Professional Documents
Culture Documents
TEMA:
Povezanost porodinih odnosa i usamljenosti kod studenata
Problem istraivanja
Suoavajui se sa raznim socijalnim i emocionalnim problemima u svakodnevnom
ivotu i funkcionisanju, mladi ljudi najee trae uzroke ovih problema u sebi.
Meutim, za potpuno razumevanje svih ovih faktora neophodno je sagledati
porodinu atmosferu i porodine relacije. Kao osnovu ovog tvrenja moemo
navesti uvenu Frojdovu izreku da je dete otac oveka. Naime, najvei broj
obrazaca ponaanja ustanovljava se primerima i porukama kao i vaspitnim
stilovima koji potiu iz porodice. Adekvatni porodini odnosi odraz su tople klime
uz odreenu dozu kontrole, to se oslikava u autoritativnom ili demokratskom stilu.
Prema teoriji afektivnog vezivanja ovakav vid ponaanja vodi ka sigurnom obrascu
afektivnog vezanosti, gde je osoba sigurna u sebe i zadovoljna svetom i ivotom.
To direktno ukazuje na odustvo socijalne i emocionalne usamljenosti. Nasuprot
tome roditeljski stilovi kao to su autoritarni, zanemarujui i permisivni ili
popustljivi vode nesigurnim obrascima, odnosno nezadovoljstvu ivotom, svetom,
socijalnoj izolaciji, distanciranju od drugih ljudi, tekom stupanju u emocionalne
odnoseU osnovi svih ovih roditeljskih ponaanja prema detetu nalaze se dve
dimenzije - emocionalnost i kontrola . Emocionalnost se odnosi na emocije koje
roditelj doivljava i pokazuje u odnosu sa detetom. Dimenzija kontrole odnosi se
na postupke koje roditelji koriste da bi uticali i menjali ponaanje i doivljavanje
deteta. esta pojava negativne percepcije porodinih odnosa dovodi do javljanja
socijalne i emocionalne usamljenosti.
Usamljenost je univerzalno ljudsko iskustvo, koje je rezultat nedostataka
socijalnih odnosa koji ne zadovoljavaju socijalne potrebe pojedinca. Jedan pristup
u prouavanju ovog fenomena fokusira se upravo na tip potrebe ili konstelaciju
potreba koje pojedinac percipira kao nezadovoljene u odnosima sa drugima.Weiss
(1973, prema Russel, Cutrona i Yurko, 1984) je identifikovao est takvih potreba
ili tzv. socijalnih dobitaka: privrenost, socijalna integracija, prilika za brigu,
potvrivanje vlastite vrednosti, pouzdani oslonac i voenje. Ovi dobici mogu
proizai iz razliitih tipova socijalnih odnosa. Usamljenost je sloeni fenomen i
iskustvo koje doive svi ljudi u nekom ivotnom razdoblju.
Najee navoena definicija autora Peplau-a i Perlman-a (1982) je usamljenost
je subjektivno nezadovoljstvo interpersonalnim odnosima nastalo usled promena
trenutnih socijalnih odnosa ili usled promena u eljama i potrebama za socijalnim
odnosima.
Usamljenost je samo jedan od moguih ishoda procene situacije koju karakterie
mali broj socijalnih veza. Socijalno izolovane osobe nisu obavezno usamljene, kao
to ni usamljene osobe nisu uvek socijalno izolovane. Koje e mesto osoba zauzeti
na socijalnom kontinuumu zavisi od njenog shvatanja bliskih odnosa.
2. Znaaj istraivanja
3. Ciljevi istraivanja
3.1. Opti cilj:
Ispitati da li postoji povezanost izmeu socijalne i emocionalne usamjenosti
kod studenata.
4. Hipoteze
4.1. Opta hipoteza:
Postoji povezanost socijalne i emocionalne usamljenosti sa porodinim
odnosima kod studenata.
4.2. Specifine hipoteze:
Postoji povezanost socijalne i emocionalne usamljenosti sa kontrolnom
varijablom-pol.
Postoji povezanost socijalne i emocionalne usamljenosti sa kontrolnom
varijablom-mesto stanovanja.
Postoji povezanost socijalne i emocionalne usamljenosti sa kontrolnom
varijablom-departman.
Postoji povezanost socijalne i emocionalne usamljenosti kod studenata.
5. Varijable
7. Uzorak
Testiranje e biti obavljeno na prigodnom uzorku od 100 ispitanika studenata
Filozofskog fakulteta iz Nia . Uzorak e initi etiri grupe ispitanika. Prvu grupu
sainjavae studenti psihologije, drugu grupu inie studenti anglistike, treu i
etvrtu studenti sociologije i filozofije.
8. Vrste istraivanja
10. Literatura
Peplau, L.A., Perlman, D. (1982). Loneliness: A sourcebook of current theory,
research and therapy. New York: Wiley-Interscience.
Weiss, R.S. (1973). Loneliness: The experienceof emotional and social isolation.
Cambridge, MA: MIT Press.
ubela-Adori, V., Prorokovi, A., Penezi, Z. i Tucak, I. (2006). Zbirka
psihologijskih skala i upitnika, Svezak 3. Zadar