BIBLIOTEKA PRIMIJENJENE MEHANIKE - Svezak 3

Prof. dr. IVO ALFIREVI

redovni profesor Fakulteta strojarslva i brodogradnje,

Znak: 8916 Sv

Izdanje:
Prof. dr. IVO ALFIREVIC
NAUKA O CVRSTOCI I

Struni

recenzenti:
Prof. dr. IV AN HElD L
Prof. dr. MIRKO BUTKOVIC

Izdava:

IZDAVACKA RADNA ORGANIZACUA

TEHNICKA KNJIGA
Zagreb., Juriieva 10
Za izdavaa odgovara:
Ing. ZVONIMIR VISTRJCKA
Urednik izdanja:
Ing. TO MIS LAV STRUJIC
Tisak:
BIROGRAFIKA, Subotica

Tiskano u 2000 primjeraka

Tisak dovren:
U KOLOVOZU 1989.

YU ISBN 86-7079-092-1

u Zagrebu

NAUKA O VRSTOI
I

Urednik biblioteke:
Prof. dr. IVO ALFIREVIC

l. Alflrevi, 1989.

Svcu~ilita

TEHNIKA KNJIGA

ZAGREB

tulhofer, red. prof. VTS KoV Zagreb. Recenzenti ovog izdanja su dr. Ivan Heidl i
dr. Stjepan Jeci, red. profesori Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Svi
su mi oni dali mnoge korisne prirrijedbe i savjete, to je pridonijelo kvaliteti
udbenika. Njima i ostalima koji nisu spomenuti zahvaljujem za pruenu pomo.
Zagreb, 19. oujka 1989.

Autor

SADRAJ
Strana
PREDGOVOR.
1. UVOD

1.1.
1.2.
1.3.

Naziv i sadraj nauke o vrstoi .

Zadaci i metode nauke o vrstoi
Proraunska shema konstrukcije .

2. NAPREZANJE.

2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
2.5.
2.6.
2.7.
2.8.
2.9.
2.10.

Vektor naprezanja, normalno i posmino naprezanje.

Tenzor naprezanja, matrica tenzora naprezanja.
Simetrinost matrice tenzora naprezanja.
Linearno, ravninsko i prostorno stanje naprezanja .
Transformacija komponenata vektora ..
Izrazi za transformaciju komponenata tenzora naprezanja.
Glavna naprezanja.
Mohrova krunica naprezanja.
Mohrova krunica za prostorno (troosno) naprezanje
Elipsa naprezanja i clipsoid naprezanja

3. DEFORMACIJA.

3.1. Pomak, duljinska, kutna i obujamna defonnacija

3.2. Tenzor deformacije. matrica tenzora deformacije.
3.3. Veze obujamne deformacije i duljinskih deformacija .
3.4. Transformacija tenzora deformacije.

4. GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RAVNIH PRESJEKA STAPA.

4.1.
4.2.
4.3.
4.4.
4.5.
4.6.

Teite i statiki momenti po~Tine

Momenti tromosti (momenti inercije) ..
Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnog sustava.
Transformacija tenzora tromosti pri rotaciji koordinatnog sustava.
Mohrova krunica tromosti
Polumjer tromosti i elipsa tromosti .

5
ll

ll
13
14

17
17
21
23

24
24

26
28

30
40

43

45
45
47
48
49

55
55
56

62
65
67

68

PREDGOVOR
Katedra za mehaniku i vrstou Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveui~
!ita u Zagrebu u suradnji s .. Tehnikom knjigom" pokrenula je izdavanje biblia~
teke PRIMIJENJENA MEHANIKA. Zadatak je i svrha ove serije da osigura
udbenike iz podruja mehanike. u najirem smislu, za studente tehnikih fakulteta,
u prvom redu za studente strojarstva, brodogradnje, graevinstva, prometa i
drugih. te da strunjacima u praksi prui suvremenu i prikladnu literaturu potrebnu
za rjeavanje praktinih problema.
U ovoj e se bibiioteci obraditi gradivo dodiplomskih i postdiplomskih predmeta, tc neka posebna podruja. Uz pojedine udbenike bit e izdane zbirke
rijeenih primjera i zadataka. ;\a kraju sc predvia Prirunik primijenjene mehanike
koji e sadravati popis detinicija. teorema. formula, tablica i ostalih potrebnih
podataka u saetu obliku jer e se taj prirunik oslanjati na ovu biblioteku.

U izradi serije radit e vie autora. $\'aka e knjiga biti zaokruena cjelina.
Autori e u izboru gradiva imati znatnu slobodu, pa moe doi do manjeg
preklapanja gradiva u pojedinim knjigama. Nastojat e se da terminologija, oznake
i nain izlaganja budu ujednaeni. Knjige nee izlaziti redoslijedom kako su
oznaene u biblioteci, ve prema potrebama korisnika i mogunosti autora da
dovri tekst. Struni urednik biblioteke je dr. [vo Alfirevi, redovni profesor
Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Prva izlazi iz tiska NAUKA O VRSTOI I koja je pred-;icna za istoimeni
predmet na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, te na Fakultetu
strojarstva i brodogradnje u Splitu. U slinom opsegu predaje se taj predmet i na
ostalim strojarskim i graevinskin1 fakuitetlma. Udbenik je pisan neto opsenije
nego je predvieno u navedenom predmetu. To se odnosi u prvom redu na
etrnaesto poglavlje o 'eksperimentalnim metodama analize naprezanja.
Knjiga je bogato ilustrirana crteima i fotografijama. Ima ukupno 269 slika i
85 rijeenih primjera, to olakava razumijevanje izloenog gradiva. Primjeri su tako
odabrani da se pomou njih proiruje izloena teorija ili se primjerima ilustrira
primjena teorije na stvarne probieme.

Ovo je djelo izdano uz novanu pomoC Samouprnvne Lnler~sne zajednice Znano!'.li

SR Hrvatsk~ kao drulveno vrijedna znanstvena knjiga.

Ovo izdanje jest proireno i popravljena izdanje udbenika Nauka o vrstoI I

to ga je izdala Sveuilina naklada Liber !978_ U pripremi prethodnog izdanja
pomagali su mi mr. Zdravko Vnuec i dr. Slobodan Tepi. tadanji asistent
odnosno student fSB u Zagrebu. Prvo i drugo izdanje su recenzirali dr. Ivan Heidt
dr. Vicko imi, red, prof. Fakulteta graevinskih znanosti u Zagrebu, i dr. Dragan
5

Strana
5. KOMPONENTE UNUTRASNJIH SILA U PROIZVOWNO OPTERECENOM TAPU..
5.L
5.2.

S.3.
SA

Definicija komponenata unutra~njib sila

Diferencijalne jednadbe ravnotee elementa tapa . . .
Upute za crtanje dijagrama momenata savijanja l poprenih siia
Veza izmeu komponenat~ unu(ranjih sila i komponemna naprezanja. .

Strana

JO. SMICANJE... ,

75

15
78
82

.,

225

10.1. Osnovnipojmovi
.................... --
10.2. Prlbli.tan proraun dijelova optereenih na smicanje.
10.3. Pomaci pri smicanju ............

MEUSOB,;A

6.l.
6.L
6.3.

6.4.
6.5.
6.6.
6.7.

OVISNOST NAPREZANJA I DEFORMACIJA ..

Eksperimen~alni

podaci o meusobnoj ovisnosti naprezanja i deformadja. , ,

Hook:eov zak:om. modul elastinosti, modul sm~nja i Poissonov koeficijenL ...
Doputeno i proraunsko naprezanje, faktor sigurnosti. , ..
Hookeov zakon za ravni:nsko naprcr.anje, ..
Hookeov zakon za prostorno (1roosno) naprezanje .. , ..
Hookeov zakon za ravninsko stanje defonnacije.
Meusobna ovisnosL konstanti elastinosti .. , .

233

Uvodne napomene
Energija deformlranja i gustoa energije deformir.mja , . ,
11.3. Dllatacijska i distonljska energija .. , , . , ..... _ . _ ...
l tA. Teorija najveeg normalnog naprezanja .
l LS. Teorija najvee duljinske deformacije ....... .
i 1.6. Teorija najveeg posminos naprezanja .
ll. 7. Teorija najvee distonijske energije. , .. , . .
____ .... .
l LS. Usporedba teorija vrstoe . .
. .. ______ ....... , .
ll. l.
t L2,

ll9
92

93
95

96
97

233

237

239
242
243

243
245
247

98

12. SLOtENO OPTEREENJE STAPOVA ..

7.2.
7.3.
7.4.

1.5.
7.6.

Ravni prizm:Uini ~tapovi.

tapovi promjenljivog presjek;~ . , ..

12.1.

112

i::!.3.

Uvodne napomene,
Savijanje i osno optereenje.
Savijanje i uvijanje okruglih \'.lapova

116
liS

12..4.

Opi sluaj sto~enih optereenja

107

Plan pomaka.
Statiki neodreeni

zadac:i.
Toplinska i poetna naprezanja. , . , .
Koncentracija naprezanja i S!. Venantov princip.. ,

12.2.

125
135
i'

8.1. Opi pristup rjdavanju problema u nuud o Cvrstoi. ,

8.2. Naprezanja i deformacije pri uvijanju ....
8.3. Dimenzioniranje tapova optercenih na uvijanje ..
8.4. Statiki neodreeni zadaci.
8.5. Uvijanje zakrivljenih tapova i t~tpova promjenljiva presjeku .. ,
8.6. Uvijanje tapova ncokruglog prcsjeka

9.!. Uvodne napomene i razvoj teorije savijanja tapa. .

9.2. Naprezanja i deformacije pri istom savijanju .. ,
9.3.
9.4.
9.5.
9.6.
9.7.

9.8.
9.9.
9.10.
9.11.

9.12.

.8

139

. ........ ,
...... , , , ..
Normalna i posmitna naprelanja pri savijanju silama .
, .... , ..... , , ....
Posmina naprezanja u simetrinim tankostjenim nosaima . , . , . , ,
Glavna naprezanja i trajek1orije naprctanja , . , ..
Proraun vrstoe. racionalni oblici poprenog presjeka.
Idealni rnomenl otpora. iskorilenosL presjeka
Diferencijalna jednadba claSLine linije .
. . , , . .
. ...... .
Metoda analogne grede . . . . . . . .
. ..... , , .......
Kososavijanje.................
. ......... .
Savijanje debelog 7.akrivljenog tapa , .
. ... , , .. ,
........ .
Statiki neod.redeni zadaci pri savijunju .

,.

U. l. S!abilna. labilna i indiferenmn. ravnotea .

13.2. lzvijanje tapa u elastinom podruju, Eulero\a
13.3. Izvijanje tapa u plastinom podruju.
13.-t Empirijski izrazi za kritino naprezanje

kritina

252
255
2)8
267

267
269
273
274

sila.
. ...... , .

141
147
152

!4. EKSPERIMENTALNA ANALIZA NAPREZANJA.

!55
158

165

..

251

JJ. IZVIJANJE, GUBITAK ELASTICNE STABILNOSTI

IJ9

;~SAVIJAN.JESTAPO\'A

251

107

7. AKSIJALNO OPTERECENJE STAPOVA.

7.l.

227

81
tl. TEORIJE CVRSTOtE l ENERGIJA DEFORMIRANJA .

6.

225
226

165
161
172
111

181
182

185
189
198

209
213

22il

l~. 1.

Eksperimentalne.

numerike

analitike

ll!!

281
282

metode analize naprezanja

1-t.2. Eksperimentalne metode analize naprezanja ..

l
!
i

l-0,
l-t4.
J.:t.5.
l-t6.
IU.'
11.8,
H.9.
14.10.
14.11.
1U2.
l-Ul.
I-U4.
l.:t.l5.

Osnovni pojmovi optike, fotoelastidmetrija , . , , . . . . . .

. .. , .... .
Optiki aoirotropni materijali. el ipso id indeksa loma. , . . . . . .
. ...... .
Prolaz svjetla kroz p1anparalelnu anizotropnu pJou ............ .
Piezooptiki efekt, fotoelastini inaterljali .. , ..
Optiki elementi polariskopa.
Tipovi polariskopa.
Analiza modela u planamom polariskopu
Analiza modela u drkularnom polarlskopu
Ilustracija raspodjele naprezanja pomou fotoclastinih modela
Tenzometrija . . . .
. . ... .. ... . ...
. ....... .
Elektrootpomiki ten:rometri .......... , .. , . , ... .
Izvedba i primjena elektrootpomikih tenzometara. , . ,
Instrumenti za mjerenje promjene otpora tenzometara.,
.'
~

282
285
286
287

288
290
292
295
297
304
305
307

.' .

31)9

UTERATURA

313

KAZALO ....

315

1. UVOD
t.l. Naziv i sadraj 11aukc o

vr.stoi

U nauci o vrstoi obraduju se metode prorauna vrstoe, krutosti i stabilnosti dijelova konstrukcija i strojeva. vrstoom konstrukcije ili dijela konstrukcije
nazivamo sposobnost prenoenja optereenja bez pojave loma. Krutou konstrukcije nazivamo otpornost konstrukcije na deformiranje. Sto se neka konstrukcija pod
optereenjem vi!e deformira, njena je krutost manja. Elastina stabilnost konstrukcije jest sposobnost konstrukcije da zadri poetni ravnoteni oblik.
Osim naziva nauka o vrstoi upotrebljava se i naziv otpornost materijala. Oba
su naziva tradicionalna i ne odgovaraju stvarno&e:i. U okviru ovog predmeta ne
prouava se otpornost ili vrstoa materijala r:::ego dijelova konstrukcija. Bolji naziv
bio bi mehanika deformabilnih ili vrstih tijela, tj. nauka o ponaanju realnih
vrstih tijela pod djelovanjem sila.

Opteretimo li vrsto tijelo, pojavit e se u njemu unutfanje sile, a tijelo Ce

promijeniti oblik i dimenzije. U vezi s tim uveSt emo pojmove naprezanja i
deformacije. Naprezanje je unutranja sila podijeljena povmnom na kojoj djeluje.
Duljinska deformtlcija jest relativna promjena duljine, a kutna deformacija promjena
pravog kuta.
U mehaniku krutih tijela uveli smo pojam ideatiziranog krutog tijela. Analogno tome, definirat emo idealizirano vrsto tijelo koje ima ova svojstva:
tijelo je,nepreldnuto ili kontinuirano,
tijelo je u cjelosti m u pojedinim dijelovima homogeno.
postoji tono odreena veza izmeu naprezanja i deformacija.

Jako znamo da su realna tijela sastavljena od atoma i molekula~ u mehanici

deCormabilnih tijela uvodimo pretpostavku da je materija jednoliko i neprekinuto
raspodijeljeno po itavu volumenu tijela. Ako su svojstva tijela u svim njegovim
tokama jednaka, tijelo je homogeno, a ako se svojstva mijenjaju od toke do toke,
tijelo je nehomogeno. Mijenjaju li se elastina ili neka druga svojstva ovisno o
smjeru. kaemo da je tijelo anizotropno, a ako su svojstva u svjm smjerovima ista,
tijelo je izotropno. Drvo je npr. anizotropno jer ima razliita svojstva u smjeru
vlakanaca od svojstava U smjeru okomitom na vlakanca.

ll

razmatrat emo samo izotropna tijela, ako nije drukije

naglaeno. Idealizirana vrsta tijela dijelimo na elastina, plastina i viskoelastina.
Elastino se tijelo nakon rastereenja potpuno vraa u poetni oblik i veliinu. U
plastinim tijelima nakon rastereenja zaostaju trajne ili plastine deformacije.

U nauci o

vrstoi

ljeenja koje daje nauka o vrstoi odnosi se na tijela jednostavna oblika: tapove,
ploe, ljuske.

Stap je tijelo kojem su poprene dimenzije malene u od11osu na u:zdunu. Stap

moe biti ravan ili zakrivljen, konstantnog ili pramjenljivog poprenog P.resjeka.
Ploe i ljuske ploni su elementi konstrukcija kojima je debljina malena u odnosu na
ostale dvije dimenzije. Ploe imaju ravnu sredinju povdi_I}U, tj. povrinu koja je
jednako udaljena od obje vanjske povrine. Kod ljuski je sredinja povrina
zakrivljena. Na slici 1.1 prikazani su razni oblici tapova, ploa, ljuski i ostalih
elemenata kdllstrukcija.

Viskoelastino tijelo karakterizira pojava puzanja i relaksacije, odnosno opadanja naprezanja. Opteretimo li viskoelastino tijelo konstantnim optereenjem, u
njemu e se pojaviti trenutno deformacije koje s vremenom rastu. Ta se pojava
naziva puzanje. Ako viskoelastino tijelo deformiramo. pojavit e se u njemu
unutranje sile koje s vremenom opadaju. Ta se pojava naziva relaksacija ili
opadanje naprezanja.
Opi matematiki pristup odreivanju napre?_anja i deformacija u tijelima
proizvoljna oblika vrlo je sloen problem i do danas nije jo strogo rijeen.

1.2. Zadaci l metode nauke o

Matematiki

pristup mehanici deformabilnih tijela izlae se u okviru teorije elasti

nosti, teorije plastinosti i teorije viskoelastinosti. Nauka o vrstoi ne pristupa
strogo rjeavanju problema~ nego uvodi pretpostavke o nainu deformiranja tijela i
na temelju toga geometrijskom analizom odreuje raspored deformacija, a zatim
pomou veza izmeu naprezanja i dcfonnacija odreuje i raspored naprezanja, ali
ne i veliinu naprezanja. Zatim pomo1..- uvjeta ravnotee odreuje i veliinu
naprezanja i deformacija. Ako su pretpostavke o deformiranju potpuno ispunjene,
rjeenja koja daje nauka o vrstoi podudaraju se sa strogim matematikim
rjeenjima. Ako pretpostavke nisu potpuno ispunjene. rjeenja nauke o vrstoi nisu
egzaktna; meutim. pogreka uz dana ogranienja rijetko prelazi pet posto. Veina

~~
aJ

bJ

U okviru nauke o

vrstO.:!

vrstoi

rjeavamo tri tipa zadataka:

l. Zadan je oblik konstrukcije, optereenje i materijal o.d kojeg e kon' crukcUa

biti izraena, a treba odrediti poprene dimenzije tako da budu z,,dovoljeni
uvjeti vrstoe, krutosti i stabilnosti.

Rjeavanje tog zadatka naziva se dimenzioniranje. S tim se problemom vrlo

pri proje!airanju i konstruiranju novih strojeva i ureaja.

esto sreemo

2. Zadane su dimenzije i optereenje, treba nai raspored naprezanja i deformacija i na temelju toga odabrati materijal koji irna potrebnu vrstou i
ostala mehanika i elastina svojstva.

-@Wf<s

3. Za jednu ve izvedenu konstrukciju treba odrediti doputeno optereenje. U

tom sluaju poznate su nam dimenzije i svojstva materijala. Potrebno je
izvriti analizu naprezanja i deformacija i zatim odrediti doputeno
optereenje.

e)

Taj se zadatak pojavljuje kada" elimo nekoj konstrukciji promijeniti namjenu.

Npr. elimo li zgradu koja je sagraena kao uredska pretvoriti u radionice,
potrebno je provjeriti da li e podovi moi podnijeti novo optereenje strojevima.
Vidimo da se u svim zadacima pojavljuju tri parametra:
dimenzije konstrukcije,

gl
h}
ll
ji
Slika LL Osnovni elementi konstrukcija i strojeva: a) ravni prlzmatlni tapovi, b) ravni tapovi
promjenljiva presjeka. e) debeli zakrivijen tap, d) tap s tankom stijen kom, e) ploe. f) stijena, g} ijuska.
h) rotirajui disk. i) prsten. j) debela cijev

12

l!
)

optereenje~
mehanika i elastina

svojstva materijala.

Dva su parametra uvijek poznata ili ih slobodno biramo_, dok trei odreujemo
metodama nauke o vrstoi.
Na prvi se pogled ini da se jednostavno poveavanjem dimenzija dijelova
konstrukcije mogu naprezanja dovoljno smanjiti, tako da budu zadovoljena sva tri
uvjeta: vrstoa, krutost i stabilnost. To, meutim, nije uvijek mogue jer u mnogim
konstrukcijama vlastita teina, sile inercije i sl. predstavljaju glavni dio optereenja,
a te sile rastu s porastom dimenzija konstrukcije. Osim toga, poveanjem vlastite
teine raznih vozila, brodova i aviona, smanjuje se njihova nosivost, a povea va
utroak pogonske energije. Tee konstrukcije zahtijevaju vei utroak materijala i

13

Slika 1.3 prikazuje mosnu dizalicu i njenu proraonsku shemu. Iako su tapovi
reetke mosta kruto vemni u vorovima, na shemi su prikazane zglobne veze. Tune
uvodimo odreenu greku, ali zato mnogostruko olakavamo proraun. Iskustvo
pokazuje da greke koje nastaju uvoenjem zglobova u proraunsku shemu nisu
velike. Vlastita teina mosta predstavljena je sHama F. Teina vitla i tereta
predstavljena je silama F:s- F4 i F5 Sile f 3 F4 iFs statiki su ekvivalentne silama F,~
F1 i G.

radne snage, lito sve poveava trokove izrade i eksploatacije konstrukcije. Prema
tome, tjeenje problema ne lei u poveavanju dimenzija konstrukcije nego u
iznalaenju povoljnih oblika i dimen,zija, koji w: zadano optereenje mdovolj~aju
uvjet vrstoe, stabilnosti i krutosti, w: to manji utroak materijala, a to i jest
glavni zadatak nauke o vrstoi.
Pri analizi naprezanja sluimo se vrlo esto metodom prosjeka. Na mjestu
prosjeka odreujemo rezultantu i rezultirajui moment unutranjih sila pomou
uvjeta ravnotee, a raspodjelu naprezanja po presjeku pomou pretpostavke o
deformiranju i veze izmeu naprezanja i deformacija.

1.3.

Proraunska

shema konstrukcije
b!

Prije nego to pristupimo analizi naprezanja i deformacija u nekoj konStrukciji,

potrebno je prikazati konstrukciju pomou proraunske sheme na kojoj e biti
ucrtane samo glavne dimenzije i optereenja bez nepotrebnih detalja koji mogu
prikrivati problem i oteavati njegovo tje!avanje. Istu konstrukciju moemo shematizirati na vi~e naina, ovisno o tome to nas najvie interesira u proraunu i koliku
tonost prorauna elimo. Obino se u prvom koraku usvaja najjednostavnija
shema, a zatim se u daljnjoj analizi uzima u obzir sve vie detalja. Na slici 1.2
prikazana je jedna od niza greda u obliku'I-profi!a. Preko greda je postavljen pod,
na kojem su uskladitene vree. Za jednu gredu vezana je kolotura preko koje se
die teina G. Na slici 1.2b greda je prikazana shematski. Vlastita teina grede i

Slika 1.3. Mosna dizalica i njena

proraunska

shema

Krute veze nije mogue uvijek zamijeniti zglobovima. Na slici 1.4a prikazan je
okvirni nosa, na kome se nalazi elektromotor. Krute veze u takama C i D ne
mogu biti zamijenjene zglobovima jer konstrukcija vie ne bi bila kruta figura. (Kad
bi postojala dijagonalna veza, npr. CB ili AD, mogli bismo u proraunskoj shemi
postaviti zglobove i u tokama C i D.) Optereenje konstrukcije prikazano je
teinom elektromotora G i centrifugalnom silom F=meo}, gdje je m masa rotora. e
ekscentricitet rotora, a w kutna brzina. Smjer djelovanja sile F okree se kutnom
brzinom "' Na slici 1.5 prikazan je lananik i proraunska shema osovine lananika
s pripadnim rnomentnim dijagramom.

a!

e!

H-fiH11i { {JJ

Fr

S1ika L2 Realna konstrukcija i njena

proraunsb

shema

dijela poda zamijenjena jt optereenjem q1, dok je ~ vrea

zamijenjena optereenjem q2. Sila u uetu i teina G imaju rezultantu F 1, koja se
preko osovine koloture prenosi na konstrukciju u toki D. Ta sila iznosi
F, =2Gcosp.. Na slici l.2c prikazana je jo jedna mogua shemalizacija. Ovdje je
q, = qt +t{,. U prvoj analizi neemo uzeti u obzir koncentraciju napremnja koju
izazivaju otvor u toki C i nosa koloture. Pri detaljnijoj analizi potrebno je i to
uzeti u obzir.

odgovarajueg

14

al
bl
Slika L4. Proraunska shema ok vime konstrukeije

~llllllllf )fr~~J

!'

Slika l.S.

P~oraunska

shema osovine

!ananiq

lf.-dijagrom

'

!5

2. NAPREZANJE
l. l. Vektnr naprezanja, normalno i

posrnino

naprezanje

Vanjske sile koje djeluju na neko tijelo nastoje da razdvoje ili priblie pojedine
tijela, emu se suprotstavljaju unutranje sile medu esticama. Kao rezultat
is[ovremenog djelovanja unutranjih i vanjskih sila tijelo mijenja oblik i dimenzije~
drugim rijeima kaemo da se tijelo deformira. Zamislimo tijelo proizvoljna oblika
pod djelovanjem niza sila prema slici 2.1. Presijecimo tijelo (u mislima) na dva
dijela. Radi jednostavnosti neka je povrina prcsjeka ravna. Ako je tijelo bilo u
ravnotei pod djelovanjem vanjskih sila, bit e i svaki dio tijeia u ravnotei pod
djelovanjem vanjskih i unutranjih sila koje djeluju na mjestu presjeka. Podijelimo
povrinu presjeka na niz el~mentarnih povrina AA 1 kako je prikazano na slici 2.1 b.
estice

l!
ai

'

Slika 2.!. Dio tijela pod dJ-elovanjem vanjskih i unutranjih sila

!
li

Na svakoj elementarnoj povrini djeluje elementarna unutranja sila if,. Te sile

mijenjaju se po smjeru i veliini, a i oito ovise o veliini elementarne povrine.
Omjer sile AF1 i povrine AA< definiramo kao vektor srednjeg naprezanja, rj.
~

(2.1)

2t

Alfirevi::

Nauka o

vrstoi

_,

Sto je manja povrina LIA,, bit e manja i sila .1F,, a srednje naprezanje manje e se
razlikovati od pravog naprezanja. Vektor naprezanja u nekoj toki T definiran je

izrazom

.1F
p= lim-.

tijelo, ali u veini sluajeva naprezanja ne ovise o elastinim svojstvima tijela. Ako
npr. imamo dvije jednake grede koje su oslonjene i optereene na isti nain, u njima
e biti jednaka naprezanja iako je jedna greda od elika, a druga npr. od neke
aluminijske lcgure .

(2.2)

AA-oLIA

U istoj toki tijela za svaku orijentaciju presjeka dobit emo drugu vrijednost
komponente naprezanja. Prema tome. besmisleno je postaviti pitanje o veliini
naprezanja u nekoj toki, a da se ne definira i orijentacija presjeka za koji se trai
naprezanje. Kod tapova, ako presjek nije izriito spomenut, podrazumijeva se
popreni presjek.

Povrina &A tei nuli tako da uvijek sadri toku T, kako je ilustrirano na slici 2.2.
Apsolutnu
vrijednost p vektora naprezanja Pzvat emo punim naprezanjem.
_,
Sila .1F i vektor naprezanja p nisu u opem sluaju okomiti na presjek, nego s
vanjskom nonnalom ine neki kut <p. Naprezanje Pmoemo rastaviti u normalnu
komponentu (T, koja je okomita na presjek i tangencijalnu mposminu komponen~
tu t. koja lei u ravnini presjeka. Te su komponente prikazane na slici 2.2 i

' i (2.3) vidimo da vektor naprezanja ji

Na temelju definicijskih izraza (2.1), (2.2)
kao i njegove komponente a i 1' imaju dimenziju FL ~:z. tj. dimenziju sile podijeljenu
s povrinom. Osnovna jedinica jest paskal (Pa) definiran izrazom

odreeneizrazllna

N
U= p COS(/)

(2.3)

To je vrlo mala jedinica, pa se za naprezanja koriste najee megapaskali (MPa) .

odnosno kilopaskali (kPa). Elastine konstante obino se izraavaju u gigapaskalirna (GPa), gdje je
N
lkPa l0 3 Pa=l0 3 -

. -r=p sin rp.

n

m'

-000(1-

o-oooo-o
Slik.a 2..:!, Vektor naprez:anja rasla\lja se
u nOJTl'laJnu i

posminu kompon~nlu

-oooo-

-Q\)00-

a)

hl

Slika 2.3.

Vlana naprezanja izazivaju udaljavanje,

tlana pribliavanje estica tijela

Umjesto normalna komponenta naprezanja esto krae kaemo normalno

"aprezanjet a umjesto tangencijalna komponenta naprezanja: tangencijalno m po
smino naprezanje.

K ur izmeu n i p vei je od nule, a manji od 180". tako da

normalno naprezanje moe biti pozitivno ili negativno, dok je tangencijalno naprezanje uvijek pozitivno. To ima i svoj fizikalni smisao. Naime, ako je <> q.> <> 90,
normalno naprezanje djeluje kao na slici 2.3a, 'tj. nastoji da odvoji estice tijela. U
tom sluaju naprezanje je pozitivno ili vlano. Ako je 90~fP~l80, normalno
naprezanje djeluje kao na slici 2.3b, tj. ono je negativno ili tlano.

Smjer djelovanja posminih naprezanja nema nikakvo fizikalno znllenje kod

izotropnih materijala. ZbOg toga, dok ne uvedemo koordinatni sustav, neemo
definirati predznak posmiaog naprezanja, odnosno uzimat emo uvijek da je
posmino naprezanje pozitivno. Normalnim naprezanjem tijelo se opire meusob. nom primicanju ili razmitanju svojih estica. Posminim naprezanjem tijelo se opire
klizanju jednog sloja estiea po drugom.
Raspored i veliina naprezanja ovise o veliini i obliku tijela te o veliini i
rasporedu optereenja. tlaprezanja mogu ovisiti i o materijalu od kojeg je izraeno

18

l MPa= lO' Pa= 106 - : :

-0000-

m'

6-<>000-6

l'.
r

LGPa= lO" Pa= !09 -

m''

. Ovisnost naprezanja o orijentaciji poprenog presjeka ilustrirat emo slijedeim

primjerom.
PRIMJER 2.1
Stap pravokutnog poprenog presjeka optereen je dvjema kolinearnim silama,
prema slici 2.4a. Treba nai normalno i posmino naprezanje u toki T u popre
nom presjeku a- o: i kosom presjeku P- p.
Zadano: F=5kN, b=2cm, h=5cm,

q.>=Jo.

Na slici 2.4b prikazan je lijevi dio tapa odvojen poprenim presjekorn. Ako se
pretpostavi da je naprezanje jednako po itavu presjeku, onda ono mora biti
okomito na presjek, tj. paralelno s vanjskom silom F. Uvjet ravnotee za lijevi dio
glasi

-F+pA=O,

(a)

gdje je pA rezultanta unutranjih sila na presjeku, a A povrina poprenog presjek a.

Odavde se moe lako dobiti da je
F
(b)

2*

19

Naprezanje

pini s okomicom nkut rp=O, pa je prema (2.3)

F.

U kosom presjeku {1- {J komponente naprezanja jesu

<J= ucos2 q>=5cos"30=3,75MPa

(e)

<=0-

"i= acosrpsinrp=5cos30'sin30="2,165 MPa.

ul

Primijetimo na kraju da smo na slici 2.4b naprezanje prikazali nizom strelica,

jer naprezanje djeluje po itavu presjeku, a ne u jednoj toki. M!'(!utim, zbog
jednostavnosti i jasnoe slike esto sc naprezanje prikazuje samo jednom strelicom,
kako je prikazano na slici 2.4<:, ali se podrazumijeva da djeluje po itavu presjeku.

cl

b)

4'-"4?~\.-x
f
Slika 1.4. Komponente naprezanja u kosom i

popre:oorn

presjeku lapa

Slika 2.4<: prikazuje lijevi dio tapa odvojen kosim presjekom. Povrina kosog
presjeka A. iznosi
(d)

gdje je A= blr povrina poprenog presjeka. Iz uvjeta ravnotee za dio tapa na slici
2.4<: moe se dobiti da je
(e)

Kako je F/A =

11.

to je
p=

COS

(f)

rp.

Komponente naprezanja u kosom presjeku moemo

(2.3 ). i one iznose

izraunati pomou

izraza

Kako se vidi iz ovog primjera, za svaku orijentaciju presjeka kroz toku 1'
dobit emo drugu vrijednosi vektora naprezanja jt i druge vrijednosti njegovih
komponenata a i r. Kako se kroz promatranu toku moe postaviti beskonano
mnogo presjeka, ima beskonano mnogo komponenata naprezanja a i 't' koje su sve
komponente istog stanja naprezanja. Nasreu, nije potrebno poznavati sve komponenre naprezanja da bi se potpuno odredilo stanje naprezanja. Poslije emo
pokazati da je dovoljno poznavati komponente naprezanj~ na tri presjeka, pa da
stanje naprezanja bude potpuno odreeno.

2.2. Tenzor naprezanja, matrica tenzora naprezanja

Do sada smo se u mehanici susretali s veltinama za ije je opisivanje bio
dovoljan jedan podatak, ripr. masa, temperatura itd. Te se veliine na7ivaju skalari.
Druga vrst veliina bili su liekrori ili usmjerene \'eliine, npr. pomak, sila, brzina,
moment itd. Da bismo jednoznano odredili vektor, potrebna su tri podatka: tri
komponente ili npr. apsolutna vrijednost i dva kuta koji odreuju smjer (u ravnini
je dovoljno zadati samo dva podatka). U nauci o vrstoi susrest emo se s
veliinama koje nazivamo temwri 2. reda i za ije je definiranje potrebno J 2 = 9
podataka {u ravnini etiri). Takve su veliine npr .. naprezanje, defonnacija, moment
tromosti mase i povrine. Skalari se jo nazivaju tenzori nultog reda jer je za
njihovo definiranje potrebno 3 =J podatak, a vektori tenzori prvog reda jer je za
njihovo definiranje potrebno 31 3 podatka. Tipovi tenzora opisani su u tablici 2. l.
Da bi neka veliina bila tenzor nekog reda nije dovoljno da ima odgovarajui
broj komponenata, nego se te komponente moraju mijenjati po tono odreenom

(g)
Tablica 1.1

Kad uvrstimo konkretne podatke u (e), (e) i (g), dobit emo komponente
naprezanja u poprenom i kosom presjeku. U popreoom presjeku r<- rt komponente naprezanja iznose

Potreban broj podataka

Red tenzora

u ravnini

nulti

sk alar

prvi

vektor

m'

drugi
tet vrti

tenror

u=v=-=5 Hl"-= 5MN/m2 =5MPa

Primjer

Poseban naz.iv

2<>=l
21 =2

:zl-4
2'-16

u prostoru
J!t-1

31 -3
32 -9
3'=81

masa
sila
naprezanje
tenwr elastinosti

t=O.

20

21

zakonu pri rotaciji koordinatnog sustava. Zakon po kome se mijenjaju komponente

tenzora zove se zakon transformacije tenzora. Izraze za transformaciju tenzora
naprezanja izvest emo u drugom dijelu ovog poglavlja.
Vidjeli smo da u jednoj toki tijela moemo odrediti beskonano mnogo
vektora naprezanja Povisno o orijentaciji presjeka; medutim~ dovoljno je poznavati
vektor jJ za tri presjcka da bismo odredili naprezanje u bilo kojem proizvoljnom
presjeku. Za definiranje tenzora naprezanja obino se uzimaju tri meusobno
okomita presjeka postavljena okomito na odgovarajue koordinatne osi. Vekwr P
na svakom od trl presjeka rastavljamo u tri komponente~ dakle dovoljno .je
poznavati devet komponenata naprezanja da bl naprezanje u nekoj toki bilo
potpuno definirano.
Uvoenjem koordinatnog sustava olakava se rad s komponentama naprezanja
kao i njihovo oznaivanje. Zbog toga treba oznaiti pojedine presjeke i komponente
naprezanja koje djeluju na njima u skladu s odabranim koordinatnim sustavom.
Presjeci su oznaeni na slici 2.5. Presjek ima oznaku one koordinatne osi na koju je
okomit. Ako je vanjska normala na presjek usmjerena u pozitivnom smjeru
koordinatne osi~ pre~jek je pozitivan, a ako je vanjska normala usmjerena suprotno

'li

oznanje bilo koju od devet komponenata naprezanja. Isti se znak upotrebljava da

bi se oznaio skup svih devet komponenata naprezanja. Devet komponenata
naprezanja mogu se sloiti u kvadratnu matricu koja se skraeno oznauje [uu], tj.

(2.5)

Desna je matrica uobiajena u tehnikoj literaturi. Prvi stupac u matrici ine

komponente koje su paralelne s osi x. Drugi stupac ine komponente paralelne s osi
y, a trei stupac komponente paralelne s osi z. U prvom su retku komponente koJe
djeluju na presjeku x. U drugom i treem retku su komponente koje djeluju u
presjeku y, odnosno u presjeku z.
Predznak komponente naprezanja

odreen

je ovim pravilima:

a) komponenta naprezanja je pozitivna ako na pozitivnom presjeku djeluje u

pozitivnom smjeru ili ako na negativnom presjeku djeluje u negativnom

smjeru,
b) komponenta naprezanja je negatiyna ako na negativnom presjeku djeluje u
pozitivnom smjeru ili ako na p~z.itivnom presjeku djeluje u negativnom
smjeru.

,Y

Sve komponente naprezanja prikazane na slici 2.6 su pozitivne.

~r

o~.

2.3. Simetril!nost matrice tenzora naprezanja

':;-.

Slika 2.5. t::>efinicija predmaka presjeka

Slika 2.6. Komponente tenzora naprezanja

u p.ravokutnom koordinatnom susravu

od smjera koordinatne osi. presjek je {.legativan. Komponente naprezanja oznauju

se simbolom a s dva indeksa, prema slici 2.6. Prvi lndeks oznauje presjek na
kojemu djeluje komponenta, a drugi koordinatnu os s kojom je komponenta
paralelna. Tako je npr. "" komponenta naprezanja koja djeluje na presjeku x
paralelno s osi y, a ""~je komponenta koja djeluje na presjeku z pa:rnlelno s osi z.
Posmine komponente imaju razliite indekse, a nonnalne komponente imaju oba
indeksa jednaka. Zbog toga nije neophodno uvoditi posebne oznake za normalne i
posmine komponen<e. Ipak, u tehnikoj literaturi prevladava oznaivanje normalne komponente znakom a s jednim indeksom, a posmine komponente znakom T s
dva indeksa.

Pokazat emo da su posmina naprezanja koja djeluju na meusobno okomi

tim prcsjecima jednaka. U tu svrhu promotrimo ravnoteu elementa na slici 2.7.
Os x 1 paralelna je s osi x, a prolazi kroz sredite elementa. Na slici su ucrtana samo
ona naprezanja koja ine moment oko osi x1 Naprezanja <1x,
a;~~ 1':.:,. i -r.x:: prolaze
kroz os x 1 pa nemaju momenta oko te osi. Naprezanja Tn i T~ paralelna su s osi Xp
pa takoder ne ine moment oko te osi. Preostaju samo naprezanja 'fy:: i r:y koja su
ucrtana na slici 2. 7. Ravnotea momenata oko osi x 1 glasi

u,.

I:Mx 1 = (t, 1.dxdy)dz+(<,.,dxdzJdy=0.

Ako se eli oznaiti bilo koja komponenta naprezanja, a ne neka posebna, piu
se indeksi ij. Tako npr.

i=x.y ili z
(2.4)

iH z

22

.....
Slika 2.7.

Posmina su naprcr.anja na meusobno

okomitim presjim,a jednaka

Pokratimo li gornji izraz s dx dydz, dobit

Oxy:.

emo

r,,=t,,.

(2.6)

Na slian nain~ tj. promatranjem ravnotee momenata oko osi y 1

dobiti ostala dva izraza koja glase:

t 1,

moemo

(2.7)

Koordinatni sustav Oxyz koji nastaje rotacijom starog koordinatnog sustava

oko ishodita O zvat emo novi ili transformirani koordinatni sustav .. J(.omponente
u novom koordinatnom sustavu zvat emo transformirane komponente. Izrazi
kojima se te komponente odreduju iz zadanih kompOflenata jesu izrazi za
transformaciju.
Zbog jednostavnosti i postupnosti izvest emo prvo
za trans[ormaciju
\'ektora ili tenzora prvog reda, a zatim emo prijei na transformaciju tenzora 2.
reda. U oba sluaja zadrat emo se na dvoosnom problemu.

Osi y 1 i =l prolaze kroz sredite elementa, a paralelne su s osima yi z. Element

na slici 2.7 predstavlja homogeno stanje naprezanja; meutim, potpuno iste izraze
dobili bismo i u sluaju nehomogenog stanja naprezanja. Postupak izvoenja u tom
sluaju bio bi neto dui. Prema tome, moemo zakljuiti da su na dva medusobno
okomita presjeka posmina naprezanja jednaka po predznaku i iznosu. Istovremeno
su oba usmjerena k zajednikom bridu elementa ili od brida.
lzraze (2.6) i (2.7) moemo

skraeno

napisati u obliku

'

Slika 2.8. Transformacija vektora

(2.8)

Taj nam izraz pokazuje da je matrica tenzora napre1..anja

glavnu dijagonalu.

2..4,. Linearno,

r~l\ninsko

simetrina

s obzirom na

Na slici 2.8 prikazan je vektOr V koji u osnovnom koordinatnom sustavu Oxy

ima komponente r., i r,l'' a u zarotiranom sustavu
komponente r.\" i t)''
Apsolutnu vrijednost vektora. tj. udaljenost OA. oznait emo sa v. Komponente ux
i rr iznose:

oxy

Vx=vcos8

i prostorno stanje naprezanja

(2.10)

Vidjeli smo da se vektor naprezanja mijenja po smjeru i po veliini kad se

mijenja orijentacija presjeku na kojem djeluje. Ako vektor naprezanja p lei na
jednom pravcu. bez obzira na orijentaciju presjeka, stanje je naprezanja linearno ili
jednoosno. Ako pri pmizvoljnoj promjeni presjeka vektor naprezanja stalno lei u
istoj ravnini, stanje je naprezanja ravninsko ili dvoosno. Neka ravnina Oxy bude
paralelna 5 ravninom u kojoj lei vektor naprezanJa. Ravninsko stanje naprezanJa
tada je definirano izrazima

ax= Ux(Xd'), ay=O"y(x.y),

a:::.=O,

v,.=vsinS.
Kako vektor

i' ini

s osi

x kut (9

<p), bil e

Vx=VCOS(9-<p)

v,

vsin(-<p)

odnosno

Ux= vcos S cos tp +v sin 9sin<p

(2.9)

Ako vektor naprezanja mijenja orijentaciju u prostoru, stanje je naprezanja

prostorno m troosno.

Z:v= v sin 9cos cp- v cos Ssin tp.

lizmemo li u obzir izraz (2.10), gornji izraz prelazi u
(2.1 l)

2.5. Transformacija komponenata vektora

Vidjeli smo da komponente tenzora naprezanja ovise o orijentaciji presjeka.
Ako se za presjek vee koordinatni sustav, komponente naprezanja, oito, ovise o
orijentaciji koordinatnog sustava. Obino su komponente tenzora naprezanja zadane za jedan koordinatni sustav koji zovemostari koordinatqi sustav i oznaavamo s

24

V,= -vxsinq>+vycosq>.
Izraz (2.11) esto slui kao definicija vektora koja glasi: Usmjerena veliina
kojoj su transformirane komponente Vx i v:r povezane sa starim komponentama v;J: i
r, pomou izraza (2.!1 J jest vektor. Znamo da se svaka usmjerena veliina ne
ponaa kao vektor: npr. kut zakreta jest usmjerena veliina, ali nije vektor. Vektor

25

il moe predstavljati bilo koju vektorsku veliinu, npr. silu, brzinu, vektor poloaja

njegove komponente bit e

itd. Shvatimo li vektor Icao vektor poloaja

jednake koordinatama toke A, tj.

Stika 2.10 prilca:zuje trokutni element ije su stranice dx, dy i dji. Trokutni je
element pravokutan, pa je
dx

dy

-::=Stnfl)

dy

dy
Prema torne vidimo da se ko_ordinate x, y transformiraju prema izrazu (2.ll),
tj.

gdje su dx, dy i dji apsolutne vrijednosti stranica trokuta. Uvjeti ravnotee elementa

za osi
i'=XCOS(/I+ysintp
(2.12)

(2.14)

-==COS (,O,

x i ji glase

LFx= l1xdf~ 'txydysin tp- q;TdycOSfP- ryxdxcos tp- a 1 dxsin tp=O

(2.15)

Y= -xsinlj) + ycosrp.
y

lzraz (2.12} izrie ovisnost novih koordinata o starima. Inverzijom moemo

dobiti obratnu ovisnost, tj.

dy

(2.13)

.,

Stika 2.10. Ravnotea trokulnog. ck:menla

2.6. Izrazi za transformaciju komponenata tenzora naprezanja

Slika 2.9 prikazuje stari ili osnovni koordinatni sustav Oxy te novi transi dva elementa s ucrtanim naprezanjima. Jedan element
formirani sustav
odnosi se na koordinatni sustav Oxy i na njemu djeluju naprezanja ax a}.. txy i t:rx
Drugi element odnosi se na koordinatni sustav OXY i na njemu djeluju <ix (itamo

oxr

\r

.,

.-.: = uxcos 2 (l)+ ay sin 2 cp + ~'C~y sin cp cos tp

r.J:1 =

(ax-a>.)costpsintp+2rx:y(cos2 <p

(i,=

(2.16)

sin2 rp).

a,. sin2 <{)+ (!i'COS 2 (p- 2txyCOS (/)Sin (/J

(2.17)

- -x

bl

'

Slika 2.9. Transformacija tenzorn naprezanja

sigrna iks potez.), ar i -:.J:>"" Ubudue emo sve veliine (naprezanja, deformacije,
momente tromosti itd.) koje se odnose na sustav O xy oznaivali bez poteza, a. one
veliine koje se odnose na zarotirani sustav O i ji s potezom. Na slici nisu upisani
prirasti naprezanja (ii u,ri'x)dx, (o u,foy)dy i (ilt,,Jox)dx jer bi se oni pri izvodenju
izraza 7.a transformacija ponitili kao male veliine vieg reda.

26

Te izraze treba podijeliti s d}i, u njih uvrstiti (2.14) i srediti, uzimajui u obzir da je
TA"J'=ryrt pa e se dobiti

To su izrazi za transfonnaciju dviju komponenata naprezanja. Izrazi za preostale

dvije komponente mogu se dobiti na slian nain razmatranjem ravnotee trokut~
nog elementa na slici 2.11. Ti izrazi glase:

\
\

'

\J

dx

Stika 2.11. Komponente naprezanja na trokutnom elementu

17

Izraze (2.17} moemo dobiti iz izraza (2.16) ako uzmemo u obzir da je, prema
slici 2.12,

"'

Nakon

sreiVanja

i usporedbe s

treim

izrazom (2.19) dobit

emo

du, ( ----sin2cp+1'xycos2cp
"- "'
) =2r~_=O
_
--=2
dcp
2

l
'

(2.18)

(2.21)

Vidimo da e na presjecima na kojima djeluju ekstremna normalna naprezanja

naprezanja biti jednaka nuli. Oznaimo s cp0 kut koji ekstremna normalna
naprezanja ine s osi x. Ako u (2.21) uvrstimo cp0 umjesto cp i sredimo, dobit emo

,,

posmina

(2.22)

Slika ~-~~- Pri rotaciji koordinatnog sustava za n/2 (i_~ prelazi u (i,.. a t..,r u - f rx
Pomou trigonomet. relacija 2 cos cp sin <fl= sin 2cp, cos2 cp- sin 2 cp= cos 2q>,
sin' <p= (l -cos 1cp 1 1 i cos' <p= (l +cos 2cp )/2 moemo izraze (2.!6) i (2.17) preinaiti u izraze

a:<:+

a}.

ax- aY

ay=~----cos2q>-'t'xysm2<p

(2.19)

Oito je da kut 2cp0 ima dvije razliite vrijednosti 2<pQ i 2<pQ koje se meusobno
razlikuju za n. Kutovi <pQ i cp:; meusobno se razlikuju za n/2. Jedna vrijednost kuta
daje poloaj maksimalnog naprezanja arnu a druga minimalnog naprezanja um;n
Ekstremne vrijednosti normalnih naprezanja nazivaju se glavna t!aprezanja, a
odgovarajui presjeci odnosno osi glavni presjeci i glavne o_~i naprezanja. Uobiaje
no je da se glavna naprezanja oznaavaju sa

Da bismo odredili glavna naprezanja a 1 i a 2 , trebalo bi iz izraza (2.22) odrediti

sin 2<pQ i cos 2<pQ, te sin 2cp() i cos 2cpQ, pa te parove vrijednosti uvrstiti u izraz (2.19) i
zatim srediti. Mi emo postupiti na drugi nain. Naime, ako na slici 2.10 odaberemo kut cp jednak kutu glavnih naprezanja cp0 , dobit emo element prema slici 2.13.

rj

Lako se moemo uvjeriti da medu komponentama naprezanja vrijede ovi

odnosi:
(2.20)
Iza= (ix. U}.-

r;y=

G';x.

Gy- r;).= konst.

u~'
~dydy

Veliine

/ 1 ", i 12 ", nazivaju se prva odnosno druga invarijanta tenzora naprezanja jer se ne mijenjaju pri rotaciji koordinatnog sustava.

2.7. Glavna naprezanja

Gx- Uy

-=--(-2sm2cp)+2r,,cos2cp=O.
dcp
2
28

----

Slika 2.13. Trokutni element na kojem

djeluje glavno naprezanje

Vrlo esto se susreemo s problemom odreivanja maksimalnog normalnog

naprezanja u nekoj toki, kao i presjeka na kome ono djeluje. U tu svrhu derivirat
emo u (2.19) izraz za (ix po <p i derivaciju izjednaiti s nulom:
d(ix

krJ,
dx

Ravnotea tog elementa za osi x i y glasi

Efx=- ux dy- rx)dx+ adYcos cp0 =0
LF).=- o-Ydx-tx,.dy+ ad:Ysinc;o0 =0.

29

Ako podijelimo gornje izraze s dy i uzmemo u obzir da je dy/dy=cos<p0 ,

dx/dy =sin rp0 , dobit emo

koordinate sredita S, a

(2.23)

'fxycos <p0 + (ay- u)sin cp0 =0.

(2.28)

To je sustav od dvije homogene linearne jednadbe s tri nepoznanice: COS fP.

sin ~po j <1. Taj e sustav jednadbi imati netrivijalno rjeenje sarno ako determinan:a
sustava bude jednaka nuli. tj. ako je

vidjet emo da on predstavlja jednadbu krunice u koordinatnom sustavu <i., i',"

gdje su

(a,- u)

(2.24)

r,,

Razvijanjem te determinante dobit emo kvadratnu jednadbu

.-'- cr(O",+ u,)+(<1,u,-,;,)=0.

(2.25)

Rjci!enje te jednadbe glasi

R=

polumjer krunice.

Sredite krunice nalazi se na osi a. Udaljenost sredita S krunice naprezanja od

ishodita je (u,+ a,)/2. a polumjer krunice jeR.
Mohrova krunica naprezanja prikazana je na stici 2.14. Svaka toka Mohrove
krunice odreena je s dvije koordinate: a:r i -r"',.~ tj. dvije komponente napre7.anja koje djeluju na nekom presjeku. Ako okrenemo presjek za kut <p, toka
na Mohrovoj krunici opisat e luk veliine 2cp. Prema tome, ako presjek napravi jedan puni okret, toka se okrene dva puta po krunici. Zakljuujemo da
svakom poloaju toke na Mohrovoj krunici odgovaraju dva presjeka koja se
meusobno razlikuju za 180', npr. presjoei A i A 1 na slici 2.14b ili presjeci B i B 1 na
istoj slici. To se moglo i oekivati jer na tim presjecima djeluju jednaka naprezanja.

odnosno

("- ",)'
--2-

+~,.

(2.26)

Pomou izraza {2.26) moemo u svakoj toki odrediti glavna naprezanja a 1 i

O'

z.

2.8. Mohrova krunica naprezanja

U ovom emo poglavlju pokazati kako se iZrazi za transformaciju naprezanja
(2.21) mogu interpretirati grafiki, Prvi prijedlog za grafiki postupak dao je K.
Culmann 1866. god. Taj je postupak usavrio i objavio 1895. god. Otto Mohr.
Prva i trea jednadba izraza (2.19) mogu se napisati u obliku

,,

'

tTx- Uy .
l'xr= ----sm2q>+-r~yCOS2qJ.

bl

(1.27)

Usporedimo li ovaj izraz s jednadbom krunice

(x-p)'+ (y-q)' =R2 ,

30

t}

dl

X}

Slika 2.14. Mohrova krunica naprezanja

Ako oba ta izraza kvadriramo, a zatim zbrojimo, dobit emo

a,+ "')' +\r;r}'

e J' = ("")' +t;r
'
--2( -ax-~

(b)

Na slici 2. 14b prikazano je stanje naprezanja u kojem su sve komponente

pozitivne. Presjeci A i B ine meusobno kut od 90, pa e odgovarajue toke A i B
na Mohrovoj krunici biti razmaknute za sredil!nji kut od !80', tj. nalaze se
dijametralno jedna nasuprot drugoj. Ako je toka A iznad osi apscisa, toka B e
bit ispod osi apscisa, i obratno. Iako su oba naprezanja; 'txy i 't'>"" istog predznaka po
opoj .definiciji, njihov predznak pri crtanju Mobrove krunice mora biti definiran

31

na" drugi nain. Da bi okretanje toke na Mohrovoj krunici imalo isti smjer kao
okretanje presjeka, pozitivni 't'xy nanosi se ispod osi apscisa, a pozitivni T~ iZiia:d osi
apscisa. U to se moemo iako uvjeriti uvr:tavajui konkretne podatke u izraze za
transformaciju. Dogovor o predznaJcu posminih naprezanja moemo izraziti i
ovako: Pri crtanju Mohrove krunice iznad osi apscisa nanose se posmina
naprezanja koja ,.okreu .. vanjsku normalu u smjeru kazaljke na satu, a ispod osi
apseisa ona koja je "okreu .. suprotno od smjera kazaljke na satu.

~l'~

l. Postoje dvije toke: Ci D, u kojima Mohrova krunica sijee os (J, Y- toke

u kojima su posmina naprezanja jednaka nuli. Normalna naprezanJa u hm
tokama imaju ekstremne vrijednosti at= D'111a, i U:a= amin
2. Veliina glavnih naprezanja iznosi

Da bismo mogli rijeiti problem dvoosnog napregnutog stanja, odnosno konstruirati Mohmvu krunicu~ potrebno je poznavati 4 podatka. Najee su to
normalno i posmino naprezanje na dva meusobno okomita presjeka. Meutim~
mogu biti zadani normalno i posmino naprezanje za dva presjeka koja ine
proizvoljan kut, pri emu kut ne mora biti poznat. Ako je kut izmeu dva presjeka
poznat, dovoljno je zadati samo tri komponente naprezanja. Opisat emo postupak
konstruiranja i analize Mobrove krunice kad su poznate obje komponente naprezanja za dva presjeka:

(-",--- -")' +t'

2

J7...,
4--

<l

r:~-,,--,

Slika 2.15. ~dredJ.,;mJ_e smjera glavnih napre~nja po~Q(:u pola

32

r;-~;,---

~~
"

p Mohro.,~krunice

rm"=R=

3. Kon:.;truirarno krunicu kojR prolazi kroz toke A i B sa sreditem ne\ osi u.

Sredite S Mohrove krunice nalazi sC u sjecitu osi a i simetrale duine AB.
Ako su presjeci A i B meusobno okomiti, toke A i B su postavljene
dijametralno, tj. sreite S"nala.zi se u sjecitu duine ABi osi o (slika 2. l5b).
4. Sjecita i D Mohrove krunice i osi (J jesu g1avna naprezanja (TI i' 0"2.
5. Da bismo mogli odt:editi pravce glavnih na'prezanj~~ konstruiramo pol P.
Kroz toke A i B na J\1ol;rovoj krunici povlaimo paralele s normalama na
presjecima A i B. Te paralele sijeku se u toki P koja se nalazi na Mohrovoj
krunici. Pravci PC i P D odreuju smjer glavnih naprezanja. Orijentirani
element s glavnim naprezanjima prikazan je na slici 2.15c.

kako je ve navedeno u izrazu (2.27).

4. Toke G i H (slika 2.14a) definiraju presjekc s ekstremnim posrninim
naprezanjima. Iz slike vidimo da su toke G i H na Mohwvoj krunici
udaljene 2a sredinji kut 2<p = n/2 od toaka C i D, pa zakljuujemo da
presjeci u kojima se javljaju ekstremna posmina naprezanja ine kut ffJ ==:' rr:./4
s glavnim presjecima. Kako predznak posminih napre7.anja nema lizlkalnog. znaenja (za izotropne materijale), obje emo ekstremne vrijednosti
oznaiti s tma:o.. Prema slici vidimo da je

..........
~l

;~:y,

to odgovara izrazu (2.26).

15,

~-

3. Kut glavnih pravaca naprezanja, prema shci 2. !4a, izno:>i

L Nacrtamo element, odnosno zadane presjeke sa svim komponentama naprezanja. Oba presjeka oznaimo velikim slovima, npr. A i B. kako je prikazano na sUci 2.l5a.
2. U koordinatnom sustavu a~ -r ucrtamo toke A i B vodei rauna o tome da
je toka iznad osi apscisa ako posmino narrezanje na istoimenom presjeku
"okree" u smjeru kazaljke na satu, odnosno ispod osi apscisa ako posmi
no naprezanje .,okree'' suprotno od smjera kazaljke na satu (slika 2.15b}.

6. Zelimo Ji odrediti komponente naprezanja na proizvoljnom presjeku. npr.

presjeku E, povlaimo kroz P paralelu s nonnalom u E Ta paraieia sijee
krulnicu u toki E ije koordinate (aF. i 1:E) odreuju~komponente naprezanja na presjeku E.
Neovisno o prethodnim izvodima moemo neposredno iz Mohrove krunice
naprezanja izvui ove zakljuke:

('\"')'

+r.,.

to odgovara izrazu (2.28).

U presjecima u kojima djeluju maksimafna posmina naprcz~nja oba_ normalna su napreza!lja jednaka 1 iznose am =(a1 + 0'2 )/2. ~lement s rnaks:ma!nim posminim naprezanjem prikazanje na slici 2.J4c.

S. Zbroj normalnih naprezanja za. dva meu'Wbno okom:ita pre.sjeka jest

invarijanta, tj.

to odgovara izrazu (2.20).

6. Prema slici 2.14a vrijedi

<i,= "m +Rcos a:= q~ +Rcos(2<p0 - 2q>)

"= R sin (2q>0 3 L AlfireviC:

Nauka o vrstoi

2<p ).

33

Odavde je

Prema tome, glavno naprezanje a 1 ini kut od 45 s osi x~ a naprezanje u2 kut od

45<>. Osnovni i orijentirani elementi prikazani su na slici 2.16.

'"ix= O'm + R.cos 2rp0 cos2(,0+ R sin 2q>0 sin 2qJ

:t~y= Rsin 2~"p0 cos 2rp- R cos 2<p0 sin 2tp.

Kako je Rsin2rp0 =L.,.,,.., Rcos2<p0 =(ur- u:;)/2 i

gornji izrai;i prelaze u (2.19).

O"m

=(ax+ uy)/2.

7. Ako je zadan element s dva meusobno okomita presjeka, pravac naprezanja " ini kut manji od n/4 s pravcem (algebarski) ve<og normalnog
naprezanja. U to se moemo lako uvjeriti ako uoimo da se toka s
algebarskim veim normalnim naprezanjem nalazi na desnoj polovici kru~
ni<;e (toka A na slici 2.14a). Prema tome, duina SA ini s duinom SC
kut koji je manji od rr/2, pa e i presjek A s presjekom C initi kut manji od
n/4.
PRIMJER 2.2
Zadano je stanje naprezanja u.:e= cr)'=O, -rx)"= 50 MPa. Nai veliinu i pravce
glavnih naprezanJa analitiki i grafiki pomou Mohrove krunice. Priku.ati u
polarnom dijagramu funkcije ux=/1 ('P) i'<.,=/, (<p).
Analiliko rjeerJje.

napre?llnja odredit

Zadano naprezanje predstavlja

izraza (2.26):

isto

smicanje.

Veliinu

glavnih

0"1,2=

ax+ (J}'+
--2~-

("x; u,)'+~,

txy= 50MPa.

Glavna naprezanja jednaka su po apsolutnoj vrijednosti zadanom posminom

naprezanju. Jedno glavno naprezanje je vlano, tj. pozitivno, a drugo tlano, tj.
negativno. Zbroj glavnih naprezanj_a jednak je nuli, kio to zabtijeva.izraz(2.20):

ax+ u,= u1 + a2 =0.

Pravce gla\nih naprezanja odredit

emo pom~u_izraza

(2.22):

l'i

.,i

emo pomou

0"1,2;::;;:

S tim sluajem naprezanja susretat emo se vrlo esto, a posebno kod uvjjanja
okruglih tapova, pa je potrebno da ga dobro prouimo i zapamtimo. Rezultanta
naprezanja koja djeluju na presjecima A i B te A1 i B, izaziva rastezanje dijagonale
CC1 ; isto tako rezultanta naprezanja u prosjecima A i B1 te B i A, izaziva sabija nje
dijagonale DD 1 Da je smicanje na osnovnom elementu imalo negativan predznak,
glavno naprezanje u1 djelovalo bi u presjeku - 45, a a, u presjeku +45. Djeluju li
na element vlano i tlano naprezanje u dva okomita presjeka jednakim intenzitetom, ta su naprezanja ekvivalentna istom smicanju istim intenzitetom u presjecima
zakrenutim za 45c prema osnovnim presjecima.

:ll

li

Slika 2.16. Cisto smicanje ekvivalentno je rastezanju i sabijanju

meusobno

okomitim presjo::ima jednakim intenzitetom

Grafiko rjeenje. Na slici 2.17a prikazan je jo jednom element. s ucrtanim

naprezanjem. Presjek A predstavljen je u Mohrovoj krunici tokom A koja se
nalazi ispod osi apscisa jer naprezanje tx)l nokree" suprotno od smjera kazaljke na
satu. Presjek B prikazan je tokom B u Mohrovoj krunici iznad osi apscisa. Obje
toke lee na osi ordinata jer je u oba sluaja normalno nap,rczanje jcdn~ko nulL
Sredite krunice S nalazi se u ishooitu O, tj. u raspolovnici duine AB. Da bismo.
odredili glavne prosjeke. odnosno glavne pravce napre;<anja kro?. toku A na
Mohrovoj krunici, povlaimo paralelu s osi x, a kroz toku "B paralelu s osi y. U
njihovu sjecitu nalazi se pol P. U tom sluaju pol P podudara se s tokom A.
Spojnica pola P i toke C definira pravac naprezanja .r,, a spojnica PD pravac
naprezanja a2 Orijentirani element s ucrta~nim glavnim naprezanjima prikazan je
na slici 2.17c.

aJ

. "'x)'

M;

bl

't

ILjf~~

tg 2'1'0 = ( "" _ _a)/Z.

Odavde je 2q>0 = 90, odaoSriO (PO= +45~, <pQ= -45. Potrebno je jo odrediti
koje giavno naprezanje djeluje: u presjeku +45, a koje u presjeku -45. Da bismo
to ?dredili, uvrstit emo vrijednost q;~ u izraz {2.19) koji glasi

eJ

ux+ fly az.- u1

.
O"r=--2- +--2-cos2tpo +l;.;"siD2(,0o

"lt='t..,1 sin90.,=Txy= CTt

34

Slika 2.17, Mohrova krunica naprezanja za

3*

isto

smicanje

35

<J,~J. (q>) i t,,~h (q>). Ako iz pola P povuemo pravac pod

kutom q>, dobit emo toku E ija apscisa i ordinata u nekom mjerilu predstavljaju
normalno i posmino naprezanje a, i t,,. Pri promjeni kuta 'P pomie se toka E po
Mohrovoj krunici. Na taj nain, moemo lako odrediti ovisnost 0:,1: i rx)' o kutu ({J.
Ta je zavisnost prikazana polarnim dijagramom na slici 2.18.

Konstrukcija dijagrama

Poluzbroj i polurazlika glavnih naprezanja; sin2q> i cos2q>, vi!e puta e se

pojaviti u toku izrade zadatka, pa je preporuljivo da ih izraunamo prije uvrtava-

nja. Te

ve1iine

u navedenom primjeru iznose;

u +a
2

(1

-u
2

-"--'=20MPa, -'--Y= LOMPa

... ,
(b)

sin 2q> =- 0,7071.

cos2q>=0,7071

Uvrstimo li (b) i ostale podatke u (a), dobit

emo

a,=20 +lO (0,7071)- 20 ( -0,707!)=41.213 MPa

t",,=
Slika 2. Ut Ovisnost Mrmalnog i

pOsmlnog

naprezanja u orijentaciji presjeka pri

istom

smicanju

PRIMJER 2.3
Zadano je stanje naprezanja a,=30MPa, a,=lOMPa, r,,= -20MPa. Treba
odrediti:
naprezanja <J." i r xr u presjeku E ija nonnala ini kut q> = 22.5''' s osi x,
- glavna naprezanja 0' 1 i a 2 i skicirati orijentirani element,
- maksimalno tangcncijalno naprezanje s pripadnim normalnim napre~
zanjim::1.
Zadatak rijeiti analitiki i grafiki pomou Mohrovc krunice.

Presjek E s ucrtanim naprezanjima prikazan je na slici 2.19b. Brojke izraavaju

samo apsolutnu vrijednost, a predznak je odreden smjerom strelice. Budui da je
naprezanje t'xy negativnot strelica koja ga prikazuje ucrtana je na pozitivnom
presjeku E u negativnom smjeru.
Prema izrazu (2.26) glavna naprezanja iznose
Ox- Uy

O"t,t=

'l

1-

.>:)1

2 +(-20}'.
=20+Ji0
-

r,,

-20
lO

2.

2q>~

= - 63,43

2q>~=

116,57',

odnosno
<P0=-31,72'

bl

Budui da su normaina naprezanja pozitivna, ucrtana su kao vlana. Posmina

naprezanja su negativna. pa je strelica koja prikazuje T,.,.r na pozitivnom presjeku A
ucrtana u negativnom smjeru.
Analitika rje:senje. Naprezanja (Jx i tr" odredit emo pomou izraza (2.19)
koji glase
a;>:+cry (] -Cfy

c.'"=-- + --cos2<p+t"',sm2q>
2
2
a,.,- ay .
txy= ~--sm2<p+tx 1 cos2q>,
2

58,28',

Kako je ax vee? normalno naprezanje, a 1 ini s osi x kut manji od 45'), tj. kut
31,72' odreduje smjer cr,. Orijentirani element prikazanje na slici 2.19c.

e}

Slika 2.19

36

tg2q>o= (a,- u,)/2

/
l)Jl

al

(ux- a,)' +t'

Vidimo daje

11
l

-2- -

Odavde je a 1 =42,36 MPa i a, =2,36MPa. Kut pravaca glavnih naprezanja

dobit emo pomou izraza (2.22), tj.

Prije nego pridemo rjeavanju zadatka, skicirat emo element s pripadnim

naprezanjima. prema slici 2.19a, i na elementu oznaiti presjeke A i B.
Ir

lO(- 0,7071 )- 20(0.7071 )~- 7,071 MPa.

(a)

Rjeenje pomou Mohrove krunice. U koordinatnom sustavu a, t crtamo toke A

(30, 20) i B (10, - 20), koje predstavljaju naprezanja na prcsjecima A i B. U sjecitu
spojnice AB i osi a nalazi se sredite krunice S. ll S opiimo krunicu polumjera
SA =SB. Kru.t'nica sijee os a u tokama C i D. Duina OC predstavlja u mjerilu
a1, a duina OD a,. Pol Mohrove krunice l' dobit emo ako il toke A na
krunici povuerno paralelu s osi x. Pravac PC definira smjer e1 1 ~ a pravac PD
smjer q 2 , Da bismo odredili naprezanja u presjeku E, povlaimo kroz pol P
paralelu s osi x. Ta paralela sijee Mohrovu krunicu u toki E. Apscisa i ordinata

. 37

te toke predstavljaju naprezanja 7ia: i -rxy Naprezanje U", je vlan<>s a Tx, "okree" u
smjeru kazaljke na satu, kako je prikazano na slici 2.20b.

iJ,
.,,.
,'<'

d}

~,,
-:e_-.

-y"'" T~
~

,;-,

bl~
E
~-.;;;o

,,

~~
X

o,
l~~,

X lo

Apscise toaka Ci D predstavljaju glavna naprezanja u 1 =50MPa i a 2 =- 30MPa.

Kut <p.jcdnakje kutu imtedu pravaca PA i PE na Mohrovoj krunici i iznosi so.
Element u koordinatnom sustavu Oxy prikazan je na slici 2.2lc, a orijentirani
element na slici 2.2ld.
Da bismo odredili komponente naprezanja <i, i i.,. na proizvoljnom presjeku
koji ini s osi x kut tp, povlaimo iz P prawc pod kutom tp. Taj pravac sijee
Mobrovu krunicu u toki F ije koordinate odreuju naprezanja u, i i.,.. Mijenjajui kut <p, moemo odrediti funkcije
(<p) i
(<p). Te su funkcije
prikazane na slici 2.22.
y

I~

,t-

Jml)

s,

6~_j

-(f,

l_

Sfika 2.10. Mohrova krunica naprezanja za primjer 2.3

PRIMJER 2.4
Zadano je stanje naprezanja prema slici 2.2la (upisane su samo apsolutne
vrijednosti komponenata naprezanja). Pomou Mohrove krunice treba nai: kut
f/Je glavna naprezanja /YI i (Tl i naprezanje (jr Skicirati runkcije x=fi (<p),
r,,=/, (<p).
Rjeenje pomou Mohrovc krunice dobit emo prema slici 2.21 b. U koordinatnom sustavu Or;: oznaimo toke A (30: 34. 64) i 1:'(27.59; 13.68). Obje toke
nalaze se iznad osi o jer odgovarajua posmina naprezanja "okreu" u smjeru
kazaljke na satu. Simetrala duine AE sijee os u u toki S. Iz S opisujemo
Mohrovu krunicu polumjera E= SA. Zatim kroz toku A na Mohrovoj krunici
povlaimo paralelu s osi x. Ta paralela sijee krunicu u toki P, koja je pol
krunice. Ako iz P povuemo paralelu s osi y. dobit emo toku B ije koordinate
odreduju naprezanja <7,.~ -tOMPa i r,,=34,64MPa.

,.

l ;o
\
l

v--

'

Slika 2.22. Ovisnost nor,nalre i pos:mine komponente

napre-tanja o kutu rp

PRJMJER 2.5
Na element prema slici 2.23 djeluju naprezanja ux= Ur Pomou Mohrove
krunice nai komponente naprezanja ur i tx u proizvoljno orijentiranom presjeku.
Nai izraze za komponente naprezanja u polarnim koordinatama.

oi
,.,-.

Kako je ax= a1 , a t;.:1 =ty%=0, obje toke: A (O'.ro t".~.) i B (u,, r,".)~ u koordinat~
nom susta vu O17! padaju zajedno .. Mohrova krunica postaje toka. Posmino
naprezanje u svim je prcsjecima jednako nuli, a normalna su naprezanja u svim
presjecima jednaka i iznose a;J:. Prema tome e i u polarnim koordinatama biti

ar= aqo= a!t.

ciJI

'-~

'

~
0

~~;-

"

r 1a]
50

38

.(

r,1
Slika 2.21

-!~.

~
:q
'

,....

~. . ~

,_

".... tt:

6"

Slih 223. Mohrova krunica za jednoliko rastezanje u svim smjerovima reducira se na

toku

39

2.9. Mohrova kruniCI za prostorno (troosno) naprezanje

-:r.

Do sada smo prouavali zakone transformacija ravninskog stanja naprezanja.

Izraze (2.19) izveli smo postavljanjem jednadbi ravnotee elementa u ravnini xy
za sluaj kad je a,.=ru='t.x.z='t)'z=l":z1 =0. Kako naprezanje az n~ utjee na
ravnoteu u ravnini y=, navedeni izrazi vrijede i kad je a 'Z =j:. O. Na slian nain, kao i
u ravnini, moemo razmatranjem ravnotee elementa u prostoru dobiti izraze za
transformaciju troosnog naprezanja. Zbog sloenosti neemo izvoditi izraze za opu
transformaciju tenzora naprezanja, nego emo se ograniiti na neke jednostavnije
sluajeve, tj. na odreivanje naprezanja u presjecima paralelnim s jednim od glavnih
pravaca naprezanja.

;,:J

Presijeemo li element proizvoljno orijentiranom ravninom, kako je prikazano

na slici 2.24b, ne moemo jednostavno odrediti naprezanja a i r koja djeluju na tom
presjeku. U Viqi nauci o l'rstoi. odnosno u Teoriji elastinosti poka~uje se da
naprezanja na proizvoljno orijentiranom presjeku odreuju toke unutar iscrtkanog
podruja na slici 2.25, tj. unutar podruja koje lei izmeu tri Mohrove krunice.
Prema slici 2.25 vidimo da e se maksimalno naprezanje pojaviti u presjeku koji ini
kut od 45 s presjecirna na kojima djeluju naprezanja a 1 i a3

.,

rh

"'

~ill,...,_

Razmotrimo element prema slici 2.24a. Odaberimo osi x, y i z u pravcu

naprezanja a ~o a2 , odnosno a3 , kako je prikazano na slici. Presijeemo li element
ravninom koja je paralelna s naprezanjem a3 , element e izgledati kao na slici 2.24c.
Veliinu naprezanja (i:r. i t:r.y moemo odrediti pomou Mohrove krunice kojoj su
ekstremne vrijednosti a 1 i a2 . Ta krunica prikazana je na slici 2.25 i prolazi kroz
take A i B. Presijeemo li element ravninom koja je paralelna s naprezanjem a2 ,
dobit Qemo element prema slici 2.24d. Naprezanja U" i t :u koja djeluju na presjeku

,l

Tou

"

Slika 2.25. Mohrova krunica za troosno

stanje naprezanja

Slika 2.26. Mohrova krunica naprezanja u

primjeru 2.6

PRIMJER 2.6

.-,

Zadano je stanje naprezanja: a 1 =50MPa, a 2 =20MPa i a3 =0.

malno rangencijalno naprezanje -rrna~.

'i'
al

Nai

maksi-

Zadatak emo rijeiti pomou Mohrove krunice naprezanja, koja je prikazana

na slici 2.26. Vidimo da je maksimalno naprezanje rm.., jednako polumjeru najvee
Mohrove krunice. Polumjer krunice koja prolazi kroz toke A i B, tj. krunice
definirane naprezanjima a 1 i a 2 , jednak je sekundarnom maksimalnom naprezanju
r~u Naprezanje -r:no:o: lei u istoj ravnini kao i naprezanja a 1 i a 2 i ini s njima kut

bl

",

625

atBl5

'l

dJ

eJ

Slika 2.24. Transformacija troosnog stanja naprezanja

moemo dobiti pomou krunice koju definiraju naprezanja a 1 i a3 , a prolazi kroz

toke A i C. Element koji je presjeen ravninom paralelnom s naprezanjem a 1
prikazan je na slici 2.24e. Naprezanja Ci., i t>"" moemo odrediti pomou krunice
koja je definirana naprezanjima a2 i a3 Ta krunica prolazi kroz toke B i C na
slici 25.

40

=35 HPa

al
Slika 2.27. Ravnine najveteg

G"z

bl
posminog

naprezanja

od 45, kako je prikazano na slici 2.27a. Istovremeno na tom presjeku djeluje i

normalno naprezanje a'= (a,+ a 2 )/2, koje je jednako apscisi toke D sa slike 2.26.
7'/aprezanje -rno:n lei u ravnini koja je paralelna s pravcem naprezanja cr2 i ini kut
od 45" s naprezanjem a 1 , kako je prikazano na slici 2.27b.
41 .

PRIMJER 2.7
Zadano je stanje naprezanja

[uu]=

-30 o
-20 O

60
-30

MPa.

90

_:IJII
~: i
;_~. i
' -~

:~.....':

. . . .

. ._,. . ;::.;:<::J::~):,::.?(ii~~~~~~~r~~:;~~ ~-: : .:

2.10. Elipsa naprezanJa l elipSOid naprezaDJa

" cil)~>j!'i:~~~' t~

:;:~~:-:~~~;_:,.,;tiU~:~l~';'~t?i\~.f:;_(<.::</
Na slici 2.29a prikazan je element na koji djelii]ii: gta.;;'na'nilpreZimja u1 i u2
Presijecimo taj element kosom ravninom kao na slici
2i29b.Na.t<im
kosom
presjeku
~
l
f
.
- .
djeluje vektor naprezanja Pkoji mOemo rastaViii".u no~a.ltiu i 'poSm.iri.u komponentu O"z i 'tz 1 ili na komponente Pz i pY' kao na slici2~29"C:"::~-~-. -
Uvjeti ravnotee elementa na slici 2.29c glase - ~.: ..... _. ____ :.. ,._.

'

,;, :

Nai

maksimalno naprezanje 't" malt i glavna naprezanja a p u2 a 3

Na slici 2.28b prikazane su komponente naprezanja koje djeluju u ravnini xy.
Naprezanje az ne utjee na ravnoteu elementa u smjeru osi x ili y, pa ga ne
moramo uzimati u obzir pri konstruiranju Mohrove krunice koja se odnosi na
ravninu xy. U sustavu Ou< nanesimo toke A (60, 30) i B (- 20,- 30) i kroz njih
povucimo krunicu sa sreditem u S3 (30, 0). Ta krunica sijee os u u tokama D i
E koje odreuju naprezanja u2 =70 MPa i u3 =- 30 MPa, dok je u,= u 1 =90 MPa.

.,

b4)'
A

ci

l:F,=p,dy- u 1 dy=O
l:F,=p,dy- u 2 dx=O.
<{;',,

:.';: ..
l

(])'

.....
f

' ~
'"' - ~
~ ......

:;:

r.r,

'.<"
~~

30 60

,,
,,

''

lt

6z-

'

bl

aJ

cl

Slika 2.29. Uz izvod elipse naprezanja

d)

,.

e~Jo
70
.

.,

-- --];;.~.,,

' ,,,

fl

JO~:j
<5'"
ti

Ako te izraze podijelimo s dji i sredimo,

dxfdy=sinq> i dyfdy=cos <p, dobit emo

vodei

pritom

rauna

o tome da je

Px= 0"1 COS ifJ

"'

(2.29)
Py =

g)

u2

sin tp,

odnosno
~-:

~F

.,.,Pz=COSifJ

70

Slika 2.28
Toka

D otklonjena je od toke A za kut 2q>0 = 36,87' u smjeru kazaljke na satu, pa

je i a 2 otklonjen od pravca a~ za kut rp0 = 18,43, takoer u smjeru kazaljke na satu,
kako je prikazano na slici 2.28d i e. Sada znamo sva tri glavna naprezanja, pa
moemo konstruirati sve tri Mohrove krunice za troosno napregnu to stanje, prema
slici 2.28c. S te slike moemo oitati aiT\IIJ;=60MPa. Toke Fi G na Mohrovoj
krunici odreuju naprezanja na presjecima u kojima djeluje 'tmax. Kako se te toke
nalaze na kru.rJci definiranoj sa u1 i a 3 , presjeci 'tmu ine kut od 45 s presjecima
u 1 i u 3 Element s ucrtanim maksimalnim posminim naprezanjima i s pripadnim
normalnim naprezanjima pirkazan je na slici 2.28f. Budui da je toka F na
Mohrovoj k.run.ici otklonjena za 90 u smjeru kazaljke na satu od toke C, bit e i
presjek F otklonjen od presjeka C za 45', takoder u smjeru kazaljke na satu, to je
ilustrirano na slici 2.28g i h.

P'=sintp.

-.

:'

:)~!.i

Te izraze treba sada kvadrirati i zbrojiti, pa erriO do6iU" 1: ;;t~::

.

'i.

(~J

.. .

+(:J

'

.; .:::"":K":J ::l .-: .

. ...

=l.

(2.30)

Taj izraz predstavlja elipsu u koordinatnom: sustavu..:;r.QPxPj :.Glavne poluosi

elipse su o-1 i u2 Elipsa je prikazana na slici 2.30.. ::>.;
Na slian nain moemo za prostorno naprezanje izvesti jednadbu elipsoida
naprezanja koja glasi
,,~ x.n;\ . .:P!'~ix;: .
. ,~;..
.~-~~

42

u2

J~r \

~+~~,~~

(2.31)

. 43.

.,

l P,

b}

61

.,

P,

Slika 230. Etipsa i elipsoid naprezanja

Razmatranjem izraza (2.31) moemo

zakljuiti

ovo:

a) Pri promjeni orijentacije presjeka kroz neku toku vektor naprezanja

nja se tako da njegov vrh opisuje elipsoid u sluaju troosnog naprezanja,

odnosno elipsu u sluaju dvoosnog naprezanja.
b) Najvea vrijednost punog naprezanja Pm.u:.Jednaka je glavnom naprez...anju
0' 1 , a najmanja Pmon glavnom naprezanju u 3 .

3. DEFORMACIJA
3.1. Pomak, dtdjinska, kutna i obujamoa deformacija
Pod djelovanjem vanjskih sila tijela se deformiraju, tj. mijenjaju svoj oblik i
dimenzije. Pojedine estice tijela pomiu se u nove poloaje. Vektor koji spaja
poetni i konani poloaj estice naziva se vektor pomaka. Pomak se razlikuje od
puta koji je estica prevama u toku de formiranja i koji ne mora biti pravac. Na slici
3.1 crtkano je prikazano nedeformirano tijelo, a punom crtom de[onnirano. Toka
A odreuje poetni poloaj, a toka A 1 konani poloaj jedne estice. Vektor
~6:::: AA 1 jest vektor pomaka estice. lako deformacije tijela ovise o optereenju i
elastinim svojstvima tijela, pojam deformacije sam je po sebi geometrijski pojam i
moe se razmatrati neovisno o optereenju i elastinim svojstvima tijela.

Slika

~.l.

Vektor pomaka

Deformiranje tijela oituje se promjeoom veliine (volumena) i promjenom

oblika. Zamislimo gumenu plon na kojoj smo ucrtali razne likove: kvadrate,
krunice i sl. Ako plou rasteemo tako jednoliko u njenoj ravnini, da se dimenzije
likova mijenjaju, pri emu kvadrat ostaje kvadrat, a krunica krunica, kaemo da
je dolo samo do promjene veliine, dok je oblik ostao isti. Prelazi li krunica u
elipsu, a kvadrat u pravokutnik ili romb, pri emu povrina lika ostaje nepromijenjena, kaemo da je dolo do promjene oblika. U najveem broju sluajeva tijelo se
deformira tako da istovremeno mijenja i oblik i veliinu.
Pojam deformacija u nekoj toki B tijela vezan je uz promjenu oblika i veliine
neposredne okoline te toke. Zamislimo pravac ABC koji prolazi kroz toku B. Sve
estice tijela koje su leale oa pravcu ABC leat e nakon deformiranja na nekoj
krivulji A 1B1C 1 , kako je prikazano na slici 3.2. Vrlo mali element pravca duljine l
44

45

nakon defonniranja promijenit e duljinu za iznos Lit. Istovremeno e promijeniti

orijentaciju za mali kut a. U vezi s tim definirat emo duljinsku i kutnu deformaciju. Kako kroz jednu toku moemo povui beskonano mnogo pravaca, mogli
bismo oekivati da je za poznavanje stanja deformacije u toj toki potrebno
poznavati beskonano mnogo podataka. Na kraju poglavlja pokazat emo da je
nuno i dovoljno poznavati duljinsku i kutnu deformaciju samo za tri meusobno
okomita pravca. Dermiciju kutne i duljinske deformacije dat emo pomou slike
3.3. Dvije male duine AB i AC tvore pravi kut BA C. Nakon deformiranja tijela
estice B, A i e prelaze u poloaj Bl AI i cl. DuJjinsku deformaciju oznaavamo s
t, a kutnu s }' Indeksima oznaavamo pravce, odnosno osi na koje se odnosi
deformacija.

~'e,
e,

fA

Ona izraava relativnu promjenu obujma. Za trodimenxionalno tijelo mogu se

definirati tri duljinske i tri kutne deformacije koje izraavaju relativno produljenje
tri meusobno okomite duine, odnosno promjene pravib kutova koje one ine.
Duljinska deformacija, kutna deformacija i obujamna deformacija bezdimenxional-

ne su

veliine.

3.2. Tenzor deformacije, matrica tenzora deformacije

Kao to smo rekH, za potpuno opisivanje deformacije u jednoj toki nuno je i
dovoljno poznavati duljinske i kutne deformacije koje odreduju tri meusobno
okomite duine. Ukupno imamo tri duljinske deformaije: <., e,, e, i est kutnih
deformacija: 'Y.~:" ')ly;t', Yr:;' Y:r' Y:.o-~ Y.~:;' koje su definirane ovako:

E..T

'

produljenje infinitezimalne duine paralelne s osi x

f;x,..= /)~=promjena

poetna

duljina te duine
ine

pravog kuta koji

infinitezimalne duine pa:ralelne s osi-

ma x i y.
Slika :Lt Definicija dulji nske i kutne
defonnadje

Slika 3.2. Defonnacija infinitcrJmalne duine

Po definiciji d ulj inska je deformacija u

A 1 B 1 -AB

8-A

AB

&Ac=

Openito

moemo

rei

A za pravac AB odreena izrazom

t:As=lun
dok je za pravac AC

toki

Tako definirana kutna defomlacija upotrebljava se u tehnikoj literaturi. Da bi

matrica deformacije predstavljala tenzor, upotrebljava se tenzorska kutna defonnacija e;;:y koja je definirana izrazom
l

e..:,..=2'Yx:r
.

A,C,-AC

hm -'-:'=:-,_,
AC

(3.1)

Matrica tenzora deformacije [ e<J] glasi

= ., '"]
[

(J. la)

[ eiJ] =

da je duljinska deformacija definirana izrazom

JI

t=lim-.
r-o l

(3.2)

Prema tom izrazu duljinska deformacija predstavlja relativno produljenje.

U izrazu (3.3) nije naznaeno na koji se pravac odnosi, zato znak e nema
indeksa koji bi se odnosio na odreeni pravac ili os. Kutna ddonnacija definira se
uvijek u odnosu na dva meusobno okomita pravca i izraava iznos za koji e se
promijeniti pravi kut meu tim pravcima. Kutna deformacija u toki A na slici 3.3
za pravce ABi AC definirana je izrazom

YAec=lim

(~ABC-

i:A 1 B1C 1 ).

(3.3)

Upotrijebimo Ii oznake
deformacija glasit e

e)U:

e1,. e..,;

Su

e.:y

uobiajene

[eii] = l 21"'
l

2Y~

e::::

tehnikoj

u
l

2'}!-"Y

21"

.,

(3.6)

l
2 y,,l

literaturi, matrica tenzora

(3.7)

2y,, e,

C-A

Analogno izrazu (3.3) definira se obujam na ili volumenska deformadja El:

.1V
B=lim-.
v...o v

46

(3.5)

Umjesto naziva duljinska deformacija upotrebljavaju se i nazivi linijska deformacija i normalna deformacija, a umjesto naziva kutna deformacija upotrebljava se
naziv posmina deformacija. Ti nazivi potjeu otuda to kod izotropnih materijala
47

nonnalno naprezanje izaziva samo duljinsku (nonnalnu) defonnaciju, a posmino

naprezanje samo kutnu (posminu) defonnaciju. Medutim, kako kod anizotropnih
materijala normalno naprezanje moe izazvati i kutnu defornlaciju, a posmino
duljinsku, ti nazivi nisu u cijelosti opravdani.
U veini tehnikih konstrukcija i strojeva pri normalnom radu defonnacije su
vrlo male veliine. Obino su reda veliine 0,0001 do 0,001. Rijetko prelaze veliinu
0,001. Takve defonnacije zovu se male deformacije i pri izvodima mogu se njihovi
kvadrati zanemariti u odnosu na same deformacije. Sve deformacije koje razmatramo u nauci o vrstoi su male defonnacije, osim kad je to posebno naglaeno.

Pravu obujaronu deformaciju dobit emo graninim prelazom kad .<~v.... o, tj.
kad LJa-o, LJb...,o, Llc...,o. U tom je sluaju

lim

a~c

Sada izraz za

Lla

Llb

e-"''

lim -b =
b-o

Ey,

Lie
lim-= 6:~~-o e

e glasi
J =S..:+ Cy+t;r+ e..,&y+EyEz +e=Er+ fl:xB.rSr

Kad se radi o malim defonnacijama, kvadrate i vie potencije moemo zanemariti,

pa je
(3.15)

8=tx+e,.+t:=.

3.3. Veza obujamne deformacije i duljinskih deformacija

Na slici 3.4a crtkano prikazan je elementarni kvadar u nedeforrniranom
a punom crtom isti kvadar defonniran. U nedeformiranom stanju tijela kvadar ima
stranice a. b i e, a u deformiranom stanju a+ Ja~ b+ &b i e+ Lie. Obujam
nedeformiranog elementa iznosi
(3.8)
V=abc,
dok je obujam de formiranog elementa

(3.14)

Pri razmatranju volumenske defonnacije nismo uzeti u obzir utjecaj kutnih

deformacija, jer pri malim deformacijama one ne utjeu na promjenu volumena, ~to
je vidljivo na slici 3.4b. Na toj je slici prikazana samo kutna deform((tija Y.u
Osnovica elementa ostala je ista, a visina elementa nije se promijeriila do ukljuivo
male veliine prvog reda.
PRIMJER 3.1

V+ Ll V= (a+ Ll a) (b+ Ll b) (e+ Lie).

(3.9)

t.i

Na tap promjera d=20mm i duljine 1~200mm djeluju na krajevima jednoliko raspodijeijena normalna naprezanja, slika 3.5. Mjerenjima je ustanovljeno da se
stap produljio za 0,3 mm, a promjer smanjio za O,oJ mm. Odrediti uzdunu
deformaciju Ex i poprenu deformaciju f;r

yj
...

~--~-=t= ---~-L-

bi

(Jj

_L

Slika 3.4. Veza duijinskih deformacija i obujamne deformadje

Slika 3.5

Odavde moemo odrediti prirast obujma

Lli_ O,Q3 ~0,0015

=1- 200

LlV=(V+LlV)- V.

Kad se izrazi (3.8) i (3.9) uvrste u izraz (3.10), i on se sredi, dobit e se

Ll V= a bL! e+ ac Ab+ beLla +aL! bLic+ bL! aLle +eLlaL! b + LlaL!bL!c.

e,=a=

(3.1!)

- 0,01 = _ 0,0005.
20

Izraunate veliine su srednje vrijednosti; meutim. kako su deformacije u

tapu homogene. one su ujedno prave mstvarne deformacije.

Srednja obujamna deformacija iznosi

L! V
8~=-v

(3.12)
3.4. Transformacija tenzora deformacije

Nakon uvr~tavanja izra1.a (3.8) i (3.11) u izraz (3.12) i sreivanja bit

Lla

Llb

Llc

Lla Llb

L!b Lie

Llc Lla

Lla Llb Lie

e.=-+-+-+--+--+--+-
abcabbccaa

48

ce

(3.13)

Zamislimo ravninski model prema slici 3.6 i na njemu ucrtanu pravokutnu

mreu. Uoimo pravokutni element ABCD. Ako model opteretimo, svaka njegova
toka izvrit e drugaiji pomak. Sam element ABCD promijenit e i svoj poloaj i
4 L

Alfirevi:

Nauka o

~vrstoi

49

svoj oblik. Oito da translacija i rotacija elementa kao krute figure ne utjeu na
promjenu oblika i veliine elementa. pa se mogu pri analizi deformacije elementa
iskljuiti iz razmatranja. Radi jasnoe slike deformacija elementa prikazana je
uveano, ali treba imati na umu da su promjene kuta reda veliine lune minute, a

e,

0~1------?)

--X
X

Slika 3.8. Transformacija tenzora ddormacije

aJ

Postupak izvoenja izraza za transformaciju komponenata deformacije ilustrirat emo pomou slike 3.9. Neka su nam u toki A zadane komponente t.x, e>' i Yxy i
kut cp koji ini sustav Axy sa sustavom AX)i. Na osi x odaberimo toku C, a na osi
y toku E. Udaljenost toaka C i E od toke A infinitezimalno je malena, tj.
AC ~dx i AE ~dy. Toke A, C, E iF kompletiraju infinitezimalni element dx dy u
sustavu ..tX:V. Projiciranjem toke C na koordinatne osi x i y dobit emo toke B i
D, pri emu je

bJ

Slika 3.6. Deformiranje ravne

ploe

AB ~dx~dxcos<p

promjene duljine manje od O. I%. Radi lake analize dovest emo translacijom
elementa toku A1 u poetni poloaj, kako je prikazano na slici 3. ?a. a zatim malom
rotacijom elementa kao krute figure oko A postaviti duinu AB 1 iznad duine AB.
kao na slici 3. ?b. Prema toj slici vrijedi

CC 2 =BB 1 =er dx
C2 C3 ~DD,~ t,dy

(3.17)
AD~dy~X sin <p.

Nakon deformiranja tijela toke C, E iF prelaze u novi poloaj C1o E1 , F1o kako je
prikazano na slici 3.9a, pri emu se duina AC produljila za iznos CC4 i zarotirala
za kut :x. Duina AE produljila se za iznos EE4 i zarotirala za kut p.

(3.16)

C3 C 1 :=AD 2 Y.x,:::;:Y.x)'dy.

., dJ o

rf

"'

A,
A

'{

lrdY

:g

aJ..

dx
(1+ Jdx

...'l

'

sJt

e,

e,

al

bl

Slika 3.9. Analiza transronnacije komponenata tenzora der"Jnnacije

.dx

Prema slici 3.9b projekcije pomaka toke C na osi

bl

al

CC 4 ~ (CC 2

Slika 3.7. Analiza deformiranja infinitezimalnog elementa

Znamo li komponente tenzora deformacije u zadanom koordinatnom sustavu

Oxy, moemo odrediti komponente deformacija u proizvoljno orijentiranom koordinatnom sustavu Oxy. Radi jednostavnosti ograniit emo se na razmatranje
ravninske deformacije. Slika 3.8 definira nam znaenje komponenata ex, ~;>' i Y.x> u
koordinatnom sustavu Q;t.r i ir"' i.r i Y. u koordinatnom sustavu oX)i.

X i y iznose

+ C3 C 1 )cos <p +C2 C3 sin <p

C, C 4 ~-(CC,+ C,Cd sin <p+ C2 C3 cos <p.

Ako u gornje izraze uvrstimo (3.16) i (3.17), dobit

emo

CC4 = (e.xd.X cos cp+ Yx.,dX sin cp)cos qJ+t>'d.X sin2 cp

C1 C4 =-(ex dX cos ({J+ YxydX sin cp)sin ({'+&yd.X sin cp cos cp.

(J'

50

P
e

!
dx

' .,_.-t

c,

51

!2 Y.,-_-e..,-t
l
--sm2cp+ r.,cos2q>

Kako je

t....,= e.xcos2 <p+ cysin2 qJ + Yx)lcos cp sin fP

s,+ ,
e1 2 =--+
'
2 -

a:::::: - (~- s1 )sin !(J COS <p- Yx;sin2 !p.

Defonnaciju

s~.

P moemo

i kut

dobiti

slinom

e,.=EEJAE,
Te

emo veliine. meutim.

analizom, odnosno

pomou

izraza

[J=E 1 E.JAE.

mnogo lake dobiti ako

ex+ F.,.= c;c:+a:r= t!+ tz= konst.

a=C1 C 4 /AC 1 o;;C 1 C.Jdx,

moemo pisati

<,=CC.JAC=CC4 jdx

uoimo

da je

e, (cp)=<. (<P+ n/2)

J(-"~-)-' +
(r.,)'
-- .
2

(3.20)
(3.21)

Mohrova krunica deformacije konstruira se potpuno analogno Mohrovoj

krunici naprezanja. Na osi apscisa nanose se duljinske dcfonnacije. a na osi
ordinata polovine kutne deformacije. Ako je y,,> O, crta se ispod osi e. Nasuprot
tome. ako je yr:<>O. crta se iznad osi r..
PRIMJER 3.2

fl(<P)=- a(ipH:/2).
U izrazu za ll predznak je negativan jer je pozitivan smjer kuta
smjera kuta a. Prema tome moemo pisati

Psuprotan od

Zadano je stanje defonnacije <,=- 200 w-<, s,=50lo-, y"=- 200!0- 6

Mo h rove krunice. slika 3.1 O, nai veliinu i pravce glavnih deformacija.

Pomou

y= SrSin2 <p+ G7 COf cp- )'xy Sin rp COS tp

fl= -(e,- s,) sin cp cos cp+ y,,cos2 cp.

Kako je Yx)'= :x+ p, bit e

-t:.'"=G.xCOS'

. , cp+ l Y.xr 2"

SlntpCOS(/.l

~+S:ySin

2
1

'
'

(3.!8)

S>,:::::;:;&.,v.SIO (fJ+&}ICOS tp-2Yx;2StntpCOSlp

Slika 3. JO. Mohrova krunica deformacije

~ ;.,,. =

(e,- e, Jsin cp cos cp+~ y,, (cos2 .p- sin' <P).

Usporedimo li izraze (3.18) s izrazima (2.16) i (2.17), vidjet

emo

njima postoji analogija. Ako u izrazima (3.18) zamjjenimo veliine t:.:

L

--

i iY...,r s veliinama a,.. aY" txy a"' u :r i

'fxy

da

s.~~. :z1xr

meu

- s.-.: cy

dobit emo izraze {2.16) i {2.17). Prema

tome, moemo zakljuiti da e i svi ostali izrazi biti analognL Sve to srno rekH o
transformaciji naprezanja vrijedi i za transformaciju deformacije. Tako je

- ~+~ ~-~
l
.
ex =--+--cos2m+-"
2
2
.,.. 2uy sm2<
.,.

-e

'

52

~+~

~-~

,. 2"'

=-----cos2m--"

sm~

"""'

(3.19)

U koordinatnom sustavu e, y/2 crtama toke A (e., y,,/2) i B(e,, y,J2). Toka
A nalazi se iznad osi e jer je Yxy=- 200 <0, a toka B ispod osi e jer je
""'= -200<0. Sredite krunice S nalazi se u sjecitu dlline AB i osi e. Iz S
povlaimo krunicu polumjera
=SB. Krunica sijete os s u tokama C i D koje
odreduju glavne deformacije: e1 =85 10- i e,= - 235 10 -. Pol P odredit emo
tako da kroz A povucmo paralelu s osi x. Pravci PC i PD odreduju glavne pravce
defonnacija e1 i .&z. Kut pravaca glavnih deformacija iznosi q>0 =70,67~.
!?RIMJER 3.3
Elektrootpomiki tenzometar jest ureaj pomou kojeg moemo na principu
promjene elektrinog otpora izmjeriti duljinsku deformaciju. Pomou tri tenzometra: A, 8 iC, postavljena prema sJici 3.1 l, Izmjerene su duljinske deformacije eA~ $ 6 i
ec. Nai veliinu i pravac glavnih deformacija t:1 i e2 Zadatak rijeiti pomou
Mohrove krunice.

53

Mohrovu krunicu deformacija konstruira! <Xmo ovako: Povucimo horizontalnu liniju kroz O' i na njoj odredimo toke F, G, H tako da je O'F = A O'G= i
O'H=&c Veliine t,~ s8 i &e mogu biti pozitivne ili negatlvne. U ovom je sluaju
uzeto kao da su sve tri pozitivne. Ako je neka veliina negativna, nanosimo je lijevo
od 0'. Kroz toke F. G i H povucimo okomice na O'F. Qdaberimo proizvoljnu

ji

Er

'

~~ce,

4. GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RAVNIH

PRESJEKA TAPA

L-e;prqyac

4.1. Teite i
H

'

statiki

momenti povrine

U mehanici krutih tijela upoznali smo se s pojmom teita i statikih momenata povrina. Ovdje emo ukratko ponoviti osnovne pojmove, definicije i izraze.
Slika 4.1 prikazuje ravnu povrinu s ucrtanim koordinatnim sustavom Ozy. Koordinate teita Yr. zr presjeka koji ima povrinu A definirane su izrazima

Slika 3.11. Mo'hro'o'a krunica defonnaeije

toku D na okomici kroz G. Kroz D povucimo pravce koji ine kutove o: i fJ s

okomicom kroz G. Sjecira tih pravaca i okomica kroz Fi H oznaimo s A i C. U
sjecitu simetrala duina CD i AD nalazi se sredite krunice S. Opiimo krunicu iz
S pol umjera SA~ S D~ SC. Okomica kroz G sijee krunicu u toki B. Lako se
moemo uvjeriti daje km ~ASB=2o::,jer je to sredinji kut nad tetivom AB, dok je
obodni kut nad istom tetivom. Takoer je >;.BSC~2fJ. Toke K i L definiraju
glavne deformacije e1 i E'!. Da bismo odredili pravce glavnih deformacija~ moemo
konstruirati pol P ili moemo zakljuiti da je pravac e1 otklonjen od pravca sA za
kut <p0 u smjeru kazaljke na sam jer je i toka L na Mohrovoj krunici otklonjena
od toke A za kut 2(,1)0 u_ istom smjeru.

YT~-JydA

AA

(4.1)

Zr~-JzdA
A
,
A

gdje je .4 povrina presjcka.

Statiki moment povrine

s" oko osi y, prema slici 4.1, iznosi

s,~ Jz dA.

(4.2a)

Na

slian nain

definira se i

statiki

moment Sz oko osi z, tj.

(4.2b)

S,= ydA.
A

54

Slika 4, i, Definicija teita i statikih

momenata povrine ravnog presjeka

55.

Usporedbom izraza (4.l) s izrazom (4.2) vidimo da je

Devijacijsld ili centrifugalni momenti tromosti definiraju se uvijek za dvije osi.

Devijacijskj moment tromosti I 1 ; koji se odnosi na osi y i z definiran je izrazom

S,=zTA= jz dA
A

S,=yTA=fydA.

I,,=I,,= jzyA.

(4.3)

Statiki

moment presjeka koji ima povrinu A oko neke osi jednak je umnoku
povrine A i udaljenosti teita od te osi. Ako os prolazi kroz teite povrine,
statiki moment povr~ine oko te osi jednak je nuli.

Polarni moment tromosti moe se dovesti u vezu s aksijalnim momentima

tromosti. Naime, prema slici 4.1 jest p 2 = y' +z', pa je

f J~ dA+ j z2 dA =j (z'+ J~)dA = f p 2 dA,

A

odnosno

4.2. Momenti tromosti (momenti inercije)

naprezanja i krutost aksijalno optereenih tapova ovise, izmeu

ostalog. i o povrini poprenog presjeka A. Kod savijanja i uvijanja tapova veliina
i raspored naprezanja i njihova krutost ovise ne samo o veliini nego i o obliku
poprenog presjeka. Na slici 4.2 prikazana su dva jednaka tapa optereena
jednakim momentom savijanja. Oba tapa imaju jednaku povrinu poprenog
presjeka A:;;;;;; bl!. U prvom sluaju savijanje se vri oko manje stranice (vektor
momenta savijanja paralelan je s manjom stranicom), a u drugom sluaju oko vee
stranice. Iz iskustva znamo da su deformacije i naprezanja u prvOm sluaju mnogo
manja. U ovom Cemo poglavlju prouavati neke geometrijske karakteristike ravnih
presjeka koje imaju veliko znaenje u teoriji uvijanja i savijanja tapova. Te su
karakteristike: polarni. aksijalni i devijacijski moment tromosti, aksijalni i polarni
moment otpora.

bl

~~h

a)

(4.4)

gdje je l P polarni mon:ent tromosti za pol O (ishodite koordinatnog sustava).

Ostale su oznake definirane na slici 4.1.
Aksijalni momenti tromosti odnose se uvijek na neku os. Otud im potjee imc.
Aksijalni momenti tromosti za osi r i z dani su izrazom

l,.=fz'dA
A

(4.5)

56

Polarni i aksijalni momenti tromosti po definiciji su uvijek pozitivni. Devijacijski moment tromosti moe biti pozitivan, negativan ili jednak nuli. Ako koordinatni
sustav zakrenemo za 90, promjjenit e se predznak devijacijskog momenta. Prema
slici 4.3a devijaeljski moment tromosti oito je pozitivan jer su u itavu podruju
koordinate y i z pozitivne. Za poloaj koordinatnog sustava, prema slici 4.3b.
devijacijski je moment negativan jer je u itavu podruju produkt yz negativan. Ako
je makar jedna koordinata os ujedno os simetrije presjeka, devijacijski moment tromosti
u odnosu na te osi jednak je nuli. To moemo dokazati pomou slike 4.4. Postavimo

~--;-

(4.8)

Polarni moment tromosti neke ravne povrine definiran je izrazom

l,= fidA.

(4. 7)

Sh'ka 4.:2. KruWSI ~tapa pri savijanju Qvisi ne samo o

veliini nego i o obliku poprenog presjek<\

lP= fp' dA,

Prema tome je zbroj aksijainih momenata tromosti za dvije meusobno okomite osi
jednak polarnom momentu tromosti oko sjecita osi i ne ovisi o f\iihovoj orijentaci~
ji. tj. njihov je zbroj invarijanta pri rotaciji koordinatnog sustava.

~~

ly+l~=l.,.

Veliina

-~a

(4.6)

b)

Slika 4.3. Kad se koordinatni sustav zakrene za 1!/2. I,.

mijenja predznak

S1ika 4.4. Devijru::i:jski moment tromosti

simetrimh

prcsjek:a jednak je null

koordinatni sustav tako da os z bude os simetrije. Svakoj elementarnoj povrini dA 1

koja se nalazi desno od osi z odgovara simetrino postavljena povrina dA 2 lijevo
od osi z. Elementarni devijacijski moment tromosti svakog takvog para iznosi

diyz.= y 1 z 1 dA 1 + y2 z2 dA 2
Budui da je dA 2 =dA 1 =dA, y2 =- y 1 i z2 =z 1 za sve simetrino postavljene
elementarne povrine1 bit e

dl,,=O,
57

~;;>.

Prema slici 4.6c moment tromosti I, iznosi

odnosno

I,=I,1 -I,2 ,

(4.9)

I,,=fdi,,=O.
A

Prije nego priemO izraunavanju momenata tromosti pojedinih jednostavnih

presjeka, dokazat emo dva osnovna pravila o momentima tromosti koji e nam
znatno olakati njihoVO izraunavanje.
Pravilo o zbrajanju momenata tromosti glasi: Momem tromosti sloenog presjeka u odnoSu 1w neku os jednak je zbroju momenata tromosti pojedinih dijelova u
odnosr1 na istu os. Zamislimo presjek koji se sastoji od polovine kruga, pravokutnika
i trokuta, kako je prikazano na slici 4.5. Prema definiciji je

bb }~~lH'~:J

.::(:J.jf:)..trlli(ft ::>!~_)~;t..-.
\r0;!JbH:i .::,,~,;. (l)

gdje je I ,.1 moment tromosti punog prayokutnika, a l 12 moment tromosti trokuta.

Pravilo o paralelnom pomaku presjeka glasi: Moment tromosti presjeka oko
neke osi nee se promijeniti ako itav presjek ili jedan njegov dio pomakne mo
paralelno s tom osi. Na slici 4. 7 prikazan je niz profila jednake povdine koji se

I,=fzldA,

,,

gdje je A=A 1 +A 2 +A3 povrina itava presjeka, a At, A 2 i A 3 povrine trokuta,

pravokutnika, odnosno polovine kruga. Izraz za I,. moemo napisati u obliku
I,=

f zldA+ ,,f z' dA+ ,,f zldA.

'

mogu dobiti iz profila a) pomicanjem pojedinih njegovih dijelova paralelno s osi y.

Prema tome, momenti tromosti svih tih presjeka oko osi y bit e jednaki. U
primjeru 4.1 vidjet emo da momenti tromosti l Y tih presjeka iznose

~-L-~1

A,A~Y

a}

Slika 45. Moment tromosti sloenog

presjeka jednak je zbroju momenata
tromosti pojedinih dijelo\a

Slika 4.6.

blh~ bih~
I=--'
12
12

momenata tromosti oslabljenog

presjeka

Integrali u gornjem izrazu predstavljaju momente trqmosti trokuta, pravokutnika,

odnosno. polukruga, pa moemo pisati

(4.11)

Prema tom istom pravilu sva tri lika sa slike 4.8a imaju jednak moment
tror,wsti lr l oba trokuta na slici 4.8b imaju jednake momente tromosti oko osi y.

eJ

bl

Odreivanje

b}
aJ
dl
J
Slika 4.7. Svi presjeci na slici imaju jednak moment tromosti 17

.~-

;,--g-

---AT.

~d!---m-~ ffi:-~1,-

.,

aJ
Slika 4.8. Svi presjeci na slici imaju jednak moment tromosti 17

l).=Iyl +1)'2 +1)3

gdje su I,~o ly2 i 1>"3 momenti tromosti sastavnih dijelova presjeka. Openito, ako je
presjek sastavljen od vie dijelova, moment tromosti itava presjeka oko neke osi
jednak je zbroju momenata tromosti pojedinih njegovih dijelova oko iste osi, tj.
1,.=

L 1,.,
i=l

"

I"= L I",
i=l

I,= LI,,.

(4.10)

i=l

Ako imamo oslabljen presjek, kao na slici 4.6a, esto je prikladnije moment
tromosti presjeka prikazati kao razliku momenata tromosti dvaju ili vie dijelova
umjesto kao zbroj. Rastavimo li presjek u pet dijelova, kao na slici 4.6b, bit e

PRIMJER 4.1

Odrediti momente tromosti I,, I .z I)'% i I P punog i upljeg pravokutnog presjeka

prema slici 4.9 za osi koje prolaze kroz teite presjeka.

1111'~
y

aJ

l J"= l yl +l )'2 +l )'3 +l y4 +ly5

58

(e)

--

y,

h1h1~
l

,,o,

bl

:_0 :

;..

Slika 4.9

,.
.- .

. .

:;

59

Budui da su stranice paralelne s koordinatnim osima, bit e lalde odrediti

aksijalne momente tromosti ly i 1::~ a zatim pomou izraza (4.5) polarni moment
tromosti. Budui da je irina b konstantna, moemo pisali

Polarni moment tromosti iznosi

dA=bdz.
U lom je

sluaju

,,

Nl

s~u-r~~

w
odnosno

-~

~.-[ir~ -~[m' (-~n

bh'

slian nain

s y'
-bl'

4 o-

,,
l

ll!
Slika 4.10

eJ

Uzmemo li u obzir da je r=d/2 1 bit Ce

h b3
- l.
2

bt2

[p.]'

l p=

~l"

(4.12)

moemo dobiti

l,=h

.TI;:tT"t;IT

12

Na

'

f p2 dA=21tjp>dp=27!
!Al

Osi y i : su osi simetrije, pa je devijacijski moment tromosti jednak nuli, tj.

1,, =0. Polarni moment tromosti oko ishodita O, prema izrazu (4.5), jednak je
zbroju aksijalnih momenata tromosti, pa mol!mo pisati

"""

(4.15)

Aksijalni momenti tromosti oko bilo koje osi kroz sredite kruga
su jednaki, pa moemo pisati

meusobno

1,=1,.

I,=I,+l,=bh b' +h'

12

(4.13)

Moment tromosti upljeg pravokutnika jednak je razlici momenata tromosti

vanjskog i unutarnjeg pravokutnika. tj.

Kako je
bit

1"+1:

64
U

sluaju

"

!,=32(~-~)

litbi
12 .

I u tom sluaju vrijedi ly:=0 Ip=lr+I:. Napomenimo da. se u nauci o

gotovo nikad ne f!potrebljava polarni moment inercije neakruglilt presjeka.
1

(4.16)

upljeg krunog presjeka momenti tromosti iznose

(4.14)

hlb1
12

rrd'

7t

1,=1,= 64 (~-tJi).

(4.17)

vrstoi

PRIMJER 4.3
Treba nai aksijalni moment tromosti I.,. i devijacijski moment tromosti l r=
trokuta zadanog prema sliei 4.11. Poznato je: b0 i h.

PRIMJER 4.2
Na slici 4.10 prikWlnje p"Gni i ~uplji kruni presjek. Odrediti polarni moment
tromosti JP i aksijalne momente tromosti I, i 1-::. Zadano; d, d1 , d1
U tom je sluaju m">go lake odrediti polarni moment tromosti od aksijalnih.
Polarne koordinate prikladnije su od pravokutnih, pa emo se njima i posluiti.
Kao element po\'rinl! uzet emo prsten polumjera p i irine dp, tj.

dA=2>tpdp.

60

Slika 4.11

61

Element povrine u tom sluaju iznosi dA=bdz, gdje je b promjenljiva irina

trokuta. Trokut irine b i visine t slian je trokutu irine b0 i visine h, pa je

b:
odnosno

(a)

h
U tom

sluaju

element povrine iznosi

,,

dA =hdz

koordinatni sustav. Znamo da svaki pomak koordinatnog sustava moemo rastaviti

na translacije u smjeru osi y i osi z z.a iznose a i b i na rotaciju za kut tp. Razmotrit
emo promjenu momenata tromosti posebno pri translaciji, a posebno pri rotaciji
koordinatnog sustava.

Neka su nam poznati momenti tromosti I ,"I;:; i l :~z s obzirom na koordinatne

osi y i z koje prola:re kroz teite prosjeka T. Izvest emo izraze za momente
tromosti u odnosu na koordinatne osi y', z' koje su translatorno pomaknute, kako
je prikazano na slici 4.12. Ve7.a izmeu starih i novih koordinata glasi
y' =a+ y

(b)

dz.

(4.20)

z'=b+z.

Aksijatni moment uomosti trokuta oko osi y

'
z2 dA

J,

:_
..4_o
Jz-'dz=-"-bh ["']'

(4.18)

Koordinate teita elementa povrine dA su

Slika 4. 12. Ilustracija Steinerova pravila

Prema definiciji momenti tromosti za translatirane osi y' i z' iznose:

i z, pa devijacijski moment

J(z')' dA

tromosti za osi y i :. lzno:;i

f2

~zdA.

J(y')' dA.

(e)

J;, Sy'z' dA

Uvrtavanjem izr.ua tal i (b) u (e) dobit

emo

Uvrstimo li (4.20) u gornje izraze, dobit

f.
h

I;= f (b+z)' dA=b' SdA +2b f z dA+ Jz" dA

b' [.]'
z 2 Jz=~
:._
2/t- 4 o

b'h'
o

I;=j(a+y)'dA

odnosno

1,:::.

emo:

(4.19)

1;,

fdA+2afydA+fJ"'dA
A

Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnog sustava

Prilikom rjeavanja praktikih problema obino se sluimo gotovim rjeenjima

1.a momente tromosti. koja se za pravilne presjeke i standardne proftle mogu nai u
tablicama. Obino su u tom sluaju momenti tromosti dani ?,a osi koje prolaze kroz

teita

poprenog

pn:sjeka.

Znamo li momente tromosti za jedan koordinatni sustav. moemo pomou

izraza za transfonnaoij.u odrediti momente tromosti za proizvoljno pomaknuti

62

(4.21)

f (a+ y)(b+z)dA =ab f dA+a f z dA +b JydA+ f yzdA.

A

4~3.

.A

lntegrali JydA=S, i
S, predstavljaju statike momente prosjeka u
odnosu na osi kroz teite, pa su jednaki nulL Takoer je dA= A povrina
poprenog presjeka i Jr'dA
fy'-dA=l, i }yzdA=l," tako da izrazi (4.21)

prelaze u
A

A+I,

(4.22)

I;,=abA+I".

63

Izrazi (4.22) ponekad se nazivaju Steinerovo pravilo. Izraunamo li momente

tromosti u odnosu na niz paralelnih osi, najmanju vrijednost imat e moment
tromosti u odnosu na os kroz teite. Steinerovo pravilo aksijalnog momenta
tromosti glasi: Aksijalni moment tromosti oko osi koja ne prolazi kroz teite jednak
je momenw tromosti oko paralelne,_teine osi uveanom za produkt povrine presjeka
i kvadrata udaljenosti teita od zadane osi.

Teini devijacijski moment prema Steinerovu pravilu glasi

b2
I"=I;,-JJhA,
odnosno

b2 h2 2 l
l =---bh-bl!
"
8
9 2

Steinerovo pravilo devijacijskog momenta tromosti glasi: Devijacijski mome m u

odnosu na :adani koordinarni sustav jednak je devijacijskom momentu tromosti u
odnosu na pamlelni te:ini koordinatni sustav uveanom za produkt povrine presjeka i
kordinata re:i.Sra u zadanom koordinatnom sustavu.

b 2h 2

(4.24)

ly-z=n
PRIMJER 4.5
Odrediti teine momente tromosti polovine kruga prema slici 4.14.

PRIMJER 4.4

'
Hf

,,

Odrediti teine momente tromosti/>', 1: i Iy: trokuta prema slici 4.13. Zadano:
b i h.

Aksijalni moment tromosti I~ polovine kruga jednak je polovini momenta

tromosti punog kruga, pa prema izrazu (4.16) moemo pisati
1

Rjeenje:

2d)'

l,.=l;-A ( 3n

ncJ4

l nd2 4d 2

=128-249><''

Oito

l nd4

7Ul'

Devijacijski moment inercije I y:: jednak je nuli jer os

da je
3

hb

1,=36.

(4.26)

l,=:~64=rn

daje
bh'

(4.25)

je

23 )' =---bh
bh' l (2
-h )'
l =1'.-A (-h
''
423'
1,=36.

l'= 0,00686 d4 .

Odavde je

(4.23)

4.4.

Transforma~ija

os simetrije presjeka.

tenzora tromosti pri rotaciji koordioatnog sustava

Ramtotrimo kako se mijenJaJu momenti tromosti pri rotaciji koordinatnog

sustava oko ishodita. Momente tromosti koji se odnose na stari koordinatni sustav
oznait emo s I." I -z i I y-z a momente tromosti koje se odnose na zarotirani

5 l.
64

n eJ<

;.=:~64= 128

w nakon sreivanja daje

1;=1,+A(H'

zakljuiti

l nd4

Udaljenost teita polovine kruga od osi y' iznosi 2df3n, pa je

Iz primjera -t3 poznat nam je aksijalni moment tromosti I~=bh 3 f4 i devijacijski momem tromosti I;.== b2 h 2 j8. Primjenom Steinerova pravila odredit emo
moment tromosti ako teine osi.y:

Po analogiji moemo

Y'

Slika 4.14

Slika 4.1.3

sreivanja

.J:_

"

-,

;:.w..LT

to nakon

ld.

Alfirevi:

Nauka o

vrsloC:i

65

koordinatni sustav s f,.. 7: i l r: Neka os Y ini s osi p kut

prema slici 4.15, transformirani momenti tromosti biti

<p.

Ll tom e sluaju.

f,=JldA
A

I,=fydA

(4.27)

,.

Usporedimo li izraze (4.29) s izrazima (2.16) i (2.17), vidjet emo da meu

njima postoji potpuna analogija: naprezanju " odgovara momenttromosti I,..
naprezanju u1 moment tromosti Iz a napreza"nju txy negativni devijacij~.moment
tromosti -In. Naprezanjima 'iv
i t"x1 odgovaraju momen"ti tromoSti T,, T. i
-T~ Osima x, y odnosno x, y odgovaraju osi y, z i
z. Prema tome, svi zakljuci i
iz:razi koje smo i:zveH 7.a naprezanja mogu se primijeniti i na momente tromosti.
Analogno, prema izrazu (2.19), moemo pisati:

a,

fJizdA.

1,+1.

1,-l,
2

I ,~2 +--cos2q.>-I,,sin2rp

Analogno izrazima (2.121 moemo napisati

. 2
-I,-t,
--eos 2tp+ I ,,sm
q>
2

y =ycos tp+ z sin q.>

i
l'vrstimo li izraz (4.281 u

(~.27),

(4.28)

-ysin<P+zcos<p.
dobit

y,

(4.30)

l,-1, .
2

l,, =1,1 = --sm2<p+I,,cos2<p.

emo

(- ysin q>+ z cos q.>) 2 dA

Invarijante ten7.ora tromosti prema izrazu (2.20) glase:

T fvcoorp+zsiorp) 2 dA

+l,=konst.
- -

-2 -

(4.31)

l ,l ,-1 "-l,J,-1,,.

S (ycos q.>+zsin q.>)(- ysin qJ+zcos q>)dA.

Glavni momenti tromosti dani su izrazima

1,+1,

l 12=--+

-2- +I".
(1,-I,)'
2

Izraz za kut cp0 koji glavne osi tromosti

analogno izrazu (2.22) glasi
Slika 4.1 S. Transformacija tenzora lromQsti

tg2q.>o

ine

(4.32)

s koordinatnim osima y i z

I''
(1,-I,)/2

(4.33)

Nakon sreivanja ti izrazi prelaze u:

lP] .\J dA +cos' q> f :z2 dA

2 sin q> cos q> Jyz dA

4.5. Mohrova krunica tromosti

f,=cos' q> JY' dA +sin' q.> f z' dA+ 2cos rp sin rp f yzdA

(cos' q>-sin' 'l')f yzdA +cos <p sin rp fi' dA-

Mohrovoj krunici naprezanja odgovara Mohrova krunica tromosti. Na osi

apscisa nanose sc aksijalni momenti tromosti umjesto normalnih naprezanja~ a na
osi ordinata devijacijski momenti tromosti umjesto tangencijalnih naprezanja.
Budui da su aksijalni momenti tromosti uvijek pozitivni, Mohrova krunica
tromosti nalazi se uvijek desno od osi ordinata. Slika 4.16 prikazuje Mohrovu
krunicu tromosti. Opisat emo postupak crtanja Mobrove krunice tromosti:

JY' dA.

l'zmemo li u obzir da je prema izrazima {4.5) i (4.61

Jr'dA

dobit

Ji'dA=I,.JyzdA=I,"

emo:

fr: frcos 2 <p+/_:sin1 q>- 2Jy:cosq~sin q>

<p+l,cos' q>+21"cosrpsin q>

(l, -I,)eosq>si~ q>+ I"' (cos' rp-

66

sin2 <p).

l. Nacrtamo koordinatni sustav u kojem na osi apscisa nanosimo aksijalne

momente tromosti, a na osi ordioata devijacijske momente tromosti.

(4.29)

2. U tom koordinatnom sustavu uertamo

3. Kroz

5*

toke

AiB

povlaimo

toke

A (l,.I,,) i B (I,. -l").

krunicu kojoj se sredite nalazi na osi apscisa.

67

4. Krunica sijee os apscisa u

momenti tromosti / 1 i / 2 .

tokama

C i D. Apscise tih

toaka

glavni su

5. Kroz toku A pov!aimo paralelu s osi y, a kroz toku B paralelu s osi z.

Sjecite tih paralela P nalazi se na krunici i naziva se pol Mohrove krunice
tromosti.
l

Podijelimo li izraz (4.36) s A i uzmemo li u obzir (4.34) i (4.35), dobit

"
2 (,O+J2 Sin
2
. " =ljCOS
( lyJ
2

emo

(4.37)

(,0.

.....

Prema slici 4.17 jest

sin q>=zfy.

COSq>=yfy,

(4.38)

t,,

li
Slika 4.17. Elipsa tromosti

Nakon uvrtavanja izraza (4.38) u (4.37) dobit

emo

Slika 4.16. Mohrova krunica tromosti

.,l .,z"
(,.l' =lt-+lz-,

6. Spojnica pola P i toke C definira os na koju se odnosi glavni moment

tromosti / 1 . Spojnica pola P s tokom D definira drugu glavnu os tromosti.
7. elimo li nai momente tromosti oko neke osi Y. povlaimo iz pola P
paralelu s osi jJ. Ta paralela sijee krunicu u toki E. Apscisa toke E
predstavlja moment tromosti IY a ordinata moment tromosti Tyz
Crtanje Mohrove krunice ilustrirano je na slici 4.16.

odnosno

Toku

U tom

Na

slian nain

(4.39)
=l.

P moemo odabrati proizvoljno. Neka je

y=OP=l(i,.

Polumjeri tromosti nekog presjeka povrine A oko osi y

tzrazima

'"

C;,y)' + C;:)'

4.6. Polumjer tromosti i elipsa tromosti

i,=

r'

Y'

i,=

A.

izraz (4.39) prelazi u

'" = l
-l- + - (4.34)

(1/i,f

(!fi,)'

(4.40)

i predstavlja elipsu tromosti s poluosima l/i1 i lfi 2 Moment tromosti oko osi
tom sluaju iznosi

definirani su glavni polumjeri tromosti

i,=Jj. i,=Ji.

sluaju

z definirani su

(4.35)

I y =I'A==-
y
opz

Yu

(4.41)

Pretpostavimo da su nam poznate glavne osi tromosti l i 2 i pripadni glavni

momenti tromosti. Oznaimo glavne osi tromosti s yi z, tako da je 11 =1 1 i 1~=1 2 ,
l y:: =O. Moment tromosti oko proizvoljno orijentirane osi y prema (4.17) iznosi

Iako je konstrukcija elipse tromosti sloenija od Mob rove krunice, ponekad se

upotrebljava jer zorno predouje promjenu momenta inercije ovisno o kutu (,0.

' fP
/)1=1 1 cos' cp+ I 2 sm

Do sada smo upoznali tri tenzora drugog reda: tenzor naprezanja, tenzor
deformacije i tenzor tromosti. Razmotrili smo njihove transformacije u ravnini i

68

(4.36)

(;9

pokazali da meu njima postoji potpuna analogija. Radi kompletnosti navodimo

jo jednom matrice sva tri tenzora:

Koordinate teita cijelog presjeka iznose:

. ["= a,,] [a, t.,]

[a,;]=

[s,;]=

ayx

a7 y

rF

"'

[~,. J [ J
e=

e%...

e"

(Ii.JJ- [

J"
-(:y

2r~,.

1
r.,

ly"

-1,,]-- [
1::

J,
-l:y

A 1 yi+A2 Y,
A 1 +A2

z;.

A1z~+A2zl

Yr

(4.42)

-l,"]
I,

U prvom stupcu dane su matrice s oznakama uobiajenim u tenzorskom

a u drogom sturx;:u matrice tenzora s oznakama uobiajenim u tehnikoj
literaturi. Slino elipsi tromosti moe se konstruirati elipsa naprezanja i elipsa
raunu,

3,5cm
11,25cm.

A 1 +A2

Udaljenosti teita T1 i T, od teinih koordinatnih osi

4.18b. Moment tromosti 11 itava presjeka iznosi
230'

1,~12+60 8,75'+

125 3

12

naznaene

su na slici

+60 8,752 ~ 13813cm4

Prvi i trei pribrojllik u tom izrazu predstavljaju vlastite teine momente

tromosti povrine A 1, odnosno A2 , dok drugi i etvrti pribrojnik predstavljaju
Steinerove dodatke za povrine A1 i A2 Na slian nain moemo dobiti
302'
512'
I. =--+60 2,52 +--+60 2,52 ~ 1490cm4 .
.
12
12

deformacjje,

Vlastiti devijacijski momenti povrina A1 i A2 jednaki su nuli jer su to

presjeci. Prema tome, devijacijski moment itava presjeka sastoji se od
Steinerovih dodataka, tj.

simetrini

PRIMJER 4.6
Za presjek na slici 4. 18 treba:
- odrediti koordinate teita rT i
- odrediti momente tromosti JY. (, !;;:~
odrediti gla\'ne osi tromosti {cp0 = ?) i glavne momente tromost L
skicirati ~1ohrO\'U krunicu tromosti.

z;..

zj

l'

I"=60(- 8,75) 2,5 +60 (- 2,5) 8,75 ~- 2625 cm.

Prije nego pristupimo izraunavanju glavnih momenata tromosti
poluzbroj i po1urazliku

izraunat

emo

1,+1, = 7652cm,

I,-1, =6162cm.
2

Pomou izraza (4.33) moemo odrediti kut q>0 koji glavne osi tromosti
koordinatnim osima y i zt tj.

tg2qJo=

ine

l,,
-2625
(I,-I,)/2-- 6 162 =0,426.

Odavde je

2qJ0=23,1'

2qJ~=203,l',

odnosno

pa je
o)

bl

tp(.= J 1,.5(>

Slika 4.18

Povrinu pre5jeka podijelit emo na dva dijela: A1 i A 2 i odrediti koordinate

teita lih dijelova u odnosu na pomoni koordinatni sustav Oy'z', Prema slici 4.18
bit

70

e:

A1 =60cm2

J'l =lem

4=20cm

A,_:=60cm2

J'i=6cm

z,i=2,5cm.

<pQ= 101,5~.

Glavni momenti tromosti prema (4.32) iznose:

1 +!,
J,=--+
,.
2 -

J(I,-1,)
"'
- - +JO.
2

"

I 1 2 = 7652 ."/6!622 f. ('"" 26:25)' = 7652 67QO.

71

Odavde je

11

14352cm4,

J,=952cm

Os l ini kut manji od 45 s osi veeg momenta tromosti, tj. os 1 ini s osi y kut
Na slici 4.19a prikazana je Mohrova krunica tromosti, a 11a slici 4.19b
odgovarajua eitPs3. tromosti.
({Jo= 11~5.

663
3023
4!0'
L=--+364 72 +--+61)0 72 +--+405 32 =2410cm4
- 12
'
12
'
12
'
I"= 36 (- 12,6)(- 7,7)+60(- 0,6)( -0,7)+40 5,3 12;4=6147 cm4

Kut kojeg glavne osi tromosti

ine

izraunat emo pomou

s osy y

I"

tg2q>o

(I,-f,}/2

J,

(4.33}, tj.

-0,87.

Odavde je 2'1'0= -41 i 2'Po=l39', odnosno

({10=- 20,5"

fP8=69S'.

Kako je J,.> l" os l ini s osi y kut manji od 45, tj. kut 20,5", to je prikazano na
slici 4.21b. Glavne momente tromosti odredit emo pomou izraza (4.32):

e,~!!.)' +!;,=9479.59368,2

I,+I,
I t . z=--+
2 11811

al
bi
Slika 4.19. Mohrova krunica tromosti u primjeru 4.6

r, = 111,3cm4

11 = 18847,7cm4
Polumjeri inercije jesu:
i,

PRIMJER 4.7
Nai .glavne

18847,7

-=8,5m
i,

. r,

teine momente tromosti presjeka prikaza nog na slici 4.20a, te

skicirati i kotirati elipsu tromosti.

ll,77cm

''=A= 0,905 cm

,,

e-= 110,5m.

Mohrova krunica i elipsa tromosti prikazane su na slici 4.21a i b.

I,

O/

bl

Slika 4.20

Kao i u prethodnom primjeru moemo odrediti koordinate teita koje izcose:

zT::e.l5,6cm.
Momenti tromosti za koordinatne osi y

663
+3612,6'
12
72

230'
12

z iznose:
1043
+--+4012,42 =16549cm4
12

J,

ai

bi

Slika 4.21. Mohrova krunica tromosti i elipsa tromosti u primjeru 4,7

73

5. KOMPONENTE UNUTRASNJIH SILA U PROIZVOLJNO

OPTEREENOM STAPU
S. t. Defonicija komponenata

unutr~njih

sUa

U ovom poglavlju upoznat emo se s postupcima odreivanja komponenata

unutranjih sila u proizvoljno optereenim tapovima koji su vezani na statiki
odreen nain. Odreivanje unutranjih sila u statiki neodreenim tapniin sistemima objasnit emo kasnije. Ako je tap statiki odreen, moemo pomou uvjeta
ravnotee odrediti sve nepoznate reakcije veza, pa nam je vanjsko optereenje tapa
poznato. Sa stanovita odreivanja unutranjih sila potpuno je svejedno da li je
vanjsko optereenje aktivno ili potjee od reakcije veze. Vanjsko optereenje mogu
biti i sile inercije; medutim, one tada moraju biti u kinetostatikoj ravnotei s
ostalim vanjskim silama. Optereenje tapa moemo podijeliti na koncentrirane sile
i spregove i kontinuirane sile i spregove. Na slici" 5.1 prikazana su dva sluaja kod
kojih se mogu pojaviti kontinuirano raspodijeljeni spregovi.

Radi lake analize unutarnjih sila uvodimo pravokutni koordinatni sustav

Oxp, kako je prikazano na slici 5.3. Os x redovno biramo tako da se podudara s
uzdunom osi tapa, dok su preostale dvije osi okomite na os tapa. Na slici 5.2

a!

aJ

1:11

~
(j

d}

---,,-,- .

b}

F.r

if,.

{)Fj

rl

7\
Slika :Sd, flus(mcija kontinuiranih
momenata

1',

"j(

ii,\

Slika 5.2. Redukcija unutranjih sila na teite

Stapa

r,

poprenog

presjekl

75

prikazan je proizvoljno optereen tap. Radi to jednostavnije analize pretpostavit

zo poetak da je tap u ...,
ravnotei, tj.
F =0
i
M =0,
(5.1)

odnosno
F=FL=F0

emo

(5.6)

...,

M=ML=M0 ,

gdje su Fa i MR rezultanta i rezultirajui moment svih vanjskih sila. Pod poprenim

presjekom tapa razumijevat emo presjek tapa ravninom koja je okomita na
uzdunu os. Odaberimo popreni presjek na proizvoljnu mjestu. Dobit emo dva
dijela: lijevi L i desni D. Kako je itav tap u ravnotei, bit e i dijelovi L i D
takoer u ravnotei. Meutim, vanjske sile koje djeluju na dijelu L ili D ne moraju
biti u ravnotei, pa zakljuujemo da u poprenom presjeku moraju postojati
unutranje sile meu esticama materijala koje e zajedno s vanjskim
drati
..., silama
...,
...,
dijelove
L
i
D
u
ravnotei.
Te
smo
sile
na
slici
5.2b
oznaili
s
.F
,
L1F
.
L1F;
2
1
...,
...,
AF n Sile LIF; mijenjaju se od toke do toke po smjeru i veliini. Pojedinano
odreivanje tih sila vrlo je sloen problem i predstavlja jedan od glavnih zadataka
nauke o vrstoi. Raspored tih sila ne moemo odrediti metodama statike kru:tih
tijela, ali u sluaju statiki odreenih zadataka moemo Odrediti rezultantu i
rezultirajui moment unutranjih sila. Reduciramo li unutranje sile, koje djeluju na
...,
lijevi dio, na teite T poprenog presjeka, dobit emo rezultantu F i rezultirajui
moment M.
Po zakonu akcije
..., i reakcije rezultanta unutranjih sila, koje djeluju na desni
dio, jednaka je - F i -M. Budui da je itav tap u ravnotei, bit e

to se moe rijeima kazati ovako: Rezultanta i rezultirajui moment unutranjih

sila u nekom presjeku nosaa jednaki su po apsolutnoj vrijednosti rezultanti i
rezultirajuem momentu vanjskih sila k~e djeluju bilo lijevo bilo desno od presjeka.
Prema izrazu .(5.5) unutranje sile tJF,, koje djeluju na lijevi dio, statiki su
ekvivalentne (tj. imaju jednaku rezultantu i rezultirajui moment) vanjskim silama,
koje djeluju na desni dio.
Rezultantu i rezultirajui moment unutranjih sila rastavljamo na komponente
F;v FrF=, M:~:, M, i M=, prema slici 5.3. Te emo komponente ubudue krae zvati
komponente unutranjih sila. Uobiajeno je da se komponente unutranjih sila
oznaavaju posebnim oznakama.

...,

...,

F =FL +F0 =0

(5.2)
~

M =ML +M 0 =0,

_,. i ....,.
gdje su Ft, Mt
F 0 , M0 rezultanta i rezultirajui moment vanjskih sila lijevog
odnosno desnog dijela reducirani na teite poprenog presjeka. Na temelju (5.2)
moemo pisati
....,.
-t
ft=-Fo,
Mt=-Mo.

odnosno
FL=F0 , Mt=M0 ,

(5.3)

gdje su FL, F 0 . ML i M 0 apsolutne vrijednosti. Kako je lijevi dio 'u ravnotei pod
djelovanjem vanjskih i unutranjih sila, zakljuujemo da je

...,

FL+F=O

(5.4)
~

ML+M=O.
Pomou

izraza (5.4) i (5.2) moemo dobiti:

...,

...,

F=-Ft=FD
~

M=-ML=Mo.

76

(5.5)

Slika 5.3.

est komponenata

unutrdnjih sila

Komponenta F Jt;J koja djeluje okomito na popreni presjek, oznaava se s

N =F:~: i naziva normalna ili uzduna sila. Ta komponenta izaziva rastezanje odnosno sabijanje tapa. Sile F 1 i F =stoje okomito (popreno) na os tapa, pa se nazivaJu
poprene sile i oznaavaju s Q,=F 1 , Q==F=. Komponenta momenta Mx izaziva
uvijanje ili torziju, a oznaava se s Mr i zove se moment uvijanja ili moment torzije.
Komponente M, i M:: izazivaju savijanje (Oeksiju) i zovu se momenti savijanja.
Komponente unutranjih sila prikazujemo pomou strelica. Kod sila je strelica
usmjerena prema djelovanju sile, a kod momenata po pravilu desnog vijka.
Komponenta unutranje sile je pozitivna ako je strelica kojom je prikazana na
pozitivnom presjeku usmjerena pozitivno a na negativnom presjeku negativnq. Ako
je na pozitivnom presjeku strelica usmjerena negativno, odnosno na negativnom
presjeku pozitivno, komponeata unutranje sile je negativna. To pravilo ilustrirano
je na slici 5.4 i analogno je pravilu o odreivanju predznaka komponenata
naprezanja .
Analiza naprezanja i deformacija u proizvoljno optereenom tapu dosta je
sloena, pa se posebno analiziraju pojedine vrste optereenja tapa. Na slici 5.5
ilustrirane su osnovne vrste optereenja tapa: osno optereenje, smicanje, uvijanje i
savijanje.
tap je aksijalno optereen ako se unutranje sile u poprenom presjeku svode
samo na nonnalnu komponentu N, dok su sve ostale komponente unutra!njih sila
jednake nuli. Ako je N>O, tap je optereen na rastezanje ili vlak, a ako je N <0,
tap je optereen na sabijanje ili tlak. Aksijalno optereenje tapa ilustrirano je na

77

slici 5.4a. tap je optereen na smicanje ako je poprena sila ra2liita od nule, a sve
ostale komponente unutranjih sila jednake nuli (sl. 5.4b). Na slici 5.4c prikazan je
tap koji je optereen na savijanje. U tom je sluaju samo moment savijanja ra2liit
od nule. Ako je samo moment uvijanja razliit od nule, kako je prikazano na slici
5.4a, tap je optereen na uvijanje. esto se u osnovne sluajeve opteneenja tapa
ubraja i izvijanjc. Ovdje se radi, zapravo, o problemu gubitka elastine stabilnosti.

5.2. Diltr<ll<ijalne jednadft>e ra.....,tef.e elemmta !!tapa

Zamislimo tap koji je proizvoljno optereen koncentriranim silama i momentima te kontinuirano rasporeenim silama q (x} i momentima m (x). Komponente
unutranjih sila bit e u tom sluaju takoder funkcije koordinate x, tj.

N=N(x},

Q,=Q,(x),

Q..=Q.(x)

M,=M,(x),

M,=M,(x),

M,=M,(x).

JUUI"fiwte kiillip/)f1thle

al

Zakon promjene komponenata unutranjih sila ovisj o nainu promjene opteree

nja. Tu ovisnost uspostavit emo pomou uvjeta ravnotee elementa. Iako bismo
mogli istodobno promatrati opeoito optereen tap, razmatrat emo odvojeno
aksijalno optereenje, uvijanje i savijanje. Pri postavljanju diferencijalnihjednadbi
ravnotee birat emo elemente tako da na njih ne djeluju koncentrirana optereenja,
pa e 1 i1..razi vrijediti samo za podruja u kojima ne djeluje koncentrirano
optereenje, tj. od jednog koncentriranog optereenja do slijedeeg.

hl

<l
dl
Slika 5.4. D<finicija pred.znaka komponenata unutranjih sila

}OSilO

al

ili

aksi]Mno

optereerrje

Aksljalno optereenje. Da bi se u tapu pojavila samo uzduna sila N, tap moe biti
optereen jedino koncentriranim silama koje su paralelne s osi x i kontinuiranim
optcreenjem q" kako je prikazano na slici 5.6. Dijagram ispod tapa pokazuje
zakon promjene kontinuiranog optereenja q,=.f(x).

''1-:J;J::L:Lfp.-7

bl

smicanje iti odrez

<l

~F
K

/{

Ht

el
izvijanjt

Slika 5.5. Osnovni

sluajevi optereenja ~tapa

Naime, kod kratkog tapa nema opasnosti od iskrivljavanja uzdune osi pod
djelovanjem tlanog optereenja. Ako je tap vitak (tj. dug i tanak), pod djelovanjem tlanih sita moe doi do bonog izvijanja. Vlane sile ne mogu izazvati
izvijanje.

78

optcrcel)og

tapa

rtm}ooje il<' flehija

dl~
. ....-lJ'fijmje ifi tor zija
,.

rrnrtnmrmn

Slika 5.6. Ravnolela elementa ak:sijalno

U presjeku x oznaimo normalnu silu s N. Kad se x promijeni za dx, normalna

sila promijenit e se za iznos dN i na mjestu x+dx iznositi N +dN. Razumije se da
prirast dN moe biti pozitivan, negativan ili jednak nuli~ ovisno o tome da li
uzduna sila N raste, opada mje konstantna du osi X. Prema tome~ na element
duljine dx djeluju unutranje sile N i N +dN i vanjsko optereenje q.dx. Optereenje
qx pomnoili smo s duljinom elementa dx jer se ono odnosi na jedinicu duljine.
ravnotee tog elementa glasi
-N+q,dx+(N+dN)=O,
to nakon sreivanja prelazi u

dN= -q.dx,

79

odnosno u

Nakon

dN

Izraz (5. 7) pokazuje da je derivacija uzdune sile N po x negativna ako je q,

pozitivno. Prema tome, na dijelu tapa na kome je q..,. pozitivno usmjereno uzduna
sila N se smanjuje.

Uvijanje. tap je

optereen

sreivanja

prvog uvjeta dobit

(5.7)

-q;t.

dQ,
dx = -q,.

dM,= Q,d<- q,dx'

Ovdje imamo tri veliine prvog reda i jednu veliinu drugog reda: q,dx1 /2,
koju moemo ispustiti. Ako sada cijeli izraz podijelimo s dx, dobit emo

dM,

l"'fm'' ' - -~
~X ~~

Derivirajmo taj izraz po x, pa

Sreivanjem

tog izraza dobit

d'M,
(5.8)

mr.

(5.11 l

Kontinuirano raspodijeljeni momenti m,. i m~ rijetko se javljaju u praksi. Ako u

izrazima (5. 10) i (5.11) uvrstimo m,=O, dobit emo

dM

ot-- \1 A
a~ -

m:x

ctx' = Q,

(S.lOa)

d' M
d~/'= -qt.

(5.1la)

Popreno

q,

dm,

dx' = -q,- dx.

H,,.m

dm1

emo

Ako u taj izraz uvrstimo (2.9), dobit

na uvijanje

savijanje tapa u ravnini Ox z. Kod istog savijanja ili savijanja spregovirna

jedino je moment savijanja razliit od nule, dok su sve ostale komponente unutranjih sila jednake nuli. Ako se pored momenta savijanja javlja i poprena sila,
savijanje zovemo poprenim savijanjem, odnosno savijanje silama. Popreno savijanje nastaje ako je tap optereen kontinuiranim opteree~jem qx i kontinuiranim
momentima m.,.. Slika 5.8 prikazuje element tapa koji se savija u ravnini Oxz.

Slika S.S. Ravnotea elementa

dQ,

dx'=d.. -dx.

Popreno

dobiti

d M,

emo

dM,
dx=

emo
1

j,

optereenog

(5.10)

dx =Q,-m,.

a M,
~--~-u

Slika 5.7. Ravnotea elementa .tapa

m,dx.

'EM,=-M,+m,dx+M,+dM,=O.

(5.9)

Pokratimo li M, u drugom izrazu, dobivamo

na uvijanje ako su sve komponente unutranjih sila

jednake nuli osim momenta uvijanja M t To e biti ispunjeno ako je tap optereen
samo kontinuiranim momentima mr i koncentriranim momentima M~. Element
tapa prikazan je na slici 5.7. Uvjet ravnotee tog elementa glasi

emo

0,1!0,

~------;-

savijanje tapa u ravnini Oxy. Element tapa koji je optereen na savijanje

u ravnini Oxy prikazan je na slici 5.9. Osim vanjskim kontinuiranim optereenjem
q, i kontinui.anim spregovima m, element je u presjeku x optereen poprenom
silom Q, i momentom savii>fia M,. a u presjeku x+dx poprenom silom Q,+dQ, i

Hy+f!My

~tapa optereenog

Mr+dHz

f- ---

na savijanje u tavnini Ox2

Od est uvjeta ravnotee etiri su automatski zadovoljena, a preostala dva glase

01+1!01

Q,+q,dx+Q,+dQ,=O
y

dx

'EM8 =- M,- Q,x+q,dxT+M,+dM,+m,dx=O.

80

..:

Slika 5.9. Ravnotea elemevta ttapa optereenog

na savijanje u ravnini O,ty
6 L

Alfirevi:

N,auka o

vrstoi

81

momentom savijanja Mz+dMz. Prema dogovoru o predznaku komponenata unutranjih sila sve su ucrtane veliine pozitivne.
Uvjeti ravnotee tog elementa glase:
EF,=- Q,+q,dx+ Q,+dQ,=O
l
2

EM 8 = -Mz+ Qydx--qydx 2 +Mz+dMz+mzdx=0.

Nakon

sreivanja

tih jednadbi,

slino

kao i u prethodnom

sluaju,

dobit

emo:

dQ,
dx = -q,

(5.12)

dM,

dx =-Qy-mz

(5.13)

d'M,
dm,
-d
2 =q.~,--d .

(5.14)

Kad je mz= O, gornji izrazi prelaze u

dM,
dx =Q,

(5.13a)

3. Ako je kontinuirano optereenje rasporeeno po zakonu parabole n-tog

stupnja, poprena sila rasporeena je po zakonu parabole n+ l stupnja, a
moment savijanja po zakonu parabole n+ 2 stupnja.
4. U presjeku u kome poprena sila mijenja predznak moment savijanja ima
ekstremnu vrijednost (minimum mmaksimum).
5. U presjeku u kome djeluje koncentrirana sila okomito na os tapa, dijagram
poprenih sila ima skok za iznos te sile, a dijagram momenata savijanja lom.
6. Ako u nekom presjeku djeluje koncentrirani moment, dijagram poprenih
sila ostaje kontinuiran i gladak, dok dijagram momenata savijanja ima skok
za iznos tog momenta.
7. U dijelu u kojem je optereenje qz pozitivno, dijagram poprenih sila opada,
a ako je qz negativno, dijagram poprenih sila raste.
8. Na dijelu nosaa za koji je poprena sila pozitivna dijagram momenata
savijanja raste.
9. Na dijelu nosaa na kome ne djeluje koncentrirani moment povrina ispod
Q-dijagrama, jednaka je prirastu ordinate M -dijagrama.
U tablici 5.1 prikazano je 18 no_saa razliito optereen ih, s pripadnim dijagramima poprenih sila i momenata savijanja. Pri proraunima u nauci o vrstoi ti se
sluajevi esto pojavljuju pa ih je potrebno dobro pfouiti. Sva navedena pravila
ilustrirana su u toj tablici.
Tablica 5.1
Primjeri

d' M

l.
5.3. Upute za crtanje dijagrama momenata sal'ijanja i

poprenih

sila

Dijagrami momenata savijanja i poprenih sila su zapravo grafovi funkcija

M>' (x) i Qz (x) odnosno M z (x). Ako se ne radi o istovremenom savijanju u dvije
ravnine (koso savijanje), koordinatni sustav birat emo tako da se savijanje vri u
ravnini Oxz. Razmarrat" emo sluaj kad je my=O. Tada vrijede izrazi (5.10a) i
(5.lla) koji glase:

~M'=Q,
dx

dQ,
dx = -q,.

~ti11tilllfl .

3.

4.

l l
l

'"l~
sl
05771-IVI

lll

ll!,
h_

~"'I~j.,l

nosaa

Ji.' l l l l f, l l l 'l

2.

T
H ll ftilllj '''''''"''''''' ,~,
1r) Afff[JJRrrrrnm_
l

nema kontinuiranog optereenja, poprena je sila

konstantna, a moment savijanja mijenja se po zakonu pravca.
2. Ako je dio nosaa optereen jednolikim optereenjem q::u poprena sila
mijenja se po zakonu pravca, a moment savijanja po zakonu kvadratne
parabole.

82

f,

u obzir odnose izmeu funkcije i njene derivacije, moemo za

dijagrame unutranjih sila postaviti ova prayila:

l'

rr=r-----;;--- -A

-l

Uzimajui

l. Ako na dijelu

razliito optereenih nosaa

(5.14a)

dx 2 :: =qy.

"""

~ql~

.--~~~j gl

Al

"'

.e,._

:l=

~ 111111111111~111111111111

H~~

~Hf

83

Tablica 5.1 {nastavak)

5.

~
\C
'

:a..
:'f

-Hmrmm mnnllilill
8.

t=!P?11lf"'
h'fllllfMII~

~!!i!lll!ill!
l

qf~

ql~~
"T_l
_ porob.l. stup.
! :

to/~

gtpn:r

10.

Lt , !]
mffw

' 009???:::)
fq~~f~J.stup.
F

Fal

1v~f~, 111 'l

l

qfH~~qiH
T~T
TT
,i

:
l

j]j~
84

IZ.

'"'i

.
<{

qo

tf~~III&
-

nt

k-1111111 Jll~ lll'

.,

! Aii111ffftlTI lllih: 18b

1111111111111111 r

"f1

<f

ll

~ll ll 1111111 ~ 11111111111

~~

Hr

llliiiii!XII illlilllll

H,~

AfJiftlillj7,' l' ~!llll$lllfs

16.

;"'flllllli$111 ll liT

l'

111111111

$.?

t. "t -''t #
l

lili !ll lXI ll l !Ill

:'!QU 11/~1/1/UJY

lill

15.

17.

l{

lliililll

~r

!l.l:"&ll

'
1.!!111:111+!1

,--- -'~-~---]

FllloJ!

ll.

'J

co

fl~

rf!JIIII J IIII+JIIIIIIIIIJl

~
7.

'l
'----

13.

HFo

llllllllllllilllllllllll !,
18.

'tq,

it

~!lill l! lill fE 11111111111

r _i ;<irll!lffi1]lk f'

l ~J!P"' AI1Jli!MIIII "'1 H,,

U primjerima 5.1 i 5.2 zadani su nosai s pripadnim optereenjem. Prikazani su

nosai osloboeni veza kao i pripadni Q i M-dijag:rami. Nije opisan postupak
odreivanja reakcija i dijagrama poprenih sila i momenata savijanja jer je pozrult iz
statike krutih tijela. Ovdje elno samo prokomentirati dijagrame.
PRIMJER 5.1

'Lt

Na slici 5. l Oa prikazana je greda s prepustom koja je optereena kontinuiranim

koncentriranim silama F 1 i F2 i koncentriranim spregom M. Na
slici 5.10b prikazana je greda osloboena veza s ucrtanim reakcijama u osloncirna, a
optereenjem q:~

85

na slici 5.10c i d na<:rtani supripadni dijagrami poprenih sila, odnosno momenata

savijanja. Ishodite koordinatnog sustava nalazi se u lijevom osloncu.
U podruju O~x~6m kontinuirano optereenje q~ je konstantno, pa u
dijagramu poprenih sila imamo pravac s negativnim nagibom jer je qr>O (pravilo
7). Dijagram momenata savijanja jest parabola 2. reda (pravilo 2). U toki x l m
djeluje koncentrirana sila F, =6kN, pa dijagram poprenih sila ima skok 7.0 isti
iznos. a dijagram momenata savijanja ima lom tangentc (pravilo 5). U presjeku
x = 4 m djeluje koncentrirani spreg. Na tom mjestu dijagram poprenih sila ostaje
nepromijenjen, a dijagram momenata savijanja ima skok od !4kNm na !8kNm, tj.
uprdvo za iznos sprega M =4 k Nm (pravilo 6). U presjeku x=3 m poprena sila Q,
mijenja predznak pa M-dijagram ima ekstrem M,= 15 k Nm (pravilo 4).

PRIMJER 5.2
Na slici 5. ll prika:zana je ista greda optereena i osloboena veza te pripadni
dijagrami poprene sile i momenta savijanja. Mogli bismo i ovdje provesti analizu
dijagrama slino kao u prethodnom primjeru. Bit e dovoljno da naglasimo
najvanije karakteristike. U tokama x=!Om i x= l6m poprena sila mijenja
predznak pa M-dijagram ima ekstreme +62kNm i
16kNm. U toki x=5m
djeluje koncentrirani spreg, pa M-dijagram ima skok. Neposredno lijevo i desno od
te toke moemo smatrati da je poprena sila jednaka, pa je nagib tangente na Mdijagram u oba sluaja isti. Nagib Q-dijagrama konstantan je u podrujima O..;x";6
i 6..;x..;20 jer je u tim podrujima q,=konst. Kako je q1 >q2 , nagib u prvom
podruju vei je od nagiba u drugom podruju.

., fJt~~~H~,~dbiF.~db!J~~q~b!f-~ X
z

F, lm
1

bj5kN

>J

llli)llll

]kN/m

H1

......~...

,_,,.__

fi-=lOJtH
fZ=15kN
q1=1 kN/m

Q -!J:H/ltl

{k/(~

~JOkHm
H1=8kHm

l,

n ~ll~.:~t.rJ
.

cl

.2!!11
kNm

dl
l<f]llll!lllllrlll!!!!l!ff\

..

___

'{ iWJiqllll '

-i5

U podtuju 6..;x..;9m je q=O, pa je dijagram poprene sile horizontalan

pravac, a M -dijagram pravac konstantnog nagiba (pravilo l). Isto vrijedi i za
podruje 9";x..; ll m. U toki x=9m poprena je sila jednaka nuli, pa moment
savijanja ima ekstremnu vrijednost.
Prema pravilu 9 prirast M-dijagrama na dijelu nosaa jednak je povrini ispod
Q-dijagrama na tom dijelu nosaa. Od toke O do l povrina ispod Q-dijagrama
jest l (12+ lO)i2 ll kNm. dok je M-dijagram porastao od nule na ll k Nm. U
podruju l ~x~3m povrina. ispod Q-dijagrama iznosi 4kNm, pa je moment
savijanja porastao za isti iznos: od ll na 15kNm. U iduem intervalu povrina je
-l kNm, pa je moment savijanja opao na 14kNm. Na slici 5.10c u kruiima su
na2nacne povrine ispod Q~dijagrama. M-dijagram sc u promatranim intervalima
mijenja za iste iznose.

86 ,.

Slika 5.11. Dijagrami unulranjih sila

Slika 5. 10. Dijagrami unutra!njih sila

5.4. Veza izmedu kompoDeaata unutraujib sila i komponenata naprezanja

Na slici 5.12 prikazan je presjek tapa. Na elementu povrine dA ucrtane su
komponente naprezanja. U leitu presjeka ucrtana je normalna sila N i poprene
siJe Q" i Q:. Takoer je prikazan moment uvijanja M, i momenti savijanja M,, 1 M::.
Element normalne sile t} na povrini dA iznosi

dN=a,dA.
Ukupna normalna sila N dobit e se i.ntegriranjem gornjeg izra:za po itavu presjeku
A, tj.

N= J u,dA.
A

(5.15)

Slino

moemo dobiti da je

Q,= ft,, dA

(5.16)

Q,=f tudA.

(5.17)

Element momenta dM 1 oko osi y iznosi

dM,= !'x.d1
silu

gdje je O":.: dA elementarna sila, a z njen krak oko osi y. Elementarna sila rs;
pojavljuje se u gornjem izrazu jer je paralelna s osi Y~ tj. nema momenta oko
Elementarna sila rx: dA prolazi kroz os y. pa takoer nema momenta oko <..
Nakon integriranja taj izraz prelazi u

6.

MEUSOBNA

OVISNOST NAPREZANJA l DEFORMACIJA

6.1. Eksperimentalni podaci o medusobaoj ovisnosti naprezanja i deformacija

Ako neko tijelo opteretimo, u njemu e se pojaviti naprezanja i deformacije.

to je vee optereenje. bit e vea naprezanja, ali i def~nnacije. Smanjujemo Ji
naprezanja, smanjit e se i deformacije, pa zakljuujemo da su naprezanja i
deformacije meusobno ovisni, tj.

M,= <r,zdA.
A

"J=f(,,l.

-Slika 5.12. Komponente naprezanja i k;mnponente

unutranjih slla
Slino

SHka 5,13, Veza posminog naptezanja i

momenta torzlje

moemo dobiti da je

M"=- <T..JidA.

Ovdje je pred znakom integrala negativan predznak jer je smjer djelovanja elementarne sile O'..,dA oko osi z suprotno od smjera djelovanja M 11 , Takoer je
dMr=1ndAy~ t xr dA z~

odnosno

M,= (yrn-n..,R)dA.

(5.20)

Kad tap ima kruni popreni presjek, prikladno je moment torzije izraziti
komponenata u polarnim koordinatama. U tom sluaju prema slici 5.13
vrijedi
pomou

M,= Jt"" p dA.

A

88

';=.r. (<rij).

(6.1)

U ovom poglavlju razmatrat emo karakter meusobne ovisnosti naprezanja i

deformacija. Zamislimo sada dva jednaka tapa koja su optereena na jednak nain,
npr. savijanjem. Neka je jedan tap elini, a drugi gumeni. Bez obzira na materijal
od kojeg su izraeni tapovi raspored i veliina naprezanja u oba sluaja bit e
priblino jednaki; medutim, deformacije e se znatno razlikovati. Deformacije u
gumenom tapu bit e mnogostruko vee od onih u elinom. Vidimo da defonnacije ne ovise samo o naprezanjirna nego i o defonnabilnosti tijela. Prema tome,
funkcije u izrazu (6.1) imaju razliit oblik za razne materijale. Ovisnost naprezanja
o deformacijama za razne materijaie odreuje se eksperimentalno. Najee se
izvode pokusi rastezanja, sabijanja i smicanja. Ponekad se izvode i druge vrste
pokusa. Rezultati pokusa rastezanja i sabijanja prikazuju se dijagramom u kojem se
daje ovisnost sile F o promjeni duljine Ji.
Na slici 6.1 prikazan je najei oblik rastezne epruvete, a na slici 6.2 dijagram
ovisnosti sile F o produljenju Lli za jedan niskougljini etik. Na dijagramu
uoavamo nekoliko karakteristinih toaka. Od toke O do P ovisnost sile o
produljenju je linearna. Nakon toga dijagram nije vie pravac, nego prelazi u
krivulju. Do toke E deformacija je elastina, tj. nakon rastereenja epruveta se
potpuno vraa u prvobitni oblik i veliinu. Ako pri optereenju predemo toku E, u
epruveti se javlja trajno ili plastino produljenje, tj. epruveta se nakon rastereenja
ne vraa u prvobitni oblik. Pri daljnjem poveanju sile F rastu produljenja sve do
toke T'. Kad se pree toka T', optereenje naglo padne do toke T a produljenje i
dalje raste. Nakon toke T pri priblino konstantnoj sili raste produljenje do toke
T', nakon -ega je potrebno poveavati optereenje da bi dolo do porasta produlje-

(5.21)
Ponekad i raspored naprezanja ovisi o elastienim svojstvima tijela.

'.

89

nja. Optereenje raste sve do toke M. Nakon toke M sila F u epruveti opada, a
produljenje i dalje raste, dok napokon ne doe do loma epruvete u toki K.
Mjerenjem je ustanovljeno da se epruveta ne produljuje samo za dl. nego se
kontrahira (stee, suzuje) za iznos &d. Do toke T' poprcnaje kontrakcija jednolika po itavoj duljini tapa. Kad optereenje dostigne toku T', nastupa u
nekom presjeku naglo suenje. koje sve vie raste~ dok ne nastupi lom epruvete. To
suenje naziva se vrat. a prikazano je na slici 6.Ib.
popreno

.AA

rastereenja u tijelu zaostaju trajne deformacije. To svojstvo tijela zove se plasti

nost. Vidimo da se isti materijal moe ponaati kao elastian i kao plastina, ovisno
o veliini optereenja. Svojstva deformabilnosti tijela ovise o mnogim iniocima,
kao npr. o temperaturi, brzini deformiranja itd.

Dijagraml rastezanja raznih materijala vrlo su raznoliki. aH se mogu svrstati u

osnovna oblika. od kojih je jedan prikazan na slici 6.3a, a preostala tri na slici
6.3b. Kod dijagrama na slici 6.3b nije izraena granica teenja a p Materijali koji
pucaju bez pojave veih plastinih deformacija nazivaju se krhki materijali. Rastezili duktilni materijali prije loma doivljavaju velike plastine deformacije,
Polimerni i neki organski materijali imaju poseban oblik dijagrama rastezanja. Svi ti
dijagrami prikazani su na slici 6.3b.
etiri

fi~

'l

bl
Slika 6.1. Rasteznu .epruveta

".

poprenog

tJo=-

Ao

'

<:::

oopretm

~ '

If"
aJ

&

b)

Slika 6.3. Osnovne vrste dijagrama rastezanja

Dijagrami sabijanja velikog broja materijala kvalitativno i kvantitativno vrlo

(6.2)

5u slini dijagramima rastezanja. Analogno vlanoj vrstoi definira se tlana

vrstoa.

(6.3)

gdje je A0 poetna. a A trenutna povrina poprenog presjeka. Do toke T' povrina

A neznatno se razlikuje od povrine Ao, pa su i naprezanja u i u0 gotovo jednaka.
Podijelimo li produljenje .11 poetnom duljinom 10 , dobit emo duljinsku defonnaciju e, Prema tome, dijagram na slici 6.2 u nekom drugom mjerilu prikazuje ujedno i
ovisnost konvencionalnog naprezanja o deformaciji. Taj je dijagram jo jednom
prikazan na slici 6.3a. Punom crtom prikazano je konvencionalno a crtkano stvarno
naprezanje. Na dijagramu je kotirano nekoliko karakteristinih vrijednosti naprezanja: granica proporcionalnosti up; granica elastinosti uE., gornja granica teenja u'r,
donja granica teenja ih i vlana ili rastema vrstoa u,.,. Ako je naprezanje manje
od granice proporcionalnosti~ deformacije su proporcionalne napr~njima. Kad
precmo granicu propordonalnosti~ ovisnost naprezanja o deforrriacijama nije vie
linearna; meutim, sve do granice elastinosti nema pojave plastinih ili trajnih
deformacija, tj. epruveta se nakon rastereenja vraa u prvobitni oblik. To svojstvo
tije)a zove se eiastinosr.. Ako je naprezanje vee od granice elastinosti, nakon
M

QT
"

presjeka epruvete A0 ,

koje se razlikuje od pravog ili stvarnog naprezanja

G=A

r'''-'~
r

ill

Stika 6.2. Ovisn.oin sile F o produljenju

JJI za elinu epruvetu

Podijelimo li silu F poetnom povrinom

dobit emo tzv. konvencionalno naprezanje

~C/JVCIIClIGfUJ{no

naprf!tat!;C ...

F
ql

i$
SIII/Jflll)

Dijagrami sabijanja krhkih materijala kvantitativno sc razlikuju od dijagrama rastezanja. Tlana vrstoCa krhkih materijala moe biti neko1iko puta vea
od vlane vrstoe. Dijagrami smicanja t='t'(y) po obliku su slini dijagramima
rastezanja. Analogno kao kod rastezanja uvode sc pojmovi: granica proporcionalnosti rr granica elastinosti tE~ granica teenja tr i vrstoa smicanja TM Naziv
granica teenja ili granica poputanja materijala odnosi se na sve vrste optereenja:
rastezanja, sabijanje i smicanje. Umjesto granica teenja ponekad se kod rastezanja
upotrebljava naziv granica razvlaenja, a kod sabijanja granica gnjeenja. Granica
proporcionalnosti. granica elastinosti i granica teenja neznatno sc razlikuju. Kako
se Vr najlake odreuje. u tablicama se esto navodi sanio ta vrijednost.
U mehanici krutih tijela uvodi se pojam idealnog krutog tijela, a u hidromehanici pojam idealne tekuine. Slino tome uvodi se u mehanici deformabilnih tijela
idealno elastino tijelo i idealno piascino tijelo. Ako defonnacije ne ovise samo o
naprezanjima nego i o vremenu, tijelo je visl<oelastino~ odnosno viskoplastino. U
Nauci o vrstoi I i II razmatrat emo linearnoelastirw tijela~ tj. elastina tijela u
podruju proporcionalnosti napr~zanja i deformacija.

91

6.2. Hookeov zakon, modul

elastinosti,

modul smi<anja i Poissonov koeficijent

Na slici 6.4 prikazan je dio okruglog tapa (epruvete) koji je jednoliko

na rastezanje. Punom crtom prikazan je ~tap prije optereenja, a crtkano
deformirani tap nakon optereenja. Poetna duljina l poveala se za iznos tll, a
promjer smanjio za iznos tJ d. Prema tome je pri ras teza nj u tapa tJ l> O, a tl d< O.
optereen

6~k---!

1.t

IM
,!8,

6.3. Doputeno i

4r

Slika 6.4. Ilustracija Hookeova zakona

Pri sabijanju imamo obratnu situaciju: duljina l se smanjuje, a promjer d poveava,

tj. tJI<O, a Lld>O. Ako s e oznaimo prosjenu uzdunu deformaciju, a s e,
prosjenu poprenu deformaciju. moemo pisati
g;;;:[~

s.,=-;t

To su ujedno i prave deformacije jer u tapu vlada jednoliko (homogeno) stanje

naprezanja, odnosno jednoliko stanje deformacije. Prema dijagramima sa slike 6.3a
i b vidimo da pri malim deformacijama postoji proporcionalnost izmeu opteree~
nja i produljenja, odnosno izmeu naprezanja u i uzdune deformacijjc e. Pokusima
je takoer dokazano da postoji propordonalnost izmedu uzdune i poprcne
derormacije. To moemo matematiki izraziti ovako:

cr=Es

(6.4)

e.,=- vs.

(6.5)

Faktori proporcionalnosti E i v nazivaju se Youngov modul elastinosti i Poissonov

koeficijent. Izrazi (6.4 i 6.5) predstavljaju Hookeov zakon jednoosnog stanja
naprezanja. Pojam modula elastinosti uveo je 1807. god_. Thomas Young, a
Poissonov koeficijent S. D. Poisson 1828. god. Kako su , i uvijek suprotnog
predmaka, Poissonov je koefiCijent pozitivan broj. Kod izotropnih je materijala
O.;; v <;0,5. Za veinu metala i metalnih legura je ""'0,3.
Linearnu ovisnost

posminih

naprezanja i kutnih deformacija opisuje izraz

(6.6)
koji se naziva Hookeov zakon smicanja. Veliina G naziva se Coulombov modul,
modul smicanja, odnosno modul klizanja. Ako uzorak materijala opteretimo jedno~
likim tlakom p u svim smjerovima~ promijenit e se njegov volumen. Eksperimenti
pokazuju da je obujamna deformacija proporcionalna tlaku p, tj.

-p=Ke,

proraonsko

naprezanje. faku.r sigurnosti

U tablici 6.1 navedeni su podaci o konstantama elastinosti i toplinskom

koeficijentu rastezanja, a u tablici 6.2 mehanika svojstva raznih tehnikih materijala. Navedeni podaci samo su prosjene vrijednosti. Stvarne vrijednosti za pojedine
materijale mogu se znatno razlikovati od navedenih. U tehnikim prirunicima
mogu se naCi opirniji i pouzdaniji podaci o clastinim i mehanikim svojstvima. Ti
podaci nam slue pri dimenzioniranju konstrukcija i strojeva.
Jedno od najvanijih pitanja koje se pri tome pojavljuje jest: koliko smije biti
naprezanje u dijelu koji treba dimenzionirati? Prije nego odgovorimo na to
pitanje definirat emo stvarno i proraunsko naprezanje. Stvarno naprezanje je ono
naprezanje koje se u strojnom dijelu ili konstrukciji pojavljuje u redovnoj eksploataciji str~ja. Proraunsko naprezanje je ono naprezanje koje oekujemo da e se
pojaviti u strojnom dijelu na temelju prorauna. Proraunsko naprezanje vrlo sc
rijetko podudara sa stvarnim; moe biti vee ili manje od stvarnog. Za to postoji
vie razloga. esto je najvee nepoznanica optereenje. Sile koje djeluju na pojedine
konstrukcije ili njihove dijelove nisu nam poznate. Teko je raunski nai sile koje
djeluju npr. na avionsko krilo, brod na uzburkanom moru, automobilsku osovinu
pri vonji po neravnu putu, na no tokarskog stroja, lopaticu vodne ili parne
turbine itd. Druga nesigurnost nastaje pri izboru proraunske sheme koja ne uzima
u obzir sve detatje realne konstrukcije. Trei uzrok lei u netonosti izraza nauke o
vrstoi. Osim toga u konstrukciji mogu postojati poetna, montana ili toplinska
naprezanja koja su nam nepoznata. Zbog svega ovog proraunsko naprezanje samo
je procjena stvarnog naprezanja.
najvee

tJd

Lli

gdje je K obujamni (volumenski) modul elastinosti odnosno modul kompresibilnosti

iti stlaivosti.
Veliine E, G, v, K, koje karakteriziraju elastina svojstva tijela nazivaju se
zajednikim imenom konstante elastinosti. Za elastino tijelo 'dovoljno je poznavati
samo dvije konstante elastinosti jer se ostale mogu iz njih izraunati.

(6.7)

Stvarno naprezanje oito mora biti manje od vrstoe materijala, inae bi dolo
do loma konstrukcije. Medutim, vrlo esto ne smije se dopustiti pojava ni najmanjih
plastinih deformacija. Tonost izrade pojedinih strojnih dijelova izraava se u
desetinkama ili stotinkama milimetra. Takva tonost bila bi nepotrebna ako bismo
dopustili da se pojavom plastinih deformacija strojni dio plastino deformira ma i
za desetinku milimetra. Prema tomel moramo biti sigurni da je stvarno naprezanje
manje od granice teenja kod rastezljivih materijala, odnosno znatno manje od
vrstoe kod krhkih materijala. Kako stvarno naprezanje moe biti vee od
proraunskog, moramo osigurati da maksimalno proraunsko naprezanje bude
manje od doputenog naprezanja adop (ili 't'd 011 ), koje je za krhke materijale definirano
izrazom

.....

aoop=s,

'M
'tdap=s

(6.8)

..

93 ....

Tablica 6.1

e
Ugljini elik

Legirani elik
lijevano eljezo
Bakar

Aluminij i legure

Magnezij i legure
Olovo

Sl aldo
Beton

Gwna
Pluto
Tablica 6.2

10. /K

80-81
80-81
45
40-4!>
40-42
35-37
26-27
17

0,24-0,28
0,25-0.30
0,25-0,27
0,31-0,34
0,32-0,35
0,32-0,42
0,32-0.36

12,5

0,42
0,25
0,03-0,13
0,47
0,00

GPa

200-210
210-220

84-130
105-115
90-12il
70-71
45
17
56
15-40
0,01
0,006

Mehanika

'

GPa

ll5-l~

Bronca
Mjed

poznavanju

MATERIJAL

22

izmeu

Izbor faktora sigurnosti ovtst o mnogim okolnostima, a

Elastifne konstante l k.eftcije.U toplinskog rastezanja

10-13
10,4
16
17,5
18

24

optereenja,

ostalog o:

opasnosti za ljudski ivot, vanosti konstrukcije. o tome da

li je konstrukcija stabilna ili pokretna itd.

Problemi prorauna vrstoe i dimenzioniranja vrlo su sloeni i njima emo se
vie pozabaviti u narednim poglavljima. To to smo rekli odnosi se samo na mirna
optereenja i jednoosno napregnuto stanje. odnosno na isto smicanje.

mstatika

Takva stanja naprezanja javljaju se pri aksijalnom

optereenju

tapa,

istom

smicanju. savijanju i uvljanju tapova.

6..4. Hookeov zakon za ravninsko naprezanje

26

29

0,11

svojstn materijala u MPa

Na slici 6.5a prikazana je ploa u kojoj vlada ravninsko stanje naprezanja,

tj. u kojoj je O'::=r,..::=t.r.::=O. Element izrezan iz ploe prikazan je na istoj slici:
b) i e}. Da bismo odrediH deformacije ex e, i 1'.tr elementa. primijenit emo
metodu superpozicije. Na slici 6.6a prikazan je element optereen samo naprezanjem ux- Crtkano je prikazan poetni oblik elementa~ a punom crtom deformirani oblik. Naprezanje a"' Izaziva deformacije l;;= u)E~ to slijedi iz
Hookeova zakona (6.6). Analogno tome pomou izraza (6.5) moemo odrediti

vrsloa

Gr.tnica proporcionalnosti
MATERIJAL
vlana

tJana

smina

vla na

tlalla

smina

0,2%C
0.6%C

210
410

410
690
930
410
140

310

550

145
250
330

620

t.<l%C

240
410
550
210
170
140

70

345

22

ll
160

220
380

Ugljini elik vrue

Celini

valjan

lijev odaren. 0.2~ . .

210

42

Sivi lijev
Kovkasti lijev
Bakar odaren
tvrdo vul:en

Mjed lijevani (60'}~ Cu~ 40~ .. Zn l

Bronca lijevana {90'}~Cu: l0~ 0 Snl

Aluminij odaren

tvrdo valjan

140
22
261J
140
140

260

Duraluminlj

(96%Al; 2,9%Cu: 1/~Mgl

aren
temperiran

Jl:S

so

550
790

550

280
70

IlO

310

215
-

350

170
350

IlO

_,

l'"z

Ploa

"""'

i -r.\{ vlana (tlana) odnosno smina vrstoa. u 7 i r 7 vlana i smina

teenja, a S faktor sigurnosti. Faktor sigurnosti uvijek je vei od jedan.
Najee je 1.5 ~S~ ts,_~li moe biti i znatno vei.

gdje su
granica

94

aM

eJ

'E. Budui da normalno naprezanje ne izaziva kutnu deformaciju. bit e

1
Na slian nain moemo odrediti deformacije koje izaziva naprezanje ur,
prema ~~Lici 6.6b. tj. e~= v uJE,
uJE i i'=r==O. Element optereen samo
posminim naprezanjem prikazan je na slicl6.6c. U tom sluaju deformacije. prema
(6.6)~ iznose y;~=txJG.
s;'=O
\"<J

(6.9)

Gl;
t,+Txdx

i".~)-=0.

4
rrcrop=s~

-,;:,

u kojoj vlada ravninsko stanje napre1..anja

Kod rastezljivih materijala doputeno naprezanje je

Cfy

.,-

b)

D)

Slika 6,5.

e;.=-

il'c

t"'ft'+T

"' ILt..

i}

~ul"'

;1d:t

.,

b!
eJ
oi
Slika 6.6. fzvo Hookeov:a zakona :r.a ravoinsko naptezanje

95

Ukupne komponente deformacije odredit emo zbrajanjem, tj.

U izrazima (6.7) prikazane su deformacije kao funkcije naprezanja; meutim,

moemo naprezanja prikazati kao funkcije deformacija, tj.

e...:=e~+e;+e;"
E: 1 =e~+E:;+e;'

Yx,=Y~y+Y~y+Y~~

o-.~ 1 !v(.+ 1 :2 ve).

t.,.~cy.,

v
)
" +--e
1- 2v

t>.:= G}',..:

E (
o-~--

odnosno

"

t=ax_va"
X

o- z ~_!!__(.+-v
l+v - l-2v

_a,..
ax
e - - - v-

'

l+ v

(6.10)

t.,

Yxy=c;
Izraz (6.10) predstavlja Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja. Po. mou tih izraza moemo odrediti deformacije ako su nam poznata naprezanja i
elastine konstante materijala E, G i v. Ako su nam poznate deformacije,
prikladnije je pisati Hookeov zakon u obrnutom obliku. Shvatimo li prva dva
izraza kao dvije jednadbe s dVije nepoznanice: ax i a,.., i zatim ih rijeimo,
dobit emo:
E
ax=-(ex+ vt,.)
1-v2
E
uy=--2 (ey+ vt:.:r)
1- v

jednadba tog izraza dobivena je iz

Izraz (6.l0a) daje deformaciju t:: pri ravninskom naprezanju.

6.6. Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija

Ravninsko stanje deformacija definirano je izrazom t"= Y.xy =)')'%=O. lako je u
ovom sluaju t" =0, bit e a"=f:-0, za razliku od ravninskog stanja naprezanja kad je
a:=O, a t"=/=0. Ako u izraz (6.12) uvrstimo t==Y.:r:=Yy:=O, dobit emo Hookeov
zakon za ravni nsko stanje deformacij:i:
l
.~E.;[

(6.11)

o-.- v< o-,+ o-,lJ

,~E [o-,-,
tree

t~=Gy~,

gdje je =ex+t,..+ez obujamna deformacija. Ve smo spomenuli da je kod

ravninskog stanja defonnacija a"=O, a t:fO. Sada moemopomou treeg izraza:
(6.12). dobiti
v
(6.10a)
~~ -E<.+,l

rx,.= Gy xy
Trea

e).

(6.13)

(o-,+ d.)]

(6.14)

jednadbe izraza (6.10).

t.,

Yxy=G

6.5. Hookeov zakon za prostorno (h oosno) naprezanje

a== v (a.x+ a 1 ).

Hookeov zakon za troosno napregnuto stanje moemo izvesti na

on glasi
l

.~E[o-.-

v(o-,+ o-,)].

,~E[o-,- v(o-,+ o-J].

l
<,~E[o-,- v(o-.+ o-,)],

96

slian nain,

Iz prvog. drugog i

etvrtog

izraza (6.14) moemo dobiti:

!-v'( ax-l-va,.
v )

t.,

t:x=~

Y.x~=G

(6.15)
!y::

Y,-~~-o

!-v'(
vax.
)
t: 1 =~ aY- _

(6.12)

11

Uvedemo li oznake
tu
Yu~G.

E*~_!_

v*=-- , G*=G ,
1- v2'
l -v

7 l.

Alfirevi:

Nauka o

vrslo.:i

(6.16)

. 97

Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacije glasi

S druge strane za element na slici 6. 7b vrijedi

E*

(6.17)

".,

...

s1

E* ..,

Sz

Kad u gornje izraze uvrstimo

Yx:~= G*~

-.vaz)

l
E

vut).

a 2 = -'t.vy

G' t ='tx 11

dobit

emo:

l+v

odnosno

a'

st=~T'!'""'

E*
1
1-(v*f(e,+v*e,)

(6.20)

l+v

E*
a,=l-(v*)' (e,+v*e,)
r;ry=

<z=- --~-tx
E
1

(6.!8)

Kako na oba elementa djeluju ekvivalentna stanja naprezanja, bit

deformacije jednake. Usporedbom izraza (6.\9) s izrazom (6.20) dobit

G*Yx,-

Vidimo da su izrazi (6.17) i (6.18) potpuno analogni izrazima (6.10) i (6.11 ), to

ima veliko znaenje jer omoguuje analoguo !jea vanje problema ravninskog stanja
naprezanja i ravninskog stanja deformacije.
6.7. Medusobna ovisnost konstanti

e i
emo

glavne

(6.21)

E 2(1+v)

Na slici 6.8 prikazan je element na koji djeluje hidrostatiki pritisak p sa svih

strana. Prema Hookeovu zakonu za tu vrstu napre7..anja (6.7) vrijedi

elastinosti

p=-Ke,

Na slici 6. 7 prikazana su dva elementa na koje djeluju ekvivalentna naprezanja.

Naime. prema primjeru 2.2 isto smicanje odgovara istovremenom rastezanju i
sabijanju u meusobno okomitim smjerovima jednakim iznosom u 1 = a:.l=1::xr Za
element na slici 6.7a vrijedi
.es:::::::sy=O.
Yxji=T.;r.,}G,

gdje je K prostorni
vrijedi

modul'elastinosti

obujamna deefom1acija. Prema (3.!5)

e;~:+ey+e:
p

Odavde moemo pomou izraza (3.21) dobiti glavne deformacije:

T~y

t =:~y,,= 2G

(6.19)

S,=

Slika 6.8. Element podvrgnut

-2y,,=

bidroslatikom

tlaku

S druge str,ane za element na slici 6.8 vrijedi

t,

ffi::-
'

fletmti A

,,

<fx=a,=a:

to uvrteno u Hookeov zakon

v (a,+

.,

,,

Slika 6.1. tisto smicanj(: odgovara istovremenom s.abijanju i rastezanju u okomitim ~resjedma

98

-p,

daje

e,=

E(!

2v)=e,=t,.

:f-

7*

Uvrstimo sada vrijednost za <:,=s,= e, u (3.15), pa

&= -p3(l-2v)

Usporedbom tog izraza s izrazom (3.15) dobit

emo

a) Da bismo odredili naprezanje a"' presijedmo posudu poprenom ravninom.

dobiti

Ravnotea

presjeenog

dijela, prema slici 6.8b, glasi

(6.22)

emo

XF,=2r1lha,- p r'1r=O,
odakle je

pr

"= 2h'

Pi(

Odavde je

E
K=-3 (l

2v)

(6.23)

Kad je v= 0,5, obujamni modul elastinosti postaje beskonano velik. To znai da

za materijale s v=0,5 ne dolazi do promjene obujma bez obzira na veliinu
naprezanja. Kad bi bilo v>0,5, K bi postao negativan, to znai da bi pri tlanom
naprer.anju obujam rastao, odnosno da bi se pri vlanorn naprezanju obujam
smanjivao. Kako je to fizikalno neprihvatljivo, zakljuujemo da mora biti v< 0,5
to potvruju i brojna mjerenja.

(b)

Dio posude, prema slici 6.9c~ isjeen je pomou dvije poprene ravnine i jedne
ravnine koja prolruti kroz os posude. Ravnotea tog dijela posude glasi
2Lfx hO'- p2rl.lx =0.
Odavde dobivamo

pr

u..,=h.

(e)

Naprezanje a., u cirkuJarnom smjeru dvaput je vee od normalnog naprezanja

v"" u uzdunom smjeru.

fr

t~3E:m,

PRIMJER 6.1
Aluminijski kvadar obujma V= 15 dm 3 podvrgnut je sa svih strana jednolikom
tlaku p= 15 MPa. Izraunati:
a) obujamni modul elastinosti K i modul smicanja G
b) obujam nu defonnaciju e i promjenu obujma il v.

al

Zadano: E= 70GPa, v=0,33.

a) K

>3,03 GPa
r: J

lJ)

Slika 6.9. Naprezanja u cilindrinoj

G =-:-:e=--:- =26.32 OPa

+v)
b)
bl

.!:~ ~-

-0,2829- 10-

Ll v= e V= -0.2829 !0- 3 - 15

w-'m'

t.! V= -4,249 10 6 m3 = -4,249cm3

PRIMJER 6.2
U zatvorenoj

cilindrinoj

posudi

polumjera

Duljinska deformacija u cirkularnom smjeru t:: iznosi

2(r+ilr)1t-2rn

Lfr

2rn

(d)

gdje je 2(r+Jr)" opseg posude nakon defonniranja, a 2rn opseg prije deformiraoja. U platu posude vlada priblino ravninsko stanje naprezanja jer je naprezanje
a .z zanemarivo maleno u odnosu na qr i a<~. (Na vanjskoj strani plata je i'f: =0, a
na unutranjoj a,=- p.) U tom sluaju Hookeov zakon glasi

posudi polumjera r i debljine stijenke h vlada pretlak

p, prema slici 6.9a, Nai: a) naprezanje a, i " b) poveanjepolumjera Llr. Zadano:

p) r. !J~ E.

!OO

Poveanje

IJnnoj

(e)

10!

Uvrstimo li izraze (b), (e) i (d) u (e), dobit

Normalno naprezanje u smjeru osi z u valjku iznosi

emo

pr

Odavde moemo dobiti izraz za

poveanje

Zbog aksijalne simetrije ostala su dva normalna naprezanja jednaka i iznose p1,
dakle:
axu= a>v= -p,.

polumjera

pr'-

Kako je prikazano u primjeru 2.5, moemo pisati

(f)

Lir=-(2- v).
2hE

(d)

O".zu=-p.

Llr

.=2hE(2 -vJ=-;-

(e)

a,.,= a..,.,=- P1
Radijalna deformacija valjka iznosi

PRIMJER 6.3
Kruni valjak polumjera r postavljen je bez zranosti i prednaprezanja u cijev
debljine stijenke h, a zatim optereen tlakom p, prema slici 6.10. Nai naprezanje u
cijevi ako je zadano: r, p, h, E 11 , V 11 , E~, vc. Zanemariti trenje izmeu cijevi i valjka.

en.= a,..
v.. ( a.., .. + a=,.)
E -E
odnosno

,,

e,~:=
Poveanje

'.

p, v"
--+-(pr +p).
EL. E..

pol umjera valjka je

(f)

Llr"=rerv

Uvrstimo li izraze (e) i (f) u (a), dobit

Eclfc~ tj, v~

emo

p 1r'-

p.(l-v,)

2hE.:

Eu

--=-

p1,

r+-r.
E,.

Odavde je
2v,
p, =P'------''---E . r
2(1-v )+-" E.:h

Slika 6.10

Pod djelovanjem tlaka p valjak nastoji da se popreno iri, to spreava cijev.

Zbog toga se na mjestu dodira cijevi i valjka javlja pritisak. Problem je sam po sebi
statiki neodreen i rijeit emo ga pomou uvjeta

Dodirni pritisak izmeu valjka i cijevi vei je to je vei Poissonov koeficijent

\ . , i to su manji omjeri Ej E.: i rfh. Izraunat emo p 1 za dva vrlo razliita sluaja.
U prvom sluaju odabrat emo gumeni valjak i elinu cijev s omjerom rf h= 10.
Manji omjer ne smijemo uzeti jer smo zadatak rijeili pod pretpostavkom da je cijev
tanka. Svojstva gume i elika, prema tablici l, iznose E,=200GPa, E,=8MPa,
v,=0,47, v,=0,27. Uvrstimo li te podatke u (g), dobit emo p 1 =0,887 p. Razmotrimo sada sluaj elinog valjka i gumene cijevi uz rf h= 10. Uvrstimo li potrebne
podatke u (g), dobit emo p 1 =2,16 w-s p, to je zanemarivo maleno,

(a)

Lire= .r 11 ,

gdje je Lire prirast polumjera cijevi, a L1r11 prirast polumjera valjka. Oznaimo s p 1
pritisak izmeu cijevi i .valjka. U tom sluaju nonnalna naprezanja u cijevi iznose
p,r

a,'"~o. a=.:=O, atp(=-;;

(b)

Naprezanje a.., isto je kao i u prethodnom zadatku, dok je naprezanje a.z jednako
nuli jer cijev nije rastezana uzduna. Deformaciju eq>( izraunat emo pomou
Hookeova zakona
p,r
eq>( =a'P(! E.:= hE.:.

PRIMJER 6.4
Elastini blok a b h modula elastinosti E i Poissonova koeficijenta v posta:.
vljen je u pravo kutnu upljinu presjeka (a+ b d (b+ b2 ). Modul elastinosti materijala stijenki mnogo je vei od modula elastinosti bloka, tako da se stijenke mogu
smatrati idealno krutim. Blok je pritisnut silom F, prema slici 6.11. Odrediti:
a} silu F 1, pri kojoj e blok s dvije strane dodirnuti stijenke upljine i promjenu
visine h1 koja pri tome nastaje;

Prirast polumjera cijevi iznosi

p,r'-

Lir.:=req>(= hE.:

102

(g)

(e)

103

b) silu F 2 , pri kojoj e blok i s preostale dvije strane dodirnuti stijenke,

naprezanja ux, a1 i q"' i promjenu visine LJh 2 koja pri tome nastaje.
Trenje bloka o stijenke upljine zanemariti. Zadano: E=ZOOMPa, v=0,4, a=O,! m,
b= Za, h= 3a, b1 = O,OOZa, b,= 0,003Za.

odnosno

F,

=-

Ea'
a.Za'=0,0032-.
v

Kad uvrstimo zadane podatke u (e), dobit

l,

(e)

emo:

F 1 =0,008 Ea'=0,008ZOOIO'O,!' MN

F, =0,0!6MN= !6kN.
Kako je

~>:=LJ h dh,

promjena visine h iznosi

LJh 1 =e::h.

..,-

Deformaciju e"' odredit

t'j8tfZ

to uvrteno u (f) daje

Llh 1 =-e,- hf v=- 0,00!6 O,I/0,4m

h 1 =0,0008 m.

Slika 6.11

a) U trenutku kad blok dodirne stijenke jo nema pritiska

upljine i bloka. pa naprezanja iznose

ax=u,=O, a_=- Fl2

2a

izmeu

stijenki

(a)

6,

e,=-=0,0016.
Za

b) U tom su sluaju deformacije definirane izrazom (b). Naprezanje a..,jednalm

je nuli jer nema pritiska stijenki na blok u smjer osi x, jer je blok upravo
dodirnuo stijenke. Prema tome Hookeov zakon glasi

e.=

-E(a,+ a,)=O,OOZ

(g)

Zanemarimo li trenje, u bloku e vladati jednoliko stanje naprezanja i deformacije. Prosjena deformacija po irini bloka jednaka je pravoj deformaciji, pa e u
trenutku kad blok ispuni upljinu biti

e\

izraza v=- e1 /e=, tj.

E:= -Ey/v,

! 1 6,/2
- ; 't - IT
l

e,=-=O,OOZ,
a

emo pomou

(l)

v a,=0,0016
e,= ~
E- E
(J_

(h)

\'

<,=i-Ea,.

(i)

(b)

Kako je deformacija e, manja, prije e se zatvoriti zranost b2 Potrebnu silu,

odnosno naprezanje odredit emo pomou Hookeova zakona

Izrazi (g) i (h) predstavljaju dvije jednadbe s dvije nepoznanice: a,

Rjeavanjem tih jednadbi dobivamo:

a.

a::.=(a1 -Er;,1 )fv

e -u,

,-E-E(a,+ a.).

Uzmemo li u obzir da je a."= a,.=O. bit

(e)

Uvrstimo li konkretne podatke, dobit

u,= --e,= -0,0016-,

104

a,=- E(e.- e,)/(1 +v).

emo:

u,=- O,Z857!0- 3 E=57,15 kPa

(d)

a,= -4,714310- 3 E=94Z,86kPa.

(k)

105

Sila. kojom treba pritisnuti blok imosi

F, =- 2a2 u,=9,42910- 3 Eu' = 18,857 kN.

Uvrstimo li (k) u (i), dobit

emo

e,= [- 4.7143-0,4 (- 0,2857)] w- =- 4.6 -w-,

odnosno
dh,= e,h = -4,6.

w- 0,3 = -1,38. w- m=- 1,38 mm.

7. AKSIJALNO OPTEREENJE TAPOVA
7.1. Rami

prizmatini

tapovi

Razmotrimo ravan tap proizvoljnog ali konstantnog poprenog presjeka koji

je optereen dvjema silama, prema s1ici 7.l. Ako sile prolaze kroz teite poprenog
presjeka tapa, vanjsko se optereenje reducira samo na uzdunu silu N i u tom
sluaju kaemo da je tap aksijalno optereen. Ako su sile rasporeene, kao na slici
7.la, tap je optereen vlano i1i na rastezanje, a ako su sile rasporeene prema slici
?.lb, tap je optereen tlano ili na sabijanje.
al

bl

r-.-------------

-;--- -- -+
l

F '- ( }

r--11-----h
F

Slika 7.1. Osno

optereenje

tapa a) rastezanje ili vlak

b) sabijanje ili tlak

Eksperimentalna mjerenja, a i analiza metodama teorije elastinosti, pokazuju da se

na udaljenosti h od krajeva tapa naprezanja raspodjeljuju praktiki jedno1iko i
iznose
N
(7 .l)

ax= A'
gdje je N uzduna sila, a A povrina
tj.

poprenog

F
a.~:=A

au

sluaju

sluaju

vlaka je N =F,
(7.2)

tlaka je N= - F, tj.
F

a=--,

A
106

presjeka. U

(7.3)
107.

gdje je F apsolutna vrijednost sile u oba sluaja. Izrazi od (7.1) do (7.3) vrijede za
srednji dio tapa neovisno o raspodjeli sila na krajevima. Bitna je veliina njihove
rezultante F i njeo pravac koji mora prolaziti kroz temte poprenog presjeka.
Raspored naprezanja u rubnim dijelovima tapa bitno ovisi o tome kako se sila
prenosi na kraj tapa. O naprezanjima u tom dijelu rei emo neto vie kad
budemo govorili o koncentraciji naprezanja. U praksi je redovno duljina tapa l
mnogo vea od poprene dimenzije h (50 do 100 puta ili vie), pa sc za izraunava
nje produljenja tapa neravnomjernost naprezanja u blizini ruba moe zanemariti,

tj. moemo smatrati da su deformacije i naprezanja jednoliko raspodijeljeni po

duljini tapa. U tom je sluaju srednja duljinska deformacija tapa jednaka
pravoj deformaciji. tj,

itavoj

JI
T=Exsr

odnosno

Jl=s.f.

Ako je optereenje raspodijeljeno kontinuirano ili "" presjek tapa mijenja

kontinuirano, trebalo bi tap podijeliti na beskonano mnogo beskonano kratkih
dijelova duljine Jx. U tom je sluaju

JI~ lim '\'N, .dx,

...... ~~ AE-.

L~..--o,=l

Ta beskonana suma predstavlja

izrazom

Al~

Pomou

Hookeova zakona

e,~

(7.4a)

Uzmemo li

u~obzir

(7.6)

Aksijalna krutost AE homogenog tapa konstantnog

izvui pred znak integrala, tj.
1
Jl~-AE
-

Fl

za rastezanje

Fl
.dl~- AE

za sab!janje,

(7.7)

(7.7a)

jlllllllllllllll-1111
- tllllllll!ll l.,

a negativno ako se smanjuje.

'\'N,I,

LJI~ LAE,
i=1

gdje je l; duljina dijela tapa kojem je N,=konst i AE1' ; konst.

lOS

V
Slika 7.3. Veza defonnacije e., i pomaka u

Na slici 7.3a prikazanje neoptereen tap s oznaenim dvjema bliskim

A,B,-A

AB

Llu)-Lix

Liu

Ax

ax

Prava defonnacija u toki A iznosi

.u

(7.8)

tokama

A i B. Opteretimo li tap silom F, toke koje lee na osi tapa pomiu se udesno
paralelno s osi x, kako je prikazano na slici 7.3b. Oito je da su pomaci raznih
toaka razliiti. Pomak lijevog kraja jednak je nuli. to je toka vie udaljena od
lijevog kraja, vie sc pomie udesno. Prema tome moemo rei da pomak u ovisi o
poloaju x, tj. u~u(x). Neka je koordinata toke A;x, a koordinata toke
B; x +Ax. Ako je pomak toke A; u, pomak toke B bit e u+ Liu. Srednja
deformacija duine AB iznosi
e..,,r

U sluaju kad je tap optereen nizom koncentriranih sila i kad se popreni

presjek mijenja skokovito, kao na slici 7.2, ukupno produljenje tapa iznosi

oi

Slika l.2. Dijagram uzdunih sila

gdje je F apsolutna vrijednost sile. Produljenje ill je pozitivno ako se duljina

poveava,

prosjeka .con-

Af1

tiJ.m .,.

i.ll=AE

poprenog

rNdx

'1 c::--cf:,- t~:-jr.

Izraz (7.7) vrijedi ako je uzduna sila N konstantna po cijeloj duljini tapa, tj. ako je
tap optereen dvjema silama na krajevima, kako je prikazano na slici 7.1. U tom
sluaju moemo pisati

(7.9)

stantna je. pa se moe

l 1A

da je a;t;=N{A, gornji izraz prelazi u

dl~!'!!...
AE.

N dx

J.. AE.

(7.5)

rijE moemo izraz (7.4a) napisati u obliku

LJ[~"'!.
E

integral, pa je produljenje Al dano

(7.4)

Ukupna duljina tapa nakon deformiranja iznosi

I+JI~(I+e,)l.

odreeni

du
dx

ex= lim-~-.
J;: ...

o .x

(7.11)

Prema izrazu (7.11) prirast pomaka u iznosi

du=cxdx,

109

to nakon integriranja postaje

ft, dx+ C.

U=

Prema izrazu (5.7) jest

(7.12)

dN
dx =-q.=-yA,

Konstantu integracije C moemo odrediti iz rubnih uvjeta.

to nakon integriranja daje

Budui

da je N=A u, i u,= t, E, moemo pisati N=AEilx- Pomou (7.11)

moemo taj izraz pisati u obliku
du
N=AE-.
d.x

N= -yAfdx+C= -yAx+C.
Konstantu inte~racije C odredit emo iz uvjeta na donjem kraju tapa,
N=O za x=l, tj.
N=-yAI+C=O.
Odavde je C=yAI, paje
N=yA(/-x).

(7.13)

emo

Deriviramo (i gornji izraz po x, dobit

du)

dN= d
- ( AEx dx
. dx
Kako je prema (5. 7) dNfdx = - q., bit

(7.14)

du)

d (
dx AE dx = -q,.

(7.15)

Ako tap ima konstantnu aksijalnu krutost, tj. ako je AE=konst. 1 bit
2 u

AE---.,= -q,.

(b)

u,

e,=

Izrazi (7.15 i 1.)6) predstavljaju osnovne diferencijalne jednadbe osno-optetapa.

je

Do tog zakljuka mogli smo doi neposredno promatranjem ravnotee donjeg

dijela tapa duljine 1- x. Ako znamo uzdunu silu, !ako moemo odrediti naprezanje, a zatim pomou Hookeova zakona i defonnaciju
N
u,=-=r(/-x)
(e)

(7.16)

d.,

~dje

(d)

E =E(I-x).

l deformacija i naprezanje jedna"ki su nuli na donjem kraju tapa (x = /), dok na

gornjem kraju (x=O) imaju maksimalne vrijednosti: O'mu yl i E'.ma.x.=yljE, kako je
prikazano na slici 7.4. Pomak u odredit emo pomou izraza (7.!2):

reenog

Je,dx+C=i J(1-x)dx+C
7
x2) +C.
u=E ( /x-2

u=
PRIMJER 7.1"
Prizmatini

tap presjeka A, duljine l i specifine teine y objeen je, prema slici

i optereen vlastitom teinom. Skicirati i kotirati dijagrame naprezanja a,..
deformacije e" poma!<a u i odrediti ukupno produljenje tl/. Zadano: y, l, E.
7.4~

/Hf:t-{1

U
l

1
,

C=O, tj.

11=~~[2(7)-(y)'].

, ..,..-

X~
'

(e)

Vidimo da pomak raste po zakonu parabole. Maksimalni pomak nastaje za

x = /. To je ujedno i produljenje tapa jer je gornji kraj tapa nepomian, tj.

yf

1-x

jO

tll=umax: =-.
ZE
;MJ-xl

al

bJ

tl

Pomnoimo li brojni k i nazivnik s A i uzmemo li u obzir da je yi A

dl

emo

Slika 1A. Stap Opletei:en vlastitom teinom

Stap je optereen kontinuiranim optereenjem q,.. Da bismo odredili intenzitet

tog optereenja. trebamo odrediti teinu elementa duljine dx. Teina tog elementa
iznosi dG=ydV=7Adx. Kako je ta sila raspodijeljen na duliini dx. bit e
dG

yAdx

q.,=~-=,e-~-=yA.

IJO

Kako je za x=O u=O, bit

(a )

dobit

ytAI . Gl
2AE 2AE

dl=-=-.

Da smo tap zanemarive teine opteretili na donjem kmju silom

~tap

bi

se produljio za di=GI/AE. Prema tome, moemo zakljuiti daje produljenje tapa

dvaput manje ako je optereenje jednoliko raspodijeljeno po
ako djeluje koncentrirano na slobodnom kraju.

itavoj

duljini, nego

Ill

7.2. Stapovi promjenljivog presjeka

Pri nagloj promjeni poprenog presjeka tapa pretpostavka o jednolikoj raspodjeli naprezanja po poprenom presjeku nije ni priblino ispunjena. Na mjestima
nagle promjene presjeka javlja se .koncentracija naprezanja, tj. maksimalno je
naprezanje mnogo vee od prosjenog naprezanja. U tom sluaju izrazi koje smo
izveli u ovom poglavlju vie ne vrijede. Ako se popreni presjek mijenja postepeno,
pretpostavka o jednolikoj raspodjeli naprezanja bit e priblino ispunjena. Znaenje
postepene promjene poprenog presjeka ilustrirat emo pomou slike 7.5 koja
prikazuje plosnati tap konstantne debljine h i promjenljive irine b= b (x). Kao i u
sluaju ravnog tapa promatrat emo presjek dovoljno udaljen od kraja, tako da
izbjegnemo prelazno rubno podruje. Ako je a= 10, maksimalno se naprezanje
razlikuje za oko 2% od srednjeg naprezanja. U sluaju kad je kut a= 15 maksimalno je naprezanje oko 5~~ vee od srednjeg naprezanja. Ograniimo li se na pogreke
manje od 5%, mora kur !X biti manji od 15.

~-

Kako je naprezanje konstantno, bit e N= a0 A, pa prema izrazu (5.7) moemo

pisati
dN
dx= -q"
d
- ( a0 A)=- yA.
dx

Uzmemo li u obzir da je

Go=

nakon deriviranja

dA

a, dx= -yA,
to nakon

sreivanja

daje

dA
y
-=--dx.
A
a0

Tu diferencijalnu jednadbu moemo lako integrirati pa

emo

dobiti

y
lnA=--x+C.

a,

Oznaimo popreni presjek na gornjem i donjem kraju s A 1 i A 2 . U tom

rubni uvjet glasi: za x=O, A=A~o odnosno

Slika 7.5. Stap promjen\jivog presjeka

Svi izrazi izvedeni u poglavlju 7.1 (osim izraza 7.4 do 7.7, te 7.10 i 7.15) vrijede
i za tapove promjenljiva presjeka.

sluaju

lnA 1 =C,
tako da je

y
lnA-lnA 1 =--X

a,

PRIMJER 7.2
tap promjenljiva presjeka A i duljine l optereen je vlastitom teinom i silom
F, prema slici 7.6. Nai zakon promjene poprenog presjeka tako da naprezanje :r.
bude konstantno i iznosi G 0 Skicirati dijagrame e:r. i u. Odrediti ukupno produljenje
tapa. Zadano: y. F, l, a 0

ili

A
y
In-=--x
A1

Go

"
A=A 1 e-Go.

"

Vidimo da pri porastu x povrina

nom zakonu i za x =l iznosi

l j'{
l .

l
A 4 dA

l !dx
~,

presjeka opada po eksponencijal-

,,

(e)

t\aprezanje na donjem kraju iznosi

f
F

optereen

kontinuiranim

dG
qx= dx =yA.

(d)

G;r.=-= Go.

Slika 7.6. Stap jednake vrstoe

Kao i u primjeru 7.l tap je

poprenog

(b)

A 2 =A 1 e-;;;.

dGq,dx

li2

emo

konst., dobit

A,

Odavde je A2 =F/a0 . Usporedbom tog izraza s (e) dobit

optereenjem

-=A 1 e

(a)

emo

-2!.
uo

ao

8 l.

Alfirevi: ~auka

o l:vrstoCi

113

odnosno A1

"

Kako je kut a manji od ts, moemo primijeniti izraz (7.13), a da ne

napravimo grekn veu od 5%. irina tapa na udaljeoosti x: od gornjeg kraja iznosi
b= b, - x tg 2a, pa je povrina poprenog presjeka

to uvrteno u (b) daje

A

...

_r:;

u,,

A=bh=b 1 h(l-~ tg2a).

odnosno

Kako je

(e)

ig2a= b,-b, _ 9 b,
l -101'

"

Prema Hookeovu zakonu jest

bit Ce

9b,

l=--=64,04cm.
l0tg2o:

.x ~ <To =kon sL
s,= <1EE

Pomak u odredit

emo pomou

Oznaimo li povrinu presjeka gornjeg kraja tapa s A1 =b 1h, bit e

izraza (7.12)

A=A l

"
u= f s,dx+C=Efdx+C

Uzduna je sila u tapu konstantna i iznosi N =F. pa izraz za naprezanje cr."(

glasi

"

u=Ex+C.
Kako je za X= o, u= o, bit e e= o. u tom je sluaju u= <!oX/E. Vidimo da pomak
raste linearno prema donjem kraju. Maksimalan pomak ujedno je jednak produlje
nju tapa, tj.

Pomak" dobit emo pomou izraza (7.13), tj.

du
N=AE-=F

... r

dx

Lfl=um.~~l(=E

F
F dx
du=-dx=---.
AE
EA,
9x
. l---

PRIMJER 7.3
Plosnati tap pravokutnog poprenog presjeka konstantne debljine h i promjenljive irine b uvren je na gornjem kraju, a na donjem optereen silom F,
prema slici 7.7. Skicirati dijagram naprezanja i pomaka u ako je zadano: F= 10 kN,
=4". b1 lO cm. b2 !Ocm, E=200GPa.

Nakon integriranja bit

u =F EA 1

,,
~tezanje ~apa

dx

l-~=101

9x)
10

9EA 1

Kako je u=O za x=O, bit e C=O. Pomak donjeg kraja jednak je produljenju
tapa, tj.

m~

Fl

~.s:seA,e

Slika 7,7,

J---+C

IOF
( 1 - - +C
u=---ln

"

IO l

----

114

(1-!::).
10

lOFI
l
Fl
=ill= ---!n-=2 558-.
9EA
10 '
EA
.

'

Nakon uvrtavanja konkretnih podataka dobit emo

promjenljive ID-rine

J1=0,3203mm.

8*

. 115

7.3. Plan pomaka

Objasnit emo metodu odreivanja pomaka vorova konstrukcija sastavljenih
od tapova. Na slici 7.8 prikazana je konstrukcija koja se sastoji od dva tapa.
Nakon optereenja silom F u tapovima e se pojaviti sile f 1 i F 2 koje izazivaju
produljenja tapova d/ 1 i d/2 Sile F 1 iF, moemo odrediti iz uvjeta ravnotee toke
B, a zatim pomou izraza (7.7a) i produljenja

F 1 1,
Lli,= A,E,,

tapovima. Njih emo odrediti razmatranjem uvjeta ravnotee

7.9b. Ti uvjeti glase:
EF,=F -F, sin a+F2 sinP=O

B, prema slici

EF,= -F1 cosa-F2 cos{J=0.

Odavde lako moemo dobiti da je

F 1 =F

F,t,

cos {J
sin(+P)

Lli,=- A,E,.

0732lF=I098kN
'
'

cosa

Vidimo da se tap AB produljio, a tap BC skratio. Pomak toke B odredit

emo slijedeim razmatranjem; Zamislimo da tapovi nisu spojeni u toki 8, ati da
su ostali paralelni s prvobitnim poloajem i da su optereeni silama F 1 i F 2 (koje
smo dobili iz uvjeta ravnotee). Pod djelovanjem tih sila tap AB e se produljiti i
njegov kraj e doi u toku B', dok e sc tap CB skratiti. pa e njegov kraj doi
toku B'", kako je prikazano na slici 7.8b. Budui da su produljenja Ll/1 i tJ/ 2 mnogo
manja od 11 i l,, slika 7.8b nacrtana je u mnogo veem mjerilu od slike 7.8a
(priblino l 000 puta).

toke

F 2 =-F _ (
{J
sm a:+ )

0,8966-F=-134,5kN.

Promjene duljine .!tapova iznose:

F11

. AEcosa -1,268mm
F21

Lllz=

AEcosP

l,902mm.

rastavit emo u dvije komponente: u i v, prema slici 7.9c. Ako

Pomak
projiciramo komponente u i '' na smjer tapova AB i BC, dobit emo

Xi A

L1l1 =u sin +ucosoc

8'

dl,= -usin/i+vcos{J.
8,

.,

bl

"
l:

"

Slika 7.S. Plan pomaka

Zamislimo sada da .!tap CB okreemo oko zgloba C, a tap AB o kn zgloba A

dok se toke B' i B" ne poklope u poloaju B1 Pri tome toka B' opisuje luk FB';, a
toka B" luk fl,. Kako su polumjeri ABi CB vrlo veliki, tapnvi e se okrenuti za
vrlo mali kut, pa lukove moemo zamijeniti s pravcem B'B1 koji je okomit na ABi
pravcem B"B1 koji je okomit na CB. Spojnica BB1 = ~ predstavlja pomak toke B.
Deformirani oblik konstrukcije prikazan je na slici 7.8a crtkano, pri emu je pomak
BB 1 prikazan pretjerano velik da bi slika bila jasnija.

...

:cr!fJ

er

IY

bl

F-

~~,
".fJ
B.

jY

'!;

..

;-

Siika 7.9

Kad uvrstimo stvarne vrijednosti u gornje jednadbe~ dobit emo

PR[MJER 7.4
Dva tapa ABi BC spojena su prema slici 7.9a. i optereena silom f. Odrediti
pomak toke B pod djelovanjem sile F. Zadano: a= JO', /i=45", popreni presjek
tapova A= 10cm2 , 1=2m, E=200GPa, F= 150kN.

Da bismo odredili pomak toke B, koji emo oznaiti s li, treba odrediti
produljenja Ll/ 1 i di, jtapova AB i BC, a za to je potrebno odrediti sile F, i f 2 u

0,5 u+ 0,8660 v= l ,268

-0,7071 u+0,7071

v~

-1,902.

Rjeenje tih jednadbi glasi: u=2,6335mm; v= -0,0563mm.

Pomak toke h iznosi
b=,N+rl =2,634mm.

117

Tijelo na koje djeluju vanjske sile bit e u ravnotei ako su ispunjeni uvjeti:
~

F~l:F,=O,

....

....

....

M=l:M,=O,

gdje je F rezultanta. a M rezultirajui moment svih vanjskih sila ukljuujui

reakcije veza. Ti uvjeti u skalarnom obliku glase:
l:F,=O

l:M,=O

l:F,=O

l:M,=O

1:F0 =0

l:Mo=O,

(7.17)

to moemo izraziti rijeima: Da bi tijelo pod djelovanjem proizvoljnog sistema sila

bilo u ravnotei, nuno je i dovoljno da zbroj projekcija svih sila na proizvoljne
odabrane koordinatne osi i zbroj momenata svih sila oko tih koordinatnih osi bude
jednak nuli. Prva tri izraza (7.17) nazivaju se jednadbe sila, a druga tri jednadbe
momenata. Bilo koju od jednadbi sila smijemo zamijeniti dopunskim jednadbama
momenata; meutim. ni jednu od jednadbi momenata ne moemo zamijeniti
dopunskim jednadbama sila. Pri zamjeni jednadbi sila s dopunskim jednadbama
momenata moramo se drati odreenih pravila. Inae se moe dogoditi da dobiveni
uvjeti ravnotee ne budu meusobno nezavisni. Uvjeti ravnotee koji nemaju oblik
(7.17) nazivaju se posebni uvjeti ravnotee. Ovdje navodimo neke od njih bez
dokaza:
- Prostorna grupa sila jesl u ravnotei ako je zbroj momenata svih sila oko est
bridova tetraedra jednak nuli.
- Ravninska grupa sila jest u ravnotei ako je rezultirajui moment oko tri toke
koje ne lee na jednom pravcu jednak nuli.
- Ravninska grupa sila jest u ravnotei ako su rezultirajui momenti oko toaka A
i B jednaki nuli i ako je zbroj projekcija svih sila na bilo koju os, koja nije
okomita na pravac AR, jednak nuli.
U nauci o vrstoi-susretat emo se vrlo esto s ravninskim konstrukcijama za
koje moemo postaviti tri nezavisna uvjeta ravnote~:
l:F,=O,

l:F,=O

l:M0 =0.

(7.18)

Pri postavljanju uvjeta ravnotee ravninskog sistema sila moemo upotrijebiti

dvije odnosno tri jednadbe momenata. U prvom sluaju uvjeti ravnotee glase:
LMA=O,

1:.14".=0,

l:F,=O,

1:M8 =0

l:Mc=O,

pri emu toke A, B i .f ne smiju leati na jednom pravcu.

118

Da bismo mogli rijeiti n puta statiki neodreen problem, moramo postaviti n

dopunskih uvjeta deformacije. Dopunske uvjete deformacije postavljamo geometrijskom analizom naina deformiranja tijela. Pojedini dijelovi konstrukcija moraju se
pomicati zajednO, odnosno pojedine toke konsti:ukcije ostaju nepomine (najee
toke u osloncima) u toku deformiranja tijela. Npr. ako se vie tapova sastaje u
nekom voru, uvjet deformacije jest da se krajevi svih tapova pomiu zajedno.
Mogue je uvijek postaviti potreban broj nezavisnih dopunskih uvjeta deformacije koji zajedno s uvjetima ravnotee daju dovoljan broj jednadbi za rjeavanje
statiki neodreenog problema. Pri rjeavanju statiki neodreenih zadataka treba
iskoristiti sve raspoloive nezavisne uvjete ravnotee, pa tek onda dopunske uvjete
deformacije.

Pri postavljanju uvjeta deformacije esto se sluimo metodom superpozicije.

Ako je neko tijelo optereeno s vie sila, pomak neke toke moemo odrediti tako
da odredimo pomak te toke pod djelovanjem svake pojedinane sile, a rezultat
zbrojimo. Taj se postupak zove metoda superpozicije i smije se upotrijebiti samo za
finearnoelastine konstrukcije, tj. takve konstrukcije kod kojih pomaci linearno ovise
o optereenju. U Nauci o vrstoi I i II susretat emo se uglavnom s takvim
konstrukcijama. Ovdje emo se ograniiti na rjeavanje statiki neodreenih konslrukcija sastavljenih od tapova koji su optereeni samo aksijalno. S problematikom i metodama rjeavanja statiki neodreenih konstrukcija upoznat emo se
detaljnije u Nauci o vrstoi Il. Postupak rjeavanja statiki neodreenih problema
objasnit emo pomou nekoliko rijeenih primjera.
PRIMJER 7.5
Elastini tap konstantnog poprenog prosjeka i duljine l=a+b uvren je
izmeu dvije krute i nepomine stijenke, prema slici 7.10. u toki e tap je
optereen silom F. Treba nai reakcije u A i B, ako je zadano: F, a, b.
ul

l
,r

eE

:A
~

'

b
l

' '
Ug

bl
f
fs

(7.19)

gdje os x ne smije biti okomita na pravac AB. Ako upotrijebimo tri momentne
jednadbe, uvjeti ravnotee glase:
l:MA=O,

Ako na nekoj konstrukciji imamo k nepoznatih reakcija veza ili nepoznatih

sila, a konstrukcija ima s stupnjeva slobode gibanja, stupanj statike neodreenosti
n odreen je izrazom
n= k-s.
(7.21)

(7.20)

Slika 7.10.

Statiki neodreen

tap

Uvjeti raLnotee. Oslobodit emo tap veza dodavanjem nepoznatih reakcija veza FA
i F 8 koje zamjenjuju djelovanje nepominih stijenki. Budui da se radi o ravninskom problemu, moemo u principu postaviti tri uvjeta ravnotee:
1:F,=F-F.-F8 =0

(a)

119

EF,=O

(b)

PRIMJER 7.6

EMA=O.

(e)

Sastavljeni tap zadan je i optereen prema slici 7.11.

je zadano: a, F 2 =2F1 =2F, A 2 =2A 1 =2A, E2 =E1 =E.

Drugi i trei uvjet ravnotee automatski su zadovoljeni jer sile nemaju komponenata u smjeru osi y, a rezultirajui moment je jednak nuli jer su sve sile
kolinearne, a rezultanta im je jednaka nuli. Ubudue pri rjeavanju takvih zadataka
neemo ni postavljati uvjete ravnotee koji su automatski zadovoljeni jer ne
doprinose rjeavanju problema. Prema tome, imamo na raspolaganju samo jedan
uvjet ravnotee (a) i dvije nepoznanice, pa je potrebno postaviti jo jedan dopunski
uvjet deformacije.

So

SJika 7.11

Uvjet ravnotee.
EF,= -F,-F8 +F 1 +F,=O

Uvjer deformacije. Kako imamo jedan uvjet ravnotee a dvije nepoznanice: F, iF 8 ,

potrebno je postaviti jo jedan uvjet deformacije. U principu je svejedno da li emo
kao uvjet deformacije uzeti u5 =0, u~=O ili neki drugi; meutim, uvjet uA=O
zahtijeva najmanje numerikog rada~ u to se student moe lako uvjeriti rijeivi taj
zadatak primjenom uvjeta u8 =0. Mi emo rijeiti zadatak primjenom uvjeta uA !l::: O:

(e)
uA;;;u~+u~+u~'=O
i~

Pomak kraja B pod djelovanjem samo sile F8 iznosi

u,=

.1

2a

=0.

(b)

3
F,=sF

Fa
a zatim

a
Fs=f' /'

pomou

izraza (a)

(g)

bit e
PRIMJER 7.7

b
F=F/.

Vidimo da za izraunavanje
nije potrebno poznavati aksijalnu krutost
AE jer se ona u postupku rjeavanja zadataka krati. Ako je a=b=l/2. bit e
F .. =F=F/2. to smo mogli zakljuiti iz uvjeta simetrije. to je manji a, sila F je
vea, a sila F 8 manja i obratno.

120

('

Prvi lan, odnosno zagrada u izrazu (b) predstavlja pomak koji izaziva sila FA
drugi je lan pomak koji izaziva sila F.. a trei lan pomak koji izaziva sila F 2
Skratimo li izraz (b) s aJAE, dobit emo, nakon sreivanja,

Predznak je negativan jer se toka B u tom sluaju pomie ulijevo, tj. suprotno od
pozitivnog smjera osi x. Uvrstimo li izraze (e) i (f) u (d), dobit emo

Uvrstimo li izraz (g) u (a) i uzmemo li u obzir da je a

F, 5a F, Sa) F1 5a
- + - - +--+
( -AE
2AE
2AE

(f)

- AE'

odnosno

(a)

Ostale uvjete ravnotee nije potrebno postavljati.

Lako se moemo uvjeriti da je

Fa

(J

bl

(d)

uB:=uC= AE.

reakcije FA iF8 ako

oJ
'tEt

Uvjeti deformacije. Kao uvjet deformacije moemo uzeti injenicu da krajevi

tapa pri deformiranju ostaju nepomini, tj. u, =0 ili u8 =0. Odluimo se za ovaj
drugi. U tu svrhu oslobodimo kraj B veza dodavanjem sile F . Sila F 8 mora imati
takav iznos da je pomak kraja B jednak nuli. Primijeni t emo princip superpozicije.
Zamisli! emo da djeluje na tap samo sila F, pri emu nastaje pomak u;, a zatim
sila F 8 , pri emu nastaje pomak u;;. Ukupni pomak kraja B u tom sluaju iznosi

Us=uB+ujJ=O.

Nai

Kruta ploa ABCD vezana je pomou dva elastina tapa i nepominog zgloba
A i optereena silom F, prema slici 7.12a. Nai reakcije veza i pomak toke B, ako je
zadano: F, AE.

Uvjeti ravnotee. Na slici 7.12b prikazana je ploa osloboena veza. Osim aktivne
sile F djeluju sile u tapovima F1 i F 2 i sila u zglobu F,.. Smjer sile F,. nepoznat je,

121

pa je rastavljamo u dvije komponente: F "-' i F,,. Sile F 1 i F2 djeluju u smjeru

l i 2. Uvjeti ravnotee ploe glase

to uvrteno u izraz (i) daje

~tapova

EF,~F -F""~0

(a)

EF,~F,,-F,

-F, =0

(b)

-F3a+F2 a+F 1 2a=0.

(e)

EM,~

oJ

bJ

9 Ff
"=sAE'
PRIMJER 7.8
Kruta greda ABC ve7.ana je pomou tri elastina tapa: l, 2 i 3~ i optereena
silom F, prema slici 7.13a. Nai sile u tapovima i pomak toke D. Zadano: l, F.
AE.

Greda osloboena veza s ucrtanim reakcijama prikazana je na slici 7.l3b.

Uvjeti ravnotee grede glase:
IF,=F1 +F2 +F3 -F=0

IM 8 =F32a-F 12a-Fa=O.

(b)

Kako imamo dva nezavisna uvjeta ravnotee~ a tri nepoznate reakcije~ sistem je
jedanput statiki neodreden. Potrebno je postaviti jo jedan dopunski uvjet deformacije. Taj emo uvjet postaviti pomou slike 7.13c.

Oznaimo s

Slika 7.11. Kruta

ploa

s jednom preko brojnom vezom

A~

kruta, toke A, E i D leat e na jednom pravcu i

nakon deformiranja. Taj e se pravac zakrenuti za kut .kako je prikazano na slici
7.12b. Kut je vrlo malen jer su i produljenja tapova malena. Odavde moemo
zakljuiti da pomaci toaka E i D iznose

Uvjeti deformacije. Kako je

ploa

vE=a ct=Al2

(d)

v0 =2aa=Ai1 ,

(e)

&1 1 ~ 2LII2

(f)

odnosno da je
Kako je

izraz (f) prelazi u

Lli,~ AE'

Pomak

toke

~l&J
o

eJ A

e,

~;

11

lllJ-t::.l,
Slika 7.13. Kruta greda vezana na

Iz

slinosti

trokuta A 1B1 B2 i

A,e,e, slijedi

(i)

odnosno

6 Fl
lOaAE'

=-=--~---

LI12 -LJI1

tJ/3 -A/1

2a

4a

2LII2 = ./ 1 + Lll3

Produljenja iznose

F1 /
2aAE

(g)

F.,~-F,F""=F.

Iz izraza (f) i (e) izlazi

2a

21

l
2
-lAE -AE
AE
A
e
B
91---c'

bl~~
r1
r,
A
s e

B je horizontalan i iznosi

Ll/1

"//,

statiki neodreen nain

u8 =3aa.

122

e,

emo

6
3
F 1 =-F, F,=-F,
5
5

B i C nakon deformiranja sistema.

Kako je greda kruta, toke A 1 , 111 i
lee na jednom pravcu.

(h)

F1 =2Fl.

Rjeenjem jednadbi (a, b, e i h) dobit

'0

al

F,l

F 11
Lli,~ AE

A1, B, i e, poloaj toaka

Al

F,l

Lli

'

F,l

F 3 2/
Lli,= AE.

(e)

123

Ako uvrstimo izraze (e) u (e) i skratimo s lfAE, dobit

emo

Prema tome, uvjet defonnacije glasi

2Fz = F, +2F,.

Kako je

Rjeenjem sistema jednadbi (a), (b) i (t) dobit

F1 =0,

F21
Lli,= EA

emo

Pomak

toke

Fl

Lli

Lllz= 2AE'

D iznosi

'

odnosno

Fl

2FzCOS3 a+F2 ",;,F)

odnosno

F,

PRIMJER 7.9
Konstrukcija sastavljena od tri elastina tapa jednake krutosti AE, prema slici
7.14a, optereena je silom F. Nai sile u tapovima ako je zadano: F, l, AE, ct.
Na slici 7.t4b prikazan je osloboen vor A. Uvjeti ravnotee vora A glase
EF,=F 1 cos a +F3 cos a +F2 -F=O

(a)

LFx-= -F~ sin.o:+F3 sin ct=O.

(b)

t:

f-

F1
F'J

F,

ll

Statill:i neodreena

l:./ 2

1+2cos'a"

cos2 a
F =F,=F 1 +2cos'"
1

7.5. Toplinska i

poetna

naprezanja

al

'

d
tapna konstrukcija

Iz uvjeta (b) dobivamo F1 =F3 Do istog smo zakljuka mogli

svojstvo simetrije. Izraz (a) moemo sada preinaiti u

bi
doi

lake,

koristei

2F1 cos~+F,=F.

(e)

Potreban nam je jo jedan dopunski uvjet deformacije koji emo postaviti pomou
slike 7.14c. Slika prikazuje detalj defonnirane konstrukcije oko toke A. Nakon
optereenja toka A e se pomaknuti u novi poloej A1 Budui da je duina AA,
mnogo manja od duine AC (oko tOO do 1000 puta za metalne tapove), kut a nete
se bitno promijeniti. Duina AB jednaka je duini A 2B, pa je A,A, jednako
produljenju tapa J. tj.
Lll 1 .i 3 =A 1 A 1 .

. 124

Sile F 1 i F 3 Iznose:

Tijela se defonniraju ne samo pod djelovanjem sila nego i pri promJem

temperature, vlanosti, kemijskim reakcijama itd. Pri tome mogu nastati sam'ouravnoteene unutranje sile~ odnosno naprezanja koja nisu posljedica vanjskog optereenja. Ta naprezanja mogu biti vrlo opasna jer se teko otkrivaju. Pri optereenju
konstrukcije zbrajaju se poetna naprezanja s naprezanjima koje izaziva opteree-

bl
Slika 7.14.

'

emo

Uvrstimo li izraz (e) u (e), dobit

l (LII,+Lli,)=4AE.

~.

F 2 cos2 rt.=F1

3 Fl

F,lfcos a

F,l
F 11fcos a
EA COS
EA

to uvrteno u (e} daje

Lli, =0,

Al1 -

(d)

Izraz (d) prelazi u

F,

<H, cos a= L!/1

(f)

,,

t+lll

..

lr+tu

Slika 7.15. Toplinsko rastezanje tapa

nje. Zbog tih naprezanja moe nastati lom konstrukcije, iako je naprezanje koje
potjee od optereenja manje od doputenog. Pojavu toplinske deformacije objasnit
emo pomou slike 7.15. Stap na slici 5.15a ima pri temperaturi T duljinu l.
Ugrijemo li tap na temperaturu T +dT, produljit e se za iznos

dl,=alAT,

(7.22)

gdje je o: koeficijent toplinskog rastezanja, a Ll T promjena temperature. Eksperi

menti pokazuju da se koeficijent o: ma<; smatrati konstantnim pri malim promjenama temperature (dT= 100 do 200"C). Vrijednosti koef~eijenta: toplinskog rastezanja

125

za neke materijale pri sobnoj temperaturi navedene su u tablici 6.1. Podijelimo li

izraz (7.22) s/, dobit emo
LJ/T
(7.23)
eT=-,-=oLlT,

gdje je ~ duljinska deformacija izazvana promjenom temperature. Ako je tap

istovremeno optereen i ugrijan, deformacija iznosi

u,
e,=E+ oLlT.

(7.24)

Sprijeimo li irenje tapa potpuno ili djelomino, u njemu e se pojaviti

toplinska naprezanja. Zamislimo tap koji je uvren bez prednaprezanja izmeu
dvije krute i nepomine stijenke, prema slici 7.16. Promijenimo li tapu temperaturu

J ___L~.~----~-~
Slika 7.16. Pri promjeni lemperalure u statiki neodreenom
tapu javljaju sc loplinska naprezanja

za Ll T, on e nastojati promijeniti duljinu, to je nemogue jer su stijenke nepomi

ne. Zbog toga se u njemu javlja tlano naprezanje. Ukupna deformacija jednaka je
nuli, tj.
u,
E:.x=cc.T+-=0.
E
Odavde je
Ux= -a.E.1T.
(7 .25)

Neka su svi ~tapovi izraeni po mjeri osim tapa AD koji je za nekoliko

milimetara krai od 4m. Kod 'statiki odreene konstrukcije moemo bez tekoa
montirati trokut ABC. tap DC postavimo paralelno sa tapom AB, a tap AD
paralelno sa tapom BC. Kako je tap AD krai, njegov kraj se nee podudarali s
krajem tapa CD. Meutim, malim zakretanjem tapa CD oko C moemo poklopiti
krajeve ta dva tapa i zavriti montau konstrukcije. Pri tome montirana konstrukcija nee imati predvieni oblik, ali se u tapovima nee pojaviti naprezanja.

statiki neodreenoj

konstrukciji, prema slici 7.17b, situacija je potpuno

Montiranje tapova AB, BC, CD i dijagonala AC i BD moemo izvriti
bez primjene sile. tap AD 1 je krai pa se njegov kraj ne podudara s vorom D. Da
bismo spojili kraj D 1 s vorom D, moramo rastegnuti tap AD za iznos DDt i zatim
zavriti montiranje. Kad popustima silu kojom smo rastegnuli tap AD, u dijagonalama e se pojaviti tlana naprezanja, a u ostalim tapovima vlana.
drugaija.

Slina je situacija i pri nejednolikom rastezanju ili skupljanju zbog promjene

temperature. Ako se u statiki odreenoj konstrukciji jedan tap razmjerno vie
rastegne, konstrukcija e neznatno promijeniti oblik, dok e nejednoliko_,.rastezanje
jednog tapa u statiki neodreenoj konstrukciji izazvati pojiVti toplinskih
naprezanja.

PRIMJER 7.10
tap na slici 7.18 sastoji se od dva dijela duljine /1 i /2 , a postavljen Je izmeu
dvije krute nepomine stijenke s malom zranou lJ.

Pri pOZitivnom LJ T, tj .. pri povienju temperature, naprezanje je u tapu

negativno, tj. tlano, a pri smanjenju temperature naprezanje e u tapu biti vlano.

o,""----

. r,

!1:

"f\/i

Az

t1

m~
Al

)J

al

Toplinska, poetna i montana naprezanja mogu se pojaviti u tapnim konstrukcijama samo ako su one statiki neodreene (ovdje ne uzimamo u obzir
savijanje i uvijanje tapova}. To emo objasniti pomou slike 7.17 koja prikazuje
dvije konstrukcije sastavljene od tapova duljine 3, 4 i 5 m. Lijeva konstrukcija
statiki je odr.eena, a 'desna je statiki neodreena.

bl

Slika 7.18

bl

Slika 7.17. Montana naprezanja mogu nastati samo u

statiki neodreenim konstrukcijama

126.

al

Odrediti:
a) potrebno povienje temperature
drugu stijenku,
b) naprezanja a 1 i u2 koja

.Tto

pri kome

tap upravo dodirnuti

se pojaviti u tapu pri povienju temperature za

LlT2 >LlT1
Zadano: a1, E 1, A 1 ,11 , cx2 =2a 1 , E2 =E1 j2, A 2 =3A 1, 12 =11

127

a) Dok tap ne dodirne drugu stijenku, u njemu se ne mogu pojaviti naprezanja, pa

ukupno produljenje nastaje samo zbog porasta temperature, tj.

Uvrtavanjem konkretnih vrijednosti dobit

emo

<>,= ".,E,LIT,

ill=.ltr+ Jl,,=<l

"' = a,E,LIT.

(a)
.l=(tX 1 1 1 +a:,I2 )L!T1 =<l.

PRIMJER 7.11

Odavde je
{J

(b)

LIT,=---.
a.tlt +a1l1

b) U tom sluaju promjena duljine nastaje kako zbog promjene temperature tako i
zbog naprezanja, tj.

Lli= J/ld+ Lli,,+ Lli,.+ .i2T= <l.

(e)

Konstrukcija je, prema slici 7.19, sastavljena od tri tapa. Odrediti toplinska
naprezanja u konstrukciji pri promjeni temperature za JT u dva sluaja.
a l Sva tri tapa izraena su od istog materijala. s koeficijentom toplinskog rastezanja " i modulom elastinosti E.
b) Materijal dvaju krajnjih tapova ima modul elastinosti E1 i koeficijent toplinskog rastezanja a.1 ~ a materijal srednjeg tapa E1 i cx 2

Indeks u odnosi se na produljenje zbog naprezanja, a indeks T na produljenje zbog

temperature. Pomou izraza (7.6) i (7.22) izraz (e) postaje
l

(12

-11 +a 111 .dT2 +-I, + a:,l2 dT2 =<l.

E,
E2

I:F,=F_.-Fc=O.
0' 2 A 1

i fc= a 1 Ah bit

(e l

U 1 At = cr2A2.

Istovremenim rjeavanjem jednadbi (d) i (e) dobit

2F 1 coso::+F2 =0.

A 2 E1

A2

L, ( l +
AE1
a,-AE
A E l
2

2 1)

12

=oc2 -1

2 (

A2

LJ/2 cOSo::=tf/ 1

oc 1 ) LJT,
l+
1 1

!X t 11

" = oc,E,.dT

1+l:t:zlz
- A,E,L,

U tom je

sluaju

u, l
l
Lli, =--+ocdT-Ecos oc
cos a:

Cizlz

"'

ill, =-1
E

+ ocd TL,

to unteno u izraz {e) daje

u,
) 2 u,
(E+oci!T cos oc=E+<x.T.

l+ --

AlE,I,

128

(e)

al Materijal sva tri tapa je jednak.

gdje je d T= LJ T,- Ll T, porast temperature od trenutka kad je tap dotakao drugu

stijenku. Sreivanjem gornjeg izraza moemo dobiti

(b)

(.;vjel deformacije isti je kao i u primjeru 7.9. tj.

odnosno

(a)

Kako je F 1 = Aa1 i F2 =A u2 , izraz (a) moemo pisati u obliku

2a 1 cosa.+ a2 =0.

2 )(l!T,- LIT1 )
(--~-+-2-)- ( 1L1 + a21

A 1E 1

Zbog simetrije sile su u krajnjim tapovima jednake pa emo ih oznaiti s F" a

silu u srednjem tapu s f 2 Oito je iz uvjeta ravnotee da sile f 1 i sila F 2 trebaju biti
suprotnog predznaka, ali budui da ne znamo unaprijed koja e sila biti vlana, a
koja t1ana, pretpostavit emo da su sve sile vlane, kao to je prikazano na slici
7.19. Uvjet ravnotee glasi

E1

Uzmemo li u obzir izraz (a), bit

172

Slika 7.19. Statiki neodreena konstrukcija

podvrgnuta promjeni temperature

emo

A2 ll
O'z
a, --+-::-1, =b- (a, l,+ 2 12 ) LIT,.
A1 E1

F,

F,

(d)

U tom se izrazu pojavljuju dvije nepoznanice: <1 1 i O'~h pa je potrebno postaviti jo

jednu jednadbu. Uvjet ravnotee tapa prema slici 7.!8b glasi:

Kako je FA=

F,

9 J.

Alfirevi:

Nauka o

vrstoi

(d)

129

Iz izraza (b) moemo dobiti

(e)

Cl'z=- 2a 1 cos cc

Ako gornji izraz uvrstimo u {d), dobit

emo

"'

-e2cos
"' ' ct+<XLIT cos"=e+LIT,

Ako su sva tri tapa od istog materijala i ako se konstrukcija jednoliko grije, u
srednjem Ua pu javljaju se vlana toplinska naprezanja, a u druga dva tapa tlana.
Kad su !tapovi od razliitog materijala, moe se pri zagrijavanju u srednjem tapu
pojaviti tlano naprezanje, a u preostala dva vlano. To e biti ako je <XzCOs2 <,.
Ako je pak c:,cos2 <X=a1 , nee se pojaviti toplinska naprezanja. To objanjavamo
injenicom to je toplinsko rastezanje tapova upravo takvo da produljenja tapova
zadovoljavaju uvjet deformacija.

odnosno
PRIMJER 7.12

a 1 (l+ 2cos3 l= - E.1T(l- cos' a).

Treba sastaviti konstrukciju od tri tapa jednakog prosjeka prema slici 7.20a.
Srednji tap ima duljinu 1- a umjesto l. Odrediti naprezanja u tapovima nakon
dovrene montae.

Odavde je

ELI T l-cos'"

"' =

1+2cos'

Pomou

8\ 'l

emo

izraza (e) i (O dobit

'A

Gz= 2 a E I.JT

3
COS-COS 0!

1+2cos3 cx

b) Materijal srednjeg tapa razlikuje se od materijala ostalih dvaju tapova.

U tom je

sluaju

"l

cos !X

o
O'rAj1r,A
1A

cos IX

a=

to uvrteno u U\jet defonnacije daje

2
a,
"'
2 LIT) cos ct=-+a
1 tJT.
( -+~:t
E,
E,

2a1 cos ct= u2,

(g)

emo

u1
;x+ 2 LIT co~.za=-+o:
1 .dT,

" ( E,
q

Naprezanje

130

=a.

(b)

E,

U tom izrazu je .d/1 apsolutoa vrijednost. Kako je

odnosno

(a)

gdje je " samo apsolutna vrijednost naprezanja. Potrebno je postaviti jo i uvjet

deformadje koji prema slici 7.20c glasi
.dl.fcos"+Lif,

cl

Zadano: 1=2m,
l mm, E=200GPa, a=30".
Konstrukciju moemo sastaviti samo ako se srednji tap rastegne, a krajnja dva
sabij u. Srapovi e djelovati na vor A silama kako je prikazano na slici 7.20b. Zbog
simetrije je a 3 = u1 Uvjet ravnotee vora A glasi

"'

u1
( - -2cos
E

bl

Slika 1 .20. Pojava montanih naprezanja u statiki neodred:noj konstrukciji

Lli,=EI+a2 tJT,

Ako uvrstimo izraz (eru (gl. dobit

al

d/ 1 =---+1 LIT-E1

(o lt

2cos' ")

+--e;_-

.d11
2
= (<XzCOS

rt-"' )LIT

izraz

"'

LIT, =-1,
E

prelazi u

-l j
E,+2E, cos'" E,E,LIT.

_ (a:zCOS

odnosno

li
1
u1 +a2 coi' =-,Ecos
a.

a, r;>om.f!lako dobiti pomou izraza (e).

9*

(e)

131

Uvrstimo li izraz (a) u (e), dobit

emo

gdje je xi udaljenost i-tog tapa od osi y i za tapove l, 2 i 3 iznosi- 3a, - 2a i -a.

Za tapove 5, 6 i 7 X; iznosi a, 2a, odnosno 3a. Deformacija i-tog tapa jest

cos2

CT -

1-

{J
a.
E- -;---:--;;--:-::;-::l 1+2eos3 o

..:11;
0:
e,=/=x,/,

(d)

(b)

_ ElJ cos a
2 l l +2cos3 a.

tako _da je sila

Ul-

Nakon uvrtavanja konkretnih podataka u izraze (d) naprezanja u 1

iznose:
{J
cr 1 = 0,3262 E l= 32,62 M Pa (sabijanje)

odnosno

F;=AETx;.

cr,

(e)

Budui da su deformacije u tapovima (a time i naprezanja i sile} l i 7, 2 i 6, 3 i

5 jednake po iznosu a suprotne po predznak u, uvjet ravnotee EF ,=0 automatski je
zadovoljen. Preostali uvjeti ravnotee dat e nam veliinu kuta a., a zatim pomou
{e) moemo nai pojedinane vrijednosti sila F;, odnosno pomou (a) produljenja
JI,.. Ravnotea momenata oko C glasi

{J

cr 2 =0,565 El= 56,5 MP a

Fi=Au;=AEe~o

(rastezanje).

l: Mc= l:x,F,- M =0,

PRIMJER 7.13
Kruta greda AB vezana je pomou sedam tapova i optereena momentom M,
prema slici 7.21. Svi tapovi imaju jednaki popreni presjek, a izraeni su od istog
materijala. Razmak meu tapovima je konstantan i iznosi a. Duljina tapova je l.
Nai sile u ~tapovima.

'

,,

(d)

odnosno nakon uvrtavanja izraza (e) u (d)

M=AEll:x,

'

.~fo/0

M =2AE/ [a'+ (2a) 2 + (3a)'],

!lliJI,I51617
lO

nakon

sreivanja

daje

Ml

=--28EAa2.

1 rlH !tj,s~ _!_

ADE
--.JI
6
F,'FI
F t
' il''''! t ,,
l . l
l

Uvrstimo Ii (e) u (e) i (a), dobit

emo:

Mx;
f,=28a'
(l)

Mix;
Lli,= 28EAa'.

Slika 7.21

Na gredu djeluje sedam nepoznatih sila: F 1 ,f2 , ,F1 . Za njihovo odreivanje

imamo dvije jednadbe ravnotee: Lf:v=O i LM =0, tako da je sistem pet puta
statiki neodreen. Da bismo mogli rijeiti problem, moramo osim uvjeta ravnotee
upotrijebiti i uvjet deformacija. Budui da je greda kruta, moe se okretati i
pomicati u smjeru osi y. Meutim, simetrinost konstrukcije i antisimetrinost
optereenja llvjetuju i antisimetrinost ddormacije, tj. srednji tap 4 nee se
deformirali, dok e produljenja tapova l i 7, 2 i 6, 3 i 5 u parovima biti jednaka po
iznosu a suprotna po predznaku. Greda e se okretati oko toke C i zauzeti poloaj
A1 B1 . Kut zakreta grede oznait emo s rx. Veliina tog kuta za sada nam je
nepoznata. Produljenje i-tog tapa iznosi
LH;=X;a,

132

(e)

(a)

Nakon uvrtavanja konkretnih vrijednosti u izraze (f) dobit

M

emo:

Ml

F,= -f,=28a

tll 5 = -Lli,= 28EAa

f 6 =-f,=2M
28a

Ll/6 =-Lli,= 28EAa

F,=-F,=3M
28a

Ll/7 =-Lli,= 28EAa

f 4 =0

Lli. =0.

2M/
3MI

133

7.6. Konceotradja naprezanja i St. Venantov princip

Kruta greda AB vezana je pomou sedam jednakih tapova i optereena s dvije
sile, prema slici 7.22. tapovi se nalaze na jednakim razmacima a. Nai sile u
tapovima.

'.:nr

'lii'l'l

I!*IIT
l

A
F

H'=ll Fa

1r
aJ

bl

sm,. 7.22

Jednolik raspored naprezanja po poprenom presjeku tapa ostvarit e se samo

ako je presjek dovoljno udaljen od djelovanja koncentrirane sile i ako u blizini
nema nagle promjene poprenog presjeka. U blizini otvora, naglih prelaza ili na
mjestu djelovanja koncentriranih sila raspored naprezanja nije ni priblino jednolik.
Maksimalno naprezanje moe biti mnogo puta vee od prosjenog (nazivnog ili
nominalnog) naprezanja. Ta pojava naziva se koncentracija naprezanja. Analitiko
odreivanje napre:Zanja u blizini otvora vrlo je sloeno i ne rnoe se obaviti
metodama nauke o vrstoi. Niz jednostavnijih i za praksu vanih problema rijeen
je metodama teorije elastinosti. Danas se za rjeavanje problema koncentracije
naprezanja sluimo eksperimentalnim metodama, u prvom redu fotoelasticlmetri~
jom. a i numerikim metodama. Ovdje emo navesti nekoliko primjera s gotovim
rezultatima. Na slici 7.23 prikazan je plosnat tap irine h i debljine b (h)>b) koji je
optereen koncentriranom silom F. Ovdje navodimo rezultate za raspored naprezanja u poprenom presjeku koji je od kraja tapa udaljen za iznos h/4, h/2 i h.
Rezultati su prikazani na slici 7.23.

Reduciramo li obje sile na toku C, dobit emo rezultirajuu silu 3F i

moment M~4F2a+F3a~11Fa. Zadatak emo rijeiti metodom
superpozicije. Sama sila 3f izazvat e, zbog simetrije, paralelan pomak grede, pa e
deformacije.i naprezanja u svim tapovima biti jednaki. Kako su i povrine tapova
jednake, bit e i sile jednake. tj.
rezultirajui

"'~ .. 1J)l7dt

Fl =F;= ... =F1.

~ 1T"'
(1~114 =l575~

Uvjet ravnotee J:F,.~O u tom sluaju glasi

Slika 7.23. Raspored naprezanja u blizini kraja !tapa
na kojem djeluje koncentrirana sila F

7Fi ~3F,
odnosno

Fi =E;= ... F;

Sile koje uzrokuje moment M= lifa moemo dobiti pomou rjeenja prethodnog primjera. Tako je npr. sila F; prema prethodnom primjeru

M liFa ll
F:=-=-=-F
' 28a 28a 28 '

cr.=F/A~F!(bh).

pa je ukupna sila u tapu 5

Ako se u tapu nalaze geometrijski diskontinuiteti u obliku otvora, utora,

naglog suenja, na tom e mjestu raspodjela naprezanja biti vrlo nejednolika, tj .
javlja se koncentracija naprezanja. Na slici 7.24 prikazana su dva plosnata tapa. od
kojih tap A ima geometrijski diskontinuitet u obliku krunog otvora polumjera r. a
tap B dva polukruna utora polumjera r.
Maksimalno naprezanje <T mu: ovisi o obliku i veliini diskontinuiteta te srednjem naprezanju, to se izraava pomou izraza

23
F~.+~--~
F
28

Sila u tapu l jest

F1 ~F; +F; -~F

7

+(--28a3-llFa)= -~F.
28

Na slian nain moemo dobiti sile i u ostalim tapovima.

134

Prema raspodjeli naprezanja na slici 7.23 vidimo da je raspodjela naprezanja u

blizini hvatita koncentrirane sile f vrlo nejednolika. Maksimalno naprezanje u
neposrednoj blizini hvatila F mnogostruko je vee od prosjenog naprezanja (kad bi
sila zaista djelovala u jednoj toki, bilo bi "~~co). Kako se udaljavamo od
hvati!ta koncentrirane sile, maksimalno naprezanje naglo opada i pribliava se
prosjenom naprezanju po presjeku. Na udaljenosti h od hvatita sile maksimalno
naprezanje ama samo je oko 2, 7% vee od prosjenog ili nominalnog naprezanja

O"rnu=KO"n,

(7.26)

135

gdje je K faktor koncentracije naprezanja, a a" nominalno iJi srednje naprezanje po

oslabljenom presjeku, tj.
F
F
(7.27)
<Jp :411
(h- 2r)b'
gdje je A, povrina oslabijenog poprenog presjeka. Faktori koncentracije napre7.anja za plosnat tap sa sredinjim krunim otvorom i za tap s dva polukruna utora
prikazani su dijagramom na sUci 7.24, Teorijsko rjeenje za faktor koncentracije
naprezanja u 'beskonanoj ploi s ellptinim otvorom. koja je optereena na
rastezanje. prema slici 7.25, glasi

a
l+2b,

(7.28)

gdje je

Ako je afb~ 2, bit e K~ 5, a ako je afb ~ l/2, bit e K~ 2. Vidimo da je

koncentracija naprezanja mnogo vete ako je elipsa (ili bilo koji duguljasti otvor)
postavljen popreno na smjer rastezanja ili sabijanja, nego ako je postavljen
uzdu.no. Openito, kon_centracija naprezanja je to vea to je manji polumjer
zakrivljenosti otvora ili utora. Taj izraz vrijedi priblino i za tap konane irine s

malim eliptinim otvorom. llirina tapa treba biti 5 do lO puta vea od velike osi
elipse. St. Venantov princip iti princip lokainosti djelovanja samouravnoteenog
optereenja glasi; Ako na malom dijelu tijela djeluju meusobno uravnoteene sile, one
izazivaju samo lokalna naprezanja u neposrednoj blizini djel'Ovanja sila i vrlo brzo
opadaju s udaljenou od mjesta optereenja.
Ponekad se St. Vena.ntov princip izraava i na drugi nain. U tokama tijela koje su
dovoljno udaljene od mjesta djelovanja vanjskog optereenja naprezanja e se
neznatno promijeniti ako jedno opteretenje zamijenimo drugim, njemu statiki
ekvivalentnim optereenjem. Dva sistema sila statiki su ekvivalentna ako imaju
jednaku rezultantu i jednak rezultirajui moment.
Na slici 7.26 prikazane su dvije grede koje su optereene razliitim ali statiki
ekvivalentnim optereenjem. Unutar dvostruko iscrtanog podruja naprezanja se u
oba sluaja znatno razlikuju (do 50% i vie). Unutar jednostruko iscrtanog podruja
naprezanja se mnogo manje razlikuju, a izvan procrtanog podruja razlika je
neznatna (manje od 5%).

l'

l~~

ft

l'l l ' pl

Slika 7.26, Ilustracija St. Venantova principa

PRIMJER 7.15
Oslabljen tap, prema slici 7.27, optereen je silama F. Nai maksimalno
naprezanje u presjeku A-A, ako je zadano: debljina h lem, b~8cm, r~2cm,
F~20kN. Povrina presjeka A-A iznosi
(b 2r)h=4cm 2 Prosjeno uapre7.anje u presjeku jest

-~l=]) ~~

. lO' Nfm' ~ 50 MPa.

,l~

Maksimalno naprezanje, prema izrazu (7.26), iznosi

K6#10ta

anuu:=Ku~:~,

gdje je K faktor koncentracije naprezanja koji emo oitati s dijagrama na slici 7.24
za tap A. Potrebno je da )zraunamo omjer 2rfb, koji iznosi 0,5. Za taj omjer
faktor koncentracije naprezanja iznosi K =2,11, pa je
"-

l 50~ 105,5 MPa.

l
o

Q2

Q6

OJ
1,0

'*'

Slika 7.24. Ovisnost faktora koncentracije naprezanja o veliini

2r/b z.a !tap s krunim Ot\orom i lap s polukruinim utorima

!36 .

111111111111111
Slika 7.25. Koncentracija naprezanja
u beskonanoj ploi s eliplinim
otvorom

Slika 7.27

137

8. UVIJANJE STAPOVA
8.1.

Opi

pristup rjehvanju problema u nauci o

vrstoi

Prije nego pristupimo prouavanju ovog poglavlja preporuljivo je da student

utvrdi gradivo poglavlja u kojem se govori o rjeavanju statiki neodreenih
Problema, posebno da preradi primjere 7.13 i 7.14. U sedmom smo poglavlju
prouavali naprezanja i deformacije u aksijalno optereenim tapovima. Rjeenje
smo mogli nai tek nakon pretpostavke o jednolikoj raspodjeli naprezanja po
poprenom presjeku. Analogno tome, morat emo uvesti odreene pretpostavke o
deformiranju, odnosno o raspodjeli naprezanja pri uvijenju i savijanju tapova.
Istim postupkom koristimo se i pri analizi ploa, ljusaka, prstenova i drugih oblika
tijela.

(>{' -1iifi'
~

7,

-, r,

:-

FJ

ili

j/ ~A

Slika 8.1. Problem od:-eivanja raspodjele unutranjih

sila po presjeku tapa jest statiki n~reen

Problem

odreivanja

naprezanja u tapu ili bilo kojem drugom obliku jest

Zamislimo tap prema slici 8.1. Uoimo bilo koji presjek tapa,
npr. A- A. Moemo zamisliti da se djelovanje jednog .dijela tapa na drugi prenosi
pomou velikog broja infinitezimalno kratkih niti (pretpostavlja se da niti mogu
prenositi i tlaqe sile). Svaka nit zamjenjuje djelovanje jednog malog vektor
naprezanja pilA. Problem odreivanja sila u tim nitima slian je problemu odredivanja sila u tapovima u primjerima 7.13 i 7.14. U tim primjerima kruta je greda
povezana sa sedam tapova. Koristei uvjet krutosti grede, mogli smo izraziti
produljenja Lli; svih tapova pomou translatornog pomaka sredita grede ~ i
statiki neodreen.

139

kutnog pomaka ~- Zatim smo iz produljenja odredili deformacije e,, pa pomou

Hoo keova zakona naprezanja u i = EjE, odnosno sile Fi= q 1 A. Na taj naio znali
smo unaprijed meusobne odnose svih sila u tapovima, tj. njihovu kvalitativnu
raspodjelu, ali ne i veliinu. Primjenom uvjeta ravnotee IM=O i IF,=O odredili
smo nepoznate parametre a i b, a zAtim i veliinu sita.
,

U primjeru 7.l J lako smo ustanovi1i da je translatorni pomak jednak nuli. U

primjeru 7.14 uoili. smo da je prikladno vanjsko optereenje reducirati na sredite
grede. Pritom dobivamo rezultantu i rezultlrajui spreg. Potpuno isti postupak bio
bi i u sluaju da je greda vezana s mnogo veim brojem tapova. Iako smo u
zadacima 7.13 i 7.1-1 pretpostavili da je greda kruta, idealno krutih greda nema.
Svaka je greda u veoj ili manjoj mjeri deformabilna. Meutim, ako je deformiranje
grede zanemarivo maleno u odnosu na produljenja tapova, dobiveno rjeenje
razlikovat e se neznatno od stvarnog.
Pri analizi naprezanja i deformacija tapova postupamo slino kao i kod
rjeavanja problema 7.13 i 7.14. Vanjsko optereenje reduciramo na teite popre
nog presjeka tapa. RezuJtirajuu silu rastavljamo u normalnu i poprene komponente, a rezultirajui moment na moment uvijanja j momente savijanja, kako je to
opisano u 5. poglavlju. Posebno razmatramo pojedine vrste optereenja: aksijalno
optereenje, uvijanje. savijanje i smicanje. Prvi korak analize jest u tome da
uvedemo pretposta\'ke o deformiranju tapa. Najea pretpostavka jest da popre
ni prosjeci ostaju rami pri deformiranju. (Ta je pretpostavka analogna pretpostavci
o krutosti grede u primjerima 7.13 i 7.14.) Osim te pretpostavke mogu se uvesti i
druge pretpostavke o derormiranju ili direktno pretpostavke o raspodjeli naprezanja. Na temelju pretpostavki o deformiranju geometrijskom analizom dolazimo do
izraza za raspodjelu deformacija. U tim izrazima pojavljuje se jedan ili vie
nepoznatih parametara. To znai da znamo zakon po kojem se mijenjaju deforma~
cije, ali ne znamo veliinu samih deformacija. Pomou Hookeova zakona (elastinih
materijala) ili nekog drugog zakon3 koji povezuje naprezanja i deformacije moemo
dobiti i raspored naprezanja. Zatim pomou uvjeta ravnotee odreujemo veliinu
nepoznatih parametara, a samim tim i veliinu naprezanja i defonnacija za pojedinu
vrst optereenja. Taj je postupak shematski prikazan na slici 8.2. Nepoznatih
parametara smije biti toHko koliko u konkretnom sluaju ima nezavisnih uvjeta
ravnotee.
Osim pretpostavki o deformiranju uvode se i druge pretpostavke ili ogranie
nja, kao npr. pretpostavka o malom maksimalnom progibu, o maloj visini nosaa u
odnosu na raspon itd. Te pretpostavke i ogranienja olakavaju rjeavanje problema, ali se problem. u principu, moe rijeiti i bez njih. Meutim, pretpostavke o
defonniranju, odnosno pretpostavke o raspodjeli naprezanja omoguuju rjeavanje
problema analize naprezanja za razne sluajeve optereenja (uvijanje i savijanje
tapova, savijanje ploa i ljuski, uvijanje prstenova~ debele cijevi. rotirajui diskovi
itd.) i bez njih se ti problemi ne bi mogli rijeiti metodama nauke o vrstoi.
Ponekad se i u teoriji elastinosti uvode pretpostavke o deformiranju; meutim, u
teoriji elastinosti navedene probleme moemo rijeiti (bar u principu) i bez
uvoenja pretposta\ki o deformiranju. U tom sluaju pretpostavke se uvode radi
olakavanja matematikog rjeavanja problema.

140

Pretpostavke o deformiranju moraju biti postavljene to je mogne realnije.

Ako uvedene pretpostavke znatnije odstupaju od stvarnog deformiranja, izrazi koje
dobijemo pomou njih nee biti toni. Pretpostavke moemo postaviti na temelju
razmiljanja, iskustva, pokusa itd. Nakon to su izvedeni izrazi za naprezanja,
deformacije i pomake, potrebno ih je provjeriti. To moemo uiniti eksperimentalno
ili usporedbom s rezultatima iz teorije elastinosti. Obino se smatra da je odstupanje do 5% zadovoljavajue.
Pretpos:tavke o deformir.~r1ju i

{ili! pretpostavke o

r.tspodje!i naprezanja

Geometrijska analiza

luazi za raspodjelu defon1l3cija u ovi$noui o

nepo:tnatlm parametrima

Hool<eovzakon lli uij = fk 1i)

l .trati l':a taspodjelu naprezanja u ovisnosti

nepoznatim parametrima

Uvjeti ravnotee

Velli11a

nepoznatih parametara. tj. konani

ilrat:i za naprez;nja i deformaoje

'Slika 8.2. Shematski prikaz opeg pristupa ana1izi naprcr.ania

i deformAcija metodama Nauke o !"rstoi

8-2. Naprezanja i def:ormacije pri uvijanju

Pretpostavke o deformiranju i raspodjeli napreza~~ja. Analizu naprezanja i deformacija provest emo uz ove pretpostavke:
l. pri deformiranju tapa popreni presjeci ostaju ravni i okomiti na uzdunu
os tapa
2. popreni prosjeci zakreu se kao krute figure, tj. ne deformiraju se u svojoj
ravnini
3. nonnalno naprezanje ax jednako je nuli.
Izvedeni izrazi vrijedit e uz ogranienja:
l. promatrani presjeci dovoljno su udaljeni od mjesta djelovanja koncentriranih spregova (dovoljna udaljenost je oko jednog polumjera)

141

2. tapovi su ravni, konstantnog poprenog presjeka

3.' popreni presjek moe biti samo krug ili kruni vijenac.
Ako se popreni presjek mijenja postepeno i ako je tap zakrivljen, izvedeni izrazi
vrijedit e priblino. Bit e to toniji to se postupnijc mijenja presjek i i;to je manja
zakrivljenost tapa. tj. to je maf\ii omjer d/p, gdje je d promjer tapa, a p polumjer
zakrivljenosti.

Ako element zarotiramo oko osi y za 180", dobit emo element prema slici 8.5b.
Obje bi slike zbog simetrije morale biti identine. To je mogue jedino ako
polwnjeri pri deformiranju ostaju ravni, tj.. ako se popr..:ni presjeei zakr..:u kao
krute figure. Sada kad smo uveli pretpostavke o deformiranju, moemo pristupiti
analizi naprezanja i deformacija. prema shemi sa slike 8.2.

~-r~-r

~~~

Uvedene pretpostavke o deformiranju pri uvijanju okrugllh tapova u cijelosti

su ispupjene, u to se moemo uvjeriti ovim razmatranjem: Na slici 8.3 prikazan je
okrugao ravan prizmatian tap koji je optereen momentima uvijanja na krajevima. Budui da je M, konstantan du osi tapa, bilo koja dva elementa A i B
de formirat e se jednako jer su geometrijski identini i optereeni na isti nain~ a i
elastina svojstva su lm jednaka. tap i svi njegovi dijelovi rotacijski su simetrini
oko uzdune osi x.
~

'

!ir~-
/tJ
-tGc
"'
y l'

l'

Slika R.5. Simetrija problema uvjetuje da pri deformiranju

polumjeri ostaju ravni

Geometrijska analiza. Zamislimo da smo ~tap sa slike 8.3 podijelili u niz elemenata
male duljine Ax. Relativni zakret desnog kraja prema lijevom bit e za sve elemente
isti. i bit Ce to vei to je vei Ax. Trostruko dulji element imat e trostruko veCi
zakret. pa moemo pisati

Slika 8.3, Elementi A i B su jednaki i na isti nain optereni

Element A prikazan je jo jednom na slici 8.4a. Ako clement okrenemo za 180"

oko osi y, njegov desni dio D doi e u isti poloaj kao lijevi dio L i bit e na isti
nain opter..:en. Zakljuujemo da deformiranje dijela D mora biti takvo da se
nakon rotacije oko osi y za 180 deformirani dio D podudara s defonniranim
dijelom L. Zbog rotacijske simetrije popreni presjek moe prei samo u rotacijsku
povrinu ili ostati ravan. Ako se presjek l ispupi, morat e se i presjek 2 ispupiti,
to bi dovelo do de formiranja dva susjedna elementa, prema slici 8.4b. Ako se pak
presjek l udubi, udubit e se i presjek 2, to dovodi do de formiranja, prema slici
8.4c. Oba ta naina mogu nastati samo uz pojavu pukotina, to se u stvarnosti ne
deava. Prema t6me zakljuujemo da pri defonniranju popreni presjeei ostaju
ravni i okomiti na uzdunu os.
. Razmotrimo sada drugu pretpostavku o deformiranju. Ako se jedan polumjer
pri deformiranju iskriVi, iskrivit e se svi polumjeri u svim presjecima na is~i n~in
jer to slijedi iz uvjeta simetrije. Deformirani polumjeri prikazani su na slici. S.5a.
b)

~
,,~

d~
Slika 8.4.. Simetrija problema uvijanja prizma.ti:nog krunog

!lapa uvjetuje da popreni presjeci ostaju ravni i okomiti na:

uzdu!nu os

142

l'

oJ

il=9tJx,
gdje je .d o relativni zakret desnog dijela u odnosu na lijevi, a 8 konstanta
proporcionalnosti. Veliina 9 je zapravo relativni kut uvijanja, tj. kut uvijanja po
jedinici duljine i mjeri se u rad/m, dok se kut zakreta o izraava u radijanima.

Gornji izraz za infinitezimalno mali element glasi

da=Bdx.
Inregriranjell! tog izraza dobit

(8.1)

emo
'

Jdo= f 8dx.
~to

Relativni kut uvijanja 8

X(,

oito

ovisi o momentu uvijanja Mfl promjeru tapa d i

materijalu tapa. Ako su sve te veliine konstantne, bit e i 9 konstantno, pa ga
moemo

izvui

pred mak integrala. Nakon integracije dobit

emo

a-ao=9(x-x.).
Ako ishodite koor<linatnog sustava odaberemo na lijevom kraju tapa, bit

= ao + llx.

(8.2)

U tom sluaju ao predstavlja zakret lijevog kraja tapa, tj. zakret tapa kao krutog
tijela. Prema tome ao ne utjee na pojavu naprezanja i deformacija pa se pri daljnjoj
analizi moe ispustiti iz razmatranja. Naime, osovina (tap) moe se okrenuti
mnogo puta oko svoje osi. Ako se pritom s~ presjeci okrenu za isti iznos, nee se
pojaviti deformacije i naprezanja. Nasuprot tome, ako je jedan kraj nepomian:, a
drugi se samo malo zakrene, u osovini se pojavljuju naprezanja i deformacije.
143

Razmotrimo dio vratila prema slici 8.6a. Radi jednostavnosti zamisli! emo
da je lijevi kraj nepomian, a da se desni zakrenuo m iznos Atx.: Pri tome ravnina
OABC prelazi u zavojnu plohu 0ABC1 Pravac AC prelazi u dio krune zavojnice
AC,. Zamislimo da smo iz vratila isjekli element pomou dva bliska poprena
presjeka na mjestu xi x+dx, te pomou dva bliska cilindrina presjeka promjera p
i p+ dp. Taj je element prikazan na slici 8.6b. Na njegovu platu ucrt'ajmo
pravokutnik DEFG. Opet moemo zamisliti da lijevi kraj elementa ostaje nepomian, a da se desni dio zakrenuo za kut doc=lildx. Pri tome toka G prelazi u G,,
toka F u f 1 , tako da pravokutnik DEFG prelazi u romboid DEF, G,. Pravokutnik i
romboid prikazani su jo jednom na slici 8.6c. Vidimo da je element DEFG

,,

Uvjeli ravnotee. Na slici 8.1 prikazan je dio tapa na koji s lijeve strane djeluje
, vanjski moment M,, a s desne komponente unutranjih sila. Na malu povrinu dA.
djeluje sila <dA koja oko osi x ini moment <dA p. Uvjet ravnotee cijelog dijela
alasi
~
"
EM,=-M,+ tdAp=O.

J
A

~l

$illi

knk

bl,o:o~X
t'
t

'

S.!ika 8.7. Ravnotea elementa okruglog

~tapa

optere.Cenom na uvijanje

Ako u taj izraz uvrstimo (8.4 ), dobit

emo

fpGildAp=M,.
cl

'
o

Kako se integriranje vri po presjeku i kako je za sve

konstantno~ bit e

'"'

toke

jednog presjeka G 8

'

G9 p'dA=M,.
A

Slika 8.6. Geometrijska analiza uvijanja elementa krunog tapa

dcformiran smino. Duijine svih stranica pravokutnika ostale su nepromijenjene;

promijenili su se samo pravi kutovi u vrhovima pravokutnika za iznos y. Kako je
kut y vrlo malen (reda veliine 0,001 ili manji, iako je na slici radi jasnoe prikazan
veim), ~cmo pisati

ln tegral u gornjem izrazu predstavlja. prema (4.4), polarni moment tromosti I P' pa
je
Gf:JIP=Mu
odnosno

M,
9=-.
Gl,

Y"'tg
Uvrstimo li (8.2) u gornji izraz, dobit

Uvrstimo li izraz (8.5) u (8.4), dobit

naprezanja

emo

y=p8.

(8.3)

To je izraz za raspodjelu kutnih deformacija. U njemu se pojavljuje nepoznati

parametar 9. Vidimo da je u osi tapa (p= O) kutna deformacija jednaka nuli i da
raste linearno prema povrini gdje ima maksimalnu vrijednost.
Primjena Hookeova zakona. Idui korak prema shemi sa slike 8,2 jest dobivanje
izraza za naprezanja primjenom Hookeova zakona. U tom sluaju imamo isto
smicanje, pa moemo pisatl
T yG=pG8.
(8.4)

emo konaan

M,

I,

Km zakreta o: dobit

emo

izraz za raspodjelu.

(8.6)

!=-p.

ako u izraz (8.1) uvrstimo (8.5), tj.

M,

d~=lildx=-dx.

(8.7)

Gl,

Zanemarimo Ji rotaciju tapa kao krutog tijela. bit

M,
a= Gl, dx.
o

Prema tome je i naprezanje u osi tapa jednako nuli i raste linearno prema kraju.
Izrazi (8.3) i (8.4) sadr'le, za sada, nepoznati parametar S koji emo odrediti
pomou uvjeta ravnotee.

144

(8.5)

10 L Alfirevi:

Nauka o tvi-stoCI

(8.8)

145

Ako tap ima konstantnu torzijsku krutost GI, i ako je moment torzije
konstantan, moemo MJGI, izvui ispred znaka integrala, paje

M,l

(8.9)

Izraz (8.9). naravno, vrijedi samo za tapove konstantnog poprenog prcsjeka,

koji su optereeni tako da je M,=konst. Izraz (8.8) vrijedi u prvoj aproksimaciji i
u sluaju kad popreni presjek i moment uvijanja nisu konstantni. Iz izraza (8.7)
moemo dobiti
da M,.
Nakon deriviranja tog izraza i uvrtavanja izraza (5.8) bit

~(oi, d")= dM,=

dx

dx

dx

m,.

(8.10)

Ako je torzijska krutost G l P konstantna, bit e

d' a
dx

GI,1~

Prva je matrica napisana tenzornkim oznaavanjem, a druga na oobiajeni nain,

Vidimo da prema tom oznaavanju naprezanje < dano izrazom (8.6) predatavlja
komponente 't~, pa matrica tenzora naprezanja kod uvijanja glasi

m,.

(8.1l)

Rarrnotrimo sada podrobnije raspored posminih naprezanja. Prema izrazu

(8.6) naprezanje rasre linearno od nule u osi tapa do maksimalne vrijednosti T mu. na
povr$ini. Kako su u okomitim presjecima posmina naprezanja meusobno jedna~
ka, raspored posminih naprezanja izgledat e kao na slici 8.8. Sve ostale komponente naprezanja u tim presj ecima jednake su nuli.

[<r,j]=

oo oo o]
[o o

(8.13)

<

<

Budui da je isto smicanje ekvivalentno

meusobna okomita pravca (vidi primjer

istovremenom rastezanju i sabijanju u

2.2), glavna naprezanja init e kut od
45' s uzdunom osi x, kako je prikazano na slici 8.10a. Na slici 8.10b prikazane su
trajektorije naprezanja pri uvijanju. To su dvije ortogonalne familije krivulja.
Tangenta na jednu familiju krivulja podudara se s pravcem ah a tangenta na drugu
familiju krivulja podudara se s pravcem a2 u danoj toki.
dva

+,-

_, "_!_,
H -~~~}
?;
\: '
'
i

al
Slika 8.10. Glavna naprezanJa i trajektorije naprezanja u tapu

8.3. Dimenzioniranje tapova

optereenih.

bl
optereenom

na uvijanje

na uvijanje

Vratila i ostali ta povi optereeni na uvijanje dimenzioniraju se prema uvjetu

i prema uvjetu krutosti. Kut uvijanja ne smije biti prevelik jer odvie
elastino vratilo moe uzrokovar! pojavu vibracija koje su nepoeljne iz: mnogo
razloga. Obino je kod lakih vratila (vratila malog promjera) presudna krutost, a
kod tekih vratila vrstoa. Sam lom tapa optereenog na uvijanje ovisi o
materijalu od kojeg je izraen. Kod krhkih materijala lom izaziva najvee vlano
naprezanje, a kod rastezljivih materijala posmino naprezanje. Na slici 8.11 prikavrstoe

iem ktbkag ~opa

Slika 8.9. Komponenle tenzora

naprezanja u eilindri~nim

Slika 8.8. RaspOdjela m\preanja u

okruglom ;tapu Opiet:enofn na

~~

koordinatama

U'loijaoje

Za opisivanje uvijanja okrugli tapova pogodnije su cilindrine koordinate od

pra voku tnih. Komponente tenzora naprezanja u cilindrinim koordinatama ilustrirane su na slici 8.9. Matrica tog tenzora glasi

r. ""'
"""

["ul=
~

146

""

"

u,."

. .l ["
a."

(1=

<".
<..,. " <..,l
tpx

'"'
..

lt!m ttufdilnog topq

a}~

bl

Slika S. l l. Lom :tapa optereO:;nog na uvijan;e

(8.12)

zan je shematski lom dvaju tapova krunih presjeka. Kod krhkog materijala lom
nastaje pod kutom od 45 prema uzdunoj osi, tako da je povrina loma okomita
na pravac " Nasuprot tome, ako bismo htjeli izazvati lom tapa od raslezljivog

to

147

materijala, do loma bi dolo tek nakon znaine plastine defonnacije. Povrina loma
okomita je na uzdunu os tapa, tj. lom nastaje po ravnini u kojoj je posmino
naprezanje najvee.
Da bismo mogli dimenzionirati tap prema oba kriterija, potrebno je poznavati
doputeno posmino naprezanje -rdop i doputeni kut uvijanja po jedinici duljine Bdap
Promjer tapa odreujemo na temelju oba uvjeta: vrstoe i krutosti. Usvajamo
veu vrijednost

M,
M,
(8.14)
'tma~=JPmax=~/ ~'t"dop
p

Kao doputeno optereenje usvajamo manju od tih dviju veliina. M;dop raste s
potencijom, a M;' dop s etvrtom potencijom promjera, to je ilustrirano na
slici 8.12. Ako je d<d", za dimenzioniranje je mjerodavna krutost, a ako je d> d",
mjerodavna je vrstoa. Vrijednost do odredit emo izjednaav~jem izraza za M;dop
i M; dop tj.
nd~
naci
16rdop=32G8dop
Odavde je
treom

2rdop

M,
9=--.;.9,
Gl
op

(8.15)

Granini

moment uvijanja jest

preinaiti uvoenjem

r,,P
-2 G Bdop

M 10 =-

oznake

lp

lp

Wp=--=Pmu. r

(8.16)

~~=~~'.

N,.

(8.17)
01

Izraz (8.14) sada glasi

t

M,
mu

wp

=--:s;;;'l'dop

(8.18)

Iz izraza (8.15) i (8.18) moemo dobiti

da

Slika 8.13. Raspored naprezanja

u tapu koji ima presjek u obliku
krunog vijenca

rr.d4

nd4

nd
M
I=--;>--'-,
P
32 GSdop

l=--'--'
p
32
32

l =_!(l - k"')

d>-

d.

(8.19)

d;> f -32M,
-G 9dop1[

Odredit emo doputeni moment uvijanja u ovisnosti o promjeru d vratila, ako

je poznato 'tdop Sdop i G. Prema izrazima (8.15) i (8.18) moemo pisati:
nd3
3
M;dop= WP -rdop=---rdop= C, d
.
16
nd4

M;' dop= GI P Sdop = n G 9dop =C2 tJ4.

148

Slika 8.12. Ovisnost doputenog

momenta uvijanja o promjeru
vratila

Ako je popreni presjek tapa kruni vijenac, raspored naprezanja izgleda kao
na slici 8.13. Moment tromosti u tom sluaju iznosi

nd' M
W=-;>-'
P
16 'rdop

odnosno

(8.22)

'rdop

Ht~,.

Veliina wP naziva se polarni moment otpora. Vidjeli smo da polarni moment

tromost( TP karakterizira krutost tapa protiv uvijanja. Isto tako WP karakterizira
vrstou tapa pri uvijanju. Kod punog krunog presjeka moment otpora iznosi

WP=I:=n::

n[

Izraz (8.14) moemo

(8.21)

d"= G9,,,"

Pmu

32

(8.23a)

gdje je k =d2/d1 omjer unutranjeg i vanjskog promjera: Moment otpora dobit emo
izraza (8.16):
d
nd3
WP=lp f=If(l- k"').
(8.23b)

pomou

Dok se momenti tromosti sloenih likova mogu dobiti zbrajanjem i oduzimanjem

momenata tromosti pojedinih dijelova, momenti otpora ne mogu se dobiti zbrajanjem
ili oduzimanjem momenata otpora pojedinih dijelova. Uvjet krutosti i vrstoe za uplje
vratilo sida glasi:

w
P

nd~

16

tdop

= - (l- k4 );>-''

I =
P

ntf1 (1- k4 );>~.

32

G_Sdop

149

.,
\i

odnosno

-~

,/

16M,
d,;;,. ""'dop (l k")

(8.24)

Kako je povrina

poprenog

(8.25)

k4 ).

M _30P

,--

""

". 1000

Omjer vrstoe jednak je omjeru momenata otpora, a omjer krutosti jednak je

omjeru momenata tromosti:

w,.

10

OO
29m
,

PRIMJER 8.2

Usporediti krutost i vrstou punog i upljeg vratila ako oba vratila imaju
jednaku povrinu poprenog presjeka. Popreni presjeCi su prikazani na slici 8.14.
Puno vratilo

d~2(~)"'
~ nd ~~ 2 (~)"'J;" A'"112 ~ ~ [A'
[

1t

xd' A'
I~-~
' 32 2x
150

"'!i,

16

I,. l +k'
T;~ l - k'

l+k'

95,49Nm.

d~29mm.

16

A' t+ k'
21t l-k'

32

w, ~ (1- k')'"'

/16M, 3 jl695,49
d~ 3 --~
20106
Tt 'tdop

1- lt
2n112 (l- k2)3/2

"ce

Promjer vratila jest

A 312

l+ k'
2n 112 (l- k')' 12

po

Prema izrazu (8.27) moment torzije iznosi

30 l OOOO

),

~-1 (l-k 4 )---.

Vratilo prenosi snagu P=lOkW pri brzini vrtnje n=lOOOmin- 1 . Odrediti

promjer vratila ako je zadano -rdop= 20 M Pa.
30P

A 2 ]'" .
[ n(lk )

.2

A312

w,.
::-

M,~-

d 1 ~2

nd3
4
wpo ~-
16 (l-k )

PRIMJER 8.1

nd~

Moment otpora i moment tromosti prema izrazu (8.23) iznose:

(8.27)

"" .

nd~

(8.26)

gdje je P snaga u vatima, a m kutna brzina. Kako je m=nn/30, bit

n:d~

A~4-4~4(l-k

bit

Usvajamo veu od dvije vrijednosti promjera dane izrazima (8.21) i (8.22).

Ponekad nam je poznata snaga P koju prenosi vratilo i broj okretaja u minuti n. U
tom sluaju moment uvijanja odreujemo pomou izraza
p
Mr=w'

presjeka dana izrazom

,;

.,

32M,

d,;;,.~fxG8,.,(1

'

uplje vratilo d2 /d1 ~k.

2n

v-;:;-

~A~
[1j~
Slika 8.14

~t

J _______ _L../

oT

0.1 o.z 0.1 a' o,s o.6 0.1 7fT 0.1

k dz/d1

Slika 8.15. Porast krutosti i vrstoe upljeg vratila pri

porastu omjera d2 /d 1

Oba ta omjera prikazana su dijagram om na slici 8.1 S. Vidimo da je ve pri omjeru

k~dJd1 ~0,7 krutost porasla oko tri puta, a vrstoa preko dva puta. Pri omjeru
k=0,9 krutost je porasla oko deset puta, a vrstoa etiri puta. Poveanjem omjera

151

k opada debljina stijenke, a time se poveava opasnost od izvijanja. To je jedan od

glavnih ograniavajuih utjecaja na to da Je. k<0,8 do 0,9. Uprkos svojim prednostima uplja vratila se ne upotrebljavaju mnogo jer je njihova izrada .tehnoloki
sloenija. Ako se izrauju tokarenjem, nema utede u materijalu, samo se smanjuje
teina.

8.4.

Statiki neodreeni

PRIMJER 8.3
Okrugli tap promjenljiva presjeka uldijeten je na oba kraja i

optereen

prema

slici 8.17a. Zadatak je:

z.odacl

odrediti momente ukijetenja M A i M 8 ;

skicirati dijagram momenata uvijanja M,=f(x);
skicirati dijagram relativnog kuta uvijanja 9(x) i kuta zakreta a:{x};
odrediti presjek u kojem je zakret jednak nuli.

Na slici 8.16a prikazan je okrugli tap koji je na oba kraja uklijeten i

optereen momentom M. tap osloboen veza prikazan je na slici 8.!6b. Svi uvjeti

ravnotee automatski su zadovoljeni osim uvjeta

al

EM,=M-M,-M 8 =0.

Prema tome, za odreivanje nepoznatih momenata M A t M a imamo jednu jednadbu, pa je problem jedanput statiki neodreen.

li

<-.!~~

bl

27

ir
<l

optereen

...

UllEllll~ IT,/il
l

Wff..&~rnt,,;

(X

-1'4-

Siika 8.17

x:a\'notec glasi:
:EM,=MA-Mr +M2 -M 8 =0,

(a)

a uvjet deformacije

M,41 M 2 71 M 2 21 M 8 1/ M 8 51
a 8 =- --+--+--------=0,
2GJ, 2GI, GI, 2Gl, Gl,

M8 1

to nakon

s G l, dobivamo

skraivanja

s lj2G I, postaje
-4M 1 + 1M2 +4M2 -7M 8 -IOM 8 .,0.

Ms= MJ,

Rjeavanjem izraza (b) dobit

a zatini iz uvjeta ravnotee

Postupak rjeavanja sloenijih zadataka pokazat

emo

10

M 8 =uM, a zatim iz izraza (a) MA=

27

11 M.

M
Relativni kut uvijanja iznosi 8=--' i razlikuje se za etiri podruja:
Gl,

b
MA=Mj'

152

*"

Map

O:B=----=0.
Gl, Gl,
kraenja

ll~

na uvijanje
Uvje~

Odavde nakon

~Jril'j

dl~~~

Rjeavanju problema pristupamo slino kao i kod aksijalnog optereenja.

Postavljamo dopunski uvjet deformacije, npr. ct8 =0, tj. zahtijevamo da je zakret
presjeka B jednak nuli. Da bismo dobili izraz za ~B zamislimo da smo oslobodili
kraj B dodavanjem momenta M dok je kraj A ostao uklijeten. U tom sluaju
moemo pisati

Ma

H ' $

H1

Staliki neodreen

, H,

fON

fftt,!IIIISIII.

H"

{fH

x-

f
1.. .,.
c-E--=

Slika 8.16.

jlllllffillllllbd
Jlll~llll, .Ir z<
.'

bi

emo

O~x~41

na dva primjera.

8=

27M

21M
---

34GI,

153

Da bismo rnogti rij~iti zadatak. moramo skicirati dijagram M,, a za to je

potrebno poznavati momente ukljetenja. Polarni moment tromosti oba dijela

4/;;;x;;;?/

li= 12 M
11GI,

71~x~9l

lJ= 24 M
l? Gl,

9/;;;x;;; 121

9 =_lOM.

Prirast kuta zakreta

iznosi:
xd4

Uvjeti ravnotee i deformacije glase:

izraza (8.9) za

odsjeke

du kojih su

krutosti momenta uvijanja konstantni:

a(O)=aA=O
27 M

{41)=941= ---41=

34Gl,

---=<>e

17GI,

24 M

a0

emo:

5
M=s3M.

w - "(2d)'

Maksimalna

IOM3
Gl, =0.
11

posmina

naprezanja u lijevom i desnom dijelu jesu:

MA

iji

1t d

,,---1-6=2

p-~

96 M

482M

' =--=--=--!
53xd3 53xd3

w,,

je

M 8 5 16M 80 M
=-=--=--
W, 53xd3 53nd3 .

oi:J.ol

Kako je naprezanje u prvom dijelu vee, ono je mjerodavno za

doputenog optereCenja, pa moemo pisati

21:1, =48: 18.

, pa je
4

(b)

W _ xd

30 Ml

Iz dijagrama a (x) vidimo da e se izmeu presjeka D i E nalaziti presjek

zakret jednak nuli. Iz slinosti trokuta na dijagramu moemo dobiti: ...

2/:l,=lc

MS/
M 8 5/ M 8 3/
a6 = - - - - - - - - = 0 .
16GI, 16GI, Gl,

Momenti otpora oba dijela tapa iznose:

a(9l)=a(11)+--21=--=a,
17 Gl,
17 Gl,

a(l2/)=a8 =a(9/)-

(a)

48
M=s3M,

17Gl,

IS M/

M=M,+M 8

Rjeenjem izraza (a) i (b) dobit

54 Ml

12 M
a(71)=d(41)+--31=

Odavde izlazi l, =

1,1 = - n = l632= 161,.

!?Gl,

raunat emo pomou

ruJ'

"(2d'f

l,=n

odreivanje

96M..,,
rm...:= 537r J3 ~"tdop"

a (7/tltl= a (7,751)=0.
Odavde je

PRIMJER 8.4
Okrugli tap koji se sastoji od dva dijela promjera d i d1 uklijeten je na oba
kraja i optereen momentom M, prema slici 8.18a. Odrediti najveu doputenu
vrijednost momenta i\.1&-.p ako je zadano: 'toop' d i d1 U.

qj~
-d,
X

G
H,

Sl

'LN,

bl
H,
H,

Slika 8.18

154

Mcap

53

96 rrd

>
t"cap

8.5. Uvijanje zakrivljenih tapova i tapova promjenljiva pre$ka

Ako se promjer okruglog tapa mijenja postepeno, svi izrazi koji su izvedeni za
tapove konstantnog poprenog prosjeka mogu se primijeniti i za tapove promjenljivog presjeka. Moemo smatrati da je promjena prosjeka postepena ako je kut 2a
manji od 20 do JO. Taj je kut definiran na slici 8.19a. Ako je promjena preliieka
nagla~ onda se maksimalno naprezanje moe odrediti pomou faktora koncentracije
naprezanja pri uvijanju.

155

Izrazi izvedeni u ovom poglav1ju mogu se primijeniti i na zakrivljene tapove

ako je polumjer zakrivljenosti tapa R velik u odnosu na polumjer tapa d. Izrazi za
naprezanja dat e dobre rezultate ako je R/d> 10. Oznake R i d definirane su na
slici 8.19b.

,,

bl

Ako je Rfd'P 1, onda je rQ

naprezanje u opruzi glasi

,,
cl

..,

Slika 8.19. Okrugli ~tap promjenljiva

prcsjeka i zakrivljeni okrugli ~1ap

posmino

4F
n d'

pa se moe zanemariti.

~
v~

(8.29)

(8.30)

Poprena sila Q izaziva takoer posmino naprezanje u presjeku. Do sada

nismo analizirali naprezanja poprenim silama, pa ne moemo odrediti to naprezanje; meutim, prosjeno naprezanje poprenom silom iznosi

4F
nd

tQ=-=-,.

izraz za

16FR

tmax-

-,.

ted

Progib opruge odredit emo ovim razmatranjem: Zamislimo da je itava

opruga kruta i da se deformira samo element ice opruge u toki A duljine ds i da

donji kraj opruge ostaje nepomian. Kut zakreta iznosi

M,
da=--ds.
Gl,

Slika 8.20. ica za vojne opruge optereena je na uvijanje

M,=FR.
naprezanje
M, 16FR
-rmax=w= nd3 .

Konaan

Treba imati na umu da taj izraz vrijedi samo za mali kut uspona {J i odnos R/d'P l.
Obino se uzima da je R/d> 10.

156

~t mn

r~a

Zavojna opruga prikazana na slici 8.20a, moe se smatrati zakrivljenim tapom

koji je optereen na uvijanje. Na slici 8.20b, prikazan je odsjeen dio opruge. Na
mjestu presjeka djeluju poprena sila Q i moment M. Iz uvjeta ravnotee slijedi da
je Q=F i M=FR. Moment M djeluje okomito na ravninu koju ine sila Fi sila Q,
tj. vektor momenta M jest okomit na os opruge. Tangenta na za vojnicu opruge ini
-->
-->
mali kut {J s pravcem momenta M, pa se moment M moe rastaviti u dvije
komponente: moment uvijanja M, i moment savijanja Mz koji, prema slici 8.20c.
iznose:
M,=McosP=FRcosp
(8.28)
M,=MsinP=FRsinp.
Za opruge malog uspona moe se uzeti da je cos {J~ l i sin {J~ l, tj. moe se
savijanje zanemariti, a za moment uvijanja uzeti da je
Taj moment izaziva

trd 3

-=--=4-

'o

d()~

emo

16FR
trna

~-~Eif}

Ako izraz (8.30) podijelimo s gornjim izrazom, dobit

Zbog tog zakreta

toki e iznosi

toka

B prelazi u B 1, pri emu je BB 1 =ABda. Priblienje toke B

d~=BB 1 cosq>=AB

dacosq>.

Kako je AB cos cp= R, moemo pisati

M,R

d~=Rda=--ds.

Gl,

Ukupni prodib opruge O iznosi

~=

M,R
Gl,

d~=-

Jds=--,
M, Rl
Gl,

gdje je l= 2n R n ukupna duljina ice opruge, a n broj zavoja opruge. Kad u gornji
izraz uvrstimo vrijednost za moment terzije M,=FR i za moment tromosti
I P= n: '.'32, dobit emo

FR n
~=64 Gd"'.

Ako omjer Rfd nije velik, i ako uspon

sloenijom) analizom moe se pokazati da je
16FR [

tma~ = nd3

5d

(8.31)

P nije malen,

tonijom (ali mnogo

7(d)']

(8.32)

+gR+ 32 R

FR'n[ 1-3(d)'
~=64-+ 3+v tg'a .
G'
64 R
2(1+v)

(8.33)

157

koje su najudaljenije od teita

PRIMJER 8.5
Konusni tap optereen je na uvijanje prema slici 8.21. Nai relativni kut
zakreta njegovih krajeva. Zadano: M,, G, d,, d,= 3d1 , l= !OO d,.
H.

posmina

maksimalna

naprezanja

~: fj:-~t)+-i=d,(l+z:f)
dj/32, a moment tromosti na proiz-

tokama E i G koje su od svih toaka na konturi najblie leitu poprenog

presjeka, dakle suprotno nego kod uvijanja okruglog presjeka. Maksimalna naprezanja rma~~.~ r~u: te kut uvijanja {J pravokutnog tapa odreujemo prema izrazima:

bit

x)- dx

M!. ( l +2..

dx=8dx

Gl

JM'(

- - ' 1+2:':
Gl,
l

o
je konstanta koju moemo

izvui

Af,/G I P
integriranja dobivamo

tb=

-~

M,

3GI,

)-

3=-/V[-'---

(8.35)

(X

pGhb'

(8.36)

Vrijednosti koeficijenata a, {J i y ovise o omjeru lt/b, a prikazane su u tablici 8.1.

dx.

pred znak intcgrala, pa nakon

M,i

81GI,

8.6. Uvijanje tapova neokruglog presjeka

Svi izrazi koje smo izveli u ovom poglavlju, osim izraza (8.1) i (8.2), vrijede
samo za tapove koji imaju presjek u obliku kruga ili krunog vijenca. Ti izrazi ni
'priblino ne vrijede za tapove neokruglog presjeka i ne smiju se na njih primijeniti.
Odreivanje naprezanja u tapovima neokruglog presjeka sloen je matemati
ki problem i rjeava se u okviru teorije elastinosti. pa emo ovdje navesti samo
gotove rezultate bez izvoenja. Na slici 8.22 prikazan je raspored posminih
naprezanja u tapu pravokutnog presjeka koji je optereen na uvijanje. Prema
izrazu (8.6) oekivali bi.~mo da se najvea naprezanja javljaju u tokama konture
1<0

(8.34)

'

Tablica 8.1

(l- z:':)"'~2bl'=~
l

M,
hb

= - -2

m:<r.

't'~u:=Yt~

~o=x-ao=

pl

..

Kako je

javljaju se u sredini duljih stranica, tj. u

Tmu

rrtr,( x) =l (l +2-x)
.
l

n'
l =-"=l +2p
32
32
l

A, B,

Slika 8.22. Raspored posminih naprezanja u

!tapu pravok:otnog presjelca koji je optereen
na uvijanje

Promjer na udaljenosti x od lijevog kraja iznosi

1t

toke

~~"~

Slika 8.21. Stap promjenljivog pres}eb optereen mt uvijanje

Moment tromosti lijevog kraja je l pl

voljnom mjestu

presjeka tapa. To su ovdje

&TITIIllTflfrJb fr.n

H,,;,

d=d,

poprenog

C i D. Medutim, naprezanja u tim tokama jednaka su nuli'" Nasuprot tome

Vrijednosti )/.(X'ficijenata :r, fJ i

h/b

0,208

p
)'

''

Gvisnt o srnjenr hf/l

lO

.0,231

0,246

0,267

0,282

0,299

0,307

0,313

0,333

0,141

0,196

0,299

0,263

0,281

O,Z99

0,307

0,313

O,l3l

1.000

0,858

0,796

0,753

0,745

0,743

0,743

0,743

0,743

U tabtici 8.2 prikazane su vrijednosti maksimalnog posminog naprezanja tm., i

relativnog kuta uvijanja 9 za razliite pune presjcke.
Maksimalno posmino naprezanje Tmax i relativni kut uvijanja 8 u tankostjenim
tapovima otvorenog i zatvorenog prcsjeka raunaju se pomou izraza:
M,
rmax=

(8.37)

'

M,
-Gl,

9--.

(8.38)

159

Tablica 8.2
Vrijednosti T_.. i S :r.a razliate pune presjtke
Oblik
pres~ka

MaksUnalno

Pov!iina

~-<:

nab

~J'
:.. 11._..:

a'

naprezanje t_,.

Relativni kut
uvijanja S

2M,

<>'+>'

:rab 1

ruf/i M,

"'--'

M,
4,8 a'

.J

~'\
-"-

/~

Maksimalno posmino naprezanje kod otvorenog presjeka. javlja se na mjestu

gdje je stijenka najdeblja a kod zatvorenog prosjeka gdje je stijenka najtanja.
Zamislimo dva tankostjena tapa jednakog poprenog prosjeka, od kojih je jedan
zatvoren a drugi uzduno presjeen. Neka su oba tapa Qpt~na jednakim
momentom uvijanja Mr. Napre7.anja i kut uvijanja viestruko su vei u otvorenom
presjeku nego u zatvorenom. ~to Cemo ilustrirati u primjeru 8.8. Prema tome treba
izbjegav2.ti otvorene tankostjene tapove kao torzijske elemente konstrukcije.

,,,~

M,
7,1 d' G

20M,

0,433a'

a'
M,

0,866a'

5,7-;;r

46~

J,

a' G

bl
oJ
Slika 8.23. Popreni presjek tankostjenog tapa: a) zatvoreni presjek, 'bl otvoreni presjek

88~
d'G

~-....-J

PRIMJER 8.6

Ti su izra:ri analogni izrazima (8.18) i (8.5) za okrugle tapove, Veliine l, i W,

jesu geometrijske karakteristike presjeka koje definiraju torzijsku vrstou i torzij
sku krutost neokruglih presjeka. Analogno polarnom momentu tromosti i polarnom momentu otpora I, se naziva torzijski moment krutosti (tromosti) a W,
torzijski moment otpora. Veliina BI, predstavlja torzijsku krutost neokruglog
tapa analogno torzijskoj krutosti G l P okruglog tapa. Torzijski moment krutosti i
torzijski moment otpora zatvorenog tankostjenog tapa odreuju se pomou izraza

4Ao

l,= f~s' W,=2A"t",,.

Odrediti r:elativni kut uvijanja 9 te maksimalno naprezanje tmax u tankostjenorn

tapu otvorenog presjeka koji je optereen momentom uvijanja M 1 Popreni
presjek tapa zadan je na slici 8.24. Zadano: t, M., G.
lO t

tl

lt

(8.39)

Slika 8.2:4

l,=~

Ls,f, =~[

20r (2t)'+ 20r t'+ 15rt' +Sr (2r)'

r,=81,33C'

i= l

'

!L cr

2111

tSl

gdje je Ao povrina koju zatvara sredinja linija koja raspolovljava debljinu stijenke
t. Ta je na slici 8.23a oznaena s toka-crta-toka. Povrina Ao je iscrtana.
Debljina stijenke t moe biti konstantna mpromjenljiva.
Torzijski moment krutosti i torzijslci moment otpora za tankostjeni tap
otvorenog presjeka1 slika 8.23b~ dani su izrazima

l ~w.!fl

(8.40)

l,

W=-=
f

tma

8!,33r =40,67t'
21

il

I,
t",.,

160

M,
M,
<-= w = 4067t'
'
'
fl L Alfirevi: Nauka o evrstoCi

M,
M,
8=-=--4
Gl, 259Gt

161

a) Otvoreni presjek
Zadan je presjek zatvorenog tankostjenog lapa, prema slici 8.25. Stap je
optereen
posmino

momentom uvijanja M,. Odrediti relativni kut uvijanja 9 i maksimalno

naprezanje t_. Zadano: M,, e, G.

I;=23,3t"

"

l,

-'

w;=-=23,3t
tm,.:<

tt

81

I;=tLs,F,=~[zott'+15rr'}

b l Zatvorem presjek
A0 =20r 15t=300t1
.(ds= lOt+~+ 20t +~+~= 70
ji t
t
t
'
t

Slika 8.25

Ao=8t 6 t+-8t6t=72 t'

4~

r:=fds

,( ds

St

l2t

!Ot

4~

'f ~

t
t

32

43001 t 4
70

5142,9r

w; = 2 A" /mio = 2-300 f t= 600 t'

4721 !"

l =-=--=648t"
Omjer momenata krutosti iznosi:

32

I;'

tmax=

5142,9 t'

W,=2A 0 t.,,, =272t t= l44t'

J; -

M,
M,
wt=l44r1

- = - - . 3 =25,75.

9=M'=~

Gl, 648Gt"

23,3 ,.

w;

6oot'

w;

23,3r

220,7

Vidimo da je krutost zatvorenog presjeka vea oko 220 puta a vrstoa oko 26

PRIMJER 8.8
Usporediti torzijs_ki moment krutosti i torzijski moment otpora dvaju tankostjenih tapova jednakog poprenog presjeka. Jedan je tap uzduno razrezan, tako
da je popreni presjek otvoren kao na slici 8.26a, dok je drugi popreni presjek
zatvoren kao na slici 8.26b.

puta, to je zaista velika razlika!

.,,._~
aJ

--tJ--m-1151
bl

Slika 8.26. Tankostjeni tap zatWJROOg presjeka mnogo je k:rui l

otvorenog presjeka istih: dimenzija

162

vrii

od tankostjenog tapa

ti

163

-
9. SAVIJANJE TAPOVA
9.1. Uvodne napomene i razvoj teorije savijanja tapa

Do sada smo razmatrali rastezanje, sabijanje i uvijanje tapova. U svim tim

uzduna je os tapa pri deformiranju ostala nepromijenjena, g. ravna.
Nasuprot tome, pri savijanju se ravni tapovi zakrivljuju, a zakrivljeni tapovi
mijenjanju svoju zakrivljenost. Ako se vanjske sile u nekom poprenom presjeku
reduciraju samo na spreg, kaemo da je tap optereen na isto savijanje ili savijanje
spregovima, a ako se u poprenom presjeku javljaju i poprene sile. govorimo o
poprenom savija,1ju ili savijanju silama. Na slici 9.1a prikazan je tap savijao
spregovima, i na slici 9.1b tap savijao silama. Ako moment savijanja djeluje oko
glavne osi tromosti poprenog presjeka tapa, imamo obino savt)'anje, a ako
sluajevima

moment savijanja ne djeluje ni oko jedne glavne osi tromosti, imamo koso savijanje.

lis/o soriianje

cl

bJ

''

'Pcprew SOtlijOnje

Slika 9.1. Cisto j popreno savijanje

, Galileo Galilei (1564-1642) prvi je analitiki pristupio razmatranju savijanja

grede u djelu "I due nuovi scienze fisicbe ... ",objavljenom 1638. U svom razmatranju poao je od konzole, prema slici 9.2a,'i uoio da lom poinje u toki B i iri se
prema toki A. Pri tome se odlomljena konzola okree oko toke A. Dok ne doe
do loma grede, moment unutranjih sila po presjeku AB dri ravnoteu momentu
sile F. Galileo je krivo pretpostavio da su naprezanja po presjeku jednoliko
raspodijeljcna. U tom sluaju rezultanta unutranjih sila prolazi kroz sredite
presje'ka i iznosi F1 =crmn bl:. Krak te sile oko toke A iznosi 11/2. pa ravnotea
momenata oko take A glasi

h
.,._bh l= Fl.

165

Ravnotea momellJlta vanjskih i unutranjih sila oko toke A daje

Odavde bi maksimalno naprezanje po Galilejevoj pretpostavci iznosilo

2
F,'jh=FI,

Fl
umaJt=2 bhz

odnosno

Iako danas znamo da je Galilejevo rje!enje neispravno, ono je imalo veliko

za daljnji razvoj teorije savijanja. Oko pedeset godina nakon Galileja to je
rj~enje popravio E. Mariotte (1690. god.), uoivlii da se vlakllll to vie rasteu to
su dalje od okretita A, pa i unutranje sile rastu linearno od nule u toki A do
maksimalne vrijednosti u toki B. Na temelju toga naprezanja su iaspodijeljena po
zakonu trokuta, kao na stid 9.2b. Rezultanta unutr-dnjih sila iznosi amu.bh/2 i
djeluje na kraju 2h. 3. Ravnotee momenata oko A glasi
l
2
-"~,bl!- h =fl,
2
3
odavde je

to daje

9.2. Naprezanja i deformacije pri

~
l

'' l""ia

lJ
F,

~~

=t

---

Pretpostavke o deformiranju i raspodjeU naprezanja. Pri analizi istog savijanja uvest

emo ove pretpostavke o deformiranju tapa~ odnosno o rasporedu naprezanja:

L Popreni prosjeci nakon defonniranja ostaju ravni i okomiti na elastinu

liniju.
2. Sve komponente naprezanja osim u:r. jednake su nuli.

al

r, a

a!

?~-:-=f~u

el(J$fi(llq liniju

cl~\

Slika 9.2. Ranoj leorije savijanja tapa

Slika 9.3. Kod istog savijanja tapa elastina linija

jest krunica

tono

Ijeenje problema savijanja dao je 1713. francuski fiziar Parent.

Parentov prikaz nije bio dovoljno jasno imesen i nije od suvremenika
prihvaen. Coulomb je 1773, neovisno o Parentu, dao tono Ijem;je, prema slici
9.2c. Ispravno je uoio da se pojavljuju vlana i tlallll naprezanja. Rezultanta
vlanih naprezanja F, mora biti jednaka rezultanti tlanih naprezanja F 2 , tj.
Meutim,

--~
al

Slika 9.4.

bl

Simetrinost

popreni

elementa uvjetuje da
presjeci ostaju ravni i okomiti
na elastinu liniju

Prva je pretpostavka potpuno ispunjena, to slijedi iz uvjeta simetrije. Uoimo

jedan element sa slike 9.3c. Ako se lijeva strana elementa ispupi, mora se ispupiti i
desna, pa e element izgledati kao na slici 9.4a, tj. deformirani element mora biti
sim.etrian u odnosu na raspolovnicu A- A~ Kako se svi elementi deformiraju na
isti nain. takav nain deformiranja doveo bi do pojave pukotina. Kad bi se

l
h l
F, =F2 =-u
b-=- u bh.
2MA:t24mu
~

166

'l,.

bl

tl

bl

Prvo

sarijanju

Radi postupnosti ograniit emo se za poetak na razmatranje istog savijanja

tapa iji popreni presjek ima jednu os simetrije, kako je prikazano
na slici 9.3a. Savijanje se izvodi u ravnini koja sadri uzdunu os tapa x i os
simetrije z. Nakon optereenja tap se deformira, a uzduna os prelazi u zakrivljenu
crtu koja se naziva ela.<tina ili progibna linija. Pokazat emo da je u sluaju istog
savijanja ta crta krunica. Zamislimo da smo tap presjekli u niz manjih dijelova,
kako je prikazano na slici 9.3c. Svaki je dio geometrijski identian, ima ista
elastina svojstva i jednako je optereen, pa e oito i zakrivljenost svakog dijela biti
jednaka. Prema tome. elastina je linija krivulja koja ima konstantnu zakrivljeno.st.
a to je krunica.

t
it~-ic ru
r,

istom

prizmatinog

E. Mariotte zadrao je Galilejevu pretpostavku da se tu javljaju samo vlane sile,

odnosno da se pri deformiranju popreni presjek okree oko osi kroz A. Mariotteo~
vo Jjeenje prihvatili su mnogi drugi istraivai kao: Jacob Bernoulli, Leonard
Euler, Leibnitz i drugi ..Bernoulli je pri izvoenju izraza za naprezanje pri savijanju
uveo 1694. pretpostavku o ravnim presjecima, primijenio Hookeov zakon i utvrdio
da je zakrivljenost deformirane osi !itapa proporcionalna momentu savijanja. Na
temelju toga L. Euler rijeio je problem izvijanja tapa ne ulazei u problem
rasp?djele naprezanja pri savijanju.
D

Fl
a mu.-6
-
bll2

Poslije emo vidjeti da je to ispravno rjeenje.

Fl
anlox = 3 bhl.

4 am.,bh3h=FI,

znaenje

:,",
{;'

167

popreni presj:i deformirali konkavno, pojavile bi se pukotine kao na slici 9.4b,

to se takoer ne deava. Egzaktna analiza tog problema u teoriji elastinosti
pokazuje da su obje gornje pretpostavke u cjelosti ispunjene, osim, eventualno. u
neposrednoj blizini mjesta gdje djeluju spregovi, ali se taj poremeaj po St.
Venantovu principu brzo gubi,
emo

Izrazi za naprezanja. defonnacije i pomake koje

pretpostavki vrijedit e uz ova ogranienja:

Deformacija vlakna EF

iznosi~

EF

gdje je EF
=dx=pda duljina vlakna prije deformiran_@., a E,F, =(p+z)da
duljina vlakna nakon defor.miranja, tako da je

izvesti na temelju tih

p da

l. visina tapa il malena je u usporedbi s rasponom l. Treba da bude

hf/,;; 1/5

odnosno

ex=-.

do 1/4 i pri rome e greka biti u granicama oko 2%:

2. maksimollni nagib tangente na elastinu liniju :x,.,,,,je maien. Obino se uzima
da je ~m".; 0.05 do 0.1 rad. (2' do 5~};

3. razmatraju se naprezanja u presjecima koji su dovoljno udaljeni od krajeva

tapa, oslonaca i mjesta gdje djeluje koncentrirano optereenje. Dovoljnom
udaljenou moe se smatrati visina tapa h.
Prvo ogranienje odnosi se podjednako na odreivanje pomaka i naprezanja.
Drugo ogranienje presudnije je za odreivanje pomaka i omoguuje nam da
umjesto nelineame dobijemo linearnu diferencijalnu jednadbu elastine linije.
Tree ogranienje znaajno je za odreivanje napre7.anja i nema veeg znaenja kod
odreivanja pomaka. Ponekad se umjesto malog nagiba tangcntc zahtijeva da je
omjer maksimalnog progiba i raspona malen. U tom sluaju treba biti w.,.JI<O,OI
do 0.02.
Grometrijska anaH1.a. Zamislimo prizmatini tap na ijoj je strani ucrtana pravokutna mrea kao na slici 9.5a. Nakon optereenja horizontalne crte prelaze u
krunice, a vertikalne crte se naginju i ostaju okomite na te krunice, slika 9,5b.
Pravokutni cleml!nti se defonniraju, ali ostaju ortogonalni, tj. stranice deforrniranog
elementa sijc:ku ~ pod pravim kutom. Uzduna vlakna na gornjoj strani tapa
e.'

e;

bl

lA

H ll

{ l At

.1~

1
l

(9.2)

Primjena uvjeta ravnotee. Poloaj neutralne povrine i polumjer zakrivljenosti p

odredit emo pomou uvjeta ravnotee koji prema slici 9.6 glase:

f "xdA=O

(9.31

(9.4)

A.

M,= ax z dA

(9.5)

Izraz (9.3) analogan je izrazu (5.15), a izrazi (9.4) i (9.5) izrazima (5.18) i (5.191.

F1

~tapa

optereeenott na

isto

savijanje

skracuju se. a na donjoj strani produljuju. Negdje u sredini grede postoje vlakna
koja ne mijenjaju duljinu. Ta vlakna tvore neutralnu povrinu tapa. Odaberimo
ishodite koordinatnog sustava na neutralnoj pov~ini. Uoit emo jedan element
tapa, npr. ABC . Taj je element uveano prikazan na slici 9.5c. Crtkano je .
prikazan poetni oblik elementa ABC, a punom crtom defonnirani element.

168

dX

s, c1
Slika 9.5. Geometrijska analiza deiormiranja

u,=

1'1, l

ls __n

lt E
81 B

Primjena Hookeova zakona. Pomou izraza (9. J) i Hoo keova zakona moemo
dobiti izraz za raspodjelu naprezanja. Kako, prema pretpostavci, u tapu vlada
jednoosno stanje naprezanja. bit e

J u,ydA=O.
O

r1 ,
l

Izraz (9.1) pokazuje da se deformacija s, mijenja linearno po presjeku nosaa.

U neutralnoj povrini nosaa jednake su nuli: s jedne strane su pozitivne a s druge
negativne. Kad blsmo znaH polumjer zakrivljenosti elastine linije p i poloaj
neutralne povrine (npr. udaljenost AG na slici 9.5c), mogli bismo pomou tog
izraza odrediti e~ na svakom mjestu. Meutim. ti su nam parametri nepoznati, pa
izraz (9.1} daje samo kvalitativan raspored a ne i veliinu deformacija.

,' da :
_>_,
i

(9.1)

Slika 9.6. Ravnotea elemcina !1apa

optere&:nog na isto savijanje

169

'l

::

emo

Uvrstimo li izraz (9.2) u (9.3), dobit

J;zdA=O.

Nosa je simetrino optereen, pa su reakcije FA. i Fs jednake i iznose

FA=F 8 =F. Dijagram momenata savijanja i poprenih sila prikazanje na slici 9.7.
Vidimo da u srednjem presjeku nema popi-ene sile, a moment savijanja iznosi

M,.=Fa=20 1,2=24kNm.

Modul
pa se mogu

elastinosti E
izvui

i polumjer zakrivljenosti p konstantni su za dani presjek

pred znak integrala, tj.

Kako u srednjem presjeku imamo

isto

(a)

savijanje, moemo primijeniti izraz (9.8), tj.

M,
I,

u;r:=-z.

(9.6)

;{zdA=O.

.t'
'~;~~
r:;;;mmm-~'!:u;;
'

Kako je EfpfO, mora integral u izrazu (9.6) biti jednak nuli. Taj integral
predstavlja statiki moment presjeka oko osi y. Prema tome os y prolazi kroz teite
poprenog prosjeka. Uvrtavanjem izraza (9.2) u (9.4) slijedi

M,=; z' dA.

A

Kako je f z2 dA =l Y' moemo pisati

A

Mj

El

p '

M,.

El,.

sluaju

gdje je x zakrivljenost elastine linije. Uvrstimo li izraz (9.2) u (9.5), dobit emo

pa

M,
I,

poprenog

presjeka A.

A1 =10r', zi=r

biti

Pomou

zi-

A.z;: +Alz2

l0t 2 t+ l0r'(-5t)

A 1 +A2

20r'

-2t.

Moment tromosti oko teine osi y iznosi

(9.8)

I,= St:~t)'

:':;

Izraz (9.8) omoguava nam da u svakoj toki prosjeka tapa odredimo

naprezanje a;r:. U tu svrhu potrebno je odrediti moment savijanja MY u promat~a
nom presjeku kao i moment tromosti presjeka I,. Kad smo odredili a,.. moemo
lako pomou izraza (9.2) odrediti deformaciju E-;r: i polumjer zakrivljenosti elastine
linije p.

(e)

Naprezanje u donjem vlaknu jest

:or,-'

M, ' 2410'
Gu=y-zt: 4266,5 . -,8
6 10

'

w-'.

""' = 0,045 l 09 Pa= 45 MPa.

PRIMJER 9.1
Za nosa zadan i optereen prema slici 9.7 treba skicirati raspored normalnih
naprezanja po presje~~ u sredini raspona. Zadano: F=20kN, a= 1,2m, t=2cm.

+10r'(3t)2 + 1 (:~t)' +10r'(3t)'

I,= 266,66 t = 4266,56 cm.

Odavde izlazi

170

l'
Slika 9.8. Raspored naprezanja zbog savijanja po
visini nesimetrinog presjeka

A2 =10r', z;=-5r,

M,=-; fyzdA= -;1,.,=0.

u;r:=-z.

Q-d;j.

H-dij.

Moment tromosti presjeka JY odredit emo pomou slike 9.8. Teite poprenog
presjeka nalazi se na osi z jer je to os simetrije. Da bismo odredili koordinatnu z]-,
odabrat emo pomonu os y~ tako da djjeli presjek u dva dijela: A 1 i A 2 U tom je

(9.7)

-=X=-,

Kako je IY==O, osi y i : su glavne osi tromosti

izraza (9.2) i (9.71 moemo dobiti

Slika 9.7. Greda koja je u srednjem dijelu

optCreCena na isto savijanje

My= -'
odnosno

Aillllllllrnlllllllltlh.

(b)

Na

slian nain

moemo dobiti iznos naprezanja u gornjem vlaknu:

UxD

= - 67,5 J\1Pa.

171

9.3. Normalna i

p11ina

naprezanja pri savijanju silama

Kod istog savijanja u poprenom presjeku pojavljuju se samo normalna

naprezanja koja se reduciraju na moment savijanja M~ tj.

J a,zdA~Mr
A

Kako ta naprezanja ne doprinose pojavi poprene sile, neminovno se moraju kod

savijanja pojaviti posmina naprez.a.nja 'r...-r tako da je

poprcnog

Jr.,dA=Q,.

deformaciju ex odnosno naprezanje a$. U tom su

egzaktni.

Razmotrimo podrobnije raspored posminih naprezanja! prema slici 9.9. Na

gornjoj i donjoj povrini tapa posmina naprezanja moraju biti jednaka nuli jer te
povrine nisu optereene. Kako su posmina naprezanja u parovima jednaka 1 bit e
uz gornji i donji rub poprenog presjcka 'rx:o=-r:x=O, pa je uz te rubove
r.. ~ y= =0, kako je prikazano na slici 9.9b.

Izraz za

posmina naprezanja dobit emo razmatranjem grede na slici 9.lla.

iscrtani element duljine dx. S lijeve strane tog elementa djeluje moment M,
i poprena sila Q" a s desne strane moment M,+dM, i poprena sila Q" kako je
naznaeno na slici. Kako nonnaln.a naprezanja ax ovise o momentu, bit e
naprezanja na obje strane razliita. Taj je element prika7..an aksonometrijski i
uveano na slici 9.llb. Na njemu su ucrtana samo naprezanja paralelna s osi x. Na

11111111

,,
Slika 9.9. Kod sa\ijanja silama

bl
popreni

presjeci sc iskrivljuju

Vidjeli smo da u sluaju istog savijanja pravokutni elerpenti nakon deformiranja ostaju ortogonalni, k~~o je prikazano na slici 9.5b. U sluaju pojave posminih
naprezanja, odnosno kutnih deformacija~ elementi u nutrini tapa ne mogu ostati
ortogonalni jer se pravi .kutovi moraju promijeniti~ kako prikazuje clement C na
slici 9.9b. Meutim. elementi A i B, za koje je y.,=O, ostaju pravokutni. Prema
tome, pri savijanju silama mora doi do iskrivljenja (deplanacije) poprenog
presjeka.

Ako je raspon grede l mnogo vei od visine poprenog presjeka ll, pomaci zbog
dep1anacije zanemarivo su maleni u usPoredbi s pomacima koji nastaju zbog
rotacije poprenog presjeka, koja bi nastala pri istom savijanju, U tom sluaju
moemo zadrati pretpostavku da popreni presjeci ostaju ravni nakon deformira~
nja tapa i okomiti na elastinu liniju, pa izrazi (9.7) i (9.8) vrijede priblino za
savijanje silama. Pogreka je to manja to je manji omjer hf/. U sluaju konstantne
poprcne sile svaki popreoi presjek deplanira se na isti nain, tako da ta depianaci~
ja ne utjee na deformaciju cK. Na slici 9.10 crtkano je prikazano kako bi se orto~
gonatni element A1 B1 C1 D1 deformirao u sluaju istog savijanja, a punom crtom element s deplaniranim stranama A2 B2 C,D 2 Pri jednakoj deplanaciji ( Q, = konst.) bit e
= E1F 2 tj. de pia nacija ne utjee na produljenje vlakna EF. pa time ni na

172

b}

'w. F~

A~-+-+--.
X

l'

-A

Hy OCJIJHy+dHy
Or'

'Qr

PJilll

Slika 9.10. Konstantna poprcna

sila ne utje na normalna
napre.zanja

izrazi (9.7) i (9.8)

Uoimo

D}

' A

sluaju

Slika 9.11. Kod

poprenog

savijanja osim normalnih naprezanja javljaju se i

posmina

naprezanja

presjeku A1 (CFKG) djeluje naprezanje a., a na presjeku A3 (DEIH) naprezanja

ax +d ax Kako su povrine A1 i A 3 jednake. ta naprezanja ne mogu biti u ravnotei,
to uvjetuje pojavu posminih naprezanja ~ na presjeku A2 (GHIK). Ravnotea tog
.
elementa u smjeru osi .x: glasi
I:Fx=

J ""dA,- .ft~dA
2 + f(<7.+da.)dA 3
,
A,

A,

Jako je duina dx radi jasnoe nacrtana u istom redu veliine kao i b, ona je
infinitezimalno mala veliina, dok je b konana veliina. Zbog toga moemo
smatrati da je <u konstantno po presjeku A2 Kako je A 1 = A3 i A2 =b dx, uz pomo
izraza (9.8) moemo pisati

M,
IM,+dM, zdAh
-zA 1 -l'::xbdx+
I,
I I,

A,

odnosno

dM
't;.xbx=--Y
I,

zdA 1

A,

dM, S,
r== dx blr

'.

173

gdje je S,= fzdA 1 statiki moment dijela presjeka A., odnosno A, oko neutralne osi
y. Prema izrazu (5.10a) je dMJdx=Q" pa izraz za'= glasi

Q"S'
t:a=

Statiki moment iscrtane plohe A., prema slici 9.13a, odredit bmlo integriranjem. Element povriine iznosi

dA 1 =bd/;=2../i'- {;2 d~,

(9.9)

bl:r .

pa je

statiki

moment plohe A 1 oko osi y

'
2
S,= f {;dA 1 =2f../r"-{;2 {;d{;=-(r'-z')'".
~
z
3

PRIMJER 9.2
Odrediti zakon raspodjele posminih naprezanja za pravokutnl presjek zadan
prema slici 9.12a.
b

J,,
ll_z'
2

[jJ

!fiH..p ..

oi
Slika 9.12. Raspored

pes.minih

,,

bl
naprezanja po pravokutnom presjeku

"

"

Slika 9.13. Raspored posminLh naprezanja pO krunom presjeku

Povrina iscrtanog dijela iznosi A 1 =b (h/2- z), a udaljenost teita od osi y je

(h/2 + z)/2. Statiki moment te plohe oko osi y jest

'=

'

Moment tromosti pravokutnog presjeka jest I,=bh 3 f12, pa posmino naprezanje

na udaljenosti =od osi .r prema izrazu (9.9) iznosi

-i')

naprezanje dobit emo pomou izraza (9.9), tj.

~ (r'- z')'f'

S,=b(~-z)W+z)=~(~ -z').

= Q,S,= 6Q"(h'
bl
bh' 4

Posmino

"

Q,s,= Q,_3---= Q'(r"-i').

I 2(r'-z')'"

bl

'

'

Uzmemo li u obzir daje l,=rui"f64=rrr'j4, bit e

4 Q,

t., =-3 4

"'

'

,
(r'-" ).

U krajnjim vlaknima, tj. za z=r naprezanje je jednako nuli, a u sredini presjeka

.. Posmina su naprezanja raspodijeljen po zakonu parabole. Maksimalno

naprezanje jav[ja se u sredini nosaa, tj. za z=O

posmino

z=O ima maksimalnu vrijednost:

t'x;mu

3Q" 3Q,
't'm:u.==2bh =2A'
gdje je A povrina poprenog presjeka. U tom je
naprezanje 50% veCe od prosjenog.

31

4 Q.

4 Q,

=Jttr2 =JA

Prema tome je maksimalno naprezanje u tom sluaju za 33% vee od prosjenog.

Raspored posminih naprezanja prikazan je na slici 9.13c.
sluaju

maksimalno

posmino

T.rTu"'O

PRIMJER 9.3
Odrediti raspored posminih naprezanja u krunom presjeku prema slici 9.13a,
Zadano: Q" r.

174

-x-

Slika 9.14. Na rubu pop~og ~ka posmino

naprezanje djeluje paralelno s rubom

175

Posmino

naprezanje ne moe imati komponentu okomitu na neoptereen rub

presjeka, tj. posmino aaprezanje je tangencijalno na rub presjeka, kako
je prikazano na slici 9.14. Uoimo duinu AB na slici 9.13b. Posmino naprezanje u
tokama A i B djeluje u smjeru tangente na rub i irna dvije komponente: 't"xz i txy Mi
smo izraunali samo tx: Ukupno posmino naprezanje t iznosi

I u tom su sluaju posmina naprezanja rasporeena po zakonu parabole.

Mjesto maksimalnog posminog naprezanja dobit emo ako izraz za Txz deriviramo
po z i izjednaimo s nulom, tj.

poprenog

dr.,= 12Q.(~-zz)=o.
dz
b0 h3 3

tx:

r=--.
COS IX

Odavde dobivamo da se maksimalno

to uvrteno u (a) daje

Iz uvjeta simetrije moemo zakljuiti da su posmina naprezanja na osi z s

njom paralelna. Podrobnija analiza pokazala bi da su sva naprezanja na duini AB
usmjerena prema toki C. kako je prikazano na slici 9.13b.

3 Q,

h~
l

.
7f .. ,l

1z
1

a..

naprezanja u

tankostjenim

cl

bl
posminih

nosaima

neutr. porrSino

naprezanja u uokumom presjeku

Kako je povrina iscrtane plohe A 1 =~(~h. 2 3

od osi y

z), a udaljenost teita te plohe

=z+~(~h-z)=~(~+z)
3 3
3 3
,

moment oko osi y iznosi

Slika 9.16.

S,=A z=Wh-z)G+z).
Prema izrazu (4.23) moment tromosti trokuta jest

EF,=

b0 h3

l=-.
'
36

bl
naprezanja u I-profilu

cl

J (u,+du,)dA 1 -r~A2 - J u,dA3

A,

A,

Kako je A3 =A 1 ,

naprezanje na udaljenosti z od osi y iznosi

12
r -= Q.s, = Q.
(~h'+~z-r).
- bl,
b0 h3 9
3

Posmina

nom. Presjeeni dio s ucrtanim naprezanjima, koja su paralelna s osi x, prikazan je

na slici 9.16b. Na mjestu horizontalnog presjeka pojavit e se posmina naprezanja
t~. Uvjet ravnotee tog dijela nosaa glasi

1 1

Posmino

simetrinim

l'

l'

,,

statiki

Posmina

Postupak izraunavanja posminih naprezanja u tankostjenim nosaima oPjasnit emo na primjeru I-nosaa, iji je element prikazan na slici 9.16a. Da bismo
odredili posmina naprezanja u rebru, presjei emo nosa horizontalnom ravni~

r.,

r't

njen

9.4.

T"

-Ja

; 1

(e)

rm.ax=2A cos IX

Slika 9.15. Raspored

(b)

To naprezanje nije ujedno i maksimalno. Stvarno je uz rub posmino napreza~

nje paralelno s rubom i ima komponente "rx: i "rxy kako je prikazano na slici 9.15c.
To maksimalno naprezanje iznosi priblino

Za trokutasti presj~k. prema slici 9.15, nai veliinu i mjesto maksimalnog

naprezanja. Skicirati raspored naprezanja po presjeku.

YJ

naprezanje javlja na mjestu z= h/6,

Q, 3 Q,
r.~:mu =3-=-boh 2 A .

PRIMJER 9.4
posminog

posmino

dM
A 2 =dxt i dax=Tz moemo pisati

'

(a)

dM,
I,

Jz. dAt =r~tdx,

A,

176

~.~.

12 l.

Alftrcvi:

Nauka o

vrsloi

177

odnosno
dM, S, Q,S,
'tu:=----=--.
dx ti,
tl,

Da bismo mogli nai raspored posminih naprezanja, treba 'odrediti moment

tromosti poprenog prosjeka. Slino kao u primjeru 4.1 moment tromosti iznosi

(9.10)

statiki moment pov~ine A, oko osi y, a t debljina rebra. Izraz

za posmina naprezanja <,. dobit emo presijecanjem pojasa vertikalnom ravninom.
Odsjeeni dio prikazan je na slici 9.16c. Uvjet ravnotee tog dijela glasi

gdje je S,=fzd.A,

['

llr(22t)3
t
12
406 3 .

(a)

Pri odreivanju momenata tromosti tankostjenih nosaa moemo zanemariti

vlastite momente tromosti pojasova, tj. mo7.emo uzeti da je priblino

f (a,+da,)d~-<,.,A,- f a,dA.=O.

...

12t(24t)3
'"

...

t (22 t)3
f,=-1-2-+2-12t'(ll,5t)'

dM
Kako je A 4 =A 6 ~ A 5 =d.xd i dux=-1 z, bit e
Iy

(b)

1,=4061 , .

dM, fzdA.=<,.,dxd,
l,

...

odnosno

ItSl

dM,fzd~

!;d""'

<,.= dx

Uzmemo li u obzir da je

dM,=Q,
statiki

l. b .l

, JzdA 4 =S1 ,

dx

moment dvostruko iscrtane povrine

oko osi y bit

Q, s,.
l,.d

momenata tromosti poj asova napravili neznatnu greku. koja je manja od O, l%.
Statiki moment povrine A" prema slici 9.19, iznosi

ll t+z
12t' 11,5t+t(ll !-z)~-= 198,5t 3 - 0,5tz?.
2

--o--A
IT
!

Slika 9.17. Tok

posminih.

'o

~o

,.

napuxanja u.

Po>mino

t
t.,

tankostjenim profilima

Q, (198,5 r
' - 0,5 z-).
-'
=T

(e)

'
To je naprezanje rasporeeno po zakonu parabole i u sredini iznosi

PRIMJER 9.5

Za tankostjeni I-presjek prema slici 9.!8 skicirati raspored pnsminih naprezanja. Zadano: Q~ t, 1r=24t, b= 12t.
178

naprezanje u rebru dano je izrazom (9.10), tj_

198,5 t'- 0,5 ti'

$imeuinim

Slika 9.19. Posmina naprezanja u !~presjeku

Prvi lan desne strane izraza (b) predstavlja moment tromosti rebra, a drugi
lan Steinerov dodatak za pojasove. Vidimo da smo zanemarivanjem vlastitih

Izrazi (9.10) i (9.11) daju samo apsolutnu vrijednost posminog naprezanja.

Smjer naprezanja L= podudara se uvijek sa smi&lom poprene sile Q:, a smjer t xy je
takav da posmina naprezanja ine tok slian toku tekuine u kanalima, kako je to
ilustrirano na slici 9.17. Raspodjelom posminih naprezanja u nesimetrinim tankostjenim nosaima pozabavit emo se u drugom dijelu nauke o vrstoi kad
budemo govorili o centru uvijanje.

ID

Slika 9.18. Poprcni presjek

tankostjenog I-nosaa

(9.11)

t:)l;lf=--.

411<696~

Q,

T~,=-19

11

'.\'

12*

8 .. Q, 198,5 t'
Q,
,5 >.4
-0,04886-:2.
4063c

(d)

179

Vidimo da rebro prenosi preteni dio poprene sile. Maksimalno posmino

naprezanje u tankostjenim nosaima priblino moemo dobiti ako ukupnu popre
nu silu podijelimo s povrinom rebra, tj.

Na krajevima rebra (z= ll t) posmino je naprezanje

<., =

(198,5- 0,5 11 2 ) i'= 138 Q, i'

'

I,

<m,.,.~=
Q:, =0,4545 ~.
A~,
22r
r

138 i'
Q
<.,= 4063 <" Q,=0,03397 /

Ta se vrijednost razlikuje od prave vrijednosti za oko 8%.

Posmino naprezanje u pojasovima, prema izrazu (9.11), iznosi

Prosjena vrijednost t~" u pojasu na mjestu spoja pojasa i rebra 12 je puta

manja od naprezanja u rebru jer je irina 12 puta vea i iznosi

Q,S,

<;r;y-I d'

'

'
't"x:

gdje je d debljina pojasa (d=t). S}'je statiki moment povrine A 2 koji, prema slici
9.19, iznosi

Pri savijanju silama u poprenim presJecuna grede javljaju se normalna

naprezanja koja su odreena izrazima

to uvrteno u izraz (9 .ll ) daje

posmina

<.,= Q, (69 i'- 11,5 ty).

I,

(e)

Posmino naprezanje u pojasu mijenja se po linearnom zakonu i za y = 6 t

'r;~:y=O, a za y=0,5 t:

iznosi

Q, i'

Q,

<xy=63,25 i' /,"=63,25 4063 <"

<x,=0,01557

Normalna naprezanja mijenjaju se po linearnom zakonu, a posmina naprezanja u

po zakonu parabole. Normalna su naprezanja na neutralnoj
povrini jednaka nuli, a prema krajevima rastu. Nasuprot tome posmina naprezanja imaju maksimum u nutrini presjeka i opadaju prema kraju, gdje su jednaka nuli.
9

I l l l l I I I ! IIII11111111 l l I I I I I I I I I I I I I

sile koju prenosi rebro iznosi

ll

Qrcb=

r.,

r;utdz.

-lli

Uvrstimo li izraz (e) u gornji izraz. dobit

Q~,=2t

i: "'f

bl

emo

(198,5i'-0,5z')dz=

z']'"

Q_[

=2tl I98,5i'z-0,5''
3 o

Q~, = 3923 <" Q, = 0,9656 Q,.

I,

180

'r;~::=~-

veini sluajeva

a) ~

~
t

Q,S,

M
I,

a =-'z
X

poprene

:;-;;-- i'

9.5. Glama naprezanja i trajektorije naprezanja

s,.=G- .v )tII,5 t= (6t- yJtII,5 t=69t'-II,5 i' y,

Dio

Q
Q,
0,03397 ---'=0,00283?".

Slika 9.20. Gl<;~.vna naprezanja i trajektorije naprezanja

Normalna naprezanja a:: jednaka su nuli ili zanemarivo malena, pa ih neemo uzeti
u razmatranje. Na slici 9.20a prikazana je konzola pravo ku tnog poprenog presjeka
koja je jednoliko kontinuirano optereena. U presjeku x 1 ucrtano je pet elemenata i
na njima odgovarajua posmina i normalna naprezanja. U presjeku x2 prikazana
su glavna naprezanja.

181

Du rubova " je jedno glavno naprezanje, dok je drugo glavno naprezanje

jednako nuli. U sredini ~tapa imamo isto smicanje, pa glavna naprezanja ine knt
od 45 s osi x. Oba glavna naprezanja po apsolutnoj su vrijednosti jednaka
posminom naprezanju. Na slici 9.20b prikazane su trajektorije naprezanja. To su
dvije ortogonalne porodice (familije) krivulja. Kroz svaku toki prola:le dvije
trajektorije, po jedna iz svake porodice. Tangente na te krivulje podudaraju se s
pravcima glavnih naprezanja u odgovarajuoj toki.

Rjeenjem jednadbi (a) i (b) dobit emo

FA=1,8F,

Dijagram poprenih sila izgleda kao na slici 9.2lb. Maksimalni moment savijanja
bit e na mjestu xm gdje je poprena sila jednaka nuli. Vrijednost xm odredit emo
tako da izraz za poprenn silu izjednaimo s nulom, tj. za x<;4a
Q,=F.-qxm=O.

al
9.6.

Proraun hrstoe,

radooalni oblici

~f ,.
Hi

poprenog prosjeka

savijanja grede pojavljuju se normalna i posmina naprezanja; meutim, za uobiajene raspane i oblike poprenog presjeka normalna su
naprezanja mnogo vea od posminih~ pa se proraun vrstoe izvodi prema
najveem normalnom naprezanju. U prilog tome je i injenica da posrnino
naprezanje iezava tamo gdje je normalno naprezanje najvee, tj. u krajnjim
vlaknima poprenog presjeka. Prema tome, uvjet vrstoe pri savijanju glasi
U

opem sluaju

M :rlllU

M }1m11X

I,

W).

O"xm~t.:.;=--Zmax=--~ dop

FB=I,2F.

bl

~q=fo

~
<
,

l. 'o lats

I.BF

O.lF

t. 4@1flw

Li

'

'

ci

(9.12)

J.Z~ lilt An1ffiiDJIJ lli):, Jz,ua

Slika 9.21

gdje je W,=l jz_ aksijalni moment otpora, z_ udaljenost krajnjeg vlakna od

neutralne osi i O'dQp doputeno normalno naprezanje. Ovdje srno pretpostaviti da
materijal grede ima jednaku vlanu i tlanu vrstou. Da bi bio ispunjen uvjet
vrstoe, oblik i dimemije ;>oprenog prcsjeka grede moraju biti tako odabrani da je

Odavde je

xm~FA= 1,8F
q

Ff2a

=3,6a.

Sada je

W :>- Mymu
-O'dop

Primjenu tog

izraza ilustrirat

emo

na

,.;_

(9.13)

,~

Mmu=F...txm-q"2

slijedeem

F (3,00)''
M mu: =1,8F3 6a----=3
4Fa=3 "
4kNm
2tl2
yo<r..
"'

primjeru.

Moment savijanja ispod sile F iznosi

PRIMJER 9.6
Za gredu zadanu i optereenu prema slici 9.2la odrediti dimenzije poprenog
presjeka ako popreni presjek ima oblik; a) kruga, b) pravokutnika h/b=3, e) lprofila, prema slici 9.1&. Zadano; F=5kN, a=0,2, u..".= 120MPa.
Da bismo mogli dimenzionirati popreni presjek, potrebno je skicirati dijagrame poprenih sila i momenata savijanja, tj. odrediti mjesto i Veliinu maksimalnog
momenta M-.. Prije toga odredit emo reakcije u osloncima pomou uvjeta
ravnotee koji glase;
F
!:MA =F8 10a-F&a--4a2a=0
(a)
2a

!:Ms= 2a 4a8a+F2a-FA !Oa=O.

182

(b)

M,=F8 2a=2,4Fa""2,4kNm.
Dijagram momenata savijanja prikazan je na slici 9.21c.

a) Kako je u tom sluaju W,=

1Uf'

32 , uvjet vrstoe glasi

JttP

Mmsx

32

"'"""

w =--;;,--.
1

odnosno

~32M_
d;;,

'"'""' .

183

Nakon uvrtavanja zadatih podataka dobit

poprenog

Povrina

emo

Uzmemo li kao osnovu za usporedbu

A,

n d'

~ 3318mm2
2

b) Moment otpora pravokutnog presjeka jest W,~bh f6. U tom sluaju potrebno
je odrediti dvije veliine iz jedne jednadbe, pa moemo nai beskonano mnogo
kombinacija b i h. Zbog tog-.t je potrebno zadati ili odabrati omjer hfb. Kako je u
zadatku zadano h/b~ 3, bit e
w,~ b(3bJ' ~~b',. M~ .
6
2
qdOfl
Odavde je

=~23240

~.".

b=

3120106

b=2,6210-'m=26,2mm.
Povrina

poprenog

prcsjcka iznosi

Od vie poprenih prosjeka jednake povrine A, a razliitog oblika, vei

moment otpora i vei moment tromosti imat e oni presjeci u kojih je vei dio
povrine poprenog presjeka }to vie udaljen od neutralne osi, tj. od teita
presjeka. Visina grede, odnoSno nosaa obino je ograniena. Za zadanu visinu h i
povrinu A poprenog presjeka dobili bismo najvei moment tromosti i otpora ako
bi povrina bila raspodijeljena u obliku dviju uskih tankih traka (pojasova), kako je
prikazano na slici 9.22a. Idealni mom~nt tromosti presjeka, prema slici 9.22a. iznosi

2 2

- y

-J/.HH,612010
___ 3240

r=0,4J0410-'m~4,304mm.

poprenog

l03,3mm.

b~5l.65mm.

presjeka iznosi

A, =(22+24)I' =46r' ~852.12mm 2

184

lA

oi

cl

bl

Slika 9.22. Racionalni oblici

~jeka

tapa pri sa.,.ijanju

U stvarnosti pojasovi moraju imati odreenu debljinu i moraju biti spojeni rebrom.
Tako dolazimo do I-profila. Za valjane I-pro file jest

w,.=(0.3I+0.35)A h.

Visina i irina profila iznose:

Povrina

'4

E :JE
.

O"dttp

11~24r=

l2!

Wy=338,6l 3 ~M mu:.

'--~ -:-

l'
h/2

W.,=-~-Ah~0,5Ah.

w)" = !_,_ = 4063 ,. ~ 33.86 l'.

Odavde je

dok je idealni moment otpora istog presjeka

Moment otpora jest

;max

'

l,"=2~(~)' ~Ah',

1,=4063 r.

glasi

3 68 _

9. 7. Idealni montent otpora, iskoriftenost presjeka

e) Prema primjeru 9.5 moment tromosti iznosi

vrstoe

852

Prema tome, u sluaju pravokutnog presjeka potrebno je utroiti 2,42 puta vie
materijala, a u sluaju krunog presjeka 3,68 puta vie materijala nego u sluaju
presjeka u obliku zadanog I-profila. Odavde se vidi velika vanost racionalnog
oblikovanja poprenog presjeka.

A,=Jb'=2059mm'.

pa uvjet

bit

A.~ 3318 ~

presjeka iznosi
A.~

A~

Omjer momenta otpora nekog presjeka i momenta otpora idealnog presjeka

iste visine naziva se iskori~tenost presjeka i oznaava se sa tl~ tj.

w,
w..

q~-<1.

185

Ako sa h, i h, oznaimo udaljenost od neutralne osi krajnjeg vlakna na

odnosno na tlanoj strani, uvjet vrstoe glasi

Vrijednosti q za neke vanije oblike prcsjeka navedene su u tablici 9.1.

Tablica 9.1
Vrijednosti 11

M,

za nekt presjcke

Uvmn =-hil< qe<lop

I,

Iskoritenost presjeb q

!'usjek

(9.14)

M,
a-i max =-h,< :op
I,

0,25

Kl\l.fli
Pra'Vokutni

I-protll
U-proftl
Z-profil

0,33
0,6! -0,65
0,59-0,61

gdje su t1 11 m.ui Urmumaksimalno vlano i maksimalno tlano naprezanje, a a~dop i

u,,.,. doputeno vlano i doputeno tlano naprezanje. Podijelimo li prvu jednadbu
izraza (9.14) s drugom jednadbom istog izraza, dobit emo

0,57- 0,<50

to je rebro tanje i vie, bit e u njemu vea posmina naprezanja. Ako je rebro vrlo
tanko, posmina naprezanja mogu postati vea od normalnih i presudna pri
proraunu vrstoe. Osim toga, tlana naprezanja koja djeluju pod kutom od 45'
prema osi tapa mogu dovesti do guvanja ili izvijanja (gubitka elastine stabilnosti)
rebra. Zbog svega toga visina rebra mora biti ograniena, a debljina mora biti vea
od neke minimalne vrijednosti.
Napomenimo na kraju da postoje oblici presjeka u kojim smanjenjem povrine
moemo poveati moment otpora. Dva takva presjeka prikazana su na slici 9 .23.
Odsijecanjem iscnanih dijelova poprenog presjeka smanjuje se u veoj mjeri zma,.od

h., Q'Pdop
-~ --.
hr O',dop

(9.15)

luaz (9.!5) predstavlja uvjet racionalnog konstruiranja

materijala.

nosaa

od krhkog

PRJMJER 9.7
Nosa

ako je

vlanoj,

a(p

od sivog lijeva ima presjek prema slici 9.25. Odrediti !irinu presjeka b,
= 3 a"dop

115cm

y L.,l,--1

~~!<

.,

Slika 9.23. Odsijecanjem iscrtanih dijelova

poveavamo momenl otpora

.,
Slika 9.25

I,. to dovodi do poveanja W.Y. Sve to smo rekli o racionalnim presjecima odnosi
se na nosae koji su_ izraeni od materijala koji imaju jednaku vlanu i tlanu
vrstou. Krhki materijali mogu imati tlanu vrstou nekoliko puta veu od
vlane, pa treba nastojati da maksimalno vlaoo naprezanje bude manje od
maksimalnog tlanog naprezanja. Zbog toga se prosjeci nosaa od krhkib materijala
rade nesimetrino prema neutralnoj osi, kako je Prikazano na slici 9.24.

'(_g)~~~
~h,
'

186

nosaa

od krhkog materijala koji ima veCu

vlane vrstoe

h.: :h,= a,d<lp: trroop =l :3.

Takoer

je

h,+h,=h=20cm.
Odavde lako moemo dobiti h,~5cm i h,= l5em. irinu pojasa b odredit emo iz
uvjeta da se neutralna linija, tj. teite T nalazi na udaljenosti h.=5cm od donjeg
ruba:
A1 2+A2 12
h.--'---"-

A,+A,

t'

Slika 9.24. Racionalan presjtk

-

Prema (9.!5) treba biti

5
tlanu vrstou

4b2+32l2
4b+32 .

od

Odavde lako moemo dobiti da je b= l 8,67 em.

187

PRIMJER 9.8
Odrediti doputeno optereenje grede s prepustom koja je zadana i optereena
prema slici 9.26a. Popreni presjek grede zadan je na slici 9.26b. Zadano:
O' rdop= 20 MPa. l= l m, 0"1 op =65 MPa.

,,

df,"l

f'~

'~,

ll 11,: ll

r.

~'

~~;
Slika 9.26

M,

ma,..=-h

"

'

&q/9
918

'

w- 4 .w-.; ""''' =20-1o

_M'hSq/9 ,IIIO-'.;u,..."=65
O'min- J
f
nto. H\

(a)

(b)

120

Fg

L)~V~

Presjek x= 1,33m

~D

Dill

M
amu=Thtt ..

l'

liIO-'.;u,,.,,=20-10"

'
Iz izraza

dobivamo

lli

Presjek x=4m

qdap=

20918-9 =5163N/m.
84

Izraz (b) daje nam q,,,=6102N/m i napokon izraz (e) q,,,=3338N/m. Usvajamo
najmanju vrijednost, pa je
= 3,338 kN/m.

q,...,

Poloaj teita moemo lako odrediti, a prikazan je na slici 9.26e. Moment

tromosti l}' dan je izrazom
1233

15123
12

l =--+362 52 +-'--+ 1852 =918cm 4

'

Reakcije u osloncima

12

odreujemo

iz uvjeta ravnotee:

F =-ql=-q
A 3
J

Fa=3ql=3q.
Dijagrami momenata savijanja i poprenih sila prikazani su na slici 9.26a. Vidimo
da postoje dva opasna prosjeka: x=41/3= 1,33m, u kome je
M

mn:

elastine

9.8. Diferencijalna jednadba

linije

Razmatrat emo deformiranje tapova optereenih na savijanje u ravn,ini O.xz,

kako je prikazano na slici 9.27a. Pod optereenjem uzduna os tapa postaje
zakrivljena i naziva se elastina Unija. Pomaci toaka na osi tapa u smjeru osi x i y.
tj. pomaci u i v zanemarivo su maleni u odnosu na pomake w u smjeru osi z. Pomaci
w nazivaju se jo i progibi grede, a elastina se linija ponekad naziva progibna iinija.

AJ

jz.w

Fzl
l

~t
J!IQ'

~'

x"

al

~rG--

/f"J-..,D

jz
bl

Slika 9.27. Definicija

koord~natnog

sustava i predznaka pomaka

=-ql =-q

i x=3m. u kome je
l

MB=2ql'=2q,
pa je potrebno kontrolirati oba presjeka.

Pri analizi progiba sluit emo se desnim koordinatnim sustavom, prema slici
9.27b. Pozitivni smisao kuta definiran je po pravilu desnog vijka. Za koordinatni
sustav Ozx pozitivan smjer kuta "suprotan je od gibanja kazaljke na satu. Prema
izrazu (9. 7) imamo
dtx l M,
X=-=-=-.

ds

El,

188
189

elastine

linije etvrtog reda koja moe biti pogodnija za

posebno kod statiki neodreenih zadataka.

Pozitivni moment savijanja izaZiva pozitivnu zakrivljenost, kako je namaeno

na slici 9.28. Iz matematike znamo da zakrivljenost krivulje w=w(x) moemo
izraziti pomou prve i druge derivacije, tj.

d2 w
EI,dx'=-M,.

+[l+e:Jr

;=><=

(9.15)

~(El

(~

/"'""j--1!-L;;:y~>O ~t!::Ji:o

dx

ograniiti

~(El

dx'

Slika 9.28. PrcdV1ak progiba, nagiba i zakrivljenosti

Kako je
dw

-~"'tg(-IX)= dx'
(9.16)

dO<

odnosno

d"

d (

dw)

(9.19a)

a=

dw
d 2w

dx

Ef,.

M,= -EI'dx'

d w

Q,

d3 w

dx'=-

El,.

Q,=

(9.20)

EI'dx'

q=

d4 w

dx4 =El,.

q,=EI'dx".

Integriranjem etvrte jednadbe tog izraza moemo odrediti progibe i nagibe

direktno bez prethodnog izraunavanja reakcija i dijagrama momenata savijanja i
poprenih sila. Dovoljno je poznavati samo zakon optereenja q,=f(x) i nain
uvrenja tapa.

ds= dx= dx -dx

PRlMJER 9.9

d2w

"=-dx'.
Usporedbom izraza (9.7) i (9.17) dobit

(9.17)

Za konzolu zadanu i optereenu prema slici 9.29 nati progib i nagib na

slobodnom kraju. Zadano: F, /, El.

emo

dw
M.,
dx'=-EI,

l'I

(!US)

Izraz (9.18) predstavlja diferencijalnu jednadbu elastine linije. Integriranjem

te jednadbe moemo dobiti progib i nagib u bilo kojoj toki grede. U petom
poglavlju izveli smo iZilUl: koji povemiju moment savijanja, poprenu silu i optereenje q. Pomou tih izr;lza i izraza (9.18) moemo dobiti diferencijalou jednadbu

190 .

dx

d"w

Pri malim nagibima jest ds=dx, pa moemo pisati

X=

(9.19)

"

d2 w
3

oc=- dx

dx'

--=--'
1

d2 w
x~dx2"

dw

dx

d'w)= _d' M,=_ dQ, =q..

' dx'

dn.dx=-IX

ili - uzima se prema izboru koordinatnog sustava. Mi emo se ovdje

samo na male progibe i nagibe. U tom je sluaju dwfdx vrlo maleno u

dM'=-Q

fzrazi (9.16), (9.18), (9.19) i (9.19a) uz EI,=konst. prelaze u

odnosu na jedinicu. pa moemo (dwfdx)' u izrazu (9.15) zanemariti. tj.

bit

w)=-

odnosno nakon jo jednog deriviranja imamo

~dw

Z, If

Predznak

'dx'

dx

1,~~

emo

Nakon deriviranja po x dobit

r-----,-

progiba,

Izraz (9.18) moemo napisati u obliku

d2 w
l

odreivanje

B
:::.?. X

"'~ '

zjw
Slika 9.29. Konzola

optert:c:na

silom na kraju

191

Prema izrazu (9.18) diferencijalna jednadba elastine linije glasi

d'w

-=-~'
dx'
El,

Kako je M,= -Fx, bit

d'w

EI,-2 =Fx.
dx
Dvostrukim integriranjem izraza (a} dobit

Lako se moemo uvjeriti da je za x=l, w=O i oc=O. Progib i nagib na

slobodnom kraju dobit emo ako u ilraze (9.21) i (9.22} uvrstimo x=O, tj.
(a}

dw

EJ -=F-+C,
'dx
2

optereenu

Za gredu zadanu i
-

-(l)=O
dx

se podrazumijeva da se moment

prema slici 9.30

nai:

nagibe iznad oslonaca~

mjesto i veliinu maksimalnog pro giba.

w(l)=O.
Zadano: M, l, El.

Uvrstimo li prvi uvjet u izraz (e). dobit

emo

l'
O=Fz-+C,,
odnosno

J'

C1 =-F-.
2

-X

a,

Fs

FA
(e)

z!w

Ako uvrstimo izraz (el i drugi rubni uvjet u izraz (d). bit e

Slika 9.30. Greda na dva oslonca

13 Fl'
0=F---+C2
6
2
'
odnosno

(9.24)

PRIMJER 9.10

iz rubnih uvjeta

dw

Fl'
"=2E(

(e)

x'

emo

(9.23)

Ubudue emo pisati El umjesto EJ>

tromosti odnosi na os y.

EI,w=F(;+C1 x+C,.
Konstante integracije Ct i C2 odredit

Fl'
3EI

(b)

emo

x1

w .... =--

optereena

momentom na jednom osloncu

Iz uvjeta ravnotee moemo dobiti

F,=F B

e,=Fl'

3 .

Izrazi za progib w i nagib a=

dw

Moment savijanja u presjeku x iznosi

glase:

M,=F,x=Mf,
2

pa diferencijalna jednadba elastine linije glasi

w=-1-[Fx' _F/ x+ Fl']

EI,
6
2
3

W=:~,WX -3G)+2]

d2 w
MY
Mx
dx 2 =- EI=-EIT
(9.21)

Nakon

sreivanja

i integriranja dobit

a=_ dw = Fl [l.
dx 2EJ7

192

emo

dw
Mx'
El-=---+C
dx
l 2
,,

(9.22)

13 t

Alfirevi:

Nauka o

vr.sloi

193

Moment savijanja u presjeku x iznosi

Elw= ---+C
x+C
i 6
Mx'

X
l
l
M =f .x-qx-=-qix--qx'
y

2 2
2
'

lz uvjeta w(O)=O moemo dobiti C 2 =0, a zatim pomou uvjeta w(/)=0:

pa di rerencijalna jednadba elastine linije glasi

Ml'
-/(i+C1 1=0,
odnosno

M,= l qx' - l qtx.

C,=6.

/q

~llrg]J},

Izraz 7..a progib sada glasi

Mx'

Mix

6/Ef

6EI

4.~

W=---+-

w=7;[(T)-(T)'].

cw=w(xl "Fe
1

'l:~r

(9.25)

az

Nagib a dobit

Ml

emo

deriviranjem izraza za w, tj.

F"

~=-:=6~/HT)'-~J
Nagibi iznad oslonaca iznose:

(9.27)

dw l
l
El-=-qx 3 --qlx2 +C,
dx

Ml
a:,=a(I)=3E{
Pro gib je maksimalan na mjestu gdje je a= O, tj.

JJ
9

0,064!5

l
4
l
3
Elw=-qx --qlx +C1x+C,.
24

12

Iz uvjeta w(O)=O dobit emo C2 =0, a 7..atim iz uvjeta w(/)=0, C1 =ql3f24,

tako da izraz za w glasi

i iznosi
lVrmn:=

(9.28)

l
.fi=0,5774/

Ml'
EJ

optereena

jednoliko kontinuirano

Nakon dvostrukog integriranja dobivamo

Ml
~,=a:(O)=- 6El

X=

Slika 9.31. Greda na dva oslonca

(9.26)

Ml'

El .

w=

(9.29)

1
2! ;1 [

GJ -z (T)' +(T)l

(9.30)

Maksimalni progib nastaje na mjestu x=l/2 i iznosi

PRIMJER 9.11

5 ql4
w~,=384 El.

Za gredu zadanu i optereenu. prema slici 9.31 nai jednadbu elastine linije,
progib u sredini w~ te nagibe .t i a8 . Zadano: q~ l. E.
Iz uvjeta simetrije i uvjeta ravnotee EF.,=O moemo dobiti
l
F,.=F8 =-ql.

:2

194

(9.31)

PRIMJER 9.12

Za gredu zadanu i optereenu prema slici 9.32 nBi izraz za elastinu

maksimalni progib.
13*

195

Uvjeti kontinuiranosti
i CB u toki C jednaki, tj.

Iz uvjeta ravnotee moemo lako odrediti reakcije FA i FB:

b
F.=F"

i'

a
F8 =F/"

elastine

linije zahtijevaju da su progib i nagib dijela AC

Fb a 3
Fa 3 Fa 4
- - - + C1 a= - - - + - - + C3 a+C4
EI/6
2El 6Ell
-

w =

'

F a2

Fb a 2

(b)

Fa 3

(e)

a =---+C1 =--+--+Co
3
'
E/12
El 2Ell
Nakon opirnog rjeavanja jednadbi (a, b i e) dobit
F,

Fa

U tom sluaju ne moemo dobiti jedinstven izraz za moment savijanja. Analitiki

izraz za moment savijanja ima jedan oblik lijevo od sile F, a drugi oblik desno od
sile F, tj.
b
M y =FA"x-F-x
za O<x<a
f~

za a<x<l

M,=F 8

(/-

x'
w= ---+C x+C
Fb

E/16

}-

(9.32)

i iznosi

Fl' b
Wmax=

Kad je b= 1/2, tj. kad je greda

3 El/

optereena

liniju i

(9.33)

x~a.

(9.34)

za dio CB w (l)= O, to daje

(a)

(9.35)

.(1'- b')'

(9.36)

31 2

u sredini, bit

Fl'
Wmn=

za dio AC w(O)=O. to daje C2 =0

a~-

x=v~

Konstante integracije odredit emo iz dva rubna uvjeta i dva uvjeta neprekinutosti elastine linije. Rubni su uvjeti:

196

elastinu

x:s;;;a

{bx[ (b)'. (x)'] + [x-a]'

}
-

_ Fl 6El- 12

IV--

fiCb'

Fax' Fa x 3
w= ---.:..+--+C3 x+C4
El2 E/16

Fal 2 Fal'
---+--+C3 1+C4 =0.
2El 6El

Fa'

Mjesto i veliinu maksimalnog momenta dobit emo ako derivaciju izraza

(9.33) izjednaimo s nulom. Navest emo samo rezultat. Maksimalni progib nastaje
na mjestu

MY
Fa Fa
dx'=- El=- El+ E/lx

dw
Fa
Fax'
- = - - x + - - + C3
dx
El
Eli 2

e.=- 6EI"

W=:;l{~:[~-G)' -(T)']}

d2 w

dw
Fb _,J.
-=---+Cl
dx
Eli 2

Fb
2
2
C3 = Ell (21 +a )

Ako vrijednosti za konstante integracije uvrstimo u izraze za

zatim sredimo. dobit emo:

a
x)=Fa- F lx.

Dio CB

d2 w
,\1,.
Fb
-=--=--x
dx'
El
Eli

C2 =0

Prema tome e i diferencijalna jednadba elastine linije imati razliit oblik za dio
AC i dio CB. U donja dva stupca navedene su diferencijalne jednadbe i postupak
njihova integriranja.
Dio AC

Fb
2
C1 = - ( /2 -b)

6EI/

optereena

Slika 9.32. Greda na dva oslonca

koncentriranom silom

emo

48 El.

(9.37)

Na slici 9.33 prikazane su elastine linije obine grede za pet razliitih poloaja
sile F. Mjerilo za progibe mnogo je vee od mjerila za duine. Iz slike vidimo da
maksimalni progib nastaje blizu sredine grede bez obzira na _poloaj sile F.
197

_ r

Usporedimo li izraze lijevog i desnog stupca, vidjet emo da meu njima

postoji potpuna formalna analogija. Ako veliine MJEI,., a i w iz desnog stupca
zamijenim o s q:z, - Q:z i MY' dobit emo izraze iz lijevog stupca. Ako osiguramo i
analogne rubne uvjete, bit e i rjeenja analogna. Prema tome, ako stvarnu gredu
zamijenimo analognom (konjugiranom, fiktivnom) gredom koja je optereena
fiktivnim optereenjem My/Eiy, poprena sila analogne grede Q odgovarat e
negativnom kutu nagiba -a:, a moment savijanja analogne grede odgovarat e
progibu stvarne grede.

l
t l ff

Ms1111ff1nr

Ft'

<BEl

Napomena:

U daljnjem tekstu isputat emo indekse y i z i pod oznakama q, Q, M, l,

razumijevati q:, Q:, M 1 , I y Sve veliine koje se odnose na analognu gredu
oznaavat emo zvjezdicom. Tako je M* moment savijanja analogne grede, Q*
poprena sila analogne grede, q*=MiE11 kontinuirano optereenje analogne grede. Prema tome je
w analogno
M*

i
Slika 9.33. Ovisnost oblika elastine linije o poloaju sile F

9.9 Metoda analogne grede

Vidjeli smo u primjerima 9.9, 9.10 i 9.11 da je odreivanje progiba i nagiba,
odnosno jednadbe elastine linije direktnom integracijom diferencijalne jadnadbe
relativno jednostavno ako jdnogue napisati jedinstveni analitiki izraz za moment
savijanja za cijelu duljinu grede. Meutim, ako je izraz za moment savijanja razliit
u raznim dijelovima grede, kao u primjeru 9.12, potrebno je uloiti mnogo truda u
alge barske operacije ukljuujui i rjeavanje sistema linearnih jednadbi. U primjeni
esto susreemo grede s vie koncentriranih sila, pa je metoda direktnog rjeavanja
diferencijalne jednadbe vrlo zamorna. U tim sluajevima pogodnije su druge
metode, npr. metoda poetnih parametara, metoda momentnih povrina, metoda
analogne grede itd. Metoda poetnih parametara vrlo je pogodna. za rad na
raunskim strojevima. Mi emo ovdje opisati metodu analogne grede koja omoguava da lako i brzo odredimo progib ili nagib u samo jednoj toki. Pomou te
metode moemo dobiti i jednadbu elastine linije, ali u tom sluaju ta metoda
nema velike prednosti pred metodom direktnog integriranja. Odreivanje progiba i
nagiba grede promjenljivog presjeka tom metodom jednostavno je i zahtijeva
neznatno vie algebarskog. odnosno numerikog rada nego u sluaju grede konstantnog presjeka.

a analogno - Q*
M1

El,

d M

dx' ' =-q,

.dM,
dx =Q,
dQ,
dx = -q,

198

Postupak rjeavanja zadataka metodom analogne grede:

l. nai momentni dijagram stvarne grede;
2. ispod stvarne grede skicirati analognu gredu koja je optereena kontinuiranim optereenjem q*=MfEI. Ako greda ima konstantnu fleksijsku krutost
(El= konst.), optereenje q* ima oblik M-dijagrama stvarne grede;
3. u traenim tokama nai M* i Q*;
4. prema analogiji je

M1

dx'=- El,
dw

(9.38)

-=-(l

dx
l

da

dx

El,

q*.

Na slici 9.34 navedeni su razni sluajevi uvrenja stvarne i analogne grede koji
osiguravaju analogne rubne uvjete.
Ako je obina greda na nekom mjestu vezana zglobna, bit e na tom mjestu
progib K jednak nuli, a nagib a u opem sluaju razliit od nule. Prema tome
analognu gredu na tom mjestu moramo tako vezati da bude M*= O i Q* =fo O. To
emo osigurati ako i analognu gredu veemo zglobnim osloncem. Kad je rub
stvarne grede slobodan, kao npr. slobodan kraj konzole, bit e w=f=O i af O. Zbog
toga moramo analognu gredu na tom mjestu tako vezati da bude M*=/=0 i Q*=f.O. To
se postie ukljetenjem. Ako je pak kraj grede uklijeten, bit e w=O i a=O.
Odgovarajui rub analogne grede mora biti slobodan i u tom sluaju je M*=O i
Q*=O. Kad stvarna greda prelazi kontinuirano preko zglobnog oslonca, bit e
w=O i a:f:O. U tom sluaju mora biti M*=O i Q*=/=0, to e biti ispunjeno ako se
na analognoj gredi nalazi Gerberov zglob. Isto tako Gerberovu zglobu stvarne
grede odgovara prijelaz preko zglobnog oslonca analogne grede. Na donjem dijelu
slike prikazano je nekoliko stvarnih greda s odgovaraju_om analognom gredom.

Metoda analogne grede zasniva se na analogiji diferencijalnih jednadbi koje

povezuju q,. Q, i M 7 (koje smo izveli u estom poglavlju) i diferencijalnihjednadbi
koje povezuju progib w, nagib a: i M ,lEI,. Te su jednadbe navedene paralelno u
dva stupca:
2

analogno

(9.39)

-=-=-'

w=M*

.-:t

a=-Q*.

199

U toku rjeavanje Uldataka metodom analogne grede stalno se pojavljuje

nazivnik El u izrazima za fiktivna optereenja F''~ fiktivne momente savijanja M i
fiktivne poprene sile Q. Da bi se smanjilo pisanje, obino se EJ u nazivniku
isputa u toku rjeavanja zadatka, a dijeljenje se obavlja na kraju. U tom je sluaju

M*
w=-EJ

progibi maleni. Ako progihi nisu maleni. treba upotrijebiti izraz (9.15) za
nost, tj. diferencijalna jednadba glasi

d1 w

d;"

[~+(::Jr-- EJ:-

(9.40)

a= EJ.

zt1krivlje~

(9.41)

Tablica 9,2
Poloaj leWiCa i povrline nekih likova
$1VARKA

6/lf()A

-e

~~-

ll

rr~tO

~O'PO

-E ::&:

NAGIB fAHG{JITE IMIUi:Jf

Ulf'I l OESNO 0(1 A

"""

.A

4
B

e
~

(r*o

,.

.i&

s'

"

Povrina

A=-bh
2

i~

l
A=-bh
3

'

A=~hJt

--,]h~.." n rede
';

EJ ,_ --'- .

~JJ
,.

J
.4=-bh
+l

Fl.

tetio- !!!!rb

::::J

l
A=-bh
2

2
A=-bh
3

A=-bh
4

A=-bh
o+ l

fR

PRIMJER 9.13

d~

Za konzolu zadanu i optereenu prema slici 9.35 nai progib i nagib elastine
linije u presjecima B i C. Zadano: f. a, EJ.

----

Slika 9.34. Odgovarajui rubni uvjeti stvarne i analogne grede

aJ

Ef

%A

?..

!t,w

Pri primjeni metode analogne grede potrebno je poznavati povrinu i poloaj

teita ispod pojedinih dijelova momentnog dijagrama. U tablici 9.2 prikazani su
poloaj teita i povrine nekih likova koji se najee pojavljuju pri rjeavanju
zadataka metodom analogne grede.
Kako se metoda analogne grede zasniva na diferencijalnoj jednadbi (9. 18),
ona podlijee istim ogranienjima kao i sama diferencijalna jednadba. Najvanije
ogranienje jest da se i (9.18) i ta metoda mogu primijeniti na nosae u kojih su

200

Povdi na

lik:

H~O
++- (]". o !

,};

~
A

H~o

Lik

H"()

Ji.

o";o

0" OfJAGRAH IHA SKOK lJ lfJKJ A

H"# (t

~o-o

I;H lJ

"""
A

=r

-E

=----+-

3-

,.

3- ab
:ZS:

H ~IJ
O"<~fJ

-~'

i
l
l

,.

"O

:l-a-.o

-E

ANAUJ6NA 5RE.l1.4

..)Lj

x-

bl~
lfo~,
!

<l

li<
El

t /'

"

e~

!ji t h / " "

SUka :us. Konzola

optereena

silom F

201

Na slici 9.35b prikazan je momentni dijagram, a na slici 9.35c analogna greda

fiktivnim optereenjem koje je jednako q=M/EI. Fiktivno optereenje
usmjereno je prema gore, tj. suprotno od pozitivnog smjera osi z jer je momentni
dijagram negativan. Rezultanta fiktivnog optereenja F iznosi
optereena

Udaljenost fiktivne sile F od sredine odredit emo takoder pomou tablice

9.2. tj.
Zbog simetrije moemo pisati

l3Fa
9Fa'
F =--3a=---.-.
261
261

82

16

F~=F*-F
qll
.- =

Fiktivne

poprenc

sile u osioncima iznose:

ql'
Q~=Fl ~24

cr.:.s;:: -Q:= -F*-

--29Fa1
El

Q~=

ql'
-F:= -24.

Odavde moemo dobiti kutove nagiba pomou izraza (9.40):

wB=M:=F 2a_9Fal
--
El

Q~= _ F=

24.

....
_ elastine linije jednaki su fiktivnom momentu savijanja M*
ncnativnoi fiktivnoi poprcnoj sili - Q*, tj.

"e=-

31

a=--=-1.

Q!
a =

_ 9Fa'
2EI

ql'

Q;

a:s=--=--.
El 24 El

wc-=M~=F* 4a= I8fa

El.
3

Fiktivni moment savijanja u sredini grede iznosi

PRIMJER 9.14

M'
nai

progib u

ql' l
242

ql' 3
2416

=F'--F'a~--1---1

mn

Za gredu optereen u jednoliko kontinuirano, prema slici 9.36,

sredini i kut zakreta iznad oslonaca. Zadano: q, l, El.

ql'

El =- 24 El

"2

pa je progi} u sredini grede

M'
wm:u =

5 '
-n/

384"' '

5 q/ 4
=384 El.

e7..

Dob Hi smo isti rezu hat kao i u primjeru 9.11.

PRIMJER 9.15
Za gredu zadanu i optereenu prema slici 9.37 nai progib u sredini grede
zakret tangente na krajevima grede. Zadano: F, l, El.
A

Slika 9.36, Progib grede optereene jednoliko k:ontulrano

U tom sluaju dijagram momenata savijanja ima oblik parabole 2. reda.

Maksimalni moment savijanja javlja se u sredini i iznosi qPf8. Analogna greda ima
takoer oblik obine grede. Ukupno fiktivno optereenje zamijenit emo s dvije
jednake sile F'. Pri izraunavanju fiktivnih sila neemo dijeliti momentni dijagram s
krutou El na poetku. To emo uiniti na kraju, prema izrazu (9.40). Fiktivna sila
F prikazana je na slici i. prema tablici 9.2. iznosi
2/qP ql'
F*=---=-.

32 8

202

24

r
t

F"

~t~
Slika 9.37. Greda na dva oslonca optereena silom u sredini

201

U tom je

sluaju

Uvjeti ravnotee dijela BD dat

ll Fl Fl'
P=---=22 4 16

Mb= -F:4a-F! 3a= -14Ma'.

Ff'
16

Fiktivna poprena sila u D iznosi

Qb= -Fb= -4Ma.

fiktivni moment savijanja u sredini grede iznosi

l

M~=F~--F*~
1

nam:

Fb=F:+Ff=4Ma

F~=F*=-.

oi

Fl1

Fl l Fl' l
Mt=-----=-.
16 2 16 6 48
bl

Odavde je

Kako je

Q~=F*

M~
Fl'
Wc=Wmn=-g;-= 48EJ'

i Q;= -F*, bit

Q~

F*

F/2

El

El

l6El

a=--=--=---

Qt
(-Ft)
Fl'
!Xa=---=---=-- El
El
16E{
Kut aA je negativan, to znai aa se tangenta na elastinu liniju u toki A
zakrenula u smjeru kazaljke na satu: Kut a. 9 je pozitivan, to znai da se tangenta u
toki 8 zakrenula suprotno od smjera kazaljke na satu.

dl

PRIMJER 9.16
Za gredu s prepustom optereenu prema slici 9.38a treba nai progib i nagib u
i D. Zadano: M, a, El.
Analogna greda s fiktivnim optereenjem u obliku momentnog dijagrama
prikazana je aa slici 9.38b. Da bismo nali fiktivne reakcije F~. F: i F~. zamijenit
emo ukupno fiktivno optereenje s dvije site: Fr i Ff, koje iznose:
tokama

M6a
Ft=--=3Ma

2
Ff=M2a=2Ma.
Analogna greda osloboena veza prikazana je na slici 9.38c. Iz uvjeta ravnotee dijela AB moemo dobiti:
1
FA=-F~=Ma

F;=-Ft;::;2Ma
3
'

204

Slika 9.38. Greda s prepunom

Da bismo mogli nai fiktivni moment savijanja u toki C~ zamijenit emo fiktivno
silom Ff koja iznosi

optereenje lijevo od

IM
3
Ff=--3a=-Ma.
22
4

Fiktivne sile i moment savijanja u toki C jesu

l

Q~=F:-Fj=-Ma

M~=F~3a~Fta=4Mal.

205

Sada moemo

pomou

izraza (9.40) odrediti progib i nagib u

Q~

tokama

Ci D:

Fiktivne

poprene

sile jesu:

Ma
4El

ac~- El~

2 El

~~F"-F*1 =
Fl'-

M~ 9Ma
Wcl'l"-=--2

El

Q:~F~~!..!_FI'
.1(

4 El

Fl'
El

Qb 4Ma
a:D=--=--

M~=Fl3-Ff=l2

M~
Ma 2
WD=-=-14-.

M~=F~ 4- Ft2-F1

Ef

El

El

25Fl'
2El

=--.

El

Prema izrazu (9.40) moemo pisati:

PRIMJER 9.17

ll Fl'
x,=-Q~=-lEI

Za gredu promjenljivog presjeka zadanu j optereenu prema slici 9.39a nai

progib u tokama Ci D te zakret tangente u A. iC. Zadano: F, l, Ef.

,,

M
., Atff11ll lllfuh:, t"
[J

A"!"

JI

"

a:c=

)ff

-G

'

ll - . .

r
,.

.
If''
_;{Illiji~~ ~~l}llllllll Dj,

25FI'

wG=M~=--.

.2 El

U tablici 9.3 navedeni su pomaci i kutovi zakreta tangente na elastinu liniju za

neke grede. Ti podaci mogu nam korisno posluiti pri rjeavanju sloenijih problema, posebno pri odreivanju pomaka okvirnih nosaa, kako je ilustrirano u
primjeru 9 .18.
Tablica 9.3

Pomaei l kutovi zakreta tangente_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

'

Fl
Fl'
F1=-I=-El
El
Pomou mjeta ravnotee analogne grede moemo odrediti fiktivne reakcije

ll Ff'
FA::::F==Ft+F1=--.
2 El

a,,.af

"''

Slika 9.39. Progib grede prmnjen!jiva prosjeka

Na slici 9.39b prikazan je momentni dijagram, a na slici 9.39c analogna greda s

fiktivnim opteretenjem q*. Kako je q*~M!El a krutost El u sredini tri put vea,
dijagram q* u srednjem je dijelu tri puta smanjen. Fiktivne sile ucrtane na stici 9.39c
iznose:
13FI
9FI1
Fr=--31=--2 El
2 El

F/1
EI

Qt=--

Fl'
wc =M=t2e
El

~[

206

El'

dok fiktivni momenti savijanja iznose:

..,,.. U!

_,

iJt:rm:hdh

~-,fl

-L~

.il!

"'"'"

.,.

t"'l{j

A"' ]ff

n1

fl'

a~a, ..if{

_..".JE!

Hl

rf!

/J

~tr--3

FJ 1

"t'"W

qJ1
-l!t
(XA#r.fi''iff 't- )IJU[

U ta:bliei su navedene apsolutne vrijednosti.

PRIMJER 9. i8
Za okvirni nosa zadan i optereen prema slici 9.40a. odrediti komponente
pomaka toke C: "e wc i ac. Zadano: F, l, El.

207

Nosa moemo rastaviti na dva dijela: konzolu AB koja je na kraju B

opterdena momentom M =Ff i silom F, te konzolu BC koja je optereena u C
silom F, kako je prikazano na slici 9.40a. Uzet emo u obzir samo pomake koji
nastaju zbog savijanja, jer su prema njima pomaci od aksijalnog optereenja
zanemarivo ma1enL Prema tablici 9.2 pomaci kraja B iznose:

M (31) 2 9f'l'
"=2Ef= 2 m

~J
"

3Fl 2

M31

"= 0

~
:h,

Deformirani oblik okvirnog nosaa prikazan je na slici 9.40b punom crtom

AB1 C1 Crta AB 1C 1 prikazuje derormirani oblik nosaa, pri emu se ne uzima u
obzir savijanje dijela BC. Tako bi se nosa deformirao ako bi nosa ABC bio
opterden momentom M =Fl u toki B.

9.10. Koso saijanje

Kad moment savijanja ne djeluje ni oko jedne glavne osi tromosti presjeka
tapa, rije je o kosom savijanju. Na slici 9.41 prikazano je nekoliko greda koje su
optereene na koso savijanje. Koso savijanje zapravo predstavlja istovremeno
savijanje u dvije meusobno okomite ravnine. pa problem analize naprezanja kod

.,

ci

Slika 9.40. Okvirni

nosa

g; 1'' 'A _,

Preko krute veze u B ti se pomaci prenose na dio BC. Ako ne bismo uzeli u
obzir savijanje dijela BC, pomaci kraja C bili bi
:t.(:= ocB, wC= Ws, u(:=aal
Pomou tablice 9.2 odredit
konzole BC:

emo

3fl3
El

pomake kraja C koji nastaje zbog savijanja

Fl'
F/3
a(;= 2 Et' w=O, u(:=3E(
Ukupni pomaci kraja C u tom

sluaju

kosog savijanja Jjeavamo tako da opterdenje rastavljamo u dvije ravnine: Oxy i

Oxz, gdje se osi y i z podudaraju s glavnim osima tromosti presjeka tapa. Os x
podudara se s uzdunom osi tapa. Momente savijanja M, i M z u svakoj ravnini
odreujemo kao kod obinog savijanja. Naprezanja su tada dana izrazom

M,
M,
ax=-z--y.
17
I,

F/3

l0FI3

3EI
9FI'

Wc=wC+w=2El

Ft'

.
208

(9.42)

Prvi lan na desnoj strani predstavlja naprezanje zbog savijanja u ravnini Oxz i
odgovara izrazu (9.8). Drugi lan odgovara naprezanlu u ravnini Oxy. Ovdje se
javlja negativan predznak jer je pozitivan moment saVIjanja M, tako definiran da
izaziva negativno (tlano) naprezanje na dijelu presjeka gdje je y pozitivan. To je
ilustrirano na slici 9.42c. Prema toj slici ukupan moment savijanja M ini kut !X s osi
.1' Njegove komponente M, i M, jesu:

7Fl'

c=c+"'= Ef +2EI=2EI'
..

Slika 9.41. Koso savljanje

iznose:

3Fl'

!"'

M.r=Mcosoc,
(4 t

Alfirevi:

Nauka o

vrstoi

M:=Msina,

(9.43)

209

zcosa:

ysina)

a:;;=M ( - - - - - .
fF

(9.44)

gdje je 1 kut koji ukupni pomak li ini s osi y. Za konzolu na slici 9.42 komponente
pomaka iznose
M 11 M p
X

v~--=--smoc

(.:

El,

Pomou

izraza (9.44) lako moemo odrediti jednadbu neutralne osi, tj. pravca na
kojem je naprezanje ax jednako nuli. Izjednaenjem izraza (9.44) s nulom daje

zcosa
____
.vsmu..
-=0
17

M,.f

ll'=---=

El,.

pa je

(9.45)

tgy~-=

l'

Budui

EI,

odnosno

I,

MP

---cosa.

M/ J(sin
o=.Jv"+ni=E
-~;~) +

l,

z=tga-y.

El,

(cos"'
I ; )'

1::

(9.49)

(9.50)

--ctga.
ly

da je tg y ~ - 1/tg {J, ukupni pomak b okomit je na neutralnu liniju.

""

ai

bi
cl
di
Slika 9.42. Kod kosog sa\ijanja neutralna linija ne podudara se s osi oko koje djeluje moment s.avijanjn

Taj se izraz moe napisati u obliku

z=tgfJy,
gdje je

fi

kut koji neutralna os

ini

s osi y.

(9.46)

Oito

tgfi=2tg .
I,

Slika 9.4.l Prostorna skica raspodjele naprezanja c:t.., kod kos.og savijanja

je
(9.47)

Kad je I,>I, (kao na slici 9.42), 9ndaje i {J>o:. Prema tome moemo zakljuiti da
se neutralna os ne podudara s osi oko koje djeluje moment savijanja. S jedne strane
neutralne osi naprezanja su pozitivna a s druge negativna. Prostorna skica raspodjele naprezanja ax kod kosog savijanja prikazana je na slici 9.43.
Kako se kod kosog savijanja radi o istovremenom savijanju u dvije ravnine:
Oxz i Oxy, ukupni pomak Oima dvije komponente: v i w. Komponenta w u smjeru
osi z posljedica je savijanja u ravnini Oxz. Isto tako komponenta v nastaje zbog
savijanja u ravnini Oxy. Ukupni pomak o odreuje se vektorskim zbrojem v i w, tj.

o=.Jif+w2

Openito vrijedi pravilo: Ako pri kosom savijanju sve vanjske sHe i spregovi
lee u jednoj ravnini, elastina linija jest ravninska krivulja. Meutim, ravnina
elastine linije ne podudara se s ravninom oPtereCenja, nego je okomita na neutralnu p<~vrinu. tj. pomaci su okomiti na neutraJnu os. Ako vanjsko optereenje ne lei
u j'ednoj ravnini~ elastina linija jest prostorna krivulja.

PRIMJER 9.!9

Za konzolu zadanu i optereenu prema slici 9.44 treba odrediti maksimalno

naprezanje i ukupni pomak kraja B. Zadano: F~2kN, 1=!,6m, E=200GPa,
x~B'. b= lem, h=20cm.
F

17----.,

(9.48)

i IF

jz

tgy=;~

Slika 9.44. Koso savijanje konzole pravokutnog presjeka

.210

!4'

21!

Najvei momenti savijanja Mymu i M~."u. djeluju na mjestu ukljetenja, pa e se

u tom presjeku pojaviti i najvee naprezanje. Momenti savijanja iznose;

Ukupni progib imosi

o.=Jvl.+w!.= 15,94mm.

M,_=- Fcosa 1=2000(cos lO") 1,6

Vidimo da se, iako sila djeluje gotovo vertikalno, pomak kraja konzole zbiva
gotovo horizontalno. To je zbog toga to je moment tromosti I, mnogo vei od l,.

M,_ =3151,4 Nm
M,m,. =F sin al=2000(sin

1,6

Nm.

M:mu

9. ll. Sanjanje debelog zakrivijenog tapa

Momenti tromosti JY i l= jesu:

'_.,:b,:h_',=3=-:=20'=- cm4

1.,

2000cm4 =2000 w-m4 =20 10-m

2033

==:.,.;.:... cm

Pretpostavke o deformiranju. Analizu naprezanja u debelim zakrivljenim tapovima

provest emo uz ove pretpostavke o deformiranju i raspodjeli naprezanja:
l.

2. u tapu vlada priblino jednoosno stanje naprezanja.

Izvedeni izrazi vrijedit
l.

cm4 .=0,45 lo-m.

Sada moemo izraunati maksimalno naprezanje na mjestu ukljetcnja pomou
izraza (9.44). Maksimalno naprezanje pojavit e se za zm,.= h/Z i J'= b/2.
Sada je

M, mu.

M:mailt

-1-zm :oo:--yll'I)O:
1
'
'
3!51 4
555 7
2
""""=:::c:-:-:::'-::;: lO 10- +---'- l 5 10- 2 Pa
0,45 w-
D'xmu.=

11

u, mu= 34,2R l 06 Pa= 34,28 MPa.

Prema primjeru 9.9 progib konzole optereene na kraju silom F iznosi

Fl'
w=--.

3El

U lom sluaju osim pomaka toke B u smjeru osi z, tj. w8 , pojavit e se i p~mak v8
u smjeru 0si y. Ti pomaci iznose:

F, l'
Fl'
w8 =--=--cosa
3EI, 3EI,

F,l'
Ff' .
v8 =--=--sm IX.
3E!, 3El,
Kad uvrstimo konkretne podatke, dobit emo
w 8 =2,017mm

v8 =15,81 mm.

212

popreni presjeci ostaju u toku defonniranja ravni i okomiti na defonniranu

teinu liniju !tapa,

uz ova

ogranienja:

popreni presjeci tapa. a time i itav tap. imaju jednu ravninu simetrije u kojoj
lei teina linija tapa. Teina linija jest linija koja spaja teita svih poprenih

presjeka;
2. tap je optereen na isto savijanje, tj. sve komponente unutranjih sila jednake
su nuli osim mOmenta savijanja.

Na slici 9.45 prikazan je debeli zakrivljcni !tap koji je optereen na savijanje

spregovima M. Na slici su upotrijebljene ove oznake: r 1 i r2 unutranji i vanjski
polumjer tapa, rr polumjer teine linije. rn polumjer neutralne linije, r i cp polarne
koordinate, z udaljenost elementa od neutralne plohe. Tei na linija jest linija koja
spaja teita svih poprenih presjeka.
Geometrijska analiza. Na slici 9.45b crktano je prikazan nedeformirani oblik
elementa ABC D., a punom crtom deformirani element A 1 B1 C 1 D1 . Stranice elementa
ABi CD prije deformiranja ine kut d<p, a nakon deformiranja kut d<p+da. Vlakno
EF deformira se i prelazi u
pa je duljinska deformacija tog vlakna dana
izrazom
E1F 1 -EF

Kako je
bit

(9.51)

EF

EF =rd<p i E,F,

...

+zda=rd<p+zda,

r<p+zdoc-rd<p

rd<p

z da
rd<p
(9.52)

U izrazu su tn i dafd<P nepomati parametar) odnosno nepomata funkcija. Prema

izrazu (9.52) vidimo da su duljinske deformacije raspodijeljene po visini presjeka po

213

zakonu hiperbole. Deformacija na unutranjoj strani vea je od deformacije na

vanjskoj strani. Po pretpostavci o deformiranju produljenja JI jednoliko rastu od
neutralne linije prema krajevima presjeka. Zbog zakrivljenosti elementa poetna
duljina vlakna na unutranjoj strani manja je od poetne duljine vlakna na vanjskoj
strani. Uz jednaki JI to znai da e Jlfl=e biti vee na unutranjoj strani.

~';.

Ovdje smo E da.fd<p izvukli pred znak integrala jer je ta veliina konstantna za svaki
presjek, a integrira se po presjeku. Daljnjim sreivanjem gornjeg izraza dobit emo

IdA~r, Id:.
A

Integral na desnoj strani jest povrina presjeka A, pa

imamo

(9.57)

~--

'

' ,,

konano

Id:
A

odnosno

'

'

gdje je

A
J,

(9.58)

=-,

J,~ Id:

ai

(9.59)

geometrijska karakteristika presjeka tapa. Na taj smo

parametar, tj. polumjer neutralne povrine.
Nakon uvrtavanja izraza (9.53) u (9.55) i

nain

sreivanja

odredili prvi nepoznati

bit

da I
dA

E dq> (r-r,)'--;:-~M,.

(9.60)

Integral/ u gornjem izrazu moemo preurediti ovako:

bi

f<r-r 'j'
Ir'-rr -rr +~
I
I,_,
l= J--,-'-dA=
"r
" "dA= (r-r,.)dA-r" ~dA.

cl

Slika 9.45. Savijanje debelog zakrivljenog tapa

Primjena Hookeova zakona. Kako po pretpostavci imamo jednoosno stanje naprezanja, bit e
da:
u ~Ee ~--E-.
..,
'~'
r
d<p
r-r"

(9.53)

Primjena uvjeta ramotee. Uvjeti ravnotee elementa mi slici 9.45c glase:

fu

dA ~N ~o

214

dA~O.

Budui daje prema (9.56) f(r-r,)dA/r~O, bit e

I~

frdA-r,f dA.
A

(9.55)

l =rTA-r"A=e A=S,,

(9.61)

gdje je e=rr-r" udaljenost neutralne osi od teine osi, a Sy statiki moment

presjeka oko neutralne osi. Kad izraz (9.61) ponovno uvrstimo u (9.60), dobit emo

Ako uvrstimo izraz (9.53) u (9.54) i sredimo, dobit emo

f( I-;r,)

(9.54)

da
Edq>

Prvi integral na desnoj strani jest statiki moment povrine poprenog presjeka oko
osi kroz sredite zakrivljenosti, pa je jednak rT A. Drugi integral na desnoj strani
gornjeg izraza jest povrina poprenog presjeka A, pa je

f u0 (r-r,)dA~M.

(9.56)

da
dq>

E-S,~M,,

21')

paje

odnosno

da M,
d<p=Es;

-+--=-

(9.62)

Izraz (9.62) odreuje vrijednost nepoznate funkcije dafdtp. Nakon uvrtavanja

izraza (9.62) u (9.53) slijedi

M,( 1 '')
u,=s;
; ,

(9.63)

l dct

rl!

r 11 d<p

l doc

;:::-;:=;;drp"
injenicu

Ako uzmemo u obzir izraz (9.62) i

l

da je r 11 ~rr) bit

l M,

-;--=--s.

(9.64)

Iz izraza (9.63) dobivamo raspodjelu napre?.anja po presjeku tapa. Za razliku od

ravnog tapa u kome su naprezanja pri savijanju raspodijcljena linearno u debelom
zakrivljenom tapu naprezanja su raspodijeijena po zakonu hiperbole.

gdje je ri- polumjcr teine linije nakon deformiranja.

Kadru izrazu (9.63} tei prema nuli, q' tei prema -oo. Kad r tei prema
+oo, ".. tei prema M /Sr Raspored naprezanja prikazan je na slici 9.46. Ako je

Izraz za raspodjelu naprezanja (9.63) izveden je uz pretpostavku da u tapu

vlada jednoosno stanje naprezanja, to ne odgovara stvarnosti. Element tapa u

presjek simetrian prema osi Y~ maksimalno naprezanje djeluje na unutranjoj strani

tapa. Takav oblik poprenog presjeka nije povoljan jer materijal na vanjskoj strani
tapa nije dobro iskoriten. Pri oblikovanju tapa treba nastojati da se teite
priblii unutarnjoj strani presjeka, tako da naprezanja na obje strane budu po
mogunosti jednaka. Trapezni oblik prosjeka, kao na slici 9.45a, zadovoljava taj
uvjet Na slici 9.47 prikazani su jo neki povoljni oblici poprenog presjeka tapa.

rr 'r 'r

polarnim koordinatama prikazan je na slici 9.48. Oito je da samo naprezanja

qt;>

ne

mogu biti u ravnotei. Moraju djelovati i naprezanja u". Medutim, tonija analiza
metodama teorije elastinosti pokazuje da ta naprezanja nemaju velik utjecaj.
Prema egzaktnom rjeenju, koje se moe nai u literaturi[2S], str. 313, naprezanja "
i ar raspodijeljena su po logaritamskom zakonu koji se maio razlikuje od
hiperbolikog.

rw

Hy/SY.

"

Slika 9.48_ Osim naprezanja <1

na element debelog tapa djeluje
i naprezanje o. ilije u,-<q"

PRIMJER 9.20

"

rj

Slika 9 .46. ~aspodjela naprezanja u

debelom .zakrivljenom .tapu

Za presjeke zadane prema slici 9.49a odrediti geometrijsku karakteristiku

presjeka J 1
a) Pravokutni presjek

Prema izrazu (9.59) vrijedi

Jr=

Slika 9.47, Racionalni presjeci

debelog zakrivljenOg Stapa

Id:.
A

Promjena zakrivljenosti. Neka je r. polumjer zakrivljenosti neutralne plohe prije

deformiranja, a r; polumjer neutralne plohe poslije deformiranja. Kako vlakna
neutralne plohe ne mijenjaju duljinu~ vrijedi

,., t
r

r; (d~+dtp) =r,dtp,
pa je

r:

"

216

(1 +d~)= r.,
d<p

~m

al

Slika 9.49

/)}

217

Kako je <lA =b dr. bit

'

J,=

b) U ovom sluaju radi se o zakrivljenom tapu, pa se naprezanje rauna prema

izrazu

bdr
r2
-=bin-.
r

(9.65)

r1

<~"

=M'(J-~)
S,
r

'
Nesimetrini

b)

gdje je r,=AfJ 1 Kako je J 1 =b ln r,, A =bh, bit e

J-presjek

r,

Prema pra,iJima integriranja plonih integrala vrijedi

Jflr. r)d.4 = f f(y, r)dA 1 + f f(y,r)dA 2 +J f(y, r)dA 3 ,

A

A,

A,

A,

r=
r,
ln-

r,

gdje je A=A 1 +Az+A 3 Integrali na desnoj strani predstavljaju geometrijske karak~

teristike dijelova presjeka A1 , Az i A 3 , a na lijevoj strani geometrijsku karakteristiku
itava presjeka, pa je

r,=

J, =J,., +J,_,+lu=

(9.66)

J, ...

27

i=l

U7memo li u obzir rjeenje za pravokutnik

(9.65)~

bit e

e=rr- r,=0,100268cm

~=~~-+~~-+~~~

geometrijska karakteristika presjeka sastavljenog od

nika. kao na slici 9A9. iznosi
J1

S,=A e= 3,008042cm3

Openito

veeg

= \"b;ln'1+ 1 .

cm =29,899732cm
33
ln-

broja

pravolut~

3,008042 w- m'.

Naprezanje na unutranjoj strani iznosj

M,('! -;:;-') - 3,008042103000

" (rd=s,

(9.67)

(
6

29,8997)
J--2-7- Pa

r1

i<=l

" (rd

PRIMJER 9.21

107,11 MPa,

dok su naprezanja na vanjskoj strani

Usporediti naprezanja u etiri tapa jednakog pravokutnog poprenog presjeka

irine b=5cm i ..,isine h=6cm. Svi tapovi optereeni su na isto savijanje
momentom M>"= 3000 Nm. Polumjer zakrivljenosti tapova iznosi:
ravni tap

a) r7 = x:
b) rr;"30cm

zakrivljeni tap

e) r 7 ~9cm
d) rr=6cm.

" (r2 )=93,697 MPa.

Na slian nain moemo odrediti naprezanja u ostalim tapovima. Rezultati za sve

tapove prikazani su usporedno na slici 9.50.
107.1

a) U ovom sluaju radi se o ravnom tapu, pa su naprezanja raspodijeljena po

zakonu pravca. Maksimalno naprezanje iznosi

""'

M,

e~s.:

<Tmu=w

cm

.
Ka kOJe

w"=-=--cm
bh' 56'
' =3 o Jo- m.
' b'tt ce.
6

7J

.!,.q

3000
..,.,--.-:-::-_ MPa= l OO MPa.
"~ 30 10 76

. 218

.!!..".1
~

Slika 9.50. Raspored naprezanja u debelim ~tapovima razliite zakrivljenosti. Stapovi su optereeni
jednakim momentom i imaju isti popreni presjek: a) hfrr=O, b) hfrr= l/5. e) hfrr ... 2f3. d} hfrr= l

219

9.12. Stan&i De<lldredeni zadaci pri savijaJiju

Rjeavanju zadataka sa statiki neodreenim tapovima koji su optereeni na
savijanje pcistupamo na isti nain kao i kod osnog optereenja tapa, odnosno kod
tapova optereCenih n:a uvijanje. Pored uvjeta ravnotee treba postaviti onoliko
uvjeta deformiranja koliko je puta zadatak statiki neodreen. Zadani problem
svodimo na osnovni statiki odreeni problem uklanjanjem prekobrojnih veza i
dodavanjem na tom mjestu nepoznatih reakcija X 1, Nepoznate reakcije odreujemo
iz uvjeta da je na mjestu njihova djelovanja, tj. na mjestu uktanjanja oslonaca
odgovarajui pomak jednak nuli. Postupak rjeavanja objasnit emo na nekoliko
primjera.

Pomak w8 odrei! emo metodom superpozicije, tj. zamisli! emo da djeluje samo
q i odrediti pomak wB, a zatim emo zamisliti da djeluje samo
nepoznata reakcija F i odrediti pomak w:;;. Prema tablici 9.2 vrijedi:

optereenje

ql'
w~= 8 El
~

(9.69)

~, AIIU.JII
q illlll
f11111
-........_ _ _ __....18

/q

~:llllllllll,llllllllll~,

'

PRlMJER 9.22

Slika 9.52. Uklanjanjem oslonca B poduprta konzola poslaJe slatiki odredena

Za poduprtu konzolu, optereenu prema slici 9.51,

skicirati dijagrame unutranjih sila Q, i M,. Zadano: q i l.
Dl

nai

reakcije veza te
Ispred izraza za w.B nalazi se negativan predznak jer sila F8 djeluje u suprotnom
smjeru od onog naznaenog u tablici 9.2. Kad se izraz (9.69) uvrsti u (9.68), dobit e
se
ql'
l'
\V=--

~; llllllllllllll,llllllllllllllll~!t
q

.SEI

3EI

Odavde lako moemo dobiti da je F8 =3ql/8. Kad smo odredili reakciju F 8 ,

moemo pomou uvjeta ravnotee odrediti ostale reakcije. One su:

5
F.,= qt,
F8

"

2.
L

i.

di!Y

fH!!Il!ll!ji!IIIIIIIIN

ql

,m

M.=

U zadanoj gredi ukljetenje zamjenjujemo nepominim osloncem i u njemu dodajemo nepoznati moment M., kao na slici 9.53. Uvjet deformiranja u tom sluaju glasi

qlz

a.t;;~+ A

Slika 9.$1. Konzola poduprta na jednom kraju

statiki

je

neodreeoa

(9.70)

razmatranja. Zadanu gredu moemo pretvoriti u statiki odreenu na vie

Mi emo pokazati dva naina zamjene zadane grede osnovnom.

q, a" kut koji izaziva

. M,

...J E:t'

q/3
M,l
a =----=0.
A
24El JE/

naina.

l. nain:
Gredu smo oslobodili oslonca B dodavanjem sile F 8 , kako je prikazano na slici
9.52. Uvjet deformiranja sada glasi

wa=wB+wB=O.

pa je

optereenja

ql'

x. = 24EI'

jer ima 4 oepoznate reakcija veza: F ...",

FAyt M". u osloncu A te F8 u osloncu B, a na raspolaganju su nam samo tri

nezavisna uvjeta ravootee: EF,=O, EF,=O, EM, =0. Kako nema horizontalnih
sila~ vidimo da je
i prvi uvjet ravnotee moemo ispustiti iz daljnjeg

220

8.

nain:

gdje je a~ kut koji nastaje zbog kontinuiranog

moment M Prema tablici 9.2 izlazi
Zadana greda

q/2

(9.68)

L_

.Q

~~Ill 111111 ~JJIOif~

~~,~liJ 111111 il lill ll]]_

A

'

----- - ~B

Slika 9.53. Pretvaranjem ukljcitenja u nepomini osJonae poduprta konzola postaje staJiki odredena

221

Odavde je

Osnovna statiki odreena greda prikazana je na slici 9.54b. Uvjet deformiraoja u tom sluaju glasi

M. t =
ql'-

wB=wB+wB,

Dakle, dobili smo isti rezultat kao i kad smo rjeavali zadatak na prvi nain.
Dijagram poprenih sila prikazan je na slici 9.51b. Vidimo da je Q==O na
udaljenosti 31/8 od desnog oslonca. Na tom mjestu moment ima maksimalnu
vrijednost koja iznosi
3
3 13
M
=F8 -l- q-1--1.
}'mall
8
8 28

gdje je wB progib zbog kontinuiranog

Prema tablici 9.2. imamo:

optereenja

wB

progib zbog reakcije FB

FB (2/)3
w'8=- 48E/ '

w'B= 5q (21)'

384E/'
pa je

q, a

5q (21)'

FB (2/)3

wB= 384El- 48EI =O.

Kad u taj izraz uvrstimo F8 = 3qlj8 i sredimo, dobit emo

Odavde je

lO

FB=Bql.

l 2 16 2
.H,."=- M,= -Bql = 128 q/ .

Iz uvjeta simetrije slijedi da je FA =FC a iz uvjeta EFy=O:

3
F_.=Fc=-ql.
8 .

PRIMJER 9.23
Nai

Greda na tri oslonca optereena je jednoliko kontinuirano, prema slici 9.54.

reakcije u osloncima i skicirati dijagrame unutranjih sila. Zadano: q, /.

,J

~:

11 i

tt! i,,lill!!!
l lt lllll
e ~
l!!;
1111 ttt....8....
B

AJ

Dijagrami poprenih sila i momenata savijanja p~kazani su na slici 9.54c i d. Kako

tangenta na elastinu liniju iznad srednjeg oslonca B ostaje horizontalna, moe se
taj problem razmatrati kao da se sastoji od dvij'e simetrino postavljene konzole
koje su uklijetene u osloncu B i poduprte u osloncima A i C. Reakcije i dijagrami
unutranjih sila slau se u tom sluaju s reakcijama i dijagramima poprenih sila iz
prethodnog primjera.

'
1
' *'l',,
tttttttt\ltr@!IIIIlttttttt_!!.l&
_______
q

'

_........

cl

'

'

'
i

lt
~

'

._.__.!lt

F,;=fqt

ai
;,(!ll l

i;~

;j i !fb.,",

j, . Ll'l'f.llll !I)J] J!! llf\i 1H.,a,=-Jaqt

Slika 9.5-t Greda na tri oslonca

222

stariki

je

neodreena

223

10. SMICANJE
10.1. Osnovni pojmovi
isto smicanje vrlo je teko ostvariti. U praksi se smicanje pojavljuje gotovo
uvijek povezano sa savijanjem. U jednom broju sluajeva savijanje je predominantno, dok je smicanje zanemarivo. Ponekad je situacija obrnuta. Naprezanja koja
uzrokuje smicanje mnogo su veta od naprezanja koja uzrokuje savijanje. Na slici
10.1 prikazano je nekoliko sluajeva optereenja smicanjem. Pri rezanju tapa
prema slici lO. la pored smicanja javlja se i savijanje momentom M=Fe. Slina je

-a+-+11
i""i
t

ll.

~Slika 10.1. Smicanje ili odtez

situacija i kod probijanja, prema slici IO.lb. Raspored naprezanja po presjeku

smicanja nije jednolik. Kao prvo priblienje moe se usvojiti raspored po para boli,
kako je to objanjeno u poglavlju 9.3.
Za eksperimentalno odreivanje svojstava materijala pri istom smicanju kori~
ste se razne naprave i modeli. Najee se u tu svrhu koristi Uvijanje tankih cijevi,
t5

L Alfirevi: Nauka o vrstoi

225

.l

kako je ilustrirano na slici l0.2a. Pri tome se dobivaju dijagrami smicanja, tj.
t=[(y). Dijagrami smicanja za neke metale prikazani su kvalitativno na slici 10.2b.
Oni se po obliku podudaraju s dijagramima rastezanja.
T

( ~~
",,

.).

10.3. Pomaci pri smicanju

Tono odreivanje pomaka i deformiranog oblika tijela izloenih smicanju
teko je provesti kao i odreivanje naprezanja, pa se i ovdje pribjegava priblinom
proraunu. Postupak emo objasniti na primjeru gumenog amortizera prikazanog
na slici 10.4. Dva gumena bloka dimenzija ax b x e vezana su pomou elinih

l'

ll lli

T,

b}

aJ

Slika 10.2. a) Pokus smicanja provodi sc na tankostjenoj cijevi optereCenoj na uvijanje,

b) Dijagr.1m smicanja

10.2. Priblian

proraun

dijelova

optereeoih

na smicanje

Slika 10.-t Deformiranje gumenog amortizera

Toan proraun dijelova optereenih na smicanje vrlo je teko provesti, pa se u

praksi provodi pojednostavljen priblian proraun, tj. odreuje se srednje posrnino
naprezanje -rsr- Maksimalno posmino naprezanje -rmax moe dva i vie puta biti vee
od srednjeg rsr. To se mora uzeti u obzir. kod odabiranja doputenog srednjeg
posrninog naprezanja, odnosno kod odabiranja koeficijenta sigurnosti. Doputeno
srednje naprezanje -rdsr i lomne srednje naprezanje -rMsr povezuju se esto s doputenim vlanim naprezanjem adop i vlanom vrstoom aM, tj.
-rdsr = kd

t~hr=kM aM.

adop

dijelova, kako je to pokazano na slici 10.4. Kako se sila F raspodjeljuje na oba

bloka podjednako, poprena sila u bloku iznosi Q=F/2. Srednje naprezanje u
bloku iznosi
Q
"t"sr=A
Kutna je deformacija prema Hookeovu zakonu
-r~,
F
Y.=G=ZAG.

(10.1)

Koeficijenti kd i kM imaju razne vrijednosti za razne materijale i odreuju se na

temelju pokusa i iskustva. Tako je za elik kd =kM= 0,8, za sivi lijev kd =kM= 1,1.
Podaci za ostale materijale mogu se nai u prirunicirrta. Srednje posmino naprezanje odreuje se pomou izraza

A,

A,'

Fl
0=Ysrl=-.
ZAG

(10.3)

(10.2)

t=-=-

"

Priblini deformirani oblik blokova prikazan je crtkano. Pomak O iznosi

Veliina

gdje je A, dio presjeka koji sudjeluje u smicanju. Na slici 10.3 prikazano je nekoliko
presjeka. Dijelovi poprenog presjeka koji neznatno sudjeluju pri smicanju dvostruko su iscrtani i pri odreivanju As ne trebaju se uzeti u obzir.

~
Slika 10.3. Povrliine smicanja

AG naziva se

smina

krutost.

PRIMJER 10.1
Zglobna veza, prema slici lO. lc, optereena je silom F. Odrediti doputenu silu
kojom -smijemo opteretiti vezu ako je zadano: d=20mm, ~=0,8,
adop= 120 MPa.

Fdop

Zamiljeni odre~ osovinice nastupio bi prema slici 10.5. Vidimo da u odrezu

sudjeluju dva poprena presjeka pa je
F

'!=-~t

As

15*

2A'"""'

du

227

Odavde je

d 2n
Fdop =2A t'dsr=24 kd

naprezanje probijaa udop= 180 MPa, vrstoa lima aM= 220 MPa, koeficijent
kM=0,8, h=5mm.
O'dop

20 n
F,,,=2--0,8 120N =60318 N =60,3 kN.
4
F

Doputena sila kojom smijemo opteretiti probija ovisi o kvadratu promjera,

dok potrebna sila probijanja ovisi o sminoj povrini A=xdh, tj. sila probijanja
ovisi o prvoj potenciji promjera. Prema tome smanjivanjem promjera otvora bre
opada doputena sila probijaa od potrebne sile probijanja. Sila kojom smijemo
opteretiti probija iznosi
d2n
Fdop

~4

O'dop

Potrebna sila smicanja jest

Fs=hdn't"Msr=hdnkM aM.
Izjednaenjem

tih sila dobit

emo

d 2n

Slika 10.5. Od rez osovinice

odnosno

O'dop

"';i:; dn h kM

O' M

O"M

d;.4 kM - h = 19,56mm.

PRIMJER 10.2

O"dop

Nai

srednje
Zadano: F, l. h.

posmino

naprezanje u zavarenom spoju, prema slici l0.6a.

PRIMJER 10.4

Smicanje e nastati po ravninama za koje je povrina smicanja najmanja. To

su, u tom sluaju, ravnine koje sa ravninama tapova ine kut od 45, prema slici
10.6b. Povrina smicanja iznosi A=2lhcos45, paje

Nai prosjeno posmino naprezanje u vijcima kojima su spojene osovine,

prema slici 10.7. Zadano: M,. R, d".

u"=-;t=-fi;;;
F

Slika 10.7. Odrez vijaka u krutoj spojci

Pretpostavit emo da se moment uvijanja prenosi podjednako preko svih est

vijaka. Sila u jednom vijku iznosi 't"sr A 0 ~ pa je ukupni moment jednak

''"~

h~

Ml= 6rsr AoR.

Odavde je
M

2Mt

aJ
Slika 10.6. Smicanje zavarenog spoja

T = -1 - = - - " 6A 0 R 3nd~R

Krunim probijaem probija se otvor u limu debljine h. Odrediti najmanji

promjer otvor~ koji se moe probiti probijaem ako je zadano: doputeno tlano

U stvarnosti se zbog netonog dosjedanja nikad ne prenosi sila jednako na sve

vijke, pa e i naprezanje u pojedinim vijcima biti vee od izraunatog. To se mora
uzeti u obzir pri izboru doputenog naprezanja.

"

PRIMJER 10.3

228

229

odnosno
Gumeni torzijsk.i amortizer prikazan na slici l 0.8 sastoji se od vanjske i
unutnrlnje eline cijevi meu kojima se nalazi uplji gumeni valjak. Odrediti kut o:
za koji e se okrenuti vanjska cijev ako je opteretimo momentom M, i ako je
unutranja cijev nepomina. Zadano: M,.'" r 2 b, G (modul smicanja gume).

'
M, fdr
M,
a=2bG 7=4nbG
Za konkretne vrijednosti:

(lrf-ril)

'

M,=4kNm, r 1 =10,2cm, r 2 =18,6cm, b=7cm,

tdor=0,9MPa. lX.lor=40 i G=0.6MPa,

moemo odrediti

veliinu posminog

T-

naprezanja za r=r 1 :

M,

0,004

271: b,.~

2x 0,07 0.1022

0,874 MPa < !dop

odnosno kut zakreta

M,

a=4nbG

Slika 10.9. Posmina naprezanja u

1orzijskom amortizeru

Slika 10.8. Smicanje 1orzijskog amortizera

ili

(lrf- ril)

0,004
( l .
l )
_ e _ , . . " - . , - - , - - - - - =0509rad
4x0,070,6 0,1022 0,1862
'
0: =

29,2 < ~op"

Pri defonniranju pravac ABCF prelazi u krivulju AB 1 C1F 1 Ortogonalni element BCDE prelazi u romboid B1 C1 D1 E 1 . Klizanje stranice CD prema stranici BE
eleme.nta iznosi
elel =rdo:=dry.
Odavde je
dr
da=y-.
r

Pomou

Hookeova zakona za smicanje moemo dobiti

T dr
da=--.
Gr

Veliinu posminog naprezanja r odredit emo razmatranjem ravnotee dijela

amortizera koji dobivamo cilindrinim presjekom. Po tom presjeku posmina
naprezanja t "jednoliko su raspodijeljena. Ravnotea momenata oko osi x glasi

povrina
"_...,___,

EM X =,M,-~rnhF=O.
l
sila

Odavde je

krak

M,
2nbr2'

T=--

~to

uvrteno u gornji izraz za d o: daje

M, dr
da=--2nbGr'

230

231

11. TEORIJE VRSTOE I ENERGIJA DEFORMIRANJA

11.1. Uvodne napom"""

U prethodnim poglavljima razmatrali smo takva optereenja tapova koja su

iz.azivaia u tapovima jednoosno naprezanje ff""' (osno naprezanje, isto savijanje).
odnosno posmlno naprezanje tx)' (uvijanje, smicanje). Kod provj~re vrstoe
takvog dijela konstrukcije bilo je dovoljno da maksimalno naprezanje usporedimo s
kritinim naprezanjem koje smo odredili analognim pokusom rastezanja, sabjjanja
m smicanja. Kritino naprezanje krhkih materijala jednako je vrstoi materijala
(lomnom naprezanju) uM, ..odnosno t,."~. Kritino naprezanje duktilnih (rastezljivih)
materijala jednako je granici teenja O'T odnosno 1:T.
Ta bi se metoda provjere \'rstoe vrlo teko primijenila na dvoosno, odnosno
troosno stanje naprezanja. Naime, bilo bi potrebno eksperimentalno imitirati sve
mogue kombinacije naprezanja. tj. eksperimentalno utvrditi kritino naprezanje za
razliite kombinacije <11 : q 2 . a,.,, pa onda stvarno naprezanje u konstrukciji uspore~
diti s pripadnim kritinim fl(lprezanjem koje je odreeno eksperimentalno. Ispitiva~
nje kritinog naprezanja za sve materijale i 7"a mnogo kombinacija a 1 : a 2 : a 3 bilo bi
vrlo skupo i dugotrajno, a za mnoge kombinacije tehniki teko provediva.
Zbog toga se uvode teorije vrstoe (kriteriji loma) koje nastoje da predvide
pojavu lomaJ odnosno teenja za dvoosno i troosno stanje naprezanja na temelju
podataka dobivenih pri jednoosnom rastezanju. Postoji vie teorija vrstoe. Nijedna od njih nije sveobuhvatna~ tj. nije upotrebljiva za sve vrste materijala.
Pri razmatranju teorija vrstoe potrebno je poznavati pojam energije deformiranja, distrozijske i dilatacijske energije. Zato emo se. prije nego pristupimo
razmatranju teorija vrstoe, upoznati s tim pojmovima. U mehanici krutih tijela
upoznali smo se s pojmovima rada, snage, kinetike i potencijalne energije .
..."
Kad sila F djeluje na esticu P koja se giba po nek") putanji, kao na stici ll. l, sila
vri rad. Elementarni rad d W na malom pomaku dr definiran je izrazom
..."

d W=F dr= fdrcos;=F,dx+F,dy+F,dz

(l

233 ..

gdje je e konstanta opruge koja sc izraava u jedinicama sile po jedinici duljine, tj. u
Nfm. Elementarni rad te sile dan je izrazom

w= ~
f Nr.

(l 1.2)

dW=Fdx=cxdx.

Snaga P jest brzina Vrenja rada, odnosno derivacija rada po vremenu. Ako izraz
(lLI) podijelimo s dr, dobit emo

Kako je dl/dt= t, bit e

Ukupni rad te sile na produljenju opruge za iznos Lli iznosi

"

dW __,.dt
P=-=F--.
dr
dt
P=Fi!.

., r'

"'

W= fcxdx=<
o
o
ct!l'
W=-2-.

(l 1.3)

(11.8)

f4$flp

Taj je rad prikazan iscrtanom povrinom trokuta OA 8 na slici 11.2a, Ako produljenje opruge ne poinje iz nenapetog poloaja x=O, nego iz poloaja x, do poloaja
x2 , kako je prikazano na slici ll.2b, izvreni rad jest
.l:j
e
(11.9)
W= Jcxdx=-(xl-xlJ
.~.
2
odnosno
1
- ) (x 2 -x,).
W= ( cx2-+x
2

n
,l \l

'l Iii\.~\'
---L--llr

A,

i predstavlja iscrtanu povrinu trapeza ABCD. Prva zagrada jest prosjena vrijednost sile u opruzi na puto od x 1 do x2 a druga zagrada prevaljcni put. Izvreni rad
sile opruge akumulira se u opruzi u obliku potencijalne energije U= W.

bl

O)
~

Slika ll. l.. Definicija rada sile F i sprega M

Neka na tijelo djeluje spre g M= 2 Fr kao na slici ILl b. Ako se tijelo zakrene za
mali kut dtp, hvatita sila pomaknuti Ce se za iznos ds=rd<p, pa e izvreni rad biti

dW=2Frtp.

Kako je 2Fr=M, bit

ce

dW=Mdtp,

(11.4)

t-sz~-17-

tj, elementarni rad sprega jednak je umnoku momenta sprega i kuta za koji se tijelo
okrene. Deriviranjem izraza (ll.4) po vremenu dobit emo

dW
tp
P=-=Mdt
dt
P=Mw.

(11.5)
q}

Ako os oko koje djeluje spreg M i pravac kutne brzine nisu kolinearni, snaga P
odredena je skalarnim produktom
~

P=MiJ.

(l 1.6)

Na slici ll.2a prikazana je ovisnost sile F u opruzi s 1inearnom karakteristikom

o pomaku slobodnog kraja x. Ta se ovisnost moe prikazati pomou izraza
F=cx~

234

(11.1)

b}

11.2. Rad sile opruge pri deformiranju opruge

Openito, kad vanjske sile djeluju na defonnabilno tijelo, ono se deformira,
hvatita sila se pomiu i vanjske sile vre rad. Taj rad vanjskih sila troi se
djelomino na savladavanje unutranjih sila, a djelomino na poveanje kinetike
energije tijela. Ako je tijelo elastino, rad unutranjih sila pretvara se potpuno u
potencijalnu energiju defonniranja U. Ako tijelo nije elastino, dio rada unutranjih
sila pretvara se u potencijalnu energiju defonniranja, a dio se rasipa u toplinsku

235

energiju. Potencijalna energija deformiranja moe se iskoristiti za vrenje rada.

Tako npr. potencijalna energija deformiranja opruge goni satni mehanizam. Dio
rada vanjskih sila. koji se pretvorio u kinetiku energijuy moe se pojaviti u dva
oblika; kao kinetika energija gibanja tijela ili kao kinetika energija vibriranja
tijela.
Ako vanjske sile djeluju na tijelo mirno ili statiki, tj. ako su stalno u ravnotei
s unutranjim silama, nete doi do porasta kinetike energije tijela, tj. povetat e se
samo njegova potencijalna energija deformiranja. Tu pojavu emo opet objasniti na
primjeru linearne opruge, prema slici l 1.3. Objesimo na oprugu uteg teine G kojl
pridravamo silom F, (rukom), prema slici l I.3a. Smanjujmo sada vrlo polagano
silu f 1 Opruga se deformira, u njoj se javlja sila f~cx: tako da je stalno
f +f 1 G. Kad se opruga produlji za iznos x~.JI~Gfc, sila u opruzi f izjednai se
s teinom utega G. uteg miruje i njegovo daljnje pridravanje nije potrebno. U tbku
sputanja uteg je izvrio rad W0 =Gdl=cdl2 Meutim, u opruzi sc akumulira
energija U= e .1f1 :'2~ dakle, samo pola izvrenog rada sputanja pretvorena je u
energiju defonniranja opruge. Preostala polovina rada utroena je na potlskivanje
sile f 1

kinetika a EP potencijalna
poetno odnosno konano sranje.
E,2 ~e <112/2- mg .JI, bit e

gdje je Et

energija sistema. Indeksi 1 i 2 odnose se na

Kako je E,,
EP1 ~0, E~a~mv'/2 i

mv' e <112
2
2

-+--~mg.

U tom je trenutku sila u opruzi jednaka teini, tj. mg~c.JI. Ako tu vrijednost
uvrstimo u gornji izraz i sredimo, dobit emo izraz za brzinu v utega u trenutku
njegova prolaza kroz ravnoteni poloaj

e~ .JI

Jf.

(l LIO)

Nakon prolaza kroz ravnoteni poloaj sila u o pruzi vea je od teine utega, pa
dolazi do usporavanja utega. Uteg se napokon zaustavlja nakon produljenja za
iznos d/1 , nakon ega opet dolazi do gibanja utega prema gore, tj. uteg titra oko
ravnotenog poloaja. Veliinu produljenja Lf/1 moemo izraunati iz uvjeta da sc
cjeloukupni rad teine G pretvorio u potencijal nu energiju defonniranja U. Kako je
energija defonniranja opruge U=c.Jii/2 i rad utega W0 ~G.JI 1 , bit e
e .11 2
---f-=G.d/ 1
Uzmemo Ii u obzir da je G~c .JI, dobit emo da je <11 1 ~2& Vidimo da se pri
naglom isputanju utega opruga dvaput vie produljila nego u sluaju mirnog ili
kvazistatikog optereenja, Dvaput vee produljenje uvjetuje dvaput vee deforma~
cije, odnosno dvaput vea naprezanja. Prema tome, kad god je to mogue~ moramo
nastojati da optereenja mimo djeluju na konstrukciju.
Ako ne bude drugaije naznaeno, smatrat emo, u daljnjim izlaganjima, da
sve sile djeluju na konstrukciju mirno ili kvazistatiki. Takoer emo smatrati da su
tijela, odnosno konstrukcije linearnoelastine, to znai da sile linearno rastu s
porastom pomaka njihovih hvatita. odnosno da naprezanja linearno ovise o
deformacijama, kao i da se tijela nakon rasteretenja potpuno vraaju u prvobitni
oblik i dimenzije.

e l.ll"'G

Vb

Sliku l L3. PO naglom optereenju leinom G opr1.1ga se dvaput vie deformira

nego pri mimom opterci:iYanju

Ako uteg objesimo na oprugu i zatim naglo pustimoy uteg e se poeti ubrzano
gibati prema dolje jer je teina G veta od sile opruge F. Kad se opruge produlji za
iznos /JL onda se sila u opruzi izjednai s teinom utega, i uteg se prestane
ubrzavati. Do tog trenutka uteg je izvrio rad Wc= G dl. Pola tog rada utroeno je
na defonniranje opruge, a pola na kinetiku energiju utega. Zakon kinetike
energije glasi

+E,,
236

11.2. Energija deformirauja i gustoa energije defonniranja kod

opeg

stanja naprezanja

Da bismo to lake izrannali energiju deformiranja elementa na koji djeluju

sve komponente naprezanja. primijenit emo metodu superpozicije, tj. posebno
emo razmatrati energiju defonniranja svake komponente naprezanja, pa emo
ukupnu energiju dobiti zbrajanjem na odgovarajui nain pojedinih dijelova energije.
Dovoljno je da izraunamo energiju deformiranja jedne normalne i jedne posmine
komponente naprezanja. Na slici 11.4a prikazan je element volumena d V ~dx dydz
optereten normalnom komponentom naprezanja a" a na slici l L4b isti element

237

optereen posminom

komponentom -rs-:= 't'~. Kako se element nalazi u ravnotei.

pomicanjem elementa kao krutog tijela ne vri se nikakav rad. Rad se vri samo pri
deformiranju elementa. Prema tome, smijemo smatrati da je jedna strana elementa
nepomina.

Gustoa

energije deformiranja je

dU l
Uo= dv=-rrn'f~=

(11.14)

Naprezanje O";e vri rad samo na deformaciji l:x, a" vri rad na deformaciji s>" "C.x: na
deformaciji y., itd.
U tom pogledu mogu se radovi nezavisno raunati~ pa je ukupni rad unutra~
njih sila u opem sluaju naprezanja dan izrazom

q,

dW,=dU = (a.~:ea:+ apty+ 0'1 67 +t~"Y~+Ty.tl'px+r:::xY=)dV~

Slika IlA. luaunav~mje energije: defonniranja zbog komponenata naprezanja q~ i r.r-

dok je

Na elemem koji je optereen normalnim naprezanjem " djeluju dvije sile ija
iznosi y=-dyd.:. Te sile se u toku deformiranja razmiu za iznos t.-.dx.
Elementarni rad koji vre unutranje sile iznosi
veliina

l
dW1=-&dyd; s,dx.

2 ---v-- """""'
sila

pomak

Indeks i oznaa-a da se radi o radu unutranjih (internih) sila. Faktor 1/2 javlja se
jer sila uxd.rd: raste linearno od nute do svoje konane vrijednosti 1 tj. prosjena
vrijednost sile jednaka je polovini njene konane vrijednosti. Kako je dx dy dz= d V,
gornji izraz moemo napisati u obliku

dW1=dU =l u, t, d V.

(Il.! l)

Energija de formiranja po jedinici volumena jest gustoa energije deformiranja, koju

s L"0 . Prema tome je, za element optereen jednoosno naprezanjem <Jp
gustoa energijt: deformiranja dana izrazom

gustoa

(11.15)

energije defonniranja

Uo

dU
d

l
O'ySy+

Uz.t+T~7 '}'X>.+'ry:/'y;:+l"uJI=).

(l

Vidimo da je gustoa energije deformiranja istovremeno funkcija est kompo

nenata naprezanja i est komponenata defonpacije. Kako su komponente naprezanja i komponente deformacije meusobno povezane Hookeovim zakonom, moemo energiju deformiranja izraziti samo kao funkciju naprezanja, odnosno samo kao
funkciju deformacija. Ako izraz (6.12) uvrstimo u (11.'16) i sredimo. dobit emo

_t,,,,.

'-"''

Uo- 2E ( ~ + "1 + CJ;)-E ( "'"'+ a,u, + """')+ 2G (.".+ rF+ ~). (11.17)
Gustoa energije defocrniranja oito ne ovisi o izboru koordinatnog sustava~ pa
ako koordinatni sustav odaberemo tako da sc njegove osi podudaraju s glavnim
pravcima naprezanja, izraz (11.17) prelazi u jednostavniji oblik

oznaavamo

dU

U0

I
O'X lx

dW1=dU = ,.,dxdyy.,dz

238

(11.18)

(ll.I2)

Na element, prema slici 11.4b, djeluj atiri sile: dvije suprotno usmjerene sile
r='-"dxdy, koje djeluju na gornjoj i donjoj strani elementa, te dvije sile 'tndydz, koje
djeluju na bonim stranama elementa. Uzmimo da je donja strana elementa
nepomina. Tada sila na donjoj strani ne vri rad. Boae sile takoder ne vre rad jer
se toke h<x~ih strana pomiu horizontalno. tj. okomito na smjer djelovanja sile.
Gornja stranica pomie se za iznos l'.x::: dz. pa rad unutranjih sila u tom sluaju
iznosi

Yu d V.

+ oi+o'i-2v(tt1ct1 +a,a3+a,a1)].

11.3. Dilatacljska i distorzijska energija

..

Kad smo u tream poglavlju govorili o deformiranju tijela, pokazali smo da se

deformiranje okolia svake toke dade rastaviti na istovremenu promjenu oblika i
promjenu obujma. Promjenu obujma nazivamo jo i dilatacija, a promjenu oblika
distorzije. Energiju defonniranja vezanu uz dilataciju nazivamo jo i dilatacijska iH
ltidrostatika energija deformiranja. a energiju vezanu uz promjenu oblika distorzijska energija dt!fomiranja.
Obujamna deformacija e, koja izraava promjenu obujma. vezana je uz
duljinske deformacije izrazom (3.!5) koji glasi

(11.13)

e=t~+s,+e.t=tt

+Sz+Sa.

239

Ako u gornji izr.tz 11vrstimo Hookr:ov zakon (6.12) i sredimo, dobit

l-2v

=--(a 1 +a 2 +u3 )

(11.19)

odnosno
=

gdje je
Uo

3(1-2v)

ax+ay+a:
3

(11.21)

srednje normalno naprl'L:.mje. Izraz (11.20) moe se napisati u obliku

(11.22)

Iz tog izraza vidimo da je dilatacija i!i promjena obujma jednaka nuli ako je srednje
normalno naprezanje jednako nuli. S druge strane lako je uoiti da e svaki
izotropni materijal koji je optereen jednoliko u sva tri smjera naprezanjem a0
doivjeti samo promjenu obujma. a nee doivjeti promjenu oblika.

[ r.?,J =

a,

[s?;]= [ a 1; ] - [u?;).
PRIMJER 11.1

O 3

003

420

crn=

u,,

2K

3 (l- 2v)
2E

(at+ 3 a3)'
az+

l-2v

(11.23)

matric~ tenzor<:~

Uod=Uo-U"h

(11.24)

:
l
1- 2v
Lod=- [(a 1 + a2 + a 3 ) 2 - 2r (u 1 a2 + a2 a3 + a 3 a 1 ) ] - - - ( a 1 + a2 + a 3 ) 2 .
~E
6E
Kad gornji izraz sredimo, dobit emo

8 5

Srednje normalno naprezanje a0 iznosi

,
'l
Uod= l+"
E [ (a 1 -u2 ) 2 +(a2 -a3 )+(a
3 -a 1 )
6

(11.27)

,
Uod= l G [ (a 1 - a 2 ) 2 +(a2 - a 3 )-+(a
3
12

(11.28)

Uod=

Ovdje su r 1 , r 2 i
-2+8+3
3 - = 3.

( 11.26)

Gustou distorzijske energije deformiranja moemo dobiti tako da u izraz

(11.18) uHstimo komponente devijatorskog tenzora naprezanja ili tako da od
ukupne gustoe energije derormiranja oduzmemo gustou dilatacijske energije.
Primijenit emo drugi nain, pa je

Odrediti matricu srernog i devijatorskog tenzora naprezanja.

240

2E

-2 l 4]
[

ax+ aY+ a=
3

Ako u izraz (11.18) uvrstimo komponente sfernog tenzora naprezanja

a 1 = a2 = a 3 = a0 , dobit emo gustou dilatacijske (hidrostatike) energije defonniranja uoh. tj.
(11.25)
u.. 3(1-2v) 0 ai

4 5 3

a,

Kao to se vidi, devijatorski dio tenzora naprezanja ima zbroj dijagonalnih elemenata jednak nuli, pa je i srednje normalno naprezanje a0 takoer jednako nuli.
Prema tome, devijatorsko naprezanje ne izaziva promjenu obujma.

Zadana je matrica tenzora naprezanja [ a,i].

u.. b=~(al +al+ a3)2.

Matricu devijaLOrskog tenzora naprezanja [su] dobit emo ako od

naprezanja [a;j] odUZill\!1110 ITIC:Itricu srernog dijela [aYjJ, tj.

[a,;]=

[o o

453

Svaki se tenzor naprezanja moe rastaviti u dva dijela: sferni i devijatorski.

Prvi izaziva samo dilataciju ili promjenu obujma, a drugi samo distorziju ili
promjenu oblika. Matrica sfernog dijela tenzora naprezanja [ a?i] glasi
Go

3 O OJ

O 3 O

-2 l 4J [3 o OJ = r-5 l 4J
[

[sul=

a 1+a2+a3
3

G= ao
K.

[a?;]=

(11.20)

ao.

Sada je

emo

!'3

ad']

3 ~ [rT+ rl-'- rl l

maksimalna

posmina

(11.28a)

naprezanja koja su dana izrazima

al- Uz
az- 0'3
a3- al
rl =-2-, rl =-2-, r3 =-2-.
16 l. Alfirl!vil: Nauka o

vrsJoCi

(11.29)
241

!1.4. Teorija najeeg normalnog naprezanja

11.5. Teorija najvee duljinske deformacije

Prema toj teoriji opasnost od loma nastaje kad najvee normalno naprezanje
postigne kritinu vrijednost; od tri glavna naprezanja mjerodavno je ono koje je
najvee po apsolutnoj vrijednosti~ a ostala dva ne utjeu na opasnost od loma.
Uvjet vrstoe tada glasi

Po teoriji najvee duljinske deformacije Jom nastupa kada jedna od duljinskih

deformacija dostigne kritinu vrijednost Kriterij vrstoe u tom sluaju glasi

gdje je a~kv ekvivalentno (erektivno, reducirano) naprezanje~

O' muje

najvea apsolut~

na vrijednost gla\'nih naprezanja, a adop doputeno naprezanje. Doputeno napreza~

nje kod krhkih materijala definirano je izrazom ""o'= uM/S, a kod duktilnih
materijala izrazom a"''"= uT/S. gdje je aM- vlana vrstoa materijala. aT granica
t~enja. a s raktor sigurnosti.
Ako materijal ima razliitu vlanu i tlanu vrstoi, uvjet vrstoe glasi
Ut~

gdje je

uvdap

uvjeta

(ll.~

O'ydop>

~ U1<Sp.

I.Tdop

lt.:lma.~~Edop=E

(l 1.30}

O'uv =Umax~ O"<;>pl

a3 <0,

(l

gdje je relom:.: najvea apsolutna vrijednost duljinske deformacije. Npr. ako je

l a.J> hl, bit e

Je lmo.

U sluaju d\oosnog stanja naprezanja uvjeti vrstoe prikazuju se pomou

krirulja VJ'Stoe u koordJnatnom sustavu O a 1 <J 2 , kako je prikazano na slici 11.5a.
Pri tome se nl! ddimo dogovora da je u1 ~ u 2 ~ uJ. Naprezanje u svakoj toki
konstrukcije prikazanCI j~ jednom tokom T u sustavu Oa 1 a1 Ako toka T padne
unutar kvadrala ABC D. nema opasnosti od loma, tj. ispunjen je uvjet vrstoe. Ako
toka T padne na rub kvadrata ili izvan njega, uvjet vrstoe nije ispunjen. Ponekad
se krivulje vr5.l0Ce prikazuju u bezdimcnzionalnom koordinatnom sustavu, kako je
prikazano na slici 11.5b. Tada se na osi apscisa nanosi u 1/ ad.;p a na osi o ri nata

(l 1.33)

odnosno

+ a 3 ) ~O~~op-

(l L33a)

.,,,,,=l u,- v( u2 + u,JI" u,,..

(l L33b)

ad.. ~= a 1 - v (a 2

Ako je u,!>

bit

doputeno vlano naprezanje, a u100p doputeno tlano naprezanje. Oba

n trebaju biti istovremeno ispunjena.

(l 1.32)

Krivulja vrstoe prema toj teoriji za dvoosno stanje naprezanja prjkazana je na

slici 11.6, Ta se teorija takoer nije pokazala dobrom. pa se danas vrlo rijetko
upotrebljava.

l! 0dop

,.

.,

...L~~
" ~'.~wj..<;/.>

,.1

,,

! -

~---<%/
,/ / '

" (j;;;--- -~,~=s

<:;'

Ak'

Slika ll .6. Krivulja vrstoe po teoriji najve: duJjinske defQrmacije

l"'

Cl

Slika i 1.5. T .:oriJa

n:tj\'Co.~,g norrrmlnog.naprezanja~

al i bl krivulja

vrstoe,

e) ploha

vrstoCc

U sluaju troosnog naprezanja uvjet vrstoe je prikazan povrinom vrstoe,

kao na slici ll.5c. Prema teoriji najveeg nonnalnog naprezanja povrina vrstoe
jest povrina kocke kojoj bridovi imaju duljinu 2adop Sredite je kocke u ishoditu
koordinatnog SU5tava.

Teorija

Prema toj teoriji opasno stanje u materijalu nastaje kad najvee posmino

naprezanje dostigne kritinu vrijednost rdor

uvjet

vrstoe

glasi

advp/2. Kako je Tm~,.=( 1 - uJ)/2,

""1- <13

rm"~=--1--

najveeg

normalnog naprezanja jedna je od prvfh teorija. Nije se

pokazala dobrom osim za krhke materijale u podru<;ju vlaka. Kad su sva tri
naprezanja tlana. r:e daje dobre rezultate ni za krhke materijale.

242

11.6. Teorija najveeg posminog naprezanja

odnosno
!T11 tv

16*

d t - <13 ~ l1cvp

(!

243

Kod dvoosnog stanja naprezanja jedno glavno naprezanje jednako je nuli. To

naprezanje po tradiciji oznaavamo sa tr3 iako tada moe biti a2 < cr:.h to se ne
slae s dogovorom po kome je 1 ~ a2 ~ u3 Razlikujemo tri sluaja:

Ako se ne drimo dogovora da je u 1 ~ a 2 ~ u3 ~ izraz (fL34) treba pisati u

obliku

0 1-

bl Oba glar11a napre::anja manja su od mile. Tada je uvjet vrstoe takoer dan
izrazom (ll .351; meutim~ sada je ama:<== a 1 ili u2 , ovisno o tome koje naprezanje
ima veu apsolumu vrijednost.
cl Glavna noprtt::anja imaju suprotan predznak. U tom sluaju naprezanje cr1
algebarski je najmanje jer smo usvojili da je cr3 =0. Izraz (11.35) sada prelazi u
c\:v = a l - al.~ (J"llp

l0"3- ud~

(l 1.35)

gdje je ar~m;::::: a 1 ili O"~, ovisno o tome koje je naprezanje vee.

O' l

>0

lJ t

<0

(11.34a)

O'dop

Izraz (ll.34a) predstavlja tri para ravnina koje se meusobno sijeku tvorei
pravHnu esterostranu prizmu prikazanu na slici 11.9. Ta esterostrana prizma
jednako je nagnuta prema koordinatnim osima 0' 1, u 2 i c 3 , tj. pravac O' t a2 = a3
jest njena os. esterostrana prizma jest povrina teenja prema teoriji najveeg
posminog naprezanja. Ako je stanje naprezanja takvo da radna toka T(u1 , "
u 3 ) pada unutar prizme. nee po toj teoriji doi do loma. Nasuprot tome, ako toka
pada izvan prizme, uvjet vrstoe nije ispunjen.

(l !.36)

ili
O'c\v

= 0'2

0"1

~ op

Sva tri sluaja naprezanja prikazana su na slici I 1.7. Krivulja loma prikazana
je na slici 11.8. U prvom i treem kvadrantu moraju oba glavna naprezanja po
apsolutnoj nijednosti biti manja od adop U drugom i etvrtom kvadrantu gdje su
a 1 i a 2 razliitog predznaka vrijedi izraz ll.36. Ako je 171 > 0 1 vrijedi

-..

,o,

u2 ~ 0'1- crd"P'

tj. naprezanje a~ mora biti takvo da radna toka definirana koordinatama (a 1, u 1}

lei iznad pravca <11 a1 - o-J<lp tj. pravca FA na slici 11.8. Nasuprot tome. ako je
l'J 1

Udop

laz-all~adop

a) Oba glanUIJWfll'e:dllj(l vea su od nuit:-:- Tada je o3 =0, pa izraz (11.34) prelazi u

O'e~~;~::::: am~:.:~ O'dop

a2l ~

Slik.a ll.8. Krivulja

<0, mora biti

tj. radna toka mora leati ispod pravca <Tz= 111 + qdor tj. pravca CD. Svi navedeni
bit e isounieni ako radna toka lei unutar esterokuta ABCDEF na slici
l 1.8.
Tma.r

T a,

T.

vrstoe

najveeg posminog

0 2 ~Ut+ ()"dop

-rt l cox""' ~

Tmax.._6t11

Tmax

52

11.1. Teorija

naj><e

po teoriji
naprewnja

Slik<t 11.9. Ploha vrstoe po teodii najveeg

tx.:upi;!:no.g napr.tzanpJ

distorzijske energije

Prema toj teoriji opasno stanje materijala nastaje kad gustoa distorzijske
energije dostigne kritinu vrijednost. Uvjet vrstoe tada glasi
Uoo ~U"ddt>"'

Gus loa distorzijske energije prema izrazu ( 11.27 J iznosi

l+ v [ (u 1 - u,)' +(u,
U00 =6E

_fl_;

,_.!!L......j

r- vz

cl
r.J
bl
Slik;! 11.7. Odreivanje maksimalnog posminog naprezanja

(11.37)

<7 3 ) 2 +(u3

Kada pri jednoosnom naprezanju u1 dostigne vrijednost

ska energija iznosi
l+\1
JE~...

u.,.,,=

" ""'] .

0"110",

doputena diswrzij(1!.38)

245
244

Izraz (11.38) nastaje kad se u (11.27) uvrsti a 1 =adop a2 =a3 =0. Ako sada izraze
(11.38) i (11.27) UHstimo u (11.37) i sredimo, dobit emo
(al- O"z)z+(az- aJf+(aJ- al )2~2~o,.

s,l

Uz'~

(11.39)

Odavde je

!j
/

a~L=\ ~ter,- a2) +(a2 +a3) +(a3 -ad

2
.:E;adop

.,

(11.40)

,,

Ta se teorija naziva jo i HMH po autorima koji su na njoj radili (M. T. Huber

1904, R. von Mises 1913. i H. Hencky 1925).
U

sluaju

=J ai+ ai- al a2 ~a

dop

(11.41)

Taj izraz moi:emo napisJri u obliku

(cr.,p )'
cr

11.8. Usporedba teorija

a,

( )'
a

2
1
.- 1- - - -1 + - < =

adop ado"

ador

"

Slika 11.1 l. Presjeci ploha vrstoe po teoriji posminog naprezanja i po HMH teoriji:
a) devijatorskom ravninom, b) ravninom O a 1 cr2

d\oosnog s.tanja naprezanja izraz ( 11.40) prelazi u

CTckv

"'

-+--....Lo.!_

(11.42)

""-":

Izraz (11.--C) sa znakom jednakosti zapravo je jednadba elipse, tj. krivulje

loma prema teoriji H~1H. Dobiveni izraz (11.39) jest jednadba valjka polumjera
R =v 2/3 adop kojemu je os pravac a 1 =ai= a3 Taj pravac ini jednake kutove s
koordinatnim osima u 1 a~ i a 3 Taj je valjak, prikazan na slici 11.10, ujedno
povrina loma a ra\nina koja prolazi kroz ishodite i stoji okomito na pravac
a 1 = a 2 = a 3 ZO\"e se det-Udcorska ravnina. Devijatorska ravnina sijee valjak u

vrstoe

Na slici 11.12 prikazane su krivulje vrstoe prema svim navedenim teorijama.

sigurnosti po teoriji najveeg posminog naprezanja na slici je iscrtane.
Kako se vidi, podruje sigurnosti prema teoriji najveeg posminog naprezanja
nalazi se unutar podruja sigurnosti svih ostalih teorija, to znai da teorija
najveeg posminog naprezanja za ravninsko naprezanje daje najveu sigurnost.
Kako je raunanje a~b po ovoj teoriji jednostavno. ono se mnogo primjenjuje.
Podruje

~PrMnr 1 =(Jz-~

/-Porrino leenjo

..,___...... OrMjolorslaJ rovnino

,., proroc.

Slika 11.12. Usporedba krivulja

Slika 11.10. Ploha

vrsloe

po teoriji distorzijske energije

krunici pol um jera R =-... ~ 3 udop a esterostranu pri zrnu u pravilnom esterokutu.
Krunica i esterokut prikazani su na slici ll.l1a. Ravnina Oa 1 a 2 sijee valjak u
elipsi koja je zadana izrazom (11.42), a esterostranu prizmu sijee u esterokutu
koji je upisan u eli ps~. kako je prikazano na slici 11.11 b.

246

vrstoe

po svim teorijama

Teorije vrstoe provjeravane su eksperimentalno. Na slici 11.13 prikazana je

epruveta na kojoj se mogu ostvariti razliite kombinacije dvoosnog stanja naprezanja. To je zapravo tanka kruna cijev, koja se moe istodobno opteretiti unutranjim tlakom p, uzdunom silom Fi momentom M. Ako se mijenjaju nezavisno p, F
i 1H, dobivaju se u stijenci cijevi razliite kombinacije naprezanja o-1 i o-2 . Na slici
11.14 prikazani su rezultati ispitivanja. Rastezljivi ili duktilni materijali dobro
slijede teoriju najvee distorzijske energije. Krhki materijali bolje slijede teoriju
najveeg normalnog naprezanja, pa se za rastezljive materijale primjenjuje teorija

247

posminog
ju

naprezanja ili teorija distorzijske energije. Za krhke materijale u podruvlaka primjenjuje se teorija najveeg normalnog naprezanja.

,.,

-4-J-2._1_1 _ ._ _._ ~ l l-=-tv

Uod=U~+U~,

odnosno

U_,~ l ~G [<a,- a,.)'+ (a,- a,) 2 +(a,- a,)'+ 6 (t;,+~;,+ <'ul

-1 l l l l l ' ,-,-, -

(11.45)

u,

~H

Jill

Ukupna distorzijska energija jednaka je zbroju ovih dvaju dijelova, tj.

PRIMJER 11.3

Slika 11.13. Epruveta kojom se ostvaruju

razliita d\'oosna stanja naprezanja

Slika 11.14. Eksperiment.alna

provjera teorija vrstoe

PRIMJER 11.1

Zn element na koji djeluju naprezanja prema slici I 1.15 odrediti ekvivalentno

naprezanje po teoriji:
a) najveeg normalnog naprezanja
b) najve!Xg posminog naprezanja
e) najvee distorzijske energije.

Odrediti gustou hidrostatike i distorzijske energije elementa koji se nalazi u

istom smicanju, tj. na koji djeluje komponenta naprezanja -rxy=ryx=r.
Prema Primjeru 2.2 glavna naprezanja u tom

sluaju

iznose

Zadano:

cr 1 =r, a 2 =-r, a 3 =0.

Kad te vrijednosti uvrstimo u izraz (l 1.26), dobit emo vrijednost gustoe dilatacij-
ske energije
1- 2v
Uod=--(ai + a2+ aJf=O.
(I 1.43)
6E
To smo mogli i oekivati jer posmina naprezanja izazivaju samo kutne
deformacije koje dovode do promjene oblika, a ne do promjene obujma elementa.
Ako sada vrijednosti za glavna naprezanja uvrstimo u (11.28), dobit emo

[a,;]~

Jo

o]

7
-4

[o

M Pa

-5

.,

l { [<-(-<l]'+(<-OJ'+(-<-OJ'
. . "}
u.,~-

12G

,,

(11.44)

u.,~zG

Slika 11.15

PRIMJER 11.:
Odrediti gustou distorzijske energije elementa na koji djeluje svih devet
komponenata naprezanja a;r;, ay, ... TuKako smo ve spomenuli, normalna naprezanja ne vre rad na kutnim
deformacijama, niti posmina naprezanja vre rad na duljinskim deformacijama.
Prema tome, mogu se odvojeno izraunati energija izazvana normalnim naprezanjima i energija izazvana posminim naprezanjima.
Kad djeluju samo normalna naprezanja, moemo ih smatrati glavnim naprezanjima, pa gustoa distorzijske energije prema (11.28) iznosi

' l12 [(a_,- a,.J'+(a,.- a,)'+(a,- a,.)'].

U.,~

Dio distorzijske energije zbog

posminih

ax+ a).

ai,=---+
.
2 -

(aT

q )'

<~,.=(311,4)MPa,

pa je

a1 ~ 14,4 MPa, a,=- 5 MPa, a 3 ~- 8,4 M Pa

a)

v~h =

am:u:= 14,4 MPa

bl

a,,,~

a1 - a 3 =22,8MPa

e)

a,,,~ ./~[(a 1 - a

naprezanja prema (11.44) iznosi

U;;,~ lG (~,+~,H;,).

248

Glavna naprezanja u ra-vnini Ox _v iznose

2)

+(a2 + a 3 r+(a3 a,,,~ 21,304

1 )']

MPa.

Kako smo mogli i oekivati, teorija "trnu i teorija HMH vrlo dobro se slau;
teorija am.axdaje bitno razliit rezultat.

meutim,

249

12. SLOENO OPTEREENJE TAPOVA

12.1. Uvodne napomene

Vidjeli smo u petom poglavlju da se pri opem optereenju tapa unutranje

sile reduciraju na jednu rezultantu i jedan rezultirajui spreg koji imaju est
komponenata: normalnu silu N, dvije poprene sile: Qy i Q:, moment uvijanja M, te
dva momenta savijanja: My i Mz. Do sada smo razmatrali takva optereenja tapa
pri kojima su se unutranje sile reducirale na samo jednu komponentu, tj. razmatrali smo: osno optereenje, uvijanje, savijanje i smicanje. Dodue, kod poprenog
savijanja javlja se istovremeno moment savijanja M}. i poprena sila Q=; meutim, u
tom slut.1.iu nije bilo problema s provjerom vrstoe. jer se najvee normalno
naprezanje javlja u vanjskim dijelovima presjeka gdje je posmino naprezanje
jednako nuli. S druge strane najvee se posmino naprezanje gotovo uvijek javlja u
neutralnoj liniji gdje je normalno naprezanje jednako nuli. Razmatrali smo, rakoder. koso savijanje pri kojem se istovremeno javljaju dva momenta savijanja.
Meutim. oba ta momenta izazi~aju pojavu naprezanja a>= koje se jednostavno
zbraja bez primjene teorija vrstoe.
U ovom poglavlju pozabavit emo se analizom naprezanja i povjerom vrstoe u
tapovima koji su tako optereeni da se u njihovim poprenim presjecima javlja
istovremeno vie komponenata unutranjih sila i koje istovremeno uzrokuju kako
nonnalna tako i posmina naprezanja. Openit pristup rjeavanja tih problema
takav je da se komvonente naprezanja odreuju odvojeno od svake komponente
unutranjih sila i zatim se odgovarajue kompon~nte zbroje. To smijemo uiniti jer
se radi o linearnim problemima i jer se sve komponente tenzora naprezanja odnose
na isti koordinatni sustav Oxyz. Kad smo jednom odredili sve komponente
rezultirajueg tenzora naprezanje, odreujemo glavna naprezanja. Nakon toga
odreujemo ekvivalentno naprezanje ueh koje usporeujemo s doputenim naprezanjem uop
Neke od tih kombinacija esto se javljaju u praksi, pa ih nastojimo rijeiti
kao npr. uvijanje i savijanje, savijanje i osno optereenje. Ostali sluajevi
rjeavaju se opim pristupom.
openito,

251

12.2. Savijanje i osno optereenje

tap koji je napravljen od materijala koji ima jednaku vlanu i tlanu vrstou treba

Na slici 12.1. prikazan je tap koji je istovremeno optereen momentom

savijanja Mr i normalnom silom N. Napre7.anje O'; koje potjee od savijanja iznosi
,

M,

a:x=-z,

mogunosti bude ispunjen uvjet O'xA= u:1:s Da bi to bilo

mogue, popreni presjek ne smije biti simetrian prema osi y. Stap na slici 12.1. u

tako oblikovati da po

tom je sluaju dobro oblikovan. Kad je popreni presjek tapa simetrian, najvee
normalno naprezanje dano je izrazom

la,lm,.=l~ ~~

l'

u; dano izrazom

dok je naprezanje od normalne sile

Predznak ispred drugog

a;=A,
UKUpno naprezanje je dakle

ffx= a~+ u;~

lana

(12.3)

na desnoj strani biramo tako da se naprezanje od

normalne sHe N i naprezanje od momenta M>' zbrajaju.

tj.
PRIMJER 12.1

My

Ux=-+-z.
A I1

(12.1)

tap savijen u obliku slova U optereen je s dvije jednake, kolinearne t

suprotno usmjerene sile, prema slici l2.2a. tap je izraen Qd sivog lijeva koji ima
dopu! teno

r------i!r-----J---"-"/1

a,.;~Q"

vlano

naprezanje

u.,.,.= 20 MPa

tlano

i dopu!teno

naprezanje

60 MPa. Dimenzije tapa dane su na slici u milimetrima. Odrediti doputeno

optereenje Fd 09

-tJ'.,

.!{:-hl
f

-----

lJ/}

,,

.B

'

i'

i'

ai

bl

Slika 12.2. Stap optereten na rastezanje i savijanje

Slika

1:~.1.

Ras:pO<.ijela naprezanja kod istovremenog rastezanja i savijanja

U sluaju istovremenog kosog savijanja i osnog

dano je izrazom
N My
M'%

a,=-+-z---y.
A

I,

I:

optereenja

~t~pa

naprezanje

t1x

(12.2)

Geometrijske karakteristike presjek a i polo7.aj teita h 1 , povrinu A i

moemo lako 0drediti. Navodimo samo rezultate: A=
moment tromosti
ll, =0,03 m, 112 =0,07 mJ,= 166,67 ci:n2 = 1.6667 10- 6 m4 .
2000 mm'= 2000
nosaa.

Opasan presjek nalazi se na ravnom

sila u opasnom presjeku inose

Komponente unutranjih

N=F

Kako je tap na slici 12.1 nesimetrian, ne moemo unaprijed odrediti mjesto

nonnalnog naprezanja. Ono se moe pojaviti u toki A ili toki B prosjeka.
Naprezanje u toki A je tlano i iznosi

najveeg

M,
N
O':cA=--h2+-,
I,.
A
dok je naprezanje u toki B vlano:

M,
N
G'xs=-h 1 +-.
I,
A

252

M,=F(0,08 +0,03)=0,11 F
Najvee vlano

naprezanje javlja se u toki A presjeka i izn9si

N

M,

( F

O, ll F

a,m"~A.-+{,:h,= 2000+1,6667 O,Q3 I

O'

O'vrnu:;:::; 2480 F.

253

Najvee tlano

naprezanje javlja se u
O",m,.

toki

B:

Rjeenjem tc kvadratne jednadbe dobit

N M,.
( F
O,llF
)
=Al,"" lt,= 2000- 1.6667 0,07 , !O"

emo

h= 0,0782 m= 78,2 mm.

Drugo je rjeenje kvadratne jednadbe negativno i ne odgovara Ijeenju problema.

0'11'1\:1\

vrstoe

glasi

=4120 f.

a, mJ\ =2480 F ~ a~du" =20 lQf' Pa

"mn = 4120

F"'

12.3. Sa,ijaltje i tn'ljanje okruglih tapova

60 l O" Pa.

Iz prvog uvjeta moemo dobiti F ~ &064,5 N. a iz drugog uvjeta F = 14563 N.

Usvajamo manju vrUednost. pa je
F.".

Ovo se poglavlje odnosi samo na tapove krunog presjcka (krug ili kruni
vijenac) i na materijale koji imaju jednaku vlano i tlanu vrstou. Izraze koje
emo izvesti u ovom poglavlju smiju se upotrijebiti samo ako su ispunjena oba
uvjeta.
Na slid l2.4a prikazan je element tapa koji je istovremeno optereen na
uvijanje momentom uvijanja M 1 i na savijanje momentom savijanja My Raspored
naprezanja po poprenom presjeku prikazan je oa slici 12.4b. Najvee posmino

8064,5 N

sila kojom smijemo opteretili zadani tap.

PRIMJER 11.1

"$!

Odrediti \"isinu li popre-nog presjeka okvira stege koja je zadana i optereena

prema slici 12.3. Zadano:. F=20kN, l=l20mm, b=lOmm, ".r.,=l20MPa.

N
vxm:p,""'

6FI

Kad u gornji izraz uvrstimo zadane podatke i sredimo ga, dobit emo

F 6FI
1
lt "'
_, -h---,."0
b b
120 h" -0.16667 h-0,72;;.0.

254

Slika t2.4. Element

sada glasi

u.vnw. =-+-!!:.O"
hir M:1 ~ J<~p

--+[]+'-

- .!-

/-

IS

cl

Slika 11:..3. Vntt steg:l'! opter~en je

is(QvrementJ n;~. r;tst.t.olnj.: 1 ;;:~,ij~nJe

',~

F 6FI
cr.\ mal(= bh + bl1 2 '
vrstoe

, i""-......
,' J
l
-,._,

Kako jeN =f, M,,=FI, A =bh i W,.=bft'/6,

U vjet

_.:!..

E/emellfA

,'~~',

A +-w~

..,._,'

Fa''l !

bl

Art,.
!'

bit

,,

Maksimalno naprezanje u okviru prema

izru zu ( 12.3 l iznosi

~\apn

Element 8

dl
krunog presjeka koji je opterei:en na savijanje i uvijanje

naprezanje T mu djel.uje po itavu obodu. Najvee normalno naprezanje javlja se u

tokama .4 i B na obodu poprenog presjeka, pa su te toke kritine. Elementi oko
toaka A i B prikazani su na slici l2.4e u kosoj projekcij~ a na slici l2.4d u
nonnalnoj projekciji. Glavna napre7.anja u toki A iznose

1
2

al

au

toki

a+

a,

O"-J<r'+4t'].

(t2Aa)

"

O"z

+4t'],

(12.4b)

255

gdje su a i T apsolutne vrijednosti najveeg normalnog i posminog naprezanja. Te

su vrijednosti dane izrazima

.,.JM,[

<=~.[

w
'

Pri daljnjem izYoenju neemo posebno oznaavati da su My i M, apsolutne

vrijednosti. ah emo to imati na umu.
Kako materijal ima jednaku vlanu i tlanu vrst ocu, svejedno je provjeravamo
li vrstou tapa u toki A ili u toki B. Provjeru vrstoe provest emo u toki B
pomou sve etiri navedene teorije vrstoe. Za presjek u obliku punog kruga

a za kruni vijenac

=-'(J-k4 l

32

Meh

Teorija
sluaju

=0,35My+0,65JM;+M7

k4 l

..,,. =

'

je k =f( 'd,. a t/,, i r( ~u unutranji i vanjski prom.ier krunog vijencrt. U oba

sluaja, dakle. vrijedi

(12.12)

najveeg posminog naprezanja. Kako su glavna napre7..anja <T 1 i a 2 u tom

suprotnog prcdznaka, ekvivalentno naprezanje dano je lzrazom

emo

nakon

sreivanja

vo-z+ <~t-t.

Ako sada izraz (12.6) uvrstimo u (12.14), bit

W,=2 W,,

13)

0'2.

Uvrtavanjem izraza (12.4b) u (12.13) dobit

'

M,

M,

a=w

=--.
2W,

)"

(12 6)

l 1
2
a.tk\r =~v- v M'+M
y
l.

Teorija naj,eeg normalnog naprezanja. Ekvivalentno naprezanje po toj teoriji iznosi

a,,,= 1

2W,

gdje je

vrstoe

, _Meh
Wy

O'ek;o-

gdje je

(12. 7)

M,.,.v=.JM;+M;+Mf.

W,.

(J 2.8)

Teorija

najvee

o'~~:JtY :=::

Ako se (12.4b) uvrsti u gornji izraz, dobit

'

Teorija najlee duJjinske deformacije. Prema toj teoriji vrijedi

e~

256

=--1 -(!..:-~:M
+!.:':..:',
M'+M')
2
2
Ul')"

se

<1av=~J(rr.f..jA)2 +(u-JA)'+ (a+JA)(a-JA\

gdje je A= <T'+4r. Kad gornji izraz sredimo, bit e

va 2

Kad u gornji izraz U\Tstimo (12.6} i sredhno~ dobit Cemo

(12.9)

dop

ac:t-,= a 1

(12.16a)

distorzijske energije. Prema toj teoriji ekvlvaientno naprezanje iznosi

ekvivalentni momem savija"nja. Kriterij CvrstoCe sada glasi

(12.16)

Ako se savijanje provodi istovremeno u dvije ravnine, onda je moment

stl\ijanja dan izrazom M:= M;+ M!, pa ekvivalentni moment savijanja iznosi

l
-M.:h=2{}/ r +-./M;+ M~)

Uav

~ (Tdop

Me,.~=JM}+M;.

M r+""/"'
, M,,,
svs +M,)=--,
1

(12.15)

'

sada glasi

rr:--
(+\1 cf+4r').

Kad uvrstlmo ('12.6) u gornji izraz i sredimo, dobit emo

O"~kv=-----(

Uvjet

(12.14)

pa je sada

(12.11)

Ekvivalentni moment savijanja iznos{

afllv=at

1fd~
wp =-(1
16

nd3

Jj"

w,

w,---,
- 16

3'

l (0,35 M,+ 0,65 vl M,+

'
'
a,,.=M,).

(12.5)

w
p

nc{i

Ako se uzme da je V'>i0,3, bit

a.,v=

J cf +3 A' =2J .-'+3 (cf +4-r'l

2

(12.17)

l1 I. Alfirevi: Nauka o vn:toi

157

Nakon uvrtavanja (12.6) u gornji izraz dobivamo

l

a.:~:v=-

w,

odnosno

J My+0.15M,.
2
2

(12.18)

odnosno

Mc~.,~.=.JM;+0,15M;.

(12.19)

Ako je rije o savijanju u dvije ravnine. onda izraz za ekvivalentni moment savijanja glasi
- liM--,(12.19al
M eb,-'1.
,+ M':::+ O7<M
..; r2
Treba imati na umu da se u svim izrazima za
vrijednosti MY 1 Aff"

12.4.

Opi sluaj

sloenih

Teorija najvee distorzijske energije. Uvrstimo izraze (12.20), (12.21) i ".,=0 u

(ll .40), pa emo dobiti
l r;z;-::,qdtv=-vA1+3B
2

Mu.~~

Za

ope

l
Jil
r.::
II,=2(A+ B), "'=2(A ";B),

(12.20)

A= <1,+a,, B=(ax- o-,) 1 +4t;,.

(1221)

naprezanja. Ako

P1 =30kW

w = 60 rad/s

D2 =2R3 =400mm

P2 =70kW

O"dop=

D3 =2R,=440mm

1'3

a;r:

M3

U gornjem sc izrazu uzima pozitivan predznak ako su

negativan predmak a,ko su e~:~: i aY manji od nule.

<fx

(J

vei

Nm.

"'

F2

a1

(12.24)

+T.xy'

najveeg posminog

3F1 =9375 N

emo

(12.23)

ft(-(1- ()",.)' ; l

provesti po teoriji

1166.7 Nm

N,

F,

t11.

Ako su a); i Uy istog predznaka i uvjet (12.22) nije ispunjen, onda su i naprezanja
j O' l istog predznaka. pa je O"c\v =<rt m a2, tj.
u,.

40 kW

"'
Sile u remenju iznose:

"..... =J(o:,- u,l"+4<.,.

O"x+

50 MPa.

500Nm

M,

(12.22)

uvrstimo u gornji izraz i sredimo, dobit

(12.26)

Remenice prenose ove zakretn momente:

i y nisu istog predznaka, ili ako je

V~\. = -2-,;~--2--

Proraun

M,

predznak. Tada je
Uc~cv=<lt

258

2R 1 = 320 mm

OstaH podaci zadani su na slici.

naprezanja.

( u,+
2 ")' < ("2 "')' + ~Xy>

Kad izraze (12.20) i

".);~~(r;,+<~~r;,)J

to se moe napisati u obliku

r.azliit

cr,l1 +(1Ir- cri+(cr,-

PRIMJER 12.3

rra:"'")' +r.. :_,.,

___2_

onda a 1 i a2 imaju

samo rezuJta4 tj.

uvrtavaju apsolutne

optereenja

najveeg posminog

emo

(12.25)

Odrediti promjer vratila d remenskog prenosa zadanog prema slici 12.5. Preko
srednje remenice dovodi se snaga P2 , a preko krajnjih remenica odvodi snaga P 1 i
P,. Zadano:

-o-x+ <1,
a~.z---2-,j\

Teorija

troosno stanje naprezanja navest

""=AI(:x_

Vrlo esto sloeno optereenje dovodi do ravninskog stanja naprezanja. Kad su

sve etiri komponente naprezanja ux a31 , t.q.. ==tyx razliite od nule, giavna su
naprezanja dana izrazom

gdje je

Ucb=.Ja!+a; aKa,+3-r~1.

od nule, odnosno

N,
2M

3
F3 =-=3030N.

3F2 = 17500 N

3F3 =9090N.

U desnom stupcu navedene su sile koje remenice prenose na osovinu. Osovina

je istovremeno optereena na uvijanje spregovima tvf 1 , M 2 i M 3 , na savijanje u
vertikalnoj ravnini Oxz silama 3F 1 cos 30" 8119 N i Jf, =9090 N, te na savijanje u
horizontalnoj ravnini Oxy silama 3F1 sin 30"=4688 N i 3F2 = 17500 N. Postupak

17*

259

odreivanja reakcija i momenata savijanja neemo posebno opisivati. Rezultati su

prikazani na slici I 2.5. Reakcije po apsolutnoj vrijednosti iznose:

Maksimalno ekvivalentno naprezanje sada je dano izrazom

,= 14,292 kN

F.,=7,876 kN

F8

F."=1,793 kN

F 8 ,=8,765 kN.

Mfh

~kv =--~O'dop

w,

Odavde je
3

xd Mck"
Wr=--;.-32
(fdol'

Smjer djelovanja reakcija prikazan je na slici 12.5.

al

odnosno

o,

d;. 3J'32M,..

nadQp

'

?m

d;.' 32 3265,2 m =8,7210-'m

5010"

Bl
bl

fl.' m

az

o.1s
1

Moe se usvojiti standardni promjer d=90mm .

]~ C!JS ]f)"

.. PRI,MJER 12.4

JF,

1c=-.!......~~~='--:;F"'t
1.55i7

1.41116

p=8MPa

'

' AJf:illiiWIIIIIIIIIIIIIm;:N
cl

Cijev prikazana na slici 12.6 optereena je na uvijanje momentom Mu unutranjim tlakom p te osnom silom N. Provjeriti vrstou cijevi ako je zadano:

=!Fsr

V''

H,

M,=30kNm

N=l50kN

u,,,= 140 MPa

d,=20cm

h lem.

'

H,

Slika 12.6. Element cijevi optereOene unutranjim

dl

H,L

HzA

e-

Ila kom p. momentom uvijanja M, i osnom silom N

JS,./'',Jr

~v

Napomena: Sline cijevi koriste se pri buenju dubokih buotina, npr. pri istraivanju nafte.
Geometrijske karakteristike poprenog presjeka cijevi jesu:

9651

!LIIIII@ 111111
TTn11TJ:"""'0-rlll"llrrllnl"l
!J.S

tAll':

Sitka l ~5. Vra1ilo remenskog: prenosa

""

optereeno

na savijanJe i uvijanje

Oito se kritini presjek nalazi ispod srednje remenlce jer ovdje djeluje najvei
moment savijanja l najvei moment uvijanja. Ekvivalentni moment savijanja prema
(l 2.l6a l iznosi

260

=1030,6cm3 =1030.610- 6 m4

d',)=59,69cm 2 =5969

w-m.

Naprezanje zbog normalne site iznosi

Mekv=,JM;+ M~+M~

M,,,=-.: ~859,42 + 1428,62 +666,72 Nm

rrd' [ 1- (d,.
W,=lif
.d,)

Nm.

N
a,= A =25,13 MPa.

261

Cirkularne normalno naprezanje ar= a., odredit emo

6.1, tj. to naprezanje iznosi
pR 8 IO' 0,09 !06 Pa
cr,
0,01
h

slino

kao u primjeru

cr,= 72 !06 Pa= 72 MPa.

Ovdje je R =<1";2 ={d.- 2h)/2 =9 cm. Moment uvijanja izaziva
rx)"" koje iznosi
M,
r,,.= -=29,11 MPa.

Maksimalna naprezanja zbog savijanja javljaju se u tokama M i N. Toke M i N

nalaze se na pravcu kroz sredite cijevi, koji ini s osi y kut a:. Taj je kut definiran
izrazom
06
M,_ =0,24,
tga= M, -2,5
pa je a:= 13,5.

posmino

naprezanje

Karakteristike

w,

Ekvivalentno naprezanje odredit

emo pomou

presjeka iznose:

nd3
=-' [l - k4 ] = 67.525 cm'= 67.525.
16

w- m3

izraza (12.25), tj.

W,=l W,=33,762 I0- 6 m3

Cleb-=Jo;+ a;- G."aY+3r;Y

nd~.
'
6
A=-[1-k-]=149233!0
m2
4
'

cr,., =vf25}3 2 +Ti'- 25,I3 72+ 3 29,11 2 MPa

aeh

poprenog

=80,92 MPa.
gdje je k=d"jd.,=0,9.

PRIMJER 12.5
Cijev vanjskog promjera d. i unutranjeg promjera du oblikovana je i konzolne
ovrena prema slici 12.7. Optereena je silama F 1 =3F, F 2 =4F i F 3 = IOF.
Odrediti doputeno optereenje ako je zadano: adop= 140 MPa, /1 =l m, /2 =0,5 m,
i 3 =0,2m, d.,=IOcm. d"=9cm.

Naprezanja zbog normalne sile N i momenta uvijanja M 1 jednaka su po itavu

obodu. Kako s~ normalna naprezanja od N i Ms u toki N istog predznaka, a u
toki M suprotnog predznaka, najvee ekvivalentno naprezanje djelovat e u toki
N. Normalno naprezanje u toki N iznosi
N

M,

W,

a,=-+-= (4690,75+ 76!50,7)F

cr,=80841,5F.
Posmino

naprezanje u istoj

toki j~st

Slika 12.7. Konzola cijevna

je da e najvei moment savijanja biti na mjestu ukljetenja, tj. u presjeku

A. Kako su ovdje normalna sila N i moment uvijanja takoder maksimalni,
zakljuujemo da je presjek A opasan presjek, pa emo u njemu provjeriti vrstJU.

M,
r=-=11847,5F.

w,

Oito

Komponente unutranjih sila na mjestu ukljetenja iznose

a) Teorija

a,-. =Ja' +4<' = 85202F.; cr,,,.

Odavde je

.\I,=F1 13 =0,6F
M,=F2 / 1 -F 1 12 =4F1- 3F0,5=2,5F

M,=.JMi,+M;=2,571F.

262

naprezanja

Prema (12.14) ekvivalentno naprezanje iznosi

N=F 3 -F 1 =7F
M,= M,=F2 13 =4F0,2 =0,8F

najveeg posminog

F=~

85202

pa je

F"'' =4929,5 N

140106

85202

1643 N,

F",,=6572,6 kN

F",,= 16431 N.

263

b) Teorija

najvee

distrozijske energije

"' =J;,>+ 3r' = 83404,5 F.:;

F-

qmax=w=-;,;r-
,.

a,,..
Prema tome)

"
140106
'"" N
83404,5 83404,5

FI.J"p = 5035.8 N

najvee

ekvivalentno naprezanje bit

(cl

.,
u

tokama

A i C i iznosi

O'flr.v =.J;,u+4r~ax

F= 1678,6 N,

pa je

6M,.

M,

Prema izrazu (12.17) vrijedi

odnosno

F,.,, = 6714,4 N

F;o,, = 16786 N.
qd:v

Jasno je da S\'e rri sile moraju djelovati istovremeno jer je pod tim uvjetom
provedena provjera vrstoe.

6
a

=-r .JM;+ 2.568 M;.

(d)

Da bi se ispunio postavljeni uvjet. trebamo oba ekvivalentna naprezanja

pa emo dobiti

PRIMJER 12.6

36

Poznato nam je da je kvadratni presjek povoljniji pri savijanju od okruglog.

Nasuprot tome kruni je presjek tapa povoljniji od kvadratnog pri uvijanju. Pri
kojem e omjeru ~H,.:A1t oba presjeka biti jednako povoljna ako su tapovi optereeni
istovremeno na savijanje i uvijanje prema stici 12.8.

J M,+2,568M,='
2
32.;M,.+M,.
2
2
3
d

Povrine kvadrata i kruga moraju

takoer

izjednaiti.

(e)

biti jednake, pa je

a=nd 2 f4

aJ

odnosno

J;

(f)

a=--zd.
Kad m-r[ irno izraz (f) u (e) i sredimo, dobit

1)

48M,

nJ;d'
$li b

l :t~.

U$t""~r<:dba tvntoc
opterceoih

a) Teorija

najveeg

tapova krunog i kvadratnog presjeka

na savijanje 1 uvijanje

gdje je k=MJM,. Daljnjim

32M

1+2,568k'= nd/v'l+k',

sreivanjem

tog izraza dobit

posmi.:'nog naprezanja

"

(a)

Kod kvadratnog presjeka najvee posmino naprezanje javlja se u sredini

stranica (toke .1. R Ci D na slici 12.8b) i ono prema izrazu (8.34) iznosi

't'm:u;-

emo

l +2,568 1<"=9(1 +k').

istovremenom uviianiu

~~-,
0'('~;,",=--=d--r-v My+M~.

w,

(g)

4n

Maksimalno ekvivalentno naprezanje

okruglog tapa iznosi
Mc!;.v
32

.264

emo

M,
0,208a ..

---,

(b)

Odavde lako moemo

bl Teorija

najvee

izraunati

da je k=0,582;odnosno, M .,IM,= 1,72.

distorzijske energije

Prema toj teoriji za kruni presjek vrijedi

32 r.-
ac~v= nd3 vM;+0,75M:.

265

Za kvadratni presjek jest

"" =,j a' + 3-r'

odnosno

o-~~.-.v=JJM;+ 1,926M;
a

48

O"~h= rr j;
dJ -/M'>'+ 1,926
Izjednaavanjem

oba izraza i

sreivanjem

dobit

emo

M:.

MJM,= 1,489.

13. IZVIJANJE, GUBITAK ELASTINE STABILNOSTI

13.1. Stabilna, labilna i indiferentna ravnotea
vrstoi da
krutost i stabilnost sastavnih dijelova konstrukcija i samih
konstrukcija. Do sada smo prouavali probleme naprezanja i deformacija tapova
pri rastezanju, sabijanju, uvijanju, savijanju i smicanju i u vezi s tim probleme
vrstoe i krutosti tapova. U ovom poglavlju upoznat emo se s problemima
elastine stabilnosti. Pojam stabilnosti ravnotee objasnit emU prvo na primjeru
krutog tijela. Zamislimo kruto tijelo koje je zauzelo ravrioteni poloaj pod
djelovanjem optereenja i reakcija veza. Ako to tijelo neznatno udaljimo od stanja
ravnotee i zatim prepustimo samo sebi, mogua su tri sluaja:

U uvodnom poglavlju spomenuli smo da je zadatak nauke o

prouava vrstou,

L Tijelo se

vraa

u prvobitni ravnoteni poloaj.

2. Tijelo se sve vie udaljava od prvobitnog ravnotenog poloaja (dok se

eventualno ne umiri u novom ravnotenom poloaju).
3. Tijelo ostaje u ravnotei u bilo kojem novom poloaju koji je blizak
prvobitnom ravnotenom poloaju.
U prvom

a u

treem

je

sluaju
sluaju

tijelo je u stabilnoj ravnotei, u drugom je u labilnoj ravnotei,

u indiferentnoj ravnotei.

Na slici l3.la prikazani su tap i kugla koji se nalaze u stabilnoj ravnotei. Pri
malom udalja"vanju tijela od stanja ravnotee teina G i reakcija F ine spreg M koji
nastoji vra.titi tijelo u prvobitni poloaj. Na slici 13.1 b prikazani su tap i kugla u
labilnoj ra\'DOtei. U tom sluaju spreg koji ine teina G i reakcija F tei da udalji
tijelo od stanja ravnotee. Kugla i tap na slici I3.lc nalaze se u indiferentnoj
ravnotei. Teina G i reakcija F, u tom sluaju, uvijek su kolinearne, pa tijelo ostaje
u ravnotei u bilo kojem poloaju.
Slian problem stabilnosti ravnotee postoji i kod elastinog odnosno deformabilnog tijela. Pod optereenjem elastino se tijelo deformira dok ne poprimi
ravnoteni deformirani oblik. Deformirani oblik tijela moe biti stabilan, labilan ili
indiferentan, to emo objasniti pomou slike 13.2. Na slici 13.2a prikazan je tap
koji je na donjem kraju uklijeten, a na gornjem optereen silom F. Zamiljamo da

266 ..

267

U stvarnosti tap nije nikada idealno ravan i homogen, a niti je idealno centrino
Vet: i najmanje odstupanje siJe od centrinog pravca Hi pojava nchomogenog materijala izaziva isti uinak kao i ma[a bona sila dF. Prema tome uvijek
dolazi do izvijanja kada tlana sila F pree kritinu vrijednost. Na glavni zadatak
u ovom poglavlju bit e odreivanje kritine sile Fk,. za razne oblike i dimenzije
tapova izraenih od raznih materijala.

~$j~

'll\.
il
,.~-'

!!J

\H)

11 H

GJ

KD

siabtlna
nnnalela

optereen.

!abi no
rqmofela

tndiferenf,uJ
rovtJcleta

tJJ

eJ

13.2. lZl'ijanje tapa u elastinom podrtK:ju, Eulerova

Da bismo odrediH

kritinu

silu pri kojoj

poinje

kritina

sila

izvija nje tapa, razmotrit

emo

tap na slici I3.3a. tap je na oba kraja vezan pomou nepominog zgloba i
centrino optere<:en sitom F. Dok je sila manja od kritine sile izvijanja. !j. dok ;~_~
F <Fu, tap ostaje ravan. Cim sila dostigne kritinu vrijednost, poinje J~~~no

Slika l3. L Stabilna, labilna i indiferentna ravnotea krutog tijela

je tap idealno ravan. idealno centrino optereen 1 izraden od homogenog materijala. U tom sluaju tap e se pod djelovanjem sile F skratiti, ali e >.adrati ravan
oblik. Zamislimo, sada. da na tap djeluje mala bona sila tJF. Mogua su opet tri
sluaja ponaanja tapa: .

izvijanje, a uzduna os tapa prelazi u

na slici !3.3b.

elastinu

t.
F

liniju w=w(Y!. kako je pril<a:ano

r.,

IF.:Sftr

""

l. Pod djelovanjem sile tJF tap se izvije ustranu. Nakon uklanjanja sile tJF
tap se ponovo vraa u ravan oblik, kako je prikazano na slici I 3.2b. U tom
sluaju gO\orimo o stabilnoj elastinoj ravnotei. Taj sluaj nastupa kada je
sila F malena.

H,

.,

no

11 "']

w(r}

lA

~7

,,

r.,

bl .

dl

"

t.Fkr

,,

/1

Slika 13.3. Osnovna forma i vie forme izvijanja tapa

U tom se sluaju u presjeku x pojavljuje moment savijanja M,=Fw. Diferencijalna

jednadba elastine linije glasi
A

JI

'.'%

/;1fA::
S(GtJt/li(J

uJ

tJJ

F
---"-=--W

,
inditerentoo

EI,

l(J])ifmJ

odnosno

dJ

eJ

d'w
dx 2 +IX"w=O,

Slika 13.2. Stabilna, labilila"i indiferentna ravnotea elastinog tapa

2. tap se izvija ustranu i nakon uklanjanja bone sile zadrava izvijem oblik
(indiferentna elastina ravnotea). Taj
Ftn a prikazan je na slici l3.2c.

sluaj

nastupa pri tzv.

kritinoj

sili

268.

elastina

ct.z=-.
F.J,

3, Pri najmanjoj bonoj sili tap se jako izvija ustranu (sl. t3.2d), pri emu

moe doi do loma tapa (nestabilna

kad je F>F,,.

gdje je

ravnotea). Taj

sluaj

nastupa

(l

(13.2)

Rjeenje diferencijalne jednadbe (13.1) jest funkcija w= "' (x) koja identino
zadovoljava tu jednadbu. Bilo koja funkcija ija druga derivacija ima isti oblik kao
i sama funkcija, ali sa suprotnim predznakom, moe posluiti kao jedno rjeenje.

269

Takve su funkcije sin ax i cos cxx. Kako su funkcije sin a;x i cos a:x nezavisne,
rje.!enje diferencijalne jednadbe glasi
w=C1 sin a:x+C2 cos o:x.

ope

(13.3)

Ovdje su C 1 i C2 konstantne integracije koje emo odrediti iz rubnih uvjeta. Imamo

dvije konstante integracije jer je diferencijalna jednadba drugog reda. tap je
uvren tako da su pomaci oba kraja jednaki nuli, pa rubni uvjeti glase:

Pri izvoenju diferencijalne jednadbe elastine linije uzeli smo da je 7..akrivljenost elastine linije dana izrazom x=d2 w/dx 2 , tj. pretpostavili smo male pomake.
Prema tome, izrazi (13.5) do (13. 7) vrijede samo za male pomake. Da bismo odredili
silu koja je potrebna da dri tap u jako izvijenom obliku, potrebno je za

w(O)=O

Primjenom prvog

dobit

Kad je n= 2, elastina linija ima oblik pune sinusoide, prema slici 13.3e; dok je
sila izvijanja etiri puta vea od kritine sile. Na slici 13.3f prikazana je forma
izvijanja pri n= 3. U tom je sluaju sila izvijanja devet pula vea od kritine sile pri
osnovnoj fonni i7.Vijanja. Vie forme izvijanja mogu se ostvariti u laboratorijskim
uvjetima; meutim, u praksi se izvijanje vri uvijek po prvoj formi, im sila F pree
kritinu vrijednost F u Ako silu i dalje poveavamo. doi e iti do loma tapa iii do
savijanja lapa u oblik petlje, prema slici 13.4.

emo

0=C1 sin a:O+C2 cos :tO.

odnosno C 2 =0. Sada moemo pomou drugog uvjeta dobiti

F"

0= ct sin rt. l.
"'izwjanje

Taj e izraz biti zadovoljen ako je C 1 =0 ili ako je sin o/=0. U prvom sluaju dobit
emo tri vij aino rjeenje w (x}=O, tj. elastina linija je pravac. To nam pokazuje daje
ravan oblik ~tapa jedan od moguih ravnotcnlh oblika tapa. Prema tome. za
odreivanje ~ritine sile preostaje nam izraz

:xl=mr

Jl=0,1,2.3 ...

Uvrstimo li iuaz (13.2) u (13.4), dobit

l

(13.4)

emo

ff-=111!.

'l El,

Odavde moemo odredili vrijednost sile pri kojoj nastupa izvijanje. tj.
F~n

Jednadba

elastine

linije u tom

sluaju

2EI}. 2

(13.5)

-;-x.
/-

glasi

nrr
w=C1 sin ax= C 1 sin--.'\:.
/

(13.6)

Elastina Unija moe imati vie oblika, ovisno o tome koju vrijednost ima tt.
Svakom obliku elastine linije odgovara druga siJa izvijanja. Ako je n= o. prema
(13.5;. bi e F =O. a prema ( 13.6) vidimo da je elastina linija pravac (sL 13.3c). Ako
je n= l, elastina linija ima oblik sinusnog pol uvala, kako je prikazar,o na slici
J3.3d. Sita izvijanj& ima u tom sluaju najmanju vrijednost, tj. ona je kritina sila
pri kOJOj nastupa izvijanje i iznosi
El

Fb=-;-rr.

Ta se sila nazi\'a i Eqlerova

270

kritina

x' }1'
fl

podruEju

w.~

sino:l=O,

odnosno

u plaslie

priblifrw
rjeenje

Slika 13.4. Jako

izvijanje tapa t

tonog

i priblino g
rjdenja izvijanj<t !ap<'

Slika l 3.5. Usporedba

zakrivljenost uzeti toan izraz za zakrivljenost {9.15). U tom sluaju dobiH bismo
nelinearnu diferencijalnu jednadbu. Rjeavanjem te direrencijalne jednadbe {to
zbog sloenosti postupka neemo ovdje provesti) dobili bismo veu vrijednost za
kririnu siJu od one koju daje izraz (13.7). Kritina je sila u tom sluaju to vea to
je vei maksimalan pomak IVmu vidi sliku 13.5. Pri malim pomacima tono se rjeenje
podudara s priblinim. Pri proraunu izraz (13.7} daje nam pouzdane rezultate jer njime odreujemo silu pri kojoj poinje izvijanje a ne ponaanje tapa u procesu izvijanja.
Izvijanje nastaje oko one osi poprenog presjeka za koju je krutost tapa najmanja,
a to je druga glavna os tromosti ~lapa. Prema tome, u izrazu (13.7) treba za
moment tromosti uvrstiti l 11,;n. =12
Ako tap na krajevima nije vezan zglobno, kao na slici 13.3~ moemo kritinu
silu izvijanja odrediti uvrtavanjem odgovarajuih rubnih uvjeta. Ovdje navodimo
samo rezultate. Za tap koji je na jednom kraju uklijeten, a na drugom slobodan
(slika l3.6b), kritina sila iznosi

gdje je /0 duljina izvijanja. U tom je

sluaju 10

= 2/.

Izraz

(13. 7)

sila jer je taj Izraz izveo L. Euler jo 1757.

(13.8)

271

vrijedi openito ;za proizvoljno uvren tap ako ispravno odaberemo duljinu
izvijanja 10 . Na slici 13.6 dane su vrijednosti duljine lzvijanja za najee sluajeve
uvrenja tapova. Kako se vidi na slici, duljina izvijanja jest duljina jednog
poluvala sinusne ili ko:->inusne funkcije. tj. duljina izmeu dvije toke inflckslje.

se dobro slae s eksperimentima jer se vrlo vitki ta povi izvijaju ve i pri najmanjem
optereenju (npr. vlastitom teinom). Pri maloj vitkosti ""' tei vrlo velikim
vrijednostima, mnogo veim od onih koje se dobivaju pokusom. To neslaganje prvi
je objasnio E. Lamarle 1846. Naime, izrazi (13.8) i (13.9) dobiveni su rjeavanjem
diferencijalne jednadbe (13.1 ), pri emu je pretpostavljeno da je modul elastinosti
E konstantan. Prema tome, izraz (13.9) vrijedi samo za au< uP a za vee
vrijednosti ne vrijedi. Graninu vitkost lP dobit Cemo ako u izraz (13.9) uvrstimo
ukr=uP i l=Aon tj.
E
l,=1t - .
(13.11)

ff:
a,

Izrazi (13.7), (13.8) i (13.9) vrijede ako je).>

13.3. lnijanje tapa u

J}

tJJ

tl

Shb. 13.6. F..~rme izvijanja i slobcdoe duljine izvijanja Stapa za

naine uvrenja njegovih krajeva

Ako izraz (!3.8) podijelimo s povrinom A

..

emo

F~:.~
2 Elmin/A
-=n
--l~

plastinom podruju

di

poprenog

r.nliite

Izraz (13.9) za kritino naprezanje moemo formalno zadrati i u plastinom

podruju ako umjesto modula. elastinosti E uvrstimo tzv. tangentni modul elasti~

presjeka tapa, dobit

nosti E, koji je definiran izrazom

~,,=n' E(~~")'
,E

(!3.9)

O"J;r=tr ~

gdje je

(13.12)

prema slici 13.8. U tom sluaju izraz za kritino naprezanje glasi

Uvest emo pojam kritinog naprezanja au=F~.:rfA. Treba imati na umu da se

ovdje ne radi o stvarnom naprezanju u nekoj toki nego o prosjenom naprezanju
po pl."esjeku ~tapa. Tako~r je prema {4.32) fm 1 n/A=i~ 1 n pa moemo pisati

odnosno

dq

E=-,
' de

lo

,E,
l.

Izraz (13.12) predloio je 1889. Engesser. Oblik dijagrama (13.13) ovisi o

obliku dijagrama rastezanja <7=f(e). Na slici l3.9a prikazani su dijagrami rastezanja za dva materijala, a na slici 13.9b odgovarajui dijagrami a,,=J(l). Kod prvog
materijala dijagram rastezanja sastoji se od pravca OAB (modul elastinosti E1 ) i
pravca BC (modul elastinosti E,). Svakom modulu elastinosti odgovara jedna
hiperbola. Dijagram :.:ritinog naprezanja slijedi crtu CBB 1 A, kako je prikazano na

"

(13.10}

/.=imin.

(13.13)

akr=rr-:z.

bezdimenzionalna karakteristika tapa i naziva se vitkost tapa. Izraz (13.9) prika

zan je grafiki na slici 13.7 i ima oblik hiperbole. Pri velikoj vitkost! 11h tei nuH, to

""

'

-li.

...
e
oJ

272

-~A

)'............__

o,

Slika D.7. Ovisnost

.e

kritinog

.l

Slika 13.8. Definicija tangentnog

naprezanja o vitkosti tapa

modula elastinosti

18 1:

Alfirevi:

Nauka o vrStoi

Lniptrbott1 E1

---

li

A
b)

Slika 13.9. Ovisnost kritinog naprezanja o Yitkosti tapa kad je

naprezanje

vee

od granice proporcionalnosti

273

toke

slici 13.9b. Pri velikim napreza njima u.,.=/(;() slijedi hiperbolu Ez, a zatim pri
smanjenju naprezanja u toki 8 skokovito prelazi na hiperbolu E,. Dijagram
rastezanja drugog materijala sastoji se od pravca OA, krivulje AC i pravca CD.
Budui da se u tom sluaju modul elastinosti mijenja postepeno, dijagram
u,.~f().) postepeno prelazi od hiperbole
na hiperbolu E, po krivulji CA.

pravac prolazi kroz

moemo pisati u obliku

Na slici 13.10 prikazana je ovisnost "'"~f(l-) za jednu aluminijsku leguru

S- T prema amerikom standardu). Punom crtom izvuena je Engesserova krivulja
i Eulerova hiperbola. Kruiima su oznaeni eksperimentalni pOdaci. Vidimo da se
u tom sluaju teorijski rezultati vrlo dobro slau s eksperimentalnim. Ipak Engesse*
rova metoda rijetko se koristi u praksi jer je za nju potrebno imati precizan
dijagram rastezanja. a i analiza tog dijagrama dosta je sloena.

gdje je ar granica proporcionalnosti. a a0 neko karakteristino naprezanje koje se

dobiva kad eksperimentalne podatke o izvijanju aproksimiramo pravcem. Smanjenjem vitkosti tapa raste kritino naprezanje i pri odreenoj vJtkostj, koju emo
oznaiti >
dostie granicu teenja Ur. Pri manjoj vitkosti od ar prije e doi do
gnjeenja (teenja) tapa nego do izvijanja, pa primjena izraza (13.14) nema
opravdanja. Lako mo.emo izraunati da je

i.

llu=O'o-(O'o- a,).,-.

Ar;;;;;.,-a.,-ur
-

"'

CJ.,-

Sll/1

Prema tome razlikujemo tri

....\
'

a)

'

'

fuler

",(

.l

kratki tapovi

(13.15)

a P

podruja:

).<).r

Stapovi se jednostavno prorauna vaju na tlanu vrstou i izvijanje se ne

uzima u obzir.

),

fngesser
10,

(13.14)

t.,

/lf'tJ.'l

'

E (0, a 0 } i C ().", ",), pa njegovu jednadbu

b) srednje dugi tapovi i.r<l<).,

t<tpovi se preraunavaju na izvijanje pomou izraza (13.14) ili nekog

drugog empirijskog izraza.

100x
so
o 10
Slika 13. \0. Usr...,m:dba leorijskih i eksperimentalnih rezu hala kod izvijanja

e 1 \'itki tapovi ). >).P

13.4. Empirijski izrazi za kritino naprezanje
Zbog sloenosti Engesserova Postupka u praksi Sl! sluirno priblinim empirijskim izrazima. Postupak se sastoji u tome da se krivulja ak.r=f(J.) u plastinom
podmju aproksimira pravcem (Jasinski, Tetmajer). parabolom (Tetmajer, John
son), hiperbolom (Rankine. Gordon) itd. U zagradi su spomenuta imena predlaga

tapovi se prorauna vaju na izvijanje pomou Eulera va izraza ( 13.9).

Pri koritenju izrazima ( !3.11 ), (13.14) i ( 13.15 l potrebno je pozna vati granicu
proporcionalnosti. Ako ne raspolaemo tim podatkom, moemo priblino uzeti da
je o,=v.oa'r
Na\odimo nekoliko Tetmajerovih izraza za
:"Japrezanjj su izraena u M Pa:

""

Sline

eline

materijale i sivi

.0360

a,.= 3!0- 1.14/.

.0460

.,..,=335-0,62}.

.0560

.,.".=470-2.3/.

Sivi

u,;=776-l2/.+0,0532.

izraze za druge materijale moemo

nai

prirunicima.

Slika l3J L Dija~ram kritinog iz:vijanja u das1inom i plastinom podruju

a. Osim spomenutih istraivaa u literaturi se mogu nai mnoga druga imena. Mi

emo se uglavnom sluiti Tetmajerovim izrazima. Tetrnajer je za elik i mnoge

druge materijale preloio pravac, prema slici 13.11.

274

Omega }Wstupak
Pri proraunu elinih i drvenih konstrukcija esto se koristimo tzv. w~
-postupkom. Uvoenjem koeficijenta w proraun na izvijanje svodi se na proraun

18*

275

tlanog optereenja, Da se
optereenom silom koja je co

osiguramo protiv izvijaoja, zamiljamo da \je tap

puta vea od stvarne" tj.

Odavd e je potrebna povrina

Po toj metodi u podruju l< J. rauna se kritino naprezanje po Johnsonovoj

paraboli (13.18), a u podruju l> 10 po Eulerovoj hiperboli (13.9).

d
(13.16)

""''

poprenog

PRIMJER 13.1
Profil U- 20 upotrijebljen je kao stup, prema slici 13.13. Nai kritinu silu
izvijanja ako je zadano:

presjeka

wF
A>-.

(13.17)

"'""

Ovdje je O'oop doputeno tlano naprezanje. Koeficijent w ima to veu vrijednost to

je vei J.. Koeficijenti oo za razne materijale mogu se nai u tehnikim printniclma.

ar=220MPa

E=2lOGPa

a,=180MPa

u 0 =310Mpa

Imin

32,2cm 2
l48cm4

Zadatak rijeiti za dvije razne visine:

Aproksimacija Johnsonolom parabolom

a) h=l,Sm

Dobra aproksimacija kritinog naprezanja u plastinom

dobiti pomou parabole koja dodiruje Eulerovu hiperbolu

u.,= a,-bX',

podruju

moe se

(13.18)

Da bismo odredili hoemo li proraun vriti po

Euleru ili Tetmajeru, potrebno je odrediti .J.,:

;.,=nJE =1f J210000 =lO?, J.

gdje je u, kritino naprezanje koje se ne smije pojaviti u konstrukciji. Kod duktilnih

iH rastezljivih materijala uzima se da je cr,.jednako granici teenja ur. a kod krhkih

"r

'

~hiperiJIJIO

lmin=

Slika !3.13

fl4

fi::,,

l} A=:: Y12.2cm=2,14cm.

a)

.:i

Duljina izvijanja jest

(),
S~ika

180

-fr
v

Minimalni polumjer inercije iznosi

"#'

b) h=lm.

)..ft l

l \

13.12. Aproksimacija

pa je vitkost tapa

f0 =2h=3,6m,

'

lm tn
kritinog

168,

naprezanja

Johnsonovorn parabolom

Kako je 2 > AP. kritino naprezanje, izraunat emo pomou Eulerova izraza

materijala je a, jeanako tlanoj vrstoi. Iz uvjeta tangencijalnosti Johnsonove

parabole i Eulerove hiperbole moemo dobiti vrijednosti konstante b

u,,="' l'E =73,4MPa.

Kritina

(13, 19)

sila jest

F,,= u,,A=236,3kN.

bl
Toka

dodira D. slika 13.12. ima koordinate:

PE.
"J;:
276

Duljina izvijanja jest

"

o=T'

(13.20)

10 =2h=2m

pa je vitkost tapa

277

Granina vitkost ..l, ista je kao i u prethodnom zadatku, tj.

raunamo po Euleru:

-"Pl Tp

Ji,.=o-

O'~,r=310
Kritina

107,3. Kako je

-<>l,.,

210000

00' =51,82MPa

196,8MPa.

sila izviiania u tom

~,,.4

F,,
PRIMJER

Povrina poprenog prosjeka jest

633.6kN.

ntP

13.~

tap krunog popr<nog presjeka duljine l vezan je na oba kraja zglobno i

silom F=50kN. Odrediti promjer tapa ako je /;;;;;;;2m. a faktor
sigurnosti S= L5. Karakteristike materijala iste su kao i u prethodnom primjeru.
Nakon odabranog promjera odredili stvarni koeficijent sigurnosti.

12,57cm.

Stvarno naprezanje u tapu iznosi

optereen tlano

U tom sluaju ne moemo unaprijed odrediti da ti sc kritino naprezanje raua

po Eulcru lli T eunajeru jer ne poznamo mitP pa ne moemo odrediti vitkost tapa.
Zadatak se rjdava pokua vanjem u nekoliko koraka. U prvom koraku procijenimo
potreban popreni pres,t.:k: kttd bl tap bio vrlo kratak, doputeno naprezanje bilo bi

l06 Pa=39,8MPa.

Kako je stvarno naprezanje mnogo vee od O'dop moramo odabrati vei

presjek. Odabcrimo d=5,4cm. U tom je sluaju

popreni

imir~

l,35cm, A= 148,1

a,,=,r. .l' =94,43 MPa,

MPa.

11dor

"'"' =26,98 MPa.

Povrina presjeka jest A= 22.83cm 1, pa je sEvarno naprezanje

Potrebna pO\'J"ina
.4

poprenog

F
0'-!,'r

Lakq moemo

izraunati

presjeka u tom

sluaju

it:nosi

lo _, m l =7,95cm' .

50 JO'
62,86

F
a=:;t=2l,83 MPa< a,".

Stvami faktor sigurnosti iznosi

promjer
d=fl=3,18cm.

Odabira njem neto manjeg promjera moemo pribliiti faktor sigumosti vrijednosti 3,5.

Zbog opasnosti od izvijanja uzet emo neto veu vrijednost, npr. d=4cm.
Sada moemo provjeriti kritino naprezanje. Kako je za kruni presjek

nd'
64

"d'

A=4'

bit Ce
=

lem.

Odavde je

.218

279

14. I::KSPI::RIMI::NTALNA ANALIZA NAPREZANJA

14.1. Eksperimentalne,

numerike

analitike

metode analize naprezanja

Do sada smo odreivali naprezanja i defonnacije iskljuivo analitiki, i to

uglavnom u tapovima kao najjednostavnijim dijelovima konstrukcija. ak smo i u
tim jednostavnim problemima morali uvoditi pretpostavke o deformiranju ijifi
pretpostavke o raspodjeli naprezanja. Pritom je tonost izvedenih izraza ovisila O
-tome kako su uvedene pretpostavke ispunjene. Mnoge vrlo vane probleme, kao
npr. problem koncentracije naprezanja, ne moemo rijeiti metodama nauke o
vrstoi, nego moramo posegnuti za analitikim metodama teorije elastinosti, pri
emu upotrebljeni matematiki aparat postaje znamo sloeniji. Vidimo da su u
nekim podrujima analitike metode vrlo efikasne, ali nisu sveobuhvatne jer se vrlo
velik broj vanih problema ne moe na jednostavan nain rijeiti analitiki.
Mnoge takve probleme moemo rijeiti numerikim metodama. Naroito je
pogodna metoda konanih elemenata. Naalost, sa sloenou problema raste
potreba za kapacitetom raunala. esto se deava da za rjeavanje vrlo sloenih
problema nae raunalo nema potreban kapacitet.
S druge strane, da bismo rijeili bilo koji problem arialize naprezanja analiti
kim ili numerikim metodama, mora nam biti poznato optereenje, to nije uvijek
sluaj. Npr. sile koje djeluju na kotae vozila koje vozi po neravnu putu, sile na
avionsko krilo pri turbulentnom strujanju, sile na oplatu broda koji plovi po
uzburkanom moru nisu nam unaprijed poznate. Nj~h analitiki moemo samo
procijeniti. U tim sluajevima primjena eksperimentalnih metoda postaje
nezaobilazna.
se moe rei da analiHke, numerike i eksperimentalne metode nisu
konkurentne. Mnogi problemi mogu se rijeiti podjednako dobro bilo
kojom od tih metoda. Koju emo metodu primijeniti ovisi o opremljenosti instituci_ie i o osposobljenosti osoblja. Meutim, pri rjeavanju odreenih problema moe
pojedina metoda imati izrazitu prednosti i biti ak neizbjena. Zbog toga se
moramo upoznati sa sve tri metode. Osnovne pojmove o eksperimentalnim metodama upoznat emo u ovom poglavlju. S numerikim metodama analize naprezanja
upoznat emo se u okviru drugih predmeta. Podruje primjene tih metoda prikazaOpenito

meusobno

281

no je na slici 14.1. Na kraju napomenimo da se novouvedene metode analize

naprezanja provjeravaju pomou ostalih metoda. Tako se npr. neka numerika
metoda provjerava pomou analitike na primjerima gdje postoji analitiko rjeenje
ili se provjerava eksperimentalnom metodom. Novouvedena eksperimentalna metO
da provjerava se numerikom metodom itd.

Svjetlo je vidljiv dio elektromagnetskog zraenja koje ima valnu duljinu

raspona od 380 do 770nm (l nm~to-m). Elektromagnetski val prikazan je na
slici I 4.2. Svjetlo i svi elektromagnetski valovi ire se kroz vakuum brzinom e od
priblino 300 Mm/s (l Mm/s= 1(16 m/s).
~

Vektori E i fl na slici 14.2 jesu vektori jakosti elektrinog i magnetskog polja.

Oni su meusobno povezani i okomiti. Zbog toga je dovoljno razmatrali promjenu
samo jednog vektora. Obino se razmatra elektrini vektor E, i on se tada naziva
vektor sujelfa.

Slika 14.1. Preklapanje analilikib, numerikih

eksperimentalnih metoda .ana!ize naprewnja

14.2. Eksperimentalne metode analize naprezanja

Neke eksperimentalne metode mogu se primijeniti samo na mOdelima, dok se
druge mogu primijeniti i na izvedenim originalnim konstrukcijama. Pojedine meto~
de pogodne su za laboratorijsku primjenu u istraivakim institutima, dok su druge
pogodnije za primjenu na terenu, odnosno u samim pogonima. Postoji velik broj
eksperimentalnih metoda analize naprezanja. Mnoge od njih su se razvile u itave
discipline. Nabrojat Cemo samo neke vanije metode:
a) fotoelasticimetrija
b} tenzorrietrija

e) metoda krhkih lakova

d) ostale optike merode, kao: interferometrija, holografija itd.
e) metode. analogije
f) metoda akustike emisije
g) metoda rendgenskog zraenja.

14.3. Osnovni pojmo,i optike, fotoelasticimetrija

Foroelasticimnri_ia je optika metoda analize naprezanja koja iskoritava svojstvo foroelaslittih materijala da u napregnutom stanju postaju dvolomni. Veliina
d volom a ovisi o Yelitini i rasporedu naprezanja i moe se mjeriti pomou polariziranog svjetla u polaris kopu. Ovdje emo samo navesti osnovne injenice o fotoelasticimetriji ne ulazei u njihovo objanjavanje. Ipak, da bismo mogli sh.vatiti osnovne
postavke fotoelasticimetrije~ nave~t emo neke osnovne zakone t injenice iz optike.

282

Slika 14.2. Ekktromagn!!tski val valne duljine).

Kad vektor svjetla titra u jednoj ravnini, kao na slici 14.2, nije potrebno
naglaavati vektorski karakter jer je smjer vektora odreen unaprijed. Promjena
veliine vektora u vremenu i prostoru (irenje vala). odreena je izrazom
'2rr

odnosno

2rr

E=Eo sin ( ~t--Z+I'J'o

T
).
E~ E0

(14.1)
(14.2)

sin(<'"- kz +'Po).

gdje je E0 amplituda vala, T vrijeme titraja, i. valna duljina 1 <flo

kruna frekvencija i k::;::: 2n/ )..

poetna

faza, co

Ako razrnatramo promjenu vektora svjetla u nekoj odreenoj toki prostora,

npr. u nekoj toki modela, izraz (14.2) moemo pojednostaviti pogodnim izborom
poernog trenutka i ishodita koordinatnog sustava. Tada je
E~ E;, sin "''

ili

E=E0 coswt

Ako razmatramo vie komponenata svjetla, ne moemo kod svih

nje poetne faze, pa izraz (14.3) ima oblik

(14.3)
iskljuiti

postoja-

E= E0 sin (wr +'P).

Ve smo spomenuli da se elektromagnetski val iri u vakuumu brzinom e. Priblino
je to i brzina irenja vala u zraku. U guem sredstvu (npr. voda, staklo Itd.), val se
iri sporije brzinom r: koja je odreena izrazom

e
v=-,
n

(145)

i83

gdje je n indeks loma. Indeks .loma definira kut pod kojim se zraka lomi. Prema slici
14.3 zakon loma glasi
sin"'
(14.6)
n
gdje je " kut upadanja. a y kut loma. Sunevo svjetlo ili svjetlo koje emitiraju
elektrine arulje sadri zraenje raznih valnih duljina i naziva se bijelo ili polikromatsko (vicbojno) svje(lo. Ako svjetlo sadri zraenje samo jedne valne duljine,
naziva se monokromatske Uednobojno). Boja svjetlosti ovisi o valnoj duljini. U
tablici 14.1 dane su prosjene valne duljine za razne boje.
Tablica 14.1
Valne duljine u

filtra~ filtar nee propustiti svjetlo. Kad ravnina polarizacije ini kut a, rastavlja se u
dvije komponente:
Es= E sin iX= E0 sin IX sin rot

Er=Ecos

~x:sin(t)t,

gdje je Eo amplituda upadnog svjetla. E. je amplituda ap!Wrbiranog svjetla, a E,

amplituda proputenog polariziranog svjetla. Prolaz svjetla kroz polaroidne filtre
ilustriran je na slici t4.5.
cs polqrcitkttUJ
fi(! rc

boje

t:lmH.'

i. u nm

Soja
Ljubiasta

410

indigo
Plava
Zelena

-t>O

:2:util

.~10

Naranasta

710

Crve oa

lJ O

470
530

---

tiuUe sreds(Jf()

Gue $fed$(VfJ

Slika 14.5. Prolaz svjetla kroz dva polaroid na filtra

ije

osi ine kut a

Slika 14.3. Lom svjetla: a) optiki izottopan materijal.

bl opliki anizotropan (dvolomanl.naterijal

Kod prirodnog svjetla vektor svjetla titra okomito na smjer irenja zrake u svim
smjerovima na nesreen nain. Ako je titranje vektora svjetla na neki nain sreeno,
kaemo da je svjetlo polarizira/JO. Svjetlo je ravni11ski polarizirano. ako svi vektori
svjetla (tj. vektori El lee u jednoj ravnini, a njihovi vrhovi opisuju u svakom
trenutku sinusoidu. Ako je svjetlo kruno pofarizirano, vektori svjetla imaju konstantnu veliinu i stoje okomito na zraku, a njihovi vrhovi opisuju krunu zavojnicu. Ako vrhovi vektora svjetla umjesto krune opisuju eliptinu za vojnicu, svjetlo je
eliptino polari::ira11o. Na slici 14.4 prikazano je ravninski i kruno polarizirano
svjetlo.

14.4.

Optiki

anizotropni materijali, elipsoid indeksa loma

Ve smo spomenuli daje brzina svjetlosti u guim sredstvima manja od brzine

u vakuumu i da iznosi u- cfn. Pritom smo podrazwnijevali d3. se svjetlo iri u svim
smjerovima istom brzinom. Takvi materijali nazivaju se optiki izotropni. Nasuprot
tome, materijali u kojih brzina irenja svjetla ovisi o smjeru jesu optiki anizotropni.
Oito je da u takvim materijalima veliina indeksa loma ovisi o smjeru, slino kao
to naprezanje ovisi o orijentaciji presjeka na kome djeluje. Zapravo indeksi lorna
tvore tenzor drugog reda, paje dovoljno poznavati tri glavna indeksa loma:"" n, i
n3 , koji se odnose na tri meusobno okomite osi.

x!

yi

/r

ai

'""'"

/
'Jbl

Slika 14A. Polarizirano SVJetlo a) ravninski polariziran<>. b} kruno polarizitano

Paiaroidni filtar optiki je element koji ima svojstvo da n"J''iarizirano svjetlo

pretvara u ravninskt potarizirano. Racniua polarizacije prolazi kroz os polaroidnog
filtra. Jakost izlaznog polariziranog svjetla moe biti u najboljem sluaju jednaka
polovini jakosti upadnog nepolariziranog svjetla. Ako na polaroidni filtar pada
polarizirano svjetlo i ako je ravnina polarizacije paralelna s osi filtra, svjetlo prolazi
u cijelosti kroz filtar. Ako je ravnina polarizacije upadnog svjetla okomita na os
284

Slika 14,6, Elipsoid indeksa loma

Analogno elipsoidu naprezanja moemo konstruirati elipsoid indekia loma.

Njegove su glavne poluosi n 1, n2 i n,. Takav elipsoid prikazanje na slici 14.6. Opisat
emo postupak kako moemo odrediti indekse loma za proizvoljan smjer kad
poznamo tri glavna indekaa loma: n" n2 i n3

:285

Na mjestu gdje upadna zraka svjetla ulazi u materijal konstruiramo eUpsojd

indeksa loma. Zatim postavimo ravninu koja je okomita na upadnu zraku i koja
prolazi kroz sredite elipsoida. Ta ravnina sijee elipsoid u elipsi ije su poluosi nl i
n. Te poluosi nazivaju se sekundarni glavni indeksi loma jer su to najvei i najmanji
indeksi Ioma u ravnini koja je okomita na zraku svjetla.

Brza komponenta prolazi bre kroz plou i u vremenu Lit prostire se kroz
prostor iza ploe do trenutka kada i spora komponenta napusti plou. Oito je

Svaka zraka svjetla koja upada u optiki anizotropni materijal rastavlja se u

dvije ravninski polarizirane komponente. Jedna komponenta titra u ravnini koja
prolazi kroz poluos n; i iri se brzinom v1 =e/n~. Druga komporienta titra u ravnjni
koja prolazi kroz poluos eJipse n; i prostire se brzinom v2 =e/ni,. Prva komponenta
svjetla naziva se spora komponenta, a druga brza komponenta. Kako su im brzine
razliite, te dvije komponente nakon prolaza kroz materijal razlikuju se u fazi.
Prema torne vidimo da se pri upadu svaka zraka rastavlja u dvije komponente. Za
svaku od tih komponenata vrijedi drugi indeks loma, pa se svaka komponenta lomi
pod drugim kutom. tj. od jedne upadne zrake nastaju dvije lomljene zrake, kako je
prikazano na sllcl J4.6b. Zato se optiki anizotropni materijali zovu jo~ i d\"Oiom ni
materijali.

Kako se brza komponenta, kad napusti plou, iri brzinom e, prevalit e u vremenu
dt put R koji iznosi

14.5. Prolaz svjetla kroz p1anparalelnu anizotropnu

plou

Slika 14.7 prikazuje planparalelnu plou, tj. ravnu plou konstantne debljine h.
je napravljena od optiki anizotropnog materijala. Ravnina ploe sijee
elipsoid indeksa loma u elipsi s glavnim poluosima 11 1 i 11 2 Os na koju se odnosi
Ploa

;;d?;

::;1\vw.J.r-

Jr= t 1 -

t 2 =lt(_!_-_!_).
vl v2

R =e Jt=h

(.<:.._e_).
Dt

Uzmemo li u obzir izraz (14.8), dobit

(14.10)

V2

emo

R=h(n 1 -n2 ).

(14.11)

Veliina R zapravo je retardacija ili zaostajanje spore komponente u odnosu na

brzu komponentu. Promjenom debljine ft moemo promijeniti retardaciju. Ploa
koja ima takvu debljinu da je R=!./4 zove se etvrrval11a ploa. Ako je R=A/2,
ploa se zove po/ttva/11a ploa. Jasno je da se etvrtvalna i poluvalna ploa mogu
izraditi samo za monokromatske svjetlo tono odredene valne duljine )..

14.6.

Piezooptiki

efekt,

fotoelastini

materijali

Neki materijali, npr. staklo i mnogi prozirni polimerni materijali u nenapregnutom stanju optiki su izotropni. a kad se napregnu, postaju optiki anizotropnL
Takvi materijali zovu sc foraelasrilli materijali i od njih se izrauju fotoe)astini
modeli.
Iznos optike anizotropije mijenja se od toke do toke. ovisno o promjeni
naprezanja. Pri tome je elipsoid indeksa loma koaksijalan i slian elipsoidu naprezanja. Maxwell je 1853. eksperimentalno ustanovio vezu izmeu naprezanja i promjene indeksa loma koja glasi

n1 =n+C 1(1'a 1 +C2 .,.(cr2 + a 3 }

;t

nl =n+Ct 11 0'l + Czu(O'J +O' t i

Slika 14.7. Prolaz sv}etla kroz optiki ani:wtropnu planpamtelnu plou

n3 =n+ C1

(1

indeks n 1 zvat emo spora os ploe. a os na koju se odnosi n2 brza os. Zraka svjetla,
kad padne mi plou, rastavlja se u dvije komponente: br-Lu i sporu. Brza komponenta prolazi kroz plou brzinom v2 , a spora brzinom ul. Te su brzine dane izrazom

0'.'

(14.12)

+C2 a (at+ a2),

gdje je 11 indeks loma ncnapregnutog materijala, a n 1 , n2 i n3 glavni indeksi loma

napregnutog materijala. Osi na koje se odnose indeksi n~> n2 i n3 podudaraju se s
pravcima a 1 0'1 i a 3 C 1 i C2"' su piezooptike konstante. Iz izraza (14.12} lako
moemo dobiti da je

o(j'

V1

e
=-n,

e
V2=-.
n,

Spora komponenta prolazi kroz p!ou za vrijeme th a brza za vrijeme

h

lr=-

v,

286

tl=-.
Vz

(14.8)

n t~ Hz= (e~:- C.z".) (ut- O"z}

t2

gdje je

odnosno
n 1 - n2 =Cv(ul- cr2 }.

(14.9)

(14.13)

gdje je
Ctt=C1"'-C2 ".

287

relativna

pie:oaprika

konstanta. Ako i7.raz (l4J3) uvrstimo u

dobit

(<T 1 -2 ).

R=h

emo

(14.15)

Kad apsolutnu retardaciju R podijelimo s valnom duljinom A, dobit

zakonu E~E;,sinwt. Kad doe do etvrtvalne

te: brzu E11 i sporu Elf' gdje je

ploe,

rastavlja se u dvije komponen-

~.- ,, ._,, a= E0 cos a sm wt

emo

(14.20)

Es= E sin a= Eo sin !X sin cot.

R
N=).=

(<1r

(14.16)

z)h.

N izraava koliki dio valne duljine A iznosi retardacija. Retardacija se moe izraziti i
u kutnoj mjeri tl, tj.
R
(14. 17)
.
l!(o\ u 2 )=2rrcc.

je kut izmedu brze osi h i osi polaroidnog filtra. Nakon prolaza kroz
spora komponenta zaostaje za brzom za i./4 Ul n/2. tj. titra po
zakonu E;= Eo sin asin (0>1-n/2). Kako je sin (mt- 1t/2)= -coswt, bit e
Kut

etvrtvalnu plou.

Eo cos a; sin (J}t

(14.21)

Kako vidimo~ retardaciji od jedne valne duljine odgovara relativna retardacija

N= l, odnosno kutna retardacija tl~ Zn.
Veliine C11 i i. vrlo su male veliine;_ meutim, njihov omjer to nije. Kako se u
polariskopima upotrebljava monokromatsko svjetlo tono odreene valne duljine,
moemo omjer C11 /l. smatrati konstantom. Uvoenjem novefocoelasrine konstatJte
f. izrazi (!4.16) i (14.17) prelaze u
Ll R h
N =-=-=-(G 1 - u 2 ),

2n

.\ J.

gdje je

konstanla materijala. Nju

materijala.

odreujemo

gdje su E; i E; komponente vektora svjetla na izlasku iz etvrtvalne ploe. Njihovim

sastavijanjem dobit emo rezultirajui vektor svjetla E*. Izraz (14.21) moemo
napisali u obliku
E0 cosa

E'.
E0 stn ct

--.'-= -cosrut.

(14.18)

Ako oba izraza kvadriramo i zatim zbrojimo. dobit emo

fotoelastina

E0 sin a: cos rot)

(14.19)
badarenjem ili je daje proizvo-

Optiki

elementi polariskopa

Osnovni optiki elementi polaris kopa jesu polaroidni filtat i etvrtvalna ploa.
Prolaz svjetla kroz dva polaroidna filtra objanjen je na slici 14.5, odnosno pomou
izraza (14.7).
Prolaz svjetla kroz polaroidni filtar i etvrtvalnu plou objanjen je na slici
14.8. Svjetlo je nakon izlaska iz polaroidnog filtra ravninski polarizirano i titra po
DS

ftltf'I'J

Slika lt8. Proiaz svjetla krot polaroidni filtar i etvrtvalnu plou

288

(E')'

(E0 cos ~l'

(E0 sin l'

&

-1.

(14.22)

Izraz (14.22) jest jedand~ba elipse u koordinatnom sustavu OE; E;. T o znai da
opisuje elipsu kojoj su osi paralelne s osima ervrtval~
ne pl oce. Ako je ~ n/4, bit e eos =sin =.Ji/2, pa iz.iaz (14.22) prelazi u

vrh
14.7.

(E')2

--'-+

rezuJtirajueg vektora~

(E;J' + (E;)' = E/,/2,

(14.23)

to ;m~1i da vektor sv_ictla u jednoj toki zrake opisuje krunicut a du itave zrake
krunu zavojnicu. Prema tome moemo zakljuiti da svjetlo nakon prolaza kroz
polaroidni filtar i etvrtvalnu plou postaje eliptino polarizirano. Ako je kut
i7.lneu brze osi i osi polaroinog Gltra jednak rr/4, svjetlo nakon prolaza kroz
etvrtva!nu plou postaje kruno polarizirano.

A ko iza prve etvrt valne ploe postavimo jo jednu etvrtvalnu plou, ije su
osi okomite na osi prve ploe {tj. brza os druge okomita je na brzu os prve ploe),
ona e ponititi djelovanje prve ploe, pa e svjetlo nakon prolaza kroz drugu plou
biti r:avninski polarizirano s istom ravninom polarizacije.
Zamislimo sada da smo iza polaroidnog filtra postavili dvije etvrtvalne ploe
tako da su im osi paralelne (brza os s brzom osi'i spora os sa sporom osi) i da osi
ploa ine kut od "/4 s osi polarizatora. U tom se slueju djelovanje ploa zbraja i
one se ponaaju kao jedna poluvalna ploa, tj. izazivaju kutnu retardaciju Ll="
I9 L Alfirevi: Nauka

Q vrstoi

289

Vektor svjetla nakon izlaska iz polariz.atora mijenja se po zakonu E=Eosincot.

Kad doe do prve etvnvalne ploe, rastavlja se u dvije komponente: E, i E,. koje
su dane izrazom

E,=Ecosn/4,

E, =E sin x/4

odnosno

.fi.

E=TE;,smror

.fi.

E,= T E;, sm a>t

Shema planarnog polariskopa prikazana je na slici l4.9a. Taj polariskop ima

samo dva optika elementa. tj. dva polaroidna filtra. Prvi polaroidni filtar naziva sc
polilrizator, a drugi anali:zator. Njihove su osi uvijek meusobno okomite. Osim
polarizatora i analiza tora polariskop ima jo izvor svjetla koji stoji ispred pola rizatora te fotografsku kameru, odnosno fotografski aparat koji stoji iza analizatora.
Kako su osi polari7.atora i analizatora meusobno okomite, svjetlo koje je prolo kroz
polarizator nee proi kroz analizator. Ako pogledamo kroz analiza tor prema izvoru
svjetla, vidjet Cemo tamno polje. pa kaemo da je polariskop namjeten na tamno
polje. Model se u tom polariskopu postavlja izmedu analizatora i polarizatora, kako
je prikazano na slici J4.9a .
Shema cirkularnog polariskopa prikazana je ua slici 14.9b. Taj polariskop irna
elementa: dva polaroid na filtra i dvije etvrt valne ploe. Osi etvrt val~
nih ploa. uvijek ine kut od 45"' s osima polarizatora i analizatora. Mogue su etiri
postave takvog polariskopa. Kod dvije postave svjetlo slobodno prolazi od polarizatora kroz obje etvrt valne ploe i zatim izlazi kroz analizator. U tom je sluaju
vidno polje analiz.atora svijetlo, pa kaemo da je analizator postavljen na sn]etlo
polje. Ostale dvije postave polariskopa daju tamno polje. Model se u tom polarisko~
pu postavlja izmeu etvrtvalnih ploa.

etiri optika

Te komponente titraju u meusobno okomitim ravninama. Dijeljenjem gornjih

izraza dobit emo da je EJE,= l, odnosno E,= E" to je jednadba pravca u
koordinatnom sustavu OE11 Es. Taj je pravac paralelan s osi potarizatora. Nakon
prolaza kroz obje etvrtvalnc ploe spora komponenta Es zaos"taje za brzom za ).j2,
odnosno 7.a d= rr, pa je

oJ

E'b= Eb=2
.fi E.0 smrur
.

iV~

(14.25)

.fiE."(
- 0 Sifl WC-1l ) =
E,. =
2

is

gdje su Ej. i E; komponente svjetla nakon izlaska iz druge

dva izraza podijelimo, dobit emo

bl

Ako ta

'

A\Jl~

(14.26)
b()bfi!a Of; stt-.!ptlfa os

U koordinatnom sustavu OE;E; taj izraz predstavlja pravac koji je okomit na ulazni
pravac Eb=Es.

Na temelju toga moemo zakljuiti da poluvalna ploa koja se nalazi rza

polaroidnog filtra i ije osi ine kut od 45 zakree ravninu polarizacije za 90.

14.8. Tipovi polarlskopa

Polariskop je optiki ureaj u kojem se analiziraju fotoelastini modeli. Pomonjega se zapravo mjeri promjena indeksa loma i na temelju toga zakljuuje o
raspodjeli naprezanja. U fotoelasticimetriji upotrebljavaju se dvije vrste polariskopa: polariskop s ravninski polariziranim svjetlom ili planarni polaris kop te polari~
skop s kruno polar:iziranim svjetlom ili cirkularni polaris/wp.

290

Q!>A

E,

Eb=- E,.

IS

~=-l
odnosno

-h

etvrtvalne ploe.

-~~Q_

.fir.
c.0 StnWl

Slika 14"9' Shematski prikaz polariskopa; a} planarnog, b) drkularnog

U tablici 14.2 navedene su postave polariskopa koje daju tamno, odnosno

polje. Razmotrimo polariskop "S okomitim etvrtvalnim ploama. Djelovanje ploa u tom se sluaju meusobno ponitava, pa je nakon izlaska iz analiza tora
svjetlo ravninski polarlzirano s ravninom polarizacije koja prolazi kroz os analiza~
tora. Ako su sada osi analizatora i poiarizatora paralelne, svjetlo slobodno prolazi
kroz analizator. pa imamo svijetlo polje. Nasuprot tome, ako su osi anaHzatora i
po!arizatora okomite, analizator ne proputa svjetlo, pa imamo tamno polje.
Kad su etvrtvalne ploe paralelne, djeluju kao jedna poluvalna ploa, tj.
ravninu polarizacije za n/2. Ako su sada osi po1arizatora i analizatora
okomite, imat emo svijetlo polje, a ako su paralelne. polje e biti tamno. Obje
postave tamnog polja i obje postave svijetlog polja optiki su ekvivalentne.
zakreu

19*

291

Komponenta E1 brle prolazi kroz model nego komponenta E,, pa nastaje kutna
relardacija .. Kad komponente prou kroz model, oznait emo ih s E, i E,, pa je

Tablica 14.2

Postave poladskopa

Polje

Svljedo
Tamno

Svije l lo
Tamno

Polarizator
i ana!izator

Cetvrtvalne

Paralelni
Okomiti
Okomiti
Paralelni

Okomite
Okomite
Paralelne
Paralelne

E,= EO cos <rs in ( wt +~)

plO<

E,= EO sin a sin

(14.27)

(M- i).

Ovdje smo fazu br.re komponente uveali za A/2, a fazu spore komponente umanjili
za ./2. Retardaciju . mogli srno raspodijeliti i na drugi nain, npr. tako da smo
brzu komponentu uveati za A~ a sporu ostavili nepromijenjenu.

14.9. Analiza modela u planarnom polariskopu

Zamislimo da je neoptereen ravninski model postavljen u p!anarni polariskop

prema slici 14.1 O. Ako je model ispravno izraen, tj. bez poetnih naprezanja,
njegovo posta\'ljanje u polariskop nee utjecati na izgled polja. Naime, ako pogledamo kroz analiz:ator prema poJarizatoru, vidno polje pola risk opa bit e tamno l to
ncovismo o tome da li smo u polariskop postavili nenapregnut model. Ako sada
model opteretimo. njegov materijal postaje dvoloman, to izaziva pojavu tamnih i
svijetlih interfrencijskih pruga. Na je zadatak da dovedemo te pruge u vezu s
raspodjelom nap~zanja u modelu.

Kad komponente Ei i El dou do analizatora, rastavljaju se ponovo svaka u

dvije komponente: E;' i E~', paralelno s osi analiza tora, tc E[" i E~" okomito na os
analizatora. Analizator proputa komponente E; i E; i apsorbira komponente E;" i
E2"' Prema stici 14.12 vrijedj
l:.~ =E~ sin o:
(14.28)

E;= E'z cos a.

Kad S\ jetlo iz svvg izvora proe kroz polarizator, postaje ravninski polarizira~
no s ravninom polarizacije koja prolazi kroz os polarizatora. Vektor svjetla lei u
ravnini polarizacije i njegova je veliina dana izrazom

E=E0 sinwl.
/.pravac

Cf1

Slika 14.12. Prolaz Svjetla kroz analizator

Kad uvrstimo (14.27) u gornji izraz, dobit emo

E{ =E" co; <X Sin asin (

wt+~)
(14.29)

Slika l-UG. Anatiu modela u planamom

polari:'kopu

Slika 14.! L Prolaz. polariziranog

svjetla kroz napregnuti model

Kad svjetlo doe do modela, npr. do toke T, rastavlja se u dvije komponente:

koja titra u smjeru t:T1 i
koja titra u smjeru u2 , kako je pokazano na slici 14.11.
Veliina

tlh komponenata iznosi

Ei =E0 sin

cos asin

(rot-~

Nakon prolaza kroz analizator komponente E{ i E; sastavljaju se u jedinstven

vektor svjetla E*, pa je
E*=E;-E;

E1

Eocosa=E0 cossinwt

E2

a=Eosinetsinwt.

odnosno

(14.26)

292

E*=EOcos asin a [sin (

(14.30)

wt+-sin ( wr-i)

(14.31)

293

-'-L'~

zatamnjuje i ostvjetljava. Frekvencija takvih promjena izvanredno je velika, pa je ni

najbre kamere ne mogu registrirati. Zbog toga taj efekt nema znaenja u
fo toelasticimetriji.

'-

. 2

. Ll

E*= E0 sm asm

coswt.

(14.32)

Jakost svjetla l proporcionalna je kvadratu vektora svjetla, tj.

l~

odnosno
l= K sin2 la sin

14.10 Analiza modela u cirkularnom polariskopu

(14.33)

k (E*)'
Ll
2

2'" cos 2 wr.

Analiza napregniltog modela u cirkulamom polariskopu moe se provesti

kao i analiza modela u planarnom polariskopu, ali na mnogo opirniji nain.
Tu analizu neemo provoditi, a moe se nai u navedenoj literaturi. Ovdje emo
navesti samo konaan izraz za rezultirajui vektor svjetla nakon prolaza kroz sve
elemente cirkularnog polariskopa i kroz sam model. To emo napraviti za obje
postave polariskopa, naime i za tamno i za svijetlo polje.
slino

( 14.34)

U onim tokama modela u kojima je I =0 imamo tamnu toku. Sve tamne

toke spajaju se u imerferencijske linije. Kako izraz (14.34) predstavlja umnoak
triju faktora, jakost svjetla I moe biti jednaka nuli u tri sluaja, koja emo
pojedinano

analizirati.

a) Tamno polje

a) Uinak prauca gla,nih naprezanja. Na temelju izraza (14.34) vidimo da je 1=0

ako je sin 2o:=0. tj. ako je
(14.35)
n=O, l, 2, 3, ..
:::x=mr
odnosno

n
:x=/12"=0, rr./2, n, 3rr.j2.

Vektor svjetla nakon izlaska iz analizatora prikazan je izrazom

E*~E0 sin*cos(wt-*-2y).

(14.36)

izvoenja,

Ovdje je i'=n/4- Cl kut definiran u toku

polarizatora. Jakost svjetla iznosi

Cl

(14.40)

kut koji pravac a 1

ini

s osi

Uvjet (14.36) bit e ispunje!l kad je jedno od glavnih naprezanja a 1 ili a1 paralelno s
osi polarizatora. Sve totke u kojima je uvjet (14.36) ispunjen formiraju tamne
interferencijske linije. koje se nazivaju izok/ine, tj. linije jednakog kuta glavnih
naprezanja. Rijet dolazi c1d grkog isos, to znai jednak, i kline, to znai nagib.

lnterferencijska linija nastaje kad je jakost svjetla jednaka nuli. tj. kad je l= O. To

b) Uinak razlike gla,nih naprezanja. Kad je

je

_j

- = 111r.

'

~~~o.

1,2.3 ..

l~ k (E*)' =Ksin'*cos2 (wr-*-2;}

mogue u dva sluaja: akoje sin*~o, ili akojecos(wc-%-2y)~o.

Kako se

taj drugi izraz mijenja vrlo velikom frekvencijom w (red veliine 10 Hz), on nema
u fotoelasticimetriji. Prvi je izraz istovjetan s uvjetom (14.35), pa e dati
isti rezultat, tj. u svim onim mjestima u kojima je sin(Lf/2)=0 vrijedi
14

(14.37)

znaenja

onda je takoer l= O. Usporedbom tog izraza s (14.18) vidimo da je

J
" (u ,,. ~,-~
1

_rr.

v,-

l, 2, 3.

(14.38)

1,2,3 ...

(14.39)

a,)~" ~o.

Nf.

a1 -a2=h,

Ja

Odavde je
al

Nf.
=--h

N~O,

izokrome su linije jednake boje. U monokromatskom svjetlu izokrome su tamne

linije.
e) Uinak krune frek,encije svjetla. Prema izrazu (14.34) jakost svjetla jednaka je
nuli ako .ie wr = rr. (111 :+ll 2. Taj uinak vezan je za vrijeme, tj. slika se periodiki

(14.42)

gdje je N ,;,o, l, 2, ... red izokrome.

b) S>ijetlo polje

Veliina N nazi\a se red i:<1krome. odnosno red interferencije. [nterferencijske linije

definirane izrazom t l-L)9l nazivaju se izokrome. Du njih razlika je glavnih
naprezanja konstanma i .~ednaka viekratniku veliine/a/h. Rije izokroma dolazi
od grkih rijei i sos i e hroma= boja. Ako se model promatra u bijelom svjetlu,

294

(14.41)

U tom je sluaju rezultirajui vektor svjetla dait izrazom

wr-%)cos*,

(14.43)

E*=E0 sin(

".

pa je jakost svjetla l:

l~ k(E*)' ~K sin' ( wt-* )cos'.f

(14.44)

295

Prvi faktor sin (wc- .1/2) zbog velike frekvencije ne treba razmatrati. Drugi faktor u
izrazima (14.44) dat e I =0, ako je

Kako su nam debljina modela h i konstanta [ 17 poznate, potrebno je jo odrediti red

izokrome N da bi se odredilo naprezanje al.

Ll
2

6. Red izokrome moemo odrediti brojanjem izokroma na fotografiji modela.

Vrlo je vano odrediti nultu izokromu (N =0). Ako model im~ otar rub, kao na
slici 14.13, u njemu je a 1 = a 2 =0, pa je N =0. Pri brojanju izokroma trebamo imati
ovo na umu:

cos-=0

(14.45)

'

odnosno kad je
Ll

2n+ l

11=0,1,2,3 ..

-~--n

Odavde je

(14.46)

Dvije susjedne izokrome istog su reda ili se razlikuju za jedinicu.

Ll
2n+l 135
--N------ln- 2 - 2' 2' 2'

Usporedbom tog izraza s (14.18) dobit

emo

Nf.
a,-a2=h

lzokrome raznih redova ne mogu se

(14.47)

Izokrome nultog reda

esto

se javljaju u obliku tam rie

opet

toke.

(5

l 35

(14.48)

N=2'2']

Na temelju svega to je dosada izloeno moemo

sjei.

zakljuiti

ovo:

l. U planarnom polariskopu dobivamo dvije vrste interferencijskih linija:

izokrome i izokline. Izokrome odreuju razliku glavnih naprezanja, a izokline
pravce gla\"nih naprezanja,
2. U cirkularnom polariskopu dobivamo samo izokrome; meutim, one mogu
biti snimljene u tamnom ili svijetlom polju,
3. Neo\"isno o ll"~me jesu li izokrome snimljene u ravninski polariziranom ili
kruno polariziranom svjetlu u tamnom ili svijetlom polju jednadba izokroma
uvijek gla;i
NJ.
0"1- O"

z=-.

h
Izokrome snimljene u tamnom polju su cjelobrojne, tj. N=O, 1,2,3, ... Izokrome
snimljene u svijetlom polju imaju polovian red, tj. N~ 1/2, 3/2, 5/2, 7/2.

4. Stanje naprezanja u svakoj toki ravnjnskog modela zadano je s tri podatka: tri komponente naprezanja: ax, a,, -rx}-= ryx ili pomou dva glavna naprezanja:
a 1, a2 i pravcem gla\nih naprezanja a. Fotoelastini eksperiment daje nam samo
dva podatka: razliku glavnih naprezanja a 1 - a 2 i pravce glavnih naprezanja.
Prema tome ne moemo neposredno pomou fotoelastinog eksperimenta odrediti
stanje naprezanja u svakoj toki modela. To moemo uiniti posredno pomou
metoda razdvajanja tseparacije} glavnih naprezanja, o emu nee biti ovdje govora,
5. Na rubu modela jedno je glavno naprezanje poznato. Naprezanje paralelno
s rubom oznait em("~ sa a" a ono okomito na rub sa 0' 11 To su glavna naprezanja,
pa vrijedi

CTt-az=al
a11 = N};
_

h .

Vrlo je

esto.

14.11.

Ilustra~ija

raspodjele oaprezaoja

pomou fotoelastioih

modela

Fotografij fotoelastinih modela mogu nam posluiti za ilustraciju raspodjele

naprezanja u raznim optereenim dijelovima konstrukcija. Ovdje emo ilustrirati
raspodjelu naprezanja u tapovima koji su optereeni osno i na savijanje, i to isto i
popreno savijanje te savijanje debelog zakrivljenog tapa. Pomou nekoliko modela ilustrirat emo St. Venantov princip i koncentraciju naprezanja.

Osno optereenje tapa. U sedmom poglavlju pokazali smo da je u osno

nom tapu naprezanje jednoliko raspodijeljeno po_ presjeku tapa i iznosi

gow\o uvijek, a"=O, pa gornji izraz prelazi u

Nf.
al=h.

(5

Slika 14.13. Brojanje izokroma

na fotografiji modela

(14.49)

opteree

N
F
a=-=+-.
A -A
X

296

297

OStale komponente naprezanja jednake su nuli. Glavna naprezanja u tapu iznose:

F

U oba

sluaja

za rastezanje

al

;=A~

az=O

O' t

=0,

a2=-A

za sabijanje.

kad sila dostigne vrijednost F=F1!2=Af)2h, itav tap .. osim rubnih dijelova,
postaje svijetao. Daljnjim poveanjem optereenja tap postaje sve tamniji. Pri
vrijednosti F=F1 postaje taman jer je sada N= l. Kad optereenje postane jednako
2F 1, 3F 1, itd., red iwkrome je N=2, 3 itd. Sve to odnosi se na itav tap osim
krajeva u kojima raspodjela naprezanja nije jednolika, pa se po presjeku javljaju
izokrome razliitih redova. U poglavlju 7.6 pokazano je da prelaznb podruje
odgovara priblino jednoj irini tapa, to fotografije i potvruju.

izraz 114.391 prelazi u

-=N....!
A
ll'

(14.50)
~

I!F
N----.

d4.51)

-Af.

'

J,

odnosno

-~
~ l

"'

RaspQdjela na.pn:zanja prema ovom izrazu ilustrirana je pomou fotogra !lj a na slici
14.14. Na slici je prikazan niz prizmatinih tapova koji su osno optereeni dvjema
silama. F na sabijanje. Sve fotografije snimljene su u tamnom polju, pa izokrome N
imaju red O, 1. 1. 3 itd.

F1

ZF,

3F,

l.f1
F

Optereenje

Slika 14.15. Ovisnost reda izokrome N

o sili F u tapu sa slike 14.14

Dijagram na slici t4. 15 moe nam posluiti za badarenje fotoelastine konstanM

te. Naime. u izrazu (14.51) poznate su nam veliine h. A iF, a za odgovarajuu
vrijednost F moemo iz dijagrama oitati N, a zatim izraunati fotoelastinu
konstantu pomou izraza
ItF
(H.52)

NA

Cisto sarijanje tapa. U tom je sluaju naprezanje u, dano izrazom

M,

O'K=-z.

I,

Ostala dva naprezanja jednaka su nuli, tj. u,= 0".:=0. Glavna naprezanja jesu:

Slika 14.14, IltEstradja raspodjek' naprez.'1nja u ~tapu koji je optereen s dvije sile rta sabiJa nje. Poremetaj
izokroma pros.tir<!" se s.aml" n<~ udaljenosL[ h od ruba.. koja udaljenost je jednaka ~irini ~tap:,

Izraz (J 4.5l) pokazuje da

postigne neku ,rije-dnost

e.

red izokroma biti jednak jedinici kad sila F

F=F =A{,;. Kad sila postigne vrijednost

1

2FP

bit

198

<Tl

0";=0.

pa je

a,- a,

red

izokrome N= 2 itd.
Na slici 14.15 prikazana je ovisnost reda izokrOme N o optereenju tapa F.
Dok je tap neoptereen (F =0), on je potpuno taman jer je u itavu tapu red
izokroma jednak nuli {N= 0). Pri postepenom poveanju sile F tap postaje svjetliji i

a2 = 0"::=0

"'

itavu

presjeku tapa.

Sreivanjem

1}'

Izl

z>O

M,l zi

-~

-<0

=Nf.
l,
"
gornjeg izraza moemo dobiti

N=hM'Izi=C
J. l,

(14.53)

(14.54)

299

gdje je C=hAf/I,.f~ konstanta. U skladu s izrazom (14.54) vidimo da je red

izokrome u neutralnoj povrini jednak nuli jer je z= O i da linearno raste prema
krajevima. Takoer vidimo da red izokrome ne ovisi o koordinati x, pa su izokrome
paralelne s uzdunom osi tapa, tj. s osi x. To se naravno odnosi na podruje istog
savijanja, tj. podruje u kome je M,.=F 11 = konst. To podruje jest sredinji dio
donjeg tapa. Na slici 14.16 prikazane su dvije fotografije tapova. Gornja fotogr2.fija odnosi se na nie optereenje, a donja na vie. Zbog toga je broj izokroma na
donjoj fotografiji vei. Pomou epruvete optereene na isto savijanje takoer se
odreuje fowelastina konstanta fu
F

red izokrome nije jednak nuli kao kod istog savijanja jer razlika glavnih naprezanja cr 1 - cr2 nije jednaka nuli, iako su normalna naprezanja crx i a= jednaka nuli.
Naime, u neutralnoj osi djeluje posmino naprezanje
3Q 3F
rmax= 2A = 4A.

Kako je element u osi tapa

optereen

3F
al =rmn= 4A'

pa je
odnosno

isto

smicanje. glavna naprezanja iznose:

3F
az=- rmax=- 4A
3F

al- a2

,,

na

Nf;

=2A =-"-,

(14.55)

3Fh
N=--.
2A.fo

(14.56)

Savijanje debelog zakrivljenog tapa. Na slici 14.17 prikazane su fotografije debelog

zakrivljenog tapa. Obje fotografije snimljene su u krunopolariziranom svjetlu. pa

,~,l~
'
!

F/l

!'

~1111111111111111111111~1111111111111111111~ l~

~_.......-,~

Slika l-U6. Ilustracija naprezanja u lapu optereenom

na sa'ijanje. Gornji tap optereen je na popreno savijanje. a donji na isto savijanje
Popreno sa,ijaoje. Kod poprenog savijanja moment savijanja M,. nije konstantan,
tj. ovisi o koordinati x. pa i naprezanje a;e ovisi o koordinati x. Zbog toga izokrome
nisu paralelne s osi tapa. to se dobro vidi na fotografiji tapa. Kako se moment
savijanja mijenja linearno s koordinatom x, to se i naprezanje ax mijenja linearno
du gornjeg i donjeg ruba tapa, pa se i red izokrome N mijenja linearno. Najveu
vrijednost red izokrorne postie na mjestu gdje djeluje optereenje F. U sredini tapa

300

'
..._d

Slika 14.17. Savijanje debelog zakrivljenog ~tapa. Gornja rotografija snimljena je u tamnom polju. a
donja u svijetlom polju

301

se na njlma nalaze samo izokrome. Gornja fotografija snimljena je u tamnom polju,

a donja u svijetlom. To moemo zakljuiti prema pozadini modela. Ako je model
snimljen u svijetlom polju~ pozadina je svijetla, a ako je snimljen u tamnom polju,
pozadina je tamna. U poglavlju 9.11 razmatrali smo savijanje debelog zakrivljenog
tapa. Vidjeli smo da se neutralna os pomie prema sreditu zakrivljenosti i da su
naprezanja rasporeena po zakonu hiperbole.

Isto je tako
N of.
O'o=

Koncentracija naprezanja~ Na slici 14.18 prikazane su

geometrijskim diskontinuitetima, kako slijedi:

etiri

(14.59)

jer je na mjestu koje je udaljeno od otvora a,= a0 i o' z =0. Odavde lako moemo
dobiti

Popreni

presjek zakrivljenog tapa na slici 14.17 jest pravokutnik. pa bismo u

sluaju ravnog tapa oekivali da je neutralna os u sredini. Kako se vidi na
fotografiji, neutralna os (tj. red izokrome N =0) znatno je pomaknuta prema
sreditu zakrivljenosti. To se desilo ne samo zbog toga to je tap zakrivljen, nego i
zbog toga to je sredinji dio tapa optereen istovremeno na tlak i na savijanja. Na
fotografijama se dobro \idi da red izokrome raste sve bre i bre kako idemo prema
unutranjem rubu. odnosno sve sporije kako idemo prema vanjskom rubu popre~
nog presjeka. to je u skladu s hiperbolinom raspodjelom naprezanja.

-h-

K = --~- '" 1\ic-

(14.60)

al

fotografije tapa s

razliitim

a) tap s dva polukruna utora optereen na rastezanje. irina tapa je w=5cm, a

pol um jer utora r =2,5 cm.
b) tap iste irine s dva plitka kT)!na utora polumjera r= 6,5 cm. tap je takoer
optereen na rastezanje.
e) tap iste irine s eliptinim otvorom koji ima poluosi a= 1,9 cm i b= 1)25 cm.
tap je optereen na rastezanje.
d) tap kao pod e) ali optereen na isto savijanje.
Na temelju tih fotografija moemo

zakljuiti

b)

,,

ovo:

Oko geometrijskih diskontinuiteta (otvora~ utora itd.) stvara se povean

broj izokroma koje se meusobno pribliuju, to znai da dolazi do koncen
tracije naprezanja. Taj se poremeaj gubi na udaljenosti od diskontinuiteta,
koja je priblino jednaka jednoj irini tapa. To je u skladu sa St. Venanto
vim principom. U prva tri tapa na mjestu gdje nema poremeaja treba po
itavu presjeku biti isti red izokroma. U tapu na slici 14.!8d (u podruju
izvan poremeaja) red izokrome u sredini je jednak nuli i raste prema
krajevima presjeka. Iz6krome su paralelne s osi tapa jer je tap optereen
na isto savijanje.

Faktori koncentracije naprezanja K i K" kod tapa koji je

definirani su izrazom

optereen

d)

osno
Slika 14.18. Uustracija koncentracije naprezanja i SL Venantova principa

O' mill<

K = - - t odnosno r-.=---,
O'o

_..

gdje je amax najvee naprezanje na diskontinuitetu. u0 naprezanje u neoslabljenom

dijelu daleko od diskontinuiteta, a a. nominalno naprezanje u najuem dijelu. Kako
se a m:~ll. javlja na rubu. bit e
N muf~
(14.58)
(Tffi3ll:o=--/-,-.

Kod prvog je tapa

11.6 i N0 ,.3,67, a kod drugog N~,= 15.4 i N0 =55. paje
faktor koncentracije naprezanja u prvom sluaju K= 3,16, a u drugom K =2,8. Kao
to vidimo. u sluaju manjeg polumjera zaobljenja utora koncentracija je naprezanja Yea. Kod tih je modela h= l cm i
l ,09 MN/m, pa na rubu, gdje je N= l,
naprezanje iznosi a,= !,09 MPa. Tamo gdje je red izokrome N =2. a,=2,18 MPa
itd.

303

Gornja fotografija na slici 14.19 prikazuje iroku

koja je optereena na rastezanje u smjeru gore- doJje.

plou

s krunim otvorom

Dvije donje fotografije prikazuju kotvene ploe ekscentarskih prea. Uoavamo

opet da se po St. Venantovu principu utjecaj ruba brzo gubi i da je u srednjem
dijelu ploe raspored naprezanja po presjeku konstantan. Vrlo mali polumjeri
zaobljenja u donjem dijelu izazivaju vrlo veliku koncentraciju naprezanja, to znai
da pri konstruiranju treba odabrati to je mogue vee polumjere zaobljenja.
al

,,

Slinu situaciju imamo i kod mjerenja deformacije. U tom sluaju mjeri se

pwduljenje tJ/ izmeu dviju toaka A i B koje su prije deformiranja bile udaljene za
iznos 1. Ta udaljenost se naziva mjerna duljina. Po definiciji srednja je deformacija
dana izrazom

JJI

r.,,=T
Ako se deformacija mijenja linearno ili je konstantna, onda je prava deformacija na
sredini mjerne duine AB jednaka srednjoj deformaciji. Meutim, ako se deformacija mijenja po bilo kojem drugom zakonu, srednja deformacija ~r na mjernoj duljini
razlikuje se od prave deformacije na sredini mjerne duljine. Svi poznati tenzometri
(mjerai deformacije) zapravo mjere srednju deformaciju. Zbog toga treba mjernu
duljinu l uzimati to manju. S druge strane to je manji/, bit e manji i Lli. Kod vrlo
malog Lli njegovo mjerenje postaje nesigurno, pa bi zbog toga trebala mjerna
duljina, a time i produljenje, biti to vei.
U praksi se usvaja kompromisno rjeenje. Na velikim konstrukcijama kao to
su zgrade, mostovi, dizalice i sl. upotrebljavaju se tenzometri koji imaju veu
mjeff\ u duljinu od 10 cm, pa i vie. U tom sluaju mogu se upotrijebiti i tenzometri
manje preciznosti, npr. mehaniki tenzometri. Na manjim konstrukcijama i strojevima mjerna duljina mora biti bitno manja, obino reda veliine l crn. Ako se radi u
podruju nagle promjene naprezanja i deformacija, npr. u blizini koncentracije
naprezanja, mjerna duljina iznosi samo nekoliko milimetara. Tada se moraju
upOlrijebiti vrlo precizni tenzometri. Redovno se koriste elektrootporniki
tenzometri.
Produljenje Lli moemo mjeriti direktno mehaniki ili indirektno mjerenjem
neke druge veliine. Prema principu koji se upotrebljava razlikujemo ove tipove
tenzometara:
mehanike,

/IS

r~_ " . ..........

~~.e"__.
~
\fr";;'U ~
:

:Q; !,("; /{.''

,:JiSL

J~
'~i,.::;
~(
-----~~
"

akustike,
optike,
elektrine.

'

"!/

Slika 14.19. Ilustracija k~,n.:<!ntracije naprezanja; a) u beskonanoj ploi s krunim otvorom, b) u kot venoj
ploi ekscentarske prde

14.12. Tenzometrija

Elektrine

tenzometre dijelimo na:

elektrootpornike,

- elektrokapacitivne,
- elektroinduktivne.
Danas se u tehnici najvie upotrebljavaju
se njima podrobnije upoznati.

elektrootporniki

tenzometri, pa

emo

Naprezanja i deformacije ne moemo mjerili. Umjesto njih mjerimo neke druge

veliine koje OYise o naprezanju, odnosno o deformaciji, pa zatim raunski dolazimo do veliine naprezanja i deformacije. Tako se u fotoelasticimetriji mjeri optika

anizotropija, tj. promjena indeksa loma. Kako promjena indeksa loma ovisi o
razlici glavnih naprezanja, moemo zakljuiti kakva je promjena razlike glavnih
naprezanja.

304

14.13.

Elektrootpomiki

tenzometri

Lica duljine l i poprenog presjeka A ima omski elektrini otpor R koji se moe
izraza

izraunati pomou

R=pA.'
20 !. Alfire-Vi: N;tuka o vrstC:i

(14.61)

305

gdje je p elektrina otpornost (specifini otpor) materijala od kojeg je izraena ica.

Takva ica promjera d prikazana je na slici 14.20.

l JR

~ ~~
~
'

t=--.
k R
14.14. Inedba i primjena

rl:r

PN;
t+l1l

Ako icu produljimo za iznos Lil, istovremeno ~ se popreni presjek smanjitl

LiA, pa e se elektrini otpor promijeniti za iznos JR. Shvatimo li otpor
R kao funkciju triju veliina: p, A i l, totalni diferencijal dR bit e

:za iznos -

iJR
iJR
oR
dR =-dp +-dl+-dA

a1

pl

eleklrootpornikih

(14.66)

lenzometara

Ako icu sa slike 14.20 vrsto zalijepimo za povrinu neoptereene konstrukcipa zatim konstrukciju opteretimo, konstrukcija e se defonnirati, a s njom i 'ica.
Deformacija ice bit e jednaka deformaciji povrine na koju je zalijepljena.
Deformacija ice izaziva promjenu otpora, pa mjerenjem promjene elektrinog
otpora u ici moemo izmjeriti njenu deformaciju. Mjerei deformaciju ice mjerimo
7.apravo deformaciju na povdiini konstrukcije. U toku mjerenja kroz icu tee
elektrina struja. Da bi struja bila og<aniena, a i zbog drugih razloga, otpor R ice
mora imati odreenu vrijednost. Najee je R = 120 !l. Zbog toga ica mora imati
duljinu l koja je redovno prevelika da bi se upotrijebila kao mjerna duljina, pa se
ica namota u obliku mreice, kako je pokazano na slici 14.21. Mreica se lijepi
izmeu dva tanka papira koji slue kao izolatori i ujedno tite mreicu. Danas se
uglavnom upotrebljavaju folijski tenzometri koji se izrauju fotonagrizanjem tanke
folije metala. Folijski tenzometar prikazan je na slici 14.22.
je~

Sllk:a 1~.20. 2ici koja se produlji Ai poveava se elektrini otpor

op

badarenjern. Kad nam je poznat faktor tenzometra k i promjena otpora ice

iJRfR, moemo odrediti deformaciju pomou izraza

dR=-dp+-dl--A.
2

Ako taj. izraz podijelimo s (14.61) i sredimo, dobit emo

dR dp dl dA
-=-+--R
p
l
A
odnosno

AR

ilp

ill

ilA

-"'-+----.

(14.62)

(14.63)

Za icu krunog prosjeka promjera d vrijedi A ='ltd'/4. Takoder je iJdfd=<, i

dl/l=s, paje prema Hookeovu zakonu (6.5)

dd

Slika

dl
v-.
l

Kad sve to uzmemo u obzir i uvrstimo u (14.63), pa zatim sredimo, dobit emo
i!.R
dp
-=(1 +2v)e+R
p

(l4.64)

LJRfR
tlp/p
--=l+2v+--=k,

(14.65)

bl

o)

1~.21. Elektrootpomiki tenzometar

sa ianom mrei<:om

Slika 14.22. Elekttootpomfki

tenzometar: al iani. b)

Opisani tip tenzometra moe se primijeniti kod linearnog Oednoosnog) stanja

naprezanja. Tada je naprezanje dano Hookeovim zakonom

U'=t:E.

odnosno

'

gdje je k faktor tenzom.ecra.

Kad bismo dobro poznavali ovisnost promjene otpornosti p o deformaciji.

mogli bismo faktor k odrediti teorijski. On se, medutim, u praksi odreuje

306

:'

Takvo stanje naprezanja

~astajc

kod osnog

optereenja

i kod savijanja.

Ako ispitujemo konstrukciju u kojoj vlada ravninsko stanje naprezanja, potrebna

su nam barem dva tenzometra, i to ako sn nam poznati pravci glavnih naprezanja. Kod
ispitiv~a osnosimetrinih posuda pod tlakom poznati su nam pravci glavnih naprezanja. U sluaju ispitivanja s dva tenzometra, koji su postavljeni meusobno okomito
20*

307
l

Struja i

odreena

je Ohmovim zakonom i iznosi

Pri mjerenju
--~-

i=---,

to uvrteno u izraz ( 14.73 l daje

R,

E=--U.
R 1 +R 2

(14.75)

,....
=u

,, /{

>\

~l '

,l

,,

Mjerei promjenu izlaznog napona LJE, moemo mjeriti promjenu otpora tenzometra ..1Rr!Rr. a zatim pomou izraza (14.66) odrediti deformaciju e koju mjeri
tenzometar.
Kod Wheatstoneova (Vistonovog) mosta pad napona izmeu toaka A i B
iznosi U ,.~ 8 Pad napona izmeu A i D jest

dok je pad napona

izmeu

Sada je razlika napona

izmeu toaka

R +LJR

1
1
-::--:-:-;;;---:--;::--'.,......,-;;u.

R,

+ LjR 1 + R2 + ..1R 2

R 1 +R2

]u

LIE

l+ [1/(1 + r)] [LJRdR,- r (LJR 2 /R 2 )]

Na

poetku

R 1 R 3 -R 2 R4
(R 1 + R 2 ) + (R3 + R,)

R 1 R 3 =R 2 R.

(14.86)

R 1 :R2 =R4 :R3.

(14.86a)

Ako se otpori Rh R2 , R 3 i
napon liE bit

promijene za iznos LfR 1 , LJR 2 , LfR 3 i LfR4 , izlazni

LIE

R 1R2
(R 1 +R2 /'

(14.78)

(LIR 1
R,

Taj je izraz izveden uz pretpostavku da je u

LIE= -'-(LJR,

(l+r)'

LJR
fl:-R;

(!-~)U,

(14.79)

gdje je
q=l

l +[1/(1 +rl] [LJR 1/R 1 +r(LJR 2 /R 2 )]"

(14.85)

U.

(14.77)

odnosno
2

emo

mjerenja dovodimo most u ravnoteu, tj.

odnosno

oznake r=R 2 /R 1 gornji izraz moemo napisati u obliku

[r/(1 +r)] (LJRdR 1 - LJR 2(R,)

se i izlazni

Ako od izraza (14.76) oduzmemo (14.75) i sredimo, dobit emo

R,

(14.84)

Kad uvrstimo izraze (14.82) i (14.83) u (14.84) i sredimo, dobit

(14.76)

R 1 +LJR 1 +R2 +LJR 2

C i D jednaka izlaznom naponu E, tj.

E=UcD =UAD- U Ac

Ako se otpori R 1 i R 2 promijene za iznos .dR, +L1R 2 , promijenit

napon za iznos LjE, pa e biti

(14.83)

U.K=---U.
R,+R.

/1/1

+._.,--;LIR:--'
LJE= [ -.,......,-R-f:-;;

(14.82)

A i C dan izrazom

E+LJE

(14.81)

(l+r)'Ru.
T

R 1 +R 2

bl
'J
Slika 1~.25. a) Potenciometar, b) Wheatstoneov most

(14.80)

Nelineami lan '1 vrlo je malen i moe se zanemariti u podruju malih

deformacija, ali ga treba uzeti u obzir u podruju velikih defonnacija.
310

LIE= _r__LIRr

R,

LJR 1 = LlRr. U tom je

U 0 = - - U ,

,.

Uvoenjem

se uzima R2 =konst., R 1 =RT

(14.74)

R 1 +R2

,,

obino

sluaju

LIR 2 + LJR3
R2
R3
poetku

LIR.).
R4

(14.87)

most bio uravnoteen, tj. da je

ispunjen uvjet (14.86).

Wheatstoneov most moemo upotrijebiti s jednim, dva ili etiri aktivna tenzometra. Ako imamo jedan aktivan tenzometar, npr. R3 = Rr. izlazni je napon dan
izrazom
tlE= _r__ LlRr
(l +r"f Rr '

(14.88)

gdje je r=R 2(R 1

311

kao na slici J4.23a, odreujemo glavne deformacije: e1 i c1 , a zatim pomou

Hookeova zakona (6.11) i glavna naprezanja:

E
(-

..,

+s,)

Umjesto da se tri odvojena tenzometra lijepe u rozetu, prema slici (4.23,

tenzometri se tvorniki izrauju ve spojeni u rozetu. Na taj se nain osigurava
tonost kutova koje osi tenzometara ine meusobno, olakava se lijepljenje
tenzometara i pojeftinjuje proizvodnja. Razni tipovi foHjskih tenzometara i rozeta
prikazani su na slici 14.24.
l

SR 1-.i

uz= J7(e,-vs,).
E

sx/-4

Kad imamo ravnlnsko stanje naprezanja j kad nam nisu poznati pravci glavnih
naprezanja, potrebno je mjeriti deformacije u tri smjera: A 1 B iC, kako je prikazano
na slici l4.23b i e. Znajui t~i deformacije: c_ 0 c8 i Ec moemo. slino kao u
primjeru 3.3. odrediti glavne deformacije, a zatim l glavna naprezanja.

'k

SRr4

OI

b)

aJ

SR- 4

eJ

Slika 14.23. Tipovi tenzometarskih rozeta: a) rozeta T, b) rozeta K, e) rozeta t1 (delta)

Za pra voku mu rozetu, prema slici 14.23b. glavne deformacije iznose

l

<u=:; [s,+ e J(eA- ec)2 +(2e8 - e,- ec)" J.

Glavna

napr~zanja

ul.2

u tom su

sluaju

(14.67)

dana izrazom

~[{l+ vJ( e, +Ec)(l- vJ J(e~= ~l'+ (is~= s, cl'l

2 (l-,. )

(14.68)

Kut glavne deformacije e1 iznosi

tan 2q>,

2t8 -e;~

SA

-tc

(14.68)

-ec

14.15. Instrumenti za mjerenje promjene otpora tenzometra

Ako je e8 >(s,+ t,)/2. onda je O< q> 1 <90'.

Isti izrazi za delta rozetu, prema slici l4.23c, glase:

e..,=~ {e, +t +ecJ2 t{s~=s.J'+(&.=

8

dl

Slika 14.24. Razni oblici folijsidh tcnzometata i rozeta: a) jednoslojni; b) dvolana pravokulna ,.T"
roze1a: e~ trolana delta rozeta, razrnaknula 60~; d) dvolana planarna rozeta, raz:maknuta 60~~
ej trolana prav::~kutna rozeta, razmak1HIUI 45'

(14.70)

Za mjerenje promjene otpora tcnzometra LIRr upotrebljavaju se dva instrumenta: potenciometar i Wheatstoneov most. Elektrina shema tih instrumenata
zana je na slici 14.25.

Razmotrimo kako ovisi izlazni napon E poteru:iometra (slika 14.25a) o otporima R1

(1'1.2

J(

, {(l+l(s,+<8 +"cl(ll-,-)

<t A

.fi<tc-.. J.

tan2q>, = 2eA-(<8 +<d

Ako je "c><8 ondaje 0<q> 1 <90

308

..

"t l

i R1,

Ako baterija u instrumentu stvara napon U, izlazni napon E jednak je

napona izmeu toaka A i B i iznosi

E=i R.,

(14.72)

gdje je i

elektrina

(14.73

struja a R 1 omski otpor.

309

i odreena je O hm ovim zakonom i iznosi

Pri mjerenju

obino

se uzima

R~=konsL,

sluaju

1 +r)

114.75)

,,

lU: Art

=u
T

, 1

A'

&Rr
Rr

&E~-(--,-U.

to uvrteno u iuaz (14.73)

.l.

R 1 =RT i AR 1 =.dRr. U tom je

Mjerei promjenu izlaznog napona aE. moemo mjeriti promjenu otpora tenzometra AR7 /Rr, a zatim pomou izraza (14.66) odrediti deformaciju e koju mjeri
tcnzometar.
Kod WheatstoneovH (Vistonovogl mosta pad napona izmeu toaka A i B
iznosi UAB Pad napona izmeu A i D jest

R,

;,"'

(14.81)

uAD~--u,

(14.82)

R 1 +R 2

' :'\ 91

dok je pad napona

)ro

izmeu

A i C dan izrazom

.i

R,

(14.83)

UAc=---U.

R,+R.

..o

Sada je razlika napona

izmeu toaka

Itl"t

oi

C i D jednaka izlaznom naponu E, tj.

(14.84)

E=Uc 0 =UAD- U_.c.

Oi

Kad uvrstimo izraze (14.82) i (14.83) u (14.84) i sredimo, dobit

emo

Slika 14,25, a) Potenciomet.ar, b) Wheatstonoov most

Ako sc otpori R1 i R 2 promijene za iznos LfRl + .R 2 , promijenit e se : izlazni

napon za iznos &E, pa e biti
R 1 +&R1
E+dE '
u.
114.76)
R 1 +&R 1 +R,+LIR,
Ako od izrar.a (14.76) oduzmemo (14.75) i sredimo, dobit emo
iJE~ [

Uvoenjem oznake

R1 +.dR 1
- - R,
-U.
R, +&R, +R 2 +.dR 2 R, +R 2

odnosno

&E~ (l--'-(dR,
&R,)
+r)2 R;'-R; O ~)U,
l

(14.85)

mjerenja dovodimo most u ravnoteu. tj.

R1 R3 =R2 R4

(14.86)

R 1 :R 2 =R4 :R 3 .

(14.86a)

Ako sc otpori R 1 , R2 , R3 i R4 promijene za iznos

napon iJE bit

l 14.78)

(14.79)
04.80)

.R 11

L1R2 L1R3 i .dR4 , izlazni

&E

Nelinearni lan tt vrlo je malen i moe se zanemariti u podru; '..l malih

deformacija, ali ga treba uzeti u obzir u podruju velikih deformacija.
310

poetku

(14.77)

gdje je

~ l

Na

R 1 R,-R,R.
(R 1 +R 2 )+(R 3 +R4 )

odnosno

r=R 2 /R 1 gornji izraz moemo napisati u obliku

[r/(1 +r')] (.dR,/R 1 &R 2/R2 )

&E
-';-;:-'---"-;';;~
l+ [1/(1 +r')] [&Rt/R 1 r (.dR 2 /R 2 )]

R,R,

(&R 1

(R 1 + R2 ) 2

R1

&R 2
R2

+ &R, _ &R4 ).
R3

R4

(14.87)

Taj je izraz izveden uz pretpostavku da je u poetku most bio uravnoteen. tj. da je

ispunjen uvjet (14.86).
Wheatstoneov most moemo upotrijebiti s jednim~ dva ili etiri aktivna tenzometra. Ako imamo jedan aktivan tenzometar 1 npr. R3 = Rn izlazni je napon dan
izrazom
tlE~-.!_ __ . &Rr
(14.88)
(l +r)' R.--,
T
gdje je

r~R 2 /R 1

311

Spoj tenzometra u most prikazan je na slici 14.26. Galvanometar G mJert

izlazni napon izmeu toaka Ci D. Na slici 14.27 prikazan je Wheatstoncov most s
promjenljivim otporima R 1 i R4 kojima sc moe izvesti poetno uravnoteavanje
mosta.

e
a,

H,

renzometor

,,

a,

LITERATURA

o
u

ljljlt----'

L J. Aljire.t~i: Nauka o vrstoi l, Sveuilina naklada tiber, Zagreb 1978.

Aljirevi. S. Jt'rif: Fotoelasticimcuija. Svcui!Hlna Ul.iklada Liber. Zagreb 1983.
Alfirevi: Nauka o vrsLo(:i, Tt::bnil!ka enciklopedija 9. sv~k. JugQslavenski leksikografski zavod
.,Miroslav Krlea", Zagreb 1984.
4, D. &zjano.c: Nauka o vrstoi, Tehnika knjiga, Zagreb 1973.

2. t.
3. I.

Slika 14.26. Prikljuenje tenzometra na Wheatsloneov most

5. V.
/l ,J?s
Hit"' R1 +Ns

,,

R, R6
Rh= R4""R6

R,

R,

u
'-----ljljli-----'

u
'-----ljljl j-----'

Slika 14.27. Wheatstoneov most s promjenljivim otporima

Na kraju napomenimo da je sve to je izneseno u ovom poglavlju vrlo kratak

uvod u eksperimentalnu 3:naliz:u- naprezanja. Mnogi vani utjecaji i inioci nisu
spomenuti i objanjeni. O.il"]'\ko'stteli baviti tom problematikom treba da ;e bolje
upozna s navedenim m_e~tydarn<R~.. "'~~:

.--.

'~

~r.

::::1~

~/ fi~ ......
',- ~~:;!\..... ,~'

. y;)~~-~~~

312

Bri:

Otpornost materijala. Beogradski graf'tki 7.avod, Beograd 1970.

6. J. MeD. Baxter Btown: Introductory Solid Mechanics, Jobo Wiley, New York 1973.
7. E. F. Byars, R. D. Snyder: Engineering Mechanics of Deforrnable Bodies, Intemational Textbook
Company, Scranton 1969.
8. A. f'. Dorkcll', G. S. $t~piro: Soprotivlenie materia1ov, Vysbja kola, Moskva 1969.
9. D. C. Drucker: lntroduction to Mechanics of Defonnable Solids, Mc Graw Hill, New York. 1967.
10. V. l. Feodo$jev: Soprotivlenie malerialov, Nauka, Moskva 1974.
11. V. J, Feodosjeu: Jzabranie zadai i voprosy po soprolivleniu materialov, Nauka, Moskva I974.
l2. A. P. Fi/in: Prikladnaja mehanika tvcrdogo defonniruemogo tela, tom I. Nauka, Moskva 1975.
13. H'. Fliigg;.: Festigkeilslehre. Springer Verlag. Berlin !967 .
14. A. Higdan, E. H. Ohlselt, W. B. Stiles,J. A. Wecse: MechanicsofMaterials,John Wiley, New Yotk 1967.
15. /.J. Uvlmwn: Mechunics of Materi~ ls. Prentice~Hall. Englewood Clifl's 1963.
16. N. O. Mykrc.sta:d: Statics of Oefonnable Bodies, The McMillan Co., New York 1966.
L7. G. S. Pisarerrko i drogi: Soprot.ivlenie ntilterialov, Via kola, Kijev 1973.
13. E. P. Popov: Introduction to Mec!lanics of Solids, Prentlce~HaU. Englewood Cliffs 1968.
19, D, Ra.fkoui: Otpornost materijala. Oradevinska knjiga. lkograd 1975.
20. K. A. ReckUng: Mecbanik ll - Fesligkeitslehre, Viewig Akademische Verlagsgesellschaft, Braun-

schweig I969.
21. G. L. Rogers: Mechanies of Solids, John Wiley, New York !964.
22.1. H. Sluunes: Mechanics of Defonnable Solids, Prentice~Hall. E~ewood Cliffs 1964.
23. F. R. Shonley: Mechaoic.s of Materials, Mc Graw Hill, New Yod 1967.
24. F. 8. Suly. J. O. Smfth: Resistance of Materials, John Wiley. New York 1956.
25. A. F. Srnlrnov: Soprolivlenie materialov, Vy.saja kola, Moskva 1975 .
26. S. Timoshen~o: History of Strenth of Materials, Mc Graw~HiJ!, New York 1953.
21. S. Timo!enko: Olpomost materijala I. Graevinska knjiga, Beograd 195628. l. Aljlnrh': Vf~a nauka o vrs:Lo(:i. Sveuilina naklada Liber. Zag:reb 1975 .

313

KAZALO
aksijalna krutost t JO
aksijaJno optereenje 78, 79 107
amplituda 283

dimen:zioniranje 13, 147

doputeno naprezanje 93

analizator 291

duljina izvijanja 271

dukt!.Jni. rnaterljuJi 91

analitike

metode 2&2
analogna greda 199
analogno optereenje 199
anizotropni optiki materijali 285
anizotropno lijelo ll
badatenje 299, 307
BernouUi J. 166
bijelo svjetlo 284
brza komponenta 286
os 286

cirkularni polariskop 290

Coulomb L66
Coulombov modul 92
Cu!mann K. 30

eksperimentalna anflliza naprezanja 281

eksperimentalne metode 28!
elastinost 90
elastina linija 167
stabilnost l l
elastino tijelo 12, 91
elektromagnetski val 283
elektromagnetsko zraenje 283
eleklrootpornild

tenzometar 305

elipsa naprezanja 43
- tromosti (inercije) 68
elipsoid indeksa loma 285
naprezanja 43
energija deformiranje 233

-. dllatacijsb (hidrostatika) 2.39

-, distorzijska 239
etvrtvatna ploa

287

isto

savijanje 165
ll
- smicanja 91

.,.-rstoia

'Ylana 90
tlana 91
deformabilnost 89
deformacija J l
- , duljinska l I, 4S
. kutna lL 45
. obujmna 45
, volwnen$ka 45
devij:;~.torska ravnina 246
de'"ijator tenzora naprezanja 240
dijagram momenata savijanja 82
poprenib sila 82

rastezanja 91
:;abijanja 91
~micanja 91

Engesser F. 2?4
Euler L 166
Eulerova hiperbola 274
kritina sila 269, 270

Eulerova

faktor koncentrae:ije naprezanja 136

- sigurnosti 93
- tenzomelra 307
fiktivna greda 199
i1ckslja 78
folijski tenzometar 307
forme izvijanja 272
fotoelasticlmetrija 282
fotoelastioa konstanta 288
fotoelastini materija] 282

frekvencija 283

Galilci G. 165
Gerberov zglob 199
glavna naprezanja 28

315

glavne deformacije 53
- osi tromosti 67
glavni indek."'i lema 285
momenti tromosti 67
- ptavti naprezanja Z9
Gotdon 274
granica elastinosti 90
gnjeenja

91

pop~tanja

91
proporcionalnosti 90

razvlaenja
teenja

91

90

gubitak

elastine

gustoa

energije deformiranja 237

stabilnosti 261

dilatadjske energije 241

- dis!orzijske energije 241
hidrostalik:e energije 241
Hencky H. 246
HMH teorija 246
HookeR. 92
Hookeov zakon za jcdnoosno naprez.anje 92
smicanje 92
prostorno naprezanje 96
ravninsku deformaciju 97
ravninsko naprezanje 95
homogeno naprezanje 92
holografija 282
Huber M. T. 246
idealni moment otpora 185
indiferentna ravnotea 267
indeks loma 284
interferometrija 282
isk:ori!tenost presjeka J85
imkllna :2.94

izokroma 294
izotropni optiki materijal 185
izvijanje 78, 267
Jasinski F. S, 274
Johnson 274
Johnsonova parabola 276

komponente unutranjih sila 75

koncentracija naprezanja 135
konstante elastinosti 93, 94
konjugirana greda 199
koso savijanje 209
krhki materijali 91
kriteriji loma 23.3
krivulja vrstoe 242
krutost ll
kruna frekvencija 283
kruno polarizirano svjetlo 284
Jabilna ravnotea 267
Lamarle E. 273

316

Leibniz G, W. 166
linearnoe!;.tslino

tijo::lv 9\
linearno naprezanje 24
-- polarizirano svfetlo 284
ljuske 13
Marinlte E. I66
materijal optiki l:rotropni 285
optiki anizotropni 285
matrica devijatorslcog naproz:anjll. 240
s:fernog napru.anja 240
tenzora naprezanja 21
tenzora deformacije 47
meloda akustike emisije 282
anmogije l82
analogne grede 198
krhkih lakove. 2&2
rendgenskog zraenja 282
supcrpo:ticije ll9
modul elastinosti 92
smicanja (klizanja) 92
- stla.ivosti (kornpres!bilnosti) 93
Mohr O. lO
Mobrova krunica deformacije 53
naprezanja 30
- - tromosti 67
- - 1roosnog napre2anja 40
moment savijanja 77
- uvijanja 77
moment tromosti (inert:ije) S6
-, aksijalni 56
-, centrifugalni 57
-, devljacijski 57
-, polarni 56
moment otpOra, aksijalni 185
- -. idealni 185
- -, polarni 148
monokromatsko svjetlo 284
montana naprezanja 126
nagib 190

naprezanje, dopu~teno 93
-. glavno 28
-, bomogeno 92
-, linearno {jedn<~osno} 24
-. montano 126
-, normalno 18
-, poetno !25
-, posmino (tangcncijalno) lS
-, prostorno (troosno) 24
, puno 18
-. proraunsko 93
-, ravninsko (dvoosno) 24
-, stvarno 93

neutralna os
- povrina l6B
normalna ~ita 77
numerike metode 282
obujamna derormacija 45
obujamni modul elastinosti 93
omega postupak 275
t)pruga 156
optiki anizotropni materijali 235
- izolropni materijali 1&5
osno optereenje 18
Parent !66
pie1ooptiki

efekt 2&7
planarni polariskop 290
plan pomaka 116
plaslino

tijelo 12

plastinost

silama InS
sprcgovimu 165
sekundarni glnvni indeksi 2Stl
sfcmi ten:z.or naprezunja 240
sloeno opterecnjl! 25 l
smicanje 77, 225
smina vfstoa 91
- krutost :227
spora komponentu svjetta 285
- ns 2R::;
statiki

moment povrine 55
stabilna ravnotea 267
statika neodreenost 119
stvarno naprezanje 93
St. Venantov princip i35
svijetlo polje 29
tap l3

91

ploa

13
faza 283
poetno naprez.o.nje 125
Poisson S. S. 92
Poissonov koeftcijent (faktor) 92
pol Mohrove krunice 32
polarni moment otpora 148
- - tromosti 56
polariskop, planami 290
-' cirkularni 290
poetna

polarizi.rano svjetlo 284

polaroidni filtar 284
poiarizator 291
polikromatsko svjetlo 284
poluvalna ploa 291
polumjer tromosti 68
pomak 45
popr(;na deformacija 92
sila i1
popretni pn>jek 76
popteno savijanje SO
potenciomcl.Jr 310
povrina vrst.oe 242. 245
pravci glavnih naprezanja 29, 32
~ - deformacija 53
pretpostavke o deformiranju 140
progib 140

progibna linija 167

182
proraunska shema 14
proraunsko naprezanje 93
prostorno napre2anje 24
puzanje 12
proraun VI$toe

tamno polje 291

tankostje.ni nosai 177
- proftJi J78
lenzor dcfonnllcije 49
naprezanja 2l
- ltomosti 69
teorije \lt'Stoe 233
teorija disrorzijske energije 245
duljinske deformaeije 243
- normalnog naprezanja 242
- posminog naprezanja 243
tcnrometar 53, 305
tenzometarska rozeta 308, .309
tenzometrija 282, 304
Tetmajer 274
Tetmajerov pravac 274

te'Jlte 55
tlana vrstoa

to~insko

91
naprezanje J 2S

tonija 7&
torzijsk:a krutost 146
tonijski moment krutos.ti 160
- otpora 160
trajektorija naprezanja 147, 181
transformacija deformacije 49
napr~njfl 26
- vektora 24

unutranje slJe 75
uvijanje 78, 80
uzdu!na deformacija 92
- sila 7S

valna dutiina 1.vjetla 283

sabijanje 17
savijanje, isto t65
popreno 165

vektor naprezanja 17
pomaka 45

- s\jetla 283

317

viskoclastino

tijelo l 2, 91
tijelo 91
vitkost tapa 272
vlana vrstoa 90
volumenska deformacija 46
volumenski modul elastinosti 93
viskoplastino

Wheatstoncov most 310

318

Young T. 92
Youngov modul

elastinosti

zakrivljenost l 90
zakrivljeni debeli tap 213
zavareni spoj, smicanje 228
zavojna opruga 156
iani

tenzometar 307

92