasno je da ti svi koji nose krieve na prsima su povezani sa ustakim bandama kriarima i da ih ba takovi podravaju. Dokaz je taj to uhvaeni banditi imaju na kapi kraj slova U i kri nazivajui sami sebe kriarima i borcima za vjeru i krista.99
Nakon ovakvog gledanja na katolike sveenike, narod i vjerska obiljeja, nije ni udo da su represivne mjere zahvatile tako iroke slojeve stanovnitva. Na ve spominjanom sastanku efova odsjeka okrunih odjeljenja Ozne za Bosnu i Hercegovinu odranom 4. prosinca 1945. reeno je da je istraga nad kriarima privedena kraju, da e u Sarajevu biti predano sudu oko 60 kriara, i to u tri grupe:
Prvoj grupi, najteih danas je poelo suenje. Materijal je solidan tako da e otre kazne biti opravdane. Suenje se vri pred vojnim sudom. Ostale dvije grupe su NR BiH, OZN-a, Zapisnik sa sastanka efova odsjeka okrunih odjeljenja po referatu ustaa i etnika, raen u odjeljenju OZN-e za BiH dana 4. dec. 1945. god., upueno Odjelenju zatite naroda OZNA, Ministarstvo narodne odbrane FNRJ, Beograd. 99 AH, SK SK Litica, Materijali sa sreskih konferencija, K1.-1a, Zapisnik sa prve Sreske partijske konferencije odrane 3. 1. 1946. u irokom Brijegu, Politiki referat, str. 3.
98
655
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
die se poslije bez nekog objavljivanja u tampi. Po kriarskoj provali bie sueno svega oko 250 na itavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, a kroz zatvor je prolo oko 400.100
Oito su otre kazne ve unaprijed bile odreene, a onda je prikupljen solidan materijal koji e ih opravdati. Ta prva grupa najteih bila je, po svemu sudei, skupina kriara s prostora Tuzle. Vojno vijee Vrhovnoga suda FNRJ donijelo je 6. veljae 1946. rjeenje, ime je potvrena smrtna presuda Zvonku Lakatou koga je Vojni sud XXVII. Streljake divizije osudio 30. prosinca 1945. Ostalih 12 osoba osueno je na zatvorske kazne: Anton Ferenc, Anton Bilela i uro Juras osueni su na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od 20 godina i gubitak politikih i graanskih prava u trajanju od 10 godina; Tomislav Obrdalj osuen je na 15 godina zatvora s prinudnim radom; Pero Lonarevi na 6 godina zatvora; Marin Radica, Anton Marki, Pero Stipi, Rudo Miklaui i Velimir Rado osueni su na 5 godina zatvora; Nikola Mulanovi, Zvonko Topi, Martin Udovii, Ilija Cvitanovi i Stjepan Krei na tri godine zatvora. Na zatvorske kazne i gubitak politikih i graanskih prava osueni su i Mato Jovanovi, Ivan Begi, Anto Tokmai, Zvonko iki, Franjo Kuntek, Ivan Hodak, Anto Leina, Anto Jaki, Andrija Rupi, Hrvoje Pavli, Mijo Brandi i Slavko Kalem; Ljubo Golemac i Ignac Peteljko osueni su na uvjetne kazne; Vjekoslavu Skutariju potvrena je uvjetna kazna; nije poznato to je bilo s Pavom Adroviem kome kazna nije potvrena, ali ni preinaena. Svi su osueni kao pripadnici kriarske organizacije koja je djelovala na prostoru Tuzle, kojom je zapovijedao Karlo Udovi. Bivi zapovjednik satnije I. ustakog zdruga Zvonko Lakato optuen je da je planirao napad na zarobljeniki logor tok u Tuzli, iz kojega je namjeravao osloboditi zarobljenike.101 Divizijski vojni sud u Banjoj Luci donio je 17. srpnja 1947. presudu protiv redovnica iz samostana Predragocjene krvi Isusove u Banjoj Luci. Osuene su prvooptuena zamjenica predstojnice samostana Janja Daja (ro. 1907. na Kupresu), zatim Slavka Matijani (1911., G. Vakuf) i Inviolata Ani (1912., Mrkonji Grad). Osim njih osueni su i Cilika Krunovar, Vinko ari, Jozefina uri i Mile Jakovljevi. Svi su proglaeni krivima jer su od proljea 1946. pa sve do uhienja u listopadu iste godine pripadali faistikoj organizaciji koja je imala za cilj obaranje ili ugroavanje dravnog ili ustavnog poretka FNRJ. Bio je to montirani politiki proces. Optunica je iskonstruirana uz pomo izvjesne Zdenke, agentice Udbe, a redovnice su optuene za tobonje pomaganje bivim ustaama Emilu Tomljenoviu i Josipu Gorikom. Janja Daja
100 NR BiH, OZN-a, Zapisnik sa sastanka efova odsjeka okrunih odjeljenja po referatu ustaa i etnika, raen u odjeljenju OZN-e za BiH dana 4. dec. 1945. god. Upueno Odjelenju zatite naroda OZNA, Ministarstvo narodne odbrane FNRJ, Beograd. 101 Tomislav OBRDALJ, Jedan ivot od Bleiburga do danas, Hrvatska kulturna zajednica F BiH, Mostar 1998., 108.-140.
656
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
osuena je na 14 godina zatvora s prinudnim radom i gubitkom politikih prava, Jozefina uri na 15 godina, a svi ostali na neto krae zatvorske kazne.102 Akcije Udbe protiv katolikih sveenika i Crkve u Hercegovini rezultirale su uhienjem mostarsko-duvanjskoga biskupa Petra ule. Javni tuitelj NR BiH edomir Mijovi podigao je 28. lipnja 1948. optunicu protiv biskupa ule, fra Mladena Barbaria, fra Rufina ilia, don Mate Nuia, fra Zlatka Sivria te Slavice Bonjak, Krescencije Novak, Melite Gali, Danice Bartuli, Otilije Dugandi i Felikse Kravcar. Biskup ule i skupina sveenika iz njegove biskupije optueni su za povezanost s rukovodiocima naoruane ustako-kriarske odmetnike bande s hercegovakih prostora: Boom Mandiem, Nikom Vladiem, Nikom Laziem, Jurom Mariem, Lovrom Bonjakom, Markom Lonarom, Nedom Markotiem, Benkom Penaviem, Mijom Kreom, Jozom Vidoviem, Vinkom krobom, Mariofilom Mandiem, Zlatkom Penaviem, Stipom Siajom-Geganom, Jurom Faletarom te odmetnicama Maricom Jurilj, Marijom Alilovi i Janjom Petri.103 Fra Zlatko Sivri je puten, a ostali su proglaeni krivima i u nedjelju 18. srpnja 1948. osueni su na zatvorske kazne. Biskup ule osuen je na 11 godina i est mjeseci zatvora, od ega je izdrao 7 i pol godina. Jo 2 godine proveo je u zatoenitvu, uglavnom u franjevakom samostanu u Tolisi. Osuen je za kolaboraciju s neprijateljem i vezu s kriarima. Bilo je to montirano politiko suenje, a presuda je utemeljena na iznuenim svjedoenjima. Jedan od komunistikih voa iz Hercegovine, Demal Bijedi, koji je u vrijeme suenja bio pomonik ministra unutranjih poslova NR BiH, nakon svega rekao je biskupu uli: Takva je bila direktiva moj biskupe.104 Nisu svi sveenici proli kao biskup ule. Dio ih je prihvatio komunistiku vlast i odluio suraivati s njom. Naime, komunistika je vlast u sijenju 1950. godine inicirala osnivanje Udruenja katolikih sveenika Bosne i Hercegovine Dobri pastir, preko kojeg je dio sveenika, pritisnut terorom vlasti i brigom za zajednicu, uao u Socijalistiki savez radnog naroda i uspostavio suivot s reimom.105 Jedan od njih bio je i fra Zlatko Sivri. U knjizi Crveni
102 Divizijski vojni sud u Banja Luci, Sud broj 446/47., dana 17. 7. 1947., predsjedatelj Kazimir Ili, predsjednik Divizijskog vojnog suda Vaso Doenovi, lanovi vijea Sakib Zili i Stjepan Filipovi. Tuitelj je bio Veljko Pejovi. 103 A. LUBURI, R. PERI, Za kraljevstvo boje, 135., 166., 199. Janja Ani, jedna od optuenih asnih sestara, poslije je napisala da su je prilikom istrage u zatvoru istraitelji Udbe Ljubo Zurovac i izvjesni Mesud tukli te iznudili lana priznanja. upnik iz Kongore fra Damjan Rozi uhien je 1946. i osuen na zatvorsku kaznu zbog pomaganja Mirku Kapulici. 104 Lav ZNIDARI, Biskup ule u zatvoru i zatoenitvu, Za kraljevstvo Boje. ivot i djelo nadbiskupa dra Petra ule, Crkva na kamenu, Mostar 1991., 109.-133. Sudskim vijeem predsjedao je Tahir Hadovi. Zatvorenici su posvjedoili da im je poloaj posebno oteavao oficir Udbe Teufik Selimovi Buoni. 105 Ivica LUI, Komunistiki progoni Katolike crkve u Bosni i Hercegovini (1945.1990.), 62.-66. Usp. Jure KRITO, Korisne budale, svjesni suradnici ili mudri manipulatori? Udruenje katolikih sveenika BiH Dobri pastir, Fra Ferdo Vlai, vizionar i patnik. Spomenica, ur. fra Robert Joli, fra Gabrijel Mio, Marija Vukadin, Naa ognjita, Tomislavgrad 2005., 81.-101. Zajedno s polemikama s nekolicinom bosanskih franjevaca objavljeno u J. KRITO, Rije je o Bosni, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2008., 315.-347.
657
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
fratar opisana su njegova ratna sjeanja. Sivri je bio poznat kao estit ovjek, ali je u skladu s ulogom koju je dobio, za razliku od veine Hrvata u Hercegovini, kripare nazivao rjenikom Partije: aka jada, zloinci, banditi i slino, a za jatake kae sljedee:
Meu tim banditima bilo je i rodbine mojih upljana, kod kojih su se preteno i snabdijevali. Narodna vlast bila je stroga prema tim jatacima, to je i opravdano. Kanjavala ih je zatvorom i pljenidbom dobara, jer se tom zlu moralo stati na kraj.
Sivri je opisao i svoj susret s poznatim kriparom Benkom Penaviem, zbog ega su ga komunistike vlasti i zatvorile, ali je ubrzo bio puten iz zatvora. Poslije je ak nagraen odlijem i titulom narodnog sveenika i crvenog fratra. Fra Zlatko Sivri opisao je i sluaj kad je oficir Udbe Mirko Praljak, s kojim je bio i Stanko Jovi, ef Udbe u Livnu, od njega traio da s oltara pozove Tadiju Kapulicu, brata Mirka Kapulice, da se preda vlastima, koje mu jame ivot jer nije zloinac. Sivri je to i napravio, a Tadija Kapulica mu se javio ve ujutro. Zajedno su otili u Duvno, gdje se Kapulica predao oficiru Udbe Mirku Samardiji. Obeanje koje je Praljak dao je ispunjeno: Tadija je ostao iv, osuen je na 10 godina zatvora. Sivri je naveo kako je Kapulica, nakon to je odleao skraenu zatvorsku kaznu, doao do njega i zahvalio mu.106
Muenja i ubojstva civila (jataka) u Hercegovini

Represivne mjere nad stanovnitvom koje je u poratnom razdoblju poduzimala komunistika vlast u Hercegovini najvie su pogodile civilno stanovnitvo, a posebno hrvatske ene. U istonome dijelu Hercegovine tijekom rata i poraa ubijeno je, stradalo ili umrlo od ratnih posljedica i tekih uvjeta ivota u izbjeglitvu 684 djece mlae od 15 godina i 817 ena hrvatske nacionalnosti. Neke od njih ubili su pripadnici Ozne odnosno Udbe ili komunistike milicije u potrazi za kriparima.107 Ubojstva civila, a posebno ena, u poratnom vremenu bila su esta i u zapadnome dijelu Hercegovine. U selu Otok nedaleko od Ljubukog partizani su 8. veljae 1945. uhitili Vjekoslavu Pavlovi, Anicu Zovak i Matiju Zovak te ih ubili i bacili u rijeku.108 Udba je u svibnju 1946. uhitila Milku Mati, Zoru Grizelj, Vesu oe, Jelu Jeli te Zvonka Vebera i Vicka Matia iz Ljubukog uz optubu da su pripadali ustako-kriarskoj organizaciji koja je imala zadau
106 Branko INJAC, Crveni fratar-razgovor sa fra Zlatkom Sivriem, August Cesarec, Zagreb 1979., 105.-124. 107 I. PULJI, S. VUKOREP, . BENDER, Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, 216.-217. 108 Spomenica ljubukim rtvama, 193.-196.
658
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
prikupljati priloge za kripare.109 Milka Mati osuena je u Mostaru na 15 godina zatvora.110 Komunisti su 7. kolovoza 1945. ubili Ruu Masla (ro. Rai), enu biveg partizanskog odbornika iz Sjekosa, a poslije kripara, Rafe Maslaa, koji se skrivao na planini abi. Kada su vidjeli da je trudna, priveli su je i traili da im oda mua. Kako to nije htjela, ubili su je. Poslije su uhitili Rafu i zbog nemogunosti dokazivanja krivnje pustili ga kui, ali su ga 12. sijenja 1946. ubili zbog straha od osvete i bacili u Neretvu.111 Nedaleko od Hrasna ubijena je 23. sijenja 1946. Luca Vukorep zajedno s bratom Bokom Vukorepom, Stojanom Ravnjakom Skaramucom, Jozom Grmojom iz Metkovia i Tomom Vujinoviem s Obera.112 Malo nakon toga, u proljee 1946., ubijene su Ivana i Cvijeta Obad iz Papratnice dok su uvale ovce.113 Cvija Peri iz Ljubjenice (Stolac) osuena je zbog davanja hrane kriparima na dvije godine zatvora, Kata Obradovi (ro. Hajvaz) iz Gornjeg Zelenikovca muena je i vie puta zatvarana zbog dostavljanja hrane kriparima. Manda Njavro iz Cerovice (apljina) nosila je hranu kriparima u hutovska brda, gdje ih je bilo i do 70 u skupini (meu njima su bili i Boko i Luca Vukorep). Osuena je na deset godina zatvora. Istu je kaznu dobila i Luca Njavro. Rua Lazarevi iz Hotnja (Neum) osuena je i odleala godinu dana u zatvoru jer je nepoznatim kriparima (etnicima) na njihov zahtjev natoila uturicu vode. Uhiene su i osuene Ana Rogonji, Rua Mari, Stana Peri i mnoge druge ene iz Hercegovine.114 Dragica Grepo i Iva Vidi iz Dretelja, Opina apljina, osuene su na est godina zatvora s prinudnim radom jer su imale vezu s kriarskom skupinom Ivana Milasa i pomagale joj. Nosile su im hranu, a Iva Vidi je kriaru Vladi Matiu dala demper.115 U upi Kruevo, koju ini pet sela zapadno od Mostara, 23 ene osuene su na smrtnu kaznu ili dugogodinje zatvorske kazne zbog pomaganja kriarima. Kada je na Sretnicama na Boi, 25. prosinca 1945., ubijen pripadnik Ozne, za odmazdu su strijeljali 7 mjetana. Meu njima je bila i Rua Rozi, stara 35 godina, majka estero djece. Optuena je da je hranila kriare, a krivnja joj je bila
109 Marija NALETILI, Djelovanje poslijeratnih kriarskih i kriparskih skupina u Hercegovini, Nezavisna Drava Hrvatska povijesni kontekst stvaranja i funkcioniranja, njezin slom i stradanja hrvatskog naroda u poslijeratnim pogubljenima u Titovoj Jugoslaviji, Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u Posuju 13. svibnja 2009. godine, Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i porta upanije zapadnohercegovake Matica hrvatska, ogranak Posuje, Posuje iroki Brijeg 2009., 185.-195. 110 Milka Mati, Krni zaviaj, br. 31, Franjevaki samostan Humac, Humac 1998., 160. 111 I. PULJI, S. VUKOREP, . BENDER, Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, 216.-217. Usp. Mato NJAVRO, Stradanja 1941.1953., Turistika naklada, Zagreb 1998., 177.-180. 112 I. PULJI, S. VUKOREP, . BENDER, Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, 2001., 352.-353. 113 M. NJAVRO, Stradanja 1941.-1953., 227. Ivanu i Cvijetu Obad ubio je Tomo alak iz Zavale, bivi etnik koji je pred kraj rata preao u partizane. 114 S. VUKOREP, Preivjeli svjedoe, Detecta, Zagreb 2005., 597.-610. 115 Vojni sud XXIX. Udarne Divizije JA, Sud. Br. 200/46., Mostar, 2. veljae 1946.
659
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
u tome to joj je brat bio kriar. Uhiena je i muena i Ana Arapovi, majka sedmero djece, koja je tri mjeseca poslije umrla. Pripadnici Ozne uhitili su i muili 16-godinju Matiju Kordi iz Podgorja, koja je nekoliko dana potom umrla od posljedica muenja. esnaestogodinja Janja Marijanovi uhiena je 14. lipnja 1946. s jo petnaestero Kruevljana koji su optueni da su povezani s kriarima. U zatvoru je muena i dvije godine poslije je umrla.116 U irokom Brijegu, pripadnici Udbe ubili su 3. svibnja 1946. etiri djevojke i jednog esnaestogodinjeg djeaka Anu, Milu, Zoru, Ivu i Ivana Slikovia optuivi ih da pomau kripare. U jesen 1947. u irokobrijekom selu Oklaji operativci Udbe ubili su dvije djevojke, imu Topi i Ivu Soldo. U Drinovcima je 8. studenoga 1947. ispred crkve javno ustrijeljena Dragica Glava zato to nije pripadnicima Udbe rekla gdje joj se krije mu. U prosincu 1947. ispred crkve u Gorancima Udba je ubila Mandu Vrlji, zajedno s njezinim muom Jurom i njegovim bratom Franom, zato to su skrivali ranjenog kripara Benku Penavia. Ubijena je i Anica avar jer je pomogla ranjenom kriparu Vinku krobi.117 Nedaleko od irokog Brijega 12. prosinca 1947. ubijene su dvije ene s istim imenom i prezimenom: Dragica Pavkovi. Jedna je ubijena zato to nije znala gdje joj je mu nije ni mogla znati jer je ve mjesecima bio mrtav. Ubila ga je Udba. Druga je ubijena zato to nije znala ili nije htjela rei gdje joj je brat Vinko.118 Osim ubojstava, kao to je ve reeno, itave su obitelji bivale iseljene iz svojih sela i odvedene u istoni dio Hercegovine ili na druga mjesta, gdje su boravili due vrijeme, kako se kripari ne bi imali na koga osloniti. Blagica Soldo iz Britvice (iroki Brijeg) optuena je da je od proljea 1948. sve do kraja 1950. odravala vezu s odmetnicima Petrom Ljubiem utiem, Jozom Vidoviem, Nikolom i Antom Mariem i Stipom Soldom. S njom je optuena i Milica Tica iz Duica (iroki Brijeg).119 Udba je 25. studenoga 1947. uhitila dvadesetak civila u selu Crne Lokve, Opina iroki Brijeg. Desetero njih osueno je na zatvorske kazne. ima Brekalo osuena je na dvije godine
Ljubo PLANINI, Stradanje Hrvata Krueva, upni ured Kruevo, Kruevo Mostar 2004., 91.-186. 117 J. J. SUTON, Posuki rtvoslov, 108.-110. Suton je naveo i komunistike funkcionare, koji su tamo stigli odmah po zauzimanju Posuja. Svi su bili srpske nacionalnosti, a veina ih je bila u miliciji: Danilo Kovaevi, Radivoje Tomaevi, Boko Suboti, Mirko upljeglav, oko Milidragovi, Mirko evo i Milan Kuni. U svjedoenjima koje je prikupio Slavko Grubii, kao operativci Udbe odgovorni za navedene zloine spomenuti su Ante Primorac, Marko Knezovi, Ivan Grani, Mirko Praljak, Lovre Kovaevi, Ante Kruni, Mitar Vujii, Atif Lati, Petar Ore, Duan Pudar i Vice Sopta. Osim njih na terenu su bili i drugi oficiri Ozne: Teufik Selimovi Buoni, Ivan prlje, Milorad Drakovi, Markica Dobrijevi, Osman imi, Simo akovi, edo Mili, Sreko Sui, Jovo Lukaji, Alija Pokovi, Tomo Bili i Milan ain. Vidi Slavko GRUBII, Nad ponorom pakla-svjedoanstvo o komunistikim zloinima, Hrvatsko drutvo politikih zatvorenika Zagreb, Zagreb 2000., 78.-94. 118 Franjo MABI, Dvije Dragice Pavkovi (Muenitvo u kasnu jesen 1947. u Izbinu), upa Sv. Josipa Radnika u Izbinu, Izbino, 2007., 92. 119 M. NALETILI, Djelovanje poslijeratnih kriarskih i kriparskih skupina u Hercegovini, 179.-195.
116
660
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
zatvora s prinudnim radom.120 Udovica Kata Gali osuena je zajedno s tri svoje keri, Anicom, Matijom i Androm, na zatvorsku kaznu.121 Kriarski jataci traeni su i u Mostaru. Mira i Dobrila Komljenovi te ima unji iz Mostara osuene su 2. rujna 1947. na jednu i pol do dvije i pol godine zatvora jer su nabavile stroj za pisanje, izradile kriarsku znaku i legitimaciju te prikupljale sanitetski materijal, arape i sline predmete za kriare. Ovaj je sluaj zanimljiv jer je najstroe kanjena treeoptuena, koja nije htjela priznati nita od onoga za to su je teretili. Iz obrazloenja presude vidljivo je da se radi o klasinom sluaju provokacije i podmetanja krivnje.122 Slavka Knezovi iz Goranaca, nepismena, slabog imovnog stanja, majka sedmero djece i u sedmom mjesecu trudnoe, osuena je 6. sijenja 1950. na godinu i est mjeseci zatvora jer je u prosincu 1948. ili sijenju 1949. nedaleko od svoje kue razgovarala s kriarima Antom i Nikolom Mariem.123 Za kontakte i vezu s Antom Mariem osuena je na 2 godine zatvora s prinudnim radom i njegova sestra Drina Mari.124 Za ene u Hercegovini i u dijelovima Bosne i Dalmacije karakteristino je da su mnoge od njih, a gotovo sve koje su ostale udovice, itav ivot nosile crninu. Umjesto ivopisnih narodnih nonji ili druge ukraene odjee koju su do tada odijevale, ene su nosile crno kao znak alosti, ali i prkosa komunistikoj vlasti.125
Teror, grube greke ili nepravilne direktive

Odnos Ozne i KNOJ-a prema dijelu stanovnitva u zemlji nije bio nepoznat partijskom vrhu. Nije se radilo o neodgovornim pojedincima ili posebnim okolnostima. Bila je to jasno definirana politika. Komunisti su znali da takva politika moe imati ozbiljnih posljedica za ugled zemlje u inozemstvu. Diplomati zapadnih zemalja pomno su pratili stanje u Jugoslaviji i regularnost izbora koji su se odravali u studenome 1945. godine. U takvoj situaciji naelnik Ozne Aleksandar Rankovi upozorio je svoje podreene na samovolju i ukazao na politiku tetnost takvog ponaanja. U dopisu koji je u studenome 1945. poslao Ozni za BiH Rankovi pie:
120 Baka ima politika uznica-rtva poraa, Politiki zatvorenik, (Zagreb), broj 215, veljaa 2010., 30.-31. (napisao Mile Lasi). 121 FNRJ, NR BiH, Okruni sud Mostar, br. K: 496/47., Presuda, 26. prosinca 1947. 122 Okruni sud u Mostaru, br. K: 238/47., Presuda, Mostar, 2. 9. 1947., predsjednik suda Tahir Hadovi. 123 Okruni sud u Mostaru, br. K: 344/49., Presuda, Mostar, 6. sijenja 1950., predsjednik vijea Enver Krpo, suci porotnici Ibro ili i Sulejman Huseinagi. Tuitelj je bio Abaz Koluder. 124 Vrhovni sud NR BiH, K, 101/50., Presuda, Sarajevo, 14. 2. 1950., Vijee: Boro Knei, uro Caratan i Radoslav Stani. Vrhovni sud potvrdio je Presudu Okrunog suda u Mostaru. 125 M. KARAULA, Knjiga boli, Stradanje Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata, Svjetlo rijei, Sarajevo Zagreb 2005., 39.
661
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
U posljednje vrijeme ima sluajeva najgrublje samovolje u pogledu obraunavanja sa takozvanim neprijateljskim elementima u pozadini. Pojavljuje se sluaj da se bez ikakvog ili na osnovu vrlo povrnog provjeravanja streljaju seljaci na licu mjesta. Zbog streljanja desetak seljaka na ovakav nain na sektoru Viteza iz straha se odmetnulo od svojih kua oko 60 drugih. Ovo je samo jedan primjer.
Rankoviev dopis, s popratnim aktom koji je potpisao bosansko-hercegovaki ef Ozne Ugljea Danilovi, poslan je svim okrunim opunomostvima Ozne u BiH. Rankovi je upozorio na tetnost ovakvih radnji koje neprijatelj moe iskoristiti te naveo kako je nedopustivo paljenje seljakih kua i strijeljanja jataka, osim teih sluajeva. Koji su to tei sluajevi opet je ostalo nedefinirano.126 Vodstvo Ozne za Bosnu i Hercegovinu odgovorilo je izvjetajem iz prosinca 1945. na prethodna Rankovieva upozorenja i objasnilo sporne dogaaje i ponaanje svojih slubenika:
O sluaju na Vitezu mi smo Vas kratko obavijestili. Istraga po istoj stvari pokazala je da nije po sredi rad neprijatelja nego nepravilna direktiva od taba XXIX. Divizije koju su nii rukovodioci shvatili bukvalno. U direktivi je stajalo da se ima otro obraunati sa odmetnicima i njihovim jatacima a nii rukovodioci su to shvatili tako da mogu ubiti svakoga za koga postoji sumnja da je odmetniki jatak. Stanje na tom srezu sada se smirilo. Mnogo tei sluaj desio se na tuzlanskom srezu u selu Jeginov Lug. Tu je udarna grupa artiljerijske brigade 27. divizije napravila teak zloin. Trojica oficira i to: obavjetajac diviziona i komesar i komandir baterije vrili su streljanja i tuu muslimana iz tog sela tako da je itavo selo bilo pobjeglo u Tuzlu od straha. Oni su streljali te ljude navodno zato to su isti uestvovali 1941. u pokoljima Srba. Streljano je 7 ljudi. Taj sluaj izazvao je veliko neraspoloenje u svim okolnim muslimanskim selima, a istraga je pokazala da se ovdje radi vie o ovinizmu tih rukovodioca nego o neznanju. Smatramo da e u ovom sluaju trebati primjerna kazna.127
Ovaj citat oslikava meunacionalne odnose, ali i poloaj Hrvata u BiH tijekom poraa. Autor izvjetaja tek sporadino navodi sluaj strijeljanja desetak Hrvata u selu Kruica kod Viteza i pie da se radi o nepravilnoj direktivi, odnosno bukvalnom shvaanju direktive te da se stanje smirilo, dok za sluaj strijeljanja 7 muslimana u Tuzli koji su uestvovali 1941. u pokoljima Srba pie kako je to mnogo tei sluaj, teak zloin, ovinizam koji treba primjereno kazniti. Hrvati su ubijani i u drugim srednjobosanskim opinama, na podruju Kiseljaka, Kreeva, Busovae i Fojnice. Velik, ali jo uvijek nepoznat broj ih je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Crvenim stijenama
126 Odjeljenje zatite naroda za Bosnu i Hercegovinu, Ministarstvo narodne odbrane federativne Jugoslavije, Odjeljenju zatite naroda za okrug 1-7., Odjeljenju zatite naroda za grad Sarajevo. Naelnik pukovnik U. D. Dokument nema datuma, ali je na vrhu rukom napisano XI. 45.. 127 Odjeljenje zatite naroda za BiH, Izvjetaj, Odjelenju zatite naroda OZNA, Ministarstvo Narodne odbrane FNRJ Beograd, XII. 1945.
662
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
nedaleko od Kiseljaka.128 U izvjetaju Ozne iz sijenja 1946. godine pie da se u fojnikom srezu opet dogodio jedan nemio sluaj, koji je zatim i opisan:
Izviaki vod II. Batalj. IV brig. N.O. ubio je jednog starca, oca jednog odmetnika i ostavljen je nezakopan a neko je poslije istom otsjekao glavu. Posle onih grubih greaka koje su se desile na Vitezu, o kojima ste obavijeteni i ovaj sluaj izazvao je prilino komentarisanje.129
U istom su izvjetaju opisani dogaaji iz zapadnoga dijela Hercegovine, kao i metode koje je Ozna tamo koristila u borbi protiv kripara i njihovih pomagaa. U izvjetaju pie:
Prije nekoliko dana danju na mostarskom srezu ubili su jednog oficira OZN-e iz mostarskog opunomostva. Mi smo se sloili povodom ovog sluaja da se strelja 6 najizrazitijih jataka kod kojih su odmetnici bili. Gonjenje ustakih bandi je teko zato to imaju podrku stanovnitva, kreu se danju u civilnim odjelima, sa oznakom nae vojske i slino. Nae odjeljenje povelo je otar kurs prema jatacima i to je imalo izvjesnog dejstva. Tako su naprimjer seljaci jednog sela na posukom srezu uzeli sami puke da se tuku protiv ustaa. Ali otar kurs prema jatacima imao je za posljedicu krupnije greke koje su poinile jedinice 29 divizije u Zapadnoj Hercegovini. Na Posuju i . Brijegu bilo je tua seljaka pa i ubijanja, to se na mase vrlo nepovoljno odrazilo. Tako npr. ef upravnog otsjeka u sreskom odboru . Brijeg komunista je rekao jednom prilikom: Srpska vojska ubija hrvatske seljake. Od strane Armije preduzete su mjere da se uini kraj ovim nepravilnostima. Sami HRSovci iz Zapadne Hercegovine protestuju protiv greaka koje je poinila vojska.130
Oficir Ozne koji je ubijen na Boi 25. prosinca 1945. u Sretnicama nedaleko od Mostara bio je Dejan apin, a za odmazdu je strijeljano 7, a ne 6 izrazitih jataka odnosno stanovnika Krueva, kako je to napisano u izvjetaju.131 Strijeljani su Jozo Kordi, Ivan Kordi, Mate Mari, Andrija ule, Andrija
128 V. TOPALOVI, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske rtve, 577.-578. Zloini u Kiseljaku najee se veu uz ime oficira Ozne Reada Dizdarevia. 129 NR BiH, Odjeljenje zatite naroda (OZN-a) za Bosnu i Hercegovinu, Ministarstvo narodne odbrane federativne Jugoslavije, Str. Pov. Br. 13., 12. 1. 1946., Sarajevo, Izvjetaj naelnika Odjelenja zatite naroda OZNA za BiH, Odjelenju zatite naroda OZNA Ministarstva narodne odbrane FNRJ Beograd. U potpisu naelnik, pukovnik Ugljea Danilovi. 130 NR BiH, Odjeljenje zatite naroda (OZN-a), Str. Pov. Br. 13., 12. 1. 1946., Sarajevo, Izvjetaj naelnika Odjelenja zatite naroda OZNA za BiH. Komandant 29. divizije bio je Vlado egrt, a opunomoenici Ozne bili su Slobodan akota i Mirko Kolak. Bataljunom Narodne zatite zapovijedao je Gao eur. Naelnici obavjetajnog odsjeka bili su Petar Milidragovi, Milisav Aleksi, Savo olovi i Ljubo Kovaevi. Opunomoenici Ozne u brigadama bili su Simo Vojinovi, Vito Milivojevi, Vaso Kovaevi, Nikola Komar, Branko Popadi, ore urica, Vukota Miloevi, Sveto Gagovi, Simo Opali, Boko Vukovi i Danilo Kijac. Pripadnici Ozne koji su u poratnom vremenu boravili u zapadnome dijelu Hercegovine bili su i Rajko Vukoja i Milivoj Drakovi. Vidi Danilo KOMNENOVI, Muharem KRESO, Dvadeset deveta hercegovaka divizija, Vojnoizdavaki zavod, Beograd 1979., 575.-591. 131 Dejan apin je Srbin s Dubrava (Stolac). Jedno vrijeme (1943. i 1944.) bio je u etnicima, a poslije je preao u partizane, gdje je postao oficir Ozne, odnosno ef zatvora elovina u Mostaru. Vidi S. VUKOREP, Preivjeli svjedoe, 131., 300. Podatke o ovom sluaju dobio sam i od
663
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Smoljan, Nikola Vui i Rua Rozi. Ona je bila sedma, a strijeljana je zato to joj je brat Grgo Vasilj bio u kriparima.132 Vodstvo prokomunistike Hrvatske Republikanske Seljake Stranke (HRSS), osnovane kako bi privukla Hrvate u Narodnu frontu, i spomenuti komunista iz irokog Brijega nisu bili jedini koji su upozoravali na neprihvatljiv odnos vlasti prema narodu u zapadnome dijelu Hercegovine. Bilo je sluajeva i kada je partijska elija reagirala na zlostavljanje stanovnitva. U izvjetaju iz Gradca od 7. oujka 1947. pie:
Dragi drugovi aljemo vam izvjetaj sa terena ovog odbora odnosno elije o stvarnom stanju i situaciji na naem terenu: dne 26. II. 1947. god kada su doli vojnici da trae Dragicu Begi, onda je doao sa njima i neki omladinac te su toga dana odnili Begi Ani majki Dragice jedne arape jedan kaji i koni rusak te su stvari sve odnili, a kod Begi Ivana + Joze omladinca terorisali su mainkom da dade kabanicu kinu koju je dobio od omladinske organizacije, a Begi Ivu su otrali te je pleskali na Vraniu i onda je vratili kui, a Grubii Jozo + Joze koji je iao u Mostar odnosno na posao te ga sreli u putu od Begia kua do Vrania te terorisali da izuje cipele i svue kaput, te su mu kaput odnili, a cipele nije dao. Povodom toga narod govori da ovako nije nikad bilo sve kao (h)ajduci odnose stvari i prodaju i(h) drugima teroriu na narod gore nego ikakva banda i to teroriu sve na ljude koji su simpatizeri naeg pokreta.133
Vjerojatno je i ovaj izvjetaj pridonio kraju policijske i politike karijere njegova pisca Mile Orea, jednoga od rijetkih Hrvata iz Hercegovine pripadnika Ozne. Izaao je iz Partije i vratio se uobiajenim seoskim poslovima.134 U izvjetaju radne grupe koju je u veljai 1948. godine Centralni komitet SKJ poslao na teren u Hercegovinu pie da jo uvijek postoje ostaci bandi te da ih je sve do druge polovine 1947. godine bilo jako mnogo. U prozorskom ih je srezu bilo oko 600, a u irokobrijekom se donedavno odralo njih oko 50 do 60 te su ubili oko 50 ljudi. U ljubukom srezu kripari su ubili 6 ljudi, a u trebinjskom (etnici) prevrnuli su vlak i zapalili jedan kamion. Prema izvjetajima vidljivo je da su kripari uglavnom napadali predstavnike komunistike vlasti, odbornike, vojsku, policiju te institucije mjesne odbore, zadruge i slino. Konstatirano je da na prostoru cijele Hercegovine ima jo oko 35 bandita razbijenih u grupice od dvoje do estoro. Komisija je upozorila i na samovolju Udbe i vojske, o emu piu:
Meutim kod sprovoenja ovih mjera neki organi UDB-e a i iz redova vojske samovoljno su se ponijeli i napravili grublje istupe kao: sluajevi pljake ivotnih namirnica, te drugih vrednosnih predmeta, silovanja, kundaenja i premlaivanja veeg broja ljudi. U selu Koerinu-iroki Brijeg neki vojnici KNOJ-a silovali su
Drage Karla Miletia iz Mostara, suvremenika i kroniara navedenih dogaaja. 132 Lj. PLANINI, Stradanje Hrvata Krueva, 181.-186. 133 AH, SKSK BiH, Posuje, 1945.1947., kut. 1, prepiska 1946. g., Mjesna partijska elija Gradac, Izvjetaj Sreskom komitetu KPJ Posuje, Gradac, 1. 3. 1947., u potpisu sekretar M(ile) Ore. 134 S. GRUBII, Nad ponorom pakla-svjedoanstvo o komunistikim zloinima, 61.
664
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
jednu enu. U srezu bilekom u periodu od nekoliko mjeseci kroz zatvor je prolo preko 500 ljudi, a oko 60-70 njih je isprebijano, a da se nije o njima imalo konkretnih dokaza, ovo su ljudi sada na slobodi i o tome se pria u itavom kraju. Ima i tri sluaja samoubistva zatvorenika iskakanjem kroz prozor. Najei su sluaji pljake, psovanja i tue: jednom lanu KP demobilisanom borcu sa dva odlikovanja u ljubukom srezu oficir UDB-e Primorac poto ga je pretukao opsovao i dobro iamarao odnio mu je slaninu, prutu i ita. Ovakvih i slinih primjera ima dosta.135
Da je navedenih primjera stvarno bilo dosta potvruje i brzojav Pokrajinskog komiteta KPJ iz Mostara, upuen 12. veljae 1948. u Opinski komitet KPJ u Ljubukom:
U roku od sedam dana treba poslati informacije P.K. o tome kako se je odrazila na narod akcija ienja bande, kako je narod reagovao na iseljavanje pojedinih sela i podruja, kakvo je uee naroda bilo u proganjanju i otkrivanju bande, kako je narod prihvaao uee u hajkama, da li je bilo pljake, silovanja, ubijanja ili tue i drugih pojava od strane organa UDB-e i milicije. Informacije moraju biti tane i to konkretnije.136
Na brzojav je odgovoreno, ali odgovor nije pronaen. Ipak, zanimljiv je novi brzojav koji je za dva tjedna stigao u Ljubuki, u kojem pie:
U vezi sa traenim podatcima o nepravilnostima organa dravne bezbjednosti neki sreski komiteti nisu prikupljali podatke najkonspirativnije te radi toga postoji bojazan da se takav rad ne izvrgne sa strane neprijatelja u javnu kritiku organa dravne bezbjednosti, pogotovu oni takvu akciju mogu da povedu u vezi odluke nae Partije da se povuku svi oni oficiri sa onih terena gdje su napravljene vee greke kao i odluke da se prekine sa svakom hajkom naroda na bandu kao i preseljavanje seljaka iz njihovih sela u druga sela. Partijska rukovodstva moraju da povedu strogo brigu o tome da ove promjene neprijatelj ne iskoristi za borbu protivu UDB-e.137
Ovaj brzojav jasno pokazuje da je Partija jako dobro znala za sve to se dogaalo na terenu. Bili su joj poznati i svi oficiri Udbe koji su poinili vee greke, pa su ih premjetali na druge lokacije kako bi ih zatitili. Pritom su pazili i na njihov ugled te titili Udbu od neprijateljske javne kritike. Iz brzojava se vidi i da je Partija tek poetkom 1948. zaustavila preseljavanje seljaka iz njihovih domova, najee u udaljene krajeve ili kolektivne smjetaje bez osnovnih sredstava za ivot. Prestale su i hajke koje je Partija organizirala tako to bi natjerali seljake da tjeraju odnosno trae kripare. Naravno, itavu bi akciju
135 Arhiv Jugoslavije, Beograd, fond SKJ, br. fonda 507, CK SK BiH, kut. 20, predmet 26., Izvjetaj o obilasku organizacija u Hercegovini, 13. mart 1948., 5.-6. 136 Opinska pismohrana Ljubuki (dalje: OPLJ), Knjiga depea SKSK Ljubuki 1947.1950. god., Depea od 12. 2. 1948. godine. Na brzojavu je rukom dopisano Udovoljeno pod brojem 112/48.. Nije sauvan (pronaen) odgovor. 137 OPLj, Knjiga depea SKSK Ljubuki 1947.1950. god., Depea od 25. 2. 1948. godine.
665
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
kontrolirali komunisti odnosno KNOJ.138 U izvjetaju od 18. rujna 1948. godine Sreski komitet KPJ Ljubuki pie Pokrajinskom komitetu SKJ u Sarajevo:
Poetkom ove godine zavreno je ienje terena naeg sreza od ostataka odmetnika /bande/ a i susjedni(h) srezova, to je omoguilo bolji rad. U akcijama ienja bande nalazilo se uporita u masama. Izuzev na tri mjesna podruja na ostalim mjestima nijesu preduzimane represivne mjere nad stanovnitvom. Danas na terenu nema odmetnika.139
Kriari, kao i veliki dio Hrvata u Hercegovini, dugo nisu vjerovali da e se komunistika vlast odrati. Oekivali su skori rat te pomo iz inozemstva. U narodu se govorilo da e ova vlast koja je s avlom dola s avlom i otii, da nee do Boia te nee do Uskrsa. U sklopu akcije Deseti travanj iz Austrije je trebao stii Boidar Kavran sa svojim ljudima. Njih je oekivala i Udba, koja je zavela operativnu akciju Gvardijan, to je zapoela 20. srpnja 1947. dolaskom Ljube Miloa i Ante Vrbana u zemlju. Tijekom sljedee godine ubaeno je preko Maarske i Slovenije u Jugoslaviju 96 gerilaca, uglavnom bivih ustaa, i svi su pali u ruke Udbe.140 Akcija je trajala do 3. srpnja 1948., a zavrena je Kavranovim uhienjem.141 Bila je to jedna od najuspjenijih akcija koje je Udba izvela protiv hrvatskih gerilaca, ali i potpuni poraz ustakog pokreta na prostoru Jugoslavije. Nakon toga nije ostalo nita od organizirane i sa Zapada podravane oruane borbe. Ostali su tek pojedinci ili male skupine, poput one koju je vodio Mirko Kapulica, koje su se borile za opstanak. Nakon to je Jugoslavija meunarodno priznata, a opasnost od novog rata otklonjena, kripari vie nisu mogli raunati na ozbiljniju pomo niti bilo kakvu vanu politiku ulogu, posebno kada je KPJ ula u sukob s SSSR-om i Jugoslavija poela stjecati simpatije Zapada. Preostali kripari predavali su se komunistikoj vlasti, uhieni su, ili su ginuli jedan za drugim.
Gojko ZOVKO, Druga strana medalje, Kigen, Zagreb 2008., 177.-178. AH, SK BiH, Ljubuki, 1946.1949., Opti spisi, kut. 2, SK KPJ Ljubuki, br. 429/48., dana 18. IX. 1948., Izvjetaj u vezi depee od 4 ovog mjeseca, Pokrajinskom komitetu KPJ Sarajevo. 140 Teroristike i pijunske akcije protiv FNR Jugoslavije-otkria sa zagrebakog procesa protiv ustake teroristiko-pijunske grupe Kavran-Milo, Drutvo novinara NR Hrvatske, za izdavaa Vladimir Majer, Zagreb, 3. Publikacija nema datuma, tiskana je po svemu sudei 1948., neposredno nakon suenja Kavranu i ostalima. 141 Z. RADELI, Kriari: Gerila u Hrvatskoj, 115.-121. Usp. Goran VUKOVI, Operacija Gvardijan, Mladost, Zagreb 1958., 158.-159. Nikola OLAK, Akcija deseti travanj u svijetlu krunskog svjedoenja Ivana Prusca i dokumentacije, Centar za prouavanje hrvatske povijesti, Padova 1989. Martin PLANINI, Tko je izdao Kavrana, TRN, Zagreb 1994. Ivan PRUSAC, Tragedija Kavrana i drugova, Rijeki nakladni zavod, Salzburg Rijeka 1996.
138 139
666
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Tablicu je izradila Uprava dravne bezbjednosti Sarajevo, 7. 5. 1959., kao prilog izvjetaju Pregled likvidiranih i suenih neprijateljskih elemenata u Bosni i Hercegovini od 1945. do maja 1959. godine, koji je poslan Dravnom sekretarijatu za unutranje poslove FNRJ. Vidjeti biljeku broj 25. 667
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
Letak je izradilo Ministarstvo unutranjih poslova NR BiH 17. 12. 1946. 668
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
SUMMARY CROATIAN ANTICOMMUNIST GUERILLA IN BOSNIA-HERZEGOVINA, 1945-1951 Communist party of Yugoslavia was victorious at the end of World War II and it was able to reestablish the Yugoslav state under its rule. Using the army, police and security services it took measures to secure its power. Individual members and gropus of the defeated Croatian armed forces tried to resist the communist regime. These soldiers of the former Independent State of Croatia became guerillas who more or less successfully tried to resist the new authorities or at least wanted to hide from its persecution. These guerillas had various names (kriari, umnjaci, kamiari, kripari) and the communist authorities called them outlaws or bandits. The Croatian guerrillas hoped that there would be a new world war between western powers and the Soviet Union and they believed that would give them the opportunity to destroy the communist regime and reestablish independent Croatian state. Others waited for the amnesty and tried to survive in the meantime, hoping that they would be able to return to normal life. Communists saw these guerillas as a potential danger in the case of new world war and at the same time they danger to the new social order. The struggle of the communist authorities against these guerillas was also used to discipline the population that was not inclined toward the new authorities and to crush other opposition such as the Catholic church. Guerillas sometimes attacked and killed communists, soldiers and secret policemen, but also the civilians who supported the new regime. Most of the guerillas were finally killed by the communist authorities and some were sentenced to long prison sentences. Many of the civillinas who supported guerillas or were just accused of supporting them were also terrorized or killed. The communist authorites also deported or cut food supplies to the local population or used them as live shields in the attacks on guerilla strongholds. Many of these civilan victims were women and children. The Croatian guerilla movement finally ended after the split between Yugoslav communist regime and the Soviet Union after which Yugoslavia gained the support of the western powers. Key words: Communists, Croatian anticommunist guerilla, Outlaws, Ustasha, Herzegovina, Bosnia, Yugoslavia, Church
669
SP, br. 3., 631.-670. (2010)
670

Ivica Lucić - Hrvatska Protukomunustička Gerila U Bosni I Hercegovini 1945-1951.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ivica Lucić - Hrvatska Protukomunustička Gerila U Bosni I Hercegovini 1945-1951.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SP, br. 3., 631.-670.

Hrvatska protukomunistika gerila u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

Procjena brojnosti i stanja protukomunistike gerile

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

Organizirane gerilske skupine i odmetnuti pojedinci

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

KPJ protiv kriara i Katolike crkve

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

Muenja i ubojstva civila (jataka) u Hercegovini

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.

SP, br. 3., 631.-670. (2010)

IVICA LUI, Hrvatska protukomunistika gerila u BiH od 1945. do 1951.